KIKA

Vrlo mi je vana skrb za starije osobe u krugu obitelji. Kao dijete razvedenih roditelja elim, poput sve takve djece, da moji roditelji ponovno budu zajedno. Ako im bude potrebna njega, morat u strpati u dom samo njihove nove partnere, a svoje razvedene roditelje njegovat u kod kue, gdje u ih polei u isti brani krevet i neka ondje budu do smrti. Tako zamiljam najveu sreu. Jednoga dana, moram samo strpljivo ekati, sve e ovisiti o meni.

KIKA

Hemoroide imam otkako znam za sebe. Mislila sam mnogo, mnogo godina da to ne smijem nikome rei. Jer hemoroide imaju samo starci. Uvijek sam smatrala da su vrlo neenstveni. Kako li sam samo esto zbog njih bila kod proktologa! No on mi je savjetovao da ih ne diram sve dok me ne bole. I nisu. Samo su svrbjeli. Protiv svrbea moj mi je proktolog, dr. Fiddel, dao cinkovu mast. Za vanjski svrbe istisne se iz tube masti veliine ljenjaka na prst s najkraim noktom i razmaze se po maru. Tuba ima i iljast nastavak s mnogo rupa kako bih ga mogla ugurati u mar i utrcati mast te svrbe smiriti ak iznutra. Prije nego to sam tu mast dobila, u snu bih akala prstom po upku tako svojski da bih sutradan ujutro na gaicama imala tamnosmeu mrlju nalik na krunast zatvara. Svrbe je bio tako jak, a prst tako duboko unutra. Zar nisam rekla: vrlo neenstveno. Moji hemoroidi izgledaju vrlo osobito. S godinama su se sve vie izvrtali prema van. Prije su okruivali mar, a sada su to kone rese nalik na lovke morske vlasulje. Dr. Fiddel to naziva karfiolom. On kae da bi to bio posve estetski zahvat ako bih ih htjela odstraniti. Mie ih samo ako doista smetaju. Imala bih valjan razlog kad se ne bi sviali mojem partneru ili kad bih zbog karfiola bila sputana u seksu. No to ne bih nikada priznala. Pa karfiol ne bi trebao imati nikakvu ulogu ako me netko ljubi ili se samo pali na mene. Osim toga, ve godinama, od petnaeste do danas kad mi je osamnaest godina, unato bujanju karfiola, imam vrlo uspjean analni seks. Vrlo uspjean za mene znai svriti, premda mi je kurac samo zataknut u guzicu i drugo se nita ne dira. Da, time se ponosim. Uostalom, tako najbolje provjeravam misli li netko sa mnom ozbiljno. Ve pri prvom seksu zahtijevam od njega omiljenu pozu: ja se postavim u pasji poloaj, znai na sve etiri, s glavom nadolje,

KIKA

a on straga s jezikom i nosom u guzici. Za to se treba strpljivo pripremiti, jer je rupa pokrivena povrem. Taj se poloaj zove zaepi me licem. Jo se nitko nije potuio. Ako ima takvo to na seksualno vanom organu (je li guzica uope organ?), treba usavravati oputanje. A otkoenost i leernost i te kako pomau kod analca. Budui da je moja guzica oito seksualna, podlijee modernoj prisili brijanja, pa je brijem poput mufa, nogu, pazuha, naunice, obaju nonih palaca, pa i ristova. Naunicu, dakako, ne brijem, nego dlaice upkam, jer smo sve nauile da inae rastu sve gui brkovi. Djevojke to moraju sprijeiti. Prije sam bila vrlo sretna neobrijana, a onda sam poela s tim sranjem i sada vie ne mogu prestati. Natrag na brijanje guzice. Za razliku od drugih ljudi, ja tono znam kako izgleda moj upak. Gledam ga svakodnevno u naoj kupaonici. Okrenem rit prema zrcalu. Rukama snano razmaknem guzove, noge su ravne, glava gotovo na podu pa kroz noge gledam u stranjicu. Upravo tako i brijem guzicu. Samo to pritom, naravno, jedan guz moram pustiti da se mogu obrijati. Stavljam aparat za brijanje na mokri karfiol i tada hrabro i snano brijem prema van. I tako mirno sve do sredine guza; katkada i tamo zaostane pokoja dlaka. Budui da se u dui strahovito protivim brijanju, inim to uvijek prebrzo i premahnito. I ba pritom zaradila sam analnu fisuru zbog koje sada leim u bolnici. Za sve je kriva reklama Ladyshave. Feel like Venus. Be a goddess! Moda svatko ne zna to je analna fisura. To je vrlo tanko napuknue ili rez na koi mara. A kada se to otvoreno mjestace jo i upali, to je, na alost, ondje dolje vrlo vjerojatno, onda vraki boli. Kao sada mene. upak je usto stalno u pokretu. Kada govorite, smijete se, kaljete, hodate, spavate i, prije svega, kada sjedite na zahodu. No to znam tek otkako me boli. Oteeni hemoroidi pritiu sada svom snagom na moju ozljedu od brijanja, pa se fisura sve vie iri i puca i stvara mi najgore bolove

KIKA

koje sam imala. Bez premca. Odmah zatim, na drugome je mjestu bol kada me je otac dobrano ostrugao - trrrrrr - du cijele kraljenice zalupivi svom snagom prtljanik naeg automobila. A treu najjau bol osjetila sam kada sam svlaei pulover otrgnula piercing s bradavice na dojci. Pa sada bradavica izgleda poput zmijskog jezika. Natrag na moju rit. Sa stranim bolovima odvukla sam se iz kole u bolnicu i svakom doktoru koji me je htio pregledati pokazala napuklinu. Na proktolokom odjelu - ili se to moda kae na internom odjelu - odmah sam dobila krevet. Interni zvui bolje nego specijalni guzni odjel. Nema smisla da drugi dijelovi tijela budu zavidni. Moda se to s internim uopava. Pitat u poslije kad me prestane boljeti. U svakom sluaju, sada se ne smijem micati i ovdje se izleavam u embrionalnom poloaju. Podignute suknje i sputenih gaa, s dupetom prema vratima. Kako bi svatko, tko god ude, odmah znao u emu je stvar. Zacijelo izgleda jako upaljeno. Svi koji udu kau: Oh. I govore neto o gnoju i punom puncatom pliku to stri iz upka. Zamiljam da plik izgleda kao napuhana koa na vratu tropskih ptica kada se spremaju na parenje. Sjajnocrvenoplava, napeta vreica. Sljedei proktolog koji ulazi kratko kae: Dobar dan, ja sam profesor doktor Notz. I zabije mi neto u upak. Bol svrdla kraljenicom sve do ela. Gotovo gubim svijest. Nakon nekoliko bolnih sekunda imam osjeaj da je neto puklo, mokro, pa viem: Joooj, upozorite me unaprijed, molim vas. to je to bilo, do vraga? A on: Moj palac. Oprostite, molim vas, ali od tog plika nisam mogao nita vidjeti. Kakva li predstavljanja! I? Sto sada vidite? Moramo odmah operirati. Jeste li jutros to jeli? Pa kako, od silnih bolova? Dobro, onda puna narkoza. Bolje, s tim nalazom. I

KIKA

ja se veselim. Neu biti pri sebi tijekom svega toga. Sto tono radite na toj operaciji? Taj me razgovor ve zamara. Teko je usredotoiti se na neto drugo, osim na bolove. Klinasto emo vam izrezati i odstraniti upaljeno tkivo oko napukline. Ne mogu si predoiti nita klinasto. Moete li mi to nacrtati? Gospodina profesora doktora Notza oito ne mole esto da skicira operativni zahvat neposredno prije operacije. eli otii, pogled prema vratima, gotovo neujan uzdah. Zatim ipak vadi srebrnu kemijsku olovku iz depa na prsima. Izgleda teka. ini se da je skupa. On se okree i valjda trai papir za crtanje. Ja mu ne mogu pomoi, nadam se da to od mene i ne oekuje. Svaki me pokret boli. Zatvaram oi. Neto uka i ujem kako odnekud trga komad papira. Moram ponovno otvoriti oi, umirem od znatielje da vidim crte. Dri papiri na dlanu i kemijskom rka po njoj. Zatim pokazuje svoj uradak. itam: kelj s vrhnjem. Bez veze. Otkinuo je dio mojeg jelovnika. Okrenem papir. Nacrtao je krunicu. Pretpostavljam da je to moj mar. A u sredini krunice iljasta, trokutasta pukotina kao da je netko maznuo kriku torte. Ah, tako! Hvala, gospodine profesore doktore Notz! Jeste li kada razmiljali da postanete slikar, s takvim talentom? Taj mi crte nimalo ne koristi. Ne snalazim se u njemu, ali vie ne postavljam pitanja. Taj mi nee pomoi da rasvijetlim tamu u kojoj sam se nala. Karfiol i fisura moete svakako ukloniti odjednom? Svakako. Ostavlja me da leim u lokvi tekuine iz plika i odlazi. Sama sam. I bojim se operacije. Potpuna anestezija stvara u meni osjeaj nesigurnosti; kao da se anestezirani ovjek nakon svake druge operacije ne budi. Samoj sebi inim se vrlo hrabrom to u to ipak uiniti. Zatim dolazi anestetiar.

KIKA

Uspavljiva. Sjeda tik do moje glave pokraj kreveta na prenizak stolac. Govori vrlo blagim glasom i ima vie razumijevanja za moj neugodan poloaj od profesora doktora Notza. Pita me koliko mi je godina. Ako mi je manje od osamnaest, kae on, ovdje mora biti skrbnik. No, nije. Kaem mu da sam ove godine postala punoljetna. Gleda me ispitivaki u oi. Znam, nitko mi ne vjeruje. Izgledam nekako mlade. Ve mi je poznata ta procedura. Namjetam najozbiljniju facu tipa moe mi slobodno vjerovati, pa i ja njemu vrsto i odluno gledam u oi. Njegov se pogled mijenja. Vjeruje. Vidi tekst poslije. Objanjava mi kako narkoza djeluje, da moram brojati i da u u jednom trenutku izgubiti svijest i sama ne znajui kako. Za vrijeme cijele operacije, kae, sjedit e uz moje uzglavlje, pratiti disanje i kako podnosim narkozu. Aha. Znai da je to sjedenje tik do glave profesionalna bolest. Veina ljudi to ionako ne zapaa, pa omamljeni su. I on se zasigurno mora potpuno smanjiti i stoga sjediti tako blizu glave jer inae smeta pravim doktorima na operaciji. Jadnik. Tipino dranje pri obavljanju svojeg posla: uurenost. Donio je i nekakvu izjavu koju moram potpisati. Pie da zbog operacije moe doi do inkontinencije. Pitam ga kakve sve to ima veze s pi-pijem. On se smijucka i kae da je tu rije o analnoj inkontinenciji. Nikad ula. Iznenada mi sine to bi to moglo znaiti: Hoete rei da vie neu moi kontrolirati sfinkter i da e mi drek uvijek i svugdje curiti, da trebam pelene i da u cijelo vrijeme po tome zaudarati? Moj uspavljiva kae: Da, ali to se rijetko dogaa. Ovdje potpisati, molim. Potpisujem. Sto mi drugo preostaje? Ako su to uvjeti za operaciju. Pa teko bih se kod kue sama operirala. Uh. Molim te, radije ne, blagi nepostojei Boe, ne daj da se to dogodi. Dobit u pelene s osamnaest. Pa one se zapravo dobivaju

KIKA

tek s osamdeset. To bi znailo da sam uspjela proivjeti bez pelena samo etrnaest godina. To nimalo ne uljepava situaciju. Dragi anestetiaru, mogu li poslije vidjeti to to oni odreu na operaciji? Ne volim da mi se neto odree i da to zavri u smeu, zajedno s pobaenim fetusima i slijepim crijevima, a da ja to sebi ne mogu predoiti. Ja to hou drati u ruci i pregledati. Naravno, ako ba inzistirate. Hvala. On mi ve gura iglu u ruku i sve lijepi flasterom. To je kanal za predstojeu potpunu narkozu. Za nekoliko minuta, kae, doi e bolniar i odvesti me u operacijsku dvoranu. I anestetiar me ostavlja leati u lokvi od plika i izlazi. Brine me ta stvar s analnom inkontinencijom. Blagi nepostojei Boe, ako odavde iziem i ne budem analno inkontinentna, prekinut u sve to skupa, jer od toga me ionako pee savjest. I onu igru kada moja prijateljica Corinna i ja, mortus pijane, hodamo gradom i svim ljudima koji nose naoale trgamo u prolazu cvikere s nosa, slomimo ih i zavitlamo za ugao. Pritom se mora trati vrlo brzo, jer neki od silnog bijesa i bez naoala mogu juriti. Ta igra je zapravo sranje do daske, jer se poslije uvijek otrijeznimo od istog uzbuenja i navale adrenalina. Veliko rasipanje novca. Zatim se ponovno izopijamo. Rado bih je i prekinula, tu igru, jer esto nou sanjam izraz lica tih ljudi kad se nau bez naoala. Kao da im trgam dio tijela. Dakle, to bih ve rtvovala, a razmislit u to jo. Moda ono s kurvama, ako ba moram. To bi zbilja bila velika rtva. Bilo bi mi drae kad bi to s naoalama bilo dovoljno. Sada sam ve odluila postati najbolja pacijentica koju je ova bolnica vidjela. Bit u vrlo ljubazna prema premorenim sestrama i lijenicima. I uvijek u sama istiti svoja govna. Na primjer, iscjedak iz tog plika. Na prozorskoj dasci stoji velika otvorena kartonska kutija s gumenim rukavicama. Valjda za preglede. Je li Notz navukao rukavicu kada je skinuo junf pliku na mojem upku?

KIKA

Jebi ga, nisam pazila. Pokraj gumenih rukavica stoji velika prozirna plastina kutija. Tupperware kutija za divove. Moda u njoj ima neto za ienje. Moj je krevet do prozora. Malo se proteem, vrlo oprezno i polako, ne miui upaljenu guzu, poseem za kutijom. Vuem je prema sebi na krevet. Joj. Diui je i cukajui napela sam trbune miie i to je kao zabijanje noa u ranu. Stanka. Sklopi oi. Duboko dii. Samo se ne mii. Otvori oi. Tako. Sada mogu skinuti poklopac. Kako li je to uzbudljivo. Sve do vrha puno golemih uloaka, pelena za odrasle, gaica za jednokratnu upotrebu, gaza i podloaka, s jedne strane sintetikih i s druge strane vatiranih. Radije bih da sam to imala pod sobom kada je Notz uao. Tada krevet ne bi bio mokar. Vrlo neugodno. Trebam dva podloka. Jedan vatiranom stranom dolazi dolje, na lokvu. Da je upije. No tada bih leala na sintetici. To ne volim. Dakle, jo jedan podloak sa sintetikom na sintetici i s vatom s gornje strane. Dobro si to izvela, Helen, unato silnim bolovima ti si sama sebi najbolja bolniarka. Dakle, tko moe sam sebe tako dobro zbrinuti, sigurno e uskoro ozdraviti. Ovdje u bolnici moram vie paziti na higijenu nego u normalnom ivotu vani.

Higijena mi ba nita ne znai. U jednom trenutku postalo mi je jasno da cure i deki razliito ue kako odravati istou spolnih organa. Moja je majka uvijek jako pazila na moju micu-macu, ali ne i na higijenu bratova penisa. On ak smije pikiti bez otresanja pie i ostatak ispustiti u gaice.

KIKA

U naoj se kui od pranja mice-mace pravila filozofija. Navodno ju je vrlo teko doista drati istom. To je, dakako, totalna bedastoa. Malo vode, malo sapuna, izribaj. Gotovo. Samo bez puno pranja. Najprije zbog vane flore na pici. Zatim i zbog okusa i mirisa sluzavice, vrlo vanih za seks. Pa ne smije ih oprati. Ve dugo izvodim pokuse s neopranim mufom. Moram postii da lagan i zamaman miris prodre i kroz debele traperice i skijake hlae. To mukarci tada nee osjetiti svjesno nego nesvjesno, jer smo svi mi ipak ivotinje koje se hoemo pariti. Najradije s onima koje miriu na sluz. Tako flert lako poinje i mora se cijelo vrijeme smijati jer zna odakle taj sladostrasni miris puni zrak. To je zapravo uinak koji treba proizvesti parfem. Uvijek nam priaju da parfem erotski djeluje na druge. No, zato se ne sluimo mnogo djelotvornijim vlastitim parfemom? Svi se zapravo ipak palimo na miris mufa, pimpeka i znoja. Veina je samo otuena pa misli da sve prirodno smrdi a umjetno da mirie. Kada pokraj mene proe naparfimirana ena, meni se riga. Koliko god bila neupadljivo namirisana. Sto sakriva? U javnim zahodima enske se posvuda nasprejaju parfemom kad se pokenjaju. Misle da sve ondje ugodno mirie. A ja uvijek kroz to osjeam drek. Meni je svaki dobri stari miris dreka i pialine drai od svih tih kupovnih odurnih parfema. Jo je gori od ena koje se sprejaju parfemom u zahodu novi, sve raireniji izum. Kada ide u javni zahod, bilo u restoranu ili na kolodvoru, i zatvori za sobom vrata na putu do koljke, odozgo te popricaju. Prvi put sam se zbilja uplaila. Mislila sam da me je netko iz susjedne kabine polio vodom. Ali, kada sam pogledala gore, shvatila sam da je gore na vratima privren nekakav raspriva dezodoransa koji posve slubeno i stopostotno namjerno izlijeva i raspruje sprej najgore vrste na nevine posjetitelje toaleta im privuku vrata. Na kosu, na

KIKA

odjeu, u lice. Ako to nije posvemanje silovanje higijenskih fanatika, ne znam to je. Ja se koristim svojom smegmom kao drugim parfemom. Uronim naas prst u micu-macu i malo sluzi potupfam iza une resice i utrljam je. ini uda ve pri pozdravnoj pusi. Mamino drugo pravilo za mice-mace glasi da one mnogo lake obole nego penis. Dakle, mnogo su sklonije gljivicama i slinom. Zbog toga djevojke ne bi nikada smjele sjesti na tui ili javni zahod. Uili su me da pikim nekako u zraku, u poluueem poloaju tako da uope ne dotaknem tu, fuuuj!, odvratnu zahodsku dasku. Ve sam ustanovila da mnogo toga to su me uili nije uope tono. Dakle, latila sam se vlastitoga, ivog pokusa s higijenom mufa. Prava uivancija nije mi samo kada uvijek i svugdje samozadovoljno sjednem punom guzicom na prljavu zahodsku dasku. I prije negoli sjednem, jo je jedanput cijelu obriem mufom znalakom krunom kretnjom kukova. A kada muf spustim na dasku, uje se lijep mljackav zvuk, i moj muf usie sve tue stidne dlake, kapi, mrlje i lokvice svih boja i sastava. To radim ve etiri godine u svim zahodima. Najradije na parkiralitima uz autocestu, gdje imaju samo jedan zahod za mukarce i za ene. To moe potvrditi dr. Brokert, moj ginekolog. Jedanput sam ve posumnjala da mi je mica-maca bolesna. Kad god bih sjela na dasku i opustila miie da se popikim, zapazila sam, kad bih poslije pogledala u koljku, a to vrlo rado inim, da je u vodi velika, bijela, mekana, lijepa, sluzava gruda. S mjehuriima i prugicama kao na ampanjcu. S tim u vezi moram dodati da sam cijeli dan dolje vlana pa bih mogla nekoliko puta na dan mijenjati gaice. No to ne inim, rado skupljam sluz. Dakle, jo o sluzavoj grudi. Je li mogue da sam ipak cijelo vrijeme bila bolesna i da je ta moja sluzava grudica samo posljedica gljivica na mici-maci zbog pokusa na zahodu? Gospodin doktor Brokert uspio me je smiriti. Posrijedi je zdravo, vrlo aktivno izluivanje sluzi. Nije se tako izrazio, ali je to mislio.

KIKA

U vrlo bliskom sam dodiru s izluinama svojeg tijela. Zbog te sluzi iz moje mice-mace otprije sam se uvijek ponosila u petingu s dekima. Tek to bi mi taknuli stidne usne, ve bi iznutra navalila lavina sluzi. Jedan je prijatelj pri petingu uvijek pjevao By the Rivers of Babylon. Sada bih mogla od toga napraviti posao pa suhim enama koje imaju problema s luenjem sluzi puniti posudice. Ipak je mnogo bolje uzeti pravu ensku sluz nego bilo kakvo umjetno mazivo. Tada e i mirisati na muf! No moda se time slue samo ene koje poznaju osobu koja im to daje, moda se stranim enama gadi tuda sluz? Trebalo bi probati. Moda s prijateljicom koja je dolje suha. Vrlo rado jedem i njukam svoju smegmu. Zabavljam se, otkako pamtim, naborima svoje sluavke. to li se ondje sve moe nai! Imam dugu kosu, dakle, dlake na glavi, i katkada vlas koja je ispala zaluta na neki nain u lamele moje sluzavice. Uzbudljivo je vui tu vlas posve polako i oprezno pratiti i osjetiti gdje se sve mogla smotati. Strano se ljutim kada to proe, pa elim jo due vlasi kako bih dulje imala neto od toga. To je vrlo rijetka srea. Ba kao i jedna druga stvar na koju se palim. Kada sam sama u kadi i moram prdnuti, pokuavam izmeu stidnih usana progurati mjehurie zraka. To se dogaa vrlo rijetko, jo rjee nego s kosom, ali kada se dogodi, mjehurie zraka osjeam kao tvrde kuglice koje si probijaju put izmeu mojih gnjecavih, toplih stidnih usana. Kaem, kada to uspije: jedanput na mjesec, pa me tada bocka sve dolje unutra, a sluzavica me tako svrbi da je moram svojim dugim noktima eati sve dok ne svrim. Svrbe se moe smiriti samo jakim struganjem. Grebem izmeu unutarnjih stidnih usana, koje zovem pijetlovim krijestama, i vanjskih stidnih usana, koje zovem vanilin kiflicama, vrsto gore-dolje, pa ih u jednom trenutku otklopim i odmaknem krijeste desno i lijevo kako bih se tono u sredini mogla poeati i osloboditi se svrbea. Raskreim se sve dok mi ne kljocnu kukovi pa mi topla voda prodre u rupu.

KIKA

Neposredno prije nego to svrim, dobrano tipnem klitoris, koji zovem biserno rilo. To neizmjerno pojaava moju uspaljenost. Da, tako se to radi. Natrag na smegmu. U leksikonu sam pogledala to zapravo smegma tono znai. Moja najbolja prijateljica Corinha rekla mi je jednom da samo mukarci imaju smegmu. A to mi je onda uvijek izmeu usmina i u gaicama? Pomislila sam, nisam rekla. Ne usudim se. U leksikonu je bilo opirno objanjenje to je smegma. Osim toga, to se i u ena tako zove, eto. Ali, jo mi se danas mota po glavi jedna reenica: Prostim okom vidljive naslage smegme mogu nastati samo zbog nedostatne intimne higijene. Kako, molim? To je strahovita bezobratina. Potkraj svakog dana prostim okom raspoznajem naslage smegme iako sam ujutro temeljito oprala sapunicom na-bore sluavke. Pa to to oni misle? Da se treba danju ee prati? Pa dobro je da mi mica-maca slini, jer to u nekim stvarima uvelike pomae. Pojam nedostatna intimna higijena rastezljiv je. Kao i muf. Ba tako. Uzimam pelenu za odrasle iz prozirne plastine kutije. Boe, kolike su velike! U sredini imaju debeli, veliki varirani etverokut i etiri velika, tanka plastina krila za vezanje na struku. Zasigurno pristaju vrlo starim, debelim mukarcima, tako su velike. Takvo to nee mi trebati tako brzo. Molim Te. Netko kuca. Ulazi nasmijani bolniar s kokoticom. Dobar dan, gospodo Memel. Zovem se Robin. Ve vidim da se upoznajete s gradom za sljedee dane. Operirat ete anus, vrlo nehigijensko mjesto, zapravo najnehigijenskije mjesto na tijelu openito. Stvarima iz kutije moete nakon operacije sami potpuno zbrinuti ranu. Savjetujemo vam da barem jedanput na dan stanete pod tu raskreenih nogu i otuirate ranu. Najbolje tako da mlazevi udu unutra. Uz malo vjebe to moe ii sasvim glatko. Ispiranje rane vodom bit e vam mnogo bezbolnije nego brisanje runikom. Nakon tuiranja

KIKA

jednostavno se oprezno potupfajte runikom. I evo, donio sam vam tabletu za umirenje koju ve sada moete popiti jer olakava prijelaz na potpunu narkozu, jo malo pa idemo na veselu vonju. Te me informacije ne brinu. Vrlo dobro se razumijem u glave tua. I tono znam kako u usmjeriti nekoliko mlazova vode u sebe. Dok me Robin gura hodnicima na mojem krevetu na kotaiima i ja gledam kako iznad mene odlazei jure neonske svjetiljke, potajno stavljam ruku na Venerin breuljak ispod pokrivaa kako bih se smirila prije operacije. Odvraam misli od straha sjeajui se kako sam se jo kao djevojica rajcala glavom tua. Najprije sam uprskavala mlazove u picu samo izvana, poslije bih nadignula vanilin kiflice da pogodim krijeste i biserno rilo. Sto jae, to bolje. To treba osjetiti do boli. Pritom su jedan ili dva mlaza izravno pogaala picu. Ve tada sam shvatila da je to prava stvar za mene. Ulijevati puni mlaz i - isto tako napaljivo - izlijevati ga. Stoga uvijek sjedim pod tuem u turskom sjedu, malo se nagnem unatrag, guzu odignem. Zatim napipam i odmaknem stidne usne potpuno u stranu kako treba, pa posve polako i oprezno zguram unutra debelu glavu tua. Za to ne trebam Pjur, jer moja pica ve pri samoj pomisli da u ubrzo svriti poinje stvarati goleme koliine sluzi. Pjur je najbolji lubrikant jer se ne upija i neutralnog je mirisa. Mrzim parfimirane lubrie. Dakle, kada je glava tua napokon unutra, to doista dugo traje, jer se moram jako raskreiti, okrenem je tako da prskalica gleda prema gore, znai, prema grliu, otvoru, oku maternice, ili kako li se to ve zove, na to mukarac s dugakim kurcem nabija u odreenim poloajima. Tada odvrnem vodu do kraja, prekriim ruke iza glave - obje su mi ruke slobodne jer glavu tua pridrava pica, sklopim oi i pjevuim Amazing Grace. Kada osjetim u sebi etiri litre, zatvaram vodu i polako i vrlo oprezno ponovno izvlaim tu kako bi iscurilo to manje vode. Trebam je poslije jo za svravanje. Glavom tua lupkam po vanilin kiflicama, oteenim od dugo raskreenih nogu, sve dok ne svrim.

