Davor Domazet-Loo

Tragom istine

KLONOVI NASTUPAJU

Hiblhu-ku TRACiOM LSI I N I ; Urednik ANINA MARKI

Recenzenti prof. dr. ZDRAVKO TOMAC prof. dr. LUKA TOMAEVI

Davor Domazet-Loo

KLONOVI NASTUPAJU

DETECTA
Zagreb, 2007.

Davor Domazet-ljjo KI.ONOVI NASTUPAJU Zagreb, 2007. Copyright Davor Domazet-Loo i DETECTA d.o.o., 2007. Sva prava pridrana. Ova se knjiga, kao ni njezini dijelovi, ne smije reproducirati ni koristiti u bilo kojem obliku, elektronskom, fotografskom ni mehanikom, ukljuujui i fotokopiranje, snimanje i svaki oblik pohranjivanja, bez pisanog odobrenja vlasnika autorskih prava, osim kratkih navoda, kao dijelova pisanih lanaka i izvjea.

Ovu knjigu posveujem mladim hrvatskim naratajima, da im bude podsjetnik u vremenima kada e oni biti ivi svjedoci onoga stoje u njoj zapisano.

W-ht.fr
'l '

C1P zapis dostupan u raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice u Zagrebu pod brojem 627316

ISBN 978-953-7476-00-7

Zmaj i Zvijer

I vidjeh: iz mora Zvijer izlazi sa deset rogova i sedam glava; na rogovima joj deset kruna, na glavama bogohulna imena. 'Ta Zvijer to je vidjeh bijae nalik na leoparda, noge joj kao medvjede, usta kao usta lavlja. Zmaj joj dade svoju silu i prijestolje i vlast veliku. 'Jedna joj glava bijae kao na smrt zaklana, ali joj se smrtna rana zalijeila. Sva se zemlja, zauena, zanijela sa Zvijeri 4i svi se poklonie Zmaju koji dade takvu vlast Zvijeri. Poklonie se i Zvijeri govorei: "Tko je kao Zvijer! Tko bi smio ratovati s njom?" i dana su joj usta da govori drskosti i hule i dana joj je vlast da to ini etrdeset i dva mjeseca. 'I ona otvori usta da huli Boga, da huli ime njegovo, njegov ator i nebesnike. 'I dano joj je da se zarati sa svecima i da ih pobijedi. Dana joj je vlast nad svakim plemenom i pukom i jezikom i narodom: 8 da joj se poklone svi pozemljari, oni kojima ime nije zapisano u knjizi ivota zaklanog Jaganjca, od postanka svijeta. 'Tko ima uho, nek poslua! "'Je li tko za progonstvo, u progonstvo e ii! Je li tko za ma, da bude pogubljen, maem e biti pogubljen! U tome je postojanost i vjera svetih. "I vidjeh: druga jedna Zvijer uzlazi iz zemlje, ima dva roga poput jaganjca, a govori kao Zmaj. l2 Vri svu vlast one prve Zvijeri, u njezinoj nazonosti. Prisiljava zemlju i sve pozemljare da se poklone prvoj Zvijeri kojoj ono zacijeli smrtna rana. IJ Cini znamenja velika: i oganj sputa s neba na zemlju naoigled ljudi. l4 Tako zavodi pozemljare znamenjima koja joj je dano initi u nazonosti Zvijeri: savjetuje pozemljarima da naine kip Zvijeri koja bijae udarena maem, ali preivje. I5 I dano joj je udahnuti ivot kipu Zvijeri te kip Zvijeri progovori i poubija sve koji se god ne klanjaju kipu Zvijeri. l6 Ona postie da svima - malima i velikima, bogatima i ubogima, slobo 17 dnjacima i robovima - udari ig na desnicu ili na elo, i da nitko ne mogne ne kupovati ili prodavati osim onoga koji nosi ig s imenom Zvijeri ili s brojem imena njezina. 18 U ovome je mudrost: u koga je uma, nek odgoneta broj Zvijeri. Broj je to jednog ovjeka, a broj mu je est stotina ezdeset i est. (Otk 13,1-18)

SADRAJ

PREDGOVOR 15 Prvo poglavlje: GEOSTRATEGIJA I GEOPOLITIKA - POLAZITA ZA PRONICANJE POLITIKIH PROCESA BUDUNOSTI 21 1. Geopolitike kole i njihova obiljeja 29 Njemaka geopolitika kola 30 Anglosaksonska geopolitika kola 32 Ruska geopolitika kola 36 Latinskoamerika geopolitika kola 41 2. Izvorita geopolitike m o i gospodara kaosa 46 Geopolitika u raljama filozofije 47 Zamaskirana geopolitika i 'nova ljevica' 50 3. Geopolitike k o n s t a n t e i okviri 54 Drave-nacije, carstva i mondijaliteti 56 Preventivna diplomacija i psiholoko ratovanje 61 Vode i geopolitika pohlepa 67 Nafta kao geopolitika konstanta i u prvoj polovici 2 1 . stoljea 4. N a d z i r a n i n e r e d i i upravljane krize - u v o d u geopolitiki kaos 80 Suvremeni oblici asimetrinog rata 84 Posljedice neodreenosti asimetrinog rata 89 5. 'Apsolutni dogaaji' u labirintu geopolitike b o r b e p r o t i v nevidljivog neprijatelja 95 Geopolitika bespua 'apsolutnih dogaaja' 97 Zamke doktrine o nevidljivom neprijatelju 102 6. Geopolitika i g e o s t r a t e k a naela upravljanja 108

73

Drugo poglavlje: RAT GOSPODARA KAOSA PROTIV VRJEDNOTA 119 1. Utopija n o v e A t l a n t i d e 124 'Proroanske' zasade 'nove zemlje i novog neba' 127 Suvremeni milenarizam i 'idealna drava' 134 2. 'Novi svjetski p r e d a k ' - idealan robovlasniki ustroj svijeta 140 Zato je Platonova Drava istodobno uzor i prijepor 'hijerarhijskim urotnicima' 142 Suvremeni rob - rob ovisnosti 151 3. N o v a religija i n o v a glazba 170 9

Religija u kojoj se svi ljudi slau 17-1 Doba Vodenjaka ili vremena novih kultova Tree poglavlje: MIMOHOD KLONOVA STRATITIMA ZAPADNE CIVILIZACIJE 219

196

1. A s p e k t i d o k t r i n e p r e v r a t n i t v a i njezina temeljna obiljeja Francuska revolucija - izvorite suvremenoga militantnog liberalizma 226 Teror - glavno orue svih revolucija 230 Usavrena ideologija zla 235 Boljevika revolucija ili objektivizirano zlo 'hijerarhije urotnika' 240 Klonirani boljeviki i hrvatski tisak 253 I Boljevika revolucija ima svoga Jamesa Bonda 256 Lenjinova i Bremerova prehrambena diktatura 261 Kapricioznost povijesti 265 2. U s p o n ideologija bezbotva ili p u t p r e m a 'kraju povijesti' Annus mirabilis novoga svjetskoga poretka 270 Prostorno udaljeni klonovi 280 Drugi svjetski rat - rat klonova gospodara kaosa 284 Klonovi na jugoslavenskome ratitu 299 Kloniranost Hitlerovih i Miloevievih pohoda 318 Zato je Drugo zasjedanje AVNOJ-a odrano ba u Jajcu 3. Pranjenje 'objektiviziranog i o s a m o s t a l j e n o g zla' u sadanjim v r e m e n i m a 338 Kloniranost u amerikim 'apsolutnim dogaajima' 343 4. D r o g a i G M O - oruja gospodara kaosa za m a s o v n o unitavanje ljudi 365 Rat protiv terorizma - rat za nadzor polja maka na afganistanskim visoravnima 367 Kada nema kruha, neka jedu soju! 374 etvrto poglavlje: JURI KLONOVA NA ZEMLJU "NEUSTRAIVIH SVJEDOKA EVANELJA" 385 1. Oluja - p a r a d i g m a hrvatske pobjede u D o m o v i n s k o m r a t u 388 est 'olujnih' naela i(ili) istina 388 Novi-stari crimen 393 Dubrovnik - administrativno sredite 'zapadnog Balkana' 396 2. Relativizacija g e o s t r a t e k e vanosti hrvatskoga i bosansko-hercegovakoga p r o s t o r a 397 10

222

268

Dvije suprotstavljene Hrvatske 403 Nova 'strategija terora' 406 3. Zavrna bitka Italije za i s t o n u obalu J a d r a n a 409 talijansko filmsko-televizijsko 'tepih bombardiranje' 410 Jadransko more - 'talijansko jezero' 411 Esuli kao talijanski operator krize 414 4. Hrvatska s u d b i n a u r u k a m a crtaa na salvetama 4 1 6 Raanov 'bermudski trokut' 417 Dvojbena arbitraa 418 5. Tajni plan dranja H r v a t s k e u n e m i l o s t i 4 2 1 Projekt'drava u dravi' 421 Inverzija krivnje po Dennisu MacShaneu 423 6. 'Dvostruka linija zapovijedanja' - omiljena t e m a medijskih klonova 428 Parastruktura u tumaenju medijskih jurinika 429 Posjedovatelji 'meke sile' 431 Bilo svoga naroda 433 7. Hrvatska kao laboratorijski uzorak' za n o v u strategiju n a s t u p a n j a 4 3 4 Podlonitvo bruxelleskoj administraciji 435 8. Medijski juri na Hrvate, te "neustraive svjedoke Evanelja" 438 U pogrebnoj povorci posvuda znaci Hrvatske 439 Katolika crkva u svome narodu jest Crkva naroda 441 sus je i Judi ostavio slobodu: "Uzmi ili ostavi!" 442 9. Haaki p o p i s "znanih i n e z n a n i h " H r v a t a 4 4 4 Naelo inverznog presedana 445 Haako sudite - katalizator hrvatskoga politikog miljenja 447 10. T k o proizvodi kaos u Hrvatskoj 4 5 1 Nametanje crimena 452 Istrenirani pas iz ivotinjske farme 453 11. Mediji - ruitelji vrijednosti 4 5 5 Inverzija vukovarske epopeje 455 12. D o s t o j a n s t v o irakoga d i k t a t o r a i licemjerje h r v a t s k o g a politikog v r h a 459 Kako je hrvatski dravi vrh slavio 'zloinaki pothvat' 460 Sadamov pouak 460 Mesievo namjerno izbjegavanje dijela kninske izlobe 465 13. Hrvatska u raljama b r i t a n s k i h 'teoretiara u r o t e ' 4 6 6 Eksplozija, koje nije ni bilo 467 Nadzor 'masa' - glavni cilj 'hijerarhije urotnika' 472 11

323

14. Turci drugi pul pod Beom 475 Benignost Sanaderovog 'akcijskog plana' 477 15. ' Z a p a d n i Balkan'jest klon 'velike Srbije' 4 8 3 Hrvatske politike elite zaboravile versaillske i jaltske planove 483 Dizanje Miloevia na razinu nacionalnog heroja 485 Miloevi je ubijao u ime jugoslavenstva i komunizma Peto poglavlje: 'PREVENTIVNI RAT' PROTIV IRANA - UVOD U APOKALIPTINA, POSLJEDNJA VREMENA 493

Nepoznanice nuklearnog udara na Iran 572 Sukob iracionalnih strategija 575 Politike okolnosti sukoba i tijek operacije Oluja ivota esto poglavlje: TKO JE ZA PROGONSTVO, U PROGONSTVO E II 585 1. " P o d ovim e z n a k o m pobijediti" 589 Logika propasti imperija 596 Britanski rat protiv nevidljivog neprijatelja 600 Libanon - sukob satelita u asimetrinom ratu 607 Libanonski 'mir bez mira' - uvertira za 'veliki rat' 6K iji je problem Sjeverna Koreja 618 2. "I z n a m e n j e veliko p o k a z a se na n e b u " 6 2 1 OSNOVNA LITERATURA KAZALO 635 631

486

1. Prijeti li n a m globalni n u k l e a r n i poar? 4 9 4 Vojno mijeanje ili revizija politike 496 2. I n t e r e s i (motivi) glavnih p r o t a g o n i s t a u iranskoj krizi Kina i Rusija imaju veto 502 Nitko se nee moi pravdati da nije znao 503 3. Nafta kao najjae oruje I r a n a 505 Simbioza politikog i vjerskog vodstva 507 Iran moe izdrati sankcije 508 4. Z a t o se Sjedinjene A m e r i k e Drave ne m o g u t a k o lako odluiti za n a p a d na Iran 5 1 0 Grcanje u pustinjskome pijesku 511 Bushova popularnost sve slabija 513 5. Kljuna a m e r i k a m o r a jest Kina, a ne I r a n ! 515 Usijecanje u interese Kine i Rusije 516 Kina je postala konkurentna Sjedinjenim Amerikim Dravama 518 6. Americi nije svejedno kako P u t i n 'mijea k a r t e ' Vane uloge Armenije i Azerbejdana 521 Sloena ruska strategija suradnje s Iranom 524 Bitka za energetsku prevlast seli u svemir 525 520

500

7. N e r v o z n a i u z n e m i r e n a E u r o p a 527 Izraelski 'toplo-hladni' pristup i arapsko okretanje prema Kini 529 to se sve zaboravlja u igri oko Irana 533 8. Z a t o je preventivni rat p r o t i v I r a n a neizbjean 535 Tri mogua razvoja iranske krize 538 Iraki graanski rat 544 Ameriki psiholoki rat protiv Irana 548 Ameriki 'Dugi rat' 558 9. Scenarij a m e r i k o g a 'preventivnog rata' p r o t i v I r a n a 564 Operacija Oluja ivota ili novi Rimski rat 567 13

12

PREDGOVOR

Ovo je knjiga o uroti. O otvorenoj uroti protiv Boga i ovjeka. Uroti I oja ukljuuje ruenje etiriju temeljnih vrjednota - ovjeka, obitelji, ilomovine i vjere otaca. Ovo je, dakle, knjiga o onima koji su svima nama l'ii'ci oima, najee putem medija, i koji otvoreno ili prikriveno, svjeno ili nesvjesno, sa znanjem ili bez njega provode dalekosenu preiiu'iainu svega na svijetu, prije svega subverzivnim djelovanjem. To * me u svim zemljama svijeta, a osobito u onima monoteistikih reli gija, primjenjujui doktrinu krvi, nasilja, ruenja, ali i unitenja svake pravde i pravednog ustroja, i planski nastoje uspostaviti novo ropstvo a svrhom ostvarenja novoga svjetskog poretka, odnosno, svjetske vlade, na rclu s Knezom ovoga svijeta. Prozboriti neto protiv toga znai izloiti se medijskom linu i biti proglaen opskurnim elementom, protivnikom demokracije i napretka. Poslije toga prvog juria slijedi drugi, u kojemu mnogi isprani mozgo vi, koji nisu kadri pojmiti da je ivot mogu i izvan galaksije militant nog liberalizma, nastavljaju s kamenovanjem, sve dok se 'globohulnika' ne dotue. Dakle, pisati o uroti protiv Boga i ovjeka znai svje sno sebe izloiti optubama medijskih jurinika, pa i njihovome linu. No, prije nego otrovne strjelice na nepopravljivog 'teoretiara urote' budu odapete, nunim se ini te potencijalne jurinike podsjetiti da rije 'urota' podrazumijeva da dvije ili vie osoba tajno, kuju plan o zajednikom zloinakom pothvatu, a potom i same u njemu sudjeluju. A da je urota na djelu i to planetarnih razmjera, o tome vie ne treba dvojiti. Ona je vidljiva na svakome koraku ivljenja, u svakome kutku planeta Zemlje. Zar urota nije kada militantni liberalizam, kao ideologija, uz pomo medija proizvodi ekstremne karakteristike i pretvara ih u propagandu kako bi njome sotonizirao neistomiljenike oznaujui ih pogrdnim etiketama kako bi ih tako ocrnjene i okuene izopio iz drutva i izbri sao iz skupnog sjeanja. Dakle, krajnje netolerantno, u ime tobonje tolerancije. 15

'Zar urota nije kada apostoli 'novih vrijednosti' prisvajaju i osvajaju prostor pomou financijskih, informacijskih i telekomunikacijskih mrea te moi multinacionalnih kompanija, ponitavajui nacionalne drave i zamjenjujui ih dravama-regijama, koje nisu suvereni politiki iden titeti, nego oznaavaju 'prirodne gospodarske zone' s granicama utvr enim nevidljivom ali brutalnom rukom trita? Zar urota nije kada medijski, udrubeni i politiki silnici u umjesno igrajuoj igri sustavno generiraju napetosti i, maskirajui sve to fikcijom demokracije i ljudskih prava, da bi takvim doktrinarnim nastupom, preimenujui Lenjinovo naelo "pljakaj opljakano" u "korumpiraj ko rumpirano", remetili sve konstitutivne imbenike drave, njezine in stitucije, njezine insignije, potom njezinu teritorijalnost i, na kraju, sam narod, stvarajui rascjep u kojemu taj narod biva podijeljen i po svaan unutar granica koje on naziva dravnima? Zar urota nije kada anglosaksonski globalisti, poistovjeujui sebe sa zapadnom civilizacijom, iz te iste civilizacije izbacuju prefiks kran ska, da bi olako i u svakoj prigodi izgovarali neke druge rijei, poput 'nae vrijednosti' i 'na nain ivljenja', ime unaprijed 'one druge vrijed nosti i 'onaj drugi nain ivljenja' oznauju retrogradnima pa stoga tre baju nestati pod nezaustavljivim valjkom 'novoga svjetskog poretka'. Zar urota nije kada se mladi narataji subkulturom tjeraju u podzem ni azil, u koji su se sklonili od svijeta i nedostatka ljubavi, traei u njemu umjetniki okvir za svoj oaj, da bi je pronali u svojim demo nima, a ovi ih zarobili neprekidnim gledanjem u lice nitavila, ubijajui u njima svaku mogunost opredjeljenja za istinske vrjednote? Zar urota nije kada preventivna diplomacija i psiholoko ratovanje, unutar geopolitikih konstanta i okvira, inducira slijedne upravljane krize na 'Putu svile', ali i na afrikom i junoamerikom kontinentu, kao dio velikoga projekta 'hijerarhije urotnika' na putu prema svjetskoj nadvladi. A u tome projektu promicatelji 'novoga svjetskoga poretka', liberalistikim, maskultumim i potroakim vie-manje virtualnim ob manama, proizvode geopolitika previranja i konfliktne situacije na stojei instrumentalizirati, katalizirati, preoblikovati ili ponititi dravne suverenitete i vjerske identitete, stvarajui geopolitiki fenomen koji e po svojoj netolerantnosti i nasilnim metodama zasjeniti i faizam i nacizam i komunizam. 16

Zar urota nije kada se ovjeka dovodi u poloaj roba, koji su mu odre dili gospodari kaosa, prvo pretvarajui ga u proizvodni stroj, a potom od njega inei orue za potronju? U takvome slijedu ovjeka vie ne vodi njegova tenja da duhovno raste, nego materijalno posjedovanje koje ga preobraava u 'savreno' egoistino bie. Zar urota nije kada monici - preventivnim ratovima, izbjeglikim logorima, smrtonosnim brzo djelujuim bolestima, unitenom indust rijom, poljoprivredom, rasprodanim dobrima i drugim buduim oko vima - vode ovjeanstvo prema onome to je glasnogovornik gospoda ra kaosa Francis Fukuvama, ne sluajno, nazvao krajem povijesti, a vijelac Ivan kugom, gladi, ratom i smrti. Zar urota nije kada u ovome novome svijetu, temeljenom na lai, koji grade gospodari kaosa, drugi i drukiji postaje predmetom mrnje i deurnim krivcem za 'sve boletine svijeta' i u kojemu virtualizacija apsolutnog dogaaja' proizvodi geopolitiku transformaciju na plane tarnoj razini, koja je, prvi put u povijesti, dovela ovjeanstvo do mo gunosti poinjenja 'globalnog samoubojstva'? U takvoj perspektivi mir je samo privremeni i kratakotrajan kompromis izmeu dugih razdoblja nasilja. Zar nije urota podijeliti ljude, odraslima odvratiti pozornost od stvar nih problema i puniti im glavu relativno nevanim problemima, a mla de drati u neznanju matematike, povijesti i materinjeg jezika, a sve dobne skupine zaokupljati ispraznom zabavom, koja ne smije biti iz nad umne sposobnosti djeteta u estome razredu osnovne kole? Zar nije urota u super mono raunalo pod ifriranim nazivom "666" pohranjivati podatke o ljudima i dobrima kako bi se Lenjinova 'idealna drava', koja se svela na geslo "socijalizam, to je evidencija", bila kloni rana i pretvorena u geslo "demokracija, to je totalna evidencija"? I naposljetku, zar nije urota, ak urota nad urotama, namjera u iduih dvadeset pet godina poubijati tri milijarde stvorenja na sliku Boju upravljanim krizama, nadziranim neredima, graanskim ratovima, la boratorijskim bolestima i GM hranom? Zar sve ovo nisu valjani razlozi da se u ovim umornim, duhovno opustoenim i malaksalim vremenima ovaj urotniki plan, zajedno s njegovim prevoditeljima, hijerarhijskim urotnicima u organizacijskom, go spodarima kosa u izvedbenom i sirenama apokalipse u nagovjetajnom smi17

slu, iz njegovih mranili jazbina izvede na svjetlo dana, da se na svijet na poetku 21. stoljea tono i podrobno upozna s njime i njegovim zamislima kako bi taj svijet pravilno shvatio ruilake tenje i razorne nakane mranih potajnih sila koje ve naratajima podrivaju Europu i cijelo ovjeanstvo? Zar ovo nisu valjani razlozi zbog kojih treba prozboriti o sljedbenici ma Zloga, koji su, sukladno vremenima i okolnostima, prilagoavajui reformistike i anglosaksonske milenaristike vizije, uspjeli u samo dva stoljea provesti pogrom nad kranima. Dakle, prozboriti treba o jurinicima koji su urotniku ulogu protiv Boga i ovjeka oitovali u svoj sotonskoj punini, u krvavome 20. stoljeu, nasiljem, ruenjem i ubijanjem, pojedinano i globalno, tajno ili otvoreno, sijui prevrat niko sjeme bezbotva ne samo u katolikoj Francuskoj i u pravoslav noj Rusiji, nego i u komunizmima svih boja i kod svih kod kojih je on nasiljem i prinudom uveden, ali i faizmom i nacizmom, u kojima su uspjeli ustoliiti klonove koji su im pokorno sluili? Zar ovo nisu valjani razlozi da ovjek u ovome dananjemu globaliziranom svijetu, kojemu prijeti opasnost od nuklearnih, kemijskih i biolokih ratova i usklici 'mi' i 'oni', pokua pronai odgovore na ova pitanja: Moe li on, tj. ovjek, izii iz palog stanja? Moe li ovjek pronai put, a i puteljak bi dobro doao, kojim e svladati ispremijeanost i inverziju vrjednota? Moe li Se ovjek, u vremenima bez smjera, mjere i sredita osloboditi vrtoglavice i teturanja, brige, melankolije i strepnje, slabosti i otupjele savjesti, samozavaravanja, malodunosti i naposljetku, nasilja? Moe li ovjek na poetku 21. stoljea otkriti izvo rite loeg osjeaja koji ga je obuzeo? Hoe li ovjek i dalje pristajati na to da je ono to sada vidi - od poetka bilo tako te da tako i dalje mora biti? Hoe li ovjek nastaviti m i r n o gledati kako njega, njegovu obitelj, njegovu domovinu i vjeru njegovih otaca nemilosrdno rastau upra vljanim krizama, nadziranim n e r e d i m a i hazardnim slijedom doga aja? Hoe li i dalje pristajati biti izbaen iz sredita ivota i nastaviti ivjeti u pukom dogaaju, bez temelja, cilja i smisla? Zar sve ove tvrdnje i pitanja, danas, na poetku 21. stoljea, ne ukazuju na injenicu da je na djelu grozniava bitka novoga poganstva protiv kranstva, i to ea nego u doba rimskih imperatora? U sim bolinom smislu, ovo je bitka 'posljednjih vremena' - bitka izmeu 18

Antikrista i Krista. O njezinu ishodu ovisi hoe li biti ostvaren apso lutni svjetski monopol, monopol moi, vlasti i novca, monopol nad svim monopolima, u kojemu e mala skupina, tj. malobrojna elita u slubi Zloga, uspostaviti apsolutno vladanje svijetom, odnosno, vlada vinu 'posveenih', u ijim prvim i udarnim redovima stoje njihovi klonovi. Zato je krajnje vrijeme da kransko vodstvo, katoliko i pravoslav no, zajedno s cijelim vjernikim pukom, podigne Kristov barjak i da se suprotstavi nasilnikom i ruilakom sekularizmu, koji je Europu du hovno rastoio do neprepoznatljivosti. Ako to ne uine, jer nema nikoga drugog tko to moe uiniti, svi emo lutati u praumama matanja o blagodatima napretka koje nude 'apostoli kraja povijesti'. To to oni nude nije nita drugo nego klonirani sustav koji je uspostavio jo Lenjin, a dogradio Hitler. Dakle, sve je ve testirano i sve vieno, i pokazuje prema emu mogu voditi 'napredne ideje' i 'novi poretci', a poglavito oni svjetski. Ako se na razvalinama trulog Rimskog Carstva, rastrovanog i ra stoenog hedonizmom i poganstvom, digla Kristova Crkva, snagom ljubavi vjere i rtve njezinih pripadnika sazdana na vrstoj Stijeni, koju ni vrata paklena ne e nadvladati, ako je Konstantin u znaku kria pobijedio Maksencija, zastupnika i stjegonou staroga poganstva, ako su u znaku kria tijekom stoljea krani svladali sve fizike i duhovne nasrtaje, od prvih gnoza do revolucija bezbotva, i polomili sve otrov ne strijele poganskih nadrimudraca, uenjaka i filozofa iz svih vreme na, pa nema razloga ne vjerovati da to mogu i danas, tisuu i sedamsto godina kasnije, uiniti i s glasonoama militantnoga liberalizma. I, da sve bude u znaku 'zar' - zar ovo nisu vie nego dostatni razlozi da knjiga Klonovi nastupaju bude napisana. Autor U Zagrebu, 6. sijenja 2007.

19

PRVO POGLAVLJE

GEOSTRATEGIJAI GEOPOLITIKA POLAZITA ZA PRONICANJE POLITIKIH PROCESA BUDUNOSTI

Geostrategija i, posljedino tome, geopolitika, kao sestre blizanke, omoguuju da se u svijetu previranja, prevrata, sukoba, ratova i kra tkotrajnog mira, u obrisima razaznaje bitak, ali i uzrok i uinak pojave ili procesa na globalnoj razini, i to uglavnom ono to je neprepoznatlji vo i iracionalno, jednom rijeju, ostatak nepoznatog. Dakle, na svijetu ne postoji nita to se ne bi moglo jo tonije shvatiti. To je jo davno uoio Nikola Kuzanski. 1 Razumijevanje strategija nastupanja u poho du na vrjednote, koje su upriliivali ili upriliuju gospodari kaosa, imaju slinosti, esto i 'genetske bliskosti', one su u veoj ili manjoj mjeri klonovi, bilo da je rije o induciranim procesima ili osobama koje te procese personificiraju. Pronicanje 'malih' nijansa u procesima koji su vremenski pomaknuti, ponekad i vie od tisuu godina, zahtijeva odre eno stvaralako naelo, posebice kod iracionalne komponente suko ba. Konfliktnost je neodjeljiva od povijesti. Kada se neku krizu ili sukob

1 Nikola Kuzanski (1401.-1464.), filozof, teolog i kardinal, koji je sanjao o pomi renju religija u velikoj svjetskoj zajednici i "prvi razradio teoloke i filozofske osnove meureligijske i meukonfesionalne tolerancije". Njegova djela De docta ignorantia, De cocordanitia catholica i Depacefidei imala su vaan utjecaj na mnoge kasnije humaniste, pisce i filozofe. Bio je to ovjek svestrana humanistikog znanja i jednako mnogovrsna iskustva. Radio je na sjedinjenju Istone i Zapadne crkve, poznavao prilike u Europi (prvi nacrtao kartu Europe), prouavao Islam. Bio je i velik dobrotvor, humanitarac, te je u svome rodnome mjestu kod Triera u Njemakoj podigao bolnicu, ostavio zakladu i darovao joj svoju bogatu biblioteku i spise. On je, po svome djelu i djelovanju, 'otac humanistike tolerancije', no njegov humanizam i tolerancija vrsto su usidreni u kranskoj vjeri i upravo iz nje nastaju i polaze. Usp. Nikola Mate Roi, Nova religija globalizma, Zagreb, 2003., str. 104. - 105.

21

>

/ hivai

I hmit)/ct I mo

KK1NIIV

N A S'l U I' AJ U

okona i poslije loga 'zapeati' u povijest, ciklus se povijesti nastavlja, pripremajui prostore za nove krize i nove sukobe. Zato je vrlo vano koja e politika struktura, kako i kakve 'peate' udariti na povijesna dogaanja. 'Hijerarhija urotnika' davno je shvatila, od Francuske revo lucije svakako, da borba za bolju prolost jest borba za prevlast u bu dunosti. U tome bi se pogledu moglo rei da geostrateko i geopoli tiko ralanjivanje podlijee naelima tragedije, jer staratelj (upravi telj), poglavito nadziranoga nereda, ne moe predvidjeti sve posljedi ce svojih akcija, jer uvijek slijedi niz drugih nepredvidivih geopoli tikih pojava, kao zametaka novih kriza. To je zato to poetnoj zamisli esto ne odgovaraju proizvedene posljedice. Nijedan geopolitiki dogaaj, kriza ni sukob nisu sluajne ni spore dne povijesne pojave, nego logini rezultati dugorone evolucije ili nagomilavanja zla u kojemu se proimaju racionalni i esto unaprijed smiljeni i isplanirani potezi i iracionalni nagoni. Upravo to uzajamno djelovanje racionalnog i iracionalnog upravitelji nadziranog nereda nastoje oblikovati prema vlastitim htijenjima i interesima. Povijest ne trpi skokove niti tee skokovima, osim kada je rije o revolucijama, koje s vremena na vrijeme, u svojemu boju protiv vrjednota, upriliuje 'hijerarhija urotnika'. Geostrateki i geopolitiki pristup i analiza nastoje razumjeti i otkriti 'tragove' povijesnih dogaanja, kako bi se to objektivnije moglo obja sniti budue dogaaje, a poglavito suvremena zbivanja i inducirane krize koje potresaju ovjeanstvo na stoernome geostratekome pra vcu 21. stoljea - Putu svile. Postojanje tih tragova daje pravo za tvr dnju da su ljudska bia 'geografska bia', koja tijekom svoje egzisten cije ostavljaju otiske svojih aktivnosti, ali su i povijesna, politika bia u aristotelovskom poimanju zoonpolitikona, jer ostavljaju politiko, kul turno i duhovno naslijee buduim naratajima. Vrstan geostrateg i geopolitiar razlikuje se od 'obina ovjeka' po tome to mu je za istinsko razumijevanje jednoga mjesta, prostora, sukoba ili rata esto potrebno ne vie od jednog dubinskog i bistrog pogleda da bi uoio znak ili trag koji ga vodi prema pronicanje 'nepronicljivog'. Jednako se moe rei da geopolitiko 'putovanje' i geostrate ka osjetilnost prema spoznaji prostora i dogaaja (procesa) trae sa mou kako bi se lake moglo pronicati znakove mjesta, njegovu po22

vijest, ali i njegovu kolektivnu podsvijest. U informacijskome dobu to je posebno vano, budui da je homo sapiens u globalizaciji suoen sa zajednikim i (ili) spregnutim uniformistikim procesima, ratrkanim i razbacanim, ali sloene raznolikosti, oitovanih u nacionalnim, kul turnim i vjerskim identitetima. Tijekom povijesti ovjeanstva, postojanje i razliitost dravnih autoriteta i aparata, kao i civilizacijskih ozraja, esto je poistovjeiva no s posebnim ozemljem i sreditem, poput drevne Kaldeje, Mezopo tamije, Sumera, Babilona, Egipta, Atene ili Rima. Teritorijalni smjetaj posjeduje simbolinu homogenost i sugestibilnost kao domovina ili politiko-upravna jedinica. Globalizam je to tradicionalno obiljeje pro skribirao tako to ga je proglasio kulturolokom i politikom prazni nom, tj. 'praznim prostorom'. Proglasivi domovinu 'zaostalim tradici onalizmom', globalizam je otvorio i generirao asimetrini sukob, koji sve ee prelazi u ekstrem - rat. Tridesetetverodnevni libanonski sukob iz 2006. jest primjer za to. Dananji globalisti, koji milom ili silom nastoje deteritorijalizirati i transnacionalizirati svijet, vie nego li je to inio klasini teritorijalni ustroj, proizvode statian i bezduan politiki model - transgraninu zajednicu vrjednota i ponaanja, koju po istome modelu primjenjuju na sve ljude - od bogatih slojeva Zapa dna do siromanog puanstva Afrike i favela Brazila i Kalkute. Kaos i konfuzija samo su zasebni fenomeni, jer se iza pretposta vljenog preobraaja supstancije krije tenja za izgraivanjem svijeta apsoluta. Kreatori geopolitikih situacija, a upravljanje krizama jesu upravo takav 'stvarajui in', pomou kojih gospodari kaosa suprotsta vljaju i sukobljavaju etnike skupine, narode, a posljedino tome i drave, poput Leibnizovih monada, unose kaos unutar odreenog (iza branog) prostora. U takvom strategijskom nastupanju granice vie ne predstavljaju crte razgranienja, nego isprepletene tranice nepresta nog pomicanja, izbjeglitva i udaljavanja. Globalistiki 'ekumenizam' u svojim talionicama tali sve, pa rastaljene kulturoloke, lingvistike i nacionalne posebnosti nestaju iza onoga to je francuski knjievnik Julien Gracques opisao kao "bijeli slojevi sterilnih zemalja Svrthesa". Zato su se gospodari kaosa, kao novi(stari) krotitelji obzorja, razmili svijetom, od arhipelaga junih mora, preko valova Pacifika i Atlantika, do ozemlja drevnih civilizacija na maginome Putu svile. 23

>

Pavoi

l Itiiiui.-ft

/.oso

KI.ONOV

NA ST U l> A J U

Dobro je, unato svemu, znati daje prostor jedino stabilno mjerilo unutar jednadbe svjetske politike. Sve ostalo jest nesigurnost, kao to to ree Jordis von Lohausen. Vrijedi li ta njegova misao i poslije nestanka bipolarne podjele svijeta? Vrijedi, ali u izmijenjenom obliku. Naime, 'hijerarhija urotnika', proizvodei upravljane krize diljem svijeta, polazi od injenice da je intenzitet dinamike geopolitike mogue ostva rivati pomou naravi kaosa. Po njihovom razmiljanju, kaosom je mo gue ostvariti 'neprestani preporod', pod pretpostavkom da su ispunjena dva uvjeta - da svijet nije 'demokratiziran' i da u njemu vlada 'nesno ljivost'. Zato geopolitika za njih ne postoji bez konfliktnosti, a smiri vanja napetosti ni korekcije 'nepravde' ne moe biti bez vrste volje i plana na svjetskoj razini. 'Amorfni i sterilni' prostori jesu, po njihovo me miljenju, svi prostori koji predstavljaju nacionalne drave i gdje se mirom tite tradicionalne vrjednote. Da bi dolo do 'preporoda', taj je mir potrebno uiniti nemirom. Za to je najpogodniji 'nadzirani kaos' i, nakon to prostor tradicije i mira bude preoran 'tepih bombardi ranjem', u njegovu novonastalu prazninu jurinici 'hijerarhije urotnika' ugrauju 'demokraciju' koja promie 'njihove vrijednosti' i 'njihov nain ivota'. Te 'nove vrijednosti' omoguuju 'hijerarhiji urotnika' prisvajanje prostora pomou geoekonomije koja, pak, sjedinjuje tri imbenika financijsku mreu, informacijsku i telekomunikacijsku tehnologiju te mo multinacionalnih kompanija. Spregom ovih triju imbenika, bez veih se potekoa ponitava nacionalne drave i umjesto njih osniva se 'drave-regije', koje nisu suvereni politiki identiteti, nego oznaa vaju 'prirodne gospodarske zone', s granicama utvrenim 'nevidljivom, ali okrutnom rukom trita. Jakovieva "Istra-regija" upravo je zoran primjer primjene ove strategije. Istrgnuta ispod suvereniteta hrva tske drave, Istra kao "drava-regija", postala je lakim plijenom kako za britanske lovce na nekretnine tako i za probuene, a nikada ugasle, i nezasitne talijanske iredentistike apetite. Ideologija militantnog liberalizma, zapljusnuvi svijet potkraj 20. stoljea, uspjela je dobrano ponititi kranski identitet Europe, a u 'ostatku svijeta' od autentinih i raznolikih dravnih ekonomija stvoriti globalno trite. Zbog nasilnikih promjena, klasini objekt politike i utjecaj geografske sredine na politiku ipak se uspjelo dovesti u pitanje 24

zbog injenice da su multinacionalne kompanije, kao trei imbenik geoekonomije, bogatije od mnogih drava svijeta. Gruba homogeniza cija naina ivota pomou tehnologije i 'meke sile', po receptu 'hije rarhije urotnika', prouzrouje nepredvidivu ali poeljnu posljedicu, a to je, traganje za izgubljenim identitetom. To vie ili manje postoji u svim civilizacijama, osim u zapadnoj. Budui veliki sukob robotizacije s jedne strane i raznolikosti ivota s druge strane glasnogovornik de terminizma Samuel Huntington vidi kao "Sraz civilizacija". No, njemu i njegovim nalogodavcima u piramidalno ustrojenoj hijerarhiji znano je da apstrakcija prostora i tehnoloke promjene ne mogu tek tako jednostavno iz ovjeka izbrisati stoljetnu i tisuljetnu percepciju vanjskoga svijeta, a jo manje ono to je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barii nazvao "memorijom pokoljenja, prolosti, identiteta i svijesti" 2 . U tome pogledu, ostanak NATO-a poslije Hladnoga rata po sve je logian, kako bi, kao etvrti jaha apokalipse 21. stoljea, za interese 'hijerarhije urotnika' nastavio jahati, ali ovoga puta ne na eu ropskom ozemlju, nego na prvim i drugim vratima Euroazije. Ali, jed nako je logino da Rusija vojnom intervencijom na Kavkazu nastoji braniti 'ostatke ostataka' svoga kranskoga pravoslavnog identiteta, ali i stepska prostranstva kao prostor na kojemu je taj identitet izniknuo i narastao do nesluenih duhovnih visina, koje je ideologija bezbotva

2 U nadahnutoj propovijedi na blagdan Velike Gospe u Sinju, 15. kolovoza 2006., nadbiskup Marin Barii istie: "Hrvatska je postala atraktivna za strane, bogate umiro vljenike i tko zna za kakav kapital. Zanimaju se ne samo za prostor uz obalu ve i za terene i nae domove iza Biokova i Mosora. Posjedovati nekretnine uvijek je znailo biti bogat, a neposjedovati biti siromah. Zato prodavati jeftino ono to e sutra imati daleko veu cijenu? Moe li uope tvoje djedovina imati cijenu? Ona je memorija tvojih pokoljenja, tvoje prolosti, tvoga identiteta, tvoje svijesti, (kurziv aut.) Ona je posveena trudom i zalive na znojem tvojih predaka. Ona je svojevrsni naputeni rajski vrt u kojem si roen, a iz kojega si poao u svijet. Zato je prodavati i tako osiromaiti tvoja budua pokoljenja? Da li zbog stvarne ivotne potrebe ili moda zbog sebinosti, konzumistike idolatrije i zatvorenosti samo u sadanji trenutak. Naalost tako se postupa kada se izgubi svijest i vie ne vjeruje u budunost. Tada se stvara pogrean kult sadanjosti, imati odmah, sve, bez truda i samo za sebe. Da bi tvoji unuci imali budunost, potrebno je, brate i sestro, izai iz vlastitog egoizma. Budi ovjek nade jer sadanjost nije jedini prostor ivljenja! Zar zaista eli potroiti i budunost svojih sinova i unuka? Zar ih eli uiniti strancima u svojoj sredini i iseliti ih u druge krajeve? A mnogi su i svoj ivot dali za ovu zemlju! Neka se tvojom djedovinom obogate tvoji unuci, a ne stranci! Neka se oituje tvoja dobrota na tvojim buduim pokoljenjima! Zato predaj, a ne prodaj!" Usp. Glas Koncila, 27. kolovoza 2006., str. 2.

25

*>

Mlinu OiilMrl/i-l / .is.i

K I ( ) N i ) V I ,M A S I l) I' A | U

zatirala punih sedamdeset godina, kao to je logino da se islamski svijet nastoji ouvati od pohoda ideologije militantnoga liberalizma, koja slijednim naletima eli izbrisati trinaesttisuljetnu vjernost sluenja proroku Muhamedu. Poslije raspada Sovjetskog Saveza, nastankom regionalnih sukoba pomou upravljanih kriza, kao prevladavajueg naina osvajanja pro stora, i unato medijskim i inim frazeolokim maglama, po svemu sudei, nije promijenjena bit geopolitike. I dalje zagospodare kaosa ostaje zadaom redukcionistikim metodama promicati ve prokuanu ideju postojanja 'zle' geopolitike, koju su personificirali, primjerice, Njemaka u 20. ili islamski svijet u 2 1 . stoljeu, te 'dobre' geopolitike, ije je olienja anglosaksonski 'izvoz demokracije' i 'njihov nain ivota'. Ko liko god se trudili, to im dugorono nee poi za rukom, jer je geopo litika nehajna, niti je dobra niti zla, jer to proizlazi iz njezina odree nja, budui da ona nije 'tvrda znanost' poput politike ili socioloke znanosti. Geopolitika svoj imunitet od zlih namjera gradi na irokom spektru predmeta i disciplina, od prouavanja meunarodnih odnosa do analize raznolikih dogaaja rasprenih na svjetskom prostoru, sa svim njihovim povijesnim dimenzijama. 3 Kao to postoji zloporaba 'istih' znanosti, tako je mogua i zloporaba geopolitike. To su inili svi ekspanzionisti tijekom cijele ljudske povijesti, od drevnoga Babilona i Egipta, antike Grke, a da se ne govori o Rimu i Mongolima. Iz toga je slijeda nemogue izostaviti Osmansko ili Britansko Carstvo, ali i Hitlera i Staljina, kao to je danas nemogue ne uprijeti prstom u ono to se zove Pax Americana. Koliko god se gospodari kaosa trudili pohode na Afganistan i Irak, a sutra na Siriju i Iran, prikazivati kao 'rat protiv terorizma', te se pohode na geostratekoj razini ne moe iitati drukije nego jedino kao osvajake pohode, kojima se eli postii potpuno gospodstvo nad na3 O t o m e j u r e Vuji pie: "U geopolitikom svijetu, sudionici, motivacije, intencije, konfliktne situacije, savezi, suparnitva, ine uvijek jednu jedinstvenu specifinost, na koju je nepouzdano primjenjivati predodreene modele. Dakle, u geopolitikoj analizi klizav je i neizvjestan put svake perspektivnosti, to znai da nije u 'nadlenosti' niti u svrsi geopolitike odreena normativizacija. Geopolitika analiza i geneza pretpostavlja interdisciplinarni pristup i sinergiju ponajprije zbog toga to zadire u drutvenu, povije snu, vojno-strateku, zemljopisnu, politiku i znanstvenu sferu ivota". Usp. Jure Vuji, Fragmenti politike misli, ITG Digitalni tisak, Zagreb, 2004., str. 18. - 19.

lodim.i i civilizacijama. U lome svome nastupanju gospodari kaosa vrlo spretno igraju igru generirajui napetosti i maskirajui sve to fikcijom demokracije i ljudskih prava.' U biti, oni takvim doktrinarnim nastu pom remete sve konstitutivne imbenike drave, njezine institucije, prije svega vladu, a potom teritorij, i, na kraju, sam narod. Preimenujui Lenjinovo naelo "pljakaj opljakano" u "korumpiraj korumpi rano" u ne tako malom broju latinoamerikih, afrikih, srednjoazijskih i istonoeuropskih drava, silom i korupcijom nameu vlade, stvarajui rascjep u kojemu se jedan te isti narod osjea podijeljen unutar grani ca koje naziva dravnima. U biti, rije je o suvremenoj primjeni inai ce prema kojoj sukob moe biti svrsishodan za neku etniku ili dru tvenu skupinu, budui da jaa unutarnju koheziju, ubrzava procese povezivanja i pripadnitva te dovodi do promjena. Odnosno, rije je o modificiranom nauavanju 'apostola prevratnitva' Lava Trockog o 'ne prekidnoj revoluciji' 5 . Promjene o kojima se ovdje govori odnose se jedino na politike dunosnike, koji su s etiketom korumpiranosti s politike pozornice ispraeni ushitima frustriranog naroda, da bi na njihovo mjesto zasjeli jo korumpiraniji ljudi. Ovi drugi, zbog vee teine svoga grijeha, prema svojim gospodarima, 'hijerarhiji urotnika', postaju jo posluniji. Geopolitika i geostrateka analiza upravljanih kriza, kao prevlada vajueg oblika sukoba 21. stoljea, metodoloki mora polaziti od iden tifikacije kriznog arita, kriznog podruja i krizne organizacije te ope ratora krize, tj. onoga koji je postavljen (programiran) pokrenuti krizu i odravati je na odreenoj poeljnoj razini. Osim toga, razumijevanje i objanjenje upravljane krize zahtijeva ralambu posebnih strategija (politike, diplomatske, gospodarske, kulturne i vojne) te motivaciju
4 Na tu t e m u poreko-pulski biskup Ivan Milovan, u boinoj estitki (2003.), uz ostalo, pie: "Koliko nemira u velikom svijetu, koliko napetosti i zle krvi i u naim malim sredinama, sve to je uzrokovano sebinim interesima i bezobzirnou. Jer, premalo je u sreditu brige i panje sam ovjek, na blinji, osobito onaj najpotrebniji. Premalo je prisutno nastojanje oko opeg dobra. Dapae, to je paradoksalno, u svijetu esto upra vo oni koji najvie govore o ljudskim pravima, zaklinju se na njih i naizgled za njih bore, sami ih najvie kre..." Usp. Glas Koncila, 5. sijenja 2003. 5 Lav Trocki inspiraciju za svoje nauavanje, pronaao je u Karla Marxa koji je naglaavao iznimnu vanost socioloke svrhe sukoba u smjeru uspostavljanja, funkcio niranja i odravanja odreene drutvene skupine. U njegovom sluaju rije je o proleter skim revolucijama.

26

27

i ' i ; : m

: , A M

III'AIM

3/

Ihlvm

IU<m,i.-,-l I usii

t o m e tko su inu bih p i e u i i sto su postigli, a o n d a prazne p o s u d e njihovih dua puniti novom povijesti, kao u knjizi "1984'"'.

i moralnu snagu ljudskog imbenika svih strana ukljuenih u krizu, kao i projekciju moguih rjeenja. Pritom geopolitike i geostrateke metode podrazumijevaju najviu razinu uobliavanja, ali i razobliavanje (razotkrivanje), tj. dovoenje na 'svjetlo dana' hijerarhiziranu i strukturiranu organizaciju koja pokree krize i koja njima upravlja. Dakle, zadaa geostrategije i geopolitike na poetku 21. stoljea jest istraiti ponaanje drava ili drugih organiziranih ljudskih skupina, javnih ili tajnih, koje proizvode nadzirani kaos. Kod toga je dobro drati se nae la koje govori da ne postoji unaprijed predodreeni model po kojemu se to ini, jer priroda upravljane krize nije odreena istom razinom politikih, diplomatskih, gospodarskih, kulturnih, vojnih i vjerskih imbenika. Stoga prouavanje upravljane krize te tumaenje njezina mogueg i stvarnog obujma i dosega jest uvijek razliit intelektualni postupak, budui da arite, prostor i krizna organizacija nikada nisu istovjetni. Na podruju geostrategije i geopolitike ne postoje ope vaei zako ni, nego samo odreeni imbenici koji se razliito spajaju, ovisno o posebnosti situacije. Istinski geostrateki i geopolitiki pristup pod razumijeva ne upasti u zamke dogadajnosti i (ili) virtualnosti koju stvara 'meka sila' (mediji) i koja je gotovo bez iznimke u posjedu nadziratelja krize. Poslije prepoznavanja i odreivanja razine i intenziteta pojedi nog imbenika krize, geopolitika ih smjeta u konkretni prostor kako bi se lake odgonetnula djelotvornost sueljenih doktrina, a geostrategija razobliuje metode koje, prije svega, primjenjuje nadziratelj uprav ljane krize. U upravljanim krizama 21. stoljea sukobljavaju se raznoliki, ali prije svega vierazinski geopolitiki igrai, izmjenjujui politike, diplomat ske, gospodarske, kulturne i vojne signale te razliite znakove kao svojevrsne poruke. Sirenjem elektronskih medija, prije svega televi zije i novih tehnolokih dostignua poput Interneta, moe se rei da upravljane krize na poetku 21. stoljea doivljavaju svoj vrhunac upravo u simboliziranim porukama. Njihovo odgonetanje omoguava vrsnom geopolitiaru i (ili) geostrategu proniknuti u klieje i ideoloke iskljui vosti koje oivotvoruju jedan nesnoljiv i agresivan politiki projekt (plan), ija je svrha, kao to upeatljivo pie PatrickJ. Buchanan, uni titi povijesne dokumente jednog naroda, ostaviti ga u neznanju o 28

1. Geopolitike kole i njihova obiljeja

Geopolitika i geostrategijska misao poela se razvijati vrlo kasno, tek u 17. stoljeu.7 Kardinal Richelieu sa svojom koncepcijomom 'pri rodnih granica' irom otvara vrata geopolitici i geostrategiji, jer je njegova avangardna ideja povezala politiku i geografiju. Poslije razdoblja Revo lucije i Napoleonovih ratova, geopolitika misao doivljava preporod pod utjecajem filozofske misli, prije svega Kanta i Hegela. Geopolitika 18. i 19. stoljea teino je elaborirala normativnu misao te biva nosi telj i promicatelj odreene politike ideologije, odnosno, kao to pie Jure Vuji, bila je "intelektualni vodi u slubi vlasti". Ta se osobina jednako odnosi i na poetke njemake geopolitike misli, koja je bila u slubi obnavljanja politike sile carske Njemake, kao i na anglosak sonsku politiku kolu, koja je refleksijama i analizama promicala uspon Sjedinjenih Amerikih Drava kao politike i vojne pomorske sile na oceanskim prostranstvima. U globaliziranome svijetu geopolitika je sebi postavila cilj identificiranja i tumaenja logike ponaanja drava i skupina (udruenja) koje potencijalnu mo pretvaraju u djelatnu. O geopolitikim kolama kao to su njemaka, anglosaksonska, ruska, junoamerika i suvremena geopolitika orijentacija Sjedinjenih Ame rikih Drava nuno je rei nekoliko rijei.8
6 O tome fenomenu u Glasu Koncila pie: "Narodi se likvidiraju tako - rekao je Hiibl (eki povjesniar, prijatelj Kundere) da im se najprije oduzme pamenje. Unite im njihove knjige, njihovu kulturu, njihovu povijest. A netko im drugi napie druge knji ge, da im drugu kulturu, izmisli im drugu povijest. Narod onda poinje polako zabora vljati to je i tko je bio. Svijet oko njega to zaboravi mnogo bre. A jezik? Zato bi nam ga netko uzimao? Postat e puki folklor, koji e prije ili kasnije umrijeti prirodnom smru". Usp. urica Lieb, Hrvatska glasna utnja, Glas Koncila, 7. oujka 2004. 7 Iako je antiko razdoblje imalo geografe poput Strabona i Ptolomeja, tek tehniki i znanstveni razvoj 17. stoljea omoguio je toj disciplini primjenu preciznih instrume nata za egzaktno situiranje poloaja i kalkuliranje distanca i amplituda, te ucrtavanja kontura. Usp. Jure Vuji, isto, str. 36. 8 Narav navedenih geopolitika kao njihova posebna i razliita obiljeja potpuno je obrazloio Jure Vuji u Fragmentima geopolitike misli. Ovom prigodom one se daju u skraenom i izmijenjenom obliku. Usp. Ante Vuji, isto, str. 37. - 54. 29

>
Njemaka geopolitika kola

/'nr.ii

l),mia.it

I ,iw

K I ( ) N l) V I

N A S I II I' A I U

Njemaka geopolitika kola uobliuje se u 18. stoljeu, pod vod stvom Carla Rittera i Friedricha Ratzela. 9 Drava, po Ritterovoj zami sli, jest cjelina kulturnih i humanih vrijednosti, a Ratzel je vidi kao organizam koji nastaje (raa se), ivi, stari i umire pa je, prema tome, razvoj drave kao i organizma unaprijed odreen. Iz ovakva pristupa posve je logino da je zadaa geopolitiara samo otkriti te neprolazne zakone koji upravljaju razvitkom, povijeu, zemljopisnim pejsaima, obiljeavajui ljude pripadnicima jedne nacije. Po Ritteru i Ratzelu, geopolitike vizije mogue je dosegnuti ako se prostor i povijest pro matraju u svoj njihovoj uzajamnosti, budui da njihova zblienost stvara pokretaki koncept geografije. U sreditu njihove, a posebno Ratzelove geopolitike misli jest 'ivotnost prostora' pa je razlono zato je on utemeljitelj antropogeografije. Predmet Ratzelove antropogeografije obuhvaa povijesna kretanja u kojima se narode poima kao pokretne cjeline, a u takvu okviru pokretljivost dovodi do nove dimenzije, do kretanja i razvoja 'prodornih' i 'prodiranih plemena'. Razvoj nekog na roda, prema ovoj geopolitikoj misli, treba usmjeravati drava, ija je temeljna zadaa osigurati dostatno ivotnog prostora i opstojnost na roda. Budui da je Ratzel zastupao tezu da narodi s niskim civiliza cijskim stupnjem nestaju pred civilizacijskim valovima iz dva razloga, od kojih je jedan irenje podruja obitavanja ljudi, a drugi europeizacija planeta, onda je razlono zato je on narod (Volk) definirao kao ljudsku skupinu politiki jedinstvenu, ali ne nuno etniki i jezino ujednaenu, i ukorijenjenu u zajedniki teritorij. Prostor je taj koji stvara narod. Od ovakva poimanja naroda i prostora dolazi se do uobliavanja dviju oprenih politika - 'teritorijalne' i 'neteritorijalne'. Prvu je Ratzel

iv.ao poliiikom usmjerenom ka posjedovanju i isplativosti zemlje, a drugu, koju su prakticirale trgovake sile, politikom koja eksploatira .'.emlju, ali bez izgleda za dalju budunost. Pritom Ratzel nije robovao posjedovanju zemlje pa je u sreditu njegove geopolitike misli bio odnos tla i drave, koji ini koncept prostora. Slijedom ovakva razmi ljanja, povijest, po njemu, nije nita drugo nego izraaj reciprone borbe za opstanak izmeu drava i razvijanje teritorijalnih uporita (baza). Takva svojevrsna 'posveenost teritorija' u okviru dravotvorstva bila je pokuaj reakcije na oceanske osvajake pothvate Anglosaksona ca, koji su bili opasni po opstanak i razvitak kontinentalnih sila. Iz sueljavanja 'kopna' i 'mora' na geostratekoj razini razvila se ideja, koju je zastupao geopolitiar Carl Haushofer, o stvaranju "velikih kon tinentalnih prostora", zagovarajui suradnju izmeu Europljana, Rusa i Japanaca u okviru jednog velikog euroazijskog saveza koji bi bio za tvoren engleskim i amerikim utjecajima. U ovakvu geopolitikom poi manju euroazijskoga prostora ruska verzija te ideje bila je usredotoe na na Rusiju kao "sredinju os povijesti". Nasuprot ovome euroazijskome konceptu, kineski i indijski panazijati razvijali su geopolitiku inai cu koja se suprotstavljala euroazijskoj i koja je zastupala status auo. Njemaka, da bi postigla status velesile, drao je Carl Haushofer, treba kao cilj postaviti autarhiju i neprihvaanje monokulturalizma. Moe se ustvrditi da je geopolitika zamisao o tzv. 'koaliciji konti nentalnih sila' bila opasan i iluzoran mit, poglavito ako se to stavi u kontekst Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, u kojima je Njemaka bila ne samo poraena, nego je i, kao najmnogoljudnija europska zemlja s hipotekom crimena, prestala biti politikom i vojnom silom ne samo u europskim okvirima. No, s Njemakom se dogodilo upravo ono to je i bilo isplanirano u laboratoriju 'hijerarhije urotnika', kako bi se ostva rio dugoroni plan o stvaranju svjetskog imperija u novom liku koji e, poslije pada Berlinskoga zida, dobiti naziv - novi svjetski poredak. Napa sti, poraziti i poruzi izvrgnuti Njemaku geopolitiku bilo je jedino rjeenje koje je vodilo ostvarivanju ovoga i ovakvoga hiperstratekoga cilja. Bez velikih svjetskih ratova plan bi bio neostvariv, jer ni Njemaku ni Rusiju nije bilo mogue poraziti u odvojenom 'malim ratovima'. Optimalan uinak plana bio je sukobiti te dvije zemlje kako bi njihova geopolitika zamisao o 'velikom kontinentalnom prostoru' ostala samo 31

9 Carl Ritter (1779. - 1859), zajedno s Alexanderom von Humboltom, najvei je geograf tadanje Njemake. Uz pomo Savignvja i Baruna Steina osniva katedru u ratnoj koli u Berlinu kojom upravljaju i na kojoj predaju generali Karl von Clausevvitz i August Riihle von Lilienstern. Ritter je pobornik Herderova pluralnog i organskog humanizma, po kojemu vjere, zakoni, jezici i pisma proizlaze iz zemlje "heimaten", te su raznoliki i kreirani od Boga, pa prema tome sve kulture posjeduju jednako dostojanstvo. Usp. Jure Vuji, isto, str. 37.

30

l l . i i i i r Ihimilrti I U M I

Kl D N I I V

N A N I U l A | U

zamisao. Prvim i Drugim svjetskim ratom, kao jedinstvenim hiperstratekim planom, 'hijerarhija urotnika' uspjela je bezbonim ideolo gijama, prvo boljevizmom, zatrovati Rusiju kako bi dugorono njezi ne stvaralake snage ostale blokirane, a zatim nacizmom opiniti Njemaku kako bi ju se lake temeljito porazilo i dovelo u stanje bezu vjetne kapitulacije. 10 Pobjeda na najvioj razini ratnog umijea ne znai napasti i po bijediti neprijateljsku vojsku, nego napasti i poraziti njegovu strate giju. U sluaju Njemake i Rusije rije je o geopolitici. Prvim i Drugim svjetskim ratom geopolitika zamisao o 'velikom kontinentalnom pro storu' poraena je u obje svoje sastavnice. Autarhinost je poraena sveobuhvatnou ratova i zato su oni morali biti 'svjetski' ili, reeno parafraziranim muketirskim rjenikom, "svi protiv dvojice", a brana monokulturalizmu 'razvaljena' je bolesnim ideologijama boljevizma i nacizma. 'Hijerarhija urotnika', stavivi u ideologijske okove na dulje vrijeme glavne konkurente, jednog hipotekom zloina a drugog 'eljez nom zavjesom', otvorila je sebi put da geopolitiku kartu svijeta u dru goj polovici 20. stoljea prekroji po vlastitoj elji i po vlastitoj zamisli.

vito poslije pada Berlinskoga zida pozornost anglosaksonske geopoli tike usmjerena je na vanost ruskog teritorija kao kompaktne konti nentalne mase koju je, kao 'neosvojivu utvrdu', nemogue nadzirati s mora ni potpuno osvojiti." Za postizanje toga stratekoga cilja, jo poetkom 20. stoljea, uobliena je politika 'containmenta'. Njezin au tor Halfordjohn Mackinder dao je recept po kojemu bi anglosaksonske pomorske sile, kako bi onemoguile ujedinjenje euroazijskih zemalja, pod pokroviteljstvom Njemake i Rusije, tj. kako bi ponitile geopoli tiku zamisao o 'velikom kontinentalnom prostoru', trebale 'balkanizi rati' istonu Europu, liiti Rusiju njezina baltikog i ukrajinskog zale a, sprijeiti svaku njezinu dominaciju na unutarnjim morima (Bal tikom i Crnom) te zadrati prodor boljevizma prema Perziji i Indiji kao britanskim utjecajnim zonama. 1 2 Ova Mackinderova zamisao razvi dno pokazuje tko je i zato pokrenuo oba svjetska rata. U vremenima Hladnoga rata geopolitika naela Mackindera, odno sno zaustavljanje sila koje su proizile iz 'Heartlanda', budui da su ovladale oceanima, preuzele su Sjedinjene Amerike Drave, nastojei opkoliti Kinu i Rusiju vojnim savezima NATO-om, OTASE-om i AN-

Anglosaksonska geopolitika kola Anglosaksonska geopolitika misao vezana je uz 'geografsku os po vijesti', poznatu pod imenom 'Heartland', tzv. sredinja zemlja koja se rasprostire istono od crte Trst - Hamburg i koja ostaje izvan dosega vojne projekcije britanske pomorske sile. Toj 'sredinjoj zemlji' gravitiraju rubni pojasevi 'Rimland'. Nauk ove geopolitike polazi od injeni ce da onaj "tko dri istonu Europu dri sredinju zemlju, tko dri sredinju zemlju dominira svjetskim otokom, tko dominira svjetskim otokom, dominira svijetom". Zbignievv Brzezinski ovaj e postulat osu vremeniti tako da njegova elaboracija glasi: "onaj tko vlada Euroazijom, vlada svijetom". Kao to je to bilo u 20. stoljeu tako je i u 21., pogla-

10

Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 275. -276.

1 ' Sve strategijske igre stoljeima su se igrale po obrascu koji kae da one sile koje su unutra "zarobljene" iziu vani, na mora, a one koje su "slobodne" vani, na moru, prodru unutra, to blie sreditu Heartlanda. Odnos snaga trenutano je takav da su u velikoj prednosti oni koji ele prodrijeti unutra, kroz sva troja vrata. Geostrateki poloaj na poetku 21. stoljea jest takav da su rubni prostori Heartlanda po mnogoemu proble matini i kaotini, zbog unutarnjih problema, koje Rusija jo ne moe stabilizirati (politika i gospodarska nestabilnost). Dok Kina strpljivo eka, tu su ulogu preuzele Sjedinjene Amerike Drave. Europska unija, da bi ula u igru definiranja novih intere snih podruja ("Nove Jalte"), po naputku vlastitih determinista, obraunava se s vlasti tim kranskim identitetom kao i sa suverenou i opstankom onih drava koje se prostiru na istonome i junome dijelu europskoga dvorita. Usp. Davor DomazetLoo, isto, str. 319.-320. 12 Jo od 18. stoljea, poslije osvajanja kanata Kromeje, za doba Katarine Velike, te izgradnje pomorske vojne flote u Crnome moru, Rusija je uvijek bila prijetnja britan skim geostratekim interesima svojim ugroavanjem komunikacijskih tokova na orijen talnom Mediteranu. U svezi s ruskim pretenzijama nadziranja euroazijskoga prostora, posebice srednje Azije, Englezi tu geostrateku opciju kvalificiraju kao The Great Game veliku igru usmjerenu na nadziranje praznoga prostora izmeu civilizacijskih polova Indije i Europe, prostora u kojemu Afganistan ima kljunu geostrateku ulogu. Suko bljavanje zemlje/more izmeu Velike Britanije i Rusije nastavlja se u srednjoj Aziji tijekom cijeloga 19. stoljea. Druga strana velike igre bila je tenja za prevlasti nad Tibetom (izvorom velikih kineskih, indokineskih i burmanskih rijeka), te dominacijom nad Putem svile i kineskim Turkmenistanom (Sinkiang). Usp. Jure Vuji, isto, str. 44.

32

33

H i

/ll'/MlI.Tl

JiIMP

k I l ) N ( > V I N A S I U I' A | U

ZUS-om. U toj geopolitikoj zamisli bilo je nuno vladali Europom. Naime, geopolitiki smjetaj Europe kljuan je za prevlast nad sveukup nim svijetom. Nadzirati taj prostor znai imati prevlast u tome po druju, jer je to idealan sredinji prostor za vojni potencijal, ali i za intervencionistike i izolacionistiko naelo nastupanja u svim smjero vima zemaljske kugle. 13 Europa je u 20. stoljeu postala odskonom daskom za geopolitike apetite Sjedinjenih Amerikih Drava, jednako kao to je za Rimsko Carstvo bila Grka. Rije je naprosto o kloniranoj geopolitikoj situaciji, dvije tisue godina kasnije. Za amerike geopolitiare, poput N. J. Spvkmana, 'Rimland', tj. rubne zemlje u kontaktu s morem, jesu najjaa geostrateka karta pomou koje se moe po bijediti protivnika i ostvariti prevlast nad Euroazijom. Amerika je, poput Rima, geostrateka i vojna platforma, Zapadna Europa, kao i Grka, 'pontonska' polazna postaja, a Velika Britanija igra ulogu Sicilije kao 'uzletita' ograenog Mesinskim tjesnacem, odnosno, kanalom La Manche. Poslije pada Berlinskoga zida nametnuta su dva geopolitika pri stupa, koji su se iskazivali kroz sigurnosnu i vanjsku politiku Sjedinjenih Amerikih Drava. Prvu viziju zastupali su Paul Wolfowitz i krug oko njega. U biti, oni su sljedbenici britanske geopolitike 'imperijalistike kole' 19. stoljea, koja je, nakon to je Francuska 'preorana' revolu cijom a bonapartizam poraen, nastojala na planetarnoj razini ostvariti jedinstvenu i iskljuivu silu kojom bi bile pokorene druge regionalne sile. Za klonirani oblik ove geopolitike zamisli u 2 1 . stoljeu postoji jedan temeljni uvjet - poraz glavnog suparnika, Sovjetskog Saveza. Po Wolfowitzu i njegovim pristaama, nestankom 'eljezne zavjese' ne stalo je svih zapreka za projekciju moi Sjedinjenih Amerikih Drava u sve dijelove svijeta. To podrazumijeva zabijanje 'klina' izmeu Kine i Japana, unutar Europske unije odravanje stalnog tinjajueg suparni tva izmeu Velike Britanije i Njemake te izoliranje Francuske da-

vanjem Italiji i (ili) panjolskoj prednost u upravljanim krizama na obalama Sredozemlja, na Bliskom istoku politikim i diplomatskim na stupanjem usklaivati (zbliavati) turske, izraelske i saudijske intere se, Rusiju relevantno drati nepoeljnom silom i imati je pod nadzo rom, a Kini, zemlji u kojoj je komunizam jo uvijek svemoan, dati mjesto glavnog neprijatelja na dulji rok. Druga vizija, ona Richarda Haasa, takoer je klonirani oblik britan ske geopolitike misli o 'eksponiranju' sile. U njoj se klonira model britanske diplomacije iz vremena poslije Burskoga rata, koja je, kako bi se to bolje usredotoila na bitno, napravila niz dinaminih kompro misa s Japanom i Francuskom. U biti, ova geopolitika vizija nastoji, uz manje izravnih angamana Sjedinjenih Amerikih Drava na svijetu i projekcijom umjerene moi, onemoguiti kritine situacije kod bliskih saveznika na svim vanijim podrujima svijeta. Ovakav uravnoteen geostrategijski pristup omoguavao bi rasprave i kompromise unutar svjetskih institucija, od NATO-a koji bi bio otvoren prema Rusiji, do WTO-a i Pacifikog saveza koji bi davali prednost trojcu Kina -Japan SAD. No, u novom svjetskom rasporedu 'ope borbe protiv terorizma' i 'izvoza demokracije' (to se naziva 'nation-building'), doktrinarna izve dba geopolitike vizije 'preventivne diplomacije" 4 pretvorila se u opciju 'izabranog rata' kojega se u politikom tumaenju i medijskom oslika vanju nastoji prikazati kao 'rat iz nunosti'. Preventivno vojno interve niranje na geostratekim podrujima nije zbog nunosti, nego radi pozicioniranja i nadzora, ali i pokazivanja stvarne prevlasti primjenom strategije 'kirurkog i istog rata' kako bi se potencijalne protivnike dralo na razumnoj udaljenosti. Afganistan i Irak jesu egzaktni pri mjeri ove doktrine. Doktrina preventivne intervencije nije neka po-

13 Ova naela, poslije 1945., elaborirali su N. J. Spvkman, D. W. Meinig i W. Kirk. Spykman u djelu "America's Strategy in World Politics" iznosi temeljne imbenike dravne sile: povrina teritorija, priroda granica, obujam puanstva, postojanje ili nepo stojanje energetskih izvora, tehnoloki i gospodarski razvitak, financijska mo, etnika homogenost, stupanj drutvene integracije, politika stabilnost i nacionalna svijest. On rehabilitira koncept "Sea Povver", kojemu suprotstavlja "Heartland Povver" euroazijskoga kontinenta. Usp. Jure Vuji, isto, str. 40.

14 O preventivnoj diplomaciji Jure Vuji pie: 'Tijekom povijesti, razne doktrine, poput doktrine Monroe, doktrine 'containmenta' za vrijeme bipolarnog blokovskog svijeta, Kissingerove doktrine 'ograniene suverenosti', potkrjepljuju i legitimiraju pro voenje specifinih diplomatsko-vojnih pothvata. Inicijalno, preventivna diplomacija, 'preventive diplomacv', implicirala je primjenu prethodnih diplomatskih akcija radi sprjea vanja predvidljivih kriza te preventivnog limitiranja nasilja. U napetim situacijama, voj ne aktivnosti mogu podravati preventivnu diplomaciju, poput preventivnih rasprostranjivanja vojnih snaga, demonstracije snaga s visokim stupnjem pripravnosti." Usp. Jure Vuji, isto, str 4 1 .

34

35

>

' hivm

I hnnti.-fl

I usu

Kl

H N H V ]

N A S

l l l ' A J U

sebna novost. Ona je klon Monroeove doktrine, koju su elaborirali ameriki predsjednici Roosevelt i VVilson. Pomou nje su Sjedinjene Amerike Drave u 20. stoljeu, preventivnim intervencijama ili ogra nienom uporabom vojne sile, ostvarivale i branile politiku, vojnu i gospodarsku prevlast na nekim podrujima. Reaktiviranjem 'prava' na preventivnu intervenciju na poetku 21. stoljea Sjedinjene Amerike Drave, osim osiguravanja statusa jedi ne svjetske supersile, za interese 'hijerarhije urotnika' nasilno provo de model militantnog liberalizma 15 i uniformizirano oblikovanje svijeta, ruei i ponitavajui i identitete i vrjednote. Dakle, izmeu dviju geopolitikih vizija pobijedila je trea, pro vjerena. Hoe li ona osigurati Sjedinjenim Amerikim Dravama go spodstvo nad "Heartlandom", kao to je njezina prethodnica omogui la vladavinu na oceanskim prostranstvima? Sa sigurnou se moe rei da nee, a to e budunost i pokazati. Preventivne ratove mogue je voditi na periferiji 'Heartlanda' i protiv manje jakih, pa i nuklearnim orujem, ali u gravitacijskome sreditu "Heartlanda", kao to je pro lost pokazala, mnoge su vojne sile izgubile mo rasprivi se na iro kim prostranstvima.

evoluciji prema istoku i jugoistoku. Ovaj svojevrsni 'defenzivni impe rijalizam' Rusija je opravdavala motivima sigurnosti i obrane. Sirenje granica dogaalo se konstantno i u razliitim smjerovima tijekom stoljea, a ta se geopolitika ekspanzionistika volja snano oitovala prema 'toplim morima' 1 6 i prema sibirskim prostranstvima. 1 7 Slubeno geopolitiko usmjerenje carske Rusije bitno su oblikovali politiki i panslavistiki krugovi, koji su se snano suprotstavljali mo dernome dekadentnom i dekristijaniziranom Zapadu, zagovarajui uje dinjenje svih Slavena pod vodstvom Rusije. Kao ideoloka protutea, isprofilirala se prozapadna struja, koja e kasnije prerasti u anarholiberalizam pod vodstvom Mihaila Bakunjina. Osim ovih dviju opcija, na ruske geopolitike zamisli znaajno je utjecao Herder, posebno na or ganiziranje baltikoga prostora. On je Europu drao zastarjelom i duho vno praznom, budui da je iscrpila svoje mlade i snane potencijale koje je Rusija jo uvijek posjedovala. Zato je Herder zagovarao izgrai vanje Rusije kao modela za ovjeanstvo. Prednost daje baltikim zem ljama kao prostoru razmjene izmeu germanske Europe i Rusije. Po njemu, misija Rusije jest ponovno ostvariti novi oblik helenizma na obalama Crnoga mora, s prijestolnicom na Krimu. 1 8 Car Petar Veliki geopolitiku zamisao o ekspanziji Rusije iznio je u svome znamenitom testamentu. Permanentnost rata, naelo da mir slui ratu, a rat miru, sudjelovanje u svim krizama na zapadnoeuropskome ozemlju, podjela Poljske, otimanje najveega dijela vedske, sklapanje trgovinskog sa veza s Velikom Britanijom, stalno irenje du Baltika i Crnoga mora, maksimalno pribliavanje Konstantinopolu i Indiji, poticanje ratova s

Ruska geopolitika kola Kao sredinja zemlja 'Heartlanda', Rusija je geopolitiku ekspanziju razvijala na organski nain, irei se integriranjem pograninih podruja i oblikujui monolitnu cjelinu. irenje je bilo slijedno i u konstantnoj Militantni liberalizam proizvodi ekstreme karakteristike za svaku ideologiju koja ima ambiciju uspostaviti monopolnu organizaciju totaliteta (drutva ili svijeta) uz po mo medija pretvorenih u propagandu, jer su mediji danas veinom zabava za konzumeristiku masu i nita vie. Zatim sotonizirati neistomiljenike, oznaavati ih pogrdnim etiketama onom tehnikom koja se primjenjivala kod razliitih totalitaraca - oznaava nja, ocrnjivanja i okuivanja ili jednostavno izopenja iz nazonosti u drutvu i brisanja iz skupnog sjeanja. Dakle, krajnje netolerantno za ideologiju tolerancije. Militantni liberalizam, koji nema nikakve veze s J. S. Millom, nije nimalo manje pogibeljan od bilo kojega militantnog konzervatizma, marksizma, nacionalizma. Njego va je opasnost u zadobivenom ideologijskom monopolu koji ukida svaki dijalog. Umjesto pluralizma ideologija na praktinoj razini, ovaj posljednji inaugurira ideologijski moni zam. Dr. se. Anelko Milardovi, Totalitarni i militantni liberalizam, Vijesnik, 30. kolovoza 2006., str. 16. 36
15

U smjeru juga ekspanzija je bila motivirana eljom cara Ivana Groznog da se izie na topla mora kako bi se izbjegla kontinentalna "fatalnost" Rusije, to, kao geopolitiki projekt, nailazi na suprotstavljanje Osmanskoga Carstva. Ista politika volja oitovala se u pokuajima slabljenja Osmanskoga Carstva i naseljavanja kolonija seljaka i vojnika na osvojenim podrujima. Usp. Jure Vuji, isto, str. 43. 17 Kozak Ermak je 1579. istraivao Sibir i osvojio metropolu Kuum i metropole Sibirskoga kanata. Godine 1586. i 1587. izgraeni su prvi gradovi - utvrde Sibira, a 1891. poinje gradnja transsibirske eljeznice, koja je trebala olakati gospodarski razvoj Sibira i ojaati veze izmeu sredita i periferije. Sve do 19. stoljea taj je pohod na istok bio spontan, a od 19. stoljea migracije su bile znatno nadzirane, organizirane i upravljanje od drave, koja je njima htjela osigurati demografsku snagu u sredinjoj Rusiji, strate koj regiji ugroenoj od Japana. Usp. Jure Vuji, isto, str. 43. 18 'Grki' projekt Herdera preuzima carica Katarina II. i instrumentalizira ga protiv Osmanskoga Carstva. 37

16

>

P i l n u PmiM.vf / U M ,

k I ( l N ( ) V I N A S I U I' A J U

Turskom i Perzijom, njegovanje fluidnog saveza s Austrijom, okupljanje rasprenih Grka, izazivanje sukoba izmeu Austrije i Francuske jesu dio sveobuhvatnoga plana Petra Velikog o ovladavanju Europom. 1 " Evolucija globalne ruske geopolitike koncepcije nastala je na sa mome poetku 20. stoljea i bila je nadahnuta Mackinderovim zamisli ma. Polazila je od toga daje kulturni i gospodarski razvoj svake nacije definiran geopolitikim granicama i kvalitetom nadziranog podruja. Dakle, prihvaala je kategorijalni pojam 'velikih kontinentalnih pro-

Moru', ali je zagovarala vrstu z a t v o r e n e g e o e k o n o m i j e u okviru vieet nikog c e n t r a l i z i r a n o g imperijalnog a p a r a t a . Iako je ova g e o p o l i t i k a z a m i s a o p o r a e n a u dva svjetska r a t a , koje je i n d u c i r a l a 'hijerarhije urotnika', o n a ipak nije n e s t a l a niti m o e n e s t a t i . J e d n a od temeljnih zadaa Boljevike revolucije i Lenjinovog r e i m a bila je razbiti, opljakati i d u h o v n o razoriti Rusiju. Posljedino t o m e u to vrijeme nije p o s t o j a l a nikakva geopolitika vizija, a p o n a j m a n j e je to m o g l a biti o n a iz carskih v r e m e n a . U Staljinovom razdoblju sovjetska je imperijalna s t v a r n o s t ustoliila originalni geopolitiki f e n o m e n koji se razlikovao od c a r s k e Rusije. N a i m e , t r a d i c i o n a l n e su politike c r t e i smjernice o s t a l e iste, k a o i d r a v n a volja za t e r i t o r i j a l n o m e k s p a n z i j o m i o u v a n j e m s n a n o g p o l i t i k o g s r e d i t a . Od 30-tih g o d i n a p r o l o g a stoljea i poslije D r u g o g a svjetskoga r a t a staljinistika je vlada zastra ujuim nasiljem suzbijala centrifugalne n a c i o n a l n e sile, a p r o b u e n i ruski n a c i o n a l n i z a n o s poistovjeivala sa sovjetskim i u s m j e r a v a l a ga p r e m a euroazijskoj orijentaciji. Ta k o n s t r u k c i j a poslije 1 9 4 5 . biva z n a t no ojaana stvaranjem z a t i t n o g a pojasa s a t e l i t s k i h drava u sredinjoj i istonoj E u r o p i . S u p r o t n o p l a n u 'hijerarhije u r o t n i k a ' , svojim e u r o p s k i m p r e t p o s t a j a m a sovjetsko j e carstvo p o s t a l o euroazijska velesila n a

Cjeloviti Testament Petra Velikog ili Plan europske dominacije, glasi: 1. Odravati rusku naciju u stanju permanentnog rata da bi se ouvali ratobornost i zamah ruskih vojnika, ne dati mu predaha, osim u svrhu oporavljanja dravnih finan cija, reorganizirati vojsku i odabrati pravi trenutak za napad. Na taj nain postii da mir slui ratu, a rat miru - u interesu uveavanja i stalnog napretka Rusije. 2. Privlaiti svim moguim sredstvima od najrazvijenijih europskih naroda vojne strunjake za vrijeme rata, znanstvenike za vrijeme mira, da bi se ruska nacija mogla koristiti prednostima drugih zemalja, a da nita ne izgubimo od vlastitih prednosti. 3. Sudjelovati u svakoj prilici u svim poslovima i neredima Europe, osobito u Njemakoj, koja nas, kao blia, izravnije interesira. 4. Podijeliti Poljsku, odravajui stalnu nestabilnost i zavisti u njoj. Pridobiti velike sile po svaku cijenu, utjecati na parlamente, korumpirati ih, da bi se osigurao utjecaj na izbor kraljeva, izbor vlastitih pristaa, tititi i osigurati ulazak ruskih snaga i njihov ostanak sve dok se ne stvori prilika za njihovo konano ostajanje u dotinim zemljama. Ako velike susjedne sile pokau otpor, smiriti ih trenutanim komadanjem dotine zemlje dok se ne stvore uvjeri za vraanje onoga stoje prethodno dano. 5. Zeniti ruske prineve njemakim princezama u svrhu jaanja obiteljskih veza, zbliavanja interesa i ujedinjavanja Njemake samo prema naim interesima jaanjem naega utjecaja. 6. Uzeti od vedske najvei mogui dio i umjeno dovesti do njezina napada na nas kako bi se imao izgovor da je podjarmimo. Zbog toga je treba izdvojiti od Danske, a Dansku od vedske i briljivo njegovati njihovo suparnitvo. 7. Poeljan je savez s Engleskom radi trgovine, jer je rije o sili koja, zbog svoje mornarice, ima za nama najveu potrebu i koja moe biti najvanija za razvoj nae mornarice. Mijenjati nae drvo i druge proizvode za njezino zlato, a izmeu naih mor nara i trgovaca stvoriti stalne veze to e nau zemlju usmjeriti prema pomorstvu i trgovini. 8. Stalno se iriti prema sjeveru, du Baltika, kao i prema jugu, du Crnoga mora. 9. Maksimalno se pribliiti Konstantinopolu i Indiji. Onaj tko to postigne bit e stvarni gospodar svijeta. Prema tome, poticati stalne ratove, sad s Turskom, sad s Perzijom, podii brodogradilita na Crnome moru. Malo pomalo dokopati se ovoga mora, kao i Baltika, stoje dvostruka i bitna toka uspjeha nae zamisli. Ubrzati opadanje Perzije i prodirati u Perzijski zaljev te obnoviti, preko Sirije, ako je mogue, staru Levantsku trgovinu i napredovati prema Indiji, koja je skladite svijeta. Kada se naemo ondje, nee nam vie biti potrebno englesko zlato. 10. Traiti i briljivo odravati savez s Austrijom, prividno podupirati njezinu tenju za buduim kraljevstvom nad Njemakom i istodobno potajno izazivati zavist ostalih prineva. Truditi se da i jedni i drugi trae pomo od Rusije te nad takvim zemljama imati ulogu neke vrste zatite, koja priprema nau buduu dominaciju. 38

19

11. Zainteresirati austrijski dvor da protjera Turke iz Europe, a neutralizirati njezinu zavist u trenutku osvajanja Konstantinopola, bilo izazivajui rat Austrije sa starim europskim dravama, bilo dajui joj samo dio osvojenoga, to e joj kasnije biti oduzeto. 12. Trudit se i okupiti oko Rusije sve razjedinjene ili odijeljene Grke, koji su raspro stranjeni u Maarskoj ili u Turskoj, uiniti od Rusije njihovo sredite i njihov oslonac, te tako unaprijed osigurati svjetsku prevlast vrstom kraljevstva ili vjerske prevlasti. Oni e biti to vie prijatelji to budu imali vie vlastitih unutarnjih neprijatelja. 13. Uz raskomadanu vedsku, pobijeenu Perziju, podjarmljenu Poljsku, osvojenu Tursku, s naom flotom na Baltiku i u Crnome moru, potrebno je odvojeno i u najveoj tajnosti prvo Versaillesu, a zatim Beu ponuditi podjelu svjetskoga carstva. Ako jedna od njih prihvati - to je neizbjeno - laskajui njegovim ambicijama i samoljublju poraziti jednog suparnika pomou drugog, zatim pobijediti onoga koji ostane pomou rata o ijemu rezultatu ne treba dvojiti, jer Rusija dri ve, u biti, cijeli Istok i velik dio Europe. 14. Ako, stoje malo vjerojatno, svaki od njih (Be, Versailles) odbije nau ponudu, treba znati izazvati njihove meusobne svae i uiniti sve kako bi se i jedan i drugi u tome iscrpio. Zatim e Rusija, koristei se najpovoljnijim trenutkom, poslati vojsku u Njemaku, a istodobno e krenuti nae dvije flote iz Asova-Arahangelska (s azijatskim hordama) i s Crnoga mora. Napredujui Oceanom i Mediteranom - nae e flote prepla viti Francusku s jedne strane. I, dok se to ne dogodi s Njemakom, ostatak Europe lako e i bez metka pasti pod na jaram. Testament Petra Velikog (1672. - 1725.) europskoj dominaciji, ostavljen njegovim nasljednicima. 39

M i i m i ; i.pin.i.-ff i U M I

k I ( ) ,\l ( ) V I

N A M lll'AIll

razmeu dvaju kontinenata, i kakva-takva ravnotea anglosaksonskom ekspanzionizmu sve do pada Berlinskoga zida. Poslije raspada Sovjetskog Saveza i politike vladavine zapadnih igraa Mihaila Gorbaova i Borisa Jeljcina, ponovno se na scenu vratila euroazijska geopolitika orijentacija. Ono s im se Rusija suoava u posljednjih deset godina jest potraga za vlastitim identitetom. To je razlog zbog kojega je nova politiko-intelektualna elita, s Vladimirom Putinom na elu, usmjerena ka izgradnji nove nacionalne ideje, koja bi "osigurala duhovno i fiziko spaavanje ruskoga naroda", kako je to jed nom ustvrdio Aleksandar Solenjicin. Nije nimalo sluajno da je u novome ruskom geopolitikom usmjerenju na prvome mjestu upravo duhovna obnova. Oigledno, suvremena ruska geopolitika misao po stala je svjesna kako je boljeviki trojanski konj, podmetnut od 'hije rarhije urotnika', bio uzrok sedamdesetogodinjem lutanju duhovnim prazninama. A odgovor na to samo je jedan - onom brzinom kojom Rusija bude osvjeivala svoj kranski pravoslavni identitet, tom e brzinom zauzimati i mjesto koje joj pripada na geopolitikoj ljestvici svjetske moi. Poslije Moskve, koja je poslanicom Filoteja upuenom caru Vasiliju III. proklamirala 'trei Rim', te poslije raspada Bizanta, carske Rusije i Sovjetskog Saveza, euroazijska geopolitika ideja danas, u prvome desetljeu 21. stoljea, doivljava svojevrsnu obnovu. Njezina se konstrukcija temelji na odbacivanju globalnog amerikog nadzora svijeta i zapadnjakih dogma koje proizvodi militantni liberalizam. Dakle, nova ruska geopolitika misao usmjerena je ka ponovnom stjecanju nadzora nad 'Heartlandom'. To podrazumijeva ujedinjenje s Ukrajinom, Bjelorusijom, Kazahstanom, Armenijom, Gruzijom, Moldavijom, Tadikistanom, Uzbekistanom i Kirgistanom, ali ne vie na temeljima ideologije bezbotva ni 'proleterskog internacionalizma', nego na promicanju i ouvanju identiteta i suvereniteta svakoga politikog subjekta. Moe se oekivati da bi prva dionica konstituiranja te nove asocijacije trebala biti gospodarska, monetarna i upravna unija, a druga bi morala obuhvatiti "savez za zajedniku sigurnost". Poslije toga, pri mjenjujui ameriko naelo "borbe protiv meunarodnog terorizma", u sredinjoj bi Aziji uslijedilo osnivanje "snaga za brzo rasporeivanje". I na kraju, klju ove euroazijske doktrine trebao bi biti konstituiranje geostrateke osi Moskva - Peking - Delhi - Teheran, koja bi Rusiji kao kontinentalnoj zemlji jamila siguran izlazak na 'topla mora'. 40

Sve dok se ova geopolitika vizija ne oivotvori i dok se ne postigne ravnotea, svijet e neumoljivo potresati upravljane krize i preventiv ni ratovi, a ideologija militantnog liberalizma nezaustavljivo e nasta viti svoj planetarni hod uvodei novo jednoumlje.

Latinskoamerika geopolitika kola Radi lakeg pronicanja i prolosti i budunosti, a poslije klasine njemake, anglosaksonske i ruske geopolitike kole, ini se svrhovi tim razmotriti i geopolitika iskustva latinskoamerikih zemalja i to ona iz sredine 20. stoljea. Na junoamerikome kontinentu dvije su geostrateke gravitacijske toke - Panamski kanal i Tjesnac Drake iz meu Antarktika i Cape Horna. Kada bi Panamski kanal bio blokiran, pomorski promet nema druge mogunosti osim prolaza Drakeovim tjesnacem. Ta injenica sama po sebi oznaava Argentinu i ile kao zemlje s visokim stupnjem geopolitikog potencijala za ostale zemlje Latinske Amerike, osim Brazila. Po ustaljenom pravilu, i u argentinskoj geopolitikoj misli izdvojila su se dva pristupa. Prvi je nastao sredinom prologa stoljea, a P. Brian o 2 0 uobliio ga je u ideju ujedinjenja junoamerikoga kontinenta. Integraciju okupljenu oko Argentine vidio je iskljuivo u saveznitvu sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. Tu je ideju kasnije Jorge Atencio oblikovao u geopolitiko stajalite po kojemu Argentina ne treba proirivati svoj teritorij, nego ga razvijati. Prema njegovome panamerikanizmu, Sjedinjene Amerike Drave i Latinska Amerika imaju ve lika teritorijalna i prirodna bogatstva te, kao takve, mogu konkurirati Aziji, stavljajui u sredite pozornosti vanost pomorske projekcije moi. Drugi pristup, nasuprot proamerikoj zamisli P. Briana i J. Atencia, polazio je od nepobitne injenice da Tjesnac Drake projicira vital nu vezu izmeu Atlantskog i Tihog oceana. Admiral R. Stornia 2 1 , Emil P. Briano je u to vrijeme bio profesor geopolitike na Institutu politikih znanosti sveuilita u Salvadoru. 21 Admiral R. Stornia, koristei se zamislima Ratzela i Mahana, nastojao je tako usmjeriti interese Argentine da ona postane pomorskom silom - "Interesa argentinso por el mar". 41
20

>

HIIVKI

l>,imn.-fi

1 mu

k l U N D V I

N A S I U I' A.| U

R. Isolas i Angel C. Bueras nastojali su, svaki na svoj nain, tla laj svojevrsni geopolitiki aksiom o 'vitalnoj vezi' postane preokupacijom argentinske geopolitike misli. Uviali su geostrateku vanost Anta rktika pa su Isolas i Buerras, slijedom toga, zagovarali pribliavanje Ar gentine i ilea te povratak Malvinskoga otoja (Faklanda) Argentini. Slijedei ovaj drugi pristup, sedamdesetih godina prologa stoljea argentinska se geopolitika misao usredotoila na zagovaranje integra cije dijela ili cjelina susjednih teritorija, kao i na to da Argentini treba novi nacionalni model koji bi ubrzao gospodarski razvitak, to bi omo guilo veu samostalnost i ostvarivanje kreativnog i originalnog dru tva. U zamislima te integracijske geopolitike polazilo se od toga da je razvoj Argentine mogu oko andske osi i osi La Plate, obuhvaajui Patagoniju, Malvinsko otoje i dio Antarktika. Tako bi Argentina po stala geopolitikim sreditem zemalja 'treega svijeta' i lake bi bila ostvariva ideja Gomeza Rueda 2 2 o integraciji deset latinskoamerikih drava u 'jedinstven kontinent' 2 3 . Tu su ideju anglosaksonski gospodari kaosa razumjeli kao opasnost po njihovo gospodstvo nad junim Atlan tikom pa su je rasprili Malvinskim ratom, u kojemu je argentinska generalska vrhuka odigrala ulogu 'trojanskoga konja', a osamnaest go dina poslije toga, tj. 2001., Argentinu su dotukli gospodarskim i soci jalnim slomom, pod patronatom Meunarodnoga monetarnog fonda. 24 I ileanska geopolitika misao oblikovana je sredinom prologa stoljea, na postavci da zapoinje era Pacifika, dok je era Mediterana u opadanju, i daje dolo vrijeme oceanskoga "Heartlanda", koji treba biti uzajaman kopnenome. Ta je ideja nastala na razmiljanjima admirala Jorge Martineza Buscha, koji je polazio od pretpostavke da je svaka geopolitika sjeverne hemisfere nuno kopnena jer se primjenjuje u zonama zemaljske kugle u kojima prevladavaju kontinentalne mase,

dok u australskoj oceanskoj hemisferi, kojoj pripada i ile, prevladava potpunu suverenost i usmjerenost prema moru pa kopno igra sporedniju ulogu. Slino Argentini, ile je sebe vidio kao stoer za ostvarivanje ve like junoamerike nacije koja je trebala ukljuiti gospodarsku i trgo vaku uniju s Argentinom, Brazilom, Bolivijom, Peruom, Ekvadorom, Paragvajem, Urugvajem, te s Australijom, Novim Zelandom i otojem Pacifika. ileansku geopolitiku zamisao o bitnom utjecaju u tzv. "po linezijskom trokutu", kao integracijskom prostoru koji se protee od vrhova Uskrnjih otoka do Novog Zelanda, anglosaksonski su upra vljai nadziranog nereda rastoili socijalistikom utopijom Salvadora Allendea, a dokrajili proskribiranom diktaturom Augusta Pinocheta. Trei vrh trokuta geopolitike misli June Amerike, to je i razum ljivo, pripada najmnogoljudnijoj zemlji toga kontinenta - Brazilu. Primijenivi zakon dinamike ravnotee te zakon pritiska, brazilska se geopolitika, oslanjajui se na radove Everada Bakheusera 2 5 , usmjerila na obranu teritorijalnog integriteta i projekciju moi prema Pacifiku, u svrhu postizavanja statusa velesile. U raznim inaicama - od domina cije bolivijskom visoravni, preko razvoja u smjeru istok-zapad do ideje o formiranju obrambene zajednice junog krila, koji bi obuhvaao Bra zil, Argentinu, Paragvaj, Urugvaj i ile - uvijek je bila rije o geopoli tikoj ideji usmjerenoj na razvoj integralne amazonske subregije, s konanom svrhom utvrivanja brazilskih pozicija na Antarktiku. Nimalo bolje od argentinske i ileanske geopolitike zamisli nije prola ni brazilska. Nju je nevidljiva anglosaksonska ruka obuzdala slijed nim prevratima i udarima, dovodei uvijek u vrh vlasti ili na smo elo svoje saveznike (poslunike), uz vee ili manje odobravanje obespra vljenog mnotva. 2 6 Zanimljivo je da su gotovo sve brazilske promjene (udari) obino bile praene, barem prvoga dana, entuzijazmom naro da. Ljudi, pritisnuti mukama ivota, traili su promjenu i 'neto dru-

Gomez Rueda geopolitiki je Junu Ameriku shvaao kao dvije regije jedinstvene cjeline, te je dijeli na biooceansku regiju i na Argentinu i ile. 23 Osim Gomeza Ruedea, o integraciji latinskoamerikih drava razmiljali su i drugi geopolitiari. Takojose Felipe Marini, u Geopolitica Argentina: basesparasuformulasio, Argentinu poima kao otok i zagovara njezinu blisku suradnju s ileom, dok Rodrigez Zia, u knjizi Poder del Pan brani ideju integracije Argentine, Bolivije, Paragvaja i Urugvaja u zasebnu geopolitiku zajednicu. Usp. Jure Vuji, isto, str 48. 24 Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 345. - 351.

22

25 Everado Bakheuser zaetnik je brazilske geopolitike. On je, povukavi crtu izme u "ivih granica" s demografskim usponom i mrtvih "granica prostora", zagovarao revitalizaciju rijetko naseljenih ruralnih sredina i ubrzanu industrijalizaciju. 26 Scenarij latinskoamerikoga vojnoga udara jo prije dvadeset pet godina na ose bujan je nain opisao Nikola egvi: "Mrak je. Glavni grad je tih. itelji, radnici, inovnici spavaju snom pravednika. Ulicom se vozi poneki zakanjeli taksist. Odjednom, u gluho

42

43

>

/'iinii

lUmui.-rl

I nw

Kl 1 I N O V I

NAS I lll'AJU

go', pa su to onda i pozdravljali, u grevitoj nadi da e sutra hiti bolje. Posebno je zanimljivo zbacivanje Goularta 1964. Rio de Janeiro je toga dana prtao od veselja. Ljudi su 'sambirali' po ulicama, Copacabana je bila prepuna kupaa, nitko nije radio i svi su se veselili. Prvi dekret vojne vlade (Decreto no. 1) bilo je priopenje, u biti, zapovijed da se toga poslijepodneva odigra nogometna utakmica izmeu Flamenca i Fluminensea, famozni derbi Fla-Flu. To je kao u Hrvata susret Hajduk - Dinamo, ali nekoliko potencija vie. Na Maracanu je dolo 150.000 ljudi i bilo je urnebesno. Tako je izgledao prvi dan udara. A poslije? Naravno dolo je otrjenjenje, ali ne zadugo. Izmeu june granice Sjedinjenih Amerikih Drava i Patagonije izvedeno je vie od 600 uspjenih dravnih udara. Toliko je puta vlast nasilno prela u ruke vojnika ili nekih novih vojnika. Neuspjelim po kuajima odavno se izgubio raun. Generali su, poevi od legendar nog Bolivara, donosili Latinskoj Americi 'slobodu', ali i svaku nesreu. 'Hijerarhija urotnika' nigdje se nije tako trudila kao na 'zelenom konti nentu' da bonapartizam, to 'zloesto dijete' mnogih revolucija, a ne samo francuske, uhvati duboke korijene. Uostalom, cijela je pria za pravo i poela Bonaparteom, onim pravim. Kada je Napoleon otjerao Burbonce sa panjolskoga prijestolja i ondje ustoliio svoga brata Josepha, na njegov znak ili, tonije, na znak gospodara kaosa, ali to vie nije ni bitno. Bolivar, San Martino (u Argentini), O'Higgins (u ileu), Artigas (u Urugvaju) podignuli su mase diljem Latinske Amerike protiv kolonijalne vlasti. panjolsko kolonijalno carstvo u Junoj Americi ra-

spalo se kao kula od karata, a nadobudni su generali zavladali, okrunjeni slavom, ali ne i zadugo.
27

Neposlunost gospodari kaosa kanjavaju nemilosrdno, a geopolitike zamisli suprotne njihovima jo nemilosrdnije. 'Osloboditelj domovi ne' Bolivar, zbog svoje 'hereze', iako je bio njihov sljedbenik, pao je prvi. Gospodarima kaosa nije smetala njegova popularnost, nego njegove ideje. 28 Bolivarov san o jedinstvenoj Latinskoj Americi i istinskoj de mokraciji kao uvjetu politikog ivota te drutvenoj pravdi kao uvjetu unutarnjeg mira nije nimalo bio ugodan uhu malih bogova, koji su virili ispod injela 'hijerarhije urotnika' i koji su grabili neograniena bogatstva i silnu vlast jo za agonije panjolskoga kolonijalnog carstva, pa su drali da u 'novosteenoj slobodi' sve mora pripasti njima. Svoj 'veliki grijeh' - da snagu ujedinjene Latinske Amerike suprotstavi ve tada velikoj i rastuoj moi Sjedinjenih Amerikih Drava i tako ostva-

doba noi, u grad ulaze vojne jedinice. Tenkovi se pojavljuju pred ulazom u Parlament, okruuju rezidenciju efa drave, blokiraju sve ulaze i izlaze Ministarstva obrane. Dok nekoliko bojnih kola stie pred telegrafsku i telefonsku centralu te pred studije radiote levizije, a motorizirane patrole zaposjedaju najblie odailjae, ispred rezidencije efa drave ve su naslagane vree s pijeskom, a iza njih su postavljena provizorna mitraljeska gnijezda. Naoruani vojnici ulaze u okruene zgrade. Do zore sve je gotovo. Dok se briju prije odlaska na posao, stanovnici s radija sluaju, umjesto lagera, vojne mareve. Svako malo emitira se priopenje: 'U interesu nacije armija je preuzela odgovornost za upra vljanje dravom'. Drugi dio moe i varirati, ali uglavnom je rije o izdaji i korupciji bivega reima. Proglas zavrava najavom novih, ovoga puta doista demokratskih izbora, u doglednom, ali za sada neodreenom roku. Ime drave? Gotovo po volji. itatelj moe upisati imena dvadesetak azijskih ili afrikih zemalja, ali e jo manje pogrijeiti ako lokaciju potrai u Latinskoj Americi. Usp. Nikola egvi, Napoleoni tipa 'gerila', Danas, 1. lipnja 1982. 44

27 O psiholokom profilu i nainu kolovanja latinskoamerikih generala, prevodi telja dravnih udara, Nikola egvi u Danasu (1. lipnja, 1982.) pie: "Tipian general diktator, 'gorila', takoer je poboan ovjek, na svoj bigotno-krvniki nain, odan ideja ma reda i mira, umjerenog napretka, dakako, samo ekonomskog, ljubitelj amerikog liberalnog ekonomista Miltona Friedmana, pobornik svetinje privatnog vlasnitva. U sklopu toga on je ogoreni antikomunist. No jo je neto karakteristino za njegov mrani lik: nain kako se formirao. Dok su svojedobno pitoreskni diktatori, prototipovi junaka Migulea Angela Asturiasa ili Aleja Carpentiera, nekad bili vojskovoe i velepo sjednici, a esto jedno i drugo, novi tirani gotovo svi, uz minimalne iznimke, potjeu iz posebnih kola i ustanova za suzbijanje 'subverzije'. I ileanci, i Urugvajci, i Salvadorci, i Argentinci imaju neto zajedniko. Dodue, kola uvijek nije ista. Neki su polazili brazilsku ratnu kolu, a zavriti su je mogli samo oni koji su uspjeno poloili testove to ih sastavljao general Golbery Cuoto de Silva, ideolog doktrine nacionalne sigurnosti. Drugi su zavrili washingtonski American Defence College, postdiplomski studij za budue 'gorile', gdje ih upuuju u kompjutore, financije, komunikacijsko-informacijske susta ve i umijee upravljanja. Veina je stekla glavno obrazovanje u drugoj amerikoj ustano vi. To je specijalno uilite za 'antiteroristiku borbu', US Army School ofthe Americas u Panami. Izmeu 1950. i 1973. zavrilo ju je vie od 64.000 latinskoamerikih vojnih osoba, od kojih se 170 nalazi sada na poloajima efova drava, ministara ili zapovjednika rodova vojske, odnosno obavjetajnih sluba. Nije nikakvo udo daje panamska usta nova smjetena u zoni kanala dobila nadimak - Escuela del golpe (kola za dravni udar). Napomena: Meu njezinim 'uspjenim uenicima' bio je i general Leopoldo Fortunato Galtieri, koji e po naputku i instrukcijama anglosaksonskih gospodara kaosa Argen tinu odvesti u Malvinski rat, od kojega se ona ne moe oporaviti ve punih dvadeset pet godina, a kako stvari stoje nee ni u sljedeih dvadeset pet. 28 Bolivar nije bio samo general ni samo eksponent Kreolaca (kako sami sebe zovu 'istokrvni' potomci panjolskih kolonizatora), nego i dravnik ije su ideje uvijek nala zile mjesto u latinskoamerikoj geopolitikoj koli, koja je zastupala ujedinjenje 'zeleno ga kontinenta'.

45

>

l'nvm

l>nnni:il

-.

k I l) N ( ) V I

N A S I' 1) I' A J U

ri kontinentalnu ravnoteu Bolivar je morat) okajati. Ne samo io je optuen za monarhizam i 1830. zbaen, nego su za manje od godinu dana njegovo djelo, Veliku Kolumbiju 29 , generali rastrgali, podijelivi meu sobom vlast. 30 I tako, poslije Bolivara i slijednih dravnih udara, latinoamerika se geopolitika misao ve vie od pedeset godina ne moe istrgnuti iz vrstoga stiska jurinika 'hijerarhije urotnika', pa vie od 225 milijuna siromanih, to je gotovo pedeset posto stanovnitva, i dalje eka svoj dan spasenja. Oigledno je jo e se naekati, jer, kao to pokazuju kronike udara, oni nikada nisu bili i konaan rasplet, jer su po pravilu otvarali put u nove zaplete. Zato e Latinoamerikanci i dalje ivjeti u 'paralelnoj stvarnosti', koja e se sastojati od nasilnih raspleta blokira nih i nervoznih situacija te virtualnoga svijeta to e ga proizvoditi imbecilne i bljutave sapuniaste televizijske serije.

najdjelotvornije sredstvo protiv svake mogue pojave samostalne i samosvjesne vizije svijeta. Geopolitika globalista, usredotoivi se na ideologiju te na politike, gospodarske i vjerske percepcije to ih po tiu drutvene skupine ili dravni subjekti, priskrbljuje sebi pravo te percepcije preoblikovati do razine kojom moe opravdati i legitimirati akcije koje poduzima ili ih namjerava poduzeti. Takva geopolitika, li ena svake identitetske identifikacije, postaje vrstom psihoanalize, kroz koju 'hijerarhija urotnika' izraava agresivnost prema ovjeku, narodu, domovini i vjeri otaca. Ona se, kao klonirani oblik, vratila u vremena Francuske revolucije, tonije, 'uskrsava' Eliseea Reclusa (militant i te oretiar humanistikog anarhizma) i njegov koncept 'puke pedago gije'. Odgojna metoda globalistike geopolitike, umjesto nekadanjih 'sugestivnih karata', sastoji se od toga da 'mekom silom' u mozak homo sapiensa utiskuje uvjerenje o neizbjenosti sukoba civilizacija. Naravno da pritom postoje dobre i zle civilizacije.

2. Izvorita geopolitike moi gospodara kaosa

Na poetku 21. stoljea globalizacija redukcionizmom, relativizmom i inverzijom u jakobinsko-boljevikom zanosu bez prestanka juria na identitete i vrjednote, proskribirajui sve to je ovjeku i narodima do juer bilo sveto. Taj ruilaki hod nije mogla izbjei ni geopolitika. U globaliziranim vremenima, u kojima jednoumlje u pravom smislu rijei doivljava svoju renesansu, klasinoj geopolitici 19. i 20. stoljea pri lijepljene su ideoloke etikete 'ispolitiziranosti' i 'ideologiziranosti', kako bi se stvorio prostor za 'slobodno' i 'znanstveno' tumaenje ponaanja ljudskih skupina, a posebice suverenih drava. Reduciravi geopoli tiku samo na objanjavanje motivacija i ambicija koje proimaju meu narodne subjekte, geopolitika je tako postala orujem u rukama go spodara kaosa kojim oni povlae smjernice za preventivno djelovanje, ukljuujui i preventivne ratove. Tako mikroninizirana geopolitika jest Geopolitika u raljama filozofije Anglosaksonski globalisti poistovjeujui sebe sa zapadnom civili zacijom i, izbacivi iz te civilizacije odrednicu kranska, olako i u svakoj prigodi izgovaraju neke druge rijei poput 'nae vrijednosti' i 'na nain ivljenja', ime unaprijed 'one druge vrijednosti' i 'onaj drugi nain ivljenja' oznauju retrogradnima pa bi trebali nestati pod nezausta vljivim valjkom 'demokracije' i 'ljudskih prava'. No, iza te frazeoloke magle nita se nije promijenilo. Sjedinjene Amerike Drave, slijedei geopolitiku praksu Monroea, Mahana i Wilsona, i dalje, ali jo nasilnije, artikuliraju svoj trostruki kategoriki imperativ: zatvoriti Ame riku od svake intervencije izvana, oslabiti druge kontinente, primijeniti politike i pravne argumente za okupaciju 'rimlanda' (tj. osigurati vla davinu na svim trima vratima Euroazije), a zatim, uspostavom opera tivnih saveza za vojne intervencije, ovladati 'heartlandom'. 3 1 Velika

29 Bolivar je 1819. ujedinio Ekvador, Novu Granadu i Venezuelu i od njih proglasio Republiku Kolumbiju. 30 Bolivarova 'vidovitost' oitovala se u tome stoje predvidio da e, u razjedinjenoj Americi, vlast lako dopasti u ake jedne stvarne snage na tome golemome prostranstvu nacijepljenog feudalizma i nedonesene demokracije - vojnih zapovjednika.

31 U amerikoj geopolitikoj praksi uoljivo je da ona slijedi oblik 'konstruktivne agresivnosti' Konrada Lorenza, koji je drao da 'formatiranje' civilizacija poiva na nadzi ranoj ljudskoj agresivnosti kao procesu samoafirmiranja i afirmacije slobode kao bia

46

47

>

I Kini

/ hmiil.fl

I UMI

kl

I I N O V I

N A ST U l> A J U

Britanija joj asistira lako sto provodi politiku 'ravnotee moi', nadzi rui sredinje kontinentalne sile, Francusku i Njemaku, i podravajui slabije zemlje, sa svrhom okruenja Francuske i Njemake. Dok je an glosaksonska koalicija na vrhuncu moi, Njemaka i Rusija jo uvijek tragaju za svojim geopolitikim odreenjem u 21. stoljeu. Prva je rastrgana hipotekom prolosti, u strahu izustiti bilo to o srednjeeuropskim integracijama ili o ekonomskom proirenju na Istok, a druga, plaei se destabilizacije svogapretpolja, presporo osvjeuje svoj zamrli kranski pravoslavni identitet. Gledajui u cjelini, Europa e do svoje svrhovite geopolitike vizije doi tek onda kada se u nju ponovno ugradi injenicu da je ona 'zemlja kulture', i to kranske, i kada smogne sna ge prestati biti u slubi prekomorske velesile, a drugo bez prvoga ne ide, pa e tek onda biti supstanca, gravitet, intenzitet i kristalizacija duhovih vrjednota, to je tijekom svoje dvijetisugodinje povijesti uvijek i bila. Za poveanu gustou frazeoloke magle, da bi se lake mogao vodi ti rat protiv vrjednota, gospodari kaosa prvo su geopolitici prilijepili etike tu instrumentaliziranosti u politike i vojne svrhe, a onda su je, tako izranjenu, odveli u filozofsku ordinaciju plastine kirurgije kako bi iz nje izila s novim licem. Za to su se pobrinuli brojni 'filozofi' u slubi 'hijerarhije urotnika', od neizbjenoga Karla Marxa i njegove teze o tome da su "filozofi dosad na razliite naine tumaili svijet, a svijet sada treba mijenjati" 3 2 , preko Nietzschea i njegove 'volje za moi' do Bertranda Rusella i njegove tvrdnje kako 'filozofija nije teorija nego aktiv nost'. I, tako je koncept sile ili moi, s kojim se hrvala geopolitika, tijekom vremena postao bit europske filozofije i njezina realnost u praksi. To je dovelo do toga da je na isteku 20. stoljea pobjedu odnio anglosaksonski koncept etike 'uvjeravanja' nad europskom tradicijom etike 'odgovornosti'.

Nakon to je stradala odgovornost, na red su doli mitovi. Gospoda rima kaosa poznato je da postoji vrsta poveznica izmeu mita i geopo litike. Mit je uronjen u tradiciju, gdje u obliku slikovitosti otkriva ve liko djelo." U okviru kulturnog pristupa, kao neizbjene sastavnice geopolitike, utvreno je da su mitovi jednog naroda organski vezani svojim vizijama svijeta i svojom povijeu. U vremenima globalizma mitovi su postali 'znanstveni' i u slubi specijalnog rata, jer se pokazalo kako je odreene ideje mogue 'mekom silom' nametnuti ne samo ovjeku nego i cijelim narodima, pa i civilizacijama. I sam mit je doivio inverziju. Ne nosi vie atribute pozitivnih vrjednota. Ne samo to, mit vie simbolizirano ne uobliuje ni duhovnu snagu naroda, nego je on 'pogrjena ideja' koju gospodari kaosa komunikacijskim kanalima prikazuju kao veliki grijeh za koji pokore nema. Hrvatska je postala poligonom za testiranje ovoga novoga oblika specijalnog rata. Sva njezina povijest s kraja 20. i poetka 21. stoljea, a po svemu sudei takva e biti i bu dua vremena, svela se na dva mita proizvedena u laboratoriju Institu ta Tavistock - jedan je o 'podjeli Bosne', 34 a drugi o 'etnikom ienju' Srba tijekom i poslije oslobodilake operacije Oluje. U meunarodnim i globalnim okvirima mitovi odigravaju nunu ulogu u tekuim geopolitikim pozicioniranjima iskljuivo na psiholoko-propagandnom planu. emu mitovi o Bin Ladenu, o oruju za masovno unitenje, o terorizmu kao globalnoj opasnosti, o ljudskim pravima', o 'slobodi medija', negoli da se pod narkozom tih opijata ra zore civilizacije, i ona zapadna kranska i ona istona islamska, kako bi 'hijerarhija urotnika' mogla ustvrditi - imamo novi svjetski poredak. Za sociologa Julesa Monnerota, sredinja realnost mita jest u prijelazu od repre zentacije do akcije, te implicira tri razine: povijest (prolost), transfiguraciju (sada njost) i perspektivu (budunost). Jure Vuji, isto, str. 57. 34 O mitu 'podjele Bosne' i o metodologiji njegova stvaranja prof. dr. Miroslav Tuman kae: "Mit o 'podjeli Bosne i Hercegovine' nastao je kao suvremeni proizvod medijskoga ratovanja - na poluinformacijama i dezinformacijama. No, taj mit ima nekoliko 'izdanja', a u svakome je izdanju pria poneto izmijenjena, jer je namijenjena drugoj publici; promijenjena je i svrha mita, jer novi pripovjedai imaju nove zadae. Prenositelji mita se mijenjaju, ali pria o 'podjeli Bosne' ima kumulativne uinke. Popri ma oblik uvjerenja kojemu vie ne trebaju ni dokazi ni injenice". Prema prof. Tuma nu, mit ima etiri izdanja: prvo 'izdanje' prie o 'podjeli Bosne' bilo je za jugoslavensku publiku, drugo izdanje emitirano je za bonjaku i meunarodnu publiku, tree 'izdanje' prie o 'podjeli Bosne' emitirano je od hrvatske oporbe, a etvrto od meunarodne zajednice. Usp. dr. Miroslav Tuman, Vrijeme krivokletnika, DETECTA, Zagreb, 2006., str. 166. - 167. 49
33

'elje'. Ta 'konstruktivna agresivnost' u anglosaksonskoj geostrategiji i geopolitici iskazuje se kao mehanizam ekspanzije ili nadzora kljunih regija kako bi se pretekao potencijalni suparnik. 32 Dijalektikom materijalizmu Feuerbacha i Marxa, koji je ugraen u temelje ko munistikih revolucije sve do danas, Kolbe je suprotstavio tezu o marijanskom apostolatu koji bi trebao uroditi duhovnom revolucijom u Redu i, posljedino, obratiti cijeli svijet. Nikola Mate Roi, Nismo utjeli, Hrvatski katoliki zbor Mi, 2004., Zagreb, str. 65. 48

>
Zamaskirana geopolitika i 'nova ljevica'

/>m,n

/I.UMI/.'I'I

/HM

k I < > N l> V I

N A S I I M 1 A .] U

n a r o d n i h organizacija za ljudska prava, svih vrsta i oblika nevladinih udruga, te Svjetske b a n k e i M e u n a r o d n o g m o n e t a r n o g fonda. Z a t o ne iznenauje to su se Englezi, kao najvei kritiari e u r o p s k e ideje, p r e k o noi pretvorili u velike Europejce i postali najgorljivijim zago vornicima 'zapadnog Balkana', koji bi, t o b o e , bila 'Europska unija' u m a l o m . N a r a v n o da je rije o k l o n i r a n o m obliku versaillske tvorevine, u kojoj bi od Hrvatske, kako to predvia plan gospodara kaosa, o s t a l o samo ime.36 U v r e m e n i m a koja dolaze i poslije velikog e u r o p s k o g a g r a a n s k o g a rata, koji je, p r e m a Patricku J. B u c h a n a n u , trajao p u n i h 75 g o d i n a (od 1914. do 1989.), u n i t e n i su i faizam i boljevizam, ali ne i m i l i t a n t n i liberalizam. N o , to nije kraj povijesti, iako bi Francis F u k u v a m a to elio. Za e u r o p s k e n a r o d e , koji se tako lako ne ele odrei svoga suve r e n i t e t a ni identiteta, sa z a v r e t k o m r a t a p r o t i v m e u n a r o d n o g a ko m u n i z m a , otpoela je nova b o r b a protiv m i l i t a n t n o g liberalizma, zaog r n u t o g u plat socijaldemokracije. O i s h o d u te b o r b e , kao to to napi sa B u c h a n a n , ovisit e h o e li "jedinstvena k u l t u r a Z a p a d a preivjeti ili e postati podkulturom jedinstvenog multikulturalnog kontinenta". Dakle, ta e b o r b a odluiti h o e li e u r o p s k e drave i nacije opstati kao s l o b o d n e i n e o v i s n e ili e biti p r e t v o r e n e u pokrajine 'superdrave', u kojoj e oitovanje njihova iskonskoga prava na ouvanje j e d i n s t v e n o g i d e n t i t e t a zauvijek biti stavljeno izvan z a k o n a . 3 7 Nije o n d a n i k a k v o u d o to se u bivim k o m u n i s t i k i m zemljama, o d m a h poslije dolaska na vlast n a c i o n a l n i h stranaka, z d u n o radilo na njihovu ruenju i dovo enju recikliranih k o m u n i s t a kao novih (starih) izvritelja za r a u n 'hije rarhije u r o t n i k a ' , n e vie k o m u n i s t i k e n e g o k u l t u r n e liberalistike revolucije. 3 8 O toj opasnosti za Hrvatsku Carl Gustaf Strohm, u Hrvatskome slovu od 31. kolo voza 2001., pie: "Nedavno mi je jedan hrvatski prijatelj rekao kako kod mnogih Hrvata vlada dojam ili ak uvjerenje da Hrvatskom upravlja nevidljiva sila i da su Hrvati nemo ni. Ne treba se izgubiti u nekim mistinim nagaanjima - ve je dovoljno itati novine. Nakon duge utnje u Hrvatskoj, u zapadnim medijima se pojavila vijest da su Meuna rodni monetarni fond i Svjetska banka vrlo nezadovoljni, jer vlada premjera Ivice Raana nije ispunila obeanja to se tie smanjivanja dravnih rashoda i ope tednje. Nitko na Zapadu ne pita to dananja zagrebaka vlada misli i eli. To je tragino za jedan narod koji je tek prije desetak godina izborio svoju slobodu. 37 Usp. PatrickJ. Buchanan, isto, str. 258. 38 Civilizacije, nacije i drave mogu umrijeti na mnogo naina. Moe ih se okupirati i uniti, to se dogodilo Carigradu 1453. Mogu ih usisati velika carstva, kao to je 51
36

Povijest i dogaajnost, kao to je ve reeno, preli su s geopoli tikih obzorja u n a d l e n o s t filozofije zablude, koja o n o to je u naravi istinito i r e a l n o prikazuje i z o k r e n u t o i izoblieno, potvrujui u praksi tezu ' a p o s t o l a ' s u v r e m e n o g a d e t e r m i n i z m a Jean-Paul Sartrea da 'pogrjene ideje', itaj izobliene i i z o k r e n u t e ideje, generiraju uspjenu 'igru zavoenja' i z m e u politike vlasti i puanstva. Igra 'zavoenja' te premjetanje 'volje za moi' iz geopolitike u filozofiju i t u m a e n j e d a j e sila 'umnoavanje m o i sa situacijom' upalilo je lampicu A n t o n i u G r a m sciu za njegov zakljuak da osvajanje k u l t u r n e m o i p r e t h o d i osvajanju politike moi. Od toga je t r e n u t k a juri na institucije bio legaliziran, a strmoglavi p a d z a p a d n e k r a n s k e k u l t u r e logian. 'Nova ljevica' s geopolitikom filozofskom p o d l o g o m k r e n u l a je u svoj prevratniki juri n e n a g o s p o d a r s k o m polju, n e g o n a 'misli ovjeka', mijenjajui m u uvstvo. Prevratnici su nezaustavljivo krenuli unititi ' a u t o r i t a r n e struk t u r e ' - obitelj, odgoj, obrazovanje i nacionalnu dravu. I, kao to pie J o h n Laughland u kolovozu 2 0 0 1 . , u j e d n o m vicarskom listu: "Nova je ljevica po drugi p u t itala Komunistiki manifest ( M a r a ) . O n a je shvatila da je staljinistiko vlasnitvo n a d s r e d s t v i m a proizvodnje bilo reakcio n a r n o i da je o n e m o g u i l o n a p r e d a k . T a k o je o n a vie vjerovala globalistikome kapitalizmu kao i s t i n s k o m e p o k r e t a u modernizacije i re volucije". E u r o p s k a se ljevica, dakle, gotovo p r e k o noi s k o m u n i z m a preusmjerila na globalistiku ideologiju, potvrujui Marxovu tezu da " K o m u n i s t i svugdje na svijetu p o d u p i r u svaki r e a k c i o n a r n i p o k r e t koji je u p e r e n protiv postojeega socijalnog i politikog reda".
35

Nova je ljevica, k a o to tvrdi i Laughland, shvatila da j e d i n o global ni kapitalizam m o e djelotvorno unititi n a c i o n a l n u s u v e r e n o s t drava, ostvarujui tako marksistiko geslo o 'odumiranju' drave. Boljeviku krilaticu "sva vlast sovjetima" pretvorili su u lozinku "sva vlast p r o t u dravnim i n e d r a v n i m institucijama", p o p u t E u r o p s k e unije, m e u 35 "predanost cijelome ovjeanstvu najvea je predanost za koju smo sposobni: ona premauje uske saveze crkve, drave, stranke, klase i rase i ide prema iroj viziji". Tako je objavio Humanistiki manifest. No, neki od nas jo uvijek vjeruju da na prvome mjestu trebamo biti odani svojoj obitelji, zemlji, crkvi i kulturi. Dakle, povuena je crta u bitci stoljea. Domoljublje ili globalizam. Drava-nacija ili novi svjetski poredak, "neovisnost zauvijek" ili svjetska vlada. Usp. PatrickJ. Buchanan, isto, str. 158.

50

>

' 'iii'ni

/ hmiii.-rl / nm

k l

U N I I V I

N A I

U T A J U

U tome smislu treba promatrati i 'borbu' za postavljanje spomenika prvome hrvatskome predsjedniku dr. Franji Tumanu u Zagrebu. Gla vni argument osporavatelja postavljenja spomenika jest "povijest kao sudac". Dakle, za njega nema mjesta, ne zbog nedostatka zasluga, nego zbog povijesti. A tko ispisuje hrvatsku povijest na poetku 21. stoljea? Nitko drugi nego janjiari kulturnih revolucionara, koji u 'igri zavoe nja' proizvode inverzne mitove po kojima onaj tko je stvorio hrvatsku dravu i obranio je od pogibelji virtualno postaje najveim zloincem. Mogu li se Hrvati i Europljani u cjelini oduprijeti i obraniti od bezu vjetnih zahtjeva i neprestanih juria militantnih liberalista? A prije odgovora treba se zapitati - to oni trae? Nita drugo i nita manje nego demografsko, nacionalno, kulturno i ponajprije vjersko, kran sko, samoubojstvo - za dobrobit ovjeanstva(???). 39 Kako se suprot staviti ovoj doktrini zla? Parafrazirajui Buchanana, odgovor bi mogao biti: Batinici kranske kulture, vjere i morala moraju ustati u boj za opstanak temeljnih vrjednota. Sto vrijedi ovjeku da cijeli svijet do bije ako svoju zemlju izgubi? Zato u posljednjoj bitki, koja je pred Kristovim batinicima, treba uiniti sve da bjegunaca ne bude previe. A onima koji se na bijeg odlue, prepustivi se previe 'igri zavoenja', neka bude znano, kao to ree T. S. Eliot, "da narod bez religije nema za to ivjeti".

Rimsko Carstvo usisalo grke gradove-drave i Pruska njemake kneevine. Drave se mogu razjediniti, raspasti, rasrijepiti, kao Jugoslavija, SSSR i ehoslovaka, iako mnogi tvrde da su to bile umjetne drave. Zemlje i civilizacije mogu pretrpjeti promjene iz kojih nastaju novi narodi, kao to se to dogodilo u Irskoj sa Sv. Patrickom i u Arabiji s Muhamedom. Moe se dogoditi i to da se civilizacije prestanu razmnoavati i da ih preplave doseljenici ravnoduni prema njihovoj kulturi (kurziv aut.). Patrick J. Buchanan, isto, str. 247.
39 O tome Patrick J. Buchanan, u svoj knjizi Smrt Zapada, pie: "Krah moralnog poretka - Sto ljudi dre dobrim a to loim, moe se bolje utvrditi po nainu kako ive, nego po njihovim odgovorima na pitanja raznih anketa. Stare moralne vrijednosti umi ru. Ve pedesetih godina - rastava braka bila je sablazan, nevjenano je ivjela samo 'bijela fukara', pobaaj je izazivao gnuanje, a homoseksualizam je bio 'ljubav koja svoje ime ne izgovara'. Danas polovica brakova zavrava razvodom, ivot se sastoji od 'odnosa', a 'ljubav koja svoje ime ne izgovara' ne zatvara usta. Krah braka i brane plodnosti, kae belgijski demograf Ron Lesthaeghe, rezultat je krajnjeg odmicanja zapadnog svjetona zora od kranskih vrijednosti - rtve, altruizma, svetosti braka - u smjeru militantnog 'svjetovnog individualizma', usredotoena na vlastite potrebe.

Zamaskirana geopolitika u raznim filozofskim kolama i prevrat nikim praktinim izvedbama na poetku 21. stoljea dovela je do stanja u kojemu 'transnacionalna horizontalnost', tj. umreenost svega i svae ga s nevienom strau juria na 'nacionalnu vertikalnost'. Drava-nacija sve vie uzmie, pa to daje krila 'transnacionalnoj horizontalnosti' da politikom moi, uz pomo 'meke sile', znatno modificira tradicio nalnu kulturu i tradicionalne vrjednote gotovo do neprepoznatljivosti. Danas se vie ne govori o kulturi naroda pa ni civilizacija, nego je na djelu 'kultura svijeta', 'industrijska kultura' ili 'urbana subkultura' 4 0 . 'Hije rarhija urotnika' u posljednjih dvjesto dvadeset sedam godina, jurianjem na Katoliku i Pravoslavnu crkvu i ruenjem monarhija kao sredinjih institucija elaboriranja kulture i njezina propagiranja u dru tvu, uspjela je kulturu kranstva zamijeniti kulturom 'novoga svijeta'. Ova nova kultura, istrgnuta i odvojena od povijesnih korijena, a time i tradicije, postala je suanj slobode izbora i ponaanja. Najvea robinja potroakoga drutva. Svodei kulturu na razuzdanu zabavu i koncep tualno iivljavanje, urotnici su 'tradicionalne imbenike drutvenog jedinstva' uspjeli zamijeniti onim to japanski antropolog Umesao Tadao naziva 'autogeninim sukcesijama'. U kontekstu ove antikulturne 'samosvojne ostavtine', zamaskirana geopolitika kreira nasilnu supsi dijarnost, koja se iskazuje samo kao projekcija moi i koja generira novi tip labirintskog drutva, u kojemu vladaju mrane kino dvorane, zastraujue neartikulirano bljetavilo reklama, dimom, alkoholom i drogom zagaen zrak disko klubova te nasiljem i trivijalnou zatrova ni televizijski programi. 4 1 Taj labirintski model nove geopolitike su vremenoga drutva osvaja cijeli svijet, stvarajui kod ljudi laan osjeaj

Kao to je, na obiljeavanju desete obljetnice Nacionalnog udruenja novinarkalezbijki i novinara homoseksualaca, rekao Richard Berke, dopisnik Timesa za unutarnju politiku: 'Tri etvrtine ljudi koji odluuju to ide na naslovnu stranicu (Timesa) ine 'ne ba prikriveni' homoseksualci"'. Usp. Patrick J. Buchanan, isto, str. 54.

40 Subkultura znai podzemni azil u koji su se mladi ljudi sklonili od svijeta i nedostatka ljubavi u njemu. Nali su umjetniki oblik za svoj oaj i nali su prijatelje u svojim demonima. ini im se da stalno gledaju lice nitavila i da je u tome snaga njihove pobune protiv svijeta. Njihova kultura je kultura dezavuiranja i prezira tradicionalnih vrjednota jer ih nisu nauili procjenjivati kao vrednote po sebi koje treba oivjeti, nego u neuspjehu njihovih oeva. Sinovi su prestali potivati oeve, dre ih nedostojnima, ali im vie nije ni vano potuju li ih ili ne potuju. Niti su im vie vani oevi. Usp. Zoran Vukman, Propast svijeta ili novo doba poganstva, Predgovor, Verbum, Split, 2000., str. 119. 41 'Samosvojnu ostavtinu' gospodara kaosa Zoran Vukman vidi kao: "Nihilizam i egoizam bez ikakve namjere, to obiljeavaju ovo stoljee, doli su do svog vrhunca koji ujedno znai najdublji pad za ovjeka opijenog njima. Danas poslije kraha te opcije, koja ovjeka nije uspjela, kao to je nastojala, staviti na pijedestal umjesto Boga, nego ga

52

53

^^

Ihn-in

D,im,i;ci

/usu

k 1 l i N l ) V I

N A M UI'AJU

j e d n a k o s t i . Budui d a nijedan geopolitiki m o d e l n e m o e p o t p u n o trijumfirati, pa nije izgubljena n a d a da je, m o d a , svijet 'transnacional ne h o r i z o n t a l n o s t i ' p o s r e d n i k a dionica u evoluciji d r u t v a prije po sljednje faze koju je "vidjelac s P a t m o s a " navijestio kao vrijeme u kojemu 'smrti vie ne e biti, ni tuge, ni jauka, ni boli vie ne e biti jer prijanje u m i n u " . 4 2

i.ilove, u kojima oni, i kada gube, ne m o g u i z g u b i t i . " Z a t o nije n i m a l o sluajno da je veliki francuski pisac H o n o r e de Balzac (1799. - 1850.) jednom prigodom napisao: "Postoje dvije v r s t e svjetske povijesti: jed na slubena, laljiva, namijenjena pouci u koli; d r u g a je tajna povijest koja skriva prave u z r o k e dogaaja". 4 5 Dakle, na raspolaganju upraviteljima n a d z i r a n o g n e r e d a uvijek je reinterpretacija kojom, kad god poele, m o g u od agresora uiniti rtvu, od rtve agresora, od nasilnika dobrotvora, od p r o g o n j e n o g krivca, od u z u r p a t o r a dobroinitelja, od trovaa ljudskih d u a h u m a n i s t a i t a k o unedogled, sve d o k o d r a z o dogaaju (ima) ne p o p r i m i j e d n u 'apsolutnost' koja je njima po mjeri. O n i bez s r a m a i stida povijesnu i s t i n u inverznim p o s t u p k o m svode na pitanje m o i . Uviajui tu anomaliju ili n a m j e r u , Nikolaj Berdjajev n a p i s a t e da je "povijest bila ovjekova s u d b i n a , ali s u d b i n a ovjeka n i k a d nije bila zanimljiva povijesti". 4 6 I zato vie ne postoji j e d n a povijesna istina, primjerice, o C e z a r u i o R u b i k o n u , n e g o postoji niz istina o toj epizodi povijesti, ovisi o t o m e tko je k a k o i za iji r a u n t u m a i . Za 'hijerarhiju u r o t n i k a ' i njihove hrvatske janjiare tipa r a z n i h goldsteina, pusica, b u d a k a , ibera, t a n t a lovia, u t a b o r e n i h na Filozofskom ili F a k u l t e t u politikih z n a n o s t i , nije istina d a j e D o m o v i n s k i rat o b r a m b e n i , n e g o je 'dogovoreni i osvajaki', a Oluja nije legitimna i legalna osloboditeljska operacija, n e g o je opera cija 'etnikog ienja'. U h r v a t s k o m e o b r a m b e n o m D o m o v i n s k o m r a t u bilo je s a m o tri s t o t i n e civilnih rtava na s u p r o t n o j strani. U n a t o toj injenici, za njih hrvatski o b r a m b e n i D o m o v i n s k i rat nije najistiji rat u posljednjih s t o t i n u godina. O n i zloinaku i teroristiku strategiju sr pskoga agresora u t o m e r a t u izjednauju s h r v a t s k o m strategijom n u n e o b r a n e i o p s t a n k a hrvatskoga n a r o d a . U n a t o svemu, i geopolitici i filozofiji, ali i inverziji i m o i i m p e r a tiv istine je n u a n , ne zbog povijesti, n e g o zbog b u d u n o s t i . Dananje,

3. Geopolitike konstante i okviri

Nova geopolitika, dakle, z a o g r n u t a u r u h o filozofije, o m o g u a v a 'hije rarhiji u r o t n i k a ' d a j e prikazuju kao m i r o t v o r n u , h u m a n i s t i k u pa i znan stvenu, k a k o bi se njezina o s l o b o e n a potencijalna m o m o g l a nemili ce sruiti na 'predrasude' koje t o b o e proizvodi t r a d i c i o n a l n a filozofija povijesti u t e m e l j e n a na t e o l o k i m ili racionalnim d o g m a m a . Ovakvim p r i s t u p o m 'nova geopolitika' otvorila je p u t u n i v e r z a l i z m u 4 3 i u n i l a t e ralizmu, a oni, pak, vode u s u v r e m e n i totalitarizam oitovan u m o r a l n o m i k u l t u r n o m relativizmu, ali i u relativizmu p r o s t o r a i povijesnih d o g a a j a koji s u s e n a n j e m u d o g a a l i . Slijed n a v e d e n i h ' i z a m a ' neizbjeno vodi u reinterpretaciju povijesti i dogaaja k a k o bi se tzv. 'narode b e z povijesti' lake, g o t o v o bez otpora, p o d v r g n u l o l i n e a r n o m i progresistikom' poretku. N a m e t n u v i m e d i j s k i m nasiljem i ' z n a n s t v e n o m n u n o u ' pravo na p r o m j e n e i izmjene pogrjenog' u povijesti, gospodari kaosa na taj nain totalitariziraju i s a m u povijest, u kojoj vie ne postoji j e d n a isti na, n e g o o n o l i k o i onakvih 'istina' koliko i kakvih im je p o t r e b n o k a k o bi opravdavali unaprijed p l a n i r a n e upravljane krize i (ili) p r e v e n t i v n e

naprotiv, sunovratila u ponor animalnosti, on je u svojoj ojaenosti i frustriranosti pozvan birati izmeu Boga i nitavila. Jo se uvijek sve prisutnim konzumizmom i monom industrijom zabave nastoji prikriti ta nunost i radikalnost izbora, ali i danas sve oitija suprotstavljenost i nepomirljivost dviju kultura: one nihilistiko-poganske koju Papa naziva kulturom smrti i kranske kulture Ljubavi. Usp. Zoran Vukman, Predgovor, isti, str. 5. 42 (Otk21, 4), Jeruzalemska Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb, 1996., str. 1777. 43 O zamkama univerzalizma vidi Davor Domazet-Loo, isto, str. 509. -511.

44 Historiografija pobjednika sve je podijelila na 'dobro' ili 'zlo', 'korektno' ili 'neko rektno'. Tek poslije pada eljezne zavjese povjesniarima su bili dostupni dokumenti i biografije rtava. Oni su potvrdili "da su oba totalitarna sustava - nacionalni socijalizam i komunizam - bili zloinaki." Ministrica vanjskih polova baltike republike Letonije Sandra Kalniete rekla je neto to je podsjetilo na rijei Pape iz Poljske: "I gubitnici moraju pisati povijest, jer ova povijest zasluuje vrsto mjesto u cjelokupnoj povijesti kontinenta". Usp. Carl Gustav Strohm, Globalizacija i identitet, isto, str. 80.-81. 45 Usp: R. Czernin, Das Ende des Tabus, str. 11. i Nikola Mate Roi, isto, str. 118. 46 Usp. Nikolaj Berdjajev, Duhirealnost, Harkov, 2006., str. 160.

54

55

>

lhn,n

nomu.-ct

/IIMP

Kl D N I I V I

N A S I U l> A J U

uz pomo medija ustoliene bezbrojne 'istine', a s njima i brojni mali i veliki 'gospodari neba i zemlje', ostaju nemoni pred jednom i vje nom i neprolaznom istinom - onom golgotskom.

stoljea, oblikovan u dvije supernacionalne politiko-prostorne konsirtikcije, koje se zovu Sjedinjene Amerike Drave i Europska unija, 'hijerarhija urotnika' pokrenula je znatno ranije. 48 Ve u 19. stoljeu 'hijerarhijski urotnici' usmjerili su Sjedinjene Amerike Drave prema imperijalnom statusu osvajanjem Zapada 1853. od Atlantika do Pacifika, kupnjom Aljaske od Rusije 1867., aneksijom Havaja 1898. te pripojenjem Portorika iste godine i preuzimanjem nadzora nad Kubom. Poslije toga, 1903., pomau izgradnju Panamsko ga kanala, vojno interveniraju u Saint-Domingueu, Nikaragvi i Haitiju, a Meksiki zaljev i Karipsko more postaju amerika jezera. Tu se ne staje, jer nema imperija u svjetskim razmjerima, pa se anektiranja na Pacifiku nastavljaju, od Midwaya 1867. do Djevianskih otoka 1917. godine. To Sjedinjenim Amerikim Dravama omoguava nadzor mor skih puteva prema Filipinima, koji su od 1898. pod njihovim protek toratom. No, ono to je Sjedinjene Amerike Drave uzvisilo u vodeu silu liberalnoga Zapada, a to je i bio temeljni cilj 'hijerarhije urotnika', jest intervencija na europskome tlu tijekom Prvoga i Drugoga svjetskoga rata, naslijedivi Britansko Carstvo u dominaciji nad svijetom, dok im je raspad Sovjetskog Saveza iz 90-tih godina prologa stoljea omo guio politiko-vojnu supremaciju u okviru unipolarnog svijeta.49 Stavivi zapadnoeurospki prostor i oceanska prostranstva pod svoje gospodstvo, iako predstavljaju 5 posto svjetskog puanstva, Sjedinjene Amerike Drave stekle su mogunost prisvojiti i uivati 25 posto pri rodnih bogatstava planeta. Osim toga, ta zemlja stvara 3 3 % svjetskog drutvenog bruto proizvoda, a ak 80% proizvodnje filmova i glazbe. Dok u toj zemlji drutveni bruto proizvod posljednjih godina raste po stopi od oko 2%, u Europi stagnira, a u Japanu opada. Njemaka biljei nezaposlenost od 10%. Sjedinjene Amerike Drave izdvajaju za vojne

Drave-nacije, carstva i mondijaliteti Svaku geopolitiku pokree ista vrsta goriva, a to je - interes. Zato nema dobrih ni loih geopolitika, nego ima ostvarenih ili neostvarenih interesa. Ekspanzionistiki interesi uvijek su u pomo pozivali mo, najee vojnu. Njome su silnici osvajali prostore, ali su narode poko rili tek onda kada su njihove unitene bogove (religiju) uspjeli za mijeniti svojima, a umjesto njihove razorene, nametnuti nekakav su rogat vlastite kulture. Poslije toga vie nije bilo zapreka da projicirana mo nastavi svoj hod prema imperiju (carstvu). Dananjim graditelji ma novoga svjetskoga poretka ili novoga globalnoga carstva dobro je znan meuodnos interesa i moi, ali im je jo poznatije da za osvajanje treba sila, tovie velesila, i nali su je u Sjedinjenim Amerikim Dravama i u Europskoj, uniji kao 'drugoj zvijeri', a za pokoravanje ustoliili su newageovski surogat, u kojemu se, po njima, sve religije slau. 4 7 Imperijalni geopolitiki dominantni hegemon s poetka 21.

47 Bilo bi vie nego netono misliti daje plan o stvaranju neke sveope svesvjetske religije, zajednike religije, panreligije, nastao tek u nae vrijeme. Naprotiv, povijesno gledano, to je zamisao koja se u razliitim oblicima pojavljuje u naem zapadnom (kranskom) okruenju ve bar tri stoljea. Ne moe se ne zamijetiti da se takve ideje javljaju uestalije poslije "zapadnog raskola", to jest poslije anglikanskog (1534.) i pro testantskog (1517.) odnosno (1529.) kidanja veza s Rimom, odnosno otpada od zajed nitva s Rimokatolikom crkvom. Razdoblja i procesi vezani uz teoloko-filozofske i svjetonazorne programe poznate pod nazivima deizma, iluminizma, racionalizma, pozitivizma, ateizma kao da su bili kolijevka i okrilje za takve ideje i planove. Povijesno gledano, ishodite i uporite govora i programa o stvaranju sveope, univerzalne religije, nalazi se u slobodnozidarskim "Starim dunostima" (Old Charges) ili "Andersonovim Konstitucijama", koje su godine 1723. (a 5723. po masonskoj broji dbi godina!) objavljene u Londonu pod punim naslovom The Constituions ofthe FreeMasons containingthe History, Charges, Regulations ect. Ofthat most Ancient and Right Worshipful Fraternity. To je danas temeljno pravilo i obvezujui dokument tzv. Spekulativne maso nerije osnovane 24. lipnja 1717. u Londonu. Ta "Pravila", odnosno "Konstitucije" sasta vili su anglikanski sveenik i teolog francuskog podrijetla Jean-Theophile Desaguliers (1683. - 1744.), odnosno propovjednik kotskih prezbiterijanaca James Anderson (1680. - 1739.) Nikola Mate Roi, Nova religija globalizma, ogled o naumu stvaranja nove univerzalnereligije, Zagreb, 2003., str. 51.

48 Mirko Kui dri daje taj proces poeo poetkom druge polovice 20. stoljea i zato pie: Kako je globalizacijska koija sa svojim etveropregom (WTO, NATO, MMF i Svjetska banka) uspjela ovladati svijetom? Proces globalizacije nije krenuo u posljednjem desetljeu dvadesetog stoljea. Procesi su poeli mnogo ranije, jo u vrijeme kada je pokret nesvrstanih bio na vrhuncu, a istoni blok protutea zapadnom kapitalizmu. Ve tada su m u d r e glave zapada postavile naela "kako ovladati svijetom", kako ovladati resursima, radilo se o bakru (ile 1971.) ili o nafti (Irak 2003.) Usp. Miro Kui, Kako (o)vladati Svijetom?, Slobodna Dalmacija, 24. travnja 2004. 49 Usp. Jure Vuji, isto, str. 72. - 73.

56

57

>

Oiinu

Mumii.vl l u v i

K I <) N () V I

N A S I U I' A | U

i znanstvene potrebe i za razvoj tehnologija, to je opet ti povezano s vojnom industrijom, ak 40% svoga prorauna. Ulaganja u vojsku, ij. u rat, jesu ulaganja u razvitak, u trinu dominaciju, u profit, i to posre dno i neposredno. Razvijeni prodaju svake minute 5 milijuna dolara siromanima za lokalne ratove, a u raketni kiobran nad Europom, koji ne treba nikome osim amerikoj vojnoj industriji, namjerava se uloiti 100 milijarda dolara, a samo Izraelu godinje Sjedinjene Amerike Drave isporue oruja u vrijednosti od 3 milijarde dolara. 5 0 Konstituirajui NAFTA-u (North American Free Trade Agremment) 1992., s Kana dom i Meksikom, Sjedinjene Amerike Drave izgrauju teritorijalnog diva od 21 milijuna km 2 , novi 'heartland' svijeta, s golemim energetskim i ljudskim potencijalima. Takoer nadziru zrani i pomorski prostor, to im omoguuje brzu intervenciju sa ili bez suglasnosti UN-a. Nara vno da ih sve to ini vodeom svjetskom velesilom. No, dugoroni plan 'hijerarhije urotnika' ne predvia samo gospo darsku okupaciju, nego i kulturnu supremaciju. Poslije pohoda voj nika i ekonomista, Sjedinjene Amerike Drave uspjele su organizirati svjetsku trgovinu tako da je njihov kapitalistiki liberalni sustav po stao prevladavajuim svugdje, pa je na dnevni red dola ideoloka ba tina u obliku amerikog naina ivota, tako da 'American way of life', na poetku 2 1 . stoljea, dopire do svakoga kutka 'globalnoga sela' (McLuhan). Ako danas Amerikom prevladava religija koja utjelovljuje mnoga vjerovanja komunista, masona, pokreta Novog doba, koju je Ralph Epperson nazvao 'humanistikom religijom" 51 , onda ona, slijedom logike imperijalne moi, mora 'ognjem i maem' biti nametnuta cijelo me svijetu. 52

U toj novoj 'duhovnosti bez religije', kao to to nalae 'Humani stiki manifest', sve vjere svijeta moraju se, ili e na to biti prisiljene, uskladiti s novim uvjetima koji su stvorili 'golem napredak znanja i iskustva'. 53 Na ruevinama stare, prema zamisli i planu 'hijerarhije urot nika', nova bi religija predstavljala 'sintezu i dinaminu snagu dana njice'.54 Ta 'humanistika' religija, dakle, trebala bi zamijeniti tradicio nalnu judaistiku i kransku, ali i islamsku vjeru. 55 Opet i nanovo humanizam bez Boga. to to tjera 'hijerarhiju urotnika', nakon to su se njihovi prijanji 'humanizmi' razbili u vrtlogu revolucionarne pobune i bijesa od jakobinaca do nacista i boljevika, i pretvorili se u najgori 'antihumanizam', koji se oitovao u svojoj 'stravi i uasu' mranoga 20. stoljea, 'stoljeu rata', kako ga je nazvao F. William Engdahl? Nita drugo ne moe biti nego njihova odanost 'Knezu ovoga svijeta' koji stoluje u novoj 'kuli babilonskoj'. Njima nita ne znai to su ideali helenskoga humanizma (istina, dobrota i ljepota), simbolino izreeni kategorijom "Kalokagatiha", ideal dosega kranskoga dostojanstva o vjeka, "De dignitate hominis" 5 6 , neasno i nehumano zavrili na fran cuskim barikadama, boljevikim gulazima i nacistikim konclogorima 5 7 , nego s jo veom strau 'robotiziranog ovjeka' 21. stoljea ele

50 Usp. Josip Jovi, Globalizacija i identitet, Boanstvo novog monoteizma, UHIP, Zagreb, 2004., str. 70. 51 Usp. Ralph Epperson, Novi svjetski poredak, Zagreb, 1997., str. 197. 52 Novi kulturni sustav najee se zove New Age, ili Novo doba, koji nigdje nije konzistentno ni javno elaboriran, ali se svejedno snano prakticira. Graanin svijeta, lan velike svjetske zajednice, univerzalnog bratstva, to je ta opojna parola dana, koja iznova zavodi milijune. Jedan narod, jedna vjera, jedan um, jedan jezik. Boanstvo novoga monoteizma jest profit. Kultura je sredstvo irenja politike i gospodarske moi te je i sama podreena tome boanstvu. Masovna kultura neodoljivo privlai mlade generacije. Naela novoga svijeta jesu uitak, strast, hedonizam i animalizam. Slobodno poduzetnitvo, slobodni pojedinci, ljudska prava, demokracija, mir i sigurnost jesu

zgodni izgovori za surovu kulturu potroake manipulacije u kojoj nema mjesta solidar nosti ni dobroti. Usp. Josip Jovi, isto, str. 65. - 66. 53 Na tome tragu opravdano je govoriti o "neopoganskoj religiji", odnosno "antireligiji", koja se skriva pod tako privlanim imenom. Jedna mlada hrvatska novinarka svoja istraivanja saeto ovako iznosi: "U novije vrijeme se i u hrvatskom drutvu sve snanije iri, na Zapadu ve posve prihvaena, najava nove renesanse (i humanizma), u koju su ukljueni mnogi intelektualci i poznate osobe javnog ivota (glumci, umjetnici, pjevai i drugi), vjerujui da e takav napredak ostvariti jedinstveni humani svijet, u kojem ne e biti ratova. No, da bi se ta utopija ostvarila potrebno je novom dobu koje dolazi erom Vodenjaka uvesti novi svjetski poredak, u kojem e svijet voditi jedna svjetska vlast te biti inaugurirana jedna svjetska religija kao mjeavina raznih vjerovanja, u kojoj svatko moe nai ono to ga moe zadovoljiti, a jasno definirane mnogoljudne religije poput kranstva, islama, idovstva pa i izvornog hinduizma i budizma, trebaju nestati s pozornice jer su one uzronici sukoba i ratova". Usp. Viktorija Kren, Novo poganstvo kao alternativni nain religioznosti nezadovoljnih krana, diplomski rad na Katehetskom Institu tu KBF, Zagreb, 2001., str. 46., prema Nikoli Mati Roiu, isto, str. 103 - 104. Usp. Ralph Epperson, Nevidljiva ruka, Kastav - Cipeti, Zagreb 2002., str. 199. Usp. Ralph Epperson, isto, str. 426. 56 Usp. David J. Jordan, Politika i droga, X. poglavlje: kulturoloki temelji modernog konzumiranja droge, str. 231 - 2 5 8 . , prema Nikoli Mati Roiu, isti, str. 1 0 5 - 107. 57 Valja to spomenuti u ovome kontekstu da se istakne kako je humanizam povije sno i idejno iznjedren u krilu kranstva i Katolike crkve. To je filozofski i teoloki
55 54

58

59

>

IUIVKI

noimi.-t-t

DM>

K I

i i N l i V I

N A M lll'AJU

poiviniti i sotonizirati te ga kao lakvog, u razuzdanoj slrasivenosli i pomamnom bijesu, uiniti neizljeivim ovisnikom potroakoga men taliteta. Planski, nakon stoje ovladala geopolitikom, filozofijom, povijeu i kulturom, a na putu je to uiniti i s religijom, 'hijerarhija urotnika' ukoraila je u posljednju fazu koncepta mondijaliteta, kojim se poli tiki hegemonikon na svjetskoj-planetarnoj razini nastoji dovesti do 'apsolutne imperijalnosti'. Koncept se odnosi na ovladavanje poseb nim stratekim mjestima, tzv. geostratekim gravitacijskim stoernim toka ma, od odabranih i privilegiranih (vele)sila. Te gravitacijske stoerne toke omoguuju politikoj (vele) sili koja ih nadzire diskrecijsko pra vo i mo nad ostalim silama glede kriterija prijatelj-neprijatelj. To su mjesta poput Golana za Siriju i Izrael, prolazi Ormuz za Iran, kanali poput Korintskoga za Grku, Rt Dobre nade, Gibraltar, Sueski kanal, Bospor, Aden, Drakeov tjesnac, Panamski kanal, Tibet, te prolazi jugo istone Azije koji omoguuju prijelaz od Pacifika do Indijanskoga oce ana. (Vele) sile koje su u mogunosti nadzirati veinu tih mjesta 'mon dijaliteta' imaju pristup statusu globalnoga hegemona. 5 8 Nekada je to bila privilegija Britanskoga Carstva, dok 'hijerarhija urotnika' nije do nijela odluku da primat preuzmu Sjedinjene Amerike Drave, koje su poslije raspada Sovjetskog Saveza 1991. to uistinu i postale.

Preventivna diplomacija i psiholoko ratovanje U ostvarivanju geopolitikih ciljeva svaka drava, a poglavito svaka (vele)sila, osim vojne sile, skupno ili zamjenski rabi razliita sredstva diplomatske ili informacijsko-obavjetajne naravi. Diplomatska sred stva mogue je prikazati kao subordiniranu mreu slubenih i neslu benih saveza, koji u postupcima mogu biti stabilni, nestabilni ili evolutivni, za razliku od prioriteta koji su promjenljivi unutar vremena i strukture. Samo je po sebi razumljivo da takvi savezi mogu biti iznova preustrojeni i hijerarhizirani ovisno o razvoju regionalne ili meuna rodne situacije. Iza svakoga saveza stoji interes. A u njegovoj ne ba prikrivenoj pozadini jest namjera podjarmljivanja ili pljakanja drugog ili drugih. Potreba obrane od drugog saveza samo je rijetka pojava. Kako bi se savezu dao legalan pravni okvir i kako bi interesi toga saveza poprimili konvergentnost, on je esto popraen posebnim ugovorom. Ambicije onih koji stupaju u savez mogu biti i jesu razliite priro de, ali unato tome njihova obiljeja ukazuju da je rije o osvajakim savezima, poput Antikominternovskog saveza iz 1935., ili Balkanske koalicije iz 1912., o defenzivnim savezima poput Svete alijanse iz 19. stoljea ili saveza triju careva usmjerenog protiv revolucionarnih po kreta iz 1815., zatim o savezima za okruivanje, odnosno, protuokruivanje, kao to su NATO i njegovi klonirani oblici CENTO, OTASE i ANZUS ili njegov antipod Varavski ugovor, kao i nekadanja Mala Antanta. Na geopolitikoj karti svijeta sve je vie tzv. stabilizacijskih saveza koji odravaju status quo. To su ugovori koji 'objedinjuju' regio nalne organizacije poput Zajednikog europskog trita, Sjevernog vijea skandinavskih zemalja, Baltike antante i si. Takvi su savezi bilateral ne ili multilateralne naravi, ali oni mogu biti uzronici instrumentaliziranja nacionalnih, etnikih ili vjerskih pitanja i napetosti. Prijelaz ambicije neke drave ili saveza u ostvarivanje geopolitikih ciljeva nekada je bio odreen politikom odlukom o uporabi vojne sile. Od kraja 20. stoljea vojna je sila samo dio irokog spektra politike, diplomatske i gospodarske logike i moi. Informativno-obavjetajna sredstva i mediji ('meka sila') jesu odraz nove protenosti sueljavanja na poetku 21. stoljea, a oni su u rukama monih i velikih. Sljedbeni ci latinske izreke Quod licetjovi, non licet bovi nisu nikada bili oholiji ni 61

humanizam, a njega prate mnogi oblici humanosti i humaniteta, kranskoga o vjekoljublja i dobrotvorstva. No, slijedei povijesni i filozofski razvoj humanizma, opaamo da od 18. do 20. stoljea nastupaju velike cenzure. To je zanimljiv proces na tragu filozofije, kao i na tragu drutveno-politikih zbivanja, u kojima se dogaala preobrazba poimanja i ivljenja humanizma. Taj se razvoj moe pratiti po kljuu filozofske interpre tacije: racionalizam, idealizam, marksizam, ateizam, evolucionizam, nihilizam, egzi stencijalizam, strukturalizam, itd. Humanizam se postupno liavao svoje kranske mat(r)ice, te posebno po Feuerbachu, Hegelu, Marxu, Darvvinu, Nietzscheu i Sartru dosegnuo svoj sunovrat i uruavanje u postupnom traganju za autonomijom i osloba anjem od transcendentalnog ishodita i uporita, ovjek je zavrio u stravinoj spodobi titanskog "Ubermenscha" koji provodi svoj "rasni" (Hitler) ili "klasni" (Staljin) humani zam u logorima, klaonicama, plinskim komorama, spalionicama, "gulazima" i najrazliitijim ubijanjima. Usp. Nikola Mate Roi, isto, str. 105. - 106 58 U povijesti je to bio sluaj s Rimom, s Perzijom u vrijeme kralja Darija i s Njemakom do 1648. i Westphalskoga dogovora. 60

/ 1,11,11 / n i M i l . v l / U M I

k I l ) N ( ) \ I N A S I U I' A J U

lakomiji nego io su danas, na poetku treega tisuljea. I a mo, n koju su ukljuene sve informalivno-obavjetajne i medijske strukture monih, ustrojava i preustrojava sredstva prema kojima neka (vele)sila i njezini od hoc partneri mogu zakulisno, posredstvom unutarnjih ka nala, utjecati na politiku druge zemlje u smjeru potpunog podrei vanja te zemlje vlastitim interesa. Oblici uporabe informativno-obavjetajnih sredstava, a osobito 'meke sile', oituju se u potpori, odr avanju i financiranju subverzivnih snaga s 'djejim licem' na terito riju, tonije reeno u institucijama napadnute zemlje kao podloge i postroja za strategiju implozije, induciranog sukoba i za manipulacije unutarnjim neredima i neravnoteama u geopolitike svrhe. 59 Instrumentalizirani hrvatski i bosanski Srbi, mudahedini i talibani, Kurdi, suniti i ijiti, ali i komunistiki 'demokratski' preobraenici, kao i naranasti prevratnici, jesu egzaktni primjeri te nove strategije nastupanja. Oni su samo klonovi, unato razliitosti pobuda i vanjskom iskazu, koji za interese 'hijerarhije urotnika' proizvode inducirane kri ze i odravaju nadzirani nered. Kada postanu smetnjom ili kada se potroe, bez milosti bivaju zamijenjeni ili uklonjeni. Diplomacija je u tome nezaobilazna snaga. Ona je, kao nuno oruje gospodara kaosa, tijekom stoljea evoluirala od 'tajne diplomacije' prema 'otvorenoj di plomaciji'. No, 'otvorenost' je samo zamka za lake i bezbolnije ostvari vanje prikrivenih interesa. I dalje je ostala i prisilna i neizravna. Pri mjerice, diplomacija unutar institucija Europske unije nastoji namet nuti i provoditi razne diktate u okviru razliitih podruja kako bi drave poput Hrvatske u tzv. prilagoavanju, ostale bez zemlje, obale, otoka, uma, rudnog bogatstva, plodnog zemljita, elektroprivrede i vodopri 60 vrede. Diplomacija 'otvorenosti' iskazuje se i kao 'kreditna' i 'javna' diplomacija. Prva ima zadau porobljavanja, tj. osvajanja trita i relati-

viziranja prostora i dravnih granica, a druga promidbeno-medijskim aktivnostima nastoji ovladati javnim miljenjem i po potrebi pripre miti 'teren' za preventivno djelovanje. U unipolarnom postblokovskom razdoblju inducirane krize i nadzi rani nered postali su nadomjestei za klasini simetrini oblik rata. 6 1 U novome obliku rata, u kojemu rat nije rat, a mir nije mir, i diplomacija je morala doivjeti promjene. Operacije 'ouvanja mira', kao slog vojne i diplomatske sastavnice, postale su prevladavajuim oblikom nastu panja monih u tzv. regionalnim krizama. U tome su kontekstu nasta le diplomatsko-vojne operacije pomou kojih se, za razliku od klasi nog simetrinog rata, jasne ciljeve preoblikuje u nejasne i prikrive ne. 6 2 Na samome konceptualnom planu, operacije za 'ouvanja mira', da bi dobile legitimitet i da bi se odagnala svaka sumnja o njihovim prikrivenim namjerama, poprimile su multinacionalni oblik, koji po drazumijeva angairanje UN-a i OESS-a.63 Poetni oblici operacija 'ou vanja mira' promijenjeni su kako bi se, jaim vojnim djelovanjem, utjecalo na lokalnu politiku okolinu, olakalo diplomatsko nastupanje

59 Od brojnih klasinih primjera moe se navesti podupiranje ustanaka arapskoga puanstva od Velike Britanije protiv Osmanskoga Carstva, s poznatom ulogom Lavvrencea od Arabije. Ili, nedavno, New Delhi, koji optuuje Pakistan za podupiranje Sika, dok Pakistan, s druge strane, predbacuje Indiji potporu pokretima otpora u junim regijama Sindua.

O t o m e fenomenu glavni urednik Glasa Koncila Ivan Mikleni, u uvodnome ko mentaru od 10. rujna 2006., pie: "Prosjean hrvatski graanin ne moe doi do jasnoe to se stvarno dogaa u nastojanjima i uvjetovanjima glede pristupa Republike Hrvatske Europskoj uniji. Kad bi postojala ta realna jasnoa, to bi znailo za sve hrvatske graane

60

jer bi ipak nekako mogli nazirati svoju budunost, a bez te jasnoe raste tjeskoba. Naime, sve je oitije da vlasti i politike elite bez obzira na stranaku pripadnost ili ne e, ili ne znaju ili ne smiju razvijati postojee hrvatske potencijale u gospodarstvu pa se nezaposlenost ne smanjuje, umirovljenicima, posebno novima, sve je tee, nastavlja se izumiranje puanstva i depopulacija ionako preslabo nastanjenih seoskih podruja, stranci sve vie kupuju nekretnine preko fiktivnih ili samo za to registriranih tvrtki ne plaaju ni pripadajui porez dravi... a pozornost javnosti sustavno se svim sredstvima, osobito medijima, odvraa od t i h i slinih goruih pitanja." 61 Kategorije u kojima se kree nadzirani nered jesu: (1) pruanje potpore postojeoj vladi ili njezinim protivnicima, (2) borba protiv terorizma, (3) operacije ouvanja mira, (4) mirnodopske operacije. Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, Udruga Sv. Jurja, Zagreb, 2002., str. 286. 62 Army Field Manuala, 100-23 iz 1994. definirao je 'peace oprations', i one se odnose na operacije koje nastoje 'kreirati i odravati nune uvjete za nastanak mira' (for peace toflourish) i obuhvaaju tri tipa aktivnosti: Support to diplomacy, ukljuujui (peacemaking, peacebuilding i preventive diplomacy), peacekeeping akcije i peace enforcement. Ilustracije 'peace operations'jesu operacije UNITAF u Somaliji iz 1992., operacija "Restore Demoeracv' i 'Uphold Demokracv' na Haitiju iz 1994. i 1998., operacija UNPROFOR i sve njezine izvedenice na podruju bive Jugoslavije od 1992., koja jo nije okonana, do najnovije operacije u Libanonu 2006. 63 Ujedinjene narode (pa tako i OESS, nap. aut.) John Coleman vidi kao represivnu organizaciju u rukama 'hijerarhije utornika' -gospodara kaosa i to obrazlae ovako: "Kri tiko ispitivanje Povelje Ujedinjenih naroda pokazuje da se ona vrlo malo razlikuje od Komunistikog manifesta iz 1948., ija se cjelovita, nepromijenjena verzija nalazi u Britanskome muzeju, koji je, navodno, uradak Karla Marxa (Mordekaja Levija) i Fridri-

62

63

>

I hnin

I hmui/i-l

I i>s<i

k I i i N < > V I

N A M lll'AJU

i sprjeavale aktivnosti lokalnih etnikih ili nacionalnih snaga."' Nai me, pokazalo se da upravljane krize nose u sebi nepredvidive doga aje, koje je ponekad teko nadzirati i koje nije mogue rijeiti ogra nienim mandatom tzv. stabilizacijskih snaga, pa je to prisililo upravi telje nadziranog nereda na pronalaenje naina za represivniju upora bu vojne sile. Nastala je nova tipologija operacija 'ouvanja mira', koja je opisana u Field Manualu 100-5 6 5 . U tome se priruniku govori o napadnim operacijama (offensive operations), o obrambenim operacijama (defensive operations), o stabilizirajuim operacijama istability operations) i o podupiruim operacijama (support operations). Iz samih je naslova vi dljivo da su gospodari kaosa vrlo umjeno izbjegli rije rat, iako su svojim vojnim operacijama vratili klasine oblike djelovanja. U ovu vrstu ope racija svakako ne pripada vojno nastupanje koje poneke regionalne sile pokreu u svrhu vojne 'mikroteatrizacije' kako bi simbolino poka zale demonstraciju sile i dokazale svoju vojno-politiku prevlast u nekoj geopolitiki kljunoj zoni i tako preventivno preduhitrile potencijalni sukob ili bilo kakvo ugroavanje njihovih interesa. U simbiozi diplomatskih i vojnih operacija, psiholoko ratovanje igra kljunu ulogu u propagandi i irenju dezinformacija koje demora-

li/itaju protivnika te stvaraju defetizam i paniku."" Takvim se ratovanjem nastoji promijeniti odnos snaga, ne pomou 'tvrde sile' nego utjecajem na javno miljenje pomou 'meke sile'. Korijene psiholo kog ratovanja moe se pronai u dalekoj prolosti. Ali, suvremeni napretci psiholokih znanosti - Pavlovljeva refleksologija, Freudova i lungova psihologija 'dubina', psihologija 'gomile' koju su elaborirali Tarde i l.e Bon - omoguili su primjenu nove generacije utjecajnih znan stvenih tehnika. Ne treba zaboraviti d a j e primjena psihologije blisko povezana s manipulacijom i dezinformacijom. Zato se psiholokim ra tovanjem nastoji djelovati na pojedinca ili kolektivitet aktiviranjem podsvjesnih nagona i latentne agresivnosti radi oznaavanja 'rtvenog jarca' i 'deurnog krivca'. Danas nije teko opaziti, ako se ima vremena, da se mnogi narodi diljem svijeta nalaze na pragu progresivnog raspada, kao rezultat tiho ga rata koji gospodari kaosa vode pomou psiholokog ratovanja. Poslije svakog upravljanog nereda narodi se odriu ne samo svojih vrjednota nego i svojega pravog bogatstva, radi obeanog jo veeg bogatstva, ne znajui da je ono virtualno, dakle, nepostojee. Stvarni kapital jesu ukupna dobra i znanje, a ne novac koji banke hipotekarnim kreditima dijele na sve strane. Kada se to ini, novac postaje sila koja unitava i podriva. Upravljana kriza i nadzirani nered jesu jedini nain za "urav noteenje" toga sustava - ubijanjem vjerovnika, ljudi koji su se odrekli pravih vrijednosti u zamjenu za napuhanu vrijednost novca. Paradig ma takva oblika ratovanja jest Hrvatska. Njezina su dobra nedvojbena i znana - more, ume, plodna zemlja i, prije svega, pitka voda. Ta dobra, po naumu gospodara kaosa, moraju Hrvatima biti oduzeta. Poslije obram benoga rata, zahvaljujui posttumanovskim politikim elitama, Hr vati su pretvoreni i u 'rtvenog jarca' i u 'deurnog krivca'. Istodobno ih se zaduuje do tolike razine da taj dug ne e moi vratiti ni slijedeih pet narataja, a proglaava ih se i genetskim zloincima koji nisu kadri

cha Engelsa, a zapravo su ga napisali lanov i Iluminata, drutva koji je i danas vrlo aktivno preko svojih 13 najviih sveenika u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Uje dinjeni narodi jesu tijelo za stvaranje rata. Cilj njihove borbe jest oduzeti mo zakonodavnome ogranku vlasti, gdje joj je mjesto, i tu mo staviti u ruke izvrne vlasti. Kao primjere uzmite Korejski i Zaljevski rat. U sluaju Zaljevskog rata ovlasti predsjedniku Bushu da krene u rat protiv Iraka dali su Ujedinjeni narodi, a ne ameriki Senat ni Zastupniki dom, i time mu omoguili primjenu 'diplomacije prijevarom', to mu je omoguilo da zaobie Ustavom utvrenu proceduru objave rata. Predsjednik Truman jednako je nezakonito postupio u sluaju Korejskog rata". Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, Izdajniko ponaanje britanske i amerike Vlade, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 38. 64 Ratovanje u etvrtoj dimenziji postalo je obiljeje suvremenih vojnih doktrina. To novo naelo ratovanja u realnom vremenu, koje se iskazuje sintagmom 'otkrij, odlui, uniti', postalo je svojina i diplomatskih operacija. Amerikanci su prvi testirali diploma tske operacije u realnom vremenu u upravljanoj krizi na prostoru bive Jugoslavije, tonije, u Bosni i Hercegovini. Model tih operacija opisan je u prvome poglavlju Gospo dara kaosa, pod naslovom 'Realno vrijeme u diplomatskim operacijama'. Na kraju te analize, kao zakljuak, pie: "Informacija u realnom vremenu nakon 1996. i 'bosanske prie' postala je dostupna mnogim diplomatima (pregovaraima) diljem svijeta u njiho vim operacijama 'odravanja mira'. Upravljanje krizama poprimilo je jo vie nevidljive i suptilnije metode." Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 99. 65 Novu tipologiju 'peace operationsd', kao i onu prethodnu, donosi Army Field Manual, pod oznakom 100-5.

66 Koncept psiholokog ratovanja implicira nestanak tradicionalne razlike izmeu rata i mira, to se jasno oituje preko teze iznesene u priruniku bojnika H e r m a n n a Frankea, objavljenog jo 1936. pod naslovom Geistiger Krieg, u kojemu autor po sveuje veliku pozornost propagandi u mirnim vremenima, kojom se nastoji postii moralni poraz neprijatelja prije samoga ratovanja.

64

65

>

/ '.II Hl

P i M I M . lf / U M I

k I i i N i i V 1

N A S I II I' A | II

pruiti 'kolektivna jamstva' da 'zloinaki pothvat' ne e ponoviti. Jedi no jamstvo na koje Hrvati mogu raunati, ako se ne dozovu pameti, jest to da e ih, nakon to im monici, uz pomo domaih poslunika, oduzmu sva dobra i nakon to ih pretvore u 'beskunike' i 'zloince', svatko moi gaziti, ustrijeliti ili naprosto zbrisati s lica zemlje, a da za to nitko ne e biti pozvan na odgovornost. Naprotiv, ideolozi upravlja noga nereda to e drati dobrim djelom. Virtuozi psiholokog ratovanja 67 , u slubi 'hijerarhije urotnika', uz pomo 'meke sile', dan i no uvjeravaju svijet kako se krajnje i opasne i esto ruilake promjene dogaaju zato to se 'vremena mijenjaju', kao da se promjene, kao to napisa John Coleman, mogu dogaati bez neke sile koja te promjene iznuuje. Za njega, urotniki se postroj sastoji se od golemog broja 'uitelja', 'profesora' i 'elnih ljudi', ija jedi na zadaa u ivotu jest obmanuti to vie ljudi tako da misle kako se velike promjene 'jednostavno dogaaju' pa ih onda, naravno, jednosta vno treba prihvatiti. U tu svrhu, nastavlja Coleman, ti 'elni ljudi', ta avangarda provedbe 'drutvenog programa' toga svojevrsnog Komuni stikog manifesta lukavo primjenjuje metode Instituta Tavistock za ljud ske odnose, poput 'unutarnjeg uvjetovanja smjera' i 'operacijskih istraivanja', kako bi pojedince i cijele narode navela na to da te promjene prihvate, i to, ni manje ni vie, nego kao vlastite zamisli. 68 Dakle, dijalektika sukoba uobliena preventivnom diplomacijom i psiholokim ratovanjem na poetku 21. stoljea slogom imbenika razdvajanja, ad hoc saveznitava, pregovaranja, pritisaka, ucjena, bloka da i sankcija, neprestano generira nered i nasilje u za to predvienim i (ili) predodreenim geostratekim podrujima. Svi ti nadzirani nere di i upravljane krize predstavljeni su zbrkom stupnjevanih geopoli tikih zamisli, koje osciliraju izmeu univerzalizma i relativizma s jed ne te patnje, rtve i stradanja za vlastiti identitet s druge strane. Raz miljajui o sudbini ovakvoga suvremenoga svijeta, Francuz Rene Guenon rei e: "Hoe li moderni svijet ii do kraja te fatalne nizbrdice...

Hi e se javiti neko novo poboljanje prije nego se dospije do dna piovalije n koju je povuen. Zaustavljanje napola puta nemogue je. I)akle, kataklizmom do totalne obnove. Nered i konfuzija vladaju u '.vim oblastima. Svaki trijumf moe biti prividan i prolazan". 69 Naalost, gospodari kaosa jo uvijek tako ne misle.

Vode i geopolitika pohlepa "Ratovi za vodu" poinju za dvadesetak godina, ustvrdio je poetkom .'.006. britanski ministar obrane John Reid i upozorio je na izgledne oruane sukobe meu dravama zbog nedostatne koliine pitke vode. 7 0 Opravdanje za to naao je u globalnom zatopljenju, nerazvijenim su stavima navodnjavanja i dugotrajnim netrpeljivostima meu pojedi nim susjednim dravama, a ne u planu 'hijerarhije urotnika'. Ne e okrutni 'ratovi za vodu', kako se slikovito izrazio britanski ministar, koji e buknuti u sljedeih desetak godina, biti prouzroeni agresivnou susjeda, nego upravljanim neredom i operacijama 'odravanja mira', koje e upriliiti nevidljiva ruka gospodara kaosa. Ako je britanski premijer Tony Blair 1. oujka 2006. u Dovvning Streetu odrao sastanak kriznoga stoera zbog onoga to se zove "najveom dugoronom prijetnjom naem planetu", kako je nazvao problem globalnog zatopljenja, i ako su engleski vojni planeri ve izra dili planove djelovanja snaga u nadolazeoj prijetnji velikih ratova, onda je to siguran znak da je 'hijerarhija urotnika' ve donijela odluku o tome kako ovladati izvorom bez kojega ni ivota nema. Zato je mini star Reid bio vie nego izravan kada je istaknuo kako e vojnici "njezi noga velianstva" ne samo pomagati nego kako ne e zazirati ni od "voenja rata zbog dramatinih drutvenih i politikih posljedica kli matskih promjena". Oigledno je da poslije stoljea rata za naftu slijedi stoljee rata za pitku vodu. Onaj tko je u 20. stoljeu vladao naftom i bio gospodar svijeta to isto eli uiniti i s pitkom vodom i postati apsolutnim goReneGuenon, Kriza suvremenog svijeta, 1969., prema Hrvatskome slovu, IvanPandi, 29. prosinca 2000. 70 Index hr, 1. oujka 2006.
69

67 Najsofisticiranije tehnike psiholokog rata, od dezinformacije preko aktivnih i pasivnih akcija do intoksikacija i subverzije, opisane su u priruniku 'Psychological Warfire' autora Daughertvja i Janovitza, Baltimore, SAD, The John Hopkins Press, 1958. 68 Usp. dr. John Coleman, isto, str. 37.

66

67

>

/urni

Ihmni.-rl

/,.s,

K I D N O V I

N A M III'AIU

spodarom nad ivotom milijarda ljudi na planetu Zemlji. To znai tla e se sadanja krizna podruja proiriti. Poslije vie od 300 milijima ednih ljudi u Africi, izraelsko-jordansko-palestinsko-sirijskih ratova za vodna bogatstva Golana i nadzor nad rijekom Jordan, 7 1 tursko-sirijskoga sueljavanja oko izgradnje brane na rijeci Eufrat, 72 kineskoindijskoga hrvanja za nadzor toka rijeke Brahmaputra, 73 egipatsko-etiopsko-sudanskoga sukobljavanja za vode Nila 74 te indijsko-bangladekoga problema oko rijeke Gange 7 5 pojavit e se nova krizna arita na vodotokovima rijeka Anda i Kordiljera, Pirinjeja i Alpa, Dinarida i Kar pata, Kavkaza i, naposljetku, oko najveega spremita pitke vode na svijetu - Tibeta i Himalaja. Treba oekivati da e u 21. stoljeu voda i energija biti klju svih ovozemaljskih aktivnosti. Dojam i esto ponavljana tvrdnja da su rato vi u korijenu ekonomske naravi ne e doivjeti promjene. Prema tome neizbjenome slijedu vodi cilj 'hijerarhije urotnika' - kako stei mono pol nad tim dobrima, ali i nad uslugama i sirovinama. U tim e se okvirima u narednim godinama dogaati i sukobi, a geopolitike ten-

71 Na jedan posto svjetskih priuva vode na Bliskome istoku ivi pet posto svjetsko ga puanstva. Vode Golana i rijeke Jordana znae ivot za Izrael, palestinska podruja i Jordan. Poslije etiri izraelsko-arapska rata sustav opskrbe vodom pod izraelskim je nadzorom, to Izraelu omoguuje koristiti vodu kao sredstvo pritiska u kriznim situa cijama. 72 Sirija i Turska bile su 1998. na rubu rata. Naime, Sirija je optuila Tursku da izgradnja brane znai uskraivanje vode, jer se nalazi nizvodno od nje, dok je Turska uzvraala kako Sirija daje utoite kurdskim separatistima. Nestaice vode u budunosti samo e poveati pritisak u ovoj ionako nestabilnoj regiji. 73 Rijeka Brahmaputra ve je dugo uzrok trzavica izmeu Kine i Indije. U buduno sti bi ova rijeka mogla postati arinom tokom sukoba tih dviju najbrojnijih vojska na svijetu. Indija je 2001. optuila Kinu da joj je uskratila informacije o velikim klizanjima tla na Tibetu, koja su prouzroila poplave u Indiji i u susjednome Bangladeu. Ako se ovome doda rastua napetost zbog elje Kine da preusmjeri tok rijeke Brahmaputre, sukob postaje sve izglednijim. 74 Velika stopa porasta stanovnitva u Egiptu, Sudanu i Etiopiji prijeti velikim sukobom du najdulje afrike rijeke, Nila. Etiopija zahtijeva vie vode iz "Plavoga Nila", to bi dio Egipta koji je na donjemu dijelu rijeke ostavio bez vode. Egipat pak brine da bi "Bijeli Nil", koji tee kroz Ugandu i Sudan, mogao zbog poveanja potronje 'presuiti' prije negoli stigne do Sinaja. 75 Problem izmeu Indije i Bangladea jest u tome to otapanje ledenjaka na Himalajama uzrokuje poplave rijeke Gange, zbog ega nastaje kaos u prenapuenom i siro manom Bangladeu. Zbog toga ilegalni imigranti bjee u Indiju, to je nagnalo Indiju da izgradi golemu pograninu ogradu, oblika Berlinskoga zida, kako bi onemoguila dolazak nepoeljnih. To nije zapreka da est tisua 'ilegalaca' svaki dan prelazi u Indiju.

.ijc, s akcijama, reakcijama, interakcijama i retroakcijama, svoju e vr snu toku dosegnuti oko 2025. godine. Nastojanje 'hijerarhije urot nika' da izvor ivota, vodu, stave pod svoj nadzor vodit e prema armagedonskom sukobu na 'krovu svijeta'. Nadzor dananje komunistike Kine nad Tibetanskom visoravni povezan je s vanosti toga prostora kao velikoga izvorita vode iz kojega izvire veina azijskih rijeka, te kao strateka gravitacijska toka i kljuno mjesto potencijalne moi glede nadzora nad svim zemljama nizvodno. Naprosto, geostrategija govori da onaj tko ima vlast nad Tibetom, posredno ima vlast i nad polovicom ovjeanstva. Na ljestvici geopolitikih vrednovanja 'jakih i znaajnih prostora' na samome vrhu nalaze se rijeke, rijeni kanali, bazeni pitke vode i vodne mree, kao bitan imbenik geostrateke i geopolitike moi. 7 6 Borba za nadzor izvora vode uvijek je bila sredinji razlog mnogim regionalnim i lokalnim sukobima. U 21. stoljeu voda e naprosto postati glavnim svjetskim stratekim izazovom, oko kojega e svi lomiti koplja, i oni na samome dnu svjetske ljestvice moi i oni na njezinu vrhu. Bitka za izvor ivota, u metaforikom smislu, bit e bitka 'posljednjih vremena'. Kako bi se odredilo toke buduih sukoba poeljno je neto rei o borbi za vodu u prolim vremena. Prije dvanaest stoljea Karolinka je dinastija razmiljala u kategorijama hidropolitike. Franci su, da bi cen tralizirali svoju politiku vlast, morali osvojiti Ile de France 7 7 i preuze ti vlast nad tokom rijeke Oise, a glavni kriterij za podjelu Karolinkoga Carstva, poslije Verdunskoga ugovora iz 834., bili su rijeni tokovi. 78 Kada je rije o europskoj hidropolitici, onda se neizbjeno mora go-

Rijeke su esto bile ratne granice: Rajna u Europi, Amur izmeu Kine i Rusije, linija Odra-Neisse izmeu Poljske i Njemake. Isto tako, rijene su osi esto bile sred stvo penetracije za osvajake i kolonijalne sile, kao to je sluaj s Nilom, Amazonom i Jang-ce-Jangom. 77 Ile de France ima sredinju ulogu u francuskim geopolitikim idejama kao jedin stven prostor izmeu rijeka Meuze i Rhone, dva velika mora (Sredozemlje i Atlantik) i gorja Pirineja. 78 Podjela Karolinkoga Carstva na trojicu sinova Karla Velikoga provedena je tako daje Karlo elavi, kao kralj Zapadnoga Franakog Carstva, dobio bazene Somme, Seine, Loire i Garonne, Lotar je dobio Lotaringiju, od Frise do Latiuma s bazenima Rajne Meuse i Rhone, a Luj Germanski dobio je Istono Franako Carstvo te nadzor nad sjeverno-europskom dolinom s rijekama Ema, Weser, Elba, Odra i Dunav. Jure Vuji, isto, str. 116. 69

76

68

>

Kuvnt

I iimiii.-rl

/UMI

k I ( l N l ) V !

N A S I II I' A J U

voriti o Dunavu, koji ima geostrateku vanost, otl antike do dananjega vremena. To najbolje ilustrira zahtjev Napoleonovoga saveznika ruskoga cara Pavla I., koji je, kako bi mogao zapoeti vojni pohod na britanske posjede u Indiji, preko Perzije, zatraio od Napoleona da poalje vojsku preko Dunava i Crnoga mora. Razlog tome zahtjevu jest u injenici da siguran promet Dunavom relativizira britansku pomor sku nadmo na Sredozemlju. Klonirana situacija ponovila se tijekom Drugoga svjetskoga rata, kada se Velika Britanija suprotstavljala geopolitikome planu njemakoga Reicha - da rijeni sustav "Rajna-Majna-Dunav" postane gravitacijskom tokom za projekciju moi prema jugoistoku Europe. Da gubitak vlasti nad rijenim osima znai i gubi tak geostratekog utjecaja, zorno pokazuje Francuska. Ona je svoju geopolitiku mo u Sjevernoj Americi izgubila onoga trenutka kada vie nije mogla nadzirati tokove rijeka. Slino se dogodilo i kada je, potkraj 19. stoljea, ne nadzirui rijeku Nil izgubila svoja vana upori ta u istonoj Africi. Suprotan ovome francuskome sluaju jest primjer Sjedinjenih Amerikih Drava, koje su se, ovladavi zemljopisnim sre ditem iz kojega izviru vane rijeke Saint Lawrence, Hudson, Delaware, Ohio i Mississippi, juno od jezera Ontario uspjele ustrojiti kao drava i poslije toga ovladati istonom obalom te krenuti ka zapadnoj obali Amerike. Ameriki je sluaj, na neki nain, klonirani oblik pru ske ekspanzije, koja je u 17. stoljeu, s embrijem drave Brandenburg, uspjela prevladati osjetljivost paralelnih rijeka politikim ujedinjenjem, a otvaranjem kanala Mullrose uspostaviti vrste politike veze sa sjever nom Njemakom. 7 9 Danas mnogi sukobi imaju u pozadini vlast nad izvorima vode, po glavito u dubini prvih vrata Euroazije. Radi ilustracije, evo nekih od njih. Turska, koja posjeduje izvore Tigrisa i Eufrata, ostvarila bi pred nost pred Sirijom i Irakom izgradnjom brana u jugoistonoj AnatoX';;i7.---.;. Erich Obst je, ne bez razloga, isticao vanost rijeka u procesima stvaranja i struk turiranja drava. Po njemu, zemlje koje posjeduju mreu 'centrifugalnih rijeka' nastoje centralistikim pravilima drave upravljati ujedinjenjem oko jednog sredita. Naprotiv, zemlje koje posjeduju mreu 'paralelnih rijeka' ne pridaju toliku vanost ujedinjenju te mree pa su suoene s mogunosti da na vlastitome teritoriju doe do stvaranja razlii tih dravnih entiteta, esto sa suparnikim ciljevima. Usp. Jure Vuji, isto, str. 117. 70
79

1111. " lzi aelsko-arapski ratovi takoer su 'vodene' naravi. U tome je kontekstu vano spomenuli da Izrael odrava napetost i pritisak u rei'.iji kako bi mogao nadzirati izvorita vode svojih susjeda. On takoer c l i sprijeiti ostvarivanje hidraulinih projekata na Jarmuku i Banja4i, nastojei preusmjeriti izvorite Lajtani prema jezeru Tiberiade. Etio pija namjerava gradnjom brana nadzirati izvorita Nila, to bi za Sudan i Egipat predstavljalo opasnost za opskrbu vodom njihovoga puan stva, koje je u neprestanom porastu. Egipat, koji je sto posto ovisan o Nilu, zabranjuje susjednim zemljama izgradnju brana kojim bi se ugro zilo sadanji dotok vode. Etiopija se pak pokuava, uz pomo Izraela, ogluiti na taj 'egipatski diktat' i koliko-toliko neutralizirati 'arapskomuslimansko okruenje'. Potrebe za vodom natjerale su Sudan u sa veznitvo s Iranom. Gadafijeva ideja o ostvarivanju 'velike umjetne i ijeke' u Libiji, u svrhu iskoristivosti zemlje, samo pokazuje kolika moe biti geopolitika vanost vode. Rasporeenost prirodnih voda na svijetu izrazito je nejednaka. Bra zil, Kanda, Kolumbija, Zair, Norveka, Rusija (Sibir), Kina, Indija i Indonezija jesu velike hidrosile. Ostatak svijeta vie ili manje boluje od manjka ili nestaice vode. Poveanje nejednakosti na tome za ivot vanome podruju izravno je povezano sa svjetskim demografskim ra stom te razliitim vrstama zagaenja. Na poetku 21. stoljea sve se vie govori o sukobu civilizacija, u kojemu se sueljavaju na 'ispravan nain ivota' 81 i njihov 'pogrean nain ivota', ali se ne navode prostori na kojima se to dogaa ili e se dogaati. Poistovjeivanje civilizacije s ispravnou naina ivljenja jest ideoloko-politiki terorizam, pomou kojeg se eli razoriti drugu civilizaciju, kako bi joj se otelo prirodna bogatstva, a ne kako bi se 'neslobodnim narodima' donijelo demokra ciju i slobodu. Ako je ve rije o civilizacijama i njihovom neizbjenom sukobu, to je s civilizacijama 'voda? Postoje li one i prijeti li i njima sukob? Prema istraivanjima Francuza Yvesa Lacostea, postoje etiri

80 Turska namjerava izgraditi 17 brana na Eufratu i 4naTigrisu, to bi imalo tetne posljedice za Siriju i Irak, koji su ovisni o vodnim potencijalima tih rijeka. 81 Ameriki predsjednik George W. Bush taj sukob vidi kao "borbu za odravanje naina ivota koji uivaju slobodni narodi" i zato e, povodom pete obljetnice 11. rujna, ustvrditi kako "borba protiv terorizma jest borba za civilizaciju i u toj se borbi mora ustrajati do kraja", a to, kako istie ameriki predsjednik, znai da rat ne e biti gotov "dok ne pobijedimo mi ili terorizam". Usp. Vjesnik, 13. rujna, 2006., str. 10.

71

>
1

/ 'm'iir / hmnt.-fl I usu

k I () N l> V 1

N A M UTAJU

'vodene civilizacije . Prva je na prostorima june Azije i na Dalekom istoku gdje ivi gotovo tri milijarde ljudi. Na tome velikome ozemlju postoji 'viak' vode u obliku katastrofalnih poplava pa je puanstvo moralo izgraditi hidrauline mehanizme kako bi se zatitilo. Zato tu civilizaciju Lacoste naziva 'hidraulinom'. Druga, suprotna prvoj, jest 'irigacijska civilizacija', koja se organizira u smjeru borbe protiv sue. Prema tome francuskome geopolitiaru, trea 'vodena civilizacija' oku plja narode tropske Afrike, u kojima postoje problemi valorizacije vo denih potencijala zbog klimatskih uvjeta. Posljednja, zapadna poljo privredna civilizacija koristi se vodom koja je ula u tlo i onom koja je smjetena u dubokim slojevima. Ako je bit sukoba civilizacija prevlast jedne nad drugom, onda je logino da zapadna 'poljoprivredna civilizacija', ako svoju sadanju na dmo eli uiniti apsolutnom, mora napasti azijsku 'hidraulinu civili zaciju' i njezinu konkurentnu sposobnost u proizvodnji povra i voa, a istodobno afriku suno-tropsku civilizaciju glede svrhovite eksploa tacije vode i dalje drati u 'pretpovijesnom razdoblju'. Kako zapadni gospodari kaosa ne odustaju od te zamisli, 'produktivni paradoks' bit e, dakle, temelj sukoba 'vodenih civilizacija' u vremenima koja dolaze i dogat e se na 'putu svile' i oko njega te na prostorima sredinje i sjeverne Afrike.82 Izbjegavanje nadolazeeg sukoba 'hidrocivilizacija' ovisit e o mo gunosti zaustavljanja ideologijskoga sustava koji nudi slobodu bez vrjednota i bezobzirnost glede zakona prirode. Njegovi siloviti zahvati u prirodu i u ovjekove vrjednote ugrozili su ravnoteu u eko sustavu, ali i same uvjete ovjekova daljnjeg postojanja. Izopaenu eksploata ciju izrabljivanja prirode i ovjeka mogue je pobijediti jedino promjenom ovjekova naina miljenja i djelovanja, tj. usklaenjem toga miljenja i djelovanja s biblijskom porukom o Bogu, svijetu i o-

v | c k u , k a k o lii s e o v j e k i z r a b l j i v a p r e o b r a z i o u o v j e k a p a s t i r a s v e g a
,

.i\'()i'i'noga. s <

Nafta kao geopolitika konstanta i u prvoj polovici 21. stoljea Za razliku od pitke vode, iji e nadzor biti temelj geopolitike moi u 21. stoljeu, nafta tu 'povlasticu' ima ve osamdesetak godina. Bitne promjene glede toga nema ni na poetku 21. stoljea, osim to je e za naftom postala jaom i to je ednih usta sve vie, a novih velikih bazena nema ba mnogo. Jedan takav povei bazen, gdje se moe utaiti naftna e, kao geostrateka siva zona, protee se od oba la Crnoga mora sve do kineske granice, dakle, gotovo cijelom duinom Puta svile. Unutar te sive zone ve od 19. stoljea vodi se 'velika igra', kako je John Hopkrik 8 4 nazvao sukobe Ruskoga Carstva i Velike Brita nije za nadzor toga prostora. 8 5 Danas je na djelu klonirani oblik te 've like igre', u kojoj su na jednoj strani anglosaksonske multinacionalne naftne kompanije 8 6 , a na drugoj probuena Rusija i nafte edna Kina. Epicentar toga sukoba postalo je ire podruje Kavkaza, budui da taj prostor jest most koji povezuje Kaspijsko jezero i sredinju Aziju s otvorenim morima. Nadzor Sjedinjenih Amerikih Drava i njezinih ad hoc saveznika nad tim prostorom znai zaobilaenje Rusije i Irana. Zato je Amerika za svoje geostrateke planove prisvojila izgradnju naf-

82 O sukobima u vremenima koja dolaze Smilja Avramov pie: "Treba oekivati irenje sukoba u cilju pristupa vodi, kao osnovnom ivotnom elementu, zbog njegove sve vee nestaice. Obavjetajna sluba SAD identificirala je deset podruja buduih sukoba te vrste na Bliskom istoku, u sjevernoj Africi i junoj Aziji, uz napomenu da se u pojedinim europskim dravama ve danas osjea nestaica pitke vode." Smilja Avra mov, Trilaterala, Veternik, 1998., str. 104.

Usp. Glas Koncila, Teoloka miljenja o ekologiji, 4. srpnja 2004. John Hopkrik, novinar limesa, autor je knjige The Great Game, u kojoj opisuje sueljavanje carske Rusije i Velike Britanije na zapadnim podrujima 'Rimlanda'. 85 Velika se Britanija poslije napoleonskih ratova nastojala proiriti prema sjeveru Indije, u smjeru Perzije i sredinje Azije, dok se Rusija irila prema Kavkazu, Sibiru i u sredinjoj Aziji, namjeravajui se pribliiti Crnome m o r u te indijskim i kineskim pro stranstvima. 86 O moi multinacionalnih naftnih kompanija John Coleman pie: "Ako netko eli upoznati ameriku i britansku politiku prema Saudijskoj Arabiji, Iranu, Iraku, treba samo prouiti politiku naftnih kompanija British Petroleum, Exxon, Gulf Oil i ARMACO. Kakva je naa politika prema Angoli? To je politika zatite imovine Gulf Oila u toj zemlji, iako ta zatita znai potporu tamonjem zakletom marksisti. Tko bi mogao zamisliti da kompanije Gulf, Exxon, Chevron i ARMACO imaju vei utjecaj na ame riku vanjsku politiku od lanova Kongresa? Doista, tko bi mogao zamisliti da e kom panija Standard Oil jednoga dana kontrolirati vanjsku politiku Sjedinjenih Amerikih Drava i ameriko Ministarstvo vanjskih poslova tako posloiti da radi u interesu Stan dard Oila?" Usp. John Coleman, isto, str. 109. - 110.
84

83

72

73

>

/ 'iii'cii

/ hmm.rl I UMI

k I i i N l i V I

N A M UI'AJU

tovoda u toj regiji, preko Turske, Gruzije, Azerbejdana, Turkmenistana i Kazahstana, kao i projekt dovoenja nafte i plina od Kaspijskoga jezera prema turskoj luci Cevhan na Sredozemlju. Za Rusiju to po druje predstavlja geostrateka vrata prema Bliskome istoku, kao za titu od zapadnog interesnog prodiranja prema njezinim junim gra nicama. Dakle, kao to je reeno, nafta je i dalje jedan od najvanijih izvora energije pa e stoga i ovladavanje njezinim izvorima i dalje biti vrsto ugraeno u strategijske ciljeve najrazvijenijih zemalja svijeta (G-8). Koliko su nafta i ovladavanje izvorima nafte vani na poetku 21. stoljea pokazuju upravo Sjeverni Kavkaz87 i veliki izvori nafte u Kaspijskome jezeru, koji poslije raspada Sovjetskog Saveza postaju dostupni zem ljama Zapada ne samo za njihovu komercijalnu eksploataciju i razvoj nego i kao strateki cilj - kako bi tu prednost oduzele glavnim suparni cima.

87 Sjeverni Kavkaz naseljen je velikim mnotvom neruskih naroda od kojih su mnogi islamske religije. Poslije raspada Sovjetskog Saveza, tri najjunije republike, Ar menija, Azerbejdan i Gruzija, proglauju neovisnost. Sjeverni Kavkaz postaje dijelom Rusije, a meu narodima koji nastanjuju to podruje razvija se snaan pokret za neovi snost, utemeljen na islamu. Pokret za neovisnost od Rusije najsnanije se razvio kod eena, kao jednoga od najstarijih naroda koji naseljavaju Sjeverni Kavkaz. Prvobitno, eeni su bili kranski narod, no dugotrajnim procesom islamizacije provedenim od sunitskih misionara uglavnom s podruja dananjega Dagestana, eeni prelaze na islam. Ve do kraja 19. stoljea islam postaje temeljem radikalnog ksenofobinog nacio nalizma. U to vrijeme eeni dobijaju monog susjeda - Rusko Carstvo, koje u sukobi ma s Osmanskim i Perzijskim Carstvom nastoji stei premo nad Sjevernim Kavkazom. Moe se rei daje podruje Sjevernoga Kavkaza u neprekidnom ratnom sukobu izmeu eena i Rusa, s manjim razdobljima mira, od 1817. godine. Kada je potkraj 19. stoljea pronaena nafta u blizini Groznog, jo se vie ubrzalo naseljavanje Rusa na to podruje. Poslije ruske revolucije i pobjede boljevika, ovo je podruje zauzela sovjetska vlast, jer su naftna polja bila od iznimne vanosti. Pokuavajui oslabiti i dalje jaki eenski nacionalizam, sovjetska vlast formira 1936. eensko-Inguku autonomnu pokrajinu. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata eeni se bore i na njemakoj i na ruskoj strani. Poslije rata, sovjetska vlast rasputa autonomnu pokrajinu te, kao kaznu za sudjelo vanje na njemakoj strani, raseljava 312.000 eena u Sibir i u sredinju Aziju. Tek 1957. sovjetska vlast doputa povratak eena na Sjeverni Kavkaz, ali tada izbijaju sukobi s Avarima, Draginima i drugim narodima koji su u meuvremenu naselili napu teni prostor. Raseljavanje eena poslije Drugoga svjetskoga rata imalo je dvije bitne posljedice: (1) eeni su danas rasprostranjeni na cijelome podruju Ruske Federacije i (2) Snano zatiranje religije provoeno za vrijeme sovjetske vlasti u eeniji, za razliku od drugih ruskih krajeva, imalo je suprotan uinak. Za vrijeme Boljevie revolucije eeni su vodili "sveti rat" protiv snaga "Bijelih", to pokazuje kako eeni u svojoj mrnji prema Rusima nisu pravili ideoloke razlike.

kakvo je danas, na poetku 21. stoljea, stanje u pogledu eksploai.ii ije nalie? Poradi boljeg razumijevanja toga pitanja, potrebno je ana lizirali nekoliko pokazatelja: koliki su svjetski naftni izvori, kolika je vjetska trgovina naftnim derivatima i kako lokalne krize i sukobi utjeu n.i lijenu nalte. Bliski je istok podruje na kojemu su priuve nafte najvee i iznose 1)7.^,7 milijarda barela, odnosno, 64% ukupne svjetske priuve. Druga po redu jest Juna Amerika s 89,5 milijarda barela, to ini 8,5 ili 7,5 I HI i a manje od Bliskoga istoka. Trea je Sjeverna Amerika s 85,1 mi lijarda barela ili 8,1%. Koliina uvezene, odnosno, izvezene nafte po pojedinim podrujima i dravama svijeta pokazuje da su najvei uvoz nici nafte na svijetu Sjedinjene Amerike Drave, Zapadna Europa, Azija-Pacifik i Japan, koji ukupno uvoze vie od 1.630 milijuna tona ili <S 1%. Najvei, pak, izvoznici nafte na svijetu jesu zemlje Bliskoga isto ka, Rusija, turkofonske zemlje i afrike zemlje. Ukupno izvoze gotovo 1.600 milijuna tona ili 78%. Na cijenu nafte u blioj povijesti najvie su utjecale iranska revolu cija, iraka invazija na Kuvajt i amerika okupacija Iraka. Stoga se moe zakljuiti da oni koji nadziru naftne izvore te preradu i trgovinu naftom, a to su najrazvijenije zemlje svijeta - Sjedinjene Amerike Drave, Zapadna Europa i Japan - ele zadrati taj monopol, uz stalno jaanje vlastitih valuta (dolara, eura i jena). To mogu postii samo odravanjem permanentnih kriza u zemljama izvoznicama nafte, ovladavanjem no vim izvorima nafte, primjerice, sjevernome Kavkazu i na podruju Kaspijskoga jezera te ruenjem valuta zemalja izvoznica nafte ili nepo srednih uvoznih konkurenata. Zato upravljane krize i lokalni sukobi upravo koreliraju sa zemljama ili podrujima s najveim izvozom naf te, kao to su Bliski istok, Afrika i podruje bivega Sovjetskog Saveza. Zajedniki nazivnik svim tim krizama jest terorizam. Pomou njega kao operatora krize u uvjetima medijske sveprisutnosti vojno-politiko i gospodarsko-informacijsko nastupanje uvijek nae razlog i opravdanje. Terorizam nije iskljuivo posljedica radikalizma ni fundamentalizma, kako to prikazuju zapadni medijski i politiki jurinici, nego je on i proizvod krizolokog laboratorij a gospodara kaosa. Geopolitiare ne izne nauje to zemlje lanice NATO-a i dalje naoruavaju Armeniju, Azerbejdan i Gruziju, kao ni to to nastavak eenske krize poveava 75

74

>

Ihivoi

Dom,(.![

/UMI

k l l l N O V I

N A S I U I' A J U

trgovinu orujem na sjeveru Kavkaza. Poslije ulaska Sjedinjenih Amerikih Drava u Afganistan i Irak, na krilima globalnoga 'rata protiv terorizma', i poslije ruske pobjede u 'drugom eenskom ratu', na pro storu Kavkaza i Kaspijskoga jezera sve vie prevladavaju promjenljivi savezi, u kojima svaka zemlja nastoji dobiti pokroviteljstvo jedne ili druge velesile. Polazei od navedene tvrdnje, potrebno je analizirati to Sjeverni Kavkaz u geostratekom smislu znai Rusiji. Raspadom Sovjetskog Saveza nastaju nove drave na prostoru Sjevernog Kavkaza. Rusija ne nastaje na granicama sovjetskog imperija, nego se njezine granine crte pomiu unatrag. Najvei pomak je na istonoj obali Kaspijskoga jezera, gdje se granica od Afganistana pomie na Kazahstan. Jo jedan vaan pomak dogaa se na zapadnome dijelu, gdje se granica pomie iza Ukrajine, a najmanji je pomak na sjevernome Kavkazu - pojasu izmeu Crnoga mora i Kaspijskoga jezera. Ovaj sredinji pomak odvojio je nekad zajedniku toku dodira triju velikih carstava - Ruskog, Osmanskog i Perzijskog. O tome to je uzrok tako malom pomaku u odnosu na prethodna dva pomaka i zato su za Rusiju ovi prostori iznimno vani govori analiza naftnih i mineralnih bogatstava. Kaspijski bazen jest najvanije svjetsko nalazite nafte, s koliinom od 200 do 300 milijarda barela, a geostrateka toka toga bazena upravo su eenija i susjedni joj Dagestan. Ako se tome pridoda i injenica da su te dvije zemlje bogate i nalazitima rijetkih metala, kao to su olovo, bakar i cink, odnosno, zlato i srebro, onda njihova geostrateka vanost dobiva jo veu teinu. Moe se zakljuiti da ovladavanje tim prosto rom, odnosno, destabilizacija toga prostora pomou lokalnih kriza i sukoba izravno utjee na stabilnost i sigurnost Ruske Federacije. Stoga je potpuno razvidno da e Rusija ta podruja, koja su ivotno vana za nju i njezine nacionalne interese, braniti i po cijenu veeg rata. Ru skim je geostratezima to jasno, kao to je jasno i to da je Vladimir Putin, poslije uspjene druge intervencije 88 u Ceeniji, uvjerljivo po bijedio na predsjednikim izborima.

/.bog stoljetne netrpeljivosti izmeu eena i Rusa gospodari kaosa uspjeli su od Ceenije stvoriti uporinu toka za irenje islamskoga lunclanientalizma u Ruskoj Federaciji i za stvaranje novih islamskih liinclamentalistikih autoriteta, kao to su nedavno ubijeni amil Ba..ijev ili "Hatab"8'*, voa jedne fundamentalistike skupine. Na temelju iznesenog moe se zakljuiti da je gospodarski interes .a izvoz nafte s podruja Kaspijskoga jezera vrlo velik. Slijedom toga, ondje se sukobljavaju interesi najveih uvoznika (SAD-a, Zapadne Iurope, Azije, Pacifika i Japana) i najveih izvoznika nafte (Bliskog istoka, Afrike i Ruske Federacije). Terorizam kao operator kriza korelii a s interesima za eksploataciju i transport nafte s podruja Kaspijsko ga jezera i sjevernoga Kavkaza. Stoga je taj prostor jedan od najveih gospodarskih interesa i istodobno jedan od najveih izazova 21. stoljea, a kada je u pitanju takav izazov, odnosno, takav dobitak, onda gospoda rima kaosa mir nije vaan niti je vano koliko e se ratova voditi ni koliko e ljudi u njima stradati. Drugi vaan primjer geopolitikih gospodarskih ambicija i izazova za naftne i rudarske multinacionalne kompanije jest afriki kontinent. Novu gravitacijsku stoernu toku toga kontinenta tvore Kongo (bivi

88 Za vrijeme neuspjelog vojnog udara u Moskvi, 1991. godine, eeni proglauju neovisnu eensku Republiku, odvojenu od Inguetije. Ubrzo vlast preuzima umiro vljeni zrakoplovni general Dzokar Dudajev pa eenija postaje problem za Rusku Fede-

raciju, kao to je bilo i za vrijeme Sovjetskoga Saveza. Ruska vojska pokuava 1992. obuzdati rat izmeu Ingua i Oseta, pri emu prelazi granicu izmeu Inguetije i Cee nije. Dudajev poziva na rat protiv Rusije, te u prosincu 1994. Rusija zapoinje vojnu operaciju protiv pobunjenika u Ceeniji. Operacija traje dvije godine i velik je fijasko za Rusiju. U kolovozu 1996. napokon je potpisan Sporazum izmeu Rusije i Ceenije, ali nije dugo trajao, budui da su eenski voe kraj rata drali potvrdom neovisnosti od Rusije, dok je Rusija tvrdila daje tim ratom vratila Ceeniju pod sredinju vlast. Nasilje i terorizam ponovno su uzeli maha pa je tek poslije druge i uspjene ruske intervencije situacija donekle pod nadzorom, ali teroristiki napadi na Sjevernome Kavkazu i diljem Rusije nikada nisu prestali. Neuspjeh prve ruske intervencije u Ceeniji, koja je trajala od 1994. do 1996., bio je u: (1) nepripremljenosti ruskoga javnog miljenja i meunarodnog javnog miljenja glede opravdanosti intervencije, (2) uporabi neprofesionalnih (ronih) snaga, to je utjecalo na pad morala zbog velikih gubitaka, (3) izostanku informacijskog rata, ali i tiskovnih konferencija na kojima bi se objanjavala nunost 'oruanog sukoba'. 89 Hatab - islamski terorist, navodno roen u Saudijskoj Arabiji ili Jordanu, blizak suradnik Osame bin Ladena, voa angairanih WAHABISTA u Dagestanu i Ceeniji. S Bin Ladenom se upoznao u Afganistanu 1984., gdje se tri godine borio protiv sovjetske vojske. U tim je borbama izgubio aku lijeve ruke. Spretnou, hrabrou i liderskim sposobnostima stekao je Bin Ladenovo povjerenje. Zapravo je 'zapovjednik' jedne od specijalnih postrojba Bin Ladenove 'vojske', koju je, poslije Afganistana, vodio u borba ma u Aliru, Egiptu, Libanonu i Abhaziji, a, prema nepotvrenim informacijama, i u Bosni i Hercegovini. 77

76

>

U n i v i / iimiii.-i'i / , I \ , I

k I i > N i > V |

N A S I 11 I' A J U

Zair), regija Velikih jezera i podruja koje obuhvaaju obalne zemlje."" Ta velika afrika regija bogata je nalazitima nafte i plina te posjeduje najvea svjetska nalazita ruda i minerala, zlata, dijamanata te izvora vode i faune. To neizmjerno bogatstvo odavno je na udaru multinacio nalnih kompanija, koje induciranim slijednim krizama dovode na vlast poslune politike reime, a rue neposlune, uvijek igrajui na kartu meuetnikih i meunacionalnih sukoba. Sudan, Somalija, Angola i Zimbabve kao operatori kriza najee su ukljueni u te sukobe. 9 1 Go spodari kaosa, kako bi lake i bolje manipulirali energetskim i rudnim bogatstvom, a time i novanom dobiti, primjenjuju bosanskohercegovaki model, po kojemu 'svi ratuju protiv svih'. Naime, Etiopija i Ugan da igraju odluujuu ulogu u sudanskome sukobu, dok je Sudan uvijek bio ukljuen u eritrejsko pitanje i u ugandsku gerilu. Kongo je bio izravno umijean u angolski graanski rat, kao to danas Angola odi grava vanu ulogu u kongoanskom unutarnjem sukobu. Zimbabve je ve odavno vojno nazoan u Mozambiku, a upleten je i u sukobe unu tar subregije Velikih jezera, pruajui potporu Burundiju. U to vrzino kolo nestabilnosti i kriza ulazi i Nigerija sa svojom proizvodnjom nafte od 2 milijuna barela dnevno, ali i Gabon te Sao Tome i Principe kao biva sovjetska utjecajna zona. Tko nadzire svjetske sirovine, taj vlada svijetom, znana je uzreica. Naftna je politika, kako pie John Coleman, "neprekidna i sustavna diplomacija prijevarom". 92 Tu prijevaru profesor M. Blair, u svojoj knjizi Meunarodni naftni kartel, vidi kao urotu velikih naftnih kompanija kojom nastoje stei vlast nad proizvodnjom, prodajom i distribucijom naf-

ii1

lome pripada i strogi nazor nad tehnologijom i patentima pove-

.1 1 1i1 1 1 s proizvodnjom i rafiniranjem nafte. Prema urotnikom planu i't>\iio(tava kaosa, naftovodi, svjetsko trite i umjetno stvorene visoke * ijene nalte i benzina moraju doi pod vlast sedam najveih anglosak sonskih naftnih kompanija, takozvanih 'sedam sestara'. 94 Budui da to jos nije potpuno postignuto, s pravom se moe zakljuiti da e strate;',ija namjernog poticanja i izazivanja upravljanih kriza tijekom sljedeih dvadesetak godina ubrzanim hodom ii prema svojoj vrnoj toki. Unutar geopolitikih konstanta i okvira, drave-nacije, carstava i mondijaliteti, preventivna diplomacija i psiholoko ratovanje, pitka voa i nafta, u 21. stoljeu potaknut e slijed upravljanih kriza na 'putu svile' i na afrikome kontinentu kao dio velikoga projekta 'hijerarhije urotnika' na putu prema svjetskoj nad-vladi. Postizanje ovoga krajnjega cilja zahtijevat e usmjerenje i nadzor povijesnog razvoja drutva i /.ato e se bitka voditi na isto ideolokom podruju. Propagandisti novoga svjetskoga poretka, liberalistikim, maskulturnim i potroakim vie-manje virtualnim obmanama, proizvodit e geopolitika previranja i sukobe sa svrhom instrumentaliziranja, kataliziranja, preoblikovanja ili ponitavanja dravnoga suvereniteta i vjerskog identiteta. Konflikt na dijalektika globalizma, ne kao prirodan proces nego kao ideoloka batina, po svemu sudei, prerast e u geopolitiki fenomen koji e u svojoj netolerantnosti i nasilnim metodama nadvisiti i faizam i naci zam i komunizam.

Jezera Victoria, Turkana, Kivu, Mobutu, Amin, Tanganika i Nijassa i drave Etiopija, Kenija, Uganda, Tanzanija, Ruanda, Burundi, Kongo, Kinasu, Zambija, Ma lavi i Mozambik tvore tu novu geostrategijsku stoernu toku. 91 Zanimljiv je sluaj Somalije i njezine okupacije od snaga SAD-a i njihovih ad hoc partnera. Potkraj osamdesetih godina prologa stoljea, pomou pijunskoga satelita La Crosse Imager, u Somaliji su otkrivene velike zalihe nafte i plina. To se otkrie pune tri godine dralo u strogoj tajnosti. Ono je dovelo do amerike misije u Somaliji, navodno kako bi se nahranilo gladnu somalijsku djecu, koju su tri mjeseca, dan za danom, prikazivali na televiziji. Misiju za spas 'gladne djece' pripremila je vlada Busha starijega kako bi njome pruila zatitu radovima na buenju koje su obavile kompanije Armaco, Phillips, Conoco, Cohocoi British Petroleum, jer im je prijetila opasnost od somalijskih elnika kada su ovi postali svjesni da im se priprema pljaka. Ta amerika operacija nije imala nikakve veze s hranjenjem gladne djece. Usp. John Coleman, isto, str. 115. 92 Usp. dr. John Coleman, isto, str. 79. 78

90

Jedan od najboljih i najdalekosenijih prikaza naftne industrije jest knjiga od 400 stranica pod naslovom The International Petroleum Cartel. Ta je knjiga, kako pie John Coleman, nestala s lica zemlje i, po njegovom miljenju, Rockefeller i ameriko Vijee za inozemne odnose, odmah nakon stoje objavljena, kupili su svaki primjerak do kojega su uspjeli doi, a i sprijeili njezino daljnje tiskanje. Usp. dr. John Coleman, isti, str. 114. 94 Klub 'sedam sestara' potajno je kovao ratove, a lanice toga kluba meu sobom su odluivale koje e se zemlje, tj. njihove vlade, morati pokloniti pred njihovim pljakanjem. Kada se pojave problemi, kao u sluaju dr. Mosadeha (Iran, nap. aut.) i kasnije predsjed nika Sadama Huseina u Iraku, lanice kluba jednostavno pozovu Ratno zrakoplovstvo, Ratnu mornaricu, pjeatvo i tajne slube da rijee problem i da ih se oslobodi 'davei'. Nita lake. Kompanije 'sedam sestara' postale su vlada u vladi, a nijedna tako snano kao Rockefellerov Standard Oil (SOCO-Exxon-Chevron). Usp. dr. John Coleman, isto, str. 109. 79

93

>

M i r n u / ><ifnii.-i-f / um

k I l > N l i V I

NAI UTAJU

4. Nadzirani neredi i upravljane krize - uvod u geopolitiki kaos

Osvajaki mondijaliteti 'hijerarhije urotnika' na geopolitikoj po zornici suvremenoga svijeta prouzroili su rat protiv 'nevidljivog ne prijatelja' zamaskiranog u terorizam. Ta u biti svojevrsna asimetrinost implicira ratovanje ne dravnih nego nedravnih subjektiviteta. Ovakav oblik ratovanja nije novina. Gospodari kaosa upriliuju ga odavno, jo od Francuske revolucije, kada su subverzivno podijelili socijalni korpus ne potujui dravna ni Boja pravila ni zakone. Vrhunac takva rato vanja bili su Boljevika revolucija i panjolski graanski rat. Suvreme na inaica takve vrste rata, upriliena nadziranim kaosom i upravlja nim krizama, pokazuje da se za izgubljeni monopol drave kao 'legiti mne sile' bore meusobno razliite drutvene, etnike, tj. nacionalne i vjerske skupine. Hrvatska, Bosna i Hercegovina, Kosovo, Afganistan, Argentina, Haiti, Sudan, Kamir, Angola, Filipini i Irak samo su zorni primjeri kloniranih oblika nekadanjih prevrata. Napoleonovo geslo o tome kako je 'istinski pokreta revolucija tatina, a revolucije su tek izlika' ovovjeki su prevratnici tako promijenili da je 'istinski pokreta upravljanih kriza apsolutna vladavina svijetom, a upravljana kriza samo izlika'. Asimetrini rat otkriva da u njemu ne sudjeluju drave sa svojim institucijama, to nedvojbeno pokazuje da su na djelu prikriveni ratni ciljevi. Naime, iza proklamiranih politikih ideala o 'toleranciji, dijalo gu i demokraciji' nastupa doktrina krvi, nasilja, ruenja i bunta protiv Boga i ovjeka. Prividno i licemjerno propovijedaju pravdu i praved nost, a u stvarnosti, to im i jest cilj, rue svaku pravdu, pravedan mir kao i sam mir, taj najvei Boji dar. U biti, iza asimetrije i prikrivenih ciljeva rata, kroi ustrojstvo oligarhije moi i kapitala, moi ustoliene prijevarama, obmanama i kalkulacijama s novcem, esto i nepostojeim, tzv. kreditnim, papirnatim novcem, kako bi ostvarilo potpuno gospo darenje (vladanje) svijetom i svim narodima. Moe se ustvrditi da ovakvo ratovanje predstavlja 'korito zle volje' kojim su gospodari kaosa nakanili ponititi vrjednote i identitete te utrijeti put novoj kolektiv noj fantazmagoriji, u kojoj ne e biti mjesta za osjeaj ovjenosti, za ljudsko dostojanstvo ni za Boju ljubav. 80

U kategorijama 'zle volje' treba promatrati i dogaaj od 11. rujna .'ODI u Nevv Yorku."'' Dva sruena nebodera, koja su ionako bila pre dviena za ruenje i u kojima je na jezovit nain stradalo gotovo tri oslie nedunih ljudi, nisu ni za 'jotu' umanjili mo Sjedinjenih Amei K kih Drava, ali su zato izazvali i raspirili napeta stanja u svim 'proMematinim' zonama, od Kolumbije, preko Bliskoga istoka, Afganista na, Pakistana, eenije i Kamira do Filipina. U vrlo kratkom roku od samo mjesec dana, te 2001., Sjedinjene Amerike Drave uspjele su svoju 'borbu protiv terorizma' pretvoriti u opi 'kriarski pohod', a lo kalne sukobe u svjetski sukob medijaniziranih razmjera. Ovaj prelazak s lokalne na globalnu razinu, uz pomo 'meke sile', jer bez nje to ne bi bilo mogue, dokazuje da lokalni sukobi vie ne ovise samo o svome postojanju i intenzitetu, nego i o nainu na koji ih se percipira u svjetskom javnom miljenju, a jo vie o nainu na koji ih se prikazuje i o sredstvima uporabljenim u borbi protiv njih. Za samo nekoliko ilana, bez ikakvih dokaza, u oko ezdeset zemalja objavljen je 'svjetski rat', jer, toboe, podupiru terorizam. Da su gospodari kaosa mislili ozbi ljno potvruju i rijei nekadanjeg direktora CIA-e Jamesa Woolseyja, koji je gromoglasno navjeivao 'etvrti svjetski rat' protiv 'militantno ga islama'. 96 Woolseyjevim 'etvrtim svjetskim ratom' okonano je razdoblje u kojemu su Sjedinjene Amerike Drave, od Reaganovog Kanjona El Do rado i Prerijske vatre (Libija 1986.), usavrile svoju doktrinu ratovanja s 'nula mrtvih', koja je u kratkotrajnim ratovima podrazumijevala maksi malnu redukciju amerikih rtava uz maksimalno unitenje vojne, energetske, telekomunikacijske i gospodarske infrastrukture protiv 97 nika. Ali to nikako ne znai da je kraj ratovima protiv neusporedivo

ak se poslije 11. rujna cijeli svijet poeo nazivati 'antiteroristikom koalicijom' (teoretski bi mu mogle pripadati ak i sve zemlje, kao primjerice i posttalibanski Afgani stan i postsadamovski Irak, pa ak i 'pokajnika' gadafijevska Libija), to se i dogodilo, tako da se ovo vie ne moe zvati ni apsurd. Usp. Ivica Relkovi, Subjekt slobode, Susret d.o.o., Zagreb, 2004., str. 36. 96 'Trei svjetski rat', po miljenju Jamesa Woolesyja, bio je Hladni rat protiv So vjetskoga Saveza. 97 U amerikome 'ratu bez mrtvih' glavna udarna snaga jesu zrakoplovstvo i krstaree rakete. U njemu je uveden i jedan novi pojam, koji je nepoznat u meunarodnom ratnom pravu - 'zona zabranjenog leta' (No-fly zones). U tim zonama zrane snage 81

95

>

/ >iivt

I hmni.il

I UMI

K I

i l N l ) \

N A M l l l ' A J U

slabijeg protivnika, o d n o s n o , ratovima u kojima je asimetrija vojne i m e d i j s k e m o i bila o i g l e d n a . 9 8 Ratovi e se i dalje dogaati na po druju asimetrinosti i svijet je ve u a o u eru asimetrinih sukoba. Slije di logino pitanje: Kako se o n d a boriti u t a k v o m e r a t u ? O d g o v o r je: Vrlo teko, poglavito ako se ne poznaje njegovu bit, njegove strate gijske postavke, jer se o n d a ne m o e doi ni do djelotvorne d o k t r i n e . Pojam a s i m e t r i n i rat u posljednjem je desetljeu p o n e k a d bio tako proskribiran da je u oima i u i m a velikih i m o n i h postajao ak h e r e z o m . U r a z m a t r a n j u a s i m e t r i n o g a r a t a doista je n u n o poi od toga to i(ili) t k o je p r o u z r o i o takvu vrstu ratovanja, koje je njegovo obiljeje i m o e li se ovaj novi val ratovanja misliti? Sto je u t o m e sluaju s r a v n o t e o m sile, koja je uvijek posljedica simetrije? R a v n o t e a sile jest najstarija, najprisutnija i najkontroverznija od svih sastavnica geopolitike. Koristi ju se, zapravo, jo od v r e m e n a sta re Grke i stare Indije. Za lake razumijevanje ove b i t n e geopolitike sastavnice n e k a poslui analogija. U dosadanjoj, da se t a k o nazove, formalnoj teoriji m e u n a r o d n e politike, m o d e r n a z a m i s a o r a v n o t e e sile p o v e z a n a je sa shvaanjem koje se rabi u z n a n o s t i . T a k o u fizici

pusioji pojam ravnotee po kojemu se estice (protoni i n e u t r o n i ) ko|c ine a t o m , u n a t o n e p r e k i d n o m kretanju, koje je posljedica sila pri vi.ienja i odbijanja i z m e u estica, po prirodi stvari m e u s o b n o ura vnotei! ju. Kemiari govore o o t o p i n a m a u stanju ravnotee, e k o n o m i st i o uravnoteenju m n o g i h imbenika, kao to su p o n u d a i potranja, biolozi nas upozoravaju na djelatnosti koje r e m e t e ravnoteu u priro di, politiki analitiari esto, za djelovanje i n t e r e s n i h s k u p i n a i struja u n u t a r vlasti, koriste pojam balansiranja(uravnoteenja). Stoga je pri r o d n o da i geoplitiari koriste pojam r a v n o t e e za opisivanje o d n o s a m e u dravama. T r e b a pretpostaviti da se i d r a v a m a upravlja t e m e l j e m njihovih p r i r o d n i h o d n o s a , k o j i m a s e n a s t o j i o s i g u r a t i n e k a v r s t a ravnotee s i l e . " R a v n o t e a sile je v i e z n a n a . 1 0 0 Postoje stanja u kojima je veina drava zadovoljna raspodjelom moi, ali i stanja u kojima lanovi su stava, k a d a su u g r o e n i od n e k o g a t k o eli p o r e m e t i t i ravnoteu, sami stvaraju p r o t u t e u . Kao 'vodilja politike', r a v n o t e a sile ini politiare o p r e z n i m a , ili bi to t a k o t r e b a l o biti, kako bi s t a l n o bili s p r e m n i za stvaranje koalicija protiv o n i h koji n a r u e r a v n o t e u . Za drave koje su nie ili nisko na ljestvici moi, ravnotea p o n e k a d znai zadravanje vlastitoga i d e n t i t e t a i slobode. N o , ravnotea sile nije ruiasto obojena.

Sjedinjenih Amerikih Drava i (ili) NATO-a unitavaju sve do temelja, i to bez ikakva otpora i bez opasnosti da e stradati njihovi piloti, jer je napadnutoj zemlji tu zabranjen let. Kopnene operacije izvode se neizravno meusobnim suprotstavljanjem lokalnih skupina i oivljavanjem lokalnih etnikih animoziteta. kolski primjeri toga oblika rato vanja bila je operacija Pustinjska oluja (Irak-Kuvajt, 1991.), ali i Saveznika snaga (Kosovo, 1999.). Takvi ratovi imaju tri jasno prepoznatljive dionice: prva je medijska priprema javnog miljenja (vlastitog i svjetskog), uz sotoniziranje protivnika, druga se sastoji od razarajuih napadnih djelovanja raketnih i zranih snaga, i traje dok se ne uniti infra struktura, a ne oruana sila, a trea je rekonstrukcija i obnova razorenog, to se povjera va multinacionalnim kompanijama, koje potom nesmetano iskoritavaju prirodna bo gatstva (naftu, plin, rude, drvo i pitku vodu). 98 Vrhunac apsurda ratovanja po ovome strategijskome naelu postignut je video zapisima u realnom vremenu s glava krstareih raketa koje pogaaju studiozno i selek tivno odabrane ciljeve. To je izravan prijenos cinizma, gdje sredstvo razaranja postaje i sredstvom informiranja. Ovdje je, za razliku od ljudske djelatnosti, zajamena potpuna bezlinost, potpuna obezljuenost u masovnom doivljavanju konanog rjeenja. Kom binirajui ovo s medijskim (informacijskim) ratom, javnost se tako oblikuje za prihvaanje odgovornog poduzimanja neodgovornosti koja je poluena sofistificiranom bojnom napravom. Tim nainom pritiskivai dugmeta koji oznaava "start" lieni su moralnih konica i psiholokih smetnja. Gledatelj objekte napada i razorne eksplozije na video zaslonima i televizijskim ekranima doivljava kao kretnje ili trzaje ameba promatrane kroz mikroskop. Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 344.

P r e m a Nicholasu S p v k m a n u , ravnotea sile s a m o je privid. Istina je u t o m e da su drave z a i n t e r e s i r a n e za r a v n o t e u ili za n e r a v n o t e u , ali s a m o o n u koja ide njima u prilog. U biti, njihov cilj nije ravnotea, n e g o kako s l o b o d n o u p o r a b i t i stvoreni 'viak' sile. U takvim uvjetima ravnotea m o i m o e doivjeti lom, pa na scenu s t u p a 'uvar mira', tj. zemlja dovoljno s n a n a p o n o v n o uspostaviti 'prijanju ravnoteu'. U sustavu e u r o p s k i h drava, obino je kroz povijest tu ulogu imala En-

99 Drave ili skupine drava poduzimaju mnoge aktivnosti kako bi zadrale ili pono vno postigle ravnoteu u sustavu. Te aktivnosti ukljuuju: osnivanje saveza (alijansa), stvaranje interesnih sfera, pogaanje (cjenkanje), smanjivanje jaine vojnih snaga, po veavanje jaine vojnih snaga, rjeavanje spora pred sudom ili nekim drugim meuna rodnim organizacijama i stvaranje tampon zona. 100 Prema klasinoj teoriji ravnotee sile, oekuje se kako e ona sprijeiti da se pojedina drava domogne tolike moi da moe sama nametati volju drugima ili da e ouvati pojedine drave i sam sustav uope, odnosno, da e osigurati stabilnost i uzajam nu sigurnost te jaati mir odvraanjem od rata.

