Motrista 45-46 2

g l asil o Mat ic e hrvat ske Mostar sije anj - t ravanj 2009.
issn 15 12-5475
45-46
Alajbegovi, Bazdulj, Biasiol Babi, Bilosni, Boi, Brki Milinkovi, iak, uak, Dedi, Gojer, Gudelj, Hlavaek, Horovi, Ivi, Jahi, Jaarevi, Jazbinek, Kapidi Osmanagi, Kazaz, Klari, Kljajo Radi, Kordi, Kreho, Krul, Kujundi, Laa, Lovrenovi, Lovri, Lui, Marijanovi, Mati, Mei, Morosin, Musabegovi, Omerika, Pavlovi, Pehar, Raguz, etka, imi Tonin, Stoji, urlan, Tadi, Terzi, Tomi, Vego
Za utemeljitelja i nakladnika: Glavni i odgovorni urednik: Urednitvo: Lektor i korektor: Grafiko oblikovanje: Telefon/faks: E-mail: Adresa: irorauni: Cijena:
Josip MUSELIMOVI Miro PETROVI fra Ante MARI, Dragan MARIJANOVI (zamjenik glavnog i odgovornog urednika), Mira PEHAR, Nelica KOBI (tajnica) Jago MUSA Shift kreativna agencija, Mostar +387 36 323 501 motrista@tel.net.ba Ulica kralja Zvonimira b.b., 88000 Mostar 30 60 21 00000 38 226 kod HYPO ALPE ADRIA BANK d.d. Mostar, 161 02 000 115 000 30 kod RAIFFEISEN BANK BiH BiH 10 KM, Republika Hrvatska 50 kn, Europa 7,5
Miljenjem Federalnog ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i porta br. 08-91-4/97. od 3. 3. 1997. glasilo Motrita upisano je u evidenciju javnih glasila pod br. 661 i osloboeno plaanja poreza na promet proizvoda.
Ovaj broj je tiskan uz potporu Fondacije za nakladnitvo / Fondacije za izdavatvo, Sarajevo.
br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar
rukopis Pero Pavlovi: Anemone nemorosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7 knjievna radionica Ivan Kordi: Petnaest pjesama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 Ante Mati: Mesija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18 Muharem Bazdulj: Fredrikstad . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25 Tvrtko Klari: Gonetajui bjelinu snov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30 Bjanka Alajbegovi: Ciklus: Pjesme za Wolanda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Stjepan Tomi: Kula . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33 Vesna Hlavaek: Euridikin san . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42 Dinko Kreho: Pitanje tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 Draen Zeti: Draga moja djevo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 Josip Laa: Rocker i alkemiarka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47 Jelena Boi: Pet pjesama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 Jasenko iak: Stihovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Adnadin Jaarevi: Bijae no koja koraa kao suaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56 Nikola imi Tonin: Lastovo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 58 Dragan Marijanovi: Pisma ispod kape nebeske . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59 uilite Perina Mei: Metonimija u djelu Vitomira Lukia nove interpretativne vizure . . . . . 61 Milan Vego: Amerika diplomacija i mirovni proces u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . 69 Fabijan Lovri: irafa u plamenu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 Ajla Terzi: Andrieva Gospoica netipian enski lik ili neto kao moderna vjetica . . 78 Atif Kujundi: Pjesnike knjige raaravaju tajne . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88 Antun Lui: U Apokrifnoj knjievnoj zbilji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95 Nusret Omerika: Mostarske sevdalinke s lokalnim obiljejem . . . . . . . . . . . . . . . . 103 Marko Raguz: Putovanje granicom koja razdvaja svjetove . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110 Rosanna Biasiol Babi, Loretta Morosin: Razvoj kreativnosti kod djece s cerebralnom paralizom . . . . . . 120 Sabrina Horovi: Kaznenopravne ustanove Europske unije . . . . . . . . . . . . . . . . . 126 Fabijan Lovri: armer visokog sjaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 137 okrugli stol posveen pjesniku ivanu kordiu Petar Gudelj: Okrugli stol posveen pjesniku Ivanu Kordiu . . . . . . . . . . . . . . . . 141 Mile Stoji: Poezija ekstatinih svetkovina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143 Hanifa Kapidi Osmanagi: Pjesnici i Stari most u Mostaru . . . . . . . . . . . . . . . . 146
Muharem BAZDULJ: Andri pjeva poslije rata . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149 Tomislav Marijan Bilosni: Mediteran vlastitog identiteta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151 Zoran Krul: Cestom samotnog etaa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 157 Fabijan Lovri: Paradigma vjene teme u kompleksi Ivana Kordia . . . . . . . . . . . 162 Liljana Tadi: O dvije knjige Ivana Kordia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 170 Branko UAK: Moje indiskrecije na raun pjesnika Ivana Kordia . . . . . . . . . . . . . 177 Jasmina Musabegovi: Poezija ivljenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 179 Ervin Jahi: Biljeka o Ivanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 183 Enver Kazaz: Skeptini vitalizam . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 185 Ivan Lovrenovi: Na Ivan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 197 galerija, kazalite Atif Kujundi: Likovne i estetske fascinacije Lade Pervan ili Gaudi u slici . . . . . . 199 Liljana Jazbinek: Rembrandt i njemaki ekspresionisti u Zagrebu . . . . . . . . . . . . 205 Gradimir Gojer: Hrvatska dramatika s konca XX. stoljea bosanskohercegovaka kazalina iskustva . . . . . . . . . . . . . . . . . 208 Vesna Hlavaek: ehov kakvoga smo dugo ekali . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 212 itaonica Ante Mati: itaonica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 215 Arsen DEDI: O knjizi udesni dani Draena Zetia . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 237 Fabijan Lovri: Poput blistavog kestenja u jesen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 239 Krunoslav etka: Nona praina eznutljivih zgradoreda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 241 Atif Kujundi: Otisak savjesti i odgovornosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 243 Ljiljana Tadi: Hajdarevievi horizonti s otok sonetnih . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248 Fabijan Lovri: Knjievni senzibilitet ili paradigma jedne poetike . . . . . . . . . . . . . . 252 Marina Kljajo Radi: Pjesnika krunica izlaska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 259 Misijana Brki Milinkovi: Vulkani . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 261 Nikola imi Tonin: Rije za udo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 263 Ruica Ivi: Pjesnici su uenje u svijetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 265 Stjepan Tomi: Svjetlo u tminama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 268 Vesna Hlavaek: Vjesnica nade . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 271 ljetopis Zdravko urlan: Rat i tranzicija stavili su nas pred velike izazove i nedoumice . . 273 Mira Pehar: Kronika kulturnih dogaanja u Mostaru . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 278 Mostarsko proljee 2009. XI. Dani Matice hrvatske - Program . . . . . . . . . . . . . . . . . 285
8 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar
knjievna radionica
Ivan Kordi
Petnaest pjesama
ZIDOM PROLAZI I OCRTAVA SE Nihadi Zidom prolazi i ocrtava se S krilima, budno motri oko sebe Svijet sobe i, jasno, pauci te prate Igra kao da je igra jedina Nema dna i ima dna taj ponor, Ljute te sjenke i postelje Vidim kako te vitko tka pauk Omamljen, jedino on zna to se Sanja u mojoj sobi; igra i igra Pamtim te svuda i pamtim svakakvu Ne poznaje moj pogled niti zna Da si ba tu silno lomljena igrom Savreno viena, puna sklada S paucima koje si upoznala Na nekoj poljani u nekakvoj bajci Sui se moja ruka i ukoeno oko Tamni, gledam koliko si narasla i Kako se lako vije kroz prostor Koji drhti od pune tame mog oka I kako sve izdignutija, sve blia zidu Opkoljena paucima dokazuje svoju igru U kojoj se sva tvoja lica, stvarna, naziru. NIKAKVE ZVIJEZDE NEMA U sumraju, dok se osiplju nae tajne, dok se odvajaju od nas i postaju tue ili niije dok nam zamagljena svijest traga za najjasnijom zvijezdom, pred nama; nikakve zvijezde nema. Nikakve, osim one zvijezde Koja posrebrenim glasom govori iz nas: Tu sam i sva moja irina, sva moja ljubav, miruje, Tu sam i svaki moj dio je ravan beskrajna, Tu sam i svjetlost se moja gasi, Tu sam niija i nepoznata izgorena jo davno mnogo prije svog konanog smrtnog sjaja. Nikakve zvijezde nema da je dodirnemo U naoj paninoj samoi, Da joj kaemo svoje istinito pitanje. Nikakve, osim one zvijezde koja posrebrenim glasom govori iz nas: nikakve zvijezde nema
Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar
|9
GOSPA IZ MEUGORJA Ne, tu nije Gospa iz Meugorja! Ba ovdje Sad gdje budimo se u hotelu luksuznome, u tome, meu kamenitim gorama, mjestu to podsjea sada na krajolik panonski me neki; nigdje, zapravo, tu Gospe nema! A ega se ivo sjeam! Gospu je ugledala moja baka Stoja u Blizancima Kad me nadnaravno pomilovala po kosi; istovremeno popravljajui rukom drugom jamak na glavi; potom, vidio ju je, siguran sam fra Kamilo Milas kad prolazio je na konju i zastao pored malog kunoga vrta djeda imuna; lice mu se u milost i blaenstvo pretvorilo i on prekriio se spajajui se s nebom i kamenom; Mislim, trei put ukazala se mojoj tetki Kati dok je izvlaila od lastre sasma srebrene kofu punu vode iz staroga, kamena bunara, pa s odsjajem tog Gospina lika godina mnogo poslije nestala je kao nitko nikada prije nje; Odleprala je tetka Kata u Nebo, izravno s molitvama svojim; I napokon, kroz paperje trka ustreptalim krajolikom i sam sam kao dijete za kolskih raspusta po tisuu puta u Blizancima gledao kako u plavome platu leti, lebdi, leluja i zastajkuje Gospa birajui mjesto gdje e se ukazati ponad kamenih ograda, kua, vinograda i duhanita, suhe grabovine, neizostavnih smrijeka, draa, ipaka, smokava i drijenjaka; (po svemu, dakle, oduvijek tu je bila, ba tu!) Gospa je, uvjeren sam, bljesnula i pred mojom rodicom imom, ali ona samozatajno uti li, uti o tome!
RATNIKOVA PJESAN Ja sam oslobodio ovaj grad kad su gorjele kue, kada je gorio zrak. Ovaj grad oslobodio sam i ptice kad su udno cvrkutale, a ljudi, u komadima, sahranjivali se. Djeca su mirno koracala u paklenoj tiini prije nego to e ih raznijeti granata. Ja sam oslobodio ovaj grad dok su ljudi stajali u redu za vodu s kojom e se krvavo izmijeati. Oslobodio sam ovaj grad dok su majku mi i sestru etnici silovali na Grbavici. Ovaj grad oslobodio sam dok su drvoredi i parkovi nestajali a luaci iz Jagomira lutali ulicama smijui se oduevljeno to su napokon slobodni. Grad je, dakle, pun slobode bio dok su trajali jezivi dani, i noi, i smrtne zore. Ponosan bio sam i hrabar, ostao sam bez ruke i noge. Zakopali su ih u rovu jer estoko pucalo se. Do Dobrinje dobacili su me i spasili. Bio sam potovani heroj tih ratnih dana, nosilac Zlatnoga ljiljana. Svuda je pucalo, sve je gorjelo i sve se ruilo, ali grad je bio slobodan. Tako mi je srce kucalo, dua zadovoljno lelujala. Miris slobode bio je u konzervi, niti staroga kruha, ai vode ili u ve raskonom objedu: glavici luka. Dok budim se danas, Oh Boe, vidim da zarobljen svojom sam ratnom slobodom od ijih svijetlih krpa lijepim svoj crni ivot.
| 11
MRTVA SJENKA Ti postoji Iako si mrtva, sjenko. Ti postoji a tua te tijela daju. Od tebe se, mrtva sjenko, odvajaju. I tebi se, mrtva sjenko, pridruuju. Eto neke udne igre Zemlja ti se smrtno svia Oko tebe lete svjetla A ti sama sebe sputa A ti sama pod nogama I jo tue noge ljubi Tebe neke noge gaze Sjenko mrtva, ti se topi. Ti postoji iako si mrtva, sjenko; nikad tebe nitko nee nikom dati
TO VJETAR TE NA MAHOVE NJIE Ne poklekni pred njim Ne daj da te tako srui; Ima tamo kua, drvo, ima brdo, Nije to lako pokrenuti To vjetar te na mahove njie Jedini ti zna ti zna ti zna to vjetar hoe ba tebe pomaknuti a drvo a brdo a kua sve je mirno; Otvori oi ali ih ne okreni (ne gledaj) Nikad ti pogled nee pasti na pravo mjesto; To samo vjetar oko tebe nosi slike u kojima nema nieg, nema nita; to oko tebe se on, na kraju, mota.
KRINKA KRAJOLIKA Krajolik ima svoju krinku Ustrijeljen jelen njime hodi Za njim se uma nespretno njie Skrovita vie za njega nema Samo to uje kako mu dalek Ludoga srca srh neto zbori Tek to se ona uma djenu Osama pue i vidik presta Rasporen sluh mu neto prenu Kliktaj se bronan u nebo die Saie prostor kojim jezdi Travke su glasno poele rasti Krajolik cijeli zvuno se sasu Odbjegla krinka ve svuda pada
OTVORENA KUA Eto zida i prozora to se ziba Iznad krova bez otvora ptica stoji Snani vjetar od poetka to se giba Da uvjeri tvoju kuu da postoji Ptica leti prema nebu, plavom sjaju Nad krovom se lepet krila samo uje Po kaldrmi lie pada, vjetar huji i psi laju Opa zebnja sad u kui odjekuje Ima nemir iza ame, budnu strau U potiljku. Trai neko toplo rame Golu usnu, dragi osmijeh, ruku drau Ali vjetar strani huji, kua krii: otvara me, otvara me...
KOMENTAR O KORNJAI Htio sam spoznati neto Poput tajanstva iz naeg vrta Poput kornjae koja jo uvijek Nespretno Stazom i kamenom promie Radost otkria da joj se Put ponavlja I da se, iza pustih godina, Sjeam njenog giba Prijateljujem s tim Mistinim stvorom Ushiujem se njenim postojanjem U krajoliku s neodreenim Kamenim zidom Zurim u raspored staza u vrtu Neobine raskrsnice Eto, to je sutina Ovog jutarnjeg zapisa
NO SNIJEGA za Nihadu Napisao davno sam pjesmu Dok sniva Stvaran, ve budnom, prizor mi izlazi No snijega je puna Crnoga tvog kaputa, ala moda bijeloga U nekom gradu stranom Sad navire enja to ne prestaje Da ta slika stoji i stoji Nikad da je, nikad, ne nestaje
TVOJA ZEMLJA Tvoja zemlja, tvoje nebo. Majka ima tvoje lice, Sestra ima tvoje lice kao sedef. Tvoje lice zemlja ima. Pohranjenu toplu zvijezdu.
| 13
PRIA O PUTU NA BAARIJU Zaboravio Mnogo toga sam iz rata to, mislio, godinama Pamtit u; Jedno ne mogu Izbrisati; Nema tu nikakve Surovosti; tek upravo Njenost neka Naime, dogaalo mi se im probudim se, stanem Na balkon I bacim pogled Tek toliko da vidim Kakav jutros je Kvart I jesu li, moda, ove noi Granate preoblikovale Vidik s mojega balkona Uobiajeno ba nije Da se to dogaa nou Ali, eto, iz ratnih hirova Bivalo je da etnici S brda sastave paljbu; Ba usred noi to je za njih sasvim prirodno Uglavnom, kako bilo da bilo, Ovaj moj izlazak i pogled Kao neki uvjetni refleks Propratile bi supruga i kerka Zgledajui se S odreenim podsmjeljivim Komentarom u tome Nijemom komunikacijskom vicu Ne znajui da ja I leima okrenut Osjeam to, i gotovo vidim I da je ovjeku teko Kad netko mu neto Iza lea radi Mudro bih sjedao za stol utei i ekajui se po glavi Kao bog zna to Da radit u tog dana Pravei se da imam neke Obaveze teke Udubio bih se u tobonju Zabrinutost Tako da bih poeo Misliti da stvarno o Neemu treba da mislim Ta moja Patetina gotova poza Pretvarala je dan na U svojevrsnu pozornicu Gdje bivam glavnim Glumcem A njih dvije Pobonim gleditem I dok gorjeli Papiri s drugim su Otpadom i smeem U slavnoj agresorskoj Prastaroj pei Smederevo Koju sam Tek koji dan prije priskrbio Sve trljajui ruke od Zadovoljstva Jeftinom cijenom (Samo stotinu i pedeset maraka) Na iju e dobro puknutu Plou Upravo doi loni s vodom Za neki boanstveni Gorki aj
E, u toj pozi Misaonog poniranja U muku opemu Igrao sam do kraja Ulogu svoju vladajui Superiorno scenom Kao neko Laurence Oliver Trudio sam se da se Ne provalim mirantskim izrazom Lica ili kakvom drugom gestom to otro i pronicljivo oko Moga minijaturnoga Gledilita Odmah bi, dakako, otkrilo Ozraje je bilo vie nego sveano A pijenje jutarnjeg Ratnoga sarajevskog aja Primaklo se Ritualnoj razini Svakodnevne engleske Poslijepodnevne ceremonije U svojoj sam uivao Velikoj roli Znajui da u je Produbiti Ako bradu podboim Rukom I stanem buljiti U olju s ajem: Usput Sa zadovoljstvom stvarnim Udiem vruu paru! (Tek vidim sad Glumcima kako Nije lako izvui se Iz uloge Te ih razumijem Kad sa scene iznesu je
Na ulicu pa pred Obinim svijetom Hodaju pomalo pomaknuto) Nastavljam svoju Igru oblaei se Ve sad prihvaajui odjeu kao garderobu teatarsku, Tanu naravno kao Rekvizit Dok ve udno Me gledaju Moji Garderobijerka i rekviziterka To jest Nihada i Tina Skrivam u sebi Tajnu misao to Javila se kao neka Lucida intervalla U mojem glumakom nijemome Nastupu; Oivjela mi je ideja Da napokon odem Do Baarije, imao sam stranu Potrebu da je vidim! Tu dug je i opasan put Od moje kue I tako dok to smiljam I odluujem Na samim vratima Zgodi me pitanje Ide na televiziju? Pa da, rekoh, bezono laui Na to u duetu Mi odzvoni uvaj se dok su Se za mnom zatvorila vrata
| 15
CRNE CIGARETE A ve silazim Niz stepenice I slika mi je sljedea I ivotna i scenska Okreem se prema balkonu I obostranim mahanjem Odlazim od kue I ujem jednom uvaj se I leima okrenut Sad stisnutom pesnicom Dajem posljednji, rastajui, Jutarnji pozdrav A im za prvi Zamakao sam oak Strana me jeza obli Od mojih postupaka Kako od glume tako i od nakane Jer to, i sada se, eto, U hladnu znoju pitam Da na Baariji Ustrijeljen od snajpera ili granatom Raznesen bijah Tko bi vjerovao Da sam iz ista mira Na plac smrti ravno otiao Eto, savjest grize, Pa grize: Boe sauvaj, to sve nisam radio U ovome ratu Sred grada Sarajeva Teko je bilo puiti mome velikome bratu Zdravku i cijeloj njegovoj generaciji; od one proklete Zete svima utjeli su se prsti a te cigarete kupovali su na komade i isisavali ih do samoga kraja Prepredeni osnovac I sm potajni pua ali ve luksuznog filtera M koji su srednjokolci mogli samo sanjati a nas nekoliko uivali smo u Parku na Rondou gotovo svakodnevno u dimu filtera M guei se, pritom, poneki od poetnikog kalja Imali smo io i ja, naime, neku vezu s blagajnom kina Zvijezda pa mi prodavali karte preprodavcima karata; novac je, to bi se reklo, kapao Krili smo ga, meutim, kao zmija noge od roditelja i starije brae esto sam tuno gledao brata Zdravka i njegove drugove kako kupuju cigarete na komad najobiniju, prostu Zetu dok smo mi drali za njih fantastini filter M u naim akim torbama ba meu tekama i udbenicima kò posljednji fakini Eto to ti je ivot, dao bi, a ne smije!
KUA POD NEBOM Kua pod nebom Ili iznad neba U domu utnja A pauk u kutu Gdje stoje stvari I to te sad vreba Kuca ili srce U starom kaputu Gola samoa zidova i krova Kano livada, uma ili rijeka Zar te ba nita ne takne iznova I joter jednom zar ovdje ne eka Sklad nije drvo to pod nebo raste Ni mrtva majka Niti braa stara Sklad nisu vie Ni pitome laste Ni hladna voda Iz tamnih bunara Ni zdenac negdje Sakriven u travi Ni strasni eboj Tu pokraj duvara Sklad ostao je tek U tvojoj glavi Kano ludilo, san ili utvara
GROBLJE U BLIZANCIMA Kako je bilo veselo ui u Groblje u Blizancima, u djetinjstvu kad bih u ljeto, jesen ili zimu dolazio kod djeda i bake imuna i Stoje pa ispod treanja i duhanita odmah upoznati svoje pretke u hladovini empresa, ogradi od kamena, drae i drenjaka. Kako su samo moji preci bili blizu na tom pitomom groblju okrueni grabovinom, Groblju zasaenu empresima, zastrtom jakom travom. To Kordia groblje danas empresa nema; Umiveno je i skladno, blista od mramornih ploa i sjaja jer iglice oteuju cakleni mramor a korijen empresa mogao bi otetiti samu konstrukciju grobnica to ih uglaeni potomci smiljaju po dalekim kontinentima ili blizim gradovima kao, na primjer, Zagreb ili Split, blii sada od Frankfurta i Minhena koji ih nisu bili odvojili od empresa u Kordia groblju.
| 17
Ante Mati
Mesija*
Bilo je to davno. Kad smo bili djeca. Nebo je bilo vedro i bistro kao riblje oko. Na padini brda nae se selo kupalo u suncu.Teaci su radili na njivama. Duboko u polju, s obje strane rijeke, pasla su stada ovaca. Janjci su grickali rosnu travu oko steaka. Visoko u nebu iznad sela, janjaca i nas kruila su dva orla. Malo dalje od janjaca na usamljenu steku sjedila je djevojica Gina i gledala kako se na drvee uspinju Gigan, Rundo, Orlaga i ja. Vila je stajala na rubu potoka neto mrmorei, to ni Gina nije ula, a kamoli oni koji se apaju po drveu. Prvi se uspeo Rundo u kitinu drveta, Gigan je za njim provirio iz krune, dok je Orlaga mahao rukom jaui u ravi, a ja sam pokuavao pomoliti glavom iz kitine jasena, to je rastao izmeu vrbe i topole. Gigan se s jablana oglasi: Nema Mesije, nema ga jo. Nema! Mesija e prije svratit u Duvno i Livno, pa ondak u nae selo odgovarala je Vila udarajui lagano ibom po vodi. Utopit e se u viru dvije godine kasnije. Nikad je prealio nisam. Kad se utopila, imala je tek devet godina. Moda nas je privario glasno je posumnjao Rundo. Kako mo tako govorit, jadan bio korila ga Gina. Samo je Orlaga utio. Kad se uspeo, stala ga vika: Nita se ne vidi iju ju, ijujuuu... Glas je odjekivao u brdu. Gina pogleda gore i ree: A ta bi to tribo vidit? Mesiju...iju juu, ijuu... juuuu Ba ste blesavi sva trojica. Misijunar je juer na misi reko da e Mesija do u svoje vrime pametovala je Vila, dok je Gina poela objanjavati. Ja sam bila najblie oltaru i dobro sam ula na svoje ui kad je rekao da e doi brzo i da ga ekamo s manje grija. Nije reko da e prvo do u nae selo nije se dala Vila. Oklen e do taj Mesija ? pitao se Rundo izvirujui glavom iz kitine, koja se njihala zajedno s njim, pa ga Vila poela opominjati da se spusti nie: Past e i eto ti onda Mesija! Gina je odgovorila na Rundino pitanje, koje smo u biti svaki od nas uvali u sebi, a on kao da ga iupao iz svakoga od nas:
Iz romana Kamena knjiga, koji ovih dana izlazi u nakladi HKD Napredak Sarajevo - Split
S nebesa. A di je nebo? pitao je Orlaga. Nebo ja tamoka di je Bog, di su aneli i sveci, tamo gori di e Isus odvest sve dobre i potene ljude umovala je Vila pomiui paljivo granicu i pokuavajui uspeti na nju pelu koja je pala u vodu. Onda su poela nagaanja i zabrzavanja, uskakanje jednih drugima u rijei: Na jednu e stranu stavit ovce, na drugu koze. Tako nam je govorio pratar, a isto tako i onaj juer misijunar. Koze su zloaste. Vrag ij uvo. Jes vidio kako se petraju uz litice. Isus nije volio koze. I zle ljude. Isus je najvolio janjce. Misijunar je drukije govorio od naega fratra. Jerbo je pametniji. I kolovaniji uskoi mu u rije Gigan. Ne benetaj priklopi Gina. Nema Mesije iju juu ijuuu podvikivao je Orlaga s drveta i glas mu je odjekivao u brdu. Rundo vrisnu i njegov glas odjeknu jae i uo se dalje. Gina je sve nadglasala viui: Ej, ej, budalai, ta vi mislite da e Mesija doi najprvo u nae selo kod toliki drugi sela i gradova! Di su ti tvoji gradovi? pitao je Gigan. Tamoka iza brda i planina spremno je odgovorila Gina i pola istjerati janjce iz Liline djeteline. Doi, oooo... doi Mesija...iju juu ijuuu prolamao se Orlagin glas niz poljanu i odjekivao u brdu, sve do neba i oblaka, do Vrana i vrsnice i zamirao u muk planine. Nebo je za tice i oblake, kae moj did kao da se naknadno Rundo sjetio, pa je sve nas htio na neki nain opomenuti ili dati do znanja da se uzalud nadamo u dolazak Mesije i da je, po rijeima njegova djeda, nebo naseljeno pticama i oblacima, a ne anelima i svecima. Zato nikad i ne ie u crkvu odsjekla je kratko Vila. Moj je did bolji od tvoga, iako ie ritko u crkvu. Lila ie svako jutro, a ubila nae janje kaza Orlaga i nastavi podukivati i dozivati Mesiju, sve dok se nije umorio i glas ga izdao. Nadvikivali su se, dobacivali jedno drugomu rijei prijekora i vie je nalikovalo na blau svau, negoli na djeje nestaluke i vragolanje na drveu i oko drvea, kraj potoka, koji je vijugao pitomom poljanom na kojoj su mirno pasli janjci. Onda e Gigan nenadano i glasno: to li je iza brda? Tako bi volio vidit. Moj did kae da je iza brda tuina i Lipa naa kazao sam drei se vrsto za granu pri vrhu drveta. ta mu je ta Lipa naa? Tako moj did zove Rvacku. Veli Rvacka prekide ga u rijei Rundo. Tamoka iza brda odvrati on.
| 19
I mi smo Rvati, a ovo nije Rvacka dvoumio je Rundo ije je ovo di uvamo janjce? glasno se pitao Orlaga. Gina je jedva doekala da ga podui i da ga nazove budalom kako je obiavala svakoga i od nas i ostalih djeaka s kojim je progovorila bilo koju rije; jednostavno Ginina uzreica sastojala se od dvije tri rije i ih, budalo, blesane. I dok je Orlaga polagano silazio s drveta, Gina ga je s ledine gledala i korila: Ih, budale. Nuder, to je ovo, ije je ovo, blesane; ovo je nae i ovo je Bosna; tamoka priko one planine je Ercegovina, a tamo iza Vrana i vrsnice, tamo je Rvacka. Ala si ga ti pametna nije se dao Orlaga i spremno je prihvatio pametovati, to je Ginu nagnalo na smijeh, premda nije nita tu bilo smijeno. Kako e oko nas biti jo dvi zemlje, kad je zemlja jedna za sve ljude. Tako je govorio i onaj misijunar, a tako kae i fratar. Ti bi dilila zemlje, na ovo i one. Baria govori da je zemlja isto tako jedna i da je okrugla i da se vrti sama oko sebe i da plovi oko sunca kao galija oko otoka, kako on to zna rei; galija, nebeska galija, to jest - zemlja ubaci se u razgovor Gigan uei na najnioj grani kao da e svakog trena skoiti na travu. Uju ju uju juu! Mi o brdu i Mesiji, a ti otra do blesavog Barie. ta on zna kad nije uio nikakve kole primijeti sarkastino i na svoj nain Gina. Vrag ga je svakud noso kratko e Vila i baci kameni prema janjetu koje je htjelo hitnuti se preko potoia u Lilinu djetelinu s druge strane vodice, koja je dijelila nau ispau od Liline djeteline i Joline livade na kojoj je rasla sitna trava koju su janjci rado pasli pa su stalno pokuavali prijei potoi i zamarijat se na Jolinoj ledinici ili Lilinoj djetelini. Jole nas gotovo nikad nije grdio radi toga, a Lila je poput neke ptiurine koja odsvakud vidi, im bi janjci zali u djetelinu, stala bi je vika i galama. Kad bi ona zamakla iza brda prema crkvi, mi smo znali namjerno i nakratko pustiti janjce u njezinu djetelinu.Onda se Rundo javi iz kronje drveta: Ljudi moji, Baria je bijo i u Ameriki. Di li je ta Amerika? Orlaga e tie no to obino galami. Iza sedam gora i iza sedam mora govorio je Baria kad bi ga pitali za tu njegovu Ameriku o kojoj je puno puta priao, a uvijek neto novo dodavao i izmiljao, pa je ta njegova Amerika uvijek bila nova i drukija, a ona je sigurno tamo iza brda i planina, tamo di je bio moj did dometnuo sam silazei s drveta. Bariaje bio i u Avrici primijeti Rundo i dopuni Gigana kako Baria tu Avriku naziva crnom, a veliku vodu oko Amerike i Avrike tihi i atlatski ocejan. Poeli su nagaati bili ili ne bi bilo pametno pitati Bariu o Mesiji i to je iza brda. Ja u pitat fratra ree Gigan. Ne mora on to znat. Njemu je samo vira u glavi ustvrdi Rundo skoknuvi s najnie grane na travu. Ondak e znat uitelj kaza Gigan i skoi i on s drveta na ledinu. Kad otramo janjce u ladovinu, ja u pitat dida to ima iza brda, di je ta Amerika i to on misli kad e do Mesija rekao sam samouvjereno i bijae mi drago to nitko od njih nije imao nita protiv mog prijedloga, a niti za nj, da moj djed arbitrira u sporu to je iza brda i planina, gdje je Amerika i kad e doi Mesija u nae selo. Siavi s drvea neko smo vrijeme sjedili uz potok i bukali rukama i nogama po
vodi, a onda je zagalamila Lila, pa smo morali vratit janjce iz njezina vrtla. Psovala je i prijetila, a Gina otrese: Jes poludila, ta galami, blentao. Kao da je ula, Lila je vikala i prijetila: Dat u ja vama, platit ete kad doete ovamo, kad budete prolazili ispred moje kue. Svaki dan nanosite mi tete, kopilad, krmad, paad Neka ona laje. Mi emo okrenut na drugu stranu i neemo ispred njezine kue kaza Vila, s im se svi sloismo, i, kako je ve sunce visoko se diglo i jako upeklo, krenuli smo za janjcima prema selu pranjavim puteljkom, izmeu vrtlova i ograda koje su se odnedavno poele pojavljivati, dok prije nitko nita nije zagraivao, niti su se iija vrata na kui ili pojati danju i nou zakljuavala. Za najmanju sitnicu, ako netko neto ukrade, svi su ga osudili, odbacili i prezirali, pa su krae bile jako rijetke. Djed je sjedio na kamenu oslonjen leima na jasen, kojeg je zasadio njegov djed kad se on nije bio ni rodio i koji je natkriljivao nau kuu od kamena estaca, puio lulu i mirno promatrao djeurliju koja su se prpala u praini nedaleko od njega i vrapce koji su se otimali za mrvice na putu. Djed se svaki put obradovao kad bi me ugledao i im bih zatvorio janjce u tor, ispod brijesta u hladovinu i sjeo kraj njega, pa tako i ovoga puta, dok se meni svata motalo po glavi o Mesiji, Meriki i onom svemu to sam zamiljao da je iza brda i planina. esto sam djeda zapitkivao, a on bi uvijek odgovarao i tako sam saznavao i ono to nikad neu nigdje kasnije proitati, ni uti. Gledajui njegove koate i blijede ruke, upitao sam ga sjedajui mu do koljena: Dide, ta ima iza brda? Nu ti njega, ta je iza brda i planina. Znao sam da e me to pitati jednog dana, a taj dan je eto doao. to ti misli, to je iza brda i one tamo velike i visoke planine koja se jedvice nazire? Drugo brdo i drugo polje spremno sam odgovorio i zautio, a djed je blago spustio ruku na moje rame i potegavi dim iz lule, nakon to je uzdahnuo i otpuhnuo dim ispred lica, rekao: Tuina! A to je tuina? ote mi se hitro, i uhvatih djeda za ruku Moj sinko, tuina je sve to nisi vidio i gdje nisi bio, sve to nije nae poeo je djed tihim, smirenim glasom, dok je u meni budio znatielju, pa sam ga pozorno sluao gotovo ne trepui oima Kad si iz matere na ovaj kamen pao, ugledao si majino lice, a nakon prvog izlaska preko kunog praga, vidio si ovo polje i ona brda to nam zaklanjaju vidik. Daklem, od tada sve do sada gledao si samo ovo polje, brda uokolo, kue, drvee, ljude i ivinu, tice u letu, oblake iznad svega toga to se kree, pue, gmie i leti, sve to u ovoj dolini ivi jedno drugo jede, pa sve tako bilo je i bit e dok bude sunca i mjeseca i nas ovdje, u ovoj dolini. Nisam bio zadovoljan djedovim odgovorom, pak sam priupitao: to je tamo iza brda? Kazao sam ti, tuina i Lipa naa. Odskoio sam od djeda, jasena i kamena i utrao u kuu viui majci koja je neto radila u kuhinji: Mama, did kae da je iza brda neka njegova tuina, Lipa naa.
| 21
Nije, to janje moje, njegova Lipa naa, nego je tvoja odgovorila je mati. Kako moja? Dobro, zlato moje. Posluaj svoju mamu: jo si malen i teko e razumiti to ti kanim rei. Moda e biti bolje kad malo poraste. Ajde, reci, ajde reci opetovao sam, lomei kruh. De jedi i uti. to te sad spopalo to je iza brda. Svata tebi pada na pamet, mali moj mudrijau .Jedi i miruj. Sve e doi u svoje vrime. Nee. Ou da mi kae ta je ta tuina i zato bi bila moja, a ne didova branio sam se govorei preko zalogaja. Eto zato to djedove tuine nema, a Lipe nae ima. Kako nema? pitao sam u udu. Nema zato, dijete moje drago, to je djed bio tamo iza brda i planina i vidio to je tamo, a od prije je znao to je ovamo. A ta djedova tuina bila je golema, tamo preko brda i planina, preko veliki voda, sve do na kraj svita. Lupu nau on je kao mlad bio izgubio u boju. Kakvi voda, mama, kakav boj.? Iza ovih naih brda postoje druga brda, druge doline,druge rijeke,jezera i velike,velike vode. I lipa naa Jeli to sve? Nije, milo moje. De jidi i uti. Neu utiti, neu. Nita ne razumim to govori ti, a to did. Ne zamaraj vie tu svoju glavicu. Lijepo se najedi i otii vidit to rade krava i tele. Kad mine ova vruina, opet e otjerati janjce na pau, ali bez penjanja na jablane i vrbe, jesi me razumio. Penjo sam se da vidim ie li Mesija? Mati se silno iznenadila kad sam izvalio o Mesiji, pogledala me gotovo zabrinuto i onako toplim rijeima, kako to samo znaju majke govoriti svojoj djeci kad ih hoe upozoriti na neto jako vano: Sreo moja, kakav te sad spopao Mesija? Juer je unaj misijunar govorio kako e Mesija do i suditi ive i mrtve, svadi i u naem selu. On je samo tako reko. Misijunari govore i ono to nikad ne kae na pratar. Jo si malean i ne razbijaj glavu s Mesijom. Ne znam ni ja nita vele o Mesiji, a ti bi odmah da doe. Mesija je isto to i Spasitelj na Isus. Kako e Isus i Mesija bit isto bunio sam se, a mati se trudila da me nekako smetne da ne govorim o Mesiji. Kod tolikih lipih i pounih stvari to je govorio juer onaj misijunar, ti zapeo samo za Mesiju, Boe mi prosti. A nisi uo kad je govorio da dica tribaju sluat starije, osobito oca i majku, a moj mali nevaljale. Mati me na fin nain udaljila od sebe. Zavirio sam u talu, jede li ili preiva krava i to radi tele, pa odjurio do Gigana da ujem je li on ita saznao vie od mene o Mesiji. On e mrzovoljno: aa me malko plesnuo po obrazu kad sam spomenuo Mesiju i kazo da pazim janjce da ne upadaju u tuu djetelinu i da se vie ne penjem na jablan i topolu, a o
onom Mesiji u saznati to treba kad narastem eto tako je rekao moj aa. A mater? Mater se nisam usudio ni pitati. Moda bi me jae udarila od ae. Jesi li ga pito to je iza brda? Nisam, niti u i ba me briga to je tamo. Moj did kae da je iza brda neka tuina i Lipa naa. ta mu ga je sad to? Did kae da je to sve to je iza brda i planina i to nije nae. A ije onda? Vrag e ga znat. Moda je najbolje da odemo gore, na brdo predloio je Gigan, to sam prihvatio zduno. I pade dogovor da odemo na brdo. Oemo li povest Ginu i Vilu i onu dvojicu? Ako tidnu s nami, ko im smeta. Bolje je da ne idu one dvi. One se boje to god une u grmu. Moremo otii na brdo, ali nema ti od toga vajde. Kae nema. Kako nema. Zato? Moj brat Cipro bio gore i kae da se nita ne vidi. Vide se druga brda i jedno iza drugog vire. Ja u i, a ti kako oe. Ondak u i ja, pa to bude pristade Gigan. Uspeti se na brdo nije mala stvar. To zahtijeva vremena, hrabrosti i donekle djeake ludosti, koja je esto djeci najblia pratilja u raznim vragolijama i akcijama. Trebalo je razraditi plan kada krenuti, koji dan, kako se iskrasti da nas ostali ne vide. S odreenim strahom gledali smo pravac vrha brda Lib. Napasajui janjce, Gina i Vila su nam punile uha i raspaljivale matu i ugonile strah u kosti nekim njihovim stranim priama o vilama, vukodlacima, dudanima, ptiurinama i zmijurinama, koje se gore u peinama legu i kote, pa tko god od djece doe blizu, zgrabe ga i odnesu raskomadaju i pojedu. Rundo u to nije povjerovao, a nismo ni Gigan i ja, a Orlaga jest. Inae, on je bio bojaljiv djeai. Dovoljno je bilo viknuti: Aha, eto dudana! i on skoi ko zec i dadne se u bijeg. Unato tih groznih pria Gigan, Rundo i ja smo odluio uspeti se na brdo. Silna znatielja u nama bila je jaa od straha i opasnosti koje bi mogle iskrsnuti dok se budemo uspinjali i sputali. Pala je odluka da to uinimo sutradan. Kad smo janjce dotjerali u hladovinu i zatvorili u torove, iskrali smo se svaki iz svoje kue i nali iznad sela odakle se dobro vidio dobar dio duvanjske doline. Eno ga grad klikne Rundo kad smo se uspeli uz visoke stijene. Di je, a? Pogledaj, tamoka priko polja prema onom oblaku. Tamo gledaj di zalazi sunce svake veeri. Koji grad? Na bolan, Duvno. Koji bi to bio drugi grad u naem kraju! Kao da je samo Duvno grad. Ima i drugih gradova. Pogledaj tamo prema onom crnom oblaku. Ugledao sam bijele, visoke kue i gustu borovu umu ponad grada. Vidi li sad? pitao je Rundo. Vidim. Nisam orav.
| 23
Vidim ga i ja uskliknuo je i Gigan i poskoio preko kamena, na kojem se sunao sklupan u kolo poskok i koji se odronio ispod njegovih nogu i otkotrljao niz strminu, a poskok je klisnuo munjevito u grm nekoliko koraka dalje od mjesta gdje se sunao na kamenu. Gledali smo kako poskok zamae u grm i kako kamen skae sa stijene na stijenu, preskae grmie i razbivi se u komadie nestade, raspri se po visokoj strani, iznad naih kua i rijetkog drvea. Di je velika voda, to kae moja mater? upita Rundo. Kakva voda? primijeti Gigan. Didovo more i Bariin ocejan veselo e Rundo i nastavi mudrovati: Moj did kae da je iza brda Lipa naa tuina, planine, doline, rike, velike vodurine, koje did zove more, a Baria ocejan. Gigan poe kao da se neega sjetio to je od starijih uo: Svata ima iza brda. Sunce zae iza brda. Moda je tamo njegova kua. Sjeli smo na kamenje, neko vrijeme utjeli promatrajui poljanu, okolna brda i nepoznata sela, koja su leala podno brda, kao da je neka velika ruka prosula bisere ispod kamenih sivih bregova. Nismo se mogli nagledati dalekih kua ispod bregova, umaraka, vrtlova, njiva i livada, jaruga i jaruica, bijele ceste s druge strane polja kojom su jurili automobili i iza njih se dizali oblaii praine. Gigan prvi progovori; Koja je ono rika tamo blizu grada? Moda je ujica odgovori Rundo. Ima misto ujica. Vidi li se ? Ne vidi. Moda emo vidit kad se popnemo na vrh brda. I ti misli da se sve vidi s brda? dometnu Rundo bacivi kriljak kamena to je mogao dalje. Neko smo vrijeme bacali kamenice tko e dalje i ija e bolje odskoiti od hridinu koju smo gaali. Rundo e zaueno i znatieljno: A Livno? Tamoka iza brda spremno e Gigan. Tebi je sve iza brda nevoljko e Rundo. A Imocki? dometnu Gigan. A Sinj i Gospa Sinjska di nai idu na zavit? A Meugorje. Tamo di se ukazala Gospa. Tamoka priko brda odgovori Gigan. A iza kojeg brda i na koju stranu? pitao je Rundo Meni se tako ini. A Split i Ajduk? A Zagreb, a Dinamo? A Mesiju? ree Rundo i nasta kratka stanka. Moda nee do tugaljivo odvrati Gigan. Moda su nam lagali. Moda potiho sam rekao dok smo se potiteni i neveseli primicali kuama. Kamo god sam kasnije iao kroz ivot i gdje sam ivio i radio, padao mi je na pamet Mesija. Mislio sam na njega kad god sam se negdje osamio. Nisam govorio o tome, jer sam mislio da e me ismijavati, pa ak i prijatelji. Nadam se da to nee initi moji itatelji. Nisam se alio kad sam ovo pisao, pa nemojte se ni vi aliti na moj raun. Jer, na kraju emo svoditi raune pred Mesijom.
Muharem Bazdulj
Fredrikstad
Mjeseina mrana puna tinte ruke bijele, gnjile hijacinte. Miroslav Krlea Zumbulom okaene noi Semezdin Mehmedinovi Prvo je dola razglednica. Na mjestu za adresu je stajalo samo moje ime, a ispod Gradska biblioteka te dolje potanski broj, grad i drava. Imena ulice nije bilo. Rukopis nepoznat, nekako kitnjast, crni tanki flomaster. Pisalo je: estitam na zaposlenju. I dovde se ulo. Valjda e dobiti ovo. Promijenila su se imena ulica, ali valjda potar zna gdje je biblioteka. Moda se vidimo uskoro. Potpis je bio neitak, no inilo mi je da pie ilja. ilja? Potanski ig bio je norveki. Fotografija na razglednici prikazivala je lijepu ulicu uz more, velike arene zgrade. Grad se zvao Fredrikstad. Nikad uo. Ustanem, proetam, doepam se velikog atlasa. Luka na jugu Norveke, pisalo je, ezdesetak hiljada stanovnika. Kao i grad u kojem ivim otprilike, pomislim, koliko je stanovnika Fredrikstada ulo za njega? ilja, ko li je ilja? I otkud ono A na kraju, mi smo onog Disneyevog trapavka obino zvali iljo. ilja su govorili u Srbiji, ali zato mi je to tako poznato? Znam! Sivi dom, arko Lauevi. I u momentu se sjetim Mladena. Tad u nekom sedmom ili osmom osnovne, nadimke smo meusobno dijelili prema likovima iz serija. Sivi dom i jest nekako bio najea inspiracija. Mladen je bio ilja, Eso Robija, Mario Crni, Denis ombe, a Vedran ojka. Jest fakat, Irena je bila Kalifornija, a Jasmina Boranija. Da, samo to su svi oni odavno zaboravili svoje djetinjske nadimke, a Mladen misli da u ga se i danas najbolje sjetiti kao ilje. Pa ne mogu se sjetiti ni kako su mene zvali. Isto je neka serija bila, ali ne Sivi dom. Joj, Dinastija, a ja sam bio mu one Aleksis, kako ono, onaj promukli, onajDex Dexter. U tom ranom pubertetu meni se glas nekako najbre promijenio, ogrubio, pa su me prozvali Dex. Tamo negdje u estom-sedmom osnovne Mladen i ja smo bili - kako se to tad govorilo - najbolji drugovi. Bila je tu i neka ira raja, meutim nas smo dvojica bili ba ono najbolji. Njemu je sport iao bolje nego meni, a opet je uvijek u svoju ekipu prvog birao mene. Bio je zapravo rijetko nadaren za sport, podjednako dobro je igrao i rukomet i koarku i fudbal. Ja opet rukometnu loptu osim na asovima fizikog u ivotu nisam uzeo, a i u
| 25
koarci i u fudbalu znao sam samo pucati. To je valjda do neke moje uroene lijenosti, no kad sam igrao s Mladenom, znao sam dosta esto pogoditi. On meni nacrta loptu - danas bi se reklo - ko Beckham, a meni onda ne bude teko zabiti. U naim djejim meevima nije bilo ofsajda (kojeg smo ionako zvali opsajd) pa bih ja visio pred protivnikim golom i ekao loptu. Mladen me je - i to bez ironije - zvao Panev i zapravo je precjenjivao moje loptake sposobnosti. Zbog njega su me jednom, ba pred rat, izabrali i u reprezentaciju kole, makar je bilo bar desetak onih koji nisu izabrani, a bilo su bolji od mene. Mladen je poetkom rata otiao u Srbiju sa svojima, do kraja devedeset i druge razmijenili smo pet-est pisama na formularima Crvenog kria, a onda je i to prestalo. Rat se zahuktavao, pubertet bio na vrhuncu, zanimali su me samo ljubav i smrt. Pomislio bih i dalje esto na Mladena, naroito kad bi se raja iz osnovne kole sjeala starih vremena, no nije da mi je neto nedostajao. Onda je doao mir, veina ljudi koji su otili ili izbjegli su se ili vraali ili makar dolazili na vikend odnosno na godinji, a Mladenu nije bilo ni traga. Dobro, ja sam u to vrijeme studirao u Sarajevu i nisam najbolje znao ta se sve deava u mom rodnom gradu, ali ipak bih uo vijest da se kojim sluajem Mladen pojavio. I, eto, ja zavrim faks, naem posao u biblioteci u koju sam jo kao deko zalazio, i to odmah kao direktor. Smijeno zapravo, stari bibliotekar Vlado je otiao u penziju, a osim njega tu su radili samo dvije cure sa srednjom ekonomskom. Ja se s diplomom komparativne i bibliotekarstva prijavim na konkurs i makar je formalno traen neko s radnim iskustvom, presudila je injenica da sam ja jedini imao VSS potrebnog smjera. Dobijem ja tako svoju kancelariju, one cure Enisa i Vedrana izdaju knjige i rade te svakodnevne poslie, a ja uglavnom noge na sto i sluam muziku. U takvoj me pozi i razglednica zatekla. Dva-tri mjeseca kasnije, radno vrijeme ve pri kraju, meni noge na stolu, kancelarijom odjekuje R.E.M. Imitation of Life (Charades, pop skill/ Water hyacinth, named by a poet/ Imitation of life), kad mi neko zakuca na vrata. Otvorim, Enisa ne stigne ni zaustiti, kad se iza nje neko javi: Ma ja sam, direktore, reci joj da me pusti. Blesavo zvui, no glas sam mu odmah pozno. Ma e si, Mladene, kaem, daj ui. U kancelariji se rukujemo pa se zagrlimo. Iznenadilo me njegovo bljedilo: lice mu je bilo, to se kae, ko sir, a ruke jo bjelje. Tako valjda ta Norveka djeluje na ljude, mislio sam, nema sunca, mrak i led. Jesi dobio razglednicu, pita me odmah. Jesam, kako nisam, sluaj, radno vrijeme ionako zavrava, hajmo na ruak, pa na pie. Hajmo, ree Mladen, i ja sam tako neto konto. Otili smo se na evape. On se zapravo mrtio, govorio je da je praktiki vegetarijanac, da meso ne jede skoro nikad, ali da ne voli labels, ba je tako rekao, da mu je malo faistiki odreivati samog sebe prema vrsti hrane koju jede. Svidjelo mi se to to je rekao. Sjetio sam se neega to sam proitao kod Ortege y Gasseta. On tvrdi da postoje ljudi koji su takozvani lani proroci i koje moemo prepoznati upravo po nekoj radikalnosti. Recimo, kad neko ne igra loto te u svakoj prilici istie da nikad, ama ba nikad, nije ispunio tiket. Ortega y Gasset tvrdi da e onaj koji zbilja ne voli igrati loto ponekad moda i odigrati upravo zato to mu to nita ne znai, a da e lani prorok od svoje suzdranosti nainiti vrijednost samu po sebi. Ispriao sam to Mladenu, a on se oduevio. Nedostajali su mi ovi nai razgovori, rekao je. Upitali smo se, kako se to ve kae, dok smo ekali evape. On mi je nekako polustidljivo priznao da priprema doktorat. Kad prije magistrira, pitao sam ga, a on ree da
studij tamo traje krae i da za pet godina svako ko eli moe magistrirat. To ova neka bolonjska deklaracija, pitam, a on kae: ma ja. Kad su stigli evapi, traio je da mu dodam biber. Pruim mu ono udo, onu posudicu to se zove slanik jer je u njoj obino so, a fakat ne znam kako bi je nazvao kad je u njoj biber, a Mladen mi ree: lahva. Bude mi smijeno, al hajd ti to objasni. Taj takozvani bosanski atrovaki kad izvrne rije po slogovima bio je u modi tamo pred rat, to su oni folovi iz Nadrealista, ono - mojne ga, Hare, stipu ga nime, al ima i osam godina da vie niko tako ne govori. Neki od velikih pisaca-egzilanata priao je o tom gubljenju osjeanja za jezik kad se dugo boravi vani, a ovo je meni bio prvi primjer toga. Nije Mladen otiao mlad pa da mu jezik onako estoko klapa, ne, njegov je akcenat bio savren i svakom je bilo jasno da je roeni Bosanac, ali ovakve neke stvari su bile simbol i simptom tog dugog odsustva. Nakon to smo jeli, preli smo u susjednu kafanu te mu ja ispriah ta neka svoja sociolingvistika zapaanja. Vidim, to ga strano zainteresovalo, ba zanimljivo, ree, pa ujem ja sad te potpuno nove fraze: nie veze, normala, fol-degol, kurac-palac. Nasmijem se od srca: fakat si ti to dobro upratio, kaem. Ma ja sam u Sarajevu ve sedam dana, vraam se prekosutra, doao sam ovamo da me malo elja mine i da tebe vidim, ree on. A otkud u Sarajevu, pitam, ako nije tajna. Ma izganjo sam neku ko istraivaku stipendiju, kae, za ovaj doktorat, pa sam malo rovario po knjiarama i bibliotekama. A o emu pie, pitam. Ma pravo da ti kaem, veli Mladen, neto ono tipizirana slika Balkana, vamo-tamo. Fol-degol, jelde, kaem ja, a on cre od smijeha: ma ja, kurac-palac. I krene nas ta cuga. Po pivama smo udarali. Pria neka super, fakat o svemu: fudbal, knjige, filmovi, politika. U neka doba, taman negdje u onom stadiju izmeu dobre pripitosti i potenog pijanstva, njemu zazvoni mobitel. Poznata mi neka melodija, ali se ne mognem sjetit koja. Mladen se javi, vidim da se obradovao i stane on na norvekom neto cvrkutati, enska garant, mislim se, trebao bi se i ja Neli javiti. Taman on zavri razgovor kad moj mobitel zazvoni, pogledam zaslon vidim Nela je. E duo, javim se, ja ba tebe htio zvati, sluaj doao mi je drug iz kole, Mladen, pa u malo kasnije do, hajde, vidimo se, ljubim te. ena, upita Mladen. Tako nekako, nismo u braku, al ivimo zajedno. I kod mene je ista stvar, ree Mladen. Nastavimo mi s pivama, nastavimo s priom i doemo nekako do tog njegovog doktorata. Tako je to u pjanskim priama, uvijek se doe do one neke teme nigdje nema naeg zaviaja, a ovdje je postojala i ta neka nauna podloga svega toga. Ponemo se bombardovati referencama. On mi kae da je u Sarajevu kupio Vesnu Goldsworthy, Ivu ania, Ivana olovia. Super izbor, kaem, bie to fenomenalan doktorat. Njega je pie, ini se, uhvatilo vie neg mene, rjee pije valjda, pa ga vidim krenula neka ispovjedna nit. Jo kad je konobar pojao neku irilicu, nekog narodnjaka s violinom, njega fakat krene. Ovo smo mi, rekao je Mladen, ovo smo mi. No i svila, krv i med, lelek i pjesma. uj kako drhti ica, kako divnu muziku stvara, a ta je ista ica i simbol zla: od logorskih ograda do onog odvratnog transparenta to rimuje icu s danas najtraginijim toponimom u Evropi. ica - to je Balkan jo od onih Merimeeovih Gusala. I onaj pjesnik njegov Hyacinthe Maglanovich to spaja zumbule i maglu i to je Balkan: zumbuli u magli. A za sve je kriv taj grozni faistiki maizam na koji su ovdje svi tako ponosni. Sve je to u mom doktoratu. Zna odakle potie ime Hijacint to je naziv za zumbul u skoro svim evropskim jezicima? Grka mitologija: Hijacint je bio lijepi sin kralja Amikla, ljubimac
| 27
Apolonov, kojeg je iz ljubomore ubio Zefir. To je naa batina, a mi se toga stidimo i skrivamo se iza maizma. Ubijamo kao Zefir jer bismo htjeli biti lijepi, htijeli bismo biti neiji ljubimci. I svi ti nai epski junaci i njihove zajednike noi uz vino i pjesmu, a onda junatva to su uglavnom obina ubistva. Tako je govorio Mladen. Nisam znao ta da kaem. Malo sam otupio od pia, a i ta njegova dipla kolko god da jest bila zanimljiva imala mi je malo i nekih kiastih dijelova. Te mi smo ovo, al smo i ono. Boris Buden je jednom razvalio neiji kvaziuzvieni diskurs tog tipa citirajui samo Merideth Brooks, ono: Im a bitch, Im a lover/ Im a child, Im a mother/ Im a sinner/ Im a saintA i spavalo mi se. Hoemo li polako, kaem. Bilo je malo prolo jedanaest. On je u pono imao autobus za Sarajevo. Htio sam ga zvati da prenoi, no on je ranije rekao da je vrsto namjerio vratiti se u Sarajevo noas. Moramo odmah ujutro neto obaviti, tako je rekao petljajui jezikom dok sam ga pratio na kolodvor. Kad smo stigli, kupio sam mu kartu, a on se otiao osvjeiti. Zatekao sam ga na klupi, umivenog i malo bistrijeg. Uf, doo sam sebi, rekao je, dobro je, neu ba da me Rolf vidi mrtvog-pjanog, i ovo je dosta. Zna, Rolf ne pije nikako, pa mu smeta i kad ja skroz malo pihnem, rekao je. Ko je Rolf, pitao sam se zbunjeno, valjda neki kolega doktorant, to sam mislio. Mladen kao da mi je itao misli. Zagleda mi se u oi s nekom udnovatom koncentracijom pa ree tiho ali razgovijetno: Rolf je moj deko. Ja sam utio, a on nakon kratke pauze nadoda: ja sam gay. I ta sad kazati, mislio sam. Nisam mogao utjeti, pa izustim najbezvezniji mogui slog: uj? On me gledao sa smijekom, a meni se onda - to ak jednom reko - dizne otvorie. I ponem onako mono politiki korektno srati. Bla-bla, tru-tru, ja tome nikakav znaaj ne pridajem, to je njegova privatna i intimna stvar, mogu, meutim, razumjeti s im se ovdje suoava, mora da u Sarajevu i skrivaju da su par, garant to krije i pred roditeljima, a i ne sumnjam da je to u Norvekoj neto najnormalnije i sve u tom stilu, ono fol-degol, kurac-palac. On je klimao glavom. Znam ja tebe, rekao je, a i tako smo se fino ispriali, ne elim pred tobom glumiti, zna, ja ovaj susret gledam kao novi poetak jednog divnog prijateljstva. Dao mi je vizitku, rekao da se javim, da doem s Nelom kod njih u Fredrikstad na nekoliko dana kad uzmem godinji, sad si ti ipak direktor, rekao je. Taman tada je i autobus stigao na peron i bi vrijeme da se pozdravimo. Mladen mi prui ruku, a njegov je blijedi dlan na mjeseini izgledao nekako sablasno. Rukovali smo se, a ja sam, ne znam ni sam zato, ostao na kolodvoru dok autobus nije krenuo. Mahao sam Mladenu sve dok dok bus nije iziao iz stanice. Krenem onda polako kui, Neli. Izvadim onu vizitku iz depa i poderem je na sitne komadie. Sav se moj intelekt, moje obrazovanje, moje politiko bie, moj ego i superego, bunio protiv mojih emocija, no emocije su bile jae. Cenzura u mozgu nije radila. Potiskivao sam tu rije iz pjane glave, ali rije se stalno vraalo. Peder, bubnjalo mi je u uima, peder, Mladen je peder. Mene su na fakultetu smatrali najliberalnijim studentom, na vjebama sam se svaao sa svakim kolegom ili nastavnikom koji se usudio izrei ideje to su i mrvu bile konzervativne, pisao sam seminarske o Wildeu, Gideu i Genetu, uivao u Paglianim tezama o vanosti muke homoseksualnosti u svjetskoj kulturi, visio u kinoteci kad su prikazivali Fassbindera, ali sad sam se gotovo tresao od nekakve udne uznemirenosti. Pokuavao sam se samoanalizirati, skontati zato je to tako, no nije ilo. to sam se vie bliio kui, bio sam sve smireniji. Neli neu nita rei, mislio sam. A jedva ekam da je vidim, da je zagrlim i da joj kaem kako mrzim kad me neka glupost
makar i nakratko odvoji od nje, da joj onjuim kou to mirie na kremu i da zaspem kraj nje. Boli me kurac za pedera Mladena, mislio sam, a u glavi mi se stala vrtjeti neka izdaleka poznata melodija. Prvo pomislim da je rije o onoj melodiji kojom se oglaava Mladenov mobitel, a onda shvatim da se radi o neem mnogo starijem, neem to nisam uo nekih petnaestak godina. Neka popularna jugoslovenska zabavna limunada Lipe cvatu, ma nije, to je Bijelo dugme, a ovo je neka teka glupost, a ima veze sa ovom noanjom priom, i s Dinastijom, da mi smo se kao djeca zajebavali na raun toga, pravili neku blesavu obradu, kako ono idePonem zvidukati, a kad mi se melodija u glavi posve iskristalizirala, tekst je nadoao sam od sebe. Bio sam pred zgradom. Na naem prozoru jo je gorjelo svjetlo. Smijeio sam se i tiho pjevuio: Zumbuli, zumbuli cvatu, Stiven ti jebe tatu.
| 29
Tvrtko Klari
Gonetajui bjelinu snov

Ivanu Kordiu Postoje snovi koje iznova sanjamo: ponavljaju se i u najmanjim pojedinostima jedan od takvih vodi me u veliku sobu stare djedove kue dovrene 1924. godine u Vukiu Gornjem ta velika soba ukazuje mi se bijela osvijetljena i besprijekorno ista iz vremena djetinjstva pamtim kako je ba u toj sobi ivjela jedna od udovic djedovoga brata Pere koji se ba kao ni Ivo i Martin nikada nee vratiti iz Dravograda a na moje pitanje postavljeno nedavno u razgovoru s majkom to se to moglo dogoditi tako lijepo pa da me makar samo u snu vraa u tu sobu ozarena lica s malo rijei rekla je sve: pa u njoj sam te porodila! a bila je zima s puno snijega i grane su pucale od studeni raspriala se mati U Jajcu rujna 2008.
Bjanka Alajbegovi
Ciklus: Pjesme za Wolanda

Proimanje Ispuni me svojim mrakom tako da zanijemim Dirljiv je nain na koji jedno drugome utrljavamo bol u oiljke njegovane u godinama udaljenosti Dok si me sahranjivao othranjivala sam te Dok si me uzdizao u svoj kosmos privlaila sam te u svoju zemlju Dok sam bdjela nad tvojim maginim crnilom Pijuckao si poudno moju zelen Sada nas u naruje prima neizvjesnost - ta jedina neprikosnovena vladarica i ini nam dostupnim Izazov, svoj najplemenitiji dar da usavri moju bolest da zamijenim svoje srce tvojim U njegovom zagrljaju Sve dok tako napadno umiljato mirie zaigravat u mala udovita u tvojim ipkanim grudima raspetljavati noice skerletnih paukova nastanjenih u tvom zatiljku Uvjeravati te da je bolest katarzina a smrt lijepa jer to je na predio zelena moja djevojice ti samo mirii umiljato i mami me napadno
| 31
Tako izgleda na susret Izranja kao drevni zapis na povrinu moje mirne vode Naziru se samouvjereno njegova kobna aura glas topao kao postelja zubi sjajni kosa vilenjaki prozrana Kada se potpuno objelodani a ja nabujam od ljepote vee me i povlai nas u kamenje u bezdan duboko duboko
Utjeha Wolanda Nisi za ovoga svijeta budi strpljiva Doi e trenutak kad emo se sjediniti u potpunosti kada e moi u moju meku teku ruku isplakati sve svoje traume Prerano sam nanjuio tvoju portvovanost i zato budi mirna Jo patnja u tvojim oima nije zrela za moje gnijezdo Budi tiha budi strpljiva
Pitanje izdrljivosti Gledam te. Bijel si. Pomalo proziran. Svjetlucav. Obujmljuje me svojim udobnim rukama, svojim dobrim silama. Moj miris postaje sve umilniji, ali posustajem. Bijelo me obezvreuje i osamljuje. Vidim te onda ogrnutog crnim tekim haljama u koje eznem da se zavijem. Prua mi nesigurnu ruku i usne koje ne mogu nita obeati. Premalena sam, bojaljiva. Takvu me ne eli. Hou li izdrati due odbijajui jutro Ili e mrak izdrljivije odbijati mene
Uspavanka za Wolanda Sad kada iz mene svi otrovi svemoguih pilula protiv crnila istjeu izmigoljavaju i lijeno isparavaju sa svojim bolnim trbuhom dijelim taj apat O s t a l a s a m t e t a k o e lj n a To je ini se jedino to udotvorna farmakoterapija nije u meni uspjela utrnuti I zato lijepo spavaj dragi W, moji apati ne spavaju nikada otporni su na sve to je dobro za ljude.
Stjepan Tomi
Kula
Onda rekoe jedni drugima: Hajde da sebi podignemo grad i toranj s vrhom do neba. Pribavimo sebi ime! (Post 11,4) I. Jedna ena doe na uilite. Htjede otkriti tajnu ivota i uzroke smrti. im ue u aulu, zgrabie i zarobie je neki divlja izgleda i poee siliti da ubija. Aula bijae puna tjelesa; mrtvih, smeuranih poput prljavo-ovlaenog kartona. Mnoina zdepastih proganjala je sve to stajae. Nekoliko elavih jajoglavaca strijeljahu sve nove redove mladih tnih poput papirnatih ltaka; njihovi neujni pucnjevi kosili su bezglasne, koji irom otvorenih velikih oiju i usta stisnutih u nevidljivu crtu padahu kao snopovi perforiranih i isjeckanih traka. Otrgnuvi se, ena je bjeala ravnoduno preskaui bezline leine, koje se uvijahu kao polunapuhane vreice; raspuknuta poneka odavae pusto i prazninu. Strka i smrt carevae po dugim uskim knjinicama, nakrcanim zlatnim uvezima, i bezbrojnim dvoranama gdje leahu tisue odbaenih stvari, niz koje je katkad klizio debeli prah. Trala je i spoticala se, padala i dizala po hodnicima nagruvanim pranjavim slaganim papirima, iskrzlim registratorima, koji poput dalekovodnih stupova bijahu vezani nitima paukovih mrea. Ormari crnih stakala kripavo stenjui naginjahu se prema eni elei je strti. Nakon duga bjeanja natri na drveno stubite, usko i zavojito. Stoerni stup, suh i star, irok kao trudna ena, bijae prepun pukotina i crvotoina, iz kojih su ispadali otpaci. Po kripavom stepenitu krupni ugojeni pauci bijahu satkali guste cjevaste rukoveti neprozirnih mrea. ena se muno probijala i osvajala katove i dvorane pripremajui se za ulazak u tajnovitu Kulu. Kula je jedini cilj. Ona nas uva, daje smisao, pribliava nas vjenosti. Tko se popne na nju, postaje kao bog koji zna razlikovati dobro od zla - govorili su joj uitelji, zavidno je promatrajui svojim vlanim usnama. ena nije nita primjeivala. Vjerovala je njihovim rijeima, gutala ih kao svetu istinu, hranila se njome neprestano imajui na umu jedno - Kulu. Njoj je stremila svom snagom, svim umom, svim vremenom i svim srcem svojim. Kako je ulazila u novu sobu, i dolazila novome uitelju, tako su se ulazna vrata za njom pretvarala u zid i nestajala. Natrag se nije moglo. Kad bi pak postala sposobnom da krene naprijed, gore, pojavljivala bi se sama od sebe nova vrata u zidu, koja bi
| 33
takoer nestajala im bi prola. Njezini uitelji, pretili i snani, konim uresima zaogrnuti jajoglavci radosna i samodopadna srca prenosili su joj svoje znanje. Nakon dugih godina uspe se i do posljednjega. Poslije njega vie nije bilo ni dvorana, ni knjinica, ni kabineta... Samo Kula. Centar. Sveum. Srce ovjekova znanja od iskona. Posljednji, najmudriji, strastvenim je ushitom, punim snovienja, govorio: Tamo postaje jasno, sve vidimo, kao na dnevnom svjetlu. I tajnu ivota i uzroke smrti... Srea? - nasmijei se u uto odjeveni. Nisam siguran da postoji. Zar ne postojimo zato da budemo sretni? upita ena. Da, odlino pitanje: zato postojimo? Nizato! No iako smo nizato, sretnici smo to e naa imena biti upisana na kamenju kojim se Kula hrani. To je taj udesni paradoks: kamenje smo od koga se gradi Kula! Je li bilo mnogo onih koji su izali odavde u Kulu? bijae ena znatieljna. Malo ih je dolo do ove sobe... nasmija se starac pa nastavi vatreno: Kula je san! Nedosanjani san! Snujemo o njoj, ali do kraja iskapiti au spoznanja, nije mogue! Onda je sve besmisleno! pobuni se ena. Kula daje smisao! riknu starac, ali se onda zauzda i povjerljivo nastavi: Ona postoji. Ona je tajna. Kula se hrani nama, mi se hranimo njom. Ona je ivo bie koje neprestano raste. Mi nestajemo, ali ona ostaje, a ona smo mi. Kula stremi put nebesa. ovjek je mono bie, koje svojim umom moe dosegnuti svemo... Je li to ikome uspjelo? - prekide ga ena, ali se starac naljuti. To nije vano! Nije ni potrebno. Vana je samo spoznaja! Nije vano kamo ona vodi. Starac je najednom paljivije pogleda, kao da je tek sada zamijetio neke neobinosti na njoj, pa osmijehnuvi se, dodade: Eh, ono vjeno ensko... uvijek se zanima za nebitno..., no naglo se zaustavi, kao da se zastidi otkrivanja svoje intime, pa nastavi odsjeno: Bilo ih je! Tako se pria! Ali najprije valja izai na samu Kulu... Ne znamo njihovu sudbinu. Starac opet promijeni raspoloenje pa se, ne objanjavajui tko su bili oni, izdera iskaljavajui aku ute guste sluzi kojom poprska sve na stolu, ali i enu za stolom: Da znam, zar bih sjedio ovdje!? Kako se dolazi u Kulu? pomirljivo e vjeno ensko. Ve si u njoj - odvrati starac preko volje. Kako? Nita ne shvaam - ena e zaueno, no najmudriji je vie nije smatrao dostojnom ijedne svoje rijei. ena se pokunji. Prekrila je osnovno pravilo: ne istrauj ve istraeno, ne pitaj ono to zna. Bojaljivo je promatrala starca, kome se usne ve bijahu objesile od starake nemoi. Usprkos njegovim onemoalim organima, zamijeti u njegovu pogledu strast prema svome tijelu. On bi me najradije pojeo, pomisli ena i pokuavi utjeiti uitelja ree: Ja kanim na Kulu. Nita me ne moe zaustaviti! No starac je ravnoduno piljio u stol, u otvorenu knjigu, na kojoj je leao golemi crv, ili moda neto drugo, nije znala, ispod rijei spoznaja. II. Jednoga jutra, meutim, zid se pred enom rastvori i ona se nae na Kuli. Kilometrima visoka graevina prodirala je put dalekih mranih nebesa kao krik ranjene
ptice emitiran kroz naglo uutjela zrana prostranstva, poput paukove niti na kojoj visi vlasnik. Ljuljala se i njihala na nebeskim vjetrometinama, sazdana od tesanih blokova. Kamen na kamenu i kamen do kamena stajahu jedan na drugome i uz drugoga as kao na alu, as kao slojevi hercegovakih planina. Ponegdje se pretvarahu u sitni pijesak i padahu u dubinu. ena se proeta po terasi poploanoj svijetlosivim istim blokovima. Hladni vjetar grickao ju je za nos i obraze, podvlaio se pod dugu crnu kosu i jeuravim uborcima slazio niz vrat i lea; zalijetao se pod dugu crnu haljinu i provlaio kroz tanki al kojim bijae ogrnuta, a daleko sitno sunce neumorno je zurilo u njezino elo rosei ga ledenim znojem. Jadna ostadoh budala to zna koliko je i znala sjeti se nekih stihova i nasmija, a srdana toplina neega bliskog i poznatog razleti joj se nutrinom. Kula bijae samo njezina. Nadviriv se nad kamenu ogradu, koja kao kruna uokvirivae osmerokutnu terasu, pomisli kako dolje, duboko u izmaglici, lei zemlja. Kako u to dokazati, automatski se zapita, ali nakon aska-dva radosno se nasmija: Sada mi vie nisu potrebni dokazi. Ja sam na izvoru svega znanja. Postat e svezanje kao da joj apnu neto. Kako e se to dogoditi? zapita, ali nikakav odgovor ne doe. Hoe li doi iznenada? Ili u korak po korak ispijati rijeku ivota?... O tome nisu nita govorili... Nisu znali. Sve u im rei! Moje ime pretvorit e se u neprolazni simbol! Ono vjeno ensko to uvijek i u svemu pravi prve korake... Makar i krive... Pokuavala je uivati to je, eto, konano dospjela do mjesta gdje vie nema tajni, ali osim jedva primjetnog osjeaja trijumfa, koji je sve bre hlapio, nije u sebi pronalazila nikakvih tragova ni sree ni zadovoljstva. Kao i svaki vrhunac i ovaj je ujedno bio i zavretak. Svako stizanje na cilj smrt je putovanja, a svaka smrt iza sebe ostavlja pusto i prazninu, koju mogu ispuniti samo novi doivljaji. Kratko uivanje uminu i ena se poe okretati oko sebe traei bilo kakav trag neega. Neto bi se moralo dogoditi. Netko ili neto mora doi i sve promijeniti. ivot u kojemu se nita ne dogaa nije ivot; ivot je neprestano dogaanje, a smrt ravan praznine. U paklu se umire od dosade. Ali niotkuda ne bijae niega. Samo nesmiljena praznina i nepromjenljiva pusto. I ledeni vjetar, i tmurni dnevi, i daleko sunce koje nije grijalo nego iritiralo. Ovdje nema nita - govorili su znaci, a um tumaio: Ovo je kunja. Treba svladati nestrpljivost i brzopletost ula. Iskustvo je uzvraalo: Ex nihilo nihil..., a razum sve nervoznije ponavljao: ekaj! ekaj! Ne moe sav svijet biti lud, a samo ti pametna! ekaj! Ne treperi! Nadaj se... Posluala je onoga kome se i dosad pokoravala i koji ju je i doveo do ovih rubova. I ekala. ekala, ekala i strpljivo ponavljala mantru: ne-treperi-nadaj-se-ne-treperi-nadaj-se, koja je sve ee glasila: ne-treperi-ne-nadaj-se-ne-nadaj-se-treperi. Ovdje je ipak sve mrtvo - istisnu teak apat nakon dugih samovanja. Misao o brzom rjeenju zamota se oko nje kao bodljikava ica. Prie ogradi da pobjegne, ali je zapahnu gusta sumaglica pa se nagonski odmaknu do sredine terase, gdje bijae ugraena okrugla ploa od tamnijega mramora, gdje stade, jeza je strese, a podigavi pogled put nebesa iz usta joj izleti krik: Ovdje je smrt! I naglo zauti.
| 35
Gdje li je ivot? - zapita se neujno nakon duge mrtvake utnje, pa se ustumara po terasi, zabaci odjednom pobijeljele kose, te opet prie ogradi i opet se zagleda dolje i opet ne vidje nita, no i opet je znala da je dolje proplanak, livada cvijea i zelenila, zuja zvukova zaigranih cvjetova, koji kao plesni parovi na baroknim balovima plesahu u mjestu, dok je mjete njih njihala se glazba i prelijetala dvoranom, a oni je pozdravljahu naklonima i reverencijama, osmijesima i poljupcima. A zvuci lijetahu i slijetahu, pravei kadrile, i trostruke okrete, piruete i i i... I ena shvati! Tajnu ivota i uzroke smrti! Bila je u zamci. Natrag nije mogla. Tko krene ovim putem, moe samo naprijed. Natrag su vrata otvorena samo u nitavilo! - rekoe na poetku puta smrti. Kula je - smrt. Kao ena dugih bijelih kosa. Jeza samrti zgri joj tijelo, a iz usta poleti strelovit vapaj: Neu smrt! Zar sam ivjela zato da saznam kako nita ne znam - pomisli s posljednjom gorinom. Gorinu istisnu bujica, povodanj i apatno nagovaranje Oajnika: Smrt je jedini izlaz! Prekrati muke! Vrati se! Smrt! Vrati se! Mnogi su velikani...Nita...Nita... Prokleti! provali iz ene runa rije i ostade na licu kao grimasa. Sjedei u svojim ugodnim kabinetima, govorili su o ironiji, laljivci koje su jeftino kupovali na buvljim pijacama. Mudrac i pol dinar i pol. Poto pet mudraca?... Sve su slagali. Obeali su mi pomonike, sluge. Ja sam sada vrhovni gospodar. Ha! Ha! Ha!... Vrhunski prevaren ovjek, kako to gorak okus ima. ivot je daleko dolje. Ako skoim dolje, razmiljala je ena, gdje je ivot, to e se dogoditi? Trebalo je da zna odgovor, bila je sveznanje. I doista, znanje joj je govorilo da je dolje eka samo smrt. Dolje je ivot provri najednom davno zapretani izvor njezine due, kojega je morala sistematski daviti po strogim uputama svojih uitelja. U eni nastade komar. Ako elim ivjeti...nema ivota...dolje se ivi...morat u skoiti s Kule...u smrt...do ivota...Jo jedna glupaa koja je umrla zbog iluzije o ivotu! Samo-je-smrt-stvarna-samo-jesmrt-stvarna - poe ponavljati refren svoga ivota. Zamagli joj se pred oima i svijest poe polako iezavati. Umor joj priveza tijelo te se svom duinom oprui po mrzlom mramoru. Hladnoa joj kao otar no prosijee glavu, s desne sljepoonice do stranjeg dijela lijevog uha, te se osvijesti i uspravi. Sjedei na sreditu terase, podvijenih nogu u tamnome krugu, raspitivala se kod svojih sjeanja kad se to odluila za smrt umjesto za ivot, ali ona joj ne rekoe nita drugo osim neodreenoga: Tako je trebalo...Tako svi misle... Prevarili su me - zahropta ena posljednji put i utonu u tamu. III. Nisu te prevarili zau izranjajui grub glas. Dobila si to si traila. Sada zna tajnu ivota i uzrok svoje smrti! Sunce je sjalo puninom sjaja. Topli dan ogrija enu, koja ugleda runog i mrskog joj jajoglavca odjevenog u uti konati prsluk. Cerio se gledajui je gladno i brbljao besuvislosti o humanitetu, kakvih se utjeha mrtvih rijei i angairanih papira nasluala u godinama traganja za smru.
Ali ja nisam htjela znanje! Ja sam htjela Boga! I mi hoemo biti kao Bog! - zavika odnekud kor - zato jedemo plodove spoznanja i gradimo Kulu do neba da steknemo neprolazno ime i da se ne izgubimo u vrletima povijesti kao mali ljudi. Kula! gotovo zarida ena. Kula je prokletstvo! Kula je vjena! Vi niste vjeni! Nae djelo je vjeno! to e mi mrtvoga djela vjenost! Ja hou da budem vjenost! - vrisnu ena trgajui sa sebe dugu crnu haljinu. Tvoja smrt moe biti beskorisna i humana - zapoe utoglavi ravnoduno filozofirati, kao da se nije nita dogodilo. Beskorisna ako se sluajno odlui skoiti dolje, to mi naravno neemo dopustiti. A kako bi izgledala humana? Straar mljacnu ustima iz kojih su curila dva gusta potoka sline, svaki sa svoje strane, te se eni priini da ima tanke duge brkove koji mu se sputaju niz obraze sve do nogu. Jedan od straara iznenada uperi u nju golemu muketu, iz koje je dim sukljao, te zatrai da je uzme i pone ubijati. U eni usta gnjev! Naglo ispruivi ruke zgrabi iscerenu glavu i uvrnu je tako da se lice nae iznad lea. Jajoglavac tresnu o pod. Glava ostade u eninim rukama, pa ispade i otkotrlja se do drugog straara, koji je nogom, poput nogometne lopte, vjeto ubaci kolegi u ruke, a ovaj je postavi na stol. Jajoglavci se sletie. Za nekoliko asaka skosae tijelo svoga drugara, usitnie, zamijesie tijesto, uobliie pogaice - i poee se gostiti. Mljackali su halapljivo derui, nudei i prisiljavajui i enu da jede. Spasi je netko nepoznat - koga ne vidje jer joj stajae sa strane, ili moda iza lea; taj joj gurnu u ruku komad pravoga kruha te i ona jede, pa je straari prestadoe nutkati svojom hranom. Kad se svi naderae zapjevae svoju poznatu i omiljenu pjesmu: Ovo je pravo jelo za nae tijelo. Dok su pjevali, ena se udila. Tko su? Otkud i kako su se pojavili na Kuli? Tko ste vi? - upita ih kad zautjee. Zar ne zna? - mrko je odmjeri jedan. Ti si sveznanje! Ha! Ha! Ha! - zacerekae se mnogi. ena outi stid u srcu. I bol prepuna kajanja orosi joj cijelo bie. Ovi ljudi bijahu ona sama; njezine duhovne moi koje je upropastila. im pojedoe, sunce zae. Dnevna se jara ve bijae zavukla u svoja sklonita. Svjetlo je izmicalo, vidljivost se gubila. ena je promatrala rani sumrak kako navlai svoju smekastu halju na okoli. Kula se uini niom. ena ugleda obrise stabala na susjednom brijegu. Mrklina pokri sve. U gustoj umi susjednog brijega opazi ena kako se izmeu stabala, po zemlji, lagano pribliava neto bijelo i okruglo, kao svjetlosni krug. Kao Hostija. Kula se smanji na desetak metara. Neki jajoglavac dreknu: Pazite! Straari postadoe sumnjiavi pa opkolie enu provjeravajui joj ruke koje bijahu svezane na leima. Svijetli se krug primae rubu ume, a zrake proarae po proplanku. On me nahranio? Dolazi da me spasi?
| 37
ena stajae na sredini terase ruku svezanih na leima. Lice joj se poe mijenjati. Kao to tama bjei od svjetlosti, tako se i s njezina lica poee gubiti crte koje ubrazdie oaj, rezignacija i izgubljenost. Poravnae se sve utrte staze, ispunie doline i spustie bregovi. arolija svjetla, koje se sve vie pribliavalo podnoju brijega na kojem se koila Kula, odvue straare prema kamenoj krunastoj ogradi terase. Kao da je dolazio Dan. Jarka dnevna svjetlost prosu se po proplanku. ena iznenada pritri kamenoj ogradi i baci se prema zemlji i Svjetlu. Za njom poskakae i neki straari drei se njezinih nogu. Svijetla kugla na proplanku sinu udesnom svjetlinom, a ena nadljudskim naporom trznu rukama, raskinu okove, dohvati zraku i uroni u radosnu spoznaju: Ja sam Put, Istina i ivot.
Izgubljeno ime
Jednog jutra Petar S. zbog udnog sna, naglo probuen, uspravi se u krevetu. Na kolodvoru nestrpljivo je ekao vlak koji e ga odvesti u domovinu. Dugo je izbivao u tuini i radovao se svojoj kuici. Nije ni obraao panju na slubenika koji je obilazio oko ratrkanih rijetkih putnika i provjeravao isprave. Ispred Petra stade upravo kad je vlak ulazio u stanicu. Petar ga htjede odgurnuti da vidi vlak, ali je slubenik bio neumoljiv. - Vae ime, molim! - dopre napokon Petru do uha. - Ime? Kakvo ime? - Isprave? Gdje su vam isprave? - nastavi uniformirani. Petar se sjeti da je isprave zaboravio u stanu. - Dobro. Kako vam je ime? - Petar S. - Petar S., Petar S., hm, hm, hm - gunao je slubenik prebirui po svojim papiriima. - Znao sam odmah da ne postoji takvo ime. Petar S. je vjerojatno neki va privatni nadimak. To je kod ljudi redovit obiaj. Zar vam nisu rekli vae pravo ime? - Pravo ime? - zbuni se Petar jer za neto takvo nije nikada uo. - to je to pravo ime? Ali slubenik se pravio da ga nije uo nego mirno nastavi: - Bezimeni ne mogu u ovaj vlak jer je vlasnitvo Trojice Drugova. - Zar ovaj vlak ne vozi u domovinu? - poe Petar inzistirati, sve nestrpljiviji. - Naravno, ali samo za drutvo Trojice Drugova. - Ma to nije mogue. Ovo je moj vlak, u to sam potpuno siguran! - bio je uporan. - Dobro, pogledat emo neke druge stavke. Na primjer: jesi li bio veliki umjetnik? - Glupost, kakav umjetnik. - Jesi li bio vrstan projektant, bankar, izumitelj ili bilo to drugo? - Nisam, ovjee! Ja sam obini mali Petar S., slubenik Mirovinskog osiguranja! - Jesi li u slobodno vrijeme imao kakav hobi? Bavio se humanitarnim radom, izumima ili neim slinim? - Naravno da nisam, na poslu su nas toliko cijedili da sam kod kue bio sposoban jedino gledati televiziju.
- Onda nita. Ovim vlakom mogu putovati samo oni koji su uinili barem neto veliko, kad ve nisu uspjeli dobiti ime - zakljui razgovor slubenik. Kakvo glupo ime, s uasom pomisli Petar gledajui kako se neki putnici ukrcavaju u vlak, koji se odjednom stade smanjivati, te ga na kraju malenog kao igraku netko odnese. S njim nestade i kolodvora, a Petar se probudi uasnut. Ime! Ime! Ime! - Moram dobiti ime! - ponavljao je u sebi cijeli sat sjedei na krevetu. ena ga je udno pogledala kad je ula u sobu, ali nije nita rekla. Petar je nije ni vidio. Ionako je bila dosadna. Onda skoi s kreveta, ubaci se u odjeu i otra u policijsku stanicu. Oni e sigurno znati moje ime, mislio je cijelim putem, no policajci ga proglasie udakom. U njihovim dosjeima stajalo je samo da broj 321856 znan kao Petar S. uredno plaa porez i da jo nije kanjavan zbog varanja drave. - Mi se bavimo lopovima, ubojicama, prevarantima i slinim stvarima - objasni mu jedan dobroudni postariji policajac - a ne dijeljenjem imena. Pitaj one prijeko. I Petar otie u osiguravajui zavod, ali i tamo saznade da broj 321856 zvan Petar S. uredno plaa policu osiguranja, a na pitanje tko e mu dati ime, pogledali su ga toliko saaljivo i tako se otvoreno kuckali kaiprstom po elu da se zastidio sama sebe. Petar se dosjeti sveenika i crkve, na to je bio zaboravio jo prije petnaestak godina, pa navrati do upnika. Neki sijedi starac otvori svoje knjige i pokaza mu mjesto gdje je pisalo da je Petar S. vjenan s gospoicom Elzom prije deset godina. - Ali, ime! - skoro viknu Petar. - Recite mi moje pravo ime! - Ah, vi biste htjeli znati ono pravo ime - shvati napokon starac. - Da, sjeam se toga, ali to ime ja ne znam. - Znadete li barem tko bi ga mogao znati? Ili, tko bi mi ga mogao dati? - Svakako, to je Onaj koji je Bezimen, a svakome daje ime. - Gdje ivi? Moete li mi dati njegovu adresu? - Morate to sami potraiti u svom srcu. Tamo lee mnogi odgovori. - Ah, kako je to smijeno - podrugljivo zijevne Petar. - Budete li strpljivo i ustrajno traili, nai ete - ozbiljno e starac ni ne primjeujui Petrovu ironiju. Petar odmahnu glavom i rezigniran do beutnosti uputi se irokom ulicom velegrada. Iako je u njemu ivio ve godinama, izgledao mu je potpuno stran i nepoznat. Zalutao sam, shvati najednom i odlui se vratiti u stan eni, ali nakon dva-tri koraka zastade. ena? Zar sam oenjen? Nije se sjeao ni da je oenjen ni gdje mu se nalazi stan. Lutao je cijeli dan gladan i umoran neprestano se raspitujui o imenu kod prolaznika, prometnika, ulinih dama i svekolike svjetine, ali svi ga ismijavahu. ak i psi i make mu se rugahu: - Av! Av! Av! Zdrav bio pero bezimeno! - zalaja na njega cerei se neki kudrov. - Mijau! Mijau! Frrrf. Ba si pravi crf! - zafrkta olinjali maor kad se pribliio korpi za smee. - Ciliiii, eno udan takor cvili - bjeali su ispred njega takori kad se primakao smrdljivoj rijeci u koju se slijevala gradska kanalizacija. U predveerje Petar se padajui s nogu spusti pod most i u jednom mranom kutu ugleda nekoliko u dronjke obuenih spodoba kako sjede ukrug. Prie blie i jedva da
| 39
se zaudi kad otkri da sjede oko pocrnjelih ostataka nekadanje neije vatre. Pozdravi ih, ali ne dobi odgovora. Dronjavci su sjedili ukrueni poput kipova i u rukama drali tapove ispruene iznad ostataka ve poodavno zgasle vatre, na kojima bijae nataknuto neto kao takor. Oklijevajui koji asak, ipak ih plaljivo upita: - Da li vi dijelite? - propentra, a ime mu zastade u grlu. I opet, nitko se ne pomae. - Hej! Jeste li uope ivi? - Hej! ovjee, lutalico! - odjeknu u tom trenu odnekud glas sijekui tminu. Petar se okrenu, ali nikoga. Nesta ak i onih to su pekli takore. Uplai se. - Svjetla - promuca od straha. - Hou malo svjetla! I najednom u daljini planu slabaan plamiak. Petar radostan potri prema njemu. - Ne tri! - opomenu ga neki starac koji se pojavi korak iza njega. - Budi strpljiv i hodaj polako! Ne moe jednim korakom opkoraiti planinu. Ali Petar ga nije ni uo ni vidio. Noge su ga hitro i vrludavo nosile kao vjetar pero. Plamiak je as svjetlucao, as se gasio, as bio blizu as opet daleko. Nakon pola sata tranja zadihan ustanovi da se nije ni za korak primakao. Umoran i utruen pade na hladnu zemlju i drhturei poe ekati dan, koji bijae mutan i mraan. Svud oko sebe vidio je samo pusto, pijesak i golet. Koraao je nadajui se da ide prema suncu. O podne progrglja suhim grlom padajui od umora na pijesak: - edan sam. Leao je, pa se valjao po pijesku ponavljajui u bunilu: - Vode! Svjetla! I u tom asu priini mu se da se u daljini, iznad jednog breuljka, izvija tanka vlat dima. Posljednjim snagama uspinjao se uza suhi pijesak. Predveer uzie na vrh i ugleda dolinu, i u njoj oazu, te tamne sjene dviju ili triju osoba kako se vrte ispred vatre. Debeli se mrak spusti kad sie. Prioe mu i upitae udei se: - Gdje ti je ena? - Vode! - promuca Petar nita ne ujui. Dok neki pooe po vodu, Petar je rovao nosom po pijesku i buncao: - Vode, ime, vode, ime, vode Napojie ga i rekoe: - Tvoje ime zna tvoja ena. Zato si bez nje poao na put? Napojen malo se prisebi i tek tada sjeti one s kojom se oenio prije desetak godina samo zato da jeftinije stanuje i bolje jede. Ona ionako nije bila vana, pa pogledavi po oazi i otkrivi ator s konjima, upita jednoga: - Kako to da ste ovdje? Nisam li te vidio na kolodvoru? - Da, ekali smo te, ali nisi doao. - Nisam doao? Nije vano. Zato ste ovdje? - Mi smo uvijek tamo gdje si i ti - odgovori najstariji. Sve je bilo previe udno pa Petar nasien i napojen ubrzo zaspa. Probudio se drhturei od jutarnje hladnoe. Iznad njega po mostu su buno jauui zavijali automobili ranoranilaca. Petar zbaci sa sebe nekakvu vreu, kojom je bio zaogrnut i izae ispod mosta. Na autobusnoj stanici proeprka po kaputu i nae kovanicu za kartu. Zazvoni na vrata stana jer nije imao nikakvog kljua. ena mu otvori vrata i upita ga: - Opet si radio cijelu no? Kad e se naspavati?
- Elza, reci mi iskreno da li ti zna svoje ime? - urno je upita Petar. ena se tuno nasmije: - Pa ti odreuje moje ime. Zar si zaboravio? Petar se postidi i priznade, a onda plaljivo upita: - A zna li moda moje ime? - Ti si trebao biti Gospodar Naroda, ali vrijeme nam je promaklo. Ja sam ve stara. - Zar nema nikakve mogunosti da dobijem ime? - Vie ne mogu raati - tiho e ena. - Da li je prekasno i za ljubav? - zirnu Petar u nju. ena se osmijehnu i Petar napokon shvati da su njih dvoje jedno, on ili ona, svejedno. A ljubav uvijek ima dovoljno mate da smisli i lijepo ime i nain da stekne potomstvo. Moda on o uskrsnuu postane ak i sinom Prvoga od Trojice Drugova.
| 41
Vesna Hlavaek
Euridikin san
Draganu i Gordani imovi Kad zemlja mi te uze zar opet sjat e dan? Zar due moje stan ostat e uspravan, dok suze tope tlo kojim koraam Srce mi stee ledTvoj blijed lik svud preda mnom lebdi O, svet je svaki tren to bio nam je dan, pod svodom nebeskim Taj vrtlog ljubavni jo ivim u mom snu Jo moja zvijezda sja Tu, u snovima, jo moj si dragi kog ljubim srcem svim, treperim, nad tobom bdim, i tako silno udim: da u naruju se tvome u vjenosti probudim Mostar, 8./9. sijenja 2009.
Dinko Kreho
Pitanje tijela
RADOSTI INTROSPEKCIJE odarafio si poklopac lubanje sad slobodno urliu stvorovi to se tamo kote obre one kugle tako da gledaju prema unutra u spirale koje molekuli DNK putaju poput korijenja oko tebe se ljudi jezikom koriste kao ringlom tednjaka s nesmanjenim povjerenjem u rijei presauje fragmente sebe u tekst htio bi bljesak vlastite kosti prepoznati jednom u slovima arhivar nepopustljivih tuga kroniar siunih ljubavi u vremenu kad kri i polumjesec briu i posljednju granicu intime premreeni na jumbo plakatu deset stihova ZA S. izbirljivo sunce s poetka jeseni pronalazi te posaenu u kutak sobe nalik na biljku opraenu besplodnom knjikom prainom odmori malo od tog akademskog tempa popijmo cappuccino, skoknimo do parka ukrstimo malo naa izmodena tijela ve mirie na posjeene ume mirie na mrtve filozofe
SVE U SVEMU A. me vie ne eli u svojoj blizini. njezini razlozi za to brojni su kao gliste u kasnu jesen premda podjednako slabi i dijete ih moe zgaziti
| 43
ZVJEZDANI TRAKTAT u atlasu itam o zvijezdama: zvijezda je gigantski stroj od plazme njezino srce hidrogenski motor to vrtloi goruu prainu logora u proljetnoj noi izmatava kristalne karte neba njegova udnja zvijezde uzdie u metaforu posvemanje slobode pjesnik za ankom razmilja o svojim stihovima pomalo neprohodnim trebao bi dopisati pokoje nebesko tijelo (sve su rijei krotkije u zvjezdanom dresu) zvijezda se gusne iz molekularnih oblaka silom tee usisani hidrogen i helij vremenom se uhvate u plazmatsko kolo: drevna ovjeja opsesija rezultat je hira gravitacije najee stradaju rastrgane u orkanima elementarnih estica u svaama svojeglavih elektrona (svaki tjera po drugoj putanji) a vakuumom bokore rue nebule i na planet ospe se prorocima to objavljuju skoranju propast u atlasu itam o zvijezdama: iz granita znanstvenog teksta preotimam injenice njihovu sr pokuavam presaditi u ivi pijesak poezije pod nebom gdje blistavi pigment odsutnih boanstava noi kamo god pogledam iskoi nalik na izborni slogan
SRODNOSTI sagradili smo satelite to se bjelasaju kao plombe u zvjezdanom zubalu neba digli smo teleskope u ijim onim jabuicama reljefu dijamanta nalik ogledaju se sunevi sustavi nauili smo presaditi uspomenu u digitalni limb sjeanje kodirati u jeziku strojeva duboko smo sili u trbuh atoma nadvili se nad jajaca galaksija katkad se istinski zabrinemo: jesmo li zauvijek zatrli vezu sa svojim krznastim precima ? pod okriljem logorske ice otkrivamo s radou mehanizme zaboravljenih srodnosti
PITANJE TIJELA povijesti, vrati mi tijelo stran mu je tvoj gr tvoji epski zanosi ono ne udi za tvojim istinama nije skrojeno za hamletovske dileme vrati mi tijelo, jer svakako kosture zaokruuje na niticu moje bi tijelo smotuljak alirskog haia od kojeg ugodno trnu prsti na nogama eljelo bi se promekoljiti u zajednikom znoju s drugima vrati mi tijelo, povijesti moje tijelo stjerano u rvanj strahota to ikljaju iz katodne cijevi
Draen Zeti
Draga moja djevo