KIKA

To meni ide uglavnom vrlo brzo - ako me nitko ne ometa. Zbog osjeaja da sam potpuno zaepljena, kao sada vodom, uspijevam svriti za nekoliko sekunda. Kada svrim, vrsto se udaram jednom rukom po donjem dijelu trbuha i istodobno guram prste druge ruke duboko u picu i irim ih kako bi se voda snano izbacila, ba onako kako se i ubacila. Uglavnom svrim odmah jo jedanput od istjecanja vode. To mi je lijepo, uspjeno samozadovoljavanje. Nakon takve velike vodene orgije moram jo satima trpati slojeve i slojeve toaletnog papira u meunoje, u gaice, jer pri svakom koraku voda u naletima stalno izlazi, pa na odjei to izgleda kao da sam se popisala. A to neu. Bide je drugo sanitarno pomagalo fantastino pogodno za tu svrhu. Majka mi je uvijek preporuivala da se u njemu brzo pofrikam nakon seksa. Zato bih to inila? Kada se s nekim pojebem, ponosno nosim njegovu spermu u svim tjelesnim pukotinama, na bedrima, na trbuhu ili na onom po emu me je ve popricao kad je svrio. emu uvijek to glupo pranje poslije eve? Ako ti se kuri, sperma ili smegma gade, bolje je da se odmah okani toga. Volim kada mi se sperma osui na koi, kada se skrutne i oljuti. Kada nekome drkam uvijek pazim da mi malo sperme ostane na rukama. Pogrebem je svojim dugim noktima i pustim da se ondje skruti kako bih je kasnije toga dana za uspomenu na dobrog jebaa grickala pod noktima, mljackala u ustima, vakala je i, nakon dugog premekavanja i rastapanja, progutala. To je izum kojim se jako ponosim: moj seksualni spomen--bombon. Isto vrijedi, dakako, i za spermu koja zavri u pici. Samo je nipoto nemoj unititi u bideu! Nego je nosi s ponosom. Primjerice, u kolu. I satima nakon eve curi iz pice topla kao malo iznenaenje. Ja sam, dodue u razredu, ali mislima sam u potpunosti ondje odakle je sperma. Sjedim, blaeno se smjekajui, na svojoj toploj lokvici sperme, dok profesor sprijeda govori o dokazima Boje opstojnosti. Na taj nain kola se moe izdrati. Uvijek se jako veselim

KIKA

povezanosti s tom tekuinom izmeu nogu i odmah aljem SMS uzroniku: Upravo mi urka tvoja topla sperma! Hvala! Natrag na misli o bideu! Htjela sam jo opisati kako to radim na bideu. Ali, nemam vie vremena. Stigli smo pred operacijsku salu. Mogu se u mislima i poslije time pozabaviti. Moj anestetiar je ve doao i eka nas. Prikljuuje nekakvu bocu na kanal na mojoj ruci, vjea je naopako na nekakvu tangu na kotaiima i kae mi da brojim. Robin, simpatini bolniar, odlazi i eli mnogo uspjeha. Jedan, dva...

Budim se u ok-sobi. ovjek se uvijek ponaa malo blesavo nakon potpune narkoze. ini mi se da hoe rodbinu potedjeti te blesavoe pa su izmislili ok-sobu. Probudila sam se od vlastitog brbljanja. to sam rekla? Ne znam. Tresem se cijelim tijelom. Posve polako poinju mi raditi vijuge. Sto radim ovdje? Je li mi se to dogodilo? Hou se nasmijeiti da nadvladam bespomonost, premda u prostoriji nema nikoga drugog. Pucaju mi kutovi usta od tog smjekanja jer su mi usne tako suhe. Moj upak! Zbog njega sam tu! I on je bio napuknut. Ruka mi luta dolje prema guzi. Napipavam veliku gazu zalijepljenu flasterom, napetim preko oba guza, a ispod flastera debelu kvrgu. A joj! Nadam se da ta kvrga nije na mojem tijelu. Nadam se da e i nju skinuti s flasterom. Imam na sebi tu glupu koulju nalik na pregau. Gnjave s tim u bolnicama. Ima rukave, a sprijeda izgleda kao boini aneo. No straga nema tkanine, osim masnice na iji. Zato uope postoji taj odjevni predmet? No, dobro. Kad lei, mogu ti ga odjenuti a da te ne podignu. No, za vrijeme operacije ja sam ipak leala na trbuhu kako bi lake doli do guzice. Znai li to da sam tijekom operacije bila gola? To mi je runo. Oni sigurno priaju kako izgleda. U to sam

KIKA

skroz sigurna! I to ovjek u narkozi pohrani u podsvijest i jednoga dana poizi, i nitko ne zna od ega. Taj lagaan osjeaj gole zadnjice poznat mi je iz djejih nonih mora koje mi se stalno vraaju. Osnovna kola. Stojim na postaji i ekam kolski bus. Kao to doista esto zaboravljam skinuti donji dio pidame prije nego to navuem traperice, toga dana zaboravila sam odjenuti gaice ispod suknje. Dok si dijete, ne zapaa takve stvari kod kue, ali u javnosti bih radije umrla nego da me otkriju gole guzice ispod suknje. I to ba u doba kada su se svi deki zabavljali diui nam suknje. Ulazi Robin. Govori ful oprezno i kae da je sve dobro prolo. Vozi me s mojim golemim krevetom dizalima, vozi hodnicima i mlati svom snagom po zujalkama, nalik na one u kompjutorskim igricama, kako bi se otvorila vrata. Ah, Robine. Sve mi se u glavi okree - posljedica narkoze. Iskoritavam to vrijeme da sve doznam o svojem upku. Smijeno je da Robin o tome zna vie od mene. On ima nekakvu plou na kojoj pie sve o meni i mojoj guzici. Razbrbljala sam se i padaju mi na um razni vicevi o operaciji guzice. On kae da sam oputena i vesela zato to jo djeluje narkoza. Parkira krevet u mojoj sobi i kae da bi mogao sa mnom razgovarati jo cijelu vjenost, ali da na alost ima i drugih pacijenata za koje se mora pobrinuti. teta. Ako trebate sredstvo protiv bolova, samo pozvonite. Gdje su mi suknja i gaice koje sam imala na sebi prije operacije? On pride donjem dijelu kreveta i digne pokriva. Tu je uredno sloena suknja i na njoj gaice. Upravo situacija koje se boji moja mama. Gaice su sloene s meunojem okrenutim prema gore. Naravno, s prave, a ne s krive strane. Unato tome lako nazirem suhu mrlju picina safta. Mama smatra kako je za enu najvanije da ima na sebi isto donje rublje kada ide u bolnicu. Njezin glavni argument za pretjerano isto rublje: ako te pregazi auto i doe u bolnicu, svui e te. I donje rublje. Oh, Boe moj. I ako oni tamo

KIKA

vide da je pica ostavila svoj uobiajeni sluzavi trag, tada e... Sto e tada? Mama valjda zamilja da e tada svi u bolnici priati kako je gospoda Memel prljava i lampava. Izvana gladac, iznutra jadac! Mamina posljednja misao prije smrti na mjestu nesree sigurno bi bila: Koliko ve sati nosim ove gaice? Ima li kakvih tragova? Prvo to doktori i bolniari uine kad imaju pred sobom rtvu nesree oblivene krvlju, jo prije reani-macije: bace pogled na krvlju promoene gaice kako bi znali s kakvom enom imaju posla. Robin mi na zidu iza mene pokazuje kabel sa zvoncem, stavlja mi ga uz lice na jastuk i izlazi. Sigurno ga neu trebati. Osvrem se po sobi. Svi su zidovi obojeni svijetlozeleno, tako svijetlo da ih se gotovo i ne opaa. Ta boja, navodno, smiruje. Ili budi nadu. Lijevo od kreveta je malen ugraeni ormar za odjeu. Nemam jo to metnuti unutra, ali e mi sigurno netko ubrzo neto donijeti. Iza ormara ide se iza ugla, vjerojatno u kupaonicu, recimo u tuiraonicu. Pokraj mojeg kreveta, odmah lijevo, stoji metalni noni ormari s ladicom i na kotaiima. Posebno je visok kako bi se do njega lako doprlo s visokog kreveta. Desno od mene je dugi prozor i na njemu su objeene prozirne zavjese, na kojima su s donje strane priivene olovne vrpce koje ih lijepo izravnavaju vukui ih prema dolje. Moraju uvijek uredno izgledati. Kao beton. Zavjese se nipoto ne smiju pomaknuti na vjetru ako je prozor otvoren. Ispred prozora je kutija s mojim pelenama, pokraj nje kartonska ambalaa sa stotinu gumenih rukavica. Tako pie na njoj. U meuvremenu se ta koliina vjerojatno smanjila. Na suprotnom zidu visi uokvireni poster, vide se metalne pandice koje dre staklo. Na slici je nekakva aleja, iznad nje pie velikim utim slovima: Idi s Isusom. U etnju ili to?

KIKA

Iznad vrata visi mali kri. Iza njega je netko stavio granicu. Zato to ine? Uvijek je to ista biljka s ispupenim listiima, tamnozelenim, neprirodno sjajnim. Granica kao da je plastina, ali uvijek je prava. Mislim da je sa ivice. Kako to da trpaju komad ivice iza kria? Poster i kri treba maknuti iz sobe. Prisilit u mamu da skine te stvari. Ve se sada veselim raspravi. Mama je pobona katolkinja. Stop. Neto sam zaboravila. Ondje gore visi televizor. Nisam jo uope pogledala gore. Uvren je nekakvim metalnim okvirom i jako naprijed nagnut. Kao da e svaki as pasti na mene. Kasnije u zamoliti Robina da ga malo prodrma kako bismo provjerili da nee pasti. Ako imam televizor, moram imati daljinski upravlja. Ili moram traiti od nekoga da mi ga pali i gasi? Moda je u ladici? Izvlaim ladicu i sjetim se svoje guzice. Pazi, Helen. Ne pravi gluposti. Daljinac je u jednoj od plastinih pregrada u ladici. Sve je jasno. Osim to narkoza odlazi. Moram li ve sada pozvoniti radi sredstva protiv bolova? Moda nee biti tako strano. Upravo tako, najprije u malo priekati da vidim kako mi je pri dodiru. Pokuavam razmiljati o drugim stvarima. Primjerice, o posljednjem jednorogu. Stvar ne hoda. Ve vrsto stiem zube, mislim samo o ranjenoj guzici, sva se grim. Prije svega u ramenima. Dobro raspoloenje nestaje tako brzo. Robin je imao pravo. No neu da misle kako sam plaljiva, ba sam se pred Robinom napuhavala s dugim jezikom, jo u malo izdrati. Sklapam oi. Jedna ruka je oprezno na gazi zalijepljenoj na guzici, druga ruka na zvoncu. Leim, bol pulsira. Narkoza je sve slabija. Rana me pee na mahove. Miii mi se sve vie gre. Stanke izmeu napadaja peenja rane sve su krae. Zvonim i ekam. Vjenost. Hvata me panika. Bolovi su sve jai, estoki, kao da no svrdla po sfinkteru. Sigurno su ga rastegnuli do krajnjih granica, mii zatvarara. Pa, jasno. Kako bi inae uli unutra? Oko njega? O, Boe! Oni odraslim mukim rukama ulaze u moje stranje crijevo i petljaju ondje noevima i metalnim

KIKA

dilatatorima i koncem. Ne boli sama rana nego sve u krugu oko nje. Razvaljeni mii zatvara. Evo ga napokon. Robine? Da? Raire li oni na operaciji mar tako da s vie ruku mogu ui unutra? Da, na alost, da. Zbog toga ubrzo i nastanu bolovi im narkoza popusti. Hm. Ubrzo. Ja ve sada trebam sredstvo protiv bolova. Zlo mi je od straha od predodbe da e jo potrajati sve dok sredstvo ne pone djelovati. Predugo sam trpjela bolove i sada moram dosta dugo ekati da to sranje s dupetom prestane. Naviknut u se da prije priznam bol i postanem pacijent koji e radije prerano pozvoniti i traiti sredstvo protiv bolova nego morati prebroditi te minute ekajui da pone djelovati. Ovdje, naime, nema odlija za vojnike koji trpe bolove, Helen. Moj upak je izranjen od irenja. Na dodir se ini da je ta rupa velika kao cijela guzica. Nikada se vie nee skupiti u normalu. Mislim da su me na operaciji jo dodatno ozlijedili. Ve sam bila u ovoj bolnici prije nekoliko godina. S najboljim glumakim postignuem u ivotu. Imala sam jedinicu iz francuskog. A sutradan smo trebali pisati test. Nisam uila, a nisam dugo bila ni na nastavi. Ve na posljednjem pismenom pravila sam se bolesnom. Mami sam odglumila da me boli glava kako bi mi napisala isprinicu. No ovaj put je trebalo biti neto uvjerljivije. Htjela sam samo dobiti na vremenu za uenje. Ako opravdano izostane, moe pisati naknadno. Dakle, taj dan poinjem govoriti mami da me bocka u trbuhu lijevo dolje. Da mi je sve loije. Mama je prilino uznemirena jer zna da lijevo dolje bocka kad ima upalu slijepog crijeva. Iako je slijepo crijevo desno. To znam i ja. I poinjem se svijati od bolova. Ona me odmah vozi mojem pedijatru. Jo idem k njemu. Blie mi je. On me polae na

KIKA

leaj i pritie me dolje oko trbuha. Pritie lijevo, ja viem i stenjem. Pritie desno, iz mene ni glasa. Posve nedvojbeno. Uznapredovala upala slijepog crijeva. Morate ker odmah odvesti u bolnicu, nemate vremena da prije toga odete kui i spakujete spavaicu, to moete i poslije donijeti. Dijete mora u bolnicu. Ako pukne, nastat e otrovanje u cijelom tijelu, pa se mora proistiti sva krv. Koje dijete, pomislila sam. Trk u bolnicu. U ovu ovdje. im smo dole, napravila sam isti ou. Lijevo, desno, prava reakcija. Poput klikanja na igraoj konzoli. Hitna operacija. Razrezu me i uope ne vide nikakvo oteeno niti upaljeno slijepo crijevo. No ipak ga vade. A nije potrebno. I kad bi ga ostavili unutra, kau oni, i ponovno saili, moda bih ubrzo ponovno dola s pravom upalom. Dvostruko ivciranje. No nisu to rekli meni poslije operacije. Nego mojoj mami. Kada me je jedanput poslije ponovno uhvatila u nekakvoj lai, rekla je: Tebi se ne moe nita vjerovati, lagala si meni i svim lijenicima samo zato da ne mora pisati test iz francuskoga! Izvadili su ti neupaljeno slijepo crijevo. Odakle zna? Majke sve znaju. Rekli su mi lijenici na hodniku. Tako neto nisu jo nikada doivjeli. Sada znam kako moe lagati! Sada barem znam da je izvaeno. Prije negoli smo mama i ja o tome razgovarale, uvijek sam mislila kako su doktori zacijelo vidjeli da nije upaljeno pa su ga ostavili unutra. Stoga sam se dugo bojala prave upale slijepog crijeva. A to bih tada izmislila? Znai, tako je to bilo. Dobro je znati. Uzalud toliki sati zabrinutosti. Kada ti upravo izvade slijepo crijevo, dugo te paklenski boli kada se smije, hoda, stoji, a i gotovo sve drugo jer ima osjeaj da e ti puknuti av. Sagibala sam se i previjala kao i sada zbog guzice. Jesu li doktori moda zapamtili moje ime? Je li to u ono vrijeme bila mala senzacija da cura izdri bolove poslije operacije samo zato da zajebe profesoricu? Jesu li mi zbog toga na ovoj operaciji sada posebno

KIKA

zadali takve bolove - ak ih pogorali - kako bi mi se osvetili za ondanji zajeb? Imam li maniju proganjanja zbog bolova? Zbog sredstava protiv bolova? Sto se ovdje zapravo dogaa? Tako me boli. Robine. Donesi tablete. Evo ga! Daje mi dvije tablete i neto pritom govori. Ne mogu sluati jer sam se sva zgrila od napadaja bolova. Pijem obje odjedanput. Trebale bi brzo djelovati, sada. Kako bih se smirila, ponovno stavljam ruku na Venerin breuljak. To sam uvijek radila i prije, jo kao dijete. Samo jo nisam znala da se zove Venerin breuljak. Meni je to najvanije mjesto na cijelom tijelu. Tako je lijepo toplo. I savreno smjeteno u visini ruke. Moje sredite. Guram ruku u gaice i malo se okolo gladim. Tako najlake zaspim. Sklupam se poput vjeverice oko svojeg Venerina breuljka i prije negoli zaspim, mislim jo o tome kako mi iz guzice visi kobasica. Imam upravo takav osjeaj zbog toga epa od gaza natrpanih straga. Sanjam kako eem prostranim poljem. Poljem pastrnjaka. U velikoj daljini vidim jednog mukarca. Nordic walkera. Nordijskog hodaa. Ti tipovi sa tapovima. Pomislim: gle, Helen, ovjek s etiri noge. On se pribliava, i ja vidim da mu dugi kurac visi iz sportskih stre tajica. I pomislim: ah, ne, ovjek s pet nogu. On proe mimo mene, a ja gledam za njim. Otkrivam, na svoje veliko veselje, da je straga spustio hlae i da mu duga kobasica dreka visi iz guzice, jo dua od kurca. Pomislim: est nogu, vau. Budim se, edna sam i boli me. Ruka s mojega Venerina breuljka odluta straga da napipa ranu. Hou vidjeti to su mi to napravili. Kako da to pogledam? U svoju micu-macu uspijem zaviriti tek ako se sva presavijem. Ali, u guzicu ne mogu. Zrcalom? Ne, fotoaparatom! Mama mi ga mora donijeti. Nije li htjela biti ovdje kada se probudim? SMS. Ja sam. Hoe li ponijeti, molim te, na fotoaparat kad doe? I bi li iz moje sobe izvadila iz vode kotice i oprezno ih zamotala u

KIKA

papir da se korijenje ne slomi? I donesi, molim te, ae. Ali, to ne pokazuj. Ovdje je zabranjeno sve osim cvijea za vazu. OK? Hvala. Vidimo se. Ah, da, moe mi donijeti i trideset akalica, molim. Hvala.

Uzgajam avokado. To mi je jedini hobi, osim fukanja. Kao dijete najvie sam voljela jesti avokado, to voe ili povre, to ve jest. Prorezati dopola i u tu rupu utrcati potenu grudu majoneze. Preko toga mnogo ljute paprike u prahu. S velikom koticom iznutra igrala sam se nakon jela. Moja je mama govorila u to doba da djeci ne trebaju igrake i da je za tu svrhu dobra pljesniva rajica ili kotica avokada. U poetku je kotica jo vrlo klizava i sluzava od avokadovog ulja. Trljam njome nadlanice i ruke do gore. Raspodijelim sluz posvuda. Zatim se kotica mora suiti. Na radijatoru to traje samo nekoliko dana. Kada se tekuina osui, prelazim mekanom, tamnosmeom koticom po usnama. I one moraju biti suhe, pa osjeam vrlo blag dodir; radim to minutama, sklopljenih oiju. Onako kako sam to prije inila u gimnastikoj dvorani i suhim usnama prelazila po masnoj, mekanoj konatoj presvlaci kozlia sve dok me nije netko u tome omeo. Helen, to to radi? Prekini! Ili sve dotle dok me druga djeca zbog toga nisu ismijala. Zatim to sauva za onih nekoliko trenutaka kada smije neometana biti u dvorani. To je otprilike mekano kao moje vanilin kiflice kada ih tek obrijem. Tamnosmeu koru treba odvojiti od kotice. Stoga guram nokat palca izmeu kore i kotice i ovojnica malo-pomalo puca. Ali, treba paziti da se komadii kore ne zabiju pod nokat.

KIKA

To je vrlo bolno, a teko se vadi i iglom i pincetom. Otrim predmetima akati pod noktom jo je bolnije od zabijanja kore pod nokat. I nastanu runi podljevi pod noktom. Krvave crvene mrlje ne ostaju, na alost, nego posmee. Treba doista mnogo strpljenja dok to ne proraste. Nokat izgleda poput sloja leda na smrznutom jezeru, koji je zarobio ve oblikovanu granu. Kada se kora ukloni, dolazi do izraaja prava, lijepa boja kotice. Ili je svijetlouta ili katkada ak njenoruiasta. Zatim katkada tucam ekiem po njoj. Tek toliko da se kotica ne raspukne. Zatim je na nekoliko sati stavljam u duboko smrzavanje i glumim joj zimu. Kada je zima bila dovoljno duga, zabodem u koticu tri akalice. Zatim je premjetam u au s vodom, a akalice je dre na savrenoj visini vode. Kotica avokada izgleda kao jaje. Ona ima debeli i iljasti kraj. Deblji kraj mora gore viriti iz vode. Treina gore na zraku, dvije treine moraju biti pod vodom. Kotica tako ostaje nekoliko mjeseci. Uvodi se na njoj stvara pljesniv sluzavi sloj koji mi je vrlo privlaan. U to vrijeme vadim je iz ae s vodom i stavljam je sebi unutra. Zovem je svojim biodildom. Naravno, uzgajam samo bioavokado. Inae u poslije dobiti otrovana stabalca. No prije uvoenja treba svakako ukloniti akalice. Zahvaljujui utreniranim vaginalnim miiima mogu je poslije ponovno izbaciti. Zatim natrag s njom u vodu i na akalice. I ekati. Nakon nekoliko mjeseci na irem kraju moe se raspoznati pukotina. Ona je sve ira, duboki otvor kroz sredinu kotice. Doima se kao da e se svakog trenutka raspuknuti. Iznenada odozdo poinje rasti debeli bijeli korijen. Malo-pomalo on se smota u ai jer inae ne bi imao mjesta za rast. Kada je korijen ve prilino dug, moe se jednim okom prii posve blizu do gornjeg dijela otvora i razaznati mini zelena mladica koja raste u visinu. Sada je vrijeme da se proklijala kotica presadi u lonanicu

KIKA

sa zemljom. I ubrzo e narasti pravo stabalce s mnogo velikoga, zelenog lia. Nisam nikad bila blie raanju. Mjesecima sam se brinula za tu koticu. Imala je u sebi i ponovno je istiskivala van. I savreno se brinem za sva svoja stabla avokada nastala na taj nain. Doista elim imati dijete otkako pamtim. No, u naoj obitelji uvijek se ponavlja isti uzorak. Moja prabaka, moja baka, mama i ja. Sve prvorodene. Sve djevojice. Sve slabih ivaca, poremeene i nesretne. Ja sam prekinula taj krug. Ove godine navrila sam osamnaestu i ve dugo sam za to tedjela. Jedan dan poslije mojeg roendana, im sam to smjela uiniti bez dozvole roditelja, dala sam se sterilizirati. Odonda reenica koju mama esto ponavlja vie ne zvui tako prijetee: Kladim se da e i tvoje prvo dijete koje dobije biti djevojica. Ja, naime, mogu dobiti jo samo stabla avokada. Novo stablo avokada rodi tek nakon dvadeset godina. Otprilike toliko i majka treba ekati da postane baka. U dananje vrijeme. Dok sam ovako leala i sretno razmiljala o svojoj avokadskoj obitelji, bolovi su minuli. Tono se osjeti kada e doi; ne vidi se kada odlaze, nije uope upadljivo. No sada ustanovljavam da su potpuno proli. Volim sredstva protiv bolova i zamiljam kako bi bilo da sam se rodila u neko drugo doba kada jo nije bilo tako dobrih sredstava protiv bolova. U glavi sam se oslobodila bolova, pa u njoj ima mjesta za sve drugo. Nekoliko puta duboko udahnem i izdahnem i iscrpljena zaspem. Otvorivi oi, ugledam mamu nagnutu nada mnom. Sto to radi? Pokrivam te. Potpuno si otkrivena. Neka bude tako. Pokriva je preteak za moju ranu na guzici. To me boli. Pa svejedno je kako izgleda. Misli li da to ovi ovdje nisu vidjeli ve tisuu puta? Onda ostani tako, za ime Boje. Dobar tihvort.

KIKA

Moe li, molim te, skinuti kri iznad vrata? Smeta me. Ne, ne mogu. Helen, prestani s tim glupostima. Dobro, ako mi ne pomogne, morat u ustati i sama to napraviti. Jednu nogu objesim iz kreveta, odglumim ustajanje i zastenjem od bolova. No dobro, dobro, ja u to uiniti. Molim te, ostani leati. Ipak moe. Za pomo mora se popeti na jedini stolac u sobi kako bi dosegla kri iznad vrata. Dok se penje na njega, postavlja mi pitanja pretjerano ljubaznim i leernim tonom. Zao mi ju je. No sada je prekasno. Od kada ima te stvari? to to ona misli? Ah, tako. Hemoroidi. Oduvijek. Ali, nisi ih imala kad sam te neko kupala. Onda sam ih sigurno dobila kada sam postala prestara da me kupa. Ona silazi sa stolca drei kri u ruci. Gleda me ispitivaki. Pa stavi ga tu u ladicu. Pokazujem joj metalni noni ormari. Zna, mama, hemoroidi su nasljedni. Pitanje je samo od koga sam ih naslijedila. Ona prilino glasno zatvara ladicu. Od oca. Kako je bilo na operaciji? Na satovima pedagogije uili smo da razvedeni roditelji esto pokuavaju pridobiti dijete na svoju stranu. Jedan roditelj tada pred djetetom govori loe o drugom roditelju. Meutim, ni jedan od tih roditelja koji loe govori o drugom roditelju ne razmilja da pritom uvijek vrijea jednu polovicu vlastitog djeteta. Ako se govori da je dijete napola majka i napola otac. Djeca, ijeg je oca majka ocrnila, kad-tad se osveuju majci. Sve se vraa kao bumerang. Sve te godine majka je pokuavala pridobiti dijete na svoju stranu, ali je postigla upravo suprotno. Sve vie je gurala dijete k ocu.