82

83

Ihlvoi Oi.iim.-cl / U M I

k l

D N O V l

N A M

UTAJU

gleska, jaajui na taj nain, postupno ali sigurno, svoju imperijalnu mo. Drugi geopolitiari dre kako je teorija ravnotee sile nepotpuna te kako se vie puta pokazala manjkavom u ouvanju neovisnosti. Ona je nesigurna i nerealna zato to ne postoji potpuno pouzdan nain tumaenja pojmova mjerenja, razvijanja i usporedbe postojee sile. Politiari, da bi prikrili svoju nesigurnost i bojazan, tu objektivnu sla bost ravnotee sile nastoje nadomjestiti tenjom za vlastitom superiornou. Sve ove kritike ne upuuju na to daje pogrjeno misliti o zastarjelosti teorije o ravnotei sile. Naprotiv, za stabilniji svjetski poredak bilo bi vie izgleda kada bi bilo, primjerice, pet priblino jednako jakih bloko va, od kojih bi svaki ukljuivao vei broj drava, umjesto dananje glo balno prevladavajue asimetrije. Ukratko, dok znanstveni i medijski poslunici 'hijerarhije urotnika' na teoriju ravnotee sile gledaju kao na sirovu, priprostu, pojednostavljenu ili zastarjelu teoriju meunarod ne politike, i bez adekvatnog objanjenja onoga to se na poetku 21. stoljea dogaa na politikoj pozornici, svijet e i dalje biti suoen s fe nomenom prijenosa i poveanja agresivnosti u nevojnim strategijama.

i i',i varilo ono to John Coleman naziva 'promjenjivom slikom ovjeka'.101 Pmnalazei manevarske prostore koje drave nemaju, asimetrini rat nu i bahato i nasilno nameu neoliberalistiku mondijalizaciju. Asimenija je u ovome sluaju virtualna i u svakodnevnom ivotu uzrokuje kiize i preispitivanje tradicionalnih identiteta, koji se, prema Donnu I !arawayju, razdvajaju, mrve i nestaju u destrukcionistikim procesi ma. 1 " 2 Destrukcionizam je, u sprezi s relativizmom, izrodio terorizam. On ie njihovo zakonito dijete. Ponajprije, terorizam se kao to pie Ivica Relkovi, moe definirati kao reakciju nemonoga na status monoga, i zato je terorizam krvavi krik inferiornoga pojedinano usmjeren na iilativno ogranien prostor, i broj, superiornoga. Terorizam je uvijek neprihvatljivo zlo, ali, kao to naglaava Relkovi, nije uvijek u opozic iji prema dobru. Budui da je terorizam reakcija na neto, po Relkoviu, on je, zapravo, tragino susretite nadmonog i nemonog. Bahalost nadmonog i bijes slabog jest jednadba terorizma. 1 0 3 Netko je tu jednadbu morao osmisliti i ona neemu mora sluiti. Nije li, zapravo, njezina svrha legitimirati voenje rata bilo kada i bilo gdje i cijeli svijet pretvoriti u bojno polje. To je razlog zbog kojega se globalni terorizam sve lake iitava kao nasilje bez jednoznane zadae, bez zadanog vre mena i bez jasno definiranog 'neprijatelja'. Na taj su nain gospodari kaosa terorizmu posredno priznali ono to su u svojim planovima zacr-

Suvremeni oblici asimetrinog rata Bit asimetrinosti jest preobrazba fizikih uinaka nasilja u psiholo ke uinke, kojima se preoblikuje mentalni prostor i politiku supar nike strane. Asimetrija nije jednostrana niti se odnosi samo na me unarodnu mafiju, teroristike skupine ili trite narkoticima, nego ona obuhvaa i nevladine udruge, institucije civilnog drutva, nedrav ne sudionike, ali i kvantitativnu razliku izmeu snaga zaraenih stra na, poput sukoba velesile i njezinih ad hoc partnera sa slabom i nejakom dravom. Primjena razliitih sredstava i stilova, kao i nametanje svjeto nazora i dvojbenih vrjednota jesu neizostavna sastavnica asimetrinog nastupanja. U asimetrinom ratu sve je oruje, i novac i komunikacije i informacije i mediji i Internet i psiholoki teror, ali i MacDonalds i Coca Cola i CCN i Nike i hollywoodski filmovi nasilja i katastrofe i rock, rap, heavv metal glazba. Ovo raznoliko oruje omoguuje gospoda rima kaosa napad na sive zone kako bi se osigurao maksimalan profit i 84

O tome programu John Coleman pie: "Nacija e biti programirana na promjene i tako e se naviknuti na te programe promjene da ne e biti mogue opaziti kada su se velike promjene dogodile. Tako smo se brzo strmoglavili otkako je napisana knjiga The \quarian Conspiracy (Zavjera Vodenjaka) da danas razvod braka ne ostavlja nikakva peata, samoubojstvo je na najvioj razini, a da se zbog toga rijetki uzbuuju, drutvena skrelanja i seksualni poremeaji, koji se nikada u pristojnim krugovima nisu mogli ni spominjati, danas su uobiajena pojava i ne pobuuju nikakav poseban prosvjed. Kao nacija, nismo opazili kako su 'promjenjive slike ovjeka' zauvijek radikalno promijenile na ameriki nain ivota. Usp. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 95. 102 U dananjem suvremenom globalnom svijetu, multidimenzionalne pojave cyberspacea, Interneta, razvijaju svijest i supremaciju virtualnosti u svakodnevnom ivotu kroz fenomene uronjenosti (izoliranosti osjetila i osjeaja, prisutnosti osoba na dru gom mjestu), interaktivnosti (sposobnosti raunala da promijeni oblik virtualnog okruja), informacijskog intenziteta (stupanj do kojeg virtualni svijet prua korisniku informacije o virtualnoj okolini). Usp, Jure Vuji, isti, str. 207. 103 Usp. Ivica Relkovi, isto, str. 37.

101

85

>

/ l.lrni

/ lHIII,I.TI

/,,S,i

k I < > N ( > V I

N A M lll'AJU

tali - da mu prostor djelovanja 'legitimno' bude svako mjesto na svijetu - a protuudar e uslijediti samo onda kada oni prosude da je dolo vrijeme ovladati nekom novom stratekom gravitacijskom tokom. Vijetnam je zaetak suvremenoga oblika asimetrinog rata. Osjeaj bespomonosti koji je u tome ratu nastao jo se vie pojaavao spoz najom da se neprijatelja ipak moe unititi, ali uz iznimno veliku cijenu. Nuklearni napad ne bi unitio samo ivot na tlu, a moe se pretposta viti da su ameriki politiari upravo na to pretendirali, nego bi izazvao i do tada neutralne strane na odmazdu, pa bi na kraju prijetila opa snost od njegova eskaliranja u totalni termonuklearni rat. Upravo je ta injenica za stratege bila nepremostiva zapreka. Razum ipak donosi pobjedu - svijet pristaje na Hladni rat i na rovovske poloaje koje e razdvajati 'eljezna zavjesa'. To je, konkretno, podrazumijevalo balan siranje izmeu nestabilnog mira i totalnog rata i svijesti o nizu prijelaz nih stanja izmeu tih dviju krajnosti. No, tu nastupaju problemi, kojih su glavni protagonisti sukobljenih strana bili svjesni - kako izbjei eska laciju 'sporadinog' rata u nuklearni rat. to je moglo biti rjeenje za taj gordijski vor? 1 0 4 U pouku zvanom 'Gordijev vor' zrcali se jedna ve lika istina - pokvarenost je uvijek laka od vrline, jer za sve pronalazi preicu. Kako je onda rijeen problem "Gordijeva vora", tj. zamrena priroda konvencionalnog rata i njegove neizbjene eskalacije u termo nuklearni rat? U duhu drevne legende, poput Aleksandra Makedon skog, on je presjeen ne maem nego rijeima - Ne vie Vijetnam. Je li mogue takvim nainom postati gospodarom svijeta? Ako je suditi po 11. rujnu, odgovor je potvrdan. 'Ne vie Vijetnam' nije znailo nita drugo nego injenicu da je klasina shema jasnog definiranja neprijatelja s poetka i sredine dva desetoga stoljea, na kraju toga istoga stoljea, zamijenjena shemom u kojoj ne e biti jasno definiranih ciljeva rata, pa stoga ni jasno definira nih neprijatelja. Dakle, nepodnoljiva lakoa rata kao politike drugim sredstvima i iz toga jasnih ciljeva zamijenjena je stanjem sukoba u Dobro je prisjetiti se. U gradu Gordiju, na obali Male Azije, postojao je, prema legendi, vor koji je na svojim kolima nainio frigijski kralj Gordios. Prema legendi, vjerovalo se da e onaj tko razmrsi taj vor postati gospodarom Svijeta. Aleksandar Makedonski, doavi u Gordiju, umjesto da vor razmrsi, presjekao ga je maem, to e se drati predznakom njegovih velikih ratnih pobjeda (uspjeha). 86
1M

kojemu se te iste ciljeve preoblikuje u nejasne, a njih se, pak, ostvamje upravljanim krizama i nadziranim neredima. Regularna opasnost .amijenjena je iregularnom, u kojoj nasilje slui kao sredstvo pomou kojega se ostvaruju priinom stvoreni nejasni ciljevi.105 U tome je pai.uloks dvadesetoga stoljea! Ako asimetrini rat jest rat bez protenosti, koje je onda njegovo ;'Javno oruje? Novac! - uzviknut e osvijeteni geopolitiari. On podlijee svim zakonitostima uporabe oruja. Moe ga se rabiti pojedi nano, skupno, izravno, neizravno, povremeno, dugotrajno, ali najbolje se uinke postie s isturenim motriteljem. to je neka zemlja eko nomski razvijenija, to vie proiruje ljestvicu svojih monetarnih orua i instrumenata kredita. U biti, u meunarodnoj monetarnoj zajednici svako drutvo ima svoje mjesto - jedni povlateno, drugi jedva preivljavaju, trei su kanjeni. Prema naumu gospodara kaosa, tj. svijeta, novac bi trebao postati sredinjim mjestom 'nove religioznosti' i zajed nitva, u kojemu vie nema mjesta za Boga, tj. jedino vrijedno poto vanja trebao bi biti novac. Uz pomo broja on ve sada ravna i odreuje sudbinu ljudi, naroda i svijeta. Mona 'meka sila' postala je propo vjedaonica te i takve 'religioznosti'. A ljudi kao ljudi, sve su manje svjesni toga novoga materijalno-financijskog svjetonazora te podjela i posljedica koje e novac, zahvaljujui svojim tehnikama, izazvati. Moe se rei da e, zahvaljujui novcu kao glavnom oruju asimetrinog rata, u budunosti postojati samo dvije vrste ljudi - prvi malobrojni i izvan redno moni te drugi brojni i siromani. I tako e se napokon ostvariti tvrdnja sedam grkih mudraca da je "Novac krv i dua ljudi, i onaj koji ga uope nema, hoda mrtav meu ivima". Novac je ve vjekovima oruje u rukama 'hijerarhije urotnika', a osobito poslije osnivanja Engleske narodne banke, 1694. I, od tada im je trebalo neto manje od sto godina za izvoenje prvog pravog prevratnitva i juria na Krista i njegovu Crkvu. Igre s novcem moda najbolje oslikava prikaz talijanskog trgovca za stolom i pisaim pribo rom, koji se sredinom 16. stoljea nastanjuje u Lvonu, i postaje bogat.

Unato namjerno stvorenoj magli, ciljevi rata u suvremenosti znae: (1) umanji ti slobodu meunarodnoga djelovanja, (2) ograniiti suverenitet, (3) naruiti terito rijalni integritet. Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 319. 87

105

I I,

k I <l N l) V I

N A S T U I' A J U

Geopolitiari bi rekli da je slika savren prikaz sablazni, ak I U OC1I1KI onih koji dosta dobro razumiju rukovanje novcem i igru razmjene. Jer ako je moneta 'arobnjatvo koje rijetki razumiju', onda monete koje to nisu i novane igre povezane s obinim zapisivanjem, ne samo da djeluju zamreno nego su i avolske i povod uvijek novom uenju. Doivljaj je to ne samo obinih ljudi od prije etiristo godina, nego i onih danas, jer se ni u eri elektronikog novca, sloenih burzovnih pekulacija potpo mognutih suvremenim telekomunikacijskim i informacijskim tehno logijama nita nije znatnije promijenilo. 106 tovie, jo je nerazumljiviji i, kao vrhunska vjetina upravljanja svijetom i modeliranja svijeta, poznat je samo uskoj eliti iz urotnike hijerarhije. irenje financijskih trita jest drama preobraavanja u zemljama naviklim na takvo trite, jednako kao i u onima koje ono tek zahvaa, a da one te drame nisu ni svjesne. Svako drutvo, bilo ono u tranziciji bilo izvan nje, koje otvara vrata novcu, tj. investicijama, prije ili ka snije gubi steenu ravnoteu i oslobaa snage koje od tada vie nisu pod nadzorom. Nova igra mijea karte, pri emu nekolicinu rijetkih povlauje, a druge odbacuje na zlu stranu sudbine. Cijelo se drutvo pod tim utjecajem mijenja, jer je utjecaj novca postao totalan. 1 0 7 Gdje god se pojavi, on se uplie u sve ekonomske i drutvene odnose te je
106

k.io takav izniman indikator tih procesa. Na temelju ivota novca moe .( donijeti prilino siguran sud o ukupnoj djelatnosti ljudi, sve do najskromnijih i najskrovitijih oblika njihova ivota. On je predmet pohlepe i pozornosti - stvarnost koja eli postati neim stoje nadivjelo sva carstva. ivot i tijekovi novca tako postaju najmonijim orujem u tukama sila neformalne moi i gospodara kaosa, koji ih iz podzemnih tokova svijeta upravljaju njegovom vanjtinom. Slobodnije reeno, oni su dispeeri pojavnosti toga svijeta. Kada se kae da je novac totalno oruje asimetrinog rata, pod tim se podrazumijeva njegova neizbjena prisutnost i ono to ga prati - nagle promjene cijena temeljnih namir nica koje kao lavina pokreu nezadovoljstva, socijalne nemire i krize te, na kraju, i ratove. 1 0 8 Ako je priroda novca takva, onda nitko zbog moguih osobnih iskustava ne bi trebao o tome dvojiti.

Posljedice neodreenosti asimetrinog rata Temeljno i za razumijevanje kljuno pitanje glede vanosti asime trinoga ratovanja krije se u nepostojanju njegove ope definicije kao odgovora koji bi nedvosmisleno ukazao na one oblike i mogunosti djelovanja to se nalaze unutar okvira meunarodno ope prihvaene definicije rata i ratovanja. Oigledno je da se svi mogui oblici zlopora be asimetrije sa svrhom nanoenja tete potencijalnoj rtvi ne mogu svesti pod klasian pojam rata. No, jednako tako je sigurno da po sljedice takva ratovanja mogu biti i vrlo velike, te ih se bez dvojbe moe svrstati u kategorijalni pojam rata. Naime, pokazalo se da su

Burza je osmiljena tako da slui iskljuivo vlasnicima velikih koliina kapitala, tzv. krupnom kapitalu. Kada se utjecaju kapitala na kretanja na burzi pridoda politika mo, koju ostvaruje ne samo kapital nego i cijela mrea pod nadzorom 'hijerarhije urotnika', omoguen je pristup informacijama pa utjecanje na kljuna zbivanja omo guuje ostvarivanje dodatne spekulativne dobiti. Na taj je nain krug oko burze potpu no zatvoren i preostaje samo da financijska internacionala umjeno koristi steenu i brino izgraenu poziciju. Da oni to itekako dobro znaju, najbolje potvruje povijesni primjer tzv. burzovnog sloma iz 1929. godine. Vie od deset godina (poslije Prvoga svjetskoga rata) spekulativni balon je rastao na burzama i to toliko da je dosegnuo iznimne brojevne vrijednosti. Kada je krupni kapital ('hijerarhija urotnika') to odluio, povukao je svoj udio prodajom dionica po najveoj cijeni i tako sebi osigurao veliko bogatstvo u dolarskim brojevima, a svi ostali su, zbog strmoglava pada vrijednosti dioni ca, dobili sitni. Kljuna spoznaja jest u tome tko je kupio te tada spekulativno obezvrije ene dionice i dao taj sitni izbezumljenim vlasnicima dionica. Sve to je ita vrijedilo, imalo stvarnu materijalnu podlogu, za sitan su novce, za dolare koje su dobili tako to su prvi prodali dionice i pokrenuli lavinu, kupili isti vlasnici krupnog kapitala, finan cijska internacionala. Usp. Marko Francikovi, Hrvatska knjiga opstanka, Zlatno pero, sijeanj 2004., str. 33. 107 Stvoren je sustav u kojemu se sve mjeri novcem, u kojemu je novac postao ekvivalent svakom materijalnom dobru te je nestalo razlike u poimanju novca ili imanja bilo ega materijalnoga- Monopolistikim nadzorom nad novcem ovjeka se upropata-

va i dovodi u stanje ropstva, stanje oaja i svake podlonosti djelovanju sotonskih sila koje opsjedaju ljudsku duu, jer dua i jest glavni cilj u cijeloj toj 'igri'. Zato je burzovna spekulacija postala vremenskom konstantom i zato se nacionalne barijere koje postoje neprestano rue ili barem zaobilaze po svaku cijenu jer smetaju 'radu' kapitala. Ta je pojava kristalno jasna: ukidanje svih dravnih valutnih i nacionalnih zapreka te stva ranje jedinstvenog i monopolnog svjetskog trita kapitala i robe. Formalno e se uki nuti sve drave. Ostvarit e se cilj liberala, komunista, anarhista i svih ostalih nadnacio nalnih i panreligijskih utopista. Ono to e ostati ili to bi po planovima trebalo ostati bile bi globalne institucije koje bi, u biti, imale sve osobine drave i dravnog suvereni teta. Sav suverenitet koji se danas, iako veinom samo formalno, dri nositeljem suve reniteta, imaju drave koje su veinom nacionalne ili su postale nacijom. 108 Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 345. -351. 89

>
' ><i\m / ),,in,i !! / , I M ,

k 1 i ) N ( l V I

N A M lll'AII)

posljedice asimetrinoga ratovanja za civilno puanstvo pogubnije od onih koje se zbog povijesnih i konvencionalnih razloga uobiajeno po drazumijevaju kao ratne prilike. Zbog nepostojanja spomenutih me unarodnih norma, zemlja koja je postala rtvom asimetrinoga napa da ne moe raunati na odgovarajuu pomo u suzbijanju 'medijske, novane, pravne ni kulturne' agresije. Upravo u nepostojanju defini cije asimetrinoga ratovanja ni naina njegovoa izvoenja krije se te meljni razlog sve vee ekspanzije takva ratovanja. Osim prevelike koliine sigurnosnih problema koji pogaaju ivot ne nacionalne interese, u mnogim dijelovima svijeta postoji mnotvo nasilnih nereda i klonulih drava. Tu se nameu neka temeljna pi tanja. Ako nadzirani nered i humanitarna katastrofa opravdavaju inter venciju toga mitskoga bia zvanog 'meunarodna zajednica', zato su uvijek Sjedinjene Amerike Drave te koje igraju glavnu ulogu? Za gospodare kaosa neki su dijelovi svijeta i neki kontinenti besperspektiv ni. Geopolitiari su odavno naslutili taj njihov inverzni protekcioni zam i zato su upozorili da se s takvim selektivnim nainom pristupa svijetu ne moe daleko doi, jer on, prije ili kasnije, postaje ogrania vajuim imbenikom sveukupnog ljudskog razvoja. Rjeenje ove para digme gospodari kaosa nali su u globalizaciji. Pomou nje oni vrlo uspje no provode sve veu virtualizaciju i prostora i ivota, u kojima sustav nim informacijskim umreavanjem dovode do novih geopolitikih iza zova. S globalizacijom rastu nejednakost i diskriminacija u svijetu. Svjetski gospodarski stroj proizvodi sve vie marginalnih skupina, osobito meu mladima, enama, imigrantima i izbjeglicama. 109 S druge strane, orga nizirane meunarodne kriminalne mree dovode do novih opasnosti preuzimanjem vlasti nad raznim ilegalnim aktivnostima - prostitu cijom, ilegalnom trgovinom, narkotritem, prodajom oruja. Velike Deplasirane populacije smjetene u izbjeglikim kampovima UNHCR-a, pred stavljaju ne samo rezervu za potencijalnu reprizu sukoba nego i imbenik destabilizacije za zemlje primateljice. Socijalna kriza jami trajnost jednog imbenika, budui da puan stvo nikada nije do kraja razoruano, a klanska osveta (poput jemenskog ili hamurabinskog koda asti) odrava etnike temelje sukoba, u kojem cijele generacije nisu pozna vale drugo negoli rat. Postojanje utoita je vaan imbenik (Turska za Kavkaz), kao i pomo dijaspore iz bogatih zemalja (Armenci iz Nagorni Karabakha, albanska dijaspora iz Njemake, eritrejska iz Italije ili eenska iz Jordana). Nazoeni su takoer i lokalni resursi koji uvjetuju ratne strategije (trite dijamantima, drogom, pljenidbe humani tarne pomoi, otmice). Usp. Jure Vuji, isto, str. 212. 90
109

migracije, prouzroene siromatvom, bogate drave sjevera percipii.ijtt kao transgranine opasnosti. Na cijelome planetu puanstvo se koncentrira u gradovima, ija ekspanzija izmie svakome nadzoru. I na -jeveru i na jugu razgranate aglomeracije remete ekoloku, socijalnu i ekonomsku ravnoteu, a sve se bogatstvo koncentrira i akumulira u i u kama povlatene manjine, to dovodi do napetosti koje politika mo esto ne moe rijeiti na miran nain. Megalopolisi juga - Mexico, Sao Paulo, Calcuta, Kairo, Lagos, Sangaj - navjeuju krah zapadnoga modela urbanoga drutva. Istodobno na periferijama velikih gradova .-.ernalja sjevera raste broj geta, iji stanovnici svoje nezadovoljstvo esto izraavaju izljevima nasilja. Pariz i Budimpeta (2006.) samo su zorni primjeri toga novoga oblika nasilnitva. U geopolitikome smislu, svijet dananjice jest prizor velikog kaosa - s jedne strane postoji mnotvo gospodarskih i politikih unija, a s druge strane postoje podijeljene drave, meuetniki sukobi te manjine koje zahtijevaju neovisnost i suverenost. Upravljane krize i nadzirani neredi stvaraju nepredvidlji vu i neuravnoteenu fraktalnu geopolitiku geometriju. U emu se sastoji oitovanje novih izazova? U virtualnoj stvarnosti identiteti, po Macluhanovom pojmu, postaju 'bestjelesni', hibridni i nomadski, kao odraz intenzivnih kriza mentalnih sklopova koji su e sto posljedice iskorijenjenosti, preplavljivanja i patologije informacija te beskrajnih informacijskih obrazaca. Monopoliziranje informacija i njihova manipulacija poprimili su planetarne razmjere. Od toga nije poteena ni znanost. Ni ona nije mogla izbjei monopolistike ten dencije ni manipulacije ciljevima koje zakulisno provodi 'hijerarhija urotnika'. Zato je svijet dananjice na geopolitikoj razini, osim s in formacijskim, suoen i s ratovima znanosti. Liena tradicionalnih dog ma i ovisna o financijskoj moi 'hijerarhije urotnika', znanost je, na poetku 21. stoljea, poremeena prevratnikim valovima. Normalna je znanost odbaena jednako kao to su odbaeni identiteti i vrjedno te. Svijet je uao u razdoblje 'postnormalne' znanosti, u konfuziju znan stvene paradigme, u kojoj su injenice nesigurne, vrijednosti sporne, ulazi nedefinirani, a odluke urne. 1 1 0 Nije li to 'kraj znanosti' to ga je

110 O postnormalnoj znanosti i konfuzijama znanstvene paradigme poetkom deve desetih godina prologa stoljea pisali su J. Ravetz i S. Funtovvicz. Usp. Scientific Knowledge and its social Problems. Transaction Publishers, New Brunswick, 1996., i Uncertainty and guality in science for policy, Dorderecht, Kluwer, 1990.

91

>

' '.ir.u

/ hmni.rl

I mu

k I

i i Ni > V I

N A S 1 U I' A | LJ

ushieno najavio Johan Horgan, jedan od glasnogovornika suvremeno 1 ga prevratnitva." Na ruevinama starih, izrasle su nove 'postnormalne' znanstvene paradigme - genetski inenjering, AFDS, 'kravlje ludi lo', 'ptija gripa', kloniranje i pokusi na ljudskim biima. Dakle, rezul tati 'postnormalnih' znanstvenih paradigma izravno su usmjereni pro tiv ovjeka, bia koje kranstvo dri Bojim stvorenjem kojemu je Bog udahnuo duu. Znak Boje mudrosti u ovjeku jest razum. Ako se ovjek tim razumom koristi kako bi ponitio prirodne zakone, on ustaje protiv samoga Boga, on se Bogu ruga, on priznaje da Boga prezire. I, to se dogaa sa svijetom u kojemu trijumfira 'nova znanost' i kojoj je Bog smetnja? Ona, umjesto da smanjuje, poveava sive zone na planetu Zemlji. 1 1 2 A te nove sive zone ine podlogu za uvoenje svijeta u geopolitiki kaos, s kojim se svijet vie ne zna nositi, jer je sigurnosti nestalo. Kada je ve rije o sigurnosti, poseban problem za drave jest cijela mrea nevladinih organizacija, meunarodnih usta nova i organizacija te raznih tvrtki koje djeluju bez ikakva nadzora jav nosti. Umreenost takvih struktura govori sama po sebi - njihova 'uve zana' mo vea je od moi drave u kojoj djeluju. S druge pak strane, realnost ove asimetrine opasnosti oituje se u injenici da drave nemaju iskustva kako se s tom opasnosti nositi. Gledano problemski, nevladine organizacije jesu samo jedan od instrumenata asimetrino ga vojno-politiko-diplomatsko-financijskog nastupanja s namjerom konanog ostvarivanja teze o 'kraju povijesti', bilo da se gleda Marxovom bilo Fukuvaminom dioptrijom. Drukije reeno, ustolienje no voga svjetskoga poretka i jedinstvene svjetske vlade nije mogue izbjei. No, do toga trenutka, neka poslui Holbrookeova frazeologija - ima jo mnogo 'prljava posla' koji treba obaviti. Naime, u novim svjetskim uvjetima upravljanih kriza i nadziranih nereda vie ne vlada 'dvoproteni ''' Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 292. 112 Mogue je pretpostaviti da e se te sive krizne zone iriti i nadalje, u doba turbulencija i afirmacije velikih multietnikih drava. U geopolitikom smislu, iako je unipolarni svijet utemeljen na funkcionalno-interesnoj geografiji, on je takoer paralel no proizveo iracionalno-nefunkcionalnu i neprikladnu geografiju. Ove e lokalizirane krize, to zbog slabog intenziteta i potencijala zd destabiliziranje, to zbog pomanjkanja interesa meunarodne zajednice, i dalje trajati, alimentirajui eksplozivnu Pandorinu kutiju suvremenoga geopolitikog kaosa. Usp. Jure Vuji, isto, str. 213.-214. 92

..ili', jer nova geopolitika slika namee asimetrinu igru, koja ne od govara klasinom poimanju pobjednika i gubitnika. Novi svjetski poi c-ilak jest model svijeta u kojemu Sjedinjene Amerike Drave imaju ulogu novoga starog Rima, a Europa doivljava sudbinu starogrke ci vilizacije koja treba nestati u temeljima novoga svijeta.113 Valjak 'hijei.nhije urotnika' kree se po sotonskom redu vonje. ovjeanstvo s povjerenjem hrli u zamku koja mu je postavljena. Novi svjetski pore dak sve vie stee svoj obru. Poslije Drugoga svjetskoga, a osobito poslije Hladnoga rata, urotnici su proirili sustav moi i vlasti nad pobijeenom Europom. Sve drave istono od crte Baltik -Jadran po stale su, poput Njemake, uplaene i pognute glave. Ako se netko, kao, primjerice, Hrvatska, tome usprotivi i ak pobijedi u nametnutom ratu, zavrava na optuenikoj klupi i biva rasprodan. U hrvatskome sluaju, za njezin bitak - more, umu, plodnu zemlju i pitku vodu ak ni kocke nisu bacili, nego je rastrgae uz pomo i slugansko poslunitvo domaih klonova umrvljene svijesti i zamrle savjesti. Novo se ustrojstvo svijeta temelji na sili i nasilju, a ne na slobod nom opredjeljenju. Rije je o tome da monici zadiru u sve pore dru tvenoga ivota svih zemalja svijeta. 'Hijerarhijski urotnici' aktiviranjem subverzivne djelatnosti diktiraju dalekosenu premetainu svega na svijetu, u prvome redu u svim kranskim zemljama. Uspostavljanje novoga gospodarenja svijetom ima cilj ostvariti prevlast jedne skupi ne, jedne klase monih financijera i vlasnika kapitala. Prozboriti neto protiv njih znai izloiti se medijskome linu. Kada netko ipak o tome prozbori, biva napadnut kao opskuran 'antiameriki' element, a postaje i protivnikom demokracije i progresa. Poslije toga prvoga juria, mno gi isprani mozgovi, koji nisu kadri pojmiti da je ivot mogu i izvan galaksije militantnoga liberalizma, nastavljaju s kamenovanjem, sve dok se 'globohulnika' ne dotue.

Prema L. C. Thurovvu, autoru knjige Kaos i nazadovanje, zatim prodor barbara, zapadnoj civilizaciji prijeti postupan raspad, slian onome Rimskoga Carstva, to upuuje na 'trendove pretjeranosti', onako kako to tumai H. A. Kissinger: pretjerano bogaenje malobrojnih grupacija bogatih i osiromaenje prosjene veine, polarizacija razvijenih ekonomija sjevera i siromanoga juga, jaz obrazovanih i neobrazovanih, fenomeni (kao suvremeni pandani kasnoga Rima) koji bi trebali ubrzati sve ve postojee napetosti i dijalektike antagonizme dananjega svijeta. Usp. Jure Vuji, isto, str. 212. 93

113

*>

M i l i m Mn/IM.I'I /,!,,,

k I

i i N i > V I

N A S 1 U I A | II

Posvuda u m e u n a r o d n i m o d n o s i m a kao i m u d r a cjelokupne za p a d n e civilizacije, dogodila se mutacija politike moi. Taj geopolitiki f e n o m e n najbolje je vidljiv na razini drave, ije su m o g u n o s t i o b r a n e legitimnih i legalnih nacionalnih i n t e r e s a toliko oslabljene da ona vie ne m o e jamiti sigurnost ni p o d u z e u ni koli ni zdravstvenim usta n o v a m a ni obitelji. Unitava se sve oblike vertikalnog ustroja drave, u korist h o r i z o n t a l n e , m r e a s t e s t r u k t u r e m o i . Financijska trita tkaju nevidljivu p a u i n a s t u m r e u zaobilazei ulogu d e m o k r a t s k i izabranih vlada. Svijet je pripremljen za n o v u eru osvajanja. I, z a t o se s p r a v o m treba u p i t a t i : T k o je, zapravo, taj nevidljivi potencijalni vladar svijeta na p o e t k u n o v o g a tisuljea? Sjedinjene A m e r i k e Drave jesu naj m o n i j a sila svijeta i j e s u 'svjetski policajac', ali n j e z i n o m m o i ve odavno upravlja nevidljiva r u k a 'hijerarhije urotnika'. M o n o p o l a r n i svijet na p o e t k u 2 1 . stoljea nije proizvod iskljuivo a m e r i k e m o i . Haag je ustolien k a o p r a v o s u d n i i n s t r u m e n t sile, a N A T O je ve o d a v n o voj n a p o l u g a n o v o g a svjetskoga p o r e t k a . 1 1 4 Kada j e N A T O d e m o n s t r i r a o svoju snagu n a d Srbijom, a p o t o m , p r e o b l i e n , n a d A f g a n i s t a n o m i I r a k o m , s t r a h se u v u k a o u m n o g e 1 1 5 , jer su poeli shvaati da se iza b e n i g n e politike floskule A m e r i k e k a o svjetskog policajca krije j e d a n drugi opasan, b e z d u a n i n e m i l o s r d a n univerzalni i m p e r a t o r . 1 1 6 'Hijerarhija u r o t n i k a ' klasini je oblik r a t a iz 2 0 . stoljea i s t r a h o t a koje su ga pratile zamijenila omiljenim d o k t r i n a r n i m p r e v r a t n i t v o m ,

koje, islina, nije toliko vidljivo, ali se alo uvijek pokazalo u s p j e n i m u podravanju terora koji e, ne vie djelomino n e g o globalno, osigurati -.lijepu p o k o r n o s t n a r o d a . Urotnici i te k a k o d o b r o znaju d a j e d a n a s , ii.i poetku 2 1 . stoljea, m a l o o n i h koji n i s u s p r e m n i rtvovati o p e d o b r o radi vlastitih z a s e b n i h p r o b i t a k a . Takvo stanje ljudskog d u h a jest n e p r e s u n i izvor o n o g a to oni zovu r e v o l u c i o n a r n i m m a s a m a . Toj slijepoj prevratnikoj m a s i , zasienoj u a s i m a m i l i t a n t n o g liberalizma i iz njega proistekle n e o b u z d a n e slobode i socijalnih trvenja, nadzira nih n e r e d a i upravljanih kriza, na elo bi t r e b a o stati novi voa. P r e m a planu alkemiara n o v e revolucije, prvo stoljee treega tisuljea t r e balo bi, dakle, p o s t a t i stoljeem i n t e r n a c i o n a l n e vlasti, u kojoj bi, da p a r a d o k s b u d e vei, vertikalni ustroj vlasti bio a p s o l u t a n . Zar prevratnitvo i asimetrija n i s u svemoni? P r e v r a t n i t v o m se sve m o e razrusiti, a asimetrijom se sve m o e vratiti na p o e t a k . S Bastillom je sve zapoelo, a s novovjekim e se Babilonom, izgleda, sve okonati.

5. 'Apsolutni dogaaji' u labirintu geopolitike borbe protiv nevidljivog neprijatelja

"Proroanstvo n e s r e e slui k a k o bi se izbjeglo njezino ostvarenje." To je naelo u svojim t e z a m a z a s t u p a o H a n s J o n a s . Upozorenja na izvje snost katastrofe, dakle, omoguuju djelovanje u svrhu njezinoga sprjea vanja. Takav p r i s t u p podrazumijeva projekciju u b u d u n o s t , u vrijeme poslije katastrofe, da bi ju se razumjelo r e t r o s p e k t i v n o , kao neizvjestan dogaaj. U medijski u m r e e n o m globaliziranom svijetu p r o r o a n s t v a

Summit povodom 50. obljetnice osnivanja NATO-a obnovio je neke mitove o njegovu nastanku. Treba li raketirati CNN poslije priloga u kojemu se ustvrdilo kako je NATO nastao 1949. kao protutea Varavskome ugovoru? One koji vjeruju u ono to vide, posebice na televiziji, valja uputiti u neke injenice. Poslije Staljinove smrti (1953.) Sovjetski Savez pokuava oslabiti hladnoratovski pritisak stupanjem u lanstvo ovoga vojnog saveza. NATO ga je odbio 7. svibnja 1954., da bi za godinu dana u svoje okrilje primio SR Njemaku. Tjedan dana poslije toga, tonije 14. svibnja 1955. Sovjetski Savez kao protumjeru razvija Varavski ugovor. 115 Govorei o forumu o nacionalnim pitanjima: novi NATO za novo stoljee, na Institutu Brookings, 6. travnja 2000., amerika dravna tajnica Madeleine Albright ovako je rezimirala NATO-ove postulate: "Sjevernoatlantsku ugovornu organizaciju osnovali su preivjeli iz holokausta i rata da bi sprijeili rat". Holokaust kao definicija postojanja NATO-a zakasnila je u sluaju Vukovara i Srebrenice, ali je zato pruila mogunost da se do temelja razori Afganistan i Irak. Dakle, kakvi uzroci takve i posljedi ce! O tome 'nevidljivom' uzurpatoru koji sije strah svuda oko sebe, u nadahnutoj propovijedi kardinal Josip Bozani, na blagdan Duhova (23. svibnja 1999.), rekao je: "Jeruzalem je izgledao kao jedan veliki Babilon. Onaj Babilon koji je plod oholosti i 94
116

IH

podjele to vlada meu ljudima i koja i danas oznaava nae gradove i itav svijet. Nakon podjele svijeta u dva bloka, koji je drao ravnoteu zbog straha od nuklearnog razaranja dolo je do novih meunarodnih prilika koji oznaavaju egoistine interese pojedinih osoba i zemalja. Oni stvaraju nove napetosti, nerede, nesree na pojedinim stranama svijeta. Te napetosti u mnogim dijelovima svijeta znak su Babilona, ne samo na po druju kulture i jezika, nego i oruja. Jo uvijek svaki dan sluamo o izbjeglicama i razaranjima u naem susjedstvu. To je kaos koji raa strahom. Novo duhovno iskustvo omoguuje da iziu u prvom redu iz samih sebe, iz intimnosti svog malog svijeta, vlastitih strahova, maloduja, opravdanog osjeaja svojih skromnih ljudskih, fizikih i kulturnih sposobnosti kako bi se suoili s teinom ivota, koji je vladao u Jeruzalemu. Potrebno je stoga stati s novom snagom ispred kaosa, podjela i egoizama dananjeg svijeta". 95

>

Hiivni

/>,.m,i.rl

lm,:

k I

i ) N i ) V 1

N A S I

l l l ' A J U

nesree se odbacuje i proglaava ih se zabludama i (ili) 'teorijom urote'. Intelektualne elite, radi 'mira u kui', izbjegavaju svaku polemiku o tome, primjenjujui naelo 'opreznosti'. U biti, one mogunost vide samo unutar realnosti, jer je tako lake i sigurnije nastaviti drijeme u sinekurnim foteljama. Izloiti se pogibelji biblijskih proroka za njih je prezahtjevna rtva. Zato nije nimalo neobino to intelektualac, za amerikog profesora Dicka Howarda, jest ovjek koji unosi znaaj u beznaaj. Moda se u tome krije glavni razlog da oni ne ele niti imaju namjeru vidjeti da je ovo dananje vrijeme, kako to napisa Bozo Luji, identino vremenu proroka Jeremije. I onda i danas, upozorava Luji, dogodila se velika eksplozija zla, koja je svojim opasnim silama jedno stavno rastakala sva podruja ivota i dovodila u pitanje sve vrjednote. I onda i danas nemilosrdno su poruene nacionalne, moralne i reli gijske vrijednosti. I onda i danas narod je protjeran sa svojih ognjita, njihova su svetite razorena, njihovi gradovi spaljeni, a najvee vrijed nosti ovjeka i ivota pogaene. I onda i danas, nastavlja Luji, izgleda lo je kao da je Bog ostavio ovjeka na cjedilu i kao da je konano po bijedilo veliko zlo. I onda i danas otvorena su velika pitanja o Bogu i njegovoj pravednosti, ali jednako tako i pitanja o ovjeku i njegovu mjestu u svijetu. Pomahnitalost zla na raznim podrujima politikoga, drutvenoga i religijskoga ivota bila je toliko snana da je davala boju ne samo vremenu, nego i Jeremijinoj prorokoj poruci i ak njegovoj osobnoj sudbini, zakljuit e na kraju svoga razmiljanja Bozo Luji.117 Sto moe uiniti 'obian ovjek' u vremenima koja se oznaava kao 'posljednja' i u kojima je intelektualna ogluha poprimila planetarne razmjere, postavi prevladavajuom strujom? Kako strukturirati znanje za drukije razumijevanje budunosti pa i za drukije razumijevanje sukoba ili rata kao njegova krajnjeg stanja. Kako nasilju i zlu suprotsta viti drukije djelovanje? Ovo su samo neka pitanja za ovjeka dana njice, koji svakim danom sve vie ivi u rastresenosti i otuenosti, koji je sve zbunjeniji i potiteniji novim utopijama to ih ire lani proroci kojima je cilj razoriti vrijednosti, doepati se Boga i prisvojiti pravo da umjesto njega vladaju.

Geopolitika bespua 'apsolutnih dogaaja' I )rukije djelovanje i ponaanje znai djelovanje koje osigurava ivot ne uvjete za opstanak i razvoj, a ne za propadanje. U ozraju toga drukijega djelovanja nuno se mora promatrati i poimati tzv. 'apso lutne dogaaje', kako bi se razotkrilo njihove prave uzroke, kako bi se na drukiji nain rjeavalo njegove posljedice. Naelo intelektualne 'opreznosti' ne moe odagnati spoznaju da se u ovoj naoj sadanjosti zrcali 'memorija budunosti'. Ve vie od dvjesto godina ovjeanstvo iekuje mir i blagostanje, koje su tako snano i glasno navjeivali |;ikobinski, boljeviki ili danas neoliberalistiki lani proroci. Umjesto slobode, bratstva i jednakosti' gomilalo se zlo, koje postade neovisna sila s golemom moi razaranja i unitavanja. 'Nakupljeno zlo', kao po sljedica mnogobrojnih prevratnitava, nije moglo ii u nedogled, negdje je moralo eksplodirati. Ne moe biti sluajnost da je 21. stoljee zapoelo upravo onako kako je zapoelo - dogaajem od 11. rujna. emu silne rasprave o ruenju 'blizanaca' kao 'apsolutnom dogaaju? Niemu drugome nego da se logine okolnosti koje su ga uvjetovale uini zamagljenima i ne razumljivima. Unato muku intelektualne elite i medijskoj inverziji, upravljane krize i nadzirani neredi, asimetrina nastupanja i profilacija svjetskog kriminala svih vrsta nagovijestili su ga mnogo ranije, ve negdje od Miloevievih pohoda na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Intelektualno-medijska urota omoguila je suvremenome nihilizmu, koji je iznad nietzscheovskih nebuloznih metafizikih filozofskih kate gorija, postati univerzalnom silom. Masovni oblik destrukcije koji on proizvodi dogaa se munjevito i izravno. Televizijski zasloni i zamraene kino dvorane postali su kultnim mjestima njegova uprizorenja. Isto vjetan je slici koja se odailje. Rezultat njegova hoda realnim vreme nom jest vie nego stravian - duboka praznina u mentalnome sklopu ovjeka. Tu nastalu mentalnu prazninu dopunjuje inverzija stvarnosti, kojom se potie potpuna obmana. Svrha slikopisnog prikazivanja nasi lja i (ili) destrukcije jest od gledatelja stvoriti 'sudionika', a ne gleda telja navesti da to nasilje i destrukciju, to bi bilo poeljno, s prijezi rom odbaci. 97

117

204. 96

Usp. Bozo Luji, Starozavjetni proroci, Kranska sadanjost, Zagreb, 2004., str.

>

/Mr,.I

himui.-,-l / u s , i

kl H N l i V l

N A S I II I' A ] U

Dogaaj od 1 I. rujna nije nita drugo nego stalnost i nastavak na ginosti u povijesti, koju u odreenim vremenskim razmacima upriliuju nihilizam i 'nakupljeno zlo'. Ukinuvi slijednost u tradicional nom Clausevvitzovom i Sun Tzu Vuovom 'umijeu ratovanja', 'hije rarhijski urotnici' pretvorili su 11. rujan u sveopi rat, prikriven u ne sreu. Takav oblik rata a priori iskljuuje svaki dijalog s 'drugom stra nom'. Posljedica toga pristupa jest ta da su ruenje 'blizanaca' tijekom kratkog vremena pretvorili u rat bez pravila, bez definiranog prostora, bez bojinice i bez vidljivog neprijatelja. 118 Uspjevi slijedom 'bez' spojiti nesreu s ratom, suvremeni je nihilizam, ne nailazei na organizirani otpor, 'nakupljeno zlo' s lakoom usmjerio prema 'kraju svijeta', dakle, prema onim vremenima koje se jo naziva i 'posljednjima'. 119 Zbog toga objanjenje suvremenoga nihilizma nije lieno ni sarkastinih dosjetaka. Jednom je zgodom knjievnik Stanislav Lem dananje o vjeanstvo usporedio sa 'skupinom golih majmuna koji se beskonano razmnoavaju, naoruani britvama koje su izumili njihovi najinteligent niji roaci'. 1 2 0 Nihilist 21. stoljea, ustavi protiv Boga i primjenjujui doktrinu svedoputenosti, izbrisao je granicu izmeu dobra i previe 'nakupljenoga zla', otvorivi tako put viziji antipovijesti. ovjek je be zono odstranjen od vlastite prirode. Ostavi bez identiteta, ovjeji ivot pretvorio se u 'pomanjkanje ivota'. Nestalo je ovjekove snage za ivotom. Ali, nestalo je i lika Vraga, jer je ovjek zapadne civilizacije sam spreman osigurati vlastitu propast, kako to napisa Leonardo Sciascia. Plimni val asimetrinih nastupanja, koji je uslijedio poslije 11. ruj na, trai odgovor na pitanje koji je gornji prag izdrljivost. Gotovo svako dnevno medijsko teroriziranje javnoga miljenja 'apsolutnim doga ajem' ima svrhu fokusirati pozornost ljudi samo na taj 'jedan jedini

iloi'.icl.i]'. On, tj. 'apsolutni dogaaj', na taj nain sublimira sve ostale 'li>)',,iaje, koji, zahvaljujui medijskoj obmani, kao da se nisu 'nikada MI dogodili'. Planerima ruenja World Trade Centra bio je znan Straussov IH mak preivljavanja strukture i onda kada struktura nestane pod sna gom dogaaja. 121 CCN-ov prijenos dogaaja od 11. rujna u podsvijesti gledatelja diljem 'globalnoga sela' pretvorio je sruene nebodere u vojevrsne toteme, koji i dalje ive, unato njihovu oiglednom rucnju. Medijski 'teror' pretvaranja 'apsolutnog dogaaja' u obred nije bez svrhe. Njime se nastoji ponititi tijek vremena, kako bi se javno mnijenje pripremilo za prihvaanje mita o nadolazeem zastraujuem i floristikom zlu i o nevidljivoj organizaciji koja ga vremenski neogra nieno upriliuje. 122 Nekadanja drevna simbolika sredita medijskim je uprizorenjem dogaaja od 11. rujna u velikome stilu vraena na geopolitiku pozornicu. Slikovito, to ne znai nita drugo nego da je Bushovu 'demokraciju i slobodu' bombardirala apokaliptino-opskurna teroristika poast. Ako je ikada bilo dvojbe o tome da se geopolitiki dogaaji predo dreeno niu u skladu s unaprijed zadanim planom, ona je poslije ruenja 'blizanaca' trebala biti rasprena. Ali, kao i uvijek kroz povijest, gospodari kaosa ni ovoga puta nisu stvar prepustili stihijnosti, nego su entropijsku dinamiku 'apsolutnog dogaaja', prema Huntingtonovom obrascu, pretvorili u 'sukob civilizacija'. Postojei 'civilizacijski ok' iz meu neorobovlasnitva koji se prostire na tri etvrtine kugle zemaljske i nesavrenog zapadnog demokratskog modela smisleno je i namjerno preoblien u 'programirano sukobljavanje' civilizacija svijeta, prikazujui ga neizbjenim.

Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, Poglavlje 3., str. 247. - 3 0 9 . Globalni nihilizam nije vlastit samo modernitetu. Tukidid je znakove toga feno mena uvidio i u drevnoj Grkoj, kroz lik Alkibijada, te u 'Fedori', kada se prouava kapacitet destrukcije mita o Tifonu koji rui Olimp. Trebalo je ekati 20. stoljee i totalitarne avanture da se otkrije koliko je taj nihilizam, u obliku hitlerizma, staljinizma i kolonijalizma, proirio svoje uinke i zamah na svim kontinentima. Usp. Jure Vuji, isto, str. 240.
119 120

118

Usp. Jure Vuji, isto, str. 240.

C. L. Strauss je to izloio u djelu Pensee sauvage. Usp. Jure Vuji, isto, str. 2 4 1 . O toj nevidljivoj i zastraujuoj globalnoj teroristikoj aveti Andreas von Biilow pie: "Ta, Al Kaida nije nita drugo doli oznaka koju je izmislio Richard Clarke. Pripad nici Al Kaide potjeu iz mase bivih CIA-inih plaenika u Afganistanu, od kojih je 10.000 njih vrbovao sam Osama bin Laden. A sada FBI-evi gonii terorista, kojima je bio zabranjen uvid u CIA-inu zavjereniku radionicu, te tajne CIA-ine borce doivljavaju u novoj funkciji, kao teroriste koji napadaju Ameriku. Barem dio njih, sasvim oigledno, kao i ranije, diljem svijeta upoljava CIA u sukobima m e u muslimanskim dravama, i to za postizanje amerikih interesa. Iz te se perspektive nipoto neutemeljenim ne ini ni njihov angaman u ulozi navodnih poinitelja zloina od 11. rujna, u svrhu insceni ranja novoga 'Pearl Harbora'". Usp. Andreas von Biilovv, CIA i 11. rujna, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 276.
122

121

98

99

H l r a i lhmui.-rl I mu

K I O N 1 I V N A S I U I' A | U

Iako dogaaji nisu nikada apsolutni, kao to napisa Balzac, dogaaj od 11. rujna to je postao naknadno. Odabrani medijski tumai logine okolnosti njegove dogaajnosti prenijeli su u iracionalnost, kako bi se neprestano vrtio u zatvorenom i zaaranom krugu teroristikog 'bije snog ludila'. A taj dogaaj nije nita drugo nego klon dogaaja koji se odigrao est desetljea ranije. Naime, 11. rujna 2001., po miljenju mnogih analitiara i komentatora, jest Pearl Harbor ovoga novog stoljea. Kao to je japanskim napadom na ameriko brodovlje, u prosincu 1941., potaknut ulazak Sjedinjenih Amerikih Drava u Drugi svjetski rat, tako su i dogaaji od 11. rujna, po volji predsjednika Busha, rezultirali dugotrajnim ratom protiv 'meunarodnoga terorizma'. Afganistan je prvi doao na udar krstareih raketa i 'pametnih bomba', dvije godine poslije njega jednaku je sudbinu doivio i Irak, a poslije libanonske uvertire iz 2006. na redu su Sirija i Iran. Oba Pearl Harbora, onaj prvi i ovaj drugi, kao to pie Andreas von Biilovv, doveli su do toga da je jedna naoko neizbjena katastrofa natjerala birae najveih demokra tskih drutava da preko noi promijene stajalite prema ratu kao sred stvu rjeavanja sukoba. 1 2 3 Koliko god je bila prijeporna prava pozadina dogaaja iz 1941., kada je ameriko politiko i vojno vodstvo rtvovalo amerike vojnike kako bi postiglo okantan uinak te katastrofe na jav no miljenje, jednako je problematino i pitanje o tome je li amerika Vlada unaprijed znala za katastrofu od 11. rujna 2001. i je li ak u njoj sudjelovala. Za biveg njemakog ministara i strunjaka za pitanja taj nih sluba Andreasa von Biilowa 124 raspravu o tim povezanostima ne potiu turobni i protuameriki nastrojeni Europljani, nego gotovo iskljuivo sami Amerikanci. Da su se dogaaji uistinu odvijali onako kako ih Amerika Vlada prikazuje u svojoj slubenoj verziji, do njihova bi razrjeenja, kae Biilovv, vrlo brzo dovela ustra rasprava, u koju bi bio ukljuen i tisak i koja bi posezala i za rezultatima slubenih istraga, koji pristiu jedan za drugim. No, dogaa se upravo suprotno.

Naivni su bili oni koji su pomislili da e poslije pada Berlinskoga . HLI i nestanka 'carstva zla' nestati i sukoba te da e homo econimus biti taj koji e napokon svladati homo bellicusa. Utopijsko vjerovanje po kojemu bi ljudi uivali u blaenome stanju spavanja sagorjelo je u kerozinskom plamenu u sreditu New Yorka, toga 11. rujna. Doista je bilo iluzorno i pomisliti da e se bezgranino cirkuliranje ljudi, roba i kapi tala dogaati bez istodobnog cirkuliranja nasilja i induciranih sukoba. Opa privatizacija svega i svaega i divlji kapitalizam nemaju moi ako ih ne prati i privatizacija uporabe nasilja. Paradoks 'apsolutnog doga aja" jest upravo u tome to je teroristiki in irom otvorio vrata bes puima zbilje, po ijim poljanama, svaki na svome konju rianu, jae Meunarodni monetarni fond, Svjetska banka, Meunarodna trgovin ska organizacija i NATO. 1 2 5

Usp. Andreas von Biilow, isto. str. 255. Andreas von Biilovv, doktor prava, roen 1937. u Dresdenu, u razdoblju od 1969. do 1994. bio je zastupnik u Parlamentu Savezne Republike Njemake, gdje je, izmeu ostaloga, obavljao i dunost lana Nadzornoga odbora Parlamenta zaduenog za 'slube'.
124

123

Ameriki senator, republikanac William Roth, koji je istodobno bio i predsjednik Skuptine Sjevernoatlantskoga saveza, u izvjeu za 1999., naslovljenom "NATO u 21. stoljeu", ustvrdio je da se podruje djelovanja NATO-a treba znatno u budunosti proiriti. Roth je drao kako bi bilo poeljno da NATO dobije mandat Vijea sigurnosti, ali kako bi u suprotnom sluaju morao imati mogunost samostalnog djelovanja. "NATO mora zadrati slobodu djelovanja", navodi se u Rothovu izvjeu. "Iako bi sve lanice Saveza bez sumnje vie voljele djelovati pod mandatom UN, ne smije se ograniiti samo na sluajeve kad takav mandat moe biti postignut", dodaje Roth. Prema njegovim rijeima, akcije NATO-a morale bi se temeljiti na "odgovarajuoj zakonodavnoj vlasti", ali nije precizirao o kojoj bi vlasti bila rije. 1 bez Rothovog preciznog odgovora to se odnosi na vlast koja se irom svijeta uvodi 'diplomacijom tomahavvk'. Dvostruki kriteriji koje primjenjuju Sjedinjene Amerike Drave i NATO, kao su vremeni apokaliptini jaha, vidljiv je u upravljanoj krizi na prostoru bive Jugoslavije. Naime, Amerikanci nisu bombardirali Srbiju kako bi spasili Albance ni da bi kaznili i napokon zaustavili balkanskoga agresora, nego zato to je taj agresor poeo remetiti plan gospodara kaosa. Miloevi nije taj plan remetio dok je napadao Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, bez obzira na to to su njegove horde inile, jer je taj rat mogao biti pod nadzorom NATO-a i njegov je ishod bilo mogue uklopiti u njihove planove. Sjedinjene Amerike Drave imale su jednako mone mehanizme na poetku kao i na kraju deve desetih godina 20. stoljea da, bez velikog rata, zaustave Srbe. Zato su desetci tisua ljudi trebali poginuti i milijuni biti prognani, da bi oni, na kraju, reagirali? Mogli su Srbi sravniti cijelu Hrvatsku, nikakav NATO ne bi napao njihove poloaje. U amerikoj politici etiki kriterij ne znai nita, a pravda je samo izlika dok odgovara njihovim interesima. 101

125

100

k I l > N l > V 1

N A S I II I' A I U

Zamke doktrine o nevidljivom neprijatelju Danas se iza prividnoga reda skriva 'uspostavljeni i nadzirani ne red', u kojemu suvremeni lani proroci nude mnotvo kozmetikih, umjetnih i varljivih pomodnih potroakih smicalica kako bi omoguili da 'zlatno runo' ne bude ispunjeno pravdom i mirom. U uniformiziranome globalnome svijetu, vie nego ikada u povijesti, potrebna je in telektualna hrabrost koja e se jednostavnim i iskrenim jezikom su protstaviti jednoumlju i prevladavajuoj ideologiji militantnoga libe ralizma. Raskrinkavanje lanih ideala, stvorenih virtualnih predodaba i prihvaenih izokrenutih vrjednota trai umnost i smjelost, ali i iro niju, pa i sarkazam. Arhimed je obranio svoj grad tek kada je otpoeo smjelo i pravilno rabiti svoje znanje. Svako sredstvo koje se eli pri mijeniti u lijeenju bolesti zvane relativizam i inverzija, koja proizvodi neslogu, razdor i nasilje, treba biti proraunato, odmjereno i predefinirano, budui da priroda ne trpi praznine nihilizma, a ni ekscese sile. U ovome sluaju, dakle, klin se klinom ne izbija. U tome smjeru, nakon to su moni CNN i njegovo medijsko klonirano bratstvo traumu od 11. rujna pretvorili u apokaliptian i pseudospiritualan dogaaj, koji je, toboe, prouzroio nevidljivi neprijatelj, njegovo razumijevanje pret postavlja identificiranje uzroka, ali i njegovo smjetanje izmeu privi dnoga mira i ope katastrofe. Nuno je ini zaustaviti i razbiti njegovu daljnju virtualizaciju, kako bi budui planirani nadzirani neredi i upra vljane krize bili izbjegnuti. Virtualizacija nije samo proces stvaranja 'nove stvarnosti', nego i umjetna mutacija identiteta. 1 2 6 Kada se jednu osobu, jedan kolektivi tet, jedno djelo, jednu informaciju, a u sluaju 11. rujna jedan 'apso lutni dogaaj' virtualizira, on postaje deteritorijalan, izvuen iz fizikog, zemljopisnog prostora i vremenskog slijeda. Virtualizacija naprosto

mijenja stvarnu sliku 'tijela' ili dogaaja. U sluaju 1 1. rujna kao 'apso lutnog dogaaja', promjena je apsolutna. Za njegovu 'apsolutnu' vi ti ualizaciju zadueni su mediji i njihove globalizirane mree. U njima 1 1. rujna postaje 'hipertijelo', koje procesom manipulacije, amputacije i alijenacije biva preoblikovano u novo vektorizirano 'tijelo' koje se usmjerava prema nevidljivom i(ili) apstraktnom neprijatelju. 127 Bitno obiljeje virtualizma s poetka 21. stoljea jest zbrka stvarnosti i njezi noga inverznog klona. Povrijedivi drevno naelo koje zabranjuje pre oblikovanje stvarnosti suvremeni virtualisti, prema unaprijed stvore nim slikama i(ili) zamislima, nastoje izgraditi novu vrstu slika o sebi samima, ali jo vie o dogaajima koje oni dre 'apsolutnima'. Njihovo djelo jest ispunjenje Nietzscheovog postulata koji kae kako je "istin ski svijet nazoan samo u lai". U tome novome svijetu, temeljenom na lai, koji grade gospodari kaosa, drugi i drukiji postaju predmetom mrnje i deurnim krivcem za 'sve boletine svijeta'. Virtualizacija 'apsolutnog dogaaja" proizvela je geopolitiku transformaciju na planetarnoj razini koja je, prvi put u povijesti, dovela ovjeanstvo u mogunost poinjenja 'globalnog sa moubojstva'. U takvoj perspektivi mir je samo privremen kratak kom promis izmeu dugih razdoblja nasilja. Najvaniji izazov suvremenoga globalnog drutva jest kako sprijeiti da nadzirani neredi i upravljane krize ne unite razliitost kulturnih identiteta i ne razore temeljne vrjednote. U tome pogledu virtualizacija 'apsolutnog dogaaja' i slijedni ratovi kao njegova posljedica neizbjeno bi se morali ticati i svjetovnih intelektualaca i teologa. Tumaenje po kojemu nasilje jest nuan od nos meu ljudima, koji poremeuje 'sklerozu situacije', uvijek vodi prema Blakeovim 'mranim sotonskim mlinovima', u kojima se od mljevine po elji i lako moe proizvesti fiktivne instrumentalizirane 'neprijatelje'. 128 Walter Lippman je to dobro uoio i za njega dvojbe

Rije 'virtualno' potjee od srednjevjekovnog latinskog idioma virtuaiis, koji potjee od virtus, a znai snaga, sila. U skolastici, ono stoje virtualno postoji u snazi, ali ne u djelu. No, virtualno danas tei k aktualizaciji, i to tako da na kraju ne ostvari efektnu ni formalnu konkretizaciju. Virtualnost se ne suprotstavlja aktualnom nego stvarnom virtualnost i stvarnost jesu dva razliita naina postojanja. Zato se virtualizacija danas, za razliku od skolastikih vremena, moe definirati kao suprotnost stvarnom, kao pojam suprotan pojmu stvarnosti. 102

126

127 ovjeanstvo prolazi kroz tri procesa virtualizacije. Prvi je povezan sa znakovima - virtualizacije realnog vremena. Drugi je potpomognut tehnikama - virtualizacija akcije (dogaaja, nap. aut.), tijela i fizike okoline. Trei proces evoluira s kompleksnou dru tvenih odnosa i odnosi se na vrstu virtualizacije nasilja. Usp. Jure Vuji, isti, str. 284. 128 Pojam i koncept neprijatelja varirao je tijekom povijesti. Tako se u antici pojam neprijatelj odnosio na barbare, koji su 'po prirodi neprijatelji'. Neprijateljstvo meu roacima zvalo se nesloga, statis, a neprijateljstvo prema strancima zvalo se rat, polemos.

103

>

Ihivm

Ihmni/ii

I mu

K L O N O V I

NASTUPAJU

nema. Zadaa vrhovnoga sloja medijske elite, kae on, jesi manipuli rati donjim slojem kako se 'zbunjeno stado' ne bi osvijestilo i izmaknulo nadzoru. Stoga svakodnevno medijsko banaliziranje i preuivanje stvarnih dogaaja, u korist onih 'apsolutnih', omoguuje i na neki nain priprema teren za vladavinu drutvene dezorijentacije i anemije, kako bi se ispitalo kapacitet nasilja u svrhu prodiranja destruktivne moi. Kolektivnoj histeriji i ludilu rata davano je tijekom povijesti niz objanjenja i opravdanja. Uroeno 'nasilje' ljudske prirode nije klju za objanjene ratova. To bi ponajmanje smjele biti 'teorije' o narodima i civilizacijama koje imaju ili nemaju uroene teroristike gene. U po zadini svih ratova jesu pohlepa, mo, vlast, megalomanija te elja za osvajanjem i dominacijom. Ovi dananji, koji se vode u ime slobode, demokracije i novoga svjetskoga poretka, nisu obini ratovi. To su ra tovi protiv temeljnih vrjednota. Mogue je sanjati o svjetskoj dravi i nad-vladi, ali, nezaobilazna injenica opstanka ovjeanstva jesu sam ovjek, obitelj, drava i vjera otaca. Kada anglosaksonsko pravo, a po glavito ono haako, ulazi u prostor rata, tada nastaje kriminalizacija morala i etike, jer pravo ne moe opstati bez jasnog i nedvojbenog razlikovanja rtve od agresora. Dakle, u globaliziranoj matrici moi fe nomen rata sveden je na relaciju 'oznaitelj' i 'oznaeno'. U takvoj po djeli nije neobino to se dogaaj u kojemu oznaiteljeva 'pametna navoena bomba' poubija svatovsku povorku proglaava kolateralnom tetom, a ne zloinom. Takvi sluajevi pokazuju kako je na djelu nae lo u kojemu je 'oznaeno' uvijek posljedica 'igre oznaitelja' i u kojemu se odgovarajuom retorikom potvruje mit o terorizmu kao globalnoj poasti. Kao to su totalitarna politika povijesna iskustva Francuske, Boljevike ili kulturne revolucije te stvarnost njihove destruktivne strasti odnijela desetke i desetke milijuna ivota, a bila su predstavlja na kao svjetlo spasenja i slobode, tako i dananje pretvaranje teroriz ma u mitsku figuru zla moe postati pogubnim za cjelokupno ovjean stvo.

Budui da nevidljivi i nedefinirani neprijatelj sadri u sebi dvosmi slenost i nejasnou, koji su podloni manipulaciji, unutar izvanrednog stanja 'oznaitelj' moe uvijek ostvariti svoj interes. Upravo je zbog toga institucionalizirano 'izvanredno stanje', sa i bez rezolucije Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda, u ime imperativa sigurnosti, postalo paradigmom dominantnog naina vladanja u suvremenoj geopolitici. Inverzijom vrjednota i mitom o terorizmu gospodari kaosa uspjeli su sveukupni globalni politiki poredak pretvoriti u 'svjetski graanski rat'. U njemu istodobno postoje dvije vrste nasilja - nasilje velesile i nasilje pojedinca i(ili) skupine. Dok su odvojeni, njihova artikulacija nema globalne razmjere. Ali kada ih se zaogrne u plat 'izvanrednosti', onda nastaje rat globalnih razmjera koji ima cilj osigurati velesili do minaciju za razdoblje ne manje od sto pedeset godina. 129 U dananjemu globaliziranome svijetu, kojemu prijeti opasnost od nuklearnih, kemijskih i biolokih ratova, usklik Georgea W. Busha 'mi' ili 'oni' nije 'od ovoga svijeta', nego iz vremena Kristofora Kolumba. Bush je, kao i Kolumbo prije petsto godina, nadahnut milenaristikim idejama o ispunjenu 'bojega plana', prema kojemu e jednoga dana svi narodi prihvatiti ameriki nain ivota. 130 George W. Bush, kao i mnogi ameriki predsjednici prije njega, povezuju i identificiraju Sje129 Poneke geopolitike kole govore da se rat uklapa u okvire gospodarskih ciklusa. Tako je poznati ekonomist N. D. Kondratieff iznio tezu o postojanju dugih gospodar skih faza, od 50-tak godina, koje su osobina svih kapitalistikih drutava i u kojima alterniraju faze ekspanzije i usporenosti gospodarskih aktivnosti (svaka faza ima 25 godina). Za J. Goldsteina, ratovi sinhroniziraju ciklus izmeu razliitih nacionalnih ekonomija te inflacija ne prethodi nego se pojavljuje poslije rata. Po njemu, svaki put kada nastaje generaliziran rat, nastaje i dominacija jedne velesile za razdoblje od jednog i pol stoljea (kurziv aut.) Usp. Jure Vuji, isto, str. 318. 130 Kristofor Kolumbo (1451. - 1506.), glavni protagonist otkria Amerike, bio je uvjeren da je njegovo otkrie novoga svijeta dokaz svitanja tisuljetnog kraljevstva. Osim toga, on se za taj podvig, koji je dao obiljeje vremenu, u dobroj mjeri nadahnuo apokaliptino-milenaristikim idejama Joakima de Fiore. Za njega se odluio ponajvie zahvaljujui svome dubokom uvjerenju da e, plovei u Indiju, pomoi ispunjenju Bojega plana po kojemu e jednoga dana svi narodi prihvatiti Gospodina i vidjeti Njego vu slavu. Napose je veliku ulogu imao Izaijin tekst o dalekim otocima koji su se imali obratiti, poto je Izrael postavljen za svjetlost narodima da spas Boji do na kraj donese. (49,1.6.) itajui brodske zapise Kolumba, koji je bio obraeni idov ili kripto-idov, moe se zakljuiti i prihvatiti kao pouzdano da su na duhovnoj razini zapadnjaka ekspanzija te na poseban nain otkrie novoga svijeta bili poduprti i noeni idovskokranskim mesijanstvomi milenarizmom. Usp. Stipejuri, Apokalipsa, Naa ognjita, Tomislavgrad, 2004., str. 275. - 276.

Odatle je i proizila razlika izmeu rata s vanjskim neprijateljima i 'graanskoga rata'. Aristotel je u neprijateljstvu uviao zavjeru i nelegitimnu politiku djelatnost. Danas svatko moe postati neprijateljem, pa i nevidljivim, ako stane na put interesima mone drave ili nekoj skupini monih koja pripada 'hijerarhiji urotnika'. 104

105

>

Oiii'U)

/ hmui.vt

I UMI

K I . O N O V I

NA ST U I' A J U

dinjene Amerike Drave s tisuljetnim kraljevstvom i njegovom sla vom. Njihova politika, bez obzira na duljinu obavljanja predsjednike dunosti, uvijek je bila predstaviti Ameriku kao putokaz ostalim naro dima, kao novi Jeruzalem. To 'mesijansko poslanje' uoblieno je u ideo logiju prema kojoj su Sjedinjene Amerike Drave uistinu izabrana zemlja, avangarda, Izrael naega vremena, zemlja koju je Bog postavio da predvodi i vlada 'poganskim narodima'. 1 3 1 Inverzijom i promjena ma, amerika je ideologija 'poslanja' virtualnim zahvatima uspjela teh noloki i materijalni napredak pretvorili u manufakture evaneoskog napretka, spojivi slobodu Evanelja s politikom slobodom i takozva nom demokracijom. 1 3 2 Ona je uspjela, u svijesti amerikoga naroda, ameriku naciju poistovjeti s 'otkupiteljem' i 'spasiteljem' ostalih naro da i svijeta openito. Obrisi povijesti Amerike i projicirana sadanjost upuuju na to da je njezina geopolitika misao dobrano nadahnuta snom o tisuljetnom kraljevstvu, u kojemu je ona predodreena sabirati narode za posljednju veliku borbu protiv 'sila zla'. 'Otkupiteljska' i 'spasiteljska' uloga Sjedinjenih Amerikih Drava podrazumijeva, dak le, unitenje svih 'prethodnih kraljevstava' kako bi, po zamisli gospoda-

131 Sama kolonizacija Amerike dogaala se pod utjecajem sna o tisuljetnome kraljev stvu. Nakon to su anglikanski kolonisti prenijeli i proirili na ameriko tlo ideju o Engleskoj kao izabranoj naciji, puritanci, engleska protestantska sekta nastala u 16. stoljeu sa svrhom da Anglikansku crkvu oisti od ostataka katolicizma, tu su ideolo giju razradili i primijenili na sebe. Naime, primjenjujui model egipatskoga izlaska i koristei se obilno novozavjetnom apokalipsom, oni su ubrzo potom poeli sebe drati crkvom to pred Zmajem bjei u pustinju, u svoje sklonite (usp. Otk 12,6,-14), dok su svoju naseobinu u Americi drali predstraom kraljevstva koje e Krist uspostaviti svojim drugim dolaskom. Oni su, dakle, jo u 17. stoljeu, sebe drali Bojim izabranim naro dom na kratkom putovanju kroz pustinju to nosi vijest o tome gdje e sagraditi grad na gori koji e biti svjetionik, odnosno, zvijezda vodilja ostatku svijeta. Kada doe tisuljee, Nova Engleska (est saveznih drava na sjeveroistoku SAD-a) i Amerika kao kontinent bit e potpuno transformirani u novi eshatoloki Jeruzalem, gdje e Krist postaviti svoje prijestolje i vladati nad nemonim i iscrpljenim narodima cijeloga svijeta. Iz ovoga, dakle, proizlazi da retoriko podrijetlo mita o Americi kao o izabranome narodu see u 17. stoljee. Stipejuri, Apokalipsa, Naa ognjita, Tomislavgrad, 2004., str. 278. 132 1 u vrijeme amerikoga graanskog rata protestantski propovjednici svih denominacija rabili su apokaliptiku retoriku za prikazivanje borbe za ujedinjenje kao svete stvari. U tome je smislu prezbiterijanski propovjednik W. B. Sprague 'prorekao' da e rat donijeti poplavu tisuljetne slave. Usp. Stipejuri, isto, str. 280.

m kaosa, bilo ispunjeno proroanstvo proroka Danijela o petom i kona nom tisuljetnom kraljevstvu to e ga Bog Nebeski podignuti. 1 3 3 U analizi dugoronih meunarodnih odnosa, geopolitiki pristup i imperativ trebali bi biti dekodiranje prije svega 'apsolutnih dogaaja', budui da oni najvie utjeu na sudbinu naroda i svijeta. Odgone tanjem motivacija i nakana koje iza takvih dogaaja stoje i koje ih po kreu znai uroniti u povijest kako bi budunost projicirana u planovi ma gospodara kaosa bila to razgovjetnija. Snovi o tisuljetnom kraljev stvu, naalost, nisu samo snovi. Oni su zastraujua realnost na poetku 21. stoljea. U amerikom konfuznom, ali simbolinom iskazu o ge netski predodreenim teroristikim narodima i civilizacijama krije se totalni rat. Svijet je sve blie vremenu globalnoga ratnog masakra. Kako bi se ublailo shizofreniju o 'spasiteljskome' poslanju najmonije vele sile svijeta potrebno je razotkriti planove koje 'hijerarhijski urotnici', u svojim tajnim i mranim odajama, osmiljavaju ve puna tri stoljea. Imperativ Kristova humanizma jest zalog da se Catonov apokrif delanda Carthago sutra ne pretvori u slogan globalismus delanda, te da se rimski graanin Caton ne pretvori u Weinberger-Schweizerovog pilota Johna Martza koji nad Teheranom isputa nuklearnu bombu. Prije toga zavr noga i isplaniranoga ina, 'apostoli svjetla i luonoe slobode i demo kracije' trebali bi se prisjetiti rijei Jean-Baptiste Durosellea, koji je napisao da je svako ljudsko kraljevstvo osueno na smrt i nestanak. Vremena za izbjegavanje 'sukoba civilizacija' ipak jo ima. Naputak za to, prije gotovo dva tisuljea, dao je Sv. Petar u svojoj Prvoj posla nici, rekavi: "Odloite dakle svaku zlou i svaku prijevaru, himbe i zavisti i sva klevetanja. 2 Kao novoroenad udite za duhovnim, nepa tvorenim miljenikom da po njemu uzrastete za spasenje, 3 ako ste do ista okusili kako je dobar Gospodin".134

"U vrijeme tih kraljeva, Bog Nebeski podignut e kraljevstvo koje ne e nikada propasti i ne e prijei na neki drugi narod. Ono e razbiti i unititi sva ona kraljevstva, a samo e stajati dovijeka - kao to si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka te smrvio eljezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog priopio kralju to se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumaenje joj je pouzdano". Tumaenje sna, (Dn2, 44-45), Jeruzalemska Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb, 1996. 134 (1 Pt2, 1-3), Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1734. 107

133

106

>

/ l u n u /><miii.Tl / UMI

KI.ONOVI

N A S T U I'A.I U

6. Geopolitika i geostrateka naela upravljanja

Svaki politiki i(ili) diplomatski uspjeh, poglavito hrvatska vojna pobjeda, zagospodare kaosa jest neprihvatljiva injenica (datost). Sve dok Hrvatska bude imalo stajala na nogama ili sve dok se i u rudimentnim oblicima nazire njezin identitet, zagovornici "svijeta bez granica" posezat e protiv nje sa sve veim pritiskom izvanjske moi i sa sve prljavijim sredstvima psiholokoga rata. U politiko-diplomatskoj igri skrivanja vlastitih nakana, bitno je da hrvatska politika i politika mi sao, razumijevajui imbenike koji determiniraju njezinu strateku si gurnost, osigura sebi to vei manevarski prostor. No, naalost, kako stvari stoje, u Hrvatskoj takve politike nema na vidiku. Determinizirani procesi, po argentinskome modelu, uzeli su previe maha. U geo politikim i geostratekim igrama gospodara kaosa jedino rjeenje za Hr vatsku jest ouvati kranski (katoliki) identitet, jer on e, u vreme nima koja dolaze, ostati jedina realna snaga otpora. Hrvatsku istodob no lome dva politika procesa: fragmentacija (regionalizam) i rastva ranje (SECI i "zapadni Balkan"). Bez obzira na to kako ih se prikazuje ili objanjava, oni nisu nita drugo nego politiki oblik inverznoga rata protiv jedne drave i jednog naroda koji je imao hrabrosti, na prijelazu iz druge u treu fazu slijednoga plana ovladavanja svijetom, izboriti svoju samostalnost. Zahtjevi za regionalizacijom (Europa regija) i in tegracijom u junoeuropske (zapadnobalkanske) asocijacije ne e, u vremenima koja dolaze, prestati niti e gospodari kaosa postati dobrohotniji. Stoga je razumijevanje dravne politike jednako vano kao i razu mijevanje globalnoga politikoga plana poznatog pod pojmom novi svjetski
poredak.

cionalnih drava. Trivijalno je dokazivati da je rije o prividno suprot nim procesima. Naprotiv, moe se dokazati da su ti procesi, prostorno i vremenski, strogo dimenzionirani kao dio jednoga i jedinstvenoga globalnoga plana, kojemu je cilj stvoriti novu politiku arhitekturu, sabijanjem vlasti u jednu vrnu toku kako bi se stvorilo 'ljudsko kraljev stvo' na zemlji. Za poimanje snage i irine bojinice tih procesa, u posljednjih dvadeset godina ima dovoljno vidljivih dokaza. Na temelju doktrine obuzdavanja - u Reaganovo vrijeme - odnosno, amerikom objavom 'rata zvijezda', Sovjetski se Savez, postavi plijenom vlastitih gospodarsko-politikih suprotnosti, definitivno raspao. Kao posljedica raspada Sovjetskog Saveza, zatim nestanka bipolarne podjele svijeta, a potom i viepolarne podjele svijeta, na globalnoj je razini nastala si tuacija poznata kao Pax Americana. Pod tim se pojmom podrazumijeva tono 'dozirana' predominacija, ne apsolutna prevaga, Amerike u me unarodnim odnosima. Na taj se nain 'hijerarhija urotnika' lake i prihvatljivije koristi moi Amerike kao vodee velesile svijeta. Izravnije reeno, amerika je politika (ili netko unutar nje) projektirala ta dva za dananji svijet karakterizirajua procesa, a ona, ovisno o prilika ma, diktira i njihovu dinamiku, koristei, opet prividno, dva meu sobno iskljuujua upravljaka naela. 136 Prvo naelo jest intervencionistika. Sjedinjene Amerike Drave sebe dre predvodnikom, s obzirom na shvaanje uspjeha vlastite nacije, pa stoga sebi prisvajaju pravo n a m e t n u t i sebe kao primjer ostalim dravama na svijetu. 137 Drugo naelo jest izolacionistiko. Osmiljeno je prema amerikoj moralistikoj tradiciji i iskustvu iz Vijetnamskoga rata. "Amerikanci, uvlaei se u svjetsku politiku, dolaze u dodir s moralno dvojbenim 138 svijetom..." Primjena jednog ili drugog naela vodi uvijek jednakome uinku, odnosno, u svim dijelovima svijeta, tj. dravama, ostvaruje se jednak

Osnovno polazite u shvaanju toga pojma jest opepoznata injeni ca da svijet na poetku 21. stoljeu karakteriziraju dva 135 samo naoko suprotna procesa: jedan integracijski, koji se oituje u koncepciji glo balnog sela i u stvaranju nadnacionalnih institucija (nad-drave), i drugi dezintegracijski, odnosno, proces fragmentacije vienacionalnih i na-

135 Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997, Ministarstvo obrane, Politika uprava, Zagreb, 1997., str. 27.

Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., str. 28. "...Amerikanci smatraju svoju naciju dokazom stvaranja milenijskog, boanski posveenog novog poretka, nekom vrstom Bojeg pokuaja da zapone sve iznova..." Henrv Grunvvald, The Year 2000, Time, 30. oujka 1992. 138 Usp. Henrv Kissinger, Time, 27. prosinca 1976.
137

136

108

109

>

/ illdl

/ )(iiii.-(7 / n\<i

KI.ONdVI

N A S ' I ' U I' A J U

dobitak - u tim dravama Amerika postavlja vlast po mjeri amerikih interesa, a ne po mjeri interesa toga naroda ili te drave.'" Od stratekoga plana do taktike izvedbe, u primjeni dualnoga amerikoga politikog sustava, moe se poi od injenice da Washington primjenjuje vlastitu doktrinu o nastupanju u svijetu, uz ve po stojeu doktrinu 'hijerarhije urotnika' o novome svjetskome poretku. Prema toj 'protudoktrini', umanjuje se uloga meunarodnih institu cija, sve do njihove suspenzije (sluaj napada na Jugoslaviju iz 1999. i na Irak iz 2003., bez rezolucije Vijea sigurnosti UN-a), a ustrajava na tezi o potrebi zadravanja amerike supremacije. 1 4 0 Da su obje doktrine osmiljene u jednom te istom centru moi potvruje i injenica da je javni promotor jedne i druge doktrine bivi dravni tajnik James Baker, 141 to je jo jedan dokaz daje mo sadrana u batini kojom se tue 'ostatak svijeta'. Baker je, na zasjedanju Institu ta Aspen u Berlinu, lipnja 1991., govorei o Euroatlantskoj arhitekturi,

smjerom od Zapada k Istoku'

42

definirao nekoliko odrednica jednog zami

ljenog i sveobuhvatnog politikog plana, po njegovoj programskoj lo zinki poznatog kao 'novi svjetski poredak'. (1) Transatlantska zajednica podrazumijeva prostor izmeu Vankouvera i Vladivostoka i temelji se na idejama koje su nepromjenjive u odnosu na nacionalne/dravne granice, na individualna politika prava i ekonomske slobode. (2) Or ganizacija vlasti mora 'pratiti' stvaranje subnacionalnih i nadnacional nih jedinica, s osloncem na ve postojee institucije - NATO, EU, OESS itd. S druge strane, bivi tajnik vlade Busha starijega, u tekstu pod naslovom Amerika kao svjetski voa,143 pie kako Amerika "mora ra spriti mitove koji potkrjepljuju njezin izolacionizam" te tvrdi kako SAD "ostaje jedina zemlja koja moe odgovorno projicirati silu irom svijeta". 144 Kada je geostrateki i geopolitiki plan u vanjskim obrisima izne sen, krenulo se u njegovu realizaciju. Devedesetih godina 20. stoljea opasnost od ruskog repozicioniranja u Srednjoj Europi, kao i transbalkanska aspiracija, iako nije potpuno ieznula, bila je svedena na mini mum, zbog sve veeg tereta unutarnjih problema dravne destrukcije. 1 4 5 Osim toga, posljedica pada komunizma bilo je stvaranje tampon zone izmeu Ruske Federacije i ostatka Europe, koju ine Litva, Latvija, Estonija, Ukrajina i Moldavija. Baltike su drave rijeene ulaskom u NATO i u Europsku uniju, Ukrajina se poela rjeavati novom upra vljanom krizom (predsjedniki izbori iz 2004.), a Moldavija e se rijeiti u paketu s ulaskom Rumunjske u Europsku uniju i konanim rjeenjem Ukrajine (najvjerojatnije do njezine podjele na zapadni i istoni dio).

Lokalno delegiranje vlasti je karakteristika amerike vanjske politike. Izolacioni zam (intervencionizam), odnosno ta dvostruka (dualna) strukturi ranost amerikog politikog bia potvruje se i u amerikoj vojnopolitikoj praksi posredovanja: od Camp Davida - Izraela - Egipta 1979.; preko sporazuma o Angoli, Mozambiku (80-tih); Namibiji (1992.); Junoj Africi (1992.-94.) Etiopiji (1992.), Haitiju (1994.), Sjevernoj Ir skoj... do Davtona. Malo je poznato da je CIA mjeseno s 500.000 dolara podupirala Uniju kurdistanskih domoljuba (Patriotic Union of Kurdistan), upravo onu skupinu Kurda koja je meta turskih napada u Iraku. Taje istina zauujua s obzirom na to da je Turska strateki partner Amerike. Ovu politiku zbrku pojaava injenica da je slubeni ameriki novac za mirovne misije odlazio drugoj kurdskoj frakciji koju vodi Mesud Barzani, koji je pak u prijateljskim odnosima sa Sadamom Huseinom. S jedne strane moe se govoriti o paradoksu da Amerika podrava obje meusobno zaraene kurdske frakcije, a s druge strane to je i logino jer je postojao strah da se obje kurdske frakcije ne priklone upravo Sadamu Huseinu, jer je on kao operator krize trebao biti uklonjen u vremenima koja su slijedila. Usp. Specijalni rat protiv Hrvatske od 1987. do 1997., str. 28. i 29. 140 "...Amerika mora u korijenu sasjei svaku pomisao o tome daje ona spremna dijeliti svoju ulogu prve sile svijeta, to onda podrazumijeva i vojnu intervenciju u nizu podruja kad god se procijeni da su ameriki interesi ugroeni..." Usp. Vjesnik, 10. oujka 1992. 141 Tri dana poslije svoga izlaganja u Aspenu, James Baker je Beogradu (21. lipnja 2001.), u susretu sa Slobodanom Miloeviem, u biti dao potporu njegovim planovima pokoravanja (osvajanja) ostalih republika bive Jugoslavije. Kako su isticali svjetski mediji - "jugoslavenski prvaci ut e od Bakera, koji e vrlo tvrdo razgovarati sa svojim domainima i obeshrabriti separatizam, koji je, na ovaj ili onaj nain, osnovna platforma i Slovenije i Hrvatske", ili "Baker je doao u Beograd kako bi ohrabrio saveznu admini straciju u nastojanju da sprijei raspad zemlje". Usp. Kronologija rata, Hrvatski infor mativni centar, Zagreb, 2000., str. 69. 110

139

Usp. European 18. lipnja 1991. Usp. TheTimes, 12. srpnja 1994. 144 Koji su izravni uinci projiciranja sile irom svijeta? "Sada, u godinama poslije hladnog rata, Amerika, jaajui svoj vojni angaman na Srednjem istoku, opet usposta vlja vlast nad carstvom biveg neprijatelja. Sve vee znaenje koje Amerika pripisuje tom podruju moe se vidjeti i u novom stupnju prisnosti s Izraelom".(...) "Angaman amerikih postrojba u Zapadnoj Europi je smanjen. Predsjednik Clinton je od Njemake zatraio preuzimanje tereta zatite srednje Europe od mogue ruske opasnosti". Usp. International Herald Tribune, 4. sijenja 1996. us Predsjednik Ruske Federacije Boris Jeljcin vodio je politiku kakvu su mu diktirale Sjedinjene Amerike Drave, prije svega u privatizaciji golemoga bogatstva ruskih energenata.
143

142

111

>

I hivoi Dtiimi.-cl I UMI

KI.ONOVI

NA ST U l> A J U

Jedino se, kao ploha diskontinuiteta u konvergentnom nizu ame rikih geostratekih ciljeva, Transatlantska zajednica - Ujedinjena Europa istoni mediteranski rub - Bliski istok - kavkaska obala Kaspijskoga jezera, poja vljuje jugoistok Europe. A problem jugoistoka Europe ukljuuje i pi tanje Bosne i Hercegovine i pitanje Kosova, za ije se rjeenje vee meuodnos nekoliko drava: Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedo nije, Albanije i Grke. Logino je stoga da e Sjedinjene Amerike Drave, u predvodnikoj ulozi zajedno s Europskom unijom, prije do stizanja spomenute strateke ciljne crte, osigurati svoju logistiku pozadinu te ne e dopustiti, primjerice, nikakvu ozbiljnu promjenu u Bosni i Hercegovini - protektorat 'tipa Paddv Ashdown' dugo e po trajati. Osim toga, Bosna i Hercegovina je zgodan mostobran za nadzor puteva iz Europe prema Bliskome istoku, Kavkazu i srednjoj Aziji.146 A upravo to gospodarski vrlo bogato podruje, kako je ve znano i naglaeno, za Sjedinjene Amerike Drave i Zapadnu Europu, jest in teres najvie razine. Stoga je vlast nad Bosnom i Hercegovinom najlak e odravati ako se njezino okruje zajedno uveze u jedan paket i dri odvojenim od ostatka ujedinjene Europe sve dotle dok se potpuno ne ponite (unite) politike strukture koje zagovaraju ili bi mogle zago varati nacionalnu samobitnost. Taj bi proces trebao zavriti oko 2014., kada se, poslije 'zatvaranja' Hakoga suda, potpuno operacionalizira po stavka 'jednake krivnje'. Osim injenice da je amerika inicijativa u Bosni i Hercegovini iz devedesetih godina prologa stoljea izravno povezana s poveanjem stupnja sigurnosti u nadzoru procesa, i postojei politiki procesi mo gli bi rezultirati mogunou 'konanog rjeenja' - njezinom podjelom, ali u bitno izmijenjenom okruju od onoga iz 1995. Jedna od potvrda ovoga zakljuka nalazi se u izjavi Richarda Holbrookea, koju je iz ame 147 rikoga tiska prenio talijanski list La tampa. Na pitanje boji li se da e nakon povlaenja NATO-a proi tek jedna pristojna stanka poslije koje e doi do podjele Bosne, Holbrooke je odgovorio: "Da. Bojim se da emo, poslije pristojne stanke, biti svjedoci Anschlussa..." Da Hol-

brooke nije bio usamljen u svojim stajalitima potvruje i Francis Bovi," 8 koji je tvrdio kako Pentagon i State Department ele podijeliti Bosnu i Hercegovinu. On u intervjuu doslovno kae kako se Henrv Kissinger i Richard Holbrooke zalau za podjelu Bosne i Hercegovine. Na primjerima nekih interpretacija Karaoreva (25. oujak 1991.) 1 4 9 i 'londonske salvete s crteom podjele Bosne i Hercegovine' 1 5 0 , mogue je i to povrnim uvidom u politiku pozadinu interpretacija, doi do sigurnog zakljuka o istini da je davni plan zemalja lanica Kontaktne skuptine, bez Njemake, bio podjela Bosne i Hercegovine. Kako se gospodari kaosa uvijek slue inverzijom (n') kako bi stvarne namjere Kontaktne skupine ostale skrivene od javnosti, obavjetajne slube spomenutih zemalja, zbog svojih interesa, iskoristile su pozi ciju hrvatskih oporbenih stranaka, politikih diletanata i namijenjenu ulogu hrvatskog 'neovisnog' tiska, kako bi optube za 'grijeh' budue podjele Bosne i Hercegovine (koristei se nainima specijalnog rata) usmjerile prema hrvatskom dravnom vrhu. Odgovor na pitanje tko zapravo dijeli Bosnu i Hercegovinu odavno je poznat i amerikoj i bri tanskoj politici. 151 Upravo je iz britanskoga Freigen Officea (Ministarstva vanjskih poslova) krenula pria o (podmetnutom) crteu i jelovniku, da bi se medijskom eksploatacijom, izmeu ostaloga, optuilo Hrva tsku za 'apetite' koje 'ima' glede Bosne i Hercegovine i na taj nain prikrilo vlastitu posljednja nakana. 1 5 2 Tako je spomenuta pria stavljena na sva zvona, ali rezonantni maksimum nije postignut samo u Sarajevu Ameriki profesor Frencis Bovle dao je intervju listu Ljiljan, koji je prenio i Vjesnik, 9. listopada 1997. 149 etiri prie o mitu 'podjele Bosne' analitiki i znanstveno obrazloio je prof. dr. Miroslav Tuman u knjizi Vrijeme krivokletnika, u izdanju DETECTE, Zagreb, 2006., str. 157.-190. 150 Usp. Banquet, Guildhall, 6. svibnja 1995. 151 Anglosaksonski gospodari kaosa ve godinama prave nesnosne pritiske na Hrva tsku, praktino je dre pod sankcijama, iivljavaju se nad jednom malom dravom koja je tek izila iz rata i koja je trebala pomo. Hrvatski anglofilski slijepci u takvom po naanju ne vide ni prikriveno nasilnitvo ni oholo ni ciniko imperatorstvo. Virtualno proizvedene kontroverze hrvatske politike prema Bosni i Hercegovini slue im kao izlika za manipuliranje hrvatskim politikim ivotom kako bi Hrvatsku prisilili na neprihva tljiva geopolitika rjeenja. 152 Za svjedoka i medijskog medijatora te ipak prozaine, ali uspjene metode izabran je Paddv Ashdovvn, bivi profesionalni vojnik, komandos, koji je proao obuku za tiho ubijanje, predsjednik britanskih liberalnih demokrata, zastupnik u Donjemu domu britanskoga Parlamenta. Tijekom rata osam je puta boravio u Bosni i Hercegovini, gdje 113
148

Zato, nadzor nad Bosnom i Hercegovinom omoguuje dobar poetni poloaj u borbi za to podruje. Usp. Kommersant Daily, 4. studenoga 1997. 147 Usp. Vjesnik, 31. sijenja 1996: iz stranog tiska. 112

146

Ihivoi I l(iK(.-rl / UMI

KI.ONOVI

NASTUPAJU

i Beogradu, nego i u hrvatskim politikim snagama koje SLI na toj plat formi i uz pomo tih istih mentora zasjeli na vlast (sijeanj 2000.) i krenuli u rashrvaenje Hrvatske. No, uspjenost ostvarenja amerikih geostratekih ciljeva odree na je ne samo stanjem u Bosni i Hercegovi nego i politikom stabilno u Turske. Poslije nestanka ponora Fuldu, odnosno, poslije njemako/ njemakog konsolidiranja, sredinji oslonac amerikih interesa, u kon tekstu spomenutih geostratekih ciljeva, jest Turska (koja, zajedno sa zemljama bive Jugoslavije, ini prva vrata Euroazije), jer se nalazi u voritu gotovo svih pitanja vanih za Sjedinjene Amerike Drave na europskome kontinentu - ukljuujui i NATO, Balkan, Egej, Irak i odnose Ruske Federacije s novonastalim neovisnim dravama i tran zitne puteve za srednjoazijsku naftu i zemni plin. Problemi koji dotiu Tursku i oni na koje utjee Turska jesu: Gorski-Karabah, eenija, Irak, Iran, Cipar, problemi u Egeju, te u Bosni i Hercegovini. Osim toga, Turska neizravno utjee i na grko - albanske odnose, na odnose Atena-Skopje te Rusija - Ukrajina (zbog Krima). No, pitanje naftne politike, koje se protee do Kazahstana (vidi prethodna obrazloenja) i koje ujedinjuje sva spomenuta pitanja, jest pitanje naftovoda - vrijednog 800 milijarda dolara. Upravo su se Sje dinjene Amerike Drave zalagale da taj naftovod ide kroz Tursku. "To je potencijalno jedan od najveih projekata u dananjemu svijetu".153 Nema dvojbe da je zbog toga projekta Zapad uvijek pruao potporu takozvanim 'reformskim snagama' kako bi obvezao Moskvu na 'podno ljivu' vanjsku politiku. Ono ega su se zapadnjaci pribojavali i to bi sprijeilo njihovo 'haraenje' po slaboj Rusiji jest dolazak vlade 'nacio nalnog spasa', odnosno, vlade koja bi jasno zastupala ruske nacionalne interese. Da je tome tako, procijenio je i predvidio Zbignevv Brzezinski jo u prosincu 1995., kada je u Los Angelos Timesu formulirao stajalite o "mo

j'.uem zaokretu k novom obliku osobne diktature" i o tome da bi "auto ritarna i nacionalistika veina u Rusiji mogla forsirati, prvo, reintegra ciju Ukrajine, Azerbejdana i ostalih bivih dijelova Sovjetskog Save za, i drugo, usprotiviti se politici proirenja NATO-a na Istok, te tree, sklopiti pragmatian savez s Iranom ili Kinom". 1 5 4 To se na neki nain i dogodilo kada je na kosovskom presedanu Rusija uzela sebi pravo u vlastitom dvoritu 'rijeiti eeniju', to je na vlast dovelo Vladimira Putina, koji je poeo uvoditi 'red u kui' i uspio, za vrijeme svoga prvo ga mandata, vratiti Rusiju na politiku pozornicu kao jednog od glav nih svjetskih igraa. Zapad je odgovorio 'naputkom Brzenzinski' - pri majui u NATO i u Europsku uniju baltike drave i vojno rjeavajui Afganistan i Irak. Nakon to je u Gruziji dovedena prozapadna vlast, ostala je samo Ukrajine. Dakle, ukrajinska predsjednika izborna kriza (studeni 2004.) samo je logina posljedica plana opkoljavanja Rusije, i ona je morala ui u izravno sueljavanje sa Zapadom. Ono to je sigur no jest to da Ukrajina, poslije izborne krize, vie ne e biti. Njezinu cjelovitost moe jamiti samo Rusija, ali ne i Zapad, no kako je to vie teko mogue, u budunosti nije iskljuena ni njezina podjela (federa lizacija). 155 U tome e sluaju Zapad biti definitivno zaustavljen na ri jeci Dnjestru i na Crnomorsko-odeskome primorju. Odatle usklaeno pozivanje predstavnika EU-a Javiera Solane i glavnog tajnika NATO-a Jaapa de Hoop Scheffera na ouvanje jedinstva i cjelovitosti Ukrajine. Geopolitika ui da naelu irenja jednom mora doi kraj i tu je injenicu povijest davno potvrdila. Gospodari kaosa ne samo to to ne uvaavaju nego i zaboravljaju da kod 'uvlaenja' ili 'povlaenja' uruavanje sustava zna biti dramatinije i razornije od onoga kad se iri.

je davao snanu potporu srpskoj agresiji i iao ak tako daleko daje nijekao postojanje srpskih koncentracijskih logora, s tisuama zatoenih Hrvata i Muslimana-Bonjaka, da bi na kraju bio imenovan visokim povjerenikom za Bosnu i Hercegovinu(!?). 153 To je rekao Richard Holbrook poslije sastanka Zajednikog odbora Sjedinjenih Amerikih Drava i Turske, 31. oujka 1995., u Washingtonu. O spomenutome projektu postoji zanimljiv lanak u asopisu TheEconomist, iz oujka 1995. 114

Zagovornik brzog proirenja NATO-a, Zbignievv Brzezinski, napisao je u asopi su Foreign Affairs (sijeanj/veljaa 1995.) da "...proirenje NATO-a ne treba biti potaknu to uzvitlavanjem proturuske histerije, to bi na kraju moglo postati samoispunjavajuim proroanstvom". 155 Ruskofonska podruja na jugu i istoku Ukrajine zaprijetila su odcjepljenjem i objavila da e provesti referendum o osamostaljenju, ako "nezakoniti predsjednik" (Vik tor Juenko) preuzme vlast. 115

154

Dtivor

Dtmui.-rl

/ II.I

KI.ONOVI

NA ST U I'AJ U

Vode li geopolitike konstante i izvorita moi, nadzirani neredi i upravljane krize, geopolitiki kaos i 'apsolutni dogaaji', nevidljivi ne prijatelj i upravljaka naela prema 'kraju povijesti? Na poetku 21. stoljea doista treba postaviti isto pitanje koje je neko postavio pro rok Jeremija: "A vi, moete li initi dobro, navikli da zlo inite"? 1 5 6 Je li zapadna civilizacija, na elu sa Sjedinjenim Amerikim Dravama, ispu nila mjeru zla? Je li dola do onoga stupnja s kojega se vie nije mo gue vratiti, odnosno, kada vie nije mogue zaustaviti silu zla koja e biti istinska katastrofa i za pojedince i za narode? Hoe li zlo kao sud bina udariti sve stanovnike zemlje i hoe li zahvatiti cijelu zemlju? Hoe li se ponovno ispuniti rijei proroka Jeremije, ovoga puta ne prema Jeruzalemu nego prema cijelome zapadnome svijetu? Je li na pomolu ponavljanje Jeremijina upozorenja o katastrofinosti: "Proite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, traite po njegovim trgovima, pa ako naete ijednog ovjeka koji ini pravo i trai istinu, oprostit u ovom gradu - rije je Jahvina. 1 5 7 Ako je zlo zbilja zahvatilo sve slojeve naroda i proirilo se u sve institucije, onda se, kako pie Bozo Luji, ne moe oekivati nita drugo nego da se zlo pretvori u sudbinu koja e se sa svim svojim strahotama sruiti na zemlju. 158 Ako problem promatramo iz drugog kuta lako se moe uoiti da 'hijerarhija urotnika", imajui ispred sebe najmoniju velesilu svijeta, diplomacijom prijevare i irokom lepezom asimetrinog nastupanja te juriom na vrjednote, u rukama dri najrazornije oruje 21. stoljea, kojim je kadra proizvesti kaos planetarnih razmjera. Ima li ipak nade da se ne ponove Jeremijina proroanstva? Moglo bi biti, ako na svjetsku pozornicu stupi nova - humanizirana geopolitika. Ona, ta humanizirana geopolitika, trebala bi biti vektor prostornog i drutvenog ekumenizma, misaona snaga koja bi obuhvatila i pomirila

'vanjskog i unutarnjeg' neprijatelja te bila nuna pretpostavka za pobjedu civilizacije nad novim poganstvom i novim barbarstvom. Shvaena kao ekumena, nova bi geopolitika u svom znaenju morala biti svemirska protenost ovjeka i naroda, a istodobno pripadati svijetu, zemlji i sveopem bitku. Ona ne bi smjela biti ta koja jaa znanje, nego ta koja osnauje pred iskuenjima ivota i perspektivom nasilja i smrti. Takva bi geopolitika bila sredite u kojemu bi se ublaavale sve proturjeno sti, suparnitva i napetosti. Ako su, kako to lijepo i umno napisa Fernando Pessoa, svi narodi i sve nacije misteriji i ako je svaka od njih ujedno i cijeli svijet, onda bi nova geopolitika u svojoj ekumenistikoj protenosti imala zadau tumaiti znakove tih misterija i prenositi glas da je raznolikost i bogatstvo etniteta zaokrueni Boji naum. Postoji li uzvienija zadaa od ove!?

Jr, 13,23, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1155. Jr, 5,1, Jeruzalemska Biblija, isti, st. 1145. 158 Jeremija to upravo tako i opisuje: 23Gledam zemlju: pusta je, evo, i prazna, nebesa: svjetlost im iezla. 24Gledam brda: gle, tresu se, a svi su humci uzdrmani, 25Gledam; evo 26 ovjeka nema, ptice nebeske sve su odletjele. Gledam: plodno polje, evo, opustje: sve gradove razori Jahve estinom gnjeva svojega. (Jr 4, 23-26), Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1144.
157

156

116

117

DRUGO POGLAVLJE

RAT GOSPODARA KAOSA PROTIV VRJEDNOTA

Tko je danas, na poetku 2 1 . stoljea, najjai meu est milijarda i tristo milijuna ljudi? Tko je taj s kojim se milijuni djece i mladih irom svijeta ele poistovjetiti? Tko je taj koji je postao 'djeaki san' mnogih koji ive u virtualnom svijetu elektronskih medija i raunalnih igara? Najjai nije onaj tko pomogne drugome, tko iskae ljubav prema blinjemu i domovini, tko podnese rtvu za boljitak ovjeka i naroda, ne, nije taj. Najjai meu est milijarda i tristo milijuna ljudi jest onaj tko glave suparnika pretvara u 'mljeveno meso'. C. C. je, kako kau japanski mediji, najjai meu zemljanima na poetku treega tisuljea, jer u najkraem vremenu i na najokrutniji nain moe poskidati najvi e ljudskih glava. Mnogi se stoga pitaju - kakav je to svijet dananjice? Nekada je, kau, put do zvijezda vodio preko trnja, a danas se do cilja stie preko leeva. Kamo e stii civilizacija nasilja, koja na televizijskim zaslonima nudi mladim naratajima vie okrutnih ubojstava nego to ih vide svi strunjaci za oevid zajedno? Moramo se zapitati, kao to to ini Anelko Kaunko: Tko je izumitelj djeje videoigre u kojoj se za 1 ubojstvo policajca dobiva deset, a trudnice pedeset bodova? Tko je taj koji eli ovjeka toliko srozati da potpuno izgubi svoju ovjenost? Tko je taj, ili tko su ti, koji ovjeka u stanju srozanosti ostavlja da se mui, da ivi korumpiranost uma, morala i tjelesnosti, da postane pohlepan kako ne bi mogao biti on sam, ono to jest - ovjek?

26.

Usp. Anelko Kaunko, Saitama - sjaj i tama, Hrvatski vojnik, 22. rujna 2006., str.

119

Milim

/ 'niiid.ii I UMI

Kl.ONOVI

NA ST U l'AJU

Moe li ovjek izii iz srozanoga stanja? Moe li ovjek pronai pm, a i puteljak bi dobro doao, da svlada ispremijeanost i inverziju vrjed nota? Moe li se ovjek u vremenima bez smjera, mjere i sredita oslo boditi vrtoglavice i teturanja, brige, melankolije i strepnje, slabosti i loe savjesti, samozavaravanja, malodunosti i, naposljetku, nasilja? Moe li ovjek, na poetku 21. stoljea, otkriti podrijetlo loeg osjeaja koji ga je obuzeo? Hoe li ovjek i dalje pristajati na ono to sada vidi - da je od poetka bilo tako i da tako i dalje mora biti? Hoe li ovjek nastaviti mirno promatrati kako njega, njegovu obitelj, njegovu domo vinu i vjeru njegovih otaca nemilosrdno rastau upravljanim krizama, nadziranim neredima i hazardnim slijedom dogaaja? Hoe li i dalje pristajati biti izbaen iz sredita ivota i nastaviti ivljenje u pukom dogaanju, bez temelja, cilja i smisla? Mnoga od ovih pitanja, barem za sada, ostaju bez odgovora. Dok se na njih ne pokua odgovoriti, ovjeanstvo u cjelini, a mnogi narodi pojedinano, sve e vie osjeati teke posljedice 'novoga svjetskoga poretka'. Tvorci koji iza toga poretka stoje glavno naelo svoga rada, takorei svoje evanelje i prirunik, iskuali su devedesetih godina prologa stoljea na prostorima bive Jugoslavije. Taj relativno mali prostor nije odabran sluajno. On je gospodarima kaosa posluio za upri lienje pokusa kako bi se ispitalo ponaanje pripadnika triju monotei stikih vjera u ekstremnim uvjetima rata 'svih protiv svih'. Poslije takvog oblika rata politiko-povijesnom i medijskom inverzijom uspjela se stvoriti virtualna slika - da su svi njegovi sudionici zloinci i da pobjed nika naprosto nema i ne moe biti. 'Hijerarhijski urotnici', koji su ovu upravljanu krizu osmislili i vodili, jer o njima je rije, sebe dre pobjed nikom. Oni se tako i ponaaju. Sjedei u udobnim bruxelleskim na slonjaima i uz pomo haakih presuda piu lanu i izokrenutu po vijest 'zapadnog Balkana'. Reklo bi se, versaillske tvorevine ne nestaju tako lako. Dobro su na svojoj koi Hrvati osjetili i osobno se osvjedoili u subverzivnost, amoralnost, i beutnost novih (starih) gospodara kaosa od nosno tvoritelja 'novoga svjetskoga poretka'. Ovdje se ne misli samo na razna krivokletstva, podmetanja, irenja lai, na mobiliziranje takozva nog meunarodnog javnog miljenja protiv jednog katolikog naroda, nego na duhovni i bioloki, gospodarski i politiki genocid koji je poi120

nila 'hijerarhija urotnika' tako to se 'pametnim' i kasetnim aviobombama, krstareim raketama te projektilima s osiromaenim uranom svom estinom i raspoloivom moi obruila na narode od Kosova do Iraka i Afganistana, a sutra su to planski isplanirali uiniti i narodima Sirije i Irana, i tako redom... Sve u namjeri da unite sve to im se ne pokori. 'Hijerarhijskim urotnicima' upravljane su krize i nadzirani neredi samo slijed u njihovoj sotonskoj raboti. Sva moderna europska gesla sklepali su oni. Njihov je izum i sloboda bez slobode, i bratstvo i jed nakost, i demokracija, i trajkovi, i socijalizam, i ateizam, i tolerancija svih vjera, i pacifizam, i raznovrsne revolucije, i kapitalizam, i komuni zam, i liberalizam i globalizam, i terorizam. Svi ti 'izmi' jesu zamisao i djelo urotnike hijerarhije. Njima se nastojalo i nastoji Krista poniziti, Krista ponititi i na Kristovo prijestolje postaviti svoga "mesiju". To je urota protiv Boga i ovjeka i slui samo jednom cilju - zatrijeti kran stvo i kranska naela i vrjednote, u teoriji i praksi. Pisci 20. stoljea, i ne samo oni, kako to napisa Nikola Mate Roi, na bezbroj su naina obraivali lik Isusa iz Nazareta, smjetali ga i premjetali u bezbroj novovjekih situacija i okruenja, veliali ga kao nedostini ideal ili se pak, u navodnoj stvaralakoj slobodi, poigravali njegovom osobom, oduzimali mu boansku dimenziju, pretvarali ga u postojei ili nepostojei povijesni lik proroka, zanesenjaka, neshvae nog idealista, uzaludnog stradalnika, oenjenog idovskog cinika, a najee u onoga koji je izdan i zlouporabljen od vlastite crkve. Neki ma je, pie dalje pater Nikola, posluio upravo kao oruje u silovitom napadu na Crkvu koja je po njima klerikalna, vlastodrna, astohlepna i srebroljubiva. U pretenzijama da ga osuvremene, umijeali su ga u novovjeka drutva, politika, etika i svjetonazorna zbivanja da bude nositelj kritike misli i djela, osporavatelj i revolucionar, ideolog so cijalistikog proletarijata i politiki nadahnitelj teologije osloboenja; da bude stiliziran u 'prvog pravog mukarca', androgeni lik po ukusu i mjerilima feministikog pisma i feministike 'teologije'. Isusa su po dvrgnuli psihoanalitikom tretmanu, svrstali ga u hipijevce, proglasili ga evaneoskim Spartakom koji ustaje protiv bogataa, doveli ga pred strana sudita Inkvizicije, oenili ga Marijom Magdalenom, zanijekali da je umro na kriu i potom uskrsnuo, dovodili ga i odvodili u Egipat, Indiju i Kamir, proglasili ga Arijevcem, otkrili mu krvno potomstvo 121

>

/ l u n i ) / )iiiini. il 1 UMI

K I.O N O V I

N A ST U l ' A J U

koje traje sve do danas, nazvali ga 'nezakonitim djetetom' rimskog voj nika Pantherema, pokuali demitologizirati njegov lik i njegovo uenje, u povijesno-kritikom duhu tragali za 'istim Isusom' osloboenim od kasnijih dogmatskih nadgradnja, zatoili ga u strogu esensku zajedni cu Kumrana, proglasili da je sam smislio i ostvario svoju "Pashalnu urotu", pripisivali mu homoseksualnu vezu s ljubljenim uenikom' i jo toga nedostojnog, blasfemnog, bogohulnog. 2 Kako poslije ovoga opisa ne postaviti pitanje: Zato je ova nesusta vna sustavnost, ili, kako to napisa Nikola Mate Roi, blasfemni nasr taj na svetost jedne religije, vjere i Crkve, toliko vana 'hijerarhijskim urotnicima? Njima je to iznimno vano upravo zato to im je znano da ako ne srue Krista Spasitelja i Otkupitelja i njegovu Crkvu njihov plan postaje neostvariv. Unato tome ili upravo zbog toga, oni nemaju nakanu odustati. Cjeloviti plan 'hijerarhije urotnika' protiv ovjeanstva jest gospo darsko te moralno i duhovno porobljavanje. To je stoerna gravita cijska toka njihovih planova. Prije vie od dvije tisue godine gospoda ri kaosa zamislili su da e oni i njihovi potomci vladati svijetom u neo pisivoj raskoi, s mnotvom sluga i slukinja koji e ih sluiti. Moda je to bio luaki san bijedna i siromana ovjeka, koji se u snu naslai vao onim to u javi nije mogao imati. Ali, san, to je vrijeme vie odmicalo, postade javom. Drskou i bezobzirnou, gospodari kaosa prvo su tijekom Srednjega vijeka, prebijajui zlato, uzeli bankarstvo u svoje ruke, a potom s tom moi u zapadnoj Europi postali vladari iz sjene. I, kota europske, a time i svjetske inverzne povijesti poeo se okretati i ubrzavati. Posao je cvjetao. Pozajmljivan je novac vladama, poticani su ratovi, spletkama i revolucijama razarane su nacionalne vrjednote i velikani, podrivane kranske strukture i ustoliavani bezbonici, a kranstvo proglaavano 'neznanstvenom' vjerom, dok nije dosegnuta sadanja politika, gospodarska i kulturna mo. Stavljena je koprena svim kranskim narodima, onima na Istoku, ali i onima na Zapadu, ukljuujui i Latinsku Ameriku. U 21. stoljeu, po njihovim izrauni-

ma i nadanjima, slijedi posljednji udarac kranstvu i Kristovoj Crkvi te konano ustolienje 'novoga svjetskoga poretka'. Taj poredak, pre ma njihovoj zamisli, bit e sloaj amerikoga kapitalizma i boljeviko ga bezbotva. Iznenaenja ne bi trebalo biti, jer je sve ve isprobano, samo treba zagrijati epruvetu i vrsta kapitalistiko-boljevika legura je tu. Lai za tu leguru iskovao je militantni liberalizam. Zapreka, dak le, za kraljevstvo 'hijerarhije urotnika' vie nema, tj. za ustolienje toga kraljevstva - u ime 'spasenja ovjeanstva i jamstva mira'. Njihov neskriveni optimizam nije bez temelja. Rezultati to zorno pokazuju. A oni su impresivni. to su sve 'hijerarhijski urotnici' do sada postigli? Prvo su potpalili dva svjetska rata, a onda su sebe pro glasili strunjacima za organiziranje mira, prvo u Ligi naroda, a zatim u Ujedinjenim narodima. Poslije Drugoga svjetskoga rata potajno su gla vnom ideolokom suparniku izruili atomsku bombu, bogatili se na naoruanju i drali ovjeanstvo u strahu od nuklearnog rata. Kada su sami sruili Berlinski zid, onda su, pomou operatora krize, koje su sami stvorili, posijali strah od terorizma. U ime 'osiguranja mira' otpi sali su i proskribirali svaki nacionalni osjeaj i interes, proglasili ih tetnima, ograniili i gotovo ponitili suverenost, stvorili Europsku uniju i tako, na poetku treega tisuljea, priskrbili uvjete da diljem Puta svile reorganiziraju druge narode i drave. Je li mo 'hijerarhije urotnika' uistinu tolika da joj se nije mogue suprotstaviti? Odgovor na to pitanje neka bude pria koja je u pre dveerje Prvoga svjetskoga rata ispriana na stranicama Hrvatske strae. Evo te prie! U bitci kod Sempacha (1386.) doviknu junaki Antun ze Porte svojim suborcima: "Udarite po koplju!" Posluae oni taj savjet te zaas bude razmrskana sva sila koplja; bila su naime iznutra uplja. Polomljeno koplje nadoknadi neprijatelj brzo novim, pa tako ipak na nese dosta tete hrabrim vicarskim borcima. Velika se bitka bije i danas. Neprijatelj i na nas navaljuje kopljem, u ime moderne 'znano sti', liberalizma', 'naprednjatva'. Tako se mnogi, ve na sam pogled na to 'strahovito oruje', bez borbe predadoe neprijatelju. Da su nesret nici samo malko pokucali po tome 'oruju', odmah bi se osvjedoili da je uplje i da nipoto nije tako strahovito kako se na prvi pogled priinjava. Neprijatelju se ipak mora priznati da s takvom bukom i vanjskom 123

2 Usp. Nikola Mate Roi, Zavjeraprotiv Krista, Obnovljeni ivot, asopis za filozo fiju i religijske znanosti, 1, Zagreb, 2006., str. 105. - 1 2 1 .

122

/),-,

Ihmui.-rt

lif.i>

Kl.ONOVl

NASl'UI'AJU

sigurnou zna nastupiti te je i svojim upljim orujem ve mnoj;o tete poinio u naim redovima. Zato kanimo malko pokucati po ne prijatelj skom oruju, da svatko vidi, kako su uplja, ne bi li se osokolili za to odvaniji otpor. 3 I, kao to je autor Fraze i njezinih robova daleke 1913. imao smjelosti pokucati kako bi otkrio upljine na oruju ondanjih gospodara kaosa, u ovome poglavlju to e se pokuati uiniti na slian nain, kako bi se pokazalo da nada ne umire posljednja.

je posljedica svemoi. A svemo je, pie Tocqueville, sama po sebi rdava i opasna. Odbojnost prema Sjedinjenim Amerikim Dravama, koja na cijelome svijetu ubrzano raste, nije samo odraz krajnje slobode kojom ta zemlja nastupa, nego i odraz projekcije arogancije i tiranije koju ta zemlja odailje na sve strane svijeta. Dravu i naciju tzv. novoga Rima ili nove Atlantide grade 'hije rarhijski urotnici' po svojim zamislima i tenjama jo od 15. stoljea, odmah poslije otkria novoga kontinenta. Engleska, odakle je krenula dekristanizacija kranske Europe, nije bila pogodna za konano ostva renje planiranoga svjetskoga carstva, u prvome redu zbog njezine teri torijalne skuenosti, ali i ogranienosti ljudskoga potencijala. Gran diozni projekt o svjetskoj nad-vladi kroz vie je narataja i vie stoljea zahtijevao ispunjenje poetnoga uvjeta - stvaranje nove drave i nove nacije. Trebalo je, dakle, stvoriti 'novi Rim' ili 'novu Atlantidu', koj/ia bi imao/la svu grandioznost staroga propaloga Rima ili stare potonule Atlantide. Morala je to biti drava koja e proklamirati apsolutnu slobodu, slo bodu od svega, a napose od grijeha i Boga, slobodu koja ovjeku daje nekakvo pravo raditi to god mu se prohtije, bez ikakve odgovornosti prema ikome, osim prema samome sebi. Trebalo je stvoriti novu na ciju, do tada nepostojeu, jer novi svjetski poredak bez nove nacije ne bi bio mogu. Ta se nova nacija gradila od ljudi iz cijeloga svijeta, a njome je tajno upravljala odabrana i povlatena manjina. Tako su stvo rene nova drava i nova nacija, u kojima se ni pojedinac ni skupina, ako trpe nepravdu, nemaju kome obratiti. Obratiti se javnom miljenju nije mogue, jer njega kreira mona manjina i njime oblikuje um vei ne. Zakonodavnome tijelu takoer nije mogue, jer ono, toboe, za stupa veinu i slijepo joj se pokorava. Ni izvrnoj vlasti nije mogue, budui da tu vlast, navodno, imenuje veina, iako joj ta veina, zapra vo, slui kao pasivno orue. Obratiti se vojsci ponajmanje je mogue, jer vojska nije nita drugo nego veina pod orujem. Utoite nije ni porota, jer ona predstavlja veinu opskrbljenu pravom izricati presu de. Stvoren je idealan sustav u kojemu se ovjek mora pokoravati, unato nepravinim ili nerazumnim mjerama koje ga pogaaju, a uvjeren je da ivi u najdemokratskijoj dravi na svijetu. Koje li ironije!
125

1. Utopija nove Atlantide

Uvijek su postojala umorna, duha liena i malaksala vremena koja su se igrala snom o vjenom miru. 4 Ova dananja, na poetku 21. stoljea, poslije pada Berlinskoga zida i Hladnoga rata, jesu vremena u kojima se gospodari kaosa igraju, ne vjenog nego 'vrueg mira'. A on, tj. 'vrui mir', samo je eufemizam za preuzimanje vlasti nad stratekim bogatstvima diljem svijeta, preteito asimetrinim oblikom rata. U gla vnoj ulozi jesu Sjedinjene Amerike Drave, tonije reeno, 'hijerarhijski urotnici', koji u rukama vrsto dre mo te zemlje. Ta velesila i svjetski policajac, obeana zemlja i luonoa 'slobode i demokracije', olienje moi, ak svemoi - njihova je snaga. Proces, od kraja Prvoga svjetsko ga rata, kada su Sjedinjene Amerike Drave izile na svjetsku pozor nicu, do zavretka Hladnoga rata, kada su stekle status dominirajue sile, kojim bi konano trebao biti modeliran svijet budunosti, nezau stavljivo ide dalje. Preoblikovanje svijeta u svrhu uspostavljanja 'no voga svjetskoga poretka' nema zapreka pa se zato i ne zaustavlja. Novi Rim ili Nova Atlantida, kako se od straha tepa toj svemonoj 'novoj zemlji i novome nebu', raste na ruevinama 'staroga svijeta i staroga neba', briui sve pred sobom. Tektonskog slijeganja nema. Sve je pod nepoznanicom jedne velike ali neizvjesne budunosti. Neizvjesnost

Usp. V. P. Hrvatska straa, asopis namijenjen Filozofiji i drugim znanostima, broj 2.-3., Rijeka, 1913., str. 126. 4 Misao Von Treitschkea, Usp. Historija politikih doktrina, Nerkez Smailagi, Na prijed, Zagreb, 1970., str. 359. 124

/ l i m u / ln/11,1,17 / U M I

Kl.tINOVI

N A S 'I' II I 1 A | U

Ameriki eksperiment 'hijerarhije urotnika', u kojemu su ljudi razlici tih nacionalnosti i rasa postali jedna nova instant nacija, nastoji sr proiriti i izvan Sjedinjenih Amerikih Drava, tj. nastoji se stvoriti jedna globalna nacija. To se ini spregom masovne kulture i medijske agresije, koja uvijek prethodi politikoj agresiji iza koje nastupa dolar. Vidljiva agresija, znana kao rat i vojna okupacija, poslije njega izostaje, ako kulturno-medijsko-politiko nastupanje ostvari poeljan ciljani rezultat. Uspjenost maskulturne, medijske i dolarske agresije5 krije se u injenici da djeluje zaogrnuta u plat demokracije i ljudskih prava te da njezine brojne rtve dragovoljno postaju robovima koji sami sebi stavljaju okove. Stvaranje 'novoga Rima' ili 'nove Atlantide' u obliku Sjedinjenih Amerikih Drava defacto je otpoelo osnivanjem 13 kolonija u Sjever noj Americi i njihovim formalnim osamostaljenjem 1776. godine. Od tada, preuzimajui ono to je Velika Britanija uspjela ostvariti samo djelomino, nova se svjetska sila, pod dirigentskom palicom hije rarhijskih urotnika, stvara postupno, irei svoju mo do statusa jedi ne svjetske velesile. Sve je to bio samo proces koji se kroz dvjesto pedeset godina odvijao prema dijabolikom planu. A on, taj plan, te meljio se na inverziji i svojevoljnom tumaenju Knjige proroka Da nijela i Knjige Otkrivenja.

'Proroanske' zasade 'nove zemlje i novog neba' esto se manipuliralo Knjigom Otkrivenja, poglavito u kasnom sre dnjem vijeku i u razdoblju renesanse, kako to u svome djelu Apokalipsa pie Stipe Juri. Obilno koristei Ivanovo Otkrivenje i neke apokaliptine ideje, 'proroci' iz tih vremena eznuli su za jednom viom duho vnom razinom obnove svijeta. Na osobit nain njihove su milenaristike ideje 6 dobile na vanosti u vrijeme i poslije otkria Amerike. Na novootkriveni svijet, pod utjecajem utopijske ideologije, ija je jezgra milenarizam to gaje oblikovaoJoakim de Fiore 7 , odjednom, ne sluaj no, poelo se gledati kao na novu obeanu zemlju, odnosno, kao na mogue ostvarenje obeanja 'novog neba i nove zemlje'.8

5 Ameriku dolarsku agresiju Marko Francikovi opisuje ovako: "Putem naizgled sporednih stvari kao to su banke i burze, oni koji su njima upravljali odluili su koja e drava propasti a koja opstati. Da su panjolci bili malo uspjeniji u financijskim poslo vima nikada se ne bi upleli u pogubni ekonomski model i pali u duniku polaganu smrt. Da su znali uvati svoje bogatstvo ne bi postali sirotinja koja moli okolo za novac od onih istih koji su im ga izvukli. Ima tu i Boanske pravednosti koja je kaznila one koji su pod maskom kranstva, i u ime Kristovo, pljakali i nanosili nepravdu drugim narodima. Narodima koji su bili slabiji i na niem stupnju razvitka tako da ih je lako bilo orobiti. Providnost je dala da kranstvo ostane i uhvati korijene u Novom Svijetu, a oni koji su u to ime otimali kanjeni su vlastitom propau. Pobijedio ih je i unitio napre dniji lopov, onaj koji je bio u direktnom, svojom voljom eljnom odnosu sa Sotonom." Usp. Marko Francikovi, Hrvatska knjiga opstanka, Zlatno pero, sijeanj 2004.

6 Milenarizam (lat. mille) ili hilijazam (gr. -^eeeUn - jedna tisua), nauk o skora njemu Kristovu tisugodinjem kraljevstvu na zemlji, u obnovljenom Jeruzalemu. Milenarizam je, dakle, vjerovanje da e Krist na kraju vremena doi na zemlju u cijelome svome sjaju i slavi, sabrati zajedno dobre te, poto potpuno uniti zle i sve neprijateljske sile, uspostaviti svoje kraljevstvo za uivanje najviih duhovnih i materijalnih blagoslo va, u kojemu e sveti, zajedno sa svojim Kraljem, vladati. To e slavno Kraljevstvo Krista i svetih na zemlji trajati tisuu godina. Usp. Stipe Juri, isto, str. 233. 7 Joakim de Fiore (12. stoljee), je kalabrijski monah i zaetnik sustava univerzalne povijesti Crkve. Svoje milenaristike ideje Joakim de Fiore prvo je iznio u komentaru Knjige Otkrivenja, na kojemu je radio gotovo petnaest godina, nakon to mu je papa Lucijan II. dao ovlatenje za taj komentar, te, neto kasnije, papa Urban III. U traktatu Deultimus tribulationibus, sastavljenom vjerojatno 1196/97., nanovo je preuzeo egzegezu (tumaenje biblijskih tekstova, nap. aut.) posljednjih poglavlja (11-12) Knjige proroka Daniela, koju je bio priredio u Opus Concordie kako bi objasnio odvijanje sukoba prave Crkve izabranih s kraljevstvom Sotone u posljednjim vremenima, sadanjim i buduim. Traktat s jedne strane razvija dijalektiku nevolja i patnja karakteristinih za tradicional no 'esto razdoblje' povijesti svijeta, te s druge strane poinaka koji e biti obiljeje posljednjega 'sedmoga razdoblja' povijesti svijeta i tumai je kroz razdoblje Crkve od dolaska Isusova sve do Njegove paruzije (tj. ponovnoga dolaska na svretku svijeta, (nap. aut.). Usp. Stipe Juri, isto, str. 272. 8 Zanos milenaristikim idejama nije mimoiao ni sveenstvo Katolike crkve. Neki su u 16. stoljeu, kao, primjerice, meksiki franjevac Montolinia, zatim isusovac Andreas de Oviedo i dr., ili tako daleko da su evangelizaciju novoga svijeta drali apokaliptikom borbom protiv avla, gospodara i uitelja Indijanaca. To je dovelo dotle da su neki propovjednici u sljedeemu stoljeu, slijedei model poganskoga Rima, koji je postao sreditem kranstva, proglasili Meksiko, staru prijestolnicu azteke idolatrije, novim sreditem kranstva, odnosno novim Rimom ili novim Jeruzalemom. Odmah su p o t o m enu iz Otk 12 poistovjetili s Guadalupskom Gospom, koja je pobijedila Zmaja i apokaliptiku Zvijer, a iji se obrisi, kako su tvrdili, mogu otkriti na crtama to oznaavaju jezera i rijeke na zemljopisnim kartama Meksika. Usp. Stipe Juri, isto, str. 177.

126

127

>

/ > ( i n i ! / >IM|I.V| / IISIP

K I.O N O V I

N A S T U P A J U

I sam otkrivatelj nove zemlje, Kristofor Kolumbo, sebe je drao mesijanskim glasnikom razdoblja Duha Svetoga." Noen apokaliplinim zanosom i pod utjecajem politike propagande mesijanskog ka raktera u korist krune, Kolumbo je tako novootkrivenom otoku naj prije dao ime puno religioznog simbolizma - Trinidad, da bi onda jo nadodao pridjevke 'Sveti otok' i 'Otok od milosti'. Prije nego to je pretpostavio da bi to mogao biti novi kontinent, Kolumbo je obznanio da ga je sam Bog izabrao kao glasnika da navijesti otkrie nove zemlje, gdje bi, negdje daleko u njezinoj nutrini, na nepristupanu mjestu, mogao biti smjeten edenski vrt. 10 Kolumbova novootkrivena zemlja, za 'hijerarhijske urotnike' onoga vremena, okupljene u reformaciji i oko nje, bila je idealan prostor na kojemu e oni, po svojoj zamisli i planu, izgraditi 'novu zemlju s no vim nebom', drukiju od 'stare zemlje i staroga neba', kakva je, po njiho vome miljenju, bila tadanja kranska Europa. Brojni protestantski komentari Knjige Otkrivenja to su se pojavili u doba i poslije reformacije bili su zadojeni antikatolikim duhom i antipapinstvom i sluili su za razraunavanje i diskreditiranje protivnika, a ne za znanstveno i(ili) teoloko tumaenje njezina teksta i slika. Dakle, brojni reformacijski osvrti na novozavjetnu Apokalipsu protestantima, a poglavito luteranima, pribavili su podlogu da inverznim pristupom cijelu po vijest Crkve poistovjete s Babilonom, a rimske pape s Antikristom. 1 1 Nakon to je Anglikanska crkva oiena od katolicizma i nakon to su anglikanski kolonisti u 16. stoljeu prenijeli i proirili na ameriko tlo ideju o Engleskoj kao izabranoj naciji, mit o Americi kao 'novoj obeanoj zemlji' poeo je ve tada dobivati svoje obrise. Primjenjujui model izlaska iz egipatskog ropstva i koristei se novozavjetnom Apo kalipsom, engleski raskatolieni krani sebe su prikazivali crkvom to pred Zmajem bjei u pustinju, u svoje sklonite, dok su svoje nase-

obi ne u Americi drali predstraom kraljevstva koje e Krist usposta vili sa svojim drugim dolaskom. Moe se ustvrditi da su pripadnici te nove nacije od samoga poetka o sebi stvarali mit po kojemu oni nisu bili ni manje ni vie nego izabrani narod, ije je poslanje pokoriti 'staru zemlju' i unititi 'staro nebo'. Ameriki mit o zemlji 'uzorne demokra cije i slobode', koja ima poslanje te uzviene vrjednote milom ili silom nametnuti ostalim narodima svijeta, see, dakle, na sam poetak 17. stoljea. Nisu samo anglikanskim light kranima amerika prostranstva postala kamen temeljac na kojemu e oni graditi 'novo nebo i novu zemlju', nego su ona to bila i idovskome mesijanizmu i milenarizmu. Amerika bi, prema tome gleditu, imala biti zemlja domain za deset izraelskih plemena to su nestala u vrijeme asirske deportacije i iz gnanstva 722/21. pr. Kr. Iz spekulacije o Americi kao novoj zemlji kanaanskoj razvile su se dvije teorije. Prva je polazila od toga da su ameriki Indijanci potomci upravo tih izgubljenih idovskih plemena, a druga da ti isti izgubljeni Izraelci ive skriveno meu Indijancima. 12 Dakle, od samih poetaka naseljavanja Ameriku prati namjerno i planski stvorene priine o novom Jeruzalemu, te o Americi kao od Boga izabranoj zemlji pa, prema tome ona ima poslanje biti putokaz ostalim narodima svijeta. Ova omiljena ideja vodilja anglikanskih i ido vskih sljedbenika milenarizma iz dana u dan pridobivala je sve vie sljedbenika, i njezina je popularnost ubrzano rasla. Upornim i sustav nim radom aktivista u raznim apokaliptino-mesijanskim zajednicama i pokretima te uz pomo njihove usmene i pisane propagande, koju su uvelike proirili diljem amerikoga kontinenta, taje ideja u 19. stoljeu dosegnula vrhunac u onostranosti. Naime, tada su se mesijansko-milenaristike i domoljubne ideje stopile u pravu pravcatu ideologiju prema kojoj je Amerika uistinu avangarda, spasitelj ovjeanstva, zemlja koju je sam Bog odabrao da spasi ostatak svijeta od lutanja po pustinja ma 'nedemokracije'. Tako je portugalski maran Antionio de Montezions (16. st.) tvrdio kako je u Andama Kolumbije i Perua, navodno, otkrio te skrivene Izraelce. Ubrzo poslije njegovo ga povratka u Amsterdam, rabin Manuel Dias Soeiro (prva polovica 17. st.), koji je uzeo ime Menasseh ben Izrael, uvrstio je njegova prianja u poznati mesijanski tekst Nada Izraela (1648.), koji je u sljedeim godinama objavljen na mnogim jezicima. To 'otkrie' amerikih Izraelaca bio je za njega proroanski navjetaj povratka u Jeruzalem svih raseljenih i izgubljenih Zidova. Usp. Stipejuri, isto, str. 277. 129
12

Usp. Stipejuri, isto, str. 276. U jednom je pismu ak napisao da su novo nebo i nova zemlja koje je on otkrio i vidio, "nuevo cielo y tierra", oni to ih spominje na Gospodin u Ivanovoj apokalipsi (21,1) nakon to su bili objavljeni preko proroka Izaije". Usp. Stipejuri, isto, str. 276. 11 Stotine komentara Knjige Otkrivenja objelodanjeno je poslije Luthera, samo u 16. i 17. stoljeu. J. Wittreich, primjerice, donosi popis od 289 obrada Ivanove Apokali pse. Naravno, nije to sve stoje objelodanjeno izmeu 1501. i 1601. Komentaromanija se nastavila i tijekom iduega stoljea, pa je tako izmeu 1602. i 1701. nastalo ak 725 njezinih tumaenja. Usp. Stipejuri, isto, str. 217.
10

128

>

/ > m m / Vimi/r/ / UMI

KI.DNOVI

N A S I U I1 A | U

Openito se, kako to pie Stipe Juri, moe kazati da su se prote stantski propovjednici svih denominacija obilno koristili novozavjet nom apokalipsom u vrijeme graanskoga rata i borbe za ujedinjenje amerikih drava. Mnogi su tu borbu za ouvanje saveza zvali svetim ratom. Osobito su protestanti amerikoga Sjevera uvelike rabili apokaliptiku retoriku kako bi borbu za ujedinjenje prikazivali kao svelinju. Neki su ili ak tako daleko da su pokuavali dokazati kako su uje dinjenje i konana pobjeda Sjevera nad Jugom bili na poseban nain proreeni u biblijskim tekstovima. Za neke druge protestantske pro povjednike, strahote amerikoga graanskog rata bile su za 'izabranu naciju' istilite od grijeha, kako bi ona u moralnom preporodu kroz potoke krvi bila pripremna preuzeti svoju veliku mesijansko-milenaristiku misiju. Zato ne iznenauje to je prezbiterijanac W. B. Sprague 'prorekao' kako e rat Americi donijeti tisuljetnu slavu. Jednako ne bi trebalo biti iznenaenje to su neki drugi propovjednici u graanskome ratu za ujedinjenje prepoznali Gospodina kako sabire narode za posljednju veliku bitku izmeu slobode i ropstva, istine i zablude, od nosno, razdoblje koje su biblijski proroci davno prorekli kao vremena u kojima se rui despotizam, a Antikrist biva okovan na tisuu godina. Anglosaksonski je svijet cijelo vrijeme poslije reformacije svoju ek spanziju i agresivne ratove temeljio i opravdavao milenaristikim ideja ma. Francuska revolucija, koju su oni pokrenuli 1 3 , nosila je ig inverzne apokaliptine misli toga vremena. De Maistre e napisati daje Fran cuska revolucija imala nekakav sotonski karakter, po kojemu se razliko vala od svega do tada vienoga. Za njega velika skuptina, Robespierreovi govori protiv sveenstva, 'sveano' odricanje sveenika, oskvrnjenja svetinja, ustolienje boginje Razuma, mnoge nezaboravne sce ne, u kojima su se provincije trudile nadvisiti Pariz, nisu pripadali obinom krugu zloina, nego su doli s nekog 'drugog svijeta'.14
13 Anglosaksonski plan o unitenju Francuske kao katolike zemlje proveden je vrlo podmuklo. Prvo su 'hijerarhijski urotnici' oko kralja Luja XVI. uspjeli nagovoriti kralja da Francuska prui financijsku i vojnu pomo u borbi za osloboenje Sjedinjenih Amerikih Drava od engleske kolonijalne vlasti. Zatim, kada se Francuska ekonomski iscrpila, ti isti urotnici umjeno su gladni francuski narod digli na ustanak, prodajui mu uspjeno sroenu prevratniku krilaticu o 'kruhu i kolaima'. Osim toga, ratovi na europskome tlu nisu ili u prilog Francuskoj i dodatno su je iscrpljivali. Poglavito se to odnosi na rat s Austro-Ugarskom iz 1792., na iju je stranu 'zauujue' odjednom stalo Britansko Kraljevstvo. 11 Usp. De Maistre, Historija politikih doktrina, Nekrez Smailagi, Naprijed Zagreb, 1970., str. 312.

U to se pretvorila Francuska revolucija kojom su iza kulise upra vljali anglosaksonski urotnici? Kranski katoliki hramovi su zatvarani ili su se otvarali samo za bune dogovore ili bakanalije razuzdanog na roda. Oltari su porueni, a po ulicama su se vodale gnjusne ivotinje odjevene u sveenika odijela, Biblija se vezala za rep magareta, sveti su kalei sluili za grozne orgije, na svete oltare koje je vjera u Krista okruivala prekrasnim kerubinima penjale su se gole bludnice. 1 5 Na prosto, dogodilo se ono to se moralo dogoditi kada se ovjek stavi nasuprot Stvoritelju i kada ovjek stvara sustav usilu Boga, a poglavito kada sam sebe proglasi spasiteljem ovjeanstva. Poslije krvavoga pira ideologije bezbotva, lani anglosaksonski apokaliptini proroci nisu posustali. Tako je, primjerice, britanski 'prorok' R. Brothers, u djelu Revealed Konowledge, samoga sebe proglasio ni manje ni vie nego 'neakom Svemoguega'. 16 Potom je tvrdio daje smrt Luja XVI. godine 1793. bila proreena u Knjizi proroka Danijela te da su francuski revolucionari sa svojim juriima protiv Rimske katolike crkve bili Boji agenti, tonije reeno, 'nebeska vojska' iz Ivanova Otkrivenja. 17 Brothers je bio glasnogovornik anglosaksonske urote protiv velike eu ropske katolike zemlje pa stoga ne iznenauje njegov prijedlog kako je besmisleno da "Engleska zarati protiv naroda koji uiva Boju potpo ru i zatitu i kojemu je Boji sud potpuno naklonjen". 18 Njegovo 'pro roanstvo' o tome da e sve europske monarhije ubrzo propasti te da e nadolazee velike promjene uzdrmati svijet ne mogu se iitati drukije nego najava planiranih prevratnitava, koja e svoju vrnu toku dosegnuti u Boljevikoj revoluciji. Ono to zapanjuje jest injenica da je Brothersovo 'proroanstvo' u iduih sto godina postalo stvarnost. I, uistinu, razorena su sva kranska katolika i pravoslavna, carstva i kraljevstva, osim kraljevstava u zemljama reformacije, koja i dan danas, na poetku 21. stoljea, kao 'kule straara' uvaju suvereni tet Velike Britanije, vedske, Norveke, Danske, Nizozemske, pa i Belgije.

Usp. De Maistre, isto, str. 315. Kako bi R. Brothers stekao to vie sljedbenika, ondanji anglosaksonski gospodarikaosa, znajui kolika je mo promidbe, proglaavaju ga luakom i 1795. uhiuju. Od toga trenutka broj sljedbenika njegovoga 'nauka' raste geometrijskom progresijom. 17 , 4 Prate ga na bijelcima Vojske nebeske, odjevene u lan tanan, bijel i ist. Otk 19, 14, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1775. 18 Usp. Stipe Juri, isto, str. 280.
16

15

130

131

>

Dilvm

I hniui.i-l I UMI

KI.ONOVI

N A VI U I' A | U

Kada je Napoleon Bonaparte poremetio anglosaksonski plan i po stao opasan po njihove interese, okupljanje 'koalicije voljnih' za borbu protiv njega opet se temeljilo na apokaliptino-milenaristikim zasadama, ali s obrnutim predznakom. Tih se godina odjednom iznebuha pojavila 'proroica' iz Exetera po imenu Joanna Southcott, koja je tvrdi la kako je imala vienje u kojemu joj je reeno da je ona ena o kojoj vidjelac Ivan govori u Otkrivenju. Zatim e ta anglosaksonska instant 'proroica' objaviti kako e se drugi Gospodinov dolazak ubrzo dogodi ti, a da e ona, kada Gospodin doe, postati njegovom zarunicom. 'Uskrsnue' nje i njezinog 'blaenstva' bila je samo maska kako bi se poslala poruka da Francuska revolucija nije nita drugo nego poetak posljednjega suda. Inverzija je namjerna i sraunata. Za razliku od R. Brothersa, dok je to odgovaralo Anglosaksoncima, Francuze se dralo narodom koji uiva boju potporu, a revolucionare bojim agentima, a pojavom Joanne Southcott i njezinih sljedbenika, samo desetak godina kasnije, tu se istu Francusku prepoznaje kao Ivanovu apokaliptinu Zvijer. Naravno da ta zvijer, tj. Napoleon, treba biti unitena u svetome ratu, u kojemu je predviena pobjeda Engleske. Da se ispuni mileranistika simbolika, 'zvijer' u liku Napoleona baena je u okove, prvo na Elbu, a zatim na Sv. Helenu. Slijedi logino pitanje: zato su anglosaksonski istant proroci Na poleona proglaavali apokaliptinom Zvijeri? Naime, Francuska je, zahvaljujui Napoleonu, u dobroj mjeri onemoguili planirani i pro gramirani anglosaksonski naum o potpunom unitenju francuskoga ka tolikog identiteta, kao i vertikalnog ustroja njezine dravne vlasti. Poslije preokreta koji je donio Napoleon, a poglavito poslije to je uz nazonost pape okrunjen za cara, engleski i unutarnji francuski 'hije rarhijski urotnici' udruili su snage kako bi sruili ne samo njega nego prije svega obnovljeni vertikalni ustroj postrevolucionarne Francuske. Napoleon je nedvojbeno bio velik strateg i dravnik, ali zauuje kako je olako zanemario utjecaj i mo 'hijerarhijskih urotnika' meu svojim najbliim suradnicima. A oni nisu bili bez utjecaja. Naprotiv! Njegov brat Louis Napoleon, pastorak Eugene de Beauharnais, marali Messen, Scoult, Murat, Ney i MacDonald, pripadali su piramidalno ustroje noj hijerarhiji. Oni e biti ti koji e ga konano i za sva vremena 'staviti u okove'. No prije odluujue bitke kod Waterlooa, 1815., dakle, go132

dinu dana poslije 'proroanstva' Joanne Southcott, udrueni trijumvi rat koji su inili britanski, pruski i nizozemski 'hijerarhijski urotnici', tj. Wellington, Blucher i princ od Orangea, potpuno je neuobiajeno prestrojio svoje postrojbe. Iste noi, ali malo ranije, Napoleon je donio konanu odluku - istodobno iznenadnim pokretom, ali odvojeno i poje dinano, tui svakoga od te trojice protivnika prije negoli oni uspiju preustrojiti snage. Za taj njegov smioni plan znali su jo samo njegovi marali. No, to je bilo dostatno da europska, pa i svjetska povijest krene u smjeru koji su zacrtali anglosaksonski urotniki planeri, a objelodanili instant 'proroci' tipa R. Brothersa i Joanne Southcott. esto se zanemaruje injenica da je 'hijerarhija urotnika' bila odre ena razvojem politikih dogaaja u tzv. demokratskom svijetu. Pri mjerice, politika praksa u Velikoj Britaniji bila je odreena domina cijom hijerarhista te spregom bankara i Krune. Kasnije e se taj utjecaj klonirano prenijeti i na britansku koloniju u Americi te e se nastaviti u izmijenjenom, ali za svijet kobnijem obliku. Kada su se osnovale neovisne Sjedinjene Amerike Drave, ojaani i ideoloki iskljuiviji Anglosaksonci mogli su lopticu ponovno vratiti u europsko dvorite. Francuska je, kao zemlja s velikom kulturnom vanosti i utjecajem, bila planski prva na redu. Nema nikakve dvojbe da se Francuska, po slije Revolucije i poraza Napoleona, osim vrlo kratkih intervala, ve dva stoljea nalazi pod vlau i nadzorom hijerarhijskih urotnika, oku pljenih u bratstvu Velikoga Istoka, tj. bezbonoga, babilonskoga, protukranskoga Istoka. Francuska je, pod nadzorom te sotonske klike, postala sekularnom protukranskom dravom. Moda je odbacivanje ustava Europske unije znak kako ipak postoji iskra nade da kranstvo nije sasvim zatueno i da je to, moda, kraj viestoljetnoga francusko ga neprijateljstva prema Kristu i Njegovoj Crkvi. 'Hijerarhija urotnika', prilagoavajui reformistike i anglosakson ske milenaristike vizije vremenima i okolnostima, uspjela je za samo dvjesto godina, subverzivnim djelovanjem, provesti pogrom nad kr anima. Urotnika uloga ove skupine jurinika protiv Boga i ovjeka oitovala se u svoj sotonskoj punini u krvavome 20. stoljeu. Nasi ljem, ruenjem i ubijanjem, pojedinano i globalno, tajno i otvoreno, posijala je sjeme bezbotva ne samo u pravoslavnoj Rusiji nego i u komunizmima svih boja i kod svih kod kojih je on nasiljem i prinudom 133

IUIVIII

htnui.ii

UMI

K I

O N O V I

N A S I

U l A J U

uveden. F a i z m o m i n a c i z m o m , ako se u z m e u obzir da su njihovi bankari pomogli Hitleru doi na vlast, rastrojili su Njemaku, ali i dru ge europske n a r o d e u kojima su uspjeli instalirati klonove koji su im p o k o r n o sluili. U Hrvatskoj tih klonova nije nikada uzmanjkalo - ni u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj ( N D H ) , ni u k o m u n i z m u ni danas, u vre m e n i m a militantnoga liberalizma.

Suvremeni milenarizam i 'idealna drava' Danas, na poetku 21. stoljea, milenarizam je, kao i u vrijeme otkria 'nove zemlje,' jednako omiljen i jednako vrst ne samo u sektakim sredinama nego i u krugovima raznih protestantskih denominacija, osobito u Sjedinjenim Amerikim Dravama. 1 9 Snaga milenarizma i dalje ivi u tradicionalnim protestantskim zajednicama, posebice u iro kom svijetu evangelistikog i pentekostalnog protestantizma. I, nita se nije promijenilo, osim doktrine. Njima su i dalje na ciljniku Va tikan i Sveti Otac. Suvremeni sljedbenici Joakima de Fiore ne ine to vie otvoreno, budui da su metode specijalnog i informacijskog ratovanja usavrene, ako nigdje drugdje onda u Institutu Tavistock. Dan Brown, propali glazbenik i spretan plagijatorski manipulator eklatantan je primjer te nove prevladavajue struje u juriu na Krista. 20 Svojom blasfeminom knjigom "Da Vincijev kod", kao projektom unutar informacijskoga ra-

tovanja, uz pomo 'meke sile' uspio je smiljeno posijati 'sjeme su mnje' medu itatelje, sluatelje i gledatelje. 21 Dakle, sljedbenici fran cuskih prevratnika zaogrnuli su se u neke nove halje i u ruke uzeli nova sofisticiranija oruja. 22 Prevratniki etos i 'epoha terora' traju i dalje. 23 Poslije francuskoga prevratnitva, koji je izrodio stravian oblik kulturocida, i ikonoklazma, koji je unitio bezbroj umjetnikih djela, knjiga, kipova, graevina, arhiva, knjinica, crkava, samostana a filozo fija prevrata nadahnula i proizvela nove smjerove u svim granama umjet nikog stvaranja i dobrim dijelom ih opeatila duhom antireligijskog prosvjetiteljstva, sada se, na poetku 21. stoljea, poslije svrgavanja talibanskog reima u Afganistanu, otvoreno govori daje preostao samo

19 Zato nije nimalo udno to svaki peti Amerikanac, prema sociolokim istrai vanjima, prihvaa neko milenaristiko vjerovanje. Prema podatcima Gallupova instituta iz 1983. godine, 6 2 % Amerikanaca uvjereno je da e Krist ponovno doi na Zemlju. A prema jednom drugom istraivanju toga instituta, 85 posto Amerikanaca vjeruje daje Biblija boanski n a d a h n u t a knjiga, dok 40 posto dri daje Biblija inerantna^ tj. da ne sadri zablude i daje treba shvaati i tumaiti doslovno, ba svaku rije. Usp. Stipe Juri, isto, str. 283.

Blasfemini uradak Dona Browna "Da Vincijev kod" jest plagijat hijerarhijskoga urotnika Henrvja Lincolna, koji se u svojoj knjizi tiskanoj 1982., pod nazivom Holy Blood, Holy Grale {Sveta krv, sveti Gral), dohvatio prie o 'svetome Gralu', predstavljajui ga kao pergamentski svitak koji 'dokazuje' daje Isus Krist bio oenjen Marijom Magdale nom koja mu je rodila dva sina. Po toj nebuloznoj prii, Marija Magdalena i njezina dva sina nalaze utoite u junoj Francuskoj, a njihova loza franakih kraljeva Merovinga postoji i danas. 134

20

2 ' O tim novim trendovima Nikola Mate Roi, u svome osvrtu Zavjera protiv Krista, pie: "A budui da iz raznolikih prikaza Isusova lika i djela uvijek stoje pokretake ideologije vizija autora, s utemeljenjem se moe govoriti da autori ne oituju samo svoje osobne dojmove i vienja, nego njihova estetika predstavlja neku filozofiju, neki odabra ni svjetogled, neku politiku. Taj literarni i stvaralaki 'background' ponekad je nalik na dogovoreni ili ugovoreni zadatak, pa ak i zadatak razaranja, ruenja. U tu kategoriju treba svrstati djelo Dana Brovvna Da Vincijev kod. Rabei ve odavno poznate hipoteze i smiljene umjetne tvorbe, Dan Brown ovim romanom pokuava razoriti lik Isusa Krista kao Bogoovjeka. On svetogrdno i nasilno nasre na Isusov ivot, rasplie priu o Mariji Magdaleni, razvija fantaziju o Svetom Gralu te o ranom kranstvu prema gnostikim evaneljima. Isusu priznaje daje bio mudar, ali samo smrtan ovjek o ijem je ivotu i tijekom prvih stoljea postojalo puno razliitih pria. 22 Djelovanje novih jurinika 'hijerarhije urotnika', poslije Prvoga svjetskoga rata, Robert Tafra vidi u intenzivnom proglaavanju velikom umjetnou, knjievnou i glazbom svih tvorevina koje su negirale harmoniju da bi se mogla provoditi sveopa destrukcija. Upravo je to bio razlog da je Martin Heidegger zakljuio kako su, metafiziki gledano, Rusija i Amerika proete istim ludilom raspojasane tehnike i formiranjem standardnog ovjeka, kojemu nedostaje tlo pod nogama. Usp. Robert Tafra, Protokoli sionskih mudraca i Novi svjetski poredak, Marijan tisak, Split, 2003, str. 16. 23 O t o m e etosu i toj 'epohi terora' Nikola Mate Roi pie: "Od toga potiu brojni smjerovi: nadrealizam, dadaizam, beki akcionizam kao 'satanistika umjetnost' impresionizam, ekspresionizam, simbolizam i dr. To je obiljeeno a-religioznim, anti-religioznim filozofijama i svjetonazorima koji su u 20. stoljeu izrodili demonske ideoloke politike tvorbe faizam, nacizam i komunizam, od kojih je svaka imala svoju viziju umjetnosti, svoju knjievnost i time stvarala svoju kulturu. U tom razdoblju minulih dvaju stoljea, u ime racionalizma i progresa, borbe za slobodu i pravdu, za modernost i novost, zagospodarila je 'biblija dekadencije', razni oblici magije, kabbale, spiritizma, tajnih drutava masona, rosenkrojcera, iluminata, okultista, teozofa i nihilista, pa se do brojnih sljedbi istonjakih religija i konfuznog N e w age-a. Bilo bi veoma zanimljivo utvrditi pripadnost ovim grupama i krugovima, ili, ovisnost o njima, knjievnika i umjetnika Europe kroz protekla dva stoljea, da se i po tom naslute i odgonetnu iskoni njihova stvaralatva, odnosno njihovi stvarni idejni i umjetniki 'sitz im Leben"'. Usp. Nikola Mate Roi, isto, str. 105. - 121.

135

>

Ihivm

Ihnihl.rl

I UMI

Kl

IINIIVI

NAS'I

III'AIU

jo Vatikan kao teoloka drava koja se ne uklapa u moderni svije! treega tisuljea. 24 'Hijerarhijski urotnici', opijeni mou, vie i ne kriju svoje nakane. Prilagodivi strategiju informacijskom dobu, upravljanim krizama i nadziranim neredima od kraja 20. stoljea slijedno proizvode politike dogaaje u kojima tuu istinsku borbu za slobodu, za napredak i ope dobro manipulacijom pretvaraju u opasnost i zloinako djelo. Kada netko takve zloporabe pokua razotkriti, onda argumentom galame ne brane svoju nakaradnost, nego se tite pravima odreene profesije i proklamirane javne slobode za tu profesiju, primjerice, medijskom slo bodom. Dakle, suvremeni 'hijerarhijski urotnici' kao klonovi grkih sofista stvaraju nepregledno mnotvo nemoralnih skorojevia. S jaom strau nego njihovi drevni uzori oni rue tradicionalne pojmove i tra diciju openito. Kao ni njihovi daleki prethodnici, to niim slinim ne nadomjetaju. Umjesto hrabrosti, asti, potenja i odanosti, koje pro skribiraju i omalovaavaju, za ideal nude konzumizam, uitak, nasilje i svakojaku tiraniju, ponajvie medijsku. Onda, kao i danas, na poetku 21. stoljea, svijet se suoava s relativizmom, subjektivizmom i hedo nizmom, jednako kao to se s njima u svoje vrijeme suoavao i Platon. Ali, za razliku od antikih vremena, 20. i poetak 21. stoljea nemaju svoga Platona koji bi se pozabavio izgradnjom pravedne drave i prave dnijega drutva. Umjesto toga, na djelu je stvaranje apsolutnog svjetskog imperija - 'ljudskog kraljevstva'. Ideja ustroja takve vlasti jest simptom sumraka drutva i svijeta. U biti, ideja nad-vlade s apsolutnim vladarom na njezinu elu jest izraz dubokog maloduja i sveopeg pesimizma, koji sve vie proimaju drutvo i svijest. Prvotni usklik o roenju 'nove zemlje i novog neba' za anglosaksonske milenariste nije znaio nita drugo nego est stoljea etiketiranja i proskribiranja Apostolske crkve, kako bi je prikazali kao taborite Antikrista. Svi novovjeki milenaristi, na ovaj ili onaj nain, slijede J. Wyclifa (1389.), koji je bio vrlo kritian prema crkvenoj hijerarhiji te je papu i

papinstvo poistovjetio s Antikristom. to je on to nauavao i propo vijedao? Wyclif je, naime, napravio razliku izmeu vidljive Crkve, iji su hijerarhija i kanonsko pravo, po njemu, iskvareni pa je ona postala stolicom Antikrista, i nevidljive Crkve izabranih, utemeljene na Pi smima. Vie je puta rimsku kuriju nazvao Antikristom, a papu glav nim bojim neprijateljima, 'najviim Antikristom' (mevcimus antiehristus) i 'otvorenim Antikristom' (aptulus antiehristus). Dakle, Antikrist i papa, kao institucija, za Wyclifa su istoznanice. Njegov otvoreni antipapizam u narednim stoljeima preuzeli su mnogi anglosaksonski milena risti pa je to pridonijelo da novozavjetna Apokalipsa malo-pomalo po stane proroki saetak, neka vrsta kratkog zbornika cijele povijesti crkve, ija su glavna proroanstva bila uperena protiv Rimske crkve. 25 Inverzija kao omiljeno doktrinarno naelo 'hijerarhijskih urotnika', dakle, nastala je u vrijeme reformacije i nije izum s kraja 20. ni poetka 21. stoljea, kako se to ponekad neupuenima ini. Zato e F. Luke i ustvrditi da je poistovjeivanje Antikrista iz Otkrivenja s papinstvom postupno postalo dijelom protestantske ortodoksije. Unutar samog protestantizma bili su rijetki oni koji su se suprotstavljali ovoj ideolo giji. Jedan od njih bio je H. Grotius, vodei protestantski strunjak iz 17. stoljea, koji se prvi usudio odbaciti poistovjeivanje apokaliptine Zvijeri s papom. 2 6 Ali to je bila samo kap koja je brzo ishlapila. Protukatoliko i protupapinsko gledite nastalo za vrijeme i poslije reformacije, ne samo u komentarima Knjige Otkrivenja nego openito u literaturi reformiranih crkava, preuzeli su Wyclifovi klonovi, dajui mu novi oblik. Naime, hijerarhijski su urotnici, s vremenom, i u tzv. kranskim zemljama poeli Bibliju tretirati u usporedbi s tekstovima drugih monoteistikih religija samo kao knjigu jednake vrijednosti. Ovakav relativistiki pristup i izjednaavanje svih vjera Robert Tafra dri izdajom biti zapadne kulture i civilizacije. Ta izdaja nije ni po emu bila obina izdaja. Ona je znaila nepregledno more krvi, patnje i uasa. Udarna jezgra ostraenih sljedbenika 'hijerarhije urotnika' pro tiv Krista i kranstva svoj premijerni nastup pod vodstvom Lenjina i

24 Doslovce se govori kako suverenitet Vatikana nije primjeren i da e se morati neto promijeniti. Kao kruna svega, Ivanu Pavlu I). se spoitavalo daje svojom krutou prema reformama sve to onemoguavao. Usp. Marko Francikovi, isto, str. 38.

25 26

Usp. Stipejuri, isto, str. 272. Usp. Stipejuri, isto, str. 303. 137

136

>

Idl'lK

h>l)l(l.ii

UMI

K L O N D V I

NASTUPAJU

Trockog uprizorili su u Boljevikoj revoluciji. Samo laj njihov jiremijerni nastup dostatan je dokaz o dalekosenosti plana koji SLI osmi sli 'hijerarhijski urotnici' i koji sustavno provode ve est stoljea. O prevratnikoj i podrivakoj doktrini hijerarhista ne bi trebalo troiti rijei. U biti, pravi i jedini protivnik njima jest kranstvo. Zato John Coleman istie da su tvorci 'novoga svjetskoga poretka' isti oni koji ne prestano potkopavaju rad i opstanak Kranske crkve, isti oni koji su osudili kranstvo da postane stvar prolosti i isti oni koji su predvi djeli da e sotonizam, luciferstvo i vjetiarenje biti "priznati program svjetske vlade, i tu ne e biti mjesta ni za privatne ni za crkvene kole". Poslije ovoga svojevrsnoga treeg Manifesta od sredine prologa stoljea, svugdje na tlu kranskih drava klonirani poslunici 'hije rarhije urotnika' ustaju protiv kranskoga svjetonazora. Oni trae neu tralnost drave, navodno radi tolerancije i dijaloga, a, u biti, kako bi nesmetano mogli propovijedati militantni liberalizam, nameui pritom sebe kao vrhovne sudce u tumaenju demokracije, vjerskih sloboda, odvajanja vjere od politike i crkve od drave. Koliko su ove injenice tone svjedoi i sustavna i podmukla kampanja protiv vjeronauka u kolama, ne samo u Hrvatskoj nego i u svim europskim zemljama u kojima je on izborni kolski predmet. Kada su u mnogim od tih ze malja preko komesara uvodili bezbotvo i ateistiku nastavu u obrazo vni sustav i u drutvo u cjelini, kako bi unitili moralne vrijednote naroda i 'ubili Boga' u ljudima, takvih protivnika, naravno, nije nigdje bilo. Nije ih ni moglo biti, budui da je taj 'zloinaki pothvat' bio dio njihova plana. Umjesto toga, iz Amerike i s Istoka sustavno su ispo ruivali brojne sekte da ubiju i ono malo preostale duhovnosti i moral nosti u narodima koji su se oslobodili njihovoga izuma u obliku crvene poasti. Na stotine novih sekta, meu njima i sotonskih, proizilih iz tajnih kabalistikih vilajeta, zajedno s vjetiarstvom i lanim vjerama, nahrupile su sa svih strana na komunizmom obezboene i duhovno ubijene narode, poput Drakeovih gusara i raupanih hijena - da duho vno oglou i dokraje i ono malo ljudskoga i Bojega to je ostalo. Sve ovo svjedoi koliko su 'hijerarhijski urotnici' neprijatelji Krista i kr anstva. Oni naprosto ele Bogoovjeka svuda zatrti, izbaciti Ga na velika i mala vrata iz povijesti i kulture, iz kranskoga katolikog i pravoslavnog pamenja, iz svjetske kronologije, tako da se vie ne e 138

ni rei - 'ivimo u vremenima poslije Krista? Umjesto toga, urotnici su predvidjeli sintagmu 'nova era', odnosno, doba Vodenjaka. Ovaj pakleni naum 'hijerarhije urotnika' poinje se sve vie shvaa ti i doivljavati kao novo doba poganstva, kao moderni primitivizam. Hoe li se Kristovo uenje o dobru i zlu i Boja nadmo i suprotnost Sotoni vratiti na poetak, tj. u poganska vremena, u kojima se sveto shvaalo u proimanju dobra i zla, tonije reeno, amoralno? 2 7 Ako je suditi po svetkovinama dvaju najveih kranskih blagdana, Boia i Uskrsa, onda zapadna civilizacija doista nije daleko od tih vremena. O tome je prozborio Mladen Lojki iskreno i sjetno. 2 8 Naime, on itav mjesec prosinac vidi kao bljetavilo neona i kia u svim svjetskim gra dovima, a ljude kao pomahnitalu gomilu koja juri po svakojakim ra sprodajama i koja kupuje i kupuje i samo kupuje. U toj urbi rijetki e se tek sjetiti maloga Isusa i Boia posveenog njemu. A to je on djeci, pita se Mladen? Hrpa skupih darova, koje je donio humoristini laponski ovjek sijede brade u crvenom odijelu. Gdje su nestala ona vremena, razmilja dalje Mladen, kada su djeca poetkom prosinca Svetoj Barbari pokazivala da se znaju moliti, a za to dobro djelo na dar dobivali jabuke i orahe. Potom bi za tri dana u prohladnom prosincu dolazio Sveti Nikola s 'krampusom', a djeca su, puna vjere, obeavala da e biti dobra, da bi Sveta Lucija, za tjedan dana, 'provjeravala' tu djeju dobrotu i njihovu usrdnu molitvu. I, napokon, tako pripravni, u dobroti i s mirom u srcu, doekivali su Badnjak, i Isusa - Maloga Boga. Svu tu blagost i dobrotu Boia hijerarhijski su urotnici rasturili i pretvo rili u potroaku trku. Nimalo bolje nije proao ni Uskrs, najvei kr anski blagdan. Njega je dekadentna i sektako-sekularistika zapadna civilizacija pretvorila u 'proljetnog zeca' koji skakue zelenim livada ma. Ako je i od urotnika, previe je. Ako je tome tako, ako su militantni liberalisti dananjice, kao i oni prije dvjesto sedamnaest godina, sebi zadali zadau da e zapadnu civilizaciju 'osloboditi' od Krista, a razum od vjerskih pojmova, napose od dogme, emu se onda svijet moe nadati? Prije odgovora nunim

27
28

Usp. RobertTafra, isto, str. 11. Usp. Mladen Lojki, Vladari svijeta, radni materijali, Daruvar, 2006., str. 133.

139

>

/ ' u r n i / idiiiii.'i'f / U M I

KI.ONOVI

N A S l l l I'A J U

se ini ustvrditi, po filozofskom svjedoenju, da su krivo sebi nadjenuti ime - slobodoumnici. Pravilniji bi naziv za njih bio - robovi fraze. A sada odgovor. Ako cijelim globalnim svijetom u 21. stoljeu potpuno prev lada njihova militantna ideologija, to ne e znaiti nita drugo nego da e biti stvoren najsavreniji robovlasniki sustav u povijesti ljudskoga roda. Faizam, nacizam i komunizam ostat e samo kao pokuaji, kao prethodnice kraja budunosti i - nia vie.

2. 'Novi svjetski poredak' - idealan robovlasniki ustroj svijeta

to je krajnji cilj plana 'hijerarhije urotnika' ili gospodara kaosa, koji nosi naziv 'novi svjetski poredak? To je stvaranje svjetske vlade. Koji su putovi do nje i kako bi trebala izgledati ta svjetska velevlast, opisao je H. G. Wells 2 9 , u knjizi Otvorena zavjera - planovi za svjetsku revoluciju?0 Po njemu plan bi se odvijao u tri dionice. U prvoj se pojavljuje "svje sna organizacija inteligentnih, i, u nekim sluajevima, bogatih ljudi, koji e otvoreno ignorirati postojei politiki sustav vlasti ili e se nji me samo koristiti kao sluajnim alatom u razliitim fazama". 31 Ta je dionica privedena kraju padom Berlinskoga zida. Druga, koja je u tijeku, jest otvorena urota koju pokree "odreeni broj ljudi u odreenom smjeru". Oni e, kako to otkriva H. G. Wells, s vremenom utvrditi da svi neovisno rade na zajednikom cilju, ali to ne e utjecati na njihovu temeljnu zadau nadzora vlada i ostalih segmenata izvrne i zakonoda vne vlasti u mnogim zemljama svijeta. Trea, zavrna dionica nije ni ta drugo nego uspostava apsolutne vlasti i 'idealne drave', koju je prije 2400 godina zamislio Platon.

H. G. Walls, kako navodi John Coleman, pripadao je hijerarhijskim urotnicima. Za Colemana, VVellsovo oitovanje u knjizi bio je "smion iskaz nakane, ali isto dobno i ne tako smion, budui da mu nitko nije vjerovao osim Velikih nadmonih, Anenherbea i onih koje bismo danas mogli nazvati 'insajderima' (upuenima)". Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DETECTA, TAgreb, 2005., str. 194. 31 Tu 'svjesnu organizaciju inteligentnih'John Coleman vidi ovako: "U Komitetu 300, ija je povijest stara 150 godina, imamo neke od najsjajnijih umova okupljenih radi osmiljavanja potpuno totalitarnog, apsolutno kontroliranog 'novog' drutva - samo to nije novo, nego je veinu svojih ideja preuzelo od Kluba sotonskoga kulta." Usp. dr. John Coleman, isto, str. 194.
30

29

Kao to se iz kratkog Wellsovog opisa plana moe zapaziti, rije je o vrlo spretnim, lukavim, u globalu i u pojedinostima sroenim i smi ljenim nakanama, koje su subverzivne prirode i po kojima se, do sada, ve vie od 150 godina, odvijaju protukranski dogaaji u svijetu i rue etiri temeljne vrjednote. Isto tako sve vie postaje vidljivo da je vei dio toga plana dobrim dijelom ostvaren, i to po naelima i meto dama koji se uvijek ad hoc ne prepoznaju, tako da smueni ljudi, iji su mozgovi isprani psiholoko-medijskim operacijama i operacijama spe cijalnog rata, nastalim u Institutu Tavistock, do te mjere da nisu spo sobni istini pogledati u oi, kako bi se suoili s gorkom stvarnou nasrtaja na vjeru njihovih otaca, njihovu domovinu, njihovu obitelj i na njih same. Mogu i dalje vjerovati da takav plan ne postoji i da je on samo opsesija nepopravljivih 'teoretiara urote'. No, htjeli oni vjerova ti ili ne, tajni subverzivni plan 'hijerarhije urotnika" postoji i usmjeren je prije svega protiv krana, njihovih drava, njihove vjere i njihovoga morala. Danas, na poetku 21. stoljea, vodi se ogorena bitka novoga po ganstva protiv kranstva, i to jaom estinom nego u doba rimskih imperatora. Ovo je u simbolinom smislu bitka 'posljednjih vremena', bitka izmeu Antikrista i Krista. O njezinu ishodu ovisi hoe li biti ostvaren apsolutni svjetski monopol, monopol moi, vlasti i novca, monopol nad svim monopolima, u kojemu e jedna manja skupina, svejedno, zvala se ona Komitet 300, Gospodari kaosa ili, recimo, Sirene apo kalipse, uspostaviti apsolutno vladanje svijetom, odnosno, vladavinu 'posveenih' bankara i politiara, u ijim prvim i udarnim redovima stoje njihovi klonovi. Veliki ruski knjievnik Dostojevski, u svoje vrijeme, pisao je o tome da odabrana skupina vlada svim i svaim: Europom, bankama, prosvjetom, kulturom, cijelom zapadnom civili zacijom i socijalizmom. Osobito socijalizmom, jer se njime iz korijena upa kranstvo i razara kransku kulturu i etiri temeljene vrjedno te. 3 2 Kako genijalno zakljuuje veliki Dostojevski, cilj je - da ne ostane 1 Berdjajev svjedoi o tome kako je socijalizam tvorevina 'hijerarhije urotnika', kao "sekularizirana forma starozavjetnoga hilijazma, nadanja na opipljivo, zemaljsko carstvo i zemaljsko blaenstvo Izraelaca". Po Berdjajevu, Mare je "sauvao ideju o javljanju budueg mesije, suprotno Kristu, koga se odrekao idovski narod". Socijalizam je, pre ma Berdjajevu, iao na smjenu svega, a ne samo kapitalizma, prije svega na smjenu kranstva, i njime se htjelo zamijeniti samo kranstvo. 141
32

140

/ hivnt

I )IIIMII.-CI / I I V

KI.ONDVI

N A SI II I' A | U

nita, osim anarhije. I tada, kada ona prevlada, bit e mogue da na vrhuncu svijeta zasjedne apsolutni apsolut, koji e biti jai i moniji od svih Platonovih filozofa zajedno. Poruka Dostojevskoga vie je nego jasna - kada zavlada anarhija, doi e Antikrist...

Zato je Platonova Drava istodobno uzor i prijepor 'hijerarhijskim urotnicima' Dakle, urotniki plan jest cijelo ovjeanstvo pretvoriti u svoje ro blje. Taj plan nije nov nego star, zapoet prije tristo pedeset godina, kada su Veliku Britaniju osvojili bankari u slubi gospodara kaosa. Plan o apsolutnoj vlasti nije plod mate, nego sadrajno umovanje, kako je jednom to rekao Hegel govorei o Platonovoj politici. Kao to Platono va Drava nije bila grad koji ne postoji, nego grad koji se temeljio na postojeim dravnim ureenjima, tako ni svjetski ustroj, s nad-vladom na njegovu vrhu, nije samo vizija nego stvarnost, koja se oituje u ruenju suvereniteta svih drava svijeta. U biti, to je za Platona idealna drava? To bi bila ona drava u kojoj bi najvanije slube obavljala tri stalea: upravljai (filozofi), uvari (vojnici), radni ljudi (seljaci, radnici, zanatlije). 33 Ovakva bi podjela, po Platonovom miljenju, trebala osigurati potpun sklad u dravi, ali samo pod jednim uvjetom - da se stalei meusobno ne mijeaju. 34 No, za razliku od Platona, koji je mudro zakljuio kako je "najbolja i
33 Uzor idealnih drutvenih odnosa Platon izgrauje po analogiji s ljudskim orga nizmom, jer u dravi uvijek gleda uveanog ovjeka i polazi od stajalita da ljudski organizam obavlja tri najvanije funkcije - upravljanje, nadzor i provedbu. Na temelju toga, Platon je zakljuio da i drava treba imati te tri funkcije, to jest, da bude trostalena. 34 Po sebi se razumije da krajnji smisao Platonovoga shvaanja podjele i slube stalea u dravi treba uvijek traiti u Platonovome uvjerenju da "nijedna drava, nijedno ureenje i isto tako nijedan ovjek ne e biti savren dok ti malobrojni nepokvareni filozofi koje sad nazivaju neuporabljivima, eljeli oni to ili ne, ne budu nekako sudbi nom prinueni pobrinuti se o dravi i posluiti joj, ili dok istinska ljubav prema pravoj filozofiji kao kakav boanski duh ne obuzme sinove onih koji sada vladaju i kraljuju, ili same vladare". Idealna dravna mogla bi se, po Platonovome miljenju, ostvariti samo ako na vrhu staleke hijerarhije budu najmudriji, tj. filozofi. Oni, filozofi, posvetili bi se potpuno dravnim poslovima, kao i stale uvara (vojnika), a da meu onima koji upravljaju ne bude sukoba koje izaziva imovinska nejednakost (dvije 'drave u jednoj'). Usp. Platon, Drava, Kultura, Beograd, 1969., str. 24.

najslonija ona drava u kojoj za vlau najmanje tee oni koji su iza brani da vladaju, a ako drava ima drukije vladare, onda je u njoj obrnuto", hijerarhijski urotnici ele upravo suprotno - imati vlasti i ta vlast mora biti apsolutna. Gdje im Platonove zamisli ne odgovaraju ine inverziju, a one daje "vrljanje po mnogim stvarima i naizmjeni no mijeanje ovih triju stalea u tue poslove najvea teta za dravu i s pravom bismo je mogli nazvati zloinom", prihvaaju bez ostatka. Svakoga tko se usudi neto prozboriti, a kamoli se umijeati, i tvrditi kako s njihovim naumom i naukovanjem o demokraciji i ljudskim pra vima i slobodama neto nije u redu, eka pripravna kanonada 'meke sile'. Znaju oni to rade. Kada su prisvojili ekskluzivno pravo nadzora nad 'demokracijom' i ljudskim pravima zapadnoga svijeta, nastao je moralni kaos - pornografija, seksualni zloini, homoseksualnost, zlo poraba droga i porast kriminala. Za razliku od Platona, koji je teio uvrenju drave i u njoj gledao uzvienost, 'hijerarhijski urotnici' ele dravu uiniti nesposobnom kako bi je kao siroe doveli pod svoju vlast. To je cinino i bogohulno poimanje drave kao neprijatelja, a ne kao zatitnice naroda. U tu im je svrhu i sluio komunizam - da dravu kao pojam uine odvratnom u oima naroda, kako bi je lake preuzeli u svoje ruke kada za to doe vrijeme. I komunisti i anarhisti, ali i socija listi i liberali, ti njihovi klonovi, imaju istovjetan odnos prema dravi. Oni dravu preziru. Zato danas drave u zapadnoj civilizaciji ne samo to nisu nacionalne drave, nego nisu ni drave vlastitih graana, jer su postale privatnim vlasnitvom 'hijerarhije urotnika', budui da su sve vane slube - financije, obrazovanje, znanost, zdravstveni i so cijalni sustav, mediji, kultura, diplomacija, politiki procesi, sve, ba sve u njihovim rukama i pod njihovim nadzorom ili utjecajem. Na djelu je nepravinost, apsolutna nepravinost ili, kako bi rekao Platon: "nepravinost je najvee zloinstvo prema dravi". 35 Ono to su hijerarhijski urotnici nauili od Platona jest to da put do apsolutne vlasti vodi preko demokracije. Naime, Platon se rodio i odra stao kao atenski graanin i od djetinjstva je bio nauio da je slobodno

Usp. Platon, isto, str. 133. 143

142

>

/ >iircii / liiiiiii.-rr / i i s d

KI.ONOVl

NA ST U l A J U

sudjelovanje u dravnim poslovima ne samo pravo nego i dunost svakoga slobodnog graanina. No, s druge strane, otri politiki i kla sni sukobi, pretjerani individualizam, demagogija i druge karakteri stine slabosti atenske demokracije izazivale su kod njega miljenje da dravi treba dati daleko veu vlast nad pojedincima, a osobito da joj treba prepustiti selekciju graana. I, upravo je Platon bio taj koji je otvorio oi hijerarhijskim urotnicima i pokazao im kako doi do apso lutne vlasti na svjetskoj razini. Prvo, posijati demokraciju koja negativnosti vie proizvodi negoli sprjeava, kako bi se pokazalo da je narod obina svjetina koja nije ni za to, a ponajmanje za svrhovito obnaanje vlasti. Zatim, poslije kaosa, posebno u vrijednosnom smislu, koji kao ostavlja iza sebe, napraviti odabir podobnih i pomou njih uspostaviti apsolutnu vlast nad ostalom golemom veinom. Razvijajui i potiui liberalistika nastojanja do nezamislivosti, hije rarhijski su urotnici uspjeli kranskoj Europi, pod platem demokra cije, podmetnuti svoja raznovrsna zmijska jaja - u obliku individualiz ma, nihilizma, sekularizma i drugih negativnih sadraja, koje su oni i njihovi klonovi proglasili novim vrjednotama. Oni su, pozivajui se na 'demokraciju', vrsto zajahali na lea kranskim narodima Europe, ali i objema Amerikama. Oni su, skrivajui se iza 'demokracije', proizvo dili inflacije nacionalnih valuta, ali i trokove za vojsku i trku u naoru anju, posebno ratove, upravljane krize i nadzirane nerede. Oni su, u ime 'demokracije', razruili kransku i kulturno najjau europsku dravu - Francusku. Oni su, radi uvoenja 'demokracije' i 'jednakosti', silom i krvlju uspostavili boljeviku dravu i njezine satelite. Oni su, radi izvoza 'demokracije', osmislili 'nesvrstane', kako bi provodili dravne udare gdje god se Tito pojavio kao njihov 'bure vjesnik'. Oni su, ve liajui 'demokraciju', stvorili neumorne brbljavce u parlamentima, koji su postali nedjelotvorni lanovi upravnih tijela. Oni su parlamentar nom demokracijom kao trojanskim konjem razbili zidove suverene drave koja je postala poligonom za svakojake ekshibicije udaka koji sebe nazivaju politiarima. Oni su, busajui se u 'demokratska' prsa, od sabornica nainili kokoinjce Zlatka Viteza. Oni su, veliajui dose ge 'demokracije', uspjeli postii da sve manje ljudi izlazi na izbore, najee manje od 50%, to znai da veinom vlada klonirana manjina, koju oni nadziru i koja njima slui. Oni su, zahvaljujui svojoj 'demo144

kraciji', uspjeli potene i umne ljude udaljiti od politike, uvjeriti ih da u politici nemaju to traiti. Oni su, primjenjujui toboe demokrat ska naela, stvorili nered u kojemu se ovjek ne moe snai i u kojemu ljudi sve manje razumiju jedan drugoga. Oni su svojom 'demokra cijom' razjedinili sve kolektivne snage naroda kako bi potajno njime vladali. To je ta demokracija po receptu 'hijerarhije urotnika', za koju krivac svakako nije Platon, jer je i njemu dozlogrdila njezina pogubna narav pa se udaljio od nje i pribliio strogo utvrenoj hijerarhiji aristokra tske Sparte i kastinskom sustavu Egipta, gdje su vrhovni vladari imali vlast kakvu je Platon u drugom obliku traio za svoje filozofe. Platono vu neispunjenu elju da filozofi, koje su Atenjani nazivali neuporablji vima, zasjednu na vrh 'idealne drave', stoljeima kasnije ispunit e, izgleda, piramidalno ustrojeni urotnici, koji e sve njih zamijeniti Kne zom ovoga svijeta 36 , kako stoji zapisano u Svetome pismu. Ako je Bog prorocima priopio znanje o buduim dogaajima, moramo se zapitati tko je onda G. Orwellu priopio znanje o tome kako e svijet buduno sti biti svijet ivotinjske farme, a H. G. Wellsu kako e otvorena zavjera i planovi za svjetsku revoluciju biti operativna izvedba ruenja kranske kulture, vjere i Crkve kao oblika Bojega kraljevstva na zemlji, kako bi ono na njegovo mjesto bilo postavljeno kraljevstvo ljudsko. Nije samo demokracijom, selekcijom i koncentracijom vlasti Pla ton nadahnuo hijerarhijske urotnike u njihovom naumu da ovladaju svijetom, nego i svojim svojevrsnim komunizmom. Platon se ne zau stavlja samo na ukidanju privatne svojine i na uvoenju apsolutne potroake jednakosti, nego ide dalje, sve do zahtjeva "da drava kojom se savreno upravlja treba imati, i u miru i u ratu, zajednicu ena, 37 zajedniku djecu i zajedniki odgoj, kao i zajednicu poziva". Ovdje Platon nije mislio na dravu kao cjelinu, nego samo na upravljae dravom, kada je rije o proizvoakom dijelu stanovnitva, ono nije obvezno uspostaviti potroaku jednakost ni zajednicu ena, ali je sa svim obvezno stvarati sva dobra za upravljae i cijelu dravu. Ukidanje

36 "Sad je sud ovome svijetu, sada e knez ovoga svijeta biti zbaen". Iv 12, 3 1 . Jeruza lemska Biblija, isto, str. 1526. 37 Usp. Platon, isto, str. 263.

145

>

OIII'III

/IniiKI.Tl / U M I

Kl

ONUVI

N A M

lll'AJI]

privatne svojine, jednakost, ne u potronji nego u neimatini, te rad za dravu, tj. za partijski vrh samo su preoblikovane, a negdje i inverzne Platonove zamisli u komunistikoj 'idealnoj dravi'. Da je stvarna komunistika drava uistinu bila 'idealna drava' po kazuje i injenica da je 'klasna borba' ustoliila kastinske nejednakosti ljudi, na naelu kastinske podjele rada i sluba gotovo onako kako je to zamiljao umni Platon. Njegovu potroaku jednakost, iskljuivo kao povlasticu stalea upravljaa, boljeviki su uzurpatori u praksi pretvorili u odmaranje, hranjenje, kupovanje, putovanja, zabave, uenje i lijeenje bez ikakva dodira s narodom, pljakajui taj isti narod. Je li Platon zamiljao da se potroaka povlatenost upravljake nomenklature moe pretvoriti u ograenost visokim zidovima s naoruanom straom, u zelenilom okruene raskone vile, ljetnikovce, lovake 'kuice', parko ve, vrtove, teniske terene, bazene, izrezbarene sjenice, oranerije, stak lenike, konjunice sa skupocjenim trkaim konjima, to ne emo moi nikada saznati. Ali, moemo doznati da su veterani boljevike no menklature, poput Mikojana, opremali svoje prigradske dvorce i gole ma imanja mramorom, goblenima, raznobojnim vitrajima, privatnim kino dvoranama, perzijskim sagovima, starinskim orujem, zlatnim i srebrenim statuama, draguljima, skupocjenim porculanom, vazama od jaspisa, izrezbarenim ukrasima od slonove kosti, indijskom svilom, podrumima vinoteka s kolekcioniranim vinima. Kao to moemo saz nati da su sve te potroake povlastice bile zatiene debelim kame nim ogradama i okruene kuicama za straare i poslugu, koji su potpi sivali stroge izjave o neirenju informacija i bili nagraivani golemim plaama i osobnim povlasticama, tako da je ak spremaica u 'idealnoj dravi' dobivala vie od brigadira sovjetske vojske. 38 Ne treba dvojiti da je Platon, za razliku od boljevike nomenklatu re, potroaku jednakost upravljakog stalea vidio kao nain osloba anja od svih neposrednih briga o materijalnim uvjetima ivota kako bi se mogli posvetiti iskljuivo dravnikim poslovima. Za razliku od Platona, boljevike drava kao drava nije ni zanimala. Razumijevajui Platona u inverznom obliku, boljevika, itaj Lenjinova, politika bila je jednostavna, kao to je jednostavno sve to je genijalno. Njezina se

bit sastojala u tome da 'radnici nemaju domovine', pa kada je ve ne maju ni zadaa nomenklature ne moe biti obrana njezinih interesa. I, doista - nomenklatura se tako i ponaala. Strasniji od ovoga bio je bacil sveope jednakosti, koja se razlikova la od Platonove jednakosti i koja nije bila povlastica svih graana. Upravo je sveopa jednakost bila ta koja je pod barjak meunarodnih terorista u slubi 'hijerarhije urotnika' privukla milijunske ruske mase. Upravo u ime te sveope jednakosti provodili su bezbrojne eksproprijacije, konfiskacije, nacionalizacije i na njezin oltar polagali bezbrojne rtve. Upravo je ona boljevicima omoguila zadrati vlast, i upravo su zbog nje stradali njezini protivnici, koji su snagom logike i razuma pokua vali zaustaviti masovno bezumlje. Totalnu 'pravinost' za sve kao jedi nu Platonovu povlasticu, koja se sastojala u tome da svaki pojedinac, bez obzira kojemu staleu pripada, apsolutno podreuje svoje osobne interese, potrebe i elje dravi, boljeviki nomenklaturisti pretvorili su se u totalnu silu iznad drutva i drave, kako bi pojedince i skupine mogli strijeljati, daviti u teglenicama, spaljivati u crkvama, trovati pli nom u podrumima, bez suda i presude, otputati s posla, proglaavati zloincima, izlagati medijskom linu i igosati kao 'primitivce', 'ognjitare' i 'iritelje govora mrnje'. Samo se po sebi razumije da u ovakvom destruktivnom politikom organizmu nema ni mjesta ni uvjeta za bilo kakvu pravinu jednakost. Platon, koji je toliko nade polagao u pravinost, nije ni slutio u to se ona u 'idealnoj dravi' boljevikog i(ili) socijalistikog tipa moe izro diti. Moda je to bio razlog zbog kojega je Carl Popper kritizirao Plato novu zamisao drave kao pravi cjeloviti model 'zatvorenog drutva'. Popper je drao da se u Platonovoj teoriji o pravinosti nalaze bitni imbenici modernoga totalitarizma i da je krajnji smisao sveukupnog Platonovog institucinalizma sprijeiti svaku mogunost politikih promjena nakon to se uspostavi totalni staleko-kastinski nadzor nad dravom. 39
39 O pravinosti Platon pie: "Pravinost nije neto savreno ako je potrebno samo onda kad se neke stvari uporabljuju". Za Platona je pravian ovjek ujedno i lopov, jer je "pravinost neka lopovska vjetina koja prijateljima koristi, a neprijateljima kodi". Po Platonu, definicija pravinosti treba glasiti: "Pravino je initi dobro prijatelju, a neprija telju initi zlo jer jerav"(!?) Usp. Platon, isto, str. 1 1 . - 1 3 .

Usp. Igor Buni, Partijsko zlato, DETECTA, Zagreb 2006., str. 230. 146

147

**

Ihivm

Ihmiii.-n

/,>.,.

K I. () N () V I

NASTUPAJU

Anomalija Platonovog staleko-kastinskoga ustroja drave, koju je uoio Popper, u boljevizmu se premetnula u bjesnou nacije. Tu su dijagnozu sociolozi, naalost, postavili prekasno, ali ne i Berdjajev. Za njega je "socijalizam ideologija zavisti", ali, na nesreu, njega nitko nije htio uti, pa su virusi bjesnila i ideologije zavisti poharali mnoge zem lje diljem svijeta. Hijerarhijski su urotnici dobro prouili Platona i shva tili da je nejednakost ljudi poimao kao vrstu prirodnoga zakona. Jed nako su shvatili da Platonova idealna drava, podignuta na zgradi konkretnih iskustava, nije nita drugo nego privienje, ak varka. To im je bilo dostatno da njegovu dravu-himeru virtualno pretoe u materijalne slike koje pokreu ljudske mase. Na pitanje u kojoj je mjeri takva zamisao imala uvjete postati stvarnou, odgovor su dali Lenjin, Staljin, Mao, Tito, Pol Pot i drugi komunistiki apsolutni vlastodrci. Naime, potiho su njih hijerarhijski urotnici uputili da se Hegelova misao o "poronim i uvijek pokvarenim ljudima, iako to nije ideja" moe pretoiti u stvarnost. Platon je usvojio naela kastinske podjele, ali on ipak nije shvatio stalee kao zatvorene drutvene skupine, koje se meusobno odvajaju naslijeenim razlikama po srodstvu, nego je dopustio da se u nekim sluajevima moe prelaziti iz stalea u stale, ako prirodne sposobno sti pojedinca to doputaju. Tu je Platon oigledno idealizirao kastin ske odnose, koje je zasnovao na podjeli rada, i zato je Marx, uoivi to, uveo 'klasnu borbu' kao prevratniko gorivo. Marx je bio svjestan da se pod izgovorom 'ope korisnosti' moe unititi ovjeka i sve ono to ga ini ovjekom, ubijajui u njemu duu i sve moralne vrjednote, a isto dobno mu se moe oduzeti svaka osobnost i moe ga se pretvoriti u obian broj koji postoji samo za to da javno, u svakoj prilici i na svako me mjestu iskazuje ljubav voljenome voi. Od svega Platonovoga miljenja o 'idealnoj dravi' najprivlanija za hijerarhijske urotnike bila je zamisao da se dravi povjeri uloga apso lutnog odgojitelja svih njezinih graana i da ona s punim pravom opre djeljuje svakoga pojedinca za one dunosti koje ona ima odrediti. U ovoj Platonovoj zamisli krije se totalna vlast drave nad svim njezinim graanima, koju je on, vjerojatno u dobroj nakani, veliao kao neto idealno. U biti, Platonovo shvaanje apsolutne podinjenosti pojedin ca dravi hijerarhijski su urotnici od poetka 19. stoljea pa nadalje pretvorili u plan i program 'novoga svjetskoga poretka'. 148

A laj plan i program u svome hodu prema svjetskoj nad-vladi proizvodi i tragikomine situacije, poglavito u zemljama gdje je neka da vladala zabluda komunistike utopije. Parole i dogme o neizbjenosti, nunosti i neprekidnosti socijalistike revolucije danas se bez srama i stida zamjenjuju propovijedima o neizbjenosti, nunosti i neprekid nosti liberalno-kapitalistikoga globalnoga procesa. Svu tu tragikome diju tzv. tranzicijskih zemalja Marko Francikovi prikladno naziva pre svlaenjem zmijske koe. 4 0 Platon je svoju Dravu izgradio u mislima, znajui da takve drave na zemlji nigdje nema. No, on o njoj govori kao da je imao priliku vid jeti takvu dravu i zato na kraju devete knjige svoje Drave kae: "Moda za onoga tko je hoe vidjeti i tko, poto ju je vidio, hoe prema njoj urediti svoju duu, njezin uzor postoji na nebu. Uope nije vano po stoji li negdje doista ovakva drava ili e tek u budunosti postojati. Jer, takav e ovjek ivjeti prema njoj i ni prema kojoj drugoj". Poslije dvadeset i etiri stoljea, koji suvremeni svijet dijele od Platona, iz gleda da e ovjek doista ivjeti u 'idealnoj dravi', ali ne u onakvoj kakvu je zamiljao umni grki filozof, nego u njezinom surogatu. Nova 'idealna drava' u izvedbi 'hijerarhije urotnika' bit e njezin klon, u kojoj se ve zna tko su upravljai i tko su uvari, a jedina nepoznanica jest broj pripadnika robovskoga stalea. O tome dogovor jo nije posti gnut pa se ne zna hoe li ih biti petsto milijuna ili tri milijarde. Upravljako-nadzorni dio 'idealne drave' ili 'novoga svjetskoga po retka' ve je ostvaren u Ujedinjenim narodima i njezinim agencijama, Europskoj uniji i njezinim vijeima, parlamentima i komisijama, u fi nancijskim ustanovama Meunarodnog monetarnog fonda, Svjetskoj banci, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, NATO-u, medijima i infor macijskim sustavima. Ono to ostaje dovriti u dijelu robovskoga su-

O toj 'zmijskoj' raboti Francikovi pie: "Sve te silne parole, bive i sadanje, proces razvoja socijalizma u komunistiki raj, proces tranzicije i juria u kapitalistiki raj, sve to vode i provode mahom isti ljudi. To samo dokazuje da su liberalni kapitalizam i komunizam lice i nalije iste medalje i da iza svega stoji mrana sila. Vjeruje se u bolje sutra koje donosi kapital, vjeruje se u slobode koje se nude, vjeruje se svemu to lasci nude, a nude sve to ovjek eli. Podilaze ovjeku i njegovu grijehu, znaju daje to recept uspjeha. Sve e ponuditi ljudima, sve e obeati, ali svi lazovi dobro paze da ne potiu vjeru u Krista i pouzdanje u Crkvu. Ba naprotiv, sve rade da to unite, ovjeka odvrate od Boga i po tome se svi mogu jasno prepoznati." Usp. Marko Francikovi, isto, str. 37. 149

40

>

I u m i / )imii(.-i-( / U M I

K I.O N O V I

N A S T U I'A J U

stava objasnio je jo 1954. Robert McNamara na velikom skupu o proma vanju politike, rekavi da se nediscipliniranim masama, zbog toga to nekontrolirano stanovnitvo dovodi u opasnost mir i dobar poredak, m o r a oduzeti bogatstvo nacije i predati ga u ruke manjini koja posjeduje samodisci plinu. Tom je prigodom vrlo otro napao prenapuenost, kao, kako je rekao, opasnost koja moe promijeniti svijet u kojemu ivimo i uiniti ga takvim da postane nemogue njime vladati. 41 A da bi se njime vla dalo mora ga se dovesti na poeljan broj. Kako se to kani uiniti, obja snio je 1979., pred vodeim bankarima svijeta, visoki dunosnik ame rikoga Ministarstva vanjskih poslova Thomas Enders, izjavivi: "Po stoji samo jedna tema iz cijeloga naega rada. Moramo smanjiti prirast stanovnitva. Ili e to narod uiniti po naim, lijepim i istim metoda ma, ili e imati nered kakav danas imamo u El Salvadoru, Iranu ili Beirutu. Kada porast stanovnitva izmakne nadzoru, potrebna je auto ritarna vlast, ak faizam, da ga se smanji. Graanski rat moe biti od pomoi, ali bi mogao biti znatno sveobuhvatniji. Da biste broj stanov nika smanjili brzo, morate sve mukarce izvui u rat i ubiti znatan broj ena sposobnih za raanje, tj. onih u dobi plodnosti". 4 2 I - to je to! U svijetu koji nestaje u planovima i plamenovima hijerarhijskih urotnika, a gradio se tisuljeima, i u koji je ovjek vjerovao, a i mnogi Platoni, pa i u obliku 'idealne drave', danas, na poetku 21. stoljea, zabrinutom i uplaenom ovjeku ne preostaje nita drugo nego i dalje ustrajno traiti smisao svoga postojanja, ali i mjesto Boje nazonosti u tome svijetu. U tome bolnome proiavanju duhovnoga obzorja, upo zorava Bozo Luji, izbijaju u prvi plan pitanja o Bojoj pravednosti, o njegovom voenju povijesti, o stradanju nevinih i o budunosti ija su obzorja tama. 4 3 ovjekovi krikovi ispunjavali su povijest, ali to ne znai da mora ostati nemoan pred naletom zla koje eli dovesti u pitanje i Boga i ovjeka. Ako nita drugo, ovjeku je ostalo jo dostatno vreme na da se pripremi za odluujuu bitku kod Armagedona. U Kristovu taboru za njega uvijek ima mjesta.

Suvremeni rob - rob ovisnosti Udareni su temelji za 'novi svjetski poredak', koji je Platonova 'ide alna drava' u neto izmijenjenom obliku. Ukratko, nakana je 'hije rarhije urotnika' stvoriti 'idealnu dravu', u kojoj e postojati samo vla dari i sluge, tj. robovi. Srednjega sloja ne e biti. Ostvarivanje apsolut ne vlasti na elu s Knezom ovoga svijeta, podrazumijeva da zakoni i zakon ske odredbe budu jednoobrazni, a njihovu e provedbu jamiti po stroji policijskih snaga svjetske vlade i jedinstvene svjetske vojske na prostorima nekadanjih drava, bez dravnih granica. Put prema takvoj 'idealnoj dravi' podrazumijeva masovni genocid. To znai da su hijerarhijski urotnici naumili sadanjih 6,3 milijarde ljudi svesti na jednu do jednu i pol milijardu. Plan o smanjenju broja stanovnika svijeta, jest, u punom smislu rijei, sotonsko djelo, budui daje Rimski klub44 postavio zadau o izradi projekta kojim bi se, za poe tak, zbrisalo 500 milijuna stanovnika svijeta. Taj je projekt ak postao i slubenom politikom amerike Vlade od 1975., kada je predsjednik Gerald Ford potpisao dokument Henrvja Kissingera 4 5 pod nazivom
44 Rimski klub, prema dr. Johnu Colemanu, jest subverzivno tijelo Komiteta 300. The Club ofRoma i Njemaki fond Marshal imaju komplementarne zadae. Mnogi neupueni misle kako je Rimski klub neto povezano s Katolikom crkvom, a Njemaki fond Marshall s Marshalovim planom. Upravo je zato, dri Coleman, Komitet 300 i odabrao te nazive - da zbuni ljude i odvue im pozornost od onoga to se dogaa. Ova dva visokoorganizirana zavjerenika tijela djeluju pod okriljem Sjevernoatlantskoga pakta (NATO-a) i veina se Rimskoga kluba regrutira iz NATO-a. Rimski je klub tvorac ukupne politike za koju NATO tvrdi da je njegova. Djelovanjem lana Komiteta 300 lorda Carringtona uspio se NATO podijeliti na dva dijela: politiku skupinu moi (lijevo krilo) i bivi vojni savez. Dakle, Rimski klub jest najvanija ruka Komiteta 300 za vanjsku politiku. Osnovan je 1968. od tvrdih lanova izvorne Morgenthauove skupine, na poziv Aurellija Pecceija. Tome pozivu odazvali su se najvei subverzivni 'planeri budunosti' iz Sjedinjenih Ame rikih Drava, Francuske, vedske, Velike Britanije, vicarske i Japana. U razdoblju od 1968. do 1972. Rimski je klub postao kohezivnim tijelom znanstvenika svih vrsta, globalista, planera budunosti i internacionalista svih vrsta. Kao to je rekao jedan izaslanik: "...postali smo Josipov kaput s mnogo boja". Usp. dr. John Coleman, Hije rarhija zavjerenika: Komitet 300, DECECTA, Zagreb, 2005., str. 21., 24.-25. 45 Zanimljivim se ini daje toga istoga Henrvja Kissingera, roenog u Bavarskoj, u mjestu Fiirth, 28. rujna 2006. primio papa Benedikt XVI., u ljetnoj rezidenciji u Castel Gandolfu. Stoje Sveti Otac razgovarao s Kissingerom, nekadanjim ministrom vanjskih poslova Sjedinjenih Amerikih Drava, Tiskovni ured Svete stolice nije prenio. Kako je rije o privatnom susretu i audijenciji, pojedinosti vjerojatno ne e biti dostupne javno sti, kako to pie Glas Koncila od 8. listopada 2006. Moda je Henry Kissinger doao svetome Ocu na pokajanje zbog onoga to je pisalo u njegovome dokumentu NSSM 200 od prije 31 godine, (nap. aut.)

41

Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 136. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 137. 43 Usp. Bozo Luji, isto, str. 240.
42

150

151

>
ment Global 2000.
46

/ '(ini;

/ hmul.ti

I UMI

KI.ONOVI

NASTUPAJU

NSSM 200, a poslije toga predsjednik James arter prihvatio doku Operativna provedba toga projekta krenula je onoga trenutka kada je aktivirano irenje virusa side (AIDS-a) u Africi i Brazilu i kada je Argentina, sredinom devedesetih godina prologa stoljea, postala taj nim pokusnim laboratorijem za uzgoj genetski modificiranih usjeva.
17

krivnjom, duhovno ostaju nerazvijeni, iako su struno i tehniki, po glavito informatiki relativno dobro opremljeni i potkovani, pa zbog toga postaju ivi hodajui roboti bez mate, jednako odjeveni i s jed nako izgubljenim pogledom. Dok su nekada, kao, primjerice, 1968., ti studentski utokljunci bili puteni krenuti u mar na institucije kako bi se ostvarila prevratnika zamisao Antonia Gramscia, danas, na poetku 21. stoljea, oni predstavljaju 'ukopljene' mlade ljude koje politika ne zanima, kojima je nacionalna pripadnost teret, kojima je sluenje voj nog roka prigovor savjesti, a obitelj nepotreban okov njihova umrtvljena duha. Nikada studenti nisu bili poslunija ni umrtvljenija djeca nego to su to danas, kada se iz njih sustavno izbacuje povijest vlastitoga naro da, kada se iz njih briu sve injenice prolih stoljea, pa i ono to su oni kao djeca doivjeli, a ostavljaju samo one koje su bile pogrjeka ili je netko te pogrjeke virtualno i mitski namjerno trasirao. 4 9 Zato, kada su Hrvatska i Hrvati u pitanju, viestruko uveani broj jasenovakih rtava uvijek e postojati, ali ne i Goli otok, Krini put ni Jazovka, a Domovinski rat bit e sveden samo na mit o podjeli Bosne i na mit o protjeranim Srbima, a srpska agresija na Hrvatsku ne e biti ni misao na imenica. Svrha ovakva 'progresivnog' obrazovanja jest ubiti u mla dim ljudima svaki domoljubni osjeaj i svaku duhovnu potrebu pa je ukidanje latinskog jezika, smanjen broj sati povijesti i matematike 5 0 , a umjesto vjeronauka uvoenje etike, logian potez. Cilj je stvoriti to veu zbrku znanja. To se postie uenjem pogrjeaka koje su 'vlastite' narodu, izbacivanjem dobrih djela koje je taj isti narod uinio, ali i ponavljanjem beskorisnih povijesnih datuma bez identifikacije s ve-

Svemu je prethodila ve spomenuta konferencija iz 1979., kada su se njezini sudionici suglasili da "element niskog sloja drutva mora biti stavljen pod potpuni nadzor", a to e se, zakljuili su oni, postii "uvo enjem najgoreg mogueg obrazovanja".
48

Drukije reeno, ljudi tre

baju postati poluobrazovano nepregledno mnotvo koje e morati "prihvatiti svoj poloaj daleko prije negoli dou u priliku postati su mnjiavi". Od tada su mediji i sveuilita postali tvornicama za proizvodnju toga novoga obrazovno i umno okljatrena homo sapiensa. Proces obliko vanja mladih ljudi u religiozno zbunjena i indiferentna stvorenja odvija se u sveuilinim predavaonicama. Ti mladi ljudi, ponajmanje svojom
46 Da projekt o unitenju vie od polovice ovjeanstva nije tek puka paklena zami sao svjedoi i injenica da su mnogi bogatiji Amerikanci, poput osnivaa CNN-aTeda Turnera i osnivaa Microsofta Billa Gatesa, osnovali privatne zaklade osloboene od poreza kako bi zatitili svoja golema bogatstva. I Bili Gates i Ted Turner donirali su goleme koliine novca Ujedinjenim narodima i drugim organizacijama za unaprjeenje kontrole nataliteta i smanjenje broja stanovnika diljem svijeta. Godine 1996. Ted Turner je dao, za vjerski asopis Last Trumpet Newsletter, ovu izjavu: "U ovome trenutku ima daleko previe ljudi na ovome planetu. Trebamo smanjiti svjetsko stanovnitvo sa sada njih pet milijarda na najvie 250 do 300 milijuna."0?) Usporedi F. William Engdahl, Sjeme unitenja, DTECTA, Zagreb, 2005., str. 290. 47 Odlukom iz 1996., kojom je argentinska Vlada odobrila uzgoj genetski modifici rane soje kompanije Monsanto, Argentina e pretrpjeti revoluciju koju se njezini promi catelji pozdravljali kao "drugu zelenu revoluciju". A taje revolucija, zapravo, nekada produktivni sustav poljoprivrede temeljen na obiteljskim posjedima vratilo u neofeudalno stanje u rukama aice monih i bogatih zemljoposjednika latifundista. Ne samo to, nego je 2004. polovica poljoprivrednoga zemljita u Argentini, koje pokriva 48% ukup ne povrine te zemlje, bila zasijana sojom. Od toga je 90 do 97% bila genetski modifici rana soja kompanije Monsanto. Od 1988. do 2003. broj argentinskih farma za proizvo dnju mlijeka smanjio se za 50%. Argentina je prvi put u povijesti morala uvoziti mlijeko, iz Urugvaja, po znatno viim cijenama. Kako je soja stotine tisua seljaka istisnula sa zemlje, zavladali su bijeda i neishranjenost. Usp. F. William Engdahl, isto, str. 52. i 54. 48 U Tavistockovu projektu "Operacija istraivanje" utvreno je sljedee: "Osim naih manje izravnih dugoronih metoda proimanja, to se moe postii i mrtvljenjem umnih aktivnosti uvoenjem neadekvatnih obrazovnih programa za matematiku, lo giku, dizajniranje sustava i ekonomiju te odvraanjem od tehnike kreativnosti". Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 141.

U Tavistockovu projektu "Operacija istraivanje" utvreno je sljedee: "Od primar ne vanosti jesu i revizija povijesti i zakonodavstva te podvrgavanje ljudi devijantnom stvaralatvu, to e njihovo razmiljanje prenijeti s osobnih potreba na konstruirane vanjske prioritete. Ope pravilo jest to daje zbunjenost korisna, tj. to vea to korisnija. jedan od naina na koji se ovo moe postii jest da se prvo stvore problemi, a onda ponude rjeenja." Usp. dr. John Coleman, isto, 141. 50 O tome 'progresivnom' obrazovanju John Coleman pie: "Relativno je lako uoiti koliko je Tavistockov projekt 'Operacija istraivanje' ve uznapredovao, a nigdje toliko koliko u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Najnoviji statistiki podaci pokazuju da 75% uenika estog razreda osnovne kole nije uspjelo dobiti prolaznu ocjenu iz onoga to se zove 'test iz matematike'. Taj se test sastojao od elementarne jednostavne aritme tike, to nam dovoljno govori. U tome testu prave matematike nije ni bilo. Je li to razlog za uzbunu? Prosudite i sami". Usp. dr. John Coleman, isto, str. 144. 153

49

152

>

/ >lll Dl

/ lllllhl.-i-l I.IMi

K I . O N O V I

N A N I U l> A J U

likim ljudima i njihovim djelima ili njihovom rtvom za d o m o v i n u i vjeru. Svu tu i n v e r z n u obrazovnu papazjaniju nazvati jo 'social sciences' ( d r u t v e n i m z n a n o s t i m a ) u i s t i n u je drskost. Preodgoj m l a d e i jest najpogubniji dio r a z o r n o g a rada 'hijerarhije urotnika'. U s a m o e t r d e s e t a k godina m l a d o s t z a p a d n e civilizacije iz gubila je vjeru u Krista. Bolje i preciznije reeno, o n a im je uskraena. I n s t a n t b e z b o t v o u s r e d o t o i l o ih je na uivanje, zabavu, alkohol, dro gu, n a p r a s i t o s t i n e o b u z d a n o s t . U medijskoj, k a z a l i n o j , filmskoj i knjievnoj p o n u d i m l a d e se ui o prijelaznim vjerama, o k u l t o v i m a " n o v o g a d o b a " , a t e i z m u , kabalistikoj mistici, materijalizmu, militant n o m liberalizmu, politikom ljeviarenju, u t o p i z m u , a na p o n u d i su i svakojake sekte koje niu kao gljive poslije kie. M l a d o s t z a p a d n e civi lizacije nije svjesna da je savren rob, a jo m a n j e je svjesna da joj je u m klonirani u m hijerarhijskih u r o t n i k a . Operativni plan stvaranja a p s o l u t n o g r o b a p o d r a z u m i j e v a i m e t o d u kojom se, stvaranjem navika p o m o u medija, potronje i zabave, l j u d e ovce' p r e t v a r a u s t a d o koje bjei od svojih p r o b l e m a i s t v a r n o s t i . 5 1 M e t o d a o kojoj je rije pripada Operacijama istraivanja i predvia umjet no s t v o r e n e dogaaje koji su n u n i za u s p o s t a v u p o t p u n o g n a d z o r a i podjarmljivanja stanovnitva. 5 2 Ova m e t o d a ukljuuje, primjerice, pri mjenu pojaala (reklama), poglavito televizijskih, tako da se osoba p o n e ponaati kao desetogodinje dijete, zbog sugestija koje mu televizija daje, o d r e e n i proizvod kupuje nesvjesno im ga ugleda u trgovini. 5 3 ovjek u o v o m e sluaju postaje r o b o m n e p o t r e b n o s t i .

Primjenom m e t o d e 'ljudi ovce' i p o s r e d s t v o m e l e k t r o n s k i h medija te p r i m j e n o m pojaala uspjelo se m a t e r i j a l n e , a ne d u h o v e p o t r e b e uiniti p r e o k u p a c i j o m ljudi u n e k a d a Kristovoj civilizaciji. Gospodari kaosa planski su, poslije D r u g o g a svjetskoga rata, u Americi stvorili i p o t o m proirili epidemiju k o n z u m i z m a , koja preplavljuje E u r o p u , ak i i s t o n e k o m u n i s t i k e zemlje. Razlika u p o t r o a k o m m e n t a l i t e t u i m u n i h d e m o k r a t s k i h zemalja i porobljenih k o m u n i s t i k i h bila je u t o m e to su prvi mogli zadovoljiti svoju p o h l e p u , a drugi su se zado voljavali sporijim h o d o m , tj. n a m j e r n o d o z i r a n i m 'ivotnim s t a n d a r dom', to se ogledalo u hladnjacima, televizorima, elektrinim aparati ma svih vrsta i t r e e r a z r e d n i m a u t o m o b i l i m a . Materijalno je s u s t a v n o poticano i o n o je napredovalo, a d u h o v n o je s p u t a v a n o i o n o je zaostajalo, d o k su se i s t o d o b n o nervoza i n e z a s i t n o s t pojaavali. Gospodari kaosa tu su p o t r o a k u n e r v o z u i n e z a s i t n o s t u s p j e n o odravali, pretva rajui ljude u 'gutae reklama', da bi r a z n i m rasprodajama, i to ne bilo kada n e g o na Boi ili Uskrs, k a k o bi ti najvei kranski blagdani p r e stali biti r a d o s t i molitva, a t i m e n a d a i spasenje. U m j e s t o toga, oni su p r e t v o r e n i u trku pa je p o s t a l o vano t k o e m o i ponijeti vie celofanskih i u v r p e n i h paketa, u kojima se nalaze plastine i u m j e t n i m miri sima n a m i r i s a n e stvarice. Tu su i m o d n i urnali, ali i k u h a r i c e sa svih meridijana i paralela. U biti, ljudsku se svijest vezalo i zarobilo povr n i m i i s p r a z n i m osjeajima, a d u b i n u ljudskoga d u h a , p o b o n o s t , b o gobojaznost, duevni m i r i stabilnost smanjili na brojanu vrijednost o z n a e n u niticom. U stvaranju a p s o l u t n o g ovisnog roba, u m n i poslunici u slubi 'hije rarhije u r o t n i k a ' osmislili su m e t o d u kojom se " m o e n a p a s t i vitalnost, m o g u n o s t i m o b i l n o s t pojedinca u drutvu", a to podrazumijeva, k a k o kau, "razumijevanje, m a n i p u l i r a n j e i n a p a d na njihove izvore d r u tvene energije (prihode) pa stoga i na njihove fizike, u m n e i e m o c i o n a l n e j a k o s t i i slabosti". Budui da veina l j u d s k o g a r o d a , z b o g nikakvog ili z b r k a n o g obrazovanja i o b u z e t a p o t r o a k i m s i n d r o m o m ,

51 U Tavistockovu projektu "Operacija istraivanje" utvreno je sljedee: "U svome istraivanju utvrdili smo da najjednostavniji nain stjecanja kontrole nad ljudima jest taj da se ljude dri u nedisciplini i neznanju glede temeljnih sustava i naela, uz to da ih se istodobno, poticanjem relativno nebitnih pitanja i problema, dri u stanju neorgani ziranosti prema bitnome". Usp, dr. John Coleman, isto, str. 141. 52 UTavistockovu projektu "Operacija istraivanje" utvreno je sljedee: "Od presu dne je vanosti podijeliti ljude, odraslima odvratiti pozornost od stvarnih problema i puniti im glavu relativno nevanim problemima. Mlade se mora drati u neznanju matematike. Pravilno pouavanje ekonomije i povijesti ne smije nikada biti dostupno. Drati sve dobne skupine tako zaokupljene beskonanim nizom problema da im ne ostane vremena za jasno razluivanje, a ovdje se oslanjamo na zabavu, koja ne smije biti iznad umne sposobnosti djeteta u estome razredu osnovne kole". Usp. dr. John Coleman, isto, str. 141. 53 U Tavistockovu projektu "Operacija istraivanje" utvreno je sljedee: "Na model zahtijeva primjenu emocionalnih poticaja, snanijih pojaala, koja uzrokuju prepu-

stanje samome sebi, bilo izravno (televizijskim emisijama), bilo reklamama. Mi smo u Tavistocku utvrdili da se taj cilj moe najbolje postii neprestanim i nepopustljivim napadom na emocije (mentalnim silovanjem), pomou neprekidne paljbe u obliku seksa, nasilja, ratova i rasnih sukoba u elektronskim i tiskovnim medijima. Ta nepresta na hrana moe se nazvati 'mentalnim prehrambenim smeem (mental junk food)". Usp. dr. John Coleman, isto, str. 141. 155

154

>

/ ><noi

/ himu.el I .isu

K I. () N O V I

N A S T U P A J U

odbija poboljati vlastitu umnost, ona je "postala stado razmnoavajuili barbara i poast na licu zemlje", kako stoji u zakljucima konferencije vodeih bankara svijeta iz 1979. godine. 5 4 Drutvena energija ili prihodi napadnuti su potronjom, troenjem te ko steena novca na nepotrebne stvari. Kupovanje je postalo nekim oblik porta - tko e vie napuniti potroaku koaricu. Da ovjek ne bi doao k sebi, tu je neizbjena potroaka kartica, koju se reklamira u svakoj televizijskoj emisiji. Sve se ini kako ovjek ne bi poeo ozbilj no pribirati teko zaraeni novac. Sustavno se ljude navikava na povr ne radosti, poglavito ene i djecu, ali ni mukarci vie nisu na to imuni. Cilj potroake histerije jest unititi razum i duhovni poredak u ovjeku, kako bi postao nezasitan, optereen i, naposljetku, tuan ako njegov susjed svoju potroaku koaricu napuni jednim nepotreb nim i beskorisnim predmetom vie. Fizike, umne i emocionalne jakosti napada se geslom 'novih stremljena', 'novih izriaja', 'novih pristupa' i inih i inih 'novih novina'. Ni to se ne dogaa sluajno. Kao to nije sluajna ni injenica da krovni plan 'hije rarhije urotnika' nosi pridjev 'novi', jer on, tj. pridjev, upuuje na to da ovjek treba odbaciti 'stari' eli li postati 'novim ovjekom'. Ali, kakav je taj 'novi ovjek? To je ovjek, bez Boga, bez nacije, bez duha, bez kulture i bez domovine. Ta magina rije 'novi' ili 'nova', draga uhu hijerarhijskih urotnika, sustavno se ubrizgava u krv i duu europskoga ovjeka jo od kraja 18. stoljea, prvo francuskim prosvjetiteljstvom, a zatim komunistikim bezbotvom, da bi kreendo bio dostignut libe ralistikim nasrtajem na poetku 21. stoljea. To veliko urotniko ispi ranje mozga ovjeku kraninu dovelo je do toga da u nekada kran skoj Kristovoj civilizaciji trijumfira kultura Sotone, ak i meu onima koji sebe i dalje dre kranima. Uistinu su ljudi zapadne civilizacije "postali stado razmnoavajuih barbara", jer su im jurinici u slubi hijerarhijskih urotnika iupali iz uma naelo Boanstva u duhu i sve zamijenili relativizmom 5 5 , racionaUsp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 138. Za Zorana Vukmana moralni relativizam jest duhovna teevina novoga doba. On je znak ovjekova intelektualnog kukaviluka i slabosti, nesposobnosti da se odlui za dobro ili zlo, izbjegavanja odluke i odgovornosti. Usp. Zoran Vukman, Propast svijeta ili novo doba poganstva, VERBUM, Split, 2000., str. 68.
55 54

lizmom ili nekakvim virtualnim statistikim podatcima koji nastaju u prevarantskim radionicama raznih agencija za istraivanje javnog mi ljenja. Bit urotnitva protiv Boga i ovjeka jest unititi kransku vjeru, koja je temelj spasenja i na ovome i za ovaj svijet. Ljudi zalueni anke tama, izmiljenim i napuhanim dogaajima, aferama raznih zvijezda i zvjezdica, sitnicama i nepotreptinama ni ne opaaju da im gospodari kaosa (jer je zabavnjaki i potroaki mentalitet vrsta nadziranog kao sa) odvlae pozornost kako ne bi uoili da im pripremaju surovo rop stvo u ne tako dalekoj budunosti, koje je iskuano u boljevizmu, a unaprijeeno u sekularnoj demokraciji. Ne poboljavajui vlastitu umnost niti za jedan promil, ljudi ni ne shvaaju da se nalaze u novom ropstvu, koje nadzire i kojim upravlja 'hijerarhija urotnika'. U njihovim su rukama kormila drava, a time i naroda koji u njima obitavaju. Na pomolu su teki dani i nije tako daleko trenutak kada e gospodari kaosa skinuti maske i otvoreno pokazati svoju soton sku ud kao to su to uinili kada su upriliili Francusku i Boljeviku revoluciju i nacizam u Njemakoj. Njihova je 'sloboda' razarajua, jer je u suprotnosti s odgovarajuim dobrim i moralnim karakterom ljudi. U ozraju takve inverzne slobode, drutva postaju razoarana, hladna i bezosjeajna i u njima se sve vie gasi osjeaj nacionalne solidarnosti i ar domoljublja. Najvee sivilo u svemu tome jesu politiari. 56 Gole ma veina njih jesu poslunici, prevrtljivci, laljivci, krivokletnici, sebinjaci, nesposobni za uzviene vrijednosti kao to je skrb o sudbini naroda ili podizanje moralnog i duhovnog ivota nacije. Sve je svede no na trgovinu. Rasprodaja vlastitog bitka postala je stvar 'prestia' i utrke politiara, koji e od njih to bre i za manje novca uiniti. Naputeno je ljudsko i Boje pravilo da ovjek ne moe niti smije prodati ono to nije sam stekao, a poglavito ne zemlju, otoke, ume i pitku vodu koje je naslijedio od pradjedova. Ima li jo snage u ovjeku U Tavistockovu projektu "Operacija istraivanje" utvreno je sljedee: "Najjedno stavnije reeno, ono to ta podsvjesna udnja trai jest neki ovozemaljski bog koji e ukloniti rizike iz njihova ivota, staviti im hranu na stol i potapati ih po ramenu u znak utjehe kada stvari ne idu dobro. Ta elja za ovozemaljskim rjeiteljem problema i uklanjaem rizika u ovjeku je neutaiva, to je dovelo do nadomjesnih ovozemaljskih bogova - politiara. Toj neutaivoj ljudskoj elji za 'zatitom' udovoljava se obeanjima, ali politiar ne ispunjava nita ili gotovo nita od danih obeanja". Usp. dr. John Cole man, isti, str. 143. 157
56

156

/ urni

/ itnuii.-cl

I HM

k I. O N O V I

NASTUPAJU

da pobolja svoj um kako bi stao pred ogledalo i upitao se: to e mojim unucima i mojim praunucima ostati ako ja sve rasprodam? to im u naslijee ostavljam? Nita! O Boe, zar sam ja, poput Josipove brae, svoju djecu za dvanaest srebrnjaka prodao u roblje Jimaelcima? Bog prata gotovo sve grijehe, a grijeh prodaje vlastite djece u roblje Soto ne jest grijeh za koji oprotenja nema ni u asu suda. Nisu odve daleko Ivanova vremena u kojima e trei aneo vikati iz svega glasa "tko god se klanja Zvijeri i kipu njezinu te primi ig na elo ili ruku, 10 pit e vino gnjeva Bojega, nerazvodnjeno, natoeno ve u ai srdbe njegove! I bit e udaren na muke u ognju i sumporu svetim anelima naoigled i naoi gled Jaganjcu. 57 Kakvo moe biti drutvo u kojemu je poast za novcem pretvorena u neizljeivu podmitljivost i korupciju, koje su svuda rasprostranjene, drutvo u kojemu se bogatstvo stjee prijevarom i obmanom, u kojemu vlada raskalaenost, u kojemu su osjeaji prema domovini uprljani kozmopolitizmom i sekularizmom, kakvo to drutvo moe biti nego robovsko? Najvei udar gospodara kaosa i njihovih poslunika usmjeren je na nacionalno, na iskrenu i snanu ljubav prema svojoj naciji i vjeri - kranstvu, zato to i jedno i drugo jest zapreka svemu prethodno navedenome. Narodni duh i dravna vrstina jesu glavne smetnje go spodarima kaosa, a liberalizam, internacionalizam i kozmopolitizam jesu glavno orue razbijanja naroda i drave. Razbijai naroda i drave jesu ljudi koji nemaju ni naroda ni drave. To su ljudi bez morala, bez lju bavi, ljudi prazna duha, s paklom u dui. A hijerarhijskim urotnicima trebaju upravo takvi, jer, takvi su i sami - ljudi bez drave i naroda, bez vjere i ljubavi za ovjeka, ljudi kojima je vjera biznis, a bog novac. Onome tko izda svoj narod ne preostaje nita drugo nego se staviti u slubu mrzitelja naroda i ljudi te tako i sam postati mrziteljem svoga naroda i svoga blinjega - ovjeka stvorena na sliku Boju. Ljubiti svoj narod moe samo osoba ista srca i iste savjesti. Onaj tko ne ljubi svoj narod ne moe potivati ni domoljubne osjeaje pripadnika drugih naroda, niti moe voljeti druge ljude. Zato svi dobri i umni ljudi, kr ani poglavito, bez iznimke, ako uistinu hoe uiniti neto dobro,

moraju odbaciti ono to su gospodari kaosa nazvali 'novim svjetskim po retkom', kako bi se izravno suprotstavili novome ropstvu. U stvaranju novoga apsolutnog robovlasnikog sustava hijerarhijski urotnici nita ne proputaju sluaju pa su razvili metodu kako djecu 'pretvoriti u siroad', tj. staviti ih u jaslice i vrtie pod nadzorom vlasti kako bi bila istrgnuta iz obitelji. Tako hendikepirani ve od poetka, nii slojevi, zamiljaju urotnici, "ne e imati nade u napredak, tj. u izlazak iz poloaja koji im je u ivotu dodijeljen". Oblik ropstva kakav su oni isplanirali i kakav sustavno uvode, licemjerno i sadistiki pro glaavaju sustavom "od presudne vanosti za dobar drutveni poredak, za mir na svijetu i u drutvu." Da ovjek ne bi iziao iz poloaja koji mu je dodijeljen, nuno gaje, dre planeri 'novoga svjetskoga poretka', pretvoriti u 'svjetskog ovjeka', ali bez domovine. Kao dio nepregledne mase, takva se ovjeka, s njego vim posebnostima, vlastitou i osobnostima, potpuno podreuje bezlinome drutvu. Takva ovjeka Dominik Bara 58 vidi kao pojedinca koji iza sebe vie nita ne posjeduje", koji "u sebi i za sebe vie nema vrijednosti", koji je "izgubio opravdanje svoga postanka" 5 9 , ako to nije uivanje i(ili) zabava. Cijeni ga se samo ako posluno provodi standar dizaciju, itaj ujednaenje i bezlinost, imaginarne zajednice, kao to je, primjerice, Europska unija. Cijelo njegovo htijenje, miljenje i djelo vanje, kae Bara, pripada iskljuivo zajednici. Smisao njegova ivota sastoji se samo u tome da se potpuno stopi s tom nepreglednom i bezlinom masom kako bi postao iskljuivo 'drutvenom ivotinjom'. Kako bi ovjek ostao u poloaju roba, koji su mu dodijelili gospodari kaosa, prvo je pretvoren u proizvodni stroj, ime se sve vie kao ovjek sniavao, zatim se 'prodavao', da bi napokon postao oruem za proizvo dnju. Danas je on orue za potronju. Vie ga ne vode njegovo usavr avanje ni blaenstvo, nego posjedovanje materijalnih dobara. Postao je robom potronje, koja ga je preobrazila u 'savrena' egoistina o vjeka. Egoistini ovjek dananjice jest proizvod sustavnoga razaranja

57

O t k . 14, 10, isti, str. 1771.

58 Usp. Dominik Bara, dominikanac, filozof i teolog, koji se bavio socijalnom filozofijom boljevizma, odnosno komunizma u Rusiji. 59 Usp. Dominik Bara, Socijalna filozofijaboljevizma, Dominikanska naklada Istina, Dubrovnik, 1944.

158

159

Davni

l),iimi;rl I mu

KI.ONOVl

NAS I UI'AJU

ljudskoga morala i plemenitosti od 'hijerarhije urotnika'. Ateizacija koju hijerarhijski urotnici promiu ve vie od dvjesto godina dovela je do dekadencije i brutalizacije zapadnoga ovjeka. Taj plamen prodire sve. Bit upravljanja 'hijerarhije urotnika' i njihovog naina miljenja jest u poluljudskoj sferi, budui da oni 'dostojanstvenim' i 'uzvienim' rje nikom prikrivaju bijedu svoga bezbonog, sekularistikog mentaliteta. Frazeolokim rjenikom, suvremeni robovi fraze, kao i nekad bolje viki propagandisti, prikrivaju svu neduhovnost i podivljalost obezboena ovjeka. Duh cinizma, sekularizma i iskorijenjenosti podriva o vjeka do te mjere da dragovoljno, bez ikakva otpora, postaje poslu nim robom. Hendikepiranost, a osobito duhovna hendikepiranost, tjera svakoga ovjeka pod okrilje jaeg, snanijeg i monijeg. Duhovno hendikepi ran ovjek jest inverzan ovjek. Takvog je ovjeka lako odvesti bilo kamo, a najlake u ropstvo. Kako bi se stvorilo trajno duhovno hen dikepirana ovjeka, nuno je iz njegova pamenja izbrisati povijesno sjeanje te raznolikost i bogatstvo ivota. Zato je juri na povijest poeljna, kako bi se stvorilo uniformiziran svijet. Hijerarhijski urotnici ne samo to su uzurpirali pravo pisanja povijesti, nego nasilnitvom odreuju i nain ivljenja, od brze hrane, glazbe koja to nije, do sapu nica koje ovjeka svode na nemislee bie. Do juer je, moda, izgle dalo da se civilizacije ne mogu sliti, zbiti u jednu civilizaciju i u jednu svjetsku dravu. Ali, stvari su poele izgledati posve drukije kada su hijerarhijski urotnici krenuli u stvaranje zajednike pseudoreligije, koja je newageovska bukuri s pomalo primjesa svih vodeih svjetskih 60 religija i kada su ovjeka medijskim i inim ispiranjem mozga poeli svoditi na razinu estogodinjaka. Zato i slui projekt promjenljive slike

ovjeka i zato slui infantilna zabava liena svake duhovnosti i svakoga smisla. To su sredstva i naini stvaranja duhovno hendikepirana o vjeka. To je put kojim se ovjeka u najkraem vremenu pretvara u savrena roba. Postoje li zapreke ovome stravinome hodu ljudske budunosti, u kojemu e sve biti univerzalno i uniformirano, pa i sam ljudski um? Zapreka, po Williamu B. Ziffu, nema. I zato on u svjetskoj vladi vidi stroj za unitavanje natjecateljskog duha, a svjetsku federaciju kao udrubu u kojoj nema mjesta za disidente, inicijatore, ustanike ni ne ovisne mislitelje, jer svi bi oni morali "podlei pod stranim teretom meunarodno organizirane drutvene birokracije". Suprotno njemu, Allen W. Dulles vidio je mogue zapreke - jednu u Rusiji, a drugu u amerikom javnom miljenju. 61 Upravo su zbog toga, sedamdesetih godina 20. stoljea, istodobno krenuli u ruenje Rusije (Sovjetskog Sveza) i u promjenu javnog miljenja u Sjedinjenim Amerikim Dra vama. A neki su analitiari, poput Thomsona, Mevera i Briggsa, drali kako su prijedlozi o svjetskoj vladi, po svojoj naravi, isto utopijski i da e proi podosta vremena dok svjetska vlada postane politiki prik ladnom. to se u meuvremenu dogodilo? Proces je ubrzan, osobito poslije informacijske revolucije i mogunosti vladanja realnim vremenom u svakome domu i u svakoj obitelji, pomou elektronskih medija. Uspjelo se postii da svi gledaju istu utakmicu, isti film pun nasilja, iste teko probavljive serije, iste klonirane talk-showe, iste estetski i moralno problematine realitv showe, da svi pjevaju i sluaju istu dekadentnu glazbu 62 ili se 'dive' jo dekadentnijim kazalinim predstavama i slikar 63 skim krabotinama, i tako redom, dan za danom. Brzina kojom e se ustoliiti svjetska nad-vlada upravo je proporcionalna brzini kojom e

60 Posebno se podupire stvaranje novih vjera i novih crkava, pa se sa simpatijom tretiraju sva parareligiozna strujanja koja se temelje na sinkretizmu (sjedinjenju) i ezoteriji (tajanstvenosti). Od svih pseudoreligijskih strujanja, ini se najvanijim po kret 'New Age' (na talijanskome 'Nuova era', na hrvatskome 'novo doba'), koji je pokuaj spajanja istonih religija, kranstva, parapsihologije i magije. Ovaj pokret obuhvaa tisue organizacija na svijetu, a idejno se uklapa u 'novi svjetski poredak', pa je razumlji vo zato ga podupiru osobe poput Zbignievva Brzezinskog. Nije sluajno to ovaj pokret ima jednak naziv kao i naslov vodeega asopisa masonstva kotskoga obreda u SAD-u. Usp. Robert Tafra, Protokoli sionskih mudraca i Novi svjetski poredak, Marijan tisak, Split, 2003., str. 110.