Sitna kia. Daljine Gdje si? Stoji. Gleda kiu? Vani prolaze ljudi. Smijem li ti se nadati..!? Molio sam u tiini sobe, da te zaboravim. Da se udaljim mislima od tebe. Al ne ide. Na trenutke zaboravim te, ali onda na nekoj nenadanoj okuci ulice, Ti, nabasa. Onako radosna... otvorena duha. I ja se izgubim Razoruan. Pognem glavu i pustim mjesece da prou Tko bi ih ionako mogao zaustaviti!? Ranim zorama usamljena se budi... Nitko ti ne razgre zavjese... jutrima biti kraj tebe kad otvori svoje crne oi. Odmarati se u njima. Ljubiti. Putovati. Kakve li sree... Zna, takvu u te cijeli ivot nositi utkanu u svome mladenakome srcu... Radosnu... Otkrivenu... Prepoznah te u prolazu. Nasmijah se. Malice zavirih u duu. Koliko se moglo...! Lijepu. Prijateljsku ljudsku. ovjenu Pomislih, kakve li lijepe due... Danima ne prilazim ti. Ta, ionako ja sam samo ovjek s brda, i samo katkada svratim u prostrane doline. U proljee kada cvijee cvate, u jesen kada lie opada. Ionako, tebi treba neko... I kada kii, i kada snijei, i kada mraz ubije jo neprocvale trenjine pupoljke Ja pratim samo Mjesec... ve su mi godinama strani vedri sunani dani, predveerja oblivena crvenkastoukastom svjetlou, svjee zore prepune mirisa jasmina Ja koraam u magli ovjek sam bez zemlje, ognjita, putnik vjeno zarobljen u nekim svojim pritajenim nadanjima. A to e... Pazi se! nai e to to godinama trai elim ti sreu...
| 45
Ne zaboravi
... oi pune tuge. Iznevjerene. Nebrojeno puta izdane. Ostavljene. Napaene... O, da je te bilo susresti prije nekoliko godina. Vidjeti ono to si neko bila: Naivna. Krhka. Naga. Njena kao latica cvijeta. Al godine ine svoje. Postaje umorna. Gubi volju Ovrsnula si. Utaborila. Postala zamak. Zazidana u samoj sebi... Iza tvojih oiju gledam, i vidim tvoje isto srce. Radosne trenutke iz djetinjstva. Kako bih volio zatvoriti oi i, barem u sekundi, malice proputovati s tobom puteljke tvojega djetinjstva U tebi i dalje ivi dua jedne male, radosne djevojice Stoga, igraj se Smij se Nikada ne prestaj Nikada ne posustaj To ti eli ovaj sluajno nabasali neznanac ine te male stvari. U nesalomljivoj nadi... iekuje svoja nikad proivljena jutra. A, tako malo treba. Odjekuju pitanja: Zar i ovaj put? I tako dalje, pristaje s jednoga otoka na drugi... Skromna. Jednostavna. Djetinje due s malim osmijehom djevojice na Licu. Malo je takvih osmijeha na svijetu Ne znam, je li ovo tvoj svijet? Prepoznaje li se u njemu Nalazi li imalo mira u buci ovoga zakrenoga grada? Trai se: Je li to ovaj put Ah tko e to znati! To moda ni Oni na nebesima ne znaju Jednome je ovjeku stalo do tebe! Hoe li znati? Hoe li se okrenuti... Ne zaboravi.. potrebni smo jedno drugom!
Josip Laa
Rocker i alkemiarka
- Da si to i upamtio iz kemije, sa satova te tvoje Alkemiarke, kako si je nazivao, nita ti ne bi vrijedilo. Dananja kemija je drukija, zasniva se na posve drukijim naelima govorila mi je ena koja se neto vie razumjela u taj predmet, ali ni ona djeci nije mogla pomoi kad su pomo traila. Zato nisam volio kemiju? Zato sam i ono malo to sam bio nauio ve davno zaboravio? Moda zato to nisam uope bio sklon takozvanoj prirodnoj skupini predmeta kao to su matematika, fizika, kemija, ili sam se samo time opravdavao. Da sam ostao kod profesorice Justine, moda bi sve izgledalo drukije, barem to se tie fizike i matematike. Moda je nesklonost prema kemiji proizlazila iz stjecaja okolnosti to u osnovnoj koli nisam imao pravoga nastavnika iz toga predmeta koji bi znao izazvati ueniku znatielju. A tko je mogao dati pravoga uitelja kemije ili fizike u osnovnoj koli u usnulom gradiu Skradinu krajem pedesetih i poetkom ezdesetih godina prologa stoljea? Mogao je to samo sluaj, kao to smo sluajno imali izvrsnoga nastavnika hrvatskoga jezika profesora Antu Zadvarjia. Da, tada sam mislio da je to bilo sluajno, a vie godina poslije iz usta svoga profesora doznao sam da se i u Skradinu jedva zaposlio jer je netom bio stigao iz robijanice na Svetom Grguru, gdje je boravio godinu dana, a sve zbog neke u javnosti nepoznate studentske pobune. Dakle, kemiju nam je, kad smo je poeli uiti u osmom razredu, predavao agronom na slubi u mjesnoj poljoprivrednoj zadruzi. Izmeu obilazaka zadrunih vonjaka i vinograda, te mukanja i kemijanja u zadrunoj vinariji, pojavio bi se na nastavi s tragovima boravka na terenu i pokuao nas nauiti osnove te znanosti. Bio je dobar ovjek, ali mu poduka nije ila. Nije imao u sebi ono neto zbog ega ljudi izabiru uiteljsko zvanje. S kemijom sam se iznova susreo u drugom razredu gimnazije i s njome sam kuburio sve do mature. Na taj predmet i na njegovu egzotinu profesoricu podsjeti me svakoga prosinca popularna, stilom odijevanja i glasom neponovljiva pjevaica Josipa Lisac, kada odri velianstven koncert posveen uspomeni na svoga ivotnog suputnika, pjevaa i skladatelja Karla Metikoa u povodu obljetnice njegove prerane smrti. Bivega slavnog rockera vidio sam samo jednom uivo i to na zagrebakom Dolcu koju godinu prije njegove smrti i ne bih ga bio ni prepoznao da nije bio u drutvu svoje ekstravagantne pratilje Josipe. U tom krupnom sredovjenom mukarcu doista je bilo teko prepoznati mladoga vitkog rockera s plavom kokoticom, u crnoj kratkoj konoj jakni i tijesnim hlaama kakav je bio na plakatima koji su najavljivali njegov prvi nastup u ibeniku dalekoga proljea ezdeset etvrte godine.
| 47
Gostovanje Matta Collinsa alias Karla Metikoa, koji je iza sebe imao kratku, ali blistavu svjetsku karijeru tako su nas barem novine uvjeravale izazvalo je u gradu golemo zanimanje. Njegovo gostovanje sliilo je potresu, njegov rockerski nastup uzdrmao je i oduevio mlade, pa i moje kolegice i kolege, koji su o koncertu na ljetnoj pozornici danima priali. Meni je kao aku putniku to zadovoljstvo, i ne samo to, bilo uskraeno, pa sam najpozornije to sam mogao sluao tue dojmove. Najbolje i najiscrpnije izvjee podnio mi je prijatelj Pip. Vrhunac delirija publike, priao je Pip, izazvala je pjesma En ecoutant la plui ili po naki Ritam kie, najpoznatiji Collinsov hit. Na koncert se na svoj nain osvrnula i naa profesorica iz kemije koju smo Pip i ja svojedobno zvali Smea, jer nam je bio beskrajno smijean naziv za kemijski spoj na srpskom jeziku, na kojem nam je predavala sve o kiseoniku, vodoniku, ugljeniku, azotu i ostalim elementima. Svoj drugi nadimak zaradila je predajui nam ustav, predmet uveden kolske godine 1962/63., povodom izglasavanja glasovitoga centralistikog ustava tadanje drave. Dakle, te smo godine dobili dva nova predmeta, kemiju i ustav, koja nam je predavala ista profesorica. - Ja vam, deco, predajem dva predmeta i nemojte da zaboravite da iz oba moete da padnete razred priprijetila je na prvom satu, ne sjeam se kojega od tih predmeta. Zato je ba ona predavala ustav, a ne netko od profesora drutvenih predmeta, shvatio sam poslije. Ustav kao predmet bio je veini uenika ogavan, a vjerojatno i profesorima. Imali smo neku sivu knjigu, tekst je bio tiskan malim slovima, naravno na srpskom jeziku, ali zaudo na latinici. - Draga deco, ovaj najnoviji ustav jo uvek je morao da spomene nacije i republike, ali nae socijalistiko drutvo ide velikom brzinom napred, pa e ve u sledeoj promeni ustava da nestanu i nacije i republike, te emo svi da budemo Jugosloveni koji e da govore jednim jezikom i da ive u bratstvu i jedinstvu... rekla je na uvodnom satu i zaradila svoj drugi nadimak Alkemiarka, koji je s vremenom potisnuo prvi. Tako je u mojoj predodbi, na neki nain, profesorica spajala dvije potpuno nespojive stvari, dva razliita predmeta, pa je odbojnost jednoga predmeta utjecala da mi i drugi postane odbojan. Naime, iako sam bio mlad i u politiku posve neupuen, slutio sam da profesorica kemije i ustava radi u slobodno vrijeme u nekom laboratoriju, u kojem se naveliko kemija i u kojem se od razliitih elemenata pokuava stvoriti jedan, po njezinu miljenju, vrlo dragocjen element, ba kao to su srednjovjekovni alkemiari pokuavali od olova, bakra i ive stvoriti zlato ili srebro s pomou kamena mudraca. Sve to je govorila kosilo se s onim to sam sluao od oca koji je esto ponavljao: Potuj svakoga dobrog ovika, ali nikad ne zaboravi da si Hrvat. Tada ni s kime nisam mogao podijeliti svoju zabrinutost; Pipa su vie zanimale cure nego politika, a Gare, u kojega sam imao potpuno povjerenje, bio je u drugom odjelu. Dakle, nakon Collinsova koncerta, na satu kemije ili ustava, ne sjeam se tono, Alkemiarka je odrala jednu od svojih duljih propovijedi: - Draga deco, jeste li videli kakav nam otrov, kakvo nam zlo stie s toga truloga kapitalistikog Zapada? Jeste li videli, molim vas lepo, onu frizuru, onu konu geliptersku jaknu, pa one tesne pantalone, a tek svilene arape i to prozirne? Ko je to pustio u ovaj grad? Ko to organizuje, da mi je samo znati? Niste vi, deco, nita krivi to ste ili to da gledate i sluate. Mlade i neuke svata moe da zavede. Kriv je onaj ko je sve to orga-
nizovao, ko ima zlu nameru da nam pokvari nau naprednu socijalistiku omladinu, za koju drug Tito kae... Ako bi se koji dananji mladi itatelj nasmijao ovim rijeima, moram ga upozoriti da je Alkemiarka sve to izgovarala naoko majinski njeno i prijekorno, ali tko je imao za to sluha, mogao je uti pritajenu prijetnju i jedva suzdranu mrnju, koja je u acima izazivala tihu jezu, tako da nije bilo smijeno ni mojemu uvijek nasmijanom prijatelju Pipu. Naa je Alkemiarka imala jedno od onih dugih srbijanskih oficirskih prezimena. Meu uenicima ibenik je bio mala sredina ukalo se da ju mu, oficir JNA, esto proputa kroz ake i da je zato uvijek smrknuta i potitena. Ako bih je htio usporediti s nekom od dananjih osoba, izgledom i stasom bila bi joj najslinija televizijska urednica poznata iz Araliina romana Ambra po kodnom dounikom imenu Gizela. Bila je dobar predava kemije, ako zanemarimo jezik kojim je govorila, a pravedna u ocjenjivanju, osim kad se osveivala za ideoloku nepodobnost. Ja joj ne mogu zaboraviti svoju prvu i jedinu jedinicu u ivotu iako ona za nju uope nije bila kriva, nego Dan ena i, naravno, ja. U Alkemiarke je sve bilo strogo isplanirano i odvijalo se u pravilnom ritmu. Nakon nekoliko lekcija ispitala bi nekoliko uenika po abecednom redoslijedu i zatim ila dalje. Takav nain bio je idealan za kampanjce kakav sam i ja bio. Trebalo je samo pratiti redoslijed u imeniku i ponoviti gradivo kad za to doe vrijeme. Meutim, sve je pokvario meunarodni Dan ena. Osmoga oujka ezdeset etvrte Alkemiarka je, ozbiljna kao obino, otvorila imenik i poela prozivati. Bio sam bezbrian, jer je ispred mene bilo dosta neispitanih uenika. Ali bezbrinost je brzo isparila kad je profesorica rekla: - Draga deco, danas je Dan ena, pa emo vae koleginice da potedimo ispitivanja. Dakle, danas e samo vae muke kolege da odgovaraju. Strah se uvukao u kosti svih mukih uenika u razredu i onih koji su bili na redu i koji nisu. Znalo se to slijedi. Sve je ovisilo o tome koliko e uenika rei onu uobiajenu reenicu: Nisam spreman. Kad sam je i ja, nakon kratkoga oklijevanja, izrekao, osjetio sam pritajeni bijes onih iza mene po abecedi, kao to sam i ja bio bijesan kad su je izgovorili uenici prije mene. Svoju prvu i jedinu vrstu jedinicu dobivenu tijekom dotadanjeg kolovanja brzo sam ispravio. Moda sam i prije zaradio kakvu malu, jedva primjetnu jedinicu, ali u imenik se nije moglo ni smjelo zaviriti, pa ne znam ni je li ih bilo. Za ispravak odgovarao sam sve to sam znao o aluminiju. Otac, radnik u elektrolizi u Lozovcu, poduio me kako se praktino proizvodi aluminij, a formule i sve ostalo nauio sam iz knjige. Iako je, kako rekoh, predavala na srpskom, Alkemiarka nije od nas traila da odgovaramo na njezinu jeziku. S vremenom je i ona, barem nazive elemenata i spojeva, govorila na hrvatskom. Naravno, uvijek bi se nalo uenika, dodvorica, osobito meu zvezdaima, kojima su se vie sviala vetaka ubriva nego umjetna gnojiva. Nije bila ni previe osvetoljubiva, barem to nije previe bolo oi. Uvijek je vjerovala da se uenik pravilnim vaspitanjem moe preodgojiti. Kad je jednom, jo u drugom razredu, kad sam bio pred ploom, na meni zapazila remen s kopom koja se sastojala od bronane glave indijanskoga poglavice i revolvera, koju sam kupio na nekom sajmu, samo je prosiktala: Imamo mi i kauboja u razredu. Samo smo ona i ja znali tko je kauboj, na to se to odnosi i ubudue sam pazio da mi remen ne proviri ispod dempera. I dok je moj sluaj proao samo s tom usputnom primjedbom, uenica Lucija, koja je pjeaila
| 49
u gradsku kolu iz sela u okolici, imala je dulji i dramatiniji okraj. Lucija je imala lijepe plave oi, oko nje sam se dugo uzaludno trudio, ali ona je ve sa esnaest godina znala da e se udati za momka iz svoga sela, istoga prezimena. - ta to, dete, ima na laniu? rekla je Alkemiarka kad je jednom prolazila pokraj klupe u kojoj je sjedila Lucija. Nije se zadrala samo na pitanju, nego je uzela u ruku sitni privjesak i dobro ga pogledala. - Hristos! Raspetije! sama je odgovorila na svoje pitanje, i kao da je uaren, pustila je privjesak da padne na Lucijine grudi. Teko razoaranje vidjelo se u svakoj crti profesoriina lica. - Da ti, dete, nisi vernica? - Jesam vrsto i odluno je odgovorila Lucija. - Auuu! ta da radim s tobom? zastala je Alkemiarka, a zatim nastavila: - Ti ne bi smela da to nosi u kolu. - Zato, drugarice profesorice? pristojno, ali nepokolebljivo upitala je Lucija. - Zato, dete, to to vrea oseaje drugih uenika koji ne veruju. Sad bi trebalo dati potporu Luciji, pomislio sam, ali sam kukaviki utio kao i ostali uenici, ostavljajui nau kolegicu samu na popritu. - Ovaj kri nikoga ne vrijea uporno e Lucija. - On je dar moje bake za krizmu i ja sam joj obeala da u ga uvijek nositi. - Auuu! jauknula je Alkemiarka, elo joj se jo vie naboralo, a ja sam pomislio kako Lucija sve dublje tone u nevolju, umjesto da se iz nje izvlai. Potuj ti svoju baku, dete, to je lepo od tebe, ali, dete, ti ivi u dvadesetom veku. Ako nisi uila, sigurno e da ui to su Marx i Engels rekli za religiju. Ona je opijum za narod. - Ne znam ja to, ali znam da je moja pokojna baka eljela da privjesak nosim i ja u ga nositi. To nije zabranjeno. - Dabome da nije zabranjeno nala se Alkemiarka u neprilici. Sada je morala spaavati svoj poljuljani ugled i autoritet. Krenula je prema katedri, oito duboko razmiljajui, a onda se okrenula prema nama i rekla: - Ne razumem te, dete, ali kad ve nosi to raspetije, bi li ga barem mogla nositi ispod kute, da se ne vidi. Mudra Lucija, svjetlo moje koje je drugoga obasjalo, desnom je rukom uzela privjesak, lijevom podigla bijeli ipkasti okovratnik i pustila ga na svoja prsa. Ovim salamunskim rjeenjem sluaj je bio privremeno zavren. Alkemiarka nije primjenjivala silu, ali kad je shvatila da Luciju ne moe prevaspitati, kanjavala ju je na podmukao i jedva primjetan nain. Ma koliko se trsila, nikad nije mogla iz kemije dobiti vie od trice. Tricu je dobila i na maturi, a voljela je kemiju i eljela ju je studirati. Za studij je odabrala druge predmete jer joj je kemiju zauvijek ogadila Alkemiarka. Kao to rekoh, politika me u tim godinama nije zanimala ili sam se pravio da me ne zanima ono to sam sluao u kui prilino se razlikovalo od onoga to sam sluao u koli, pa se sve to inilo ozbiljnim i opasnim. Zato je trebalo paziti da ne pomijeam lonie, da ne kaem u koli ono to se govori u kui. (A bogohulno bi bilo i poneto od onoga to se govori u koli rei u kui pred ocem i djedom.) Znao sam da je Alkemiarka mona, da njezin mu u ibenskom garnizonu, a ona u koli, bdiju nad ovim gradom i nado ovom decom, bez obzira na njihove moebitne brane nesuglasice. Danas mi je jasno ono to sam tada tek osjeao: zato nisam volio kemiju i zato sam je zaboravio. Nisam mogao zavoljeti predmet koji mi se predaje na dijelom nepo-
znatom jeziku, koji mi predaje osoba smrtno ozbiljna kao da e bez njezina bdjenja i nadzora propasti svijet. I kad bi se Alkemiarka nasmijala, smijao joj se samo obraz, bio je to zapravo samo gr, maska, a dua joj je bila ozbiljna. Zapravo, kad bolje promislim, kemiju sam doivljavao kao Jugoslaviju, i obrnuto, Jugoslaviju kao kemiju ili, bolje reeno, kao alkemiju. Poslije mature nikad vie nisam vidio drugaricu Alkemiarku; samo bih povremeno o njoj poneto uo. Doznao sam da je sedamdesetih godina bila direktorica jedne srednje kole, zatim niz godina glavna u opinskom sekretarijatu za prosvjetu i kulturu, ako se to tako zvalo. Vodila je otru kadrovsku politiku u najstarijem samorodnom hrvatskom gradu u skladu sa svojim naelima, a za tua nije htjela ni uti. Kau da je ipak relativno pristojno bila svladala hrvatski jezik. Kad sam u srpnju dvije tisue pete pribivao proslavi etrdesete obljetnice mature i kad su u prozivci spominjani profesori, i ivi i umrli, zbog buke od silnoga brbljanja slavljenika nita o Alkemiarki nisam uo. Kolegice i kolege koje sam pitao rekli su mi da je u gradu ne viaju, da je moda pobjegla u Srbiju. Jedino je Lucija bila posve sigurna da je Alkemiarka umrla; ona se jedina ozbiljno za nju zanimala. Iako Lucijinu tvrdnju o Alkemiarkinoj smrti drim pouzdanom, neznanje i neobavijetenost ostalih kolega drim neopreznim. Svakodnevno svjedoimo izjavama, postupcima i stajalitima koja jasno pokazuju da neunitivi Alkemiarkin duh ne lebdi samo nad gradom mojih gimnazijskih dana, nego jo i vie nad cijelom mojom Domovinom.
| 51
Jelena Boi
Pet pjesama
krtost Zamislila sam jedan ivot bez pogleda Prodala matu nizato. Sanjala sam rijei bez glasova Uguila se u primitivizmu. Ako me spasi, Obeat u ti brda i doline. Nisam rekla da u ostati. Dosta ti brda i doline. Jutro Proei gradom u jutro rano Digni se u osam i proei ulicama Nije to u Mostaru ba slavno Nema onih pria o zlatnom liu, pticama Zna? Al proei u osam ujutro gradom Samo radi osjeaja ti kaem Vidjet e samo ljude opsjednute radom Ali nema veze, i oni se nekada trae Imaju i oni svoje vrijeme, zna? I tada kad ustane, kad bude hodao Pogledaj ovjee u nebo Ima neto udesno I tada kad u srcu ti zatitra, kad osjeti Kad se u jednom trenu, ovjee, probudi Znat e, to je jutro
Veer jednog sijenja Dimovi umora i rutine u zraku Tvoj zanimljivi glas isprepleten u mraku Stihovi koji se glupo odjednom poklapaju Tvoji topli dlanovi s mojima se sklapaju. Miluje me valjda od straha i zatitniki udim se kako udesno godi mi Ali dimovi umora i voda ranih sati Sjea me i u stvarnost me vrati. Moda te nikad vie ne sretnem Al pamtit u tvoje usne na mojim rukama Ako ikad u ivotu dalje krenem Dimovima odat u put tvojim usnama.
1 i 14 Produavam boravak stalno za pjesmu I ne ide mi se u san. Radije bih da me odnesu Ili da jednostavno svane dan. Od rondoa me dijele dvije podue pjesme. Mjerila sam tono od mjesta do mjesta Zanimljivo je da kada jesen stigne U tim ulicama postanem esta. Kaem; Evo samo jo jedna pjesma I kako u ustati, stvarno ne znam Ali mi se ne ide spavati, nisam umorna. Laem. Oi se jedva dre otvorene A neto ne elim da se pokrenem Jesam li lijena ili sumorna?
Bijeg Probudi me strah Nisam primijetila nedostatak mraka. Zaslijepljena svjetlou Zakljuam lance U svoje katance I u okovima spavam do jutra.
| 53
Jasenko iak
Stihovi
R Kada neto treba, Ne stidi se rei Molim Kada to netko zaslui, Ne oklijevaj rei Hvala Kada na sebi osjea krivnju, Ne boj se rei Oprosti Kada to sve kod nekoga uti, Sretan budi to ima kome rei Volim. Futur I Kojim instrumentom ui u futur? Maem ili kriem, Vatrom ili vodom, Krvlju ili znojem, Plaem ili pjesmom, Psovkom ili molitvom, Prkosom ili poniznou, Mrnjom ili ljubavlju, Jastrebom i gavranom ili Golubom s maslinovom granicom, Ili. Moj prijedlog je Orkestrom. Misterij to li se Ispod kacige plave Sniva to li se Ispod odore bijele Skriva Da mi je znati
Iskorak Za jedan korak naprijed poi, Hrabrost ti treba, Korakni lijevom. Na dostignutom ostati i opstati, Stabilnost postii, Korakni desnom. Pridrui je lijevoj, Njih dvije su jedno. Za taj podvig, Od dvije napraviti jedno, Hrabrost dovoljna nije. Opasnost odasvud vreba, Mudrost, Znanje, Ustrajnost, Vjera Potrebno ti je.
Refleks Kad nekome niz brdo, Suludo i strmoglavo kola krenu, Neka te iz obamrlosti I blaena sna prenu. Ne gledaj tko se u njima vozi, ija su kola i kolar tko li je, Tko je kriv za bezglavo gibanje, O tome moe i poslije. Ne uivaj u prizoru stranom, Ne raduj se tuoj nevolji i muci, Da kola to prije stanu, Brzo u pomo priteci, povuci.
| 55
Adnadin Jaarevi
Bijae no koja koraa kao suaja

Bijae no koja koraa kao suaja Sjedi na jednostavnoj stolici na stolici pustoj, prije nje sasvim obinoj morskoplava haljina iscrtava valovite obline na savreno bijelom, istom zidu platinaste kovre, nalik na blijede sjenke u sumraku, rasute na golim ramenima prilazim tafelaju njene grudi se uzdiu, sputaju kò da se oluja die Iznad nas, kroz staklenik, zuri namrteno nebo Omamljuje nehaj i sklad topline uzavrele izmeu oblaka... Otvaram boice s bojama kiica mijeam ih na paleti tunu smeu za oi bijelu sa tek kapljicom crvene za prozirnu kou traim sjenke dodajem u boju udnju, milovanja, ugrize na njenim ramenima, poljupce poput ptica poleglih na poljima Prvi potez On nam je poklonjen taj prvi rez na goloj puini ii tamo gdje niko prije nije bio boja djeluje nestvarno kao da e je platno upiti, rastoiti, svariti uporno stiem kiicu razmazujem ruiastu mrlju utiskujem ju... nije to jo uvijek lice samo mrlja gubi se opire nestaje snai nepopustljiva praznina povlai se ustupa zbunjena odve vrstim nastojanjem da je se popuni praznina na takvo to nije svikla utim kako me eka svakodnevni okraj... borba za najmanje pare platna irim mrlju u praznom... ne odustajem... do nejasne granice gdje u podii vojnu za njene jagodice... gdje u podii barikade i iskopati rovove podno brade svedene u rukohvat... utim... Znam to... ne hajem... opijen tim bademastim oima... to me prate, pomicanje ake u zglobu, lagano kimanje glavom, kada se podboim, sagibam nad platnom... te oi, kao okovi... Iz veeri u veer... osvajam platno njenim licem... na predstraama tre uperci kose... naikani kao jeevi... ratoborni... poigravam se s njima... vuem nasumine, otre poteze, duboko ka nesagledivom horizontu platna... kò koplja phalanx-a1 u pustare zabodena... Ona se smijei, mehka i eljna... jer prkosi pred prazninom... Zrai mirisne valove, premjeta obline, uka namjetaju` teke nabore haljine... na grudima...
1 Phalanx antika vojna formacija oboruana dugakim kopljima, u svoje vrijeme nepobjediva. Prvi su je upotrebljavali Spartanci
Preko mora se poinak valja Vihorim njenu kosu platnom sipam mrko more kò valove, mukli ocean, prostirem ga iza tog lica ti e mu biti obala po kojoj divlje udara mrmljajui uspavanke i ale... U mene zuri portre koji ne poznajem Kriom pogledam preko tafelaja poluosmijeh uvijek s prizvukom tuge na vrcima usana zabodenim u tanahne bore u pogledu iekivanje obrve zavaene galebovi to se nad valovima bore za plijen Laam se kiice opet dodajem osjen enje na porubima zjenica malko sjete na tanahnom potezu izmeu oiju i nosa bolni zarez na elu jedva vidljiv dubim njene radosti u jamici ponad vrka brade U tami raa se novo, drugaije lice. Ponekad posumnjam ne povjerujem rastavim ga na komadie i nita ne naem: poslije ga veerima traim i poneto pogreno spojimTad sumnjam. Ni u ta ne vjerujem Nikako da dovrim njen portre jedan potez mi nedostaje iz veeri u veer... Suoen s tim licem ija znaenja sluaj sprema otkrivam vrline upletene u bore oko oiju, radosti na napuenoj usnici, udi u jedva primjetnom drhtanju nosnice istiem snanim potezima njene jagodice ponad ispijenih obraza dodajem neto iznevjereno u pogled koji mi izmie Te staze usjeene na nedokuivom licu... Slikam teke ruke... ukoenih prstiju... probada me u leima... Mrea bora... rjenik simbola... oslikavam ih paljivo, iako prsti drhte... jer nisu samo njene... naim smo ih rukama urezali u lice to se osmjehuje... na elo... prozirno nebo nad krajolikom od naih slasti... gorine... tanahnih dodira... drhtavih poljubaca ... kò krila u ptice to ne moe poletjeti... pobjeda i poraza... podjednako dragih... Nemona... iri usne kò u ali... ne zna da joj na usne prst stavih... Mijeam mnoge godine u boje na paleti... izblijedjela kosa... aram pjegice na posustalim obrazima i vratu... tanjim njene usne u gorinastu crtu... oi... toliko sjeanja... naih... kao ogledala okrenuta ka danu Boe, kako to davno bjee - kada sam na praznom platnu razmazao ruiastu mrlju iz koje e izrasti njeno lice... Slikam... ne odustajem... svjestan da se i sada... kada njen portre prekriva pusto platno... nanosima boje... ivota... dana... suza, uzdaha, smijeha... igara i izdaja... i sada se suoavam sa prazninom, kao u danima kada prvi put stajah ispred tafelaja... ispred nje posjednute na jednostavnoj stolici... Ona sjedi na jednostavnoj stolici... kose ratrkane preko koatih ramena... koe istanjene da se kroz nju providi... sitni uporni kaalj potresa usahle grudi... haljina oputena... skriva tijelo, umirene vreline... ne... odrava njene udove na okupu... nejake... nedovoljno snane da ju pokrenu... ona sjedi... slikam... iz veeri u veer... prati pogledom svaki moj pokret... bademasti pogled... s ukusom tuge... ne... ona pokree moju ruku, na tegobnom putu od palete do platna... ... sve do noi koja mi doe teka kao suaja... sam... suoen sa tafelajem... a tamo... jednostavna stolica... Sad otporno drvo, naslon i sjedalo, metalni ram samo. Nad njima, strpljiva, pobjedna Tiina
| 57
Nikola imi Tonin
Lastovo
SUZA Kad se jave kao suze, Ove mora kapi slane, Kad se kao dipet dane, Ove stine izaprane, Kad premree pokrpane, Malu valu mrie gladne, Kad se galeb kalat stane, to do suze, tu ostane...!? Malo Lago - Pasadur - otok Lastov, 2004. BATINANJE PO LASTOVSKI Strgnut u te! Forstat u te! Izjentrat u te! Nacjepat u te! Nagulit u te nog! Napetat u te! Narebukat u te! Nato u te! Odred u te! Omakarat u te! Dat u ti bate! Perpepetat u ti jednu perdeljusku! Raskvartat u te! Zamlatit u te s kijem god, Da e se desterat! VOLIM TE GLEDATI MORE Volim te gledati more... Valove tvoje zimi... Bonace tvoje ljeti... Premda nismo od koristi.... Ni ja tebi.... Ni ti meni... Heliodrom - otok Lastovo, 2005. KUGLA SLADOLEDA Povuena kao crta, Voda ispod neba, Na toj crti sunce doe, Kao kugla sladoleda... STUDENI U poznu jesen ve se uti, Studeni... Dok sjeverac zube otri, Pred snijeenje, Studeni... Gudi zadnja sunca zraka, Preko struna jeseni, A zvuk staklen i zaleen, Studeni...
Dragan Marijanovi
Pisma ispod kape nebeske

nema pisma kakva nema pod kapom nebeskom, pismo klinasto, pismo peinsko, grko i latinsko, egipatsko i arapsko, latinino i irilino, pismo bedasto nosili ih golubovi preko planina, dvogrbe deve preko pustinja, stare lae i konji vrani, dilidanse brodovi i avioni, potari stari pod kapom znojnom na biciklu i motoru, do podne, popodne i u zoru i ona patka ga valjda jo nosi navrh glave, pazei da ga ne smoi dok pliva preko Save, i svakakva su pisma pisana, ona pismena ili nepismena, svrakopisna i krasopisna, tuna i radosna, zalutala pisma nema kakvih pisama nema pod kapom nebeskom; ona plava policijska i sudska, prijetea, anonimna, otvorena i zatvorena, pisma s antraksom i pisma bombe, pisma dobrote i pisma zlobe, pisma itatelja i urednika pisma, pismo mirisno i pismo ljubavno, i ja dobio jedno, bilo je to davno; pismo iz australije, amerike, skandinavije iz opine i pismo s jamajke, pismo oca nacije pismo uiteljici, seki, bratu, ocu i majci pismo simpatiji i birokraciji pismo vojniko, zatvorsko i mornarsko
| 59
preporueno i obino, ekspresno kompromitirajue i polemino, pismo nedovreno, pismo iz oaja pismo preko neke stvari, pogrdno i prigodno. oprotajno pismo, vrijednosno i diplomatsko, pismo garantno, pismo predsjedniku, ifrirano, oekivano ili iznenadno, potpisano i nepotpisano, povijesno i obavijesno, pismo prvo i zadnje, pismo glupo, dosadno i bezveze, pismo formalno, pismo dokumentarno, krto ili opirno, pismo isprike i pismo iz navike damonjina pisma iz ludnice orijanino pismo neroenom djetetu suzanina pisma iz uzaludnosti sveto pismo svakakvih pisama pod kapom nebeskom. i ono u kojemu pie ne volim te vie i ja pisao razna, ali mi sjeanja na njih maglovita i prazna; nisam, naime nikada dobio pismo crnog ili utoga djeaka iz neke daleke zemlje i nacije, u kojemu bi me upitali kako se zovu ove gudure, rijeke i polja, gdje ivim ja i ima li tu hrane, vode i boljeg ivota za njih, jesu li i ovamo ratovi esti, je li nam dolazio papa i to je rekao u vezi s tolerancijom
uilite
Perina Mei
Metonimija u djelu Vitomira Lukia nove interpretativne vizure

Antun Lui: Veze ljudi, ivotinja i stvari, Naklada DHK HB Mostar i ERASMUS Naklada d.o.o. Zagreb, 2007.
U izdanju Naklade DHK HB Mostar i ERASMUS Naklade d.o.o. Zagreb, 2007. godine objavljena je knjiga Veze ljudi, ivotinja i stvari Antuna Luia, profesora Sveuilita u Mostaru U knjizi koja se sastoji od pet veih cjelina (Teorija metoniminosti, Pogled na Lukiev ivot i knjievno djelovanje, Na ravni interpretacije, Metonimiki Lukiev slog veze i razvedenosti i Zavrna razmatranja) njezin autor Antun Lui istrauje knjievni opus Vitomira Lukia i sve karakteristine oblike metonimije koji se u njemu pojavljuju. Metonimiji kao tropu, odnosno figuri kojoj je imanentna promjena znaenja, odgovara naelo indeksinosti. To semiotiko naelo podrazumijeva injenicu da se metonimijska zamjena zasniva na stvarnim odnosima, prema naelu susljednosti i logine veze. Stoga i ne udi da je proces metonimiziranja na odreeni nain lako predvidiv. Bez obzira na svojevrsnu predvidivost koja je dijelom uvjetovana injenicom to znakovi s metoniminom uporabom obino pripadaju istom semantikom polju, te bez obzira na tenju prema jezgroviti i reduciranju izraza, svaka metonimika, semantika promjena oneobiava knjievni jezik te znatno iri njegov znaenjski dijapazon. Ukazujui na sloenost metonimijske problematike s teorijskog aspekta Antun Lui, na samom poetku knjige, u njezinoj prvoj velikoj cjelini donosi svojevrsni pregled teorije metonimije pratei genezu teorijske misli o ovom tropu od Aristotela, preko Pierrea Fontaniera, Heinricha Lausberga, Romana Jakobson i Morrisa Hallea, zatim Davida Lodgea, Aleksandra Biriha, Ryszarda Tokarskog, te istaknutih hrvatskih znanstvenika poput akademika Ante Stamaa, Dubravka kiljana, Vladimira Bitija, Luke Zime i dr..
| 61
Ideju o vezama ljudi, ivotinja i stvari Lui, evidentno je, preuzima od njemakog retoriara Heinricha Lausberga koji u svome Priruniku knjievne retorike (Handbuch der Literarischen Rhetorik) razlikuje pet osnovnih skupina metonimije: veza osobe i stvari, veza sadraja i onoga to sadri, veza uzroka i posljedice, veza apstraktnog i konkretnog i veza simbola. Razvrstavanje metonimije s obzirom na sastavnice koje su u vezi s prvotnim predmetom ili referentnim pojmom Luia u teorijskom smislu pribliuje francuskom gramatiaru i retoriaru Peirreu Fontenieru koji pak razlikuje metonimiju uzroka, sredstva, posljedice, sadraja, mjesta, znaka, tvari, vlasnitva, stvari. Pored ovih autora, Luiu je oito bio poticajan i rad Romana Jakobsona i Morrisa Hallea koji su, istraujui afatini govor, doli do vrijednih zapaanja o metafori i metonimiji kao dvama osnovnim tipovima semantikih promjena. Definirajui metonimiju kao zamjenu znaenja prema nekim stvarnim odnosima, po naelu susljednosti, smjetajui je na os sintagmatike, Jakobson, meu ostalim, istie i to da je metonimija karakteristina za razdoblja poput realizma i naturalizma, te da je pogodna za prozna djela. Sukladno Jakobsonovim stajalitima o prozi kao prirodnom stanju metonimije, nadovezuje se jo jedan autor s kojim Luieve teorijske postavke imaju dodirne toke. Rije je o teoretiaru modernog pripovijedanja Davidu Lodgeu za kojega e i sam Lui, na jednom mjestu u knjizi, rei da ga je potaknuo svojom idejom o tomu da je modernistika proza obiljeena radikalnim pomakom prema metonimijskom polu jezika. S obzirom na povezanost metafore i metonimije - neki teoretiari o metonimiji govore kao podvrsti metafore - nije nevano spomenuti utjecaj koji je na Luievo istraivanje imao i knjievnoteorijski rad akademika Ante Stamaa. Ovaj vrsni teoretiar knjievnosti koji je, to u ovom kontekstu nije beznaajno spomenuti, preveo Jakobson/ Halleove Temelje jezika, prvi je u hrvatskoj znanosti o knjievnosti teorijski istraio podruje metafore. U Stamaevu teorijskom promiljanju koje nesumnjivo korespondira sa semiotikim teorijskim pretpostavkama o metafori se govori na trima razinama: od one najvie razine koju Stama naziva metafora kao model nad tekstom, preko one koja metaforu istrauje kao jezinu anomaliju vezanu za tekst, do one, uvjetno reeno, najnie razine gdje se metafora razmatra kao jezina implikacija u tekstu. Ovaj poredak od vie prema niim razinama omoguila je Stamau sveobuhvatan pogled na jedan od temeljnih mehanizama promjene znaenja u okviru kojega i prouavanje metonimije ima svoje mjesto. Pored ovih u Luievoj knjizi pojavljuje se jo niz drugih teoretiara koji su u svojim radovima istraivali metonimiju. Primjerice, Aleksandar Birih koji o metonimiji govori kao jednom od najbolje reguliranih tipova semantikih promjena i ija je studija Metonimija v sovremennom russkom jazyke vrijedan prinos teorijskom opisu metonimije i sinegdohe kao njezine podvrste. Ne treba zaboraviti ni poljskog jezikoslovca Ryszarda Tokarskog koji u tekstu Mehanizmy polisemii: metafora i metonimija istie da metonimija ne trai novo i prigodno, ve primarno pokazuje tipine zavisnosti. Upravo zbog toga metonimija je lako predvidljiva i podlijee klasifikaciji prema ope prihvaenim kriterijima. Navodei ve postojee definicije metonimije, Lui istodobno definira vlastiti teorijski obzor kojega e u nastavku primijeniti u interpretaciji knjievnoga opusa Vitomira Lukia. S obzirom da je pitanje metonimije zadire u polje najire shvaenog sustava znakova, od onog jezinog, preko sustava knjievnosti, posve je logino Luievo razliko-
vanje partikularizirajue i globalne odnosno apsolutne metonimije. Na tragu istraivanja akademika Stamaa, Lui mehanizme metonimijske preobrazbe prepoznaje na barem dvjema razinama. Primarnoj, lingvistikoj razini koja, kad je rije o knjievnim djelima (osobito proznim), ukljuuje i analize niih razina strukture (pojedini motivi ili narativne cjeline). Druga razina tie se naina funkcioniranja metonimijskih preobrazbi na razini cjelokupnoga djela (romana npr.) ili odabranog knjievnog opusa kao pretpostavljenog zakovnog sustava. U prvom dijelu knjige naslovljenom kao Teorija metoniminosti, u poglavljima Naini metonimiziranja u Prousta i Metonimika vrpca u Collinsovu romanu Antun Lui, pomalo (ne)oekivano, upozorava na pisce u ijim se djelima prepoznaju metonimijski mehanizmi, te iji su naini metonimiziranja srodni Lukievu modelu metonimiziranja. Upozoravajui na ova dva pisca, Lui na svojevrstan nain zacrtava i putanju vlastite interpretativne strategije koju e umnogome odrediti brojne komparativne analize kojima e obogatiti svoju interpretaciju. (Ne)oekivanost pojave poglavlja o dvama piscima u teorijskom dijelu knjige proizlazi djelomino i zbog injenice da se nakon ovog, uvjetno reeno, knjievnopovijesnog razmatranja, Lui u prvoj cjelini knjige ponovno vraa teorijskom prouavanju metonimije. U svrhu to jasnijeg razgranienja predmeta vlastita teorijska interesa Lui na samom kraju prve cjeline knjige, nakon poglavlja o Proustu i Collinsu, donosi nekoliko poglavlja u kojima propituje poziciju metonimije s obzirom na druge trope poput metafore, alegorije, sinegdohe, katahereza, silepse, metalepse, perifraze i ironije. S obzirom na injenicu da su metonimijski modeli promjene znaenja, osobito u odnosu na metaforu, slabo ili nedovoljno istraeni, nema sumnje da Luievo artikuliranje svojevrsne teorije metonimije nadilazi ulogu openitog, teorijskog okvira u kojemu autor definira vlastita metodoloka i istraivaka stajalita. U drugom dijelu knjige Pogled na Lukiev ivot i knjievno djelovanje Lui informira o Lukievu ivotopisu. Izdvojivi neka kljuna mjesta Lukieve bio-bibliografije, Lui istie da je rije o piscu iroke izobrazbe koji je smatran domaim politikim otpadnikom, nekom vrstom unutranjeg disidenta. Podsjeajui na vrijeme koje su u kulturi na specifian nain obiljeili Milovan ilas, Stipe uvar ili Oskar Davio, Lui upozorava na tekoe u prihvaanju Lukieva knjievna rada. Iako se u razmatranju pojedinosti iz pieve biografije dotaknuo nekih vrlo aktualnih i kompleksnih pitanja kao to su poloaj hrvatskih pisaca od sredine pedesetih do kraja ezdesetih godina 20. stoljea u BiH, Antun Lui ipak ne inzistira na detaljnijem rasvjetljavanju povijesnog konteksta. Taj svojevrsni nedostatak knjievnopovijesnog pozicioniranja Lukieva opusa, s jedne strane, moe biti opravdano injenicom da je Lui svoj istraivaki interes usmjerio na analizu Lukieva opusa u kontekstu metonimijske problematike. Ipak, bez obzira na zadano istraivako podruje, opisivanje knjievnopovijesnog konteksta bilo bi korisno osobito kad se zna da je ovo prva studija monografskog tipa o ovom piscu. Svojevrsni nadomjestak knjievnopovijesnog konteksta predstavlja Luievo prouavanje komparativnih intertekstualnih veza Lukievih s djelima drugih, svjetskih ili hrvatskih pisaca. U svojim komparatistikim analizama Lui prepoznaje dvosmjerne utjecaje. S jedne strane on evidentira utjecaje stranih pisaca na knjievni rad Vitomira Lukia. U tu
| 63
svrhu izdvaja djela kao to su: Pogledaj dom svoj anele Thomasa Wolfa, Godine Virginije Woolf, Portret nepoznatog Nathalie Sarraute, Tatarska pustinja, Propast Baliverna, Jedna ljubav, Kliniki sluaj Dina Buzzatija, a potom i Proustovo Traganje za izgubljenim vremenom kojemu e, s razlogom, posvetiti i najvie pozornosti. Bez obzira na injenicu to se Luki vie utjee aktualnoj europskoj nego tradicionalnoj bosanskohercegovakoj prozi, Lui nije mogao zaobii propitivanje Lukieva mjesta u hrvatskoj knjievnosti. Zauzimajui se za tezu koju u svojim tekstovima artikulirali neki hrvatski pisci iz BiH poput Veselka Koromana, ili istaknutiji knjievni povjesniari poput Pere imunovia o tomu da Lukia, ali i druge hrvatske pisce u BiH, nemamo pravo odvojiti na sumnjive rubove povijesti hrvatske knjievnosti, Antun Lui otvara jo jedan vaan istraivaki problem tretman hrvatske knjievnosti u BiH, odnosno Vitomira Lukia, kao jednoga od njezinih predstavnika, u povijesti hrvatske knjievnosti. Ovo pitanje Lui, zbog injenice da ono nadilazi zadane okvire njegova istraivanja, na neki nain zaobilazi jasno dajui do znanja kakav je njegov stav o tom pitanju: Luki nije hrvatski pisac izvan matice hrvatske knjievnosti. On je, kae Lui, suvremeni hrvatski klasik, ali i jedan od najgraanskijih pisaca u Bosni i Hercegovini.1 Integriranost Lukia u hrvatsku, ali i druge knjievnosti na podruju BiH, Lui potvruje pronalazei Lukieve uzore. Slijedei tijek vlastitih asocijacija i stavljajui u prvi
1 Luievu istraivanju valja dodati i injenicu da je knjievni opus Vitomira Lukia imao razliitu recepciju u povijestima hrvatske knjievnosti. Ivo Frange u svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti iz 1987. Vitomira Lukia ne spominje. U svome pregledu Hrvatska knjievnost 19. i 20. stoljea (1997.) Miroslav icel Vitomira Lukia spominje, ali samo u jednoj reenici. Izdvojivi djela Album i ivotinje, ljudi icel openito konstatira samo to da Luki pie modernistiku prozu. Dubravko Jeli u svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti Vitomiru Lukiu posveuje neto vie prostora. Jeli Lukia svrstava, zajedno s Veselkom Koromanom i Anelkom Vuletiem, u skupinu hrvatskih pisaca koji nepobitno pripadaju hrvatskoj knjievnosti iako nisu djelovali u hrvatskom knjievnom ivotu. Od Lukievih djela spominje Sobu za prolaznike, Album, Praznik stvari i Zaustavljeni kalendar. Najvie prostora Vitomiru Lukiu posvetio je Slobodan Prosperov Novak. U svojoj Povijesti hrvatske knjievnosti (2003.) Novak navodi pojedinosti iz Lukieva ivota (kolovanje u Vakufu i Slavonskom Brodu, studij knjievnosti u Sarajevu, lektorski posao u New Delhiju), te kao uspjene izdvaja njegove romane Album i Hodnici svijetloga praha. Od zbirki novela spomenuo je Sanovnik nasmijane due, a nije zaboravio ni pjesniku zbirku Praznik stvari. Istaknuvi da je Vitomira Lukia vie voljela kritika negoli publika, te da je bivao vie cijenjen u Bosni negoli u Hrvatskoj, Novak zakljuuje kako je ovaj pisac bio rtvom vlastite izmjetenosti. U anrovskim povijestima knjievnosti Vitomir Luki je proao loije. Naime, Cvjetko Milanja ga u Hrvatskom romanu 1945.-1990. (1996.) ni ne spominje. Kreimir Nemec u treem svesku Povijesti hrvatskoga romana analizirao je Lukiev romaneskni opus, istiui prtomu da je Lukieva proza po mnogim osobinama bliska egzistencijalistikom literarnom projektu. Analizirajui Lukiev roman Album Nemec istie da je posrijedi nefabulativna proza utemeljena na subjektivnim evokacijama (ratnog) djetinjstva. Takoer dodaje da naeni album Kristininih fotografija oslikava dramatine postaje u njezinu ivotu, dok u pripovjedau izaziva gustu mreu asocijacija i poetskih meditacija. Lukiev roman Hodnici svijetloga praha Nemec e okarakterizirati kao pretencioznu priu o profesoru Jergu, rasapu jedne obitelji i krizi kulture koja se gubi u udnim misaonim meandrima, apstraktno-filozofskim asocijacijama i mutnoj kontemplaciji. Konanu ocjenu o romanu daje na kraju: Ova izrazito antimimetika, nekomunikativna i prilino afektirana proza, puna artificijelnosti, ivotne malaksalosti, dekadencije i estetske profinjenosti, teko e danas nai strpljiva recipijenta koji bi naao zadovoljstvo u zamornom stilu ili imao volje traiti neki dublji smisao(Povijest hrvatskog romana: od 1945. do 2000., kolska knjiga, Zagreb, 2003., str. 152.)
plan tematske slinosti meu djelima, Lui nabraja pisce poput F. Petria, V. Novaka, I. Andria, A. B. imia, M. Krlee, N. opa, P . egedina, R. Marinkovia i dr.. Slino ini i s Lukievim oponaateljima, tj. piscima ija djela na odreeni nain korespondiraju s Lukievom poetikom. I tu Lui, opetovano pratei vlastiti asocijativni slijed, nabraja niz imena poput Veselka Tenere, Kasima Prohia, Jasminu Musabegovi, Vladimira Pavlovia i mnogih drugih. Luievo navoenje pisaca koji su utjecali na Lukia, i pisaca koji su od Lukia dobivali literarne poticaje, ak i kad nije posve sistematino obraeno, jasno pokazuje sloenost intertekstualnih odnosa na pozadini kojih se u pristupu Lukievu djelu otvaraju nove interpretativne vizure. Vie ili manje istaknute veze meu poetikama, naroito hrvatskih pisaca, Lui dodatno eli potvrditi uvidima u Lukiev jezini stil, njegov vokabular i sintaksu. U tom kontekstu on na kraju druge cjeline knjige donosi nekoliko poglavlja u kojima, bavei se primarno Lukievim jezinim stilom, na odreeni nain otvara pitanje metonimije na lingvistikoj razini. Ipak, iako e se ovoj lingvistikoj razini povremeno vraati u treoj cjelini knjige u kojoj e detaljno interpretirati Lukiev literarni opus, Antun Lui e, naelno se moe rei, u nastavku nadii razinu lingvistike analize i fokusirati se na analizu metonimije u okviru analize Lukieva naina prozaiziranja. Trei, sredinji dio knjige, jesu Luieve interpretacije Lukievih djela koje analizira kronolokim slijedom: Soba za prolaznike, Album, Praznik stvari, Zaustavljeni kalendar, ivotinje, ljudi, Sanovnik nasmijane due, Seansa i Hodnici svijetloga praha. Ranu Lukievu novelistiku u koju svrstava i zbirku novela Soba za prolaznike odreuje, istie Lui, realistino pripovijedanje i sposobnost uoavanja pojedinosti. Ova Lukieva zbirka novela sastoji se, napominje Lui, od 7 proza: Soba za prolaznike, Ladina smrt, Bolest, Put na jug, Ahilej i kornjaa, Pria o takoru, Kako sam nas spalio. U svakoj od njih Lui prepoznaje brojne metonimijske zamjene. Tako e Sobu za prolaznike prepoznati kao metonimiju Bosne i metonimiju naroda koji u njoj prkosno odolijeva (i to prvenstveno hrvatskoga naroda kako apostrofira Lui). U stvarima po sobi koje se doimaju isprevrtano i groteskno, te u prizoru rastakanja dotrajale materije Lui uoava ono to naziva naturalistikom metonimijom. Metonimijske mehanizme Lui prepoznaje i u prii Ladina smrt koja tematizira nemirenje glavnoga junaka sa sluajnom i neobinom smru drage osobe (u Ladin aj nepanjom je dospjelo nekoliko kapi ive). Slika lijesa s Ladinim tijelom je, po Luiu, metonimiki uspjeno predstavljena kao Nazorovi prizori doplovljavanja galije. U prii Bolest istaknut je dvojak metonimijski pristup: prvi je vanjski dogaaj - poar, a drugi bolest tijela i temperatura kao, kako slikovito kae Lui, prosjaj bia. Ovi izdvojeni, ali i nizovi drugih motiva i pria podsjeaju itatelja da je rije o knjizi u kojoj vanjski svijet postaje povod za razvijanje sloenijeg unutarnjega ivota, a nerijetko i egzistencijalnih pitanja i otuenja u kojima metonimija kao mehanizam promjene znaenja ima nesumnjivo veliku ulogu. Lukiev roman Album zbog specifinog kompozicijskog ustroja moe se, po Luiu, iitavati i kao roman i kao sklop novela ili zbirka pripovijedaka. Luia na to navodi i injenica to su neka poglavlja Albuma kasnije objavljena u zbirci novela Zaustavljeni kalendar. Neovisno moguoj anrovskoj neodreenosti cijeli roman proima jedna glavna metonimija - zamjena stvarnog postojanja za uspomene. Obraujui fenomen
| 65
privremenosti, Vitomir Luki je u ovom romanu kroz glavni lik Kristine, njezina ivota i ivota poslije smrti, ostvario njezinu uspjenu metoniminu karakterizaciju. Naime, kako dobro primjeuje Lui, Kristinine stvari, sve oko nje nosi u sebi peat njezina lika i odjek njezina karaktera. Da je metonimija karakteristina ne samo za prozu ve i za poeziju, pokazuje i Luieva analize jedine, za Lukieva ivota objavljene zbirka pjesama, Praznik stvari. Ova zbirka osim to oprimjeruje osobitosti Lukieva metonimiziranja (i) u poeziji pokazuje, istaknut e Lui, visoko pievo vladanje jezinostilskim umijeem. Zaustavljeni kalendar, sljedea knjiga koju e analizirati, je meditativna, esejizirana i pjesnika proza kojoj bi mogle odgovarati razliite poetike odrednice. U knjizi su sabrane 21 pripovijetke rasporeene u pet ciklusa ili pet krugova. U pripovijetkama ove knjige tematska vorita su impresije o ljudima i dogaajima, putovanje, povratak u rodni kraj, noni ugoaji, bolesti i patnje, selo i provincija. ivotinje, ljudi knjiga je sastavljena od 13 proza i pripovijedaka koje Lui razvrstava u est cjelina: 1. indijske proze o ivotinjama (Zooloki vrt), 2. vojnike pripovijetke (Konjunjca, Mulac Gavro i Mula Olga), 3. zaviajne prie o ivotinjama i ljudima (Garo, Maka, Leda, Kuma iz tkaonice), 4. meditativno-epska proza (Akvarijum), 5. putopisni zapisi (Primorska groblja, Brodospas, Zatoenik ljeta), 6. proze iz mondenog ivota (Parti, Dance macabre). Metonimike operacije koje, vidljivo je iz analize ove Lukieve knjige, podrazumijevaju aluzije na ljude ili ivotinje otvara mogunost dvostruke projekcije i stvaranja onoga to Lui naziva projektnim metonimijama. Knjiga kratke proze Sanovnik nasmijane due koja, po Luiu, predstavlja besano prepriavanje snova, komentiranje vlastitih doivljaja, stanja i misli koje potjee iz sna, sastoji se od 14 pria organiziranih po tematskom naelu. Slijedei piev raspored grae, Lui novele analizira u okviru poglavlja: Prasnovi ili trik pred uasom, Snovi tijela u etikoj rasvjeti, Tajna veera tijela kola meditacije, Kraljevstvo kue ili labirintima djetinjstva, Mitologija obiteljskih snova. Kao to je vidljivo, naslovi poglavlja iz Luieve knjige dvostruko su oznaeni. Prvi lan naslova su naslovi ciklusa iz knjige Sanovnik nasmijane due (Prasnovi, Snovi tijela, Tajna veera tijela, Kraljevstvo kue, Obiteljski snovi), dok drugi dio naslovne sintagme predstavlja svojevrstan Luiev komentar svakoga od pet ciklusa. U tom drugom dijelu sintagme Lui na pomalo osebujan nain apostrofira tematske okosnice svakoga ciklusa. Uz to, Lui u svojoj interpretaciji potvruje injenicu je Lukieva prozna koncepcija zasnovana na isprepletenosti fikcije i fakcije, stvarnih zbivanja i snova. Tu se kao posrednik neizostavno pojavljuje metonomijska zamjena stvarnosti u san koja, po Luiu, pokree tempo prozaiziranja i umnaa znaenja. To za posljedicu ima otvaranje teksta za, kako je naziva, itateljevu vlastitu identifikaciju. Kao i u Sanovniku nasmijane due i u knjizi Seansa Luki iz plana sadraja apostrofira neku posebnost. Promatranje stvari iz drugaijeg kuta ima, smatra Lui, uinke udesnog preoblikovanja. Sastavljena od devet proza, ova knjiga predstavlja Lukia kao vrsnog metonimiara koji, uoavajui neprimijeeno, obinim i svakodnevnim injenicama uspijeva dati smislene obrate. Za roman Hodnici svijetloga praha Lui e rei da predstavlja sintezu Lukieva proznog izraza. Ovaj roman, koji po svojoj pripovjednoj strukturi vanjsku dogaajnost svodi na minimum (priprema za svadbu ili kakvu drugu sveanost), jest svojevrsno
izvjee o drami suvremenog ovjeka, o rasulu obitelji Jerg, ali i o krizi suvremenog drutvenog i dravnog ureenja. Roman je to koji otvara niz pitanja i u kojemu se proimaju narativno i filozofsko izlaganje. Sloenu znaenjsku strukturu ovoga romana, smatra Lui, teko je interpretirati bez poznavanja indijske filozofije, zenbudistike meditacije. Pretvaranjem doslovne stvarnosti u virtualnu, kao i primicanjem nadrealnih prizora i snovitih vizija Luki je, istie Lui, u ovome romanu postigao zavidni stupanj poetizacije svijeta. U etvrtom poglavlju knjige Metonimiki Lukiev slog veze i razvedenosti Antun Lui, na osnovi vlastitih istraivanja iz prethodnih poglavlja, temeljitije analizira svojstva Lukieve metonimije koja se najjasnije oituje u specifinim vezama i razvedenostima meu ljudima, ivotinjama i stvarima. Kad je rije o ljudima, Lui uoava kljuna vorita u okviru kojih se zbivaju procesi metonimizacije. Ta kljuna vorita su, kako je i sam istaknuo, ovjek u vremenu i prostoru, ovjek u kontekstu prikrivenog nasilja, problem otuenosti i samoe, te okupljanja obitelji. Kad je rije o ivotinjama, Lui opirno opservira o brojnim motivima o ivotinjama u djelima nasumino odabranih svjetskih i hrvatskih pisaca. Jednako kao i ljudi i ivotinje, i stvari kod Lukia postaju polugom za pokretanje metonimijskih preinaka. Metonimijske zamjene na relaciji ovjek - stvari, te uloga koju stvari, osobito naoko nevane sitnice, imaju u romanima Album i Hodnici svijetlog praha, na najbolji mogui nain pokazuju narav metonimijskih preobrazbi u Lukievoj prozi. Sumirajui vlastita istraivanja u petoj cjelini knjige naslovljenoj kao Zavrna razmatranja, Lui tragom vlastitih, ali i tuih kritikih i knjievnopovijesnih istraivanja prepoznaje etiri faze Lukiava stvaranja: 1. realistinu, u koju svrstava Sobu za prolaznike, Album i Zaustavljeni kalendar, 2. meditativnu koju, po Luiu, oprimjeruju djela Praznik stvari, ivotinje, ljudi i Sanovnik nasmijane due, 3. fantastinu koju prepoznaje u zbirci novela Seansa i 4. intelektualnu iji je karakteristini primjerak roman Hodnici svijetloga praha. Svaku od ovih faza, za koje i sam Lui kae da nisu lako uoljive, povezuje karakteristian oblik metonimiziranja. Izvore Lukieve metoniminosti Lui vidi u antropomorfnom doivljavanje zbilje, s jedne, te u osobitu obliku reifikacije ovjeka, s druge strane. Pri tomu Lui napominje da Lukiev govor o vanjskim pojavnostima predstavlja metonimijski, racionalizirani iskaz o ovjeku iznutra. Knjiga Antuna Luia Veze ljudi, ivotinja i stvari vrijedan je prinos znanosti o knjievnosti. S obzirom na injenicu da je metonimijska problematika dosada slabo istraena, njegova teorijska elaboracija metonimije ima neospornu vrijednost. Gledano s knjievnopovijesne strane, Luieva knjiga skrenula je pozornost na knjievni opus Vitomira Lukia. Budui da Luievo istraivanje predstavlja prvu monografsku obradu Lukieva opusa, onda se moe rei da ova knjiga ima svoje puno opravdanje. U svojim analizama Antun Lui je vrlo iscrpan. Njegov pristup u znatnoj je mjeri odreen njegovim komparatistikim interesima i kompetencijama, ali i istraivanjem starije hrvatske knjievnosti. Otud u knjizi nalazimo obilato navedenu grau iz najrazliitijih segmenata starije hrvatske i komparativne povijesti knjievnosti. U obradi teme Lui nerijetko posee za onim to se u znanosti o knjievnosti naziva knjievnokritikim pristupom. Stoga i njegovim analizama ponekad nedostaju informacije o knjievnopovijesnom kontekstu to autor, kako je ve reeno, obilato nadoknauje brojnim intertekstualnim analizama.
| 67
Sloenost i specifinost Lukieva literarnog rukopisa Luia navodi na svojevrsni oprez pri anrovskom odreivanju pojedinih Lukievih djela koje on radije naziva knjigama proze negoli, primjerice, zbirkama novela. Zbog injenice da u svome prouavanju u drugi plan stavlja onu, ponekad, prijeko potrebnu pozitivistiki komponentu koja kao predradnja svakom istraivanju donosi osnovne podatke o djelu i autoru, stjee se dojam da je Lui ovom knjigom ciljao na struno itateljstvo ili ono itateljstvo koje ima odreene spoznaje o tim injenicama i podacima. itateljima koji u dovoljnoj mjeri ne posjeduju tu vrstu kompetencija knjiga e biti zanimljiva zbog osebujnog naina analize u kojoj Lui, ponekad, poputajui strogosti knjievnoznanstvenog metajezika, esejizira ulomke vlastita teksta iznosei obilje dojmova to je na njega ostavilo temeljito itanje knjievnog opusa Vitomira Lukia. Na kraju, moemo rei: Antun Lui je svojom knjigom Veze ljudi, ivotinja i stvari stvorio vrijedno djelo koje svjedoi o autorovim pjesnikim i knjievnoznanstvenim sklonostima i koja e, nema sumnje, nai svoje mjesto u hrvatskoj znanosti o knjievnosti kao njezin vrijedan prinos.
Dr. sc. Milan Vego
Amerika diplomacija i mirovni proces u Bosni i Hercegovini

Derek Chollet: Tajna povijest Daytona, Golden marketing Tehnika knjiga, Zagreb, 2007.
Autor, inae strunjak za meunarodnu sigurnost pri Centru za strateke i meunarodne studije, Tajnu povijest Daytona radio je u okviru studije Projekt povijesti Daytona (Dayton History Project), a po naputku dravnog tajnika Warrena Christopera. Iako je izrada prve faze ove studije zapoela 1996. g. pod vodstvom diplomata Chrisa Hoha, Chollet je dao konani peat knjizi. Vrijednost ove knjige poiva na autentinim dokumentima i arhivskoj grai amerike diplomacije, koja se, nakon bezuspjenih pokuaja Europe, konano ukljuila u rjeenje balkanske krize. Kako je u predgovoru napisao Bennett Freeman, zamjenik pomonika dravnog tajnika za javne poslove i direktor Projekta povijesti Daytona, autor je imao pristup svakom dokumentu kojem je Ministarstvo vanjskih poslova moglo ui u trag i pronai ga. Uz to autor se oslanjao i na materijal koji se sastojao od gotovo ezdeset sati intervjua s vie od etrdeset amerikih dunosnika ukljuenih u daytonski pothvat. U posljednjih dvanaest godina Daytonski mirovni sporazum se svakodnevno spominje u medijima zemalja bive Jugoslavije. Pored goleme uloge u zaustavljanju rata, u posljednje vrijeme doivljava i brojne kritike da je postao konica u napretku balkanskih zemalja prema euroatlantskim integracijama. Zbog toga, a nakon skidanja oznake tajnosti s ove studije, sigurno je da je ova knjiga dobrodola strunjacima i povjesniarima. Iako se knjiga prvenstveno bavi ulogom amerike administracije i mirovnim procesom u Bosni i Hercegovini, otkriva nam i mnoge autentine diplomatske razgovore s liderima Hrvatske i Jugoslavije. Autor detaljno opisuje, s jedne strane, tadanje transatlantske odnose i neodlunost amerike vanjske politike u godinama borbe za Bijelu kuu, odnosno s druge strane, reformske procese koji su tih godina zahvatili Europsku zajednicu i njeno pretvaranje u Europsku Uniju. Autor se, na poetku knjige, poziva na rijei Georgea Kennana iz pisma zadnjem amerikom veleposlaniku u Jugoslaviji Warrenu Zimmermannu; Mislim da e nasilje sve vie obiljeavati zbivanja u Jugoslaviji, a zapadne zemlje, posebice Sjedinjene Amerike Drave, u sljedeih e se nekoliko godina suoiti s jednim od svojih najveih
| 69
vanjskopolitikih problema. Ovo, kako ga Chollet naziva, zloguko proroanstvo bilo je zaista najvea dvojba amerike vanjske politike. amar je udaren i Ujedinjenim narodima i Europi jer su, nakon zranih udara, snage bosanskih Srba zarobile i drale kao taoce 350 pripadnika UNPROFOR-a, koji su bili u okviru Ujedinjenih naroda. Predsjednik Bill Clinton je, upravo dobivi izbore na kritici amerike vanjske politike, u Bosnu i Hercegovinu poslao postrojbe, a od 1992. g. NATO-ve su snage imale ogranienu, ali vanu ulogu u provedbi rezolucija Vijea sigurnosti UN-a u bivoj Jugoslaviji. Bezizlaznu situaciju u kojoj se naao UNPROFOR, najbolje ilustriraju injenice da je krajem 1994.g. Clintonova administracija zauzela stajalite da e NATO-ve snage morati pomoi UNPROFOR-u pri izvlaenju iz Bosne i Hercegovine. Sjedinjene Amerike Drave, naravno, nita nisu radile bez dogovora svojih saveznika u Europi, prvenstveno Velike Britanije i Francuske. Amerika vanjska politika sljedeih je mjeseci (i godina), sa svojim saveznicima u Europi, pokuala iznai najbolje rjeenje za Bosnu i Hercegovinu. Kritike svjetske javnosti bile su sve izraenije pa je Madeleine Albright zapisala Na domaem i na svjetskom planu Bosna razara nau vanjsku politiku, kao to je to prolog ljeta inio Haiti. Razmiljanja amerike diplomacije, od naoruavanja Bosne i Hercegovine, pada Srebrenice i Chirakova prijedloga o njenom vraanju sve ili nita, ili e saveznici sve svoje snage ukljuiti u nastojanje da se vrati Srebrenica ili se moraju potpuno povui, pa do Frasureova prijedloga da SAD ostanu otvorene i spremne na nagodbe s Miloeviem, premda bi neki na to mogli gledati kao na kukaviki postupak, svodila su se uglavnom na dokumente u kojima bi SAD trebale uiniti takav potez kojim bi ojaala njihova vanjska politika, a da se to uradi sa to manje opasnosti. Dokument o zavrnom inu to ga je izradilo Vijee za nacionalnu sigurnost svodio se na pitanje u sluaju neuspjeha diplomatske nagodbe. Ukoliko se povue UNPROFOR, SAD bi morale inzistirati na multilateralnom ukidanju embarga na oruje. Uspjesi hrvatske vojske u akcijama Bljesak i Oluja ili su na ruku amerikoj diplomaciji. Ameriku administraciju nije mnogo zabrinjavalo to je Generalni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Boutros Ghali bio protiv odluke o irokim zranim napadima koji bi znaili krenje rezolucije Vijea sigurnosti. Autor istie ulogu Lakea i Holbrookea, koji su predvodili misiju koja je trebala dovesti do konanih razgovora o prekidu vatre i trajnom miru. Iako je Holbrookeova nemogua misija, tako se inilo u poetku, doivjela veliku tragediju na Igmanu u Bosni i Hercegovini, kada su mu poginula trojica najbliih suradnika, Holbrooke je nastavio s putovanjima po Balkanu i susretima i dogovorima s politikim i vjerskim liderima. Prije Daytona na inicijativu i pritisak amerike administracije Hrvati i Bonjaci su stvorili Federaciju Bosne i Hercegovine, Washingtonskim sporazumom 1994. g., te Konfederaciju s Republikom Hrvatskom koja nikada nije zaivjela. Razgovorima u okviru Kontaktne skupine, iznosi autor, trailo se rjeenje kroz etiri modela odnosa Federacije i bosanskih Srba.: 1) proirena Federacija, koja bi ukljuivala i Srbe; 2) super-autonomni srpski entitet, koji ne bi imao nikakvu ulogu u odreivanju bosanske vanjske politike; 3) sredinja vlada ustrojena poput holdinga, s labavom superstrukturom koja bi povezivala Federaciju s bosanskim Srbima, s tim da je Federacija dominantan entitet; 4) pristup iz toke 3. donekle preinaen sukladno Nacrtu bosanskog ustava, koji je Kontaktna skupina prihvatila u prosincu 1994. g., a kojim se priznaje ravnopravnost dvaju entiteta.
Ako se ovoj knjizi, kao dopuna, dodaju knjige Hegemonija ili opstanak Noama Chomskog te Ameriki izbor globalna dominacija ili globalno vodstvo Zbigniewa Brzezinskog, ili Henry Kisingera Treba li Americi vanjska politika, moemo se detaljno informirati o nedoumicama amerike vanjske politike kada su u pitanju intervencije, bilo diplomatske bilo vojne. Jer, Chomsky tvrdi da je svjetska javnost danas osjetljivija i opreznija kada se radi o ulozima i opasnostima odreenih politikih odluka i vojnog djelovanja, Brzezinski ukoliko bi se Amerika odluila povui iz svijeta ugrozila bi i vanjsku sigurnost, ili Kisinger da konkretno Bosnu i Hercegovinu treba podijeliti Cholletova knjiga Tajna povijest DaytonaAmerika diplomacija i mirovni proces u Bosni Hercegovini 1995., koja je doivjela hrvatski prijevod 2007.g., odnosno promociju u travnju iste godine u Zagrebu, kada je o njoj govorio ameriki veleposlanik Robert Bradtkes jasno govori o tekoama pregovaranja; Tajnik Christopher me zamolio da za zdravicu donesem bocu njegovog omiljenog kalifornijskog vina vjerujui da smo zavrili pregovore. Meutim, sporazum je ubrzo propao. Razgranienje izmeu Federacije i Republike Srpske, dogovoreno izmeu Miloevia i bosanskog premijera Silajdia nije bilo prihvatljivo Hrvatskoj strani. Ameriki veleposlanik je jasno ukazao da je Dayton bio nesavren mir. Prekinuto je ubijanje, ali su ostala mnoga nerijeena pitanja. Knjiga Cholleta Dereka, iji je hrvatski prijevod objavio Golden marketing - Tehnika knjiga iz Zagreba, sastavljena je od predgovora i devet poglavlja. U prvom poglavlju naslovljenom Ljetna kriza: lipanj-srpanj 1995. g. autor se bavi sudbinom UNPROFOR-a koji nije u potpunosti ostvario svoj zadatak, zatim kako ostvariti novu strategiju, velikom tragedijom koja je zadesila Srebrenicu te Londonskom konferencijom. Upravo neuinkovitost UNPROFOR-a, pokolj u Srebrenici otklonili su i posljednju prepreku i nedoumicu da se Amerika treba vie angairati u sukob na Balkanu. Poglavlje Iskoristiti prigodu: Strategija zavrnog ina, odnosno tree poglavlje Tragedija kao prekretnica: prvo posredovanje, planina Igman i operacija Hotimina sila govore o ofenzivi hrvatske vojske u akcijama Oluja i Bljesak, koje su ile na ruku amerikom angairanju, odnosno diplomaciji Holbrookea, zatim odnosima Hrvata i Bonjaka, diplomatskim igrama i kockarskim pregovaranja s Tumanom i Miloeviem, te kako su nazvali polaganjem temelja miru. Chollet istie da su U odnosu na Miloevia, sankcije vjerojatno bile glavna amerika pregovaraka poluga. No sankcijama su se protivili Europljani, u prvom redu Rusi. to se tie razgovora s Bosancima, oni su tekli relativno dobro jer inilo se da su konano Izetbegovi i airbej uvjereni da je dolo vrijeme za sporazum. Prvi val zrakoplova NATO-a poletio je 29. kolovoza iz zrane baze Aviano u Italiji u osam sati uveer po njujorkom vremenu (30. kolovoza u dva sata ujutro po srednjoeuropskom) i gaao radarska postrojenja, topnitvo i ciljeve kategorije C3. Uz SAD, u tim prvim zranim udarima sudjelovali su Italija, Francuska, Nizozemska, panjolska, Turska i Velika Britanija. Pojaavajui zranu kampanju, francusko topnitvo iz sastava RRF-a zapoelo je devedesetominutnu paljbu s vrha Igmana, gaajui bunkere i skladita s streljivom i orujem. U poglavlju Put u enevu: patrijarhovo pismo i zrane operacije NATO snaga autor se bavi utjecajem poglavara Srpske pravoslavne crkve Pavla i njegovim utjecajem na politiare. Vjerojatno je nekoliko imbenika natjeralo Miloevia da pristupi pregovorima; gubitak kontrole nad bosanskim Srbima, masakr na sarajevskoj trnici. Prisjeajui se tog dogaaja Rudoplph Perina tvrdi kako je za patrijarhovo pismo najvjerojatnije uo
| 71
od Miloevia 29. kolovoza tijekom sastanka srbijanskog voe i amerikog senatora Roberta Kerryja. Miloevi je rekao senatoru Perryju i Perini kako Karadi ne moe govoriti u ime bosanskih Srba, zato to politiki nee preivjeti dolazak mira u Bosnu. Ali, srbijanski je voa dodao da ima nekih ideja o unapreenju mirovnog procesa. Perina je poslije primijetio da je Miloevi mislio na patrijarhovo pismo koje tog dana i potpisano. U poglavlju Sila i diplomacija: prestaju NATO-vi zrani udari, zahuktava se ofenziva u zapadnoj Bosni autor govori o ruskoj diplomaciji, pregovorima i uvjeravanjima Holbrookova tima u Sarajevu, Zagrebu i Beogradu, te organiziranju konanih dogovora u Washingtonu. Ukazuje i na injenicu kada je glavni tajnik Ujedinjenih naroda Boutros Ghali jasno stavio do znanja kako bi se rado rijeio bive Jugoslavije i sloio se da se svi aspekti provedbe organiziraju izvan Ujedinjenih naroda. Formalno Ghali je to uinio 18. rujna u pismu talijanskom veleposlaniku Francescu Paolu Fulciju, koji je taj mjesec predsjedao Vijeem sigurnosti, preporuujui da Kontaktna skupina preuzme vodstvo u stvaranju mehanizama to e nadgledati politiku stranu provedbe mirovnog sporazuma. Dva dana poslije Boutros-Ghali je o pojedinostima tog aranmana razgovarao s veleposlanicom Albright. Poglavlje Sporazum u New Yorku, pregovori o prekidu vatre i pribliavanje nagodbi govori o pregovaranju o mjestu odravanja mirovne konferencije te pregovorima o konanom prekidu vatre. Autor s tim u svezi navodi: U meuvremenu, poelo se razmiljati o moguim mjestima odravanja pregovora. Primjerice, Dan Spiegel iz amerike misije pri UN u enevi , uputio je 3. listopada pismo Tomu Donilonu u kojem kae da bi on, ako se eneva odabere za mjesto odravanja, za takvu odluku morao brzo doznati, kako bi mogao osigurati nekoliko velikih vila u tom vicarskom gradu i oko njega, kao to se to inilo za sastanak Reagan-Gorbaov. Autor u sedmom poglavlju Pripreme za poetak pregovora izbliza iznosi informacije o odnosima NATO-a i IFOR-a, Rusije i IFOR-a, Holbrookovoj petoj turneji po Balkanu, uvjeravanjima Tumana i Izetbegovia od strane amerikog predsjednika Clintona i konano naporima u odabiru Daytona. Autor istie: Kao dodatni dokaz autonomije Daytona, State Department omoguio je postavljanje posebne komunikacijske opreme i veza za primanje i slanje povjerljivih dokumenata u Washington i amerika veleposlanstva po svijetu. Otvorena je i posebna privremena linija za slanje takvih diplomatskih brzojava pod nazivom U:S: Office Proximity Talks. Otvaranje pregovora i prosijecanje gustia: Dayton, 1.-10. studenoga je poglavlje osam, koje govori o mukotrpnim diplomatskim koracima sa svih strana, nepovjerenju, koritenju mrkve i batine, dok se nije konano dolo do dogovora. Autor pie: Christopherov posjet Daytonu tog dana bio je uspjean po tome to su zavreni posljednji detalji sporazuma o Federaciji i zato to je Tumana i Miloevia doveo na prag objavljivanja nagodbe o istonoj Slavoniji. Pa ipak, sukobljene strane jo nisu pokazivale spremnost da ponu donositi odluke o kljunim pitanjima. Dakle, prvih deset dana mukotrpnih razgovora u Daytonu jo uvijek nije donijelo konano rjeenje koje bi osiguralo potpisivanje mirovnog sporazuma. Ipak, to se dogodilo u pregovorima od 10. do 21. studenoga, o kojem autor govori u devetom poglavlju Zavrni in: Dayton, 11.-21. studenoga. Meutim, i ovoga puta doli su do izraaja odnosi velikih sila, prije svega Rusije iji predstavnik Igor Ivanov nije htio potpisati Aneks!
koji je spominjao NATO. Kako je time posve jasno ponovno otvorio pitanje koje je ve bilo razrijeeno na viim razinama Amerikanci su pristali dopustiti mu da ispod parafa stavi napomenu osim Aneksa1. U Parizu 14. prosinca ruski premijer Viktor ernomidin formalno je potpisao sporazum bez te napomene. Nakon toga je zapoela provedbena faza mirovnog procesa.. Ipak, bosanski Srbi su odjurili kui iz Daytona, dok im je na umu bilo sve samo ne mir. I druge dvije strane su svaka na sebi svojstven nain tumaile Daytonski mirovni sporazum kako im je najbolje odgovarao, pa ak to rade i danas. Knjiga Tajna povijest Daytona pomno je pregledana i prouena od Warrena Christophera, Richarda Holbrookea, Chris Hilla, Chris Hoha, Rosemari-Pauli Gikas, Phil Goldberga, Williama Burnsa, John Kornbluma, Miriam Sapiro, te svih amerikih generala koji su zapovijedali u Bosni i Hercegovini. Knjiga je napisana na 406 strana s obiljem biljeaka koje predstavljaju pravu vrijednost jer se radi o autentinim dokumentima Ministarstva vanjskih poslova Sjedinjenih Amerikih Drava. Na kraju autor iznosi zahvale, biljeke o izvorima i kazalo imena. Predgovor hrvatskom izdanju napisao je diplomat Hido Bievi. Na temelju svega unaprijed iznesenog preporuujem je za itanje.
| 73
Fabijan Lovri
irafa u plamenu
Alikadi, Bisera: irafa u plamenu (Biblioteka Naa zemlja, knjiga 9): ur. Enver Kazaz: 134 mm x 200 mm, meki uvez u ovitku, 130 str. : Naklada Zoro; Sarajevo - Zagreb, 2008.
Na kraju proitanog zatekoe me dva leksika fonema, stavih ih kao naslov ovom pjevu koji me umnogome sjea na slojevitost u pjesmama Vesne Parun, ali ne ponese Paruniin lament nad usudom ivota, nego ivot postavi nasuprot, ustolii ga i priblii svekolikoj umreenosti gorkih i slatkih trenutaka, ivotu kakav jest i ivotu kakav bi trebao, mogao biti kada bi ga ljudi razumjeli i dopustili mu da pokae vrijednosti. Pokazati vrijednosti slojevit je naum koji u samom naslovu i u samim prvim redovima mora ponijeti odgovornost znatielje itatelja kako bi pratio do kraj zapoetu temu, da je vodi kroz idejno-estetske umotanosti iz kojih izlaze izdanci koji trebaju, moraju odueviti i potvrditi pjesniki naum prenoenja poruke. Iskustvo unosi elemente zrelosti i prepoznavanja bitnog, a stil i forma obiljeavaju najblii nain pisane komunikacije izmeu autora i itatelja, a ako itatelj bude zadovoljan, onda je recepcija potpunija, bogatija i sam autor prepoznatljiviji u preporuci pjesnikoga umijea kojim se bavi. Upravo to se deava i samoj pjesnikinji prigodom posjeta izlobi slika Safeta Zeca: Treperi neko prolo sunce / I brodice okrenute natrag brode, / U zalivima njihovih oiju eravice, / I dvije-tri suze bisernice.(7. str.). Suza toliko ima da bi trebalo uvesti redovitu proizvodnju i skupljati ih u male glinene boice, kao lijek, kao uspomenu i vrijednost na trenutke koji ih proizvedoe, uinie vidljivima. Uz suze, dogodie se nevjerojatne stvari, uzburkane emocije ih prolie zbog ini ovjeka, zbog licemjerstva i divlje osjeajnosti, veliati nevinost u trenutku smrti... Sam initi smrt a veliati ljubav: Drati tvoju glavu / Izmeu dlanova. / itati ti lice kao knjigu / Kao posljednju bajku. (9. str.). Bol i zloin koji je uinjen u Bosni nemogue je odagnati, izbrisati, ak se i pjesme pojavljuju kao progonitelji: Kao lovci na zeeve. / Kao lovci na zvjerove. / Kao lovci na skalpove. / Kao lovci-krivolovci. / Krijem se. / Tonem do grla /... (10. str.). U stanju komarnog nespokoja pjesnikinja trai ljubav, ali koristi i psovku zbog nemoi da neto promijeni, a sama se vie ne moe mijenjati ako je proivjela sve mogue i nemogue promjene: Sve bih da zagrlim / eljna zagrljaja. / EEEE / Zajebali su mi sve. / Bazam to dalje / Od nahajcane gomile / I grlim zovu / I grlim bazgu / I sviralu bih da napravim / Da sviram, sviram... / Rije da ne progovorim.(11. str.). Poput bisera u iznenadnosti otkria otkriva se pjesma U STRANOM SNU KAZIVAH: Ne mogu vie / Ni da ispjevam / Ono ega nemam. / More, maslinjak, / Mjeseinu
izmeu grudi / I lovca te mjeseine.(13. str. ). Ovdje bih zavrio pjesmu po svom osjeaju, pjesnikinja nije, ali se nadam kako e razumjeti, kako e razumjeti itatelji, zato ostavih biser nebrueni. Neke anatomske pjesme donose materijalne dijelove organizma, putenosti, ili iste usustavlja kroz misaone cjeline oekivanja da se desi ono to oekujemo, da se raspe ili povee; bilo u ivotu ili smrti. U nekima postoji tijesna veza izmeu doivljaja mora i ljeta, izmeu ugode i misli koje i u arkadijske trenutke unesu nespokoj, i kada se ovjek mora zapitati za takve razloge, jer; elio bi drukije, a nije mogue. Vrijeme mijenja kalendare u kojima ljudi biljee prolaznost: No opsjeda dan, / Stie ga, davi... / Njegova svjetlost se grua. / Hiljade neona rui se / Na tamu ispod neba. (21. str.). Ovdje, semiotiki put vodi na negativnosti ljudskog djelovanja (tamu ispod neba). Sjeanje donosi filozofsku komparaciju u Hajjamovim stihovima, s neto vie satire i jednostavnosti: Na nebesim ima zvijezda i bik se naziva, / a kau na drugom biku da Zemlja poiva. / Trgni oi pa pogledaj, kolko magaradi / izmeu ta dva bika ivi i uiva? (Iz Rubaija). Dakle, nepravde i gluposti je oduvijek bilo i nikada nee nestati. Zato je i ovo upozorenje pjesnikinje Alikadi opravdano. Dosjetka narodnog bogatstva, koje je neiscrpno i koje pjesnici poesto koriste, nala je svoje mjesto i u temelju ideje da se ostvari pjesma: Ide mi po polici / Nosi tikvu na guzici. (24. str.). Na raznim i nevjerojatnim mjestima ovjek je u ratnim strahovima pronalazio rjeenja, kreativnost je cvjetala ba kao tikvice na balkonima; ne zato to im je tamo mjesto sadnje, nego iz nevolje onoga tko ih ostavi. Tek ako kua ostane cijela i ako ukuani preive, mogla bi se desiti i juhica od tikve. Kakav apsurd, kakav trenutak tuge... Iz tuge izvire gaenje, a onda samilost i prihvaanje samoe, jer sve se zna i vidi, a nita uiniti kako bi se promijenilo. Rat je postao svjetski biznis: jao nama! Monici se ne obaziru, oni govore, beskrajno govore nesuvisle rijei, a patnja ostaje ranjenima: Nogu moju kada su lijeili, / Rekli su mi: - Bie bolja / Nego prije, / Bie kao novi Stari most. / A noga hramlje, boli... / Boli kost. (29. str.). Pjesme su stanje pjesnikovo, zrcalni odraz metafizike morfoze misli, energije koja opsjeda, krui kroz svijest i smjenjuje slike kojih se nikako ne moemo rijeiti (pjesnici su robovi ovakvog stanja), ali ih moemo zabiljeiti kako bi iz subjektivnog prerasle prag i postale svojina opeg, moemo se sjetiti prijatelja: Da podnosim duhan / Puila bih no i dan / Dok ne odem u vjeni san. / Po dimu cigarete otila bih u nebo / Do Ilije Ladina. / Pobrala bih zvijezde / I spustila ih na grobove prijatelja. (34. str.). Usporedba povratka na mjesto, koje nije zloin, ali kao da jest ako nismo roenjem postali dostojanstveni u slobodi koju ne odreujemo sami, nego smo slobodni samo onoliko koliko nam dopuste i koliko samo osjeamo dah slobode, poinje povratkom u djetinjstvo, tamo gdje se vraamo mislima ili gdje nas misli vrate, a tamo, nema vie dragih ljudi, rijei, nema tamo toplih igara u pijesku, potoia koje su hitre noice preskakale, niti ptica nema: stvarno, kao da je djetinjstvo mjesto zloina, s kojega su nestali tragovi. Duboko ponirui u smisao teme, u bitak koji odreuje, koji ponavlja odreene dogaaje, pa i doivljaje, jer energija struji, prenosi se od prijemnika do prijemnika, od svijesti do svijesti kako bi bila prihvaena kroz sloenosti reakcija i upriliila drukije iskustvo izazvano istim dogaajem. Takva je i pjesma GROB KOJI SE PONAVLJA (Jakovu Juriiu, pjesniku, ubijenom 27. X. 1993.). (42. str.). Ubojstvo Juriia osnova je kako bi se upozorilo na zloin, ali i zloine koji se ponavljaju, koji su ponovljeni.
| 75
Odlasci, poesto nasilni, odnose drage osobe, a ovjek, kako prolazi vrijeme, ostaje usamljeniji, ostaje onaj koji treba blizinu lanova obitelji, pun nostalgije, molitve i ekanja: Mlaahni Mjesee, / Nad Sarajevom / I u isto vrijeme / Nad Australijom, / Daj da djeca dou. / Da nahrupe Ariel, Daniel i Aska. / Mladi Mjesee, / Sa tankom bradicom / Svjetlosti, / to noas vee daljine, / Ispuni elje, / Nek radost susreta sine. (48. str.). Kljuna rije ove slojevite, nostalgine, tople prie o tuzi daljine, jest: nahrupe, ubrzano i veselo utre i ispune prostor agorom koja djeja veselost moe uiniti bez premca i u neobaveznosti. Njih je troje, ali bi prostor bio ispunjen do neba, pa i vie. Rasula bi se radost svemirom, uznemirila zvijezde, pomaknula granice suncu, razgalila prostranstva due koja ekae susret, a on se dogodi u ivotnim vatrama proljea. Sve je podreeno toj osnovi, toj jednoj i jedinoj rijei u koju se ulila slojevitost osjeanja, nadanja, moguih i nemoguih oekivanja kako bi se ispunila elja Velikog susreta. Pisati, otkidati sebe kako bi ljepe bilo drugima, ekati i ne doekati, moi a ne stii, imati elju a nemati mjeru, ili uvui se u tiinu koljke kako bi drugi otkrili biser? Zna li netko koliko boli koljku dok oblikuje zrno pijeska? Ba tako boli pjesnika dok oblikuje stih, oblikuje rije u kojoj e drugi prepoznati radost. Moe li se sve stii u jednom ivotu? Mudrost pjesnikinje kae: A ja, piem sporo / I ne urim u knjige. / Strelicama sam izbodena / Kao sveti Sebastijan. / Izvlaim ih polagano iz rana / I strelicama piem. / Ranjeni stih iz ranjenog tijela. (54. str.). Dualistiki prijepori nisu nepoznati, ali je to ovdje ispjevano pod humanim ogrtaem: U svakom sluaju pjesnikinje su kontinenti. (55. str.). I kada se sve razumije, kada se jasno mogu odvagnuti vrijednosti, to onda: Stihovi Sapfo / Ostali su / Kao krhotine amfore. / Ne da se pija vino / Nego da se zamilja / Kako se vino pilo. (60. str.). Aktualna globalistika pitanja ne prolaze pored pjesnika kao nepoznata i izumrla pisma, nego su iva tkiva na koja treba upozoriti, dati svoj sud, izraziti svoj stav, podastrijeti svoje miljenje. Intelektualci na tome bruse filozofiju. to se sve ne ispreda oko produljenja vrste, ali ovjekove? Ograniava se, sotonizira, dovodi pod materijalni okvir, izjednauju se spolovi po radu u drutvenim poduzeima, i tako, u beskraj. Je li ena manje vrijedna ako uredno odrava kuu, podie djecu u toplini majinskog zagrljaja i eka svog lovca koji e doi s bogatom lovinom za svoju obitelj?... Je li vrjednija ona koja isto radno vrijeme odradi sa svojim lovcem u drutvenom poduzeu, a onda umorni, sretnu se u stanu u kojem i ne znaju poredak, u kojem djeca znaju vie od njih, narue neto za jelo i, ubrzano se rastanu kako bi prikupili nova materijalna dobra? Jesu li pomaknute vrijednosti u negativan smjer? Pjesnikinja daje samo jedan od moguih odgovora kroz ciklus pjesama Guma glavu uva Ili Zapisi o ljubavi. Otklon je u slikanju ponaanja ivotinja koje ostadoe bezbrine i dosljedne prirodnim ciklusima i potrebama seksa prema slijedu ustaljenom izmeu partnera koji se privlae i koji znaju to ine. ovjek niti u seksu ne vlada situacijom. Izgubljen je izmeu nagona i frustracije opreza. Taj moralnik planeta Zemlja odavno je izgubio moral. Pjesnikinja se ne da zbuniti: Kada bi ugledala nekog / Ko bi liio na najdraeg dragoga moga, / Stoljetnom enjom bih zadrhtala / Da ivim tristo godina / Lovila bih ljetnu mjeseinu / I mirisnu, onu, uzdah tiinu. (65. str.); ili: Kako preivjeti no / Prelilu mjeseinom / I sjeanjem na poljupce / Satira mladog? (75. str.); ili: uvaj se sunca, uvaj se hrane. / uvaj se seksa sa strane. / uvaj se ama ba svega, / Ostade eljan i nje i njega. (83. str.). Ove posljednje stihove, da nisu potpisani, nesumnjivo bih pripisao stihovima Vesne Parun,
ali, i zapitao se, treba li jednakost spolova pod svaku cijenu? Izbor pjesnikinje je osoban i nemamo nita protiv slobode miljenja i izraza, naprotiv. Narod je u dosjetkama sline tematike neprikosnoven vladar. Stvarati na iskustvu odlika je pojedinca, ali, djelo zaivljeno kroz prijenos generacija gubi autohtonost i poprima obiljeja veine, obiljeja naroda iz ijeg idioma se biljei. Takva sudbina oekuje i posljednji primjer iz navedenoga niza. Svojina svih. Dosjetku i tabu (ako ga ima), uveli su mladi kroz glazbu i masovna okupljanja, a onda su to prihvatila djeca gotovo od vrtikog uzrasta, jer ve sa sedam godina upotrebljavaju rije pikica kao karakternu osobinu neovisno o spolu i uzrastu, jednostavno; navijaki, kao i niz rjenikog korpusa slinih poruka. I u ovoj zbirci ima takvih pokazatelja, ima pjesama koje dosjetkom provlae slobodu seksualnosti, sastavnog dijela ljubavi to su neki odavno odvojili i prognali iz tog odnosa: Sve bih dala da se ponovi / ar broja 69. / Kao buha vinula bih se u krevet / I vritala 69, 69... / Nikad mlaa, nikad slaa. / Stara laa, kriva lea. (98. str.). Za funkciju psovke u pjesnitvu sama autorica pie: Ovo moje kratko kazivanje ne mogu a da ne zavrim rijeima kamo sree da se na narod, narod Balkana stalno prisjeao glumca Ljube Tadia, koji na kraju filma Mar na Drinu, smrtno ranjen, izgovara: Drino, jebem te! Mislim da je to prva psovka putena na jugoslovenskom filmu. Dovodim je u vezu s moguom funkcijom psovke u dananjoj knjievnosti.( 126. str. / Cjelovit tekst: Rue i psovke, proitan je na Sarajevskim danima poezije 2007., u okviru programa Moja poetika). Ipak, osobno nisam za psovku kao tim metafore, ali sam priznao i priznajem kako se koristi neovisno od uzrasta i mjesta. U svim drutvenim slojevima. Ima u njoj nekog vraga koji nagoni na slobodu izraza, a i sam svijet je postao metafora ivota. Ono to elim naglasiti, a to je uoila i sama autorica, slojevita je elegija sarajevskoj Biblioteci u kojoj je radila i pjesnikinja Bisera Alikadi, a koja je zapaljena 1992.: irafa sam u plamenu. / Gori iz mojih lea. / Sedam fioka iznad koljena / U nozi do prepona. / Velika ladica u visini srca, / U visini hvatanja daha, / U visini primanja zraka. /..../ Sve gori... / I ja nosim poar na svojim / Leima. / Ja gorim u Sarajevu i svijetu. / Uzalud. ( irafa u plamenu, otisnuto i na zadnjoj korici ). Bisera Alikadi nije eljela samo biti provokativna, njezin pjesniki, pomalo atipian pjev, ispunjava sve norme i zadae suvremenoga pjesnitva, ali i svih potreba globalne slike urbanog drutva u kojem je proivjela ivotni vijek, u kojem ga jo ivi i stvara na zadovoljstvo svojih poklonika. Rastereena tabua, unijela je novi pjesniki jezik u knjievno tkivo Bosne i Hercegovine, ali i mnogo ire. Moj skromni napor je tokica u krugu irenja pjesnikog senzibiliteta ove autorice, to e, siguran sam, prihvatiti i mnoge druge recepcije novim svjetlima. Knin, 5. travnja 2009. Nedjelja, 13: 40 sati.
| 77
Ajla Terzi
Andrieva Gospoica netipian enski lik ili neto kao moderna vjetica
Danilo Ki u svome eseju o Andrievoj Gospoici kae da ovaj roman stoji postrani od svih Andrievih dela1. I, zaista, na ovu se Andrievu junakinju oduvijek gledalo pomalo s patroniziranjem i smatralo je se inferiornom Andrievim fratrima, konzulima, vezirima. No, iako ovaj roman, koji je nastao u Beogradu izmeu prosinca 1943. i istopada 1944., moda i ne spada meu najcitiranija Andrieva djela, snaga Gospoice kao knjievnog ostvarenja ne jenjava ni nakon vie od pola stoljea, i nimalo ne zaostaje za drugim Andrievim ostvarenjima. Nije iskljueno da je razlog zbog kojeg o samoj Rajki Radakovi i nije ispisano tako mnogo stranica taj to, kao osoba i kao ena, Gospoica nije previe ni simpatina ni armantna, niti je svojim postupcima u stanju izazvati simpatije itatelja. Naroito ako znamo da je sav ivot ove (anti)junakinje podreen iskljuivo novcu, njegovu stjecanju i openito lihvarstvu. Tvrdiluk je openito jedan od najprepoznatljivijih knjievnih motiva i njime su se bavili neki od najpoznatijih autora svjetske knjievnosti, ega je, uostalom, bio svjestan i sam Andri kad je pisao spomenuti roman. O ovome svjedoi i sljedei pasus iz knjige S Ivom Andriem autora Ljubomira Jandria, gdje on navodi: Sputajui se strmim sokakom prema Baariji, Andri mi govori o romanu Gospoica. - Mene je u ovom sluaju zanimao porok koji se zove krtost. Ni u literaturi ni u ivotu taj mi problem nije bio nepoznat. itao sam Dria, Molijera, Steriju i tolike druge pisce koji su obraivali tu temu. I ne znam tano kada se to dogodilo, ali jednog dana u meni se neto usprotivilo, pa sam sebi postavio pitanje: zar su samo mukarci tvrdice? Koliko ja znam, taj porok ne bira ovog ili onog. I negde ba tada odluio sam da u knjievnost unesem i lik ene kojom upravlja novac. Temu sam dugo istraivao, proveravao, mada ovek svugde lako moe naii na krte ljude.2
1 Danilo Ki, ivot, literatura, Svjetlost, Sarajevo, 1991., p.72. 2 Ljubomir Jandri, S Ivom Andriem, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982. p.137
Upravo, kao to je rekao Andri, svugdje se moe naii na krte ljude. To je moda razlog zato u svjetskoj knjievnosti postoji niz izvanredno prikazanih likova krtaca, kao to su Plautov Euklion, zatim glasoviti Molireov Harpagon iz komedije Tvrdica, Balzacov Felix Grandet, Ebenezer Scrooge Charlesa Dickensa iz Boine prie i, konano, Shakespearov Shylock iz drame Mletaki trgovac, ije je ime postalo sinonim za krtost. Sva ova djela, koliko na specifian nain oslikavaju krtost, toliko i nerijetko kritiki analiziraju povijesne okolnosti u kojima se radnja deava. Meutim, ono po emu se Andriev roman Gospoica izdvaja jest, kao to je i sam autor naveo, to to je tvrdiluk predstavljen u liku jedne ene. Roman Gospoica je pisan na naelu bildungsromana, od Rajkinog ivota u Sarajevu koji se odvija s prijelaza devetnaestog na dvadeseto stoljee, do njenog preseljenja u Beograd krajem 1919. godine. Povijesne prilike su u to doba savrene za stjecanje novca, naime, ratno profiterstvo je u procvatu jer, kako kae autor, ko god je imao potrebe za novcem, grabeljivu ud i zdrave noge i jake laktove, upadao je uzimao svoj deo zarade na vagonu robe koja se u tom trenutku trai, i povlaio se sa dobitkom da eka novu priliku.3 Uostalom, upravo se na ovaj aspekt romana najvie osvrnuo i Danilo Ki u ve spomenutom eseju, potencirajui da se od svih Andrievih romana, buka istorije u Gospoici najmanje uje. Roman zapoinje svojevrsnim prologom, gdje autor navodi vijest iz novina da je u ulici Stika 16a (moglo bi se rei i da odabirom imena ulice na samom poetku Andri ukazuje na glavni motiv romana, krtost, jer se za nekoga tko nerado daje novac kolokvijalno kae da se stisnuo), pronaena stanarka te kue, usamljenica koja je na glasu bila kao tvrdica i osobenjak.4 Preokret u inae praznom i bezbojnom djetinjstvu glavne junakinje u Sarajevu predstavlja bankrot njenoga oboavanog oca Obrena Radakovia, uglednoga sarajevskog trgovca. Rijei koje joj upuuje na samrti e ujedno biti temelj njenoga budueg djelovanja: tata joj savjetuje da mora biti nemilosrdna prema sebi i prema drugima, jer, upozorava je, svak rauna kad nam prilazi i savjetuje da je ni najmanje ne smeta kad je nazivaju tvrdicom, bezdunim i samoivim stvorenjem. Na kraju mu se 15-godinja kerka Rajka zavjetuje da e tedeti, i to tedeti tvrdo i nemilosrdno.5 Nakon smrti svoga voljenog tate Rajka se polako poinje upoznavati s financijskim knjigama, svakodnevno navraajui u magazu gdje su se obavljali trgovaki poslovi. Ve tada joj uzalud govore da to nije posao za ensko stvorenje ni za njene godine6 no Rajka, koja je i tada odskakala svojim i fizikim izgledom i ponaanjem od vrnjakinja kao zavren i gotov tip ene,7 ne odustaje u svojoj namjeri. Idui protiv svih i razvijajui vlastitu samostalnost, posebno kada ostaje bez pokroviteljske figure oca, samo s dobrom, ali mekom8 majkom, Rajka je jo uvijek u stanju pobrati simpatije itateljske publike. Ona istina, na sebi svojstven nain postupa kao ena koja razbija stereotipe svog vremena, odluujui nakon oeve smrti ne sjediti skr3 Ivo Andri, Gospoica, Svjetlost, Sarajevo, 1981., p. 113. 4 Ibid. p. 9. 5 Ibid., p.20-26. 6 Ibid., p.37. 7 Ibid., p.27. 8 Ibid., p. 23.
| 79
tenih ruku i drugima prepustiti brigu o svojoj sudbini. No, problem s njenom linou je prvenstveno stvar morala pa tek onda spola. Jer, postupno preuzimajui na sebe ne samo trgovaki posao ve i stvari vezane za kuu, Rajka tedi u tolikoj mjeri da je i slukinja naziva udovitem od deteta,9 jer upravo je voenje kue sfera u kojoj se tvrdiluk najdrastinije iskazuje. Tako, na primjer, poznati Moliereov krtac Harpagon svojim slugama nareuje da paze da prilikom ienja namjetaj ne trljaju previe da se ne izlie.10 Dok Gospoica poinje zakljuavati ostavu kad vidi koliko se kave i eera troi kada roake dolaze njenoj majci u posjet, tako i Harpagon posluzi govori da priekaju dok im gosti vie puta ne zatrae vina dok im ne sipaju opet, i da ne zaborave da im uvijek donesu vode jer isto vino udara u glavu. Za njima nimalo ne zaostaje ni Balzacov Felix Grandet, ovjek koji je krt i na rijeima i koji odgovara uglavnom s Ne znam. Ne mogu. Neu. Vidjet emo11, ali to mu je u naelu dovoljno za trgovanje. I Gospoica tako ne podnosi kada njenoj majci ene dolaze u posjet, mrzei to to je zvala praznim razgovorima12 ili, kolokvijalno reeno, sve to nije vezano za novac za nju je uplja pria. U kui Felixa Grandeta svjetlo se pali tek kada se ukuani ponu meusobno sudarati, a loi se tek kad mu obitelj pone cvokotati od zime (sjetimo se samog poetka romana gdje Andri kae kako Gospoicu koju greje ona lopatica uglja koju nije potroila13). I u Grandetovoj kuhinji se nita ne baca, a u slobodno vrijeme otac Grandet sijee kockice eera na manje dijelove! (Takoer, dimrije tj. tvrdice su sklone, kako krtare na kui i na hrani, tedjeti i na svojoj odjei, koja bi se u veini sluajeva mogla nazvati puritanski jednolinom.) Doivljavajui je kao izrod, njena se obitelj ne prestaje pitati na koga li se to Rajka dala, da bi se konano sjetili gazda-Ristana, Rajkinog djeda s majine strane, koji je imao obiaj, kad kupuje jaja, sa sobom nositi posebnu gvozdenu alku, koja je zapravo bila njegova mjera za veliinu najmanjeg jajeta, pa tako jaje koje je moglo proi kroz tu alku gazda-Ristan nije kupovao. Kao to je primijetio Danilo Ki, marginalizovana i nepotrebna, bez neposredne koristi u vreme rata, ena se lake moe pritajiti i negovati svoju strast.14 Upravo tako samoiva Gospoica ne doputa da deavanja oko nje i povijesna previranja previe utjeu na nju i ona gleda samo svoj interes. Ipak, to to je ena, njoj mnogo puta koristi jer, kako kae Andri, ona je u dvostrukoj prednosti u stjecanju svog kapitala, prvo kao osoba koja je pod vlau jedne velike strasti15 a drugo kao ena. Treba istai da je krtost u ovim krajevima koji su se oduvijek ponosili svojim gostoprimstvom i velikodunou, oduvijek bilo doekivana s prezirom a osoba koja je titiz, odnosno, krtica stigmatizirana. Na tom tragu, Vladimir Dvornikovi u svojoj knjizi Karakterologija Jugoslavena navodi da za dvije osnovne etike kategorije, dobro i zlo, u naem jeziku postoji mnogo izraajnih gradacija, pri emu istaknuto mjesto zauzima i
9 10 11 12 13 14 15
Ibid., p.40. Jean-Baptiste Poquelin Molire, Tvrdica, Svjetlost, Sarajevo, 2004., p. 47 Honore de Balzac, Eugnie Grandet, Logos, Split, 1984. p.36. Andri, p. 98. Ibid. p.18. Danilo Ki, ivot, Literatura, Svjetlost, Sarajevo, 1990, p. 71. Andri, p. 54.
sljedea: Dareljiv, ovek iroke ruke sebian, krt, tvrd,16 s tim da su ovdanji ljudi posebno osjetljivi na gomilanje zarade u rukama pojedinca.17 Gospoicu postupno poinje biti glas nakaznog udovita-deteta, gospoicezelenaa i stvorenja bez due i ponosa koje je izuzetak meu enskim svetom, neto kao moderna vetica (istakla A.T.) Vrijedi se nakratko osvrnuti na ovu metaforu. Znamo da u prolosti enama nije bilo naroito teko zasluiti da ih nazovu vjeticama. Kulturoloki gledano, vjetice su smatrane za demonski rune i opake likove18 ija je sva aktivnost bila usmjerena nanoenju tete ljudima, tj. mukom rodu. Zahvaljujui propagandi europske inkvizicije, smatralo se da je mo srednjevjekovnih vjetica, inae simbola negativne strane enskog bia, njegovog mranog aspekta,19 poivala prvenstveno u njihovoj seksualnosti pa se govorilo da ope s avlom, demonima i sl. Bilo koji drugi vid manipulacije nad mukarcima, kao to je drutveni ili materijalni, praktiki je bio nezamisliv, jer sve do sufraetskih pokreta, ene nisu imale ni pravo glasa, s tim da su materijalnim sredstvima do tada raspolagale jedino plemkinje i bogate nasljednice. No, kao to znamo, ostvarivanjem svojih politikih prava poetkom dvadesetog stoljea ene sve vie postaju materijalno nezavisne (barem u razvijenijem dijelu svijeta), stoga nije udo da se financijsko poslovanje glavne junakinje u Bosni izmeu dva svjetska rata poinje smatrati nekom vrstom vjetijeg posla. Jer, kako kae Andri, otkad se Sarajevo zakopalo, niko ne pamti da je ensko stvorenje bilo poslovan ovek koji radi novcem i hartijama od vrednosti, i to ovakav titiz i kamatnik. Nikad se to nije videlo ni u jednoj veri. Dapae, kako Gospoici nije cilj materijalna nezavisnost ve kamatarenje i stidno zelenatvo, jedne lokalne novine je s pravom nazivaju. ajlokom u suknji.20 Pritom, kao da nije dovoljno ni to je usidjelica, tj. gospoica; ve ova pozicija sa sobom nosi odreenu stigmu, posebno imajui u vidu kliej da (neudane) ene sjede kod kue i heklaju, nariui nad vlastitom sudbinom. U tom je kontekstu veoma znakovit odnos Gospoice i njene majke. Kada, nakon oeve smrti, kua ostane na njoj, prema majci postane naroito osorna i u ophoenju joj se poinje obraati s visine. U sceni gdje Gospoica organizira loenje u kui, poslugu i hranu, ona kae majci: Ti se odmaraj i gledaj runi rad.21 Na ovaj je nain podvuena linija izmeu ilave i aktivne Rajke, koja je sada muko u kui, breadwinner, i njene majke kao tipinog enska koje treba vesti i gledati svoja posla. Runi rad, pletenje, vez i slino tradicionalno se smatra enskim aktivnostima, dovoljno je da se samo sjetimo Penelope koja je, ekajui Odiseja, vrijeme kratila tkanjem (i paranjem) ilima, zavaravajui na taj nain nasrtljive prosce. Odnosno, kako o tome kae Svetlana Slapak, idealna ena-supruga je utala i tkala i sama ta aktivnost izaziva poveanu panju i kontrolu nad enama.22 Antiki svijet je prepun enskih likova koje se veu za runi rad, od ve spomenute Penelope, zatim teko osakaene
16 17 18 19 20 21 22 Vladimir Dvornikovi, Karakterologija Jugoslovena, Prosveta, Beograd, 2000., p. 811 Ibid. p. 816 Hans Biderman, Renik simbola, Plato, Beograd, 2004., p.425 Ibid. p. 426 Ibid. p.71-73. Ibid., p. 38. Svetlana Slapak, enske ikone antikog sveta, XX vek, Beograd, 2006. p. 57-8.
| 81
Filomele koja je istkala prizor svog silovanja, Helene koja detalje svoje sudbine pretvara u runi rad, Arijadne koja klupkom Tezeju spaava ivot...(Svetlana Slapak istie da tkanje esto moe posluiti i kao sredstvo kojim se ubija, pa se tako Medeja rijeila svoje suparnice svadbenom odjeom natopljenom otrovom koju je sama istkala.) Takoer, runi rad je tradicionalno (bio) dio miraza koji djevojka nosi sa sobom u svoju i kuu svog budueg supruga; to je, takoer, simbolika veza s kuom u kojoj je odrasla, i time s majkom. Svetlana Slapak nas podsjea da su dva antika boanstva koja su na ovaj ili onaj nain imaju veze s tkanjem, Atena (kojoj se prinosi rtva u obliku istkanih peplosa i koja kanjava ekscese tkanja) i Arahne (naivno je izazvala Atenu da se natjee u tkanju), obje keri bez majke, povezane s ocem, ba kao i sama Gospoica. Ona, istina, nije rasla bez majke, ali je njihov odnos alijeniziran i skoro identian odnosu tamniarka-zatvorenica. A o snanoj vezi Rajke s ocem govori veliki dio romana. Dakle, i Rajki i Arahne i Ateni nedostaje veza s majkom, uenje, prenoenje enskih znanja i vetina.23 Ne samo da Gospoica svoju majku smatra inferiornom i nekompetentnom da bi s njom uope komunicirala, ve vrlo surovo ukida i majine posljednje izvore uitka, kao to su ispijanje kava tj. druenje s roakinjama i susjedama. Na kraju hladno ukida i davanje milostinje prosjacima, bez obzira to je majka, koja je u svemu poputala, u ovome bila uporna, jer je to smatrala svetinjom i shvatanjem koje je ponela iz oinske kue i nala ga u ovoj u kojoj se udala.24 Tako Gospoica dvostruko prekida tradiciju (tkanje ivota): simbolino raskida veze svoje majke i njenog doma i, drugo, prekida vlastite veze s kuom svoga oca. No, nedostatak bilo kakve sentimentalnosti u tom smislu se oituje nakon majine sahrane. Gospoica tada zapoinje svoj pravi ivot i vri istku uklanjajui sve predmete koji imaju veze s majkom; prvo se rjeava maka Gagana, zatim knjiga, potom cvijea u saksijama da bi, konano, zaustavila veliki zidni sat, predmet estih svaa izmeu nje i pokojne joj majke. Gospoica je, naime, smatrala da je taj sat skupa i suvina stvar kad u kui postoje dva depna sata, a majka je tvrdila da je taj sat donela iz oinske kue, da je uz njegovo kucanje provela sreno detinjstvo i jo srenije godine braka i da eli da ga slua do kraja ivota, a posle neka rade s njim ta hoe. Gospoica nikad nije mogla da shvati kakve veze ima to to majka naziva sreom sa iskucavanjem starinskog sata i sad ga je ustro i zlurado ukoila i zaustavila zauvek, tako da mu nee trebati ni opravke, ni navijanja i podmazivanja.25 U tom bi smislu Gospoica simboliki mogla biti predstavljena kroz lik Atropos, jedne od tri Mojre (ili Parke) koje predu vunu, odnosno, metaforiku nit ivota. Kloto prede nit, Lahesis se brine za ivotne okolnosti, a zadatak Atropos je da, nakon to je utvren trenutak smrti, sijee nit. Mojre nemaju milosti i ljudi ih se klone, ba kao to se ljudi klone Gospoice koja je zbog svojih lihvarskih tendencija dola na lo glas. One su jo i boanstva izvan sistema26, kao to i Gospoica, po rijeima D. Kia, stoji postrani od svih Andrievih djela.
23 24 25 26
Ibid., p. 60. Andri, p. 46 Ibid. p..203. Slapak, p. 144.
No, ironijskim obratom, scena koja otvara roman je ona gdje sada ostarjela Gospoica, sama u tuem gradu, sjedi pored prozora i krpi arape, odnosno, bavi se obrnutom verzijom runog rada popravljanjem i spaavanjem od propasti umjesto stvaranjem i ukraavanjem. Pritom ponavlja svoju mantru krpe, trpe!, ba kao to mlade djevojke pri radu, bezglasno i nagonski, ponavljaju rei i melodije ljubavne pesme. Ali, kao to znamo, za jednu krticu krpanje je izvor ekstatinog zadovoljstva, jer ona ne voli ni glagol troiti.27 Takoer, ona obiteljsku nit prekida i s biolokog aspekta, jer odluuje da se ne udaje i da nema djecu. I kao mlada djevojka, ona je mrka, usukana, sa frizurom koja nema imena i sa suknjom koja je dua pozadi nego spreda.28 to vrijeme prolazi, ona sve vie dobiva izgled otre i nastrane usedelice kojoj ivot prolazi izmeu kue i magaze, sav u brizi oko novca i poslovanja novcem, bez razonode i drutva i potrebe za njim.29 Ono to bi bilo najblie izlascima su za nju nedjeljni posjeti oevom grobu na Koevu, gdje ide iskljuivo sama i u oi upada svojim izgledom, i to vrlo spolno obojenim; jer, Gospoica se odlikuje mukim korakom, na njoj je uvek isti zagasito sivi kostim mukog kroja, na glavi ima davnanji crn eir, malen i potpuno nesavremen, a na nogama joj izgaene cipele sa niskim potpeticama.30 Duh vremena je nepokolebljiv; sa svojim androginim izgledom, Gospoica danas moda ne bi toliko odudarala od brojnih bizarnih likova kakve viamo po gradovima irom svijeta, ali u doba fin de siclea ona je nesumnjivo bila poput viktorijanskog freaka. S tim na umu, namee se usporedba s glasovitom slikom amerikog impresionista Jamesa Whistlera (1834-1903) na kojoj je umjetnik prikazao svoju majku, i to iskljuivo uz pomo nijansi crne boje. Ipak, jedini trenuci slabosti su upravo ti na groblju, kada kroz njen materijalistiki oklop probija sva silina enske nenosti, pri emu se Gospoica gui od navrelih oseanja.31 Ali, ni to ne traje dugo, nakon ega se osnaena tim razgovorom s ocem, povlai u svoju tvravu koja se zove milion.32 Novac za nju predstavlja neku vrstu simbolikog ljubavnika, ili barem fetia, jer u trenucima zanosa poput Shakespeareove junakinje, uzbuena stoji pored prozora, onako kao to druge ene i devojke (...) tonu u misli o ljubavnoj srei i ljubavnom jadu.33 Upravo iz tog razloga, ona je odavno odbila posljednje prilike za udaju tjerajui prosce kratko i bez razmiljanja.34 Analizirajui u svom eseju Motiv biranja koveia (Das Motiv der Kstchenwahl)35 scenu biranja prosaca u Mletakom trgovcu (drami koja je podjednako poznata i po njegovom junaku Shylocku), Sigmund Freud se nadovezuje na jednu drugu Shakespeareovu dramu, a to je Kralj Lear, koja se bavi podjelom nasljedstva izmeu tri sestre. Motiv ove tri sestre/keri, Freud poistovjeuje s drugim poznatim motivima iz bajki i mitologije kao to su Afrodita, Pepeljuga, Psiha i dr. i konano ih dovodi u vezu s - Moj27 Andri.,p 16. 28 Ibid. p.41. 29 Ibid., p.73. 30 Ibid., p.74. 31 Ibid., 75. 32 Ibid., p 76. 33 Ibid., p. 78. 34 Ibid., p.69. 35 Sigmund Freud, avolja neuroza (Izabrani ogledi), Rad Beograd, 2001. (prev. i izabr. J. Ain), p. 37.
| 83
rama ili Parkama, boginjama tkaljama (Freud e ih kasnije usporediti s tri persone koja ena moe imati u odnosu na mukarca stvoriteljka, drugarica i razgraditeljka36). Mojre su se razvile u sestrinsku zajednicu poznate i kao Hore; njihova je dunost prije svega upravljati godinjim dobima ali i ono to je u ovom kontekstu znaajnije vremenom. Jer, kao sto su u poetku bdjele nad dobima dana (...), njihovo ime se svelo i na oznaavanje asova (heure, hora), a to nas dovodi do mantre svih materijalista, titiza, dimrija i tvrdica mantre da je vrijeme novac. Dakle, jo jednom se namee simboliko predstavljanje Gospoice kao jedne od Mojra ili Hora, boginja koje sudbinu drugih ljudi dre u svojim rukama, ba kao to to ini i lihvar koji lako moe doi u situaciju da zatrai funtu mesa. Mojre tj. Hore su nastale upravo kao opomena da je i on (ovjek) deo prirode i stoga potinjen nepromenjljivim zakonima smrti,37 i sam ovjek je s vremenom pribjegao jednom psiholokom triku a taj je da svoju fantazijsku aktivnost koristi radi zadovoljenja svojih, u realnosti nezadovoljenih elja.38 Rajkina snatrenja se manifestiraju upravo kroz njen famozni san o milijunu, nakon kojeg e biti nedodirljiva. Jedino to Gospoica ita jesu putopisi i novine (prvo, zbog toga to piu o otkriima blaga, a drugo zbog vijesti s burze). Tako e jednom u tisku proitati da je neki ameriki milijarder rekao Treba stei prvi milion; posle sve ide lako. A samo ona nije milionar koji to nee da bude. Treba hteti. U tome je sve.39 Gospoica postaje opsjednuta ovim i, radei i tedei, poinje snatriti o svom milijunu. Neosjetljiva na okolni svijet, pored kojih prolazi kao pored pokojnika, milijun joj je u svakoj prilici na umu. Meutim, to joj ba ne polazi za rukom, dijelom zbog okolnosti, dijelom zbog njenih srednjih, enskih i kukavikih reenja40. Andriev roman bi se mogao smatrati i romanom karaktera, jer tragedija Gospoice lei u njenoj linosti, doivotno osakaenoj tekim zavjetom o tednji, koji je dala svom voljenom ocu. Nemo i jalovost njenog matanja kulminira mnogo godina kasnije u Beogradu. Obilazei oko banaka, raspitujui se za teajeve, obrui Jevreje i sarafe (i za nju samo jednom kau da je gora od poljskog ifutina41) i analizirajui fiktivni dobitak, Gospoica se openito ponaa kao mljekarica iz istoimene bajke, odnosno, krti braman iz indijske verzije ove pripovijesti. Gubei se u toj svojoj igri, graenju kula u zraku, ona sve vie zaboravlja da je nekad eljela biti milijuna, dopustivi da njen kapital propada usljed neodlunosti i oklijevanja. Kao to nije sklona enskim poslovima, Gospoica tako nije ni sklona solidarizirati se sa enama. Ona prijateljica nema, niti s kim pije kave; tu je jedino kratko poznanstvo s agresivnom beograankom Jovankom, ali bez ikakvoga emotivnog utjecaja s Rajkine strane. (Jovanka u njen ivot uvodi kalkulanta Ratka Ratkovia koji Gospoicu podsjeti na njenog ujaka Vladu i otud njena slabost spram njega, ali imajui u vidu gorki fini tog odnosa koji zavrava pronevjerom novca, ona postaje jo rigidnija u tednji.) Odnosno, ova kako kae Danilo Ki - usamljena, jalova i nesrena ena, svoju e za sticanjem i novcem ne ublaava niim, ni razvratom, ni ljubavnom patnjom, ni
36 37 38 39 40 41 Ibid., p. 41. Ibid., p.38. Ibid, p. 39. Andri. p. 67. Ibid. p. 65. Ibid. p.71.
ljubomorom. Osim moda tekom obavezom (to je moda samo drugo ime za ljubav) prema oevom zavetu.42 Moglo bi se otii i korak dalje i ustvrditi da ona posjeduje svojevrsnu odbojnost spram ena i ak ovinizam, to se oituje u sceni kada dotjerana mlada i lijepa supruga jednog oficira koji je prokockao sav novac dolazi posuditi novac od nje. Mlada ena joj se, molei pozajmicu, baca pod noge, pri emu Gospoica ostaje hladna, ak je uvjeravajui da nema novca, pri emu joj u grudima zaigra neto slatko i toplo, kao neko drugo i vee srce.43 A upravo u ovoj sceni sadistika strana njenog karaktera izlazi potpuno na vidjelo. Kako kae Camille Paglia, u Freudovoj sloenoj analizi nunosti instinktivne represije u modernom svijetu, moramo dodati i sloene kodove kultura opsjednutih sramom (kao to je naa) jer se ivot bez krivice i srama postoji samo kod ljudi koji su lobotomizirani i sociopate.44 Iako se Gospoica u svijetu financija prvenstveno mukom svijetu - kree suvereno i bez ikakvih kompleksa, ipak treba imati na umu da je njeno okruenje i kua u kojoj je rasla patrijarhalna. O ovome dosta govori i to to je otac zove sinak (ta si radio danas, sinak?45), to govori o, prije svega, povlatenom poloaju koji je imala kod oca. Kako istie Vladimir Dvornikovi, kult mukosti i tendencija za androkratijom opaa se se u svemu i svaemu (...). Nema vee nenosti ni milote za kerku nego kad je otac a i majka oslovi sa sine moj ili samo sine! Pojav je i kulturno-tipski, patrijarhalan, ne samo rasno dinarski ili samo balkanski. Kod Oseta, na Kavkazu, otac svoju miljenicu kerku, jedinicu, odlikuje time to je katkad odene u muko odelo.46 (U ovom kontekstu vidjeti film Virdina Srana Karanovia.) Ipak, koliko god ovo bilo, kako kae Dvornikovi, atavizam i poniavanje, to moe biti i manifestacija posve obrnutog poloaja. Naime dragovoljni celibat u ena deavao se, kao i po drugim naim patrijarhalmim krajevima, samo u sluaju kada nije bilo muke glave u kui, pa bi pogdekoja devojka obukla muko odelo i time se odrekla svoga pola. Svi bi otada postupali s njom kao s mukarcem, a po pravilu takva momak-devojka nosila bi i oruje.47 Meutim, koliko god ovo zgodno zvualo, sve ovo podrazumijeva neku vrstu odricanja i benevolentnosti za koju samoiva Gospoica naprosto nije u stanju. Jer, kako se prisjea pred sam kraj svog ivota, sa ili bez tog zavjeta koji je dala ocu na samrti, njen bi ivot bio ovo to je i ovakav kakav je od poetka.48 Drutvo beogradske mladei koja dolazi u kuu Hadi-Vasia, a koju ne moe izbjei, Gospoicu naprosto uasava. Grozi se te slobode i izdanosti u svemu, u smehu i reima, u novcu i stvarima,49 a pored toga to je od mladih odbija sve50, oni joj izgledaju ludi, a starije ene koje via u tom drutvu jo lue. Nakon glasovite scene u hotelu Kasina, gdje je nasrtljiva Jovanka odvlai da joj dokae rasipnost njihovog dotadanjeg
42 43 44 45 46 47 48 49 50 Ki, p. 73. Andri, p.58. Camille Paglia, Sex, Art and American Culture, Vintage Books, New York, 1992., p. 32. Andri, p. 21. Dvornikovi, p.206. Ibid. p.340. Andri, p. 211. Ibid., p. 137. Ibid. p. 141.
| 85
tienika Ratka, Gospoica se ne moe sabrati i zaspati, nego se paranoino pita ta hoe ovi mladi ljudi? i, tovie, udi se da se do sada nije naao neko da im stane ukraj, da ih pobije ako treba. Pa se dvoumi izmeu zakljuka da li je sve to samo ega i epurenje besposlenih mladia pred mladim i glupim devojkama ili je to, kao to se njoj ini zavera protiv novca i tednje, reda i razuma51? S obzirom na sve ovo, logino je da je humor neto to joj je apsolutno strano jer, kako kae Andri, tvrdice ne vole alu, jer je smatraju, kao svaku igru, luksuzom i dangubom.52 Svakako da se analiza Gospoice ne moe promatrati izvan konteksta Freudove glasovite tipologije karaktera, po kojoj bi Rajka Radakovi svakako pripadala tzv. analnom karakteru. Analni karakter (nasuprot oralnom) je nastao kao produetak analne faze razvoja u kojoj osoba razvija specifian tip linosti koje je posljedica nerazrijeenih konflikata tokom analne faze psihoseksualnog razvoja. Prema tome, osoba iji se karakter moe definirati kao analni (tj. kao analno-retentivni), sklona je sadistikim impulsima, pretjeranoj kontroli vlastitog tijela itd., a razvija osobine kao to su skoro patoloka urednost (koja moe prerasti u opsesivno-kompulzivni poremeaj), frustracija, tvrdoglavost, nesposobnost da bude fleksibilna i, svakako, krtost. Sve ove osobine su, u veoj ili manjoj mjeri, izraene i kod glavne junakinje, s tim da je naglasak, naravno, na krtosti. Svu patologiju ove njene osobine, to da joj je novac skupi od krvi i drai od oiju53 vidimo u posljednjem poglavlju romana, kada se ispostavi da Gospoica ima sranu manu. Meutim, uzrujava je i sama pomisao na lijenika i tvrdoglavo odbija konsultirati se sa specijalistom, i ljuti se i na majku i na samu sebe i na to svoje srce koje trai lekara i lekove, jer, kako kae, ta e joj srce koja stvara troak?54 Smru svoja majke, Gospoica dolazi na svoje, s tim da se i njena paranoja, karakteristina za sve krce, oituje u najveoj moguoj mjeri. Kao i Moliereov Harpagon, uvjerena je da svi ele oduzeti joj njene novce, pa se mui da sakrije silne pakete s novcem i vreice sa zlatom. Prvo daje da se na prozore stave eljezne ipke, zatim limene kutije u koje je stavila svoje blago sakriva na razliitim mjestima u kui, ali u po noi ustaje, premjeta i gleda sve to (sjetimo se Tolkienovog Goluma kojem oi blistaju dok gladi prsten i ponavlja My precious!), da bi blago na kraju ponijela sa sobom u krevet i zaspala s njim. Jer, vicarske novanice, vrijednosni papiri, zlatni nakit, amerikanski zlatnici, turske rupe i madarije, dukati i dr., - to je njen prozor u svet, njeno drutvo i lektira, njena vera i porodica, njena hrana i razonoda, (...) osnov, smisao i cilj ivota.55 Na samom kraju se vrijedi osvrnuti i usporediti kraj Rajke Radakovi i jednog drugoga glasovitog krca, Balzacovog Felixa Grandeta. Pred samu smrt, Grandet se brine jedino za zlato, trai da ga vidi i zatim ga dugo eznutljivo gleda, da bi keri savjetovao da zlato stavi ispred njega! Prije nego to izdahne, Grandet u sceni koja podsjea na onu izmeu Rajke i njenog oca na samom poetku Andrievog romana, kae kerki: Dobro pazi na sve. O svemu e mi poloiti raun gore. Kako to emo vidjeti, s Gospoicom je posve suprotno.
51 52 53 54 55 Ibid. p.147. Ibid., p. 201. Ibid., p. 192. Ibid, p. 201. Ibid. p 210.
Iako upravo u Shylocku svaki (knjievni) krtac ima svog prethodnika pa tako i Rajka Radakovi ovaj roman korespondira i s jednom drugom Shakespeareovom dramom. Dok se u svojim posljednjim asovima Gospoica bori za dah, strahujui za svoj novac jer je pogreno zamijenila vlastiti kaput za lopova, strah od smrti ipak nadvladava sve ostalo. U njenim zadnjim trenucima je vidimo na podu, kako se grevito bori za zrak; dapae, zlata bi dala za jedan dah. Ali daha nema.56 Tako Gospoica svoj ivot zavrava poput Shakespeareovog kralja Richarda III. koji, ostavi poraen na bojnom polju, uzvikuje Kraljevstvo za konja! Meutim, bez obzira koju bi cijenu ovi utopljenici platili za konja ili za jo jedan dah, svi napori su uzaludni. Jer, ovakve ljudske drame govore upravo o toj naroitoj vrsti dihotomije, o vajldovskoj dihotomiji izmeu cijene i vrijednosti. Bibliografija: 1. Andri, Ivo, Gospoica, Svjetlost, Sarajevo, 1981. 2. Balzac, Honore de, Eugnie Grandet, Logos, Split, 1984. (preveo Ivan aberica) 3. Biderman, Hans, Renik simbola, Plato, Beograd, 2004. 4. Dvornikovi, Vladimir Karakterologija Jugoslovena, Prosveta, Beograd, 2000. 5. Freud, Sigmund, avolja neuroza (Izabrani ogledi), Rad, Beograd, 2001. (preveo i izabrao Jovica Ain) 6. Jandri, Ljubomir, Sa Ivom Andriem, Veselin Maslea, Sarajevo, 1982. 7. Ki, Danilo, ivot, literatura, Svjetlost, Sarajevo, 1990. 8. Molire, Jean-Baptiste Poquelin, Tvrdica, Svjetlost, Sarajevo, 2004. (preveo Branislav Miljkovi) 9. Paglia, Camille, Sex, Art and American Culture, Vintage Books, New York, 1992. 10. Slapak, Svetlana, enske ikone antikog sveta, XX vek, Beograd, 2006.
56
Andri, p. 214.
| 87
Atif Kujundi
Pjesnike knjige raaravaju tajne