KIKA

Naa profesorica pedagogije ima pravo. to ja znam, nisam bila pri sebi, bila sam u potpunoj narkozi. Sve je dobro prolo, kau. Boli. Jesi li donijela moje kotice? Jesam, ondje su. Ona pokazuje na prozorsku klupicu. Tik do kutije s pelenama stoji i sandui s mojim dragim koticama. Vrlo dobro. Do njih mogu i sama. Jesi li ponijela i fotoaparat? Ona ga vadi iz torbe i sputa na moj noni ormari. Sto e ti on ovdje u bolnici? Smatram da ne treba dokumentirati samo sretne trenutke poput roendana, mama, nego i tune poput operacije, bolesti i smrti. S takvim slikama u albumu sigurno e jako razveseliti svoju djecu i unuke. Cerekam se. Ah, mama, kad bi samo znala. Htjela bih da brzo ode. Kako bih se mogla pobrinuti za svoju guzicu. Jedini trenuci u kojima elim provesti vie vremena s njom, jesu oni u kojima se opravdano nadam da je mogu spojiti s tatom. On danas nee doi. A sutra sigurno hoe. Bolnica u kojoj lei ki savreno je mjesto za spajanje razdvojene obitelji. Sutra. Danas: slikanje guzice. Ona se oprata i jo kae da mi je stvari za spavanje spremila u ormar. Hvala. Pa kako da doem do njih? Svejedno, ionako leim radije dolje gola, zbog svih tih zavoja. Zrak je dobar za ranu. im je mama otila, zvonim po Robina. ekati, ekati. Ima i drugih pacijenata, Helen, premda to sebi teko moe zamisliti. Evo ga, dolazi. Kako vam mogu pomoi, gospodo Memel? Htjela bih neto pitati. I molim da mi ne odgovorite odmah 'ne', ok? Samo hrabro. Moete li mi pomoi... Da prvo izostavimo 'vi'? Ne pae mi 'vi' ako tako neto pitam. Jasno. Rado.

KIKA

Ti si Robin, a ja sam Helen. Tako. Hoe li mi, molim te, pomoi da fotografiram svoju guzicu i ranu? Bezuvjetno elim znati kako sada dolje izgledam. Ah, moram malo razmisliti da li ja to smijem. Molim te, inae u poiziti. Inae neu skuiti to su mi napravili. Valjda zna da Notz to ne zna objasniti. A to je ipak moja guzica. Molim te. Pipanjem neu nita postii. Moram vidjeti. Shvaam. Zanimljivo. Drugi pacijenti nikada ne ele doznati kako je ispalo. Okej. to trebam uiniti? Namjetam fotoaparat na izbornik za fotografiranje hrane. Najprije bez bljeskalice. Uvijek je ljepe. Uklanjam gazu s flasterom i ep. Traje dulje nego to sam mislila, tamo unutra ugurali su lijepu koliinu gaze. Oprezno legnem na drugi bok, licem prema prozoru i objema rukama irim guzove. Robine, sada stani to blie i fotografiraj ranu. Ne tresi, nema bljeskalice. ujem jedan kljocaj, zatim mi on pokazuje sliku radi kontrole. Jedva se neto raspoznaje. Robin nema mirnu ruku, ali sigurno ima drugih kvaliteta. Dakle, ipak s bljeskalicom. I sve jo jedanput ponoviti. Napravi nekoliko slika iz raznih perspektiva. Sasvim blizu i malo dalje. kljoc, kljoc, kljoc, kljoc. Taj vie ne prestaje. Dobro je, hvala, Robine. On mi oprezno vraa fotoaparat i kae: Ve dugo radim na proktolokom odjelu, ali jo nikada nisam smio vidjeti ranu koju ovdje svi imaju. Hvala ti. Hvala tebi. Smijem li sada u miru pogledati svoj mar? Hoe li mi ti to jo jednom uiniti ako zatreba? Svakako. Ba si cool, Robine. A tek ti, Helen. On izlazi nasmijeen. Ponovno guram unutra od gaza.

KIKA

Sada sam sama s tim aparatom u kojem se kriju slike moje rane. Nemam pojma to me eka. Puls mi je ubrzan, od uzbuenja izbija mi znoj. Okreem kotai pokraj displaya na prikaz i drim kameru blizu oiju. Pojavljuje se slika krvavog upka, bljeskalica ga je osvijetiila duboko unutra. Pa to je otvoreno. Nita ne pokazuje da je sfinkter zatvoren. Ne mogu raspoznati nikakvu prstenastu nabranu ruiastosmeu kou mara. Zapravo, ne raspoznajem nita meni blisko. To je, dakle, Notz mislio s izrezati klin. Vrlo loe objanjeno. Zgroena sam vlastitim upkom ili onim to je od njega ostalo. Vie rupe nego guzice. Dakle: fotomodel za guzicu s tim vie ne mogu postati. Samo za privatnu uporabu. Ili moda krivo drim sliku? Ne, ne drim. Pa i Robin ga je tako drao dok je fotografirao. A joj. Moe se gledati ravno unutra. Mnogo mi je gore nego prije gledanja. U sekundi se ponovno javljaju i bolovi. Sada kada znam kako izgledam, vie ne vjerujem da e ikada prestati. Na cijelom rezu uope nema koe nego samo crveno, golo meso. Najprije moram pustiti da mi naraste koa. Koliko to traje? Tjednima? Mjesecima? Sto se mora jesti da se brzo stvori koa na guzici? Skue? Hoe li ovi ovdje doista da ja proguram govno uz to nezatieno meso? Nikada. Koliko ga dana i tjedana mogu zadrati? I ako ga uspijem dugo zadrati, hoe li govno biti sve deblje i tvrde i hoe li tada jo vie boljeti ako mora proi pokraj golog mesa? To u pitati. Oni mi bezuvjetno moraju dati neko sredstvo za zatvor kako bi rana prvo zarasla. Zvoncem odailjem SOS.

KIKA

ekati. Za to vrijeme gledam druge slike koje je snimio Robin. Ni na jednoj rana ne izgleda bezazlenije. A to je to pokraj rane? Same kriavocrvene piknje. Sto li je sad pak to? Vrhovima prstiju opipavam oba guza. Osjeam piknje. Nisam ih prije, dok sam se opipavala, uope zapazila. No moj opip je u usporedbi s vidom takoer zakrljao. Moram vie vjebati opip, tako se ne moe dalje. Odakle te grozne piknje? Alergija? Na operaciju guzice? Ponovno gledam slike. Sada znam. To je upala od brijanja. Pa briju te prije operacije. Ali ne ba njeno. Strug-strug iletom preko. Glavno je da dlake to prije odu. Sigurno bez vode i pjene. Na suho ti iupaju dlake. Ovi ovdje jo su grublji dok briju nego ja prema sebi kad se brijem. Prije se uope nisam brijala. Mislila sam kako se vrijeme koje se protrati u kupaonici moe bolje iskoristiti. A uvijek sam ga i bolje iskoristila. Sve dok nisam upoznala Kanella. On je iz Afrike, tonije reeno, iz Etiopije. Jedne subote htio je neto kupiti u voarni u kojoj radim kako bih jo neto zaradila uz deparac. Postavljam tand u etiri ujutro i prodajem do poslijepodne. Moj je ef, seljak kojemu pripada tand, rasist. Sto je vrlo zabavno, jer on smatra da mora prodavati egzotino povre i voe. Osigurati ponudu robe koje nema. Ali, tko osim Afrikanaca, Indijaca, Junoamerikanaca i Kineza zna kako se uope pripravljaju pomelo, ioka i bamije? Tako se moj ef cijeloga dana ljuti na strance koji ga gnjave jer hoe kod njega kupovati i uzrujava se zbog njihova loeg izgovora njemakog jezika. Iako ih je namamio svojom robom. Kanell nije razumio seljakovo ponovljeno pitanje: I to bi bilo to? I morao je nekoliko puta upitati seljaka to je time mislio. Dok mu je objanjavao, seljak ga je grozno omalovaavao, pa sam se poslije iuljala sa tanda da mu se ispriam. Trala sam prolazima na trnici i traila ga. U jednom trenutku nala sam se iza njega. Dodirnula sam ga po ramenu, on se okrenuo, i ja sam mu, sva zadihana, rekla:

KIKA

Oprostite, molim vas. Samo sam vam htjela rei da me je strano stid zbog mojeg efa. Vidio sam to na vama. Dobro. Nasmijali smo se jedno drugomu. Tada sam se uznemirila, i nije mi palo na pamet nita pametnije osim: Vraam se na tand. Jesi li obrijana? Sto? Pitam jesi li obrijana? Nisam. Zato pita? Jer bi' te rado obrijao, kod mene doma. Kada? im zavri posao. Kada se trnica zatvori. Zapisuje mi svoju adresu, presavija papir na najmanju veliinu i sputa mi ga na prljave dlanove poput malog dara. To definitivno spada u moje spontanije dogovore. Guram ceduljicu u dep na prsima zelene pregae i ponosno se vraam svojem rasistu. U iduim satima radije neu razmiljati o tome to me tono eka u tom stanu. Inae u se previe uzbuditi pa neu uope otii onamo. To bi ipak bila prevelika teta. Nakon posla spremam novac koji sam zaradila na crno i odlazim na zapisanu adresu. Zvonim na Kanell. Valjda mu je to prezime. Ili ima komplicirano ime i prezime pa si je izabrao, poput nekih nogometaa, umjetniko ime koje glupi Europljani mogu izgovoriti. Vrata se otvaraju na zujalicu, i uje se njegov glas na stubitu: Drugi kat. Zakoraim, i vrata se iza mene odmah zatvaraju. Gotovo mi dodiruju zatiljak, pa osjeam jak, hladan pritisak propuha u kosi. Mehanika ruka za zatvaranje vrata prejako je namjetena. Negdje gore mora postojati vijak koji treba opustiti, pa bi se vrata elegantnije zatvarala. To me otac nauio. Budem li ovamo ee dolazila, ponijet u sa sobom krini odvija i srediti to. Diem suknju i kliznem rukom u gaice, guram srednjak duboko u muf, ostavljam ga malo u toplini i ponovno izvlaim. Otvaram usta

KIKA

i guram srednjak daleko unutra. Zatvaram usne oko prsta i polako ga ponovno izvlaim. Sisam ga i cuclam to jae mogu kako bi mi na jeziku ostalo to vie sluzavog okusa. Pa ne moe se dogoditi da u seksu rairim noge nekom tipu kako bi me, na primjer, poteno oblizao, a da sama nemam pojma kako dolje izgledam, kako miriem i kakav mi je okus. U naoj kupaonici ima svih tih korisnih zrcala, pa uz njihovu pomo mogu sasvim dobro razgledati muf odozdo. ena vidi svoj muf odozgo i mimo trbuha, posve drukije od mukarca u krevetu s glavom izmeu njezinih nogu. ena vidi samo uzdignuti dlakavi grmi i eventualno dva breuljia koji naznauju vanjske stidne usne. Mukarac vidi razjapljenu, napaljenu gubicu punu mesnih resica. Ja to sve elim vidjeti kao mukarac; naime, on vidi vie na eni od nje same, jer je ona dolje tako smijeno tajanstveno graena, zamumuljena. Upravo zato elim znati kao prva kako moj saft izgleda, mirie i kakav mu je okus. A ne leati i nadati se kako e sve uspjeti. Uvijek se hvatam za muf kada sjedim na zahodu, pa neposredno prije pikenja napravim test. Prstom unutra promuljam, ieprkam to vie safta, pronjukam. Uglavnom ima dobar miris, ako ba tog dana nisam jela mnogo enjaka ili indijsku hranu. Konzistencija je vrlo razliita, as poput zrnatog sira, as poput maslinovog ulja, ve prema tome kako dugo se nisam prala. Ovisi i o tome s kim se hou poeviti. Mnogi inizistiraju na zrnatom siru. Ne bi ti bilo ni nakraj pameti. Ali, tako je. Uvijek prije pitam. Zatim sve obliem s prsta i poput gurmana muljam po ustima i kuam jezikom. Uglavnom je vrlo ukusno. Osim ako sluz katkada ima kiselkast, neugodan okus, ali jo nisam skuila odakle je. No, ve u to rijeiti. Test se mora napraviti pri svakom odlasku u zahod jer mi se ponekad prui prilika za spontani seks i uitak. elim znati sve o proizvodnji sluzi iz mojeg mufa.

KIKA

Helen nita ne preputa sluaju. Tek kada sam dobro obavijetena o svojem ljubljenom, dragocjenom saftu, mukarac ga smije posrkati jezikom. Dovrila sam kuanje i oduevljena sam. Tako se moe kod nekog pojaviti i dati se kuati. Okus smegme star je i malo podsjea na tartufe, i to pali mukarce. Veinom. Jurim gore. Ne hodaj sporo i ne pravi se kao da to esto radi. Nikakve muke. Brzim uspinjanjem pokazujem mu kako mi se uri i kako sam znatieljna. Uzima me za ruke na vratima i ljubi me u elo. Uvodi me u dnevni boravak. Strano je vrue. Iz radijatora klopoe. Tu bi netko sigurno mogao boraviti gol. Vrlo je mrano. Rolete su sputene. Gori samo stolna lampa od 25 vata. Na njezinu svjetlu vidi se na podu lavor s vodom koja se pui. Pokraj njega mali presavijeni runik, muki aparat za brijanje i pjena za brijanje u spreju. Cijeli je kau prekriven velikim runicima. On me brzo svlai. Ima problema samo sa suknjom. Komplicirani zatvara. Nije mu dosta da je samo digne. Mora sve s mene, sva tkanina. Pomaem mu. Polijee me poprijeko na kau. S glavom u najdalji kut, s guzicom na sami rub. Odupirem se nogama o rub, pa leim kao kod ginekologa, Brokertov poloaj. On se preda mnom skida do gola. To nisam oekivala. Mislila sam, ja se skidam, on ostaje odjeven. Jo bolje. Ve ima tvrde bradavice i napola erekciju. Ima vrlo tanak kurac iljastog glavia s malim zaokretom nalijevo. Gledano s moje strane. A na prsima ima tetoviranu trucu kruha. Oblikom je vie nalik na bijeli protvana nego na kruh od mijeanoga ili integralnog brana. Disanje mi se polako smiruje. Brzo se privikavam na neobine situacije. Prekriim ruke iza glave i promatram ga. Doima se vrlo poslovno i sretno. Mislim da ovdje nemam to raditi nego samo leati. Vidjet emo. On izlazi iz sobe i vraa se s ukljuenom rudarskom lampom na glavi. Moram se smijati i kaem mu da izgleda kao kiklop. Upravo smo to obraivali u koli. I on se smije.

KIKA

Stavlja na pod jastuk i klekne, kae da ne eli dobiti uljeve na koljenima. Zatim uranja obje ruke u vrelu vodu i trlja moje noge. Dakle, najprije sasvim dolje, za zagrijavanje. Zatim trca po njima pjenu za brijanje i razmazuje je. Uranja brija u vrelu vodu i povlai dugu stazu du cijele noge. Na obrijanom mjestu vie uope nema pjene. I tako nastavlja stazu po stazu. Kao da kosi travu. Nakon svakog poteza protrese brija pod vodom da ga opere. Na povrini vode plivaju dlake i pjena. Obje su noge gole prilino brzo. Kae da moram i ruke imati ba takve. No sada su na redu pazusi. Sranje. Ve se veselim brijanju mufa. Ako on to uope namjerava. On vlai oba pazuha vodom i trca po njima vrhnjastu pjenu. Malo mu je tee ispod ruku jer su ondje dlake vrlo duge. Mora nekoliko puta proi po istom mjestu da odstrani sve dlake. Moji su pazusi vrlo duboki, pa mora natezati kou u raznim smjerovima kako bi mogao brijati po glatkoj povrini. Rudarskom lampom baca svijetli krug na moju kou. Kada se priblii da bolje vidi, krug se smanjuje a svjetlo pojaava. Ako se oima udalji, obasjava sumranim svjetlom veliku povrinu. Svijetli krug pogaa ba ono mjesto koje upravo gleda. Svjetlost kruga pokazuje kamo tono u tom trenutku gleda. Vidim svijetli krug na svojim cicama prilino esto. Vie na desnoj, s bradavicom nalik na zmijski jezik. I na mufu. Jo me nije zaslijepio. ini se da mu lice nije zanimljivo. Kad je sve glatko, grabi vodu iz lavora i polijeva me ispod pazuha da ispere pjenu, a zatim me brie, odnosno, tupfa me runikom. Smjekamo se jedno drugome. A sada, kaem ja i tapam se po krznu mufa. Hm. On umae obje ruke i vlai mi dolje veliku povrinu. Od pupka prema dolje, zatim desno i lijevo dio bedara i dalje kroz stidne usne do mara i jo dalje do poetka guzne pukotine. Pomno promatra karfiol. Parkur za brijanje. Zatim trca brijau pjenu na vlana mjesta. Na stidnim usnama lijepo vibrira. Krrrrr. Lagano umasirava

KIKA

pjenu u kou i posee za brijaem. Poinje na bedrima. Obrije stidne dlake koje ondje rastu prema nozi. Stavlja brija pod pupak i prekida. Zatim se daleko odmie kako bi imao bolji pregled nad tim podrujem, i kad mu se izmeu oiju pojavi bora dajui mu ozbiljan izgled, on ree: Dobro je da su tako visoke. Neu ih dirati. Uzet u malo vie sa strane, pa emo imati dugu tamnu prugu sve do jame, od tamo pa do straga sve se skida. Dok govori, ne gleda mi u oi nego pria s mojom picom. Ona odgovara: Slaem se. Sa strane on otkosi jo po jednu prugu travnjaka. Do mjesta na kojem se die zavjesa vanilin kiflica pravi mi frizuru u pic. Sada mora na stidne usne. Konano. Sputa se glavom u moje meunoje. Tako moe najbolje lampom osvijetliti muf. Svijetli sigurno poput dlakavog lampaa. Iznutra je jarkocrvena. Oprezno brije moje vanilin kiflice. Zatim ih mora rairiti da ih obradi iznutra. Stalno prolazi preko svih pukotina. Sve dok vie nigdje nema pjene. Hou da me pojebe. Sigurno hoe, poslije brijanja. Malo strpljenja, Helen. Kae da moram ostati rairenih nogu, ali da privuem koljena kako bi doao do guzice. Pita da li me boli ta kvrga na guzici. Ne, ne, to su samo vanjski hemoroidi. Mislim da bi tu mogao oprezno brijati. Straga ima mnogo manje dlaka. Nekoliko puta prelazi brijaem gore-dolje po guznom zarezu i jedanput kruno oko medice. Gotovo. Ponovno me kropi vodom iz lavora, koja u meuvremenu vie nije vrela, i lagano brie. Moj je muf pri brijanju svih rupa proizveo mnogo safta. Sada se saft mijea s vodom i Kanell to tupfa. No odmah kapa novi. Hoe me sada pojebati? Neu, ti si mi za to premlada. Samo mirno, Helen. Inae e proi taj lijepi osjeaj dolje.

KIKA

teta. Smijem li se onda sama pojebati, ovdje? Ili moram kui da tamo svrim? Samo ti to radi ovdje. Srdano te pozivam. Daj mi brija. vrsto ga drim za iri dio s britvicom i guram drak u vlani muf. Drak uope nije onako hladan kako sam oekivala. Kanellove su ga ruke cijelo vrijeme grijale. Ritmikim pokretima drak stalno klie van i unutra. Osjeam ga kao prst etrnaestogodinjaka. Iviin pimpek, kao iz prie. Trljam drak vrsto medu usminama amo-tamo. Sve vre. Isti pokreti kao kod rezanja kruha. Ali tvrdog kruha. Naprijed, natrag. Naprijed, natrag. Piliti. Piliti. Sve dublje. Kanell me promatra. Hoe li mi staviti lampu na glavu? I ja bih htjela osvijetliti sebe. Stavlja mi gumenu vrpcu oko glave i namjeta mi lampu nasred ela. Gledam u muf i potpuno ga obasjavam. Jupiii, kako me je brijanje narajcalo. Sputam brija na trbuh i gladim rukama moje obrijane, gole usmine. Moj dragi nepostojei Boe, kako li su mekane. Mekane poput jaree koe, mekane poput kotica. Tako mekane da ih gotovo ne osjeam pod prstima. Trljam ih sve jae. I svravam. A sada? Sva sam oznojena i bez daha. Ovdje je jako vrue. Gdje je Kanell? Odijevam se. Jo mi je toplije. On ulazi. Ja ga pitam: Hoe mi to jo koji put uiniti? Rado. Kada? Svake subote kad zavri posao. Dobro. Tada e uvijek biti dosta vremena da pustim dlake da mi za tebe super narastu. Potrudit u se. Vidimo se. Bilo je to prvi put da sam se obrijala. Ili se dala obrijati. Dakle: moje prvo brijanje. Otad se vidimo gotovo svakog tjedna. Katkada ne otvara vrata. Ili ga nema kod kue. Tada moram okolo hodati neobrijana

KIKA

i s ekinjama. To mi je runo. Ili potpuno obrijana ili skroz dlakava. Inae poteno zasvrbi. Znai, moram sama, ako to on ne uini. A ja to ne radim ni izdaleka tako dobro kao on. Ne tako polako i ne tako briljivo. Kretenski je brijati samu sebe, jer sam se na tom podruju razmazila. Naviknula sam se da me netko drugi brije. Ako mukarci hoe obrijane ene, smatram da trebaju preuzeti brijanje. A ne sav posao naprtiti enama na vrat. enama bi bez mukaraca ionako bilo posve svejedno jesu li dlakave ili nisu. Ako se uzajamno briju, a to je enama najljepe, onda je to meni najbolja predigra koju mogu zamisliti. I jedno drugome mogu dolje sloiti ba onakav friz kakav ih najvie pali. Bolje nego sve eljeti od drugoga i objanjavati. Samo ima problema. Ja to brzo obavljam. Brzo se brijem, ciki-caki, uzdu i poprijeko, i sve si zderem britvicom. Obino se raskrvarim i sva mi se razrovana bradica upali. Kada to Kanell vidi, grdi me to tako postupam prema sebi. Ne moe to podnijeti. No ja jo nisam ni izdaleka tako gruba prema sebi kao osoba koja mi je prije operacije obrijala guzicu.

Ulazi jedna bolniarka. Naalost, nije Robin. Svejedno. Mogu i nju pitati. Sto se dogaa kad moram imati stolicu? Pa tako to oni oduvijek zovu. Ovisno s kim razgovaram, mogu se i birano izraziti. Ona mi objanjava da je s lijenike strane ak poeljno kakati to je prije mogue. Da ne doe do zadravanja kakice. Kae da se rana mora lijeiti uza svakodnevnu stolicu kako bi sve poteno zaraslo i bilo elastino. A ja mislim da oni nisu normalni. Ona kae da e profesor Notz odmah doi i sve mi tono objasniti. Zatim izlazi. I

KIKA

dok ekam Notza, razmiljam o raznim sredstvima kojima mogu izazvati zaepljenje. Padaju mi na um mnoge mogunosti. Evo profesora Notza. Pozdravljam ga i pritom ga gledam vrsto u oi. To uvijek radim kada nekog hou zaplaiti. Za oko mi zapnu njegove guste, duge trepavice. Ma nije mogue. Kako to da mi to dosad nije upalo u oi? Moda su mi bolovi odvratili panju. Sto ga dulje gledam, trepavice su mu dulje i gue. Mislim da mi pria vane stvari o mojoj stolici, prehrani i lijeenju. Uope ne sluam, samo mu brojim trepavice. I od vremena do vremena isputam neke zvukove koji bi ga trebali zavarati da ga pozorno sluam. Hmm, hmm. Takve trepavice nazivam onim brkovima. Uope ne podnosim lijepe trepavice na mukarcima. Kod ena me to ve uzbuuje. Trepavice su jedna od mojih velikih ivotnih tema. Na njih pazim kod svakoga. Koliko su duge, koliko guste, koje boje, jesu li namazane makarom, uvijene, zasrane od krmelja? Mnoge su na vrhovima svijetle a do vjea tamne pa se doimaju vrlo kratke. Kad bi se takve trepavice namazale makarom, izgledale bi dvostruko due. Ja sama nisam ih godinama imala u djetinjstvu. Kada sam bila manja, dobivala sam masu komplimenata zbog mojih dugih gustih trepavica; tono to znam. Jedanput je jedna ena pitala mamu nije li strano kad vlastita ki sa est godina ima gue trepavice od majke premda je oito da ih uvija i mae makarom. Mama mi je uvijek govorila kako postoji ciganska izreka: ako neto previe hvali, kad-tad e se unititi. To je bilo njezino objanjenje kad god sam je pitala zato vie nemam trepavica. Meutim, sjeam se jedne slike. Budim se usred noi, mama sjedi na rubu kreveta gdje inae ita prie, jednom mi rukom vrsto dri glavu, a ja osjeam kako mi hladni metal prelazi vjeama. Cak-cak. Na oba oka. I ujem mamin glas koji govori: Sve je to samo san, dijete moje. Vrhovima prstiju uvijek sam pipala bockave izrataje. Da je marnima pria o ciganima tona, valjda bi mi skroz ispale. To mami

KIKA

ipak ne mogu priiti jer esto brkam stvarnost, la i san. Uza sve to, danas mnogo toga vie ne mogu razlikovati zbog droge koju sam godinama uzimala. Najlue slavlje u mojem ivotu bilo je kada je moja prijateljica Corinna ustanovila da je moj ondanji prijatelj, diler Michael, zaboravio svoju limenku s drogom. Zapravo, nije se imalo to slaviti. To mi samo tako kaemo kada se drogiramo. Slaviti. Michael je sve svoje kutijice i tabletice i paketie sa spidom i kokom drao u nekakvoj kutiji kakve obino slue za neslane ale. Izgledala je poput sasvim obine limenke za kolu, ali se poklopac mogao zavrnuti. Michael se trudio da u limenku natrpa upravo onoliko droge koliko tei limenka puna prave kole. Corinna je rekla: Gle, Helen. Michaleova piksa. Misli da bi se nafurio? Nacerila mi se i nabrala nos. To znai da se doista veseli. Zatim smo markale, na kiosku kupile crno vino i Michaelu ostavile poruku na sekretarici: Ako trai kolu, nale smo cijelu gajbu u Corinninoj sobi. Valjda se nee nafuriti ako ponemo piti bez tebe? Bile smo prave majstorice kad je trebalo govoriti telefonom u loim iframa. Kad se drogira, postaje paranoian, pa si zamilja da si Scarface i misli kako te stalno prislukuju i da si se naao pred velikom racijom, uhienjem i sudskom raspravom na kojoj te sudac pita: Ah, da, Helen Memel, to zapravo znai 'deterdent', 'pizza' i 'slika'? U to vrijeme niste uope nita prali, niste jeli pizzu, a niste ni slikali. Nismo vas samo prislukivali nego smo vas i promatrali. Tada je poela naa utrka s vremenom. Na cilj je bio progutati to vie droge prije negoli prva pone djelovati i prije Michaelova dolaska. Sve to ne bismo mogle progutati, morale bismo vratiti. Poele smo u devet sati ujutro, pile po dvije pilule najedanput s mnogo crnog vina. Bilo nam je nezgodno ve ujutro mrkati spid i koku, pa smo od toaletnog papira pravile bombice.