Usp. Robert Tafra, isto, str. 110. O dekadentnoj glazbi, ali i o ostalim sadrajima tzv. masovne kulture Milivoj Bolobani pie: "U kino-dvoranama i na televizijskim ekranima danomice nam se servi raju pornofilmovi, filmovi strave, uasa i nasilja, stalno se propagira rock glazba, koja kulminira u sotonskom rocku i koja danas ima svoje crkve ne samo na stadionima i raznim livadama, nego i u gotovo svim diskotekama". Usp. Milivoj Bolobani, Kako prepoznati zamke zloga, Zadar, 2005., str. 68. 63 O kakvom duhovnom 'otrovu' rije najbolje pokazuje program dviju komercijal nih televizija u hrvatskome medijskome prostoru, RTL-a i TV Nove, 3. listopada 2006.,
62

61

160

161

>

K I. ( ) N i V 1 N A ' 1 U I' A I I I ' ill'm / )onui.-cl / nMi

neslajati raznolikost Stvoriteljeva djela. Dosadanji postignuti uspjeh 'hijerarhiji urotnika' daje jo veu snagu i mo ustrajati u svome 'zloi nakom pothvatu' protiv ovjeka, obitelji, domovine i vjere otaca. Ui stinu, oni se ve sada, iako Knez ovoga svijeta jo nije ustolien, ponaaju i osjeaju kao bogovi na zemlji. Ako im se na putu ostvarivanja urotnikoga plana isprijee zapreke, kao, primjerice, ponovno jaanje svijesti o suverenitetu ili nepristajanje na duhovno nitavilo, onda "ni oruane bitke nisu iskljuene", kako je to, 1989., na Gazimestanu, narodima s prostora bive Jugoslavije po ruio Slobodan Miloevi. Jednako kao ni njihov klon Miloevi, ni hije rarhijski urotnici ne iskljuuju uprilienje opega graanskoga rata. Kao to je ve vie puta reeno, nita nije sluajno, pa tako nije sluaj no ni to to se u politici i u medijima neprestano proklamira i govori o graanskom ratu, od ve spomenute bive Jugoslavije do Afganistana, Sudana, Libanona ili Iraka. Upravo je frekventnost pojma graanskog rata najbolji pokazatelj injenice da je proces stvaranja svjetske nadvlade dobrano uznapredovao. to vie graanskih ratova, to vie vlasti u rukama 'hijerarhije urotnika'. U velikoj su zabludi oni koji misle ili se nadaju da e vrijeme biti zapreka programu svjetske vlade. Ne, ne e. Hod stvaranja hendikepi rana ovjeka nastavit e se, jer takav ovjek ne moe biti smetnja, kao to robovi nisu nikada bili smetnja, pa ni onda kada su se pobunili, jer ih se uvijek moglo ubiti, pa i sa zadrkom. Ubiti ovjeka fiziki ili moralno posve je svejedno, jer je svakako ubijen. Tako misle i tako rade 'slobodoumni' usreitelji ovjeanstva. Ali, na njihovu ljutu alost, jo ivi dragi Bog, koji im mrsi raune. 6 4

Uz stvaranje niskog sloja, potpun nadzor, tj. apsolutnu vlast, loe obrazovanje, preodgoj mladei, stvaranje ljudi ovaca', rasipanje dru fizike umne i emocionalne'jednakosti, sivene energije, uz stvaranje nzic^c> " " " 1 L > stada razmnoavajui barbara, nepoboljavanje vlastite umnosti, dodi,eljenost poloaja i umnu hendikepiranost, hijerarhijski urotnici pre dvidjeli su i metodu "pripadnosti plemenu" s "masovnim preseljenjem ,i ^crvima" a ta vremena "nemira i problestanovmstva i masovnim ubojSt v l u u l , ^ La. v ma zahtijevat e ujedinitelja ^nekog Aleksandra ili Muhameda". Zar ovaj plan, po kojemu su predvieni nemiri, preseljenja stano vnitva i masovna ubojstva, nije u biti rat Sotone protiv ovjeka i Boga? Moe li jo biti sumnje u to tko je, u biti, Knez koji treba zasjesti na elo 'novoga svjetskoga poretka? Zato je krajnje vrijeme da se gospoda re kaosa istjera iz njihovih mranih jazbina i izvede na svjetlo dana , da se narodi, na poetku 21. stoljea, tono i podrobno, s njima upoz naju kako bi pravilno shvatili ruilake tenje i razornu akciju tih mra nih i tajnih sila koje naratajima podrivaju kransku Europu i cijelo ovjeanstvo. Krajnje je vrijeme da kransko vodstvo, katoliko i pra voslavno, zajedno s cijelim vjernikim pukom, podigne Kristov barjak i --i sekularizmu, koji je Europu i suprotstavi se nasilnikom i ,,,silakom rusnauMJin ui^ , , duhovno rastoio do neprepoznatljivosti.- Ako to ne uini, jer nema nikoga drugog tko bi to uinio, svi emo lutati u praumama matanja o blagodatima progresa koje nudi Europska unija. To to nude europ ski hijerarhijski urotnici nije nita drugo nego klonirani sustav koji je

od est sati ujutro do tri sata nou (sluajni uzorak): RTL: kolske tajne, Princ iz BelAira, Pod istim krovom, Sam svoj majstor, Brane vode, Roseanne, Sudnica, Exploziv, Zabranjena ljubav, Big Brother, Macho mukarci, Zain ivota, Brza promjena, Cobra 11, Big Brother, Mexsica, Big Brother; TV Nova: aljivi kuni video, ivot na jezeru, Zemlja strasti, Vrtlareva ki, VIP DJ, Svi vole Ravmonda, Sluajni partneri, Sudnica Melani Vukmirice, Rebeca, Goli pitolj 3, Seinfeld, JAG, Vraanje duga, Izvjetaj Matrix. Rije je, dakle, o sapunicama, tobonjim humoristikim serijamai filmovima, kojima je zajedniki nazivnik imbecilnost i karikiranje ivota i stvarnosti koja esto prelazi u potpun primitivizam i vulgarnost.
64

1913.

Usp. Hrvatska straa, asopis namijenjen Filozofiji i drugim znanostima, broj 2.-3., Rijeka,

Usp. dr. John Coleman, Diploma^ Pivarom, isto, str. 138 (Q0St)0dari <* I iudima ie kao to kae Coleman, "teko razumjeti da ovi urotnici {gospodari Ljudima je kao sto kae Colei . m p ^ a h . d kaosa, nap. a.) doista postoje i da imaj" " 1 L ^ J J , , r h o f n e ., . r . . ,. . ,. , , ro da naa Vlada ne ini nita glede stranome Mnog, s u m , pisah i p , ali ine kako te> ^^ ^ ^ p r o b , e _ opasnost, po civilizaciju? Problem je a tom J ^ ^ ^ & ma, te urote, a da to nigdje mu koje vtW >, . , .. ' , ,rft amKnmii . / * -> ii ,mno predsjednik Bush zna tono stor nam Romi mka Busha (starijega, nap. aut.). Naravn", F > mislili Ha se -> - \s -u i Mok-i su mi u pismima rekli: Mi smo mislili aa se tet 300 crni. On je njihov ovjek. NeKi s u ' P , < :r a j , 0 . i J , M i uvrimo ali iza te vlade s t o i sila tako mona itaKo borimo protiv vlade'. Naravno d a e b o n u ' u ^ . . . . ' /;.irr Usn d r v , , j , >. , -u,, b o e izgovoriti njezino ime -n Ulimpijci . u s p . ar. sveobuhvatna da se obavjetajne slube UUJ. ' & . > John6 7 Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Konutetukmankae: "Zapadna Europa je u sebi Zt T T e n J H U r P f o b i j a duha, ivi kao mitski odbljesak u naim mrtvaki blijeda i nestala je odavno s o ^ " J .. ' .. , , m r r , P n n nriienepoli se ... ' . .' . eranstva, svnetkoii pluta u vremenu prije negon se pogledima. Europa je perjanica neopoga 1 1 3 ^" > J >f -u mln Anhn nnoanstva uu -j- u A " n -7 n Vukman, Propast svijeta ili novo doba poganstva, J razbije o hridi bezdana. Usp. Zoran " " " ' ' ' r VERBUM, Split, 2000., str. 139.

162

163

>

Ihtvoi

Dom,,.;-!

/UMI

KI.ONOV]

NAI

UTAJU

nekad uspostavio Lenjin, a dogradio Hitler. Dakle, sve je ve testirano i sve vieno te zorno pokazuje kamo vode 'napredne ideje' i 'novi po retci'. Strateka zamisao o preseljenju stanovnitva, o nemirima i masov nim ubojstvima trai i udarne postroje za njezinu provedbu. Te udar ne postroje ini agentura koju su gospodari kaosa razvili diljem svijeta i u svim zemljama. Rije je o milijunima dounika, klonova koji za no vac rade protiv svojih najbliih, svoje drave i svoga naroda. Ti, to plaeni, to ideoloki zastranjeni dounici, socijalisti, liberali, internacionalisti, sekularisti, ljeviari i ini 'isti', kao krpelj su se prilijepili na kou, ali i na duu naroda, i nemilice siu krv i duh, uz pomo medija, esto i za triavih 'pet minuta slave'. Njih se vrbuje po svim institu cijama, ali ih se jo vie stvara na sve (uilitima), koja nadziru hije rarhijski urotnici i u kojima se, po naelu turskoga 'danka u krvi', stvara klonirani postroj novovjekih janjiara. Nakon to dovre ispiranje mozga, vraaju ih u njihove nekadanje drave, meu njihov narod, kako bi ondje, oboruani ideologijom bezbotva, kao slueni udarali po svemu to je nacionalno i domoljubno, to je Boje i to je Kristovo. U obrazovnim laboratorijima 'hijerarhije urotnika' stvara se tako postroj bezlinih ljudi, bez duha i morala, oboruanih sarkazmom, li cemjerjem i mrnjom prema vlastitome narodu. Vrijeme na poetku 21. stoljea jest vrijeme krivokletnika, kao to to napisa Miroslav Tu man, ali i vrijeme kloniranih janjiara, koji vjerno i podaniki slue svojim gospodarima, vjernije nego robovi u nekadanjemu Egiptu ili Rimu. Zaogrnuti u plat 'demokracije', ovi, u biti, jadnici, ne shvaaju da je njihova ropsko-janjiarska poslunost djelo gospodara kaosa. Kao to su nekada inili kolonijalni upravljai, tako danas gospodari kaosa postavljaju ropske due na elo naroda kojima te due, toboe, upra vljaju. Hrvatski primjer je oit. Mesi, Raan ili Sanader gotovo svaki dan oituju svoju ropsku poslunost. Ali, i ameriki predsjednici, zva li se oni Clinton ili Bush, kao i premijeri tipa Blair i kancelari Schroeder ili Merkel, jednako kao i Juenko u Ukrajini, Zaptero u panjol skoj, Gyurcsany u Maarskoj i Saalikasvili u Gruziji, a o onima u osta lim zemljama, koje se smjenjuje svake etiri godine, da se i ne govori, jesu, svi odreda, pijuni gospodara kaosa. 164

Doktrinarni postupak koji se primjenjuje u stratekoj zamisli o "masovnim ubojstvima naroda" razlono je nazvati 'zov sirene'. Kao to su sirene pjevanjem zavodile mornare, tako je i ovjeanstvo dovede no u klopku gospodara kaosa zavodljivim obeanjima demokracije, slo bode, jednakosti, bratstva, tolerancije, dijaloga, pravde, rjeenja so cijalnih pitanja i progresa. Jednostavno reeno, materijalistiki duh ovjeka zapadne civilizacije gui svaki dublji idealizam, jer su ljudi zaokupljeni povrnim i ispraznim. Amerikanci, pa i Europljani, svede ni su na zaraivanje dolara, odnosno eura, nemaju vremena, a gotovo im je zabranjeno apstraktno i idealistiki misliti. Ateistiki farizeji, a ne kranski mislitelji, dali su ton zapadnome ovjeku. A Isus je rekao: "uvajte se kvasca farizejskog i saducejskog"! 6 8 ovjek sebi ne smije dopustiti ne vidjeti pravu istinu. Ne smije sebe zavaravati pomislima o tome kako mu ne prijete ropstvo ni nesta nak. Gospodari kaosa prisvojili su sebi pravo odluivati o tome tko e ivjeti, a tko e biti eliminiran, gdje e se ivi i kakvom bogu moliti, kako e se odijevati i to e jesti. Ovaj scenarij, po Johnu Colemanu, podrazumijeva smrt najmanje etiri milijarde 'beskorisnih izjelica', koji bi trebali biti eliminirani do 2050. - ogranienim ratovima, upravlja nim krizama, nadziranim neredima, organiziranim epidemijama smr tonosnih brzodjelujuih bolesti (ptija gripa, SARS, AIDS i si.) i izgla dnjivanjem (Afrika e se proiriti na druge kontinente). 6 9 Energija, hrana i pitka voda za 'robovski stale' bit e odravana na razini preivljavanja, poevi s bjelakim narodom Zapadne Europe i Sjever ne Amerike, nakon ega e se prijei na druge rase. 7 0 Broj stanovnika u Kanadi, Zapadnoj Europi i Sjedinjenim Amerikim Dravama bit e

Mt, 16, 7, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1415. Ukratko, nakana i svrha Komiteta 300 jest dovesti do toga da ljudi prihvate: Svjetsku vladu i jedinstven monetarni sustav, pod vlau stalnih, neizabranih, nasljed nih oligarha, koji se izmeu svojih redova sami odabiru, u obliku feudalnog sustava, poput onoga iz Srednjega vijeka. U tome svjetskome entitetu, broj e se stanovnika smanjivati ograniavanjem broja roene djece, bolestima, ratovima i gladi, sve dok se broj stanovnika ne zemlji ne svede na samo jednu milijardu korisnih vladajuemu sloju, i to na podrujima koja ne e biti strogo ni jasno definirana. Usp. dr. John Coleman, isto., str. 194. 70 Ogranienim ratovima u razvijenim zemljama i izgladnjivanjem, a i bolestima u zemljama Treega svijeta prouzroiti smrt tri milijarde ljudi, koje oni nazivaju "beskori snim izjelicama"; Komitet 300 zaduio je Cvrusa Vancea (ameriki ministar vanjskih
69

68

165

>

/llIl.PI

/HIIM.-I'I

/,.-.,

kl.ONOVl

N A S I II 1' A J l)

desetkovan bre nego na drugim kontinentima, a taj e pmees trajati sve dok se ukupan broj stanovnika na Zemlji ne svede na jednu mi lijardu, brojku koju je lako nadzirati. Od toga e biti najvie Kineza i Japanaca, 500 milijuna, zato to ti narodi ve stoljeima ive u reimima koji zahtijevaju visok stupanj discipline pa su naviknuti na poslunost bez pitanja. Nadalje, obrazlae Coleman, nijedan grad ne e smjeti imati vie od unaprijed utvrenoga broja stanovnika, kao to je to opisao Kalegri.71 Prijeko potrebni radnici bit e preseljavani u druge gradove, ako onaj u kojemu ive postane prenapuen. Drugi, nebitni radnici bit e nasumice birani i odailjani u nedovoljno napue gradove radi popunja vanja 'kvota'. S vremena na vrijeme stvarat e se umjetne nestaice hrane, vode i lijekova, kako bi se mase podsjetilo da su za golo preivljavanje ovisne o gospodarima kaosa. Naprosto, nestaice, redovi, reim par-nepar iz komunistikih vremena, koji su bili stvarnost toga sustava, bit e svakodnevna pojava u vremenima koja dolaze. Komuni zam je, kao to je vidljivo, bio uspjeli pokus 'hijerarhije urotnika' na putu prema svjetskoj nad-vladi.

poslova, posebni izaslanik UN-a u rjeavanju jugoslavenske krize!??, nap. aut.) da napie rad o toj temi, tj. o najboljem moguem nainu provedbe takvoga genocida. Taj je rad napisan, pod naslovom "Izvjeeglobal" (Global 2000 Report), a predsjednik arter ga je, za i u ime Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava, prihvatio i odobrio njegovu provedbu. Prihvatio ga je i tadanji ameriki ministar vanjskih poslova Edwin Muskie. Po tome izvjeu, broj stanovnika Sjedinjenih Amerikih Drava mora se, do 2050., smanjiti za sto milijuna ljudi. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 33. - 38. 71 Coudenhove-Kalegri napisao je 1832. knjigu pod naslovom Revolucija tehnologijom (Revolution Through Technology), koja je bila program za povratak svijeta u srednjevjekovno drutvo. Taje knjiga postala d o k u m e n t o m na temelju kojega je Komitet 300 napravio planove za deindustrijalizaciju svijeta. Tvrdei kako su pritisci od prenapuenosti svijeta ozbiljan problem, Kalergi je savjetovao povratak na, kako je to nazvao, 'otvoren prostor'. Zvui li vam ovo kao Crveni Kmeri i Pol Pot? Evo odlomka iz te knjige: "Po svojoj infrastrukturi, grad budunosti bit e slian gradu Srednjega vijeka... a oni koji ne budu osueni na ivot u gradu, zbog profesije i posla, ii e na selo. Naa civilizacija jest kultura velikih gradova pa je ona stoga tvornica movare (kurziv aut.) koju su stvorili degenerirani, bolesni i dekadentni ljudi, koji, su, svojom ili tuom voljom, zavrili u toj slijepoj ulici ivota (kurziv, aut.). Usp. dr. John Coleman, isto, str. 137. Simboli zagrebake (hrvatske) antikulture jesu upravo su Tvornica i Movara. Svaka sluajnost sa zamislima Coudenhove-Kalegrija jest, dakle, namjerna. Moda bi Kulji, Latin, Jurdana, Tomi, Deulovi, Jergovi, ali i Rudanova i Ugreika, mogli sebe pronai u drugome dijelu Coudenhove-Kalegrijeve zamisli. 166

Gospodarski sustav bit e tako ureen da e vladajui oligarhijski sloj 'hijerarhije urotnika' doputati samo onoliko proizvodnje i usluga koliko bude potrebno za puko funkcioniranje masovnih robovskih lo gora. Izbjegliki logori i takozvano humanitarno zbrinjavanje, od Hrva tske, Bosne i Hercegovine i Kosova do Sudana i Libanona, jest dio toga projekta. Sve bogatstvo gomilat e se u rukama pripadnika 'hijerarhije urotnika'. Svakoj e osobi biti ispran mozak do te mjere da e shvaati kako njezin opstanak potpuno ovisi o gubernatorima koje e hijerarhijski urotnici instalirati u regijama (pokrajinama) nekada suverenih drava. I to je provjereno i provedeno u vrijeme komunizma, to znai da komunistika ideologija nije nestala, nego se transvestirala u militant ni liberalizam i vratila na velika vrata. Industrija e biti potpuno uni tena 7 2 , zajedno sa sustavom nuklearne energije, poljoprivreda i sva prirodna bogatstva bit e iskljuivo u rukama hijerarhije urotnika, a proizvodnja hrane bit e strogo nadzirana. Europska unija to ve pro vodi s takozvanim kvotama koje pojedine drave dekretom od nje do bivaju. Tko se ne bude pokoravao, bit e istrijebljen, po uzoru na po kus koji je za svjetsku vladu proveo Pol Pot u Kambodi. Svijetom e se upravljati na temelju 'izvrnih odredaba', koje e trenutano imati snagu zakona. Sudova pravde ne e biti, nego e postojati samo kazne ni sudovi. I ovo je ve eksperimentalno provjereno. Naziv Meunaro dni kazneni sud za bivu Jugoslaviju i Ruandu bez ikakve dvojbe govori iji je on instrument. Poticat e se problemi i razmirice meu suprotstavljenim skupina ma, poput Arapa i idova, ili meu afrikim plemenima, a zatim e im se dopustiti da jedni protiv drugih vode ratove do istrjebljenja, sve pod nadzorom promatraa NATO-a i UN-a, po uzoru na pokus prove den na prostoru bive Jugoslavija, posebno u Bosni i Hercegovini, a sada i u Iraku. Iste e se taktike primjenjivati u Srednjoj i Junoj Americi, Africi i Aziji. Ovakav oblik 'graanskog rata', dakle, zahvatit e sve kontinente i prostore na kojima ive velike skupine ljudi razliitih
72 Nakon to budu unitene stambena izgradnja, automobilska industrija te indu strija elika i teka industrija, stambeni e prostor biti ogranien, a sve industrije kojima bude doputeno opstati bit e pod kontrolom NATO-ova Rimskoga kluba, kao i sve institucije za znanstvena i svemirska istraivanja, kojima e se baviti samo elita, pod nadzorom Komiteta 300. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 38.

167

>
I >tlVl>l I >DIII,l/fl I , , M .

K I O N D V I

N A S I' U 1'A | U

nacionalnosti i vjera, poput Sika, pakistanskih muslimana i indijskih hindusa ili kranskih, pravoslavnih i muslimanskih naroda na ireni kavkaskom podruju. Scenarij ovakvih 'graanskih ratova' takoer je ve iskuan i ima dvije faze. U prvoj se politikim, diplomatskim, go spodarskim i medijskim nastupanjem poveavaju i ubrzavaju njihove etnike i vjerske razmirice, poslije ega se, u drugoj fazi, subverzija ma, psiholokim operacijama i informacijskim ratom potiu krvavi suko bi radi 'rjeavanja' tih istih razmirica. 'Graanski ratovi', neredi, upravljane krize, izbjegliki logori, smr tonosne brzodjelujue bolesti, unitena industrija, poljoprivreda, ra sprodan bitak i drugi budui okovi vode ovjeanstvo prema onome to je glasnogovornik gospodara kaosa Francis Fukuvama, ne sluajno, nazvao Krajem povijesti, a vidjelac Ivan vidio ovako: 8 Pogledam, a ono konj sivac, konjaniku njegovu ime je "Smrt" i prati ga Podzemlje. Dana im je vlast nad etvrtinom zemlje: ubijati maem i glau i smru i zvijerima zemaljskim. 73 Ovi kataklizmiki nagovjetaji zahtijevaju nau pozornost, kako i dalje ne bismo ostali izgubljeni u golemom broju obmana i virtualnih dogaaja koje nam svakodnevno servira 'meka sila' te kako i dalje ne bismo bili do te mjere zbunjeni da vie neemo biti sposobni donijeti pravu odluku. ovjek zapadne civilizacije mora napokon smoi snage i umnosti, a poglavito Europljanin, i priznati da ivi pod vlau i nasi ljem 'hijerarhije urotnika' te da neprimjetno ali sigurno postaje njiho vim robom. Ako u to jo sumnja, onda neka odgovori, prije svega sebi, na ova pitanja: Tko upravlja Zapadom, pa i zemaljskom kuglom, ako ne gospodari kaosa? Tko dri vlast u rukama? Tko daje kredite? Tko nas zaduuje? iji je to novac? Tko drugi, nego hijerarhijski urotnici i njihovi bankari i njihove multinacionalne kompanije. Oni su odreditelji vrijednosti, ali i visine kamata i roka za vraanja kredita. Ti demonizirani ljudi dre sudbinu svijeta u svojim rukama. Jedino svijest o njihovoj zloj, sotonskoj nakani moe spasiti ovjeka od zapadanja u ropstvo. Oni su ti koji su razorili drutveni sklad koji je donekle postojao u kranskome svijetu, bolje reeno, oni su prekinu-

li njegov daljnji razvoj. Oni su uveli zavist, pakost i razdor, tj. klasnu borbu. Oni su vlasnici arena, u koje pred zvijeri ponovno bacaju kra ne, koje su prije toga pozvijerili. Oni su upriliili upravljane krize i nadzirane nerede, kako bi ovjeanstvo ostavili da jedva preivljava u 'vruem miru'. Oni ue i pouavaju narataje svemu i svaemu, ispirui mozak ljudima ve vie od dvjesto sedamnaest godina, i 'demo kracijom' i komunizmom, a danas militantnim liberalizmom. Oni imaju apsolutni monopol nad 'demokracijom' i ideologijom. Oni su stvorili svijet kriminala, alkohola i droge. Oni su proizveli porast samouboj stava, razvoda brakova, unesreenih osoba, moralnih slabia i perverznjaka svih oblika. Oni mlade narataje odgajaju u nezdravom, bezbonom i farizejskom duhu. Oni su zatrovali sve izvore kulture i morala, stavivi svoj sotonski peat na njih. Oni su seksualnom revo lucijom, avolskom 'glazbom', kozmopolitizmom, nedostatkom karak tera i borbene volje zarobili i u okovima dre mlade svijeta. Oni su stvorili obeskristovljeni pogled na svijet i ivot. Oni su uinili da o vjek ivi iskljuivo eludcem, a ne duhom. Oni su, podrivanjem reli gioznog, savjesnog mentaliteta, natjerali ovjeka dananjice da posta ne hedonist usredotoen na uivanje, kako bi prestao biti usredotoen na moralne i nacionalne interese. Oni su od ovjeka uinili bie koje ne vodi ideal vrjednota, nego opijenost samim sobom. iji duh stoji iza svega ovoga navedenoga? Duh u kojemu prevla davaju tatina, samoljublje i bahatost moe biti samo sotonski duh. A duh hijerarhijskih urotnika upravo je takav duh. Oni su, poput Soto ne, moni i njihova je mo opasna, jer su, kao i Sotona, zavodnici, laljivci, podmukli i pritajeni. 7 4 Oni, kao i Sotona, ne vole biti de maskirani, otkriveni. Njihovo lukavstvo, kao i Sotonino, jest uvjeriti ljude da oni ne postoje. O tome mons. Milivoj Bolobani pie: "ako nas je uvjerio da ne postoji, onda ovjek uope s tim imbenikom u ivotu ne rauna. A tada nas Sotona (itaj hijerarhijski urotnici, nap. aut.) moe 'vui za nos' i 'edne nas prevesti preko vode, a da mi toga uope
Sotona je "ovjekoubojica od poetka" (usp. Iv 8, 44); on je neprijatelj, napasnik, tuitelj i po njemu su u ovaj svijet uli zlo, bol, grijeh i smrt. Isus ga naziva "knezom ovoga svijeta" (Iv 14, 30); sv. Pavao govori o njemu kao o "bogu ovoga svijeta" (2 Kor 4,4); sv. Ivan tvrdi kao "sav svijet stoji pod vlau Zloga" (1 Iv 5, 19). Usp. Milivoj Bolobani, isto, str. 35.
74

Otk, 6, 8, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1766. 168

169

>
/ lili-iu ; l,>iti,l:rt I ,IS,I

K I O N O V I

N A S I U I' A J U

nismo svjesni. Moe raspiriti osobne, drulvenc, obileljske nerede irom svijeta, izazivajui strane tiranije i bjenjenja. ini se kako on u dananje vrijeme na taj nain vrlo dobro uspijeva."75 Ali, ako sve do sada napisano nije dostatno da ljudi povjcruju kako gospodari kaosa ele imati apsolutnu vlast u svojim rukama, a ljude pretvoriti u robove u nekoj novoj 'idealnoj dravi', onda je najbolje uzeti u ruke Bibliju i okrenuti stranicu s Knjigom o Jobu te tu prouiti: " 6 Jednog dana dou sinovi Boji da stanu pred Jahvu, a meu njima pristupi i Satana. 7Jahve tada upita Satana: 'Odakle dolazi?' - 'Evo prooh zemljom i obioh je', odgovori on". 7 6

sljetku, hoe li sljedbenici Kristova nauka ostati vjerni u kunji koja slijedi? Odgovoriti na ova pitanja, u aneminim vremenima kao to su ova, na poetku 21. stoljea, znai pozabaviti se lanim prorocima i njiho vim naumima, prorocima u slubi gospodara kaosa, odnosno, onima koji zduno rade na brisanju lika i djela Isusa Nazareanina. Sto je s Europom, tom kolijevkom Kristove civilizacije? Ona je da nas doista u izvanrednom stanju ili nadziranom neredu, kako to vole rei gospodari kaosa. S jedne strane, ona ostaje bez svoga klasinog iden titeta, a s druge strane, pridaje joj se novi identitet, temeljen na globalizaciji, na neodreenom i amorfnom europeizmu. Prema miljenju Nikole Dogana, novo lice Europe prouzroilo je subjektivizam, koji zastupa stajalite da apsolutne istine nema i da je sve samo dogaaj. 77 Taj misaoni preokret vodi u novo pluralno i mondijalno, globalno i umreeno drutvo, koji nije nita drugo nego amerikanizacija Europe. Smisao ovoga misaonog saltomortalea jest u tome da kranstvo, kako su to zamislili hijerarhijski urotnici, izgubi svoje sredinje mjesto u Europi i da bude potpuno zamijenjeno novom sinkretistikom religioznou, pod imenom 'novo doba', 'New Age'. Spajanje raznovrsnih i protuslovnih nazora, meu sobom nespojivih, to, u biti, jest 'New age', ima svrhu duhovno osiromaiti Europu i Europljanina, kako bi im se oduzelo identitet, tj. ono po emu jesu to to jesu. Misticizam 'New Agea' u prvi plan stavlja ovjekov subjektivni emocionalni doivljaj vlastite sree i potragu za zadovoljenjem vlasti tih potreba i egoistinih nagona. Objektivne vrijednosti i slobodu due zamjenjuje se subjektivnim izborom 'vrjednota' i nekontroliranom slo bodom, koja sebi gotovo sve doputa. Dakle, sve suprotno kranskoj duhovnosti, koja smisao trai u osobnom susretu s Kristom kao jedi nim Spasiteljem i Otkupiteljem ovjeka. Velika obmana 'New Agea', za ovjeka nepostojana u vjeri, jest u tome to je Krist, po toj pseudoreligiji, samo jedan od duhovnih velikana, i shvaa ga se kao nekakva

3. Nova religija i nova glazba

U novoj 'idealnoj dravi', po nacrtu i zamisli hijerarhijskih urotnika, sve mora biti novo pa i religija. U tome kontekstu treba promatrati njihovu zamisao da e u budunosti biti doputena samo jedna reli gija, i to u obliku 'svjetske crkve', tj. crkve svjetske vlade. Sotonizam, luciferizam i vjetiarstvo bit e, pie John Coleman, priznati kao le galni kolski predmeti svjetske vlade, bez privatnih i crkvenih kola. Poslije pada Berlinskoga zida, rezultati ukazuju na ubrzanje ovoga plana. Sotona je nasrnuo snanije, a 'Knez ovoga svijeta' poeo se oi tovati kao nikada do sada. Oblaci sve veeg mraka nad nekada Kristo vom civilizacijom sve su gui i tamniji, a nema ni traka svijetlog oblaka koji bi nagovijestio kraj 'vruemu miru', u kojemu ratovi nisu uvijek krvavi, ali su uvijek smrtonosni. Hoe li se uistinu ostvariti sotonski naum piramidalno ustrojenih urotnika da e kranstvo pod svjetskom vladom postati prolost? Hoe li u ovoj tekoj situaciji o vjek Zapada ipak ostati s Bogom ili e potpuno od Njega odvojiti? Hoe li kult rimskih imperatora zavladati svijetom? Hoe li krani biti tako slabi da izmeu "Krist je Gospodar" (Kyrios Hristos) i "Cezar je Gospodar" (Kyrios Kaiser) odaberu nitavilo, umjesto spasenja? I, napo-

75 76

Usp. Milivoj Bolobani, isto, str. 36. Usp. Job, 1,6,7, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 633.

77 Nikola Dogan, profesor fundamentalne filozofije u akovu i u Zagrebu. Mi ljenje koje je profesor Dogan izrekao na simpoziju, na t e m u Dalekoistona mistika kao izazov za produbljenje istinitosti kranske vjere u Europi, odranom od 22. do 24. travnja 2004. u Modlingu, pokraj Bea.

170

171

>
"m'u; l>oiihl/ii I ,,su

KI.ONDVI

NASTUPAJU

kozmikog Krista, koji se utjelovljuje u raznim povijesnim trenutci ma. 7 8 Umjesto rtve i noenja kria, ovjeku bez uporita "New Age", kao ciljeve, nudi sreu, zdravlje i blaenstvo. To newageovski 'sveeni ci' postiu raznim psiho-fizikim tehnikama promjene svijesti, za razliku od kranske duhovnosti, koja svoj glavni cilj ostvaruje sjedinjenjem s Bogom u ljubavi. 'New age', dakle, nije nita drugo nego relativistiko shvaanje religije. 79 Kako bi se narodima vladalo kao stadom i kako bi oni postali ro bljem, nuno je, dre hijerarhijski urotnici, ukinuti vjeru njihovih ota ca i zamijeniti je religijom koja sadri i nudi iskrivljenu sliku (ne) osobnog boga, koja ignorira Kristovo otkupiteljsko djelo, koja pre dstavlja inverziju Svetoga pisma, nudi duhovnost bez religije, ospora va svaki autoritet i u religijskim pitanjima zastupa individualni odnos s Bogom, bez posrednika, priklanja se reinkarnaciji i slui se gnozom, ezoterijom, okultizmom, hermetizmom, alkemijom, kabalom, spiritizmom i fluidnim govorom simbola. 80 U 'novom dobu' s novom religijom, sloboda e postati neostvariva, jer se nitko njome ne e umjeti umjereno koristiti. Apstrakcija slobo de prua mogunost gospodarima kaosa da se slobodom koriste kao oru em za zaluivanje ljudi i naroda i za ruenje kranskih drava, i kato likih i pravoslavnih. Sloboda nije niti moe biti apstrakcija. Ona je normalna, najnormalnija ljudska potreba, izbor duevnoga spokoja.

Svako ukidanje slobode dovodi do uznemirenosti, depresije ili silovita nekontrolirana ponaanja. Jedan od dravnika mlade amerike repu blike davno je govorio da se sloboda demokracije moe odrati samo u kranskom narodu, da je vlastita kranstvu i kraninu. Dananja zloinaka, raspojasana, obezkristovljena i sotonizirana Europa i Ame rika jesu dokaz tonosti razumijevanja problema slobode. Apstrakcija slobode trebala bi, prema objavi 'New Agea', uvjeriti lju de, poglavito krane, da sveenici i Biblija ne pripadaju izvorima koje bi oni trebali sluati. Subjektivna spoznaja, dakle, ima prednost glede ope Boje objave sadrane u Svetim pismima. Ako je "osjeaj jezik due", kako to propovijeda Neal Donald Walsch 8 1 , onda bi 'jezik sim bola' bio jezik novoga doba. Taj jezik, naznauje Josip Blaevi, ne bi bio ni engleski ni esperanto, nego upravo jezik fluidnih simbola. Posljedi ce simbolistikoga pristupa oituju se u tome to Walsch, bez ustrua vanja, spoitava ljudima da Boju rije stavljaju ispred iskustva. Ova uasna inverzija, ne samo u simbolikom smislu, znai da Sotona nije nipoto ovjekov neprijatelj, nego njegov pravi pravcati prijatelj. Zato Josip Blaevi upozorava da se tragedije dogaaju onoga trenutka kada se ovjek odlui osloniti iskljuivo na vlastite snage. Sotona to zna, kao to zna da je protiv Boje rijei nemoan i da ga jedino ona sputava u njegovom ruilakom htijenju unitenja svakoga oblika egzistencije. 82

Shvaanje Krista kao velikana i samo u ljudskoj dimenziji savreno je izrazio mason Goethe ovim rijeima: "Krist je zamislio jednog jedinoga Boga, kojemu je pripi sao sve osobine koje je u samome sebi osjeao kao savrenstvo. Tako je postao bie njegove vlastite lijepe due, puno dobrote i ljubavi kao i on sam i sasvim pogodno da mu se dobri ljudi s povjerenjem podaju i tu zamisao usvoje kao najslau sponu s onim na visinama". Usp. Robert Tafra, isto, str. 11.-12. 79 'New Age', kao nova religija globalizma, nije nita drugo nego relativistiko shvaanje religije. Prema Nikoli Mati Roiu, "to relativistiko stajalite prema religiji ukljuuje ono miljenje po kojemu su sve religije stavljene na istu ravan, sve jednako vrijedne i nevrijedne, korisne i tetne, i u svojim sadrajima i u svojim ritualima. Kada se tome doda odbijanje boanske Objave, dakle, objavljene religije, te deistiko shvaanje Boga (Velikoga graditelja svih svjetova), kao i ambivalentni pojam apsolutne tolerancije u duhu naturalistikog fundamentalizma, onda se tek moe nazrijeti da masonerija eli stvoriti 'novu religiju', na novim osnovama, s novim sadrajima i obredima, u kojoj e se ispreplitati djelomini elementi raznih religija". Usp. Nikola Mate Roi, Nova religija globalizma, Hrvatska Provincija Sv. Jeronima, Zagreb, 2003., str. 161. 80 Usp. Nikola Mate Roi, isto, str. 162. 172

78

Neal D. Walsch je Hrvatsku posjetio 2000. godine, to e rei u vrijeme nakon to su Ivica Raan i njegova esterolana koalicija, te Stipe Mesi preuzeli, vlast od Hrvatske demokratske zajednice i krenuli u detumanizaciju ili rashrvaivanje Hrvatske. Nita se ne dogaa sluajno, a ponajmanje da jedan od glasnika Novoga doba neposredno poslije toga dogaaja promovira svoju treu knjigu prevedenu na hrvatski jezik, u izdanju V.B.Z.-a. Uz pomo 'meke sile', Neale D. VValsch je svjetskoj javnosti postao poznat po svome bestseleru Razgovori s Bogom i drugim knjigama prevedenim na 25 jezika i proda nih u milijunskim nakladama. Neal D. Walsch je, uz Paula Coelha, egzemplarni uzorak naina na koji gospodari kaosa od deprimiranih ljudi, iji je ivot promaen, stvore najbolje janjiare za svoju protukransku rabotu. Naime, prema Vjesniku od 8. listopada 2000., autor knjige Razgovor s Bogom predstavljen je kao ovjek koji je u kriznom trenutku svoga ivota, pred raspadom braka i ostavi na ulici bez posla, upao u tromjesenu depresiju. I, to se dogodilo? Napisao je gnjevno pismo Bogu i upravo kada je naumio odloiti olovku, njegovom je rukom poela upravljati "neka nevidljiva sila". Poznatom spiriti stikom tehnikom tzv. automatskog pisanja Walsch je poeo pisati svoje knjige, uvjeren da je sredstvo samoga Boga. Walsch je, kako sam kae, "grevito krabao kako bi sve stigao zapisati". A zapisi voeni "nevidljivom rukom" nisu nita drugo nego biblijska mjesta paklenski izokrenuta. 82 Usp. Josip Blaevi, isto, str. 179. 173

81

>
' 'm-iii / hini,l.rl I ns,i

Kl

O N O V I

N A M

lll'AJU

Hijerarhijski urotnici, kako bi naudili ovjeku i od njega sivorili savrena roba, posredstvom pseudoreligije 'New Agea' ire uvjerenje da on, tj. ovjek, moe biti sam svoj bog. I zato Walsch, u svome nauko vanju, za koje je zasluna 'nevidljiva ruka', kae "da sam Bog trai da ljudi iskuse sebe kao bogove".83 Do kojih razmjera moe ii slika deter ministikoga Boga pokazuje i injenica da Walsch Hitlerova zlodjela svrstava u red 'iskustava' koja su ovjeanstvu bila potrebna kako bi 'iskusio' do kakva gliba moe pasti, a Hitler je, svakako, u raju, jer, kae bog: "Ja ne volim 'dobro' vie nego 'loe'". Dok je biblijski Bog apsolutna suprotnost Zlu, Walschov bog, itaj newageovski bog, jednako voli i zlo i dobro. 8 4 Nunost zla Walscha i drugih apostola 'kraja povijesti', koja je, po njima, potrebna 'kako bi ljudi spoznali dobro', ima samo jednu svrhu - zlo i dobro uiniti relativnima. Utiranje puta religijskome relativizmu, za Nikolu Matu Roia, teko se moe drati jo jednom 'Utopijom', prolaznim modnim tren dom, budui da su njegovi korijeni povijesno duboki, ideoloki plano vi, davno iskovani, a ima i svoje uitelje, nositelje, apostole, proroke, a to je najalosnije, i sljedbenike. Najvanije u svemu tome jest to da 'New Age' ili 'novo doba' do 2025. ima postati 'dravnom religijom' nove 'globalne svedrave'. Ve gotovo etrdeset godina 'New Age' se tako predstavlja i eli biti ono to je u ustavotvornoj poetnici hije rarhijskih urotnika zapisano ve daleke 1723. godine. Naime, 'religija u kojoj se svi ljudi slau' eli biti 'nova crkva', 'novi Jeruzalem'. A, ta 'nova crkva' nuno mora imati i 'novu glazbu'.

humanizma, propagiranje hibridne svjetske etike kao preduvjeta za novu religiju globalizma". 85 Ideja relativiziranja religija i njihovo svo enje na zajedniki nazivnik, kao to je ve reeno, nije izum dananjih jurinika na Krista i njegovu Crkvu. Ona je samo, u ovim ponovno opasanim vremenima, kako to rjenik vojnog umijea navodi, doktrinarno uobliena, postrojbeno popunjena, logistiki poduprta i medijski oglaena. Dakle, stvoreni su svi uvjeti i dostatan zadovoljavajui od nos snaga da strateka pobjeda, kako to vide gospodari kaosa, nije upit na. Samouvjerenost u pobjedu grade na injenici da su se i bez Miloevievih oruanih bitaka uvukli u redove kranstva i poput crva izjedaju ga iznutra. Bitka koju su protiv Krista zametnuli ovovjeki hijerarhijski urotnici ne vodi se ni tenkovima ni zrakoplovima ni pametnim orujem ni krstareim raketama, nego, kao to ree Josip Blaevic, umjeno lansiranim idejama. A mo ideja, esto izraena i simbolikim jezikom, skriva se u njihovoj suvislosti. Da su otvorene i da nisu prikrivene, sigurno bi ih se velika veina ljudi klonila, budui da bi njihova priv lanost bila zanemariva. Popularnost "proroka novog doba", svejedno zvali se oni Paulo Coelho 8 6 , James Readfield87, Joane K. Rowling 88 , Neale D. Walsch ili GerUsp. Nikola Mate Roi, isto, str. 168. Paulo Coelho roen je 24. kolovoza 1947. u Rio de Janeiru. Studirao je pravo te pokuao usput postati kazalini redatelj i glumac, ali je sve ubrzo zamijenio ivotom u hipijevskoj komuni i putovanjima svijetom. Zatim se ponovno pokuao skrasiti u rod nome gradu, te je, kao autor tekstova rock pjesama, uspio dogurati ak do urednika brazilskoga CBS-a. Ali, prema vlastitom kazivanju, iznenada je dobio otkaz i ponovno se naao na putu, ali - za Amsterdam. Ondje upoznaje uitelja reda RAM i odlazi na hodoae u Santiago de Campostela. U ivotu je kuao sve i svata, dobro i zlo. Bio je u isusovakom koledu, odakle e ponijeti najgora sjeanja(!?), to e se odraziti i na njegove opise sjemenita. Postao je ateist, a zatim i antikatolik. Konzumirao je droge, i one halucinogene, proao sektu Hare Krina, budizam, zen filozofiju, yogu i tko zna to jo. Prakticirao je bijelu i crnu magiju, sotonizam najliberalnijeg seksualnog perverznjaka A. Croweleya, u 33. godini kuao homoseksualizam, obiao Latinsku Ameriku nasljedujui stope Carlosa Castanede, pretrpio jezivu torturu iz koje je, kako sam kae, samo udom ostao iv. U ludnici je bio tri puta, 1965., 1966. i 1967. Ondje je otkrio da ludilo moe slobodno izabrati i ivjeti bezbrino, ne radei nita. Svoja iskustva iz ludni ce dijelom je publicirao u svome romanu Veronika je odluila umrijeti. enio se etiri puta. U presudnim trenucima ivota, trenutcima patnje i (be)smisla, s kojim se Coelho susree, sam se hrva s egzistencijalnim pitanjima opstojnosti Boje te njegova pravedna upravljanja svijetom i ljudskim sudbinama. Izlazei izvan okvira kranske objave, Coe lho trai odgovore u razliitim religijama, okultnim i magijskim tradicijama, pretvarajui ih u sinkretiki svjetonazor poudan degustatorima duhovnosti Novoga doba. Usp. Josip Blaevic, isto, str. 15.-17.
86 85

Religija u kojoj se svi ljudi slau Raznovrsnom medijskom najezdom, rafiniranim metodama sociopsiholoke obmane, stvara se novi duhovni mentalitet u kojemu se sve religije slau. Nikola Mate Roi to vidi kao "smiljeno instrumentaliziranje multireligijskog dijaloga, naela tolerancije i bezbonog
83 Usp. Neale D. Walsch, Razgovori s Bogom: jedan neobini dijalog, V.B.Z., Zagreb, 1999., str. 32. 84 Usp. Josip Blaevic, isto, str. 182.

174

175

>

l'iivt'i

lUnu.i.-rl

/us,.

K I

O N O V I

N A I ' U I' A J U

da Johst*", ne bi bila mogua bez osmiljene strategije zla, koja je na stala u laboratorijima 'hijerarhije urotnika'. A u tim se laboratorijima eksperimentalno 'prokuhava' promjenljiva slika ovjeka kako bi se lake ustoliila religija u kojoj se svi ljudi slau. Sto su ti alkemiari 'novoga doba', iako nisu dosegnuli Coelhinu popularnost, osmislili? Osmislili su tota toga. Osmislili su oslabiti moralnu potku nacije te demoralizirati radnitvo i srednji sloj stva ranjem stanja masovne nezaposlenosti, budui da razoaranje i malo-

ilunost kao posljedice nezaposlenosti vodi ljude u alkoholizam ili u neke druge ovisnosti. Osmislili su da mlade zapadne civilizacije, rock glazbom i drogom, potaknu na pobunu protiv statusa quo, kako bi obi telj, kao temeljnu stanicu zajednice, obezvrijedili i unitili. 9 0 Osmisli li su izgradnju kulta kranskoga fundamentalizma, doniranjem ve likih koliina novca institucijama za koje ljudi pogrjeno misle da po dupiru napredak kranstva. Osmislili su irenje vjerskih kultova, po put muslimanskog bratstva, muslimanskog fundamentalizma 9 1 i Sika, kao i sekta koje provode ubojstva po uzoru na one Jimajonesa, "Samto va sina" (Son ofSam), ili "Hrama sunca". 92 Osmislili su izvoz ideja 'vjer ske slobode' u sve zemlje svijeta, kako bi time obezvrijedili sve po stojee religije, a napose kranstvo. 93 Osmislili su unitenje religije, s izuzetkom njihove pseudoreligije "New Agea". Osmislili su uvoe-

Sve to njegovo ivotno puteestvije, voeno 'nevidljivom rukom' gospodara kaosa , sustavno, slijedno i u pojedinostima, omoguilo mu je da, kao savren rob svoje ispraz nosti, bude ustolien za posebnog savjetnika pri UNESCO-vu programu Duhovna uje dinjenja i meunarodni dijalozi. (! ?) Njegova dobro obavljena destruktivna literarna zadaa na globalnoj razini nije ostala nezapaena, pa su hijerarhijski urotnici pokazali svoju dareljivost i, na zasjedanju Svjetskoga ekonomskog foruma u Davosu, u veljai 1999., dodijelili mu Kristalnu nagradu za ujedinjenje razliitih kultura. (!???) a7 James Redfield je, poput Coelha, prorok Novoga doba, u slubi istoga svjetonazora. Njegovi uvidi, deset uvida, poput novoga Dekaloga, korak po korak, itatelja uvode u svijet okultnoga. Redfieldovi uvidi nameu se kao novo evanelje, koje poziva na 'bu enje', radi 'osvjeenja' naega 'duhovnog puta'. "Svi mi imamo duhovnu svrhu, mi siju, kojoj teimo, a da toga nismo potpuno svjesni i kad to potpuno osvijestimo, na ivot moe krenuti dalje." Poput Coelha i drugih New age autora, i Redfield u navijetanju 'nove paradigme1 nemilosrdno osporava sve kranske istine. "Grijeh ne po stoji. Barem ne na nain na koji o njemu razmiljate na zemlji. Jedino to je ovdje vano jest kako razmilja." Usp. Josip Blaevi, isto, str. 113. i 141. 88 Joanne Kathleen Rowling, koja se, ve 1997., uvrstila meu najprodavanije svjetske pisce u povijesti. Niz njezinih knjiga o Harrvju Potteru neodoljivo osvajaju ne samo mlae itateljstvo. Njezine su knjige prevedene na tridesetak jezika i prodavane u desetcima milijuna primjeraka. Pisane su jednostavnim, djeci primjerenim stilom, s po malo bajkovitom klasino trilerovskom fabulom. Inkorporiraju i neke magijske pojmo ve, pridobivajui naklonost itatelja za 'bijelu magiju', koja je predmet prouavanja "u najboljoj koli vjetiarenja i arobnjatva na svijetu" u Hogvvartsu, iji je ravnatelj Albus Dumbledore, najvrsniji ivi mag na svijetu, "nositelj velereda asnog Merlina, prvog razreda s lentom, lan Meunarodne udruge arobnjaka". U romanima za djecu o Harrvju Potteru predstavljen je popis prirunika koji se prouavaju na Hogwartsu, a koji su po svojim naslovima, manje-vie, identini onima dananjih vjetica: "Zbirka arob nih formula", "Povijest magije", "Teorija magije", "Preobrazba za poetnike", "Mrane sile: upute za samoobranu, "arobni napitci i ajevi"... Usp. Josip Blaevi, isto, str. 156. i 166. Gerda Johst, "suvremena ena, odrasla bez kranskog odgoja i kasnije se iz uvjerenja nije priklonila nijednoj vjerskoj zajednici", nakon to se suoila s "pojavom medijalne nadarenosti u sebi", identino Gabrieli Wittek iz sekte "Univerzalni ivot". "Preputajui se voenju svoje ruke", Gerda Johst razvija odnos s onostranim spiriti stikom tehnikom tzv. "automatskim pisanjem". Autorica knjige Nebrueni dragulj, s podnaslovom Nebo govori uoi poetka novog doba. itatelj koji je nekritiki proitao ovu knjigu mogao bi nesvjesno postati objektom za ezoterijsko-gnostike poruke "Majke Boje, Isusa, anela", o kojima ova apostolica bezbolva pie. Usp. Josip Blaevi, isto, str. 190. 176
89

U tome je smislu Komitet 300 od Instituta Tavistock naruio projekt postizanja toga cilja. Naime, Institut Tavistock naloio je Institutu za istraivanje Stanford da preuzme taj posao, pod vodstvom profesora Willisa Harmona; to je istraivanje rezulti ralo izvjeem koje je kasnije postalo poznato pod nazivom Zavjera Vodenjaka (TheAquarian Conspiracy). Usp. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 35. 91 Prema dr. Johnu Colemanu, ajatolaha Homeinija stvorila je Britanska tajna sluba, tj. njezin vojno-obavjetajni odjel 6 (Militarv Intelligence Division 6, poznat kao MI6), to je on 1985., u svojoj knjizi What Really Happened in Iran (Sto se doista dogodilo u Iranu) i opisao. 92 Novi religijski pokreti ili sljedbe, osim za Crkvu, izazov su i za drutvo, bez obzira na to je li rije o vjernicima ili o nevjernicima. Sluajevi ubojstva ili samoubojstva, koji su se dogodili u ambijentu novih 'religijskih' pokreta, ukazuju na to u kakvoj je promjenlji voj slici ovjeka rije. Evo nekih primjera. Vie od 900 lanova vjerske sekte "Hram naroda", 18. studenoga 1978., po zapovijedi svoga osnivaa i voe Jimajonesa, poinilo je u Gvajani samoubojstvo ili je bilo nasilno ubijeno. U noi s 4. na 5. listopada 1994. pronaeno je 16 spaljenih leeva, meu kojima je bilo i troje djece, a pripadali su vjerskoj sljedbi "Hram sunca". U Japanu je zabiljeeno nekoliko sluajeva masovnog trovanja u podzemnoj eljeznici, iza kojih su stajali lanovi jedne vjerske sljedbe. Po nagovoru svoga profesora, 1997., ubilo se 39 mladih ljudi u sekti "Heaven's Gate". Iako su ti mladi ljudi bili vrlo sposobni u radu s raunalima, izraivali su web stranice raznim kompa nijama, ipak su bili naivni i povjerovali da e ih nekakav svemirski brod odvesti u vie sfere svijesti ako budu smjesta spremni napustiti ovaj svijet, tj. uiniti kolektivno sa moubojstvo, to su i uinili. Usp. dr. o Mijo Niki, Izazov nove religioznosti, Diaspora Croatica, Frankfurt am Main, 2005., str. 18. 93 Sve je poelo "Isusovakom teologijom osloboenja", koja je dovela do pada vlada vine obitelji Somoza u Nikaragvi i koja danas razara El Salvador, u kojemu ve desetke godina traje 'graanski rat', kao i Kostariku i Honduras; jedno vrlo aktivno tijelo koje predvodi teologiju osloboenja jest komunistiki orijentirana Misija Mary Knoll (Mary KnolI Mission); to objanjava zato su mediji posvetili toliku pozornost ubojstvu eti riju takozvanih asnih sestara ove Misije u El Salvadoru prije nekoliko godina; te etiri 177

90

>

I ' i l i Hl

/ >|i|llil.v| / us,

KI.ONOVI
17

NASTUPAJU

nje novih kultova i napuhivanje postojeih, medu koje pripadaju i rock 'glazba' i sve njezine izvedenice. Osmisli su unitenje svakog na cionalnog identitete i ponosa. Osmislili su legalizaciju droge i porno grafije. Osmislili su i mladim ljudima usadili u glavu kako se poisto vjeivati s omiljenim idolima, pjevaima, glumcima! portaima. Osmi sli su kako se klanjati zlatnome idolu - novcu, mjedenim idolima tehnici i naoruanju te kamenim idolima - silnim runim graevina ma od stakla i betona.
94

p a g a n d i s t i u N j e m a k o j ' . D u h o v n e n a k a z e iz e u r o p s k o g a h a d s k o g p o d z e m l j a izlazile su na vidjelo u t o g a m a prosvjetitelja i filozofa, iienjaka i knjievnika, nihilistikih r e f o r m a t o r a i n a d r i - m u d r a c a . Svi su se oni, vie javno a m a n j e tajno, zalagali za n a p u t a n j e kranstva, za vraanje u b e z b o t v o i u n o v o p o g a n s t v o . Europljani, a kasnije i Amerikanci, k r e n u l i su za ovim s l u g a m a S o t o n e , oekujui i slijepo vjerujui da e oni stvoriti sretnije ovjeanstvo. U m j e s t o sree i skla da nastali su trule, nepravda, zloini, nasilje n a d kritiarima, b e z o n o obmanjivanje biraa, korupcija, droga, pornografija, h o m o s e k s u a l i z a m i pseudoreligija. A ljudi kao ljudi, sve su to p r o m a t r a l i bez u z b u e n j a , vjerujui i dalje k a k o su to s a m o p o p r a t n e pojave na p u t u p r e m a 'zem a l j s k o m e raju', a ne p u t u n o v o p o g a n s t v o i u n o v o r o p s t v o . Ni d a n a s na p o e t k u 2 1 . stoljea, do svijesti ljudi jo nije doprla spoznaja da je nastavile djelo velikoga hijerarhijskog urotnika, filozofa i tvorca empirizma Francisa Bacona, po nekima izvanbranog sina kraljice Elizabete I. i Roberta Dudleva. Grofovsku titulu dodjeljuje mu kraljica Elizabeta I. i na kraljevskom dvoru postaje 'vladar iz sjene'. Poslije smrti kraljice Elizabete I., Francis Bacon, uvrstivi svoj poloaj na dvoru, prevodi Bibliju na engleski jezik. Kod prevoenja Biblije, kao najobrazovaniji i najutjecajniji ovjek Britanskoga Kraljevstva, napravio je 36 tisua pogrjeaka, namjerno promijenjenih pojmova, to je detaljna analiza iz 1881. pokazala, no nikome u Velikoj Britaniji nije smetalo to je ta verzija Biblije ("King James verzija") i danas prevladavajua verzija na engleskome otoju. Usp. Mladen Lojki, isto, str. 100. 97 U Njemakoj bavarski idovski obraenik Adam Weishaupt, roen u Ingolstadtu 1776., osnovao je sljedbu reda Iluminata, to bi znailo 'nositelj svjetla' - luonoa, koji se lako vee s Luciferom. Njegovo ime poglavara tajne drube bilo je Spartacus. Uuminati su propovijedali da primaju znanje s 'onoga svijeta', da ovjek treba osloboditi um od ovozemaljskih okova, a glavni im je cilj bio stvoriti novi svjetski poredak, u kojemu e vladati 'elite'. Dakle, na neki su nain pretee dananje globalizacije i svjetske nad-vlade. Kao poetak Iluminata dri se godina 651. poslije Krista, u Zaratustrinoj religiji u vrijeme posljednjega vladara Perzije, kralja Jadzegerda III., prije muslimanskog osvajanja. Red se tijekom 17. stoljea ubrzo proirio po cijeloj Njemakoj, Habsburkoj Monarhiji, vicar skoj, Poljskoj i baltikim zemljama, a u njega ulaze liberalni protestanti i ostali protivnici Svete Stolice. Osudio ih je papa Pio VI. u dva pisma poslana biskupu Freisingam, 18. lipnja i 12. studenoga 1785. Znaajna, ako ne i presudna, bila je uloga Iluminata u dogaajima oko Francuske revolucije, kao to je i znatan utjecaj Weishaupta i njegove sljedbe na masoneriju u SAD-u. Toj vrlo konspirativnoj sljedbi, i to kao voa revolucio narnoga programa (od 1834. do smrti, 1872.), pripadao je i talijanski politiar Giuseppe Mazzini, doista zakleti neprijatelj Katolike crkve. U 17. je stoljeu u Njemakoj nastao i mistini red "Red rue i kria" (Antiquus Mysticusqueorao Rosae Crucis, A.M.O.R.C), iji su sljedbenici prouavali Kabalu, koristili magiju, okultizam, ezoteriju i spiritizam, na stojei sebe uvesti u nekakav vii stupanj spoznaje, mogunost bimaterijalizma (daje njihovo tijelo istodobno na dva razliita mjesta) i slino. Pretea ovoj udrubi bila je pria o tajanstvenom Christianu Rosenkreutzu, koji je od vieg bia primio najvee inicijacije. Usp. Nikola Mate Roi, Nova religijaglobalizma, isto, str 71., i Mladen Lojki, isto, str. 106. 179

Sve to ruenje morala i vjere poelo je prije tristo godina. Europa je do 17. stoljea bila formalno kranska, a onda su se, u 18. stoljeu, kao takori iz kanalizacijskih cijevi, razmili raznovrsni 'apostoli' ateizma, najprije kao liberteni, rousseauini i volterijanci u Francuskoj 9 5 , atei stiki 'slobodni mislitelji' u Engleskoj 96 te svjetlonoe i otpadniki proasne sestre bile su komunistiki subverzivni agenti, ije je aktivnosti Vlada El Salvadora nairoko dokumentirala; golema koliina dokumentacije salvadorske Vlade, koja do kazuje to su asne sestre Misije Marv Knoll radile u toj zemlji, nije dobila nimalo prostora u amerikim tiskovinama ni u drugim medijima; organizacija Mary Knoll djeluje u mnogim zemljama, a igrala je vodeu ulogu u promicanju i pobjedi komuniz ma u Rodeziji, Mozambiku, Angoli i Junoj Africi. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 37. 94 Usp. Josip Blaevi, isto, str. 115. 95 O Voltaireu i njegovom pokliu protiv Crkve u vrijeme Francuske revolucije, Ecrasez l'infame!, (Zgazite bestidnicu!), mnogo je toga reeno i poznato. Da bi itatelji lake razumjeti kakvi su prosvjetitelji donosili slobodu, bratstvo i jednakost, evo kratkog ivotopi sa jednog od evanelista revolucije: U enevi, 28. lipnja 1713., rodio se evanelist Francuske revolucije i polubog slobodnih mislitelja J. J. Rousseau. Mnogi su mu od tada iskitili zanosne ditirambe. A tko je on, zapravo? Rousseau bijae fiziki slab, senti mentalan, hipohondar. Mati ga nije mogla njegovati niti mu oplemeniti srce, a ni otac mu nije mnogo koristio. itav mu ivot bijae protkan niskom strau s kojom se hvalisao do ogavnosti u svojim Ispovijestima. Zaplie se sa zavedenom ogranienom djevojkom. Raa s njim petero djece, pa on, reformator morala i preporoditelj ovjean stva, svoju djecu bez znaka kajanja alje u sirotite... U nezreloj mladosti poinje krasti, a krade i kasnije, ali tu krau uljepava, a svu krivicu baca na drugoga. La mu je ivot. Lae iz interesa, lae zbog muiavosti, lae iz puke zlobe, lae jezikom i perom. Ako je uope vjerovati njegovu peru, tatina ga je pratila od mladosti. Pun je samoga sebe. U svojoj umiljenosti pie na poetku svojih Confessions: "Nek zaori trublja sudnjeg dana, kad joj je drago, ja u s ovom knjigom stupiti pred sudaku stolicu Svemonika. Ja u glasno kliknuti: Ovdje je, to sam radio, to sam mislio, to sam bio". A radio je gadno i podlo. Blatio je sve stoje sveto i uzvieno. Mijenjao je vjeru iz puke sebinosti (roen kao kalvinist, preao na katolianstvo, a potom se ponovno vratio u reformiranu vjersku sljedbu); gotovo je cijeli vijek rovao je protiv Kristova nauka. Sav je Boji dar uporabio da ovjeka uini ivinom. A sam je mislio ivinski. Bio je rob najniih strasti. Ni po uda to ga slobodni mislitelji ili liberalisti uzee za uzor. Usp. Hrvatska straa, isto, str. 156. 96 Kada 1717. nije bilo vie nikakve mogunosti da se Ujedinjeno Kraljevstvo vrati pod okrilje Katolike crkve, sastale su se etiri udrube hijerarhijskih urotnika u AppleTree Tavernu, u londonskome Covent Gardenu, i objavile ujedinjenje. One su samo 178

>

' ><ivoi I )imnj.-i-| / I I M )

KI.ONOVI

N A S T U P A J U

sekularistika kultura, koja je zavladala Europom i Amerikom, u bili, protukranska, sotonistika hereza. Ateistiki sveuilini profesori, raznorazni knjievnici, brojni politiari, medijski jurinici, antitalentirani kulturnjaci, umiljeni i zalueni zabavnjaci igraju i dalje ulogu sveenika i propovjednika te nove (stare) hereze. Sve to nitavilo Zapada niknulo je na zgaritu unitenoga kran skog poretka, moralnosti i uljudbe. Istodobno, ono, tj. nitavilo, jest sredstvo 'hijerarhije urotnika' za daljnje duhovno razgraivanje kran skoga identiteta. Posljedice su do sada stravine - seksualni zloini nad djecom i enama, razoreni moral i pojava ljudi-zvijeri. Homosek sualci su na Zapadu postali jedna od vanih postrojba gospodara kaosa za razaranje kranskoga morala i poretka. Vano je prisjetiti se da su prije nego to je kranstvo uspostavilo moralnu i duhovnu discipli nu, homoseksualizam i pederastija bili rasprostranjeni na Bliskome istoku. Mojsije je zapovjedio Izraelcima da istrijebe perverznjake (kao i bludnice) kamenovanjem, a sljedbenici proroka Muhameda takoer su preuzeli takvu strogost Staroga zavjeta. Moe se zakljuiti da se suvremeno zapadnjako bezbotvo nije dogodilo samo zbog kvarljivosti ljudske naravi i velikog truda Sotone. Na "Zavjeri protiv Krista" radili su suradnici Zloga kroz stoljea, od razno raznih ranih heretika iz prvih stoljea kranstva do modernih 'filozo fskih' smutljivaca, gnostika, albiana, patarena, bogumila, nacionali stikih i panteistiki filozofa, liberala, socijalista i komunista. 9 8 Najvea i zaprepaujua tajna jest ta da su svim tim pozemljarima, tome otpa-

u od kranske tradicije, upravljali hijerarhijski urotnici i njihovi svjesni, ali veinom ipak nesvjesni sljedbenici." injenica je, kao to navodi Robert Tafra da kranstvo u svojoj povijesti, od Konstantinova edikta iz godine 313., nije doivjelo vee slabljenje moi i vjere od onoga u razdoblju od Prvoga svjetskoga rata do devedesetih godina dvadesetoga stoljea. Za tih osamdesetak go dina na stratitima ideologije bezbotva poubijano je na milijune kr ana. U Rusiji desetci i desetci milijuna. U Turskoj je, do svretka Prvoga svjetskoga rata, poubijano oko milijun i pol armenskih krana. Ako se eli znati pozadina Prvoga svjetskoga rata, onda je lako saznati da su njegovi pokretai bili anglosaksonski hijerarhijski urotnici. Ovom je prigodom vrijedno upamtiti i to da su H. G. Wells i lord Bertrand Russell predvidjeli taj strani rat, u kojemu su milijuni ljudi - uglav nom cvijee kranskih zemalja - bespotrebno izgubili ivote. Prema Colemanu, taj je rat isplanirao Komitet 300 kako bi meunarodni banka ri namaknuli velike profite. 100 Vratimo se turskom genocidu nad Armencima, u kojemu je pou bijano pola sveenstva. Ono to Armence navie boli jest injenica da

98 U osvrtu Zavjera protiv Krista, Nikola Mate Roi pie: "Pred tim velikim konglo meratom raznovrsnih i raznorodnih proizvoljnih konstrukata Isusova lika i djela, nije mogue odagnati uvjerenje da su brojni pisci (zlo) rabili lik Bogoovjeka za opravdanje i potkrepu svojih vienja, uvjerenja, ideologija. U odgonetavanju, ili pokuaju razu mijevanja, tog literarnog panoptikuma, s bezbrojnim varijacijama na istu t e m u i o istoj osobi, kao da se samo po sebi namee uvjerenje o nekoj, ipak sustavnoj 'zavjeri' kojoj je cilj i svrha razoriti lik i djelo Bogoovjeka, Isusa iz Nazareta. Kako razumjeti Pascala i Voltairea, Goethea i Lessinga, Dostojevskog i Tolstoja, Kafku i Camusa, Sartrea i Eca, kao i nae hrvatske pisce i njihova djela, bez poznavanja utjecaja deizma i iluminizma, njemakog aufklarunga, bez filozofije ateizma, materijalizma, nihilizma, vitalizma, egzi stencijalizma, hedonizma. (...) Svi su ti filozofski i ideoloki smjerovi ostavili traga na svojim piscima, odnosno pisci su im bili u slubi i pretakali njihove ideje u svoje likove. Na ovaj ili onaj nain, na udaru je bila Crkva Kristova. Sjeme antidogmatizma, antiklerikalizma, antirimstva, sijano je i posijano ve od evangelika i anglikanaca pa preko enciklopedista i jakobinaca do slobodozidara, marksista i nieovaca te sljedbenika i

mrtav, da treba biti mrtav ako ovjek eli biti slobodan. U tom osloboenom stanju svoje egzistencije, odbacivi i pogazivi sve vrjednote, u duhovnom zrakoprazju 's onu stranu dobra i zla', suoava se s besmislom ivota, i otud gorko iskustvo Munine. Kako se ne sjeti onoga stoje pred vie od pedeset godina napisao Jean-Paul Sartre, u djelu LeDiable et le bon Dieu (1951.), gdje u desetoj slici, etvrtoj sceni, stoji bezboni pokli: Bog ne postoji! Ne postoji! Raduj se! Plai od sree Alleluia! (...) Nema vie Neba, nema vie Pakla, Samo Zemlja. Nebo je ostalo prazno, svi su bogovi umrli, a ovjek postaje svjestan svoje duho vne praznine. I Krist postaje svjestan uzaludnosti svog poslanja. Meutim vrijedi pravi lo: Kad se metafizika svrgne s prijestolja, nastaje pobjednika povorka banalnosti". Usp. Nikola Mate Roi, Zavjera protiv Krista, isto, str. 111. 99 Usp. dr. Ratibor-Rajko M. urevi Suvremeni likovi Sotone, Ihtius, Beograd, 2002. 100 Da b u d e m o savreno jasni, pie Coleman, "ta je konferencija (Parika mirovna konferencija, koja je zapoela u Versaillesu u Francuskoj, 18. sijenja 1919. Na njoj je sudjelovalo 70 izaslanika, koji su zastupali vlasnike banaka iz 27 'pobjednikih' savez nikih sila.) imala sljedee ciljeve: natjerati Njemaku da iskrvari do smrti i namaknuti goleme svote novaca za m e u n a r o d n e bankovne-razbojnike koji su ve do tada, na strahotnom broju stradalnika u tome petogodinjem ratu (od 19914. do 1919.), zgrnuli besramno velika bogatstva. Samo je Velika Britanija imala milijun mrtvih i vie od dva milijuna ranjenih. Povjesniar Alan Brugar, strunjak za rat, procijenio je da su meu narodni bankari na svakome vojniku poginulome u t o m e ratu zaradili 10.000 dolara. Kada je rije o Komitetu 300, Iluminatima, Rothschildima, Warburzima - vlasnicima Sredinjih banaka u Americi - koji su financirali obje strane u t o m e ratu, ljudski ivot je jeftin. Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 11.

180

181

>

/cll-ui

l>,im,i.;-l

/mu

K I.O N ( ) V I

N A S T U l A J U

tu pretrpljenu nepravdu, do danas nepoznatih razmjera, ni njezini poinitelji ni meunarodna zajednica nisu priznali kao zloin protiv ovjenosti, kao povredu temeljnih ljudskih prava, odnosno, kao pravi genocid koji se doista dogodio i da se svi prema njemu odnose kao da ga nije ni bilo. Istovjetan odnos meunarodne zajednice uoava se prema agresiji na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu te prema srp skim zloinima. Da su drave i nacije pravodobno priznale i osudile genocid nad Armencima, ovjeanstvo bi, kao to 27. travnja 2004. u Bernu, ree armensko-apostolski upnik Adel Manoukin, "kasnijih go dina moda ostalo poteeno mnogih patnja i boli, progona i deporta cija, pa ak, moda, i velikoga holokausta te drugih ubijanja naroda". Radi pouke za budunost, vano je znati scenarij turskoga genocida nad Armencima. Bio je to pravi sustavni plan za unitenje cijeloga jednog naroda, koji je provodio "Pokret mladih Turaka" sa svojim reimom i iji je financijski savjetnik bio nitko drugi nego Parvus 1 0 1 , koji je, zajedno s Lenjinom, razradio plan o ruenju carske Rusije Bolj evikom revolucijom. Turski genocid nad armenskim narodom, kao to je znano, nije kanjen, a turske ga vlasti ni do danas nisu priznale. Paklenost toga plana, u kojemu je sudjelovao i Parvus, jest u tome to su Armenci u poetku podupirali Pokret mladih Turaka i njihov Odbor za jedinstvo i napredak (Ittihad ve Terakki), koji se zalagao za povlaenje sultana i povratak na ustavni poredak iz 1876. godine. Pridruile su mu se i ostale nacionalne manjine, ni ne slutei da taj pokret, zapravo,

..inja 'veliku Tursku', u kojoj ne e bili mjesta manjinama, a ponajmanje kranskim. A one su, zapravo, reformama u 19. stoljeu stekle lavnopravnost u dravi i u drutvu. Prvi svjetski rat politiarima "Ittihada", kao produenoj ruci 'hije rarhije urotnika', pruio je mogunost svoje zloinake planove ne smetano provesti u djelo. Odluku o 'mjerama' protiv Armenaca, ali i protiv sirijskih krana u Anatoliji, na sugestiju Parvusa, donio je jo u oujku 1915. sredinji odbor "Ittihada". Parvus je, preko 'mladoturaka', igrao igru koja je bila znana samo scenaristima Prvoga svjetskoga rata. Nakana je bila uvui Tursku na stranu Njemake, protiv carske Rusije. arom strastvena govornika, uspio je uvjeriti odlunoga ali ne ba pa metnoga Envera-pau 1 0 2 i njegove 'mladoturke' da e se Turska, ra tujui na strani Njemake, moi preporoditi kao veliko carstvo i skinu ti sa sebe sramotu beskonanih poraza i kapitulacija, ponienja i uvrjeda iz posljednjih dvadeset godina svoje povijesti. Turska, a potom i Bu garska, zaratile su protiv Rusije, ruei tako ideje panslavizma i panislamizma. A Enver-paa, ministar i ef Vojnoga kabineta Turske, opinjen Parvusom i njegovim vizionarstvom, obrijao je brkove "r la Kaiser", uao u Kominternu i svoju bujnu glavu, 1922., ostavio u borbi s boljevicima u Turkmenistanu. Cilj plana hijerarhijskih urotnika, u Parvusovoj izvedbi, bio je poubijati to vie krana. Turska e to uiniti u svome dvoritu i u Siriji, Njemaka i Rusija meusobno, a ono to preostane bit e do krajeno u ime svjetske revolucije. Kako je proveden genocid nad Armencima? Sve je poelo u svi bnju 1915. poduzimanjem mjera "protiv osoba koje se protive vlasti u ratno doba". U lipnju iste godine uslijedio je zakon kojim je odreena konfiskacija armenskih dobara i svih posjeda kao "posjeda bez vlasnika". Mukarci su ubijani na grozne naine, a poslije toga su opljakani. Be-

Parvus (kodno ime), pravim imenom Israel Lazarevi Helphand, bankar, revolu cionar, lan mnogih tajnih drutava (iluminati, slobodni zidari). U Miinchenu susree Lenjina i postaju bliski. Izdaje partijski list 'Iskru' i financira ga. God. 1905. potie nemire u Rusiji. Bjei iz Sibira u Njemaku. Vodi luksuzan i razvratan ivot. U Istan bulu trguje orujem s balkanskim dravama (Srbija, Grka, Bugarska) uoi Prvoga i Drugoga balkanskoga rata. Postaje financijski savjetnik 'mladoturaka' i organizira geno cid nad Armencima 1915. Njemakom veleposlaniku u Turskoj Hansu von Wangenheimu Parvus iznosi zamisao o koritenju Lenjina i boljevika za ruenje Rusije. Plan prihvaa Ludendorff, lan istoga drutva iluminata. Dobiva dva milijuna njemakih maraka u zlatu za provedbu toga plana. S Lenjinom u Zurichu razrauje plan. Njemaka prebacuje Lenjina i 30 revolucionara iz vicarske u Rusiju. Operaciju je nadzirao vicar ski socijalist Fritz Platten, njemaki agent. Lenjin provodi revoluciju u Petrogradu i nudi Nijemcima separatni mir. Parvus je ostvario svoju zamisao. Nikada vie nije vidio Lenjina. ivio je u svojoj raskonoj vili na otoku Schwanenwerden, u okolici Berlina, gdje je 1924. poginuo u poaru poslije orgijanja. Zvui ironino da je poslije toga kremiran i pokopan na berlinskome groblju. Usp. Igor Buni, isti, str. 41. 182

101

102 Ismail Enver, poznatiji kao Enver-paa (1881. - 1922.), Turin, asnik turske vojske, osniva pokreta asnika zvanih 'mladoturci'. Osnivai toga pokreta bili su turski asnici slobodni zidari, pod utjecajem Engleske, meu njima i glasoviti Mustafa Kemal, kasnije predsjednik Turske Republike, poznat pod nazivom Ataturk (Otac Turaka). Enver-paa, glavni poticatelj rata Turske protiv Rusije, poznanik Parvusa, kasnije se prikljuio Bijelima i poginuo u operaciji OGPU-a (promijenjeno ime tajne policije eke). Usp. Igor Buni, Partijsko zlato, isto, str. 50.

183

>

I hivm

I hmui.i'l

I mu

K I.O N U V I

N A S T U P A J U

spomone ene odvoene su na druga mjesla, na kojima su im uzimali sav nakit i gotovinu, a veini ak i odjeu, pri emu su brojne bile i silovane. Potom su ih putali otii na udaljena podruja, kamo su ijed nima morale pjeaki bose, te su bile potpuno iscrpljene pa su mnoge umrle od gladi i ei i od muka na maru. Kao to se moe uoiti, hrvatski Krini put poslije Drugoga svjetskoga rata nije bio nita drugo nego klonirani oblik ovoga armenskog, a i reiseri su im bili isti. Po zavretku rata i padu mladoturskoga reima, nova je vlada zapovjedila sudske procese protiv odgovornih, koji su i privedeni. No, slubena Turska do danas odbija priznati da je poinila istrjebljenje cijeloga na roda. 1 0 3 Zajednikim memorandumom kranskih crkava, vicarska sa vezna skuptina priznala je genocid nad armenskim narodom. Prvi svjetski rat, koji su upriliili anglosaksonski hijerarhijski urot nici 1 0 4 , rezultirao je nastankom sekularne turske drave, umjetnih tvo revina nazvanih Jugoslavija i Cehoslovaka, ali i nestankom dvaju naj veih kranskih carstava - pravoslavnog u Rusiji i katolikog u Austro-Ugarskoj. No, tu nije kraj stradanju krana. Nakon to je oruje utihnulo u novim dravnim tvorevinama nastalim poslije Prvoga svjet skoga rata, u boljevikoj Rusiji i drugdje kranstvo se unitavalo si lom i nasiljem, a u zapadnim 'demokracijama' subverzijom. 105 Na osta lim 'vjerskim bojinicama', koje su gospodari kaosa otvorili, nastojalo se odvojiti katolike od Vatikana, posebno u bivoj Jugoslaviji i u ehoslovakoj, a u Meksiku su upriliili ono to e se sedamdeset godina ka snije nazvati determiniranim kaosom, odnosno, nadziranim neredom.

Meksika bezbonika vlast, po nalogu i uz pomo anglosaksonskih gospodara kaosa, godine 1917. donijela je Ustav i na njemu utemeljene zakone, kojima je 90% stanovnika te velike i mnogoljudne latinskoamerike zemlje - katolika - potpuno obespravljeno. Biskupi, voeni svojim poslanjem, ustaju u obranu i u Pastirskom pismu od 21. travnja 1926. ocjenjuju te zakonske odredbe svjesnom nakanom unitenja ka tolianstva u Meksiku. Vlasti ne samo to se na to pismo ogluuju, nego i protumjerom nastoje odvojiti meksiku Katoliku crkvu od Svete stolice stvaranjem nacionalne (patriotske) crkve, imenujui patrijarhom sveenika-raskolnika Jeaquina Pereza. Vlast je na taj nain, to im je i bio cilj, izazvala oruanu pobunu meksikanskoga naroda, poznatu kao buna Cristerosa, koja je trajala tri godine (od 1926. do 1929.). Tijekom guenja pobune i poslije njezina zavretka, regularne dravne postroj be nemilosrdno su ubijale katolike. Iz mnotva meksikih katolikih muenika Papa Ivan Pavao II. odabrao je nekoliko njih i uzdigao ih na ast oltara, jer su ubijeni in odiumfidei.106 Izmeu armenskoga i meksikoga pogroma krana, na ruskim se prostranstvima, poetkom toga 20. stoljea, 'stoljea rata', dogaalo naj stranije i najsveobuhvatnije unitenje jednog Kristova naroda, kakvo pisana ljudska povijest do tada nije zabiljeila.107 U dravi izmuenoj i opljakanoj boljevizmom bjesnjela je glad, poinjalo je ljudoderstvo, provodila su se masovna ubijanja bez istraga i suenja, a u Butirskome zatvoru masovno su ubijana djeca 'bogatih klasa'. Epidemije pjegavog i trbunog tifusa nisu prestajale ni na trenutak, zatoenici su ivi trunu li, poput crnih gromada virile su iz snijegom zametenih ulica mrtve kue bez grijanja i struje. Gospodari kaosa i njihova bezbona ideologija u tajnosti su stvorili komunistiku 'zemlju udesa', zemlju smrti, u sreditu unitene kranske Rusije, i uvali je stroe od svih dravnih

Usp. Spomen na genocid nad Armencima, Glas Koncila, 9. svibnja 2004. O smislu i besmislu toga svjetskoga rata Nikojaj Berdjajev pie: "Ali, rat se moe iznutra raspasti i izroditi, moe izgubiti svoju ideju i svoj smisao. To se dogodilo sa svjetskim ratom naega doba, nakon katastrofe s Rusijom. Svjetski rat nije rijeio nikakav problem niti se okonao duhovnim mirom - unutra u n a m a rat traje. Nai saveznici nisu imali pozitivnu ideju rata, svijesti o misiji, koja je povezana s tim ratom. Saveznika ideja je bila humanitarno-pacifistika, u njoj je masonska ideja bila rukovodea ideja. No masonstvo, na kraju krajeva, hoe oslabiti sve nacije, liiti ih individualnog karaktera, Crkvu Kristovu zamijeniti lanom humanistikom crkvom, konkretno svejedinstvo ovjeanstva zamijeniti apstraktnim jedinstvom. Stara kranska Europa propada zbog neprijateljstva, zbog rata koji se nastavlja izmeu Francuske i Njemake, na unutarnjem planu. Njemaka je oplemenjena porazom i zasluuje drukiji odnos, nego stoje onaj kakav je prema njoj postojao za vrijeme rata. Snage neprijateljski raspoloene prema kranstvu podrovale su rat i liile ga njegovog unutarnjeg smisla." Usp. Nikolaj Ber djajev, Filozofija nejednakosti. Ed. Mediteran-Budva, Titograd, 1990., str. 200. 105 Usp. Robert Tafra, isto, str. 15.
104

103

106 Kako navodi Robert Tafra, potresno svjedoanstvo o ovim dogaanjima dala je jedna od posljednjih preivjelih protagonistica Dolores Ortega. Usp. Robert Tafra, isto, str. 16. 107 O stradanjima u Boljevikoj revoluciji Aleksandar Solenjicin pie: "I kad bi mogli da se ponovo pogledaju spiskovi iz vremena od rujna 1918. s imenima strijeljanih i utopljenih tijekom prvih godina sovjetske vlasti, i da se svedu na statistike tablice bili bismo zaprepateni koliko Revolucija u tim tablicama nije izrazila svoju internacio nalnu prirodu -ve protuslavensku. Onako kako su, uostalom, Mara i Engels i sanjali". Usp. Aleksandar Solenjicin, Dva stoljea zajedno, Udio, Paideia, Beograd, 2003., str. 63.

184

185

>

/ htvut I )IIIMI1.-(7 / U M I

K I l) N () V I

N A I U I' A J U

i vojnih lajna uzetih zajedno. Prema Aleksandru Solenjicinu, "to je bio usmjeren, unaprijed smiljen i dugogodinji teror". 1 "" Stravino uprizorenje boljevikoga pakla 'ganulo' je neslubenog glasnogovornika revolucije Maksima Gorkog, koji se usudio zamoliti Lenjina za pomo gladnima. Povampireni hijerarhijski urotnik rezolutno je odsjekao: "Mi nemamo novca za pomo gladnima. Od buroazije naslijedili smo pusto, bijedu i siromatvo!" Za provoenje sjajno osmi ljene operacije Glad (umrlo je 'samo' 6 milijuna ljudi) do kraja Lenjin ipak nije imao dovoljno snage pa je dopustio Gorkome osnovati Komitet za pomo gladnima. Taj Lenjinov 'humani in' potvrdio je mrane slutnje njegovih suradnika - da je voa svjetskoga proletarijata postao popu stljiv i da vie nije onaj stari nemilosrdni internacionalist, koji je bez trunka savjesti znao rei: "Pucajte bez pitanja i ne doputajte idiotsko birokratsko zavlaenje!" 109 Lenjinova je 'samilost' kratko trajala i jaha na konju vrancu 1 1 0 nastavio je svoj galop diljem kranske pravoslavne Rusije. Vidjevi silne patnje naroda i potpunu pasivnost 'sovjetske Vlade' prema programiranoj epidemiji gladi, Ruska pravoslavna crkva, na elu s patrijarhom Tihonom, odluila je neto uiniti. Odnos Crkve i bolj evike strahovlade postao je otvoreno neprijateljski na samome poetku Revolucije, kada su 'internacionalisti', zaraeni zlatnom groznicom, poeli otvarati carske grobnice i druge kosturnice, ak i Mauzolej Sve tih Staraca. Kao dio strategije terora, Lenjin i njegova bezbona razboj nika udruba javno su napadali Rusku pravoslavnu crkvu objavlji vanjem niza dekreta o oduzimanju Crkvi statusa 'dravne', o konfisci ranju crkvenih i manastirskih imanja i o zabrani Crkvi da se bavi bilo kakvom djelatnosti osim uvanja svoga 'kulta'. Lenjin je dobro znao duhovnu snagu Crkve, koja je imala golem ugled u veini ruskoga naroda, jer je taj ugled, poput tekoga utega,

mogao pasii na kolebljivu vagu suprotne strane u graanskome ratu. Zato je Lenjin, dok je trajao rat s Bijelima, morao obuzdavati i svoje pobude i pobude svojih ljudi, te stoernu toku plana urote protiv velikoga kranskoga naroda odgoditi za njima prikladnija vremena. Istina je da su i tada strijeljali sveenike, pljakali i palili crkve i mana stire, ali sve to nije injeno sustavno, iako Lenjin ni na sekundu nije zaboravljao koja mu je, osim pljake Rusije, najvanija zadaa. Tijekom vie od devetsto godina svoga postojanja, kao to pie Igor Buni, Ruska pravoslavna crkva skupila je golemo bogatstvo. Carevi, aristokrati i bogati trgovci darivali su Crkvi velike koliine novca i sku pocjene predmete, odijevali ikone u zlatne i srebrne okove, ukraene blistavim draguljima. Svete knjige bile su okovane zlatnim koricama. Skupocjeni crkveni predmeti, koje su izraivali iskusni zlatari mnogih pokoljenja, bili su ponos hramova, lavra 1 1 1 , manastira i njihovih pa rohija. Crkva je obavljala veliki drutveni posao. Gradila je bolnice za besplatno lijeenje siromanih bolesnika, sirotita, ubonice, starake domove, kole, uilita i jo mnogo toga. Kranski moral u dorevolucionarnoj Rusiji bio je temelj njezine snage i njezinoga identiteta. 1 1 2 Ruska je pravoslavna crkva shvaala daje ona konani cilj bezbonih urotnika pa je u danoj situaciji nastojala biti tiha i neprimjetna. Crkve ni vrh, vidjevi kako Lenjin i njegova 'radniko-seljaka' vlast Neronovom hladnokrvnou provode masovno istrjebljenje radnika i seljaka, ubijanjem i gladi, uinila je ono to e nekoliko godina kasnije uiniti, ali na drugom kraju svijeta, ve spomenuti meksiki biskupi. Patrijarh Tihonov poslao je Lenjinu pismo u kojemu je ponudio dio crkvenih vrijednosti za kupnju kruha onima koji gladuju. Bilo je uistinu naivno od patrijarha to je i pomislio da e bezbonika boljevika vlast pri miti tu pomo i da e je iskoristi za potrebe gladnih. Kao to je 1991. bilo naivno od hrvatskoga narod i pomisliti da e mone europske drave i NATO zaustaviti Miloevia i srpsku agresiju.

Usp. Aleksandar Solenjicin, isto, str. 88. Usp. Igor Buni, isto, str. 11. 110 "Vidjelac Ivan" taj je simbol gladi uz zastraujuu cijenu ivenih namirnica u Otkrivenju zapisano ovako: 5Kad Jaganjac otvori trei peat, zaujem tree bie gdje govori: "Doi! Pogledam, a ono konj vranac i njegovu konjaniku u ruci tezulja. 6Tada zaujem kao neki glas ispred etiriju bia gdje govoi i: 'Mjera penice za denar! Tri mjere jema za denar! A ulju i vinu ne udi!' Usp. Otk, Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1766.
109

108

'' Lavra, gr. (laurc - ulica, hodnik, elija), naziv nekih osobito znamenitih mana stira. '' 2 Kada je o kranskome moralu rije, za razliku od danas, na poetku 21. stoljea, u pravoslavnoj predrevolucionarnoj Rusiji javno justificiranje bilo je takva rijetkost da su o tome, ako bi se dogodilo u nekom kotarskom gradiu, sa uenjem pisale sve novine u prijestolnici. Usp. Igor Buni, isti, str. 123. 187

186

>

/ hivm

Dumti.-rl I usu

Kl ON1IVI

NAM UI'MU

Kao i u meksikome sluaju, slijedio je protuudar. Uzrujani Lenjin Patrijarhovo je pismo vidio kao skandalozan i drzak izazov Crkve. U njegovom pokvarenom i bezbonom mozgu nije bilo mjesta za poi manje plemenitih i portvovnih pobuda. Naime, on je svaki postupak i djelovanje ocjenjivao iskljuivo sa stajalita nemilosrdna politikog maevanja do smrti. Zato je patrijarhova Pastirsko pismo za njega bilo oigledan izazov. Zakljuio je da je patrijarh Tihonov poslao pismo s nakanom da ponizi boljeviku vlast i da pokae kako je utjecaj Crkve i dalje velik te da nije izgubio nita od svoje snage. "Ona kao da nas kontrolira i kori. Al, ne ete uspjeti, lukavi popovi! Ne ete! Mi emo krenuti drugim putem!" 1 1 3 , glasno je sam sebi govorio voa svjetskoga proletarijata. urno okupivi Politbiro CK KPSS-a, Lenjin je proitao patrijarho vo pismo i izjavio da je dolo vrijeme zavriti s klerom. Primijenivi najomiljenije doktrinarno naelo 'hijerarhije urotnika' - inverziju - uz ushienje svih lanova Politbiroa, Crkva je optuena za pomanjkanje elje da svoja bogatstva dade za pomo gladnima, to boljeviku vlast prisiljava na konfisciranje svih crkvenih vrijednosti. Ushienje je do segnulo vrhunac u trenutku kada je Lenjin, i zapovjednim tonom, iz nio cilj sljedee akcije - popuniti partijski fond golemim iznosom "od nekoliko stotina milijuna zlatnih rubalja, a moda i nekoliko milijarda". Iznos se nije mogao tono znati i ta je injenica sama po sebi kod boljevikih jahaa na vrancima i rianima izazvala porast adrenalina, to je bilo potrebno za predstojei pohod na vertikalu ruske duhovno sti. Dok je naivni i Kristu predani patrijarh Tihonov oekivao odgovor od boljevike Vlade na svoju plemenitu ponudu, Lenjin je 23. veljae 1922. s hladnoom samo njemu vlastitom, potpisao nalog - "O kon fiskaciji crkvenih dragocjenosti u korist onih koji gladuju". Izvritelje je ekao 'paklenski' posao. Trebalo je rasturiti i opljakati 3 mitropolije, 13 arhiepiskopata te vie od 100 episkopata. U njima je Boju slubu obavljalo 56.000 sveenika, 22.000 akona, vie od 55.000 crkvenih opina i 100.000 crkava, te vie od 100.000 kaluera i kaluerica u

I. 130 manastira. Trebalo se, u ruilakoj raboti, pozabaviti i etirima duhovnim akademijama, 52-jema bogoslovijama i tisuama parohijskih kola. A opljakati je trebalo 1.800.000 hektara zemlje, s pokretninama u vrijednosti od vie od 40.000.000 rubalja i s crkvenim kapitalom koji je bio vei od 1.000.000.000 rubalja. Osim toga, u riznicama pojedinih crkava i velikih manastira uvale su se crkvene dragocjenosti i pred meti basnoslovne vrijednosti, a da se ne govori o velikim bibliotekama s dragocjenim knjigama i rukopisima to su potjecali iz najstarijih vre mena, ponikli u manastirima - izvorima stare ruske kulture, znanosti i knjievnosti. 114 Odredi GPU-a, kako se te, 1922., nazivao VK, tj. eka 1 1 5 , krenuli su prema vratima hramova i manastira. Vjernici su pokuali svojim tijelima zatititi dragocjene svetinje. U jurinika u slubi ideologije bezbotva nije bilo ni milosti pa su bez ikakva kolebanja pucali u golo ruki ruski narod. S ikona su skidali dragocjene okove, zlatne i srebrne predmete, ukljuujui i monstrance i svijenjake iz 15. do 17. stoljea, izlivene zlatne krieve iz vremena Ivana IV. i prvih Romanova, i sve trpali u kutije i vree. Vadili su drago kamenje, skidali korice s Biblija, konfiscirali zlatne i srebrne monete koje su pronali. Ruili oltare. Grijali su se na vatri od drvenih ikona, staroslavenskih inkunabula i Biblija od 13. do 19. stoljea. Ali, to je bio tek poetak. Patrijarh Tihon, pribravi se od oka koji je prouzroio Lenjinov dekret, uinio je jedino to je u tome trenutku pomahnitalosti zla mogao uiniti - obratio se apelom svojoj "vjernoj djeci Ruske pravosla vne crkve". Njegov proglas koji je glasio: "Sa stajalita Crkve ovakav akt dri se aktom svetogra, i ne moemo odobriti konfiskaciju iz hramo va, makar i preko dragovoljne rtve, posveenih predmeta iju upora bu za nebogotovne svrhe zabranjuju kanoni Vaseljenske crkve i

13

Usp. Igor Buni, isto, 123.

' l 4 Usp. Beloemigracija u]ugoslaviji 1818.- 1941. Knjiga II., Beograd, sijeanj 1955., str. 69. 115 VeCeKa (popularno eka, na ruskome: Vserossijaskaja Cerezzviajnaja Komisija, tj. Sveruska istrana komisija), boljevika tajna policija. Osnovana 1917. Ubila stotine tisua ljudi. Od 1922. preimenovana GPU (rus. Gosudarstennoje Politieskoje Upravljenije, tj. Dravna politika uprava). Ime i ustroj promijenjeni su 1934. u NKVD (rus., Narodnjij Komissarijat Vnutrennih Del, tj. Ministarstvo unutarnjih poslova). 189

188

>

'>i;nn

l>om,i:,-l

/,!.,

K I C) N () V I N A S I' U I' A | U

kanjavaju se kao svetogra" 1 1 ", obznanjivao se s crkvenih propovjea onica, p r e n o s i o od usta, i do usta, lijepio na zidove kua pozivajui narod na otpor. Odazivajui se apelu svoga d u h o v n o g a voe, po cijeloj pravoslav noj Rusiji h r a m o v e su branili n e n a o r u a n i vjernici, koji, to je r a z u m ljivo, n i s u mogli pruiti odgovarajui o t p o r . N a o r u a n i i pobjenjeli boljeviki jurinici svaku su guvu i protivljenje rjeavali strojnica m a . A o n e koje su uhitili, strijeljali bi istoga d a n a . Shvaajui da je ugled Crkve m e u obinim r u s k i m p u k o m velik i bojei se o p e n a r o d n o g a u s t a n k a , boljevika vlast, kao to to dolikuje hijerarhijskim urot nicima, pribjegla je licemjernim i lanim pozivima 'narodu' i 'trudbe nikim m a s a m a ' , objavivi 2 8 . oujka 1922. p r o g l a s . 1 1 7 Njime su p o k u ali podijeliti Crkvu i vjerniki p u k . Pomnija analiza s t r u k t u r e i rje nika proglasa pokazuje da je rije o tipinom primjeru inverzije i 'stan d a r d n o m ' p o j m o v n i k u koje su u svim v r e m e n i m a i na svim meridija n i m a , pa i na ovim n a i m hrvatskim p r o s t o r i m a , rabili ili rabe sljedbe nici ideologije zla i prevratnitva. Rijei i kovanice iz proglasa bolje vikoga vlastodrca, istovjetne ili n e t o p r e r a e n e , k a o to su 'privile girana klika', 'kriminalna zavjera', 'provokacija', 'otvorena p o b u n a ' , 'tole rancija', 'privilegirani crkveni glaveine', 'crkveni kneevi nauili na rasko, zlato i svilu', m o g u se sve ee pronai u Globusu, Jutarnjem listu, Novom listu, Nacionalu ili Feral Tribunu. Proglas boljevike strahovlade sadravao je n e d v o s m i s l e n u prijetnju vodstvu R u s k e pravoslavne crkve i bio je po obiaju, s a m o odjek tajnih odluka, koje hijerarhijski urotnici d o n o s e u svojim m r a n i m s o b a m a ,

k.io io su lo ovoga puta uinili ovi kremaljski. Lenjin je konano doekao A'oj Irenulak za ispunjenje svoga s o t o n s k o g a poslanja - unititi najjau i najbrojniju Crkvu kranskoga pravoslavnoga svijeta. Neponovljivost loga t r e n u t a k vraa mu njegovu n e k a d a n j u energiju i p r e v r a t n i k u estinu. Oi su mu zablistale jae n e g o u vrijeme k a d a je p r e d l o i o genijalnu parolu - Pljakaj opljakano! Bez tajnih p i s a m a i o d l u k a n e m a ni uspjeha u prevratnikim operacijama, pouavali su stoljeima hije rarhijski urotnici. Znajui t o , Lenjin, 19. oujka 1922., alje tajno n a l o godavno p i s m o lanovima Politbiroa, v o a m a GPU-a, N a r o d n o m ko mesarijatu pravde i lanovima R e v o l u c i o n a r n o g a suda, koji su se pri p r e m a l i za s a s t a n a k o poboljanju u i n k o v i t o s t i razliitih s l u b a u ispunjavanju D e k r e t a o konfiskaciji crkvenih vrijednosti. U t o m e svo me p i s m u boljevikim partijskim, politikim, policijskim i s u d b e n i m v o a m a Vladimir Ilji zapovijeda - "provesti tajnu o d l u k u Kongresa da konfiskacija dragocjenosti, p o g o t o v o u najbogatijim lavrama, m a n a s t i rima i crkvama, m o r a biti p r o v e d e n a nemilosrdnom odlunou, ne zastajui ni p r e d ime i u najkraem r o k u . Sto vei broj predstavnika reakcionarne buroazije i reakcionarnog klera uspijemo tom prilikom strijeljati, to bolje. T r e b a u p r a v o sada nauiti p a m e t i tu publiku, kako ne bi pomislila na otpor tijekom nekoliko sljedeih desetljea. U p o t p i s u p i s m a stajalo je: 19. oujka 1922. Predsjednik Sovjeta n a r o d n i h k o m e s a r a , V. Uljanov (Lenjin). 1 1 8 N i k a d a u povijesti, ni za vrijeme drevnih tiranija, kao to navodi Igor Buni, dravni poglavari nisu odluivali svoj p o t p i s stavljati na sline d o k u m e n t e . Z a t o je o n d a Lenjin to uinio? to ga je n a g n a l o staviti svoj p o t p i s na zapovijed k o j o m o d o b r a v a u n i t e n j e d u h o v n e vertikale j e d n o g velikog n a r o d a ? Lenjinova je o d l u n o s t mogla, u n e k i m d r u g i m sluajevima, biti p r e d m e t o m zavisti i Staljina i Hitlera, kao to n e k i analitiari naznauju, ali to se ne m o e odnositi na ovaj sluaj. Ostaje injenica da je Staljin, esto ne krijui oduevljenje, podsjeao na Lenjinovu odlunost, pokazujui t i m e javno vlastitu n e o d l u n o s t , b u d u i da se u s t e z a o svoj p o t p i s staviti ak i na zapovijedi o dizanju u zrak p e t r o g r a d s k i h m o s t o v a i p o d u z e a u Moskvi, iako je vojna situa cija to nalagala. M o e se ovjek d o n e k l e sloiti i s t e z o m da je odlu n o s t V o e svjetskoga proletarijata bila zadovoljenje njegove t a t i n e ,

Usp. Igor Buni, isto, str. 124. '" Proglas je glasio: Vladi je strana pomisao o bilom kakvom progonu vjernika i Crkve... Dragocjenosti su stvorene trudom naroda i pripadaju narodu. Ispunjavanje religioznih obreda ne e biti povrijeeno zamjenom dragocjenih predmeta drugima, obinima. Za dragocjenosti je mogue kupiti dovoljno kruha, sjemena, radne stoke i alata kako bi se spasili ne samo ivoti nego i gospodarstvo seljaka Povoloja, a i drugih gladnih krajeva Sovjetske Federacije... Ali klika crkvenih kneeva koji su nauili na rasko, zlato, svilu i drago kamenje ne eli te dragocjenosti dati za spas milijuna ugroenih. U grevitom pokuaju da dragocjenosti zadri u svojim rukama pod bilo koju cijenu, privilegirana crkvena klika ne preza ni pred kriminalnim zavjerama i provocira otvorene pobune. Njegujui, kao i uvijek, potpunu panju i toleranciju prema vjernicima, sovjetska vlada ipak ne e nijednog trenutka dopustiti privilegiranim crkvenim glaveinama, odjevenim u svilu i dijamante, stvarati posebnu dravu crkvenih kneeva u dravi radnika i seljaka.", Usp. Igor Buni, isto, str. 125. 190

1,6

Usp. Igor Buni, isti, str. 126. 191

>

Dnvtu

I hmni.tt

I UMI

kl.ONOVI

N A S T U P A J U

budui da je svojim potpisom preuzimao odgovornost za sve zloine i kriminal koji su poinili njegovi podreeni, i za to dobivao njihovo potovanje i ushienje. U danom sluaju teko se moe potpuno priliva titi teza daje Lenjin to uinio samo zato da odvrati Trockoga i skupinu oko njega od bijega iz Rusije, jer su tom akcijom mogli do basnoslov nih razmjera poveati svoje viemilijunske raune u zapadnim banka ma. 1 1 9 S obzirom na temeljnu zadau 'hijerarhije urotnika', a to je uni tenje kranstva, kako bi se na njegovim ruevinama uzdigla njihova pseudoreligija, prihvatljivija je teza da je htio pridobiti drugu skupinu oko tek dolazeega Staljina, koja je planirala ostati, kako bi, ivei bo gato u osvojenoj Rusiji, pretvorili Rusiju u bazu za svoje sljedee avan ture, ideologiju razbojstva u dravnu religiju, a samoga Lenjina u po ganskoga boga te nove religije. A, kao to je kroz povijest znano, nova religija uvijek pretpostavlja unitenje stare. 1 2 0 U ovoj spoznaji treba traiti razlog zato je Lenjinova zapovijed pro vedena s krajnje nemilosrdnom okrutnou i u najkraem moguem vremenu. Crkve su temeljito opljakane i razorene, strijeljano je 40 tisua sveenika, akona i monaha 1 2 1 i vie od sto tisua vjernika koji

MI ulazili u crkvene 'dvadesetice' i opine. 1 2 2 Po skromnim procjenama bojaljivih ruskih povjesniara s poetka devedesetih godina prolog stoljea isti dobitak iznosio je 2,5 milijarde zlatnih rubalja, a po mi ljenjima zapadnih strunjaka brojka se penje na gotovo osam milijar da, to je sigurno tonija brojka budui da je veina toga basnoslovno ga bogatstva zavrila na Zapadu, u bankama hijerarhijskih urotnika. Da je cilj 'hijerarhije urotnika', poslije Francuske revolucije, u kojoj je dobrano uniteno katolianstvo, bio Boljevikom revolucijom uni titi pravoslavlje u najveoj i najsnanijoj zemlji europskoga istoka, potvruje Nikolaj Buharin. Taj najbeznaajniji i najplaljiviji meu boljevikim voama, koji se zato glasnije od svih oduevljavao neustraivou Voe revolucije, s nasladom se sjeao tih junakih dana: "... mi smo Crkvu ogulili do koe i za njezine 'svete vrijednosti' vodili smo svoju svjetsku propagandu, ne dajui gladnima ni prebijene pare; pored GPU-a, mi smo uzdizali svoju 'crkvu' uz pomo pravoslavnih popo va i, uistinu, vrata paklena ne e je nadvladati; mi smo zamijenili utrobu filaretovskog Katehizisa? Abecedom komunizma dragog mome srcu. Zakon Boji politikim uenjem, skinuli s djece kriie i amulete, umjesto ikona stavili smo 'voe' i potrudili se da mase otvore moi V. I. Lenjina s komu nistikom zaprkom. Glupe li drave!" 123 Vie nego jasan bio je Buharin, ovaj straljivi sljedbenik ideologije zla, glede toga to je svrha i cilj prevratnikih tajnih planova hije rarhijskih urotnika. 1 2 4 Uzdii svoju 'crkvu', stvoriti novi bezboni ka tekizam, umjesto svetaca Bojih na oltare ustoliili prevratnike voe, zakone Boje zamijeniti ljudskim. Zato im slui batina klerikalizma ili, kako bi to rekli hrvatski titoistiki klonovi mesievsko-fumievske pro venijencije, klerofaizam, kao negativno i neprijateljsko stajalite pre ma sveenstvu, a posljedino tome i prema Crkvi i Kristu. Za razliku od komunizma, bilo u Rusiji bilo u Hrvatskoj, gdje su crkve ruene i
Usp. Igor Buni, isto, str. 127. Usp. Igor Buni, isto, str. 128. 124 Ova se povijest, naravno, nije mogla dogaati sluajno. Gotovo svi protagonisti zbivanja bili su hijerarhijski urotnici. Kerenski, Lenjin, Churchill, Roosevelt, Enver Hoda, Castro, Tito i mnogi drugi pripadali su t o m e soju. U ispunjenju njihove misije pomogli su im razni njihovi klonovi i klonii, kao i oni koji su mislili i djelovali kao oni. Primjerice, dio katolikih sveenika u Hrvatskoj, poput Grubiia, Sbutege, Oria, Vue ili Sagija. (nap. aut.)
123 122

Usp. Igor Buni, isto, str. 126. O toj novoj religiji Aleksandar Solenjicin pie: "Misao o zbliavanju eljenog socijalizma s povijesnim kranstvom lebdjele je tada kod mnogih ruskih revolucionara - i kao visoka samoopravdavajua svijest, i kao zgodan praktian nain". V. V. Flerovski pisao je: "Meni je stalno bilo na u m u poreenje izmeu omladine koja se pripremala za akcije i prvih krana". I odmah sljedei korak: "Neprekidno mislei o tome, ja sam doao do uvjerenja da se uspjeh moe osigurati samo na jedan nain -stvaranjem nove religije... Treba nauiti narod da svi svoju snagu posvete samo sebi... Trudio sam se stvoriti religiju bratstva - i mladi su slijedili Flerofskog, trudili se da u tom smjeru izvre eksperiment u narodu: kako e takva religija, bez boga i svetaca biti prihvaena". A njegov sljedbenik, dolguinac Hamov, pi sao je jo izravnije: 'Treba izmisliti takvu religiju koja bi bila protiv cara i protiv vlade... Treba sastaviti katihisis i molitve u tom duhu". Usp, Aleksandar Solenjicin, Dva stoljea zajedno, I dio, Paideia, Beograd, 2003., str. 161. 121 Meu zastraujuim brojem od 40 tisua ubijenih i muenih sveenika, strijelja na su 32 metropolita i arhiepiskopa. A iza slubenog naziva 'strijeljanje' esto se skrivalo zvjersko ubijanje. Tako je kijevski metropolit Vladimir unakaen, kastriran, strijeljan i gol baen na prugu. Metropolit Petrograda Venijamin, koji je trebao zamijeniti pa trijarha, pretvoren je u ledeni stup tako to su ga polijevali ledenom vodom dok je vani bila otra zima, nakon ega su ga utopili. Topolski episkop Germogen, koji je svojevre m e n o otputovao s carem u izgnanstvo, iv je privezan na kota parobroda i raskomadan lopaticama. Permski arhiepiskop Andronik, poznat kao misionar ujapanu, iv je zako pan u zemlju. Cernigivski arhiepiskop Vasilij raspet je na kri i spaljen. Patrijarh Tihonov (pravim imenom Vasilij Ivanovi Beljavin) uhienje u svibnju 1922. i, teko obolio zbog patnja ruskoga naroda, ubrzo je umro. Ruska pravoslavna crkva dri ga mue nikom i svecem. Usp. Igor Buni, isto, str. 128.
120

119

192

193

*>

I hum

l)niii,i.-,-i

I m

KI.IINDVl

N A S IU I' A | U

paljene a sveenstvo ubijano, one na Zapadu ruilo se blaenjem, laima, klevetama, osudama zbog 'nazadnosti' i pobuivanjem zavisti. Ako je suditi po sustavnim napadima na Crkvu i sveenstvo u hrvatskim elek tronskim i pisanima medijima 1 2 5 , onda je europska civilizacija isuvie blizu da vrijeme od osamdesetak godina zvjerskoga progona krana, koje je oznaio Robert Tafra, bude dobrano nadmaeno. Solenjicinov Arhipelag Gulag baca svjetlost na samo jedan dio tih pokolja. Hoe li u uroti gospodara kaosa protiv Krista krani, kao to je pokazalo 20. stoljee, i dalje, u ovome 21. stoljeu, ostati zaplaeni i nesnalaljivi? Hoe li imati snage oduprijeti se i sprijeiti da njihova vjera u trojedinoga Boga, Oca, Sina i Duha Svetoga, bude zamijenjena pseudoreligijom u kojoj bog moe biti sve i svata? Hoe li i dalje mirno promatrati kako hereza 'hijerarhije urotnika 1 , nazvana "obaranje svih vjerovanja", uo bliena u nihilizmu, ateizmu, panteizmu, deizmu, agnosticizmu, ko munizmu, nacizmu, liberalizmu i drugim zabludama i prijevarama, ostva ruje svoj sotonski program? Hoe li i dalje nijemo promatrati nastavak staroga plana izmiljanja nacionalnih crkava odvajanjem katolika od Svete Stolice, na prostorima od druge Jugoslavije do Kine, Albanije, Meksika ili Kube? Hoe li i dalje stoiki promatrati neprekidnu me dijsku propagandu svega to je izvan i protiv kranstva, od uroenike magije do najvulgarnijeg sinkretizma opsjednutoga "Sathva Sai babe"? A da unitenje Kristove civilizacije nije tek mata nekih nepopra vljivih 'teoretiara urote', kako gospodari kaosa vole prikazivati one koji te planove razotkrivaju, pokazuju injenice. Jo tamo od Francuske revolucije postoji natjecanje - tko e prvi stvoriti prvu ateistiku dravu. Zduno su se, primjenjujui najsurovije metode, trudili i Lenjin i Staljin, i Tito i Fidel Castro, i Enver Hoda i Mao Ce Tung, a svi su oni

i.-.ili ispod istoga injela, onoga koji nosi 'hijerarhija urotnika'. 121 ' Dok MI oni ognjem i maem zatirali krane i kranstvo, istodobno je u zapadnim dravama razaranje Kristove Crkve i Njegove spasiteljske i prosvjetiteljske misije iskuavano i provoeno suptilnijim metodama. U tu su se svrhu, kako to slikovito i simbolino ree Robert Tafra, stalno pretiskavali i oni Nietzcheovi spisi koje je pisao kao umobolnik. I luakove su misli nekima bile vrijedne ako pridonose razgraivanju tradicionalne kulture Zapada, kojoj je smisao i vjera da Bog ne moe biti mrtav. Sve ostalo - politiki potezi, kulturna prevratnitva, ideolo ko trovanje mladih u kolama, a starijih preko medija - sluilo je i slui glavnoj svrsi - onemoguiti ljude u nalaenju blagodati slobode i spasenja u Kristu. I na Istoku i na Zapadu ve gotovo sto godina cilj je uvijek jedan unititi kranstvo kao najveu zapreku na putu zarobljavanja ljudskih dua. 'Hijerarhijski urotnici" dre da su protestantizam i pravoslavlje stvar prolosti, da su ve prevladani. Ono to jo treba dekristijanizirati jest katolianstvo, bilo da je rije o europskim oazama, koje se nazi vaju Hrvatska, Irska, Baskija i Poljska, bilo o srednjeafrikim dravama, odnosno, zemljama June Amerike. Trai se ukidanje vjeronauka u kolama, kao 1993. u Argentini, donose se zakoni o priznavanju prava ezoteriji, magiji i sotonizmu, kao u Kolumbiji, ili zakoni o sklapanju istospolnih brakova, kao u panjolskoj, donedavno najkatolikijoj eu ropskoj zemlji. Ostvaruje se nihilistiki program Adama "VVeishaupta, koji je istaknuo da vana toka razaranja kranstva jest sustavno ubijanje ugleda sveenika. Naalost, u tome se daleko odmaklo. Kr anstvo u cjelini, danas, na poetku 21. stoljea, sastoji se od 'krana' kojima su bliska sekularistika shvaanja morala, a takvih je viestruko

O organiziranom napadakom sustavu na katolianstvo u Hrvatskoj, Ivica Relkovi pie: "U Hrvatskoj postoji jedna identitetska skupina kojoj ne samo da nije problem vrijeati nego to postaje normom koju nameu neki mediji i neke nevladine udruge. (...) Krani (katolici) vrsta su koju se smije vrijeati, ismijavati, izrugivati. To je vrsta koja sve podnosi, a i ono to je prema drugima strogo zabranjeno prema njoj bude usmjereno kao neto sasvim normalno i neproblematino. Dapae, kad se krani (katolici) uope sjete da su prema zakonu i njegovi vjerski osjeaji nedodirljivi i kad ipak stidljivo reagiraju, tada ve svojim osjeajem ugroenosti automatski ugroavaju one koji ih izruguju". Ivica Relkovi, Subjekt slobode, Susret d.o.o., Zagreb, 2004., str. 114. 194

125

Pax anglo-americana oitovao se poslije Drugoga svjetskoga rata u ogranienju njemakoga dravnog suvereniteta i u sustavnom optereivanju njemakoga naroda kompleksom krivnje za zlodjela koja su poinili nacisti tijekom svoje dvanaestogodinje vladavine. U ovome smislu namjerno se izmislio i vei broj rtava. Tako se metafizika masonstva ponovno oitovala ne kao boanska, dakle, nadljudska pravda, nego u prvo me redu kao realiziranje ovozemaljskih interesa Londona, Washingtona i Pariza. Zapad je prepustio (po svemu sudei namjerno!) mnoge kranske zemlje komunizmu, koji je nastavio sa svojim prije dokazanim metodama unitenja kranstva u svim novopripojenim teritorijima. Usp. Robert Tafra, isto, str. 17. 195

126

>

' uri'i

Dniiui.rl I U M I

Kl O N I H ' ]

N A S I U I' A ) U

vie od istinskih sljedbenika evaneoskih naela, no lo nije niia novo za ljudsku situaciju ni nita n o v o p o d k a p o m nebeskom. 1 -'' I m a i onih koji pruaju o t p o r s o t o n s k o m n a u m u 'hijerarhije urot nika", ali to n i s u krani - katolici, pravoslavni ni p r o t e s t a n t i - n e g o m u s l i m a n i . O n i se ne daju sekularizirati tako s k a n d a l o z n o kao krani i u t o m e je njihova p r e d n o s t i snaga p r e d gospodarima kaosa, u n a t o t o m e t o su im prilijepljene etikete t e r o r i z m a i terorista. O n i su da nas, naalost, jedini koji b r a n e m o n o t e i s t i k u vjeru. A t o ako i oni posustanu. H o e li o n d a 20. i 2 1 . stoljee u povijesti ovjeanstva biti z a p a m e n o kao stoljee s u s t a v n o g deicida? H o e li u i s t i n u n e s t a t i razdoblje Ihtiusa, a n a s t u p i t i o n o Aquariusa? To se ne bi smjelo dogoditi, jer milijuni kranskih rtava stradalih od r u k e hijerarhijskih u r o t n i k a i njihovih klonova izvritelja jesu vjene i n e p r o l a z n e rtve, zalog koji jami da je "ni vrata p a k l e n a ne e nadvladati".

Mi/r vanosti za uspjean prelazak u novu eru, eru Aquariusa (Vodenjaka) .u* Njo me se od ezdesetih godina prologa stoljea navijeta n o v a paradig ma na svim podrujima ivota: politikom, g o s p o d a r s k o m , socijalnom, religijskom, z n a n s t v e n o m , m e d i c i n s k o m i, naposljetku, k u l t u r n o m pa posljedino t o m e i g l a z b e n o m . Kao to je ve r e e n o , era Vodenjaka, p r e m a astrolokim spekulacijama, n a s t u p a poslije ere Ribe, koja je na izmaku i koja simbolizira kranstvo. Taj globalni projekt 'hijerarhije urotnika' nije nita d r u g o n e g o pokuaj da k r a n s k u ljubav, koja dola zi od Boga koji je s a m Ljubav, supstituiraju n e k o m n o v o m ljubavi, koja j e energija v i s o k o f r e k v e n t n i h vibracija. T o s e t u m a i m e u s o b n i m poloajem n e b e s k i h tijela koja stvaraju energiju i tako, k a o to navodi Mijo Niki, pogoduju ovjekovu d u h o v n o m razvitku. 1 2 9 Z n a m e n i t o Decartesovo geslo Mislim, dakle postojim u d o b a Vodenjaka, p o p r i m i l o je oblik Vibriram, dakle postojim.130 Da bi ovjek vibrirao, a t i m e i postojao u d o b u Vodenjaka, n u n o je bilo uvesti nove kultove, m e u kojima je rock glazbi i svim 'rockovima' koje je o s m i s l i o i u p l a n e t a r n i opticaj p u s t i o I n s t i t u t Tavistock, pripalo vrlo z a p a e n o mjesto. Tavistockova promjenjiva slika ovjeka previe je s t r u n a za veinu lju di, pa, k a k o bi je lake objasnio, Marilvn F e r g u s o n je, u d o b u Vodenjaka, to pojednostavnio, najavivi predstave s golim g l u m c i m a i p j e s m a m a koje postaju h i t o v i m a broj j e d a n na ljestvicama. S v e m o n u vibraciju postojanja otvorilo je Svanue doba Vodenjaka (The Dawning ofthe Age of Aquarius), koje je ezdesetih godina prologa stoljea vrlo b r z o obilo svijet. Poslije toga sve je ilo svojim tijekom, u p r a v o o n a k o k a k o je to bilo p r e d v i e n o . Najvia mjesta na t o p l i s t a m a pripadala su rock 'glaz-

Doba Vodenjaka ili vremena novih kultova

Vjerske sljedbe i n o v i religijski i p s e u d o r e l i g i j s k i p o k r e t i j e s u s i m p t o m stanja d r u t v a i z a p a d n e civilizacije o p e n i t o . O n e n i s u sluaj n o s t ni hir 'otkaenih' ljudi, n e g o projekt 'hijerarhije u r o t n i k a ' od sredi-

Da ovakvo miljenje nije pretjerano potvruju zakljuivanja prvakinje katolikog pokreta Djelo Marijino ("Fokolari") Chiare Lubich, koja pie: "Nedavno mi je prior iz Taizea, Roger Schultz, u jednom razgovoru povjerio da je u kontaktu s ljudima dana njeg vremena, posebno s mladima, primijetio koliko je svijet dekristinijaniziran, da se ne zna odakle zapoeti kako bismo mogli ponovno donijeti Isusa. Ovo je, u stvari, vrlo esto i moj alosni dojam; dok je prije 30-40 godina nae drutvo (tu mislim iznad svega na Europu) bilo u biti kransko i osnivalo se na solidnim principima, sada vie nije tako. Ulazi mentalitet sekularizma i materijalizma i s obzirom da veina razmilja na nain koji je praktino poganski, misli da je to pravilno. Taj mentalitet se postupno proirio i uao posvuda, osobiti preko sredstava javnog priopavanja u koja smo uronjeni, a da to i ne primjeujemo. I tako dolazi do bolnog fenomena da i samo nai mladi ponekad otvoreno kau da ne znaju vie razlikovati dobro od zla pa ak i gube smisao za grijeh. Za neke, rekao je nedavno Papa - rije grijeh postala je prazan pojam. Za druge se ograniava samo na nepravdu. Za neke je opet neizbjena stvarnost, a drugi, iako znaju da postoji, interpretiraju na svoj nain moralni zakon... Na tjeskobno pitanje priora iz Taizea mislila sam odgovoriti daje ono to trebamo initi u takvim sluajevima: zapoeti ispoetka". Usp. Chiara Lubich, Put ivota (La vita, Un viaggio), Ad. Druina, Ljubljana, 1987., s. 78. - 79. Prenijeto Usp. Robert Tafra, isto, str. 19. - 20. 196

127

Usp. Michael D. O'Brien, Posljednja vremena, Verbum, Split, 2002., str. 314. Usp. dr. o. Mijo Niki, Izazov nove religioznosti, Zbornik radova, Diaspora Croatica, Frankfurt am Main, 2005., str. 68. 130 vibracije i vibriranje i novi kultovi na mala vrata ulaze i na hrvatski medijski prostor, tonije, na ono to se zove javna televizija. Naime, u emisiji "Na rubu znanosti" govorilo se slikom i rijeju o 'moi mantre i tajnim znakovima'. U najavi za emisiju pie: "Odreene kombinacije slogova i vibracija (kurziv aut.) imaju ime. Zovu se mantre. Na kojem principu mantre zapravo rade? Svakako, rije je o zvuku, zvuk je vibracija, a cijeli na svijet je stvoren od vibracija i tu se negdje krije odgovor. Pria ne zavrava samo na mantrama - od amana do gonga i drugih zvukova ljudi zvukovima nastoje uskladiti svijet. Gosti emisije su Nitvashuddhanda, indijski uitelj joge(!?) i Dan Conreaux, uitelj "Puta gonga" iz Meunarodnog centra za holistiku rezonancu. (!?) Urednik i emisije Kreimir Miak, TELETEXT, 16. listopada 2006.
129

128

197

>

l'iivm

Ihniht

,l

/,,.,,,

K I O N O V I

N A S I U I' A J U

bi' i sastavima poput prljavih i perverznih "Rolling Stoncsa" Micka laj', gera, tj. gangsterske skupine koju, kako navodi Coleman, osobito po dupire europsko crno plemstvo i svih 'rock' skupina koje je stvorio Institut Tavistock, poevi od "The Beatlesa". 131 Velika 'zavjera Vodenjaka', ta svojevrsna kulturna revolucija zapad ne civilizacije koja je lansirana 1966. i koja se ne zaustavlja nego ne prestano tee, samo potvruje da zamisao Leva Trockoga o permanentnosti revolucije nije bila samo teorija. 132 U praksi potvrena zapa dna kulturna revolucija iz druge polovice 20. stoljea ukazuje da je trockizam ostao najii oblik internacionalnog komunizma, ak opa sniji od staljinizma, budui da je u 'zavjeri Vodenjaka' dosegnuo pla netarne razmjere. Vanost "The Beatlesa" jest u tome to su oni bili poetna 'gruda snijega' koju su hijerarhijski urotnici zakotrljali i iza nje upregnuli 'meku silu' pa je toliko nabujala da je prekrila cijeli planet. The Beatlesi su bili integralni dio 'zavjere Vodenjaka', njegov ivui organizam, koji je okot programa Promjenljive slike ovjeka.133 Njima je bila namijenjena uloga podizanja pobune protiv drutvenoga sustava zapadnoga svijeta, u kojemu su kranske vrjednote jo bile itekako vrste. Ta pobuna nije bila spontana, kao to nita u nadziranom nere du nije spontano. Bila je to u tanine osmiljena urota, u kojoj je pri mijenjen visoko destruktivan imbenik kako bi se jednu veliku popu lacijsku skupinu, protiv njezine volje, podvrgnulo promjenljivoj slici o vjeka.

O kakvom je projektu rije ukazuje analiza pjesme "Imagine" Johna I i-iinona. Pjesma je, kae dr. Bartul Matijica, programsko naukovanje novoga doba.iM To, zapravo, ni ne udi, budui da se Lennon za ivota podvrgavao terapijama nevvageovskog tipa, ukljuujui i jogu i vizuali. ariju, kako bi postigao vlastito izmijenjeno stanje svijesti. Bio je jedan oil najbogatijih ljudi svoga vremena, a svojim je pjesmama veliao uto pijski socijalizam, to nedvojbeno otkriva ideologiju toga pokreta. Ne ostvarene ideje Roberta Owena, Marxove radikalne zamisli, ali i egalilaristika i protukatolika stajalita srednjevjekovnih sljedba sublimi rani su u jednom novom iskazu, koji je njihov klon, John Lennon in terpretirao ovako: "Kranstvo e otii, to e i vrijeme pokazati, a mi emo postati popularniji od Isusa". Ove Lennonove vie nego smjele rijei bile su najava dekristijanizacije koja e uslijediti u narednim go dinama druge polovine 20. stoljea i nastaviti se u 21. stoljeu. A da su Lennon i njegovi sudrugovi dobro svladali zahtjevnu lekciju Insti tuta Tavistock, zorno pokazuje jedan njegov televizijski nastup. Nai me, na komentatorovu primjedbu o tome kako je teko zamisliti mo gunost da u Kini nema vjere, lakonski je odgovorio: "Lako je ako po kua". 135 Lennon je ovom reenicom mnogo rekao, a prije svega da e susta vno i nasilno medijsko reklamiranje newageovskih zvijezda postati prava pravcata psiholoka operacija svjetskih razmjera. Ta je operacija, za Colemana, prije svega imala zadau djelotvorno spojiti nasilno uvoe nje novih izriaja s destruktivnim potencijalnim nagonima mladih na rataja. Zato on i pie da su, zajedno s Beatlesima, u Europu, ali i u Ameriku, a dobrim dijelom i u ostatak svijeta, uvedene nove rijei i nove fraze koje je pripremio Institut Tavistock. Rijei poput 'rock' u svezi s glazbenim zvukovima, 'teenager', 'cool', 'discovered' (otkriven) i 'pop music' bile su jezik simbola, koji je oznaavao prihvaanje droge. Prava namjena Beatlesa bila je proiriti drogu i droga ih je pratila kamo god su ili, kako bi je 'teenageri' otkrili i postali ovisnicima. 136

131 132

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 36.

Trocki, Lev Davidovi Brontejn (1879. - 1940.), boljeviki revolucionari mark sistiki teoretiar ukrajinsko-idovskog podrijetla. God. 1902. bjei iz Sibira i u Londonu susree Lenjina te postaje boljevik. Osmiljaju ideju tzv. stalne ili permanentne svjetske revolucije, to je izvorno Parvusova ideja. Osniva Crvene armije, koja vojno poraava snage Bijele vojske admirala Kolaka, generala Denjikina i generala Judenia. Lenjinova smrt sukobljava Trockog i Staljina. Sukob kulminira 1929. i Trocki biva protjeran u Kazabstan, a potom iz Rusije. God. 1935. odlazi u Meksiko. Trocki nije nikada odustao od koncepta 'permanentne revolucije'. Osniva etvrtu internacionalu (trockista). Staljin 1940. organizira uspjean atentat na njega. Atentatoru Ramonu Mercaderu nije nikada posve tono utvren pravi identitet. Trockizam je ostao najii oblik internacionalnog komunizma, ak opasniji od staljinizma. Usp. Igor Buni, isto, str. 4 1 . 133 Osim programa The Changing Images ofMan (Promjenljive slike ovjeka), u obliko vanju 'zavjere Vodenjaka' pridonio je i program URH (489) -2150 Policy Research (Izvjee o istraivanju politike) No. 4/4/74. Policv Report prepared by SR1 Center for the study of Social Policv, Director, Professor Willis Harmon (Pripremio Centar SRI za prouavanje drutvene politike, direktor Willis Harmon). Usp. dr. John Coleman, isto, str. 111.

Usp. Glas Koncila, 7. oujka 2004. Koliko ova Lennonova sarkastina reenica znai amerikim hijerarhijskim urot nicima mone filmske industrije svjedoi i injenica da je ona vrlo vjeto umontirana u viekratno oskarovsko nagraivani film Forrest Gump. 136 Zanimljivo je, pie Coleman, da se rije 'teenager' nije nikada rabila do pojave Beatlesa, koji su doli i dosegnuli svjetsku slavu zahvaljujui odjelu Instituta Tavistock za ljudske odnose. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 111.
1,5

134

198

199

>

Ihivtit

lh>m,i:<-t

/us,i

Kl

(INOV

NASTUI'AIU

S Beatlesima je, dakle, dola droga, ali je s njima dolo i mnotvo drugih ponuda, koje su postale vrlo 'komercijalne' i koje su se dobro plasirale na 'tritu' ljudske psihe i ljudske duhovnosti. U to se moe ubrojiti pojmove dobra i zla, grijeha, ljubavi, sree, bolesti, trpljenja, naine i sredstva duhovnog rasta, spasenje, ovjekovo odreenje i jo mnogo toga. 1 3 7 Katekizam novoga doba preokrenuo je i izokrenuo sve. Po njemu, dobro i zlo ne postoje. Postoje samo prosvijetljenost i neznanje. Po njegovom nauavanju, grijeha nema. Postoji samo otuenje od koz mosa. Opratanje i otkupljenje nisu potrebni, nego proirenje svijesti i nova spoznaja. Po njemu, kao to je ve reeno, ljubav je visokofrekventna vibracija. Po katekizmu novoga doba, srea nije nita drugo nego usklaenost s kozmosom, s boanskom svemirskom energijom. Bolest je, kako pouava taj katekizam, znak da je ovjek neprosvijetljen i neusklaen s kozmosom i prirodom. Trpljenje je, po njemu, besmi sleno, znak neprosvijetljenosti i nesposobnosti ostvarenja vlastitih potencijala. U svakom sluaju, treba ga izbjei. Naini i sredstva duho vnog rasta postiu se raznim terapijama i uzdizanjem na razinu svijesti na kojoj ovjek postaje svjestan boanskog u sebi. Tehnike za proi renje svijesti obuhvaaju irok raspon - od tzv. channellinga (suvremeni oblik spiritizma, komunikacija s duhovima) do reikija, transcendental ne meditacije, kristala, joge, transpersonalne psihologije. Katekizam novoga doba pouava da se spasenje dogaa transformacijom pojedinca u kozmiku svijest i daje ono spoznaja osobito kroz tajna znanja (ezoteriju) i tajne moi (okultizam i magiju). I, naposljetku, ovjeka odre uje vjerovanje u karmu, sudbinu, zvijezde i spoznaja da je njegova sudbina iskljuivo u njegovim rukama te da odabirom okolnosti svoga ivota bira ak i svoje zdravlje ili bolest. Sto su, po katekizmu novoga doba, Krist i njegova Crkva, budui da je Johan Lennon sebe ve vidio na Kristovu mjestu, a Crkvu kao prolo svreno vrijeme? Po newageovskom katekizmu, Bog nije Sveto Troj stvo, nego neosobna energija prisutna u svijetu, s kojim tvori koz miko jedinstvo i predstavlja sveukupan zbroj svijesti koja u svijetu

postoji. Taj ili katekizam nijee da je Isus sin Boji, druga boanska osoba Presvetoga Trojstva, jedini Spasitelj svijeta i punina boanske objave, nego je Isus Nazareanin jedna od mnogih povijesnih manife stacija kozmikog i univerzalnog 'Krista'. A taj 'kozmiki Krist' jest obra zac koji se ponavlja u mnogim ljudima, na razliitim mjestima i u razlii tim vremenima. Takvog se 'Krista' moe primijeniti i na osobu koja je toliko podignula stupanj svijesti da na njemu sebe doivljava boanskom osobom. Osim toga, po katekizmu novoga doba Krist nije zaet po Duhu Svetome, roen od Marije Djevice, muen pod Poncijem Pilatom, ra spet, umro i pokopan i uskrsnuo trei dan, uzaao na nebo, sjedi s desna Ocu i opet e doi suditi ive i mrtve, niti je u svojoj Crkvi nazoan na poseban nain, u sakramentima, nego je on 'kristina ener gija', koju ovjek svjesno prima, i on je, tj. Isus iz Nazareta, samo jedan od mnogih povijesnih likova u kojima se ta energija uprisutnila. 138 Moda e, poslije ovoga usustavljenja i opisa katekizma novoga doba, biti znatno jasnije zato je bezbonik John Lennon sebe vidio popular nijim, a time veim i od Krista, kao to e biti razumljivija i scena iz filma Miloa Formana Amadeus, u kojoj Antonio Salieri baca Kristov kri u vatru(!?), navodno ljut zato to se boanska 'Kristina energija' oi tovala u Mozartu, a ne u njemu. Na temelju iznesenoga moe se zakljuiti da ideologiju novoga doba karakterizira elja za formiranjem globalnoga mozga zemlje, tzv. ispra nog mozga, s istaknutim holizmom naspram analitiko-znanstvenom i kransko-teolokom pogledu na svijet, te tenja za osobnom preo brazbom u smislu promjene svijesti. Sve ovo moe biti privlano i zanimljivo ljudima, a poglavito mladima, koji nisu vrsto u vjeri - da je ljudska povijest astroloki uvjetovana te da je doba Ihtiusa, od 0. do 2000. godine, bilo doba ratova i zatvora, naravno, zbog kranstva i vjere u Krista, a daje, od 2001., poelo razdoblje Aquariusa - doba skla da, pravde, bratstva, jednakosti i duhovnosti. Kakvi su vodenjaki, tj. hijerarhijsko-urotniki sklad, pravda i jednakost pokazale su slike iz Abu Hraiba i Guantanama, afganistanske i irake poljane smrti, pa rike i budimpetanske automobilske lomae, argentinska stampeda

137 Usp. dr. o. Mijo Niki, Slika boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima, isto, str. 28. i 29.

138

Usp. dr. o. Mijo Niki, isto, str. 30. i 3 1 . 201

200

>
" m m liiiimi.-i-i I UMI

kl.ON'OVI

N A S I II 1' A | II

poivinenih ljudi, dansko izrugivanje svetinjama druge religiji-, darufske auvicizirane scene i afrika izgladnjela umirua djeca. Razuman ovjek mora ustvrditi da su te scene pakla ipak posljedice pseudoreligije, u kojoj se svi ljudi slau, u kojoj se postie ostvarenje svojega ja, iskoritavaju svoji potencijali, oslobaa svoja imaginacija, primjenjuje tehnika meditacije kojoj nije cilj racionalno razmiljanje nego stvaranje praznine, koju e "obasjavati boanska svjetlost". Nije li sve ovo rezultat tenje novoga doba da poniti nacionalne drave, da novom kulturnom paradigmom dovede do nijekanja vlastite batine i kulturnih vrijednosti openito, da i orijentalnu misao degradira u nekakvu 'novokomponiranu', koje su daleko od izvorne istonjake mi sli. Nije li ovo posljedica psiho-inenjeringa, koji ljudima obeava neproblematino ivljenje, nudi ivot bez potekoa, bez kria. Nije li ovo posljedica poruka da Krista treba ubiti ili ga zamijeniti nekim dru gim, kako je predlagao Lennon, mislei pritom na sebe. Nije li sve ovo posljedica injeninoga stanja da 8% Amerikanaca, a i u Europi nije nimalo bolje, vjeruje u horoskope, 7 posto u kristale, 9% u tarot karte, 11 posto da je Bog stanje nae svijesti, 8 posto da je Bog ostvarenje osobnih tenja te 3% daje svaka osoba Bog.139 Naposljetku, nije li ovo dokaz da je 'zavjera Vodenjaka1 u punom zamahu i da je njezin uspjeh vidljiv na svim podrujima naega osob nog i javnog ivota, to se oituje u golemom porastu bezumna nasilja, serijskih ubojica, pljakakih banda, samoubojstava mladei, a u Hrva tskoj branitelja. I, nisu li sve to nepogrjeivi znakovi letargije, kao posljedice 'dalekosenih proimanja? Nije li sve ovo mranjatvo po stalo dijelom naega okolia, opasnijim od zagaenja zraka koji udiemo, od terorizma i od nuklearnih bomba kojima nas plae? Daje doba Vodenjaka sotonski projekt, pomou kojega hijerarhijski urotnici nastoje ostvariti promjenljivu sliku ovjeka, to naprosto znai da ovjek vie ne e bi biti Boja slika, nego slika ovozemaljskih bogova, najbolje je opisao Institut Tavistock, u kojemu je taj projekt i nastao.
Podatke je iznio dr. Bartul Matijica u jednom od svojih predavanja. Tom je prigodom naveo neka od vanih mjesta poetka New Agea, kao to su hipi pokret u Kaliforniji, dogaaji u VVoodstocku iz 1969. i u Esalenskom centru za psiholoka i psihijatrijska istraivanja iz 1961. te u kotskom gradiu Finhornu iz 1962. godine. Usp. Glas Koncila, 7. oujka 2004.
139

Tavistockova definicija doba Vodenjaka glasi: To je sredstvo stvaranja nemira. Sve se odvija u tri faze - faza povrnosti, faza fragmentacije i faza samoostvarenja. Ovim trima razliitim fazama testira se reakcija na stres koji oituju velike skupine drutva. U prvoj fazi, fazi povrno sti, ljude se napada neim to ne mora biti tono, odnosno, to je najee inverzija nekog dogaa ili procesa. Primjerice, da su hrvatski branitelji zloinci i da je njihovo djelo zloinako. Ljudi koji su pod takvim napadom brane se iskljuivo krilaticama. U sluaju hrvatskih branitelja obrana se svodi na "Svi smo mi Mirko Norac", "Zovi, samo zovi...", "Gdje su oni bili kad smo mi ratovali" i si. Krilaticama se, dak le, ne identificira tko je krizu inducirao, to je uzrok krize, niti se ini ita da se upravljae razotkrije ili da se uzrok ukloni pa se kriza nasta vlja i - traje. Stalnost krize dovodi do fragmentacije, koja sustavno slama vrstinu drutvenoga poretka i razgrauje vrjednote do kojih ciljana skupina dri i koje joj mnogo znae. U sluaju hrvatskih brani telja, fragmentacija se oituje ne samo u nerazlonoj brojnosti njiho vih udruga, nego i u injenici da se dojueranjega suborca poinje drati manje zaslunim, ali s veim 'privilegijama', te ga se kao takva pretvara u neprijatelja, veeg i opasnijeg od onoga dojueranjega, pravoga. U treoj, zavrnoj fazi, ciljana skupina prelazi u 'samoostvarenje' kako bi pobjegla od krize ili kriznoga stanja te trai utoite u looj prilagodbi, tj. okree se aktivnom preglednom idealizmu, odnosno, otpa danju od drutva koje krizu ne e, ne eli ili ne moe rijeiti. Kod hrvatske braniteljske populacije to otpadanje od drutva i kriza koja ga duevno izjeda zavrava na najtraginiji mogui nain - dizanjem ruke na sebe. U drutvu koje je izloeno promjenljivoj slici ovjeka ili programiranoj krizi vrjednota, a tome je procesu zapadna civilizacija izloena ve pu nih etrdeset godina, 'samoostvarivnaje' se, po Johnu Colemanu, oi tuje u golemom porastu uporabe droge, u okantnom porastu umor stava neroene djece, u otvorenom prihvaanju homoseksualnosti i 140 lezbijstva, ija 'prava' svakoga dana titi sve vei broj zakona. Oituje se i u uasnoj poasti side, koja preplavljuje gradove, u potpunom krahu obrazovnog sustava, u zapanjujuem porastu razvoda brakova, u
140

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 108.

202 203

/ hivni

I hmnt.-ft

I UMI

KI.ONOVl

NASTUPAJU

rastuem broju ubojstva od kojega ostatak drutva ostaje toliko okiran da se jednostavno ne moe pribrati. Takvo programirano stanje upra vljane i nadzirane krize dosie krajnost u golemom valu pornografije, popraene 'popustljivou' na televizijskim ekranima, u sotonskim se rijskim ubojstvima, u nestanku tisua djece, koju na ulicama kradu perverznjaci. Psiholoki cilj projekta stvaranja nemira jest uiniti ovjeka nemo nim, uvjeriti ga u nemogunost rjeavanja krize, kako bi od nje okre nuo glavu i kako bi se u njegovu misaonom ipu konano stvorilo uvjerenje - zloin nije grijeh, nego sredstvo probitka. Zar moe biti sumnje u to da je promjenljiva slika ovjeka naprosto sotonsko djelo? Kada je rije o rock glazbi i stvaranju nemira, sve je krenulo prije vie od etrdeset godina, tonije 1969., kada je proglaeno "vrijeme klanjanja Vragu" i kada je osnovana prva sotonska crkva u San Fancisku. Od tada se, posredstvom medija, tj. 'meke sile', poinju snano razvijati i iriti okultizam i sotonski kult, upravo preko rocka. Vrata 'pakla' otvorili su Beatlesi, a vatru je potpalio, ne sluajno, takoer engleski sastav, Black Sabbath (Crna Subota). Ovi drugi, pomou okultnog utjecaja magije, spiritizma i sotonizma, s posebnim tekstovima, postali su pretee bendova mlade heavv-metal generacije, danas, na poetku 21. stoljea. Kako je sve to poelo? Rijetki bi ljudi ezdesetih godina prologa stoljea obraali pozornost na budalastu skupinu iz Liverpoola i na njihov dvanaesttonalni sustav 'glazbe' da ta skupina nije bila poprae na golemim medijskim publicitetom. Taj dvanesttonalni sustav, pie Coleman, sastojao se od tekih, ponavljajuih zvukova koje je Theo Adorno, posebni prijatelj kraljice Elizabete II., pa time i Komiteta 300, 141 uzeo iz glazbe Dionizijskog kulta i sveenstva Baala i dodao im 'mo 142 deran' tih.

Koristei se Tavistockovim pojmom 'novi tip', mlaahna publika diljem svijeta drutvenim je inenjeringom i uvjetovanjem brzo bila uvjerena da su Beatlesi njihov najomiljeniji sastav. 'Hitovi' Beatlesa stalno su zauzimali prva mjesta na top listama kako bi im se pojaalo tu uvjerljivost, a pokretake rijei i nova otpadnika mlada populacija postala je medij koji je bez zadrke i slijepo vjerujui svojim idolima, promicala te 'nove stilove'. Masovni hirovi u odijevanju, frizure i jezik bili su dio procesa 'fragmentacije' (cijepanja i loe prilagodbe), dakle, druga faza promjenljive slike ovjeka koju je, kasnije e se doznati, osmi slio Willis Harman sa svojim timom drutvenih znanstvenika i petljaa s genetskim inenjeringom i pustio je u pogon. 1 4 3 Poslije Beatlesa, koje je 'sluajno' okupio Institut Tavistock, stigle su druge rock skupi ne 'Made in England', za koje je, kao i za Beatlese, kultne pjesme pisao i svu glazbu skladao ve spomenuti Theo Adorno. 1 4 4 Beatlesi su savreno obavili posao, koji su savreno osmislili Insti tut Tavistock i njegova poslovnica - Centar za istraivanje ljudskih Baal je u starih zapadnosemitskih naroda Aramejaca, Kanaanaca i Feniana ime i epitet mukog boanstva. Baal je bio bog plodnosti, a astili su ga na visovima ljudskim rtvama i orgijama. Legenda o Baalu govori: Nekadanjom 'Dolinom naroda', Mezopota mijom, vladao je okrutni vladar Nimrod, a njegovo je ime znailo "silni lovac". Nimrod se oenio Semiramidom, naredivi prije toga da se njezinome muu Menonu iskopaju oi. Nimrod i Semiramida eljeli su vladati cijelim svijetom i tovali su poganske bogove u svome svijetu magije, okultizma, demonstva i sotonizma. Htjeli su novi svjetski poredak, u kojemu bi Nimrod bio vrhovni bog na zemlji. Semiramida je proglasila Nimroda utjelo vljenjem boga sunca i gradila njegov kult. Sebe je proglasila boicom mjeseca, a njihovo ga sina Baala (Bel ili Bil) inkarnacijom boga sunca. Legenda kae da je Semiramida ostarjeloga Nimroda nagovorila da joj dade apsolutnu 'vlast' na jedan dan. Kada joj je to omoguio, Semiramida gaje dala istoga dana ubiti te je nastavila vladati sa svojim sinom Baalom u incestu. Saznavi da je eli ubiti njezin sin Baal, navodno se pretvorila u golubicu i odletjela u besmrtnost. Poslije unitenja Babilonske kule, sredite urota osvajanja svijeta seli se u drevni Egipat, a tisuama godina kasnije to e preuzeti 'hije rarhija urotnika', pod projektom nazvanim 'novi svjetski poredak'. Napomena: Zanimlji vo je da se britanski ratni zrakoplov za rano otkrivanje ciljeva naziva Nimrod. (nap. aut.) Usp. Opa enciklopedija, Zagreb, 1977., I, str. 362, II, str. 342., i Mladen Lojki, isto, str. 76. 142 Usp. dr. John Coleman, isto, 112. 143 Usp. dr. John Coleman, isto, str. 112. 144 O tome Coleman pie: "S Beatlesima se pojavila i 'beat generacija' i s njom prostake rijei smiljene za razdvajanje i cijepanje drutva. Novoiskovane Tavistockove rijei: 'beatniks', 'hippies', 'flower children' (djeca cvijea) postale su dijelom amerikoga rjenika. Postalo je popularno i 'drop aut' (prestati ii u kolu) i nositi prljave traperice, hodati okolo s dugom neopranom kosom. Ta novonastala skupina i njezin 'stil ivota' usisali su u svoj kult milijune amerike mladei. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 113. 205

Dioniz ili Bakho (ime lidijskoga podrijetla), antiki bog plodnosti, uivanja, opojnosti i vina, sin Zeusa i Semele. Progonila gaje Hera, skriven je kao gojenac kod nimfa u Nysi. Krenuo je ovjenan lovorom i brljanom na put u daleke zemlje, u pratnji razuzdanih poluboanskih bia: silena, satira, menada, tijada i nimfa. Na svome triju mfalnom putu, koji simbolizira irenje kulta vina, dopro je Dioniz (Bakho) sve do Indije. Pod dionizijskim pojmom podrazumijeva F. Nietzsche ljudski divlji razaralaki nagon, suprotno apolonijskom koji tei harmoniji i redu. Dionizijski se nagon oituje u orgistikoj glazbi Dionizieva kulta, (kurziv aut.) 204

141

>
' 'in-cil / Umiii:rl I n\,i

U O N O V I

N A S I U I'A J U

odnosa na amerikome Sveuilitu Stanford"'. Mlade zapadne civili zacije, fazama povrnosti, fragmentacije i samoosivarenja u samo desetak go dina doivjela je promjenljivu sliku ovjeka a da toga nije bila ni svjesna dok je stariji narataj sve to bespomono promatrao, nesposoban 01 kri ti izvor te globalno upravljane i medijski nadzirane krize. 'Tepih bom bardiranje' brojnih britanskih 'rock' sastava ezdesetih i sedamdesetih godina prologa stoljea poluilo je rezultat koji je vjerojatno iznena dio i njegove tvorce. Naime, sotonska ludnica neusklaenih tekih beat zvukova umrtvila je mozgove mladih sluatelja diljem zapadnoga svijeta tako da ih je bilo lako privoljeti na probu novih droga, uz "pa, svi to rade". 1 4 6 A ta nova izmijenjena slika mladoga zapadnog ovjeka dobivala je najvei mogui prostor u mnogobrojnim pisanim i elek tronskim medijima pod nadzorom hijerarhijskih urotnika. 1 4 7 Beatlesovsko vie nego uspjeno otvaranje 'paklenih vrata' kroz koje e proi mladi narataji Zapada nije bilo kraj, nego poetak novih 'bu duih okova'. Strunjaci Zloga dali su se na posao i u Odjelu za istraivanje znanstvene politike (Science Policy Reserch Unit - SPRU)l4S usredotoili se na takozvanu psihologiju usmjerenu prema buduno sti radi nastavka manipuliranja mladim naratajima primjenom "bu145 Instituciju zvanu Standford Research Center (SRC), Centar za istraivanje Stan ford, osnovao je, 1946., Institut Tavistock za ljudske odnose, sa svrhom da pomae Robertu O. Andersonu i njegovoj naftnoj kompaniji ARCO, koja je za Komitet 300 osigurala prava na naftu na Sjevernome obronku (North Slope) Aljaske. Jedna od opasnijih djelatnosti Centra Standford jesu vojne operacije protiv pobunjenog naroda usmjerene na civilno stanovnitvo tipa Orwellove "1984". Centar za istraivanje Stan ford ne pravi nikakve moralne prosudbe glede projekata koje prihvaa, pa tako radi i za Izrael i za Arape, i za Junu Afriku i za Libiju. Kako se moe oekivati, takvim stajalitem sebi osigurava 'informacije iz prve ruke' glede vlada stranih zemalja, informacije koje CIA nalazi vrlo korisnima. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 89. i 90. 146 Kako pie Coleman, s tim britanskim 'rock' sastavima koji su stizali u SAD datumi rock koncerata postali su vrsto oznaenim brojevima na kalendaru drutvenih dogaanja amerike mladei. Zajedno s koncertima rasla je uporaba droge meu mladei. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 114. 147 Bez masovne medijske reklame i bez gotovo neprekidne medijske pokrivenosti rock hippvja-beatnika - kult droge ne bi se nikada odlijepio od zemlje. Zavrio bi kao udna pojava na lokalnoj razini. Beatlesi, sa svojim brenavim gitarama, glupim izrazi ma, drogerakim rjenikom i nakaradnom odjeom ne bi narasli ni kao hrpa graka. Umjesto toga, budui da su od medija dobili zagluujui prostor, Sjedinjene Amerike Drave bile su izloene jednom oku za drugim. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 118. 148 Science Policv Research Unit, Odjel za istraivanje znanstvene politike. Ova je institu cija odjel Sveuilita Sussex u Engleskoj i dio je mree Instituta Tavistock. Temeljna joj je zadaa istraivanje 'buduih okova'. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 77.

duili okova". U emu se sastoji ta nova kolektivna terapija mladosti zapadne civilizacije? U Tavistockovoj poslovnici na Sveuilitu Sussex 'budui okovi" opisani su kao niz dogaaja koji su slijedno tako brzi da ih ljudski mozak ne moe apsorbirati. U znanosti je znano do koje granice ljudski mozak moe prihvatiti promjene i njihovu prirodu. Takoer je utvreno da ciljana populacija koja je izloena slijednim 'buduim okovima' postaje maloduna. Prije te faze esto dolazi do bezumnog nasilja, ubojstava, silovanja, otmica djece (pedofilije). U Hrvatskoj se to prepoznaje po uestalim pljakama mjenjanica, kla dionica, banaka i pota koje, kao u sluaju pljake urevake poslov nice Fine (13. listopada, 2006.), zavravaju i okrutnim ubojstvom. Takvu je ciljanu skupinu, kako obrazlae Sussexov laboratorij zla, lako nadzirati, jer posluno slijediti naloge, bez pobune, to je krajnji cilj 'buduih okova'. Kako bi se razumjelo ovu novu metodu promjenlji ve slike ovjeka, najbolje ju je usporediti s preoptereenim elektri nim strujnim krugom. Kada je strujni krug preoptereen, pregara osi gura. Tako je i s ljudima - kada im se mozak preoptereti slijednim okovima, 'osigura im pregara'. Kada je na ciljniku mladi narataj, a jest, onda 'iskljuenje' mozga tu ciljanu skupinu vodi prema drogi kao sredstvu bijega od pritiska kojemu je stalno izloena. Stoga je ova so tonska metoda definirana kao "fizika i psiholoka rastrojenost uvjeto vana rezultatima prevelike optereenosti mehanizama ljudskog uma za donoenje odluka". 149 Zar se onda treba uditi to se 'budui okovi' na mnogim rockkoncertima i po mnogim disko klubovima proizvode i upriliuju zavijajuim zvucima gitare, koji se elektronski dodatno pojaavaju, groz niavim udaranjem bubnjeva, radi postizanja uinka 'vibriranja', od kojih se tresu ivci, to omoguuje rock i beat-glazbom mlade Zapada pretvo riti u urlajue nakaze. Kako pie Milivoj Bolobani, jedan je lijenik, prouavajui taj fenomen, rekao: "Gubi se tada kontrola nad tjelesnim funkcijama. Stanje zanosa koje prate trzaji udara kao kod epilepsije. Urlanje, ugrizanje, smijeh, mokrenje i trganje odjee doivljava se kao 15 srea i zadovoljstvo".
149 150

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 119. Usp. Milivoj Bolobani, isto, str. 122.-123.

206

207

>

/ >nmi / I I I I I I I I . T I / U M I

KI.ONOVI

N A S T U P A J U

Dakle, 'pregaranje osiguraa' kod mladih narataja zapadne civiliza ije osmislili su pozemljari Instituta Tavistock, Stanforda i Sveuilita Sussex, a pokrenuli ga pomou Beatlesa i nastavili pomou Rolling Stonesa kako bi profaniranje kranske simbolike i izrugivanje Krista dosegnulo vrhunac uprilienjem sotonske skupine Black Sabbath i pjevaa Marlvna Mansona 1 5 1 , odnosno Madone, kada je rije o global nom protukranskom izrugivanju Svete obitelji, maloga Isusa i Djevi ce Marije. 152 im su Beatlesi uspjeli proizvesti prvi 'kratki spoj', u svrhu stva ranja promjenljive slike mladoga ovjeka Zapada, Institut Tavistock svjetsku je rock scenu obogatio njihovim klonom koji je nazvao 'kotrljajuim kamenjem'. Rolling Stonesi su otili korak dalje od svojih prethodnika. Povienim vibracijama i dionizijskim destrukcijama na dodali su i blasfeminost, koja se u simbolinom ili stihovnom iskazu sintetiki ujedinjavala u snagu koja je mlade ljude sve vie inila duho vnim bogaljima. Gotovo svaki njihov koncert bilo je javno uprizorenje Zloga. To se, kao to pie Milivoj Bolobani, moglo vidjeti po onome to se dogodilo 6. prosinca 1969. najednom zaputenom automobilskom trkalitu u blizini San Franciska. Dakle, rije je o istoj godini i o istom gradu gdje je osnovana prva sotonska crkva. Mudri ljudi rekli bi: Nita sluajno. U tom i takvom gradu 'kotrljai kamenja' odrali su svoj rockkoncert u nazonosti vie od 300 tisua posjetitelja. Poslije zagrija vanja publike s nekoliko pjesmuljaka koje podiu vibracije i koje proizvo de nekontrolirane trzaje tijela, na red je dola skladba Carol. Prema pozornici, koja je imala simbol oltara, dopuzalo je nekoliko mladih lju di razodjevenih do gola, hotei se prinijeti kao rtve.

Da bi simbolizam prinoenja ljudskih rtava novovjekome bogu Baalu bio to vjerniji drevnim obredima iz vremena poganskoga Babilona, redari grupe Hell's Angels (Aneli pakla!?), koji su bili zadueni za odravanje reda, poeli su ih najokrutnije tui, kao da ih tjera nekakva nadnaravna sila. A ti mladi ljudi, dragovoljne rtve na 'oltaru engle skoga boga Baala', ne samo to su prihvatili bol i okrutnost, nego su zahtijevali da ih jo uasnije mlate. Obred prinoenja rtava engle skim novopoganskim bogovima dosegnuo je vrhunac kada su poeli odjekivati zvui "Svmpathv for the Devil" (Simpatija za Vraga) i kada su redarniki pakleni aneli, ne birajui, poeli mlatiti publiku. Nastala je krvava tunjava pred paklenom pozornicom i vie se nije mogla zaustaviti. Sve je izmaknulo kontroli, mogla je biti misao neutralna promatraa. Ispravan zakljuak bi, moda, bio da u ovome sluaju nije bila rije o upravljanom kaosu. Posljedica toga programiranoga kaosa bila su tri smrtna sluaja, dvadeset tekih nezgoda s vrlo mnogo ozlije enih, mnotvo u velikoj brzini zabijenih automobila s dvoje ubijenih ljudi, mladi opijen LSD-om utopljen u kanalu i jedan drugi s tekim opeklinama odvezen u bolnicu, budui da ga je zahvatila vatra. Slika kaosa bila je upotpunjena intervencijama dvadesetak lijenika i est psihijatara, koji su do iznemoglosti obraivali narkomane, preuranjene porode i ozljede od tunjave. Moe se rei kako je mons. Bolobani s pravom zakljuio da su ovaj i ovakvi koncerti, ne samo Rolling Stonesa, sotonsko djelo i da "uasno negativno djeluju na mase". Povratka vie nije bilo i "dalekoseno proimanje" omamilo je mladi narataj Zapada, a za to su se pobrinule osobe skrivene u institutima za proizvodnju zla, koje su se, uz pomo 'meke sile', dodatno potrudile da izvori krize, tj. upravljanog kaosa, ne budu otkriveni, tj. identificirani. Ti skriveni sljedbenici Sotone uspjeli su u relativno kratkom vremenu mlade zapadne civilizacije psiholo kim okovima i stresovima, preteito pomou rock glazbe, dovesti do ludila. To je bilo mogue zato to su rock-glazbom poticani sotonizam, samoubojstva, raznovrsna nasilja, uzimanje droga i alkohola, mrnja prema drugima, drskost, pornografija, kraa, egoizam, rasizam, anarhi zam, fanatizam i mnotvo drugih nastranosti. Zapravo, to se dogaa uvijek kada neija glazba i pjevanje vode ovjeka preko granica nor209

Marilyn Manson, pravim imenom Brian Hugh Warner, pripadnik sotonske crkve. Izdao album 'Antichrist Superstar1. 152 O Madoni i njezinim 'buduim okovima' Zoran Vukman pie: "Madona je neko novo i posebno 'boanstvo, s imenom vrlo znakovite religijske konotacije s obzirom na etniki status imenovane pjevaice koja je svoj prodor u svijet izvrila svjesno u multi medijalnoj prezentaciji, paljivo kombinirajui glazbu, video-spotove, film i knjige uz adekvatnu reklamu, spektakularne koncerte i specifino pogansku ikonografiju i mizascenu. Svjetski medijski plasman te sveenice bluda, a itav njezin angaman od poetka je odvie upadljivo i izravno usmjeren na profaniranje kranske simbolike". Usp. Zoran Vukman, isto, str. 43. - 44. 208

151

o
1

/lunu

/)iiMi,i.-i-r

/,IS,I

Kl

O N l I V I

N A S T U I' A J U

malnog ljudskog ponaanja, to uzrokuje vandalizam. '' Kada je rije o ludosti i ludovanju mladih, do ega ih se, izmeu ostaloga, dovodi rock glazbom, vano je ovom prigodom istaknuti kako je naprosto rije o psiholokoj operaciji poznatoj pod nazivom 'psiholingvinistiko re programiranje'. Izraz 'ludo sam(smo) se zabavio(li)', koji svakodnevno susreemo u izriaju mladih na ulici, u tramvaju ili u koli jest izraz uzet iz Tavistockova arsenala, tj. prirunika o psiholokim operacija ma, koji u izvorniku glasi driven mad (doveden do ludila), to je samo inaica na zadanu temu, zapisana u priruniku Instituta Tavistock. Kako se mladi narataji ne bi oporavili, tj. kako njihovi mozgovi ne bi postali otporni na 'kratki spoj', laboratorijski su urotnici 'budue oko ve', odmah nakon Beatlesa, podigli za nekoliko oktava vie. Njihovo psiholingvinistiko reprogramiranje obogaeno je okantnim tekstovi ma poput: "Oduzmi si ivot, on postaje jeftin; ubij nekog, nitko ne e plakati, Sloboda je tvoja, uini samo svoju dunost, elimo samo tvoju duu", kojima je rock-scenu obogatio, nitko drugi nego jo jedan en gleski sastav(!?). Bio je to ve spomenuti sastav Black Sabbath, kao i kasnije Marlvn Manson koji su svojim sotonskim izgledom i nastupi ma postali zabrinjavajuim pojavama, koje su se brzo proirile diljem svijeta, posebno meu mladima. Tavistoki i stanfordski mrani pozemljari uspjeli su promjenlji vom slikom ovjeka, stvaranjem nemira, vibracijama, povrnou, frag mentacijom, samoodreenjem i dalekosenim proimanjem ivot mla dog zapadnog ovjeka uiniti praznim kako bi ga se natjeralo da traga za neim novim, esto ne znajui to zapravo trai. Tu priinom stvo renu atavistiku tenju za novim, mladi zapadni ovjek pronaao je u vjeto podmetnutom okultizmu i sotonizmu kao najzanimljivijim po drujima za svoje neostvarene ambicije. Tim su metodama gospodari kaosa najlake sve ustaljene temeljne vrjednote doveli u pitanje. Ne svjesni i dovedeni u stanje 'rezonancije' sa zlim, mladi su narataji olako odbacivali i (ili) izokretali sve to je njima samima, njihovim ro diteljima, a poglavito njihovim djedovima do juer bilo nedodirljivo i sveto.

Jedan broj intelektualaca, crkvenih ljudi, pa i poneki, ali uistinu rijetki politiari osjeali su veliko ogorenje zbog te nove poasti zla koju su upriliili gospodari kaosa, ali su, naalost, svoju energiju usmje ravali u pogrjenom smjeru, protiv posljedica dogaaja, a ne, kao to ree Coleman, protiv uzroka. Po njemu, su kritiari kulta rocka pravili jednake pogrjeke kao i kritiari iz razdoblja amerike prohibicije. Kri tizirali su agencije za provedbu zakona, profesore, roditelje - sve osim urotnika. 1 5 4 I, dok su ti dobronamjerni ljudi iskazivali svoje ogorenje prema svima osim prema tavistokim i stanfordskim mranjacima i njihovim hijerarhijski ustrojenim nalogodavcima, mlade svijeta poela je prizi vati Sotonu sluajui sljedbenike Antona Szandora LaVeva 155 , odno sno, reprint "Reflection - Black Sabbath" i gledajui omotnice CD-a na kojima je utisnut broj 666, odijevati se u majice s mrtvakom glavom i prekrienim kostima, u znak pristanka uz sotonizam. A u Hrvatskoj, samo osam godina poslije ratnoga pakla i obrane od agresije, jedan od tih sotonskih znakova osvanut e najednom od Zlikavaca koje je Hrva tska radiotelevizija svjesno upriliila svojim brojnim kranskim gle dateljima, bez velike najave, bez previe cjenjkanja s autorima serijala i bez studioznog razmatranja ponuene 'robe'. 156 Da su klonovi gospoda ra kaosa u Hrvatskoj svoj posao shvatili ozbiljno, dostatno je proetati

153

Usp. Milivoj Bolobani, isto, str. 121.

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 115. Utemeljitelj prve sotonske crkve u Sjedinjenim Amerikim Dravama i odue vljeni tovatelj Vraga Anton Szandor LaVeva 1968. izjavljuje: "Masa koja pristaje uz Zloga iskrivljuje Oena, unosi u njega bestidnosti i gazi Kristov kri nogama ili ga vjea naopake." LaVeva je osmislio i vlastitu filozofiju suvremenog sotonizma, svojih Deset sotonskih izjava, koje je suprotstavio biblijskim zapovijedima. Usp. Milivoj Bolobani, isto, str. 119. i 122. 156 O emisiji 'Zlikavci', koja je promicala jedan oblik sotonizam i koja se prikazivala petkom, tj. na dan Muke Kristove, (zar sluajno!?) Ivica Relkovi se pita: "Jesu li 'Zlikavci' proli ikakvu strunu procjenu da bi uope bili otkupljeni? Jesu li nakon toga proli ikakvu strunu recenziju da bi bili puteni u program nacionalne televizije? 1 trebaju li'vanjski'sadraji proi ikakvu provjeru? Napose ako je rije o sadrajima poten cijalno rizine prirode? Usp. Ivica Relkovi, Jesu li katolici Zlikavci?, Udruga Radio Marija, Zagreb, 2005., str. 1 0 . - 1 1 . Za takve emisije nije potrebna nikakva provjera, dostatno je samo da klon u slubi hijerarhije urotnika okrene broj i nazove nekog od urednika i emisija zvana "Zlikavci", kao hrvatska inaica "South Parka", kree 'provocirati' i izazivati reakcije zaprepatenih gledatelja, kako je to, ne gledajui prvu emisiju, najavila novinarka Boena Matijevi. (nap. aut.)
155

154

210 211

Ihivnr

lhuiui-rl

I usu

KI.ONOVI

N A S T U P A J U

najljepim zagrebakim ulicama, koje se sve vie 'ukrauju' plakatima s prevladavajuom crnom bojom, na kojima, u ovom ili onom obliku, izviru sotonski simboli, izvjeujui da se u movarnoj zagrebakoj 'kuli babilonskoj' upriliuje nekakva destruktivna seansa. Za razliku od LaVevavih i Black Sabbathovih sljedbenika, koji svake godine, kako kau, moraju svirati na Veliku subotu, ovi zagrebaki klonovi Sotone to upriliuju gotovo svaki tjedan. 'Glazbeni' ok za okom i promjenljiva slika ovjeka, uz odluujuu ulogu mas-medija 157 , od mladih narataja zapadne civilizacije stvorila je cijeli jedan parasvijet, golem karusel iluzija, koji glavinja u autodestruktivnosti i opsjenarstvu tobonje zabave i, kao takav, posve se uk lapa u novodobsku pseudoreligiju, u kojoj nema razlike izmeu svijeta, ovjeka i Boga i u kojoj je sve energija na razliitim vibracijama. Zar je onda udno to je jedan kranski strunjak za rock-glazbu u Sjedinjenim Amerikim Dravama napisao ovo: "Bio sam okiran kada sam otkrio da zabrinjavajue velik broj mladih ljudi koji vjeruju u Krista kupuju i sluaju albume Black-Sabbatha, iako znaju da je ta grupa naklonjena Sotoni." Gospodarima kaosa je znano da se buntovniki naboj mladih lako moe, ako se primijeni odgovarajui instrumentarij, usmjeriti u bilo koji oblik prevratnitva. Oigledno je da su vremena Francuske i Bolj evike revolucije prola, ali su dola neka druga, u kojima se 'dale kosenim proimanjima' revolucionarni duh mladih moe, bez velikih potekoa, usmjeriti u pobunu i prevratnitvo protiv Krista. Oni u prevratnikom zanosu i potpuno nesvjesni ni ne opaaju kako postaju nita drugo nego sljedbenici ljudskih klonova Sotone, koje nastoje oponaati, ne znajui da pritom hule na Krista. Izjave koje esto daju pojedini lanovi rock-skupina, kako to navodi mons. Bolobani, najbjelodanije pokazuju u ijem i kakvom se ozraju ti mladi ljudi kreu. Tako, primjerice, Glen Bertan, pjeva i bas gitarist death-metal skupine Deicide, kae. "Vjerujem samo u nekoliko stvari: Mrzi sve, ubij svoje neprijatelje, mrzi svoje suparnike, eli smrt svako157 O toj ulozi medija dr. John Coleman pie: "Osobe zakopane u trustovima moz gova i znanstvenim institucijama, ija su lica i imena jo uvijek poznata malom broju ljudi, pobrinuli su se da mediji odigraju svoju ulogu. Protivno tome, veina odluka medija da ne razotkrivaju mo koja je stajala iza buduih kulturnih okova, pobrinula se za to da izvori kriza ne budu identificirani. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 118.

me tko ti se suprotstavlja, misli samo o sebi i vjeruj samo sebi! Dok sam bio djeak, prisiljavali su me da idem u crkvu, ali sam se tome uvijek opirao; sve to je crkveno i kransko, gadilo mi se. Trule kra ne, primjerice, smeta to imam izraziti sotonistiki image i utisnut sotonistiki kri na elu(!?). Uinio samo to iz jednostavnog razloga jer mi se svia. Nitko mi nije rekao da to moram napraviti, ali, ako u ivotu eli neto dokazati, moe to napraviti i putem znaka koji po slije nosi itav ivot. Vjerujem li u Boga ili Sotonu? injenica je da je Bog prognao Sotonu s neba na zemlju da zagospodari svijetom. Za mene je Sotona jednako bog kao to je i Jahve Bog."158 S 'rockom' i svim njegovim inaicama, kao to zorno pokazuje ovaj sluaj Glena Bertana, dogodio se strahotni preokret u mentalnom sklopu mladih narataja Zapada, tako da je njihov ukupan nain ivota postao zagaen. Njihova sposobnost vladanja vlastitom sudbinom postala je zagaena. Njihova mogunost odluivanja tako je neznatna da ih to dovodi u stanje tjeskobe i zbunjenosti. To zastraujue stanje jest upri zorenje biblijskih vremena, u kojima uistinu "ustaju lani kristi i lani proroci i tvore znamenja i udesa da, bude li mogue, zavedu izabra ne." 1 5 9 Iako biblijski tekstovi upozoravaju da je to sve proreeno, i da mladima, ali i svima nama, valja biti na oprezu, to se ne ini. Opreza nema, pa gospodarima kaosa nije odve teko 'glazbenim buduim oko vima' ispred roditeljskih oiju uzimati djecu i odvoditi ih u sotonsko suanjstvo. A o tome suanjstvu u carstvu Sotone Bob Larson, koji je prije nego to je povjerovao u Isusa Krista i sam bio aktivni rock-glazbenik, dubo ko zabrinut zbog ove zastraujue injenice, koju je otkrio svojim istraivanjima, pie: "Sotona zna da, ako u ove posljednje dane prije Isusova ponovnog dolaska eli biti djelotvoran, mora zadobiti kontrolu nad mladima. Sotona se koristi hard-rockom kako bi masovno ovladao tom genera cijom. Vlastitim sam oima gledao kako mlade pri plesanju uz rockglazbu opsjedaju demoni. To se osobito moglo opaziti kod djevojaka. ovjek bi od mlade dame oekivao da e kod plesa donekle sauvati pristojnost; ali ipak sam promatrao kako mlade djevojke zapadaju u Usp. Milivoj Bolobani, isto, str. 121. - 122. Jeruzalemska Biblija, (Mk 13,22) isto, str. 1452. 213

212

>

/ )i/rm

/ >IIIIIII.-,'I

/ UMI

K 1. O N O V I N A S '[ U l> A J U

grevito trzanje - to se moglo protumaiti samo kao oitovanja e monskog djelovanja. Zahvatio bi me strah kada bih vidio da se- takvistvari dogaaju dok bi plesale uz moju glazbu." 160 Preglasna glazba, praena ritmom koji zagluuje, neprestani 'naboj' mirisa, mraka, izmjene boja i svjetla koji para poput munje, brojni sluatelji koji sugestivno utjeu jedni na druge - sve su to oznake rock-koncerata i disko klubova, gdje Sotona u opojnim stanjima zama gljuje razum i obilno bere svoje rtve meu mladim naratajima. Obi lno svoje rtve bere i sotonski projekt zvan Madona. Madona nije, kako to u svojoj knjizi "Propast svijeta ili novo doba poganstva" pie Zoran Vukman, provokacija, nego je ona destruktivna institucija sraunato stvorena kao razbuditelj prastare totemistike svijesti i inverzija kr anskih simbola, ali na do sada nevieno perfidan i lukav nain. U sluaju Madone tavistoki i stanfordski laboranti 'dalekosenih proi manja' osmisli su neto novo - sado-mazohistiki fetiizam kao dio poganskog scenskog obreda u kojemu se katoliku, dakle, kransku simboliku o Svetoj obitelji potpuno izokree. Madona je, prema Zoranu Vukmanu, jedna od mnogih korifeja pop kulture i ona je doista luciferijansko kukavije jaje podmetnuto mladoj kranskoj publici irom svijeta. Zato nije nimalo sluajno stoje svoje najspektakularnije koncerte odrala u Italiji i u panjolskoj, izazivajui skandale samom svojom pojavom i polarizirajui javnost u ocjeni njezina lika, da bi u Argentinu dola glumiti Evitu Peron i podijeliti oko svoje opscene osobe javnost jo jedne izrazito katolike zemlje. 161

to zakljuiti o vremenima novih kultova? Nita drugo nego da pro motori 'urote Vodenjaka', sukladno metodologijama koje osmiljavaju Institut Tavistock i njegove klonirane poslovnice, proizvode perma nentnu kulturnu revoluciju po uzoru na Leva Trockog, odnosno, nad zirani i upravljani kaos u kojemu, uz pomo operatora, zvali se oni novi religiozni pokreti ili nova glazbena stremljena, nastoje ponititi Krista kao jedinog spasitelja i donositelja vode ive. Svim tim beskrupuloznim ljudi ma, hijerarhijskim urotnicima u organizacijskom smislu, gospodarima kaosa u djelatnom smislu i sirenama Apokalipse u nagovjetajnom smislu, moe se ponoviti samo ono to je zapisao evanelist Luka, ali s malom, a golemom izmjenom: "Oe, oprosti im jer znaju to ine!" 1 6 2

Ako se danas, na poetku 21. stoljea, one najmlae izlae 'buduim okovima' pomou video igara u kojima im se sugerira da je najjai na svijetu onaj ovjek koji najvie ljudskih glava poskida, a one malo sta rije uvjerava kako se rock glazbom i drogom doseu visokofrekventne vibracije usklaene s kozmosom, to je put prema blaenstvu i srei, a odrasle kako su spasenje i duhovna izgradnja u tajnama ezoterije, okul tizma, magije, joge ili u klanjanju bogu potronje, onda moramo priz nati, htjeli mi to ili ne, da ovo nae vrijeme i ova naa zapadna civiliza cija vie nisu kranski svijet - orbis christianus. Danas se, na poetku 21. stoljea, mora priznati i to da su Institut Tavistock i njegovi klonovi, pod nadzorom gospodara kaosa, dobrano odmaknuli u svome sotonskome naumu o 'promjenljivoj slici ovjeka'. Oni 'dalekosenim proimanjem' ne mijenjaju toliko izvanjsku koliko unutarnju sliku ovjeka, njegov softver, rekli bi informatiari. Njihov je cilj izbrisati u ovjeku sliku Boju. U biti, oni nastoje i svojski se trude teologiju slike i slinosti koja zauzima sredinje mjesto u djeli ma sv. Augustina svojim omiljenim doktrinarnim naelom, inverzijom,

Usp. Milivoj Bolobani, isto, str. 123. Osim navedenoga, smisao cijeloga projekta zvanog Madona, pie dalje Zoran Vukman, razotkrio se poslije roenja njezina djeteta, kada se Madona s radosnim osmijehom pojavila na omotnici knjige Cathy Crimmins "Madona and Child", u blasfeminom kontekstu! (...) Na slici se smijei Madona sklopljenih ruka i s aurom svetosti u pozi Bogorodice s djetetom, i majinski gleda svoju novoroenu ker, dok je pokraj nje mu, a u pozadini crni ameriki koarka. (...) Denis Rodman, koji, oito kao replika prijanjega Madoninog crnog Isusa, asocira u tome trokutu na ljubavnika. Otac djeteta je, ne sluajno, katolik, a djevojica je nazvana imenom Maria-Lurdes! Toliko katolike simbolike potpuno izvrnute i projicirane s hinjeno bezazlenom gestom u zatomljenoj i prikrivenoj razbludnosti ija mrena prekriva Madonino lice strateki je zamiljena jo u samome zaetku projekta Antimadone i majstorskoga planetarnog hepeninga za izrav no udaranje na sliku Djevice Marije u kolektivnoj svijesti krana. Usp. Zoran Vukman, isto, str. 44. -45.
161

160

162 Biblijski tekst glasi: 33 I kada dooe namjesto zvanom Lubanja, ondje razapee njega i te zloince, jednoga zdesna, drugoga slijeva. 34A Isus je govorio. "Oe, oprosti im, ne znaju to ine!" I razdijelile medu se haljine njegove bacivi kocke. Jerzalemska Biblija, (Lk, 23, 33,-34), isto, str. 1495.

214

215

Dttviri

Ihniiii/i-l

I usci

K L O N O V I

NASTUPAJU

uiniti prijepornom. Sv. Augustin 'unutarnjeg' i 'izvanjskog' ovjeka razlikuje po tome to se povlateno mjesto slike Boje oituje u unu tarnjem ovjeku - u njegovoj dui. ovjek je, dakle, u dui stvoren na sliku Boju. Svojim razumom ovjek nadilazi ivotinje. Umna dua, slika Boja, tvori ljudsku velii nu. 1 6 3 O tome zato sv. Pavao kae: "Obnovite se duhom svoje pameti i obucite novog ovjeka" i "koji se obnavlja za poznavanje po slici svog Stvoritelja". 164 Upravo tu unutarnju sliku ovjeka, o kojoj govore i sv. Pavao i sv. Augustin, gospodari kaosa i njihovi sve brojniji klonovi ele promijeniti kako ne bi bila slika Boja, nego slika Sotone. No, njima je znano da to nije mogue postii ako prije toga ne promijene samoga Boga. Zato jest na djelu 'zavjera Vodenjaka', koju su oni upriliili. Njo me se od Boga Stvoritelja hoe napraviti 'terapeutsku figuru', 'deus ex maehina', 'neosobnu energiju' ili 'pomonu konstrukciju nae due'. Upravo te crte 'novoga boga' ine opu religioznost, sa svim oblicima panteizirajue pobonosti u 'novoj zemlji i novom nebu' koji se grade ve vie od pet stotina godina. Sve je zapoeto kada su se hijerarhijski urotnici zaogrnuli platem mesijanizma i odluili sruiti 'staru zemlju i staro nebo', tj. kransku, Kristovu Europu, i odvesti ovjeanstvo u novo doba poganstva. I ameriki san o Novoj Atlantidi i Francuska i Boljevika revolucija i Prvi i Drugi svjetski rat, ali i Hladni rat i 'vrui mir' samo su dionice grandioznoga plana ostvarivanja neke nove 'idealne drave'. Kako bi tu dravu ostvarili i kako bi na njezino elo postavili 'Kneza ovoga svijeta', moraju ovjeanstvo vratiti tisuama godina unatrag, jer, kao to je uoio umni Platon, 'idealna drava' nije mogua ni u jednom drugom drutvu osim u robovlasnikom. Dakle, svijet 21. stoljea mora biti svijet robovlasnika i robova. Upravo je zato danas, na poetku 21. stoljea, ovjeanstvo izloeno 'promjenljivoj slici ovjeka' i 'dalekosenim proimanjima'. Pod tijeskom gospodara kaosa i pod nasiljem upregnute 'meke sile', rastrojeni zapadni ovjek sve vie prihvaa vrjednote i mjerila ivota koji su znatno gori od onih to su vladali u svijetu u koji je ulo mlado kranstvo, a
Usp. Anto Gavri, Glas Koncila, 19. svibnja 2004. Usp. Jeruzalemska Biblija, (Ef 4, 23-24; Kol 3, 10), isto, str. 1669. i 1682.

potpuno opreni svijetu to gaje kranstvo, gradei Kristovu civiliza ciju, stvorilo tijekom stoljea na europskom ozemlju. Zato ovjek, i to ne samo zapadni, danas, na poetku 21. stoljea, glavinja i spotie se, jer u tome svijetu prevladavaju pseudoreligija i militantna ideologija I i beralizma. Toga zapadnoga ovjeka gospodari kaosa prisiljavaju ivjeti u drutvu bez jedinstvenog duhovnog obzorja, bez opevrijedeeg mo rala i openito priznate etike, u drutvu u kojemu se etiri temeljene vrjednote, ovjek, obitelj, narod i vjera otaca, relativiziraju do te mjere da postaje opasno te vrijednote i spominjati. Pojednostavljeno reeno, gospodari kaosa, vodei dugotrajna prikri veni rat protiv kranstva orujem zvanim sekularna (bezbona) de mokracija, uspjeli su stvoriti virtualan svijet, kao stvarnost u kojoj nema mjesta nadnaravanoj, boanskoj stvarnosti. Na kraju ovoga poglavlja, koje govori o "ratu gospodara kosa protiv vrjednota", treba rei da kranski ovjek Zapada, a i drugi ljudi dobre volje, kako ne bi svi zajedno, umjesto u 'novoj zemlji i novome nebu', zavrili u 'novome poganstvu i u novome ropstvu', morali, kao impera tiv, ponovo poeti ivjeti onu vjeru koju je ovjeku i ovjeanstvu podario Isus Nazareanin. Na tome putu ovjek mora biti ustrajan, bez obzira na 'duh vremena' i na struje koje u njemu prevladavaju i koje lani proroci uporno propovijedaju, bez obzira na to hoe li, kao to napisa dr. Josip Sabol, taj nain djelovanja biti prosuen kao znak tole rancije ili netolerancije i bez obzira na to hoe li moderni prilagoeni teolozi to nazvati "fundamentalizmom" ili kako drukije. Na tome putu ovjek mora biti kranin i slijediti Krista, a to danas, na poetku 21. stoljea, znai imati hrabrosti oduprijeti se krivim prevladavajuim strujama, ne povoditi se za anketama i takozvanim javnim miljenjima ni u njima traiti istinu, jer je u njima ne e niti moe nai. A nju, tj. istinu, treba traiti, i nai, kod onoga koji je, hodajui po moru uzburkanu silnim vjetrom, svojim prestraenim uenicima rekao: "Ja sam! Ne bojte se!" 1 6 5

Jeruzalemska Biblija, (Iv, 6,16-20), isto, str. 1514.

217

216

TREE POGLAVLJE

MIMOHOD KLONOVA STRATISTIMA ZAPADNE CIVILIZACIJE

Upravljane krize i nadzirani neredi i te, posljedino tome, 'vrui mir' - koje od kraja 20. upriliuju hijerarhijski urotnici, samo su lo gian slijed francuskog prevratnitva od prije dvjesto sedamnaest go dina. Od tada zapadna civilizacija oscilira izmeu duhovnog natranjatva i raznih oblika moralne anarhije, ne prestajui ni na trenutak, pa ni u vremenima kratkih razdoblja mira, biti stratitem temeljnih vrjednota - ovjeka, obitelji, naroda i vjere otaca. Na tim stratitima, dakle, ve punih dvjesto sedamnaest godina, traju slijedne nasilne preobrazbe miljenja, obiaja i ponaanja ili "men talna i moralna anarhija", kako je te inducirane procese svojevremeno okarakterizirao Auguste Compte, utemeljitelj svjetovne kvazireligije.1 U biti, od vremena francuskog prevratnitva do dananjega doba, nazva-

1 Auguste Compte (1798. - 1857.) zagovarao je sveopu "religiju ovjeanstva". Ona je u saetku ovako predstavljena: "Religija ovjeanstva (religion de l'Humanite), svjetovna kvazireligija koju je pokuao utemeljiti A. Compte u 19. stoljeu. Budui daje ovjean stvo u svome razvitku nadilo teoloki i metafiziki stadij i ulo u pozitivni, znanstveni, po Comteovu miljenju predmetom tovanja vie ne moe biti transcendentalan i nedo stupan Bog, nego samo ovjeanstvo, zamiljeno kao veliko bie (Grande ptre). Sveenici te nove religije jesu filozofi, znanstvenici i umjetnici, dogme su znanstvene istine, a moralne vrijednosti ljubav, red i napredak. Comte je pokuao organizirati privatni i javni kult. Zamislio je pozitivistiki panteon, u koji bi uli velikani iz antike, srednjega i novoga vijeka. Poseban kalendar (13 mjeseci) slavio bi spomendane pojedinog ivog ili preminulog velikana... Kult ene simbolizirala je Clotilde de Vaux (preminula Comteova platonistika i romantiarska ljubav), ije su se slike tovale. Poslije Comteove smrti, religija ovjeanstva rairila se po nekim zemljama, ali je ostala do danas samo u Brazi lu..." Radi boljeg razumijevanja spomenute ideje dobro je podsjetiti daje Auguste Comte tvorac pozitivizma i zagovornik sveope socijalne, moralne i religijske reforme. U revolu cionarnoj 1848., kada je objavljen Komunistiki manifest MarxSL i Engelsa, A. Comte osniva drutvo - pozitivistiku Crkvu, za koju je ovjeanstvo novo boanstvo. Comte je 1851. na

219

>

/ 1,11,11

I >!!:!,i:i-l

/ U M I

KIIINIIV

NAS I lll'AJU

novim organizacijskim dravnim okvirima. Za to imamo sresiva... lo su monopol na kruh i kartice za kruh..." 5 2 . Pedeset godina poslije I.enji na, kada je militantni liberalizam pokrenuo svoj mimohod upravljanih kriza i nadziranih nereda, tu Lenjinovu krilaticu Henry Kissinger pretvo rio je u krilaticu - "Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude".53 Gotovo je nevjerojatno na kakav jednostavan nain gospodari kaosa proizvode klonirane situacije i klonove u tim situacijama. U tome smislu sluaj Lenjinovoga nadzora nad krunim itom vrlo je pouan. Dok je on grmio o tome kako su monopol nad kruhom i sveopa radna obveza u rukama proleterske drave, u rukama punovlasnih sovjeta, najvee oruje prorauna i kontrole i dok su lanovima Centralnoga komiteta od straha pobijelile usne, njegov bliski prijatelj Bon-Brujevi Vladi mir Dimitrijevi imao je tek snage poluglasno izgovoriti da to vie nije klasna borba, nego rat, i to rat objavljen cijelome narodu. Na BonBrujevievu primjedbu da je to, kao prvo, opasno, a kao drugo, to e ostati od Rusije, jer to ne znai nita drugo nego potpuno unitenje Rusije, onakve kakva je postojala tisuu godina, Lenjin je, gurnuvi prste pod prsluk, ironino, ali tako da ga svi uju, odgovorio: "Upamti te, dragoviu moj! Fuka mi se za Rusiju. Ja sam boljevik!"54 Klonira nu izvedbu Lenjinovog nastupa, osamdeset godina kasnije, 2000. go dine, izveo je Stipe Mesi. Njegov odgovor hrvatskome narodu i hrva tskoj javnosti, nakon to se otkrilo da je u Haagu kao tajni i zatieni svjedok lano optuio Hrvatsku, tj. sve njegove izjave i sva njegova 'obrana' mogu se s pravom svesti na krilaticu: "Upamtite! Fuka mi se za Hrvatsku. Ja sam graanin predsjednik!" Lenjinova omiljena izreka, ili Mesieva, svejedno, postala je krilati com svih njihovih sljedbenika. Kao to je Lenjin objavio rat Rusiji, tako je Mesi, s Raanom, objavio rat Hrvatskoj. U tome ratu, kao i u

boljevikoj Rusiji, zamrli su ukupno obrtnitvo i poljoprivreda, uni ten je cjelokupni sustav proizvodnje, a prevladali su nakupci i uvoz. Za razliku od grube otimaine imovine iz vremena Boljevike revolu cije, ona se danas provodi na suptilniji nain - kreditima i zaduivanjem. Jednako kao i u Rusiji, gdje je sve bilo nacionalizirano - boljevizirano, u Hrvatskoj je danas sve - privatizirano, to e rei takoer - boljevi zirano, jer sve to vrijedi prelo je u ruke sljedbenika istih onih koji su 1920. ili 1945. drali da sve pripada dravi, tj. boljevicima, odnosno, komunistikoj oligarhiji. I onda kao i danas, dekretima se utjerivalo ostvarivanje ove ideje. I onda kao i danas, sva trgovina, sva poduzea koja vrijede, sve nekretnine (kue, stanovi, zemlja) gotovo sve po kretnine (automobili) po toj su ideji preli u ruke 'drave', ali ovoga puta nije rije o boljevikoj, nego o jo apstraktnijoj, koja se zove 'novi svjetski poredak', na ije elo treba zasjesti svjetska nad-vlada. Kao i u boljevizmu, moe se rei da put prema svjetskoj nad-vladi ide pravocrtno. Na kraju krajeva, i u jednom i u drugom sluaju zamisao je jednostavna - uzeti sve u svoje ruke. Kao i u Rusiji, i u Hrvatskoj, ali i u ostalim 'prijevozno-prijelaznim' zemljama ili 'p-p' zemljama svime upravlja aica ljudi, po diktatima i pod nadzorom onih koji sjede vani - u Bruxellesu, Londonu ili Washingtonu. A to to se prema njima velika veina puanstva odnosi negati vno, njih za to nije briga, jer - njima se "fuka za narod, oni su luonoe 'slobode i demokracije'". Kao i u Rusiji, poljoprivrednici i poljopri vreda u 'p-p' zemljama moraju biti zgaeni, jer - "tko kontrolira hranu, taj kontrolira ljude". Ta brojna vojska vezana za zemlju, koja je istodob no i vjernika, mora biti zbrisana, kao to je to 1917. uinio boljevi zam. 5 5 Sto e s njima biti, tko e na koga biti nahukan, kao to je

Usp. Igor Buni, isto, str. 24. U vremenima ove Kissingerove izjave, tj. 1974., kada je on obavljao dunost ministra vanjskih poslova Sjedinjenih Amerikih Drava, ministar poljoprivrede bio je Earl Butz. Kada je amerika Vlada, te godine, odluila da nema obvezu pomagati onim zemljama koje joj se stalno i snano opiru, Earl Butz, ugledavi se na svoga kolegu, za asopis Time je izjavio: "Hrana je oruje. Ona je sada jedno od glavnih oruja u naim pregovorima". Usp. F. William Engdahl, Sjeme unitenja, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 13. i 109. 51 Usp. Igor Buni, isto, str. 25.
53

52

-w O unitenju ruskoga seljatva i seljaka i o ideologiji koja gaje pokrenula, Aleksan dar Solenjicin pie: "A smisao i posljedice raskulaenja i kolektivizacije nisu mogle biti samo socijalne i ekonomske: u milijunskim razmjerima nije unitavana bezlina masa, ve realni ljudi s tradicionalnom kulturom, upano je korijenje unitavan je duh - u biti, raskulaavanje je izraeno ne samo kao socijalna mjera, ve kao nacionalna mjera - i kako argumentirati da to nije sadrano ni u komunistikoj ideji? Udar na ruski narod kao glavnu prepreku za pobjedu komunizma, udar koji je smislio Lenjin - uspjeno je ostvaren poslije njega. Tih godina komunizma je ve svojom surovou modio ruski narod. I pravo je udo to je netko pametan ipak preivio." Usp. Aleksandar Solenjicin, isto, Udio, str. 188. 251

250

>

Mm,.t

n,.nui.il

/n-.,,

Kl D N O V I

N A S I U I1 A | U

Lenjin nahukao seljake na veleposjednike, a alim, ak ne ni /..Hini nego istodobno, radnike na seljake - na to jo nema odgovora, no to nije ni bitno. Sigurno je jedno - i seljaci i radnici ostat e bez iega. Prve je opljakao komunizam, a druge pljaka militantni liberalizam. Zato uistinu ne e biti vano tko e na koga prvi krenuti - seljaci na radnike ili radnici na seljake. Dakle, klonirani oblik boljevikoga recepta unitenja seljatva nije iskljuen na poetku 21. stoljea. 'Klasna borba', ako je suditi po Raanovom 'partijskom kongresu' iz lipnja 2006., opet je na djelu. Jo da se samo predsjednik Hrvatske seljake stranke Josip Frii pozove na seljake, kao to se Ivica Raan pozvao na radniku klasu, 'klasna borba' u Hrvatskoj bit e neizbjena. Ostavimo na trenutak sarkazam i pogle dajmo u emu se krije prava opasnost za ovjeanstvo u buduim vre menima. Hoe li se seljaci diljem svijeta tako olako odrei svoje zem lje, kao to su to uinili argentinski 5 6 , kako bi ona prela u vlasnitvo gospodara kaosa, koji e zatim genetski modificiranom hranom njih hra niti, umjesto da oni hrane svoje narode kao to su to inili tisuama godina? Kada je rije o gospodarima kaosa, sve je mogue, kao to je i Lenjinu bilo mogue rasturiti zemlju koja se prostirala na jednoj esti ni svjetskoga ozemlja. Mediji i uvoz genetski modificirane hrane jae su oruje od svih komesara, pripadnika eke ili NKVD-a, komsomola-

ca i boljevikih batinaa zajedno. Od fizike sile, nauili su to Lenjinovi klonovi, djelotvornija je s a m o o n a 'meka', jer je suptilnija i n e m o gue ju je napasti. A uvoz, to je s njim? Njega se ne m o e sprijeiti. Ta svi su prihvatili t r i n u ekonomiju, a, kako to pouavaju e k o n o m s k i apostoli 'kraja povijesti', mjerilo svih stvari jest trite.

Klonirani boljeviki i hrvatski tisak Teror diljem Hrvatske cvjeta, ne onaj virtualni tipa Al Kaide, koja je i sama virtualna, nego pravi, medijski. Taj novi oblik 'crvenog terora' jo nije slubeno objavljen, ali zato bi i bio, jer mu se ionako nema tko oduprijeti. Svi, bilo da je rije o hrvatskom intelektualcu, radniku, seljaku ili branitelju, su nemoni budui da su postali proleteri, tj. suvremeni robovi, i jednako se, kao i njihovi prethodnici u Bolje vikoj revoluciji, osjeaju bespomonima pred svemonom snagom si rena apokalipse 21. stoljea. Daje uistinu rije o kloniranim sljedbenici ma 'crvenog terora', svjedoe zapaanja Dostojevskog ili, primjerice, Tihonova. Jo sedamdesetih godina 19. stoljea Dostojevski je zapazio neo buzdanost ruskog tiska. Novinari su se ponaali kao samovoljni pred stavnici drutva. Nita im nije bilo sveto. Ismijavanje i defetizam bili su neizostavni u njihovim napisima i osvrtima. Predmet njihovoga

Kako je Argentina, nekada vodea poljoprivredna, a time i vrlo bogata Iatinskoamerika zemlja, postala uvoznicom hrane, opisao je F. William Engdahl u knjizi Sjeme unitenja, u kojoj, izmeu ostaloga, pie: "Poslije gotovo dvadeset godina unitenja go spodarstva primamljivim dolarskim kreditima, uvjetima MMF-a, prisilnom privatiza cijom i rastakanjem mjera zatite domaeg trita, Argentina je trebala postati metodom najradikalnije transformacije svoga visoko cijenjenog poljoprivrednog gospodarstva. (...) Istodobno s uvoenjem genetski modificiranog sjemena soje u Argentini, poslije 1996., velike strane tvrtke, poput Cargilla, kao najvee svjetske kompanije za proizvodnju ita i itnih proizvoda, te meunarodni ulagaki fondovi, poput Soroseva Fonda Quantum, kao i strana osiguravajua drutva i korporacijski konglomerati tipa Seaboard Corp. poeli su naveliko otkupljivati sada krajnje jeftinu (izraeno u dolarima) argentinsku obradivu zemlju. (...) Kako su seljake obitelji pretvorene u sirotinju bez posjeda i istjerivane sa zemlje, preivljavanje su traile u sirotinjskim etvrtima velikih gradova, koje su bile neljudski prenapuene i u kojima su vladali neredi, samoubojstva, zloini i bolesti. Za samo nekoliko godina vie od 300.000 seljaka i malih zemljoposjednika istjerano je sa zemlje kako bi se oslobodio prostor za velike uzgajivae genetski modifi cirane soje, Sirotinjski viak stanovnitva pobjegao je u gradove, osobito u Buenos Aires, u oajnikoj potrazi za preivljavanjem". Usp. F, William Engdahl, isto, str. 50., 51. i 55. 252

56

omalovaavanja nije bio samo ruski car, nego i rusko-japanski rat. 5 7 Tijekom cijeloga toga rata i tijekom svake bitke ruski je tisak bio otvo reno defetistiki. I, to je jo vanije, neskriveno je podravao teror i revoluciju. U tome su tisku, pie Solenjicin u svojoj analizi Bolje-

57 Ruski poraz u ratu s Japanom dobro je doao planerima revolucije da zaljuljani tisugodinji ruski hrast, uz pomo medija, bude lake oboren. Parvus je bio taj koji je odmah procijenio situaciju: narod koji su tijekom vjekova odgajali na carskim parolama o sjajnim pobjedama i lakomislenoj borbenosti ne e reimu oprostiti sramni vojni poraz, koji je potpuno unitio ponos Carstva, njegovu golemu flotu, od koje je polovica bila zarobljena i sada dino plovila pod japanskom zastavom. U takvoj situaciji tisak je imao zadau ponosne Ruse svakodnevno podsjeati na Hercenove rijei: "Blagoslovljeni su porazi u ratovima, a ne pobjede u njima..., jer najjai okovi za narod kuju se od pobjednikih maeva". A tisak je obilno dao svoj doprinos da se oni iskuju. Usp. Igor Buni, isto, str. 48.

253

>

/'ni../

/>, ,i /

K I ( ) N l ) V I

N A M lll'AIII

vike revolucije, bezobzirno i neumorno, oc! 1903., prevladavali lijevo 5 i radikalno orijentirani urednici. " Oni su iskljuivo igrali na kartu te volucionarnoga prevrata. Kada je rusko drutvo napokon shvatilo da je tisak sila, bilo je kasno, jer ta sila nije bila u njihovim rukama, nego u rukama njihovih protivnika, onih koji su pripremali revoluciju. Zahvaljujui takvome tisku, po cijeloj se Rusiji priala ista lana pria i drutvo se gubilo u masi lai u kojoj se nije moglo snai. Taj je tisak tota sebi doputao, drei sebe glavnim sudcem na politikoj pozornici. O tome je tisku 1910., dakle, uoi revolucije, L. Tihonov zapisao: "ibanje po nervima... jednostranost... ne ele pri stojnost, ni dentlmenstvo... ne znaju za ideale, ni o emu pojma ne maju". A itateljska publika, odgojena na takvom tisku, zapaa dalje Tihonov, "trai drskost, huliganstvo, ne umije cijeniti znanje, ne pri mjeuje neznanje". ak se ni boljeviki publicist M. Lemke nije mo gao suzdrati pa je o ruskome tisku, u predveerje revolucije, napisao: "U naoj proreformskoj epohi ideje su postale jeftine, a informacija, senzacija, drskost i autoritativni neodgoj ispunili su tisak". 59 ovjek se ne moe oteti dojmu, da bi neutralni analitiar, ako se rije 'ruski' zamjeni rijeju 'hrvatski' a sve ostalo ostane nepromijenjeno, nedvojbeno zakljuio kako je rije o hrvatskome tisku od 2000. do da nas, a ne o ruskom od prije stotinu godina. Da kloniranost boljevikohrvatskoga tiska nije samo na politikoj razini, pokazuje zapaanje Andreja Belia, koji nije bio desniar, a jo manje ruski 'ovinist', i koji 1909. zapisuje: "Na elo nacionalne kulture dolaze ljudi strani toj kul turi... pogledajte popise suradnika novina i asopisa Rusije - tko su glazbeni ili knjievni kritiari tih asopisa? Najvei dio tih kritiara savreno je stran ruskoj umjetnosti, piu argonom na esperantu i teroriziraju svaki pokuaj da se ruski jezik produbi i obogati". Svaki komentar o istovjetnosti sa stanjem u hrvatskoj kulturi i hrvatskome jeziku danas, na poetku 21. stoljea, jest nepotreban. O tim zastraujuim predrevolucionarnim vremenima i o stanju u ruskome tisku A. Kulisher je 1923. pisao: "U ruskoj drutvenoj sredini pred revoluciju doista su bili ljudi i cijele grupe, iju je djelatnost
58 59

karakteriziralo... upravo odsustvo osjeaja odgovornosti za kaos u gla vama... irenje nedefiniranog i lakomislenog 'revolucioniranja...' Bit njihove politike bila je u tome, biti to vie lijevo od ostalih. Uvijek ostajui u ulozi neodgovornih kritiara, nikad ne idui do kraja, oni su svoj smisao vidjeli u tome govorei: 'Malo je!?... Ti ljudi su bili 'demo krate'... Ali postojala je i posebna vrsta demokrata koji su sebe nazivali 'demokratska grupa' koja je taj pridjev dodavala svim neodgovarajuim imenicama, stvarajui nepodnoljivi demokratizam... s ciljem da dokau da su drugi nedemokratini... Oni su stvarali oko sebe neodgovorno raspoloenje neutemeljenog maksimalizma, i odsustvo precizne gra nice u zahtjevima. To je raspoloenje imalo opasne posljedice u revo luciji."60 Kao i u vremenima o kojima je pisao A. Kulisher, danas u hrva tskim medijima prevlada upravo takvo ozraje. Revolucija militantnog liberalizma, kao klon komunizma proizvodi jednak pojmovnik i jed nake misaone protagoniste. Kaos u glavama, nepostojanje odgovorno sti za izgovorenu rije, nedefinirano i lakomisleno irenje sloboda, 'neu straivi' borci za demokraciju i jo 'neustraivije' boriteljice za 'ravno pravnost spolova', papagajsko ponavljanje rijei poput 'porezni obvez nik', ljudska prava' ili 'svaki zloin mora biti kanjen', samo su potvrda naprijed izreene tvrdnje. Daje sve uistinu klonirano, poslije sadraja evo i malo forme. Tisko vine koje su zastupale nacionalne interese ondanje Rusije nisu mo gle opstati jer su lijevo orijentirani tisak i Duma traili ukidanje finan ciranja tiska koji je drava ionako slabo financirala. A kada je rije o izgledu, lijeve' su bile u prekrasnom uvezu, jer su bile financirane izvana, novcem hijerarhijskih urotnika, i bilo ih je u izobilju pa su zato imale izvrsne timove suradnika i bile su, prije svega, zanimljive iroj itateljskoj publici, jer je u njima prevladavao senzacionalizam. A one druge, 'desne', kojima je prilijepljen posprdan naziv 'reptilni tisak', poput Dubrovinove "Ruske zastave" ili "Moskovskih novina", bile su 61 toliko loe, grube i netalentirane da su ispadale iz ruka. I ovdje je svaka usporedba s hrvatskim tiskom suvina.
60 61

Usp. Aleksandar Solenjicin, I dio, isto, str. 306. Usp. Aleksandar Solenjicin, I dio, isto, str. 306.

Usp. Aleksandar Solenjicin, 1 dio, isto, str. 307. Usp. Aleksandar Solenjicin, 1 dio, isto, str. 308.

254

255

>
I Boljevika revolucija ima svoga Jamesa Bonda

l'tivi'i

lhmi,,.rt

/..-i

K I (> N O V I

N A S T U P A J U

Tko su ti vrli zapadni demokrati, koji su, kao i 'sjajni internacionalisti' iz Lenjinovog vremena, ognjem i maem proli unutarnjim gubernijama Rusije, gdje ni u vrijeme tatarskih osvajanja nije stupila noga osvajaa, i koji su potkraj 20. stoljea ognjem i maem pokorili pa i bankovnim kreditima prisvojili bogatstvo naroda, kako oni to vole rei, 'zapadnog Balkana? O njima na svoj nain progovara John Coleman. Uz 'Jamesa Bonda', najpoznatiji operativci tajne slube MI6 vjerojatno su bili Sidnev Reilly 62 , Bruce Lockhart 63 i kapetan George Hill 6 4 , koji su poslani u Rusiju kako bi boljevicima pomogli svladati neprijatelje i istodobno osigurati goleme zalihe sirovina i koncesije za britansko crno plemstvo. Naj manje poznat agent tajne slube MI6, ali jedan od najuinkovitijih, o kojemu pie Coleman bio je, moda, ugledni britanski pisac, u svijetu knjievnosti poznat pod 'uglaenim' imenom Somerset Maugham. 6 5 Njegovo pravo ime, kao i imena veine agenata MI6, bilo je skriveno

lijekom cijeloga njegovoga rada u toj tajnoj slubi i ostalo je skriveno gotovo sve do njegove smrti. Sam Sidnev Reillv imao je tri tajna imena i jo osam kodnih imena, posjedovao je jedanaest putovnica, a pravo mu je ime bilo Sigmund Georgijevi Rosenblum. 6 6 Taj Sidnev George Reillv ili Sigmund Georgijevi Rosenblum iz Odese, koji se enidbom dokopao engleskog dravljanstva, izveo je jednu od najspektakularnijih a posljedino najkrvavijih operacija spe cijalnog rata u povijesti ovjeanstva. Naime, njega su u Rusiju posla le tajne slube Velike Britanije, Sjedinjenih Amerikih Drava i Fran cuske, da radikalizira stvar, budui da gospodari kaosa nisu bili zadovolj ni brzinom osvajanja i uvrivanja boljevike vlasti, a posebno pljakom ruskoga bogatstva i slamanjem otpora seljaka. Planom je bilo predvieno 'ubiti' Lenjina i Trockoga, ali i ostalo boljeviko rukovod stvo, na Sveruskome kongresu Sovjeta koji se trebao odrati potkraj kolovoza 1918. u moskovskome Boljoj teatru. 6 7 Ali, sve je navodno krenulo po zlu odmah na poetku, jer je jedan od urotnika bio pripad nik Lenjinove tjelesne garde te je ostao 'vjeran' svome voi. Plan nije sluajno otkriven, kao to pie Gordon Brook-Shepherd, 68 jer je Lenjin bio u dosluhu s 'atentatorima', kao to pie Igor Buni. 69 Nakon to je zapovjedio ubojstvo Urickoga i nakon to je, zajedno s Sidnevjem Georgeom Reillyem, inscenirao napad na samoga sebe, Lenjin, taj 'dobri otac komunizma', a taj je naziv, uz Marxa, nosio desetljeima, smislio je geslo: "Ubij, vjeaj, strijeljaj, deportiraj!" Klonirani oblik ovoga ge sla, u hrvatskoj inaici, a iz usta predsjednika Hrvatskoga sabora Vladi mira Seksa, glasi: "Locirati, otkriti, uhititi i transferirati".

62 Lord Alferd Milner poslao je Sydneya Reillvja da za britanske ulagae i Rockefellera osigura naftna polja pokrajine Baku. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 148. 63 Bruce Lockhart bio je osobni izaslanik lorda Milnera, a imao je zadau nadzirati Lenjina i Trockog. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 148. 64 Kapetan Hill unovaen je prvo u MI5, a zatim u MI6. Poslan je u Petrograd kao savjetnik Trockome oko osnivanja ratnog zrakoplovstva, iako je Rusija tehniki jo uvijek bila britanska saveznica. Kapetan Hill je odigrao veliku ulogu u osnivanju zastra ujueg boljevikog aparata tajne policije zvane eka. Osim navedenoga, John Cole man o Hillu pie da mu je otac bio vrlo aktivan u idovskim trgovakim krugovima, s vezama u Solunu u vrijeme cara Nikole II. Sam Hill bio je kurir slube MI5 za financi ranje s Wall Streeta i iz londonskoga Citvja, koji su financirali boljevike. Novac se kanalizirao preko Maksima Gorkog, miljenika kazalinih krugova u Londonu. Godine 1916., nakon to je unovaen u MI6, poslan je u Solun, odakle je dostavljao podatke o napredovanju boljevike zavjere o nadolazeoj revoluciji, koja se kovala ve deset godina. Kasnije je Hill, na zahtjev Jeruzalema, poslan na Bliski istok, gdje se latio organizacije i obuke idovskih tajnih sluba Irgun i Stern, u kojima su golemu veinu asnika i vojnika inili doseljenici iz boljevike Rusije. Obavjetajnu slubu koju je Hill osnovao za Irgun kasnije je prihvatila izraelska tajna sluba, koja je postala poznata kao Mossad. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 150., 151. i 154. 65 Misija Somerseta Maughama u Petrogradu 1917., kamo ga je poslala britanska tajna sluba MI6, bila je klasian primjer diplomacije prijevarom. Ono to nisu znali ni britanski Parlament ni britanska javnost jest injenica da je Kerenskijeva vlada bila programirana za neuspjeh. Naime, ona je trebala izgledati kao oporba boljevikoj vlasti, a tu su joj zadau namijenile Velika Britanija i Sjedinjene Amerike Drave. Maugham je u savrenoj insceniranoj operaciji otiao na sastanak s Kerenskim. Putovao je preko

Japana(!?), nosei 150.000 dolara koje je trebao potroiti na Kerenskog. SKerenskim se sastao 3 1 . listopada 1917. Kerenski gaje zamolio da prenese poruku premijeru Llovdu Georgeu, koja je sadravala oajniku molbu za dopremu puaka i streljiva. Odgovor britanskoga premijera bio je vrlo kratak: ' T o n e mogu uiniti". Maugham se nije vratio u Rusiju i boljevici su 7. studenoga 1917. sruili Kerenskog. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 150. 66 Usp. dr. John Coleman, isto, str. 147. 67 Do tih podataka doao je britanski povjesniar Gordon Brook-Shepherd, zahva ljujui svojim 'suradnicima' u MI6. Usp. Velimir Mogorovi, Enigma Tito, Hrvatsko slovo, 16. lipnja 2000. 68 Ovaj je sluaj Gordon Brook-Shepherd opisao u svojoj knjizi "IronMaze thewestern Secret Services and the Bolsheviks", Usp. Velimir Mogorovi, isto. 69 Usp. Igor Buni, isto, str. 65.

256

257

>

/ IIU'III

/ hmnt.rl

I UMI

K I O N () V I

N A S I 11 I' A | 11

raskoi, sve dok nije, kako bi plan bio zaokruen, 'pobjegao1 jednini nizozemskim(!?) teretnim brodom. Kako pie John Coleman, Reillyj;i je u tajnu slubu MI6, 1917. u Washingtonu, unovaio direktor te slube Sir William Wiseman, a njegov nadreeni, Sir Mansfield Smith Cummings, opisao ga je kao "mrana ovjeka" za kojega je imao osjeaj da mu nikada ne moe potpuno vjerovati. Engleska i Amerika svoju su mo uvijek gradile ne na vlastitome radu i rtvi nego na pljaki i stradanjima mnogih naroda diljem svijeta. One nikada nisu shvaale Europu 20. stoljea, a pogotovo ne Rusiju. Kako bi i mogle shvatiti taj krvavi i neljudski reim koji pet tisua godina ljudske povijesti nije zabiljeilo, kada su njihovi gospodari kaosa iza njega stajali. Naravno da njima nije nita znailo to je ameriki veleposlanik Francis, koji je jo 1917. godine shvatio to se u Rusiji dogodilo, slao brzojave u State Department pozivajui Ameriku da se umijea i srui "krvavu tiraniju meunarodnih gangstera". 79 Da povje sniari o takozvanom principijelnom stajalitu Sjedinjenih Amerikih Drava ne bi dvojili, predsjednik Woodrow Wilson zauzeo je vrsto stajalite o "nemijeanja u unutarnje poslove Rusije". Da bi forma bila zadovoljena, predsjednik VVilson u Moskvu je iz Pariza poslao suradnika amerikog Ministarstva vanjskih poslova Williama Bullitta, s nalogom "da stupi u neposredni kontakt s boljevikim voama te da Washingtonu podnese podrobno izvjee o politikom i ekonomskom poloaju Rusije". Bullit u oujku 1919. stie u Moskvu i, uz martini i "sjajnu rusku okoladu", koje je nekoliko kilograma, zajed no s dva krzna hermelina, ponio sa sobom u Ameriku, tjedan je dana vodio "duge i ugodne razgovore" s Lenjinom, ierovim i Litvinovim boljevikim diplomatom u Londonu(!?). Naravno daje njih u svome izvjeu opisao kao "najinteligentnije i civilizirane ljude u najboljem smislu te rijei", kao to je razumljivo da je njihov reim oslikao rijei ma: "Komunistika je partija snana i politiki i moralno. U Petrogradu

i Moskvi vlada potpun red. Nema nikakva terora. O gladi je smijeno govoriti. Na podruju obrazovanja ostvareni su veliki uspjesi". I 'principijelno' stajalite amerikoga predsjednika "VVilsona i 'suelja vanja' engleskoga premijera Llovda Georgea (grofa od Dwyfora) u Parlamentu, i 'potpora' Winstona Churchilla bjelogardijcima, i Bullitovo puteestvije u Moskvu, i 'atentat' na Lenjina i 'nestanak 1 Reillvja imali su samo jednu svrhu, koja je najbolje iskazana u komentaru New York Herald Tribune (24. sijenja 1921.): "...daje Boljevika revolucija koja se provodi u Rusiji, zapravo, divovska financijska operacija, kojoj je cilj prenijeti goleme svote novaca iz Rusije pod nadzor europskih i amerikih banaka. Istinski razlozi takva djelovanja poznati su jedino u Kremlju, ali se ve sada jasno moe kazati: kakve god ratoborne rijei o sovjetskoj Boljevikoj revoluciji i neizbjenom krahu kapitalizma go spodin Lenjin & comp. izgovarali, oni, moda i ne shvaajui, ine sve kako bi na dugi rok osigurali procvat i ubrzan rast nae ekonomije i stabilnosti dolara." 80

Lenjinova i Bremerova prehrambena diktatura Gospodarima kaosa nije bilo u planu graditi socijalizam u Rusiji. Ru sija je, kako je to Parvus priopio Lenjinu, bila predviena dati sred stva za organizaciju cjelokupnog posla u svjetskim razmjerima. Od opljakane Rusije i ruskoga zlata jednostavno kupiti cijelu Europu, a poslije toga osvojit cijeli svijet, putajui u javnost jednostavnu paro lu - mir i zemlja. 8 1 Lenjin je, nakon to su se ostaci Bijele vojske povukli na Krim, pobjedonosno izjavio da su boljevici osvojili Rusiju. Dakle, Rusiju je, uz pomo i pod nadzorom hijerarhijskih urotnika, osvojila "banda iz podzemlja velikih gradova Europe i Amerike". Ali to dalje raditi, nisu znali. Kakvu dravu graditi, jo su manje znali. Nitko o tome nije ni razmiljao, jer se nisu ni nadali da e potpuno osvojiti Rusiju. Ako oni nisu razmiljali, ipak je postojao netko tko je razmiljao. Taj netko, osim pljake i ruenja kranskog identiteta Usp. Igor Buni, isto, str. 96. Usp. Igor Buni, isto, str. 58. 261

Osim veleposlanika Francisa, u rujnu 1918. ameriki konzul u Moskvi D. Pool izrazio je slubeni prosvjed zbog masovnih ubojstava nevinih ljudi. Taj su prosvjed poduprli i predstavnici nekoliko neutralnih zemalja. Lenjin je preko komesara (mini stra) za vanjske poslove Georgija ierina odgovorio da su ti prosvjedi "nedopustivo mijeanje u unutarnje poslove Rusije" i usput se gnjevno okomio na teror koji 'buroazija' u drugim dravama provodi nad 'radnikom klasom'. Usp. Igor Buni, isto, str. 92. 260

79

>

IhllOI

/>UIMil.

ft

/,IM,

k I

( > N O V I

N A S I 11 I' A I U

Rusije, znao je i trei imbenik grandioznoga sotonskoga plana dnju 'idealne robovlasnike drave'.

izgia

Nakon to je Lenjin proglasio pobjedu, proces drutvenog ustroja elita - uvari - robovi, mogao je krenuti. I, krenuo je. "Kontroliraj hranu i kontrolirat e ljude", geslo koje je svijetu 'podario' Kissinger, eksperi mentalno je potvreno u boljevizmu. Ako se lani proroci po "plodo vima svojim mogu prepoznati" 8 2 , onda ovo Kissingerovo geslo nedvoj beno potvruje kome on pripada i kakvu ideologiju zastupa. Lenjin je prije diktature proletarijata u Rusiju uveo neto drugo, uveo je prehram benu diktaturu. A ona se sastojala u tome da je seljak morao kruno zrno davati besplatno, ostavljajui sebi jedino za golo preivljavanje, a za sljedeu sjetvu drava e im davati sjeme. 83 Taj lenjinovsko-boljeviki recept osamdeset godina kasnije primijenit e Paul Bremer III. 84 u Iraku, pomou Dekreta 81. U Dekretu broj 81 ugraena je odredba zvana "zatita biljnih vrsta". Prevedeno na razumljiv jezik, tom je odre dbom vlasnicima patenata na odreene biljne sorte, a vlasnici su stra ne multinacionalne kompanije, zajamen monopol na uporabu njiho vog sjemena u irakoj poljoprivredi. Pokua li koji iraki poljoprivred nik ostaviti dio uroda za sjeme za sljedeu sjetvu, podlijegat e stro gim novanim kaznama u korist proizvoaa toga sjemena. Iraki su poljoprivrednici tako postali vazali, ne Sadama Huseina nego divov skih multinacionalnih kompanija - proizvoaa GM sjemena. 85 Nekadanja Lenjinova i dananja Bremerova prehrambena diktatu ra ima samo jedan cilj, koji je Lenjin formulirao ovako: "Zato to
86

emo mi rasporeujui ga (kruno zrno) zapovijedati na svim podruji ma rada!" Dakle, rije je i vladavini nad ljudima pomou hrane. Sustav je u biti jednostavan, pa time i genijalan. Imati apsolutni monopol nad hranom, odnosno krunim itom, kao Lenjin, i rasporeivati je(ga) po vlastitoj volji, jest bit 'prehrambene diktature', bilo daje rije o bolje vikoj bilo o amerikoj inaici. U takvoj diktaturi polugladni robovi uvijek e znati da e biti nahranjeni samo dok su posluni. I, kao to ree Igor Buni, ne, ne bismo Lenjinu mogli zanijekati genijalnost, a moglo bi ju se pripisati i Bremeru, da to davno nije izmislio Platon. Ali, za razliku od njih, on nije imao nakanu niti je pokuao to praktino provjeravati ni provesti u djelo. Nakon to je 'prehrambenom diktaturom' 'sredio' seljake, Lenjin je morao raistiti i s radnicima, tj. proletarijatom, u ije su ime on i njegova banda djelovali. ivei polugladno u tvornicama, dakle, u 'prehrambenoj diktaturi', i umirui od tifusa i u vatri terora i graan skoga rata, radnici su uzalud ekali dan kada e sve biti poteno po dijeljeno i kada e se, na kraju krajeva, poeti ostvarivati sjajni projekt ujedinjenja radnika u radniku armiju podijeljenu na pukovnije, ba taljune i satnije, s najstroom vojnom stegom. Autorstvo vojnoga ustroja radnike klase pripisuje se ocu 'permanentne revolucije' Levu Trockome, ali je Lenjin naao djelotvornije rjeenje pa ga je stalno pouavao: "Potrebno je masovnije koristiti strijeljanje".87 Lenjin je bio uvjeren da bez masovnog strijeljanja nita ne e uspjeti. I, dok su ruski seljaci s boli u srcu predavali trud svojih ruka uva rima ideologije bezbotva, a ruski radnici brisali krvav znoj s lica radei za mizernu naknadu, svjetske burze potresala je groznica izazvana na glim padom cijena zlata koju je svojim dolaskom na svjetsko trite prouzroila velika koliina ovoga dragocjenog metala iz Rusije. Bolje vika se partija, kako je to u oujku 1923. pisao The Guardian, slobodno moe nazvati 'partijom utog Sotone'. 8 8 A sljedbenici 'partije utog Sotone', tj. lijevi socijalisti, po pisanju limesa iz tih vremena, kupili su

Usp. Jeruzalamska Biblija, (Mt 7,15-20), isto, str. 1402. Lenjin je nain oduzimanja krunoga zrna od ruskog seljaka opisao ovako: "Lako je rei, monopol na kruno ito, ali treba razmisliti to to znai. To znai da sav viak krunoga zrna pripada dravi..., da svaki suvini pud (ruska mjera za teinu = 16,38 kg) krunog zrna mora biti oduzet u korist drave. Potrebno je svaki pud vika krunog zrna pronai i dovesti". Usp. IgorBuni, isto, str. 98. 84 Paul Bremer III., ameriki povjerenik u Iraku, koji je Iraku nametnuo 100 novih dekreta za reguliranje irakoga gospodarstva, ukljuujui i Dekret broj 81 o patentnim pravima na GM usjeve. Usp. F. William Engdahl, Sjeme unitenja, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 21. 85 Usp. F. William Engdahl, isto, str. 20. 86 Dokle moe sezati 'prehrambena diktatura'pokazuje upravo Bremerov Dekret 81. Naime, divovske multinacionalne kompanije, poput Monsanta, dobile su pravo koristiti vlastito sjeme i vlastite pesticide na irakome tritu, uz punu zatitu amerike i irake vlasti. Padne li Iraku na pamet oklijevati glede unitavanja vlastitih domaih biljnih
81

82

sorata i sigurnosti sjemena, sveukupne sankcije MMF-a i Washingtona sruit e se na tu zemlju. F. William Engdahl, isto, str. 21. 87 Usp. Igor Buni, isto, str. 99. 88 Usp. Igor Buni, isto, 128. 263

262

>

I >m.>) / l|i|Mil.-|'( / U M I

Kl

I1NIIVI

NAS]

lll'AIll

dvije esterokatnice u poslovnom dijelu Londona, po aukcijskoj cijeni od 6 milijuna funta sterlinga po zgradi, i za 4 milijuna funta sterlinga podigli pompozan spomenik Karlu Marxu na mjestu gdje je pokopan. Ova injenica, nastavlja komentator Timesa, "svjedoi o tome da bolje vici u Moskvi imaju na to troiti novac koji su konfiscirali crkvi, navo dno za pomo gladnima. Tek smo sada poeli shvaati koliko je unite na Rusija bila bogata drava."89 U to se ta nekada bogata zemlja pretvorila? Srednja Azija poslije napada Mongola, Europa poslije tridesetogodinjega rata, Francuska poslije deset godina epidemije kuge - sve one, ak uzete zajedno, ne mogu se usporediti s onim u to je Rusija pretvorena poslije nepunih sedam godina Lenjinove vlasti. Za razliku od Francuske revolucije, kojom su iza kulisa upravljali anglosaksonski urotnici, na teritoriju jednonacionalne Francuske, osim kratkog upada neprijateljske vojske, nisu djelovali nikakvi stranci, Boljevika revolucija i svi njezini uasi bili su od poetka do kraja nacionalni. U Boljevikoj revoluciji, osim istih zakulisnih upravljaa, poseban dodatni peat ostavio je vienacionalni bijes - masovno sudjelovanje crvenih Letonaca i bivih njemako-austrijskih zarobljenika, uz ukljuivanje cijelih pukovnija austro-njemakih ratnih zarobljenika, poput maarskih, i ak uz sudjelovanje nemalog broja Kineza. Naravno, kao to istie Solenjicin, osnovnu ratniku silu crvenih inili su Rusi - jedni natjerani terorom mobilizacije, pod prijetnjom strijeljanja, a drugi ludom vjerom u to da e izvojevati sret niju budunost. 9 0 Tu sretniju budunost trebalo je graditi bez ruskoga obrazovanog stanovnitva, koje je ili nestalo ili je bilo poubijano ili je u strahu na pustilo zemlju. 91 Trebalo ju je graditi i s milijunskim masama protje ranim iz njihovih domova terorom, vojnim pohodima i gladi te razasuUsp. Igor Buni, isto, str. 129. Usp. Aleksandar Solenjicin, isto, str. 84. 91 U Boljevikoj revoluciji unitavan je moral, ali i velika imena ruske znanosti na mnogim podrujima - u povijesti, arheologiji, etnografiji. Rusi nisu smjeli imati pro lost. Tijekom 20-tih godina bio je ukinut i sam pojam "ruska povijest". ak je i rije 'ruski' zvuala kao kontrarevolucionarni izazov. S kraja dvadesetih na tridesete protutnjao je i val sudskih procesa inenjerima, prebijali su i ubijali sve staro inenjerstvo a ono je, po sastavu u golemoj veini, bilo rusko, s jednim slojem Nijemaca. Usp. Aleksandar Solenjicin, II. dio, isto, str. 189.
90 89

lim diljem Rusije. Proletersku je dravu trebalo graditi bez proletarija ta, budui da je malobrojni proletarijat iz razdoblja prije revolucije bio potpuno uniten. Trebalo je sretniju budunost graditi i bez seljatva, jer njihove posjede vie nije imao tko obraivati, jer su mnogi bili ubijeni ili su pobjegli tko zna kamo. Osim toga, gospodarstvo je bilo razoreno, rijena je flota, nekada najjaa na svijetu, nestala. Ponos Rusije - njezine eljeznike pruge - bile su poruene. Vozni park bio je u biti uniten. A razruene crkve, kao spomenici razorene kranske pravo slavne civilizacije, virile su iz pepela. Rusija je, dakle, po planu hijerarhijskih urotnika i uz svesrdni trud "bande iz podzemlja velikih gradova Europe i Amerike" u kratkom vre menu pretvorena u polje pokriveno mrtvim tjelesima. Sve je u njoj bilo umorno, ponieno i potiteno, kao to e se to dogoditi s Hrva tskom osamdeset godina kasnije. U Rusiji e sve biti opljakano, a u Hrvatskoj sve rasprodano. Golemi posao svih stoljea, pod nazivom 'svjetska revolucija', praktiki je zavren oskvrnjenjem carskih grobni ca i izvrnuem depova svih ivih i mrtvih. Ne postoji brojka koja bi mogla barem donekle prikazati ukupan novani iznos ovoga uistinu 'zloinakog pothvata'. Cjelokupno nacionalno bogatstvo goleme i bo gate zemlje, koja se naziva Rusijom, kao to kae Igor Buni, pretvore no je u jedan divovski komad partijskoga zlata, koje su u svoje bankovne trezore, bez imalo grinje savjesti, pohranili hijerarhijski urotnici.