Gradimir Gojer: Veernje ispovijesti. Pjesme. Hrvatski kulturni centar Banja Luka, 2007. Cappuccino u caffeu Manhattan. Pjesme. Rabic. Sarajevo, 2008. Kaze iz Ferhadije. Pjesme. Bemust. Sarajevo, 2008.
OPE NAPOMENE O UDU POEZIJE Ba kao i umjetnost openito, pisac egzistira izgarajui u iznimno sloenom odnosu s drutvom svoga vremena. Zato je fascinantna injenica kada autor ve u treem dobu, kad ima ve /15/ petnaest objavljenih knjiga eseja, prikaza, kritika iz podruja umjetnosti i kulture, u toku samo jedne godine objavi ak tri knjige poezije! Rije je o udu vrijednom da bude uoeno i miljeno. Poezija jest posebna forma samosvojnog i estetskog iskustva koje je duboko uvjetovano pjesnikovom angairanou i poloajem u drutvu. Kako je rije o Gradimiru Gojeru, ovjeku u zrelim godinama i poznatom akteru i svojevrsnom meritumu bh. kulturnog i politikog ivota, stvar biva interesantnijom. Sve to je radio, bio i jest Gradimir Gojer, dovoljno je da popuni nekoliko obimnijih biografija. Uspjean i priznat u svemu ega se prihvatio, ali, sada, poslije ovih knjiga poezije, mislimo: bez sumnje, Gojer nezadovoljan svojim umjetnikim statusom traga pie i objavljuje pjesme. Kao to rekosmo, poezija jest mogunost mimo drugih, ali pozicija pjesnika prema drutvu je, takoer, veoma izdvojena. U naelu, pjesnik je posvaan s drutvom i njegovim normama koje ograniavaju njegov duh i aktivitet. Pjesnik je socijalno, psiholoki i estetski nepomirljiv i nestiljiv unutar drutvenih uzusa i standarda. To, dakako, ne mora znaiti da je pjesnik posvaan s razumom i ivotom, ali svakako znai da svoju misao misli i ima svoju, razliitu sliku do koje dri.
PITANJE I ODGOVOR O GOJEROVU ODNOSU PREMA POEZIJI Ovdje se ini prirodnim postaviti pitanje: to se to dogaalo s Gradimirom Gojerom? ovjekom nedvosmislene stranake pripadnosti i otvorenog politikog garda, beskompromisnim borcem za Bosnu i Hercegovinu, uglednim humanistom i kulturnim djelatnikom i kroniarom, redateljem i teatarskim poslenikom prije svega? Esejistom. Predsjednikom Drutva pisaca Bosne i Hercegovine? Da li to, naoigled, osobnim primjerom potvruje mogunost: da se, nezadovoljan politikom i sobom kao njezinim akterom, svojim kulturnim angamanom, okrenuo poeziji kao knjievnoj i umjetnikoj mogunosti i zamjeni, kako bi osobnim estetskim iskustvom krenuo mijenjati svijet? I, doista, potvruje li to poezija samu sebe na blistav nain?! Opepoznata je injenica da je Gradimir Gojer posljednjih godina angairan kao predsjednik Drutva pisaca Bosne i Hercegovine i da je to vrijeme podudarno s njegovim sve eim pjesnikim javljanjem u listovima i asopisima, na knjievnim veerima. Gojerova potreba da se pjesniki oglasi ima svoj dui put i vrijeme svoga zrenja. Na drugoj strani, njegovi politiki istupi su postali, takorei sve rjei i nezamjetljiviji. Je li se Gojer umjetnik i u sebi sukobio s Gojerom politiarem?! Jer, do sukoba doe tek onda kada se stanoviti izgraeni ideal sudari s grubom realnou i barutinom svakodnevice. Neovisno o pozadini i porijeklu okretanja poeziji, Gradimir Gojer je postupio korektno i svoje razloge nije prenio u poeziju! On je, tek, sve ee pisao i objavljivao pjesme, a potom i knjige koje zrelou i estetikom iskaza pjesnikih ostvarenja na sebe skreu panju itateljske javnosti. Osim svega, vrijedno je uoiti kako je svoj odnos i razilaenje s politikim u sebi i ivotu Gojer artikulirao i javno oznaio knjigom eseja Lijevo, /slike iz gorke svakodnevice/, Rabic, Sarajevo, 2006. godine o kojoj akademik Abdulah arevi, izmeu ostaloga, kae: I kao pjesnik Gradimir Gojer senzibilizira mo opaanja pustoi u nama i izvan nas. Slike gorke svakodnevice paljivo ocrtavaju vrijednosti ljudskog obitavanja, prisnost smisla, vrijednost najistinskijeg stvaranja... Znamo i da ovako eskplicitan stav autora, drutveno znaajne pojave kao to je Gradimir Gojer, u naim usahlim kulturnim prilikama moe proi a da ne privue nikakvu panju. Zapravo, usudit emo se i ustvrditi kako ova knjiga jo jedanput decidira njegove odranije poznate politike stavove! Ona pokazuje kako u jednom trenutku to to je i eksplicite bilo politiko moe postati knjievno i estetsko, umjetniko iskustvo. Kako jedan ovjek moe ostati isti shvaajui da se mijenja ambijent na nain na koji ga on vie ne dri i ne podrava kao svoj! Na nain da se ne promijeni on sam, ali da, svakako, promijeni prostor svoga angairanja i s punim iskustvom dotadanjeg rada i ivota krene u djelatnom smjeru. Kao osvjedoeni i ugledni politiki ovjek i kulturni djelatnik, Gojer je s vremenom sve vie osjeao kako u politici, moda, i nije na pravom mjestu. Tako senzibiliziran, postaje svjestan smisla i odgovornosti za svoju prisutnost koju je uvijek promiljao kao vrijednost najistinskijeg stvaranja i sada: prepoznao ga u poeziji! Bez sumnje, duboko provjeravajui brojne pojedinosti na svom putu i u svome iskustvu, od prethodnog davanja se rastao upravo knjigom politikih eseja Lijevo. Taj odnos istih rauna sa samim sobom i radi samoga sebe fascinantan je i tipino pjesniki in, jer je u krajnjem ishodu neproduktivan u onom utilitarnom smislu u kojem ljudi najee vide i pronalaze sebe.
| 89
VEERNJE ISPOVIJESTI HRVATSKI KULTURNI CENTAR, BANJA LUKA, 2007. Fenomenoloki, ali i poststrukturalistiki razumijevano i gledano, ovdje, rije je o itatelju u ontolokom i estetskom polju Gojerove poezije kao njegovom osobnom izlazu za sluaj nude. Tu se, dakako, dogaa svekolika mogunost doivljaja njegove pojave i njegovoga pjesnikog teksta. Postoje dijelovi Gojerovoga teksta koje nije jednostavno razumjeti jer su toliko njegovi, pa zato skoro hermetini. Svakako, rije je o prostoru u kojem je Gojer sasvim svoj, to dokazuje kako posjeduje i znanja o kojima smo slabo obavijeteni, o kojima, uope, i ne znamo. Tada se dovijamo, pa kako jezik ima svoj semantiki i leksiki smisao, a pjesma stih i formu, uzimamo takve dijelove kao opa mjesta i kreemo dalje u itanju do konkretizacije spoznaje o tekstu i autoru. Na taj nain o/p/stajemo u knjizi i pjesmi. Na takvim mjestima Gradimir Gojer biva tajna o kojoj ne bismo ni znali da nije njegove pjesme koja nam je pribliava. Pjesma omoguava da shvatimo Gojera, ovjeka koji pie pjesmu postvarenu kao estetski in ili dijalektino jedinstvo ta dva pola, od kojih je prvi pisanje i oblikovanje pjesme najintimnije Gojerov, a drugi u najveoj mjeri stvar mogunosti itateljske recepcije i osobnih mogunosti konkretizacije smisla kojim se autor bavi. Kao itatelji svjesni smo, kako doseemo samo dio istine i to, dakako, sasvim sebino i slino dio koji je o nama rekao Gradimir Gojer. Puno ee smo samo krugovi koji jedni oko drugih krue nego to se i aurama dotiemo, a nekmoli proimamo, a velika tajna se uvijek samo u nama odigrava. Poezija je pruanje prilike o sebi drugom ovjeku. Pisanje i itanje poezije je virtualna djelatnost najvie razine i vrijednosti, premda virtualno bolje razumijemo ukoliko ga kao openitije tretiramo. Ako pjesniki tekst pogledamo kao dijelom priopenu autorovu istinu o sebi koja se i nas tie, sasvim jednostavno emo pojmiti kako nas se tie i puno toga nenapisanog, to to znamo i razumijemo kao ono to je nereeno i to ni autor ni itatelj nisu imali u vidu. Organizirajui rijei, reenice / stihovlje i njihov smisao u formu pjesme, autor je razvio sliku dijela svog svijeta, a naim opaanjem pomjerio je i nas, o kojima nije ni mislio u tom trenutku! Nije ni morao, jer svako misli o sebi. Doivljavajui poeziju kao sukus svega u osobnim moima i mogunostima iskaza, Gradimir Gojer pie knjigu pjesma Veernje ispovijesti. Naslov sugerira autorovo opredjeljenje za pomalo sentimentalan, narativni poetski diskurs u organiziranju sadraja i knjige pjesama, za smislove kao to su zrelost, povjerenje, iskrenost, otvorenost, smislove koji dolaze iz sve zrelijeg i neposrednijeg doivljaja osobnog iskustva, iz spoznaje o jednoi svijeta i jedinstvu ovjekovog usuda. Tada i nama posve oiglednom postaje cijeloga ivota prisutna Nevidljiva ruka, koja ostaje u zraku / kao krik i dokaz istovjetnosti. I tada, osvijeten tom slikom, Gojer posee za Listinama zaborava, zbraja svoja godita / koja hoe zaboraviti... Gojerova pjesma snano i puno sugestivnije, jer to ini nenamjerno, pokree itatelja i u osobnu retrospekciju. A tada se niu slike i pjesme, Baka, djetinjstvo, zid. U tom naslovu, u ovoj pjesmi, kao malo kad i gdje, reeno je bitno: da je djetinjstvo zid koji nas titi dok rastemo od vanjskog svijeta, kad odrastemo titi nam snagu koju smo u njemu stekli, a baka je samo pomogla da sigurnost bude vea i nezabrav trajan. Samo jo vjetar ljubiast od / nesna / uva tvoj umilni svetaki / romor / tvoju vijest o malom
ivotu / iza zidova djetinjstva na kraju pjesme rei e Gojer i definitivno i sebi i itatelju raarati tu tajnu s kojom je hodio siguran u sebe ovim svijetom. U svakoj pjesmi Gojer sebi otkriva dio sebe i itateljima dio njih, jer nai ivoti su u sebi na najbliem rastojanju vie nego bliski i dovoljno slini samo da ne budu isti. Ovdje je bila / smokva / Ovdje je bio / hrast // Tamo: tamo je umrla / Majka / Ovdje je sad / utnja / I sve je moje / utnja // I sve me zove: / Opet me zove (Lacina ulica), ko bi mogao ovu pjesmu ne uzeti kao svoju?! Ili, ne osjetiti stihove o Starom mostu u Mostaru, Gojerovom rodnom gradu: Stari ne dolazi od rijei Star / Stari dolazi iz due // Dua je odslik mladosti / A san je sve ostalo // Oko nas stoljea / Gledamo se Stari i ja // Kamo, na koju stranu / Krenuti u ovo pozno jutro? Doista, bili bi prikraeni i autor i suvremenost, bh. knjievnost i kultura openito, da kojim sluajem Gojer nije odluio zapisati i napisane, objaviti svoje pjesme. ejh Jujuo jutros ustao / Mezar svjetlou okupan / A prazan // ejh Jujo me gleda / I mezar me gleda / Prazan // Sve odjekuje Prazninom / I Cernica i Buna / I Musala i antieva // ejh Jujo me gleda / A ja nedoumijevam: / Kuda (u neukosti svojo)? (ejh Jujo me gleda). Ili, pjesma Rondo: Uhvatim estar drhtavom rukom / I crtam / Crtam taj Krug //Djetinjstva drhat snai mladost odagnana / A ja se smijem //Kiklopski se smijem prolosti. Ili, pjesma Pred Kristom (za Marina Topia): On se nadvija nad Grad / Grad je skelet u kriku / On se nadvija nad Puk / Puk je mrlja pod torzom // On je Bog i Otac / On je Kralj i Svet je / Grad svejednako prkosi / I tui za njim takvim. Stranijim od svega izgleda to ovjekovo nesnalaenje i nasrtljivost u njemu. Piui pjesme, Gojer nije izbjegavao suoenja sa sobom i svijetom, zato je ostvario izvanrednu tematskomotivsku raznovrsnost. Na drugoj strani, beskompromisan i nepopustljiv u opservaciji motiva i spoznaji o njima, uspio je ostvariti pjesniku knjigu znatne koherencije u razini literarnoestetskog dosega i cjeline dojma koji e itatelji ponijeti. Krajnje osoban, bolje kazano: intiman doivljaj i rafinirano, suptilno artikulirani stih i pjesma, Gojerovu poeziju smjetaju ili uspravljaju u prostoru koji prethodno nismo sagledali; zato njegova pjesnika nominacija biva bitnim dijelom slike iz koje nam je praznina napadala i um i vid. Naime, svestrana razuenost Gojerove ljudske pojave biva bitnom odrednicom njegove pjesme u kojoj oboje trajno opstaju i egzistiraju podjednako bitni. *** CAPPUCCINO U CAFFEU MANHATTAN RABIC. SARAJEVO, 2008. Ni godinu nakon prve, Gradimir Gojer objavljuje drugu knjigu pjesama: Cappuccino u caffeu Manhattan. Sada je ve oigledno kako je to to je bilo i izgledalo izuzetak postalo pravilo. Gradimir Gojer pie poeziju, on je po svom osnovnom unutarnjem glasu pjesnik. Oputeniji, leerniji u priopavanju svojih istina, Gojer u drugoj knjizi prohodi izmeu stalaktita i stalagmita sjeanja na svom putu i produbljeno priopava svoju pjesniku pojavu i spoznaju do izlaska na magistralu pjevanja i miljenja, u svoju stvarnu ljudsku i pjesniku zrelost. Gojer je sveo raune s polazitima, sobom i svijetom. ovjek sve vie postaje prostor, a sve manje tijelo koje tako odano i s toliko povjerenja slijedi/m/o u svom ivotu.
| 91
Cappuccino u caffeu Manhattan duboka je i snana lirska rekapitulacija Gojerova prijeenog ivotnog puta, to je zgusnuto osjeanje nemjerljivosti ivotnog iskustva koje idui dalje u ivot biva sve blie poelu. Magistralom naoigled marira prolost, kao u kaleidoskopu se sasipaju slike, samo se jo ljubiasto treperenje iz prve pjesnike knjige nastavlja i u drugoj. Da je bar bilo vidjeti sve to na poetku! Zar e doista ostati ukotvljeni u beznau zatoenici simulacruma? Snena, ali snjeno bijela i ista, uporna krhkost osjeanja poetskog smisla postaje snaga vea od svakog idola. To moe poezija. Poezija je ovjekov most u vjenost. Izlaz zauvijek. Gradimir Gojer je ovjek koji je proao razliite smislove davanja, netedimice. Nije, da nije dobijao, ali je davao neusporedivo vie. Sada, kad je nasamo s poezijom, u udu je jer dobija i dar na dar. Poezija je vrhunaravna mogunost. Gojer je otkrio svoju pravu priliku. Iz njegovoga stiha i pjesme glasa se radost ljudske mjere i spoznaje, tihe male sveanosti stvarnih ljudskih mogunosti. Poezija je opcija ravna ovjekovoj potrebi. Kad se ovjek ve nae u toj ravni, osjeti kako njegovo iskustvo i njegov ivot dobijaju mjeru. Poredak je stvaran. U badnju i mjeini / Vino ivota / Octi. / Razvratnost, gnusno, bazdi. / Svakovrsni oblici nevjerstva / Strpljenje nae potresaju. / Na Gospinom kipu / Suze vriju, naizust. / Krsni mi uti list, / Vraajui se progonu, / Koji pojci nesree snuju. (I) Ili: Zabludu gajenu strasno, / Zaagrenog pogleda, / Osjeam, dok jezikom / Prelazim ruku, / Ljubei ostatke povijesti. / Dok pria, jednako / Pria / (Ko nekad i ko ovdje...) / Dok niti san, / U kojem nema / Nas, / Dok pria i rie / Golemu niticu... *** KAZE IZ FERHADIJE BEMUST. SARAJEVO, 2008. Kaze iz Ferhadije, trea pjesnika knjiga Gradimira Gojera sljedstveno sasvim, produbljeno je oznaavanje osobnog smisla u prostoru i vremenu kao nominacija za budunost. Bez sumnje, Ferhadija, izmeu ostaloga, i treba i ima smisao koji joj moe dati pjesnika misao Gradimira Gojera. Naime, ovjekova djelatna prisutnost oznaava vrijeme i prostor, a u Gojerovu pjesnikom, ali i svakom drugom primjeru ispoljavanja do punog izraaja dolazi nevjerojatna irina njegove osobnosti i kulturalnog poznavanja i sposobnosti oznaiteljskog poimanja svijeta. Gojer je duboko proet komuniciranjem sa svijetom i vremenom do mjere, pa mu je svaki iskaz proizvod preobraavanja koja se produeno dogaaju i u stihu i pjesmi i konano u itatelju kao instanci kojoj se obraa pjesnikova inventivna i kreativna samoa radi amalgamiranja u tom odnosu. Svoju pjesniku knjigu Kaze iz Ferhadije Gojer organizira u pet ciklusa: Ljubiasti kontrabas, Vunena lonica, Sjekira za Raskoljnikova, Ferhadija, lica, Bradata planeta, Svjetionik. Rije je o pedesetdvije pjesme koje, ne sluajno, moemo itati i kao prolazak kroz vrijeme od jedne godine, ili pedesetdva tjedna, dakle kroz vremenski ciklus koji se zatvara tim brojem i kroz koji se vrtimo i vrtloimo svojim ivotima.
Iz knjige u knjigu Gojer je pjesniki neposredniji prema stvarnosti svoga vremena i ivotne prisutnosti, a tako i pjesniki konkretniji. Ideal umjetnosti postaje opora stvarnost, jo jedna iscrpljujua opcija koja e drugima izgledati drugaije. Ko zna jesmo li ikad i pomislili da je to jedini oblik trajanja ma kako se odnosili prema njemu! Ali, kad kaemo Ferhadija, u rijei zvui svakovrsno minue i njegov doivljaj u naoj svijesti. U tom zvuku treba uti i ime Gradimir Gojer. Naravno, poezija je mogunost mimo drugih, jer to je opcija koja oslobaa i prevodi u svoj smisao. Gojer je poeziju kao svoju priliku otkrio na vrijeme da kae koliko moe i zna, ali i da osjeti osobni usud, to nije imao priliku ni dajui sve od sebe, odlazei na Brdo uznesenja mojih naivnosti. Sada sve otkriva u skladu i razini smislova i estetskih dosega stiha i pjesme. To, pouzdano, jest neka vrsta sree za kojom svi tragamo cijeloga ivotnog vijeka. Sree koju ne nalazimo uvijek, ali i sree koja nas moe nai i stii ako smo u svom ivotu predano i odano radili i davali kao to je to inio Gradimir Gojer. Sree koja dosezanjem to prestaje biti. Uradio je toliko toga da mu je sada dovoljno konstatirati stanje stvari kao stanje duha koji je inzistirao na postvarenju smisla kao estetskog ina i dosezanju humanistikog cilja. No, nita od svega, ako ne uspije o/p/ stati u zvuku rijei Ferhadija, cilikne i smisleno odjekne odnekud! U zvuku neke rijei koju svi izgovaraju isto. S prozora svoga stana Gojer promatra prostor Ferhadije i oblikuje sliku koja izlazi iz okvira, jednako sama sobom i Gojerovim odlascima i dolascima pretvara se u usreditenost, u centrite ivljenja. Svaki odlazak odnosi Ferhadiju u novi prostor, svaki povratak donosi sliku i zvuk dogaaja u nju, tako se stvara i izjednaava svijet u sebi i naoigled. Ba kao u pjesmi Ne pitaj me nita...: /.../ Ne pitaj me nita dok krajobraz / Mi ine Berberovi Konji i Hozin / Grafiki kozmos. /.../ Prolazimo isti put imenovanja stvari i spoznavanja svojstava do iste spoznaje. Svako preimenovanje samo je olako doivljena mogunost zablude. Zato je sjajan trenutak spoznaje u istoj pjesmi: /.../ Ne pitaj me nita / utimo! / Sarajevski. Grad je umnoeno iskustvo kojim su ga svi imenovali, ali i iskustvo svih koje moe imenovati i uznesena pojedinana iskustva grad sobom. Gojer se pridruuje iskustvu Grada i traei neimenovano imenuje snano: Rupu na nebu /Afanu Ramiu/, Kuu koju su zaboravili, Molitvu spomeniku koji tek kane podii Vojtili, Fotos iz Pariza u kojem /.../ Svakodnevicu, Ferhadijsku, on / Mijenja, tiho, Zaborav vodei stanici: / Pariz, Istok... / On, jednostavno, jezik doba podinjava / Moi ruenja naih zidova / Malih, malih, malih... Dubina Gojerovih imenovanja nije saglediva, premda, nomen est omen, neizvjesnost je uvijek konstanta na koju se ne umijemo naviknuti, a koju stalno proizvodimo. Okret je dio sljepila, pred / Trajanjem zvuka zvonia, / Koji podsjeaju na Advent, / Sarajevski. / Oslukujemo, zavueni u postelju, / Noanji vjetar, noge nam, / Ukrtene, dobuju ovosezonski hit / /.../ Nedoumnijevam nad stvarnim / Razlozima naih samoa?!/ - rei e Gojer u pjesmi Magelanova busola. ili, u pjesmi La u lonici: ... /Ostavljam snjeni predio / I cjelivam zrcalo, u kojem / Sam osjeao tu zimu, / U kojoj je, jedino, saksofona, / Tog, zvuk istinit bio... Ili, u pjesmi Diptih ljetnji: ... /Opet sam taj CD stavio, / A ubijeen sam da to nije to!// Prisnost j, tek, naznaka / Nesporazuma, kojima te zovem... /Tu postajemo sigurni da smo / Na putovima nerazuma... / Ulazim u taj predio bez / Nade... / Traje taj prizor ispraznosti. // I opet sam taj CD stavio, / A ubijeen sam da to nije to! / Izgledi mali jesu, a ovjek ih neprekidno smanjuje, iako zna da se mono nitavilo ceri i nasre odasvud.
| 93
*** POKUAJ O CJELINI POJAVE Gradimir Gojer je ovjek izvanredne kulturne pojavnosti i irine, ali i ovjek iznimne mjere koji neovisno o potenciji svoga zahvata nee odlutati jer osjea odgovornost za svoje moi i znanja, on samjerava vrijednosti u rije, tok stiha i pjesme, ciklus i knjigu i vrijeme koje ivi tako oznaava sobom. Tako prirodno dohvata i iznimno irok raspon motiva, smisla i pojmovlja i visok stupanj koherencije u svojoj knjizi. Ostaje posve neoptereujue mjeri li i demonstrira irinom svoga zahvata svoje znanje, ili ivot od rane djetinjstva ve dalekog do intonacije velikog oprotaja s najljepim od svih svjetova, kako ree Demaludin Lati, a to je jednako vano i u istom sadrano. Gradimir Gojer je superioran u razini u kojoj moe pjesniki progovoriti o svemu ega se takne njegova misao, kao i o probranim motivima koji pjesnika bitno tvore kao senzibilinu osobu koja ne zazire od profanog, jer profanom se davno oduprla i suprotstavila. Zato Gojerovu knjigu ne optereuju leksika i pojmovlje, ma koliko itatelju bili u razini opih ili najire koritenih i poznatih mjesta, jer uvijek nose i uvaju neponovljivost karakteristinog autorskog vienja. Zato, ako smo dobro proitali knjigu pjesama Gradimira Gojera Kaze iz Ferhadije, mogli bismo biti sigurni u iskaz kako duhovna zrelost i kreativna samoa bia redovito produciraju novu grau /knjigu za knjigom/, u tenji da kae sve, a kazati sve, naravno, znai govoriti o temeljnim, supstancijalnim injenicama i situacijama koje je dodirnulo pjesniko jezgro na svom putovanju kroz zadani svijet koji se uvijek pokazuje i nepoznatim i neotkrivenim. kae u recenziji Ibrahim Kajan. Sijenja, anno Domini, 2008.
Antun Lui
U Apokrifnoj knjievnoj zbilji

Proslov knjizi Pristupi i prosudbe Djelo imuna ite oria u kritikim odrednicama (uz 30 godina knjievnog rada), Naklada DHK HB i FRAM ZIRAL, Mostar 2008.
Prireeni izbor knjievnih ogleda, kritika i publicistikih tekstova o stvaralakom radu pisca i duhovnog poticatelja imuna ite oria,1 koliko god se trai razvidno i opipljivo ureivanje, zasluuje pomniji uvid pa i uron u recepciju njegova djela. Gledajui odreda i kompozicijski uvrtene priloge, pripravljeno je gradivo organska cjelina s kaskadom raznolikih pristupa njegovome, prvenstveno knjievnom injenju i ostvarajima; rekli bismo prema orievu gospodstvu knjievnosti. Tekstovi su zasnovani na trojedinstvu poevi od polaznog pisca (auktora), upozoravatelja na knjievne vrijednosti, zapravo skretniara knjievnog ukusa (kritiara) i nikako odgodive publike (itatelja, sluatelja i gledatelja). I u treem se tisuljeu jo na klasicistikom nasljeu moe graditi kritika o djelu. Stoga je ori i pisac i literat, kakvu je razliku inio i francuski klasicist literata rese izobrazba i asno mjesto u drutvenoj zajednici. Naslov Palestinac meu nama je ne sluajno u duhu jednog kritikog prikaza orieva ostvaraja; drugi dio tog naslova meu nama upuuje na ee imenovanje poput naziva filma ivi meu nama. Moda je izbor prikladno nasloviti Druga, prva rije, a pojanjenje se nalazi u tome to se kritiki interes pojavljuje istovremeno ili iza izvorne umjetnikove rijei, dakle druga je, apokrifna rije ili pak samostalno djelo za sebe. Kakogod prola je prvotno umjetnikovo osvjetljenje i kritiku snimku koja se pojavljuje u dostatnome obliku. Kritike misli o orievu stvaranju otpoinje jo Jakov Bubalo, i to s posve razlonim pristupom.
1 Izbor iz objavljenih knjievnih, scenski izvedenih, znanstvenih i antologijskih djela imuna ite oria (Paoa kraj Meugorja, 1. I. 1949.) moe se podastrijeti prema njihovome kronolokom slijedu: Igra ivota (1973.), Sluaj Galilejac (1976.), Hrvatska molitvena popijevka (1977.), Nazdravica s kria (1980.), Iseljenike kie (1981.), So Speak Croatian Dissidents (1981.), Najpjevanije hrvatske pjesme (1982.), Sluaj Galilejac (1982.), Gubilite (1983.), Mladenake godine (1984.), Hercegorina (1985.), Od zalogaja zvijezda (1986.), Tako (ni)je govorio Isus (1987.), Memorandum (1987.), Kruh u noi (1990.), Tjeskobe hrvatskih migranata (1990.), 45 hrvatskih emigrantskih pisaca (1991.), Kroz bijelu tihu no (1992.), Hrhe, Iris (1992.), Granice su da se prijeu (1993.), Hercegovci, Hrvati Hercegovine (1995.), 60 hrvatskih emigrantskih pisaca (1995.), Noobdija (1997.), Psihologija religioznosti (1998.), Kardinal Alojzije Stepinac (1998.), arobne staze i drugi svjetovi (2001.), ena kojoj nisu vjerovali (2001.), Hrvatska / vicarska (2001.), S one strane granice (2005.), Uiteljica koja nije htjela biti dosadna (2007.).
| 95
ivotopis, zaviaj i tuina Razvedeno orievo djelo korespondira s itateljima jer vie je desetljea zamjeivan kao stvaralaki pisac, ali i angairani, publicistiki i djeji auktor. Radi se prvenstveno o pjesniku, prozaiku i dramatiaru, ali i sveuilinom profesoru, gostu predavau, znanstveniku, piscu psiholokih studija, filozofu, teologu. Ne treba zaobii da se ovjerio kao antologiar, kantautor, reporter i osobnost s istaknutim humanitarnim sklonostima i prinosima. Taj Paoanin, ovjek iz egzotine Paoe u Hercegovini, od naravi stvaralake i po mnogoemu napredne, poticajan je za ostvarenje dobra gdje god je bio i ma gdje nadalje jest. ovjek studijskog napredovanja u Dubrovniku, Sarajevu, Splitu, potom Americi i vicarskoj s vremenom se pokazuje kao polioglotska i svestrana osoba upuena u znatnu blistavost, manjkavosti i napetosti uljudbe i kulture. Lijepa je stavka njegova povezivanja ziralska zauzetost, a donekle je i slijednikom uzoritog promicatelja duha Lucijana Kordia. Posigurno pripada onima u koje se moe imati povjerenje, i koliko god bio daleko, vazda je blizak i prostoduan. Time se potvruje i sklonost prema njegovu djelokrugu pa se mogu prizvati i rijei Stanka Baia, prema kojima je ori jedinstven u istraivakom, i u moralnom smislu. Otuda ori slovi kao viestruki duhovni radnik. Svjestan je lanog sjaja i bijede svijeta, svekoliko razvedenog u lutanjima pojedinca i zajednice. Unato tomu, ne prepoznaje se u ravnodunosti, nego se okree odvanosti kazivanja. Spominjan je kao udesno obian redovnik, pokadto i glazbenik zabavlja. Kao slijednik sv. Franje traga za istinom ponajprije u virtuoznosti rijei. Uza sve je prikuplja i sastavlja djela hrvatskih emigrantskih pisaca te poticatelj hrvatske integracije duha. Zamjenski se njegovo ime javljalo u pseudonimima Boris Katich, Gordan Pavi No on uzima i imaginarne sugovornike, kao u radu Sluaj, Iris. Meu znaajnije hrvatske knjievnike pod natuknicom slova , u leksikonima nema ih puno, uobiajeno se uvrtava kvartet Musa azim ati, Grgur evapovi, Ivo ipiko i imun ito ori. Naizgled je ori osamljeniki pisac, izvan svoga narataja, ali je iskustveno pri svojoj generaciji, ak u odlunom narataju. Takvo se postupanje moe shvatiti ili svesti u pristajanje na vrijednosne procjene koje ga dre jedinstvenim u matinoj knjievnosti. Nije bio zaustavljan u spisateljskom razvoju, kao primjerice Marko ovi, ali je pritom, noen pastoralnim obvezama, ivio iroke kulturne premosnice i posvjeivao duhovni ivot. Zaviaj je oriev sunan i sjenovit, luna ga nebeska obasjava inei vezu s blistavou i sjenilima ljudskog lica. A oni koji su daleko, u onkrajnim mjestima i ureenijim dravama, ama upravo u njima se jave zazivi za uvidima kako se ivi meu naima. Po udjelu djetinjstva, orievo je pisanje srodno posukim prozama Ivana Iana Ramljaka, osobito kad se njihova djela razmatraju s psiholokog stajalita i u portretiranju ljudi iz zaviajnog krajobraza. Prolazio je ori izvandomovinskim vrletima i nailazio je na nepoznato poznato. Prepoznao je da rijeke u tuini ne teku prirodno kao domicilne, izgledaju umorne i pune se iseljenikim kiama. Tog brata itu vani zanimaju problemi i putevi ostvarenja dobra svih ljudi, ali izrazito poloaj homo croaticusa. Ne stoji uzalud u njegovoj pjesmi Croata Exilando otvoreno priznanje: sretoh jedan narod kom uzee nebo. Posigurno
je orievo pero zalazilo u slojeve tjeskoba rasprenih ljudi i takav je pristup iznjedrio svojevrsnu vjetinu gastarbajterske due kako je naziva Josip Pavii. Biti integrist na orievski nain znailo bi ukazivati na potrebe ili na ugrozbe potreba (koliko su ve rjeive i svrhovite) za boljim ivotom. Onda kad je bilo potrebno ukazivati na neodlunost koje strane vlade prema Hrvatskoj, a poglavito kad je izostajala potpora u ratu, javio bi se, odnekud bi dozivao oriev glas. Svako malo ori je otvarao upite izvan rodnoga tla te, prema motritu eljka Sabola, pokuavao uoiti koliko se Hrvata eli i moe vratiti u domovinu, to bi mogla i trebala Hrvatska pomoi iseljenicima i kako se pritom iskazuje uvanje nacionalnog identiteta. U ime Hrvatskog svjetskog kongresa, koji je vie povezujua no krovna organizacija, ori prinosi i poslanice, svojevrsna izvjea Hrvatskom saboru o aktualnim trenutcima i perspektivama izvandomovinstva.2 Tako istie tri grupacije Hrvata koje se i dalje oituju: autohtone hrvatske manjine, hrvatski radnici u europskim zemljama i hrvatski iseljenici u prekooceanskim dravama. Onaj koji trpi iseljenitvo zamalo je o daljine objeen pa je s vremenom bilo potrebno iskazati vie brinosti i prikupiti ispljuvana srca. Ne sluajno prihvaena je orieva knjiga Iseljenike kie koja je protivna korski namjetenom slobodarstvu Mostarskih kia (one su ak poticale izgon domicilnog ovjeka). Na pjesnik u tuini je zapravo i ovdanji pjesnik, povezan zajednikim narodnim uspjesima i nedaama. Unekoliko blie ori propituje veze Hrvatske i vicarske kroz est stoljea njihovih uzajamnih razmjena s osvrtom na intelektualce, znanstvenike, putnike. Posljednji napisi u knjizi otkrivaju orieve tekstove na stranim jezicima. Oni ukazuju na disidente od 1981., na Memorandum iz 1987., zatim na sudjelovanje u Strassburgu, prevedenom djelu Hrhe, Iris, zapravo i Listen, Iris te na kraju zborniki gledaju na kulturoloke odnose izmeu pripadne mu domovine i drava u kojima djeluje. Taj hrvatski stvaralac, s neposustalim interesom za prikaz migranata i prognanika, alje poslanice o iseljenicima i ukazuje to sve oni doivljavaju pri posjetu domovini, to sve znai prethodna registracija, osuuje uhoenja naih ljudi, zlostavljanja, ali i koritenja njihovih glasova. Stoga poziva Europu u pomo za slobodu vjere i politikog samoodreenja naroda kojemu pripada. Ujedno se opire prijetnjama narastajuih vlasti i ukazuje na krenje pa i kanjenje ljudskih prava. Intelektualac u vrevi ivota Plodno napisani oriev redak i usmena rije tragaju za spoznajom i njezinim ovjeravanjem u zbilji. No, ponad svega bitno je da njegov pristup, i svekoliki prinos, imaju vezu s razvijanjem istine, u emu je i Hegel sagledavao bit umjetnosti pa i na odnos prema njoj. Iz tih razloga e vrijediti za intimista i lirika, podjednako i za univerzalnog zapisivaa skrivene ljepote. S ovim strategom dobrote i istine te njihovim utkivanjem meu nas, ovaj umjetnik s psiholokim ozrakama nema bojazni od nepoznatog i drukijega. Njegov uradak izma2 Spomenuti valja i orievo predavanje Hrvati izvan Domovine u sadanjem domovinskom trenutku; objavljeno je u zborniku Popularna srijeda, Institut za hrvatski jezik, knjievnost i povijest Pedagoki fakultet, Mostar 1999., str. 117. 127.
| 97
mljuje intenzivne slojeve stvarnosti i izrazitosti kreativnog ina, ali ne manje nudi udio promiljanja u (ne)skladnim odnosima. Odmaknut od prosjenosti ori kao interkulturalac spaja tradicionalna i moderna iskustva knjievnosti. Poput Antuna Bonifaia u Vjenoj Hrvatskoj, ogledu napisanom sredinom dvadesetog stoljea u publicistikoj i politikoj maniri, i ori poznaje kljuno gradivo svjetske i domae literarne batine. Otuda bi se moglo tvrditi da je njegova knjievnost, dosad kroz 30 godina stvarana, zapravo domaa knjievnost meu stranima. Kad se razvidno snimi orievo bogato djelo, uza sve pjesniko, pripovjedno, dramsko i publicistiko djelovanje, njemu se ne moe otpisati angairani i kroniarski duh. On pripada dalekovidim i ozbiljnim kranskim intelektualcima s dostojnim kulturnim poslanjem. Pokazao se vrsnim prirediteljem tribina o domovinskoj i iseljenoj slici Hrvatske i Bosne i Hercegovine, putopisac europskih krajobraza kako ih je otprilike inio Matko Pei, rijeopisac naizgled besadrajne slavonske ravnice. Usto je propitiva razliitih pogleda na Hercegovce, osobite Hrvate s hercegovakog kra, a iz psiholokih se stajalita zanima za svakidanje vrijednosti kolektivnog ivota. Izvjesna dvojnost njegova rukopisa je u proimanju ozbiljnih s naizgled laganim temama, a obje dotie psalamski duh i usmenost iskustva. Nezaobilazna je i usmena tradiranost svijeta koja se ucjepljuje u njegove pisane nalaze i on ih blisko unosi, uplee u stvaralaki in. Dapae, podastire vlastitu panoramu slikotvorja i ideja koje jesu i koje bi trebale (na)doi unutar je mikrostanja due iz odrastajueg vremena i mikroplanova duha i svijeta proetog brojnim nesklapnostima. Nije ori sluajno propitivao i ukazivao na zdravu i nezdravu religioznost. Uostalom dostatno se izjasnio: ne da ili ne religioznost, nego kakva religioznost! I onda kad ivot nije fer, kako je upamen naslov, treba se odrediti prema istinskoj religioznosti, nikako u onoj kojoj nedostaje uvjerenje za prihvaanjem. Postavke jednog opusa O orievu su opusu, makar se i ne dalo rubricirati, pisali mnogi otkrivalaki smireno i raspravljaki, s blizinom ili odmakom od pojavljenog djela. Samo su poneki kritiki uradci prigodni, no ini se i oni zasluuju veu pozornost. Jedni su pisali izvorno, problemski, izvedbeno, a dugi ili druge interpretativno i pregledno, kako je razvidno u napisu Katice Ivanievi. Pri zahvaanju poetike i odreenja iz bilo kojeg kuta, prikazivai polaze u smjeru oznaavanja dinamikih podruja njegovih djela. U tom je duhu Ante Stama razlikovao etiri razine orieva pisanja: Zaviaj, prosvjed s tlaenja, alost s iseljenike osme, nada u izbavljenje. U ovaj svojevrstan zbornik uglavnom su uvrtene knjievne kritike, zatim poneki glazbeni osvrti, osobito uz albume Za tebe i Boe moj, to je jutro, a ostalo su publicistiki napisi (grafiki zamiljeni u etvorine). Uvrtena su i izvjea s predstavljanja orievih knjiga, primjerice na Tribini grada Zagreba okupljaju se izvrsni prikazivai Ante Stama, Slobodan Prosperov Novak, ivko Kusti, Ljilja Voki i drugi. ini se da se vie (i poesto) orieva rije slua, prihvaa i primjenjuje nego to trai da se s njom polemizira; ona je tu da bi bila na raspolaganju. Na se suzaviajnik, kao i Antun Branko imi, nosi kroz duu pjesnitva prema nepreglednim svjetovima. Uz orieve
se knjige zaista mislilo i razumijevalo. Tako Stjepan ui u napisu Kri moje brae uz knjigu Hercegovci Hrvati Hercegovine iznosi sljedee: To je prva knjiga u svojoj vrsti o toj temi. to je Hercegovina sama po sebi, to je Hercegovina u Bosni i Hercegovini to je ona Hrvatskoj? Tematika pojedinih orievih naslova uvodi nas u 21. stoljee, uzmimo prozu arobne staze i drugi svjetovi, ali ukazivao vremenom na grijehe i propuste crvenosti. Stoga su njegovi uradci uistinu osebujni te s pravom Denis Gasbarri primjeuje: Postoji neka udesna i ponekad uasna neposrednost u njegovu pisanju. Obljetnika knjiga podsjea na orieve izabrane razgovore i dokumente naslovljene S onu stranu granice, i oni su upraeni potrebnom aparaturom i kazalom. Njegovi naslovi nailaze na osjetan prijam ne samo na domaem nego i na inozemnim govornim prostorima. O orivim naslovima nisu pisali samo pojedinci i skupine, zapravo uviamo to su pisali jedni, to drugi, trei ili peti poslije tiskanja njegovih samostalnih ostvarenja. Poetika orieve poezije Knjievnost je spoj mitskog i ideje prekine li se s mitskom supstancom, nastupa objavljivanje; knjievnost se stvara iz posljedice i ostavine mitske svijesti. S puno izvjesnosti se moe iznijeti da je ori pjesnik poslijemitske stvarnosti, viestruko domovinske i iseljenike; on je misionar uz puk i njegov prijatelj. Sve i da ne raunamo na vrhunska mjesta orieve poezije, svakako nam je pristati na prinose koji su bitno obiljeili suvremenu nacionalnu knjievnost. Uoena okomica njegova stvaranja oznaena je u pojedinanoj i nacionalnoj, ako emo i jezinoj, zbiljnosti i povijesnosti. orievo je pjesnitvo poticajno, osjetno nemirno i dinamino ono poziva i nudi viziju. Kadto pomislimo i da ne pie poetski nego pria, po sugestivnom narativnom stilu, kao odvani pojedinac. I kad koristi pravniki jezik u svojim pjesmama, on ga parafrazira s naglascima na pojedine rijei, pribliava se ironiji i kontrastu, ili od suhih izraza s nadahnuem stvara svjeinu, primjerice u pjesmi S Tobom da putujem: On je njean kao zaljubljena ena, daje vie no to ele srca snena. Prata i ne pamti me kao ovjek po najgorem, ravna mi jo pute, da se ne spotaknem. Poeziju ovog auktora svrstavaju u sami vrh hrvatske emigrantske knjievnosti. Sve i da jest tako, on otvoreno radi na dvostrukome planu ujedinjuje posve obzirno, zamjeuje Nedjeljko Mihanovi, emigracijske knjievnosti s domovinskom. Govor je ovakve poezije u kontrastivnome svijetu rodne i odrastajue skromnosti, bijede i siromatva s hercegzaviajnog kra i ponajljepih uvala na svijetu, ali i tegobe izgnanstva, emigracije i migracije te uope izvandomovinstva, zacijelo tuih krajobraza. Na toj se razini njegov stvaralaki credo zasniva koliko na intimistikim krugovima, toliko i na nacionalno usmjerenim dvojbama i opevrijednosnim postignuima kao i padovima ljudske zbiljnosti.
| 99
Lirika njegova korespondira, iznosi u leksikonskoj natuknici Antun esko, od intimnosti do nacionalne tragike i opeovjeanske zapitanosti, graena je na kontrapunktu slika iz zaviajnog svijeta djetinjstva i gorine udaljenog iseljenitva. Primjeuje se i plemenitost njegova rukopisa, svojevrstan izraz usmene poezije, psalama ili hermetizam avangardne poetike. On zasniva pisanje i na reporterskoj uviavnosti, dramskome iskustvu i antologijskom predstavljanju; moda se to i dogaa jer je priljubljenik vremenite, ali ponad svega vjene Rijei; s njom nema mira dok je ne oblikuje, ispuni ili primijeni. To je utjelovljena rije koja vazda ostaje s nama (treba li se kazati kao u govoru na Gori). Novi prostor ljudskosti ori upravo trai rijeju, ona je kao crtalo za ravnice napretka. Gotovo da s rijeima, polureenicama, reenicama doivljavamo elipse pred sobom, misli vodilje, krilatice pune znaenja. orieva pjesma recital o Boiu, kao i Jutro Gospodnje Gorana Suia, u znaku su suite. ini se da nemamo to pretpostavljati, puno nam je vie stalo da prihvaamo, primamo na sebe to je dobro. Takva umjetnost svjedoi i uvjerava o ustrajnosti dara, koji se kretao putovima znatielje i igre, ali se i sueljavao diktatima tuine, kolikogod pristajali da bismo razumjeli stajalita o rapsodu i samoniklom ovodobnom aedu. Zarana je ori upoznao i prevodio duhovne pjesme amerikih Crnaca, a osobito sa zanosom prihvaa pjesmu Martina Luthera Kinga We shall Overcome (Mi emo pobijediti) kojom je istaknuo borbu Crnaca za ravnopravnost u SAD-u sredinom 20. stoljea. Njegov se motivski svijet nadalje javlja i sjedinjuje s finom ritminou pjesnikih, proznih i dramskih predloaka, sveusve iz duevnosti glazbe. S dojmljivom sastavnicom podsjea na pjesme otokog, malomitanskog kantautora Tomu Bebia; obojica pjevaju naizgled jednostavne, ali ne manje i zahtjevne pjesme. Sjetimo li se Bebieva uratka Leute moj, uvjerit emo se da, bilo na putemu moru ili komadu kamena, spremno zazvonjaju stihovi: Brodovi su isti ka i ljudi/ za suze daju suze dvi. Po ovomu su orievi uradci malomitanski, no upeatljivo s jo vie nacionalnom i opesvjetskom nakanom. Posigurno se radi o orievu razvedenu i profinjenu osjeaju za ritminost i zvukovnu stranu jezika. Ne sluajno o njegovim je audioprinosima zamijeeno da su glazbeno pronaae. Pjesme je svoje uglazbljivao i oblikovao u pjevljive ansone jednostavno, dozove li se misao Lucijana Kordia, na djelu je glazbena poezija. Njegovi snimljeni glazbeni uradci na dobro su doli razorenim upama i onima koji rade na povratku izgnanih. Knjiga, oslonac u naslijeu Potaknuti smo kljunim izrazima, mogunostima one orieve tree rijei kao iz tree Ivanove poslanice u kojoj uranski zrai udesno nazivlje: ljubav, dua, ivot, doljak, Bog, ali i istina, djeca, vjernik, brat. Njegova je rije svojevrsna logoterapija, kako je to psihologijski podastirao Viktor E. Frankl. ito je prijatelj, obiteljski raspoloen, predan sadanjemu i budunosnome zajednitvu u kojemu se provodi oitovanje ivota, pa i kultno, jednih za duge i jednih s drugima. ini se svijet je njegovih djela stvaran uz duebrinike vidike, ne potiui nikakav ezoterijski kult tuine.
Knjievne injenice koje se veu za neku orievu knjigu prepoznaju se dijelom i kao dobrodoao projekt.3 Naslovi ovdje usreditenog auktora izgledaju lepravo, a zapravo su pozadinskim sadrajem obilje, svojevrsna riznica iskustva koje se sjatilo na pouzdanim i manje znanim kritikim lokacijama. Neki prikazi njegova rada moda polaze izdalje, iz drutveno-socijalnog okruja, ali se i takvi pribliavaju svijetu njegove umjetnosti. Kroz poredbene veze i naizgled izdalje otmjeno pie Nedjeljko Fabrio naglaavajui osobitost uratka Kroz bijelu, tihu no. U kontrastivnoj rasvjeti Fabrio spominje Bartolomejsku i Valpurginu no te njima suprotstavlja prosinaki ozraeno betlehemsko nono bdijenje. Raspravlja pritom o boievanju u umjetnosti; usputno kako to kroz glazbu ine Corell, Bach ili Matz. U vie sluajeva orievo se ostvarenje pojavljuje ne samo kao knjini naslov ve i elektronini uradak, kojiput je prilagoena kazalina izvedba, predstavljena naslovna stranica Tako se djelo posigurno ire izlae recepciji u suvremene knjievnosti. S rubova dohvatljive biti djela se multimedijski usvajaju u puku i imaju izgleda odailjati dalekoseniju poruku. Ovdje su s razlogom uvrteni preteito kritiki tekstovi nastajali uz objavljivanje, ili naknadno, pojedinih orievih djela ili njegovih javnih nastupa, a podrijetlo im treba traiti kako u domicilnom govornom podruju nerijetko tako i na drugim stranama svijeta. Dakle, tretman djela ovisi od polaznih tekstova kao i odgovora na njih. Uostalom, rijetko u naim prilikama nailazimo na knjige koje zbrajaju i domae i inozemne priloge na istome mjestu. Pitamo se kako je sve uoeno i skupljeno od Buenos Airesa iz Argentine preko Mostara uz neretvansku kotlinu i nadalje. Prema svemu to zaprimaju i zapremaju ovi kritiki diskursi, izgleda vie je oria u jednome pa je dopustivo pomisliti da je po uincima gotovo sa svojstvom rada instituta. Uz kritika praenja i interpretacije orieva knjievnog rada uvrteni su u ovu publikaciju takoer napisi o njegovim posjetima naim radnicima i iseljenicima u bliim i dalekim zemljama. Pisano je o tamonjim i onovremenim aktivnostima to je slijedom ilustrirano, optoeno plakatima, obavijestima, sinopsisima i zapisima s tiskovnih skupova. Uz orievu knjigu Iseljenike kie Luicijan Kordi izrie gotovo punu odredbu orieva pjesnikog jezika u kojemu se izmjenjuje hrvatski knjievni jezik s povremenim dijalektalnim stihovima ikavskog narjeja te engleskog govora. U ralambi i primjeni jezinoga supstrata ori je dostatno uvjerljiv pa njegovi akteri govore naravno ijekavski, ali i ikavski; pritom uplee dubrovaki izgovor i unosi kajkavske stihove. (Slino e pisati i Luko Paljetak kad se pjesniki zaigrava boinim likovima). Posloena nizanka knjievnih kritika zasluuje biti prihvaenom i stoga to je dio orievoga opusa prevoen na engleski, njemaki, panjolski, francuski i druge jezike, dakle recepcija je dospijevala izvana i nalazila ukotvljenost u matinoj i inozemnoj knjievnoj rijei.4 Gledajui interkulturalno i tematski, ali pozivajui se i na mijene povijesne zbiljnosti, auktorski napisi svakako pogoduju za prevoenje.
3 Predvieno je i uvrtavanje izabranih orievih djela i ralambi za svezak 80, unutar ve dijelom tiskane edicije Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga; s njegovim su prinosima jo u istome svesku i djela Boidara Kaunka i Miljenka Stojia. 4 Na Meunarodnom slavistikom skupu u Opatiji od 22. do 25. lipnja 2007., koji je organiziralo Hrvatsko filoloko drutvo, podastro sam izlaganje Domaa knjievnost meu stranima Pri ostvarajima imuna ite oria; rad je uvrten u okviru slavenskih tema: jezik, knjievnost, povijest, kultura, folklor, mitovi, legende.
| 101
orieve komade su, valja dometnuti, izvodile profesionalne i amaterske druine. Iz teksta za boini mjuzikl Kroz bijelu tihu no nainjena je lutkarska predstava Spavaj mali Boiu u Djejem kazalitu u Osijeku. On je nesporno i pisac za djecu i mlade to kazuje i knjiga Uiteljica koja nije htjela biti dosadna (za sadanju i bivu djecu). Summa, sukritika Kroz priloene prikaze, kritike, osvrte, rasprave ili prigodne zapise utjelovljene su teme kojima se ori s vremenom bavio; usto su ukratko ili opsenije opisane teme i nomadski motivi njegovih djela. Sve su to uspjeni prinosi s kojima se osvjetljava viedesetljetna njegova prisutnost prvenstveno u knjievnom ivotu, a u koju svrhu je, poticajno, i ovdje skupljena knjievnojezina graa. Prilazio je ori otajstvenom inu stvaranja i to su prepoznali auktori napisa. Kao hrvatski i hercegbosanski pjesnik okretao se nadi, izvjesnoj zamjeni za svjetlost. Zato je njegova rije treperava i preinaiva, vazda usmjerena u obeanje punine, ali i sadraje ispunjene ljudskom slutnjom i naznakama koje se upleu u postignue slobode. Kroz orieve se ostvaraje, pokazuju kritiki prilozi, nailazi na pojedince, skupine i predstavnike narodnosnih zajednica pa uviamo njihove sudbine, zgode i posrtanja. Ujedno itatelj izblie zrije uz pievo odabrano emocionalno i misaono nazivlje, prepoznaje se u kakvoj dramatskoj situaciji, uzdahne u propnju nade za izgledniji ivot. Ljudi koje osvjetljuje prihvaaju podnoljivost jer izraz njihove due nije prizemljen ve uznosit, nedogledan. Sve to proima ponajprije rodoljubna, podjednako sakralna, ali i nikako odloena svjetovna motivacija, dapae, sve to kroz orieve je retke u meuproimanju. Negdje u pozadini prepoznaje se oriev smisao za melodramu i dijaloge o posljedicama progona i povijesti. I na uskome prostoru uoava orkestar emocija, kao da dolaze iz usmene lirike. ini se da ono to je postalo njegovo, biva i nae jer daje prihvatljive odgovore i ovrhe iz brojnih situacija. Bilo bi otuda pousko motrite ako se ne uzimaju u obzir kritike prosudbe o orievu radu, makar kadto imale i nekritika uopavanja. Poao je od toga da se prvo upoznaje zbilja, da je se razumije i vrjednuje; emocionalno je vezan za ono to doivljava, misli i pie, to spasonosno snatri i to franjevakom duhovnou sluti. Stalnost njegova rada proeta je ritminou pisanja, interno, meutim prisutnost njegova djela, gledajui eksterno, stanoviti je dokument vremena, svjetskosti, ali i stvaralaki privrene nade u plemenitiji ivot.
Nusret Omerika
Mostarske sevdalinke s lokalnim obiljejem

Saetak: U radu se daje opis mostarske sredine, kada je u njoj kao i u drugim bosanskohercegovakim gradovima i kasabama, pod posebnim okolnostima, nastajala, njegovala se i ivjela sevdalinka. Ova lirska pjesma je na upeatljiv nain sauvala sjeanje na neka deavanja u ljubavnom ivotu nekadanjih stanovnika ovoga grada. Tako je mostarska sevdalinka pored odreenih momaka, djevojaka i historijskih linosti, opjevala i kulturno-historijske spomenike na jedinstven i neponovljiv nain. Kljune rijei: sevdalinka, Mostar, Hamza Humo, grjeni mujezin, mladii, djevojke, kulturno-historijski spomenici, sevdahlijska enja, damija, mekteb, sahat-kula, aria kaduna, Ibro Fazlagi, djevojaki ponos, Alipaa, Mara, Mujaga Komadina, Zaimova Ziba, mujezin, Karaoz-begova damija, ejvan-ehaja, zlatna jabuka. Kao to postoje sarajevske, banjaluke, tuzlanske, te sevdalinke vezane za ostale vee i manje gradske sredine, u sauvanoj grai nalazi se rukovet ovih pjesama koje se zbog izrazitih lokalnih obiljeja mogu oznaiti kao mostarske, od kojih su neke odavno prele lokalne i regionalne granice i postale poznate irom Bosne i Hercegovine pa i u pisanoj knjievnosti, kao to je ona o grjenome mujezinu, koja je navela Hamzu Humu da uoblii i vlastitu pjesmu s ovim motivom. U mostarskim sevdalinkama s lokalnim obiljejima na upeatljiv nain sauvano je sjeanje na neka deavanja u ljubavnom ivotu nekadanjih stanovnika ovoga grada. Tako je mostarska sevdalinka pored odreenih momaka, djevojaka i historijskih linosti, opjevala i kulturno-historijske spomenike na jedinstven i neponovljiv nain. Bogatstvo razliitih imena i linosti velika je vrijednost bonjake lirske pjesme u cjelini, pa tako i mostarske, koja gotovo na realistian nain uva sliku (nekadanjeg) prologa ivota u Mostaru. U brojnim primjerima ova je pjesma zapamtila sasvim odreene linosti, najee djevojke i mladie, uvene zbog svoje ljepote, gizdavosti i dranja, kako pie Munib Maglajli (1991: 51) u svojoj studiji Usmena lirska pjesma, balada i romansa. To su uglavnom linosti iz prolosti grada, znamenite ili po svom statusu ili po izuzetnoj ljepoti ili po neem treem, a nije iskljueno da meu njima ima i onih koje nisu postojale nego su dolutale zajedno s odreenom temom ili pjesmom iz druge sredine ba u ovaj grad.
| 103
Kreativno i sutinsko sredite u veini sevdalinki jest djevojka, od koje polazi sve, oko koje se dogaa sve, i kojoj se opet vraa sve u vidu ve ispjevane i izbruene pjesme ispunjene sevdahlijskom enjom. Ona je subjektivno i emotivno polazite u jednom patrijarhalnom okruenju, mjesto odakle je potekla i oko kojega je nastajala ova pjesma. Ona pamti i pjeva o brojnim djevojkama i enama vezanim za Mostar i njegovu okolinu. U nekoliko razliitih varijanti opjevala je Fatimu ari (aria kadunu) i zadubine koje je podigla u Mostaru, Sahat-kulu, damiju i mekteb. Veina pjesama ispjevana je u formi zaklinjanja koja nam otkriva ogromnu kaduninu ljubav i naum, odlunost i tenju da svoju elju pretoi u djelo kako bi univerzalna ljepota graenja damije, mekteba i sahat-kule bila u skladu sa eljom srca i kako bi kucanje sata od elika prenijela u prostor egzistiranja svoga dragog Ibre Fazlagia: Falila se aria kaduna / u hamama meu kadunama Sagradit u kulu na Brankovcu / i na kuli sahat od elika Nek se uje po cijelom Mostaru / kada kucne sahat od elika Jo da nije te Vele planine / ulo bi se ravnom Nevesinju, ulo bi se Fazlagia kuli, uo bi ga Ibro Fazlagiu! Po kucanju sata od elika, on bi uo kucaj srca moga. (ero 1995: 79) Nadaleko poznata sevdalinka o Ali-pai i lijepoj Mari s Bia, ispjevana i zabiljeena, takoer u nekoliko zanimljivih varijanata, primjer je pjesme o djevojakom ponosu gdje se do krajnjih granica zaotrava jedna nemogua situacija u kojoj su se nali dvoje zaljubljenih s jedne strane to je nadaleko poznati hercegovaki velika Ali-paa, a s druge anonimna djevojka Mara. Zanimljivo je do koje mjere pjevaica ove pjesme uva spomen na stvarnu linost Ali-pae, a do koje ga mjere tipizira kao bilo kojeg drugog zaljubljenika. Njoj je, zapravo, hercegovaki velika bio potreban u onoj mjeri u kojoj je htjela istaknuti veliinu i snagu ponosa djevojke koja odbija Ali-painu ponudu: Ali-paa na Hercegovini Lijepa Mara na Biu bijae Koliko su nadaleko bili Jedno drugom jade zadavali Knjigu pie paa Ali-paa Lijepa Maro, bi li pola za me? S Bia Mara njemu poruuje: Da me prosi ne bih pola za te Da s oeni bih te otrovala! (Dizdar 1944: 40) uveni mostarski gradonaelnik s poetka XX. stoljea Mujo Komadina i Zaimova Ziba opjevani su u poznatoj sevdalinci Dvore gradi Komadina Mujo, u kojoj ga pjesma pamti kao obino ljudsko bie koje voli i pati kao i svi drugi ljudi, dok ga historija zapisuje kao velikoga graditelja i zaljubljenika u svoj grad. Naime, pjesma polazi od injenice
da on nije, ipak, obini smrtnik, jer ne moe svako sebi priutiti gradnju impozantnih dvora i pozlatiti ih eenijem zlatom. Pria se ne zavrava zavretkom gradnje dvora, ona tu, zapravo, tek poinje: Dvore gradi Komadina Mujo Sred Mostara najljepega grada Oblazi ga cijeli Mostar redom Samo nema Zaimove Zibe. (Guni 1997: 105) Graditelju nije ni do kakve slave i zahvale, on se ne zadovoljava dolaskom cijelog Mostara, njega mui nedolazak one do koje mu je najvie stalo, vie nego do cijeloga grada: to te nema, Zaimova Zibo Za tebe sam dvore sagradio I eenim zlatom pozlatio. (Guni 1997: 105) Ovi bolni i enjom ispunjeni poklici odaju nam prisutnost jedne sasvim obine ljudske elje da dvori imaju samo smisla ako e u njima ivjeti Zaimova Ziba, bez nje je gradnja besmislena i beznaajna u usporedbi s onim to Mujaga osjea prema Zibi. Nekoliko zanimljivih sevdalinki opjevalo je mahalu Cernicu i njenog stanovnika hadi Jusufa Eficu, koji je ivio krajem 19. i poetkom 20. stoljea, te njegovu avliju nadaleko uvenu po svojoj ljepoti i veliini, kao i neobian ljubavni detalj s Kovaginom Faticom: Kolika je ta misirli Cernica jo je vea Eficina avlija s kraja na kraj ul-beharom prostrta Na njoj sjedi hadi Jusuf Efica Na krilu mu Kovagina Fatica Pa je ljubi s desnu stranu solufa Ona njega pokraj mrkog fesia Kad mu Fata na krilacu zaplaka. Hatida Siro eri, kazivaica nekoliko mostarskih sevdalinki s lokalnim obiljejima, kazivala je knjievniku Aliji Nametku da su pjesme o hadi Jusufu Efici mogle nastati devedesetih godina 19. stoljea, ali i kasnije. Jedna od njih apostrofira djevojaku kletvu, koja u nesvakidanjoj slici gledanja izdaje vjernosti s pendera, estoko sublimira djevojaku ljutnju u elji umiranja dragog, ime bi se razrijeilo suparnitvo dviju djevojaka.
| 105
Kolika je sva mostarska Cernica jo je vea Eficina avlija. U avliji uzrasla je sevlija oko nje je ozidana sofica. Tude sjedi hadi Jusuf Efica gledala ga vjerna ljuba s pendera Vidi ,majko,tvog Jovana-Jusufa Maru voli a mene ne voli Da Bog da ga pozobala zemljica (umurija, Most:130) Izvanredna pjesma Zaljulja se mostarska munara pjeva o izuzetnoj ljepoti Lakiia Zlate i o njenoj pjesmi kao specifinom nainu manifestacije te ljepote. Poznato je da se o djevojakoj ljepoti moglo samo nagaati, prepriavati i pjevati, jer se djevojka nije mogla pokazati nigdje izvan svoga doma i avlije. Nadaleko uvena ljepotica tako e se pokazati svojom pjesmom i svojim glasom, te na taj nain zaluditi tri mujezina, ali i zaljuljati mostarsku munaru i potresti Mostarsku upriju. Zaljulja se mostarska munara Potrese se Mostarska uprija Mujezini uiti prestadoe Zautjee softe u medresi Kad zapjeva Lakiia Zlata. (Orahovac 1968: 777) Slika je krajnje precizna i plastina; Zlatina pjesma ne ostavlja ravnodunim ak ni one koji bi trebali biti imuni na takve izazove mujezine dok ezan ue, premda pravi razlog njena pjevanja nije u elji da ih zavede i unese pometnju meu njih, nego da dadne oduka svom ojaenom srcu i da pjesmom olaka slubujue dane gonde Mehmeda, njenoga dragog, koji straari na Carskoj tabiji u Mostaru. Sevdalinka kao najzreliji izraz kiene gradske kulture ivljenja nije pjevala samo o mladiima i djevojkama i njihovim ljubavnim jadima nego i o posebno zanimljivim lokalitetima i kulturno-historijskim spomenicima odreene gradske sredine, pa tako i Mostara. Kao jedno od razvijenih i vanijih gradskih sredita u Bosni i Hercegovini, imao je to ponuditi usmenom pjevau na opjevanje. Karaoz-begova damija sigurno je, pored Starog mosta, najpoznatija i najljepa graevina u Mostaru podignuta 1557. god. a u pjesmu je ula i postala poznata, osim po ljepoti i vitkoj munari i po mladim (erzi) mujezinima, te gromovima koji su esto u nju udarali.
O damijo, Karaoz-begova to mi u te esto grom udara? Je l u tebi stjena od Budima Je l u tebi siromako blago Ili si se s haramom gradila? (Orahovac 1968: 188 ) Odgovor dolazi u vidu tajanstvenoga glasa iz damije: Nit u meni stijena od Budima Nit u meni siromako blago Niti sam se s haramom gradila Ve u meni erzi mujezini to se penju bjelu erefetu Te gledaju od vrata do vrata Gdje e vidjet lijepu djevojku Jal djevojku, ja li udovicu Jali koju mladu puenicu Jal nevjestu skoro dovedenu Zato u me grom udara esto. (Orahovac 1968: 188) Husaga ii (2007: 185) u svojoj knjizi Postanak i razvitak grada Mostara navodi da je grom zaista 1901. god. udario u munaru Karaoz-begove damije, otetio je do erefe i na njoj u petak, u podne, ubio uvenog mujezina Hamida Vuka, poznatog po snanom i melodinom glasu iji se ezan mogao uti i u okolini samog grada. Usmena lirska pjesma opjevala je ejvan-ehajinu damiju, poznatu po svom kubetu sa zlatnom jabukom koja je jedne noi iznenada iezla. U nekoliko razliitih varijanata opjevan je njen nestanak i jamstvo lijepe djevojke, kerke gradskog dizdara za svoga momka, koji pod tekim mukama priznaje da je ukrao od zlata jabuku da bi skovao dragoj belenzuke: Ukrade se od zlata jabuka Sa damije ejvan-ehajine Sve se jami jedno za drugoga A sarhoi po dva za jednoga Za Aliju jamca ne bijae Za Aliju imamovog sina Za nj se jami lijepa djevojka Lijepa Hanka, gradskog dizdara. (Maglajli 1978: 110)
| 107
Pored ejvan-ehajine damije, opjevan je i njegov mekteb podignut 1554. godine poznat u pjesmi kao eer mejtef, jer je vakif u svojoj vakufnami odredio da se troi po dva dirhema dnevno za nabavku voa ili slatkia koji e se dijeliti djeci svakog etvrtka poslije podne (up. Hasandedi 1955: 275-286). U njemu je, kako pjesma kae, ponekad uilo po tristo djevojaka i etirsto mladih momaka. U Mostaru ikli mekteb kau U mektebu trista djevojaka etiristo mladih je momaka Hoda im je Omerefendija Kalfa im je mlada Umihana (ero 1995:403) Pored navedenih linosti i kulturno-historijskih spomenika, lirska pjesma je opjevala i mnoge druge stanovnike i objekte vezane za grad Mostar. Zahvaljujui, izmeu ostalog, i njoj, u mogunosti smo cjelovitije i obuhvatnije prouiti prolost Mostara i njegov kulturni identitet, kako za vrijeme Osmanskog Carstva, tako i u doba austrougarske vladavine. ZAKLJUAK Mostarske sevdalinke, a posebno one s lokalnim obiljejima, gotovo na realistian nain, sauvale su sjeanje na sasvim odreene mladie i djevojke, kao i dogaaje vezane za neki od kulturno-historijskih spomenika ovoga grada. U veini njih je djevojka ta od koje polazi sve, oko koje se dogaa sve, i kojoj se opet vraa sve u vidu izbruene pjesme kao emotivnog polazita i utoita u jednom patrijarhalnom okruenju i odreenom vremenu. U nekoliko razliitih varijanti sevdalinka je opjevala Fatimu ari (aria kadunu), potom Lakiia Zlatu, lijepu Maru s Bia, Zaimovu Zibu, elebia Bibu, Kovaginu Faticu, Ajku Seferovu, Suljaginu Fatu, Rajkovia Fatu, Ljubuaka enku, Moria Begaju, Rukiju Dukatarevia, Kajtazovu ulsu, Bievia Hanu, Kotluinu Mejru, Harpagia Umu itd. Ali i brojne muke linosti, manje ili vie poznate, historijski potvrene ili potpuno anonimne: Mujagu Komadinu, Ibru Fazlsgia, Ali-pau, hadi Jusufa Eficu, Kapi Ahmed-agu, bazerdan Mustafu, Omer-efendiju i druge. Lirska pjesma je, pored navedenih linosti i kulturno-historijskih spomenika, opjevala i mnoge druge stanovnike i objekte vezane za grad Mostar. Tako smo, zahvaljujui izmeu ostalog i njoj, u mogunosti cjelovitije prouiti prolost Mostara i njegov kulturni identitet za vrijeme vladavine Osmanskog Carstva i Austro-Ugarske Monarhije.
Izvori i literatura: ii, Husein (2007): Postanak i razvitak grada Mostara, Mostar umurija, Ismet(2000): uvene Efice iz Mostara, Most br. 130. 2000. Dizdar, Hamid (1944): Sevdalinke, Sarajevo Guni, Vehid (1997): Sevdalinke o gradovima, Biha Hasandedi, Hivzija (1955): Zadubine ejvan-kethode u Hercegovini, Prilozi za orijentalnu filologiju, Sarajevo 6. Kurt, Muhamed Delaludin (1902): Hrvatske narodne enske pjesme (muslimanske), Mostar 7. Maglajli, Munib (1991): Usmena lirska pjesma, balada i romansa, Sarajevo 8. Orahovac, Sait (1968): Sevdalinke, balade i romanse Bosne i Hercegovine, Sarajevo 9. ero, Muhamed (1995): Sevdah Bonjaka, NIPP Ljiljan, Sarajevo 1. 2. 3. 4. 5.
| 109
Marko Raguz
Putovanje granicom koja razdvaja svjetove