KIKA

Dakle, istresle smo svaka pola paketia, to jest pola grama, na listi toaletnog papira, vjeto ga sfrkale pa progutale s mnogo crnog vina. Moda je ipak bilo manje od pola grama u svakom paketiu, jer Michael je bio dobar biznismen i svakoga bi preao za odreenu koliinu. Kako bi vie zaradio. Jedanput sam ila ponovno vagati da vidim koliko bi prema njemu trebalo biti u jednom gramu. Mo' mislit! No teko da to moe prijaviti policiji. Tako je to na crnom tritu. Kakva zatita potroaa! U svakom sluaju, te je bombice vrlo teko progutati. Treba vjebati. Ako u stranjem dijelu drijela predugo oklijeva s gutanjem, bombica se vraa i sva gorka tvar ostane ti straga na jeziku i nepcu. To treba sprijeiti. Vjerojatno je poelo polako djelovati. Sjeam se jo samo highlightsa. Corinna i ja smijale smo se cijelo vrijeme i priale neto o drogakoj zemlji meda i mlijeka. U neko doba naiao je Michael po svoju limenku i stao psovati. Mi smo se cerekale. Ako ne odapnemo, rekao je, od koliine koju smo posisale, morat emo mu sve platiti. Samo smo ga ismijale. Poslije smo se morale porigati. Najprije Corinna, a poslije ja od zvuka povraanja i smrada. U veliku bijelu kantu. Bljuvotina je izgledala kao krv, zbog crnog vina. Dugo nam je trebalo da to skuimo. A posvuda su plivale neprobavljene pilule. To nam se inilo kao grozno rasipnitvo. Ja: Pola, pola? Corinna: Dobro, ti prva! I tada sam prvi put u ivotu pila na litre bljuvotinu drugog ovjeka. Pomijeanu s mojom. U velikim gutljajima. Uvijek naizmjence. Dok se kanta nije ispraznila. U takvim danima, mislim, odumiru mnoge modane stanice. A meni su se ti i slini partiji urezali u pamenje. Jo se neega sjeam, ali nisam sigurna je li to sjeanje. Dolazim kui iz osnovne kole i zovem po kui. Nitko ne odgovara. Dakle, pomislim, nema nikoga kod kue.

KIKA

Ulazim u kuhinju, a kad tamo na podu lee mama i moj mlai brat. Dre se za ruke. Spavaju. Brat je stavio pod glavu jastui u obliku medvjedia, a mama presavijenu, svijetlozelenu kuhinjsku krpu. Penica je otvorena. Smrdi plin. Sto se radi u takvom sluaju? Gledala sam na filmu kako je netko hodajui zaiskrio petom, pa je cijela kua odletjela u zrak. Dakle, treba se polako i oprezno douljati do tednjaka - pa ljudi spavaju - i zavrnuti plin. Zatim otvoriti prozor i pozvati vatrogasce. Nije mi pao na pamet broj hitne pomoi. Zatim su njih dvoje odvezli, jo su spavali, smjela sam poi s njima. Dvoja bolnika kola. Obiteljska kolona. Plavo svjetlo. Sirena. U bolnici im ispumpavaju eludac, i tata dolazi onamo s posla. Nitko u cijeloj obitelji nije nikad o tome priao. Barem ne sa mnom. Stoga nisam posve sigurna jesam li to sanjala ili izmislila i samu sebe u to uvjeravala sve dok to nije postala istina. Moglo bi tako biti. Mama me je odgojila kao izvrsnu laljivicu. Pa sada i sama vjerujem u svoje lai. Katkada je to vrlo zabavno. No katkada i vrlo zbunjujue, kao u ovom sluaju. Pa mogla bih mamu jednostavno pitati: Jesi li mi iz zavisti odrezala trepavice? I jo jedno pitanje: jesi li pokuala ubiti sebe i mojeg brata? I: zato nisi i mene htjela povesti sa sobom? Nikada nisam pronala pogodan trenutak. Jednoga dana ponovno su mi narasle trepavice, i ja sam ih uvijek bojila, uvijala i mazala makarom kako bi bile to ljepe i kako bih razljutila mamu, ako je sjeanje doista sjeanje. Gore i dolje moje prave trepavice trebaju izgledati kao debele, nalijepljene plastine trepavice iz ezdesetih godina. Mijeam jeftinu i skupu makaru tako da trepavice naposljetku dobiju izgled mujih noica. Najbolje je krajem etkice natrackati tamo gdje se makara najvie hvata. Cilj je da svatko na kilometar udaljenosti pomisli: Ah, eno debelih treptavih supertrepavica na dvije noge.

KIKA

Reklame uvijek govore kako se makare ne lijepe i da etkica uredno raeljava i odvaja dlaice kako ne bi nastale grudice. To mi je argument da ne kupujem makaru. Kada se u obitelji i u susjedstvu ustanovilo da nikada ne skidam makaru s trepavica i da svaki dan nanosim na njih novu, poela je panika. Ako se s trepavica nikada ne skida makara, one nikada ne dobivaju ni svjetla ni zraka. Tada poispa-daju! Pomislila sam: Ne moe biti gore od onog prije. I dosjetila sam se ludih trikova kako da izbjegnem da mi na trepavice premazane makarom nikada ne doe voda. Budui da sam uloila toliko truda i novca u svoje trepavice, ne smijem ih jednostavno unititi dok se tuiram. Ako se mjesecima stara makara smeka od tople vode i dospije u oko, i te kako pee. To treba sprijeiti. Stoga se tuiram u etapama. Najprije operem kosu i omotam je runikom koji hvata kapljice vode na elu kako ne bi ule u oko. Zatim se tuiram od vrata prema dolje. Neko sam vrijeme pritom zaboravljala vrat, pa su mi se ondje u naborima nataloila tri crna skorupasta sloja. Kada se zatim riba vrat, naprave se tamne, ljepljive kobasiice, koje zaudaraju poput gnoja. Dakle, ili se tuira od lica prema dolje ili se redovito strau kobasiice iz nabora na vratu. Glavno je da lice nikada ne doe u dodir s vodom. Ve godinama nikada ne zaronim, ni u kadi niti na plivanju u koli. Moram poput bakice sii stubama u vodu i smijem plivati samo prsno, jer mi u svim drugim plivakim stilovima lice doe pod vodu - jednim dijelom ili potpuno. Ako me netko u ali hoe potopiti, poizim i viem i preklinjem i objanjavam da e mi od toga trepavice otii kvragu. Dosad je palilo. Ve godinama nisam vidjela vodu odozdo. To, dakako, znai i to da se nikada nisam umila. To se, po mojem miljenju, strano precjenjuje. Kada skida minku tim stvaricama za uklanjanje minke i blazi-nicama, ve se takorei umije. Ali, uvijek ostani lijepo daleko od trepavica. Tako ja to radim ve mnoge go dine. Samo tu i tamo ostanu jedna-dvije trepavice u uvijau dok ih frem.

KIKA

I ponovno narastu. Time sam dokazala da ti ne ispadnu odmah sve trepavice ako ne skida makaru svake veeri. Moj bivi deko Mattes promatrao me jedanput dok sam uvijala trepavice i pitao me je nije li red trepavica isto tako dug kao unutarnje stidne usne. Tako nekako. A ima li ti dva ovakva uvijaa? Imam. Jedan zlatni i jedan srebrni. Polegao me je na krevet. Rairio mi noge. Kiflice odmaknuo i krijeste desno i lijevo lagano uklijetio uvijaem za trepavice. Unutarnje stidne usne mogao je na taj nain drati razmaknute daleko od rupe i duboko zaviriti unutra. Slino kao kod oiju vode u Paklenoj narani u prizoru s Beethovenom. Rekao mi je da ih tako ostavim i razvlaim da se narajcam. Mattes me htio odmah pojebati i pricnuti po nategnutim usminama, ali kae da ih najprije mora slikati da bih vidjela kako mi je lijep muf ovako razjapljen. Pljeskali smo od radosti. Zapravo, on je pljeskao. Meni su ruke bile zauzete. Ako se ta naborana koica napne, cijela e povrina biti zapravo velika poput dopisnice. Nakon nekog vremena Mattes je otiao od mene, ali je njegova dobra ideja ostala. Volim taj osjeaj kada usmine razvlaim uvijaem za trepavice pa, dok ih promatram, izgledaju kao imieva krila. Moda stoga i jesu tako velike i tako uvijek izviruju? Neee. Mislim da su oduvijek bile tako duge i velike, sivoruiaste i rascufane. O svemu tome razmiljam dok ne sluam profesora doktora Notza. On se sada eli pozdraviti i otii. A ne, Helen, najprije napad slikama moje guzice. Neka mi on sada kae gdje je tu gore a gdje dolje. Nigdje ne mogu razabrati upak. Kako god ih okretala. On ih gleda i brzo skree pogled. Gadi mu se rezultat vlastite operacije. Ni prije mi nije htio tono objasniti to kani s mojom guzicom.

KIKA

Barem mi recite kako da ih okrenem da znam kako izgledam. Ne mogu vam ni to rei. Mislim da je slika snimljena iz prevelike blizine. Ni sam ne mogu rei kako ih treba okrenuti. On ljutito pritie zvonce. Je li taj pri sebi? Pa on mi je to uinio! Nisam ja njemu akala po guzici. Ja sam rtva, a on je poinitelj, tako ja mislim. On samo baca pogled na fotografiju, a zatim odmah ponovno skree pogled. Vjerojatno uspijeva u operacijskoj sali dulje gledati u tu ranu. Kakva li slabia! Ili ulazi u drugi svijet kad ude u operacijsku dvoranu? Moe li on ondje sve dobro pogledati pa se poslije ne eli s tim suoiti? Poput nekoga tko stalno ide u kupleraj i uvijek s istom kurvom izvodi najlue, najintimnije svinjarije, ali kada je susretne na ulici, brzo odvrati pogled i ne bi je pozdravio ni za ivu glavu. Notz nije lijepo pozdravio moj upak. Nee ga vie ni pogledati. Vidim mu paniku u oima: upomo, moj mali operirani upak moe govoriti, postavlja pitanja, sam je sebe fotografirao. Ovo ovdje nema nikakvog smisla. Taj ne zna kako se razgovara s ljudima ije dupe jo ovisi o njemu. Mnogo hvala, gospodine Notz. To treba znaiti da izie iz sobe. Namjerno sam izostavila sve akademske titule. To je bio pun pogodak! On izlazi.

Poslije operacije i objanjenja profesora doktora Notza trebalo bi, znai, veselo kenjati. U njegovu dugom govoru obratila sam naas pozornost na jednu reenicu: otpustit e me iz bolnice tek nakon uspjene stolice u kojoj nee biti krvi. To je, kako je rekao, indikacija da je operacija bila uspjena i da je kod mene sve dobro zaraslo.

KIKA

Od tog trenutka svakih nekoliko minuta ulaze ljudi koji mi se ne predstavljaju i koji pitaju jesam li ve imala stolicu. Neee, jo nisam! ini se da je strah od bolova nesavladiv. to e se dogoditi, o Boe, dok potiskujem kobasicu pokraj rane? To e me razderati. Od operacije dobivam ovdje samo muesle i integralni kruh. Kau mi da muesli prije jela ne smiju dugo plivati u mlijeku. Trebaju jo prilino suhi dospjeti u eludac i crijeva. Kako bi se natopili tekuinom i nabubrili pa iznutra pritiskali stijenke crijeva i signalizirali da hoe van. Time bi se trebao neizmjerno pojaati poriv za sranjem. Gore me bombardiraju, a dolje me strah potpuno stee. Neu danima kenjati. Uinit u jednostavno kao i mama. ekati da se iznutra sve rastopi. Smije li se jesti pizzu dok se eka sranje? Ne pitam i zakljuujem da je za analno iscjeljenje vano jesti i ono to se voli. Zovem Marinaru, svojeg najdraeg dostavljaa. Broj znam napamet. Jednostavan je poput svih esteroznamenkastih brojeva za erotske pozive. Velika je radost oekivanja, ali neu da se to na meni opazi. Pokuavam namjestiti to osorniji glas: Jednu pizzu funghi. I dva pilsa. Bolnica Mariahilf, soba 218. Na ime Memel. Brzo. Da ne bude hladna kada stigne ovamo. Samo obavijestite recepciju, pa e oni gore nazvati. Bok. I sputam slualicu to sam bre i odlunije mogla. Ve odavno kola jedna pria o kojoj dugo razmiljam: Dvije djevojke narue pizzu u kuu. ekaju i ekaju, ali pizza ne dolazi. Nekoliko puta telefoniraju dostavljau i ale se. U neko doba pizza dolazi. Izgleda malo smijeno i ima neobian okus. Jedna od djevojaka je sluajno ki sanitarnog inspektora, i prije nego to su sve ponjupale, ostatke su spremile u vreicu i odnijele tati. Jo svi misle da je pizza pokvarena ili tako neto. No laboratorijska analiza pokazuje da je na pizzi pet raznih vrsta sperme. Zamiljam

KIKA

kako je do toga dolo: tipove u dostavi iznervirali su telefonski pozivi. Budui da se djevojke ale, oni mataju o silovanju. Normalno. Razgovaraju o tome, prave plan i svi zgrabe kurce da izdrkaju na pizzu. Pekari pizza vide kurce tih drugih. I ne samo u normalnom stanju. Nego u punoj erekciji. I dok drkaju i dok svravaju. Zbog toga zavidim mukarcima. I ja bih rado vidjela mufove svojih prijateljica i kolskih kolegica. I kurce svojih prijatelja i kolskih drugova. A i vidjeti ih dok svravaju. Ali, rijetko se prua takva prilika. I ne usudim se ni pitati se. Uvijek vidim samo kurce mukaraca s kojima se jebem i mufove ena kojima plaam. Hou u ivotu vidjeti vie! Stoga volim igre kao kad nakon diska nasaftana provalim na bazen na otvorenom i plivam gola. Sav taj dio s naruavanjem kunog mira prilino mi je neugodan. Ali barem ima priliku vidjeti nekoliko mufova i kuraca. Pa dobro. U svakom sluaju, uvijek sam posebno neljubazna kada naruujem pizzu. I alim se kada dostava i ne traje dugo. Rado bih koji put pojela pizzu s pet razliitih vrsta sperme. To je kao seks s pet nepoznatih mukaraca istodobno. No dobro, ne ba seks. Ali ipak tako kao da mi pet nepoznatih mukaraca istodobno prica u usta. To iskustvo ipak vrijedi upisati u knjigu ivota, nije li tako? Ako se tako moe tvrditi za sebe: jako dobro. Pa ja uope ne mogu hodati. Onda ne mogu ni otii po pizzu. Ipak sam trebala prije pitati. Sranje. Sad e me jo uloviti. To je ipak nemogue. Moram nekoga zamoliti da mi je donese. Portir vjerojatno ne tri po kui raznosei pizze. Robin mora priskoiti. Zvonce u sluaju potrebe. Je li to zloporaba? Svejedno. Ulazi drugi bolniar. Na njegovoj kartici s imenom pie Peter. Moram se naceriti. Svia mi se ime Peter. Jedanput sam imala neto s jednim. Nazvala sam ga Pi-Peter. Taj je fino lizao. Satima mi je to radio. Imao je posebnu tehniku.

KIKA

Uklinio bi krijeste izmeu zubi i jezika i trljao jezikom po tome. Ovamo-onamo. Ili bi jezikom sladokusca i s mnogo sline lizao od upka gore do bisernog rila i ponovno dolje. vrsto i kroza sve pukotine. Obje tehnike bile su izvrsne. U veini sluajeva svrila bih nekoliko puta. Jedanput tako super da sam mu se popikila u lice. Najprije se razljutio mislei da sam to namjerno uinila. Dodue, malo je i poniavajue da on tako klei, a onda to. Pobrisala sam ga i ispriala mu se. No smatrala sam da bi se trebao ponositi. Dosad to, naime, nije nikom drugom uspjelo. Navesti me da tako svrim i izgubim kontrolu nad mjehurom. A nisam bila ni pijana niti neto slino. Malo kasnije i sam je bio ponosan. Toga dana doznala sam od Pi-Petera jo neto vano za moju knjigu ivota - da oko strano pee od pialine. Kako bih to inae znala? Gdje je Robin? U drugoj smjeni. Ja sam u nonoj. Zar je ve tako kasno? Tako brzo prozuji dan u bolnici? Stvarno. Ve je mrak. Poizit u. Vrlo dobro. Pa nije ovdje tako strano, Helen, vrijeme leti ako se igra u vlastitoj glavi. Onda, kako mogu pomoi? Htjela sam zamoliti Robina za uslugu, malo mi je to neugodno traiti od tebe. Jo se ne poznamo. Ovaj put preskaem Vi, to mi se ini neumjesnim u ovoj besramnoj situaciji. Nekako mi je teko obratiti se nekome s Vi ako pred njim leim gole guzice. Kakvu uslugu? Naruila sam pizzu, ubrzo e je dostaviti dolje, a ja ne mogu po nju. Treba mi netko tko moe hodati i pomoi mi da doem do nje ovdje gore. Moda jednog takvog bolniara uope ne zanima prava prehrana, pa e to sada proi glatko.

KIKA

Ne bi' li poslije operacije trebala jesti hranu bogatu balastnim tvarima? Muesle? Integralni kruh? Sranje. Da, trebala bih. Pizza nema balastnih tvari? Super ideja. Pravi se blesavom. Nema. Prije je kontraproduktivna. Kontraproduktivno - protiv produkcije. Njima je ovdje svima samo stolica u glavi. To je ipak moja stvar. Ali, takoer je vano jesti stvari koje su elucu poznate. Iznenadna promjena prehrane takoer nije dobra za poticanje stolice. Molit u fino. Zvoni telefon. Diem slualicu. Je li dola pizza? Drim slualicu dalje od uha i smjekam se Peteru, dignuti obrve znae upitnik. Ja u ti je donijeti. Vidjet e sama to e imati od nje, kae on lijepo se smjekajui i izlazi. Bolniar Peter dolazi k vama po nju. Nemojte je dati nikom drugom. Hvala. Imam sreu sa svojim bolniarima. Meni su oni mnogo drai od bolniarki. Leim i ekam Petera. Vani je mrano. Promatram svoj odraz u prozorskom staklu. Moj je krevet vrlo visok da bolniare ne bole leda dok diu pacijente. A prozorsko staklo ide od desna na lijevo i sasvim odozgora gotovo do dolje, sve do radijatora. To je golemo zrcalo kada je vani tamno a u sobi svijetlo. Nisam ni trebala upotrijebiti fotoaparat, zar ne? Okreem guzicu prema prozoru i glavu, to dalje mogu, u istom smjeru. No sve vidim mutno. Jasno. Zbog dvostrukog ostakljenja. Odraava dvostruko, malo pomaknuto. Ipak je bilo dobro imati fotoaparat. Kada je mrano, mogu leati s guzicom prema vratima a ipak vidjeti tko ulazi, a da se ne okreem.

KIKA

To mi je zgodno. Moe li me ba svatko vidjeti izvana? Ah, ba me briga. Pa znaju ljudi da je ovo bolnica. Ne moe a da to izvana ne zapazi. U krajnjem sluaju oni e pomisliti kako ta jadna luda cura pod utjecajem tableta okree guzicu prema prozoru, pa e biti suutni. Izvrsno. Ovdje u bolnici ba sam kao nudistica. Inae uope nisam takva. Naprotiv, jesam, ako je rije o mufu. Uvijek. Ali nisam ako je rije o guzici. Izleavam se, a budui da me jako boli guzica i svaki pokret, vie se ne pokrivam. Tko god ude, vidi moju otvorenu, duboku ranu i komad moje ljive. ovjek se brzo na to navikne. Nita vie nije neugodno. Ja sam guzna pacijentica. To se vidi, pa se tako i ponaam. Imam zdrav odnos prema svemu kad je rije o mufu, a oko guzice obino sam tako zakoena; za to je kriva moja mama, koja mi je ucijepila taj strani problem sa sranjem. Kada sam bila mala, esto bi mi govorila kako ne ide ba esto na zahod. Kako ne mora ni prdnuti. Kako sve dri u sebi dok se ne rastopi. Onda se ne treba svemu tome uditi! Zbog takvih pria strano se stidim ako me netko uje u zahodu ili osjeti zadah. U javnom zahodu, pa i onda kada samo pikim ili mi se omakne prdac ako mi na miiima dolje popusti petlja, sprijeit u poto-poto da ena u kabini do mene vidi lice povezano s tim zvukom. Isto se tako ponaam kada se osjeti smrad mojeg dreka. Ako je u kabinama do mene ivahan promet pri ulaenju i izlaenju, a ja sam se usmrdjela, ne miem se iz kabine sve dok se ne izgube svi svjedoci. Tek tada usuujem se izii. Kao da je sranje zloin. Moji me kolski kolege i kolegice uvijek ismijavaju zbog te pretjerane srameljivosti. Nije mi jednostavno ni presvlaiti se u mojoj sobi. Posvuda vise posted mojega omiljenog banda. A budui da su svi na snimanju zurili u kameru, poslije ima osjeaj da te proganjaju pogledima. Dakle, kada se elim presvui u sobi i kad bi se oni pritom mogli

KIKA

pogledom doepati mojeg mufa ili cica, sakrijem se iza kaua. Svejedno mi je to to nisu pravi deki i mukarci. Netko kuca. Ulazi Peter. Stavlja mi karton s pizzom na metalni noni ormari, a zatim stavlja do njega i obje boce, jednu po jednu, polako i malo buno. Upravo tako i treba. Pritom mi cijelo vrijeme gleda u oi. Uzvraam mu pogled. To dobro znam. Mislim da mu je drago to moe njegovati osobu otprilike svojih godina. To i jest za njega. Hoe li jedno pivo? Lijepo od tebe, ali ja sam deuran. Budem li ovuda hodao sa zadahom alkohola, bit e guve. Mrzim kada me netko odbije. Mogla sam si i misliti da ne smije. Neugodno. Tu smo u bolnici, Helen, a ne u kupleraju. Njegov pogled odluta na drugu stranu. Gleda li on van? Mimo mene? Ah, ne, sigurno gleda u odraz moje ljive u prozoru. Pa vani se uope nita ne vidi. Fino. Ba mu lijepo poinje nona smjena. I s Peterom se dobro razumijem. Ba ti hvala. Idem sada jesti. On izlazi. Vadim svoju pizzu i gledam je. Razmiljam kako u je jesti bez beteka. Ti tipovi iz Marinare nisu ni kotaiem za rezanje pizze urezali komade kao na torti. Da je rastrgam poput ivotinje? Iznenada dolazi Peter. S betekom. I Donovno, cerekajui se, izlazi. I jo jedanput ulazi. Sto je sad opet? U ruci dri plastinu vreicu s papirnatom naljepnicom. Na njoj neto pie. Na vreici pie da ti to trebam dati. Vjerojatno ima nekakve veze s operacijom. Zna li ti to o tome? Jesu li to nali kod" tebe pa to sada ele vratiti? Htjela sam vidjeti taj klin koji su mi izrezali i izvadili. Pa ne mogu mi neto otfikariti dok sam bez svijesti, a ja to ne vidim jer odmah zavri u smeu. A propos smea. Moja je zadaa pobrinuti se da se ta vreica sa sadrajem odloi u specijalno bolniko smee.