Kapricioznost povijesti Revolucija je okonana pretoenjem u nestalo 'partijsko zlato', a milijuni i milijuni ruskih oiju nijemim su pitanjem gledale Lenjina kada e se dijeliti 'opljakano', kako je i dogovoreno, na jednake dijelo ve? Lenjin je vrlo vjeto, glumei prosjaka, izvrtao prazne depove i tako davao do znanja da nema to dijeliti - prokleti buruji su pobjegli i sa sobom odnijeli sve, do posljednje kopjejke. Izbezumljeni, izmue ni i prestraeni narod je vjerovao. Tko je tada od njih mogao znati da iza njihove patnje i stradanja stoji globalna prijevara. Jedini ovjek koji je vjerovao i znao da novca nema i da nije u dravnoj blagajni bio je Staljin. A kamo su opljakani novac i zlato nestali? To je pitanje i njega 265

264

>
/ l.lr.n / )IIIMII.-I'I / mu Kl D N D V I N A S I' U I' A | U

zanimalo, kao i to to raditi dalje? Staljin je odmah shvatio - zlato je iscurilo, svjetska revolucija nije uspjela pa stoga, kako svi LI Rusiji ne bi poumirali od gladi i neimatine, jedino rjeenje bilo je - izgraditi snanu dravu, koja je, po Marxovoj i Lenjinovoj teoriji, ve odavno morala odumrijeti, te upravo tom snanom dravom, kao sredstvom, ostvariti svjetsku revoluciju. to initi s Vladimirom Iljiem, koji je sve nacionalno bogatstvo stavio u svoje depove i u depove svojih suradnika? I onda se, u prosincu 1922., dogodilo iznenaenje - vicar ska je banka obavijestila Lenjinovoga jamca Rotsteina da je novac iz temeljnoga kapitala tvrtke koju on predstavlja (a Rotstein je predsta vljao boljeviku Partiju), po nalogu vlasnika ili od njih opunomoe nih osoba, koji su znali zamrenu kombinaciju lozinka i ifara, pre baen na tri posebna rauna, s novim lozinkama i ifriranim kombina cijama. Novac na osobnim raunima, koji nije bio malen, ostao je ne dirnut. 9 2 Voa proleterske revolucije doivio je udar. Lenjin se od toga udara jedva oporavio, a napredovala je i bolest njegovoga mozga. 9 3 Zapovjedio je da ga odvedu u Kremlj i, kada je uao u svoj kabinet, naao je ono to je najmanje elio - u njegovome je kabinetu napravljena temeljita premetaina. Sef je bio otvoren, a svega to je vrijedilo - svih 'strogo tajnih' dokumenata, a meu njima i bankarskih jamstava, ekovne knjiice i cijele zbirke putovnica za inozemstvo - vie nije bilo. Nestao je i vjerni Gorbunov. 9 4 To je za njega ipak bilo previe. Osam mjeseci nakon to je New York Times obja vio tajne raune Lenjina i njegovih sudrugova, te hladne Boine noi 1923., zaulo se strano zavijanje koje je dolazilo iz podruma raskone dvokatne vile velikoga kneza Sergeja Aleksandrovia u Gorkome. I, Usp. Igor Buni, isto, str. 114. i 1 15 Tijekom obdukcije Lenjinova trupla, lijenici su, na svoj veliki uas, utvrdili da polovica njegovog mozga nije od roenja bila u funkciji. Druga je polovica bila pokrivena vapnenim formacijama u takvom stadiju daje bilo potpuno neshvatljivo kako je Voa svjetskog proletarijata ivio ne samo posljednjih godina nego uope, jer je morao umrijeti jo u djetinjstvu. Lijenici su drali da s takvim mozgom ovjek ne moe ivjeti. Usp. Igor Buni, isti, str 105. U knjizi Diplomacija prijevarom John Coleman e navesti daje Lenjin umro od sifilisa na mozgu, a ne od rana koje mu je zadala Dora Kaplan. Usp. dr. John Coleman, isto, str 153. 94 Gorbunov, Nikolaj, od studenoga 1917. osobni Lenjinov tajnik i tajnik SOVNARKOM-a. Nestao u Staljinovim istkama 1937. Usp. Igor Buni, isto, str. 16.
93 92

kako opisuje Igor Buni, bilo je gluho doba noi, a na nebu je sjao pun mjesec. Zveknuvi zatvaraima svojih provjerenih austrijskih karabi na, straari su se poeli pribliavati izvoru zavijanja, pomislivi da su do vile doli vukovi iz oblinje ume. Ali, vukova nije bilo. Na ostakljenoj terasi u prizemlju vile, u pokretnom naslonjau, sjedio je Lenjin, odjeven u prsluk od vate i s valjenkama na nogama. Podignuvi izmueno lice prema mjeseini, otegnuto i divlje je zavijao. Zli duh obraao se svojoj brai u svemiru, molei osloboenje. On je svoj posao obavio... 95 Nije se teko sloiti sa stajalitem Aleksandra Solenjicina da, una to uroti "bande iz podzemlja velikih gradova Europe i Amerike", nikako ne treba ispustiti iz vida kako su ipak glavni razlog nesree Rusije, ruskoga naroda, pojedinih osoba i dravnih ustanova - ljudske slabo sti. 9 6 Te ruske slabosti, o kojima govori Solenjicin, odredile su rusku tunu povijest - besmislice nikonijanskoga raskola, surova Petrova bezumlja i nastranosti, nacionalnu obamrlost iz vremena poslijepetrovske zbrke, stoljetno uzaludno troenja ruske snage na vanjske, tue interese, stoljetnu uobraenost plemstva i birokratsku krutost tijekom 19. stoljea... Iako je urota dola izvana, u Rusiji je nala plodno tlo, jer je seljatvo stoljeima ivotarilo, jer je velianstveni i surovi Petersburg guio toplu malorusku kulturu, jer etiri ministarstva nisu mo gla prosuditi kome od njih pripada neka obveza pa su se godinama iscrpljujue vrtjeli u etiri kruga, i to svi - od pomonika naelnika do ministra, jer carevi, jedan za drugim, nisu shvatili tempo razvoja i stvarne potrebe vremena. I, ono to je najvanije, da je Rusija u cjelini sauvala duhovnu istou i snagu koja je potekla od Sergeja Radonjekog, "bande iz podzemlja velikih gradova Europe i Amerike" svoju urotu ne bi nikada mogle ostvariti. Epilog: Jedan od radnika koji su po stranoj sijeanjskoj hladnoi, 1924.. kopali jamu za privremeni Lenjinov mauzolej pijukom je neho tino probio kanalizacijsku cijev. Rupa zbog smrzavice nije odmah opaena. S prvim zatopljenjem cijev je puknula i svojim sadrajem zalila mauzolej. Saznavi to, patrijarh Tihonov, koji se po Lenjinovoj

95 96

Usp, Igor Buni, isto, str. 130. Usp. Aleksandar Solenjicin, I dio, isto, 297. 267

266

>

" u r n i / liuim.Tf / UMI

k I l> N <> V I

N A M lll'AIII

zapovijedi nalazio u kunom pritvoru, tuno je primijetio: "Kakve re likvije, takva i posljednja pomast..97 Da povijest moe biti kapriciozna, unato tome to je piu gospodari kaosa, naravno, svojim inverznim perima, pokazale su i nepredvidljive posljedice Boljevike revolucije. O toj kapricioznosti povijesti u postboljevikim vremenima Solenjicin pie: Vilhelmova Njemaka do pustila je Lenjinu da rasturi Rusiju i - poslije 28 godina dobila polustoljetnu podjelu Njemake, Poljska je pomogla uvrenju boljevika u za njih tekoj 1919., kako bi to prije porazili Bijele i - dobila je 1939., 1944., 1956. i 1980. Kako god je zduno Finska pomagala ruskim revolucionarima i, koliko god je trpjela, nije mogla podnijeti slobodu koju je imala u sastavu Rusije i - dobila je etrdesetogodinju ponienost ("finlandizacija"). Engleska je 1914. smiljala kako smlaviti Njemaku kao svoju svjetsku suparnicu i sama je sebe iupala iz velikih sila i sva se Europa sruila. Kozaci su u Petrogradu bili neutralni u veljai i li stopadu i, poslije godinu i pol dana, dobili su genocid (a mnoge su unitavali sami Kozaci). U prvim danima srpnja 1917. lijevi su eseri krenuli prema boljevicima, potom su s njima napravili 'koaliciju' s proirenom programom i, godinu dana poslije toga, bili su toliko uni teni da ih nikakvo samodravlje ne bi tako unitilo. Iz ove kapricioznosti povijesti malo su to nauili ostali europski narodi. Oni i dalje ine sve da zlo oko njih i u njima ponovo nabuja i da se popunjava do mjere kada e eksplodirati i isprazniti se u nekoj novoj i jo strasnijoj Boljevikoj revoluciji, ali ovoga puta uistinu svjetskoj, upravo onakvoj o kakvo je sanjao Voa svjetskoga proleta rijata. A to e se dogoditi ne pone li europski ovjek ponovno ploviti ravnajui se kompasom Bojih zapovijedi.

ratnog umijea, nego je propast najee dolazila zbog slabosti na dru gim podrujima, i to najvie zbog "neznanja u onim poslovima koji su za ljude najvaniji". Reeno rjenikom geostrategije, politike elite drava i carstava nisu znale ili nisu umjele odrediti koje su gravitacijske stoerne toke ugroze njihovih nacionalnih interesa, odnosno, davale su prednost onome tko ih ugroava, a ne onome to ih i na koji nain ugroava. Zato Platon i upozorava da je najvee zlo "kada netko, iako mu se neto uini lijepim i dobrim, to ne voli nego mrzi, dok ono to mu se ini nevaljalim i nepravednim - voli i rado prihvaa"! Moe se ustvrditi da je Platon bio meu prvima koji su shvatili mo inverzije, a posljedino tome i inverziju vrjednota pa i same slobode. O inverziji slobode kao vrjednote Nikolaj Berdjajev rekao je: "Priz nata je sloboda, koja vodi u pakao, ali nije priznata sloboda koja vodi iz pakla". Tin Ujevi e o tome prozboriti na svoj nain - da "mrane sile odbijaju ljude od njihovih metafizikih udesa i kozmikih zadaa, a atentati stoljea dogaaju se kao planomjerna prijetnja nad pogibelji koji bi se mogli roditi". Te neljudske sile, o kojima govore, svaki na svoj nain, i ruski filozof i hrvatski knjievnik, stavljaju svoje sebine ciljeve iznad razvitka drutva i stoljetnih vrjednota koje, kada je rije o zapadnoj kranskoj civilizaciji, traju ve vie od jednog i pol tisuljea. A kada se te sebine ciljeve zaogrne u duhovnu jalovost i nezasitnu materijalnu pohlepu, tada zlo poinje trijumfirati, a dobro postaje su mnjivo. U ovakvoj inverziji dobra i zla dobronamjerni uzalud upozora vaju, a smioni se uzalud odupiru pa sila poinje vladati umjesto auto riteta vrjednota, tj. Bojega autoriteta. A "naelo autoriteta jest kljuni 98 kamen svih civilizacija", drao je Guglielmo Ferrero , i, kada on nesta ne ili kada ga se uini inverznim, onda politiki sustav prelazi u anarhiju i dolazi do eksplozije svih vrsta nasilja. A kada nastupi nasilje, onda vrlo brzo nastupa i raspadanje civilizacija. Sustavno raspadanje zapadne civilizacije otpoelo je Francuskom revolucijom, nastavilo se Boljevikom, te Prvim i Drugim svjetskim ratom, a produuje se 'novim svjetskim poretkom', u kojemu se o-

2. Uspon ideologija bezbotva ili put prema 'kraju povijesti'

Propast drava i carstava moe biti razliit. U svojim "Zakonima" Platon je naznaio univerzalne uzroke te propasti. Naime, on pie da razlog njihove propasti nije u plaljivosti, a jo manje u nepoznavanju
Usp. IgorBuni, isto, sr. 131.

98 O problemu autoriteta i sile Guglielmo Ferrero raspravljao je u svome eseju Propast antikne civilizacije, objavljenom u Parizu 1921. U problemu autoriteta vidio je Ferrero glavno naelo zakonitosti drave i dravne vlasti, a u sili gleda suprotnost auto riteta i imbenik razaranja. Usp. ZlatkoTomii, Reformaduha, Karlovac, 2000., str. 82.

268

269

>
' '"i"i / >nniil.-rl I usu

k 1 C) N O V I N A S I I I I' A I 11

vjeka prisiljava da od svojih slabosti gradi kuli lanih vrjednota. Kada lane vrjednote postanu opim simbolima, prihvaenim od veine, tada je jasno odreen put koji vodi ravno u ropstvo. "' U svakom sluaju strada sloboda, pa bila ona ogrnuta u ruho Nove slobode, kako ju je u svojoj knjizi odjenuo Thomas Woodrow Wilson. l0 Wilsonova Nova slo boda, po Williamu Bavardu Haleu, jest sloboda koja je "uskrsnula zao djenuta nesvladivom jakou suvremene Amerike". Kao predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, tu 'nesvladivu jakost' pokazat e tijekom Prvoga svjetskoga rata, a poglavito po zavretku toga rata, kada je, po Colemanu, svoje govore zaodjenuo u pravi jezik diplomacije prijeva rom i tim jezikom propovijedao novi duh idealizma, s nakanom da, u suradnji sa svjetskim bankarima, osigura nadzor nad svijetom pomou Lige naroda. 1 0 1
c

svjetskoga rata i na ulazak Sjedinjenih Amerikih Drava u taj rat, kao i na potpaljivanje Boljevike revolucije, o d n o s n o , na osnivanje D r u tva n a r o d a . Pogonska filozofija "Okrugloga stola" bila je dovesti okruglae na poloaje s kojih e oblikovati i provoditi d r u t v e n u politiku pomou drutvenih institucija kojima se m o e manipulirati o n i m dijelom s t a n o v n i t v a koje je J o h n R u s k i n 1 0 3 nazvao 'masama'. Svi su 'upueni okruglai' proli teajeve u I n s t i t u t u Tavistock, a m n o g i su se od njih infiltrirali u najvia tijela b a n k a r s k o g a svijeta. 1 0 4 Zanimljivim se ini, kao to je ve r e e n o , da je taj isti H. G. Wells, p o z n a t kao 'prorok', zajedno s l o r d o m B e r t r a n d o m R u s s e l l o m , "predvi d i o " taj strani rat, koji je u s m r t odveo d e s e t a k milijuna ljudi. Cilj sarajevskoga ubojstva, iza kojega su stajale b r i t a n s k a i ruska tajna sluba, a koji je izvela srpska tajna sluba, bio je o t p o e t i rat s N j e m a k o m i u taj rat uvui Rusiju kako bi, to oslabljenija, bila lake 'prihvatilite' za nadolazeu Boljeviku revoluciju. Za C o l e m a n a n e m a dvojbe k o m e je

Annus mirabilis novoga svjetskoga poretka

Prvi svjetski rat nije poeo pucnjima to su usmrtili nadvojvodu Ferdinanda i njegovu suprugu, u Sarajevu. To je bila samo unaprijed pripremljena predodba oblikovanja javnog miljenja, jer, nikada se ne smije zaboraviti da su gospodari kaosa vrsni majstori za dobro plasi ranje 'pripremljenih predodaba'. Prvi je svjetski rat u biti poeo jeda naest godina ranije, tonije 1903., kada je engleski pisac H. G. Wells, lan engleskoga Fabijanskoga drutva (Fabian Soceitv), objavio djelo pod znakovitim naslovom The New World Order (Novi svjetski poredak). Iz ovoga drutva 'upuenih' nastalo je drutvo The Round Table102, koje e bitno utjecati na vanjsku politiku engleske Vlade tijekom Prvoga

Usp. ZlatkoTomii, isto, str. 62. Thomas Woodrow Wilson (1856. - 1924.), profesor prava i povijesti na sveui litu Princenton na kojemu 1902. postaje rektorom, a u politiku ulazi izborom za guvernera drave New Jersev, a, kao kandidat Demokratske stranke postaje, god. 1912., predsjednikom Sjedinjenih Amerikih Drava. Knjiga Nova sloboda nastala je 1912. sa stavljanjem Wilsonovih predizbornih govora, u kojima je Wilson izloio svoj program i bio izabran za predsjednika SAD-a. 101 Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 13. 102 Tajnih je drutava bilo osobito mnogo u Velikoj Britaniji. Meu najutjecajnijima bilo je Fabian Society (Fabijanistiko drutvo), utemeljeno 1884., iji su lanovi bili, uz
100

99

ostale, Bernard Shovv i Annie Besant (poznata okultistkinja). The Round Table {Okrugli stol) nastao je iz drutva Fabian Society i ubrzo se proirio po Commonvvealthu, Africi, Sjedinjenim Amerikim Dravama i drugdje. Neki istraivai tvrde da je Okrugli stol utemeljen u veljai ili najkasnije u oujku 1891. Drutvo Okrugli stol utemeljeno je posebno na idejama profesora sociologije u Oxfordu Johna Ruskina, koji je, uz ostalo, isticao potrebu da elita upravlja institucijama i da na znanstven nain zavlada svijetom. To se drutvo temelji na idejama Cecila Rhodesa, koji je bio vrlo angairani mason. Oko sebe je okupio krug'upuenih', koji su 5. veljae 1891. osnovali jezgru drutva Okrugli stol. Prema prof. Carrollu Quigleyju, drutvo Okrugli stol stvarno je nastalo izmeu 1908. i 1911. Neki autori istiu da je Alfred Milner - oporuni nasljednik C. Rhodesa osnovao Okrugli stol 1909. i da se ovo drutvo poelo iriti izvan Velike Britanije od 1915. Drutvo Okrugli stol financirali su privatni bankari. lanovi su se Drutva posebno infiltrirali u sredstva drutvenog priopavanja. Drutvo je u SAD-u ubrzo steklo nadzor nad glavnim tiskom. Cilj je Drutva bio stvoriti novi svjetski poredak, s jedinstvenom nadvladom. Usp. RobertTafra, isto, str. 53. i 54. 103 Ruskin, John, (1819. - 1900.), engleski estetiar i sociolog. Profesor u Oxfordu od 1870. do 1884. Glavni inspirator svih britanskih imperijalista. Njegova sabrana djela posthumno je objavio Edvvard Cook, urednik The Daily Newsa, blizak prijatelj Alfreda Milnera, u 39 svezaka. Usp. Opa enciklopedija, 7, Zagreb, 1981., str. 224. i Carroll Quigley, Anglo-amerikiestablishment, Naklada E. Ci, Split, 2003, str. 39. 104 Teaj za obuku, pie Coleman, osmislio je lord Leconsfield, blizak britanskoj kraljevskoj obitelji, a kasnije gaje preuzeo Robert Brand, a potom otiao na poloaj direktora banke Lazard-Freres. Neki od ogranaka Okrugloga stola jesu Bilderbergeri, koje je osnovao i vodio Duncan Sandvs, istaknuti politiar i zet Winstona Churchilla, zatim Zaklada Ditchley (Ditchley Foundation), tajni bankarski klub, zatim Trilateralna komisija, Atlantsko vijee Sjedinjenih Amerikih Drava i Institut Aspen za humanistike stu dije. Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 187. 271

270

>

"ill'iu

Ihnmi.rl l m , i

K 1 H N U V I

N A S I U I' A | U

taj rat koristio, to znai da ga je laj isti i pokrenuo i njime upravljao. Zato on i pie: "Kada mi, obini ljudi, shvatimo nain na koji meuna rodne banke raspiruju ratove, a onda financiraju obje zaraene strane, ratovi e bez problema postati stvar prolosti. Do tada, pak, ratovi e za meunarodne banke i dalje biti omiljeno sredstvo zgrtanja novca i likvi diranja nepoeljnih ljudi i naroda, onako kako je to Bertrand Russell vrlo elokventno opisao".
105

na trijalistikim temeljima, s pravima svake nacionalne drave i svako ga naroda, jednu modernu monarhiju, koja bi, daje bila uspostavljena, poremetila ve doneseni plan hijerarhije urotnika, koji je H. G. Wells opisao kao 'novi svjetski poredak'. U tome 'novome svjetskome po retku' nije bilo predvieno mjesto ni za kakav dravni vertikalni ustroj vlasti, osim u zemljama reformacije. Franjo Ferdinand je za taj svoj namjeravani smjeli potez, koji bi bitno izmijenio strateku sliku na dijelu europskoga ozemlja, koje e se poetkom 21. stoljea nazvati "prva vrata Euroazije", morao platiti glavom. Da urotnici nita ne preputaju sluaju i da simbolika njima mnogo znai, potvruju mjere osiguranja koje su, za razliku od 1909., kada je Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu posjetio car Franjo Josip I. i kada su te mjere bile besprijekorne, s nekoliko tisua policajaca u civilu, mjere osiguranja Franje Ferdinanda bile su gotovo nikakve. Njegov dolazak u Sarajevo osiguravalo je tek stotinjak policajaca, to jasno pokazuje ko liko su hijerarhijski urotnici bili jaki u Austro-Ugarskoj monarhiji, iako nisu ni krili prieljkivanje smrti bogobojaznome ovjeku, odnosno, "istinskom katolikom caru", kako su Franju Ferdinanda nazivali. Sim bolika ubojstva Franje Ferdinanda i supruge mu Sofije, na Vidovdan, 28. lipnja te 1914., dobit e svoje klonirano uprizorenje tri godine po slije toga, tj. 1917., kada je u Parizu odran Meunarodni kongres hije rarhijskih urotnika, na kojemu su doniesene odluke o buduem ustroju novih drava na teritorijima Centralnih sila i gdje je jasno naznaen cilj - unitenje germanskih drava i Osmanskoga Carstva.
108

Dakle, urotniki plan poznat kao Prvi svjetski rat 1 0 6 poeo je mno go ranije u intelektualnim radionicama gospodara kaosa, a ne s dva revolverska metka atentatora Gavrila Principa, pripadnika "Mlade Bosne", inae revolucionarnoga gerilskog odjeljka organizacije "Ujedinjenje ili smrt" (Crna ruka), koja je za potrebe britanskih interesa obavila prljavi dio posla. 1 0 7 Franjo Ferdinand, austrijski nadvojvoda i prijestolona sljednik i neak Franje Josipa I., planirao je temeljne promjene u dravi

Po Colemanu, Komitet 300 taj je rat (Prvi svjetski rat, nap. aut.) isplanirao kako bi meunarodni bankari namaknuli velike profite. H. G. Wells bio je Komitetu 300 poznat kao "prorok". injenica je, pak, daje Wells samo osuvremenio zamisli Britanske istono-indijske kompanije (British East India Companv, skraeno BEIC), koje su u djelo proveli Jeremv Bentham i Adam Smith, da spomenemo dvojicu pljakaa koje je engleski kralj George III. uporabio kako bi oslabio i potopio ekonomsku budunost sjevernoamerikih doseljenika koji su, potkraj 18. stoljea, nastojali pobjei od eko nomske bijede i rintanja za "venecijansku stranku sjevera". U jednom lanku, pie dalje Coleman, objavljenom u listu Bunker, Wells je iznio buduu ulogu Meunarodnog monetarnog fonda (MMF-a) i banke bankara - Meunarodne obraunske banke (Bank of International Settlements, skraeno BIS). Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijeva rom, isto, str. 12. Srpska je Vlada znala sve o toj zavjeri i nije uinila nita daje sprijei. Europa je tim zloinom bila ogorena, osobito u svjetlu dugogodinjeg nepodnoljivog djelovanja Srbije. Dana 5. srpnja 1914. grof Alexander Hovos poslan je u Berlin, gdje je izjavio: "...Ovdje sam kako bih konano i zauvijek rijeio probleme neprestanog srpskog agiti ranja i kako bih zatraio pravdu za Austriju". Taj Hovosov posjet otkrio je da je Srbija stvarni problem, smutljivac prvoga reda, iji je cilj zauzeti teritorij i uspostaviti srpsku dinastiju. Usp. Dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 213. 107 Teroristikoj organizaciji "Mlada Bosna" pripadao je i jedan Hrvat, roen u Dolcu, u blizini Travnika, knjievnik i novelist, ali i hijerarhijski urotnik, Ivo Andri. Stvaranje drave Srba, Hrvata i Slovenaca doekao je u Zagrebu, gdje je izdavao asopis "Knjievni jug". Poslije stvaranja te tamnice 'hrvatskoga naroda', kada su se vrlo brzo hrvatski intelektualci poeli 'otrjenjivati' od bilo kakve ideje panslavenstva i junoslavenstva, uvidjevi da je Hrvatska prevarena i osramoena, Andri je postao njihov najvei kritiar. Preselio se u Beograd, gdje je s oduevljenjem doekan, te od 1920. poinje njegova diplomatska karijera. Prvo radi u veleposlanstvu u Vatikanu(!?), 1921. u Bukuretu, a 1923. ve je vicekonzul u Grazu... lanom Srpske akademije nauka i umjetnosti (SANU) postaje 1926., 1939.(1?) doivljava vrhunac svoje diplomatske karijere kada je postavljen za opunomoenika ministra i izvanrednog poslanika Kraljevine Jugoslavije u Berlinu. 272
106

105

Ivo Andri je i slubeni predstavnik Kraljevine Jugoslavije 25. oujka 1941. kod potpisi vanja Trojnog pakta u Beu. Za vrijeme Drugoga svjetskoga rata ivio je povueno, da bi odmah poslije rata poeo njegov vrtoglav uspon u komunistikoj Jugoslaviji. Postao je predsjednikom Saveza knjievnika Jugoslavije, vijenikom ZAVNOBIH-a, okien svim moguim priznanjima i komunistikim odlikovanjima. Njegove zasluge za etrdesetpetogodinje sluenje hijerarhijskim urotnicima, kojima je i sam pripadao, nagraene su 1961. "Nobelovom nagradom za knjievnost". Usp. Mladen Lojki, isto, str. 113. 1 0 8 j S [ a t o m e Kongresu, odranom od 28. do 30. lipnja 1917., Andre Lebey formuli rao je, a Kongres prihvatio, sljedee zakljuke: (1) vraanje Alzasa-Lotaringije Francu skoj, (2) obnova, ponovnim sjedinjenjem njezinih triju podruja, neovisne Poljske, (3) neovisnost eke, (4) u naelu oslobaanje i ujedinjenje svih naroda koji su danas podjarmljeni politikom ili administrativnom organizacijom Habsburkoga Carstva, u drave za koje e se ovi narodi izraziti plebiscitom. Da je Versailleski ugovor o miru bio djelo 'hijerarhije urotnika' dokazuje injenica da su u njemu ugraeni svi navedeni zakljuci njihovoga Kongresa iz 1917. godine. Usp. RobertTafra, isto, str. 56. 273

1 'ilnu

/ IIIMII.-I-I

/ nm

K I ( ) N C) V I N A S'l U I' A | U

Istoga dana, ali 75 godina kasnije, 1989., Slobodan Milosrvi e, na Gazimestanu, objaviti svoj zloinaki pohod ka stvaranju 'Velike Sr bije', a tri godine poslije toga, takoer 28. lipnja, francuski e pre dsjednik Francois Mitterand, "svojom improvizacijom i svojom tvrdoglavou", kako je hijerarhijski urotnik sam nazvao taj svoj iznenadni ali pomno isplanirani posjet Sarajevu 1 0 9 , spasiti Srbe od NATO-vih zranih udara. Tim je posjetom, koji ga je, po vlastitoj izjavi, "pomla dio" i pomogao mu "dane smeka" 110 , preutno prepustio sudbinu Bosne i Hercegovine Miloeviu, Karadiu i Mladiu, a svojim prijateljima Englezima dao do znanja da mogu otpoeti sa svojom podmuklom rabotom na induciranju hrvatsko-muslimanskoga sukoba. Dakle, svrha njegovoga posjeta nije bila otvoriti zranu luku Butmir za tobonju dostavu humanitarne pomoi, nego omoguiti nastavljanje ostvarivanja velikosrpskoga projekta 'ujedinjenje ili smrt'. Kada je ve rije o sim bolici i o 28. lipnju, i o znaenju toga datuma za hijerarhijske urotnike, usput, tek radi statistike, spomenimo da je mimohod tzv. 'vojske re publike srpske krajine', organiziran radi podizanja morala srpske vojske poslije oslobodilake operacije Hrvatske vojske Bljesak, odran je upra vo toga datuma, 1995. godine, na vojnome poligonu Slunj. 1 " Vratimo se na trenutak u 1917. godinu. Ta je godina u povijesti ne samo zapadne civilizacije zabiljeena medu onim rijetkim godinama koje se pojavljuju samo dva puta u jednom stoljeu. Te, 1917., odigrali su se iznimno vani dogaaji koji su iz temelja promijenili ne samo Europu nego i svijet, te stoga s pravom moe nositi naziv "Annus mirabilis" - udesna godina. U toj "udesnoj godini", 1917., zavravao je Prvi svjetski rat i bilo je jasno tko su pobjednici a tko poraeni. Bolje-

vika revolucija u Rusiji ve je otpoela svoj kravi pir, svjetski hije rarhijski urotnici upriliili su svoj kongres, a njihovi talijanski sudru govi s peatom karbonarstva slavili su 200. obljetnicu utemeljenja. Kr ikom deklaracijom udareni su temelji tvorevini koja e se kasnije nazvati Jugoslavijom, koju su hijerarhijski urotnici osnovali i predali u ruke Srbima u znak zahvalnosti za srpsku pomo u potpaljivanju Prvo ga svjetskoga rata, tj. u izvoenju svjetskoga prevrata tisuljea, kojim su hijerarhijski urotnici ne samo zgrnuli basnoslovna bogatstva nego i napravili divovski korak na svome zacrtanome putu ostvarivanja svjetske nad-vlade. U Portugalu se dogaalo ukazanje Gospe u Fatimi. Gripa "panjolka" otpoinjala je svoj smrtni pohod Europom. Sve se to do godilo u samo jednoj godini rata koji je Jacques Barzun nazvao "udar cem to je moderni svijet bacio na put vlastitoga unitenja". A to 'vla stito unitenje' znailo je da Crkva gubi svoje mjesto i poloaj u novo me drutvu, a ideje zloporabe slobode nale su svoju krvavu aktualizaciju u ruskoj Boljevikoj revoluciji, kao plod koji je sazrijevao kroz sve dogaaje tijekom 19. stoljea. Kapitulacijom Njemake, u studenome 1918., okonana je etvero godinja svjetska i sjajno koordinirana operacija, koju su upriliili hije rarhijski urotnici. Bez znanog 28. lipnja nije se moglo, pa su upravo toga nadnevka, 1919., izdiktirani 'mirovni uvjeti' Njemakoj. Rezultati te sjajne operacije hijerarhijskih urotnika, nazvane Prvi svjetski, rat vie su nego stravini. U njoj je, u veoj ili manjoj mjeri, sudjelovalo 36 od 54 drave, koliko ih je tada bilo na svijetu. Od svih mobiliziranih ubijeno je, podleglo ranama ili bolestima vie od deset milijuna ljudi. Vrijednost unitenih materijalnih dobara nije bilo mogue ni procijeniti. Rauna se da su materijalni izdatci jedanaest glavnih zaraenih drava iznosili oko 200 milijarda dolara, to je bilo deset puta vie od izdataka za sve ratove u razdoblju od 150 godina prije toga. Prvim svjetskim ratom zavrio je jedan zastraujui kratki povijesni odsjeak kojemu je prethodilo razdoblje nemira, sukoba i revolucija na ideolokom, poli tikom i kulturnom podruju. Trijumfom laikih snaga, ateistikih ideja i dekristijanizirane etike dobrano je uzdrman viestoljetni mentalitet koji je zapadnu civilizaciju obiljeavao kao res publica christiana. Da su u tim vremenima "demoni bili na djelu" i da su plesali svoj smrtni ples, to ne nijeu ak ni skeptici. Ne samo to su hijerarhijski 275

105 Francois Mitterand, francuski predsjednik kojega je dr. John Coleman oznaio kao ovjeka koji je pripadao hijerarhijskim urotnicima, pomou kojega je Komitet 300 dokazao svoju m o planiranja dogaanja i, potom, njihova ostvarivanja, silom ili bilo kojim potrebnim sredstvom, kako bi pokazao da moe skriti svaku oporbu i onda kada je kandidata, kao u sluaju Mitteranda, o t r o u m n a politika skupina u Parizu nedugo prije toga odbacila. Njegov povratak bio je velik uspjeh socijalizma. Evo nekih od njego vih rijei: "Industrijski kapitalistiki razvoj jest suprotnost slobodi. Moramo ga zausta viti. Ekonomski sustav 20. i 2 1 . stoljea rabit e strojeve koji e mrviti ljude, prvo na podruju nuklearne energije, koja ve daje zapanjujue rezultate". Usp. dr. John Cole man, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, isto, str. 52. 110 1

Usp. Kronologija rata, Hrvatski informativni centar, Zagreb, 1989., str. 177. ' ' Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 230. i 231.

274

>

/'iinu

Ihumi.-cl I UMI

KI.ONOVI

NASTUPAJU

urotnici isplanirali taj krvavi rat, nego su i njihovi bankari, kao io je ve reeno, financirali Boljeviku revoluciju 1 1 2 , a njih je, da se ne zaboravi, papa Lav XIII., koji je Katoliku crkvu uveo u 20. stoljee, prokazao i prokleo kao pripadnike i promicatelje "Sotonina carstva"." 1 Taj je Papa, u doba liberalnog kapitalizma i imperijalizma, zapoeo slubeni katoliki nauk enciklikom Rerum novarum. Njime se Katolika crkva jasno opredijelila protiv liberalnoga kapitalizma i protiv marksi stike klasne borbe, tj. ideologije zla koja e obiljeiti 20. stoljee. A u samoj Crkvi, poslije Prvoga svjetskoga rata i Versaillske konfe rencije, kojom su hijerarhijski urotnici prekrojili zemljovid Europe, i nakon to su u Europi prestala postojati etiri carstva - Njemako, Austro-Ugarsko, Rusko i Tursko, i toliko pratrpljenih kunja, udaraca i rana, zapoinjalo je vrijeme obnove, vrijeme povratka. Poinjalo je vrijeme - Restaurare omnia in Christo (Sve obnoviti u Kristu). Kristovom je crkvom u vrijeme Prvoga svjetskoga rata upravljao papa Benedikt XV. Iako su ga oba saveza zvala u svoj tabor, da za sebe dobiju moralnu teinu, papa je ostao nepristran i neumorno pozivao na prestanak rata i sklapanje pravednog mira. Katolika se crkva sve vrijeme rata brinula za ratne zarobljenike i druge potrebnike unutar okupiranih podruja obiju strana, a poslije rata pruala je pomo poraenima. Sve je to po diglo ugled Crkve i pape, te su se mnoge drave pribliile papi i sklo pile sporazume sa Svetom Stolicom, poevi od Italije 1 1 4 i, nanovo,

francuske, pa do onih zemalja gdje su katolici u manjini, poput En gleske i Japana. 1 1 5 Njegovo djelo i djelo njegovoga prethodnika, pape Pija X., nastavio je papa Pio XI. Lozinka "Mir Kristov u kraljevstvu Kristovu", izraena u programskoj enciklici pape Pija XI. Urbi arcano, u biti je programski nastavak Pija X. u ve spomenutom geslu - "Sve obnoviti u Kristu". Nakon to su nestala kranska kraljevstva, a nastale republike, papa Pio XI. u duhu Evanelja istie vlast Krista, uspostavljajui, od 1925., i blagdan Krista Kralja, ije kraljevstvo nije od ovoga svijeta 116 , iako je On i na ovome svijetu gospodar vremena, jer, "Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji" 117 . Iz ove osnovne ideje, kada su svjetovna kraljev stva kranske Europe nestala u krvavoj operaciji hijerarhijskih urot nika, papa je svojim enciklikama 1 1 8 nastavio pouavati u svjetlu Kri stova evanelja, jer je to bilo jedino to je Europu moglo spasiti od jo veeg nadolazeeg zla - komunizma, faizma i nacizma. Ali Europa nije htjela Krista za svoga kralja, budui da su gospodari kaosa, opijeni razornim fanatizmom, nastavili upriliavati krvave pohode kranskom Rusijom, ali i panjolskom 119 , sve do Meksika. Osim politiko-zemljopisnog prekrajana Europe, poslije Prvoga svjetskoga rata, jo vee i dublje prekrajanje nastalo je na kulturnom i moralnom podruju. Sustavno su se velikom umjetnosti, knjievnosti i glazbom proglaavale one tvorevine koje su negirale sklad, produhovljenost i ljepotu, kako bi sveopa destrukcija bila to temeljitija. Progra-

1n Iz kruga amerikih bankara, prema pisanju New York Journal Americana od 3. veljae 1949., Jacob Schiff financirao je Leva Trockoga s oko 20.000.000 dolara. Drugi bankar Morgan takoer je financirao Revoluciju u Rusiji s najmanje 1.000.000 dolara. Usp. RobertTafra, isto, str 57. "3 Papa Leon XIII. doao je na elo Crkve u godini Berlinskoga kongresa. Taj profinjeni diplomat na Petrovoj stolici poeo je rjeavati teko stanje Crkve u sjedinjeno me Njemakome Carstvu, u koje ju je doveo Bismarck sa svojim "Kulturkampfom". Ta je 'kulturna borba' bila usmjerena protiv Katolike crkve u Njemakoj. Papa Leon XIII. svojom je diplomacijom uspio da Bismarck ukine protukatolike zakone i postupno vrati slobodu Katolikoj crkvi u Njemakoj. Bismarck je, uz pomo hijerarhijskih urot nika i liberala, i poslije I. vatikanskog koncila htio provesti politiku dravne crkve. Usp. Bernardin Juraj Filini, TisiPetar.. Saetak povijesti Crkve, Provincija franjevaca konven tualaca, Zagreb, 2000., str. 193. - 194. 114 Za vrijeme pontifikata pape Pija X. i poslije sjedinjenja Italije, protivno volji crkvene hijerarhije, neprijateljsko stajalite talijanskih vlasti prema Crkvi odraavalo se prije svega u zatvaranju samostana, protjerivanju redovnika i izbacivanju vjerske pouke iz kola, slino kao u Francuskoj i Portugalu. Pio X. vodio je politiku unutarcrkvene

obnove. Svi mu priznaju daje bio sveta ivota, a 1954. proglaenje svetim. S ovoga se svijeta preselio na poetku prvoga svjetskog sukoba naroda, dakle, 1914. Usp. Bernardin Juraj Filini, isto, str. 200. 115 Usp. Bernardin Juraj Filini, isto, str. 201. 116 Jeruzalemska Biblija, Iv 18, 36, isto, str. 1535. '"Jeruzalemska Biblija, Mt 28,18 isto, str. 435. 118 Papa Pio XI. daje vie enciklika. "Divini illius Magistri", 1929., o kranskome odgoju; "asti connubii", 1930., o kranskome braku; "Quadragesimo anno" o kran skome drutvenom poretku; "Ad catholici sacerdocci", 1935., o katolikom sveenstvu. Kada je vidio to radi Hitler, prosvjedovao je estokim notama i enciklikom na njemakome jeziku 'Tekom brigom", 1937. Te je godine digao glas i protiv bezbonoga komunizma u Rusiji enciklikom "Divini Redemptoris". Usp. Bernardin Juraj Filini, isto, str. 202. 203. 119 Za vrijeme graanskoga rata, 1936., komunisti su zapoeli masovan i krvav progon krana, u kojemu su poubijali sedam tisua sveenika, redovnika i redovnica, ukljuujui i jedanaest biskupa. Usp. Bernardin Juraj Filini, isto, str. 203. 277

276

>

'Mr,n

Ihmin.-,-!

/ , s,.

K L O N O V I

N A S ' I U I ' A.| U

mirani kulturni i moralni kaos od dvadesetih godina prologa stoljea poremetio je vrijednosti umjetnikog izraza, vrijednost same umjet nosti i istinitost njezina izraaja. U nepreglednom i kompleksnom duhovnom ozraju tih poslijeratnih 'modernih vremena' iznikle su li teratura, umjetnost i glazba, nastala su scenska djela najrazliitijih sadraja, poruka, svjetloogleda, filozofija, osporavanja i promicanja, u kojima se vie otvoreno nego prikriveno jurialo na temeljne vrjedno te. U tome golemome kovitlacu djela i autora, u svjetonazorskom kon glomeratu sadraja pater Nikola Mate Roi vidi "neku nezaobilaznu konstantu", koja se "uvijek iznova pojavljuje i obrauje pitanje vjere ili nevjere, teizma i ateizma, pitanja o Bogu, o Isusu Kristu, o savjesti, o vrjednotama judeo-kranske batine, o sudbini i smislu postanka i ostanka ovjeka i ljudske zajednice pod ovim otvorenim nebesima i na ovoj svetoj i prokletoj Majci Zemlji". 120 U ime slobode stvaralatva i slobode savjesti stradala je sama slo boda, a s njome i istina. Znano je da sloboda pridonosi ovjekovu do stojanstvu, a rije je o slobodi u kojoj se ini dobro. No, sloboda priziva i odgovornost i zato je sloboda temelj moralnosti u svakome ovjekovu inu. Budui da je sloboda neizmjeran Boji dar ovjeku, sloboda sa vjesti nije i ne moe biti sloboda od istine, nego uvijek samo u istini, kao to je to isticao papa Ivan Pavao II. Dakle, sloboda se ne sastoji samo u izboru ove ili one pojedine radnje ili ovakva ili onakva kultur nog izriaja, nego je, unutar takva izbora, takoer i odluka o sebi i svome opredjeljenju za Dobro ili protiv njega, odnosno za Zlo ili pro tiv njega, za Istinu ili protiv nje, a na kraju - za Boga ili protiv Boga. 121 A ono to su gospodari kaosa zapadnoj civilizaciji, poslije svoje 'sjajno izvedene operacije' u kojoj je ivotima platilo vie od deset milijuna ljudi, nametali kao umjetnost bila je umjetnost koja to nije i u kojoj se nije znalo to je istina, kao to se nije znalo da je pozadina te krvave operacije znaila unitenje manjih kultura od veih kultura, daje znaila poetak procesa anglikanizacije svijeta prema zamisli sira Cecila Rhodesa i lorda Alfreda Milnera i, naposljetku, da je znaila da Visoko vijee desetorice (pretea Vijea sigurnosti UN-a) preuzima stvar u

svoje ruke. To 'preuzimanje stvari su svoje ruke' znailo je da je 2 5 . sijenja 1919. prijedlog Kraljevskoga i n s t i t u t a za m e u n a r o d n e p o s l o vi' o d n i o pobjedu, jer su izaslanici M i r o v n e konferencije j e d n o g l a s n o prihvatili rezoluciju o snivanju Lige n a r o d a . Izabran je njezin odbor, ije je lanove, zapravo, i m e n o v a o Kraljevski i n s t i t u t za m e u n a r o d n e poslove. Vano je znati d a j e Liga n a r o d a bila iskljuivo b r i t a n s k a ideja i tvorevina, i da su britanski Ugovor Lige n a r o d a oblikovala etvorica ljudi, a sva etvorica bila su bliska Milnerovoj skupini. Bili su to lord Robert C e c i l 1 2 2 , general Jan C. S m u t s 1 2 3 , lord W a l t h e r P h i l l i m o r e 1 2 4 i Alfred Z i m m e r n 1 2 5 . Anglosaksonci i njihovi b a n k a r i mogli su se doista osjeati p o b j e d n i c i m a . Katolika srednja E u r o p a bila je r a s t u r e n a , a

120 121

Usp. Nikola Mate Roi, Zavjera protiv Krista, isto, str. 106. Usp. Anto Gavri, Sloboda, Glas Koncila, 6. lipanja. 2004.

122 Trei sin lorda Salisburvja, lord Robert Cecil, bio je lan Parlamenta od 1906. do 1923. i parlamentarni podtajnik za vanjske poslove, pomoni tajnik istoga odjela, mini stra pomorske blokade (od 1916. do 1918.), lord Tajnog Peata (poloaj uvara dravnoga peata) i kancelar grofovije Lancaster. Bio je jedan od zaetnika ugovora Lige naroda i u javnom je miljenju bio Englez kojega su najue povezivali s radom Lige. Godine 1937. za taj je rad dobio Nobelovu nagradu. Usp. Carroll Quigley, isto, str. 44. 123 Jan C. Smuts studirao je na Cambridgeu i na MiddleTempeleu. Do 1895. bio je savjetnik u Cape Townu. Pomanjkanje uspjeha u profesiji nedvojbeno je imalo utjecaja na njegov ivotni put, tj. preusmjerilo ga je u zaplotnjakog oportunistu, kakvim je ubrzo i postao, ali se pomou svoga oportunizma penjao do ideala koji gaje povezivao s Rodesom i Milnerom - do ideala ujedinjene June Afrike unutar Britanskoga Carstva, u kojoj bi on bio dominanta figura. U novoj vladi, poslije stvaranja unije June Afrike, Smuts je drao tri od devet ministarskih mjesta (rudnike, obranu i unutarnje poslove). Na Ministarskoj konferenciji u Parizu bio je opunomoeni izaslanik iza scene pa je, u suradnji s ostalim lanovima Milnerove skupine, igrao vanu ulogu. Na tajnu misiju u Irsku otiao je 1921. i otvorio pregovore izmeu Llovda Georgea i irskih voa. S pribliavanjem Drugoga svjetskoga rata ponovno je doao na istaknut politiki poloaj. Bio je ministar pravosua sve do poetka rata, od 1933. do 1939. Usp. Carroll Quigley, isto, str. 136.-139. 124 Lord Walther Phillimore bio je doivotni prijatelj i kruga drugog vikonta Halifaxa. Bio je strunjak za crkveno pravo, a kada ga je lord Salisburv promaknuo u sudca Kraljiinog stola, 1897., to je prouzroilo opi ok. Phillimore je postao lord priziva pravde 1913., a 1918. napravio je jedan od dvaju britanskih nacrta ugovora Lige naroda. Drugi nacrt, poznat kao Cecilov nacrt, pripisivan je lordu Robertu Cecilu, no bio je uglavnom rad Alfreda Zimmerna, lana Milnerove skupine. Usp. Carroll Quigley, isto, str. 59. 125 Sir Alfred Zimmern pripadao je "Milnerovoj skupini", koja je imala presudan utjecaj u uredu Llovda Georgea u razdoblju od 1917. do 1919. i dominirala je britanskim izaslanstvom na Mirovnoj konferenciji 1919. Skupina je imala velikog udjela u obliko vanju i vladanju Ligom naroda i sustavom mandata. Alfred Zimmern pripadao je unu tarnjemu krugu te skupine oko dvanaest godina, nakon ega je preao u vanjski krug. Inae, Alfred Zimmern bio je student preddiplomskog studija na New Collegeu, a kao lektor, nastavnik i mentor, od 1903. do 1909., pouavao je budue lanove Milnerove skupine. Njegovo uenje i njegova knjiga "The Greek Commonvvealth" (1911.) imali

278

279

>

".liv.

I>,nii<t.,-I

/.

KI.ONOV I

N A S I [11'AJU

pravoslavna Rusija nestajala je u dimu i krvi Boljevike revolucije p;i su se mogli usredotoiti na to kako financijski do koe ogulili Njemaku i na to kako i s t o d o b n o diktirati uvjete ostalim novonastalim zemljama.

Prostorno udaljeni klonovi Radi boljeg razumijevanja doktrine po kojoj gospodari kaosa igraju svoje igre i upriliuju nadzirane nerede, revolucije i velike ratove, poput Prvoga svjetskoga rata, neka poslue primjeri dviju osoba iz toga vre mena, koje su po slubio toliko razliite i s razliitih zemljopisnih duina da ih se moe nazvati 'prostorno udaljenim klonovima' u slubi Zloga. Jedan je bio Mark Natanson, a drugi Woodrow Wilson. Mark Natanson se, poslije gimnazije, 1868., upisao na Medicinskokirurku, kasnije Vojno-medicinsku akademiju, i od tada postaje najve im prevratnikim organizatorom i urotnikom figurom prvoga reda. U Rusiji sedamdesetih godina 19. stoljea u irokoj primjeni reforma nije bilo ni gospodarskih ni socijalnih razloga za intenzivan revolucio nari pokret. Ali, upravo za vrijeme prvih oslobodilakih pokreta Alek sandra II. 1 2 6 poeli su studentski nemiri u Sankt-Petersburgu, gdje je podmetnut velik poar i obznanjen krvoedan proglas "Mlade Rusije". U tim je vremenima Mark Natanson poloio osnove sustava 'obrazov nih', tj. propagandnih kruoka, na kojima se provodio "pripremni kulturno-revolucionarni rad meu intelektualnom omladinom". Po zavr etku 'revolucionarnog obrazovanja1 Natanson, 1872. odlazi u Zurich

kod Petra Lavrova, glavnog uitelja za 'metode mirne propagande', kako bi osnovali stalno revolucionarno tijelo. Ta dodatna naobrazba obilato mu je pomogla da uspjeno spaja i povezuje nepovezane skupine osno vavi prvu revolucionarnu skupinu nazvanu "Zemlja i sloboda". Potom odlazi u Zapadnu Europu radi uvrivanja organizacije, ali prije svega po novanu pomo koju su mu u stotinama tisua rubalja darovali hije rarhijski urotnici. Natanson je, iako nije bio govornik, postao jedan od najveih revo lucionara organizatora, a posjedovao je udan dar - mogao je razgova rati sa svima. Njega, naizgled, nisu zanimala gledita ni ideologije, ni s kim nije ulazio ni u kakve teoretske sporove, bio je u miroljubivim odnosima sa svim strujama i svojim je sposobnostima svakoga ukljui vao u svoju organizaciju. U godinama nepomirljivih razlika izmeu bakunjinista i lavrista, Natanson je salomonskom mudrou predlagao da se prekine "spor o glazbi budunosti" i da se pozabave realnim po trebama borbe. U prosincu 1876. osmislio je i organizirao prvi javni miting kod kazanske crkve, poslije izlaska vjernika s liturgije, na dan Nikolaja Ugodnika, na kojemu su se okupili svi revolucionari. Bio je to miting s prvim znamenitim govorom Georgija Plehanova i s prvom razvijenom crvenom zastavom - Zemlja i sloboda. No, Natanson je 1877. uhien i poslije tri godine zatvora poslan u dugotrajno progonstvo u Jakutiju, te je tako iz neposredne revolucionarne aktivnosti bio iskljuen sve do 1890. godine. 1 2 7 Iako je Natanson bio daleko, revolucionarno 'sjeme unitenja' bilo je posijano pa je potkraj 19. stoljea poelo klijati i rasti i u rastu sve vie poprimati oblik terora. to se 20. stoljee vie pribliavalo, to su se sve vie uli povici koji su pozivali na teror, samo teror!! ak susta vni teror! Mlaahne revolucionare nije brinulo neodazivanje naroda. Oni su imali svoj cilj - teroristiki in - ak izravno i na cara, a letcima i socijalistikim brourama bili su opskrbljivani iz londonskih tiska ra. 1 2 8 Natansona je, kada se 1889. vratio iz progonstva, doekalo ra anje marksizma, koji je u Rusiju donesen iz Europe, a on se trudio

su presudan utjecaj na unutarnji krug Milnerove skupine. Bio je inspektor osoblja u Upravi za obrazovanje, glavni pomonik lorda Roberta Cecila u Politikom obavjetaj nom odjelu Ureda za vanjske poslove, Wilsonov profesor na katedri meunarodne politike pri Sveuilinom koledu Walesa, profesor politikih znanosti na Cromwellu, ovlateni ravnatelj i glavni administrator za intelektualnu suradnju pri Ligi naroda, profesor za meunarodne odnose na Oxfordu, savjetnik ministra obrazovanja, ravnatelj enevske kole meunarodnih studija, savjetnik i glavni organizator pri organizaciji obrazovanja, znanosti i kulture Ujedinjenih naroda te gostujui profesor na sveuiliti ma Trinitv College, Hartford i Connecticut. Usp. Carroll Quigley, isto, str. 28. i 157. 126 Aleksandar II. ukinuo je kmetstvo, reformirao sudstvo, dao ogranienu samou pravu gubernijama, reorganizirao vojsku, otvorio velik broj kola. Poslije uspjenog zavrenog rata, 1877.-78., s Turskom je sklopio povoljan Sanstefanski mir. Usp. Ope enciklopedija, 1, isto, str. 93., i 7, str. 278. 280

Usp. Aleksandar Solenjicin, I. dio, isto, str. 157. Usp. Aleksandar Solenjicin, I. dio, isto, str. 169. 281

>

/lunu

Ituma.-ft

(UMI

Kl

D N I I V I

N A I

U l A J U

udruaba 'hijerarhije urotnika' pomogli doi na vlasi. On je, kao opera tor krize, kao iskra, imao zadau potpaliti poar svjetskog rata, ija je svrha bila uspostaviti vlast gospodara kaosa nad europskim narodima. Hitler je estoko i revnosno ispunjavao zadau europskoga piromana, za koju su ga pripremili Britanci, upravo onako kako se to od njega i trailo. Njegovo samopouzdanje proistjecalo je iz potpore koju je do bivao od anglosaksonskih hijerarhijskih urotnika, koji su drali da je upravo on osoba koja moe biti najbolji saveznik u borbi protiv dvaju neprijatelja - jednog na Zapadu, a drugog na Istoku". 137 Plan anglosak sonskih hijerarhijskih urotnika bio je: Njemaku ustupcima oivjeti, ali u zajednici 'okupljenih grjenika, na elu sa Zloduhom", a onda je gurnuti protiv Francuske i Rusije. Osim toga, planom se predvialo da se 'demokratska' Europa mobilizira protiv njemakoga zloduha. No, meu Europljanima se nalo politiara koji nisu uletjeli u zamku, i to brzinom kakvu je 'hijerarhija urotnika' predviala. Ekonomski rat jest dodatno i uvijek djelotvorno sredstvo za rasplamsavanje ratne psiho ze. Zato je 1934. uslijedio bojkot njemakih proizvoda. Sastavni dio ratnog hukanja bilo je dokazivanje kako ne postoji urota gospodara kao sa za osvajanje svijeta, kada se taj rat privede kraju, odnosno, kada na stratitima diljem svijeta ostanu milijuni i milijuni mrtvih. Kada se, tijekom i poslije Prvoga svjetskoga rata, osim u Rusiji, nije uspjelo instalirati ideologiju bezbotva kojom bi se rasturio kranski identitet Europe, novi svjetski rat jo irih i pogibeljnijih razmjera bio je neizbjean. Naime, znano je da su njemaki socijaldemokrati 1914., svi do jednoga, u Reichstagu izglasali kajzerove ratne kredite, podupi rui time ratni plan hijerarhijskih urotnika, dok je vojska njemakoga Reicha prodirala u Belgiju. Marksisti su tim potezom bili ushieni. Taj dugo prieljkivani europski rat, drali su gospodari kaosa, bit e njihovo vrijeme. "Radnici cijeloga svijeta, ujedinite se!", zagrmio je Marx u posljednjoj reenici Komunistikoga manifesta. Marksisti su, pie Buchanan, bili uvjereni da e radnici, kada Prvi svjetski rat pone, radije dignuti ustanak protiv svojih vladara, nego se boriti protiv radnika susjednih zemalja. No, to se nije dogodilo. Najvea socijalistika stranka

Europe pretvorila se u stranku rata, a radnici su odbacili alate i, s pjesmom na usnama, krenuli u borbu. Hijerarhijski su urotnici za vrlo kratko vrijeme ispali budale, ali to njih, kao to e vrijeme kasnije pokazati, nije previe brinulo. Dok su se mnoile strahote na zapad nim bojinicama, ni Ypres ni Passchendaele ni Soma, poznata mjesta gdje je, samo na nekoliko metara blata, u smrt otilo stotine tisua ne samo britanskih vojnika, nisu, u domovini industrijske revolucije, ra dnike potaknuli na pobunu. Ni njemaka ni francuska radnika klasa nisu se slomile u Verdenu, pa ni onda kada su se, 1917., francuski vojnici pobunili u rovovima. im je Prvi svjetski rat bio zavren, a Hitler se, siromah, jo opora vljao od engleskoga napada plinom, hijerarhijski su urotnici ve poeli pripravljati teren za drugi rat, jo razorniji, u kojemu e Hitler, kao operator krize, odigrati glavnu ulogu. On e biti taj koji e svijetu pokazati kako je put od slikara razglednica do zloinca tisuljea mo gu za samo dvadesetak godina, ako je to u interesu i po planu hije rarhijskih urotnika. Bubnjevi Prvoga svjetskoga rata nisu se ni stiali, a 'preoravanje terena' sredinje i istone Europe nastavilo se. Naime, poslije Boljevike revolucije pokuani su komunistiki udari u Bu dimpeti, Miinchenu i Berlinu. Njemaki ratni veterani brzo su skrili bavarski sovjet, tj. Sovjetsku Republiku Bavarsku, koja je postojala od 4. travnja do 1. svibnja 1919. Pripadnici Freikorpsa toljagama su premla tili i ustrijeli predvodnike toga spartanskoga ustanka, Rosu Luxemburg i Karla Liebknedhta 1 3 8 , koji su Lenjinu obeali da e Njemaka, ako ne odmah, onda ubrzo biti baena u provaliju, kao i Rusija. Budim petanski reim Bele Khuna 1 3 9 trajao je nekoliko mjeseci. Radnici se nisu odazvali revoluciji pokrenutoj u njihovo ime i Bela Khun je morao

137

Usp. Carroi Quigley, isto, str. 379.

Libkneckt, Karl (1871. - 1919.), njemaki socijalist idovskoga podrijetla, mark sist, Lenjinov poznanik. U prosincu 1918., dakle, mjesec dana poslije kapitulacije Njemake u Prvome svjetskome ratu, osniva Komunistiku partiju Njemake (!?), a samo mjesec dana poslije toga, tj. u sijenju 1919. (!?), pod njegovim vodstvom diu revoluciju u Njemakoj. Njemaki predsjednik Friedrick Ebert poziva u pomo drago voljake odrede (Freikorps) bive carske vojske, koji u krvi gue ustanak. Zajedno s komunistkinjom Rosom Luxemburg, ubijen je 15. sijenja 1919. Usp. Igor Buni, isto, str. 72. 139 Kuhn, Bela, boljeviki revolucionar maarsko-idovskoga podrijetla. Podie komunistiku revoluciju u Maarskoj, uz pomo Kominterne, u kojoj djeluje od njezi na osnutka. Odgovoran za 'crveni teror'. Poslije sloma maarske komunistike revolu-

138

286

287

>

/ 'umi

/ >nm,i.rl

I UMI

KI.ONOV

N A S T U I' A | U

bjeati u Moskvu, ali je ipak uspio pokrasti dio maarskoga zlata i pri- baciti ga preko granice, stvorivi za to vlastiti kanal. Iako je Lenjin poeo sumnjiavo gledati na toga preustroga Maara, njegovo je srce velikoga Voe, a osobito srce gospodara kaosa, bilo utjeeno terorom koji je Bela Khun zapoeo u katolikoj Maarskoj. No, to nije bilo sve, drali su hijerarhijski urotnici. Trebalo je, preko Poljske, "...Europu bocnuti bajunetom", kako se u njihovo ime izrazio Vladimir Ilji Uljanov. Upad Crvene armije u katoliku Poljsku bio je ostvarenje samo prve dionice toga plana. Druga dionica podrazumijevala je preko poljskoga mosta pohitati u pomo proletarijatu Njemake kako bi se katolika Mitteleuropa nala u smrtonosnu hropcu jednakom onome u kakvu se dvije godina prije toga nala i pravoslavna kranska Rusija. Zapovjednik crvenoarmejaca Mihail Tuhaevski, u poznatom pismu Zinovjevu, pie kako je potrebno sazvati glavni stoer Kominterne koji bi, poslije potpunog razbijanja Poljske, urno razradio plan upada u Europu. Radi tog cilja, pisao je budui maral i naelnik stoera Crvene armije, trebalo bi njezine redove popuniti internacionalnim proletarijatom, kako bi se "stvorila dovoljna snaga za osvajanje burujskih drava cijelog svijeta".140 Taj njegov plan rasprili su poljski domolju bi, pod vodstvom marala Jozefa Pilsudskog, otjeravi njega i njegovu boljeviku vojsku natrag preko Visle. Sve to su gospodari kaosa plani rali na srednjoevropskome ozemlju, dakle, nije prolo. No, njih to nije nimalo obeshrabrilo. Oni su uvijek dovoljno pripravni da ih jedna iz gubljena bitka ne moe omesti. Ako predvienu zadau na globalno me planu nisu obavili radnici Zapada, taj mitski proletarijat, koji nije pristao odigrati ulogu koju su mu namijenili hijerarhijski urotnici, odigrat e netko drugi - novi postroji zaluenih - koji e se nazvati faistima i nacionalsocijalistima. Kako je veliki hijerarhijski urotnik Marx mogao tako pogrijeiti, mora se ovjek upitati? Patrick J. Buchanan njegovu krivu prosudbu o revo lucionarnoj djelatbenoj ulozi proletarijata vidi u tome to kapitalizam

ne osiromauje radnike. Naprotiv, ivot im se poboljava, a na revolu ciju se nisu digli zato to im kranstvo ve dvije tisue godina proima duu. Dok se iz due zapadnoga ovjeka ne iskorijeni kranstvo i na njemu zasnovanu zapadnu kulturu, marksizam ne moe pustiti ko rijene u Mitteleuropi i revolucije takvoga tipa izdavat e sami radnici, u ije se ime trebaju boriti. Kako revolucionarno sjeme ne bi palo na stjenovito kransko tlo i uginulo, Marxovu revolucionarnu teoriju treba uiniti inverznom, dosjetili se jadu urotnici iz The Round Tablea obznanivi, 1920., da anglosaksonska politika mora prema Njemakoj biti ve likoduna, jer se njihov rat nije vodio protiv njemakoga naroda, nego protiv njemake vlasti(!?). 1 4 1 Tko eli stvoriti 'novi svjetski poredak', mora pribjegavati lukavstvu i licemjerju, to e rei primijeniti naela posredne strategije. To je razlog zato je cilj anglosaksonskih hijerarhijskih urotnika, u razdoblju od 1920. do 1938., bio vrst i jasan. Zadrati ravnoteu snaga u Europi, izgraujui Njemaku protiv Francuske i Rusije, poveati britansku teinu na toj vagi moi, odbaciti sve mogue obveze, osobito one po mou Lige naroda, i svaku moguu obvezu da se pomogne Francuskoj, ouvati britansku slobodu djelovanja; prema Njemakoj voditi poli tiku koja omoguuje uvrenje nacionalsocijalizma kao nove ideolo gije bezbotva i kao ideologije koja e dugorono Nijemce drati pod hipotekom zloina, usmjeriti Njemaku prema Istoku, protiv Rusije, ako jedna od njih, ili obje zajedno, postanu ugroza anglosaksonskim interesima u Europi. Plan je, mora se priznati, vie nego sustavan i vie nego podmukao. Prije negoli se dvije ideologije bezbotva okrenu jedna protiv druge, pustiti ih da ojaaju i da postanu opasne po ostale europske zemlje. Prije negoli se meusobno sukobe, jednu od njih pustiti do Atlantskoga oceana, a onda Europu, tako izmrcvarenu, 'oslo boditi' od faizma i nacizma, ali ne i od komunizma, nego ga instalirati gdje god to bude mogue.

ije bjei u Rusiju i nastavlja provoditi teror na Krimu, kao lan Revolucionarnog vojnog sovjeta junog bojita Crvene armije. Radi u Kominterni sve dok ga Staljin nije, 1938., pogubio, s cijelom obitelji. Usp. Opa enciklopedija, 4, isti, str. 680. i Igor Buni, isti, str. 86. 140 Usp. Igor Buni, isto, str. 100.

'" U oujku 1920. u The Round Tableu]e pisalo: "Poput mirovne konferencije, ugo vor Lige naroda ciljao je previsoko i predaleko. Prije est mjeseci nastojali smo se opskr biti sredstvima mirne revizije uvjeta mira, ondje gdje bi revizija bila potrebna. Sada m o r a m o shvatiti da nacionalni osjeaji internacionalnim akcijama postavljaju blia ogranienja (kurziv aut.), negoli smo to voljni priznati." Usp. Carroll Quigley, isto, str. 382. 289

288

Miinu

Ihnmi.-ft /mu

kl I I N D V !

N A S I 11 1' A | l)

hijerarhijskim urotnicima komunizam kao operator naziraa mio i da ga se lake instalira ako se odabrane zemlje prije regnira nacizmom ili faizmom, odnosno ideologijama bliskim tvruje izjava Nicolasa Murravja Butlera. 142 Ovaj predsjednik anke, koji je tijekom jednog kongresa odranog 1937. u New poznatome hotelu Waldorf Astoria, izjavio: "Komunizam je nt kojim emo oboriti nacionalne vlade u korist jedne svjetske 'ne policije i jednog svjetskog novca". Tom je izjavom reeno emenima koja slijede, znai, od Europe stvoriti jednu mulnalnu i multietniku zajednicu pod vlau hijerarhijskih urotbi se to na najsigurniji nain ostvarilo, nuno je Europi odune, to podrazumijeva unitenje njezina kranskoga identij grandiozni pothvat nije mogue ostvariti bez jednoumlja. ljevikoga jednoumlja u Rusiji i njegovoga neuspjelog 'izvoaku, gospodari kaosa nisu morali osmiljavati novi, nego klotojei i provjereni te ga, umjesto crvenom, samo obojiti crm. Ujednaavanje svijesti (Gleichschaltung), tj. jednoumiginalan izum hitlerovaca, unato tome to su ga oni usavre velikoj europskoj naciji nametnulo jednoumlje potrebo je ti takvo stanje kaosa koje je njemaki kancelar Franz von 2., u Reichstagu (njemakome parlamentu), usred metea e krize, sa sedam milijuna nezaposlenih i u stanju zamalo rata na njemakim ulicama, opisao ovako: "U jednom od nutaka povijesti nae domovine, nova vlada preuzima svoju emaki narod zapao je u duhovnu i materijalnu krizu bez rtve, koje se od njega oekuju, da bi trnovitim putem roio u unutarnju i vanjsku slobodu, neizmjerne su i goleve su samo ako uspijemo pronai duhovne preduvjete ujesvih snaga koje su spreme na zajedniko izgraivanje zemijski temelji drave su uzdrmani... Socijalno osiguranje nalazi 'ajem, rastua nezaposlenost unitava najbolje snage naro-

d.i... U zadnji as moramo zaustavili moralno rastvaranje njemakog naroda, ojaano zbog kobne klasne borbe koja se poveava preko bolj evizma na podruju kulture, koji se iri kao otrov i koji prijeti uni tenjem najboljih moralnih temelja nacije. Ve je preduboko prodrla razgraujua snaga ateistikog i marksistikog miljenja, jer su kran ske snage u dravi i drutvu bile prebrzo spremne na kompromise. Ali istoa javnog ivota ne moe se ouvati i ponovno uspostaviti kom promisom na osnovu pariteta. Nama treba jasna odluka kakve su snage spremne izgraditi novu Njemaku na osnovu kranskog svjetonazo ra... Vlada, koja je u ovom asu svjesna svoje teke odgovornosti pred Bogom i nacijom... svjesna je svojih obveza... Ona se ne e kolebati i poet e borbu za ouvanje ivotnih osnova naroda, osobito za radno stanovnitvo u gradovima i selima..." 143 Naalost, taj 'kranski' pro gram posljednje netotalitarne vlade u Berlinu, prije dolaska nacionalsocijalista na vlast, nije uspio. Umjesto kranstva i razboritosti, na vlast je uz svesrdnu financijsku pomo hijerarhijskih urotnika, doao Hitler, sa svim poznatim posljedicama. Ali program tadanje njemake Vlade ne samo da nije bio lo, nego su mnoge njegove postavke itekako aktualne i danas, u ovim vremenima na poetku 21. stoljea, kada mi litantni liberalizam ponovno uvodi jednoumlje, i to ne samo u zapad noj civilizaciji. Moda emo, kao to jednom napisa Carl Gustaf Strohm, "ipak neto nauiti iz povijesti..." Stanje o kojemu je govorio kancelar Franz von Papen odvijalo se paralelno s velikim burzovnim slomom iz 1929., poslije kojega su an glosaksonski hijerarhijski urotnici i njihovi bankari preuzeli cijelu in dustriju i poljoprivredu te su mogli krenuti u eksploataciju dobivenog ratom i ratnom privredom. Upravo su zato Hitlera i njegovu Nacionalsocijalistiku njemaku radniku stranku - NSDAP financirali anglo saksonski bankarski krugovi. Tonije, ve iste 1929. oni izravno prego varaju s Hitlerom i dogovaraju financiranje NSDAP-a, koji je bio u financijskoj i politikoj stagnaciji. S Wall Streeta i uz pomo Montaguea Normana, guvernera Engleske banke, skupljan je novac za "olaka-

Murray Butler bio je predsjednik Engleske narodne banke (Bank ofEngland), ijea za inozemne odnose (Council of Foreign Relations, CFR) i suradnik , koji je financirao Leva Trockog.

Usp. Carl Gustaf Strohm, S tim antifaizmom neto nije u redu, Hrvatsko slovo, 23. kolovoza 2002.

143

291

>

/ liii'ni Hum,i.'c( / ,i s ,,

k I

O N l l V I

N A S I l I I' A I U

Daje hijerarhijskim urotnicima komunizam kao operator nadziranog kaosa mio i da ga se lake instalira ako se odabrane zemlje prije toga impregnira nacizmom ili faizmom, odnosno ideologijama bliskim njima, potvruje izjava Nicolasa Murravja Butlera. 142 Ovaj predsjednik Engleske banke, koji je tijekom jednog kongresa odranog 1937. u New Yorku, u poznatome hotelu VValdorf Astoria, izjavio: "Komunizam je instrument kojim emo oboriti nacionalne vlade u korist jedne svjetske vlade, jedne policije i jednog svjetskog novca". Tom je izjavom reeno sve. U vremenima koja slijede, znai, od Europe stvoriti jednu multikonfesionalnu i multietniku zajednicu pod vlau hijerarhijskih urot nika. Da bi se to na najsigurniji nain ostvarilo, nuno je Europi odu zeti korijene, to podrazumijeva unitenje njezina kranskoga identi teta. A taj grandiozni pothvat nije mogue ostvariti bez jednoumlja. Poslije boljevikoga jednoumlja u Rusiji i njegovoga neuspjelog 'izvo za' u Njemaku, gospodari kaosa nisu morali osmiljavati novi, nego klo nirati postojei i provjereni te ga, umjesto crvenom, samo obojiti cr nom bojom. Ujednaavanje svijesti (Gleichschaltung), tj. jednoum lje, nije originalan izum hitlerovaca, unato tome to su ga oni usavr ili. Da bi se velikoj europskoj naciji nametnulo jednoumlje potrebo je bilo stvoriti takvo stanje kaosa koje je njemaki kancelar Franz von Papen, 1932., u Reichstagu (njemakome parlamentu), usred metea gospodarske krize, sa sedam milijuna nezaposlenih i u stanju zamalo graanskog rata na njemakim ulicama, opisao ovako: "U jednom od najteih trenutaka povijesti nae domovine, nova vlada preuzima svoju zadau. Njemaki narod zapao je u duhovnu i materijalnu krizu bez presedana. rtve, koje se od njega oekuju, da bi trnovitim putem uspjeno kroio u unutarnju i vanjsku slobodu, neizmjerne su i gole me. Snoljive su samo ako uspijemo pronai duhovne preduvjete uje dinjavanjem svih snaga koje su spreme na zajedniko izgraivanje zem lje... Financijski temelji drave su uzdrmani... Socijalno osiguranje nalazi se pred steajem, rastua nezaposlenost unitava najbolje snage naro-

da... U zadnji as moramo zaustaviti moralno rastvaranje njemakog naroda, ojaano zbog kobne klasne borbe koja se poveava preko bolj evizma na podruju kulture, koji se iri kao otrov i koji prijeti uni tenjem najboljih moralnih temelja nacije. Ve je preduboko prodrla razgraujua snaga ateistikog i marksistikog miljenja, jer su kran ske snage u dravi i drutvu bile prebrzo spremne na kompromise. Ali istoa javnog ivota ne moe se ouvati i ponovno uspostaviti kom promisom na osnovu pariteta. Nama treba jasna odluka kakve su snage spremne izgraditi novu Njemaku na osnovu kranskog svjetonazo ra... Vlada, koja je u ovom asu svjesna svoje teke odgovornosti pred Bogom i nacijom... svjesna je svojih obveza... Ona se ne e kolebati i poet e borbu za ouvanje ivotnih osnova naroda, osobito za radno stanovnitvo u gradovima i selima..." 143 Naalost, taj 'kranski' pro gram posljednje netotalitarne vlade u Berlinu, prije dolaska nacionalsocijalista na vlast, nije uspio. Umjesto kranstva i razboritosti, na vlast je uz svesrdnu financijsku pomo hijerarhijskih urotnika, doao Hitler, sa svim poznatim posljedicama. Ali program tadanje njemake Vlade ne samo da nije bio lo, nego su mnoge njegove postavke itekako aktualne i danas, u ovim vremenima na poetku 21. stoljea, kada mi litantni liberalizam ponovno uvodi jednoumlje, i to ne samo u zapad noj civilizaciji. Moda emo, kao to jednom napisa Carl Gustaf Strohm, "ipak neto nauiti iz povijesti..." Stanje o kojemu je govorio kancelar Franz von Papen odvijalo se paralelno s velikim burzovnim slomom iz 1929., poslije kojega su an glosaksonski hijerarhijski urotnici i njihovi bankari preuzeli cijelu in dustriju i poljoprivredu te su mogli krenuti u eksploataciju dobivenog ratom i ratnom privredom. Upravo su zato Hitlera i njegovu Nacionalsocijalistiku njemaku radniku stranku - NSDAP financirali anglo saksonski bankarski krugovi. Tonije, ve iste 1929. oni izravno prego varaju s Hitlerom i dogovaraju financiranje NSDAP-a, koji je bio u financijskoj i politikoj stagnaciji. S Wall Streeta i uz pomo Montaguea Normana, guvernera Engleske banke, skupljan je novac za "olaka-

142 Nicolas Murray Butler bio je predsjednik Engleske narodne banke (Bank ofEngland), predsjednik Vijea za inozemne odnose (Council of Foreign Relations, CFR) i suradnik Jakoba Schiffa, koji je financirao Leva Trockog.

143

Usp. Carl Gustaf Strohm, S tim antifaizmom neto nije u redu, Hrvatsko slovo, 23.

kolovoza 2002.

290

291

>

l'<l\oi

l),inni;rl

mu

K I.O N O V I

N A SI

U I'A | U

vanje teine njemakih reparacija"1'1', ali su osiguravani i povoljni kiv diti Njemakoj. Na taj je nain omogueno pokrivanje trokova uzdravanja jurinih odreda (SA) i policijske organizacije (SS), kao i financiranje izbora koji su Hitlera doveli na vlast. Anglosaksonskim bankarima ulaganje u 'projekt Hitler' bilo je sigurna dobit, jer je Hitler bio jamstvo za rat, a rat je nunost oplodnje kapitala. 145 A najvea oplo dnja kapitala postie se samo totalnim ratom, to opet znai postizanje moi koja moe poprimiti gotovo apsolutnu vrijednost. I dok su anglosaksonski bankari pomagali svome klonu Hitleru doe pati se vlasti, Rockefellerovi stratezi zagovarali su osnivanje jedne pri vatne obavjetajne slube, a on je sam, slijedei njihov savjet, doslov no kupio osoblje i opremu za obavjetajnu slubu SS (Schutz-Staffel) Reinhardta Hevdricha. 146 Istodobno je drugi klon 'hijerarhije urotnika', Staljin, razradio, kako mu se inilo, siguran plan paneuropske, a zatim i svjetske krize koristei se, u ulozi 'ledolomca' svoje politike, emocio nalnim i prekomjerno agresivnim Adolfom Hitlerom. 1 4 7 A Hitler, ta fiziki i umno tragina figura, nije znao da je samo marioneta s kojom su se poigravali ne samo hijerarhijski urotnici, nego i njegov ideoloki klon, ali s inverznim likom. I Hitler i Staljin, petljajui u zamrenim labirintima meunarodnih intriga koje su vodili anglosaksonski hijerarhijski urotnici, a ne oni, iskreno su mislili kako igraju svoju igru. Hitler nije ni mislio da je on marioneta monijih i dinaminijih snaga, koje su mu omoguivale ula ziti u rizike glumei kako prihvaaju njegove poteze, bilo da je rije Anschlussu bilo o okupaciji ehoslovake, odnosno Poljske. Hitler je bio uvjeren kako ima slobodne ruke, buduu da je jo u sijenju 1936. o tome razgovarao s lordom Lothianom, a za tu 'slobodu' obeao je da Njemaku ne e uiniti 'svjetskom silom' i da se ne e pokuati na 148 tjecati s Britanskom mornaricom. Suptilnu anglosaksonsku igru Hitler

nije uspio dokuiti ak ni onda kada je bilo oigledno da ga Chamberlain svojom politikom gura prema Rusiji. Na njegove zablude nisu utjecale ni lane britanske prie o snazi njemake vojske, za koje je on najbolje znao da su pretjerane. Ako ga te lane prie nisu mogle osvijestiti, onda su to morala britanska pretjerana podmetanja o njemakom napadu otrovnim plinovima i dijeljenje zatitnih maski britanskim gra anima, odnosno, luako graenje rovova po britanskim parkovima. 1 4 9 Hitler je morao znati da je prvo bilo nepotrebno, a drugo beskorisno, jer je to bilo 1938. godine. No, Hitler je imao razloga vjerovati Britan cima. Skupina konzervativaca, uglavnom asnika ali i lanova iz najvie razine Vlade 1 5 0 , skovala je urotu da ubije Hitlera i uklone naciste s vlasti. Za utvreni datum provedbe te urote, 28. rujna 1938., saznao je lord Halifax. Uz informaciju o atentatu, koju mu je dao Theodore Kordt, lord Halifax primio je i poruku u kojoj se moli da britanska Vlada u sudetskoj krizi vrsto stane uz eholsovaku i da savreno jasno dade do znanja da e, ako Njemaka prijee na teritorij ehoslovake, Ve lika Britanija stupiti u rat. Da se atentat uistinu dogodio povijest o vjeanstva sigurno bi krenula u posve drugom smjeru. Tko je tome krivac? Urota je otkazana u podne 28. rujna te 1938., kada je u Berlin stigla vijest da britanski premijer Arthur Neville Chamberlein ide u Miinchen. 1 5 1 A da predsjednici drava, osim to mogu biti krivokletnici, mogu biti i plagijatori, potvrdio je pedeset etiri godine kasnije francuski predsjednik Francois Mitterrand. Hijerarhijski su urotnici dobro znali da bi bez ivoga Hitlera i naciz ma Drugi svjetski rat bio besmislen, kao to bi sve bilo besmisleno i

144 Od 1921. britanska Vlada i Milnerova skupina uinile su sve to su mogle kako bi Njemakoj olakale teret reparacija i sprijeile Francusku da se pri utjerivanju repara cija koristi silom. Francuskoj su jasno dale do znanja da e njezin preveliki pritisak na Njemaku drati "neprijateljskim inom". Usp. Carroll Quigley, isto, str. 389. 145 Usp. Marko Francikovi, isto, str. 33. 146 Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 100. 147 Usp. Igor Buni, isto, str. 173. 148 Usp. Carroll Quigley, isto, str. 431.

Usp. Carroll Quigley, isto, str. 455. U urotnikoj skupini bili su general zbora Ludvvig Beck (ef generalskog oso blja), feldmaral von Witzleben, general Georg Thomas, Carl Friedrich Goerdeler (gra donaelnik Leipziga), Urlich von Hassell (bivi veleposlanik u Italiji), Johannes Popitz (pruski ministar financija) i Paul Schmidt (Hitlerov privatni prevoditelj). Usp. Carroll Quigley, isto, str. 460. 151 Sve ove igre i protuigre pokazuju da se Drugi svjetski rat dogodio po elji anglo amerikih determinista i daje 'dogaanje Hitlera' njihov plan. Da je to tako, vidljivo je, kao to dokazuje Quigley, iz injenice da se Njemaka nije pripremala za taj rat. Hitler je za glavne neprijatelje drao Francuze, boljevizam i Zidove. Engleze je potpuno previdio, jer su ga podupirali. Osim toga nije mu se urilo u napad na sovjetsku Rusiju ni na Francusku, a kamoli na Veliku Britaniju. Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 278.
150

149

292

293

>
Ihifm I Unini.Tl I .isu Kl ONIIV NASTUPAJU

bez meusobnog sukoba Hitlera i Staljina. A Staljin, slino kao i llitler, nije mogao zamisliti daje njihov predstojei meusobni sukob ve odavno smiljen i isplaniran u tiini kabineta hijerarhijskih urotnika, kako bi dali prostora snagama za ostvarivanje planova o svjetskom go spodstvu - ekonomskim gospodarima. U usporedbi s tim novim glo balnim snagama, sve prijanje snage i njihove metode, bilo da je rije o vojnim bilo o ideolokim, bile su blijede, zastarjele i nedjelotvorne. Neprekidna proturjeja, politiki, diplomatski i gospodarski sukobi velikih europskih drava, koje su se povezale u nerazmrsiv vor starih uvrjeda i nerijeenih proturjeja, otkrivalo je put, barem se tako Stalji nu inilo, da brzim i djelotvornim vojnim upadom, i to bez ikakva marksistiko-lenjinistikog iscrpljivanja, pobjedniki izbije na Atlan tik, ime bi iskupio mnoge prijanje grijehe, ali i sve budue prijestu pe. Mislei da je u lukavosti nenadmaiv, Staljin naglo okree dravni brod prema zbliavanju s Hitlerom. Uvjeren je da e, uhvativi se u tegalj Fiihrerova nacistikog broda, koji je smjelo manevrirao po Euro pi, lake ugrabiti svoj dio. A kada doe odgovarajui trenutak, svojom e bezgraninom odanou uspavati svoga suklona, napasti ga s lea, unititi i iskoristiti plodove njegovih sjajnih pobjeda, te kao plijen dobiti, u ulozi pobjednika, iskrvarenu i razruenu Europu. 1 5 2 Plan je moda bio savren, barem je tako mislio Staljin, a to ako njega Hitler prvi napadne, o tome nije razmiljao. Ali, za razliku od Staljina, o tome su razmiljali gospodari kaosa, i to u amerikom gradu San Diegu, u svibnju 1941., na seminaru o mogu nostima izgradnje amerike vojno-pomorske moi, koji su organizirali rukovoditelji velikih koncerna. Mimo protokola, admiral James O. Richardson, koji je prije toga 'smijenjen' s poloaja zapovjednika Tihooceanske flote, nakon to je uvjerljivo odigrao ulogu 'katastrofiara', jer je, toboe, upozoravao kako je flota u pomorskoj bazi Pearl Harbora nezatiena i izvrgnuta mogunosti japanskog napada, 1 5 3 odrao je pre davanje o meunarodnoj situaciji, izjavivi, bez trunke dvojbe, da je sukob izmeu Hitlera i Staljina stvar bliske budunosti. Admiral je

oigledno, osim pripremljene zamke za Japance, znao i za zamku po stavljenu Staljinu. Napravivi teoretsku analizu, ustvrdio je da e uspjeh postii onaj tko prvi napadne, jer su i Wermacht i Crvena armija ko lovani na ideji 'munjevitog rata', a braniti se ne samo to ne vole nego i ne znaju. Zato je okupljenima admiral Richardson postavio pitanje: to u veoj mjeri odgovara naim planovima - da prvi korak uini go spodin Hitler ili gospodin Staljin? Ne ekajui da netko od nazonih odgovori, u uvjebanoj maniri visokog mornarikog asnika, sam je rijeio dvojbu. Bacio je pogled na kartu Europe i glasno obrazloio: "Ako Staljin iznenada baci na Hitlera svojih 200 divizija i 10 tisua tenkova, Wermacht e biti zgaen i za otprilike dva mjeseca Staljinova e vojska stajati na obali La Manchea i u Gibraltaru. Ako pone Hitler, to gdje e se on nai za dva mjeseca zna samo Svevinji, jer e neizbjeno zaglibiti u prostorima Rusije i Staljin e morati potroiti mnogo vre mena kako bi ga odande istjerao. Oduzimajui u ratu inicijativu i Hitleru i Staljinu, ona e neizbjeno doi u ruke slobodnoj i dinaminoj snazi koja e se nuno pojaviti kada se Rusi i Nijemci potuku meu sobno, preputajui na milost toj novoj snazi cijeli svijet. Dakle, go spodo, pravo na prvi korak dat emo Hitleru". 1 5 4 I - Hitler je napao prvi! Hitlerov iznenadni napad na Sovjetski Savez, ironijom sudbine, bacio je Staljina, koji je pao u stanje utuenosti, u zagrljaj Sjedinjenim Ame rikim Dravama i Velikoj Britaniji, koje su stvorile tzv. Savezniku antihitlerovsku koaliciju. Uostalom, tako je i bilo planirano, samo to Staljina nije mogao dokuiti. Dok su, po pomno osmiljenom planu hijerarhijskih urotnika, na beskrajnim ruskim prostorima u neprekid nim udarima i protuudarima Wermacht i Crvena armija tukli jedni druge, Sjedinjenje Amerike Drave svoje su stare linijske brodove, upravo onako kako je predvidio admiral Richardson, stavili na metu

Usp. Igor Buni, isto, str. 174. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 334. 294

U to je vrijeme admiral Richardson bio privatna osoba i mogao je u naelu govoriti to je htio. Ali na seminaru je bio i ministar V. M. S. Noks, koji je na poetku nastupa rekao: "Admiral Richardson formulirao je sasvim tono upravo ono to mi oekujemo od buduega razvoja dogaaja u svijetu..." Usp. Igor Buni, isti, str. 180. Ministar Noks nije poblie odredio tko su 'mi'. To je mogla biti Rooseveltova vlada, ali su mogli biti i hijerarhijski urotnici, budui daje predsjednik Franklin D. Roosevelt bio njihov pripadnik, (nap. aut.) 295

154

>

Davni

lltmnt;cl

/usu

kl

O N O V I

NAI

lll'AJU

japanskim torpedima i bombama u Pearl Harboru''''', to ini je omoguilo djelotvorno ui u Drugi svjetski rat i poeti ga voditi po vla stitom scenariju, imajui u vidu iskljuivo svoje globalne planove. 15 " Drugi svjetski rat bio je magijski poduhvat paklenih razmjera. Da hijerarhijski urotnici nita nisu preputali sluaju, vidi se po izboru glavnog provedbenog operativca - Franklina Delanoa Roosevelta. On je bio tako dobro upuen u cijelu operaciju da je praktino bio ne zamjenjiv. A toliko nepopustljivo i dogmatsko pridravanje ustava i zakona, kojim se, barem javno, die Sjedinjene Amerike Drave, nije bila zapreka da se Rooseveltu omogui jo jedan, trei predsjedniki mandat. Kada je rije o tzv. neovisnom sudstvu, zakonodavstvu, me dijima i financijama - svi odreda usklaeno su radili prema volji 'hije rarhije urotnika' i za interese njihovoga kapitala. Znano je da nitko u ratu, bez obzira na to kakvog oblika rat bio i kakav se odnos snaga u njemu sueljavao, nikada nije uspio, niti e uspjeti, ni u najpovoljnijim uvjetima, potpuno ostvariti zamiljeni sce narij. To nije uspjelo ni Sjedinjenim Amerikim Dravama u Drugome svjetskome ratu. Uspjeli su ostvariti dvije treine onoga to su zami slili. Britansko Carstvo, u kojemu 'sunce nikada nije zalazilo', prestalo je u takvom obliku postojati. Palo je zgaeno amerikom vojnom si lom, osobito na oceanskim prostranstvima. Japansko Carstvo puklo je po svim rubovima, a od francuskoga su ostali samo ostatci ostataka. Preplaena i opustoena Europa, sa zloinakom hipotekom, u strahu kao bolesno dijete, privila se na mone amerike grudi, vidjevi u ve likoj prekooceanskoj velesili jedino jamstvo svoje obnove i budue
155 156

sigurnosti. Kako je bilo i planirano, na golemim prostorima Tihog, At lantskog i Indijskog oceana potpuni nadzor preuzela je snana ame rika flota, a amerika vojska, po naelu nekadanjih rimskih legija zaposjela je golema podruja u Europi, Africi i Aziji. Sve je to, kako pie Igor Buni, dobiveno za cijenu od 400 tisua ubijenih i 535 mi lijarda dolara. A na mjestima gdje su pala carstva i gdje su drave zbrisane s lica zemlje, a gradovi se dimili ili su bili u ruevinama, krenuo je dolar, da osvoji ono to nije osvojila vojna sila, gradei vrste temelje za sljedei korak u smjeru potpune svjetske hegemonije. vr stim jamcem toga grandioznoga plana postale su atomske gljive, koje su se na kraju rata uzdigle iznad Hiroime i Nagasakia. Anglosaksonskim hijerarhijskim urotnicima jedina zapreka u njiho vome planu prema svjetskoj hegemoniji bilo je kranstvo. Nacija i nacionalna svijest, identitet i pripadnost, svjesnost o sebi samome bez kranstva su nepotpuni i sami nemaju snagu oduprijeti se nasr tajima zloga, budui da je sirovi nacionalizam bez vjere besmislen. Nacionalizam kao ljubav prema domovini i prema svojim blinjima, u doslovnom smislu rijei, jest sastavni dio kranske vjere pa ivljenjem kranstva ivi i zdravi nacionalni osjeaj. Kada se nasilnim ili nekim drugim nainom ovo dvoje razdvoji ili kada kranstvo postane pri vjeskom nacionalnog identiteta i(ili) tradicijskim obiajem, poput folklora, onda to vodi u pogibelj. Povijesni primjeri toga jesu upravo Hitler i njegov nacizam. Hijerarhijski urotnici za provoenje svoga nauma znali su da s Hitlerom ne mogu pogrijeiti zato to je jasno pokazivao svoju protukransku narav. Ono to se sustavno preuuje u svezi s Hitlerom jest da je on kranstvo i Crkvu drao najveim zlom i o tome tono tako i pie u svojemu djelu Moja borba. Ako ga je on uope i napisao?! Kransko se udoree kosilo s njegovom slikom arijevskoga nadovjeka. Prije rata ograniavao je djelovanje Katolike crkve. Pod izlikom da se bave politikom zabranjena su sva katolika drutva i sve katolike udrube mladih. Ukinute su vjerske kole, mnogi samostani i katolika sveuilita. Uz "Niirnberke zakone" i veliki pro gon idova, zatvarao je i katolike sveenike, ali i evangelike pastore te istaknute krane. U svome djelu Razgovori s Hitlerom Rausching do nosi svjedoanstvo njegovih namjera - da je na kraju htio iskorijeniti kranstvo, kao i idovstvo. Lana povijest o kojoj je govorio Balzac i 297

Usp. Gospodari kaosa, isto, str. 321. - 3 4 3 .

Ozbiljnije geostrateke i geopolitike analize poslije Drugoga svjetskoga rata, a posebice tijekom posljednjih deset godina, ukazuju na to da je 'teorija zavjere' samo iskaz plana kojim su predsjednik Franklin Delano Roosevelt i ameriki politiki vrh iskoristili japanski napad za homogeniziranje nacije i ulazak Sjedinjenih Amerikih Drava u Drugi svjetski rat. Naprosto, Sjedinjenim Amerikim Dravama bio je potre ban taj japanski napad kako bi Njemakoj (saveznici Japana) objavile rat, te se tako ukljuile u rjeavanje sudbine Europe radi osiguravanja svojih politikih, gospodarskih i vojnih interesa u tome dijelu svijeta, u kojemu je dominantnu ulogu imala Velika Britanija. Istodobno, Sjedinjene Amerike Drave izborile su se za slobodu djelovanja na Tihom oceanu, na kojemu e, poslije zavretka Drugoga svjetskoga rata, bitno biti smanjen utjecaj Velike Britanije, Francuske, Nizozemske, panjolske i Njemake, pa je to otvorilo put da Sjedinjene Amerike Drave uistinu postanu jedina prava velesila svijeta na kraju 20. i poetkom 21. stoljea. Usp. Gospodari kaosa, isti, str. 340. 296

>
" m d i / idiMii.-i-i /,JS,.

K I O N OV I

N A S I U I' A I U

pokvarenost takvog lairanja povijesti dola je do punog izraaja kada se Katolika crkva i Sveti Otac Papa Pio XII.
157

prikazuju i optuuju kao

Ako se prihvati postavka da je sve to se dogodilo u Drugome svjetskome ratu bilo isplanirano unaprijed
160

Hitlerovi suradnici u nacistikim zloinima. Osim Amerikanaca, i Staljin je, unato ponovno do temelja razore noj zemlji i stranim gubitcima, imao razloga misliti kako je ipak ispu nio podosta svojih predratnih planova. Ne samo to je sovjetska vojska osvojila dobru polovicu Njemake, Poljsku, ehoslovaku, Maarsku, Rumunjsku, Bugarsku, istoni dio Jugoslavije i sjeverni dio Koreje, nego su te zemlje i Postdamskom konferencijom 158 potvrene kao so vjetska sfera utjecaja. Odmah su u njima ustolieni komunistiki reimi, na elo kojih je Staljin postavio stare kominternovce koje je Voa vjerojatno svjesno sauvao za ovakvu zadau. On nije ni pretpostavljao da su mu anglosaksonski hijerarhijski urotnici svjesno predali Istonu Europu, jer je njihov plan bio u tim zemljama komunizmom unititi kranstvo, a kada za to doe vrijeme, sruiti i komunizam te ga za mijeniti jo razornijom ideologijom - militantnim liberalizmom. 1 5 9 Taj smiljeni korak u biti je druga dionica planetarnog stratekog plana razaranja kranstava.

sa svrhom dugoronog

stvaranja svjetskoga carstva, kao to prethodna obrazloenja pokazuju, onda bi cjelovita geostrateka i geopolitika postavka toga rata glasila: Hijerarhijski urotnici, prije negoli su se upustili u osvajanje svijeta, morali su se obraunati s najopasnijim protivnicima u europskom dvoritu, a to su bili carska Rusija i carska Njemaka. To je znailo, prvo u Rusiji posijati revoluciju, kako bi se blokiralo njezine stvaralake snage i unitilo njezin kranski pravoslavni identitet, a potom Njemaku dovesti u stanje bezuvjetne kapitulacije, temeljito je poraziti, a nakon toga sprijeiti njezino irenje i spajanje s Rusijom. S poraenom Njemakom, i s komunizmom u Rusiji, u zgodan trenutak, poslije uvrenja Boljevike revolucije, na vlast u Njemakoj dovesti i uvrsti Hitlera.m Nakon to se Prvim svjetskim ratom postiglo uruavanje glavnih europskih suparnika, na ostatak svijeta treba krenuti uprilienjem novog i jo veeg svjetskog rata. Budui da su Angloamerikanci jedini bili spremni za taj novi svjetski rat, oni e se na njegovom svretku okititi oreolom 'oslo boditelja' Europe, ali i ostatka svijeta. Ne samo to, nego e Sjedinjene Amerike Drave, ovladavi oceanima, postati svjetska supervelesila i, kao takva, hijerarhijskim e urot nicima postati mono oruje kojim e oni, u 21. stoljeu, nastaviti tui po glavi sve one koji budu pokuavali ukazivati na nepravednost tzv. 'novog svjetskog poretka'.

U vrijeme Drugoga svjetskoga rata na Petrovu slubu izabran je dravni tajnik kardinal Pacelli i uzeo je ime Pio XII. Pokuavao je sprijeiti izbijanje rata diplomatskim poslanstvima kod Hitiera i Mussolinija, ali nije uspio. Okruen faistikom Italijom, a od 1943. i Njemakom vojskom, apelirao je na obje strane da se vrate humanosti i miru. Konkordat sklopljen 1933. s Njemakim Reichom nije pomogao Katolikoj crkvi u Njemakoj, a jo manje u okupiranim zemljama. Usp. Benrardin Juraj Filini, isto, str. 210. U Potsdamu je 17. srpnja 1945. odrana konferencija triju saveznikih sila Sjedinjenih Amerikih Drava, Sovjetskog Saveza i Velike Britanije. Nazoili su H. S. Truman, J. V. Staljin i W. Churchill, kojega je nakon izborne pobjede laburista za mijenio C. R. Attlee. U pogledu teritorijalnih izmjena, Potsdamskom su konferencijom odredili da se istonoprusko obalno podruje i grad Konigsberg (danas Kaljingrad) pripoje SSSR-u, a da zemlje istono od crte Odra-Nysa, koje je Njemaka u prolosti otela Poljskoj, dou pod upravu Poljske. Usp. Opa enciklopedija, 6, isti, str. 585. 159 Glede Rusije, osim uloge koja joj je dana u predstojeemu sukobu s Hitlerom, plan je predviao i njezinu izolaciju u budunosti, s umjetnim podgrijavanjem njezine agresivnosti radi okupljanja cijeloga preostalog svijeta zbog 'ruske opasnosti'. Nalazei se u ekonomskoj i kulturnoj izolaciji, mislili su autori plana, Rusija e toliko zaostati za ostalim svijetom da e, prije ili kasnije, negdje pokraj 20. stoljea, biti prisiljena bezuvjet no kapitulirati, bez ikakve vojne intervencije. Jasno je da taj plan nije mogao predvidjeti cjelokupan stvarni tijek dogaaja, pa je ostavljeno mnogo prostora za njegovu korekciju tijekom provedbe. Takoer je jasno daje primitivni i nepismeni dravni voa, kakav je bio Josif Visarionovi Dugavili Staljin, jednako kao i Hitler, bio pronalazak za ostvarenje toga plana globalnih razmjera, u kojemu su i jedan i drugi odigrali ulogu operatora krize u ratu koji je nazvan - Drugi svjetski rat. Usp. Igor Buni, isto, str. 175. 298
158

157

Klonovi na jugoslavenskom ratitu Uz pomo i po planu hijerarhijskih urotnika, Prvim i Drugim svjetskim ratom Europa je 'obogaena' trima velikim totalitarnim ideo logijama - komunizmom, faizmom i nacizmom. Koja je od njih bila

U svojoj knjizi Anglo-ameriki Estabishment Carroll Quigley dokazuje da je jedna skupina determinista, okupljena oko lorda Alfreda Milnera, isplanirala Drugi svjetski rat davno prije Hitlera. Uvjerljivo je dokazao kako je Hitler toliko vjerovao Englezima da se uope nije pripremio za rat, a ponajmanje za svjetski. Taj zakljuak Quigley izvodi iz intenziteta i razine proizvodnje oruja u kritinim godinama (1933. -1939.) u Njemakoj, koja je bila niska, mirnodopska i neusporedivo manja od one britanske, koja je iz godine u godinu ubrzano rasla - u vrijeme kada su Englezi ujjuljkivali Hitlera u iluzijama o saveznitvu Njemake i Velike Britanije. A Hitler im je imao i zbog ega vjerovati. Kada je prekrio Sporazume Locarno i ponovo militarizirao Reinland, u oujku 1936., reakcije Velike Britanije nije bilo, tako da je ovaj sporazum ostao mrtvo slovo na papiru. Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, 276. 161 Dio te prie ispriao je William Engdahl, u knjizi Stoljee rata, a drugi dio Carroll Quigley, u knjizi Anglo-Amerikiestablishment. 299

160

>

Ihivin

llimui/il

(isu

K 1. O N O V 1 N A M U l A J U

totalitaristikija i(ili) zloinakija? Evo to su o tome rekli dvojica hr vatskih intelektualaca po mnogo emu suprotnog svjetonazora. Za arka Puhovskog od ove tri ideologije ili tri velika totalitarna pokreta u 20. stoljeu, kako ih on naziva, "faizam je po svojim 'rezultatima' bio naj manje zlo". Po njemu je "faizam bio jedna vrsta neosvijetene koali cije europske ljevice i liberala". 162 Dakle, Puhovski hoe rei da je fai zam djelo ljevice, a ne desnice. Ljubomir Anti, osim to e naznaiti da je komunizmu i nacionalsocijalizmu zajednika crvena boja, dri da je komunizam 'totalitaristikiji' budui da je "pomeo gotovo sve oblike civilnog drutva kao i privatno vlasnitvo, koji su u desnim totalitariz mima u nekim oblicima ipak vie-manje preivjeli. Komunizam je sto ga ipak mogao sveobuhvatnije nadzirati i usmjeravati pojedinca i dru tvo". 163 Pa zastoje onda faizam proglaen 'zloinakijim' od komuniz ma, ako je ak i statistiki poznato da je komunizam, poubijao vie ljudi, a optereuje ga i to to je masovno ubijao preteito u miru, dok je nacifaizam to radio preteito u ratu? Puhovski ovu 'anomaliju' objanjava time to je za radni pojam fa izma, nacizma i japanskoga imperijalnog militarizma "usvojena kon cepcija faizma kao glavnog neprijatelja, koji mora biti vojno poraen, to se nalazi i u temeljnim dokumentima Ujedinjenih naroda, a u tom je postavu bilo jasno da je nemogue pobijediti Hitlera i kompaniju bez Sovjetskog Saveza". Stoga se po Puhovskom "antifaizam pojavio prvenstveno kao vojnopolitiki koncept". Drugim rijeima, komuniz mu je 'netko' namijenio ulogu da se iskupi za svoje brojnije zloine. Zato e Ljubomir Anti naglasiti kako je "nacifaizam vojno poraen i nad njim je obavljen revan: njegovim se voama sudilo, a u Njemakoj je provedena rigorozna denacifikacija". Razlog dvostrukim kriterijima prema faizmu i komunizmu nije samo u injenici da su se vremena pri njihovu uruavanju izmijenila i da pobjede i porazi ljudima vie ne znae isto. Temeljeni razlog dugovjenosti komunizma kao ideologije ipak treba traiti u spoznaji da je on pogodniji za ruenje temeljnih

vrjednota, odnosno, da se njime ljude lako dovodi u gospodarsku ovi snost. Komunizam kao dugoroniji projekt hijerarhije urotnika morao je skrivati svoju totalitarnu narav, za razliku od nacifaizma, kojemu je uloga bila potpaljivanje poara, odnosno, nametanje hipoteke zloina. Iz razliitosti uloga proistjee i percepcija koju su ove totalitarne ideologije bezbotva oitovale. Komunistima su usta uvijek bila puna demokracije pa ih Ljubomir Anti vidi kao "nenadmane verbalne po bornike civilizacijskih steevina, poput pravde, jednakosti, mira..." 1 6 4 Njihovi mimikrijski ustavi u naelu su 'titili graane i politika prava', ali je u praksi sve bilo izokrenuto, no to je bilo vie nego dostatno da se o njima stvori pozitivna opa slika, poglavito ako ih se usporeuje s nacifaistima, koji nisu skrivali, nego naprotiv isticali svoju destruktivno-zloinaku narav. Moda nikome tako dobro ne pristaju rijei eva nelista Mateja o lanim prorocima koji su zaogrnuti u ovje runo, a iznutra su vuci grabeljiva, kao komunistima. 1 6 5 Za razliku od nacifaizma, koji je poraen na bojnom polju, i to samo dvanaest godina poslije njegova nastanka, uruavanje komuniz ma dogodilo se u socijaldemokratskom okruenju i u politikom am bijentu obiljeenom relativizmom pa paradoks komunizma Ljubomir Anti vidi u tome da se nekadanji 'estoki' sukob komunista i socija lista, koji se dogaao na crti bliskosti, preobrazio u simpatije. 166 Ta programirana evolucija dovela je do toga da su socijalisti na kraju 20. stoljea bili ne samo spremi amnestirati komuniste, nego ih i prihva titi kao najpouzdanije partnere. Slobodan Miloevi jest tipian pri mjer takva inverznog pristupa i zato je dugo uivao potporu gospodara kaosa. Zato se teko moe prihvatiti teza da postoje neki dublji razlozi nejednakom pristupu lijevom i desnom totalitarizmu i tumaenju da je "komunizam ipak bio pozitivna utopija - nacifaizam nije." Ideolo-

162 Usp. dr. arko Puhovski, Tito je odgovoran za brojne poslijeratne zloine, Panorama, Vjesnik, 4. rujna 2004. 163 Usp. dr. Ljubomir Anti, Komunizam je skrivao svoju narav, nacifaizam ne, Vjesnik, 31. sijenja 2006.

Usp. dr. Ljubomir Anti, isto. Usp. Jeruzalemska Biblija, Mt 7,15-20, isto, str. 1402. 166 Simpatiju socijalista prema komunistima dr. John Coleman vidi u tome "to neprijatelj slobodnih ljudi posvuda nije bio toliko komunizam koliko tajna, svemona paralelna vlada visokoga sloja iz Washingtona, koja je, doista, komuniste posvuda uvijek smatrala saveznicima, a da nikada nije priznala da su i komunizam i socijalizam stvoreni u Velikoj Britaniji i u Sjedinjenim Amerikim Dravama". Usp. Dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 216.
165

164

300

301

>

k I ( > N l > V I I hivni I )(iin.-i-| / U M I

N A S I U I' A | U

gije bezbotva ne mogu biti vie ili manje pozitivne, unato njihovo me iskazu, jer je njihova bit istovjetna, a to je negiranje Boga Stvori telja. Besanconovo tumaenje da se "lake oprata bivem komunistu nego negdanjem nacistu, koji je pod stalnom sumnjom da se, prihva tivi nacistiki pokret, svjesno odrekao opega morala"' 6 7 , moe se iitavati kako je to vie pitanje svjesnog pristupa tim ideologijama, nego iskaz njihove meusobne razliitosti. Ovdje je naprosto rije o 'izlasku iz povijesti' u kojoj inverznim priinama gospodari kaosa dre pojedine kranske narode. Tragom ovoga moe se postaviti pitanje: zato je Slobodan Miloevi, unato njegovom oiglednom zloinakom projektu, bio miljenik Zapada, osobito Engleza i Francuza, a dr. Franjo Tuman to nije bio, iako je branio opstanak svoga hrvatskoga naroda? Odgovor 1 6 8 na to pitanje dao je Carl Gustaf Strohm, ispriavi priu o padu Berlinskoga zida i o pjesnikinji iz Istone Njemake. Odmah nakon to je zid otiao u povijest, Gabi Kachold pie: "Nadam se, kao Njemica, da e Amerikanci sada napustiti Njemaku... elim izii iz idovske, iz ruske i iz amerike povijesti., elim konano doi do moje vlastite povijesti". Ova neusliana nada njemake pjesnikinje nagnala je gospodina Strohma da na svoj nain protumai europska dogaaja s poetka 20. stoljea. Na poetku e ustvrditi kako ne dri mnogo do romantiara koji odbijaju suvremeni svijet, jer svi koji meu ivima moraju ivjeti, po onoj staroj latinskoj izreci, moraju ivjeti hic et nunc ovdje i sada. Iako ivot zapoinje svakoga jutra ponovno, to ne znai, naglaava dalje Strohm, da treba zaboraviti i poricati vlastitu prolost, vlastitu povijest i tradiciju, jer samo e onaj tko poznaje prolost imati i budunost. Ono na to je posebno upozorio ovaj iskusni njemaki novinar jest to da u suvremenome svijetu postoji "jak, katkad ak moan pokret, koji nam preporuuje da, radi budunosti, treba zaboraviti povijest i prolost, i to prije ui u 'lijepi novi svijet'". Nijemci, tonije reeno, njemaka politika 'elita', poslije tekih, ak i katastrofalnih poraza u Prvom i Drugom svjetskom ratu, donekle je prihvatila ovu tezu. Pre ma Strohmu, Nijemci su u prvim desetljeima poslije 1945. htjeli

167 168

Usp. dr. Ljubomir Anti, isto. Carl Gustaf Strohnm, Otimanje identiteta, Hrvatsko slovo, 3. kolovoza 2001.

. .ihoi aviti prolost, a to je vrijeme vie odmicalo svoju su "vlastitu povijest pretvorili u pravi kult kajanja i isticanja vlastite krivnje zbog monstruoznih zloina nacional-socijalistikog reima". Ne bez uenja Strohm e zamijetiti da u Rusiji, ali i u ostalim istonoeuropskim zem ljama, poslije pada komunizma nije dolo do opeg kajanja zbog zloi na Lenjina, Staljina pa i poststaljinistikih reima, unato tome to su, kako se saznaje iz Crne knjige komunizma, u smrt poslali sto milijuna ljudi i potlaili velik dio Europe. Jo vie pozornosti, zamjeuje Carl Gustaf Strohm, zasluuju na stojanja koja su u posttumanovskoj Hrvatskoj vrlo prisutna i glasna, a to je pokuaj da se i Hrvatima - moda ak po njemakom uzoru nametne opi kompleks krivnje. U prvom redu 'krivnja' se odnosi na uspostavu i obranu vlastite suverene nacionalne drave. Kao gotovo uvijek u takvim sluajevima, postoji slubeno i prikriveno obrazloenje takvih postupaka. Slubeno obrazloenje gospodara kaosa glasi: "Hrva tska se mora ograditi od 'staromodnog' nacionalizma i mora svoje ge nerale izruiti Haakome sudu, da bi oni ondje dokazali svoju nevinost na osnovu naela 'individualne krivnje'". Prikriveni su razlozi ipak pra vi razlozi, i oni su neto drukiji: oito se Hrvatska, kakva je nastala poslije 1990., ne svia hijerarhijskim urotnicima i njihovim klonovima u Hrvatskoj, jer je ona istodobno 'antiteza' versaillskoj i titoistikoj Jugoslaviji, a to je 'crimen' koji se ne oprata. Nakon to Slobodan Miloevi nije uspio ratom ostvariti naum hije rarhijskih urotnika - stvoriti novu Jugoslaviju u titoistikim granicama pod apsolutnom dominacijom Srba, na djelu je priuvni plan. Ako ve ne ide Jugoslavija, mogua je onda neka struktura koja e je nadomjestiti i tako Hrvate vratiti pod nadzor jedne - 'nadnacionalne' unije. Kako bi Hrvati lake 'progutali tu udicu', potrebno ih je 'mekom silom' i poli tikim nasiljem uvjeriti da je sve to potrebno i neizbjeno zbog 'europ skoga duha', 'napretka', 'sigurnosti' te svake sree koja prevladava iza nove 'eljezne zavjese' koja se sada naziva 'schengenska granica'. A za one sumnjiave, koje su svakojake zmije grizle, kao sredstvo zastrai vanja slui sudbina hrvatskih generala. Pria je vie nego jednostavna. Ako se ljudi koje golema veina hrvatskoga puanstva dri junacima odjednom pojave na optuenikoj klupi, oni e izgubiti 'aureolu' juna tva pa e i sama drava za koju su se oni borili postati upitnom. 303

302

>

/ )iiviu

Ihniiii.-i-l

I UMI

RI.ONOVI

NAS1 Ul'rtJU

Uoavajui prikrivenu nakanu gospodara kaosa, Strohin vue jednu zanimljivu paralelu. Za njega je postupak kojim se hrvatske generale sustavno prikazuje kao obine lopove i kriminalce vie nego skandalo zan. Zato on u svojoj analizi navodi kako u staroj pruskoj kraljevini, primjerice, asnici - ak i kada su bivali optueni - nisu bacani u obian zatvor, nego su kaznu izdravali ili ekali na sudski postupak u vojar nama, pod nazorom vojske. Za razliku od pruskoga kodeksa vojnike asti, i sam istrani postupak Haakoga suda jest 'kriminalizacija' optuenih i izruenih. Pruski pravni postupak sluio je ouvanju 'di gniteta', tj. dostojanstva asnika, a time i dostojanstva vojske, jer je dobro znano da razbijanje vojske poinje s pokopavanjem ugleda ge nerala i vojskovoa. U hrvatskome sluaju, na ovakav ili onakav nain, na 'haakome popisu' nalo se vie od dvadeset generala pa doista tre ba biti 'slijep kod zdravih oiju' i ne vidjeti kako je nakana optuiti i osuditi cijelu Hrvatsku vojsku. 169 Ako, naime, u jednoj maloj zemlji od etiri i pol milijuna stanovnika, vie od dvadeset generala sjedne na optueniku klupu, onda bi to, kao to ukazuje Carl Gustaf Strohm, preneseno na francuske razmjere, znailo da je tristo francuskih gene rala osumnjieno ili osueno za ratne zloine. Svakome ovjeku zdrave pameti, ali ne i hrvatskoj politikoj vrhuci od 2000., bilo bi jasno da bi s nekoliko stotina optuenih francuskih generala francuska vojska do ista ieznula, jer bi postala tijelo bez glave. Ova usporedba moe se primijeniti na bilo koju drugu zemlju svijeta i zakljuak bi bio isto vjetan. Jednako bi se to dogodilo i Velikoj Britaniji i Italiji, ali i Iranu, Argentini, Saudijskoj Arabiji ili, primjerice, Etiopiji. Nain na koji Haaki sud, ali i 'meka sila' u Hrvatskoj, postupa s hrvatskim generalima i braniteljima openito dokazuje da je nakana snagama koje stoje iza njih ruiti hrvatsku dravu, jer ruiti samo svijest i ponos naroda posredno znai ruiti i samu dravu. Pretvoriti

jedan obrambeni i k lome uspjean pobjedniki rat u zloin - to je uistinu neto novo u povijesti zapadne civilizacije. Naravno, kao to naglaava Carl Gustaf Strohm, u svakome ratu pa i u svakoj vojsci pod ekstremnim uvjetima dogaaju se nemile stvari, pa i zloini. Zato on navodi dva oevidna primjera. Kada su Sovjeti osvojili Berlin, vojnici pobjedonosne 'slavne' Crvene armije silovali su vie od sto tisua njemakih ena i djevojaka. Nijedan sluaj nije bio sudski progonjen. Naprotiv, silovatelji su odlikovani kao 'osloboditelji od faizma'. Drugi sluaj je jo znakovitiji i odnosi se na Engleze. Kada su oni u veljai 1845., a tada je poraz Njemake svima bio jasan, bombardirali zname niti grad Dresden, poznat kao 'njemaka Firenca', i pritom za samo nekoliko sati ubili dvjesto tisua civila, nijedan sudski postupak protiv engleskih pilota nije pokrenut, a zapovjednik cijele akcije dobio je spomenik kao zaslueni engleski 'maral zrakoplovstva'. Da bi Hrvati osvijestili sebe, svoj ponos, svoje postojanje, svoj iden titet, kao to ree istononjemaka knjievnica Gabi Kachold, moraju konano istupiti iz tue - srpske, maarske, talijanske, austrougarske, turske, bruxellske, a prije svega jugoslavenske povijesti. U protivnom, bez toga proienja, ne e biti ni hrvatske drave, jer e kameleonskom prilagodljivou versaillska tvorevina hijerarhijskih urotnika ne prestano oivljavati. Ima li Hrvatska politike mudrosti i dovoljne intelektualne hrabro sti proi tu katarzu? S obzirom na oiglednost injenica, to ne bi bila preteka zadaa. O emu je rije? Znano je da je Srbija uvijek bila miljenica hijerarhijskih urotnika, a posljedino tome i operator krize ili, po Colemanu, "izvor problema na Balkanu". 170 Izii iz jugoslavenske povijesti za Hrvatsku i Hrvate znai izii iz lane i (ili) inverzne po vijesti od poetka 20. stoljea. Korijene Miloevieve agresije na Hrva tsku i Bosnu i Hercegovinu ne treba traiti samo u njegovom ratnikom govoru na Gazimestanu, nego 7. svibnja 1915., kada su, na poticaj Ve like Britanije, zemlje saveznice dale Srbiji jamstvo za pripajanje, s vre menom, Bosne i Hercegovine, koje je ukljuivalo i jamstvo za "irok pristup Jadranskom moru". U cijelome razdoblju od sedam desetljea

Haakim optuenicima postali su generali Tihomir Blaki, Janko Bobetko, Ante Gotovina, Ivan ermak, Mladen Marka, Mirko Norac, Rahim Ademi, Slobodan Praljak i Milivoj Petkovi, osumnjieni su admiral Davor Domazet-Loo, generali Petar Stipeti i Ivan Korade. Na raznim popisima za 'odstrel' nali su se generali Zvonimir Cervenko, Damir Krstievi, Marijan Marekovi, Ljubo Cesi Rojs, Stanko Sopta, Mijo Jeli, eljko Glasnovi, a general-bojniku Branimiru Glavau 'sudi' vlastita drava, ije su istone granice nemalom njegovom zaslugom obranjene. 304

169

Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 213. 305

>

Min-m /l,iiii,i.-rl / H M .

K I I I N D V I

N A M

UTAJU

ivljenja dviju Jugoslavija moe se vidjeti ruka britanskoga crnoga plrm stva.171 Od samoga nastanka Jugoslavije, tj. od dana kada je, na poticaj britanske Vlade, u enevi odrana 'Jugoslavenska konferencija", a 4. srpnja proglaena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, Srbi su odmah poeli s aktima agresije protiv Hrvatske, kako bi prisvojili prava na hrvatski teritorij, unato onome to su potpisali u enevi. 1 7 2 Od dana 26. studenoga 1917., kada je Crna Gora proglasila ujedinjenje sa Sr bijom i princ Aleksandar prihvatio tu novu dravu, povijest 'jugosla venskog podruja' obiljeena je prijevarama, licemjerjem i istim laima, to e sedamdeset etiri godine kasnije dovesti do otvorene srpske agresije na zapadne republike, u kojoj e britanska Vlada odigrati gla vnu ulogu, kao to je to inila i u Prvome i Drugome svjetskome ratu. Poput drugih junoeuropskih naroda, i Hrvati su tek tijekom 19. stoljea prvi put percipirani u Velikoj Britaniji, i to kao 'zloinaki na rod', budui da su Karl Marx i Friedrich Engels objavili Hrvatima "rat unitenja" i "bezobzirnog terora", jer su se usudili spasiti Habsburku Monarhiju, koju su oni prevratnitvom namjeravali unititi. Za razliku od Hrvata, Srbi su, poput Bayronovih Grka, uli u svijest britanske javnosti kao hrabri borci koji su se u Balkanskim ratovima borili za

svoju slobodu, protiv bezobzirnih i okrutnih Turaka, ili u Prvome svjetskome ratu protiv reakcionarnih Habsburgovaca.
173

Takav stereotip posebno se oitovao u Drugome svjetskome ratu, kada su u britanskoj politici i u britanskoj javnosti oivjeli i ojaali protuhrvatski osjeaji. Groteskna priroda Pavelieva reima dola im je kao naruena i samo je potvrdila njihove ve ustaljene predrasude. Njih nimalo nije zanimalo kakav je oblik vlasti bio u Nezavisnoj Dravi Hrvatskoj? Ponajmanje ih je zanimalo da ustaki reim nije imao svoju originalnu politiku filozofiju. Njih je samo zanimalo hoe li i u kojoj mjeri taj reim zloinima kompromitirati stvaranje noavisne drave i to je za njih bilo iskljuivo praktino pitanje. Kao to pie Ljubomir Anti, ustaki je reim bio duniki reim. Stavivi se u osovinsko okruenje, naizmjenino je uzimao ono to mu je toga trenutka odgo varalo, bilo od faizma bilo od nacionalsocijalizma. Kao dunik jednima i drugima, Italiji za odravanje pokreta i stvaranje drave, a Njemakoj za njezino odravanje, nerado se izjanjavao tko mu je ideoloki blii. 174 "Nije svaka izma za svaku nogu", odgovorio je jednom Mile Budak, upitan jesu li ustae faisti ili nacionalsocijalisti. To to ustaki reima nije bio "isti model", niti ga optereuje niti ga amnestira. Ono to je bitno, kao to pie dr. Anti, jest injenica da je Nezavisna Drava Hrvatska nastala i odravala se u osovinskom sklopu pa je preuzela njihove zloinake metode. 1 7 5

171 Kratka povijest nastanka Jugoslavije otkriva nazonost smicalica britanskih oligarha. Dana 20. srpnja 1917., pod snanim pritiskom Lige naroda, prethodnice Uje dinjenih naroda, kao i Velike Britanije i Italije, Hrvati, Srbi i Crnogorci potpisali su Krfski sporazum. Srbima je potpisivanje toga sporazuma znailo prvi korak k stvaranju srpske dinastije na Balkanu. Hrvati su se, uz podrku Katolike crkve, protivili tome sporazumu, ali su bili nemoni sprijeiti njegovu provedbu. Tako je stvaranje jedne drave, pod srpskom dinastijom, bilo korak blie ostvarenju. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 215. 172 Prije ujedinjenja teritorija Kraljevine SHS, koji je bio pod Austro-Ugarskom Monarhijom, bio je oko 50% vei od teritorija Srbije i Makedonije i istodobno 8,5 puta financijski snaniji. Paritet krune i srpskoga dinara prije rata bio je 1:1,25. Prijevara vlade iz Beograda sastojala se u tome to je provedena nepravedna zamjena krune u dinare. Za svaku krunu morao je biti utisnut peat Kraljevine, prilikom ega se naplaivalo 20% vrijednosti, a paritet promjene bio je 1:4. Naravno daje tiskanje dinara bilo u Beogradu bez prave podloge. Osim toga, porezno optereenje po glavi stanovnika bilo je neprave dno, budui da se, primjerice, ono u Hrvatskoj naplaivalo prosjeno 702 dinara, dok je isto u Srbiji iznosilo 407 dinara. Ukupan prihod koji se slijevao u beogradsku blagajnu iznosio je gotovo 80 posto iz preanskih krajeva', dok je s podruja Srbije, Crne Gore i Makedonije on bio samo 20 posto. Usp. Mladen Lojki, isto, str. 116.

173 Na Parikoj mirovnoj konferenciji 1919. britanski premijer Loyd George bio je zadovoljan zbog uspostave Jugoslavije na ruevinama Habsburke Monarhije. Ipak, nije se suprotstavio talijanskim eljama za aneksijom Istre i dijelova Dalmacije, budui da su "Hrvati iskoriteni od Habsburgovaca (1848.) kako bi se slomila i pokorila talijanska elja za slobodom i kako bi se pohvatali, zatvorili i smaknuli talijanski rodoljubi". Usp. Mark Almond, Vjetaki nalaz, Oriel College, Universitvof Oxford, Velika Britanija, God 36.,br.2., 143.-176. 174 O ovisnosti NDH o talijanskim faistima i njemakim nacistima Mark Almond, u svom Vjetakom nalazu, kae: "injenica daje takozvana Nezavisna Drava Hrvatska (NDH) ovisila o nacistima i talijanskim faistima i daje poinila zloine prema tisuama Srba, oblikovala je strano miljenje o Hrvatskoj sve do dananjeg dana, unato injenici da se mnogo vie Hrvata, ukljuujui mladog Franju Tumana, borilo u partizanima protiv suradnika okupatora. Posebno treba uzeti u obzir injenicu da se partizanima pristupalo dobrovoljno, pa je takav izbor bio doista rizian, dok je NDH koristila svoje dravne ovlasti kako bi novaila ljude u svoju vojsku". Mark Almond, isto. 175 Usp. dr. Ljubomir Anti, isto.

306 307

' >llni|

/)|I|M(I.-|7 / UMI

K I. O N O V I

N A S T U l> A J U

A to je upravo bio plan hijerarhijskih urotnika. alo je Aule Paveli i poslan u Hrvatsku 1 7 6 - da preuzme zloinake metode, kao to je i Tito poslan da postane 'antifaist' kako bi se obnovila Jugoslavija, ali ne vie kao kraljevina nego kao komunistika tvorevina, u kojoj e se zloi nakim metodama lake obraunati ne toliko s Pavelievim zloincima koliko s cjelokupnim hrvatskim narodom. U Pavelievom zloinakom udaru i Titovom zloinakom protuudaru trebalo je, po planu gospodara kaosa, konano na prvim vratima Euroazije slomiti kranstvo, a prije svega katolianstvo. Dakle, Paveli i Tito nisu nita drugo nego dva klona proizvedena u istom laboratoriju i s istom zadaom. A to to navodno dolaze iz suprotstavljenih ideologija samo je obmana, jer ni za jednu ni za drugu ideologiju nisu 'zasluni' ni desnica ni ljevica, nego oni kojima John Coleman pripisuje da su davno donijeli "odluku da svijet mora biti manji, znatno manji i 'bolji'", tj. oni koji "sve rade da potkopaju Boju zapovijed ljudima da se razmnoavaju i napue zem lju." I 7 7 Da je rije o 'dvije strane iste medalje' potvruje injenica da, poslije Pavelia, u drugoj Jugoslaviji nije nestalo totalitarizma. Napro tiv! Obnovljena od komunista, Jugoslavija je krenula u dravni i dru tveni ivot gotovo doslovno kopirajui Staljinov Sovjetski Savez. Po slije sukoba iz 1948., koji nikada nije znaio i razlaz(!?), jer je i taj 'sukob' bio dio plana 1 7 8 , u njoj se dogaaju neke promjene, koje, pak, nikada nisu dovele u pitanje totalitarni karakter vlasti. To se osobito odnosi na samu vladavinu Komunistike partije: sa svime to bi je

ugroavalo jugoslavenski komunisti obraunavali su jednako kao i oni u Islonome bloku. 179 Poslije 1945., kada je komunizam duboko uhvatio korijene na pro storu druge Jugoslavije, titoistika promidba, slina onoj u drugim komunistikim reimima, sve protivnike komunistikoga reima ocr njivala je prikazujui ih kao 'faiste'. A ti su 'faisti' i poslije faizma, u devedeset posto sluajeva, bili Hrvati. Takav Titov reim, koji je vodio ljuti boj protiv hrvatskih 'faista i klerofaista', za Marka Almonda bio je jedinstven po tome to je zadobio potovanje svih politikih snaga u zemlji kao to je Velika Britanija. Ova injenica, zajedno s izvede nom negativnom percepcijom Hrvata kao posebnog arhetipa surad nika okupatora i ratnih zloinaca, imala je duboke posljedice na doga aje iz 1991., ustvrdit e Mark Almond. Kada je Slobodan Miloevi, uz punu potporu Velike Britanije, a prema Colemanu i Sjedinjenih Amerikih Drava 1 8 0 , krenuo u osvajake ratove protiv Hrvatske i Bosne i Hercegovine, srpski je plan bio osmi ljen kako bi se u to kraem vremenu otelo to vie teritorija pa da onda, nakon to Srbi dobiju to ele, tj. izbiju na 'zapadnu granicu velike Srbije', na to podruje pozovu Ujedinjene narode da oni 'presu de'. Temelj za 'presudu' trebao je biti okupirani teritorij, odnosno, prihvaanje stanja post bellum. U tu svrhu Srbima je bilo doputeno protjerati koliko god mogu Hrvata i Muslimana i u tome, kao to navo di Coleman, lee korijeni 'etnikog ienja'. Stariji britanski dravnici rat koji je 1991. pokrenuo Slobodan Miloevi redovito su promatrali kao ponavljanje Drugoga svjetskoga rata. Polazili su od pretpostavke, koja je bila rairena i meu mlaim britanskim politiarima i u mediji ma, da su 'hrvatski nacionalisti' iz devedesetih godina prologa stoljea samo sljedbenici ustakih kolaboracionista i samim time podjednako moralno odbojni. Pod izlikom daje u Drugome svjetskome ratu bila na

176 O uspostavi ustakoga reima Mark Almond navodi: "Vojnim pobjedama naci stike Njemake, ali, ironijom sluaja, i Hitlerovom potrebom da pomogne Talijanima u Grkoj, Jugoslavija se nala pred sve veim pritiskom da surauje s Treim Reichom. U oujku 1941. knez Pavle se sloio da Jugoslavija pristupi Trojnom (Antikominterna) paktu, ali tek nakon to su nacisti prihvatili da njihove postrojbe ne e ui u Jugoslaviju i da e potovati njezin suverenitet. Umjesto da prihvate izvanredne Hitlerove ustupke, nerazumna skupina srpskih nacionalista u jugoslavenskoj vojsci, potaknuta britanskom obavjetajnom slubom izvela je dravni udar, ( kurziv aut.) koji je doveo do nacistikog napada na Jugoslaviju i njezina dravnog sloma. Da nije dolo do nacistike invazije i zauzimanja Jugosla vije, uspostava ustakog reima u Hrvatskoj ne bi bila mogua". Radi pouzdanog prikaza tih dogaaja vidi Christopher BENNETT, YugosIavia's Bloodv Collapse: Causes, Course and Consequences, Hurst, London 1995., str. 39. - 42. Usp. Mark Almond, isto. 177 Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, isto, str. 15. 178 Odmah poslije rata Josif Visarionovi svojim je bahatim anglosaksonskim savez nicima pripremio veliko iznenaenje osvajanjem komunistike vlasti u Kini, to je pod Staljinovu zastavu stavilo bezgranine zalihe ljudstva, tovie, iz Pekinga se komuni stika zaraza poela brzo iriti, na poetku du jugoistone Azije, a zatim i dalje - u

Indiju, drave Bliskog istoka i Afrike. Planuli su komunistiki metei u Iranu, Turskoj i Grkoj, zatekavi Amerikance nespremne. Usp. Igor Buni, isto, str. 181. Da bi Amerikanci koliko toliko zaustavili Staljina, sjetili su se britanskoga miljenika Tita i preporuili mu da izgovori 'ne' Staljinu, kako bi njegov reim u ostatku svijeta bio prikazan kao neto stravino i odbojno, iako je taj isti Staljin sa svojim stravinim reimom do juer bio njihov partner, (nap. aut.) 179 Usp. Mark Almond, isto, str. 143. - 176. 180 Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 218. 309

308

Dtlvoi

Ihmni !/

/UMI

kl

( I N O V I

N A S I U I' A J U

strani Njemake, Hrvatska je poela osjeati ar pisaca otrovna pera i/ britanskih, amerikih i francuskih medija. Unato demokratski izabra noj vladi, unato tome to su njezin suverenitet prihvatili Ujedinjeni narodi i Europska ekonomska zajednica, tajna britanska, francuska pa i amerika diplomacija naumile su skriti Hrvatsku, koja je jo 4. pro sinca 1918. vrlo nevoljko prihvatila ujedinjenje to su joj ga nametnuli 'saveznici' i koje je trajalo punih sedamdeset tri godine. Ta otrovna pera i negativne slike o Hrvatima, koje su oni u jeku najeih napada srpskih snaga na Hrvatsku odailjali u svijet, itekako su bile uinkovite. I istraivai koji su dovodili u pitanje zapadne ste reotipe o 'balkanskoj' slici Balkana, na ijemu su podruju svi narodi okrutni, nepouzdani i primitivni, kada je rije o Hrvatskoj odbacuju takvu kritinost. Mark Almond u svome Ekspertnom nalazu navodi sluaj Marije Todorove, autorice jedne od najbolje prihvaenih knjiga, koja kritizira zapadne predrasude o balkanskim narodima. Ni Todorova nije mogla izdrati a da prema Hrvatima ne uputi otrovne strjelice. Naime, ona je optuila New York Times daje u oujku 1995. "imao drskosti obja viti uredniki lanak" koji je dao naslutiti kako je "najbolji izbor ame rike politike da se osloni uglavnom na katoliku Hrvatsku i njezinu trajnu tenju da se izdvoji iz balkanskih sukoba i priblii zapadu" jer su, kako kae Todorova, "upravo u ime takve katolike Hrvatske tijekom Drugog svjetskog rata poinjeni neki od najgorih zloina na Balkanu..." Uz svu medijski proirenu sliku o Hrvatima kao 'neonacistima' i glavnim krivcima za raspad Jugoslavije, srpska agresija na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu ne bi bila mogua da iza nje nisu stajali anglo saksonski hijerarhijski urotnici. Evo nekoliko dokaza za tu tvrdnju. U rujnu 1991., kada je postalo savreno jasno da su Srbi nakanili precrtati granice Hrvatske i Bosne i Hercegovine, kako navodi Coleman, britan ska obavjetajna sluba jasno je dala do znanja da se "balkanski pro gram odvija po planu" te da Miloevi pomno izbjegava sve zahtjeve ministarstava vanjskih poslova zemalja Europske unije da zaustavi agre siju. Osim toga, Coleman, pozivajui se na vjerodostojan obavjetajni izvor, takoer tvrdi i da se nijedan europski elnik nije usudio javno rei kako su im ruke postale svezane kada su James Baker III. i britan ski ministar vanjskih poslova Douglas Hurd Miloeviu dali zeleno svjetlo za snaan napad na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu. Da sve
310

ne bi ostalo na tvrdnji, Coleman navodi rijei obavjetajnog izvora: "Europski ministri dobro znaju da je uzaludno pokuavati zaustaviti Srbe, koji znaju da iza njih stoje London i Washington i rugaju se naim prijedlozima. Nita se ne moe uiniti kako bi se zaustavio srp ski napad dokle god imaju podrku Velike Britanije i Amerike". 181 Zato Coleman i zakljuuje da "bez preutne potpore Velike Britanije i Sje dinjenih Amerikih Drava Miloevi se ne bi usudio poiniti tako strana zvjerstva". Dana 9. studenoga 1991., dakle pred sam pad Vukovara, predsjed nik Gorge Bush stariji jasno je izrekao svoje stajalite rekavi: "U Jugo slaviji vidimo kako ta ponosna rije nacionalizam moe zemlju strova liti u krvavi graanski rat". 182 Za ameriku politiku okrutna srpska agresija na Hrvatsku naprosto je 'krvavi graanski rat." To je bila politika 'crta' i britanske Vlade, budui da su anglosaksonski hijerarhijski urotnici na jugoistoku Europe provodili eksperiment u kojemu nacionalni su verenitet mora postati dio povijesti radi stvaranja 'novoga svjetskoga poretka'. Na tragu toga eksperimenta jesu i tumaenja lorda Healevja, ugledne osobe britanskoga javnoga ivota i biveg ministra obrane i ministra financija u laburistikim vladama. Naime, neposredno poslije vijesti o hrvatsko-muslimanskim sukobima u sredinjoj Bosni britan ski je lord dao mnogo intervjua i sva njegova objanjenja geopolitikog aspekta srpske agresije i rata na prostorima bive Jugoslavije bila su utemeljena na teoriji o HDZ-u kao politikoj stranci koja nasljeduje ustatvo. 1 8 3 U svojim eskapadama Healev je iao tako daleko da je Njemaku potporu Hrvatskoj prikazivao iskljuivo kroz prizmu Drugoga svjetskoga rata, naglaavajui da "je Njemaka bila hrvatski saveznik... a tijekom toga razdoblja Hrvati su pobili skoro jedan milijun Srba"(!?). Kada je tumaio tekue dogaaje u Hrvatskoj ili u Bosni i Hercegovini, Healev je britanskim itateljima, ali i gledateljima i sluateljima, uporno tvr dio: "Ne zaboravite da hrvatske snage, koje ubijaju Muslimane i Srbe...

Usp. Usp. Usp. Usp.

dr.John Coleman, Diplomacija prijevarom, isti, str. 218. dr. John Coleman, isto, str. 228. d r . J o h n Coleman, isto, str. 218. Mark Almond, isto, str. 143.-176. 311

>

l'iivm

/ luni,r-M

/m,i

kl

IINOVI

NASTUPAJU

nose kukaste krieve na svojim kacigama, neki od njih nosi' odore SS a i pozdravljaju nacistikim pozdravima!" Naravno, kao to pie Mark Almond, za te svoje tvrdnje nije dao nikakve dokaze niti je to od njega itko traio. Healev se jednostavno uklopio u logini niz fantastinih zakljuaka kao dijela predrasuda o Hrvatima koje su prevladavale u glavnim britanskim medijima. 184 Moda je Healev nadahnue za svoje sotoniziranje Hrvata dobio gledajui britansku informativnu postaju Channel Four News, koja je na vrhuncu opsade Vukovara prikazala doku mentarni film Ratlines koji je irio predrasude o Hrvatima kao o klerofaistikim suradnicima nacistikoga genocida. Zar se onda treba uditi srpskom genocidu i kulturocidu u Vukovaru ili zar se treba uditi po naanju britanskih i kanadskih vojnika u sastavu Zatitnih snaga Uje dinjenih naroda (UNPROFOR) 1 8 5 koji su prije nego to su upueni u Hrvatsku i u Bosnu i Hercegovinu odgledali takav dokumentarni film? 186 Do kojih granica u Engleskoj seu ne samo predrasude, nego i mrnja prema Hrvatima, koja je ve poprimila patoloke naznake, potvruje kolumnist The Guardiana Edward Pearce, koji je 31. kolovoza 1993. napi-

184 Komentar o kojemu je rije, lord Healev dao je izjavu 28. travnja 1993., u infor mativnoj misiji Drugoga programa BBC-a Newsnight. Treba se sjetiti da je lord Healev davao izravnu potporu Titovim represivnim mjerama, u govoru koji je odrao neposre dno poslije zavretka rata, 1945., na kongresu Laburistike stranke: "Ako jedan radniki pokret smatra potrebnim uvesti veu razinu policijskog nadzora i neposrednog i drasti nog kanjavanja svojih protivnika nego to bi mi u ovoj zemlji bili spremni tolerirati, m o r a m o biti spremni shvatiti ih". Usp, Mark Almond, isto, str. 143. - 176. 185 O pristranosti pripadnika meunarodnih snaga UNPROFOR-a i obavjetajnom djelovanju ubaenih agenata ukazuje Mark Almond. Naime, on pie: "U najboljem sluaju je naivno, a u najgorem sluaju pogreno smatrati daje osoblje meunarodnih organizacija na podruju bive Jugoslavije u potpunosti bilo posveeno svojim dunostima u sklopu mandata UN-a i potpuno nepovezano sa svojim nacionalnim vladama. Oito je da su pojedine nacije u sklopu UNPROFOR-a, a posebno britanske i francuske postrojbe, po pravilu primale upute od svojih vlada i da su redovno bile u dogovoru s njima. Osim obavjetajnih asnika koji su djelovali u sklopu svojih postrojba, oito je da je postojao i velik broj prikrivenih obavjetajaca na tome podruju. To je potpuno razu mljivo i normalno ako se uzme u obzir osjetljivost podruja sukoba. Ipak, njihova prisutnost pod lanim identitetom kao sudionika i svjedoka dogaaja neizostavno dovo di u sumnju pouzdanost njihova svjedoenja. Usp. Mark Almond, isto. str. 143. - 176. 186 Ovaj dokumentarni film prikazan je na poetku studenoga 1991., dakle, pred sam pad Vukovara, kao dio psiholoke operacije kojom se nastojalo unaprijed amnesti rati Srbe za zloine koje e oni poiniti, (nap. a) Postoji i istoimena knjiga, koja daje sloeniji prikaz u svezi s tom temom. Mark AARONS, John LOFTUS; Ratlines: How the Vatican's NaziNetworks Betrayed Western Intelligence to the Soviets, Mandarin, London, 1991. Usp, Mark Almond, isto, str. 143. - 176.

s.io i ovo: "Zbilja, I hvali su kroz svoju povijest puno klali, pa bi se trebalo zapitati da li bi se ime tog naroda trebalo na odreen nain preo blikovati da se rimuje sa prerezanim grkljanom". Tijekom cijeloga hrvatskoga obrambenog rata ministri u vladi Johna Majora neprekidno su, kako javno tako i privatno, iskazivali svoje neprijateljstvo prema Hrvatima. Redovito su u svojim nastupima isti cali da je Hrvatska marioneta Njemake i da je njezina neovisnost priz nata pod pritiskom njemakoga kancelara Kohla, odnosno, zastupali su tezu o 'ranom priznanju Hrvatske'. Posebno neprijateljski raspoloeni prema hrvatskoj neovisnosti bili su lord Cranbourne i sir Nicholas Bonsor. Naravno, njihova stajalita prema Republici Srpskoj bila su puna razumijevanja i 'oinske brige'. O engleskoj sustavnoj i promiljenoj politikoj potpori Miloeviu i njegovom projektu 'velike Srbije' govori i to da Malcolm Rifkin, kada je, 1995., imenovan ministrom vanjskih poslova, za svoga osobnog tajnika uzeo prosrpskog konzervativnog za stupnika Henrva Bellinghmana koji je, pak, odravao dobre veze s Johnom Kennedvjem, roenim pod prezimenom Gvozdenovi, koji je u Londonu djelovao kao glasnogovornik Radovana Karadia. 187 Jedan drugi konzervativni zastupnik u Parlamentu, Harold Elletson, koji je u svojim javnim istupima podravao Srbe, istodobno je bio suradnik bri tanske obavjetajne slube MI6, 1 8 8 za koju je od bosanskih Srba priku-

187 O britanskoj prosrpskoj politici Mark Almond pie: "Meu ambicioznim britan skim asnicima UNPROFOR-a koji su eljeli promaknue, a koji su bili politiki svje sni, bilo je malo onih koji su imali hrabrosti suprotstaviti se predrasudama britanske vlade. Stvari se nisu promijenile niti nakon poraza britanskih konzervativaca na opim izborima u svibnju 1997. Dr.John Reid, koji je Elletsona esto pratio prilikom njegovih posjeta Republici Srpskoj, postao je ministar oruanih snaga u novoj laburistikoj vladi. Dr. Reid je bio rjeit kritiar Muslimana i Hrvata. Dr. Reid i tadanji ministar obrane laburistike vlade u sjeni David Clark ukoreni su od Odbora za nadzor rada zastupnika Donjega doma Parlamenta. Razlog je bila injenica da su tijekom posjeta enevi, u kojoj su se sastali s Radovanom Karadiem, dopustili da im on plati hotelske trokove. Znakovito je da je do sastanka dolo 1993. godine. Tijekom toga posjeta enevi, kao i kada su posjeivali Republiku Srpsku, gospodu Reida i Clarka pratio je konzervativni kandidat na opim izborima John Kennedv (Gvozdenovi). Dr. Ried i Harold Elletson, takoer suradnik Kennedvja, esto su putovali zajedno kao zastupnici britanskog Parla menta. Osobno sam ih imao priliku susresti u listopadu 1992. u Tbilisiju u Gruziji, kada su me poastili svojim bahatim prosrpskim i antihrvatskim stajalitima (kurziv aut.). O sudbini konzervativnog probeogradskog lobija na opim izborima 1997., vidjeti Tom ARTER; "Belgrade's UK Lobby Decimated", Bosnia report 19, June-August 1997. Usp. Mark Almond, isto, str. 143. - 176. 188

Usp. Mark, Almond, isto, str. 143. - 176. 313

312

o
p r e m a z e m l j a m a bive Jugoslavije.'"
9

/ >m-i

/ hinni.-i-l

I nm

K I

l ) N (> V I

N A M l l l ' A l l )

pljao informacije koje je britanska politika koristila u s v o m e n a s t u p u N a r a v n o da je za laj dodatni po sao i m a o odobrenje od premijera J o h n a Majora. Nije s a m o b r i t a n s k a politika drala s t r a n u Srba. To je inila i ame rika, prije svega tajnom diplomacijom. Uz veliku p o m o Lavvrencea Eagleburgera, Cvrusa Vancea i Bushove vlade, Njemakoj je bilo pri prijeeno e k o n o m s k i m m j e r a m a p o k u a li priznati Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Eagleburger, kojega je k o n g r e s n i k H e n r y Gonzalez o t r o n a p a o zbog njegovih velikih financijskih veza s b e o g r a d s k o m vladom, izjavio je da Sjedinjene Amerike Drave ne smiju nijednoj europskoj zemlji n i k a d a d o p u s t i t i da p r i z n a Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. To je stajalite amerike politike p o t v r d i o i Cyrus Vance, esto naglaa vajui k a k o je ' p r e o p a s n o ' p r i z n a t i H r v a t s k u i Bosnu i H e r c e g o v i n u . Vance nije n i k a d a pojasnio da se ta 'opasnost' o d n o s i na 'novi svjetski poredak', o d n o s n o svjetsku vladu i da s a m o s t a l n a , d e m o k r a t s k a i m e u n a r o d n o p r i z n a t a Hrvatska kvari te planove. Papa Ivan Pavao II. o m e o je taj plan t a k o to je dao do znanja da e "tim r e p u b l i k a m a poslati p o r u k u kojom e priznati njihovu neovisnost". Ta je najava izazvala p o t r e s e u K o m i t e t u 3 0 0 i u p o l i t i k o m e ustroju W a s h i n g t o n a i Londo na te pridonijela odluci N j e m a k e da p r i z n a Hrvatsku i Bosnu i Herce govinu. 1 9 0

N o . ni f r a n c u s k a nije zaostajala za A n g l o s a k s o n c i m a u p o t p o r i Miloeviu i velikosrpskoj politici. Od Prvoga svjetskoga rata o n a je na Srbiju gledala kao na saveznika. Svatko t k o poznaje vanije francuske gradove, Pariz, Lvon ili ak C a n n e s , m o e opaziti ulice i m o s t o v e koji su dobili i m e n a u ast Srbije i njezinih voa. Istovjetno k a o i njegov ameriki kolega, p r e d s a m pad Vukovara, dakle, u s t u d e n o m e 1991., francuski predsjednik Francois M i t t e r r a n d e izjaviti: "Hrvatska je bila saveznica nacista, a ne Srbija". 1 9 1 Od elnika svih kranskih zemlja s a m o je p a p a Ivan Pavao II. i m a o h r a b r o s t i govoriti protiv srpske agresija, i to n a k o n to je George Bush stariji Miloeviu d a o z e l e n o svjetlo. D o k su m n o g i elnici reformi stikih crkava bili krajnje utljivi i m i r n o gledali srpske zloine, Papa je r e k a o : "Mora se zaustaviti tragedija koja obeauje E u r o p u i svijet. Posljednjih nekoliko d a n a bilo je nevjerojatno estokih n a p a d a diljem Hrvatske, ali p o s e b n o na D u b r o v n i k i Vukovar. U D u b r o v n i k u su, iz m e u ostaloga, p o g o e n i hoteli i bolnica p u n i izbjeglica i ranjenika. To je agresija i to m o r a p r e s t a t i . Molim jugoslavensku vojsku da p o t e d i ivote n e z a t i e n i h civila". 1 9 2 Beogradska je vlada odgovorila t a k o to je pojaala b o m b a r d i r a n j e civilnih etvrti, crkava, kola i bolnica, p o t p u no s i g u r n a da b r i t a n s k a i a m e r i k a Vlada ne e p o d u z e t i nikakvu akciju za sprjeavanje toga nasilja. Sve to su Sjedinjene Amerike Drave i Velika Britanija uinile bio je e m b a r g o na oruje i farsa od t a k o z v a n i h 'sankcija' p r o t i v Srbije. Prvim p o t e z o m o z a k o n j e n o je da n a p a d n u t e r e p u b l i k e o s t a n u i dalje bez oruja, a drugi p o t e z dao je priliku Srbima rei k a k o su oni rtve 'britanske i a m e r i k e agresije', dok i s t o d o b n o n i s u trpjeli nikakve nestaice od tih b e z u b i h sankcija. Ta anglosakson ska b e z o b z i r n o s t i licemjerje p o n u k a l i su ak i Washington Post, glasilo blisko amerikoj Vladi, da p r i z n a kako sankcije n e m a j u nikakva u i n k a te je zakljuio da b o r b e ne e p r e s t a t i sve d o k Srbi ne zadovolje svoje teritorijalne ambicije. 1 9 3 M o e se sa sigurnou zakljuiti da su a n g l o s a k s o n s k i hijerarhijski u r o t n i c i , u z asistenciju F r a n c u s k e , upravljali n a d z i r a n i m k a o s o m n a

Osim Harolda Elletsona, izvor informacija za britanske snage na prostoru bive Jugoslavije i britansku politiku bio je i John 0ovan) Zametka. Treba znati da je John Zametka, kako osobno tako i svojim pisanjem, esto bio glavni izvor informacija za britansko civilno i vojno osoblje UN-a koje je trebalo biti rasporeeno na podruju bive Jugoslavije. Zametka je 1992. za potrebe britanskoga Meunarodnog instituta za stra teka istraivanja (International Institute of Strategic Studies) nainio izvjee, kojim su se koristili britanski asnici ak i nakon to je Zametka napustio Veliku Britaniju i postao zamjenik ministra vanjskih poslova u vladi Karadieve Republike Srpske. Kori tenje Zametiina kratkog prikaza uzroka i znaenja sukoba na podruju bive Jugosla vije u takvim okolnostima objanjava duboke protuhrvatske i protumuslimanske pre drasude koje su britanski asnici imali i prije dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Ovom se prigodom ini zanimljivom primjedba Marka Almonda o jednom njegovog predavanju, o kojemu kae: "Sir Michael Rose me, nakon susreta u Oxfordu, pozvao da odrim predavanje o jugoslavenskoj krizi u visokoj asnikoj koli u Camberlevju, to sam i uinio 5. travnja 1993. Tom sam prilikom imao mogunost vidjeti koliko su predrasude usaene u razmiljanja britanskih asnika. Sigurno sam pozvan zabunom, budui daje neprijateljstvo prema Muslimanima i Hrvatima bilo opeprihvaeno tijekom razgovora i u pitanjima koja su postavljena nakon predavanja". Usp. Mark Almond, isti, str. 143.-176. 190 Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 219. 314

189

Usp. Mark, Almond, isto, str. 143. - 176. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 218. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 221. 315

(Mru;

llimiii.-i-t

I UMI

K I

( ) N l) V I

N A S I

II I' A J II

prostoru bive Jugoslavije na kraju 20. stoljea. Taj nadzirani kaos bio je samo nastavak grandioznoga plana koji se sustavno provodi od 14 14. godine. Njegov nastavak u Drugome svjetskome ratu poeo je onoga trenutka kad su konzervativni politiari, poput Sir Fitzrova Macleana i Randolpha Churchilla, kao i Williama Deakina, jednog od Churchillovih predratnih suradnika, stigli meu Titove partizane. Time je dana britanska potpora obnovi 'jugoslavenskog jedinstva', ali ovoga puta pod komunistikom ideologijom. Kada je 1991. lord Carrington odreen kao mirovni posrednik Europske zajednice za Jugoslaviju, prvo to je napravio bio je poziv Sir Fitzrovu Macleanu na zajedniki doruak, kako bi ga ispitao o stanju na tome podruju. Ta gesta lorda Carringtona nije znaila nita dugo nego da e na prostorima nekadanje Jugosla vije uslijediti klonirana situacija iz Drugoga svjetskog rata. I, dok su 7. rujna 1991., u ranim prijepodnevnim satima, ispred ministarstva vanjskih poslova u Haagu, tisue hrvatskih i albanskih prosvjednika uzvikivale "Carr-ing-ton, Carr-ing-ton!", taj majstor prijevare, poslu nik lorda Rothschilda, s iskustvom unitenja Rodezije, June Afrike i Argentine, Mirovnu konferenciju Europske zajednice, kojom je pre dsjedavao, vjeto je usmjerio na stranu Srbije. Ta Konferencija, odrana pod pokroviteljstvom Velike Britanije i Sjedinjenih Amerikih Drava, bila je osmiljena da bi se srpskom agre soru osiguralo dovoljno vremena kako bi mogao prigrabiti to vie teri torija i poubijati to vie Hrvata. Upravo se to i dogodilo. Tada je Jugo slavensko ratno zrakoplovstvo poduzelo prve napade na hrvatske gra dove. Borbe su se nastavile cijelo vrijeme trajanja Konferencije, a lord Carrington nije nijednom ukorio Miloevia zbog njegovoga po 194 naanja. Carrington je samo klonirao situaciju iz Rodezije. Naime, dok je Carrington priao o 'miru', a rodezijske snage obustavile vatru, komunist Robert Mugabe nastavio je sa svojim krvolonim napadima

ii.i ene i djecu u i/.oliranim naseljima, a da mu Carrington, kao ni Milocviu, nije uputio ni rijei kritike. 145 Koliko je Carrington dobro obavljao posao za Miloevia, potvruje i injenica da je Njemakoj zaprijetio ekonomskim mjerama pokua li ona ponuditi stvarnu pomo Hrvatima i Muslimanima. Osim toga, napisao je i vlastita tajna pravila za 'mirovne' snage Ujedinjenih naro da. Poslije konferencije njemaki kancelar Kohl zatraio je sastanak s Georgeom Bushom starijim. Zahtjev mu je odobren, pod uvjetom da ne spominje vojnu intervenciju ni financijske sankcije protiv Beogra da. Prema Colemanu, jedino na to je Bush pristao jest to da mirovne snage budu rasporeene izmeu Hrvata i Srba, ime je defacto priznao srpsku okupaciju hrvatskoga teritorija. I, dok su tako politiari raspreda li, Hrvati su i dalje krvarili. Na poticaj Velike Britanije, Miloevi je odbio i mirovne snage, rekavi kako ne prihvaa "nikakvu stranu vojnu nazonost." Miloevievo tree odbijanje mirovnoga plana nagnalo je njemakoga kancelara, koji se vie nije mogao suzdrati, da, 6. stude noga 1991., zanemarujui nalog Georgea Busha i lorda Carringtona, pred njemakim Parlamentom izjavi kako je potrebno smjesta priznati Sloveniju, Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu. Opasnost po teritorijalnu cjelovitost Hrvatske, kao to je razvidno, nije dolazila samo od srpsko-armijskog osvajaa, nego jo vie iz eu ropskih dvorana za mirovne konferencije, poglavito ako je na elu konferencijskoga stola sjedio predsjedatelj tipa lorda Carrington, 'prego vara' o ijim bi se izdajama i prijevarama iz ranijih pregovora, kako kae John Coleman, mogle napisati dvije knjige. Hrvatska se tako, odmah poslije svoga roenja, nala stijenjena izmeu Miloevicevoga gazimestanizma i beutnosti zapadnih sila, sklonih krenju vlastitih naela, kako bi to bre obavile posao koji je zacrtan u planu o 'novome svjetskome poretku'. Izjava lorda Carringtona uoi mirovne konferen cije, kako nije nita iskljueno, pa ni mogunost promjene granica u Jugoslaviji, znaila je da e se estoka bitka za hrvatske granice, osim na bojinicama Slavonije, Banovine, Korduna, Like, sjeverne i june Dalmacije voditi i za konferencijskim stolovima.

Tih su se dana vodile estoke borbe za Vukovar i ostale slavonske gradove. U Osijeku je JNA topnikom vatrom napala djeji vrti i franjevaki samostan. Pakrac, Hrvatska Kostajnica, Sunja, Sisak, Karlovac bili su izloeni raketno-topnikim napadi ma. JNA je napala like gradove Gospi, Perui i Liki Osik. Napadnuti su Kruevo i Jesenice u zadarskom zaleu. Zajednike snage JNA i srpskih terorista napadaju Masleniki most, dok su brodovi JRM otvorili topniku vatru po otocima Koloep i Lopud. Usp. Kronologija rata, isto, str. 91. i 92. 316

194

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 229. 317

kl

OKOV

NAS I

UTAJU

Kloniranost Hitlerovih i Miloevievih pohoda Tragedija na prostorima bive Jugoslavije jest namjerno stvorena tragedija, s daleko irim ciljem u ukupnoj globalnoj strategiji. Za po bornike 'novoga svjetskoga poretka' okrutnost Srba bila je pozitivna, kao to je za njih bila pozitivna i okrutnost Hitlera. Drugi im je omo guio vladavinu Europom u 20. stoljeu, a prvi e im omoguiti da u 21. stoljeu zasjednu na prva vrata Euroazije. Da bi gospodari kaosa potkrijepili teoriju o "boljitku koji e doi kada se ljudi prestanu baviti globalnom politikom", morali su upriliiti 'kloniranog Hitlera', kako bi pokazali da se takvo to u novome svjetskome poretku, pod svjetskom vladom ne moe dogoditi. Navodna nesposobnost Europe da zaustavi sukobe u Jugoslaviji istovjetna je poetku Drugoga svjetskoga rata kad su Anglosaksonci takoer glumili nesposobnost u zaustavljanu Hitle ra. Tu istovjetnost ili kloniranost situacije briljantno je opisao Krei mir Deba nekoliko dana nakon to je lord Carrington slubeno priz nao da je konferencija u Haagu bila neuspjena, otvorivi tako put Miloeviu da vojnom silom pokua izbiti na 'zapadnu granicu velike Srbije'. Razumijevajui prikrivenu igru svjetskih monika i njihovo pra vdanje agresije na Hrvatsku, Kreimir Deba, vlastitom intelektual nom domiljatou, pie analizu pod znakovitim naslovom - Stoje Miloevi nauio od Hitlera?196 U toj analizi Deba pokazuje klonovsku istovjet nost Hitlera i Miloevia. Naime, on polazi od 'znamenitog' razgovora koji je Hitler vodio sa 69-godinjim britanskim premijerom Nevilleom Chamberlainom 15. rujna 1938. u Berchtesgadenu. 1 9 7 Poslije hvalo spjeva o svojemu doprinosu miru i anglo-njemakom prijateljstvu, Fuhrer se, napokon, dotaknuo problema koji je odluio rijeiti "na ovaj ili onaj nain", tj. da se tri milijuna Nijemaca u ehoslovakoj "moraju

vi.u ili u granice Reiclia". Britanski je premijer vjerojatno imao puno i.i.iimijevanja za Hitlerove namjere, budui daje 27. rujna 1938. brii.inskome narodu, preko BBC-a rekao kako je njemako-ehoslovaki spor samo "jedna svaa izmeu dalekih zemalja, izmeu naroda o koji ma mi (Britanci) ne znamo nita." 1 9 8 Miloevi je govorio isto to i Hitler, samo drugim rijeima: "instimcionalno ili vaninstitucionalno", ali "Svi Srbi moraju ivjeti u jednoj dravi". Kreimir Deba uoio je da agresori openito imaju sklonost povijesnim falsifikatima, budui da je Hitler govorio o 'vraanju' Sudetskih Nijemaca, iako oni nikada u povijesti nisu bili u sastavu Njemake, nego Austrije, kao to hrvatski krajevi koje je Srbija eljela anektirati, nisu nikada bili u sastavu Srbije. Briga za 'ugroene' sudetske Nijemce, 'otrgnute' od domovine, kojoj nikad nisu ni pripadali, bila je samo izlika za ostvarivanje pravoga cilja, koji je Hitler potpisujui nove smjernice sluaja Griin, 30. svibnja 1938. izrazio rijeima: "Moja je neizmjenjiva odluka da u bliskoj budunosti unitim ehoslovaku vojnom akcijom". Za dublje razumijevanje velikosrpske agresije na Hrvatsku zanim ljiv je nain na koji su Hitler i njegov stoer planirali rat protiv ehoslovake. Spomenuti sluaj Griin jest prvi izraeni obrazac totalnoga rata. Iako je za njegovu realizaciju najodgovornija zadaa namijenjena kop nenoj vojsci, potpomognutoj Luftwaffeom u obliku blitzkriega,]" po sebno vana uloga pripadala je onome to su nacistiki stratezi nazivali 'propagandnim ratovanjem' i 'ekonomskim ratovanjem'. U smjernici feldmarala Wilhelma Keitela, ti su imbenici totalnoga rata opisani ovako: "Propagandnim ratovanjem treba, s jedne strane, zaplaiti ehe s pomou prijetnji i skriti njihovu otpornu mo, a s druge strane ukazati nacionalnim manjinama kako da pomognu nae ratne opera cije, i utjecati na neutralce u nau korist". Ekonomsko ratovanje, pak "sastoji se u primjeni svih raspoloivih ekonomskih sredstava kako bi se ubrzao konani slom eha..." Usp. Carroll Quigley, isti, str. 454. Blitzkrieg ili 'munjeviti rat', nain voenja rata za munjevito slamanje protivnika i postizanje pobjede. U Drugome svjetskome ratu primjenjivali su ga Nijemci, a u poetku i Japanci. Intenzivnom uporabom oklopnih i motoriziranih snaga, uz zrakoplo vnu potporu, u agresivnom pohodu nacistike Njemake u Europi, od 1939. do 1941. svladane su sve protivnike vojske. Pokuaj da se na ovaj nain pobijedi i Sovjetski Savez propao je potkraj 1941. u bitci pod Moskvom. Usp. Opa enciklopedija, 1, isti, str. 565.
199 198

196 Analiza je objavljena u tjedniku Globus, 13. rujna 1991., dakle, est dana poslije Meunarodne mirovne konferencije o Jugoslaviji, koja je odrana u Haagu pod pre dsjedanjem britanskog lorda Petera Carringtona. Postavke i sadraj analize daju se u neto izmijenjenom obliku, (nap. aut.) 197 Susret Hitlera i Chamberlaina trajao je tri sata i na njemu je, kao trea osoba, bio nazoan samo Hitlerov osobni prevoditelj, a to se ponovilo i 23. rujna 1938. u Godesbergu. Usp. Carroll Ojuiglev, isto, str. 456.

318

319

>

M u n i ) Mumn.-rl / U M I

Kl I1NDVI

N A M IH'AIll

Kloniranost Hitlerovih i Miloevievih pohoda nije s;uno u <I;IM7I/HS su Austrije, odnosno, autonomnih pokrajina Vojvodine i Kosova, nq;o je operacija Ram ili rat nametnut Hrvatskoj vjerni otisak totalnoga rata koji je premijeru imao 1939. u ehoslovakoj. Njegova propagandna prethodnica, kojoj bi i Goebbels mogao skinuti kapu, otpoela je kano nadom 'meke sile' o 'ostatku poklanog naroda' i 'mitinzima istine' s vrhuncem intenziteta na Gazimestanu, da bi uslijedio arsenal mjera za gospodarsko unitenje Hrvatske - od carinskog rata, emisije lanog novca, upada u monetarni sustav Jugoslavije i pljake hrvatske imovi ne u Srbiji do unitenja turizma, prometa i industrije. U Memorandu mu kojim je Hitler izloio svoje zahtjeve britanskome premijeru Chamberlainu, 23. rujna 1938., zatraeno je - a u Mtinchenu od zapadnih sila i prihvaeno - da tisue eha, koji su morali napustiti Sudete 2 0 0 , da ne smiju uzeti sa sobom ak ni kunu pokretnu robu, pa ni kravu hraniteljicu. Kao rtve novoga genocida, njihovu sudbinu pedeset dvije godine kasnije reprizirat e stotine tisua hrvatskih a potom i musli manskih prognanika. Najvanije iskustvo nacistike agresije na ehoslovaku jest to to su zapadne sile, ponajprije Velika Britanija i Francuska, pogazile svoje obveze prema rtvi u situaciji kada su njemaki generali priznali da njihov zapadni bedem ne bi mogao izdrati vie od tri tjedna. To je u kolovozu 1938. potvrdio i britanski veleposlanik Neville Henderson, u izvjeu ministru vanjskih poslova lordu Halifaxu, napisavi: "Kada bismo mi doista pokazali zube, Hitler se danas ne bi usudio zapoeti rat." 2 0 1 U razumnost svoje 'miroljubive' politike kojom je prepustio dio

U Munchenu su 30. rujna 1938. A. Hitler, B. Mussolini, A. N. Chamberlain i E. Daladier potpisali tzv. Munchenski sporazum. Ovim je sporazumom ehoslovaka osakae na za oko 42.000 km 2 svoga teritorija; bez borbe je morala predati svoje jake utvrde prema Njemakoj, izgubila je 6 6 % ugljena, 70% eljezne i eline industrije, 90% industrije porculana, oko 80% lignita, 80% kemijske industrije i 40% uma. Odmah polije Miinchena, poljski i maarski profaistiki reimi bacili su se na nemonu rtvu, otkinuvi od ehoslovake jo neke njezine teritorije i, na kraju, u oujku 1939., Njemaka je okupirala njezine preostale dijelove. Munchenski je sporazum krajnji rezultat politike anglosaksonskog podupiranja nacistikog Reicha od samoga poetka. On je najsudbo nosniji meunarodni akt izmeu dva rata, jer je njime stvarno otvoren put za Drugi svjetski rat. Usp. Opa enciklopedija, 5, isto, str. 613. 201 Izvjee britanskoga veleposlanika u Berlinu Nevilla Hendersona nalazi se u Documentson BritishForeignPolicy, London, 1950. Usp. Opa enciklopedija, 5, isti, str. 613. Veleposlanik Henderson je, poetkom kolovoza 1939., Njemakoj ponudio savez s Velikom Britanijom, ako bi ona imala izravne uspjene pregovore s Poljskom. Britanska

200

i rhoslovakoga teritorija Njemakoj, premijer Chamberlain uvjeravao |e svoje sugraane preko radija kako je uasno to oni moraju kopati lovove zbog svae u jednoj udaljenoj zemlji. 'Miroljubivost' Chamberlainova klona lorda Carringtona, dok su Miloevieve vojne i paravojne snage gazile Hrvatskom, od Baranje do Dubrovnika, oitovala se u njego voj izjaviti da "obje strane lau." Za povlaenje paralela izmeu ehoslovake i hrvatske situacije, koje su vremenski pomaknute za pedeset i dvije godine, posebno su zanimljiva dva komentara londonskoga limesa, koji su odraavali po glede Chamberlainovoga kabineta, zato to pokazuju kako popustljivo sti pred agresorom i pristajanje na politiku svrenog ina uvijek stoje pri ruci kao pogodna 'naela' i 'razumni' argumenti. U broju od 1. lipnja 1938. Times je preporuio ekoj Vladi da prizna svojim manjinama pravo na 'samoopredjeljenje', ak i ako bi to znailo "njihovo istupanje iz ehoslovake", prvi put predloivi plebiscit kao nain da se pokae to njemaka manjina, zapravo, eli. U lanku objavljenom 7. rujna iste godine Times je otiao i korak dalje, uvjeravajui ehe kako je oku pacija Sudeta prava blagodat za njih. Naime, u Timesu je pisao: "Moda bi se ehoslovakoj vladi isplatilo da razmotri treba li da se posve odrek ne plana koji neki krugovi favoriziraju, a po kojem bi ehoslovaka postala homogenija drava odcjepljenjem tog graninog okrajka sa stra nim stanovnitvom koje granii s narodom s kojim su rasno poveza ni... Prednosti koje bi ehoslovaka stekla postavi homogena drava, mogle bi znatno pretegnuti nad tetom koju bi predstavljao gubitak pograninih podruja nastanjenim sudetskim Nijemcima." Naravno da je u lanku preueno kako bi amputacijom Sudeta ehoslovaka izgu bila ne samo najbogatije industrijsko podruje, nego i prirodnu, pla ninsku zatitu te svoju Maginotovu liniju utvrenja - uz onu francusku, najjau u Europi - i tako ostala preputena na milost i nemilost agresi

je Vlada oekivala da bi Nijemci pregovorima mogli postii poljski koridor, a tada bi, preko baltikih drava, mogli prodirati u Rusiju. Poslije njemako-sovjetskoga pakta o nenapadanju od 21. kolovoza 1939., Velika je Britanija jednostrano nametnula jamstvo Poljskoj, koje je bilo posve formalno. To je uinjeno zato da se Hitlera upozori kako bi napad na Poljsku, pod pritiskom javnog miljenja, Veliku Britaniju uveo u rat. Hitler je napao Poljsku, a britanska je Vlada bila ravnoduna u ispunjenju obveza prema Poljskoj te je gotovo tri dana upuivala zahtjeve da se Nijemci vrate pregovorima. Cak i nakon to su Britanci Njemakoj objavili rat, nisu uinili nikakav napor da uu u rat, zadovoljivi se bacanjem letaka nad Njemakom. Usp. Carroll Quigley, isto, str. 477. i 478. 321

320

>

lliivm

>om,l.-,-l

I,isu

k I ( > N ( l V I

N A S I U I' A I 11

vnom susjedu. Vie je nego zanimljivo da sve do lili izraenih slajali ta britanske Vlade, iznesenih u limesu, Hiller nije postavljao zahtjev o aneksiji sudetskoga podruja. Naime, Hitler je tek poetkom rujna 1938. prvi put zatraio 'samoopredjeljenje' za Sudetske Nijemce, a njegov agent u ehoslovakoj Konrad Henlein to je ponovio 12. rujna 1938. kada je izrazio zahtjev za "povratak u Reich". 202 Kapitulantskim ponaanjem Zapada u Miinchenu, koje je ehoslovaki predsjednik Eduard Bene opisao rijeima "kukaviki smo izda ni", napredna industrijska nacija bila je razbijena i upropatena preko noi. rtvovanje ehoslovake - a to je, kao to kae Deba, najvanija pouka iz ove povijesne epizode - nije zadovoljilo Hitlera niti je spasilo svijet od ratnih strahota. Obrnuto, odmah poslije toga, 'mirotvorna' politika Britanca Chamberlaina i Francuza Daladiera irom je otvorila vrata Drugome svjetskome ratu, jer su propustili pravodobno obeshra briti Trei Reich u njegovu suludom ekspanzionizmu. Kao to je britansko-francuski dvojac ohrabrio Hitlera tako su John Major i Francois Mitterrand ohrabrili Miloevia da poslije dolaska mirovnih snaga na okupirani dio Hrvatske krene na Bosnu i Hercegovinu. Dakle, nita nova pod kapom nebeskom, poslije ehoslovake (Hrvatske) uslijedi la je Poljska (Bosna i Hercegovina). Da sve bude u duhu Debine analize, podsjeanje na agresiju na Cehoslovaku ima smisla samo ako ona pridonosi boljem shvaanju razloga, neposrednih povoda, karaktera, strategije i ponaanja aktera rata koji je protiv Hrvatske vodila Srbija s federalnom armijom, pogla vito u ovim vremenima 2006. godine, koje je novinar Ivica Marijai oznaio kao vremena u kojima "Velika Britanija ne eli izruiti srpske ratne zloince, pravomono osuene za monstruozna djela poinjena nad Hrvatima, tovie, stambeno ih zbrinjava, a s druge strane podu zela je nadzor nad cijelim hrvatskim sigurnosnim sustavom radi uhienja generala Ante Gotovine i jo ovoj zemlji ne da mira zbog navodnog toleriranja naih (hrvatskih) navodnih zloina." 203 Zahvaljujui 'mekoj sili' i sljepilu hrvatske politike elite, u Hrva tskoj od 2000. godine, u simbolinom smislu, jo tee krv iz Hrvatsko-

ga obrambenoga rata, a, kao to kae Ivica Marijai, nije prestala tei ni ona iz Drugoga svjetskoga rata. Usporedba njemake faistike i srpske boljeviko-nacionalistike agresije nije nipoto nategnuta, jer obje izviru iz totalitaristike svijesti, to uvjetuje slinost s ciljevima, postupcima, pa ak i u retorici. Drugim rijeima, rije je o istom klonovskom situacijskom modelu. Kao to je to uinio Kreimir Deba, u dogaajima oko ehoslovake krize dovoljno je izmijeniti neka imena i pojmove pa da se dobije prilino vjerna slika onoga to se 1991. doga alo u Hrvatskoj, primjerice: Trei Reich - Srbija, ehoslovaka - Hr vatska, Sudeti - 'SAO Krajina', sudetski Nijemci - Srbi u Hrvatskoj, Stranka sudetskih Nijemaca - Srpska demokratska stranka, "Sluaj Griin" - Plan "Ram", Adolf Hitler - Slobodan Miloevi, Eduard Bene - dr. Franjo Tuman, Konrad Henlein - Milan Babi, itd. Bez novoga europ skoga Chamberlaina i Daladiera hrvatsko-srpska pria bila bi nedoree na, a njih su, kao to je prethodno reeno, odglumili John Major i Francois Mitterrand, a bilo je tu i podosta njihovih klonova koji su se zvali lord Peter Carrington, lord David Owen, Thorvald Stoltenberg, Carl Bildt, generali Jean Cot, Bertrand de Lapresl, Bernard Janvier, Michael Rose i Rupert Smith. Nije se teko sloiti s Kreimirom Debom da povijesne usporedbe ne treba navlaiti vie nego to je razumno, ali ako se kroz optiku Hitlerove invazije na Cehoslovaku shvati karakter rata nametnutog Hrvatskoj, onda se tek moe vidjeti kolika je monstruoznost brutalnu srpsku agresiju na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu proglaavati 'gra anskim ratom', a hrvatske generale i branitelje nepodnoljivom lakoom oznaavati zloincima, i to metodama koje siluju zdrav mozak, koje briu povijesno pamenje, koje istinu pretvaraju u la da bi se Hrvati ma ponovno nametnulo hipoteku zloina koju su jo 1848. oblikovali Karl Marx i Friedrich Engels.

Zato je Drugo zasjedanje AVNOJ-a odrano ba u Jajcu Ako se u ruke uzme estar i Hrvatsku dravu pokua opisati krunicom dobit e se nevjerojatna slika: sredite krunice, tj. zemljo pisno sredite Hrvatske nije uope na njezinom ozemlju nego u su323

202 203

Usp. Carroll Quigley, isto, str. 453. Usp. Ivica Marijai, Hrvatskilist, 9. studenoga 2006., str. 5.

322

>

/ iii'in / Idiiiii. -rt I CIM

Kl

O N U V I

N A S I U I ' A I U

sjednoj dravi Bosni i Hercegovini, tonije, sjeveroistonije od klupusa, odnosno, na irem podruju Banja Luke, dakle, negdje oko Jajca."' Niti jedna vanija geostrateka toka Hrvatske ne nalazi se u Hrvatskoj nego u Bosni i Hercegovini. ak ni najvii vrh Hrvatske na Dinari, od 1831 metar, nije najvii vrh te planine, nego je to Troglav (1913 m), koji je na bosansko-hercegovakoj strani. Od rijeke Zrmanje pa do rta Otro Hrvatska nema ni taktiku dubinu (35 km) pa njezina obrana izravno ovisi o obrani njezina zalea, koje je opet u susjednoj Bosni i Hercegovini. 2 0 5 Zato je to tako? S geostratekog stajalita Bosna i Hercegovina jest sredinja zemlja Hrvatske, a dananja drava Hrva tska jest Bosni i Hercegovini rubna zemlja. Bosna i Hercegovina oduvijek je bila hrvatska zemlja. Njome je vladala hrvatska dinastija Kotromania i uz nju, druga, Kristii, koja takoer krvno potjee od kralja Tvrtka. Hrvati su i osnovali bosansku dravu kako bi zatitili sebe kada je banska Hrvatska postala personal na kraljevina s Ugarskom. 2 0 6 Na bosansko-hercegovaku dravu i dravnost uvijek su povjesniari gledali razliito. Tako je za Marka Almonda potpuno pogrena teza o povijesnom kontinuitetu bosanskog identiteta i svojevrsnom prikrivenom kontinuitetu bosanske dravnosti,

koja se protee od preosmanskog razdoblja, odnosno, od prije 1463. pa sve do 1991. godine. Za priu o Jajcu i Drugome zasjedanju AVNOJ-a nije toliko bitno jesu li sadanje sjeverne i zapadne granice Bosne i Hercegovine isto vjetne s granicama srednjevjekovne bosanske drave ili nisu, iako su one nastale kao posljedica geostratekog sukobljavanja Habsburkog i Osmanskog Carstva. 207 Isto tako nije toliko bitno to u srednjem vijeku dravne granice nisu bile jasno odreene, nego su takvima u Europi postale tek poslije Vestfalskoga mira. Za priu o Jajcu i zasjedanju AVNOJ-a bitno je to to je, u sluaju Bosne, postojala "fluidnost iden titeta, saveznitva i suverenosti, koja je trajala sve do osmanskoga zau zimanja toga prostora, kada je na Balkanu uspostavljen prethodno ne poznat dravni sustav", kako se to u svome Vjetakom nalazu oitovao Mark Almond. Jednako je bitno to su brojni geostrateki razlozi, koji su uspostavili granicu izmeu Hrvatske i Bosne prije osmanskih osvajanja takoer uzeti u obzir i poslije 1463. godine. Jednako i to to poslije te godine odnos izmeu drutava razdvojenih tom granicom vie nije bio jednak. Do tada je to bila granica izmeu dviju kranskih drava (hrvatskih drava) koje su u osnovi imale sline politike, dru tvene i vjerske strukture. Poslije osmanskih osvajanja Hrvatska i dalje postoji (od 1526. kao dio Habsburke Monarhije), a Bosna postaje paalukom Osmanskoga Carstva i djeluje po smjernicama koje su Turci razvili tijekom prijanjih stoljea izvan Bosne, a dobrim dijelom i izvan Balkana.208 Vana injenica, bez koje bi bilo teko ispriati priu o AVNOJ-u i Jajcu, jest to da prelazak znatnog dijela bosanskoga stanovnitva na islamsku vjeru takoer predstavlja svjestan prekid s bosanskom kr anskom prolou. Nova vjerska struktura i njezino uenje oznaa207 O bosansko-hercegovakim granicama Mark Almond ima ovo miljenje: Naalost, Bosna nije izolirana cjelina, niti je to ikada bila. Njezine sjeverozapadne granice toliko su puta spomenute da su se poele ukazivati kroz povijesne magle zadobivi karakteristino znaenje slino onom koje doverski bijeli greben (Wihte Cliffs of Dover) imaju u engleskoj povijesti. U mjeri u kojoj su te granice bile vrsto odreene, to su uinile strane sile vie zato da omee podruja svojih interesa ili uprave, nego iz potrebe da udovolje eljama i vjernosti Bosanaca". Usp. Mark, Almond, isto, str. 143. 176. 208 Usp. Mark, Almond, isto, str. 143. - 176.

Usporedi naslovnu stranicu Hrvatska i veliko ratite, isto. Naziv Bosna javlja se prvi put u 10. stoljeu kod Konstantina Porfirogeneta. Njegova 'zemlja' Bosna zauzima sredinji poloaj u prostoru sarajevsko-zenike kotline, ograniena prema susjednom Podrinju, gornjoj Neretvi i Vrbasu planinskim okvirima, dopirui na sjever do Vranduke klisure. Iz te teritorijalne jezgre poelo je irenje srednjevjekovne Bosne, prvo do Drine i Vrbasa. Poslije su joj prikljuena posebna podruja: Donji Kraji (izmeu planine Grmea, Une i Vrbasa), Usora i Soli (rubno panonsko podruje izmeu donje Bosne i Drine), H u m i Zahumlje (koji se od prve polovice 15. stoljea zove Hercegovina), te zapadne Strane (podruja krakih polja u zapadnoj Bosni sa sadanjom Imotskom krajinom, proirene na Makarsko Primorje. Usp. Eduard Perii, Povijest i vjera roda moga hrvatskog, ZADIZ d.o.o., Zadar, 2003., str 77. 206 Zlatko Tomii o Bosni kao hrvatskoj zemlji pie: "Bosna je od poetka bila izvorna i sjemena hrvatska zemlja. Svi glavni i najvei hrvatski rodovi - okci, Bunjevci i Vodeni Hrvati - doli su u Hrvatsku iz Bosne. Bosna i Hrvatska su nedjeljiva i jedin stvena zemlja i teritorijalno i kulturno i politiki. Svi bjegunci iz Hrvatske, poglavito iz Dalmacije, bjeali su u Bosnu: i od Latinaa progonjeni pripadnici Hrvatske crkve, pri padnici Hrvatske politike stranke i hrvatski glagoljai poeli su bjeati u Bosnu jo u 11. stoljeu. A kasnije pred Turcima bjee Hrvati iz Bosne, oko milijun Hrvata napustilo je Bosnu. Bosna je organski dio hrvatskog teritorija ili pak moda tonije: hrvatskobosanskog - sa svih strana osim s istoka: sa sjevera i juga i zapada - Hrvatska je zagrlila Bosnu, odnosno Bosna se usadila u trbuh Hrvatske". Usp. Zlatko Tomii, isto, str. 223.
205

204

324

325

>

Milim

I hmi,,.-,-{

/.i-.,.

K I l ) N O V I N A S I U I' A | U

vali su potpun prekid s prijanjim kranskim zajednicama na lome podruju, to se ne bi moglo dogoditi bez osmanskih osvajanja. Biv. obzira na vanost nerijeenih kontroverza o tome koliko su kranske hereze (bogumili i patareni) stvorile neslaganje s katolikim ili pravo slavnim kranstvom i koliko je to pridonijelo prijelazu na islam, injeni ca je da bez osmanske invazije i okupacije do prijelaza na islam ne bi dolo. 2 0 9 Sukladno tome, kao to zakljuuje Mark Almond, 1463. pred stavlja dramatinu prijelomnu toku bosanske povijesti. A ako 1463. predstavlja prijelomnu toku bosanske povijesti, onda, s obzirom na uvodne geostrateke napomene, mora jednako tako predstavljati i prijelomnu toku hrvatske povijesti. 'Fluidnost identiteta, saveznitva i suverenosti' Bosne i Hercegovi ne od bana Boria, preko Kulina bana, (..) kralja Tvrtka I., (...) kralja Stjepana Ostoje, kralja Stjepana Tvrtka II. Tvrtkovia, kralja Stjepana Tomaa te, naposljetku, Stjepana Tomaevia, znai da se na tome sre dinjemu dijelu zapadnoga dijela Balkanskoga poluotoka, bogatom ru dama, ali teko dostupnom i geografski izoliranom, nijedan vladar nije dugo zadrao. To znai da je ova hrvatsko-bosanska kraljevina uvijek bila zemlja na kojoj su se prelamali strateki interesi Zapada i Istoka. A ti su interesi do godine 1463., kada je Bosna 'aptom pala', uinili da ona nikada nije uspjela izgraditi naelo jedinstva koje se u srednjevjekovnoj dravi temeljilo na vjeri, jer je bila razrovana velikakim razmiri cama, domaim smutnjama, vjerskom podjelom, turskom propagan dom, koja je seljacima obeavala slobodu, a velikaima njihove po sjede i poloaje. Takvoj Bosni, koja je bila izloena onome to se suvre menim rjenikom oznaava kao specijalni rat, nije pomogla ni potpora pape Pia II., koji se zduno zalagao za njezin spas budui da ni hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin ni Mleani ni Dubrovani pa ni Stjepan Vuki Kosaca nisu priskoili u pomo. Tunu bosansku povijest, kao i rusku etiristo pedeset etiri godi ne kasnije, ali i mnoge druge tune povijesti naroda, treba traiti u

ljudskoj slabosti, prije svega u nedostatku vrste vjere u Boga bez koje ovjek i zajednica u cjelini lutaju u maglama lanih vrjednota. Bosna je 'aptom pala' 1463., ali je ona poela padati onoga trenutka kada se u Kulinovo doba (1180. - 1204.) javlja Crkva bosanska, dualistika hereza prema kojoj su se bosanski vladari ponaali odve tolerantno, a esto s njom i koketirali, ne shvaajui da rascjep u vjeri i krivovjerje vodi prema propasti. Kako je bosanska drava mogla zavriti dobro ako su njezini vladari ivjeli, ali i enili se i rastavljali, po "obiaju patarena i Bosanaca", tj. 'vjere' ija su dogmatska uenja polazila od toga da po stoje dva boga, jedan najvee dobro, a drugi najvee zlo, da je prvi stvorio nevidljivi, a drugi vidljivi svijet? A vjerovanje u ta dva boga znailo je odbaciti Stari zavjet zajedno s prorocima, kao i spise crkve nih otaca, odbaciti Blaenu djevicu Mariju, uiti da Krist, zapravo, nije ni trpio ni umro, osuivati slubu Boju i sve crkvene sakramente, napose krtenje i brak, prihvatiti da Petrov nasljednik nije rimski papa te prezirati kranske crkve i zvati ih 'sinagogama sotone'. 2 1 0 Labavost vjere, etike i morala u vrhovima bosanske vlasti, ali i naro da neposredno prije i za vrijeme osmanskih osvajanja, znailo je ivjeti u 'nezakonitosti' svake vrste, koja nije pobuivala nikakve sablazni ni prijeila da netko tko zastupa takva amoralna stajalita moe doi i na kraljevsko prijestolje, kao to ni u suvremenoj Hrvatskoj nije bilo pre vie uenja i sablazni kada je haaki krivokletnik zasjeo na mjesto predsjednika drave. Iako su Turci na istonu granicu Bosne doli poetkom 15. stoljea (1408.) i odatle budno motrili dogaanja u toj zemlji, u kojoj se nije znalo kojemu se bogu vladari i narod zapravo klanjaju, nisu odmah napali, jer su znali da vrijeme radi za njih. A da je vrijeme radilo za njih potvruju i vjerska lutanja Stjepana Toma 211 a , oca Stjepana Tomaevia, posljednjega bosanskoga kralja, koji je

209 O prijelazu bosanskog stanovnitva na islam Mark Almond kae: "Bez obzira na pojedinosti koje je Bosna moda imala za vrijeme osmanske uprave, najvanija od njih prelazak velikog broja njezinih stanovnika na islamsku vjeru - bila je u potpunosti ovisna s osmanskim zauzimanjem tog prostora. Prijelaz na islam nije bio posebnost Bosne, nego je obuhvatio Slavene i ostale narode na drugim podrujima, prije svega u susjednom novopazarskom Sandaku. Usp. Mark Almond, str. 143. - 176.

Usp. Opa enciklopedija, 1, isto, str. 581. Stjepan Toma, sin kralja Stjepana Ostoje, Bosnom vlada od 1443. do 1461. Prije nego to se oenio Katarinom Kosaom bio je oenjen s Vojaom, djevojkom obina roda i bogumilkom, kakav je i sam bio. Bosansko plemstvo nije htjelo priznati enu niskog roda za kraljicu, pa je kralj potraio drugu enu visoka roda, te je izbor pao na Katarinu Kosau, ker njegovoga biveg neprijatelja Hercega Stjepana Kosae. Papa Eugen IV., nakon prelaska Stjepana Tomaa na katolianstvo, njegov prethodni brak, koji je bio sklopljen pogodbom, odnosno "da mu bude dobra i vjerna i dobro se bude vladala" a ne kako se sklapaju kranski brakovi, proglasio ga nitavnim, a njega potvrdio za bosanskoga kralja. Usp. Krunoslav Draganovi, Katarina Kosaca Bosanska Kraljica, Pri godom 500-te godinjice njezine smrti, Sarajevo, 1978., str. 20. i 2 1 .
211

2,0

326

327

>

I 'ilvin

I hnini/i-l

I usii

K I O N O V I

NASTUPAJU

tek kada su Turci bili 'pred vratima 1 n a p u s t i o crkvu bosansku, ij. krivo vjerje, k o j e m u je do tada p r i p a d a o i p r e a o na katolicizam, a s njim i brat Radivoj i dio vlastele. N o , u n a t o prihvaanju katolicizma, Stjepan T o m a ne prekida veze s bosanskim kristijanima te je i dalje njihov pogla var, njihov djed212 i u g l e d n a linost na dvoru. Njegova e n i d b a s Kata r i n o m K o s a o m , 2 1 3 keri Hercega Stjepana Kosae, i u b r z a n a gradnja katolikih crkava 2 1 4 bile su s a m o pokuaj da se spasi to se spasiti m o e , b u d u i da je anarhija, to zlo svakoga drutva, d o b r a n o rastoilo m o r a l -

im snagu hrvatskoga bosanskog naroda. Svi dobronamjerni i politiki opravdani potezi Stjepana Tomaa i njegove supruge Katarine, 'dobre kraljice', kako je pamti narodna predaja, doli su prekasno, budui da je 'objektivizirano i osamostaljeno zlo' ve bilo obuzelo i obuhvatilo bosansku dravu. Ono se, kao to ukazuje prethodno poglavlje, moralo 'isprazniti' u povijesnom dogaanju, koje e ostati zapameno kao "Bo sna aptom pade... " Nakon to se 'objektivizirano', uvjetno reeno, 'bosansko zlo' 1463. ispraznilo u povijesti ije e posljedice potrajati poprilino vremena, pria o Jajcu ne e biti privedena kraju, budui da e ona oivjeti u 'velikom sjaju' etiristo osamdeset godina kasnije. Da gospodari kaosa nita ne preputaju sluaju i da su njima simbolika i simbolizam bitni imbenici postupanja, pokazuje pria o vertikalnom i horizontalnom obliku vlasti, iji su protagonisti posljednja bosanska kraljica Katarina Kosaca, iji se grob nalazi u franjevakoj crkvi Araceli, na samome vrhu breuljka Kapitol u Rimu, i Josip Broz Tito, 'sin svih naroda i narodno sti', iji se grob, bez ikakve oznake osim imena, to je vrlo znakovito, takoer nalazi na jednom breuljku, ali u Beogradu. Sudbina ovo dvoje vladara, koji su ivjeli udaljeni stoljeima nimalo sluajno vezana je za grad koji se zove Jajce. Naime, u tome je gradu stolovao posljednji bosanski kralj Stjepan Tomaevi, kao to su u tome gradu udareni "ustavni akti nove drave", kojima su "ozakonjene tekovine oslobodi lakog rata i revolucije". 215 to se dogaalo izmeu ta dva 'apsolutna dogaaja', koji su se odigrali u istome gradu, moe se rei, a da se nitko ne uvrijedi, hrvatske povijesti? Stjepan Tomaevi, poslije smrti oca Tomaa, 1461., i nakon to ga je za kralja okrunio poslanik pape Pija II., nastanio se u utvrenom gradu Jajcu, na utoku Plive u Vrbas, umjesto u dotadanjoj prijestolni ci Bobovcu koja je bila najizloenija Turskim udarima. U proljee, tako povijest kae, pa i narodna predaja, veliki je vezir Mahomet (Mahmut) paa 19. svibnja 1463. doao pred utvreni Bobovac, koji je dugo uspio odolijevati, ali ga je pritajeni bogumil knez Radak treega dana opsade izdajniki predao turskome pai. I, za pouku dananjim hrvatskim poli-

kraljevskome dvoru u Sutjesci. Osim toga, donijela je narodu oko Kraljevske Sutjeske novu, zgodnu preslicu i pouavala seoske ene i djevojke u runom radu. Zato i danas kato like seljanke oko Kraljeve Sutjeske 'rue se', tj. na glavi nose crne rupce za dobrom kraljicom Katarinom. Usp. Krunoslav Draganovi, isto, str. 7. - 24. 214 S obraenjem kralja Stjepana Tomaa, 1445., prilike u pogledu gradnje katolikih crkava znatno su se promijenile. Njegovom enidbom s Katarinom Kosaca, koja je svuda bez imalo kolebanja nastupala kao kranska vladarica, broj novih crkava u Bosni se mnoi. O novim crkvama u to vrijeme moe se saznati iz bula pape Nikole V., kojima on dodjeljuje oproste. Takve su: crkva sv. Stjepana, koju je podigao kralj Toma u Vranduku, crkva Presvetoga Trojstva, koju gradi Katarina u Vrilima na Kupresu, crkva sv. Marije u Grebenu. Tu su jo crkve sv. Marije od Vibrena, sv. Jurja u Jezeru, takoer sv. Jurja u Tenju, a u Jajcu su sagraene dvije crkve, crkva sv. Marije i crkva sv. Katarine. Osim crkava, sagraeno je i vie franjevakih samostana, primjerice, onaj u Jajcu. To je sve ponukalo sv. Ivana Kapistrana, tadanjega bosanskog vikara, da javi franjevakom generalu u Rimu kako "krivovjerci iezavaju kao vosak na vatri". Papin se, pak, legat Toma hvarski, pohvalno izrazio o franjevakome vikaru i njegovoj brai, koje "pomae svijetli kralj Toma koliko moe", te naglasio da je on "vie samostana i mjesta podigao". Usp. Krunoslav Draganovi, isto, str. 30. 328

Kraljica bosanska, treoredica sv. Franje, ki Hercega Stjepan, svojom je rukom vezla crkveno ruho u

212 Organizacija neomanihejskih crkava i njihova hijerarhija meusobno se u bitno me ne razlikuju. Njihovi se sljedbenici dijele na prave kristjane (prave krstjance) i obine vjernike, tzv. mrsne ljude. Samo pravi krstjani (perfecti) poznaju sve tajne njihova nauka i samo su oni obvezni provoditi strogi asketski ivot to ga njihovo uenje propisuje. Broj savrenih u usporedbi s brojem mrsnih ljudi bio je razmjerno malen. Ti savreni ine zajedno jedan red (ordo) i upravo je on temelj njihove crkve. Hijerarhija u uem smislu, koja upravlja crkvom, u bosanskoj se crkvi sastojala od djeda, gostiju i staraca, kojima se ne zna prava funkcija. Usp. Opa enciklopedija, 1, isto, str. 581. 213 Katarina Kosaca, po svemu sudei, bila je prvoroeno dijete Hercega Stjepana Kosae i Jelene Blai iz kue gospodara Zete. Iako se ne spominje mjesto ni dan ni godina njezinog roenja, to je svakako bilo 1424. ili 1425. godine, budui daje umrla 25. listopada 1478. u pedesetetvrtoj godini ivota. Poslije udaje za Stjepana Tomaa, Kata rina stalno boravi u Bosni na kraljevskom dvoru na Bobovcu, u Kraljevoj Sutjesci i u drugim mjestima, kao, primjerice, u Jajcu, Visokom (Mile) ili Motranama. U braku s kraljem Tomaom rodila je dvoje djece, Sigismunda i Katarinu. Poslije smrti kralja Tomaa povlai se na obiteljski posjed, kako tradicija kae, u Kozograd nad Fojnicom. U vihoru turske najezde gubi svoju djecu Sigismunda i Katarinu, koji su pali u turske ruke. Kraljica Katarina bila je omiljena i potovana u narodu, a to je njezin duboki potovatelj o. fra Lujo Zloui izrazio natpisom na zavjetnoj olovskoj crkvi, gdje stoji:

215

Usp. Vojna enciklopedija, 1, Beograd, 1970., str. 171. 329

>

/ l i l l ' n l / Ic'IIIK-'i'l / D S , I

RIDKI1VI

NAI

UI'AJU

tiarima, umjesto obeane nagrade, sultana zapovjedi da mu se odsjee glava uz rijei: "Nevaljale jadni! Ti, koji svome gospodaru ile vjere nisi bio vjeran i odan, kako e meni, Turinu, biti vjeran?"-1" Kada se doznalo za brzi pad Bobovca, zavlada u Bosni silan strah, a kralj napusii Jajce i krene prema Hrvatskoj, nastojei skupiti i neto vojske, i skloni se u utvreni Klju, Paa Mahomet, koji je krenuo u potjeru za njim, bojei se da grad ipak ne e moi lako osvojiti, rijeju i pismom zaja mi ivot kralju, samo neka mu se preda. Budui da je u gradu pone stalo hrane i oruja, kralj prihvati ponudu za predaju, vjerujui u painu rije i sultanovu velikodunost. Sve se to dogodilo a da nitko od susjeda nije nita uinio da Bosni pomogne. No, budui da je kralj Stjepan Tomaevi jo bio iv, iako zarobljen, sultan se nije mogao nazvati pravim gospodarom Bosne. Iako je kralj u sultanovim oima bio izdajica i nevjernik koji mu je uskratio danak, ipak ga nije mogao odmah pogu biti. Prijeila ga je u tome Mahomet paina zakletva i slobodno pismo kojim mu je paa, u ime sultanovo, zajamio ivot. Unato pruenim jamstvima, kralj je ipak pogubljen u prvoj polovici lipnja, pod Jajcem, poto Sultanu bi protumaeno da ga ne obvezuje pismo sluge (velikog vezira) bez gospodarove dozvole. Zajedno s kraljem Stjepanom Tomaeviem pogubljen je i njegov stric Radivoj, kako na bosansko prijestolje nitko ne bi mogao sjesti. Prije smrti kralj, prisiljen od sultana, zapovjedi svojim vojvodama i zapovjednicima da predaju gradove i utvrde u tur ske ruke. Tako su Turci za samo osam dana osvojili sedamdeset bosan skih gradova, a sultan Muhamed II., spremajui se za daljnje pohode, zauzeo je i one krajeve koje do tada nije osvojio. Iz ovoga 'apsolutnog dogaaja' bitno je uoiti da je vladavina nad Bosnom preuzeta prijevarom, dakle, nezakonito, to bi se suvreme nim politolokim rjenikom reklo - protuustavno. A to znai, bez obzi ra na okupaciju od etiri stotine pedeset godina, da je Bosna, a poslije i Hercegovina
217

zemlja hrvalskih-bosanskih vladara, tj. hrvatska zemlja. Poglavito to ona ostaje biti kada se Katarina Kosaca, ostavi bez djece, Sigismunda i Katarine, koji su pali u turske ruke 2 1 8 , povukla iz Kraljevstva i nala utoite kod Pape 2 1 9 , kojemu je ostavila kraljev ma i predala Kraljev stvo da On i njegovi nasljednici odlue "po svom mudrom nahoenju".22 A nasljednici pape Pija II. i Siksta IV., kao to je znano, jo nisu donijeli odluku. Dakle, glede Bosanskoga Kraljevstva ne bi trebalo biti prijepo ra. Kraljica Katarina na njega "nije izgubila pravo", jer su njezina djeca, prihvativi islam, izgubila mogunost tim se pravom koristiti. Ostavi vi Bosansko Kraljevstvo Svetoj Stolici, odnosno "vlasti Rimske crkve", kraljica je postupila u duhu onih vremena, tj. po pravu nasljeivanja vertikalnog ustroja vlasti. O tome 'nasljednom pravu', poslije raspada Osmanskoga Carstva, itekako su gospodari kaosa vodili rauna. Budui da je Osmansko Carstvo tijekom 19. stoljea sve vie slabi lo, dravnici i politiari Habsburke Monarhije razmatrali su pozitivne i negativne uinke do kojih bi moglo doi u sluaju aneksije (itaj, nasilnoga pripojenja) Bosne i Hercegovine. Ve tijekom 1869. u Beu se ozbiljno raspravljalo o tome pitanju, ali je glavni argument protiv aneksije bio strah od jaanja hrvatskoga imbenika u Monarhiji, tj. od mogunosti obnove vertikalnoga ustroja hrvatske vlasti i na bosanskohercegovakom ozemlju. Dralo se oitim da e stanovnitvo Bosne i Hercegovine biti blisko Hrvatima, koji su, nakon sklapanja hrvatsko-

, temeljem vertikalnog ustroja vlasti i dalje zakonito

Usp. Krunoslav Draganovi, isto, str. 36. Humska zemlja, Hum, koja se po Herceg Stjepanu Vukiu Kosai od 1448. na ziva Hercegovina, pala je pod osmansku vlast 1482. Hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, koji je uzalud pokuavao osloboditi Bosnu, ne imajui drugog izlaza, osniva za obranu svoga kraljevstva Jajaku i Srebreniku banovinu, koje su, uz Mavansku bano217

216

vinu, inile obrambeni pojas od Beograda do Une. Obrambenu crtu dralo je uglavnom hrvatsko plemstvo. No, poslije poraza na Krbavskome polju, 1493., taj otpor slabi. Godine 1512. pada Srebrenik, a 1528. i Jajce. Sve osvojene krajeve osmanska vlast ukljuuje u sandak Bosnu, koji je, kao i Hercegovina, nastao uglavnom na hrvatskom etnikom prostoru i odakle je dalje turska vojska pljakala i osvajala podruja Hrvatske, Slavonije i Dalmacije. Usp. Eduard Perii, isto, str. 82. 2,8 Kraljica Katarina u Rimu je skupljala novac za otkup svoje djece. Za novac se obraala u prvome redu markizu Ljudevitu Gonzagi od Mantove, a za posredstvo kod sultana vjerojatno svome polubratu Ahmetu Hercegoviu (koji je sin druge ene njezi na oca, Barbare, pravim imenom Stjepan, koji e prijei na islam i postati velikim vezirom u Carigradu), ali bez uspjeha. Usp. Krunoslav Draganovi, isto, str. 8. i 38. 219 Kod Pape Pija II. i njegovoga nasljednika Siksta IV. kraljica Katarina nala je p u n o razumijevanje i pomo. Svugdje je uivala visok ugled, u domovini i u Rimu, nosei svoj kri herojskom predanou u volju Boju. U Rimu, duboko pobona, moli za Crkvu i svoj narod, posebno u hrvatskoj crkvi sv. Jeronima i u franjevakoj Araceli. Postala je i redovnicom, franjevakom treeredicom, pa je franjevaki red dri i tuje kao svoju blaenicu. Usp. Krunoslav Draganovi, isto, str. 38. i 47. 220 Usp. Fra Ante Mari, Kapela Franjevakog samostana u Mostaru, Mostar, 2004., str.l. 331

330

>

>.i

Ihmiil.-rt

/ U M I

Kl N O V I

N A S I U I' A | U

ugarske nagodbe iz 1868. imali poseban poloaj u Monarhiji. "' Razlog austro-ugarskome kolebanju svakako je bila i oporuka kraljice Katari ne. Zato su oni inili sve kako bi Hrvatima razorili Hrvatsko Kraljev stvo kao najstarije u sastavu Austro-Ugarske monarhije. U tome svo me naumu uspjeli su baciti hrvatski narod u srpski zagrljaj, upravo onako kako su to zamislili anglosaksonski hijerarhijski urotnici, upriliivi Prvi svjetski rat. Tek nakon to je, 1876., izbio rat izmeu Srbije i Osmanskoga Car stva, pojavila se opasnost od srbijanskoga irenja na tome podruju. Be i Budimpeta zakljuili su da je kljuni interes Monarhije pre duhitriti takav razvoj dogaaja na podruju Bosne. 2 2 2 Naime, mirom u San Stefanu Porta je Bosni i Hercegovini morala priznati autonomiju. Ali, britansko-francuski hijerarhijski urotnici imali su druge planove te na Berlinskome kongresu revidiraju odredbe Sanstefanskoga mira, omoguivi Austro-Ugarskoj pravo zaposjedanja Bosne i Hercegovi ne, 2 2 3 to ona 1878. i ini ulaskom osam divizija, odnosno, dvjesto tisua vojnika. Zanimljivo je da je Prva divizija, tj. glavna snaga austro ugarske vojske, krenula dolinom Vrbasa na Jajce. Kod sela Rogolje, neposredno pred Jajcem 5. kolovoza(!?) 1878., doekali su je ustanici nanijeli joj gubitke te se povukli u planinu Borje. 224 Da je ba Prva divizija upuena izravno na Jajce, vjerojatno je 'zasluna' kraljica Kata-

' Marijan Rude dri da je Hrvatsko-ugarska nagodba ipak podvala, jer je Hrvatsko kraljevstvo pretvoreno iz konfederativne u dejure samoupravnu dravu. Po njemu, Hrva tska je tom nagodbom poniena, prezrena, jer su odbijeni svi njezini glavni zahtjevi. Rude dri daje jedina osoba nagraena tom nagodbom bio Levin pl. Rauch, postavi banom Hrvatskoga Kraljevstva. Usp. Marijan Rude, isto, str. 254. i 255. 222 Usp. MarkAlmond, isto, str. 143.- 176. Odnosno, Noel Malcolm, Bosnia: A Short History, Macmillan, London, 1994., 136. - 137. 223 Velika Britanija i Francuska nisu bile zadovoljne odlukama Sanstefanskoga mira. Stoga je sazvan i odran meunarodni kongres u Berlinu (13. 6. - 13. 7. 1878.) Diplomatski predstavnici potpisali su ugovor kojim su turskoj Hrvatskoj, Bosni i Humu nametnuli ime 'Bosna i Hercegovina', prekodrinski dio Zvornike pokrajine prepustili Srbiji i Austro-Ugarskoj monarhiji dodijelili pravo na privremenu okupaciju. Usp. Ma rijan Rude, isto, str. 268. 224 Hrvatsko narodno vijee je, 4. srpnja 1878., osnovalo privremenu vladu s Lojom na elu; izabrali su Muhameda Jamakovia za glavnog vojnog zapovjednika i donijeli odluku o nastavku ustanikog rata. Hrvati su oslobodili Sarajevo 29. srpnja 1878., proglasili neovisnost i pozvali sve itelje, bez obzira na podrijetlo, stranaku, vjersku i bilo kakvu drugu pripadnost, na obranu tako steene nacionalne i osobne slobode. Usp. Marijan Rude, isto, str. 268. 332

22

i ina Kosaca. Austrougarskoj je vojsci bilo potrebno etiri mjeseca da slomi otpor ustanika pa je Bosna i Hercegovina po drugi put nasilno i diplomacijom prijevarom, odnosno okupacijom, postala dijelom neke drave s vertikalno ustrojenom vlasti. Pobjeda sila Antante u Prvome svjetskome ratu oblikovala je novo stvorenu jugoslavensku dravu. Zanemarene su rasprave i alternativ na rjeenja razmatrana tijekom rata, koja su naglasak stavljala na nacio nalna prava nesrpskih naroda, kao i na mogunost uspostave preure ene Habsburke Monarhije, u ijemu bi sastavu bili svi juni Slaveni. Srbija, iza koje su stajali prije svega britansko-francuski hijerarhijski urotnici, predvoena prestolonasljednikom Aleksandrom I. Karaoreviem, drala se ratnim pobjednikom pa je njezina vojska de facto po stala okupatorska na 'osloboenim' dijelovima nekadanje Austro-Ugar ske Monarhije. Nisu pomogla ni upozorenja Stjepan Radia ni njegove znamenite rijei: "Ne srljajte kao guske u maglu!", jer su Svetozar Pri bievi i njegovih est istomiljenika u Beogradu, 1. prosinca 1918., prenijeli vrhovnitvo hrvatskoga naroda na srbijansku vladajuu obi telj Karaorevi. Povjesnik Franjo Tuman e napisati: "Pristanak iza slanstva Narodnog vijea znaio je izdaju narodnih probitaka". No, kako to upozorava Marijan Rude, u ovome sluaju nije bila rije o izaslan stvu Narodnoga vijea, nego o izaslanstvu krnjega dijela, jo tonije, Pribievievoga dijela Sredinjega odbora. 2 2 5 I tako je Bosna i Herce govina po trei put, ali i Hrvatska, nasiljem i diplomacijom prijevarom ula u sastav drave s vertikalno ustrojenom vlasti. Na sjednici Narodnoga vijea, odranoj 24. studenog 1918., stavljen je na glaso vanje prijedlog sedmorice (S. Pribievi, I. Cankar, V. Bukeg, zubar Paveli, Hamid Svrzo, M. Drinkovi, J. Smodlaka): "Narodno vijee SHS, u skladu sa svojim dosada njim zakljucima i prema izjavi vlade Kraljevine Srbije, proglauje ujedinjenje Drave SHS, obrazovano na cijelom neprekinutom jugoslavenskom podruju bive AustroUgarske monarhije, s Kraljevinom Srbijom i Crnom Gorom u jedinstvenu Dravu SHS, te izabire odbor od 28 lica s punom ovlau da, u sporazumu s vladom Kraljevine Srbije i s predstavnicima sviju stranaka u Srbiji i Crnoj Gori, bezodvlano provede organizaciju jedinstvene drave". Na sjednici Narodnoga vijea, 26. studenog 1918., raspravljalo se o prijedlogu da izabranih 28 izaslanika ve sutradan odu u Beograd. Nikakva odluka nije donesena. Veina zastupnika otila je svojim kuama oko deset sati naveer. Svetozar Pribievi i njegove pristae ostali su u sabornici i zakljuili da se sutra ide u Beograd. Pribievi je, lovei u mutnom, iao od kue do kue, u noi izmeu 26. i 27. studenoga 1918., i nagovorio 13 od ukupno 28 lanova Sredinjega odbora da prenesu vrhovnitvo ili najviu politiku vlast hrvatskoga naroda na srbijansku vladajuu obitelj Karaore vi. Usp. Marijan Rude, isto, str. 292. 333
225

>

/ >iivm

/ hniui.-i-l

I UMI

k I l ) N ( ) V 1

N A S I I I I' A I 11

Kako bi razbila cjelovitost Bosne i Hercegovine, jugoslavenska vlasi, itaj srpski kralj Aleksandar 1., poslije uvoenja Sestojanuarske dikta ture, dijeli je na banovine - Vrbaska, Drinska, Zetska i Primorska koje obuhvaaju i druga podruja izvan Bosne i Hercegovine. Takav teritorijalno-upravni preustroj u novoj kraljevini po ocjeni Marka Almonda, je napravljen upravo onako kako je najvie odgovaralo potre bama i eljama kraljevske Vlade u Beogradu, a dr. Noel Malcolm je zakljuio: "Po prvi put u vie od 400 godina, Bosna je podijeljena!".22" Ako je cilj anglosaksonskih hijerarhijskih urotnika bio razbiti kran sku Mitteleuropu i njezin vertikalni ustroj vlasti, onda je to bilo mo gue samo tako da se na njezinu jednom dijelu, koji e nasiljem i diplomacijom prijevarom postati sastavnim dijelom Jugoslavije, usto lii vertikalni ustroj vlasti, ali ne pod hrvatskim suverenom, jer bi tada Bosna i Hercegovina temeljem oporuke kraljice Katarine Kosae vjerojat no ula u sastav te kraljevine, nego pod nekim drugim suverenom, u ovome sluaju srpskim. Slijed dogaanja u Kraljevini Jugoslaviji odvijao se pod velikim utjecajem hijerarhijskih urotnika, tako daje ba u Beogradu 1928. odran i njihov kongres, na kojemu je zacrtan put budue kraljeve diktature koja je trebala uguiti hrvatski sverastui zahtjev za ravnopravnou. 2 2 7 Na tome putu stajao je najvei hrvatski politiar izmeu dva svjetska

rata, ve spomenuli Stjepan Radi... kao to im je na putu stajao i dr. Mi lan pl. ufflav, kojega je dvije godine poslije uvoenja diktature, I 9. veljae 1931., u Dalmatinskoj ulici u Zagrebu ubio elnik udruenja 'Mlada Jugoslavija' (itaj mlade hijerarhije urotnika) Branko Zwerger. ufflav, kao najelitniji hrvatski intelektualac, objavo je nekoliko lanka i analiza o britanskoj politici, u kojima je razotkrio njihovu diplomaciju prijevarom i pokazao da nije vano to Englezi izjavljuju, nego da je vano to 'ispod ita' ine. Za ufflava nema dvojbe daje osnutak drave SHS bio pacifikacija Balkana, odnosno, balkaniziranje Hrvatske, te da je taj osmiljeni plan "svoje izvore imao u engleskim politikim ci ljevima". 228 U svome 'proroanskom' lanku "Pretkazivanja o novom ratu", iji se sadraj svodi na to kako Engleska prisvaja pravo da u ime 'viih ciljeva' moe gaziti sve koji joj stoje na putu, na neki je nain nagovijestio Drugi svjetski rat. U ozraju i u pripremama terena za nadolazee 'objektivizirano zlo', koje e se isprazniti u povijesnom dogaaju znanom kao Drugi svjetski rat, u kolovozu 1939. postignut je sporazum izmeu vodeega hrva tskoga politiara Vladka Maeka i srpskoga predsjednika Dragie Cvetkovia, kojim je osnovana nova Banovina Hrvatska u preustrojenoj Jugo slaviji, u iji su sastav uli veliki dijelovi onoga to je danas priznato kao bosanski teritorij. Ovo ima posebnu vanost, budui da su granice Banovine Hrvatske imale ulogu u razmiljanjima koja su dovela do Vance-Owenovog mirovnog plana i rasprava o njemu u proljee 1993. godine. Ako se primijeni inverzija, to omiljeno naelo gospodara kaosa, onda se moe zakljuiti da Banovina Hrvatska nije nita drugo nego podvala Hrvatima, koju e oni nekritiki prihvaati kao dobro rjeenje svojih nacionalnih interesa. Vano je znati da svaki neostvareni poli tiki projekt u kojemu prste imaju hijerarhijski urotnici naprosto znai da nije ni planirano da bude ostvaren. Banovina Hrvatska jest upravo takav jedan projekt. Dovoljno je baciti pogled na kartu i vidjeti da su izvan Banovine ostali povijesni teritoriji Trojedinice hrvatskih zemalja, kotarevi Srijemska Mitrovica, Ruma, Irig, Stara Pazova, Zemun, Dvor i Boka Kotorska, ali, vjerovali ili ne, i grad Jajce(!?).

Usp. Mark Almond, isto, str. 143. - 176. O bliskosti hijerarhijskih urotnika i srpskoga kralja i o njihovim zajednikim planovima izmeu dva svjetska rata Nikola Mate Roi pie: Nakon 1. svjetskog rata novoj dravnoj tvorevini, kraljevini Karaorevia, bio je drag takozvani uti pokret hrvatskih katolikih sveenika, nagraivani su i odlikovani sveenici kraljeva. Sve je to vrlo jasno zapisano u knjizi dr. Vojislava Kujundia Slobodno-zidarstvo itanka. Istina o slobodnom zidarstvu (Beograd 1940.), posebno u poglavlju 17. koje nosi naslov Klerikalizam (str. 104.-122.) U tom se dijelu odgovara na pitanje: "to treba da mi radimo i pokuamo da na narod izvuemo iz kandi rimskog zagrljaja?" (str. 119.) "Pro gramski odgovor i smjernice su slijedee: oduzimanje vjerskih, katolikih kola; stva ranje autonomne katolike crkve u zemlji; podupiranje 'utog pokreta' Boe Miloevia i njihova asopisa Novi rod; propagiranje Staro-katolike crkve jer 'na idejni program u pogledu Rima nalazi isti cilj' (str. 120.) pod trajnim geslom Samo dalje od Rima i bez njega! Euforini zakljuak masonskog pisca'itanke'glasi: "njegujmo, propagirajmo, agitiraj mo i irimo Staro-katoliku crkvu, podiimo katolike kole u naem duhu (tj. mason skom!) a prije svega proklamirajmo borbu protiv Rima i klerikalizam sa one tri devizne rijei: Kidajmo s Rimom!" (str. 122.). Usp. Nikola Mate Roi, Nismo utjeli, isto, str. 173. i 174.
227

226

228

Usp. dr. Milan pl. ufflav, Izabrani radovi I., Zagreb, 1999., str. 237.

334

335

/ liir.ii

/ )iiiM(i.-cl / i i \ u

KI.ONIIVI

NASTUPAJU

Kada se veliko 'objektivizirano zlo' poelo kotrljali dravama i ozoni ljem Europe i svijeta, u reiji engleskih hijerarhijskih urotnika, na ijemu je elu stajao "VVinston Churchill, proveden je dravni udar u kraljevini Jugoslaviji, 27. oujka 1941., stoje, izmeu ostaloga, znailo da od Banovine Hrvatske ne e biti nita. Ali e zato Hrvati dobiti Nezavisnu Dravu Hrvatsku i s njome hipoteku 'zloinakog naroda', ali i dvije godine kasnije 'temelje' nove (stare) drave, u kojoj e oni etrdeset pet godina i za samu pomisao o slobodnoj Hrvatskoj plaati krvav danak. Nepisano je pravilo da gdje god je kaos i gdje god se raspravlja i donose odluke o novim politikim tvorevinama, tu su engleski hijerarhijski urotnici. Samo naivni mogu vjerovati da je britansko vojno izaslanstvo samo iz moralne potpore bilo delegirano pri Vrhovnome tabu Narodnooslobodilake vojske Jugoslavije. Njezina je uloga bila, kao to pie i Mark Almond, "obnova jugoslavenskog jedinstva, nasuprot kvislinkog separatizma, ak i ako je to jedinstvo trebalo biti uspostavljeno i pod komunistima". (! ?) 2 2 9 Dakle, plan engleskih gospodara kaosa bio je posve jasan - potaknuti 'kvislinki separatizam', optuiti narode ili, bolje ree no, narod, za nacionalizam i zloinatvo, a zatim mu nametnuti novi politiki sustav kojemu je zadaa suzbijanje i uklanjanje takve retro gradne ideologije. Po onoj narodnoj 'klin se klinom izbija', retrogradnu ideologiju moe iskorijeniti samo jo retrogradnija. Da bi 'klinasta stra tegija' na prostorima gdje obitavaju Hrvati, ali i drugi slavenski narodi, mogla funkcionirati, bilo je nuno uprilienje da se Antifaistiko vijee narodnog osloboenja Jugoslavije konstituira u vrhovno zakonodavno i izvrno pred stavniko tijelo narodajugoslavije kao vrhovni predstavnik suvereniteta naroda i drave Jugoslavije kao cjeline, i da se uspostavi nacionalni komitet osloboenja Jugo slavije (NKOJ) kao organ, sa svim obiljejima narodne vlade, preko kojeg e Antifa istiko vijee narodnog osloboenjajugoslavije ostvarivati svoju izvrnu funkciju.230 Ako su u opticaju pojmovi poput antifaizama, osloboenja, zako nodavnog i predstavnikog tijela, suvereniteta naroda, narodne vlade i izvrne funkcije, onda je to dobar znak daje na djelu operacionalizacija

plana hijerarhijskih urotnika, u kojoj e nastradati ne samo vertikalni ustroj vlasti, nego e pod estoki udar doi i Kristova Crkva. A injeni ca da se istoga dana dogaalo zasjedanje AVNOJ-a i odrala Teheranska konferencija 231 samo potvruje da sluajnosti nema, nego da po stoje samo plan i njegovi izvritelji. U sluaju Jugoslavije to je znailo da e se, umjesto kralja, instalirati novi 'horizontalni kralj' i zato su prvome "oduzeta sva prava da predstavlja narode Jugoslavije ma gdje i ma pred kim", a tu je bila i zabrana njegovog "povratka u zemlju", da bi drugi bio promaknut u "marala Jugoslavije", po onom starom pokliku: "Kralj je mrtav, ivio kralj!" Zato ustolienje novoga 'vertikalnog kralja' nije moglo biti bilo gdje, recimo, u Mrkonji Gradu, Kljuu, Drvaru, Bugojnu, Livnu, Duvnu, Glamou, Grahovu ili Viegradu, odnosno, Srebrenici, iako su i ovi gradovi bili slobodni, nego je ono moralo biti u hrvatskome kraljevsko me gradu Jajcu, kako bi se i po etvrti put nasiljem i diplomacijom prijevarom 'ponitilo' neponitivu oporuku 'dobre kraljice' Katarine Kosae. A injenica da u podzemnoj crkvi ili jajakim katakombama stoji ploica s natpisom da je ondje povremeno boravio "Vrhovni ko mandant drug Josip Broz Tito" potvruje kako je hijerarhijskim urotni cima dobro znano da su Petrovi namjesnici na zemlji duhovna vertika la kojima su hrvatski vladari oporuno ostavljali svoju zemlju i svoj narod, bilo daje rije o knezu Branimiru, o kraljici Katarini ili dr. Franji Tumanu. I na kraju, za pouku, prije svega gospodarima kaosa, evo rijei evan elista Mateja:
13

"Jao vama, pismoznanci i farizeji! Licemjeri! Obilazite

232

morem i kopnom da pridobijete jednog sljedbenika. A kad ga pridobijete, promeete ga u sina paklenog dvaput goreg od sebe."

Usp. Mark Almond, isto, str. 143. - 176. Usp. Vojna enciklopedija, 1, isto, str. 170. 336

U Teheranu je, od 28. studenog do 1. prosinca 1943., odrana saveznika konfe rencija na kojoj su sudjelovali F. D. Roosevelt, J. V. Staljin, W. S. Churchill i njihovi najvii vojni i politiki suradnici. Teite rasprave bilo je na Europi, otvaranju druge bojinice, operacijama na istonom ratitu, pomo Narodnooslobodilakoj borbi u Jugoslaviji, uvlaenju Turske u rat, poslijeratnom ureenju Njemake, buduim granicama Poljske te sovjetskim teritorijalnim zahtjevima. Usp. Opa enciklopedija, 8, isto, str. 148. 232 Usp. Jeruzalemska Biblija, isto, str. 1425. 337

231

>

PUMPI

Pnmil.-rl / , . M .

K I l l N c ) V I

N A S I U I' A I U

3. Pranjenje 'objektiviziranog i osamostaljenog zla' u sadanjim vremenima

Hijerarhijski urotnici imaju opsesivnu elju zaustaviti rast stanovnitva. Brojnost stanovnitva tretiraju kao opasnost "koja moe promijeniti svijet u kojemu ivimo, jer nekontrolirano stanovnitvo ugroava mir i dobar poredak i moe ga uiniti takvim da postane ne mogue njime vladati". 233 Zbog ovakva protukranskog i protucivilizacijskog stajalita prioritetna zadaa gospodara kaosa jest kako uiniti sve da svijet do 2025. ne bi dosegnuo razinu samodostatnog nataliteta, tj. prosjek od dvoje djece po obitelji. To je mogue ostvariti samo na dva naina. Jedan je da se stopa nataliteta mora bre smanjivati, a dru gi, da se sadanja stopa smrtnosti ubrzano povea. I, kao to navodi John Coleman, tree mogunosti nema. Sedamdesetih godina prolo ga stoljea rjeenje ovoga sotonskoga nauma ponudio je Henrv Kissinger u svojoj poznatoj postavci o kontroli nafte i drava, odnosno hrane i ljudi, ali i Robert McNamara prijedlogom da "graanski ratovi moraju biti znatno sveobuhvatniji". Iz postavke i prijedloga ove dvojice hije rarhijskih urotnika moe se izvesti valjan zakljuak da e se u buduim vremenima pokuati jednu treinu, od tri milijarde ljudi, koliko je planom predvieno, ubijati u 'graanskim ratovima', odnosno, u upra vljanim krizama, drugu treinu genetski modificiranom hranom, a treu treinu laboratorijsko proizvedenim bolestima, kako bi prirodna boga tstva dola pod okrilje globalnog planiranja. Oduvijek su vladari imali nagon 'vladati iza zavjese', ali taj nagon nije nikada bio toliko snaan kao u dananjim vremenima kada se otvo reno zastupa 'novi svjetski poredak', na ije bi elo trebala zasjesti svjetska nad-vlada. U svojoj knjizi Obrisi budunosti H. G. Wells vladajue tijelo 'novoga svjetskoga poretka' opisao je kao "vrstu otvorene zavjere" koja postaje "kult svjetske drave" i ono "mora biti jedini vla snik zemlje na Zemlji", a da bi se to ostvarilo "svi putevi moraju voditi u socijalizam".234 Ako je ita nuno znati o gospodarima kaosa, onda je

nu/.iio znati U) da oni nikada ne odustaju, ak i onda kada im planove ni'iko ili neto poremeti. Zato oni neprestano, koristei 'meku silu', propovijedaju da e svjetski mir biti ugroen tako dugo dok postoji sadanji meunarodni poredak, u kojemu nacionalne drave posjeduju punu suverenost, a sva se meunarodna utanaenja temelje na pri stanku i dobroj volji pojedinih drava. Njihov osnovni argument jest taj da danas postoji nuklearno oruje kojim se moe unititi ovjean stvo. Ali, oni namjerno izostavljaju injenicu da su oni ti koji posjeduju to oruje. Atomske su bombe na Hiroimu i Nagasaki baene kako bi gospodari kaosa mogli 'prodavati' priu o tome da "jedino svjetska vlada moe nadzirati sve izvore atomske energije i sprijeiti uporabu te ener gije u ratne svrhe". Bitka za nuklearnu energiju jest bitka za budu nost, poglavito nakon to fosilna goriva budu iscrpljena, i to je razlog zato je atomska bomba postala operator pomou kojega hijerarhijski urotnici u aci dre suverenitete drava, a ovjeanstvo zastrauju kataklizmikim posljedicama. O vanosti nuklearne energije za budunost svijeta dr. John Cole man iznosi nekoliko vrlo zanimljivih zapaanja. Prvo zapaanje ukazuje na to da ovjek treba jasno razumjeti zato je nuklearna energija tako omraena diljem svijeta i zato je lani pokret 'za ouvanje okolia', iji je osniva i financijer Rimski klub, krenuo u rat protiv nuklearne ener gije. Uz nuklearnu energiju, koja daje obilje elektrine energije, zem lje Treega svijeta postupno bi postale neovisne o amerikoj pomoi i pretvorile bi se u suverene drave. Elektrina energija iz nuklearnih izvora jest pravi klju pomou kojega bi "zemlje Treega svijeta izile iz zaostalosti, stanja u kojemu, po zapovijedi Komiteta 300, moraju osta ti." U drugome se zapaanju istie da manja pomo znai manji nadzor MMF-a nad prirodnim bogatstvima neke zemlje. Upravo je ova zami sao, tj. da bi zemlje u razvoju mogle uzeti svoju sudbinu u vlastite ruke, nezamisliva Rimskome klubu i njegovu nalogodavcu, Komitetu 300. Tree zapaanje odnosi se na izvjee Instituta za tehnologiju Massachusetts, koje su izradili Jav Forrestor i Dennis Meadovvs, glede starog pitanja o tome da nema dovoljno prirodnih bogatstava. Zbog toga 'prirodnoga nedostatka' upravo bi fuzijska energija, taj smrtni ne prijatelj Komiteta 300, mogla biti rjeenje za stvaranje prirodnih boga tstava. U etvrtome zapaanju u sreditu pozornosti jesu zemlje La339

Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 136. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 17.