(Interpretacija romana Hodoasnici neba i zemlje, Filipa Davida)
Mnogo sam o ovome razmiljao. emu sve te strahote, svi ti komari i uasi, boletine i ratovi? Mora li prethodno doi do unitenja jednog posrnulog, zagaenog sveta, da bi nastao novi? Da li se uvek iznova obnavlja prvobitna istorija ljudskog roda, nastanak ivota iz uzavrelosti razliitih elemenata, iz kala i blata? Ne znam. Nemo da odgovorimo na ovako vana pitanja ini nas nesretnim i melanholinim. Filip David (Hodoasnici neba i zemlje) I. Roman Hodoasnici neba i zemlje Filipa Davida pisan je na nain na koji su pisani pikarski romani. Prvo poglavlje romana (U inkvizitorskom zatvoru. Valdeaninova ispovijest. Auto da fe. Vatrena lopta. na taj nain je naslovljeno svako poglavlje, to je nekad bilo ustaljeno), osnovno je poglavlje, jer je u svakom smislu okvir to jest u smislu i sadraja i forme a upravo se tu krije okosnica, kljuna toka Davidova romana. O tome u govoriti na kraju ovog rada. Radnja romana je smjetena u srednjovjekovnu panjolsku. Biskup, zastupnik Velikog inkvizitora glavnoga lika (a pripovijedanje tee u prvom licu), poziva na odgovornost zbog izvravanja vjerskih zakona i obiaja heretikog praznovjerja. Biskupove rijei glavnog lika podsjeaju na ono to se dogodilo desetak godina ranije, a tie se surovosti inkvizicije prema hereticima i onima koji su sumnjieni za herezu: Mo Consejo Supremo de la Santa Inquisicion postala je neograniena. Otvoreni su grobovi poznatih preobraenika kako bi se proverilo jesu li sahranjeni po vaeem crkvenom obredu. Tamo gde nije bilo prestupa kosti su vraene u grobnicu, a gde se sumnja pokazala opravdanom bacane su psima i rasturane da im se zatre svaki trag. Optuuju ga da se, nasuprot savjetima roditelja, zaslunih graana Kraljevstva i Krune, posvetio zabranjenim mistinim knjigama praotaca. Glavni lik se kune da to nije tono, meutim biskup je na njegove rijei gluh te ga osuuje na tamnicu, do izricanja presude. Na tavanici tamnice se nalazio jedan otvor, kroz kojega
je danju prodirao snop svjetlosti (gotovo uvijek se, u djelima u kojima likovi borave u tamnici, pridaje vanost tom otvoru). ak i u zatvoru, zatoeni ljudi nisu izmeu sebe razgovarali, bojei se dounika. Ipak, glavni lik u tamnici upoznaje jednog zatvorenika Valdeanina, koji pripovijeda o svome ivotu. Karakter Valdeaninov se moe potpuno opisati njegovom izjavom: Na svetu ima onoliko boijih crkava koliko ima boijih ljudi. Verovanje je upisano u ljudskoj dui, i na nebu. Isto tako, jedna Valdeaninova izjava je kljuna i za idejnu osnovu romana: Jer, zaista, u nama ne ivi samo jedna linost. Jedna je samo ukrotila one druge; nekada je to razbojnik, nekada astan ovek. (...) Ja sam susretao te druge ljude u sebi. Znam stoga koliko je ovek sloeno delo Boje, svet u svetu, haos u haosu. Valdeaninova pripovijest je vana radi strukture romana (i sam pripovjeda je na kraju istakao vanost Putovanja i Prie), pa u o njoj govoriti kad doem do toga. U romanu Uskrsunue, Lav Tolstoj najprije opisuje uasne uvjete u kojima osuenici borave a rije je o zatvorskim elijama u Sibiru da bi potom ukazao na samo jedan detalj kri koji je okaen na zidu elije , ime je rekao sve. U svitanje, u straarskoj pratnji (kako stoji u romanu sudbonosnog dana) naputaju tamnicu i kolima, koja vuku dva BIJELA konja odlaze na trg, na mjesto njihove Golgote. Na sredini trga glavni prostor zauzimale su dve lomae (quemadero) iznad kojih se uzdizao ogromni beli krst. BIJELI krst. Tim detaljima je ponuena prava slika vrijednosti koje je glavnom liku isticao biskup. Glavnog lika ipak osuuju na Putovanje, hodoae radi proienja, dok Valdeanina spaljuju na lomai. Pri tome se dogaa neto to, na prvi pogled, izgleda kao fantastini motiv: Pod nogama ponositog Valdeanina potpalie vatru. Gust dim, a zatim i plamenovi vatre obavie telo ovog hrabrog oveka. Odjednom, dogodi se neto neoekivano. Munja dolete iz nebesa i pogodi ga. Pre nego to je zahvaeno plamenom lomae Valdeaninovo telo zaplamte tajanstvenim plamenom iznutra. Sklopio je ruke, bez glasa i pokreta. Iz usana, oiju i nosa pokulja dim. Iznenada, pred hiljadama oevidaca, plamtea lopta izdvoji se iz gorueg tela. Kruila je iznad trga, a onda velikom brzinom polete prema severu, u onom pravcu gde se nalazi sveti grad Valdeana Pinerolo, u Pijemontu. II. Po svemu sudei, postoje svetovi vidljivi i nevidljivi, svetovi arobnjaka, demona, anela, nebesa i podzemlja, postoje na jednom mestu i istovremeno. Moj otac je govorio: Ako hoe da prie boanskom prestolu mora ljubiti sve stvoreno. Mora se moliti i za zle duhove, oseati ljubav i za zlo. Ljubavlju se zlo preobraava i tako unitava. Filip David (Hodoasnici neba i zemlje) Nije rije o fantastinom motivu budui da se radi o svijetu u kojem je metafiziko sastavni dio fizikog svijeta. Primjera za to u knjievnosti ima mnogo, ali razlika se sastoji u tome da je ovdje to podreeno borbi sila, borbi izmeu Dobra i Zla, izmeu ljudi i unutar ovjeka. U tom svijetu postoji opozicija, suprotstavljenost dva makrosvijeta u okviru jednog, i po horizontali i po vertikali. Po horizontali bi se ta opozicija ticala sljedeeg: Uprkos svemu, more, poseduje opinjavajuu privlanost. Sve to je preko mere strahotno i nakazno, ima neki poseban oblik velianstvenosti. Nepojmljivi ambisi
| 111
i nezamisliva udovita zasluuju nae strahopotovanje. Ali, rei u vam i ovo: nigde, ni na jednom drugom mestu na kugli zemaljskoj ne postoje takvi prizori iskonske lepote dostupne samo onima to se bez zazora izlau uasavajuim opasnostima. Nigde nebo nije tako ispunjeno prvobitnom veliajnou nego to je nad otvorenim morem. Bilo danju pod sunevim sjajem, bilo nou kada se ispuni meseinom i treptanjem nebrojenih zvezda koje nas podseaju kako smo siuni i gotovo nepostojei u velikom svemiru. A neto prije nego to je ovo izrekao, dobri posjetilac, Grk (koji glavnome liku, iscrpljenom od morske bolesti dakle, putuje brodom Njenog Kraljevskog Visoanstva, to je prva etapa u njegovom putovanju daje gorki lijek) istie razliku izmeu kopna i mora, u smislu da se razuman ovjek dri kopna, dok su morski putovi u vlasti demona. A putovanje putovima koji su u vlasti demona podrazumijeva prisutnost velikog broja iskuenja koja se pred putnikom pojavljuju. Meutim, opozicija izmeu kopna i mora, kao Poznatog i Nepoznatog moe biti opa - za glavnog lika, kao i za druge likove, Nepoznato je sve ono s im se susreu nakon polaska, dakle, iz Poznatog, na put. Dakle, svijet je u ovom romanu po horizontali podijeljen na Poznato i Nepoznato. Nepoznato stoji pred putnikom koji ga uei preobraava u Poznato. Opozicija izmeu svjetova po vertikali se tie postojanja Sila, svijeta Dobra i svijeta Zla. Brod Njenog Kraljevskog Visoanstva napadaju gusari. Grk i glavni junak jedini preivljavaju i bivaju zatoeni na gusarskom brodu. Negdje oko podne, nekoliko dana iza toga, mornari primjeuju da se daleko na puini neto dogaa, to meu njima izaziva pometnju. Tako mi boginje Nereide, povika iznenada Grk, nasluujem pravi razlog ove iznenadne pometnje! On je zurio u daljinu, prema nadolazeoj opasnosti. Po svemu sudei, dragi prijatelju, uskoro emo se susresti sa jednom prirodnom pojavom koju nazivaju vraji levak, ili ako vam se vie dopada srce uragana. Ponegde moete uti izraze: nebeski vrtlog ili morska pijavica. Sve su to razliita imena za istu pojavu. Mornari pripovedaju kako se u sreditu ovoga vihora nalazi prolaz kojim se sa neba na zemlju sputa hiljadu puta hiljadu demona i da su to najnevaljaliji meu zlim avolima. Zatim brod biva zahvaen uraganom. Slijedi prelijep opis na nekoliko stranica onoga to se u tom uraganu nalazi, da bi se na kraju, na glavnoga lika, ustremio demon u obliku oluje: ta je ovek prema njima? ta ljudska dua? Zraak svetla ili zrno praine. Ili kako je moj uitelj govorio: ruah, dah podaren od Boga. Jedan daak suprotstavljen oluji. Oluja sada predstavljena u obliku najmonijeg demona, irei oko sebe uas sadran u nezajaljivoj moi rune, pomahnitale zveri, zveri iz bezdana, gutala je due pirata, njihovog roblja, duu broda i duu svakog pojedinanog predmeta i oblika to je poput iskre treptao u ludakom vrtlogu. Video sam kako izgleda kraj sveta, kraj svega, kako izgleda nitavilo. To bi bila slika tamne strane, sile Zla. A ovako se u tom svijetu oituje sila Dobra: U taj as u onoj buci koju su stvarali podivljalo more, sumanuti vetar i urlici demona zauh um velikih krila. Zauh ga pre nego to se u dubini tame otvori pukotina kroz koju probi irok zrak svetlosti a onda kroz taj prolaz dolete veliki orao, taj kralj ptica, kako ga nazivaju u naim krajevima. (...) Nasluuje da je moj orao spasilac onaj za koga se u Grkoj veruje da kree sa kraja sveta i zaustavlja se na vrhu Omfalosa u Delfima. Ta ptica prati sunevu putanju i njen let, a moje spasenje znai da sam zatitom nekog od dobrih anela. ak se i u dosada navedenom moe prepoznati u kolikoj mjeri Filip David koristi formu pikarskog romana, ali ne na nain da parodira i tome slino, kao to je to, recimo, inio Volter u Kandidu u odnosu na antiki roman, ve i sadraj i formu uvelike podreuje
osnovnoj ideji romana stoga bi se moglo ustvrditi da je ovaj Davidov roman, kako to esto za odreene romane kae Tvrtko Kulenovi, roman s tezom a ta glavna ideja umnogome korespondira s vremenom u kojem je Filip David pisao roman Hodoasnici neba i zemlje (rad na romanu je zapoeo 1991. godine, a zavren je 1995). Mihail Bahtin (a rije je o knjizi O romanu) pie da Apulejev roman Zlatni magarac tematizira ivotni put glavnog lika Lucija, koji se moe prikazati na sljedei nain: posrnue kazna iskupljenje blaenstvo. Taj okvir moe vaiti i za roman Filipa Davida, naravno, uz odreene izmjene, o emu u kasnije govoriti. (Taj okvir se moe primijeniti i na neke druge roman s tezom: kao primjer se moe uzeti Zloin i kazna Fjodora Dostojevskog i Uskrsnue Lava Tolstoja. Shema ivotnog puta glavnih likova u tim romanima (Raskoljnjikov i Nehljudov), jednaka je duhovnom ivotnom putu Lucija iz Apulejeva Zlatnog magarca, osim odsutnosti blaenstva (kod Dostojevskog i Tolstoja), jer se ono prema kranskom ustroju svijeta ostvaruje s onu stranu (premda se naznake tog blaenstva mogu pronai u samom kraju Zloina i kazne, budui da se izbijanje krljave trave iz smrznute sibirske zemlje moe odnositi i na poetak Raskoljnjikovljeve moralne katarze). Ovdje se kao problem namee a tie se to Davidova romana odreivanje, da tako kaem, toga o kojoj je to koncepciji svijeta rije. To je jako vano. Najprije treba ustvrditi da je svijet u tome romanu jedna zaokruena, monolitna cjelina s vlastitim zakonima, koji nemaju nikakve veze sa zakonitostima koje postoje u realnom svijetu. U etikom smislu taj je svijet jasno razgranien na svijet Dobra i svijet Zla. Istina je da su ti pojmovi u tome svijetu apsolutizirani, ali ne u odnosu na kransku ili neku drugu koncepciju svijeta, dok su, s druge strane, Dobro i Zlo (dakle, kao kategorije koje su iznad bilo koje fiksirane i unutar sebe zatvorene religijske koncepcije svijeta) okvir u kojem se pojavljuju mitska bia iz razliitih religija. To je vrlo vano u ovom Davidovu romanu, pa zasluuje jo panje. Dakle, elim jo neto kazati o svijetu u ovom Davidovu romanu, u smislu kozmopolitizma kao moe biti izvjesnog rjeenja, tj. izlaza. Rije je o borhesovskoj vrsti kozmopolitizma. Glavni lik na svome putovanju, ali i kroz prie koje slua od ljudi koje na tom putovanju sree, upoznaje veliki broj svjetova na jednom mjestu, bivaju okupljeni ljudi iz raznih krajeva svijeta (a svaki u sebi nosi taj jedan svijet iz kojega je potekao), koji priaju prie iz tih za glavnoga lika nepoznatih svjetova. Dakle, radi se o bogatstvu, arenilu, i to je najvanije isprepletenosti i umreenosti svjetova. Jasno da na razini odreenih pria moemo itati o njihovoj suprotstavljenosti, o svjetovima kao tvravama ne samo o suprotstavljenosti i borbi izmeu svijeta Dobra i Svijeta Zla, kako unutar tako i izvan ovjeka nego o borbi religija, a preko njih i civilizacija. Upravo se umreenost i bogatstvo tih svjetova koje je ostvareno dovoenjem u odnos, neposredno ili putem prie, itavog tadanjeg svijeta (a radi se o srednjovjekovnom vremenu) namee kao nadilaenje te suprotstavljenosti iz koje proizlazi veliko zlo, u smislu u kojem je npr. Amin Malouf pisao o tome. Postoji golem broj imena u ovom Davidovu romanu, pa ne mogu pouzdano ustvrditi jesu li sva istinita, u smislu da su ili historijska ili mitoloka, ili da na neki drugi nain pripadaju odreenim kulturama, to jest, moe biti, postoji odnos istinitoga, lanog, izmiljenog, na nain na koji je to kod Borgesa. Kada se govori o svjetovima u Davidovu romanu Hodoasnici neba i zemlje treba napraviti distinkciju izmeu svjetova i po vremenu opet na, uvjetno reeno, horizontalnu i vertikalnu. Svjetovi po vremenskoj horizontali
| 113
bili bi okvir koji je definiran putovanjem glavnoga lika, u koji se mogu svrstati i prie o proteklim vremenima (jer ne dolazi do probijanja, do spoja), dakle, ono to se podvodi pod sadanjost. Budui da u ovom romanu dolazi do spoja izmeu sadanjosti i prolosti posredstvom neke vrste vremeplova, mora se ukazati na postojanje i funkciju svjetova po vremenskoj vertikali, i to na primjeru jedne od pria, a rije je o susretu izmeu Kartafilusa, tj. Lutajueg Jevrejina (ili Ahasvera) i doktora Kornelijusa Agripa, njemakog maga, alkemiara, majstora okultnih vjetina. Priu o tome pripovijeda starac, ije su oi zapanjujue svijetle i sjajne, poput oiju mladia, a lice izbrazdano borama (na kraju e se ispostaviti da je to glavom Kartafilus, koji zapravo pripovijeda priu o sebi). Prije nego to e poeti, govori o ogledalima: Oprostite to se nepozvan upliem u razgovor, ali no je duga, a malopreanja pripovest poziva na razmiljanje o raznovrsnosti ogledala i njihovoj moi. Ogledala otkrivaju veliku tajnu veite praznine, onu dubinu do ijeg se kraja nikada ne moe dospeti. Posreduju izmeu ovoga i onoga sveta. Due mrtvih pomou ogledala privlae ive. Ima ogledala u kojima ovek ne sme da se ogleda jer e umreti. Jedan mudrac kae da svako ogledalo, dovoljno staro i dovoljno veliko, otkriva nezemaljske duhove. itav na univerzum sastavljen je iz ogledala. U njima je poetak i kraj vremena, ivot, smrt, sve. Taj susret se dogodio u Firenci, u pono. Kartafilus (Lutajui Jevrejin) i Kornelijus Agripa su na izvjestan nain suprotnosti Agripa je poput Fausta, stekao je natprirodnu mo, o njemu se prialo da je avolov uenik i da moe stupiti u vezu s mrtvima, ali iako se to doslovno ne navodi, sve to ini trebalo bi biti usmjereno ka tome da pronae klju univerzuma, tajnu vjenoga ivota (u smislu u kojem Balzakov Baltazar iz Traenja apsolutnog eli od olova praviti zlato). Ipak on govori Kartafilusu: Sva znanja su bezvredna jer traju koliko ljudski vek. Dan brzo prolazi, a no je beskrajna. Zavidim vam jer ste sagledali krajiak venosti. Dakle, ideal Kornelijusa Agripa bi bilo dosezanje vjenosti, onoga to posjeduje Kartafilus. Dok je Kartafilus doao kod Kornelijusa Agripa kako bi na njegovom maginom ogledalu, ogledalu okultne nauke, vidio Rebeku, ker Rabi Ezre. Onakvu kakva je bila kada sam je prvi put sreo na obali Kedrona u vrtu njenoga oca, kada smo oboje poverovali u ljubav u divnu nevinost sveta, bezbrini i mladi, daleko od svih iskuenja, grozota i uasa to su nas ekali u ne tako dalekoj budunosti. Najstranija stvar na svetu je enja, a ja dugo bolujem od te neizleive bolesti, najstranije kazne date u naslee ljudskom rodu. Na tom ogledalu se pojavio tunel, kroz koji je vodio put kroz vrijeme. Kartafilus je zaplakao kad ju je vidio (a i ona je ula njegov glas), a to je bilo zbog sjeanja na istinski ljudski ivot. Kartafilus ne koristi ogledalo kako bi se njime vratio u davnu prolost, ve i da prodre u budunost, traei tako odgovor za svoju sudbinu. (Uzgred kazano, Lutajui Jevrejin bi mogao biti olienje ovjeanstva, svi ljudi u jednom.) Ono to je vidio podsjea na apokalipsu, pa mu njegova sudbina postaje nevana. Ogledalo prsnu, a iz njega izleti golem orao u nameri da kazni uljeza u zabranjena i dobro uvana podruja budueg sveta. Dakle, na ovom primjeru se moe vidjeti na kojem naelu funkcioniraju svjetovi, usporedni svjetovi, u ovom Davidovu romanu oni ne postoje samo u sadanjosti, a u sadanjosti postoji bezbroj usporednih svjetova, nego i po vremenskoj vertikali, u prolosti i budunosti, svi postoje istodobno i izmeu njih postoje veze.
III. Tada e poeti tvoje putovanje kroz tamu. Videe strane scene, biti na velikim iskuenjima, poverovae da umire. Pre nego to se dogodi preobraaj doivee vrhunac uasa i najveu stravu. Dolazak do velike Misterije jednak je putovanju kroz lavirinte smrti. Filip David (Hodoasnici neba i zemlje) Na emu se zasniva u Davidovu romanu Hodoasnici neba i zemlje odnos izmeu PUTOVANJA i PRIE, te na koji su nain ti pojmovi za ovaj roman vani. Treba poi najprije od samoga siea romana. PUTOVANJE ali putovanje na bazinom planu ovdje postaje siejna osnova. Putnik (to jest glavni lik) kree na put od toke A prema zamiljenoj, nepoznatoj jer se ne tie lokacije ve stanja njegovog duha (ne treba zaboraviti da je osuen na putovanje radi proienja duha) dakle, prema nepoznatoj toki (to bi trebala biti oznaka za krajnju toku, odnosno zavretak njegovog putovanja). Izmeu te dvije toke, koje oznaavaju poetak i kraj putovanja, jasno, postoji veliki broj toaka kao etapa puta, samo to se one ne mogu obiljeavati redoslijedom u ovome sluaju, abecednim jer glavnoga lika sluaj esto baca iz jedne situacije u drugu, iz nevolje u nevolju i tome slino (a to je, takoer, karakteristika siea veine antikih romana). Ipak, treba kazati da je ta razina romana Hodoasnici neba i zemlje, dakle ona koja se moe podvesti pod kategoriju putovanje na bazinom planu veoma jednostavna, slabo razvijena (to nipoto nije nedostatak, jer ima svrhu). Svrha toga je sljedea cilj oigledno nije bogata, vjeto konstruirana radnja, kao to je to cilj bio u antikom romanu, ili kao to je to cilj u pustolovnom romanu, ve je osnovna svrha u konstruiranju siea zaokruivanje idejne razine, a putovanje glavnoga lika je u tom smislu zaokrueno, s jedne strane, a s druge, na glavni sie a to je putovanje glavnoga lika pridodat je veliki broj usporednih siea, odnosno manjih pria, koje pripovijedaju likovi na koje glavni lik tokom svog putovanja nailazi. Paralalne sie je formulacija Mihaila Bahtina, a tie se funkcije prie o Psihi u okviru Apulejeva romana Zlatni magarac ta dva siea, glavni i paralelni, korespondiraju na idejnom planu. Isto tako u Davidovu romanu Hodoasnici neba i zemlje postoji idejna korespondencija izmeu glavne prie i sporednih pria, tovie, upravo je ta idejna veza meu njima ono to od tog romana gradi vrsto strukturiranu cjelinu, a to se na prvi pogled ne bi moglo ustvrditi. Svrha putovanja je uenje. Ali putovanje samo po sebi zahtijeva znanje, to jest, da bi se putovanje kao takvo moglo ostvariti, putnik mora biti u mogunosti prelaziti preko prepreka na koje tokom putovanja nailazi. U ovom sluaju se to prije svega tie naina na koji se putnik moe oduprijeti iskuenju. Svi drugi likovi, na koje glavni lik tokom svog putovanja naie, koji mu priaju prie, imaju funkciju Uitelja, oni, pripovijedajui mu prie o dogaajima koji su se njima desili, daju glavnome liku znanje koje e mu pomoi u nadilaenju prepreka na vlastitom putu, tim prije to su prepreke na koje su oni nailazili jednake prirode kao i one na koje on nailazi. To nipoto ne znai da su ti Uitelji superiorni u odnosu na sva Iskuenja na koja nailaze, odnosno da ih njihovo znanje ini nedodirljivim za Zlo. Oni su upravo svoje znanje i stekli tako to su preli preko mnogo Iskuenja. Najbolji je primjer Grka, kojemu na spavanju lopovi skidaju
| 115
s vrata dva amuleta smaragdnog skarabeja i Ozirisovo oko, radi ega je ponovno postao rob nubijske princeze (koja predstavlja Zlo). Grk je mnogo prije prie koja se deava glavnom liku pao pred iskuenjem koje je pred njega stavilo Zlo, sada olieno u nubijskoj princezi, ali su mu dobri ljudi (koji su u odnosu na Grka isto to je on u odnosu na glavnog lika) dali smaragdni skarabej zbog kojega mu nikada nee smjeti prii zli duhovi. Beduin, najstariji u skupini nomada i njihov vra (koji mu je kasnije dao smaragdni skarabej) kazao je Grku da, ukoliko se eli osloboditi nubijske princeze, mora znati tko je ona, a to nije mogue, jer je ona zagonetka s mnogo istovremenih rjeenja, a kad ih ima mnogo, nema onog pravog. Tu vidimo kakva je pozicija ovjeka koji se sam eli boriti protiv Zla, bez pomoi sila Dobra. Stoga, putovanje se u ovome romanu treba promatrati na vie razina. Glavna je podjela u romanu kao to je ve navedeno na Putovanje i Priu. Ali i u okviru Prie (tj. spomenutih usporednih siea) osnovno je putovanje (koje se dogaa drugim likovima ili onima koji priu priaju, ili su ti prisustvovali odreenoj situaciji, ili su priu uli od nekoga drugog), a to putovanje je u osnovi jednako putovanju glavnog lika. Prianje pria je u ovom Davidovu romanu organizirano na slian nain kao to je to u Zlatnom magarcu, Dekameronu ili Hiljadu i jednoj noi razlika je samo u izgledu okvira, te u tematskoj uvezanosti pria. U ovom se romanu prie priaju u tamnici, u potpalublju broda, tokom samoga putovanja, na raznim konacima i tome slino. to se tie povoda za pripovijedanje pria, sve se moe svesti na ono to je reeno prije poetka pripovijedanja jedne od pria: Putovanje bre prolazi kada rei prate korake. Pa i u Tisuu i jednoj noi se esto pripovijedaju prie kad se neki likovi koji su na putovanju okupe na istom mjestu radi odmora, prenoita... (U odmorite je upravo ula nova grupa ljudi. Po odei i dranju reklo bi se da su hodoasnici. U tiini, smestili su se u jedan ugao prostorije. Njihovim dolaskom soba se sasvim ispuni. Putevi ljudski i putevi gospodnji zdruili su nas za ovu no, a ve ujutro opet e svaki krenuti tamo kuda ga noge nose, za svojom sretnom ili nesretnom zvezdom., stoji u Davidovu romanu.) U idejnom smislu, sve prie se uglavnom zasnivaju na sljedeem Putnik (u doslovnom ili prenesenom smislu) se na svome putu nae pred Iskuenjem koje ga moe odvesti ili na put Dobra ili na put Zla. Mogu ovdje ponuditi presjek jedne prie (tj. paralelnog siea) koja e da poslui kao primjer. Rije je o prii o fansigaru Sadi Babi: Sadi Baba je pripadnik indijske sekte fansigara ili davitelja, koji oboavaju Kali, boginju smrti Sadi Baba ivi s uvjerenjem da je njegova divlja i okrutna dua tigra zarobljena u ljudskom telu. Jedan sveti ovjek je Sadi Babi kazao da njegova opsjednutost potjee iz sna, kojega esto sanja a sanja golemog tigra, plamenih oiju , te ga radi toga uputi jednom udotvorcu, poznavaocu kultova i magija. udotvorac Sadi Babi savjetuje da ode u dolinu Nerbuda, gdje mora u jednoj kolibi provesti etiri dana u postu, a potom pojesti jedan kotunjavi plod. Iza toga e moi ivjeti jednu no u tijelu tigra i biti gospodar dungle. To e Sadi Babu izlijeiti od njegove bolesti, ali se mora vratiti u kolibu prije svitanja. Sadi Baba poslua savjet; sljedeeg jutra krenu na put, a dva dana kasnije stie u dolinu Nerbuda, pronae kolibu u njoj i otpoe s postom. Nakon etiri dana posta Sadi Baba pojede onaj kotunjavi plod. Tada mu se dua poe odvajati od tijela, a zli duhovi se stadoe okupljati u kolibi, ekajui njegovu duu. Tijelo mu u kolibi rastrgae demoni, a njega povedoe sa sobom lebdio je s njima iznad dungle. Dovedoe ga do brloga kraljevskog tigra i Sadi Babina dua ue kroz eljusti u tijelo tigra. Bio je u utrobi zveri kao to su se prvi ljudi nalazili u utrobi demona. I udeo je ne
za nekoliko kapi krvi, nego za morem krvi. Sada je vladao dugim, elastinim udovima, telom koje se neujno provlailo kroz iblje, savrenim njuhom, kandama sposobnim da rastrgnu svako ivo bie. Video je svaku sen u tami, konture jednog izoblienog sveta u kojem je elja za ubijanjem bila jaka kao vena glad, neki poseban oblik opijenosti ili ludila. (...) Dua Sadi Babe inila je velianstveno jedinstvo s ovom gomilom napregnutih, savrenih miia, najsavrenijim bojim stvorom za lov i ubijanje. Sadi Baba u tijelu tigra upada meu ljude koji su bili okupljeni oko logorske vatre i ini nezapamen masakr, a iza toga napada i ubija hariana, pripadnika kaste nedodirljivih, koji su pod zatitom boginje Kali. Sadi Baba prekasno shvati svoj grijeh. U tijelu tigra, koji vie nije bio nebeska zver ve prestraena maka, dade se u bijeg kroz dunglu. Tada stie do obale male rijeke: Mirna povrina vode prelivala se u sjaju punog meseca. Sadi Baba natera tigra da prie samoj obali i ogleda se u bistroj vodi. Prvi put ugleda svoj ivotinjski lik, glavu nemani sa ogromnim krvavim eljustima i dva plamena, urokljiva oka. Poele da se to pre oslobodi arolije i pomou tamilske formule vrati svoje preanje oblije. Ali mo oiju u ijim su se uglovima krili zli demoni oduze mu svu snagu odluivanja, srebrnasto telo tigra savlada iznenadni umor. Zver se oprui u estaru i utonu u dubok san. Kad se Sadi Baba probudio u tijelu tigra ve je svitalo, a on je ve morao biti u kolibi, prema savjetu starog udotvorca. Lutao je dolinom traei uzaludno kolibu, obilazio sela, a na kraju ga je stigla potjera, pokrenuta zbog poludjelog tigra, pred njegovom rodnom kuom to je bila kazna boginje Kali zbog tekog prestupa. Dakle, na ovom primjeru se mogu pronai svi elementi koji postoje i na razini glavne prie. U oba sluaja likovi kreu na putovanje (razlozi i okolnosti su, jasno, drugaiji) koje je prepuno opasnosti i iskuenja s ciljem da steknu, uvjetno kazano, duevni mir. To mogu postii ukoliko slijede savjete mudrih ljudi (koji predstavljaju Dobro) koji bi im trebali pomoi onda kad ih Zlo stavi pred Iskuenje. Ovdje vidimo da Sadi Baba nije bio dovoljno jak da se odupre snazi Zla, te joj se potpuno preputa i uiva njenoj moi i opojnosti ruenja, unitavanja. Vrlo je slikovita situacija kad Sadi Baba kroz oi tigra pogleda svoj odraz na mirnoj povrini rijeke sile Zla, kojima je do tada vladao, okreu se protiv njega, to ga vodi u propast, odnosno onemoguava da ispuni ono to je kao savjet primio od udotvorca. Razlika je jedino u tome to se glavni lik odupire Iskuenjima. IV. Na pomisao da mogu upravljati postupcima drugih ljudi, ulaziti u njihove misli, dajui im uputstva ta da ine, obuzimala me drhtavica, znojenje, muka. Jednom, u igri, napujdah velikog psa na svoga druga. Pas obuzet ludilom koje je dolazilo iz moje glave skoi na deaka i verovatno bi ga rastrgao da se tu ne naoe neki hrabri ljudi. Oni tojagama i tekim udarcima jedva odvojie pobesnelu ivotinju od rtve. Psa ubie a ja pobegoh i sakrih se u jednom mranom kutu kue, jasno sagledavajui stranu mo zloupotrebe svoga prirodnog dara. Zakleh se tada da u radije umreti nego da nanesem bol nekom ivom stvoru.1
1 David, Filip; Hodoasnici neba i zemlje. Sarajevo: Bosanska knjiga, 1995, str. 16
| 117
Uasavao se gomile jer gomile umeju samo da razaraju. Svi ti udovi, sva ta telesa, sve te oi bile su jedan organizam, jedno udovite iji je vatreni dah sekao noni vazduh guei ga svojom vrelinom.2 Filip David (Hodoasnici neba i zemlje) Meutim, u veini pria je to unutarnje putovanje. Kao to je to tako i s glavnom priom. Na jednom se mjestu u Davidovu romanu kae kako zlo ne postoji izvan ovjeka. Kako veli Lav Tolstoj u Hrianskoj nauci: 19. ovek hoe da bude zver ili aneo, ali ne moe biti ni prvo, ni drugo. 20. I tu se javlja ono reenje protivnosti, koje daje hrianska nauka. Ona govori oveku, da nije ni aneo ni zver, nego aneo roen od zveri, - duhovno bie, koje se raa iz ivotinje.3 Dok itamo Davidov roman, imamo dojam da je rije o posve uobiajenom putovanju s povodom koji, takoer, nije rijedak u knjievnosti, ali se na kraju ispostavlja da sve to i nije ba tako jednostavno. Tokom romana vidimo to da je svijet podijeljen izmeu sila Dobra i sila Zla, te da je svaki ovjek granina toka tih svjetova oni se unutar njega bore za dominaciju koju e stei osvajanjem duhovnog prostora ovjeka. To je tako, gledajui izvana. Iznutra gledajui, ovjek se eli oduprijeti silama Zla, ali je pred tim silama apsolutno nemoan ukoliko u pomo ne prizove sile Dobra. Na poetku ovog rada sam ukazivao na znaenje prvog poglavlja u romanu, govorei da je ono okvir. To se moe znati jedino kad se proita kraj romana tada vidimo da se na glavni junak fiziki nije makao s trga u Sevilji, na kojem su upaljene lomae, te da je njegovo putovanje bilo unutarnje. Na kraju romana saznajemo i o tome to je krajnja toka tog puta (ne i putovanja to je sada vrlo vana distinkcija). Krajnja toka njegova unutarnjeg putovanja, to jest puta (poto putovanje nema kraja), jest dosezanje najveeg uda, Centra svijeta, kojeg jo nazivanju Kuom Vrha svih Zemalja, Vrhom oluje, Zamkom izmeu neba i Zemlje, a takvim mjesta, prema priama, postoji vie, a to su mjesta gdje se povezuju Zemlja i Nebo. Zar nije svaki od nas na dugim putovanjima, u besanim noima eznuo za tom takom oslonca koja e pomoi da se snaemo u rasulu uma, ali i haotinom svetu oko nas, ispresecanom mnotvom zamrenih puteva u beskonanom prostoru? Mora se doi do neke stalne take oslonca da bismo vrsto stajali. Izrekavi ove rei on zakorai preko nebeskog mosta. Stupio je u prazninu sklopljenih oiju. Bosa stopala nalazila su nevidljivi oslonac. Laganim i sigurnim koracima preao je na drugu stranu ponora. Dakle, na kraju saznajemo da je to putovanje bilo unutranje, kao to je, na kraju krajeva, svako putovanje unutranje, ili i unutranje ukoliko se ne radi o pukom prelaenju prostora pa su tako sile Dobra i sile Zla, jedino unutar ovjeka, izvan njega ih nema. ovjek unutar sebe ima mogunost odluke da se die ka aneoskoj strani svog bia, odnosno da u njemu prevlada sila Dobra, ili da se sputa ka ivotinjskoj, ime bi u njemu prevladala sila Zla (a putovi kojima se ide jednom ili drugom, ili od jednoga do drugog su brojni). Prije poetka romana stoji napomena Uz ovo izdanje, gdje Filip David kae kako je u proljee 1991. godine otpoeo rad na romanu, a da je zavren u proljee 1995. godine: U proljee 1995., kada sam knjigu zavrio, to vie nije bio onaj isti svet iz vremena kada sam je poeo pisati.
2 Isto, str. 105 3 Tolstoj, L. N.; Hrianska nauka. Beograd - Sarajevo: Izdanje I. . urevia, 1920, str. 20
Ovaj roman o spoljnjem i unutranjem izgnanstvu, o putovanju granicom koja razdvaja svetove jave od svetova snova posveujem prijateljima iz Sarajeva. I bez ove napomene bi se moglo zakljuiti sljedee: roman koji je radnjom smjeten u srednjovjekovnu panjolsku, iz koje se kree na put u svijet, govori, pored univerzalne strane koja je vrlo istaknuta i jasna, upravo i o godinama u okviru kojih je roman nastao. Moda bi se unutarnje izgnanstvo o kojem govori u napomeni Filip David moglo odnositi na njegov poloaj u totalitarnom reimu, to jest poloaj ljudi koji su slini njemu (o emu se moe itati u Davidovoj knjizi eseja Jesmo li udovita?). Dva citata koja se nalaze na poetku ovog poglavlja vrlo jasno ukazuju na odnos voe kao olienja onoga to je u ljudima ivotinjskog, i mase ili naroda iz kojih taj voa izvlai samo ono loe, ubilako, ivotinjsko, to i sam predstavlja, te svi zajedno funkcioniraju kao jedno bie. Da ponovim drugi citat iz Davidova romana: Uasavao se gomile jer gomile umeju samo da razaraju. Svi ti udovi, sva ta telesa, sve te oi bile su jedan organizam, jedno udovite iji je vatreni dah sekao noni vazduh guei ga svojom vrelinom. Na kraju svoga puta glavni lik prua ruke da uzme krunu, amajliju kojom e se iskupiti pred seviljskim biskupom i inkvizicijom. U taj as, kupola iznad naih glava se rastvori. Ukaza se beskrajno nebo i u njemu milijarde dalekih svetova. Iz dubine vene tame pribliavala se nebeska koija, sva u plamenu. itavo nebo se zapali i sve se obasja crvenim sjajem. Iz visina se sputao plameni kruei ma. Plameni vodopadi izlivali su se iz nebesa. Doao sam do kraja puta. Ali to nije bio i kraj putovanja. U narednom, vrlo kratkom poglavlju (a to je Epilog), glavni lik kroz vatru lomae gleda biskupa i suce Svete inkvizicije, i svoga prijatelja Valdeanina, koji takoer nestaje u plamenu, a iznad sebe vidi ono beskrajno nebo i u njemu milijarde dalekih svetova. Istodobno se nalazio i na vrhu Kule i na trgu grada Sevilje, iznad upaljene lomae. A nebeske koije i milijardu drugih svjetova ukazuju na nastavak putovanja. Evo kako Filip David zavrava svoj roman Hodoasnici neba i zemlje: Ljudska je sudbina lutanje izmeu svetova, omeenim razliitim priama, delovima velike, zajednike pripovesti. Onaj ko slua, i onaj ko pripoveda iznad su ivota i smrti. Nema kraja putovanju, nema kraja pripovedanju.
| 119
Mr. Rosanna Biasiol Babi1, Prof. Loretta Morosin2
Razvoj kreativnosti kod djece s cerebralnom paralizom

(STRUNI LANAK)
Cerebralna paraliza je skupina neprogresivnih poremeaja pokreta i poloaja uzrokovana defektom ili oteenjem nezrelog mozga. (Bax, 1964.). Definicija i dijagnoza cerebralne paralize jo uvijek su predmet mnogih rasprava. Nacionalni informacijski centar za djecu i mlade s hendikepom u Washingtonu (1991.) definira cerebralnu paralizu kao stanje uzrokovano oteenjem mozga. Obino se pojavljuje prije, za vrijeme ili kratko poslije poroda a uzroci su raznovrsni, no svi ukazuju na ozbiljan poremeaj funkcije mozga, to dovodi do velikih neurorazvojnim i motorikim smetnjama. Prema tome, pojam cerebralna odnosi se na mozak, a paraliza na poremeaj pokreta i poloaja. Ozljeda ne oteuje djetetove miie ili ivce koji ih povezuju s lenom modinom, nego sposobnost mozga da ih kontrolira. Pokreti kod djece sa spastinim oblicima cerebralne paralize su kruti, oteani, smanjenog opsega, dok suprotno u djece s distonim oblicima su irokog opsega, nekontrolirani i nekoordinirani. Ovisno od poloaja i ozbiljnosti ozljede mozga koja uzrokuje djetetove tekoe pri kretanju, ona moe uzrokovati i druge probleme potekoe u razvoju, epileptine napade, potekoe u govoru, potekoe u uenju, probleme sluha ili vida, probleme sporazumijevanja, emocionalne smetnje. (Popi,1996) Cerebralna paraliza ubraja se u razvojne tekoe jer one utjeu na cjelokupan djetetov razvoj. Ciljevi i zadaci u radu s djecom s cerebralnom paralizom, kao i u radu s djecom bez potekoa, tee ka razvijanju sveukupne osobnosti kao i na zadovoljenju djetetovih osnovnih potreba. Razlika je u planiranju i programiranju, u odabiranju specifinih metoda i nastavnih sredstava radi postizanja to boljeg stupnja rehabilitacije i radi omoguavanja to bolje inkluzije tj. procesa kojim se osigurava da svako, bez obzira na iskustva i ivotne
1 Sveuilite Jurja Dobrile Pula, Odjel za obrazovanje uitelja i odgajatelja 2 prof. defektolog, Dom za djecu, mlade i odrasle osobe s cerebralnom paralizom i drugim posebnim potrebama u Puli
okolnosti, moe ostvariti svoje potencijale u ivotu (Centre for Economic and Social Inclusion, 2002). (Ceri, 2008, Barton, Tomlinson,1984) Rad je zasnovan na grupnom angairanju strunjaka raznih profila, tj. lanova interdisciplinarnog tima, koji sa raznih aspekata, uz individualizirani pristup, razvijajui uinkovite oblike pomoi, pomau u razvoju osobnosti djece unato tekoama. injenica je da su popratne tekoe este i teke te da ometaju daljnji kognitivni razvoj djeteta. Jedan od osnovnih oblika rehabilitacije jest igra, sredstvo koje potie aktivno sudjelovanje djeteta. Razvija motorike vjetine i percepcije, aktivira miljenje, razbudi matu, motivaciju, interes i socijalizaciju. Ne mogu biti zanemarene stimulacije u sazrijevanju kognitivnoga, karakternog, emocionalnog i socijalnog razvoja djeteta. Prema tome, igra nije samo spontana aktivnost koja budi osjeaj sree i zadovoljstva. Ona je pokreta u svim sferama djejeg stvaralatva. Kroz veliki spektar igara ispreplie se bogatstvo aktivnosti koje seu u sva izraajna podruja. Uz dobar odabir sadraja u skladu s psihofizikom zrelosti djeteta ulazi se u podruje motorike, razvoja govora, senzornih sposobnosti te se podupire emocionalni i socijalni razvoj. Kroz djeju igru rijei, pokreti, crtei uz glazbenu pratnju dobivaju novu dimenziju na kojoj se temelji cjelokupan splet edukacije i rehabilitacije. Uz oputanje, pozitivno raspoloenje i ugodno ozraje ulazi se u aroban svijet verbalne i neverbalne komunikacije, a kreativnost dobiva novu vanu dimenziju. (Stevanovi, 1999; Lowenfeld, 1980) Prema tome, likovno izraavanje, pokret, glazba i gluma su posebni vid terapije naroito ako su popraeni terapijom smijeha (patch therapy). U posljednjim godinama ta terapija je sve vie afirmirana u cijelom svijetu i postiu se sve bolji rezultati. (http/ www.patchadams.org/) Gesuhndeit Institute u Arlingtonu-Virginija, bolnica lijenika Adama Patcha, borca za afirmaciju terapije smijehom je ogledan primjer svima koji ele iskusiti takav uinkovit vid rada. Gelotologija kao znanost o utjecaju smijeha na ljudsko tijelo je sve vie priznata i u hrvatskim djejim bolnicama i drugim ustanovama. Smijeh je pokretaka snaga koja daje djetetu mogunost ugodne komunikacije, osjeaj sigurnosti i pripadnosti. Rad se prilagoava stupnju oteenja, osobnim karakteristikama djeteta uz maksimalno potivanje njegovih sposobnosti, elja i interesa. Postiemo tako razvoj svih djetetovih potencijala kao i vei stupanj samostalnosti, bolju komunikaciju i socijalizaciju. (Bergson, 1991, Matijevi, 1994) Likovno, glazbeno, dramsko i motoriko izraavanje zasniva se na nizu organiziranih interventnim sadraja koji se meusobno isprepliu dajui mogunost uspjene korelacije. Dramska igra ima blagotvorni utjecaj na dijete jer omoguuje napredak u verbalnoj komunikaciji. Ona je poticaj za razvoj govora i za savladavanje govornih potekoa. No, vano je da odgajatelj i logoped interveniraju na vrijeme uinkovitim tehnikama. Tehnike i metode rada to ih terapeut rabi za jaanje percepcije i ovladavanje vjetinom shvaanja novih sadraja su prije svega vjebe zamiljanja prostora i predmeta, vjebe doivljavanja osjeta, do voeno matanje uz glazbu i do prvih dramatizacija. (Mati, 1968) Kroz dramsku igru se ponekad lake ostvaruju i ostali odgojno - obrazovni ciljevi.
| 121
itanje, pripovijedanje prie, praenje scenskih predstava njima namijenjenih, ali i samih pokuaja dramatizacije, potaknut e matu, usmjeriti pozornost i koncentraciju, razviti sposobnosti sluanja, zamiljanja i doivljavanja (Chesner, 2001). I lutkarstvo je, kao korisno nastavno i odgojno sredstvo, postalo oblik terapije u rehabilitaciji. (Chesner, 2002; Bastai, 1988) Odgojno-obrazovno podruje tjelesne i zdravstvene kulture jedno je od vodeih u zadovoljavanju djeje potrebe za pokretom, a pokreti su svakako jedni od najvanijih razvojnih obiljeja djece. Potrebni su svakom djetetu, uskraeni djeci s cerebralnom paralizom. Igra je neminovno vezana uz pokret, a i pokret uz igru. Stoga je shvatljivo kako su kod takve djece vane vjebe pokreta koje su usmjerene na usvajanje temeljnih motorikih vjetina i novih motorikih spoznaja, na poboljanju miine koordinacije i na postizanje harmonije pokreta. Ako dijete ima sposobnosti kretanja i ravnotee treba biti potaknuto na kretanje u raznim smjerovima: prema naprijed, unatrake, postranice, puzei, kleei Izmeu ostalog, cilj motorikih vjebi je takoer razvijanje interesa za vlastito tijelo i postizanje pravilnog dranja znaajno za rast i razvoj. Svakodnevna je podrka strunjaka razvoju osobitih fizikih predispozicija djeteta neizbjena i nuna. (Russo, 1980, Peji, Berlot, 1991) U razvoju motorikih vjetina terapija jahanjem, poznata ve od doba Hipokrata (460.-370. p C), je dokazana metoda koja je sve vie koritena u edukaciji i rehabilitaciji djece s posebnim potrebama, a naroito s cerebralnom paralizom. Metoda jahanja ima aroban utjecaj na dijete. Postoji danas u svim upanijama u Hrvatskoj mnotvo centara za terapeutsko jahanje. Francuz Jean Claude Carreau, jedan od poznatih ljubitelja u toj oblasti, otvaranjem 2001. u Kaknju (BiH) Europski centar za terapiju, odmor i sjeanja na Sarajevo dokazao je vanost terapijskog jahanja za sveukupan razvoj djece. (Hodi, www. magazinaura. net) I terapije s ostalim ivotinjama (Pet Therapy) u skorije vrijeme e i u nas imati sve vaniju ulogu u pedagogiji, psihologiji i medicini te drugim srodnim znanostima upravo zbog toga to djeca dobivaju pozitivne uinke, bolje se opuste i vesele, razbudi se u njima osjeaj sigurnosti, a krajnji je skriveni cilj poboljanje socijalizacije. Pozitivna iskustva strunjaka mogle bi biti dodatan poticaj za prihvaanje tog, u nas, jo uvijek novog pristupa obrazovanju i radu s djecom. Glazba takoer ima veliko znaenje u radu s djecom i vano terapeutsko znaenje. Terapija glazbom je danas priznati oblik rehabilitacije rairen u cijelom svijetu. Glazba pomae pri svakoj ponuenoj aktivnosti. Otvara matu ostavljajui odkrinuta vrata za pokrenuti doivljaje, razigranost i zadovoljstvo. Zbog njezina utjecaja na stvaranje toploga i ugodnoga radnog ozraja pokretaka je snaga koja obogauje djeje spoznaje razvijajui osjeaj za lijepo. Brojalice, djeje popijevke, igre s pjevanjem kao i aktivno sluanje glazbe su jako sredstvo u kontroli motorikih vjetina, u poboljanju koordinacije te u drugim oblicima terapije i rehabilitacije. Premda kod djece s cerebralnom paralizom intenzitet glasa je oslabljen, glasovi su hipernazalni te postoje odreene tekoe
u njihovu iskazivanju, bitno je uivanje u pjevanju i u doivljavanju glazbe. Suprunici Knill svakako se mogu ubrajati meu najpoznatije svjetske strunjake na polju terapije pokretom i glazbom. Njihovi odgojni programi pokazali su se djelotvorni na razvoju senzornih, perceptivnih i motorikih funkcija. (M. i C. Knill 1997) Likovno stvaralatvo predstavlja jedan od najsavrenijih naina koji pomau u opservaciji, dijagnostici i rehabilitaciji osoba (djece i odraslih) s raznim psihofizikim smetnjama. U cilju postizanja to efikasnijih rezultata u rehabilitaciji likovna kultura je nala kljuno mjesto u omoguavanju potpunijeg razvoja izraajnih i oblikovnih sposobnosti. Crtanje, bojanje, modeliranje su aktivnosti koje smiruju, daju potrebnu ravnoteu, samopouzdanje i zadovoljstvo. Kod djece s cerebralnom paralizom likovne aktivnosti, u irem smislu, su znaajne za razvoj i usavravanju fine motorike ruke. Putem crta i boja, u skladu s osobnim sposobnostima, ostvaraju se radovi putem kojih se pokazuju i prezentiraju djeji svijet onakav kakvim ga oni doivljavaju. Rad s glinom prua bogato taktilno i kinestetiko iskustvo. Naroito je vaan za djecu s perceptivnim i motorikim tekoama. Ova aktivnost djece posebno nudi osjeaj kontrole pokreta te vodi ka uspjehu. Putem likovnog izraavanja moe se pomoi djetetu da oslobodi vlastite emocije, da nae zadovoljstvo i sve veu samostalnost u radu. Vaan je to nain da se dijete afirmira. Uz potivanje naela individualnosti, uz pravilan odabir zadataka, tema i tehnika rada, uz razvijanje motivacije, mogu se postii svakodnevno vidni napredci. Na taj nain dijete, sporo ali postupno, prelazi iz faze krabanja i stereotipija u naprednije faze likovnog izraavanja. Pozitivni eljeni uinci mogu samo biti poticaj za jo vee uspjehe. (Kramer, 1977) Terapija i rehabilitacija usmjerene na formiranje linosti, putem svih ovih spomenutih aktivnosti, mogu postii iznenaujue rezultate potujui injenicu da je svako dijete jedinstveno u svojim mogunostima i da ima pravo biti odgojeno i obrazovano prema vlastitim potrebama. Art-therapy postala je jedna od vodeih u radu s djecom s posebnim potrebama. (Warren, 2001) Odgajatelj kao vaan subjekt edukacijskog tretmana, uz savjetodavnu pomo ostalih strunjaka, izabrat e didaktiko metodike sadraje koje su najprimjereniji svakom djetetu te e organizirati sustavno odgojno i obrazovno djelovanje sukladno razvoju i rezultatima praenja djetetova razvoja. Kombinirajui oblike grupnog i individualiziranog rada i potujui pedagoke odrednice suvremene kole, teit e se, to je vie mogue, ka uravnoteenom intelektualnom, emocionalnom, voljnom i psihofizikom razvoju pojedinca. Put ka uspjehu nadopunjava dragocjena, kvalitetna suradnja s roditeljima. Dobar primjer takvog rada, gdje se koristi vei dio opisanih aktivnosti, provode se u Dom za djecu, mlade i odrasle osobe s cerebralnom paralizom i drugim posebnim potrebama u Puli, koji se ve se dugi niz godina bavi habilitacijom i rehabilitacijom djece od njihove najranije dobi. Kroz primjenu art-therapy postigao je zavidne rezultate u radu s tom populacijom, a naroito u njenoj socijalizaciji i integraciji u iru drutvenu zajednicu. Primjenom in-
| 123
tegralne metode potaklo se vjebanje onih socijalnih vjetina i tehnika individualnoga i grupnoga rada te se uspjeno utjecalo na socijalno-emocionalno podruje i na cjelokupan proces razvoja sazrijevanja tienika.
Oblik rada zasnovan preteno na realizaciji projekata pokazao se uspjenim jer su se izabrale zanimljive teme vezane uz prouavanje vlastitog zaviaja. Ove inicijative pokrenule su suradnju s muzejima, kolama, knjinicama, galerijama, tiskarama, udrugama mladih te drugim udrugama i institucijama. Potaknuvi
djeju kreativnost, ostvareni su svi oblici edukacije i rehabilitacije kroz razne aktivnosti u svim poljima djejeg izraavanja. Nastale su tako originalne publikacije, slikovnice, likovni radovi, runi radovi od keramike i drugih razliitih materijala. Odrale su se prodajne izlobe i aukcije, kulturne i zabavne priredbe. Suvremena organizacija Doma, gdje vlada pozitivno ozraje, gdje multidisciplinarni rehabilitacijski tim zajedniki planira i dogovara aktivnosti, gdje se otvaraju vrata svakoj suradnji, pridonijela je prepoznavanju ove ustanove kao jedne od najaktivnije u cijeloj Istarskoj upaniji i ire. Sigurno je to dobar put ka uspjehu i dobar primjer drugima. Literatura 1. Aimard, P . (1986.) I disturbi del linguaggio del bambino. Brescia: La Scuola 2. Barton, L. & Tomlinson, S. (1984.). Special Education and Social Interests, 3. London: Croom Helm 4. Bastai, Z. (1988.) Lutka ima i srce i pamet. Zagreb: kolska knjiga 5. Bergson, H. (1991.) Il riso- saggio sul significato del comico. Bari: Universale Laterza 6. Ceri, H. (2008.) Mogunosti konstituiranja teorije inkluzivnog obrazovanja (u: Metodiki obzori aspopis za odgojno-obrazovnu teoriju i praksu br.3(2008.)1,Visoka uiteljska kola u Puli, str.49-62) 7. Chesner, A. (2001.) Il laboratorio delle attivit teatrali. Trento: Erickson 8. Farago, E.- Bolfan-Stoi,N. (2001.) Akustine karakteristike djece s motorikim oteenjima, I meunarodni skup Glas, Opatija 9. Glasser, (1994.) Kvalitetna kola. Zagreb: Educa 10. Knill, M, Knill,C. (1997.) Motoricit e musicoterapia nell handicap. Trento: Erickson 11. Kramer, E. (1977.) Arte come terapia nellinfanzia. Firenze: La Nuova Italia 12. Lawenfeld, V. (1980.) Larte del vostro bambino. Firenze: La Nuova Italia 13. Mati M. (1968.) Kako otklanjati govorne nedostatke i poremeaje. Beograd: Savez drutva defektologa Jugoslavije 14. Matijevi, M. (1994.) Humor u nastavi. Zagreb: UNA- MTV 15. Peji, A.,Berlot,S. (1991.) Nastavni sadraji tjelesne i zdravstvene kulture za I etri razreda O. Rijeka: Sveuilite Rijeka 16. Popi, M. (1996.) Cerebralna paraliza-multidisciplinarni pristup. Zagreb: Savez za cerebralnu i djeju paralizu Hrvatske 17. Rubini, V. (1980.) La creativit. Firenze: Giunti Barbera 18. Russo, G. (1981.) Alla scoperta delleducazione fisica. Roma: La Nuova Italia Scientifica 19. Waren,B. (2001.) Arteterapia in educazione e riabilitazione. Trento: Erickson 1. www magazinaura.net 2. www patchadams.org
| 125
Prof. dr. sc. Sabrina Horovi1
Kaznenopravne ustanove Europske unije

Saetak Lisabonski ugovor je prekretnica u razvoju kaznenog prava u Europi. Zbroj novih supranacionalnih harmonizacijskih ovlasti Europske Unije u kaznenopravnom podruju opravdava takvu ocjenu. Rad sadrava analitiki pregled izmjena relevantnih za kaznenopravne ustanove Europske Unije (Europol, Eurojust i Ured europskog javnog tuitelja), te reforma zatite ljudskih prava u EU koja obuhvaa novu nadlenost Europskog suda pravde. Summary CRIMINAL LAW INSTITUTIONS OF THE EUROPEAN UNION The Lisbon Treaty represents a milestone in the development of criminal law in Europe. The sum of the new supranational harmonisation powers of the European Union in the area of criminal law justifies this view. This paper provides an analytical of the relevant changes to the criminal law institutions of the European Union (Europol, Eurojust and the European Prosecutors Office)., and the reform of the protection of human rights within the EU, which includes the new jurisdiction of the European Court of Justice. 1. Kazneno pravo, Europska unija i Lisabonski ugovor Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora koji e izmijeniti Ugovor o Europskoj uniji (UEU) zamijeniti Ugovorom o funkcioniranju Europske Unije (UFEU)2, kaznenopravna slika Europske Unije e se temeljito izmijeniti. Kazneno pravo je od osnutka Europskih zajednica pedesetih godina prolog stoljea prolo put od normativne ekskomunikacije
1 Izvanredna profesorica kaznenog prava, Pravni fakultet, Sveuilite u Mostaru 2 Reformski ili Lisabonski ugovor (Treaty of Lisabon, OJ C 306/1 od 17. 12. 2007.) u l. 1. sadrava izmjene Ugovora o Europskoj Uniji, a u l. 2. izmjene Ugovora o Europskoj zajednici, u kojem se navodi da e on biti zamijenjen sa Treaty on the Functioning of the European Union.
iz europskog pravnog poretka3, preko postupnog afirmiranja judikaturom Europskog suda4 do smjetaja u trei, meunarodnopravni stup Europske Unije.5 Kroz dosadanju evoluciju kazneno pravo nije izgubilo obiljeje nacionalnog legislativnog rezervata. Volju za prenoenje dijela kaznenopravnih ingerencija na tijela Unije drave lanice prvi put su pokazale 29. listopada 2004. kad su njihovi predstavnici u Rimu potpisali Ustavni ugovor.6 Neuspjehom Ustavnog ugovora zbog odbijanja u Francuskoj i Nizozemskoj 29. svibnja i 1. lipnja 2005. nije nestala ideja stvaranja supranacionalnih kaznenopravnih ovlasti Unije. Naprotiv, novi osnivaki ugovor potpisan 17. prosinca 2007. u Lisabonu preuzeo je veliku veinu kaznenopravnih odredbi Ustavnog ugovora. To pokazuje da e problematika stvaranja supranacionalnih kaznenih ovlasti i instrumenata razvijena za potrebe Ustavnog ugovora i sada Lisabonskog ugovora ostati sadraj sljedee etape integrativnog razvoja EU. Pravni poredak Europske Unije novim osnivakim ugovorom nastavlja logian razvoj jaanja zatite vlastitih pravnih dobara, koja na sadanjem stupnju politikog i gospodarskog razvoja EU zahtijeva koritenje najjaeg oruja vlasti instrumenata kaznenog prava. Dodjeljivanjem izriitih i irokih kaznenopravnih nadlenosti supranacionalnom pravnom poretku EU zavrava razdoblje iskljuivog, odnosno primarnog nacionalnog kaznenopravnog suvereniteta europske civilizacije.7 Reperkusije Lisabonskog ugovora za suverenitet nacionalnih drava, te za pojam kaznenog prava bit e fundamentalne. Drave vie nee biti jedini nositelji najteih mjera prema pojedincu, a nacionalni suverenitet ostat e okrnjen u pogledu jednog od svojih konstitutivnih elemenata dravne vlasti kanjavanja (ius puniendi). Definicija kaznenog prava kao skupa pravnih normi koje odreuju sadraj i opseg ovlasti drave na kanjavanje8 nee vie biti primjerena. Izlaenje kaznenog prava izvan dravnih granica te evoluiranje u granu prava koja nije vie primarno dravna mo, zahtijevat e redefiniranje samog kaznenog prava.9 Unutar treeg stupa Europske Unije ustanovljene su dvije nadnacionalne ustanove. Njihov je zadatak ostvarivanje ue suradnje drava lanica na kaznenopravnom podruju. To su Europski policijski ured (Europol), koji je namijenjen policijskoj suradnji u prevenciji i borbi protiv kriminaliteta, te Eurojust, kojeg je cilj jaanje pravosudne suradnje u kaznenopravnom podruju. Europol i Eurojust, s jedne strane omoguuju jaanje kaznenopravne suradnje meu dravama lanicama, a s druge predstavljaju
3 Ugovori o Europskim zajednicama ne sadravaju nijednu kaznenopravnu odredbu niti spominju kazneno pravo. 4 V. urevi, Z., Mehanizmi utjecaja prava Europske zajednice na kaznenopravne sustave drava lanica, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2000, str. 287-326. 5 Ugovorom o Europskoj uniji iz Maastrichta iz 1992. stvoren je trei stup EU pod nazivom Pravosue i unutarnji poslovi, koji je ukljuivao kaznenopravnu suradnju drava lanica. 6 Treaty Establishing Constitution for Europe. 7 Taj je proces posljedica sveukupnog nestajanja koncepta drave kao drave nacije. Zbog ubrzanog procesa internacionalizacije, privatizacije i decentralizacije klasina drava nacije nestaje, iako ostaje i dalje snaan identifikacijski simbol. V. Jung, 4., Etat et moi, Some Reflections on the Relationship between the Criminal law and the State, European Journal of Crime, Criminal law and Criminal Justice, 6 (3), 2008, str. 208-215. 8 Novoselec, P ., Opi dio kaznenog prava, Zagreb, 2007. 9 Kaifa- Gbandi, M., The Treaty Establishing a Constitution for Europe and Challenges for Criminal Law at the Commenoment of 21 st Century, European Journal of Crime, Criminal law and Criminal Justice, 13 (4), 2005, str. 483-514, 484.
| 127
institucionalizirane oblike te suradnje. Lisabonski ugovor donosi novosti o kaznenopravnim ustanovama EU jer se njime ne samo proiruju ovlasti postojeih ustanova ve predvia osnivanje prvog europskog tijela kaznenog progona Ureda europskog javnog tuitelja. 2. Europol Europski policijski ured ili skraeno Europol (European Police Office) namijenjen policijskoj suradnji drava lanica osnovan je kao prva ustanova treeg stupa EU. Na elu Europola nalazi se direktor koji upravlja zajedno s upravnim odborom sastavljenim od predstavnika drava lanica, a djelatnici Europola su uz slubenike Europola i slubenici za vezu koje delegira svaka drava lanica. Sjedite Europola je u Den Haagu, Nizozemska. Od dogovora drava lanica o osnivanju Europola normiranog Ugovorom o EU iz Maastrichta iz 1992. g. (l. K1) do danas, ta je institucija prola kroz intenzivan normativni razvoj kako u odnosu prema temeljnom aktu tako i u pogledu brojnih novela implementacijskih propisa. Europol je utemeljen Konvencijom o Europolu10 iz 1995. koja je stupila na snagu 1. listopada 1998. Ured Europola poeo je slubeno raditi 1. srpnja 1999. Konvencijom je Europol ustanovljen kao samostalna meunarodna organizacija s pravnim subjektivitetom (l. 26 (1) Konvencije). Istodobno je Euroopol integriran u trei stup EU i mogao je biti modificiran pravnim aktima Unije. Europol je prvotno zamiljen kao novi informacijski sustav policijskih tijela drava lanica EU odnosno nova zajednika baza podataka koja e se prikupljati, usporeivati; analizirati i razmjenjivati podatke vane za kazneni progon (l. 3. Konvencije). Zadaa Europola bila je pruanje potpore policijama drava lanica razmjenom podataka. Ni Ugovor iz Maastrichta, ni Konvencija o Europolu nisu predviali operativne ovlasti Europola. To je izmijenjeno Ugovorom iz Amsterdama koji predvia prerastanje Europola u organizaciju s operativnim ovlastima na teritoriju svih drava lanica.11 U tu svrhu Konvencija je izmijenjena s tri protokola iz 2000., 2002. i 200312, od kojih, meutim, sve do kraja 2006. zbog manjka ratifikacija nijedan nije stupio na snagu. Zbog toga je Europska komisija odluila primijeniti ve isprobani recept i promijeniti pravnu prirodu akta o Europolu, te je krajem 2006. predloila Vijeu da meunarodne ugovore o Europolu zamijeni odlukom koja ne treba ratifikaciju. Vijee je 24. lipnja 2008. donijelo Odluku o ustanovljavanju Europskog policijskog ureda (Europol)13, kojom je zamijenjena Konvencija o Europolu, kao i njezini protokoli (l. 1.), te promijenjen institucionalni okvir Europola. Odlukom se ne samo preuzimaju rjeenja iz Protokola ve i iz Ustava za Europu, to se i izriito navodi.14 Prema Odluci Europol prestaje biti meunarodna organizacija i postaje tijelo
10 OJC 316, 27. 11. 1995. 11 U lanku 30 (2) VEU Vijee se ovlauje da u roku pet godina od stupanja na snagu Ugovora iz Amsterdama omogui Europolu da koordinira operativne akcije nadlenih vlasti drava lanica i da sudjeluje u operativnim akcijama zajednikih timova (l. 30/2) (a), te da zatrai od nadlenih tijela drava lanica da provedu istrage (l. 30 (2) (b). 12 OJC 358, 13. 12. 2000., p. 1, OJC 312, 16. 12. 2002., p. 1, OJC 2, 6. 1. 2004., p. 1. 13 Council Decision of establishing the European Police Office (Europol), 8 7 06/08 od 24. lipnja 2008. 14 Commission of the European Communities Proposal for a Council Decision establishing the Euro-
EU financirano iz njezina prorauna kao i Eurojust, a njezini slubenici postaju osoblje EU. Iz Protokola su preuzete odredba o proirenju nadlenosti za pranje novca, mogunosti sudjelovanja slubenika Europola u zajednikim istranim timovima (l. 6.), te o postavljanju zahtjeva dravama lanicama da vode ili koordiniranju istrage (l. 7.). Nadlenost Europola proirena je sukladno Ustavnom ugovoru izvan djela organiziranog kriminaliteta (l. 3. i 4.). Ipak, slubenicima Europola nisu dane izvrne ovlasti pa njegova glavna zadaa ostaje pomo i potpora nadlenim tijelima drava lanica.15 U odnosu na sudsku kontrolu radnji slubenika Europola, vana je odredba o ukidanju imuniteta u sluajevima sudjelovanja u zajednikim istranim timovima, te njihovo stavljanje pod jurisdikciju prava drave lanice (l. 6 (6) ). S obzirom na to da je Lisabonski ugovor preuzeo u ovom dijelu doslovno odredbe Ustavnog ugovora ija su rjeenja unesena u Odluku o Europolu, Odlukom su ve unaprijed provedene odredbe Lisabonskog ugovora. Odluka stupa na snagu 1. sijenja 2010., dakle, prema planu nakon ratifikacije Lisabonskog ugovora, pa bi ona trebala biti implementacijski propis Lisabonskog ugovora. Oigledno je da u razdoblju nakon propasti Ustavnog ugovora, Europska komisija, te drave lanice nisu eljele vezati pitanje uinkovitosti Europola sa sudbinom budueg reformskog ugovora, te su uspjele promijeniti pravni okvir Europola i ozakoniti nova rjeenja o nadlenosti, ovlastima, te kontrole Europola i prije zavretka procesa ratifikacije Lisabonskog ugovora. Lisabonski ugovor, kojim su preuzete odredbe o Europolu iz Ustavnog ugovora, proirio je nadlenost i ovlasti Europola u odnosu prema Konvenciji. Njegova temeljna zadaa ostaje podrka i jaanje aktivnosti te meusobne suradnje policijskih i drugih nadlenih vlasti drava lanica, ali se stvarna nadlenost iri tako da vie ne obuhvaa samo organizirani kriminalitet, ve teki kriminalitet koji pogaa dvije ili vie drava, terorizam, te kriminalitet koji pogaa zajedniki interes odreen politikom Unije (l. 88. (1) UFEU). Strukturu, djelovanje, djelokrug i zadae Europola ureuje Vijee kvalificiranom veinom i Parlament uredbama kroz redovnu zakonsku proceduru (l. 88. (2) UFEU). Meutim, mjere koje se odnose na operativnu suradnju Vijee moe usvojiti samo jednoglasno, dok se u sluaju nepostojanja konsenzusa primjenjuju odredbe o pojaanoj suradnji (l. 87. (39 UFEU). Zadaa Europola obuhvaa (a) prikupljanje, pohranjivanje, procesuiranje, analizu i razmjenu informacija, b) koordinaciju, organizaciju i implementaciju istranih i operativnih aktivnosti zajedno s nadlenim tijelima drava lanica, u okviru zajednikih istranih timova i gdje je potrebno u suradnji s Eurojustom (l. 88 (2) UFEU). Dakle, Europolu su jasno dane operativne ovlasti, ali on nije postao samostalno izvrno ili istrano tijelo. Njegove operativne ovlasti postoje samo u suradnji s nacionalnim policijama odnosno u provedbi policijskih aktivnosti s dravama lanicama. Europol nije postao ni represivno tijelo jer prema izriitoj odredbi Ugovora primjena prisilnih mjera ostaje u iskljuivoj nadlenosti nacionalnih vlasti (l. 88. (3) UFEU). Europol je u podruju organiziranog kriminaliteta ve preuzeo vodeu ulogu u prikupljanju informacija i dokaza prije suenja, to pokazuju i izvjea Europola, kao i medijski napisi o pojedinim policijskim akcijama. S obzirom na to da je glavna Europolova djelatnost prikupljanje i razmjena podataka, ime on ne obavlja samo policijpean Police Office, 20. 12. 2006., COM (2006) 817, Explanatory memorandum, 3. 15 Supra, biljeka 12, Preambula, t.7.
| 129
sku djelatnost ve i djelatnost tajnih slubi, kljuno je pitanje njegove legitimne uporabe, te zatite tajnosti osobnih podataka. Sporne su ovlasti proaktivnog policijskog djelovanja i prikupljanja podataka o osobama koje nisu osumnjiene za kazneno djelo. Drugi problem tie se odnosa Europola i nacionalnih vlasti. Postavlja se pitanje je li Europol hijerarhijski nadreen policiji drava lanica te jesu li zahtjevi Europola za provoenjem istraga u konkretnim sluajevima obvezujui za drave lanice ili one donose odluke konsenzusom16. Ipak, glavni problem u operacionalizaciji ovlasti Europola tie se njegove kontrole. Ugovor predvia da e nadzor nad aktivnostima Europola obavljati Europski parlament zajedno s nacionalnim parlamentima (l. 88. (2) 2 UFEU)17.Operativne ovlasti i raspolaganje osobnim podacima sukladno temeljnim pravnim naelima zahtijevaju postojanje sudske kontrole. Do Lisabonskog ugovora nije postojala mogunost sudske kontrole aktivnosti Europola od nacionalnih sudova ili putem suda EU18. Lisabonski ugovor predvia uspostavljanje pune sudske kontrole Europola kroz Sud EU. 3. Eurojust Jedinica Europske Unije za pravosudnu suradnju ili Eurojust (European Union`s Judical Cooperation Unit) najrecentnije je tijelo treeg stupa EU namijenjeno jaanju pravosudne suradnje u borbi protiv organiziranog kriminaliteta. O njegovu osnivanju drave lanice odluile su na sastanku Vijea Unije u Tampereu 15. i 16. listopada 199919., a odlukom Vijea, 14. prosinca 2000. ustanovljen je privremeni ured za pravosudnu suradnju koji je prethodio osnivanju Eurojusta. elei utemeljiti Eurojust kao i Europol u primarnom pravu Unije, na meuvladinoj konferenciji odranoj u Nici u prosincu 2000. g., lanku 31. tog Ugovora dodan je stavak 2. u kojem su opisani zadaci Eurojusta. Akt kojim je ustanovljen Eurojust je Odluka Vijea od 29. veljae 2002. o osnivanju Eurojusta radi jaanja borbe protiv organiziranog kriminaliteta20. Eurojust je ustanovljen kao tijelo EU s pravnim subjektivitetom.21 Djelatnici Eurojusta su nacionalni dravni odvjetnici, suci i policijski slubenici koji imaju ekvivalentne ovlasti. Svaka drava lanica ima u Eurojustu jednog predstavnika koji zajedno ine Kolegij Eurojusta (College of Eurojust), te jednog ili vie zamjenika. Eurojust ima ovlasti pojedinog predstavnika te posebne ovlasti Kolegija. Dok na podruju policijske suradnje Europska unija djeluje kroz Europol, Eurojust je zamiljen kao njegov pandan na podruju pravosudne suradnje.
16 Ovo pitanje se tie i zatite ljudskih prava, jer ako je nacionalna policija i dravno odvjetnitvo samo izvrna ruka Europola postaje upitno mogu li zadiranja nacionalnih vlasti u temeljna prava uope biti materijalnopravno ispitana pred nacionalnim sudovima. 17 S pravom se istie da nain na koji e tromi aparat Europskog parlamenta uinkovito nadzirati mono, prekogranino, aktivno, operativno tijelo Europol, ostaje tajna otaca i majki Ustava, Kaifa- Gbandi (bilj. 8), str. 497. 18 O pitanjima kontrole Europola, Glui, S., Kaznenopravni sustav pred ------- organiziranog kriminalameunarodna kaznenopravna pomo i suradnja, HLJKPP , 2/1998, str. 903-929, 920. 19 Tampere European Council 15and 16 October 1999, Presidency conclusions, t. 46. 20 Council Decision of 28 February 2002. setting up Eurojust with a view to reinforcing the fight against serious crime, (OJL 63/1, 6. 3. 2002.) Odluka je izmijenjena sa Council Decision 2003/659/JHA of 18 June 2003 (OJL 245/44, 29. 9. 2003.). 21 l. 1. Ibid.
Prema Ugovoru o EU iz Nice, zadaci Eurojusta postavljeni su trojako: a) olakavanje koordinacije izmeu nacionalnih dravnih odvjetnitava (l. 31. (2) a UEU), b) pomaganje kaznenim istragama u predmetima tekog prekograninog, a osobito organiziranog kriminaliteta, uzimajui u obzir analize Europola (l. 31. (2) b UEU), c) uska suradnja s Europskom sudskom mreom (European Judicial Network)22 osobito u cilju olakanja izvrenja zahtjeva za kaznenopravnom pomoi i zahtijeva za izruenjem. Dakle, Eurojust je ustanovljen, s jedne strane, kao tijelo za koordinaciju radnji kaznenog progona tekih oblika kriminaliteta koje provode nadlena pravosudna tijela drava lanica, a s druge strane olakava i pojednostavljuje postupke kaznenopravne pomoi i izruenja izmeu drava lanica. Eurojust ima iroku stvarnu nadlenost koja obuhvaa sve vrste kaznenih djela za koje je nadlean Europol, ali i sva druga podruja kriminaliteta koja su od interesa za EU (l. 4. Odluke). Eurojust moe pomoi u istragama i za druga kaznena djela na zahtjev tijela drave lanice (l. 3 (3) Odluke). Lisabonski ugovor u najveem dijelu normira postojeu nadlenost i ovlasti Eurojusta. Eurojust je nadlean za sve oblike kaznenih djela koja pogaaju dvije ili vie drava lanica ili koji zahtijevaju zajedniki progon (l. 85. (1)). Temeljne ovlasti ostaju koordinacija nacionalnih istraga i progona, te jaanje pravosudne suradnje (l. 85. (1) 2b i c). Meutim, Eurojust Lisabonskim ugovorom dobiva operativnu ovlast da inicira kaznenu istragu, kao i da predloi poduzimanje progona nadlenim nacionalnim tijelima (l. 85. (19 2a). Smatra se da e ta ovlast omoguiti najbolju uporabu podataka i ekspertiza sa kojima raspolae Eurojust. U Ugovoru se posebice istie koritenje ove ovlasti za kaznena djela na tetu financijskih interesa EU, pa se moe oekivati da e Eurojust zahtijevati pokretanje kaznenih postupaka upravo za ta kaznena djela. Time e ne samo pridonijeti uinkovitosti nacionalnog kaznenog progona u zatiti proraunskih sredstava EU ve se i pripremati za transformaciju u Ured europskog javnog tuitelja. Ta je aktivnost Eurojusta i Ugovorom odreena djelatnost budueg europskog javnog tuitelja. Osim ovlasti da zahtijeva pokretanje kaznenog progona, Eurojust nema daljnjih ovlasti odluivanja tijekom kaznenog postupka, jer sve slubene odluke u sudskom postupku donose nadleni slubenici drava lanica (l. 85. (2) ). Eurojust, takoer, nema ovlasti poduzimanja prisilnih mjera. Moe se uoiti da je i Lisabonski ugovor izostavio zadae Eurojusta vezane za kaznenopravnu pomo drava lanica. Razlog tome nije gubitak te nadlenosti, ve nestanak meunarodnopravnog karaktera kaznenopravne suradnje drava lanica i njezino integriranje u kaznenoprocesne radnje koordinacije kaznenih progona. Strukturu, djelatnost, djelokrug aktivnosti i zadae Eurojusta regulirat e Europski parlament i Vijee uredbama u redovitom zakonodavnom postupku (l. 85. (1) 2). Njima e se urediti i pitanja kontrole, odnosno evaluacije aktivnosti Europola koja e provoditi Europski parlament i nacionalni parlamenti (l. 85. (1) 3). Smatra se da je regulativa
22 Europska pravosudna mrea ustanovljena je zajednikom akcijom od 29. lipnja 1998. o stvaranju Europske pravosudne mree (OJL 191 od 7. 7. 1998.) u cilju poboljanja pravosudne suradnje drava lanica EU na sudskom i praktinom nivou, radi sprjeavanja teeg kriminaliteta. Ona predstavlja mreu toki pravosudnih kontakata izmeu drava lanica. Sastavljena je od centralnog tijela drave lanice nadlenog za meunarodnu pravosudnu suradnju, jedne ili vie toaka kontakata u svakoj dravi lanici koje imaju adekvatno znanje jezika druge drave lanice, sudaca za vezu i toaka za kontakte koje odredi Komisija.
| 131
Eurojusta Lisabonskim ugovorom oskudna i da je suvie pitanja delegirano europskom zakonodavcu, koji e odluivati kvalificiranom veinom. S obzirom na zajedniki cilj koji se sastoji u borbi protiv organiziranog kriminaliteta na razini Europske Unije, zajedniko djelovanje Europola i Eurojusta je nuno. Zbog toga se otvara pitanje, kakav bi trebao biti odnos tih dvaju tijela odnos jednakosti ili odnos nadreenosti. Za sada se uloga Eurojusta iscrpljuje u olakavanju suradnje i koordinacije radi voenja nacionalnih kaznenih postupaka i on ne provodi kontrolu nad radom Europola. Ta e se funkcija uvesti tek prerastanjem Eurojusta u Europsko dravno odvjetnitvo, koje e biti nadreeno Europolu. 4. Ured europskog javnog tuitelja Sigurno je jedna od najznaajnijih novosti za kaznenopravne sustave drava lanica koje donosi Lisabonski ugovor stvaranje pravnih pretpostavki u primarnom pravu EU za ustanovljenje Ureda europskog javnog tuitelja. Rije je o prvom europskom tijelu kaznenog progona koje e imati kaznenoprocesne ovlasti na itavom teritoriju Europske Unije. Ideja Europskog tuitelja prvi se put pojavila u Corpus Jurisu23, 1997. g.24, a detaljnije je razraena u Zelenoj knjizi o kaznenopravnoj zatiti financijskih interesa Zajednice i ustanovljenju europskog tuitelja, koju je Komisija predstavila 11. prosinca 2001.25 Europski javni tuitelj bio je predvien kao europsko tijelo kaznenog progona koje bi bilo nadleno za istrage, progon, optuivanje i izvrenje kazne za kaznena djela na tetu financijskih interesa Zajednice. Ured europskog tuitelja sastojao bi se od glavnog europskog tuitelja, sa sjeditem u Bruxellesu i njegovih zamjenika, sa sjeditem u svakoj dravi lanici. Sukladno naelu europskog teritorijaliteta prema kojem je podruje EU jedinstveni pravni prostor za borbu protiv prijevare na tetu EU, glavni europski tuitelj kao i njegovi nacionalni zamjenici mogli bi poduzimati radnje kaznenog progona na podruju svih drava lanica, te bi pokretali kaznene postupke pred nacionalnim sudovima u dravama lanicama koji bi vodili postupke i donosili presude. Nastojanja Europske komisije da unese u osnivake ugovore pravni temelj za osnivanje Ureda europskog javnog tuitelja ve su dva puta doivjela neuspjeh. Europska komisija jo je na konferenciji u Nici 2001. predloila uvoenje novog lanka 280a UEZ koji je predviao imenovanje europskog tuitelja za kaznena djela na tetu financijskih interesa Zajednice.26 Odbijajui se odrei kaznenopravne nadlenosti, drave lanice nisu dale svoju suglasnost prijedlogu Komisije, pa je on povuen. Odredbe o Uredu europskog javnog tuitelja unesene su i u propali Ustavni ugovor (l. III-274). Tijekom pregovora o Ustavnom ugovoru i Lisabonskom ugovoru, koji je preuzeo rjeenja iz
23 COM (2001) 715. Corpus Juris noviji je skup kaznenopravnih propisa za zatitu financijskih interesa Europske Unije koji je izradila skupina europskih profesora kaznenog i kaznenoprocesnog prava iz razliitih drava lanica na inicijativu Europske komisije. 24 Prijevod na hrvatski, (2003) CORPUS JURIS, Hrvatska udruga za europsko kazneno pravo, Zagreb, 2000. 25 Green Paper on criminal-law, protection on the financial interests of the Community and the establishment of a European prosecutor, Brussels, 11. 12. 2001., COM (2001) 715 final. 26 V. Commission Green Paper, 2001, str. 84-85.
Ustavnog ugovora, pokazalo se da se radi o jednom od najkontroverznijih instituta koji je doivio ozbiljno protivljenje, osobito Ujedinjenog Kraljevstva. Lisabonski ugovor ne propisuje obvezno osnivanje Ureda europskog javnog tuitelja, ve daje ovlast, otvara mogunost njegova osnivanja iz Eurojusta. Uredba o osnivanju Ureda nee biti donesena nadglasavanjem, ve jednoglasnom odlukom Vijea uz suglasnost Parlamenta (l. 86. (1) ). Ipak, kako bi se izbjegla blokada u osnivanju tog tijela od strane jedne ili vie drava lanica, Ugovorom je predviena mogunost osnivanja Ureda kroz model pojaane suradnje. U nedostatku konsenzusa u Vijeu, skupina od najmanje devet drava lanica moe upotrijebiti mehanizam za uspostavu pojaane suradnje i osnovati Ured koji e djelovati na podruju suglasnih drava. Stvarna nadlenost Ureda Ugovorom je usko ograniena na zatitu financijskih interesa EU. Ugovor predvia mogunost proirenja nadlenosti i za druga teka kaznena djela s prekograninim obiljejem, ali samo jednoglasnom odlukom Vijea uz suglasnost parlamenta i miljenje Komisije (l. 86. (4) ). Mogunost proirenja nadlenosti nije predviena za sluaj osnivanja Ureda modelom pojaane suradnje. Europski javni tuitelj bit e osnovan kao tijelo s istranim i optunim ovlastima za kaznena djela na tetu prorauna EU. Za razliku od Eurojusta, Ured EJT bit e organizacijski i funkcionalno neovisan o domaim tijelima kaznenog progona, ali s obzirom na to da e zastupati optubu pred nacionalnim sudovima (l. 86. (2) ), postupat e sukladno kaznenoprocesnim propisima drava lanica. Uredbom e se regulirati stvarna nadlenost za konkretna kaznena djela, opa pravila rada Ureda, pretpostavke za obavljanje djelatnosti, postupovna pravila, pravila o uporabi dokaza, kao i sudska kontrola procesnih radnji Ureda (l. 86. (2) i (3) ). Donoenje postupovnih i dokaznih pravila kojima se zadire u prava obrane od strane Vijea kao izvrnog tijela i uz suglasnost Parlamenta podlono je prigovoru demokratskog deficita.27 Odredbe Lisabonskog ugovora o Uredu europskog javnog tuitelja otkrivaju da je i po njegovoj uskoj nadlenosti i po modelu centralnog tuiteljstva, te decentraliziranih kaznenih postupaka u njemu oivjela ideja europskog tuitelja iz Corpus Juris. 5. Sud EU Sud EU prvi je put tek na temelju iz Amsterdama postao nadlean za akte i odnose unutar treeg stupa. Nadlenost Suda EU u treem stupu normirana je l. 35 UEU prema kojem je taj sud u tzv. prethodnom postupku nadlean na zahtjev suda drave lanice ocijeniti valjanost i dati tumaenje odreenog pravnog akta sekundarnog prava Unije (l. 35 (1) )28 te odluiti o tubi za ponitenje pravnog akta Unije zbog nezakonitosti (l. 35 (6) ). Nadlenost Suda EU da odluuje u prethodnom postupku fakultativna je jer drave lanice, slobodno odluuju hoe li joj se podvrgnuti. Sud je nadlean samo za onu dravu lanicu koja je, bila u vrijeme potpisivanja ugovora iz Amsterdama ili kasnije, donijela deklaraciju kojom prihvaa nadlenost Suda EU (l. 35. (2) ) UEU). Do sada je deklaraciju dalo 17 od 27 drava, a izriito su nadlenost Suda odbile Danska, Irska i
27 V. Kaifa-Gbandi (biljeka 8) str. 506. 28 Prema l. 35. (1) UEU, Europski sud donosi odluke: a) o valjanosti i tumaenju okvirnih odluka i odluka, b) o tumaenju konvencija, c) o valjanosti i tumaenju provedbenih mjera (l. 35. (1) ).
| 133
Ujedinjeno Kraljevstvo. Sudovi drava koje su deklaracijom prihvatile nadlenost mogu pokretati postupke pred Europskim sudom u kojima zahtijevaju da donese odluku o valjanosti ili tumaenju akta Unije ako je to potrebno za donoenje presude u postupku koji se pred njim vodi (l. 35/3) ). Pri tome UEU prua mogunost dravama lanicama da tu nadlenost uspostave za sve nacionalne postupke bez obzira na stadij ili instancu postupka (l. 35. (3) (b) ili da je ogranie samo na sudove zadnje instancije protiv odluka koje nema pravnog lijeka u nacionalnom pravnom poretku (l. 35. (3) (a)). Lisabonski ugovor nije samo ujedinio sudska tijela EU (Europski sud i Sud prvog stupnja) pod zajednikim krovom Suda Europske Unije29 , ve mu je dodijelio punu jurisdikciju za sva podruja Unije, osim podruja zajednike vanjske i sigurnosne politike.30 Institucionalna unifikacija prvog i treeg stupa dovela je i do sudske integracije treeg stupa, te je Sud EU dobio opu i obveznu nadlenost u podruju pravosua i unutarnjih poslova. Najvanije nadlenosti Suda EU u kaznenopravnom podruju prema Lisabonskom ugovoru su rjeavanje prethodnih pitanja koja postaju obvezan mehanizam u svim dravama lanicama (l. 267. (1) UFEU), te odluivanje o povredi ugovora na inicijativu Komisije (l.258 EFEU). Ukidanje fakultativne nadlenosti za podruje pravosudne i policijske suradnje u kaznenim stvarima, odnosno proirenje kogentne nadlenosti Suda da odluuje o prethodnim pitanjima i povredi ugovora na cijeli prostor slobode, sigurnosti i pravde predstavlja i jednu od najvanijih pravosudnih novina koje uvodi Lisabonski ugovor. Lisabonskim ugovorom ukinute su posebne odredbe o prethodnom postupku u podruju kaznenopravne suradnje propisane l. 35. UEU, te se ope odredbe o nadlenosti Europskog suda da rjeava prethodna pitanja (l. 267, 819. UFEU) primjenjuju i na ovom podruju. Time e kazneni sudovi drava lanica dobiti izravnu ovlast na temelju prava Europske Unije da postavljaju prethodna pitanja Europskom sudu. Lisabonskim ugovorom proirena je i nadlenost Suda na akte Unije. Taj pojam vie ne obuhvaa samo propise koje donosi Vijee EU ve e tumaenju i nadzoru Suda moi biti podvrgnuti i akti drugih ustanova, tijela, ureda i agencija (l. 267. (1) b UFEU). Time je bitno proiren nadzor podzakonskih akata Unije. U odnosu na postojeu mogunost da drava ogranii pravo nacionalnih sudova da postavljaju prethodna pitanja samo na sudove zadnje instance, Lisabonski ugovor ukida obvezu drava lanica da izriito izaberu izmeu dvije mogunosti. Meutim, navodi da svaki nacionalni sud moe postaviti prethodno pitanje, dok je sud protiv odluke kojeg nema pravnog lijeka obvezan, postaviti takvo pitanje Europskom sudu. Dakle, nii sudovi moi e birati hoe li odluku o postavljanju prethodnog pitanja prepustiti viem sudu, to znai da e drave lanice moi u okviru vlastitog pravosudnog sustava odrediti niim sudovima da se prvo moraju obratiti viem sudu. Zahtjev za prekidom kaznenog postupka dok Europski sud ne odlui o prethodnom pitanju otvara pitanje trajanja prethodnog postupka u sluajevima kad se okrivljenik nalazi u pritvoru. Naelo pravinog postupka ukljuuje pravo na suenje u razumnom
29 l. 19 (1) VEU (Lisabon): Sud Europske Unije sastoji se od Europskog suda, Opeg suda i specijaliziranih sudova... Lisabonski ugovor nije restruktuirao pravosudni sustav Unije, ve je preuzeo postojeu sudsku arhitekturu nominalno izmijenivi naziv Suda prvog stupnja u Opi sud, a sudska vijea u specijalizirane sudove. Slubeniki sud za sada je jedini specijalizirani sud koji djeluje u EU. 30 lanak 24 (1) UEU (Lisabon).
roku koji se skrauje kad se radi o pritvoreniku. Viegodinje trajanje pritvora zbog dugog trajanja prethodnog postupka pred Europskim sudom krilo bi temeljna ljudska prava na slobodu i pravian postupak. Navedenu situaciju Lisabonski je ugovor nastojao rijeiti odredbom da Sud mora u hitnom postupku (with the minimum of delay) odluiti o prethodnim pitanjima nacionalnih sudova u postupcima prema osobama koje su u pritvoru (l. 267. (4) UFEU). Treba istai da rjeenje iz Lisabonskog ugovora ve egzistira u praksi. Naime, iako je prosjeno trajanje prethodnog postupka pred Europskim sudom u zadnje etiri godine skraeno s dvije godine na godinu i pol, ono je jo uvijek predugo za osobe koje ekaju suenje u pritvoru. Osim toga, zbog poveane zakonodavne djelatnosti u kaznenopravnom podruju za oekivati je i poveanje broja zahtjeva za tumaenje akata Unije tijekom kaznenog postupka. Stoga je Europski sud paralelno s procesom ratifikacije Lisabonskog ugovora uveo hitni prethodni postupak za cjelokupno podruje slobode, sigurnosti i pravde. Taj je postupak reguliran odredbama l. 23. a Statuta Europskog suda i l. 104. b Pravila postupka Suda31, te se poeo primjenjivati od 1. oujka 2008. Hitni prethodni postupak ne primjenjuje se samo za propise policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima (glava VI. UEU), ve i za propise o vizama, azilu, useljavanju, te pravosudnoj suradnji u graanskim stvarima i dr. (glava IV., dio III. UEZ)32. Treba pretpostaviti da e postojei hitni postupak posluiti i za implementaciju hitnog prethodnog postupka predvienog (l. 267. (4) UFEU. Osim ovlasti odluivanja u prethodnom postupku, Europski sud dobio je i vanu ovlast implementacije kaznenopravnih odredbi Ugovora i akata Unije u dravama lanicama. Postojea ovlast Komisije koja prema l. 226. UEZ pokree postupak zbog povrede Ugovora o EZ (infringement proceedings) proputanjem drava lanica da ispune svoje obveze prema tom ugovoru, Lisabonskim ugovorom proiruje se i na podruje treeg stupa. Ako drava ne ispuni svoje obveze koje proizlaze iz poglavlja o pravosudnoj i policijskoj suradnji u kaznenim stvarima, Komisija ima ovlast pokrenuti postupak zbog krenja ugovora (l. 258. UFEU), a Sud izrei novanu kaznu (l. 260. (3) UFEU). Lisabonski ugovor pojednostavio je i ubrzao postupak nametanja sankcija dravama u sluaju da Sud utvrdi povredu Ugovora (l. 260. UFEU). Novim ovlastima Komisije i Suda osigurava se uinkovitost kaznenopravnih instrumenata EU, pojaava se uinak naela nadreenosti Kaznenog prava Unije nacionalnom kaznenom pravu, te se onemoguuje svojevolja drava pri implementaciji kaznenopravnih propisa Unije. Upravo zbog svog dalekosenog zadiranja u nacionalni kaznenopravni suverenitet, ovlasti Komisije i Europskog suda podlijeu ne samo iznimkama competentia ratione temporis u prijelaznom razdoblju nakon stupanja na snagu Lisabonskog ugovora i competentia ratione personae u odnosu na Ujedinjeno Kraljevstvo, ve i competentia ratione material. U odnosu na predmet, Lisabonskim ugovorom preuzeta je odredba l. 35. (5) UEU, koja iskljuuje nadlenost suda u internim pitanjima odravanja reda i unutarnje sigurnosti drava lanica. Prema l. 276. UFEU, izvravajui svoje ovlasti u podruju pravosudne suradnje u kaznenim stvarima i policijske suradnje (poglavlja 4. i 5. glave V. tre31 V. Rules of Procedure, Amendments to the Rules of procedure of the Court of Justice, OJL 24/39 od 29. 1. 2008. 32 Novi postupci, primjerice, u vezi s roditeljskom skrbi ili skrbnitvom nad djecom.
| 135
eg dijela EU), Europski sud nije nadlean ocjenjivati valjanost i razmjernost operacija koje provodi policija ili druge pravosudne slube drava lanica, niti izvravanje obveza drava lanica u pogledu odravanja reda i zakona, te ouvanja unutarnje sigurnosti.33 Iako se radi o radnjama i mjerama koje su nadlena nacionalna tijela poduzela u okvirima policijske i pravosudne suradnje na temelju pravnih akata Unije, a tijekom kojih moe doi do krenja ili ograniavanja prava pojedinaca, Europski sud ne moe odluivati o njihovoj zakonitosti, ve samo nadlena nacionalna tijela. Druga iznimka vezana je za pravo pojedinaca da osporavaju akte Unije. Lisabonskim ugovorom proirena je aktivna legitimacija pojedinaca u pogledu tube za ponitenje akta Unije na nain da im se doputa osporavanje opeg akta koji ne zahtijeva provedene mjere (l. 264. (4) UFEU). Time je rijeen postojei problem prava na pristup sudu u pogledu akata Europske zajednice koji imaju neposredan uinak (self-executing acts). Naime, u sluaju akata Zajednice koji se implementiraju nacionalnim propisima, pojedinac se moe obratiti nacionalnom sudu koji e, u sluaju da sumnja u zakonitost akta EZ, postaviti prethodno pitanje Sudu. U sluaju akata Zajednice s neposrednim uinkom u pogledu kojih pojedinac nema vlastiti interes, nacionalni sudovi mogli bi odbiti zahtjev za postavljanjem prethodnog pitanja Europskom sudu. Lisabonski ugovor doputa da se u takvim sluajevima pojedinci direktno obrate Europskom sudu. Meutim, to pravo pojedinaca nee vrijediti u kaznenopravnom podruju. Naime, Lisabonski ugovor za razliku od Ustavnog ugovora, ne predvia donoenje uredbi za zatitu financijskih interesa EU, a svi drugi akti Unije u kaznenopravnom podruju zahtijevaju provedbene propise u nacionalnom poretku. S obzirom na to da pravni akti Unije doneseni u okviru policijske i pravosudne suradnje u kaznenim stvarima nemaju neposredne pravne uinke, to znai da ne mogu dodjeljivati niti oduzimati prava pojedincima, Europski sud nema nadlenost odluivati niti o eventualnom krenju individualnih prava tim aktima. Dakle, osim to fizike i pravne osobe nisu ovlatene osporavati valjanost implementacijskih radnji i mjera nacionalnih tijela u okviru kaznenopravne suradnje Unije, one kao i sada ne mogu podnositi tube za ponitenje akata Unije.
33 Ovom odredbom implementiran je l. 4. (2) UEU, prema kojem e Unija potovati temeljne funkcije drave, odravanje reda i zakona i osiguranja unutarnje sigurnosti.
Fabijan Lovri
armer visokog sjaja

(Posthumno Vladi Puljiu)
Pulji, Vlado: ur. Jago Musa: likovna oprema, Vlado Pulji: Matica hrvatska Mostar / HKD Hum: 150 mm x 189 mm, meki uvez, 88 str.: Mostar, 2004.
ao mi je to se dogodi ovako, rekao bih neljudski, samome sebi, ali drugome ne bih rekao nita. ivot nas poesto odvue dalje od namjera, obeanja, dragih nam ljudi, a Vlado Pulji (Zagreb, 18. kolovoza 1934. - Mostar, 21. studenog 2008.), koji me za svog ivota ostavljao bez daha, izree i ovo: Samo tebi povjeravam prikaz ove knjige, ostavi me bez daha i iznenadnim odlaskom, odlaskom gdje emo svi doi. Dobri moj Vlado, ova moja pismena nisu slijed nemara, nego nemogunosti u obvezama, nevjerici da e se desiti odlazak u vjenost. Ali, deava se. Zato, s udaljenosti koja nas spaja, ispisujem poznato: pjesme su ti uvrtene u vie antologija BiH i hrvatskog pjesnitva. Prevoene su na vie jezika. lanom si Udruenja knjievnika BiH, DLUBiH Sarajevo, DHK i Drutva hrvatskih likovnih umjetnika Zagreb, HDLU u Federaciji BiH. Poasni lan Akademije Toskana II Machiavello u Firenci i Nacionalne Talijanske Akademije GLI ETRURSCHI Vada Livorno. Pored mnogih priznanja za svoj rad, dobio si PLAKETU tri opine Mostara i POVELJU za ivotno djelo DHLU u Federaciji BiH uz 45. obljetnicu rada. Ali ono bitno, Vlado moj, dobio si nagradu uljudbe srca svojih prijatelja. Dobio si mnotvo dosjetaka, postao si legenda za ivota i poslije ivota. Bio si i ostao armer i boem u sjeanjima svojih prijatelja, umjetnik, erudita, nezaobilazni intelektualac u vie od pola stoljea djelovanja segmentima ljepote. Bio si i ostao na prijatelj. Ne vjerujem kako si traio vie. Ali vjerujem kako si vjerovao da u jednoga dana, na svom pretrpanom stolu, doi i do tvoje knjige NAR na DAR koju si mi nekoliko puta davao na kritiki osvrt. Nisam te trajno iznevjerio! Moglo bi se rei, u neku ruku, kako piem nekrolog, ali, nisu takva pismena za tebe, za tebe vjenost ima drugu nakanu: mi prolazimo, a ti ostaje. Svojim lucidnim armom oslikava naslovnicu, upeatljivo erotski nar, smijei se jedrinom rumenih bobica, slatkim i sonim sjemenkama iz rumene raspukline, jasno izraavajui eros i freudovski itanu semiotiku, koja razbuktava nesputanost misli i upuuje na tvoj humor. Poetak opem obraanju treba premjestiti u drugu fazu, o knjizi. Friedrich Nietzsche pie: Kada prvi put dooh k ljudima, uinih ludost samotnika, veliku uinih ludost: bio sam se postavio na trg.
| 137
I kad sam govorio svima, nisam govorio nikome. A uveer su mi postali drugovima plesai na uetu i leine, i sam sam bio gotovo leina. (O viem ovjeku / u Tako je govorio Zaratustra, IV ). Vlado Pulji je imao svoj svijet, svoje vienje ivota, smisla za prijatelje, uvijek traei vii cilj, kako ree Kierkegaard: Sve promjene u ljudskom ivotu predstavljaju svagda skok osnovan na kvalitativnoj odluci, koja obiljeava uvijek novu smionost, koja ostvaruje uvijek kvalitativnu promjenu. Pulji je duboko potivao promjene, ali i ivotne istine. Njegova zbirka gnoma, izreka, s ponekom lirskom crticom (66 kratkih formi ), mudroslovni su zapisi propraeni crteima, ilustrativno i dopadljivo. Kod njega sve ima odreeni cilj i odreeni smisao. Njegov vid humora i prepoznatljivi arm specifian onima koji su postali vjeiti tragai za smislom, za jedinstvom ljepote. Pulji je uvjeren da njegovo, i svako pjesnitvo, ishodi iz tanane zrake, uistinu toliko tanane da se jedva s njom i u njoj moemo odrati na dlanu koji se, usuprot nae volje, as okree prema zbilji, as prema aroliji koja nas pohodi i ne prestaje initi eherezadine izazove u novost. (Gojko Suac). Naslovi svih gnoma pisani su velikim slovima, s tim da je prvo slovo naslova neka vrsta krasnopisa latininoga hrvatskog pisma. Tematski, svi uradci su naslonjeni na filozofiju ivota, smisao i besmisao, usamljenost i neizvjesnost: Put Ispred vrata doma moga polazi put preko svijeta. Kroim li, nikada neu nai kraj. Poinjui knjigu ovim mislima, i itatelj nasluuje nesigurnost ivotne odluke kroz samostalnost, a autor to prati crteom navigacijskog kotaa broda, jedrom i barkom, morem i krilima. Dakle, enja za putom postoji, ali ivot je i tu kao tamo; nedokuiv u svojoj prolaznosti. Sam kraj umjetnike ljepote autor nije pronaao, ali je bioloki ciklus pronaao njega u ve uspjeno ostvarenim umjetnikim kreacijama; kako likovnim, tako i pjesnikim. Njegova tematska znatielja zalazi u pore iste filozofije, bogatog iskustva, ali i u simboliku ostavljenih kua, socijalnih trenutaka, borbe za ivot, do nezaobilaznih slikarskih osobnosti o emu biljei pjesma: Akvarel uvam akvarel Slave Rakaj, skrio ga u sjeanje. Dolazi noni leptir prah s krila na nj trese. Slian neki prah i patina moju duu rese.
U ovoj niski ima majstorski bruenih bisera. Jedan od njih govori o ljubavi: Ljubav Leim s djevojkom na skrivenoj plai, potamnio od samoe njenog bijelog tijela. Mora se priznati umjetniki i estetski dojam ove pjesnike kreativnosti, taj odnos u tiini, pun neodoljivosti, zanosa i enje za mladim i skladnim tijelom, ali ne deava se nita i ta poanta ne samo da aktualizira temu nego joj daje vii smisao, oplemenjuje odnose i razbuktava doivljajni svijet. Ovakvih bisera je mnogo u ovoj zbirci, to potvruje autorovu ivotnu i umjetniku zrelost, a o svakoj bi se moglo izrei pohvalno slovo; pa i o onim tunog karaktera. San No je duboki ponor zvijezda. Sluam slapove vjetra. Kao pauk uvlaim se u pukotine sna. Umjetnik je uvijek u snu. On ivi izmeu dva svijeta, stvarnog posutog ivotnim potrebama i stvaralakog koji ga ne ostavlja mirnog, nego sve novim i novim slikama trai od njega aktivnosti odreenog djelovanja, stvaranja, materijaliziranje metafizikog ina u opipljiv uradak. Doivljajne slike su snano doivljene, ak pie duboki ponor zvijezda, i dok slua slapove vjetra, uvlai se u pukotine sna. Izbjegava li pjesnik samou? Kako se osjea u tiini noi? Samoa nije ugoda... Zbirka je podijeljena u etiri ciklusa: Lirske razglednice, Rastvorena krletka, Nar na dar, Slomljeni let, ali svi zajedno ine skladnu cjelinu forme i neznatne razlike tematskih oblikovanja. Velika veina pisana trostihom podsjea na haiku, ali nema jasnu metriku (5 + 7 + 5), ali zato ima jezgrovitu misao, pa i za njih moemo rei kako su veinom gnome. Dan Jutro svjee udiem na brdu iznad grada. Na kadulju mirie dan. Mnogo je prirodnih fenomena kojima se autor koristi, ali u svrhu vieg cilja, prenesenog znaenja ili vjetog kontrapunkta, kako bi ponudio rjeenje. Osjetila su zastupljena u cjelovitoj paleti, a moglo bi se rei kako je u svima prepoznato hercegovako podneblje, okruje mora, arhetipskih odrednica s dahom nostalgije, prolaznosti. Ipak, duh Puljiev ostaje sveprisutan u svakom stihu i u svakom crteu. Nezaobilazne su i biljke her-
| 139
cegovakog podneblja: duhan, smokva, nar, kesten, ipak, kadulja, suncokret, groe, tuna vrba, ali kao kulisa kako bi se komparativno lake izrekla misao, bila slikovitija, blia, doivljajnija itatelju. Zmija je nezaobilazan stvor koji ivi u hercegovakom kru, ali i kr i sunce ljeti, jednako su negostoljubivi. Ljuti kr Ljutim krem ljuto sunce. Zmija ljutica jezikom palaca. Iz ovog trostiha je vidljivo kolika je inventivnost Puljieva i kako mu treba malo rijei da bi rekao mnogo, upeatljivo, jasno, da bi oslikao jedno zemljopisno podruje, podruje koje je tako dobro poznavao. Poznavao je i Stari most, Neretvu, Bunu, mudrost steaka, ali je poznavao i sebe, poznavao ljude na Humu iju je dobrotu spominjao, znao vrijednost svog umjetnikog rada, jer je jo za ivota postao legenda, onaj o kome su se priale anegdote i koje je i on sam priao, kao da apue. Poslije sveg, ostala je njegova zvijezda na nebu umjetnosti kojoj je pripadao cijelim biem. Zvijezde Izbrojao sam nekoliko zvijezda: kad jedna se ugasila morao sam poeti iznova. Dandanas ih brojim jer moja zvijezda jo treperi. Treperi u nama i u nebu neugasla zvijezda Vlade Puljia. Ako napisano pronae put do srca prijatelja, onda e biti jasno kako sam ispunio obeanje. Knin, 7. sijenja 2009.
okrugli stol posveen pjesniku ivanu kordiu
Petar Gudelj
Okrugli stol posveen pjesniku Ivanu Kordiu, koji je prireen u sklopu manifestacije opovi dani na Plivi 2008.
(3. 5. listopada 2008.) Ja u iskoristiti prigodu samo da izrazim svoje divljenje poeziji Ivana Kordia koja je tako dugo sustavno svoja. Neke mjere u poeziji se mogu detektirati, mogu se odmjeravati, ali one su u odnosu na Kordievu vertikalu skoro zanemarljive. To je poezija koja dolazi iz junoga kvadranta, odakle su nam uvijek dolazile dobre poezije. Ivan je na samom svom poetku dobio neku vrst pjesnike tapije na jednu zemlju, na zemlju Hercega Stjepana, i on je bio neprekidno vinogradar u tom gospodnjem vinogradu Hercega Stjepana. On je u mladim godinama uao u legendu i on je jedan od onih legendarnih pjesnika kakav je Tin, kakav je Hamza Humo, kakav je Musa azim ati. Pjesnik koji ima svoje mjesto u vremenu i prostoru, pjesnik koji ima sigurno svoju vjernu italaku publiku. I to bi pjesnik vie od toga htio!
| 141
Ivan Kordi
photo: Josip Lovrenovi
Mile Stoji
Poezija ekstatinih svetkovina

Jedna od prvih knjiga suvremene poezije koju sam dobio u ivotu bila je zbirka pjesama Rumen (Mostar, 1964.) Ivana Kordia. Bila je jesen u Brotnju, imao sam tad devet godina i pohaao valjda trei razred osmoljetke, kad nam je uiteljica preporuila knjigu naeg istaknutog zaviajnog pjesnika, objasnivi nam da pored pounih pjesmica iz naih itanki postoje i druge i drugaije, one koje u prvi mah i ne moramo razumjeti do kraja, ali nam se njihova znaenja polagano otkrivaju prilikom svakog novog itanja. Vie se voli nerazumljivo od onog to vam je jasno na prvi pogled, rekla je. Ta njena uputa valjala mi je mnogo puta u ivotu, ne samo kad je u pitanju knjievnost. Ja sam, sjeam se kao kroz maglu, prilino dugo prelistavao tu Kordievu zagonetnu plaketu, to izdanje Debatnog kluba mladih pisaca Mostara, tu tanku knjigu kratkog i nerazumljiva naslova, ne berui gotovo nita od njenog sadraja. Bile su to pjesme koje se nisu rimovale, nisu imale pounu poantu, nisu pjevale o antropomorfnim ivotinjama niti govorile ezopovskim figurama ni lafontaineovskim alegorijama. Kaem, vrlo malo sam kapirao od svega toga, a ni sam naslov Rumen mi nije bio jasan, pa sam ga pokuao odgonetnuti, ponavljajui stihove: Zarumeni/ rumen/ veeri/ u meni. Odzvanjala je ta glazba spontane rime (rumeni u meni) kroz tihe krajolike broanskih vinogorja, blagih idilinih veeri, gdje smo odrastali i Kordi i ja. Ta kordievska rumen, pored imievskog plavetnila osnovna je boja hercegovakog neba. Mnogo kasnije ona e biti zamijenjena egzotinim borhesovskim otkriem jednog cvijeta zvanog rua, i udesne boje, zvane rumenilo. Tako smo, otkrivajui rumenilo, uili za pjesnike, rekao bi jedan suvremeni autor, mi sunarodnici najveeg pjesnika naeg jezika, koji je opjevavao rumenilo apokaliptinim stihovima, to kod Benna odzvanjaju wie ein Alptraum, a kod njega, imia, liju se kao krv mrtve zvijezde: Na rubu polja izme crnih stabla/ Crveno mrtvo objeeno sunce. U Kordievoj drugoj knjizi Rika na razbojitu sunca to sunce trai razbatinjenje, odmeui se od svoga nebeskog oca: Jednog dana ree mi sunce: Ne uzimam te vie za sina...Ti umire, a vasiona ostaje puna/tvoje pjesme i tvoje smrti. Kordieva poezija nastajala je na rubovima te kozmike ekstaze, na vrhuncima odakle se najzornije riu tame zemaljskih ponora. Ivan Kordi potjee iz iroke i ugledne hercegovake obitelji, koja je dala brojne sveenike i pisce - meu njima uvenog pukog pjesnika Nikolu Kordia, koji je ispjevao brojne deseterake peoeme i sonete u selu Grljevii kod Ljubukoga, te emigranta fra Lucijana Kordia (o kome je Ivan snimio dokumentarni film, te posthumno objavio
| 143
izbor njegove poezije), koji se nakon viedecenijskog egzila vratio u Hercegovinu, te nedugo po povratku poginuo u prometnoj nesrei kod Mostara 1993. godine. Ivan Kordi, pak, roen je u mjestu Blizanci, ne upamtivi majku koja je umrla nakon njegova roenja, a kao dijete preselio je u Mostar, gdje je proveo djetinjstvo i ranu mladost. Dijete eljezniara, Kordi e ivjeti onu nairoko poznatu solidarnost o kojoj je govorio njegov zemljak, sindikalist i revolucionar Krndelj, koji je zbog svojih univerzalistikih i ljeviarskih uvjerenja poginuo od bratske ruke u zloglasnome logoru Remetinec, surove endehazijske 1943. godine. Osnovni topos knjievnog opusa Ivana Kordia, ovog u biti ljubavnog pjevanja, jest Mostar, grad koji je koncem prolog stoljea doivio najstraniju ratnu kalvariju, a kroz trijumf tribalne politike ostao trajno devastiran i unedogled podijeljen. Zanimljivo je napomenuti da je Mostar jo od vremena austrougarskih vaio za jak kulturni centar - roeni su i ivjeli i djelovali u njemu neki od najznaajnijih autora zapadnog Balkana - Srbi anti i Dui, Hrvati Milievi i Jakovljevi, Bonjaci iki i Humo. Ta stara knjievna slava se istopila i Mostar u drugoj polovici dvadesetog stoljea producira tek osrednju folkloristiku i etnoloku, a ponajvie zakanjelu socrealistiku poeziju - mostarski pjesnici stvaraju stihove koji veliaju hercegovako sunce i vino i kamen i Neretvu, ili jo ee opjevavaju socijalizam, marala Tita i njegove historijske bitke. Izuzeci su Ivan Kordi i Goran Babi, te djelomino Pero Zubac i Vladimir Pulji, ali to je tema nekog drugog diskursa. Babi, udesni jezikotvorac i jezini mag, neke od svojih najmelodioznijih pjesama posvetit e upravo Mostaru i Neretvi (Groblje na oinovcu, Daleka pjesma o paklini), dok e Kordi trajno ostati vezan za prostor Mostara, kao za univerzalno mediteransko ozraje, krajolik svjetlosti i antikih poela. Osnovni njegov ton je, pie Stevan Tonti, onaj vedri skepticizam, ili melankolina vedrina, koja ovdje proima sve, sav taj svijet Juga, definiran svjetlou i sjenkom. Malo je tko tako kao Kordi uhvatio te treptaje koje rie sunana svjetlost nad krajolikom: Samo bijeli otrov daljine/ I praina iz dubine neba/ Otre slike blizih predmeta/ njihova golotinja i samoubojstven mir (San). Knjigom Odbjegla krinka (Sarajevo, 1972.) Ivan e Kordi djelomino napustiti mladike ekstaze i posvetiti se otkrivanju anela u ogrugloj crkvi, nevidljivih metafizikih krinki krajolika. Pjesnik, sudionik ekstatinih ivotnih svetkovina, u ovoj se knjizi predstavlja kao brini i zamiljeni ljubavnik, opijen glazbom voda, polja, sumraka i vina. Pjesma je lijet lastavice i um Neretve koja hrli prema moru, svome kraju; pjesma je tuni eho neostvarene ljubavi, sjena koja nastaje u onom bachelarovskome mistinom prostoru votanice (Zidom prolazi i ocrtava se); pjesma je ena koja, mihalievski reeno, nosi u sebi neto od sunca, neto od uasa. Sve je u ovoj knjizi muzika, unutarnja harmonija ili potraga za njom. U zbirkama Kua pod nebom, Veranda prema moru i Jeruzalemski zid pjesnik postupno depatatizira svoj izriaj, teei jednoj poeziji zgusnutosti. Ima, pisao je Midhat Begi, ima u tom Kordievu glazbenome vijencu voljnog suglasja s Tinovom muzikom. Taj izvanredni instrumentalistiki postupak s pjesnikim jezikom daje mjeru Kordieva pjesnikog stila i talenta. Kordievo pjevanje e, meutim, doivjeti svoju mijenu poetkom devedesetih, kad je poela agresija na Bosnu i Hercegovinu. Jedan od potpisnika uvenog pisma petorice hrvatskome predsjedniku Franji Tumanu, zalae se za opstanak jedinstvene Bosne i Hercegovine, a i tijekom rata e se neprestano komentarom i
stihom oitovati o uasu bosanskoga pakla, ali izvan ideologije, zalaui se tek za jedan bolji svijet u kome e se nai makar malo utjehe za dobre ljude koji pate. Deskripcija krajolika je sad tek u drugom planu, jer krajolik je ranjen, a - lakou je zamijenila teina, Teina zemlje. Pa, umjesto poante, krenimo ispoetka, jer nikakve zvijezde nema, a ostala je tek gorka ispovijed ratnika: Ja sam oslobodio ovaj grad/ kada su gorjele kue,/ Kada je gorio zrak./ Ovaj grad oslobodio sam/ Kada su i ptice udno cvrkutale,/ a ljudi u komadima sahranjivali se... Djeca su mirno koracala/ u paklenoj tiini prije/ nego to e ih raznijeti granata/ Ja sam oslobodio ovaj grad/ dok su ljudi stajali u redu/ za vodu s kojom e se/ krvavo izmijeati. Danas smo Ivan i ja dobrovoljni zarobljenici Sarajeva, grada koji, veli Andri, nije njean ni u vremenima blagostanja, a nekmoli u vremenima siromatva i oskudice. Ja traim mogunost da veeram bez politike, a Ivan traga za onom metafizikom cestom izvan krajolika, putom koji nije dostupan svima. Jer to je poezija koja ne spasava narode i ljude, pitao se na proslavljeni slavenski brat, gacajui poput nas stratitem, sapinjui se o kosti svojih mrtvih. Prije gotovo tri desetljea posvetio sam Ivanu jednu pjesmu o zaviaju, koju, evo, prepisujem iz knjige koja se zove Umjetnost tame (Sarajevo, 1979.): Jezikom razbora treba govoriti o podzemnim/ putovima voda/ o noi to srp ovija voskom i vinom/ budnou spavaa jedino braniti pravo da/ se ovdje izjednai s ruevinom/ Onda nad mrtvom zvijezdom to je u deblima| drvo kria prizivati, tamu (uzaludna) slova/ mariju u meandrima jezika/ slomljenim krilima/ pratiti uvijek isponova/ Pa umobolnom gestom razbuktavati tijelo/ bivim aurama lutanja bez cilja i bez kraja/ zagrljajem srca i kia, stalnim kolanjem soba/ gdje smjenjuju se apat spola/i apat zaviaja. Takav je, eto, na zaviaj raj i ruevina, na untergehende Vaterland, kako bi to rekao Hlderlin. A Slobodan Blagojevi, veliki bosanski pjesnik i antologiar, danas egzilant, jo prije etvrt stoljea, pisao je o Ivanu: Kordi je odista vrstan lirik, prefinjenog izraza, iznijansiranog osjeanja za kombinaciju realnih i apstraktnih elemenata lirskog govora, za sliku koja izrasta upravo iz tih kombinacija, i na kraju za vlastitom izrazu potpuno sukladan ritam i melodiju. Ovim lucidnim zapaanjima treba tek dodati konkluziju da je Ivan Kordi savladao najteu od svih vjetina - da se obinim i jednostavnim rijeima zahvati nepojamno i nepoznato
| 145
Hanifa Kapidi Osmanagi
Pjesnici i Stari most u Mostaru