KIKA

Peter vrlo ozbiljno shvaa naloge. I visokoparno se izraava. Umjesto odloi moe se rei baci. Tada zvui ovjenije, a ne kao robot koji sve ponavlja kao papiga. Prua mi vreicu i ne izlazi . No ja je sama otvaram. Drim vreicu u rukama i zurim u Petera sve dok nije iziao iz sobe. Moja je pizza sve hladnija. Svejedno. Ovo je sada vanije; osim toga, ula sam da pravi gurmani nikada nita ne jedu jako vrue jer se tada ne moe osjetiti pravi okus. Vrua juha nema ba nikakav okus. To se sigurno odnosi i na pizzu. Ako se loe pripravi, jednostavno se poslui to toplija, pa nitko ne opaa da ne valja jer su se svi okusni pupoljci zakoksali. To se odnosi i na drugu krajnost: na hladno. Pa pije odurna pia to hladnija moe samo da ih sljuti, na primjer tequilu. Vreica je prozirna i zatvorena plastinim smikom. Otvara se laganim trzajem. Unutra je jo jedna vreica, samo broj manja i nije prozirna nego je bijela. Osjeam da je unutra operirani dio. Bez druge ambalae. Ako ga sada izvadim, nastat e ovdje na krevetu grozna svinjarija. Trgam poklopac s kartona pizze. Ide lako. Naime, perforian je po duini. Vjerojatno za takve prigode. Ako je potrebna odgovarajua podloga za krvavi komad mesa u krevetu. Stavljam kartonski poklopac u krilo ispod vreice. Trebam li gumene rukavice da izvuem iz vreice taj komad mesa? Ne trebam. Pa to je iz mojeg tijela. Ne mogu ni sluajno navui nikakvu bolest koliko god bio krvav. Dio s kojega je odrezana ta gruda mesa, svoju otvorenu ranu, ionako dodirujem cijeli dan bez rukavice. Dakle. Van s tim. U ruci ga osjeam kao jetru ili neto drugo iz mesnice. Sve dijelove stavljam na karton. I razoarana sam. Mnogo malih dijelova. Nikakav suvisli klin. Zbog opisa kakav mi je dao Notz oekivala sam nekakav duguljasti, tanki komad mesa nalik na srnei file to ga mama pripravlja u jesen i zimu kada dou gosti. Tamnocrven i sjajan prije peenja, ak pomalo klizav, poput jetre. No sada imam gula. Komadii. Na nekim komadiima ima utih mrlja, sigurno od upale, doima se poput smrzotine. Dakako, ovi tu

KIKA

nisu sve to izrezali odjedanput, u jednom komadu. Pa nisam mrtva srna nego sam iva djevojka. Moda je i bolje da to obavljaju korak po korak. I da dobro paze na sfinkter. I da ga dobro ne zareu samo zato da bi mi prezentirali superkomad analnog filea. Smiri ivce, Helen. Ipak je sve drukije nego to zamilja. Barem ja sebi neto predoavam, zamiljam do najsitnijih pojedinosti, raspitujem se radi provjere i poslije znam vie. To sam od tate nauila. Temeljito prouavati dok ti se ne pone rigati. Unato tome, drago mi je da sam vidjela te komade prije negoli ih spale u krematoriju za bolniki otpad. Ne pakujem ih ponovno u vreicu. Samo stavljam preko njih vreicu i malo je pritiem da se odozgo nalijepi. Kartonski poklopac pizze s komadima mesa i vreicom sputam na metalni noni ormari. Prsti su mi puni krvi i sluzi. Da ih obriem o postelju? Sve bi se totalno zasvinjilo. Niti o aneoski kostim. Isti svinjac. Hm. Pa to. To su dijelovi mojeg tijela. Premda su bili upaljeni. Jednostavno liem prste, jedan za drugim. Takvim svojim idejama uvijek se jako ponosim. Bolje nego da bespomono sjedim na krevetu i nadam se da e netko doi s vlanim rupiima. Zato bi mi se gadili vlastita krv i gnoj? Ni inae nisam osjedjiva kada mi se neto upali. Ako, primjerice, tiskam pritie, s velikim uitkom poliem gnoj s prsta. Kada stisnem miteser, pa se izmigolji onaj prozirni crvi crne glave, skinem ga jagodicom prsta i poliem. Kada doe patuljak Pjear i stavi mi krmelje u kutove oiju, sve to ujutro pojedem. A kada mi se na rani napravi krasta, uvijek zgulim gornji sloj i ponjupam ga. Svoju pizzu jedem sama. Ne volim jesti sama. To me plai. Kad stavi neto u usta, mora ipak nekom rei kakav je okus te hrane. Opet me poinje trecati u guzici. Sto si nauila, Helen? Ne trpi vie nego to je potrebno. Stisni zvonce. Dolazi Peter, i ja mu kaem da mi trebaju tablete jer opet poinju bolovi. On se udi i kae da nema nita zapisano za

KIKA

mene o tabletama protiv bolova u noi. S velikim komadom pizze s gljivama u ustima kaem mu: Naprotiv. Robin kae da samo trebam rei pa u neto dobiti. To ne moe biti istina. Sada traim dovoljno rano i neu nita dobiti za cijelu no? Upomo. Peter odlazi kako bi telefonirao profesoru kui. Kae da ne smije na svoju ruku nita odluiti ako to ne pie na bolesnikom kartonu na krevetu. Zlo mi je od straha. Danas sam operirana i ve prve noi ne trebam dobiti nikakvo sredstvo protiv bolova? Drkom vilice otvaram oba piva. Ja sam jedna od malobrojnih, meni poznatih djevojaka koje to mogu. Vrlo praktino. Mi strunjaci, tko zna, zna, simpatini i lukavi. Ispijam oba piva, jedno za drugim, to bre mogu. U guzici mi je sve gore, a u trbuhu hladno od piva. Peter, Peter, Peter, pouri se. Donesi mi tablete. Sklapam oi, bolovi su sve jai, grim se. Ve sve znam. Sklapam ruke na prsima i sva se pretvaram u guzicu. ujem ga kako ulazi, ne otvaram oi i pitam hou li to dobiti. to to? enski glas.

Otvaram oi i vidim enu odjevenu kao medicinsku sestru, ali posve drukije boje od ostalih. Sve imaju na sebi svijetloplavo i svijetlozeleno. Sigurno je tu odoru nepropisno prala. Dobra veer. Oprostite to vas tako kasno smetam. Obilazak je danas dulje trajao. Ja sam zeleni aneo. Kako molim? Oito je pobjegla s psihijatrijskog odjela. Ja je samo gledam. Mislim da bljezgari, ali ostavljam je u njezinom uvjerenju. Guzica me strano boli. Sve jae. Samo joj to mogu rei. Super-razgovor. Ja sam zeleni aneo. A mene boli guzica.

KIKA

Nastavljam je promatrati poluotvorenim umornim oima kao u bakice. ujem da govori vrlo sporo i da na svaku rije kvai malu jeku. To znai da sam dobrovoljka koja ljudima ovdje u bolnici malo olakava ivot. Mi zeleni aneli... Znai, ima ih vie! ...obavljamo nabavke za pacijente, kupujemo im telefonske kartice, ubacujemo pisma u potanski sandui i sline stvari. Jako dobro. Moete li mi dati neto protiv bolova? Ne, za to nismo ovlatene. Mi nismo medicinske sestre. Samo smo nalik na neke. Ona sipljivo uzdahne. To bi valjda trebao biti smijeh. Molim vas, iziite. ao mi je, boli me i ekam bolniara i sredstvo protiv bolova. Inae sam simpatinija. Nazvat u vas ako to zatrebam. Kamo hoete nazvati? Nema je. Mir. Ne mogu vie izdrati. Duboko udiem. I glasno izdiem. Ruka mi luta prema Venerinom breuljku i koljena privlaim do prsa. Iako me boli u tom poloaju, i dalje leim tako. Stisni zube i trpi, Helen. Drugu ruku stavljam na napeti guzni krater. Tu je ipak loe. Ti bolovi samo pojaavaju osamljenost i ulijevaju strah. Mislim da u Njemakoj nijedan pacijent ne mora imati bolove, mislim da ovdje ima jako dobrih sredstava za svakoga. Pritiem svoje zvono boli. Peter dotri. Ispriava se to je tako dugo trajalo. Najprije nije mogao dobiti profesora. Otkrio je da je dnevna smjena pogrijeila. Trebala sam zapravo dobiti automatski dozator sredstva protiv bolova. Prikljuuje ga anestetiar, a ti klikne palcem i sam odredi dozu koja protee u kanilu na ruci. Ovi su to zaboravili. Zaboravili? I ja sam takvima preputena na milost i nemilost. Zaboravili. A sada? Dobivat e na upit cijelu no jake tablete. Evo prve.

KIKA

S njom u usta i zaliti je posljednjom kapljicom piva. Peter odnosi karton u kojem je bila pizzu. Sigurno je zaboravio da je nadlean i za specijalni otpad. Bolnica zaborava. Zaboravili su moje sredstvo protiv bolova, zaboravili moj gula. Vidjet emo to e se sve jo zaboraviti. Polupojedena pizza lei na vrhu i prekriva sve. Moj gula zavrava sada u obinom kunom smeu. Smatram da je to dobro. Nita ne govorim. On uklanja i pivske boce, posve tiho da ne zveckaju. Vrlo je njean, taj Peter. Miii se na ramenima diu od bolova sve do uiju i napeti su poput gumene vrpce. Sada, nakon tablete, polako se ponovno sputaju, pa sada lake diem. Morala bih se zapravo jo popikiti od piva, ali ne mogu ustati. Svejedno. Zaspat u. Kada sam se probudila, jo je bilo mrano. Nemam sata. No ima ga na fotoaparatu. Ukljuujem ga, snimim sobu, a kada pogledam na sat, vidim da je 2.46. Ili moda nije? Ipak jest. teta, nadala sam se da u s tabletom prospavati cijelu no. Je li Peter ostavio jo tableta? Palim svjetlo. Strahovito je svijetlo i bijelo. Vrti mi se u glavi. Tablete koje ovdje dobivam vjerojatno su vrlo jake. Imam problema jasno razmiljati. Moje su se oi naviknule na to muno i tjeskobno svjetlo. Zato sam to uope maloprije izvodila s vremenom i fotoaparatom? Pa imam ovdje i mobitel. Katkada si smijena, Helen. Valjda od lijekova. Nadam se. Vidim jednu tabletu u plastinoj aici na nonom ormariu. U grlo s njom. Mogu je progutati i bez pia. Ima oduran kemijski okus. Dugo traje da skupim dovoljno pljuvake da je progutam. Guc. I nema je. Gasim svjetlo i hou opet zaspati. Ali, ne ide. Mjehur mi je pun. Strano pun. Barem me smeta mjehur, a ne guzica. A iznenada me zasmeta jo nekakav um. ini mi se da bui vrlo glasno. Mislim da se uje izvana. Zvui poput odvoda zraka bolnikog ureaja za klimatizaciju. Dok sam spavala, oni su usmjerili cijev ravno na moj prozor. Ne elim ii na zahod. Mora zaspati s punim mjehurom,

KIKA

Helen, ili uope nemoj zaspati. Da ne ujem buku, pritiem si jastuk na glavu. Gornje uho stie mi jastuk, a donje madrac. Sada mi bui u glavi isto onako glasno kao i klima ureaj vani. Stiem oi i elim se silom, kao batinama, natjerati u san. Misli na neto drugo, Helen. Ali, na to? Njuim neto. Bojim se da je to plin. Njuim ga i stalno ga osjeam. Ipak je plin. Plin koji izlazi. Gotovo ga ujem. S. Kako bih bila sigurna i da se ne blamiram, ekam jo malo. Zadravam dah. Brojim nekoliko sekundi i jo jedanput duboko udahnem. Posve sigurno je plin. Ponovno palim svjedo. Ustajem. Pokreti me bole. No svejedno mi je. Bolje je da me boli guzica nego da odletim u zrak. Izlazim na hodnik i viem. Hej! Ima li koga? Mama nam je zapravo zabranjivala da viemo hej. Za nju to zvui kao da se podcjenjivaki obraamo invalidima. Ovo je sada iznimka. Hitan sluaj. Hej! U mranom je hodniku posve tiho. Bolnica je sablasna nou. Uto izlazi jedna sestra iz sestrinske sobe, sreom nije brat. Gdje je Peter? Moete li doi? U mojoj sobi smrdi plin. Lice joj je vrlo ozbiljno. Vjeruje mi. Dobro. Ulazimo u moju sobu i njukamo uokolo. Ne osjeam vie nikakav miris. Taj jaki miris plina. Samo tako je nestao! Nikakav plin, ama ba nikakav. Proao je. Ah, neee, nemogue. Uzalud. Greka. Pretjerano se kreveljim. Na taj nain elim to prikazati kao alu. No radim to vrlo loe. Ne mogu shvatiti da sam ponovno nasjela samoj sebi. Po stoti put. Otprilike. Gleda me puna prezira i izlazi iz sobe. Pa ima pravo, o tome se ne zbijaju ale. Nije ni bilo aljivo. Dosad najgori doivljaj s plinom, osim onoga pravog, zbio se kod nas doma. Naveer, prije negoli sam

KIKA

zaspala, bila sam sigurna da mirie po plinu. Sve jae. Budui da znam kako je plin laki od zraka, premda je to teko zamisliti, pomislila sam da sam dobro zatiena ako leim pruena na krevetu. Nizak je, gotovo na podu. Znam da e potrajati dok se sve prostorije u kui napune plinom i on se sa stropa polako pone iriti prema dolje. Bila sam sigurna da su mama i moj brat Toni ve mrtvi. Ovisno o tome odakle izlazi plin, iz podruma ili iz kuhinje, njihove su sobe ve bile pune plina. Leala sam dugo u krevetu, ve su mi se u meuvremenu sklapale oi, mislila sam da je to od nedostatka kisika - no bilo je to od umora, pa sam razmiljala to da uinim. Ako ustanem, razmiljala sam, frcnut e iskra, pa u ja biti kriva ako cijela kua odleti u zrak i ja umrem. Pa drugi su ve mrtvi. Njima je svejedno ako kua eksplodira. Odluila sam se posve polako izvui iz kreveta i otpuzati po podu van. U kui vlada tiina. Ako odavde iziem iva, razmiljala sam, imam jo samo oca koji, nasreu, vie ne ivi u ovoj kui smrti. To je jedina prednost razvedenih roditelja, koja mi pada na um. Leei na podu, pruam ruku prema kvaki i otvaram vrata. Treba mi prilino dugo da prevalim nekoliko metara u hodniku, zmijskim pokretima po tepihu. im sam bila vani, nekoliko puta duboko sam udahnula. Preivjela sam. Udaljavam se od kue kako me ne bi pogodile cigle koje e posvuda letjeti kad kua za koju sekundu odleti u zrak. Stajala sam na ploniku u spavaici, osvijetljena jedinom ulinom svjetiljkom, te gledala grob svoje majke i brata. U dnevnom boravku gorjelo je svjetlo. Vidjela sam mamu kako sjedi na kauu, s knjigom u ruci. Najprije sam pomislila kako se u tom poloaju uguila i ukoila. Prilino nevjerojatno. Vratila sam se u kuu i ponovno legla. Ovaj put vrstim koracima da frcne iskra.

KIKA

Nema mogunosti da otkrijem radi li mi doista samo mata kad osjetim miris plina. Kada ga osjetim, doista jako smrdi. I to se dogaa prilino esto. Zapravo je to fini miris. Strah donosi pospanost. Sigurno i tablete protiv bolova. Lijeem u svoj bolesniki krevet i ponovno zaspim.

Prospavala ostatak noi. Samo s dvije tablete. Jako dobro. Uvjeravam samu sebe da je to malo. Iskreno govorei, sino sam zamiljala da e mi no biti jo gora. Na nonom ormariu stoji plastina aica, malena kao za rakijicu, a u njoj tableta. Jo jedna. Vrlo velikoduno, Peter. Protiv bolova, pretpostavljam. Gutam je. Danas u pokuati ustati. Moram i na zahod. Hitno. Ovdje smrdi. Ovaj put nije plin. Za to moe biti kriva samo moja guzica, tko drugi? Pipam se straga i napipavam neto vlano. Krv? Gledam prste, nisu crveni. Mrvicu svijetlosmei. Omiriem. Drek, nedvojbeno. Kako je dospio tamo, inspektorice Helen? Iz higijenske kutije vadim etvrtaste gaze i briem se. To je smea voda koja smrdi na drek. Na jueranjoj fotki upak mi je bio potpuno otvoren, pa mislim da sada sve iz njega samo curi jer prkno nije, kao inae, sasvim usko. Ne dihta. To to izlazi krstim kao govnoznoj i ve sam se na to naviknula. Stvaram posebnu metodu preklapanja etvrtastih gaza, malo razmiem guzove i bijelo, preklopljeno umjetniko djelo stavljam na ranu tako da potpuno prianja i zaustavi sav govnoznoj. Kada gazom i vrhovima prstiju dodirnem otvorenu ranu, jako me boli. Ponovo oprezno putam guzove da se priblie. Oni mi vrsto dre zavoj na mjestu. Tako. Taj smo problem rijeili. Polako doista osjeam da ovdje u sobi ne mirie ba dobro. Bojim se da ne mogu zadrati vjetrove u guzici. Stalno i bez ikakva

KIKA

prethodnog upozorenja topao plin jednostavno izlazi iz crijeva. Uz najbolju volju, ne mogu to nazvati prdeom. Naprosto sam otvorena na tom mjestu. Prdei obino imaju poetak i kraj. Buno trae svoj put, s mnogo pritiska, ako je potrebno. Meni sada ne treba pritisak. Sve se samo ispuhuje iz guzice. I ispunjava zrak u mojoj maloj sobi svim smradovima koji bi zapravo trebali ostati u meni sve dok ne odluim kada smiju van. Sve odie toplim gnojem, pomijeanim s proljevom i neim kiselim to ne raspoznajem. Moda od lijekova. Ako sada netko ude u sobu, doznat e mnogo o meni kao da mi je u normalnom stanju gurnuo glavu u guzicu i snano pomirisao. Danas sam, mislim, jako dobre volje jer sam dobro spavala. Sljedei problem: odlazak na zahod. Legnem potrbuke na krevet i polako sputam noge. Pod je daleko dolje. Ti visoki kreveti. To ne valja. Stopala mi dotiu pod. Podupirem se rukama i uspravljam gornji dio tijela. Stojim. Ha! Okreni se i gusjim koraiima, jer inae jako cvika u riti, polako kreni na dugi put do zahoda. Tri metra. Mnogo minuta da bi se razmiljalo o neem lijepom. Taj zadah po vodoseru ini mi se poznat. Ako je jasno da u se ubrzo poeviti s nekim tko luduje za analcem, pitam ga: s okoladnim dipom ili bez njega? Evo to to znai: neki vole, kada te naguze, da glavi iznese na vidjelo malo dreka, jer ih pali miris dreka to ga sami iskopaju. Drugi hoe tijesnu guzicu bez dreka. Svakome prema elji. Za one koji vie vole istou naruila sam neto preko interneta, iz radionice koe. Ta stvar izgleda kao dildo s rupicama na vrhu i potpuno je od kirurkog elika. Ne znam tono, ali zvui dobro, a tako i izgleda. Najprije u prijateljevoj kupaonici odarafim glavu tua, pa na to mjesto uarafim tu stvar koja svojim navojem tono odgovara navoju tua. Ba je jako dobro to je kod nas sve normirano. Tada se ide na ienje stranjeg crijeva. Vrh eline stvari namaem Pjurom. Zatim snano rotam oko karfiola i gurnem stvar to dublje mogu. Dakle, tako sam radila prije, ali sada vie nema karfiola. Pa

KIKA

e sve sigurno biti mnogo jednostavnije. Palim se ve od samog rotanja kod pranja kad neto ulazi u moju guzicu; obino je to kurac. Nije li to ve klasino uvjetovanje? No ta stvar je tvrda i hladnija od kurca. Sada otvaram vodu na tuu do daske, ali ne prevruu jer se ne elim ofuriti iznutra. To je sada najbolje u mojem pranju iznutra. Kao da sam napuhana kao balon. Poznat nam je taj osjeaj punoe i pomicanja u crijevima, prije od napuhnutosti nego od vode. Stoga se i misli da je od zraka a ne od vode. Ubrzo osjetim da u crijevima ima vode ve na litre i da u puknuti. Jako me tjera. Zatvaram vodu i unem pod tu kao da u pikiti. vrsto istiskujem svu vodu iz crijeva. Imam osjeaj kao da piam iz guzice. To nam je poznato kad imamo jak vodeni ili raspreni proljev. Sito i ep za odvod moram izvui, jer odmah s tekuinom izlazi sasvim lijepa koliina dreka, velikih i malih grumena. Taj postupak ponavljam triput sve dok u istisnutoj vodi vie nema ni mini komadia. Nema tog kurca, ni debelog ni dugog, koji bi iz istoga stranjeg crijeva izvukao jo neto na vidjelo. Tako sam savreno preparirana za isti seks u guzu, poput gumene lutke. Ako netko ipak hoe seks s okoladnim dipom, moe, ali samo ako sam s njim ve nekoliko puta imala dobar seks. Tada pruam dokaz velike ljubavi. Analni seks, a da prije toga ne ispirem guzicu. Doista moram imati veliko povjerenje ako mu dopustim da ukrasi kurac mojim drekom. Ako neposredno prije seksa ne ispraznim crijeva, bilo analnim peraem ili na zahodu, drek stoji nekoliko centimetara iza ulaza spreman za izlazak. Ne znam to bi bilo intimnije. Pri takvom seksu sve u sobi zaudara po mojoj nutrini. Ja, dakako, osjeam cijelo vrijeme zadah svoje nutrine. Dovoljno je da ga samo jedanput i nakratko zabode unutra i vrhom dotakne moj drek. Kada ga ponovno izvue i mi promijenimo poloaj, njegov kurac djeluje kao zanjihano mirisno drvo sa zadahom mojeg dreka.

KIKA

No upravo sada ne mogu ni zamisliti da to ikada vie ponovno uinim. Ni jedno ni drugo. Ni napaljeno pranje iznutra ni jebanje u guzicu. Bilo bi to grozno. Uspjela sam. Stigla sam u kupaonicu s tuem. Ne moram svlaiti gaice jer ih nemam. Samo skupljam svoj aneoski kostim na trbuhu i uzlam ga da se ne spusti u koljku. Oprezno u sjesti, ali dok se sputam, shvaam da nee ii. Kad se napnem, rana me divljaki sijee. Stoga ostajem stajati rairenih nogu iznad koljke. To ide. Pa tako piske Francuskinje, zar ne? Lijevo na zidu je rukohvat za koji se moe uhvatiti. Vjerojatno je prije zamiljeno za dizanje - ako sjedne pa se vie ne moe dignuti. Ja ga zloupotrebljavam za uspostavljanje ravnotee kod pikenja u stojeem poloaju. Desno se vrsto drim za plastinu tu-kabinu. Pogaam gotovo svom pialinom u koljku. A tako bih se trebala i pokenjati? Nezamislivo. Zapravo nezamislivo u bilo kojem poloaju. Jo neu ni pokuati. Dakako, ne perem ruke nakon pianja. Kad bih mogla sjesti na zahodsku dasku, uinila bih ono to uvijek inim doma u kupaonici: dok god imam posla na zahodu, itam etikete na raznim sapunima i amponima na rubu kade. Mama mi je oito ostavila nekakve toaletne stvarice na umivaoniku. No sada se ne mogu odvui onamo. Kod kue ve znam napamet to pie na mnogim etiketama. Najdrai mi je natpis na maminoj pjeni za kupanje: Oivljava i tonizira. Nemam pojma to to znai. Oivljava, to ve mogu shvatiti. A tonizira? Uvijek zamiljam mamu toniziranu. Nimalo lijepa predodba. I otkako imam tu rije u svojem jezinom blagu, zovem svojeg brata Tonija Tonizirani. On se tome nikada nije nasmijao. Ja uvijek. Hajde brzo polako u krevet. Treba mi strano dugo za kretanje u ovoj prostoriji. Ne bih nikada pomislila da je guzni otvor toliko povezan s hodanjem. Dok hodam poput kornjae, mogu razmiljati to sve danas elim uiniti. Danas e sigurno doi tata i mama. Ponovno u ih spojiti. I moram se pobrinuti za svoju zbirku avokadovih kotica i dati im vode.

KIKA

Moram za njih nai dobro skrovite, jer e mi ih inae odnijeti. Ve sam na visini Isusove slike. Skidam je sa zida i nosim do kreveta. Savreno pae izmeu metalnog nonog ormaria i zida gdje je nitko ne moe vidjeti. Vrlo lijepo. Ateistika bolesnika soba. Pentram se poput bogalja na krevet i uspijevam. Sto je to? Vidim nekakve kapljice na podu. Dugi trag. Od kupaonice do kreveta, u luku prema zidu. To su kapljice pi-pija. Nisam se obrisala. To nikada ne inim. Inae se sve upije u gaice ili neki drugi materijal. Sada nemam dolje nita na sebi, pa sve zavrava na podu. Veselo. No ne mogu ustati i sve pobrisati, neu jo jedanput uspjeti tako brzo prevaliti taj put, a kamoli unuti da to pobriem. Neka tako ostane. Brojim kapljice koje vidim do vrata. Dvanaest. Pritom brojke devet i deset hvata sunce koje dopire unutra, pa one izgledaju kao kruii izrezani iz aluminijske folije ili neega jo ljepeg. Moj otac je znanstvenik, pa mi je objasnio da se neke svjedosne zrake lome kad prodru u kapi. Stoga se ini kao da je svjetlo u njima zarobljeno. A ostatak svjetla odbija se od povrine. Odatle sjaj na vrhu. uje se kucanje i netko u ortopedskoj obui hoda po pi-pi stazi. Te sokne nevjerojatno su bijele. Kod nas doma nikada nita ne ostaje bijelo. Sve bijelo nakon pranja poprima drugu boju. Postaje prljavoruiasto ili smeesivo. Ulazi jo ljudi. Gaze po mojim kapima. Svi imaju moj pi-pi ispod zdrave ortopedske obue. Upravo to je moj humor. Zamiljam kako cijeli dan obiljeavaju moje podruje u raznim odjelima. Sto zapravo ovdje rade, osim to unitavaju pi-pi staze djevojica? Ah. To su sami lijenici i njihovi naunici, kako li se ve zovu. Dolaze u leteu vizitu. Sto zapravo znai letea? A gdje su im krila? Odavno su me pozdravili. Pitali me kojeta. A mene je neto drugo zabrinjavalo. Najbolje mjesto za zbirku kotica bilo bi na prozorskoj dasci. Zbog svjetla. Morala bih ih samo zakloniti da se ne vide kad je netko u sobi. ujem reenicu: Ako je imala stolicu, moe ii kui.