338

>

/ l u n u / l n n m . ' r l / usu

K I l) N () V I

N A M lll'AJU

tinske Amerike, Meksiko i Argentina. Naime, veinu tehnologije /.a izgradnju nuklearnih elektrana Meksiko je dobio od Argentine, ali je Malvinskim ratom to zaustavljeno. etiri godine poslije toga rata, tj. 1986., Rimski je klub izdao zapovijed da se obustavi izvoz nuklearne tehnologije u zemlje u razvoju i na taj je nain sprijeeno da Meksiko pomou nuklearne energije, postane "Njemaka Latinske Amerike". Do 1991. hijerarhijski su urotnici zaustavili izvoz nuklearne tehnolo gije u sve zemlje osim u Izrael. Usporedo s tim Rimski klub pokree udruge za ouvanje okolia u borbu protiv nuklearne energije. Ova svoja zapaanja John Coleman zavrava tvrdnjom kako je otpor nukle arnoj elektrinoj energiji u Sjedinjenim Amerikim Dravama uspje no primijenjen za zaustavljanje industrijskog razvitka, u suglasju s planom Rimskoga kluba o 'nultoj stopi postindustrijskog razvoja', a potom se proirio na dobar dio svijeta.235 Nije atomsko oruje to koje prijeti unitenjem ovjeanstva, nego su to, kao to je reeno u prethodnim poglavljima, relativizam, bezbotvo, hedonizam, sotonizam i svako drugo zlo koje utemeljuju upravo hijerarhijski urotnici u ovakvim ili onakvim tajnim udrubama kako bi ponitili etiri temeljne vrjednote - ovjeka, obitelj, domovinu i vjeru otaca. Zato oni predlau ostvarenje svjetske vlade kao jedine "alterna tive samoubojstvu u masi". U najnovije vrijeme svoje su napore osobi to usredotoili na reviziju Ujedinjenih naroda, koji su ionako njihova organizacija, ali vie nisu njome zadovoljni, pa su u tu svrhu izradili opsean plan, prema kojemu bi se ta organizacija pretvorila u 'svjetsku federaciju', koja bi beziznimno ukljuivala sve nacije svijeta na temelji ma vrhovnog svjetskog zakona (ustava). A taj bi ustav, u interesu 'ou vanja mira', obvezivao sve narode i sve pojedince. U biti, bio bi to trei korak institucionalizacije vrhovnog izvrnog tijela u rukama 'hijerarhije urotnika', budui da je prvi bio Liga naroda, a drugi samo osnivanje Ujedinjenih naroda. 2 3 6

Otkada je Aurellio Peccei, u svoj knjizi Ljudska kakvoa, zapisao da "otkako je ovjek otvorio Pandorinu kutiju nove tehnologije, pati od nekontroliranog razmnoavanja ljudskog roda, od manije napretka, energetskih kriza, stvarnih i potencijalnih nestaica prirodnih bogat stava, unitenja okolia, nuklearne gluposti i mnotva s njim poveza nih problema", krenula je opa hajka na nacionalnu dravu i njezin suverenitet. 2 3 7 Navodno u svrhu osiguranja mira i demokracije, ne go vorei o kakvoj je demokraciji rije, gospodari kaosa nastoje svim sred stvima ograniiti suverenost nacionalnih drava i stvoriti jedinstvenu svjetsku vladu. U tome su naumu Emery Reves i Norman Cousins ili su tako daleko da su ustvrdili kako samo potpuno unitenje nacio nalne suverenosti moe spasiti svjetski mir. Emery Reves zastupao je tezu da ako se svjetska vlada ne moe ostvariti na miran nain, onda e "eljezni zakon povijesti nas prisiliti... da se jedinstveni nadzor kona no postigne putem osvajanja". Dakle, milom ili silom. Reves doslovce veli: "Ako ne moemo postii univerzalizam i stvoriti (svjetsku) uniju putem opeg pristanka i demokratskih metoda kao posljedicu racio nalnog razmiljanja, tada - radije nego da se taj proces odgodi - neka se izvri ujedinjenje (svijeta) putem osvajanja!"238 Oito je da Revesu, kao glasnogovorniku gospodara kaosa, nije niti jedna cijena preskupa da bi se ostvarila svjetska vlada. Zato je on nacionalnu dravu drao glav nim grjenikom, i ona je za njega "moderna Bastille, svejedno jesu li

Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, isto, str. 22., 23, 31., 49. i 57. 236 Liga naroda rasputena je 18. travnja 1945., kada je svoju imovinu, uglavnom novac uzet od njemakoga naroda poslije Drugoga svjetskoga rata i kredite koje savezni ci nisu vratili Sjedinjenim Amerikim Dravama, prenijela na Ujedinjene narode. Dru gim rijeima, Komitet 300 nije nikada odustajao od svojih planova o stvaranju svjetske 340

235

vlade pa je diskreditiranu Ligu naroda raspustio tek kada su osnovani Ujedinjeni narodi. Za Colemana su Ujedinjeni narodi "nesposobna pijavica, bez korijena, parazit koji se hrani na svome domainu - Sjedinjenim Amerikim Dravama". Takoer, Coleman dri da "cilj Ujedinjenih naroda ili, bolje reeno, cilj ljudi koji stoje iza Ujedinjenih naroda, nije mir, ak ni onaj u komunistikome smislu te rijei, nego svjetska revolucija, svrga vanje dobrog naina vladanja i dobrog poretka te ruenje postojeih religija. Socijalizam i komunizam kao takvi nisu nuno cilj. Oni su samo sredstvo za postizanje cilja". Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom, isto, str. 15., 25. i 35. 237 Peccei je kasnije napisao i ovo: "Naruen sukobljenim politikama triju najveih zemalja i blokova, mjestimice grubo skrpan, postojei meunarodni ekonomski pore dak vidno puca po rubovima... Mogunost potrebe pribjegavanja odabiru - odluci tko mora opstati - uistinu je vrlo surova. Ali, ako, naalost, dogaaji dovedu do tako kri tikog stanja, pravo odluivanja ne moe se prepustiti nekolicini drava, jer bi one time dobile zlokobnu mo nad ivotima gladnih na svijetu". U ovome je, dri Coleman, sadrana politika Komiteta 300 o namjernom izgladnjivanju afrikih naroda, do smrti, to se dokazalo po saharskim dravama. Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, isto, str. 32. 238 Usp. RobertTafra, isto, str. 102. 341

" m m

lh>m,i.-fi

/,I-.,I

Kl H N l U ' l

N A S I U I' A J U

tamniari konzervativci, liberali ili socijalisti".-'1'1 Ugledavi se u svoje jakobinske uzore, uzviknut e: "Ako ikada opet elimo biti slobodni, taj simbol ropstva, nacionalna drava, mora biti razoren", jer za njega svjetska vlada nije nikakav "konani cilj", nego "neposredna nunost". Poslije Emerva Revesa i njegove doktrine 'milom ili silom', Nor man Cousins 2 4 0 polazio je od toga da samo Sjedinjene Amerike Drave mogu biti sila koja e predvoditi stvaranje svjetske vlade. Vie je nego zanimljivo da je Cousnins u poetku bio za p o s t u p n o ostvarenje svjetske vlade, ali je poslije Hiroime doao do uvjerenja kako je svjetska vlada nezaobilazna i hitna nunost, pa je tako neizravno priznao da atomske bombe baene na Japan nisu bile u svrhu brze kapitulacije. Cousins je polazio od injenice da u svijetu prevladava anarhija, ali ne pokuava odgovoriti tko je stvorio ili tko stvara tu anarhiju, nego je jednostavno zakljuio da e ona nestati samo ako se voljom veine naroda ili silom uspostavi svjetska vlada, kako bi na "planet postao prikladnim za stanovanje ovjeka".241 U toj finoj igri naputanja koncepta nacionalnih drava, koju vjeto igraju hijerarhijski urotnici, odvijaju se upravljane krize i nadzirani neredi. A u njima ili, jo bolje reeno, poslije njih, tj. u 'odgoenom kaosu' nestaje spomenutog vestfalskog svjetskog poretka iz 1648. go dine. Taj je poredak, kao to napisa Anelko Milardovi, bio poredak nacionalnih drava, koji je poivao na etiri poela: teritorijalnosti (drave imaju fiksne granice, pravni poredak) suverenitetu, autono miji i legalitetu. 2 4 2 Upravo protiv tih etiriju poela, o kojima govori Usp. Robert Tafra, isto, str. 102. Norman Cousins, urednik lista The Saturday Review i predsjednik organizacije "United World Federalists". 24i Norman Cousins zastupao je tezu da ovjek, kao sastavni dio ljudske rase, nema predstavnika koji bi govorio u njegovo ime i zato trai da se uspostavi svjetska vlada, koja je, po njegovom miljenju, neizbjena, jer je svijet postao jedna geografska jedinica, a postoje i sredstva i snage koje e joj pruiti potrebnu organizaciju. On nije vjerovao da e svjetska vlada automatski proizvesti boljeg ovjeka, nego e samo "otvoriti arenu u kojoj e ljudi imati prilike pokazati to mogu". Nadalje, Cousins je tvrdio da pokret za svjetskom vladom nije samo nekakav amerikanski hir i da svjetski federalisti ne ele unititi Uje dinjene narode, nego namjeravaju dati toj organizaciji to vea ovlatenja u stvarima koje imaju veze sa zajednikom sigurnou. Ukratko, prema njemu, Ujedinjeni narodi bi se trebali pretvoriti u organizaciju za odravanje svjetske sigurnosti, na to bi morale pristati i Sjedinjene Amerike Drave i Sovjetska Rusija, jer bez njihove suradnje nije mogue revidirati Ujedinjene narode. Usp. Robert Tafra, isto, str. 103. i 104.
240 239

hivatski znanstvenik na kraju 20. stoljea, krenuo je juri gospodara kaosu naoruanih ideologijom bezbotva kako bi osvojili svijet ne toliko -nagom oruja, iako je ono uvijek tu, koliko novcem, trgovinom, 'mekom silom' te nadzorom nad energentima, hranom, proizvodnjom lijekovi ma i pitkom vodom. U naravi je svake moi da se poveava, kako bi na kraju postala potpuna. A kada je rije o svjetskoj vladi, za nju su Emery Reves i Norman Cousins govorili da e biti ostvarena 'milom ili silom', znai, da e biti zbrisani svi oni koji e stajati na putu usposta vljanja apsolutne svjetske hegemonije. Proglaavajui nacionalne drave medijima totalitarizma, hijerarhijski su urotnici otvorili put kojim se nova nekontrolirana mo, uobliena u 'objektiviziranom i osamo staljenom zlu', poinje, poetkom 21. poinje, prazniti u 'apsolutnim dogaajima'. A prije usporedbe nekih suvremenih 'apsolutnih dogaaja', evo to o svjetskoj vladi pie Egon von Petersdorff: "Jedinstvena svjetska drava se prorie u tajnama otkrivenja kao posljednja prilika kada e on (Soto na, nap. aut.) posredstvom svoga predstavnika na zemlji, Antikrista, jo jednom smjeti bjesnjeti protiv stvorenja Bojih. Kada e to biti, to sam avao zna jednako malo kao i aneli ili bilo koje stvorenje. Stoga se on unaprijed skrbi i uvijek iznova pokuava, tijekom cjelokupne nam poznate povijesti, nadahnuti velika kraljevstva, narodne saveze, unije, jedinstvene svjetske drave, kako 'dan X' ne bi njega i ovjean stvo zateklo nespremnima, kada e on nakon tisuljetnog okivanja opet neko vrijeme biti odvezan". 243

Kloniranost u amerikim 'apsolutnim dogaajima' Kada je, na 50-tu obljetnicu Pearl Harbora, pokrenuta kampanja 'mrzim Japan', ni najupueniji poznavatelji prevratnitva i 'teorije uro te' nisu slutili da e deset godina poslije toga biti uprilien klonirani oblik toga 'apsolutnog dogaaja'. Cilj je i ovom prigodom bio isti kao i
242 Usp. dr. Anelko Milardovi, Globalizacija, nacionalne drave, regionalizacija, identitet, Slobodna Dalmacija, veljaa 2000. 243 Egon von Petersdorff, Demoni, vjetice, spiritisti, Verbum, Split, 2001.

342

343

>

l>ii\->

nomti.-ci

/mu

K I () N O V I

NASTUPAJU

onda kada je predsjednik Franklin Delano Rossevelt nadahnuo napad na Pearl Harbor, s jednom razlikom - umjesto Japana, udaru najino nije vojne sile svijeta bit e izloen Afganistan. Iako ne znajui koja e dravu doi pod udar, John Coleman, osam godina prije udara nago vjeuje da su pripreme ve obavljene, "samo je pitanje vremena kad e to Komitet 300 odobriti". Na njegov moleivo upozoravajui vapaj "Moramo vikati s krovova kua - Ne alju nas u smrt za slobodu i ljubav prema domovini, nego za sustav tiranije koji e ubrzo zahvatiti cijeli svijet",244 naravno, nitko se nije obazirao. Nakon to se proslavila 50-ta obljetnica Pearl Harbora, Vukovar je ve bio razoren, a upravljana kriza na prostorima bive Jugoslavije, koju su upriliili europsko-ameriki gospodari kaosa, kretala se prema vrnoj toki - na podruju bivega SSSR-a pojavile su se neovisne drave u labavoj federaciji s Rusijom, upravo onako kako su to zamislili Aurellio Peccei i Rimski klub. I dok je svijet iekivao novo tisuljee i Fukuyamin 'kraj povijesti', hijerarhijski su urotnici zapadnu Europu vodili prema savezu drava unutra okvira jedne vlade, s jedinstvenom va lutom. Haako je sudite, kao prototip pravnoga sustava budue svjetske vlade, koji e, kada za to doe vrijeme, zamijeniti sve ostale sudove, poeo rad sa spektakularnim suenjem jednom hrvatskom generalu kao pripadniku tzv. 'zloinakog pothvata'. A dravne banke u 'p-p' zem ljama ve su nadzirali klonirani slubenici kao dio priprema za buduih "deset velikih banaka" pod vodstvom Svjetske obraunske banke i Me unarodnog monetarnog fonda. 2 4 5 Uruavanje obrazovnog sustava otpoelo se odvijati usporedo s unaprijed planiranim degradiranjem ovjeka, uvoenjem perverznih kultova i sekta, za koje se brinu bri tanske tajne slue SIS i MI6 u korist oligarhijskih vladara. 246 Slobodan Miloevi jo se nije dobro ni smjestio u Haagu, nakon to su mu krstareim raketama i pametnim bombama preorali zemlju, a mediji su ve uvelike poeli bombardirati 'globalno selo' o 'zloinakom' talibanskom reimu. Za to je vrijeme Osama bin Laden etao po svjeem zraku daleko od pilja Tora Bore, a hijerarhijski su urotnici ve donijeli

odluku da e terorizam poslati glavna opasnost po 'ameriki nain ivo ta', kao to su prije est desetljea donijeli odluku da je japanski mili tarizam glavna prijetnja u 'sferi prioriteta', tj. na Tihome oceanu. Zbog svega toga za ameriku Vladu teroristiki napadi od 11. rujna jesu Pearl Harbor ovoga novoga stoljea. Ali ne samo za nju, nego i za mnoge analitiare. Nije Thierrv Mevssan jedini koji je postavio tezu da nikakva islamistikog napada 11. rujna 2001. nije bilo 2 4 7 , iako su izvritelji bili podrijetlom iz zemalja islamskoga svijeta, nego to tvrde i F. VVilliam Engdahl i Andreas von Biilow. F. VvTlliam Engdahl, u predgovoru knjige Sjeme unitenja, pie kako je "i tjednima poslije strahotnih napada od 11. rujna 2001. postojala jasna zavjera male skupine predanih jastrebova iz Pentagona i oko njega" 248 a Andreas von Bulow napisao je knjigu o toj zavjeri, pod naslovom "CIA ili. rujna - meunaro dni terorizam i uloga tajnih slubi". Znana je izreka da se povijest ponavlja i to je, na neki nain, tono, osim to se ponavlja u stalno uspinjuoj spirali 'objektiviziranog zala', pri emu manipulacija informacijama poprima sve perfidnije oblike. Korijeni te usavrene manipulacije seu na poetak prologa stoljea, kada je Ministarstvo rata u Londonu, od Kraljevskog instituta za me unarodne poslove naruilo studiju o manipuliranju ratnim informa cijama. Zadaa je povjerena lordu Northcliffu, lordu Rothmereu i Arnoldu Tovnbeeju, agentu tajne slube MI6 u Kraljevskome institutu za meunarodne poslove. I, posao je krenuo. Koristei se novinama lorda Rothmerea, isprobane su nove tehnike manipuliranja i, poslije samo est mjeseci, uspjeh je bio vidljiv. Ono to je i njih zapanjilo, bila je injenica da samo mala skupina ljudi razumije proces rasui vanja i ima sposobnost promatranja problema te da ne prihvaa poThierrv Meyssan u svojoj knjizi intrigantnog naslova Sto se zaista dogodilo 11. rujna: zastraujua prijevara, tvrdi i dokazuje da su napadi na nebodere New Yorka i na Pentagon u Washingtonu djelo urote unutar amerikoga establimenta. Vrlo je znako vito da su zapadni mediji, kojima je senzacionalizam jedini proizvod, potpuno ignorirali njegovu knjigu. Barem su neki autorovi dokazi ili pitanja po prirodi stvari morali izazvati pozornost ili komentar, ali nita od toga. Nijednog retka ni reenice nisu poluila njegova pitanja: Kako je mogue da ne postoji nijedna fotografija zrakoplova koji se sruio na zgradu amerikoga Ministarstva obrane? Zato je samo vanjski zid Pentagona oteen? Autor ni sam nema odgovora na pitanje zato i gdje je zrakoplov nestao. Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 366. 248 Usp. F. Villiam Engdahl, Sjeme unitenja, isto, str, 12.
247

244 245 246

Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, str. 191. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 203. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 205.

344

345

>

l'nvoi

Ihirnu.-,-!

I ,',

kl O N O V

N A S I U i' A | U

nueno miljenje. A broj ljudi koji su prihvaali ponueno miljenje bio je uistinu velik, ak 87 posto, to je trojicu britanskih manipulatoia navelo na zakljuak kako se "isto naelo moe primijeniti ne samo na rat, nego i na svaki mogui problem u drutvu openito". 21 " Od vremena lordova Rothmerea i Northcliffa te agenta Tovnbeeja, zahvaljujui tehniko-tehnolokom napretku, 'meka sila' uspjela je neracionalnost i stvarnu stvarnost toliko izobliiti i izokrenuti da se ni za jedan jedini dogaaj ne moe sa sigurnou rei - on se zbio upravo tako! 2 5 0 Manipulacija je toliko usavrena da se neki dogaaj koji nema specifinu teinu moe uzdii na razinu javne svijesti, i postati 'presu dnim' imbenikom cijelih naroda. U Hrvatskome sluaju to je 'krimen' Karaoreva i 'podjela Bosne i Hercegovine', koje nije ni bilo. 2 5 1 Kada se znaajan ili beznaajan dogaaj digne na razinu javne svijesti, me-

dijski se manipulalori 'ukotve na toj razini' kako bi umanjili i omeli osjeaj za stvarnost i unijeli to veu smuenost, koja djeluje tako da je krajnji rezultat stanje u kojemu nevano miljenje masa, stvoreno vjetim manipuliranjem, postaje znanstvenom injenicom. 252 Jamano se nita nije promijenilo ni 1941. ni 1991. ni 2001., jer su se ponovile tono jednake, tj. klonirane situacije. Da bi ameriki narod bio suglasan s ulaskom Sjedinjenih Amerikih Drava u Drugi svjetski rat, morao se dogoditi 'apsolutni dogaaj'. Vie je nego zanimljivo da su ideju napada na Pearl Harbor Japancima dali sami Amerikanci. Na ravno, ne sluajno. Upriliena je zapovjedno-stoerna vjeba, u kojoj 'neprijateljska' strana napada brodove usidrene u luci palubnim zrako plovima s nosaa, koji su se neprimijeeni pribliili Havajima i zapad noj obali Sjedinjenih Amerikih Drava. 253 Da bi Japanci povjerovali kako je to nemogue izvesti, vjeba je postala predmetom 'proturje nih stajalita' u amerikim vojnim krugovima, i naravno, na kraju te estoke strune polemike odbaena je kao nerealna(!?). Sve je to po sebnim kanalima kasnije dolo do uiju japanskoga vojnog vrha, na elu s admiralom Yamamotom, koji se devet godina kasnije dao ulovi ti na mamac to su mu ga vjeto postavili ameriki manipulatori. Yamamotova je flota izvela 'nerealnu' operaciju u kojoj je stradalo 2.390 lju di 2 5 4 , to je bilo dostatno da 87 posto amerikoga naroda dade potporu predsjedniku Franklinu Delanu Rooseveltu da krene u rat iz kojega e

249 Nakon to su doslovno nabasali na taj duboki zakljuak, manipulatori su tijekom rata provodili jedan pokus za drugim, tako da, unato tome to su na bojinicama Francuske poklane stotine tisua britanske mladei, nije bilo praktiki nikakva proti vljenja tome krvavom ratu. Podatci iz toga vremena kazuju da do 1917., tj. neposredno prije ulaska SAD-a u taj rat, 94% pripadnika britanskoga radnikog sloja, koji je nosio glavni teret rata, nisu imali pojma za to se bore, osim to su imali sliku koju su stvorili medijski manipulatori o tome kako su Nijemci strana rasa, koja je nakanila unititi njihova kralja i zemlju i koju treba zbrisati s lica zemlje. Usp. dr. John Coleman, Hije rarhija zavjerenika: Komitet 300, isto, str. 238. i 239. 250 Poslije Prvoga svjetskoga rata, precizno, 1922., Lippman je obavljeni posao Kraljevskoga instituta za meunarodne poslove u tanine iznio u knjizi pod naslovom Public Opinion (javno miljenje), gdje je napisao ovo: "Javno miljenje bavi se neizravnim, nevidljivim i zbunjujuim injenicama o kojima nema nieg oitog. Situacije na koje se javno miljenje odnosi poznate su samo kao miljenje, slike unutar glava ljudskih bia, slike o njima samima, o drugima, o njihovim potrebama, svrhama i odnosima. To su njihova javna miljenja. Te slike, na koje djeluju skupine ljudi ili pojedinci u ime skupi ne, jesu slubeno 'javno miljenje'. Slika u glavi neke osobe esto tu osobu navodi na pogrean put u njezinu odnosu na svijet izvan njezine glave". Drugim rijeima, ovjeku se Misne miljenje i shvaanje kako netko eli, a ne ono koje objektivno postoji. U sluaju Hrvatske eli se utisnuti daje Hrvatski obrambeni rat zloinaki, a ne daje obrambeni i oslobodilaki, (nap. aut.) Usp. dr. John Coleman, isto, str. 240. 251 Nije samo sluaj 'Karaoreva' podignut na razinu javne svijesti. U Hrvatskoj je to stalan proces i zato urednik Glasa Koncila Ivan Mikleni pie: "Hrvatska javnost trajno je suoena s brojnim aferama koje ire mediji u kojima sudjeluju brojni pojedinci, od vodeih politiara, preko javnih osoba do pojedinih rtava. Ako nema afera iz sadanjosti - a uvijek se neto nae - onda su u rezervi prekapanja po prolosti, i to tako da uvijek dou na udar, krive ili nevine, hrvatske dravotvorne skupine ili osobe. Ovih su dana tako aktualne afere - "sluaj Marinovi", "sluaj Paali", "sluaj Glava", "sluaj Petra" koji sve vie postaje "sluaj Zagorac", a ve se najavljuje "sluaj Lora 2" - javnost jedno stavno ne moe predahnuti a da ne bi bila pritisnuta ovom ili onom aferom, ovim ili onim "sluajem". Netko kao da upravo eli izluivati itavu hrvatsku naciju, poticati neracionalne korake. Usp. Ivan Mikleni, GlasKonala, 19. studenoga 2006., str. 2.

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 238. Scenarij vjebe osmislili su ameriki admirali Frank A. Schofield i Douglas W. Yaenell. Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 330. 254 U japanskome napadu unitena su, tee ili lake, 23 ratna broda, koji su kasnije gotovo svi popravljeni i postali operativno uporabljivi za konani obraun s japanskom mornaricom. Na zemlji je uniteno 188 zrakoplova, to za gospodarski monu dravu kao to su Sjedinjene Amerike Drava, koje su svjesno ule u rat, da u njemu pobijede, i pokrenule ratnu proizvodnju, nije bio ba velik gubitak. Gubitci u ljudstvu iznosili su 2.390 ljudi, od toga 1.999 pripadnika Ratne mornarice, 109 pripadnika Marinskog kor pusa, 233 pripadnika Kopnenih snaga i njezinih zranih snaga te 49 civila, dok je 1.178 ljudi ranjeno. Logina posljedica japanskoga napada na Pearl Harbor bilo je smjenjivanje zapovjednika Tihooceanske flote admirala Kimmela i zapovjednika kopnenih snaga na Havajima generala pukovnika Waltera Shorta. Ministar Ratne mornarice SAD-a Frank Knox je, 17. prosinca 1941., viceadmirala Pyea imenovao privremenim zapovjednikom Tihooceanske flote, a 3 1 . prosinca 1941. stalnim zapovjednikom postao je admiral C h e s t e r W . Nimitz. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 339.
253

252

346

347

"

/ l i i r m /I.Mihl.-i-l lnv.i

K I () N () V I

N A S I U I ' A I U

Sjedinjene Amerike Drave izii kao apsolutni pobjednik. Zar je ond.i udno to su se mnogi analitiari i povjesniari, odmah poslije Druj'.o ga svjetskoga rata, pitali, i to se i do danas pitaju, zato Amerikaiu i nisu poduzeli nikakve ozbiljne protumjere, iako su raspolagali poda tcima o japanskome napadu? Da bi neki dogaaj, a poglavito onaj koji ima obiljeje najvieg strategijskog dosega, postao 'apsolutnim doga ajem', i to kao kataklizmika pojava, nuna je 'kolateralna teta' vlasti tih vojnika. Pearl Harbor je samo jedan kameni u mozaiku sofistici ranog stratekog plana ovladavanja oceanima, kao to j e l i . rujna 2001. samo kameni u planu ovladavanja Heartlandom. U emu je kloniranost ovih dvaju 'apsolutnih dogaaja', vremenski udaljenih ezdeset godina? Istovjetnost se moe iitavati od priblinog broja stradalih do glumljene 'inertnosti' najmonije obavjetajne sile na svijetu. I u jednom i u drugom sluaju aktualni su predsjednici i njihove vlade, bez trunke oklijevanja, iskoristili dogaaje kako bi, pod izlikom 'japanske opasnosti', odnosno, 'teroristike opasnosti', proveli i opravdali politiku i njezine ciljeve osmiljene davno prije tih napada. I u jednom i u drugom sluaju 'carstva zla' uspjeli su, naoko bez pote koa, nadmudriti vojni i civilni nadzor najzatienije zemlje svijeta i udariti u mjesta to se zovu 'vitalnost sustava'. Oito je da je i u jed nom i drugom sluaju rije o slubenoj amerikoj teoriji urote, budui da se ni ezdeset pet, odnosno, pet godina poslije tih 'apsolutnih do gaaja' amerika Vlada nije pobrinula za njihovo sveobuhvatno razja njenje. Naprotiv, ameriki mediji i filmska industrija, koji su u ruka ma aice koncerna, postali su sredstvom voenja psiholokoga rata i neizmjerno se trude da svijest naroda neprekidno bude pomuena. Postojanje urote, a time i plana, u prvom 'apsolutnom dogaaju' potvruju istinite i provjerene injenice: (1) Peruanski veleposlanik u Tokiju dr. Ricardo Riveira-Shreiber izvijestio je 10. sijenja 1941. jed nog od tajnika u tamonjem amerikom veleposlanstvu Maxa Bishopa (a s tim je upoznat i ameriki veleposlanik Joseph Grew) kako raspolae podatkom o japanskom uvjebavanju napada torpedima koja su poseb no prilagoena plitkim vodama, te kako postoji mogunost napada na Pearl Harbor. Slino izvjee poslano je i mornarikom izaslaniku SADa u Tokiju, kapetanu fregate Smith-Huttonu. O tome da se planira 348

napad 1. veljae upoznat je i admiral Husband E. Kimmell; (2) Vojni izaslanik SAD-a u Meksiku takoer je javio u Washington kako Japanci ubrzano grade depne podmornice koje e biti uporabljene na jednu od amerikih pomorskih baza na podruju Tihog oceana; (3) Britanski agent Duko Popov je 10. kolovoza raspolagao preciznim informacija ma o japanskim pripremama za napad, koje je saznao iz razgovora s bojnikom Ludovicom von Karsthoffom, efom ispostave njemakog Abwera u Portugalu. Informaciju je dostavio britanskome MI6-u, a oni su je do kraja kolovoza stavili na raspolaganje FBI-u; (4) Istoga mjese ca Britanski premijer Wiston Churchill i predsjednik Roosevelt sastali su se na amerikoj tekoj krstarici USS Augusta (CA-31) klase Northampton u zaljevu Argentina na Newfoundlandu, a poslije sastanka Churchill je svojim suradnicima izjavio kako je Roosevelt izrazio elju za ukljuenjem u rat u Europi, a to moe postii jedino ako Japanci napadnu neku od amerikih baza na Tihom oceanu; (5) Prislune radiopostaje britanskih vojnih snaga u Singapuru takoer su raspolagale informa cijama o aktivnostima japanske ratne mornarice, posebice nakon to su od Amerikanaca dobili stroj za dekodiranje mornarikih kodova uz pomo kodova JN-25 i JN-25B; (6) Sovjetski pijun Richard Sorge, u rujnu 1941., izvijestio je Kremlj kako napad na Pearl Harbor poinje za 60tak dana, a to je diplomatskim putem proslijeeno u SAD; (7) Tadanji njemaki veleposlanik u SAD-u dr. Thomsen (bio je protiv nacizma) tajno je 13. studenog izvijestio ameriku stranu o pripremama za ja panski napad; (8) Brodovima japanske ratne mornarice 14. studenoga stigla je zapovijed o promjeni kodova s poetkom u jutarnjim satima 1. prosinca; (9) Japanskoj eskadrili 25. studenoga upuena je kodirana radio poruka admirala Yamamota o poetku provedbe plana napada na Pearl Harbor. Uhvatile su je amerike prislune radiopostaje i odmah je proslijedile na dekodiranje u "VVashington, a s njom je najvjerojat nije bio upoznat i predsjednik Roosevelt; (10) Britanska prisluna ra diopostaja u Singapuru je 25. studenoga uhvatila i deifrirala poruku admirala Yamamota o isplovljavanju japanske eskadre iz zaljeva Hitokapu Van (Kurilsko otoje) u smjeru Pearl Harbora. Istoga su dana britanske prislune radio postaje uhvatile poruku japanskoga ministra vanjskih poslova, u kojoj se daju smjernice japanskim diplomatima u

349

>

/ l u n u

/ >i>fii.i.'i'(

/ ,>.,.

K I O N ( > V I

N A M lll'AIll

veleposlanstvima u sluaju rala (poruka "kiovito s isloiiim vjetrom" oznaavala je poetak rata s SAD-om, "oblano sa sjevernim vjetrom" oznaavala je napad na Sovjetski Savez, a poruka "vedro sa zapadnim vjetrom" oznaavala je poetak ratnih djelovanja prema Velikoj Brita niji i Nizozemskoj). Sutradan premijer Churchill u telefonskom razgo voru izvjeuje predsjednika Roosevelta kako se priprema japanski napad na Pearl Harbor u sklopu ire operacije te da se oekuje i napad na britanske i nizozemske baze. Istodobno ministar vanjskih poslova SAD-a Huli alje ultimatum Japanu da carsku vojsku povue iz Fran cuske Indokine i cijele Kine. Poruku "kiovito s istonim vjetrom" 28. studenoga dekodiraju i amerike radioprislune postaje; (11) Neda leko od Cantona u Kini, 30. studenoga, oboren je japanski vojni zrako plov, u kojemu je pronaena zapovijed kodirana J-25, u kojoj je jasno pisalo: "Japan je doao u poloaj samoobrane te dosegnuo toku kad mora objaviti rat SAD-u". Sa sadrajem te zapovijedi bio je najvjerojat nije upoznat i predsjednik Roosevelt; (12) Obavjetajna sluba 12. vojnopomorskog sektora San Francisko, 1. prosinca 1941., ralambom podataka dobivenih radioizvidanjem komunikacija japanskih civilnih i trgovakih kompanija, utvruje priblinu lokaciju japanske eskadre. Istoga je dana sovjetska obavjetajna sluba raspolagala podatkom o priblinoj lokaciji japanske eskadre, jer su dva ruska trgovaka broda na povratku iz New Yorka (Azerbejdan i Habarovsk) naila na japanske brodove te je od Japana zatraeno njihovo proputanje; (13) Poetkom prosinca uhvaena je radio poruka s japanskog tankera Sirija, u kojoj je on javljao svoj toan poloaj te poloaj na kojemu je morao biti 3. pro sinca; (14) Od 16. studenoga do 7. prosinca 1941. radiotelegrafisti na amerikom putnikom brodu SS Lurline, na putu iz San Franciska u Honolulu (i na povratku u San Francisko), uhvatili su 633 poruke koje su radiovalovima niske frekvencije (i kratkog dometa) slali i primali pojedini brodovi japanske eskadre, koja nije provodila potpunu radioutnju. Nosai zrakoplova primali su zapovijedi iz Japana radiovalovi ma visoke frekvencije, prenosili ih ostalim brodovima uz pomo signalnih zastava i svjetlosnih signala, ali to zbog loih vremenskih uvjeta nije bilo dostatno pa su stoga rabljene radiopostaje malog dometa. Zapovjednik SS Lurline izvijestio je o tome ameriku ratnu mornaricu poslije uplovljavanja u Honolulu, 6. prosinca, ali je i ta vijest "zagu350

hijena" u birokratskoj mrei; (15) Predsjednik Roosevelt dobio je u posljednjim satima 1. prosinca na stol dekodiranu poruku u kojoj ja panski ministar vanjskih poslova izvjeuje japanskoga veleposlanika u Njem akoj kako se pribliava dan oruanog sukoba Japana i anglosaksonskih drava; (16) U jutarnjim satima prisluna radiopostaja u Singapuru, 2. prosinca, dekodirala je poruku koju je dobio zapovjednik eskadre viceadmiral Nagumo, sa sadrajem "Popnite se na brdo Niitaka", koja je odmah proslijeena u London; (17) Istoga dana zapovjednik nizo zemskih vojnih snaga u Istonoj Indiji, general Hein Ter Poorten, tako er je upoznat s porukom "kiovito s istonim vjetrom", koju su uhva tile nizozemske prislune radiopostaje na otoku Javi, a ona je 4. pro sinca poslana naelniku Glavnoga stoera OS SAD-a, generalu Marshallu po nizozemskom vojnom izaslaniku u Washingtonu, pukovniku Wijermanu; (18) Amerike prislune radiopostaje raspolagale su po datkom o tome kako su japanski brodovi u sastavu eskadre 2. prosinca poeli primjenjivati novu inaicu koda J-25; (19) Korejski pijun u Japanu Kilsu Han, 4. prosinca, amerikim senatorima Cuyu Gilletu i Maxwellu Hamiltonu javlja kako raspolae podatcima o japanskom napadu na bazu Pearl Harbor, o emu senatori obavjeuju State Department i pre dsjednika Roosevelta. Sutradan predsjednik Roosevelt upuuje pismo australskom premijeru u kojem ga izvjeuje kako je situacija vrlo oz biljna te kako svakoga trenutka moe rezultirati otpoinjanjem vojnih sukoba. Istog dana britanski Admiralitet upuuje predsjedniku Rooseveltu urnu obavijest o tome kako e Tihooceanska flota biti napadnuta 7. prosinca 1941; (20) Poruku u kojoj se japanskoj eskadri daju toni poda tci o aktivnostima u luci Pearl Harbor amerike su prislune radiopo staje uhvatile 6. prosinca. U veernjim satima istoga dana zasjedao je ui kabinet, na elu s predsjednikom Rooseveltom, u oekivanju ja panskoga napada; (21) Japanski konzul u Budimpeti, 7. prosinca, urno je javljao u Tokio kako je britanski Admiralitet upozorio predsjednika Roosevelta o tonom datumu napada. 2 5 5

255 Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 340. - 342. i Hrvatski vojnik, Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, oujak 2002., str. 75. - 76.

351

>

Miinu

Mnmii.vl / n i , .

K I l) N (> V I

N A M lll'AIll

Poslije ovih injenica i istina ovjek se ne moe oteti dojmu .i japanski napad na Pearl Harbor nije bio nita drugo nego neproini sijeno ulijetanje Japana u pripremljenu ameriku zamku, u kojoj je u smrt poslano 2.390 ljudi i nekoliko rashodovanih brodova koji su bili svjesna 'kolateralna teta' na amerikome usponu na vrh svjetske ljestvi ce moi. Je li to velika ili mala cijena? Ovisi o polazitima u ocjenji vanju. Onima koji imaju namjeru prepoloviti svjetsko puanstvo to je samo poetni pucanj, a onima koji ovjeka dre slikom Bojom, to je straan zloin. Kao i u prvome 'apsolutnom dogaaju', amerika je Vlada i za doga aje od 11. rujna 2001. tvrdila kako je o pribliavanju te opasnosti znala malo ili nimalo. No, proi strogi sigurnosni nadzor u zranim lukama, oteti etiri putnika zrakoplova za manje od jednog sata, a onda ih, unato nikakvu ili loem pilotskom iskustvu, tim zranim divom sa slabim manevarskim sposobnostima pri velikoj brzini zabiti precizno u navodnu 'Ahilovu konstrukcijsku petu' uistinu granii s vanzemaljskim sposobnostima. A, kako je to, naalost, nedjelo ovjeka, onda njegovo sveobuhvatno odgonetanje ipak treba traiti u ovoze maljskim okvirima. Kao i o prvom 'apsolutnom dogaaju', jer su oba po svemu klonovi, neka i o drugome progovore injenice koje je 'vrhun skom preciznou', u svojoj knjizi CIA i l i . rujna, iznio Andreas von Biilovv. Te injenice njemakog strunjaka mogu se usustaviti u neko liko dokazanih kratkih pria. Prva ukazuje na to da su Vlade Sjedinjenih Amerikih Drava iska zivale blagonaklonost prema Osami bin Ladenu, tome Saudijcu jemen skoga podrijetla i samostalnom graevinskom poduzetniku, i ne ba uvjerenom sljedbeniku proroka Muhameda. Dok je 1996. gradio glav nu prometnicu u Sudanu, dugaku tisuu kilometara, nepoznati su poinitelji autobombama napali amerika veleposlanstva u Keniji i u Tanzaniji. Bez iznoenja ikakvih dokaza za ta zlodjela, Clintonova je vlada optuila Osamu bin Ladena, a ameriki predsjednik izdao je za povijed za udar krstareim raketama na 'ciljeve' u tim afrikim zemlja ma, ali i u Sudanu. 'Pametne' rakete lansirane s udaljenosti od vie od tisuu kilometara pogodile su samo nedune civile, ali je zato u Suda nu razorena tvornica koja je cijeli Sudan opskrbljivala lijekovima, pod izgovorom da se u toj tvornici proizvodi kemijsko oruje, iako je to bila 352

m iln la.-"'" Ono sto je posebno intrigantno jest injenica da su Sje dinjene Amerike Drave poslije toga dogaaja mogle od Sudana preu zeli 'svoga ratnog zloinca' i optuiti ga. Meutim, amerika je Vlada to odbila uiniti, s obrazloenjem da dokazni materijali koje je posjedo vala nisu dovoljni da bi amerika porota osudila toga 'zloinca'. 257 Taj ameriki postupak nedvojbeno pokazuje da su gospodari kaosa Osami bin Ladenu namijenili ulogu operatora krize koju e on sjajno odigrati pet godina kasnije. Druga pria vraa nas u vremena kada je Osama bin Laden igrao vanu ulogu u tajnoj borbi Sjedinjenih Amerikih Drava protiv so vjetskih interventnih snaga u Afganistanu, osamdesetih godina pro loga stoljea. Ta se borba temeljila na zamislima Zbigniewa Brzenzinskog, tada savjetnika za nacionalnu sigurnost predsjednika artera, prema kojoj je Sovjetski Savez trebalo okruiti pojasom muslimanskofundamentalistikih drava kako bi se potom, uz pomo toga pokreta, destabiliziralo muslimansko zalee Sovjetskog Saveza. Reeno rje nikom strategije, stoerna gravitacijska toka plana Brzezinskoga bila je vladati 'vanjskim strategijskim krugom', a ostaviti Sovjetski Savez da se u 'unutarnjem krugu' iscrpljuje partijskim intrigama koje je vodio Jurij Vladimirovi Andropov, ef KGB-a, uz pomo svoje desne ruke i svoga prijatelja Mihaila Gorbaova, a koji e i sami, u godinama poslije Leonida Brenjeva, zasjesti na prijestolje generalnog sekretara Cen tralnog komiteta KPSS-a. Operacionalizacija 'plana Brzezinski' podrazumijevala je dovoenje u Iranu na vlast fundamentalistikog pokreta, na elu s ajatolahom Homeinijem 2 5 8 , a u Iraku pokloniti potpuno povjerenje Sadamu Hu-

Nedugo prije amerikoga napada na tvornicu lijekova u Sudanu, diplomatskom je zboru ponueno razgledavanje tvornice, u kojemu mjesni predstavnik CIA-e oigle dno nije sudjelovao. Njemako je veleposlanstvo ukazalo na neodrivost amerikih prigovora. No, amerika je Vlada ipak ostala pri svojim tvrdnjama i nastavila s bombar diranjem. No, neobina je i suradnja izraelskih i amerikih obavjetajnih sluba pri likom razjanjavanja tih napada. Izraelski je Mossad jo prije Amerikanaca na mjesto dogaaja poslao "tim za rekonstrukciju napada", to je proglaeno pomoi iz regije, ali je vrlo vjerojatno znatno smanjilo stupanj nepristranosti pri razrjeavanju dogaaja na licu mjesta. Usp. Andreas von Bulow, isto, str. 29. 257 Usp. Jane's Intelligence Review, 1. listopada 1995.; i Washington Post od 3. listopada 2001., i Andreas von Biilovv, isto, str. 30. 258 Usp. Rat u Afganistanu i islamizam proizvedeni u Washingtonu, intervju sa Zbignievvom Brzezinskim, http:/empero-clothes.com/interviews/brz.htm; i dr. John Coleman, Di plomacija prijevarom, isto, str. 161.

256

353

>

/'urni

I >uM.,f / U M I

k I ( > N t > V I

N A S 1 11 I' A | U

seinu, koji je 1979., kao ef drave i Vlade, uz p o m o ( ' ! A c , uspio prigrabiti p o t p u n u vlast u dravi. Iranom.259 Osiguravi n a d z o r 'vanjskog strategijskog kruga', taktiki udar na Sovjete u n u t a r Afganistana A m e r i k a n c i su namijenili m u s l i m a n s k i m plaenicima, koje je, p o d njihovim n a d z o r o m , o k u p i o O s a m a Bin Laden. Uz n e k o l i k o milijarda dolara iz saudijskih i a m e r i k i h 'zlatnih lon a c a ' 2 6 0 bin Laden je igrao ulogu p o s r e d n i k a i asnika za novaenje, u p r v o m e r e d u m u s l i m a n s k i h fundamentalistikih boraca, koje je zapa d n a p r o p a g a n d a , a prije svega amerika, slavila k a o 'borce za slobo du'. 2 6 1 A tih je 'boraca za slobodu' O s a m a bin Laden unovaio ak deset tisua iz vie od etrdeset islamskih zemalja Bliskog istoka, Sjeverne i Istone Afrike, kao i iz Srednje Azije i s Dalekoga istoka, i sve ih p o s l a o u logore p a k i s t a n s k e tajne slube ISI i CIA-e, ali i u vojne institucije u Sjedinjenim A m e r i k i m D r a v a m a . 2 6 2 U l o g o r i m a za o b u k u , koji e u p r o p a g a n d i vlade Georgea W. Busha p e t n a e s t a k g o d i n a kasnije p o s t a t i "terrorist universities", te su 'Afganistance', kako su ih p o p u l a r n o zvali, u p r a v o na traenje Sjedinjenih A m e r i k i h Drava, pouavali u t e h n i k a m a gradske gerile, a u t o b o m b a e n j a i postavljanja o r u a n i h zasjeda. Poslije r a s p a d a Sovjetskog Saveza bin Ladenovi 'borci za slobodu' kra t k o su bili bez posla, a o n d a su se i z n e n a d a pojavili u a r i t i m a upra vljanih kriza u arapsko-azijskom i s l a m s k o m p r o s t o r u , d o k su vlast u Afganistanu preuzeli takozvani 'uenici' ili t a l i b a n i 2 6 3 , koji su prije toga proli o r t o d o k s n e islamske kole u P a k i s t a n u . 2 6 4 Dakle, ako je o zasluNa 'kartu Sadam Husein' igrao je Sovjetski Savez davi mu oruje i plativi mu u novcu da krene u rat s

i'.im.i rije, za lerori/.am kat) svjetsku poast na poetku 2 1 . stoljea n.ij/.asluniji su Sjedinjene Amerike Drave, k o m u n i s t i k i r e i m So vjetskog Saveza, p a k i s t a n s k a i saudijska p o s l u n o s t p r e k o o c e a n s k o j velesili i prijateljstvo O s a m e bin Ladena s p o s l o v n o m s k u p i n o m Carley, koju je z a s t u p a o George Bush stariji. 2 6 5 Trea pria govori o provjeri i n a d z o r u pri ukrcaju na zrakoplove. Svi putnici etiriju zrakoplova kojima je poinjen teroristiki in, k a o i svi putnici diljem svijeta, m o r a l i su proi p o s t u p a k provjere i d e n t i t e t a pri ukrcaju i biti p o t v r e n i u p o p i s n i k u i m e n a . 2 6 6 Budui da na ukrcajn o m p o p i s u nije p o i m e n c e n a v e d e n n i j e d a n o d 19-torice n a v o d n i h napadaa, logino je, kao to istie A n d r e a s von Btilovv, zakljuiti da nijedan od njih nije ni p r o a o p o s t u p a k provjere i d e n t i t e t a pri u k r caju. S t i m se stvarima zrakoplovne k o m p a n i j e ne ale, jer p r o p u s t u t o m e p o s t u p k u m o e znaiti t u b u obitelji stradalih i n a k n a d u t e t e za pretrpljenu bol u iznosu od vie milijarda dolara. Najvanija preventi vna toka o b r a n e od o t m i c e zrakoplova jest n a d z o r o s o b a i prtljage koju obavljaju slubenici zranih luka pri ukrcaju. M o e se p r e t p o s t a v i t i da je o t m i c a zrakoplova m o g u a i pitoljem-igrakom, jer su d a n a s toliko t e h n o l o k i u s a v r e n i da ih je t e k o razlikovati od pravih. Ali da se zrakoplovi, i to etiri za n e p u n i h sat v r e m e n a , m o g u oteti n o e v i m a za rezanje plastike i k a r t o n a , k a k o se n e p r e s t a n o n a m e t a l o javnosti, p o b u u j e o p r a v d a n u p o m i s a o da je rije o l a n o m tragu. N a i m e , da su otmiari unijeli o p e p o z n a t o i o p a s n o oruje, to bi r e n d g e n s k i ureaji

Usp. Igor Buni, isto, 287. Osama bin Laden uspijevao je, od 1986. do 1989., prikupljati 20 do 25 milijuna dolara mjeseno iz Saudijske Arabije i arapskih zemalja u Perzijskome zaljevu, u svrhu financiranja rata u Afganistanu, a to su bila samo dodatna sredstva u iznosu od 200 do 300 milijuna godinje. Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 42. 261 Tako ih je ak nazvao i predsjednik Ronald Reagan, u govoru od 8. oujka 1985. 262 Usp. Ahmed Raid, Osama bin Laden: kako su Sjedinjene Amerike Drave pomagale u raanju terorizma, The Center for Public Integritv, str. 201. 263 Rije 'taliban' potjee iz perzijskoga jezika i mnoina je rijei 'talib', to znai 'uenik'.
260 264 U vie od osam tisua ortodoksnih islamskih kola u Pakistanu, koje su nicale kao gljive poslije kie, iz afganistanskih izbjeglikih logora prebaeni su ti tzv. 'uenici', gdje su proli obrazovanje. Pakistanska je vlada ta koja je stvorila talibane kao organiza ciju, a koju su naoruale pakistanska tajna sluba ISI i specijalne postrojbe pakistansko-

259

ga Ministarstva unutarnjih polova, a dijelom financirala Saudijska Arabija, i to u dogo voru sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. Usp. Andreas von Biilovv, isto, str. 44. i Vojnici islama: podrijetlo, ideologija i strategija talibana, Abha Dixit, Research Associate, IDSA. 265 Bivi ameriki predsjednik George Bush i otac sadanjega amerikoga predsjed nika Georgea W. Busha, poslije mandata predsjednika, u meunarodnim je vodama zastupao skupinu Carlyle, koja je posredovala pri ulaganju kapitala prije svega u trgovinu naftom, plinom i orujem irom svijeta. U tome je u dolarskim milijunskim iznosima sudjelovala i obitelj Osame bin Ladena. Udio obitelji Bin Laden u poslovima skupine Carh/le diskretno je isplaen poslije 11. rujna. Njegovih sedmero brae i sestra koji su se kolovali u Bostonu potajno su, poslije 11. rujna, amerikim vojnim zrakoplovom, izvedeni iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 64. 266 Znano je da se putnici javljaju na kontrolni ulazni alter svoga leta, pokazuju zrakoplovnu kartu, koja glasi na njihovo ime, potvruju svoj identitet dokumentom s fotografijom, u Sjedinjenim Amerikim Dravama po pravilu vozakom iskaznicom, dobivaju ukrcajnu kartu s brojem sjedala, pokazuju je stjuardesi na ulaznim vratima u zrakoplov, a potom sjedaju na za njih rezervirano sjedalo. 355

354

>
' 'm-iPt / humi.-i-i I CIMI

K I ( > N ( > V I

N A S I U I' A | U

morali registrirati, a to bi, kao i u prvome sluaju, pokrenulo lavinu zahtjeva za naknadom tete koju bi se potraivalo od tih kompanija i koja bi, po amerikim zakonima, dosegnula astronomske iznose. Kako bi se izbjeglo sudske postupke, na kojima bi se morali predoiti dokazi i protudokazi, noevi za rezanje plastike i kartona ili "box cutteri" po stali su deus ex maehina koje su u medijski prostor odaslali ministri i vodei suradnici Bushove vlade, od ministra pravosua Johna Ashcrofta do ministra obrane Donalda Rumsfelda. 267 Sugestivne izjave dvojice ministara o noevima za rezanje kartona i plastike potvruju da je amerika Vlada eljela dostii famoznu granicu javne svijesti od 87 posto, kako bi to vie potaknula bijes javnosti prema arapskim poini teljima. etvrta pria govori o toki izgaranja kerozina, toki taljenja elika i 'teoriji palainki'. Nakon to su se oba nebodera Svjetskog trgovakog centra uruila, krenula je lavina izjava i napisa sa ivotopisima i mjestima boravka navodnih poinitelja, zajedno s informacijama o tome kako da su tim napadima upravljali Osama bin Laden i njegova odjednom 'uskrsla' teroristika organizacija Al Kaida. Iako je Osami bin Ladenu bila pripisivana odgovornost za napad na amerika veleposlanstva u Keniji i Tanzaniji iz 1998., kao i na razara "MSS Cole" iz 2000., u tome kon tekstu ni u bilo kojem drugom nikada do 11. rujna nije spominjana organizacija Al Kaida kao meunarodna mrea islamskih terorista. A

Dana 15. rujna 2001. ameriki ministar pravosua John Ashcroft, u emisiji "ABC News", izjavio je kako "istraitelji vjeruju daje sva etiri zrakoplova otela skupina od tri do est mukaraca pomou noeva za rezanje kartona i plastike". Donald Rumsfeld je, 16. rujna, u emisiji "Fox News", izjavio kako su otmiari upotrebljavali posve neuobiajeno oruje, naime, noeve za rezanje plastike. Dana 9. listopada ministar obrane, u emisiji "CBS News", moderatoru Danu Ratheru, izjavio je kako su putniki zrakoplovi puni amerikih putnika oteti pomou noeva za rezanje plastike bili istodob no zloupotrijebljeni i kao rakete za razaranje Svjetskog trgovakog centra. A 7. studeno ga Rumsfeld je Jimu Lehreru iz TV postaje PBS izjavio kako je mogunost uporabe noeva za rezanje plastike i putnikih zrakoplova punih putnika, kao sredstvo voenja rata, jednostavno premaila svaku mo predvianja Vlade. No, Betty Ong, stjuardesa na letu AA broj 11, vikala je u mobilni telefon da su etvorica otmiara iz prvog razreda ustala sa sjedala 2A, 2B, 9A i 9B i da su usmrtila putnika na sjedalu 10B i da su se pritom koristila nekom vrstom rasprivaa koji je prouzroio peckanje u oima i potekoe s disanjem. Ni rijei nije bilo o noevima za rezanje kartona i plastike. Usp. Andreas von Bulow, isto, str. 136. i Michael Gilson De Lemos: Tajna noeva za rezanje plastike i kartona od 11. rujna, The Laissez Faire Electronic, 26. kolovoza 2002. 356

267

onda, poslije loga I 1. rujna 2001., ne e biti ni dana a da tiskovine, elektronski mediji ili politiari ne spomenu Al Kaidu kao poast za koju je komunizam samo 'blaga limunada' i iji se pripadnici, kako je rekao Donald Rumsfeld, skrivaju u najmanje ezdeset zemalja svijeta. Ruenjem dvaju nebodera svijet je saznao da je neto to do 11. rujna 2001. nije ni postojalo rasprostranjeno ak na gotovo dvije treine ze maljske kugle. Nakon to je u ameriku i dobrim dijelom u svjetska javnost 'usaeno' da su poinitelji pripadnici odjednom roene, sve prisutne i nevidljive Al Kaide, krenulo je medijsko 'tepih bombardi ranje' o tome kako su udari zrakoplova i gorei kerozin uzroci uruavanja nebodera. Uistinu se zanimljivim ini pitanje kako je mogue da su se grae vinski divovi sa elinim kosturima, konstruirani upravo tako da odole udarima velikih putnikih zrakoplova i opremljeni napravama za hermetiko izoliranje arita poara u unutranjosti, mogli uruiti za samo pedeset, odnosno, sto osam minuta poslije udara. Za objanjenje te nemogue mogunosti pobrinula se amerika institucija zvana Savez na uprava za upravljanje krizama (Federal Emergency Management Administration - FEMA), objasnivi daje vatra, irei se zbog eksplozije kerozi na, prouzroila irenje topline i na vanjske eline nosae, zbog ega su se vijci za uvrenje konstrukcije katova raspali u nekoj vrsti lana ne reakcije. Prema teoriji te uprave, koja je nazvana 'teorija palainka', katovi su potom pali jedan na drugi, a onda su tom svojom sve veom teinom uruili i katove ispod sebe. Neke vrste injenice tu 'teoriju palainka' apsolutno dovode u pitanje. Prva injenica jest ta da u rue vinama nisu pronaeni ti vanjski nosai deformirani od topline. Ako nije bilo deformacije od topline na vanjskim nosaima, a da bi cijeli katovi mogli padati po egzaktnoj horizontalnoj crti, moralo je istodob no i bez zadrke biti razneseno na tisue spojnih elemenata, i to na svih 236 vanjskih i 47 unutarnjih nosaa, i to na svih sto katova nebo dera. 2 6 8 Takva je mogunost gotovo nevjerojatna, a apsolutno je nemo gue da se ona dogodi ak dva puta.

Stabilnost nebodera Svjetskog trgovakog centra poivala je na unutarnjoj jezgri od 47 elinih nosaa, koji su na razini svakoga kata bili povezani s jo 236 vanjskih elinih nosaa. Tih 47 nosaa, ugraenih u samoj jezgri, sastojalo se od blokova di menzija 90x36 cm, koji su meusobno bili zavareni posebno izraenim proizvodom od plemenitog elika debljine 10 cm, koji se prema viim katovima postupno stanjivao do 357

268

>

' >nvot

I hnn.i -,/

/,!,

K I l ) N ( ) V 1 N A S I U 1' A I 11

Druga injenica pokazuje da se ruenje cijele konstrukcije nije moglo dogoditi zbog temperature koja se razvila izgaranjem kerozina. Kako elina konstrukcija ima sposobnost smjesta odvoditi toplinu u svim smjerovima, istodobno se dogaa fizikalni proces sniavanja tempera ture u samome aritu poara. Budui da najvia temperatura na kojoj izgara kerozin jest 375 C, a toka taljenja elika od kojeg je izgraen kostur nebodera 1300C, dok se stabilnost gubi na oko 800 C, to na prosto znai da te vrijednosti zapaljeni kerozin nikada ne moe prouzroi ti. Drugim rijeima, zapaljeni kerozin ali i gorivi materijali unutar ne bodera nisu mogli dosegnuti ni priblinu temperaturu potrebnu za razdvajanje eline konstrukcije, a kamoli za njezino taljenje. 269 Trea injenica objanjava ruenje junoga nebodera, dakle, drugo ga po redu, u koji se, izmeu 78. i 84. kata, vie sa strane, zabio put niki zrakoplov. Takav 'neisti' udar nije nikako mogao rascijepiti vie od 40 od ukupno 236 vanjskih, odnosno, najvie etiri do pet od 47 unutarnjih elinih nosaa. To navodi na zakljuak daje statika junoga nebodera, za razliku od statike sjevernoga nebodera, bila znatno manje oslabljena, a on se uruio gotovo pola sata prije sjevernoga nebode ra^!?) U prijenosu CCN-a jasno se vidi kako se gornjih trideset kato-

debljine stjenke od 6 m m . Vanjska se konstrukcija sastojala od 236 istih takvih elinih nosaa, tj. m e u s o b n o zavarenih blokova dimenzija 40x40 cm. Ti su nosai montirani na razmacima od 100 cm i omotani vatrootpornim materijalom i slojem aluminija. Meuprostori irine 100 cm bili su ispunjeni prozorskim staklima debljine 13 cm. U visini svakoga kata, dakle, na svakih 3,70 metara, vanjski su nosai bili zavareni s poprenim elinim ploama. Podovi katova sastojali su se od valovite eline ploe zalivene betonom. A ona je opet poivala na elinim nosaima nategnutim izmeu vanjskih i unutarnjih nosaa, poduprtim sa strana elinim potpornjima koji su ili dijagonalno. U takvu su konstrukciju udarila dva putnika zrakoplova. Usp. Andreas von Biilovv, isto, str. 140. - 143.
269 Da slubeno objanjenje uzroka ruenja nebodera nije tono, ak ni u sluaju ruenja sjevernoga nebodera, proizlazi iz komunikacije radio vezom njujorkih vatroga saca. Prema izvjeu objavljenom u New York limesu, vatrogasci su, kat za katom, prodi rali u juni neboder kako bi pomogli pri evakuaciji ljudi. Dospjeli su ak do 78. kata, dakle, do samog arita poara, i odatle su radio vezom traili pojaanje i slanje novih vatrogasnih jedinica kako bi konano, "prema planu", ugasili jo dva preostala aktivna arita poara. Dakle, vatrogascima, oito, nije na putu stajala temperatura koja pleme niti elik dovodi do taljenja. Stoga nije ni mogue da su na mjestu dogaaja vladale temperature od 900 do 1100C, kao to podmee FEMA u svome izvjeu o ispitivanju uzorka vatre. Usp. Andreas von Biilovv, isto, str. 145. - 146., i www.fema.gov/library/ wtcstudy.shtm.

v.i ju/.noga nebodera, a laj je dio visok sto metara, u poetku naginje u.i siranu, pod kutom od 22 stupnja. Poslije takvog naginjana, po zako nima fizike, sruena je masa morala zavriti na tlu ili na susjednim .-.graama, ali nije i, kao da je slijedila zakone neke druge, a ne egzak tne znanosti, uruila se s cjelokupnim neboderom(!?) ostavljajui za sobom golem oblak praine. Slike CCN-a pokazuju jo neto - da je u ostatku nebodera, dakle, u njegove dvije treine, koji je padao u oblaku praine i dima, mogue razaznati samo nekoliko malobrojnih i izolira nih estica, ali ne i eline nosae u padu. Takvo uruavanje, prema profesoru graevinarstva Romeru 2 7 0 iz Novog Meksika, moglo se izve sti pomou relativno male koliine eksploziva koje se moralo postaviti na strateka mjesta, najvjerojatnije na vie od dvije toke u svakome od dvaju nebodera. 271 Samo deset dana kasnije, profesor Romero mijenja svoje prvotno struno miljenje te poinje zastupati tezu istovjetnu amerikoj Saveznoj upravi za upravljanje krizama, tj. 'teoriju palainka'. Ne treba biti skeptian da bi se upitalo: to se moglo dogoditi za tih deset dana da jedna struna i upuena osoba tako lako promijeni svoje miljenje i prijee na stranu slubene verzije dogaaja? Zakljuak o zakonima fizike i 'zakonima antifizike', u sluaju junoga nebodera, mogao bi biti: uruavanje cjelokupnog junoga nebodera pola sata ra nije od sjevernoga nebodera moralo se dogoditi iz nekog razloga, jer bi, u protivnom, samostalan pad otkinute masa, koja se nagnula za 22 stupnja, iskljuio mogunost uruavanja ostatka od dvije treine, pa bi time slubena 'teorija palainka' postala neodriva. Peta pria razotkriva tajnu zgrade broj sedam Svjetskog trgovakog centra, koja se nije uruila udarom zrakoplova, nego zbog "osobitog poara" u toj graevini. Taje zgrada bila vlasnitvo Larrvja Silversteina, ovjeka koji je nekoliko tjedana prije nego to e zrakoplovi udariti u 'blizance' unajmio Svjetski trgovinski centar na 99 godina i morao za to

270 Profesor Romero je direktor Centra za istraivanje i ispitivanje energetskih ma terijala {Energetic Materials Research and Testing Center) na Tehnikom fakultetu New Mexico, koji istrauje vrste eksploziva i njihovo djelovanje na zgrade, zrakoplove i druge strukture. Dakle, po svemu struna i upuena osoba za donoenje mjerodavnih ocjena o nainu uruavanja nebodera Svjetskog trgovakog centra. 271 Usp. Andreas von Bulow, isto, str. 155., i j . McMichael, Terorizam od 11. rujna: muslimani rue sve zakone fizike!, jmcm5@lycos.com. 359

358

>

' >in , (ii

/ hmiii.-i-l

I mu

k l l l N O V I

N A S I U ]' A J U

plaati najamninu od sto milijuna dolara godinje. Poslije unajmlji vanja na cjelokupni je kompleks Svjetskog trgovakog cenira ugovorio policu osiguranja u visini od 3,2 milijarde dolara. Da stvar bude krajnje bizarna, poslije uruavanja 'blizanaca' Silverstein je traio isplatu osiguranine od dva puta po 3,2 milijarde dolar, jer, kako je obrazloio, nije bio jedan nego dva teroristika napada. 2 7 2 Koliko je znano, newyorki Okruni sud obrazloenje cininog i drskog Silversteina nije prihvatio. Ali, Silversteinova ideja da se na mjestu 'blizanaca' starih vie od tride set godina, iji kapaciteti nisu bili optimalno popunjeni, izgrade etiri nova nebodera, ako je suditi po televizijskim prikazima iz 2006., do brano je odmaknula. Tajna zgrade broj sedam jest i u tome to je u njoj urede imala CIA, u koje je smjestila Centar za borbu protiv terorizma, ali i Odjel za pijuniranje predstavnitava svih stranih zemalja u Ujedinjenim naro dima. Osim CIA-e urede su ondje imali i Ministarstvo obrane i newyorka Sluba za nadzor burze. 2 7 3 Dakle, u toj su se zgradi nalazili dosjei mnogih politiara i diplomata, ali i spisi istraga protiv mafije, trgovine drogom, carinskih prijestupa i banaka. Ta i takva zgrada, u koju je neko liko godina prije toga, za potrebe gradonaelnika New Yorka, izgraen stoer za krizna stanja i osiguran kao utvrda, 2 7 4 nije se uruila od 'oso bitog poara', kako je to sugerirala 'meka sila', nego, kako pokazuju snimke FEMA-e, od konvencionalnog ruenja zgrade, to e rei da se zgrada uruila u sebe unutra, kao daju je usisao vir. 275 Ovdje se posta vlja dodatno pitanje: zato bi poglavarstvo jednoga grada tako velike i svemone zemlje, u sluaju kriznog stanja premjetalo svoga grado-

naelnika ba u Svjetski trgovaki centar? Ako se iz dosadanjih pria prihvati injenica kako su uruavanju nebodera pridonijele i eksplo zije, onda je vrlo mogue da su upravo iz te zgrade daljinskim upra vljaem te eksplozije aktivirane u najpogodnijem trenutku - primjeri ce, kao u sluaju junoga nebodera. Osim toga, rute leta i prvog i dru gog zrakoplova bile su ususretne, a u odnosu na zgradu broj sedam imale su rakursni kut od 0. To znai da ako se iz zgrade broj sedam zrakoplovi navode u 'elektronskom snopu' prema neboderima, grjeka odstupanja jest minimalna, pa se stoga cilj nikako ne moe promai ti. 2 7 6 No, zanimljivo je jo neto. Prije uruavanja nebodera, izmeu devet i deset sati ujutro, svi zaposlenici iz zgrade broj sedam odvede ni su na 'sigurno mjesto', to znai da je od toga trenutaka zgrada bila na raspolaganju pravima izvriteljima 'apsolutnog dogaaja' zvanog "11. rujan". esta pria objanjava kako se putnikim zrakoplovima moe elek tronski upravljati izvana. Kao i svi piloti i osoblje, tako su i etiri posa de putnikih zrakoplova koji su bili svladani 'noevima za rezanje kar tona i plastike', bile osposobljene za sluaj otmice. Prema svim propi sima, morale su samo u tipkovnicu utipkati broj 7700 i tako kontrole leta na zemlji obavijestiti o dogaajima u zrakoplovu. Ali, takva poruka nije dobivena ni od jednog od etiriju otetih zrakoplova. (!?) tovie, etiri su zrakoplova u najnadzirani)'em zranom prostoru svijeta letjela vie od pola sata bez ikakve veze s postajama kontrole leta na zemlji prije nego li su, u posljednjem naletu, usmjereni na ciljeve. Te neo bine okolnosti, zajedno s tvrdnjama iskusnih pilota borbenih zrako plova koji znaju to je let na cilj u rakursnom kutu 0, govore da su samo piloti s viegodinjim iskustvom, a nipoto piloti-amateri, i to loi, u gustom zranom prometu, te goleme putnike zrakoplove brzi nom od 800 km/sat, s tako savrenom preciznou mogli usmjeriti na

272 International Herald Tribune, "Polemike osiguravatelja: jedna ili dvije nesree?", 10. listopada 2001. 273 "Xajno CIA-ino sjedite u New Yorku razoreno 11. rujna", New York Times, 4. studenoga 2001. 274 Na pourivanje menadera Svjetskog trgovakog centra Jerryja Hauera, u zgradi 7, od 23. do 25. kata, izgraen je stoer povrine 4.640 etvornih metara (imao je vlastitu opskrbu zrakom i zalihe vode vie od etrdeset tisua litara) za sluaj teroristikog napada(!?) i mogao je posluiti kao zapovjedni centar. Jo tijekom devedesetih godina prologa stoljea iren je strah da bi Sadam Husein mogao napasti Ameriku bedrenicom(!?) pa je stoer bio osiguran od napada ne samo konvencionalnim nego i biolo kim orujem. Taje zgrada mogla odoljeti olujnim vjetrovima brzine vee od 260 kilo metara na sat. Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 208. i 209. 275 Usp. Andreas von Btilovv, isto, str. 166. i 167.

Ako je iz zgrade broj 7 odailjan signal koji je na svoju frekvenciju automatski prebacio kompjutore u zrakoplovima koji su doletjeli iz smjera sjever-sjeveroistok i jugjugozapad, onda su ti zrakoplovi, to se uistinu dogodilo, nuno morali zabiti u nebo dere. U tome se sluaju, zakljuuje Eric Husfschmid, 23. kat zgrade broj sedam morao prenamijeniti u armirani bunker kako bi posluio kao centar za akciju razaranja Svjetskog trgovakog centra. S toga je kata, naime, najpregledniji pogled nad okolinu, to ga ini idealnom osmatranicom. Usp. Andreas von Bulow, isto, str. 211. 361

276

360

/ >m-iii

/ njiiii.il / usu

k I l l N l > V I

N A S 1 U I' A | 11

ciljeve poput nebodera Svjetskog trgovakog centra. Sve navedeno nekadanjeg inenjera Britanskog ratnog zrakoplovstva dovelo je do pretpostavke da se tim zrakoplovima moralo upravljati izvana.' 7 Tehnologija za upravljanje zrakoplovima izvana poela se razvijati sedamdesetih godina prologa stoljea i veina putnikih zrakoplova opremljena je "sustavom kontrole leta", zajedno s usavrenom avionikom (zrakoplovnom elektronikom), koja omoguuje automatsko slijetanje u uvjetima slabe vidljivosti. Amerika je zrakoplovna indu strija u najstrooj tajnosti, po nalogu i sredstvima Vojne agencije za visoku tehnologiju - DARPA, u novoprojektirane raunalne sustave za zrakoplove poela ugraivati "stranja vrata" (back doors). To je u biti kanal za daljinsko upravljanje zrakoplovima izvana iz sustava kontrole leta. Aktiviranjem toga kanala daljinskim se upravljanjem moglo preu zeti sve funkcije avionike zrakoplova. injenica da nijedan od etiriju zrakoplova nije transponderom 2 7 8 odaslao dogovorenu ifru za sluaj otmice zrakoplova, iako su se te brojke mogle utipkati na vie razliitih mjesta unutar svih etiriju zrakoplova, ukazuje na mogunost da su oni bili preusmjereni na upravljanje izvana. 279 Prema procjenama, do 2001. u vie od 600 putnikih zrakoplova ugraen je sustav upravljanja sa "stranjim vratima". Oito, bilo je sasvim mogue da se ta tehnika koristila i u sluaju napada na 'blizance' u New Yorku, a da je kao 'kon trolni toranj' posluio 23. kat zgrade broj sedam, koja se izmeu 16 i 17 sati uruila, ne od poara nego od eksplozija unutar intervala od 18 sekunda. 2 8 0

Sedma pria jest pria o rtvama. Poslije udara zrakoplova, u rakursnom kutu 0" prema zgradi broj sedam, u nebodere Svjetskog trgo vakog centra, prvi procijenjeni broj osoba koje su u tome uasnom paklu izgubile ivot bio je deset tisua. Na sreu, on se pokazao neto nim. U tim zgradama tijekom radnoga dana boravi i do etrdeset pet tisua ljudi. Dobar se dio njih u vrijeme napada, izmeu osam i devet sati ujutro nije pojavio, a meu njima na stotine i tisue pravih moz gova, tj. efova i njihovih pomonika, ali je zato na stotine vatrogasaca skonalo u tim ruevinama, gasei poare i spaavajui ljude. S njima su ivote izgubili 'besprizorni', dakle, vratari, istai prozora, osoblje u dizalima, zatitari i pokoja revnosna tajnica. Da je teroristima-zloincima bila namjera uistinu uniti Svjetski trgovaki centar, ne samo kao simbol, nego kao financijsko i gospodarsko sredite amerike moi, onda bi prije svega sigurno 'gaali' upravo one koji tu mo ne samo personificiraju, nego i posjeduju. No, odabirom napada u neradno vrijeme upravo je to izbjegnuto. Sluajno? Teko! Osim toga, teko moe biti sluajno da nijedan slubenik bankar ske kue Morgan Stanlev, koja se protezala na vie od pedeset katova Svjetskog trgovakog centra, nije izgubio ivot. To vrijedi i za kompa niju Oppenheim Stocks, 281 kao i za izraelsku kompaniju za pomorsku plovidbu Zim, koja se samo nekoliko tjedana prije napada iselila, iako joj je ugovor o najmu istjecao tek za etiri mjeseca. To vrijedi i za kompaniju Odigo, sa sjeditem u Izraelu, koja se bavi tehnikom najbreg prijenosa elektronskih podataka, i koja je samo dva sata prije napada svojim suradnicima uputila zahtjev da napuste podrunicu te kompa nije smjetenu u blizini Svjetskog trgovakog centra. 2 8 2 Neobino u svemu tome jest i to to je FBI-ev borac protiv teroriz ma John O'Neill napustio posao i postao efom sigurnosti Svjetskog trgovakog centra upravo uoi 11. rujna. Prilikom proslave njegovog stupanja u slubu meu prijateljima je rekao kako e se dogoditi neto veliko. I, doista se dogodilo. U dvama neboderima i trima zrakoplovi-

Ameriki novinar Joe Vialis objavio je anonimno stajalite toga inenjera na svojoj web stranici na Internetu. Prema tome stajalitu, Britansko je ratno zrakoplov stvo jo pedesetih godina 20. stoljea razvilo tehniku upravljanja bespilotnim borbenim zrakoplovima. Tu je tehniku sedamdesetih godina nastavila razvijati Vojna agencija za visoku tehnologiju (Defense Advanced Projects Agencv- DARPA), tijelo osnovano u Pentagonu radi primjene rezultata razvijene vojne tehnologije u civilne svrhe, kako bi se moglo dovesti do sigurnog slijetanja otetih putnikih zrakoplova. Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 194. 278 Transponder - prijenosnik podataka, koji povezuje radio odailja s radioprijamnikom i radi automatski tako to kontroli leta na zemlji prenosi sve podatke iz zrakoplo va. 279 Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 197. 280 Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 213. 362

277

Peter Bonnell, Svjetski trgovaki centar, IVdio, TIDBITS, 28. listopada 2001. The Washington Post, "Hitne poruke upuene Izraelu upozoravale na napade na Svjetski trgovaki centar", 27. rujna 2001.
282

281

363

>

/ ilri'i

/ hmiu.-rt

I UMI

M I I N I I V I N A N I U I1 A | U

ma ivote je izgubilo neto manje od tri tisue nedunih ljudi, koji nikada u ivotu nisu uli rije Al Kaida. Osma i posljednja pria jest ona o veliini mjesta udara zrakoplova na zgradi Pentagona. Prema slubenim podatcima zrakoplov Boeing 757 pogodio je samo prizemlje zgrade Pentagona. Ali, imajui na umu veliinu jednog zrakoplova tipa Boeing, morala su biti pogoena naj manje tri do etiri kata, ako se napravi usporedba s veliinom udara zrakoplova u nebodere Svjetskog trgovakog centra, od kojih je prvi zahvatio pet katova, a drugi sedam. Stoga su logina neka pitanja, pri mjerice, kako je mogue da zrakoplov visine gotovo 14 metara zahvati prizemlje jedne zgrade, ali ne i katove? Gdje je nestalo ezdeset tona metala, plastike i stakla, koliko tei Boeing 757, te dodatno i putnika prtljaga? Naime, ostatci Boeinga nisu nigdje prikazani pa je to navelo spomenutoga Thierrvja Mevssana da u svojoj knjizi o 11. rujnu 2 8 3 za stupa miljenje kako je nemogue da se u Pentagon zabio bilo kakav putniki zrakoplov, jer se na slikama ne mogu vidjeti ostatci takva razmrskanog zrakoplova. Po njemu, razaranje je vjerojatno prouzroila neka bespilotna letjelica. 284 I, konano, kako dati smislen odgovor na tvrdnju da su se teroristi s golemim zrakoplovom, osim ako nisu izveli arobnjaki manevar, po tlu ispred Pentagona, mogli, jednostavno, s velike visine, pod odreenim kutom, poput rakete, sruiti na gornje katove Pentagona i time prouzroiti znatno veu tetu? Uostalom, zrako plov se zabio tono u ono krilo Pentagona koje je nedugo prije toga bilo rekonstruirano radi bolje zatite od teroristikoga napada.(!??) Ovih osam isprianih pria o 'apsolutnom dogaaju' koji svijet per cipira kao 11. rujna, kao i dvadeset jedna injenica i istina o 'apsolut nom dogaaju' zvanom Pearl Harbor, pokazuju da su politike elite u ostvarivanju svjetske prevlasti spremne rtvovati i vlastite graane ili vlastite vojnike kako bi proizvele okantan uinak na javno miljenje i kako bi postigle zlokobnih Rothmer-Northcliff-Tovnbeejevih 87 po sto. 2 8 5 A tih 87 posto potvruje da je John Coleman itekako imao pra283 Knjiga Francuza Thierryja Meyssana ne smije se prodavati u Sjedinjenim Ame rikim Dravama, jer je proglaena antiamerikom. 284 Usp. Thieny Meyssan, 11. rujana. Inscenirani terorizam, povodpoaru svjetskih razmje ra? Zrakoplov nije pogodio Pentagon, isto. 285 O toj maginoj brojci '87', odnosno, potpori, PatrickJ. Buchanan pie: "Strahotni dogaaji od 11. rujna 2001. doveli su dojedinstva kakvog nije bilo od Pearl Harbora (kurziv

vo kada je napisao da "u Americi n e m a ni jednog jedinog aspekta ivoi.i koji ne nadzire, koji ne usmjerava u 'pravom' smjeru, kojim ne m a nipulira i ne vlada nevidljiva ruka - Komiteta 300." 2 8 6 I zato se s a m o m o e m o upitati: koliko nas jo, u sljedeih p e d e s e t godina, eka klo niranih 'apsolutnih dogaaja' tipa Pearl Harbor ili 11. rujna?

4. Droga i GMO - oruja gospodara kaosa idi masovno unitenje ljudi

Nakon to se odigrao 'apsolutni dogaaj' u kojemu su newyorki 'blizanci' bili samo kolateralna teta i nakon to su se uli neuvijeni pozivi na "odmazdu", na "preventivne ratove" i na borbu "tko nije s nama, protiv nas je", a ti su pozivi dolazili iz usta onih koji sebe vide i prikazuju kao "uvare pravednog svijeta", razuman ovjek, kao to to ini Stjepan ulek, morao se upitati: Je li 21. stoljee zapoelo novom kalvarijom - politikom, nacionalnom i privrednom? 2 8 7 Ako je suditi po amerikom piscu Paulu Austeru i njegovom stajalitu da za ono to se dogodilo 11. rujna "nema primjera" i da e "posljedice toga napada bez sumnje biti strane", to znai "jo vie nasilja, jo vie mrtvih, jo vie patnje za sve" 2 8 8 , onda je poetak 21. stojea uistinu 'prvi krug pakla'. A taj, 'prvi krug pakla' na poetku 21. stoljea nisu otvorila devetnaestorica muslimanskih atentatora-samoubojica, nego dvadesetak godina prije Zbignievv Brzezinski, inae predsjednik Trilateralne ko misije, 289 rekavi ovo: "Ono to Ameriku ini jedinstvenom jest njezi-

aut.) - potpore predsjedniku Buhu i njegove odlunosti da kazni poinitelje pokolja nad tri tisue Amerikanaca". Usp. PatrickJ. Buchanan, Smrt Zapada, Kapitol, Zagreb, 2003., str. 11. 286 Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, isto, str. 264. 287 Usp. Stjepan ulek, "Vie nitko nije siguran", Hrvatsko slovo, 26. listopada 2001. 288 Usp. Stjepan ulek, isto. 289 Prevladavajua shvaanja u Trilateralnoj komisiji ili, skraeno Trilaterali, oituju se u pisanim djelima Brzezinskog, koji je prestao biti sveuilini profesor na Sveuilitu Columbia u Sjedinjenim Amerikim Dravama kako bi postao predsjednikom Trilate ralne komisije. ovjek se, prema njegovim shvaanjima, stalno razvija i to samo vlasti tim naporima, u koje nije ukljuen Bog. Njemu su nacionalni suvereniteti fikcija, a pojedinac kao osobnost trebao bi biti pod stalnim nadzorom. Usp. Robert Tafra, isto, str. 67. 365

364

>
' ><IVH1 / liUIh/.-i-l / , I \ , I

kl O N O V I

N A S I U I' A I U

na spremnost da iskusi budunost, bilo da se radi o pop umjeinosii, bilo o LSD-u. Danas je Amerika kreativno drutvo, dok je druge zemlje, svje sno ili nesvjesno, oponaaju." 290 Na kakvo je 'kreativno drutvo' Brzezinski mislio, ali to nije rekao, objasnio je John Coleman, napisavi: "Ono to doista treba rei jest to da je Amerika pokusno tlo za politiku Komiteta 300, koja vodi izravno u raspad staroga poretka i u ulazak u svjetsku vladu - Novi svjetski poredak." 2 9 1 Za ameriko 'kuanje budunosti', o kojemu Brzezinski tako uzvie no govori, Patrick J. Buchanan e napisati: "U Americi je upravo zavr io proces kulturne revolucije, tijekom kojega je jedna nova elita zau zela sve vodee poloaje. Zauzimanjem institucija koje oblikuju i pre nose ideje, miljenja, vjerovanja, vrijednosti - TV, umjetnost, zabava, obrazovanje - ta elita stvara jedan novi narod. Ne samo etniki i rasno, nego kulturoloki i moralno... " 2 9 2 Da bi se 'kuala budunost', mora postojati nekakva sadanjost, a njoj e prethoditi nekakva prolost. A tu ameriku sadanjost na poetku 21. stoljea i njezinu blisku pro lost s kraja 20. stoljea Buchanan opisuje kao razdoblje u kojemu su "mnogi Amerikanci doivjeli kako im (hijerarhijski urotnici, nap. aut.) svrgavaju Boga, blate njihove junake, zagauju kulturu, siluju vrijed nosti, okupiraju zemlju, a njih igou kao ekstremiste i oviniste zato to vjeruju u ono u to su vjerovali toliki prijanji narataji." 293 I zato on s razlogom tvrdi da je novi hedonizam nesposoban ljudima dati razlog za ivot, jer je Zapad u raljama "kulture smrti", i postavlja pi tanje, sebi i drugima: "Hoe li zapadna civilizacija ubrzo krenuti stopa ma Lenjinova carstva i doivjeti neslavan kraj?" 294 Ako je 'prvi krug pakla' na poetku 21. stoljea ono o emu govore ova dvojica eminentnih amerikih intelektualaca, onda bi 'drugi krug', po Martinu Amisu, novinaru i piscu koji ivi u Londonu, mogao biti "kada bi islamski teroristi posjedovali atomsko oruje i sasuli ga po amerikom teritoriju, a bioloko se oruje aktiviralo globalno, tada vie

nitko ne bi bio siguran jer bi cijeli svijet postao bojna poljana."2'15 A to ako 'islamski teroristi' ne budu u mogunosti provesti nita od nave denog, hoe li onda 'odmazda' o kojoj je govorio dobitnik Nobelove nagrade za mir(!?J Henry Kissinger biti upriliena i prema svakome koga se, prema amerikim kriterijima, itaj kriterijima 'hijerarhije urot nika', bude "dralo zaetnikom" ugroze mira na temelju lanih izvjea i tvrdnja, kao, primjerice, u sluaju Sadama Huseina. Ako je suditi po Thomasu L. Friedmanu, za kojega 'apsolutni dogaaj' od 11. rujna "pre dstavlja ekvivalent Treeg svjetskog rata", tj. da cijeli svijet postaje bojno polje, onda treba znati da takav hiperstrateki i sveobuhvatni, a k tome i asimetrini rat teko mogu upriliiti sljedbenici proroka Muha meda, to god netko o njima mislio, jer jednostavno za to nemaju uvjete. U njihovim rukama nije nijedno od oruja viestruko ubojitijih od nuklearnoga - 'meka sila', masovna kultura, trgovina drogom, ge netski modificirana hrana, proizvodnja lijekova, energetika, pa i nafta, iako je neki od njih imaju u izobilju, te, naposljetku, svemona ideolo gija militantnog liberalizma.

Rat protiv terorizma - rat za nadzor polja maka na afganistanskim visoravnima Trei totalitarni izazov u posljednjih pedeset godina, koji prijeti na globalnoj razini, nije islamski fundamentalizam, iako se i on, i ne tako rijetko, oituje u svojoj militantnoj inaici, nego su to sekularizam i njegov subrat relativizam. Ako su prva dva totalitarizma, tj. nacizam i komunizam, bili djelo hijerarhijskih urotnika, a jesu, onda je previe jednostrano, da ne kaemo pristrano, kada dugogodinji bliskoistoni analitiar Abdulah Schleifer tvrdi kako se "kod 11. rujna, radilo o reli gijskim totalitaristima, islamistima, koji, koristei se bombaima sa moubojicama, pokuavaju nametnuti vladavinu savrene vjere, poli tikog Islama." 2 9 6 Istina je da se u "Drugom svjetskom ratu radilo o

' Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, isti, str. 43. " Usp. dr. John Coleman, isto, str. 43. 12 Usp. Patrick J. Buchanan, isto, str. 14. 13 Usp. Patrick J. Buchanan, isto, str. 15. 14 Usp. Patrick J. Buchanan, isto, str. 18.

Usp. Stjepan ulek, isto. Thomas L. Friedman, "Rat ideja", The New York Times, 8. sijenja 2004.

366

367

>

Pm-.ii

lhniin:,-l / ,.-,.

K I H N I I l ' l

N A S I U I' A I U

p o t i s n u o sve d r u g e h o r t i k u l t u r e . Prema p o d a t c i m a UN-ovih presta vnika, r a t a r i m a s visoravni Afganistana h e k t a r zasijanog maka d o n o s i o je zaradu od 12.500 dolara, dok se za p e n i c u u b r a n u s jednake povri ne m o g l o dobiti s a m o 1.400 d o l a r a . 3 0 3 S a v taj u n o s n i i u h o d a n i p o s a o razbili su u p r a v o talibani, kojima je uspjelo d o b r i m dijelom osloboditi Afganistan od p o a s t i m a k a , a t i m e i h e r o i n a . U vrijeme njihove vlada vine smanjila se etva opijuma s 4.042 t o n a na s a m o 82 t o n e , i to 18 mjeseci n a k o n to su najvii talibanski v o e proglasili z a b r a n u uzgoja m a k a . 3 0 4 Dakle, j a s n o je da je talibanska opijumska askeza v o a m a lo kalnih paravojnih postrojba na afganistanskim v i s o r a v n i m a i njihovim k m e t o v i m a r a t a r i m a oduzela sve p r i h o d e od uzgoja m a k a . A n e s t a n k o m tih p r i h o d a m u d a h e d i n i m a je prijetila o p a s n o s t da e izgubiti svaki utjecaj n a p l e m e n s k o stanovnitvo, t u bazu m o i n a s p r a m sredinje vlasti. A oni su imali svoga m o n o g nevidljivog zatitnika, koji je z n a o da e, ako s afganistanskih visoravni n e s t a n e trgovine d r o g o m k a o sre dstva plaanja, p o n e s t a t i i k a n d i d a t a za teroristike n a p a d e . Glavni grijeh talibana, dakle, nisu bili islamski f u n d a m e n t a l i z a m ni njihov 'prapovijesni' politiki sustav, n e g o njihova politika zahvaljujui kojoj se za vrijeme njihove vladavine z n a t n o smanjio uzgoj m a k a , taj o p e r a t o r tajne amerike vanjske politike p o t r e b a n za financiranje taj n i h ratova i za poticanje n e s t a b i l n o s t i u r a z n i m upravljanim k r i z a m a i n a d z i r a n i m n e r e d i m a diljem svijeta.
305

Amerika u k o p n e n i m b o r b a m a protiv talibana igrale na kartu Sjeverno ga saveza? "" Osim toga, u potrazi za O s a m o m bin L a d e n o m , t i m navo d n i m zloinakim u m o m koji stoji iza n a p a d a od 1 1 . rujna, amerikoj politici nije trebalo d u g o da izjavi k a k o on i njegove snage vie n i s u bezuvjetno najvii cilj njihove b o r b e u toj zemlji. To je stajalite potvr dio i zapovjednik Amerikih k o p n e n i h snaga, koji je r e k a o "da je Bin Laden prilino atipian cilj njihovih vojnih aktivnosti". 3 0 7 Talibana na vlasti u Afganistanu vie n e m a , ali zato i m a sve vie m a k a 3 0 8 , jer se na afganistanskim v i s o r a v n i m a poslije 'dolaska d e m o kracije' ni ne uzgaja gotovo nita o s i m m a k a . A e u r o p s k i i ameriki ovisnici o h e r o i n u , ija je p o t r o n j a 2 0 0 6 . p o r a s l a za 8 0 % , 3 0 9 sa svojim kriminalistikim a k t i v n o s t i m a u nabavi h e r o i n a , ni ne znajui n a m i u financijska sredstva za n o v e ratove protiv 'islamskoga terorizma'. Dak le, d a n a s , poslije Afganistana, h e r o i n je o p e t 'in', iako je t o n o da je kokain jo uvijek zastupljeniji m e u siromanijim slojevima. Kau da je djelovanje h e r o i n a daleko snanije i dugotrajnije od djelovanja ko kaina, a i m e u n a r o d n a je p o z o r n o s t , to je zasluga 'meke sile', koja je u g l a v n o m u r u k a m a i p o d n a d z o r o m gospodara kaosa, m a n j e u p r t a u proizvoae h e r o i n a n e g o u kolumbijske dobavljae kokaina. Na injeni cu da igru s h e r o i n o m vode oni najvei u p o z o r a v a i J o h n C o l e m a n . O n , n a i m e , pie kako postoje vrlo mali izgledi da e Sjedinjene A m e r i k e
3

Zar o n d a t r e b a biti u d n o to je

Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 244. Usp. Reuters Latin American News Service, 27. studenoga 2001. 305 p r jj e Afganistana i talibana, Amerikanci i Britanci su, zbog opijuma, u Iranu svrgnuli aha i na vlast doveli Homeinija. O tome dr. John Coleman pie: "Zato je amerika Vlada svrgnula, a zatim ubila iranskoga aha? Jednom rijeju, zbog droge. ah je pritisnuo i praktiki zaustavio nevjerojatno unosnu britansku trgovinu opijumom iz Irana. Kada je ah preuzeo vlast, u Iranu je ve bilo milijun ovisnika o opijumu/heroinu. Amerikanci su za Britance, u ime 'specijalnih odnosa', obavili prljavi posao. Kada je Homeini zauzeo ameriko veleposlanstvo u Teheranu, otkrio je da amerika prodaja oruja, zapoeta u vrijeme aha, i dalje traje. Zato? Daje prestala, Homeini bi ukinuo britanski monopol na trgovinu opijumom u svojoj zemlji. Evo dokaza: zbog Homeinijeva liberalnog stajalita prema opijumu, broj ovisnika, od 1984., poveao se za dva milijuna, prema statistikim podatcima Ujedinjenih naroda i Svjetske zdravstvene orga nizacije. S Homeinijevim dolaskom na vlast, a doveo ga je Komitet 300, proizvodnja opijuma naglo je procvjetala. Godinja proizvodnja 1984. iznosila je vie od 650 me304

303

trikih tona. arter i Reagan su se, zapravo, pobrinuli da vie ne bude mijeanja u trgovinu opijumom - proveli su nalog koji su im, glede trgovine opijuma u Iranu, dale britanske oligarhijske obitelji. Iran danas opijumom konkurira Zlatnome trokutu". Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, isto, str. 180. - 181. 306 Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto. str. 215. -217. 307 Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 245. 308 Usp. Neko zabranjeni opijumski mak vraa se na polja Afganistana, Canadian Broadcasting Corporation CA, 30. sijenja 2002. 309 to je heroin i zato je on danas cjenjeniji od kokaina? Po rijeima priznatog strunjaka za to podruje, profesora Galena, heroin je derivat opijuma - droge koja otupljuje osjetila i dovodi do dugog spavanja. Upravo to veina ovisnika eli, a to se stanje zove "biti u rukama Morfeja". Opijum je droga koja, meu svim ovjeku poznatim drogama, stvara najjau ovisnost. Mnogi farmaceutski lijekovi sadre opijum u razlii tim koliinama, a vjeruje se da se i papir koji se koristi za proizvodnju cigareta prvo impregnira opijumom i da zato puai postaju ovisni o puenju. Usp. dr. John Cole man, isti, str. 134. 371

370

>

Ihivm

Dtimti.-r) I OMI

k I O N O V 1

NAS'I UI'AJU

Drave poduzeti bilo kakve ozbiljne mjere u svrhu zaustavljanja proizvodnje opijuma u Zlatnome trokutu, koji je pod vlau kineske vojske."" Budui daje rije o velesili koja je na drugome mjestu ljestvice svjetske moi, nasilno uplitanje u taj 'veliki posao' znailo bi ozbiljan rat. Bri tanci to znaju i zato nemaju nikakvih nesuglasica s Kinom, osim po vremenih prepiraka o tome tko dobiva vei dio kolaa. Treba se po dsjetiti da je Velika Britanija u trgovinu opijumom u Kini upletena ve vie od dvjesto godina. 311 Trgovina drogom, tj. njezina proizvodnja, distribucija i nadzor, da nas je mono oruje u rukama 'hijerarhije urotnika', kojim oni mlade narataje, "prilagodbom na krize", tj. inei ih ovisnicima, odvode na put bez povrataka. Upravo je droga, po zamislima Instituta Tavistock, toliko promijenila 'okoli' zapadne civilizacije da je taj proces nemo gue zaustaviti postojeim zakonskim sredstvima. Ovo posebno vrije di za velike gradove, jer je meu velikim brojem ljudi mogue sakriti mnogo toga. Napuniti velike gradove, a onda im dati drogu - to je cilj 'hijerarhije urotnika'. Zato je proklamirani rat protiv droge obina far sa, iako se na njega godinje troi trinaest milijarda dolara. 3 1 2 On bi s tolikim iznosom mogao donijeti povoljan rezultat da borba protiv tero rizma ne e potrajati godinama pa i desetljeima, kako je to najavio ameriki predsjednik George W. Bush. Prema Colemanu, trgovina drogom je u rukama Komiteta 300 3 1 3 , i predstavlja zloin protiv ovjeanstva. Taj se zloin uviestruuje kada

se trgovini drogom pridrui informacijski rat. Ovom udrubom gospo dari kaosa nastoje mozgove ljudi zapadne civilizacije potpuno isprati, a njihovu sposobnost odupiranja nasilnim promjenama potpuno sputa li. Zar je onda udo to je o toj svjetskoj opasnosti, jaom, sveobuhvat ni jom i razornijom od bilo kojega terorizma, venezuelanski veleposla nik pri Ujedinjenim narodima rekao ovo: "Problem droge ve je pre stao biti samo zdravstveni ili socijalni problem. Pretvorio se u neto daleko ozbiljnije i dalekosenije, to utjee na nau nacionalnu sigur nost. Postao je problem nacionalne sigurnosti, zato to udara na dravnu neovisnost. Droga nas u svim svojim pojavnostima - od proizvodnje, preko prodaje i komercijalizacije do konzumacije - oneprirouje, jer nam razara nae etike, vjerske, politike, povijesne, ekonomske i republikanske vrijednosti".314 Gospodarima kaosa droga kao globalno oruje slui dvojako. Prvo, do nosi im basnoslovne koliine novca i, drugo, pomou nje velik dio mladoga narataja pretvaraju u bezumne zombije, tj. u savrene robo ve, je e uskraivanje droge biti najdjelotvornija kazna za pobunu. Da se gospodari kaosa ne ale i da je njihov plan dugoroan pokazuje jedan strogo povjerljiv dokument Kraljevskoga instituta za meunarodne po slove, u kojemu je zacrtan sljedei scenarij: "...nakon to ih iznevjeri kranstvo, s nezaposlenosti na svakom koraku, oni koji su pet ili vie godina bez posla okrenut e leda Crkvi i potraiti utjehu u drogi. Tada treba preuzeti potpunu kontrolu nad drogom kako bi vlade svih zemalja koje su pod naom jurisdikcijom imale monopol koji emo kontrolirati preko opskrbe... Barovi za drogu pobrinut e se za neposlune i nezadovolj ne, budui revolucionari bit e pretvoreni u bezopasne ovisnike bez vlastite volje..."315 Radi postizanja ovoga cilja potrebna je legalizacija droge i zato svaka vlada koja u bilo kojem obliku predlae ili usvoji takav zakon, ali i pojedinci, a poglavito nevladine udruge koje takav zakon podupi ru, nisu nita drugo nego sluge Zloga, a olienje takvih sluga bili su Aldousa Huxleyja i Bulwer-Lyttona.

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 133. ' Opskrba opijumom bila je britanski monopol, slubeni monopol britanske vlade i slubena britanska politika. Britanska prodaja indijskoga opijuma Kini bila je jedna od najbolje uvanih tajna, oko koje su stvorene mnoge zavaravajue legende, poput one o Cliveu od Indije (Clive of India) i pria o oajnikoj hrabrosti britanskih vojnika u Indiji, za slavu "Carstva", koje je tako dobro napisao Rudyard Kipling, i pria o "jedrenjacima za aj", koji prevaljuju oceane sa svojim tovarima kineskoga aja za salone visokoga drutva viktorijanske Engleske. Istina o britanskoj okupaciji Indije i o britanskim Opijumskim ratovima jedna je od najpodlijih ljaga zapadne civilizacije. Usp. dr. John Coleman, isti, str. 128. 3,2 Usp. Andreas von Biilow, isto, str. 245. 313 vicarska je zemlja pranja multimilijarderskih iznosa prljavog novca, koje oba vljaju najvee vicarske bankarske kue. Ona je 'legalni' proizvoa droge za Komitet 300. (kurziv aut.) vicarska je posljednje "sigurno utoite" za novac Komiteta 300 i za njihova tijela u vrijeme globalne katastrofe. Zato je ona neutralna, zato je vicarski
31

3,0

franak najvra valuta, zato nema eura u vicarskoj i jo mnogo toga. Usp. dr. John Coleman, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, isto, str. 131. i 132. 314 Usp. dr. John Coleman, isto, str. 144. 315 Usp. dr. John Coleman, isto, str. 175. 373

372

>

' 'iiri'i

/ )iiiii,i.-rl / usu

kl U N I H ' I N A S 1 l l l ' A J U

Naime, ta dvojica 'velikih sveenika' gospodara kaosa ponudila su projekte "za uzrokovanje stanja u kojemu ovjeanstvo vie ne e imati vlastitu volju". Kako se to zamilja provesti, poruio je Aldous Huxley napisavi: "U mnogim drutvima, na mnogim razinama civilizacije bilo je pokuaja spajanja zatrovanosti drogom sa zatrovanou bogom. Primjeri ce, u staroj Grkoj etilni alkohol imao je svojstvo u etabliranoj religiji. Dionizije, esto zvan Bakus, bio je pravo boanstvo. Potpuna zabrana sintetikih promjena moe se uvesti, ali ne i provesti. Sada razmatra mo jedan drugi tip droge - droge koja ljude ini sretnima u situacijama u kojima bi se u normalnim uvjetima osjeali bijednima. Takva bi droga bila blagoslov, ali blagoslov prepun ozbiljnih socijalnih i politikih opasno sti. inei bezopasno sintetiko sredstvo besplatno dostupnim, dikta tor (itaj gospodari kaosa, nap. aut) moe dovesti do toga da se cijela jedna populacija pomiri sa stanjem s kojim se ljudsko bie koje ima samopotovanja ne bi smjelo pomiriti". 3 1 6 Tuna pria o drogi moe se jednostavno formulirati ovako: po mou nje kao 'oruja za masovno unitenje' gospodari kaosa nastoje ostva riti masovnu kontrolu uma, prije svega mladog narataja, kako bi od njih stvorili poslune robove. Kada je u optjecaju 'oruje za masovno unitavanje', onda je u optjecaju specijalni rat niskog intenziteta, to nije, oblik asimetrinog rata protiv cijeloga ovjeanstva. Strategija pouava da specijalni, a poglavito asimetrini rat jest najstraniji oblik ratovanja, u kojemu nemapoetaka, nema vojnika, nema bojinice, nema odluujue bitke i nema pobjednika, ali ono ega ima "jest nepregledno mnotvo mr tvih kojima je prije toga 'ubijena psiha." 317

j'.i'iielski modificirani organizmi, koje se esto skraeno zove GMO. Sve je poelo u travnju 1974., kada je Hcnry A. Kissinger, kao ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost u vladi predsjed nika Nixona, uobliio studiju pod nazivom "Posljedice svjetskog prira sta stanovnitva po sigurnost Sjedinjenih Amerikih Drava i njihove interese u stranim zemljama". Preporuku za izradu te studije, pod skraenim imenom NSSM 200, 3 1 9 koja je sadravala teme - politika hrane, porast stanovnitva i strateke sirovine - dao je Johna D. Rockefellera III. Ta 'vrlo tajna' studija punih je petnaest godina uistinu bila tajna, sve dok jedna katolika organizacija nije podnijela tubu, a tada se saznalo da u njoj, izmeu ostaloga pie: "Brzi porast stanovni tva stvara ozbiljne konice za stopu ekonomskog razvoja, koja bi u protivnom bila dostina, i to ponekad do te mjere da sprjeava bilo kakvo poveanje prihoda po glavi stanovnika. Osim sveopih posljedi ca po prihod po glavi stanovnika, brz porast broja stanovnika ozbiljno naruava golem niz drugih aspekata kvalitete ivota za socijalni i eko nomski napredak u najmanje razvijenim zemljama". Da se ne bi dogo dilo 'naruavanje kvalitete ivota' i ugrozilo 'ekonomski napredak', pre vedeno s birokratskog na svima razumljiv obian jezik, znailo je da e, ako nerazvijene drave i njihova nacionalna politika stanu na put osi guranju obilnih jeftinih sirovina potrebnih za osiguranje amerike eko nomske prevlasti, onda nai naina da ih se poubija..." 320 Za eksperimentalnu provjeru Kissingerove zamisli o "poveanju hrane veim urodom" odabrana je Argentina ta najrazvijenija zemlja Latinske Amerike, u kojoj su zemljoradnike obitelji proizvodile obilje zdrave i kvalitetne hrane, prije svega govedine. Poslije slamanja na cionalne volje Argentinaca, prvo 1976. svrgavanjem vladavine predsjed nika Perona krvavim vojnim udarom, iza kojega je stajao Washington 3 2 1 , a zatim 1982. Malvinskim ratom, koji su zajedno upriliili Britanci i
to je silom oruja okupirao Irak i nakon to su Sjedinjene Amerike Drave preuzele p o t p u n u vlast nad gospodarstvom te zemlje. Usp. F. William Engdahl, Sjeme unitenja, isto, str. 15. 319 Puni naziv studije glasi: National Security Study Memorandum 200. Usp. F. William Engdahl, isto, str. 123. 320 Usp. F. Villiam Engdahl, isto, str. 127. 321 Washington je taj vojni udar opravdavao kao borbu protiv rastueg terorizma i k o m u n i z m a u Argentini. Kasnije je u istragama otkriveno da je opasnost od gerilaca

Kada nema kruha, neka jedu soju! Nije droga jedina vrsta oruja za 'masovno unitavanje' kojim gospo dari kaosa namjeravaju poubijati poprilian broj stvorenja koje je Bog stvorio na svoju sliku. To drugo oruje jest 'sjeme demokracije' 318 ili

316 317

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 176.

Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 339. 318 "U Iraku smo zato da bismo posijali sjeme demokracije kako bi procvjetalo i proirilo se po cijelome podruju autoritarnih reima. Bile su to rijei Georgea W. Busha, nakon

374

375

>
/'ill-ii; / )IIIMII.-C'( / U M I

K I D N D V I

N A M

Ul'AJU

ameriki 'trojanski konji' u generalskim odorama Argentinske vojske, u Argentinu je uvedena nova faza erozije argentinskog nacionalnog suvereniteta dolaskom na vlast amerikog tienika-predsjednika Carlosa Menema. 3 2 2 Kao predsjednik, Menem je uveo ekonomsku ok te rapiju, na temelju programa koje su mu napisali prijatelji Davida Rockefellera, koja je bila toliko radikalna da je ni vojna diktatura nije imala hrabrosti uvesti. Uslijedio je val privatizacije sveg argentinskog boga tstva, poevi od telekomunikacija pa sve do dravnih mirovina stee nih na temelju socijalnog osiguranja. Rezultat svega toga bio je taj da su argentinskim gospodarstvom, a time i Argentinom, ovladale divo vske amerike multinacionalne kompanije, financirane uglavnom kre ditima Rockefellerovih banaka Chase Manhattan i Citibank, dok su Menem i nekolicina njegovih ortaka i suradnika postali milijarderi na raun argentinskoga naroda. Menemov 'zloinaki pothvat' nije samo u pljaki vlastitoga naroda, nego i u 'drugoj zelenoj revoluciji',323 koja je argentinsku tradicionalnu produktivnu poljoprivredu pretvorila u monokulturnu pustinju GM soje. Za samo osam godina, od 1996. do 2004., gotovo polovicu plod nih prostranstava Argentine, koja su prije toga terorom ili policijskom silom oduzeta seljacima, i poslije odluke argentinske Vlade kojom se odobrava uzgoj genetski modificiranih organizama, prekrila je GM soja multinacionalne kompanije Monsanto. Naravno da su zbog GM soje

velika stada goveda koja su desetljeima pasla na slobodnim panjaci ma stjerana u skuene obore pa je Argentina od izvoznika postala uvoz nikom mlijeka, a nestalo je i tradicionalnog povrtlarstva pa se ta zem lja s jednim od najviih standarda na svijetu, tako rei preko noi pretvorila u zemlju u kojoj je neishranjenost postala svakodnevicom. 324 Bojei se nemira zbog nestaice hrane, Vlada je reagirala tako to je, uz pomo kompanije Monsanto i drugih velikih uzgajivaa soje, poput Cargilla, Nestlea i Kraft Foodsa, gladnome narodu, po uzoru na Lenjina, dijelila besplatne obroke soje. Radi promicanja konzumiranja soje meu ljudima, iako se soja uzgaja kao krmivo, kompanija DuPont osno vala je u Argentini organizaciju pod nazivom "Proteini za ivot". Bio je to prvi sluaj na svijetu da je stanovnitvo neke zemlje konzumiralo velike koliine soje pa su tako gospodari kaosa svoju izreku o 'kruhu i kolaima' za argentinski narod klonirali u poklik - Kada nemaju kruha, neka jedu soju! A od tih 'proteina za ivot', kako je 1999. izvijestio Sunday Telegraph, broj alergija na hranu od soje poveao se za pedeset posto, a mlijeko od GM soje u nekih je osoba aktiviralo herpesu srodan virus. Za tu pojavu strunjaci su okrivili tzv. 'promotor' - djeli DNA molekule koji kontrolira aktivnost gena. Alergije na GM hranu tumae se i injeni com da se u ljudsku prehranu unosi nova bjelanevina koja nikada od kada je Bog stvorio ovjeka na svoju sliku nije bila u njegovu hranidbe nom lancu. 3 2 5 Argentina je bila prva zemlja 'pokusni kuni' za velebni plan po kojemu se hijerarhijski urotnici tipa Kissinger i Rockefeller

Narodne revolucionarne vojske (ERP-a) i skupina Montoneros proizvela je Argentinska vojska, iju je veinu visokih asnika kolovao Pentagon u zloglasnim amerikim ko lama u Sjevernoj i Junoj Americi, gdje su nauili sve tehnike borbe protiv pobunjenika. Uvedena je vojna diktatura, na elu s predsjednikom Jorgeom Videlom, koja je bila jezovitija i destruktivnija glede ljudskih prava, iako je dovedena na vlast navodno radi poboljanja tih prava. Prije udara, u listopadu 1976., tadanji argentinski ministar vanjskih poslova admiral Cesar Guzzetti sastao se u VVashingtonu s tadanjim amerikim mini strom vanjskih poslova Henryjem Kissingerom i tadanjim amerikim potpredsjed nikom Nelsonom Rockefellerom. Usp. F. Villiam Engdahl, isto, str. 44. 322 Carlos Menem je bio imuni playboy, koji je kasnije optuen za golemu ko rupciju i ilegalnu trgovinu orujem. Tada je ameriki predsjednik bio George Bush, stariji, koji je argentinskog predsjednika Menema kao osobnoga gosta primio ak osam puta. Menem je, dakle, imao najveu potporu Sjedinjenih Amerikih Drava. Usp. F. Villiam Engdahl, isto, str. 46. 323 Pod 'prvom zelenom revolucijom' podrazumijeva se razdoblje poslije Drugoga svjetskoga rata, kada se u poljoprivredi poela primjenjivati moderna tehnologija, osobi to visokorodne patuljaste sorte penice i umjetno gnojivo, koji su se promicali kao uvjet za poveanje uroda. 376

Neishranjenost, koja je u Argentini do tada bila nepoznata, godine 2003. procjenji vala se na razini izmeu 11 i 17% ukupnog argentinskog stanovnitva, koje je tada brojilo 37 milijuna. U jeku drastine ekonomske krize, nastale zbog nemogunosti otplate vanjskoga duga, argentinski je narod spoznao da se vie ne moe osloniti na tradicionalni nain preivljavanja od sitnih posjeda. Obradive povrine ve su bile prepla vljene genetski modificiranom sojom i nedostupne ak i uzgoju uobiajenih usjeva za preivljavanje. Usp. F. Villiam Engdahl, isto, str. 54. i 55. 325 Da neto s GMO sojom nije u redu govori i podatak daje predstavnik kompanije Nestle, koja se 'opekla' na proizvodnji okolade s lecitinom iz GMO soje, javno priznao: "U Europi nema potrebe za GMO namirnicama, a proizvodi koji ne donose dobit nemaju budunost". Zato brojni europski veliki proizvoai prehrambenih artikla (primjerice, Nestle i Calsbergbeer), te najvei lanci robnih kua, Marks & Spencer, Asda, Iceland, Waitrose u Velikoj Britaniji, Carrefour u Francuskoj, Unilever u Njemakoj, Effelunga u Italiji, Migros u vicarskoj i drugi, danas mame kupce obeanjima kako u njihovim proizvodima i na njihovim policama nema GMO proizvoda. U posljednje vrijeme njima 377

324

>

/ lunu / lnmn.-i-l / usip

KI.DNO V I

N A S T U I' A I U

namjeravaju diljem svijeta ukloniti golem broj 'beskorisnih izjelica', ali, naalost, ne i posljednja. Nakon Argentine na red je doao Brazil, najmnogoljudnija zemlja Latinske Amerike, koja je u ruke amerikih multinacionalnih kompanija za proizvodnju GM hrane predana 2005., tonije, kada je vlada predsjednika Lule ozakonila uzgoj genetski mo dificiranih kultura. Znaajne programe uzgoja GM usjeva, danas, u 2006., imaju Juna Afrika i Kina, a odmah iza tih zemalja, ali s ubrzanim pro gramima je Rumunjska, Bugarska i Poljska - bivi sovjetski sateliti s plodnom obradivom zemljom i labavim pravnim sustavom, koje su mamcem ulaska u Europu i NATO preuzeli anglosaksonski gospodari kaosa, a iza njih, u postroju zvanom 'proteini za ivot', nezaustavljivo koraaju Indonezija, Filipini, Indija, Kolumbija, Honduras i Zapaterova panjolska. Dok se devedesetih godina prologa stoljea Argentina 'prokuhava' u retorti za GM soju, multinacionalne kompanije Monsanto, na dru gom kraju svijeta, u nekada 'staroj dobroj Europi', buknula je afera "Pusztai", nakon koje se moglo saznati da su "takori koji su bili hranjeni genetski modificiranim krumpirom tijekom 110 dana pokazali uoljive promjene u razvoju". 326 A to je znailo da su bili znatno manji i laki od onih koji su u tome pokusu hranjeni obinim krumpirom. No, jo je vie zabrinjavala injenica da su kod takora hranjenih genetski modi ficiranom krumpirom i jetra i srce bili znatno manji, a imunosni sustav slabiji. No, promjena koja je najvie zabrinjavala, a provelo se vie uzastopnih pokusa na razliitim skupinama takora, bila je injenica da im je, u usporedbi sa takorima hranjenim obinim krumpirom, mo zak bio znatno manji. Ovo posljednje, kako u svojoj knjizi Sjeme uni tenja navodi F. William Engdahl, toliko je zabrinulo dr. Arpada Pusztaija 3 2 7 daje, kada su ga 1998. zamolili da rezultate svoje studije

prezentira na BBC-u, odluio tu promjenu ne spominjati, nego je samo i/.razio zabrinutost glede oslabljenog imunosnog sustava pokusnih ivo tinja hranjenih GM krumpirom. 3 2 8 Kasnije, kada gaje ravnatelj Insti tuta Rowett Research prof. Philip James, u kojemu je dr. Pusztai radio, otpustio, izjavit e kako se bojao da bi iznoenje podataka prouzroilo paniku meu ljudima. Ono to dr. Pusztai nije rekao na BBC-u, etiri mjeseca kasnije rei e u intervju u popularnoj emisiji ITV-a "Svijet u akciji", ali koja je emitirana tek u kolovozu iste godine. Pred milijunima gledatelja dr. Pusztai e iznijeti sljedee upozorenje: "Uvjeravaju nas da je ta hrana potpuno bezopasna. Da je moemo jesti cijelo vrijeme. Da nema nikakvih moguih tetnih posljedica koje bi nas mogle snai. Ali, kada to pogledam kao znanstvenik, koji aktivno radi na tome podruju, drim da je vrlo nepoteno koristiti svoje sugraane kao pokusne kunie. Pokusne kunie moramo nai u laboratoriju." 329 Sporni hranidbeni po kus o kojemu je u emisiji "Svijet u akciji" govorio dr. Pusztai proveden je GM krumpirom u koji je unesen gen iz visibabe. Taj gen transgenoj biljci daje sposobnost proizvodnje tvari nazvane GNA-lektin, koja ima insekticidni uinak. Dotadanja saznanja o lektinu visibabe nisu ukazi vala na njegovu toksinost za sisavce pa je i to bio razlog za njegovo ukljuivanje u GM krumpir, riu, uljanu repicu, kupus i druge biljne vrste(!?). tetni nalaz na takorima do kojega je doao dr. Pusztai nije posljedica lektina, nego modifikacije koja se dogodila pri prijenosu gena u krumpir. Strunjaci pretpostavljaju da bi krivac za krajnje te tan uinak mogao biti i vektor-virus, koji se rabi za horizontalni prijenos gena. Vano je napomenuti da je isti vektor rabljen i u Monsantovoj GM soji. 330 Poslije Pustzaijeva televizijskoga nastupa svijet je vrvio komentari ma, a njegov ve spomenuti ef, prof. Philip James, u izjavi za tisak odaje priznanje svome znanstveniku. To je trajalo samo 48 sati, poslije kojih isti taj ef mijenja stajalite i izraava aljenje zbog 'pogrjenih informacija', a dr. Pusztai i njegova supruga, koja je do tada trinaest

su se pridruili i mnogi ameriki distributeri hrane (McCain Foods, Burger King, FritoLay, itd.). Ide se tako daleko da se jami kako i meso koje se prodaje potjee od ivotinja koje nisu bile hranjene krmom od GMO biljaka. Usp. Marijan Jot i T h o m a s S. Cox, Intelektualni izazov tehnologije samounitenja, Ogranak Matice Hrvatske Krievci, 2003., str. 50., i Thelndependent, 1999. 326 Usp. F. William Engdahl, isto, str. 65. 327 Dr. Arpad Pusztai svjetski je priznati znanstvenik, specijalist za bjelanevinu lektin, koja se u GMO biljkama rabi za zatitu od napada insekata, objavio je 280 znanstvenih radova i tri knjige. Usp. Marijan Jot i Thomas S. Cox, isto, str. 116. 378

Usp. Marijan Jot i Thomas S. Cox, isto, str. 118. Usp. F. VVilliam Engdahl, isto, str. 66. Usp. Marijan Jot i Thomas S. Cox, isto, str. 116. i 117. 379

>

/ >ll\'OI

I )lllMll.-rl

/ UM>

Kl ( 1 N O V I

N A S I U I' A J U

godina bila cijenjena znanstvenica, dobivaju otkaz. I to ne bilo kakav otkaz. Pod prijetnjom da e ostati bez mirovine, dr. Pustzaiju je za branjeno vie ikada davati izjave 'mekoj sili' o rezultatima svoga znan stvenog rada. Oduzeti su mu pisani znanstveni radovi i stavljeni pod klju, a bilo mu je uskraeno razgovarati i s lanovima njegova znan stvenog tima, pod prijetnjom sudskoga progona. Znanstveni je tim rasputen, naravno, a otkazani su i njegovi telefoni i e-mail adresa. Ali, tu nije kraj 'muka po Posztaiju', jer je uslijedilo njegovo medijsko blaenje od njegovih kolega, po uzoru na Staljinove i Hitlerove biro krate. Reagirajui na te napade, 22 znanstvenika iz 16 zemalja svijeta supotpisuje memorandum potpore suspendiranom dr. Pusztaiu i trai javno objavljivanje tetnih uinaka GM hrane na rast i imunosni su stav pokusnih ivotinja te nastavak istraivanja. Memorandumsko pi smo objavio je The Guardian, poslije ega se u raspravu, bolje rei svau, ukljuilo i Britansko kraljevsko drutvo (British Royal Societv), za koje dr. John Coleman tvrdi da je pod izravnom vlau Komiteta 300. 3 3 1 Predstavnik te institucija u slubi 'hijerarhije urotnika', na konferenciji za tisak u svibnju 1999., obznanjuje da je znanstveno istraivanje dr. Pusztaija "s vie aspekata manjkavo glede plana, provedbe i analize, te da se na temelju toga rada ne trebaju donositi nikakvi zakljuci". 332 Kampanja blaenja koju su pokrenuli Kraljevsko drutvo i znanstveni ci klonovi u njegovoj slubi donekle je zaustavljena kada je dr. Pusztai u uglednom britanskom znanstvenom asopisu The Lancet, u listopadu 1999., uspio objaviti svoj znanstveni rad. Prije nego to je rad ugledao svjetlo dana bio je podvrgnut esterolanom znanstvenom ocjenji vakom sudu, od kojih je etvero glasovalo za njegovo objavljivanje. Ono to je posebno zanimljivo jest injenica da je Kraljevsko drutvo osnovalo specijalnu "jedinicu za pobijanje otkria" radi promicanja po litike GMO-a i diskreditiranja ili odbijanja znanstvenika i organizacija koji imaju drukije miljenje. 333 Na elu te jedinice za voenje spe-

djalnog rata stajala je dr. Rebecca Bovvden, biva ministrica okolia u Blairovoj vladi, koja je otvoreno zastupala politiku GMO-a. Znanstveno istraivanje dr. Pusztaija u Institutu Rovvett bilo je prvo i posljednje istraivanje u Velikoj Britaniji u kojemu su napravljeni pokusi na ivim ivotinjama. Blairova vlada je oito odluila ne pono viti istu grjeku. Nova 'prisiljena grjeka' znaila bi veliku nezgodu za 'genetsku revoluciju', jer bi nekom drugom dr. Pusztaiju suvremeni klonirani jakobinski sljedbenici - uz poklik, morali stvarno "odrubiti glavu". Da hijerarhijski urotnici ne zaboravljaju svoje poslune sluge potvruje i injenica da je poslije okonane 'afere Pusztai' ravnatelj Instituta Rovvett Research prof. Philip James unaprijeen u proelnika vladine agencije u osnivanju zvane Food Standard Agencv. 334 Hrvatska bi, kao to piu Marijan Jot i Thomas S. Cox, iz ovoga sluaja trebala pravodobno izvui pouku. Treba li joj uvoz genetski modificirane soje, dok njezina polja zjape prazna? Znaju li hrvatski graani da vie nisu sigurni kakve prehrambene proizvode kupuju za sebe i svoje potomke te, konano, tko je u Hrvatskoj duan brinuti se o zdravlju njezinih graana? Budui da na ova pitanja od hrvatske Vla de odgovori ne e doi, graani diljem lijepe nae' mogu i dalje ivjeti u uvjerenju kako u njihovom hranidbenom lancu nema GMO-a. No, prije nego to s tim uvjerenjem sjednu za stol bilo bi dobro pogledati popis prehrambenih proizvoda u biljeci koja slijedi.335

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 265. Usp. F. William Engdahl, isto, str. 69. 333 Da se uistinu radilo o jednoj vrsti specijalnog rata protiv uglednog maarskog znanstvenika potvruje injenice. Nekoliko bivih kolega dr. Pusztaija, nakon to su otili u mirovinu, kada vie nije bilo opasnosti od gubitka posla, potvrdilo je da je direktora Instituta Rovvett, profesora Jamesa, u to vrijeme dva puta nazvao britanski
332

331

premijer Tonv Blair i bez uvijanja mu rekao da Pusztaija treba nekako uutkati. A Blaira je, pak, njegov bliski prijatelj i politiki patron ameriki predsjednik Clinton uvjerio daje genetski modificirani agrobiznis temelj budunosti i izvor goleme multimilijunske zarade. Osim toga, urednik asopisa The Lancet dr. Richard Horton kasnije je izjavio da je od jednog vieg dunosnika Kraljevskoga drutva dobio 'prijetei' telefonski poziv. Taj vii dunosnik bio je prof. Peter Lachmann, ovjek koji je savjetnik za znanost u kom paniji Geron Biomed, koja se bavi kloniranjem ivotinja poput ovce Dolly, i direktor agrobiotehnoloke kompanije Adprotech te lan savjetodavnog znanstvenog odbora divovske farmaceutske kompanije za proizvodnju GMO-a zvane SmithKleinBeecham. Usp. F. VVilliam Engdahl, isto, str. 71. - 73. 334 Usp. Marijan Jot i Thomas S. Cox, isto, str. 119. 335 Plodine nekih komercijalno na velikim povrinama uzgojenih transgenih vrsta, koje se mogu nai kao sastojci prehrambenih proizvoda na policama hrvatskih prodava onica i trnica: Soja - sojino ulje, sojina sama i pogae (stona hrana), sojino brano, izolirana sojina bjelanevina, sojino mlijeko, sojin sir - tofu, tamari umak, sojin umak, vegetarijanske kobasice i namazi, sojini odresci, sojini komadii (zamjena za mljeveno meso). Nalazi se u sastavu: mesnih preraevina, margarina, okolade, bombona, smrz nutih jogurta, sladoleda, kruha, tjestenine, krekera, keksa, djeje hrane, kozmetike, 381

380

>

MlIlVI

/>|PMI,/.V|

/ .,,.

K I l ) N ( l V I N A S 1 U I' A | U

I dok je na argentinskim visoravnima biljni i ivotinjski svijet umi rao zatrovan GM sojom, a Europljani vodili polemiku hoe li im imu n o s n i sustav zahvaljujui GM k r u m p i r u biti u m a n j e n , na treem kraju svijeta iraki su poljodjelci poeli uplaivati svoju prvu ' t e h n o l o k u pristojbu' za sijanje GM sjemena. N a i m e , n a k o n to su zrane snage D o n a l d a Rumsfelda izbombardirale te poljodjelce, njihov su p o s a o , ali 'drugim sredstvima', nastavile, divovske m u l t i n a c i o n a l n e k o m p a n i j e p o p u t M o n s a n t a , b u d u i da su dobile pravo koristiti vlastito sjeme i vlastite pesticide na i r a k o m e tritu. Dakle, rat protiv t e r o r i z a m a , osim k o n t r o l e nafte i naftnih puteva, i m a i d r u g u , m a n j e vidljivu s t r a n u , a to je k o n t r o l a h r a n e . Kao i argentinskoj, gospodari kaosa i irakoj su poljo privredi namijenili 'modernizaciju' i o t k l o n od t r a d i c i o n a l n o g r a z n o r o d n o g obiteljskog poljodjelstva. Iraki su poljoprivrednici mogli izdrati deset godina e m b a r g a na uvoz poljoprivrednih strojeva i o p r e m e , na m e t n u t od Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije, k a o i tri s u n e godine n e p o s r e d n o prije rata, k a d a je u r o d p e n i c e z n a t n o osla bio, ali poslije a m e r i k e invazije n i s u izdrali ni j e d n u godinu, j e r su D e k r e t o m 8 1 prisiljeni svake g o d i n e k u p o v a t i G M s j e m e o d t v r t k e koja se zove W o r l d W i d e W h e a t C o m p a n v ( W W W C )
336

penice, od kojih tri /.a proizvodnju t j e s t e n i n e i tri za p r o i z v o d n j u ki uha. Budui d a j e tjestenina strana irakom nainu p r e h r a n e , 5 0 % te proizvodnje unaprijed je namijenjena izvozu, to pokazuje da D e k r e t <S 1 n e m a cilj n a h r a n i t i 25 milijuna gladnih i r a t o m o s i r o m a e n i h Iraa na, n e g o stvoriti industrijalizirani agrobiznis koji e koristiti iskljuivo GM sjeme i uzgajati penicu za izvoz na svjetsko trite. 3 3 7 Pria o irakoj penici ne bi bila p o t p u n a k a d a se ne bi u s t v r d i l o kako je Sirija slijedea zemlja u kojoj e 'demokracija' biti u v e d e n a krstareim r a k e t a m a i p a m e t n i m b o m b a m a . Irak je, n a i m e , zemlja koja teritorijalno i povijesno nasljeuje civilizaciju s t a r u o s a m t i s u a godi na, koja je, i z m e u Eufrata i Tigrisa, tih dviju velikih rijeka, stvorila idealne uvjete za poljoprivredu. Poljodjelci su tijekom tih tisuljea razvili p r i r o d n i m p u t e m b o g a t s t v o sjemenskih s o r t a za gotovo svaku vrstu penice koja d a n a s postoji na svijetu. To su postigli t a k o to su od svake sjetve ostavljali sjeme za sljedeu sjetvu i n o v i m sjetvama razvijali nove p r i r o d n o o t p o r n e sorte. Ti su se uzorci sjemena uvali u Abu H r a i b u , gradu koji e n a p o e t k u 2 1 . stoljea p o s t a t i stravino muilite irakih zatoenika. S uspostavljanjem amerikog okupacijskog sustava, n e s t a l a je povijesna i neprocjenjivo vrijedna b a n k a sjemena, kao jo j e d n a rtva izvoza Bushove 'demokracije'. A 'diktator' S a d a m H u s e i n i njegovo M i n i s t a r s t v o poljoprivrede, prije amerikoga n a p a da, iz p r e d o s t r o n o s t i su osnovali n e k u v r s t u p r i u v n o g skladita sje m e n a u susjednoj Siriji, gdje je jo uvijek p o h r a n j e n a veina najvanijih p e n i n i h sorata. I, kada u nekoj od godina koje su p r e d n a m a p o l e t e krstaree r a k e t e s amerikih r a t n i h brodova, i k a d a na D a m a s k b u d u i s p u t e n e ' p a m e t n e b o m b e ' s 'nevidljivih zrakoplova', to ne e biti zato to Sirija r e m e t i m i r u Libanonu, n e g o zbog S a d a m o v a p r i u v n o g skla dita sjemena. Primjeri A r g e n t i n e i Iraka z o r n o pokazuju da se prisilnim u v o e njem p a t e n t i r a n i h g e n e t s k i modificiranih p o l j o p r i v r e d n i h p r o i z v o d a ostvaruje z a m i s a o hijerarhijskog u r o t n i k a Henrvja Kissingera, koju je

Iraku je jed

n i m d e k r e t o m i n a s i l n o m privatizacijom M e z o p o t a m i j s k o g p o d u z e a za sjeme, j e d n a k o k a o i Argentini, namijenjena s u d b i n a p o k u s n o g la boratorija za ispitivanje, ali ne GM soje, n e g o GM p e n i c e . Za ovaj po m o g u i m posljedicama n e d v o j b e n o globalni 'zloinaki pothvat' zasluan je m i n i s t a r poljoprivrede u irakoj prijelaznoj Vladi Sosan Ali Magid al arifi, koji se kolovao u Sjedinjenim A m e r i k i m D r a v a m a i koji je u p r o s i n c u 2 0 0 4 . izjavio: "Iraki poljoprivrednici m o r a j u biti k o n k u r e n t n i , stoga s m o (njegova vlada) odluili d o n i r a t i (irakim p o l j o p r i v r e d n i c i m a ) p r o i z v o d e p o p u t p e s t i c i d a , u m j e t n o g gnojiva i poboljanog sjemena." A to 'poboljano sjeme' u vlasnitvu je s p o m e n u t e k o m p a n i j e W W W C , koja je za Irak namijenila est sorata

ampona, pjena za kupanje i dr. Kukuruz: -kukuruzno brano i griz, kukuruzni krob, kukuruzni sirupi i zaslaivai, vitamin E. Ulazi u sastav: kruha, keksa, ita, itarica, praka za kuhanje, alkohola, ipsa, bombona, sladoleda, itd. Krumpir - peeni, kuhani, pire, ips, vegetarijanske pite, sapuni. Rajica - salate, umak, pire, pizze, lazanje. Usp. Marijan Jot i Thomas S. Cox, isto, str. 117. 336 Usp. F. William Engdahl, isto, str. 27. 382

337 Osim navedenoga, projekt rekonstrukcije irake poljoprivrede, koji je napravilo ameriko Ministarstvo vanjskih poslova, tj. njegova Agencije za meunarodni razvoj poznata pod skraenicom USA1D, vrijedan 107 milijuna dolara, imao je svrhu istisnuti iraku Vladu, tj. dravu, iz proizvodnje hrane. Usp. F. William Engdahl, isto, str. 28.

383

izloio u tajnoj studiji NSSM 200, potvrujui tako svoju tcv.u d;i uisti nu onaj 'tko kontrolira hranu, kontrolira i ljude'.

CI: IV RTO POGLAVLJE

Ako su 'apsolutni dogaaji' povijesti vidljive posljedice nevidljivih ina gospodara kaosa i ako znamo da su dananji voe 'slobodnog' svijeta sinovi i keri istih onih koji su perfidno i programirano 'organizirali' francuska i boljevika stratita, stratita Prvoga i drugoga svjetskoga rata, pearlharborska i jedanaestorujanska stratita, a danas argentinska i iraka na kojima je istrunulo na milijune Bojih stvorenja i Kristovih sljedbenika, onda su odgovori i predvianja njihovih buduih nedjela jasni i oiti. Moda ipak postoji nada da je itanje o mimohodu klonova stratitima zapadne civilizacije barem malo osvjeilo pamenje, koje na sve naine pokuavaju zatomiti apostoli 'kraja povijesti' i njihovi sljedbe nici, kako bi iz povijesne memorije bio izbrisan njihov 'humani' odnos prema Indijancima, Kinezima, australskim domorodcima, sjevernoamerikim i junoamerikim Indijancima, Afrikancima, odnosno svima onima, koji su ikada nenaoruani doli u dodir s 'humanistima', ali i njihov krvavi Bleiburg, 'strateki vaan' Dresden ili unitena Hiroima. Ne treba imati iluziju da e osvjeeno pamenje, i na trenutak zau staviti sustavnu proizvodnju inverzne lane povijesti, kao to ne e sprijeiti ni hiperprodukciju naruenih 'studija', meunarodnih 'savjeto vanja', dokumenta, knjiga, novinskih lanaka, emisija u elektronskim medijima, o genetski zloinakim ili pak teroristikim narodima, ali zato treba podsjetiti na injenicu da je posljednja bitka tek pred nama. Iako su gospodari kaosa uspjeli sagraditi temelje i prvi kat 'novoga svjetsko ga poretka', a bespotedno se i dalje trude da Kristovo obeanje i viziju neba prometnu u vlastito nebo na zemlji, te nastoje prodati onostrano za ovozemaljsko, oni su ipak, samo napravili trgovinu poput Ezavove, koji je pravo po roenju brata Jakova prodao za zdjelu lee. ivjeti u iluziji mogue svemoi i svevlasti te sanjati vlastito 'novo nebo na zemlji' znai ogluiti se na rijei biblijskog Propovjednika koji 338 ree : Ispraznost nad ispraznou, sve je ispraznost!

JURI KLONOVA NA ZEMLJU "NEUSTRAIVIH SVJEDOKA EVANELJA"

Je li juri klonova na zemlju Hrvata, koje je Sveti otac Ivan Pavao II. naznaio kao "neustraive svjedoke Evanelja", sluajnost, pitanje okol nosti povijesnih zbivanja ili je to dio sveobuhvatnog planetarnog plana pohranjenog u ladicama 'hijerarhije urotnika' protiv etiriju temeljnih vrjednota - ovjeka, obitelji, domovine i vjere otaca? Ako je suditi po vre menskom trajanju, irini i dubini zahvata 'bojnog polja', koje se oituje u nastojanjima kojim ele dokazati kako je magnum crimen vlastit svakoj dravotvornoj ideji u Hrvata, pa i onoj iz devedesetih godina prologa stoljea, onda nije teko zakljuiti da je na djelu prava, a ne paranoina 'teorija urote' protiv jednog ne odve brojnog naroda na istonoj obali Jadranskoga mora. Stvarni, a ne izmiljeni urotnici s vrha piramidalno ustrojene hije rarhije moda e poneto i oprostiti "narodu nade" zvanom Hrvati, ali dvije stvari sigurno nikada ne e - samostalnu, slobodnu i nezavisnu dravu i vjernost Petrovu nasljedniku. To je magnum crimen koji prati Hrvate kada je rije o novijoj povijesti, jo od vremena velikih ideologa i rodoelnika suvremenog determinizma Karla Marxa i Friedricha Engelsa, koje je silno razljutio jedan hrvatski vojskovoa, i to onaj koji je u povijesti ratovanja znan kao vojskovoa bez ijedne izgubljene bitke, poremetivi upraviteljima nadziranog nereda prevratnike planove u velikoj sre dnjoeuropskoj carevini, tako da se u svome bijesu nisu nimalo ustrua vali prozboriti o Hrvatima kao o nekakvu europskom olou koji treba unititi.

Jeruzalemska Biblija, Prop 1, 2, isto, str. 915.

384

385

Mrinu Mimiii.vl /usu

k I l ) N ( l V I

N A M lll'AIll

Dakle, od 1848. 1 u britanskim liberalnim i inim krugovima otpoe lo je sustavno svrstavanje Hrvata u 'zloinake' narode, kojemu, po njihovome naumu, treba 'priskrbiti' (prilijepiti) etiketu naroda s 'ugra enim zloinakim genima'. To je razlog, o kojem govori i Mark Almond 2 , zbog kojega su "Karl Mara i Friedrich Engels, u sljedeih sto i vie godina, pokrenuli protiv Hrvata rasprave neviene estine i pune rasistikih uvreda". Tako su, prema Marxovim novinama Neue Rheinische Zeitung, Hrvati, jer su se usudili u temeljima uzdrmanu crno-utu monarhiju spasiti od pogibelji, postali: "Horde nitarija, lupea i skit nica... rulja, podli seljaci najamnici, bljuvotina...", a Engels je osobno objavio "rat unitenja i bezobzirnog terora" protiv toga "otpada od naro da". 3 Kao to je vidljivo, ovo je bio startni pucanj 'hijerarhije urotnika' ili marksistikog zalaganja za unitenje Hrvata i drugih 'reakcionarnih naroda'. Hrvati taj poetak 'njihove sotonizacije' ne bi smjeli nikada zaboraviti, kako bi lake razumjeli zato im se u vrijeme komunizma dogaalo ono to im se dogaalo, kao i to zato im se poslije Domovin skoga rata dogaa ovo to im se dogaa. Kako bi se ispunilo Marxovo i Engelsovo uenje o Hrvatima kao 'problematinom narodu', kao na tekuoj vrpci proizvode se klonovi koji sustavno vode ljuti boj protiv Hrvata i njihove drave. U tome svome juriu prema uvijek njima mrskim katolicima, naalost, imali su poprilino uspjeha. Prvo su ih, uz pomo domaih klonia, koje je Stjepan Radi pre poznao kao "guske u magli", uspjeli gurnuti u vertikalni ustroj vlasti

pod srpskom dominacijom, kako bi im uskratili dravnost, a zatim, kada su to u dobroj mjeri i ostvarili, isfrustriranim su Hrvatima ponu dili obmanu zvanu 'nezavisna drava', za koju su mnogi dali ivote, ubijajui se meusobno, da bi, kada se razie ratni dim, mogli Hrvati ma nametnuti hipoteku zloina tijekom iduih pedeset i vie godina. S obruem 'zloinakog naroda' oko hrvatskoga nacionalnog bia, bri tanskim 'nadzirateljima nereda', i ne samo njima, nije bilo odve teko pustiti pripremljenu klonovsku armadu, oboruanu ideologijom bezbotva, da u ime 'bratstva i jedinstva' nad Hrvatima pokuaju ostvariti neostvarenu elju tvorca Komunistikog manifesta. I, to se dogodilo tome bogobojaznom narodu Katolike crkve? Rastjeran je diljem svijeta. Njihov je primas, zbog vjernosti Svetoj Stolici, stavljen na optueniku klupu i osuen na esnaest godina robije zbog 'ratnog zloina'. Velika prostranstva njihove povijesne zemlje na istoku su oteta. Tajna ih je sluba ubijala, zatvarala ili proganjala kada joj se to prohtjelo, esto i bez ikakva, pa i najmanjeg povoda, a nasrtaji na njihov jezik nikada nisu ni prestali. I, napokon, kada su se Hrvati u posljednjemu srpskom osvajakom ratu obranili, ni tada ih nije mimoila gorka sudbina, unato injenici to je Hrvatska vojska bila pobjednik na bojnom polju. I - opet sjede na optuenikoj klupi i opet im se sudi. Haaki provoditelji inverzne pravde, unato meunarodnom priznanju Hrvatske, i nasilnim sred stvima nastoje uvjeriti Hrvate da je njihova drava 'zloinaki pothvat' i nita vie.
4

Zbog svega navedenog, nije potrebna nikakva posebna hrabrost kako

O revoluciji iz 1848. i o poetku pretvaranja Hrvata u 'problematian narod' Mark Almond pie: Negativna slika Hrvata kao naroda je ustanovljena kada su prvi put spomenuti u britanskoj javnosti tijekom 1848. Tada se inilo da su hrvatske postrojbe (iako se u njima nisu nalazili samo Hrvati) bana Jelaia odigrale ulogu pokornih izvritelja reakcionarne borbe protiv maarskih nacionalista, na koje se gledalo kao na romantine liberalne revolucionare koji su se pobunili protiv Monarhije. Pritom treba znati da je maarska revolucija barem jednim dijelom bila motivirana eljom da se osigura maarska prevlast nad Slavenima i Rumunjima, ukljuujui i njihovo protjeri vanje. Usp. Mark Almond, Vjetaki nalaz, Oriel College, Universitv of Oxford, Velika Britanija, God 36., br.2., str. 1 4 3 - 1 7 6 . Usp. Mark Almond, isti, str. 143. - 176. ak i tijekom osamdesetih godina 19. stoljea, Engels i dalje "nije imao milosti" prema Hercegovcima. Usp. Mark Almond, Europe's Backkyard War: The War in the Balkans, Heinemann, London, 1994., str. 70. - 71.
3 2 1

bi se ustvrdilo: Sve dok su Hrvati vjerni Vatikanu, a ne Beogradu ili Bruxellesu, a posljedino tome Londonu i(ili) Parizu, protiv njih i njiho-

4 O Haakome suditu prof. dr. Miroslav T u m a n pie: "Vijee sigurnosti UN-a osnovalo je 1993. godine Meunarodni kazneni sud za podruje bive Jugoslavije kao instrument nametanja mira na zaraenom podruju. Bez jasnog uvida kljunih meu narodnih imbenika u prirodu sukoba i bez suglasnosti o tome tko je agresor a tko rtva; bez volje meunarodne zajednice da se utvrde injenice i odgovornosti za dogaaje u irem politikom i povijesnom kontekstu - ICTY n e m a snage ni ovlasti razmatrati uinke i odgovornost meunarodne zajednice za rjeenja koja je pod prijetnjom sankcija nametala sukobljenim stranama. Usp. Miroslav Tuman, Vrijeme krivokletnika, DETECTA, Zagreb, 2006., str. 13.

386

387

>

Ihnoi

lh<nni:,i

/ ,.s,i

K I < > N l > V I

N A I l l l ' A I I I

ve drave na djelu e neprestano biti prevratniki plan nastao u lahora toriju 'hijerarhije urotnika' 5 prije vie od sto pedeset godina. Koji bi ciljevi napada mogli biti 'zapisani' u tome urotnikome pla nu kada je rije o Hrvatskoj dravi, koja je meunarodno priznata 15. sijenja 1992. godine? Ako je suditi po duini i ustrajnosti nastupanja medijskih klonova, onda je na prvome mjestu nasrtaj na oslobodilaku operaciju Oluja. to se o tome moe rei?

il.m

i n f o r m a c i j s k i m r a l o m , p o m o u ' m e k e sile' ( m e d i j a ) " , H r v a t s k u

vojsku prikazati z l o i n a k o m , a njezine generale, asnike, d o a s n i k e i vojnike proskribirati kao primitivce, kriminalce, nasilnike, n e o b r a z o v a n e ljude, k a k o bi p o b j e d n i k a vojska i njezini p r i p a d n i c i k a o 'ljudski t a l o g ' bili o d s t r a n j e n i z b o g u z n e m i r a v a n j a t o b o n j e u l j u d b e n e ' g r a a n ske H r v a t s k e ' . 7 Z a t o korifeji t e ' g r a a n s k e opcije', p o p u t V e s n e P u s i , Ive B a n c a , I v a n a S u p e k a , d o n I v a n a G r u b i i a , M i r k a G a l i c a ili D a m i r a

1. Oluja - paradigma hrvatske pobjede u Domovinskom ratu

Oluja je, jednom rijeju, svehrvatska pobjeda, ne darovana, nego izvojevana na bojnom polju. Sto se s tom paradigmom hrvatske pobjede dogaalo ili se dogaa? Sto je ostalo od hrvatske pobjednike oruane sile? Mnogi e branitelji, ali ne samo oni, ustvrditi - malo toga. Trae se odgovori na pitanje zato se to dogaa? S nevjericom, a i zbunjenou, moe se postaviti pitanje: Kakvi to nagoni tjeraju hrvatske kloni rane bruxellske poslunike da sudjeluju u programiranoj protuhrvatskoj uroti? Racionalni pristup zaista teko moe dati odgovor na ne podnoljivu zagluujuu halabuku ija je svrha ne samo da Hrvatima ponovo nametnuti hipoteku zloina, nego i promicati stranu tezu pre ma kojoj se rtvu agresije i ratnog pobjednika nastoji pretvoriti u agre sora na vlastiti teritorij. To haake optunice protiv hrvatskih generala pokuavaju i pravno uobliiti.

est 'olujnih' naela i(ili) istina Kriminalizacija Domovinskoga rata ujedno je i kriminalizacija Hrva tske vojske. To su naprosto spojene posude. Plan je vie nego razvi-

5 Prema dr. Johnu Colemanu, tajna skupina od 300 pripadnika, koja tvori stoer urotnika protiv Boga i ovjeka i koju Coleman naziva Komitet 300, provodi tajni plan po kojemu svijet mora biti manji, znatno manji i 'bolji', tj. donijela je svoju zamisao boljega svijeta. Prema tome tajnome planu, nebrojeno mnotvo 'beskorisnih izjelica', koji troe prirodna bogatstva, koja nisu neiscrpna, treba eliminirati. Industrijski razvoj potie

porast stanovnitva. Zato treba potkopati Boju zapovijed ljudima da se razmnoavaju i napue zemlju. Taj plan 'hijerarhija urotnika' ili Komitet 300 provodi pomou institu cija i organizacija koje su izravno pod njihovom vlau. Evo nekih od njih: Rimski klub kao subverzivno tijelo Komiteta 300, Svjetski sud u Den Hagu, a posljedino t o m e i Haaki tribunal za bivu Jugoslaviju (ICTY), Kraljevski institut za meunarodne poslo ve (RIIA), poznat pod nazivom Olimpijci, Kranska socijalistika liga. Komunistika liga, Sveuilite Harvard, Malteki vitezovi, nekadanja Liga naroda, Nacionalno vijee crkava, NATO, Londonski ekonomski fakultet, Socijalistika internacionala, Institut Tavistock za ljudske odnose, Transatlansko vijee, Trilateralna komisija. Lista od 163 institucije pod nadzorom Komiteta 300 nalazi se na stranicama 265. - 273. Colemanove knjige Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DETECTA, Zagreb, 2005. 6 Informacijski rat u medijima postao je uinkovito sredstvo nemilosrdne politike borbe oprenih politikih i vrijednosnih usmjerenja, ne samo demokratskih opcija koje su nastale poslije 1990. nego i nemalog broja onih koji su novom frazeologijom branili stajalita i uvjerenja na kojima je funkcionirala socijalistika Jugoslavija. (Hrvatska je izila iz socijalistike Jugoslavije, ali ni komunistika ideologija ni Jugoslavija nisu mogle izii iz glava onih koji su se teka srca oprostili od Jugoslavije.) To je rezultiralo stvaranjem novih ili obnavljanjem starih mitova i 'povijesne istine', koje se dri dokazi ma iako ih nitko nikada nije dokazao. Stvorena su snana, potpuno oprena, uvjerenja i 'znanja' o nekim dogaajima. Pritom esto neka od strana n e m a ili ak javno govori kako joj nisu potrebni argumenti ni injenice za ono to tvrdi i u to vjeruje. Naalost, Haako tuiteljstvo svoje optunice esto potkrjepljuje proizvodima toga informacijskog rata, pozivajui se na njih kao na dokaze i injenice, iako je najee rije o oitoj propagandi i planiranim dezinformacijama. Usp. Miroslav Tuman, isti, str. 14. - 15. 7 Odmah nakon vojne pobjede u Domovinskom ratu, institucionalizirao se idejni, intelektualni i politiki stoer za njegovu kriminalizaciju s temeljnim ciljem - dokazati kako je ideja svake hrvatske nacionalne drave kriminalna, ak zloinaka. Ta se institu cionalizacija odvija formalno i neformalno. Rat poslije rata koji traje vie od deset godina, ne e se zaustaviti niti u iduih dvadesete. Zakanjeli ratnici 'spavai' u boju protiv Domovinskog rata i Oluje u svojim postupcima ne slue se niti naelima ope strategije, niti sloajem posebnih strategija, nego izdvajanjem pojedinih sluajeva tumae rat u skladu sa svojim politikim ciljevima, bez obzira na njegovu cjelovitu narav. Oni zabora vljaju jedno vrlo bitno, a to je, da ni u jednoj djelatnosti na visokoj cijeni nisu ljudi koji su podreeni nekoj ideologiji da bi prema njoj skrojili stvarnost, a kao stratezi oni su najmanje poeljni. Za njih je upitan i uspjeh na razini taktike. To je razlog da se najei i najuporniji kritiari Domovinskog rata javljaju iz onih redova koji nisu vodili niti jednu bitku, ili pak onih, koji uope nisu sudjelovali u njemu. Oni su se prikljuili novom postroju svjetske moi koji eli Hrvatsku pobijediti post bellum i u ratu bez rata i miru bez mira. Hoe li u tome uspjeti? Mogli bi, ako se onima koji su svjedoili protiv svoje domovine budu i dalje dodjeljivana najvea hrvatska odlija, i birali se za predsjednika 389

388

>

Mm.ii

/ )IIIMII.-C( / UMI

Kl I I N I U ' I N A S I U I' A I U

Kajina, ve punih etrnaest godina govore isto utvrdili istinu o na stanku Hrvatske drave i istinu o Domovinskom ralu. Budui da je Oluja paradigma i Domovinskoga rata i duha Hrvatske vojske, ta istina ne smije biti zametena u bespuima povijesnih zbiljnosti. No, pitanje je posve drugo-ele li ti korifeji doista znati istinu? Kad bi imali htijenja, dobre volje, objektivnosti i, konano, potenja, ne bi im bilo odve teko do nje doi. Istina o Oluji vrlo je jednostavna. 1) Olujom je uspo stavljena strategijska ravnotea na prostoru bive Jugoslavije i osigu ran mir. 2) Olujom je defacto obranjena ne samo Hrvatska, nego i susjed na drava Bosna i Hercegovina. 3)Oluja je pokazala da Hrvatska vojska batini najsuvremeniju vojnu doktrinu. A)Oluja je porazila strategiju terorizma. 5) Oluja je zaustavila federalizaciju Hrvatske i 6) Oluja je sprijei la ponavljanje Srebrenice. 8 To je istina o Oluji i to je istina o Hrvatskoj vojsci! A upravo tu istinu, po zamisli stoera 'hijerarhije urotnika', a uz svesrdnu pomo hrvatskih politikih i medijskih kl on ova, treba relati vizirati i uiniti inverznom. Zbog toga se uzroci i posljedice srpske agresije namjerno dovode u proturjeje, kako bi ostale nedoreenost i zbrka. Za to slue procesi tipa 'Gospi', 'Lora', 'Osijek', 'Pakrac' ili 'Sisak'. Pomou njih, kao poetka 'hrvatske spirale zloina', 'hijerarhijski urotnici' i njihovi klonovi i klonii ele 'dokazati' da su Srbi imali pravo na agresiju, jer im je prijetio 'ustaki pogrom'. Kriminalizaciji Oluje, kao kraju te iste 'spirale zloina' (obrazac Brean, mlai) pristupilo se sup tilnije, u poetku prikriveno, a potom su, to je vrijeme vie odmicalo, strelice prijepornosti upuivane sve otvorenije. Vjernim sljedbenici ma 'nadziranog nereda', unutar i izvan Hrvatske, dobro je znano da je Oluja odrednica, odnosno, stoerna strategijska gravitacijska toka Do movinskoga rata i da se samo naknadnim, dugotrajnim i sustavnim politikim i osobito medijskim djelovanjem moe 'preinaiti' njezino obiljeje. Unato silnim nastojanjima, to udruenim osporavateljima na kraju ipak ne e uspjeti, koliko god se trudili, zato to Oluja istodob no objedinjuje i naznauje nekoliko bitnih strategijskih naela, odno sno, kao to je ve naznaeno, istina. O emu je rije?
drave, a oni koji nisu ni glasovali za samostalnu Hrvatsku budu ponovno obnaali najviu razinu zakonodavne i izvrne vlasti. Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, Uvod, str. 9. - 2 0 . Udruga Sv.Jurja, Zagreb, 2002. 8 Ovih est strtegijskih naela ili istina o Oluji navedeni su u Gospodarima kaosa na str. 352., a ovom prilikom se i obrazlau. 390

Pivo, strategijska ravnotea na prostorima zvanom biva Jugoslavija, i ire na jugoistoku Hurope, bila je skrivena, potajna, do Oluje, i nije bila mjerljiva na terenu. Cijeli prostor, nedjelotvornou meunarodne zajednice, a prije svega europskoga dvojca Velike Britanije i Francu ske, omoguavao je srpskoj politici voenje neprekidne 'puzajue oku pacije' i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, stvorivi sliku kako su oni jedini gospodari rata, te kako on, tj. rat, moe prestati samo onda kada budu zadovoljeni srpski apetiti. Oluja je naprosto promijenila strate gijski odnos, u kojemu je Hrvatska ne samo ostvarila strategijsku pobjedu kojom je vratila svoja okupirana podruja, nego je i omoguila zavretak rata, koji je zavrio Davtonskim sporazumom. Drugo, Hrvatskaje, a ne meunarodna zajednica, i obranila i spasila Bosnu i Hercegovinu. Da je napad zdruenih srpskih snaga ("vojske republike srpske krajine" i "vojske republike srpske") u jesen 1994., odnosno, u ljeto 1995., na podruje Bihaa uspio, to bi znailo da bi Srbi bili pro glaeni pobjednicima u ratu, kako se tada o tome u politikim krugovi ma Velike Britanije i Francuske, tj. u krugovima glavnih europskih igraa, raspravljalo, jer bi padom Zapadne Bosne Srbi okupirali gotovo 80 posto ozemlja Bosne i Hercegovine. Tree, Oluja je svijetu pokazala kakva je i stoje Hrvatska vojska. Ono to nije bilo rjeivo za UN i NATO tijekom etiri godine, blitz-akcija Hrvata rijeila je za tri dana. To je postignuto izgradnjom suvremene, pokret ne i hrabre vojske, koja se ravna prema NATO-ovim standardima, kako je, izmeu ostaloga, stajalo u Die Weltu od 8. kolovoza 1995. U RDW-u, dva dana kasnije, bit e napisano da strategijski preokret i novi odnosi potvruju postavku predsjednika Tumana, koji je rekao kako je Hr vatska regionalna sila koju se ne moe zaobilaziti na srednjoeuropskome prostoru. Neoekivano brz uspjeh u 'krajini', koji je postignut uz pomo suvremene te prema zapadnim naelima naoruane i voene vojske, doista je stvorio novu situaciju, zakljuak je komentatora RDWa. Eto kakva je bila Hrvatska vojska u nekim analizama i u oima stra nih analitiara, poslije Oluje. etvrto, Hrvatska se prva u suvremenome svijetu borila protiv terorizma i pobijedila ga. Vano je, ak vrlo vano, prisjetiti se protiv kakve se stra tegije borila Hrvatska. Bila je to strategija realne prijetnje ili strategija od mazde, kako su je jo zvali, kao cjelovita vojna strategija Srba na okupi391

' 'ni'iii

Iluiiiu.ii

/ ,,S1,

R I O N U V I

N A S I U I' A | U

ranom podruju Republike Hrvatske pod nadzorom UNPROI'OR a. Evo to se htjelo tom strategijom iz 1993. godine! 1 ' U njoj se polazilo od postavke o jedinstvu srpskih zemalja' i bila je usmjerena protiv Republike Hrvatske kao drave, s tenjom njezinoga ruenja. Osim stoje u strategiji stajalo da srpska vojna sila ima dovoljno mona raketna i topnika sredstva te da svoje nastupanje moe temeljiti na odmazdi, a Hrvatska nema sredstava kojima bi to mogla uspjeno sprijeiti, bila je napisana i ova zastraujua reenica: Hrvatska je osuena, kao drava, u dugoj agoniji umrijeti... Hrvatska je, dakle, Olujom porazila teroristiku strategiju, u prvoj polo vici devedesetih godina prologa stoljea, u vrijeme kada je terorizam poeo tek kucati na svjetska vrata. Peto, Olujom je sprijeena federalizacija Hrvatske. Nisu postojala dva rata, jedan u Hrvatskoj, a drugi u Bosni i Hercegovini. 10 Kako su cijela Bo sna i Hercegovina te gotovo dvije treine Hrvatske bile obuhvaene projektom 'velike Srbije' taj se zajedniki prostor sa stratekog motri ta moe drati, a i Srbi su ga drali - jedinstvenom cjelinom. Na njemu su se odigrale sve vane operacije, i to preteito u njegovome sreditu - podruju Kupresa i Livna. Tu su snage odmjeravali ne samo glavni protagonisti sukoba, nego i onaj imbenik koji se uopeno i posve ne definirano zove - meunarodna zajednica. Kada su Hrvatske snage (Hrvatska vojska i Hrvatsko vijee obrane), a i Armija BiH, poele ovladavati tim strategijskim sreditem, a Srbi poeli doivljavati uza stopne poraze, meunarodna je zajednica Hrvatskoj postavila veliku politiku zamku - plan Z-4, kojim je eljela stvoriti "srpsku dravu" u Hrvatskoj. Oluja je taj plan rasprila! esto, Olujom je sprijeeno ponavljanje Srebrenice. Nakon to su pripadni ci meunarodne zajednice, Yasushi Akashi, francuski general Bernard Janvier i britanski general Rupert Smith, zaustavili zrane udare snaga

NATO-a le tako omoguili Srbima osvojiti Srebrenicu, a ovi ondje poi nili najvei zloin poslije Drugoga svjetskoga rata, prijetila je jo vea katastrofa u zatienoj zoni Bihaa. Na 'zajednikom savjetu obrane' odranom u Bosanskom Petrovcu (1. kolovoza 1995. godine), Srbi su, na prijedlog Radovana Karadia, s kojim se suglasio i Milan Marti, donijeli odluku da ne odustaju od napadne operacije na Zapadnu Bo snu. Hrvatski odgovor na tu odluku Srba 'zapadno od Drine' i na pre utnu suglasnost meunarodnih provoditelja urotnikoga plana bila je Oluja.

Novi-stari crimen Na to upuuju ovih est strategijskih naela i(ili) istina? Prvo, da strategija nije puki zbroj taktikih manevara i (ili) bitaka. Ono to strateko razmiljanje zahtijeva jest razumijevanje vanjskoga kruga djelovanja. Zabluda svih kritiara Domovinskoga rata, a Oluje poglavito, jest u tome to ih promatraju iskljuivo na razini problema unutarnjeg strategijskog kruga, tj. razmatraju odnose izravnih sudio nika na bojnom polju, bilo da je rije o agresoru bilo o rtvi, a potpuno zanemaruju onaj vaniji, vanjski krug, to ga uobliuje meunarodna zajednica. Drugo, zadravajui iskljuivo za sebe slobodu djelovanja u vanjskome strategijskom krugu, meunarodna zajednica, tonije reeno njezin europski dvojac Velika Britanija i Francuska, a od 1993. i Sjedinjene Amerike Drave, bila je jedini gospodar rata na prostoru zvanom biva Jugoslavija ili, kako se to suvremenim jezikom vojnog umijea kae, 'krizna organizacija'. U njihovom 'laboratoriju upravljanja krizama', na poetku rata, provjereni britanski kriznik lord Peter Carrington 1 1 dao je Slobodanu Miloeviu savjet da sve uini "brzo i bez mnogo pro lijevanja krvi", da bi odmah poslije toga, u jesen 1991., u reiji svjetskih monika bio uveden embargo na oruje, kako bi nenaoruani Hrvati i

9 Za osvajane dvije treine Hrvatske, Srbi i JNA primijenili su 1991. strategiju obaranju, s doktrinarnim naelom 'bitke u prostoru'. Nakon to su se, u proljee 1992., na okupi rana podruja Republike Hrvatske rasporedile snage UMPROFOR-a, u Generaltabu Vojske Jugoslavije uobliena je nova strategija, pod nazivom 'strategija realne prijetnje', iji je temeljni cilj bio zadrati okupirana podruja. Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, Poglavlje 2. i 4., str. 39. - 126. 10 Usp. Davor Domazet-Loo, isto.

1 ' Lord Peter Carrington pripada samome vrhu Komiteta 300 ili 'hijerarhije urot nika' (usp. Komitet 300, str. 46.). Bio je glavni kreator upravljanog nadziranog nereda na prostoru bive Jugoslavije. Otvoreno se stavljajui na srpsku stranu, diplomacijom

392

393

>

Ihivm

Dtmui.-rt

I .isu

RI.IINUVI

N A S I U I ' A.| U

Muslimani bili izravno izloeni srpskom topniko-raketnom udaru. Potkraj 1992. i poetkom 1993., kada su se srpske snage na bojitima Bosne i Hercegovine, zbog zamora i istroenosti priuve, ali i niza pro blema u funkcioniranju ustroja, poele smanjivati i usporavati jakost bojnih djelovanja, meunarodni su gospodari rata, nizom sporazuma i prekida vatre, ali i nizom operacija s podruja specijalnog rata u izved bi britanskih tajnih sluba, zduno radili na pripremanju i poticanju sukoba izmeu Hrvata i Muslimana, a, na kraju rata, zrane snage NATOa odustale su od zranih udara na Srebrenicu i 'bez ispaljenog metka' prepustile nezatiene Muslimane srpskim 'hordama zla'.' 2 Tree, u ovakvoj igri, koju su uprizorili, a i vodili, britanski i ini europski upravljai 'nadziranog nereda' i njihovi domai klonovi, mo ni uvijek moraju pobijediti, a mali uvijek izgubiti. Hrvatskoj je, kao to je stajalo u navedenoj srpskoj strategiji realne prijetnje, bilo namijenjeno u dugoj agoniji umrijeti.13 I, to se dogodilo? Hrvatska ne samo to nije u samrtnom hropcu umrla, nego je i pobjednikom Olujom stjerala pred zid europske silnike i tako sebe, defacto i de jure, potvrdila na politikoj
prijevare omoguavao je Srbima provedbu 'puzajue strategije' za okupaciju gotovo jed ne treine Hrvatske i vie od dvije treine Bosne i Hercegovine. Osim toga, on je i idejni zaetnik mita o Tumanovoj podjeli Bosne i Hercegovine s Miloeviem, budui daje na Mirovnoj konferenciji, 5. studenoga 1991., pod njegovim predsjedavanjem, otkazan njezin daljnji rad, a sankcije koje su toboe uvedene Srbiji sluile su umirenju zapadno ga javnog miljenja, a istodobno su znaile da Srbija moe nastaviti svoj planirani pohod na Bosnu i Hercegovinu. Da bi amnestirao Srbe i Slobodana Miloevia, iz svoga je 'laboratorija' u medijski prostor pustio dezinformacija o podjeli Bosne i Hercegovine, kako bi se uspostavio presedan jednake krivnje, to je bio jedan od krajnjih ciljeva upravljane krize na jugoistoku Europe. Njegov uenik Paddy Ashdovvn imao je zadau dodatnog osnaivanja mita o toj podjeli, i on je to uinio konstrukcijom sa zemljovidom na salveti, u kolovozu 1995., neposredno poslije oslobodilake Oluje. U stvaranju mita o Tumanovoj podjeli Bosne i Hercegovine, kao vjerni poslunici britanskoga komitetskog vrhovnika, s hrvatske su se strane 'iskazali' Stjepan Mesi, Vesna Pusi, Ivo Banac, Martin Spegelj, Petar Kriste, Dobroslav Paraga, Ivan Zvonimir iak, dr. Duan Bilandi, Stjepan Kljuji i Davor Butkovi. Njihovu ulogu u toj raboti opisao je prof. dr. Miroslav Tuman na stranicama 175. - 188. svoje knjige Vrijeme krivokletnika.
12 Kako su meunarodni monici Yasushi Akashi, francuski general Bernard Janvier i britanski general Rupert Smith omoguili da Ratko Mladi i postrojbe "vojske Republike Srpske" osvoje Srebrenicu, opisano je na stranicama 232. - 236. knjige Hrva tska i veliko ratite.

kami Kurope. Za laj 'drski in' Hrvatska, zakljueno je u stoeru 'hije rarhije urotnika', mora biti kanjena. Daje tome tako, zorno pokazuje optunica u sluaju Ante Gotovine i drugih hrvatskih generala, u kojoj Oluju nastoje proglasiti 'zloinakim pothvatom'. 1 4 Ono to alosti jest neprijeporna injenica da nigdje i nikada u povijesti nije zabiljeeno da je legalna i legitimna vlast jedne suvere ne drave prihvatila da nekakvo ad hoc sudite optuuje njezine gene rale koji su svoju zemlju i svoj narod obranili od agresije, osim, naalost, u Hrvata. 15 to poslije toga slijedi Hrvatima nije odve teko odgonet nuti. Novi (stari) krimen i nova (stara) hipoteka. Iza toga ne vie skri venog politikog cilja, u izvedbi onih koji sebe nazivaju upraviteljima krize, lei razlog sustavne orkestracije o mrljama u Domovinskom ratu, osobito u Oluji. Zduno su se trudili kako bi Hrvati bili poraeni na bojnom polju. Kada u tome nisu uspjeli zapali su u panian strah od mogueg priznanja strategijske pobjede Republici Hrvatskoj. Priznanje vojne pobjede Hrvatskoj na kraju 20. stoljea, i to javno, na geopoli tikoj razini, za Francusku bi znailo da 'gubi' Prvi, a Velika Britanija Drugi svjetski rat. Ni jedna ni druga europska sila, na jugoistoku Eu rope, iz geostratekih razloga nije eljela niti je imala namjeru mijenjati svoje interese, a ponajmanje zbog hrvatske pobjede. Jedino rjeenje koje je za njih ostalo jest - sve vratiti na status quo ante bellum.16
H Poslije 2000., tj. tek kada je Miloevi zavrio u Haagu s optubom za zloinaki pothvat i zloinaku organizaciju, Haako je tuiteljstvo poelo dizati optunice protiv hrvatskoga politikog i vojnog vodstva, u kojima hrvatsko politiko i vojno vodstvo optuuje kao "zloinaku organizaciju" koja je "zloinakim pothvatom" "poinila agre siju" na Bosnu i Hercegovinu, a u oslobodilakim operacijama u Domovinskom ratu i "etniko ienje". injenica jest da su pisanju optunica protiv hrvatskih generala i dunosnika pridonijeli mnogi meunarodni akteri koji su utjecali na Haako tuiteljstvo. No, sustavno su na pripremi tih optunica radili pojedinci i skupine iz Hrvatske, esto u suradnji i koordinaciji s istomiljenicima iz Srbije i BiH. To samo po sebi ne bi bilo problem da su njihovi napori bili usmjereni k utvrivanju istine. Naalost, veina tih 'priloga' raena je na njima zajednikim, propalim, ideolokim pozicijama jugoslavenske provenijencije, koje su od udruenih jugoslavenskih u ovim okolnostima prerasle u zdruene globalistike inicijative. Usp. Miroslav Tuman, isti, str. 14. 15 U optubi vlastitoga naroda posebno se 'istakao' Stjepan Mesi, svjedoei kao zatieni svjedok protiv hrvatskoga generala Tihomira Blakia. O toj sramnoj ulozi demokratski izabranog hrvatskog predsjednika napisane su mnoge stranice. Na ovu temu, zbog znanstvenog pristupa, vrijedno je preporuiti knjigu prof. dr. Miroslava Tumana, Vrijeme krivokletnika. 16 Na okruglom stolu, koji je organizirala zagrebaka HVIDR-a, na t e m u "Branitelji i Meunarodni kazneni sud za bivu Jugoslaviju u Den Haagu - Dijalogom do spoz-

" Osim srpske strategije realne prijetnje, obznanjene 1993., temeljni razlozi za opera ciju Oluja bili su neuspjeh etverogodinjih pregovora, neuspjeh primjene mandata UNPROFOR-a i UNCRO-a, ugroenost Bihaa i stratekih interesa Republike Hrva tske i Bosne i Hercegovine, stanje realne okupacije znatnog dijela hrvatskoga ozemlja te potpuno pogrena usmjerenost mirovnoga procesa.

394

395

Ihlvo)

l'tmitl.Tl

l,w

Kl O N D V I

N A S !' U I' A | U

Dubrovnik - administrativno sredite 'zapadnog Balkana1 Druini zvanoj 'hijerarhija urotnika' nije nepoznato da operacija Oluja jest jedinstveno strateko promiljanje, u kojemu je dosegnut onaj vrhunac strategije koji govori da je najvee umijee pobijediti neprija teljsku strategiju, a ne njegovu vojsku. U hrvatskome sluaju, koji se zove Oluja, potvrena je i poznata postavka Ravmonda Arona - da stra tegija daje obiljeje svjesnosti pomou koje se postie prednost jedne politike nad drugom. To je temeljni razlog zbog kojega je njihov me dijski ciljnik, i onaj za kratke, ali i onaj za duge dosege, ve vie od petnaest godina usmjeren u prvoga hrvatskoga predsjednika dr. Franju Tumana. Ciljajui u njega i u njegovu pobjedniku vojsku, oni na stoje pogoditi hrvatsku dravu, to neeljeno dijete, kako Hrvatsku doivljavaju stoernici 'hijerarhije urotnika'. Jednako im je dobro zna no da Oluja nije 'zloinaki pothvat', jer, da ona to jest, haaki procesi Hrvatima, u to ne treba dvojiti, bili bi zavreni u vremenu kraem od est mjeseci, a Dubrovnik bi ve odavno bio administrativno sredite 'zapadnog Balkana', kako se moe iitati iz najave bekog politikog meetara Erharda Buseka - da e u tome gradu, na summitu premijera zemalja 'zapadnog Balkana' plus Moldavija, Rumunjska i Bugarska, koji se treba dogoditi 2007., biti osnovano "Vijee za regionalnu suradnju zemalja jugoistone Europe". 1 7 Vijee bi 2008., prema zamisli europ-

skih krojaa politikih asocijacija, trebalo poeti s radom, a na njegovo me elu nalazio bi se glavni tajnik biran od samih zemlja lanica. 18 Ako je suditi po Mesievim estim obilascima zemalja zapadnog i istonog Balkana, onda Stipe Mesi sam sebe vidi, ali ga i neki drugi vide, kao vrlo ozbiljnog kandidata za tu funkciju. Taj bi in imao i simboliko znaenje, jer bi sve dolo svome kraju, tonije, poetku, budui da bi posljednji predsjednik SFR Jugoslavije postao prvim tajnikom 'zapad nog Balkana', a ispunila bi se i zamisao ve spomenutoga britanskog deterministikog stoernika lorda Petera Carringtona, koji se nije ustruavao glasno izgovoriti: "Prvo emo vas pustiti da se pokoljete, a onda emo nametnuti svoja rjeenja". Dragi itatelji, nemojte biti previe iznenaeni kada nakon 2008. budete ukljuivali svoje televizore i na programu onoga to se jo da nas zove Hrvatska radio televizija, iako je ona to od 2000. prestala biti, zaujete ovakav pozdrav: "Dobro jutro, graani zapadnog Balkana". Po slije toga e te vjerojatno sami sebi postaviti pitanje: Zato nam se ovo dogodilo? Odgovor na njega trebali biste znati ve sada, dok itate ove stranice. To se vama (nama) dogodilo zato to su hrvatski politiki po slunici, u biti, bruxellski klonovi, provodei 'detumanizaciju' ili, dru gim rijeima, rashrvaivanje Hrvatske, svjesno prepustili/dopustili da bjelosvjetske i hrvatske medijske zvijeri rastrgaju Oluju.

naje", u zakljucima u toki 5. stoji: "Na razini strategijske analize, naglaeno je kako Haaki sud prvenstveno u funkciji ostvarivanja interesa monih meunarodnih krugo va, koji ve desetljeima imaju politiku postavku da u jugoistonoj Europi mora po stojati jedna politika cjelina - zvala se ona Jugoslavija, 'zapadni Balkan' ili drukije. Na taj nain, injenica uspostave samostalne hrvatske drave predstavlja a priori crimen koji procesuira Haaki tribunal, unato dogaajnim injenicama i pravnim normama. Uz Haaki tribunal glavno sredstvo rata protiv Hrvatske i kriminalizacije Hrvatskog domo vinskog rata nalazi se u podruju informacija, meu kojima su kljuni mediji. Stoga je zakljueno kako se hrvatska drava moe braniti samo na strategijskoj razini, suprotsta vljajui se tom meunarodnom, vanjskom strategijskom krugu, a to se moe uinkovi to initi ponovnim aktiviranjem referenduma koji se nelegalno izbjegao provesti, te utjecajem na medije da objektivno prikazuju nedavnu prolost i sadanjost. Zagreb, Starogradska vijenica, 17. veljae 2006. "Vijee za regionalnu kooperaciju zemalja jugoistone Europe", prema zamisli europskih determinista, trebalo bi 2008. naslijediti "Pakt o stabilnosti za jugoistonu Europu". Plan krojaa politikih asocijacija na jugoistoku Europe, predvia da na elu Vijea za regionalnu kooperaciju treba stajati glavni tajnik kojega e izabrati same zemlje lanice. 396
17

2. Relativizacija geostrateke vanosti hrvatskoga i bosansko-hercegovakoga prostora

Drugi cilj urotnikoga plana protiv Hrvata jest relativizacija geo strateke vanosti prostora na kojemu oni obitavaju, kako bi im se to lake oduzelo kljuna bogatstva - more, pitku vodu, ume i plodnu

18 Tu nakanu europskih determinista novinar Ivica Marijai u Hrvatskome listu od 8. lipnja 2006. komentira ovako: "Sve to moglo se uti na sastanku regionalnog stola Pakta o stabilnosti odranom nedavno u Beogradu. Navodno je Hrvatsku predstavljao Hidajet Bievi, a on, sudei po novinskim izvjeima, uope nije komentirao niti na bilo koji nain reagirao na svu tu 'regionalnu' papazjaniju koja se nudi Hrvatskoj, umjesto obea nog brzog ulaska u EU. Sve su to igre bez granica, bez kraja i poetka, u sklopu kojih se vjeno pronalaze neke izlike i forme za neispunjena obeanja Hrvatskoj koja je, navod-

397

>
zemlju.
19

/>m'i Domtl.-rt I UMI

Kl () N O V 1

N A I 11 I' A I U

O ovoj t e m i bilo je rijei i na o k r u g l o m stolu koji se odrao u

zapadni financijski, medijski, politiki i ini m e e t a r i . Oni to p o s t i u tako da Hrvatsku dre podalje od Bosne i Hercegovine, stalno je lu pajui izmiljenom h i p o t e k o m podjele te z e m l j e , k a k o bi 'vrstom granicom' oteali i(ili) o n e m o g u i l i p r o m e t n u , informacijsku i k u l t u r nu komunikaciju i z m e u p r i p a d n i k a istoga n a r o d a 2 3 , kako bi sa zapad ne s t r a n e bosansko-hercegovako-hrvatske granice, ukljuujui i vanjske o t o k e , Hrvate liile vlasnitva n a d zemljom, te k a k o bi k r e d i t i m a za izgradnju a u t o c e s t e gotovo uz s a m obalni r u b sprijeili prividno proi renje u s k o g a hrvatskoga priobalja, o d n o s n o , k a k o bi ga uinili jo u i m . P o m a m a Britanaca i Talijana, ali i Austrijanaca i M a a r a za n e k r e t n i n a m a na h r v a t s k i m o t o c i m a i obali lei u t a j n o m p l a n u 'hijerarhije u r o t nika', u k o j e m u je zacrtano k a k o Hrvate liiti njihovoga bitka. To je temeljni razlog zbog kojega su Britanci, na svakom veem d a l m a t i n s k o m o t o k u , u z p o m o 'domaih izdajnika', otvorili p o etiri d o p e t
22

zagrebakom h o t e l u "The Westin", 17. prosinca 2 0 0 5 . , na kojemu se, k a k o je to prenijela HINA, okupilo gotovo trideset uglednih znanstve nika, strunjaka, politiara i mislitelja H r v a t a iz H r v a t s k e i Bosne i Hercegovine, ali niti j e d a n p r e d s t a v n i k a k t u a l n e h r v a t s k e vlasti nije n a a o p o t r e b n i m ni zanimljivim nazoiti o v o m e s k u p u . Dakle, analiza zbivanja od p o e t k a d e v e d e s e t i h g o d i n a p r o l o g a stoljea i sagleda vanje m o g u i h vizija i rjeenja za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu te za j u g o i s t o k E u r o p e u cjelini, do 2025., nisu bili zanimljivi politikoj p o ziciji ni opoziciji u H r v a t s k o j , kojoj, 'ukopljenoj od m e u n a r o d n e zajednice', manjka p r o k l a m i r a n a strategija nacionalnih interesa. Na t o m e o k r u g l o m e stolu postavljena je teza, ali i p i t a n j e . 2 0 Teza je bila: Cilj k r e a t o r a 'novoga svjetskoga p o r e t k a ' ili 'hijerarhije urotnika', k a k o ih naziva dr. J o h n C o l e m a n , jest - do 2 0 1 5 . zemlje i n a r o d e na j u g o i s t o k u i istoku E u r o p e dovesti u stanje u k o j e m u e i ostati - bez vojske, bez suvereniteta, bez vjere otaca i bez identiteta, a pitanje je bilo: Moe li se dobiti svrhovit odgovor na pitanje kakva e biti geopolitika slika E u r o p e 2 0 2 5 . i h o e li E u r o p s k a unija, ovakva kakva je sada, t a d a u o pe postojati? U propitivanjima o buduoj geopolitikoj slici E u r o p e , lienoj kr anskih korijena, koju nastoje iskrojiti u r o t n i k e kare upravitelja 'na dziranog nereda', s u d b i n u Hrvata, bilo onih u Hrvatskoj bilo onih u Bosni i Hercegovini, u b u d u i m v r e m e n i m a odreivat e etiri kljuna imbenika. Prvi, da su se Hrvati stoljeima borili da p o s t a n u g o s p o d a r i svoje polovice J a d r a n a i, k a d a su to n a p o k o n uspjeli, zahvaljujui pobjed nikoj Oluji (1995.), i to u t r e n u t k u k a d a se poela obnavljati arapska dominacija n e s a m o n a j u n i m n e g o i n a sjevernim o b a l a m a Sredo zemlja 2 1 , olako dopustili da njihovim m o r e m , bez vojne sile, ovladaju

no, uhienjem generala Gotovine ispunila i posljednji uvjet za lanstvo u EU. Sada se vidi da general nije bio ni posljednji ni jedini uvjet i da e jo mnogo vode protei prije no to Hrvatska bude primljena u EU". 19 Po zamisli 'hijerarhije urotnika', sva prirodna bogatstva moraju doi pod njihovo okrilje. Drave-nacije moraju to prihvatiti ili ivjeti po zakonima dungle i boriti se za opstanak. Usp. dr. John Coleman, isti, str. 32. 20 Tezu i pitanje na tome okruglom stolu postavio je autor ove knjige. 21 Broj imigranata s afrikih sredozemnih obala koji ispovijedaju vjeru proroka Muha meda u panjolskoj, Francuskoj te Italiji u posljednjih desetak godina narastao je na 398

milijune. Zbog velikog priliva toga stanovnitva, ali jo vie zbog njihovog visokog nataliteta, ve sada je nastala asimetrija u nekada vrstom kranskom prostoru. Prema prosudbi analitiara i demografa, ekspanzija e nastati oko 2025. To je temeljni razlog zastoje PatrickJ. Buchanan, u svojoj knjizi Smrt Zapada, Europu oznaio kao hodajueg mrtvaca. 22 Prof. dr. Miroslav Tuman, u knjizi Vrijeme krivokletnika, primjenjujui znanstvene metode, uspio je dokazati da su Stjepan Mesi i Haako sudite, uzajamno se potpomaui, dobrano pomogli u stvaranju mita o podjeli Bosne i Hercegovine. U znanstvenoj analizi prof. dr. Miroslav Tuman pie: "Susret predsjednika Tumana i Miloevia u Karaorevu od 25. oujka 1991. sredinji je 'dogaaj' mita o podjeli Bosne i Hercegovine. Budui da se oni nisu susreli prije toga, a poslije toga imali su samo jedan bilateralan susret, to se dogovor o 'podjeli Bosne' mogao dogoditi jedino tijekom 'tajnog' susreta u Karaorevu. Budui da ni sporazum ni zapisnik s toga sastanka ne postoje, jedini 'dokazi' o postignutom dogovoru jesu neuspjeli razgovori srpskih i hrvatskih eksperata, koji su u nekoliko navrata poslije sastanka u Karaorevu, navodno, crtali karte "podjele Bosne i Hercegovine". Stjepan Mesi svjedoi, a, zaudo, to tvrde i ostali svjedoci 'dogovora' u Karaorevu, daje predsjednik Miloevi nudio podjelu Bosne i Hercegovine predsjedniku Tumanu, a ne obrnuto... Usp. poglavlje 5. i 6., Miroslav Tuman, isti. str. 121. - 190. 23 Granini reim izmeu Hrvatske i Bosne i Hercegovine, koji je dekretima uspo stavila Europska unija, a na njega preutno pristale vlade Ivice Raana i Ive Sanadera, provodi Visoki povjerenik za Bosnu i Hercegovinu. 'Nepropusnost' toga graninog reima ne samo da je najvra u Europi, snanija i od onoga koji vlada izmeu zemalja Europske zajednice i ostatka Europe, nego je on razliit u odnosu na zemlje koje granie s Bosnom i Hercegovinom. Dok na Savi, Uni i na graninim prijelazima du Dalmacije taj reim predstavlja gotovo 'eljeznu zavjesu', na Drini i uzdu bosansko-crnogorske granice sloboda kretanja je tolika i takva da Radovan Karadi i Ratko Mladi eu i proetavaju preko te crte kad god im se prohtije. 399

>

Dnvoi I limui.-cl I UMI

Kl O N I I V I

NAS'I UI'AJU

poslovnica za kupnju nekretnina, a nova talijanska Vlada, na elu s ljeviarom i provjerenim deterministom Romanom Prodijem, sklopila savez s profaistom Gianfrancom Finijem kako bi zajedno krojili vanjsku politiku prema Hrvatskoj. Tu vanjsku politiku Fini je definirao jo 2004. svojim porukama tipa: "Istra, Rijeka i Dalmacija oduvijek su talijanske zemlje". Prodijev vanjskopolitiki dvojac, koji ine Massimo D'Alema kao ministar vanjskih poslova i Gianfranco Fini kao predsjednik Odbo ra za vanjsku politiku, bit e zaduen za provedbu prioriteta prema Hrvatskoj, a priroriteti su: zahtjev za ukidanjem diskriminacije prema talijanskim dravljanima(!?) i pristup tritu nekretnina. Zakljuak koji se namee glasi: Sto ne kupe Britanci, kupit e Talijani, ili obrnuto. A ono malo njihovih ostataka doi e u ruke Austrijanaca i Maara, kao uspomena da su nekada vladali tim hrvatskim prostorima. A sve e se to dogoditi zahvaljujui tradicionalnom sljepilu Hrvata i njihovom ne popravljivom uvjerenju da su drugi bolji vladari od njih samih. Kada je rije o autocesti, u geostrategiji se istie kako ona, kao pro metni koridor, na sebe 'vee' stotinu kilometara prostora s jedne i s druge strane. To znai da se prostor od dvjesto kilometara oko autoce ste prividno integrira i postaje 'jedinstvena cjelina'. Na takvu promet nu integraciju prostora bitno ne utjeu dravne granice. Dakle, trasa autoceste Zagreb-Split, radi hrvatskih stratekih interesa, posve logi no, trebala se protezati uz samu granicu s Bosnom i Hercegovinom. Sadanja najskuplja i najdua trasa autoceste Zagreb-Split, gotovo uz sami obalni rub, u interesu je onih koji od Hrvatske, gotovo ultimati vno, trae potpunu liberalizaciju prodaje nekretnina. Ta 'njihova' auto cesta dri Hrvate susjedne Bosne i Hercegovine podalje od Hrvatske, ali i Hrvatsku od Turske Hrvatske' (podruje Bihaa), te ponovo izoli ra Knin, odvajajui ga od ibenika. Ono to nije uspjelo velikosrbima oruanom agresijom - osvojiti dvije treine hrvatskoga Jadrana, ako je suditi po sadanjemu ubrzanom procesu kupnje nekretnina zapadno od autoceste Zagreb-Split, uspjet e zagovornicima 'ljudskih prava', 'ravnopravnosti spolova', 'bezuvjetne suradnje s Haakim suditem', jednom rijeju, udarnom operativnom postroju 'hijerarhije urotnika'. Drugi, da geostrateki i geopolitiki plan zapadnih (vele) sila u svojim vanjskim obrisima ima cilj sprijeiti rusko repozicioniranje u srednjoj 400

i jugoistonoj Europi/' 1 To znai da se, nakon pada Berlinskoga zida, stvori tampon zona izmeu Ruske Federacije i ostale Europe, koju bi inile Litva, Latvija, Estonija, Ukrajina, Moldavija i Gruzija. Kako su Baltike drave rijeene ulaskom u NATO i u Europsku uniju, a Ukrajina pacificirana 'naranastom revolucijom', tj. upravljanom krizom (pre dsjedniki izbori 2004.), Moldavija e biti rijeena u paketu s Ru munjskom, nakon njezinoga ulaska u Europsku uniju. Trei, da se u konvergentnom nizu amerikih geostratekih ciljeva, od europske atlantske do kavkaske obale Kaspijskoga jezera, kao ploha diskontinuiteta pojavi europski jugoistok. Taj problem europskoga ju goistoka ukljuuje pitanje Bosne i Hercegovine i pitanje Kosova, za ije se rjeenje vee meuodnos nekoliko drava: Srbije, Crne Gore, Hrvatske, Makedonije, Albanije i Grke. Logino je stoga da e Sje dinjene Amerike Drave, u predvodnikoj ulozi, zajedno s Europ skom unijom, prije dostizanja spomenutoga stratekoga cilja, osigura ti svoju logistiku pozadinu, te ne e dopustiti, primjerice, nikakvu ozbiljnu promjenu u Bosni i Hercegovini - protektorat 'tipa Paddy Ashdown' dugo e potrajati, a s njime i entitet koji se naziva 'Repu blika Srpska'. Zalaganje Sjedinjenih Amerikih Drava da u novome ustroju Bo sne i Hercegovine "Republika Srpska" kao zaseban entitet mora ostati jest na tragu plana 'hijerarhije urotnika', po kojemu u upravljanom neredu uvijek mora postojati operator. Osim toga, Bosna i Hercegovi na je pogodan mostobran za nadzor putova iz Europe prema Bliskom istoku, Kavkazu i Srednjoj Aziji. Zato je nadzor nad Bosnom i Herce govinom najlake odravati ako se njezino okruje povee u jedan paket i dri odvojenim od ostatka ujedinjene Europe sve dotle dok se potpuno ne ponite ili unite politike strukture koje zagovaraju ili bi mogle zagovarati nacionalnu samobitnost. Proces bi, po zamisli stoernika 'svjetske vlade' 25 , trebao zavriti oko 2015., kada se, nakon zatvaranja
24 U tome kontekstu treba promatrati i hajku koja je pokrenuta prema stratekom energetskom projektu Druba Adrija. U tome se uspjelo i hrvatska je Vlada taj projekt suspendira, toboe, iz 'ekolokih razloga'. 25 Prema dr. Johnu Colemanu, izraz 'svjetska vlada' je bolji, jer je star vie stoljea i bolje opisuje zadani posao ovladavanjem svijetom u vremenima koja dolaze, za razliku od naziva 'novi svjetski poredak', koji je nastao poslije Zaljevskoga rata iz 1991. i koji jest prolost i sadanjost, ali koji i zbunjuje, budui daje ve bilo nekoliko 'svjetskih pore daka', ali ne i svjetske vlade.

401

>

Davni

I liiiiiu.cl / (isu

KI.ONOVI

N A S I U I' A | U

Haakoga suda, potpuno operacionalizira postavka jednake krivnje', tj. kada se hrvatske i bosansko-hercegovake Hrvate osudi da su potkraj 20. stoljea organizirali 'zloinaku druinu' koja je pobila Bonjake, a protjerala Srbe. etvrti, osloboditi se zablude o jedinstvenosti zapadnih zemalja. Poslije laboratorijskog uzorka upravljane krize na prostoru zvanom bi va Jugoslavija, a osobito poslije ratova u Afganistanu i Iraku, oitovala se sva estina duboke podijeljenosti meu zapadnim zemljama - Sje dinjenih Amerikih Drava s jedne i europskih sila s druge strane. Koliko e ta podijeljenost biti istaknuta ovisit e o potezima 'hijerarhije urotnika', nakon to se pokazalo da irakim 'odgoenim kaosom' ne upravljaju njihovi odabranici Dick Chenev i Donald Rumsfeld, krijui se iza moi Sjedinjenih Amerikih Drava, nego netko drugi. U trenu tcima kada je NATO, kao njihova glavna poluga projekcije sile 26 , sa svojim novim stratekim pristupom sigurnosti za 21. stoljee, zapao u krizu zbog olako obeane pobjede predsjednika Georgea W. Busha, osobito ako se ima na umu da se Putinova Rusija vratila na 'velika vrata' u igru na globalnoj razini, nije potrebno previe nagaati da se zakljui kako e 'hijerarhisti' rtvovati jo dobar dio moi dviju vodeih zemalja zapadnoeuropskoga kontinenta - Francuske i Njemake. One su ve izbaene iz igre, jer je upravljana kriza na prostoru bive Jugoslavije geostrateku crtu s rubnih dijelova Alpa i Panonske nizine premjestila na prostor Dinarida i na Jadransku obalu, odnosno, u novo (staro) 'sre dite' svijeta - Sredozemlje - geopolitiku spojnicu Euroazije i Euroafrike. 2 7 A tko je na tome podruju gospodar? Nitko drugi nego amerika esta flota i britanska odavno 'razapeta' obavjetajna mrea.

Dvije suprotstavljene Hrvatske Ako je prosuivati na temelju prethodnih etiriju imbenika onda je razvidno da geopolitika slika Europe u budunosti ne e biti jed noznana, a jo manje idilina. Odabirom neprijatelja i uvrenjem na sjevernome dijelu prvih vrata Euroazije, Sjedinjene Amerike Drave, primjenjujui tihooceansku strategiju "skoka s otoka na otok", prvo su rijeile Kosovo (SR Jugoslaviju), potom Makedoniju, a poslije Afganistana i Iraka na red je dola Gruzija, a na kraju 2004. i Ukrajina. No, to je ipak samo dio obavljenog posla, jer prave protureakcije s 'druge strane' nije bilo. Naime, upravljane krize, poput one u Gruziji i (ili) Ukrajini, geopolitiki mogu biti objanjive zakonitou odnosa uzroka-uinka, ali one neizravno proizvode dalekosene (mjerene i desetcima godina) perturbacije i neskladne (nepredvidive) uinke u okviru toga "novoga svjetskoga poretka". ini se da su bahati stoernici 'hijerarhije urotnika' zaboravili da, prema teoriji determiniranog kaosa, postoji neto to se zove leptirov uinak' ('butterflv effect'), u kojemu najmanji utjecaj nepredvidivog pa i beznaajnog imbenika moe prouzroiti promjene svekolikog su stava. A on se upravo dogodio u superbrzom vlaku na relaciji BerlinKoln (prosinac 2004.), a prethodio mu je posjet ruskoga predsjednika Vladimira Putina Ankari. Ta dva pomno planirana dogaaja najvie strateke razine vie oslikavaju u kojem bi se smjeru mogla odvijati geopolitika slika Europe, nego svi dosadanji javni i tajni susreti za padnoeuropskih politiara i diplomata. O emu je rije? Kako je prostor 'zapadnog Balkana', kao presedan, globalno omoguio eskalaciju 'mirovnih' zadaa NATO-a i stvaranje svjetskog koncepta sigurnosti za jednopolarni svijet, uz ve standard no stajalite Rusije i Kine o viepolarnosti, koje je postalo svojevrsna konstanta, prvo se Francuska, a potom i Njemaka poela zalagati za to kojega Hrvatska nastoji pobjei ve gotovo sto godina. Sredozemni prostor usko je povezan sa zaleem ('hinterlandom'), a on se izraava u aktivnoj geostratekoj ulozi luka povezanih s tim zaleem. Ako rasprodajom Hrvatska izgubi svoje jadransko pretpolje, a to su gradovi Pula, Rijeka, Zadar, ibenik, Split, Ploe i Dubrovnik, izgubit e i svoje prirodno zalee, koje see gotovo do paralele koja prolazi rijekom Majnom. Usp. Davor Domazet-Loo, isti, str. 384. 403

John Coleman Rimski klub i Njemaki fond Marshall dri dvama visoko organiziranim zavjerenikim tijelima Komiteta 300, koji djeluju pod okriljem Sjevernoatlantskoga pakta (NATO-a) te da se veina Rimskoga kluba regrutira iz NATO-a, odnosno, daje upravo Rimski klub tvorac ukupne politike za koju NATO tvrdi da je njegova. Usp. dr. John Coleman, isti, str. 25. 27 Hrvatska opstojnost na sjevernome dijelu prvih vrata Euroazije ovisi i o razu mijevanju nove geopolitike revitalizacije Sredozemlja, tj. o tome hoe li njezina poli tika elita napokon razumjeti da se proces europskih integracija ne odvija od sjevera prema jugu i(ili) jugoistoku, nego obrnuto. Hrvatsko geopolitiko polje nije zapadno od direktrise Rim-Bruxelles, nego juno i sjeverno na direktrisi Miinchen-Kreta. Hrva tska ne moe na zapad, jer je tu Italija koja od Jadrana eli napraviti 'svoje jezero', a zapadnije je i Francuska koja jo boluje od versailleskoga virusa, istono je Balkan, od 402

26

>

/>ur<ii

Domu.-ct

I mu

KI.ONOVl

N A S T U I' A J U

da odobrenje UN-a bude uvjet za budue operacije NATO-a izvan ie ritorija njegovih lanica. estina tih tvrdnja stigla je prekasno (sluaj Irak, i 'zagonetke' oko oruja za masovno unitavanje, ali i Kurda) pa su Njemaka i Turska odluile zaigrati na Rusiju, ili se to dogodilo obrnu to, no to za novu geopolitiku sliku Europe nije odve vano. Bitno postaje to je li na pomolu novi moni savez koji bi, s vie od tristo milijuna stanovnika, s najveim ozemljem (protee se na dva konti nenta) i s najveim zalihama prirodnih bogatstava na svijetu, uz svoju svemirsku i nuklearnu mo, mogao postati ekvivalent Sjedinjenim Amerikim Dravama u raspodjeli moi na Putu svile? Ako je suditi po susretu Putin-Schroeder, u ve spomenutom super brzom vlaku za Koln (prosinac 2004.), i vrstom stajalitu Turske u pregovorima s Europskom unijom, onda se obrisi novoga europsko-azijskoga saveza ve naziru. Turski je primjer posebno znakovit ako se zna da je ona jo 1999. gotovo zaprijetila vetom na savezniku odluku o Kosovu, ako je ne uvjere da se kosovski primjer nikada ne e primijeniti na odnos Ankare prema Kurdima. Kako do toga uvjerenja nikada nije dolo, problem za Tursku ostaje dugorono nerjeiv, a to potvruje promjena ame rike politike prema Kurdima u Iraku, gdje oni ve uivaju jedan oblik politike autonomije. To je Ankari bilo previe i zato je uslijedio poli tiki kopernikanski zaokret, pa se predsjednik Turske nije ustruavao uputiti ironinu aoku o Europskoj uniji 'kao kranskom klubu'. Da geopolitiki procesi ne e biti tek diplomatsko nadmudrivanje govori vraanje naftnoga diva "Juganskneftegaza" (glavnoga dijela Jukosa) u vlasnitvo ruske drave i lansiranje s pokretnog lansera nove ruske balistike rakete Topol-M (NATO-oznaka SS-27), koja e, prema pro sudbama, najvjerojatnije u operativnu uporabu ui 2007. godine. Gdje je u tome novome geopolitikom mijeanju karata Hrvatska? Njezina politika elita, unato gorkom iskustvu oko tzv. 'sluaja gene rala Gotovine', i dalje hrli u obmanu zvanu Europska unija, koja je, usput reeno, djelo 'hijerarhije urotnika' i samo prijelazno rjeenje prema 'svjetskoj vladi', i ne vidi da se sredite geostrateke vrtnje nalazi u njezinome dvoritu, a ne u Bruxellesu. Ona bespogovorno i dalje pristaje na najezdu celuloidno-digitalnih iluzija nastalih u Insti tutu Tavistock za ljudske odnose - najveoj instituciji za pranje mozga 404

na svijetu kojima je jedini cilj izazvati kaos i preparirati hrvatsko nacionalno bie za zavrnu fazu potpunog porobljavanja. Hrvatska pozicijska i opozicijska politika misao ne zna da drave Zapadne Europe, upravo zbog bruxellske 'nad-vlade', u posljednje vrijeme sve vie gube dah. One, jednako kao i Hrvatska, nijemo ute, dok gospodari kaosa nastavljaju s provedbom svoga plana. Svekolika slojevitost Europe (kulturoloka, gospodarska) te razliiti zemljopisni poloaji i otkloni u geostratekim prioritetima umrtvljeni su upravlja nim krizama i sukobima koje ve petnaest godina traju na njezinim rubovima. Kada je rije o Sredozemlju, samo Velika Britanija, to je i razumljivo, shvaa to u geostratekom smislu znae prva vrata Euroazije. Ona je za svoje vrsto pozicioniranje na tim vratima odabrala Hrvatsku. Ne bilo kakvu Hrvatsku, nego Hrvatsku s hipotekom 'zloi nakog pothvata', na emu Velika Britanija, uz pomo domaih klonova proizvedenih po naputku Instituta Tavistock, zduno radi sve od njezinoga meunarodnog priznanja. Deset godina poslije Domovinskoga rata, primjenjujui metodu 'promjenjive slike', uspjeli su stvoriti dvije Hrvatske. Jedna je ona na cionalna i domovinsko-braniteljska, ali djelovanjem 'meke sile' obe spravljena i uutkana. Druga je buna, nametljiva i iskljuiva, a njezin postroj ine okorjeli Jugoslaveni, orjunai, neoliberalisti i bezboci. Te dvije u temeljima oprene Hrvatske ne mogu koegzistirati. Njihov je sraz neizbjean. Ne fiziki, nego duhovno-vrijednosni i, pobijedi li ova druga, doi e do potpunog sloma morala, a posljedino tome do poni tenja pa i nestanka hrvatske drave. A, upravo to jest cilj britanskih i bruxellskih upravitelja nadziranog nereda. Metoda po kojoj to ine nije posve nova. Osmislili su je Bernard Levin 28 i Richard Falk i ve je primjenjivana diljem svijeta, od Argen tine i Meksika, preko Iraka, Irana, Filipina, June Afrike i Nikaragve do June Koreje.

28 Bernard Levin je autor dokumenta pod naslovom "Vremenska perspektiva i mo ral" - publikacije Rimskoga kluba koja se bavi nainom slamanja morala drava i pojedi nih dravnih elnika. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 57.

405

Ihivo) I hmin.-fi I mi

K I . D N D V I N A S I U 1' A J U

Nova 'strategija terora1 Zadani cilj slamanja morala nekog naroda, drave i/ili nepodobnih dravnih elnika provodi se 'strategijom terora', koja se temelji na pre ciznim taktikim postupcima. To podrazumijeva drati veinu naroda neke drave ili politiku osobu u neznanju glede njihovoga statusa i oekivanja. Na primjeru Hrvatske to se najbolje oituje u njezinome 'ulasku' u Europsku uniju. Nema utvrenog datuma kada bi to Hrva tska trebala postati lanicom, pa ak ni u kakvom statusu. Izjave bruxellskih i europskih dunosnika esto su proturjene. Jednom su podupirue, drugi put opovrgavaj u e. Sve se to dodatno 'zasoljuje' nekakvim europskim standardima, koje Hrvatska, navodno, treba ispu niti, ili se od nje oekuje da to uini. Te este promjene stajalita jesu taktiki postupak iz 'strategije terora', koji je opisan ovako: este promjene, od strogih disciplinskih mjera do obeanja doboga odnosa, uz irenje proturjenih vijesti, spoznajnu (kognitivnu) strukturu takvoga stanja ine krajnje nejasnom, osoba(e) vie ne e znati vodi lije(ih) odreeni plan k eljenom cilju ili je od toga cilja udaljava. U tim uvjetima ak i one osobe koje imaju jasno zacrtane ciljeve i koje su spremne preuzimati rizike postaju paralizirane snanim unutarnjim sukobom i ne mogu donijeti odluku o tome to uiniti.29 Svrha ovoga taktikog postupka jest demoralizirati sve one koji su njime obuhvaeni, tako da na kraju svi ponu misliti kako treba prihvatiti i slijediti ono to im je namijenjeno. A, prema planu 'hijerarhije urot nika', Hrvatima je namijenjen 'zapadni Balkan', a ne Europska unija. Tvrdnje poput "Vi ste na pravom putu", ili "Hrvatska je najdalje od makla u procesu pribliavanja Uniji", odnosno, "Hrvatska je lokomoti va za ostale zemlje regije" nisu nita drugo nego vrsta streljiva iz arse nala 'strategije terora' osmiljenog u tavistokom laboratoriju. Posebna vrsta streljiva kojom se koriste sljedbenici Bernarda Levina jest nenadana pojava 'snanih voa', tj. 'spasitelja' drave i naroda koji u njoj obitava. Povijest je mnoge takve zabiljeila. Od Homeinija, kojega je godinama 'uzgajala' britanska tajna sluba, posebno za vrijeme

njegovoga boravka u Parizu, da bi se najednom pojavio kao spasitelj hana"', do Borisa Jeljcina, koji je potekao iz istoga tora i koji je u Rusiji uvodio 'demokraciju', a u biti provodio rasprodaju, itaj otimainu, ru ski li prirodnih bogatstava u korist predstavnika 'hijerarhije urotnika', olienih u oligarsima. U Hrvatskoj takvu ulogu vrlo dobro igra Stjepan Mesi 3 1 , koji laima i lanim svjedoenjima 32 Hrvate 'spaava' od Tumanovog diktator skog reima' i njegovih tobonjih grijeha, da bi tim istim Hrvatima haaki urotnici mogli lake nametnuti kolektivnu krivnju. Za njim odve ne zaostaje ni Ivo Sanader, koji se na krilima slogana "Pokrenimo Hrva tsku" domogao fotelje predsjednika Vlade, koju je do tada drao 'mali boljevik' i oboavatelj Tonvja Blaira Ivica Raan. 3 3 Zasjevi u premijer-

29 Autor navedenoga taktikog postupka je Bernard Levin. Usp. John Coleman, isto, str. 57.

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 58. Primjer 'spasitelja' kakve proizvode instituti 'hijerarhije urotnika', a onda ih 'da ruju' pojedinim narodima, najbolje je opisao Mihovil Klari piui o Stjepanu Mesiu. U opisu 'lika i djela' Stjepana Mesia, Klari je lucidno zakljuio: "Ako neka zemlja n e m a nacionalne politike, kao to je Hrvatska danas nema, te pritom izgleda kao brodica bez vlastitog motora, onda pri izboru predsjednika ne odluuje politika kao kriterij neije izvrsnosti, nego tobonji osobni arm, ili imid, kao zamjena za sve ono to bi politiar trebao imati. A u takvoj 'igri'nije presudan izvorni stav naroda jer ga narod i nema, nego stav onih koji tvore imid o individualnosti osobe koja se bira". Ovaj zakljuak, sam po sebi, je dodatni razlog da Klari postavi niz pitanja o tome: "Koji je pravi Mesi: onaj koji je otvorio striptiz bar u Orahovici ili onaj iz prvog reda na osnivakoj skuptini Matice Hrvatske u tom mjestu? Suradnik UDBE, to gaje Duan Vukovi zavrbovao 1956., zagovaratelj progona potpisnika Deklaracije o hrvatskom jeziku, ili onaj koji je zavrio u zatvoru (zbog malverzacija ili zbog politike?), ili Savkin proljear iz 1971? Onaj koji kae 1993. da u HDZ-u nema nikakvih napuklina ni sukoba i da je teza o hrvatskom ratu u BiH podvala agresivne Srbije, ili onaj koji nedugo zatim naputa Tumana i izjavljuje da je Hrvatska izvrila agresiju na BiH? Onaj koji 1993. godine u Veernjem listu kae da mu je ker Dunja preuzela rizik i menaderski kredit u Naikoj cementari, ili onaj koji tvrdi da su to podvale i lai protiv njega? ovjek koji je 1992. za ustae govorio da su se samo borili za hrvatsku dravu, ili fanatini antifaist koji pjeva 'po umama i gorama'?" Usp. Mihovil Klari, Hrvatski list, 23. prosinca 2004., str. 12. - 14. 32 O Stjepanu Mesiu kao ovjeku lai i obmane prof. dr. Miroslav Tuman pie: "U nekim drugim vremenima la je bila smrtni grijeh. Danas se trai njezina dekriminalizacija, a zapoinje era legalne kriminalizacije istine. Majstor neobuzdanog jezika, majstor banalizacije i lai, Stjepan Mesi, prorok je toga novoga vremena - vremena krivokletnika, u kojemu je la osnovni oblik borbe i nasilja. U vremenu krivokletnika iz banalno sti lai raa se nasilje nad istinom i posezanje za tuim pravom. U vremenu krivoklet nika, lai i klevete prikrivaju zloporabe i korupciju u drutvu, sustavne lai u politici otkrivaju da u njoj vlada mrnja, a u dravi u kojoj se udomaila la da vlada nepravda. U vremenu krivokletnika lani svjedoci u Haagu doli su do svojih pobjeda nad istinom i nepravdom uinjenom ljudima protiv kojih su svjedoili. Usp. Miroslav Tuman, isto, str. 419. 33 O istovjetnosti ili nadopuni politikog djelovanja Raana i Sanadera, Josip Jovi u Slobodnoj Dalmaciji pie: "Sve u svemu, Raan ipak nema razloga biti nezadovoljan
31

30

406

407

>

/ )in'iu

/ himii.-t-t

I UMI

K I . O N O V I

N A S t ' U I' A | U

sku fotelju, koju su i Ivici Raanu priskrbili Britanci, Ivo Sanader, d:i bi ispunio obeanje koje je mjesec dana prije izbora, u sluenome 200.V, dao Londonu 3 4 , zauzeo je 'vrst gard1 i poeo neto pokretati, ali se i okretati. Hrvatske je generale brzo 'pokrenuo' prema suditu u Haagu 3 5 , a Hrvatima Bosne i Hercegovine jo je bre okrenuo lea. Zatim je Hrvatsku 'silovito' poveo prema Europskoj uniji, poruivi Hrvati ma da "za to nema cijene koju ne bi trebalo platiti", da bi je 'akcijskim planom' potiho priveo iza reetaka 'zapadnog Balkana'. Hrvatskoj poslunikoj politikoj eliti, zaokupljenoj 'spaavanjem' Hrvatske od 'brdovitog Balkana', pod dirigentskom palicom hije rarhijskih urotnika, vrijeme protjee uzalud pa nije kadra uoiti da sama provodi relativizaciju geostratekog prostora Hrvatske, ali i su sjedne Bosne i Hercegovine. Geostrateki konsenzus iz razdoblja Hla dnoga rata nestao je. Novi se uspostavlja na Sredozemlju. U tome nadolazeem izazovu Zapadna se Europa, ovakva kakva je sada, samo dopadna i iskljuiva, ne e moi potvrditi kao ravnopravan lan viepolarnoga svijeta. Hrvatska, da bi izbjegla nadolazei geopolitiki kaos i Europsku uniju, koja na poetku 2 1 . stoljea tei gigantizmu i iskljuivosti, nosei u sebi nagon nasilnitva kojim 'siluje prirodne i

Boje zakone',"' mora potpuno osvijestiti svoj identitet, koji je ute meljen na katolianstvu i vjernosti Svetome Ocu, ali i na vanosti svojega geostratekog poloaja na prvim vratima Euroazije. Sve drugo, prije ili kasnije, nepovratno vodi u tvorevinu koju su osmislili 'hijerarhijski urotnici' i koja se zove - 'zapadni Balkan'. Da se to ne dogodi, izgleda da ne preostaje nita drugo nego usklik nuli: Mesiu, Raane, Sanaderu, posluajte napokon rijei Michaela O'Briena! Naime, taj kanadski pisac i slikar, autor svjetske uspjenice Posljednja vremena, poruio je 'narodu nade' koji se naziva Hrvatima: "Jo moete sauvati snagu koju smo mi na Zapadu, bit u izravan - prodali vragu. Kao stranac u stranoj zemlji, molim vas: ne budite slini nama na Zapadu! Budite ono to jeste, jer tako nam moete pomoi da se i sami vratimo u ivot!" 37

3. Zavrna bitka Italije za istonu obalu Jadrana

N e m u t a hrvatska politika elita relativizacijom geostratekog poloaja Hrvatske otvorila je put Italiji da sve otvorenije i bezobzirnije iskazuje svoje nikad ugasle apetite prema istonoj obali Jadrana. To je trei cilj urotnikoga plana protiv Hrvata. Dok se hrvatski politiari, ali i veina medija, bave prolaznim i nebitnim aspektima talijanske poli tike prema Hrvatskoj, i dalje na margini javne pozornosti ostaje uskrae na temeljna konstanta po kojoj dnevnopolitike promjene na javnoj sceni Italije niim ne dovode u pitanje glavne strategijske smjerove njezine politike prema Hrvatskoj. U tome smislu, kao to navodi Zlatko Milak, nema nikakve razlike izmeu Silvija Berlusconija i Romana

Sanaderom, koji je ba dosljedno i jo odlunije nastavio provoditi njegovu politiku, ne dirajui njegove kadrove. Sanader s te toke gledita nije ni imao razloga dolaziti, osim da za Raana odradi neke prljave ili manje popularne poslove..." Usp. "Izjave tjedna", Hrva tski list, 17. veljae 2005. str. 4.
34 Da je Ivo Sanader Londonu obeao mnogo toga na tetu hrvatskih nacionalnih interesa pokazuje i panian strah da se u medijima ne objavi neto kompromitirajue o njemu. Naime, urednik Hrvatskog lista Ivica Marijai pie: "Sa stanovitom zebnjom vrh HDZ-a oekuje svaki slijedei broj Hrvatskog lista, jer, navodno, imaju informaciju da emo objaviti neto delikatno o predsjedniku stranke Ivi Sanaderu. Na na odgovor da trenutano n e m a m o nijedan materijal koji se Sanaderu ne bi svidio i odakle im takva informacija da bismo mogli objaviti neto 'senzacionalno', izvor nam kazuje kako je ravnatelj POA-e Tomislav Karamarko o tome obavijestio samog premijera Ivu Sanadera". Usp. Ivica Marijai, kolumna Sveta politika, 15. lipnja 2006., str. 5.

Na tu sramotnu rabotu hrvatskoga predsjednika Vlade i predsjednika drave, dr. Slaven Letica kae: "Moralna je sramota da Sanader i Mesi pozivaju generala Antu Gotovinu da se preda Haakome sudu i dokae svoje domoljublje. Nezamislivo je u bilo kojoj ljudskoj epohi da dravno vodstvo poziva na predaju generala pobjednike vojske. Njegovo je graansko i moralno pravo da sam odlui hoe li se, kada i kako odrediti prema procesu koji je duboko nepravedan i koji nije samo osuda njega, nego i osuda vojske, vodstva drave i same drave!" Usp. "Izjave tjedna", Hrvatski list, 30. prosinca 2004., str. 4.

35

O toj nasilnikoj Europi, koja je iz ustava izbacila kranstvo, Rocco Buttiglione, bivi talijanski ministar za europska pitanja, kae: "Nisu se zaustavili samo na etici i moralu, ve su krenuli napadati i moju savjest. No, nema veze - dobili su bitku, ali ne i rat. Rat za kranske vrijednosti u Europi, za liberalne principe u Europi, traje i dalje. Moda nam nisu dopustili da u preambulu europskoga ustava ugradimo tekst o kran skim temeljima i vrijednostima, ali zato te vrijednosti i dalje moemo ugraivati u srca europskih ljudi. Cijela ta situacija zapravo nas je probudila, razotkrila nam pojedince koji bi Europu htjeli odvesti u katastrofu (kurziv a.). Jer, Europa bez tih vrijednosti vie nije Euro pa". Usp. "Izjave tjedna", Hrvatski list, 10. oujka 2005., str. 4. 37 Ove rijei Michael O'Brien izgovorio je na promociji svoje knjige Posljednja vremena, u oujku 2005., prilikom posjeta Republici Hrvatskoj. 409

36

408

>

/ l i l n u / hmm.-i-l I UMI

K I. O N O V I

N A S I U I' A | LI

Prodija 3 8 , ili bilo kojeg drugog talijanskog politiara iz prolih ili bu duih v r e m e n a .

Talijansko filmsko-televizijsko 'tepih bombardiranje1 Na urotniku namjeru Italije prema Hrvatskoj ukazuju potezi koje ta zemlja svako malo povlai. Jedan od takvih jest i prikazivanje televi zijskog filma II cuore nell pozzo (Srce u jami). Taj talijanski filmski uradak nije nita drugo nego vjeto upakiran proizvod koji je iz udbenika o specijalnom ratovanju poznat kao 'tepih bombardiranje'. 39 'Tepih bom bardiranje' nastalo je u britanskome Uredu za psiholoki rat tijekom Drugoga svjetskoga rata. Svrha mu je bila sustavnim bombardiranjem radnikih etvrti u njemakim gradovima skriti moral njemakih rad nika, dok su njemaki vojni ciljevi, poput tvornica streljiva, ostali ne taknuti i tako ostali sauvani, budui da su bili u vlasnitvu meunaro dnih bankara. Uspjeli eksperiment iz Drugoga svjetskoga rata usavr en je tijekom druge polovice 20. stoljea u 'laboratoriju' Instituta Tavistock, jer su istraivanja o reakciji na stres prouzroen zranim bom bardiranjem kod njemakog i japanskog stanovnitva pokazala da on moe biti primjenjiv i u situacijama kada bombardere zamijene me diji, poglavito televizija. U biti, talijansko filmsko-televizijsko 'tepih bombardiranje' Hrvatske jest slijed haakoga bombardiranja na zadanu temu o 'zloinakom pothvatu'. Za analitiare kojima je znano umijee talijanskih zakulisnih poli tikih igra, film koji je poetkom 2005. prikazan na talijanskoj dravnoj televiziji RAI i koji se nedvojbeno odnosi na fojbe nije bio iznenae-

nje, ali iznenaenje svakako jest izostanak bilo kakve reakcije hrvatske lubene politike, osim nekolicine pisanih medija i tek ponekog krai kog osvrta na televiziji. utnju slubenoga Zagreba na otvorenu optubu /a 'etniko ienje Talijana' s istone obale Jadrana s ironijom je po pratio ak i talijanski Osservatorio Balcani. Taje utnja bila jo intrigantnija s obzirom na injenicu da je talijansko diplomatsko izaslanstvo mjesec dana prije prikazivanja filma bilo u slubenom posjetu Zagrebu i tom se prigodom na Zrinjevcu razgovaralo o svim otvorenim pitanji ma, izmeu ostaloga i o naslijeu Drugoga svjetskoga rata. Na tim je razgovorima zakljueno da naslijee rata treba ostaviti povjesniarima, a graditi meunarodne odnose u 'postideologijskoj Europi'.(!?) 4 0 Ovaj sluaj pokazuje svu naivnost i nestrunost hrvatske diplomacije i poli tike, budui da nisu kadre iitavad to se iza brda valja. A valja se mnogo toga. Tu je neprestano dranje Hrvatske u ah-mat poziciji gle de ulaska u Europsku uniju, ali i 'pitanje' tzv. esulske imovine, koja ima potencijal neprekidnog stvaranja napetosti izmeu dviju zemalja, a u kojima e Hrvatska, poslije one haake, uvijek sjediti na optuenikoj klupi s dodatnom, sada talijanskom hipotekom o 'zloinakom pothva tu' i 'etnikom ienju'.

Jadransko more - 'talijansko jezero' Strategijskim rjenikom reeno, Italija je filmom Srce u jami odluila aktivirati svoj 'vanjski krug' za prodor na istonu obalu Jadrana. Hrva tska, oslabljena iznutra, s rastrojenom vojskom, unitenim obavjetaj nim sigurnosnim sustavom, obespravljenom policijom, svemonim medijima u rukama poslunika 'hijerarhije urotnika', politikim i inim svaama, golemim zaduenjem, rasprodanim bitkom i korupcionakim aferama, naprosto nudi mogunost da postane lak zalogaj talijanskim

Od ljudi bliskih Romanu Prodiju, koji ga znaju ne samo kao politiara nego i privatno, moe se uti da nakon premijerskoga mandata kani otii u mirovinu. Zanim ljiva je pria koja krui u svezi s njegovim privatnim planovima, prema kojoj Romano Proi namjerava kupiti kuu negdje na hrvatskoj obali. Posebno mu se svia Hvar, gdje je ve boravio i za koji kae da poznaje svaki njegov kamen (obiao je cijeli otok bi ciklom), a neskri veno ezne i za Kornatima, gdje e jednoga dana umirovljeni premijer i ef Europske komisije moda kupiti nekretninu i ondje, u tiini, provoditi dane odmo ra. Usp. Zlatko Milak, Hrvatski list, 20. travnja 2006., str. 14. 39 Usp. dr. John Coleman, isto, str. 65. - 69. 410

38

40 Sigurno su ovakva 'neformalna' talijanska, ali i formalna diplomatsko-politika razmiljanja utjecala na to da, na prijedlog uplaene hrvatske Vlade, "ribolovno-ekoloka zona" bude suspendirana u Hrvatskome saboru i da se nakon toga otvori nova (stara) stranica talijanskog (ali i slovenskog) agresivnog nastupanja prema hrvatskome mor skom i kopnenom prostoru.

411

/'illiil

/ l i m u i . rf / U M I

KI.DNOVI

NAI

UI'AJII

imperijalnim apetitima. Gotovo je zapanjujue koliko hrvatska poli tika od 2000. ne razumije da se voenje i upravljanje dravom planira najmanje trideset godina unaprijed. Zato i postoji strategija nacional ne sigurnosti, koja ne ovisi o strankama ni o koalicijama na vlasti, nego se zasniva na vrsto utemeljenim nacionalnim interesima i vrjednota ma, koje se promie radi boljitka i koje se titi, ako su ugroeni. Sva tragedija i zla kob Hrvatske jest u tome to raanovsko-sanaderovska politika svoj legitimitet trai i nastoji stei u bruxellskoj administra ciji, a ne u vlastitome narodu, kao to je to bio sluaj do 2000. godine. Bez bitne promjene politike, Hrvatska ne e moi izii iz 'odgoenog kaosa' u koji je ubaena krivim potezima posttumanovskih politikih elita. Film Srce u jami samo je kameni u mozaiku talijanske politike da od Jadrana uini 'talijansko jezero'. O toj politici u II Piccolu (11. sijenja 2004.) vie je nego otvoreno prozborio bivi talijanski ministar vanjskih polova Gianni De Michellis, rekavi: "Jadran je potrebno pretvoriti u europsko more". Istodobno, ovaj talijanski ministar, koji je otvoreno podupirao srpsku agresiju na Hrvatsku 4 1 , pozvao je talijansku diplo maciju na odluniju inicijativu za proirenje Europske unije na cijelu balkansku regiju. "U talijanskom je interesu da cijela balkanska regija bude spremna za integracije, pri emu ne e nestati samo kopnene nego i morske granice, (kurziv a.) Kada i Hrvatska ue u Europsku uniju, logike i per spektive cijeloga Jadrana dobit e potpuno novo svjetlo", rekao je De Michellis, koji se, kako navodi // Piccolo, zauzima za Jadran kao 'europ sko more', "Farnesina (sjedite talijanske diplomacije) mora ponovno u svoje ruke uzeti kompletan balkanski dosje, s obzirom na to da se o njemu vie nitko ne brine, kako bi se rijeila otvorena pitanja u Bosni, Srbiji i Crnoj Gori i na Kosovu", rekao je De Michellis i dodao: "Sve bi perspektive suradnje trebale biti ocijenjene ne kroz optiku zatite nacional nih interesa, nego kroz usuglaavanje".

O emu je to De Michelis zborio? Ne o hrvatskome Jadranu, nego o 'europskom Jadranu', itaj talijanskom. Ne o hrvatskim nacionalnim interesima, nego o preuzimanju 'zapadnog Balkan' u talijanske ruke. Ne o 'nestanku' talijanskih morskih granica, nego hrvatskih. Nisu samo hrvatski politiari opinjeni retorikom talijanskih diplo matskih i politikih dunosnika, koji diplomacijom prijevare ve goto vo stotinu godina nastoje zagospodariti istonom obalom Jadrana, nego i slovenski. Naime, slovenske igre oko Savudrijske vale 42 Italija sve vrijeme promatra utke, pripremajui pravno-politiki teren za udarac i njoj i Hrvatskoj. Bilo kakva promjena 'avnojevskih granica', poglavito izmeu Hrvatske i Slovenije, ide u prilog Italiji.43 Tema filma Srce u jami dobro je 'sjela' i zbog ozraja proslave 'Dana sjeanja', koji se u Italiji prvi put, ne sluajno, slubeno obiljeio 10. veljae 2005., na dan kada su Istra, Rijeka, kvarnerski otoci i Zadar Parikim mirovnim ugovorom iz 1947. vraeni bivoj Jugoslaviji, odnosno, Hrvatskoj. Plitkomislei politiari Slovenije i Hrvatske, zabavljeni crtanjem i parafi-

41 Gianni De Michelis bio je talijanski ministar vanjskih poslova u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. Javno je iznosio stajalite da bi proglaenje neovisnosti Slovenije i Hrvatske bilo krenje naela KESS-a i da e svaki secesionizam biti kanjen. Optuujui Sloveniju i Hrvatsku za secesionizam, De Michellis je time otvoreno stao na stranu Slobodana Miloevia, budui daje Miloeviu jedan o glavnih izgovora za agresiju na Hrvatsku bio upravo 'secesionizam'.

42 Paradoks Savudrijske vale jest u tome to se u pitanje dovode Osimski sporazumi, jer bi negranienje Hrvatske s Italijom otvorilo novu meunarodno-pravnu situaciju. Kao to je poznato, Sporazume su potpisale vlade SFR Jugoslavije i Italije, a pravno ga nasljeuju one drave nastale na prostoru zvanom biva Jugoslavija koje izravno granie s Italijom, to u ovome sluaju znai Hrvatska i Slovenija. 43 Dok Italija zna jasno i dugorono artikulirati svoje interese, pa i ondje gdje po meunarodnome pravu nema pravo, hrvatska politika luta do besmislenosti, pristajui ak na razgovore u kojima se raspravlja o trgovini - hrvatska sela za hrvatsko more. U svim suverenim dravama to je in izdaje. Teritorijalno i akvatorijalno razgranienje ne moe biti donijeto ni u Saboru, pa ni s dvotreinskom veinom. Ono mora biti predmet referenduma svih dravljana Hrvatske. Ako se hrvatski narod eli odrei dijela svoga akvatorija ili teritorija u korist neke druge drave, onda se to moe uiniti samo referen d u m o m i nikako drukije. O rezultatu referenduma ne bi trebalo dvojiti, pa je tim vie zauujua drskost bivega predsjednika vlade Ivice Raana da 'parafiranim sporazu mom' (bez volje hrvatskoga naroda) pokua Sloveniji prepustiti ne samo dvije treine Savudrijske vale nego i teritorijalno more i koridor irine dvije milje, to zajedno ini gotovo dvije povrine Katelanskoga zaljeva. Kako se u sporazumu Raan-Drnovek predvialo da se na podruju tzv. koridora zabrani iskoritavanje podmorja, instaliranje naftnih ili plinskih platforma, kao i ribarenje, Hrvatska se defacto i dejure trebala odrei i svoga gospodarskoga pojasa u vlastitome teritorijalnom moru(?), to bi bio jedinstven sluaj na svijetu. Kakva bi mogla biti posljedica ovoga izdajnikoga ina bivega hrva tskoga premijera? Prvo, u ovakvom obliku razgranienja sa Slovenijom Hrvatska ne bi imala nikakvu zajedniku granicu sa susjednom dravom Italijom, jer tzv. 'trokuti teritorijalnog mora' ne bi mogao predstavljati zajedniku granicu, budui da ne bi po stojala neprekidna veza izmeu toga komadia mora i ostaloga teritorijalnog dijela Hrva tske, zbog gubitka jurisdikcije nad morskim dnom. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 411.

412

413

/ >nnn / hmiu.-ft I UMI

KI.DNOVI

N A S I U I' A I l J

ranjem 'novih granica', nisu imali vremena uoili da je odluka uilij.m skoga Parlamenta o obiljeavanju 'Dana sjeanja' donijela glasovima i desnih i lijevih stranaka. Dakle, cijela talijanska politika lepeza jed noglasno je poduprla politiku ocjenu da su odluke Parike mirovne konferencije, odnosno, 'gubitak teritorija' na istonoj obali Jadrana povijesna nepravda.

Esuli kao talijanski operator krize Zato Slovenci ustrajavaju, iako su svjesni da nikako ne mogu imati izravan izlaz na otvoreno more? Oni ive u uvjerenju da su Talijani, koji izvrsno glume suzdranost, na njihovoj strani. Ali, oni, zbog kom pleksa 'manje vrijednosti', zaboravljaju da ekanje u zavjetrini, povije sno gledajui, za talijansku politiku nije nita novo. Zato vie od bilo ega o slovenskom politikom sljepilu govori naslov u Veernjem listu od 10. veljae 2005.: "U Italiji dan sjeanja, a u Sloveniji prosvjedi". Slovenski izlaz na otvoreno more, u cjelini gledano, rezultirao bi dalekosenim politikim implikacijama, jer za Italiju Osimski sporazumi vie ne bi bili obvezujui 4 4 , to ona ve sada koristi pritiskajui i ucjenjujui Hrvatsku, pa su zato esuli postali operator krize pomou kojega se pokuava dokazati da je na kraju Drugoga svjetskoga rata na istonoj obali Jadrana uinjeno 'etniko ienje'.45 To je razlog zbog kojega je potpredsjednik talijanske vlade i ministar vanjskih poslova
44 Ako bi Hrvatska pristala ustupiti Sloveniji ono to Slovenija trai, bez obzira na 'koridor', 'trokut' ili neto slino o emu se u raznim prilikama pregovaralo, Hrvatska bi izgubila izravnu granicu s Italijom. U tome sluaju Osimski sporazumi sigurno popri maju sasvim drukije konotacije izmeu Hrvatske i Italije. Jednostavno reeno, Hrva tska bi bila dovedena u poziciju Srbije i Crne Gore, Makedonije ili Bosne i Hercegovine, prema kojima Italija, glede Osimskih sporazuma, nema nikakvu obvezu. Osim toga, izravni izlaz Slovenije na otvoreno more otvara i pitanje gospodarskoga pojasa, jer bi Slovenci sutra imali pravo, koje sada nemaju, i na svoj gospodarski pojas. Zato, hrvatsko proglaenje gospodarskoga pojasa na Jadranu jest jedini ispravan politiko-pravni potez u svrhu zatite od talijanskih, ali i slovenskih presizanja, koji ne e prestati unato nekim promjenama politikih elita u tim zemljama. 45 Pitanja meudravnih teritorijalnih razgranienja suvie su ozbiljna da bi se njima mogli poigravati politiari tipa Ivice Raana, koji je hrvatski narod, dok su prego vori trajali, uvjeravao kako "javnost ne treba biti upoznata, jer to moe tetiti pregovori ma!" Dakle, elni ovjek izvrne vlasti, bez imalo stida, o kljunim, ak ivotnim pitanji-

Gianfranco Fini, u svome govoru u prepunoj dvorani kazalita Verdi u Trstu, poetkom veljae 2005., ustvrdio: "Smatram da nije mala stvar, primjerice, to se od Hrvatske trai da se ratni zloinci predaju sudu u Haagu. To je izuzetno vaan uvjet kao i zahtjev da se u Hrvatskoj po tuju naela zatite manjina. Italija kao zemlja lanica i jedna od ute meljiteljica Europske unije mora pomoi Hrvatskoj da se oslobodi aveti prolosti". Koliko talijansko licemjerje nema granica pokazuje upravo ovaj sluaj, gdje se postfaist Gianfranco Fini, bez imalo stida, usuuje govoriti o 'avetima prolosti' i 'ratnim zloincima'. Italija je filmom Srce u jami pustila dimnu zavjesu, Danom sjeanja institucionalizirala postojanje 'etnikog ienja', a pravda bi trebala biti izreena nakon to se u Haagu, 2010., pogase svjetla. Zato je, sa stajalita hrvatske nacionalne sigurnosti, itekako bitna injenica da je naruitelj filma talijanski ministar komunikacija Maurizio Gasparri, da je producent Angelo Rizzoli, pripadnik tajne masonske loe P-2, dak le, vjerni sljedbenik 'hijerarhije urotnika', a redatelj Alberto Negrini, poznat po sentimentalnim filmovima patriotskog sadraja, jer kako sam kae: "To nije politiki ni ideoloki film, nego osjeajna pria viena oima djece". Jednako je bitna injenica da je, nekoliko dana prije ne goli je film trebao biti prikazan na RAI-ju, u dvorani Palazzo dei Congressi dell'Eur u Rimu, organizirana sveana pretpremijera filma, na koju su bili pozvani razni uglednici i autori te protagonisti filma, kao to je bitno da je RAI, u danima prije prikazivanja toga dvodijelnog filma emitirao i nekoliko posebnih priloga i emisija o esulima i sudbi nama Talijana iz Istre, kao to je bitno da je talijanski popularni vodi telj Bruno Vespa, 3. veljae 2005., vrlo gledanu emisiju "Porta a porta" posvetio toj temi. Sve je to vrlo bitno da bi se razumjelo to se eli

ma nacionalnoga suvereniteta uzurpira sebi pravo odluivati samovoljno i protuustav no, bez nositelja toga suvereniteta. To pokazuje koliko laicistika vlast neke zemlje moe raditi protiv interesa onih koji su je izabrali, ali pokazuje i to da njihova poslunost i(ili) ropska poniznost nemaju kraja. Ovdje naprosto nije rije samo o nepromiljenosti nego i o nasilju prema vlastitome narodu, jer se politiar usuuje drugome dati ono to nije njegovo. Svejedno je radi li to on samostalno ili po neijeme diktatu. Hrvatsko more i ozemlje nije svojina nijedne hrvatske izvrne politike vlasti, bez obzira na demokratski postupak njezina biranja, nego i more i ozemlje ta izvrna vlast mora braniti kad god su ugroeni i tako ih sauvane predati iduim naratajima. Sve drugo, jednostavno reeno, jest izdaja. Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 412. 415

414

>

/><lll>l

/ Idlllil.-i'r

/ UMI

K I O N O V I

N A S'l U I' A | U

postii tim politiko-manifestacijskim igrokazom. To su u punoj mjeri nagovijestila petorica studenata hrvatskoga jezika i knjievnost i za isto noeuropske i jugoistonoeuropske studije rimskog sveuilita La Sapienza, koji su navijestili kako kane promijeniti studij, jer ne ele "prouavati kulturu naroda koji je ubijao Talijane samo zato to su Ta lijani". Hrvatska politika, pristajui na inverziju svoje suvremene povijesti, pristaje i na inverziju svoje nedavne prolost, a time pristaje na inver ziju samoga svoga postojanja, jer prihvaa tezu o 'endemskom nacio nalizmu', to je, u biti, i pozadina filma Srce u jami i politikoga projekta "Dan sjeanja". Zato, da ne bude kasno, mora se uzviknuti - "Zato uti, Hrvatska?"

ma tipa Raan, iji je program i dalje 'odumiranje drave', proirena je daljnjim redukcionizmom njezinoga ionako reduciranog prostora.