Premda to ne kae izriito, Tarih (II) Skendera Kulenovia za Stari most u Mostaru (Soneti II, (1974) sugerira da se radi o takvom remek-djelu graditeljstva koje nita ne moe unititi. Jer meu zlim silama svijeta koje su u stanju sve poruiti (a prvi je pobrojan rat) prva rije prvog stiha Tariha i rat prolazi mirno pored Starog mosta koji, svemu uprkos, opstaje: miran i savit preko mrakobjesa. Takav je i zato to ini dobra djela: ljude i rijeku puta () uu nada. A mostu ne samo da niko ne moe nauditi, nego ga ni njime opsjednuti slikar, zbog njegove veleljepnosti, nije u stanju reproducirati i on odustaje od svog nauma. Sa svoje strane davni neimar, kod Ivana Kordia u Sonetu za Stari most imenovani Hajrudin (kod Skendera prisutan samo svojim umijeem i legendom), nije smogao snage da ga, jednom stvorenog, od skela osloboenog, svojim ljudskim oima pogleda: zamirih i pobjegoh od zamisli smjele. Pobjegao je da ne vidi ostvarenu zamisao smjelu koja se suprotstavila boanskoj kreaciji, od prirode ljepa, od ovjeka trajnija. Kod pjesnika kasnije generacije Ivana Kordia potenciran je mir koji vlada mostom i oko mosta, mir svetosti: I zlato svjetla i kamen sjaja a tih, ili: Zgraen iilio u mir, sklad i zvuk. U stihu Ivana Kordia, koji je pjesnik ulnih preobrazbi i suglasja ula, i zvuk se pretvara u mir, u tiinu, dajui im svoje neuhvatljive odlike. Kordi istie izvanvremenu trajnost mosta: kao i vatra, most je od neba otet, kae on. A takoer i njegovu neponovljivost. Viena uda da se nikad vie Ne nau tako jedna i jedina Na zemlji ovoj dok se sunce bakri Kao u ruci starog Hajrudina.
Stari most u Mostaru za Skendera Kulenovia je neunitiv, za Ivana Kordia neponovljiv, jedinstven, jedan jedini, i tako na vijeke vijekova. Ali on je i tako primordijalno lijep pa oba pjesnika nalaze svoje najpregnantnije stihove u doaravanju te ljepote, u iznalaenju njenog duhovnog ekvivalenta pretoenog u rije. Neimar je postao pjesnik, pjesnik see do neimarstva. Tako Kordi pjeva: I zlato svjetla i kamen sjaja a tih I ledne to ee oi i spaja Bijelim letom u zelen i plav stih Sunuo iz daha vjetra i raja. Izuzetna je vizija lednih oiju (kod Skendera su to mrtve ... oi) koje most spaja bijelim letom u zelen i plav stih. Dinamika nepominog pokreta bijelog mosta, sagraenog od bijelog kamena, postala je bijeli let. Njena sugestivnost omoguila je raanje pjesnikog ekvivalenta koji bijeli let pretvara dalje u zelen i plav stih, kroz rastvaranje metaforike svjetlosti. Boje Kordieva stiha povezuju neimarsko djelo sa zelenilom zemnog rastinja i plavetnilom hercegovakog neba, uvodei tako i cjelinu svijeta u pjesnika suglasja i univerzalnu metaforizaciju. U Kordievu sonetu naglaeno je prisutno ljudsko oko (ak i kad je ledno) kao instrument za prijem i deponiranje ljepote: I ledne to ee oi i spaja, ili: U ljudsku zjenu u kojoj se brie Sve od postanka (gdje se on sam sakri). Most se nastanio, sakrio u tu zjenu. On je i dalje u njoj. U svim naim zjenama, to netremice gledaju i kada su zatvorene. Bijeli let Kordiev bio je ve kod Skendera bijeli skok mosta. Sam mjesec u svom hodu natjecao se tako s mostom: Tvojim bijelim skokom htio bi da skoi - pisao je Skender. Most je pjesniki vien u svojoj doaranoj dinamici, u skoku i letu; ali i u svojoj statici, trajanju, mirnom postojanju. Jedan od najljepih Kordievih stihova tako vidi: Nad zelenom rijekom labudov lk. To je istovremeno jedan od najtonijih, pa onda i najuspjelijih stihova koji su o Starom mostu u Mostaru ispjevani. Most kao labud-ptica most kao labudov elegantni vrat, kao zategnut labudov lk! Taj labudov lk, pjesnikim udom i naim ulom za ljepotu bio je deponiran u nae zjene, a onda se preselio u nau mentalnu predstavu. U predstavu svih onih koji su ikad vidjeli Stari most nad Neretvom, a ljudi su: Osjetljivi na ljepotu i kad nisu pjesnici, ili ba zato to su ljudi uvijek pomalo, u krajiku due, pjesnici. Za generacije koje dolaze i koje nisu vidjele Most, mogu je sada, kada Mosta vie nema, obrnuti put most je mogue zamisliti u njegovoj vizualnoj divoti poevi od sugestibilnosti pjesnike rijei. Mentalna predstava iznikla iz stiha, iz tog posebnog niza rijei koji je duhovni ekvivalent postojeeg ili onog to je postojalo nanovo e se vizualizirati, bogata, ranolika i beskrajna. Dugake metamorfoze koje je dosanjao i u stih unio pjesnik, nagrnut e suprotnim smjerom i stvarati, uobiavati sliku mosta. Zeleno i plavo postat e bijelo, slagat e se, s drugim bojama, u sloenu bjelinu svjetlosti. Labudov lk. Zlato svjetla. Kamen sjaja. Bijeli let. Mjesec novoroen. Bijeli skok... Sve to e se, u
| 147
novim, nevinim predstavama, slagati u jedan udesan most. Ta predstava je i ljepa od stvarnosti, jer je u svoje slaganje ukljuila, upregla imaginaciju. Ali zar na isti nain ne moemo protumaiti i tajnoviti gest neimara Hajrudina, kakav prenose legenda i stih Skendera Kulenovia: moda je i njegov stvaralac vie volio svoju mentalnu predstavu o mostu, svoju zamisao smjelu lk od konkretne, okonane realizacije. I nakon to ga je barbarstvo poruilo, most i dalje postoji u naoj mentalnoj predstavi, a oblikovat e se i za one koji dolaze. Ali svi znamo, osjeamo i to da e on nanovo nii, ne samo figurativan nego i stvaran, nii e iz nae elje, iz nae ljubavi prema njemu. Budui Stari most. Drugaiji a isti. U njega e se ugraditi historija. I nauk buduem Skenderu da rat, nikakvom drugom slian, straniji od svakog, ipak moe sruiti i Most. Da bi ga mir sagradio, iznjedrio iz nae mentalne predstave o njemu. Da bi, nakon to ih je rat demontirao, nanovo dao za pravo pjesnicima.
Muharem BAZDULJ
Andri pjeva poslije rata

VIEGRAD Mirnim oima gleda Umjesto pozdrava U Lotosu Kad pie popije Sasvim jednostavno Kao koljka to Zvuk svoj nosi Prozbori Viegrad nije vie grad (Ivan Kordi) Pjesma Viegrad objavljena je u Kordievoj knjizi Cesta izvan krajolika (ahinpai, Zagreb-Sarajevo, 2008.). Pjesma je na prvi pogled jednostavna: deset stihova u jednoj strofi, (gotovo) bez interpunkcije. Pjesma je narativna, anegdotalna, skoro banalna, ako joj povrno priemo. Ako se, meutim, koncentriramo na svojevrsne kljune rijei, pjesmu emo doivjeti u sasvim novom svjetlu. Kljune rijei su nam (raz)otkrivene grafiki: dio treeg stiha pod navodnim znakovima te finalni distih ispisan u kurzivu. Pjesma je, rekli smo, jednostavna: lirski subjekt u nekom ugostiteljskom objektu susree ovjeka mirnih oiju. Taj ovjek, nakon to popije pie, umjesto pozdrava kae: Viegrad vie nije grad. Ugostiteljski objekat nosi naziv Lotos i to je, reklo bi se, posve nevaan podatak, onaj tip sitnog detalja koji, kako bi kazao Henry Miller, priu ini psiholoki stvarnom, daje joj privid autentinosti. Umjesto imena Lotos moglo bi, ini se, stajati bilo koje drugo ime pogodno za kafi: Lav ili Maslina ili Vatra. S druge strane, meutim, ini se da je Viegrad prvoloptako rjeenje za poetsku paradigmu grada koji vie nije grad. Iako nema grada u Bosni za koji njegovi starosjedioci nakon rata nee kazati kako to, eto, vie nije taj grad, jedino se ime Viegrada u takvoj frazi fonetski perfektno uklapa u dojmljivu igru rijei. I sama igra rijei dostojna je zgodne pjesmice, ali Kordiev Viegrad ima duplo dno. U nastavku analize pomoi e nam jedna stara novinska kolumna. U tekstu Bogdana Tirnania Belgrade by Night objavljenom (i) u njegovoj knjizi Beograd za poetMotrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar
| 149
nike (Narodna knjiga, Beograd, 1984.) stoje, meu ostalim, i ove dvije reenice: Tako vam je to: Beograd je mirno mesto, prava nesrea za noobdije. Osim za one koji su toliko blesavi da odu u neki bar, a istih u Beogradu ima tuta i tma: jedan jedini: Lotika (Lotos bar). Lotos, dakle, moe biti i Lotika. Ovo opet neizostavno priziva roman koji je Viegrad uveo u svjetsku knjievnost - Na Drini upriju. Ovako se u njemu opisuju promjene koje je u Viegrad krajem devetnaestog stoljea donijela Austro-Ugarska: Posle kasarne, koja je zamenila kameniti han, podignut je od preostalog kamena Konak, i u njemu smeteni kotarska uprava i sud. Posle njih, najvea zgrada u kasabi bio je Calerov hotel. Hotel je bio podignut na obali, pored samog mosta. (...) Zvanino, novi hotel je krten imenom mosta pored kojeg je nastao. Ali narod naziva sve stvari po svojoj naroitoj logici i po onom stvarnom znaenju koje one za njega imaju. Na ulazu Calerovog hotela vrlo je brzo izbledeo natpis Hotel zur Brucke, koji je jedan vojnik, vetak po zanatu, napisao krutim slovima i posnom bojom. Svet je prozvao hotel Lotikinim hotelom i to mu je ime ostalo zauvek. Jer hotel je drao debeli i flegmatini Jevrejin Caler (...), ali stvarni gazda i dua preduzea bila je Calerova svastika Lotika (...). Viegrad je mali grad, ali je bio pravi grad. Bio je grad dostojan romana koji je uao u kanon svjetske knjievnosti. Onda je najprije, u drugom svjetskom ratu, Viegrad ostao bez Jevreja, bez Calerovih i Lotikinih sunarodnjaka, da bi, pola stoljea kasnije, kasnije ostao i bez muslimana. Lokacije nekih od najgorih zloina u posljednjem bosanskom ratu bili su upravo znameniti most u Viegradu i jedan viegradski hotel. Zbog toga Viegrad nije vie grad. Otud Lotos u Kordievoj pjesmi: kao signal i kao podsjeanje na roman ija radnja zavrava poetkom prvog svjetskog rata, onog ija e nedovrenost prouzroiti novi (drugi) svjetski rat, onaj ije e lokalne probuene aveti uiniti da grad kojim se roman bavi vie ne bude grad. Ko je ovjek (s mirnim oima to govori kao koljka to zvuk svoj nosi) kojeg susree lirski subjekt ove Kordieve pjesme? Mogu je zapravo i odgovor: Ivo Andri!
Tomislav Marijan Bilosni
Mediteran vlastitog identiteta*

Dananje se pjesnitvo nalazi na raskriju i njemu je prihvatiti teret novog - starog puta, ukoliko eli opstati ivei iznad jezine prosjenosti. Kako stvari trenutno stoje, pjesnitvo ni samome sebi nije svrhom. U znanstveno knjievnim laboratorijima svedeno je na opa, neprozirna mjesta, nemuti iskaz i razlomljeni niz besmislenih reenica. Niti to vie znai pjesma, niti stih, pa ak ni same rijei od kojih se sastoje lirski sastavci. Bjeei od onoga to je u poeziji tajanstveno, zazirui od ezoterije, izbjegavajui emocije, poezija je izgubila neposrednost, svjeinu, protonost, osobnost, mistika i mitoloka znaenja. Svedena na letrizam i predmetnost, poezija danas ne ivi, ve svjedoi svoje protuslovlje. U njoj je nestalo izvornosti, nepatvorenosti, a nametnula se ravnodunost, osamljenost, izdvojenost, iskljuivost, to i ne bi bilo tragino da u svemu tome nije presahla poezija. Njoj, jednostavno, manjka ivot, ivost, ivotnost, iskreni dodir sa stvarnou. Pjesnici su osueni na sebe. Govore sebi, ne o sebi, kamoli o ljudima, drutvu, potomcima, ulici, prostoru, vremenu, domovini. Danas je ivotnije ono to se o poeziji govori negoli ona sama. Poezija ne nastaje iz nadahnua, dapae, tome se tvorci novih pjesmotvora podsmjehuju, ona je rezultat, ili jo tonije, umnoak naobrazbe, izradbe, izgradbe, a ponekad i puke sluajnosti. Rezultat takvog pjesnitva je onemoguena komunikacija. Govor koji poesto nema ni jezinu potvrdu, jer jezik je saet na znakovlje. Pjesnitvo je bez uporita, bez obala, bez izvora i delte, rasplinuto i ishlapljivo. Nebitno sebi i drugima. Iza nas je cijelo jedno razdoblje u kojemu se ne zna to je to poezija, iako nas se uvjerava u njezinu teoriju. Suoen s takvom istinom, ista je radost vratiti se pjesnitvu u kojemu se jo zrcali tradicija, zlatna klasika; gdje odsjaj ranijih iskustava bljeska punom svjetlosnom snagom u novome stihu; gdje se slijedi duhovna nit uenoga lirskog kruga, od antikih dana do poetka treeg tisuljea. S Kordivom lirikom znamo na emu smo. Njezin se metaforiki prostor rasprskava pred naim oima sve dok mu slika ne utone i izgubi se u unutranjoj tiini. On je sastavljen od pletera sna i jave iji se kraj nazire tek u vakuumu. Njen osobni prostor toliko je intiman kako bismo mogli rei da nema zatvorene teme. Samo:
* Uz izabrane stihove Ivana Kordia u zbirci Poezija, predgovor Jasmina Musabegovi, Veselin Maslea, Sarajevo, 1987. Ovdje mi nije bila namjera baviti se cjelovitim pjesnitvom Ivana Kordia, ve samo njegovim svezama s izvornim mediteranskim dodirima, dakle tisuljetnom antikom i kranskom simbolikom.
| 151
Ima tamo kua, drvo, ima brdo -iNije to lako pokrenuti. Veliina Kordievog pjevanja je u paradoksu, to i jest kljuna kunja svake poezije. On bi da najglasnije pjeva utnja, da uuti krik. Sve nevidljivo njemu bode oi, jer to je trenutak kad tekst postaje poezija. Ovdje je nepotreban bilo kakav znanstveno-teorijski, ili neki drugi klju za slobodu koju prua poezija. Parafrazirajui Borgesa mogli bismo rei da je pjesniku sudba namijenila da okolnosti pretoi u poeziju. Bar je takav sluaj s Kordiem. Izraz njegove poezije je jasan i dojmljiv. Tema je u najuem smislu znaenja osobna intima. Po tonu Kordi je sjetan, turoban i tugaljiv pjesnik. Uinak mu je sugestivan, jer ono to eli rei on i govori. Postujevievski je sklon pjesnikom jeziku, ponekad barokno metaforinom, ali nikad preoptereenom apstrakcijama. Njegovu poruku ne treba secirati, jer je u pitanju pjesnik jasne slike i neprekrivenoga smisla, pjesnik ija svaka rije u stihu sama od sebe raskriljuje svoja vrata, onako prirodno kao to se rascvjetava cvijet privlaei nas svojim opojem. S ovim, pjesmama, dakle, nema problema. Istodobno svaku pjesmu itamo kao prvu i kao da je itamo po prvi put, ali kao pjesmu proitanu stotinu puta, gotovo kao svoja sjeanja i svoje osjeanje. I to je, ne manje vano, ove nas pjesme pobuuju, mogu nas ganuti, pouiti, njima moemo vidjeti dalje. Dakle, pruaju sve ono to je bogohulno za dananje lirske tvorbe. Lirika Ivana Kordia pisana na kristalno istom jeziku gorljiva je i govorljiva, jasna i zaumna, itka i slojevita, javna i tajanstvena, slikovna i snena, ritmina i vrsta, u njoj osjeamo vrijeme i prepoznajemo prostor, a da osobnost i posebnost niim nisu dovedene u pitanje. Lirska invencija prethodi razumijevanju pjesnike poruke. Iako ove pjesme nose peat jednoga privatnog osjeanja svijeta, privatizacija pjesnikog jezika njima ni najmanje nije naudila, dapae suprotstavila se opim i sveljudskim pojavama u pjesnikom govoru. Kroz svoj privatni i zaviajni krug, Kordi je pokuao izrei istinu o svima nama, ne marei hoemo li je prihvatiti kao svevaeu istinu. Bitno je, meutim, da emo kroz njegove stihove moi nainiti i bilancu osobnoga iskustva, kao i prepoznati odraavajuu sliku ovoga svijeta: Koji u imati krov, koju kuu Kakvu duboku, tamnu i mirnu sobu Iznad koje sjaje neba i lete svjetlosti. U predgovoru zbirci Kordievih izabranih stihova Poezija (Sarajevo, 1987) njihova prireivaica Jasmina Musabegovi, u tekstu naslovljenom Spirala zaboravljenog sjeanja, napisala je i ovo o Kordievoj lirici: Kroz maglu ulnog intenziteta, postojanja, u njoj se, kao u prozirnom svijetu poetskog, upisuje Mediteran, sa svim svojim znaenjima i ljepotom, svom zatreptalou svojih mirisa, boja i zvukova, koji seu do naega kulturolokog i biolokog prabia. Miris boje, zvuk Mediterana, vieznano su i duboko ukorijenjeni u samom iskonu. Kultura i povijest ovdje su temelj svakog ugoaja, oni nas preko svjetlosti, sunca, kamena, vina i valova uvode u ari znaenja Mediterana. Iskazujui svoju duboku nostalgiju za morem, Kordi vodi dijalog s vjenou:
Sja luka i kamen. Sja zeleni al, bijeli galebovi, brodovlje i nebo. Ovdje nema praine pod koracima. Sve klizi, samo glasovi trepere Uzdiui se nad grad i more. Ivan Kordi ujevievskim nagnuem, i tek ponekad izborom metaforike, doivljava Mediteran kao mjesto na koje se putuje i mjesto na kojemu se tuguje. Meutim, on ne rasplamsava, ve stiava svoj govor o jugu. Kolikogod batinio od Ujevieve buntovne raspojasanosti, Kordi se isto toliko koristi i ekonomijom pjesnikoga izraza Maka Dizdara. Plavet, more, kamen, kua, sunce, uz este biblijske intonacije, posebice kada se govori o kruhu i vinu, zapravo su obraanje usahlom krajoliku zaviaja, preko kojega se posredno vodi dijalog s Mediteranom. Iako to nije Mediteran limuna i sipinih kostiju, ipak je to Mediteran zasljepljujue bjeline, vremena i povijesti, vlastitoga identiteta u kojemu se izjednaava jezik kamenjara s jezikom valova mora. Kordiev Mediteran nije onaj kakvoga nalazimo u pjesnika uronjenih u Mediteran, iako se i u ovoj lirici dua pjesnika dubinski eli uskladiti s morem. Otuda valjda ovdje i surrealistike natruhe koje su uoljive i stalne. Tragajui za nestalom i nestalnom granicom Mediterana i njegovim unutarnjim skladom, i sam roen u tom mitolokom prostoru gdje se zaela Europa, u mostarskom podneblju, Kordi jako dobro osjea fenomenologiju mora, uje njegov jezik, uti njegov mitsko-lirski temat, kroz slike mora, sunca i vina dolazi do izvorne praslike, do svega bitnog za poeziju, prema kojoj se i sam odnosi kao prema blagu potonulom u morske dubine. Jasmina Musabegovi ovu Kordievu privrenost Mediteranu uoava ve u pjesnikovoj prvoj zbirci Rumen. Mediteran kao predmet pjesnike preokupacije, itavo jedno podneblje koje u oznaci Mediteran nosi i svoj poseban kulturoloki kod. Pjesnik kae: S kopna sam doao / u sunana mora. Slika njegova krajolika jasno je odreena, i u svom pjesnikom izriaju on se uvijek slui njezinim odrednicama. Zato kad Kordi govori o zaviaju on je najjasniji, s najproduhovljenijim porukama i najprodubljenijim slikama, s istim smislom i punom uinkovitou. Njegov krajobraz uvijek je zoran, pa i onda kada govori o strahu i tjeskobi, on govori o svjetlu i boji Mediterana. Odmaknuti vremenski prostori i vraanje na poznate mediteranske teme nee ovog pjesnika sprijeiti u zaokruivanju cjelovite pjesme, koja ne trpi od mediteranske govorljivosti. Suoen sa simbolima vjenosti koje u sebi nosi Mediteran, pjesnik kroz njih propituje sudbinu ovjeka u okviru zemaljskog, pokuavajui definirati njegovo egzistencijalno stanje. Uzimajui vrlo esto za temu djetinjstvo i zaviaj, ini se i nemoguim ne uoiti Mediteran kao kolijevku civilizacije. A kako se u tom za pjesnika esto praznom prostoru najee javljaju zaboravljena sjeanja, to je samo zato to je rije o prostoru ula, prostoru omamljenosti, prostoru slika, istinskom pjesnikom prostoru valova, vjetrova i plovidbi, mirisa i boja, stvarnosti i tlapnji. A kako se bez mora ne moe zamisliti ni povijest, ni civilizacija, ali ni literatura, more i sve ono to ga okruuje, Ivana Kordia izaziva na velike kunje. Kao ovjeka obale, njega uznemiruje izgon iz mita, izgon iz same umoenosti u neposrednu vodu mora, iji kozmopolitski odnos prema svijetu i kulturi pjesnik prihvaa vrlo neposredno. Miris
| 153
mora, okus vina i boja neba ine ovu poeziju univerzalnom, a da pjesnik pritom ne izgubi nita od osobenog, pa i subjektivnog. ee naklonjen Sizifovu kamenu negoli dionizijskoj radosti, pomirenju i ljubavi negoli kriarskoj vojni, muci negoli tatini, moru okruenom kamenom negoli zemlji okruenoj morem, a uvijek osjeajui daleku plavet i gledajui ili u nebo ili u more, Kordi u dobrom dijelu svojih pjesama stvara neoekivano duboku luku. Pjesnitvo i Meditran, luke i sunce, poetika i forma, njemu su neodvojivi jedno od drugoga. Sunce je i ovdje viestruki simbol: Evo Eve ive ene sunca. Jedna mu se zbirka i zove Rika na razbojitu sunca. Moglo bi se slobodno kazati kako je sunce kod Kordia motiv oprek. (Sunce ulazi u moje oi, u moju duu, / u moje tijelo. Sunce zlatno i sunce tamno). Kao to primjeuje Jasmina Musabegovi, nekada e to biti svete svjetlosti sunca, a ve iza toga Smrt je svjetlo, smrt je sunce. Sunce nije samo motiv bijele smrti, nego ona sama, posebice u zbirci Rika koja se veim dijelom i bavi temom sunca. U suncu pjesnik ne vidi samo svemono oko neba, ve i svemone nebeske kamene zube koji mogu i zdrobiti sliku svijeta. Svjetlost neba jednostavno potie mistina stanja, izaziva protuslovlja naizgled zaokruenog i jedinstvenog prostora, izaziva as prolazne, as trajne psiholoke pojave, ali i bojazan od onostranoga. Sve to dolazi od neke jake slike na suncu. Arhetip Kordieva pjesnitva moe se nai u otrim, kamenitim, samorazmnoavajuim i krtim krajolicima, koje oplakuje zelen Neretve, preko ijega ua i see svjea plavet Mediterana. Vlastita sudbina neizvjesna je pred stvarnim stanjem, poglavito kada se usporeuje s kamenom, s njegovom svjetlou na kojoj kamena rua pjeva jarkim glasom. Nije ovdje u pitanju ni jedan od moguih dragih kamenja. Nema u ovoj poeziji ni spomena adu ni smaragdu, betilu ili dijamantu, ve posvud izvire vapnenac, stri obian, najdrai zaviajni kamen to se odronjava Pa i onda kad Zmije i kamenje / ljuto ujedaju iz pjesme u pjesmu vidi se i zna kako izmeu tog hercegovakog, primorskog, jadranskog, dakle mediteranskog kamena i pjesnikove due postoji vrlo uska veza. ak i njegova ena ima dojke od kamena, a one kad se gnjee / prsti zvee. Kamen je onaj simbol, metafora, ili tek gola rije kroz koju se traga za skrivenim, nevidljivim i snovitim, za onim to je ostalo zaahureno na rubu sjeanja, u samoj podsvijesti. A ovaj kamen ima svoju boju, miris, on podsjea na neije lice, na neije zube, ruke, oi ili elo, on raste, rastvara se i uzdie, a kao tema javlja se iz tiine, iz okrenutosti unutra, ispod krinke, emu se kao kontrapunkt suprotstavljaju tema kruha i vina, tema mora i tema grada, iako se nikad ne spominje kako je od ovog kamena neto i graeno. Uvijek je tu neobraeni kamen, sa svojom iskonskom snagom i prirodnim oblicima, s vjenom namjenom ne dozvoljavajui da se iim dotakne do oima i jagodicama prstiju. Ovaj neoskvrnuti kamen blizak srcu, u Kordievoj je poeziji ona energija i snaga koju ima samo Boje djelo. Zato pjesnik i pjeva pjesmu ara kamenjara. Kamen slobodan i u slobodi, simbol je te iste slobode u kojoj se on promee i u krui. To je onaj isti kamen koji je u pustinji Isusu izgledao kao kruh. Tako se i kamen i kruh izjednaavaju u temeljnu hranu jedno u hranu due, drugo u hranu tijela. Kruh se ovdje preobraava u kamen, a kamen u kruh. I u jednom i u drugome sluaju kamen je pasivan u poeziji kao i u prirodi, ipak nas navodi na spoznaju podrijetla, na istinu o sebi, dakle pomlauje. Znak na kamenu je taj koji nas opominje. Iz kamena kao poskok skoi, ivot te ujede i sam zagrize nekad slatku, nekad otrovnu jabuku. - Kamen je
u Kordievoj poeziji isto tijesto sna, pjesnike uobrazilje, kao to je kruh tijesto ivota i ivljenja. Kruh je blagovanje, kamen odricanje. Kruh je priprema za slavlje, kamen je oienje. Samo ti sjedi, na kamenu dri se za srce, lomi kruh i ea vino. Uz djelatni ivot kao to je kruh, ide i vino koje je kontemplativni ivot. A kruh i vino postaju metafora opeg postojanja, kae J. Musabegovi. Vino je ovjeja krv, sama esencija prirode, napitak ivota, ono to nas vodi pijanstvu i besmrtnosti, euforiji i velikoj radosti, dok je kruh dijelom sitne radosti. Uostalom, udo kruha je kvantitativnog reda jer se kruh umnaa, dok je udo vina kvalitativnog reda, jer se na svadbi u Kaani voda pretvara u vino. Otud, valjda, i pjesnikova poruka u pjesmi Skrnavljenje vina, kako vino valja piti gotovo onako kao to se pije pri euharistiji. Vino ne pijemo sami, niti ga gledamo samo svojim oima, jer u otrom i svjetlucavom rubu ae ogledaju se odbljesci Svemira. U Kuaima vina govori se u duhovnim pjesnikim kraljevima od Baudelaira, preko Jesenjina, do Ujevia. Jedui kamenice i mumule i pijui vino, u Dubrovniku, Kordi e se uditi kako se s mirisom i okusom jela i pila u sebe unosi sav onaj zapameni sjaj prirode, mora, kamena i sunca. Kako Postanak tako i Posljednja veera nezamislivi su bez vina i kruha, oni nisu presudni dogaaji u ivotu, ve su presudni za ivot: Kruh je otvrdnuo. Vino je gorko. Apostoli su postali skitnice i beskunici. U pitanju je egzistencija obinoga, maloga ovjeka, onaj uhvaeni i do slike dovedeni tajnoviti put prelaska zemlje, njene sveopte krunosti preko vina i kruha u na tijelo, gdje zemlja zemlju natapa (J. Musabegovi). Izabrane pjesme Ivana Kordia prireivaica Jasmina Musabegovi i otvara pjesmom Kruh i vino: Postavljen je stol. Na njemu nema noeva, Svi nose komade kruha u srcu I vino staro umjesto krvi. Ova pjesma nije samo ideja vodilja Kordieva pjevanja, ona je ulaz u samu bit njegova pjesnitva. Uz mjerila od onih koje nudi ova pjesma ne pristaju ovom pjesniku. Iz nje se nazire i to kako Kordi pripada onoj generaciji i ve gotovo nestaloj vrsti pjesnika, koja je vjerovala da u ivotu mora napisati bar jednu pjesmu koja se pamti. A o kruhu i vinu govori se ozbiljno i jednostavno ili patetino i kieno. Kruh i vino, kao darovi sabranosti i smirenja, ovdje su i simboli jedne civilizacije, uz more, najei simboli Mediterana, i konano, simboli jedne religije:
| 155
Ali, tu je bila i lijepa djeva Marija i Krist, raspeti sanjar. Za Kordia vino je istinski poziv, to je svjetlost koju se iti u tekome mraku, bilo da se zaziva kao dionizijevska bilo kao krv saveznika. I samoa mirie vinom. Veernji su glasovi poput vina i vriska / imaju sjaj u zjeni. U nekim stihovima vinu je dana takva vanost, gotovo da pjesnik oekuje kako e vino djelovati na sve oko njega, na njemu i u njemu, jer vino grije kao kua ili osmijeh. Svakako vino ovdje ima znaenje viega stanja, dosezanje samog neba, mudrosti, istine i znanja. Vino nalazi mjesto u svakom osjeaju koji nas navodi na mistiku. U Ponovnom vienju hercega Stjepana on e rei: Tvoje rijei padaju po tekom stolu Kao kaplje vina S uzdrhtalih usana More iji se miris osjea i kada se ono ne vidi, Kordi ne spominje drukije osim kao beskonanost mogunosti. (A ovdje more / u ijem miru nazire / svoju smrt). More ovdje nema obala, zato ono i nudi najapstraktnije mogunosti, u kojima bi pjesnik poput Daha lebdio nad vodama. Ovom se moru treba vratiti, preko njega sve dolazi i odlazi, ono e oistiti sve. Jer to nije voda koja se pije, koja utauje tjelesnu e, uostalom, na Mediteranu nju utauje samo vino, ve to je voda koja ispire duu. Zato postoji plava voda i zelena voda, pa ovu mistinu plavu tvorevinu, koja se kao otkrivenje javlja izmeu pjesnika i svega ostalog nadopunjuje tek zelenilo rijeke Neretve. More je zato ovdje kao i svaki drugi prostor ima jedan prazan prostor / kao to si uvijek znao, / onaj to ga dugo gleda, / onaj kojem uvijek ide. Ili: Sve to pogledam / stremi u daleku / plavet. / Ili u nebo, ili u / more. / Sve ega se sjeam / nosi modar peat. More u Kordievoj lirici nije dinamino, ve mirno more. Ono je istodobno i ivot kao to je i slika smrti. Zapravo, more je esencija onoga to pojmimo pod prostorom. Mediteranski su prividi znaajni, kazao bi Matvejevi. Taj prostor je, dakle, istodobno i grad, u kojemu je plonik mekan i dobar kao kruh, grad iji krovovi promiu Sa suncem na leima kao lae noene vjetrom. Uostalom, na Mediteranu je grad svijet za sebe, on je sredite svijeta, ak i sunce koje se nad njim izdie, poradi njega je tu. I sve je u tom prostoru isto samo to nita nije isto. Kao u snu koji je samo bijeli otrov daljine. A pod mediteranskim prozirnim nebom takvo je istodobno i sinje more, i gradovi, i kamenjari, i kue, oko kojih se skrovitom snagom neke svjetlosti uvijek ovija neka vana sudbina. I na kraju, mediteranski mozaik i ne bi se mogao sloiti bez poezije, a poezija je i nostalgija za djetinjstvom, blagodat samoe, dar intimnosti, kua u kojoj stanuje na san, dom imaginacije: Kua pod nebom Ili iznad neba U domu utnja A pauk u kutu.
Zoran Krul
Cestom samotnog etaa

Knjiga poezije Cesta izvan krajolika obuhvaa, prema autorovu naputku, oko sedamdesetak pjesama koje se izvorno ovdje uknjiene pojavljuju prvi put, i s jednim brojem pjesama iz prethodnih zbirki ine koncepcijsku cjelinu na izriajnim i predmetno-tematskim razinama svjedoei tako o prijeenom poetskom putu . Rije je o knjizi summa poeticae, kojom je autor rezimirao etrdesetogodinje pjesniko nastojanje (1964-2004), suelivi nove pjesme s ranije ispisivanim, elei ukazati na kontinuitet svog pjesnikog rada, a kojega evidentiramo pored ostalog i u nekim tematskim cjelinama kao to su pjesme o zemlji, o historiji, pjesme s mediteranskim motivima, pjesme o ljubavi, pjesme za Nihadu, pjesme za Tina i slinoI1. U tom smislu ova knjiga egzistira kao potpuno nova rukopisna zbirka, podijeljena (ili grupirana) u dvanaestak, uvjetno reeno, ciklusa, od kojih su prvi i posljednji naslovljeni sintagmom Nove pjesme, a izmeu njih ciklusi kojima se kua tematizirati spomenute cjeline na predmetno-tematskoj razini. Bez obzira na autorovu napomenu u biljeci i na takovrsnu koncepcijsku zamisao knjige, jasno je da Kordi pripada onom, malobrojnom, tipu pjesnika iji se P .H. dade iitati iz tek nekoliko proitanih pjesama, odnosno koji nije kroz knjige inio znatnije pomake na izriajnoj, stilskoj ili predmetno-tematskoj razini (tj. nije radio radikalnije zahvate od knjige do knjige), ve bi se prije moglo govoriti o sazrijevanju pjesnikog izraza i duhovnoj transformaciji, o emu tako lijepo svjedoi i ovaj netom objavljeni rukopis, kojim se on predstavlja kao pjesnik stiane retorike, predan traganju za najsitnijim porivima ljuske prirode i ljudske egzistencije. Poezija je to vrlo rafiniranog vokabulara, intimistika, pokatkad liturgijski sveana, prepuna povijesnih evokacija i filozofskih konotacija, estetiki i artistiki odnjegovana, liena suvine artificijelnosti: gdje svaka stvar ima mjeru i oblik // i oblik svake stvari je mjera, (pj. Metafora, str. 89). Formalno, jedinstvo njegovog najee slobodnog stiha ini slika a ne vanjska mjera, emfaze se prenose sa zvunih na vizualne elemente (npr. pj. Samoubojstvo u Dubrovniku, str. 108), ali ritam ostaje, zadravaju se pauze, aliteracije, paranomazije, sraz zvukova i ritmika cjelina oformljuju stih kao mjeru daha, ponekad i kroz reenice koje opkorauju i dva stiha, krei konvokativne standarde i evokativnu mo tradicionalne rime i metra. Evidentno je to kako se Kordi sazrijevanjem ve od svoje prve knjige Rumen kretao motivskim repertoarom od preispitivanja podrijetla, svoga sadanjeg stanja, pa sve do buduih zapitanosti u antropolokim i ontolokim konstelacijama transcendentalno
1 Napomena iz autorove biljeke, str. 163.
| 157
oznaenoga, kroz memorabilne figure povijesti subjekta, pa sve do Ceste izvan krajolika kojom naznauje odlazak iz negativne ontologije i heideggerskog zaborava bitka u, mogli bismo rei, ljubavno predavanje (pj. Nihadi str. 81). Lavirajui stalno izmeu nestalne predmetnosti svijeta i eterine duhovnosti (pj. Tren str.144., Zvuk str. 149), tematizirajui zbilje rodnog internog ontolokog prostora, (pj. Praznina ponovno str.104), fluidnog i metafizikog, ova poezija apostrofira ontoloki status subjekta kao kontinuirano ne-mjesto u svijetu. Takovrsna stratifikacija subjekta u egzistenciji se redovito ispisuje kao nepoeljni viak svijeta, (ili njegov nenadoknadiv manjak), koji svoje uporite i ne moe pronai doli u kulturolokim ostacima, kozmikoj izvanvremenosti, pseudopovijesnosti ili pak potpunoj uronjenosti, ako ve ne u egzistenciju, u jezik, jer bez njega, tj. jezika : samo zuji pusto, dim negdje koluta // Lastavica nema, stoji velik, vei // A prazno je nebo to nad tobom pluta (pj. Neiskaz str.87.). I potpuno na tragu Mrkonjieve teze da pjesnik i sam proizlazi iz svog sustava kao onaj koji ne izraava, ve je moda izraen na razini temeljne datosti pjesnikog jezika2 Tako Kordi i krajolik varira od kulturolokog opeg i univerzalnog ne-mjesta u svijetu, do ueg, zaviajnog mjesta kue koja je ovdje mitsko, metafiziko mjesto u bachelardovskom smislu (pj. Kua pod nebom, str. 58, Zidovi, str.127), gdje su obije pjesme utemeljene na fenomenolokoj matrici, svjedoe o epistemolokoj drami egzistencijalnog. Krajolik se gotovo uvijek nadaje i kao sjeanje i kao vienje, od kozmolokih do transcendentnoidealistikih implikacija u optici kontinuiranog prijepora svijet/subjekt/svijet. Motivski je najee uronjen u mediteranski areal u tradicionalnom smislu, poevi od pejzanog stratuma, ambijentalnih slika, ponegdje i gotovo kampanilistiki intoniran i korespondiran s kulturnim pamenjem, generikim slikama tvrdog hercegovakog tla kontrastiranog prozranim nebesko-morskim auroralnostima kroz nostalginu i melankolinu ispovijest lirskog subjekta. Mediteranizam se nadaje u svojoj dvojakoj funkciji: priroda shvaena kao nepatvoreno i nekontaminirano leite autentinog prirodnog bitka (pj. Netaknuto, str. 44), a takoer i kroz razliite kulturoloke motive, knjievne reference (pj. Tinova kua, str. 119), kroz zaviajno-antropomorfne figure, priroda proeta idejom teleologijnosti. Amblematina je pjesma Gospa iz Meugorja (str. 7), koja svojom poleminou dekomponira relativnost metafizike, transcendentne i teoloke tajne i misterija, ne nameui svoju etiku poziciju, ve od gnostike konstatacije Gospe ovdje nema, prijeen je put od arhetipskog djeteta do pjesnikog subjekta koji je tek kadar sueliti profano i uzvieno, svjetovno i sakralno, s ironijskim odmakom, podastirui metaforu gotovo hibridnog modela dananjeg civilizacijskog. S druge strane, autor nastoji rehabilitirati sistem vjerovanja, koji je opeprihvaen (po svemu, dakle, oduvijek // tu je bila, ba tu!), ali je izgubio povjerenje u ovo postmodernistiko doba u kojem na svijet pluta bez cilja, u kojemu ivimo pod okriljem nasilja, lai, nepoteno steene dobiti i gluposti, jer smo, prema autoru, odsjeeni od prolosti. U svijetu u kojemu vlada nepotizam, loiji od loijeg, u kojemu lupei gotovo uvijek imaju brau; i ini se da vjeno jau guvernante od prahistorije do danas. Dakle, u svijetu dirigiranih vrijednosti, u kojemu si kotai i vrijedi onoliko na kojem si rangu; ili si zasluan, ili si kriv; pjesnik suprotstavlja Gospu koja je po svemu, dakle, oduvijek // tu je bila, ba
2 Mrkonji, Zvonimir, (Kolo, 8-9/ 1969:823)
tu. I ne samo u ovoj pjesmi, zamjetno je da se kroz cijelu knjigu provlai raspoznatljiva kranska simbolika kroz ideju teleologijnosti. U tom smislu, na formalnom planu, kod Kordia postoji svojevrsni manirizam dokinut postupkom odgode, ili odgoene slike, kojom na izvjestan nain skriva predmete, stvari, krajolike, odgaajui na taj nain egzistencijalnu agonalnost, ili pak subjektivnu povijesnost, kao na slikama Oskara Hermana, na kojima nemamo ortodoksnu naturalizaciju, ve ini nam se da je pejza predoen kroz koprenu (ili krinku), a fokus slike se nalazi tek u nekom drugom ili treem sloju. Na taj nain se pjesma nadaje kao evokacija evokacije, kao prostor dat i uskraen inkarnacijom prostora3, pa imamo pseudoprostor ili psudokrajolik pomou kojega nam autor eli, ne bez sentimenta, ukazati da te zaviajno-antropoloke figure nisu puka epistemoloka injenica, ve figure miljea tradicionalnih vrijednosti koje se otimaju prvom ili drugom pogledu, sve do trenutka neizostavne uronjenosti (ili suivljenosti), s njim. Na taj nain je izbjegnuta referencijalnost mimetikih poetskih modela, a istodobno data ontoloka vrijednost kategoriji povijesnosti, kroz koju je posvojeno (ili prisvojeno), subjektivno stajalite transcendentalnog Ja, reduciranog na intencionalnu vezu sa svojom drugou. Ta drugost, odnosno istost, nadaje nam se kroz Kordieve zaviajno-antropoloke figure koje ovdje korespondiraju kao njegova drugost/istost. Postupak odgode, isto tako omoguuje imanentno kritiki diskurs, odnosno, preutnu intertekstualnost persifliranu u postmodernistikoj maniri (pj. Zagreb 1993, str. 70; Veer u Parizu, str. 33; Notre Dame, str. 34; Blagost ratnog dana, str. 15; Pogled na sat, str. 101.; Groblje u Blizancima, str. 158), kroz igru krinki, gdje se kroz povijesno barata egzistencijalnim graninim situacijama; (pj. Posljednji dani Hercega Stjepana, str. 76.; Ponovno vienje Hercega Stjepana, str. 78; Uvod u povijest, str. 109; Kako su doli preci, str. 110.) Na taj nain i evokacija senzitivnog toposa Mostara nema samo mimetiku denotaciju u svojoj prostornoj stratifikaciji i njenim protegama ve kulturalnu i povijesnu konotaciju u (njegovoj) pjesnikoj ontogenezi smisla. Tako signirani autorov motivski fundus, umjesto subjekta samog, postaje djelatni subjekt pjesme sa svijeu o oznaenom, paradigmatski prikrivajui oznaiteljsku funkciju u skrivajuem subjektu (ali ne u strukturalistikom smislu iezavanja subjekta) koji je uvijek negdje drugdje u vlastitoj intersubjektivnost (pj. Nad utopljenicima, za Sidrana, str. 12.), tj. koji je uvijek ovdje, u meuovisnosti svijeta i bia. Historijske pjesme, kako ih je autor nazvao, takoer korespondiraju s navedenom matricom. No, kako mitsko nema povijesnu dimenziju, ono se obznanjuje kroz njegovu simulaciju, pa je povijesnost tu kao krinka i dekoracija smisla, jer je i to mitsko artikulirano prepoznatljivim egzistencijal-predmetnostima. Dakako, historijske pjesme, kako ih je autor determinirao, anticipiraju vrijeme koje je uvijek prisutno, odnosno kao potencijalnu sadanjost. Pjesma je arhetipsko vrijeme4 i njena artikulacija u konkretnom iskustvu, ini ju izvornom. Premda, istinska ovjekova historija je historija njegovih slika. Svijest o toj injenici Kordi e podastrijeti u jednom broju pjesama razbacanih po raznim ciklusima i ispisivanih u raznim vremenskim razdobljima, referirajui se ponegdje i na puku knjievnost, gnomskog i poslovinog fundusa. Gnomske pjesme (So3 4 Zidi, Igor, Tkalac na propuhu, str. 78.) O. Paz, Luk i lira, Vuk Karadi, Beograd, 1979. g.; str. 190.
| 159
kak, str. 52; Kua u Blizancima, str. 66; Povratnik, str. 67.: Neiskaz, str. 87.; Kraj, str. 88.; Sagorijevanje, str. 103.; Gost, str. 112.; Ivanjski krijesovi, str. 137.), s fenomenolokom matricom, u kojih je motiv/objekt mikrosegmentiran, heideggerovski reeno, je pokuaj da se pronae bie u egzistenciji prepoznatljivim pathosom i alom za prolim. Osobito indikativna pjesma Zatoenik, (str. 50): Na stolu sada pepeo gledam // U ai vodu, vino, voe i sjene // to god sam imao ne dam i ne dam // Sve prolo to je . nek ponovno krene ! //, aplicira ideju determinizma teleologijske naravi, po kojemu je njegovo mjesto kao jedinke ve davno upisano u svijetu i zadana se sudbina ne da izbjei, a s druge strane implicira ideju o kruenju kreativnosti, odnosno samosvrhovitosti, samodostatnosti, to simbolizira Boga u kranskom smislu, ili pak stvaraoca, kreativca u svjetovnom smislu. Jednim brojem pjesama autor e se direktno referirati na spomenutu amblemsku situaciju, a koja se tie same psihologije stvaralakog, U pjesmi Stvarnost (str. 72.) ponovno kroz optiku arhetipskog djeteta pjesnik svjedoi kako je ona (stvarnost) za njega bila dovoljno uvjerljiva da sad moe postati fikcijom. Ona se, dakle, zapamti // samo jednom - // mrkom olovkom na bijelu papiru ! // I gotovo uvijek je tako, da bi se otilo onkraj slike, treba najprije biti prezasien njom, a onda sve zavisi od brzine taloenja, jer vremenski slijed nije najee i redoslijed naega srca (pj. Skazaljke, str. 143.). Pjesnikov govor, u pravilu, zapoinje utnjom, jalovou, nestaicom i suom: Odviknut, potom, tog trena // tog sunanog dana od stvarnosti, // dnevni mjesear, teturam // beskrajnome moru izmaglice // u kojoj niti jednu stvar // ne mogu vidjeti, kamoli dotaknuti ; //// Gdje gubi sve se kao da // bez sluha si i vida, // i nigdje da si, da te nema; //, a onda se sklie prema ornamentu, traei isti zvuk (pj. Pjesnici, str. 99.) : Rije // poput krijes, krijesnica // i latica // moete staviti u pjesmu //// Ali to ako ste // to ve uinili //Onda piete ponovno // ponor, litica i lasica //// Tek vidite // Da blizu ste negdje stigli // Ili ste samo lutali, i lutali //; ili drugim rijeima, pjesnik stoji bespomono na obali utiska, nekog doivljaja, to rominja na sve strane 5, stoji pred ponorom, bez izgleda za samoobjavom, zastraujui oev bezizgledni sin6 (pj. Onaj koji pie, str. 113): Kako poinje kronika // Iz temelja kue, // Iz obzorja mraka? // // Onaj koji pie // Stavlja jezik u sol // Ruku u oganj // I ve poznato: // Glavu na panj //. Dakle pisanje je shvaeno kao nitenje; Iz temelja kue, iz obzorja mraka; jer no je majka ontologije, kazao bi Adorno, uz nju postaje jasno da je bitak sinonim za nita.7 Dakle, poetsko je dato kao mogunost, a ne neka apriori dana kategorija ili neto uroeno, (pj. to je dom, str. 24; Rije s ruba, str. 25.), jer ni bie nije nikakva data na koju se oslanja nae ivljenje, nego je neto to se stvara, pri emu se bie oslanja i na nitavilo, jer je ono njegova osnova, te je tako i smrt shvaena kao sastavni dio ivota, (pj. Sagorijevanje, str. 103). Meutim, kontradikcija nastaje iz osvojenog identiteta, jedinstvo se razbija im se postigne u jednom beskonanom procesu (Novalis), (pj. Ratnikova pjesan, str. 26) Oh Boe, // vidim da zarobljen // svojom sam ratnom slobodom // od ijih svijetlih krpa // lijepim svoj crni ivot.//, po Miljkovievskoj analogiji: Hoe li sloboda umeti da peva U pjesmama iniciranim ratnom zbiljom Kordi ratnim strahotama suprotstavlja kao vid otpora optimistian duh (pj. Ciganina dva, str. 30), persiflirajui sudbinu i egzistenciju u vid ujevievske blagosti i vedre rezignacije (pj. Sonet o gradu, str. 74; Gost,
5 Sloterdijk, Peter, Doi na svijet, dospjeti u jezik, Naklada MD, 1992. 6 isto. 7 Adorno, V., Teodor, Estetika teorija, Nolit, Beograd, 1979.
str. 112; U potpunu miru, str. 161), ili pak poseui ponovno za arhetipskim djetetom, nepatvorenim zdencem djetinjstva (pj. Bez straha, str. 19). Pjesmama Tinu i nekolikim sonetima (pj. Sonet za stari most u Mostaru, str. 95; Sonet o glumcu, str. 96.) autor eli naglasiti vrijednost tradicionalnoga, stoga niti ne parodira sonetnu formu (ne pristupa joj makaronski ili postmodernistiki), ve s potovanjem i posveenou, uvaavajui sonetnu metametrinost, ili pak piui u vezanom stihu (od deveterca do jedanaesterca ), s temom nostalgije bliske Ujevievim temama, s tim da je Sonet o glumcu karnevalsko parodiranje egzistencije koja boravi u stalnim zamjenama identiteta, s traginim ishodom, significirajui pjesnike suputnike koji su protejski proetali kroz stilove i mode. Treba spomenuti i pjesme sumnje koje su najee u suodnosu sa semantikim poljem posljednjih stvari. Tako pjesma Oprotaj (str. 160) kondicionira staru biblijsku zgodu o Tomi Nevjernom koji nije povjerovao u Kristove rane, to je zaetak empirijskog shvaanja svijeta, ili sumnje kao ishodita apsolutnog (Descartes R.), odnosno potrebe da se stvari potpuno podvrgnu vlastitoj spoznajnoj moi. Na tom tragu je i pjesma Jedan si jedini (str. 155) ili pj. 1992. (str. 157.), kojom se autor referira na ratnu zbilju. Indikativna je u tom smislu pjesma Nikakve zvijezde nema (str. 40), kojom je produbljena ideja apsolutne samoe u ontolokom smislu iz pjesme Jedan si jedini: Jedan si jedini // Na ovome svijetu//. Konano iz gnoseoloko usmjerenog pjevanja, kroz paradigmu egzistencijalnog udesa, optereenog sudbinom i mitizacije antejskog kompleksa, prirodnog areala, tla, Mediterana, imamo logocentrinu poziciju (iz pj. Nikakve zvijezde nema), kojom se autor referira na prvobitak, supstanciju prije bilo kakvog imenovanja, podastirui kozmogeniku figuru mrtve zvijezde kao istinsku dramu univerzuma:.. Nikakve zvijezde nema da je dodirnemo // U naoj paninoj samoi, // Da joj kaemo svoje istinsko pitanje. //// Nikakve, osim one zvijezde // koja posrebrenim glasom govori iz nas: // nikakve zvijezde nema //. Tu treba spomenuti slinost Kordieve odsutne zvijezde s A. B. imievom odsutnou Boga u praznom nebu: Nebo je ve dugo praznina // bez Boga i serafina //). Po analogiji i Kordiev Bog je sveden na trag u odsjaju mrtve zvijezde, koja nije drugo doli praznina i nitavilo. Takovrsno vienje Logosa (Boga), upuuje na egzistencijalnu krizu, koja je ve artikulirana u ostacima logocentrike slike svijeta, a time je nuno i redefinirala pojam subjekta, koji jedino kroz katarzu izravnog suoenja s posljednjim pitanjima moe zadobiti potpunu svijest o svom bitku. Taj negativitet je ujedno i formirajue naelo subjektivnosti. Na kraju valja izdvojiti i nekolike pjesme poetskoterijske vrijednosti. (Samoubojstvo u Dubrovniku ljeta 1964. ili 69. g., str. 108; Dok ti nestaje zraka, str. 122; Kranjevi, str. 138.; Zastor, str. 152; Zvuk, str. 149; Gospa iz Meugorja, str. 7; Nikakve zvijezde nema, str. 40; Zidom prolazi i ocrtava se, str. 39; No snijega,str. 48; Veer s Nihadom 1979. str. 81.; Jedna druga veer s Nihadom, str. 105; Tree pismo za Nihadu,str.131; Posljednji dani Hercega Stjepana,str. 76; Ponovno vienje Hercega Stjepana, str. 78; Zagreb, 1993, str. 70.; Groblje u Blizancima, str. 158; ovjek iri ruke, str. 43; Vjetar i vihor, str. 46; Stvarnost, str. 72; Cesta izvan krajolika, str. 75; Ciganina dva, str. 30; Bez straha, str. 19; Ratnikova pjesan, str. 26; Gost, str. 112; U potpunu miru, str. 161; Krinka krajolika, str. 55; Kua pod nebom, str. 58;) koje su izostavljene, ili su samo spomenute u tekstu tijekom interpretacije, a koje drimo okosnicom ovoga izbora.
| 161
Fabijan Lovri
Paradigma vjene teme u kompleksi Ivana Kordia ili analitiki o pjesmi O ljubavi, jo jednom
Saetak: Interesna pitanja su u krugu ljubavne teme u iju slojevitost autor unosi iskustveno ozraje, pribliava se stvarnom, gotovo dokumentarnom, ali ne naputa ideju vodilju koja mu pomae da zamisao provede do kraja, da je misaono uoblii u ozraju iste, nematerijalne ljubavi. Romantiarski duh je izazov i kulisa trenutka, dok bi se dokumentarnom pripisalo deifriranje stvarnosti koja je tu, u okruju trenutka. Potreba i zov za vjenim pribliava se vjeri, dok metonimija ini zrcalnu sliku odnosa u vezi ivotinja i ovjeka, traei u toj vezi smisao karaktera. Kontrapunktovi pojaavaju doivljajne slike inei umjetniki dojam bliskijim itatelju. Kljune rijei: ljubav, Ivan Kordi, sanjarije, stvarnost, iskustvo, rije, jezik, svijet, vjera, kompleksnost... O LJUBAVI, JO JEDNOM Ostani nad zvjezdanim nebom Ljubavi, noas, u svom boanskom porijeklu Jer sve to vidim nainile su ruke prolaznika Usputna i daleka sanjarija si nad stvarnom osamom svijeta. Uaren peat na putu nade. Ruka izbavljenja ili spasa.
Zvijeri, vjetar i ume nose tvoja obiljeja. Ne mogu te dotai ni ovako, propet na prste, duboko srui zrak u onemoale grudi. Svjeina tek ponad mene s t r u j i; Zrcali se u tvojem nevidljivom liku. to znai biti sa sjajnom poukom koju nosi a to li ieznuti tumarajui za njom? Nisi probuena, niti potpuna. Zlatna kao rije, velika kao uzdarje. Govor ti je nemut. Korak teak, stope krvave a oi mutne i urokljive. Eto, ako te dotaknem ostat e na mojim rukama s bezbroj iskri. Budui plamen spalit e cijeli svijet: i nastambe i due u kojima si obitavala. Nisi prikladna izvan ljudskog oblija a Govor na gori bijae usrdan bez spomena tvoje putenosti Od poetka si ostala mona i nemona kao aneoske trube pred smaknue svijeta.
| 163
1. Sumnja u smisao blizine udaljava erosa od putenosti. Zadovoljava se vienim, ali ne bilo gdje, ali ne niti na tono odreenom mjestu. Iznad zvjezdanog neba nije tona odrednica, samo se da naslutiti vjena mo svjetlosti, ljepota i metaforika zvijezda: Ostani nad zvjezdanim nebom / Ljubavi... Zato tako daleko kada nam semiotika otkriva vru vezu vidljivu u rijei ljubav napisanoj velikim slovom? Samim tim, pjesnik priznaje poznanstvo i vru vezu, prepoznaje osobu kojoj se obraa i daje skriveni znak da i itatelj primijeti to poznanstvo. Zbog ljepote, zbog plemenite elje pjesnik svoju ljubav postavlja u udaljeno polje metafizikih prostora. Zna vrijednosti, osjea potrebu obratiti joj se i izrei njene rijei, ali je ne eli udaljiti vjeno, nego samo noas. Toliko je snana ljubav, spram osobe, da je ne povjerava niti zvijezdama koje bi je mogle otkriti sjajem. Toliko je gusta ova slojevitost da u dva-tri stiha prepoznajemo i pjesnikov odnos, povjerenje u boansku mo. Njegova ljubav je boanskog porijekla. Ovdje pjesnik otkriva i svoju intelektualnu, emocionalnu stranu to daje osobnost pjesnikom meta-jeziku koji nosi sobom prepoznatljive natruhe arhetipova usvojenih iz iroke lektirske kulture: Jer sve to vidim / nainile su ruke prolaznika. Ovdje moemo postaviti pitanje: Jesu li sve nainile ruke prolaznika? Meutim, radi se o odreenom, te je sasvim razumljivo kako se radi o iskustvu prolaznosti. 2. Vizije smjenjuju stvarnost, a pjesnik je pribraja usputnom i snovima. Kompleksa je komeaj vienog, stvarnog svijeta, i onoga svijeta koji je dar pojedinca i koji mu omoguava stvarati slike snagom uma, snagom volje Njegove. Zato su pjesnikove sanjarije daleke, ali su i nad stvarnim. Svijet koji jest, i kojega se ne moemo, niti imamo pravo odrei ga se, unosi nemir i osamu u pjesnikov doivljajni i stvarni svijet. Biti izmeu, a ne izazvati uenje, nemogue je. Razdvojiti pjesniki in stvaranja od pjesnika kao ovjeka egzistencijalnih potreba, takoer je nemogue. Kako trajati: namee se pitanje, trai jasan odgovor koji itatelj proivljava na svoj nain, ali kako ga proivljava pjesnik i koje vrijednosti donosi iz takvog iskustva? Je li sve metafizika ili suvisli govor o stvarnom? Pjesnik pronalazi rjeenje nad stvarnom osamom svijeta. Njegov put postaje put nade. On sve svoje slojevitosti biljei, studiozno slae u pjesnike slike svaki novi doivljaj i uva pod uarenim peatom nade. Ako doslovce pogledamo ovaj pjesniki slijed, onda je on drukije posloen u stihovnoj formi, prema osjeaju, to je razumljivo, i glasi: Uaren peat na putu nade. Jasno je zbog ranije reenog, kako je i izvanjski i unutarnji pjesnikov svijet uaren peat; peat nad odnosima spram okoline i spram odgovornosti spram zajednice u kojoj jest i u kojoj mora imati svoje mjesto: svoj dan i svoju no, svoj bioloki slijed. 3. Vjera i vjerniko iskustvo javljaju se kao Ruka izbavljenja ili spasa. U takvom ozraju gdje ne postoji alternativa za i protiv, nego samo izbavljenje i spas, to je inaica jednoga istog, oslikava se snano i jasno vjerniko iskustvo i opredjeljenje, ne izravno
postavljeno, ali naslueno kome jest upueno. Sumnja se moe deifrirati i kao neka ruka izbavljenja, neodreena, ali spasonosna i prijateljska. Ipak, kod ovakvog zaziva spasa asocijativno se misli na ruku Njegovu, na otklon nastalih tegoba kada se ovjek nae u bezizlaznoj situaciji. Posebice u trenucima straha, nelagode, ovjek je spreman obratiti se pomoi Njegovoj. Zato? Obino se eli prikriti nelagoda zbog postupka koji je uinjen, zbog odluke koja nije rjeenje i koja za sobom vue nepoznate posljedice. Taj duboki psiholoki jaz treba premostiti vjerom kako e se, obino na jo nepoznat nain, desiti pomak koji e ponuditi rjeenje. Samo velika ljubav stvara velike tragedije. Ako ovu misao uzmemo kao genezu i u Kordi Ivanovom djelu, pri tome mislim na naznaenu pjesmu, neemo biti izvan idejnih rjeenja, nego emo postupkom eliminacije doi do semiotikog traga koji e nas dovesti do rjeenja, a ovdje se radi o laganom prikrivanju ljubavnoga pjeva, to je autoru sasvim uspjelo. Lamentirajui nad ljubavi, autor nas odvodi nesluenim rasponom izmeu svemirskih daljina i ovozemaljskih nastojanja traenja ravnotee koju je teko drati. Onaj tko je duboko poljuljan ljubavlju ostaje vjena igraka vjetru. Takva ranjivost, a pjesnik je ranjen nejasnoom, vidljiva je i u ovoj pjesmi. Zato on trai otklon kroz prirodne fenomene. 4. Nje, ljubavi, prepoznaje u vezama flore i faune. Dok jedna nose odlike zvijeri, ili zvijeri nose obiljeja Nje same, dotle niti ume ne ostaju izvan, a to je razumljivo kao potreba ivotnoga prostora, a opet, s druge strane, filozofskog termina ume, stabla koje treba pronai put do sunca. Tajnovitost nije zbog mita. Ovdje je ona opredmeena, materijalno opipljiva i sasvim razlono upotrijebljena kao slikovni dodatak misaone slojevitosti. Zvijer ljubav je neodoljiva u svojoj divljoj slobodi, ali i opasna, krvolona za aktere koji trezveno ne proeu tlom, vrsto spoznavi kako je ivot darovana vrijednost pojedinca, a tek onda sustavno prispodobiva uvjetima i potrebama koje nikako nisu izvan ovjekovih okvira i preokupacija. S druge strane, to je i udaljavanje od problema, traenje mogunosti kako bi se sredile misli, kako bi se uzeo dah, nova svjeina koja bi pomogla ivotu da pronae smisao izvan izgubljenosti. Svjestan te injenice, pjesnik zakljuuje: Ne mogu te dotai / ni ovako, propet na prste, /... Koliko samo treba snage za napor ostati na prstima, opstati u nutrini sebe s nadom kako se moe dosegnuti eljeno. Da jest drukije, emu napor. emu opskrba krvi kisikom, gorivom snagom kemijske reakcije, emu usrk kako bi se ojaale onemoale grudi. Ovako, napor ima smisla i pjesnik traje u negaciji negacije; silno eli, obnavlja energiju, a s druge strane mu je jasno kako je svaki napor uzaludan. Meutim, znati kako je neto neuinkovito, autor izgrauje na iskustvu. A ovdje je iskustvo kljuno, kao i narativan, misaoni pristup temi. 5. Obnovljena energija stvara nove slike. Budi se imaginaran ivot, ivot koji raduje, koji donosi doivljaje i budi osjeaje. Osjea se svjeina, opojna, snana svjeina koja donosi radost ivota. Iako izvanjska, ponad mene / struji, ona je pojava prirodnog fenomena gibljivosti, izlazi i odie njenim likom. Ona, kao osobnost i kao ljubav, nositeljica je
| 165
vrijednosti i potivanja ovjekova udivljenja. Zato se svjeina zrcali u njezinom liku. Lik je sveprisutan, konstanta koja prelazi iz fikcije u stvarnost, ustoliuje se i postaje nositeljicom. Materijalizacija nije osnova vertikale. Ovdje se uzdie psiholoki efekt i kreativna sposobnost autora da nam predstavi eljeno. To u potpunosti i uspijeva. Zamiljamo prekrasno tijelo, jedro i oblo, tijelo koje donosi svjeinu tako potrebnu za odravanje ivota. Svojevrsnom odom ivotu, stih izrasta, nadrasta svaku primisao na prosjenost ustoliujui Kordia na zaslueno mjesto u suvremenoj knjievnosti svojega vremena. U snovitom pjesnikom uprizorenju lika on, sam, postaje vidljivo otjelovljenje koje traje. 6. Trajnost nije vrijednost umjetnikog dosega. Ovdje je trajnost biti, biti na odreenom mjestu s odreenim zadatkom, a ovdje je zadatak biti pjesnik u najsvjetlijem poslanju: sa sjajnom poukom. Probuena spoznaja vrijednosti postavlja cilj koji nema alternativu. Vie nema dvoumljenja oko valjanosti, nego kako odreenu valjanost podii na viu razinu. Uvijek postoji opasnost promaaja, koju pjesnik prepoznaje i pita se o mogunostima i smislu koji bi opravdao ako treba ieznuti tumarajui za njom? Pred ovakvim pitanjem mnogi su smisleni odgovori nali besmisao, utopili se u osobnim nastojanjima dokazivanja vrijednosti. Dokazivanje vrijednosti mora biti iznad mogunosti dokazivanja. Vrijednost je konanica, a gibljivosti vrijednosti su varijabla koja donosi nove zakljuke. Treba teiti novom svjetlu i znati ga prepoznati u punini ljepote, sa sjajnom poukom. Izmeu pouke i nerazumijevanja odreenog procesa tanka je crta ivota. Njom treba premostiti provaliju izmeu razumijevanja vrijednosti i gubitka. Pjesnik je dorastao i ovom zadatku. 7. Iz opisnog, stihovi se obruavaju na svijest traei krivnju, veliajui potrebu, slikovno ostajui pri dragom mu liku. Karizmatian je taj lik: i drag i tui, i bliz i dalek, i snovit i materijalan, i gubitnik i uspjenik.... Je li izmeu probuenih? Pjesnik ne vjeruje, zato se pita, ili, bolje rei, zakljuuje: Nisi probuena, nisi potpuna. Kakva jest? Ulazak u bajku je oit, ali iji poljubac e probuditi ljepoticu? Rjeenje je ponovno u opoj slici. Ljubav je i osoba i pojam osjeaja, Ljubav je opeljudska slika dobrote i zato ju pjesnik usustavljuje u nesvakidanje slojevitosti stvarajui najzaudnije kompleksnosti pjesnikoga umijea. Druge dvije rijei otkrivaju Njezinu nepotpunost, ali nikako izvan ljepote, jer ona sama jest ljepota, jedinstvena i trajno poeljna. Potpuna nije samo zato to ima odreenu udaljenost, koja nije jasna u metrikoj distanci, ali je jasna u doivljajnim previranjima, psihotinim preobrazbama i eljama: Zlatna kao rije, velika kao uzdarje. I ovaj stih moemo povezati s vjernikim iskustvom, s Ivanom Zlatoustim, ije rijei i danas zlatno odjekuju suvislom snagom filozofije utjelovljene u ljepotu ljudskoga duha. Zato je oito kako se u takvom duhu nalazi i smisao za uzdarje. Evanelje po Luki ( 6, 32 ) pie: Ako ljubite one koji vas ljube, kakvo li vam uzdarje? Ta i grenici ljube ljubitelje svoje. Ipak, ovdje se ne radi o grijehu niti pokajanju. Ovdje se velia uzdarje. Sve je jasno, ali postoji i sumnja u istou ljubavi, u odnose koji uzvisuju. Ljubav ima nemut govor: Korak teak, stope krvave / a oi mutne i urokljive. Tek u ovom stihu upotpunjuje-
mo biblijsko vienje i cijelost zapisa po Luki, ali ne u potpunosti i u izravnom. Ovdje se radi o prenesenom znaenju, o lirskom meta-jeziku kojim se autor vjeto koristi. 8. Teak korak se oituje u mislima pjesnika, a krvave stope su usud koji dragovoljno uzima sebi u slijedu svog puta. Tek u drugom dijelu misao prelazi na Ljubav i otkriva uzrono-posljedine odnose. Iz biblijske teme imamo sada prelazak u arhetip folklora, u tabu, obred i vradbinu. istu ljubav smjenjuju sumnjivi, opasni pogledi. Oi su urokljive. One mogu mijenjati sudbinu, pretvarati stvarnost u komar. Odrediti propast nekome. Zanemariti narodne predaje u tematskim obiljejima ovog autora nikako nije uputno, naprotiv. One unose svjeinu, daju obol ranog zrenja autora u spoznaje o sebi, talentu i vrijednostima pjesnikog poziva. Kod ovog autora je to definitivno i odavno prepoznato. Zato njegova snaga umijea lagano brie granice i uspostavlja nove. 9. Novi odnosi su u slikovnom svijetu ljepote u kojem se ogleda, iz prethodnog, potpunost komplekse ovog autora. On po tko zna koji put usustavljuje suvisli red slikovnog, rjenikog uprizorenja slika. Iz opetovanog svijeta magije ponovno prelazi u bajku i rasko svetkovine folklora. Ako sasvim materijalizira ljubav, oenstveni je u zamiljenu divu, opet se javlja ve prepoznati strah od dodira, strah u kojem bi mogla ostati na njegovim rukama. I tu je kraj materijalnog uobliavanja ljepote, ljubavi, odnosa bliskih i ovozemaljskih. Dodir je sudbonosan, magijski, i mogao bi zavriti pretvaranjem ljubavi u bezbroj iskri. Oitost vizualizacije je vidljiv iz rijei. Raskona slika iskri, dodajmo tome no i ozvjezdano nebo, i eto ugode. U nama e zasvijetliti bljetavo carstvo svjetlosti. Ta mo je mo pjesnikog jezika, pjesnikih slika koje osvajaju. 10. Od iskri do plamena nije dalek put, posebice ako su zadovoljeni uvjeti, a ovdje su svi uvjeti ljupko posloeni, svi imaju jasan zadatak, svi su podreeni cilju koji pjesnik ne isputa izvan kontrole. On ve opisuje plamen, budui plamen, koji e spaliti cijeli svijet. Ako je plamen ljubavi, onda rtva vrijedi. Nije uzaludna. Ima opravdanosti. Plamen je dobrohotan jer je rezultat ljubavi. Ovdje je na djelu humanost, na djelu je onaj najsvetiji i najsvjetliji ovjekove spoznaje; ljubav kao vodilja kroz ivot, ljubav kao razumijevanje izmeu ljudi neovisno o boji, vjeroispovijesti, socijalnom statusu, porijeklu, nego zaogrnuti jedinim mjerilom, mjerilom ljepote i ljubavi koju ovjek nosi u sebi. Tako istoj ljubavi nisu potrebiti okviri, krovovi, mjesta gdje obitava. Takva ljubav je ope dobro, sveprisutna je, dostupna na dobrobit svih ljudi. Kao takva, ona ima pravo spaliti mjesta u kojima boravi i preseliti se u ljudska srca, biti plamen vjenog svjetla i vjene ljubavi.
| 167
11. Pjesnik takvu Ljubav i uprizoruje u ovjeka. Izvan ovjeka njoj i nije mjesto. Doivjevi nesvakidanju katarzu u pjesnikom izrazu, postaje gospodarica, miljenica i usvojiteljica svih ljudskih srca. Ki najsvjetlijih biblijskih psalmi ponovno ima ulogu okrjepiteljice. Zato se trebamo sjetiti Govora na gori. ivot po zakonu Bojem postaje pjesnikov naum, ideja vodilja koju nam pjesnik podastire na putu vjenom savrenstvu. To savrenstvo je Ljubav. Ili, ako se koristimo biblijskim zapisom, s konkretnim ivotnim uputama za ivot po Bojim zakonima u svakodnevici, onda nam se nameu ve postavljena pitanja: Kako da se ispravno ponaam prema svom blinjem? Kako da se pribliim Bogu u svom blinjem? Kako mogu promijeniti svoj ivot, da bih bio ispunjen mirom i da bih bio staloen i dinamian? Jednostavna ivotna pravila kao: Ono to oekuje od svog blinjeg, to uini prvo ti - tko ih ostvari, iskusit e njihovo revolucionarno pozitivno djelovanje u svom ivotu. Krist govori: Govor na Gori je Unutarnji Put ka srcu Bojem koji vodi savrenstvu. Znajui da je Bog u svakom od nas, samo ga trebamo prepoznati, onda je razumljivo na to nas pjesnik upuuje: na savrenstvo Ljubavi. Ljubav je u svijetu osjetilnog i osjea je samo onaj tko je strpljiv u razumijevanju ovjekovih potreba. Putenost je izvan prijenosa ljubavi na daljinu i zato ju pjesnik iskljuuje. Ona je materijalan in i podlona udljivostima. U trenu se moe preobraziti u nepoeljnost. Ljubav dobrog djela je zavren proces i tu je njezina snaga. 12. Snaga Ljubavi nije garancija moi. Ustajanje i padanje je put kojim ide. Ponekad je mona, unosi u ovjeka nesvakidanju snagu, a ponekad je nesnoljiva bol koju razumije samo onaj koji ju nosi. To je vjena personifikacija aneoskih krila, kao stvarnog i onog metaforinog, floralnog, datura arborea. Datura arborea, taj otrovni cvijet, protutea je stvarnosti i vjeita protutea dobra i zla. Ovdje do izraaja dolazi sva rasko lektirskog uenja, sva ona slojevita kompleksa koju sobom nosi ovaj autor. Njegov pjesniki svijet nema vremensku distancu, trajnost je koju s posebnim zadovoljstvom pamtimo, odobravamo i nastojimo joj se pribliiti. Koliko uspjeno, ovisi o emocionalnoj inteligenciji itatelja i potrebi da potrai analitiko rjeenje i uprizorenje blistavog pjesnitva Ivana Kordia. Zakljuak: Nerijetko se kritiari bave analizom jedne pjesme kako bi pokazali vrijednosti pjesnikog svijeta jednog autora. Ovo je jedan od takvih napora. Uspjenost ovisi u daljnjem itanju i prosudbama. Ako recepcija prihvati rad kao uspjean, zadovoljstvo koje sam imao otkrivajui, za mene, zaudan svijet ovog autora, moj trud je opravdan. Knin, 20. rujna 2008.
Literatura koritena uz ovaj rad: 1. Ani, Vladimir: Rjenik hrvatskog jezika; Zagreb, !996. 2. Aristotel: O pjesnikom umijeu: ur. Jadranka Haur; preveo i priredio Zdeslav Dukat: kolska knjiga; Zagreb, 2005. 3. Kordi, Ivan: Kua pod nebom ( Izabrane pjesme ): Svjetlost; Sarajevo, 1977. 4. Kordi, Ivan: Poezija: Veselin Maslea; Sarajevo, 1987. 5. Lui, Antun: Veze ljudi, ivotinja i stvari: Naklada DHK HB i ERASMUS Naklada; Mostar Zagreb, 2007. 6. Pavlii, Pavao: Stih i znaenje ( sedam interpretacija ): ZZK; Zagreb, 1993. 7. Petre, Fran / kreb, Zdenko: Uvod u knjievnost: Znanje; Zagreb, 1961. 8. Solar, Milivoj: Vjebe tumaenja. Zagreb: Matica hrvatska Zagreb, 2005. 9. Stama, Ante: Slikovno i pojmovno pjesnitvo: Sveuilina naklada Liber; Zagreb, 1977. 10. Stama, Ante: Teorija metafore: Centar za kulturne djelatnosti Saveza socijalistike omladine; Zagreb, 1978. 11. imi, Stanislav: Jezik i pjesnik: Naklada Drutva knjievnika Hrvatske; Zagreb, 1955. 12. imundi, Mate: Rjenik suvinih tuica u hrvatskomu jeziku; Zagreb, 1994. 13. imunda, Drago: Bog u djelima hrvatskih pisaca I: Vjera i nevjera u hrvatskoj knjievnosti 20. stoljea. Svezak I. : Matica hrvatska Zagreb; Zagreb, 2004. 14. imunda, Drago: Bog u djelima hrvatskih pisaca II: Vjera i nevjera u hrvatskoj knjievnosti 20. stoljea. Svezak II. : Matica hrvatska; Zagreb, 2005.
| 169
Ljiljana Tadi
O dvije knjige Ivana Kordia

Veernje vino, Svjetlost, Sarajevo, 1980.
Iscrpne iskustvene spoznaje: istina o ivotu, o prolaznosti, o prvim koracima po mrtvoj zemlji, koracima predodreenim za nestanak u as! Opipljivost tvari i osjeaj netjelesnoga! Sva prostranstva blijeda, mona uhvaenost sree u hipu, ba istome u kojem i pjesma nestaje! To je poezija Ivana Kordia, to je zbirka Veernje vino. Istoimena pjesma njeguje aliteracijsko asonantsko suzvuje u melodinosti opjevana vina u kome je istina, koje je oivljena tenost, gestika i osjeaj, uitak i sjeta. Lirski subjekt se ne da prevariti, iskopavajui danonono spoznanja, opunomoen za donoenje konanih stavova, raskrilit e se u jednome bez konkurencije: uvijek je bolje izabrati ostati sam, bez odgovornosti, bez boli, bez straha. I uvijek nedostinost skorih postignua ali nikad konanih: u miru dolazi smrt, strana a poznata, strana a nasmijana. to je ispunjenje duhovnoga u ovjeku?! Koji odgovori gode?! A koji su stvarni?! Nakon svih osvojenih utvrda, slivene krvi u ponore, izmilovane kose, apue smrt, iz mira, jedinstvena i zajednika svima. Veza vina i povijesti, pobjede i uitka, kako se nerijetko osjea vladar, s kim pije vino, to ga boli: eka da mu netko doe Da mu vadi oi arne Da mu sijee suhe ruke Da erei sahle noge Da mu vadi digerice Da mu srce slavno kida Ali nikog vie nema Sam u domu na obali Herceg Stjepan pije vino (Obeani dani) To su sjene silueta i njihovi mirisi. Kordieve pjesme posveene Nihadi odraz su dubokoga povjerenja i razumijevanja prema njoj, ali nadasve odraz ljubavi. Na njenom licu je obris kontinenta, u kojem su sva iskustva natopljena gorinom i putovanjima ivotom. Cjelovit emotivni ishod je naglo niknuta uma, bezvremenska, svevremenska, gdje se kost u grlu razlistava.
Kordi itatelja osvaja i odabirom motiva, konkretnih i polisemantikih: Kraj svijeta sred nas Prostruji, daleka lagoda Kosne nas u svanue Ne struji lirski subjekt svijetom ve svijet u lirskome subjektu, struji bez komfora, sa svim posijanim nemirima ivota, lagoda odzvanja jo samo iz sjeanja, samo kosne podsjetivi da postoji, u svanuu. Njegove pjesme posveene Nihadi! To su dva podijeljena svijeta, ali strukturalno jasna, duama razumljiva, kad se ni za im vie ne vapi, bez enje prigrljen osjeaj uspomena, s rukom u ruci, s voljenom enom. U drugoj veeri s Nihadom napisano je razmiljanje o panorami idilina prizora. Sve su slike zbilja gdje ivot ve klija/ padaju zvijezde s tueg neba. Mudrost je stala I tanka vlas Od nas je dijeli, voljena moja (Jedna druga veer s Nihadom) Ona uvijek postoji, ena koja leluja njegovim raskonim stazama ili stazama blatnjavim, kaljuom, kad minu sve boli, sve rane se stiaju u svoj glas - ona ulazi u svijet koji se nanovo rastvara. Tvoja ruka ima teinu zemlje Tvoje oi boju najgustijeg mraka Tvoja kosa vie ne lepra Ve se koi Kao jarboli usred mirnih luka O jedinstvenoj spoznaji ivota i subjekt zbori otuno, sjetno, iskonski Sve prolazi, jenjava, sve dok ne zgasne i zadnja i posljednja otupjelost napada, poraza i pobjeda. A sve naglo gasne, i sve stvari Bivaju posljednji glas i zadnja svjetlost (Pjesma za Nihadu ljeta 1979) Voljena ena je ampula ivotne ravnotee, olakavajui povratak miru: Zidom prolazi i ocrtava se S krilima budno motri oko sebe Svijet sobe, i jasno, pauci te prate
| 171
Ona plete mreu stiane radosti, okosnicu sree, ona, ptica brina, skoro s majinskim instinktom titi njegovo bie u igri, za koju je igra jedina, ona se rastee u sjenku, u pletivu pauka, monumentalno i izdrljivo, nju pauk tka, njenu vitku sjenu, izduenu, nagnutu nad ponor. Ona, istkana od te tankoe, istkana paukovom sposobnou, raste i vije se kroz prozor, erotino nevino poput svilenkaste zavjese koja bi plesala, smijala se. A prozor uzdrhtao od one tame oka subjekta. To je puni mrak bez ukrasa, skoro bez nade i skoro bez svjetla. Tako spletena, ova ena raste i postaje uzdignutija i sve blia zidu, u mrei njenoj igra je jedina od igranja. Tako u zadnjoj strofi objedinjuje sve semantike diobe pjesme: I kako sve uzdignutija, sve blia zidu Opkoljena paucima dokazuje svoju igru U kojoj se sva tvoja lica, stvarna naziru (Zidom prolazi i ocrtava se) Kordi je autor lirskih tvorevina koje prerastaju u priu, skoro nagovjetaj: Niti je oganj niti je krik Tek lagano otvoren prozor Iznad kojeg sja daleka mjeseina to je neko pala na jedno lice (Priin) To je kordievska prepoznatljivost - optika promatranja kroz prozor, brod i scene muke povlaenja unutra, u sobu brodoloma, ali ovdje iz stava umjenosti laganog osmijeha na krajiku usne. Javlja se priin, pogled na mjeseinu iznad prozora, mjeseinu koja je pala na jedno lice. to je to?! Magija?! Trenutak koji e obiljeiti spoznaju plavkaste tuge?! Ovo je prostor guste osame u tvrdoj veeri, a sve je obgrljeno vjerom kao da se nikada od nje ni udaljilo nije. Oluje e minuti, doslovne, interne, kolektivne pa e sve stremiti k utnji, kunji i miru (Oluja). Ovi stihovi postavljaju duboka i iroka egzistencijalna pitanja, nakon injenica, stvarnog opipljivog svijeta, to je ivot, jesu li slike pred njegovo okonanje kadrovi hijerarhije, slijeda doivljaja nakon ega nastaje praznina: A onda treset i vlaga Poar zapamenih slika Prazna mjesta oko tebe (Predveerja) Svjetlaci, krljuti, tvrda gle, puina Hoe li noas biti san u more porinut, ili ova nevjerna lica u surovu svjetlu ve vide buduu oluju. (No s ribarima, ljeta 1978)
Opsesivna slika predveerja, timung stianih tuih glasova a nastup internih, pribliavanje obinom ovjeku i njegovom svakodnevnom zanatu sve ovo potvruje da je Kordi vjet spoznavatelj bitnih odgovora o ivotu i ljudskom postojanju, ne objanjavajui taj osjeaj nego ga ivei. Iskonska kordievtina nae knjievnosti, u sjenama veeri i ljepoti vina.
Veranda prema moru, Veselin Maslea, Sarajevo, 1985.

Naslovi iz ove zbirke itatelja odvode u svjetlo mediteranskoga kamena uz metaforinost zelena ala, obruba dekora prirode. Sve gori od te ustreptalosti, lica su slina vatri i pepelu to se polako rasipa (Samoubojstvo u Dubrovniku 1964. ili 1969. godine). Ova je lirika pozdrav jutru koje obeava, oda enama na obali uz promatranje rasipanja sunca izmeu enskoga tijela i pijeska. Tu se prelama bitnost, svjetlost pa i njihova perfekcionalnost. Ali pomama enska je nepredvidiva, njena narav je rijetko kad zadovoljna, ispred zrcala ona zna izgubiti ljepotu mira (ene na obali). Stoga je Veranda prema moru opijena snatrenjima i zbiljama koje samo more budi. Tamo gdje horizont jenjava ili pak poinje neki drugi prostor, sve stremi u daleku plavet. Bez objanjenja, plavet neba i plavet mora prostranstvo je u kojemu lirski subjekt pronalazi odgovore. I sjeanja poprimaju modar peat: Sve ega se sjeam nosi modar peat. Jednako kao Teutini mornari. Jednako kao stari Herceg Stjepan (Veranda prema moru) Kordi verbalno slika sudbinu onih koji su ovjekovjeili minulo, s pitanjem i razumijevanjem tko su bili: ratnici, sveci, patnici, s tegobama preuranjenim ili sa snagom za okovratnikom (Slike iznad nas). Ovo su slike nade, ivota na rubu, odlaska k jugu (Obasjanje). U ponovnom dolasku je susret, u uzvienoj vinovoj lozi, nepreglednoj, razbujanoj, neunitivoj. Za pjesnika svijet je stud, nerazumljivost (Ponovni dolazak). Ujevievska istovjetnost misli pobratimstva lica Kordia je nadahnula; jesmo svi dionici bljutavila ovoga svijeta, jesmo otuenost od vlastita bia i jesmo tu kako bismo slutili, ali k smrti koraamo, jedinoj izvjesnoj (Prvi strah). Ove pjesme nastaju iz gnijezda osame. Razoaranje u ljude koji bol drugima nikako nisu smjeli postati: prijatelj s kojim se nema vie o emu i to priati. Improvizacija ljubavi je ogoljela la, roena u kalju, u oima, u rijeima (Prijatelj). Samoa ulegla u ljude starom eljeznikom postajom.
| 173
Rane na zemlji Od davnih tratinica Napukla kua, usahla esma Nikad nitko vie Ovdje nikom ne mae Niti ima smijeha, niti suza (Stara eljeznika postaja) A onda, iz ogoljene samoe krug se iri i na konanost koja boji svijest nepoznatim i uplaenim. Doivljaj samoe osjea se naroito u pjesmi Pogled: ovjek na otvorenu prozoru je kao na brodu dok promatra svjetlost i koraaje ljudske, uurbane ili u etnji, tijela s licima kao zrcalima raspoloenja pa i osobina. Kordi ima prekrasne poredbene slike: zatvori li se prozor, ovjek se opet hermetizira u svoju osamu, izvan svega. Nerazgovjetnost postojanja u prostoru, kua pod nebom, ili iznad neba raa utnju, paukovu istananu utnju. To je prostor gole samoe, bez ukrasa, ublaavanja, iz doma svuda kilji ta samoa bez izbora, bez ponovnog pokuanog poetka, i mir, sklad pronalazi u samoj sebi (Kua pod nebom). Veer je u ovoj lirici rasko glasova u koje su posijane buke i zebnje, pa sinestezijski oni otvaraju poput mirisa naa ula. Oni su strahovi, pobjede, praznina nakon pobjede, pretau se u prainu, prsti u nju propadaju kao sati u svemirske bezdane. Glasovi sjaje poput vina i vriska, sjaj im u zjeni. A potom svi ti glasovi stvaraju veernje vino koje dobiva novi okus, posve nov izgled, boju i slast. Slast zebnje i utnje. (Veernje vino). Lirski subjekt potom zapada u rezignaciju, prolaznost koja e se ostvariti u samoj sebi. Mostar, grad pjesme i ljubavi, ovdje je snatrenje svjetlosti, privlanost i omama Neretvom. To su itave skale emocija i prisjeanja (Davni zapis). Mostar i njegovo srce, Stari most, od kojeg se ivjeti moe, pa se zna sruiti preneseno znaenje te krenuti prema egzistencijalnome. - I ti ga pretjera, ne moe se ivjeti samo od Staroga mosta. - Moe! Evo ja ivim gotovo etrdeset godina. Crko bih da ga ne vidim svaki dan zavri on svoju priu i uze fildan kafe u ruke. (Pored Starog mosta). U prolaznosti je lirinost, u licama koja sjeaju, u zanatskim ulicama, praznim, besmislenim, slijepim. Ali one su i putokazi za ulice ivota, kad sljepilo nagna da se osjeamo skoro beznadno, gdje se ne moe dalje, tamo gdje nema niega. Sve ove mostarske ulice ovdje su oduhovljene, a ovjek se na neku od njih navikne kao na vlastitu kou, svaki grad ima takvu jednu ulicu (Uvijek iva ulica). Tko od nas na ovakav nain razmilja o ulicama?! Naim, tuim?! S kojim smo na ti, na Vi?! Dodirujemo li ih, svaki od nas?! Pjesnikovo stihovano putovanje po Bosni zaustavit e se i u Travniku. Magla doekuje grad upeatljive povijesti. On se preputa suncu, jednoj jedinoj ivoj utoj kugli. Zemlja koja zbori vremenom. To je razigrana Panova priroda, slinosti s Huminim lirinim govorom, to je putenost mladoga tijela, stid i blud.
On posjeuje bh pisce, U Cimu, kod Hamza Hume, Na mostu kod Alekse antia, Pokraj Antuna Branka imia, U stecima, kod Gorina, O Maku Dizdaru Jedan od temeljnih motiva zbirke jest nepresuna samoa, glas panine samoe, to raditi s ugaenim zvijezdama?! Ili pak s jednom preostalom zvijezdom, istina, sa zvijezdom beznaa ali ipak sa zvijezdom. Ili je ona oaj, jo dublji ponor, potvrda pada lirskoga subjekta. I tu je ironija?! Zvijezda tvoja a tua, strana i neoriginalna, zbori da nema traga snatrenjima ispred kojih je vrijeme. Ogoljena praznina i samotnost (Nikakve zvijezde nema). U njegovim lirsko proznim zapaanjima naao se u istinskom centrumu odgovor: smisao ljudskoga ivota (Pokraj mora). Ovo su ode i klicanja moru, temperament mediteranskoga sunca koji poistovjeuje biologiju s duhovnim ili gotovo nadnaravnim znaenjima (Iz Dubrovnika). U ovim lirskim putopisima opjevan je i Herceg Novi, i grnari koji iz djela crpe teoriju (Grnar). Vino je ovdje bilo prije prijatelja i ene, vino kao magija i egzistencija (Postanak). Ono je za skrnavitelje porok, a za neke uitak. Ono se pije snano i samoubojstveno, hrabro i razarajue, pretvara se u erotizam, omamljuje, mijenja optiku stvari i pojava. Vino koje ovjek skrnavi je opijanje, a uz to idu eljeznike postaje, meuprostori gradova, zatim parkovi, uredi, tramvaji. Ali uzvieno je Vino ratara u polju. Vino za obiteljskim stolom. Vino ljubavi. Vino prijateljstva. Ljudi koji ga vole sauvat e ga od poroka (Skrnavljenje vina). Ovdje je prepoznatljiva i veza Sarajeva s naoko divljom okolinom. Sarajevo je nemiran i neoekivan vrutak usred tiine stoljetnih bosanskih uma. Grad ima svoj miris, svoj krvotok, svoj um, svoje lice koje se otkriva tek onda kada se sva ula okrenu prema njemu i kad ga dotaknu. (Poslije jedne etnje sjeajui se Andria). Mi se i svaamo s gradovima, percipiramo njegove mirise, njegovu duu, a ovdje je izraena Kordieva sposobnost poznavanja ovjeka i njegovih navika, osobina i neujednaenosti. Kordi iz trena umije izvajati klupko lirskih znaenja. U ljubavi je praiskonsko ispunjenje: Stare listine su pune tuge. Budnost sjeanja je varljiva. Ljubiti znai vjeito vjerovati: da je nebo vedro, da je voda bistra; znai okrenuti svoje lice nekome i dugo, dugo ostati naspram drugog lica; ljubiti znai ne uplaiti se trubalja pred smaknue svijeta, ili: nekoga grliti danima, godinama, stoljeima, dok sunce, snijeg, vjetrovi i kie ne pretvore u prah i pepeo taj zagrljaj. Kordi je ljubitelj mira, hvata lirski trenutak u sporazumu s nutarnjim skladom. Strukturalno i semantiki nije sluajno to su Samoa, poraz I. i II. na koncu zbirke. Nakon to se oglasi zvono za kraj, ma bilo ega, zazvoni mrak, osama, praznina, utnja. Kroz vrata, kroz prozore, kroz zidove i stropove u moju kuu ulazi mrak. Ulazi nasilno i nezvano, umno i teko, remeti poredak svih stvari koje u
| 175
svjetlu i za svijetlih dana bijahu sigurne u svoja mjesta i u svoju postojanost. Nema vie nijednog pokreta ruke, ni jednog pogleda, ni jednog glasa nieg, to ne potie iz mraka i to nije upueno njegovoj unitavajuoj prirodi. Zemlja i kamen crpitelji su snage ivota, a kad oni nestanu iz svijesti individue, ostaje dubok ponor utnje, bez plaa i govora. Nita osim utnje i nepovratka dragih bia. Stvari koje su za sav svijet nestale, bivaju sasvim razumljive i sline ovom zapisivau. Ne buni ga vie ni tiina ni buka, ni prolaznost ni vjenost. Lako je sada i njemu i stvarima oko njega jer je sve duboko shvatio i razumio. Ispirao je usta i grlo bisernom, gorkom vodom, leao u dubokom hladu, na trulom liu, a ljubav, koja se javljala iz mraka i sve stvari spajala sjajno sa nepominom okolinom, stajala je nad porazom i samoom kao Damoklov ma.
Branko UAK
Moje indiskrecije na raun pjesnika Ivana Kordia