KIKA

Ve je sve jasno. Sigurno govore o meni. Gospoda od stolice! Pa tu je i Notz. Nisam ga odmah ni vidjela od samih doktora. Da zamolim nekoga da mi u ae nalije vode? Pa ja ni u ludilu ne mogu hodati amo--tamo i nositi vodu za kotice. Tempom kojim hodam to bi trajalo danima. Imam ae za kotice i jednu posebnu za svoju gaziranu mineralnu. Netko bi je morao napuniti i stalno hodati izmeu prozorske daske i umivaonika. Ne, rijeila sam problem. Uzet u mineralnu za kotice. Bolniarke me uvijek time opskrbljuju. Ne moram nikoga moliti, sama u to srediti. Jako dobro. Za moje kotunjiave bebice samo najbolja mineralna voda. Bogata kalcijem i magnezijem i eljezom i vrag e ga znati ime jo. Od te vode lijepo e rasti. Svi ponovno izlaze kako bi raspodijelili moju pi-poruku. Napokon mogu poeti raditi. Uzmem sandui koji je mama upotrijebila da mi preveze kotice. Najprije moram odmotati ae iz novinskog papira. Pretjerano ih je tako pakirati. Uz onakvu maminu vonju. Puevim korakom i koenje do daske ispred svake grbice na cesti. Radi uvanja osovina, kae ona. To je bilo prije. Dananji automobili vie nisu uope osjetljivi na udarce, pa se preko takvih neravnina moe i divljati a da se nita ne dogodi. Kae moj otac. Smjetam osam aa u krajnji desni kut prozorske daske. Svaku od osam kotica probadam trima akalicama i vjeam ih u ae. Zatim ulijevam mineralnu vodu tako da su dvije treine kotica pod vodom. Da provjerim kako su podnijele transport te jedan dan i jednu no bez vode. Prvi put su kotice na putu. Trebam neto da ih zatitim od pogleda ljudi koji ulaze ovamo u sobu. Nije li u ladici metalnog nonog ormaria bila nekakva knjiga? Izvlaim ladicu. Biblija. Naravno. Ti krani. Ti svugdje pokuavaju. Sa mnom nee. Bit e sasvim dobra kao tit od pogleda. Stavljam je otvorenu ispred kotica, ali naopake, tako da kri stoji naglavce. To ih ljuti, zar ne? To je za njih nekakvo zlo. Ali kakvo? Nije vano.

KIKA

Na vrh svoje kuice za kotice stavljam tjedni jelovnik, pa tako ni odozgo nitko ne moe vidjeti moju tajnu. Ionako jo dobivam samo integralni kruh i muesle. Obitelj je zasnovana. Zbog zbirke kotica osjeam se pomalo kod kue. Ako se mogu brinuti za svoje kotice, uvijek imam posla. Dolijevam vodu ili je mijenjam. Biljeim rast fotoaparatom. Od vremena do vremena uklanjam sluz. Odcvikam mrtve ili bolesne mladice kako bi mogle rasti zdrave. Takvim se stvarima bavim. Zvoni telefon. Tko ga je zapravo odblokirao? ine li to zeleni aneli? ijim novcem? Treba li za to uope novca? Moram to jo ispitati. Diem slualicu. Halo? Ja sam. Mama. Danas e me posjetiti mama i tata. Oboje e pokuati srediti tako da ne dou u isto vrijeme.

arko elim da mi roditelji mogu biti zajedno u jednoj sobi. Da me zajedno posjete ovdje u bolesnikoj sobi. Imam plan. Mama pita: Kada dolazi tvoj otac? Misli li na svojeg biveg mua? Onoga kojeg si jednom arko ljubila? U etiri. Onda ja dolazim u pet. Hoe li uspjeti srediti da on do tada ode? Kaem da, a mislim ne. im zavrim s mamom i spustim slualicu, nazvat u tatu i rei mu kako bi mi odgovaralo da doe u pet. Tata dolazi u pet i donosi mi knjigu o puevima golaima. Smatram to aluzijom na svoj upak pa ga to i pitam. Mislio je da me zanimaju jer sam ga jedanput neto pitala o njima. Sigurno i jesam, jer s tatom mogu razgovarati samo o alternativnim temama. Ne o pravim osjeajima i problemima. On to nikad nije nauio. Stoga s njim mnogo razgovaram o biljkama, ivotinjama i oneiivanju okolia. On uope ne pita kako moja oito otvorena

KIKA

rana. Meni ne pada na um mnogo toga o emu bih mogla razgovarati s tatom. Cijelo vrijeme, dok sjedi na stolcu iza mojih nogu, samo ekam kucanje i mamin ulazak. Mrzim neugodne stanke. Testiram se da ih izdrim. Za to je tata savren sugovornik. On jednostavno ne govori nita. Osim ako ga neto pitam. Ne osjea potrebu, ini mi se. Ja ga gledam, i on gleda mene. Tiina je strana. No on ne gleda neljubazno ili tako nekako. Gleda zapravo sasvim ljubazno i miroljubivo. Mama ga je ostavila. Zato, ne znam. Mogla bih jednostavno pitati. Moda se bojim odgovora. No nipoto nije razlog ostaviti ovjeka samo zato to sjedi, nekoga gleda i nita ne govori. Zacijelo postoji drugi razlog. Moda ju je prola ljubav. No, ako eli obeati neto dobro, treba rei: Ako hoe, ostat u s tobom, premda te vie ne volim. To je dobro obeanje. Doista znai zauvijek. U dobru i u zlu. I svakako je zlo ako se vie ne vole. No samo ostati dok jo ima ljubavi nije dovoljno ako ima djecu. Mama kasni. U est je jo nema. Tata se oprata. Ponovno nisam uspjela. Oni se odbijaju poput dva magneta koje elim spojiti. Cilj mi je da se vide i da se mnogo godina poslije razvoda jo jednom ludo zaljube jedno u drugo. I ponovno se spoje. Vrlo nevjerojatno. A ipak je sve to ve bilo. Sada to tvrdim. Uope ne znam posve tono. Prolazi mnogo vremena od tatina odlaska do mamina dolaska. S mamom razgovaram jo manje nego s tatom. Ona misli da sam zlovoljna zato to je zakasnila. Vjena grinja savjesti zaposlene majke. Ona ne zna to ja znam. Da je upravo propustila vlastito novo vjenanje. Poteno u se istresti na nju. Neka uvjeri samu sebe da je moje runo ponaanje povezano s bolovima.

Njezin je posjet bio jo krai od tatinog. Sama si kriva, Helen.

KIKA

Sutra ele oboje doi. Tada u iznova pokuati. Sto sam dulje u bolnici, vee su mi anse da ih spojim. Jedan mi je dom kod majke, tamo tata ne bi nikad doao. Drugi mi je dom kod oca, tamo ne bi mama nikad dola. Bilo bi, dakle, bolje da ne izazovem stolicu. No za vlastito ozdravljenje bilo bi pak bolje brzo dobiti stolicu, ako je vjerovati lijenicima. Stolicu mogu imati potajno i nikomu ne rei. Tada u moi dulje ostati u bolnici, a istodobno neu morati voditi brigu o guzici. Upravo to i inim. Moda mogu jo jednim samo-ranjavanjem izazvati drugu operaciju. Tada bih jo mnogo dana mogla raditi na svojem cilju. Moda mi jo neto padne na um. Sigurno hoe. Ovdje u dosadnoj ateistikoj sobi imam dovoljno vremena da svata smislim. Moji su roditelji svaki put bili kratko kod mene. Ne razgovaram dovoljno s ljudima. To uvijek vidim po tome to mi sve vie smrdi iz usta kad utonem u razmiljanje. Kad dulje vremena ne govorim, dakle ne otvaram usta da ih provjetrim, ostaci hrane poinju s toplom slinom fermentirati u zatvorenoj usnoj upljini. Stoga i smrdi iz usta kada ujutro ustanemo. Usta su cijelu no savrena, tijelom zagrijana petrijeva zdjelica za razmnoavanje bakterija koje razgrauju ostatke hrane izmeu zubi. To upravo kod mene poinje. Moram s nekim razgovarati. Zvonce. Ulazi Robin. Moram smisliti zato sam zvonila. Ah, pitanje. Kada u dobiti automatski dozator od anestetiara? Ve si ga odavno trebala dobiti. U redu. Odmah znai bilo kada. Inae bih te sada pitala za tablete, bolovi polako opet poinju. Laem. Ali zbog toga je zvonjenje vjerodostojnije. On se ve hvata za kvaku. Kako si, Robine?

KIKA

Tipina Helen. Pa on je bolniar. No ja mislim da se moram brinuti za njega i potruditi se da mu bude ugodno u njegovoj smjeni. Dobro sam. Mnogo sam razmiljao o tvojoj rani i tvojoj otkaenosti. Razgovarao sam o tome s jednim kompiem. Ne brini, nije nitko iz bolnice. On misli da si ti egzibicionistkinja, kako se to ve kae. Rado se pokazujem, uvijek kaem. Tono. Sto ima u tome loeg? Kad bi se barem vie djevojaka tako ponaalo. Moda barem ona koju viam u diskau. Kako bih odrala razgovor, a moda i malo narajcala Robina i vezala ga za sebe, priam mu o svojim uobiajenim izlascima. Zna li to uvijek radim kad idem u diska? Ako imam naveer spoj s nekim dekom i hou se s njim pojebati, smislila sam ludi tos kao dokaz. Dokaz da sam ja jebozaetnica veeri. I da ono to e se poslije dogoditi nije sluajno. Takva veer poinje zapravo nesigurno. Zna se. Hoe li oboje isto? Uspije li na kraju veeri doi do seksa? Nije li cijeli taj dogovor bio za kurac? Kako bi bilo posve jasno to hou od samog poetka, prethodno izreem veliku rupu na gaicama da se vide dlake i stidne usne i sve ostalo. Dakle, mora viriti cijela ljiva. Ja, dakako, uvijek nosim os. Kada se zatim s dekom ponem lizati i pipati, njegov se prst stane u neko doba penjati po mojem bedru. On misli da e se najprije morati pomuiti prtljajui pokraj gaica i ak se zabrinjava da neu ni htjeti ii tako daleko. Pa o tome se ne pria ako se dugo ne poznajete. Tada prst ravno i bez prethodnog upozorenja dotakne moju sluzavicu. Svi deki jednako reagiraju na taj dar. Prst dobije infarkt i smjesta se zablokira. Tada on mora jo malo okolo pipkati jer ne moe vjerovati to mu je pod prstom. Svatko, naravno, najprije pomisli, ova nema gaice. Kada napipa gaice s rupom, jasno mu je da sam to satima pripremala i dotjerivala. To kao arolijom mami prostaki osmijeh od uha do uha mojem buduem. Hou rei, mojem buduem jebau.

KIKA

I samoj mi lagano izbija znoj dok to priam. Zato takvo to zapravo radim? Mislim da me u poetku oarao njegov kompliment. Ima li jo to dodati, Helen? Robin stoji poluotvorenih usta, i moja pria djeluje. Kroz bijele bolniarske hlae vidim mu nabreklinu od kurca. Dok sam mu to priala, na hodniku je neprekidno zvonilo. To su drugi pacijenti koji neto hoe od Robina. Ali ne isto to i ja. Okej, vidimo se poslije. I odlazi. Zbunila sam ga. To je kao u sportu. Uvijek moram biti najotkaenija medu prisutnima. Ovaj put sam pobijedila. No imala sam jednostavnog protivnika, i to i nije bilo pravo natjecanje, nego prije bijeg. Sada sam ve uzbuena zbog uinka svoje prie i zanima me moe li mi kao i prije gledati u oi. No dovodim se u smijene situacije. Moe li svatko tko radi u bolnici, bio star, mlad, lijep ili ruan, biti seksualno privlaan samo zato to nema nikog drugog? Kontroliram dah puui sebi u nos. Ve je mnogo bolje. Ne moram se muiti da ustanem i operem zube. Trebam samo pozvoniti i priati gadarije, i ve dolazi svjei zrak u usta. Prije bi djetetu, kad bi reklo kakvu prostu rije, sapunom ispirali usta. Jesu li to doista radili ili su samo time prijetili? Jedanput u to isprobati. Rei u prostu rije i sapunom oprati usta. Tada to mogu upisati u svoju knjigu ivota. Jadanput sam sama sebi napricala u lice plin za nokautiranje jer me za moju knjigu ivota zanimalo kakav je to osjeaj. U svakom sluaju, sada znam kako uope nema razloga da se zove plin za nokautiranje. Nisam pala u nesvijest. Samo su mi oi poele jako suziti i nikako da prestanu. Puno se kalje, a slina curi potocima iz usta. Taj plin sigurno potie vlaenje sluznice. Ovdje mi je dosadno. To opaam po tome to razmiljam o takvim stvarima. Pokuavam se zabaviti svojim starim priama. Zabavljajui samu sebe nastojim odvratiti pozornost od samoe. Ne ide. Samoa uzrokuje tjeskobu. Spada sigurno u tegobe djeteta razvedenih roditelja.

KIKA

Legla bih sa svakim idiotom samo da ne budem sama u krevetu ili ak da ne moram spavati sama cijelu no. Svatko je bolji nego nitko. To nije bila namjera mojih roditelja kad su se rastali. Odraslima misli ne idu tako daleko kad se rastaju. Namjetam glavu na jastuk i gledam u strop. Ondje visi televizor. To je to. Zabavit u se svojom starom igrom pogaanja glasova. Iz ladice vadim daljinac i ukljuim televizor. Pritem tipku za svjetlou na minus sve dok ekran potpuno ne potamni. Tada pojaavam ton i altam kanale. Cilj mi je prema glasu pogoditi osobu koja upravo govori. To, naravno, hoda samo kod poznatih ljudi. Poela sam se tako igrati tko zna kada, jer sam uvijek htjela gledati televiziju za obranu od samoe, ali me je to sve vie uzrujavalo. Uglavnom zbog jedne stvari. Kada su na televiziji prikazivali seks i kada bi ena poslije toga ustala, pokrivaem bi prekrila prsa. To mi je nepodnoljivo. Nije joj ga pravo ni gurnuo, a ona ve skriva cice. Ne od njega, nego od mene. Kako u on da vjerovati to oni tamo glume? Ako me stalno podsjeaju da ih gledam. Ako mukarac ustane, snimaju ga samo jo zguza. Da popizdi. Stoga me je televizija izgubila kao gledateljicu. Nepoznate glumice pokazuju cice na televiziji, i to je jedina iznimka. Kad vidite da se enska pokazuje razgoliena gore, budite sigurni da je nepoznata. Zvijezde nikada nita ne pokazuju. Eto dokle je dolo s glumom. Sada jo samo sluam televiziju radi svoje igre pogaanja. No prije sam bila bolja u tome. Puno sam je gledala kao dijete, pa sam mogla i bolje pogoditi glasove. Zurim u crni ekran i pokuavam se usredotoiti na glas koji upravo govori. Nemam blage veze. Iskljuujem televizor. Ne igra mi se. Udvoje je mnogo zabavnije. Pitat u Robina kada ima vremena. Dakle nikada! Pa to se jo sve moe igrati ovdje u sobi? Ve e mi neto pasti na um.

KIKA

vrsto utiskujem glavu u jastuk i zabacujem je na zatiljak da vidim straga iznad sebe. Tamo jo nisam gledala. Znai, odatle dolazi ovo jako svjetlo! Nekoliko neonskih cijevi u nizu privreno je na zidu. Ispred njih ugradili su drveno sjenilo da te svjetlost na zaslijepi. Promatram are i vidim same mufove. Kad god gledam izrezane daske i niz ara u drvenoj strukturi, raspoznajem same mufove svih oblika i veliina. Kao kod kue na vratima sobe. Sva su vrata oblijepljena tankim slojevima drveta, zrcalno montiranim. Ba kao na likovnom kad sam ila u kolu. Nabaci vodenu boju i mnogo vode pa nadrlja neto u sredini lista papira, zatim to preklopi, pritisne i ponovno rastvori i gotova je slika mufa. Trudim se da raspoznam neto drugo na drvenom sjenilu neonskih svjetiljki. Ne ide. Sve sami mufovi! Stiem zvonce. Sto bih mogla poeljeti? Daj brzo neto smisli! Kucanje, vrata se otvaraju. Ulazi sestra. Iako je zapravo najprije otvorila vrata, a onda pokucala. Ja sam vrlo ljubazna prema toj trapavoj sestri, pa sam u glavi zamijenila te dvije radnje kako bih o njoj stvorila bolju sliku. Sigurno ju je poslao Robin. Njega sam zbilja zbunila. Moram to srediti. Sestra se zove Margarete. Pie na ploici na prsima. Najprije sam pogledala u prsa, zatim u lice. esto to inim. Njezino me lice oarava. Nevjerojatno je njegovana. Pa i kae se: njegovana ena. Kao da je to ve samo po sebi posebna vrijednost. U koli nazivamo takve uenice doktorskim kerima bez obzira na to to im oevi rade. Ne znam kako to one izvode, ali uvijek izgledaju kao da su se bolje oprale od drugih. Sve je na njima isto i nekako ispolirano. Svaki i najmanji dio tijela dobro je prostudiran. No neto te ene ne znaju: to se vie brinu za te male detalje na tijelu, to su ukoenije. Dranje im je kruto i nije seksi, jer ne ele upropastiti sav trud to su ga uloile u sebe.

KIKA

Njegovane ene obraduju svoju kosu, nokte, usne, noge, lice, kou i ruke. Boje, produuju, mau, pili-raju, upkaju, briju i nanose kreme. Sjede ukoeno poput cijele te svoje umjetne tvorevine jer znaju koliko su se trudile pa hoe da to to dulje izdri. Pa nitko se i ne usudi pomrsiti tu kosu i pojebati takvu enu. Sve to se smatra seksi, raskutrana kosa, naramenica koja je skliznula, sjaj od znoja na licu, djeluje neuredno, ali i poziva. Margarete me pita pogledom. Znai, trebam joj rei zato sam zvonila. Trebam, molim vas, kantu za smee za prljave tampone. Ako stoje na nonom ormariu, ovdje vie nee lijepo mirisati. Vrlo uvjerljivo, Helen. Dobro si to izvela. Ona shvaa moju odglumljenu elju za veom higijenom u bolesnikoj sobi, kae naravno i odlazi. Izvana ujem nekakvu buku. Neto se dogaa. Sigurno nita uzbudljivo. Uobiajeni bolniki zvukovi. Najvjerojatnije dijele veeru. Ovdje u bolnici sve je podreeno vrstom vremenskom planu koji je izmislio nekakav luak. Od est sati ujutro sestre izbezumljeno i buno tre hodnikom gore-dolje. Ulaze s kavom, hoe urediti sobu, hoe urediti mene. Zarobe te u konici sa samim marljivim pelicama, sve lete amo-tamo i neto rade. Uglavnom vrlo glasno. Jedino to bolesni ljudi doista ele jest spavanje, a upravo to ovdje nije doputeno. Ako nakon neprospavane noi - a u bolnici je svaka no neprospavana - elim nadoknaditi san danju, najmanje osam ljudi uroti se protiv mene i moje potrebe za spavanjem. Nitko tko radi u bolnici ne pazi na to da li netko spava kad ue u sobu. Svi jednostavno zaurlaju: Jutro! I vrlo buno rade ono to moraju uiniti. To Jutro! moglo bi se i izostaviti, pa tiho i obzirno obaviti svoj posao u sobi. Ovi ovdje imaju neto protiv spavanja. ula sam da depresivce ne bi trebalo pustiti da dugo spavaju, jer to pojaava depresiju. No ovo ipak nije ludnica. Katkada imam dojam da oni

KIKA

svojim stalnim buenjem moraju kontrolirati jesu li njihovi pacijenti jo ivi. im netko zadrijema, sigurno dolazi smrt po njega. Jutro! Ljudi ulaze i izlaze. Svatko hoe da imam razumijevanja. Za njega i za sve ostale. Tako funkcionira svijet. Sestra se vraa s malom kromiranom kantom za smee koju mi stavlja na noni ormari. Rukom pritisne crnu plastinu pedalu, poklopac se naglo digne, i ja sputam unutra rabljene tampone koji su bili zataknuti izmeu mojih guzova. Nain na koji Margarete rukuje plastinom pedalom tipian je za njegovane ene. Vrlo briljivo uva svoje nokte. Sve dodiruje samo povrinom za otisak prsta. Smijena pojava. Jasno je da pazi, ako si tek nalakirala nokte, da ih nikamo ne gura dok se ne osue. Neke se ene ponaaju tako i kad su im nokti suhi pa ne ele nita doticati. Kao da im se gadi sve to ih okruuje. Mnogo hvala. Ja sam, to se tie higijene, malo pretjerala, kaem i nasmijem joj se od uha do uha. Ona kima kao da zna, ali ne zna nita. Ona misli da hodu ovdje imati red, da me smeta zadah i da se stidim izgleda tampona kad ih poput maioniarke izvuem odostraga. U stvarnosti i jesam malo pretjerala s higijenom jer mi se ivo jebe za nju i prezirem te istunske, njegovane, sterilne ljude poput Margarete. Sto je meni, zato se tako uzbuujem zbog nje? Pa nije mi dosad jo nita uinila. Pa ja zajebavam nju sa eljom za smearnikom, a ne ona mene. Ako nekoga iz meni neshvatljiva razloga tako prezirem da bih ga najradije udarila ili barem verbalno do tukla, obino mi pone menga. Jo i to. Margarete kae: Dobru zabavu s novom kantom. Da. Mnogo ti hvala. Zarazit e me svojom duhovitou!

KIKA

Izgubila sam dolje ve mnogo krvi. Imam i dosta posla s ranom na guzici, pa ne moram valjda jo i zaustavljati krv menge. Ako ne uzmem u obzir laganu razdraljivost neposredno prije menstruacije, sasvim se dobro snalazim s mjesenicom. Cesto se posebno palim kad krvarim. Jedna od prvih opscenosti koju sam u najranijem djetinjstvu ula na partyju svojih roditelja i shvatila tek nakon nekoliko pitanja, bila je ova: Dobar gusar zaplovi i u Crveno more. Prije se smatralo da se mukarcu gadi pojebati enu koja krvari. Pa, ta su vremena sigurno odavno prola. Ako se pojebem s dekom kojemu se svia da krvarim, ostavljamo golemu runu mrlju na krevetu. Najradije za to upotrebljavam iste bijele plahte ako mi se prui mogunost da na to utjeem. Osim toga, mijenjam, to ee mogu, poloaj i mjesto na krevetu da posvuda raspodijelim krv. Dok se jebemo, rado mnogo sjedim ili uim kako bi mi sila tea iz mufa izvukla to vie krvi. Ako samo leim, krv se skuplja i ne otjee. Posebno mi se svia lizanje kad krvarim. Njemu je to i nekakav test hrabrosti. Kada zavri lizanje i digne glavu ustiju zamrljanih od krvi, poljubim ga kako bismo oboje izgledali kao vukovi koji su upravo rastrgali srnu. Svia mi se i okus krvi u ustima dok se nastavljamo jebati. To mi je vrlo uzbudljivo, pa sam uglavnom tuna kada mi menga prestane nakon dva-tri vuja dana. Imam i sreu. Kako ujem od drugih djevojaka, katkada ih danima mue bolovi za vrijeme menstruacije. Nije ba poticajno za seks. Neposredno prije, ba kao i sada, doista sam loe volje, pa sam prema nedunim ljudima vrlo agresivna. Zatim potee krv, i nita ne boli. Nema nikakvih greva.