Raanov 'bermudski trokut' Posve je bio u pravu novinar Veernjeg lista Davor Ivankovi kada je postavio pitanje: Zato se 6. rujna 2005., na sastanku lidera hrva tskih stranaka, pod nos nije Ivici Raanu gurnuo sporazum? Za takvo to postojao je jo jedan razlog. Ivica Raan je svojom izjavom o tome kako hrvatski prioritet nije ulazak u Europu, nego okretanje sebi, tj. proizvodnji, de facto 'razbio' vrsti hrvatski unutarnji politiki 'savez za Europu'. Je li u pitanju samo vraanje vlastitome korijenu, onome sta rome Raanu iz vremena ante bellum i sloganu o 'zemlji proleterskoj', ili postoji 'kvaka 22'!? Dok determinizirana glasila, poput Jutarnjeg lista i Globusa, koji kao dnevni, odnosno, tjedni bilten raan-sanaderovske politike o tome ute, Veernji list o Savudrijskoj vali pie u nastavcima, najavljujui to velikim slovima na naslovnici. To je dobar znak da ana litiari, pa i novinari, koji postavljaju pitanja i daju odgovore ne e tako olako biti uutkani 'ubojitim' argumentom o 'teoriji urote'. Da je ovdje rije o uroti, ali s inverznim oblikom, nema vie nikakve dvojbe. Ovdje je naprosto rije o uroti protiv hrvatske drave. Zbog toga je nuno postaviti nekoliko pitanja. Zato se Slovenija ponaa ovako kako se ponaa? Zato Italija uti? Postoji li ikakva povezanost izmeu Haakoga suda i Savudrijske vale? Zato aktualna hrvatska vlada ustrajava na arbitrai? Prije odgovora na ova pitanja, evo nekoliko rijei o sporazumu Raan Drnovek, koji su 20. srpnja 2001., u slovenskom Otoecu ob Krki, parafirali Olga Kresovi-Rogulja (predsjednica Komisije za granice) i slovenski joj kolega Miha Poganik. Sporazum, to je samo po sebi zanimljivo, nikada u cijelosti nije predstavljen Hrvatskome saboru ni hrvatskoj javnosti. Iz pregovarakoga tima uklonjeni su vrhunski stru njaci za meunarodno pravo, od prof. dr. Hrvoja Kaia do akademika Davorina Rudolfa i Vladimira Iblera. Raan tim sporazumom na dar Sloveniji daje 160 etvornih kilometara akvatorij a i izlaz na otvoreno more. Radi usporedbe, to je povrina veliine dva Katelanska zaljeva
417

4. Hrvatska sudbina u rukama crtaa na salvetama

O talijanskom tajno-javnom planu o pretvaranju Jadranskoga mora u 'talijansko jezero' potrebno je jo poneto rei, osobito u kontekstu haake 'pravde' i 'pravednosti'. Snaan utjecaj geopolitike na sudbinu hrvatskoga naroda oituje se od samoga zaetka zaokruivanja (oblikovanja) njezine dravnosti, a potekoe koje su neprestano pratile Hrvate glede vlastitoga samoo dreenja (identiteta) posljedino su odreivale i obrise njezinoga na cionalnog teritorija. Ovi imbenici, koji istodobno potjeu iz pravake ideje, iz trinaestostoljetnog kranskog (katolikog) opredjeljenja, iz 'pritrujene povijesti' i iz suvremenih geopolitikih gledita, pojavljuju se kao odluujui za njezinu sudbinu. Oni su oslikali posebnosti zem ljovida Hrvatske, na kojemu se u dvije geostrateki stoerne toke, Ravnim Kotarima i uu Neretve 4 6 , lomi ili brani njezin dravni terito rij i akvatorij, a u 21. stoljeu pridruila se i trea, zvana Savudrijska vala. Dakle, svojevrsna hrvatska 'Ahilova peta', u kojoj se odreuju njezini odnosi s ostalim zemljama na prvim vratima Euroazije, a po sebno onima iz najbliega susjedstva, od 2000., zahvaljujui politiari-

Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, Poglavlje 2, isto, str. 39. - 71. 416

>

Mm'dl

/ hmui.cl

/ osu

kl

D N U V I

N A M

lll'All

ili vie od treine povrine ozemlja osloboenog operacijom Bljesak. Komadi teritorijalnog mora uz granicu s Italijom kao hrvatski 'benmidski trokut' ne znai nita, jer meunarodno pravo ne poznaje suvere nitet na moru ako nema izravnog doticaja s kopnom. To zna svaki stu dent prava, ali ne i Raan, pa mu nije bilo teko, 25. srpnja 2001., na konferenciji za tisak, izjaviti kako je "sporazum u hrvatskom strate kom interesu i stoga Vlada iza njega stoji". Potporu hrabrome Raanu, povijesti radi, dali su predsjednik Sabora Zlatko Tomi, predsjednik drave Stjepan Mesi i, naravno, istarski upan Ivan Jakovi. To je razlog zato, ve punih pet godina, na izmaku ljeta, kako je to u Hrvatskom listu napisala Mirela Pavi, "sveano poinje nova haaka godina", ali istodobno i slovensko svojatanje Savudrijske vale. Te dvije spojene posude imaju svoj ritam narastanja. Njihove su amplitude u proljee i u jesen, kada je hrvatski ovjek najradosniji ili najoputeniji. Odmora nema dok traje obnova 'zapadnog Balkana', rekli bi komuni stiki deterministi. Strategijskim rjenikom reeno, Slovenija je 'unu tarnji krug' koji se aktivira onda kada glavni igrai iz 'vanjskog kruga', Velika Britanija kada je u pitanju Haaki sud, a Italija kada je na redu Jadran kao 'talijansko jezero', odlue Hrvatsku i dalje drati u 'odgoe nom kaosu'.

Dvojbena arbitraa Preko Slovenije, glavni igrai, u ovome sluaju Velika Britanija i Italija, protiv Hrvatske nastupaju na dvije bojinice - onoj politikoj i onoj teritorijalnoj. Na jednoj i na drugoj ugroava se suverenitet Hrva tske, tj. njezinu opstojnost na sjevernome dijelu prvih vrata Euroazije. Komadanje neke zemlje ne ide lako, ali svakako ide lake ako se tu zemlju neprekidno dri pod hipotekom zloina, a njezine dravne granice uini upitnima, pa i onda kada je sve po meunarodnom pravu razvidno. Zato slovenske igre oko Savudrijske vale Italija promatra utke, pripremajui pravno-politiki teren za udarac i Sloveniji i Hrvatskoj. Dok postoje Osimski sporazumi, a oni postoje dok Hrvatska granii s Italijom, Italija ne moe otvoreno aktivirati plan iza kojega stoji cijela i 'lijeva' i 'desna' talijanska politika elita. 418

Pojanjenja prije postavljenih tvrdnja bila bi: Slovenija, koja na ge" natckoj karti Europe predstavlja patuljka u svakom pogledu, svoju liskost 'crpi' iz interesa koji na jugoistoku Europe prije svega imaju Velika Britanija i Italija. Ona e, na kraju, ako nastavi s dosadanjom politikom, a da toga nije svjesna, zajedno s Hrvatskom platiti veliku t ijenu. U tome joj ne e pomoi ni to to je lanica Europske unije, a I Irvalska nije. Slovenska politika naprosto zaboravlja da 'malima' nije sjediti za istim stolom gdje objeduju 'veliki'. U juriu na hrvatski akvalorij i ozemlje, protivno meunarodnome pravu, Sloveniji se moe vrlo lako dogoditi da joj zapadna granica bude ondje gdje je to pre dvieno jednim nepravednim ugovorom, onim Rapalskim. Slovenskoj politikoj eliti preporuka bi mogla biti - "uvajui susjeda, najbolje uvam i sebe". Drugo, Italija uti zato to zna da ako Slovenija, uz pomo hrvatske nemute, isprestraene i nekompetentne politike elite, ipak uspije ostvariti neostvarivo, Osimski sporazumi vie ne e biti obvezujui, a nakon toga i strateki cilj o Jadranu kao 'talijanskom jezeru' ne e biti neostvariv, nego naprotiv. Izgledi za ostvarenje toga cilja se poveavaju ako se Hrvatsku, ali i Sloveniju, neprestano ucjenjuje operatorom krize zvanim esuli, 'dokazujui' time daje na kraju Drugo ga svjetskoga rata na istonoj obali Jadrana uinjeno 'etniko ienje'. Ovdje lei odgovor i na tree pitanje. Kada je rije o Hrvatima, po vijest se ponavlja, ali ne kao uiteljica ivota, nego kao hipotekarni kredit u obliku zloina. I 1945. i 1995. Hrvati uinie 'etniko ienje', jednom prema Talijanima, a drugi put prema Srbima. Kao 'dokaz' prvo ga slue Savudrijska vala i slovenski kompleks manje vrijednosti, a kao 'dokaz' drugoga Haaki sud i britanska bahatost i gotovo patoloka mrnja prema svemu to je katoliko. Naposljetku, Hrvatska nema nikakva razloga ii ni na kakvu arbitrau. Kako je po meunarodnome pravu u sluaju Savudrijske vale sve nedvojbeno, onda pristajanjem na arbitrau Hrvatska sama uvodi dvojbenost. Tu je dvojbenost jo vie proirio i produbio Raanov 'parafirani sporazum' i zbog toga europski determi nisti zadovoljno trljaju ruke, jer e Hrvatska sama, bez pomoi drugih, uletjeti u pripremljenu zamku. Nudei arbitrau kao spasonosno rjeenje, koje e, eto, napokon rijeiti 'problem', hrvatska aktualna politika vlast ve je unaprijed pri premila pobjedniki ampanjac, a zaboravlja da glavni igra u cijeloj 419

>

/ M l ' l l l / I d l l l i l . ' l - I / IISU

K I. O N ( ) V I N A S I 11 I' A | U

igri nije mizerna Slovenija nego arogantni Albion i talijanski prckoja dranski apetiti. Rezultat mogue arbitrae najavio je ve sam Ivica Raan, izjavivi da se Hrvatska, prije negoli krene u arbitrau mora obvezati da e u svemu potivati rezultate te arbitrae. To ne znai nita drugo nego da e presuda biti vrlo bliska onome crteu na salveti koji je klon Raan iscrtao o Savudrijskoj vali, kao i njegov uzor Paddy Ashdown o podjeli Bosne i Hercegovine. Izgleda da u Hrvatskoj nita nema tako dobru ni viestruku uporabu kao salvete, bilo za brisanje zamaenih lica bilo za nametanje hipoteke, odnosno, ovjekovjeenje podjele, otuenja i prenosivosti dravnoga teritorija (akvatorija) dru gome. Jo neto, sugestijom o bezuvjetnom pristajanju na arbitrau Raan nastoji pred povijeu sebe amnestirati za izdaju koju je poinio na temelju lanka drugoga Ustava Republike Hrvatske. Hrvatska politika, pristajui pokorno na inverziju svoje suvremene povijesti, koju joj sustavno nameu determinizirani apostoli 'demo kracije i pravde', haaki ili neki drugi, svejedno, dovodi sebe u poziciju da e joj sudbinu odrediti dva crtea na salvetama. U cijeloj prii ne e biti bitno to je jedan autor-crta 'europski europejac', a drugi starinovi 'europski antieuropejac', nego e biti bitno to hoe li, napokon, hrvatska poslunika politika shvatiti da Hrvatska ne e 'u Europu' prije 2012. godine, i to ne kao ravnopravna lanica, nego kao pridruena u sklopu 'zapadnog Balkana', u kojemu je glavna uloga namijenjena Srbiji. Tragikominost jest u tome to e zapadnu granicu 'zapadnog Balkana' odrediti Raanov 'bermudski trokut' uz morsku granicu s Ita lijom, ispred Savudrijske vale. Dok se ne napie zapovijed da se raket nu topovnjau Petar Kreimir IV. usidri u Umagu, sa zadaom ophodnje na zapadnoj strani crte razgranienja po meunarodnom pomorskom pravu, jedini na popritu obrane suvereniteta Hrvatske ostaju istarski ribari. Ako je suditi po biblijskim iskazima, onda se Hrvatska u doslo vnom smislu rijei nema ega bojati sve dok ijedan od hrvatskih ribara moe bacati mreu, ne u Galilejskom, nego u Jadranskom moru. A to ako se istarski ribari umore? Nita drugo nego uzviknuti - "Hrvatska, dugo e i predugo ekati novog Tumana!"

5. Tajni plan dranja Hrvatske u nemilosti

U geopolitikim razmiljanjima i analizama bitno je uoiti tzv. stra tegijske gravitacijske toke. Rije je o dogaajima ili procesima koji su vremenski pomaknuti i prostorno razdvojeni, ali, unato toj prividnoj disfunkciji, oni su dio jedinstvenog plana. U sluaju Hrvatske, krajnje upozoravajui sluaj jest osnivanje 'vlade Republike Srpske Krajine u progonstvu', jer je rije o etvrtome cilju urotnikoga plana protiv Hr vatske. Za geopolitiare, taj in, koji se dogodio istodobno kada i projekt 'Dan sjeanja'(!?), nije ni neoekivan, a ni iznenaujui. Naprotiv! Nakon to su Hrvatsku europski upravljai 'nadziranog nereda' i njezina elita doveli do toga da joj je vojska rastrojena, obavjetajno sigurnosni su stav uniten (legalno djelovanje engleske obavjetajne slube unutar drave!?), policija obespravljena, mediji potpuno determinizirani, a zaduenost golema, Hrvatska je postala ucjenjivana, prvo od Europske unije, a potom redom od susjeda - od Slovenije 'kamionskim ratom', od Italije 'Danom sjeanja' i, napokon, od Srbije 'vladom u progonstvu'. No, tu mukama ne e biti kraj. Svi ti naizgled nepovezani dogaaji, koji se odvijaju slijedno, dio su jedinstvenoga plana koji ima cilj Hrva tskoj dokinuti suverenitet, koji je, kao to je reeno, de facto i de jure uspostavljen operacijom Oluja.

Projekt 'drava u dravi' U hrvatskom 'odgoenom kaosu', prema planu 'hijerarhije urotnika', trebaju nestati njezin identitet i suverenitet. Ako se slijedu naprijed navedenih dogaaja pribroji knjiga sveuilinog profesora Milana Kangrge pod naslovom Etika - osnovni problemi i prvaci i injenica da hrvatsko Ministarstvo kulture financira asopis Filozofska istraivanja, u kojima se, nimalo filozofski, grubo vrijea hrvatski narod, te hvale vrijedno reagiranje Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti na sve ee i bezobzirnije ugroavanje hrvatskoga jezika, onda doista jo samo naiv ni mogu misliti da se sve to istodobno, na poetku 2005., u Hrvatskoj dogaalo sluajno. 421

420

Hm

Ihnmi.-ft / U M I

KI.ONOVI

N A S [U I' AJ U

Koliko je samo naivnosti, ali i sljepila, u izjavi predsjednika Vlade Ive Sanadera, koji je, komentirajui novinarsko pitanje o obnoviteljskoj skuptini tzv. 'republike Srpske Krajine', izjavio: "to se Hrvatske tie, za nas je to zavreno u Oluji, onoj velianstvenoj Oluji kada smo po bijedili i oslobodili zemlju". To da su Hrvati Olujom oslobodili svoja okupirana podruja koja su bila pod nadzorom UNPROFOR-a mnogi ma je znano, ali to europskim pripadnicima 'hijerarhije urotnika', u njihovome planu glede Hrvatske, nema neku veliku vanost. Zato jo vie zabrinjava ravnoduan pristup hrvatske izvrne vlasti onome dijelu teksta 'rezolucije' u kojemu, izmeu ostaloga, stoji da "Srbi iz Repu blike Srpske Krajine nikad ne e prihvatiti etniko ienje kao meto du rjeavanja politikog pitanja, te da Hrvatska ne moe i ne smije postati sastavni dio europskih integracija, a da pritom bude stvorena etnikim ienjem nad srpskim narodom". Dakle, identini operator hrvatske krivnje i u talijanskom i u srpskom tumaenju novije hrva tske povijesti jest 'etniko ienje'. Za institucionalizaciju postojanja 'etnikog ienja' pobrinut e se Haag, a kada on to obavi, 2010., onda e i godina 1995. u politiko-povijesnom smislu biti oznaena istovjet no kao i 1945. U jednom e sluaju rtve 'etnikog ienja' biti Srbi, a u drugom Talijani. Poslije toga nastavit e se hod ka ostvarivanju za misli koju je jo 1993. izrekao Dobrica osi - kako u budunosti nije iskljueno da e Srbi i Talijani imati zajedniku granicu. Zbog svega navedenog moe se s velikom pouzdanou zakljuiti da iza obnovi teljskoga rada "vlade RSK u progonstvu" ne stoje Srpska radikalna stranka ni njezin lider Vojislav eelj, kako se to sugerira, niti je to 'fantazija grupice poraenih', nego igru igraju daleko vei igrai. Njih treba traiti od Bruxellesa do Londona i u krugu onih koji i dalje tvrde kako je Hrvatska, kao drava, 'rano priznata'. Aktualnu ali i buduu hrvatsku izvrnu vlast posebno bi morao za brinuti onaj dio rezolucije u kojemu se navodi da "okupacija nije prav no, ve privremeno stanje" i da se "srpsko nacionalno pitanje i opsta nak Srba moe ostvariti samo prekidom okupacije i osiguranjem sigur nosti i slobodnog odluivanja svih koji su do okupacije RSK ivjeli na tom teritoriju". To naprosto znai da se plan Z-4 ili projekt 'drava u dravi' vraa na velika vrata u novom (starom) politikom prekrajanju 'zapadnog Balkana'.47 422

Samo naivnima, a takvih je nasreu sve manje, nije razvidno da su, 'Dani sjeanja' i 'vlada u progonstvu' dio istoga tajnoga plana, kojim se nastoji dokinuti hrvatski suverenitet uspostavljen oslobodilakom ope racijom Oluja. Prije zavrnoga ina u drami Kaos zapadnog Balkana hrva tska e izvrna vlast svome hrvatskome narodu ipak morati odgovoriti na pitanje - Quo vadi Hrvatska? Talijanima i Srbima, poetkom te, 2005., koji su u duetu poeli pjevati o Hrvatima kao 'zloinakom narodu', pridruio se i Ivo Sanader svojim 'akcijskim planom' o uhienju generala Ante Gotovine, koji je osmislila britanska tajna sluba i koji je ve tada bio dobrano zaao u prvu fazu provedbe, one koja je govorila o 'lociranju'. Da bez vidljivog nastupa Britanaca ova igra ne e proi pobrinuo se u to vrijeme vrlo aktivan i uvijek protuhrvatski nastrojen letei podupiratelj 'nadzira nog nereda' Dennis MacShane.

Inverzija krivnje po Dennisu MacShaneu Nita tako zorno ne oslikava neki neoekivan (iznenaujui) doga aj (in) kao dobro znani uzvik "Ljudi moji, ma je li to mogue!" ve likana hrvatskoga portskog novinarstva Mladena Delia. Sve ima svoje granice, ali jedino to granica nema jest engleski cinizam. Ovu tvrdnju zorno potkrjepljuju upravo rijei Dennisa MacShanea, britanskog mi-

47 Sekundarne posljedice plana Z-4 po politike prilike u Republici Hrvatskoj, koje nisu posve izvan velikosrpskoga konteksta, ne bi bile nimalo manje zabrinjavajue. Naime, sam plan oito je bio na crti poticanja autonomatva u Istri, kao prvoga koraka u zahtjevu za pretvaranjem Istre u federalnu jedinicu. Da je plan Z-4 sa Srbima uspio, europski deterministi defacto bi podrali federalizaciju Republike Hrvatske. Sira meu narodna potpora tome procesu ne bi izostala, a to pokazuju izjave i potezi iz toga vremena nekih elnika IDS-a - da "ne e potivati odluke Hrvatskoga sabora", da "ne e ivjeti u dravi pod sankcijama", odnosno, da se zauzimaju za nekakav trojni istrijanskoslovensko-talijanski parlament, odnosno, mogunost dvojnog dravljanstva. Sve je to osnaivalo plan Z-4 pa se zahtjev za demilitarizacijom Istre naao u identinom obliku u m e u n a r o d n o m dokumentu o "krajinskoj dravi". Cilj je bio isti - ukloniti jo jedan znak hrvatskoga suvereniteta - Hrvatsku vojsku. Katalizatorski uinak plana Z-4 vidljiv je i po tome to je stranka Dalmatinska akcija 29. oujka 1995. istupila sa zahtjevom o posebnom dalmatinskom regionalnom saboru. Zbog svega navedenoga, vanost plana Z-4 bila je znatno ira od samoga rjeenja problema okupiranih prostora Republike Hrvatske. Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto str. 402.

423

/ 'llldl

Domti.el I UMI

KI.I1NOVI

N A S I U I' A ] U

nistrakoji je, 'mrtavhladan', za maarski Magyar Hirlap'" izjavio: Ne moe se dopustiti da na desetoj obljetnici pokolja u Srebrenici Hrvatska moe poeti prego vore o prikljuenju Europskoj uniji na nain da nije sve poduzela radi kanjavanja ratnih zloinaca. Ovu monstruoznu konstrukciju MacShane je izrekao u kontekstu tobonjeg maarskog 'popustljivog stajalita' prema Hrva tskoj. Naime, Maarska se zalagala da Europska unija 17. oujka zapo ne sa Zagrebom pregovore o prikljuenju i u sluaju da se do tada ne pronae generala Antu Gotovinu. Sto su zapadni determinizirani me diji mogli svojemu itateljstvu (gledateljstvu) MacShanevom izjavom neizravno prenijeti nego da su za najstraniji zloin na prostoru Euro pe poslije Drugoga svjetskoga rata odgovorni Hrvati? Determiniziranim doktrinarnim naelom inverzije, za stravini zloin u Srebrenici, deset godina kasnije, u interpretaciji britanskoga ministra, dakle, nisu krivi ni Srbi ni meunarodna zajednica ni Britanci, nego Hrvati. O tempora, o mores! Kako u determinizmu nita nije sluajno, tako nije sluajno ni to da su se gotovo istodobno s MacShanevom izjavom, u inozemnom tisku pojavili i ovakvi naslovi: "Traeni ratni zloinac nije u Hrvatskoj" 49 "Go tovina doveo Zagreb u kripac" 50 "Svaa oko ratnog zloinca" 51 "Hrva tski branitelji: Gotovina, predaj se Haagu!" 5 2 Da je britanskom ministru MacShaneu do pravde i pravednosti, onda bi krivce za zloin u Srebrenici prije svega trebao potraiti meu svojim sugraanima, tj. prvi u kojega bi trebalo uperiti prstom jest general Rupert Smith. Da je tome tako pokazuje, barem za iroku jav nost, i manje vidljiva strana dogaaja oko Srebrenice, koja se odigrala 53 u srpnju 1995. pred oima meunarodnih monika. Isto je tako za svakog analitiara, a poglavito za britansku obavjetajnu slubu, bilo

posve jasno kako se srpska n a p a d n a operacija na zatieno podruje Srebrenice m o g l a na vrijeme sprijeiti. A k t i v n o s t i zapovjednitva i postrojba snaga U N - a nedvojbeno su pokazivale kako nije postojala poli tika odluka kojom bi se sprijeio pad Srebrenice. O t o m e prof. dr. Hrvoje Kai54 pie: Snage UN-a demonstriraju svoju neodlunost, nedjelotvornost, nesposobnost i zbunjenost. rodne zajednice. Te kvalifikacije nisu nae, dali su ih ugledni izvori meuna

U tome srpske snage prepoznaju dodatni poticaj da nastave ostvari-

Usp. Magyar Hirlap, 3. oujka 2005. Usp. Independent, London, 3. oujka 2005. 50 Usp. Hospoddfske noviny, Prag, 2. oujka 2005. 51 Usp. Siiddeutsche Zeitung, 3. oujka 2005. 52 Usp. // Piccolo, Trst, 28. veljae 2005. 53 Napadna djelovanja postrojba "vojske republike srpske" na zatieno podruje Srebrenice poela su 7. srpnja 1995., kao rezultat odlunosti zapovjednitva "vojske republike srpske" da rijei problem u 'pozadini' i time oslobodi znatan dio svojih snaga angairanih na podrujima Srebrenice, epe i Gorada. Osim toga, napad na zatieno podruje Srebrenice bio je i u funkciji ispitivanja reakcije meunarodnih snaga UN-a i
49

48

NATO-a. Na temelju rezultata tih ispitivanja prilagodit e se i napadna djelovanja na zatieno podruje Bihaa. Napad snaga na Srebrenicu pripreman je dugo i voen iz dva smjera. Na jugu su provedeni grupiranje snaga i manevar, kojima je skrenuta pozornost s glavnoga udara sa sjevera i zapada, odakle su postrojbe "vojske republike srpske" probile crtu i ule u grad. Snage koje su napadale na glavnome smjeru, sa sjevera i zapada, imale su potporu tenkova. Tek u 24,30 sati, 10. srpnja, kada su snage "vojske republike srpske" ve ulazile u Srebrenicu, u odsutnosti (!???) britanskoga generala Ruperta Smitha (koji se, po vlastitoj izjavi, odmarao negdje na Jadranu), djelovanje NATO-ova zrakoplovstva zatraio je ge neral Gobilliard, uz suglasnost YasushijaAkashija. Nakon odobrenja uporabe zranih snaga NATO-a, ije je angairanje okarakterizirano kao bliska zrana potpora UN-a snagama na zemlji s ciljem odvraanja Srba od daljnjih napadnih djelovanja, u 14,40 sati poela je akcija NATO-ova zrakoplovstva. U akciji je sudjelovalo ukupno 66 borbenih zrakoplova, od ega je 12 poletjelo s nosaa zrakoplova "Theodore Roosevelt", a 54 iz zrakoplovne baze Aviano, 10 zrakoplova "MIRAGE" (Francuska), 10 F-16 ( Nizozemska), 6 F-16 (SAD), 2 F-18 RZ (SAD) i 26 zrakoplova razliitih tipova (A-10, EF-111, EA-6B) Amerikoga ratnog zrakoplovstva. U akciji je sudjelovalo i 11 zrakoplova za zapovijedanje i potporu i to: 1 E-2C "HAWKEYE", 2 E-2C AWACS, 1 RC-135 za elektronsku borbu i 7 zrakoplovnih cisterna KC-135. Od svih srpskih snaga, kao cilj napada te respektabilne snage od 66 najmodernijih i najopremljenijih borbenih zrakoplova odreena su dva tenka, koji su "izravno ugroavali" snage UN-a na prilazu Srebrenici. Napad su provela dva nizozemska i dva amerika zrakoplova F-16 "FALCON". Ali u samom napadu nisu gaana ta dva spomenuta tenka. Rezultat cijele zrakoplovne operacije snaga NATO-a bio je taj da su dva amerika zrako plova F-16 FALCON pogodila kolonu vojnih vozila Armije BiH na glavnome smjeru napada "vojske republike srpske". U drugom naletu, koji su izvela dva amerika zrako plova F-16 "FALCON", piloti, vidjevi to se prethodno dogodilo, izbacuju bombe na praznu livadu u blizini prednjega kraja snaga Armije BiH. Eto, to je p u n a istina o zranim napadima NATO zrakoplovstva u 'zatiti' Srebrenice, a ne izjava pripadnika SAS-a (britanskih snaga za posebne namjene), koji se slui pseudonimom Nick Cameron. Moda je Cameron "iz svoga rova sasvim jasno, s udaljenosti od samo 60 metara, vidio tenkove koji su napadali grad i poslao koordinate UN-ovom zapovjednitvu u Sarajevo od kojega je oekivao da e poslati zrakoplove" (prema The Sunday Timesu, srpanj 2002.) ili "Nakon dugog vremena dva nizozemska zrakoplova F-16 napala su dva srpska tanka, ali bez ikakvog rezultata". Rezultata je, naalost, bilo, ali na muslimanskoj strani, i to bi pripadnik SAS-a trebao znati, budui da mu je zadaa bila slati izvjea o stanju u tome gradu. Tadanje djelovanje NATO zrakoplovstva Srbi su komentirali ovako:"... Samo etiri bombe su pale u itavom tom rajonu. Oni su znali gdje je tko, loe su izviali i malo se zeznuli u procjeni..." Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, isto, str. 232. - 236. 54 Usp. Hrvatsko slovo, 2. kolovoza 2002.

424

425

>

l>tivni

Diiiini.cl

/,.%,.

k I O N (> V I

N A S I U I1 A | U

vati svoje zloinake planove, to se moe oitati iz naknadno objavljenih Jonograma i telefonskih razgovora izmeu Mladia i Karadia. Oni se dogovaraju kako e svoje operacije nastaviti prema Goradu i Bihau. U meuvremenu su u SA D-u, Velikoj Britaniji, a osobito u Francuskoj i Nizozemskoj, prikupljeni opseni i neprijeporni dokazi koje su najvii krugovi u tim dravama priznali kao evidentne pogreke, ali, jasno, ne i krivnje, dakle, bez impliciranja tzv. objektivne odgovornosti. U tim drama tinim okolnostima, Tadeusz Mazovvietski, specijalni izaslanik Europske zajednice i Ujedinjenih naroda za prava ovjeka, potujui vlastita moralna naela, dao je osta vku (22. srpnja 1995.), s obrazloenjem da to ini zbog nedjelotvornosti UNPROFOR-a i licemjerja meunarodne zajednice. Uz n a v e d e n o , tijekom izvoenja operacije zrakoplovstvo NATO-a pokazalo je oklijevanje i n e o d l u n o s t u zapovijedanju i djelovanju po ciljevima na zemlji, to najbolje potvruje slijed dogaaja. N o , i p o r e d toga o d l u k a o u p o r a b i zrakoplovstva NATO-a, k a o i s a m o djelovanje uslijedili su suvie k a s n o da bi m o g l i utjecati na p r o m j e n u o d n o s a snaga na podruju Srebrenice i sprijeiti napredovanje p o s t r o j b a "vojske r e p u b l i k e srpske". Ovdje se lako sloiti s 43-godinjim N i c k o m C a m e r o n o m , p r i p a d n i k o m britanskih specijalnih snaga (SAS-a), i njegovim zapovjednikom, koji mu je r e k a o da Ujedinjeni n a r o d i "nikad nisu imali namjeru boriti se za Srebrenicu. Plan nikada nije postojao". Jednako se lako sloiti s C a m e r o n o m "da bi zrani napadi na srpske poloaje, da ih je UN ikada naredio, bili uspjeni i da se srebreniki masakr nikad ne bi dogodio".55 Ove izjave s p o m e n u t o g a b r i t a n s k o g p r i p a d n i k a specijalnih snaga vie n e g o razvidno pokazuju da su u p r a v o Britanci ti kojima je nabolje z n a n a p o z a d i n a dogaaja oko Srebrenice. 5 5 Z a t o n e k a M a c S h a n e svoj cinizam usmjeri n e k a m o d r u g a m o i n e k a e u r o p s k o j javnosti odgovori

na pitanja: T k o je krivac za tragediju Srebrenice? Srbi i "vojska r e p u blike srpske"? Dunosnici U N - a 5 7 i NATO-a? Britanski general R u p e r t Smith i pripadnik b r i t a n s k i h snaga za p o s e b n e namjene? Piloti zrako plova F-16? Odgovor bi glasio: Svatko od njih na svoj nain, ali u prvo me r e d u l i c e m j e r n a politika, p o g l a v i t o b r i t a n s k a , koja se stavila u funkciju upravljanja 'nadziranim n e r e d o m ' n a j u g o i s t o k u E u r o p e p o dvrgavajui sve svojim p r i k r i v e n i m s e b i n i m i n t e r e s i m a . Kao t o je e u r o p s k a 'hijerarhija u r o t n i k a ' bila g o s p o d a r r a t a n a p r o s t o r u z v a n o m biva Jugoslavija, t a k o je o n a gospodar i ' o d g o e n o g kaosa', u k o j e m u nastoji dokazati k a k o je 'rtva agresor', a 'agresor rtva'. U inverziji povijesnih zbivanja s kraja 2 0 . stoljea na j u g o i s t o k u E u r o p e , glavnu u l o g u igra Velika Britanija, j e d n a k o kao to je to inila za vrijeme i poslije D r u g o g a svjetskoga rata. Po s v e m u sudei, a to z o r n o pokazuje D e n i s M a c S h a n e , u b u d u n o s t i e r a z r u e n i h D r e s d e na i krvavih Bleiburga u britanskoj izvedbi biti jo.

55

2002.
56

Agent SAS-a: "UN namjerno nije obranio Srebrenicu", Jutarnji list, 11. srpnja

Evo opisa jo nekih zbivanja oko Srebrenice. Prvo, postrojbe "vojske republike srpske" probile su crtu obrane i ule u sredite grada na mjestu gdje su dva nizozemska zrakoplova F-16 "FALCON" pogodila muslimansku vojnu kolonu. Grad je osvojen oko sedamnaest sati, 10. srpnja 1995., kada je zapovjednik postrojba UN-a postigao dogovor o "prekidu djelovanja", kada su ona ve prestala. Drugo, poslije osvajanja Srebrenice, general Ratko Mladi uputio je pismo generalu Rupertu Smithu, u kojemu opravdava napad na Srebrenicu obrazloenjem da su .. Muslimani iskoristili teritorij enklava za organi ziranje i izvoenje diverzantsko-teroristikih napada na srpsko stanovnitvo, tom prilikom u selima Vinjica i Banjaluica ubijeno je stotinu, a ranjeno preko dvije stotine srpskih civila... Napad "vojske republike srpske" bio je ...usmjeren protiv terorista, a ne protiv UN-a i civila... Tree, nakon 426

uspjeno zavrene operacije osvajanja Srebrenice, tijekom koje je, kao to je ve reeno, oito bila testirana i reakcija meunarodnih imbenika, Srbi su nastavili s vojnom i promidbenom pripremom za napad i zauzimanje zatienih podruja epe, Gorada i Bihaa. Dio tih promidbenih priprema bilo je i distribuiranje petnaestminutnog filma o Srebrenici, koji je informativna sluba generaltaba "vojske republike srpske" ponudila medijima Velike Britanije!? Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 232. - 236 57 Ujedinjeni narodi, etiri godine poslije srebrenike tragedije, licemjerno su se 'posuli pepelom', budui da su sredinom studenoga 1999. priznali krivnju za Srebreni cu (!??). Naime, u izvjeu podnijetom Glavnoj skuptini UN-a kritizirali su svoje djelo vanje koje je prethodilo pokolju tisua Muslimana u Srebrenici 1995. te okrivili sebe i Vijee sigurnosti to su poputali Srbima i nisu ranije primijenili silu kako bi zaustavili rat. U izvjeu od 155 stranica, o dogaajima koji su prethodili pokolju i uslijedili poslije njega, UN zakljuuje da su zrani udari u BiH trebali biti izvedeni mnogo ranije. injenicu da zrani udari nisu izvedeni kada je trebalo u Izvjeu se obrazlae na doista licemjeran nain: "Umjesto toga (zranih udaranap. a.), sukobljene strane bile su promatrane kroz 'prizmu moralne ekvivalencije', "Svjetska zajednica odluila je na rat u BiH odgovoriti embargom na oruje (kurziv a.), humanitarnom pomoi i razmjetajem mirovnih snaga". Osim navedenoga, u Izvjeu stoji i ovo: "Mora se jasno rei da su te mjere bile slaba zamjena za odlunije i djelotvornije akcije za sprjeavanje strahota". Tko je od meuna rodnih monika konkretno odgovoran, o tome u UN-ovu izvjeu nema ni slova. Usp. AFP/Reuters/Hina/Vjesnik, New York, 15. studenoga 1999. 427

>

Ihivor llimni.ui I , , >

KI.ONOVI

N A ST U 1' A | U

6. 'Dvostruka linija zapovijedanja' - omiljena tema medijskih kolonova

Piui prije dvadeset i etiri stoljea Umijee ratovanja, Sun Tzu Vu vjerojatno nije ni slutio da e njegove temeljne strategijske postavke svoju pravu primjenu dosegnuti tek na prijelazu iz drugoga u tree tisuljee. U ratu bez rata i u miru bez mira, gdje je 'meka sila' postala odluujua snaga moi, ratovanje je doista, kako je to drao umni kine ski strateg, postalo umijee prijevare, a in vladanja znanost mental nog razoruavanja. "Pobijediti neprijatelja bez borbe, to je genijalnost", tvrdio je on. Kada su svjetski deterministi, poslije pada Berlinskoga zida, napo kon shvatili da se moe ostvariti ideja Antonia Gramscia o maru kroz institucije, od tada su krenuli stazom prijevara, a uporabom medijskoga nasilja i njegovim nadzorom samo su potkrjepljivali takvo djelovanje. U 'odgoenom kaosu' hrvatski deterministi, u stanju rata bez rata ili mira bez mira, koji neprestano vode protiv interesa vlastitoga naroda i cjelovitosti vlastite drave, uklapa se u Sun Tzuovo naelo, koje glasi: prikrivati pravi cilj javnih poteza, zbuniti i pokolebati, navesti svoje suparnike na pogrjene poteze. Obmanjivanje i prokazivanje jesu dvije bitne odrednice medijsko ga nastupanja hrvatskih medijskih jurinika. Za njih ne postoji istina koja kae da u ljudskom ivotu postoji ono to je vano i ono to je nevano. Inverzija je potpuna. Ako hrvatski 'potroa' medija prelista va razliite publikacije i odgleda ono to mu se na televizijskim zaslo nima nudi, tj. hrpu razliitih informacija, on na kraju ostaje neinformiraniji (zbunjeniji) nego to je bio na poetku, prije itanja ili gledanja. Sve je toliko zamreno i nejasno da se te informacije i bez poznavanja informacijskog rata nakon nekog vremena mogu iitati kao dezinfor macije. 58 Da hrvatski novinari, klonirani u laboratoriju 'hijerarhije urot nika', pomno, poput Kerbera, ali, za razliku od bia iz grke mitologije,

ne uvaju ulaz u podzemni svijet, nego uvaju nasiljem uzurpiranu privilegiju pripadanja 'mekoj sili', kako bi medijskim 'ognjem i maem' sustavno nasrtali na hrvatske vrjednote, od nacionalnih (kulturnih) do vjerskih, pokazuje osvrt u Slobodnoj Dalmaciji5'3 pod naslovom "Parastruktura, kad krokodili dolaze", koji je potpisao izvjesni Tomislav Klauki.

Parastruktura u tumaenju medijskih jurinika Pojmovnik kojim se koristi Klauki jest tipian za determinizam: 'kreiranje kaosa', 'globalna kontrola drave', 'prisvajanje materijalnih do bara', 'teorija urote'... 6 0 No, sluei se omiljenim doktrinarnim nae lom determinizma - inverzijom - on e te pojmove nepodnoljivom lakoom etiketiranja pripisati 'urotnikoj parastrukturi', odnosno "ra dikalnoj desnici", koja se usudila izustiti da je hrvatskome ovjeku dosta medijske "netolerancije i senzacionalizma" i da "eli jamstva za ouvanje hrvatskoga identiteta". Ali, jo je neto razvidno, a to je da hrvatski novinarski klonovi 'svih boja' itekako itaju, primjerice, Hrva tski list. Klauki to samo potvruje. Nadahnue za obranu neobranjivog, kao to su protuhrvatska stajalita Milana Kangrge i Boidara Jakia, naao je itajui Hrvatski list (10. oujka 2005.), jer je u njemu jasno naznaena protuhrvatska rabota te dvojice tobonjih filozofa. Teoriju strategijskih gravitacijskih toaka, nakon njezinoga kratkog opisa u Hrva-

58 Obian ovjek, pritisnut svakodnevnim brigama, nema mogunosti, ni finan cijske ni tehnike, ali ni vremena veinu tih tobonjih vijesti, informacija i senzacija provjeravati. One se, poput stalagmita, taloe i rastu u ovjekovoj psihi do konanog razoruanja njegove samosvijesti i unitenja njegovih sposobnosti rasuivanja o dobru

i o zlu. Zbog toga De Kekhove dri da nove tehnologije priopavanja, koje se "pri mjenjuju na televiziji i na radiju, na Internetu i na filmu, mogu ukalupiti mozak fizioloki, na podruju organizacije i rada neurona, jednako kao i psiholoki, na po druju procesa shvaanja. Samo jai umovi i ljudi, koji su navikli na samostalno pro suivanje mogu odoljeti tom znanstvenom nametanju spoznaja". 59 Usp. Slobodna Dalmacija, 12. oujka 2005. 60 Rjenik kojim se koristi Klauki zapaaju i 'obini itatelji'. Tako je Frane Zdrili iz Miinchena poslao pismo redakciji Hrvatskog lista, u kojemu pie: "Stanoviti novinar Klauki pie 3. rujna 2005. u Slobodnoj Dalmaciji o prijateljstvu Hrvoja Petraa s genera lom, kako je napisao, mrane prolosti. Pitam, koji je to bezobrazluk napisati da je Gotovina general mrane prolosti. Ne znam to autora takve bezobrazne i podmukle lai dri u naoj lijepoj domovini. On oito ne podnosi nita to se zove hrvatsko. Mrziti zemlju u kojoj ivi zvui nevjerojatno. Kao Hrvat i katolik, ne znam niti mogu mrziti, a smatram da se slino postavlja i velika veina naeg naroda". Usp. Hrvatski list, 22. rujna 2005., str. 7. 429

428

Dnver

Doma/cl /oso

KI.DNOVI

N A S I U I' A | U

tskom listu, 'primijenio' je u navedenome osvrtu u Slobodnoj Dalmaciji. Naime, dva dana poslije objave navedene teorije, Tomislav Klauki pie: "Ovi dogaaji izdvojeni iz konteksta i uzeti svaki zasebno moda neupuenom promatrau slie na niz nepovezanih incidenata. No, pre mijer Sanader zna o emu govori. I ega se najvie pribojava". Ako se navedeno usporedi s onim stoje napisano u Hrvatskom listu od 10. oujka 2005., gdje stoji da "U geopolitikim razmiljanjima i analizama bitno je uoiti tzv. strategijske gravitacijske toke. Radi se o dogaajima ili procesima koji su vremenski pomaknuti i prostorno razdvojeni, ali unato toj naizgled disfunkciji dio su jedinstvenog plana. U sluaju Hrvatske najsvjeiji, ali i krajnje upozoravajui sluaj je osnivanje 'vla de Republike Srpske Krajine u progonstvu'", onda je vidljivo da "ra dikalni list poput Hrvatskog lista", kako to pie Klauki, ima znaajnu "specifinu teinu", koju hrvatski medijski jurinici determinizma ne mogu zaobii, iako bi to htjeli. Oni ga mogu samo preutjeti, to i ine. Intonacija i glavna teza u osvrtu Klaukoga, odnosi se na postojanje nekakve dvostruke (paralelne) 'linije zapovijedanja', odnosno, parastrukture. Teza nije nova, a najmanje je originalna. Izvorite joj je pi smo koje su, pod naslovom "Vrijeme za povlaenje s vlasti", objavili u Erazmusu, 20. rujna 1993., Ivo Banac, Krsto Cvii, Slavko Goldstein, Vlado Gotovac, Vesna Pusi i Ozren unec. Nju e kasnije u raznim inaicama zastupati Stipe Mesi, Ivica Raan, Anto Nobilo, Haako sudite te poprilian broj pravovjernih vojnika 'meke sile'. Svima je njima zajedniko da nisu nikada definirali (naznaili) u odnosu na to ili na koga postoji ta dvostruka linija ili parastruktura. Nije potrebno previe napregnuti sivu modanu koru da bi se dokuilo kako pod tobonjim paralelnim sustavom vlasti svi prethodno navedeni podrazu mijevaju jugoslavensku politiku opciju. Za njih svaka hrvatska nacio nalna opcija, pa i voljom naroda izabrana demokratska vlast, koja za stupa nacionalne interese jest parastruktura. Zato e se na popisu Klau koga (i ne samo njega), kao pripadnici parastrukture, izmeu ostalih, ali uvijek na 'prvome' mjestu, nai predsjednik dr. Franjo Tuman i ministar Gojko uak. Ako je tome tako, onda je i vojna hijerarhijska struktura u Domovinskom ratu 'dvostruka linija zapovijedanja'. Ona je za 'teoretiare parastrukture' u vojnom smislu, iako to javno ne kau, dvostruka u odnosu na onu strukturu koja je Hrvatsku htjela uvui u 430

pripremljenu strategijsku zamku zvanu 'juri na vojarne' prije i u vrijeme 'operetnog rata' u Sloveniji. U politikom smislu, ona je para struktura zato to je bila protiv integralizma tipa 'zapadni Balkan' ili, drukije reeno ona je za samostalnu Hrvatsku na politikoj karti Eu rope i svijeta. U obavjetajnom smislu, tu parastrukturu ine svi oni koji su u vrijeme nastanka hrvatske drave i njezine borbe za neovi snost u uvjetima najgrublje srpske agresije uspostavili obavjetajnu zajednicu i uspjeli nadvladati i srpske (KOS, UDBA) i engleske (MI6) obavjetajne slube. Dakle, za neoliberalistike ideologe i jugoslaven ske sljedbenike bilo kakva Hrvatska, a poglavito samosvjesna Hrva tska, jest parastruktura. To znai da su za njih sve kljune hrvatske nacionalne institucije parastruktura - Hrvatska obavjetajna zajednica, Hrvatska vojska, Hrvatsko drutvo knjievnika, Hrvatska akademija zna nosti i umjetnosti, Matica hrvatska i, konano, hrvatski politiari koji zastupaju nacionalne interese.

Posjedovatelji 'meke sile' Zato reenice i tvrdnje poput "Teko je pronai termin za snage koje koriste generala Gotovinu i politiku krizu za kreiranje kaosa i ruenje aktualne vlasti. Teko je ovdje govoriti o desnici; u demokra tskim drutvima desnica je legitimna politika opcija, koja sama po sebi nije opasnost za opstojnost neke drave. Takoer je teko genera lizirati i govoriti o ekstremistima..." ili "Grupa intelektualaca okupljena u Hrvatskom kulturnom klubu donijela je izjavu o stanju drave i na cije, koja odie puno veom zabrinutou za politika nego kulturna pitanja..." slue kao uvertira za juri medijskih klonova na one koji neto glasnije prozbore o Hrvatskoj i o njezinim nacionalnim interesi ma kako bi ih proskribirali, ako nikako drukije onda lijepljenjem etikete o parastrukturi. Zato vrli medijski kloni determinizma Klauki kae: "Zatim je tu i urota Blaki, a Gotovina operator krize i kaosa... Za Raanove vladavine dio parastrukture pritajio se, poput krokodila, ispod povrine, ekajui priliku da zada novi udarac". Prethodni je, prema Klaukom, bio skup na splitskoj rivi u veljai 2001., kao potpora gene ralu Mirku Norcu. 431

>

/ ' u r u / / >iiniii.i't 1 mu

KI.ONOVI

N A S I U I' A I 11

Kao to je ve navedeno, inverzija je temeljno naelo determiniz ma. Njega je lako odgonetati ako se postavke determinista zaokrenu za sto osamdeset stupnjeva. Naime, postoji strateki plan, ne urota, svjetskih monika ili Komiteta 300, tj. gospodara kaosa, koji nastoje do kazati kako je Hrvatska nastala na zloinu. Taj plan hrvatski klonirani medijski jurinici inverzijom postavljaju tako da one koji su obranili i omoguili samostalnu hrvatsku dravu prikazuju kao urotnike protiv te same drave, a one koji Hrvatsku nisu htjeli i koji joj i sada "rade o glavi" prikazuju kao spasitelje i jedine tumae demokracije. Takav inverzni pristup omoguio je Klaukom sroiti scenarij i nositelje 'urote'. U njegovom determiniziranom scenariju uloga tih urotnika je slijedea: Igor Zidi, Ivan Aralica i Hrvoje Hitrec sastavljaju izjavu, Goran Mili i Hloverka Novak-Srzi obznanjuju tu izjavu u televizijskim emisijama Dnevnik i Otvoreno, Mirko ondi organizira prosvjede, Markica Rebi, Miroslav Tuman i Davor Domazet-Loo stavljaju se na raspola ganje obavjetajnom podzemlju. Tu je i pobuna u vojsci, na ije elo dolaze "iz naftalina izvaeni umirovljeni generali - oni koji nisu u Haagu". (!??) Naravno, tu su i predstavnici Katolike crkve, vl. Zlatko Sudac, biskupi, Vojni ordinarijat, sveenstvo na terenu. Scenarij predvia da bi se na pobunu digao velik dio HDZ-a. Kako sam Klauki priznaje, ova silna snaga ne bi uspjela, jer nema medije, zato e on i naznaiti: "Jedi no to parastruktura u ovome trenutku nema jest - dnevni list. Ona danas ima ostatke - dodue, veoma utjecajne - na Hrvatskoj televiziji i nekim lokalnim TV postajama, ponekog kolumnista ili urednika u dnevnim novinama, ima radikalne listove poput Hrvatskog slova, Fokusa i Hrvatskog lista, ali nema dnevne novine pomou kojih bi lake propa girali svoje aktivnosti". Drugim rijeima, Klauki poruuje "uzalud vam trud svirai", jer su gospodari kaosa u hrvatskom politikom, gospodarskom, kulturnom i obavjetajnom prostoru posjedovatelji 'meke sile'. Kako je ona u ruka ma europskih i svjetskih determinista i domaih poslunika, tih iekujuih dana pred '17. oujka' moglo se o Hrvatskoj proitati, pri mjerice, u atenskom Ta Nea, (12. oujka 2005.), kako su se dvojica 'zakletih neprijatelja', Tuman i Miloevi, prema Mesievoj izjavi, taj no sastali 1991. u gradu Karaorevu i dogovorila o podjeli Bosne i Hercegovine. Danski Politiken (14. oujka 2005.) u uvodniku pie: "Dan skoj slui na ast da je meu zemljama koje se kategoriki protive 432

poetku pregovora sve dok Hrvatska potpuno ne surauje s UN-ovim Tribunalom u Haagu oko izruenja generala Ante Gotovine. On je, izmeu ostalog, optuen za ubojstvo najmanje 150 Srba i prisilno protjeri vanje do 200.000 osoba iz Krajine - u kojoj su nekada Srbi bili domi nantni - u Hrvatskoj 1995., kada su hrvatske snage pod Gotovininim zapovjednitvom ponovno osvojile to podruje, (kurziv a.)". Tu 'danske muke za Hrvatsku' ne prestaju. Zato e se u jednoj drugoj danskoj tiskovini (Berlingske Tidende, 15. oujka 2005.) nai i ovo: "Jedan ratni zloinac za drugim iz krvavih ratova na Balkanu 90-ih dolazi na suenje u Haag. Veina zemalja Balkana, osim Hrvatske, kao iznimke, sve vie priznaje da se mora obraunati s prolou, (kurziv a.) ako eli zadrati nadu o lanstvu u Europskoj uniji".

Bilo svoga naroda Pranje neiste politike i ljudske/moralne/duhovne savjesti glede Hrvatske danska 'meka sila' inila je i grubim falsifikatima, to pokazuje napis u Politikenu (15. oujka 2005.), u kojem se tvrdi: "Kada je 2002. okrivljen za navedene zloine, pobjegao je u Hrvatsku. Tu su ga uhiti le vlasti, a sada se postavlja pitanje hoe li ga Hrvatska izruiti Haagu. Jer Ljube Bokovski je postao hrvatski dravljanin, a Hrvatska ne izruuje svoje graane". to o Hrvatskoj europski deterministi misle i kako e se prema njoj u budunosti odnositi najjasnije je napisano u vedskom Svenska Dagbaladetu, (13. oujka 2005.), gdje stoji reenica koju je izrekao Olli Rhen, povjerenik Europske unije za proirenje, a ona glasi: "Radi se o pomirenju u cijeloj regiji i treba svima biti vidljivo da sve drave tretiramo isto". Kako i na koji nain mediji u vedskoj informiraju svoje itatelje pokazuje primjer ve spomenute tiskovine od 11. oujka 2005., u kojoj se cijeli hrvatski narod optuuje tako to se o generalu Anti Gotovini pie ovako: "On je, meu ostalim, osumnjien za sudjelo vanje u akciji protjerivanja 150.000 Srba iz Hrvatske, za to se u svojoj dravi smatra ratnim herojem". to, na kraju, zakljuiti iz napisa o Hrvatskoj u jednoj domaoj i nekoliko inozemnih tiskovina? Nita drugo nego da determinizam trijumfira. Zato danas Europom, pa i Hrvatskom, krui bauk desnice i 'desniarenja'. Kao u dobrim 'starim vremenima', i u dananjoj Hrvatskoj 433

>

M i i n u / >imiii.'rl / UMI

KI.ONDVI

N A V I U I' A J U

ponovno se vodi ljuti boj protiv 'poraenih snaga'. Novinari klonovi svjesno ili nesvjesno slijede predloak koji je posve jednak partijskoj liniji moskovskoga centralnog komiteta, zacrtanoj jo 1943., gdje stoji: "lanovi i elne organizacije moraju neprestano dovoditi u nezgodan poloaj, diskreditirati i degradirati nae kritiare. Kad opstrukcionisti postanu previe uporni, etiketirajte ih kao faiste ili naciste ili antisemitiste.... Ta e ideja, nakon stalnog ponavljanja, u glavama sluatelja postati injenica". Iz ove je ideje nastala dananja laicistika Europa, zaogrnuta u neoliberalistiki plat. Umivena, naminkana i uronjena u nitavilo zabave, nastoji prognati Krista Spasitelja. Prema takvoj Euro pi zaista treba biti obazriv. Zato obazrivost hrvatskoga naroda prema Europskoj uniji u ovome sluaju nije "grijeh struktura", iako bi razni klaukii to eljeli, nego je to "Boje prosvjetljenje", koje je hrvatski blaenik Alojzije Stepinac osjetio kao "bilo svoga naroda". Ovovjeki vi soki crkveni dostojanstvenici u Hrvata, ako to 'bilo' ne osjeaju, trebali bi ga na poetku 21. stoljea barem nasluivati.

7. Hrvatska kao 'laboratorijski uzorak1 za novu strategiju nastupanja

Politiki procesi u Hrvatskoj i oko nje, poetkom 2005. godine poeli su se ubrzavati. No, sa alou se moralo ustvrditi, nogometnim rje nikom reeno, bez nje kao 'aktivnog igraa'. Zato je to tako? Teko je nai primjer u novijoj povijesti neke europske zemlje da je njezina politika i ina elita zabila toliko autogolova ili omoguila 'protivnikoj ekipi' lako postizavanje golova na samo jednoj jedinoj utakmici. U dva desetak dana, pred kraj zime, te, 2005., svi su se oni trudili kako bre i djelotvornije napuniti hrvatsku mreu. Prvo je premijer Ivo Sanader 'dao sve u napad', ostavivi 'domaa vrata' i bez obrane i bez vratara te je tako omoguio Dennisu MacShaneu da za pokolj u Srebrenici posre dno optui Hrvate, a The Guardianu (16. oujka 2005.) da potvrdi gol ustvrdivi kako su dogaaji iz kolovoza 1995., kao zloin, "jednak ono me poinjenom u Srebrenici". Potom su svi determinizirani mediji 'vrlog zapadnog svijeta', od londonskog The Financial Timesa i The Timesa, preko varavskog izdanja Newsweeka ali i VVprosta, stockholmskog Dagens 434

Nyhctcra, prakoga Tola i parikoga Humanitea do barcelonske La Vanguardui, napucavali istu loptu, koja je ve bila u mrei, o tome kako je "iz Krajine istjerano nekoliko stotina tisua Srba, a ubijeno najmanje 150". Nakon prvoga primljenog gola, uslijedila je kanonada. Jean Claude Juncker, premijer Luxembourga, zabija drugi gol izjavom da se pregovori odgaaju sve dok general Gotovina ne bude izruen Tribunalu u Haagu. Zatim padaju dva gola u 'istoj minuti'. Prvi postie kardinal Josip Bozani svojom uskrnjom poslanicom, a za tu je realizaciju nagraen dugotrajnim pljeskom, pae ovacijama svih domaih determinista. Taj 'autogol', kako pie Zoran Vukman, "potaknuo je podjele u Crkvi, pa se mnogi bezbonici naslauju", jer se "konano obraunalo s radikalnom desnicom". Aplauzi kardinalu Josipu Bozaniu od onih koji ne kriju svoj animozitet, kao i od onih koji sustavno 'mekom silom' vode rat protiv Katolike crkve jo se nisu ni stiali a loptu je u nebranjeni hrvatski gol ubacio nitko drugi nego provjereni britanski napada, de terminist, salvetoslikar, specijalac i svjedok optube, u 'dvostrukom pasu' sa Stipom Mesiem, Paddy Ashdown, smijenivi protuustavno i protuzakonito hrvatskoga lana Predsjednitva Bosne i Hercegovine Dragana Covia. Da uigrani haaki dvojac dobro surauje pokazuje i gol 'iz utnje', koji je, na dodavanje Ashdowna, postigao Mesi, izjavi vi da za Britanev postupak "kadija te tui, kadija ti sudi" nema ko mentara.

Podlonitvo bruxellskoj administraciji Za objanjenje ovakvog 'nogometnog rezultata', u kojemu su Hrvati potueni do noga, nuno je u pomo pozvati geopolitiku, i to onaj dio koji se odnosi na ve nekoliko puta spomenute strategijske gravita cijske toke. Ako je geopolitika vrsta znanosti koja prouava razvoj i odnose politikih volja u prostoru, i to one koje primjenjuju drave, a osobito narodi, i ako se tome pridodaju ideologija, multinacionalne kompanije i/ili administrativni centri moi, koji nastoje zauzeti i nad zirati prostor(e), to znai daje geopolitika na poetku 21. stoljea istr gnuta ispod plata nacionalnih drava i prela u 'nadlenost' stoera 'hijerarhije urotnika'. Zato zemlje koje su svoju novu nezavisnost u 435

>

Ihivo)

lh>mn;rt I UMI

KI.ONOVI
bl

NASTUPAJU

najveem broju sluajeva stekle mirnim raspadom sovjetskoga impe rija ili krvavim raspadom bive Jugoslavije, zapadni geopolitolozi i geostratezi, bankari, multinacionalne kompanije i posebice nevladine udruge za "promicanje demokracije i civilnog drutva" vide i doivljavaju kao jedinstven prostor u kojemu je budui razvoj mogue odrediti njihovim zdruenim politikim i gospodarskim djelovanjem, pod nad zorom zapadnih centara moi. Sukladno navedenome, zemlje Euroazije izloene su djelovanju tzv. regionalnog pristupa, gdje vaniju ulo gu nastoje igrati 'domicilne sile' poput Europske unije ili Rusije. Spo menuti prostor dijele na vei broj po njima odreenih regija ili, poput Sjedinjenih Amerikih Drava, prema tome prostoru nastupaju jedin stveno. Neovisno o civilizacijskim, kulturolokim i gospodarskim do sezima, te se drave ponovno pokuava svrstati u odreene geopoli tike i geogospodarske cjeline, pri emu se primjenjuje inverzna dok trina kojom ih se pretvara u najatraktivnije trite za promidbu novih utopija, poput onih o dekadentnosti nacionalnih drava i o globalizmu kao najpovoljnijem rjeenju za izbjegavanje nacionalnih sukoba i go spodarskog zaostajanja malih drava i naroda. Deterministi spomenu te utopije u svojoj treoj fazi, kao i u drugoj (komunizam i socijali zam), oslanjaju se na objektivno nepovoljan gospodarski poloaj u kojemu su se spomenute drave nale, tj. u koji su ih deterministi doveli. Hrvatska je 'laboratorijski uzorak' za tu novu strategiju nastupanja. Imajui to na umu, hrvatski politiari moraju biti svjesni da su i da e meunarodni monici, uz pomo 'meke sile', radije neprestano potica ti nepravedan mir (paradigmu jednake krivnje), negoli ikada pristati na pravedan ishod rata, u kojemu agresor biva kanjen za svoja zlo djela. Rat za nekadanja okupirana podruja Republike Hrvatske pod nadzorom UMPROFOR-a nije zavren. U takvom 'nedovrenom miru' europski deterministi nisu nikada ni pomislili Srbiju oznaiti agreso rom, jer se ne ele nai na suprotnim stranama, ali zato treba praviti pritisak na Hrvatsku kako bi ona pristala na surogat Jugoslavije u obliku 'zapadnog Balkana'. Zato treba Hrvatsku smekati, a onda je unutar njim drutvenim procesima, prihvaenim ili ak podravanim od me unarodne zajednice, koji e je destabilizirati, oslabiti njezinu otpor nost i pregovaraku poziciju te sve napore za promicanje i obranu njezi436

nili nacionalnih interesa. I to ne u bilo kojem trenutku, nego upravo onda kada Hrvatska stoji pred odlunim razdobljem i izborom - ili e prihvatiti potpunu podlonost bruxellskoj administraciji i izgubiti su verenitet ili e osvijestiti svoj identitet kako bi ouvala svoje mjesto na geopolitikoj karti na prvim vratima Euroazije. Kako e se, pod neprekidnim pritiscima determinista, ona odrediti jest bitan uvjet za osmiljavanje 'strategije opstanka', pa je u tome smislu potrebno uoiti sinkroniziranost i kumulativnu vanost "potpune suradnje s Haagom", "povratka svih izbjeglih", "ulaska u EU kao cilja", "ogranienja socijalnih i zdravstvenih prava", "nekanjavanja poinitelja ratnih zloina i kritelja ljudskih prava tijekom rata 1991. - 1995.", iz kojih proizlaze stoerne gravitacijske toke pomou kojih deterministi lome Lijepu Nau. U ovome povijesnom trenutku, na poetku 21. stoljea, Hrvatska mora prepoznati svoj prostor, svoje more, svoje otoke, svoju obalu, izvore pitke vode 62 , podruja proglaena prirodnim i/ili nacionalnim
61 Unato tome to Hrvatska, u svojim viestrukim povijesnim mijenama kroz koje je prola, posjeduje povijesnu opstojnost staru vie od jednog tisuljea, uspostavom svoje samostalnosti izloena je snanom vanjskom pritisku, koji tei redukcionizmu njezinoga ionako reduciranoga prostora. Poetkom devedesetih godina prologa stoljea Srbi su svojom na Hrvatsku krenuli u intenzivno otimanje hrvatskoga prostora, a u susjednoj Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj se nastojalo uskratiti i prirodno i Boje pravo na obranu opstojnosti hrvatskoga naroda, kako bi se i ondje njegov ivotni prostor Hrvata reducirao na tanak granini pojas, ija irina ne bi prelazila doseg topa srednjeg kalibra. Ekstenzivno zauzimanje hrvatskoga prostora nastaje poslije 2000., kada laicistika vlast, ne imajui osjeaja za nacionalne interese, prvo odbacuje Hrvate Bosne i Hercegovine, a nakon toga se, s politikim stajalitem o integraciji u nadnacionalnu politiku zajednicu, odrie dijela po dijela svoga suvereniteta, da bi, naposljetku, raspro dajom mora i obale, kljueve svojih euroazijskih vrata, prostor 2K (Ravni Kotari, dolina Neretve), p o t p u n o predala determiniziranoj svjetskoj moi. Ovo neobino stanje, u kojemu vlast vlastitome narodu oduzima identitet i ne razumije nove geopolitike pro cese, za Hrvate i Hrvatsku, moda prvi put u njihovoj povijesti, jest opasnost koja vodi u nestanak. Stoga, kako bi izbjegli sudbinu nestanka, Hrvati se, kao pojedinci i kao kolektiv, moraju u prvome redu odrei opsjena koje nudi determinizam i osvijestiti ono o emu ovise njihov opstanak i budunost. U tome moe pomoi razumijevanje geopo litike i svega to ona sa sobom nosi. U tome e smislu hrvatska politika lake pronalaziti pogodne crte za promiljanje u okruju trijumfirajue globalizacije, o budunosti i sudbini civilizacija, teritorija i naela suvereniteta, tako da se vrati izvornome identitetu, koji su uspostavili knez Branimir i papa Ivan VIII., a potvrdili dr. Franjo Tuman i papa Ivan Pavao II. 62 Hrvatska jest suverena drava, ali su njezine plave granice (more i rijeke) nepreki d n o pod udarom svih susjeda, i ne samo njih. Polazite je gotovo uvijek isto - Hrvatska je mala zemlja za tako veliko more, a izvori pitke vode predragocjeni su da bi pripadali

437

M n r u i />imiii.-i-| / UMJ

K I. O N O V 1

N A S I U I' A J U

parkovima te svoju kulturnu i duhovnu batinu kao svoje posebne i najvee vrijednosti te ih tako zatiti da ne postanu vlasnitvom nehr vatskih europskih silnika, ali ni domaih sljedbenika determinizma, kako ih ne bi ugrozili i (ili) upropastili. Ako Hrvatska sada uini pogre ne korake ili propusti uiniti one kojima bi doista zatitila svoje te meljne vrijednosti i interese, to su oni na vlasti po Ustavu i duni uiniti, postoji stvarna opasnost da hrvatski narod doivi gorko isku stvo - da prvi put u svojoj dugoj povijesti ostane bez bitka. Dakle, protuzakonita i protuustavna uzurpacija okorjelog britanskog prevodi telja zapovijedi 'hijerarhije urotnika' Paddvja Ashdowna, iskazana u smjeni jednog hrvatskog politiara u Bosni i Hercegovini, nije puki hir, nego bitan dio plana o istrjebljenju Hrvata s istone obale Jadrana. Hoe li napokon hrvatska politika elita shvatiti da bez Hrvata u sredi njoj Bosni i bez Hrvata u Hercegovini nema ni opstanka Hrvatske kao drave? Mesiu, Sanaderu i Raane uvaavajte geopolitiku, ne radi sebe, nego radi budunosti hrvatskoga naroda, i onoga u Hrvatskoj i onoga u Bosni i Hercegovini!

8. Medijski jurii na Hrvate, te "neustraive svjedoke Evanelja"

I dok se na Trgu sv. Petra, uz Marijin "Mangnificat - Velia dua moja Gospodina", tim himnom zahvale Bogu to "uzvisi neznatne", ispraalo tijelo velikoga pape Ivana Pavla II. do posljednjeg ovoze maljskog poivalita, i na pogrebu na kojemu se okupilo oko dva mi lijuna ljudi, a dvije stotine zemalja i meunarodnih organizacija poslasamo jednom narodu. Jedni bi htjeli more, a drugi pitku vodu, a oni izvan blieg susjedstva htjeli bi i jedno i drugo. Zato presizanje za 'hrvatskom plavom bojom' nije sluajno. Naime, svi bolji poznavatelji stanja ovjekova okolia, prije svega u Europi, jedinstvena su stajalita - kako je dravni prostor Republike Hrvatske, osim vrijednog geostratekog poloaja na prvim vratima Euroazije i neovisno o vidljivim posljedicama ratnih razaranja, u ovome trenutku europski ekoloki rezervat i potencijalno izvorite pitke vode pa, posljedino tome, i zdrave hrane, kojima e razvijeni svijet ubrzo poeti oskudijevati. Tu nau neprijepornu prednost prepoznaju mnogi osim hrvatske politike elite, koja ne umije osmisliti strateki zamanjak gospodarskog razvoja koji bi se te meljio na pozornom planiranju i gospodarenju Hrvatskom kao "ekolokim rezervatom". Jo su manje svjesni da, ako to Hrvatska ne e, a oigledno je da ne e, jer se ne bi sve rasprodavalo, to e uiniti netko drugi, ali bez Hrvata. 438

lo svoje izaslanike da odaju poast ovjeku koji je, u svijetu u kojemu < . (eko razabiru vrjednote, bio jedinstvena moralna vertikala, i dok je kardinal Joseph Ratzinger u nadahnutoj propovijedi naznaio Gospo dinove rijei upuene apostolu Petru "Seguimi - Slijedi me", a diljem svijeta posredstvom devedeset medijskih postaja (prema talijanskoj l.a Repubblici) sve to gledale mirijade i mirijade (biblijska brojka nepre glednog mnotva) ljudi svih kontinenata, jedna se medijska ratnica u slubi 'hijerarhije urotnika', u liku Christiane Amanpour, kako prenosi Glas Amerike, "u izravnom prijenosu ceremonije papinoga pogreba kri tiki osvrnula na njegovo proglaenje blaenim kardinala Alojzija Stepinca". Komentirajui taj postupak provjerene novinarke determinizma, ivko Kusti u svojoj "Jutarnjoj propovijedi" 63 iitao je posve razlono da je kleveta protiv bi. Alojzija Stepinca "izraz neijega neizbrisivog prezira prema svemu to je hrvatsko". Zatim se upitao to je poznatu novinarku CNN-a, koja nije ni Hrvatica ni Srpkinja, a zacijelo ni kato lika vjernica, navelo da, odmah poslije Papinoga pogreba, napadne njega i bi. Alojzija Stepinca, te Hrvate uope? Budui da dio svjetske javnosti, a to je ona determinizirana, ne podnosi povezanost Hrvatske s katolianstvom, nastoji je izopiti ili optuiti gdje god i kad god joj se to prohtije. vrstina i ustrajna vjernost Hrvata Svetoj Stolici nikako se ne uklapaju u planove 'hijerarhije urotnika'. Zato ivko Kusti s pravom upuuje poruku hrvatskim itateljima: "Napokon, to i ne mora biti tako strano - jer, premda zlonamjerno, povezuju nas s neim to je ipak neunitivo."

U pogrebnoj povorci posvuda znaci Hrvatske ovjek se mora upitati to je to najveu i najmoniju elektronsku medijsku postaju natjeralo da pred najbrojnijim auditorijem u povijesti ljudskoga roda, iz usta svoje komentatorice, optui narod ija brojnost ne prelazi veliinu jednog oveeg grada u Sjedinjenim Amerikim

63

Usp. Jutarnji list, 11. travnja 2005. 439

>

Ihivai Momii.vf / UMI

KI.ONOVI

N A S I 11 I' A J l J

Dravama? Dakle, moe se ustvrditi da brojnost Hrvata nije neka sna ga koje bi se najsnanija 'meka sila' na svijetu trebala bojati. Ako je tome tako, zato ih onda proziva? U determiniziranoj optici poimanja suvremenih procesa u svijetu, Hrvate se ima za to prozivati. Evo to su upravljai 'nadziranog nereda' mogli uoiti na pogrebu Svetoga Oca? Kako pie Glas Koncila64, u oprotaju od voljenoga pape Ivana Pavla II. ostavilo je traga i hrvatsko stvaralatvo. Naime, okov evanelistara, iz kojega je na misi zadunici proitano evanelje na latinskom jeziku, jedan je od darova koje je papa Ivan Pavao II. primio tijekom svoga drugoga pastoralnog posjeta Hrvatskoj, u Mariji Bistrici 1998., poto je blaenim proglasio kardinala Alojzija Stepinca. Nadalje, iznad groba gdje je pokopan Papa koji je Hrvatima ostao u tako lijepoj uspomeni nalazi se skulptura Blaene Djevice Marije s djetetom u naruju, djelo Trogiranina Ivana Dunkovia, hrvatskog kipara iz 15. stoljea. Ako se ovome doda da su trojica hrvatskih biskupa - nadbiskup splitsko-makarski msgr. Marin Barii, biskup dubrovaki msgr. Zelimir Pulji i biskup banjaluki msgr. Franjo Komarica - bili prvi hodoasnici koji su se na grobu pape Ivana Pavla II., u subotu 9. travnja 2005., pomolili, a nakon izjave msgr. Marina Bariia: "To to smo ba mi prvi stigli do njegova groba govori daje Papa i u smrti povezan s Hrvatima", onda je sve to za oi i ui upravljaa 'nadziranog nereda' bilo previe. Prisjetili su se CNN-ovi jurinici i treega pastoralnog posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj i njegovih poruka Hrvatima kao 'narodu nade'. Ta poruka, izreena 2003., raalostila je mnoga novinarska pera u slubi 'hijerarhije urotnika' pa su u toj svojoj 'tuzi pregolemoj' posegnuli i za tim da zemlju u kojoj se 88 posto puanstva izjasnilo vjernicima kato licima oznae gotovo 'eldoradom nevjernika', kao to je to uinio (13. lipnja 2003.) Marko Gri u Globusu. 6 5 Nita tako snano ni uvjerljivo, ali ni obeavajue kao Papina poruka o 'narodu nade' ili, u drukijem izriaju, 'odabranom narodu novoga doba' ne rui tezu i sve stereotipe o 'zloincima s istone obale Jadrana'. Ali, isto tako nita tako uspjeno kao inverzija ne iskrivljuje sliku stvarnosti, pa i 'nadu', i zato e svjetski deterministi, ali i domai klonovi, posegnuti za tim djelotvornim nae64 65

Ioni determinizma i ponovno urbi et orbi optuiti Hrvate. Da poruka narod nade' nosi u sebi dalekosene, ak i stoljetne odjeke u buduno sti, naslutio je autor redaka o Hrvatskoj kao 'poganskoj zemlji', pa se komentator RAI-una, 8. lipnja 2003., u svezi s posjetom pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, poziva na ono to se dogodilo prije, za vrijeme i poslije sveane mise na otvorenom u Rijeci. U tome je komentaru istaknuto da se sve to zbiva tono na granici izmeu nekadanje Kraljevi ne Italije i Kraljevine Jugoslavije, koja je anulirana poslije Drugoga svjetskoga rata, pa je tako to podruje postalo dijelom nove drave a danas dijelom Republike Hrvatske, kao jedne od slijednica bive drave.

Katolika crkva u svome narodu jest Crkva naroda Nije teko dokuiti da, odabravi Rijeku kao svoju putnu bazu, Papa poruuje 'gradu i svijetu' kako je doao u "hrvatsku Rijeku" jednako kao to je doao u hrvatski Zadar, Dubrovnik, Osijek i akovo, ocrtavi tako u cijelosti prostor 'neustraivih svjedoka Evanelja'. Ta 'tajna veza' Hrvata i Svetoga Oca, oitovana u vjernosti i neustraivosti, ali i u nadi, molitvama i srcu, evanelistaru, slovu "M" ili skulp turi Majke Boje, onoj kojoj Hrvati pjevaju kao "Kraljici Hrvata", iskazuje takvu duhovnu snagu da onu brojku od etiri milijuna i petsto tisua dua uviestruuje do 'nebeskih visina'. Zato su se, poslije 'preventivnog udara' monog CNN-a po papi Ivanu Pavlu II. i Hrvatima, u 'djelovanje' na oznaeni cilj ukljuili i domai deurni medijski klonovi determinizma, od sveznajueg arka Puhovskog do neizbjenog Denisa Latina. Prvo e uvijek spremni lo vac na 'zloinake Hrvate' ustvrditi kako mediji, i to oni determinizirani, u stotinama sati i tisuama novinskih stranica intervjua i 'analiza' nisu stvorili prostor ni za jednu kritiku napomenu o pontifikatu koji je bio ne samo dugotrajan i utjecajan, nego, prema svim kriterijima, i kontroverzan. Naravno da arko Puhovski, predsjednik HHO-a, insti tucije koja je batina 'hijerarhije urotnika' za 'primirenje' neposlunih 'nacionalista', nije naveo iji bi to kriteriji trebali biti ni na emu se ti kriteriji utemeljuju. Da je rije o kriterijima iz plana 'hijerarhije urot nika' Puhovskoga e razotkriti nitko drugi nego Glas Amerike. Ne samo
441

U s p . Glas Koncila, 17. travnja 2 0 0 5 . U s p . D a v o r D o m a z e t - L o o , Gospodari kaosa, isto, str. 4 5 5 . - 4 5 7 .

440

>

Dnvitr Dtmni.el I usu

k I O N < > V I N A S I U I' A | U

to e u cijelosti biti prenesene tvrdnje arka Puhovskog o lome kako su mediji preutjeli da je Papa Ivan Pavao II. vie puta od Hrvatske posjetio rodnu Poljsku, Meksiko i panjolsku, da je njegovo meuna rodno priznanje Hrvatske "u ozbiljnoj raspravi ipak sporno", daje njegov doprinos osloboenju Istone Europe od komunizma besmislica, od nosno, njegovo spoitanje televiziji na kojoj se papu Ivana Pavla II. "nemilice nazivalo Svetim Ocem", nego e 'usamljeni jaha', kako mu je tepao Glas Amerike, posluiti za otkrivanje onoga to deterministe glede Hrvatske najvie ulja - prvoga lanka hrvatskoga Ustava. Da su u napadu na Hrvate u igri daleko dublji razlozi i motivi uoava se u jednom detalju, bolje reeno u jednoj rijei - laika. Naime, u prvome lanku Ustava iz 1990., koji je raen na potki francuskoga Ustava, nema rijei laika, jer stoji da je Hrvatska socijalna, demokratska i jedinstve na drava. Nemojmo se iznenaditi ako za tobonji "ulazak u Europsku uniju", nakon tzv. "sluaja Gotovina", Bruxelles od Hrvatske zatrai da u Ustav unese rije 'laika'. Nakon to su Puhovski i Glas Amerike obavili 'vatrenu pripremu', u 'raketnoj bitnici' zvanoj Latinica ustvrdit e se kako Katolika crkva ne moe biti nacionalna, jer daje kozmopolitska, te da su je hrvatski kato lici u doba borbe za hrvatsku neovisnost neopravdano politizirali. Na potpuno nepoznavanje stvari briljantno je odgovorio ivko Kusti, napisavi: "Katolika crkva u svakom narodu mora biti Crkva tog naro da, upravo narodna ili nacionalna. Inae je tuinska, te je narod doivljava kao duhovnu kolonizaciju. Katolitvo je univerzalno, ali ni poto kozmopolitsko. Znao je to ve papa Agaton u 7. stoljeu kad je piui tek pokrtenom hrvatskom knezu ustvrdio da je Isus postao 'Bog Hrvata'".

m;i(?!), a u Srbiji zapaa dojmljive gospodarske reforme i predlae da "Bruxelles povede ofenzivu za ostvarivanje multilateralnog aran mana koji e dovesti do carinske unije (zapadnog Balkana) i mogue i ntegracije u jedinstveno trite Europske unije. Takav bi korak... znaio odreeni gubitak suverenosti za sve ukljuene drave a.... uinkovito bi se razvile strukture slojevite suverenosti, koja je regiji tako oito potrebna". I, kao to napisa Branko Salaj u Vjesniku, "Brenjevljeva zami sao o ogranienoj suverenosti ivi i dalje, a u Hrvatskoj se prodaje tvrdnja da je suverenost nespojiva sa suvremenim svijetom". To je razlog zato se i zato e se mediji, odnosno, 'meka sila' u Hrvatskoj svakodnevno i dalje agresivno iivljavati na ljudima, koji se ne mogu braniti. Kada nekoga nazovete faistom, zloincem, primiti vcem, ubojicom ili kriminalcem, bez ikakvih argumenata, a Katoliku crkvu kranskim mrijestilitem, biskupe eksponentima domoljubne kabale, zaslijepljenim nacionalistima, desniarima i, kao najvei grijeh, pripiete im da su tumanovci, onda je to vrhunac profesionalne be sramnosti. 6 6 Ta besramnost, osim prema ljudima, kao pristranost, ne objektivnost, zluradost i zlonamjernost, oituje se i u medijskome odnosu prema Katolikoj crkvi. Christiane Amanpour, arko Puhovski i Denis Latin, odnosno CNN, HHO i HTV, samo su nagovjetaj onoga to slijedi - sustavnog i estokoh napada na Katoliku crkvu - 'svim sredstvima' kojima raspolae 'meka sila', to je, u biti, peti, ali i najvaniji, cilj urotnikoga plana prema Hrvatskoj i Hrvatima. Svim medijskim, domaim i inozemnim, jurinicima na Katoliku crkvu u Hrvatskoj ne moe se pomoi ako oni to sami ne ele. I, kao to kae don Anelko Kaunko, "Ritual nije izgubio na znaenju, ali Isus spasenje ne namee! On je prvi i jedinstveni promotor formule uzmi ili ostavi. On je i Judi ostavio slobodu". Na ove rijei moe se samo dodati - i upravljaima 'nadziranog nereda. 6 7

Isus je i Judi ostavio slobodu: "Uzmi ili ostavi!" Iz svega navedenoga vidljivo je da ne treba umiljati 'teoriju urote', nego daje rije o planu koji je u asopisu NATO Revievv (prosinac 2004.) o "povijesnoj promjeni na Balkanu" iznio Carl Bildt, sada lan Meuna rodne komisije za Balkan, ali i operativac 'hijerarhije urotnika'. On u Hrvatskoj vidi opustoenu 'krajinu' sa spaljenim pravoslavnim crkva442

Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 447. - 448. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 455.

443

> 9. Haaki popis "znanih i neznanih" Hrvata

I hlVUI

I UlIlUl.-|'(

/ UMI

K I . O N O V I

N A M U I' A J U

Naelo inverznog presedana Hrvatski ovjek, nakon prispijea optunica protiv petorice novina ra (Markice Rebia, Ivice Marijaia, Stjepana Seelja, Marijana Kriia, Domagoja Margetia i Josipa Jovia) 68 i proirene optunice protiv ge nerala Ante Gotovine, Ivana ermaka i Mladena Markaa, i to pet mjese ci nakon to je odlukom Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda istekao rok Haakome tuiteljstvu za bilo kakve istrage i posljedino tome podizanje optunica, mora ustvrditi - meunarodna zajednica jest zajed nica bez naela! I, ne e pogrijeiti. Prema Hrvatima i Hrvatskoj pri mjenjuje se posebno (izdvojeno) protunaelo, koje se s pravom moe nazvati - protunaelom inverznog presedana. Ono je u navedenome sluaju samo modernizirani oblik latinske izreke, i glasi - to vrijedi za sve narode svijeta, ne vrijedi za Hrvate! To je cijena koju, prema planu 'hijerarhije urotnika', Hrvati moraju platiti, jer su napore britanskoga stoernika 'hijerarhije urotnika', lorda Petera Carringtona, o svome br zom porazu, uinili irelevantnima, obranivi se i stvorivi dravu. Ali, urotnici protiv 'Boga i ovjeka' nikada ne priznaju poraz, jer uvijek kada su stjerani u 'kut' poseu za inverzijom kao spasonosnim rjeenjem. Mnogi hrvatski domoljubi, nakon obrane od srpske agresije i pobjede u Domovinskom ratu, ponadali su se da dolazi vrijeme istin skog mira. No, previdjeli su da poslije rata, po planu 'hijerarhije urot nika', dolazi 'vrui mir'. Tim 'vruim mirom' ne upravlja bilo tko, nego

Destrukcionizam, kao podsustav determinizma, prema planskom hodu na dugi rok trebao bi slomiti Hrvatsku kao suverenu naciju-dravu i zamijeniti je kulturom 'samoizraavanja', iracionalnim 'individualizmom', to jest od nje ostaviti samo naziv 'Hrvatska', koji e u zemljopi snom smislu dosezati ono to se vidi s 'vrha zagrebake katedrale'. Ovdje se, bez ikakve dvojbe, moe iitati da stalno papagajsko Mesievo ponavljanje individualizacije krivnje dolazi iz ove kole miljenja, ali on, unato ponavljanjima, nije svjestan njezinog znaenja. No, onaj tko je njemu sugerirao da tako postupa, a to mogu biti samo sljedbeni ci 'hijerarhije urotnika', i to britanski, dobro znaju da 'individualizam zloina' nije nita drugo nego doktrinarno naelo iz neizravne strate gije nastupanja, koje slui da se dokae kako drava i (ili) narod izvor terora, tada je pojedinca 'prisilila' na takav in. Ako se krivnja indivi dualizira, kako to uporno ponavlja Mesi, onda je to stvar pojedinca, i u tome sluaju pojedinac ne snosi krivnju, nego krivnja ostaje na dravi. Samo nekoliko pomno odabranih pravomonih presuda na temelju 'individualne krivnje' na kraju vodi prema osudi cijele drave i cijelog naroda. Ovdje determinizirani postulat inverzije itekako vrijedi. Nai me, 'individualnom krivnjom' s pojedinca, koji je izmanipuliran (obmanut) od politikog vodstva, itaj drave, skida se odgovornost, bez obzira na to to je on formalno osuen. Konani zakljuak 'individuali zacije krivnje za ratni zloin', prema destrukcinistikom tumaenju, jest - ako ne bude drave ni njezinih nacionalnih interesa ne e biti ni ratnog zloina. Sva suenja u Haagu jesu u funkciji toga - dokazati da zloin na staje samo ako drava posegne za zatitom svojih nacionalnih interesa, pa i onda kada je izloena agresiji. Zato je formulacija u svim optuni cama protiv hrvatskih generala jednaka - udrueni zloinaki pothvat. Indi vidualizacija krivnje slui, izmeu ostaloga, i zato da se 'pokae' i 'dokae' kako iza 'zloinakog pothvata' stoje primitivci kao izvritelji, a nalogo davac je neki 'genijalni voa' ili nekakvi 'genijalni voe' (neto poput mafijakog kuma iz istoimene filmske trilogije), tj. politiko vodstvo. Takav zakljuak naprosto proizlazi iz pojmovnog odreenja 'zloinake organizacije' - ini je skupina primitivaca (nasilnika), koju vodi ili njo me upravlja inteligentni voa. 444

68 Kada su pristigle haake optunice protiv estorice hrvatskih novinara, to je presedan posebne vrste, jer su novinari, objavljujui tajno svjedoenje Stjepana Mesia, samo profesionalno obavljali svoj posao i nita vie, m e u medijskim djelatnicima i intelektualcima u Hrvatskoj zavladao je muk. Kada se s pravom oekivala 'bura' Hrva tskoga novinarskog drutva u zatiti svojih kolega, nastala je 'utiha'. O tome muku medijskih jurinika determinizma, ali i o 'skrivaljki' hrvatskih intelektualaca, jedan od optuenika Ivica Marijai pie: "U Hrvatskoj nema ni ljudske ni profesionalne solidar nosti s optuenim novinarima, a nema je ni prema uope nepravedno progonjenima. Ne moe je ni biti, jer su oni koji bi se trebali solidarizirati idejno ili materijalno korumpira ni, drugi su naprosto izabrali antihrvatsku politiku opciju kao svoju autentinu, trei se, pak, vjeno plae opredijeliti, jer se plae kako e izgubiti neke sitne ili vee sinekure. Tuno je gledati kako svako malo u Hrvatskoj veliki borci za naela pod noge bacaju vlastitu retoriku. Ovo posljednje je najei sluaj s hrvatskim intelektualcima, koji po tradiciji podviju rep i pobjegnu u miju rupu kada doe do situacije stani-pani i koji su potonuli u svoje carstvo konformizma, u kojemu nita ne ele ni riskirati, a kamoli rtvovati". Usp. Ivica Marijai, Hrvatski list, 6. listopada 2005., str. 5.

445

>

/ >n\-in

I hmut.i-l

I UMI

Kl D N O V I

N A S T U I' A | U

isLa skupina urotnika koju je na prostoru bive Jugoslavije u cvecsc tim godinama prologa stoljea predstavljao njihov sloernik lord IV ter Carrington. Tko je taj vie puta spominjani lord Peter Carrington i to je potka njegove (sve)moi? On je ateist koji se pretvara da je anglikanski kranin, a zapravo je lan Reda Ozirisa i drugih sotonskih sekta, ukljuujui i masone. Vitezom Reda podvezice 6 9 u kapeli Sv. Georgea u Dvorcu Windsor imenovala ga je kraljica Elizabeta II. En gleska, potomak obitelji crnoga plemstva Guelph, koja je istodobno i poglavarica Anglikanske crkve, koju u cijelosti prezire. Prije nego to je stoer 'hijerarhije urotnika' lorda Petera Carringtona imenovao upra viteljem 'nadzirane krize' za bivu Jugoslaviju, dotini je 'ispekao zanat' ruei rodezijsku vladu kako bi mineralna bogatstva Angole i June Afrike predao u ruke londonskome Citvju, slamajui Argentinu i pretva rajui NATO u ljeviarsku politiku organizaciju odanu Komitetu 300. 7 0 Zato stoernici 'hijerarhije urotnika', poput lorda Petera Carrin gtona, Carla Bildta, Dennisa MacShanea ili Erharda Buseka, nakon rat nih patnja i stradanja Hrvata, Hrvatsku ne ele ostaviti na miru? Obja njenje nije odve teko. Hrvatska pobjeda u Domovinskom ratu jest, u vanjskom iskazu, pobjeda protiv srpske agresije, ali je ona zapravo znaila i pobjedu nad determinizmom u jednom paradigmatskom obliku. 'Hijerarhijski urotnici' pobojali su se da Hrvatska tom pobjedom, nakon tri njihova prevrata u dvjestogodinjoj europskoj povijesti, ne postane prva zemlja koja e uspostaviti prirodan pravni poredak i biti uzor ostalima. Budui da deterministi ve vie od dvjesto sedamnaest godina ratuju upravo protiv takvoga sustava vladavine i vlasti, Hrva tsku se, po njihovoj zamisli, poput Kartage, nastoji razoriti. Ako se zna da se doktrinom inverzije Hrvatsku kao rtvu nastoji prikazati agreso rom, to se, izmeu ostaloga, postie i pravnim sredstvima. Smisao 'nadziranog nerada' nije u izravnoj teritorijalnoj koristi, nego se ratni probitci ostvaruju 'pravnim nastupanjem', koje se, u obliku tzv. pravne

pomoi, iskazuje kao mo. To napadnutu stranu, koja je obuhvaena nadziranim neredom', dovodi u poloaj da je prisiljena staviti se na i.ispolaganje apstraktnoj meunarodnoj zajednici. Posije toga se me unarodnim pravom unitava njezina nacionalna prava, odnosno, do vodi se u pitanje funkcioniranje pravne drave. Hrvatskoj se dogaa apsurd ove inverzije, bolje reeno, Hrvatsku su u tu situaciju dovele njezine elite. Naime, hrvatsko pravosue, po diktatu meunarodne zajednice, sudi svojim generalima i braniteljima. Da apsurd bude jo vei, to hrvatska Vlada dri velikim politikim uspjehom. Kojeg li li cemjerja i podlosti od meunarodne zajednice, a sljepila i podlonosti od hrvatske vlasti, koja je pristala sama sebi dokazati kako je agresor.

Haako sudite - katalizator hrvatskoga politikog miljenja Unato svemu, neka se ne zaboravi, doi e ponovno vrijeme na cionalnih drava, ali njoj se mogu nadati samo oni koji sauvaju svoj bitak. U doba komunizma (druga faza determinizma) hrvatski suvereni tet i hrvatski interesi bili su u rukama ideologa komunistike internacionale, a danas su u rukama ideologa neoliberalistike kapitalistike internacionale (trea faza determinizma). Veina dananjih hrvatskih politikih stranakih elita ne zna to su stvarni nacionalni interesi Hr vatske. Tim otuenim elitama vaniji je Haag, nego ast i dostojanstvo hrvatskih branitelja. Njima je proizvodnja 'hrvatskog paradoksa', u kojemu mrtvaci iz Drugoga svjetskoga rata hodaju ulicama, vanija nego to da ivi ljudi ne daju znakove ivota. Njima je s predumiljajem nedefinirana europska utopijska koncepcija zanimljivija od sudbine vlastitoga naroda u susjednoj Bosni i Hercegovini. Njima je vanija izjava nekog treerazrednog svjetskog birokrata nego ouvanje vlasti tog identiteta. Njima je vano miljenje predstavnika svjetske finan

Prema dr. Johnu Colemanu, vitezovi Reda podvezice jesu elnici Komiteta 300 i 'krunsko vijee' kraljice Elizabete II. Oni su, kako pie Coleman, "elita elite njezina Velianstva, tj. najui krug najpokvarenijih sluga, koji su do krajnosti izdali povjerenje koje im je ukazala njihova nacija". Usp. dr. John Coleman, isti, str. 244. 70 Usp. dr. John Coleman, isto, str. 243. - 244.
446

69

cijske oligarhije, ali ne i rasprodaja vlastitoga bitka. Naprosto, hrvatska politika stranaka elita, nakon 2000., vie nema ideja, odnosno, ona ne zna to su hrvatski nacionalni interesi i kako ih promicati. Na poetku 21. stoljea slubenu Hrvatsku karakterizira neodreenost. Na takvo 447

Davni

Dimi,i.-,-l / U M I

KI.ONOVI

N A ST U I' A J U

stanje duhovnog ozraja Goethe je, kao 'propovjednik' ideologije 'hije rarhije urotnika', davno upozorio rijeima: "Onaj tko je neodreen, taj je ve umro". Bez normativne predodbe - nacionalne strategije ivljenja i op stanka - o tome emu nacija smije i treba teiti, hrvatska politika misao svodi se na sitniavo, svaalako i destruktivno nametanje 'svoje istine'. U neimanju uobliene i opeprihvaene strategijske zamisli o tome kako obraniti svoje interese na prvim vratima Euroazije, hrvatski su politiari najee samo loi glasnici rastrojenih institucionalnih dravnih sustava i uspjeni prenositelji duhovnog (vrijednosnog) ne reda koji vlada u hrvatskoj zbilji. Oni su olienje zastraujuih sadrajnih praznina, gubitka identiteta i etikoga kodeksa, te ope obamrlosti (ravnodunosti) hrvatske nacije. Hrvatska je, moe se ustvr diti, zemlja bez ikakva kriterija, a u supstancijalnom smislu gotovo ga uope nema, jer, da ga ima, onda se svaki politiki nasilnik, susjedni ili bjelosvjetski, svejedno, ne bi mogao bacati kamenjem na nju i isto dobno govoriti kako to ini za njezino dobro, niti bi se svaki domai demagog determinizma mogao prikazivati njezinim nacionalnim spa siteljem. Ovdje, zapravo, vrijedi alosna maksima francuskog katolikog moralista, romantiara Lacordairea: "Istinu iznijeti plaamo skupim bitkama, la naprotiv ne stoji nita". Mnogo je podudarnosti izmeu politikih procesa koji se odvijaju u Hrvatskoj i stizanja haakih optunica, u odreenim intervalima, te proklamiranog temeljnog politikog cilja - ulaska u Europsku uniju i NATO. U tome predvidivom slijedu analitiari, za razliku od politia ra, prepoznaju isplaniranu i usvojenu politiku Europske unije prema prostoru 'zapadnog Balkana', dakle, i prema Hrvatskoj, za koji su eu ropski deterministi sastavili redoslijed norma i postupaka kojima e sve te zemlje dovesti na istu razinu krivnje, kako bi ih 'sve u paketu', poslije 2010., doveli u poziciju pridruenog, ali ne i punopravnog la na Europske unije. Zato je nuno jo jednom izrei aksiom: Hrvatska e s ostalim zemljama tzv. 'zapadnog Balkana' u Europsku uniju ui samo kao pridrueni lan, i to ne prije 2012. godine. Prije toga trebaju se pogasiti svjetla Haakoga suda (2010.) i izjednaiti krivnja. 448

Kada se pozornije sagleda konkretne 'zadane' ciljeve koje Europska unija postavlja prema Hrvatskoj, sadrane u formulaciji o funkcioni ranju pravne drave', uoljiv je visok stupanj sukladnosti izmeu poli tikih procesa u Hrvatskoj i nastupanja Haaga. Haaki je sud definiti vno postao katalizator hrvatskog politikog javnog ponaanja, kao tobonji uvjet pribliavanju ciljevima Europske unije. General Ante Gotovina bio je samo paradigma tih zakulisnih igara. U biti, ciljevi plana su jednostavni - prostor 'zapadnog Balkana', a poglavito njegov zapadni dio pripremiti za potpuno eurozapadno integracijsko usisa vanje njegovih prirodnih izvora, od mora, pitke vode, uma i plodne zemlje do geostratekog poloaja, kako bi se ulo u nadmetanje s osta lim velikim igraima na prvim vratima Euroazije. Budui da Europska unija politike procese na 'zapadnom Balkanu' nadzire i usmjerava, koristei se haakim suenjima za ratne zloine kako bi dokazala da su sve politike jednako krive, osim one njezine koja ih je omoguila, opet nije nimalo sluajno to se rokovi hrvatsko ga pridruivanja Europskoj uniji preklapaju s rokovima dovretka rada Haakoga tribunala. Koliko god hrvatska aktualna vlast uvjeravala hr vatski puk, a saborska oporba sekundirala, o moguem ulasku u Eu ropsku uniju ne vie 2007. ni 2008., nego 2009., Hrvatska e, kako je ve reeno, eventualno doi na red kada sama sebi presudi da je nasta la na zloinu. U tome kontekstu treba iitavati i suenje Branimiru Glavau, kao i mogue suenje Tomislavu Merepu i uri Brodarcu ili tobonje preputanje 'hrvatskih zloina' Hrvatskoj, u kojima se treba suditi vie od tisuu Hrvata, kako ree Floreance Hartmann, nekada nja glasnogovornica Tuiteljstva Haakog sudita. Ovaj selektivni odabir poeljnih i onih koji to nisu ne e protei bez velikih problema, s obzirom na to da e ovaj 'nadnacionalni' ili segregacijski kriterij, u sluajevima kako Hrvatske tako i ostalih malo brojnih europskih, a i zemalja 'treeg svijeta', jednom morati naii na otpor. Teko e biti odrati stanje u kojemu e za odreena svjetska podruja (sluaj Iraka i suenje Sadamu Huseinu) vrijediti jedan pra vni sustav, a za 'velike protagoniste svjetske politike' nekakav drugi, primjerice, za Sjedinjene Amerike Drave, koje nastoje izboriti u cijelo me svijetu priznavanje svoje 'izdvojenosti' od globalnog, nadnacional nog sustava pravde. Ako je nekome do u tanine poznata 'pravednost' 449

-"'

IhlVOI

I )(I(Mll.-|-| / UMI

K I D N I I V I

N A S I U I' A I U

Haakoga sudita onda je to politici Sjedinjenih Amerikih Drava, no, unato tome evidentnom primjeru, hrvatska politika i dalje ostaje za robljena u uvjerenju kako je u Haagu mogue 'dokazati nevinost'. Da su hrvatska izvrna i zakonodavna vlast krajnje naivne i poslu nike pokazuje slijed dogaaja koji su se planski odigrali u dvadese tak dana sredinom proljea 2005. i koji su izravna posljedica izjave Carle del Ponte izreene pred 600 studenata prava i lanova valdenskoga ureda, koju je prenio vicarski La Liberte (20. travnja 2005.) i koja glasi: "Pomirba jo uvijek nije na dnevnom redu Balkana. Ona e doi tek kad sudski postupci budu okonani i kada e povjesniari biti u mogunosti objasniti istinitost injenica koje e utvrditi pravosue, (kurziv a.)" Ako se ovome doda i izjava Brucea Hitchnera, sveuilinog profesora meunarodnih odnosa i predsjedavajueg projekta Davtonskog mirovnog sporazuma, koji je pred amerikim Kongresom svjedoio na temu "Bosna i Hercegovina nedovren posao" i tom prigodom ustvrdio kako je Davton od prijelaz nog rjeenja postao "virtualno fosiliziran instrument" voenja drave, onda nije sluajno to je na 60. obljetnicu pobjede nad faizmom obz nanjena proirena optunica, ne hrvatskim generalima, nego de facto i dejure hrvatskoj dravi. Isto tako nije sluajno to je istoga dana urue no ameriko odlije Drai Mihajloviu, a jo je manje sluajno to je jedan bezlini europski politiki determinist pred predsjednikom hr vatske Vlade optuio Hrvate za nacionalizam, a kao dokaz naveo pro slavu Sv. Dujma u Splitu. Koliko samo deterministima smeta hrvatska batina i vjernost Hrvata Svetome Ocu! Budui da su u proirenoj optunici, izmeu ostaloga, kao okri vljenici za 'zloinaki pothvat' navedeni i "znani i neznani", a kako se to odnosi na sve nositelje medalje za operaciju Oluja, bilo bi za hrvatsku javnost vie nego zanimljivo obznaniti imena svih novinara koji su nositelji toga asnoga odlija. Parafrazirajui kolumnisticu Hrvatskog li sta Mirelu Pavi, tada bi bilo posve razvidno koje bi se (p)tice stvarno posramile svoga perja. Do katarze meu Hrvatima doi e na bilo koji nain, ali e doi, o tome uope ne treba dvojiti.

10. Tko proizvodi kaos u Hrvatskoj

Proizvodnja pristanka jest obrazac kolektivnog pamenja koji se naiiu'e, preciznije, koji se stvara kao prevladavajui obrazac miljenja.71 Prema Noamu Chomskom, proizvodnja pristanka jest novo 'umijee demokracije'. 7 2 U razvijenim demokracijama narod se najbolje moe nadzirati kontroliranjem misli. Misli su one koje mogu dovesti do djela i zato ih treba drati na uzici. Chomskv, kao teoretiar i glasonoa 'hije rarhije urotnika', dri kako mediji imaju presudnu ulogu u sustavu indoktrinacije, zajedno s obrazovnim sustavom i sveuilitima. Sustav indoktrinacije jest taj koji nas ui kako se trebamo ponaati, to treba mo misliti i zastupati. Procedura za 'kontrolu misli' razraena je u In stitutu Tavistock, a jedno od naela na kojemu se ona temelji jest i naelo 'prisilnog izbora unutar zatvorenog sustava'. Njegova je logika sljedea: ljudsko bie, pa tako i drutvo, moe u glavi drati odreeni broj problema. Ako se tome sklopu problema doda jedan novi problem ili briga, neki se stari mora izbaciti. Upravljai 'nadziranog nereda', odnosno, njihove institucije za 'javno miljenje', prate to pojedinci ili skupine pa i cijeli narodi, primjerice, Hrvati, odbacuju a to prihvaaju. Na taj se nain trendovi ne predviaju, nego stvaraju, sa svrhom da pojedinac i(ili) narod izgubi smisao za stvarnost. 7 3 U primjeni te 'teh-

Usp. Josip Jovi, bivi glavni urednik Slobodne Dalmacije, rujan 2005. Noam Chomskv je vrlo upuen u ovu problematiku i dobro zna to govori, budui da je bio vodei dunosnik VVar Resisters League (Liga protiv rata), organizacije kojom upravlja Komitet 300. On je i glavni teoretiar Instituta za politike studije, ali i suradnik Henryja Kissingera preko odabrane skupine Okrugloga stola i Kraljevskoga instituta za meu narodne poslove, koju su inili James Schlessinger, Alexander Haig i Daniel Ellsberg. To je jedan od razloga zato ga dr. John Coleman optuuje za veleizdaju, jer je bio povezan s operacijom Watergate, koju je osmislila britanska tajna sluba M16 u svrhu ruenja amerikoga predsjednika Richarda Nixona. U toj operaciji, prema Colemanu, uspjeno su primijenjene metode Instituta Tavistock tako daje "ameriki narod u cijelosti vjero vao gomilama lai, izvrtanju istine i svim izmiljenim situacijama koje su zavjerenici prikazivali kao istinite, a prava je istina ta da je Watergate bio sotonska la od poetka do kraja". Usp. dr. John Coleman, isto, str. 73., 188. i 252. 73 U Sjedinjenim Amerikim Dravama kompanija za pranje mozga, stvaranje jav nog miljenja, anketiranje, istraivanje i sustavne analize jest kompanija Reliance Insuran ce Group. Za izravne veze s Institutom Tavistock oslanja se na instituciju Operations Research (Istraivanje operacija). Osim toga, povezana je i s kompanijama Imbucon Ltd. i Yankelovich. Daniel Yankelovich je kralj udruene mree anketara - proizvoaa jav nog miljenja u SAD-u, golemoga aparata koji osigurava 'javno miljenje' o vanim
72

71

450

451

>

Knvni

l)om,i.-cl

/usu

K I O N O V I

N A S I U I' A | U

nike', kao to je naznaio Chomsky, mediji ne samo to su kljuan, nego su i odluujui imbenik. Uz pomo medija, primjenom ovoga naela upravljai 'nadziranog nereda', za manje od deset godina poslije Domovinskog rata, uspjeli su neustraivost i spremnost na rtvu kod Hrvata 'zamijeniti' kolebljivou, utnjom, poslunou, ali i izbjega vanjem rtve, ako to nije rtva za osobni probitak.

Nametanje crimena Kako stvari stoje, 'oficiri i vojnici' determinizma, s 'mekom silom' kao sredstvom, zadueni za 'proizvodnju pristanka', poeli su najed nom 'opaati' kako je u Hrvatskoj na djelu nekakav kaos. Takvo se ne to moglo proitati na stranicama Jutarnjeg lista, dnevne tiskovine koja se upuenijima u operacije specijalnog rata ponekad doima kao dnev ni obavjetajni bilten britanske tajne slube. Naime, Davor Butkovi, taj vjerni i ustrajni tuma britanskih otkrivenih i prikrivenih namjera na prostorima na kojima obitavaju 'neustraivi svjedoci Evanelja', kako je Hrvate za vrijeme svoga treega pastoralnog posjeta nazvao Sveti Otac Ivan Pavao II., uporabio je pojam "potencijalnog kaosa" komenti rajui priopenje napisano u ime navodne teroristike mree "Racija politike". Da je ostao na tome, lani ne bi zasluivao nikakvu pozor nost, ali e Butkovi priopenje "Racije politike", taj nepismeni uradak kasnije otkrivenog nedoraslog mladca, koji nema nikakve veze s bom bama koje su eksplodirale pred zgradama veinskih srpskih opina u okolici Vukovara, niim izazvan dovesti u kontekst IRA-e, "kojoj su asnici Hrvatske vojske svojedobno prodavali oruje". Pouak: od nametanja crimena Hrvatima kao 'katolikim teroristi ma' ne odustaje se. Butkovi je prvi, ali, naalost, ne e biti i jedini, koji e potvrditi tezu iznijetu na stranicama Hrvatskog lista74 - da, "kad s vremena na vrijeme ponestane izmiljenih ili stvarnih senzacija u hrdrutvenim, ekonomskim i politikim pitanjima. Upravo je ovaj golemi aparat Ame rikance, koji nisu nikada uli, a takvih je velika veina, za Sadama Huseina i koji su tek maglovito uli o Iraku kao zemlji negdje na Bliskom istoku, pretvorio u ljude koji trae Sadamovu krv i unitenje Iraka kao drave. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 234. 7-1 Usp. Hrvatski list, 9. prosinca 2004.

v.u skini i britanskim medijima, pojave se u 'istom paketu' general Ante c lotovina, krijumari oruja i 'prava IRA', i to onda kada bude potrebno proskribirati Hrvatsku". Zato e Butkovi i napisati - "unatrag pet go dina nisu uhieni ni procesuirani ljudi koji su irskim teroristima pro dali oruje, kojim je pucano na zgradu MI6 u Londonu", odnosno, da nefunkcioniranje hrvatskih obavjetajnih sluba moe imati za posljedi cu da fantomska organizacija pripie sebi podmetanje eksploziva i "da e uslijediti jo itav niz napada osobito u sluaju uhienja generala Gotovine". Butkovi, koji, eto, umije ak 'proitati misli' fantomske organizacije, morao bi znati ili bi mu trebalo biti znano kako je opera cija "prodaje oruja IRA-i" zajedniko djelo britanske tajne slube (MI6), njezina dounika - irskog sveenika, britanskih medija (BBC-a, The Guardiana) i Raanovog dokazivanja pravovjernosti Britancima, u zajednikom lovu na mogue 'katolike teroriste' u Hrvatskoj. 75

Istrenirani pas iz ivotinjske farme Operacije specijalnog ratovanja, jer je u ovome sluaju o tome rije, bez 'meke sile' (medija) nisu ni zamislive. U biti, specijalni rat vodi se pomou medija ili preko medija - obrazac Chomskv. Novinari su po stali najdjelotvorniji 'ubojice' u ime determinizma. To je nova vojska s 'djejim licem' ili licem ene. Zato je u medijima sve vie novinarki. Oni su 'platforma' s koje se izvodi 'desant preko horizonta', ali bez desantnih snaga. Mediji su najjeftinije, ali i najrazornije oruje u vo enju specijalnog (psiholokog) rata. Moe ih se uporabiti u svakoj pri lici, u svakom trenutku, na svakom mjestu i protiv svakoga. Kada netko ili neto postane cilj toga rata, teko e izbjei 'zahvat' bojnog polja. Kao i u informacijskom ratu, informacije su i u ovome obliku ratovanja odluujui imbenik za pobjedu. Tona informacija osigurava prednost, daje izvjesnu mo, a kriva (netona) dezorganizira, slabi, smuuje. Zato u medijskome prostoru prevladavaju lane ili poluistinite informacije. Kada je Davor Butkovi ustvrdio kako je sustav dravne sigurnosti u

75

Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 396. - 4 0 0 .

452

453

>

I >ii\vi

l)t>mii.-ct

I mu

KI.IINOV!

N A S T U I' A J U

posljednjih pet godina nedjelotvoran i kako je u Hrvatskoj na djelu kaos, to su, naalost, tone tvrdnje, on je itateljima morao ponudili odgovor na dva pitanja: Tko je sustav dravne sigurnosti uinio upit nim, razorivi obavjetajne slube, i tko to, kako i zato proizvodi kaos, ak detreminirani (nadzirani), u Hrvatskoj u posljednjih pet godina? Kako bi odgovorio na ova dva pitanja Butkovi bi morao prvo prozvati medijsku kuu za koju radi, ali i Ivicu Raana, koji je protuzakonito britanskoj obavjetajnoj slubi dopustio rad u Hrvatskoj i tako defacto i de jure, grubo povrijedio suverenitet Hrvatske. On to ne e uiniti, jer je u njega sindrom 'istreniranog psa' iz "ivotinjske farme" previe jak. Dok je Davor Butkovi bio zaokupljen 'katolikim teroristima' u Hrvatskoj i 'podmetnutim bombama', britanska obavjetajna sluba MI6, kako je to pisao podgoriki list Republika, a prenijela HINA (13. lipnja 2005.), ve je dva mjeseca bila aktivno ukljuena u potragu za najtraenijim haakim bjeguncima - hrvatskim generalnom Antom Gotovinom i Srbinom Radovanom Karadiem. Cilj ove operacije, kako se to tvrdi u podgorikom listu, pozivajui se na europskog diplomata, jest stegnuti obru oko navedenih haakih optuenika kako bi "do de sete obljetnice zloina u Srebrenici, 11. srpnja, bili locirani i uhieni". Osim toga, navedeno je kako su operativci britanske obavjetajne slube stacionirani u Zagrebu, Sarajevu, Beogradu, ali i u ostalim gradovima vanim za operaciju, a to su Dubrovnik i Herceg Novi, te kako je inte res engleskih obavjetajnih sluba u posljednjih pola godine bio usmjeren na onemoguavanje financiranja haakih optuenika. Sto zakljuiti iz ove dionice ire operacije specijalnog rata, u koju su ukljue ni hrvatski general, obljetnica Srebrenice, podgoriki list, britanske obavjetajne slue i europski diplomat? Nita drugo nego da je na djelu ponavljanje teze o 'zloinakom narodu' britanskog ministra Dennisa MacShanea, odnosno, da britanska obavjetajna sluba MI6 kri suverenitet hrvatske drave kada hoe i gdje hoe. Kako se u ovome sluaju 'jurisdikcija' britanske obavjetajne slube protegnula i na su sjedne drave - Bosnu i Hercegovinu, Srbiju i Crnu Goru - postaje vidljivo, pa i za one slabo upuene u geostrateka nadmetanja, tko je autor pa i gospodar 'zapadnog Balkana' na poetku 21. stoljea. Zato se moe zakljuiti - u Hrvatskoj ne upravlja nikakva izvrna vlast nego britanska obavjetajna sluba. Ovdje se postavlja jedno logino pitanje: 454

sio lii uinile Sjedinjene Amerike Drave kada bi ruska obavjetajna sluba u Washingtonu i(ili) u Los Angelesu provodila operaciju uhi enja amerikih generala, sudionika operacije "Rat protiv terorizma"?

11. Mediji - ruitelji vrijednosti

Unato silnom trudu i udruenim snagama 'vanjskih i unutarnjih medijskih urotnika', jo nije postignuta dovoljna razina proizvodnje pristanka kod Hrvata (jo nije unitena devedeset postotna potpora generalu Gotovini), laboratorijski uzorak' na prostoru 'naroda nade' (izriaj pape Ivana Pavla II.) se nastavlja. Kako se boriti u uvjetima kada korporacije meunarodne moi kontroliraju sve ili gotovo sve medije u Hrvatskoj, a poglavito televiziju? Kako se boriti za hrvatsku opstojnost kada su se intelektualci, koji sebe nazivaju slobodnim (jav nim), i brojne satnije 'neovisnih' novinara svrstali u borbeni postroj kako bi proizveli pristanak naroda na to da politiki ivot bude prividno demokratski, a u biti robovski? Na ta pitanja moe odgovoriti samo ona politika koja ponovno, kao i u devedesetim godinama prologa stoljea bude vrsto i ustrajno zastupala hrvatske nacionalne interese. Za to jo ima malo vremena, ali ne previe, budui da hrvatski medijski jurinici, uz pomo i nadzor britanske obavjetajne slube, u Hrvatskoj za sada jo nisu odnijeli pobjedu. Moglo bi se rei: ilavi su ti "neu straivi svjedoci Evanelja"! I, jo neto. Na primjeru Hrvatske, a sluaj Davora Butkovia to najoitije pokazuje, posve je jasno da sloboda tiska, nije nikakvo a ka moli uzvieno demokratsko dostignue, jer je tisak postao sredstvom ideologije determinizma u ruenju svih vrjednota.

Inverzija vukovarske epopeje O medijskim jurinicima, operacijama specijalnog ratovanja, proizvo dnji pristanka i ruenju simbola Domovinskog rata na svoj nain uvijek 'progovara' Vukovar. U ostvarivanju politikog projekta zvanog 'velika Srbija' prevladavajuu ulogu imala je vojna strategija. Njezina primjena 455

>

Ihivor

Doimi.ct

I mu

K I O N ( > V I N A S I U I' A | 11

znaila je - osvojiti teritorij (akvatorij) i poubijati ili protjerati narod. Na razini d o k t r i n e (izvedbe) to je znailo da p r e u s t r o j e n a i p o t p u n o srbizirana Jugoslavenska n a r o d n a armija m o r a u to k r a e m v r e m e n u osvojiti kljune toke, o d n o s n o gradove. Strategijska n a p a d n a opera cija u o b l i e n a u planu p o d tajnim n a z i v o m Ram, primijenjena je u dva stupnja. Prvi je podrazumijevao osvajanje kljunih toaka: Zadar, D u brovnik, Karlovac, Sisak, Osijek i Vukovar, a drugi, poslije p a d a tih gradova, etniki oistiti p r o s t o r i z m e u njih i uvrstiti 'zapadnu grani cu velike Srbije' na crti Virovitica - Karlovac - Karlobag. U ostvarivanju srpskoga osvajakog plana, koji je t r e b a o trajati etr n a e s t d a n a i za iju je p r o v e d b u zeleno svjetlo S l o b o d a n u Miloeviu dao ve n e k o l i k o p u t a s p o m e n u t i britanski g o s p o d a r k a o s a lord Peter C a r r i n g t o n , n e p l a n i r a n o se isprijeio j e d a n grad na desnoj obali D u n a va. J u n a t v o vukovarskih branitelja pobijedilo je svu ' u m n o s t i kolovanost' srpskih g e n e r a l t a b s k i h p l a n e r a i njihove d o k t r i n a r n e zamisli o ' u d a r i m a s distance' i 'bitke u p r o s t o r u ' , ali, kao t o vrijeme pokazuje, ti neustraivi branitelji Vukovara g u b e bitku u medijskoj i haakoj inver ziji povijesti. N a i m e , i medijski i haaki d e t e r m i n i s t i epopeju i stra danje Vukovara pretvaraju u izoliran sluaj od dvjesto ubijenih civila i branitelja na Ovari. Z a t o se za r a t n i zloin sudi tzv. 'vukovarskoj trojci', o s o b a m a s p e t e , o d n o s n o , s e d m e razine zapovijedanja, ali ne i poli tikom v r h u Srbije - s r p s k o m m i n i s t r u o b r a n e , naelniku G e n e r a l t a b a JNA, zapovjedniku 1. vojne o b l a s t i i z a p o v j e d n i c i m a k o r p u s a . Njih a m n e s t i r a 'nevidljiva ruka' skrivena iza kulisa ' m e u n a r o d n e ' politike, o d n o s n o , oni koji potkraj 2 0 0 5 . javno obznanjuju k a k o Beograd m o r a p o s t a t i N e w York 'zapadnog Balkana'. Da je Vukovar u zamisli srpskih jahaa apokalipse i m a o s t r a t e k u vanost i da njegovo razaranje nije n e k o n t r o l i r a n sluaj na nierazrednoj razini zapovijedanja potvruje i operacija specijalnog rata koja je u to vrijeme v o e n a izravno iz Beo grada. 7 6 Kada je u pitanju Vukovar, operacije specijalnog r a t a n i k a d a nisu ni p r e s t a l e . D a n a s se o n e , kao po pravilu, na dan sjeanja vuko-

v,uske tragedije (18. s t u d e n o g a ) javno upriliuju na Hrvatskoj televi ziji u emisijama tipa Kontraplan D u b r a v k a Merlia ili Latinice D e n i s a Lat ma, s uvijek istim z a d a n i m t e m a m a , p o p u t "Izdaje Vukovara" ili "Od laska oruja za Hercegovinu", i uvijek s i s t o m p o r u k o m - k a k o je 'glavni krivac' predsjednik dr. Franjo T u m a n . H r v a t s k i m televizijskim kloniima 'hijerarhije u r o t n i k a ' n e p a d a na p a m e t javno otvoriti raspravu na t e m u : Kako je bilo mogue da se Vuko var toliko dugo uspijevao braniti? O n i n i k a d a nisu, a gotovo je s i g u r n o da i ne e, na obljetnicu herojske o b r a n e Vukovara, a u ozraju h a a k e 'pra vde i pravednosti', postaviti i j e d n o d r u g o pitanje: Koliko bi h r v a t s k i h politikih d u n o s n i k a , generala, asnika, d o a s n i k a i vojnika sjedilo u Haagu ili u d o m a i m k a z a m a t i m a da je i s t o n a Slavonija, tj. H r v a t s k o Podunavlje, o s l o b o e n o akcijom p o p u t Oluje, z a t o to su se "usudili u j e s e n 1995. izvesti operaciju oslobaanja Vukovara"? Slijedom p r e s e d a n a j e d n a k e krivnje, koja je u o b l i e n a u H a a g u , gotovo se sa s t o p o s t o t n o m p o u z d a n o u m o e ustvrditi da bi zbog Vukovarske golubice, to je naziv isplanirane ali n e i z v e d e n e vojne operacije oslobaanja Vuko vara, bio p r o s k r i b i r a n i politiki i vojni vrh Hrvatske drave, a scenarij o 'zloinakom p o t h v a t u ' i 'protjeranim Srbima' u n e p r e s t a n o j medijskoj halabuci, koju bi predvodili razni merlii, latini, stankovii, ladiii,

76 Operacija je isplanirana u Odjeljenju za psiholoko-propagandnu aktivnost. U tu je svrhu posluilo jedno "obino pismo", koje je objavio beogradski NIN 25. listopada 1991., u vrijeme najeih napada na Vukovar. Bilo je to pismo koje je, toboe, skupina Srba iz Vukovara, 2. studenoga 1932., uputila "vojnom ministru Nediu u Beograd". To lano pismo namjerno je datirano na poetak mjeseca studenoga, jer je Vukovar u to

vrijeme bio pred padom i zavretka operacije za osvajanje grada Srbi su predvidjeli poetkom studenoga. Navodno pismo objavljeno je pod naslovom iji je Vukovar, pa je i operacija u cjelini dobila isti naziv. to je Dravna sigurnost Srbije, odnosno, njezino odjeljenje za psiholoke operacije, htjelo postii objavljivanjem informacija ovakvog sadraja? Osno vna namjera nije bila informaciju plasiranu pomou medija prenijetu u Hrvatsku (koja je objekt napada-izloena agresiji), iako takve informacije u specijalnom ratu slue u tu svrhu. Ta potpuno iskonstruirana informacija o "pismu vukovarskih Srba vladi u Beogradu" bila je usmjerena prema inozemnim medijima, a jo vie prema sudionicima Mirovne konferencije, koja je toga dana imala plenarnu sjednicu u Haagu. Srbijanski predsjednik Miloevi nije prihvatio modificirano rjeenje jugoslavenske krize, tvrdei da Jugoslavija vie ne postoji. Na press konferenciji reeno je da su napadi na Vukovar i Dubrovnik potpuno neopravdani. Da su ti napadi ipak "opravdani" trebalo je, kao dokaz, posluiti "pismo Srba iz Vukovara vojnom ministru Nediu". Osim operacije iji je Vukovar, koja je imala tri koraka: nepostojee pismo (falsifikat) usmjeriti prema glavnom igrau (meunarodnoj zajednici), a ne prema objektu koji se napada (Hrvatskoj) kako bi se svi 'sudionici' vezali za isto vrijeme (datum dogaanja) i kako bi se opravdao postupak koji e uslijediti (okupacija Vukovara), ovaj grad i njegovi branitelji i cijelo puanstvo sustavno su bili izloeni operacijama specijalnog rata. Neke su operacije, poput Izdaje Vukovara ili Odlaska oruja za Hercegovinu, uspjele, prije svega zaslugom novinara jurinika koji se od vukovarskih vremena pa sve do danas nalaze u hrvatskim medijima. 457

456

>

Ihivoi

Domu.rt I usu

K I O N () V I N A S I U P A J U

jurdane, kuljii, deulovii, butkovii, ikii, klaukovii, ali i lovrike, kasapovike, babike i rakike 77 , bio bi podignut za dvije oktave vie nego u Oluji. Takvo medijsko uprizorenje od hrvatskih medijskih klonova jurinika ne bi ublaila ni injenica da je operacija isplanirana tako da bude minimalno rtava i sa srpske i s hrvatske strane. Naime, taktiki postupci na bojnom polju Hrvatskoga Podunavlja, uoblieni u 'vatrenim tunelima' i 'vatrenim koijama', omoguili bi izbijanje Hrva tske vojske za 48 sati na desnu obalu Dunava i tako bi politiki i vojni vrh Jugoslavije bio doveden u poziciju da bi ukljuenje Vojske Jugosla vije za njih znailo 'izgubiti i drugi rat'. Ni takav doktrinarno ist i jasan plan operacije ne bi pomogao, bu dui da bi, po haakoj pravdi, kazna za osloboditelje Vukovara bila vi estruko vea nego za njegove ruitelje. To znai da bi europski i do mai politiki i medijski deterministi naelo inverzije 'o agresoru i rtvi' na paradigmi Vukovara doveli do potpunog usijanja. Ali, na njiho vu veliku alost, opet ih je pobijedio dr. Franjo Tuman, odigravi za njih neoekivan potez - mirnu reintegraciju Hrvatskoga Podunavlja u ustavno-pravni poredak Republike Hrvatske, bez rtava na vlastitoj i na protivnikoj strani. Tim je potezom dr. Franjo Tuman potvrdio jedno od najvanijih naela strategije, koje nauava o - pobjedi protivnika bez bitke. Taj Tumanov ratni potez, sa stajalita strategije, priskrbljuje mu s pravom naziv majstora umjetnosti strategije, i to je ono to hrvatski klonovi determinizma dr. Franji Tumanu ne e nikada oprostiti. Ali ni ne moraju, jer e njemu budunost odati pravo priznanje, unato pokuajima inverzije Domovinskog rata i inverzije Vukovarske epo-

pcje. A njih, lu k l o n i r a n u d r u i n u , radi b u d u n o s t i a ne prolosti, nunim se ini podsjetiti na rijei iz Prve knjige o Makabejcima - On proiri nadaleko slavu svog naroda3... Do krajeva zemlje ime mu doprlo, oko sebe sabra rasprene9.78

12. Dostojanstvo irakoga diktatora i licemjerje hrvatskoga politikog vrha

U cijeloj znanoj povijesti do sada osobina nakane za istinom obino se mogla nai meu malim brojem pojedinaca, a vrlo malen broj takvih pojedinaca kvalificiralo se kao istinski voe svojih naroda. Bitna funkcija koju ti voe obavljaju, koja ih voama odreuje ili ne odreuje, jest sposobnost, u uvjetima krize, pa i upravljane, izvesti svoj narod itav iz loih i pogibeljnih prilika. Nema nieg tajanstvenog u takvim ljudi ma ni u njihovim odlikama vodstva. Voa u vrijeme krize jest onaj, tko je svoj smisao osobnog i povijesnog identiteta smjestio u prostor opeg dobra. Dosljedna strast za istinom o svome narodu jest dubok osjeaj vlastite sposobnosti, pa su stoga jalne osobe i romantiarski surogati iz toga iskljueni. Strast za istinom mora biti stvarna, mora se temeljiti na osjeaju da vlastiti ivot ima bitno poslanje, to u vreme nu krize posjedovatelju te osobine odjednom postaje jasno, a to se poslanje s pravom zove umijee voenja ljudi, kao to to jednom napi sa Lvndon H. LaRouche. Nije Hrvatima teko u ovome prepoznati da je dr. Franjo Tuman imao upravo te osobine. Zato detumanizacija u politikoj i medijskoj izvedbi nije nita drugo nego ubijanje istine o Hrvatskoj i Hrvatima. Unato trenutnoj prividnoj moi, koja je posljedica utjecaja vanjskog strategijskog kruga, hrvatski klonirani medijski gonii 79 nisu svjesni injenice da onaj tko vodi bitku s mrtvima nikada ne moe pobijediti.

Ovu klonovsko-klanovsku medijsku druinu jurinika na Hrvatsku, na primjeru jedne od njih, tj. Mirjane Raki, najbolje je oslikao Tomislav Marinko, glavni urednik HTV-a 1991. i 1992., izjavivi: "Mirjana Raki imala je status princeze na dvoru. Dali smo joj najveu plau, putovala je svijetom, pratila Tumana, uka, Granica, dolazilau dodir s najveim tajnama hrvatske politike i tako sve do 2000. Nakon toga, Raanovom voljom postaje urednica Informativnog programa. U najkraem roku provodi nemilosr dnu istku svih novinara kod kojih se nasluivalo hrvatstvo. Poistila je sve - urednike Dnevnika, cijelu ekipu Motrita, izvjestitelje, komentatore. Na velika vrata tada dovodi Mislava Bagu, Zorana Sprajca, Stipu Alfireva, Danka Druijania, Tihomira Ladiia, Aleksandra Stankovia, au Kosanovia, Tatjanu Muniabu, Dragana Nikolia, Ivanu Velikovi. Od tada do danas raaju se afere sa svrhom blaenja cijele hrvatske novije povijesti. Gospodarica tog kaosa, Mirjana Raki, istodobno od novinarki Hrvatica trai skidanje privjesaka s kriem, potom ubrzo te djevojke nestaju s ekrana. To Hrvatima nije radio ni Milutin Balti u vrijeme najcrnjeg komunizma. Tada sam se pitao nije li se naa dvorska princeza pretvorila u zlu vjeticu". Usp. Hrvatski list, "Aktualno", 9. veljae 2006., str. 4. 458

77

Jeruzalemska Biblija, (1 Mak 3, 3-9), Kranska sadanjost, isto, str. 429. Relativizam je izrodio novi, do sada nepostojei, karakter - karakter gonia. On ne iznosi nikakav svjetonazorski program, nego, neovisno o bilo kakvom programu, uzne miruje, omalovaava, prokazuje, optuuje svakoga i sve... On ini ono to su mu njegovi nalogodavci zapovjedili da ini. Da bi osoba postala goni mora ispuniti neke preduvjete. Prvo, mora to prihvatiti dragovoljno, a onda mora biti na tako niskoj moralnoj razini da se sposobna odrei svoje ljudske biti te svih etikih i moralnih vrjednota. Koliko je samo
79

78

459

e
Kako je hrvatski dravni vrh slavio 'zloinaki pothvat'

Ihivoi Domn.-ci I oso

KI.ONOVI

NA S'l U I A | U

Na desetu obljetnicu Oluje (2005.) dogodilo se sramotno ubijanje istine o Domovinskom ratu, 8 0 a prije svega dogodilo se to, kako je primijetio ak i jedan Ivo Pukani, u svojemu determiniziranom listku, da se vjerojatno nikada u povijesti nije dogodilo da jedna zemlja slavi jedan od najveih dravnih blagdana a da se pritom preute oni koji su najvie uinili da se taj blagdan uope slavi. Ono to nije mo gue nigdje, itekako je mogue u Hrvatskoj. To je uspio uiniti aktual ni dravni vrh, nastavlja Pukani, koji na proslavi desete obljetnice operacije Oluja ni jednom jedinom rijeju nije spomenuo generale koji su najzasluniji to je te, 1995., Hrvatska, poslije etiri godine patnje, ponovno postala jedinstvena drava. Takoer je paradoksalno da se slavi praznik koji je nastao na temelju dogaaja to ga je Tui teljstvo meunarodnog suda za ratne zloine okvalificiralo kao 'zloi naki pothvat', zakljuuje Pukani. Ali je jo paradoksalnije stoje takvom etiketiranju Oluje od Tuiteljstva Haakog suda dobrano pridonio, svojim tajnim svjedoenjem, aktualni predsjednik Hrvatske, a zakonodavna i izvrna vlast oliene u predsjednicima Sabora i Vlade to potvrdila i time se svrstala u 'lovce na glave', operacionalizirajui nekakav udan plan poduprt 'udnim ljudima' koji govore s engleskim izgovorom, nazvan 'akcijski'. Tu tobonju proslavu desete obljetnice Oluje, u izved bi aktualne hrvatske vlasti, teko je nazvati drukije nego, kako ju je naslovio ve spomenuti Ivo Pukani - Vaar licemjerja na slavlju u Kninu.

pred amerikim ministrom obrane Donaldom Rumsfeldom, nego ono ga vjetrovitoga kolovoskog dana 2005. hrvatski dravni vrh pred 'osta tcima ostataka' nekada slavne i mone Hrvatske vojske. Iraki 'odgoeni kaos' Sjedinjene Amerike Drave sve vie pribliava vijetnamskom razvoju dogaaja, budui da ni velika akcija amerikih snaga u pokrajini Ambar, nakon to je u irakome ratu poginulo vie od 2.000 amerikih vojnika, nije dala eljene rezultate. Iako joj je cilj bio neutralizirati iraki pokret otpora u 'sunitskom trokutu', u kojemu veinom ive pristae Sadama Huseina, pripadnici stranke BAS i Re volucionarne garde, i unato tome to se u determiniziranim mediji ma najvie spominje Abu Musaba al-Zarkavija i Al Kaidu, amerikim vojnim snagama najvei i najei otpor pruaju upravo Sadamove pri stae. Kada neprijatelja ne moe pobijediti, pridobij ga za sebe, prvo je naelo umijea ratovanja u posrednoj strategiji jo od vremena Sun Tzu Vua. Kada su Amerikanci shvatili da vojnom silom ne mogu ostvariti eljene ciljeve, poeli su kontaktirati voe raznih skupina pobunjenika u Iraku. Otili su tako daleko da su kontaktirali i samoga Sadama Hu seina. Naime, ameriki ministar obrane Donald Rumsfeld, sredinom ljeta 2005., u tajnosti se sastao sa Sadamom Huseinom u zatvoru gdje je ovaj ekao suenje, u nazonosti njegovoga odvjetnika Halila Al Dalimija. U poduem razgovoru, vie od sat vremena, odvijao se dramatian verbalni dvoboj izmeu predstavnika 'izvoza demokracije i ljudskih prava' i jednog od voa 'osovine zla'. Nije odve teko zamisliti poe-

Sadamov pouak Kada je ve rije o paradoksu, onda doista paradoks svih paradoksa jest taj daje tih slavljenikih dana, vrstinom svojega stajalita i svojom principijelnou u obrani nacionalnih interesa, vie pokazao Sadam Husein u strogo uvanom zatvoru u blizini zrane luke u Bagdadu,
u hrvatskim medijima danas gonia koji vojuju protiv istine! Preplavili su Nacional, Globus, Feral Tribune, Jutarnji list, Veernji list, Novi list, Slobodnu Dalmaciju, Radio 101, HTV, RTL, TVNovu... Usp. Davor Domazet-Loo, isti, str. 290. 80 U prigodniarskim govorima na desetu obljetnicu Oluje, 5. kolovoza 2005., u Kninu, od Ive Sanadera, predsjednika Vlade, i Vlad'mira Seksa, predsjednika Sabora, 460

moglo se uti kako je ta oslobodilaka operacija "ista kao suza". Na to licemjerje pre dsjednika Vlada i Sabora, prema Hrvatskom listu od 6. listopada 2005. (str. 23.), upozorio je prof. dr. Zdravko Tomac, rekavi: " N a osnovu kojih moralnih kriterija je mogue govoriti i tvrditi daje Oluja bila 'ista kao suza', a onda tu 'suzu' pretvoriti u 'zloinaku suzu', iji se simbol ratni zapovjednik Ante Gotovina, pretvara u zloinca kojega treba locirati, uhititi i transferirati u Haag? Ako je Oluja 'ista kao suza', ako je Oluja ponos hrvatskog naroda, ako je Oluja bila legalna i legitimna oslobodilaka akcija, onda je nemoralno praviti akcijske planove da se locira, uhiti i transportira u Haag Ante Gotovi na, koji je optuen na osnovu lanog kvalificiranja Oluje kao zloinakog pothvata, onda je na dananjem razgovoru s Carlom del Ponte (30. rujna 2005.) potrebno rei uvaenoj gospoi Carli del Ponte: 'Dosta!'" Na tome sastanku Ivo Sanader nije Carli del Ponte rekao 'dosta', nego je, u 'vrstom gardu', onako kako su ga od studenoga 2003. savjetovali britanski strunjaci za medijski nastup, slavodobitniki izvijestio haaku tuiteljicu da je general Ante Gotovina lociran na panjolskom otoju. Naravno da Carli del Ponte t o m prigodom nije spominjao Vatikan ni franjevake samostane, (nap. aut.) 461

>

k 1 O N O V I Ihivm l)imtcl;ft I mu

N A S I U I' A I U

tak njihovoga susreta, u kojemu nije bilo pruanja ruka, nego samo hladan pozdrav i tek vidljiv odzdrav kimanjem glave, uz hladnokrvno i drsko dranje. U takvim razgovorima nema prijetvorne diplomatske uljudbe, nego se odmah 'ide u glavu'. Zbog toga je, bez imalo susprezanja i okolianja, u vie nego napetoj situaciji, Rumsfeld zapoeo raz govor istaknuvi da je doao kako bi zajedno, tj. on i Sadam, rijeili nastalu situaciju u Iraku i dodajui kako su uspostavljeni kontakti s njegovim saveznicima i pristaama, izvan i unutar Iraka. Ne ekajui da Rumsfeld zavri, Sadam gaje prekinuo i upitao ga to hoe od njega, nakon to su Sjedinjene Amerike Drave okupirale Irak i svrgnule ga s vlasti, i to bez rezolucije Ujedinjenih naroda, i time poinile zloin, koji, prema Sadamovom sudu, nije vien u povijesti. Na Sadamove tvrdnje, bolje rei optube, Rumsfeld je odgovorio kako nije potrebno ulaziti u stvari koje su se ionako ve dogodile i kako je on doao iskljuivo radi prijedloga koji ima za njega, Sadama. Bit prijedloga bila je u tome, kako ga je iznio Rumsfeld, da e Sadam Husein biti puten iz zatoenitva i bit e mu osiguran miran ivot, u zemlji koju sam odabere, pod uvjetom da na televiziji i u pisanim medijima javno osudi terorizam u Iraku i da isto to zatrai od svojih pristaa koji su jo bili pod njegovom kontrolom. Radi vee uvjerljivo sti svoga prijedloga, Rumsfeld se pozvao na zajedniku suglasnost pre dsjednika Georga Busha, ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rie i direktora obavjetajne slube, uz napomenu da je tu i povea koliina novca, kao i zajamena sigurnost za Sadama i njegovu obitelj. Na iznijeti prijedlog, hladna izraza lica, ali otro, Sadam Husein iznio je protuprijedlog, uz nekoliko uvjeta. Prvi je bio da, prije nego to se on pojavi na televiziji, amerika vlada odredi vremenski rok za povlaenje svoje vojske iz Iraka, te da to povlaenje objavi pred cijelim svijetom, a u znak dobre volje, povlaenje bi trebalo poeti odmah. Drugi je bio da Amerikanci oslobode sve irake zatoenike i openito Arape. A trei je uvjet bio da Sjedinjene Amerike Drave plate irakome narodu svu tetu koju je pretrpio od 1991. do kolovoza 2005., uz vraanje sveg irakog novaca koji je zamrznut u amerikim bankama, kao i umjetnina koje su Amerikanci oteli. etvrti uvjet, i najvaniji, kako ga je naznaio Sadam, bila je predaja oruja za masovno unitenje, ako su ga Amerikanci pronali. 462

Na laj otvoreni Sadamov sarkazam Rumsfeld je ponovno predloio da zaborave prolost i otvore novu stranicu na kojoj bi slijedila promjena amerike politike prema Iraku i prema ostalim "umjerenim teroristikim organizacijama", kako je Rumsfeld okarakterizirao palestinsku organi zaciju Hamas, Islamski dihad i libanonski pokret Hezbolah, uz napo menu kako postoji jednaka namjera i prema pokretu talibana u Afgani stanu, i ak njihovo ukljuenje u politiki ivot. Na te Rumsfeldove 'danajske darove' Sadam je samo u nevjerici kimnuo glavom i istaknuo kako moe povjerovati u njegove rijei ako povlaenje amerikih voj nika iz Iraka pone odmah. Kada je u pitanju ameriki predsjednik iskrenosti nema, ustvrdio je Sadam, istiui kako mu on ne vjeruje. Poslije tih Sadamovih rijei razgovor je krenuo brim i eim tonom. Povisivi ton, Rumsfeld je nastojao pouiti Sadama kako je, za razliku od njega, ameriki predsjednik izabran voljom naroda te ga je uvjera vao da ne propusti pruenu povijesnu priliku izlaska iz zatvora i ponu dio mu savjetodavnu ulogu u politikim i vojnim pitanjima vezanim za Irak, istaknuvi kako bi proputanje takve prilike moglo biti pogi beljno za njega, tj. Sadama. Sadamov odgovor na ponueno bio je vie nego jasan: "Pa ja i ne traim priliku da se spasim od vjeala koja ste ve montirali". Obrazlaui svoje stajalite, Sadam je nastavio: "Da sam to htio, prihvatio bih po nudu Rusa i otiao ivjeti u Rusiju, spasio sebe i svoju djecu Udaja i Kasaja i unuka Abdulaha, koje ste vi krvolono poubijali. Ali ja na takve stvari ne pristajem". Izgubivi smirenost ili argumente, ili oboje, Ru msfeld je uzvratio kako se od njega, Sadama, ne trai razmiljanje, nego prihvaanje ponude, jer oni su sila, a ne on. Kada ni ta, vie prijetnja, a manje ponuda nije od Sadama iznudila eljeni odgovor, uslijedilo je novo uvjeravanje izjavom kako su Amerikanci od irakoga predsjednika Dalala al Talabanija zatraili da opovrgne glasine o tome kako e on, Sadam, biti osuen na smrt, te kako su spremni promijeni ti politiku u Iraku. Na Sadamovo ponovljeno pitanje jesu li u tome sluaju spremni na povlaenje ili ne, uslijedio je odgovor koji je ra zotkrio svu pozadinu irakoga rata. U Rumsfeldovim rijeima: "Moemo o tome razgovarati, ali nae e snage dulje ostati u Iraku. Moemo se povui s ulica i iz gradova, ali ostat emo stacionirani u naim bazama", razabire se glavni ameriki strateki cilj na Putu svile - nisu koalicijske 463

*>

Duvoi

l'tunii.ci

I UMI

k I

l ) N( > V I

N A S I l1 I' A I 11

snage, na elu s amerikima, dole u Irak da uspostave demokraciju, nego da ovladaju ulazom i dubinom drugih vrata Euroazije. Shvaajui u tome trenutku da je mnogo toga u igri, a prije svega sud povijesti, Sadam je bijesno, ali i prkosno, odgovorio: "U tome sluaju vi elite od mene stvoriti novog izdajicu! Ne, gospodine Rumsfeld, nemojte zabo raviti da jo uvijek razgovarate sa Sadamom Huseinom". Na Rumsfeldove rijei o tome kako je Sadam izgubio vlast i kako je u zatvoru, te kako Amerikanci odluuju o njegovoj sudbini, Rumsfeld je dobio jedi ni mogui odgovor u tome trenutku: "Jesam, vlast sam izgubio, ali dostojanstvo nisam. Dostojanstvo ne moe ni kupiti ni prodati, a ivot bez dostojanstva za mene ne vrijedi nita. Vi ste okupirali Irak, a ja vam kaem, Iraani e ga kad-tad osloboditi, bio Sadam iv ili mrtav". Igrajui na posljednju kartu, zvanu tatina, Rumsfeld je pokuao Sadamu 'prodati' priu o tome kako njegovi pristae sluaju samo njega i kako od njega oekuju odluku, ali pristanak od zatoenika nije dobio. Naprotiv, morao je odsluati ne samo vrsto stajalite o tome kako je normalno da ekaju odgovor od njega, jer je on njihov zapovjednik, i da nikada ne e pristati na lou raunicu za svoj narod, nego i lekciju o povijesnom sudu, ne njemu, nego Amerikancima, za ono to ine u Iraku. Sadam nije tom prigodom propustio pouiti Rumsfelda o tome kako su Amerikanci, prije negoli su odluili napasti Irak, trebali otii u britansko Ministarstvo vanjskih poslova i ondje saznati pravu istinu o borbi irakoga naroda s njihovim glavnim partnerom, Velikom Brita nijom, za vrijeme njihove kolonijalne vlasti u Iraku. Na Sadamovo razlono pitanje - kako to da se jo nisu povukli iz Kuvajta, Rumsfeld je odgovorio kako se to njega, Sadama, ne tie i kako su oni, tj. Ame rikanci, onamo doli na poziv Kuvajana, da ih zatite od njega i njego ve krvolone horde. Prije negoli se Sadam, u pratnji marinaca, na de setak minuta povukao u drugu prostoriju na molitvu, ironino je, u obliku pitanja, odgovorio Rumsfeldu: Pa otkad to vuk uva ovce? Poslije desetminutne stanke dijalog je poprimio revolverako obi ljeje, u kojemu je Rumsfeldov paljbored sadravao: "iraanski radosni doek Amerikanaca", "kraj dvadesetgodinjeg krvlonog reima", "oslo boene Iraane od diktature" i uvjerenje "da Iraani znaju gdje je, isto ga bi trena bio ubijen", a na Sadamovom jedinom ispaljenom metku pisalo je: "I ja sam siguran, da znaju gdje se ti nalazi, i ti bi bio mrtav". 464

Poslije ovoga divljezapadno-bliskoistonog dvoboja rijeima, vie nije bilo bitno to je Sadam, prije negoli je Rumsfeld napustio prostoriju, poviknuo: "Vi ste okupirali Irak i na vlast postavili svoje pijune!", i to mu je Rumsfeld uzvratio: "Ljude koje ti, Sadame, dri izdajicama, izabrao je iraki narod, i to prvi put na demokratski nain", nego je bitno to da je u Iraku politika svrenog ina pokazala svoje pravo lice. Nita se ne moe popraviti, pa ni onda kada se jamano zna kako je la posluila za 'legalizaciju' jednog nepravednog i k tome 'preventivnog rata'.

Mesievo namjerno izbjegavanje dijela kninske izlobe Dok je 'diktator' Sadam Husein, i to kao zatoenik, imao i prkosa i dostojanstva pred pripadnikom svjetske velemoi, hrvatski politiki 'trojac s britanskim kormilarom' u Kninu je imao samo licemjerje pre ma vlastitome narodu i njegovim braniteljima. Ni zviduci gotovo svih na kninskome stadionu, koji nisu bili upueni Stjepanu Mesiu pre dsjedniku, nego Stjepanu Mesiu krivokletniku, lanom tajnom svjedo ku, zagovaratelju 'zapadnog Balkana', izjednaavatelju agresora i rtve i politikom arlekinu, kako je sam izjavio, nisu ga interesirali, nego ga, kao poslunog sljedbenika 'hijerarhije urotnika', interesiraju organiza tori. No, njegova nezainteresiranost daleko je ira i dublja. Ona je ve patoloka. Da je tome tako pokazuje njegov odnos prema vie nego uspjeloj izlobi o Oluji gospodina uture, postavljenoj u kninskoj tvr avi, koju se on, prema protokolu, 'udostojio' posjetiti, ali samo njezin prvi dio, u kojemu je postav o pobijeenom neprijatelju i njegovoj pseudodravi, ali ne i onaj drugi, glavni dio, gdje su svi pobjednicigenerali, na elu sa svojim Vrhovnim zapovjednikom, a to je, vjerovali ili ne, dragi itatelji, opravdao nedostatkom vremena. Netko te 'olujne generale' moe voljeti, netko mrziti, ali im nitko ne moe prigovoriti da su u Oluju krenuli noeni idejom o zloinu. U mnogo emu Ivo Pukani ima pravo, napisavi: Pa od te akcije prolo je samo deset godina. Svih je etiri i neto milijuna Hrvata kolikotoliko pri zrdravoj pameti i slui ih dosta pamenje. Svi znaju u ovoj zemlji to se dogodilo i kako se ivjelo etiri godine pod terorom srp465

/>,inu /),.,/ / , , ,

KI.ONOVI

N A M ' U 1> A J U

skih otpadnika iz Knina. Toga su ini se svjesni svi osim hrvatskoj; dravnog vrha, koji je demonstrirao svu grozotu licemjerja i straljivosti pred tzv. meunarodnom zajednicom. Niti jednom rijeju Seks ni Sanader ni Mesi nisu spomenuli one koji su na optuenikoj klupi za neto to su njih trojica uzdizala na nebo toga petog kolovoza na gra dskom stadionu u Kninu. Ako su ti optueni generali zloinci, tada je i njihovo djelo zloinako. Prema toj su analogiji Seks i Sanader i Mesi isti zloinci kao to su Gotovina, ermak, Marka, Ademi, Bobetko..." Po posljednjoj Pukanievoj tvrdnji, pak, istovjetnost prestaje zato to su prvi svoje nesudjelovanje u Oluji deset godina kasnije supstituirali akcijom usmjerenom protiv onih drugih, koju simbolizira eksova sin tagma "identificiranje, lociranje, uhienje i transferiranje". Bogu hvala to je razlika izmeu podanitva i junatva ipak nepremostiva. Pouak iz susreta Rumsfeld-Sadam i desete obljetnice Oluje mogao bi biti: Teko onome narodu na ijemu elu nisu ljudi koji e javno govoriti i vrsto zastupati nacionalne interese i biti spremni pred svjetskim silnicima, koliko god oni moni bili, braniti principijelnost i pravo na obranu vlastite zemlje. Zbog toga svi zajedno u Hrvatskoj vjerujmo da je, poslije dr. Franje Tumana, ovo sadanje stanje samo iskuenje do novog, prije svega nacionalnog i duhovnog osvjeenja, za pravilan odabir onih koji e Hrvate znati voditi.

druje destruktivnog djelovanja, gotovo sve osim oruanog sukoba. Ako je rat po Clausevvitzu nastavak politike drugim sredstvima, onda bi se moglo rei da je specijalni rat nastavak politike prije, poslije i za vrijeme rata. Specijalni rat, po svojoj vremenskoj protenosti, jest rat u svakom vremenu i za svako vrijeme. Vodi se samostalno ili kao sa stavni dio vojnih operacija. Kao i u sluaju informacijskog rata, bit neke operacije s podruja specijalnog rata uoi se ili shvati kada je ona ve okonana. Dakle, doktrina specijalnog ratovanja nije neposredno vi dljiva ni prepoznatljiva. 81 Za voenje specijalnog rata ne postoji unaprijed odreena organi zacijska struktura ni ustroj i naelno ne podlijee uobiajenim stan dardima vojnog organiziranja. Iskljuivo okolnosti odreuju organiza cijsku strukturu i ona postoji i funkcionira onoliko koliko traje opera cija. Za voenje uspjenog specijalnog rata potrebni su neki predu vjeti. Jedan je neizbjean - vladavina nad 'mekom silom', osobito komponentom zvanom elektronski mediji.

Eksplozija, koje nije ni bilo Kako se operacije specijalnog rata vode pomou medija kao 'meke sile' pokazuje i sluaj 'eksplozije' u britanskom veleposlanstvu i 'skriveka igra Vatikana'. Obje ove operacije odvijale su se preko medija, i to odabranih. U Hrvatskoj su postroj inili Jutarnji list, Globus, Nacional, HTV, Nova TV, RTL, a od inozemnih nastupio je najjai britanski postav, i to The Times, Daily Telegraph, The Independent BBC, Sky News, odnosno Asso ciated Press, Reuters te France Presse. Ostali, bilo domai bilo inozemni, u svojim su se izvjeima u veoj ili manjoj mjeri pozivali na navedene medije. O emu su izvjeivali? O tome kako je radnik Veleposlan stva, lokalna osoba, zadobio "vrlo slabe ozljede" ili "vrlo male", kako je predsjednik Stipe Mesi osudio taj in i oznaio ga kao teroristiki napad, kako je predsjednik Vlade Ivo Sanader ustvrdio da iza napada stoje snage koje promiu euroskepticizam, kako je britanski veleposla-

13. Hrvatska u raljama britanskih 'teoretiara urote'

Dva su dogaaja sredinom 2005. uzdrmala hrvatsku ali i svjetsku javnost - 'eksplozija' u britanskom veleposlanstvu u Zagrebu i intervju glavne haake tuiteljice Carle del Ponte britanskom Daily Telegraphu, u kojemu je optuila Vatikan da titi generala Antu Gotovinu. Ta dva dogaaja, da odmah na poetku ove analize polazite bude jasno, nisu nikakva puka koincidencija, nego su dio pomno pripremljene opera cije specijalnog rata kojoj je krajnji cilj Hrvatskoj, kada Haaki sud ugasi svjetla, navui obru nove hipoteke zloina. U znanstveno-strunoj literaturi ne postoji jednoznano odreenje pojma specijalni rat, odnosno, psiholoki rat kao est oblik specijalnog rata. Sintagmom specijalni rat obuhvaa se po pravilu vrlo iroko po466

81

Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 65. - 68.

467

>

Ihivar D u m j . ' r l / UMI

KI.ONOVI

NASTUPAJU

nik Sir John Ramsden obiao mjesto dogaaja s policijom, kako je "ek splozivna naprava bila mala, ali je prouzroila sve vei strah od nereda nakon viegodinjeg mira", kako je sve povezano s pristupom Hrva tske Europskoj uniji. Tu su i 'analize' o tome "kako je, eto, nekome stalo da, nakon dvije-tri godine vrlo negativnog odnosa Foreign Officea prema Zagrebu, sve pokvari", ali i preporuke da "Hrvatska pokae svoju odlunost i ozbiljnost za vrsto partnerstvo ne samo s Velikom Britanijom nego i ostalim lanicama EU-a" te zakljuak kako "iza toga stoje politiki gubitnici", ali ih se, naravno, ne imenuje, i koji su "za svoje interese spremni rtvovati sudbinu cijele zemlje". Bez silnih 'strunjaka za terorizam', koji su tih dana preplavili Hrva tsku, pria ne moe proi, pa je tako itateljstvo i gledateljstvo moglo proitati i uti kako su "pismo bombu poslali profesionalci", kako je to djelo 'teroristike skupine', neto se trabunjalo i o Al Kaidi, ismijavalo se ministra obrane Berislava Ronevia i njegovu izjavu o tome kako "nema velike mogunosti da Hrvatska postane meta terorista". Na razloni zahtjev Hrvatske stranke prava (HSP), koja je traila urnu sjednicu Odbora za nacionalnu sigurnost, nitko se nije ni osvrnuo, ali je zato uslijedilo povezivanje incidenta u britanskom veleposlanstvu s generalom Antom Gotovinom, to je njegov odvjetniki tim natjeralo da u svome priopenju izmeu ostaloga, navede: "Oni koji povezuju ime generala Gotovine s jueranjim teroristikim napadom imaju za cilj ocrniti generala u hrvatskom narodu i svijetu". Uslijedila je zahvala britanskoga veleposlanika hrvatskome MUPu, a osobito premijeru Sanaderu i drugim hrvatskim dunosnicima, a medijski odabrani "strunjaci za terorizam" zakljuili su kako je rije o "ozbiljnom teroristikom inu i da iza njega stoje pripreme koje su zahtijevale odreeno vrijeme", odnosno, da su ga izvele snage iz hrva tskog kriminalnog miljea koji je nezadovoljan angairanjem MI6 na razotkrivanju i privoenju pravih sudionika mree organiziranog kri minala", a nabrijanost u 'teoriji zavjere' protiv gordog Albiona dose gnula je vrhunac kada je britanski ministar za Europu Douglas Alexander izjavio kako e dogaaj izazvati 'iru destabilizaciju'. Budui da su u operacijama specijalnog rata dogaaji najee virtualni, tako je bilo i s 'eksplozijom' u britanskome veleposlanstvu. Da je rije o virtualnom dogaaju, koji je dobrano nadziran od Britanaca, najavila je njihova 468

dobra stara znanica Vesna Pusi poslije sastanka s britanskim velepo slanikom, izjavivi: "ini mi se malo vjerojatnim da bi taj dogaaj mogao imati bilo kakve veze s politikom situacijom u Hrvatskoj, ali se nita ne moe definitivno tvrditi dok policija ne obavi posao". I, manje od dvadeset etiri sata poslije toga, svekoliko hrvatsko puanstvo biva preko istih medija upoznato o tome kako je 'ranjeni' djelatnik britan skoga veleposlanstva, po imenu Damir Rovian, i poinitelj toga 'tero ristikog' djela. Ali, tu nije kraj prie. Nitko ne zna to se dogaalo od 7.30 do 9.30, kada su prve vijesti o 'eksploziji' objavile britanske izvjetaj ne agencije, nakon to su dobile 'potvrdu' u veleposlanstvu Velike Britanije, ali se zato saznalo kako je Damir Rovian est dana prije eksplozije trebao otii na izdravanje kazne od jedne godine i etiri mjeseca zatvora za razbojnitvo u Sisku. To je odve dovoljan razlog da se roomonijada nastavi. Pronalaze se eksploziv i runa bomba u obi teljskoj kui Rovianovih, a u intervjuu samo za Globus, to takoer nije sluajno (jer je i to dio operacije), Damir Rovian otkriva kako je aktivirao runu bombu od ije je eksplozije u zatvorenom prostoru zadobio posve bezazlene rane. I tako je u eksploziji od koje nitko nije nastradao i od koje nita nije oteeno, jer je nije ni bilo, barem ne onakve kakva se prikazuje u medijima, na izranjenu Hrvatsku ispaljeno dodatno medijsko streljivo u obliku euroskepticizma, terorizma i britanofobije, ime je otvoren put za drugu dionicu operacije specijalnog rata. No, prije toga, preporuka medijskim jurinicima na Hrvatsku i 'strunjacima za terorizam' - neka uu u prostoriju veliine one u bri tanskome veleposlanstvu i aktiviraju runu bombu kakva je toboe 'ek splodirala' u neposrednoj blizini Damira Roviana. ivi iz te prostorije izili bi samo pod uvjetom da je eksplozija bila od upaljaa-bombe, i to bez punjenja, ili, recimo, od petarde koju rabe djeca u novogodinjoj noi. Kada je ve rije o ironiji, onda je prava ironija to da se u vrijeme 'teroristikog juria' na britansko veleposlanstvo na HTV-u prikazuju filmovi o Jamesu Bondu. Je li to poruka - da njihovi stvarani a ne vir tualni Jamesi Bondovi' eu i upravljaju Hrvatskom? Ako je suditi po Carli del Ponte i Daily Telegraphu, onda je odgovor potvrdan. Kada je 'sluaj Rovian' otvorio prostor za nastavak voenja opera cije specijalnog rata u svrhu destabilizacije Hrvatske, s glavnim ciljem 469

>

Ihivor Domti.-ct I HM)

K I.O N O V I

N A S I U l A J U

'dokazivanja' kako je ona nastala na zloinu, britanski Daily Telegraph, u svome Internet izdanju, vue potez koji je dugo i pomno pripreman. Ta cjelokupna operacija, u kojoj britanska tajna sluba vue mnoge konce, mogla bi nositi radni naziv - Hrvatski kontinuitet zloina. Naime, kada je svijetu odaslana poruka, iz usta samoga predsjed nika Vlade, o tome kako je Hrvatska bastion euroskepticizma, a pre dsjednik drave Stipe Mesi, na njemu vlastit nain, nepostojeu 'ek sploziju' proglasio teroristikim inom, oznaivi tako vlastiti narod zloinakim, britansko glasilo determinizma Daily Telegraph odailje u 'globalno selo' informaciju od koje se naprosto nitko ne moe obraniti, pa ni Vatikan, prema kojemu je svoje ubojito koplje usmjerilo Tuiteljstvo sudita 8 2 , za koje informacije prikupljaju istraitelji, za pravo asnici britanske tajne slube MI6 i hrvatski biri iz novinarske obavjetajne skupine, koja u svim hrvatskim redakcijama, jo od 1990., djeluje pod ifriranim nazivom Slog. Tako se zahvaljujui 'usklaenom djelovanju' dvojice predsjednika i jedne tuiteljice, Hrvatska za neto vie od dvadeset etiri sata, na kraju ljeta 2005., nala na naslovnicama svjetskih tiskovina i u televizijskim vijestima svih vodeih svjetskih kua. Stoga logino slijedi pitanje: Zato su prozvani Katolika crkva i sam Vatikan? Ako su u igri britansko veleposlanstvo, britanski zapo slenik, britanski haaki istraitelji, britanski mediji, britansko pre dsjedanje Europskom unijom, onda je tu i Institut Tavistock, gdje se pripremaju operacije specijalnog rata i odakle se njirna upravlja. Bu dui da su na popritu informacijskog bojnog polja u ratu determinista protiv vrjednota, a u sluaju Hrvatske to je Domovinski rat, ostali tek malobrojni, jer su sve institucije nastupanjem 'meke sile' stjerane u miju rupu, osim jedne, glavni cilj determinista postaje unitenje i te

posljednje institucije. U tu instituciju, zvanu Katolika crkva, kako je lo svojedobno rekao jedan ameriki veleposlanik, unato silnim na stojanjima, nije se uspjelo smanjiti povjerenje naroda na razinu ispod pedeset posto. 8 3 Naprotiv, u silnim iskuenjima koja joj sustavno na meu medijski apostoli determinizma (tzv. sluaj Brezovica samo je jedan od mnogih), Katolika crkva i njezini kardinali, biskupi i ostalo sveenstvo, a poglavito ono redovniko, nisu nikada prestali bivati u srcima barem osamdeset posto hrvatskoga puanstva. To je ono to brojne britanske pripadnike 'hijerarhije urote' najvie boli. Upravo su oni instalirali i prvu i drugu Jugoslaviju, a preko ve navedene prepo ruke "brzo i bez mnogo prolijevanja krvi" lorda Petera Carringtona, la na Reda Ozirisa, omoguili Miloeviu da pokua stvoriti i treu, ali bez Hrvata i Bonjaka, a kada ovaj nije uspio, aktivirali su svoj priuvni plan - 'zapadni Balkan'. Stvaranje 'zapadnog Balkana' ne ide ako se prije toga ne obezvrijedi, odnosno, ako se ne kriminalizira Domovinski rat, a to, pak, nije mogue postii ako postoji i jedna institucija u koju hrvatski narod ima veliko povjerenje. Kako determinizam funkcionira na razini simbola i simbolike, za njih je neoprostivo to je jedan narod, nenaoruan, ali s krunicom oko vrata84, uspio pobijediti njihovu do zuba naoruanu miljenicu na jugoistoku Europe. Moda bi britanski stoerni ci

82 Glavna haaka tuiteljica Carla del ponte optuila je sredinom rujna 2005., u intervjuu listu Daily Telegraph, Vatikan i Rimokatoliku crkvu da ne ele pomoi u istrazi oko generala Gotovine. Tuiteljica je izjavila da se general Gotovina skriva u jednom hrvatskom franjevakom samostanu. Tim je povodom Carla del Ponte, u srpnju 2005., posjetila Vatikan, susrela se s ministrom vanjskih poslova Giovannijem Lajolom. On je rekao da Vatikan nema nikakve meunarodne obveze pomoi UN-u u traenju navod nih ratnih zloinaca. Na njegovo pitanje u kojemu se samostanu skriva general Gotovi na, Carla del Ponte nije znala odgovoriti. Tuiteljica je poslije toga ak pisala i papi Benediktu XVI., ali odgovor nije dobila.

83 Zar nisu udesni puti Gospodnji! Taj isti ameriki veleposlanik, koji se zove VVilliam Montgomerv, nakon to je haaka glavna tuiteljica optuila Vatikan da skriva generala A n t u Gotovinu, izgovorio je i ove rijei: "Svaki put kada glavna tuiteljica tribunala Carla del Ponte doe ovamo (na prostor bive Jugoslavije, nap. aut.), to je kontraproduktivno. Ona pria gluposti. Kae da Vatikan skriva Gotovinu. Ja ne znam, poslije Vatikana, tko je sljedei, moda Bog". Usp. Izjave tjedna, Hrvatski list, 6. listo pada 2005., str. 4. 84 Stoernici 'hijerarhije urotnika' zaboravljaju da je molitva, poglavito molitva Kru nice, uvijek spaavala Hrvate od pogibelji. To je zato to su Hrvati uistinu Marijin narod, jer je njihova povijest od poetka vezana uz Mariju. I, kako pie pater Ante Katalini, isusovac i sveuilini profesor dogmatske teologije u knjiici Molitvom krunice spasimo Hrvatsku: "Sredinom sedmoga stoljea pozvao je grko-bizantinski car Heraklije Hrvate, koji su tada stanovali oko Krakova, da dou u Dalmaciju i iz nje istjeraju Avare. Kada su Hrvati to uinili, Heraklije je zamolio papu da Hrvatima poalje vjerovjesnike da ih pokrsti. Papa poalje sveenika Ivana iz Ravene, Ivana Ravenjanina, koji je reen za nadbiskupa. Ivan je za svoju katedralu uzeo bivi Dioklecijanov mauzolej u Splitu. Katedralu je godine 642. sveano posvetio Uznesenju Marijinu na nebo, Velikoj Gospi. Tako je iz Marijine crkve zapoelo pokrtenje Hrvata. Iz Marijine su crkve Hrvati sveano uli u povijest".

Osim navedenoga, pater Katalini pie i ovo: "Ne emo se dulje zadravati na onih osam tisua Gospinih crkava i kapelica u Hrvatskoj ni na onih 230 hrvatskih Gospinih 471

470

>

I ItlVdl

I himu.-ft I usu

K I.O N O V I

NASTUPAJU

'hijerarhije urote', i ne s a m o oni, mogli p o n e t o i oprostiti Hrvatima, ali im dvije stvari, kao to je r e e n o u uvodu ovoga poglavlja, nikada nee oprostiti - samostalnu hrvatsku dravu i vjernost Svetom Ocu.

lome kako je mogue da veleposlanstvo jedne svjetske, a pritom i obavjetajne sile uposli osuenika koji jo nije ni odsluio zatvorsku kaznu, a da o njegovoj prolosti, toboe, nema pojma, a hajka je sve vie bivala usmjerena prema ostatku ostataka hrvatskih obavjetajnih sluba, s napadima da su one, sukladno ve putenoj glasini, Damira Roviana za rad u britanskome veleposlanstvu opskrbile urednim fal sifikatima. Ako se ovome pribroji da je, istoga dana kada se u britan skome veleposlanstvu zbila 'eksplozija' koje nije ni bilo, odrano pred stavljanje projekta razvoja kriminalistikog obavjetajnog sustava koji bi trebale provoditi hrvatske policijske snage, onda stvari postaju razvidnije. Naime, rije je o projektu u sklopu programa CARDS, koji fi nancira Komisija Europske unije. Ovim projektom, kako su to rekli njegovi predstavljai, "znatno bi se unaprijedio sustav efikasne krimi nalistike evidencije, sa sredinjom bazom podataka". Ono to je in dikativno jest to da nositelj toga projekta nije nitko drugi nego britan ski MUP i njegova Nacionalna kriminalistika sluba. To znai da e na vrlo jednostavan nain sredinja baza podataka, u kojoj ne e biti samo kriminalci, nego i mnogi drugi graani Hrvatske, biti na raspolaganju britanskim tajnim slubama. Danas, kada se ratovi vode 'mekom silom' (medijima), onaj tko ima informaciju, ima i mo, a tko ima mo, ima i preduvjete za pobjedu. U ovome sluaju gubitnik se ve zna, a to je Hrvatska, jer, osim ve izgubljenog financijskog i medijskog suvereni teta, potpuno gubi i svoj sigurnosni suverenitet. Nadzor 'masa', u ovome sluaju Hrvata, nije sam po sebi neka po sebna novina, budui da programom CARDS Europska unija, koja je po zamisli 'hijerarhije urotnika' samo prijelazno rjeenje prema svjetskoj nad-vladi, to provodi i u drugim 'prijelaznim' zemljama, ispunjajui tako zamisli Zbignievva Brzezinskog, koje je on iznio u svojoj knjizi Tehnotronsko doba. Glavna poruka Brzezinskoga, u toj knjizi, jest da e

Nadzor 'masa' - glavni cilj 'hijerarhije urotnika'

Budui dajutarnji list i Globus, po izboru tema, nainu pisanja, odabi ru sugovornika i naslovima, djeluju kao dnevni, odnosno, tjedni oba vjetajni bilten britanske obavjetajne slube, moglo se zakljuiti u kojemu e smjeru ii medijsko sotoniziranje Hrvatske. Praktino 'preko noi' stvari su se poele mijenjati. Prvo u britanskim, a potom i u hrvatskim medijima zavladala je utnja, pa je bivalo sve manje rijei o

protenita ili svetita, gdje Gospa dijeli mnoge i velike milosti tisuama hrvatskih hodoasnika, nego emo se ograniiti na pet velikih Gospinih pomoi, koje moemo smatrati pravim udesima. To su: pobjeda kod Korule (1571.), kod Perasta (1645.), kod Sinja (1715.), kod Petrovaradina (1716.) i kod Knina (1995.). Korula. Godine 1571. tursko-alirski gusarski vojskovoa Uluz-alija navalio je na nau obalu i redom osvojio Ulcinj, Bar, Budvu, a onda se obruio na grad Korulu. Korula je bila pred padom, ali su Korulani dan i no arko molili pred slikom Gospe Badijske, u katedrali. A onda se dogodilo pravo udo. Ba na dan Velike Gospe, 15. kolovoza, usred ljeta, zapuhao je silan hladni sjeverni vjetar, bura. Turci su se pobojali da e im se brodovi razbiti na otrim hridinama pa su se bre-bolje ukrcali na lae i otplovili. Nikada se vie nisu vratili. isto Gospino udo. Perast. Turci su godine 1645. napali Perast u Boki Kotorskoj. Peratani su sliku Gospe od krpjela (Gospa od hridi, nap. a.) donijeli u grad i pred njom se neprekidno molili. Za vrijeme borbe je, usred ela, metak pogodio vou napada Mehmed-agu, koji se sruio mrtav. Kada su to Turci vidjeli, razbjeali su se. Gospa je donijela pobjedu. Sinj. Godine 1715. golema turska vojska spustila se iz Bosne na Sinjsko polje. U tvravi je bila aica branitelja, ali su sa sobom imali sliku Gospe Sinjske, pred kojom su se bez prestanka molili. 1, gle uda, nou, ba na dan Velike Gospe, nastalo je veliko komeanje u turskoj vojsci. Meu Turcima se pojavila neka kuna bolest. Bojei se da svi ne pomru, turska se vojska povukla natrag u Bosnu. Kada je svanuo blagdan Velike Gospe, na Sinjskome polju nije se vidjelo nijednog ivog turskog vojnika. Gospa je donijela spas. Petrovaradin. Upravno na dan Gospe Snjene, 5. kolovoza 1716., dogodilo se kod Petrovaradina veliko Gospino udo. Kod Petrovaradina se, s golemom vojskom od 200.000 momaka, utaborio Ali-paa. Tvravu su branili princ Eugen Savojski i hrvatski ban Ivan Palfi, ali su imali samo 30-tak tisua vojnika. Bitka se razvila u ranu zoru, 5. kolovoza. Kada je u podne zazvonilo aneosko pozdravljenje, sve je ve bilo gotovo. Turci su do noga potueni i Ali-paa je pao mrtav. Svi koji su poznavali okolnosti, pripisali su tu pobjedu Gospi Snjenoj, koja se slavi 5. kolovoza. Knin. Godine 1990. ostvarili smo svoju slobodnu dravu Hrvatsku. No, jedna treina Hrvatske ostala je okupirana od neprijatelja, terorista, a narod s toga podruja bio je to 472

istjeran to poubijan, a crkve sruene. Ali na se narod obratio Bogu molitvom, osobito poevi od godine 1993., molitvom Krunice, "Pokretom Krunice", i znamo to se dogo dilo. Godine 1995., ba na blagdan Snjene Gospe, 5. kolovoza, oito Gospinom po mou, Hrvatska je izvojevala potpunu slobodu. Gospa se u naoj povijesti pokazala izvanrednom, udotvornom pomonicom Hrva ta. Usp. Pater Ante Katalini, Molitvom krunice spasimo Hrvatsku, Zaklada Biskup Josip Lang, Zagreb, 2006., str. 15. i 19.-23. 473

>

Kl O N I H ' Ihivoi l)imw;ft I IIMJ

N A S I 11 1' A I U

mo biti u rukama onih koji budu kontrolirali informacije, i zato on pie: "Ubrzo e biti mogue imati gotovo stalnu kontrolu nad svim graanima, prikupljati i pohranjivati najnovije podatke, koji e, uz uo biajene podatke, sadravati i najosobnije pojedinosti o zdravlju i osob nom ponaanju svake osobe. Nae postojee institucije bit e zamijenjene institucijama za upravljanje predkriznim stanjima, sa zadaom da unaprijed identificiraju mogue drutvene krize i izrauju programe za njihovo rjea vanje. To e, tijekom sljedeih nekoliko desetljea, potaknuti sklono sti prema tehnotronskom dobu, diktaturi (kurziv aut.), to e ostaviti jo manje prostora za politiku proceduru kakvu danas poznajemo". Brzezinski, kao to istie i John Coleman, to nije napisao kao obian graanin, nego kao savjetnik za nacionalnu sigurnost amerikoga pre dsjednika artera, kao vodei lan Rimskoga kluba i Komiteta 300, kao lan Vijea za inozemne poslove (CFR-a) i kao lan staroga poljskoga crnog plemstva. 8 5 uda nema ni u tome to upravo Europska unija financira program CARDS, budui da se u sjeditu NATO-a u Bruxellesu nalazi divovsko raunalo, pod ifrom "666"86, koje moe pohraniti sve vrste podataka koje Brzezinski spominje, i posjeduje tako velik kapacitet da moe pohraniti podatke nekoliko milijarda ljudi vie nego to ih danas ima na zemlji. A, budui da plan 'hijerarhije urotnika' predvia smanjenje sadanjega broja svjetskoga stanovnitva barem za polovicu, tako ve lika memorija oito im ne e trebati. Odabir broja "666" za ifru bruxelIskoga hipermonog raunala nije nimalo sluajan. Iza simbolike toga broja, ili broja Zvijeri, po Ivanovu Otkrivenju, nalaze se naela po mou kojih 'hijerarhija urotnika' rui etiri temeljne vrjednote - o vjeka, obitelj, domovinu i vjeru otaca. Pomou njega 'hijerarhija urot nika' moi e vladati upravo onako kako je evanelist Ivan, prije goto-

vo dvije tisue godina, zapisao: Mali i veliki, bogati i siromani, slobodni i robovi udare sebi ig na desnicu ili na elo i da nitko ne moe ni kupiti ni prodati ako nema udaren ig: ime Zvijeri ili broj njezina imena.87 Dakle, ovjeanstvo koje sada broji vie od 6,3 milijarde ljudi bit e pohranjeno u memoriji raunala koje e nadzirati iskljuivo 'hijerarhija urotnika', 8 8 i to brojno boje mnotvo, a tako i Hrvati, ne e moi nita ni proizvoditi (ak ni prut, sir i kulen) ni prodavati (osim nekretnina, mora, otoka, uma, plodnih polja i izvora pitke vode), ali ni kupovati (velika zaduenost) bez odobrenja bruxellske administracije. No, vratimo se krajnjemu cilju operacije specijalnog rata uvjetno nazvane Hrvatski kontinuitet zloina, a to je Katolika crkva, odnosno, Va tikan. Trebalo je samo sluati to se na suenju Slobodanu Miloeviu govorilo, bilo da je rije o Tuiteljstvu bilo o obrani. Nema agresije na Hrvatsku, a posljedino tome ni na susjednu dravu Bosnu i Hercego vinu, nego su za rat na prostorima zvanom Jugoslavija krivi Franjo Tu man, Njemaka i Vatikan. Kada je rije o Vatikanu i Katolikoj crkvi, u nastavku operacije u medijskoj izvedbi slijedit e 'dokazivanje' konti nuiteta zloina od 1941. do 1995., a o arsenalu koji e biti koriten, u vremenima koja dolaze, znaju samo britanski, ali ovoga puta doista stvarni 'teoretiari urote'. Hrvatski crkveni dostojanstvenici, ali i hrva tski katoliki puk u cjelini, morali bi ipak znati da e estoki i nepreki dni napadi na njihovu Crkvu tek uslijediti, jer ovo to se do sada doga alo bilo je tek blaga uvertira.

14. Turci drugi put pod Beom

Mnogi su politiari i analitiari za razumijevanje luxembourkoga nonog preokreta u pomo pozvali geostrategiju, odnosno, geopoli tiku. I njih je, neke vie neke manje, zbunila neoekivana tvrdnja glaJeruzalemska Biblija, (Otk 13,17-18), isto, str. 1771. Taj nadzor John Coleman vidi kao injenicu da e, primjerice, u "Sjedinjenim Amerikim Dravama biti lako doi do podataka, jer e se broj 666 jednostavno moi dodati broju socijalnog osiguranja ili broju vozake iskaznice, to e omoguiti nadzi ranje svake osobe, kako su najavili Brzezinski i njegovi kolege iz Komiteta 300". Usp. dr. John Coleman, isto, str. 43.
88 87

Usp. dr. John Coleman, isto, str. 42. Broj 666 oduvijek je zanimao egzegezu, a i trijezne, kao i senzacionalne itatelje Otkrivenja. Znaenje se broja, u duhu apokaliptikog naina pisanja, moe rijeiti ili simboliki ili geometrijski. Po simbolikom znaenju, broj 666 jest broj nesavrenstva, bespomonosti i neostvarenosti: ovjek preputen sebi, bez Boga, bespomoan je, svaki otpor Bogu u konanici je jalov. Prema geometriji, koja brojevima oznauje slova (a= 1, b = 2 itd.), broj 666 oznauje, po grkom alfabetu, Nerona (Neron Kaisar). On je u doba pisanja Otkrivenja mrtav, ali se uzima kao tip proganjanja krana. Usp. Jeruzalemska Biblija, Kranska sadanjost, Zagreb, 1997., str. 1270.
86

85

474

475

Ihivnr

l>tmiti.-ft

/mu

kl DNOVI

N A M IH'A|1I

vne tuiteljice da "Hrvatska potpuno surauje", iako su neki, kako to pie francuski L'Humanite89, znali daje 'zeleno svjetlo' Carle del Ponte bilo spremno "ve nekoliko dana ranije". Zbunjenost su na svojim stra nicama iskazali vedski Dagens Nyheter, ali i francuski Le Monde, piui o "neoekivanom odobrenju za Hrvatsku". Za njemaki Suddeutsche Zeitung pristupni pregovori s Hrvatskom na Haakome su sudu izazvali veliku zauenost, odnosno, 'ljutnju estoku', a pozivnica za Tursku iznena dila je, ali i razoarala bivega predsjednika i arhitekta europskoga Ustava Valervja Giscarda d'Estainga. On 'zeleno svjetlo' Turskoj dri "pobjedom britanske euroskeptine vizije Europe kao velike zone slobodne trgo vine". Po njemu, vlade su ignorirale volju biraa, koji su odbili europ ski Ustav, navodei kako su francuski graani prije etiri mjeseca rekli - Mi smo protiv ulaska Turske. Njegov sadanji kolega Jacques Chirac, ne krijui razoaranje, ustvrdit e kako e pregovori dugo trajati, "naj manje petnaest godina", a bit e i upitno hoe li Ankara uspjeno ap solvirati "kulturnu revoluciju". Dok su europski 'kontinentalni' politiari iskazivali zbunjenost, bri tanski ef diplomacije Jack Straw s velikom je dozom engleskoga ciniz ma objanjavao luxembourku no preokreta. Po njemu, poslije dugog nadmetanja izmeu Bea i Ankare, koje je dovelo "do ruba ponora" te izazvalo telefonsku intervenciju amerike dravne tajnice Condoleezze Rie kod turskih vlasti, Austrija je popustila u pogledu prvoga zahtjeva o privilegiranom partnerstvu, postigavi jedino to da "spo sobnost apsorpcije" Europe bude uzeta u obzir kao jedan od kljunih imbenika u pregovorima. Zauzvrat, udovoljilo se njezinome drugom zahtjevu pa su pristupni pregovori s Hrvatskom otvoreni iste noi. Ako je tome tako, emu onda Carle del Ponte nijee da je na nju napravljen pritisak, odnosno, emu tvrdnje predsjednika Vlade Ive Sanadera da ta dva sluaja nisu povezana. Sva ta, ali i druga nijekanja nisu uspjela uvjeriti predsjednika Stranke demokratskih liberala u Eu ropskome parlamentu Grahama Watsona da tu nije bilo niega. On je ocijenio da taj dogaaj "ostavlja gorak okus u ustima". Za njega igra 'dam-da' oko tako ozbiljnih pitanja kao to je proirenje, Uniju osla-

bljuje u trenutku kada ona ima oajniku potrebu obnoviti svoj kredi bilitet u oima graana europskih zemalja. Kako sva zbunjenost, razoaranost, neoekivanost i nijekanja ne daju odgovor na pitanje to je u pozadini luxembourke moi trgovanja, sustavniji analitiari, poput Lucia Caraccola, direktora politikog ma gazina Limes, u pomo pozivaju geostrategiju i na njezinim konstanta ma pokuavaju razjasniti vana pitanja vezana za tursko povezivanje s Europskom unijom. Za Lucia Caraccolu, Turska ima primarnu vanost u energetskim koridorima koji iz Rusije i Azije idu prema Europi, a tu je i njezina kljuna uloga u istonom Sredozemlju. Iz ovoga razmi ljanja talijanskoga analitiara proizlazi kljuni razlog zato Turska ima povlaten status kod Sjedinjenih Amerikih Drava, unato njezinoj dvojbenoj demokraciji, jer je rije o zemlji s izrazito militarnim poli tikim ustrojem. Kako Turska lei na junome dijelu prvih vrata Euroazije, za amerike strateke interese u 21. stoljeu bilo je bitno pacifi cirati jugoistok Europe (prostor bive Jugoslavije) i u njemu razmjestiti vojne snage u neposrednom dodiru s vrstim tkivom Euroazije i uta boriti se na cjelini njezinih prvih vrata (zapadni i istoni Balkan - Tur ska), a onda ui u samo sredite - Afganistan. Kada su ti geostrateki uvjeti zadovoljeni, na red je doao Irak.

Benignost Sanaderovog 'akcijskog plana1 Poslije rata u Afganistanu i paradigmatskog ulaska Sjedinjenih Amerikih Drava u samo sredite Puta svile, u jesen 2001., te esto kog pritiska na drave Perzijskoga zaljeva, za geostratege je postalo potpuno razvidno da su slijedno inducirane krize na prostoru zvanom biva Jugoslavija tijekom 90-tih godina 20. stoljea imale svrhu stvoriti novi mostobran u Europi. Uz pomo tih kriza bilo je i mogue osigura ti nadzor nad plovnim putem od Dunava do Crnoga mora i kontrolirati trgovinske, sirovinske i vojno-strateke komunikacije Europe s Ma lom Azijom. Osim toga, to je znailo pribliavanje Kavkazu, Kaspijskom jezeru, Perzijskom zaljevu, Bliskom Istoku i stratekim saveznicima Turskoj i Izraelu. Prostor bive Jugoslavije postao je samo klju za "uvr enje transatlantskoga partnerstva", odnosno, amerikoga mostobra477

89

Usp. L'Humanite od 5. listopada 2005.

476

>

Ihivnr

I huiiii.i1!

I OMI

K I . O N O V I

N A S T U I1 A J II

na na euroazijskome kontinentu, s time da 'rastua Europa' postane "realna skakaonica za duboki skok u Euroaziju" i nita vie. Kako bi Sjedinjene Drave mogle uzviknuti da su ne gospodar svijeta, nuan je bio geostrateki uvjet - Turska mora i dalje ostati njihov vrst i siguran partner - to je bilo dovedeno u pitanje poslije irakoga 'od goenog kaosa', a poglavito nakon to je amerika administracija 'bla goslovila' kurdsku autonomiju. Turska je, radi poveanja svoje ve po vlatene geostrateke vanosti (uz Rusiju jedina euroazijska zemlja) iznimno zainteresirana za to hitniju izgradnju prometnica na Putu svile, koje bi je povezivale s turkofonskim zemljama Zakavkazja i Sre dnje Azije. U godinama koje dolaze Turska taj svoj strateki cilj moe ostvariti u partnerstvu sa Sjedinjenim Amerikim Dravama ili Ru sijom i Njemakom zajedno. Rijeivi jugoistok Europe, Sjedinjene Amerike Drave poetkom 2 1 . stoljea usredotoile su se na dva najvanija podruja za obranu amerikih interesa - Bliski istok i Daleki istok. Od zavretka Hladnoga rata Sjedinjene Amerike Drave nisu promijenile svoju temeljnu strategijsku zamisao koja je iznesena u Wolfvitzovom izvjeu (prema imenu biveg zamjenika ministra obra ne) i koja polazi od toga da je ameriki interes sprijeiti pojavu bilo kakve sile koja bi se mogla mjeriti sa Sjedinjenim Amerikim Dravama kao to je to bio sluaj s bivim Sovjetskim Savezom. Iz toga razloga ameriki politiki i vojni dunosnici nisu doveli u pitanje postojanje NATO-a, svoga glavnoga instrumenta projekcije moi iz vremena Hla dnoga rata. Ono to je promijenjeno jest nova uloga NATO-a u upra vljanim krizama. Poslije kratkih kontroverza, unutar samih Sjedinjenih Amerikih Drava postignuto je ope suglasje i njime se prelazi preko crta razdvajanja suprotstavljenih strana i tradicionalno suparnikih inte lektualnih i politikih tenja u svezi s ciljevima te strategije. Kao mo gui suparnici Sjedinjenim Amerikim Dravama uvijek se spominju Rusija i jo ee Kina, nego li Japan ili Europa, pa i ujedinjena. Iako je oruje za uklanjanje tih navodnih suparnika ponajprije gospodarske i politike prirode, nikada se ne proputa priliku podsjetiti na to kako je vojna sila glavni imbenik nadmoi Sjedinjenih Amerikih Drava. Budui daje neuspjeh poslijeratnog reguliranja prilika u Iraku, una to izborima, sve izvjesniji, Sjedinjene Amerike Drave, poslije ru478

sko-kineskog zbliavanja i zajednike vojne vjebe te turskog 'koketi ranja' s Rusijom i Njemakom, morale su neto poduzeti. Odabran je strateki razloan in - vratiti Tursku pod svoje okrilje - naravno, na raun Europljana. Kako je sve oiglednije da Rusija ne e igrati po pravilima Europske unije, jer e Europa u bliskoj budunosti trebati Rusiju, a ne Rusija Europu, Sjedinjene Amerike Drave do toga e trenutka nastojati pacificirati Siriju, a Iran udariti i preventivno, pa i nuklearnim orujem ako bude zatrebalo. U tome slijedu moguih do gaaja Amerika igra postaje sve razvidnijom, a to je Europu uiniti to slabijom i, uz pomo Turske, potaknuti stare animozitete i po djele. Zato je u igri scenarij - panjolska, Italija i Velika Britanija pro tiv ostatka Europe. U takvoj igri jesu predrasude, strahovi, izborni i ini interesi, ili sve zajedno. Oito je daje tursko pitanje podijelilo i da e i u budunosti dijeliti Europljane i njihove vlade. Iako ulazak Tur ske u Europsku unije nije niim zajamen, ve sama mogunost ulaska mijenja koncept Europe, iznutra i izvana, s obzirom na teinu i vanost uloge koju ona misli da bi mogla stei. vrsto saveznitvo Turske i Sjedinjenih Amerikih Drava rui te europske ambicije. Mnogo vre mena, a i novca, troit e Europska unija na poboljanje demokracije, ljudskih prava, ali i na rjeavanju pitanja Armenaca i Kurda, kako bi Turska dokazala da je sprema za Europu i da se u rjeavanju sporova orijentira prema europskim standardima. Ako se ovome pridoda sada nje stajalite da Europska unija nije sposobna za daljnja proirenja i daje posve neizvjesno kako e se stvari razvijati oko europskoga usta va i hoe li zemlje lanice uope smoi snage prihvatiti taj ustav, onda je Amerika, igrajui na kartu Turske, unaprijed ostvarila dobitak. Neja sna je i financijska strana. Ako se nastavi dosadanja politika Europske unije, posebice na podruju poljoprivrede, Turska bi mogla traiti vie od 20 milijarda eura godinje. Kako i na koji nain priskrbiti taj iznos u Uniji nitko ne zna. Stoga nije veliko umijee prognozirati da e tur sko lanstvo u Europskoj uniji nanovo otvoriti prijepor oko novca, po sebice kod onih zemalja lanica koje vie uplauju u proraun Unije nego to iz njega dobivaju, dakle, drava neto-platia. Revnosni europski determinizirani stoernik Erhard Busek, poseb ni koordinator Pakta o stabilnosti, uoavajui u emu je igra, Carlu del Ponte nije potedio kritike, rekavi: "Ona svojim postupcima nije ui479

Davor Oimm.rf I oso

KI.ONdVI

N A S I U I' A | U

nila uslugu UN-ovu tribunalu. To je posljedica toga to se ona smatra politikom figurom. Luxembourg je cijena koju ona za to plaa. Osim toga, kao hraniteljica pravde, ona nije smjela omoguiti Sjedinjenim Amerikim Dravama da se u hrvatskom pitanju sakriju iza njezine ocjene". Dakle, stvari su se odigrale na najvioj moguoj razini. Geostrategija je, kao i uvijek u povijesti, bez obzira na to jesu li pregovori javni ili tajni, bila odluujua, odnosno, stoerna gravitacijska toka. Velika je Britanija odigravi maestralno ulogu 'vodonoe' za Sjedinjene Amerike Drave, vratila Tursku na 'pravi put'. Sprijeila je osovinu Berlin-Moskva-Ankara, a istodobno, prema rijeima britanskog mini stra vanjskih poslova Jacka Strawa, sruila tezu o 'sukobu civilizacija', koju je, kao posluni igra Washingtona, zajedno s njima pokrenula na prijelomnici Puta svile na kraju 20. stoljea. Nafte edna Europa nije imala naina, kako je to formulirao Javier Solana, Turskoj rei 'ne', jer bi u protivnom dobila novu veliku krizu oko nafte. Cijenu ameriko-britanske igre platit e zemlje sredinje Europe, Francuska, Njemaka i Austrija, ne samo politikom inkorporacijom milijuna turskih graana koji rade u tim zemljama nego i daljnjim odricanjem od svoga kran skog (katolikog) identiteta. Kada je kota dekristijanizacije Europe zaustavljen francuskim 'ne' ustavu, a izbor Benedikta XVI. za poglavara Katolike crkve odkrinuo vrata vraanju dostojanstva narodima od Rajne do Sredozemlja, poslije viedesetljetnog saginjanja glave, an gloameriki kreatori 'nadziranog nereda' uzvratili su udarac. Tursko ponosito dranje proizlazilo je iz injenice da iza nje u pre govorima prema smuenoj Europi stoji super igra. 90 Zato se, za razliku od hrvatskih, turski politiari nisu jalovo motali po europskim metro polama, troei dnevnice na silnu pratnju i osiguranje, nudei 'akcijske
O povijesno-politikoj i inoj pozadini pregovora Europske unije s Turskom i Hrvatskom Zoran Vukman pie: "alosno je da Hrvatska ulazi u pregovore kao 'moneta za potkusurivanje', kao jedna austrijska 'urna' uz glavno tursko jelo. Koliko je povijesne znakovitosti za Europu u luxembourkoj trgovini! Jadna Hrvatska koja je zaustavila najezdu Osmanlija na europski Zapad, ostala je poniena, kao siroe i siromaak pred vratima Europe, dok velika i arogantna Turska, nimalo liena svog povijesnog imperijal nog kompleksa, drsko poruuje Europi neka dokae da nije kranski klub! EU je daleko od toga daje kranski klub. Ona je neiji klub, ali nije kranski. iji? U slobodnom svijetu, to se vie ne smije naglas rei, ali evo, ja, utvarajui sebi kako sam slobodan ovjek i kako ipak ivim na pragu slobodne EU, kaem otvoreno: EU je masonski klub! Laika Turska koju je utemeljio mason Ataturk zato ima prednost u tom ekskluzivnom
90

planove' za uhienje generala pobjednika, pritvaranje samosvjesnih i odvanih novinara i pritom se hvaliui kako su rasturili obavjetajni sustav zemlje. Predsjedniku vlade Ivi Sanaderu i njegovim trbuhozborcima u hrvatskim determiniziranim medijima, u loe glumljenoj euforinosti, nije bitno to daje promjenom 'svojega stava' od 'razoaranosti' do 'potpune suradnje' Carla del Ponte iznijela najjasniji dokaz o politinosti Haakoga suda i, to je jo vanije, konano razvidno otkrila u ijim je rukama on batina, nego je bilo bitno da se luxembourko treperee 'uto svjetlo' proglasi jednakim inom kao i meunarodno priz nanje Hrvatske. Sanaderova loe glumljena euforinost proizlazila je iz injenice da su on i vrlo uski krug oko njega jo mjesec dana prije toga, uz pomo britanskih dounika, imali informaciju gdje se nalazi general Ante Gotovina. Dakle, ve u rujnu 2005., kada je uhvaen ne genera lov mobitelski signal nego sugovornik, koji se nalazio u njegovom dru tvu, Sanader je znao da e Carla del Ponte uiniti 'kopernikanski obrat', jer je to bio dio njihovog dogovora. Toliko o Ivi Sanaderu i njegovoj dvolinosti 9 1 i njegovome dodvornitvu. to se poslije toga dogodilo? Da Hrvatska ne bi pomislila kako ona u stratekoj igri velikih moe neim utjecati, a najmanje nekakvim benignim Sanaderovim izdajnikim 'akcijskim planom', odgovor je do ao vrlo brzo u izjavi amerikog podtajnika Nicolasa Burnasa o tome kako Sjedinjene Amerike Drave ne e podrati ukljuenje Hrvatske u NATO sve dok je optueni general Ante Gotovina na slobodi. Slove nija je ekala spremna da tko zna po koji put aktivira svoje teritorijalne (akvatorijalne) pretenzije prema Hrvatskoj, a potporu joj dao Javier Solana izjavom da Hrvatska prije svoga ulaska mora rijeiti sporove s njom. To u stvarnosti znai nikada, ili rjeenje podrazumijeva da Hr vatska pristane na slovenske ucjene i izgubi granicu s Italijom kako bi

klubu pred katolikom Hrvatskom... Bajke o susretu civilizacija ne bi bile bajke da se Turska promijenila, ali koga briga u EU to se u toj zemlji dan danas obespravljuju krani? Koga briga u 'kranskom klubu' za kranstvo?" Usp. Zoran Vukman, Hrva tski list, 6. listopada 2005., str. 21. 91 Svoju je dvolinost Ivo Sanader pokazao ovom izjavom: "Ja stojim iza svake rijei na skupu potpore generalu Mirku Norcu na Rivi, jer mi s m o se tada pobunili protiv ruenja digniteta, poniavanja i ubijanja ponosa hrvatskih branitelja od strane ondanje vlasti... Politika koju vodim jedina je mogua za Hrvatsku". Ivo Sanader, predsjednik Vlade i predsjednik HDZ-a, 7. sijenja 2006, na skupu HDZ-a u Splitu. 481

480

>

/ )m'0>

/ huiui.ft I inu

k I O N l ) V I N A S I II I' A 1 U

se ona mogla odrei Osimskih sporazuma i tako ostvariti svoj strateki cilj o Jadranu kao 'talijanskom jezeru'. I tako, dok je predsjednik Vlade Ivo Sanader, uz pomo determiniziranih medija i dalje nastavljao ob manjivati hrvatski narod 'akcijskim planom', u razdoblju pregovaranja "zbog kooperativnosti" dogodilo se daje Hrvatska ubrzano poela gubi ti u nepovrat ono to je njezin bitak - plodnu zemlju, ume, more i pitku vodu. Izgleda da do ispranih mozgova hrvatske politike vladajue i toboe oporbene elite nikako ne mogu doprijeti rijei F. Williama Engdahla, autora uznemirujuih knjiga Stoljee rata i Sjeme uni tenja, koji je Hrvatima poruio: "Zato srljate u Europsku uniju, vie neete piti ni vlastitu vodu?" I tako, dok se veliki hrvaju na prvim vratima Euroazije i u njezinoj dubini, u Hrvatskoj nita nova, osim to su ponos, sloboda i pravda izgubili svako znaenje. U listopadskoj luxembourkoj noi odigrala se strateka igra u kojoj su Turci ponovno doli do Bea, ali ovoga puta ne sami nego uz pomo Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije, s velikim izgledima da ondje dugorono i ostanu. Anglosaksonci su tako jednim hitcem ubili 'dvije muhe'. Europi su svezali ruke uvalivi im vrui krumpir zvan Turska, a sebi izborili slobodu djelovanja zasjevi vrsto na prvim vratima Euroazije, s tom istom Turskom kao partne rom, otvorivi tako put za uvrenje vanjskog strategijskog kruga u pohodu na Iran i Siriju. Na kraju, nakon to je geostrategija 'podijelila karte' na novoj boji nici antemurale christianitatis, kada je Europa 'digla ruke uvis', ostala je samo 'majica Rusija', koja pokuava uvrstiti poloaje na svojim junim granicama. Nekako je uspjela 'natjerati' Uzbekistan da naloi Amerikan cima da napuste vojnu bazu koju su zaposjeli 2001., odnosno, ishoditi od tadikistanskog predsjednika Imamalija Rahmanova izgradnju vla stite velike vojne baze nedaleko od glavnoga grada Duanbea. Ovim dogaajima, tri dana poslije luxembourkoga trijumfa Anglosaksona ca, strateka igra na prvim vratima Euroazije jo nije okonana, ali bi mogla biti ako Mitteleuropljani i dalje nastave spavati svoj osamdesetgodinji san. Ako je suditi po njemakim nerijeenim izbornim rezul tatima, taj e se san oigledno nastaviti.

15. 'Zapadni Balkan1 jest klon 'velike Srbije'

Procjene i analize o 'zapadnom Balkanu', poslije smrti Slobodana Miloevia, preplavile su medije diljem 'vrlog zapadnog svijeta'. Reklo bi se: Na Zapadu nita novo. I, uistinu, nita novo. Stvari su ondje gdje su i bile, samo se mijenjaju neki nazivi, a taktika se prilagoava konstant noj (nepromjenjivoj) strategijskoj postavci - svi Srbi - odnosno, svi zapadnobalkanci moraju ivjeti u jednoj dravi. I tu je bit prie o Slobodanu Miloeviu kao ne ba velikom strategu, ali zato genijalnom taktiaru, kako to pie u bernskom Der Bundu. Ta njegova 'genijalna taktinost', koja je upriliila da etvrt milijuna ljudi plati ivotom, a jo najmanje tri milijuna egzistencijom, ne uznemirava zapadne determi niste, jer oni nastavljaju svoj zacrtani hod. Ako ve nije prola 'velika Srbija', proi e 'zapadni Balkan', njihovo je uvjerenje. Kako je danas vrijeme genetike i genetskog inenjeringa, moe se rei da 'zapadni Balkan' nije nita drugo nego klon 'velike Srbije'.

Hrvatske politike elite zaboravile versaillske i jaltske planove Ovo posljednje otkriva zato se stalno eli obnoviti neku novu dravno-politiku tvorevinu na jugoistoku Europe, od SECI-a do 'za padnog Balkana'. Jedna i druga inicijativa, naalost, za Hrvatsku ne samo da nije prihvatljiva nego je i zabrinjavajua. Naime, jedan od moguih ciljeva tih inicijativa zapravo je iskljuivanje prostora zvanog biva Jugoslavija iz zapadnih europskih organizacija, to bitno pogaa Republiku Hrvatsku. Ideja iskljuivanja, razumljivo, ne odnosi se niti se moe odnositi na Sloveniju i Maarsku. Krajnji se rezultat moe usporediti s procesom 'manevra artioke' - Slovenija i Maarska su u Europskoj uniji i NATO-u, Rumunjska i Bugarska ulaze u Europsku uniju i lanice su NATO-a, kao i Grka i Turska, a ono to ostaje ostaje kao jezgra nekakve balkanske tvorevine, koja se u argonu nazi va "5-1 + 1". Zato se 'zapadnog Balkana' treba uvati kako se ne bi pono vila 1918. ili 1945. godina. Neproklamiran, ali savreno razvidan i jasan projekt zvan 'zapadni Balkan' jest izvlaenje Srbije iz meunarodne 483

482

>

Davni Donui.-rl I (isu

KI.ONDVI

NA SI U I' A I U

izolacije i njezino pretvaranje u normalnog meunarodnog partnera, koji, naravno, 'nema' nikakve veze s agresijom, jer je u bivoj Jugosla viji bila rije samo o "graanskom ratu", u kojemu je Slobodan Miloevi bio samo neto malo zloestiji od ostalih. Kada je NATO bombardirao ciljeve na prostoru Miloevieve SR Jugoslavije i na neki nain depolitizirao sukob, lijevi i neoliberalni eu ropski krugovi, bez iznimke, to su dogaanje promatrali iskljuivo kroz ideologijsku prizmu. Oni su bombardiranje drali posljednjim inom u procesu raspada komunistike Jugoslavije, kraj jednog obeanja, potonue utopije o multietnikom i autentinom socijalizmu u virovima jedne agresivne politike. Ta determinizirana svijest, oliena u lijevoliberalnoj nostalgiji za izgubljenom Jugoslavijom, nije mogla prealiti Miloevievu Srbiju, jer ju je drala nasljednicom - dakle, upravo onu snagu koja je drugu Jugoslaviju tako djelotvorno usmrtila. Dobar dio Hrvata, a hrvatske politike elite od 2000. u cjelini, ubr zano su, uz pomo medijske agresije, zaboravili da su versaillska i jaltska Jugoslavija projekti iste determinizirane politike svjetske moi kao pretee multi-kulti ideologije s poetka 21. stoljea. Socijalistika Jugoslavija, prema zamisli 'hijerarhijskih urotnika', trebala je biti su protnost u odnosu na Jugoslaviju, koja je bila kraljevina i koja je poi vala na hegemoniji Srba. Ruei monarhistike drave u prvoj polovici 20. stoljea, deterministi su, kao u socijalistikoj Jugoslaviji, gdje je to bilo mogue uspostavili 'ateistike drave'. Dakle, nije bila rije samo o tome da se prvoj Jugoslaviji pod srpskom dominacijom suprotstavi federalna Jugoslavija - slobodni savez jednakopravnih drava, koje su ak trebale imati pravo na odcjepljenje. Srpska hegemonija i dalje je ostala, a ono to se u drugoj Jugoslaviji eljelo 'rastaliti' bila je vjera - i katolika i islamska i pravoslavna. Miloevi je kao operator krize bio uvjeren da su ga britanski deterministi pustili obnoviti nekakvu neka danju prvu Jugoslaviju. Ta njegova viegodinja zabluda morala je biti okonana onako kako je okonana. Ako je prva Jugoslavija sluila za uvrenje rezultata razbijanja katolike Mitteleurope i hegemonije nad nesrpskim narodima, a druga za nametanje kolektivne krivnje Hrvati ma, Miloevieva trea Jugoslavija posluila je deterministima za obliko vanje strategijskog projekta jednake krivnje, odnosno, projekta u kojemu malobrojni narodi nemaju pravo na obranu, pa ni u sluajevima ekla tantne agresije. 484

Dizanje Miloevia na razinu nacionalnog heroja U ostvarivanju interesa na geopolitikoj razini nita se ne dogaa sluajno. Kada je predsjednik Vlade Ivo Sanader, pomou 'akcijskog plana' i pod nadzorom britanske tajne slube, smjestio generala Antu Gotovi nu u haaki zatvor, upravljaima 'odgoenog kaosa' vie nita nije stajalo na putu za zavrnu dionicu oblikovanja 'zapadnog Balkana'. Za razliku od Ivice Raana, koji nije izruio generala Gotovinu, jer je znao da mu je to 'najjaa karta' za ostanak na vlasti, Ivo Sanader, olako potroivi tu 'najjau kartu', vie europskim stoernicima 'nadziranog nereda' nije potreban, i jedino to mu je ostalo jest obmanjivati hrvatski narod o nekakvoj CEFTA-i kao spasonosnom rjeenju koje e Hrvatsku spasiti od ralja 'zapadnog Balkana'. Dok Ivica Raan, na stranicama Hrvatskog lista, moe s pravom uzviknuti: "Jedini sam politiar koji se pismom pobunio protiv Gotovinine optunice!", dotle umrtvljeni Ivo Sanader, ali iskljuivo svojom krivnjom, moe "mirno promatrati" kako Hrva tska, poslije smrti Slobodana Miloevia, postaje vrsti dio Miloevievog neostvarenog projekta, ali pod drugim nazivom. Da je proces upravo takav moglo se proitati u banjalukim Nezavi snim novinama, gdje je stajalo da je: "Smru Slobodana Miloevia zavre na jedna epoha...", ili 'razdoblje', kako je to u svome priopenju nagla sila hrvatska Vlada. Njima se, izjavom za BBC: "Trebamo preispitati, post mortem, zato je proces tako dugo trajao i zato optuba nije bila selektivnija", pridruio i lord David Owen kao neizbjeni nadziratelj upravljanog kaosa na prostoru bive Jugoslavije, nastavljajui brino pripremljenu britansku igru zamagljivanja, kako bi "povjesniari po slije zatvaranja haakog sudita 2010., mogli pisati povijest 'zapadnog Balkana'", kako je to obznanila Carla del Ponte. Miloevi svoju zami ljenu 'veliku Srbiju', iji je kum bio jedan drugi lord, itateljima ve dobro znani Peter Carrington, nije ostvario, pa je to za britanske i osta le europske deterministe njegov veliki crimen. Da bi se 'velika Srbija' mogla ostvariti u kloniranom obliku, zvanom 'zapadni Balkan', morao je Miloevi umrijeti bez presude, a njegov pogreb, koji je bio mjea vina onog Titovog i hoda 'netrulenih mosti cara Lazara' u predveerje srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, samo je nagovjetaj toga plana. 485

>

l \ivor l iotmi.-fl I HM>

Kl I I N U V I

N A S I U I' A I 11

Na djelu je dugorona psiholoka operacija kao dio zacrtanog plana determinista - "Dizanje Miloevia na razinu nacionalnog heroja i mue nika" - kako to stoji, ali u jednom drugom kontekstu, u parikom Lc Mondeu, koji bi mogao biti ostvariv. Pokopom Miloevia u kui njegove supruge Mire u Poarevcu, koja je nekada pripadala Karaoreviima, udaren je vrst temelj mitolokim spekulacijama povijesti na 'zapad nom Balkanu'. Jedan od kamena temeljaca u tome temelju, kako se navodi u moskvovskim Ria Novostima, bilo je u prvome redu samo haako sudite. Sudi li se na tome suditu pravedno ili nepravedno, za maso vnu mitologizaciju svijesti uope nije bitno. Nevidljivi scenaristi i upravljai haakoga sudita dobro znaju to je na prvome mjestu i to zasjenjuje sve ostalo. U prvome redu to je Miloevi - pritvorenik, bolestan ovjek, odan svome narodu. Ako se tome pribroji da je Miloeviev izruitelj Zoran ini 'poslan na onaj svijet' s epitetom Vuka Brankovia (jer je odluku 'hijerarhije urotnika' pogreno proitao) i da se medijskom promidbom od Miloevia stvorilo ovjeka koji se 'usu dio' iza 'neprijateljskih crta' sam suprotstaviti sudskoj maineriji Zapa da, olienoj u liku tuiteljice Carle del Ponte, slika o 'hrabrom srp skom poginulom vojniku, koji se nije predao', je tu.

Miloevi je ubijao u ime jugoslavenstva i komunizma Ovu predstavu u haakom suditu, kao renomiranom kazalitu de terminizma, upotpunili su i milijuni televizijskih gledatelja diljem svijeta, koji nisu mogli ne uoiti da je haaka tuiteljstvo moralni gu bitnik. Da e se lik pokojnoga Slobe odravati u raznim inaicama, kako bi se posthumno dovrilo njegovo nedovreno djelo, ali 'drugim sred stvima', proroki je u svojoj kratkoj analizi u Veernjem listu naznaio Pavao Pavii zapitavi zato hrvatska determinizirana medijska piska rala nastoje dokazati da je Slobodan Miloevi bio etnik i velikosrbin, iako on to sasvim oito nije bio. Pavii e izrei neprijepornu istinu, koja se mogla proitati i u spomenutim moskovskim Ria Novostima, da je Slobodan Miloevi bio, naprotiv, Jugoslaven i komunist, i da je to njegovo politiko uvjerenje bitno odredilo svekoliko njegovo djelo vanje. Nije se teko sloiti s Paviiem - da za razumijevanje 'odgode 486

iio[> kaosa' na prostoru 'zapadnog Balkana' nije toliko vano to je Milosi-vievo djelovanje ilo na ruku etnicima i velikosrbima, nego je vanije to to je Miloevi u svakom trenutku postupao s punim uvjerenjem kao Jugoslaven i komunist. A to znai da je on ubijao upravo kao Jugo slaven i kao komunist, nastavlja Pavii, i naglaava, s razlogom, daje Miloevi "iskreno vjerovao da su Jugoslavija i socijalizam neto toliko sveto da se u njihovoj obrani smiju upotrijebiti apsolutno sva sred stva". Te dvije ideje, dri Pavii, za Miloevia su bile toliko dobre da se za njih mogu rtvovati ljudski ivoti, jer su ideje od tih ivota vanije. U biti, Miloevi je prikriveno i 'puzajue' pedesetogodinje komu nistiko krvoprolie u drugoj Jugoslaviji, radi stvaranja 'velike Srbije' u vrlo kratkom vremenu podigao na viestruku potenciju i time je, kako napisa Pavii, postao "najgora mogua reklama za jugoslavenstvo i za komunizam". Okrutnom agresijom na Hrvatsku i na Bosnu i Hercego vinu i zloinima koji su uslijedili, on je te dvije ideje do kraja kompro mitirao. Po Paviiu, to je glavni razlog to su ga hrvatske medijske pristae determinizma odjednom poele nazivati etnikom i velikosrbinom. Budui da Miloevi 'veliku Srbiju' nije ostvario, a nije ni ispu nio temeljni doktrinarni naputak o "brzini i bez mnogo prolijevanja krvi", koji mu je dao glavni britanskih nadziratelj upravljanog nereda lord Peter Carrington, etnitvo i velikosrpstvo kao projekti su od baeni i prezreni. Sustavna medijska agresija na Hrvatsku, u kojoj se neprestano sadi 'ustaki kupus', a inverzijom nastoji 'dokazati' da je Hrvatska nastala na zloinu, ima krajnji cilj - uiniti upitnom i opstoj nost Hrvatske kao samostalne drave. Paralelizam izmeu Miloevia i Tumana, koji se u raznim oblicima podmee u medijskoj virtualnoj stvarnosti, kao to to ini madridski El Pais, vie ne slui za izjednaa vanje krivnje, nego se 'klatno zloina' eli potpuno prebaciti na hrva tsku stranu. Govorei o nadi koja proizlazi iz vijesti o Miloevievoj smrti, u El Paisu e biti napisano i to da e se u Srbiji dogoditi isto "kao to se dogodilo u Hrvatskoj nakon smrti Tumana, hrvatskog ultranacionalistikog voe, koji se s Miloeviem natjecao u stvaranju mrnje i likvidaciji protivnika". Toliko o pisanju madridskog El Paisa. Ali, bez neizbjenog salvetocrtaa Paddvja Ashdovvna se ne moe. On e u lon donskom The Guardianu ustvrditi kako Miloevi snosi "vei dio krivnje", ali da je "takoer kriv i hrvatski predsjednik Franjo Tuman". Ove i 487

Dtivtir

I Idiiiil. -vi

I (isu

KI.ONOVl

N A S I II I' A | U

sline zlobne tvrdnje imaju svrhu pokazati kako je jugoslavenski-komunistiki politiki projekt bio rajska idila, koju su sruili povampi reni nacionalisti. Naprosto, deterministi ine sve kako bi komunizam i jugoslavenstvo i dalje izgledali privlano. To je bio razlog zbog kojega je Slobodana Miloevia, kako uoava Pavii, trebalo proglasiti velikosrbinom i etnikom, kako vie ne bi mogao biti Jugoslaven i komunist. Na projektu obnove ideje jugoslavenstva i komunizma radi se na mnogim poljima. Ne samo to ju se nastoji izvui iz Miloevieve sjene, nego ju se usporedno provlai kroz uho i oko hrvatskog ovjeka, bilo novokomponiranim Severininim pjesmuljkom 'Oja-noja', bilo Bregovievim rijeko-dragaevskim karmenskim puteestvijem sa 'sretnim zavretkom', bilo Tomi-Grlieskim karaulskim pohodom od Vardara do Sljemena tj. od Skoplja, Beograda i Novog Sada preko Sarajeva do Zagre ba, bilo zmijskim jajetom zvanim Nebolomstvo u narudbi Viskovievog Hrvatskog drutva pisaca. Kao to se vidi po irini i duini bojinice, sljedbenika jugoslavenstva i komunizma ne nedostaje. Oni se formal no odriu Miloevia, jer su ga se odrekli i europski deterministi, ali se ni jedni ni drugi nisu odrekli njegovoga neostvarenog projekta, koji je samo promijenio ime i sada se zove - 'zapadni Balkan'. To u Hrva tskoj vide ve mnogi, osim hrvatskih najamnih vladaria.

Taj dugoroni, ali vie ne i tajni plan postao je razvidan poslije posljednjega srpskog osvajakog rata, u kojemu su se Hrvati obranili i pobijedili. Ne uspjevi pobijediti Hrvate na bojnom polju, 'hijerarhijski urotnici' to nastoje uiniti pomou haakih prevoditelja inverzne pra vde, koristei se i operacijama specijalnog rata, koje provodi 'meka sila', u svrhu uvjeravanja Hrvata kako je njihova drava 'zloinaki pothvat' i nita vie. U urotnikome projektu protiv Hrvata, kao to je reeno u ovome poglavlju, 'zapisano' je pet ciljeva, ija bi uspjena provedba trebala dovesti do sloma suvremene hrvatske drave. Prvi je, poslije zatvaranja hakoga sudita, 2010., proglaenje pobjed nike Oluje 'zloinakim pothvatom'. Drugi cilj toga urotnikoga projekta protiv Hrvata podrazumijeva relativizaciju geostrateke vanosti pro stora na kojemu Hrvati obitavaju, kako bi im se to lake oduzela klju na bogatstva - more, pitku vodu, ume i plodnu zemlju. Otvoreni talijanski apetiti prema istonoj obali Jadrana jest trei cilj urotnikog projekta protiv Hrvata. etvrti je onaj koji predvia operacionalizaciju projekta 'drave u drani' na nekada okupiranim podrujima Republike Hrvatske pod nazorom UNPROFOR-a. I, konano, peti cilj, koji je za 'hijerarhijske urotnike' i najtee ostvariv, jest - kako postii da Kato lika crkva u Hrvata ne bude Crkva toga naroda. Ostvarivanje ovih pet ciljeva, prema zamisli upravitelja 'nadzira nog nerada', jest mogue ako se Hrvatsku prethodno oslabi iznutra, tj. ako joj se rastroji vojsku, uniti obavjetajni sigurnosni sustav, obespravi policiju, ako svemoni mediji zavre u rukama klonova 'hije rarhije urotnika' i proizvode politike i ine svae, ako se Hrvatskoj nametne golemo zaduenje, ako se rasproda njezin bitak i ako korupcionake afere postanu svakidanjica. Poslije toga Hrvatima slijedi 'zapa dni Balkan', a ne Europska unija. Dokle su u svome naumu stigli upravitelji 'nadziranog nereda'?, logino je pitanje. Poprilino daleko, moe se rei. Europski stoernici 'hijerarhije urotnika', nakon to su bili gospodari rata na prostoru zva nom biva Jugoslavija, uspjeli su, kao gospodari 'odgoenog kaosa', primjenjujui metodu 'promjenjive slike', su stvoriti dvije Hrvatske. Jednu onu nacionalu i domovinsko-braniteljsku, ali djelovanjem 'meke sile' obespravljenu i uutkanu. Drugu bunu, nametljivu i iskljuivu, 489

to se poslije prikaza ciljeva, metodologije i doktrine juria klonova na zemlju "neustraivih svjedoka Evanelja", moe zakljuiti? Za 'hijerarhijske urotnike', poglavito britanske, samostalna, slobod na, demokratska i neovisna Hrvatska drava i vjernost Hrvata Petrovu nasljedniku jesu dva 'smrtna grijeha'. Sadanjim i svim buduim hrva tskim naratajima trebalo bi biti znano da narodu na istonoj obali Ja dranskoga mora ne e nikada biti oproten taj 'magnum crimeri. Jednako bi im trebalo biti znano da juri na 'neustraive svjedoke Evanelja', koji su prije vie od sto pedeset godina zapoeli 'veliki metri' obmane Karl Mara i Fridrich Engels, a na kraju 20. stoljea nastavili novi bri tanski upravitelji 'nadziranog nereda', na elu sa stoernikom determi nizma lordom Peterom Carringtonom, ne e prestati sve dok se ne ispuni njihov plan da Hrvatska kao drava u 'dugoj agoniji mora umrijeti'. 488

>

/)<n'i

lhim,i.-ct

I ,IMI

K I . I I N O V I

N A S I

U I' A I U

iji postroj ine nepopravljivi Jugoslaveni, orjunai, neoliberalisli i bezboci. Te dvije u temeljima oprene Hrvatske programirano se suko bljavaju ne u sadanjosti ni u budunosti, nego u prolosti. Posljedica toga sukoba pomno isplaniranoga u laboratoriju Instituta Tavistock jest ta da su Hrvati postali slini vojniku koji je usred bitke zaspao. Napro sto, prepustili su se maloduju kao posljedici stanja koje je nastalo svakodnevnim 'tepih bombardiranjem' jurinika 'meke sile'. Ipak, moe se ustvrditi da, Hrvati kao narod nisu krivi, ali njihova politika elita jest. Ona naprosto ne zna niti eli znati, osim nekih koji su u to izravno ukljueni, da je 'narod nade' izloen specijalnom rato vanju kako bi se u njemu stvorilo stanje maloduja. Jo se manje trude saznati da se u tome ratovanju primjenjuje zloinaka doktrina zvana napetost od dalekosenih proimanja. Ovo krajnje neljudsko ratovanje ima svrhu podvrgavati napadu, tj. dalekosenom proimanju, vrlo velike skupine ljudi, kako bi one prihvatile virtualnu sliku o sebi, koju im je namijenila 'hijerarhija urotnika'. 'Dalekoseno proimanje' u hrvatskom se sluaju iitava kao crimen o 'zloinakom narodu' ili, po haakom izriaju, 'zloinaki pothvat'. Protiv ovakva oblika rata, ako ga se ne poznaje, teko se moe boriti, jer je rije o 'nevidljivom neprijatelju' koji medijskim nasilnitvom nastoji razoriti volju nacije, a kod velikog dijela puanstva stvoriti osjeaj nesigurnosti i izoliranosti, pa i straha. U takvim uvjetima hrvatski ovjek nije ni svjestan da je nad njim uinjen psiholoki zahvat o tzv. 'promjenjivoj slici ovjeka' pa on po staje nesposoban identificirati i boriti se protiv drutvenih, moralnih, gospodarskih i politikih promjena koje dri nepoeljnima i koje ne eli, ali koje na svakom koraku postaju sve brojnije i snanije, budui da se klonirani medijski ratnici, tj., razni merlii, latini, stankovii, ladiii, jurdane, kuljii, deulovii, butkovii, ikii, klaukovii, krueljii, ali i lovrike, kasapovike, babike i rakike ne namjeravaju odrei svoga janjiarenja u slubi stoernika 'upravljanog nereda'. Hrvatska je 'laboratorijski uzorak' za tu novu strategiju nastupanja 'hijerarhije urotnika'. Prema Hrvatima i Hrvatskoj primjenjuje se po sebno (izdvojeno) protunaelo, koje se s pravom moe nazvati - protunaelom inverznog presedana. Ono je u naznaenom sluaju samo mo dernizirani oblik latinske izreke, i glasi - to vrijedi za sve narode svijeta, ne vrijedi za Hrvate! Imajui to na umu, hrvatska politika tre490

ha bili svjesna toga da su i da e meunarodni monici, uz pomo 'meke sile', radije neprestano poticati nepravedan mir, paradigmu jed nake krivnje, negoli ikada pristati na pravedan ishod rata, ishod u kojemu srpski agresor biva kanjen za svoje ine. To je valjan razlog da Hrvati napokon prestanu svoju energiju rasipati u pogrenom smjeru - protiv posljedica dogaaja, a ne protiv uzroka - a takoer bi morali postati svjesni da stroj u kojemu se sustavno provodi njihovo 'pranje mozga' jest determinizirana 'meka sila', odnosno, mediji. Zato je vrlo vano prisjetiti se rijei amerikoga predsjednika Jeffersona koji je jed nom prilikom rekao kako ali one ljude koji misle da znaju to se doga a tako to itaju novine. Smisao 'nadziranog nereda', koji uz pomo kloniranih medijskih ju rinika provode stoernici 'hijerarhije urotnika', nije u izravnoj terito rijalnoj koristi, nego se ratni probitci ostvaruju 'pravnim nastupanjem', koje se u obliku tzv. pravne pomoi iskazuje kao mo. To napadnutu stranu, koja je obuhvaena 'nadziranim neredom', dovodi u poloaj u kojemu se prisiljava staviti na raspolaganje apstraktnoj meunarodnoj zajednici. U hrvatskom sluaju to znai da pet ciljeva iz urotnikog plana imaju svrhu prostor 'zapadnog Balkana', a poglavito onaj gdje obitavaju Hrvati, pripremiti za potpuno usisavanje njegovih prirodnih izvora, ali i geostratekog poloaja, kako bi europski upravljai 'nadzi ranog nereda' tijekom 21. stoljea mogli to jai ui u nadmetanje s ostalim velikim igraima i(ili) civilizacijama diljem maginoga Puta svile. I, na kraju, mogu li se Hrvati oduprijeti 'svemonim' urotnicima iz piramidalno ustrojene hijerarhije? Mogu! I to vrlo jednostavno. I dalje nepokolebljivo moraju ostati 'neustraivi svjedoci Evanelja'. A kao 'narod nade', nikada ne smiju zaboraviti rijei pape Agatona, one koje govore da je Isus 'Bog Hrvata'. Samo duboka vjera moe suzbiti maloduje, zbunjenost, strah, ali i paniku. To je jedini nain da Hrvati opet pobijede, ali ovoga puta u jednoj drugoj Oluji, onoj globalnoj, kroz koju prolazi laa Kristove Crkve, a na koju su se Hrvati ukrcali davno, vrlo davno, jo od stoljea sedmog. Dakle, put prema pobjedi je otvoren, jer u lai kojom Krist kormilari straha nema. Napokon, on je i svojim uenicima rekao: "Ne bojte se! Ja sam s vama u sve dane - do svretka svijeta!" 491

PETO POGLAVLJE

'PREVENTIVNI RAT' PROTIV IRANA UVOD U APOKALIPTINA, POSLJEDNJA VREMENA

Hoe li Sjedinjene Amerike Drave ili, tonije, vlada predsjednika Georgea Busha, do kraja svoga mandata iskuati naela doktrine 'pre ventivnog rata' protiv Irana i tako otvoriti posljednju dionicu apokaliptinih - posljednjih vremena? Je li na pomolu uprizorenje iz WeinbergerSchvveizerove zamisli 1 o tome kako je ameriki bombarder u pratnji lovaca preletio Atlantik i Sredozemno more te uao u iranski zrani prostor i nad ciljem ispustio nuklearnu bombu, koja je za nekoliko sekunda no pretvorila u dan, uz golem bljesak i zagluujuu grmljavi nu? Hoe li sugestivnost i mo Bushovoga alter ega, olienog u dvojcu Dick Chenev - Donald Rumsfeld, biti dovoljno snaan da uvjeri ame rikoga predsjednika kako je nuno povui i taj posljednji potez u njego vome poslanju? Ima li tko posluati prijedlog amerikih senatora kako 2 je prerano primjenjivati sankcije protiv Irana? To su samo neka pi tanja koja trae odgovor, ako zbog niega drugog, onda zbog tvrdnje britanskog astrofiziara sir Martina Reeasa da ovjeanstvo ima 50 po sto izgleda preivjeti 21. stoljee.

Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, Zagreb, 2005, str. 498. -505. Ameriki senatori, 16. travnja 2006., predloili su izravne pregovore s Iranom u svezi s krizom oko iranskoga nuklearnog programa, zbog kojega je, prvi put poslije 7,5 mjeseci, cijena nafte porasla na vie od 70 amerikih dolara po barelu. Prijedlog senatora nije na tragu nastojanja amerikoga predsjednika Busha da iransku krizu rjeava unutar UN-a. Predsjednik Vanjskopolitikoga odbora amerikoga Senata Richard Lugar izjavio je da je Iran dio velike energetske slike svijeta i kako je prerano ako se protiv njega primjenjuju sankcije. Usp. HINA, 17. travnja 2006.
2

493

>
1. Prijeti li nam globalni nuklearni poar?