(Ivan Kordi: Cesta izvan krajolika, TKD ahinpai, Sarajevo, 2008.)
Jedno vrijeme sam mislio kako je Hercegovina privatni posjed pjesnika Ivana Kordia! Ako biste, recimo, s Kordiem poli prema njegovu Mostaru, javite onima koji vas ekaju da se strpe: Kordia su makar na nekoliko minuta prisvojili usputni ugostitelji, a i od vas je red da potujete vlasnika ove krte zemlje, to na lavandu mirie. I na vino nagoni. Jedini put sam se osjeao vlastelinom, s Kordiem u Mostaru, kad je nau etnju, usred bijela dana, ukraavao jedan konobar. S tacnom u ruci, bocom ilavke, i s dvije spremne ae. Prije nego to zastanemo i iz njih gucnemo zlaane ilavke, sjetimo se reenice Midhata Begia o Kordiu kao piscu: Sasvim su bez traga prilagodljivosti drugima brojne pjesme, nekoliko odjeljaka ove zbirke, koja je pravo malo uzor djelo izraajnog stila i jedinstva. Kordi je s nepunih devetnaest godina objavio zbirku Rumen (tko ono ree da su francusku poeziju nainili pubertetlije?!), a kad se pojavila njegova Rika na razbojitu sunca, bjee li to ekoloka katastrofa, amar javnom ukusu, najava Apokalipse ili mladika potreba za dokazivanje kroz ekspresivni jezik? Nekako u isto vrijeme hrvatska je lirika ula u hermetizam, metafiziku, mistiku i samoizolaciju, dok je srpsko pjesnitvo krenulo u bunu boemiju, isposlovalo estradu, povuklo za jezik crne rijei i psovku, guei se u tzv. crnom talasu. Kad danas itate njegove pjesme, nije vam jasno kako Kordia nije bilo ni u jednoj ni u drugoj spomenutoj struji. Tim prije to je kao naroit ovjek uvijek bio meu piscima. Evo, zato i druge indiskrecije. Kao sasvim mladom piscu u asopisu Lica objavljivao bi po dvije moje pjesme, ispod kojih bi stajalo nastavit e se. Sliilo je to na parodiju romana u nastavcima, na minimalistiki eksces, na humor dolazeih generacija. Dok se Kordiev stih: Ramena moja sita su uvijek istog vazdunog stupa i istog mene. U to vrijeme dobri su stihovi imali filozofske maksime, za svakodnevnu upotrebu. U Kordievu sluaju malo smo se otresli Miljkovia i spustili do Tina Ujevia. Da. Da. S kopna sam doao u sunana mora. Da nisu spomenuti Petar Hektorovi, Herceg Stjepan, supruga Nihada, Sidran, Safet Zec, tajanstveni Tin Ujevi,
| 177
itali bismo poeziju odsutnosti. Kao kod Malarmea. Ili, radije, Pola Valerija. S punom hrabrosti otkriva itatelju jedan Kordiev vizualni trik, ispisan u pjesmi: Sjene. Ovdje bi trebala da se naznai njegova djeva Nihada. Posluajmo: Obris moje ruke, i olovke nad papirom, zabavlja me kao neko, priredbe to smo ih u djetinjstvu, u veernje sate na plahtama po dvoritima pravili, imitirajui kazalite sjenki, ili film, pravei, dakle, predstave za cijeli kvart. Ako iz ovog obznanjenog nestaluka nije nastao Kordiev stih Prolazi zidom i ocrtava se (za Nihadu), ja onda ne znam odakle je! Da smo za ovo ranije znali, bila bi nam mnogo jasnija retorika krinke krajolika, odbjegle krinke, ceste izvan krajolika. Kad bismo ove rijei drukije sloili, jedva da bismo naruili sklad! Jednom u poslu, uvijek u poslu, rekli bi u povjerljivim poslovima. estoku jednu pjesmu o takvom jednom ima Kordi u netipinoj za njega pjesmi: Zagreb, 1993. O ljudima stvorenih lizanjem. Sljedea indiskrecija o Ivanu Kordiu. Iz jedne duboke sarajevske noi pozvao je brata da ga vodi pravo na morsku obalu. Samo da na morskoj obali gucne au vina. Brat je iz Mostara stigao u Sarajevo, odveo Ivana, ravno, na more (ostavljajui usnuli Mostar na leima. Pa gdje ga je brat odvezao? Na au vina, na morskoj obali. U samo jutro. Ta me slika godinama proganja, jednako kao i ona s ostarjelim pjesnikom koji na hridi recitira u filmu No iguane. Zato sam se i vratio na Kordievu Verandu prema moru . Cijeli buni povijesni materijal nee isploviti. On, po Kordiu, prolazi mojoj verandi. Ali tko? Herceg Stjepan, amfore, raspolueno brodovlje, Teutini mornari, nakit i teko zlato, mletake galije i prelijepe djeve, konopci, jarboli i lanci. Svi, dakle, ovamo, na verandu, a ne tamo, na puinu! Sve ovo, razumije se, slua Tin na konopu, pored ednog kamena na studencu. U sjeni usahnule koele Kordi mu alje blistav zapis Tinova kua: Od mramora i papira Duhanskog dima, ponekog bljeska Jo uvijek u njoj nade ima Ponekad zlatno sunce sa ljeska Gdje li e biti, hoe li stati U tajni okvir to smo ga znali Sve one slike u pozlati Pamene dok smo bili mali! Po nekim tajanstvenim zakonima knjievnosti, Ivan Kordi je u srodstvu s ukletim pjesnicima parikog Parnasa. Nije stoga udo da se iza teke zavjese javlja tamna duhovnost E. A. Poa. Smrknuto udo, koje moe biti krinka za krajolik, odbjegla krinka, uvar pozorita sjenki, od koje se ne vidi cesta izvan krajolika? U neobinoj pjesmi Oprotaj na pisac trai da mu se otvori lijes mrtvog oca. Jer ga mui tvrdoglavo nepovjerenje. Da tko oca ne zamijeni. U stanju smo razumjeti ovog vrsnog pjesnika. I Gogolj je govorio da je najvei ljudski strah, da ne bude iv sahranjen!
Jasmina Musabegovi
Poezija ivljenja
Prije svega da vas pozdravim. Mislim da je ovo publika prijatelja i itaoca poezije Ivana Kordia; ljudi koji se drue i sa njim lino i sa njegovim pjesnikim iskazom. I ja sama pripadam takvoj vrsti potovalaca i njega i njegovog djela. Zato e moja uvodnika rije biti manje teoretska a vie prigodna. Naime, dugo sam i priljeno pratila svaku njegovu novu zbirku i iznutra je teoretski artikulirala. Tako je nastao i onaj izraz mediteransko zaboravljeno sjeanje koje e se ponavljati kao tano i u drugim i drugaijim pristupima ostalih kritiara. Reklo bi se da Ivan Kordi pripada onim vremenima kada su poezija ivljenja i pjevanje bili nerazdvojivi. Pa se deava da, kako god volimo proitati njegovu poeziju, tako isto volimo se i druiti sa njim. Nije li to i poezija ivljenja to nas privlai u ovom lijepom spoju pjesnika i ovjeka? Svi volimo popiti au sa njim. Svi volimo njegovu ivotnu energiju uz duhovite anegdote ili igru jezika koja se ogleda i u poeziji. Svi mi nekako ivimo i njega i njegovu poeziju ujedno. Svi znamo to znai Nihada u njegovom djelu i ta znai u ivotu. Svi znamo ta znai koela u njegovom djetinjstvu junjako stablo, uete kasnije u njegovoj pjesmi da se radi o stablu pored Starog mosta. Ali danas mi je novinarka postavila pitanje koje me je na izvjestan nain preduhitrilo, jer sam tako namjeravala da zaponem ovaj prolog: kakva je veza izmeu Nikole opa i Ivana Kordia? U prigodnosti odgovora umalo nisam kazale: pa pjesnika valjda. To bi bio brz i dosjetljiv odgovor, onako nekako mostarski, kako i sam Ivan Kordi zna dobaciti. Poto me je preduhitrila sa: kakva je veza izmeu Nikole opa i Ivana Kordia?, ja poinjem evo od zajednikog imenitelja. Dovoljno je da proitamo pjesmu Gospa iz Meugorja i da odmah prepoznamo vezu izmeu opa i Kordia. Zato mislim da je Boija pravda da on svoju Gospu iz Hercegovine, odnosno ljude koji su je doivjeli dovede u Jajce kao to je op doveo Isusa u obino ljudsko srce ovjeka malog i neznatnog. Tako je. Ja bih vas zamolila da paljivo ujete ovu pjesmu, iako ja nisam dobar italac pa e nam svima biti jasno ta je zajedniko u djelu opa i Kordia. GOSPA IZ MEUGORJA Ne, tu nije Gospa iz Meugorja!
| 179
Ba ovdje Sad gdje budimo se u hotelu luksuznome, u tome, meu kamenitim gorama, mjestu to podsjea sada na krajolik panonski me neki; nigdje, zapravo, tu Gospe nema! A ega se ivo sjeam! Gospu je ugledala moja baka Stoja u Blizancima Kad me nadnaravno pomilovala po kosi; istovremeno popravljajui rukom drugom jamak na glavi; potom, vidio ju je, siguran sam fra Kamilo Milas kad prolazio je na konju i zastao pored malog kunoga vrta djeda imuna; lice mu se u milost i blaenstvo pretvorilo i on prekriio se spajajui se s nebom i kamenom; Mislim, trei put ukazala se mojoj tetki Kati dok je izvlaila od lastre sasma srebrene kofu punu vode iz staroga, kamena bunara, pa s odsjajem tog Gospina lika godina mnogo poslije nestala je kao nitko nikada prije nje; Odleprala je tetka Kata u Nebo, izravno sa molitvama svojim;
I napokon, kroz paperje trka ustreptalim krajolikom i sam sam kao dijete za kolskih raspusta po tisuu puta u Blizancima gledao kako u plavome platu leti, lebdi, leluja i zastajkuje Gospa birajui mjesto gdje e se ukazati ponad kamenih ograda, kua, vinograda i duhanita, suhe grabovine, neizostavnih smrijeka, draa, ipaka, smokava i drijenjaka; (po svemu, dakle, oduvijek tu je bila, ba tu!) Gospa je, uvjeren sam, bljesnula i pred mojom rodicom imom ali ona samozatajno uti li, uti o tome! Nije li to kao neki nastavak opa. Nije li to isti postupak kako op dovodi Isusa u Bosnu i meu ljude, naravno, bosanske. Ivan Kordi je takoer doveo Gospu iz Meugorja u srca obinih ljudi gdje joj je i mjesto. Gdje lijepo stoji i gdje Ona nije prikazanje nego stvarnost koja se nosi u grudima. Druga Boja pravda je da sam i ja pozvana na opove susrete. Zaboravilo se da sam ja o opu pisala prije rata. U antologijskom izboru eseja Branimir Donat je uvrstio taj tekst. Mislim da sam jedina ena i Bonjakinja u njemu. Ali, eto, nikada ranije nisam bila pozvana. Vjerojatno je tad bilo vanije neto drugo no knjievni tekstovi. No, isti tekst od moje etiri knjige eseja uao je u Antologiju bonjakih eseja. Dakle, opet op. I ja sam, ustvari, poastvovana i drago mi je da su se susrela ova dva pjesnika i ja meu njima. Ja se sa Ivanom Kordiem susreem ne samo na ivotnom putu kao ljudi koji ive i djeluju u Sarajevu, a po svemu su junaci, Mostarci, Hercegovci. Ja i on dijelimo isti predmet svojeg knjievnog djela. Moja Trilogija: Skretnice, Most i ene. Glasovi. Zajedno sa raznovrsnim esejima je dobrim dijelom Mostar. To je na zajedniki Mostar. To je na nepodijeljeni, jedini Mostar. To je naa cika na Neretvi. On je nauio da pliva na Pijescima a ja sam pod Medjedom. Tad smo svi bili Mostarci. Molim mlade ljude koje sam srela ovdje da ponovo vrate na grad, ne Ivanu i meni, sebi da vrate opet stari Mostar. Da bude opet radost podnevlja, onog mediteranskog, u kojem su se sve kulture nae odzibale. Civilizacije koje se duboko spreu sa podnebljem. to je rijetko.
| 181
Iz istog humusa nastaje djelo Hamze Hume, imia, antia, pa i Kordia. Ista je to ila hraniteljka. Krajolik, onaj njihov zajedniki ne moe se podijeliti. I ta se deava dalje i pjesniki i privatno? Ivan Kordi ni u ratu nije se dao podijeliti. Dijelimo isti dalji put koji je zapoet davno onda kada se moja drugarica Nihada, zajedno smo studirale, udaje za Ivana. Raaju se djeca i plete se isti koloplet svakodnevice. Nas etvoro tek u ratu postajemo prave Sarajlije. Ivan Kordi, onako dinarski uspravan, hoda po Baariji ponosno i likom i pjevnim jezikom pokazuje da je prije svega Mostarac. Nije promijenio, a ja jesam, prepoznatljivi akcent. Mostarski zapijevam samo onda kad se naljutim. Uh, onda sam istinska ja. Zato u ratu postajemo Sarajlije? Tako razoren, uniten, ponien, a ponosan, taj grad nas je natjerao da ga zavolimo i pripadnemo mu bez ostatka volimo. I da ga opjevamo. On pjesniki a ja prozom. Kako vidite, niz je stvaralakih i ivotnih skretnica koje smo podijelili. Kao, pretpostavljam, i vi ovdje prisutni. Posluajmo njegove pjesme i druimo se sa Ivanom.
Ervin Jahi
Biljeka o Ivanu
Ja Ivana Kordia volim kao svog najroenijeg! On zna zato, a vi to ne morate znati, ali stalo mi je da se o mojoj ljubavi i privrenosti prema njemu toliko i upravo tako zna. Opet, mrsko mi je to objanjavati, jer su to pitanja srca, pa u o tome, zbog intime i dostojanstva toga ina, ina naime elementarne ljudske privrenosti i sve rjee meuljudske odanosti i solidarnosti, uglavnom sve preutjeti. Volim ga, dakle, i kao ovjeka, i kao pjesnika. Kao ovjeka, jer se takve ljude voli po tome to su sami sebi odljev, to nisu djeca ponavljanja. Za mene je Ivan Kordi planet Ivan! Usamljen, unikatan i vrijedan poput suhog zlata, on je, usuprot duhu vremena koje nas sve ee ostavlja bez daha sa skandalozno malom koliinom duha, kranski reeno, metafora pravog pravcatog djelovanja Duha Svetoga. Rekao bih, on je od onih prvih ljudi koji su palili svoje imaginacijske vatre Bojim i kozmikim upaljaima. Mada nas dijele i bioloki i prostorni kilometri, taj insan mi je ba, ba na srcu. Kao pjesnik, stihom iz Ceste izvan krajolika koji glasi, po prilici, NATO te moe izbaciti iz dvadesetog stoljea, pjesmom o Gospi, o zagrebakom srazu s notornim prokazivaem i pjesnikim osrednjakom Anelkom Vuletiem te jednim sonetom o glumcu postao je za mene trajna vrijednost pjesnitva, autorom klasine geste ijim poetskim potragama pristupam s najveim potovanjem i interesom. Stoga mi je i bilo vano novopokrenutu biblioteku Pjesnitvo u V. B. Z.-u otvoriti njegovim ivim strojem. Na koricama knjige zapisah: Metafizicirajui nad nepojamno loom stvarnou, oduhovljujui svakodnevno i ne utjeui se decibelima i bijesu epohe, Ivan Kordi u svojoj poeziji nagovara nas na tihe korake u razaznavanju biti svijeta, mala pomicanja, takt i ritam neuhvatljivih formi ivota. Pritom, dakako, svjedoei o vlastitoj empirijskoj i umjetnikoj okomici. Oko njega je pusto svijeta i pripadna mu ivota, ali i mogunost spaavanja integriteta Smisla i Pjevanja. Nita ni u to, a sve u svemu logika je autorova lirskog projekta. U stanju mira i nepominosti, u dosluhu promatranog i promatraa, autor nam isporuuje znaenja fabulirajui o dnevnosti ili naprosto semantizirajui ideoloke razvaline postratnog vremena. Elegantan i, rekli bismo, mekan kada pjeva o davnini, o prijanjim vremenima, on je opor i mjestimice gorko-duhovit pri lirskim registracijama svoje neposredne sadanjosti. I ne ulazei u egzistencijal-zabrinutost njegova umnogome novosagraena subjekta, kada je o prethodnim autorovim pjesnikim knjigama rije, ivi stroj je, u ponajboljim svojim dionicama, drukija i drugotnija knjiga: knjiga otmjenih i gospodstvenih uvida o svijetu i ivotu, rastereena samopropitivakih oblandi poetskog uma; knjiga sloena od nejednoznanih emocijskih naplavina, svjesna dopadljivih vikova govorenja a krta u iskazima kad je to potrebno.
| 183
Rijeju, ni po emu zakinuta za osobnost. Velik u usredotoenosti na sliku i detalj, na vanjsko i unutarnje istodobno, Kordi se ivim strojem bosanskohercegovakom i hrvatskom pjesnitvu namee, a da za to, ini se, i ne mari. Podijelih s vama tek krnju natuknicu, posve svjestan da bi i neki budui simpozij o pjesnikoj praksi Ivana Kordia bio osuen na nedovrenost i tek skicu, s obzirom na nepregledne tlocrte njegovih autorskih strategija. Vano mi je jo samo to podcrtati: u poeziji Ivanovoj rijei nisu izgubile svijet. Naprotiv, one su u njegovim poetskim misterijima na rijedak nain pronale dom, usprkos buci neautentinih pjevanja i bezliku tzv. duha vremena.
Enver Kazaz
Skeptini vitalizam
Kordievo pjesnitvo u kontekstu modernistikih neoizama Svoju prvu knjigu pjesama, Rumen, objavio je Ivan Kordi prije gotovo pola stoljea, precizno, 1964. godine u Mostaru. Uporedne tablice koje ponajbolje sondiraju tokove knjievne prakse, ukazale bi na neke veoma indikativne poetike pokazatelje. Prvi je svakako onaj koji ukazuje da se na poetikome horiznotnu uspostvalja tih godina egzistencijalizam koji e trijumfirati u interliterarnoj bosanskohercegovakoj zajednici sa Selimovievim Derviem i Makovim Kamenim spavaem, a na horizontu interliterarne junoslavenske zajednice sa Marnikovievim Rukama i Glorijom. U poeziji poetiki meai bi svakako bili poezija Vesne Parun, koja je svojom intimistikom lirikom razorila socrealistiku dogamtsku poetiku, dok, desetak godina ranije u odnosu na prvu Kordievu knjigu, Tinova obnova simbolistikog i impresionistikog pjesnitva i njegov kosmogonijski modernizma stvaraju preduvjete za potpunu emancipaciju poezije od bilo kojeg oblika funkcionalizacije to joj ih je nametala ideologija. Vaan moment za odreivanje ezdesetih jeste i injenica da tada na knjievnu scenu nastupaju jo neki dananji klasici, Mirko Kova sa svojim alegorijsko-poetskim romanom Gubilite, odnosno Ki sa svojim ranim djelima, pri emu valja imati u vidu uspostavljanje tzv. poetike sloma modernizma. Tako ocrtan, uz naglaavanje samo nekih prelomnih, paradigmatskih sluajeva knjievne prakse, kontekst u kojem se Kordi pojavljuje sa svojom prvom knjigom viestruko je zanimljiv. Na jednoj strani dolazi do obnove ranih modernistikih poetika, prije svega imaistikog pjesnitava, pri emu zreli modernizma obavezno inovira te poetike, a na drugoj strani uz novi poetiki horiznot egzistencijalizma na knjievnu scenu stupa modernistiki visoki avangardizam koji istrauje granice anra i mo jezika istiui u prvi plan poetiku eksperimenta i inovativnosti, dok se na treoj strani uspostavlja poetike modernistikog skpeticizma, prije svega u politikoj knjievnosti. Kontekst bi se, dakle, ponajbolje mogao oznaiti pojmom razlike, i to koliko poetike, isto toliko i individualne razlike u onom smislu u kojem Eliot govori o susretu individualnog talenta i tradicije i njenog preoblikovanja djelovanjem individualnog pisma. Ali, injenica da je Kordi prisutan na knjievnoj sceni gotovo pola stoljea upuuje na pitanje o promjenama njegova pjesnitva, o onoj ideji razvoja spisateljskog opusa koju je u knjievnopovijesnu znanost uvela esencijalistika paradigma, tj. knjievnopovijesni metodi od pozitivizma do loma strukturalizma. I tu se dolazi do zanimljivog odgovora. Naime, Kordieva poetika nije se mijenjala, ak je nije promijenio ni zadnji rat na
| 185
junoslavenskom prostoru, kao to je to bio sluaj sa gotovo svakim drugim pjesnikom i pjesnikinjom u BiH. Kordi je ostao vjeran svom naelu imaistike poetike, poeziji mediteranskog zalea, hercegovakom suncu i kamenu u poetskim slikama, njihovoj ontikoj i simbolikoj dimenziji, simbolikim tragovima historije, poeziji ljubavi i intertekstualnog odnosa prema Tinu, koji je osobeni poetiki pretea i lirski zakonodavac kojemu se obraa Kordi. Tako je ovaj pjesnik poput opa i njegove poezije metafizike odiseje odbijao pomodnost poetikih mijena, da bi cjelinom svoga pjesnitva potvrdio tezu o jezinoj i svakoj drugoj knjievnoj ivotvornosti onog poetikog modela to su ga nakon pjesnitva lirske revolucije, tj. jezike i oblikotvorne revolucionarnosti ekspresionizma postavili pjesnici koje Zdenko Lei odreuje klasicima avangarde.1 Svrstavajui Kordia u tzv. pjesnike lirske apstrakcije, Hanifa Kapidi pokuala je sistematizirati poeziju razlike, odnosno poeziju modernistikih neoizama, tragajui za najmanjim poetikim sadriocem raznornodne knjievne prakse. Ma koliko bila privlana, ova sistematizacija povezuje ono to je u poeziji teko povezivo neonadrealistiki jezini konstrukut, npr. u pjesnitvu Veselka Koromana i Kordiev neoimaizam, potom neosimbolizam sa neoavangardizmom, pa se cjelina njene sistematizacije teko odrava u interpretativnom susretu sa svakim pojedinanim pjesnikim opusom. Otud bi ukupan period od drugog svjetskog rata do postmodernizma bilo preciznije odrediti upravo dobom razlika, odnosno igrom modernistikih neoizama. injenica da je Kordi ostao izvan tokova poetikog eksperimenta, ali i da je odbijao neoromantiarsku potragu za korijenom i dubinom i obnovu tradicijske poetske formule koja se u jednom trenutku na horizontu bosanskohercegovake prakse sa pjesnitvom Rajka Petrova Noga i podrkom akademske zajednice takvom poetikom modelu pokuala nametnuti za centar poetskog kanona, postavlja pitanje o rasteru poetikih razlika. Zato bi se Kordieva poezija u takvoj knjievnopovijesnoj perspektivi ukazala kao suprotan, ak iskljuujui, potpuno opozitan poetski krak npr. Vuletievom konstruktivizmu i njegovoj hermetizaciji sa talozima egzistencijalistike poetike u svojoj osnovi. Ili bi, pak, svojom neosimbolistikom potkom odbijala da slijedi intimistike, estardistike poetike naloge Sarajlievog poetikog opusa, kao to ne bi prihvatila ni molsku notu Sidranovog neoegzistencijalizma. A tako iscrtan poetiki kontekst pjesnitva od ezdesetih godina prolog stoljea do postmodernistikog obrata nuno vodi ka zakljuku o nemogunosti uspostavljanja vrstog ortodoksnog kanona, ve o potrebi da se on pluralizira na osnovi pribliavanja knjievnoj praksi, pogotovo kad se osvijetle margine generalnih poetikih tokova i kad se iza pada modernistikog utopizma, iz perspektive postmoderne rasreditenosti i decentriranja knjievne strukture, pone samjeravati poezija nastajala u tom vremnskom periodu. Doda li se ovako iscrtanom rasteru npr. Makova poezija sa oivljavanjem mitskih struktura, sa metafizikim glasom s onu stranu povijesnih mijena i s onu stranu vremena, sa modernizacijom arhainih i arhaizacijom modernih iskustava, ili, pak, Skendrovo rudarenje u jeziku i istraivanje odrivosti forme soneta, uz metapoetiku ulogu same forme koja se mora raspasti, ostati samo u tragovima u kontekstu kulture analitikog, modernistiki postuliranog logocentrinog tehnolokog uma dolazi se do zakljuka o sintetikoj i sintetizirajuoj prirodi svakog pojedinog pjesnikog opusa i
1 Isp. Zdenko Lei, Klasici avangarde, Sarajevo, 1987.
spremnosti zrelog, odnosno visokog modernizma da hibridizira poetiki raster modernistikih neoizama. Dakle, Kordiev imaizam, poput Veovievog iz ranih zbirki, Osmatranica, Nedjelja, Sijermini sinovi, ili Tontievog ironijsko-refleksivnog pjesnitva rasreditava zreli ili visoki modernizam, uslonjava poetiki raster i upuuje na stav da se poezija zrelog modernizma u BiH moe promatrati iskljuivo kao univerzum razlika. Rijei s ruba ili autorefencijalnost u funkciji opisa vietrukosti egzistencije Ve na poetku svoga pjesnitva Kordi se pokazuje kao modernistiki utopist, kao onaj pjesnik koji je uvjeren u mo rijei, pri emu rije nosi ontiku dimenziju postajui hajdergerovsko stanite bitka. Njegov autopoetiki zahtjev ponajbolje se ogleda u pjesmi Stvori rije jednu s ruba. Ali, ta rije s ruba - pri emu lirski subjekt u imperativnom nalogu u pjesmi ne odreuje kvalitet ruba ostavljajui otvorenim njegove atribucije postavlja pitanje o kakvom rubu se radi. Je li to rubna egzistencija u kontekstu drutva precizne strafikacije i hijerahije odnosa moi, ili svijest o marginalnoj poziciji stvaranja u kontekstu nestvaralakog svijeta i drutva, ili je, pak, rub u ovom sluaju izraz svijesti o nunosti redefiniranja odnosa centra i periferije u estetikom poretku knjievnosti: Stvori rije jednu s ruba U sredite je vrati Srika da postane Budueg kruha Tijesto da bude Da bubri i kvasa poput Tamna oblaka na nebesima Da ne slomi se Ta ledenica Kao crna zemlja da spava Pod zelenom travom Uukaj, dakle, tu rije S ruba U svoju pjesmu I zaspi Sanjaj je, napokon. Ili se moda radi o tipino modernistikoj igri opalizacijskim potencijalom pjesme, gdje ona koristei minimum jezika nastoji ostvariti maksimum asocijativnih moguno-
| 187
sti i semantikih igara. Unutar autopoetike dimenzije Kordieva pjesnitva, a ono je nerijetko obiljeeno upravo autoreferencijalnou, i to onom vrstom modernistike autorefencijalnosti koja bodlerovski vidi spas egzistencije u poetskoj formi, odnosno kamijevski vidi u samom inu stvaranja mogunost umicanja navali apsurda, ova pjesma je paradigmatska. I to paradigmatska iz vie razloga. Rijetko je modernizam sebe poetiki definirao tako to je postavljao odnose ruba i sredita. To je, zapravo, karakteristika postmodernistikog decentriranja, ali u ovoj pjesmi, Kordi razvija upravo strategiju ruba kao novog centra, kao novog sredita, pri emu se ulaskom rijei s ruba u sredite mijenjaju odnosi u njemu. To je, ustvari, eliotovski odnos novog u poeziji i njene tradicije, to je onaj autopoetiki zahtjev prema kojem modernistiki pjesnik svojom inovativnou mijenja poredak kanonskih vrijednosti, prevrednuje ukupnu eliotovski shvaenu tradiciju evropskog pjesnitva. Na drugoj strani, to je i govor izvan sredita drutva i njegovih stratifikacijskih mehanizama koji trai novu sriku stvari, promjenu poretka moi, te se rije s ruba u tom pogledu postavlja kao disidentski, potkopavalaki iskaz u odnosu na normativnost vladajueg poretka diskursa. Istodobno, to je i pjesma o ogranienosti, ontikoj vanosti poezije, gdje je ona, viena kao kljuna egzistencijalna materija, kao kruh i tijesto koje kvasa, da bi postala i zemljom to spava ispod zelene trave, dakle, rodiljskim elementom. Ali, pjesma na kraju nudi obrat, jer ta rije, ta ledenica lomna, jest nedosanjana rije, rije to onirki izmie svakom obliku materijalizacije, svakom ostvarenju. To znai da smo na terenu potpunog modernistikog utopizma i mita o moi estetskog, o spasonosnoj ulozi jezika. U modernistikoj dionici poezije bosanskohercegovake interliterarne zajednice, ova pjesma pridruuje se postupku metatekstualizacije, odnosno autoteoretizacije poezije gdje je u prvom planu Makov poetski sublimat iz pjesme bbb, odnosno ciklus Slovo o slovu, ili Skenderova autoteoretizacija, tj. autoreferencijalnost koja do punog izraza dolazi u Rusoj pjesmi, ili, kad je u pitanju najiri obzor metatekstualnosti, Skenderov Steak. Na ukupnom knjievnom horizontu, pak, svakako ne treba zaboraviti Andria i njegovu priu o prii i prianju, tj. pohvalu prianju iz niza proznih djela, gdje je u prvom planu onaj Fra Petrov glas iz Proklete avlije, ili sistem orkanovih igara iz Na Drini uprije, odnosno simbolizacija mosta kao umjetnikog djela i kod Andria i kod Skendera Kulenovia, ali i u Kordievom pjesnitvu, ne samo u ovoj pjesmi nego i dva soneta, Sonetu za stari most u Mostaru i Sonetu o glumcu. Prvi je na tragu Skenderova Steka, Tariha za mostarski most, ali i Tariha za Karozbegovu damiju, dok je drugi osamaljen u bosanskohercegovakom pjesnitvu. Prvi se ulanaava u niz mita o estetskom kao svevremenom, kao vjenom, o esteskom kao spomenikom fenomenu koji nadvladava smrt, dok je drugi Kordiev sonet uronjen u stalnu igru bia i nitavila, tj. igru ivota i umjetnika koji u sebi saima ono neostvarivo, ono to modernizam inae voli da pripie umjetnosti, mistiku transformaciju i mistiko pranjenje u inu stavaranja. Evo tog Soneta o glumcu u cjelini:
Sonet o glumcu Draganu akoviu U dui samo glumac ipak ti si Kroz tebe ivot tako lako struji Nikad u njemu bio nisi Druge nose u vlastitoj oluji A tvoje bie zastor je i daska I ljubav tvoja samo krinku ima Jer tebe nema ako ti ne laska Publika mrana svojim dlanovima I onda ue u muk garderobe Pogleda lice, svoje ruke obje Pomisli tko sam, to sam, gdje sam bio Za in idui ve i nisi spreman Od sebe ivog sve si ostavio! Nema kuda, jer to si ti ta neman! Jedna od najboljih pjesama u Kordievom opusu, ovaj sonet tematizira viestrukost odnosa umjetnika, umjetnosti i same egzsitencije, pri tom je to odnos koji rezultira viestrukim nainima pustoenja egzistencije. I kao to glumac u inu pozorine kreacije, nuno postaje neko drugi transformacijom u ulogu, gdje glumac sebe i bukvalno na pozornici posuuje drugom, tj. postaje neko drugi, isto tako i ivot postaje mrana pozornica, koja nas prazni od nas samih, tjerajui nas da kroz nas budu i postoje neki drugi. A tu smo ve na terenu tvorbe rikerovski shvaenog odnosa sopstva i drugosti, odnosno sartrovskog definiranja odnosa sopstva i drugosti, gdje su drugi za nas pakao, odnosno munina. Otud ovaj sonet operira obratom, u kojem glumac nema priliku glumiti samog sebe, posuditi sebe sebi, postati cjelovit identitet, budui da ga pozornica ivota tjera na stalno umnaanje, pa on u ivotu koji kroz njega lako struji i nije bio, nego je nosio druge u vlastitoj oluji. Ta nemogunost da se bude cjelovitim zapravo je ispjevanje egzistencijalistike teze o alijenaciji, tj. opjevavanje kamijevske teze o sebi kao strancu u vlastitoj egzistenciji, i o nemogunosti pripadanja drutvenom i kulturalnom kontekstu i njegovoj etikoj, kulturalnoj i svakoj drugoj normativnosti. Zato se egzistencija na koncu soneta i pojavljuje u formi nemani koja guta sve, postajui najprije mnogolikom, da bi bila skrena u krajnju nemo samoe, u muk garderobe. Poistovjeenje egzistencije i pozornice, prebacivanje stvaralakog u egzistencijalno i obrnuto, spajanje neeg to se na prvi pogled ini razdalekim i omoguuje ovom sonetu veliku dozu jezike, emocionalne i semantike sugestivnosti. On je i u jezikom, i u emocionalnom, i metaforikom, ali i u semanatikom smislu najgua Kordieva pjesma. Rijetko je koji pjesnik junoslavenskih jezika uspio materijalizirati ljudsko bie
| 189
na taj nain da ga oprostori; bie glumca izjednaeno sa zastorom i daskom, kao sinegdohama pozornice, odjednom, na drugom kraku semantike soneta, izjednaava egzistenciju sa njenim sinegdohama, sa ostacima onoga to se obino podrazumijeva kao njena autentinost. Naravno, Kordiev sonet asocijativno priziva Tinovo Pobratimstvo lica u svemiru, ali dok Tin ispjevava kozmogonijsku dimenziju viestrukosti egzistencije u njenoj svekosmikoj povezanosti i isprepletenosti sa drugima, u ponovljivosti nas u svekosmikom prostoru, Kordi stvaralako preseljenje glumca u druge izjednaava sa egzistencijom kada drugi ulaze u nas pa mi postajemo mnogostruki oni, tj. mnogostruki ja, bez mogunosti osamostaljenja. Tako smo mi sami u sebi stranci, a autorefencijalna dimenzija pjesme odjednom je postala potresna deskripcija alijenirane egzistencije ije nam forme podrazumijevane a neostvarive autentinosti neprestance izmiu. Na koncu, ja se ne vidi samo kao sloena ambivalentna i disonantna frojdovska tvorevina, ve kao mnogostruka konstrukcija drugih. Tinovi darovi ili tragovi egzistencijalistike poetike U Kordievom pjesnitvu nerijetko zazvui Tinova poezija kao neka vrsta taloga i nerijetko su upravo te pjesme polaze od generalnih okvira apsurdistike poetike, ali ih ne slijede da bi ih , kao npr. u Vuletievom sluaju, nalijepile na koncept pjesme, ciklusa ili itave zbirke. Kordi nije, dakle, pjesnik apsurdizma, upravo zbog vitalistikog soka hercegovakog pejsaa, bilja i obilja hercegovakog zalea i mediteranskog mita u koje zalazi njegova poezija i iz kojih crpi svoju skeptinu vedrinu. Egzistencijalizam je okrznuo Kordia, i to vie kao osjeanje tragikih formi povijesti i neumitnog prolaenja vremena, nestajanja vitalistikih snaga prirode, a manje kao filozofski koncept. Pa i u onim pjesmama u kojima molski ton dominira nad durskom razigranou jezika i emocije, ovaj pjesnik kao da pronalazi zrnca zemaljske i kosmike vedrine koja nas spaava iz neumitnosti nestajanja svega datog na zemlji. Takva pjesma je Nikakve zvijezde nema, koja je upravo paradigmatina za apsurdizam u talozima unutar Kordievog poetskog opusa i paradigmatina za ono to bi se u jezikom i semantikom smislu moglo nazvati Tinovim darovima Kordievoj poeziji. Nikakve zvijezde nema, izgovara lirski subjekt ove pjesme u sumraju dok osiplju se nae tajne. A to je Tinovska gesta, taj prelazak iz individualnog glasa u deskripciju opeg stanja egzistencije, u postuliranje lirskog subjekta kao sveljudskog glasa zagledanog u bezdan ponora i istodobno u skeptino zrnce spasonosne svjetlosti. Taj prelazak iz pojedinanog u ope, naravno, jest generalno obiljeje modernizma, ali i u Tinovom, i u Kordievom sluaju, kao to je to, uostalom, zasnivao i Bodler postavljajui moderno pjesnitvo kao model disonantnog, kontrapunktalnog iskaza negativnih ontikih konstatacija i dehumanizacije tehnoloke civilizacije, pri tom, prevladavajui ispovijednost romantizma ponitavanjem znaka jednakosti izmeu lirskog subjekta i pjesnikovog egzistencijalnog ja. Ako je egzistencijalizam generalno obiljeen tjelesnim oznaiteljima i stavom da je egzistencija prije esencije, te da je egzistencija zbir sluajnih okolnosti izmeu dva neumitna nita, onog od prije raanja i onog nakon smrti, onda takav egzistencijalizam u istom vidu u Kordievom pjesnitvu nije mogue nai. Ali je mogue nai njegovu
mediteransku varijantu, gdje se ulnost pretapa sa vitalistikim principom i gdje krajolik neprestano lebdi u kozminost i gdje i voda, i kamen, i maslina, i vinova loza i izba izvan kue, i ciklusi prirodnog obnavljanja postavljaju pred ljudsku egzistenciju pitanje njene zabasalosti, ali i pitanje neumitnosti njenog prolaenja. Kao da u podlozi ovih stihova odjekuje lirizam Hamze Hume iz Hercegovakih pejzaa i, pogotovo, lirski glas Ozrenov iz Huminog romana Grozdanin kikot, u kojemu se, ne zaboravimo, taj kikot ujedinjuje sa Grlinim krikom u asu njenog samoubistva ostvarujui univerzum kontrapunktalnih egzistencijalnih, ali i kosmikih principa kliktaja, kikota i krika. U takvoj eliotovskoj oslonjenosti na tradiciju, Kordieva pjesma Nikakve zvijezde nema, zavrava se obratom, paradoksom u poenti: Nikakve, osim one zvijezde koja posrebrenim glasom govori iz nas: Nikakve zvijezde nema. Spoznaja da nikakve zvijezde nema, da zvijezda kao simbol ideje vodilje, putokaza u egzistencijalnoj zamrenosti i mraku, kao simbol utopijske ideje koja konstruira budunost, zavrava se obratom prema kojem ta spoznaja jest upravo zvijezda koja se raa, i to zvijezda koja posrebrenim glasom govori iz nas: Tu sam i sva moja irina, sva moja ljubav, miruje, Tu sam i svaki moj dio je ravan beskrajna, Tu sam i svjetlost moja se gasi, Tu sam niija i nepoznata, izgorena jo davno mnogo prije svog konanog smrtnog sjaja. To je Kordiev skeptini vitalizam, odnosno katarktiki tragizam egzistencije koja se uva od velikih ideolokih koncepata, od utopijskih metapria koje, to bi rekao Eptajn, kao kreatori budunosti postaju njenim okupatorima. Zato je namjesto ope zvijezde, lirski subjekt ove pjesme svrnuo u prostor intime i autorefleksije, u osamljenost koja udi da se socijalizira na novoj osnovi skeptinom pogledu koji potopljen u apsurd, ali mu i umie, ne pristaje do kraja na njega, kao to ne odrie ni mogunost da upravo iz skepse nikne veovievska gorka vedrina egzistencije. Mediteran, Mediteran ili modar peat u sjeanju U Mediteranskom brevijaru Predrag Matvejevi, Mostarac kao i Kordi, opisao je kulturnopovijesno lice Sredozemlja, arhivirajui u kultronopovijesni iskaz i kulturu stanovanja, i kulturu odijevanja, i kulturu ishrane, i kulturu putovanje, jednom rijeju kulturoloki lik Mediterana. U Verenadi prema moru Kordi je kulturolokim diskursom u poeziji, pokuao nainiti od Mediterana i njegovog hercegovakog zalea poetski lik. Dok je npr. Humo, kao mediteranski pjesnik deskribirao hercegovaki pejsa, Kordi nastoji
| 191
taj pejsa vidjeti na podlozi njegove kulturalne povijesti. Zato uz obilje i bilje u njegovu poeziju ulaze fragment kulturalne povijesti, mitski ili povijesni likovi od Antike, preko renesanse kao megakulture susreta jezika, otkria novih puteva i putovanja u kojima mediteranski ovjek otkriva nove svjetove, historije i jezike spajajui renesansni model antropocentrine kulture i eksperimentalno-znanstvenog uma sa mitocentrinom kulturom antike, ili metafizikom kulturom i filozofijom islamskog svijeta i njegovim modelom znanosti, da bi se ta poezija na koncu ukazala kao osoben kulturalnopovijesni arhiv. U podlozi takvog modela pjevanja jeste koliko proces posadanjenja dalekih povijesnih ambelma, znakova i simbola, mitskih naracija, kodova kulture isto toliko i proces historizacije pejzaa, pri emu se u memorijskoj gesti kulturolokog tipa lirskog subjekta i njegova egzistencije i njegova okolina pohistoriuju. Tako se dobiva slika mediteranskog modela kulturalne povijesti kao neprestane sadanjosti. U toj neprestanoj sadanjosti, u trenutku vremena koje je izdvojeno iz procesa stalnog prolaenja odjekuju Eliotovi stavovi o vremenu, ona uvena njegova maksima o poetskom vremenu u kojem prolost nosi znakove sadanjosti i budunosti, dok se u vremenu sadanjem zbivaju druga dva, da bi u buduem vremenu bila prisutna i prolost i sadanjost. Na toj osnovi Elot konstruira sveprezent poezije, tj. koncept poetskog vremena kao svevremena u kojem se oituje ono to je Prust zamiljao kao psiholoko, tj. vrijeme egzistencije, umiui konceptu linearnosti vremena u kojem se ogleda njegov puki povijesni tok. Naravno, da je u takvom konceptu vremena prisutna i redefinicija vremena kako ga odreuje novovjekovni scijentistiki um, pa se namjesto konstrukcije vremena kao linearnog povijesnog toka na horizont kulture dvadesetog stoljea vraaju starogrke koncepcije krunog vremena, odnosno mistike i mitske koncepcije vremena kao bezvremena, tj. nadvremena. U Kordievom pristupu Mediteranu i simbolotvornom konstruiranju verande prema moru, pri emu je nedvojbeno ta veranda jest Hercegovina, impliciran je upravo taj eliotovski koncept poetskog vremena, kao i koncept imaistikog sintetiziranja poetskih procesa deskripcije i simbolizacije. Konstruiranje poetske slike tako da se u opis ugrauje simbol, na junoslavenski kulturni prostor uveli su jo Vidri i Mato, a Kordi je, kao eliotovac, namjesto modernistikog eksperimenta i istraivanja granica poetskog jezika, pjesnik koji se odluio za proces poklasienja modernistikih neoizama. Zato u njegov poeziji neprestano i jesu prisutni talozi, ne samo Tinovi ili Humini, ve daleko vie talozi strategija izgradnje pjesme to ih je postavio rani modernizam junoslavenske interliterarne zajedenice kasnog 19. vijeka i njegovog prelaza u 20. stoljee. Pradigmatina za taj tok Kordieva opusa svako je pjesma Veranada prema moru: Sve to pogledam stremi u daleku plavet Ili u nebo, ili u more. Sve ega se sjeam nosi modar peat.
Jednako kao Teutini mornari. Jednako kao stari Herceg Stjepan. Amfore i raspolueno brodovlje. Nakit na dnu i teko zlato. Prelijepe djeve i mletake galije. Pune konopaca, jarbola i lanaca, kroz maglu prilaze mojoj verandi. To sve to se pogleda i to u pogled ue, ukupan dakle horizont, obiljeeno je gubljenjem smisla vrstog tla i prelaskom u lebdee stanje plaveti, neba ili mora. Jasno je da u podlozi ove pjesme igra pogledom, u kojem granica horizonta neba ili mora daje pejzau dominantnu plavu boju. Ali taj horizont sa nijansom plavetnila, horizont koji je omoren i onebljen postao je to vjetim izborom glagola u prvoj strofi. Naime, akcent je na glagolu stremiti, glagolu koji nuno ne podrazumijeva kretanje, nego unutarnje stanje, napetost neeg ili nekog da ostvari odreeni cilj. Tako se horizont u svojoj nepominosti odjednom otkriva u stanju unutarnje napetosti, svojevrsnom unutranjem kretanju, u nastojanju da odlebdi iz svoje nepominosti u beskraj plaveti mora ili neba. Drugaije reeno, kopno se uzdie u svojoj prostornoj ogranienosti i onebljuje, stremei da tu ogranienost dokine, kao to se i omoruje, stremei da se izjednai sa beskrajem plaveti mora. Pejza je samo jednim glagolom poduhovljen, ali se onda u nastavku pjesme i pohistoriuje. Naime, u taj horizont upisuju se princpom simultanosti sjeanja i Teutini mornari, i stari Herceg Stjepan, i mletake galije i antike amfore, svi, dakle, fenomeni koji mogu ponijeti semantiku povijesnih simbola. Potom se, u poenti pjesme, sve uzdie u oniriku dimenziju, u neku vrstu fantazmagorinog prizora koji ucjelovljuje prolost i sadanjost, oniriko i realno, materijalno i transcendentalno, historiju i prirodu, a sve to u pjesmi koja je pola od imaistike logike spajanja slike prirode sa simbolom, tj. u onom postupku simbolizma o kojem je govorio Bodler traei od poezije da prodre iz pojavnosti, iza materijalnih zastora stvari da bi otkrila mistiko jedinstvo svijeta i sistem univerzalnih analogija u njemu kao zakon koji ga ucjelovljuje, odonsono kao onitiki princip njegove cjeline.
| 193
Igra sa historijom ili demitologizacija naracije o precima Kordi je razvijajui svoje cikluse pjesama o zemlji nuno bio suoen i sa susretom poezije i povijesti. Otud je njegova poezija demitologizirajui uvod u povijest, kako glasi i naslov jedne njegove pjesme. Nasuprot modernistikom trendu mitotvornoga i mitotvorakoga pjesnita, gdje su reprezentativni modernistiki pjesnici interliterarne junoslavenske zajednice Mak Dizdar (Sa mitotvorakom gestom u podlozi Kamenog sapvaa i glasovima koji iz hadskog svijeta, svijeta smrti mataju o tajni svekosmiskih vrata, lozi i njenim rozgama, Sunanom Histosu prelazei preko tme i tmue modere rijeke, i njenom dubinom, i njenom duljinom, koja je tma i tmua neprebolna.) odnosno Vasko Poapa sa poetskim mitologiziranjen Kosova kao Nepoin polja u kojoj se povijesno uzdie na razinu metafizikog, Kordi e krenuti obrnutim pravcem. Otud njegova pjesma jest neka vrsta groteskne vizije povijesti, njena demitologizacija. U postupku svoenju mita na grotesku, Kordi je jedan od onih junoslavenskih pjesnika koji u povijesnim sadrajem ne vidi sistem mitskih naracija, ve grotesknih sadraja, pri emu se njegova pjesma sudara i sa mitotvornim, arahainim predstavama o etnikom identitetu: Kako su doli preci Po jednom predanju Oskvrnuli su zemlju, zagadili zrak. Iznad je lebdio kri. Oni su zlo iz crne rupe. Dok je sveta glina Na nogama njihove brae Iz dalekih istonih pustara Od ipraja, Blagoslovenim hodom, oblikovala Njihove budue kue, njihov dom i domovinu Dotle su moji preci Iskopali sarkofag opatice Ivanice, Unitili rimsko mramorje, pobili starosjedioce Skrnavei sve ivo Razorili gomile i mogile Uzeli tue znakove Ispod svojih krinki Izlaze ponekad blijeda lica, Utavljene koe Muklog glasa Jure po nebesima I oblacima
Putuju po morima Strmoglavljuju se u nebo Plau kao kia, niu kao travanj ute kao kamen Tek u zemlji se okreu Nemaju mira Rijetke u interliterarnoj junoslavenskoj zajednici, ovakve pjesme pravi su primjer kulturoloke deautomatizacije i demitologzacije povijesnih narativa. Junoslavenske knjievnosti dominantno grade politike identiteta, i to politike etnikog identiteta unutar kulture izloene ideologiji osvajaa/kolonizatora, ili, pak, kulture sa romantiarskom antiosvajakom gestom koja kulturi osvajaa/kolonizatora ne suprotstavlja vlastito kulturalno polje, ve vlastite mitotvorake etnike ili, pak, ideoloke naracije. Takav je uostalom gotovo ukupan romantizam na junoslavenskom prostoru, kao to je takav i postmoderni nekrofilizam, tj. postmoderni etniki neoromantizam, koji je antiosvajaku kulturoloku gestu iz 19. na kraju 20. vijeka pretvorio u imperijalnu gestu projicirajui u sliku dehumaniziranog neprijatelja prvog etnikog susjeda koji je dijelio istu ili slinu povijesnu sudbinu. Kordieva pjesma dolazi iz poetike modernistike skepse i ona u svojoj demitologizirajuoj poetskoj gesti naprosto rui svaku mogunost uspostave velikog, etnikog mita sa projektom idealizacije etnikog identiteta i projekcijom vlastite etnije kao velike povijesne rtve drugih. Kordieva pjesma izvrila je deheroizaciju i deviktimizaciju etnikih naracija, da bi se u njenoj podlozi otkrila predstava o historiji kao lancu nasilja, a naracija o vlastitim precima postala grotesknom naracijom o etniji kao hordi koja nesmiljeno rui spomeniku i svaku drugu kulturu na prostoru koji zaposjeda. Tako se ti groteskni preci ukazuju i kao ruitelji i pljakai, jednom rijeju izvanrazumni povijesni subjekt, ali i kao onirika predstava u kojoj preci zemaljsku nerazumnu jurnjavu zamjenjuju onom nebeskom, da ni u zemlji ne bi nali mir. Otud je ova pjesma disidentski, potkopovalaki postavljena prema koleketivno-autoritarnom konceptu etnikog identiteta i nacionalnog pamenja koje je na junoslavenski prostor uvezeno u vrijeme romantizama iz njemake kulture. Njena groteskna nota, demonumentalizira ideoloki konstruirani historiografski narativ, ali i monumentalistiki narativ kolektivnog pamenja, a iz povijesne monumentalizacije i idealizacije etnike prolosti, pjesma pada u neku vrstu rableovske groteske. Tu se modernistiki skepticizam i raskriva kao kontrakultura, kao dijelogizacija kulturalnog polja, njegova natagonizacija u borbi kutlure za preoznaavanje simbolikog imaginiranja i projekta kolektivnih naracija u institucionalizaronom kolektivnom pamenju, koje u pravilu kontrolira ideoloka mo preko drutvenih institucija. Paradigmatska u ovoj liniji Kordievog pjesnitva, pjesma Kako su doli preci kao povijesna groteska rijetka je u junoslavenskom pjesnitvu. Zapravo, pjesnitvo junoslavenske interliterarne zajednice gotovo da i nema pretakanje velikih povijesnih naracija u groteskni iskaz, a namjesto takvog pristupa ova interliterarna zajednica razvijale je kroz fokus patetizacije prie o prolosti ili viktomoloku, ili herojsku kulturalnu gestu, ili, pak, iracionalizaciju povijesti u projektu njene personalizacije unutar modernistike dionice knjievnosti.
| 195
Namjesto zakljuka ili enja za nedovrivim itanjem poezije Ivan Kordi nezaobilazna je figura modernistikog pjesnitva u BiH. Meutim, njegovo pjesnitvo, ma koliko se pribliavalo centralnim toposima vladajueg kanona i definiralo kanonsku normu, istodobno stremi da s rubova i periferije kanona rasredti ortodoksnu kanonsku normu. Upravo iz tih rubova promatran visoki ili zreli modernizam, otkriva se paradigmatino preko Kordieva pjesnitva kao poezija igre razlika. Dosadanja itanja Kordieva pjesnitva tragajui za najmanjim poetikim sadraocem poetikog pluraliteta modernizma, esencijalistiki su raznorodnost poetskih linija centralizirala, da bi ih mjerila i interpretirala iz perspektive kanonskog centra. Rasrediten i pluralizan kanon, pak, vraa se interpretitivnoj drai susreta sa poezijom, otkriva margine u poetikom pluralizmu i na koncu vodi avanturi nedovrivog itanja. A, zapravo, samo na toj osnovi pjesma, svaka, a pogotovu one pardigmatske ukazuju na dra dijalogizma u poeziji, na poeziju kao polje u kojem raznorodne poetske silnice stvaraju pluralitet pjesnikih jezika, i pluralitet u jezik svakog pjesnika ponaosob, a ne njihovu esencijalistiku uniformizaciju. Ba zato, Kordievo, kao i pjesnitvo niza drugih pjesnika nudi izazov novim itanjima.
Ivan Lovrenovi
Na Ivan
Mi, koji Ivana Kordia znamo iz ivota, mislim da zapravo ne znamo ono najvanije to bi se o njemu trebalo znati. Ivana Kordia mi imamo obiaj familijarizirati, prisvajati, privatizirati, svi bismo htjeli da je on na Ivan, jer je Ivan Kordi magnetino bie, pa kada ga prisvajamo, inimo to zato da bismo bili kao on. Katkad ga tako pomalo trivijaliziramo, svodimo na svoju mjeru. Ivanova poezija, pak, govori da postoji drugi jedan Kordi, o kojemu, bojim se, ne znamo nita. Jedan skriveni autor, skriveni entitet, o kojemu znamo tek toliko koliko nam njegov tekst daje da prepoznajemo tu ruku koja ga tvori. Jer Ivanova poetika, poetika onog autora koji se u graanskom ivotu odaziva na ime Ivan Kordi, esto je neto posve strano onomu kako Ivan, skupa s nama koji ga volimo sluati i s njime se druiti, izgledamo u svakodnevnom ivotu. E, to to je kreacija tog nepoznatog bia koje se odaziva na Kordievo ime, to je ono to me zanima, i o emu bih jednog dana volio neto suvislo napisati, a o emu sada samo slutim. O tomu na snaan nain, sasvim nov u Kordievoj poetici, govore ove njegove nove pjesme. To je nekakvo zaudno otvaranje stiha, otvaranje jezika, otvaranje tematskoga svijeta. A ipak, kada bolje pogledate Kordiev dosadanji opus, vidjet ete tu istu sklonost, ne u velikom broju primjera, ali ete vidjeti i prije dvadeset godina tako izraenu sklonost, i razvijenu vjetinu da se u pjesmi govori otvorenim jezikom i otvorenom poetikom. Podsjeam vas samo na njegovu sjajnu pjesmu s kraja osamdesetih godina, u vrijeme jugoslavenske euforije dvjestogodinjicom Vuka Karadia, pod naslovom Dva veka Vuka i pet stoljea Petra Hektorovia. Spominje se u Ivanovom pjesnikom vokabularu, to smo maloprije uli na nekoliko mjesta, izraz i metafora - krinka. Ivan Kordi kao pisac postoji na onaj nain najbolji za pisca, kao bie pod krinkom, pod onom vrstom krinke o kojoj Andri govori u Razgovoru s Gojom, kada kae da umjetnik ne moe biti nikad do kraja otkriven, da je umjetnik zagonetno lice u sumraku. Volio bih kada bismo o Ivanu Kordiu izvan naih privatnih druenja znali to dublje, to doivljenije govoriti, pisati upravo proniui tu njegovu prirodu koja nam nije poznata, a njegove pjesme o njoj daju tako mnogo izvanrednih informacija.
| 197
galerija, kazalite
Atif Kujundi
Likovne i estetske fascinacije Lade Pervan ili Gaudi u slici

LADA PERVAN: GAUDI U SLICI, izloba slika u galeriji Novi Hram, Sarajevo, sijeanj, 2008.
... umjetnost je komunikabilna po tome to predstavlja sredstvo razumijevanja drutvenog svijeta. an Kon, Estetika komunikacije Arhitektura i slikarstvo su oduvijek u najbliem odnosu. Ta veza je neizbjena i zato krajnje stvarna. U konkretnom primjeru Gaudi u slici, u okviru izlobene postavke slika Lade Pervan u galeriji Novi Hram Sarajevo rije je i o aspektu vie, rije je o snanom doivljaju umjetnice i komuniciranju dviju izvanrednih potencija: umjetnikih zamisli arhitektice i slikarice arhitekture i slikarstva do neposrednog komunikacijskog proimanja i prelaska iz jedne opcije u drugu, a na taj nain i ovaploenja u dvadesetpet, u svemu jedinstvenih/originalnih i neponovljivih slika Lade Pervan. *** Kraj XIX. i poetak XX. stoljea obilovali su promjenama u rasponu od okretanja i vraanja narodnoj/primitivnoj i naivnoj umjetnosti do stvaranja novih pravaca, impresionizma, ekspresionizma i dr. i njihovoga saimanja u stilsku formaciju moderne. Gaudi Antonio /1852 1926/ znameniti panjolski arhitekt koji po plastinoj razvedenosti fasade i bizarnoj upotrebi dekorativnih elemenata pripada umjetnikom krugu art
| 199
noveau1 insistirao je na promjenama koje su samo djelomino zaivjele, ali su nesumnjivo, i bez daljnjeg, ostale nezaobilaznom povijesnom i arhitektonskom injenicom. Naime, iako je Gaudi Antonio umro 1926. godine, njegova crkva La sagrada familia, upravo se dovrava prema njegovim detaljnim nacrtima! Za ivota uspio je sagraditi crkvu samo do razine tornja Isusa Krista. U posve odreenom smislu, Gaudi Antonio i njegovo djelo bili su konkretizacija ili konceptualna varijanta moderne kao stilske formacije koja je ispunila svoje ciljeve ve na poetku XX. stoljea, jer njegovi stavovi izraavali su neslaganje sa suvremenicima, koje e se u djelima drugih umjetnika puno kasnije postvariti kao bit postmodernistikog odnosa prema postignuima moderne. Dodue, Gaudi Antonio je ve poetkom XX. stoljea bio zagovornikom nove i mistine vizionarsko-religiozne arhitekture, koja je odreena geometrijskim strukturama, ukljuujui parabole, elipse i hiperbole2. Bez sumnje, Gaudi Antonio je imao vrlo skeptian odnos prema onome to je umjetniki orijentiran ovjek, uope, mogao uraditi u svome ivotu i umjetnosti kao humanistikom i umjetnikom prostoru ovjeanstva. A sada, jo se pojavljuje slikarica Lada Pervan i sve to shvati. Nema sumnje, bila je potrebna neka takva osoba, a ena prije svega, koja e inteligentno, humanistiki, likovno i estetiki nesebino popuniti taj prostor koji zjapi oigledan kao pukotina koja ponitava smisao nedvosmislene cjeline! Lada Pervan sasvim neoekivano daje ili dovrava smisao Gaudijeva arhitektonskog zahvata. Ta okolnost Ladu Pervan ini prvorazrednom umjetnicom koja je shvatila ne samo mogunost komuniciranja s djelom drugog umjetnika to je osnovna stvar, ve i sjajno razumjela bit i mogunost da bude dio kontinuiteta. Lada Pervan popunjava stranu prazninu, naprslinu, pukotinu, vremena i neregistrirane energije talenta o kojem Milosrdno brine Stvoritelj Svega. Lada Pervan pronicljivo gleda u prostor i popunjava ga svojom likovno-estetskom vizijom kao smislom i osobnom sutinom, nedvosmislenim udom ljepote. ***
1 LJLZ, 1974., str. 307. 2 U krtim pustinjskim uvjetima rastu prirodnom nepogodom oblikovane biljke. Kaktusi, koji svoje mesnato i tenou bogato tkivo tite bodljama. Akacije. Kao bajka zvui pria o drvcetu koje u pustinji poslije samo jedne kie, procvjeta, donese plod i odbaci tvrdu sjemenku u pijesak. Sjemenka je tako tvrda da u svemu podsjea na krupnije zrno pijeska, dakle, na kamen. Godinama e leati u pijesku inertna, nejestiva, neprimjetna. Ali, u trenutku kada u pustinji plane poar, makar i deset godina ili vie desetljea kasnije, sjemenka e dohvaena vatrom termiki obraena naprsnuti. Kako je pojava poara u pustinji neodvojiva od pojave kie, sjemenka e tako naprsla brzo isklijati, nii, izlistati, procvjetati, dati plod i novu sjemenku odbaciti u pijesak. Do slijedeeg poara, ma kad se dogodio, e da bi se proces ponovio. Umjetnost, shvaena ili neshvaena, u svim pojedinostima ima slina svojstva. Ovaj opis moe posluiti kao metafora za nominaciju umjetnosti prema kojoj je umjetnost sjeme koje e bilo kada nii. I, nikako, samo to. Umjetnost e nii kada su za to stvoreni svi neophodni uvjeti. To je slino i u pojavi nekih vrsta gljiva. Puno ih ima, mikolozi kau preko 5.000 vrsta. Neke od njih opstaju kao micelij i vie hiljada godina. Sve dok se ne stvore odgovarajui klimatski i pedoloki uvjeti. Tada, nakratko, kao udo, buknu u punom sjaju i ljepoti. Odbace micelijum i nestanu do slijedee prilike. Do prilike u kojoj njihov micelijum ima sve potrebne uvjete da bi jo jedanpt bio gljiva. To lii na idealan oblik ivota. Samo ljudi i ivotinje moraju imati taj neprekinuti lanac ivota, taj primitivan vid opstajanja i nastavljanja samih sebe. Odloena sjemenka pustinjske biljke nevidljiva je u pijesku. Micelij gljive apsolutno je nevidljiv u ambijentu.
Art noveau francuski je naziv za pokret zasnovan na linearnim elementima od vijugavih krivulja koje esto podsjeaju na lokvanje. Njegov prethodnik bila je ornamentika Williama Morrisa, a srodan je stilovima kakve su njegovali Gauguin, Beardsley i Munch. U toku devedesetih XIX. i na poetku XX. stoljea pokret je imao snaan utjecaj na primijenjene umjetnosti, to se vidi po mnotvu novih dekorativnih elemenata a ostvaruje se u ukrasnim stupovima, ogradama i ukrasima od kovanog gvoa na balkonima i udesno razvedenim oblicima tlocrta, fasada, dimnjaka, rasvjetnih stupova, nadstrenica, kapija, parkova. Tragove tog pokreta ne nalazimo u Bosni, ali ih stoljee kasnije vidimo stvarnim kao refleksije u slikama Lade Prevan. *** Na primjeru Lade Pervan i njezina likovnog zahvata Gaudi u slici, prisjeamo se u mnogo emu zakonomjernog dogaanja u prirodi, koje nas navodi na pomisao iz koje bismo mogli izvoditi zakljuke bliske definiranju/nominiranju prirode umjetnosti i umjetnosti openito, u ijem je odreenju do sada ovjek, uglavnom, bio neuspjean. Nitko nije uspio rei to je to umjetnost. Treba znati ivjeti i opstati, ovdje emo rei. Vano je tono i dobro osjetiti trenutak kad se moe nii, procvjetati, odnjegovati plod i odbaciti sjemenka za sljedee nicanje i rod3. Iz kakve sjemenke je nikao i procvjetao, kakvu je sjemenku odbacio u vrijeme i prostor Gaudi Antonio svojim djelom? Ma kako i kakva da jest, ta sjemenka je pala u plodno tlo, u duu i dar Lade Pervan kao idealne uvjete u kojima e bljesnuti u punom sjaju i ljepoti. Ali priroda umjetnosti je takva, da se time ne iscrpljuje energija nastajanja i trajanja umjetnikog djela. To to je uradio Gaudi i nadalje ima svoje izglede, a to to je potaknuta Gaudijem u dvadesetpet slika napravila Lada Pervan, takoer. Dakle, prije svega, to to zovemo umjetnost, doista je u ljudskom poimanju najblie kategoriji vjenosti, to i biva zauvijek dijelom vjeno neodgonetnute tajne umjetnosti i njezine nevjerojatne privlanosti. *** Dakako, to moe biti polazna taka za promiljanje ciklusa slika Gaudi u slici Lade Pervan. Ali, to da ne, s obzirom na prirodu i karakter umjetnosti i polazna toka za svako promiljanje umjetnosti openito, koja e u odreenim uvjetima nii kao udo nove ljepote, kao smisao koji ivimo ne samo kao jedinke. Ne. Nikako, samo to. Umjetnost je sjeme koje odloeno za budunost nicanja, cvjetanja, zanavljanja ljepote ima najopenitiji i najdublji ljudski smisao. *** Gaudi Antonio je doista bio rijetko drvce pustinjska biljka jednog ekonomski, znanstveno i umjetniki uskovitlanog vremena. Gaudi se nije dao nikakvim trendovima u trenutku nastajanja najmonije stilske formacije u umjetnosti i ivotu koju i stotinu
3 Oto Bihalji Merin: Jedinstvo sveta u viziji umetnosti. Nolit. Beograd, 1974.
| 201
godina poslije Gaudija nazivamo moderna. Gaudi je osjetio osobnu snagu, dar i priliku, stvarne mogunosti i u doista bizarnoj opciji rekao svoje. Nasuprot Renesansi, Baroku, Rokokou, Klasicizmu, Neoklasicizmu, Gotici, Secesiji, Impresionizmu, Eskpresionizmu, kao iz tube istisnuo je dimnjake, kao od tijesta za perece napravio je fasade i balkone, roletne i aluzine, arhitektonski i likovno definirao svoj pogled na arhitekturu u trenutku vremena, napravio nevjerojatne tlocrte zgrada i parkova. Gaudijevo shvaanje imalo je svoje poklonike. Da li bismo stotinu godina poslije intenzivnog aktiviteta i rada Gaudi Antonija ikada dosegli smisao i ljepotu njegovih zamisli bez slika Lade Pervan?!! Puno vie razloga ide u prilog sumnji nego afirmiranju. Sjemenka ploda koji je iznjedrio i odnjegovao Gaudijev dar dospjela je u duu Lade Pervan. Zaiskrila je udom Gaudijeva duha i ljepote u Barseloni, pod nebom Katalonije u njezinu biu. Potom se njezina fascinacija kao doivljaj odrazila u i u nizu slika koje bez izuzetka isijavaju jednaku energiju ljepote. *** Lada Pervan je u zvanju docenta zaposlena na Arhitektonskom fakultetu u Sarajevu na predmetu Slobodno crtanje I, II, III, IV. Gaudi Antonio, arhitektura, Lada Pervan, Arhitektonski fakultet, predmet Slobodno crtanje sve to ovdje ima stvarnu i duboku vezu u svakoj od dvadesetpet slika u ciklusu Gaudi u slici. Ta veza, nije tek, kao to bi se s razlogom moglo pomisliti u bizarnom/udnovatom Gaudijevom odnosu prema arhitektonskom oblikovanju prostora to se cijelo stoljee zadralo kao osnovna odrednica Gaudijevog djela. Moemo zamisliti kako je Gaudi bio u sebi duboko slobodan kao arhitekt i jednako siguran da je upravu i kad ga smatraju bizarnim! Eh, ovdje je dobro razumjeti u kojoj mjeri je Lada Pervan, duboko u sebi slobodna kao crta! Slobodna barem u jednakoj mjeri kao Gaudi arhitekt, pa da u nevjerojatnim oblicima Gaudijevih projekcija ponudi svoje slike. to je sljedee vano u ovom rebusu? Svakako to to Lada Pervan svoje slike ne slika. Lada Pervan svoje slike crta. To sugerira njezina tehnika nanoenja akrilnih boja. Radi to, dakle, najboljim dijelom sebe. Bez zadnje misli o cilju koji eli postii, o smislu i ishodu. Uglavnom, crta razliito debelim pastuoznim istiskivanjem akrila na platno. Pouzdano, toliko je senzibilna i prirodna da joj svaka stvar sasvim normalno polazi za rukom. Kada nanese ljubiaste i plave sjenke na debele pastuozne nanose bijele, oker ili smee, Lada Pervan filigranski, a elimo rei i karakteristino sarajevski minuciozno crta preko pastuoznih nanosa boja. To su tanke srebrene i zlatne ice, kobaltno-plave, u crteima razaznajemo izvijeno i kovano gvoe, runo raene zavjese u sjeni balkona i prozora, u hladu tendi, aluzina, venecijanera i dubini stanova, filigranskim crteom popunjen prostor Gaudijevih udesnih formi, povrina, oblika i otvora, njegova arhitektura die ivotom u Ladinim slikama. *** udesna je Lada Pervan. U punom sjaju oivjela je zamisao Gaudi Antonija o osloboenom arhitektonskom oblikovanju prostora, upravo svojom slobodom crtanja, dakle vizualiziranja iste stvari. Mislimo kako je dobro pa Lada Pervan i druge ui crtanju,
jer od nje se moe uistinu puno nauiti. Fascinira njezina sposobnost da odrediti dominantu i organizira kompoziciju slike. Zahvaljujui Gaudi Antoniju, snaga njegove elje slikama Lade Pervan, prolazi do nas. Zahvaljujui njezinim slikama Gaudi u slici Gaudijeva prilika da umjetniki oivi jo koji put je stvarna, a njihova zajednika energija je podvostruena i mogunosti vizualizacije multiplicirane. Prirodi ovjeka je, dakle, data ansa, nasuprot bezumlju onepriroenja. udesnom se ini i ta stvar to Lada Pervan slikarski ulazi u taj posao bez tenzije, bez one nasilne i po svaku cijenu odreene namjere da se bude neto to se nije jer, toga je kod Gaudija bilo! Bilo je, jer u svom vremenu nije imao Ladu Pervan. Danas, kao da je iskustvo bosanskog ivota, nevjerojatnog grada Sarajeva, bosanskih zanata, filigranskog rada u srebru i blistavog rada u zlatovezu, bakru, enskog rada u ipki i heklanju, ak tkanja ilima i prostirki pripitomilo Gaudijeve zahvate u optici slikarice Lade Pervan, pa i Gaudija i njezinu sliku prevelo do nas kao isto bljetavilo ljepote. Dubina slikariine osjeajnosti i njezina spremnost na ispoljavanje i ekspresiju opinjavaju sasvim novom vrijednou jednu stotinu godina staru zamisao o drugaijem, ljepem i ljudskijem ovjekovom ivotnom i urbanom prostoru. *** Ve po sebi, udesna je stvar izvesti sve to to je u dvadesetpet /25/ slika napravila Lada Pervan, s takvim obiljem izraajnih mogunosti crtea i boje do elementarno i nesusuzdrano ekspresivnog, sa zlatom, srebrom, bakrom, zelenim, kobaltnom, naranastom, gvoem, bijelom, crvenom, utom, ak fluoroescentnima bojama a ostati na graninom mjestu iste ljepote, pa ak i ne dotaknuti ki koji je u samim Gaudijevim arhitektonskim pothvatima, ponekad, bio blizak upravo u bizarnosti njegovih rjeenja posebno upotrebe ukrasnih sredstava. Slike Lade Pervan akceptiraju slutnju o stvarnosti drugaije opcije, opcije naslonjene na ideju arhitekta Gaudi Antonija. Stvarna je mogunost otvaranja sasvim drugaijeg svijeta, odmah tu, pored nas taj svijet postoji, naa nesposobnost da ga vidimo stvar je naeg civilizacijskog hendikepa, nae opsjednutosti onim to smo naslijedili, dobili ili teko postigli, to nam je ne samo dato ve to nam je banalno nametnuto ili to smo u svojoj beskrajnoj inertnosti tek naslijedili kao gotovu stvar o kojoj odavno ne razmiljamo. Ali, kada se toga dohvati Lada Pervan, to se pretvara u medaljone, boanstvene cvjetove, goleme trpeze za gozbe ljepote a umjetnika vizija naoigled postaje vizija o jedinstvu svijeta4! Poslije svega i izvan svake sumnje, nakon dubokoga i iskrenog problemski orijentiranog razgovora o estetici izmeu Lade Pervan, slikarice, i arhitekture Gaudi Antonija, Lada Pervan je jo vie bosanska slikarica i Sarajka po biu i vokaciji otvorene prirode i komunikativnosti, a Gaudi, ekscentrian arhitekt iz Katalonije, iz Barselone koja ga dri kultnom osobom svoga podneblja i neposrednog ambijenta. Lada Pervan Gaudija na jedinstven i posve bosanski, bolje reeno sarajevski nain ini fantastino lijepim jer je drugaiji! Tu vrstu hrabrosti Lada Pervan ne donosi
4 Opa povijest umjetnosti, Mozaik knjiga, Grupa Mladinska knjiga, 4. izdanje, panjolska, 2006. Str. 544 - 545.
| 203
kao osobni provincijski hendikep, kao inferiornost male kulturne sredine i tradicije, ona tome daruje svijest kao hrabrost otvorene komunikacije i svoje blistave crtako/slikarske vjetine koja u sarajevskom nasljeu vie stotina godina blista u ivotima, zanatima, interijerima i eksterijerima. Sijenja/veljae, 2009.
Liljana Jazbinek
Rembrandt i njemaki ekspresionisti u Zagrebu

Rembrandt
Grafike i bakropisi velikog majstora. Rembrandtovi grafiki listovi, stari vie od etiristo godina, dopremljeni su iz Zemaljskoga muzeja u Grazu u Zagreb. Jako su osjetljivi pa e ih nakon izlobe u zagrebakom Muzeju za umjetnost i obrt pohraniti u zatamnjenu prostoriju i nitko ih nee moi vidjeti sljedee dvije godine. Smiju se, naime, izlagati svake dvije godine po tri mjeseca, nita vie. Kad su grafike dole u Zagreb, stajale su u zatvorenim kovezima kako bi se uvjeti u Muzeju do kraja prilagodili, ali i da praina potpuno nestane. Postav ove izlobe prvi put gostuje izvan svoje kue. Grafike dio rekonstrukcije opusa. Na izlobi, koju e se moi vidjeti do 15. veljae 2009., izloena su 103 rada velikog nizozemskog majstora Rembrandta Harmenszona van Rijna. Moemo vidjeti nekoliko njegovih najpoznatijih grafika. Barokni je umjetnik imao vlastitu preu, kojom je mogao dodatno utjecati na otisak razliitim nanoenjem boje na plou. Sam je tiskao svoje grafike, a crtao je izravno na plou bez predcrtea. Znano je da je mnogo eksperimentirao. Tako su mu pojedini listovi imali i do jedanaest razrada. Iako nisu velika dijela Rembrandtova opusa, poput slika Nona straa ili Sat anatomije, grafike su vaan dio rekonstrukcije opusa ovog autora, a i on ih je sm smatrao ravnopravnim medijem. U Zagrebu se tako moe vidjeti njegova najpoznatija grafika List od sto guldena, koja se smatra vrhuncem njegove interpretacije Novog zavjeta, ili pak, Tri stabla, njegov najpoznatiji pejsa. Rembrandt je od svakog svog bakropisa sauvao po jedan primjerak. Nakon njegove smrti naslijedila ih je unuka Titija. Ubrzo ih je njezin skrbnik prodao i do danas se ne zna gdje su zavrile. Bakropisi su podijeljeni u devet skupina na izlobi: autoportreti, portreti, studije figure i karaktera, Stari zavjet, Novi zavjet, povijesne i literarne teme, anr-prizori, krajolici i studije prirode. Izloba daje presjek kroz umjetnikovo cjelokupno grafiko stvaralatvo od 1628. do 1665. godine. Rembrandt je jedan od velikih majstora, ije djelo lako dopire do promatraa jer je puno snanih emocija. Smatra se da je malo umjetnika, prije i poslije njega, uspjelo pokazati stanja svoje due nizom autoportreta poznato ih je stotinjak od rane mladosti pa gotovo do smrti.
| 205
Tipina Nizozemska 17. stoljea. Teme Rembrandtovih grafika tipine su za Nizozemsku 17. stoljea. Njegovi najraniji bakropisi, poglavito studije glave, shvaeni su kao istraivanja karaktera. U ranim tridesetim godinama 17. stoljea zaokupljale su ga uglavnom biblijske teme i anr-prizori. Studije figure nisu bile ukljuene u posebnu odrednicu i zapravo su bile vjebe za usavravanje tehnike. Poetkom etrdesetih godina sve su brojniji prikazi pejzaa. U autoportretima prouava osjeaje, karakterne osobine i povijesne kostime. Za portrete Rembrandt nema oblikovnu shemu - svaki prikaz tretira kao zaseban pristup sukladan odreenoj osobi. Portreti istaknutih osoba pruaju ivopisan uvid u svakodnevicu, drutvene i poslovne odnose u onodobnom Amsterdamu. U sreditu su takozvani zborei portreti koji djeluju poput trenutanog snimka osobne sfere prikazana ovjeka. Rembrandtovo brzo, lagano voenje linija osobito se oituje u studijama figura, Likovi iz svakodnevice potom su mogli biti ukljueni u povijesne prizore, prizore iz Starog i Novog zavjeta ili mitologije i literature. Njegovi otisci imaju iste teme kao i njegove slike, iako su pejzai malih dimenzija, koji su ustanovili standard grafikog tretmana u 19. stoljeu, ei od portreta. Jedna treina njegovih grafika je religijske tematike u pejzau esto tretirani veoma jednostavno, dok su ostali monumentalni otisci. Nasuprot dotadanjoj grafikoj tradiciji, Rembrandt nije radio cikluse ili nizove. Svaki njegov likovni prikaz govori sam za sebe, osobit je trenutak nekog zbivanja. Rembrandtova zaokupljenost Evaneljima dosegla je vrhunac u takozvanom Listu za sto guldena (dovrenom 1649), jednom od najslavnijih grafikih umjetnikih djela uope. Nasuprot prikazima gradskog ivota, koji obiluju prikazima figura, nizozemski su pejzai u klasinom, poloenom formatu, prikazi idilina mira s pitoresknim seoskim kuama i detaljnim opisima seljakog ivota.
Najvea njemaka izloba: Ekspresionisti

Turobnost njemake ulice. Turobnost njemake ulice u zelenom i tamno crvenom Schmidta Rottluffa, najavaljujui najveu ratnu kataklizmu, groteskne figure Pechsteina koje pokazuju destrukciju ljudskih bia, kozmike vizije Kandinskog neka su djela predstavljena zagrebakoj publici na izlobi Tiha pobuna - najvei majstori njemakog ekspresionizma. Izlobu u Klovievim dvorima moi e se vidjeti do 20. sijenja 2009. Zagrebaka izloba na jednom je mjestu sakupila vie od 120 slika, skulptura, grafika i crtea velikih umjetnika, koji su svi djelovali unutar jednog od najvanijih pokreta moderne europske umjetnosti. Njihov se utjecaj osjea i danas, osobito kod apstraktne umjetnosti 20. stoljea. Zato je izloba nazvana Tiha pobuna? Zato to su umjetnici ekspresionizma gotovo utopijski vjerovali da mogu promijeniti svijet, s kojega su htjeli zbaciti zastarjela shvaanja oponaanja prirode, uiniti drastian rez i osloboditi izraz. Nakon grupe Most koja se temama spustila meu potlaene, povrijeene i neiste, Plavi jaha unio je novu duhovnost u sliku stvorivi epohu velike spiritualnosti. Obje grupe izazvale su u svoje vrijeme revolt svojim neskladnim bojama. Njihova su revolucionarna djela bila proglaena bezoblinom i povrnom umjetnou iji su protagonisti neizljeivi maloumnici i anarhisti.
Poetkom 20. stoljea Berlin, Mnchen i Rajnska oblast postaju likovnim sreditima u kojima se oformljuju likovne grupe od presudnog znaenja za daljnji razvoj moderne umjetnosti. Osnivanjem grupe Die Brcke (Most) u Dresdenusredinom lipnja 1905. godinepoelo je novo poglavlje u njemakoj i europskoj umjetnosti. Umjetnika grupa Die Brcke, koju su osnovali tadanji studenti arhitekture Fritz Bleyl, Ernst Ludwig Kirchner, Karl Schmidt-Rottluff i Erich Heckel, jezgro je njemakog ekspresionizma. Unutar grupe djelovat e jo Max Pechstein i Otto Mller te krae vrijeme Emil Nolde koji je, kao i Paula Modersohn-Becker i Christian Rohlfs, na svojstven nain samotnjak njemakog ekspresionizma. Program grupe Die Brcke nije sadravao nikakvu stilsku predodbu, nego je odraavao novu ivotnu formu nastalu pod utjecajem novih nemirnih vremena. Njemaki ekspresionizam je na poetku stoljea bio angairana umjetnost. Bio je politiki orijentiran na samom izvoritu. elei naruiti ravnoteu i sruiti stari poredak, ekspresionisti suosjeaju s neistima, potlaenima i povrijeenima te trae nov, neposredan odnos prema stvarnosti. Trae vlastite putove. Neto kasnije, 1912. u Mnchenu se formira grupa Der Blaue Reiter (Plavi jaha) kojoj pripadaju Wassily Kandinski, Gabriele Mnter, Franc Marc, August Macke, Paul Klee, Aleksej Jawlenski, Marianne Werefkin i glazbenik Arnold Schnberg koji grupi pristupa kasnije. U odreenom trenutku na kratko e im se pridruiti i Lyonel Feininger koji e s Kandinskim, Kleeom i Jawlenskim 1926. organizirati izlobu pod nazivom Die blauen vier. Dominantna osobnost neospornog autoriteta u toj grupi bio je Wassily Kandinski. Upravo stoga s grupom Der Blaue Reiter poinje druga faza njemakoga ekspresionizma. Pripadnicima te grupe nije bio cilj poboljati svijet i promijeniti drutvenu stvarnost. Oni su razmiljali o duhovnom u umjetnosti. Glavni nositelj te duhovnosti bio je Kandinski, a potom Marc. Teme ulinih scena i rata. Prvi svjetski rat 1914. uvjetovao je raspad grupe, jer Marc i Macke pogibaju na frontu, a Kandinsky, Jawlensky i Werefkinova naputaju Njemaku. Posljednju fazu njemakog ekspresionizma oznaavaju umjetnici koji su djelovali u Berlinu: Max Beckmann, Georg Grosz i Otto Dix koji trae vlastite putove i izlaze iz ekspresionizma, povezujui se s novim umjetnikim pokretima. Teme ulinih scena, rata i njegovih posljedica, teite su izlobe koja pokazuje specifinosti ekspresionistikog pravca, od njegovih poetaka i rezultata do postupnoga gaenja i razilaenja. U okviru izlobe povuena je i usporedba s kljunim hrvatskim autorima ekspresionistikog pokreta i meunarodno priznatim asopisom Zenit (1921-1926), kojeg su mnogi kritiari smatrali remek-djelom avangardne umjetnosti u Hrvatskoj.
| 207
Gradimir Gojer
Hrvatska dramatika s konca XX. stoljea bosanskohercegovaka kazalina iskustva

Promiljati poziciju hrvatske dramatike s konca dvadesetog stoljea, a unutar koordinata bosanskohercegovakih kazalinih iskustava znai zapravo, prije svega, prouiti kontekst ozbiljnih drutvenih gibanja, od rasta kazaline produkcije i kazaline organizacije, poslije Drugog svjetskog rata, pa u irokom luku povijesnih inkantacija, sve do tranzicijskih godina, bosanskohercegovakih. Ova radnja, koju ispisujem jest zapravo subjektivni, potpuno osobni stav bez znanstvene objekcije, ali s puno iskustvenih trenutaka, s osobnim opservansom situacije u dramskim kazalitima drave Bosne i Hercegovine... U tom razdoblju bosanskohercegovaki teatri e igrati relativno irok izbor hrvatskog dramskog pisma, sve od Krlee do najmlaih pisaca, do generacije onih kojima pripadaju godita koja upravo ivimo. elim naglasiti da je stoernu poziciju u hrvatskoj dramatici, kad je u pitanju njezina prikazba na bosanskohercegovakim kazalinim scenama, imao, a i danas ima, Miroslav Krlea. Bardu dramske hrvatske knjievnosti, ali i ovjeku koji je uinio puno za drutveno kontekstiranje Bosne i Hercegovine kao dravno-pravnog entiteta u kontekst drava europskog kruga dravno-pravnog logiciranja, pripada to mjesto, kako po broju kazalinih uprizorenja, tako i po kvalitetnoj razini onoga to je ostvareno u kazalinim dvoranama i na kazalinim scenama Bosne i Hercegovine. Naravno da tu dva teatra imaju dominantno znaenje. Senzibilnost umjetnikih vostava sarajevskog Narodnog pozorita i Bosanskog narodnog pozorita iz Zenice za Krleinu dramatiku je apsolutno neupitna od vremena poslije Drugog svjetskog rata do dananjeg dana. Komadi koji su eksponenti potvrde ove moje teze su Gospoda Glembajevi, U agoniji, Vujak, Kraljevo, Golgota... kad je u pitanju Drama Narodnog pozorita Sarajevo. Interesantno je spomenuti da se bogati Krlein prozni opus nalazio i nalazi, takoer, u fokusu opserviranja kazalinosti u Narodnom pozoritu Sarajevo.
Tako redatelj Vlado Jablan pravi iznimno zanimljivu predstavu Gospoe Glembajeve, s prvakinjom Marijom Danirom... To je, moe se zasigurno kazati, i u dramaturkom smislu potpuno novi tekst, jer je niska monolokih partija iz oblasti glembajevtine dovedena u jedan scenski harmonizam koji plijeni ak i kao literarni akt izvan scenske izvedbe... Naravno, tu treba dometnuti i ozbiljan scenski rezultat redatelja Miroslava Belovia, koji s ansamblom Drame Narodnog pozorita Sarajevo pravi fantastinu predstavu Sprovod u Terezijenburgu. Kao proza, jednako tako i poezija velikana hrvatske kazaline i dramatske misli Miroslava Krlee bit e uprizoravana... Tako je Kamerni teatar 55 bio poprite scensko-poetske seanse Igra parki, koju je svojedobno inscenirao dramski prvak sarajevskih kazalita Zvonko Zrni... Kada su u pitanju verzije temeljnog djela glembajevskog opusa, onda treba izdvojiti dvije realizacije u Narodnom pozoritu Sarajevo i Kamernom teatru 55. Glembajevi su tako na sarajevskoj pozornici doivjeli i svoju maloscensku izvedbu i pokazali da mogu i u takvom vidu ivjeti u jednoj scenskoj profilaciji koja podrazumijeva vertikalnu i horizontalnu trihiranost, ni u kom sluaju ogoljenost, u svakom sluaju iznimno ozbiljnu redateljsku pozornost za sve nijanse ovog remek-djela hrvatske knjievnosti. Krlea je na pozornici sredinje teatarske kue u Bosni i Hercegovini igran u povodima iznimno znaajnim... Tako e jedna od obnova kazaline zgrade Narodnog pozorita Sarajevo, popularne Kue na Obali, biti obiljeena upravo inscenacijom Krleine drame Vujak, koju e precizno, ali i vehementno izvojtiti, tom prigodom Josip Lei. Gospoda Glembajevi su igrani i u Tuzli, a s drugim djelima glembajevskoga ciklusa U agoniji i Leda svoje teatarsko iskustvo u najopitnijem smislu kuat e i kazalitarci iz Tuzle i Mostara. Posebno e podatnim i izazovnim za bosanskohercegovake kazalitarce, osobito sedamdesetih godina dvadesetog stoljea, biti ciklus Legendi. U to doba nastaje nekoliko vrsnih kazalinih ostvarenja, poput Hrvatske rapsodije, Legende u Zenici... To je i doba vrhunskog interpretiranja ranih Krleinih radnji od strane redatelja Ljubie Georgievskog i Slobodana Unkovskog, na zenikoj kazalinoj sceni. Godita i kad Ljubia Georgievski pravi jedno suvereno redateljsko itanje apsolutno prispodobljeno vremenu Krleine Golgote, s ansamblom Drame Narodnog pozorita Sarajevo. I Krleina legenda Kraljevo doivjet e zanimljiva scenska itanja u Narodnom pozoritu Tuzla i Narodnom pozoritu Sarajevo, a teko je i nabrojati sve izvedbe iz tog i kasnijeg razdoblja ovog dijela Krleina opusa, ranih dramskih radnji... Tek ne moe se zaboraviti, u dobroj mjeri, avangardna postavka Adama i Eve, kako u ozraju pod Starim mostom u Mostaru, tako i u banjalukom Narodnom pozoritu Bosanske krajine... Krajiki teatarski strastvenici ozbiljan rezultat ostvarit e i s redateljem Bogdanom Jerkoviem kada se prihvate iznimno zahtjevnog teksta Mikelanelo Buonaroti. Sve radnje vezane za inscenacije Krleina teatra i njegove slojevite dramske fuge bile su izazov, pa je u tim razdobljima bosanskohercegovaki teatar pokazao izuzetnu
| 209
vitalnost, a Krlea je redovito bio rijetko poticajan za ono to se zove isti tragalaki angaman u bosanskohercegovakim kazalitima. I drugi su klasici inili poticajnu razinu ukupne ostvarenosti bosanskohercegovakih kazalita. Ne treba izgubiti iz vida odlinu Burhanovu verziju Marinkovieve Glorije, pred sama ratna dogaanja (posljednjeg rata!) u Narodnom pozoritu Mostar. Djela Ive Breana takoer su vrlo suptilno donoena na bosanskohercegovake pozornice, a tu posebno elim podcrtati inscenacije u Sarajevu, Tuzli, Mostaru, djela Sveana veera u pogrebnom poduzeu, Hidrocentrala u Suhom dolu... Ipak, pisac koji je bio najvie realiziran na bosanskohercegovakim pozornicama jest, uz Miroslava Krleu, Miro Gavran. Gavranove drame igrane su u Sarajevu, Mostaru, Tuzli, Zenici, Banjoj Luci. Posebno zanimljivo stanite Miro Gavran je naao u Kamernom teatru 55, kao jednom rijetko prirodnom i kompletnom ozraju za eksponau njegove dramatike... U Kamernom teatru 55 igrani su Gavranovi tekstovi: Urotnici, No bogova, Stranac u Beu, Dogovor za cijeli ivot, ehov je Tolstoju rekao zbogom, Kako ubiti predsjednika... Inscenacije Gavranove dramatike u Zenici, posebno ona Ljubavi Dorda Voingtona, koja je doivjela ak i ratno uprizorenje u Sarajevu (teatar SARTR) bili su lijepi ushiti komornog teatra, bosanskohercegovakog. Neke, specifine komorne forme pojavljivale su se, ali ne sustavno, kao, na primjer, interesantna scenska provedba Galopa Matka Srena na Maloj sceni Narodnog pozorita Sarajevo... Ivica Ivanac, pak, igran je u Narodnom pozoritu Bosanske krajine, a treba spomenuti izvoenja komada Nine Mitrovi (u Zenici), kao i Ivana Bakmaza (u Mostaru)... Pisac koji je na neki nain u cijelom razdobju poslije Drugog svjetskog rata iznimno prisutan u svim bosanskohercegovakim kazalinim kuama jest Fadil Hadi, s korpusom velikog broja svojih komedijskih tekstova. Pojavljivanje Marijana Matkovia na sceni Narodnog pozorita Zenica, kao i Ivana Raosa, na neki nain je oznaavalo i njihovu poziciju u bitku suvremene hrvatske dramatike na bosanskohercegovakim pozornicama... Nekoliko inscenacija Slobodana najdera, prije svega one u Narodnom pozoritu Sarajevo (Gamlet i Hrvatski Faust obje u reiji Sulejmana Kupusovia), pokazivale su vieznaenjsko suodnoenje recentnih realija iz prijesnoga ivota s onim to je najderova temeljna dramatska tendenca angairan, nerijetko angairan, do bola, teatar... Apsolutno sukladan prostoru i vremenu... Posljednjih godita na repertoaru e se nai i neki pisci poput Dubravka Jelaia Buimskog (Ponona igra u Narodnom pozoritu Sarajevo), koji inae nisu bili dominantno prisutni u dramaturkim promiljanjima bosanskohercegovakih teatara. Tako e se uz Gavrana na sceni HNK u Mostaru nai i Mate Matii, koji e donijeti jednu od najznaajnijih predstava ovoga teatra... Koliko god je hrvatska dramatika bila povodom za ozbiljna scenska ostvarenja, toliko su i neki prozni tekstovi, na primjer Jure Franievia Ploara, u zenikom teatru davali dostatnog materijala za pravljenje relevantnog kazalita u Bosni i Hercegovini... Poseban doprinos dat e hrvatski redatelji, koji e napraviti nekoliko iznimno vrijednih scenskih ostvarenja.
Kao to su nekada to inili dr. Branko Gavella, Marko Fotez, jednako tako biljeim ozbiljan doprinos Ivice Kunevia, Joka Juvania, Jakova Sedlara, arevia, Roberta Raponje, pokojnog Marina Caria ne samo u redateljskom pozicioniranju hrvatske dramatike kraja dvadesetog stoljea u bosanskohercegovaki kazalini prostor ve i u pogledu savjetodavnom, kod pripravljanja repertoarnih odbira, stvaranja umjetnikog koncepta prispodobljenog vremenu, brojnim dramaturgijskim intervencijama, kad je u pitanju inscenacija hrvatskoga dramskog teksta... To su bili i povodi da se u provedbu hrvatskog dramskog pisma na bosanskohercegovakim dramskim pozornicama ukljue i majstori scenografije europskog prestia (Marin Gozze, Meta Hoevar...), zatim uistinu respektabilan broj ozbiljnih dramaturga, kostimografa (na primjer, Marija Maca arak), koreografa (Miljenko Viki) i drugih scenskih majstora svoga umjetnikog djelovanja... Dramsko pismo hrvatskih knjievnika na bosanskohercegovakim pozornicama dobit e svoje nove otkucaje i u provedbi tekstova najmlaih pisaca, kakva je, na primjer, Nina Mitrovi. Tako dolazimo do injenice da je Bosna i Hercegovina kao kulturni prostor zasigurno jedan od najfrekventnijih i najpoticajnijih prostora kad je u pitanju uprizorenje suvremene hrvatske dramatike. to neki od tekstova koji ak imaju bosansko podrijetlo, to neki od tekstova koji nose bosanske teme, jo nisu doli na repertoare bosanskohercegovakih kazalita, to su pojedini opusi poput onog Bakarieva tek zgodimice (Hasanaga u Zenici) tretirani, treba prije svega zahvaliti, s jedne strane looj informiranosti pojedinih umjetnikih vostava kazalinih kua, a ne treba zanemariti ni ono to se zove umjetniki afinitet... U svakom sluaju, hrvatsko dramsko pismo bilo je iznimno poticajno kad su u pitanju kazalini kolektivi u Bosni i Hercegovini. Uostalom, dodjela priznanja Hrvatsko glumite Kamernom teatru 55 i mojoj malenkosti tijekom posljednjeg rata, a kao odslik angamana bosanskohercegovakih teatara na suradnje s hrvatskim teatrima i u promicanju hrvatskog dramskog teksta, ni u kom sluaju ne treba zanemariti... Ulazei u drutvene neuralgije tako uzbibanog i turbulentnog prostora kakav je zemljopisni i dravno-pravni prostor Bosne i Hercegovine, hrvatsko je dramsko pismo ne samo radilo na recentnom posredovanju izmeu kultura dviju drava ve je bilo, pak, iznimno angairani element stvaranja teatra koji odgovara vremenu, koji ivi u tom vremenu i koji daje odgovore na brojna pitanja naega ukupnog bitka... Suradnja hrvatskih dramatiara i bosanskohercegovakih kazalinih kua nastavlja se... Ne treba smetnuti s uma, a to nije predmetom ovoga teksta, i starije dramatsko pismo hrvatskih autora (Vojinovi, Kosor...) koje takoer formira ukupnu sliku o kazalinim vezama izmeu Bosne i Hercegovine i Hrvatske, a emu pridonose i stalna gostovanja teatara iz obje drave... Meutim, izvan konteksta teme ne bez ala primjeujem da veza izmeu bosanskohercegovakog teatra i hrvatskog teatra nema i onu komponentu igranja recentnog bosanskohercegovakog teksta na hrvatskim pozornicama?! Ali, godita koja su pred nama valjda e mijenjati mnoge navike, pa i ovu, ne ba uvijek lagodnu?!
| 211
Vesna Hlavaek
ehov kakvoga smo dugo ekali