KIKA

Prije, dok je menga za mene bila jo novost, nisam mogla ni vjerovati u neraspoloenost. I tada me krv iznenadila. U koli. I svi su vidjeli crvenu mrlju na stranjem dijelu haljine, jer je dola dok sam sjedila. U koli se mnogo sjedi. Ili u posjetu rodbini, kod tete. Ondje sam spavala, nije mi bilo dobro, ali nisam znala zbog ega. A kada sam sutradan ujutro ustala, krevet je bio sav krvav. Velika lokva. Ne bih se bila usudila otii k teti i rei joj da mi se dogodila mala nezgoda. Smatrala sam da nisam kriva za to. Spavala sam i nisam nita opazila. Nisam znala ni kako opisati to mi se dogodilo. Odluila sam nita ne rei. Ujutro sam uredno otputovala i ostavila joj neugodno iznenaenje bez komentara. Sigurno je ula u sobu da je pospremi i odmah vidjela to se dogodilo. Nisam tu krv ni sakrila pokrivaem. Sve te litre crvenila leale su razotkrivene i ostavljene teti radi inspekcije. Otad se sva ukoim kad mi je teta u blizini. Nije mi to nikada spomenula. Tipino za nau obitelj! A ja ne mogu ni na to drugo misliti kada je vidim. Sve dok mi se od stida ne uskovitla krv u uima. Nije mi stalo do higijene ni kad je rije o mengi. Precijenjena je. Tamponi su skupi i suvini. Kad imam mengu, sama pravim tampone od toaletnog papira. Time se strano ponosim. Razvila sam posebnu tehniku motanja i guvanja papira kako bi ostali dugo unutra i zadravali krv. Moji tamponi od toaletnog papira, moram priznati, vie slue kao ep za muf i nakupljanje krvi nego za upijanje poput kupovnih tampona. No pitala sam doktora Brokerta, svojeg ginekologa, je li za muf tetno ako se krv neko vrijeme nakuplja, a zatim otjee u zahod dok sjedim. A on je rekao kako je vrlo rairena zabluda da krvarenje ima bilo kakvu funkciju proiavanja. Dakle, s medicinskog gledita moja je krvava akumulacijska brana prihvatljiva. Nekoliko puta bila sam kod svojega ginekologa jer se tampon negdje u meni izgubio. Bila sam posve sigurna da sam ga utrpala

KIKA

unutra, ali ga vie nisam nala kad sam ga pokuala izvui. To je, naravno, jo jedan mali nedostatak tampona iz moje kune radinosti: nema svijetlotirkizne uzice za izvlaenje. Moji su prsti kratki, pa kada neto traim u mufu, ne dopirem daleko. Kad sam se u takvoj situaciji nala u tatinoj kui, morala sam se nekoliko puta posluiti tatinim spretnim hvataljkama za rotilj. Cesto su na njima bili zalijepljeni ostaci pougljenjenog mesa i masnoe. Nisam se htjela osramotiti i oistiti hvataljke prije nego to ih gurnem unutra. Legla bih, dakle, u Brokertov poloaj i pokuala na najbolji mogui nain pronai u mufu grudu toaletnog papira. Sa svim ostacima rotilja na njima. I esto nisam nala nita. Ba kao to ne istim hvataljke za rotilj prije negoli ih gurnem u muf, tako ih ne istim ni nakon ginekolokog zahvata; samo ih vratim na tatin vrtni stol. Kad tata rotilja s obiteljskim prijateljima, uvijek se smijem od uha do uha. Sve ih rado pitam da li im prija i mahnem tati koji rotilja, pa i on meni, smjekajui se, mahne hvataljkom. Moj trei hobi. Sirenje bakterija. Ako mi potraga s hvataljkama ne pode za rukom i uplaim se da e krvavi toaletni papir popljesniviti u meni i da bih ipak mogla umrijeti stranom smru od bakterijske infekcije, odlazim k ginekologu. On to zove problemom bermudskog trokuta. Katkada mi moe pomoi, ali mnogo ee ne nade nita. On doista ima duge prste i prave medicinske eline rotilj-hvataljke. Pa ipak ne nalazi grudu papira. Jeste li sigurni da ste stavili tampon? Slatko. Uvijek kae stavili, a ja kaem strpala. Jesam, potpuno sigurna, kaem ja. Ja sam mu prava zagonetka. A i meni je moj muf zagonetka. Sto ja znam gdje se gruda izgubi. Vjerojatno u doivjeti dovoljno godina da rijeim tu zagonetku. Doktor Brokert pregledava me i

KIKA

ultrazvukom kako bi bio siguran da se nije sakrila negdje mnogo dalje. esto sam prelijena da stalno izraujem nove tampone. Stoga ne bacam stari, upotrebljeni tampon u koljku kad god idem na zahod. Izvuem ga kad sjednem. Stavim ga na pod. Sto je pod prljaviji, to bolje. Jo je bolje ako njime pokupim sve mrlje na podu i pridodam pokoju kapljicu krvi. I kad zavrim ono zbog ega sam i dola na zahod, dignem grudu papira s poda i ponovno je utrpam u muf. Volim miris ustajale krvi kad struji iz mufa, ali volim i tartufe. Moda su mi priali stravine stvari o tome to se dogodi ako se uvijek i stalno ne mijenja tampon. Kako se dobiju najgore infekcije od kojih ene mogu masovno umirati. Otkako imam mengu, dakle ve est godina, tako postupam sa sobom i svojim mufom i svojim bakterijama, pa moj ginekolog nema brige sa mnom. Neko sam imala vrlo prisnu prijateljicu, Irenu. Uvijek sam je zvala Sirena. Bolje joj je pristajalo. Uvijek smo smiljale neto ludo. Kad bismo u koli istodobno imale mengu - to je bilo vrlo rijetko - evo to smo radile: svaka u svojem zahodu, izmeu nas samo pregradni zid. Ispod pregradnog zida uobiajen otvor od deset centimetara. Jedna i druga izvlaimo tampon - u to doba jo mini sa svijetlotirkiznim koncem - te na zapovijed jedan, dva, tri jedna drugoj dobaci ispod pregradnog zida svoj tampon. I kad bismo se popikile i obrisale, svaka je strpala u muf tampon one druge. I tako smo svojom ustajalom, smrdljivom krvlju bile povezane kao Old Shatterhand s Winnetouom. Krvno posestrimstvo. Otkrila sam takoer da Sirenin tampon izgleda vrlo zanimljivo. Prije nego to bih ga ugurala, uvijek bih ga briljivo pregledala. Potpuno je drukiji od mojeg. Tko zna kako izgledaju rabljeni tamponi drugih djevojaka? No, dobro. Tko to jo uope moe znati? Osim mene. Ja znam.

KIKA

Nedavno sam za jednog od mojih uzbudljivih posjeta kupleraju jo neto nauila o menstruaciji i tamponima. esto sam u kupleraju radi prouavanja enskog tijela. Pa ne mogu valjda pitati mamu ili prijateljicu bi li mi htjele naas rairiti muf kako bih zadovoljila svoju pohotljivu radoznalost. Ne usuujem se. Otkako sam navrila osamnaestu, smijem u kupleraj uz predoenje osobne. Budui da izgledam mnogo mlae za svoju dob, uvijek me trae osobnu. Moj je ivot mnogo bolji s osamnaest godina, ali je i skuplji. Najprije sterilizacija. To je 900 eura, s narkozom. Ovdje u bolnici. Sve sam sama platila. Plus sve posjete kupleraju u posljednje vrijeme. To sve moram sama zaraditi na trnici kod rasista. Deke uvijek stariji pozivaju u kupleraj za osamnaesti roendan radi prvog fuka s kurvom. Dodue, prije je to bio sigurno prvi fuk uope. Danas sigurno nije. Ja sam posluno ekala do osamnaestog roendana, nitko me nije pozvao. Dakle, sve sam uinila sama. Potraila brojeve kupleraja u naem gradu, svugdje telefonirala i uljudno pitala rade li kod njih kurve koje se uputaju i sa enama. To nije esta pojava. Jedan od kupleraja imao je ba velik izbor kurvi koje su primale ene. Zove se Saunaoaza. Madam mi je rekla telefonom kako bi bilo bolje da doem rano uveer jer da su muki klijenti esto vrlo uzrujani zbog enskih klijenata. Ili se kae klijentica? Svejedno. Imala sam razumijevanja, pa sam sada ondje ee. Dakle, htjela sam k onoj kurvi koju sam odabrala u salonu kupleraja. Izgledala je ba kao i ja u crnom. Time mislim da je bila jednake grade kao i ja. Vitka, male dojke, velika iroka guzica, sve u svemu prilino sitna. I vrlo duga, ravna kosa. No ja mislim da je njezina kosa bila umjetna. Male pletenice svezane u vor. Uputim se k njoj znajui da to ona radi i sa enama. Znai, nije trebalo nita objanjavati. Ako se najavim, u predsoblju su samo ene koje za mene kao klijenticu dolaze u obzir. Sve koje se eve samo s mukarcima - moda iz vjerskih razloga? - skrivaju

KIKA

se u stranjoj prostoriji dok god ja odabirem. Idem prema njoj to odlunije mogu. Vrlo sam nesigurna u toj kuplerajskoj situaciji. Nije udno to se mukarci uvijek moraju nalokati prije negoli se odvae ui u kupleraj. A onda im se ne digne ili se poslije vie ne mogu sjetiti skupe eve. ovjek se doista osjea tako kao da radi neto zabranjeno, pokvareno. I ja bih radije bila pijana kad sam ondje. Ali se bojim da se poslije vie neu moi sjetiti kako su mufovi izgledali. Onda bi sve bilo uzalud. Stoga to i radim. Prouavam muf. Dakle, uvijek idem onamo trijezna. I previe respektiram te ene i situaciju. Ve se veselim vremenu kada vie nee biti tako i kada se naviknem na to da sam njihova klijentica. U prvom trenutku uvijek imam knedlu u grlu i srce mi divlje lupa. Tek nakon nekoliko minuta sa enom polako se oputam. Pitam je kako se zove. Milena. I ja otkrivam njoj svoje ime. Ona me pita pred okupljenom kurvinskom momadi imam li menstruaciju. Odakle joj to? Mislim da znam. Nanjuila je to kroz moje hlae. Imala sam jednu kolsku kolegicu iz Poljske koja je imala tako dobar nos da je sa svojeg mjesta mogla nanjuiti tko u razredu ima mengu. U to doba ta me cura fascinirala. Bila je kao pas. Uvijek sam se jako veselila njezinoj sposobnosti. Pitala sam je gotovo svakodnevno tko danas opet ima mengu. Ona je vie patila zbog te svoje sposobnosti i gadile su joj se djevojke s menzesom. Previe su joj se pribliavale. Naalost, vratila se u Poljsku. Mogla je, naravno, mnogo bolje nanjuiti djevojke koje su iz aavih djevianskih razloga nosile uloke. Jer su tu svoju krv pod sobom nosile cijeli dan kao na taci. Kod djevojaka, koje su svoju krv hvatale unutra tamponima koji im skidaju junfer, morala je njukati malo jae, ali bi ih uvijek otkrila. Evo ti sada nevolje ovdje u kupleraju. Odgovaram joj da imam. Ona kae da onda nema eve sa mnom zbog AIDS-a. Super. Neke se kurve hihou. Milena se smjeka i kae da ima ideju. Poi sa mnom. Zna li sponges?"

KIKA

Je li to na engleskom spuva? Loa sam i u engleskom i u francuskom. No ona mi kae da sam pogodila. Ovo je danas dobar poetak, mislim. to kani? Slijedim je u njezinu sobu. Broj etiri. Je li to njezina soba? Ili je s nekim dijeli? Sve u je to pitati u tih pola sata koje mi stoji na raspolaganju. Za pedeset eura. Ne mogu se odluiti: s kurvama se eviti ili ih ispitivati to su sve mukarci s njima radili i one s mukarcima. To me zapravo jednako pali. Najbolje je jedno i drugo, eva i ispitivanje, u isto vrijeme. Potpuno gola, u cipelama visokih potpetica, ona prilazi ormaru i izvlai veliku kartonsku kutiju. Prua mi se prilika da je dugo gledam odostraga. Ljubim njezinu guzicu. Dok me bude lizala, cijelo vrijeme u joj gurati prst duboko u guzicu. To to sada dri u ruci veliko je pakiranje neega. Izvlai neto to jo nikada nisam vidjela. Nekakvu okruglu spuvastu masu u prozirnoj plastici. Izgleda kao kolai s proroanstvom, ali je mekana. To su sponges. Kad imamo menzes, zapravo ne smijemo raditi zbog opasnosti od infekcije. I kada upotrebljavamo uobiajene tampone, muterije to osjete na kurcu. Tamponi su tako tvrdi. Tada mi gurnemo te sponges u muf koliko god daleko ide i one na neko vrijeme zadre krv. Sponges su tako mekane da nema tog kurca na svijetu koji bi ih gore mogao osjetiti. Osjete ih kao pikino meso, ak prstima. Moe odmah isprobati. Lezi. Ja u ti ugurati. Tada u te lizati premda ima mengu. Milena je dobar gusar. A kae i pika. Ja se ne bih nikada usudila. Posvuda sam ih traila, i u DM-u i u apotekama: nigdje kao normalan ovjek ne moe kupiti sponges. Vjerojatno samo ako predoi iskaznicu prostitutke ili neto slino. Mogla bi mi dobro doi. Naime, nee svi deki s kojima se jebem rado uploviti u crveno more. Od njih bih mogla, u dobroj kurvinskoj maniri, sakriti krv. Inae ostanem bez jedne ili druge eve ako moram

KIKA

dekima priznati da imam mengu. U tome i Helen katkada ima peh. Uostalom, zaista treba prekinuti to stalno iznenaenje s kojim te zaskoi menga. Ona me uvijek i svugdje iznenadi. Prije nego to sam uzimala pilule, ba kao i sada kada ih uzimam, ne vie radi zatite, naravno, nego jo samo protiv pritia. Menstruacija nikada ne dolazi redovito ili onako kako bi trebala. Nikada onako kako pie na ambalai. Zamae mi sve gaice. Prije svega bijele. Kad na njih procuri krv, a ja jo neko vrijeme moram hodati s njima na sebi, krv se na tjelesnoj temperaturi u njih upee i vie se ne opere ni kuhanjem. Kad bi se pralo i na dvjesto stupnjeva. Nema anse. Stoga cijela hrpa mojih gaica ima tono u sredini smeu mrlju. Navikne se na to za nekoliko godina. Imaju li to i druge cure? Koju bih to djevojku ili enu mogla pitati? Nijednu. Kao uvijek. Uza sve to to doista elim znati. Vjerojatno druge, urednije djevojke cijeli ivot hodaju po svijetu s ulokom u gaicama kako bi uvijek i u svako doba sauvale gaice od vlastitog iscjetka. Ja nisam takva. Onda radije imam sve gaice pune smeih mrlja. Te djevojke nemaju sigurno u meunoju ni onu lijepu svijetloutu koru koja tijekom dana odozgo stalno vlazi pa je sve deblja. Katkada se komad kore objesi poput dreadlocka na stidnu dlaku pa se od trljanja pri hodanju tijekom dana zaplete poput peluda oko peline noice. Taj pelud rado skidam i pojedem. Poslastica. Ja zapravo iskoritavam svaki dio svojeg tijela. Za sve nalazim primjenu. Kad osjetim da se nekakav mali mrkalj polako skrauje u mojem nosu, moram ga iskopati. Kad sam bila mlada, radila sam to i u razredu. Ni danas ne vidim nita loe u tome kad netko jede svoje

KIKA

mrklje. To sasvim sigurno nije nezdravo. Na autocesti esto viam ljude koji, mislei da ih nitko ne promatra, zalogaji iz nosa brzo otpreme u usta. U koli te zafrkavaju zbog toga pa brzo prestane. Svojedobno sam to radila samo kod kue, sama ili pred svojim dekom. Mislila sam da je to prihvatljivo. vrsto je povezan sa mnom, taj hobi. No u oima svojeg deka proitala sam da on to ne odobrava. Odonda vodim dvostruki ivot u zahodu. Kad god pikim ili kakim, praznim nos i jedem mrklje. Daje oslobaajui osjeaj u nosu. Ali, nije to glavni razlog zato to radim. Kada uhvatim suhi mrkalj i vuem ga i time pokreem nos i nakon toga izvuem dui komad, osjeam kako se palim. Slino kao s dlakom na mufu. Ili skorenim peludom na stidnoj dlaci. Boli i rajca. I sve to odlazi u usta i provakava se sjekutiima kako bih osjetila pravi okus. Ne treba mi rupi. Ja sam gutaica vlastitog smea. Recikliram izluine svojeg tijela. Istu napaljenost osjeam kada tapiima istim ui. I vie kada ih gurnem malo preduboko. Toga se najivlje sjeam iz djetinjstva. Sjedim na rubu kade, majka mi isti ui vatiranim tapiem, koji je uronila u toplu vodu. Ugodno kakljanje, koje se odmah pretvara u bol ako se ide preduboko. Stalno mi govore da ne smijem upotrebljavati vatirane tapie jer se njima potiskuje uni vosak duboko unutra i tako oteuje uho. I da je loe esto upotrebljavati vatirane tapie jer je uho tada preisto, a da vosak titi unutarnje uho. Ba me briga. Ja to ne inim radi higijene nego radi samozadovoljavanja. Nekoliko puta na dan. Najradije u zahodu. Vratimo se na iste djevojke. One tu lijepu koru sigurno bacaju sa starim ulokom kad god su na zahodu, tada je moraju skupljati novim ulokom i tako sve poeti iz poetka. I te djevojke sigurno nikada ne zaboravljaju da imaju mengu. Pa ni u bolnici pod bolovima. Njihova je najvanija zapovijed u ivotu: ne ostavljaj mrlje! Kod mene je suprotno.

KIKA

Poinje ve curiti, krv. Pa to sam znala. Uzmem golemu tupperwareposudu s prozorske daske, stavljam je na trbuh i kopam po njoj sve dok ne naem kvadratne ubruse od gaze. Pretpostavljam da su deset puta deset centimetara. Eksperimentiram i, umjesto kao obino od toaletnog papira, pravim tampon od gaze. Zapravo bi morao jo bolje ui i, za razliku od toaletnog papira, bolje upijati. Vidjet emo. Uzmem gazu i vratim plastinu kutiju na prozorsku dasku. Presavijam malo jedan kraj da dobijem poetak i smotam gazu. Sada izgleda kao hrenovka. Zatim je savijam u potkovu ili u dugi trudl kao kad treba stati u penicu, te debeli podvijeni kraj guram u muf to dublje mogu. Uvijek se jako veselim kad zajebem industriju tampona. Njukam prst kojim sam ugurala vlastoruno izraen tampon. Ve osjeam srednjeustajali miris mufa. Prigodom jednog od mojih mnogih posjeta kupleraju ispriala mi je jedna kurva da neke mukarce rajca kad idu kurvi prljava kurca i prisile je da im pui. Ona smatra da je to nametanje moi. Njoj su to najomraenije muterije, ti smrdljivi. I to namjerno smrdljivi. Ona nema nita protiv onih koji su nehotice smrdljivi. To sam i ja, kao muterija, htjela isprobati. Nisam se dulje vremena prala i otila jednoj kurvi na lizanje. Za mene nije bilo razlike od lizanja opranog mufa. Takva nadmetanja moi mene ne privlae. Pa to da radim kako bih odvratila pozornost od te dosadne samoe? Mogla bih razmiljati o tome koje sam sve korisne stvari nauila u svojem mladom ivotu. Time se mogu dobro zabaviti, barem nekoliko minuta.

Jednom sam imala vrlo starog ljubavnika. Rado kaem ljubavnik, zvui vrlo staromodno, bolje nego jeba. Bio je mnogo, mnogo

KIKA

godina stariji od mene. Uz njega sam puno nauila. Htio je da sve doznam o mukoj seksualnosti tako da me u budunosti ne moe zajebati nijedan mukarac. Sada navodno znam mnogo o mukoj seksualnosti, ali ne znam odnosi li se ono to sam od njega nauila na sve mukarce ili samo na njega. Moram to jo provjeriti. Jedna od njegovih glavnih pouka bila je da se mukarcu u seksu uvijek mora gurnuti prst u guzicu. Onda bolje svravaju. Do sada se mogu samo s tim sloiti. Uvijek je vrlo uspjeno. Tada potpuno podivljaju. No bolje je o tome ne razgovarati s njima, ni prije ni poslije, jer se tada sami sebi ine kao pederi pa se zakoe. Samo to uini, a poslije se pravi kao da straga unutra nita nije bilo. Taj stari prijatelj pokazao mi je i mnogo pornia. Smatra da iz njih ne naue mnogo samo mukarci nego i ene. Tono. Tada sam prvi put u ivotu vidjela muf crnih ena. U tome moda i jest neto. Budui da imaju tako tamnu kou, boje unutar mufa, kad raskree noge, kriavije su nego u bijelih ena. Ondje suprotnost boje nije tako velika. Mislim da to ima nekakve veze s komplimentarnim bojama. Tamnoruiasto u mufu uz svijetlo-ruiasto na koi doima se mnogo dosadnije od tamnoruiastog u mufu uz tamnosmeu kou. Prema tamnosmeem tamnoruiasto u mufu izgleda kao tamnoljubiasto-plavocrveno. Oteeno i pulsirajue. Tako ja kaem. Komplimentarne boje. Smea boja koe daje kompliment tamnoruiastoj u mufu. To me se tako dojmilo da uvijek, otkako sam to vidjela, minkam muf iznutra prije dogovora za fuk. Koristim se minkom koja se inae upotrebljava za lice. Nisam jo u DM-u otkrila picinu minku. Propust na tritu. Poet u kao kod minkanja oiju izvana prema unutra, od svjetlijeg prema tamnijem, od svijetlo-ruiastih i jarkoruiastih tonova, sjajilom za usne i sjenilom za kapke, od stidnih usana unutra sve do ulaska u tunel tamnocrvenim, ljubiastim i plavim.

KIKA

Rado naglaavam smeeruiastu boju mara s nekoliko tokica crvenog rua za usne, pa to razmaem prstom. Od takve pripreme pica i mar djeluju dramatinije, dublje, zavodljivije. Otkako znam da crnkinje imaju najcrveniju picu, hou jo samo k crnim kurvama. Inae u mojem okruenju - u koli, susjedstvu nema crnih enskih bia s kojima bih mogla neto poeti. Stoga mi ostaje jo samo prostitucija kao rjeenje. Taj problem sigurno je poznat mnogim mukarcima. Jedanput sam doivjela neto strano s jednom vrlo bijelom kurvom. Imala je kou bijelu poput kravljeg sira, svijetlocrveno-naranastu kosu, bila je punana i jo k tomu izbrijana. Dakle, temeljito obrijana. Nigdje ni jedne jedine stidne dlake. U meunoju je izgledala kao topljeni sir. Ve sam se veselila njezinim cicama koje su ispod bluze ostavljale dobar dojam. Velike i ispupene. Kada se svukla, odbacila i grudnjak, razoaranje je bilo veliko. Imala je velike objeene sise uvuenih bradavica. Uvuene bradavice - to je neto grozno. Bradavice moraju strati. Jedino to. Ali, nije bilo tako. Kao da ih je netko silom prstom ugurao u cicu, pa su se od istog straha zatekale unutra. Kao neuspjeli kola od sira koji se spljotio. Pomislila sam: sad kad si tu, platit e, dakle sklopi oi i pretrpi. ula sam od nekih kurvi da mukarci, ako nisu zadovoljni golotinjom kurve, samo iziu, ne plate i trae drugu. Ja ne mogu. Na samom sam poetku i previe sam pristojna. Pa morala bih joj rei u lice da ne izgleda dobro, pomislila sam. Bolje ne. Ne usuujem se. Stoga okreem stvari u svoju korist uvjeravajui samu sebe da mi je vano iskustvo poeviti se s nekim koga smatram runim, pa je odmah poinjem lizati na krevetu. Ona stavlja ruke iza glave i ne ini nita. Ja obavljam sav posao. Liem je i kao luda trljam svoj muf o njezino savijeno koljeno. Tako

KIKA

brzo svrim. Ja sam kraljica trljanja. Ona se cijelo vrijeme nije pomaknula ni za milimetar. Vrlo lijena kurva. Nije znala da takvo to postoji. Kad sam svrila, ona stane po cijeloj sobi traiti grickalice. I pronae ih. Pije pjenuac koji sam skupo platila i gricka slane ribice. udi se to sam tako brzo svrila i pita jesam li ve imala analni seks. Ne shvaam emu to pitanje. Potvrujem, a i govorim istinu. Kako je to? Zar ne boli? Vidi ti sad nju! Pa tko je ovdje kurva? Zakljuujem da moja zadaa, kao mlade klijentice, nije da uim kurve to je analni seks. I odlazim. Ali i plaam. Na koncu konca, sasvim sam uspjeno svrila, premda kola od sira nije s tim imao nikakve veze. Cista mehanika. Kurve su uvijek starije od mene, pa i one mlae. Stoga i mislim da one moraju imati vie iskustva od mene u podruju perverzija. Ali, nita od toga. One ih naprosto iskljuuju iz svoje djelatnosti. Primjerice, kau da nema poljubaca, da nema analnog seksa. I nita novo ne naue. Valjda imaju svoje razloge. Moda ima i mnogo muterija koje ne pripreme kurvin upak kako treba prije nego to ih pojebu. U tom sluaju, cijela stvar moe biti bolna. A moda i nee pokazati da ih boli, pa je sve onda jo bolnije. Ovisno o tome koliko je dug ili debeo kurac koji mi treba ui straga, najprije elim dugo vjebanje irenja ili barem mnogo alkohola ili bilo to omamljujue. Ipak je to superseksi, a esto se tek sutradan opazi da se pretjeralo u ocjeni vlastite elastinosti. Sve u svemu, iskustvo s crvenokosom bilo je loe. I sada, kad god vidim svjetloputu crvenokosu enu, nasmijem se u sebi i pomislim: ta je lijena u krevetu, nema dlake - nigdje, poput svemirca - rado jede ribice i nije jo nikada imala kurac u guzici. I bradavice joj rastu u krivom smjeru.

KIKA

Moj se otac jedanput napio u jednom drutvu pa je jednoj maminoj crvenokosoj prijateljici rekao: Bakar na krovu, vlaga u podrumu. Kojeta! A sada, Helen? to sada radi? Ima li ve nekakav plan? Mogla bih malo gledati kroz prozor i pokuati se usredotoiti na prirodu to dulje mogu. Ljeto je. Cvjetaju kesteni u bolnikom parku. Netko, vjerojatno pejzani vrtlar, raspolovio je velike, zelene, plastine bave i posadio u njima biljke. Fuksiju i srdace, ako dobro vidim s te udaljenosti. I to mi je najdrae cvijee. Zvui tako romantino. Srdace. To me je otac nauio. Sve to me otac naui, izvrsno zapamtim. Zapravo zauvijek. Sve to me majka naui, ne zapamtim. No otac me i rjee neemu ui, pa moda zbog toga bolje pamtim ono to od njega nauim. Moja majka govori cijeli dan samo o tome to trebam zapamtiti. To to ona misli da je za mene vano. Pola toga odmah zaboravim, a s drugom polovicom inim namjerno suprotno. Otac me samo ui o stvarima koje su njemu vane za ivot. Sve o biljkama. Iznenada kae: Jesi li znala da se dalije u jesen iskopaju i u podrumu prezimljuju? I da ih u proljee ponovno posadi u vrtu? Nisam jo znala, naravno. I zauvijek sam zapamtila. Tata uiva u svojem znanju o prirodi. Mama se boji prirode i svojeg znanja o njoj. Kao da se stalno bori protiv nje. Bori se protiv prljavtine u kuanstvu. Bori se protiv svih moguih kukaca. I u vrtu. Protiv svakakvih bakterija. Protiv seksa. Protiv mukaraca, a i protiv ena. Zapravo, nema niega s im moja majka nema problema. Jedanput mi je rekla da joj je seks s mojim ocem bolan. Da je njegov penis prevelik za njezinu utrobu. Ta informacija spada u znanje koje ja neu. Htjela sam se zapravo usredotoiti na prirodu vani. Time se bolje raspoloim nego razmiljanjem o openju svojih roditelja. Na alost, uvijek sebi sve tono predoim. A ta tona predodba esto mi je vrlo neugodna. Helen, ubij te misli u sebi. Dosada se vraa.