I hivm

I htniil.-i-l

I usu

K I O N D V I

N A S I

11 I' A I 11

U emu je bit ove nove (stare) igre, u kojoj angloameriki determi nisti nastoje pobijediti i po cijenu da zapadnu civilizaciju izloe pogi belji iz koje povratka nema? Svi nueni prijedlozi rjeavanja problema razvoja iranskoga nukle arnog programa sadre na geopolitikoj razini dvije vane okolnosti. Prva je sasvim poseban pristup prema iranskom nuklearnom proble mu, koji je uvjetovan uvrtavanjem Irana u zemlje takozvane 'osovine zla', za razliku od, primjerice, odnosa prema programima koji su 1997. doveli do pojavljivanja nuklearnoga oruja u Indiji i Pakistanu. Tu su takoer i sumnjienja da Iran podupire meunarodni terorizam. Dru ga je u injenici da se polemika o 'iranskom pitanju' vodi u 'energetskoj ravnini'. Njezini sudionici iskljuivo polaze od toga da Iran tei imati atomsku energiju, a posjedovanje nuklearnog oruja je, prije svega mogua potencijalna opasna posljedica, a ne glavni cilj. Dakle, bit je u tome da urotnici smiljaju kako sprijeiti energetsku neovisnost Irana i, posljedino tome, ostatak islamskoga svijeta u vremenima poslije 'ere fosilnih goriva', a ne u tome hoe li iranska nuklearna bomba pogo diti Washington ili London. Vremena koja nadolaze, a poglavito ona poslije 2025., jesu vremena u kojima e se voditi ljut boj za energetski monopol, u uvjetima ogranienja izvora pitke vode i plodnih polja opustoenih genetski modificiranim usjevima. Postavka Henrvja Kissingera iz sedamdesetih godina prologa stoljea - da onaj tko vlada naftom vlada dravama, a onaj tko vlada hranom vlada ljudima, bit e neto promijenjena i glasit e: Onaj tko vlada atomskom energijom vlada svjetlom i toplinom, a onaj tko vlada pitkom vodom vlada ivotom. U danom kontekstu pretpostavljene budunosti, to rei ili kako protumaiti dvije navedene okolnosti? Prvoj naprosto ne bi trebalo davati previe vanosti, a jo je manje apsolutizirati. Proskribirana 'oso vina zla' nije nita drugo nego propagandistika parola amerike Vla de, kojom se nastoji opravdati amerika vanjskopolitika strategija i u zemlji i u svijetu. O drugoj okolnosti nuno je rei neto vie. Nijedna sukobljena strana ne e odustati, pa je poviena retorika obiju strana logina po sljedica takva pristupa. Osim toga, u igri je i odreena razina obmanji vanja. Tek to se Zapad pomirio s mogunou prerade urana u Rusiji, Iran je zatraio nove ustupke. U takvoj ah poziciji, generalni direktor 495

Bauk iranskoga 'nuklearnog oruja' u medijskoj i inoj virtualnoj stvarnosti krui planetom Zemlja, a da nigdje nije iznesen dokaz o tome kako Iran doista radi na proizvodnji toga oruja, a jo manje kako bi to nepostojee zastraujue ubojito sredstvo bilo uporabljeno protiv Vr log zapadnog svijeta'. Ali, to nimalo ne smeta The Guardianu da postavi tvrdnju i pitanje: "Sada, kad e mule u Iranu uskoro imati nuklearnu bombu, jesmo li svi osueni na propast? 3 I dok je ameriko-britanska institucionalizacija lai u Iraku dobrano zaglibila u 'odgoenome kao su', koji oni vie nisu kadri nadzirati, iranski predsjednik Mahmud Ahmedinedad namjerno, gledajui s visoka na nemoni Zapad, po ruuje: "Nai neprijatelji ne mogu nam nita napraviti. Mi vas ne tre bamo, ali vi trebate Iran". 4 Potpuno je u pravu. Doista, Zapad treba Iran, ali ne samo on, nego i Kina i Japan. To je razlog zato Iran ne e odustati od namjere da postane vodea energetska zemlja islamskoga svijeta, a jo manje e zapadni gospodari kaosa odustati od 'izvoza demo kracije' u geostrateki prostor zvan Euroazija. Nakon to je iranski predsjednik Ahmedinedad zaprijetio da e zbrisati Izrael s lica zemlje, poele su kruiti glasine, ne sluajno, o moguem amerikom udaru na Iran. Nakon to je bivi iranski pre dsjednik Akbar Hasemi Rafsandani izjavio kako ne iskljuuje mogu nost vojnog napada Sjedinjenih Amerikih Drava i upozorio SAD da to ne ine, britanska determinizirana agencija Reuters javlja kako se oko dvjesto Iranaca dragovoljno javilo za 'misije muenika' 5 , odnosno, sa moubilake napade na amerike i britanske ciljeve, drhtaj panike poeo se iriti globusom. to i tko moe neto napraviti? I, ako se nita ne moe napraviti, to onda?, upitat e se, kao zabrinuto, komentator The Guardiana.6

3 Usp. Polly Toynbee, "Dostaje sanjarske diplomacije: zakljuimo dogovor s mula ma", The Guardian, London, 8. veljae 2006. 4 Usp. The Guardian, isto. 5 Tu informaciju potvrdio je Mohamed Ali Samadi, glasnogovornik Odbora za komemoraciju muenika u svjetskoj islamskoj kampanji, rekavi: "Poeli smo upisivati dragovoljce". Usp. HINA, 17. travnja 2006. 6 Usp. The Guardian, isto.

494

>

/ ><i i-cif

/ hmin.'it

I MI

K I () N () V I

N A I U I' A | U

IAEA El Baradei predlae Sjedinjenim Amerikim Dravama da one isporuuju Iranu atomske reaktore u zamjenu za osmogodinji mora torij na nuklearna istraivanja. Osnaeni predsjednik Rusije Vladimir Putin problem die na jo veu potenciju i zalae se za stvaranje "takve globalne infrastrukture" koja bi omoguavala osiguranje "jednako nediskriminiran pristup svih zainteresiranih strana atomskoj energetici, uz pouzdano potivanje zahtjeva reima neirenja oruja za masovno unitenje". Iz ovoga Putinovog prijedloga moe se 'proitati' dodatni pritisak na monopolistiko energetsko gospodstvo Sjedinjenih Ame rikih Drava u nadolazeim vremenima, a istodobno se Rusija ostatku svijeta predstavlja kao dobri bauka, koji taj isti svijet spaava od nado lazeeg energetskog mraka.

n u k l e a r n u tehnologiju n e d a v n o prodavali n i t k o drugi n e g o Vladini i novnici. Ni istupanje iz S p o r a z u m a o neirenju nije p o s e b a n p r o b l e m . N e d a v n o je iz toga S p o r a z u m a istupila Sjeverna Koreja i n i t a se spekl a k u l a r n o nije dogodilo. Naprotiv, svi su drali k a k o je najbolje to to prije zaboraviti. U k o j e m u smjeru m o e ii rjeenje ovoga gordijskoga vora? Po stoje dvije m o g u n o s t i - vojno mijeanje ili temeljita revizija cjelo k u p n e politike neirenja oruja za m a s o v n o u n i t e n j e . Ostvarenje prve m o g u n o s t i , kada su u pitanju Sjedinjene A m e r i k e Drave, tehniki je jednostavnije, za razliku od druge, koja zahtjeva k o n s e n z u s 'starih' n u k l e a r n i h drava - SAD-a, Rusije, Velike Britanije, F r a n c u s k e i Kine - u o d n o s u na n u k l e a r n e pretenzije zemalja u razvoju. Ako je suditi po izjavi a m e r i k o g p r e d s j e d n i k a G e o r g e a B u s h a o t o m e k a k o su sve opcije o t v o r e n e ako diplomacija ne uspije 9 , o n d a u

Vojno mijeanje ili revizija politike

Potekoa je pred svjetskom javnou Sjedinjenim Amerikim Dravama braniti pristup Iranu i nuklearnoj energiji, ali je zato mnogo lake kao glavni motiv iranskoga nuklearnog programa istaknuti iran sku elju za posjedovanjem nuklearnog oruja. Koliko se god to inilo udnim, ta ozloglaena elja u sadanjim uvjetima uope ne izgleda protuprirodna, kako to pie u jednoj analizi u moskovskim Ria Novosti ma.
7

Za takvu tvrdnju daje se i objanjenje. Sto moe danas uiniti i

jedna zemlja za vlastitu sigurnost, u uvjetima kada Sjedinjene Ame rike Drave otvoreno mogu proglasiti bilo koju zemlju neprijateljem 'civiliziranog svijeta'. Osim toga, kao to je ve reeno, politika Zapada u odnosu na nuklearno neirenje bila je i ostaje previe dvolina da bi se prema njoj odnosilo ozbiljno. Pojaavati u sadanjim uvjetima pritisak na Iran postaje besmisle no. ak i bez pomoi Rusije Iran ima i sredstava i mogunosti stvoriti i nuklearni reaktor i atomsku b o m b u . 8 Postoje mnogi potencijalni po magai. Ako ne uskoi Rusija, nai e se saveznik u Kini. Ako u pomo ne priskoi Kina, potrait e se istomiljenici u Pakistanu, gdje su

Usp. Vladi slav Inozemcev, "Nuklearna kriza", Ria Novosti, Moskva, 6. veljae 2006. Povijest nuklearnih nastojanja Irana see u daleku 1957., kada su ah Reza Pahlavi i amerika Vlada pod vodstvom predsjednika Eisenhowera potpisali sporazum o
8

nuklearnoj tehnologiji u civilne svrhe, zvan "Atomi za mir". Iran je 1967. dobio ameriki reaktor za istraivanje. Zatim je ah 1974., poslije prvoga naftnog oka, osnovao Iransku organizaciju za atomsku energiju (AEOI, tj. Atomic Energv Organization of Iran), ija je jasna zadaa bila razviti civilnu nuklearnu snagu koja bi zamijenila naftu i tako omoguila izvoz veih koliina nafte, te razviti nuklearno oruje. U vrijeme aha Zapa dna je Njemaka, sedamdesetih godina 20. stoljea, otpoela izgradnju kompleksa civil nih energetskih reaktora Buehr, a Iran je istodobno poeo kupovati dionice kljunih njemakih kompanija kao to su Daimler i Krupp. Poslije dolaska na vlast 1979. ajatolah Homeini zapovjedio je prekid rada na nuklearnom programu, navodei kao razlog islamsko vjerovanje po kojemu je svako oruje za masovno unitavanje nemoralno. Godine 1995. rusko Ministarstvo vanjskih poslova potpisalo je s iranskom Vladom ugovor za dovrenje nedovrene tvornice u Buehru i za njezinu opskrbu ruskim nuk learnim gorivom, pod uvjetom da Iran dopusti lAEA-i nadzor i sigurnosne mjere. Prema lanku objavljenom u oujku 2004. u asopisu MERIA, taj rusko-iranski spo razum iz 1995. ukljuivao je i potencijalno opasno prenoenje ruske tehnologije, poput laserskog obogaivanja izjefremovog instituta za znanstveno istraivanje. Prvotni spo razum Irana s Rusijom, iz 1995., ukljuivao je i centrifugalnu tvornicu, koja bi Iranu priskrbila fisibilni materijal. Taj je sporazum kasnije otkazan na inzistiranje Washingto~ na. Dananje postrojenje u Natanzu dio je 'prednjeg kraja' ciklusa pripreme goriva. Ruda se prvo prerauje u uranov oksid (U308), tj. 'uti kola1, koji se zatim pretvara u plin uranov heksafluorid (UF6). Zatim se uranov heksafluorid alje u neko postrojenje za obogaivanje, u ovom sluaju u Natanz, kako bi se proizvela mjeavina koja sadri 34% fisionog U235, to je nuklearno gorivo koje nije namijenjeno za proizvodnju oruja. No, proizvodnja urana za oruje zahtijeva vie od uranijeva goriva za konvencionalne energetske mree, a i to za Iran u doglednoj budunosti nije nemogue. Usp. F. William Engdahl, Analiza - Prosudba rizika rata u Iranu, sijeanj 2006. 9 Osim te izjave, Sjedinjene Amerike Drave i Europska unija nastavljaju i dalje izraavati sumnju da je cilj iranskoga nuklearnog programa razvitak atomskog oruja i ele da Vijee sigurnosti UN-a nametne Iranu sankcije ako ne zaustavi obogaivanje urana. Usp. HINA, 18. travnja 2006. 497

496

>

/ ' m o l / h'in,i.ii I UMI

K I. O N O V I

N A M U I ' A J I I

vremenima koja dolaze, prva mogunost postaje izvjesnijom otl dru ge, to znai da se otvara tajni ratni plan pod kodnim nazivom CX)N PLAN 8022-02. to sadri taj tajni plan koji je u sijenju 2003. pre dsjednik George W. Bush potpisao kao predsjedniku uredbu? Razlikuje se od svih prethodnih amerikih ratnih planova po tome to ne spo minje 'snage na tlu'. Njegova je posebnost i u tome, to je izraen za postupanje u sluaju 'neposrednih opasnosti' od drava kao to su Sjeverna Koreja i Iran. Kako u svojoj analizi opisuje F. William Engdahl, autor knjiga, Stoljee rata i Sjeme unitenja, za razliku od ratnog plana za Irak, koji je bio kon vencionalan te je zahtijevao usklaenu pripremu zranih, kopnenih i pomorskih snaga prije samoga poetka, to je proces koji traje vie mjeseci, ako ne i godina, CONPLAN 8022-02 planira izrazito usredo toen udar. Takav usredotoen udar bio bi izveden sloajem bombardi ranja i elektronskog ratovanja, uz primjenu cvber napada kako bi se smanjila neprijateljeva (iranska) mogunost odgovora - prekidom elek trine energije, ometanjem komunikacija, te probijanjem raunalnih mrea. Ono to je bit tajnoga plana CONPLAN 8022-02 jest njegova nuk learna znaajka. Naime, tim je planom predviena uporaba posebno oblikovanih 'mini' nuklearnih bomba (taktiko nuklearno oruje), koje prodiru duboko u zemlju i kojima bi se gaalo podzemna postrojenja 10 poput onih u Iranu. Osim toga, kako navodi William Engdahl, a pre ma izvjeu objavljenom u Washington Postu od 15. sijenja 2005., ame-

riki ministar obrane Donald Rumsfeld odobrio je tajnu "Zapovijed o privremenoj uzbuni zbog opeg napada", koja propisuje stalnu vojnu spremnost, a bila bi provedena pod vodstvom vrhovnog Stratekog zapovjednitva sa sjeditem u Omahi (Stratcom). 1 1 Znakovito je i to kako je prije ove zapovijedi, jo u sijenju 2003., predsjednik Bush prihvatio definiciju "opeg napada punog spektra", koji bi ukljuivao i precizne nuklearne bombe, kao i konvencionalne bombe, te svemirsko ratovanje. To je bitno istaknuti, jer sve navedeno ini cjelinu nove amerike strategije nacionalne sigurnosti iz rujna 2003., kojom Ame rika inaugurira svoju strateku doktrinu 'preventivnog rata'. Izjava predsjednika Georgea Busha, o otvorenosti svih opcija potvruje bojaznost Williama Engdahla, koji, stoga, istie kako bi u uvjetima poraavajuih rezultata anketa o popularnosti te nadolazeih nacionalnih izbora, odnosno skandala i gubitka utjecaja, sadanja Vla da u Bijeloj kue mogla 'zamisliti nezamislivo' i zapovjediti preventiv ni nuklearni napad na Iran u vremenu nakon izraelskih izbora od 28. oujka i amerikih izbora u studenome. Ako se do tada to i ne dogodi, ovjeanstvo nee "lake disati", jer e Damoklov ma kataklizme i dalje visjeti nad njim. Sigurno je jedno - da e se pozorno i orkestrirano nastaviti jaanje amerike strategije psiholokog pritiska i blefiranja kako bi se Iran prisilio na povlaenje. S druge pak strane, osobito u svjetlu strateke prijetnje koju poslije 2003. za Iran predstavljaju Sje dinjene Amerike Drave ili izraelske snage na njegovim granicama, ne treba oekivati da e Iran tako lako odustati od svojih oiglednih planova stjecanja sposobnosti za puni nuklearni gorivni ciklus, a time i mogunosti razvoja iranske nuklearne moi. Nakon to je Iran, sredinom travnja 2006., slavodobitno objavio je postao nuklearna sila, na potezu je Washington. Ako je suditi po korjenitoj promjeni amerike obrambene strategije, koja je postala izra zito napadaka, a planom CONPLAN 8022-02 poveana je mogunost

10 Rije je o taktikom nuklearnom oruju, tonije, bombi B61-11. Njezin razvoj poeo je poetkom 60-ih godina prologa stoljea u amerikome vojnom nuklearnom laboratoriju Los Almos. Prva bomba nosila je oznaku B61 i bila je avionska hidrogenska bomba, pogodna za transport do cilja raznim tipovima amerikih aviona. Sve inaice te bombe imale su kuite aerodinaminoga oblika, dugo 358 a iroko 33 cm, ali su se razlikovale po snazi bojevne glave i drugim osobinama, ovisno o nainu djelovanja i nainu dovoenja do cilja. Snaga bojeve glave kretala se od 0,3 kilotone (taktiko znaenje), do 340 kilotona (strateko znaenje). Najnoviji model pod oznakom B61 -11 zapravo je unaprijeena inaica te bombe, ali za taktiku uporabu, i sasvim je posebne namjene, a to je unitavanje podzemnih bunkera. Bomba je izgraena od osiromaenog urana, s mogunou da se prilikom udara zabije duboko u zemlju ili obrambeni tit cilja, a tek potom eksplodira kako bi taj zatieni cilj bio uniten. Snaga bojeve glave je do 10 kilotona. Od 1997. bomba B61-11 na raspolaganju je amerikome zrakoplovstvu, a "nevidljivi" bombarderi B-2 pirit namijenjeni su za njezinu uporabu. Oruane snage SAD-a u svome arsenalu imaju 41 takvu bombu, od kojih je 20 spremno za operativnu

uporabu. Problematinost uporabe taktike nuklearne bombe B61-11 jest u tome to ona moe probiti 6 metara suhe zemlje, a dokazano je da 10-kilotonska bojeva glava mora biti detonirana na dubini veoj od 260 metara kako bi se izbjegle radioaktivne padavine. 1 ' Prije toga je, to je prilino vano, Stratcom nadzirao samo amerike nuklearne snage. 499

498

>

Davat

Ihnini.-i-t I UMI

KI.ONUVI

NASTUPAJU

nuklearnog rata, moda i globalnog nuklearnog poara, svijei je sve dalje od 'globalne idile', a sve blie onim vremenima iz Ivanova Otkrivenja. U ovakvim nuklearnim vremenima, 'malima', kao to je Hrvatska, u sluaju naftnog oka nee pomoi ni Agencija za strateku priuvu ni u Pravilnik o obvezatnom dranju naftnih priuva jer ga naftne kompa nije ba i ne potuju, a zato i bi kada nisu nacionalne. Tek e se u nadolazeim vremenima vidjeti sva tragedija gubitka hrvatskog ener getskog suvereniteta, a bezglava prodaja INE u izvedbi raanovske oli garhije ne e biti samo bolna potvrda koja e pokazati to znai zane mariti i biti neosjetljiv na nacionalne interese.

.ino uvijek govorili da pravo na samoobranu ne trai nuno rezoluciju Vijea sigurnosti UN-a" 1 2 , jest obrazac determiniziranog poimanja piojekcije moi. Arogantnost amerike ministrice nije u pristupu poj mu samoobrane, nego u obrazloenju svjesnog krenja postulata UN.i i ignoriranju svih njegovih lanica. Govoriti o mjerama protiv drava koje se ne pridravaju rezolucija Ujedinjenih naroda, a istodobno opra vdavati rat, za koji nije donesena nikakva rezolucija UN-a jest vrhunac iuverznog obrasca po kojemu suvremeni gospodari kaosa nastupaju in tenzivno od devedesetih godina prolog stoljea. Po ovakvom izokre nutom poimanju odluka najvanije meunarodne organizacije znailo lii da je vei krivac onaj tko se potpuno ne pridrava donesene rezolu cije od onoga tko ini zlo ne priznajui nikakve rezolucije toga istoga tijela. Ono to u izjavi amerike ministrice doista zabrinjava jest lakoa kojom ona objanjava budui rat, a koji, po svemu sudei, ne e biti obian rat. Tumaei svoju izjavu, navela je kako su Sjedinjene Ame rike Drave bez rezolucije Vijea sigurnosti krenule u rat na Balkanu i u Iraku, pa zato to ne bi uinile i u sluaju Irana. Tako ona, jasno i glasno, priznaje da su Sjedinjene Amerike Drave vodile ilegalan rat na jugoistoku Europe na samome kraju 20. stoljea i u Aziji na samom poetku 21. stoljea. Njezino dodatno obrazloenje, "Spremni smo isko ristiti mjere koje su nam na raspolaganju - politike, ekonomske, dru ge - kako bismo nagovorili Iran da skrene sa sadanjeg puta", nije pro mijenilo bit problema, a to je da su Sjedinjene Amerike Drave i trei put u malo vie od est godina odlune jednostrano i drsko ignorirati meunarodnu organizaciju zvanu Ujedinjeni narodi. Sila Boga ne moli - kae narodna izreka.

2. Interesi (motivi) glavnih protagonista u iranskoj krizi

Moe li se rat protiv Irana izbjei? Mogao bi, pod uvjetom da glavni protagonisti nemaju suprotstavljene interese i prikrivene motive. Kako ih svi imaju, teko e ga se izbjei, moe ga se samo odgoditi, i nita vie. Sto su interesi i (ili) motivi glavnih protagonista? Americi je to osjeaj da mora dovriti rekonstrukciju Bliskog istoka sukladno svojim predodbama. Dravnom vrhu u Iranu rat odgovara zato to iranska nacija djeluje ujedinjenije nego prije nekoliko godina. Napad na njih jo bi ih snanije ujedinio. Kina bi, pak, dobila priliku u iranskoj ratnoj buci pokuati pripojiti Tajvan. Rusiji bi se pruila prilika u aci jo vie drati Europu zatvarajui i otvarajui ventile na naftovodima i plinovo dima kada to bude htjela i istodobno punei svoju dravnu blagajnu svenjevima dolara i eura. Iz izjava ili nastupa glavnih protagonista mogu se iitavati njihove namjere i prikriveni motivi. Ameriko 'poslanje' u borbi protiv 'carstva zla' vidljivo je iz oitovanja amerike ministrice za vanjske poslove Condoleezze Rie, kojemu Sjedinjene Amerike Drave nisu napada na ozemlju drave koja je od amerike atlantske obale udaljena vie od deset tisua kilometara, nego su one nita manje nego napadnuta stra na. Njezina izjava od 20. travnja pred lanovima Vijea za inozemne odnose u Chicagu, "Predsjednik i dalje dri otvorenim sve opcije, a mi 500

Ova izjava dravne tajnice poziva se na ameriko tumaenje da Povelja Ujedinjenih naroda, u lanku 51., omoguuje preduhitrujue napade u sluaju mogueg oruanog napada, emu se protivi veina lanica Ujedinjenih naroda. Kako ne postoji mogunost nikakva oruanog napada Irana na Sjedinjene Amerike Drave, ameriko stajalite o prevenciji proizlazi samo iz stajalita: "Sto nam tko moe!?" 501

12

e
Kina i Rusija imaju veto

/ limu

/ IIIIMII.-I-I

/ osu

KI.ONOVI

NASTUPAJU

Ozbiljan raskol, itaj suprotstavljeni interesi, u stajalitima slalnih lanica Vijea sigurnosti potvruje izjava ruskog ministra vanjskih poslova od 20. travnja 2006., kojom je odbacio ameriki prijedlog da Rusija prekine aktivnosti na gradnji nuklearne elektrane u Iranu. "Prihvaanje obveze prekida u nekoj sferi s ovom ili nekom drugom zemljom iskljuivo je u nadlenosti Vijea sigurnosti Ujedinjenih na roda", bio je ruski odgovor na poziv amerikog doministra Nicolasa Burnsa da Moskva prekine nuklearnu suradnju s Iranom. Da Putinova Rusija misli ozbiljno igrati vanu ulogu u novome sueljavanju na Bliskom istoku pokazuje rusko stajalite o tome kako Vijee sigurnosti nije donijelo nikakvu odluku o prekidu suradnje s Iranom na podruju nuklearne energije, odnosno, izjava elnika ruske nuklearne energije Sergeja Kirijenka, koji je naznaio da ruske aktivnosti na izgradnji nuk learne elektrane u Buehru, vrijedne 800 milijuna dolara, "zadovolja vaju sve meunarodne norme i sporazume". Najava naelnika glavnog stoera ruske vojske generala Jurija Balujevskog da Moskva ne e preki nuti ni isporuku oruja Iranu te da e Iranu biti isporueno dvadeset devet naruenih sustava za protuzranu obranu TOR-M1, vrijednih 700 milijuna dolara, jer ne pripadaju kategoriji stratekog naoruanja, jest dodatno rusko 'pokazivanje miice' poslije smetenih godina iz vre mena Jeljcin ovog tumaranja u izgradnji demokracije tipa - 'sve oligarsima, a nita dravi'. Balujevski je vrlo vjeto 'prebacio lopticu' na ame riku stranu, istaknuvi da e Rusija u moguem sukobu biti neutral na. Pritom je takoer istaknuo kako misli da rata ipak ne e biti, oz naivi time tko bi mogao biti iskljuivi krivac za budua apokaliptina vremena. Kineski pristup najjasnije je izraen u pregovorima predsjednika SAD-a Georgea Busha s predsjednikom NR Kine Huom Jintaom sredi nom travnja 2006., u Washingtonu, jer je njima nekako zatvoren logi ni krug globalne politike na najvioj razini glede Irana. Kineski elnik, kako se oekivalo, rekao je 'ne' svim moguim neprimjerenim akcijama prema Iranu, primjerice sankcijama UN-a, te je izjavio po zavretku pregovora da se iz iranske nuklearne krize mora izlaziti diplomatskim putem. To je za analitiare bilo i predvidljivo odmah poslije diploma502

iskili susreta u Moskvi, koji su se dogodili doslovce na dan odlaska Hua Jintaoa preko oceana. Naime, u glavnom ruskom gradu okupili su se zamjenici ministara vanjskih poslova zemalja stalnih lanica Vijea sigurnosti, plus Njemaka. Rusija i Kina, dvije zemlje s pravom 'veta' u Vijeu sigurnosti, faktiki su potvrdile da ne e biti sankcija koje bi podralo Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda, budui da su Moskva i Peking protiv. Zato se nije moglo oekivati da e Kina ve sutradan promijeniti svoje stajalite. Prema tome, i Kina je, poput Rusije, pre bacila lopticu na drugu stranu. Washingtonu je poslije Huo Jintaova posjeta preostalo samostalno odluiti to mu je dalje initi - otpoeti posebne pregovore s Iranom ili poduzeti samostalno vojnu akciju. Tree mogunosti najvjerojatnije nema.

Nitko se ne e moi pravdati da nije znao Dok je na globalnoj politikoj pozornici tercet velikih izjavama i pregovorima odmjeravao snage, za to vrijeme onaj kojega se to najvie ticalo nije mirovao. Uivao je u gledanju svoje najjae karte. Naime, iranski ministar nafte Kaem Vaziri-Hamaneh izjavio je kako se Iran veseli skoku cijene crnog zlata od 75 dolara po barelu. 1 3 Da iranskom veselju t i m e ne e biti kraj naznaio je predsjednik M a h m u d Ahmedinedad rekavi kako nafta, unato rastu cijene, jo uvijek nije dosegnula stvarnu vrijednost. Koja je to vrijednost nije rekao, to je i razumljivo. U biti, o njoj ne e odluivati Iran ni neki drugi veliki proizvoa, nego e je odrediti zapovijed Pentagonu o polijetanju 'ne vidljivog' bombardera B-2 pirit. Unato nevidljivosti, B-2 u preletu preko Perzijskoga zaljeva ne e imati ba miran let, jer e mu dobrodo licu poeljeti "jedna od najmonijih vojska na svijetu", koja je kadra "odrezati ruku svakome agresoru i posramiti ga", kako je to najavio prvi ovjek Irana u svome govoru na mimohodu u povodu Dana oruanih snaga Islamske Republike.

13 Cijena nafte na svjetskome tritu 1996. iznosila je 20 dolara, da bi 2002. dose gnula 25 dolara, a zatim se u 2006. utrostruila i iznosi 75 dolara po barelu. Procjene su da bi do kraja 2006. ili poetkom 2007. dosegnula cijenu od 100 dolara.

503

/ lunu

/ >tmiu.-rt

I CIMI

Kl.ONOVl

NASTUPAJU

Zato nije nimalo udno to se u ovakvoj sve napetijoj atmosferi sve vie govori o moguem amerikom i(ili) izraelskom napadu na Iran." Ta mogunost progresivno raste poslije svake izjave politikih elnika glavnih protagonista ove nadolazee planetarne kataklizme. Svoj ne mali udio u njoj ugradio je i izraelski ministar obrane Saul Mofaz, reka vi kako je iranski nuklearni program najozbiljnija prijetnja idovima od nacistikog holokausta. Dodatna teina ove izjave jest u tome to je izreena neposredno prije obiljeavanja Dana sjeanja. U slobodnijem 'prijevodu', njezino znaenje moe se tumaiti da e 'novi holokaust' biti preventivno sprijeen. Naprosto, svjetskoj se javnosti eli porui ti da je u provedbi toga ina posve opravdana i uporaba nuklearnog oruja. No, unato svim interesima i motivima, mogunost napada na Iran znatno je sloeniji geostrateki i geopolitiki problem od izraelskog bombardiranja irakoga nuklearnog reaktora u Osiraku od 7. lipnja 1981., odnosno, ameriko-britanskog napada na Irak i okupacije Iraka iz proljea 2003. godine. U ovoj novoj svjetskoj drami ne e biti pozitivnih ni negativnih likova, niti crnobijele slike. Sve e prekriti tama. To bi glavni protago nisti 'kraja povijesti' ipak trebali znati. U takvu scenariju, a jo vie u njegovoj izvedbi, ni za koga od njih ne e biti opravdanja. To znai da, ne e biti opravdanja za Georgea Busha ni njegovu vladu, osobito za njezi ne jastrebove pod vodstvom Dicka Chenevja, koji sada, kako to tvrdi

VVilliam Engdahl, kontroliraju ne samo Pentagon i CIA-u i ameriko veleposlanstvo pri Ujedinjenim narodima, nego i sve vei broj dunosnika u Odjelu za planiranje Ministarstva vanjskih poslova, na elu s ministricom Condoleezze Rie. Ne e biti opravdanja ni za Putinovu Rusiju, nuklearnu silu i lanicu Vijea sigurnosti UN-a s pra vom veta i najveeg proizvoaa nafte na svijetu. Ne e biti opravdanja ni za Kinu, ija je ovisnost o iranskoj nafti i plinu doista velika i iji se gospodarski rast pribliio brojci od 10 posto. Ne e biti opravdanja ni za Europsku uniju, osobito za njezine stalne lanice u Vijeu sigurno sti - Veliku Britaniju i Francusku i njezina sve slabijeg premijera, od nosno predsjednika. Ne e biti opravdanja ni za Izrael, koji posjeduje nuklearno oruje i iji je novi predsjednik Vlade Ehud Olmert izjavio kako Izrael "ni pod kojim uvjetima" ne moe dopustiti Iranu proizvo dnju nuklearnog oruja "koje moe dovesti u opasnost na opstanak". I, na kraju, ne e biti opravdanja za Iran, pod vodstvom rjeitog i krajnje neodmjerenog predsjednika Mahmuda Ahmedinedada. Svi oni zajed no pridonose svjetskoj drami s traginim svretkom, unato razliito sti njihovih programa i ciljeva. Opravdanja ni za koga od njih naprosto ne e biti zato to nitko od njih, ako se odlui uprizoriti dramu zvanu 'Pomraenje', ne zna to se sve poslije nje moe dogoditi, a jo manje koji su njezini mogui ili ak vjerojatni rezultati.

3. Nafta kao najjae oruje Irana

Virtualno stvaranje napete atmosfere izloeno je kritici, ne samo u analitikim krugovima nego i u pojedinim britanskim tiskovinama, to je svakako neuobiajeno. Tako Robert Skidelskv u The Timesu, pie: "Dok nas voe smekavaju za novi rat, postoje argumenti koje nikako ne smijemo zanemariti. Nema dvojbe da se pokuava smekati miljenje Zapada za ameriki ili izraelski napad na iranske centrifuge u Natanzu. 'Moe li se itko u dometu iranskih projektila osjeati sigurnim?', vriti s oglasa preko cijele stranice International Herald Tribunea, koji uz to prikazuje i kartu Euroazije s Iranom u njezinu sreditu. Kao dio procesa smekavanja dolaze i opravdanja, jednako lana kao i ona koja su prethodila irakome ratu, ali mnogo sramotnija, jer su ponovljena. Evo protuargumenta. Prvo, mora se znati bi li vojni napad bio nezakonit po meunarodnim zakonima. Vijee sigurnosti UN-a nikada ga ne bi odobrilo, zato to Iran nije prekrio uvjete Sporazuma o neirenju nuklearnog oruja, koji svakoj zemlji potpisnici doputa razvoj nuklearne energije u mirnodopske svrhe. Ipak, jastrebovi vie ne spominju dobivanje potpore Vijea sigurnosti - u tolikoj mjeri su Bush i Blair nanijeli tetu meunarodnom zakonu. Usp. The Times, "Bombardiranje Irana bilo bi ludo", London, 24. travnja 2006. 504
14

Da se neto petlja i da do svjetskog mira glavnim protagonistima nije ba stalo, iako se svi na njega pozivaju, pokazuju injenice. Potez iranskoga predsjednika Ahmedinedada, kojim je najavio nastavak prekinutih radova na dovrenju postrojenja za obogaivanje nuklear noga goriva i izgradnju jo dvaju postrojenja u Natanzu, odjeknuo je izvan Irana snanije od njegovih vatrenih protuizraelskih izjava, to je i razumljivo. Muhamed el Baradei, dobitnik Nobelove nagrade i direk tor Meunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA - International Atomic Energv Agencv) Ujedinjenih naroda, da bi se dodvorio svojim nadreenima, unosi dodatnu neodreenost rekavi kako nije siguran 505

Diivot

Pomo.rf /oso

KI.ONOVI

NASTUPAJU

ukljuuje li taj potez i program za izradu nuklearnog oruja 1 ' ili je Iran jednostavno odluio postati neovisan o vanjskome svijetu glede svoga civilnog nuklearnog energetskog ciklusa. 16 Njegov dodatak izjavi da za to postoje dokazi koji su snaniji od onih za Sadama Huseina sigurno je obradovao i Busha i Blaira. Baradeijeva dvosmislena izjava nedvojbeno ide na ruku zagovarateljima vojne opcije i u danome kon tekstu podrazumijeva i nuklearni napad na iranska nuklearna po strojenja. Istodobno, ona je dovela i do naglog ubrzanja diplomatskih napora Europske unije, pod vodstvom Velike Britanije, Njemake i Francuske, takozvane europske trojke (EU-3), u svrhu izbjegavanja rata. Pitanje je to potie Muhameda el Baradeija na dvojbu tipa "moda je, moda nije"? Vjerojatno je to informacija i (ili) dezinformacija o tome, kako se Iran tajno osposobljavao za proizvodnju nuklearnog oruja. Znakovito je da se ona prvi put pojavila poslije izvjea iranske opor bene organizacije Nacionalno vijee otpora Irana (NCRI - National Council of Resistance). Kada je direktor IAEA-e El Baradei obiao iran ska nuklearna postrojenja, u veljai 2002. godine, ukljuujui i tada nedovrenu tvornicu u gradu Natanzu, oko 500 kilometara juno od

Teherana. 1 Jo je znakovitija injenica da upravo s tim istim Nacional nim vijeem otpora Irana neslubeno ali intenzivno surauju i ame rika Vlada i Europska unija protiv teheranske teokracije, koju oni, ali ovoga puta slubeno, dre teroristikom. 1 8 Kako se u ovoj raomonijadi snai, poglavito u vremenima prevlasti 'meke sile' koja svakodnev no na jednu informaciju u eter odailje devet dezinformacija? Odgo vor je teko dati.

Simbioza politikog i vjerskog vodstva S kakvim tko kartama igra u ovoj igri obmane? Iza iranskoga napa dakoga garda stoji oivljavanje uloge Irana kao 'predvodnika' obrane islamskih vrjednota od sekulariziranog zapadnog fundamentalizma. To je razlog zbog kojega je politika iranskoga predsjednika Ahmedinedada sklonija sukobu, nego ona njegovoga prethodnika. Naravno da iza te politike netko stoji. U teokratskoj dravi, u ovome sluaju to mogu biti samo vladajue mule, kao najmonija politika institucija. Potvrda navedenoga mogla se proitati u pakistanskim novinama Dawn od 24. sijenja 2006., gdje je ajatolah Danati, tajnik Vijea za zatitu Ustava, istaknuo odlunost Irana da brani svoja 'neotuiva' prava. Ajatolah je tom prigodom izjavio: "Cijenimo predsjednika Ahmedinedada zato to ima agresivniju vanjsku politiku glede ljudskih prava i nuklearnog pitanja nego bive vlade Hatamija i Rafsandanija".19 Takva situacija u kojoj se oituje vrsta veza politikog i vjerskog vodstva 2 0 , mnoge anali-

Muhamed el Baradei, kao elnik IAEA-e, sigurno zna da nuklearno obogaivanje nije mala stvar. Zato William Engdahl u svojoj analizi pie: 'Takvo se postrojenje ne gradi u stranjem dvoritu ni u garai. Veliko postrojenje u Tricastinu u Francuskoj proizvodi gorivo za francusku mreu nuklearne elektrine energije EdF-a (Electricite de France) kao i za francuski program nuklearnog naoruanja. Potrebna su mu etiri golema nuklearna reaktora da bi se samo za tu mreu proizvelo vie od 3.000 MW. Prve amerike tvornice za obogaivanje koristile su se plinskom difuzijom. Tvornice za obo gaivanje u Europskoj uniji i Rusiji koriste se modernijim procesom centrifuge, koji troi znatno manje energije po jedinici obogaivanja. Ovaj posljednji, tj. centrifugalni proces jednak je onome koji koristi i Iran". Usp. F. William Engdahl, isto. 16 Radi razumijevanja problema, daje se kratak prikaz tehnologije obogaivanja nuklearnoga goriva. Kako bi se uran pripremilo za uporabu u nuklearnom reaktoru, on prolazi sljedee faze: iskapanje i obradu, pretvorbu, obogaivanje te proizvodnju goriva. Ta etiri koraka ine "prednji kraj" nuklearnoga gorivnog ciklusa. Nakon to se uran iskoristi u reaktoru za proizvodnju elektrine energije, on postaje "istroeno gorivo" te moe proi jo nekoliko faza, ukljuujui privremeno skladitenje, preradu i recikliranje da bi ga se na kraju uklonilo kao otpad. Sve te faze poznate su pod zajednikim imenom "stranji kraj" gorivnog ciklusa. Iran, zahvaljujui geolokom bogatstvu, ima poseban poloaj, jer posjeduje goleme koliine uranija u pokrajini Jazid, to mu omoguuje dostatne koliine goriva i neovi snost o ruskom gorivu ili o uvozu goriva iz bilo koje druge zemlje.

15

Sve do izvjea Nacionalnog vijea otpora Irana o tajnim postrojenjima za proizvod nju nuklearnog oruja, iz 2002. godine, nije bilo pritiska na Iran. On e uslijediti poslije toga, ponajvie od amerikoga predsjednika Busha, koji je u svome Izvjeu o stanju nacije (State ofthe Union), u sijenju 2002., nazvao Iran jednom od triju zemalja "osovine zla". No to je bilo vrijeme kada je Bushova vlada ve bila duboko u pripremama za promjenu reima u Iraku pa je Iran ostao u pozadini, izmeu ostalog i zato to su vvashingtonski neokonzervativci poput Ahmeda Chalabija uvjerili Pentagon da bi njegove veze u Teheranu mogle potpomoi njihovim planovima u Iraku. Usp. F. William En gdahl, isto. 18 Usp. F. William Engdahl, isto. 19 Usp. F. VVilliam Engdahl, isto. 20 Do istoga zakljuka doao je i dopisnik pakistanskoga Dawna iz Teherana, napisavi: "Raspoloenje u vrhu vodstva zemlje ostaje dobro i vlada ope uvjerenje da e biti

17

506

507

>

/ >u r u j

/ hmni.fl I UMI

KI.ONOVI

NASTUPAJU

tiare, kao i Irance u egzilu tjera na razmiljanje o tome kako bi mo gue sankcije Ujedinjenih naroda pomogle Ahmedinedadu i ajatolasima. Osim toga, one bi sigurno bile iskoritene za homogenizaciju iran ske nacije. To je taj vjetar u lea Ahmedinedadu koji g a tjera na vrlo izazovne i sraunate poteze, ukljuujui i lomljenje peata na nuklear nim postrojenjima, sve do najavljivanja velike konferencije koja bi prei spitala dokaze o tome na koji su nain nacisti proveli masovno uboj stvo europskih idova tijekom Drugoga svjetskoga rata. Ipak, borbeni zanos nije ga toliko zaslijepio, i zato nije zaboravio vie puta javno istaknuti da Iran, u skladu sa strogim islamskim zakonima, ne bi nika da uporabio oruje za masovno unitenje, te da on samo brani prava Irana kao suverene zemlje na neovisan civilni nuklearni program pu nog ciklusa. O n o to se ini jasnim jest da Iran pod vodstvom Ahmedinedada prkosno napreduje prema postizanju nuklearne neo visnosti te inzistira na stajalitu da to ini potujui sva pravila Spo razuma o neirenju nuklearnog oruja. 21

(9,1 milijuna barela na dan). Iran je, osim toga, zgrnuo poprilinu ko liinu novca na nedavnom poskupljenju nafte tako da su 2005. godine njegovi prihodi od nafte iznosili oko 45 milijarda dolara. 23 Taj mu je novac omoguio obilne ratne zalihe za izdravanje vanjskih sankcija te mogunost da ivi mjesecima ak i ako djelomino ili potpuno prekine izvoz nafte. Toga preutnog oruja Iran je nedvojbeno svjestan i spre man ga je uporabiti u sluaju ako situacija dovede do ekonomskih sankcija Vijea sigurnosti. Njegova bi uporaba, na vrlo napetom naft nom tritu, dok zemlje OPEC-a proizvode naftu punim kapacitetom, znaila nedostatak od milijuna barela dnevno, koliko proizvodi Iran. Dodatni razlog za 'veselje Irana' bio bi razloan, jer bi cijena nafte naglo porasla na 140 do 150 dolara po barelu. Osim moralne vrstine i nafte, Iran posjeduje i jaku kartu okruja, na koju e svakako igrati. To su u prvome redu odnosi na Irak, gdje Iran ima odluujui utjecaj u novoj irakoj Vladi u kojoj prevladavaju ijiti. Teheranu odreenu mo nad politikim dogaajima u Iraku omoguuje i najutjecajnija osoba - duhovni voa ajatolah Ali Muha med al Sistani. Njegovo stajalite: "Roen sam kao Iranac i umrijet u kao Iranac", nakon to mu je nova iraka Vlada ponudila irako dravljanstvo, ima posebnu specifinu teinu. Ako se tome pribroje Hezbolah u Libanonu i palestinski izborni pobjednik Hamas, onda iranski strategijski 'vanjski krug' prua dodatnu mogunost za voenje 'asimetrinogs rata'. 24 Potpuno je sigurno da bi ameriki i (ili) izraelski napad na Iran ra splamsao muslimansku mrnju diljem Srednjeg istoka i ire. Prekinu-

Iran moe izdrati sankcije Osim politiko-vjerske vrstine, Iran se osjea dobro pripremljenim za izdravanje svih moguih ekonomskih sankcija, jer je svjestan daje po proizvodnji nafte na drugom mjestu meu zemljama OPEC-a (4,1 milijun barela na dan 2005. godine) 2 2 , odmah iza Saudijske Arabije

mogue prebroditi meunarodne sankcije, ako do njih doe". Nadahnue za takav zakljuak dopisnik Dawna dobio je nakon stoje ajatolah Danati naveo rijei predsjed nika Ahmedinedada, odnosno, njegovo postavljeno pitanje: "Zato bi samo vi (zapadni monici) smjeli slati promatrae za ljudska prava ili nuklearna pitanja u Iran? I mi elimo poslati promatrae vama i izvijestiti o vaim aktivnostima". 21 Kada je 11. travnja 2006. iranski predsjednik Ahmedinedad potvrdio da je njego va vlada uspjela u proizvodnji nuklearne energije, svoj je govor zakljuio porukom: "Proteklih trideset dana meunarodna zajednica dala je sama sebi. Sto treba uiniti Iran? Odrei se svojih prava? Mi smo jedina zemlja koja realizira svoje aktivnosti pod nadzo rom agencije. Lau kad kau da smo mi prekrili pravila; mi sve dajemo na uvid; neka dou i vide". Usp. ABC, Madrid, 12. travnja 2006. 22 Iran je etvrta zemlja na svijetu po proizvodnji nafte, s neto manje od ukupne proizvodnje SAD-a (4,9 milijuna barela na dan). Rusija, koja je u 1995. godini proizvela 9,5 milijuna barela na dana, izbila je na prvo mjesto po proizvodnji nafte na svijetu. 508

23 Osim navedenog, iranska financijska mo oituje se i u tome to je dana 20. sijenja 2006. Iran objavio kako je odluio povui svoja ulaganja iz Europe. Bilo je to istoga tjedna kada je banka UBS iz Zuricha objavila kako zamrzava sve iranske raune. Prema izvjeu amerikog ministarstva financija, procjenjuje se da Iran ima 103 milijar de dolara samo u dolarskim sredstvima, to je dostatno za potencijalno izazivanje kra tkotrajne financijske nestabilnosti, a vjerojatno i neeg veeg u sluaju da Iran proda sve dolarske zalihe odjednom. Usp. F. William Engdahl, isto. 24 Iran se pripremao za ono to on dri neizbjenim ratom protiv Sjedinjenih Ame rikih Drava. Brigadni general Muhamed-Ali Dafari, zapovjednik Revolucionarne ar mije uvara, rekao je 9. listopada 2005. slubenoj novinskoj agenciji IRNA: "Budui daje mogui neprijatelj tehnoloki daleko ispred nas, koristili smo se onim to se naziva metodama 'asimetrinog ratovanja'., Proli smo potrebne vjebe i nae su snage sada dobro pripremljene za to". "To" vjerojatno ukljuuje i teroristike napade, ali i voenje bitke "kopna protiv mora" - zatvaranje Hormukog tjesnaca.

509

'(Uli?

iill/i/

.ti

i'\/i

KI.ONOVI

NASTUPAJU

la bi se opskrba naftom i naruilo sustav svjetskoga gospodarstva. ()jaa lo bi pobunjeniko djelovanje u Iraku, poveali bi se broj 'terorista' i njihova odlunost za provedbu 'svetoga rata' protiv Zapada, a osobito protiv Izraela. Osim toga, opasnost vreba u injenici da bi se moglo uletjeti u rat koji ne bi bilo mogue nadzirati, tj. determinirani kaos (nadzirani nerad) mogao bi 'prooscilirati u beskonanost'.

4. Zato se SAD ne mogu tako lako odluiti za napad na Iran

Ako je nafta najjae oruje Irana, onda je posve logino pitanje: Koje su jake i slabe strane glavnoga igraa na velikoj euroazijskoj aho vskoj ploi - Sjedinjenih Amerikih Drava. Neprijeporno je da su Sjedinjene Amerike Drave danas jedinstvena sila koja je fiziki i psihiki spremna vojno intervenirati na cijelome globusu. Jo sredi nom devedesetih godina prologa stoljea na situacijskim modelima strateke razine Amerikanci su se uvjebavali za est zamiljenih politiko-vojnih kriza koje bi se, prema pretpostavljenom scenariju, vodi le istodobno u budunosti, i to 2025. godine. 25 Ako na poetku 2006. dobrano djeluju u Afganistanu i Iraku, ostaje im jo kapaciteta za nad ziranje najmanje jedne pa i dvije krize. Amerikanci vladaju na oceani ma (posljedica Drugoga svjetskoga rata). Oni su sposobni nosaima zrakoplova i ostalim pomorskim snagama kontrolirati obale svih svjetskih oceana, odnosno jedini su sposobni voditi borbu to se jezikom strategije zove 'borba mora protiv kopna'. Ono ega se Sje dinjene Amerike Drave plae jest inverzija te borbe, odnosno, mo gua premo kopna nad morem, tj. odreeni oblik asimetrije. Pretvo riti pomorsku bitku u kopnenu, bio bi pravi odgovor Americi - pouak bitke kod Salamine. 26 Iranska ratna doktrina igra upravo na tu kartu. Asimetrija je snaan iranski adut.

To je temeljni razlog opreznosti Sjedinjenih Amerikih Drava. Za razliku od razvoja dogaaja prije rata u Iraku, kada je okiranome svijetu postalo jasno da e Bushova vlada krenuti u rat bez ikakvih obzira, u sluaju Irana Washington je do sada pokazivao volju da lanicama Eu ropske unije dopusti diplomatsko vodstvo, pojaavajui time u javno sti pritisak na Iran. "Meunarodna je zajednica ujedinjena u nepo vjerenju prema Teheranu glede nuklearne tehnologije", rekla je ame rika ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rie, i dodala:"... Dolo je vrijeme da se Iran podvrgne sudu Vijea sigurnosti (UN-a)". Njezin izbor rijei "podvrgne sudu" nije bio sluajan. Da se Iran samo prijavi Vijeu sigurnosti, raspravi bi nedostajala zakonska vjerodostojnost. Formalno podvrgavanje sudu potrebno je kako bi Vijee moglo odre diti kaznu poput, primjerice, ekonomskih sankcija.

Grcanje u pustinjskome pijesku Galama to se digla oko mogueg amerikog i (ili) izraelskog napada na Iran Bushovoj vladi prije svega slui da osluhne kako na meunaro dnoj razini zvui mogue kanjavanje iranskoga reima. Washingtonu je u interesu znati uznemiruje li 'determinirani kaos' u Iraku sada njega papu Benedikta XVI. jednako kao i Ivana Pavla II., ne protive li se Francuska i Njemaka moguoj operaciji, hoe li Kina stvarati pro bleme sada kada je Bijela kua sklopila nuklearno prijateljstvo s In dijom, kamo e krenuti Putinova Rusija, prema hladnim odnosima ili otvorenom neprijateljstvu, a osobito eli provjeriti bi li vojnu opciju pa makar samo zranu - amerika javnost bila kadra 'probaviti'. Dok se u psiholokoj operaciji 'nemoj ljuljati amac' provjerava to misle veliki i znaajni, malo su skrovitiji ali jednako aktivni, posebno kroz ured potpredsjednika Dicka Chenevja, oni koji ele preventivno bombardiranje ciljeva u Iranu. Ameriki i(ili) izraelski napad mogao bi privremeno zaustaviti Iran da postane nuklearnom silom, ali to bi bio poetak, a ne svretak sukoba s Iranom. Iransko vjersko vodstvo, to god se o njemu mislilo, nije mogue tako lako sruiti. Umjesto toga, moralo bi se raunati na uvrenje njihove vladavine, ba kao to je ajatolah Homeini prije dvadeset pet godina iskoristio invaziju Sadama
511

25 Raspon kriznih scenarija bio je sljedei: (a) jedna velika elementarna nepogoda, (b) etiri manja krizna arita diljem svijeta, (c) jedna velika kriza na podruju Sjeverne Afrike. Usp. Davor Domazet-Loo, Hrvatska i veliko ratite, 2002., str. 316. - 3 1 9 . 26 Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, 2005., str. 245.

510

Diivin

I Umtii.-ct

I IPV>

RI.ONOVI

N A M

lll'AJU

Huseina kako bi uvrstio svoju vlast. Navedeno moe bili jo jedan razlog zato, slubeno, Bushova vlada ima znatno drukiji pristup nego to ga je imala 2003., kada je amerika diplomacija imala cilj skupiti saveznike za rat. Ovoga puta ameriki diplomati trae meunarodnu suglasnost za daljnje postupke ili barem njeguju takav dojam, kako to u svojoj analizi navodi William Engdahl. Rat u Iraku i tamonje sve vee grcanje u krvlju natopljenom pu stinjskom pijesku ozbiljno je ograniilo amerike mogunosti u Iranu. Neposredno poslije 'pobjede' u Iraku, koju je proglasio predsjednik George Bush, vodei vvashingtonski 'jastrebovi' javno su pozivali Busha da poslije Sadama Huseina "krene dalje na Teheran". Sada, pak, zbog 'krvave kaljue' u Iraku, mogunosti Sjedinjenih Amerikih Drava da jednostavno krenu izrazito su ograniene. 2 7 Sa 140.000 vojnika u Iraku, unato najavama smanjenja, amerika vojska fiziki nije sposobna podravati jo jednu klasinu invaziju i okupaciju u jo jednoj zemlji, ponajmanje u Iranu. Na prvome mjestu, napad iskljuivo zranim snagama ne bi bio iznenaenje poput ve spome nutog napada izraelskih zranih snaga na iraki nuklearni reaktor. Tehe ran je imao dovoljno vremena zatititi i maskirati svoja nuklearna po strojenja te bi stoga bombardiranje, kako bi bilo djelotvorno, trebalo oduljiti na dane, a moda i na tjedne. Izvedba operacije po doktrini primijenjenoj u napadu na Jugoslaviju ili Afganistan dovela bi Ame rikance u poziciju da pretrpe gubitke zbog, zahvaljujui Moskvi, mo dernizirane iranske protuzrane obrane. Isto tako nema jamstva da bi Amerikanci u takvom obliku napada uspjeli unititi veinu ciljeva. VVashington bi uspio obustaviti program, ali bi to jo vie uvrstilo stajalite Teherana, tako to bi, ako bi netko sumnjao da Iran eli po sjedovati atomsko oruje, kazna rasprila svaku suprotnu pretposta vku. Mogue je da bi jedna silovita kopnena operacija, koju ne eli ak ni predsjednik Bush, mogla prouzroiti promjenu reima i omoguiti ameriku nuklearnu apstinenciju. No, zbog veliine Irana, kopnena bi
27 Poetkom travnja 2006. francuski institut za vanjsku politiku IRIS ocijenio je gotovo katastrofalnim trogodinju bilancu amerike okupacije Iraka. Usp. El Pais, Kako zvui bombardiranje Irana, 26. travnja 2006.

invazija zahtijevala d v o s t r u k o vie vojnika n e g o u Iraku, kako je to ustvrdio Richard Russel, strunjak za Bliski istok pri N a c i o n a l n o m sveuilitu za obranu u W a s h i n g t o n u .

Bushova popularnost sve slabija Naposljetku, postoje opravdani razlozi prosuivati kako e proble mi Sjedinjenih Amerikih Drava u Iraku i Palestini izblijedjeti poput mrtvaca u usporedbi sa svime to e ih snai u Iranu, ako odlue napa sti. Zbog toga unutar "VVashingtona i postoji podijeljenost oko pitanja uspjenosti nuklearnog napada na Iran. Teheran priznaje da, iako ne posjeduje nuklearno oruje, to ne znai da nema ime uzvratiti u ma sovnom obliku. Ako nita drugo, na raspolaganju su desetci tisua sa moubojica u domovini i inozemstvu. Prema tome iranskom 'oruju za masovno unitenje' Bin Ladenova sila izgleda beznaajnom. Ali, tu nije kraj amerikim problemima. Kao istinski voa svoje stranke, Bush se sueljava s potencijalno razornim aferama svojih stra nakih kolega, 28 a i s rezultatima kongresnih izbora odranih potkraj 2006. godine. Uz daljnje trajanje irakoga 'odgoenoga kaosa' i rastui

28 Utjecaj AIPAC-a i Abramoffa na Washington -Jo jedan malo cijenjen imbenik u politikoj kemiji oko Bushove Bijele kue jesu dvije razorne slubene tube koje su udarile u samo srce mree crnog i sivog novca izmeu vvashingtonskih republikanaca i izraelskog desnog Likuda. Jack Abramoff, financijski zatitnik nekoliko vodeih repu blikanaca, ukljuujui i biveg vou parlamentarne veine Toma Delava, i Stevea Rosena, kljunu ulogu u AlPAC-u, bili su meu najutjecajnijim idovskim lobistima u Washingtonu prije negoli su pravni skandali potpuno unitili njihove karijere, a oni se izvlaili da ne zavre u zatvoru. AbramofT se izjasnio krivim za prijevaru, neplaanje poreza i zavjeru koja proizlazi iz njegova lobiranja za indijanski udio u kockarnicama. U taj bi skandal moglo biti uplete no znatno vie kongresnika, ali i ponetko iz Bijele kue. Rosen se bori protiv optuaba da je, kao glavni strateg u AIPAC-u, primao i pro sljeivao povjerljive informacije o nacionalnoj sigurnosti, primao ih od Larrvja Franklina, a prosljeivao neovlatenim stranama. Moda je to samo sluajnost to dva tako vana sluaja, pogubna za snagu lobiranja desnih izraelskih 'jastrebova', izranjaju na povrinu u istom trenutku, i to upravo u vrijeme kada se ratni bubnjevi spremaju za Iran. AIPAC-ova drama je poela u kolovozu 2004., kada je, uoi Nacionalne konvencije republikanaca, FBI upao u urede te organizacije traei inkriminirajue dokumente. Godinu dana kasnije, u kolovozu 2005., ameriki je okruni tuitelj za podruje istone

512

513

n
^/ l>,l\;il I l i m i u . t i I <>:

K I O N U V I

NAI U P A | U

broj A m e r i k a n a c a koji se pitaju za to Amerikanci ginu u Iraku, ako ni za naftu, B u s h o v a p o p u l a r n o s t i dalje naglo slabi. S r e d i n o m travnja 2 0 0 6 . p o d u p i r a l a ga je tek treina amerikoga n a r o d a , a gotovo dvije treine ljudi izrazilo je nepovoljno miljenje o n j e m u . Rasulo o k o ura gana Katrine i eprtljava reakcija Bijele kue te sve vee uvjerenje da je Bush 'lagao' dovele su do p o r a z a republikanaca na i z b o r i m a i odlaska D o n a l d a Rumsfelda s d u n o s t i m i n i s t r a o b r a n e . Tu je i zadah u n u t a r njih dogovora, ne s a m o s Chenevjevom k o m p a n i j o m H a l l i b u r t o n , n e g o su t r a d i c i o n a l n o konzervativni republikanci razbjenjeni zbog nevie ne r a s t r o n o s t i na dravnoj razini, kojoj su se odali Bushovi sljedbenici k a k o bi zatitili vlastite p o s e b n e i n t e r e s e . 2 9 U ovako osjetljivom t r e n u t k u svoga predsjednikog m a n d a t a , George Bush traga za prijateljima u i n o z e m s t v u , ali jo vie za neprija teljima. Jedni i drugi d o b r o mu d o u . Prvi znae odagnati s a m o u , a drugi pokazati snagu. U procjenjivanju koji bi mu mogli biti 'korisniji' George Bush m o g a o bi katastrofalno pogrijeiti odabirui neprijatelje, tonije neprijatelja. Rije s a m o o b r a n a u rjeniku najmonije sile svijeta n e znai n i t a d r u g o n e g o "irom otvoriti vrata apokalipsi". Postoji m o g u n o s t da e ameriki predsjednik nai savjetnike koji e ga u p u titi d a j e p o d a v n o u t v r e n i m z a k o n i m a p r e v e n t i v n i u d a r o p r a v d a n s a m o u o b r a n i od 'neizbjenog i sigurnog' n a p a d a . Istina, n i k a d a nije

s i g u r n o to e se dogodili sutra, ali kada bi se vojska j e d n e zemlje poela nagomilavati na granicama d r u g e bio bi to poprilino uvjerljiv dokaz o neprijateljskim n a m j e r a m a . Kako stvari sada stoje, a d u g o e tako biti, na p o m o l u n e m a nikakve vojne sile koja se postrojava na p r o s t r a n s t v i m a T i h o g i A t l a n t s k o g o c e a n a ni na k a n a d s k o m snjenom, o d n o s n o , m e k s i k o m pranjavom ozemlju. Pozivati se na pravo o b r a n e o d o p a s n o s t i koja s e m o e i n e m o r a o b i s t i n i t i t i j e k o m n a j m a n j e sljedeih p e t godina, znai pozivati se na agresivni rat kad god se n e k o m prohtije. Bilo je to j e d n o od dvaju naela na kojima je poivala o s u d a i pogubljenje nacistikih voa iz D r u g o g a svjetskoga rata. Da se ne za boravi, za to su se naelo z d u n o zalagale u p r a v o Sjedinjene A m e r i k e Drave.

5. Kljuna amerika mora jest Kina, a ne Iran!

Jake i slabe s t r a n e glavnoga igraa na euroazijskoj ahovskoj ploi Sjedinjenih Amerikih Drava - postaju razvidnije ako se p r o m a t r a j u u s u o d n o s u p r e m a Kini, d r u g o m i g r a u n a g e o s t r a t e k o j ljestvici svjetske moi. Kina je, u svojoj sve urnijoj potrazi za s i g u r n i m d u g o r o n i m e n e r g e t s k i m zalihama, n a p o s e nafte i plina, ostvarila s n a n e e k o n o m s k e veze s I r a n o m . Sve je poelo 2000., kada je Kina pozvala iranskoga predsjednika Hatamija, doslovce, na crveni tepih, i o t p o e l a razgovor o energiji i e k o n o m s k o j suradnji. 3 0 M o d a je sluajno, a prije bi m o g l o biti da nije, Kina, u s t u d e n o m e 2004., u p r a v o prilikom Bushove d r u g e pobjede na izborima, potpisala s I r a n o m vaan s p o r a z u m za naftu i plin. 3 1 O s i m kupnje nafte i plina te prodaje raunala i kuan skih aparata Iranu, Peking je jo od o s a m d e s e t i h godina prologa stoljea

Viriginije podnio tubu protiv Rosena, do tada direktora AIPAC-a za pitanja vanjske politike, iKeitha Weissmana, koji je bio AIPAC-ov analitiar za Iran. Amerika je Vlada objavila kako je vie od 4 godine motrila na te ljude te je navela kako su oni primali i prosljeivali povjerljive informacije. Taje optuba kao suurotnika prokazala i pomonika iz Pentagona Lawrencea Franklina. Franklin je pristao suraivati s tuiteljem te je, u listopadu 2005., priznao krivnju za prosljeivanje povjerljivih dokumenata neovlate nim osobama i za neprikladnu pohranu takvih dokumenata kod kue. Poetkom 2006. osuen je na 12 i pol godina zatvora. Usp. F. William Engdahl, isto. 29 U svome je lanku Michael Reagan, konzervativac, sin pokojnog predsjednika Ronalda Reagana, nedavno napisao: "Republikanski voe u Kongresu obeali su pojedi nim lanovima Kongresa do 14 milijuna dolara 'u slobodnim doznakama' (tj. posebnim potroakim doznakama) ako podupru, to su oni i uinili, golemi, 286,5 milijarda dolara vrijedan Prijedlog zakona o prijevozu". Prema Reaganu, "Prijedlog je nakupio 6.300 doznaka za projekte te tako stajao graane 24 milijarde dolara, to je isti sluaj podmiivanja. Ljudi koje se podmiivalo bili su lanovi Kongresa. Kongresnici pod miuju kongresnike". Nedavna anketa (poetak 2006.) koju je proveo Fox news pokazala je da Amerikanci republikansku veinu u Kongresu dre daleko korumpiranijom i odgovornijom za po plavu skandala nego demokrate. Usp. F. William Engdahl, isto. 514

Iranski ministar za naftu tada je izjavio: "Japan je iz povijesnih razloga na najvei uvoznik energije...ali mi bismo eljeli prednost u izvozu dati Kini". Zauzvrat, Kina je postala vodei izvooznik industrijski proizvedene robe u Iran, ukljuujui i izvoz rau nalnih sustava, kuanskih aparata i automobila. 31 Taj preliminarni ugovor, koji su potpisale te dvije zemlje, vrijedan je 70 do 100 milijarda dolara. Prema tome ugovoru, Kina e kupovati naftu i plin od Irana te potpo magati razvoj iranskog naftnog polja Jadavarana, u blizini granice s Irakom. Iste se godine Kina obvezala tijekom slijedeih 25 godina kupiti od Irana prirodnog tekueg plina u vrijednosti od 20 milijarda dolara. 515

30

Z*

I hivai

I hmni:,l I oso

K I.O N O V I

N A I III'AJU

jedan od najveih dobavljaa vojne tehnologije za Iran. Kineska trgovi na orujem ukljuuje konvencionalno oruje i raketne projektile, ali i mogunost nuklearnog i kemijskog oruja. Kineska je trgovina s Ira nom po obujmu na treem mjestu, odmah iza Pakistana i Sjeverne Koreje. Kina je prodala tisue tenkova i oklopnih vozila, topnitvo, nekoliko stotina raketa zemlja-zrak, rakete zrak-zrak, krstaree i bali stike projektile, kao i tisue protuoklopnih projektila, vie od stotinu borbenih zrakoplova te desetke malih ratnih brodova. Osima toga, ra ireno je vjerovanje da je Kina pomogla Iranu u razvijanju proizvodnje balistikih i krstareih projektila te da je priskrbila Iranu tehnologiju i pomo za razvoj tajnih programa za kemijsko i nuklearno oruje. Ako se ovoj suradnji na vojnom polju pribroji i to da je Kina Iranu pribavila i znanstvenu potporu, tehniku suradnju, transfer tehnologije, tehno logiju proizvodnje, nacrte te dual-use transfere, onda je po svemu Iran za Kinu vie od stratekog partnera.

trenutak prvu krajnju mogunost, ono ega se Sjedinjene Amerike Drave zbilja boje. To jest, zamislimo Iran s vlastitom nuklearnom energijom i nuklearnom bombom, zemlju koja dominira u regiji ve likog Bliskog istoka, gdje je naporima i zaslugama tih istih Sjedinjenih Amerikih Drava praktino izbrisana nekadanja protutea iranskom utjecaju - Irak. S geostratekog i geopolitikog stajalita to bi zbilja bila gotovo katastrofa za Sjedinjene Amerike Drave. Bi li takav razvoj dogaaja bio straan i za Kinu? Apsolutno ne! Za Kinu iranska nuklear na bomba nema ni priblino onu 'razornu mo', kakvu bi imalo gubitak 15 posto nafte, koliko Kina uvozi iz Irana, odnosno, kupnja 250 miliju na tona ukapljenog iranskog plina tijekom iduih 25 godina. Poslije ovoga kratkog izleta u geostrateko i geopolitiko vjebanje, zamislimo sada drugu krajnju mogunost razvoja dogaaja oko Irana, zapravo, vojnu operaciju Sjedinjenih Amerikih Drava protiv te zem lje u onome obliku kakva je bila u Iraku. Naravno, veina strunjaka kao to je spomenuti Richard Russel dri da Sjedinjene Amerike Drave nisu kadre rijeiti tu zadau, iz niza razloga. Ali pretpostavimo da je to ipak mogue. Tada, s geostratekog motrita, glavni problem za Kinu ne bi bio Bliski istok, nego kaspijsko podruje i srednja Azija. U tome sluaju, tj. od nazonosti amerikog vojnog stroja u regiji Kaspijskog jezera ne bi 'nastradali' samo kineski interesi nego bi to znailo i krah ukupne ruske politike prema srednjoj Aziji. Na veliku bi kunju bila stavljena i kinesko-ruska koordinacija u okvirima Sangajske organiza cije za suradnju. Primjera radi, planirani 386-kilometarski naftovod iz Irana na sjever Kaspija, gdje se iranska nafta treba slijevati u kazahstansko-sinczjanski naftovod, samo je jedan od projekata koji bi bili torpedirani ili stavljeni pod nadzor Sjedinjenih Amerikih Drava. U cjelini gledano, pokrivena sporazumom o sigurnosti i gospodarskoj suradnji, sjeverozapadna granica Kine tada bi se pretvorila u jedan veliki problem. Kljuevi za njegovo rjeavanje u najboljem sluaju, ako bi ga se nastalom krizom i mogla nadzirati, bili bi u rukama Washingtona. A u najgorem sluaju, ako se uzme u obzir iskustvo okupacije Iraka i 'odgoenog kaosa' koji je ondje uslijedio poslije te okupacije ni u ijim rukama.

Usijecanje u interese Kine i Rusije U igri oko Irana i s Iranom Peking i Washington razliito poimaju svoju globalnu odgovornost. Neposredno poslije jednostrane odluke Sjedinjenih Amerikih Drava da napadnu Irak, kinesko politiko i vojno vodstvo shvatilo je kako je energetska sigurnost Kine u opasnosti, a pred novom amerikom agresivnom strategijom 'preventivnog rata' u Iranu ta bi se opasnost uviestruila, gotovo do razine koja bi Kinu mogla dovesti u potpun gospodarski kolaps. To je razlog zato je Kina poela poduzimati vane korake kako bi pretekla i (ili) ponitila pred nost Sjedinjenih Amerikih Drava u nadzoru glavnih svjetskih izvora nafte i plina. Iran je postao sredinjim dijelom te nove kineske strate gije nastupanja. Tu treba traiti objanjenje zahtjeva Kine da se iran sko nuklearno pitanje rijei u dvoranama IAEA-e, a ne, kao to eli Washington, u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih naroda. Kina je sigurno zaprijetila vetom ako bi Iran bio doveden pred Ujedinjene narode uz mogunost sankcija. Zato se Peking dri takvog stajalita? Odgovor na to pitanje moda se moe nai ako se ralane dvije krajnje mogunosti. Zamislimo na 516

517

>

/ hivci

! )<>ta<i.ct l U M I

k I O N O V I N A S I U P A J U

Kina je postala konkurentna Sjedinjenim Amerikim Dravama Suptilnost igre Sjedinjenih Amerikih Drava sastoji se u tome kako Kinu uiniti 'odgovornim dioniarom' meunarodne zajednice. 32 Takav ameriki prijedlog upuen je na kinesku adresu ve nekoliko puta, pored ostalog i iz usta samoga predsjednika Georgea Busha, za vrijeme posjeta Hua Jintaoa Sjedinjenim Amerikim Dravama u travnju 2006. godine. Iako nijedan ameriki medij nije prenio odgovor kineskoga predsjednika, pekinki je gost vjerojatno, ako i nije odgovorio, sam sebi postavio pitanja: zato namjere drugog 'odgovornog dioniara' na planetarnoj razini, Sjedinjenih Amerikih Drava, glede Irana izgle daju kao toliko oigledan pokuaj da pod nadzor stave kljueve putova za opskrbu Kine naftom? Zar se tako postupa s partnerom u dionikom drutvu? Kao dodatak tome vjerojatno je slijedilo: zato je amerika politika i prema Sudanu slina onoj prema Iranu, jer Amerika tom svojom politikom dovodi u pitanje 5 posto nafte u kineskoj energetskoj bilanci, koliko Kina uvozi iz Sudana i, konano, zato SAD ne ele ii na kompromis sa Sjevernom Korejom u krizi koja je vrlo slina iranskoj i jednako ugroava stabilnost te iste Kine? Kina nije jedina zemlja koju mue ove dvojbe. Amerika vojna na zonost na kaspijskome podruju stvorila bi jednake probleme i Ru siji, jer bi ameriki vojni 'klin' izmeu Kine i Rusije bio opasnost po mnotvo energetskih projekata povezanih sa susjednim Turkmenistanom i drugim zemljama srednje Azije. A i korejska je kriza u jednakoj mjeri opasnost i po Peking i po Moskvu. Iz navedenoga slijedi zakljuak da na hiperstratekoj razini stvari nisu onakve kakvima ih se prikazuje u politikoj i (ili) medijskoj stvar nosti. Nije problem, a ponajmanje svjetski, ni u Iranu ni u Sjevernoj Koreji, tim vie to nema injenica koje govore da te zemlje mogu postati nuklearna opasnost u svjetskim razmjerima? Prije e biti da bit onoga to se dogaa jest pokuaj SAD-a da stavi pod nadzor proces napredovanja Kine ka poloaju svjetskog lidera i ujedno lii Rusiju njezine istone politike, one u kojoj Rusija biljei i najvee uspjehe i koja ju je vratila na poloaj euroazijske velesile.
32 Mogue kinesko gledanje na 'odgovorno dioniarstvo' u svojoj analizi dao je Dimitij Kosirev u travnju 2006. Usp. Ria Novosti, Peking i Washington razliito poimaju svoju globalnu odgovornost, Moskva 24. travnja 2006.

Kako postupali s Kinom? U uvjetima kada je predsjednik Hu Jintao hladnokrvno izdrao sve prigovore koje su mu upuivali branitelji ljud skih prava, predstavnici Pentagona, u kojemu vlada zabrinutost zbog pekinkog vojnog ekspanzionizma, poslovni krugovi, koji Kinu optuuju za svakojake prijevare, te kongresnici i senatori, koji objedinjuju sve ostalo, za Sjedinjene Amerike Drave to postaje vrlo zahtjevno. Mo gue rjeavanje problema postaje jo tee, budui da se kineski voa nije pravdao ni za to, nego je, naprotiv, mirno priznao kako izmeu dviju zemalja postoje "razilaenja u stajalitima" te kako se Zapad, na kraju krajeva, na to treba naviknuti. Poslije ovoga kinesko-amerikoga susreta 'bliske vrste', ostatak svijeta sa zebnjom prati kako e Amerikanci i Kinezi izbjei da njihove pri mjedbe, napetosti i suparnitva ne prerastu u sukob 21. stoljea, u kojemu e se sueliti orao i zmaj. Razdoblje pragmatizma otvoreno 1972. uz partiju ping-ponga sada je daleko i vrijedno je tek spomena. To se moe rei i za Clintonovo razdoblje, tijekom kojega su se Amerikanci radovali to se crvena Kina pridruila taboru trine ekonomije. U oba sluaja, iskljuivo svojom krivnjom, Amerikanci su omoguili da mi lijardu i tristo milijuna ljudi ue u svjetsku igru i poremeti ravnoteu. Zato nemaju nikakva razloga za ljutnju. Kina od tada tei industrijskim radnim mjestima, Kina pravi pritisak na cijenu radne snage na svijetu, zbog Kine raste cijena nafte i sirovina, Kina slui kao integrator azijatskih ekonomija - od Japana koji osmilja do Kine koja izrauje. Na poetku treega tisuljea njezina je veliina oigledno postala konku rentna Sjedinjenim Amerikim Dravama. 3 3 Bojazan od diobe moi, kakva je postojala u vrijeme Hladnoga rata, temeljni je razlog zbog

31 Nekakva ravnotea izmeu Sjedinjenih Drava i Kine ipak postoji. Nju Le Monde vidi u masovnoj kupovini amerikih dravnih obveznica. Kina na taj nain financira ameriki proraunski deficit te tako pridonosi odravanju gospodarskog rasta. Ona financira amerikog potroaa kako bi on zatim kupovao njezine proizvode. No ameriki trgovaki deficit, po Le Mondeu, ne moe u beskonanost rasti. Ta igra dam-da dosegla je svoje granice, i ne moe vie potrajati. to onda? Cvjeta protekcionizam. On se oslanja na nepotivanje od strane Kine njezinih obveza koje je preuzela u trenutku ulaska u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO): otvaranje inozemnih javnih natjeaja, borba protiv piratstva, itd. Amerika na to miri, i zato se fokusira na teaj juana, budui da Kinu optuuje da ga je 'izmanipulirala' drei ga preniskim kako bi poveala svoju konkurentnost. Zato senator Charles Schumer predlae porez od 27,5% na kineski uvoz dokle god juan ne bude revaloriziran. Na koju vrijednost? To senator nije odgovo rio, ali zato amerike industrije trae i do 40%. Le Monde, Amerika, Kina, bez Europe, 23. travnja 2006.

518

519

Ihivoi

hinitl.it

risu

K I O N O V I

N A S'l U 1' A J U

kojega vodei d e t e r m i n i s t i Bushove vlade sve glasnije razmiljaju o

C O N P L A N - u 8022-02 i njegovu m o g u e m aktiviranju.

6. Americi nije svejedno kako Putin "mijea karte"

Putinova Rusija u zavrnici iranskoga raspleta, uz Kinu, ima sredi nju ulogu. Po obrascu Zbignievva Brzezinskog, 34 u geopolitikom smislu nikada se ne smije zaboraviti da je Rusija glavni 'zgoditak' ili 'posljednji potez' u vie od deset godina dugoj amerikoj strategiji ovladavanja Euroazijom, u sprjeavanju svakog mogueg protivnika da se uzdigne i zaprijeti amerikoj hegemoniji. Za razliku od vremena Borisa Jeljcina, u kojemu su oligarsi-deterministi vodili glavnu rije, uglavnom na tetu ruskih nacionalnih inte resa, predsjednik Vladimir Putin uspio je vratiti gospodarsku mo u 'ruske ruke', tonije, u dravne institucije, tj. u onaj model koji najbolje odgovara mentalnom sklopu ruskoga ovjeka. Ruski je predsjednik i na podruju vanjske politike bio prisiljen ispravljati pogreke svoga prethodnika. Odmah na poetku prvog mandata, 2000. godine, obja vio je kako se Rusija vie ne e pridravati tajnog rusko-amerikog dogovora kojim je Rusiji zabranjena prodaja oruja Iranu i koji je sklo pila vlada Borisa Jeljcina. Od tada su rusko-iranski odnosi postajali, blago reeno, sve isprepleteniji. I na poetku drugoga Putinovog man data, u oujku 2005., u odnosu Rusije i Irana dogodio se vaan pomak. Toga je mjeseca Moskva pristala, u buduim vojnim ugovorima, pro dati Iranu raketni 'obrambeni' sustav vrijedan sedam milijarda dola ra. 35

Moskva trenutano vodi pregovore s Iranom o izgradnji jo pet do sedam nuklearnih reaktora u Buehru, poslije zavretka postojeeg. 36 Budui da je Iran za Moskvu postao glavna protutea u geopolitikoj igri za potpunu prevlast Washingtona u Euroaziji, nikakve sankcije ni opomene ne e promijeniti odnos Rusije s jednom od najdemoniziranijih drava s amerikog popisa 'osovine zala'. Za razliku od Jeljcina, Putin je svjestan da i sam pogled na zemljovid otkriva koliko je Iran geopolitiki i geostrateki vaan za Rusiju, kao to je vaan Izraelu i (ili) Sjedinjenim Amerikim Dravama. Naime, Iran nadzire strateki vaan tjesnac Hormuz, uski prolaz za naftu iz Perzijskoga zaljeva pre ma Japanu i ostatku svijeta, a granii i s naftom bogatim Kaspijskim jezerom, (jednako) kao i s lanicom NATO-a Turskom.

Vane uloge Armenije i Azerbejdana Okupacijom Iraka za Sjedinjene Amerike Drave Iran je postao glavnim vratima za najlaki mogui upad u to stoerno gravitacijsko naftno sredite na Putu svile. U pozicioniranju oko Kaspijskog jezera, kao 'ruskog predpolja', osim Irana, vanu ulogu igraju i Armenija i Azerbejdan. Zato je vano istaknuti da su 23. sijenja 2006. dnevne novine Kommersant izvijestile kako je Armenija, stijenjena izmeu Ira na i Gruzije, pristala prodati ruskoj kompaniji Gazprom 45 posto udjela u iransko-armenskome plinovodu. Realizacija ovoga dogovora znaila bi da Rusija preuzima nadzor nad iransko-armenskome plinovodu, a time i nadzor nad dotokom iranskoga plina u Gruziju, Ukrajinu i Euro pu. Bio bi to golem udarac 'naranastim revolucijama' Washingtona, koje su u Gruziji i u Ukrajini dovele na vlast proameriki nastrojene ljude koji podupiru NATO. To bi dodatno uvrstilo i energetske odno se Rusije i Irana. I, dok armenska Vlada, pod pritiskom Washingtona, nijee da su na to pristali, pregovori se nastavljaju, a Gazprom nudi
Ruski inenjeri i tehniari-savjetnici trenutano u Iranu grade nuklearnu tvorni cu Buehr, njih najmanje 300. Iran je strateki partner Putinove vlade glede suprotsta vljanja planovima Amerike i Velike Britanije da kontroliraju kaspijsku naftu. Od raspada Sovjetskog Saveza, osim stoje kupovao rusku nuklearnu tehnologiju i strunost, Iran je kupio i veinu ruske vojne opreme. Usp. F. VVilliam Engdahl, isto. 521
36

34 Usp. Zbigneiw Brzezinski, The Grand Chessboard, American Primacy and its Geostrategic Imperatives, 1997. 35 Ruski ministar obrane Sergej Ivanov dao je u intervjuu za dnevne novine Nezavisnayagazeta, 18. sijenja, ovu izjavu: "Rusija nema koristi od nametanja sankcija Iranu s obzirom na to da smo tek nedavno potpisali ugovor kojim im prodajemo protuzrano oruje srednjeg dometa u vrijednosti od gotovo milijardu dolara. Ovo suvremeno oruje moe pogoditi mete udaljene i do 25 kilometara te e vjerojatno biti uporabljeno za obranu razliitih podruja u Iranu. Stoga, ako se i pokua napasti tu zemlju, a isporuke iz Rusije stignu dovoljno brzo, moemo oekivati snanu protureakciju. Drugim rijei ma, Iran e se moi obraniti".

520

>

Ihii-m

I hmni.-'-l

I (i(i

K I O N (> V I N A S I U I' A | U

mogunost traenja dvostruke cijene, tj. 110 dolara po kubinome me tru, za razliku od sadanjih 54 dolara. Osim igre oko armensko-iranskoga plinovoda, eskalacija amerikoiranskoga sukoba neizravno, ali i izravno, zadirala bi u drave Zakavkazja, u prvome redu Azerbejdan, koji je susjed Iranu, ali i Rusiji. Teko bi Rusija prihvatila da se Sjedinjene Amerike Drave terito rijem Azerbejdana koriste kao eventualnim mostobranom za vojnu operaciju protiv Irana. Unato amerikim nastojanjima da se udobro volji Azerbejdan, Baku nije iskazao velik entuzijazam u svezi s tim pitanjem. 3 7 Razloga je nekoliko. Prije svega, zato to Azerbejdan odrava bliske veze s Iranom. Izmeu tih dviju zemalja potpisan je 2002. ugovor o nenapadanju i suradnji. U oujku 2006. odran je cere monijal otvaranja plinovoda koji spaja dvije drave. U okvirima spo razuma, zakljuenog na razdoblje od 25 godina, Iran namjerava ispo ruiti 80,5 milijuna kubika prostornog plina godinje. Neposredno prije odlaska azerbejdanskoga predsjednika u slubeni posjet Sjedinjenim Amerikim Dravama, u Bakuu je boravio iranski ministar obrane Mustafa Muhamed Nadzar, koji je tom prigodom izjavio: "Sigurnost Azerbejdana - to je sigurnost Irana. Naa obrambena sposobnost jest i vaa obrambena sposobnost". Ova jasna poruka upuena je vie Sje dinjenim Amerikim Dravama, a manje domainu. Naravno, postane li Azerbejdan partnerom Sjedinjenih Amerikih Drava u ratu protiv Irana, Rusija se ne e previe uzbuivati ako iran ske rakete ponu padati na azerbejdanski teritorij. Osim toga, prisjetit e se Staljinovog negativnog iskustva iz 1946., kada je elio iskoristiti etniki imbenik u stvaranju proturjenosti izmeu azerbejdanske zajednice i teheranskog reima. To negativno iskustvo sigurno bi po moglo Rusiji da 'zagorca ivot' Sjedinjenim Amerikim Dravama ako ove pokuaju, a takvih nakana ima, zaigrati na istu kartu kao i Staljin 38 prije ezdeset godina.

I, dok je Rusija prepustila Azerbejdanu da razmilja o svome poloaju u moguoj iranskoj krizi, u Armeniji osjeaju nemir zbog toga to ta ista kriza moe negativno utjecati na rjeenje Nagorni Karabaha, gdje Sjedinjene Amerike Drave sve aktivnije ele igrati ulogu po srednika. Za sada postoje jo razlike oko toga hoe li Baku pristati dati pravo na samoopredjeljenje i hoe li sankcionirati provoenje referen duma, iji su rezultati oigledni. 39 Samo u tome sluaju Armenija je spremna na ustupke, tj. vratiti Bakuu nadzor nad regijama zemlje (izvan Karabaha) koje su zauzele armenske oruane snage. Sjedinjene Amerike Drave, uz sva nastojanja, u ovako suprotstavljenom odnosu interesa teko mogu nai rjeenje kojim bi bili zado voljni i Azerbejdan i Armenija. Naprosto, nema cijene kojom bi Sje dinjene Amerike Drave mogle platiti taj vaan teritorij Azerbejdana kao mostobran za vojne operacije u Iranu. Kao to pie Aleksej Makarkin u moskovskim RiaNovostima,40 minimum moe biti potpora Sjedinjenih Amerikih Drava Azerbejdanu u karabahskoj krizi, koja bi bila ne prihvatljiva Armeniji. A, maksimum moe biti da Washington zatvori oi na mogui pokuaj Bakua da krizu rijei vojnim sredstvima. Nije sluajno to je elnik armenske oporbe Stepan Demircjan izjavio: "Po sljedice rata u Iranu preokrenut e se u katastrofu za Nagorni Karabah, ali i za Armeniju".

37 U t o m e ozraju treba promatrati i posjet Ilhama Alijeva Sjedinjenim Dravama potkraj travnja 2006.

U Iranu ivi velik broj Azera, od kojih mnogi imaju roake u Azerbejdanu najmanje 35 milijuna ljudi, to jest, vie nego Azerbejdan ima stanovnika. U diploma tskim krugovima mogu se uti glasine, koje to i nisu, da Amerikanci pripremaju etnike sukobe izmeu azerbejdanske zajednice i teheranskog reima, slino kao stoje uradio Staljin odmah poslije Drugoga svjetskoga rata. No, podsjetimo daje Staljin tada imao

38

probleme, lako je sredinja vlada Irana bila kudikamo slabija nego danas. Osim toga, u sluaju zapoinjanja ratnih djelovanja na dnevnom redu se moe nai pitanje izbjeglica koji mogu pohrliti na azerbejdanski teritorij i stvoriti vie problema vlastima u Bakuu. Najzad, vojna djelovanja mogu iskoristiti islamski fundamentalisti u Azerbejdanu u cilju jaanja svojih pozicija pomou antiamerike agitacije. Sve navedeno zna i Rusija, kao to i Sjedinjene Drave znaju, da Rusija sve to zna. Tko e kojim redoslijedom vui poteze, e to je ono to se ipak ne zna. 39 Predsjednik Azerbejdana Alijev u naelu ne pristaje na provoenje referenduma, a ako pristane, oslabjet e svoje pozicije unutar zemlje i dati povoda oporbenjacima za estoku kritiku na njegovu adresu. Zato Amerikanci ele naglasiti svoju ulogu 'pote nog brokera' na karabahskim pregovorima i trude se ravnomjerno utjecati na obje stra ne. 40 Ria Novosti, Vojno rjeenje iranskog problema zakomplicirat e poloaj Bakua i Erevana, Moskva, 25. travnja 2006.

522

523

>
Sloena ruska strategija suradnje s Iranom

I ><l\;n

Dntntl.-i-l

I (iso

K I O N O V I

NASTUPAJU

Uostalom, Sjedinjene Amerike Drave, bez obzira na to koju inai cu razmatrale, svaka od njih izaziva nemir ne samo u Erevanu i Bakuu nego i u drugim zemljama Zajednice nezavisnih drava. Ako nita drugo, ameriki zagovarai preventivnog rata ipak su svjesni da je taj prostor od davnih vremena vrsta zona interesa 'majice Rusije'. Zato je posve mogue da e Gazprom prije dobiti gotovo pedeset posto udjela u iransko-armenskome plinovodu, nego to e ameriki zrakoplovi polijetati i slijetati s azerbejdanskoga ozemlja. Osim toga, ti isti zagovarai znaju da Rusija ima sloenu strategiju glede suradnje s Iranom. Ruska skupina za nenuklearnu energiju Mi nutom objavila je kako Rusija vodi razgovore s Iranom o poveanju iran skoga nuklearnog kapaciteta za 60.000 megavvata do 2020. godine. Ru sko Ministarstvo vanjskih poslova potvrdilo je 2005. da e Rusija op skrbljivati Iran gorivom za reaktore u Baehru ak i ako Iran ne potpie dodatne protokole IAEA-e. Putin je u relativno kratkom vremenu uspio dovesti Rusiju u samo sredite trenutnog globalnog sraza oko Irana, poloaj koji nekim analitiarima jasno govori da je Rusija doista opet 'globalni igra'. A, nedvojbeno, jo i vie, poslije najave da je 'preko noi' spremna vratiti sve svoje dugove. Rusku ponudu Iranu da se njegovo uranijevo gorivo prebaci u Ru siju na preradu, ime bi se nastala kriza znatno smirila, protivnici Irana doekali su sa sumnjom, uvjereni da su ruski pregovori o tome samo trik kako bi se podijelio Zapad i dobilo na vremenu. 4 1 Nain na koji je

Iran odustao od te ideje pokazuje da su bili u pravu. No, to nije poko lebalo Rusiju ni njezino Ministarstvo vanjskih poslova da, pomalo ci nino, izjavi kako je neuspjeh IAEA-e da osudi Iran otvorio Rusiji vrata da pomogne izgradnju buduih reaktora u toj zemlji. Rasprava o iranskom nuklearnom programu ne bi bila cjelovita kada se ne bi uzeo u obzir jedan drugi proces - onaj o 'razgraivanju' urana. U geopolitikom smislu taj je proces itekako vaan, pa i zanimljiv. Od raspada Sovjetskog Saveza, na temelju dogovora ija je svrha bila osi gurati da se sovjetski nuklearni arsenal uporabi u miroljubive svrhe, uran je iz oruja dospio na civilno trite, sukladno ameriko-ruskome dogovoru. Na poetku 2006. vie od polovice ukupnoga urana koji se koristi za proizvodnju elektrine energije u amerikim nuklearnim elek tranama dolazi iz ruskih vojnih zaliha. Kako se 20 posto elektrine energije u Americi proizvodi iz nuklearnog goriva, to znai da ruski uran ini 10 posto proizvodnje amerike elektrine energije. 42 Gle dajui globalno, jedna estina svjetskoga trita komercijalnog obo gaivanja urana nabavlja se iz Rusije, iz ruskih i drugih zaliha urana za oruje. Putin, dakle, moe odigrati mnogo karata u igri oko iranskoga nuklearnog programa i to je ono to posebno mui Sjedinjene Ame rike Drave.

Bitka za energetsku prevlast seli u svemir Probuenoj Putinovoj Rusiji, gledano s energetskog stajalita, time nije kraj. Civilizacije na sjevernoj Zemljinoj polutki na poetku 21. stoljea dospjele su u 'narkotiku ovisnost' o izvorima energije. 43 Taj je problem toliko zaotren da ga ne mogu rijeiti ni summiti osam eko-

Dana 25. sijenja 2006. glavni iranski nuklearni pregovara Ali Laridani rekao je kako Iran ponudu Moskve o obogaivanju iranskog urana u Rusiji dri "pozitivnim pomakom", ali, prema izvjeu Associated Pressa, izmeu tih dviju zemalja nije dolo do dogovora. Laridani je ponovio prijetnju Irana da e ponovno pokrenuti obogaivanje ako ga podvrgnu sudu Vijea sigurnosti UN-a. Nije proao ni prijedlog Moskve da se iranski uran obogati u Rusiji, a zatim vrati Iranu za uporabu u njegovim reaktorima, to je kompromis koji bi mogao omoguiti bolji nadzor te, barem u teoriji, smanjiti nape tost oko iranskog nuklearnog programa sa Sjedinjenim Amerikim Dravama i Europ skom unijom. Iran je nastavio s igrom i predloio da se i Kinu ukljui u ruski proces obogaivanja. Do trojnih pregovora nije ni dolo, a u meuvremenu Iran je nastavio proces obogaivanja, da bi 2. svibnja 2006. elnik Iranske agencije za atomsku energiju objavio kako je postignuto obogaivanje do razine od 4,8%. Napomena: Uran obogaen od 3 do 5 posto razine koristi se za nuklearno gorivo. Da bi se uran koristi za izradu nuklearnog oruja mora biti obogaen najmanje do razine od 80%. 524

41

Godine 1994. amerika kompanija za obogaivanje (United States Enrichment Corporation sada USEC Inc.) i ruska kompanija Techsnabexport (Tenex) potpisale su, kao predstavnici amerike i ruske vlade, ugovor vrijedan 12 milijarda dolara. USEC je pristao kupiti najmanje 500 tona urana za oruje tijekom 20 godina, i to do 30 tona godinje, poevi od 1999. Uran se prerauje u nisko obogaeni 4,4-postotni U235 u Rusiji. USEC ga zatim prodaje amerikim elektranama kao gorivo. Do rujna 2005. polovica toga programa bila je ostvarena, tj. Amerika je od Rusije kupila 250 tona urana, ime je uklonjeno 10.000 nuklearnih bojevih glava. Usp. F. William Engdahl, isto. 43 Svjetska zajednica u globalu svake godine proizvede i spali vie od 10 milijarda tona goriva - nafte, ugljena, plina i urana - da bi osigurala funkcioniranje svih potreb525

42

>

I ' i n i / >nmn.vl / UMI

Kl

l) N () V I

NASTUl'AJU

nomski najrazvijenijih drava svijeta, lako je ponekad 'zaboli glava' od vika nafte i nuklearne energije, Rusija je, ini se, na vrijeme krenula u realizaciju krupnog projekta pod nazivom "Ruski program razvoja obnovljivih izvora energije". Glavni cilj toga programa jest prevladati financijske, informacijske i institucionalne zapreke to su se isprijei le na putu osvajanja obnovljivih izvora energije u Rusiji. Osim to posjeduje velike mogunosti za proizvodnju energije pomou vjetra, kao i iz geotermalnih, vodenih te izvora biomase i plime, ruski znan stvenici optimistino gledaju i na mogunost transformiranja solarne energije 44 u elektrinu. Oni, primjerice, predlau da se ureaje sa solarnim elementima instalira na Zemljinim satelitima, to je tehnolo ki znatno racionalnije od kopnenog razmjetanja. Nije nevano po dsjetiti kako je jo prije 45 godina ruski fiziar P. A. Varvarov prvi iznio ideju o dobivanju energije iz svemira stvaranjem solarnih orbi talnih stanica. No, da bi se 'besplatnu' solarnu energiju transformiralo u elektrinu, mora se uloiti velika sredstva u stvaranje konstrukcija solarnih baterija na geostacionarnoj orbiti. Znanstvenici su otili dalje, predloivi da se ureaje instalira na Mjesecu. Za sada sve to izgleda kao znanstveno-fantastini scenarij, ali energetski problem, koji se sve vie zaotrava, primorava da se na 'svemirski' projekt gleda kao na real nu praktinu nunost budunosti. Jer, po rijeima indijskog fiziara Homija Babe, "nema skuplje energije od neimanja energije". Nedvojbeno je da e se Rusija, kao jedina energetska supervelesila, u sadanjim, ali jo vie u buduim sueljavanjima sa Sjedinjenim Amerikim Dravama i Europskom unijom na prostoru Bliskog istoka i diljem Puta svile obilato koristiti tom svojom moi. Iran je u tome strategijskom nadmetanju epicentar. Za poetak mogue kataklizme to je i previe. nih energetskih ureaja. Prirodni se izvori nezadrivo troe, a istodobno se umnoavaju ekoloki problemi povezani s oslobaanjem u atmosferu i pohranjivanjem nuklearnog otpada. Ti imbenici aktivno potiu traganje za alternativnim, obnovljivim izvorima energije. Bez obzira na to to je Rusija stavila naglasak na atomsku energiju, to joj ne smeta u traganju za alternativnim nainom proizvodnje energije. Istupajui s priop enjem u ime Rusije, predsjedavajui "G-8" predsjednik Vladimir Putin meu mjerama za osiguranje globalne energetske stabilnosti naveo je i koritenje obnovljivih izvora energije. Usp. Ria Novosti, Energija danas i u budunosti, Moskva, 4. travnja 2006. 44 U globalu, na Zemlju stie 10 tisua puta vie solarne energije nego to su suvremene potrebe ovjeka. No, Sunce ne daruje svima podjednako svoje zrake, a uz to, nou se 'gasi', a danju katkad 'grije' oblake. 526

7. Nervozna i uznemirena Europa

Zapadna Europa je i po izvozu i po uvozu glavni trgovinski partner Irana. Oito je da bi njezin interes morao biti izbjei rat s Iranom. Trgovaka je bilanca Europske unije s Iranom negativna zbog uvoza velikih koliina nafte. Nova njemaka Vlada, pod vodstvom stranke Kransko-demokratske unije (CDU) i kancelarke Angele Merkel, ja sno je istaknula svoje nastojanje ponovnog uvrenja bliskih odnosa s Washingtonom poslije napetih odnosa pod bivim kancelarom Gerhardom Schroederom, koji se, zajedno s francuskim predsjednikom Chiracom, otvoreno protivio ratu u Iraku. to se tie Chiraca, on je predmet goleme kontraverze otkad je, 19. sijenja 2006., odrao govor u kojemu je tradicionalnu francusku nuk learnu doktrinu o 'nenapadanju' uinio inverznom, rekavi kako bi, u sluaju teroristikog napada na Francusku, svaku nuklearnu odmazdu drao opravdanom. Ta je izjava izazvala meunarodnu uzbunu, zbog same injenice to ju je dao francuski predsjednik. Je li, kao to se pita William Engdahl, na pomolu francuski psiholoki rat, ija je svrha pra viti pritisak na Iran, ili je to samo odraz korjenite promjene francuskog nuklearnog stajalita glede prihvaanja preventivnog napada ili neeg slinog, jo uvijek nije jasno. Ono to jest jasno jest to da Chiracova Vlada ne e stajati Sjedinjenim Amerikim Dravama na putu u njiho voj odluci da nametnu Iranu sankcije UN-a. Gledano u cjelini, Europska je unija, blago reeno, vrlo nervozna i uznemirena zbog mogueg vojnog sueljavanja izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Irana, ili Izraela i Sjedinjenih Amerikih Drava zajedno protiv Irana. Ima razloga za takvo ponaanje. Dekristijanizirana, liavajui samu sebe duhovne vertikale, 'ujedinjena Europa' dobra no je pala na ljestvici svjetske moi i nema ba dobrih karata za igru. Ono to joj je preostalo jest tek 'kaskanje' za Sjedinjenim Amerikim Dravama i papagajsko ponavljanje da Iran ne smije nastaviti s prera dom urana. Sto god uinila, bit e to pogrean potez. Potpora Sje dinjenim Amerikim Dravama znai gubitak iranske nafte i odlazak u vrst zagrljaj Rusije, ali i mogunost teroristikih eksplozija u vlastito me dvoritu, a nije iskljueno i da neka od novih iranskih balistikih 527

/ M r u i / >imi(i.-|-t /1,su

KI.ONOVI

NA ST U I' A J U

raketa padne na jedan ili vie njezinih milijunskih gradova. Ako se odlui za 'neutralnost', navui e na se bijes Sjedinjenih Amerikih Drava, koje e odmah strategijsko teite prebaciti na zemlje jugoi stone i istone Europe, ali i zaigrati na rusku kartu. Budui da europska Europa ne postoji, kao to je to jednom rekao Zbignievv Brzezinski, njezini elnici, zbog svoga egoizma, ne mogu sa gledati mogunost izrade nove strategije koja bi Europsku uniju mo gla vratiti u igru. Pritom treba imati na umu dvije stvari. Prvo, da se na Bliskom istoku prema Europi odnose neto pozitivnije nego prema Sjedinjenim Amerikim Dravama, i drugo, da Europska unija ukljuuje dvije od pet glavnih nuklearnih drava. Zahtjev za "jednak i nediskriminirajui pristup" svih zainteresiranih zemalja atomskoj energetici, iz usta europskih dunosnika bio bi potpuno razuman. U tome sluaju osnovna zadaa sastojala bi se u osiguranju njezinog mirnog koritenja. Ovo posljednje moe se postii samo u okvirima jedinstvene sigurno sne politike, utemeljene na jamstvima to ih svi slubeni lanovi 'nuk learnog kluba' daju dravama koje su na pragu stvaranja nuklearne ener getike, ukljuujui i jamstva o vojnoj pomoi u svrhu odbijanja mo gue agresije. 45 U takvim uvjetima, kao to pie Vladislav Inozemcev 4 6 , zapadni svijet ima dvije mogue inaice za djelovanje. S jedne se strane nukle arnim dravama i dravama 'treeg svijeta' koje su na pragu da to po stanu moe pruiti jamstvo sigurnosti, kao i ekonomsku pomo za razvijanje nuklearne energetike. A s druge je strane dopustivo potpu no neangairanje, i u tome bi sluaju posjedovanje nuklearnog oruja ponajprije smanjilo a ne povealo rizik od meunarodnih sukoba. Za to postoji dokaz. U 'nuklearnoj ravnotei' nije se dogodio rat izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Sovjetskog Saveza niti je sukob izme u Indije i Pakistana poslije 1997. eskalirao u nuklearni rat.
45 Ranija politika na podruju neirenja nuklearnog oruja oitovala je svoju neuinkovitost. To se oruje ve pojavilo (ili samo to nije) u regijama osnovnih lokal nih konflikata: ima ga ve u Indiji i Pakistanu, ima ga Izrael, a obvezno e se pojaviti i u jednoj od muslimanskih zemalja regije, razmjeteno je u Junoj Koreji, a ve ga, po pretpostavkama, ima i u Sjevernoj. I sve je to reakcija na nesposobnost velikih drava da rijee regionalne sukobe evo ve pola stoljea, a u posljednje vrijeme, i na otvoreni agresivni SAD-a u odnosu na zemlje 'osovine zla'. Usp. Ria Novosti, Nuklearna kriza, Moskva, 6. veljae 2006. 46 Usp. Ria Novosti, Nuklearna kriza, isto.

U ovakvom strategijskom pristupu jedino to je nedopustivo, jest nejednak odnos prema realnim ili potencijalnim posjednicima nukle arnog oruja, koji bi nastao neovisno o ovim ili onim apetitima ili o apetitima Bijele kue, i koji bi zahtijevao donoenje odluka u uvjetima umjetnog 'vremenskog tjesnaca' i pod utjecajem propagandistike hi sterije. Europska unija, u uvjetima solo nastupanja Blaira, Chiraca i Angele Merkel, oigledno za ovakav iskorak nema ni snage ni volje. Ona je sama sebe dovela u stanje koje e u bespuima determinizma, koji je sama potkraj 18. stoljea iznjedrila, odrediti njezin nestanak. Ovakav izbor Europi nitko nije nametnuo. Sama ga je izabrala. I u tome je sva njezina tragedija na poetku 21. stoljea.

Izraelski 'toplo-hladni' pristup i arapsko okretanje prema Kini U Izraelu, glede Irana, moglo bi se rei - nita nova. Pobjedom stranke Kadime na oujskim izborima 2006. i osnivanjem vlade na elu s Ehudom Olmertom, ako je suditi po izjavama koje je on dao jo poetkom 2006., bitnog zaokreta ne e biti. Nastavit e se 'toplo-hladan' pristup. Prema izraelskom dravnom radiju, novi izraelski pre dsjednik Vlade najavio je da se priklanja stajalitu Ariela arona i da Izrael ne e pokrenuti bitku protiv Irana. Ta njegova izjava, kao i obja njene kako "Iran pokuava uvui Izrael u sukob oko svojih stalnih nastojanja postizanja sposobnosti nuklearnog obogaivanja", ima svrhu skinuti odgovornost Izraela u buduem moguem srazu s Iranom. Za rjeavanje iranskoga problema, po Olmertu, pozvaniji su i Sjedinjene Amerike Drave i Europska unija i Vijee sigurnosti UN-a. Njegove rijei: "Ta odgovornost u prvome redu pripada Sjedinjenim Amerikim Dravama, Njemakoj, Francuskoj te Vijeu sigurnosti. Mi ne moramo biti predvodnici", nedvojbeno to potvruju. Suprotno tome stajalitu, njegov ministar obrane aul Mofaz izjavio je kako Izrael ne e tolerirati iransko postizanje nuklearne neovisnosti. Tu izjavu analitiari ne mogu protumaiti nikako drukije nego kao znak mogue izraelske vojne in tervencije, samostalno ili sa Sjedinjenim Amerikim Dravama. 47
47

Pogrean put amerike i izraelske politike ne ostaje bez odjeka. Tako u Le Mondeu pie: "Ako ne doe do temeljne preorijentacije amerike politike, situacija na cijelome 529

528

>

Davni

/ iiiiiii.-rl / osu

KI.DNOVl

N A S I U [ A J U

Razliitost pristupa ne znai da a priori postoji jasna podijeljenost unutar Izraela izmeu Olmertove vlade, koja nije sklona pokretanju preventivnog napada na iranska nuklearna postrojenja, i stalnih 'ja strebova', na elu s bivim predsjednikom vlade Benjaminom Netanjahuom. 4 8 Poviena retorika ovih posljednjih jest u funkciji pritiska na Olmerta da, ako to bude trebalo, moe povui i radikalniji potez, unato tome to, moda, ne e imati suglasnost svoje koalicijske Vla de. Dakle, ogranienja za radikalne postupke Izraela u tzv. iranskoj krizi ne nalaze se na relaciji pozicija-opozicija, nego u tome jesu li izraelski graani umorni od rata, bilo s Palestinom bilo s Iranom, i ele li kompromisno rjeenje. Ankete su, inilo se, govorile da jesu. Ali, vrlo snana pobjeda Hamasa na izborima u Palestini, 25. sijenja 2006., donekle je promijenila raspoloenje u Izraelu. Dan poslije njihovoga uspjeha na izborima, na portalu vijesti Ynet moglo se proitati kako je voa Hamasa Mahmud al Zahar izjavio da njegov pokret ne e pro mijeniti svoj zavjetovani poziv na unitenje Izraela. I tako se ozraje, poslije palestinskih i izraelskih izbora te nastavljajue Ahmedinedadove radikalizirane retorike, jo vie 'kontami niralo' i otvorilo put koji neizbjeno vodi ka pjeanom oblaku gljivasta oblika iznad naftnih polja Bliskoga istoka. Stajalite, pogled ili pristup zemljama arapskoga svijeta u mijeanju karata u novoj geopolitikoj igri na Bliskome istoku mogue je razazna ti iz politiko-gospodarskih odnosa Saudijske Arabije i Kine. Prvo to
Srednjem istoku i dalje e se pogoravati. U d o k u m e n t u objavljenom na stranicama Sveuilita Harvard, dva ugledna sveuilina profesora, John Mearsheimer i Stephen Walt, radikalno su doveli u pitanje politiku Sjedinjenih Amerikih Drava vis-a-vis Izra ela., ne oklijevajui napisati da su, prvi i jedinstveni put u njihovoj povijesti, Sjedinjene Drave ostavile po strani svoje interese i interese mnogih svojih saveznika u korist interesa druge drave". Usp. Le Monde, Pariz, 4. svibnja 2006.
48 Postoje i izvjea o tome kako je ameriki potpredsjednik Dick Chenev, kojega se moe nazvati 'duhovnim voom' amerikih 'jastrebova', potajno pomagao Benjaminu Netanjahuu kako bi bio izabran za novog vou desniarskog Likuda. Usto, Netanjahua izravno povezuju s optuenim peraem novca, amerikim republikancem Jackom Abramoffom, dok je bio Saronov ministar financija. Washingtonski su novinari izvjeivali o tome kako su potpredsjednik Dick Chenev i njegovi savjetnici David Addington i John Hannah radili iza scene kako bi osigurali da bivi predsjednik vlade Benjamin Netanjahu pobjedi na izborima u oujku 2006. Nova Olmertova i Saronova stranka srednje struje (izraelskog centra) Kadima, na oaj neokonzervativne baze Dicka Chenevja i Karla Rovea, odnijela je pobjedu u cijelome Izraelu i osnovala novu vladu. Usp. F. William Engdahl, isto.

se moe zapaziti jest to da se vjetrovi politikih promjena, koji su zapuhali na bliskoistonome prostoru, najbolje uoavaju iz dravnog posjeta kineskoga predsjednika Hu Jintaoa, u travnju 2006., Saudijskoj Arabiji. Kina, kao najvee trite za naftu, nije mogla ostati izvan dose ga arapskih drava i one su se poele, i na drugim podrujima, okretati prema njoj kao alternativi Sjedinjenim Amerikim Dravama i Europi. Pokazatelj te nove promjene upravo je bio susret predsjednika Hu Jintaoa i kralja Abdulaha, koji su potpisali sporazume o jaanju sura dnje na nekoliko podruja, meu kojima je i suradnja na podruju iskoritavanja energije te na podruju sigurnosti. Na Huovu programu bio je i sastanak s vodeim poslovnim ljudima Saudijske Arabije, a Hu je, to je vrlo znakovito, bio i jedan od rijetkih stranih elnika koji su se tijekom povijesti obratili Suri, savjetodavnom odboru kralja i vlade. Izjava kineskoga predsjednika o tome kako je Kina spremna prido nijeti stvaranju stabilnosti na Bliskome istoku jest znak da Kina, osim trgovinske, postaje i politika (vele) sila. Desetljeima su mnoge zemlje Bliskog istoka gledale na Kinu kao na izvor robe niske kvalitete i niskih cijena ili, jo gore, kao na marksi stiku opasnost koja je sredinom prologa stoljea naoruavala po bunjenike skupine. No, odnosi su zatoplili potkraj devedesetih, kada je zapoela cvjetati trgovina naftom. U cijelome arapskom svijetu po 49 veava se zanimanje za Kinu , ali i za druge azijske zemlje. U Dubaiu,

49 O n o to Kinu ini posebno privlanom kao poslovnog partnera, ne samo za Saudijce, jest njezin pristup kojim se dri podalje od domae politike. Razgovori s Kinezima usredotoeni su na gospodarstvo, a vrlo rijetko na politiku, kau predsjednici kompanija. Kina, je osim s Iranom, sprema poslovati i drugim dravama koje su Sje dinjene Drave izolirale, a moe prodavati tehnologiju bez zastoja, jer ne treba ekati odobrenje parlamenta. Te su se dvije zemlje 2004. dogovorile da odravaju redovitije politike konzultacije, a kineska dravna naftna kompanija, Sinopec, potpisala je ugovor za eksploatiranje plina na zabranjenim pustinjskim podrujima Praznog etverokuta Saudijske Arabije. Prole godine je saudijski Aramco potpisao ugovor od 3,6 milijarda dolara s Exxon Mobilom i Sinopecom za zajedniku preradu nafte u pokrajijni Fuijan, u junoj Kini, a sa Sinopecom nastavljaju se i pregovori o ulaganju u naftu, prirodni plin i rude. Odnosi su postali jo bliskiji u sijenju 2006., kada je kralj Abdulah posjetio Peking i potpisao m e m o r a n d u m o razumijevanju za veu suradnju i ulaganja u naftu, prirodni plin i rude. Saudijci sada isporuuju gotovo 17 posto kineskog uvoza nafte. Trgovina izmeu dviju zemalja prela je 15 milijarda dolara u 2005., a r a s l a j e s t o p o m o d 4 1 posto godinje od 1999., prema izvjeu kineskog Ministarstva trgovine. Usp. HT, Huov posjet Saudijskoj Arabiji signalizira promjene u Zaljevu, New York, 24. travnja 2006.

530

531

^S

I hivtn

I hmni.-ft I n u i

K M I N O V l

NASTUPAJU

Chinamex Mart, koji se sve vie iri, nastoji postati najvei distribucijski centar za kineske proizvode na Bliskome istoku. Kineski diplomati, upueni u mo 'meke sile', poduzimaju sve kako bi se njihova nazo nost osjetila na drutvenim stranicama lokalnoga tiska, a zrane kom panije uvode letove za glavne gradove arapskih zemalja. U meuvre menu, na sveuilitima su teajevi za kinesku povijest i jezik postali popularniji nego ikada. Zategnuti odnosi sa Sjedinjenim Amerikim Dravama od terori stikog napada od 11. rujna 2001. usmjerili su interese Saudijske Ara bije prema Kini, kamo poslovni ljudi mogu putovati bez dugotrajnog ekanja vizs, kojr za posjet Sjedinjenim Amerikim Dravama moraju ekati mjesecima. Nedavni vrisak amerike javnosti zbog mogunosti da amerike luke kontrolira kompanija iz Dubaija poslao je glasnu po ruku arapskome svijetu, a mnogi su poslovni ljudi shvatili da njihova 'srea sada lei' na Istoku. Kineska natprosjena tehnoloka i vojna spo sobnost samo jo vie potie njihovo zanimanje za Kinu. Ta je istona avenija otvorena kasnih osamdesetih godina 20. stoljea, kad je Kina isporuila Saudijskoj Arabiji balistike rakete srednjeg dometa. Ako iz bilo kojih razloga Sjedinjene Amerike Drave ne budu isporuivale suvremeno oruje Saudijskoj Arabiji, Kina e opet biti logina alterna tiva. Saudijci su brzo shvatili da u nadolazeoj ravnotei snaga oko Puta svile dobitak za Kinu nije nuno i gubitak za Sjedinjene Amerike Drave. U tome svjetlu ne treba oekivati da e se Saudijska Arabija potpuno okrenuti Kini, jer djelotvorna geopolitika pragmatika igranja na dvije karte iz vremena Dubrovake Republike ima svoju univerzal nu zakonitost. Izjava Omara Bahlaiva, glavnoga tajnika Odbora za me unarodnu trgovinu saudijske Gospodarske komore: "Mi smo u kato likom braku s Amerikom, i razvod je nezamisliv. Meutim, mi smo takoer muslimani i moemo imati vie ena" 5 0 , vie nego jasno pot vruje navedenu tvrdnju.

to se sve zaboravlja u igri oko Irana U promijenjenoj geopolitikoj podjeli karata nakon Afganistana, a poglavito nakon Iraka, nije problem u nevjerovanju Sjedinjenih Ame rikih Drava da je iranski program namijenjen za civilne svrhe, nego je problem u tome to su uspjele uvjeriti Europsku uniju da je Iran ipak mrani vilajet demokracije. to u takvoj zapadnoj percepciji mogu uiniti Rusija i Kina, koje brane svoje strateke nacionalne interese od amerikog upada na 'zajedniku granicu' koju tvori Put svile? Ono to i ine. Koristiti svoj glas s teinom 'veta' u Vijeu sigurnosti. A Iran? Kao i do sada, vui jedan potez unaprijed i tako ne dopustiti Sjedinjenim Amerikim Dravama i njezinim saveznicima da diktiraju iransku poli tiku, kako bi likvidirao Bushov 'ukaz' iz CONPLANA 8022-02. Takva igra Irana mogla bi poluiti uspjeh. Mnogi, ne samo upue niji analitiari, znaju da je izbor fanatinoga voe na mjesto predsjed nika republike samo radikalizirao problem, ali nije promijenio njegovu prirodu. Da je na predsjednikim izborima pobijedio i dobri stari Ali Rafsandani, Iran bi vodio jednaku politiku i njegova reakcija na ame riki potez ne bi bila drukija. Je li opravdano sumnjati u iranske namjere? Prije donoenja konanih sudova moda bi bilo dobro po dsjetiti na injenicu da Iran ima sigurnosni problem pred kojim nijed na vlada u Teheranu, vie ili manje teokratska, ne moe ostati ravno duna. Zemlja se nalazi usred podruja koje karakterizira velik broj drava koje raspolau nuklearnim arsenalom: Rusija, Kina, Indija, Paki stan, Izrael. Iran je osam godina trpio opasnosti od Iraka, koji je tada uivao potporu Sjedinjenih Amerikih Drava i drugih zapadnih ze malja. Na istoku i zapadu granii sa zemljama koje su okupirale ame rike oruane snage. "VVashington ga tretira kao nitkovsku dravu i ima nesretnu povlasticu da pripada 'osovini zla'. U takvim okolnostima nije mogue je izbjei da iranska Vlada pokuava stvoriti uvjete kako bi u budunosti, ako ustreba, raspolagala nuklearnim orujem. Zato se, prije svake odluke u Ujedinjenim narodima, potrebno prisjetiti rijei ko mentatora milanske Panorame od 27. travanja 2006.: "Ako je doputeno sumnjati u iranske namjere, jednako tako nimalo nije manje dopute no sumnjati u amerike". 533

Usp. HT, New York, isto.

532

I ' u r i n / hmni.-ct I UMI

KI.ONOVI

N A SI U l ' A J U

Da su ameriko-britanske namjere iskrene i da doisla postoji elja sprijeiti Iran da doe do nuklearne bombe, mogla bi biti uporabljena i druga sredstva. Recimo, Sjedinjene Amerike Drave mogle bi pre stati financirati opoziciju iranskome reimu, mogle bi obeati sudjelo vanje amerikog kapitala u razvoju iranskoga gospodarstva, a ne stva rati medijski 'sanitarni koridor' oko Irana za voenje psiholokog rata, i mogle bi ukljuiti Teheran u kolektivni plan za sigurnost na Bliskom istoku. No, niega od toga nema na pomolu, zato to normalizacija Iraka ne uspijeva, a Georgeu W. Bushu oajniki treba politiki uspjeh zbog kojega bi njegovi sunarodnjaci zaboravili 'buan' neuspjeh u Ba gdadu. Iran, izmeu ostaloga, slui i tome cilju. Ima teokratsko vod stvo koje ne prihvaa zapadni sekularizirani fundamentalizam umotan u celofan demokracije. Ima vou koji se vjeto koristi frustracijama, bijesom i protuamerikim osjeajima veine islamskoga svijeta. I, na posljetku, to je najvanije, ima nuklearni program koji bi mogao po nititi neravnoteu moi na Bliskom istoku, koju su svojim ratom 'pro tiv terorizma' uspostavile Sjedinjene Amerike Drave. Ono ega se Sjedinjene Amerike Drave pribojavaju jest ravnotea moi. A protiv nje nuno je djelovati preventivno, pa i nuklearnim orujem, razmi ljaju ameriki pobornici nadziranog nereda. Sto oni u svojoj svemoi, ipak, zaboravljaju? Oni zaboravljaju da e Iran postati pravi test, ali i zapreka ameriko-britanskom intervencionizmu. Oni zaboravljaju da je svako zveckanje orujem u Washingtonu glazba za Ahmedinedadove ui. Oni zaboravljaju da, bez obzira na to hoe li bombardiranje otetiti iranske tvornice, ono ne e destabilizirati iransku vladu, nego upravo obrnuto. Oni zaboravljaju da e to poveati nacionalni ar i mrnju pre ma Zapadu. Oni zaboravljaju da neoliberalistika demokracija ne prolazi u islamskome svijetu. Oslabljena je u Libanonu, Palestini, Egiptu, Iraku, Saudijskoj Arabiji, Afganistanu i Pakistanu. Oni zaboravljaju da preventivni ratovi potiu paranoju, koja, pak, izmeu 'oruja i gospo darstva' usmjerava puk na izbor oruja. Oni zaboravljaju da je njihov odabir 'zastranjenih' drava krajnje dvojben. Oni zaboravljaju da je Iran, u biti, jedina zemlja u toj regiji koja je zadrala politiki pluralizam. To su sve razlozi, kao to upozorava i The Guradian51, ako je ikada postojala drava koju se ne smije dovoditi do krajnjih granica, daje to
Usp. Simonjenkins, The Guradian, London, 12. travnja 2006.

Iran. Ako je ikada postojala mona drava s kojom se treba sprijateljiti, a ne poniavati je i prijeti joj, to je Iran. Ako je ikada postojao reim koji se ne smije poticati da trai nuklearno oruje, to je Iran. Upravo sve to amerika i britanska politika radi. To politiko sljepilo, za koje opravdanja nema, po naputku gospodara kaosa nastalo je u laboratoriju determinizma. Zato je ono za cijelo ovjeanstvo tako opasno.

8. Zato je preventivni rat protiv Irana neizbjean

Rat u Iraku otkrio je granice moi. Nikada do sada Sjedinjene Ame rike Drave nisu bile toliko kritizirane. To je ustvrdio Stefan Kornelius, analitiar Siiddeutsche Zeitunga, a zatim je upitao idejnoga tvorca amerikoga prodora u sredite Euroazije, sedamdesetosmogodinjeg Zbigniewa Brzezinskog - Je li zenit amerike dominacije okonan? 5 2 Odgovor prekaljenoga 'jastreba' bio je naizust, ali i oekivan. "Mo Ame rike jo nije potuena. Zemlja je u vojnom pogledu jaa no ikada prije. Mi drimo nuklearni monopol. Nema sumnje u to da bismo preko noi mogli unititi kompletan ruski arsenal, a da Rusija ne bi bila sposobna uzvratiti. Naa sposobnost za voenje rata na daljinu je, unato Iraku, najbolja na svijetu. Amerika tehnika i gospodarska prevlast je ne slomljiva, osobito u usporedbi s Europom". Doista, vie nego mono zvue ove tvrdnje Brzezinskoga. Svjestan da ipak nije sve tako jedno stavno i jednostrano, ameriki geostrateg malo 'smanjuje brzinu' i na stavlja: "Dodue, ameriki gospodarski rast nije toliko velik kao u Kini, no Kina je jo uvijek nedovoljno razvijena. Dakle, fiziki, vodea uloga Amerike nije ugroena". Ovo mu je 'usporenje' vjerojatno omoguilo povratak na pravi put razmiljanja pa iz neprimjerenog velianja fi zike on prelazi na metafiziku mo. Na onu mo koja je, na kraju svakoga sukoba, bez obzira na to koliko on trajao i koje snage bile u igri, uvijek bila odluujua. Zato e, ve dobro 'pritiskajui konicu', izgo voriti: "Nae su slabe toke legitimnost, moral i vjerodostojnost. A to su vani aspekti za zemlju koja je ponosna na svoje vrijednosti i idea-

Razgovor Stefana Korneliusa sa Zbigniewom Brzezinskim objavljen je u Siiddeut sche Zeitungu 30. oujka 2006., pod naslovom "Europa treba reim".

52

534

535

^X

/ ),ivm

I h)nui.-rt

I UMI

Kl () N O V I

NAM'lll'AJU

le. Udaljavanje svijeta od Amerike velika je cijena za nau politiku u Iraku". Nije se u ovome dijelu odgovora teko sloiti s Brzezinskim, ali kako s etikog i moralnog stajalita prihvatiti ameriki pohod na jednu suverenu zemlju na temelju lanih optuaba i bez rezolucije Vijea sigurnosti, i u kojemu je, kao 'kolateralna teta', do sada "na pravdi Boga" stradalo vie od trideset tisua civila? Ova dvojba, oigledno, ne mui Brzezinskog. Njegova zabrinutost ne ide predaleko, a ponajmanje u kajanje. Dosee tek do "demokratske Vlade, koja je zbunjena, jer se boji da e joj se pripisati nelojalnost prema vojnicima i neuvjerenost u pobjedu". Njega brine samo posto janje opasnosti da Amerika postane nadzirano podruje, zatvoreno drutvo za cijeli svijet, jer se titi tako to se izolira od svijeta, na neki nain poput Izraela. Za takav mogui razvoj dogaaja nalazi i krivca. Misija Europe u Iraku, po Brzezinskom, bila je potpuno pogrena. Kri vi su i Blair i Schroder i Chirac, zato to nisu imali jedinstveno stajali te, tvrdi Brzerzinski. Krivica Schrodera jest u politikom oportuniz mu i usredotoenosti na svoju sliku u njemakoj javnosti. Chirac je, pak, kriv zato to je frustrirani nacionalist pun iluzija. A Blair je su mnjivi osobni prijatelj Busha, koji ga je potajno pritiskao, a javno podravao. Kako bi se zaglibljena kola izvukla iz naftom i krvlju natopljenog irakog pijeska, nuno je neto mijenjati. to uiniti u ovoj fazi po vijesti, kada Azija rapidno raste, Amerika se izolira, a Europe na glo balnoj sceni 'nigdje nema? Brzezinski, kao sljedbenik Colemanovoga 'Komiteta 300', ima recept za to: "Amerika treba smjenu reima, a Eu ropa treba reim". Provedba odluke vrha 'hijerarhije zavjerenika' jest brza i nemilosrdna. Schroder je ve dio politike povijesti, Chirac gla vinja izmeu useljenikih poara na periferiji Pariza i studentskih pro svjeda u njegovome sreditu, Blaira 'rasturaju' afere njegovih najbliih suradnika, a Bush se pokuava odrati smjenama elnih ljudi svoje Vlade i obavjetajnih sluba. Svi su oni potroeni, kako sustavno svjetsku javnost uvjeravaju odabrani zapadni medijski i politiki 'gla snogovornici' gospodara kaosa. Sve jae, poput onoga argentinskog iz 2002., uje se uzvik: Neka svi odu! Naprosto, 'etvorica velianstve nih' odigrala su svoju ulogu, kao to sugerira Brzezinski, lan Trilateralne komisije i nekadanji savjetnik za nacionalnu sigurnost predsjed536

nika Jimmvja artera. Oigledno je da provedba plana nastalog u 'ko mitetskom laboratoriju' jo sredinom osamdesetih godina prologa stoljea negdje dobrano zapinje. Za izvlaenje 'zaglibljenih kola' rjeenje se trai u zamjeni umornoga i posustaloga etveroprega svjeim i or nim. Igra se ne e zaustaviti, ona mora tei dalje... Ovo to se sada dogaa u Iraku jest poetna, a ne zavrna faza 'nad ziranog nereda' na Bliskom istoku. Bushova je vlada uvidjela da njezi na definicija pobjede u Iraku vie nije prikladna. Nije dobro razmislila o njoj i posluila se povrnim i demagokim jezikom. I sada za to, po odluci 'Komiteta 300', mora platiti cijenu. Posljednji strateki cilj provediva, sekularistika demokracija koja bi imala utjecaja i na Iran, ali i na cijelu regiju Bliskog istoka - nije ostvarena. Amerikom okupa cijskom sustavu prijeti kolaps, zato to amerika vojska nije dovoljno snana zaustaviti nasilje, a istodobno njezina nazonost pridonosi jaanju nasilja. Ako ostane nije dobro, a ako se povue jo gore. 53 Sijitima i Kurdima trenutno odgovara da Irak opstane, ali to ne znai da e im odgovarati i sutra, kada dovoljno uvrste svoje politike pozicije. 54 ijiti na politikome planu pod amerikom okupacijom dobivaju ono to nikada ne bi mogli ostvariti samostalno, pa ni uz svestranu pomo Irana. Tono je da se bez Sjedinjenih Amerikih Drava ne moe po-

Na upit njemakog novinara koji bi uvjeti morali biti ispunjeni za ameriko povlaenje iz Iraka, odgovor Berzezinskog glasi: "To je program od etiri toke: prvo bismo trebali zamoliti Iraane da nas zamole za povlaenje. Politiki voe, koji e nas militi da se povuemo, vjerojatno e ostati u zemlji. Tko nas ne bude zamolio, ii e s nama. Drugo, morali bismo razgovarati o roku povlaenja. Godina dana bila bi razuman rok. Tree, iraka bi vlada trebala sazvati konferenciju na kojoj bi sudjelovale susjedne i neke druge muslimanske zemlje, i na kojoj bi se raspravljalo o pitanjima stabilnosti. No neke zemlje nee pristati na sudjelovanje dokle god mi budemo zemlju drali pod okupacijom. I etvrto, SAD bi trebale sazvati konferenciju donatora. Obnovi Iraka treba le bi pomoi u prvom redu one zemlje koje u Iraku imaju gospodarski interes". Usp.
Suddeutsche Zeitung, isto.

53

Ovakav je program neostvariv vei u prvoj toki. Pobjednik' od 'poraene strane' ne trai doputenje povlaenja svojih oruanih snaga. Teko je povjerovati da e to uiniti bilo koji ameriki predsjednik, (nap.aut.) 54 Irak nije nacionalna drava. To je drava koju su skrpali Britanci poslije Prvoga svjetskoga rata, na ruevinama Osmanskog Carstva. Tri glavne skupine - Kurdi, suniti i ijiti - nisu nikada ivjeli podnoljivim suivotom i samo ih je vrsta ruka sredinje vlasti u Bagdadu drala na okupu, onemoguavajui raspad te drave. Otkako je stvoren, Irak nikada nije uivao u blagodati demokratske vladavine onakve kakvu vidi Zapad. Usp. Davor Domazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 232. - 235. 537

*>

/ 'unii

/ IIIMIII.-I'I

/ usu

Kl

(INOV1

NASTUPAJU

stii nijedan kompromis. Ali je tono i to da strategija kloniranja esto ne uspijeva. U kreiranju 'odgoenog nereda' u Iraku, Sjedinjene Ame rike Drave olako su pokuale primijeniti isti klonirani recept kao i u Bosni i Hercegovini, u kojemu je 'republiku srpsku' zamijenila 'kur dska autonomna pokrajina', a dualnost Federacije Bonjaka i Hrvata igra sunitsko-ijitski savez. Tu je nastala kardinalna grjeka. Recepti iz jedne civilizacije naprosto ne mogu vrijediti niti vrijede u drugoj ci vilizaciji. Niti su Kurdi pravoslavni Srbi, niti su, unato nekim razlika ma, suniti i ijiti pripadnici razliitih vjera kao Bonjaci i Hrvati. Na tu temeljnu zabludu u primjeni strategije kloniranja odgovor je stigao brzo. Nakon to je predsjednik George W. Bush proglasio pobjedu, iskljuivi gospodari 'odgoenog nereda' u Iraku vie nisu Sjedinjene Amerike Drave i njezini podreeni koalicijski partneri. Igru je preu zeo netko drugi. Zato Brzezinski, s odreenom dozom maloduja, i upozorava da bi bio paradoks pokuati definirati pobjedu u Iraku. Za ameriku politiku prihvatljiv rezultat svakako bi bio kada bi Irak do spio u ruke ijitsko-kurdske koalicije i kada bi se s tim sloio barem dio sunitske manjine. Za to je odve kasno. Iraki graanski rat, naalost, vie nitko nije kadar nadzirati, pa ni oni koji sebe dre gospodarima kaosa.

ciju da narod vjeruje svome predsjedniku, rei e Zbignievv Brzezin ski. Ako je Irak neemu trebao nauiti Amerikance i Britance onda ih je trebao nauiti da se ne mora uvijek vjerovati svome predsjedniku, odnosno premijeru. Sto bi tek rekli Hrvati, ijemu predsjedniku vjeruje samo njegova supruga, kako je on to, kao zatieni svjedok izjavio na Haakome suditu. Zar opet, i s Iranom, svijet mora proi slavnih Blairovih '45 minuta', kada je britanski premijer ustrajavao na opravdavanju 'preventivnog napada', tvrdei da je Irak sigurna opasnost po veliku Britaniju? Mora li svijet opet prihvaati neistinu kao argument? Slijedi li ponovno uvje ravanje koje siluje zdrav razum, kao to je bilo Blairovo, kada je govorio kako bi Irak napravio oruje za masovno unitenje da ameriki pre dsjednik i on nisu zbacili Sadama Huseina? Takva uvjeravanja i argu menti ne slue niemu osim to beskrupuloznim voama doputaju da truju narod, kao to pie u The Timesu od 24. travnja 2006. godine. Jesu li to samo hirovi neodgovornih dravnika? Ili je to ipak opra vdanje za neuspjeh, tonije, odstupnica za neispunjenu zadau koju je tim dravnicima zadala 'hijerarhija zavjerenika' kao dio njihovoga projek ta borbe protiv svih moralnih vrjednota? emu ponavljanje neuspje nosti istom frazeologijom, ali i istom metodologijom? Licitiranje oko nuklearne energije u Iranu pokazuje sve znakove ve vienoga iz irakih predratnih vremena. Gotovo se sa sigurnou moe ustvrditi da iran ska epizoda ne e biti tek puko ponavljanje irake. Ona e vie sliiti scenariju gospodara nadziranog nereda iz 1914. - 1918., po kojemu su stradali kranski identiteti Rusije i Mitteleurope. Bit e to klonirani oblik uprizorenja Neuve-Chapellea, Bolimuva, Nieuvvpoorta, Verdena, Chattancourta, Thiepvala i Ipra 5 6 , na pustinjskim prostranstvima drevne Perzije. Scenografija e mu biti naizmjenino ponavljanje rato bornih tvrdnja i dvosmislenih poputanja. Radnja e se odvijati u jav noj, a jo vie u tajnoj diplomaciji. Naznake i(ili) namjere shvaat e se povrno i pogreno. Vlastita snaga odvraanja bit e viestruko pre-

Tri mogua razvoja iranske krize Dogaaj od 11. rujana imao je ozbiljan utjecaj na ameriki narod. Psiholoko stanje u koje je bila dovedena amerika nacija dobrano je testirano i pripremljeno. Vremena Orsona Welsa i njegov Rat svjetova, svi filmovi katastrofe, a poglavito film Pearl Harbor55 posluili su samo kao uvertira kako bi psiholoki ok nakon pada 'blizanaca' bio to djelotvorniji i dugotrajniji. Osim toga, provodila se i masovna, visoko demagoka kampanja dravnoga vrha, koja je usmjeravala na poveza nost Al Kaide i Sadama Huseina. Govorilo se i o atomskoj bombi i o oruju za masovno unitenje. A Amerika je drava koja njeguje tradi-

55

Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 343. - 345.

56 U Prvome svjetskome ratu, tadanje zaraene velike drave rabile su bojne otrove. Poslije rata pronaeno je devetnaest vrsta najvanijih bojnih otrova. Od njihove uporabe stradalo je 1.100.000 ljudi, to je inilo 5% od ukupnog broja poginulih i ranjenih. Usp. Vojna enciklopedija, A-B, Beograd, 1970., str. 668. - 670.

538

539

P u n u Mimm.v/ /UMI

Kl O N O V I

NASTUPAJU

cjenjivana. Katastrofa koja e uslijediti uinit e 2 1. stoljee krvavijim od prologa, dvadesetoga. Kao to su nacizam, faizam i komunizam te Drugi svjetski rat bili izravne i gotovo neizbjene posljedice rauna nesreenih zavretkom Prvoga svjetskoga rata, tako e i globalni tride setogodinji rat koji e uslijediti biti posljedica nesreenih rauna irakoga i iranskoga 'nadziranog nereda'. Tom slijedu odvijanja pretpo stavljene budunosti ne e pomoi ni vapaj Vatikana. Kao to je bilo uzaludno upozorenje Svetoga Oca iz 1914., ili ono Ivana Pavla II. iz 1990., vjerojatno e uzaludan biti i sadanji prijekor Benedikta XVI. da je nemoralno bilo kakvo hvatanje za nuklearno oruje. Zapravo, ovjeanstvo nepovratno ide ususret sveopem ratu, ovo ga puta ne samo europskom, tihooceanskom ili svjetskom, nego doi sta onom planetarnom. Nije posrijedi nikakav 'sukob civilizacija', to god pod tim mislili Samuel Huntington ili Francis Fukuvama te njiho vi vatreni sljedbenici s malo mate i jo manje kritike svijesti.57 Bit e to rat u kojemu e se bitke u tvarnoj protenosti voditi za energiju, hranu i pitku vodu, a u duhovnoj za vrjednote i identitet. Slijed dogaaja, nakon to je glasnogovornik iranskoga Ministarstva vanjskih poslova Hamid Reza Asefi, potkraj travnja 2006., ustvrdio: "Obogaivanje urana i nuklearni razvoj nepovratni su procesi", poeo se odvijati, vie ili manje, predvidivim tijekom. Njega teko moe promijeniti i spoznaja da Iran nije nikada koristio sofisticirane centri fuge P-2, kojima je mogue znatno bre obogatiti uran, nego samo centrifuge P-l. Jednako tako, nita bitno ne e promijeniti ni oito vanje iranskoga glasnogovornika daje o svemu obavijetena i Meuna rodna agencija za nuklearnu energiju (IAEA). Iran je upornou ame rike vlade i zapadnoeuropskih dunosnika doveden pred Vijee si 58 gurnosti Ujedinjenih naroda zbog krenja NPT-a. Ako uslijede optube Iranu, za to ima nagovjetaja, da razvija oruje za masovno unitenje, postoji velika vjerojatnost da e Rusija i Kina staviti veto na nametanje sankcija, poput, primjerice, ekonomskog embarga.
57 Usp. Inoslav Beker, Opasno licitiranje oko nuklearne energije u Iranu, Jutarnji list, 21. travnja 2006., str. 18. 58 Jo potkraj sijenja 2006. dravna tajnica Condoleezza Rie, u Davosu, na Svjetskom ekonomskom forumu, rekla je kako nuklearni program Irana predstavlja 'znaajnu opasnost' te kako se Iran mora dovesti pred Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda. Ukratko, Washington pokuava zvuati diplomatski, zadravajui sve mogu nosti otvorenima.

U lome sluaju posioji nekoliko mogunosti. Prva: IAEA podvrgava Iran sudu Vijea sigurnosti Ujedinjenih na roda, koji predlae povean nadzor nad preradbenim postrojenjima za proizvodnju oruja i tako izbjegava sankcije. Iranu bi se, u tome sluaju, dopustilo razvijati nuklearni program punog ciklusa i nadlenost nad njim, sve dok bude potivao uvjete NPT-a i IAEA-e. Ova mogunost nije vjerojatna, jer Iran ne e pristati na 'nedovren posao', koji bi ga posredno vodio u ograniavanje suvereniteta koji na nuklearnom po druju ekskluzivistiki uivaju zapadne zemlje. 59 Druga: Iranu se, kao i Pakistanu i Indiji ili ak Kini, doputa razvijanje malog arsenala nuklearnog oruja kao protutee sve veoj vojnoj opa snosti koju na tome podruju predstavljaju Sjedinjene Amerike Drave, od Afganistana i Iraka do Emirata, kao i izraelska nuklearna snaga. Zapad u cjelini mijenja svoj pristup i prua nove mogunosti gospodarske suradnje u razvoju iranske infrastrukture za naftu i plin, a Iran ulazi u Svjetsku trgovinsku organizaciju (WTO) i produbljuje su radnju sa Zapadom. Olmertova vlada u Izraelu vodi mirovnu politiku na Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, ali i prema Siriji, a novo poputanje napetosti u regiji otvara put golemom novom gospodarskom razvoju na cijelome podruju Bliskog istoka, ukljuujui i Iran. Teokratska vla da, a time i ajatolasi, u Iranu polako gube utjecaj. Ova mogunost, koliko god poeljna, u sadanjim uvjetima djeluje kao utopija. Trea: predsjednik George W. Bush, na nagovor Cheneyja ali i ostalih 'jastrebova', odluuje pokrenuti CONPLAN 8022-02, odnosno, zrani napad na iranska nuklearna postrojenja, ukljuujui, prvi put od 1945., i uporabu nuklearnog oruja. Napad se odvija u etvrtoj i petoj protenosti ratovanja. Dakle, nema vojnih snaga na tlu, psiholoko i
Osim navedenoga, ova mogunost nije vjerojatna i iz razloga koji je opisao novi nar Inoslav Beker. On u Jutarnjem listu od 21. travnja 2006. pie: "U sadanjem licitiranju izmeu Washingtona i Teherana ima nedvojbeno bitke za presti, straha od 'izgu bljenog obraza' na domaem politikom tritu. Ima jamano i one kompleksake procjene stanja koja se benigno zove 'wishful thinking', a maligno 'paranoja', i koja je i Washington i Bagdad gurnula preko ruba sadanjeg irakoga krvavoga ivog blata: Sadam Husein je svakoj logici usprkos djelovao kao da zaista vjeruje da ne e podlei, a George W. Bush kao da vjeruje da e pobijediti i pacificirati Irak. Iako bi sukob u Iranu bio jo mnogostruko tegobniji, pa i bez pribjegavanja taktikim nuklearnim bombama (koje je provalio legendarni Sevmour Hersh), i Bush i Ahmedinedad ne skreu svaki sa svoje linije, a one vode u neumitan sraz". 541
59

540

-Z*

I hivai

I himti.-ct 1 i".t

kl O N I H '

N A S I 11 I' A | U

informacijsko ratovanje u punom je zamahu, a golemi propagandni stroj Pentagona proglaava 'kirurki' napad velikim uspjehom. Iran, spreman na takvu mogunost, pokree pripremljeni protuudar, kori stei teko predvidivu skalu 'asimetrinog ratovanja' protiv amerikih ciljeva diljem svijeta. Iranska 'asimetrija' ukljuuje i aktiviranje treniranih elija unutar libanonskoga Hezbolaha 6 0 , pokretanje pritajenih iranskih sljedbenika u Iraku, moda i u de facto saveznitvu sa sunitskim pokretom otpora, ciljajui na tamonje ne samo amerike snage, njih gotovo 140.000 vojnika i civilnih slubenika, nego i na snage ostalih zemalja Zapadne Europe. Asimetrina reakcija Irana ukljuuje i osnaivanje veza s mo nim Hamasom u Palestini te njegovo pristajanje na 'sveti rat' protiv ameriko-izraelskog saveza - 'Velikog Sotone'. Izrael je 'zapljusnut' do sada nevienim teroristikim napadima i sabotaama sa svih strana. Aktiviraju se i elije spavaa izraelskih Arapa na izraelskom teritoriju. Bude se i uvjebane teroristike elije pritajenika u Ras Tanuri, sredi tu saudijske prerade i transporta nafte. 61 Iran odmah objavljuje em bargo na isporuku svojih etiri milijuna barela nafte dnevno. Brzim eksplozivnim amcima iranske pomorske snage potapaju super tanker u tjesnacu Hormuz i tako zaustavljaju 40 posto svjetskoga protoka naf te. 6 2 Strani Pentagonov ratni stroj i 'udar punog spektra' nemoni su naspram sve veeg broja napada po naelima 'asimetrinog ratovanja' na cijelome Bliskom istoku. Ostatak svijeta je na kunji - ostati bez nafte ili se pridruiti Iranu u osudi i (ili) borbi protiv ameriko-izrael skog napada. Za razliku od amerike, pokazalo se da je iranska vlada

dobro znala koje kane ima u rukama, a one su, kao to navodi William Engdahl, u ovoj globalnoj nuklearnoj igri otkrile istinu o tome 'tko je vei kukavica'. U biti, Iran kao golema geostrateka povrina, vie nego dvostruko vea od povrine Francuske i Njemake zajedno, s vie od 70 milijuna ljudi i jednom od najbre rastuih populacija na svijetu 63 , pokazuje da je dobro pripremljen za novi 'sveti rat'. Njegov planinski teren, u vrijeme kada Pentagon ima problema s odravanjem sadanjih snaga i okupa cije u Iraku i Afganistanu, ini i svaku pomisao na ameriku okupaciju na tlu nepojmljivom. Ako bi 'moni dvojac' Bush-Chenev riskirao po kretanje nuklearnog napada na Iran, u danom geopolitikom kontek stu to bi znailo toku bez povratka u meunarodnim odnosima. 6 4 ak i s tonuom popularnosti, Bijela kua to zna. Opasnost od strategije preventivnog rata 6 5 jest u tome to, kao sada, kada se netko poput Irana, s golemim mogunostima protuudara, usudi odgovoriti na ame riki blef, Sjedinjenim Amerikim Dravama ostaje malo izbora osim da doista pokrenu teko zamisliv nuklearni prvi udar. U uvjetima zaslijepljenosti snagom moi i vjerovanja u vlastito poslanje, i nezamislivo moe postati zamislivo. Na temelju niza krivih prosudaba nije nemogue da 'stoer upravljaa nadziranih nereda' odi gra isti potez i trei put. Jedina razlika bila bi mjesto ruenja 'prvog

60 Naime, ameriki i izraelski obavjetajni izvori dre da je Imad Mugnijeh, libanon ski zapovjednik Hezbolaha zaduen za operacije izvan zemlje, na tome sastanku dobio zadau pripreme iranskih osvetnikih napada zapadne ciljeve u ako se Sjedinjene Ame rike Drave odlue za udar na iranska nuklearna postrojenja. Usp. Jutarnji list, 24. travnja 2006. 61 U istonoj pokrajini Saudijske Arabije oko Ras Tanure ima obespravljene ijitske manjine kojoj su oduvijek bili uskraeni plodovi golemog saudijskog naftnog bogat stva. U Saudijskoj Arabiji je oko dva milijuna ijitskih muslimana. ijiti obavljaju vei dio fizikog rada na saudijskim naftnim poljima i ine do 40% Aramcove radne snage. 62 Tjesnac ima dvije rute namijenjene pomorskom prometu, irine jedne milje (1.872 metra), a razdvaja ih dvije milje iroka tampon zona. To je jedini morski prolaz prema otvorenom moru za velik dio OPEC-ove nafte, a ujedno je i glavni izvozni pomor ski put Saudijske Arabije.

63 Prema demografskim projekcijama nevladine organizacije iz Washingtona, koja prouava populacijske trendove, stanovnitvo Irana u sljedeih etrdesetak godina po veat e se za oko etrdeset pet posto. To znai da e Iran 2050. imati gotovo 110 milijuna stanovnika. 64 Opasnost od preventivnog rata uoavaju neki i u n u t a r amerikog politikog ustroja. Engdahl u svojoj analizi imenuje neke od njih. On pie: "Ima na amerikoj politikoj sceni i mudrijih glasova, kao to je onaj elnika Vijea za nacionalnu sigur nost (NSC - National Safety Council) Brenta Scowcrofta ili ak Zbignievva Brzezinskog, koji oigledno shvaaju smrtonosnu logiku iza strategije preventivnog rata amerikog predsjednika Busha i pentagonskih 'jastrebova'. Pitanje je je li njihova frakcija meu amerikim monicima danas dovoljno snana da Bushu i Chenevju napravi o n o to je uinjeno Richardu Nixonu kada je njegova primjena predsjednike moi izmakla kon troli". Usp. F. William Engdahl, isto. 65 Korisno je imati na umu da se, ak i kada bi Iran posjedovao nuklearne projektile, njihov udarni domet ne bi protezao do teritorija Sjedinjenih Amerikih Drava. Najblia mogua meta bio bi Izrael. Preventivi ameriki napad u obranu Izraela potegnuo bi pitanje o tome to, zapravo, vojni dogovori izmeu Tel Aviva i Washingtona obuhvaaju. O tim dogovorima amerika javnost ni od jedne amerike vlade nikada nije bila izvijete na, pa ni od ove sadanje Georgea Busha mlaeg.

542

543

>

I hnot

I ).iiu.(7 / nsn

K I O N O V I

N A M lll'AIll

domina'. Ovoga bi puta, umjesto Sarajeva iz 1914. i 1992., 10 bio Teheran. Ono to jo treba odrediti jest poetak 'posljednjih vremena', koja e nastati poslije te odluke. A poslije toga ne preostaje nita do 'ieki vati Njegov slavni dolazak'.

Iraki graanski rat Ruenje kupole na ijitskome svetitu u Samari mnogi analitiari, poput Tobvja Dodgea, strunjaka za pitanja Iraka na londonskom sveui litu Queen Mary, dre irakim 'odgoenim kaosom' evoluiranim u sukob tipa 'svi protiv svih', tj. u oblik graanskog rata. Prema 'rasporedu snaga na bojitu' i prvim 'bojnim djelovanjima', moe se oekivati da e se najee bitke voditi oko gradova Bagdada, Bakube, Kirkuka i Mosula. Taj svojevrsni iraki 'bermudski trokut' na puen je vjerski, odnosno, etniki raznolikim skupinama, koje pripa daju ijitima, sunitima i Kurdima. Bagdad se meu njima izdvaja, jer ima sve pretpostavke postati klonom Bejruta iz vremena libanonskoga graanskog rata iz sedamdesetih godina prologa stoljea. Tko bi mogao biti scenarist irakoga graanskog rata? Kako bi se odgovorilo na ovo pitanje, dovoljno je opisati kome taj rat odgovara. Scenarij graanskog rata, odnosno, sigurnosni vakuum u Iraku snaan je udarac amerikim snagama na terenu. Ali to nije glavni cilj, unato injenici da 140.000 amerikih vojnika praktino ne nadzire situaciju na terenu. Gravitacijska stoerna toka scenaristima u irakome gra anskom ratu jest ugroavanje i(ili) suspendiranje amerikoga plana o razvoju irake demokracije. Model tzv. odrive demokracije, utemeljene na neoliberalistikoj ideologiji, prema zamisli 'hijerarhije zavjerenika' jest dio Bushove misije irenja slobode po svijetu. Tenja Amerike i Zapada u cjelini da islamskim zemljama nametnu zapadnjaki nain miljenja i ivljenja te politiki sustav nije nita drugo nego zabluda. 66 O tome u Gospodarima kaosa pie: "Kada su zapadni deterministi, od kraja ezdese tih godina 20. stoljea, uspjeli nametnuti laicistiki svjetonazor, kao prevladavajuu struju cijeloj zapadnoj kranskoj civilizaciji i praktino vjeru 'sabiti u sakristije', pod geslom da je to osobna stvar pojedinca, na poetku 21. stoljea nastoje to isto uiniti i s drugim monoteistikim vjerama. Druga vjera koja je dola na udar je islamska." Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 241. 544
66

Metode prisile kojom se slui neoliberalistika ideologija u zapadnoj kranskoj civilizaciji ne daju oekivane rezultate u drugoj, onoj islamskoj. Naime, islamske zemlje, za razliku od kranskih, shvaaju da gubljenje vjerskog identiteta ili njegovo 'razvodnjavanje' nepovrat no vodi u ponitenje duhovnog identiteta. Naprosto, zapadnjaki upra vljai 'nadziranog nereda" ne mogu shvatiti da neki narodi, ak i cijele civilizacije, nisu spremne na zamjenu svoga 'monoteistikog vjerskog softvvera' onim laicistikim. Nisu spremne, ako se parafrazira kardinala Renata Raffaela Martinija, pristati da njihova vjera bude iskljuena iz javnog ivota. 67 Zapadni laicistiki fundamentalizam oni naprosto ne prihvaaju. 68 Krajnji cilj 'izvoznika demokracije' i 'iritelja slobode', jest promijeniti identitetske ipove pojedinih naroda koji su stjecani stoljeima, pa i tisuljeima, pod Stvoriteljevom rukom, onima koje su oni sami proizveli u 'laboratoriju bezbotva'. Uspjena provedba te inverzije omoguila bi 'hijerarhiji zavjerenika' apsolutnu vlast nad mnogim na rodima svijeta. To je razlog zato demokracija amerikog tipa, po Bu-

U svom intervjuu za Glas Koncila, kardinal Renato Raffaele Martino, predsjednik Papinskog vijea "Pravda i mir" i vijea za pastoral selilaca i putnika, na upit novinara da su u europskim dravama snane snage koje nijeu kranstvu pravo pridonositi obliko vanju ljudske zajednice prema vlastitim naelima, on je odgovorio: "...No, imamo, oso bito u Europi, politiara koji umjesto da promiu lainost, promiu laicizam. Sto je laicizam? Rije je o apsolutnom iskljuivanju religije iz javnog ivota. Jasno, tu je rije o kontradiktornosti u samome izriaju. Jer laicisti se bore za slobodu, demokraciju i slino, a potom tu slobodu nijeu katolicima, ili naelno svima koji ispovijedaju neku vjeru. Kau daje to privatna stvar, privatno podruje. To je apsolutno pogreno. Ljudsko je bie sastavljeno od duha i tijela. Kao takvo po sebi sudjeluje u ivotu zajednice, u javnome ivotu. Stoga imaju pravo izraziti svoju vjeru i u javnome ivotu. Laicisti se stavljaju na istu razinu kao i fundamentalisti. to kau fundamentalisti? 'Moja je religija jedina, a sve druge treba odbaciti'. Time uzurpiraju javni prostor nameui drugima vlastito uvjerenje, iskljuujui ih. Isto to ine i laicisti. Na istoj su razini." Usp. Glas Koncila, 7. svibnja 2006. str. 9. 68 To stanje doivjela je i dravna tajnica SAD-a Condoleezza Rie na svom neuspje nom putovanju po bliskoistonim zemljama krajem veljae 2006. godine. Ni jedan od zadataka koje je sebi postavila nije realizirala. O kakvoj demokraciji vi govorite - o demokraciji kakva je u Iraku, gdje i dalje odjekuju eksplozije, o demokraciji muenja? pitali su Rie arapski novinari i nisu dobili odgovore na svoja pitanja. Dravna tajnica utjela je ili odgovarala uopenim frazama. A prijenos njene konferencije za medije na arapskim televizijskim kanalima prekidan je priopenjima o novim eksplozijama u Iraku. Usp. Ria Novosti, Arapski svijet neprihvaa demokracijupo amerikim standardima, Moskva, 27. veljae 2006. 545

67

1
V Miinu Momu.vi I nw
k l l l N l I V I N A S I 11 I' A | U

snu, u Iraku uspjeno funkcionira 69 , iako je situacija na terenu potpu no drukija. 70 Ako bi kojim sluajem amerika i svjetska javnost prihva tile izokrenutu sliku irake demokracije, a to u virtualnoj medijskoj stvarnosti nije nemogue, dragi itatelji budite sigurni da bi odmah bila odreena i definicija amerike pobjede u Iraku. Isto tako, kada bi 'demokratski sustav' s izmijenjenim ipovima 'made in USA' kolikotoliko funkcionirao u Iraku, Sjedinjene Amerike Drave odmah bi, ali postupno, napustile tu zemlju i usredotoile se na izgradnju 'demo kracije i slobode' u susjednome Iranu. U tome novom pohodu ne bi bili zaobieni ni Sirija ni Sjeverna Koreja, a moda ni Azerbejdan ni Kazahstan. Zamisao scenarista irakoga graanskog rata nije ni odve sloena odravati intenzitet sukoba na razini tridesetak mrtvih dnevno. 7 1 To znai da se rauna na ubijanje od oko 11.000 ljudi godinje. Za narod koji ima jednu od najveih stopa nataliteta na svijetu pogibija priblino 220.000 ljudi u dvadeset godina nikako ne bi ugrozila njegov bioloki opstanak. Cijena u ljudskim ivotima u relativno dugom vremenu irakoga graanskog rata bila bi zalog za pobjedu nad Bushom i njego vim nasljednicima. Dakle, logika strategijskog suprotstavljanja u Iraku

glasi niskim intenzitetom graanskog rata u dugom vremenskom razdoblju suspen dirati svaku sekularnu (laicistiku) vlast koju podravaju upravljai 'nadziranog ne reda', kako bi se ouvao vlastiti duhovni (vjerski) identitet. Amerikanci nisu doli u Irak da iz njega odu, nego da u njemu ostanu. Ostanak u ratu koji se vodi u petoj dimenziji, tj. u ratu za i protiv vrjednota, kao to je iraki, mjeri se drukijim parametrima, a oni se ne odnose iskljuivo na broj vojnika. Moda je i tono da je mnogim pripadnicima ijitske i sunitske zajednice zajednika elja da ameriki vojnici to prije napuste zemlju, kao to tvrde neki analitia ri. No, ispunjenje te elje ne ovisi o njima. O tome se odluuje u stoeru koji je tisuama kilometara udaljen od Iraka. Ako itko eli da koalicijske snage napuste Irak, onda su to upravo stoernici 'nadzira nog nereda', jer bi to bio znak da je njihova misija o izmjeni 'duhovnog ipa' uspjeno privedena kraju. Da stoernici ne bi olako ispijali svoj pobjedniki pjenuac, zduno su se pobrinuli scenaristi onoga to se sada zove 'iraki graanski rat'. To je razlog zato nema brze ni lake pobjede. Dok stoernici toga jo uvijek nisu svjesni, scenaristi oigle dno jesu. Zato se oni s pravom, na kraju dvadesetogodinjeg, tonije tridesetogodinjeg rata, nadaju pobjedi. Iza kulisa irakoga 'graanskog rata' odvija se i dodatni proces, koji bi po potencijalnom razarajuem uinku mogao Zapadu biti vea opa snost od mogueg iranskog nuklearnog oruja. Odmah nakon to je 'coalition of the vvilling' (koalicija voljnih) 2003., na temelju lanih obavjetajnih podataka, krenula u invaziju na Irak, u toj se arapskoj zemlji poeo generirati teroristiki podmladak. Na temelju podataka koje su prikupile amerike obavjetajne slube, procjenjuje se da e za samo pet godina novi narataj terorista, obuen upravo u Iraku, biti spreman za cjelovite akcije, osobito po Europi. Jedan dio potencijalnih terorista regrutira se iz krugova mladih s umjerenim vjerskim nazori ma, roenih i odgajanih na Zapadu. ivot u zapadnjakoj civilizaciji i poznavanje zapadnjakog mentaliteta trebali bi im olakati djelovanje i izvoenje teroristikih akcija. Drugi, radikalniji dio dolazi na obuku u Irak iz susjednih zemalja. Obuka jednih i drugih financira se po mode lu Osame bin Ladena - bogati biznismeni pa i neki dunosnici u vlada ma prelijevaju dio svoga bogatstva u logore za obuku tih mladia. Pre dnost u njihovu obuavanju jest i u tome to niski intenzitet graan547

Nakon parlamentarnih izbora iz prosinca 2005., na kojima su veinski ijiti od nijeli pobjedu, krenulo se u sastavljanje irake vlade. Amerikanci su otvoreno zagovarali da ta vlada bude sekularna, jer bi se tako, po njihovu miljenju, lake uspostavila ravnotea izmeu ijita, sunita i Kurda. Iako je ta vlada, uz silan pritisak Amerikanaca, nekako skrpana, ona teko funkcionira, jer je ostao prijepor ijitske i sunitske zajednice oko elnih ljudi u vladi, a osobito oko dva vana resora - ministarstva obrane, i ministarstva unutarnjih poslova.
70 Da neto nije u redu s demokracijom u Iraku pokazuju razne analize i osvrti pa i u hrvatskim tiskovinama, kao to je Vjesnik od 2. oujka 2006., gdje Vinka Drezga pie: "U amerikoj javnosti sve su snaniji pritisci da se trupe povuku iz Iraka. Izlazna je strategija Iraka prvotno predmnijevala da se ve 2006. pone sa smanjivanjem amerikih kontingenata. Daje to t r e n u t n o p o t p u n o neostvarivo potvrdio je i neimenovani visoki bivi dunosnik amerike administracije. Tekua godina ne moe biti nikako godina tranzicije jer bi odlazak amerikih snaga u sadanjem osjetljivom trenutku zasigurno gurnuo Irak u potpuni sigurnosni mrak. Da bi Amerikanci mogli otii iz Iraka potrebno je prethodno uspostaviti koliko-toliko funkcioniranje tri grane vlasti: zakonodavnu, izvrnu i sudbenu." 71 Niski intenzitet 'graanskog rata' omoguuje i to to ijiti, kao najbrojnija iraka etnika skupina, prevladavaju meu domaim vojnim snagama, osobito u zapovjednom lancu. Sunita i Kurda je tek manji broj. Ta asimetrija u odnosu snaga zapravo je odluujui imbenik koji zaustavno djeluje da ne doe do implozije unutar vojske. Takvom gotovo 'jednonacionalnom'vojskom lake je zapovijedati. U ovom sluaju utjecaj irakih, ali i iranskih ajatolaha u odreenim scenarijima moe biti odluujui.

69

546

Ihlv.n

I )m, l.-i i

/UMI

Kl

(INUVI

NA.SI UI'AJU

skog rata osigurava da ono u duem vremenskom razdoblju ostaje skro vito. Sve u svemu, scenaristi irakoga graanskog rata doveli su ame riku politiku u Iraku u dvojbu - kakve poteze povui i kojim ih redo slijedom povui? Neto se mora odigrati na 'velikoj ahovskoj ploi' Zbigniewa Brzezinskog kako bi se prevladalo trenutnu ah poziciju. Moda je to potez ljutitog igraa aha, koji, kada shvati da gubi partiju, srui sve figure. Nevidljivi zrakoplov B-2 pirit, s bombom B61-11 na podvjescima iznad Natanza, bio bi upravo takav potez.

otkrivanje vlastite l.i/.i treba nai opravdanje. U tome su deterministi nenadmaivi. Zato je Fukuvami za 'mirnu savjest' sasvim dovoljno to su tajne slube drale da takvo naoruanje ve postoji. On e, lakoom koju posjeduju samo istinski sljedbenici determinizma, uzeti kamen u ruke i baciti ga prema 'grjeniku'. Svaki je determinist uvjeren u svoju nepogrjeivost, pa tako i Fukuvama. 7 4 Za njega, u irakome sluaju, grjenici jesu nesposobni i(ili) neodgovorni neokonzervati vci, a ne njegova ideologija ispisana na stranicama 'kraja povijesti', u kojoj je on vidio kraj ribe, a trijumf vodenjaka75. Dobro je njemu znano da neokonzervativci nisu autori plana o slamanju duhovnih vrjednota

Ameriki psiholoki rat protiv Irana Poput Zbigniewa Brzezinskog, i Francis Fukuvama, nakon kraha njihove utopije o brzom slamanju i pokoravanju islamske civilizacije, preko noi mijenja retoriku i od govorljivog neoliberalistikog glasnogovornika i vatrenog deterministe, koji se usudio prozboriti i o 'kraju povijesti', postaje prosvjetitelj koji "injenino i humano govori o budunosti koja nas oekuje te pokuava upozoravati na mogue moralne i znanstvene naine izbjegavanja stranog scenarija" kako nas u svom hvalospjevu o njemu u Glasu Koncila od 4. lipnja 2006. pouava uvaena gospoa urica Ivanievi Lieb. Inverzija kao temeljeno doktrinarno naelo determinizma, kojemu Francis Fukuvama pripada i 'duom i tijelom', toliko je mona da djeluje zavodljivo u svim vremenima i na svakom prostoru. To je Francisu Fukuvami, profesoru meunarodne politike ekonomije na Sveuilitu "John Hopkins", lanu Bioetikog vijea amerikoga predsjednika (sic!) i iznimno zanimljivu autoru, kako ga uzvieno i s pokornikim uvaavanjem opisuje urica Ivanievi Lieb, dobro znano. Fukuvaminim oboavateljima trebalo bi biti poz nato, da e Fukuvama o kritici totalitarnih sustava, kao to su komunizam i nacizam poneto kritiki i prozboriti, budui da je ta dionica hiperstratekog plan o ruenju vrjednota u zapadnoj kranskoj civilizaciji privedena kraju, ali o neoliberalizmu kao opasnijoj ideologiji od obiju prethodnih, iji je on, uz Samuela Huntingtona i Johna Horgana, glavni navjestitelj, ne e prozboriti ni rijei. Fukuvamina 'preobrazba' od zago vornika ruenja kranskih vrjednota zapadne civilizacije do branitelja tih istih vrjednota niti je iskrena niti je dobronamjerna. Navode urice Ivanievi Leib o tome kako Fukuvama "svoje teorije gradi bez religijskog temelja, on to ini potujui sve vjere i uvjerenja s dubokim moralnim naelima i golemim sveobuhvatnim znanjem...", naro dna umnost iskazala je u izreci o nekakvu "vuku koji je dlaku promijenio, a ud nije". Zato, umjesto hvalospjeva apostolu determinizma zvanom Francis Fukuvama, na stra nicama katolikog tjednika Glasa Koncila bilo bi poeljno, najmanje jednom mjeseno, podsjetiti hrvatski katoliki puk na Augustinovu pouku: "Svijet vodi dvostruku borbu protiv Kristovih vojnika - laska im da ih prevari i prijeti im da ih slomi".
75 U cijeloj zbrci sadanjice, koju stvara determinizam, moemo se zapitati: je li Francis Fukuvama, kao njihov predstavnik, imao pravo kada je, nakon sloma komuniz ma u Europi 1989., proglasio 'kraj povijesti? Fukuvama nije imao pravo u smislu tonog odreivanja tijeka budunosti, nego je imao pravo u smislu ostvarivanja plana determinista. Kraj povijesti, kako to vidi i prieljkuje Fukuvama, jest kraj kranske povijesti, prije svega one europske. Po njemu, pad komunizma znai da je ispunjena (provedena) druga faza determinizma, u jednoj polovici Europe, u istonom stratekom dijelu, za 21. stoljee, jer se ta istona Europa nadovezuje na Aziju, pa je tako otvoren slobodan put prema sreditu Euroazije. Istonoeuropske zemlje postale su pogodan 74

Kada je Francis Fukuvama, jedan od triju klonova navjestitelja de terminizma 7 2 , shvatio da su rezultati amerikoga 'izvoza demokracije' u Irak samo velika iluzija, koja se razbila o 'ijitski polumjesec', s vjer ski orijentiranim ijitima u bagdadskoj vladi koji simpatiziraju Iran, koji, pak, razvija vlastiti nuklearni program punog ciklusa, a po Iraku pustoi graanski rat niskog intenziteta s prosjenim dnevnim stra danjima od tridesetak ljudi, najednom 'mijenja plou' i, zaboravljajui da je upravo on bio pijevac koji je kukurijekao o "ratovima kao moral nim kriarskim pohodima..." 7 3 , sada krivca nalazi u propustima neokonzervativaca. Po Fukuvami, ti su neokonzervativci (itaj ameriki nacionalisti) u iraki rat krenuli kako bi "sprijeili povezivanje islamskih ekstremista i oruja za masovno unitavanje". U nastalom 'odgoenom neredu', koji je izmaknuo nadzoru, pokazali su se eprtljavima. Uspjeli su sami do kazati da nije bilo nikakva zavjerenikog plana i da je predodba o po stojanju oruja za masovno unitavanje u Iraku bila izmiljotina. Za

72 Druga dvojica jesu Samuel Huntington sa teorijom o 'sukobu civilizacija' i Johan Horgan s tezom o 'kraju znanosti', (nap. aut.) 73 Usporedba borbe protiv terorizma s kriarskim pohodima ista je blasfemija. Ustrajanjem na toj usporedbi svijet bi mogao biti odveden na put bez povratka. Da bi to, naalost moglo biti tono potvruje i "teza" uvijek budnog determinista Franci sa Fukuyame o tome da je radikalni islam poprimio obiljeja koja podsjeaju na faistike pokre te u Europi. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 368.

548

549

Dilvm 1 i,nn,i:i-l / U M I

R H 1 N O V I

NAS

lll'AJU

zapadne civilizacije, nego deterministi. Ono to neokonzervat ivama doista ide na duu jest njihov pristanak da budu izvritelji toga istoga plana u islamskoj civilizaciji. Kad su u provedbi plana izostali oekiva ni rezultati, neokonzervativci su stavljeni na optueniku klupu, a fukuvjamisti, voeni prosvjetiteljskim poslanjem, krenuli su u obja njavanje njihovoga'istonog grijeha'.76 Zato e prosvjetitelj Fukuvama, u hamburkom Die Weltu od 27. veljae 2006., ustvrditi kako je mnogo veu tetu od kemijskog oruja kojeg nije bilo nanijelo to to se opa snost od Sadama Huseina povezivala s opasnou od dihadistikih terorista, koja realno uope nije postojala. Fukuvama e ipak 'neprosvijetljenom puku' priznati kako su obje lai bile u funkciji jednog daleko vieg cilja koji ameriko-britanski gospodari kaosa zovu 'izgradnja demokracije'.77 Za to to "mirne, relativno uspjene demokracije", unato tome to je 'diktator nad diktatorima' Sadam Husein sjedio iza ree taka u Iraku, nema, on e nai izliku u tradicionalnoj sumnjiavosti neokonzervativaca. Po njemu su i u prolim vremenima neokonzervativni mislitelji bili poznati po svojoj sumnjiavosti prema ambicioz nom 'drutvenom inenjeringu' u amerikoj politici. Naravno da Fuku-

yama nije poblie odredio tko je taj drutveni inenjering osmislio i, to je vanije tko je zaduen za nadziranje toga 'pregalatva' o virtual noj pravinosti. Ali e zato, bez imalo zadrke, u grijehe neokonzervativaca ubrojiti i njihovo zapaanje da 'dobronamjerna socijalna politika' nikada nije funkcionirala onako kako su je neoliberalisti najavljivali. Krivnja je, po Fukuvami, dakle, u sumnjiavosti, a ne u obmani. Ali, to nije sve. U svome prosvjetiteljskom zanosu on ide i korak dalje pa presudnu za bludu neokonzervativaca vidi u reakciji svijeta na ulazak amerikih snaga u Irak. Njihova je zabluda u tome to su vjerovali u legitimnost morala amerike vojske. Bilo je to uvjerenje koje je, kako ree Fukuvama, osim neokonzervativaca imala i veina Amerikanaca. Kao to i sam obja njava, takvo stajalite nije bilo povlastica neokonzervativaca, nego je ono stvarano jo od amerike revolucije, preko amerikoga graanskog rata i obaju svjetskih ratova pa sve do Hladnoga rata, u kojima je ame rika sila na kraju dovela do toga da su Sjedinjene Amerike Drave, na kraju 20. stoljea, uistinu jedina svjetska supervelesila. Ta e, moe se ustvrditi, tona tvrdnja, posluiti Fukuvami da dodatno optui neokonzervativce i pripie im kako su, poput "staljinista, stvorili feti od te sile". Kao pravi sljedbenik determinizma, a posljedino tome i in verzije, Fukuvama e neokonzervativizmu, a ne neoliberalizmu, pripi sati da je prouzroio goleme ponore te utro put antiamerikanizmu, od kraja Drugoga svjetskoga rata do poetka rata u Iraku. Svoje promi ljene prosvjetiteljske nepromiljenosti o krivnji neokonzervativaca Fukuvama e u Die Weltu zavriti rijeima kako zagovarai rata u Iraku nisu mudro predvidjeli da e ostatak svijeta negativno reagirati na uporabu amerike sile u jednom takvom preventivnom ratu. 7 8

plijen za deterministe, ne samo zbog velikih prirodnih izvora nego, to je jo vanije, zbog komunizmom razdrmane (uruene) kranske duhovnosti. Tu e prazninu, u treoj fazi provedbe plana, deterministi loko popuniti "novom vjerom koja stvara potro aku ovisnost". Njemu se priinilo, jer je tako htio vidjeti, da ideologija determinizma trijumfira i da se sva drutva i sve drave, pa i istonoeuropske, kreu u smjeru neoliberalne demokracije. Njegova predodba o harmoniji svijeta demantirana je ve ratnim sukobima u bivoj Jugoslaviji, a vie nego uvjerljivo onima u Afganistanu i Iraku. 76 lako ne e javno priznati, deterministi su svjesni da grijee u dijagnozi glede islamskoga svijeta. Naime, u dijagnostici za primjenu iste doktrine u borbi protiv vrjed nota u islamskom svijetu, nedostaje jedna bitna faza kroz koju je prolo kranstvo u Europi, preko komunizma, ali i liberalizma unutar kapitalizma, a to je raskranjenost. U takvoj je Europi bilo relativno lako ostvariti globalistike ideje neoliberalizma, jer je vjera gotovo dokrajena. U islamskom je svijetu obrnuto - vjera je vrst temelj identiteta i urbanog i ruralnog stanovnitva. To je glavna grjeka determinista, to su previdjeli jednu odluujuu fazu i sada povratka nema. Zato radikaliziraju procese. U tome sunovraenju u provaliju oni za sobom vuku cijeli svijet, pretvarajui ga u bojno polje. 77 O takvoj vrsti demokracije i sam Fukuvama nema visoko miljenje, ali je vidi kao operatora u upravljanoj krizi i zato govori: "Kratkorono, demokracija e samo poveati probleme. No to u svakom sluaju ne znai da demokracija 'nije ultimativni' sastavni dio efektne taktike. Sredstvo za rjeavanje temeljnog problema terorizma jest to da se islamistima dopusti da sazriju te da se naviknu na realnost moi. To u sebi sigurno krije opasnosti, ali mi moramo prihvatiti taj rizik". Usp. Die Well, "Dopustite islamistima da sazriju", Hamburg, 27. veljae 2006. 550

Sadanja, trea dionica rata determinista protiv vrjednota, koja je otpoela krajnje nasilno, i u Afganistanu i u Iraku, pokazala se kao velika pogrjeka. Rvszard Kapuscinski to je saeo u pouku: nema preice do budunosti. Kao to Lenjinovi nasilni pothvati i vojne intervencije nisu uspjeli izbrisati kranski pravoslavni identitet ruskoga naroda, tako ni Bushova 'koalicija voljnih' ne e moi izbrisati islamski identitet arapskoga svijeta. Uvidjevi da bi se povijest mogla ponoviti, Fukuvama i njemu slini, privremeno odustaju od preice do 'kraja povijest', ali ne i od neoliberalizma kao planetarne ideolo gije. Zato on u razgovoru za Die Welt (27. veljae 2006.) i naglaava:"... Ja ne tvrdim da mi trebamo biti pasivni u pogledu velikih socijalnih snaga. Ima vremena kada bi sila, odlunost i vodstvo trebali igrati veliku ulogu. Ali moramo biti razumni. Prilika za promjenu nema mnogo i one su rijetke. A situaciju uvijek moramo promatrati trezveno. 551

78

>

/)ni'(ii

Domti.-i-t

I OMI

k l . O N U V I

N A N I U 1' A | U

Ovakva prosvjetiteljska samodopadnost teko moe ravnodunim ostaviti bilo kojeg analitiara, pa ni njegovog smirenog sugovornika u razgovoru Nathana Gardelsa. Zato je ovaj uzvratio tvrdnjom da je upravo on, Fukuvama, bio glavna figura onih istih neokonzervativaca koje sada otro kritizira. Odgovor koji je uslijedio: "Sto se tie Iraka, ja sam de vedesetih godina bio pobornik rata. No, nakon 11. rujna zamoljen sam sudjelovati u jednoj studiji koju je dijelom financirao Pentagon. Bila je rije o dugoronoj strategiji u 'ratu' protiv terorizma. U meuvremenu sam razmiljao o toj opasnosti i o strategijama kojima bi se moglo od nje obraniti te sam doao do zakljuka da je izazov terorizma na kraju krajeva politiki problem koji se ne moe rijeiti vojnim sredstvima. Oko godinu dana od poetka rata bilo mi je jasno da e rat protiv Iraka dovesti barem do velikih pobuna. A bilo je jo gore, rat se pokazao kao velik korak unatrag, koji je jo vie ojaao terorizam. Osim Afganista na, u borbi protiv terorizma u budunosti vie ne e biti bitan ulazak u ostale zemlje. Borba e se voditi na svim razinama, od policijskih i vojnih akcija do reagiranja na kontroverze poput onih koje su izbile objavom Muhamedovih karikatura u Danskoj. Postoji komplicirana politika dimenzija u kojoj je bitno normalne muslimane odvratiti od simpatije prema dihadistima te umanjiti privlanost radikalnog islamizma", vie je nego indikativan za ono to e se u skoroj budunosti dogaati na Bliskom istoku, ali i diljem svijeta. Ovakav Fukuvamin odgovor nuno zahtjeva dodatna pitanja. Tko je, osim Pentagona, sudjelovao u financiranju te studije? Zato i kome treba da terorizam bude predstavljen kao politiki problem koji se ne moe rijeiti vojnim sredstvima? Koje su to sve zemlje protiv kojih e se u budunosti ratovati, ali ne e biti ulaska vojne sile na klasian nain? Sto je s crtaima karikatura i tko ih financira, ako su one uzrok kontraoverza koje potiu sukobe? Po kojim i ijim kriterijima e biti razvrstavani 'normalni' muslimani od onih 'radikalnih'? Od pobornika rata iz devedesetih godina prologa stoljea i navjestitelja 'kraja po vijesti' odgovor ovom prilikom ne treba traiti. On ga je ve ranije, jo

prije tri godine, dao, iznosei miljenje da: "Zapadne institucije imaju ipak bolje karte, i zbog toga e se nastavljati dugorono proirivati po cijelome globusu. Ali, da bismo dospjeli do dugoronosti moramo kra tkorono preivjeti. Nesreom, nema neizbjenosti povijesnog napretka. Samo se malo dobrih rezultata postie bez vodstva, bez hrabrosti i bez odlunosti da se borimo za vrijednosti koje omoguuju suvremena de mokratska drutva". Zapravo, Fukuvama je na ovaj nain obznanio pro mijeniti plan upravitelja 'nadziranog nereda' - rat se nastavlja, ali s novim politikim vodstvom i novom strategijom nastupanja. Dakle, u promjeni plana lei stvarni uzrok sadanje izuzetno male potpore predsjedniku Georgeu W. Bushu i njegovoj vladi. Oni, tj. Bush i neokonzervativci, iako su nagovjestitelji novoga plana koji nosi naslov - dugotrajni rat protiv islamizma - zbog svoga 'radikalizma' nisu prik ladni za njegovu provedbu. U novome strategijskom nastupanju rat je previe proskribirana rije za ono to e se dogaati. Prema vienju upravljaa 'nadziranog nereda', rije 'rat' kao metafora navlai mnoge probleme. Ona u "ratu protiv terorizma" odmah asocira na muenje zatvorenika u Abu Hraibu ili Guantanamu pa sve do prislukivanja graana. Osim toga, rije 'rat' pojaava intenzitet borbe i otpor kod rtve, a to se, prema njihovome miljenju, mora izbjei. Isto tako, to je razlog, zato se oni zalau za novi strategijski pristup, koji bi se te meljio na 'multi-multilateralnosti', u koju bi se ukljuile neke od sada nje gomile institucija, primjerice, NATO, a ostale bi se osnivale pre ma intenzitetu angamana Sjedinjenih Amerikih Drava u 'iskorjenji vanju islamskog radikalizma'. 79 Ovakva strategija samo je na prvi po gled oportunistika. Njezina bit jest u isticanju "spremnosti za pomo u pravom trenutku", odnosno, nastupanje kree onda kada potencijal rtva iskae elju za 'demokracijom'. Ovom novom strategijom, koja s pravom moe nositi naziv 'paukova mrea', prema zamisli njezinih tvoritelja, lake bi se otvorio put legitimiranju vojnog angamana Sje dinjenih Amerikih Drava.

Bit umijea upravljanja dravom jest znati kada treba odreene stvari pokrenuti, a kad ne. Ideja da bi Amerika mogla izigrati svoju dominaciju, kako bi u cjelini oblikovala svijet, velika jest iluzija. Ako ih je Irak ita nauio, onda ih je nauio to da nema preica". 552

Fukuvama novo strategijsko nastupanje vidi na ovaj nain: "Amerika mora poku ati ne oblikovati svijet otvoreneom vojnm silom, umjesto toga izgraditi niz multilateralnih institucija koje bi ponovno stvorile dugoronu motivaciju za stabilnost, rast i suradnju. Takve su primjerice institucije Bretton-Woods ili NATO, koje su nastale poslije Drugoga svjetskoga rata. Naalost, rasprava o tome ograniila se na Ujedinjene narode". Usp. Die Welt, Dopustite islamistima da sazriju, Hamburg, 27. veljae 2006. 553

79

>

Davni

Dnnui.ci

I osu

Kl O K O V I

N A S I U I' A ! U

Strategija 'paukove mree', htijenjem mnogih, polako se oivotvoruje. Zasluga Meunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) jest u tome to nije uspjela zaustaviti Iran da ponovno zapone svoj nukle arni program. ivotnost joj svojim ritualnim ratnim izjavama udahnjuju ameriki dunosnici, ne ostavljajui previe prostora za neko drugo rjeenje. Izraelci upozorenjima da e Iran platiti "vrlo visoku cijenu", a Iran odgovorima da e, ako ga itko napadne, "dati neprijatelju povije snu lekciju koju e dugo pamtiti", odravaju njezinu medijsku zanim ljivost na poeljnoj razini. Izvjesnu aktualnost prii o 'pauku i njegovoj mrei' daje i ameriko-iranska verzija 'ponosa i predrasuda'. Amerikan cima je ponos povrijeen, jer nisu naviknuti biti izloeni ponienjima kakvo se dogodilo jo od 1979., tijekom talake krize, koja je trajala 444 sramotna dana, i napada na veleposlanstvo u Bejrutu, koji je podrao Iran i u kojemu je poginuo 241 marinac. S druge pak strane, Iran nika da ne e oprostiti Sjedinjenim Amerikim Dravama potporu Iraku za vrijeme osmogodinjeg krvavog rata. Mirovni pokuaji Europske unije samo su pokuaji, jer nemaju ni snage ni uvjerljivosti pa, kao takvi, ne mogu premostiti ni ono to se zove povijesna gorina. Za oivotvorenje strategije 'paukove mree' postoji jo jedan razlog - iranski osjeaj nesigurnosti. Naime, Amerika je okupirala dva su sjeda Irana, a izraelsko nuklearno oruje usmjereno je prema Teheranu, pa je iranska paranoja donekle opravdana, jer uistinu postoji stvar na opasnost ugroze njegovog integriteta. No, Iran je ipak svjestan svoje snage. Amerika iraka avantura ide mu u prilog, jer je ukazala na granicu sile. Sjedinjene Amerike Drave vie ne mogu uvjerljivo prijeti ti invazijom, jer su donekle proigrale mo zastraivanja. tovie, Iran je pravi pobjednik u dosadanjoj dionici 'rata'. On sada moe vrsto sjediti i smijeiti se, jer mu je Zapad na zlatnom pladnju izruio sav utjecaj koji je Iran uvijek nastojao dobiti na Srednjem istoku. Ame rika 'izgradnja demokracije' u Afganistanu i Iraku dovela je ijite na dominantne poloaje u objema zemljama. Njihov se utjecaj proirio i po Siriji te dijelu Saudijske Arabije, a irit e se u budunosti i u dru gim zemljama. Povijesne ambicije Irana ostvarile su se bez ijednog pucnja, dok su Sjedinjene Amerike Drave primorane na promjenu strategijskog nastupanja. 554

Obistinjenje upozorenja analitiara - daje nerazumno vjerovati kako e sankcije i otre rijei dovesti do toga da umjerene snage u Iranu zbace mule i izaberu pozapadnjenje - natjeralo je ameriku vladu da otpone s razapinjanjem 'paukove mree' oko Irana. Prvi 'vor' na mrei jest stvaranje nezavisne zaklade za promicanje demokracije na Bliskom istoku i u sjevernoj Africi. Zamisao je da ova 'neprofitna zaklada' ima meunarodno obiljeje, sa Sjedinjenim Amerikim Dravama kao gla vnim pokroviteljem. Za poetak njezinoga rada odvojeno je 55 miliju na dolara, od ega dvije treine iz Sjedinjenih Amerikih Drava. Ka tar, koji je ponudio udomiti zakladu, i Danska jesu sljedei najvei donatori. 8 0 U povelji zaklade stoji da e ona osigurati "financijsku i teh niku potporu lokalnim nevladinim organizacijama, akademskim in stitucijama i profesionalnim udruenjima" i da e poduzimati aktivno sti koje e "pridonijeti jaanju sloboda i demokracije". Unato tome to njezini direktori i predsjednik ne e biti lanovi vlada i to Bushova vlada stoji na stajalitu da barem pola upravnog odbora budu Arapi i da predsjednik bude iz zemalja regije, ipak je to produena ruka upra vljaa 'nadziranog nereda'. Potvrda toga temelji se na injenici da oda brani trolani odbor za selekciju ine - Bahtiar Amin, kurdski aktivist, koji je obnaao dunost irakog ministra za ljudska prava, Ram Burki, predsjednik marokanskog sveuilita, i Anvar Ibrahim, bivi zamjenik malezijskoga premijera. 81 U uem krugu inicijatora jest i Niccolo FigaTalamanca, talijanski determinist, koji zakladu naziva 'jedinstvenom prilikom'. Ako ovome 'unutarnjem krugu izabranih' bude predsjedavao ah Ali Riza, tuniski strunjak za pitanja spolova, koji je ugovorno u tunisko Ministarstvo vanjskih poslova doao iz Svjetske banke, kako je najavila Liz Chenev, dunosnica amerikoga Ministarstva vanjskih po slova, koja predvodi inicijativu, onda je vie nego jasno da prema Ira nu kree psiholoka operacija velikih razmjera. Meunarodna konferencija odrana u Bahreinu studenog 2005., koja je lansirala koncept - kao zasebni poslovni fond za budunost - naila je na egipatsko odbijanje da se pridrui formalnoj deklaraciji. Promatrai su rekli kako je Egipat nastojao da regional ne vlade zadre nadzor nad time koje pro-demokratske grupe bi primale potporu. Jedine arapske vlade koje su sada obeale sredstva, jesu Katar, Bahrein i Jordan. Usp. The Financial Times, "Bush nastavlja s pritiskom za arapsku inicijativu", London, 8. veljae 2006.
81

80

Usp. The Financial Times, isti.

555

>

/ hnai

1 hniui.tl ! U M I

Kl U N I I V !

N A S I' U I' A | U

Drugi 'vor' u velikome amerikom propagandnom ratu koji bi trebao neutralizirati 'radikalni islam' jest skupina voljnih, koja sama sebe naziva "postrojbom za brzo djelovanje". Njihova sluba poinje rano, ve u 4.30 ujutro, u prostorijama bez prozora, na drugom katu zgrade Ministarstva vanjskih poslova u Washingtonu. Brojni televizori ukljue ni su na arapske kanale. Traga se za svakom informacijom iz islamsko ga svijeta koja bi se mogla protumaiti kao opasnost po Sjedinjene Amerike Drave. Na dvojbene informacije reagira se 'brzinom svjetlo sti' i njih se, uz ostalo, ispravlja i uz pomo internetske stranice ame rikoga Ministarstva vanjskih poslova. Primjerice, 'brzinom munje' reagirano je na vijest da su Sjedinjene Amerike Drave unaprijed imale informaciju o tome kako e doi do katastrofalnog tsunamija u Aziji, ali da nisu pravodobno dale upozorenje, ili, pak, da je amerika vojska u Iraku prodavala organe ubijenih protivnika. Ova specijalna postrojba u amerikome Ministarstvu vanjskih poslova samo je jedan kotai u golemom propagandnom stroju koji je ameriku vladu, prema procjena ma strunjaka, ve stajao vie milijarda dolara. 82 Sukladno novoj strategiji nastupanja, amerikome predsjedniku Georgeu W. Bushu pitanje nacionalne sigurnosti jest poticati svim snagama 'miroljubivi islam'. Zato je, u tajnoj zapovijedi pod nazivom "prijateljski kontakti s islamskim svijetom", od kraja Hladnoga rata Bush u State Departmentu, Pentagonu i CIA-i najavio najvei - dijelom javni, dijelom tajni - novi propagandni rat. Ministrica vanjskih poslo va Condoleezza Rie, kao operativni izvritelj, to je pretoila u zahtjev: "Mi moramo dobiti idejni rat i uloiti vie truda u borbu protiv propa giranja mrnje". Od tada televizija i radio-postaje koji u vanjskome krugu okruuju Iran, po uzoru na "Glas Amerike", emitiraju program 24 sata dnevno. Osim toga, pozamana financijska sredstva izdvajaju se za kolovanje propovjednika u Indoneziji, pojaana je produkcija talk show-a o "Islamu i toleranciji", a tajno se "uskae" i u gradnju islamskih sredita. Za muslimansku manjinu u Ugandi ameriki dona tori izdano su potpomogli otvaranje triju kola, a u Egiptu su omo guili produkciju "Ulice Sezam", koja bi trebala poticati meureligijski dijalog. Tu je i izdana amerika pomo za saniranje damija po cijelo me svijetu.

lako je C1A dobit) opremila svoj odjel za "Razvijanje stratekog utjecaja" te postavila vlastite internetske stranice na kojima se potiu umjereni islam i negativno raspoloenje prema Al Kaidi, kao i tajno doznaila novane iznose muslimanskim propovjednicima i duhovnim voama, producenti i redatelji propagande ipak strahuju da bi nemiri u islamskome svijetu mogli potpuno ponititi njihove napore. Ne objavljivanje karikatura proroka Muhameda u amerikim medijima upravo je potaknuto tim strahovanjem. Kako bi ameriki propagandni stroj ostao nepoznat, njegov obujam i zahvat nastoje se to je mogue vie prikriti. Tako, primjerice, nije nigdje objavljeno da svih trideset afganistanskih televizijskih i radio postaja emitira program zahvaljujui financijskoj pomoi Sjedinjenih Amerikih Drava. Pukovnik James Treadvvell, strunjak za psiholoko ratovanje, za to ima vrlo zanimljivo i jednostavno objanjenje: "Mi ne elimo da oni saznaju za sudjelovanje vlade SAD-a, jer bi onda iskljuili te programe". 8 3 Amerikanci dobro znaju da je uspjeh jedne psiholoke operacije upravo proporcionalan njezinoj tajnovitosti. Iskustvo je po kazalo da je, otkad je 'procurila' vijest o tome kako kompanija Lincoln Group 8 4 na zahtjev Pentagona honorira lanke u irakim novinama, u kojima je prijateljsko stajalite prema Americi bilo oito, te potkuplji vala novinare s 500 dolara mjeseno, i u samim Sjedinjenim Ame rikim Dravama stajalite prema tome programu propagande postalo kritinije. Sve u svemu, temeljna zadaa 'paukove mree', prema zamisli njezi nih tvoritelja, jest djelotvorno smanjiti simpatije koje danas Iranu izraava stanovnitvo u zemljama Bliskog istoka kao jedinom preosta lom borcu protiv mone Amerike. Hoe li se u tome uspjeti? Ako je suditi po dosezima irenja demokracije u zemljama Bliskog istoka, gdje je sve ispalo suprotno, razloga za optimizam upravljaa 'nadziranog nerada' i nema previe. 85 Zakazale su i liberalne snage u islamskome

Usp. Der Spiegel, "Dolari za imame", Hamburg, 13. veljae 2006. 556

Usp. Der Spiegel, isto. CIA je ve jednom angairala Lincoln Group - da, uoi rata pomogne irakom Nacionalnom kongresu u kampanji protiv Sadama Huseina. Netone dojave o Sadamovom naoruanju za masovno unitavanje, objavljene nakon toga takoer su djelo washingtonskih tajnih sluba. Usp. Der Spiegel, isto. 85 Navedeno potvruje i neuspjeno putovanje amerike ministrice vanjskih poslova Condoleezze Rie po bliskoistonim zemljama poetkom 2006. godine. Nijednu od
84

83

557

>

I hivm

I inmn.ii

/ IIV,i

K I O N O V I N A S I U I1 A J U

svijetu, iako su se naelno zalagale za reformu."" No, iako je W;isliington ostao usamljen, tu nikako prii nije kraj.

Ameriki 'Dugi rat' Stvarne i potencijalno mogue 'vorove' na 'paukovoj mrei' u cjelo vitu strateku zamisao uobliio je general Peter Pae, naelnik zdruenog stoera Sjedinjenih Amerikih Drava, poetkom veljae 2006. u svo me etverogodinjem izvjeu Kongresu. Poruka generala Petera Pacea: "Mi se nalazimo u kritinom vremenu u povijesti ove velike zem lje i izazvani smo na naine koje nismo oekivali. Suoavamo se s ne milosrdnim neprijateljem koji namjerava unititi na nain ivota i uiniti budunost nesigurnom", i bez apokaliptine intonacije, govori daje rije o novoj, bitno promijenjenoj amerikoj strategiji nastupanja. Zato se u uvodu Izvjea posebno istie provedbeni plan, koji se opi suje kao "Dugi rat, koji zamjenjuje 'rat protiv terorizma'". U ovome sluaju 'Dugi rat' jest vie od samog lingvistikog pomaka - on odraava razvoj amerike strateke misli poslije napada od 11. rujna. Na iskustvima ratita u Iraku i Afganistanu, a pokuavajui gledati dalje, ameriki stratezi osmislili su rat neogranien u vremenu i pro storu protiv 'globalnog islamskog ekstremizma'. "Borbe se mogu voditi u desetcima drugih zemalja simultano i tijekom mnogih godina koje e doi," kae se u Izvjeu. U biti, teite se od konvencionalnih voj nih operacija irokog spektra, kao to je bila invazija na Irak iz 2003., zadaa koje je sebi postavila nije realizirala. Postojale su samo tri zadae. Prvi je bila uvjeriti arapske zemlje da je nuno odustati od suradnje, uz ostalo i financijske, s pobjednikom na parlamentarnim izborima u Palestini - Pokretom islamskog otpora (HAMAS). Druga, pozvati Arape na jaanje pritiska na Teheran. I trea, pridonijeti demokratskim transformacijama na Bliskom istoku. Jedina zemlja u kojoj su rijei amerike ministrice o demokraciji i slobodi primljene od dijela politike elite i drutva jest Libanon, koji je Rie neplanirano posjetila za vrijeme svoje turneje. Ali ondje vlada posebna situacija - taje zemlja politiki razluena pa jedna od snaga u borbi za vlast naprosto koristi te demokratske parole. A to, uzgred reeno, znai da Zapad, podravajui jedan dio libanonskog drutva protiv drugog, gura zemlju u konfrontaciju. 86 Zato je, primjerice, agencija Reuters citirala rijei saudijskih liberala o tome, kako "njihovi javni kontakti s proizraelskom vladom Georgea Busha mogu postati 'smrtnim poljupcem' za reformistike snage". 558

prebacuje na brzo upuivanje visoko mobilnih, esto tajnih protuteroi istikih snaga. Medu posebno predloenim mjerama jesu: poveanje snaga za posebne operacije za 15 posto, dodatnih 3.700 osoba za psiho loke operacije i civilne poslove, udvostruenje broja bespilotnih letjeli ca, konverzija nuklearnih raketa Trident koje su se lansirale s podmor nice za konvencionalne udare, nove pomorske snage za brzu reakciju, posebni timovi obueni za otkrivanje i onesposobljavanje nuklearnog oruja bilo gdje na svijetu i novi bombarderi dugog dosega. Iako u Izvjeu nisu imenovane zemlje koje e postati podruja buduih operacija u 'Dugom ratu', ona e se od Bliskog istoka, kao epicentra, sigurno protezati do Roga Afrike, sjeverne Afrike, sjever nog Kavkaza te srednje i sjeveroistone Azije. Ako je Hladni rat prev ladavao svijetom u drugoj polovici 20. stoljea, po svemu sudei 'Dugi rat' uobliavat e svijet u desetljeima koja dolaze. Plan se vrsto oslanja na jo viu razinu suradnje i integracije s Velikom Britanijom i drugim NATO saveznicima, ali i na poveano 'regrutiranje' regionalnih zemalja uporabom njihovih gospodarskih, politikih, sigurnosnih i vojnih sre dstava. Sadanje i budue saveznike poziva se da svoje mogunosti stave na raspolaganje, kako bi se zajedniki "snosili rizici i odgovorno sti dananjih sloenih izazova." U Izvjeu se od Pentagona trai prilagodljiviji pristup u ostvari vanju suradnje s vladama potencijalnih saveznika. Naglasak je na "sve obuhvatnom usmjeravanju svih elemenata amerike sile" prema pobjedi u 'Dugom ratu'. Tu je i zahtjev za "nadilaenjem tradicionalne suradnje sa stranim zemljama", odnosno, usmjerenje na izvoz "nadziranih akti vnosti i zakona". Nekonvencionalni pristup u Izvjeu, iji se uinci jo preispituju u kabinetima glavnih europskih saveznika, vie je nego izravan. Stajalite da "ovaj rat zahtjeva od amerike oruane sile usvajanje indirektnih pristupa" naprosto znai da se naputaju naela posredne strategije i preuzimaju naela strategije obaranja. Drukije reeno, to znai da je u vrstom tkivu Euroazije te sredinje i sjeverne Afrike opet na djelu ameriki intervencionizam kao prevladavajui oblik na stupanja, ali upakiran u drukiji strateki omot. Na neki nain to odraava i nedavnu prilagodbu britanskog strategijskog razmiljanja, ija je posljedica poveanje vojnog prorauna, no, zahtjev amerike 559

>

/ >fll'(

/ h>m,l:ct

I usri

K I ( ) N ( ) V I N A S I l ] I' A | U

vlade za vojnim proraunom znatno je vei i za 2007. bi, prema projekciji, iznosio nevjerojatnih 513 milijarda dolara. 87 Ameriki plan mora izazivati zabrinutost, jer irom otvara vrata Huntigntonovom 'sukobu civilizacija', a upitnim ini potivanje me unarodnoga prava i ljudskih prava. Da u operacionalizaciji 'Dugog rata' ne bi bilo zapreka, poglavito ne onih pravnih, u Izvjeu se od Kongresa trai da Pentagonu i njegovim agencijama odobri trajne pra vne ovlasti istovjetne onima koje su koritene u Iraku, jer to, po mi ljenju sastavljaa Izvjea, moe "znatno poveati mo amerikih za povjednika". U doktrinarnom smislu, a slijedom negativnih iskustava u Iraku, u 'Dugom ratu' igranje na vanjski strategijski krug dri se odluujuim. Stvaranje partnerstva sa to vie zemalja koje okruuju potencijalnu rtvu jest dodatno vorite na 'paukovoj mrei'. Zato se u Izvjeu i navodi: "Mi shvaamo da su u gotovo svim okolnostima dru gi sposobni obaviti posao jeftinije i da mi imamo skuplje snage. Klju na lekcija koju smo nauili je da oni to mogu obaviti djelotvornije jer poznaju lokalni jezik, lokalne obiaje, kulturno su prilagoeni i spo sobni postii stvari koje mi ne moemo". Kao i svaka strategijska zamisao tako i ova o 'Dugom ratu' ima prio ritete. Pentagonsko izvijee 'prepoznaje' etiri takva prioriteta: pora ziti teroristike mree diljem svijeta, obraniti ameriki prostor na cijeloj dubini, izabrati (izdvojiti) zemlje koje se nalaze na stratekom raskriju te sprijeiti neprijateljske drave, odnosno, pojedince i skupine iz 'ne dovrenih drava' da nabave ili uporabe oruje za masovno unitenje. Pentagonovi planeri koji su zacrtali strategiju za dugotrajno ratovanje u pripremnom razdoblju suraivali su s mnogim ivuim strunjaci ma, ali zasluge u Izvjeu pripisuju samo jednome - onome koji ve odavno nije iv - Thomasu E. Lavvrenceu. Zato ba njemu? Razlog je vrlo jednostavan. Upravljai 'nadziranog nereda' vole davati prednost ve vienome. Njima klonirana situacija najbolje odgovara. Djelo u liku osobe Lavvrencea od Arabije najsvrhovitije se moe uoiti u ostvarivanju doktrinarnih postavka 'Dugog rata'. Sjedinjene Ame rike Drave s novom strategijom nastoje postii uspjeh istovjetan

onome koji je postigla Velika Britanija zloporabljujui Arape 8 8 , pod vodstvom brigadira Thomasa E. Lavvrencea, u svrhu ruenja Osman skoga Carstva, da bi kasnije izdala i Arape, svoje saveznike. 89 Prijemi vi naziv Lavvrence od Arabije bio je vjet promidbeni trik, koji je pothranji vao Lawrenceovu tatinu, a jo vie je sluio za uvjeravanje Arapa i europske javnosti u to kako Velika Britanija vodi proarapsku politiku i titi njihove interese. Kada se britanska Vlada oslobodila osmanske opasnosti i arapskog nacionalnog zanosa, pod vodstvom erifa Huseina, radi postizavanja svojih dalekosenih ciljeva, djelujui u interesu prije svega britanskih naftnih kompanija, ula je, kako to istie dr. John Coleman, u razdoblje diplomacije prijevarom. Vjetim diplomatsko-politikim igrama u kojima su kljunu ulogu imali lord Rothschild i lord Murrav, Velika je Britanija uspjela na vlast u Saudijskoj Ara biji dovesti obitelji Abdulaziz i Vahabi i od tada e, do dana dana njega, njome vladati kralj podrijetlom iz tih dviju obitelji, a Palestinu staviti pod meunarodnu upravu. 9 0 Ta golema prijevara Arapa tako je razbjesnila brigadira Lavvrencea da je zaprijetio kako e dvolinost bri tanske Vlade iznijeti u javnost, to ga je stajalo ivota. 91 Upravljai

Usp. The Guardian, "Drugi ameriki rat", London, 15. veljae 2006. 560

88 Uvjete pod kojima su Arapi pristali sudjelovati u napadu na Turke (kojima se britansko crno plemstvo zaklelo na vjenu vjernost) dogovorio je SerifHusein od Hidaza, a izrijekom su sadravali i odredbu da Velika Britanija ne e dopustiti daljnje doseljavanje idova u Palestinu, Transjordaniju ni Arabiju. Taj Huseinov zahtjev bio je srno pitanje sporazuma sklopljena s britanskom Vladom. No, Britanska je Vlada nastavila s poli tikom prijevare tako to je odaslala svoje snage na Sinaj i u Palestinu. Sir Archibald Murrav uvjerio je Lavvrencea kako je cilj toga poteza preduhitriti doseljavanje Zidova slijedom Balfourove deklaracije, koju je potpisao lord Rothschild, jedan od vrhovnih lanova Iluminata. Usp. dr. John Coleman, Diplomacija prijevarom - Izdajniko ponaanje britanske i amerike Vlade, DETECTA, Zagreb, 2005., str. 46. 89 U razdoblju od 1909. do 1915. britanska je Vlada koristila Lavvrencea kao ovjeka koji je predvodio arapske snage u borbi protiv Turaka i njihova istjerivanja iz Palestine. Prazninu nastalu odlaskom Turaka popunit e idovski doseljenici koji su, temeljem odredaba Balfourove deklaracije, nahrupili u Palestinu. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 46. 90 Takvu politiku danas (1993. nap. aut.) s jednakom lakoom provode Ujedinjeni narodi, u ije ime Cvrus Vance dijeli Bosnu i Hercegovinu, meunarodno priznatu zemlju, na male enklave, kako bi ih Srbija mogla prisvojiti kada za to doe vrijeme. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 48. 91 Lavvrence je Huseinu i njegovim ljudima dao asnu rije da daljnjeg doseljavanja Zidova u Palestinu ne e biti. Dokumenti u Britanskom muzeju jasno pokazuju da su obeanje, koje je Lavvrence prenio erifu Huseinu, u ime britanske Vlade dali Sir Archi bald Murrav i general Edmund Allenbv. Usp. dr. John Coleman, isto, str. 46.

561

>

/ i/ni;

/ >,inni.-fl I U M I

Kl

ONIIVI

N A S I U I ' A I U

'nadziranog nereda' ne prataju nikome, a poglavito jednom uzoholjenom brigadiru. Njegova banalna pogibija na motoru kasnije e propa gandistima determinizma posluiti za stvaranje romantizirane slike o njemu 9 2 , a posljedino tome i o ulozi Velike Britanije na Bliskom isto ku na poetku 20. stoljea.93 Stratezima amerikoga 'Dugog rata', u sve rairenijem antiamerikanizmu, kao melem na ranu dobro bi doao klon Thomasa E. Lawrencea kojega bi dananji arapski svijet prihvatio rairenih ruka, a oni bi, kako to stoji u Izvjeu, diljem Puta svile zagovarali "neizravan pristup, su radnju s drugima i izbacivanje protivnika iz ravnotee fiziki i psihiki, umjesto da ga se napada ondje gdje je najjai ili onako kako on oekuje da e biti napadnut". Ovo strateko naelo pokazuje zato je neskriveno divljenje taktikom umijeu Lawrencea od Arabije u Izvijeu opi sano ovako: "...povijesni primjer koji oslikava zamisao, a dolazi iz arap ske pobune 1917. u areni dalekog Prvog svjetskog rata, kada su britan ski pukovnik T. E. Lawrence i skupina njegovih lako naoruanih Be duina zauzeli osmansku luku Akaba, napadajui s nebranjene pustinjske strane, umjesto da se suoavaju s garnizonskim topnitvom na obali, napadajui s mora". 9 4 Moe li itko zajamiti da e ameriki 'Dugi rat', uz svu svoju vre mensku protenost i neizravnost nastupanja, ostati u okvirima 'nad-

ziranog nereda'? Teko. Ako se na strateku vagu stavi: da su Ame rikanci doli u Irak ne da odu nego da ostanu, da mo Amerike jo nije potuena, da je Irak poetna a ne zavrna faza 'nadziranog nereda' na Bliskom istoku, da amerikom okupacijskom sustavu prijeti kolaps, da CONPLAN 8022-02 nije fikcija nego stvarnost, da scenaristima irako ga graanskog rata uspijeva suspenzija amerikog plana o razvoju 'irake demokracije', da neokonzervativci nisu autori plana o slamanju duho vnih vrjednota zapadne civilizacije, nego deterministi, da je novi stra tegijski pristup koji se temelji na 'multi-multilateralnosti' predoen u Kongresu, da se strategija 'paukova mrea' nalazi u prvoj fazi primjene, da su velikom amerikom propagandnom ratu osigurana pozamana novana sredstva, da je 'globalni islamski ekstremizam' i dalje glavna opasnost po zapadnu civilizaciju i, konano, da je klon Thomasa E. Lawrencea spasonosno rjeenje, onda uistinu postoje tek promilske mogunosti da se izbjegne ekstrem sukoba koji se naziva - preventivi rat protiv Irana. Prije ovoga uvodnoga ina u apokalipsu, upravitelji 'nadziranog ne reda' ipak bi se morali zamisliti zato ameriki pokuaji 'demokratiza cije' Bliskog istoka nisu doveli do oekivanih rezultata. Morali bi sebi postaviti pitanje: Zato su na palestinskom teritoriju, u Egiptu i u Iraku, poslije demokratskih izbora ojaane pozicije islamista? Jednako bi se morali potruditi objasniti svjetskoj javnosti zato su upravo islamisti jedina snaga koja danas na Bliskom istoku moe dobiti potporu stanovnitva. Usput reeno, islamisti su najvatreniji pristae politikih reforma u regiji, ali to oigledno nisu reforme koje prieljkuju washingtonski 'jastrebovi'. To su sve valjani razlozi za upozorenje - shvaate li, vi, upravljai 'nadziranog nereda', da vaa tajna i javna potpora 'cvjet nim revolucijama' u podsovjetskom prostoru ne e imati jednak rezul tat na prostorima koji se prostiru junije! Moralo bi vam biti poznato da na prostorima Bliskog istoka 'revolucije' ne e biti obojane narana stom bojom determinizma, nego crvenom bojom krvi, koja e se proli ti kao rezultat graanskih ratova i teroristikih napadaja, ili zelenom bojom islama ili, to je mnogo vjerojatnije, objema bojama istodobno. Poslije ovoga upozorenja nuno slijedi pitanje: Je li ovakav mogui razvoj dogaaja uistinu sukladan dugoronim interesima Sjedinjenih Amerikih Drava? Ako je odgovor negativan, kakav bi trebao biti, onda 563

92 Istovjetan, klonirani, in odigrao se poetkom 21. stoljea, pogibijom princeze Diane u automobilskoj nesrei. I u jednom i u drugom sluaju, kao 'zajedniki naziv nik', u 'iznenadnoj i neoekivanoj' smrti poznatih i relativno mlaih stradalnika je programirana poplava suosjeanja koja su graniila i s histerijom. 'Uplakanom i potrese nom' puku u takvim sluajevima nije ni do kakve politike, a jo manje do politikih zakulisnih igara upravljaa 'nadziranim neredom'. 93 Dvolinost britanske politike ogleda, kako pie John Coleman, jest u tome to je: "Godine 1917. britanska vojska ula u Bagdad i time oznaila poetak kraja Osmanskog Carstva. Tijekom cijelog tog razdoblja Murrv je stalno uvjeravao obitelji Vahabi i Saudi da nijednom idovu nee biti doputeno doi u Arabiju, a da e se ono malo idova kojima e biti doputeno doseljavanje nastaniti samo u Palestini. Dana 10. sijenja 1919. Britanci su sebi dali'mandat'za vlast nad Irakom, mandat koji je 5. svibnja 1920. stekao zakonsku snagu. Nijedna drava na svijetu nije se usprotivila tome nezakonito me inu Velike Britanije. Sir Percy Cox imenovan je visokim povjerenikom za Irak. Naravno, iraki narod nita nije pitao. Godine 1922. Liga naroda prihvatila je Balfourovu (tj. Rothschildovu) deklaraciju i time britanskoj Vladi dala mandat za upravljanje Pale stinom i haemitskom zemljom zvanom Transjordanija. ovjek se moe samo diviti tolikoj drskosti britanske Vlade i Lige naroda". Usp. John Coleman, isto, str. 49. 94 Usp. The Guardian, isto.

562

**

Ihivoi

/>,mi,i.-i'l

/ i.s.i

Kl D N U V I

N A S I II I 1 A | U

bi s politikim odlaskom amerikoga predsjednika Georgea W. Buslia trebala u zaborav otii i njegova izjava lanovima utjecajne organizacije veterana "Amerika legija" koja glasi: "Po itavom svijetu sloboda se nalazi u hodu i mi se ne emo smiriti dok se obeanje slobode ne proiri na sve narode cjelokupne Zemaljske kugle". Sloboda je neupitno jedna od temeljnih ovjekovih vrjednota. Ali nije i jedina. Nitko ne eli slobodu koja se pretvara u krvavi kaos. U islamskome svijetu mnogi svoju slobodu shvaaju kao slobodu od Sje dinjenih Amerikih Drava, jer amerika sloboda nastoji ponititi njiho vu slobodu vjerovanja u jednoga Boga. Na takvu cijenu sljedbenici proroka Muhameda, na alost upravitelja 'nadziranog nereda', nisu spremni pristati.

9. Scenarij amerikoga 'preventivnog rata1 protiv Irana

'Dugi rat' i strategija o 'paukovoj mrei', kao stoje razvidno iz prethod noga, izili su iz laboratorija za situacijska modeliranja i postali stvar nost. Zato je, prije opisa scenarija 'preventivnog rata' protiv Irana, po sve razlono upitati se: U emu je opasnost od ove zdruene doktri narne zamisli? Njezini autori i mogui prevoditelji nastoje uvjeriti 'glo balno selo' da je rije samo o nekoj inaici sukoba niskog intenziteta. No, u strategijskom promiljanju postoji pravilo daje za razumijevanje bilo kojeg oblika sukoba najopasnije pojednostavljenje. Razlog takvom pristupu jest taj to unutarnja logika sukoba pokazuje da, unato po vijesnim okolnostima, vremenu odigravanja ili tehnolokoj razini, u konanici raspleta sukob se uvijek ubrzava i prelazi u svoj ekstrem. U sluaju Irana, 'krajnja toka' sukoba bila bi ve mnogo puta najavljena prevencija, u kojoj taktiki nuklearni udari ne bi bili zavrni in. Budui da e se nadolazea kataklizma, naznaena ve irakim 'pre ventivnim ratom', u koju ovjeanstvo guraju 'apostoli kraja povijesti', teko moi izbjei, poeljno je o njoj (njemu) progovoriti s etikog, moralnog pa i vjerskog stajalita. "Preventivni rat znai agresiju i nije nikakva obrambena mjera", bio je vie nego jasan predsjednik Papin skoga vijea "Iustitia et pax", nadbiskup Renato Martino, predstavljajui 564

poruku pape Ivana l'avla II. za Svjelski dan mira.'''' Posljedino nave denome, drati 'preventivni rat' pravednim ratom znailo bi opravda vati trajnu, teku i sigurnu tetu koju napada ini nekom narodu ili nekoj zajednici naroda. Etinost i moralnost takva rata postaje krajnje dvojbena ako se za njim posegnulo a da nisu koritena sva ostala sred stva kojima bi se on mogao sprijeiti. Opravdanja za takav rat nema ni onda kada su se primijenjena sredstva pokazala neprimjerenima i bezu spjenima, pa ni onda kada postoje izgledi za uspjeh, ako pribjega vanje oruju prouzrouje zlo i nered vei od moguega zla koje se eli unititi. U ovom etikom naelu o ratu nalazi se odgovor svima onima koji olako i sa zlom nakanom kriminaliziraju hrvatski Domovinski rat. Naime, Hrvatska ni u jednom trenutku, a poglavito ne u ratu kao cjeli ni, nije prouzroila vee zlo od onoga koje joj je injeno i, to je jo vanije, koje joj je moglo biti uinjeno da ga ona nije na vrijeme sprijei la. Sluaj Iraka potpuno je obrnut. Koalicijske su snage, ne samo irakome narodu, uinile neizmjerno vie zla nego to su mogue zlo, toboe, sprijeile. U ocjenjivanju etiko-moralnih uvjeta 'preventivnog rata' glede Ira na, dodatnu veliku teinu ima mo suvremenih sredstava razaranja koja se u njemu namjeravaju uporabiti. Zato Glas Koncila s pravom upo zorava da uenje o takozvanom 'preventivnom ratu' bez procjene uvjeta etike i moralne opravdanosti ne pripada u "razborit sud onih koji su 95 odgovorni za ope dobro". Naime, zatita interesa neke zemlje, pa bila ona i najmonija, ne moe se izjednaavati sa samoobranom, to jest s obrambenim ratom, i stoga opravdanja ni za kakav preventivni

Usp. Glas Koncila, "Preventivni rat znai agresija", 5. sijenja 2003. Ovaj etino-moraJni stav obrazloen je na nain: "Valja znati i to da svaki ratni in koji bez razlikovanja ide za unitavanjem cijelih gradova ili prostranih krajeva zajedno s njihovim stanovnitvom, zloin su protiv Boga i protiv samog ovjeanstva te mora biti odluno i bez oklijevanja osuen. Pogibelj je suvremenog rata to onome koji posjeduje znanstveno, osobito nuklearno, bioloko i kemijsko oruje, prua priliku initi takve zloine. Nepravedne, prekomjerne nejednakosti na gospodarskom i drutvenom po druju, zavist, nepovjerenje i oholost to uzimaju m a h a m e u ljudima i drutvima, trajno ugroavaju mir i uzrokuju ratove. Sve to se ini za uklanjanje tih nereda, prido nosi izgradnji mira i izbjegavanju rata. 'Preventivni ratovi', osim to ih Crkva ne prihvaa i osuuje (premda je bilo teologa koji su ameriki rat protiv Iraka pokuali opravdati), svakako ne pridonosi izgradnji mira, niti uspostavljanju jednakosti meu narodima." Usp. Glas Koncila, Postoji li preventivni rat?, 14. prosinca 2003.
96

95

565

>

P u n u Pumu.-,( /,,,

Kl O N () V I

NASTUPAJ U

napad naprosto nema.' 17 Paradoks 1 1. rujna 2001. jesi u lome io se proklamirana opasnost od 'raka' terorizma poremetila i u pitanje dove la "stabilnost i sigurnost" na nacionalnoj, regionalnoj i meunarodnoj razini. Osim toga, borba protiv terorizma ne moe se voditi po cijenu tekog krenja ljudskih prava, pa Sveta Stolica nije ostala usamljena u svojem upozorenju o neprihvatljivosti 'preventivnog rata' ni protiv koga. Vie je, kako navodi Glas Koncila od 5. sijenja 2003., vjerskih kran skih poglavara Katolike i Evangelistike crkve u boinim porukama isticalo da je ulazak u rat protiv Iraka nedopustiv i neopravdan. Tako je njemaki kardinal Walter Kasper istaknuo da bi rat mogao poremetiti ravnoteu u svijetu, a generalni tajnik Svjetskoga vijea Crkava Konrad Raiser na njemakom je radiju upozoravao kako bi vojni napad na Irak mogao unititi sve napore u izgradnji meunarodnog poretka ute meljena na miru i pravednosti. Nitko ne bi smio prihvatiti logiku rata ni rat kao sredstvo politike, istaknuo je tom prigodom Raiser. No, jednako tako, nitko od crkvenih poglavara u predveerje napada na Irak nije govorio kao da titi bilo kojeg diktatora, pa ni Sadama Huseina, nego su govorili iz naela neopravdanosti rata koji je imao sva obiljeja 'preventivnosti'. Sve tragine posljedice, na koje su upozoravali crkve ni oci glede Iraka, naalost, obistinile su se.

Operacija Oluja ivota ili novi Rimski rat I, dok tri godine poslije preventivnoga 'kirurkog zahvata' diljem Iraka u 'odgoenom neredu' nitko vie mrtve ni ne broji, 'ratni bu bnjevi' ve nagovjeuju kako je u pripremi novi takav pohod, ali ovo ga puta na zemlju Arahozijaca, Baktrijanaca, Partija, Sogdijanaca, Medijaca, Masagetija, Sauromatija i Saramita, koji vie od tri tisuljea obitavaju od Zagrosa na zapadu i Horasa na istoku. Prethodit e mu, kako to stoerni proces u donoenju odluke i zahtijeva, niz sastanaka na kojima e lanovi Kongresa, obavjetajci i vojni planeri, uz poluprigueno svjetlo i raunalni prikaz situacije na velikom zidnom zaslonu, razmatrati mogue odgovore na zadanu temu: 'Kako reagirati na iran sku nuklearnu opasnost?' 9 8 Poslije rasprava u kojima e se izmjenjiva ti argumenti i protuargumenti, prvi zakljuak mogao bi biti da opera cija Oluja ivota" ne bi smjela biti percepcija totalnog rata 1 0 0 , koji je u povijesti poznat kao "rimski rat". Nedvojbeno je da bi akterima iz svijetloljubiasto osvijetljene dvorane mnogo znailo uprilienje klo niranog oblika rimskog pohoda na Kartagu. Onako kako je Rim zgazio Kartagu, Pentagon bi elio zgaziti Iran. to je protivnik jai i odluniji, to je pobjeda slaa, a znaila bi potvrdu amerike prevlasti u svijetu i tijekom prve polovice 21. stoljea, kao to navodi Fran Vinar u svoj kratkoj analizi u zagrebakom Vjesniku.101 No, Vijetnam i Irak pouna su iskustva o tome da nije preporuljivo, unato silnoj elji, pokuati

Evo to o tome govore katoliki teolozi: Iz katolike moralke, doputenje samo obrambeni rat, i to pod odreenim uvjetima. Katoliki su moral i nauk jasni: pozivajui se na zapovijed "Ne ubij" (Mt 5,12), na Gospodin zahtijeva mir srca i pokazuje nemo ralnost ubilake srdbe i mrnje. Potivanje i razvoj ljudskog ivota zahtijevaju - mir. Mir nije tek odsutnost rata i ne moe se svesti na osiguravanje ravnotee meu suprot stavljenim silama. Mir se na zemlji ne moe postii bez zatite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije meu ljudima, bez postojano ivljenog bratstva. Mir je 'spokoj poretka'. On je plod pravednosti, uinak ljubavi. Navedena peta zapovijed zabranjuje hotimino unitavanje ljudskog ivota. Zbog zala i nepravda to ih izaziva rat, Crkva uporno poziva sve da mole i da djeluju kako bi nas Boja dobrota oslobodila starog robovanja rata. Svi graani, kao i svi nositelji vlasti, duni su zalagati se za izbjegavanje rata, pa Katolika crkva ne priznaje niti 'poznaje' takozvani 'preventivni rat'. No, dokle god bude postojala pogibelj rata i dokle god ne bude meunarodne kompetencije koje e raspolagati prikladnim snagama, dotle ne e moi dravama zanijekati pravo na zakonitu obranu poslije iscrpljivanja svih mogunosti mirnih pregovora. Kada je rije o zakonitoj obrani vojnom silom, Crkva trai da se ozbiljno razmotre strogi uvjeti koji su za nju potrebni. Usp. Glas Koncila, 14. prosinca 2003, isto. 566

97

98 Upravo takvu zapovjedno-stoernu vjebu planira Pentagon provesti u srpnju 2006. Na njoj bi se razmotrile opcije za krizu koja ukljuuje i Iran. Prvotno je vjeba bila planirana za kolovoz, ali je prebaena na raniji datum zbog eskalacije krize oko iranskog nuklearnog programa. 99 Nikakvo iznenaenje ne bi bilo ako bi operacija napada na Iran nosila upravo naziv Oluja ivota. Kako upravljai nadzi ranog nereda' vole hollywoodska uprizorenja virtualne stvarnosti, za njih bi prikladan ba mogao biti naziv prvog iranskoga govornog filma koji je 1948. snimljen pod tim nazivom. l00 Z a izravni vojni sudar s Irancima, Amerikanci bi morali provesti potpunu impe rijalnu mobilizaciju. Ona je pak protivna demokraciji jer namee golemi, dosad nevieni ekonomski samoprijegor i osjetne ljudske rtve u amerikim redovima (i vojne zbog ratnih djelovanja i civilne zbog vjerojatne teroristike odmazde). Je li Amerika na to spremna? Javnost nije. Ona odavno nije zadovoljna ni s minimalnom cijenom koja se plaa da bi se odrao kaos u Iraku. Usp. Fran Vinar, Rimski rat, Vjesnik, 20. travnja 2006. 101 Usp. Fran Vinar, Vjesnik, isto.