Uz predstavu Ujak Vanja, tek postavljenu na scenu HNK Mostar
Za ehova kau da je pisac koji je otkrio umor XX. stoljea kazala nam je redateljica predstave Ujak Vanja, 17. prosinca premijerno, a potom i nekoliko puta reprizno izvedene na sceni HNK Mostar Nina Kleflin, elina ledi u barunastim rukavicama, kako je odmila zovu lanovi ansambla tog mostarskog teatra, koji su se zajedno s njom prihvatili rada na jednom od najzahtjevnijih tekstova u svjetskoj dramskoj literaturi uope. Taj komad zvoni kao da je napisan danas nastavlja promiljena i temperamentna redateljica a njegovi se gubitnici dostojanstveno nose sa svojom sudbinomUostalom, onaj tko moe tako duboko voljeti i biti tako duboko nesretan taj moe i puno dati od sebe Gorki smijeh, koji se na mahove zauje u publici, svjedoi da smo dobili emociju, izbjegavi, istovremeno, patetiku Sanda Krgo Soldo, u ulozi Jelene Andrejevne kakvu u dosadanjim postavkama ehovljeva djela nismo upoznali jer, ovoga puta lijepu Jelenu voljeli smo tijekom predstave gotovo jednako kao i Sonju, njezinu nesretnu pastorku otkrila nam je kako je dugo eljela utjeloviti upravo taj ehovljev lik, zaigrati ulogu u kojoj je, doista, zablistala novim sjajem Jo jednog lana ansambla HNK Mostar, Roberta Pehara, koji je udahnuo duu provincijskom lijeniku Astrovu, doivjeli smo u sasvim novom svjetlu... Od poetka sam shvatio da je moja uloga beskrajno slojevita, na to me upozorila i redateljica Astrov zapada u vrlo raznolika stanja ehov je svevremen Progovara i o ekologiji, o poremeenim odnosima izmeu prirode i ovjeka ba kao da se sve zbiva upravo u ovo, nae vrijemeRadili smo mjesec dana, u furioznom tempu i dobili, ini se, dobru predstavu zakljuuje Pehar, koji se iskazao kao dramski umjetnik u punom naponu snage A ujak Vanja, kojega je u velikom stilu zaigrao Ilija Zovko, gost iz Splita, ovako lamentira nad svojim ivotom: Danju i nou me gui misao da je moj ivot nepovratno propao prolosti nema, ona je utroena na gluposti, a sadanjost je strana u svojoj besmislenosti Eto, to vam je taj moj ivot, moja ljubavto u, kud u s njom?...Sve to propada kao sunan zrak, koji je dospio u mranu jamu
Igrati ujaka Vanju uvijek je izazov, rei e nam Zovko jer, to je najkompleksniji lik iz svjetske literatureovjek graen od ljubavi i sjete, od suza i bola, od mrnje i zavisti koje ga, iz kolopleta nesrea oko njega, ispogaaju Figura je to koju glumac jednom u ivotu mora odigrati, no treba sazreti i kao ovjek i kao glumac za to U ehova nema dramske radnje koja je izvanjska nema velike tragedije izvan lika: sve je u njemu, iznutra, u dui, pa stalno igrate kao na rubu noa, stalno u opasnosti da skliznete desno ili lijevo, da pretjerate Rijeju, treba znati pokazati stanje dua koje ekaju neto to nikada nee doi! A Zovko, oduvijek veliki umjetnik koji nas je, ipak navikao da ga najee doivljavamo kao glumca koji neprikosnoveno vlada monodramskim ulogama sjajno voen redateljiinom rukom, znao je to stanje pokazati i eto jo jednog prelijepog iznenaenja za mostarsku publiku, eto ujaka Vanje, koji nas osvaja gestom, izgrcanom rijeju, neizgovorenom rijeju, utnjom i, kroza sve to, dubokim emocijama svoje, kako je volimo nazivati, iroke slavenske due Izvrsna Jelena Kordi, koja se, u alternaciji s Vandom Boban, prihvatila uloge Sonje, priznala nam je neto to nismo znali: Meni se zaokruila jedna emotivna pria, ja sam s monologom Sonje izila na prijemni, na Akademiji u Sarajevu U ulozi gunala i zanovijetala Serebrjakova, koji dolaskom iz velegrada na seosko imanje svoje prve ene unosi pomutnju u ivot male, skladne zajednice koja tu ivi i radi, kako bi njemu omoguila napredovanje u znanstvenoj karijeri koja zapravo i nije tako sjajna, kako se njegovim roacima to ini pojavio se standardno uspjeni Velimir Njiri; u nekoliko majstorskih poteza oivotvorila je Tatjana Feher lik dadilje Marine, ba kao to je i Dragan uvak jo jednom pokazao svoje glumako umijee ivopisno ocrtavajui propalog vlastelina Teljegina, koji je izgubio sve, ali sauvao ono najvanije: svoj ponos, a mlada Nikolina Mari znalaki provihorila scenom kao Marija Vasiljevna, mati Vanjina, ena koja ivi u svom svijetu i slijepo oboava upravo Serebrjakova , bivega zeta U jednoj kratkoj sceni svoj su doprinos predstavi dali i Igor Kuntek, Mile Janji, Branko Kuzmanovi i Zorislav Gali. Scenograf Miljenko Sekuli osvojio nas je bjelinom visokih breza to su oplemenile scenu, i umom prave pravcate kie, koja pada negdje iza scene, a Marija ari Ban kostimima koji su podcrtali karakter svakoga lika, dok je Robert Torre izabranom glazbom pomogao doarati ozraje nostalgije, u kojemu se dogaa svekolika unutarnja drama ehovljevih junaka Bi li ih bilo primjerenije nazvatiantijunacima? Konano, spomenimo i lijepe nade redateljice Nine Kleflin, kako e, moda, zahvaljujui ovoj tek postavljenoj predstavi ehovljevog Ujaka Vanje, prvoj premijeri nakon dvogodinjeg ekanja, tijekom kojega su, ipak diljem cijele regije igrali svoju uspjenicu Bljesak zlatnog zuba glumci u HNK doekati bolju sudbinu, jer e dunosnici shvatiti kako nam je Kazalite potrebno, i omoguiti dotok sredstava nunih za njegov opstanak i daljnji rad
| 213
itaonica
Ante Mati
itaonica
Stopjesmica
Anto Zirdum, Izgubljene zvijezde, Napredak, Sarajevo, 2008. Da Bosna nije samo zemlja vrsnih pripovjedaa, a Hercegovina pjesnika, dokaz je nedavno objelodanjena antologija Ante Zirduma Izgubljene zvijezde, koja je izila u izdanju HKD Napredak iz Sarajeva, a prigodom stote obljetnice izlaenja prve zbirke pjesama u Bosni i Hercegovini Izgubljena zvijezda (1908) Anke Topi iz epa. Radi se o bosanskim i hercegovakim pjesnikinjama i prvim zbirkama pjesama. Od svake pjesnikinje uvrtena je po jedna pjesma. U knjigu nisu ule pjesnikinje koje su objavile knjige izvan BiH. Da bih izbjegao nacionalne zatvorenosti, vjerske zaahurenosti,ideoloke i dnevno politike matrice, dobili smo prigodnu panoramu u kojoj se zrcali jedinstvenost razliitosti kroz stogodinje razdoblje ispunjeno ratovima, strahovima, progonima, patnjama, snovima i vizijama bosanskih i hercegovakih ena pjesnikinja. Od Anke Topi doAide Erceg redaju se pjesnikinje u najkrvavijem stoljeu u povijesti ljudskoga roda u kojem su se dogodila dva velika svjetska rata i tri velika zla: faizam, nacizam i komunizam. Sve to odrazilo se u poeziji bosanskih i hercegovakih pjesnikinja. Ova e antologija, uza sve manjkavosti, otvoriti nove vidike, koji su se slabo nazirali i bili brisani iz svijesti pojedinca i kolektivne memorije. Prva bosanska pjesnikinja Anka Topi roena je u epu 1882. godine, a posljednja i najmlaa Aida Erceg u Travniku 1983. godine. Dakle, itavo jedno stoljee enske poezije, koja je tek sada na okupu,uviaju i itanju. Tako Zirdumova antologija Izgubljene zvijezde postaje nezaobilaznom u svakom moguem sagledavanju pjesnikog stvaralatva ena u BiH. Premda se ene pjesnikinje u BiH pojavljuju kasno, one su bile sutvorac bogate narodne lirike. O tome svjedoe svojom poezijom Anka Topi, Jelka Ostoji, Emina elebi, Dara Sekuli, Magdalena ivkovi, Malkica Duge, Marina Radi... Sama injenica da je Anto Zirdum mogao izabrati sto pjesama od sto pjesnikinja iz tri puta veeg popisa, govori sama za sebe i ovu knjigu ini nezaobilaznom u svakom sagledavanju pjesnikog stvaralatva ena u Bosni i Hercegovini. Ako krenemo njihovim tragom, polazimood Anke Topi (1908) ija lirika obuhvaa dva pitanja: duu i domovinu. Iz te prve plejade pjesnikinja izdvojimo jo Ljerku Premu-
| 215
i (1909), koja svojom poetikom dokuuje bit povijesti i Daru Sekuli (1931), pjesnikinjusmionih kombinacija i nesvakidanjih sinteza, moderna i tradicionalna istodobno. Toj prvoj generaciji pjesnikinja moemo jo dodati Malkicu Duge (1936), pjesnikinju teke sudbine ipoezijeproete patnjom i nadom za slobodom, i Nasihu Hadi (1932), ija je poezija razigrana, ritmina, melodina, prijemiva podjednako i djeci i odraslima. Druga generacija pjesnikinja poinje Ljubicom Ostoji (1945) i njezinom poezijom proetom ritmom i melodijom, dramatikom glagoljanja, koje tee kroz vrijeme novih vjetrova suvremene europske poezije i civilizacije. Njoj uz bok moe stajatiMila Vlai svojim lirskim lamentacijama radosti i srei u sjedinjenju prostora i vremena, kao izvora to protjee nevidljivim koritom vremena. Njima slinim glasom pjeva u isto doba Enisa Osmanevi (1945) i njezin bosanski Sizif, koji svoju sudbinu urezuje u prostor u kojem vrijeme sve ponavlja i obnavlja iznova. Generaciju suvremenih bosanskohercegovakih pjesnikinja koje su dobrano pritisnute bremenom stare patrijarhalne svijesti, socrealistikim glupostima i komunistikim uskostima i zabranama, predvodi Mubera Mujagi (1973). To je generacija koja je svojom poezijom dokazala da senzibilna pjesnika dua razvrgava okove socrealistike zbilje isve do kraja dvadesetog stoljea njegovala suvremenost, slobodarstvo i tragini osjeaj ivota proizalog iz strahota rata i poraa,kao to su to najboljeizrazile MuberaPai i Stevka Kozi Preradovi. Mostarka Diana Burazer (1974) otvara novo poglavlje poezije bosanskohercegovakih pjesnikinja, suverenim vladanjem jezikom, otkrivajui njegove tajne, pa svoj izriaj pretvara u autentian odnos i doivljaj. Pjesnikinja iz Sarajeva Aneta Krsti (1976) slijedi dugu crtu svjetske poezije koja se oslanja na poetski uinak simbola. Ferida Durakovi, objavivi svoju prvu zbirku pjesama 1977. godine Bal pod maskama, ima svoj svijet i svoje znamenje i stalno propitkuje koja je njezina uloga u ivotu i kakva je sudbina. Ona dolazi do spoznaje da je njezino poslanje u svijetu i ivotu da imenuje stvari i dogaaje. Pojavom poezije Jozefine Dautbegovi, Aje Zahirovi, Davorke Milutinovi i Stanislave arapine oznaena je druga polovica dvadesetog stoljealirikom nepatvorenih osjeaja koja nadvisuje formu. Ova poezija je plaha, itljiva, prepoznatljiva i humanistika. Potkraj dvadesetog i poetkom dvadeset prvoga stoljea nahrupila je prava bujica pjesnikinja u Bosni i jo vie u Hercegovini. Predvodnica ove poezije je roakinja velikog pjesnika Janka Bubala, asna sestra Ancila Bubalo (1993), ije su pjesme lirske meditacije na tragu euforine due koja bdije nad ognjitem i korijenima. Iva Nui (1995) pjeva u znak zahvale i odanosti za sve to ivot prua i otima. Ona se ispovijeda kamenu, kao izvoru inspiracije i simbolu sudbine svakog Bojeg stvora. Slobodanka Kljuanin (1995) pjeva o pustoi u dui koju je prouzroio rat i strahote ljudskih mranih sila, koje su se oitovale u svojoj ljudskoj mizeriji. Slino doivljava svijet i ivot Sabina Malibegovi (1995), koja je ljubavlju svoje Sabinjanke progovorila o strahoti i paklu rata, bez osude i kletve. Ona je simbol strpljive i blage ene, koja trpi muke ovoga svijeta i ivota. Pojavom pjesnikinje Marine Radi (1997) raa se poezija zaduu u vremenu otuenja, egoizma i ljudske pohlepe. Ova nova poezija liena je povrnosti, banalnosti i teatralnosti. Nermina Kurspahi (1999) svojom poezijom izlazi iz duhovne abokrei-
ne i iba po neuspjelim primjercima ljudske vrste, po njihovim bahatostima, silnitvu, okrutnosti i zlima. Novi val poezije na pragu dvadeset prvoga stoljea predvodi Ana Marti (2001), koja sve ponovno preispituje i opominje o prolaznosti ljudskog ivota. Ona upire prstom u lane vrijednosti i velike lai novijeg vremena, te strahotnu mo medija koji poluistinama i neistinama, senzacijama utjeu na ljudsku duu. Slino njoj Esma Muratovi (2004) progovara o ljudskoj drami naega doba, ovjeku koji je zaboravio biti graditelj kue i dobar domain. Najnovijoj bosanskohercegovakoj enskoj poeziji udaraju peat Ajla Terzi (2004) autentinim enskim pismom s peatom vremena i osobnim potpisom, Ljiljana Lali spaja nespojive slike mrane stvarnosti, Ljiljana Tadi (2006) otvara zaboravljenu krinju smisla ljudskog postojanja i trajanja u ovo turbulentno, atomsko doba. I posljednja u ovoj antologiji je Aida Herceg, koja je 2008. godine objelodanila svoju prvu zbirku pjesama. Pobunjena poetika njezine generacije je orue duha kojim se bore pucnjavom stihova protiv kolektivnog ludila, globalnog transa koji nameu protagonisti iskrivljene svijesti u povijesti.
HRVATSKI KRSNI LIST
Petar imunovi, Hrvatski prezimenjak, Golden marketing-Tehnika knjiga, Zagreb, 2008. Ovaj Hrvatski prezimenjak svojevrsni je krsni list Hrvatske na ulazu u trei milenij. Prezimena su naa memorija, kae u uvodniku akademik Petar imunovi i na kraju svoje iscrpne studije, umjesto predgovora, zakljuuje: Podatke o prezimenima, njihovim nositeljima preuzeli smo iz popisa puanstva to ga je proveo Dravni zavod za statistiku RH 2001. godine. Na 2.200 stranica troknjija autori su objelodanili abecedni popis od 114.643 hrvatska prezimena s brojem obitelji tih prezimena i lanova svakog prezimena u pojedinim naseljima, ali i popis 6.654 naselja s prezimenom stanovnika i brojem obitelji. Prezime Horvat s 22.225 nositelja, najbrojnije je hrvatsko prezime. Iza Horvata je prezime Kovaevi s 15.835 nositelja, pa Babi 13.150, Mari 11.817, Novak 11.396, Juri 11.356, Kovai 11.171, Vukovi 10.582, Kneevi 10.555, Markovi 10.074, Petrovi 9.560, Mati 9.560, Tomi 9.536, Kova 8.997 i tako dalje. Zanimljivo je i nadasve upitno, jasno do nejasnoe i upitno do negovora, prezime Horvat, koje je najbrojnije prezime u Maarskoj, ekoj, Slovakoj i Sloveniji, a moda i u Bosni i Hercegovini. U popisu najuestalijih tisuu prezimena u Hrvatskoj poevi od Abramovia od 2.466 nositelja, pa preko Bania, kojih je samo17, tefania i Tomakovia, kojih je po 721 nositelja do Horvata kojih je, kako smo ve rekli, vie od 22 tisue. Hrvati su meu prima u Europi koji su uz imena poeli biljeiti i prezimena. U jedanaestom stoljeu poeli su najprije plemii svojim imenima dodavati drugu rije kao prezime, to se pomalo ustaljivalo, pa su upnici poeli unositi u krsne listove imena i prezimena, ve kako je koje nastalo. Imena i prezimena nastajala su najdemokratskijim postupkom: u obiteljskoj intimi stvarao se motiv imena, u zaviajnom idiomu oblikovao se jezini izraz. Za povijest hrvatskog jezika, za dijalektalna, povijesna, migracijska prouavanja - imena i prezimena nai su prvorazredni izvori. Sve to nam je ostalo od
| 217
predaka sadrano je u njihovim prezimenima. Prezimena su naa autentina povijest duhovnosti i kulture i svega to su nam namrijeli vjekovi i ostavili preci u nasljee, bilo da se radi o materijalnom elementu ili duhovnom sadraju. U pravu je akademik imunovi kad kae da je prezime jezini i kulturni spomenik. Prezimena su selilaki spomenici i svjedoci nacionalnoga protega u prostoru i svojih sudbina u vremenu. Hrvatski puk svojim prezimenima ispisivao je svoju povijest. U tome je njihova spomenika i stvarna vrijednost. U prezimenima su se oitovala i oituju povijesni i topografski sadraji, konfesionalni, narodonosni, jezini i drugi utjecaji. Ako je istina da su prezimena u nas ve zatvorena kategorija, kako tvrdi akademik imunovi, onda znai da se ne stvaraju nova, kao to su se nekad stvarala raspadom plemena, bratstva, rodova, porodica... i mnoga prezimena, naalost, nestaju. Prezime nije postalo samo kulturni, jezini, socioloki, onomastiki oblik prouavanja hrvatskih bitaka u vremenu i prostoru, ono upozorava na bioloki uzor. Ako je suditi po nestajanju nekih prezimena, smanjenju broja lanova veih prezimena, ispada da smo narod koji izumire. Prezimena mogu biti sve vrste rijei i ona su zapravo, s onomastikog gledita, adrese ljudi u drutvu, kojima se ide u rodoslovlja i migracijska lutanja. Kroz povijest pa i danas na njima prepoznajemo biljeg svojega jezika, te nekadanju i dananju narodonosnu pripadnost. Prezimena su bitni sadraj naeg krsnog lista, domovnica, putovnica, osmrtnica... Prezime ne podlijee promjenama. Naa prezimena su najpouzdaniji put do vrela i najvjerodostojniji tragovi za istraivanja podrijetla puanstva nekog kraja ili povijest osobe. U onim krajevima u kojima su gospodarili tuinci, osvajai i tlaitelji hrvatskog naroda, svjedoci su otpora odnaroivanju. Zanimljiva je sudbina hrvatskih prezimena u krajevima u koje su se tijekom povijesti i vremena iseljavali Hrvati: u austrijskom Gradiu, u Maarskoj, Slovakoj, Italiji, Rumunjskoj. Mnoga naa prezimena rasprila su se prostranstvima Amerike, Australije, Novog Zelanda, June Afrike, a mislim da ih se ponajvie utopilo u Turskoj za duge vladavine osmanlija u Bosni i Hercegovini i nekim dijelovima Hrvatske. Pomalo je udno kako akademik imunovi nije obradio Tursku. Takoer, ostaje nejasnim i upitnim zato nisu obraena hrvatska prezimena u Bosni i Hercegovini. Jer, ako je imunovievo troknjije hrvatski krsni list, onda su trebali biti obuhvaeni svi Hrvati, bez obzira gdje ive, u kojoj zemlji, na kojoj strani svijeta i ovoga naega planeta. Domovina je sadrana u jeziku, u imenu i prezimenu. Onoga asa kad su nai ljudi zaboravili svoj jezik, izgubili su domovinu svojih predaka i utopili su se u neki drugi rod, jezik i narod. Jer i letimini pregled naih prezimena otkriva zorno etiri temeljne skupine: iji si, kakav si, otkud si i to si. Prezimena su zrcalo politikih prilika, jezinih, migracijskih, vjerskih, kulturnih i socijalnih prilika vremena u kojem su nastajala. Zato ovaj Hrvatski prezimenjak dobiva na vanosti. Nai predci evangelizirani su rano, u prvim stoljeima poslije Isusa. Ako je sveti Pavao bio na Mljetu i osnovao crkvu, ako je prva hrvatska biskupija bila u Solinu i malo kasnije u Duvnu, ako je sveti Jeronim Dalmata, ako su ilirska plemena kroatizirana i pokrtena, ako smo doselili, kako neki kau, s Karpata ili iz Irana... naputali smo svoj drevni paganizam i stupili u okrilje Katolike crkve. Katolika crkva je davala prednost svetakim imenima, a potom narodnosnim. Tako su ostala i jedna i druga u hrvatskoj onomastici, vjeri i politici! Ako tomu dodamo razliite kulturne sfere utjecaja u povijesno razjedinjenoj Hrvatskoj, bit e nam jasno mnoga strana imena u ijim je osnovama romanska, germanska, maarska, turska, talijanska i eka imenica sa znaenjem, primjerice, Kroja ili Kova, uster,
Varga, Kalegari, koja su poprezimljena reenom imenicom njemakog, maarskog, turskog jezika. Razmjetaj tih i slinih prezimena vrlo je indikativan, kao da je neka mona ruka poumljavala hrvatsko tlo nekim svojim, stranim, tuim i udnim drveem, voem, biljkama koje su strahovito brzo rasle u Lijepoj naoj.
UPNIKOVE PRIE
Slavko Vrankovi, upnikove prie, Vlastito izdanje, Aljma, 2009. Podrijetlom iz Hercegovine, upnik u Aljmau, Slavko Vrankovi napisao je knjigu pria, koju sam s gutom proitao. Sveenik i pisac Vrankovi dolazi iz udesno lijepog i napaenog podneblja i kamo god je iao kroz ivot i svijet, osjeao je bilo vjere i etike svoga puka. Vrankovieve prie su kratke, pitke, njene i neizbjene za srce i duu. Ove su prie plodovi due, jer svaka pria ima svoju duu, svoje zemno poslanje i nebesko nadanje. Kad se zae dublje u raspored rijei u reenici i prii i zagazi dalje u stilistike vode, Vrankoviev spisateljski svijet je stamen i jednostavan; veliko postaje malo, a malo veliko. Ova knjiga kratkih pria, pjesnike proze i crtica je cjelovita i doraena. Ima pria koje su idealne prepriati prijateljima, djeci, unucima, dok su neke prikladne za ekranizaciju, a neke za itanje u tiini i samoi. Vrankovi pria o svojim upljanima, o prijateljima, o stradalnicima u ratu, o zlim ljudima koji mue i ubijaju sveenike, o dobroti i molitvi asne sestre Viktime Svima se obraa s radou, svima govori svojim glasom, neponovljivim, dobro razumljivim jezikom. Kao da je ponio blagu rije materinu i stalno htio da ta ri materina bude na poetku i na kraju, ri blaga i draga. Te male velike, drage, njene i rijei blage, oduevit e itatelja Vrankovieve knjige jednostavnou i skladnou. Ponegdje malo zasmeta moraliziranje i koja suvina rije u reenici ili reenica u prii, koje kao da su istrgnute iz propovijedi i ubaene u priu. Veina likova su bezimeni, obini, mali ljudi. Ima reenica u nekim priama koje vas zaustave, ozare, dirnu umijeem pripovijedanja, kao, primjerice, u Kruhu svetoga Ante: Kako uploviti u beskraj njezina pogleda, ili u Boinoj prii naiete na ove poetske reenice kad opisuje krajolike zemne ili duevne: Zijevnue vrata prema doljacima. Svjetlo se prosu pragom. Ulica ih primi irinom. Dvoritem pratila ih je galama. Prihvati ih raskona svjetlost uokolo crkve. Prti smijeh u hladnoj noi. Kua je odzvanjala prazninomNe udaji se za junaka ako ne eli krvave haljine prati...Ili u najkraoj prii Krvavo cvjetaju makovi, Crna, ranjena zemlja zjapi pred njim. U njemu tama, mana, kao krik, kao smrt. Krug od boli nad rakom. Kia. Plakao je s kiom zajedno... Ove i sline dobro poredane i odmjerene rijei, pogotovu u dijalozima,ovoj prozi daju poetsku, literarnu ljepotu reenice, vrijednost prie dostojne znatieljnih itatelja i prouavatelja knjievnih djela.
| 219
PSINE PUTENE S LANCA PARTIJE
Saa Radovi, Tko je jamio, jamio, Poslovna savjetovanja, Zagreb, 2008. vrsta konstrukcija mree za isisavanje svega to vrijedi u Hrvatskoj i to se moe prodati, ispletena je ve 1991. godine, ini se da je nepoderiva. Dobro slui i danas. Tako pie Radovi o takozvanoj pretvorbi, privatizaciji ili, bolje, pljaki drutvene i dravne imovine od strane aice pohlepnih majmuna, koji se nazivaju ljudima. Slike glavnih aktera te pljake poredao je u korice knjige autor ove zanimljive i poune knjige o vremenu kad se stvarala slobodna drava Hrvatska. Takvo strano bogaenje pojedinaca i pljaka u doba obrambenog i oslobodilakog rata zloin je koji ne bi smio nikad zastarjeti i sve aktere ove sramne rabote treba izvesti pred lice pravde. Radovi spominje dva pogubna zakona u hrvatskoj povijesti, onaj o rasnim zakonima iz 1941. godine i onaj o pretvorbi, odnosno privatizaciji, 1991. godine. I jedan i drugi zakon omoguili su legalno zlo koje je naneseno hrvatskom narodu od pojedinih grupica i pojedinaca iz tog vlastitog naroda. Tako Radovi pie na 95. stranici: Ta lavina, nagli razvoj pljake i korupcije, ima svoje korijene i u politikoj prolosti hrvatskog vrhovnitva. Svi su oni uz rijetke izuzetke bili Titovi borci i pioniri, a kasnije SKOJ-evci i funkcionari Komunistike partije. Osloboeni partijske stege biveg sistema u kojem su moralne norme i disciplina bili definirani elementi politiari nove Hrvatske ponaali su se kao psi puteni s partijskog lanca. Iza njih, kad su dobro nagrabili i nakrali, doli su inteligentni i agresivni mladi lavovi: Paali, uul, ai, Zagorac Svoju priu o pljaki u Hrvatskoj u vrijeme rata i poraa Radovi ilustrira slikama i potkrepljuje argumentima, dokazima, sa sastanaka dravnog vrha odmah poslije izbora 1990. godine i tijekom itave 1991. godine. Iz transkripata VONSA-a i zapisnika vrhovnitva jasno se vidi kako je sve to bilo jedna smiljena, paklena praksa pljakanja dravne i drutvene imovine u vrijeme rata. Dok su jedni branili zemlju, drugi su pljakali. I sve su to blagoslovili zakonom i stavom dravnog vrha, poevi od predsjednika Tumana, njegovih najbliih suradnika, do onih najniih po opinama. Bio je to lanac jami i jami, pa opet jamio. I sve tako dok nisu sili s vlasti. Svako poglavlje Radovi je najavio citatom iz Biblije. Bila je to i ostala hrvatska povijesna zbiljnost, mulj, blato i movara, put u bespue preko Banskih dvora i saborskih klupa. U gramzivosti i pohlepi nisu imali granica, ni mjere, a svi su se pozivali na svoje potenje i pripadnost katolikoj vjeri. Ratni profiteri i tajkuni mariraju i dalje. Oni prednjae u pljaki i osiromaenju hrvatskog ovjeka. Sve ih je na naslovnoj stranici, na korici, poredao Radovi. Slike predsjednika drave, ministara, sabornika, generala, visokih dravnih dunosnika, tajkuna
RASKORIJENJENOST
Gradimir Gojer, Breza crvena, ahinpai, Sarajevo,2008. Breza crvena je trea po redu knjiga poezije koju je objelodanio ovaj vrsni teatrolog, esejist, publicist i pjesnik. Ovom treom zbirkom Gojer je uinio pomak u svom poetskom izriaju, pa je recenzent Admiral Mahi dobro uoio kad je napisao da je teko Gojera nai u onome u emu ste ga ostavili, a ini se da ni on sebe ni ne pokuava tamo nai vijuga hrabro dalje ka nepoznatom i jo ne zna u koje e se more knjievnosti
uliti, dok je pak drugi recenzent Abdulah Saraevi miljenja da se Gojer uspio otvoriti prema ivotu, onom to ini bit raskorijenjenosti i onom to znai ouvanje istog, koje je uvijek razliito kao to je razliito svagda tu na razliit nain. Istina, Gojer je uinio pomak u gradnji pjesme, ali je stilistiki ostao na istom kolosijeku i u prosjeku neke su pjesme improvizacije, dok su neke promiljene i dugo sazrijevale u pjesniku. Rijeju, Gojer ustrajavau razgovoru sam sa sobom i sa stvarima koje su ostale nasamo sa svojom sudbinom, preputene zubu vremena gdje u sjeni brezinoj trijumfuje ki. Posebnost stila i jezika, koji Gojer dograuje i usavrava svakom svojom novom knjigom, pa tako i ovom u kojoj neete nai puno suvinih rijei.Sve je tu odmjereno, zatvoreno hermetiki u stih i pjesmu. Gojer je pjesnik samoe duha, koji nastoji osmisliti postojanje u opem nestajanju i raspadanju duhovnih vrijednosti, to ih je nametnulo nae vrijeme, koje podjednako u ovjeku izaziva divljenje i saaljenje. Zbirka sadri 52 pjesme podijeljene u pet ciklusa. Svaki ciklus je pria za sebe, a ipak, gledano sa stanovita stilistike, jedan drugom istovjetni u neznatnim razliitostima to poeziji Gojerovoj daje literarnu vrijednost. Sam naslov govori u tom smislu, Breza crvena, dok se u obinom govoru kae crvena breza. Dakle, Gojer glagole i pridjeve u nekim stihovima stavlja na kraju stiha, pa to daje njegovu pjesnikom izriaju ono neto to se kae, da ima svoj stil, jezik i poetski svijet. Sva mudrost pisanja pjesama krije se u rasporedu i poretku rijei u stihu i pjesmi. Ako je taj raspored harmonian, onda je pjesma pjesma; ako nije, onda je to neto to nije poezija. Dakle, radi se o skladu rijei u odnosu svake rijei na mjesto koje joj pripada po umijeu pjesnika. Tko to zna uiniti, on je zaista pjesnik. Gojer to prilino dobro radi. Na kraju valja rei da je Gojer jedan od onih pjesnika kojega obini itatelj nee lako razumjeti ako povrno ita. Gojera treba paljivije itati, jer je njegova poezija misaona, metafizina i hermetina.
STECI JEZIKA GOJEROVSKOG
Gradimir Gojer, Kaze iz Ferhadije, Bemust, Sarajevo, 2008. Ljubiasti kontrabas, Vunena lonica, Sjekira za Raskoljnjikova, Ferhadija; lica, Bradata planeta; svjetionik, ciklusi, epilog, pedesetak pjesama i dvije recenzije ine ovu drugu Gojerovu knjigu poezije. Kaem drugu, a mogla bi po kakvoi stihova biti prva. Dok sam odgonetavao naslov knjige, listao stranice i snatrio naslove pjesama, inilo mi se da idem nekropolom steaka i itam to na kojemu pie i to je dijak ostavio u slovu, a kova u slici na licu kamene kuice. Tako su nekako i Gojerove pjesme. Kao steci, a svaki za sebe svoju priu ima i sudbinu onoga koji pod kamom spava dok ga zloguka ptica vremena u dublji zaborav uljuljava. Gotovo da nema dva istovjetna steka, dva ista, kao jaje jajetu. Tako isto Gojerove pjesme su poput nekropole biljega naega vremena i sliica iz ljudinjaka. Nema pjesme koja ne otkriva lice vremena i nalije zbilje u kojoj je pjesnik zateen i zatoen isto onako kako je duh kamenog spavaa, kako bi to kazao Mak. Stvarni i nestvarni ljudi prolaze tragovima predaka i ostavljaju u svom vremenu stope potomaka isto onako kako su minuli narataji ostavili sve ono to smrtne uradie ruke i namrijee stoljea. Gojer ide izmeu stvari ivih i neivih i nita ga njenou ne dotie, pa bjeei od ljudske gluposti i zlosti u kuu koju su svi zaboravili,
| 221
dolazi mu da krikne u hladnoi i pustoi ljudskog srca ovjeka naega vremena, koji je zamijenio cvijet tipkom mobitela, cvjetno polje zaslonom kompjutora i zdrav ivot u prirodi pustim gigabajtima raunala. Gojer se drui sa svakakvom rajom, pa tako pije kavu s Raskoljnikovim, slikarom Bracom Dimitrijeviem samuje u tiini avlije Begove damije, oslikava sjemenite biranim rijeima, govori zidupred kojim je nekad netko molio, ljubio se, a netko platio glavom to je pokuao prijei predzie kranstva. Gojer poput klesara odvaljuje od brda zbilje vremena isjeak, klee ga isto onako kako je kova svojedobno steak, na njemu izrezuje likove i prizore iz ivota. Na kraju kao dijak urezuje u lice kamen-pjesme poruku, pokudu, molitvu i samotni dah svjetlokaza. Tamo gdje nade upuivali! Nikad nisu, oni bliski sjeni Poprsja! Gojerov svijet pjesme je zatvoren, hermetian i udesan. Kad prodrete u tu hermetinost, zaudite se ljepoti krajolika pjesme i pjesnika.
ITAJUI VUEMILA
Andrija Vuemil, itajui Eckharta, Rijeki nakladni zavod, Rijeka, 2008. Bit u iskren i priznati, nikad prije nisam uo za Eckharta dok nisam proitao Vuemilovu zbirku pjesama. Tako sam saznao od recenzenta Jurevia o Meisteru Eckhartu, koji je ivio u 13. stoljeu i bio mistik i propovjednik. Za dlaku je umakao lomai kad su ga optuiliza neke navodne heretike misli. Tada je papa Ivan XXII. bio u progonstvu u Avignonu. Papa osuuje teze, ali ne alje ga na muke i lomau. Mora da se Eckhart pokajao i priznao svoje zablude. Vuemil ga je polako itao, iitavao i uivao u dubini misli i ljepoti i nadi Eckhartove vjere i duhovnosti, pa je, napivi se na njegovu izvoru bistre vode, idui svojim putom, ostavio svoj trag isto onako kako je to inio i njegov uitelj. Kakva teta to za neke umne ljude nikad ne ujemo, nita od njih ne proitamo, nikad ih ne upoznamo. Svaka pjesma tiskana je glagoljicom i na knjievnom jeziku Hrvata. Iitavajui i uivajui u dubini misli, skladu i ljepoti stihova, usporeivao sam slova i nauio itati glagoljicu. Nadam se da e Vuemilovi itatelji biti bogatiji za spoznaju o jednom velikom mistiku i propovjedniku i hrvatskoj glagoljici, naem drevnom pismu, koje smo donijeli iz pradomovine. I vrlom pjesniku Vuemilu, kojemu je ova, iza poeme Duvanjska rapsodija, ponajbolja knjiga pjesama. Pjesme nemaju naslova. Umjesto naslova su rimski brojevi od jedan do pedeset. Ispod svakog broja je citat iz Svetoga pisma na latinskom i glagoljici. Latini su govorili: Quot linguas calles, tot homines vales (Koliko jezika zna, toliko ljudi vrijedi). Tada su knjige mogli brojati na prste ruku i ta stara latinska ne vai vie. Za nae doba trebala bi vaiti ova, koja glasi: Koliko knjiga proita, toliko vrijedi. Da nisam itao Vuemilovu knjigu, a itao sam sve njegovo od prve do ove, ne bih nikad uo za genijalna mistika, propovjednika i humanista svoga doba Meistera Eckhrata. Jezik u pjesmama je ist i bistar ko gorski potok, a stilistika na visini, praznina izmeu rijei ispunjena ljepotom misli mistika i pjesnika. Malo mi je zasmetala jedna konstatacija u biografiji, koja kae da su samo fra Ferdo Vlai i on osnivai lista Naa ognjita. Bio je tada s njima fra Blago Karai, a bio sam i ja od prvog broja i u tekstovima i lan redakcije. Iz Firence sam doao u Rijeku i tamo smo uredili prvi broj. Neka se i to zna. Ne znam zato Blagu i mene preuuje, kume moj. Urednie, ako ovo smatra osobnim i suvinim, izbaci, odsijeci od teksta isto onako kako se odsijeca prst od ruke. Na prst u progovoriti branei istinu.
JANJINE ETIRI RECENZENTICE I RECENZENT

Janja Jaman, Poslije svega, ACCA, Melbourne, 2008. Ne znam kako mi je u ruke dola podebela knjiga Janje Jaman. im sam otvorio prvu koricu, na prvoj stranici, zaskoie me citatima etiri recenzentice i recenzent. Kad sam prolistao i doteturao nekako do zadnje stranice, opet sam ih tamo naao. Na itavoj zadnjoj korici Janjina slika. Vraki dobro izgleda spisateljica Janja. Zamiljam, kakve su one etiri recenzentice, koje su ispod svojih recenzija, navele svoja imena i dupla prezimena, pa neka se znade kako su se prezivale kad su bile cure. Maala! Janjo, ne dajte da Vam to vie rade. Kad otvorim knjigu, ne elim da me zabeui reenica nekog recenzenta ili recenzentice, nego da me pozdravi reenica autora romana, prie, pjesme, eseja, putopisa Na 315 stranica poveeg formata, sitnim slogom, u 56 poglavlja Janja iz Melbourna ispriala je na svoj nain dojmljivu, dirljivu, potresnu i ganutljivu ratnu priu, koja e u nekim dijelovima znalce knjievne strukture romana malo razoarati, ali e zato obinog itatelja, nadam se, zagolicati Janjina pria i slika na korici. Janja o sebi nije napisala ni slovo. Ni traga ivotopisu. Samo slika na koricama. Unato tome, Janjina knjiga je zanimljiva i treba je proitati, a kako doi do knjige? Daleko su Melbourne, Janja i knjiga. Letio sam tamo. Daleko su, dozlaboga. Kud su tamo ili!? Kao da i vamo nisu mogli ivit.
KASTELOVA MEDITERANSKA BAJKA
Boris Jovanovi KASTEL, Mediteranski indigo, Medija link, Podgorica, 2008. Listajui i tijui ovaj izbor iz Kastelove poezije, zaudio sam se kad sam sebe naao meu recenzentima na kraju knjige. Naime, pisao sam o drugoj Kastelovoj knjizi, pa je Kastel zbio knjievne kritiare i recenzente u isti tor. Ovaj vrsni pjesnik i esejist uporno pie i pria o Mediteranu kao neemu od ega se ne moe odvojiti i neemu to je odvajkada bilo kolijevkom njegovih predaka, pa idui njihovim tragovima, otkriva stope potomaka. Sami naslovi Kastelovih knjiga dovoljno govore koja je preokupacija i poruka jednog od ponajboljih ivuih crnogorskih pjesnika. Nakon prve zbirke pjesama Kad zamiriu kajanja, pa preko Prstenja pomorja, Anatomije sredozemnog dana, Mediteranske agende, Ega mora i Brojanica od koljki, do ovog izbora naslovljenog Mediteranski indigo, Boris Jovanovi, zvani Kastel, moj dragi poznanik i dian Crnogorac, pokazao je svu svoju irinu, toleranciju i ojstvo iz knjige u knjigu, iz pjesme u pjesmu, od naroda do naroda, koji ive pod ovom kapom nebeskom i na obalama Jadrana i u raskonom vrtu Mediterana. Kastel se ne odvaja od mora i svoje ideje o suivotu i zajednikim korijenima naroda koji ive na podruju komada zemlje i mora to se naziva Mediteran. Ovaj zaista darovit i misaon pjesnik otkriva nam ljepote Mediterana, koje smo zaboravili da postoje i da su nam svima dane od Boga od postanka svijeta, zemlje i ovjeka. Dovoljno je proitati njegove pjesme Latinska knjiga mrtvih, Morski psalam, Trag Odiseja, Lament nad Dubrovnikom, Balkan, Dalmacija, Kalendar, pa da shvatite Kastelovu irinu, dubinu, daljinu i veliku ljudsku poruku o ovjeku, koji nije stvoren da radi drugom ovjeku zlo. Kastel je istinski rapsod naega vremena i Mediterana.
| 223
NE KAI SVE TO MISLI
Vatroslav Mati, August u kolovozu, ENTER, Vitez, 2008. Na Interliberu u Zagrebu upoznao sam mog prezimenjaka iz Viteza, koji mi je poklonio svoju knjiicu misli i aforizama naslovljenu August u kolovozu. U posveti je napisao Vatroslav: Mudar ovjek ne kae sve to misli, ali misli sve to kae. Tako mi je ao to ga ne upitah ija je to misao, jer je u njegovoj knjiici nisam naao. Listajui taj njegov knjiuljak, nailazio sam na duboke misli nekih velikana duha koje je citirao i poneku njegovu suvislu i pametnu misao. Vatroslav se igra rijeima, pa na jednom kae glede hrvatskih dijalekata i izriaja, da ne kaem standardnih obiaja: a je kaj, kaj je to, to je a. Ova igra rijei dovoljno govori o bogatstvu hrvatskog jezika. Na pedesetoj stranici Vatroslav napisa veliku Vukovu la: Pii kako govori i govori kako pie, koju su vjeto velikosrbi servirali iz generacije u generaciju. Vatroslave, nije to prvi rekao Vuk, nego Kai, pa se ti sada misli.
SPOMEN KNJIGA BRUNI BUIU
Mladen Vukovi, Bard i muenik hrvatskog dravotvorja, Imotski, 2008. Ovu knjigu priredio je Mladen Vukovi i ukoriio pjesme posveene Bruni Buiu od 32 pjesnika. Ispod tih pjesama posveenih Bruni Vukovi je stavio pet Buievih pjesama, meu kojima je i znamenita zakletva, koju sam ja, u malo drukijem poretku rijei, uo od Brune na svoje roene ui. Meutim, to su pjesme iz Brunine ostavtine i jedna objelodanjena u Poletu 1956. godine. Od ovih koji su u ovoj knjizi pisali o Bruni i za Brunu, daleko je odmakao od svih pjesnik Petar Gudelj. Njegov pjesniki zapis o Imotskom, Bruni, vremenu u kojem je ivio i njegovoj zloj sudbini, nadmaio je sve to je ikad o Buiu zapisano. Taj Gudeljev zapis naslovljen Put u Imotu zavrava kako na pariki plonik pade prostrijeljen imotske gore list. Neki su iz srca i due napisali stihove za Brunu i o Bruni, a neki su navrljali neke rijei, sklepane s brda i dola, samo da bi uli u knjigu ili se tim stihovima pribliili jednoj od najljepih i najtraginijih hrvatskih ljudskih sudbina i legendi novijeg vremena. Legenda je to o jednom Hrvatu, koji je izgubio glavu zbog ideje o pomirbi Hrvata i slobodi hrvatskog naroda. Vukovi je u predgovoru napisao o Buiu ba sve to je trebalo napisati, kako bi oni koji budu dolazili iza nas znali kako je u nae vrijeme bio na suvremenik ovjek koji je vie volio Hrvatsku nego samoga sebe, a slobodu vie od svojega jedinog ivota.
URINE GLASOVITE BITKE
uro Vidmarovi, Protiv tmine, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008. Pjesnik, esejist, knjievni kritik i diplomat uro Vidmarovi objelodanio je svojusedmu knjigu. Dvadesetak knjievnih kritika i polemika tvore ovu knjigu. Vidmarovi je uzeo na zub svoga pera neke poznate kulturnjake, zabavnjake, udake i pokvarenjake, koji
su na razne naine nastojali ocrniti Hrvate u svijetu. I to je mogue perfidnije potkopati temelje hrvatske drave. U tome su prednjaili neki kulturni djelatnici ala Predrag Matvejevi, glumac Rade erbedija ili kantautor Goran Bregovi. Vidmarovi je s nekima polemizirao, neke pak branio ili, bolje reeno, zastupao kao neka vrsta odvjetnika, kao u sluaju Marije Peaki, aja Mikuljan. Meutim, istina je posve drukija od one koju zna Vidmarovi. Nije ta Marija tako veliki borac za slobodu knjievne rijei, kako on misli. Ona je pripadala jednom opresivnom sistemu koji se zvao komunizam. U obraunu meu njima ona je bila poraena, pa se priklonila onda hrvatskoj strani i od gorljive skojevke postala vatrena Hrvatica. A njezin mu Mikuljan bio je preodgojitelj, odnosno prevaspita na Golom otoku. Maala. Piui o slavnim Hrvatima iz Perasta, Vidmarovi je zaboravio, previdio ili namjerno ispustio moda najveega iz Perasta, pjesnika Viktora Vidu, koji je o svom Perastu napisao: Peraste, bijela tvro moja! Skidam kapu Vidmaroviu za tekst o Breanu i njegovu sotoni, kao i onaj o zaputenom dvoritu kue Miroslava Krlee. Vidmarovi je pomalo kontradiktoran, kad se dosue nekoga tko je, po njemu, Hrvatina, kuje ga u zvijezde, a ako pak nije, ospe paljbu iz svih oruja. Sve u svemu, ovu knjigu preporuio bihbivim studentima i profesorima slavistike i marksizma Hrvatima na baterije!
GAVRAN GRAKE IZA PUSTE KUE
Zdravko Gavran, Svlaenje ljubavi, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008. Nisam znao dok nisam proitao u Gavranovom epohalnom i genijalnom naslovu Svlaenje ljubavi kako on ima formulu ljubavi, pa pravila ljubavi, metode ljubavi, kriterije, poluge, iskaze, jamstva, maksime, parole, obeanja, zakletve, spoznaje, pouke, tlapnje i utjehe ljubavne. Sve su ovo gore reeno poglavlja, odnosno ciklusi knjige tako udna, bizarna naslova. Tako Gavran u ljubavnim iskazima voli a priori, dok se smijee akti i inovi i sve e dragoj objasniti u ringu. arajui onako nasumce ovom knjiicom, proitao sam da Gavran nudi jamstva ljubavna preko pojasa nevinosti, njezine runoe i frigidnosti, enjaka za zajednikim dorukom, dakako i svakako, imajui na umu sve seksualne, odnosno socioloke okolnosti. Gavran ljubavnim obeanjima vjeto zabija klinove sree do sedmog neba, kako bi s dragom prepolovio svaku sreu, dok ne zae u ljubavnu utjehu i sirenski zov za smaknue prasaca, koji su htjeli proi Scile i Haribde. Gavran se sjea plovidbe s njima, pa susreta s nimfama i kurvama, koje su ga ogadile podrigivanjem! itajui ovu knjigu, nisam mogao nita uhvatiti ni za glavu, ni za rep. Sve je tu uzburljano, umjetno, banalno, mutno, bizarno i mizerno poput samoga naslova knjige! Na kraju sam se zapitao, pa to je ovo: aforizmi, poalice, dosjetke, vicevi, zajebancije, rugalice, bockalice ja nisam uspio odgonetnu, probajte vi. Jedno znam: knjievnost nije.
TO SE TO NA VRH AVLA KLASA?
Gojko Suac, Ogrlica od inja, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008. Kao to je Gavranova knjiga pusta i banalna, tako je Sueva bremenita, jezgrovita, hirovita, bogata u krtosti rijei iz kojih kao da vrcaju silnice misli i poruka na sve strane,
| 225
kao iskre iz kremena, ili kao svici u tmici. Sedamdesetak pjesama podijeljenih u etiri ciklusa tvore ovu zbirku pjesama. Ima pjesnika koji ne razumiju ono to napiu, pa kako e onda itatelj proniknuti i prokuiti to je pjesnik htio rei. Jedan od takvih pjesnika je i Gojko Suac. Ne samo to to su nerazumljivi sebi i drugima, nego napiu neto nerazumljivo to bi trebala biti kao poezija. Evo zorna primjera: to je juer/ na vrh avla klasalo/danas je/ sva tvoja/ popudbina. Zamisli ono to na avlu klasa ili na vrh igle. Neki je teolog davno napisao da raj, u kojem su milijarde dua, moe stati na vrh igle. Tako i kod Suca na vrh avla klasa se penica bjelica, jeam, zob ili ozimica. Znamo da ito klasa u polju, a to klasa na vrh avla? Ovu zbirku otvara pjesnik pjesmom: PRIJATELJU, zalazimo u pismo kojega vie ne moe nositi/ slabani rep zemaljske lastavice. to znai taj zemaljski rep lastavice samo zna pjesnik i niko vie. Pii, Suac, tako da te barem drugi pjesnik razumije. Uzmimo sam naslov: Ogrlica od inja. Pazi ti to, napravi ogrlicu od inja i stavi oko vrata. Maala ukrasa! A kad jo neto na vrh avla proklasa, i pjesnik ostaje bez glasa, a itatelju od gluposti bezglavih rijei nema spasa. Primjerice, evo besmrtnih stihova:... vihoru neijeg koraka, vrh neije izme, budi razgovorom koraku...
PLAKAO SAM ITAJUI MILINU KNJIGU
Mile Masla, Drvlje i kamenje, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008. Nisam plaljiv ovjek. Ali, kad sam otvorio Milinu knjigu i naiao na pjesmu ZA DJETINJSTVO, potekle su mi suze. Sjetih se onoga davnoga dana, kad je moj pokojni cimer Mile rekao: Cimer, da ti proitam pjesmu koju sam dugo nosio u sebi i evo sam je sad napisao dok si nam ti kuhao kavu. I, stojei kraj stola, proitao je, a kad je uutio, ja sam, lijevajui kavu u alice, rekao da je dobra i dirljiva. Mog cimera vie nema meu ivima. Skonao je tragino. I ja sada itam njegovu knjigu i plaem. Nemojte mi zamjeriti vi koji ovo itate. Dobar je bio moj cimer Mile, dobar ovjek i dobar pjesnik. Boe moj, pa to mu bijae da onako skona. Prokleta bila svaka oma. Jedanaest pjesama prevedenih na latinski i engleski jezik. I svaka pjesma dopunjena, popraena crteom Ivana Antolia. Ilustratora Milinih pjesama ne poznajem, ali sam zato poznavao recenzenta, pokojnog Dubravka Horvatia, koga smo odmila zvali Dodo. Boe, pa ve minu pet godina otkako Dode nema meu ivima. Dodo je mog pokojnog cimera sa studija Milu odmila zvao Maslaak. I grunu u me ona subota kad je Dodo banuo u kafi Galion i donio napisanu kratku recenziju za Milinu knjigu. Sjedajui, rekao je: Kratka je i dobra. Mislio je na Milinu knjigu Drvlje i kamenje. Onda je dodao: Treba te pjesme to prije prevesti na engleski, a ti Maslaak moe na latinski, jer taj jezik zna. Knjiga je dostupna svakomu tko zna hrvatski, latinski i engleski jezik.
RADOZNALI OVJEK FRANJO
Franjo Plavi, Djeaci zauvijek, HKZ Hrvatsko slovo, Zagreb, 2008. Najprije sam proitao biljeku o piscu i pomalo se pobunio to pisac pie o sebi, a pie tako kao da govori o nekom treem ili kao da netko o njemu pie, netko tko ga dobro poznaje. Biljeka je donekle zadnja pria u ovoj knjizi od njih 32 dvije, koliko je ukoriio radoznali ovjek Franjo. Neke od ovih pria su objelodanjene u Hrvatskom slovu, Veernjem listu i Fokusu. Plavi je objelodanio etiri knjige o hrvatskom obrambenom i oslobodilakom ratu, kojeg su neki mudrijai nazvali Domovinski rat. Djeaci zauvijek je prva knjiga kratkih pria ovog radoznala ovjeka, koji je zaista u srcu i dui ostao djeak. Taj djeak od ezdeset i vie godina pie za odrasle, a u biti je djeak. Dobro bi bilo da napie knjigu pria za djecu. Mislim da bi mu to bolje ilo od ovih pria za odrasle. Nije naodmet napomenuti da je najtee pisati za djecu. Ja sam pokuao i nije ilo. Iitavajui ovu Plavievu knjigu, osjetio sam neku udnu elju da proitam priu namijenjenu djeci, a ne meni i ostalim gerontima u ovoj Lijepoj naoj, za koju sam se poeo pitati: ija je ova naa. Ponaa se kao neodgovorna snaa. Takvu je i vidi pisac ove knjige.On opisuje zemlju i ljude koji u njoj ive, svoje suvremenike i njihove ljudske slabosti. Posebno bih izdvojio priu Djeak, kao najuspjeniju. Ova knjiga nema recenziju. Iju juu!
IZGUBLJENI U BUDUNOSTI
Anto Zirdum, Elkastradin kompleks, Slovo, Zagreb, 2008. Da budem iskren, nekoj Zirdumovoj pisaniji trebaju recenzije. Nisam sve skuio, dok nisam proitao knjigu i na kraju dvije recenzije. Zirdum je otiao daleko, u budunost, i zato sam teko kuio to je htio rei, ali sam nakon prve stranice znao kako je to rekao i napisao. Imam dojam da Zirdum lako pie i kad pie o neemu to je izgubljeno u budunosti. Prolog, osam poglavlja i epilog i, dakako, dvije recenzije. San Fantoma i uvari novog globalnog svijeta, s djeacima zalutae u zonu sumraka, u zemlju eunuha, gdje stari izgubljeni sin neba i plava ena smiljaju otmicu i tamnicu za sve one koji nisu znali ivjeti po mjeri svojih snova i vjeri pradjedova. Putujui kroz budunost, Zirdum nas odvodi do Tibeta, kojeg tako odlino opisuje da sam poelio otii tamo u tu zemlju mistika i isposnika, koji nedaleko od najveih planina na zemaljskoj kugli, blizu sekte Zmajeva prijestolja, gdje muki rod muku mui s opasnim djevicama, koje odsijecaju jaja mujacima sve u slavu globalnog poretka kao model ustroja jednog vremena, koje u svakomu tko bolje zae dublje u sudbine junaka ove prie, izaziva nelagodu. Nuklearna katastrofa i genetske mutacije, nasljedna oboljenja, dugorono kontaminirana prirodna sredina u ljudinjaku. Iz Zagreba preko Zuricha do Tibeta. Vlast svemu oduzima nevinost. Ljudi robotoidi, moralne nakaze, kolonizatori i zlotvori dominiraju Zirdumovom priom o nekom buduem svijetu i ovjeku.
| 227
DRAMSKA TRILOGIJA
Tomislav Grgo Antii, Rajska zemlja, Balkanski kolodvor i Kiki riki arka, Harahvati, Zagreb, 2008. Radnja Antiievih drama dogaa se u Hrvatskoj. Svaka drama je u tri ina, to ovu trilogiju ini posebnom u novijoj hrvatskoj dramskoj produkciji. Uostalom, na prste jedne ruke mogu se danas izbrojati dramski pisci u Hrvatskoj. U dramama su ispriani i predoeni doivljaji pojedinaca u dogaanju novije hrvatske povijesti, koja je iz temelja promijenila ljudske odnose kako u pojedincu tako i u itavom hrvatskom korpusu. Iz vlastitog iskustva i povijesti svijesti prenio je u rijei, u gotovo svaki in ovih drama, dramu jednoga doba, bez namjere da ita uljepa ili umanji, zanijee, preuti ili vulgarizira ljude i dogaaje. Grgo Antii vjeto otkriva sliku zbilje preko uvjerljivih dijaloga svojih junaka i likova kao iz runih i tunih pria. Prva drama Rajska zemlja saima u sebi zbilju nedavne hrvatske prolost, vrijeme pada komunizma i Titove Jugoslavije i raanje slobodne drave Hrvatske iz tog komunistikog jednoumlja i srpske hegemonije. Svoje likove Antii je smjestio u vrijeme komunistike diktature i mlade tek stvorene hrvatske drave. Antiieve drame idealne su za hrvatske homo politikuse. Radnja druge drame dogaa se na eljeznikom kolodvoru u poznatoj, starojbirtiji Balkanski kolodvor i ispred birtije, u krmi gdje se spore, svaaju, mire, piju i psuju Birtija, Trava, Plavac... Kroz krmu prolaze razni tipovi ljudi, onako nakratko, s nogu piju, izmjenjuju blic misli. Svaki od njih lupa po svoju i po tuem. Neki je zastupnik velike sile, drugi manje, neki Velike Srbije, neki slobodne Hrvatske. Ima tu svega i svaega od junaka u ratu i asnih ljudi do ratnih profitera preko vercera i bagre svakojake vrste. U treoj drami pojavljuju se raznoliki tipovi ljudi, koji se kreu u politikim i poslovnim vodama. Protagonisti su to jedne zbilje koja oslikava turbulentno i bolno doba iz hrvatskog obrambenog i oslobodilakog rata. Iz toga doba izranjaju neka nova lica i bude se neki novi ljudski i meuljudski odnosi. Nita vie nije kao prije. Nita nije sveto. Sve je preputeno na milosti i nemilost neuspjelih primjeraka ljudske vrste, sve dok ne izbije iz mranih odnosa u javnost gorka i opasna istina o neasnim, neslavnim i nemoralnim zakulisnim igrama Ova drama daje fascinantan dramski izriaj u kojem se sudaraju, gnijezde i okamenjuju opreni ljudski porivi: pohlepe, lukavstva, podmuklosti, dvolinosti, bezobzirnost, brutalnost na jednoj strani hrvatske zbilje i na drugoj pak strani nemo, anemija, kolektivna depresija... Rijetki su pojedinci koji sagledavaju dubinu naih promaaja u svakom pogledu, osim u sportu, koji uzalud pokuavaju neto promijeniti na bolje. Etika i moral padaju u vodu. Ostaje neki traak nade malog hrvatskog ovjeka u bolje dane, u izlaz iz ove neugode i nesretne stvarnosti, koja u ovjeku izaziva nelagodu i tihi bijes. Ova je drama svjedoanstvo naega doba. Preporuio bih svakom hrvatskom politiaru da pogleda barem jednu od tri Antiieve drame.
POSAVSKI KNJIEVNI ZBORNIK

U Tolisi, gdje je svojedobno otvorena prva kola u Bosni, iziao je Zbornik u kojem su prie i pjesme knjievnika ove hrvatske zemlje, koju su Srbi oteli u nedavnom ratu. Pregled je to knjievnog stvaralatva Hrvata ove pokrajine od fra Ambroza Matia, roenog u Blaevcu kod Modrie 1795. godine, do Nade Rukavine, roene u uriima kod upanje 1966. godine. Zbornik je priredio Mato Nedi i njegovi suautori, recenzenti i knjievni teoretiari. Zbornik je podijeljen u dva dijela. Prvi donosi Povijesni pregled bosanskoposavske knjievnosti devetnaestog i dvadesetog stoljea, i drugi dio odnosi se na suvremenu knjievnost. U prvom dijelu zastupljena su devetorica pisaca i pjesnika, a suvremenu knjievnosti duplo vie, ak 23 pjesnika i prozaika. Od njih neke sam itao, za neke prvi put ujem, a s pokojnim Ambrozom Maroeviem sam drugovao na studiju. Satralo ga auto na cesti usred srpske prijestolnice one godine kad je nebeski narod poeo divljati po brdovitom Balkanu. udna mi je i sumnjiva smrt moga prijatelja Ambre, dobra pjesnika i jo boljeg ovjeka. Pjevao je o slobodi Hrvatske i nije slobodu doekao.
ZBORNIK TREIH NERETVANSKIH SUSRETA

U izdanju Hrvatske kulturne zaklade Hrvatsko slovo objelodanjen je Zbornik o Treim neretvanskim, znanstvenim i kulturnim susretima, koji su odrani u ljeto prole godine u Opuzenu. Ovogodinji Susreti bili su posveeni rasvjetljavanju lika i djela fra Luke Vladimirovia, koji je ivio od 1718. do 1788. godine i fra Marka Dobretia, koji je ivio od 1707. do 1784. godine. O vremenu u kojem su ivjeli i njihovim djelima govorili su Stjepan eelj, fra Hrvatin Gabrijel Jurii, Lovorka orali, Maja Katui, fra Andrija Niki, Dijana Stolac, Pavao Knezovi, Jozo Marevi, Marinko iak, Baldo uti, Hrvoje Markulin, Domagoj Vidovi, Anela Mateljak i Dubravka Vidak. Uz tekstove gore reenih znanstvenika, knjievnika,profesora i kulturnih djelatnika, u Zborniku su tiskani ulomci iz djela ove dvojice franjevaca, koji su svojim djelima oznaili vrijeme i opisali dogaaje neretvanskog kraja osamnaestoga stoljea, u kojem su ivjeli i radili.
BAINA
Jasna Poli Biliko, Baina, Hrvatska baina, Zagreb, 2008. Silno se potrudila Jasna Poli da predoi itateljstvu dugogodinji rad mjeovitog zbora Baina, koji njeguje osebujni stil glagoljakog pjevanja kao cvijet hrvatske crkvene glazbene kulture. Predgovor Zborniku o Baini napisao je biskup Mile Bogovi. Zbor je osnovan 1995. godine. Od tada do danas Baina je prisutna meu onima meu kojima nitko nikad nije bio i meu onima meu kojima su svi bili, meu najmanjima i najudaljenijim Hrvatima na globusu: u elijama i Rima, Plakom i Dublinu,
| 229
Udbini i Ovari, Crnogrobu i kabrnji, Kninu i Sarajevu, Aljmau i Mariji Bistrici, manu i Vukovaru... Pjevali supred Papom i prognanicima, pred braniteljima i akademicima, pred velikodostojnicima i politiarima, najmanjima i najneznatnijima... Rijeju i slikom, latinicom i glagoljicom, Baina otkriva rad mjeovitog pjevakog zbora i drutva prijatelja glagoljice.
PRIA O JUNACIMA NAIH DANA
Mario Crnjac: alosna istina, roman, Zagreb, 2008. Fabula poinje kad zgodna i mlada Ivana upoznaje stasitog Marka i povjerava mu neke male tajne svoje obitelji. Kako to biva u dananje vrijeme, mladi se brzo zblie i upoznaju. Provedu no zajedno.Voljee se i seksae no uoi ukopa Ivanina oca. Ujutro Ivana se iskrada iz kreveta i ostavlja Marku poruku na kasliu. Kad se probudio, dan je ve dobrano bio odmakao, Marko se daje u potragu za Ivanom i gubi se u umi krieva i grobova. Okliznuvi se, pada preko jednoga groba, udara glavom o kamen i pada u nesvijest. Pronalazi ga posve sluajno sveenik i doprema u bolnicu. Marko je u komi. Kad dolazi sebi, Ivana ga odvodi k sebi u stan i brine se o njemu. U tom dijelu prie puno je osjeaja, njenosti, ljubavi, strasti i ljudskih slabosti. ive zajedno i dijele i dobro i zlo. Onda jednoga dana Marko odlazi u rat. U priu uskae Ivanin brat Ivan, koji je dijete svoga vremena i uporno negira vjeru i postojanje Boga. Sveenik mu pokuava vratiti vjeru koju je navodno izgubio kad mu je otac umro. Nakon ljubavnog i vjerskog zapleta Crnjac zalazi priom u politiku i tu se poprilino gubi, jer pokuava odgovoriti na pitanja koja su teka do neodgovora. Ovaj roman je na neki nain i antiratni roman, jer akteri ove prie veliaju ljubav, mir, vjeru u Boga i osuuju svako nasilje. Meutim, pokuaj pisca da preko romana i svoje ratne i antiratne prie mijenja drutvene odnose u porau, iluzija je tako velika i iva kao to je bila Ivanova vjera u sudbonosnim danima ivota. Ova pria moe djelovati na ovjeka pozitivno. Roman je pisan jezikom u kojemu katkad iskrsne reenica koja narui sklad kue jezika i umanji knjievnu vrijednost i teinu. Neki dijalozi mogli su biti uvjerljiviji. Crnjeva pria nai e put do itatelja.
PARTIZANSKI PTSP
Zdenka Jezernik, Partizanski PTSP, vlastita naklada, Slavonski Brod, 2009. Ratne bolesti stare su koliko i ratovi. Poslije svakoga rata u povijesti pojedinci su bolovali od ratne bolesti, a ta bolest oitovala se bolno u snovima, halucinacijama, grizoduju, oivljavanju strahota koje su proivjeli ili koje su sami inili. To se posebno oitovalo kod krvnika, ubojica i onih koji su ubijali iz razloga koji negiraju sve moralne norme i ratna pravila. Tako su i poslije Drugog svjetskog rata neki partizani i partizanke bolovali od bolesti koja se u narodu nazivala partizanska bolest. Reena bolest oitovala se u nekoj vrsti epilepsije, padanja na tlo i trzanja, buncanja, psovki...
Osobito je strano bilo gledate neke mlade partizanke koje su bolovala od te partizanske bolesti. Zadojene komunistikom, bezbonom ideologijom, te su djevojke i relativno mlade ene i mladii poslije rata proivljavali duevne more i uase od kojih ih je titila mona komunistika propaganda i nametnuti strah svima koji bi o tome ita zucnuli, kao i jeziv strah o bilo kakvoj prii o stradanju poraene ustake vojske i civila, koji su se predali na blajburkom polju i koji su od tog kobnog polja predaje, bacanja oruja i prevare, ili putovima strave i uasa, sve do Gevgelije. Tada su se te mlade zaluene i izluene partizanke i indoktrinirani partizani iivljavali gonei to roblje poraenih vojnika raznim putovima diljem Titove krvave Jugoslavije. Ubijani su na svakojake naine, metkom, noem, maljem, omom, kamenjem... bacani su mrtvi ili polumrtvi u jame, u tenkovske rovove, u prokope i propunte, u rijeke, u masovne grobnice, koje su sami sebi iskopali. Budui da su to radili poslije rata, u miru, ti partizani i partizanke, osobiti mlai, kasnije su itavi ivot bolovali od te partizanske bolesti, koju je Zdenka Jezernik u svojoj knjizi nazvala Partizanski PTSP . Meutim, nije mala razlika od partizanske bolesti i bolesti hrvatskih branitelja, koji su sudjelovali u obrambenom i oslobodilakom hrvatskom ratu 1991. do 1995. godine. Partizani su bolovali od svoga ivoga zla i ludila, a hrvatski branitelji od nepravde, koja im je nanesena kad su se vratili s bojita. I zato diu ruke na sebe. Ne pada im na pamet da se osveuju i ubijaju kako su to inili partizani u ratu i porau. Stoga je svako usporeivanje partizanske bolesti i bolesti hrvatskih branitelja nepravedno, promaeno, besmisleno i donekle neumjesno. Mladi partizani i partizanske su ubijali uime Marxa i Lenjina, Tita i Staljina, uime neke Internacionale, u ime komunistike ideologije i, to je najgore, ubijali su svoje sunarodnjake Hrvate. Za njih vai Matoeva misao: Hrvat Hrvcu pusti krvcu.
POPLAVA OBRAENIKA
Zdravko Tomac, Obraenik, Nominativ, Zagreb, 2008. Nije mi lako pisati o Tomcu, pogotovu o njegovu obraenju i uope o obraenicima u vrijeme raspada Jugoslavije i komunizma, a pogotovu u slobodnoj dravi Hrvatskoj, gdje se 80 posto stanovnitva deklarira kao katolici. Od toga vie od polovice su formalni vjernici i katolici. Da je iv Ivo Jurii (bio novinar i urednik na Radio Sljemenu), moda bismo zajedniki iznijeli u javnost kada je poelo Tomevo obraenje i tko je prilino zasluan da se to dogodilo. Na studiju novinarstva bio nam je profesor i oba smo pred njim diplomirali. Druili smo se za studija i poslije, i od ljutih protivnika postali slina miljenja. Otili bismo izvan Zagreba u neku klet i, uz mezicu i muenicu, raspredali, sporili se, suprotstavljali argumente ovakve i onakve. O stradanju Hrvata po zavretku Drugog svjetskog rata nita nije znao ili se gradio da ne zna. Priali smo mu o komunistikim, partizanskim zloinima. ak su neki ili tako daleko pa su pjevali Nosim kapu na tri roga i borim se protiv Boga. Ubijali su uime Staljina, Lenjina, Marxa, Tita i bezbone Internacionale i nekakva bratstva i jedinstva. Pokojni Ivo mu je priao to je sve njegov otac proivio bjeei iz kolone smrti, a propjeaio je od Bleiburga do Beograda. Tada smo mu spoitnuli da je on pisao onom komunistikom trabantu Jakovu Blaeviu Crvenu nit. Sve ovo piem da lake shvatite da puno znam o velikom
| 231
obraeniku u novijoj hrvatskoj povijesti vjere i kulture. Dugogodinji profesor i pisac tridesetak knjiga s podruja ideologije, sociologije, politike Najnovija Tomeva knjiga Obraenik ima 470 stranica, prolog, osam poglavlja i epilog. Moto knjige je citat: Bolje je trpjeti zlo nego initi zlo. Knjiga vrvi sentencama, mudrim izrekama, mislima slavnih ljudi, teologa, filozofa, pisaca, pjesnika. Predgovore, prosudbe i pogovore pisali su tri biskupa, Bogovi, Devi i Koi, i dva laika, Stjepan Fridl i Drago imunda. Na predstavljanju knjige dvorane su krcate ko ipak zrnja. Novinski stupci pune se Tomevim razgovorima, izjavama i mnogo je onih koji piu i pozitivno i negativno o Obraeniku. Kako nisam bio na predstavljanju knjige u Zagrebu, jedan uvaeni novopeeni Hrvat i katolik pitao me to mislim o obraeniku Tomcu. Ovo vrijeme nije za obraenje, kazao sam pola u ali pola zbilji, pa se ti ili i odgonetavaj. Tomeva knjiga je fenomenalna, ima ovjek to i proitati. Ali, ostaje moja dvojba: drukije bih ja na sve to gledao da se moj profesor Tomac obratio kad je bio ef kabineta Jakova Blaevia i jedan od propagatora komunistike ideologije. Lako se sada obratiti. A u komunizmu?
ENE KOJE PIU MUKI
Adrijana ulina, Kako sam postala faca, Mozaik knjiga, Zagreb, 2008. Vedrana Rudan, Ljubav na posljednji pogled, AKM, Zagreb, 2008. Ove dvije ene are i pale hrvatskom knjievnom scenom u novije vrijeme. Toliko su traene, maene i paene, toliko su zastupljene u zbornicima, antologijama, prikazima, u medijima, da mi se ini da otvorite konzervu, jedna od ove dvijebi iskoila i odmah taslaila o mukom rodu, seksu, politici Arijana ulina to radi na suptilniji nain, malo u rukavicama, malo skrije neke stvari meu retke i rijei, dok Rudanica, da se posluim njezinom terminologijom, pii estoko i opii tko joj se potkui, koga stigne. Ona se ekstravagantno i odijeva. Ta cinina, skromnih duhovnih i jo skromnijih fizikih osobina i izgleda, skupo prodaje svoje gluposti vitekom hrvatskom itateljstvu, a Arijana kao glumica i spisateljica to profinjenije radi. Tako Arijana u ovoj svojoj najnovijoj pisaniji naslovljenoj Kako sam postala faca ui i poduava mukarce kako postati uspjean poduzetnik, zavodnik i miljenik enskog roda. Ova njezina je knjiga neka vrsta prirunika za mukarce, ali prirunika u kojem moete proitati i ono to ne dolikuje jednoj eni da pie o suprotnu spolu. Neka svatko iznese svoje asne i neasne darove na stol javnosti, pa neka se vidi tko se ime ponosi, tko stidi. Druga pak slavna i ekstravagantna, iaena ena iz Rijeke, poput onog njezina zemljaka bombardera s Kvarnera, baca otrovne strelice na sve strane kako bi dotukla i posljednjeg mukarca koji misli svojom glavom i koji nije podloan eni. Ona fantastino zarauje na svojim glupostima, katkad su to i gadosti, uvrede i, oprostite to moram otvoreno rei, velike bedastoe i male zloe. Dobro je govorio onaj njemaki brkati genijalac Fridrich, da bi za neke bolje bilo na nisu nauili itati i pisati. Meutim, ostaje otvoreno pitanje kulture itanja. Ako zloin rijei moe biti pisanje, moda to moe biti i neko nakaradno, pusto, besmisleno itanje.
AROBNA MO BROJEVA
Vesna Krmpoti, Prie pjevice, vlastita naklada, Zagreb, 2008. Za razliku od Vedrane i Arijane, koje ne predstavljaju enski rod u pravom svjetlu i ensko pitanje, velika, umna Vesna ve pola vijeka pie prozu i poeziju, prevodi, nastojei svakom svojom knjigom ii za tim da razotkrije nakaradno, nakazno, neugodno i neugledno lice svakodnevice. Ova knjiga vie je namijenjena djeci nego odraslima. Meutim, kad se paljivije ita, shvatite da je i za jedne i za druge. Ona pak kae, da je bajci cilj otkrivati neotkriveno. Nakon stotinjak njezinih knjiga proze, poezije, prijevoda valjda bi se trebalo uputiti s autoricom u otkrivanje novih svjetova, ili pristati na onu Maka Dizdara: Valja nama preko rijeke. Ova osebujna pjesnikinja, prozaistica i prevoditeljica roena je 1932., dugo godina ivjela je u Indiji i na sjeveru Europe, pa se u njezinu knjievnom djelu, bilo da se radi o knjizi pria, pjesmi, romanu, eseju, ogleda tajnovito lice istoka, mudrost, mistika i metafizika.
BASNE ZA DJECU INTERNETA
Sonja Gaparov, Cyber zoo, Algoritam, Zagreb, 2008. Ova spisateljica i slikarica u svojoj biografiji kae, izmeu ostaloga, da sakuplja sve i svata poput hrka, oboava animirane filmove, previe visi na internetu. Te sklonosti i jo neke enske slabosti zrcale se i u ovoj knjizi proze. Svoje prie Sonja je dopunila crteima i slikama, pa se stvarno doimaju fascinantno, tajnovito i ponegdje mono, kao da su neke prie iskoile iz najljepih bajki ili animiranih filmova sa ivotinjama u glavnim ulogama. Neto ala Orvelova ivotinjska farma. Ta moderna crtano-pisana basna za internet generaciju, ivotinje nisu samo klasine personifikacije nekih ljudskih tipova. U ovu se knjigu dobrano uvukla na mala vrata i oitovala Gapariina otkvaenost, uvrnuto urnebesno zaslijepljen svijet modernih izuma kojima se ovjek slui, pa kad u tomu prevlada ivotinjsko i bestijalno, stvarnost, naalost, nije onakva kakva bi trebala biti, ljudska i sudbinska. Ona brie granice izmeu ljudskoga i ivotinjskog, ivotinjskog u ovjeku i ovjenog u ivotinji, pa povezuje jude, zviri i betimje i onda kad se to ini svetogrdno i onda kad izgleda idilino. Knjiga je pisana preko bloga i blagoslovom novog internetskog boga! Moete je itati ukorienu, a moete i na zaslonu.
PROZA O STVARNOJ GROZI
Slaana Bukovac, Rod avetinjaka, Fraktura, Zagreb, 2008. Ova relativno mlada spisateljica ovim drugim romanom znakovita naslova pomie obzore svoje proze. Prvim je romanom pobrala razne nagrade, hvalospjeve, lijepe kritike i onih kojima je stalo samo do ludorija. Bljetavu svjetsku pozornicu prve knjige gdje se odigravala radnja, zamijenila je naom, hrvatskom turobnom poratnom zbiljom, kojom je posvema zaokupljena i proeta. Potresne sudbine njezinih junaka nee nikoga ostaviti ravnodunim dok bude itao ovu sjajnu knjigu, koja je zapravo tuna pria o
| 233
zlim sudbinama hrvatskih branitelja. Radnja je najee smjetena u psihijatrijsku bolnicu, odnosno u ludnicu. Autorica ove prie koja nikoga ne raduje postavlja temeljno pitanje preko usta psihijatra: Zato rei ovjeku koji je bio u ratu da ga rat nije ozlijedio, da je iz njega iziao potpuno normalan I zdrav ko drijen? I koliko je s medicinskog stajalita normalno da ovjek iz rata izae normalan. Pria tee jednostavno Pavelovim ulomcima razgovora s bolesnicima, koji se izmjenjuju s ulomcima o najveim ivotnim problemima i moralnim dilemama samoga psihijatra, dok se sudbina protagonista do kraja prie neraskidivo ispreplee. Roman uvjerljiv, dirljiv i malo manje artificijelan od prvoga. Zapravo to je nemilosrdna dijagnoza zbilje. Opisujui sudbine branitelja u ratu, dvojbe i tegobe ivljenja poslije rata, te dileme i nevolje lijenika s onima koji mu dolaze kako bi ih oslobodio oiljaka na dui, u priu uskau razni plaenici i agenti raznih tajnih slubi drugih zemalja koji vrljaju po Hrvatskoj, kao da im je to djedovina i kao da imaju pravo raditi ovdje ono to se u svojim zemljama ne bi usudili.
PRIA IZ LIJEPE NAE TUINE
Sanja Lovreni, Martinove strune, Leykam, Zagreb, 2008. Poslije romansirane biografije Ivane Brli Maurani ova mlada spisateljica objelodanila je roman Martinove strune, koji je ve u Austriji nagraen i prije negoli je u Hrvatskoj i tiskan. Posrijedi je obiteljska romaneskna drama, koja se poinje zaplitati kad mladi arhitekt Mladen odlazi u tuinu iz isto domoljubnih razloga sa enom i djetetom. Supruga Tanja i sin Martin, sklon glazbi, kobajagi teko podnose iskorjenjivanje iz Lijepe nae maje idomaje i nasilno presaivanje u Lijepu nau tuinu. Poglavlja se niu kao stavci koje solistiki izvodi odreen instrument. Uokvireno uvodnim i zavrnim stavkom o glazbenom natjecanju na kojem nadareni Martin pokazuje to mogu njegove strune. Preko te prozaine i prozirne prie uvlai nas spisateljica u intimu svakog lana obitelji, u obiteljsku bajku naih ljudi, koji su, gonjeni trbuhom za kruhom, dobro se snali u toj Lijepoj naoj tuini. U ovoj prii o hrvatskoj iseljenikoj obitelji nema nekih veih dramskih zapleta, ni raspleta. Sve se tu odvija po nekom ustaljenom redoslijedu to ga brojni Hrvati izvode u raznim sredinama izvan Hrvatske. Osobito je nijansirano i uspjeno izvedenadisonanca jednog od glavnih aktera ove sladunjave priice, gospoe profesorice i prevoditeljice, supruge i majke, koja se od pasivne, nezadovoljne, frustrirane ene u Lijepoj naoj, pretvara u samosvjesnu, sretnu i zadovoljnu enu u tuini. Maala!
TO DALJE, TO SLABIJE
Goran Tribuson, Divlja plaa, Mozaik knjiga, Zagreb, 2008. Jedan od najplodnijih hrvatskih pisaca novijeg vremena, autor dvadesetak knjigapria i romana, Goran Tribuson ovim romanom je konano pokazao da sve to dalje pie, slabije pie. Glavni lik prie ove Tribusonove tanke i gotovo nikakve proze je aki, bivi legionar i dobrovoljac hrvatske vojske, negdar slavni i hrabri ratnik, sada upravlja bagerom kod nekog Bojnika, kolege s razliitih ratita. U priu pisac uplie i zaplie vie
raznih i raznolikih likova, ali ostaje uporan u isticanju sudbine akija i njegove ene, koja je digla ruke na sebe bez da narator objasni radi eka je to uinila. Ovdje je rije o miksu drutvena angairana romana i trilera, u kojemu ova druga strana odnosi prevagu. Tako se Tribuson prealtao onima koji piu nekakvu takozvanu hrvatsku stvarnosnu vulgarnu prozu. I tu se nije snaao. Od nekadanjeg sjajnog pripovjedaa, stilista i majstora zapleta i raspleta Tribuson se pretvorio u novopeenog sljedbenika vulgarne proze, koja vrvi banalnostima, psovkama i jeftinim tosovima. Naalost, svoju prijanju knjievnu reputaciju Tribuson nije opravdao ovim romanom. Dapae, pripovjeda mjestimice rabi intertekstualnost, tako karakteristinu za njegov raniji opus, ali to je ujedno sve to je ostalo od negdanjeg majstora napete prie, stila i jezika. Do kraja fabule Tribuson je pobio sve junake svoje prie! Grozota jedna!
PRIICE IZ SVAKODNEVICE
JosipCveni, I sve pusti niz rijeku, Istarski ogranak DHK, Pula, 2008. Dvadesetak priica skromna literarnog dosega i umijea pripovijedanja, razliite tematike i kadto tehnike pristupa manjim knjievnim formama. U svojim priicama Cveni pria na svoj nain o obinim, malim ljudima, njihovim problemima, obvezama, brigama, sklonostima, bolestima i ivotnim problemima. U nekim priama radi Cveni s mnogo razumijevanja i topline, da ne kaem njenosti i strasti. Neke su prie ispriane u prvom licu, pa su tako pomalo uvjerljivije i osobnije, ali ne i bogatije stilom i izriajem. Ovaj pisac izvrsnih scenarija za filmove, poput onoga scenarija filma Kraljica noi, koji je dobio Zlatnu arenu, moda bi se trebao vratiti poslu koji mu bolje ide i gdje vie daje od sebe i kao pisac i kao znalac jezika. Primjerice,prie pisane u prvom licu: urba, Nedjeljno poslijepodne, Profesor kroz teleskop profesora Sigija, Ljubav od pijeska daju naslutiti, dakako kad ih se paljivije iita, da pisac nije uspio osloboditi se onoga to memoarsku prozuodvaja od istinske i dobre proze.
SLIKE NA PRILIKE IVOTA
Ljerka Vladovi, Sve mi, Klub Zapreiana, Zaprei, 2008. Ne znam kako mi je dopala u ruke Ljerkina zbirka pjesama, ni tko mi je dao. Znam da mi je drago to sam je proitao i prilino uivao u ljeposti stiha, stila i jezika unato dosadnom i tendecioznom pogovoru stanovite Maje Gjerek, koja ovu dopadljivu i zanimljivu poeziju, pokuava iz svoje slijepe i glupe perspektive svesti na nekakvo enstvo, ensko osjeanje ivota i majinstva. ensko literarno pismo Ljerke Vladovi, o kojem Maja trabunja, nema nikakve podloge, uporita, ni smisla u poeziji ove darovite pjesnikinje. Dijeliti poeziju na muku i ensku mogu samo oni koji ne znaju to je poezija i koji nikad nisu osjetili ljepotu stiha, bez obzira ija ga je ruka napisala, enske ili muka. Ljerkina poezija podjednako je esencijalna i socijalna, ljubavna i misaona, njena i neizbjena u svojoj jednostavnosti i skladu stila i jezika. Ljerka zna biti socijalno osjetljiva, nenametljiva, usamljena u svom nastojanju da iskae i opjeva svoje vrijeme, koje u njoj podjednako izaziva udivljenje i saaljenje. Ljerka Vladovi nema problema s nadahnuem, ni estetskim
| 235
dosegom sebe same i onoga to vapi iz nekih stihova snagom svoje ljubavi, tuge ili radosti, smisla ili besmisla, nade i beznaa, ljepote i strahote postojanja. Ljerka se ne moe nagledati i nadiviti zemnim ljepotama, koje tako umjeno, spontano i prirodno srouje u rijei, i rijei vee u dojmljive i dobro odmjerene, skladne stihove i pjesme.
PRIKAZ NEOZBILJNE ZBILJE
Zvonko Maduni, Udbenik broj: 519-06/1-2-05-MV-2, ibenik, 2008. Ne mogu se nikako sjetiti naslova Madunieva romana kojeg sam proitao na duek, to se ono kae, prije nekoliko godina. Znam da se radilo o sudbinama i stradanju hrvatskih ljudi u ratu i porau, tonije bila je to potresna pria o marevima smrti 1945. godine od Olovne doline (Bleiburg) do Gevgelije - Krinom putu hrvatskih vojnika i civila. Ovaj roman, kaem jo jednom, nesvakidanja i zagonetna naslova, jer brojke nisam uspio odgonetnuti, a one jamano neto znae u ovoj napetoj prii, biografskoj prozi vrsna pripovjedaa. Maduni ovom svojom priom o naemu vremenu i svijetu u kojem ivimo, zemlji u kojoj smo sudbinom odreeni ivjeti i umirati, trajati od nastanka do nestanka s lica Lijepe nae upuuje otru kritiku dravnom sustavu u kojem nije ugodno ivjeti. Imam dojam da su osobe u romanu stvarni ljudi, a njihove se sudbine mogu poistovjetiti sa sudbinama mnogih hrvatskih graana, koje su neki ratni profiteri, maheri, lopovi, gulikoe i ekonomske velmoe, osudili na ivot koji nije dostojan ovjeka ovjekom izmorena, nasamarena, prevarena i zakinuta za normalan, mali ljudski ivot.
Arsen DEDI
O knjizi udesni dani Draena Zetia

Izvirui uz samozatajnosti pjesnikoga svijeta, na pokatkada pomalo stidljivi nagovor o ljubavnoj enji, tankoutno mladenaka dua progovara u vremenu gdje je malo mjesta za arobni odsjaj ljubavi. Ponirui kroz stihove, uprispodobljuju se snani (u pojedinim trenucima potresni) odjeci onoga to skueno uti u ovjeku, iekujui svoj pravi as. Tako i sam Draen Zeti potiho progovara o svojim doivljajima neega to iz njegove blizine nezaustavljivo iezava. Neemu, emu se zamee svaki trag, i gdje ive tek pokoji obrisi kinih zora, sunanih podneva, razigranih glasova djece na ulica i dragih trenutaka raanja zaljubljenosti. Ovaj mladenaki spis o velianstvenim vrhuncima ljubavi rie sumorno podneblje gradskih vreva prozranim poetskim bojama vedroga raspoloenja. Jarkim plavetnilom. Mediteranskim ozrajem. Svjeim danima. Osjenanim mjestima gdje se dvoje zaljubljenih odvijeka potajno susreu i razilaze. Naposljetku, i pomalo sjetno Zeti zamjeuje da uvijek ostaju samo jeke zagrljaja koji nekada u jesenskim veerima naglo zabole, neuhvatljivi poljupci to iznenada (kao iz zasjede) zaskoe ranjiva ovjeka, uvijek iznovice s pitanjima Hoemo li stii?, jer nas vazda vrijeme udaljuje kolikogod se pourivali: Je li nekad uzalud!?. Ono nam svaki put nanovo zaplie korake. Izmie. Nezaustavljivo curi potamnjuje elje da se neke stvari u ivotu ipak sazdaju u lijepe bronane kipove, porculanske figure da zapeaene ostaju u svijetlim danima kada smo bili sretni. Zadrati sreu, vjena je borba jednoga maloga ljudskoga ivota U Zetievim otkucajima srca prebivaju i apatom sauvane mile tajne srca, dani kada se bie otvaralo neoekivanim dogaajima, kada se budni ovjek sljubljuje s drugim biem, i postaje jednim ovjekom jednim cijelim voljenim biem. Takoer se u lirici pejzaa, ostvaraje jedna osebujnu poetiku prostora. Uz poetiku prostora, pojavljuje se i pjesniki utisci modrih morskih pejzaa. Pa je tako nezaobilazno spomenuti i simpatinu suigru mijena godinjih doba kako su tekstovi hotimino nastajali, te nadasve mistinu (kontemplativnu) komponentu koja se neprimjetno probija kroz blagi lirski oratorij besjedovnih stihova. Uz kontemplativnu (ljubavnu) dimenziju nagovora, neoekivano se pojavljuje i jedna autentina kozmika vizija ljubavi mladoga pjesnika koja dolazi do izraaja u kratkim nanizanim fragmentima. Povrh spomenute: kontemplativne, kozmike, iz prikrajka rijei prisutni su i mnogi motivi s cvjetnim dekorom, stvarajui prirodni ambijent kakav je manjkav u modernoj umjetnikoj rijei.
| 237
Svi ovi pokuaji i ostvaraji kulminiraju u sreditu samoga naziva djela udesni dani (O ljubavi). Odista, to naposljetku drugo rei negoli da su dani kada se ovjek zaljubljuje uvijek udesni s kojim dojmom i sam privodim kraju ovih tek nekoliko crtica o draesnome opusu mladoga pjesnika.
Fabijan Lovri
Poput blistavog kestenja u jesen

Milosz, Czeslaw: Drugi prostor (prijevod izabranih pjesama): Prijevod s poljskog Marina Trumi: Ur. Ferida Durakovi: 115 mm x 195 mm, meki uvez, 207. str.: Naklada ZORO; Zagreb Sarajevo, 2008.
Krenuti moguim slijedom prevoenja s jednog jezika na drugi, teko je rei to je bitnije: dobro poznavati prevoeni jezik, ili bolje poznavati onaj na koji se prevodi? Rekao bih kako je bolje, kljunije, poznavati jezik na koji se prevodi, ali pri tome imati mogunost slikovno proivjeti vrijeme u kojem je ivjela odreena osobnost knjievnog stvaraoca i veoma bitan trenutak samoga stvaralakoga ina. Okolnosti koje su vizionarski odredile nastanak djela poesto su bitnije od poznavanja prevoenog jezika tako da se kroz doslovan prijevod moe doi do ideje onoga koji stvori djelo, ako prevoditelj posjeduje dar putovanja kroz vrijeme u kojem jasno vidi i jasno oblikuje novonastalu preobrazbu djela u uspjenog dvojnika. Ljepota novonastalog poesto moe biti obuena zlatnim ruhom, ili obuena u ostatke iznoene robe. Kako god bilo, to je odrednica uspjenosti prijevoda, neovisno o kojim se jezicima radi. Prijevod Marine Trumi, prije svega to se radi o izazovu prijevoda pjesama proslavljenog i Nobelovom nagradom (1980) ovjenanog knjievnika, donosi sve elemente reenog kako bi i na drugom jeziku, hrvatskom, prijevodi s poljskog bili to vjerniji ideji i temi pjesnikih strepnji. Ve tu, na samom poetku, Trumieva se uhvatila u nesvakidanje kako bi na to jednostavniji nain prenijela ljepotu pjesnikih poruka. Nesvakidanje se ogleda u emocionalnom naporu da se doivi i proivi stvaralaki in drugog kako bi se odgovorilo potrebama prvog, jer prijevod bi trebao biti prvi, kao cilj tematskih, idejnih i estetskih normativa i ne samo normativa nego produhovljen psiholokom raskoi sveukupnosti, to je autorici ovdje i uspjelo. Psiholoka energija je slijed emocionalnog do cilja, odnosno, umreen prijenos jedne jezine raskoi u drugi idiom koji e osvajati. Poetak upravo to nagovjetava u pjesmi Sarajevo, koja bi dobro odgovarala svim naelima Gospodara kaosa, vladavini nad masama, oni koji odluuju, a koji ne mare za ljudske ivote: Lana je bila pobuna mladosti to se zanosila / obnovom / Zemlje, i to pokoljenje samo sebi sad izrie presudu. / Primajui ravnoduno vapaj onih to ginu, / jer to su mrani / barbari to se meusobno ubijaju. / I ivot sitih vie vrijedi od ivota gladnih. / Sada je vidljivo da je njihova Europa od poetka / bila / opsjena, jer njena su vjera i temelj nitavilo. /
| 239
Nitavilo, kao to ponavljahu proroci, / raa nitavilo / i opet oni e biti kao stoka koju vode na klanje. (7. str.). Upravo energiju pokreta, istine i nemilih dogaaja osjeamo u ponuenom prijevodu (pjesma je pisana 1993). Ostale pjesme imaju vremenski raspon od 1936. (pjesma Uspavanka) pa do posthumno objelodanjenih 2005, ali u svima provlai se tema sna i ideja otrjenjenja, otrjenjenja naroda ili pojedinca kako bi svojim djelovanjem utjecao na promjene, na pozitivan odnos i nikako ne bi ostao izvan gibljivosti politiko-drutvene scene koja Uljuljkuje, nina novoga junaka, / u mirisu vatre i spaljena ita. (8. str.). Ljubav se namee, pomalo prvertovski, simbolino i jednostavnim ritmom balade: Ljubavi moja, gdje su, kamo odlaze / Sjaj ruke, pravac vonje, kripa snijega - / Ne pitam to u tuzi ve u zamiljenosti. (9. str.). Sama prevoditeljica, suoena sa strepnjom i izazovom, pronalazi put odlunosti: Svemu je mogue dati znaenje, a pjesnik u sebi osjea duboku enju za to sveobuhvatnijom formom - koja ne bi bila ni odve poezija ni odve proza. No, svako objanjenje otvara nova pitanja, i tako unedogled. U jednom razgovoru s Josifom Brodskim Milosz veli: Za mene je istinska mjera knjievnih djela prisutnost objektivne stvarnosti u pjesmama i prozi... Moja poezija nije nostalgina. Ono to traim u poeziji jest distanca, jer distanca jest velika tajna umjetnosti. Umjetnost se, zapravo, temelji na tome da se nae odgovarajua udaljenost... Ili, prema rijeima palestinskog pjesnika Tahe, poezija oduvijek, pa tako i danas, treba vie skrivati nego otkrivati. I dalje, u Miloszevu pismu iz 1976. godine, upuenom Alexandru Schenkeru, itamo, izmeu ostalog: Naelo moje poezije jest saetost stiha ili reenice ili, drugaije, gustoa, neto to je svojstveno metalu, ali izvan brige za originalnost metafora ili usporedbi. (174. str.). Ako se za nekoga moe rei kako oslobaa zarobljeni um, onda je to Milosz sigurno. Njegova distanca je ustupak gorljivoj mati u pronalasku putova koji itatelja vode poljima zrenja. Na tim poljima uspijeva psihoanaliza odnosa ovjeanstva. Njegova znatielja je dubinska, arheoloka nit zakopanoga zlata u snazi djetinjih oiju. I sam je tvrdio kako je ostao dijete: Sporo, jer tek u devedesetoj, otvorila su se / vrata u meni i uao sam u prozrano jutro. (64. str.). Psiholozi bi rekli: Povratak sebi! Povratak djetinjstvu, izvoru; kako bi se dosegnulo nemogue. Bit biti i jest u nemoguem, ali u vjeitoj slutnji. Autorica prijevoda pie: Kada sam, napokon, zavrila ovu knjigu, tj. kada sam je nasilu otkinula od sebe, otila sam u Biblioteku grada Sarajeva da vidim koja Miloszeva djela mogu kod njih nai, to je to bilo prevoeno na naim prostorima. Bibliotekari, ljubazni i predusretljivi kao i uvijek, iznijeli su mi sve primjerke na stol. Bila sam dirnuta, a evo zato: nema toga mnogo, sve vrlo stara izdanja, uglavnom ono to je preveo Petar Vujii, i jedna poetska zbirka u prijevodu Zdravka Malia; ali se vidi da su sve te knjige prole kroz bezbrojne ruke i da su na njima ostali tragovi vrlo pozorna itanja. Uvijek mi nekako srce zadrhti kad ugledam redove koje je podvlaila neka nepoznata ruka. Slijedei te tragove, kao da i sama postajem dio nekakva tajnoga saveza to ga ine svi oni (a ipak nije ih malo!) to knjigu vole. Pjesnik bi mogao biti zadovoljan. Da. Pjesnik, prevoditeljica i itatelji mogu biti sretni i zadovoljni. Knin, 31. oujka 2009. Utorak, 21: 52 sati.
Krunoslav etka
Nona praina eznutljivih zgradoreda

Lana Derka, Tko je postrojio nebodere, Altagama, Zagreb, 2006.
Ova poetesa, dama poezije, koju nikada u ivotu ni vidio nisam, svojim me slovima zapljusnula kao iznenadni pljusak kojem se zemljoradnik obraduje zbog svoje sune zemlje. S druge strane, slovoradnik, umjesto zemlje, obrauje slova, priljubljuje ih skupa uz druga slova, neka se svaaju, neka su u dobrim odnosima, a slova ove Dame se vole, uistinu vole, sljubljuju i zaljubljuju u svakog itatelja, a rijetko koji itatelj im uspijeva odoljeti, jedino onaj koji sa slovima ima manje zajednikog nego pjesnikinja sa zemljom. U ovoj zbirci je primjetna pjesnikinjina sljubljenost sa zimskim pejzaima kao i s visoko putopisno poetskim izriajem, pa u rado, stoga, izvui jednu pjesmu pod imenom Sijeanj koja umnogome moe odgovoriti tajnovitim pitanjima skrivenim u Laninim koferima tijekom svih njenih dalekih putovanja (Azija, Afrika, Amerika, Europa), ali i poljubiti naslov ove zbirke pjesama - Tko je postrojio nebodere kojeg Lana, u pjesmi Eva Air, spusti kao pahulju snijega iz visina na obrai nespremnog etaa kroz stihove, i tek to eta primijeti to se dogodi - pahulja opet nestade. Sada elim izazvati lavinu koja se zapravo krila iza te pahulje. Neboderi stoje postrojeni u redu, ne mrdaju, hladni i uvijek odluni na akciju, poput beivotnih vojnika (Twins Tower), u njima ljudi nesvjesni, preputeni stihiji i izvan ljudskom usudu ekaju. to ekaju? ekaju odgovor na pitanje tko je postrojio nebodere. Je li to jedan ovjek? Vie njih? Da, vie njih to je toan odgovor, samo, gdje pronai sve te ljude koji su nas tako jednostavno zabetonirali i postrojili da ekamo u redu (dobro sad za kruh, za odstrjel, ili moda za nagradu, za sreu manje je bitno, vie je bitan taj zgradored jednosmjernog putovanja metropolskih ciljeva. Postadosmo metropolski slubenici, u slubi metropole, a neprijatelji su uvijek tu negdje (u drugom podrumu, u drugom stanu, u drugom susjedstvu, u drugom planu, u drugom) Zapravo, Eva Air je aviokompanija koja je prevezla Evu od Edenskog vrta do postrojenih nebodera, pa se ona s pravom pita: tko je postrojio nebodere? (jer nikad tu prije nisu bili). I uvijek e se nai neki Adam iz nebodera koji e nesmotreno zagristi u jabuku, samo to sada to nee imati katastrofalne posljedice jer je ve toliko jabuka suvislo zagrieno.
| 241
kripe stanari u mom tijelu. Premjetaju tanjure, eljaju se, putaju vodu u zahodu, kose travnjak, patentiraju vijesti u kojima mi pretrauje neobino tamne usne, a iz njih potom izvlai opljakane ruine latice i osjea kako se neprestano umnaaju u tvom pamunom ruksaku. Vani snijeg na svakom automobilu ostavlja dasku za jedrenje. Naprijed koraa. Sad je ve u umi, pomislim. Ma daj me zagrli jer i umu snijeg njeno obljubljuje, a traim sklad. Veer na odjavnoj pici sprema ispit tako to uvjebava skokove u jezero, priznao si, dovevi me na ovo mjesto. Sutra e na sjedalima auta nai nonu prainu. (Sijeanj) Lana Derka u ovoj pjesmi saima cijeli jedan poetski svijet sklada, od Eve u Vrtu do Eve na krajnjem katu nebodera. Ona je na tren i uma, koja obiluje raznolikou vrsta, bilo endemskih ili neboderskih. Taj zagrljaj, kojeg ona njeno i neiscrpno iekuje, izgleda tako dalek i virtualan, ma moe ak biti i hladan i lijep istovremeno (kao to je i snijeg) samo neka se zagrljajem zove ve e se iz te rijei zagrljaj pronai dovoljno razloga za ugodu i osjeaj sree Ma daj zagrli me jer i umu snijeg njeno obljubljuje, a traim sklad. Lana uvodi pojam none praine, koji bi mogao biti svrstan i u strunu literaturu psihologije, filozofije ili bilo kojih drugih znanosti. Ono to ostane u sjeanju, nostalgiji ili prizivanju ostvarene ili neostvarene ugode s ljubavnim partnerom, na sjedalima auta, naziva se nonom prainom ne vidi se i ne svjetluca kao po danu, a tu je teka naslaga o/sjeanja. Poetesa nastavlja s uvoenjem religijskih motiva u svoju poeziju. Uope ti nije zasmetalo to tijelo koje e primiti nee biti Kristovo (pjesma Keksi). Slast za slatkiima, slast u zadovoljenju, punjenju, ispunjenju slatki je i ensko tijelo koje ispunja rastua plima erotinosti. Ona mu ne donosi kekse u sobu, a on bi ih konzumirao kao hostije ne bi li vie bilo koristi od njih, kao da ona ima vie tijela a jedno bi bilo dovoljno normalnom ovjeku. S druge strane, u tom etverokutu keksi hostija tijelo Kristovo tijelo enino poetesa daje uvijek vie dimenzije svakodnevnim ljudskim ritualima, a ljudi, po obiaju, biraju uvijek laki put (u propast), bez dodatnih (spasonosnih) dimenzija.
Atif Kujundi
Otisak savjesti i odgovornosti

Promocija asopisa Gradovrh (godinjak Matice hrvatske u Tuzli), broj 5, studeni, 2008, Meunarodna galerija portreta Tuzla
asopisi su prvorazredne kulturne institucije i to, jednako u trenutku izlaenja kao i post festum, tj. desetljeima, pa i stoljeima poslije. Pojavljivanje asopisa dokazom je da postoji grupa u svakom pogledu intelektualno natprosjenih ljudi koji ele elaborirati svoj odnos prema vanim pitanjima svoga bia, kulture, umjetnosti i drutvene suvremenosti i to ostaviti za budunost, za dolazee oi. Izaao je nebroj knjiga o kojima se ne zna niti e se ikad znati, jer nikome ne trebaju. Nerijetko objavljene knjige postale su teret svojim autorima. Ali, nije se jo pojavio asopis koji se ne pamti i ne uva kao dragocjena bibliografska jedinica koja svjedoi o bitnom. Prisjetimo se kakve je sve peripetije prolazio Ivan Frano Juki kad je u njemu kulminirala ideja o izdavanju asopisa Bosanski prijatelj! Pogledajmo koliko nam Bosanski prijatelj znai i danas! asopis Plamen koji su pokrenuli i ureivali Miroslav Krlea i August Cesarec 1919. godine zabranjen je iste godine nakon to je izalo petnaest brojeva, ali ga nitko ne moe potisnuti kao bitnu i povijesnu pojavu. Ili Peat, koji je 1939. godine, takoer, pokrenuo Miroslav Krlea kao knjievni mjesenik za umjetnost, nauku i kulturu. Izlazio je samo dva godita, ali i da je samo objavio Krlein antidogmatski esej Dijalektiki antibarbarus, koji je oznaio vrh sukoba na tzv. knjievnoj ljevici, ostao bi referentan zauvijek. Kao to e i ostati. Etc. *** Gradovrh, asopis Matice hrvatske u Tuzli, od samog poetka projiciran je kao godinjak ili almanah. Tako je upisan u registar javnih glasila i kao takav opstaje i izlazi ve peti put. Pet brojeva Gradovrha u obrezanom formatu A-4 i na ukupno 1.450 tiskanih strana, s vie od 90 ukljuenih autora i s vie od 120 priloga primjerenih koncepciji asopisa, nezaobilazna su kulturalna i kulturoloka injenica o ivotu, ali ponajprije dokaz o kulturnom djelovanju Hrvata ukljuenih u rad Matice hrvatske ogranak u Tuzli, u proteklih pet godina na podruju Tuzlanskog kantona. U koricama asopisa Gradovrh, to je kulturna injenica, zauvijek.
| 243
Primjereno nazivu godinjaka svaki primjerak je i neposredan doprinos injenicama rekonstruiranju vremena i uspostavi kontinuiteta od vremena iseljavanja franjevakog samostana Gradovrh 1541. godine i odlaska tog dobrog svijeta u Ba, zajedno s milosnim likom Radosne Gospe Gradovrke. Sve to asopis/godinjak/almanah Gradovrh, bez usijavanja kojima smo skloni oivljava na sasvim primjeren nain ve u prvom broju. Naime, asopis aktualizira dostupnu grau i dokumente, bez sumnje, mnoge od njih u zadnji tren i otrgnuvi ih sa sama ruba zaborava i prijeteeg procesa nestanka. To su autentini povijesni dokumenti, znanstveni i knjievni tekstovi, ali, uz njih, tu su i tekstovi o suvremenosti projicirani u vrijeme i prostor koje mostimo svojim ivotima. Odabir je briljiv i krajnje odgovoran, doista dragocjen. Gradovrh narasta iz broja u broj. Smisao impulsa za njegovo pokretanje biva sve oigledniji. Prikupljena graa biva sve dragocjenija. asopis je sve utemeljeniji u stvarnost i suvremenost. Glavna urednica i redakcijski sastav rade s puno vie poticaja nego to bi itko izvana mogao i pomisliti. Rezultat je impresivan. Vrijeme koje je u svijesti ljudi lebdjelo kao izmaglica, u asopisu Gradovrh postaje svima dostupna, dokumentirana i oigledna stvarnosna predodba. Nismo ni znali kako e svjetlo objavljenih tekstova postati dijelom aureole koja iz prolosti obasjava i natkriljuje dananju Tuzlu i njezin suvremeni ivot. Naime, ne mislimo ba preesto o tome kako smo to stigli u ovaj as. *** Drimo kako je u asopisu Gradovrh primijenjen iznimno mudar, praktino i iskustveno vrijedan nain koncipiranja i organiziranja raspoloive grae, njezina upotpunjavanja tumaenjem kao i nominiranja cjelina koje glase Uvodnik, Arheologija, Socioloko-teoloke teme, Socioloko-politike teme, Zemljopisno-etnoloke teme, Knjievno-jezine teme, Poezija, Komunikologija, Pedagogija, Etno-muzikologija, Povijesno-filozofske teme, Prirodoslovno-znanstvene teme, Gospodarstvo, Ljudi i dogaaji, Kultura, Prikazi, Iz nae arhive, etc. Posebno su znaajne nominacije cjelina kao jezine sprege ili sintagme iza kojih je razmatrano teoloko, politiko, etnoloko, jezino, jer iste omoguavaju uklon od politikog kao profanog! Gradovrh i ljudi koji ga prireuju i ureuju ne ele politizirati, a ovakvim nominacijama postavljaju i jasne ograde spram te, njima strane opcije! Naprosto, s politizacijama i ideologizacijama ne ele imati posla. Osobno veoma cijenim ovu vrstu praktine mudrosti koju je za svoje potrebe lijepo otvorio i s puno dostojanstva koje, dakako, dolazi iz bogate kulturne prolosti i steenog iskustva. Nakladniki i ureivakoredakcijski sastav razvio u asopisu Gradovrh taj odnos kao samozatitu! ivimo nevjerojatno i furiozno vrijeme, ali i u takvom vremenu, injenice su neprijeporne. Potresno je za dananjeg itatelja susresti se s onim to prvi broj asopisa Gradovrh donosi, npr. kao priloge o fra Blau Josiu. Rije je o istaknutom pjesniku, latinistu, Lipnianinu fra Blau Josiu, krsnim imenom Bono. Roen 2. veljae 1820. godine u Rapaama, jedan od vodeih bosanskih franjevaca sredinom XIX. stoljea. Velianstveno je to ga ve u svom prvom broju Gradovrh uspravlja iz njegovih sugestivnih pisama i pjesma, kao i to njegovo djelo
jednako mladalakim zanosom i stvarnom mudrou svjedoi ne samo o njegovoj neupitnoj odanosti franjevakoj redu i slubi ve i ivotnim kunjama, njegovim politikim pogledima i prosvjetiteljskim idejama, kao i njegovom blistavom znanju jezika i prozodije i stvarnoj vjetini pjesmovanja. Uostalom, nerijetko, u odnosima izmeu pismenog i naitanog svijeta pjesma je imala i epistolarnu funkciju. Osim toga, esnaest objavljenih od ukupno /46/ pisama fra Blaa Josia osiguravaju neporeciv kontekst brojnim dogaajima i akterima njegova vremena. Zato, kao da vidimo, kako se rukuju Fra Bla Josi, Ivan Frano Juki, Jako Balti, Bartol Kovaevi i dajui jedan drugome rije 1840. godine pjeice i kriom idu iz Maarske u Bosnu, da podignu ustanak protiv Turaka! Kakva je to sjajna vjera! Nikako nije rije o nepoznatoj pojedinosti i ljubavi iz ivota spomenutih franjevaca, sjajnih mladih ljudi koji su Bosnu Srebrenu ljubili jednako kao svoju vjeru, ili iznad svega! Ali, svakako, objavljivanjem u asopisu Gradovrh rije je o senzaciji koja bistri suvremenost zaguenu najrazliitijim nesnalaenjima, pa i smutnjama. Susretanje s minulim u suvremenoj optici smisleno je samo kao dobrobit za prolo i budue. To izvrsno znaju glavna urednica i redakcijsko tijelo. Gradovrh tako ini iz broja u broj. *** Iskreno, vrijedna je svakog potovanja dosljednost s kojom nakladnik Ogranak Matice hrvatske Tuzla, glavna urednica Marica Petrovi i urednitvo kao ue struno tijelo vode asopis za knjievno-jezina, drutvena i prirodoznanstvena pitanja Gradovrh tako, pa uvaju ono to bi moglo nestati ili pasti u zaborav, a prihvaaju i afirmiraju ono to bitno odreuje suvremenost i ima korektan odnos prema prolosti. Tu vrstu senzibiliteta i mudrosti koju pokazuje gospoa Petrovi trebalo je i roditi i njegovati, samo tako se i moe dobiti ta razina odgovornosti prema konanom ishodu koji u itatelju punim smislom odjekuje kao njegova sadanjost. U Gradovrhu djelatno komuniciraju najdalja prolost i suvremenost. Tome u punoj mjeri pridonosi zdrav i prirodan odnos prema hrvatskome jeziku, kao i vrlo tolerantan odnos prema jezicima kojima piu ukljueni autori, suradnici! Uostalom, to nam je ve znano iz same tradicije franjevake knjievnosti koja je uvijek imala odgovoran odnos prema puku. Osim toga, to je i u najboljoj tradiciji Matice hrvatske u Bosni i Hercegovini, a na istoj matrici izlaze i asopisi Hrvatska misao u Sarajevu, Krijesnica u Zenici, Motrita u Mostaru, Vitko u irokom Brijegu, Cvitak u Meugorju, o emu pie i to briljivo analizira i raspravlja urednica Petrovi u drugom broju Gradovrha. *** Ve od treeg broja Gradovrh se mudro i s mjerom, ali za nae prilike izuzetno kurano i iroko otvara za nove autore i teme, doista, na neodoljiv nain. ini to Pregledom arheolokih iskopavanja na podruju lokaliteta Gradovrh. Posebna prilika je pruena mladom tuzlanskom arheologu Mirsadu Bakaloviu. Slijedi izvrsna studija Petra Anelovia Etika u politici prema uenju Drugog vatikanskog sabora, a potom i ekumenski nadahnut i smislen tekst: Krani i muslimani partneri u dijalogu Susret
| 245
njemako-afrikih biskupa u Akosombu u prijevodu fra Petra Matanovia. Tu je i studija o Hrvatskom govoru u slivu rijeke Solina koju pie Alen Matoevi, te Naslijee steaka podsjetnik tekst koji pie Julijana Kovaevi, etc., a Marica Petrovi pie i prikaz o projektu Hrvatska knjievnost Bosne i Hercegovine u 100 knjiga. Vinko Kovai pie o Primorskoj terminologiji u hvarskom govoru u usporedbi s ekvivalentima u venecijanskom dijalektu. Gradovrh se otvara i za poeziju Naide Mujki, mlade i darovite dobitnice nagrade Mak Dizdar za neobjavljenu knjigu pjesma 2006. godine. Gradovh, dakle, smjelo kroi ususret ivotu. Ovdje bismo mogli potegnuti onu nau omiljenu koja nam njeguje inertnost i indolenciju: Da kojim sluajem Gradovrha nema, trebalo bi ga izmisliti! Makar zvualo i cinino, eto, na nau sreu, ne moramo ga izmiljati! Matica hrvatska, Ogranak u Tuzli, prireuje, ureuje i izdaje asopis Gradovrh lege artis ili po pravilima vjetine! *** Interesantno: iz broja u broj, Gradovrh je sve obimniji. Rekli bismo, ili je godina sve dua to nije mogue, ili je prireivakoureivaka recepcija sve ira to je razvidno i evidentno. Gradovrh broj 5., ije je promoviranje povodom naeg dananjeg okupljanja ima 446 strana. Urednica sugerira kako je Gradovrh u sve veoj mjeri asopis koji daje priliku za afirmiranje mladih znanstvenika i njihovih uradaka, emu se ljudski moemo obradovati, jer taj mladi i pametni svijet sve u svemu ima vrlo malo prilika pokazati to zna i moe. asopis je i drugi put otvoren vrijednim tekstom arheologa Mirsada Bakalovia: Izvjetaj s rekognisciranja i zatitnog arheolokog iskopavanja na lokalitetu Gornja Skakava, Brko district. Zapravo, Arheoloko odjeljenje Muzeja istone Bosne u Tuzli imalo je ve u evidenciji registriran i poznat, ali ne i rekognisciran lokalitet starog franjevakog samostana s ostacima zidne konstrukcije, na kojem je sada rekognisciranjem otkriveno i pet grobova s pet skeleta, etc. Po svemu, rije je o nalazima koji seu oko /5/ pet stoljea unatrag, to je podudarno s dolaskom Turaka u ove krajeve. Odjeljak Filozofija donosi tekst Romea Kneevia naslovljen: Ne postoji isto ne/ zadovoljstvo, koji u formi filozofske rasprave identificira opcije ovjekova odnosa prema zadovoljstvu i nezadovoljstvu kao mogunost relativizacije ovjekove prirode i pozicije koja mu pomae preivjeti, jer svaka iskljuivost donosi za ovjeka kobno sljepilo. Rubrika Gospodarstvo donosi tekstove Darija Grgia: Monetarna politika BiH pod okriljem valutnog odbora i Merima Kasumovia: Ekonomski motivi evropskih integracija kao interes zemalja jugoistone Evrope i BiH. Rubriku Jezino-knjievnih tema popunjava ak trinaest autora, a rubriku Knjievnost pet. Slijede tekstovi u rubrikama Prikazi: Katarine Dalmatin Conversacione con Enzo Bettiza; Psihologija: Danan Berberovi Razvojna povijest bivih zatvorenika prikaz etiri studij; Sociologija: Petar Anelovi Biti kranin na suvremen nain i Sran Vukadinovi: Bosanskohercegovaka nauna dijaspora i nauna politika. Rubrika Zemljopisno-etnoloke teme popunjena je radovima Danijela Bariia Prostorna struktura grada Tuzla, Borjane Petrovi Fizioko-zemljopisne karakteristike i stanovnitvo u u slivu rijeke Soline, Marije Juki Turistiki potencijal i valorizacija turizma u Fojnici, Orhana Buatlije Atraktivni prirodno-geografski faktori Donjeg Vakufa i
mogunosti razvoja turizma, Suzane Krezo Potencijal i perspektive razvoja turizma na podruju Livna, Alojzija Stania Pokladni obiaji Bunjevakih Hrvata u Bakoj. Bez sumnje, Gradovrh opet, za svako interesiranje, donosi barem po neto veoma zanimljivo. *** Velika je i iskrena moja elja da asopis Gradovrh upravo na ovaj nain dugo poivi i na opu dobrobit potraje. Ovakav asopis u naim prilikama i kulturnim razmjerima, naprosto, nema zamjenu. estitamo. 26. studenoga 2008.
| 247
Ljiljana Tadi
Hajdarevievi horizonti s otok sonetnih

Hadem Hajdarevi, Na sonetnim otocima, drugo izdanje, Vrijeme, Zenica 2005.
Nismo mrtvi, nismo viu soneti iz papirusa Sonetnih otoka. U kanonskoj odori pjesnike nepresune dramaturgije oglaava se as viue, as stiano putovanje soneta Hadema Hajdarevia. Rastvori jezika za izgovorenu rije, rastvorenu u noi kad se jezik cijedi, glas koji umukne naredbom mozga, jutarnje svitanje sa zaboravom rijei priguenih u mislima koju e pjesma, stih objelodaniti. Rije je ovdje i kazna i opomena (asi pokajanja) jer je svaki ovjek vlasnik neizgovorenih a rob izgovorenih rijei. Autor se s lakoom igra i zabavlja gramatikim vokabularom: morfeme pjene, grafem fonemi tepa, asonantski dah mjehurie stiha obali tiska. Asonanti su ovdje prizvuk mjehuria, suvie slini izgledom, to nije prvenstveno asocijacija nego izjednaenost znakovnih varijanti. Dobra pjesma zna biti sazdana od zvukovnog sloja, u grgorenju zvunica moe zazvuati i strah, a sintaksa unositi nemir. To je piramidna gradnja fonetsko fonemsko - sintaksina, asocijacijativna zvunost pjesme, morfoloka razina, a sintaksa je vrisak nemogunosti zadravanja muke i glasnoe u tijelu, u umu. Onda su rijei smoene a od vokala ostaju samo krljuti. Pjesnik jednostavno uiva u glasovnom sklapanju i rasklapanju rijei, na margini itatelj osjea autorov suzdran osmijeh suitka s fonetsko - fonolokom razinom: Sarajevo raj s, evo, zlatnim sjajem. Pjesnik, supatnik svijeta koji ga okruuje, istanano primjeuje da je bol u pjesmi (nerijetko) najavljena ve u prvom stihu: Prvi redak pjesme nikad nee biti jednak drugom stihu. Trpi kad je donji ta sonet opisa Hajdarevi je sjajan graditelj sonetne forme. Sadrajno uklapa stih u formalno i obratno. Tako u pjesmi ta sonet ispria ispisuje kako nastaje sonet pa je od stihovane prie i nastala pjesma. Potom zgusnuta erotika mami zatvoreno oko ako izmiljene dojke budu nedohvatni rimovani brijeg.
Erotika je personificirano tijelo u mnogim autorovim pjesmama. Sonet je identificiran s mujakom kvarnim koji draka rimu mladu oko krhka pasa. Eros je providljivim okom opazio i slasno zadizanje haljine parnasovske snagom vjetra. Erotska simbolika je u ugrizu, glasna. Sonet/ mukarac moe odglumiti mrtvost ili ju samo umisliti. Ipak je ovo neodglumljena, bezuvjetna i potpuna pa i neobuzdana predaja poistovjeivanja uvstva s udovinim snatrenjima i izjedima. Istaknuta je enska pomama, nerijetko okrutna, erotizirana, goliava bludnica koja kao izazov, glasna i raskalana, ograniava muki asketizam koji se mukotrpno sam sa sobom bori (Otpor samoubice). Duboka Hajdarevieva pobonost i religioznost iskristalizirane su u nekoliko nezaobilaznih stihova: to je nae lice ako nije citat iz Bojega spisa? itamo ga iza plohe ogledala, kamo e odskitat sjeanje na trenut pramajkina griza Stare fotografije Sve je vrtnja ukrug, ciklus kruenja i vraanja svom prvotnom znaenju, vraanje na prvog ovjeka, njegovu gromadnost i zemaljsku siunost istovremeno. Mi smo svi voljeni unato tami i izazovu glatke jabuke kao sredstva grijeha. Sonet je za pjesnika i zamka, mrea u koju se uplete te u toj ljepoti pije bistar sok ruinih vokala. U njemu se postaje cirkuka moneta, a obrana je: san, vjetar, more, i kad se sonetom zapjeva i oglasi, udnje sve se spletu u goletne rime. A rima smeta muzama beasnicama (atiev dinski sonet). Naherena stabla slie na ljude gurnute s balkona. To je crna knjievnoizraajna estetika, hvatanje trenutka, preciznije, pogibelji i osjeaji stravinosti u trenutku. Stablo je identificirano s ovjekom gurnutim s balkona: prvo vene, truli, potom mu misli rove kimenicu debla, pele uzalud tragaju za nektarom, a dua zebe. To je stanje polumrtvosti, a potom se subjekt izravno otkriva u svojim zebnjama: Treba sjei stabla, mrtva, u starosti? Poumljavat valja nove palimpseste Osuena stabla Pjesnik je ovdje razgolien intimno, ali pod haljinom metafore. Svuemo li metaforu, zapravo svlaimo pjesnikovu misaono - emotivnu intimu. Hajdareviev orijentalizam njeguje toplu boju sufijskoga misticizma, ubrizgavanje filozofske istine, injeninost, bez ironije, optereenja, samo ogoljena autentinost. Nije se ni moglo zbiti to ve nije, htjelo zaobii krhke nam ivote Sonet o jednom hadisu Svatko je predodreen za izvrenje Bojeg nauma, a ivot se, ne krtarei, osmjehuje, nudi sve svoje sokove, ljepote (Sonet o jednom hadisu).
| 249
Svjetlice mora su oda ivotu, panskoj razigranosti i arenilu nauma. To je zapravo morski kolorit Panovog osmijeha, a plavilu pridonosi ena, Kanibalka, jer gdje je ona, tu su osi ravnotea. Iako je ova poezija protkana erotikom, vlanou, ena je u njoj upijajua silueta mukog udvaranja. Svjesna monumentalnosti svoje pojave, ona, koja je zaela s delfinom, Kanibalka to po kopnu siplje od raja iverje, poticaj je, motiv, razlog borbe, pada i pobjede. Tek s njom sve ostalo dobiva peat (Kanibalka s juga). Ovo je poezija opipa pejzaa, raskriljena silueta nutrine koja iz subjekta izvire i apue jutrom u Zaostrogu, pri ljubakanju mora s otokom, a nerijetko su to pjesme misaonog pejzaa, kada se priroda doima samo kao povod razvijenoj ciljanoj misli, ili ak motiv za poistovjeenje s ljudskim nainima ivota. Otoci mariraju morem, presretnu ga sjene uplaenih dua. I svoje putovanje prilagodi zakljuku i obratno: svi se mirimo sa smru jer moramo. Otok stane mirno, kasnije ne mari ta donose vali, ko krije u svijeu sjeme potpunosti Kao mornar stari, zna da treba sklopit savez s povijeu Goli otok Njegova ljubavna poezija je razmahano krilo ushita i venua istovremeno, milijun potajnih poticaja i milijun splasnua. Nejakost odupiranja i racio suprotstavljanja (Glumica). Tu se ima jo to rei, osjetiti kao bilo raspuknute hartije, ali je subjekt katkad i zautan, kao bie u kojem je drama ve odigrana. Tu rije staje. Mrtvu rije jote suza gui, dok na licu staklu blago skupljaju se skrame Sputena zavjesa Sve e proi! Znamo Nije bitno kada ako otre misli ne izbue trske povinuta ia to se Dobru nada Na nedovren XX. vijek Ovu su stihovi strani, slike mraka, ne uobiajenog ve svakodnevnog mraka. ije snosi due vjetar koji pue s istonih planina? Nadola je Drina kao da e istom rodit mrtva sina Seobe, obale Sjeanje ima miris smeeg oevog kaputa, epajueg, s iskustvom okupanog (kaput uiven od vjetra). Svuda je oev lik, epskim gorama s titanima, u njenoj kosi ene, priama kojim jezik puta ile (Silueta). Hajdarevi nerijetko stilsko leksike termine lirski odjene u pjesmu, razmatrajui dvojnitvo u svakome od nas, crno bijelu polariziranu dramatinost i dualistinost bia, koja tek u testovnim situacijama potkrjepljuje
istinitost svojih nauma. Ta dvojnost u ovjeku je pjesnikova sumnja jer dvojnik moe ui kroz igle, bez niti. Opasnost je u nama samima, kad dvojnik puca, njegova smo meta. Sukob ovog dualizma je breme, a spas je u smjernoj aneoskoj zori (Dvojnik). Religija je u ovim stihovima njeno ustoliena u sonet vienja, sluha, vjera naspram zemaljske strepnje, ali to je i trenutak vjerske ekstaze, uzviene ljepote (Damije u Sarajevu I., II.). Naposljetku, zato pjesnik pie poeziju?! Autor je i ovdje sonetno i sonetom odgovorio: pisati poeziju to znai stihovima uravnati misli, sortirati iskustvo na ono koje ga smiruje i ono koje pakuje kao neizbjean prtljaga na putu za pakao Zapravo, Hajdarevi se piui poeziju predaje pijanstvu jezika i pti. Poezija to je sadanjost koja kani odloiti smrt (Skice za rastanak, hotelski nocturno I., II.). Koliko je odan sonetu ne samo kao formi nego kao opipljivosti koju ljubi, svjedoi stih: U tom odlunu pokretu njenu jasno sam mogao vidjeti kako je Bog najvei Graditelj, a avo uporni programer ruiastih zemnih silnica i eznua Jer da je Bog nju stvorio tek u obliku soneta, danas bih, sigurno, leao na krevetu: i sam, i nijem bez ikojeg jezika, bez ikoje plodne i neposlune rijei Skice za rastanak, hotelski nocturno I., II. enina sjena se provlai skoro svakim stihom u ovoj zbirci, izazovno, nenametljivo nametljivo, u bijelom, irokom i lepravom, pojavi se tek u obrisu i pobjegne iza zida, drugog stiha, zavodljivo, gloui bez susprezanja, nevino i bezobrazno. I da je ista ta ena sonet, bila bi dostatna napojiti pjesnikovu e, upotpuniti njegovo bie, bila bi ishod i plod njegovih potraga i eznua, otvorenih putovanja. Stoga je pjesma za njega ipak samoostvaraj. Bez dvojbe, Hajdarevi zauzima jedno od poasnih mjesta sonetnoga pijedestala u bh knjievnosti. Vjenost je tren, tren je vjenost! Sve u zapisu pera, u humcima prolaznosti, u vjetru prohujalosti kad minu boli i rane. Nakon smrti trena, vjenost naas stane na vrici pera, gdje je netom bila Prolaznost u kojoj sudba vrst rane Trenuci od vjenosti I tko se moe uvjeriti da nebeska vjenost nije ljepa!
| 251
Fabijan Lovri
Knjievni senzibilitet ili paradigma jedne poetike

Zatagi, Senada: Katarinino ogledalo / Pripovijetke: Udruenje knjievnika Zeniko-dobojskog kantona: 147 mm x 207 mm, meki uvez, 61. str. ; Zenica, 2007.
1. Nedostatak urednika uinio je da dobar knjievni poetak ponese sobom mnotvo sitnih pogreaka: nedostatak ili zamjena slova, viak slova u rijei, neadekvatni reenini znaci, slabija organiziranost reenice zbog pogrenih reeninih znakova... Sve se to moglo izbjei da se urednik (kojega nema) prihvatio itanja. Sigurno, samo jedno itanje odnijelo bi naznaene pogreke. Sam tekst, tematska i idejno-estetska obiljeja zadovoljavaju formu, nose sobom odreeni senzibilitet same autorice, nadasve talentirane i mlade osobe, prema sigurnom putu u klasinu knjievnost. Tko je Senada Zatagi? Imao sam ast upoznati mladu knjievnicu: veselu, jednostavnu, drueljubivu, iskrenu i odvanu u prosudbama. Senada Zatagi, roena 1985. godine, pie prozu i poeziju. Objavila je dvije knjige - Mostovi, zbirka poezije, 2004. i Katarinino ogledalo, zbirka kratkih pria, 2008. Radovi su joj objavljivani u revijama- Naa rije, Prometej i Most, a pria Katarinino ogledalo je uvrtena u prvu BiH - antologiju sf prie Pogled u budunost. Zbog navedenih biografskih podataka, koji nedostaju u naslovljenoj knjizi, ali imaju bibliografski, to se podrazumijeva kao nedovoljna informacija o autoru, iz pjesnikog opusa u uzeti jednu pjesmu kako bih pokazao zrelost djevojke, studentice u Sarajevu, koja je uspjeno kroila na knjievnu scenu, i za koju jamim kako e uspjeti u tom anru udnje, kako ga nazva Branimir Bonjak. Ipak, pogledajmo to nam donosi pjesma: MOSTOVI Mostovi e te odnijeti, Ti isti mostovi to povezuju ljude Usamljene, izgubljene, tune.
Ti mostovi e te ukrasti u jedno sivo jutro Iz koga povratka nema. Poeljet u tada sve da ih poruim, Da vie nikoga ne ukradu, Ali bit e kasno, I vie nita nee biti vano Jer mostovi e te odnijeti! Tako pie djevojka s navrenih dvadeset godina ivota? S golemim iskustvom i osobnom filozofijom, s jasnim pogledom na svijet oko sebe, umreenosti i odnose ljudi u tom svijetu, poesto nerazumljivom malom ovjeku kojega mogu odnijeti mostovi. Ovdje je promijenjena simbolika mostova, jer ne spajaju, nego fiziki razdvajaju dvije osobe. Iznenadna, drukija metafora mosta proizlazi iz ustaljene prakse, jer; mostovi se oduvijek grade kako bi spajali prostore i ljude, kako bi protok dobara bio bri i sigurniji, nadasve, krai. Ipak, pjesnikinja, bez dvojbe ustvruje suprotno. U osnovi suprotnosti nasluuje se ljubav, ta zaudna pokretaka energija. Ipak, autorica zna o mostovima, o simbolici, ali njezin senzibilitet osjea drukije, dajui tim vitkim ljepotanima drugi i drukiji smisao. Oni spajaju: usamljene, izgubljene, tune, a odnose jednu nedoreenu ljubav kojoj se pjesnikinja izravno obraa stihom: Ti mostovi e te ukrasti u jedno sivo jutro. ak i prirodni fenomeni postaju saveznici raspoloenju koje autorica uspjeno koristi u obrani teme i ideje pjesnike kreativnosti, stvaralakog ina. Odlazak nema alternativu niti nesuglasice, dvojna razmiljanja. Odlazak je definitivan i bolno prepoznatljiv. Bol navodi divlji postupak osjeanja koja bi najradije poruila sve mostove kako vie nikoga ne bi rastavili. Ipak, mostovi e i dalje obavljati svoju ulogu koja rastavlja. Toliko tuge u jednoj mladosti. Toliko nepovjerenja, a svemu su krivi mostovi u ljudima, mostovi koje pjesnikinja pretvori u metaforu koja razdvaja: I vie nita nee biti vano Jer mostovi e te odnijeti! 2. Katarinino ogledalo je neto sasvim drugo u odnosu na gomilu autobiografskih djela koja se objavljuju u posljednje vrijeme i kod nas. Taj supstrat, mjeavina biografskih podataka, osobnih doivljaja i dogaaja, gotovo da je zatrpao klasine knjievne vrijednosti, posebice kada su one plod emocionalne inteligencije i njezinog metafizikog predloka lirski uokvirenog u odreenu formu. Kratke pripovijetke su rijetkost. Kao da je knjievnicima ponestalo raskoi mate, kao da su zaboravili sanjati. Zatagika nije. Ta djevojka ima nesvakidanji lirski i pripovjedaki dar. Pronalazi grau u povijesnom okruju svoje sredine. Za nju je kraljica Katarina inspirativan knjievni model kojim se ona bavi psiholoki, ne povijesno, vie antropoloki obiajno, prirodno o plemenitosti, ljepoti, ali i odgovornosti. Kraljica kupuje sama, a u kupljenim stvarima je i skupocjeno ogledalo, ogledalo pred kojim se mogla povjeriti bez stida svojoj nesvakidanjoj ljepoti. Sama u sobi, njena i putena, kraljica je sanjala o ljubavnom uitku sve dok ne bi pala u trans, i lako klonula svijeu. Taj prizor je scena mnogih filmova, ali i naih otkria, ako smo imali sreu vidjeti djevojke kako to isto ine: Nasmija se Katarina gledajui
| 253
svoje obline u ogledalu, sjeala se kako je bojaljivo to inila prvi put, kako se drhtavo skidala, rasplitala kosu, zadivljena svojom nagou i ljepotom.... Imala je pravo na vjeitu mladost i sreu. Taj trenutak donosi novu djevojku, studenticu arheologije, u literarni svijet. Slomljena pria govori o trenutku preobrazbe. Bosansko carstvo je ve stoljeima zbrisano s lica zemlje, te Katarinino ogledalo postaje mlada arheologinja, ali niti ono, materijalno ogledalo nije zagubljeno. Mlada arheologinja koja se takoer zvala Katarina, kupuje na buvljoj pijaci ono isto, staro ogledalo. Trenutak je to kada nas autorica uvodi u bajku. Iz ogledala se uje glas, dijalog tee, pria o ljepoti enskog tijela se ponavlja.... Pria je to o besmrtnosti, vjeri, stvarnom i skrovitom: Osjeala je kao da e se stopiti sa svjetlou koja je izbijala iz ogledala... i nestati u njoj. Strast vlada osjetilima, ali, nisu svi tako predodreeni besmrtnom inu. Zbog navedenih detalja, ova pripovijetka ima i elemente erotike, tajanstvene, lirske, njene, ali i iskrene. Takvoj pripovijetci autorica je dala prednost nositeljice cijele zbirke. 3. Zaudna je osjetljivost kojom autorica poinje svoje pripovijedanje, kao to to ini u Knjizi ivota, opisom vrata: Pogledao je vrata, lagano su klizila, stari mehanizam je nakon brojnih godina radio bez greke ili zastoja; mogao je zamisliti kako unutar drveta, kod arke postoji cijeli svijet sitnih mehanikih dijelova, neimenovanih, ali je sa nevjerovatnom sigurnou znao da funkcioniu po nekim njemu nedokuivim pravilima i zakonima. Osjeao je ta vrata kao ivo stvorenje, kao nekog ko je godinama drug u usamljenim jutrima, dugim zimskim danima i krvavim sutonima bremenitim sjetom. to jest najvrednije u ovom ulomku, bijeg je od sirovog opisa u karakterne elemente neivog, u metafiziku savrenog smisla, jer ta vrata nisu bilo koja, to su vrata hrama znanja, vrata kroz koja se ulazi u kraljevstvo knjiga, u knjinicu. Knjiniar, u najboljim godinama, onaj koji sve vidi, sve zapaa s ljubavlju i dugogodinjim marom, s ogromnim iskustvom, a ta briga je usmjerena upravo na vrata, neosporno stara, ali jo u svojoj funkciji. Ipak, trebalo bi ih osvjeiti. Imao je interes za stare knjige, posebice za one koje nikada nitko nije posuivao, a starost im je nekoliko stotina godina. Bila je to uvreda za knjige i, kada je imao vremena, on ih je itao. Bio je siguran kako poznaje svaku knjigu, ipak, odnekud je bila jedna koje se nije mogao sjetiti... Iz nje se pojavila svjetlost... Ula u njega, rastopila ga svojom toplinom, i on je samo klonuo u naslonjau, kao da spava: Umro je onako kako je ivio. Knjiga koju je itao nije bila napisana. Dakle, njegov nepoznati ivot. Stvarajui nesvakidanje, tople lirske efekte, autorica postie nesvakidanji psiholoki ugoaj, za najsuptilnije itaoce. 4. Ustvrdio sam o talentu koji donosi nesvakidanje psiholoke detalje, o voenju radnje i obratima koji itatelja dre u napetosti i, nepredvidivosti do samoga kraja, ali treba pridodati izravan slijed naslova i samog narativnog poetka. U pripovijetci Sjenka kao da su
saeti ideja i tema Andrieve Gospoice. Ipak, autorica unosi dijelove bajke, prolosti, aktualne sadanjosti. Njezino pletivo je svjei literarni vez osobnog iskustva i doivljajnog svijeta. Emocionalna inteligencija dri radnju u vrstoj sprezi s vertikalom svjetlosnih nedokuivosti: Sjenka ini sve to joj kau, sve radi onako kako drugi ele i ne protivi se. Nismo li svjedoci takvih osoba koje ostaju vjeno tapani po ramenu i nikada ne ele napredovati, promijeniti radnu sredinu, uiniti bilo to osim ustaljene kretnje koja im se ini sasvim loginom. U svojoj tiini osjeaju svu dinamiku svijeta. Postaju sjenka. Dajui identitet sjenci, autorica je pie malim slovom stavljajui svu teinu na karakter, na psiholoki okvir osobe i odreenih antropolokih navika. Obiteljska stega je sjenku uinila sjenkom, a njezin revolt se javlja u autoriinom ispisu kao kod Hessea u Stepskom vuku. ivotna prekretnica je za takvu osobu.... Neizvjesnost... 5. Iluzija poinje s vjerom u ljubav, kao dobra pria legendom, roman opisom prirode, utjecaja koji odvlae panju od radnje kako bi joj iznenada bilo ustupljeno poasno mjesto. Ta rije udomaena i u hrvatskom jeziku, ima izvorni grafemski oblik kao illusion. I dok dvije sugovornice oditavaju temu ljubavi, jedna vjeruje u romantian slijed zvijezda, druga govori o trenutanoj strasti parenja, a sve ostalo je illusion. Srea je neto drugo: Ljubav je smisao ivota, ona je sveta svrha kojoj se svako nada, za koju se ivi i osim koje nita u ivotu nije bitno. Tako razmilja, po autorici, sedamnaestogodinjakinja. Pitanje ene u ljubavnoj aktivnosti slojevito je. Autorica polazi od biblijskog postanaka ljudi: ena od rebra... Priu zavrava ravnodunim miljenjem Sergeja Jesenjina: ivjeti nije nita nova... 6. Polahko je izvlaio svoju ruku ispod njenog tijela, mogao je da osjeti svaki milimetar koe koja je ostajala, sada ve dotaknuta i ljubljena; sada kao njegova, poznavao je njen miris, svaku poru, grublje i njenije dijelove... Jasno je kako se u pripovijetci Adam i Eva radi o odnosima dvoje ljudi, meutim, ovdje se daje posebna pozornost mukarcu i njegovoj apolonskoj ljepoti. Kao takav, traio je uitke, opsjednut putenou, ne marei mnogo za izgled ena, imao je svoj ablon do njihova srca, do svojih elja. On se zvao Adam, a ona se predstavila kao Eva... Imao ju je u mrei elja. Ipak, neto je bilo u njenoj osobnosti i on je razmiljao o trenutku kada ode, hoe li biti dovoljno jaka, jaka za novi ivot? Ovdje je humanost poanta. Autorica je nainila svojevrstan kontrapunkt odnosa. Njegova Eva, njezin karakter, pronaao je u djevojci koja je imala iste nakane kao i on. Ruila je sve ustaljene odnose potivanja, a samo strast bjee gospodarom njenih elja. Kao to je on, sebino, zadovoljavao sebe u sve novom i novom, tako je i ova nova Eva, zadovoljavala strast u sebi ne marei za osjeanja drugih. U tome, u obratu, teina je ove humane geste, jer Adam
| 255
je prepoznao sve svoje negativne osobine u novoj Evi: Tek to je uspio da se to zapita, ugasio se poput svijee, zatitrao i potonuo u nesvjesno... Sva i u svim pripovijetkama potonua u nesvjesno, samo su autoriino podsjeanje kako su njezina djela plod bogate mate, plod doaranog svijeta koji otkriva i usustavlja snagom emocionalne inteligencije. Budui korak bi trebao biti psiholoki roman kako bi konano sva rasko ovog talenta bljesnula u punini, ali, u svakom sluaju, koristiti pripovjedaki dar. 7. Svaki poetak ovih pripovijedaka jest buenje interesa. Autorica poinje izravnim uvodom u temu, nenametljivo i jasno odredivi sebi put razvoja radnje, pridonosei zrelosti u nainu pisanja: Hladnoa je izbijala odasvud, kao da je sve zaleeno, beivotno: ledila se krv u venama i inilo se kao da je sve podleglo ledenoj stihiji, nita se nije micalo. Ova opa reenica daje sliku prostora, ali i uvoda u doivljajni svijet ljudi (ledila se krv u venama). U takvom okruju naao se grad sklada, ali i osame, otuenja ovjeka od ovjeka. Svako se bavio svojim poslom i bio dostatan samome sebi. Nakon nekoliko reenica opeg, itatelj je uveden u psiholoki prostor i sudbinska pitanja o ivotu. U sivilu zime pojedinac je izgubljen, sve mu je besmisleno, monotonija sivila, dan za danom, isti. U praznom prostoru autorica nam govori o ovjeku koji ivi sam traei u svojoj samoi smisao ivota: Nemam prijatelja, ene, djece... nikoga kome bih se poalio, s kime bih podijelio monotoniju, melankoliju, ako se to dijeliti moe. Ja nisam ivio. Tako je govorio sebi onaj koji se izgubio u gradu gdje je roen, a koji nikada nije upoznao: osobenjak i samotnjak. Prijelaz preko mosta bio je izazov da skona ivot. U tako sumornoj misli pojavio se ivot oslikan mnotvom raznobojnih papirnih brodia koji su plovili niz rijeku. Majstorska paradigma ivota i smrti, koju nam autorica slika, uprizorena je tako jednostavno da itatelj mora osjetiti oduevljenje. U pitanju je stanje duha, zato autorica ne koristi imena, njezini junaci su svi oni koji se prepoznaju, svi oni koje prepoznamo. Papirni brodii su svojevrsna himna ivotu: ovjek sa mosta nije skoio, mada je poelio da zaplovi za arenim brodiima, oni bi ga sigurno odveli ka neotkrivenoj zemlji u kojoj su svi sretni: vratio se na drugu stranu ograde i promrmljao neto o kukaviluku. Nisam sigurna to je mislio, ali se po izrazu njegovog lica inilo da je otkrio neto vano, samo za njega... samo za njega... Smisao i ivotnu vrijednost. 8. Pripovijetka Maka i mi ima strukturu, ve spomenutog Hesseova obrasca, s dijelovima podebljanih pasusa, a dodijeljeni su pisanju pisma, pisma koje jednostavnom metaforom govori o moi i bespomonosti, te odnosima koji proizlaze iz takvih radnji, ali i odreenom, neustaljenom ponaanju, u svakom sluaju devijacijskom ponaanju izazvanog eljom za komunikacijom putem pisma, ali po svojoj elji i svom odabiru rtve. Meutim, mladi postaje sam rtvom svojih pisama.
Piui o usamljenim ljudima, o njihovim traumama u samoi, o obratima i razmiljanjima koja su mogua, a samim tim jo nevjerojatnija, autorica nas uvodi u svijet koji bi trebalo izbjei, ali svijet koji postoji. Postoji kao psiholoki in ovjeka, kao djelovanje procesa i aktivnosti uma na ovjeka koji treba, mora, biti aktivno drutveno bie. Suoen s injenicom da je upravo pisao sebi: Nije htio da razmilja, nije mogao. Glavom su mu odzvanjale reenice iz pisama, onda su poele da se vraaju kao eho, jedna za drugom... Poelio je da nestane, da vrisne, da pobjegne, bilo to, samo da nestane taj komar. Komar je nestao. Prijetea pisma, koja je namijenio drugom, odnio je vjetar: Samo bi s vremena na vrijeme zautalo lie. 9. Smrt Sema Nortona, kriminalistika je fabula, mistina poput pria Edgara Allana Poea (Zlatni jelenak) koja poinje suvremenim dijalokim obratom, odgovorom na pitanje koje ve unaprijed znamo i zato niti nije u tekstu: Dakako da se sjeam gospodina Nortona, a zatim poinje svoju priu o njemu, kao uglaenom gospodinu, koji je uz ekonomske, ivotne obaveze, imao dar za pisanje. Pisao je roman, ali kobna scena ubojstva nikako nije zadovoljavala njegov kriterij. I, kao to je to inio mitski kipar gradei Golema, postao je rtvom svog djela, nespretnou glavnog junaka u njemu samome. Shvativi teinu zadatka i elei biti iskustveno uvjerljiv, i sam ini ubojstva, a onda priziva smrt koja ga rjeava svih dvojba. Putem imaginarne reinkarnacije on iznosi miljenje o rtvi, o savrenstvu zloina. Tako knjiga ostaje nedovrena, neproitana, a itatelj e razumjeti kako mnoge ivotne knjige nisu napisane, nisu proitane, ostale su vjena tajna. 10. Hodala je po zelenoj travi, nogu pred nogu, kao dijete koje pravi prve nesigurne korake, ili pehlivan na cirkuskoj ici. inilo joj se da osjea svaku nit trave, njean joj dodir i kao da svaka ape neku svoju priu, tanku nit to spaja svjetove od iskona ljude i biljke i ivotinje. Tako poinje pripovijetka Selica, njeno lirski, kao i jo neke, isprepletena je snovima, psihoanalizom, stvarnim dogaajem koji prepoznajemo kao mogunost, koji je ovdje plod mate, ali toliko plastino opisan da ga usvajamo kao stvarnost. Ovdje imamo usamljenu djevojku (usamljeni su izbor, dobar izbor za ovu mladu knjievnicu), u ranijim neke druge likove, ali usamljene i preputene svojim mislima kojima stoje suelice i koje poesto budu pobjednice. Misli, samo misli koje nas vode nejasnim ivotnim putovima. Ovo je jedna od paradigmatskih okosnica koju autorica uspjeno koristi. Tema, obina, svakodnevna, jer mnogi ele potroiti mladost u dinamici promjena, putovanja: Sklapala je povrna poznanstva, uvijek tono planirajui da ostane toliko dugo da ne pusti korijene, poput neke neobine ptice selice koja se nikada ne vraa sa svoga putovanja na poetno odredite, ve uvijek ide samo dalje, bilo gdje, bilo kuda, nikada nazad, nikada na poetak. Ipak, nostalgija, jedna zaviajna rije nakon lutanja svijetom, uzrokom su povratka u Bosnu. Nikada ovjek nije mogao protiv ovjeka u sebi.
| 257
11. Fantastina pripovijest, s ve prepoznatim elementima, govori o dobrim danima Kulina bana, ali impresionistiki prenesenim u metaforu samog naslova Kulinov kraj. Je li nestalo sretnih dana? Povijesnu zbilju Zatagika umreuje kroz prolo, sadanje i budue vrijeme, vrsto vezujui komponente tematske igrivosti u jednu i jedinu temu. Tu je jo jedan povijesni lik, ban Borna, i onaj usud Bosne o vjetrovima rata koji je opsjedaju i ne daju joj mira. U ona vremena... Kulin je odavno mrtav... Nove nevolje... Gdje li je dobri Kulin ban?... Ban Borna nije naredio otvoriti Kulinovu grobnicu... Ni banovi potonji, niti bosanski kraljevi... ni valije bosanske... ni car to vladae iz dalekog Bea, koji neki zovu Vijena... Danas mu Bonjaci groba ne znaju... ali glas mu ipak uju... iz dalekih vremena... a ipak snaan, neumoran, postojan poput bosanskih planina... Od Kulina bana i dobrijeh dana... Da, neki daleki glas, snaan i neumoran, govori iz ovih pripovijedaka kako se radi o veoma talentiranoj knjievnici, koja treba vjerovati sebi, cijeniti svoj talent kako bi njen sljedei knjievni uradak bio razlogom kada emo je slaviti. Knin, 11. sijenja 2009.
Marina Kljajo Radi
Pjesnika krunica izlaska

Petar Mili, Otajstva slobode, Naklada DHK HB, Mostar, 2009.
Peta knjiga Petra Milia u sintezi cjelokupnog stvaralatva nastavak je ali i kruna pjesnikove angairanosti za hrvatskoga ovjeka u kontekstu kranskog svjetonazora, nade i vjere jedinog sigurnog izlaska u slobodu. Knjizi je nadjenuo ime Otajstva slobode te u pjesnikim deseticama dao autentian lirski sadraj oploen ekstatikim domoljubljem. Ranije etiri zbirke prosijao je u misaonom naklonu slobodi i sljubio ih s etirima novim ciklusima: Otajstva slobode, Prozvani uzdasima, emerna vremena i igosani. Prva tri ciklusa imaju prvenstvo, dok igosani zatvaraju ovu knjigu. Koliko simbolike, koliko metaforike ima u poretku i naslovima ciklusa, koliko povezanosti sa stvarnim povijesnim zbivanjima i metamorfozama slobode ponuene hrvatskom ovjeku!? To bi mogao otkriti neki drugi osvrt samo na tu temu. Autor oslobaa stih emfatinog govora i skida dekor s lano ivljene slobode. Ciklusom Otajstva slobode strepi nad potpunim joj gubitkom, odvajanjem od svetih ideala, jer stalna su ponavljanja/ jednog te istog ritma/ lai. Nenaslovljena poetska desetica, vrsto uramljena u moto otajstva slobode, pjesnikov je prosvjed pasivnom ivljenju u mimohodu prolaznosti enja za uzvienijim ivotom na koji smo pozvani prije razilaenja od otajstava slobode. Snaga ovog stihovlja priziva Judinu bogoizdaju i Pilatovu moralno opravdanu presudu. Autora zaokuplja pitanje smisla darovanih ivota za slobodu. U svojoj pjesnikoj senzibilnosti vidi ih jo samo kao majinske uzdahe i zato ih zove Prozvani uzdasima. Ta je sintagma jeziva stvarnost jednoga naroda u stoljeima branjenoj slobodi: Okamenjena vanjtina u rastakanju istoe je duh nemoni u kunji oienja. Hoemo li ostati samo nijemi promatrai ili dionici i batinici najveega blaga danog ljudima? Svojom hrabrou, otvorenou pjesnik razgoliuje zamaskiranu stvarnost i slika nenaslovljena emerna vremena. Kao da je u njima sav nagomilani krik i jad, emer stoljetnog ugnjetavanja i progona hrvatskoga naroda. Taj je ciklus (poema) inspirativan poziv nama za uvjerenje: kako su neizreciva / tvoja naricanja / kako su presuena / tvoja izvorita / i kako su izdane / tvoje privrenosti / u iluzijama / podmetnute zamraenosti. Ne ostaje nam nita drugo nego zapitati se kako ostati pomiren sa samim sobom u nijemom promatranju nepravednog kreiranja naega opstanka. U povijesti svijeta mnogo je proganjanih i obiljeenih naroda. Meu njima su i Hrvati, pa pjesnik kazuje kako su igosani po vjeri u svoje ideje, djela, znamenja, zvanja,
| 259
znanja, karizmu, duhovnost i vjerovanje. Pjesnik poziva na djelovanje, na natapanje pustinje vodom jer jedino tako mogu doznati putove zacjeljenja utrobe i pratitelje gostoprimstva Gospodnjega. I taj je ciklus nenaslovljen, poemian, a grafostruktura je gotovo podudarna pjesmama iz ciklusa Otajstva slobode. To su pjesme s kojih pjesnik skida kouljicu forme i daje im dojmljiv vizualni oblik. U Otajstvu slobode otkrivamo pomno strukturirane konture starogrkih vaza, amfora te uveanih eliptinih zrna krunice. Dok pogled percipira vizualne oblike, napetost i radoznalost raste za itanjem dragocjenog sadraja stihovlja. Pjesme Petra Milia su modernog oteanog izrijeka i zahtijevaju hermeneutiko iitavanje i dekodiranje. Unato tomu, misaoni je fluid jasan i nakon prvoga itanja stihova. Konotativno znaenje rijei javlja se kao svijest o ugroenosti slobode hrvatskoga naroda uzrokovane zamraenim rasplinjavanjem njezinih sastavnica. Retroaktivnim itanjem razaznaje se povijesni i drutveni kontekst, a emocionalna i doivljajna percepcija postupna je uz stalni porast fasciniranosti ars poetikom Petra Milia. Tenzija ovog stihovlja pojaava se do kritine toke koja je podudarna sa zbiljskim stanjem ivljenja. Moderan izriaj autor bogati narodnim krilaticama, budnicama koje su nam kroz povijest, a osobito u burnim vremenima, budile nacionalnu svijest. Ritam pjesme takoer je u suglasju s ubrzanim ivotom i nezamjetljivim utapanjem i nestajanjem s plamicima predakog zanosa koji nam odrava dostojanstvo. Oglagoljena pjesma i oglagoljene imenice uvaju u svojoj sri izvorite naega pisma - glagoljicu i glagoljanje. Izmjenom prijedloga pjesnik slae neumoljivu igru, ritam, prokaz, pokoru i propadanje. Vrijednost Milieva modernoga pjesnitva je u sposobnosti integriranja suvremenog ivljenja u zaudan stih s novotvorbama rijetke semantike gustoe (tinje, danja). Naslonjen na vrelo francuskoga modernog pjesnitva (A. Rimbaud i S. Mallarme) pjesnik nalazi nove postmoderne elemente i iri obzore knjievnog stvaranja. Ovom je knjigom Petar Mili tematski iz jedne inspirativne irine doao na vrh gdje je jedina misao sloboda. Postmoderna poezija impregnirana marijaniziranom molitvenom spasonosnom niti nudi siguran izlazak iz ropstva misli, djela i osjeaja. Ona vodi u luku slobode na ijem e tronu jednoga dana trajno svijetliti ova knjiga.
Misijana Brki Milinkovi
Vulkani
Andrijana Grgur: VULKANI, Meridijani, Biblioteka hrvatski pisci i umjetnici, Knjiga 25, 2005.
Andrijanu Gregur upoznala sam jo poetkom devedesetih u Zagrebu; zajedno smo studirale novinarstvo na Fakultetu politikih znanosti. No, Andrijana mi nikad nije priala da je zaljubljena u poeziju. Da pie poeziju. To sam otkrila tek nedavno kad mi je, prilikom nedavnog susreta u Mostaru nakon punih petnaest godina, darovala svoje Vulkane. Vulkani su, uglavnom, nastajali u studentsko doba, a svjetlo dana ugledali 2005., u nakladi izdavake kue Meridijani. Stihovi iz Andrijane i njezina pera izlaze u erupciji, u jakim naletima emocija i promiljanja o svijetu u kojem vlada ljubav kao nepobitna zakonitost, u kojem je ovjek malo bie u naruju svemira koje ima (ne)odolijevati burama ivota. U Andrijaninom pjesnitvu vulkan je sinonim za iznenadnu pojavnost svega onoga to ovjek, u ovom sluaju ena, uva skriveno meu zidinama svoje due. Priroda i prirodne pojave u njoj bude razliite asocijacije; slike su nekih proivljavanja i doivljavanja kojima Andrijana eli utisnuti vlastiti izriaj. Njezinim se emocijama i slikama iz ivota poigravaju vulkani, bure, oluje, grmljavine, oseke i plime, sutoni, sirene, valovi, koljke. (More se mreka./Ve ribari bacie/mree./ Za rana jutra/ne mili mi se ostati./Puina me mami./elim ploviti./) Ponekad se ini da pjesnikinja ne da osjeajima nahrupiti vani, i stoga sve najskrivenije tajne i snove povjerava bjelini papira. Koji se, onda, upravo po toj bjelini, slobodno mogu rasuti poput vulkana. Za pojaavanje dojma i uvjerljivost u trenutcima kad i sama traga za potvrdom onoga za im ezne, pjesnikinja esto rabi figure ponavljanja (anafore) - Obeaj da e me sanjati/Obeaj da e me vidjeti./Obeaj da e primijetiti/Obeaj da e me voljeti ILI (Ja sam ta koja eli promijeniti svijet/Ja sam ta probuena iz revolta/Ja sam ta, pjesnikinja i kukavica. Prosjaci, boemi, beskunici, kockari u Andrijaninim pjesmama, metafora su ivotnih promaaja, padova. Pjesnike slike tu poprimaju sive obrise, pa ih prate grmljavine i oluje, sutoni, divlji valovi, inatljiva kia U dijelu pjesama osjeti se nostalgini zov djetinjstva, sjeanje na Boie u obiteljskom domu Na drugoj strani su, pak, pjesme u kojima se autorica predaje Bogu, trai oproste, pokuava dosegnuti odgovore na
| 261
pitanja, izraava kajanje, ali i nadu (Odoli kunji/tekoj/ i klekni/ molitvu izusti/ ne porekni/vapaj ispusti/olakaj duu/ usni Ga/sanjaj Ga/doivi/spoznaj/jer on nudi/sve to treba./) Andrijanine pjesme imaju ritam koji je iskoriten tono u svrhu poetskoga. Nailazimo u njezinoj poeziji i na kratke duhovite pjesmotvore, rekla bih gotovo haiku poput Morbidnog jutra (u tri stiha). Ptice cvrkuu. Jednu u ubiti. Da pokvarim pjesmu. Meu stotinjak pjesama sloenih meu koricama ove knjige, zasigurno e svaki ljubitelj poezije pronai onu koja e ga po neemu posebno dojmiti, natjerati ga na promiljanje. Jer iako sve, na neki nain, imaju jedan zajedniki nazivnik, a pjesnikinja je u stalnoj potrazi za ljubavlju, ivotom, tajnama skrivenim od obinih ljudskih promiljaja, u nekima od tih pjesama osjeti se mladalaki zanos, eruptivnost osjeaja, na prvu, kao pjesme koje smo nekada davno pisale samo radi spomenara; u drugima, pak, sve vrvi od metafora i poruka, o emu bi se mogli (zato ne!?), pisati i eseji. Vulkani Andrijane Gregur, poezija su koja se rado ita. Ako nita drugo, nahrupit e. znaenja.
Nikola imi Tonin
Rije za udo
Slovce o knjievniku Rajku Glibi1
Ljudovanje otvorenou djeteta, s one strane ruba, stvarnoga, to da se da ivome ovjeku...?! ivot pjesnika Rajka Glibe zapis je o gordom uzdignuu ovjeka, pitke, ljudske rijei. Pjesme su njegove vjenosti... lirski plamsaji, raskone stvaralake matovitosti, zanimljiv tematski svijet. U tonalitetu neponovljivosti svira ivota, povlai pjesnik mreu od rijei, izmeu obala dana i noi, misaono duboke rijei pjesmi, verifikatorski rafinirane svijetle, obasjavajui iznutra pjesmu kao zasebna svjetla, probrani smaragdi rijei: usahlo nebo; silnice ljepote; svjetlo okupanog cvijea; ulice due; oi silnica zla; ueni ugoaj; mejnici djetinstva; doziv listopadski boja; bol nou obojena; ljekovite etnje; isproena pozornost; izvraeni obzor; obale nedovrene pjesme; nadolazak sjaja; naviljak osjeaja; mostovi stihova; prazni pretinci smijeha; mirkave samoe; dvorane svjetla; sretni nesretnici; neujno uenje; ulaneni krugovi; identifikacijsko gledanje; izmeu juer i danas; pismenjak; sraz sa tiinom; umirena sjeanja; krov raspomamljeni; prebiranje uvala; marginalizirani proroci; zrnca sunca; kua rijei; iskuenje koda; anonimusne muke; svjetlom napet; lirskokazi... do u nebo propeti, naramci stihovlja, leksikoga blaga... Dozivke, Zastajkue, Svjetlucavke, Sluajke..., naslovi zbirki za odabir uz rame Miri Petroviu (Zemlja za cvijee), naslovi za ozbiljnost zasebnoga pristupa, sa smislom za suptilnu analizu pjesnikih reportaa, novostvorenih rijei, slika i misli, u jedinstvu poetskoga izraza, izvedbene urednosti prvoga metajezinog razreda. Knjievno jasan i prepoznatljiv je biljeg, Glibin knjievni uzlaz, refleksne egzistencijalistinosti stvaralatva, vieznaajni knjievni rad, suptilne misaone aktivnosti, knjevne kulture u svome jezinom izrazu, koje trai imaginativno bogatog i sezinzibilno suptilnog itatelja. Inkorporiranje pripadnosti, kroatocentrinosti, u Ramu uramljenoga, dvojnosti ivljenja, esencijalna ocjena omeenosti, za pjesnika ne stoji, pjesnik pripada
1 Glibo, Rajko, pripovjeda, pjesnik, dramski pisac, pisac udbenika i esejist (Donja Vast kraj Prozora, 24. listopada 1940.). Osnovnu kolu zavrio je u Uzdolu i Prozoru, Nadbiskupsku klasinu gimnaziju pohaao je u Zadru (1956.-1959.), Viu pedagoku kolu zavrio je u Mostaru (1968.), diplomirao na Filozofskom fakultetu u Sarajevu (1972.), Magistrirao iz povijesti i teorije knjievnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1986.), gdje je doktorirao temom Strukturne osobitosti narodne knjievnosti i knjievno stvaralatvo Ive Andria (1990.), redovni profesor na Pedagokom fakultetu Sveuilita u Mostaru, istraiva na polju filologije i dobitnik mnogih nagrada, 2008. imieva nagrada za zbirku Oitovanja i ukupno knjievno djelo...
| 263
onima koji ga itaju: Nema te moi koja moe ubiti dobroga pjesnika. (Rajko Glibo, misao izreena 7.1.2009.). Stilizirani epitetoni, poetini sklopovi rijei, krcato raspjevani, verbalistike Glibina pjesnikoga rukopisa, zvijezde zvjezdanim pjesnikim kozmosom. Koliko leta iznad grobnih mjesta ivota, doivotne robije, dan za danom dok prodire zvijer-postelja. Korak za korakom, umjesto klonua, knjievno za imievu nagradu djelo, probuenog iz gluhoga i dalekog onkraja, pjesnika s imenom pjesnika na usnam (Fabijan Lovri), prva rije, rije upita o recenziji stihovezne zbirke, vezene nitima bolesnike postelje. Lirske minijature poezije zreloga izraza, evokacije surove neminovnosti, prolaznosti za u neuj ubita oka, u poetak toke, lajtmotiv domiljanja s dubokim smislom pjesnikog sazvuja pred zlokobnim tutnjem ivotnoga neba nad njim... Doe smrt i sjede (P . Gudelj), ustade i ode, Bog drugi imade naum - nije ostavio trag u hrvatskoj knjievnosti, Rajko Glibo je ostavio i ostavlja knjievni put, svjedoanstvo tomu je i zbirka to se uti, razvijanje pjesama izmeu stanki od antibiotika, kisika, inzulina...ivotne zadatosti, tvorbe dozidavane, zbirke, stihovani romani ivota (aklina K.), ivotni pjesnopis umjetniko pomicanje ka gore, latenje rijei do bljetavog sjaja pjesme. U poetku bi rije. Rajko, svratite rijei za upjesmititi se, lijenicima za prstom na elu nainiti kri, prekriiti se... pjesme odagnae bolest. itajui natuknicu prije autoriziranoga teksta za Hrvatsku enciklopediju BiH, crticom Mala elja: Ova e knjiga svjetlo dana ugledati posmrtno. Ostaje elja da zrnca sunca iz nje pajdai po peru u svom vremenu proeljaju, zbace sa njih prainu i osunaju ih. Svaki sud o pjesmi zainjen je raspoloenjem prosuditelja i itatelja sa kojim prilaze pjesmi. Zato svakom od njih dobro raspoloenje elim, ja koji odlazim i pjesme koje ostaju. Pjesnik i knjievni teoretiar Rajko Glibo naini svoj knjievni steak.
Ruica Ivi
Pjesnici su uenje u svijetu

Marko Luki: Probueni sretnik, vlastita naklada, Pula 2008.1
Ovaj stih A. B. imia bilo je prvo to mi je palo na pamet kad sam proitala ovu knjigu Marka Lukia Probueni sretnik. Pa kakav je to ovjek, odakle ta snaga, rekla bih iskonska potreba ovjeka da pobijedi zlo, da izae na svjetlost iz mraka, iskae svoju duhovnu snagu, izazov ivotu jer za njega IVOT JE LIJEP! Ovaj njegov stih saet u Magistralama zvui kao poruka, kao poanta ove knjige poezije i poetske proze. On je doista zauujua ljudska snaga. U knjizi je reena iskonska i neunitiva mudrost ivljenja utemeljena na ljubavi i na britkosti uma. Njegovi stihovi imaju prizvuk sentencije: ... nije svanue kad svane ovjeku pred oima, nego u umu. To je poezija unutarnjeg naboja, punine, teine i esto biblijske strogosti. Vjerojatno i zato jer su mu navodi iz Biblije esto temom ili motivom. Putujemo. Prijevozom besplatnim? Ne! Ide Dan naplate putarine; naplate konane, na krajusretni li su oni to uteevinu imaju. Ili ... blago onom koga nije strah, teko onom koji se ne boji.
1 Marko Luki je roen 10.03.1959. godine u Sivi, Usora. ivio je kao poslovni ovjek u Vodnjanu u Istri dok mu se nije u prometnoj nesrei (12.11.1992.) ivot prelomio. Bio je u komi tri mjeseca, a onda, Bojom milosti, probudio se, spoznao da je nepokretan, ne moe govoriti invalid. Kako sam kae: Otad, ivot mi se mijenja do neprepoznatljivosti. Devedeset i pete poinje pisati stihove jedva pomiui prste. Prelomilo se tijelo, ali nije duh. Piui zahvaljuje Bogu na darovanom ivotu punom vjere i optimizma koji zrai iz invalidskih kolica probuenog sretnika. Danas ivi i radi u Varadinu. Objavljivao je poeziju samostalno i skupno. Od samostalnih izdanja zapaene su mu zbirke Porasti i budi dijete, Probueni sretnik i druge, a uskoro izlazi iz tiska autobiografski roman.
| 265
to su njegovi unutarnji motivi za takvu ustrajnost u ivotu koja ga pjesniku vedrim ine? TO JE LJUBAV, a osobito ona prema Bogu Spasitelju, prema blinjemu. On ljubav pie velikim slovom jer i palog ovjeka ona uzdie. Na izvoru dvije ljubavi ive - jedna za Boga Stvoritelja, druga za dragu, dragana koji ivot raaju. Ona daje ivotu snagu i smisao. Da nije bilo mudrosti, teko bi bilo ovjeku koji tijelom pade, duhom ustati. Ovu njegovu divnu misao vie govore njegove bistre oi, djeakog pogleda, nego rijei. Umijee je ivjeti, a istovremeno i jednostavno. On kae: ivot ili smrt, to eli na dar -biraj, izbor je lagan. Marko je pjesnik i imievski nevezanog stiha. On ne sputava zamah njegovoj misli, ne robuje formi. esto u njegovom osebujnom jeziku nalazimo neuobiajene stilske sklopove koji daju pjesniku i profinjenost njegovim mislima. Vidan je kontrast u izriaju u slubi jasnoi i jednostavnosti misli, ali i oksimoron koji nam ne doputa brz prelet oima onog to itamo: ... mudro gledaj, kao ovjek slijep. Antitezom pjesnik postavlja pitanja i daje na njih odgovor. I inverzija ini odliku njegova stila, rabi je esto, epski, to daje boju patine vremena (BATINA, str. 17). Ne izrie korijen iz grane, Nit ovisan o granama je; Sa granama ili bez, korijen isto traje. To zvui narodski mudro, a narodnu mudrost glaala su stoljea i stoljea. Rije mu katkad padne teka kao bat, da zaboli, katkad prhne, laka kao ptica. Svaka se lijepi za duu snagom unutarnjeg doivljaja. Malo je rijei u njega to tugu znae. Okosnicu njegove leksike ine one to znae IVOT JE LIJEP! Tako je nastao i njegov Sonetni vijenac. Sonetni vijenac asocijacija na velikog Franca Preerna u kojem je pjevao o nesretnoj ljubavi prema Juliji Primicovoj. A Markov - njegov nosi naslov IVOT JE LIJEP . U toj poetskoj formi iznio je renesansno raskono tvrdnje da je tomu zaista tako. To su pouke i poruke za mlada ovjeka i starog mudraca (str.61) . U njemu emo nai njegovu iskrenu brigu za svakog, poziv na preispitivanje savjesti i upravlja nas na Spasiteljev put. U 5. sonetu u vijencu, pjesnik, spoznavi tamnu stranu ivota, preporua budi vidljiv sunevim zracima, junaki silno i ustro. Ti stihovi nas nose, guraju u ivot, smjelo. To je poticaj da se dobije svaka trka sa ivotom (str. 64). Jo jedan od motiva je istina. Po Lukiu, samo hrabri nalaze ljepotu ivota u ljepoti istine. To je vatra na kojoj se dua grije. Snaga ivota je duh druge Energije s velikim E, a ona se ne troi, ne prestaje. To je Boja Energija. Svaki je sonet, i magistrale, izglaan, matoevski formiran.
Motivi i teme su i njegova djeca kojoj se obraa njeno, oinski brino pokazuje put. Roen je u Sivi. Iz Usore je otiao kao mlad ovjek u svijet. Rodno selo mu je ostalo kao trak sunca, toplina u dui. Sjeanje na baku Jelicu i bosonogo djetinjstvo, obilje njene ljubavi i svih onih koji su ga okruivali u rodnom domu (BATINA, str. 17). Nevjerojatan je i neponovljiv optimizam Lukiev. On sam kae: ivot je poput stakla lomljiv je. Ali ne mora zavriti kao slomljeno staklo. Jer se ivotne krhotine mogu ulijepiti u novi ivot. Samo je potrebno koristiti pravo lijepilo.
| 267
Stjepan Tomi
Svjetlo u tminama
Miljenko Stoji, Rije po rije, DHK HB FRAM-ZIRAL - Dan, Mostar-Zagreb, 2007.
Suvremeni hrvatski knjievnik Miljenko Stoji (1960) u svojim knjievnim petim po redu ogledima Rije po rije, na jedva neto malo vie od 200 stranica, uspio je napraviti panoramu jednog dijela hrvatske literarne produkcije u posljednjih desetak godina (1997 - 2007). Tih 66 ogleda podijeljeni su u tri dijela: Putem polako (29), Okvir za snove (23) i Blizini u susret (14). Vie od polovice (36) prikaza napisano je 2004./2005. godine odnosno pet estina (51) u razdoblju 2002. - 2005. Autor pie o razliitim profilima knjiga, no ipak ponajvie o pjesmotvorima (30), a potom o romanima (17) i zbirkama pripovijedaka (10), te knjigama raznolikog karaktera (9), meu kojima ima memoara, znanstvenih studija, epigrama, literarnih istraivanja itd. Miljenko Stoji priznata je veliina hrvatske literarno-teoloke scene (lan je Drutva hrvatskih knjievnika Herceg-Bosne i Drutva hrvatskih knjievnika), a tome u prilog govori i injenica da je podosta njegovih djela prevedeno na vie europskih jezika (poljski, njemaki, engleski, talijanski, francuski, panjolski). Dosad mu je tiskano est pjesnikih zbirki, po jedan roman i zbirka pripovijedaka, te etiri knjige ogleda, a kad se tome doda i est slikovnica, pa niz prijevoda i multimedijalnih aktivnosti, onda je jasno da pred sobom imamo rijetku i dragocjenu pticu. Meni osobno, i prije itanja pojedinih tekstova, ve na prvi pogled, posebno su se svidjeli naslovi osvrta, koji (obino) jezgrovitom sintagmom ne samo opisuju nego i nasluuju, pa ak i prosuuju djelo, a kao ilustraciju navodim ovih nekoliko: Nevino opasna (o poeziji Vesne Parun), Sliku svoju ljubim (o romanu Ivana Supeka), Prolupali zapisi (o romanu Ratka Cvetnia), Traga za obrisima (o raspravama Antuna Luia), Pomrina zvijezde (o ispovijestima Kineskinje Xue o komunizmu), Ima onih kojih nema (o pjesmama tijekom rata nestalog Frane Jezidia) itd. Iitavajui pjesnika djela, Stoji se na sebi svojstven nain vrsto dri osnovnih temelja svake dobre pjesme, tj. novoga jezika, novih slika, novoga iskustva i ritma, dakako o naim starim svakodnevnim ivotnim fenomenima, pa mu stoga nije nimalo teko prepoznati nove vrijednosti i u totalnim anonimusima. Osim toga iz njegovih kritikih ogleda jasno - gotovo u svakom retku - izbija na vidjelo ne samo njegov na najboljim uzorima formiran literarni ukus (iako o ukusima nikada ne treba raspravljati) nego i ono bitno ljudsko, to je posebno volio naglaavati jedan od najveih svjetskih knjievnika uope, Lav Nikolajevi Tolstoj: etiki ili vrijednosni stav. Ljudsko bie bez njega slino
je osamljenoj kravi, koja u poneto tmurnije predveerje bez uvara pomamno pase djetelinu. Kraj te prie dobro je poznat: prederat e se, naduhnut e se i crknut e. I kakvi su onda estetski uici u tome to je djetelina bila predivno tamnozelena, a krava ne samo sita nego i od skupocjene sorte, te ljupkost njezina predivno okruglog buraga i ritminog batrganja nogama dok je crkavala. Dobro, de gustibus ..., neki e i u tome vidjeti prvoklasan performance. Najjasnije e to rei zapisujui impresije o Vesni Parun: Dananjim suvremenim hrvatskim kritiarima i intelektualcima moda bi se vie dopadao neki drugi pjesniki izraz nego to je to u pjesnitvu Vesne Parun. Premalo je u nje hermetinosti, mraka, a puno svjetla, igre, podbadanja, jasnog ivotnog stava. Svojim pjesnitvom ona ne pokuava iznijeti talog svoga duha ve njegove dvojbe i mukotrpna probijanja kroz svakodnevne ivotne dogaaje. Na taj nain ona je suvremena nositeljica tradicionalnog hrvatskog pjesnitva, koje se uporno probija kroz zablude suvremenosti prema svome cilju. A taj je cilj sa svojim narodom bdjeti nad zajednikom slobodom i nad slobodom cijeloga svijeta (11). Stoji se voli poigravati rijeima i slikama, voli ih izvrtati ili, kako bi to rekao Viktor klovski, uneobiavati pa i poentirati. Prikazujui Supekove Haake protokole, zakljuuje: Supek nije alio pera i osjeaja da bi se nakon toga mogao slavodobitno pogledati u zrcalo, citirajui ga sa svojim kratkim komentarom: SFR Jugoslavija uvela je socijalistiko samoupravljanje. Da se to razvilo, bez ake partije, Slovenci, Hrvati, Srbi, Bonjaci, Crnogorci, Makedonci i Albanci uli bi u europsku zajednicu kao avangarda, protutea amerikoj globalizaciji. Stvarno dubokoumno rijei (78). Ili kad zapoinjui osvrt na Grassove memoare (Dok ljutim luk) pie: Malo sam umoran od velikih djela i velikih knjievnika ... itatelju koji dri do vrijednosti u ivotu zasuze oi od njegova ljutenja luka. Samoiv ovjek i samoiv umjetnik pokazuje mu se u svoj svojoj veliini. Proitati ovu knjigu, koja ima 280 stranica, a imala bi ih i vie da izdava nije smanjio slova i time opteretio itateljev vid, ili je ne proitati? Ako elite saznati neto dobro, okanite se itanja, no ako elite saznati kako ive vrhunski ljeviarski intelektualci u dananjoj Europi, svakako je proitajte (91). Grass je u mladosti bio nacist, poslije je postao tzv. lijevi naprednjak, to je sadrajno priblino isto to i komunizam (a znamo da su komunizam i nacizam u biti braa blizanci, moda nisu ba jednojajani), Kundera je, kako se pria, cinkario ak nepoznate studentske kolege, olohov se uresio tuim perjem, lijep broj njih bili su ininiri dua, a podosta suvremenih literata prodali su duu poludjelom duhu vremena. Varamo se ako mislimo da su faizam ili komunizam bili samo historijske pojave kojih vie nema i treba samo osuditi njihovo eventualno buenje. Nisu oni samo historijske pojave, oni su trajna stanja ponekih ljudskih svijesti. I doista, na svijetu u svakom vremenu postoji samo jedno: trajna borba izmeu dobra i zla, s tim da predstavnici zla redovito, as slabije as pak snanije, glume uloge drutvenih voa, ponajmanje u politici, koja je njihovo trajno pribjeite, nego jo i vie u tzv. duhovnim disciplinama. Ili, kako to sam Stoji lijepo pie: Razglabalo se nekada o dvama poelima koja vladaju svijetom: dobru i zlu. Kasnije se poela brisati granica meu njima (...) Zbog toga bih rekao da su sada na pozornici druga dva poela: poelo javnih glasila i poelo stvarnog ivota. Pribliavaju se i udaljavaju, a najvie udaljavaju. Istina je postala neto to se prodaje, pa esto moe biti zamijenjena lanom stvari (49).
| 269
Stoji nije samo pjesnik, romanopisac ili kritiar, on je i teolog, glasnogovornik Tvorevih zamisli o ovjeku. To je etika ili vrijednosna strana i suvremenog ivota i literature. Neki e rei da na etike vrijednosti nikada ne treba obraati panju - Croce je ak tvrdio da je literatura u tom sluaju obina kurva - jer su bitne jedino one druge, umjetnike. Ali to da radimo s umjetnou koja, da spomenem samo jedan paradoks, kao umjetniko djelo slavi drek izloen u staklenki ili slikarije majmuna koje se prodaju i po cijenama viim od stotinjak tisua kuna. Gdje je tu ljudska dua ili duevnost, a da duh ili duhovnost ni ne spominjem, tj. sve ono po emu se ovjek izdie iznad ivotinje. itajui djela pojedinih veliina, ovjek se doista poinje ozbiljno pitati: pa tko je tu lud ili kome noge smrde, ili - reeno narodski - kakve to haljine nosi domai, a podjednako i strani intelektualni car. U vremenima sveope ludosti, zbunjenosti, lanih veliina i skliskih vrednota, uistinu nam je potreban bilo kakav svjetionik koji e nas makar jednim bljeskom upozoriti na podvodne nemani, a Stoji neosporno jest svjetlo u ovim naim suvremenim tminama, svjetlo koje nam pomae da prepoznamo makar obrise stvarnoga literarnog ivota.
Vesna Hlavaek
Vjesnica nade
Uz slikovnicu Zdenke Jeli Planet Zemlja moj jedini dom
Kako sauvati ruj kadulje i vrijeska, ivu travu, majinu duicu to divno i dobro bilje naeg kra? Kako? udesan je, jedinstven tren koji provedemo na Zemlji naoj prelijepoj majci, sestri, dragani; bljetavilo boja godinjih doba, kovitlac zvukova: vjetra, morskih valova, kie; zamamnost mirisa uma i mekoa dodira livada obraslih biljem; slast okusa kupine i nara sve to nas opija neponovljivom ljepotomZagnjureni u lijepost bivanja, hvatamo dah, a ivot nepovratno protjee Predati ljepotu, mogunost uivanja u aroliji, potomcima naa je plemenita zadaa: odoljeti sebinim porivima, voljeti i uvati, kako bi to kazao pjesnik, jata ptica u letu, bijelih gleera led, / jablane to povija ih vjetar / sve noi punog mjeseca i zore maglene, bijele; ne dopustiti da nebo potamni, a vode presue, samo zato to elimo imati sve, i odmah Sve to je davno osjetila autorica slikovnice Planet Zemlja moj jedini dom Zdenka Jeli, i s puno se predanosti upustila u rad na podizanju ekoloke osvijetenosti tog divnog, razumnog, ovjeka, kako bi konano shvatio da su mu utoite, samo nakratko, posudili preci, i da ga, netaknutog, mora vratiti svojoj djeci! Okupila je mlade ljude oko sebe, u Eko-udrugu Movara, osmislila, u suradnji s njima, cijeli niz kazalinih predstava, izloaba, radnih akcijaOsvajali nas nai najmlai potaknuti Zdenkinim zamislima ljepotom pokreta, govora, glazbe; odjeveni u ivopisne kostime, utjelovili, na kazalinim daskama, ivotinje i biljke; zagrlili planet, i sve ljude na njemuSvojom nevinou dotaknuli nam srca i doarali ednost svekolike prirode potaknuli nas na razmiljanje Zdenka Jeli ne odustaje od borbe za bolji i ljepi svijet stvara i slikovnicu koja e, uvjerena sam, inventivnou likovnih rjeenja i snagom poruke doprijeti do svih dobnih skupina i jo jednom dokazati kako ima nade za na plavi planet sve dok postoje osobe koje su spremne sebe razdati za ope dobro A vjesnica nade Zdenka Jeli upravo je jedna od njih; prelistajte stranice to slijede i sami se uvjerite u to! I uvajte nam na jedini dom!
| 271
ljetopis
INTERVJU S POVODOM: prof. Zdravko urlan, glavni tajnik Internacionalne lige humanista lige za mir i svjetsko jedinstvo
Rat i tranzicija stavili su nas pred velike izazove i nedoumice

MOTRITA: Prof. urlan, ove godine navrava se 35. obljetnica Dubrovake deklaracije o miru i povjerenju koju su, krajem studenoga 1974., napisali utemeljitelji Internacionalne lige humanista. Moete li nam, u kratkim crtama, rei - to je ILH danas i kako ete obiljeiti ovu znaajnu obljetnicu? URLAN: Teko je u nekoliko reenica saeti sve ono to je prola Internacionalna liga humanista - od ideje do danas. Ipak u, u kratkim crtama, iznijeti samo neke od podataka, kako bi itatelji mogli stei to cjelovitiju sliku o ILH. Ideja o pokretanju osnivanja novoga pokreta za mir i svjetsko jedinstvo dananje Internacionalne lige humanista - potekla je od naega, u svijetu poznatog znanstvenika, filozofa, romanopisca, dramatiara (humanista 20. stoljea) svjetskoga ugleda, blagopreminulog akademika Ivana Supeka (Hrvatska). Po roenju humanist, po opredjeljenju antifaist, po djelovanju demokrat, nakon Drugoga svjetskog rata pridruio se meunarodnim pokretima za mir i dokinue nuklearnog oruja. Sudjelovao je na mnogim meunarodnim konferencijama za mir s kojih je uputio mnoge apele, uvijek podravajui naela opega i potpunog razoruanja. U cilju zalaganja za politiki pluralizam (demokraciju) kao uvjet za razoruanje, mir i blagostanje, 1966. pokrenuo je asopis Encyclopaedia Moderna kao glasilo za filozofiju znanosti i mir, zajedno s Jugoslavenskim pagvakim drutvom. Encyclopaedia Moderna imala je znaajan utjecaj u cijeloj zemlji. I ne samo to, kao rektor Sveuilita u Zagrebu od 1968. do 1970. i od 1970. do 1972. godine, poticao je reformu studija u skladu sa znanstvenom revolucijom i naelima humanizma. Na konferenciji Meunarodnoga udruenja sveuilita u Montrealu, u ljeto 1970., zalagao se za veu suradnju u promicanju razumijevanja izmeu raznih religija (razliitih politikih sustava), to bi proirilo put prema svjetskom miru. Prihvaen je njegov prijedlog da se ustanovi mjesto za suradnju izmeu sveuilita i ubrzo je otvoren
| 273
Interuniverzitetski centar u Dubrovniku (1971) s vie od 220 sveuilita kao lanova, kao primjer univerzalnoga duha znanosti i umjetnosti. MOTRITA: Dakle, Dubrovnik je mjesto roenja Internacionalne lige humanista URLAN: Tono tako. U Dubrovniku krajem studenoga 1974. godine, na inicijativu Ivana Supeka, sastao se bard mirotvoraca (Prvi meunarodni komitet humanista univerzalista): Ava i Linus Pauling (dvostruki dobitnik Nobelove nagrade 1952. i 1962), Philip Noel-Baker (nobelovac), Aurelio Peccei (predsjednik Rimskog kluba), Sophia Wadia (knjievnica). Nakon deset dana intenzivnog rada u Interuniverzitetskom centru dali su analizu tadanjeg svijeta i viziju eljene budunosti. Supekova naela humanizma saeta u 10 toaka, kao sastavni dio Deklaracije, postali su polazite za rad i djelovanje Meunarodnoga pokreta za mir i svjetsko jedinstvo - Internacionalne lige humanista. Njima su dodana razmiljanja Abdus Salama (nobelovca), Dalai Lame (nobelovca), Guylord P . Hruwela (poznatoga istraivaa iz Pensilvanije), koji, iz opravdanih razloga, nisu mogli nazoiti u razgovorima u Dubrovniku. Dubrovaka deklaracija razaslana je diljem svijeta i postigla je izvanredne pozitivne reakcije mnogih uglednih ljudi diljem svijeta, iji su komentari pretoeni na Kongresu Svjetskoga jedinstva u Filadelfiji. MOTRITA: Kad ste spomenuli Filadelfiju, to se sve dogaalo na Prvome svjetskom kongresu humanista? URLAN: Biti ili ne biti, za ljude postojati, ovisi o naim sposobnostima da razvijamo sveopu civilizaciju koja e teiti miru, opstanku i humanim osjeanjima., istaknuo je Ivan Supek, prvi predsjedavajui Kongresa i njegov prvi predsjednik, prigodom otvaranja Kongresa. Bez presedana, taj Kongres odran u Filadelfiji od 21. do 24. svibnja 1976., okupio je znaajne svjetske humaniste nobelovce sa svih kontinenata i, na promiljen nain, uspostavio prirodne osnove za pozitivan razvoj suvremene civilizacije, te stvorio nadu svim ljudima svijeta. Kongres je prihvatio Dubrovaku deklaraciju, koja se od tada zove Dubrovako filadelfijska deklaracija. Uz tu Deklaraciju, razvijena je i prihvaena Dubrovaka izjava i Dubrovaka deklaracija o povjerenju. Kongres je utvrdio STATUS Internacionalne lige humanista. Neovisna, neutralna od vlasti, politike, religije. Djeluje u svim dravama gdje se ukae potreba. Internacionalna liga humanista nije ni amerika, ni engleska, ni jugoslavenska, niti bilo koje zemlje iz koje su idejni tvorci, ve INTERNACIONALNA, sa sjeditem u onoj zemlji koju odredi Kongres ILH i koja ponudi uvjete za rad i djelovanje misije, bez mijeanja u misiju. Internacionalna liga humanista ima status meunarodne organizacije od javnog interesa, s ciljem da zastupa interese svih graana i radi na promicanju mira u svijetu. Liga je ustanovljena s namjerom da se planovi za mir ostvare diljem svijeta u njegovom punom smislu. Sve to je potrebno za dostizanje svih ovih svjetskih tenji saeto je u
Dubrovako filadelfijskoj deklaraciji i Deklaraciji o povjerenju koje predstavljaju akcelerator evolucije istinske civilizacije. MOTRITA: Kojim ete aktivnostima ove godine obiljeiti 35. obljetnicu Internacionalne lige humanista? URLAN: Planiran je niz aktivnosti na planu obiljeavanja 35. obljetnice Internacionalne lige humanista, meu kojima u spomenuti najvanije: Odravanje Svjetskog kongresa jedinstva humanista posveenog dvjema krucijalnim temama dananjice, a to su Djeca svijeta ranjenog djetinjstva (djeca bez djetinjstva) i problemima odgoja i obrazovanja za 21. stoljee Obrazovanjem protiv siromatva odgojem protiv nasilja do kulture mira. Kongres e se odrati od 23. do 26. listopada 2009. godine, u Dubrovniku. Za predsjednicu Internacionalnog komiteta majki solidarnosti za djecu svijeta ranjenog djetinjstva, imenovana je ga Jadranka Kosor. Za predsjednicu Komiteta majki solidarnosti za Republiku Hrvatsku imenovana je prof. Dubravka uica. Drugi znaajan dogaaj koji planiramo organizirati krajem rujna 2009. godine jest Mala olimpijada sporta i kulture mira Juan Antonio Samaranch, uz sudjelovanje mladih i sportskih veterana iz drava Zapadnog Balkana. Planirano je da mladi budu srednjokolskog uzrasta. Svaka drava predstavit e se s 11 srednjokolaca, 3 veterana iz nogometa i 3 olimpijske legende. Razumije se da e tu sudjelovati velik broj ostalih strunjaka i simpatizera mira i sporta. Trei dogaaj odnosi se na obiljeavanje Dana Internacionalne lige humanista, od 21. do 24. svibnja 2009. godine. Tim povodom, u Dubrovniku e se odrati Sveana akademija posveena miru, zatiti ljudskih prava i dostojanstva. Na Akademiji e sudjelovati poznate osobe iz oblasti ljudskih prava, slobode i misije mira Internacionalne lige humanista. Sudionicima e se posebno obratiti laureat odvjetnik Josip Muselimovi, dobitnik Zlatne povelje Linus Pauling s Plaketom i Znakom, u znak trajne zahvalnosti za njegov humani i etiki pristup obrani obespravljenih, pod nazivom Potovani suci, zato?. Sveana ceremonija proglaenja g. Josipa Muselimovia Internacionalnim odvjetnikom obespravljenih, uz uruenje ranije dodijeljenih priznanja, odrat e se u Mostaru, najvjerojatnije, 7. lipnja. Priznanja e uruiti dr. Elisabeth Rehn, predsjednica Internacionalne lige humanista. Prema propozicijama i Pravilima o nominiranju, valorizaciji nominacije i izboru nije doputeno davati obrazloenje prije slubenog izbora. MOTRITA: Ve dulje vrijeme Internacionalna liga humanista istrauje najpovoljnije lokalitete za otvaranje Meunarodnog centra za sport i kulturu mira koji bi nosio ime Juan Antonio Samaranch. Imamo nekih naznaka kako bi to mogao biti lokalitet sadanjeg rekreacijskog centra Buna. O emu se, zapravo, radi? URLAN: Poznato je da je Peti kongres Internacionalne lige humanista odran u Dubrovniku od 23. do 26. listopada 2005. u znak priznanja za doprinos miru u svijetu za vrijeme njegova mandata na elu MOK-a, NJ. E. Juana Antonia Samarancha proglasio
| 275
Humanistom 20. stoljea i prvim poasnim veleposlanikom sporta i kulture mira, uz najvia humanistika priznanja. Internacionalne liga humanista odobri Ligi koritenje njegovog imena i lika za razvijanje mira, solidarnosti, borbe protiv droge i nasilja u korist stvaranja mostova prijateljstva meu mladima diljem svijeta, kroz razne oblike djelovanja s mladima putem razvoja amaterskog sporta. Na temelju Projekta koji smo uradili na spomenutu temu, NJ.E. Juan Antonio Samaranch dao je EKSKLUZIVNO PRAVO Internacionalnoj ligi humanista da se moe koristiti njegovim imenom i likom, na nain kako to Liga humanista radi, sa zatitom i koritenjem lika i imena svojih osnivaa. Za zatitu svoga lika i imena osobno je zaduio glavnoga tajnika Internacionalne lige humanista. U elji da stvorimo Meunarodni centar za mlade koji bi se odgajali u duhu mira i prijateljstva, pod imenom Juana Antonia Samarancha, od 2006. godine do danas, traimo lokaciju koja bi zadovoljila kriterije za jedan takav centar. Prema naim propozicijama, najvie bi odgovarao lokalitet Bune, o emu smo informirali gradonaelnika Mostara, predsjednika Vlade HNK/, te naega laureata iz Mostara gosp. Josipa Muselimovia. Hoe li svi ovi i drugi subjekti moi, znati i htjeti prepoznati znaenje jednog ovakovog centra za sveukupnu afirmaciju ne samo Mostara ve regije, drave BiH, pa i zemalja u okruenju, ostaje vidjeti. Oni su na potezu. Poslije njih idemo u Hrvatsku. MOTRITA: Koje nam najznaajnije planove i programe, uz ove ve spomenute, moete istaknuti kao prioritetne u ovoj godini? URLAN: Vie je aktivnosti koje se odvijaju u okviru Internacionalne lige humanista i pod pokroviteljstvom Lige. Spomenut u samo neke od njih: Prvo, ustrojavanje naega Internacionalnog univerziteta Philip Noel-Baker u sveuilinu ustanovu internacionalnog tipa po Bolonjskoj deklaraciji, s fakultetima za turizam i hotelijerstvo, za informatiku i aktuarstvo, za biznis i menadment i druge, s vlastitim Institutom za znanstveno istraivaki rad i razvoj. Na ovom planu imamo veliku znanstvenu i pragmatinu potporu od Sveuilita u Dubrovniku, koje je prvi potpisnik Sporazuma o suradnji. Drugi, izuzetno vaan projekt jest ukljuivanje Internacionalne lige humanista u proces odrivog povratka u Bosni i Hercegovini, uz primjenu svoga vlastitog projekta Istinom do odrivog povratka. Naa je elja da se svi vrate na svoja ognjita, pod uvjetima koji odgovaraju dostojanstvu ovjeka 21. stoljea. Trei projekt, koji se nastavlja iz godine u godinu, jest zatita djece od zloporabe i nasilja, zatita zdravlja graana, borba protiv droge i nasilja, ukljuivanje mladih u demokratske procese u BiH, itd. etvrta aktivnost koja nas preokupira jest Humano i etiko upravljanje okoliem, zatita prirodno atraktivnih resursa od zagaenja i unitenja. Otvaranje edukacije za mlade pod nazivom Humani i etiki preduvjeti za izgradnju pozitivnog odnosa prema okoliu. Odgoj i obrazovanje mladih u osnovnim kolama za zdrav okoli te niz drugih nespomenutih programa i projekata.
MOTRITA: Poznato je da ste 2008. obiljeili 30. obljetnicu kako Liga bira i promovira pojedince, organizacije i institucije iz zemlje i svijeta te dodjeljuje odreena priznanja. O kakvim se priznanjima radi, kako se biraju dobitnici i dodjeljuju priznanja? URLAN: Od 1978. do danas, svake godine po posebnim kriterijima, metodologiji i Pravilima, obavlja se nominacija, selekcija i dodjela priznanja laureatima koji su ispunili traene kriterije iz podruja znanosti, kulture, ljudskih prava, socijalne politike, umjetnosti, liderstva i drugih nespomenutih podruja. Svaka oblast ima svoje priznanje od Zahvalnice, Diplome, Plakete, Zlatne znake, do najviih priznanja koja nose ime naih utemeljitelja, kao to su Povelja Linus Pauling, Povelja Philip Noel-Baker do poasnih priznanja, poput Ambasador sporta i kulture mira, Internacionalni odvjetnik obespravljenih, Dravnik desetljea, stoljea, i sl. Od nominacije do izbora ponekad zna proi dosta vremena. Nakon to netko od uglednih osoba (fizika ili pravna) nominira kandidata, tada se, putem elektronske pote, na adrese 11 15 osoba iz vie zemalja, koje su iz odreenog podruja iz kojeg se kandidat nominira, koje ne znaju jedna za drugu, trai miljenje. Ako od 15 lanova odabranih za ocjenu nominacije 14 da pozitivnu ocjenu, kandidat je proao. Ako se dobije manje od 14 glasova, kandidatura se moe ponoviti, ali za iduu godinu i s promijenjenim lanovima. Tako od nominacije do izbora, za neke traje izbor dvije godine, tri, pa i etiri godine, dok nisu u prvome krugu dobili glasove. Do sada su Povelju Linus Pauling dobili: Sveti Otac Ivan Pavao II., Juan Antonio Samaranch, dr. Mahathir bin Mogamad (Malezija), acc. Luko Paljetak, acc. Ivan Supek, msgr. dr. Franjo Komarica, acc. Seid Hukovi... MOTRITA: Kako sa stajalita misije Internacionalne lige humanista, njezinih humanih i etikih naela, ocjenjujete dananje nae drutvo? URLAN: Pa, bilo bi bolje da ste pitali g. Josipa Muselimovia, naega v.d. predsjednika Internacionalnog komiteta za humanizam, etiku, zatitu ljudskih prava i drutveni poredak, koji bi Vam najbolje dao ocjenu moralnosti drutva. to kazati? Neizljeiva gangrena bolesne politike i nadobudnih politiara zahvatila je nae drutvo - od vrha do dna. Posvaana politika uvela nas je u jednu vrstu mirnodopskoga drugog rata najnie razine i grubih udaraca. Ne puca se, ali se ratuje ubojitim rijeima od kojih se, takoer, moe poginuti. Uli smo u neku vrstu poslijeratnog rata, koji je veoma okrutan i opasan za izgradnju zdravih drutvenih odnosa. Rat i tranzicija su, umnogome, izokrenuli uobiajena pravila drutvenih ponaanja i stavili nas na taj nain pred velike izazove i nedoumice. Kako pobijediti Sedam smrtnih grijeha suvremene civilizacije, kako ih je definirao Mahatma Gandi: 1) bogatstvo bez rada; 2) uitak bez savjesti; 3) znanje bez karaktera; 4) posao bez morala; 5) znanost bez ovjenosti; 6) religija bez rtve; 7) politika bez naela. Kako ove smrtne grijehe pobijediti?!
| 277
Mira Pehar
Kronika kulturnih dogaanja u Mostaru

prosinac 2008. oujak 2009.
01. 12. Otvorena izloba slika i keramike Obucimo strailo Smajila Bate Bostandia slikara iz Sarajeva u Centru za kulturu. 02. 12.Odran sveani koncert kvinteta Simfonijskog orkestra Mostar pod nazivom Miris ene u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. Izvoena je filmska glazba. 02. 12. - 03.12. Festival poljskog kratkometranog i animiranog filma pod nazivom Najbolje iz Poljske u OKC-u Abraevi u suradnji s Veleposlanstvom Republike Poljske. 03. 12. Prireena prodajna izloba radova djece s posebnim potrebama Ustanove Loss Rosalles u Centru za kulturu u povodu Dana invalidnih osoba. 04. 12. Lutkarsko kazalite Mostar izvelo djeju predstavu u povodu sv. Nikole u Galeriji Kraljice Katarine Kosaa. 04. 12. Promovirana knjiga autorice Julienne Eden Bui Tvoja krv i moja, u organizaciji Matice hrvatske Grude u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. U programu sudjelovali: Julienne Eden Bui, Zvonko Bui, fra Ante Mari, Tatjana Feher, prof. Mirjana Pavlovi i Petra Bui. 04. 12. Odrana projekcija filma Simone de Beauvoir suvremena ena u reiji Dominique Gros u OKC-u Abraevi. 05. 12. Predstavljena monografija Marina Topia u kongresnoj dvorani hotela Ero. Monografiju su predstavili: prof. dr. Ljerka Ostoji, likovni kritiar Ante Karaman, fra Jozo Zovko i Gradimir Gojer. Glazbeno doprinio Katedralni zbor pod ravnanjem maestra Dragana Filipovia.
07. 12. Odran sveani koncert KUD Rodo i KUD Jasenica u povodu boinih blagdana u HD hercega Stjepana Kosae. 08. 12. Odran Boini koncert u organizaciji UHA KUD Mostar u HD hercega Stjepana Kosae. 08. 12. - 14. 12. Tjedan ekog filma- retrospektiva filmova Jirija Menzela u prostorijama OKC- a Abraevi u suradnji s ekim Veleposlanstvom. 10. 12. Odrana 58. Napretkova boinica na kojoj su se okupili djeji zborovi. Ovom prigodom predstavljen je i novi jedanaesti Napretkov boini kalendar. 11. 12.Odran okrugli stol pod nazivom Problemi visokog kolstva u BiH u organizaciji HIZ- a Mostar, u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. 11. 12. Predstavljena zbirka pjesama Dok nas rujni osvit izgovara autora Ivana Vidovia iz Travnika u Klubu prijatelja knjige krinja. Knjigu je predstavio recenzent fra Pavo Filipovi. 11. 12. Premijerno izveden poetsko- scenski kola pod nazivom Lijepo i bijelo cvijee koje pristaje njegovoj ljepoti na stihove grkog pjesnika Konstantina Kavafija, za scenu priredio Salko ari, u Centru za kulturu izveli glumci Nedad Maksumi i Diana Ondelj Maksumi. 12. 12. Otvorena izloba likovnih radova studenata zavrnih godina i apsolvenata studija likovnih umjetnosti u FBiH u Galeriji kraljice Katarine Kosaa, u organizaciji Federalnog ministarstva obrazovanja i znanosti. Izlobu je otvorila ministrica Meliha Ali. 15. 12. Odran Boini koncert Gimnazije fra Grge Martia u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. 16. 12. Tradicionalni boini koncert priredili su uenici i profesori Glazbene kole Ivana pl. Zajca iz Mostara u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. 16. 12. Organiziran sveani doek Betlehemskog svjetla uz odravanje prigodnog programa u Velikoj dvorani HD hercega Stjepana Kosae u organizaciji izviaa Radobolja. 16. 12. Odrana bh premijera dokumentarnog filma EKV- da je bilo nekad u klubu Oxygen u Biospheri . Redatelj filma je Duan Vasi. 16. 12. Otvorena izloba pod nazivom Bugarska prirodna i kulturna batina pod zatitom UNESCO-a u organizaciji Ureda za meunarodnu suradnju Univerziteta Demal Bijedi i Veleposlanstva Bugarske u Centru za kulturu. Izlobu je otvorio veleposlanik Republike bugarske u BiH Andrey Transki.
| 279
17. 12. Sveani boini koncert Boi u Mostaru odrala Hrvatska glazba Mostar u HD hercega Stjepana Kosae. Koncert su uveliali izmeu ostalih Katedralni djeji zbor Slavuj, Paul Coleman, Josip Bila, ima Jovanovac i Alen Nieti. 17. 12. Premijerno izvedena predstava Ujak Vanja na Maloj sceni HNK Mostar, u reiji Nine Kleflin. Igra cijeli ansambl HNK Mostar i prvak drame HNK Split Ilija Zovko kao gost. 18. 12. Odran je boini koncert klapa pod nazivom Hercegovini s ljubavlju i ujedno sveano obiljeena 120 godina Hrvatskog glazbeno- pjevakog drutva Hrvoje. Na koncertu je nastupilo esnaest klapa u HD hercega Stjepana Kosae. 19. 12. Premijerno izvedena monodrama Jackie u izvedbi Snjeane Martinovi, po tekstu nobelovke Elfride Jelinek u Mostarskom teatru mladih. 19. 12. Odran tradicionalni boini koncert zbora Splitskih lijenika pjevaa i prvaka Opere HNK Split u HD hercega Stjepana Kosae u organizaciji Matice hrvatske Mostar pod nazivom Koncert za maestra kojim se maestru uteju uputila poruka potpore. 20. 12. Boinu veer knjige i knjievne rijei organiziralo je Drutvo hrvatskih knjievnika Herceg-Bosne u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. U programu su sudjelovali Slavo Bago, Iva Nui, Josip Mili, Vesna Hlavaek, Anto Stani, Ruica Hrnjka, Miljenko Stoji, Marina Kljajo Radi, Petar Mili i Dragan Marijanovi. 21. 12. Odran tradicionalni Boini koncert pod nazivom Na dobro vam doao Boi i sveto poroenje Isusovo u HD hercega Stjepana Kosae u organizaciji Stela media. Najljepe boine skladbe izveli su Tereza Kesovija, Jacques Houdek, Mario Zovko, muka klapa Kr, Katedralni mjeoviti boini zbor, te Djeji zbor Slavuj.Glazbom je izvoae pratio Simfonijski orkestar Mostar kojim je ravnao Stipica Kalogjera. 23. 12. Otvorena prodajna izloba radova u ast blagdanima, bogatstvo razliitosti djela u galeriji Virus Umjetnost u duhu Boia. 07. 01. Prireen Boini prijem i otvorena prigodna izloba slika Gorana i Dejana Kosania u Galeriji Svetozar orovi u povodu obiljeavanja pravoslavnog Boia, u organizaciji SPKD-a Prosvjeta Mostar. 08. 01. Odran sveani koncert u povodu obiljeavanja pravoslavnog Boia u HD hercega Stjepana Kosae u organizaciji Eparhije Zahumsko- hercegovake i primorske i SPKUD Gusle. 09. 01. Odrana knjievna veer u sjeanje na knjievnika Dragana imovia u povodu 2. obljetnice smrti u Klubu prijatelja knjige krinja.
14. 01. Predstavljena knjiga Ve vieno autora eljka Ragua u organizaciji pastoralno- informativnog lista hercegovakih biskupija Crkva na kamenu u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. Knjigu su predstavili dr. Ratko Peri, biskup, dr. Ivica Lui, dr. Boo Golua i autor eljko Ragu. 15. 01. Otvorena samostalna izloba akademske slikarice Ivane Radi pod nazivom Kralj je gol u Galeriji Virus. Slikaricu je inspirirao mit o nastanku aha, a izlobu je otvorio akademski slikar Mario unji. 24. 01. Izveden autorski komad Velimira Peninika - Njiria Kome glumi stand up komedija podnaslova Crno nam se pie. Njiri progovara o stanju u kulturi, kazalitu i poloaju glumca. 25. 01. Izvedena plesna predstava Genesis u OKC-u Abraevi. Ova jedinstvena plesna predstava ukljuuje step, jazz, moderne plesove, balet i hip-hop. 28. 01. Premijerno izveden poetsko - scenski kola, na stihove mostarskog pjesnika Osmana ikia pod nazivom Na rumene rue grani u Centru za kulturu. Projekt je za scenu pripremio Salko ari u povodu 130 godina od roenja ovog pjesnika. 29. 01. U Klubu Galerije Aluminij otvorena izloba Inicijacije kroz anime akademske grafiarke Ane Bili Prskalo. Izloba sadri slike i pjesme povezane tekstom u zaokruenu cjelinu. 30. 01. Odran plesni koncert u organizaciji PK Romantik iz Mostara u HD hercega Stjepana Kosae. U programu sudjelovalo 250 plesaa. 02. 02. Odigrana lutkarska predstava Djeja arolija Lutkarskog kazalita Bosanska Gradika u HD hercega Stjepana Kosae. 02. 02. Promovirana zbirka poezije Na putu ka jugu pokojnog Sinie Jokia, u Centru za kulturu. Zbirku su promovirali knjievnici Nusret Omerika i Alma Fazil Obad. 03. 02. Predstavljena zbirka poezije Veselka Koromana Stariji od vremena u Galeriji kraljice Katarine Kosaa, a u organizaciji Matice hrvatske Mostar. U programu su sudjelovali: prof. dr. Ljerka Ostoji, mons. dr. Ratko Peri, dr. sc. Perina Mei, prof. dr. Pero imunovi i sam autor. Program je vodila Misijana Brki. 05. 02. Otvorena izloba poznatog mostarskog akademskog slikara Jusufa Juse Nikia u Gleriji Michelangelo . Pred velikim brojem ljubitelja umjetnosti i njegovih potovatelja. Izlobu je otvorio akademski kipar eljko Mari. 05. 02. Odrana veer poezije pod nazivom Pjesnici o ljubavi, koju je organiziralo Drutvo hrvatskih knjievnika Herceg- Bosne u suradnji sa Gimnazijom Mostar . Sudjelovali: Josip Mili, Vesna Hlavaek i Marina Kljajo Radi u Gimnaziji Mostar.
| 281
06. 02. Odran koncert pod nazivom 15 godina Plesnog studija Mo stars u HD hercega Stjepana Kosae. Veer su uveliali i njihovom slavlju se pridruili Plesni studij Romantik, Flash, B- dance, Baletna kola Free style, Djeji zbor Pavarotti i dr. 09. 02. - 11. 02. Upriliena projekcija dugometranog igranog filma uvari noi bh redatelja i scenarista Namika Kabila u OKC-u Abraevi. 12. 02. - 13. 02. HNK Mostar izvelo predstavu Ujak Vanja redateljice Nine Kleflin iz Zagreba na Maloj sceni HNK. 13. 02. Otvorena izloba slika, grafika i skulptura diplomiranih studenata Nastavnikog fakulteta - Odsjek likovne umjetnosti Univerziteta Demal Bijedi u Centru za kulturu, a u povodu 32. godinjice Univerziteta Demal Bijedi. Izlobu je otvorio Salko Pezo, dekan Nastavnikog fakulteta. 15. 02. Izvedena lutkarska predstava Razbojnika pria u Pozoritu lutaka Mostar. 17. 02. Izvedena predstava Albert se boji (pantomima o strahu) u OKC- u Abraevi u organizaciji Veleposlanstva Republike eke. Reiju potpisuje James Donlon. 20. 02. Odrana manifestacija Veernjakov peat u glamuroznom ozraju HD hercega Stjepana Kosae, koja je okupila najvei broj uglednika u BiH, politiara, diplomata, glazbenika, glumaca, portaa. Osoba godine i dobitnik Veernjakova peata je dr. Ante Kvesi, ravnatelj Sveuiline i klinike bolnice Mostar. 20. 02. - 22. 02. Centar za dramski odgoj organizirao 11. meunarodnu konferenciju Drama/Teatar i religija. Sudjelovao je znaajan broj umjetnika i pedagoga iz svijeta. 23. 02. - 27. 02. Odran 4. VIVISECT fest, festival o ljudskim pravima u OKC-u Abraevi. Prikazao je ostvarenja autora koja se u svom radu bave problemom totalitarnih reima koji su obiljeili 20. stoljee i promijenili sliku svijeta. 24. 02. Premijernom izvedbom predstave (Njegove) tri sestre MTM (Mostarski teatar mladih) je obiljeio 35. obljetnicu djelovanja. Redatelj je Scott Fielding, a raena je prema ehovljevoj drami Tri sestre. 25. 02. Predstavljena knjiga Obraenje od komunista do vjernika autora Zdravka Tomca, u kongresnoj dvorani hotela Ero. O knjizi su govorili biskup Ratko Peri, te zastupnik u Parlamentarnoj skuptini BiH Martin Ragu. 01. 03. Otvorena izloba Josipa Mikovia pod nazivom Patareni u Caffe galeriji Mala, u HD hercega Stjepana Kosae. Izlobu je otvorio Jusuf Jusa Niki. 04. 03. Odran koncert Simfonijskog orkestra Mostar u Galeriji kraljice Katarine Kosaa.
03. 03. Otvorena likovna izloba pod nazivom Poitelj Bosni i Hercegovini u Centru za kulturu. Izloene su grafike i crtei iz fundusa Umjetnike kolonije Poitelj. 06. 03. Otvorena izloba akademskog grafiara Dalibora Dade Pehara pod nazivom U ateljeu u Galeriji Virus. Autor se predstavio crteima s asocijacijama na grafike otiske i grafikim intervencijama. 07. 03. Predstavljena zbirka pjesama Ane Kljajo Oev grozd u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. Knjigu su predstavili Marina Kljajo Radi, Antun Lui i autorica. 14. 03. Glazbeno - scenskim performansom FACT OFF u OKC Abraevi, kulturalna asocijacija AMBROSIA iz Sarajeva obiljeila 14 godina svoga postojanja. 16. 03. - 20.03. Odran Tjedan njemakog filma u OKC Abraevi u suradnji s Goethe- Institutom u Sarajevu. 18. 03. Predstavljena knjiga Ivice Mlivonia Muslimanski logori za Hrvate u BiH za vrijeme rata 1991. 1995. godine u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. Knjigu su predstavili fra Gabrijel Mio, Mirko Zelenika i autor Ivica Mlivoni. 19. 03. Otvorena samostalna izloba Vesne Suhor iz Orebia u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. Predstavila je 35 djela koja su tematski vezana za more, jedrenje, te kr Peljeca i krevite peljeke vinograde. 20. 03. Otvorena izloba dokumentarno - umjetnike fotografije pod nazivom S dna mora autora Kreimira Zovke u Galeriji u HD hercega Stjepana Kosae, kao pria o fascinaciji nepreglednim plavetnilom i njegovim tajnama. 20. 03. Predstavljena jedna slika slikara Marina Topia u Caffe galeriji Mala. Rije je o portretu poznate mostarske odvjetnice Nade Dalipagi. 20. 03. Odran sveani koncert u povodu Dana Aluminija u Velikoj dvorani HD hercega Stjepana Kosae. Sudjelovali ani Stipaniev i Klapa Maslina. 24. 03. Odran sveani koncert Glazbene kole Ivana pl. Zajca sa glazbenicima Proctor Academy New Hampshire (SAD) u Galeriji kraljice Katarine Kosaa. 25. 03. Upriliena promocija knjige Gorana Todorovia Izgubljeni svijet u OKC Abraevi. Zbirku putopisnih reportaa s autorova viegodinjeg putovanja egzotinim predjelima Latinske Amerike i Azije, predstavili su Vanja Ilii i Ahmed Buri. 26. 03. Dan knjiare Buybook u Caffe galeriji KOncept. Tijekom dana su se u Konceptu mogla kupiti Buybookova izdanja po cijenama niim 20% od uobiajenih.
| 283
27. 03. Odrana javna tribina na temu Hrvatski jezik u mijenama vremena u Galeriji kraljice Katarine Kosaa, a u organizaciji Zajednice ena HDZ-a BiH Kraljica Katarina Kosaa i Drutva hrvatskih knjievnika Herceg-Bosne. 28. 03. Organizirana promocija knjige Osam grkih pjesnika u Spomen-kui Svetozara orovia, u organizaciji Zadubine Petar Koi Banja Luka-Beograd i SPKD Prosvjeta. O knjizi su govorili Nikola Vukoti i Gradimir Gojer. 31. 03. Otvoren Meunarodni sajam gospodarstva Mostarski sajam 2009. Zemlja partner ovogodinjeg Mostarskog sajma je Republika Hrvatska. Sajam je otvorio predsjednik Vlade Republike Hrvatske dr. Ivo Sanader.
Mostarsko proljee 2009. XI. Dani Matice hrvatske

Program Srijeda, 15. TRAVNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Sveanost otvaranja Mostarskog proljea 2009. (Mostarske maoretkinje Zrinjski, Vojni orkestar Oruanih snaga BiH, Hrvatska glazba Mostar) UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Otvaranje izlobe Marija Mikulia Otvaranje numizmatike izlobe Povijest na dlanu HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Gala-koncert: Sarajevo na Mostarskom proljeu U povodu 35. obljetnice umjetnikog djelovanja Ivice aria (Amila Baki, Sandra Bagari, Krunoslav Cigoj, Kisun Kim, Edin Karamazov, Ivica ari i Sarajevska filharmonija) Pod pokroviteljstvom Grada Sarajeva Voditelji: Misijana Brki-Milinkovi i Krunoslav Cigoj etvrtak, 16. TRAVNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert Serge Lopez trio Petak, 17. travnja 2009. HNK MOSTAR Glazbena radionica HRVATSKI DOM KUPRES Koncert Pjevakog drutva Kolo iz ibenika
| 285
Subota, 18. travnja 2009. HNK MOSTAR Glazbena radionica HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert Pjevakog drutva Kolo iz ibenika CLUB Calamus Zavrni koncert glazbene radionice Utorak, 21. TRAVNJA 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Promocija knjige Branka Bariia Mladi u vrtlogu puberteta i adolescencije Srijeda, 22. TRAVNJA 2009. HNK MOSTAR A.P . ehov: Ujak Vanja U izvedbi Hrvatskoga narodnog kazalita Mostar. Petak, 24. TRAVNJA 2009. HNK MOSTAR T. Popova: elim biti normalan U izvedbi Pozorita lutaka Mostar Subota, 25. TRAVNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Festival dalmatinskih klapa Omi Tedi Spalato, ufit (Split), Pivai KUD-a Cambi (Katel Kambelovac), Pulena - Korula Goe veeri: klapa Bisernice Boke (Kotor) Pod pokroviteljstvom Grada Omia Nedjelja, 26. TRAVNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert - Zagrebaka filharmonija Solist i dirigent: Shlomo Mintz
Srijeda, 29. TRAVNJA 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Gitaristiki koncert Tvrtka Saria Ponedjeljak, 4. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert - Salzburki komorni orkestar Pod pokroviteljstvom Veleposlanstva Austrije u BiH Utorak, 5. SVIBNJA 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Otvorenje izlobe Giulia Turcija HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert Slavonija Hercegovini (ima Jovanovac, Miroslav iro Gaparac, KUD eljezniar)
Srijeda, 6. SVIBNJA 2009. HNK MOSTAR T.Williams: Staklena menaerija U izvedbi Hrvatske kazaline kue Zadar Pod pokroviteljstvom Grada Zadra PORTSKA DVORANA PECARA - iroki Brijeg Koncert Slavonija Hercegovini Subota, 9. SVIBNJA 2009. HNK MOSTAR Mostarsko knjievno proljee U suradnji sa Sarajevskim danima poezije Pod pokroviteljstvom NJ.E. Tonija Staniia, veleposlanika RH u BiH Nedjelja, 10. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert - Simfonijski orkestar Mostar
| 287
Utorak, 12. SVIBNJA 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Promocija knjige Ivana Sivria: Vjerujem u Hercegovinu Srijeda, 13. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE B. Lui: Furbaona U izvedbi Istarskoga narodnog kazalita Pod pokroviteljstvom Grada Pule Petak, 15. SVIBNJA 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE D. Jelai Buimski: Ponona igra U izvedbi Narodnog pozorita Sarajevo Subota, 16. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE B. Nui: Narodni poslanik U izvedbi Narodnog pozorita RS-a iz Banje Luke. Nedjelja, 17. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert Harmonikakog orkestra Stanko Mihovili iz Pule Solist: Mario Stefano Pietrodarchi (Italija), bandoneon Dirigent: Damir Buleta HNK MOSTAR Knjievni portret: Mile Stoji Ova zemlja u kojoj utjehe nema Ponedjeljak, 18. SVIBNJA 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Otvorenje izlobe Jusufa Nikia Retrospektiva U suradnji s Galerijom Martino HNK MOSTAR Filmska veer: Portret Vlatka Filipovia U suradnji s Maticom hrvatskom Sarajevo
Utorak, 19. SVIBNJA 2009. HNK MOSTAR Veer vokalne lirike Vesna Baljak, lirsko koloraturni sopran Claude Marco Contini, tenor Darjana Blae ojat, klavirska pratnja Srijeda, 20. svibnja 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Koncert Puhaki ansambl Ad gloriam brass GALERIJA NOVI HRAM SARAJEVO Izloba Ljupka Antunovia etvrtak, 21. SVIBNJA 2009. HNK MOSTAR I. Brli Maurani: uma Striborova U izvedbi Lutkarskog kazalita Mostar Petak, 22. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert ansambla Tanec iz Makedonije Subota, 23. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM Jajce Koncert ansambla Tanec iz Makedonije Nedjelja, 24. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE W. Shakespeare: San ljetne noi Ansambl Dubrovakih ljetnih igara i HNK Zagreb PONEDJELJAK, 25. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE G. Bizet: Carmen opera U izvedbi Narodnog pozorita Sarajevo.
| 289
Utorak, 26. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE S. Kulenovi: Mostarska djelidba U izvedbi Narodnog pozorita Mostar Srijeda, 27. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Koncert Hrvatske glazbe Mostar etvrtak, 28. svibnja 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Predstavljanje fotomonografije (Hercegovina - zemlja svjetlosti) Ivo Pervan i Boo Skoko HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE B. Brecht: Malograanska svadba U izvedbi Narodnog pozorita Tuzla Petak, 29. 5. 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Djeji dan na Mostarskom proljeu UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Gostovanje Ogulinskog festivala bajke (Prezentacija Ogulina - zaviaja bajke, Ivanin rodni Ogulin u Priama iz davnine - struni rad Ivanke Dimitrijevi) U suradnji s Turistikom zajednicom Grada Ogulina i Ogulinskim festivalom bajke HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE D. Kovaevi: Larry Thompson - tragedija jedne mladosti U izvedbi Teatra Zvezdara iz Beograda. Subota, 30. SVIBNJA 2009. HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE I. Tijardovi: Splitski akvarel U izvedbi HNK Split.
Ponedjeljak, 1. LIPNJA 2009. UMJETNIKA GALERIJA KRALJICE KATARINE Otvorenje izlobe Dimitrija Popovia HRVATSKI DOM HERCEGA STJEPANA KOSAE Sveanost zatvaranja Mostarskog proljea Dana Matice hrvatske 2009. Koncert Maksima Mrvice
Za osobit doprinos promicanju kulture hrvatskog naroda u Bosni i Hercegovini, Stjepan Mesi, Predsjednik Republike Hrvatske, odlikovao je Josipa Muselimovia Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulia. Zahvaljujui Matici Hrvatskoj Mostar, koja se vrsto i postojano dri svojih naela i djeluje u uvjerenju da se poznavanjem svoje i potivanjem tuih kultura stvaraju nove vrijednosti - Mostarskim se proljeem ne samo ponovno spajaju dvije obale razorenog grada ve se promie suradnja i dijalog u regiji. (Stjepan Mesi, predsjednik Republike Hrvatske)
| 291
Sveanost otvaranja Mostarskog proljea Dana Matice hrvatske 2009.

Ljubo Beli, gradonaelnik Grada Mostara, eljko Komi, lan Predsjednitva BiH, Josip Muselimovi, predsjednik Matice hrvatske Mostar i Predsjednik Crne Gore Filip Vujanovi, Mostar, 15. travnja 2009.

Motrista 45-46 2

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Motrista 45-46 2

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

g l asil o Mat ic e hrvat ske Mostar sije anj - t ravanj 2009.

Ovaj broj je tiskan uz potporu Fondacije za nakladnitvo / Fondacije za izdavatvo, Sarajevo.

br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

8 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

10 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

12 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

14 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

16 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

18 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

20 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

22 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

24 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

26 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

28 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Gonetajui bjelinu snov

30 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Ciklus: Pjesme za Wolanda

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

32 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

34 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

36 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

38 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

40 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

42 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

44 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Draga moja djevo

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

46 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

48 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

50 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

52 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

54 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Bijae no koja koraa kao suaja

56 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Nikola imi Tonin

58 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Pisma ispod kape nebeske

60 | Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar

Metonimija u djelu Vitomira Lukia nove interpretativne vizure

Motrita br. 45-46, glasilo Matice hrvatske Mostar