567

>

/ l u n u / Iimm.-i7 / UMI

Kl O N O V I

NAS'I tll'AJU

u klasinom obliku ponoviti Ceterum autem censeo Carllmginem cssc dclcndani. Rjeenja za tu dvojbu ima. 'Paukova mrea' i 'Dugi rat' iskljuuju ame rike vojnike na terenu, ali ne iskljuuju amerike pilote u zraku. Ako na prostranstvima Kashana nije poeljno da ameriki 'vojnik buduno sti' s infracrvenim ciljnikom ubija izravno 1 0 2 , to mogu uiniti raunalo i ovjek, s visine od nekoliko tisua metara, jednako bez due i milosti kao to su to uinili rimski legionari s drevnim gradom i dravom na sjevernoafrikoj obali dananjega Tunisa, koju su njegovi osnivai Fe niani nazivali Kart-Hadat (Novi Grad). Poslije viednevne rasprave, opi zakljuak svih 'vitezova pentagonalnog stola' mogao bi biti - Do opipljive pobjede ipak se mora doi. To vrsto stajalite poslije kolovoza 2006. i okonanja planirane zapovijedano-stoerne vjebe ne e promijeniti ni upozorenja analitia ra 1 0 3 da rat izmeu Sjedinjenih Amerikih Drava i Irana ne e biti obian prekomorski ekspedicijski pothvat ni sukob koji e dobiti samo ameriko ratno zrakoplovstvo i mornarike dalekometne krstaree rakete. Iran nije Miloevieva Srbija ni Irak Sadama Huseina. Slomiti visoku borbenost sedamdesetmilijunskog stanovnitva i promijeniti teokrat sku vlast u Iranu za amerike oruane snage znai ponoviti pothvat vei od onoga u zavrnici Drugoga svjetskoga rata, koja se odigralo na tihooceanskim prostranstvima. Kao to su japanske kamikaze, odmah nakon stoje na svaki tihooceanski otok zaboden ameriki barjak i nakon to je sunce nad Hiroimom i Nagasakiem bilo prekriveno prainastim oblakom, priznale poraz, tako sada ameriki stratezi sami sebe uvjera-

vaju kako je to mogue ponoviti, u kloniranom obliku, i s desetcima tisua 'islamikaza'. Ta njihova zabluda pothranjuje se uvjerenjem daje Iran idealan poligon ne samo za nuklearno oruje nego i za testiranje specijalnih divovskih aviobomba koje stvaraju uinak nuklearnog tak tikog oruja ili oruja koja se lansiraju s velikih visina, odnosno, da lekometnih raketa iji start otpoinje 'iza horizonta' ili ak iz svemira. Hoe li Iran uistinu postati poligonom za uprilienje novoga "ri mskog rata" vie e ovisiti o 'mekoj sili' i njezinoj 'pripremi bojnog polja' nego o vojnoj umjenosti pentagonskih stratega. Medijski prob ni baloni, kao kanonadska priprema psiholokih operacija, ve su se poeli putati. Za to se pobrinula novinska agencija Bloomberg u povo du iranskoga priopenja o tome kako su njegovi znanstvenici uspjeli proizvesti prve koliine obogaenog urana, namjerno preoblikujui izja vu pomonika amerike ministrice vanjskih poslova za meunarodnu suradnju i neirenje atomskoga oruja Stephena Rademakera. Njego ve jednoznane rijei: "Kada bi Iran imao tih 50.000 centrifuga 104 , mo gao bi proizvesti dovoljno obogaenog urana za nuklearno oruje u roku od 16 dana" medijski virtuozi determinizma, sjedei na 'tronocu' ispred svojih raunala, omamljeni parama senzacionalizma, poput drevne pro roice iz Apolonova hrama, pretvorie u dvoznane. Uvjetovanu tvr dnju pomonika ministra oni su olako i bez grinje savjesti pretvorili u datost, napisavi: "Pomou tih 50.000 centrifuga Iranci mogu proizve sti ...". To je, za poetak, bilo sasvim dovoljno da se izazove nelagoda kod mnogih diljem svijeta. Bombastini naslov Bloombergove vijesti "Iran bi mogao proizvesti atomsku bombu za 16 dana" i "otkrie" Sevmoura Hersha, stalnog sura dnika magazina The New Yorker, kako je predsjednik Bush zapovjedio Pentagonu da ve pone planirati napad na Iran irokih razmjera, to

Ameriki vojni stroj temelji se na fantastinim proraunskim sredstvima koja nitko drugi u svijetu nema, kao i na institucionalno discipliniranoj organizaciji. No, s tim drugim neto kripi u posljednje vrijeme. Sve vie mladih i obrazovanih asnika naputa oruane snage. Dozlogrdilo im je premjetanje iz Afganistana u Irak i obrnuto. Te rotacije mogu ih kotati glave, dok im civilni sektor nudi unosnije zarade. I novaenje vojnika gubi dah. Stoga je Pentagon promijenio neka vjena pravila da bi privukao to vie ljudi: ubudue, tetoviranje e biti doputeno po rukama i leima (i dalje je za branjeno po licu i vratu). Istodobno, u kopnenoj vojsci SAD-a dunost, ast i domovina nekima vie nisu dovoljan podmaziva. O kriminalu unutar vojnih redova u Pentagonu mudro ute iza fasade asti kojom se toliko ponose. Primjerice, u Junoj Koreji ameriki vojnici organi zirali su vlastite bande na rasnoj osnovi: La Raa za Latinoamerikance, NFL (Crnci za ivot) za Afroamerikance, te za bijelce Banditi srebrne zvijezde i Kauboji divlje stranjice. Zar e takvi marirati naTeheran? Usp. Fran Vinar, Vjesnik, isto. 103 Usp. Fran Vinar, Vjesnik, isto. 568

102

Iran je 3,5 postotno obogaeni uran proizveo u 164 centrifuge, koliko ih je stavio u pogon u eksperimentalne svrhe. S te 164 centrifuge Iranu bi trebalo 13 godina da proizvede koliine obogaenog urana potrebne za jednu atomsku bombu. Tehnolokim uspjehom u obogaivanju urana Iran je doista napravio presudan korak prema nuklear noj samostalnosti u energetske svrhe, ali da bi on mogao uran obogaivati u razmjerima potrebnim za svoju prvu atomsku bombu, trebat e mu jo dosta vremena. Ako i kada proizvede svoju prvu nuklearnu bombu, uvrstit e se u tzv. atomski klub zemlja, ali e biti daleko od toga da bude prva nuklearna vojna sila, na euroazijskom prostoru. 569

104

>

Diivm

Dimiii.-1-t

tisu

Kl

U N I I V I

N A S

I I ]' A | U

je razumljivo, u Bijeloj kui nisu eljeli komentirali. 1 " 1 ' U situaciji "moe ali i ne mora" uvijek ostaje dovoljno prostora za politike, diploma tske, gospodarske i vojne pritiske, ali i za stvaranje uvjeta kako bi medijsko "situacijsko reprogramiranje" pripremilo svjetsku javnost na to da su ameriki nuklearni udari ipak manja katastrofa od iranskog energetskog nuklearnog programa. U Washingtonu su procijenili kako jo nije povoljno vrijeme za energinije reakcije i kako bi one prije djelotvorne pripreme bojnog polja 'mekom silom' mogle biti tetne. Bez te prve, a u biti i najvanije dionice 'Dugog rata', izravna prijetnja vojnom silom mogla bi od Sje dinjenih Amerikih Drava udaljiti potencijalne zemlje saveznice u diplomatskoj operaciji pred Vijeem sigurnosti Ujedinjenih naroda. U tome je razlog zato nije poeljno da Pentagon izravno uznemiruje svjetsku javnost, budui da to bezbolnije, ali jednako uinkovito, moe uiniti Bloombergova naslovnica ili, jo bolje, Hershov osvrt na stranica ma intelektualnog The New Yorkera. U biti, Sevmour Hersh nije uinio nita posebno. Samo je novinarskim izriajem opisao to stoji u CONPLAN-u 8022-02. 106 Za psiholoku operaciju pripreme svjetske javno sti za napad na Iran on je iznimno pogodna osoba, budui da ga krasi "sjaj slave" razotkrivanja amerikog pokolja u vijetnamskom selu Mi

l.ai i muenja irakih /.ilvoi enika u bagdadskom zatvoru Abu Hraib. U njegovoj tvrdnji da e napad na Iran biti znatno iri nego to se pretpo stavljalo, zbog oreole istinootkrivatelja, gubi se svaki senzacionalizam. Kada nema senzacionalizma, nema ni sumnje. 1 0 7 Odagnati sumnju namjera je svake operacije iz arsenala informacijskog ratovanja. Sa su rove realnosti, da bi to prije bila prihvaena ili da bi se, kao u ovome sluaju, 'globalno selo' na nju naviknulo, mora se skinuti veo tajnovito sti, odnosno, moraju se unaprijed otkriti prikriveni ciljevi. Hershovim nastupom skriveni ciljevi amerikog napada, koji bi obuhvatio ne samo unitenje nuklearnih postrojenja nego i udare na nekoliko stotina voj nih i civilnih infrastrukturnih objekata i svrgavanje s vlasti iranskih ijitskih mula, na taj su nain postali javni. Nuno je znati da, u infor macijskom ratovanju javnost plana nije slabost, nego prednost, budui da se tako osigurava potrebno vrijeme za stvaranje virtualnog suglasja za njegovu provedbu, a to je posebno vano ako je svrha plana borba protiv 'carstva zla'. Dodatni razlog zbog kojega je Hersh plan napada na Iran uinio javnim jest i u tome to kod pentagonskih planera postoji opravdana bojazan da bi Amerikanci, zbog lai oko Iraka, mogli ostati usamljeni. Zato on u analizi i raspravlja o moguim reakcijama ame rikih potencijalnih saveznika ili o posljedicama takva napada po Bliski istok. I prije obznanjenog Hershovog miljenja, analitiari i geostratezi, kao, primjerice, William Engdahl, u svojim su analizama isticali kako bi ameriki i (ili) izraelski napad na Iran mogao dramatino utjecati na situaciju u Iraku, jer bi se iraki ijiti, koji sada surauju s Amerikan cima i koji su u saveznikim odnosima sa ijitskim Iranom, sigurno okrenuli protiv Amerikanaca, ali i Britanaca, koji pod okupacijom dre juni, ijitski dio Iraka. Radi proirenja bojita Iran bi svoje vojne sna ge gotovo sigurno poslao u juni Irak. Zakomplicirala bi se i sigurno-

Hershov opsean lanak u New Yorkeru za analitiare nije nikakva senzacija. Pen tagon je jo poetkom 2005. najavi novu ameriku ratnu doktrinu u kojoj su predvieni nuklearni udari i protiv zemalja koje takvo oruje ne posjeduju. 1 prije te nove doktrine spekuliralo se da bi Sjedinjene Amerike Drave mogle na iranski nuklearni program reagirati oruanom akcijom, i prosuivalo se daje napad bio ogranien na samo neko liko nuklearnih postrojenja. Bilo je spekulacija da bi takvu operaciju mogao samostalno izvesti i Izrael, ako to ne uine Amerikanci. 106 CONPLAN 8022-02 predvia uporabu nuklearnog oruja. Hersh u svom lanku dodatno to dramatizira, prikazujui moguu uporabu nuklearnog oruja kao neto novo, iznenaujue, kako bi izazvao to vie uzbuenja i znatielje ne samo kod ita lake publike. Dramatinost je pojaana i spoznajom da je ak i u vrijeme najotrijeg ameriko-sovjetskog sueljavanja u doba Hladnog rata 50-tih i 60-tih amerika vojna doktrina nuklearno oruje drala je iskljuivo obrambenim, spremnim za taktiku upo rabu pri zaustavljanju napada monih konvencionalnih sovjetskih snaga u Europi ili za strateki odgovor odmazdom po sovjetskim gradovima na eventualni sovjetski nuklear ni napad na ciljeve u Sjedinjenim Dravama. A sada se prvi put poslije mnogo godina govori o mogunosti da Sjedinjene Amerike Drave uporabe nuklearno oruje u ofen zivne svrhe, i to ne u nekom globalnom sudbonosnom sukobu, za to su se prije stvarali golemi arsenali nuklearnih bojnih glava, nego u jednom napadu, koji bi imao goleme globalne posljedice, pa je stoga od stratekog znaenja, ali koji u vojnom smislu spada u rang taktikih operacija. 570

105

Hersh je u lanku od travnja 2006. ponovio ono to je ve iznio u sijenju iste godine, s time da gaje 'dosolio' s malo senzacionalizma, navodei da su na iranskom teritoriju ve pripadnici amerikih specijalnih snaga. Neki od njih djeluju na podrujima gdje ive plemena neprijateljska prema iranskoj vlasti, ondje stvaraju baze, dok se drugi nastoje pribliiti stratekim ciljevima kako bi prikupili obavjetajne podatke. To je, kako tvrdi Hersh, u skladu sa zamisli ministra obrane Donalda Rumsfelda, kao zagovornika to vee uporabe specijalnih snaga. 571

107

Mimu

/ Imii.i.c/ losu

KI.ONOVI

NASTUPAJU

sna situacija Izraela, jer bi se u junom Libanonu aktivirala mona proiranska ijitska oruana organizacija Hezbolah, koja se sada ponaa pri lino diskretno. A Iran bi, da Amerikancima i Zapadu zada teak stra teki udarac, sigurno vojno reagirao prema naftnim postrojenjima u Saudijskoj Arabiji i u drugim zemljama oko Perzijskoga zaljeva. Osim naznaenog, po miljenju analitiara, ameriki planeri 'Dugog rata' morat e se pripremiti i za dugorone posljedice, kao to su radikalizacija protuamerikoga raspoloenja diljem islamskoga svijeta i jae povezi vanje Irana sa skupinama koje ne prezaju pred izvoenjem svih oblika teroristikih napada. Unato svim tim upozorenjima, amerika Vlada i dalje dri kako mora biti sprema - uporabom svih raspoloivih sredsta va - sprijeiti Iran da postane nuklearnom silom.

io god sloernici 'hijerarhije zavjerenika' mislili i emu god se nadali, poslat e nedvojbeno vrlo opasan presedan ne samo sa stajalita svjetskog mira nego i, to je vanije, obrane temeljnih vrjednota i islamske i kranske civilizacija, i to je glavni problem 'oekujue pobjede' u Iranu. Sva pitanja i nepoznanice upuuju na to da bi ameriku vojnu in tervenciju bilo teko opravdati jer ne bi bila zadovoljena etiri bitna uvjeta; prvi, vrsti dokazi da Iran posjeduje nuklearno oruje 1 0 8 , drugi, da e na protivnikoj, iranskoj strani, poslije uporabe nuklearnog oruja, biti malo civilnih rtva - osobito meu enama i djecom; trei, uvjeriti javnost da e gubitci na vlastitoj strani biti minimalni, tj. da "ne e ginuti nai momci", odnosno, da teroristike akcije ne e zapljusnuti Sjedinjene Amerike Drave i njezine saveznike; etvrti, da e se za razliku od Iraka, znati cijena koju e se morati platiti i to se za nju dobiva. Dakle, Sjedinjene Amerike Drave, koje su uvjerene u svoju pobjedu, morat e se nositi s posljedicama koje e same sebi prouzroiti i koje e morati prihvatiti, kako bi postigle sada ve javno proklamirani cilj. Operacija koja je ve uvjetno nazvana Oluja ivota pokazat e kako e Ujedinjeni narodi izgubiti i posljednje ostatke svoga ionako ve poljulja nog autoriteta, da e se sustav sigurnosti u euro-amerikoj alijansi uruiti te da e nestabilnost na regionalnoj razini poprimiti globalne razmjere. Uzrok navedenome bit e u injenici da e glavna lanica NATO-a s odabranim saveznicima po peti put 1 0 9 , a nuklearnim orujem prvi put, intervenirati izvan podruja lanica saveza, i to u situaciji kada nijedna od drava koje e ona okupiti ne e biti ni napadnuta ni ugroena.

Nepoznanice nuklearnog udara na Iran Budui da sve ukazuje na to da washingtonski 'jastrebovi' ne e odustati od ponavljanja hiroimsko-nagasakijevskog scenarija s kraja Drugoga svjetskoga rata, slijedi razlono pitanje: Koje bi bile glavne nepoznanice amerikoga napada na Iran? S velikom se vjerojatnou moe ustvrditi tko bi mogao izgubiti, ali je teko odgovoriti na pitanje tko bi bio pobjednik. Pitanja koja slijede i spomenute nepoznanice sukoba na prostorima izmeu Kaspijskog jezera, Perzijskog zaljeva i Arapskog mora, prema doktrinarnim naelima upravljanja krizama mogu se formulirati na sljedei nain: Hoe li sukob zavriti bez pobjednika i svoj nastavak imati u 'odgoenom kaosu', kao u sluaju Iraka? Tko moe jamiti da e vojna intervencija u kojoj je predviena uporaba nuklearnog oruja sama po sebi donijeti mir? Kako e se sprijeiti 'pre lijevanje sukoba' na okruje Irana, ali i diljem zapadnoga svijeta? Koje e zemlje pristati poslije nuklearnih udara poslati svoje vojnike u Iran kao dio snaga za 'odravanje mira', poglavito ako se zna da one ne mogu biti dugorono rjeenje? Hoe li svrgavanje ijitskih mula s vlasti u Iranu i njihovo kanjavanje kao 'ratnih zloinaca' biti samo podijeljena odgovornost, odnosno, kolateralna teta, ili e taj in biti ulazak u prvi krug pakla? I, naposljetku, to e znaiti pobjeda za pobjednika i poraz za poraenog, ako uope bude pobjednika i poraenog? Sluaj Irana, 572

Za razliku od napada najugoslaviju 1999. gdje se razvila humanitarna katastrofe koju je javnost mogla vidjeti na televiziji i tako politiarima oslobodila prostor za pri mjenu sile, u sluaju Irana to ne e biti mogue jer e izostati unutarnji inducirani etniki sukob, a klonirana 'iraka la' po drugi put teko da e moi imati djelotvoran uinak. 109 Do napada na Iran, Sjedinjene Amerike Drave i njezini ad hoc partneri, a posljedino tome i NATO, intervenirali su izvan podruja lanica u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, Afganistanu i Iraku. 573

108

/>,irm

/ l u M h i . ' i ' l / USII

K I () N () V I

N A M UI'AJU

Ameriki napad na Iran bit e, u biti, napad na zemlju ija se civili zacija temelji na deseterostruko duljem vremenskom razdoblju od onoga na kojemu se temelji civilizacija napadaa. Bit e to napad na jednu suverenu bliskoistonu dravu, a razlog im ne e biti sigurnosne naravi, iako se tako eli prikazati, nego energetska neovisnost(!). Odluka o intervenciji bit e donesena jednostrano i bez rezolucije Vijea sigurnosti 1 1 0 , a da ju ne e zatraiti nikakva legitimna vlast. Napadom na Iran bit e stvoren presedan kojim e se suspendirati uvrijeeni kriterij u meunarodnim odnosima - da ima "pitanja koja su u iskljui voj nadlenosti drava" - jer e intervencija postaviti novi kriterij - da netko uvijek, u ime viih ciljeva (itaj vlastitih interesa) moe ustvr diti kako su "ugroeni meunarodni mir i sigurnost". I, na kraju, cilj amerike vojne intervencije osim ruenja postojeeg iranskog reima, bit e obeshrabrivanje svih malih i srednjih zemalja diljem planeta Zemlje kako u 21. stoljeu ne bi ni pomislili na svoju financijsku, me dijsku, a poglavito energetsku suverenost. Na temelju izloenoga moe se zakljuiti: (1) politiki cilj mogue vojne intervencije Sjedinjenih Amerikih Drava i(ili) Izraela u Iranu jest ruenje Mahmuda Ahmedinedada i ijitskih mula koji ga podra vaju pa stoga vojna operacija Oluja ivota jest operacija od hiperstrategijske vanosti; (2) Sjedinjene Amerike Drave ele iskoristiti po vijesnu priliku i proiriti svoje interese u samo sredite Puta svile kako bi u 21. stoljeu, nadzorom nad dvama najvanijim prirodnim bogatstvima, naftom i pitkom vodom, i dalje ostale jedina supervelesila svijeta; (3) presedan zapoet napadom na Kosovo, Afganistan i Irak bio bi doveden do kraja kako bi dananja definicija o potpunom suverenitetu drava bila zamijenjena definicijom o "nepotpunom ili ogranienom suverenitetu"; (4) ulaskom Sjedinjenih Amerikih Drava duboko na ozemlje Bliskog istoka promijenilo bi se geopolitiko stanje

na drugim vratima Euroazije i stvarali bi se uvjeti za aktivniju igru zapadnih sila u bliskoj budunosti na treim vratima Euroazije. 111

Sukob iracionalnih strategija Dogaaji oko Irana omoguuju razradu odreene teorijske posta vke i modela na temelju kojih je mogue izraditi prognozu, odnosno, predvianje budue(ih)g stanj(a)a. Sto ini temelj postavke, odno sno, modela? U opisu buduih dogaaja na prostoru Irana i ire oko njega rabe se razliiti, ponekad suprotstavljeni pojmovi. Tako se, pri mjerice, susreu nazivi 'osovina zla', 'sveti rat' i 'preventivni udar', ali i 'asimetrini odgovor', 'koalicija voljnih', 'suspenzivni veto', 'kraj povijesti', 'odgovorni dioniari', 'oruje za masovno unitenje', ak 'nekodljiva nuklearna energija', 'irenje demokracije', 'rezanje ruka', 'let orla' te 'mo zmaja'. Sve je u opreci, kao to su u opreci Bushova 'sloboda' i Ahmedinedadov 'posljednji potez'. Je li u kontekstu ovih brojnih pro turjenosti mogue odrediti odnos imbenika u buduoj upravljanoj krizi? U iranskome sluaju krizno arite (K) nije teritorij drave Irana nego Bliski istok, krizno podruje (K ) nije Bliski istok nego prostor Eu roazije, krizna organizacija (Ko) nisu NATO ni (ili) Pentagon nego ame rika ad hoc koalicija. to je sa sreditem mape sukoba112, ako je ovako defi niran odnos imbenika u sukobu? Sve upuuje na to da to sredite nije iranski nuklearni program, dakle, posljedino tome ono nije sigurno sne prirode. S obzirom na to da e krizno podruje ukljuivati i velike zemlje poput Kine, Rusije i Indije, ali i one nie na ljestvici svjetske

U 'zaobienim' Ujedinjenim narodim definitivno e se sruiti jaltski sustav pariteta u jo jednome segmentu - jednoglasnosti svih stalnih lanica prigodom odlui vanja o vojnim namjerama. Definitivno e se uzurpirati i pravo da se o intervencijama ne odluuje u Ujedinjenim narodima, nego prije svega u krugu koji tvore Sjedinjene Ame rike Drave i dominantne zapadnoeuropske drave. 574

110

'' U geostratekom smislu oko Puta svile, tonije oko njegova troja vrata prelama se svjetska mo na poetku treeg tisuljea. Na prvim vratima koja se proteu od Savudrijske vale, tj. Hrvatske, preko Albanije, Makedonije, Grke i Turske do Izraela 'zasjeo'je NATO poslije upravljane krize na prostoru bive Jugoslavije krajem 20. stoljea. Upadom u Afganistan i Irak, a sutra u Iran, uz Pakistan kao vjernim poslunikom drugim vratima Euroazije ovladale su Sjedinjene Amerike Drave sa svojim partnerom Velikom Britanijom. Za trea vrata Euroazije koja tvore Filipini, Vijetnam te Juna i Sjeverna Koreja bitka tek predstoji. Usp. Hrvatska i veliko ratite, Poglavlje 9, str. 327.346., isto. 112 Suvremeni sukob definiraju etiri imbenika u tzv. mapi sukoba a to su prijatelj (Friend), protivnik (Addresser), saveznik (Allay) ineprijatelj (Enemy). Usp. DavorDomazet-Loo, Gospodari kaosa, isto, str. 181. 575

Durm

Dimiii.-rl

I CIMI

K M I N O V I

N A S I U I' A | U

moi kao to su Pakistan ili Saudijska Arabija, ne e se pogrijeiti ako se ustvrdi da sredite mape sukoba jest tenja za apsolutnim gospod stvom u 21. stoljeu. Rat e u promatranom iranskom sluaju, zbog predviene uporabe nuklearnog oruja, imati izdueni oblik Gaussove krivulje, gdje e na krajevima biti niskog a u sredini visokog intenziteta. U takvome ratu kljuno pitanje jest koje e strategije zaraene strane primjenjivati? Zbog visokog intenziteta i asimetrinog oblika voenja borbe, a na te melju teorije sukoba, obje suprotstavljene strane primjenjivat e ira cionalnu strategiju. 113 Pobjeda i poraz u iracionalnoj strategiji defini raju se drukije od onih u racionalnoj. U iracionalnoj strategiji pobjeda je ostvarivanje mita, bez obzira na cijenu koja e se za to platiti. Poraz je ruenje mita, a ne unitena infrastruktura i(ili) oslabljena vojna sila. Kako se rui mit? Odluujuom bitkom na kopnu, kao u sluaju spo menutoga 'Rimskog rata', ali i nerazlonim zranim udarima poput onih s kraja Drugoga svjetskoga rata. emu su sluili bombardiranje Dresdena 1945. i druga atomska bomba na Japan nego ruenju mita? Ame rikome mitu o 'luonoi slobode' suprotstavlja se iranski mit o 'vo deoj zemlji islamskoga svijeta'. Mitovi se, kao to pokazuje 'uiteljica ivota', rue potpunim unitenjem. Da bi se to postiglo, nuni su ve lika koncentracija moi i velike rtve. To je razlog zbog kojega u ameriko-iranski sukob nuno mora biti ukljueno oruje za masovno uni tavanje, bilo da je rije o nuklearnoj bombi bilo o desetcima tisua 'islamikaza'. Rat u kojemu e se neizbjeno sukobiti dvije iracionalne strategije mogao bi se izbjei pod uvjetom da Sjedinjene Amerike Drave napuste dosadanju praksu - prvo fait accompli, a onda pregovo ri. Dakle, taktika - prvo svren in, a onda se moe i razgovarati, mora lo bi se zamijeniti inverznim naelom - prvo pregovori, a za rat e se uvijek nai vremena. Ali, kao to determinirani kaos pokazuje, obrnu-

la inverzija ne vrijedi i zato sukob dviju iracionalnih strategija postaje neizbjean u vremenima koja dolaze. On postaje neizbjean i zbog toga to Amerikanci naprosto ne ele iz svoji ruka ispustiti unilateralni su stav sigurnosti, koji vrsto dre. Unutar toga sustava, tijekom vreme na, mogue su neke modifikacije, ovisno o (teko ostvarivom) vojnom jedinstvu Europe, ali to ne mijenja bit stvari. Promjena e nastati tek onda kada paritetnu razinu moi dosegne ili neki istonoazijski vojni savez ili Kina ili oporavljena Rusija ili, to je vjerojatnije, svi zajedno. Ameriki napad na Iran bit e poetak te mogue promjene.

Politike okolnosti sukoba i tijek operacije Oluja ivota Ako se poe od pretpostavke da e napad na Iran biti 'irokog spek tra' i obuhvatiti nekoliko stotina ciljeva, a ne samo unitenje nuklear nog rektora u Natanzu juno od Teherana, gdje se nalaze centrifuge za proizvodnju obogaenog urana, vojna e operacija imati znatno vee razmjere od pohoda na Afganistan ili Irak. Bit e to, po svemu sudei, uvod u Huntingtonov sukob civilizacija - sveobuhvatni rat u koji e se, du maginog Puta svile, postupno umijeati stoerne drave svjetskih civilizacija 114 , kao to je svojedobno ovaj posveeni telal 'hijerarhije urotnika' i najavio. 115 Kada je Huntington sredinom devedesetih godi1H Sveobuhvatni rat koji prijeti ovjeanstvu u sluaju amerikoga napada na Iran bitno ovisi od ponaanja od stoernih drava svjetskih civilizacija. Ukratko, izbjegavanje velikih meucivilizacijskih ratova zahtijeva od stoernih drava da se ubudue suzdre od intervencije u sukobima u drugim civilizacijama. To je istina koju e neke drave, osobito Sjedinjene Drave, nedvojbeno teko prihvatiti. To pravilo o suzdravanju, pre ma kojemu se stoerne drave moraju sustegnuti od intervencije u sukobima u drugim civilizacijama prvi je uvjet za mir u multicivilizacijskom, multipolarnom svijetu. Drugi je uvjet pravilo zajednikog posredovanja, prema kojemu stoerne drave trebaju meu sobno pregovarati radi blokiranja ili zaustavljanja ratova na razdjelnici izmeu drava ili skupina iz njihovih civilizacija. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 494. 115 Takav bi se rat, tvrdi Huntington, mogao razviti iz eskalacije rata na razdjelnici izmeu skupina iz razliitih civilizacija, te bi najvjerojatnije ukljuivao muslimane s jedne strane i nemuslimane s druge strane. Eskalacija postaje vjerojatna ako se asto hlepne muslimanske drave nadmeu u pruanju pomoi svojim zaraenim istovjernicima. Ona postaje manje vjerojatnom ako sekundarnim i tercijarnim srodnim zemljama nije u interesu da se same duboko umijeaju u rat. Promjena ravnotee snaga izmeu civilizacija i njihovih stoernih drava opasniji je izvor globalnog meucivilizacijskog rata. Po ve ustaljenom inverznom obrascu determinizma (n ') za mogui sukob plane-

Svaki rat ine dva imbenika, Strana A i Strana B, a razdvaja ih bojinica. Strategije sukobljenih strana ovisit e od tri parametra: prostora, vremena i informacije. No, svaka strategija ima funkciju (F) koja se sastoji od realne (R) i imaginarne (IJ komponente. Realnu komponentu ine znanje (2 ) i tehnologija (Tel), a imaginarnu: mitologija (M) i promidba (P). Ako je R, vee od / onda se takva strategija naziva racionalna strategija, no ako je lm vee od Rr, onda se takva strategija naziva iracionalnom strategijom. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 180. 576

113

577

kl O N U V I

N A S I 111' A | U

na prologa stoljea najavio 'sukob civilizacija"1", dobro je znao da do minaciju Sjedinjenih Amerikih Drava na globalnoj razini ne mogu osporiti islamske zemlje nego Kina. Zato on i tvrdi da ako se proces uspona i sve vee prodornosti Kine nastavi, taj bi "najvei igra u po vijesti ovjeanstva" meunarodnu stabilnost poetkom 21. stoljea mogao izloiti golemom stresu. Pojava Kine kao prevladavajue sile u Istonoj i Jugoistonoj Aziji bila bi suprotna povijesno shvaenim ame rikim interesima, i zato se to mora sprijeiti. Koliko god Sjedinjene Amerike Drave bile supersnane, one ne mogu izravno udariti na zemlju koja je na drugome mjestu svjetske ljestvice moi. Ali zato mogu, to i namjeravaju, liiti Kinu pristupa ili joj umanjiti pristup energetskim izvorima, poglavito nafti. Stoga je Iran u toj amerikoj strategijskoj zamisli prvi na udaru. S obzirom na taj ameriki interes, napad na Iran postaje sve neizbjenijim i njegov bi scenarij mogao imati ovaj slijed: Politike okolnosti sukoba: Sjedinjene Amerike Drave, u 'iro kom obuhvatu' okruenja Irana, nevoljko nagovjeujui kako su sprem ne pristupiti viestranim pregovorima o nuklearnoj energiji s Iranom, uz uvjet da se Rusija i Kina suglase sa sankcijama ako Iran odbije ogra niiti svoje ambicije na tome podruju. Iran uzvraa kako je spreman za nastavak pregovora o nuklearnom programu, ali s Francuskom,

Njemakom i Velikom Britanijom. To otvara vrata sastanku ministara vanjskih poslova pet drava stalnih lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda i Njemake, na 'neutralnom terenu', u Beu, gdje je, poslije viednevnih razgovora, sastavljena ponuda o suradnji s Iranom, uz prijetnje, ali i s nadom da e Iran odustati od nuklearnog programa. Iran je, prije nego to je prouio prijedlog kojim bi se trebao zavriti spor oko njegovoga nuklearnog programa, vrsto naznaio kako odbija prekinuti obogaivanje urana. Ministar vanjskih poslova Manuher Motaki to stajalite Irana potkrijepio je izjavom, poslije sastanka nesvr stanih u Kuala Lumpuru, na kojemu je dana potpora Iranu, o tome kako je njegova zemlja spremna na nastavak razgovora s europskom trojkom, ali bez ikakvih uvjeta. 117 Novi sastanak, pod 'vodstvom' eu ropske trojke, rezultirao je paketom prijedloga o politici, gospodar stvu i suradnji na civilnom nuklearnom programu ne bi li tako nagovo rili Teheran da odustane od programa obogaivanja urana. Iranska Vla da shvaa da je taj prijedlog, u biti, suspenzija njezinoga prava kao suverene zemlje na pristup raspoloivim izvorima energije i zato ga odbijaju. Sjedinjene Amerike Drave, svjesne da rezolucija Vijea si gurnosti kojom bi bile nametnute sankcije Iranu i otvoren put za voj nu intervenciju, ne bi imala izgleda za uspjeh, zbog suspenzivnog veta Kine, ali i Rusije, odluile su se za izravne pregovore s Iranom. No, ti pregovori ne donose nikakva napretka, jer su obje strane ostale vrsto na svojim dijametralno suprotnim stajalitima glede obujma nuklear-

tarnih razmjera Huntington ne okrivljuje astohleplje zapadne sile koja eli nadzirati i (ili) prisvojiti ono to nije njihovo, nego islamske drave koja hoe zatiti svoje, pri mjerice, naftna bogatstva. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 487. - 489. 116 U emu je zamka Huntingtonovog 'sukoba civilizacija? Ona nije u injenici podjele za ili protiv, nego u misaonom obrascu inverzije. Zapravo, poslije podrobnije ralambe, uoava se da svijetu ne prijeti nikakav sukob civilizacija, nego potiranje vrjednota u civilizacijama. Sukob na prostoru bive Jugoslavije nije bio posljedica svijesti o pripadnosti ili nepripadnosti istom civilizacijskom i kulturnom krugu, nego je on proizlazio iz idejnog sklopa "kraja povijesti", koji je proizveo tzv. 'regionalni pristup' oitovan u determiniranom kaosu. Strategija 'korak po korak' ili 'iz upravljane krize u drugu upravljanu krizu' pomou medijskog uprizorenja postala je posve prihvatljiva za svjetsko javno mnijenje od kataklizmikog 'sukoba civilizacija'. Huntington je ita lakom svijetu ponudio ili-ili. to znai, ili prostorno tokaste nadzirane krize ili konti nentalni 'sukob civilizacija' kojega nema tko nadzirati. Rije je zapravo o 'velikoj obmani' jer svijet na poetku 21. stoljea nije poeo pucati po civilizacijskim avovima, nego po varu 'spajanja nespojivih metala' ili po naelima na kojima se jo 1991. pokuala odrati na ivotu Jugoslavija. Dakle, svijetu sutranjice nisu prijetnja razliite civilizacije, nego ujednaenje svega, od kultura do religija, ili, drukijim rjenikom reeno od determinizirane multi-kulti civilizacije. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, 495. - 496. 578

1 " Prihvaanje pravila i svijeta vee jednakosti civilizacija Zapad odbija. One civiliza cije koje pokau namjeru sudjelovati u dominantnoj ulozi Zapada bivaju proskribirane, kao primjerice islamska. U takvom svijetu, drave koje sebe dre stoernim nastoje posjedovati nuklearno orujem. To njihovo prirodno pravo, zbog neravnotee moi, uvijek osporava neka stoerna drave ili drave iz druge civilizacije i koja(e) ve posjeduje (u) takvo oruje. Kranska, idovska, konfunijanska i hinduska civilizacija imaju taj potencijal. Ako se izuzme Pakistan (skromni kapaciteti i potpuni nadzor Sjedinjenih Amerikih Drava), samo je islamska civilizacija bez njega. Iran oito osjea da mu je nuklearno naoruanje potrebno isto toliko koliko i Pakistanu. S druge strane Brazil i Argentina odustali su od svojih programa u tome smjeru, a Juna Afrika je unitila svoje nuklearno naoruanje, premda bi mogla lako poeljeti da ga ponovno stekne, ako Nigerija pone razvijati takav potencijal. Iako irenje nuklearnog naoruanja oito podrazumijeva i opasnost, kao to su istaknuli Scott Sagan i drugi, svijet u kojemu jedna ili dvije stoerne drave u svakoj civilizaciji imaju nuklearno naoruanje, a nijedna druga drava nema, moglo bi se prihvatiti za stabilan svijet sutranjice. No, steena hegemonija ne isputa se olako iz ruka, pa ni pod cijenu rata.

579

"

Ihivar

Ihmiu.il

OM.

Kl

O N O V I

NAS

U I ' M U

nog programa. Sjedinjenim Amerikim Dravama to je bilo vie nego dovoljno da, po irakome scenariju, optue Iran kako je on ne samo opasan za svoje okruje nego i pripravan ugroziti 'njihove vrijednosti', tj. 'slobodu i demokraciju' zapadnoga svijeta. Bio je to startni pucanj da na stranicama tiskovina i televizijskim zaslonima, a prije starta krstareih raketa i polijetanja bombardera ve likoga dosega, otpone jedno drugo bombardiranje, ono retoriko. Pred sjednik Mahmud Ahmedinedad u izjavama amerikih dunosnika po staje 'neprijatelj br. 1.' zapadnoga svijeta, a u medijskoj interpretaciji on je klonirani Adolf Hitler, koji ne preza ni od ponavljanja holokau sta. U programiranoj virtualnoj stvarnosti on naprosto postaje 'zao o vjek', kojega se doivljava kao uzronika 'nekontroliranog kaosa' diljem svijeta. Nakon to je 'meka sila' ovakvim nastupom omekala teren, uslijedilo je uvjeravanje amerike javnosti i amerikih saveznika 118 u to da Sjedinjene Amerike Drave imaju pravo napasti Iran, kako bi spasile svijet od "velikoga zla". 119 Europa, koja je poslije ruenja 'blizanaca' dala snanu moralnu, po litiku i vojnu potporu Sjedinjenim Amerikim Dravama u borbi pro tiv globalnog terorizma, ni ovoga se puta ne e protiviti ratnim plano vima Sjedinjenih Amerikih Drava, budui da e u Marseillesu, Birminghamu i Milanu biti ponovljene madridske i londonske scene pa nike i uasa. Nakon to europsko uprizorenje hollywoodskih filmova katastrofe obie svijet, najjednostavnije za Sjedinjene Drave bit e ukazati i istaknuti kako iza toga stoje najopasnija skupina na svijetu i njihova politika - iranski predsjednik Mahmud Ahmedinedad i vjer 120 ski iskljuivi ajatolasi. Bez ikakvih dokaza, sama pomisao da bi iza

lakvog teroristikog ina mogao stajati Iran bit e dostatna da uslijedi zapovijed o poetku operacije Oluja ivota. Prije izdavanja zapovijedi svjetsku e javnost zapljusnuti i vijest o tome kako Iran i Kina imaju tajni plan, s kojim se suglasila i Rusija, o razmijetanju projektila s nuklearnim glavama srednjeg dometa u Libiji i Aliru, a europskim e silama biti naznaeno kako je to, valjda, valjan razlog za pruanje potpore i(ili) za ulazak u rat. U svijesti prosjenog zapadnog gledatelja i ita telja najednom e oivjeti sluaj Kube iz davne 1963. i odlunog su protstavljanja tadanjega amerikog predsjednika Johna F. Kennedvja pokuaju razmjetanja sovjetskih raketnih sustava u toj zemlju. Iz te najvee svjetske krize iz druge polovice 20. stoljea ameriki je Pre dsjednik, kao to je znano, iziao pobjednikom. Zato se to ne bi pono vilo i pedesetak godina kasnije, bit e prva pomisao svakodnevnih potroaa medijske izokrenute stvarnosti. U 21. stoljeu Sjedinjene Amerike Drave jo su pragmatinije i energinije. One e opasnoga i vjerski zatucanoga dravnika iz nekada drevne Perzije, unato tome je li demokratski izabran, maknuti s vlasti ne samo zbog sigurnosnih razloga, nego i 'sanitarnih'. Naime, taj se momak upustio u neto nedopustivo - zagauje amerike interese na Bliskom istoku omoguujui Kini da olako popuni svoje spremnike s gotovo dvadeset posto nafte. Za to 'svetogre' mora ga se udariti snano, i nuklearnim orujem 1 2 1 , zato ne, kako bi Iran, u zamjenu za mir, bio spreman ponuditi i svoja novootkrivena naftna polja ameriko-britansko-australskim kompanijama na eksploataciju tijekom daljnjih tridesastoji u tome, daje fundamentalist' srednjoi stoni Arapin, i zatim se ta pojednosta vljena i netona slika projicira na druge muslimanske narode - na Turke, Malezijce, Nigerijce, Pakistance, Indoneane pa tako i na Irance. Nadalje, zbog uspjeha Izraela u ratovima s arapskim susjedima, Amerika podcjenjuje sposobnosti muslimana, dok ih istodobno demonizira. Jednom rijeju, amerika politika ne poznaje islamski svijet. I tu je njihova najvea grjeka koja se u Iraku pokazala vie nego traginom, a u Iranu ona e biti katastrofalna. Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 504. 121 Potreba da se posegne za nuklearnim orujem kako bi se urazumio Iran, Amerika vidi i u tome to navodno, na vrijeme nije sprijeila prijenos raketne i nuklearne tehno logije u Iran. Prema scenariju Caspara Weinbergera i Petera Schvveizera iz 1996. o buduem ratu s Iranom, najveu pomo u prijenosu visoke tehnologije ova zemlja dobila je od Kine i Sjeverne Koreje. Protest amerike administracije nije doveo do stvar nih rezultata, pa je Kina nastavila pomagati Iran dok joj je Washington istodobno irom otvorio ameriko trite. Ta strateka grjeka, kako su to naveli Weinberger i Schvveizer zahtijeva od Sjedinjenih Amerikih Drava da se u budunosti takve zemlje moraju "otrije izolirati, i politiki i gospodarstveno". Usp. Vladimir P. Gross, Amerika na ruhu rata, Obzor, 8. oujka 1997. 581

118 "Promjena reima je u interesu svijeta. Kako emo to postii jo je predmet za konzultacije i raspravu" bit e reeno, kao stoje to rekao George W. Bush na sastanku s amerikim vojnim vrhom 2 1 . kolovoza 2002. na svom rancu u Teksasu est mjeseci prije napada na Irak. 1 9 ' Za ovakvu ameriku najavu rata profesor politikih znanosti sa Suthern Methodist Universityja, Cal Jillson, ustvrdit e da ona uvijek ukljuuje kako je ljudima nuno utuviti "da se mora ii u rat jer odreena osoba predstavlja zlo", i da "zao ovjek kako bi svima bilo bolje treba biti negdje drugdje, tri metra ispod zemlje ili negdje u zatvoru." Usp. AP, premajutarnjem listu, 23. kolovoza, 2002. 120 U amerikoj javnosti, a djelomino i u svjetskoj, stvoren je gotovo paranoidni straha od muslimana. Pritom Amerika zaboravlja da islamu pripadaju narodi svih mo guih rasa i tradicija i stvara iskrivljenu sliku, "islamskog ekstremista". Banalnost se

580

3/

Diivi'i

/ >r(ftif.-i-r / o s u

Kl N O V I

N A S I 11 I' A | U

setak godina. 1 2 2 Zato, kao posljednji in, predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava alje pismo upozorenja svome iranskome kolegi, koji je vie ultimatum nego traak nade. Na vjeto upakirani ameriki 'krajnji zahtjev' povrijeeni Iran ne odgovara. 1 2 3 I tako, poslije svih diplomatskih i inih doskoica ,dolo se do kraja... U ovalnome uredu, vie od dvije tisue godina poslije, izgovara se znana reenica Katona Starijega, ali ipak malo promijenjena: "Uosta lom, mislim da Iran treba biti podvrgnut taktikim nuklearnim udari ma, izbora nema".

Svrstavanje snaga i tijek napada: u ranim popodnevnim satima,

26. srpnja, u jednoj od nadolazeih godina, iz zrane baze McConnell u dravi Kansas, poletjela su etiri bombardera B-1B Lancer, s ubojitim teretom. Osam sati kasnije, tj. nou istoga dana, britansku zranu luku Fairford nedaleko od Londona napustila je skupina od etiri nevidljiva bombardera B-2 pirit, s nuklearnim bombama na svojim podvjescima. Dok su se te dvije skupine bombardera, letei junom i sjevernom sredozemnom rutom, pribliavale iranskome zranom prostoru sa za pada, nadomak tom istome zranom prostoru, ali s jugoistoka, u bor benom je letu bilo est bombardera B-1B Lancer, koji su neki sat prije pola noi poletjeli s otoka Diego Garcia u Indijskom oceanu. Sinkroni zirani ulazak svih triju borbenih skupina u iranski zrani prostor, ali iz razliitih smjerova, 'preduhitrile' su krstaree rakete ije su se bojeve glave upravo poele aktivirati na odabranim ciljevima u Teheranu, Araku, Esfahanu, Anaraku, Saghandu i Bandar Abasu. U usklaenom 'obezglavljujuem udaru', lansirane su s amerikih podmornica i povrin skih brodova iz Sredozemnog i Arapskog mora, iji je operativni raspo red bio nainjen nekoliko dana ranije. Zagluujua tutnjava od eksplo zija krstareih raketa jo se nije ni stiala, a bombarderi B-1B Lancer, u
122 Washington i sada i u blioj budunosti uvijek moe raunati na dva svoja stalna saveznika: Veliku Britaniju i Australiju. Britancima je pripala uloga glavne interventne europske sile koja ureduje u jugoistonoj Europi i na Srednjem istoku, dok Australci nastupaju agresivno na podruju Azije i Pacifika. Zajedno s Amerikancima oni uvaju strateke, vojne i trgovake puteve iz Europe i Srednjeg istoka preko jugoistoka Azije i Japana. Velika Britanija se dokazala u Iraku i na Kosovu, a Australija uspjeno obavlja 'humanitarnu misiju' u Istonom Timoru. 123 Smjesa predrasuda i sirove amerike politike na Bliskom istoku polako ali sigur no vodi prema zapletu koji su Weinberger i Schvveizer ponudili u svom drugom "sljedeem ratu" iz 1996. godine.

pratnji lovaca F-lb i F-14, ve su bili nad tim istim gradovima i na deset odabranih ciljeva (svaki zrakoplov po jedan cilj), usklaenim zapovijedanjem pomou satelita, istodobno ispustili svoj smrtonosni teret - specijalne divovske bombe, koje su nekoliko trenutaka kasnije eksplodirale i u zrak digle oblake praine, istovjetne onima koje proizvo di nuklearno taktiko oruje. Kilometrima visoki i iroki prainasti obla ci, te vrue ljetne noi, 27. srpnja, jo nisu ni poeli 'padati', a nad Natanzom i Buehrom 1 2 4 , u borbenom postroju po dva, nevidljivi bom barderi B-2 pirit ispustili su svoj smrtonosni teret. Za nekoliko trenu taka no se pretvorila u dan, uz golem bljesak i zagluujuu grmljavi nu, ispunjajui tako 'proroanstvo' koje su u svojoj knjizi Sljedei rat nagovijestili Weinberger i Schweizer. 125 Nekoliko trenutaka poslije toga, piloti svih etrnaest bombardera gotovo su jednoglasno izvijestili: "Operacija uspjela. Kreemo kui". Bio je to znak da prva skupina zdruenih zrakoplovnih snaga 1 2 6 , vie od sedamdeset zrakoplova svrstanih u dva borbena postroja, naprave usredotoeni udar na poloaje protubrodskih raketa i mornariku in frastrukturu du iranske obale, od rta Fasta na istoku do Sat al Araba duboko u Perzijskom zaljevu, ukljuujui i tri otoka, Veliki i Mali Tomb i Aba Musu, nad kojima je davne 1971. Iran proglasio svoj suverenitet. Istodobno je druga, brojnija skupina, s vie od stotinu zrakoplova, tako er svrstanih u dva borbena postroja, koristei sve mjere protuelektronskog djelovanja, provela udar u zapadnome Iranu, na etrdesetak infrastrukturnih ciljeva, preteito energetskih, od Tabriza na sjeveru

121 U zamiljenoj operaciji unitenja nuklearnih postrojenja ameriki planeri poseb nu pozornost posveuju nuklearnom reaktoru u Natanzu juno od Teherana, gdje se nalaze centrifuge za proizvodnju eksploziva za nuklearno oruje. One se zajedno s drugim vanim instrumentima i ureajima nalaze u podzemnom bunkeru 20 metara ispod zemlje, zatienom betonskom ploom, koja se konvencionalnim avionskim bom bama ili krstareim raketama ne moe unititi. Zato su pentagonski planeri u prelimi narnom prijedlogu napada predvidjeli da se bunker u Natanzu, ali i nuklearna po strojenja u Buehru unite nuklearnim orujem. 125 Usp. Davor Domazet-Loo, isto, str. 501. - 503. 126 Zdruene zrakoplovne snage inili bi: zrakoplovi za rano otkrivanje i upozorenje, elektronsko djelovanje, motrenje, punjenje gorivom u zraku, lovaka i jurina djelo vanja. S obzirom da bi napad bio izveden u uvjetima organizirane iranske protuzracne obrane odnos snaga izmeu postroja za osiguranje bojnih djelovanja i postroja za glavni udar morao bi biti gotovo 1:1, a operacija bi bila izvedena prema shemi "nadzor - zasljepljenje - udar".

582

583

lluvoi

Domu.-vt /iiso

do Siraza na jugozapadu, kao i na postavljene raketne lansirne poloaje zapadno od Teherana. Ovaj uragan vatre, do te ljetne iranske noi nezabiljeen u povijesti ratovanja, ipak nije pogodio sve to su ame riki planeri predvidjeli pa se prva faza operacije Oluja ivota nastavila i sljedeih dana. I ne samo sljedeih dana...

ESTO POGLAVLJE

Epilog: Preventiva je postupak kojim se dogaaji preduhitruju. Pre dmnijevam ameriki napad zdruenih zranih snaga na ciljeve u Iranu, dugo poslije njegova uprizorenja, pokazat e da to nije bio nikakav preventivi rat, nego napad kojim su napadai otvorili novu stranicu ratovanja i otpoeli rat koji e u povijesti biti zabiljeen kao drugi tri desetogodinji rat. Osim toga, biti e zabiljeeno i to da su u njemu sudjelovale sve vodee civilizacije iz prve polovice 21. stoljea.

TKO JE ZA PROGONSTVO, U PROGONSTVO E II

ovjeanstvo je zakorailo u 21. stoljee. U prethodnome dvadese tome, koje je prozvano 'stoljeem rata' zbog njegovih 165 stupnjevito i prostorno razliitih sukoba, Albert Einstein uspio je dokazati da je i vjenost teoretski mogua, samo je potreban netko dovoljno moan kome se sve pokorava, i tko e 'zapovjediti' svjetlosti da bude sporija, a drugim tijelima da budu malo bra kako bi se sustav doveo u ravnoteu u kojoj vrijeme staje... Ali, u tome istome 20. stoljeu dogodilo se jo neto. Dogodila se prekretnica u ratovanju, ne samo zbog opasnijeg i razornijeg oruja, nego i zbog usavrenih doktrina, u kojemu je 'hladni rat' svoje mjesto ustupio 'vruem miru', da bi se na prijelazu stoljea, odnosno, tisuljea pojavio 'teroristiki rat' kao globalna prijetnja civilizaciji. Dakle, prolo stoljee, kao rijetko koje, potvruje tvrdnju kako se povijest svijeta sastoji od kratkih razdoblja mira izmeu dvaju ratova. Sto onda rei o budunosti koja je pred nama? Pred ovjeanstvom jesu nova tehnoloka dostignua, letovi sve mirom, a moda i najavljena kolonizacija drugih planeta i tko zna to sve ne. A prije nego to se zakorai u tu 'svijetlu budunost', nuno je rei jo nekoliko rijei o prolosti. Ona je, kada je rije o europskome kontinentu, bila razdoblje dvojbene demokracije, koja se temeljila na teoriji delegiranja vlasti Johna Lockea, ali i na Jean-Jacques Rousseauovoj ideji drutvenog ugovora, prema kojoj je opa volja, a da to nitko ne zna kako, nepogrjeiva i ne moe biti izvrgnuta kritici. Ali je zato,

584

585

-S*

Mirnu

lhmi,i:i'l

I ,i<(

K I I I N O V I

N A S I U I' A I U

naalost, znano daje u ime te ope volje uspostavljen svakojaki leror. Nepogrjeivost sveope volje Karl Marx prebacit e na komunistiku partiju, koja e u Rusiji poubijati sto milijuna ljudi, a u ostalim zemlja ma u kojima je 'diktatura proletarijata' na vlasti bila ili jo jest toan se broj ne moe ni utvrditi. Adolf Hitler, dobar uenik hijerarhijskih urot nika, nepogrjeivost e pripisati nacistikoj stranci i samome sebi, dok je istodobno u Italiji po zidovima pisalo: "Mussolini je uvijek u pravu". Manipulirajui sveopom voljom, i nakon to su diljem kontinentalne Europu uspjeli posijati totalitarne sustave, anglosaksonski gospodari kaosa prvo su sebe prikazati jedinim 'preostalim bastionom demokracije', a potom, okieni pobjednikim lovorovim vijencem, na krilima te pobjede Europi i 'ostatku svijeta' silom i nasiljem poeli nametati bezbonu ideologiju liberalizma. Ta nova totalitarna ideologija ne namee se stihijski, nego upravlja nim krizama i nadziranim neredima, u kojima krstaree rakete i 'nevi dljivi' zrakoplovi, zajedno s informacijskim nastupanjem, briu pojam bojinice, stvarajui 'integrirano bojite', na kojemu unitenje civilne infrastrukture postaje stratekim ciljem, kako bi ona u postratnim ob noviteljskim vremenima prela u ruke istih onih koji su je razorili ili u ruke njihovih klonova koje oni postave kao obnaatelje vlasti. Ovakvom doktrinom ratovanja ponitena je ideja o tome kako je oruani sukob mogue uskladiti s potovanjem prema neprijatelju, to se ponekad dralo bitnom odlikom vitekog ratovanja. Umjesto 'vitekog kodeksa asti', na poetku 21. stoljea gospodari kaosa ratuju pomou mrea, stvarnih ili virtualnih. Zar je onda udno to su Sjedinjene Amerike Drave napali bezimeni neprijatelji, kao dio nove do tada nepostojee mree. Dakle, jedina i apsolutna velesila svijeta postala je rtvom nekakve svemone mree, ali svjetska jav nost nije dobila niti e ikada dobiti odgovor na pitanje tko je stvarni tvoritelj te mree. U oekivanju odgovora koji ne e doi, svijet e i dalje biti zapetljan u raznorazne mree, od bankarskih i financijskih, preko industrijskih do informacijskih i komunikacijskih. Svakako ne treba zaboraviti ni one kriminalne. A sve te, vie vidljive a manje ne vidljive, mree funkcioniraju fluidno, brzo, diskontinuirano i nefor malno. One su te koje povezuju ljude jednakih interesa, bez obzira na 586

podrunu pripadnost. 1 Ponaaju se poput virusa, budui da se una prijed sa sigurnou ne moe rei koga e zahvatiti. Asimetrijsko na stupanje jest obiljeje ratovanja pomou mrea. U takvom obliku rata nacionalne drave stoje nasuprot iznadnacionalnih i izvaninstitucionalnih skupina, kojima najee upravlja nevidljiva ruka gospodara kao sa. Gdje je na djelu asimetrija, nastaje i psiholoki ponor kojim se razdvaja narode, drave, ali i svijet. U takvom ratovanju nuno ima i gorih stvari od smrti. 'Rat protiv terorizma' nije nita drugo nego rat globaliziranog umreenog svijeta, u kojemu nema razlike izmeu 'biti vani' i 'biti unutra', gdje je 'hladni rat' zamijenjen 'vruim mirom', a iznimno stanje postalo je pravilo u kojemu nasilje postaje modus vivendi sve veeg broja pojedinaca i skupina. Ovakve se ratove ne navjeuje, no, i kada oruje uti, mir je pretvoren u rat drugim sredstvima, od sankcija do raznoraznih sudita, kao to je, primjerice, ono haako. Poplava mrea, danas, na poetku 21. stoljea, nije nimalo sluajna. Ona je dio globalnoga plana, njegova trea dionica. Njima se rui ne samo ustroj drutva i autoritet drave kojima je svrha zatititi narod(e) koji u njoj obitava(ju), nego se mreama i umreenou svijet vraa u doba poganstva, neograniene i neobuzdane slobode, koja ovjeka rtvuje raznim bogovima kako bi ih se udobrovoljilo. Dovoljno je samo pogledati to sve Hrvatska mora rtvovati da bi udobrovoljila bruxellske bogove - od hrvatskih generala do vlastitoga dostojanstva, a o bi tku ivota - vodama, plodnoj zemlji i umama - da se i ne govori.

O mreama Hrvoje Lorkovi pie: Udaljenost ne slabi nego jaa uinkovitost mrea. Dogaaji se odvijaju istovremeno i posvuda. Istu tehniku upotrebljavaju finan cijska trita kao i meunarodna mafija. Mree su neprozirne, nemaju sredita ni peri ferije; na svakoj su svojoj toki kako sredinje tako i periferne. Mree tako stvaraju nov 'fraktalni' tip drutvenih odnosa, stvaraju se novi, internacionalni, identiteti. U tom smislu mree pridonose podrivanju nacionalnih drava - sve bitne funkcije drave odvijaju se bez dravne kontrole. Pojam narodnog suvereniteta vezan za narodni teritorij ostaje tako bez smisla. Isti paradigmatski model vrijedi za elektronike viruse kao i za one bioetike, o kojima se danas toliko govori (poput AIDS-a), za virus antraksa kao i za informacije koje drmaju meunarodnim financijskim sreditima. Hiperterorizam je bez sumnje produkt globalizacije, poput multinacionalnih tvrtki, UN-a i kartela droge, i on je bez domovine, pa koristi sive zone planeta, one u kojih nema pravno-politikih struktura ni kontrole. Kad teroristi naiu na zapreke u jednoj zemlji, rade ono to i General Motors, Nike ili Coca cola (Pepsi). Idu drugamo. Zapadni sustav slobodne razmjene okree se tako sam protiv sebe. Usp. Hrvoje Lorkovi Terorizam je rat globalizira nog svijeta, Hrvatsko slovo, 23. studenoga 2001. 587

>

Ihivoi

l\mni.-ft

I mu

K I O N H V I

N A S 1 II l A | U

Gospodari kaosa, u svrhu ustolienja 'Kneza ovoga svijeta', poodavno su shvatili da najprije treba sruiti dravu, kako bi se lake sruilo Kristo vu Crkvu. Nije njima nepoznato da je Isus Nazareanin taj koji je jedi ni uspio u boju protiv mree i umreenosti. Za to mu djelo nisu bili potrebni nikakvi lobiji ni poznanstva. Svojim je kriem doao u svaki vor mree ovjeanstva, tj. do svakoga ovjeka, ponudivi mu spa senje. Za razliku od gospodara kaosa, koji pomou mrea (net) love profit i uitak, On je Petru pokazao kako se mreom moe loviti riba, i nita vie, pouivi ga pritom daje 'lov' na ljude pravian samo ako se to ini ljubavlju i vlastitom rtvom. Osim toga, Isus Nazareanin zorno je pokazao da se mreu zla, kada ona postane 'objektivizirana' i dobro upletena, ne pobjeuje primjenom strategije "mreom protiv mree". Takva strategija, bilo da je rije o onoj starozavjetnoj "oko za oko, zub za zub" bilo o onoj kroz povijest ovjeanstva iskazanoj uzreici "klin se klinom izbija", uvijek je vodila u jo veu pogibelj. Naime, kad god su se primjenjivale takve strate gije, broj mrtvih nije bio smanjen, nego je, naprotiv, bivao povean, razaranja su postala jo vea, a pla i jauk jai i dugotrajniji. Djelotvor na strategija u borbi protiv mree zla jest ona Kristova, tj. strategija koja nauava - Ljubi blinjega svoga! Ljubi svoga neprijatelja! Oslobo di se grijeha oholosti! To je strategija pomou koje je mogue po bijediti svaku mreu zla, to znai i svaki terorizam i svako nasilje u svim vremenima i na svim prostorima. Dakle, jedina strategija koja se moe djelotvorno suprotstaviti dananjemu terorizmu profita, teroriz mu otimanja tueg, terorizmu nepotivanja drugoga i drukijega, ali i terorizmu potronje, jest strategija 'kria i ljubavi', a ne strategija 'mrea protiv mree'. Ribari, i oni na Galilejskom i oni na Jadranskom moru, dobro znaju da se mree, kada se meusobno vrsto zapetljaju, 'razmr siti' mogu samo noem. A to poslije toga slijedi? Ako se danas, na poetku 21. stoljea, one najmlae lovi u mree video igara, u kojima im se sugerira kako je na svijetu najjai onaj ovjek koji najvie ljudskih glava poskida, one neto starije u mree u kojima se rock glazbom i drogom dosee visokofrekventne vibracije usklaene s kozmosom, kao putem prema blaenstvu i srei, a odrasle u mree po kojima su spasenje i duhovna izgradnja u tajnama ezoterije, okultizma, magije, joge ili u klanjanju bogu potronje, onda se 588

mora priznati da su gospodari kaosi dobrano odmakli u svome sotonskome naumu o 'promjenljivoj slici ovjeka', u kojemu se rijei, slike, simboli, rituali i ideje iz svih vremena i kultura u novoj panreligijoznoj zajednici uporabljuju kako se kome svia i kako kome odgovara. Kamo ovakav svijet moe stii? Ima li suvremeni ovjek odgovor na ovo pi tanje? Zna li on prema emu vodi pojava da se religija mijenja po zakonu mode? Je li europski ovjek svjestan to znae gostoprimstvo i irom otvorena vrata svakojakim 'religioznim' virtuozima iz Azije, Afrike, iz indijskih rezervata? On to oigledno ne zna ili ne eli znati. Jer, da zna i da je toga svjestan, onda bi mogao vidjeti da su se vremena staroga Rima vratila na 'velika' i 'mala' vrata u dananju zapadnu civili zaciju. I onda je, kao i danas, vladalo panreligiozno i panreligijsko ozraje, u kojemu je ak i car pripadao u red bogova. Danas su to odabrani politiari, 'posveeni' instant zabavljai i anglosaksonske institucije 'pra vde' i 'ljudskih prava'.

1. "Pod ovim e znakom pobijediti"

Ako su se vremena staroga Rima vratila, a po svemu sudei jesu, i to za nekoliko potencija vie, znai li to da e i propast novovjekoga Rima ili Nove Atlantide biti jednaka? Prije pokuaja odgovora na ovo pitanje nuno je pogledati kako je i zato dolo do propasti staroga Rima. Tri su temeljna razloga. Prvi je prostornost, tj. veliina. Carstvo je postalo preveliko da bi se njime moglo upravljati iz jednog sredita pa je podjela na zapadno i istono, bez sredinjih institucija vlasti, vodila paralizi upravljakih i nadzornih stratekih odluka. Drugi je moralni relativizam, odnosno, hedonizam kao prevladavajua struja drutvenih odnosa. Kulturna stagnacija kao izravna posljedica hedo nizma, politika podvojenost, sve vea nesloga, te nespremnost na socijalne rtve jesu trei razlog propasti. Krvavim ratovima, junatvom legionara i politikim umijeem dravnika stvorena je golema rimska drava od Eufrata do Atlantskog oceana, od Dunava i Rajne i kaledonskih brjegova do Nilovih katarakta, Sahare i Atlasa. Obuhvaala je 6 milijuna km 2 i vie od 100 milijuna dua. Tu golemu dravu branila je i golema vojska: 25 legija po 6.100 589

5^

' itnu / hmitl.ft I oso

k I l > N c > V I

N A S I 11 I' A | U

momaka i 732 konjanika, isto toliko pomonih postrojba, pa 12 tisua mornara, 10 tisua pretorijanaca i do 6 tisua gradskih kohorta, koje su se, poput suvremenih policijskih snaga, morale starati za gradski mir i poredak. No, osim te zastraujue sile, i to ne samo u ondanjem poi manju odnosa snaga, vano je istaknuti da je imperijalna mo staroga Rima polazila od bitne psiholoke pretpostavke, koja je glasila: Civis Romanus sum - "Ja sam graanin Rima", i bila je najvee mogue samoo dreenje, izvor ponosa, a i san mnogih. Biti graanin Rima znailo je ukljuenje u imperijalnu strukturu, a kulturna superiornost u odnosu na vanjsko okruje pruala je legitimnost za asimilaciju. Sva ta mo i njezina percepcija nisu imale nikakva konkurenta sve dok je Carstvo iznutra bilo vitalno i jedinstveno. Bogatstvo u takvom imperiju bijae golemo. Na sve strane izgrae ne ceste, vrsti mostovi i, rovovi. Prometovanje je bilo ivo, jer su 'svi putovi vodili u Rim'. Trgovina se uvelike rairila. U Rim su iz Egipta stizali staklo, papir i platno, iz Indije dragulji i slonova kost, iz Babilo na sagovi, iz Grke umjetnine, iz Afrike cedrovina i ebanovina, iz dru gih krajeva blago, sukno i rude. U jakoj i zatienoj dravi vladali su red i poredak. Sve je bilo pod javnim nadzorom - trgovina, ceste, no vogradnje, zalogajnice, ljekarne, a svakako i misli dravljana. U glumi ta i u cirkuse moglo je poi sve graanstvo, a patriciji su mogli birati izmeu dvorova za zimu ili ljeto. U tako ureenoj dravi ni dounika nije nedostajalo. Iako nisu bili agenti ni CIA-e ni NKVD-a ni UDBE, budno su pazili na svaiju kretnju. Sve je bilo pretvoreno u oi i ui. Izvan takve drave ovjek je nita, a u takvoj dravi njegova osobnost opet iezava. Stoga je i vrijedilo 'civis Romanus', u kojemu ovjetvo 2 biva potisnuto graanstvom. Zajedno i drugo nema istodobno mjesta, jer, tko nije rimski graanin, ili je barbar, tj. ovjek, ali bespravan ili rob. I ena je bespravno bie. U mladosti je pod oinskom vlau, a kada se uda, pod muevom. Broji godine po muevim godinama, a ne po konzulima. enidba je samo graanski ugovor, sklopljen iz dravnih interesa. Za odgoj djece brinu se robovi. Uostalom, i djeca su bespra-

vna. Kada se dijete rodi, slave ga pred oca. Ako ga primi i podigne, ima pravo ivjeti, ako ne, mora ga se izloiti da ga pojedu zvijeri ili da mu se smiluje kakvo dobro srce. I nad odraslima ima 'otac' - ius gladii (svojim maem). 3 Dakle, vanjski je sjaj rimske drave posve odgovarao njezinoj ve liini. Ali srce, dua, nutrina rimskoga naroda bijae razvalina i pusto. Sav su ivot Rimljaninu bili jelo, pilo i spavanje. Golemo Rimsko Car stvo stajalo je na dvije raspukline, bez moralne vertikale. Prva raspuklina bila je obitelj bez vrste veze i bez ljubavi, a druga bezbrojni robovi. Sve je poivalo na sili, a svaka sila ima jau sestru. Potiteni robovi mrzili su gospodare, a gospodari, ti robovi svojih strasti i dravnoga sustava, ekali su mig odozgo, od onoga tko je nad njima vladao, 'oca' da popiju otrov ili sebi zabodu bode u srce. Nestalo je krjeposti, a po nosu se ve odavno zameo trag, ali je zato Rim postao prepun velikih i malih bogova, ili boginja, koji u sebi nisu imali nita boanskog. 4 A religija? Ona je bila puko oboavanje prirode i najniih strasti. Reklo bi se - kakva religija takav i moral, odnosno, kakav narod takvi i vladari. Za jednog rimskog vladara Tacit Svetonije i Dio Kasije stalno su tvrdili kako je silnik dao zapaliti grad da uzmogne na njegovim razva linama podii Nekropolis. Poslije toga suludoga ina narod je poeo mr mljati, a silnik optui krane i krenu na njih. Od 64. do 312., dakle, punih 248 godina, tekla je kranska krv.5 Na sve strane traeni su

Da amorfno graanstvo potiskuje ovjetvo potvruje i Stjepan Mesi koji sloga nom "graanin predsjednik, predsjednik svih graana", potiskuje domoljublje, nacio nalni identitet i, naposljetku samo ovjetvo. 590

Usp. Hrvatska straa, isto, str. 222. O moralnoj barutini rimskoga drutva kazuje razdoblje carske vlasti od Oktavijana do Nerona. Iza Augusta Oktavijana, koji je nastojao obnoviti stare krjeposti i moral, sjede na prijestolje jedan od najgorih silnika to ih pozna svijet, Tiberij Klaudij Neron, dok ga ne udavi Nevij Sertorij Makron. Ipak su tome silniku laskali Rimljani, iskazujui mu boansku poast. Poslije njega rimsku dravu titi bijesni silnik Kaligula, kojega laskavci nazivaju. "Jupiter, bog zatitnik Lacija" i diu mu hramove i prinose rtve. ivi u rodoskvrnuu sa svojim sestrama kao i stari Jupiter, pa kada mu umre nesretna sestra Drusila, uvruje je meu boginje kao Panteu i podie joj hram. Luak, mrzi istinu, kalja ruke krvlju, za gozbe izdaje 10 milijuna sestercija. Kada ga smakoe dva uvrijeena asnika, sjede na osramoeno prijestolje drugi luak, Tiberij Klaudije, lutka raskalaene ene Mesaline. Kada je ludi pijanac smakao enu preljubnicu oenio se Agripinom, koja je ivjela u rodoslovnom prilegu s bratom Kaligulom, i koja je otrovala svog strica mua. Nakon njega carskim grimizom se ogrnu Neron, koji smae majku Agripinu, enu Oktaviju, pa silu drugih. Umiljeni umjetnik ugaa raspojasanoj strasti i otvara irom vrata rasputenosti u rimsko drutvo. Usp. Hrvatska straa, isto, str. 222. i 223. 5 Neronov progon krana nastavlja podli zlobni silnik Domicijan, koji mrzi sve to je uzvieno i dobro, a sam se dao nazvati "Gospodin i bog na". Trajan, inae velik, prema kranima je majuan i nepravedan. Ni uenjak ni propovjednik pravednosti i krjeposti,
4

591

>

Ihivoi

I himn.cl

I usu

K 1 O N ( ) V 1 N A S I U I' A I U

krani, optuivani i osuivani samo zato to su bili krani." Izmilja ne su najgore muke. I pod tim mukama vjernici raspetoga Boga, s molitvom na usnama, ili su u smrt.
7

Uoi odluujue bitke kod Mulvijeva mosta, pripovijeda Euzebije,

a sam mu je Konstantin pouzdano priao, Konstantin je, razmiljajui o predstojeoj bitci u nepovoljnom odnosu snaga, zakljuio kako bez vie pomoi ne bi mogao odoljeti znatno brojnijem neprijatelju. Odluio se preporuiti boanstvima svoga oca, Apolonu ili Mitri. No, oko pod neva Konstantin opazi sjajni znak kria na nebu ba iznad sunca i natpis Tovzco virja (Time pobjedi). To je sve opazila i njegova vojska. Konstantin nije znao protumaiti vienje i dugo je razmiljao. Spustila se no. U snu mu se javi Krist s onim istim znakom i zapovjedi mu da naini priliku toga znaka i da s njime krene u boj. Ustavi u ranu zoru, Kon stantin se posavjetova s kranskim biskupima i zapovjedi neka se na labarum i vojniku zastavu upiu kri i monogram Spasiteljev. U znaku kria pobjedi Konstantin i poslije pobjede dade sebi nainiti kip s kriem u desnici i s natpisom: "Ovim sam spasonosnim znakom, pri likom prave jakosti, oslobodio va grad od silnika i Senatu i narodu povratio njegov stari sjaj."9 Godinu dana kasnije, tj. 313., zajedno sa zetom Licinijem, augustom u istonome dijelu carstva, izda znameniti Milanski ukaz, dogovor o slobodi za kransku vjeru. Ne samo to je Konstantin Crkvi Zapada dao potpunu slobodu, nego je i njegovo zako nodavstvo preuzelo kranski utjecaj potivanja ljudske osobe i u tome dalo ovlasti kranskoj hijerarhiji. 10 Ediktom upuenim biskupu Osiju daje pravo da krani mogu pred biskupom dati slobodu svojim robo vima. to presudi "lex cristiana", to je pravovaljano. Na pouku dana njim zagovarateljima rada na 'dan Gospodnji', Konstantin je 312., dakle,

U takvom ozraju, kod Mulvijskoga mosta (Pons Mulvius), 28. rujna 312., srazie se dvije goleme vojske. Jednu je vodio car Konstantin, a drugu cezar Maksencije. U Maksencijevoj vojsci bijae 190 tisua voj nika, u Konstantinovoj jedva 100 tisua. Dakle, odnos snaga bio je dva naspram jedan. Konstantinova manje brojna vojska osvanula je 26. ruj na kod Tibera, porazivi prije toga dio Maksencijevih snaga kod Turina i kod Verone. Poslije tih pobjeda, puna moralne snage navali na proti vnika, smrvi pretorijance, prevlada konjicu i nagna protivniku vojsku u bijeg. Maksencije, vidjevi poraz svoje vojske, dade se u bijeg, ali se Mulvijski most polomi i on se utopi. Pobjednika Konstantina Senat proglasi carem i odlui da mu se podignu spomenici. Ovom Konstantinovom pobjedom zapoelo je novo razdoblje svjetske povijesti.

Marko Aurelije, ne pozna pravednosti, kada je rije o kranima. Septimije Sever, Maksimin Traanin, Decije, Valerijan, Aurelijan kranskom nevinom krvlju ispisae povijest svoje vladavine. Otroumni i lukavi Dioklecijan prvo je pustio krane u miru. Uzevi za sucara Maksimilijana, imenova cesarima Galerija i Konstancija Hlora i tako razdijeli dravu. Surovi Galerij nagovori Dioklecijana, koji je imao i enu Prisku kranku, te ovaj izda 303. i 304. etiri ukaza protiv krana. I potee opet rijekom muenika krv... Usp. Hrvatska straa, isto, 223. i 224. 6 Krani su u drugom stoljeu bili jo malo stado, ali se brzo irilo, tako da je ve poetkom stoljea na Istoku, od sredine stoljea na Zapadu, uznemirilo poganski svijet sve do carskog prijestolja. Car Trajan poetkom stoljea odgovara na Plinijevo pismo iz Bitinije, da prijavljene krane treba kazniti smru ako se ne odreknu, ali ih ne treba traiti kao neko Pilat. Na temelju takva carskog odgovora uslijedit e progonstva i muenitva krana, povremeno u raznim pokrajinama Carstva, kada se nekom prohtije da na njih navali krivnju. Napadaje na krane iznosili su i poganski pisci, samo usput, povjesnici, kao Tacit Svetonije, koji ih nisu poznavali, pa do Celeza, koji ih sustavno ocrnjuje, stvarajui neprijateljski mentalitet u mnotvu, koji prigodno eksplodira u velike progone i muenitva krana. Usp. Bernardin Juraj Filini, isto, str. 18. i 19. 7 Progonom krana posebno je bilo obiljeeno 3. stoljee. Zapoelo je velikim progonom Septimija Severa (202.), kada su bili pogoeni katekumeni, jer je kanjavao smru sam prijelaz na kranstvo. Posebno je bila progonstvom pogoena sjeverna Afrika. Divna su svjedoanstva muenica Perpetue i Felicite u Kartagi, Leonide, Origenovog oca u Aleksandriji. U sredini stoljea nenadano je buknuo veliki progon cara Decija, koji je 250. izdao edikt o rtvovanju svih stanovnika Carstva bogovima. Krani koji se nisu rtvovali bili su osueni na smrt. Meu prvima je ubijen papa Fabijan. Da sauvaju goli ivot velik broj krana je rtvovao bogovima (sakrificati), a drugi su komisiji platili potvrdu da su rtvovali (libellatici). Usp. Bernardin Juraj Filini, isto. str. 28. i 29. 592

U "Vita Constatini" Euzebije donosi daje u noi prije bitke car vidio kri i uo rijei: U ovom pobjedi!, Usp. Bernardin Juraj Filini, isto, str. 33. 9 Usp. Hrvatska straa, isto, str. 220. 10 Zbog njegovih zasluga za kranstvo, kranski crkveni krugovi dali su mu nadi mak "Veliki". Da bi se oslobodio republikanskih tradicija grada Rima, odabrao je stari Bizantij na Zlatnom Rogu za novu prijestolnicu, koja dobiva po njemu ime, Konstantinopolis (330.); time je istoni dio Carstva dobio u svjetovnome prevagu nad zapadnim. Tijekom svoga vladanja vodio je vie uspjenih ratova (protiv Sarmata i Perzijanaca). U upravi je Konstantin proveo reforme. Odijelio je civilnu od vojne vlasti, podijelio dravu na 4 prefekture, 14dijecezai 117 provincija. Reorganizirao je vojsku i novani sustav, uvoenjem solida. Zakonodavnim putem uao je i u agrarno-socijalne odnose; male zemljoposjednike nastojao je vezati za zemlju i tako pogodovao stvaranju kolonata, a osobito je strogo provodio naelo da pripadnost obrtnikim kolegijima bude nasljedna. Usp. Opa enciklopedija 4, isto, str. 520. 593

Ihlvm

Dnm.l.-rl / U M I

K I O N O V I

N A S T U I 1 A.I U

prije sedamnaest stoljea, donio zakon o nedjelji, vaan trudbenicima, kojim je naloio da taj kranski dan bude dan poinka. Kroz povijest, ali i danas, u ovim ponovno opasnim vremenima, u kojima na svaki nain nastoji ovladati ideologija zla, mnogi povjesnici i filozofi postavljaju pitanja: Kako je mogue da je aica obinih ljudi, ribara s Galilejskog mora, osvojila snani i moni Rim za manje od tri sto godina? Objanjenja su uvijek traena u socijalnim i politikim prilikama, a o duhovnoj protenosti tek su rijetki poneto prozborili. Mnogi nisu niti ele vidjeti da im je Isus Nazareanin dao znakove po kojima e ih ljudi prepoznati kao Njegove uenike, a i Njega samoga kao Sina kojega je Otac poslao na svijet. U Kristovim znakovima nema nikakve tajne. To su znakovi ljubavi i meusobnog jedinstva. Na prvo me mjestu jest kerigma, tj. navjetaj spasenja snagom Duha, uz svjedoenje do darivanja ivota, istom ljubavlju kojom se Krist dao za nas na kriu. Drugo je snaga liturgije. I pod cijenu ivota krani su se okupljali na liturgiju na temelju "disciplinae arcanae", to pogani nisu mogli nikako pojmiti." I tree - "koinonia" (zajednitvo). 1 2 U tome zajednitvu krani su bili jedno srce i jedna dua i nitko nije zvao svojim ono to je posjedovao, nego im je sve bilo zajedniko. 13 Na razvalinama truloga Rimskog Carstva, rastrovanog i rastoenog hedonizmom i poganstvom, digla se Kristova Crkva, snagom ljubavi, vjere i rtve njezinih pripadnika i sazdana na vrstoj stijeni, Kristu, i ni vrata je paklena ne e nadvladati. U znaku kria pobijedio je Konstantin Maksencija, zastupnika i stjegonou staroga poganstva. Danas, tisuu i sedamsto godina poslije toga, moemo se samo upitati tko e biti novi Konstantin Veliki koji e pobijediti novovjeko poganstvo? Jedno je sigurno, on e se pojaviti, u to ne treba sumnjati. U znaku kria tijekom stoljea prevladali su krani sve fizike i duhovne nava le, od prvih gnoza do revolucija bezbotva. Polomili su sve otrovne strijele poganskim nadrimudracima, uenjacima i filozofima iz svih vremena pa e i ovim dananjima - glasonoama militantnog liberaliz ma.
" Usp. Bernardin Juraj Filini, isto, str. 34. 12 Koine - gr. koinos, zajedniki. Usp. Bratoljub Klai, Veliki rjenik stranih rijei, Zora, Zagreb 1966. str. 638. 13 Usp. Jeruzalemska Biblija, (Dj 4, 32-35), isti, str. 1553.

Kranstvo je rtvom svoga Utemeljitelja vratilo ovjeku pravo koje mu je oholi Rim osporio. ovjek nije vrijedio zato to je bio "civis Romanus" niti danas vrijedi zato to je graanin Europske unije, nego vrijedi zato to je ovjek, slika Boja. ena nije robinja mukarca, nego vjerna druica jednaka muu. enidba se ne sklapa iz dravnih ni inih interesa, nego iz ljubavi. Otac nije silnik svoje djece, nema "ius gladii", ne smije zaputati ni slabanu djecu, jer svako dijete ima pravo na ivot, na razvoj, na nebo. Robovi su djeca Boja, ljudi, kao i ostali. Ropstvo je rak rana ljudskoga drutva, sramota za pojedince i drutvo. I - oprala ju je Crkva Kristova. Kristova Crkva jest ta koja je pojedince digla iz gliba poganstva i otvorila im iroke vidike. Posvetila je obitelji, obnovila drutvo, zbliila ovjeanstvo, poruila 'Berlinske, Saronove i Bushove zidove' koji su dijelili Rimljane, Grke, idove i barbare. U znaku kria pojedinac je nadvladao sebe, svoj grijeh, a ljudsko je dru tvo istrijebilo poganstvo i okove staroga praznovjerja to je prijeilo put do istinske sree i slobode, one vremenite i vjene. Isusova Crkva preivjela je Nerone i Domicijane i Julijane. Pobjednica je slavila sla vlje na pustom groblju svojih grobara. Tijekom sedamnaest stoljea napadali su je vanjski i unutarnji neprijatelji, napreui se i upirui se ne bi li ponitili i obezvrijedili golgotskoga Pobjednika. 14 U tim bojevi ma mnogi pooe za lanim krievima, za krivim prorocima, zvali se

14 O napadima Krista Nikola Mate Roi u svojoj studiji Zavjeraprotiv Isusa Krista, pie: Tragajui za odgovorom na pitanje tko je bio Isus iz Nazareta, profesor sustavne teologije u Osnabrucku Horst Georg Pohlmann analizirao je pedeset slika o Isusu u djelima filozofa, knjievnika, teologa te u percepciji nekoliko nekranskih religija. Pre doio je sedamnaest knjievnika. Za J. W. Goethea, iji je stav o Isusu iznesen u djelu Vjeni idov (1774.), pie: Isus za njega sigurno nije bio jedini put, nego jedan od mnogo putova. On nije bio sredite njegova miljenja, jer su za njega postojala mnoga sredita. Unato svemu, on je uvijek vjerovao u Krista, ali u Krista bez kranstva. Ovakav stav posvema odgovara Goetheovom slobodnozidarskom i prosvjetiteljskom nazoru. A ma sonstvu su pripadali i G. E. Lessing, L. N. Tolstoj, H. Hesse, kao i brojni drugi, pa se to oituje i u njihovim djelima. Takav je i portugalski pisac J. Saramago, poznat kao proti vnik politikog katolicizma i klerikalizma. Njegov roman(?) Evanelje po Isusu Kristu (1991.) toboe nije protiv Isusa, nego protiv Crkve koja je iskrivila Isusovu sliku s bezbroj svojih slika o njemu. Crkvu uvijek gleda kroz prizmu elje za vlau i moi. Iako se slui kanonskim evaneljima, u m n o g o emu odudara od njih. eli prikazati Isusa kao obinog ovjeka, jednog od nas. On je ljudskiji od Krista kakvim ga prikazuje Crkva, u kojoj je stiliziran u Nadovjeka. Isus je po njemu doao na svijet kao i svaki drugi ovjek, u krvi majke; kao dijete on se ne razlikuje od druge djece: pohaa kolu Tore s drugim djeacima. Izuio je znat kod oca tesara. Ljubio je Mariju Magdalenu. inio

594

595

>

/ hl\tn

l hnini.-il

l m<i

Kl

(INDVI

NAS1

Ul'AJU

oni Voltaire, Lenjin, Staljin, Hitler, Paveli, Tito ili Miloevi, svejed n o , i n a t o p i e zemlju uvjereni k a k o ine d o b r o a ne zlo. U s p o r e d o s njima, a o s o b i t o poslije njih, stjegove Zloga dohvatie anglosaksonski hijerarhijski urotnici, nastojei svijet Kristove civilizacije vratiti u 'novo d o b a poganstva' nazvavi to 'novim svjetskim p o r e t k o m ' . O t o m e n o v o m e p o g a n s t v u ili n o v o m e r o p s t v u p r o z b o r i o je i Sveti O t a c Ivan Pavao II., upozorivi da se svijet "nalazi p r e d n o v i m i suptilnijim obli cima ropstva od o n i h koji su bili u prolosti", pozvavi p r i t o m m o n e i bogate na n o v u k u l t u r u solidarnosti, potkrjepljujui to rijeima Sveto ga p i s m a - da zemlja i njezino b o g a t s t v o pripadaju Bogu: "...zemlja p r i p a d a m e n i , dok ste vi s a m o stranci i gosti kod m e n e " . 1 5 A m o n i se ogluie, nastavljajui po s v o m e z a c r t a n o m e planu, p r e m a 'kraju po vijesti'.

Za propast Rimskoga Carstva 'zasluni' su veliina p r o s t o r a , h e d o n i z a m i o g l u h a na socijalne rtve. Uzroci p r o p a s t i prvoga i d r u g o g a Kineskoga Carstva (3. i 4., o d n o s n o 18. stoljee) o p e t su bili u n u t a r n j i imbenici - g u b i t a k g o s p o d a r s k e i vojne k r e a t i v n o s t i , iscrpljenost, truljenje i h e d o n i z a m . U z r o k e p r o p a s t i najveega imperija svih vre m e n a , do pojave Sjedinjenih A m e r i k i h Drava - M o n g o l s k o g a Car stva, t r e b a traiti u n e d o s t a t k u d o m i n a n t n e k u l t u r e , poglavito vjere, ali i u g l o m a z n o s t i i p r o b l e m u nasljedstva. E u r o p a je, gledano geostra teki, imala i i m a sve preduvjete da p o s t a n e globalnim imperijem, ali joj to nikada nije uspjelo zbog stalne u n u t a r n j e b o r b e i z m e u vodeih e u r o p s k i h sila (Velike Britanije, F r a n c u s k e , panjolske) o k o p r e k o m o r s k e dominacije, a jo vie oko h e g e m o n i j e n a d s a m o m E u r o p o m . Da E u r o p a ne bi postala vrsta i jedinstvena, 'trojanski konj', a t i m e i u z r o n i k svakog n e r e d a , uvijek je bila Engleska, koja je, upravljana nevidljivom r u k o m 'hijerarhije urotnika', svako m a l o proizvodila n a d

Logika propasti imperija

Da bi se dalo odgovor na pitanje to bi se m o g l o dogoditi s ovovjekim imperijem, ili tonije, s 'novim svjetskim p o r e t k o m ' , k a o im perijem n a d imperijima, na ijemu bi prijestolju, p r e m a p l a n u hije rarhijskih u r o t n i k a , t r e b a o zasjesti 'Knez ovoga svijeta', po njihovim i z r a u n i m a negdje s r e d i n o m ovoga, 2 1 . stoljea, n u n o je u vrlo kra t k i m c r t a m a i s t a k n u t i zajedniki nazivnik p r o p a s t i svih imperija kroz povijest.

zirane kaose u obliku prevratnitava, nastojei ponititi katoliko-pravoslavni kranski i d e n t i t e t E u r o p e . Engleska se te svoje podrivake uloge nije odrekla ni na p o e t k u 2 1 . stoljea. Naprotiv, jo jae i jo bezobzirnije, s amerikim vjetrom u lea, ini sve kako bi cijeloj E u r o pi n a m e t n u l a svoju p r o t u k r a n s k u k u l t u r u i b e z b o n i pogled na svijet. Kraj e u r o p s k e ere u svjetskoj politici zapeatio je Drugi svjetski rat, koji je bio prvi stvarni rat svjetskih razmjera, rat koji se i s t o d o b n o vodio na tri k o n t i n e n t a , s velikim s u k o b i m a na Pacifiku i na Atlantiku. Simbolino, o njegovoj globalnoj dimenziji govori s u k o b b r i t a n s k i h i j a p a n s k i h vojnika t i s u a m a k i l o m e t a r a d a l e k o o d m a t i n e zemlje, n a indijsko-burmanskoj granici, potvrujui g e o s t r a t e k u postavku da su E u r o p a i Azija j e d i n s t v e n o 'veliko ratite'. O n o e u p r a v o m s m i s l u p o s t a t i 'velikim r a t i t e m ' u g o d i n a m a koje slijede.

udesa gdje je trebalo i navjeivao Kraljevstvo Boje. Njegova mu obitelj ne vjeruje i odbacuje ga. rtva je procesa i zavrava kao ustanik na kriu. Isusov stvarni problem je Bog, svemogui upravlja, u ijim je rukama ovjek tek neka igraka. Bog s Isusom sklapa savez, dogovor, da e jednog dana od njega traiti ivot, a zauzvrat e mu dati mo i slavu. Kasnije ga Bog proglaava Bojim sinom i banalno tumai kako je i fizioloki njegov sin. Saramango nudi satanistiku sliku Boga. Nikakvo udo da su reakcije i protesti protiv ovog djela bili brojni i estoki. Zato preuti da Saramangov antiklerikalni bijes svoje ishodite i zaviajnost ima u anticrkvenom jakobinstvu i programima Ve likog Orijenta, koji se ve due od dva stoljea prostaki iskaljuje upravo u romanskim i katolikim zemljama, ne samo kroz knjievnost nego i kroz sve druge oblike, navlastito kroz politiko djelovanje". Usp, Nikola Mate Roi, Zavjera protiv Krista, isti, str. 113. 15 Usp, Jeruzalemska Biblija, Lev 25,23, isti, str. 137. 596

O n o to povezuje sve imperije svijeta jesu osjeaj p o n o s a zbog ve liine, vjerski polet i k u l t u r n a s u p e r i o r n o s t . Od ova tri i m b e n i k a im perijalne m o i Sjedinjenim A m e r i k i m D r a v a m a ostala j e k u l t u r n a superiornost, kao masovni potroaki iskaz 1 5 . Osjeaj p o n o s a zbog velii-

16 Unato tome stoje rije o kulturi dvojbenih estetskih ili umjetnikih vrijednosti, amerika masovna kultura ima magnetsku privlanost, posebno na svjetsku mlade. Uzrok toj privlanosti treba traiti u hedonistikoj obojenosti.

597

Odro;'

lhmi,i;i-l

/iKd

Kl

(INOVI

NAS I

UI'AJl)

ne jo se nekako dri, iako je naet irakim i afganistanskim 'odgoe nim kaosom, a vjerski polet davno je uniten kulturnom revolucijom iz ezdesetih godina prologa stoljea i od tada one neprestano lutaju izmeu zatomljenog kranstva i ekspanzionizma pseudoreligije 'New Agea' i njezina klona 'Next Agea'. Sjedinjene Amerike Drave ne mogu izbjei sudbinu staroga Rima pa i kada bi neka politika opcija to i htjela, zato to njezina mo nije izraz osobne i pojedinane snage njezi nih itelja, nego je ona objektivizirana snaga, tj. batina onih koje Coleman zove 'hijerarhijom zavjerenika'. A svaka se batina, koliko god bila vrsta, ako se njome neprestano lupa, jednom mora razbiti o neiju 'tvrdu glavu'. ija e to biti tvrda glava na kojoj e se slomiti amerika batina moi? Nekoliko je potencijalnih kandidata - Kina, Indija, Rusija i islamski svijet - ili moda njihove razliite kombinacije. Za tu ulogu Kina moe konkurirati kao najozbiljniji kandidat, budui da je jedini istinski azijski div, s oko milijardu i pol ljudi, impozantnim nuklear nim potencijalom, s vrstom hijerarhijom vlasti, a u svemir je poslala i svoga tajkonauta. Malo je poznato da kineske nacionalne manjine u svome vlasnitvu dre velik kapital u mnogim zemljama svoga okruenja, od Indonezije do Malezije. U samim Sjedinjenim Ame rikim Dravama naselili su goleme etvrti, a Kineza se moe sresti u svako doba dana i noi u svakom kutku planeta. Dakle, Kina ima pre duvjete u doglednoj budunosti biti ozbiljan oponent Sjedinjenim Amerikim Dravama, pod uvjetom da izie na oceanska prostranstva, tj. da se oslobodi 'kontinentalnih utega'. Pod uvjetom da sve to bude ispunjeno, ostaje njezin veliki hendikep - injenica da je u njoj bezbotvo prevladavajua ideologija. Indija, unato tome to je prela brojku od milijardu ljudi, to ima nuklearni arsenal i to sebe dri vanim i velikim geopolitikim igraem, ipak samo periferno utjee na globalne amerike interese pa njezina geopolitika teina u svjetskim razmjerima nije velika. O geostratekom potencijalu Rusije ne treba troiti mnogo rijei. Dovoljno je istaknuti da je ona sredinja zemlja 'Heartlanda', ali i zem lja s najveim rudnim bogatstvom na svijetu, zemlja koja plinom i naftom u rukama dri dobar dio Zapadne Europe, ali i crnomorskokavkaske zemlje. Nuklearna i svemirska velesila ve je odavno. Njezin 598

velik problem jest kako i kojom brzinom osvijestiti kranski-pravoslavni identitet, ali i kako u staretinarnicu povijesti poslati Gorbaovljeve i Jeljcinove 'demokratske reforme'. Vladimir Putin je na dobrom putu da te velike nedostatke otkloni, ali bez njegovoga treeg predsjed nikog mandata to e se teko ostvariti. Treba se nadati da e i to biti povoljno rijeeno, na dobrobit Rusije i ruskoga naroda, ali i svjetskoga mira. Dok se to ne dogodi, Sjedinjene Amerike Drave mogu, bez veeg otpora, nastaviti svoje pozicioniranje na prvim i drugim vratima Euroazije. A to je s islamskim svijetom? Koji je donji prag izdrljivosti do kojega taj svijet moe nositi hipoteku teroristikog zloinatva, koju su mu prilijepili politiari i teoretiari 'kraja povijesti'? Iako islamski svijet nedvojbeno ima geostrateki poloaj i posjed nad bitnim energentom, ali i nepresuno vrelo ljudskog potencija i vrstu vjeru, njegov najvei i nenadoknadivi nedostatak jest nesloga meu njegovim dra vama i vazalni odnos njegovih kljunih zemalja, tj. vlastodraca prema Sjedinjenim Amerikim Dravama. Hoe li stanje u islamskome svijetu, koje je Zbignievv Brzezinski opisao kao stanje u kojemu, "poto ne postoji nijedna istinski mona islamska drava, izazov islamskog fun damentalizma izgubit e geopolitiko jezgro i najvjerojatnije se iskaza ti preko difuznog nasilja",17 krenuti tim planiranim putem, koji su za crtali gospodari kaosa, ili e, ako se to ne dogodi, biti upriliena nova Hiroima? Odgovor znaju samo Sjedinjene Amerike Drave. to je budunost svijeta, budui da su prva mjesta na ljestvici svjetske moi ve popunjena, a lider nema pravoga konkurenta? Hoe li ostatak svijeta, u obliku drava koje jo sebe dre suverenima, nestati s poli tikog obzorja, budui da se, to dragovoljno to prisilom, utapaju u kojekakve asocijacije kojima iza kulisa upravljaju hijerarhijski urotni ci? I, pitanje svih pitanja jest: Tko e za pedesetak godina, nakon pla niranoga kaosa i konfuzija ili vremena 'gladi, kuge, rata i smrti', koje e upriliiti hijerarhija urotnika, razviti barjak pobjede? Pobjednik moe biti samo jedan. A tko?

17 Usp. Zbignievv Brzezinski, Velika ahovska ploa - Ameriki primat i njegovi geostrateki imperativi, Interlandd.o.o. Varadin, 1999., str. 54.

599

Dnvoi

Ihmni.ii

ln-,0

K I O N O V I

N A S I U I ' A I U

Prije odgovora na to pitanje, kao uvodno i poticajno tivo neka poslui nekoliko dogaaja koji nisu 'apsolutni', ali jesu znakoviti za pronicanje smjera buduih dogaaja.

Britanski rat protiv nevidljivog neprijatelja Poslije Afganistana i Iraka, a osobito tijekom 2005., na amerikoj slubenoj ali i ekspertnoj razini moglo se uti izjave, ak tvrdnje, o tome kako su Al-Kaida i njoj bliske teroristike skupine uglavnom slom ljene, kako je upravljanje i zapovijedanje njima poremeeno i kako su one prilino razbijene te nisu sposobne izvoditi veliku, ciljanu, dobro pripremljenu i usklaenu teroristiku akciju. Ne samo to, nego je tije kom te godine na Zapadu bilo proireno miljenje o tome kako je Al Kaida vie mrtva nego iva, te kako njezine ostatke 'koalicija voljnih' dokrajuje i u Iraku i u Afganistanu. U zapadnim medijima, kojima upravljaju gospodari kaosa, sve se to serviralo kao velik uspjeh vlade Georgea Busha, a jedan manji dio 'uspjeha' pripisivan je i Tonvju Blairu. Budui da su takvu tezu zastupali politiari i strunjaci zemalja koje imaju dvije najjae i najopremljenije obavjetajne slube na svijetu, nije bilo razloga ne vjerovati im. Poslije londonskoga '7. srpnja 2005.' nastaje dvojba - ili su obje najmonije tajne slube na svijetu, i britan ska i amerika, toliko nesposobne da im 'meunarodni terorizam' pred nosom ostvaruje 'svoj dnevni red', to bi na kraju vodilo do potpunog kraha "naih vrijednosti i naeg naina ivota", kako je to ustvrdio Tony Blair, ili obavjetajne slube ponekad zamire, po nalogu 'hijerarhije urotnika', da bi, politike elite poslije 'teroristikog udara', nastavile rat protiv nevidljivog neprijatelja ondje gdje ele i kada ele - tertium non datur. U brojnim 'breaking news' programima, a i na trima hrvatskim 'kratkovidnicama' svekoliko puanstvo, ono globalno i ono domae, bilo je upoznato s time kako su bombe eksplodirale na postajama podzemne eljeznice kod Aldgatea, Russell's Squarea, King's Crossa i Edward Roada, a na Trgu Tavistock raznijet je jedan gradski autobus. Gleda telji su zatim mogli doznati kako su 'pale' sve mobilne telefonske mree i jedan dio fiksne telefonije, a bio je blokiran i zatvoren cjelokupni 600

suslav podzemne eljeznice. Moglo se doznati i to kako su ef london ske policije lan Blair i gradonaelnik Ken Livingstone pozvali Londonane neka nikamo ne idu i neka ostanu gdje jesu. Naciji se obratila i kraljica Elizabeta, koja je izrazila svoje zgraanje nad tim stranim inom. Sutradan iz turog priopenja s izvanredne sjednice NATO-a moglo se saznati kako e biti "pojaana kampanja protiv globalnog tero ra". Prema izjavi glavnoga tajnika Jaapa de Hoop Scheffera, teroristiki napadi u Londonu samo su pojaali odluke saveznica da nastave sa zajednikim operacijama protiv terorizma. Produljenje operacije glo balnih razmjera bez ikakve naznake o njezinu okonanju, vjerojatno je bio razlog to se na sjednici NATO-a, prema rijeima Scheffera, oito vala "solidarnost organizacije prema jednoj od lanica" te to su najo trije osueni teroristiki napadi u londonskom javnom prijevozu, a istaknuto je kako Savez mora biti "jedinstven u borbi protiv terorizma". To pak znai da je ponovno, kao i u sluaju 11. rujna 2001., u igri lanak 5. utemeljiteljske povelje NATO-a, u kojemu stoji da napad na jednu njegovu lanicu jest napad na sve zemlje lanice. Budui da samo odabrani teroristiki ini, zahvaljujui iskljuivo 'mekoj sili', dozive svoje globalno uprizorenje, a londonski je bio upra vo takav, odmah, tj. u realnom vremenu, diljem 'globalnoga sela' odaslana je informacija o tome kako je ameriko Ministarstvo domovinske si gurnosti, poslije videokonferencije s predsjednikom Georgom Bushom, podignulo stupanj pripravnosti u cijeloj zemlji, a od gradskih vlasti u svim veim gradovima zatraeno je da obrate pozornost na sigurnost javnoga prijevoza. Dodatna 'proizvodnja straha' upriliena je unato tome to su ameriki obavjetajci tvrdili da nema nikakvih podataka koji bi upuivali na to da Sjedinjenim Amerikim Dravama prijeti teroristiki napad. Ovaj ameriki doprinos 'odgoenom kaosu' nije bio jedini. Kao na tekuoj vrpci, uslijedila su priopenja ili tvrdnje. Tako je glavni tajnik Arapske lige Amr Musa izrazio aljenje i osudio atenta te u Londonu, a bivi ef londonske policije ustvrdio je kako iza napa da stoje "gotovo sigurno ljudi koji su roeni i odgojeni u Velikoj Brita niji". The Sunday Times, pozivajui se na panjolske sigurnosne izvore, donosi da je kljuna osoba za otkrivanje napadaa etrdesetsedmogodinji Sirijac Mustafa Setamariam Hasar, dok je prozvani Marokanac Mohamed al-Guerbusi, u izjavi za televizijsku kuu Al-Jazeera, opovr601

>

l'iivm

1 lniii.i., I

/ ,-.,.

K I D N O V I

,N A S I U I' A | U

gnuo umijeanost u napad. Potom asopis Mail on Sunday'" objavljuje dokument koji je potpisao ministar obrane John Reid i u kojemu stoji kako britanska i amerika Vlada planiraju do sredine 2006. smanjiti broj vojnika u Iraku za vie od polovice. Neki ne ele izostati s bojita u 'odgoenom kaosu', kao, primjerice, The Independent, koji donosi vijest o tome kako je Al Kaida na Balkanu unajmila ljude za provedbu terori stikog ina u Londonu(!?). Potom je iz sredita u Birminghamu, zbog dojave o podmetnutoj bombi, evakuirano 20.000 ljudi, a naelnik poli cije Paul Scott prozborio je o "specijalnoj opasnosti", ne objasnivi to je to i dodajui kako evakuacija nije bila povezana s obavjetajnim podatcima(!?), ali da su kontroliranim eksplozijama unitena etiri pake ta. Tu je i neizbjeni Internet s pismom u kojemu je jedan ogranak teroristike organizacije Al Kaide, pod nazivom "Tajna organizacija Al Kaida Europa", preuzela odgovornost za napade u Londonu, a ta vijest objavljena je i u njemakom online magazinu Spiegelu. U pismu, kao sljedei 'ciljevi', navedene su Italija i Danska. Uzbuna je bilo i u Poljskoj i u Sloveniji. Iako se izrijekom tvrdilo kako napadi u Londonu nisu djelo terorista-samoubojica, est dana kasnije The Times obznanjuje kako je ipak rije o samoubilakom inu te kako su njegovi poinitelji bri tanski dravljani pakistanskog podrijetla, sa stalnim prebivalitem u Leedsu, navodei imena dvojice protagonista. Ukratko, poslije traumatinih dogaaja u Londonu izgovorene su brojne besmislice i poluistine, da se ne kae lai. Osim toga, okantni medijski naslovi i podnaslovi pridonosili su stvaranju i irenju kaotinosti, a ne njegovu smanjenju. 1 9 Mnogim je analitiarima znano, a osobito obavjetajnim slubama, da je neposredno poslije napada mo-

gunost djelovanja terorista ograniena, i to je vrijeme, kako iskustvo pokazuje, najsigurnije, pa hamburki Die Welt s pravom pie kako nije bilo razloga za zatvaranje kolodvora, zranih luka ni evakuaciju polovi ce Birminghama. Sada se, godine i pol poslije britanskoga 'apsolutnog' dogaaja, stvari vide jasnije. Ni jedan ozbiljni analitiar ne moe tvrdi ti da su napadi bili 'pun pogodak', kako su to 'uzbueni' komentatori pisali ili govorili. Upravo suprotno, danas, kada je vrijeme malo poodmaklo, mogue je razaznati da je namjera terorista zapravo bila neja sna. Vanije od ove tvrdnje jest pitanje: Zato teroristi nisu ekali dok budnost u Velikoj Britaniji padne na minimum? Za to su imali valjani razlog, budui daje BBC prije napada emitirao nekoliko emisija u koji ma se tvrdilo kako je teroristika opasnost vie-manje mit koji su iz mislili predsjednik George Bush ili neokonzervativci. Zato nisu uporabili razornije oruje od onoga uporabljenoga u napadu? Jesu li slijedili pogrjenu procjenu - da se mora neto uiniti u vrijeme odravanja summita G8? Je li im doista bio cilj ubiti pedesetak nasumce odabra nih nedunih tzv. 'malih ljudi' u javnom prometu, da bi poslije toga burza, ije su reakcije bile preteito histerine, djelovala ne ba pretje rano pogoena, jer su teajevi ili uzlaznom putanjom? Zar im je njihov cilj doista bio izazvati 'gordi Albion' kako bi aktualna britanska i bruxellska politika mogla, pod uzvicima Tonva Blaira "ovo nije napad na jed nu naciju, ovo je napad na sve nacije i sve civilizirane ljude, bez obzira na to gdje ive", odnosno "ovo nije bio samo napad na London, nego na cijelu Veliku Britaniju i na civilizaciju kao takvu" krenuti u ogrania vanje slobode djelovanja i ljudskih prava ne samo muslimanskoga ivlja u Velikoj Britaniji, nego i diljem Europe. Potvrda navedenoga jest prihvaanje teksta na sastanku ministara unutarnjih poslova Europske unije od 13. srpnja, u kojemu se trai proirenje i usklaenost priku-

Usp. Mail on Sunday, 10. srpnja 2006. Po svom pristupu i objanjenju britanskog 'apsolutnog dogaaja' iz brojnih zapadnih tiskovina na neki nain izdvaja se onaj u Die Tageszehung u kojem pie: "U Londonu je Al Kaida otila i korak dalje. Nadmudrila je kompletni britansko obavjetajno-sigurnosni i policijski sustav. Nije koristila IRA-in majuni kiobran nego je u akciju gurnula svoj novi izum,'nevidljivu' odnosno 'bijelu' Al Kaidu. Dok su M15, Special Branch (protuteroristiki odsjek Scotland Yarda) i tko zna koliko policijskih i protuobavjetajnih agencija pratili svaki vidljivi trag teroristikih smutljivaca, pravi Al Kaidini operativci bijele boje koe, odjeveni poput milijuna turista koji svakodnevno krue britanskom prijestolnicom, mjesecima su izviali London i prouavali gustou i karakteristike gradskog prometa. injenica da su se Al Kaidini bombai doslovce 'teleportirali' preko i kroz brojne britanske sigurnosne prepreke i zamke vrlo je zabrinjavajua
19

18

jer se ve sada moe postaviti pitanje: tko je sljedei na redu i kakvu e novu taktiku i tehniku odabrati taj zasad 'nepobjedivi i nevidljivi neprijatelj'. Napad na podzemnu eljeznicu, a to se znalo i prije napada u Londonu, nemogue je sprijeiti. Moe se strahovati da e britanska vlada na napade reagirati samo s daljnjim ogranienjima sloboda i vjebama za sluajeve katastrofe. Budui daje ogranienje graanskih sloboda ve poelo uvoenjem osobnih iskaznica koje sadre biometrijske podatke, interniranje osumnjienika protiv kojih nema dokaza i podignute optunice, kuni pritvor i zabrana kontakta takoer su mjere kojima se problem ne kontrolira, ve prije zaotrava jer one prije svega dotiu muslimanske imigrante". Usp. Die Tageszehung, 8. srpnja. 2005.

602

603

>

Diivm I )iiiMu.-rl / U M I

Kl O N O V I

N A S I 11 I' A | U

pljanja telefonskih i elektronskih poruka. 2 " Tako je na poetku 21. stoljea, Orvvellova "1984", doista postala europska stvarnost. Kao i u sluaju 11. rujna, i 7. srpnja medijski jurinici gospodara kaosa doli su na svoje. Izvjea su bila preplavljena izjavama o tome kako je udarac tempiran za poetak sastanka na vrhu G8, i to dan nakon to je Trafalgar Square vrvio Londonanima koji su se veselili Olim pijskim igrama 2012., a ne, primjerice, da je bio tempiran za neutrali ziranje obiljeavanja desete obljetnice srebrenike tragedije, u kojoj je uz Srbe i "vojsku republike srpske", glavnu ulogu, ali iza kulisa, odigra la europska licemjerna politika, na elu s Britancima Johnom Majorom, Douglasom Hurdom, lordovima Carringtonom i Owenom, generalima Roseom i Smithom. Njima nije bilo vano to je londonski masakr, kojemu se zbiljske dimenzije nisu znale, a i ne e, zbog 'nadziranog kaosa', po materijalnoj teti, a po nacionalnim posljedicama i po broju rtava da se i ne govori, bio minoran u usporedbi s pokoljem u Srebre nici, nego im je vaan uinak medijskog megaspektakla, koji je rastrubljen tako da izazove bijes, srdbu i mrnju prema islamskome svijetu u cjelini, pa tako i prema bosanskim muslimanima. Zato je vjerojatno i plasirana ona (dez)informacija o tome kako je Al Kaida unajmila Balkance iz okolice Brkog. Kada je ve rije o Al Kaidi, postoji izvjestan unutranji otpor logi nom razmiljanju: Kome ipak odgovara da ograniena skupina nesme tano sije teror, i to samo prema odreenim zemljama (SAD, Velika Britanija, panjolska)? Potrebno je znati da je u zapadnim obavjetaj nim redovima izveden zakljuak o tome kako se Al Kaida, zapravo, odlikuje time to strpljivo i detaljno priprema svoje velike akcije i to umije ekati. A sitne, ubrzane akcije, koje se prilino esto dogaaju nisu djelo Al Kaide, nego lokalnih amatera. Pripisujui neutemeljeno te njihove akcije Al Kaidi, mediji dodatno uviestruuju njezinu orga nizacijsku i operativnu sposobnost. Zahvaljujui medijima, virtualni nevidljivi neprijatelj postaje 'dovoljno snaan' da na njemu svoje mii-

ce moi moe iskazati samo "koalicija voljnih", kada to njoj zatreba, potvrujui tako svoju svjetsku prevlast. Budui da planeri londonskoga 'sudnjeg dana' nisu ostvarili nikakav cilj, jer je sastanak G8 svoju satnicu obavio do kraja, dobivajui ak potporu 'gnjevnih prosvjednika', Olimpijske igre odrat e se u Lon donu po trei put, a NATO je ponovno spreman za djelovanje diljem Puta svile, netko je ipak morao imati nekakav probitak. Tony Blair svakako. 21 Provukavi se jedva na izborima, prethodno odgodivi otkrie svojih lai, kompromitirajui BBC, to je zainjeno 'samoubojstvom' svjedoka lai, Blair se morao u svome treemu mandatu usredotoiti na izgradnju povijesne veliine na potki neustraivog borca protiv 'svjetskoga zla' zvanog terorizam, primjenjujui recept Stjepana Mesia. Kada je Mesi dovoljno oblatio i izvrgao ruglu i Domovinski rat i Oluju, a Haag se pobrinuo da za njegovo svjedoenje protiv vlastite drave odgovaraju oni koji su na to ukazali, krenuo je, uz obilatu po mo opozicije i pozicije i uz svesrdnu potporu medija, u popravljanje svoga lika i djela'. Naime, iz ruka predsjednika Hrvatskoga sabora do dijeljeno mu je najvie hrvatsko odlije, to je samo bio prvi korak na putu 'posveenja'. Blair je pak, vitlajui maem protiv terorizma, na stojao izbrisati svoju la o tome daje Sadam Husein posjedovao oruje za masovno unitenje kojim je mogao pogoditi Englesku u nekoliko sati, da iraki reim surauje s Al Kaidom i da je Irak baza za musli manski fundamentalistiki terorizam. Za razliku od Mesia, Blair je izvlaio drugu vrstu koristi. Zahvaljujui operaciji u Iraku, koju su vo dili on i Bush, Irak je postao bazom terorizama, ali onoga u kojemu se meusobno istrjebljuju Suniti i ijiti, dok Anglosaksonci mirno pune 'vree novcem' od nafte, koju su po 60 dolara prodavali svojim sugra anima, a jo skuplje ostatku svijeta.

20 Napad na London Bruxelles je prokomentirao kako je cijela Europska unija na meti terorista, te poruio da Europljani ne dopuste da terorizam uniti europske vrijed nosti, ne rekavi koje su to vrijednosti, ako ih uope ima nakon to je kranstvo izbaeno iz ustava.

U svakom sluaju, teroristi 7. srpnja i l i . rujna ni u emu nisu uspjeli. Britansko drutvo i njegova politika elita reagiraju na isti nain, ne mijenjaju neprijatelja i ne prebacuju krivnju na Vladu. Prihvaaju eljeznu obavjetajnu politiku koju provodi britanska Vlada preko policije, u svrhu nacionalne sigurnosti cijele zemlje koju su svi spremni braniti i potivati. Britanska Vlada ne e povui svoje trupe iz Iraka, niti se povui iz saveznitva za kolektivnu sigurnost, nit e poi u potragu za novim prilagodlji vim saveznicima. U radijskom obraanju Blair je pokazao odgovornost pred povijeu i svojim se sunarodnjacima obratio rijeima "ne e nas uasnuti, ne e nas podijeliti, i ne e nas zastraiti". Ovo, ne e biti 7. srpnja Tonvja Blaira, ve 11. rujna Velike Britanije.

21

604

605

>

>IIVIII

tillllll.

Cl

UMI

k K I N I I V I N A S I 11 1' A | U

Blair je, na tragu svojih britanskih prethodnika, inio sve to je mogao kako bi grijehe vanjske politike Ujedinjenog Kraljevstva s ve likom dozom licemjerja prebacio na rtvu. Hrvati i Bonjaci, odnosno, Suniti i Sijiti, dostatan su primjer. Londonskome dogaaju i Blairovoj loe glumljenoj patetinosti svrha je bila vidjeti kako e reagirati eu ropske zemlje. A nudilo se nekoliko mogunosti. Prva je bila da one potiho zakljue kako je rije o udaru na Bushovu "koaliciju voljnih", u kojoj je Velika Britanija vaan igra, daje to njihova stvar i da se to njih izravno ne tie. Druga je mogunost bila da europske zemlje shvate kako nitko potencijalno nije poteen i kako je rije o teroristikom totalnom ratu, ime se potvruje Bushova tvrdnja kako je to sukob u kojemu ste "ili s nama ili protiv nas". Trea mogunost bila je u bojazni da e zamisao unitarne Europe s nad-vladom doivjeti krah. Francuzi su, odbacujui na referendumu europski ustav, otvorili taj proces i njega je trebalo sprijeiti. Prvu priliku pruili su jesenski njemaki parlamentarni izbori tri mjeseca kasnije. I, ona je iskoritena. Sigurna pobjeda demokrana medijskim i inim inenjeringom pretvorena je u veliki koalicijski gemit, od kojega je njemaka izvrna vlast uvijek mamurna. Zagospodare kaosa ostao je problem - kako razdrmati rastuu rusku samosvijest, odnosno, kako predsjednika Vladimira Putina izba citi iz ravnotee. Godinu dana kasnije, uz svesrdno zalaganje britan skih medija i britanskih tajnih sluba upriliene su afere 'Politkovskaja' i 'Litvinenko', odnosno, ubojstvo novinarke i trovanje 'tajnog agenta' kao velikih protivnika 'Putinovog reima', kako to vole napisati zapadni mediji. Dakle, francusko odbijanje anglosaksonski hijerarhijski urotni ci nastoje kompenzirati njemakim bavljenjem 'samom sobom' i ru skim KGB-ovskim sindromom. Njima je znano da ako ove tri nacije postanu samosvjesne, anglosaksonska vladavina Europom pomou NATO-a vie ne e biti mogua. U ovakvom razmiljanju nuno je promatrati i londonski 'dan kaosa'. Ako je suditi po retorici od Blaira do Scheffera teko se oteti dojmu da su stvarni planeri ove akcije, a ne poinitelji, imali upravo tu nakanu - sprijeiti ili odgoditi proces samoosvjeenja kranskoga identiteta Europe. Za odgaanje toga pro cesa bio je nuan ok, isti onakav kakav je trebao panjolskoj za promjenu vlasti, da bi, poslije toga, ta velika katolika zemlja krenula u proces unitenja svoga kranskoga identiteta. 606

Pozadinu londonskih teroristikih ina treba traiti ne u onome to se dogodilo nego u onome to e se dogaati. Ako su ovi teroristiki akti izabrani da se pokae kako drave nisu sposobne pojedinano se braniti od takve ugroze, za to naznake ve postoje, to znai da e Europa i dalje ostati pod 'kiobranom' Anglosaksonaca. Zato je razum ljivo zato je britanski ministar unutarnjih poslova bijesno opovrgao svoga francuskoga kolegu kada je ovaj upozorio na to kako su etvorica navodnih poinitelja londonskoga teroristikoga ina ve bila uhiena od britanske policije a potom putena, jer, tada stvari poprimaju po sve drukiji tijek. Kako dalje gledati na londonski 7. srpnja ako su tvrdnje francuskoga ministara unutarnjih poslova Nicolasa Sarkozvja tone? Nikako drukije nego kao na ine koji su duboko "antihumani i antikranski", kako ree Sveti Otac Benedikt XVI. Pitanje je samo hoe li njegov vapaj "Prestanite, u Boje ime" doi do uiju poinitelja, ali prije svega do srca planera. Iz ove analize teroristikih napada u Londonu vidljivo je o kakvom je to novom obliku rata na poetku 21. stoljea rije. Kao to je ve jednom reeno, ali treba jo jednom ponoviti - to je rat bez definiranog neprijatelja, rat bez jasnih granica, rat bez bitaka, rat bez jasne pobjede i rat bez sukobljenih strana. Ima li ovome obliku rata alternative, a da to nisu iskljui vo pojaane mjere sigurnosti? Ako je nema, onda se svi duboko zami slimo jer za to postoje veliki razlozi.

Libanon - sukob satelita u asimetrinom ratu Zato na poetku dugog toplog ljeta 2006. rat na ozemlju Libanona? Tko su scenaristi toga rata i to su im ciljevi? Je li etvrti libanonski rat izolirani sluaj ili je on naznaka daleko ireg i opasnijeg sueljavanja na drugim vratima Euroazije? To su samo neka pitanja koja su postavljali analitiari, ali i obini ljudi diljem 'globalnoga sela'. Odgovor na tri pitanja neka bude teza ali istodobno i tvrdnja: Rat u 'zemlji cedrova', koji se dogodio sredinom 2006., jest proba, veliki pokus za napad u ne tako dalekoj budunosti, na Iran, u kojemu e se, kako to pie Seymour Hersh, stalni suradnik magazina The New Yorker, rabiti i taktiko nuklearno oruje. Slijed dogaaja posve je logian, iako je katastro607

>

/ lin.u

/ l.iiii,i. rl / I I S . I

k I l ) N l I V I

N A S I 11 I' A 1 U

fian. Naime, poslije dugogodinje pacifikacije Egipta i Saudijske Ara bije od zapadnih gospodara kaosa, kao stoje ve reeno, islamske zemlje nemaju lidera. Ta injenica jest glavni problem islamskoga svijeta u novoj geopolitikoj raspodjeli moi poetkom 21. stoljea, Nakon to su anglosaksonski upravitelji nadziranog nereda u svoje globalne oko ve svezali Kuvajt (1991.), Afganistan (2001.) i Irak (2003.), Iran je jedini, ne svojom krivnjom, ostao na popritu obrane interesa islamsko ga svijeta na Bliskom istoku. Osim te injenice, Iran je iznimno vaan i za Kinu, iji rast ovisi upravo o iranskoj nafti. Strategija nastupanja Anglosaksonaca jest jed nostavna - ograniiti gospodarski rast Kine - kada ju se ve ne moe vojno napasti. Ratovi s kraja 20. stoljea, osim toga to su postali asi metrini, u svome velikom dijelu jesu i virtualni. Nikada se ne smije smetnuti s uma da ondje gdje ratuju ameriki vojnici i (ili) njihovi ad hoc saveznici, u pozadini je uvijek ameriki dolar. A njega, tj. ameriki dolar, ne moe se pobijediti orujem. Protiv njega su nemona sva poznata sredstva borbe s okupatorom. Ne moe ga se zgaziti tenkovi ma, kao to ga se ne moe napasti partizanskom gerilom. Njega se moe pobijediti samo drugom valutom koja bi dolar s vremenom pretvo rila u prainu. Toga odavno nije bilo na vidiku, sve do pojave kineskog privrednog rasta od prosjeno 9,5 posto godinje. Kako zaustaviti ame riki deficit koji je prema Kini, sredinom 2006., iznosio gotovo ne vjerojatnih tristo milijarda dolara? Nikako drukije nego novim ratom, i to 'preventivnim', u kojemu je predvieno (isplanirano) da glavni cilj napada bude Iran. Libanon je samo uvertira, proba, u tome planu. Sto je bilo obiljeje etvrtoga libanonskog rata? U tome asimetri nom ratu ratovalo se s udaljenosti - vojnik nije iao izravno na vojnika. Jednoj i drugoj strani glavni cilj raketnih, topnikih i zranih udara, koliko god to bilo morbidno, bili su civili. S doktrinarnog stajalita, to nije neka posebna novina. Izraelsko 'tepih bombardiranje' bejrutskih stambenih etvrti provjereno je davno, jo na kraju Drugoga svjetsko ga rata. Dovoljno je prisjetiti se radnikih etvrti njemakih gradova, a posebno Dresdena. Temeljna svrha 'tepih bombardiranja' jest proizve sti ok. Zato je bombardiranje civilnih ciljeva u Libanonu moralo biti dugotrajno, tjednima, s jednim jedinim ciljem - to veim brojem izbjeglica. Izraelskim, itaj amerikim, stratezima bilo je znano da Si608

liju u lome trenutku nije bilo mogue izravno napasti vojnom silom, no to ne znai da ne e biti mogue u dogledno vrijeme, kada se Liba non, u 'odgoenom kaosu', dodatno destabilizira, odnosno, kada se Siriju oslabi i iscrpi stalnim optubama o tome da je ona uzronik i poticatelj libanonskoga graanskoga rata. Redoslijed buduih poteza anglosaksonskih gospodara kaosa jest razvidan: prvo Libanon, zatim Si rija i, na kraju, Iran. Kako su se vukli potezi u etvrtom libanonskom ratu? Sirija je na padnuta onoga trenutka kada se, zbog nerazjanjenog atentata na liba nonskog dunosnika, pod pritiskom Anglosaksonaca, ali i Zapadnoeuropljana, morala povui iz Libanona. To je, u biti, bio poetak etvrtog libanonskog rata. U planovima zapadnih gospodara kaosa za ostvarivanje dalekosenih ciljeva na Bliskom istoku unaprijed se rauna s radikal nim potezima odreenih skupina. Ojaani Hamas i Hezbolah taj su oekivani potez povukli tako to su oteli izraelske vojnike. estok od govor Izraela njima nije bio iznenaenje, jer su na njega raunali. I, to se zatim dogaalo? Jedna i druga strana testirale su svoje mogunosti, ali i 'prouavale' poteze protivnika. No, Izraelci i Libanonci posao su radili za treega - upravitelje nadziranog nereda. U biti, bio je to rat satelita za raun gospodara kaosa. Amerikanci su preko Izraela iskuavali svoje operacije s podruja psiholokog ratovanja, ali i testirali nova oruja za unitenje betonskih zgrada i podzemnih bunkera, a Hezbolah je, za raun Irana, isprobavao taktike postupke iz doktrine asimetrije, koristei iznenadne vatrene udare po izraelskim gradovima, ali i tak tike prepade, pronalazei rupe u izraelskom obrambenom titu. Libanonski uvertirski rat Izrael je vodio sam, bez ukljuivanja Sje dinjenih Amerikih Drava, upravo zato to, kako je ve naznaeno, Amerikancima nije cilj 'mali' Libanon, nego jaki Iran, a u konanici 'napad' na zastraujui gospodarski rast Kine. Primijenjene strategijske zamisli osovina Teheran-Hezbolah s jedne strane i Izrael-Sjedinjene Amerike Drave s druge strane nisu stvorene preko noi, nego su bile osmiljene mjesecima prije toga. Namjera amerikoga predsjed nika Georga W. Busha bila je iskoristiti summit G-8 u St. Petersburgu kako bi konano poravnao put za nametanje sankcija Teheranu. Pritom je prvi put dolo do suglasnosti izmeu Washingtona i Europe. Priti sak na iranskoga predsjednika Mahmuda Ahmedinedada i na ajato609

/lunu

/ >,.MM.-rl

/IPMP

k I

( > N l ) V 1

N A s

I I ]' A I U

lahe poveavao se iz dana u dan. Odgovora od Irana nije bilo. Umjesto toga, u prvi je plan stupio Hezbolah. Upravo kada je trebalo stii iran sko pismo, kojim bi se pokualo sprijeiti uplitanje UN-ova Vijea sigurnosti, dogodila se otmica dvojice izraelskih vojnika. Kao to su Hezbolah i iranska Vlada znali da je poslije toga ina izbijanje vojnog sukoba neizbjeno, isto je tako i Izrael bio spreman ratovati za Sje dinjene Amerike Drave. ija je strategija bila potpaljivija, ona iranska ili ona amerika? Ni jednoga ni drugoga, nego ona treeg igraa, onoga koji se zove - mul tinacionalne kompanije. One su bile jedine koje su sredinom 2006. mirno promatrale bliskoistoni sukob. Pet najveih naftnih kompanija svijeta (Big Five), a sve su anglosaksonske - BP, Conoco Philips, Che vron, Exon Mobil i Shell, samo u prvoj polovici te 2006. zaradile su trideset milijarda dolara, a do kraja godine dodatnih etrdeset milijar da. Dakle, u asimetrinom, etvrtom libanonskom ratu pobjednik se znao unaprijed. A to je s gubitnicima? Njih je, zbog porasta cijena nafte, bilo poprilian broj - sve zapadnoeuropske drave, Kina i Japan, ali i mnoge zemlje 'treega svijeta'. Unato ovim injenicama, jo nije dan odgovor na pitanje: Kamo sve to vodi? A vodi prema eljenome cilju 'hijerarhije urotnika' - kako stei to vie pristaa da bi se Iran vojnom silom, kada se za to steknu uvjeti, odnosno, postigne onih famoznih 87 posto javnog miljenja, dovelo 'pameti'. I to ne bilo kakvom silom, nego onom koja ispod sebe ostavlja gljivasti oblik praine. Zato je libanonski rat - rat 'satelita'. U njemu Izrael nije lomio 'kraljenicu' Hezbolaha, nego cijeloga Libano na. Izraelsko 'tepih bombardiranje' u beskunike je pretvorilo vie od 700 tisua stanovnika drave koja se mogla braniti samo na papiru. injenica je da su islamistike snage krenule prve, ali to ne oslikava bit sukoba. To bi se ionako dogodilo, na ovaj ili onaj nain. Iran je tim ratom stekao malu prednost, budui da je privremeno uspio skrenuti pozornost sa svoga nuklearnog programa, ali ne zadugo. Taj ogranieni sukob, u koji je Izrael svjesno uao i u kojemu su rtve bile nezatie no puanstvo, protiv sebe je okrenuo dobar dio svjetske javnosti, ali takoer ne zadugo. Sjedinjene Amerike Drave, na prvi pogled stojei po strani, eka le su, ali i dalje ekaju, svoj potez za mat. U tome ratu namjera im je 610

bila prikazati sebe, kao i mnogo puta do tada, kao jedinu silu koja moe upravljati sukobima ili, bolje reeno, krizama. One naprosto nisu htjele ponoviti grjeku iz osamdesetih godina prologa stoljea kada su na ozemlju Libanona ginuli ameriki marinci. Zato su u libanonskom etvrtom ratu ginuli mirovnjaci europskih zemalja i Kine, ali se uvjebavao i tzv. 'humanitarni' aspekt rata. Znano je da se prva prava upravljana kriza ili nadzirani nered eksperimentalno provjeravao na prostoru zvanom biva Jugoslavija. Nisu rijeke izbjeglica iz devedese tih godina dvadesetoga stoljea, koje su zapljusnule Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu, ali i Kosovo, bile tek sluajna pojava ratnih sukoba. Naprotiv, bio je to smiljeni dio plana provjerenog u pokusima situacijskog modeliranja. Bosansko-hercegovake 'zatiene zone' nisu tek uzgredna sluajnost srpske agresije, nego pokus u kojemu su strunjaci iz Instituta Tavistock provjeravali kako e se ponaati muslimansko puanstvo u ekstremnim uvjetima izoliranosti i potpunog okruenja. Pokus je trebao dati odgovor na pitanje: Koliko e vremenski u takvim uvjetima ljudi moi izdrati, kako e preivljavati, koje e oblike otpo ra pruati, kako e rjeavati egzistencijalna pitanja, prije svega pitanja energije i hrane? Kada je provjereno i eksperimentalno utvreno koji je donji prag izdrljivosti - dogodila se Srebrenica. Ona je bila kraj pokusa, jer se znalo da e Bonjake bez ikakva otpora lako biti odvesti na stratite. Neto slino priprema se libanonskom, sirijskom i iran skom narodu. Dakle, narodima iste vjere kao to su i bosanski musli mani. Pojas Gaze jest uvjerljivi primjer nastavka toga eksperimenta. Bosanski muslimani, a poglavito njihova politika elita, naalost, ni dan-danas ne razumiju da su 'zatiene zone', u koje su ih sabili Srbi, bile dio sotonskoga plana, kako bi njihovo tragino iskustvo, mnogo godina kasnije, posluilo u slinu svrhu na Bliskom istoku. Nije potrebno tragati za skrivenim dokazima o tome zato je etvrti libanonski rat eksperiment plana. Njih je vie nego razvidno podastrla Condoleeza Rie, u vrijeme dok se rat dogaao, izjavom - "vrijeme je za novi Bliski istok". Njezina izjava nije znaila nita drugo nego najavu dugotrajnog rata koji se, poslije libanonskog kraeg ili duljeg primirja koje e imati obiljeje 'odgoenog kaosa', svom silinom sruiti na Si riju, a potom na Iran. Poslije njega, na tome 'novome Bliskom istoku' trebali bi prevladati "mi" a ne "oni", kako je to ushieno izrekla ame611

>

K i n u /imiu.vl / m u

k I ( i N ( ) V I

X A ', I I I 1' A I U

rika ministrica vanjskih poslova. A to znai da su se Sjedinjene Ame rike Drave vratile prokuanom naelu intervencionizma - ili nam se poklonite ili ete biti uniteni. Libanonski 'mir bez mira1 - uvertira za 'veliki rat' Tridesetetverodnevni etvrti libanonski rat po svim pokazateljima vojnog umijea nije dao odgovor na pitanje tko je pobjednik, a tko je poraeni. To, pak, znai da e "novi Bliski istok", po mjerilima Sje dinjenih Amerikih Drava, trebati jo ratova, a meu njima i jedan veliki. Da bi prevladali "mi", a ne "oni", kako je to rekla amerika mini strica vanjskih poslova Condoleezza Rie, sadanje libanonsko 'odravanje mira' moe se shvatiti kao predah, i nita vie. Ako je sukob izmeu Hezbolaha i Izraela eskalirao samo zbog krivih prosudaba obiju zaraenih strana, onda je razlono to su ad hoc analize upuivale na to da je njegov rezultat 'nerijeen'. Jednako tako nije bilo pogreno zakljuiti, kao to je uinio i barcelonski El Periodico22, da se ni jedna od umijeanih strana nije nadala rezultatu koji je taj sukob proizveo. Ali to ipak ne daje odgovor na pitanje to se uistinu eljelo postii tim ratom, budui da on nije izdvojen sluaj, neovisan o global nom sueljavanju na drugim vratima Euroazije. Mnogi su se analitiari sloili da je ratni sukob Izraela i Hezbolaha bio neobian po svome trajanju, broju rtva, politikim i vojnim po sljedicama te da je njegova asimetrinost iznenadila i Izrael, ali i Sje dinjene Amerike Drave. Rat koji je bio rat satelita ostao je bez pobjed nika, barem na prvi pogled. A to je s gubitnicima? Kao i u svakome ratu, neovisno o pobjednicima, gubitnika ipak mora biti. Osim zapad noeuropskih drava, Kine i Japana te zemalja 'treega svijeta', zbog porasta cijena nafte gubitnik je, prema svim postulatima vojnog umijea, bio i Izrael. S razlogom je izraelsko politiko i vojno vodstvo bilo uznemire no, jer je javnost bila nezadovoljna zbog naina voenja rata. Neuvjer ljiv ishod, neoekivane posljedice, poput popularnosti Hezbolaha, a pokazalo se da toliko hvaljena izraelska vojska uope nije tako mona.

Izrael nije smio pokazali slabost, a pokazao ju je. Politiki se jaz u Izraelu, poslije trideset etiri dana sukoba, produbio. Partneri Ehuda Olmerta prijetili su razbijanjem vladajue koalicije poslije svae tijekom sastanka na kojemu se raspravljao o trokovima rata. Izraelska se Vlada morala suoiti i s pritiskom vojnih priuva, koji su zahtijevali sveobuhvatnu istragu, i ostavku premijera i njegova ministra obrane Amira Peretza. Vladini dunosnici izjavljivali su kako su tete na zgra dama i gubitci prihoda u sjevernome Izraelu dvostruko vei od poet nih procjena te kako iznose vie od milijardu dolara. Je li unitenje Hezbolaha vojnim sredstvima bilo prevelik i ambi ciozan cilj? Moe se imati razumijevanja za premijera Olmerta i mini stra obrane Peretza, koji su prihvatili jamstva naelnika glavnoga stoera i zapovjednika ratnog zrakoplovstva da e se misija moi ostvariti samo zranim 'tepih bombardiranjem'. Ali je nerazumljivo da su tjednima pristajali na neprekidne zrane napade koji nisu davali oekivani rezultat, umjesto da ih prekinu i promijene svoj pristup. Kopnena operacija, koju su na kraju zapovjedili, dola je prekasno da bi popravila propu teno. Izraelskim stratezima moralo je biti znano prastaro naelo rat nog umijea - da oni koji se oslanjaju na iskustva minulih ratova ne maju dobre izglede u buduima. To je naprosto zato to su i najbolje postavke iz vremena koje je prolo odgovarale situacijama koje vie ne postoje. Izraelsko politiko i vojno vodstvo uinilo je neshvatljivu po grjeku ne uviajui da politiko i vojno okruje koje je na Bliskom istoku prevladavalo 2006. nije istovjetno onome iz 1982. i operaciji "Mir za Galileju", a jo se manje moe usporediti s uvjetima u kojima je izvedena operacija "Saveznika snaga", tj. zrani napadi na Jugosla viju, budui da su doktrinarne postavke tih dviju operacija bile temelj za vojni pohod na juni Libanon. Za razliku od vremena u kojemu su izraelske, odnosno koalicijske snage imale nadzor nad onim to se zove 'vanjski strategijski krug', sada je to izostalo. Tu je glavni uzrok neu spjehu izraelskoga vojnog nastupanja. Washington je mogao pomoi, ali to nije uinio. Postoje stvari koje Washington moe napraviti za Izrael, ali i stvari koje Izrael ne moe napraviti za sebe. Jedna od njih jesu i pregovori s pokroviteljima Hezbolaha, bilo daje rije o Damasku bilo o Teheranu, kao i provedba diplomatskih operacija koje bi dovele do toga da Hezbolah uiniti ustupke, koje nije mogue postii samo 613

Usp. El Periodico, 24. kolovoza 2006. 612

>

l>m;i>

Ihnihl.rl

/UMI

k I

i i N i ) V

N A s I I I I' A ! II

vojnim pritiskom. Nita od toga nije bilo napravljeno, to je rezultira lo besmislenom UN-ovom rezolucijom kojom se dugorono nita ne rjeava. Odmah po okonanju borbenih djelovanja u junome Libanonu mnogi su poeli polagati pravo na pobjedu. Prvo je eik Said Hasan Nasralah izjavio kako je Hezbolah pobjednik. Zatim su 'neovisni' anali tiari velikim pobjednikom proglasili Siriju ili Iran ili ak ijitski islam. U meuvremenu, izraelski premijer Ehud Olmert, uz potporu Goergea W. Busha, unato injenicama, ustrajava na tome da je Izrael izvojevao pobjedu. No, postavlja se pitanje: to je uope pobjeda u jednom asimetrinom ratu? Kako se u svakome ratu pobjeda arko eli, tako se ona jednako eli i u ovakvom obliku rata. Ali, ona, kao to pokazuju posljedice, ostaje nedostina. U simetrinim ratovima pobjeda na bojnom polju ima i politiku dimenziju. ak i u takvim ratovima rezultati su se esto pokazivali drukijima od oekivanih. Razumijevanje razloga zbog kojih se to dogaa zahtijeva shvaanje i one druge, meta fizike, a ne samo tvarne protenosti rata. Dakle, unato stvarnosti, u ovome asimetrinom ratu, a to njegovo asimetrino obiljeje potrebno je isticati kako bi ga se moglo bolje razu mijevati, svi su pobijedili, a nitko nije izgubio. Pobjeda u ratu ipak znai poraz neprijatelja. Toga u etvrtome libanonskom ratu, mnogi e se sloiti, naprosto nije bilo, a uzroci koji su do njega doveli i dalje su ostali. S geopolitikog stajalita, 'mir' koji je uslijedio i za koji su se trebale pobrinuti meunarodne snage, ali bez Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Britanije, ali i bez Rusije i Kine, pokazalo se ipak, jest lani mir. Ubojstvo libanonskoga ministra industrije Pierrea Gemavela od 21. studenog 2006. jest potvrda da gospodari kaosa ne odustaju od svoga plana. Izjava amerikoga predsjednika Georgea W. Busha o tome kako njegova zemlja podrava "vladu premijera Siniore i napore liba nonskoga naroda da svoju demokraciju obrani od Sirije, Irana i savez nika, koji raspiruju nasilje i nestabilnost u toj vanoj zemlji" 23 jest najava koja govori da bi libanonski 'mir bez mira' u vremenima koja dolaze mogao imati svoj nuni nastavak - novi rat. Ali, taj novi rat, s

velikom se sigurnou moe ustvrditi, ne e se vie dogaati na tak tikoj dubini libanonskoga ozemlja, nego na stratekoj dubini Bliskog istoka, tj. na prostorima Sirije i Irana. Moe li se izostanak Sjedinjenih Amerikih Drava i Velike Brita nije u osnivanju meunarodnih mirovnih snaga tumaiti iskljuivo kao posljedica njihove upletenosti u iraki i afganistanski 'odgoeni kaos? Teko! Glavni razlog ameriko-britanskom 'izvlaenju' iz meunarod nih snaga, koliko god ono bilo uvjetovano stanjem 'odgoenog kaosa' u Afganistanu i Iraku, ipak je uvjetovan drugim imbenikom. A taj im benik jest temeljita priprema za budui rat, koji e voditi oni, a ne Italija, panjolska, Nizozemska, Belgija, Njemaka ni Francuska, ije snage ne e biti kadre 'nametnuti mir', jer za takvo to, po rezoluciji 1701 Vijea sigurnosti, nemaju ni mandat. Francuski je predsjednik Jacques Chirac osjetio u emu se krije zamka i zato je pokuao uzmak nuti, ali nije mogao, jer je Francuska odavno potroila svoju mo sile na globalnoj razini. Ta je injenica pruila mogunost 'mekoj sili' u rukama gospodara kaosa da razloan potez francuskoga predsjednika izloi nepodnoljivoj kanonadi. Tako je Los Angeles Times2* ocijenio da "pred sjednik i ministrica vanjskih poslova ne trebaju biti toliko kurtoazni u svojim privatnim razgovorima s francuskim dunosnicima", a New York Times25 poziva Busha da pritisne Chiraca, koji mora shvatiti "koliko je tetno za Libanon i Francusku kada bi se Francuska pokuala oslobodi ti svojih odgovornosti". "Pljuska za Sjedinjene Drave i prepreka miru u Izraelu i Libanonu" te "Gdje su nestali Francuzi? Od sada ih traite na klupi!", bili su naslovi uvodnika VVashington Posta.26 U razgovoru za NBC, republikanski senator John McCain rekao je kako je "zabrinut zbog Francuza" i "vrlo razoaran", a tijekom cijele jedne emisije na Fox Newsu preko ekrana je pisalo "dovodi li Francuska u opasnost mirovne napore na Bliskom istoku?" O sugestivnosti ovoga pitanja nije potrebno troiti rijei, ako se uzme u obzir da je gledateljstvo u emisiji upozoravano kako je rije o dravi "koja ne priznaje Hezbolah kao teroristiku orga nizaciju". Bievanju Francuske pridruio se i dnevnik Wall Street Journal

23

Usp. Jutarnji list, 23. studeni 2006. str. 20.

Usp. Los Angeles Times, 20. kolovoza 2006. Usp. New York Times, 2 1 . kolovoza 2006. Usp. Washington Post, 18. kolovoza 2006.

614

615

<

Ikivoi nm,i.-fi /UMI

K | ( ) N i > V I N A S I l I I' A | I I

naznaivi da je Condoleezza Rie "trebala biti uistinu ljuta", jer je "vjerovala francuskim obeanjima, a dobila je "lekciju francuske i UNove vjerodostojnosti". I tako redom, dok Francuska nije popustila. Unato silnoj medijskoj halabuci, sa stratekog stajalita budui razvoj dogaaja vrlo je razvidan. Sve velike europske drave, tj. Italija, panjol ska, Njemaka i Francuska, ije vojne snage u Libanonu provode 'odravanje mira' koji ne e biti provediv, a po receptu iz 'nadziranog kaosa' s prostora bive Jugoslavije iz devedesetih godina prologa stoljea, bit e prokazane kao nesposobne. To e biti vie nego uvjer ljiv razlog da glavna uloga za provedbu 'konanog rjeenja' pripadne Anglosaksoncima. A oni e u tome 'konanom rjeenju' nastojati ostva riti svoja dva odavno postavljena strateka cilja: potpun nadzor nad energentima Bliskog istoka i konanu potvrdu teze Zbigneiewa Brzezinskog da 'europska Europa ne postoji'. Da e tijek dogaaja na drugim vratima Euroazije konvergirati pre ma novom 'velikom ratu' moglo se, 'izmeu redaka', proitati u Los Angeles Timesu27, u analizi o pobjedi u sueljavanjau Hezbolaha i Izraela u junome Libanonu. Nije nimalo sluajno to je analitiar posegnuo za Prvim svjetskim ratom. Po njemu, taj je rat bio klasina ilustracija rata u kojemu je neprijatelj poraen, ali je problem ostao nerijeen. Kako je autor analize napisao, u tome su ratu saveznici razbili njemaku vojsku, ali ne i njemake ambicije, koje su ubrzo ponovno oivjele, pa je pobjeda koja se u studenome 1918. inila zavrenom postala "de mon budueg nasilja". Saveznika pobjeda iz 1945. konano je rijeila problem Njemake tako to je sruila hegemonistike ambicije koje su harale europskom politikom od 19. stoljea. U tome smislu pobjeda je rezultirala neim opipljivim. Od tada, Njemaka e biti u Europi, a ne vladati Europom. Osim toga, zakljuuje autor, Amerikanci su uvjereni kako je pobjeda iz 1945. rijeila problem i Japana, poglavito poslije Hiroime i Nagasakia. emu podsjeanje na Prvi i Drugi svjetski rat i lamentiranje o pobje di? Moda zato to je u pripravi klonirani scenarij tih ratova i za Bliski istok? Ako je tim dvama svjetskim ratovima u izvedbi 'hijerarhije urot-

nika' Anglosksoncima omoguena pacifikacija Europe i Japana, a ako su Sjedinjene Amerike Drave ustoliene kao vodea velesila svijeta, zato se onda takvim kloniranim scenarijem ne bi omoguilo i pacifici ranje sredinjega dijela Puta svile, u kojemu bi se te iste Sjedinjene Amerike Drave potvrdile kao uistinu jedina globalna velesila 2 1 . stoljea? Takav planetarni strateki cilj nije mogue ostvariti bez ve likog rata. Vano je podsjetiti se da samo veliki ratovi omoguuju i velike pobjede. Dakle, u poimanju rata i pobjede lei glavni razlog zato je sukob Sjedinjenih Amerikih Drava prvo sa Sirijom a potom s Iranom, neizbjean. Taj e rat po svemu sudei, biti i rat "oka i straho potovanja", a ne nekakve bombake zasjede na cesti koje i Amerikan ce i Izraelce ine krajnje frustriranima. Ako se, po logici analitiara Los Angeles Timesa, rat u Afganistanu i Iraku moe drati 'prvim svjetskim ratom', onda 'drugi' moe biti samo onaj protiv Irana i Sirije, pa liba nonska epizoda uistinu nije nita drugo nego njegova uvertira. Zato nije nimalo sluajno to su rijei "islamski faizam" bile dio vokabulara politikog i medijskog prepucavanja tijekom etvrtoga liba nonskog rata. Jednako tako nije sluajno to su se analize usmjeravale prema zakljuku kako je Iran stvarni pobjednik rata u Libanonu. U Iran je uprt 'prst krivnje', jer on dostavlja oruje i financira efa Hezbolaha Hasana Nasralaha, novoga heroja 'arapske ulice'. Osim toga, po Die Zei28 tu , Iranu je uspjelo sklopiti savez izmeu "islamizma i arapskog nacionalizama". Tu je jo zakljuak o tome kako se na jugu Iraka, gdje prevladavaju ijiti, razvija teokracija, a ijitske stranke vladaju Bagda dom. Ako se ovome pribroji vrsto iransko stajalite o obogaivanju urana i jednako vrsto stajalita Sjedinjenih Amerikih Drava i Izraela o tome kako oni ne e dopustiti, onda se novi 'veliki rat' teko moe izbjei. To pak znai da se Amerika nije odrekla vodstva u libanonskom upravljanom neredu. Naprotiv! Postigla je mnogo, iako se to na prvi pogled ne uoava. Ostvarila je poetne 'uvjete' za svoj prikriveni stra teki cilj - napad na Siriju, ali i na Iran. 'Nemo' Izraela u sloaju s "islamskim faizmom" jesu ti 'uvjeti'. Novi holokaust mora biti sprijeen

27

U s p . Los Angeles Times, 2 1 . k o l o v o z a 2 0 0 6 .

Usp. DieZeitu, 23. kolovoza 2006.

616

617

>

I hivni

I hmm.-ft 1 UMI

k I ( I N l I V I N A N I 11 I' A | U

svim sredstvima. Kako? Djelotvorno sredstvo za to, kao to je zorno pokazao etvrti libanonski rat, nije konvencionalno oruje, nego to mogu biti samo bombe koje nose oznaku B61-11. Zato se, vremenski gleda no, budui 'veliki rat', kao klonirani oblik onoga 'drugoga', vie ne ini tako dalekim.

korejskih progresista, u kojemu se sve jasnije razaznaje etnonacionalna komponenta, koja se oituje i u divljenju Sjevernoj Koreji, onda je amerika suzdranost poslije sjevernokorejskoga nuklearnog pokusa posve razumljiva. Ogranienost amerikog vrstog nastupanja prema Sjevernoj Ko reji treba traiti i u injenici da ne tako rijetki Junokorejci vide neto zadivljujue u Kim Jong-Ilu, koji prkosi cijelome svijetu, dok se njiho vi predsjednici klanjaju pred silama ovoga svijeta, kad god treba, ali jo vie kada ne treba. Dakle, u psiholokom smislu, mnogi Junokorejci ponosni su na Sjevernu Koreju - to se uzdignula na razinu nuklearnih sila, i, to je bitno, ne osjeaju se ugroenima jer su uvjereni da ih njihova braa tim i takvim orujem ne e nikada napasti. S druge pak strane, naslovnice histerino najavljuju 'novu nuklear nu opasnost' ili 'trei svjetski rat', a tekstovi Kim Jong-Ila, uz obveznu etiketu diktatora, opisuju kao monstruma u kojega je sve lano, ak i mjesto roenja. Dakle, poslije sjevernokorejskog pokusa svi su uzruja ni ili, bolje reeno, gotovo svi. Kako pie newyorki IHT, Juna je Ko reja uzrujana jer vidi da joj ameriki nuklearni kiobran ograniava spo sobnost voenja neovisne politike. Japanci su posebno ljuti zato to su Amerikanci Sjevernokorejce predstavljali kao "lakog neprijatelja' pro tiv kojega ad hoc partnera ne e nedostajati", to se pokazalo pogrjenim. Osim toga, Japanci su dvostruko ljuti na svoju politiku, posebno na premijera Sinza Abea, zato to je pokuavao poboljati odnose s Kinom i Junom Korejom radi pritiska na Sjevernu Koreju, to se izja lovilo. Kina je na Sjevernu Koreju ljuta zato to je ona, u tipinom inu privlaenja pozornosti ka svojim interesima, bezobzirno zaobila nju, tj. Kinu, u trenutku kada se poela dobro osjeati u ulozi druge velesi le na ljestvici svjetske moi. Sjedinjene Amerike Drave su ljute zato to je sjevernokorejska nuklearna bomba na vidjelo iznijela njihovu glupost odbijanja izravnog ukljuivanja u pregovore sa Sjevernom Ko rejom. Ljute su i srdite i zbog toga to su se izolacija i sankcije pokaza le kao prazna puka, koja je ohrabrila Sjevernu Koreju da podigne svoj ulog i da na raun Washingtona uputi podosta uvreda. Osim toga, Sjedinjene Amerike Drave su ljute i zbog toga to su nesposobne zaustaviti sjevernokorejski nuklearni program, budui da to slabi nji619

iji je problem Sjeverna Koreja Sjedinjene Amerike Drave ve su dulje zaglibljene u irakom 'od goenom kaosu'. Suoavaju se i s vrstinom i odlunou Irana, koji nastoji razviti svoj nuklearni program punog ciklusa, a visoki dunosnici NATO-a upozoravaju da se situacija u Afganistanu ubrzano pogorava, na postsovjetskom prostoru Gruzija i Rusija pribliavaju se vojnom sueljavanju, na koji one, ako bi to i htjele, ne mogu utjecati. U Latin skoj Americi nacionalni pokreti pokuavaju razdrmati ameriku apso lutnu dominaciju. To su sve razlozi zbog kojih je sjevernokorejsko po litiko vodstvo odluilo prkositi vie Sjedinjenim Amerikim Dravama nego meunarodnoj zajednici - testiranjem nuklearnog oruja. Pozorniji e se analitiari upitati nije li sve to dokaz da su Sje dinjene Amerike Drave premaile svoje mogunosti. Nakon to je ministrica vanjskih poslova Condoleezza Rie uvjeravala svijet kako ne e biti amerikog napada na Sjevernu Koreju, komentatori Los Angeles Titnesa to su protumaili kao dokaz da je amerika administracija uvelike precijenila ameriku mo. Jo joj se zamjera da se nepotrebno i rizino uvlai u opasan sukob s Rusijom, kljunim imbenikom na Bliskom istoku, zbog June Osetije. Ono to losangeleski komentatori dre bitnim jest to da se 'problem' Sjeverne Koreje ne moe rijeiti bez Kine i Rusije. Po njima, poeljno je da uloga Sjedinjenih Amerikih Drava u tome bude 'puna razumijevanja i izdaleka'. Delikatnost situacije za Sjedinjene Amerike Drave tim je vea to bi nametanje sankcija Sjevernoj Koreji moglo rezultirati padom reima u Pjongjangu, a to bi dovelo do korejskog ujedinjenja. Tome se, ne javno nego tajno, protivi ameriki glavni partner, Juna Koreja, jer dri da je subvencioniranje Sjevera jeftinije i manje opasno od spajanja s njim. Ako se ovom pribroji sve vee nezadovoljstvo juno618

>

/ ><ir,

/1,1111,i.TI

/ ,>v>

K I () N O V I

N A S I II I' A | U

hov poloaj na podruju neirenja nuklearnog oruja openito, a po sebno u Iranu. Jedini tko se nije ljutio ni srdio bila je Rusija, koja se suglasila sa sankcijama, ali e se, kako naglaava komentator IHT-a, Philip Bowring, potiho zabavljati kineskom i amerikom nelagodom. Sjevemokorejska nuklearna bomba, koliko god bila primitivna, i unato tome to nema lansirnog sustava, postala je stvarnost. Ta stvarnost znai daje Sjever na Koreja, uz Iran, poela ruiti postavke iz plana pod nazivom Global 2000, kojim se izmeu ostaloga predvia unitenje nuklearne energije u svim zemljama u kojima ona nije pod nadzorom gospodara kaosa. Rije je, dakle, o nadzoru nad energijom u budunosti, a ne o jednoj ili pet nuklearnih bomba. Cilj Pjongjanga nedvojbeno je bio naljutiti svoje neprijatelje, ali i svoje prijatelje. No, ta ljutnja nije utjecala na financijsko trite ni na indeks dionica, to znai da Kimov izlet zadobivanja pozornosti nije ni malo ugrozio hiperstrateki cilj ostvarivanja apsolutnog nadzora nad nuklearnom energijom. To je razlog to, osim sankcija koje ne e rijeiti nita, pa se zato Rusija s njima i sloila, ostaje status quo i to je razlog zato amerike intervencije ne e biti, pa ni onda kada bi Sjedinjene Amerike Drave bile raspoloene za jo jedan sukob. Sva ova 'buka i halabuka' samo je dio psiholoke operacije koja ima cilj 'odmetnutim' reimima ponuditi veu mrkvu, kako bi ovi zaustavili svoje nuklearne programe i kako bi ostatak svijeta lake prihvatio neizbjenost ener getske ovisnosti i energetsko ropstvo koje su mu gospodari kaosa ispla nirali i namijenili u vremenima koja slijede. I, dok Kim Jong-Il zabavlja sebe i svijet nastojei nacionalne intere se braniti i nuklearnim pokusima, u Hrvatskoj udruena politika elita i medijski jurinici svakodnevno proizvode afere koje gotovo 'nuklear nim uinkom' razaraju i ono malo nacionalnog ponosa i dostojanstva stoje ostalo u Hrvata. Prodaja Plive, tajni rauni o naoruavanju, nekon trolirana prodaja nekretnina strancima, Sanaderova haaka igra s 'prija teljima suda', Raanove neokomunistike eskapade, Mesievo drugo vanje s princem Karaorem, Glavaeva borba za ponos i dostojanstvo, ali i za goli ivot, bosanskohercegovaki protuhrvatski izbori i sustavni napadi na Katoliku crkvu, pojedinano i kumulativno nisu nita dru620

go nego 'tepih bombardiranje' s nuklearnim uinkom i bez nuklearne eksplozije. U konanici, zar je bitno jesu li ovjek i narod ubijeni nuklearnom bombom ili medijskim nasiljem i prodajom bitka - oni su svakako ubijeni. Oigledno, ta gorka istina u Hrvatskoj mnogima jo uvijek nita ne znai. Sutra, kada im ipak pone znaiti, bit e prekasno. U tome je paradoks sjevernokorejskoga nuklearnog oruja i obrane hr vatskih nacionalnih interesa.

621

2. "I znamenje veliko pokaza se na nebu"

Nakon to su Sjedinjene Amerike Drave i njezini ad hoc saveznici osvojili i vojno slomili Afganistan i Irak te nad Kuvajtom uspostavili protektorat, a vrst vazalni odnos Saudijske Arabije, Egipta i Pakista na, te poslije nerijeenog rezultata etvrtog libanonskog rata i korejskoga ponosa na nuklearno oruje, Sirija i Iran sve vie postaju zaprekom amerikim interesima u dubini prvih vrata Euroazije. Po ve ustaljenom receptu, Sirija biva optuena za pomaganje meunarodnog terorizma u Jordanu i u Saudijskoj Arabiji, poslije nekoliko krvavih autobombakih napada. Slijedi okupljanje 'koalicije voljnih', pod amerikim vo dstvom, a poslije toga sinkronizirani raketno-zrani udari te obuhvatni manevar kopnenih snaga, koje, tri tjedna poslije poetka napadne operacije, ulaze u Damask. Potom slijedi uspostava prijelazne vlade, ali i 'odgoeni kaos'. Obnova razorene infrastrukture povjerava se ame rikim multinacionalnim kompanijama, a amerike oruane snage istono od Damaska poinju graditi najveu kopnenu vojnu bazu na svijetu. Ostvarivi tako iroki obuhvat Irana i poslije neuspjenih pregovora o iranskom nuklearnom programu, Sjedinjene Amerike Drave, po sce nariju iz prethodnoga poglavlja, taktikim nuklearnim orujem napa daju ciljeve u Iranu, bez ulaska amerikih kopnenih snaga u Iran, a posljedice bivaju takve da e ih Iran osjeati desetljeima. Sjedinjene Amerike Drave, poslije unitenja iranskoga nuklear nog programa, uzimaju dulji predah. Uvruju rezultate vojnih ope racija gradei 'demokraciju' u 'odravanom miru', pa islamskim zemlja ma nude ulazak u asocijaciju 'Suradnjom do mira', kao nekakav oblik ve istroenog Partnerstva za mir. Ovakvo privremeno zatije odgova ra i ostatku Azije, pa Kina, unato smanjenju dotoka nafte iz Irana, nastavlja neto smanjenim tempom svoj gospodarski rast. Da bi to nekako zaustavili, Amerikanci poinju 'kruiti' oko Kine, pokuavaju je uvui u svoju igru. Pitanja ljudskih prava i politiki pluralizam sve su vie zastupljeni u retorici amerikih i zapadnoeuropskih politiara. Kina je svjesna da za nju uvoenje viestranaja znai automatski podjelu po strankama, idejama i etnikim skupinama, jednom rijeju, destabiliza ciju. jednako je svjesna da medijsko tepanje, poput "najvei mogui pri vredni gigant svijeta", kao i organizacija Olimpijskih igara 2008. ili
623

<

Ihivm

),miii:rl

/UMI

KI.ONOVI

N A S I ' U I' AJ U

izbor za Mis World, jesu samo pokuaji da se kinesku komunistiku konzervu otvori, kao i onu sovjetsku poslije pada Berlinskoga zida, pa da bankarski metri gospodara kaosa pokupuju nacionalne banke i tako je 'epaju za srce', kao to su uinili sa svim 'p-p' zemljama. Kao stoje svjesna i da su zapadni slobodoumni ljudi, ali i demokrati svih vrsta, a s njima i maskultura i glamur Zapada, samo crvi koji bi brzo nagrizli poslunost kineskih graana prema dravi. A ova igra 'make i mia' izmeu Zapada i Kine potrajalo je desetak godina. Poslije tih desetak godina laskanja, osmjeha i uvijene diplomacije, ameriki stratezi napokon shvatie daje Kina uistinu na globalnoj ra zini postala suparnik Sjedinjenim Amerikim Dravama, upravo onako kako je to Huntington u Sukobu civilizacija i naznaio. Poglavito su to shvatili kada se pred rastom kineske moi Tajvan, 2018., pokajniki vratio u 'majin zagrljaj'. I dalje ostade de facto neovisan, ali nakon referenduma priznaje suverenitet Pekinga. Za to je 'nagraen' bazi ranjem rastue kineske flote, koja postade gospodarom valova Junog i Istonog kineskog mora, ali je poelo ploviti vodama Filipinske zavale, Mikronezije i Melanezije, sve do Marshallskog otoja. Kako bi zadrali gospodarski rast, sada od pet posto, Kina nastavlja iskoritavati naftna bogatstva Junoga kineskoga mora ubrzanim tem pom. Naftne kompanije Exon Mobil i Shell, u ijim se rukama nalaze vijetnamska naftna polja, hukaju Vijetnamce te ovi, uz pomo ame rikih tajnih sluba, izvode diverzije na nekoliko kineskih naftnih pla tforma. Kina, osjeajui se monom ali i eljna osvete zbog vijetnamskog ponienja pretrpljenog 1979., uzvraa udarac, upada u Vijetnam i ov ladava Tokinkim zaljevom. Vijetnamci, kojima je 'dalekosenim pro imanjem' izbrisano pamenje o amerikim napalm bombama i biolo kom oruju kojima su sedamdesetih godina 20. stoljea bili zasipani, trae pomo od svojih nekadanjih okupatora. Sjedinjene Amerike Drava imaju obvezu pritei u pomo, jer je Vijetnam za njih Izrael Dalekoga istoka. Obveza im je tim vea to se ameriki vojnici, te iste 2018., spremaju napustiti Junu Koreju, budui da su na nuklearno oruje koje je usavrila Sjeverna Koreja, kao i na rakete produenog dometa Junokorejci postali ponosniji nego njihova sjeverna braa, i potpis na ujedinjenje samo to nije stavljen.

Kinezi Sjedinjenim Amerikim Dravama alju upozorenje da se ne mijeaju, jer oni nisu Iranci na koje nevidljivi bombarder B-2 pirit moe tako lako istresti svoj nuklearni teret. Japan i druge azijske drave oklijevaju, to iz straha to iz procjene daje bolje ostati po strani. Sje dinjene Amerike Drave, unato tome to nemaju brojne ad hoc part nere, osim nezaobilaznih Britanaca, izjavljuju daje kinesko osvajanje Vijetnama neprihvatljivo. U Vijeu sigurnosti trae gospodarske sank cije protiv Kine, ali su nemone, jer Kina i Rusija prijete vetom i, prvi put poslije Drugoga svjetskoga rata, na jedno ratite alju pet udarnih skupina nosaa zrakoplova. Ulazak impozantne amerike pomorske sile u Juno i Sjeverno kinesko more Kinezi shvaaju kao povredu kineskih teritorijalnih voda i amerike udarne pomorske operativne skupine na padaju usklaenim udarom raketnih i zranih snaga. Uzaludna su na stojanja glavnoga tajnika UN-a i japanskoga premijera da se pregovo rima postigne prekid vatre. Borbe se proiruju na Laos i Tajland, nakon to su, zbog pritisaka, stali na ameriku stranu. Korejanci sveano potpi suju ujedinjenje i otvoreno daju do znanja Japanu da su njihove rakete s nuklearnim bojevim glavama spremne za start i jedino to treba jest pritisnuti dugme. Japan nema izlaza te zabranjuje koritenje amerikih baza na svome teritoriju za djelovanje protiv Kine. Sjedinjene Ame rike Drave na taj iznueni potez Japana vuku protupotez te obja vljuju neutralnost i stavljaju baze pod svoju jurisdikciju. Tajvan, kao geostrateka gravitacijska stoerna toka, pokazuje to znai prednost takvog poloaja, pa kineske podmornice i zrakoplovi s njegovih kopne nih i pomorskih baza nanose ozbiljne udare amerikim brodovima i objektima u istonoj Aziji. iroka operacijska osnovica kineskim kopne nim snagama omoguuju ulazak u Hanoj i izbijanje na crtu Ngoc LinKvang Ngai. Budui da su Kina i Sjedinjene Amerike Drave nuklearne velesile, koje nuklearnim udarima mogu jedna drugoj ugroziti teritorij, ali pod dojmom amerikog ogranienog nuklearnog udara na Iran od prije tri godine, dolazi do stanja suzdrljivosti, pa se to oruje, iako je u sprem nosti, ne koristi. No, bojazan od takvih napada postoji u objema zem ljama, a osobito je snana u Sjedinjenim Amerikim Dravama. Alke miari javne svijesti, uz sve medijsko ongliranje ne uspijevaju postii ni 35, a kamoli poeljnih 87 posto potpore za rat, jer su se mnogi
625

624

Duvoi

Ihmni.ii

/ UM>

k 1 i ' N l ) V I

N A M IH'AIII

Amerikanci poeli pitati - zar ponovno Vijetnam njihovih djedova i baka, ali ovoga puta jo opasniji, u kojemu ni atomska sklonita ne e biti od velike pomoi. Zar je vano, pitaju se oni, to Kina nadzire Juno kinesko more, Vijetnam ili ak cijelu Istonu Aziju? Otpor ame rikome ratu posebno je snaan u jugozapadnim saveznim dravama, u kojima prevladava hispansko stanovnitvo koje, kao i njihovi sunaro dnjaci u Junoj Americi, jo od 2008., sve vie osjeaju neplodnost kao posljedicu hranjenja kukuruzom spermicidom kompanije Epicyte. Sje dinjene Amerike Drave, suoene s mogunou graanskoga rata, privremeno odustaju od eskalacije sukoba, to Kinezi koriste te uvr uju uspjeh svojih poetnih pobjeda u Istonoj Aziji. Ameriko poli tiko miljenje sve se vie poinje kretati u smjeru kojemu su se Japanci nadali jo 1942., tj. ka nagodbi i okonanju rata, jer bi cijena odranja hegemonijske moi bila prevelika. Predah je nuan, zakljuilo je i Vijee devetorice, vrhunaravno tijelo gospodara kaosa, te amerikome pre dsjedniku izdaje zapovijed da ne pokree svoje nuklearne snage, nego da se pripremi za voenje dugotrajnog asimetrinog rata u kojemu e glavno oruje biti potpuni nadzor hrane, pitke vode i laboratorijskih bolesti koje su potajno razvijene jo prije 2012. i od kojih je najsmrtonosnija gripa koju prenosi trostruko mutirani virus H5N1. Prvo otpoe bitka za vodu, upravo onako kako je to nekadanji bri tanski premijer Tony Blair,jo tamo daleke 2006. najavio na sastanku kriznoga stoera u Dovvning Streetu. Vodoprivreda gotovo svih zem lja June Amerike se privatizira, nakon to su na vlast, vojnim udari ma, naranastim revolucijama i izbornim inenjerinzima, uz prethod no nasilje raznoraznih 'ljeviarskih' i 'desniarskih' teroristikih skupi na, dovedeni 'demokratski' politiari, iji je program bio u dlaku jednak - "voda je predragocjena da bi bila vlasnitvo nesigurnih i nesreenih drava koje nisu kadre osigurati njezino racionalno koritenje". Za to 'racionalno osiguranje' pobrinuli su se Vijee za trino natjecanje (Council on Competitiveness) i novoosnovano Ameriko vijee za vodu (US Water Council) te multinacionalne kompanije Coca Cola i DuPont AgriScience. Ostavi bez slobodnog pristupa vodi, a hrane je ve oda vno poelo ponestajati budui da su nekadanja plodna polja 'zelenoga kontinenta' ve punih osam godina potpuno prekrivena GM usjevima, preteito sojom i kukuruzom, i to kompanije Monsanto, latinoameriki
626

narodi, u doslovnom smislu rijei, dovedeni su u stanje 'gladi i ei', kako bi ih gospodari kaosa mogli lake nadzirati. I tako se ispunilo 'proroanstvo' Johna Colemana o tome kako e se "s vremena na vrijeme stvarati umjetne nestaice harne, vode i lijekova kako bi se mase po dsjetilo da su za golo preivljavanje ovisne o Komitetu 300." Nakon to je po zapovijedi Vijea devetorice uspostavljen 'prehrambeno-vodeni' nadzor nad Junom Amerikom, posao s Afrikom nije bio odve zahtjevan. Kontrola voda Nila rijeena je privatizacijom cjelo kupne Etiopije, a time i izvori te rijeke, koja je prela u vlasnitvo neko liko amerikih obitelji, ukljuujui i obitelji Rockefeller i Silverstein. Regija Velikih jezera i njezine vode, kao i rudna bogatstva, zajedno s naftom i plinom, poslije krvavih graanskih ratova i etnikih sukoba, iza kojih su stajale amerike i britanske tajne slube, pretvorena je u podruje diktatorskih reima. Financirani od multinacionalnih kompa nija, vlastodrci tih reima nastavili su obraun s ve ionako gladnim narodima koji su bili pod njihovom vlasti, a za to vrijeme te iste multi nacionalne kompanije preuzele su sve bogatstvo, od Angolskoga zaljeva na zapadu do Somalijske zavale na istoku, odnosno, Bonga na sjeveru i Bulawaya na jugu. A onda su glad, e i bolesti otpoele svoj smrtni ples afrikim prostranstvima... Stavivi, gotovo bez ispaljenog metka, pod nadzor Junu Ameriku i Afriku, dakle, etvrtinu ozemlja planeta Zemlje, gospodari kaosa slijede zacrtani plana, koji je jo prije etrdeset etiri godine, tj. 1974., u svojoj tajnoj studiji NSSM uobliio Henry Kissinger, na red je dola Azija, tonije, zemlje na Putu svile i oko njega. Dok se afriku suno-tropsku civilizaciju moglo lako dovesti u 'pretpovijesno razdoblje', u sluaju azijske 'hidrauline civilizacije' problemi su se usloili. Na prvim vratima Euroazije osvajanje voda ilo je relativno lako. Sve junoeuropske zemlje, na elu s pitkom vodom bogatom Hrvatskom, 'uhvaene za vrat' ve likom zaduenou, prispjeli vrlo veliki obrok kredita podmirile su odreknuem od vlasnitva nad izvorima pitke vode i vodoprivrede u cjelini. Nadzirui vode Golana, Izrael je ve pedeset i dvije godine gospodar ivota i smrti jordanskoga i palestinskoga naroda, a Turska, kao vazal Sjedinjenih Amerikih Drava, to je postala Sirijcima i Iraanima iz gradnjom sustava brana na gornjem toku rijeke Eufrat, koje sufinan cirale amerike i britanske bankarske kue. U borbi za vode Kavkaza, u
627

P u n u / lniiiii.v/ / UMI

Kl ( I N D V 1

N A S I 11 I' A I 11

neprekidnim krvavim udarima i protuudarima obraunavaju se Gru zijci, Armenci i Azerbejdanci, a u jo krvavijim Indijci i Bangladeani za vode Cangea. Jedini koji su sve to mirno promatrali bili su Kinezi i Rusi, prvi sjedei vrsto na najveem svjetskom spremitu pitke vode Tibetu, a drugi nadzirui vode Sibirskih rijeka. Jae uzdrmati Kinu i Rusiji znai liiti ih nadzora nad izvorima te za ivot nezamjenjive tekuine. Upravljane krize i nadzirani neredi, i to kroz dugo razdoblje, jesu jedino rjeenje, odluili su gospodari kaosa. I, otpoe bitka za vodu u samome sreditu 'Heartlanda'. Narodi Taikistana, Uzbekistana, Kirgistana i Kazahstana, uz pomo specijalista za oblikovanje javne svijesti, boraca za ljudska prva i razvoj demokracije, poee sve vie prihvaati 'ispravni nain', a odbacivati svoj dotadanji 'pogrjeni nain ivota'. I, u godinama koje su slijedile, taj ispravan nain ivota sastojao se u pijenju Coca Cole i jedenju 'zlatne rie' multinacionalne kompanije Monsanto, odnosno, GM penice sa itnih polja Ukrajine i Iraka, a sve je to plaano ostatkom novca od prodaje izvora pitke vode. I, dok su stanski narodi uivali u 'ispravnom nainu ivota', tibetanski pokret otpora i kamirski sijai nasilja, razdijeljeni planinskim visovima Karakorama, sve ee poee upriliavati krvave scene na mjestima oku pljanja ljudi. I to potraja tridesetak godina. U tome poprilino dugakom vremenu, u punom zamahu diljem globaliziranoga svijeta, odvijao se proces nejednakosti i diskriminacije. Marginalne skupine, kriminal i droga postali su prevladavajui trend od kanadskih ledenih prostranstava do Ognjene zemlje, od Skandina vskoga gorja do Rta dobre nade, od Sibirskoga visoja do australske Velike pjeane pustinje. U megapolisima juga, laboratorijske bolesti i neishranjenost svakodnevno odnose na tisue ivota. Ukapanje mrtva ca postade velik problem, jer su uline bande praktino preuzele vlast pa je svaki organizirani ivot prestao postojati. Istodobno, unutar broj nih gradskih periferija, tj. geta zemalja Zapadne Europe i Sjeverne Amerike bjesne krvava nasilnitva. ivjeti u gradovima postalo je ne mogue, a pobjei se nema kamo, jer su se na slobodnim poljanama utaborile privatne vojske bankara i efova multinacionalnih kompa nija. Dalekom i Srednjom Azijom od 'ptije gripe', iji su simptomi isto vjetni simptomima nekadanje 'panjolke', dnevno umire dvadeset ti sua, a u Indiji od AIDS-a gotovo tri tisue ljudi. Smrt je prevladala
628

zemljom, kao posljedica ponitenja prirodnih zakona - Bojih zakona. ovjek je ustao protiv Boga, ne prvi put. Hoe li ovo biti i posljednji put? Vidjet e se u vremenima koja e uslijediti. Indija za eskalaciju nasilja u Kamiru optui Pakistan, a za nezau stavljivo irenje AIDS-a Sjedinjene Amerike Drave te se odlui obrau nati s amerikim vazalom i pokreu razoran napad na Pakistan radi unitenja nuklearnih i konvencionalnih potencijala te zemlje. Viemilijunska indijska vojska biljei uspjehe pa Amerika u pomo pakistan skoj islamskoj brai alje sirijsko-irake snage, koje je ona obuila i uvjebala tijekom tridesetogodinje okupacije ovih zemalja, ali i terori stike skupine, koje pod svojim nadzorom dre amerike tajne slube. Uvoenjem u borbu tih svjeih snaga na stranu Pakistana usporenje indijski tempo napada. Kinesko komunistiko vodstvo, i samo uzdrma no amerikim asimetrinim ratovima na Tibetu i posljedicama 'ptije gripe', procjenjuje da vie nema to ekati te donosi odluku o konanom obraunu s 'amerikim imperijalizmom' i primjenjuje strategiju 'ili-ili'. Kina u napadnu strategijsku operaciju s prostora Vijetnama, Laosa i Tajlanda, koje pod okupacijom dri ve trideset godina alje svoje uvjebane i dobro opremljene snage koje, primjenjujui doktrinu bitke na 'integriranom bojitu', bez potekoa izbijaju na june granice neka danjega Kineskoga Carstva, iz 18. stoljea, tj. na obale Bengalskog zaljeva, odnosno Andamanskog mora i Sijamskog zaljeva. Iran, koji se ni poslije trideset pet godina nije opravio od amerikog nuklearnog udara, ali i od jednostranih sankcija koje su mu nametnuli Anglosaksonci, ko ristei se poetnim vojnim uspjesima Kine, uzvara udarac. Potie jake protuzapadne pokrete u muslimanskim drutvima. Islamski pokreti, noeni valom zanosa muslimanske mladei, obaraju, jednu za drugom, prozapadne vlade u arapskim zemljama i u Turskoj. To koriste Bugar ska i Grka te upadaju u europski dio Turske. U Istanbulu nastaje pa nika i Turci poinju bjeati preko Bospora. U meuvremenu, islamska mlade dolazi na granice Izraela i ondje se ne zaustavlja. Uz pomo Palestinaca, ulazi u Jeruzalem, a zatim izbija na izraelsku sredozemnu obalu. Izraelska se vojska preko Golana povlai u iznimno uvane baze istono od Damaska, u kojima su se prije etrdeset godina, poslije petog Libanonskog rata i okupacije Sirije, utaborile amerike snage. Zbog kineskih vojnih uspjeha, a poglavito zbog psiholokog uinka
629

>

Muni;

/ hnihl.ii I UMI

Kl ( I N O V I

N A S I I I I' A I 11

sjeanja na Drugi svjetski rat i na japanske zloine nad Kinezima, bojei se kineske osvete, Japan se, od formalne neutralnosti otvoreno svrstava na kinesku stranu. Na nagovor Kineza, japanske snage zauzimaju pre ostale amerike baze u Japanu, pa su Sjedinjene Amerike Drave pri morane izvui svoje postrojbe. I tako, gotovo sto deset godina poslije Hiroime, Japanu se pruila prilika Sjedinjenim Amerikim Dravama uzvratiti udarac, pa japanska flota potapa dio amerikih snaga u pov laenju. U poetnoj fazi rata Kina je predloila pakt o meusobnoj sigurnosti s Rusijom, kao svojevrsnu inaicu pakta Hitler - Staljin. No, Rusiju poinju brinuti sve vei kineski uspjesi, ali i pobuna kineskih doseljenika u Sibiru. Rusija zato kree u protukineskom smjeru, raspo reujui svoje elitne postrojbe diljem junog i istonog Sibira. Poslije toga manevra ruskih snaga, Kina vojno intervenira kako bi zatitila svoje sunarodnjake i okupirala Vladivostok, dolinu Amura i druge kljune dijelove istonoga Sibira. Borbe izmeu ruskih i kineskih vojnika u srednjem Sibiru rasplamsavaju se, a u Mongoliji, u kojoj je Kina ranije uspostavila 'protektorat', izbija pobuna. Kineska, indijska i islamska rukavica baena Americi ne ostaje bez odgovora pa Sjedinjene Amerike Drave ustro nastoje zadobiti potporu svojih europskih saveznika. Iako pruaju diplomatsku i ekonomsku pomo, europske su zemlje rastoene nasiljem u gradovima, nesklone vojnom angamanu. No, Kina i Iran strahuju da e se zapadne zemlje naposljetku svrstati uz Sjedinjene Amerike Drave pa, kako bi to sprijeile, razmjetaju projektile s nuklearnim glavama srednjeg dome ta u Libiji i Aliru te upozoravaju europske sile da ne ulaze u rat. Ni ta prijetnja ne budi Europu iz hedonistikoga sna, pa Vijee devetorice aktivira ve prije donesenu odluku i na elo zapadne alijanse ustoliuje 'Kneza ovoga svijeta', kao apsolutnog vladara, dakle, na etvrtini kugle zemlje. Odluke su njegove zastraujue. Tko mu se pokloni, staje u borbeni postroj, a tko se ne pokloni, biva pogubljen ili poslan u progon stvo da od gladi i ei umre u mukama. Potom uslijedi zapovijed: "Trijadu nuklearnoga oruje staviti u zavrni stupanj spremnosti! " I, to uslije di? I, dok prva raketa s nuklearnom glavom, lansirana iz Libije, bude letjela prema Londonu, u sljedeih nekoliko minuta bit e ispaljen goto vo sav svjetski nuklearni potencijal, bez pravila, osim pravila tko e biti
630

bri. Tko ne pritisne startno dugme, vie mu ne e ni trebati. I, nakon to "udarie munje i glasovi i gromovi i nasta potres veliki, kakva ne bijae otkako je ljudi - tako bijae silan taj potres"29, da u njemu, prekri veni valovima, nestadoe 'gordi Albion', najmanji kontinent Zemlje i poluotok istono od mora Crvenog. Kada taktike i strateke balistike, ali i krstaree rakete s nuklear nim bojevim glavama prestanu parati nebo i svemir, vie nita ne e izgledati kao prije. Sve e biti vraeno tisuama godina unatrag. I od nos snaga bit e bitno izmijenjen. Sve nuklearne sile, ukljuujui i mo ne Sjedinjene Amerike Drave, bit e dovedene na jednaku razinu s onim zemljama koje udom budu preivjele. Tehnoloka, industrijska i vojna zaostalost pokazat e se kao prednost, ali jo e vea prednost biti u onih koji budu sauvali vjeru svojih otaca i svoj kulturni identitet. Ta duhovna snaga pokazat e se odluujuim imbenikom. Oni koji u svojim kuama budu molili Raspetoga, njegovu Majku i njegova Oca Nebe skog preivjet e kataklizmu 'sudnjega dana'. Ni kada nestane opasnosti od atomskih gljiva, Vijee devetorice ili Ivanova prva Zvijer ne e se dati. Jo e biti snage i moi u 'Kneza ovoga svijeta'. Svoje sljedbenike iz movarnih dubina velegradova i svoje dou nike iz svih naroda, kojih e biti kao 'pijeska morskog', okupit e za posljednju bitku. Oruja im ne e nedostajati. Uzet e ga iz mnogih amerikih vojnih baza diljem svijeta, koje su ostale nedirnute. Nasilje koje e potom nastati bit e neizdrivo. Odlaganje posljednje bitke vie ne e biti mogue. A tu posljednju bitku za opstanak ovjeka, stvorenja na sliku Boju, vodit e ovjek pravednosti, ovjek poniznosti i ovjek vjere, a njegovo ime bit e - Konstantin. Okupit e krane i muslima ne, u kojima nije prestao ivjeti Svevinji ni zakoni Njegovi. Slijedi objava rata Zvijeri i svim pozemljarima njezinim. Bit e to bitka za obranu dostojanstva, asti i vjere. A kolebljivih ne e nedostajati. Na poetku e se pod Konstantinov stijeg sa znakom kria okupiti samo njih 312, dolazei sa sredinjega dijela istone obale Jadranskog mora, Panonske nizine i ruskih stepa. Ali, nakon to se na nebu pokae zna menje veliko, ba iznad sunca, i natpis - Time pobjedi, bit e to kvasac

29

Jeruzalemska Biblija isti, Otk, 17, 18, str. 1773. 631

kojim e tijesto Bojih sljedbenika narasti na 144 tisue, a pridruit e im se i nepregledno mnotvo iz svih naroda, njih ukupno pedeset mirijada, i stat e nasuprot postroju od 3x6 zastava sa simbolom istovjet nim onome koji 18. studenog 1991. bio razvijen na stijegu u jednom gradu na Dunavu. A, ispod svake zastave u bojnom hodu kretat e se 33 postrojbe s po tri tisue ratnika pozemljara. I zametnut e se bitka najstranija, najkrvavija i najea u povijesti, u brojnom odnosu snaga 1:2. A poslije njezina zavretka, na tisue i tisue mrtvih tijela ostat e na bojitu, od libanonskih i sirijskih obala Sredozemnog mora na zapadu preko Golana do Abu Rujmena u sredi njoj Siriji i Dabal Irijata na jugoistoku Jordana. A 'Knez ovoga svijeta', elei umaknuti, biva uhvaen, okovan i baen u tamnicu Al Hraiba. A dan poslije? Pet mirijada mirijada stvorenja na sliku Boju, to diljem planeta Zemlje ostadoe na ivotu, kleknue i uprijee pogled put neba, a na njemu znamenje veliko. I zaue se rijei: "Ja sam Alfa i Omega. Prvi i posljednji, Poetak i Svretak! Blago onima koji peru svoje haljine: imat e pravo na stablo ivota i na vrata e smjeti u grad! Vani pak osta ju psi i vraari, bludnice, ubojice i idolopoklonici i tko god ljubi i ini 30 la."

O S N O V N A LITERATURA

Avramov, Smilja, Trilateralna komisija, Svjetska vlada ili svjetska tiranija?, Idij, Veternik, 1998. Bernhardt, Georg, Hellwig Cristian, Fiihren und Kampfen in die Dimensionen, Europaische Werhrkunde, broj 6, lipanj 1987. Bijela kua, Strategija nacionalne sigurnosti za novo stoljee, prosinac, 1999. Boicov, M., "Konfrontacionnoe mislenie ne likbidirovano" (O nastupateljnom karaktere morskoj strategii SSA), Morskoj sbornik 10, 1989. Bolobani, Milivoj, Kako prepoznati zamke zloga, Zadar, 2005. Bruner, G., Nationality Problems and Minority Conflicts in Eastern Europe, Guetersloh, 1996. Brzezinski, Zbigneiw, The Grand Chessboard, American Primacy and its Ceostrategic Imperatives, 1997. Brzezinski, Zbigneiw, Izvan Kontrole, Zagreb, 1984. Buchanan, PatrickJ., Smrt Zapada, Kapitol, Zagreb, 2003. Bulow, Andreas, von, CIA ili. rujna, meunarodni terorizam i uloga tajnih slubi, DETECTA, Zagreb, 2005. Buni, Igor, Partijsko zlato, DETECTA, Zagreb, 2006. Candidio de Dalmases, Sveti Ignacije Loyolski, ivot i djelo, Filozofskoteoloki Institut Drube Isusove, Zagreb, 1989. Carr, F., Ifantis, K., NATO in the New European Order, London, 1996. Chomskv, Noam, Mediji, propaganda i sistem, Marko Srpi, Zagreb, 2002. Clausewitz, Karl, von, Vom Kriege, Zagreb, 1997. Coleman, John, Hijerarhija zavjerenika: Komitet 300, DECECTA, Zagreb, 2005. Coleman, John, Diplomacija prijevarom, DECECTA, Zagreb, 2005. Cottev, A., Stability and Security in East Central Europe, London, 1995. elan, Joko, Treejanuarska Hrvatska, Pleter, Split - Dugopolje, 2002. i, Emil, Povijest hrvatskih neprijatelja, Autorska naklada, Zagreb, 2002. Culjak, Tihomir, Osnove globalnog gospodarstva, Autorska naklada, Osijek, 2000. Domazet-Loo, Davor, Hrvatska i veliko ratite, Udruga S. Jurja, Zagreb, 2002. Domazet-Loo, Davor, Gospodari kaosa, Udruga S. Jurja, Zagreb, 2005.

30

Jeruzalemska Biblija, Otk22, 13-15, isto, str. 1778.

Draganovi, Krunoslav, Katarina Kosaca bosanska kraljica, Sarajevo, 1978.

632

633

/ >(ll'l / )(IIMil.-Cl / (K

Kl IINI1VI

N A M IH'AIU

Engdahl, F. William, Sjame unitenja, DETECTA, Zagreb, 2005. Filini, Bernardin Juraj, Ti si Petar..., A.G. Mato, Samobor, Zagreb, 2000. Glas Koncila, Katoliki tjednik, Zagreb, 2004. - 2006. Grupa autora, Globalizacija i identitet, UHIP, Zagreb, 2004. Grupa autora, Rat u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini 1991-1995., Naklada Jesenski i Turk, DANI, Zagreb, godina 1999. Gugi A., Matika D., Pojam informacijskog rata i informacijskog napada, Vojska i javnost, Zagreb, sijeanj 1999. Harrv, G. Szummers, The New World Strategy: A Millitary Policy and America's Future Touchstone, New York, 1995. Hrvatsko slovo, Tjednik za kulturu, Zagreb, 2004. - 2006. Hrvatska straa, asopis namijenjen filozofiji i drugim znanostima, Miriam, Rijeka, 1913. Huntington, P. Samuel, The Clash of Civilizations, NewYork, 1996. Jeruzalemska Biblija, Kranska Sadanjost, Zagreb, 1996. Jot, Marijan i Cox, S. Thomas, Intelektualni izazov tehnologije samounitenja, Ogranak Matice hrvatske Krievci, Krievci, 2003. Joxe, Alain, "ha nouvelle de grande strategie americaine et L'Europe", Strategique, oujak 1897. Keglev, Ch. W., Jr. and Ravmond, G., A Multipolar Peace? Creat Power Politics in the Twenty First Century, New York, 1994. Kujundi M., Dizdar Z., Hrvatska borba za opstojnost 1918- 1998., Hrvatski dravni sabor, Zagreb, sijeanj, 2000. Kuli, Slavko, Strategija nasilja kao strategija razvoja, Naprijed, Zagreb, 1996. Lojki, Mladen, Vladari svijeta, Autorska naklada, Daruvar, 2006. Luji, Bozo, Starozavjetni proroci, Kranska sadanjost, Zagreb, 2004. Mari, fra, Ante, Prisutni puk -fratar i grad, Mostar, 2004. Marijanovi, Pero, Kaos i determinizam u BiH 2, Gral, iroki Brijeg, 2006. Mateljan, Neven, Terorizam i gerila, Rijeka, 1995. MORH, Kronika vojnih i drutveno-politikih dogaaja u razdoblju 1988. -1996., Zagreb, 1996. MORH, Hrvatski vojnik, Zagreb, 1996. - 2003. Newel, Clavton, Fog and Friction; Challenges to Command and Control, Militarv Review, broj 8., 1987. Niki, Mijo, Slika Boga u vjerskim sljedbama i novim religijskim pokretima Deurieux d.o.o., Zagreb, 2003. 634

Niirnberger, Tomislav, Ognjitar u mRanoj demoNkraciji, CC Marketing, Zagreb, 2003. Opa enciklopedija, Jugoslavenski leksikografski zavod, Zagreb, 1982. Pasija, 100 pitanja i odgovora o filmu "Pasija- Muka Kristova", VERBUM, Split, 2004. Perini, Eduard, Povijest i vjera roda moga hrvatskoga, ZADIZ d.o.o., Zadar, 2003. Pernoud, Regine, Templari, VERBUM, Split, 2005. Petersdorff, Egon, Demoni, vjetice, spiritisti, VERBUM, Split, 2001. Platon, Drava, Kultura, Beograd ,1969. Pozderovi, Admir, Sukob civilizacija 21. st. i trijumf islama, Autorska naklada, Gorade, 2004. Radni materijali autora od 1985. do 2004. Relkovi, Ivica, Subjekt slobode, Susret, Zagreb, 2004. Roi, Mate Nikola, Kristologija kamena, Hrvatska Provincija Sv. Jeronima, Zagreb, 2003. Roi, Mate Nikola, Nova religija globalizma, Hrvatska Provincija Sv. Jeronima, Zagreb, 2003. Roi, Mate Nikola, Nismo utjeli, Hrvatska Provincija Sv. Jeronima, Zagreb, 2004. Rude, Marijan, Povijest hrvatske uljudbe, Zagreb, 2005. Smailagi, Nekrez, Historija politikih doktrina, Naprijed, Zagreb, 1970. Smailagi, Nekrez, Hrestomatija politike znanosti, Naprijed, Zagreb, 1970. Solenjicin, Aleksandar, Dva vijeka zajedno, I i II dio, Paideia, Beograd, 2003. Strategijski koncept NATO saveza, Hrvatski vojnik, Zagreb, travanj 2000. Sun, Tzu, Umijee ratovanja, Hrvatsko vojno uilite, "Petar Zrinski", Zagreb, 1995. Quigley, Carroll, Anglo-Ameriki Establishment, Naklada E. Ci, Split, 2003. Tafra, Robert, Protokoli sionskih mudraca i novi svjetski poredak, Marijan tisak, Split, 2003. Thatcher, M., Statecraft, New York, Harper Collins Publishers, 2002. Tomi, Celestin, Otkrivenje, Provincijat hrvatskih franjevaca intelektualaca, Zagreb, 1997. Tomii, Zlatko, Reforma duha, Autorska naklada, Zagreb, 2000. Tuman, Miroslav, Prikazalite znanja, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 2003. Tuman Miroslav, Vrijeme krivokletnika, DETECTA, Zagreb, 2006. 635

>
USEUCOM, Strategy of Engagement and Preparedness, 1996.

Ihivor Dtmui.-cl 11

W. T. Johnson, D. V. Johnson, J. O. Kievit, D. C. Lovelace, S. Metz, U.S. Armv War College, Strategic Studies Institute, The Principles ofWar in the 21st Century: Strategic Considerations. Vojna doktrina Ruske Federacije, Moskva, 1999. Vojna enciklopedija, Vojnoizdavaki zavod, Beograd, 1970. Vuji, Jure, Fragmenti geopolitike misli, ITG, Zagreb, 2004. Vukadinovi, Radovan, Postkomunistiki izazovi europskoj sigurnosti - od Jadrana do Baltika, Grafotisak, Grude, 1999. Vukman, Zoran, Propast svijeta ili novo doba poganstva, VERBUM, Split, 2000. Zbornik radova, Izazov nove religioznosti, DIASPORA CROTICA, Frankfurt am Main, 2005.

KAZALO

A
Abdulah, kralj 531 Abe, inza 619 Abu Hraib 553, 571, 630 Ademi, Rahim 466 Adorno, Theo 204, 205 Afganistan 26, 76, 81, 115, 121, 135, 163, 353, 354, 368-370, 402, 403, 477, 512, 534, 541, 552, 558, 574, 577, 580, 608, 617 Afrika 68, 72, 75, 77, 152, 165 Agaton, papa 442, 491 Ahmedinedad, Mahmud 494, 503, 505, 507, 508, 574, 575, 580, 609 AIDS 92, 152, 165, 627 Akashi, Yasushi 392 Albanija 112, 194, 401 Al Dalami, Kalil 461 Aleksandar I., kralj 333, 334 Aleksandar II., car 280 Alexander, Douglas 468 Al Guerbusi, Mohamed 601 Ali Riza, ah Al Kaida 356, 357, 364, 461, 468, 538, 557, 600, 602, 604 Allende, Salvador 43 Almond, Mark 309, 310, 312, 324, 325, 326, 334, 336, 386 Alpe 68 Al Sistani, Muhamed 509 Al Talabani, Dalal 463 Al Zahar, Mahmud Hamas 530 Al Zarkavi, Abu Musaba 461 Alir 581, 629 Aljaska 57

Amanpour, Christiane 439, 443 Amin, Bakhtiar 555 Amis, Martin 366 Ande 68 Andropov, Jurij Vladimirovi 353 Angola 78, 80, 446 Antarktik 41-43 Anti, Ljubomir 300, 301, 307 Antikrist 18, 128, 136, 137, 141, 142 ANZUS 34, 61 Apokalipsa 127, 129 Aralica, Ivan 432 Argentina 41-43, 80, 152, 195, 214, 304, 316, 340, 376-378, 382, 446 Arhimed 102 Armagedon 150 Armenija 40, 521, 523 Aron, Ravmond 396 Artigas 44 Asefi, Hamid Reza 540 Ashcroft, John 356 Ashdown, Paddy 112, 401, 420, 435, 438, 487 Atena 23 Atencio, Jorge 41 Atlantida 124, 125, 126, 216 Atlantik, 23, 41, 57, 289, 294, 297, 493, 515, 597 Auster, Paul 365 Australija 480 Austrija 38,43,319 AVNOJ 325, 336, 337 Azerbejdan 74, 75, 115, 521, 522, 523, 546 Azija 75, 77 637

636

o
B
Babe, Homi 526 Babeuf 220, 221, 230 Babi, Milan 323 Babilon 23, 26, 95, 209 Bahlaiw, Omar 532 Baker, James 110, 310 Bakheuser, Everado 43 Bakunjin, Mihail 37, 224, 226, 245 Baltik 37 Balujevski, Jurij 502 Balzac, Honore, de 55, 100, 297 Banac, Ivo 389, 430 Bara, Dominik 159 Barii, Marin, nadbiskup 25, 440 Barzun, Jacques 275 Basajev, amil 77 Baskija 195 Beauharnais, De Eugene 132 Belgija 131, 222, 286, 615 Beli, Andrej 254 Bellinghaman, Henry 313 Benedikt XV., papa 276 Benedikt XVI., papa 480, 511, 540, 607 Bene, Eduard 322 Berdjajev, Nikola 55, 249, 269 Berlinski zid 31, 32, 40, 123, 124, 140, 170, 282, 302, 401, 428, 622 Berlusconi, Silvio 410 Bertan, Glen 212, 213 Besancon 302 Biblija 131, 170, 284 Bildt, Carl 323, 442, 446 Bishop, Max 348 Bjelorusija 40 Black Sabbath 204, 208, 210, 211, 212 Blair, M. 78 Blair, Tony 67, 164, 381, 407, 506, 528, 536, 600, 603, 605, 606, 624 638

Ihivni

Ihimu.-ct

/,IM

k I

l > ,\M ) V 1

N A S I

I U' A | U

Blaevi, Josip 173, 175 Bliski istok 74, 75, 77, 80, 477, 4 78, 513, 517, 526, 528, 530, 532, 537, 541, 552, 559, 563, 575, 608, 611, 613, 615, 616 Blucher 133 Bobetko, Janko 466 Bolivar, Simone 44-46 Bolivija 43 Bolobani, Milivoj 169, 207, 208, 209, 212 Boljevika revolucija 39, 80, 104, 131, 157, 1 8 2 , 2 1 2 , 2 1 6 , 2 4 1 , 245, 251, 261, 264, 268, 271, 275, 276, 278, 299 Bonaparte, Napoleon 44, 80, 132, 133, 232 Bond, James 469 Bonsor, Nicolas 313 Borrome, Agostin 225 Bosna i Hercegovina 80, 97, 112, 113, 114, 167, 182, 273, 274, 305, 309, 310, 314, 317, 324, 332, 334, 346, 392, 394, 398, 401, 438, 447, 454, 475, 538, 611 Bowden, Rebecca 381 Boyl, Francis 113 Bozani, Josip, kardinal 435 Brahmaputra 68 Brazil 23, 41, 43, 71, 152, 378 Bremer, Paul 262, 263 Brenjev, Leonid 353 Brian, P. 41 Brodarac, uro 449 Brothers, R. 131-133 Brown, Dan 134 Brzezinski, Zbigniew 32, 114, 228, 353, 365, 366, 473, 535, 536, 538, 539, 548, 599, 616 Buchanan, J. Patrick 28, 51, 52, 286, 288, 366 Budak, Mile 307 Budia, Draen 26

Bueras, C. Angel 42 Bugarska 298, 378, 396, 628 Buharin, Nikolaj 193, 246, 247, 259 Bullit, William 260, 261 Bulow, Andreas, von 100, 345, 352, 355 Buhver-Lvtton 373 Buni, Igor 187, 257, 263, 265, 267, 297 Burki, Ram 555 Burnas, Nicolas 481, 502 Burundi 9 Busch, Jorge Martinez 42 Busek, Erhard 446, 479 Bush, George, stariji 111,314,316, 355, 497 Bush, W. George 99, 100, 105, 164, 354, 372, 462, 493, 498, 499, 502, 504, 506, 512, 514, 518, 533, 534, 536, 538, 541, 543, 553, 556, 564, 575, 600, 601, 603, 606, 609, 614, 615 Butkovi, Davor 452, 453, 454, 455 Butler, Nicolas Murray 290

Chirac, Jacques 476, 527, 528, 536, 615 Chomsky, Noam 451, 452, 453 Churchill, Winston 241, 246, 259, 261, 316, 336, 349, 350 Churchill, Randolph 316 CIA 81, 345, 352, 354, 360, 557, 590 Cipar 114 Clausewitz, Carl 98, 467 Clinton, Bili 164, 352, Coelho, Paulo 175, 176 Coleman, dr. John 66, 78, 85, 138, 165, 166, 170, 181, 198, 199, 203, 204, 211,241, 243, 256, 259, 260, 270, 271, 308, 309, 310, 311,317, 338,339,340, 344, 364, 366, 371, 372, 380, 398, 474, 536, 561, 598, 625 Compte, Auguste 219, 220, 231 Copacabana 44 Cot.Jean 323 Cousins, Norman 341, 342, 343 Cox, S. Thomas 381 Cranbourne, lord 313 Crna Gora 112, 306, 401, 412, 454 Crno more 37, 70, 73, 74, 76 Cummings, Smith 260 Curtis, Lionel 285 Cvetkovi, Dragia 335 Cvii, Krsto 430

c
Cameron, Nick 426 Cape Horn 41 Caraccola, Lucia 477 Carrington, Peter 316, 317, 318, 321, 323, 393, 397, 445, 446, 456, 471, 485, 487, 488, 604 arter, Jimmy 152, 353, 474, 537 Castro, Fidel 194 CCN 84, 99, 102, 359, 439, 440 Cecil, Robert 279, 283 CEFTA 234, CENTO 61 Chamberlain, Arthur Neville 293, 318, Cheney, 514, Cheney, 320-323 Dick 402, 493, 504, 511, 541, 543 Liz 555

eenija 7 6 , 7 7 , 8 1 , 114, 115, ehoslovaka 184, 292, 293, 298, 318, 319, 320, 321 ermak, Ivan 445, 466 ile 41-43 ondi, Mirko 432 ovi, Dragan 435

639

/ llll-lll

/ UlIIHI/Vl

I OMI

k i

l > N i ) V I

,N A '. U i I' A I U

osi, Dobrica 422

ini, Zoran 486

D
Dagestan 76 Daladier 322, 323 D'Alema, Massimo 400 Daniel, prorok 107, 126, 131 Danska 131,432,552,555,602 Darke, tjesnac 41 De Maistre 130, 233 De Michellis, Gianni 412, 413 Deakin, William 316 Decartes 197 Del Ponte, Carla 450, 466, 469, 476, 479, 481, 485, 486 Delaware 70 Delhi 40 Deli, Mladen 423 Demircjan, Stepan 523 D'Estaing, Valery Giscard 476 Dimitrijevi, Vladimir 250 Dinamo 44 Dodge, Toby 544 Dogan, Nikola 171 Dostojevski 141, 142, 253 Drugi svjetski rat 31, 32, 57, 93, 123, 216, 269, 293, 296, 299, 302, 305, 309, 310, 316, 335, 347, 367, 395, 410, 414, 424, 447, 508, 540, 597, 616 Dulles, W. AUen 161 Dunav 70, 220 Duroselle, Jean-Baptiste 107 Dzerinski, Feliks 246, 257, 259

E
Eagleburger, Lawrence 314 Egipat 23, 26, 71, 145, 164, 534, 556, 563, 590, 608, 621 Einstein, Albert 585 Ekvador 43 El Baradei, Muhamed 496, 505, 506 El Salvador 150 Eliot, T. S. 52 Elizabeta II., kraljica 204, 446, 601 Elletson, Harold 313 Encausse, Carrere 258 Endres, Thomas 150 Engdahl, F. William 59, 233, 345, 378, 482, 498, 499, 505, 512, 527, 543, 571 Engels, Friedrich 241, 243, 306, 323, 385, 386, 488 Enver-paa 183 Epperson, Ralph 58 Estonija 111 Etiopija 78, 304, 625 Eufrat 68 Euroazija 25, 47, 114, 308, 318, 402, 405, 408, 409, 416, 437, 448, 464, 482, 494, 520, 521, 559, 575, 599, 607, 616, 621, 626 Europska unija 111, 159, 163, 167, 224 Ezekiel, prorok 236

l-'iga- l'alamanc, Niccolo 555 Filipini 57, 80, 81, 378 Filotej 40 Fini, Gianfranco 400, 415 Finska 268 Fiore, de Joakim 127, 134 Ford, Gerald 151 Forman, Milo 201 Forrestor, Jay 339 Francikovi, Marko 149 Francuska 18, 34, 35, 38, 48, 70, 133, 144, 178, 222, 226, 257, 258, 277, 285, 286, 289, 391, 393, 395, 402, 403, 426, 497, 505, 527, 528, 543, 578, 597, 615, 616 Francuska revolucija 22, 47, 104, 130, 132, 193, 194, 212, 216, 222, 226, 230, 233, 234, 237, 243, 244, 264, 269, Franjo Josip I. 272,273 Friedman, L. Thomas 367 Frii, Josip 252 Fukuvama, Francis 51, 92, 168, 228, 344, 540, 548, 549, 550, 551, 552, 553

Gorbaov, Mihail 40, 353 Gorki, Maksim 186 Gotovac, Vlado 430 Gotovina, Ante 322, 395, 404, 423, 424,431,433,435,445,449, 453, 454, 455, 466, 468, 481 Goularta 44 Gracques, Julien 23 Gramsci, Antonio 50, 153, 282, 428 Gri, Marko 440 Grka 26, 34, 82, 112, 401, 483, 590, 628 Grotius, H. 137 Grubii, Ivan 389, Gruzija 40, 74, 75,115, 401, 403, 521, 617 Guantanamo 553 Guenon, Rene 66

H
Haas, Richard 35 Haiti 57, 80 Hajduk 45 Hale, William Bayard 270 Halifax, lord 293, 320 Hamas 509, 530, 542, 609 Haraway, Donn 85 Harman, Willis 205 Hartmann, Floreance 449 Hasar, Mustafa Setamriam 601 Hatami 507, 515 Haushofer, Carl 31 Healey, lord ,311, 312 Heartland 32, 33, 36, 40, 42, 47, 348, 598, 609 Hegel 29, 142, 148 Henderson, Neville 320 Henlein, Konrad 322, 323 Herder 37 Hersh, Seymour 569, 570, 571, 607 Heydrich, Reinhardt 292 Hezbolah 463, 509, 542, 572, 609, 610, 612, 613, 615, 617 641

G
Gabon 78 Gange 68 Gardels, Nathan 552 Gasparri, Maurizio 415 Gazimestan 162 Gemavel, Pierre 614 George, Lloyd 261, 284 Gibraltar 60, 295 Glava, Branimir 449, 620 Goebbels 320 Goethe 448 Golan 60, 68, 626, 630 Goldstein, Slavko 430 Goli otok 153 Gonzalez, Henry 314

D
Danati, ajatolah Deba, Kreimir 318, 319, 322, 323

F
Falk, Richard 405 Ferdinand, Franjo, nadvojvoda 270, 272, 273 Ferero, Guglielmo 269 Ferguson, Marilvn 197

640

o
Hill, George 256 Himalaja 68 Hitchner, Bruce 450 Hitler, Adolf 19, 26, 164, 285, 286, 287, 291-295, 297, 300, 318320, 322, 323, 380, 586, 596 Hitrec, Hrvoje 432 Hladni rat 25, 33, 93, 123, 216, 368, 408, 478, 519, 551, 556, 559, 585, 587 Hoda, Enver 194 Holbrooke, Richard 92, 112, 113 Homeini, ajatolah 353, 406, 512 Honduras 378 Hopkrik, John 73 Horgan, John 92, 228 Hormuz 521, 542 Howard, Dick 96 Hrvati 153, 221, 238, 242, 303, 305, 306, 309-311, 313, 317, 331, 336, 385-387, 394, 397, 398, 419, 424, 434, 440, 446, 459, 472, 482, 489, 490, 538, 539, 606, 620 Hrvatska 49, 62, 80, 93, 97, 108, 112, 114, 134, 138, 153, 167, 182, 193, 195, 207, 211, 229, 234, 247, 248, 250, 265, 303305, 308-310, 313, 317, 320, 322-324, 333, 335, 381, 390392, 401, 404, 405, 408, 412, 414, 416, 419, 420, 431, 433, 436, 443, 446, 459, 469, 472, 481, 483, 489, 490, 500, 565, 587 Hudson 70 Huis, Mandell 283 Huntington, Samuel 25, 99, 228, 540, 560, 577, 622 Huo.Jintao 5 0 2 , 5 0 3 , 5 1 8 , 5 3 1 Hurd, Douglas 310, 604 Husein, Sadam 262, 353, 354, 367, 383, 449, 460-466, 506, 512, 538, 539, 550, 566, 568, 605 Huxley, Aldous 373, 374 642

/ hiviti

1 hnnil.i'1 I mo

k l ( i N < > V I

\ A '. I I i ! \ I I i

I
Ibler, Vladimir 417 Ibrahim, Anvar 555 Indija 37, 70, 82, 122, 378, 495, 528, 533, 541, 575, 598, 627 Indijski ocean 60, 297 Indonezija 378, 598 Inozemcev, Vladimir 528 Irak 26, 35, 76, 80, 94, 110, 114, 115, 121, 162, 382,383, 402405, 463,464, 504, 510, 517, 534, 539, 543, 546, 558, 565, 567, 568, 572, 577, 600, 605, 608, 617 Iran 26, 60, 71, 73, 100, 114, 304, 405, 482, 493, 484, 498, 499, 502, 503,504, 508, 511, 516, 517, 520, 521, 522, 523, 527, 533, 535, 539, 541, 546, 554, 557, 568, 569, 572, 576, 578, 581, 608, 610, 611, 617, 620, 621, 628 Irska 195 Isolas, R. Emil 42 Isus, Krist, Nazareanin 18, 87, 121, 122, 129, 133, 134, 138, 139, 154, 165, 171, 175, 200, 201, 212, 213, 217, 224, 234, 278, 327, 434, 442, 443, 491, 588, 594 Italija 35, 214, 276, 304, 307, 409, 413, 414, 418, 419, 421, 479, 481, 602, 613, 616 Ivan IV., car 189 Ivan Pavao II., papa 185,238,278, 314, 315, 385, 438, 440, 441, 442,452, 455, 511, 540, 565, 596 Ivan, evaelist 168 Ivankovi, Davor 417 Izaija, prorok 236, Izrael 60, 71, 340, 477, 505, 510, 542, 572, 574, 609, 610, 612, 613, 617, 626

J
Jadransko more 93, 305, 385, 398, 411, 413, 414, 438, 440, 489 Jagger, Mick 198 Jakovi, Ivan 24, 418 Jaki, Boidar 429 James, Philip 379, 380 Janvier. Bernard 323, 392 Japan 35, 57, 75, 77, 277, 350, 478, 494, 519, 610, 612, 616, 623, 628 Jazovka 153 Jeljcin, Boris 40, 407, 520, 521 Jeremija, prorok 96, 116, 236, 237, 238, 239 Jeruzalem 129 Johst, Gerda 176 Jonas, Hans 95 Jones, Jim 177 Jong-Ilu, Kim 619, 620 Jordan 68, 621 Jot, Marijan 381 Jovi, Josip 230, 445 Jugoslavija 110, 162, 167, 184, 275, 282, 298, 303, 308, 310, 314, 316, 318, 320, 333, 334, 344, 402, 427, 436, 471, 475, 484, 512, 613 Juncker, Jean Claude 435 Juri, Stipe 127, 129 Jurenko, Viktor 164

Kam, 29 Karadi, Radovan 274, 313, 393, 426, 454 Karpati 68 Kasije, Dio 591 Kasper, Walter, kardinal 566 Kaspijsko jezero 73, 75, 76, 77, 368, 572 Kamir 80, 81, 122 Katolika crkva 53, 137, 185, 225, 276, 297, 387, 432, 441, 442, 470, 471, 475, 480, 566, 620 Katon, stariji 582 Kavkaz 25, 68, 75, 76, 77, 559, 626 Kazahstan 40, 74, 114, 546, 626 Keitel, Wilhelm 319 Kenija 352, 356 Kennedv, F. John 313,581 Kerr, Philip 284 Khun, Bela 287, 288 Kina 71, 73, 115, 194, 368, 378, 403, 478, 494, 496, 497, 499, 502, 503, 515-518, 530-533, 535, 540, 575, 577, 578, 581, 598, 608, 610, 612, 614, 618, 619, 622-624, 626-628 Kirgistan 40, 626 Kissinger, Henry 113, 151, 228, 250, 262, 338, 367, 375, 277, 383, 495, 625 Klauki, Tomislav 429, 430, 431, 432 Knjiga Otkrivenja 126-128,131, 137, 500 Kohl, H. 313 Kolumbija 71, 81, 195, 378 Kolumbo, Kristofor 105, 128 Komarica, Franjo, biskup 440 Kongo 78 Konstantin, Veliki 181, 592-594 Kordiljeri 68 Kordt, Theodore 293 Korvin, Matija 326 Kosaca, Herceg Stjepan 326, 328 643

K
Kachold, Gabi 302, 305 Kai, Hrvoje 417, 425 Kaunko, Anelko 119,443 Kajin, Damir 389 Kaldeja 23 Kalgeri, Coudenhove Kamboda 167 Kanada 58, 71, 165, Kangrga, Milan 421, 429

>
Kosovo 80, 112, 121, 167, 412, 574, 611 Kotromani, Katarina Kosaca 328, 329, 331-334, 337 Kresovi-Rogulja, Olga 417 Krim 37 Krist Kralj 277 Krii, Marijan 445 Krini put 153, 184 Kuba 57, 194, 581 Kulin, ban 326, 327 Kulisher, A. 254, 255 Kusti, ivko 439, 442 Kuvajt 75, 464, 608, 621 Kuzaniski, Nikola 21

hlVO!

)i)IUil/fl

IK(

k I O N ( i V I N A \ I II ! A | I I

L
Lacordaire 448 Lacoste, Yves 71, 72 Laden, bin Osama 49, 344, 352356, 371, 513, 547 Laos 623, 627 Lapresl, de Bertrand 323 LaRouche, H. Lyndon 459 Larson, Bob 213 Latin, Denis 441, 443, 457 Latinska Amerika 41, 44, 45, 123, 375, 378 Latvija 111, 401 Laughland, John 50 Lav XIII., papa 276 LaVeya, Anton Szandor 211 Lavrov, Petar 281 Lawrence, E. Thomas 560-563 Lem, Stnislav 98 Lemke, M. 254 Lennon, John 199-201 Lenjin, Vladimir Ilji 19, 27, 39, 138, 146, 164, 182, 186-188, 191-194, 224, 241-245, 247250, 252, 254, 257-259, 261263, 266, 267, 287, 288, 303, 596 644

Levin, Bernard 405, 406 Libanon 162, 167, 383, 509, 534, 572, 607-609, 611, 613, 615, 616 Libija 71, 81, 581, 629 Liebknedht, Karl 287 Liga naroda 123, 270, 279, 283, 289, 340 Lippman, Walter 103 Litva 111, 401 Livingstone, Ken 601 Locke, John 585 Lockhart, Bruce 256 Loeb, Kuhn 259 Lohausen, von Jordis 24 Lojki, Mladen 139 Lothian, lord 292 Luke, F. 137 Luji, Bozo 96, 150, 237 Luka, evanelist 215 Luther, Martin 240 Luxemburg, Rosa 287

M a o C e T u n g 148, 194 Margeti, Domagoj 230, 445 Marijai, Ivica 230, 322, 323, 445 Marini, Renato Raffaele, kardinal 545 Marka, Mladen 445, 466 Markovi, Mira 486 Marti, Milan 393 Martino, Renato, nadbiskup 564 M a r t z j o h n 107 Marx, Karl 48, 50, 148, 199, 230, 231, 241, 243-245, 257, 264, 266, 286, 288, 289, 306, 323, 385, 386, 488 Matej, evanelist 301, 337 Matijica, Bartul 199 Maugham, Somerset 256 Mazowietski, Tadeusz 426 McNamara, Robert 150, 338 Meadovvs, Dennis 339 Meunarodna svjetska banka 51, 191, 149 Meunarodna trgovinska organizacija 101, 149 Meunarodni monetarni fond 51, 101, 149, 339, 344 Meksiko 58, 184, 185, 194, 277, 340, 405, 442 Menem, Carlos 376 Merep, Tomislav 449 Merkel, Angela 527, 528 Merli, Dubravko 457 Mesi, Stjepan 164, 247, 250, 397, 407, 409, 418, 430, 435, 438, 444, 465, 466, 467, 470, 605, 620, Meyssan, Thierry 345, 364 Mezopotmija 23 Mihajlovi, Draa 450 Mikojan 146 Milak, Zlatko 410 Milardovi, Anelko 342 Mili, Goran 432 Milner, Alfred 259, 278, 279, 282,

M
MacCain, John 615 Mackinder, John 33, 38 Maclean, Fitzroy 316 MacShane, Dennis 423, 424, 426, 427, 434, 446, 454 Maek, Vladko 336 Madona, pjevaica 208, 214 Maarska 298, 424, 483 Mahan 47 Mahomet (Mahmut), paa 329, 330 Major, John 313, 314, 322, 323, 604 Makarkin, Aleksej 523 Makedonija 112, 401 Makedonski, Aleksandar 86 Maksencije 592, 594 Malcolm, Noel 334 Malvinsko otoje 42 Manoukin, Adel 182 Manson, Marlyn 208, 210

285 Miloevi, Slobodan 97, 162, 175, 187, 220, 242, 274, 282, 301303, 305, 309, 310, 313, 315, 317, 319, 322, 323, 344, 393, 432, 456, 471, 475, 483, 485488, 596 Mississippi 70 Mitteleuropa 289, 334, 484, 539 Mitterrand, Francois 274, 293, 315, 322, 323 Mladi, Ratko 274, 426 Mofaz, aul 504, 529 Moj sije 180 Moldavija 40, 111, 396, 401 Monroe 36, 47 Morgan, J. P. 259 Moscovici, Pierre 222 Moskva 40 Mottaki, Manuher 579 Mozambik 78 Mugabe, Robert 316 Muhamed II., sultan 330 Muhamed, prorok 26, 163, 180, 233, 352, 367, 552, 557, 564 Murrav, lord 561 Musa, Amr 601 Mussolini, Benito 586

N
Nadzar, Mustafa Muhamed 522 Naik, Niaz 368 Napoleon, Luis 132 Nasralah, Said Hasan 614, 617 Natanson, Mark 280-282, 284 NATO 25, 34, 35, 61, 75, 94, 101, 111, 112, 114, 149, 167, 187, 274, 378, 391, 393, 394, 402404, 426, 427, 446, 448, 474, 478, 483, 484, 521, 553, 559, 573, 601, 605, 606, 617 Negrini, Alberto 415 Neron 595 645

>
Netanjahu, Benjamin 530 NewAge 171, 172, 173, 174, 177, 236, 598 Nezavisna Drava Hrvatska 307, 336 Nietzsche 48, 103, 195 Nigerija 78 Nikaragva 57, 405 Niki, Mijo 197, 245 Nil 70, 71, 625 Nixon, Richard 375 Nizozemska 131,350,426,615 Nobilo, Anto 430 Norac, Mirko 203, 431 Norman, Montague 291 Northcliff, lord 345, 346, 364 Norveka 71, 131 Nova Atlantida 589 Novak-Srzi, Hloverka 432 Novi Zeland 43

/ >imu / hntnt.-rl I .IM

K I ( > N ( > V I ,\ A ' I I l I' A I l I

Ostoja, Stjepan, kralj 326 OTASE 34, 61 Owen, David 323, 335, 485, 604 Owen, Robert 199

P
Pae, Peter 558 Pakistan 81, 354, 368, 495, 496, 516, 528, 533, 576, 621, 627 Panamski kanal 60 Papen, von Franz 290, 291 Paragvaj 43 Parvus 182, 183, 261 Patagonija 44 Paveli, Ante 307, 308, 596 Pavii, Pavao 486-488 Pavi, Mirela 418, 450 Pearce, Edward 312 Pearl Harbor 343, 344, 345, 346, 348, 351, 352, 364, 365, 368 Peccei, Aurellio 341, 344 Peking 40 Peretz, Amir 613 Peron, Evi ta 214 Perzija 38, 70 Pessoa, Fernando 117 Petar Veliki 37-39 Petersdorff, von Egon 343 Phillimore, Walter 279 Pilsudskv, Jozef 288 Pinochet, August 43 Pio II., papa 329,331 Pio X., papa 277 Pio XI., papa 277 Pio XII., papa 298 Pirineji 68 Platon 136, 140, 142-149, 216, 263, 268, 269 Plehanov, Georgij 281 Poganik, Miha 417 Pol Pot 148, 167 Poljska 37, 195, 268, 288, 292, 298, 322, 378, 442, 602

NJ
Njemaka 26, 31, 33, 34, 47, 48, 57, 93, 113, 157, 183,241,268,271, 275, 280, 284, 288, 289, 291, 292, 298-300, 307, 313, 320, 402-404, 475, 480, 503, 506, 528, 543, 578, 616

Poncije Pilat 201 Popov, Duko 349 Popper, Carl 147, 148 Porte, ze Antun 123 Portugal 275 Pravoslavna crkva 53 Pribievi, Svetozar 333 Princip, Gavrilo 272 Proi, Romano 400, 410 Prvi svjetski rat 31, 32, 124, 216, 269, 272, 274-276, 282, 285, 286, 299, 302, 305, 333, 395, 562, 616 Puhovski, arko 300, 441, 442, 443 Pukani, Ivo 460, 465, 466 Pulji, elimir, biskup 440 Pusi, Vesna 389, 430, 469 Pusztai, Arpad 378, 379, 380, 381 Put svile 22, 23, 73, 404, 463, 477, 491, 521, 531, 562, 605, 617, 625 Putin, Vladimir 76, 403, 404, 496, 502, 511, 520, 521, 524, 525, 599, 606

R
Rabar, Josip Stanko 229 Raan, Ivica 164,247,248,250, 252, 407-409, 417-420, 430, 431, 438, 454, 485, 620 Rademaker, Stephen 569 Radi, Stjepan 333, 335, 386 Radman, Miroslav 235 Rafsandani, Akbar Hasemi 494, 507, 533 Raiser, Konard 566 Ratzel, Friedrich 30 Ratzinger, Joseph, kardinal 439 Readfied, James 175 Rebi, Markica 230, 432, 445 Reclus, Elise 47 Reeas, Martin 493 Reagan, Ronald 81, 109

o
O'Brien, Michael 409 OESS61, 111,224 O'Higgins 44 Ohio 70 Olmert, Ehud 505, 529, 530, 541, 613, 614 Oluja, opercaija 49, 55, 388-392, 394-397, 421-423, 458, 460, 465 489, 605 O'NeillJohn 363 Ontario 70 Orwell, George 145, 646

Reid.John 67 Reillv, Sidney 256, 257, 258, 260 Relkovi, Ivica 85 Reves, Emerv 341-343 Rhen, Olli 433 Rhodes, Cecil 278 Rie, Condoleezze 462, 466, 500, 505, 511, 556, 611, 612, 616, 618 Richardson, O. James 294, 295 Richelieu, kardinal 29 Rifkin, Malcolm 313 Rim 23, 26, 34, 124-126, 164 Rimland 32, 47 Ritter, Carl 30 Riveira-Shreiber, Ricardo 348 Riza, Ali ah 555 Rizzoli, Angelo 415 Rockefeller 259, 292, 375-377, 625 Rodezija 316 Rolling Stones 198, 208, 209 Ronevi, Berislav 468 Roosevelt, Franklin 36, 296, 344, 347, 349-351 Rose, Michael 323, 604 Roi, Nikola Mate 121, 122, 174, 278 Rothmere, lord 345, 346, 364 Rothschild, lord 561 R o u s s e a u J . J . 221,231,232,234, 585 Rovian, Damir 469, 473 Rowling, K. Joane 175 Ruanda 167 Rude, Marijan 333 Rudolf, Davorin 417 Rueda, Gomez 42 Rumsfeld, Donald 356, 357, 382, 402, 461-466, 493, 499, 514 Rumunjska 111,298,378,396 Russel, Richard 513,517 Russell, Bertrand 48, 181, 271, 272 Rusija 18, 25, 31, 33, 34, 36, 37, 39, 40,47, 71,73, 76,77, 111, 114, 647

>
115, 161, 183, 187, 242, 250, 254, 263, 277, 286, 299, 303, 406, 477-479, 482, 502, 503, 517, 520, 525, 526, 533, 535, 575, 577, 581, 599, 620, 623, 628 Ruskin, John 271 192, 241, 265, 271, 403, 404, 495-497, 522, 523, 539, 540, 614, 617,

l hivtn

I )onm.-\t

l os

k I ( > N l > V I N A ', I I I I A | l I

s
Saalikavili 164 Sabol, Josip 217 Saint Domingeue 57 Saint Lavvrence 70 Salaj, Branko 443 Salieri, Antonio 201 San Martino 44 Sanader, Ivo 164, 247, 407-409, 422, 423, 430, 434, 438, 466468, 481, 482, 485, 620 Sarkozv, Nicolas 607 Sartre, Jean-Poul 50 Saudijska Arabija 304, 508, 530, 532, 533, 554, 572, 576, 608, 621 Scheffer, Jaap de Hoop 601 Schleifer, Abdulah 367 Schroder, Gerhard 164 Schroeder, Gerhard 527, 536 Sciascia, Leonardo 98 Shepherd-Brook, Gordon 257 Siksto IV., papa 331 Silverstein, Larry 359, 360, 625 Sirija 26, 70, 100, 183, 383, 482, 546, 554, 609, 614, 617, 621 Sjedinjene Amerike Drave 29, 33-36, 41, 44, 45, 47, 56-58, 70, 73, 75, 77, 81, 90, 93, 100, 106, 112, 116, 123, 126, 129, 133, 161, 165, 212, 241, 242, 257, 270,295,296,299,309,311, 316, 340, 342, 347, 352, 355, 648

369, 372, 375, 382, 401, 402, 436, 449, 455, 462, 477, 478, 482, 493, 496, 497, 501, 510, 512, 516, 518, 522, 524, 525, 527, 531, 533, 536, 541, 546, 617, 621, 623, 624, 627-629 Sjeverna Koreja 298, 498, 516, 518, 546, 553, 556, 570, 573, 574, 576, 578, 580, 586, 597, 599, 617, 619, 623 Slovenija 413, 414, 417-419, 431, 483, 602, 609, 612, 614, 615, 617 Smith, Rupert 323, 392, 424, 427, 604 Smuts, Jan 279, 283 Solana, Javier 115,480,481 Solenjicin, Aleksandar 40, 186, 194, 243, 246, 253, 264, 267, 268 Somalija 78 Sorge, Richard 349 Sotona 156, 163, 169, 170, 173, 179, 180,209,211-213,216, 225, 235, 263, 276, 284 Southcott, Joanna 132, 133 Sovjetski Savez 26, 40, 57, 60, 74, 75, 109, 300, 308, 353, 354, 368 Sprague, W. B. 130 Spvkman, J. Nikolas 83 Srbija 94, 305, 306, 322, 323, 332, 333, 401, 412, 454, 487 Staljin, Josif Visioronovi 26,39, 148, 191, 194, 265, 266, 292, 294, 295, 298, 303, 380, 522, 628 Stari Rim 567, 589, 590, 598 Stepinac, Alojzije, blaenik 434, 439, 440 Stoltenberg, Thorvald 323 Stornia, R., admiral 41 Straw, Jack 476, 480 Strohm, Carl Gustaf 291, 302-305 Sudac, Zlatko, vl. 432

Sudan 71, 78, 80, 162, 167, 352, 353, 518 Sueski kanal 60 S u n T z u V u 98,428,461 Supek, Ivan 389 Sveta Brabara 139 Sveta Lucija 139 Sveta Marija Magdalena 121 Sveta Stolica 276, 331, 387, 437, 566 Sveti Augustin 215,216 Sveti Dujam 450 Sveti Ivan Vianev 240 Sveti Nikola 139 Sveti Pavao 216 Sveti Petar 107

aron, Ariel 529 Seks, Vladimir 257, 466 eelj, Stjepan 230, 445 panjolska 35, 195, 214, 225, 277, 378, 442, 479, 597, 604, 606, 615, 616 ufflav, pl. Milan 335 ulek, Stjepan 365 uak, Gojko 430 vedska 37, 131, 241 vicarska 241, 258

T
Tacit, Svetonije 591 Tadao, Umesao 53 Tadikistan 40, 626 Tafra, Robert 137, 181, 194, 195 Tajland 623, 627 Tajvan 500, 623 Tanzanija 352, 356 Tavistock, Institut 49, 134, 141, 197-199, 202, 205, 208, 210, 215, 271, 372, 404, 405, 410, 451,470,490, 611

Teheran 40 The Beatles 198, 199, 200, 204, 205, 206, 208, 210 Tibet 60, 68, 69, 627 Tigris 70 Tihi ocean 41, 60, 297, 349, 515 Tihonov, patrijarh 186, 187, 188, 189, 267 Tihonov, L. 253, 254 Tito, Josip Broz 144, 148, 194, 245, 308, 309, 316, 329, 337, 485, 596 Todorova, Marija 310 Toma, Stjepan, kralj 326, 329 Tomaevi, Stjepan, kralj 326, 327, 329, 330 Tomi, Zlatko 418 Tovnbee, Arnold 345, 346, 364 Treadwell, James 557 Trinidad 128 Trocki, Lav 27, 138, 192, 215, 241, 257, 263 Tuman, dr. Franjo 52, 247, 302, 323, 333, 337, 391, 396, 420, 430, 432, 457, 458, 459, 466, 475, 487 Tuman, Miroslav 164, 432 Tuhaevski, Mihael 288 Turkmenistan 74, 183 Turska 70, 74, 181, 183, 184, 404, 476, 477, 479, 482, 483 Tvrtko I., kralj 324, 326

U
Uganda 78 Ujevi, Tin 269 Ukrajina 40, 76, 111, 114, 115, 401, 403, 521, 626 UN 63, 167, 312, 340, 391, 501 Urugvaj 43 Uzbekistan 40, 626

649

Dilvoi

I ),ini,i.-rl I HM

V
Vance, Cyrus 314, 335 Varavski pakt 61 Varvarov, P. A. 526 Vatikan 134, 184, 387, 467, 470, 475, 540, Vaziri-Hamaneh, Kaem 503 Velika Britanija 34, 37, 47, 70, 73, 126, 131, 133, 142, 242, 257, 285, 295, 304, 305, 309, 311, 315, 320, 350, 372, 382, 391, 393, 395, 405, 418, 419, 426, 427, 479, 482, 497, 505, 539, 559, 561, 597, 603, 614, 615 Velika jezera 78 Velika Kolumbija 46 Vespa, Bruno 415 Vijetnam 86, 567, 623, 624 Vinar, Fran 567 Vitez, Zlatko 144 Voltaire 231, 232, 234, 596 'Vrui mir' 216, 446, 585, 587 Vuji,Jure 29, Vukman, Zoran 214, 435

z
Zair 71 Zapadna Europa 75, 77, 112 'zapadni Balkan' 108, 120, 403, 406, 409,418,420,422,431,448, 449, 454, 456, 465, 471, 483, 485, 487, 489, 490 Zaptero 164 Zidi, Igor 432 Ziff, B. William 161 Zimbabve 78 Zimmern, Alfred 279 Zinovjev 243, 288 Zwerger, Branko 335

unec, Ozren 430

'

"

Walsch, Neal Donald 173-175 Watson, Graham 476 Weiler, Joseph 223 Weishaupt, Adam 195 Wellington 133 Wells, H. G. 140, 141, 181, 270, 271, 273, 282, 284, 338 Wels, Orson 538 Wilson, Woodrow 36, 47, 260, 270, 280, 282-284 Wiseman, William 260 Wolfowitz, Paul 34, 478 Woolsey, James 81 WTO 35 Wyclif,J. 136, 137

650

Biljeka o piscu
Davor Domazet-Loo roenje 1. svibnja 1948. u Sinju. Kao dragovoljac Hrvatskog obrambenog rata, na poetku srpnja 1991. postaje lanom Zbora narodne garde. Obavlja dunost naelnika Obavjetajnog odjela, zatim dunost naelnika Odjela za uporabu Hrvatske vojske u Upravi za strateka istraivanja. Na dunost naelnika Obavjetajne uprave Glavnoga stoera Oruanih snaga Republike Hrvatske imenovanje 5. pro sinca 1992. Uin kontraadmirala promaknut je 28. svi bnja 1994. Dunost zamjenika naelnika Glavnoga stoera Oruanih snaga obavlja od studenoga 1996. do listopada 1998. Uin viceadmirala promaknut je 28. svibnja 1998. Ukazom vrhovnoga zapovjednika oruanih snaga, ulistopadu 1998. imenovanje naelnikom Glavnoga stoera Oruanih snaga Republike Hrvatske. U in ad mirala promaknut je 10. oujka 2000., a potom je smijenjen s dunosti naelnika Glavnoga stoera oruanih snaga Republike Hrvatske. Poslije potpisa Pi sma dvanaestorice generala hrvatskoj javnosti, u kojemu se traila zatita vrjednota i digniteta Domovinskoga rata, umirovljenje, 20. rujna 2000. godine. Strune radove iz podruja taktikog i operacijskog vojnog umijea, vojne strategije i ope strategije te geostrategije i geoplitike objavljuje ve punih trideset godi na. Do 2001. predavao je umijee ratovanja na visokim vojnim i civilnim kolama.