KIKA

Mama uvijek kae: Kome je dosadno, i sam je dosadan. Neka joj bude. Ona kae i ovo: Nismo na svijetu da bismo bili sretni. Tvoja djeca u svakom sluaju nisu, mama. Helen, novi pokus. Ako ti je dosadno, mogla bi se sa sobom dogovoriti i ponovno gledati kroz prozor. Dobra ideja. I malo se pozabaviti okoliem. Ne samo onim dolje. Sada, na primjer. Naglo okreem glavu u stranu i zurim kroz prozor. Livada. Drvee. Kesteni. Sto jo? Vidim veliki kiseli ruj. Pa ne moram ni rei da je velik. Rujevi su uvijek veliki. Bojim ih se. To me je otac nauio. Da se bojim kiselih rujeva. Oni nisu odavde. To nije domae drvo. Nekakvo azijsko. I raste mnogo bre od naeg drvea. Dok su jo mali - a to vrlo kratko traje - imaju vrlo dugo, tanko, gumasto deblo koje se svom snagom razvija u visinu. Ubrzo nadvisi sve susjedno drvee. im ga rastom prestigne, rairi iznad njega svoju golemu kronju. Tako ugine sve to raste ispod njega, jer odozgo ne prodire svjetlo, a korijenje kiselog ruja, koje brzo raste, usisa svu vodu iz zemlje. Sve to jo nije tako strano. Budui da to drvo naglo potjera u visinu, ono je, za razliku od drugog drvea, vrlo nestabilno. Pri najslabijem udaru vjetra pucaju mu cijele grane. Pravo mu budi. No te grane esto pogode ljude koji ne znaju da su upravo ispod azijskog stabla koje se ne zna druiti s vjetrom jer je nadasve zaokupljeno time da sve zasjeni i dolje isui pa zaboravlja snagu potrebnu za vlastitu stabilnost. Zaobilazim rujeve u velikom luku. Neka mi takvo to ne raste na grobu. Kada idem ulicom, posvuda vidim mladice kiselog ruja. Niknu u svakoj pukotini. Drvee koje se veselo razmonaava. Pretpostavljam da ih grad mora trajno uklanjati jer bi ih inae odavno bilo posvuda. Katkada vidim kako ga ljudi putaju da im naraste u vrtu, pa se ondje rairi. Sami su krivi. Ubrzo e postati jedini stanovnik vrta. No ne mogu svima zvoniti na vrata i

KIKA

upozoriti ih na to. Previe posla. Na alost, nema svatko oca kao ja, koji ga ui takvim korisnim stvarima. Lie je prilino veliko. U sredini je duga peteljka, gore listi kao glava. Peteljkom se sputaju vrlo simetrini i perasti listii. Lijevo i desno poput rebara. Odabirem jednu granicu i brojim listie. Pa moram se nekako zabaviti ovdje. Dvadeset i pet listia na jednoj peteljci. Oko sokolovo, Helen. Pa kaem da su ta stabla velika. Prevelika. Deblo je preteito glatko i zelenkasto, ini se kao crni kruh bez urezotina. Ugodno na opip. Ako se usudi hodati ispod njega.

Dosta je bavljenja okoliem. Ponovno se bavim sobom. Prije nekog vremena napipala sam neto na desnoj nadlaktici. I sada to gledam. Stoga guram rame naprijed, hvatam pek na nadlaktici, pa i njega snano zavrem prema naprijed. Sada vidim. Bubuljica, kako sam i pretpostavljala. Ne znam zato ih je tako puno na nadlaktici. Imam loe objanjenje: tu izraste nekoliko dlaica, a kako majica snano grebe po tom mjestu, dlaice ostaju pod koom i upale se. I tako dolazim do jednog od mojih najdraih hobija: istiskivanje mitesera. Za oko mi je zapeo golemi miteser u Robinovu uhu. Tonije reeno, on je u unoj koljci u predvorju zvukovoda. Ve sam viala kako ljudi na tom mjestu imaju posebno debele, crne mitesere. Mislim da vam to nitko nee rei, pa otvor mitesera ima mnogo godina vremena da se napuni prljavtinom i lojem. Ve mi se dogodilo nekoliko puta da zaboravim pitati, pa jednostavno posegnem za neijom bubuljicom da je istisnem. Robina sam gotovo zgrabila za uho, ali sam se uspjela svladati u zadnjem trenutku. Mnogi ne razumiju tu zabavu, ako im bez pitanja hoe istisnuti bubuljicu. Smatraju to prekoraenjem granice. No Robina u pitati smijem li mu ga istisnuti kada se bolje upoznamo. Sigurno emo se bolje upoznati. Neu da mi promakne. Mislim na miteser u

KIKA

Robinovu uhu. Rezerviran je za mene. Miteser na svojoj nadlaktici uklijetit u palcem i kaiprstom lijeve ruke i jednim odlunim stiskom crvi e izii. I s palca e otii ravno u usta. To smo ve sredili, pa sada provjeravam jo i ranicu. Na rupici od mitesera je kapljica krvi. Briem je. Nije obrisana, samo je ostavila krvavu prugicu. Ba kao na nogama, kad sam ih obrijala ja, a ne Kanell. Brzo i grubo. Obino se najeim od hladne vode na koi i od stajanja ispred umivaonika. Kada se brijem, zareem svaku bubuljicu. Pomislim kako su noge prije ipak bolje izgledale s dlaicama, jer sada su posvuda krvave tokice na mjestima na kojima su prije bile dlaice. Jednoga dana na ozlijeene sam noge navukla hulahupke i postigla zanimljiv uinak. Gotovo prozirne hulahupke u boji koe razvukle su na nogama svaku tokicu krvi u prugice. Kad sam ih navukla do gore, hulahupke su izgledale poput onih skupih ipkastih s tajanstvenom arom. Cesto ih nosim za izlaske. Ta metoda ima jo jednu prednost. Volim jesti svoje kraste. Kada nakon jedne takve veeri skinem hulahupke, otpadne sva sasuena krv, pa nastanu nove krastice. Kad se stvrdnu, mogu ih zguliti i pojesti. Tad su gotovo kao krmelji. To to ti patuljak Pjear sipa na oi da zaspi. Ako tako loe postupam s ranicama na nozi, sraste pokoja pora na koi i ne puta da izraste dlaica koja boravi u njoj. Dlaica nastavlja rasti, ali samo u krugu pod koom. Poput korijena avokada u ai. Jednoga dana se upali i tada nastupa Helen. Cijelo to vrijeme bila sam vrlo strpljiva. Iako je dlaica stalno zvala: Izvuci me odavde, htjela bih rasti kao i druge na svjeem zraku, govorila sam, prste k sebi, Helen. Premda je to teko. No isplati se radi ovog trenutka: Iglom probuim upaljenu bubuljicu i najprije istisnem gnoj. Zatim s jagodice prsta s tim u usta. Tada je red na dlaici. Kopam po rani

KIKA

sve dok ne doprem do dlaice. Malo je zakrljala jer jo nije vidjela svjetlo dana, a morala je rasti u skuenim okolnostima. Hvatam je pincetom i polako je izvlaim zajedno s upaljenim korijenom. Gotovo. esto ba na tom obraenom mjestu za nekoliko tjedana ponovno naraste jo jedan uitak za mene. Na uredno pokoenom travnjaku skakue svraka. U slikovnicama svrake kradu predmete poput krunastih epova, aluminijske folije i prstenja. U stvarnosti kradu jaja malim pticama pjevicama. Probue ih i posru. Uvijek pokuavam sebi predoiti kako svraka napravi rupicu u jajetu ptice pjevice i kljunom kao slamkom isisa jaje. Moda to ine drukije? Skau na jaje dok ne pukne, pa posru sluzavu lokvicu sa zemlje? Imam posebnu povezanost s jajima. Djeca su prije esto pjevuila u igri: Ulovi mi kokicu i jaje za rupicu. Ne znai nita, ali je jednostavno i rimuje se. No meni je to uvijek mnogo znailo. Priala sam jednom Kanellu to pritom zamiljam, pa smo jedno poslijepodne izveli tu zamisao. Rupica je, naravno, muf. Unutra jaje. Jaje za rupicu. Najprije smo uzeli sirovo, ali je ono puknulo u Kanellovoj ruci na ulazu u muf. Ljuske me nisu uope ozlijedile, ali mi se muf napunio sluzavom masom, a ona je bila vrlo hladna. Razmiljali smo mora li to zapravo biti sirovo jaje. Zapravo ne mora. Dakle, skuhali smo jedno jaje. Tvrdo. Osam minuta. Vrlo tvrdo. I ugurali ga unutra. Tako sam napokon imala jaje u rupici, kako sam to sebi uvijek zamiljala sluajui djecu. Od toga dana to je na insider. U pravom smislu te rijei. Rado bih s Kanellom radila jo neto drugo. Uvijek sam se rado igrala s limfnim vorovima u podruju prepona. Dodirivala bih ih, a oni bi mi amo-tamo klizili pod koom. Tako se moe i sa titnikom za koljeno. Nedavno sam zaeljela da mi Kanell

KIKA

flomasterom obrubi vorove. Kako bi ih istaknuo. Onako kako se minkom istaknu oi. Je li to seksualna fantazija? Ili samo izum tjelesnog ukrasa. Fantazija je dodue samo ako se palim kad na to pomislim. Upravo je tako. No, to se dogaa ako se fantazija pretvori u stvarnost? On je dobar u provedbi mojih fantazija, a i ja svom snagom podupirem njegove fantazije od samog poetka. Na livadi se sada jedna svraka bori protiv druge. Za to? Mi ljudi svrstavamo svrake u zle ivotinje jer jedu mladunad drugih ptica. No mi sami jedemo mladunad gotovo svih ivotinja koje su nam na jelovniku. Janjad, telad, odojke. Vani ee Robin s jednom medicinskom sestrom. Svrake odlijeu. Sa zaprepatenjem gledam to dvoje etaa. Ljubomorna sam. Ma nije mogue. Kod mene se javlja pravo na vlasnitvo samo zato to mi je jedanput fotografirao ranu na guzici i to sam mu odrala napaljivo predavanje o prkanju na gaicama. I zato to sestra moe hodati, a ja ne mogu. Mogu, ali vrlo, vrlo sporo. Oboje pue. I smiju se. Sto ima tu smijenog? I ja u moi ponovno hodati. I sada idem - u kafeteriju. Ovdje je imaju, zar ne, Helen? Imaju. Zeleni aneo govorio je o tome. Idem sada polako, takva kakva jesam, u kafeteriju i donijet u si kavu. Dobro, Helen, radi neto normalno, nemoj vie razmiljati o Robinu i njegovoj pikici ili o svojim roditeljima kako se seksaju u krevetu. Pa imam vremena. I izvrsnu ideju. Na koju sam mogla doi i bez to dvoje nevjernih. Kava mi izvrsno potie probavu. Ipak bih htjela potajno imati stolicu a da njima ovdje ne kaem. Zadrim to samo za sebe. Kako bih znala da to jo mogu i da nisam srasla. Njima neu nita rei. Kako bih iskoristila ovo mjesto da spojim roditelje. Kako bi ponovno sraslo ono to spada zajedno. Najprije se okreem na trbuh i putam noge da polako skliznu na pod. Iz svoje zalihe pilula uzimam tabletu protiv bolova i progutam je. Mogu je zatrebati putem. Iznutra sam spremna za dugo putovanje. Izvana jo nisam. Jo nosim taj aneoski kostim, zauzlan gore. A dolje ba nita. Tako se ne moe okolo hodati, ni u bolnici,

KIKA

zar ne, Helen? Niti s bolesnom guzicom. U hodniku i u kafeteriji ima sigurno mnogo ljudi. Idem puevim korakom do ormara to ga je netko ugradio radi utede prostora. Pa mama je rekla da je unutra stavila moje stvari. Otvaram vrata. Samo majice i donji dio pidame. Neu uspjeti. Da bih obukla hlae, moram se sagnuti, najprije navui jednu nogavicu, a zatim drugu. A joj. Guzica e se od toga previe razvui. Mama se uope nije sjetila frotirskog ogrtaa ili neeg jednostavnog. A sada, Helen? Vratit u se polako do kreveta i izvui plahtu. Njome u se omotati i krajeve zauzlati na ramenu, pa u izgledati ka Rimljanka na putu u parnu kupelj. Tako se moe hodati u bolnici. Nekoliko malih mrlja od govnoznoja mogle bi biti i od neeg drugog. One su mogle, primjerice, nastati i od toga to uvijek slinim po plahti kad cuclam okoladne bonbone Werther's Echte. Vrlo uvjerljivo, Helen. Nasreu, nitko te za to nee pitati. Ljudi nisu takvi. Ne ele sve tako tono znati. Hajde sada. Idi do vrata. Nisam ovu prostoriju naputala ve tri dana. Smijem li uope trkarati uokolo? Pa dobro, o trkaranju se ne moe ni govoriti. No, smijem li uope polako, poput umirue bakice, hodati hodnikom? Ako me netko uhvati, moe me poslati odmah natrag. Bolje da nikoga ne pitam unaprijed. Otvori vrata! U hodniku je guva. Svi su neim zaposleni. Ovdje se oito svi poznaju, smiju se i pomiu stvari amo-tamo. ini mi se kako se samo pretvaraju da rade u sluaju da bane ef odjela. Ne ele da ih uhvati kako pue u ajnoj kuhinji. Bolje da blebeu u hodniku gurajui stvari. Mene ne moete zajebati. uljam se sasvim polako mimo njih. Nitko me ne pozdravlja. Mislim da hodam tako polako, da me i ne vide tim svojim hektinim oima. U hodniku je svijetlo kao u mojoj sobi. Linoleum odraava svjetlo s poda. Izgleda kao siva voda. Hodam po vodi. Sigurno zbog tablete protiv bolova. Jo poznajem put do dizala. Danima ga pamti. Put bijega. Leim cijelo vrijeme s bolovima u sobi i tono se snalazim, premda toga nisam svjesna. Van i lijevo. U hodniku posvuda vise loe Kristove slike. Objesile su ih medicinske sestre da bi se svidjele roditeljima.

KIKA

Oni prije ili poslije zavre ovdje. Roditelji. Na proktolokom odjelu. Na onkologiji. Na palijativnom lijeenju. Ve e neto od toga biti. Ako ih ne budu njegovali kod kue, to smatram najboljim. Hodam jako pognuta i vrsto se drim za trbuh. Guzica me boli. Dolazim do staklenih vrata koja vode na stubite. Moram samo, kao i Robin, vrsto pritisnuti na zujalo, i staklena vrata automatski e se irom otvoriti. Stojim pred vratima i ne prolazim kroz njih. Nemam sa sobom novca. Sranje. Sada natrag cijelim putem. Nitko me ne zamjeuje na povratku. Vjerojatno se smijem uljati uokolo. Smijem sama i zbrinuti ranu. Pa to je vrlo nehigijensko mjesto. Najnehigijenskije mjesto koje Robin sebi moe zamisliti. Soba 218. Moja. Otvori vrata i ui. Ponovno mir. Zbog svoje blesave zaboravljivosti uzalud sam potroila mnogo energije. Gledam u ladicu metalnoga nonog ormaria. Tu je nekoliko malih novanica. Vjerojatno ih je mama stavila unutra dok sam spavala. Ili mi je to rekla? Ili sam to sanjala? Pamenje za kurac. U svakom sluaju, sad imam novca. Putem u ga drati u ruci. Jer jo ne prave plahte s depovima. Moja se guzica prilagoava pokretima nogu. Ve sam bra nego pri prvom pokuaju. Sigurno zato to tableta polagano djeluje. Cijelim putem zurim u pod. Ba da vidim dokle u stii a da me nitko ne pita za moj stil odijevanja. Lupim po zujalu. Vrata se irom otvaraju i ovaj put prolazim kroz njih. Stubite je poput novog svijeta. Ovdje se mijeaju mnoge bolesti. Ne prolaze samo guzni pacijenti i guzne bolniarke. Prolazi i jedna starica s cijevima u nosu. Te cijevi svravaju u nekakvoj naprtnjai privrenoj na hodalici. Oito neto s glavom, nita proktoloki. Ipak nekakva promjena. Ima lijepu sijedu kosu spletenu u dugu pletenicu i nekoliko omotanih oko glave. I lijepi frotirski ogrta. Crni s golemim ruiastim zvjezdanima. I lijepe papue. Od crnog samta. Kroz papue raspoznaje joj se halux. To je ukalj, kotana izraslina na nonom palcu. Ona sve vie raste ukoso preko drugih prstiju i pritom potiskuje palani zglob sve vie prema van. Sve dok se

KIKA

potpuno ne izboi. Taj halux ima razornu snagu. Ako tako ostane, puca svaka cipela. I te crne samtaste papue takoer e ubrzo prsnuti. Noni su prsti tada poput zubi u eljusti, koji se meusobno guraju, potiskuju i iskrive. No palac pobjeuje u toj borbi. To znam. I ja imam halux. Imaju ga svi u mojoj obitelji. S oeve i s majine strane. Loi geni, sve u svemu. Budui da noni palac eli biti tamo gdje stanuju manji prsti, manje prste treba malo-pomalo amputirati. Moj stric, moja baka, moja mama gotovo vie i nemaju none prste, pa e im jednoga dana stopala izgledati kao vraja kopita. elim ponovno razmiljati o neem lijepom i traim jo neto da zavrim promatranje bakice. Da, i njezine su popucane kapilare lijepe. Nekad su ih zvali venskim podljevima. Danas su to proirene vene. Pitala sam kako se zovu. Sve je na njoj lijepo. Osim haluxa, i cijevi. No sigurno e joj ih ubrzo maknuti. Vjerojatno nee morati s njima umrijeti. Stiem gumb u dizalu i drim fige lijepoj starici, zatim je pozdravim vrlo glasno. Ako je ve nagluha. Starci se esto uplae kad ih oslovite. Ve su se navikli da drugima budu nevidljivi. I jako se vesele to ih je netko zamijetio. Dizalo dolazi odozgo. To vidim po crvenoj svijetleoj strelici. Ako se sjeam od svoje sterilizacije, kafeterija je u podrumu. Vrata dizala glasno kripe dok se otvaraju u sredini pozivajui me da uem. Sama sam u dizalu. Dobro. Pritiem na Po. Pokraj njega je i znak za kafeteriju. Tijekom vonje dignem ruku, u kojoj drim novac, pa i vlastoruno sloeni tampon ieprkam drugom rukom. Onako krvavog i zgrudanog od sluzi spustim ga blizu komandne ploe dizala. Na mjesto koje privlai najveu moguu pozornost u tom pokretnom sanduku. Odmah ispod ploe s gumbima je ipka za pridravanje, slina rukohvatu na stubitu. Rastvaram potkovu i, pazei da ne

KIKA

padne, lijepim krvav i ljepljiv tampon tono na sredinu ipke. Uinjeno. Ponovno sputam togu kao da se nita nije dogodilo. Vrata se otvaraju i pred njima stoje dvojica mukarca. Izvrsno. Izgledaju kao otac i sin. Ni u toj obitelji ne pria se mnogo o vanim stvarima u ivotu. To vidim na jednom i na drugom licu. Otac je bolestan. U licu je sivout i nosi frotirski ogrta. Moda je ovisnik o nikotinu? Sin je vjerojatno u posjetu. Veselo ih pozdravim. Dobar dan, gospodo. I izlazim potpuno uspravno. To kratko traje. Mukarci ulaze u dizalo. Zastor se zatvara. Ja se ponovno svijam i ujem iz dizala uzrujan, staraki slab glas: Pa to je to? Boe dragi! Oni sigurno nee sami ukloniti tampon. Nee nadoi na to da je to samo bezopasna menstrualna krv. Pa izgleda tako kao da je s neije rane. U tom komadu ne moe se ni raspoznati gaza. Tako natopljena krvlju. Mogao bi biti i komad mesa. Ljudskog mesa. Danas se svi boje dotaknuti krv. Dojavit e to odjelu na kojem e izii. Otac e ostati stajati u svjetlosnoj zraci da sprijei odlazak dizala s mojom krvavom grudom. A sin mora potraiti bolniarku u hodniku. Ona e pak morati potraiti gumenu rukavicu i vreu za smee kako bi tu grudu uklonila. I eventualno uzeti mokru krpu da obrie zaprljanu ipku. Ona e zahvaliti ocu i sinu. Toliko graanske hrabrosti zbog higijene! Zatim e moj uradak zavriti u posebnom bolnikom otpadu. Ve sam stigla u kafeteriju. U meuvremenu je novac bio u jednoj i u drugoj ruci, pa ima na sebi krvave mrlje. Prsti, kojima sam ula u muf, imaju takoer uoljive ostatke krvi pod noktima. Krv posmei na zraku. Tada vie podsjea na drek ili na zemlju. Moje ruke, zaprljane od menge, izgledaju sada kao djeje ruke zaprljane u igri. Sve u to poslije povakati. U oima drugih ienje noktiju zubima izgleda kao grickanje noktiju, i to mi se ne svia. Grickanje noktiju gotovo svi smatraju psihikom slabou. Nesigurnou. Nervozom.

KIKA

To se radi nasamo. Kavu molim. Kao nagradu za dugi put priutit u si kavu s okusom karamela. Plaam krvavom novanicom. I veselim se da e ta novanica prije ili poslije krenuti od ruke do ruke. Najprije e je prikvaiti u ladici blagajne. Sve dok je ne vrate nekome ako nema tono odbrojenu svotu. Zatim e dospjeti u novanik nekog bolesnika, pa e poslije, kada ga otpuste, novac krenuti u svijet. Ako odnekud dobijem zakrvavljenu novanicu, najprije pomislim na ozljedu nosa zbog pretjeranog mrkanja kokaina. Tada esto malo krvi zavri na dijelu smotane novanice gurnute u nos. Malo mrklja, malo krvi. Moda bih trebala promijeniti miljenje. Pa ima mnogo naina na koje krv dospije na novanice. Nosim svoju alicu kave i uzvraen novac na jedan prazan stol u kafeteriji. Uspjela sam. Sjedim ovdje kao i svaki normalan ovjek u bolnici i pijem kavu. Prevalila sam za to dug put i putem nehigijenom zbunila najmanje troje ljudi. Produktivan dan. Dok ovdje sjedim i pijem kavu, razmiljat u o tome kako da dulje ostanem u bolnici. Nekako u si morati nanijeti novu ranu ili staru razderati. Ali kako da ne izgleda namjerno? Da roditelji nita ne posumnjaju? Ni lijenici. Kafeterija se polako puni. To i jest omiljeno doba za kavu. Veina koja ovdje sjedi, eli van to je prije mogue. Ja hou ostati unutra to je dulje mogue. Mislim da su beskunici jedini ljudi koji ele to je mogue dulje ostati u bolnici. U naem gradu ivi slijepi Willi. Ne znam zato ga svi tako zovu kad nije slijep. U svakom sluaju, nije slijep kad s njim razgovaram. Uvijek mu hou neto dati. Mama kae, ako im dade novac, samo e se bre nalokati ili kupiti drogu. Nema ona pojma. Kad sam bila bez mame u gradu, uvijek sam s njim razgovarala i usudila bih se potpuno primaknuti njegovu licu da ga ponjuim. Ni traga alkoholu. U tome nije imala pravo. A u vezi s drogom sam ga pitala. Samo se nasmijao i odmahnuo glavom. Vjerujem mu. Dakle, mami sam iz novanika drpila lovu i sauvala je za njega. Kad bih ila u grad bez mame, dala bih mu je i rekla da je od mame. Mnogo

KIKA

pozdrava. Rekla sam mu da joj ne treba zahvaljivati, jer ona ne eli da je ljudi u javnosti obasipaju zahvalama. On je smatra skromnom dareljivom damom, a ne licemjernom krankom. Kod kue sam za Willija krala i vree za spavanje, hranu, odjeu. Mislio je da je to sve od nje. Kad bismo mama i ja prole mimo njega, on i ja naas bismo se pogledali, a zatim sa znalakim osmijehom poniknuli pogledom. Willi je svakako sretan kad ima neto na nozi ili neto slino, pa moe provesti jednu no u bolnici. Meni treba jo mnogo dana u bolnici kako bih mnoge posjete iskoristila da ponovno spojim svoje roditelje. Od svakog pacijenta ovdje otkupila bih njegovu bolest. No ne moram vie o tome razmiljati. Tako i tako nee uspjeti. Ba kao ni zamjena cica s mojom prijateljicom Corinnom. Ona ima velike cice s mekanim, svijetloruiastim bradavicama. Ja imam male cice s tvrdim, crvenosmeim bradavicama. Kad god vidim kako se njezine bradavice ocrtavaju kroz majicu, bezuvjetno bih se s njom zamijenila. Zamiljamo kako obje idemo k plastiaru i da on objema odree cice i priije ih drugoj. Moram samu sebe prisiliti da o tome prestanem razmiljati, jer to ne ide koliko god to elim. Srce mi se para zato to je to jo neizvedivo. Osim toga, morala bih i Corinnu pitati da li se slae. Ne mogu nita bez njezina pristanka. Moda bih i mogla. No tada bih je sigurno izgubila kao prijateljicu. Tako i tako to uope ne mogu uiniti jer je to naprosto nemogue. Daj to ve jedanput skui, Helen! Prestani samoj sebi nanositi bol zapetljavajui se u te nemogue misli. Troi uludo i misaonu energiju na razmiljanje o tome kome e ovdje otkupiti koju bolest i za koliko novca. Ne ide. Ovdje ne mogu u miru razmiljati o planu produljenja boravka u bolnici. Drugi pacijenti previe mi odvraaju pozornost. Opaam i da mi kava uobiajeno djeluje. U crijevima mi poinje kruljiti i krkljati. Reagiram na alicu kave poput domoroca negdje u praumi na prvu alicu u ivotu. S ekstremnim pojavama otrovanja.

KIKA

Gore pola alice kave i dolje odmah proljev. Jedanput sam napravila pokus s kavom i pi-pijem. Otac me je nauio. Kad ujutro ustane, odmah mora pikiti jer se mjehur cijelu no punio. im ga ujutro isprazni, logino je da pomisli kako iz tijela vie gotovo nee izlaziti pi--pi. Ako popije alicu kave, tijelo se strahovito otruje pa nakupi mnogo tekuine kako bi to prije ispralo otrovni napitak. Mora odmah na zahod im popije tu alicu kave i ispiki vie tekuine nego to si je popio u kavi. To sam tono dokazala jer sam u zahodu alicu za kavu iskoristila kao mjericu. Pialina se uvijek prelila. Time sam, na oevu radost, dokazala diuretiko djelovanje kave. Moja se majka ne raduje jer smatra da urinu nije mjesto u alici za kavu. Moram brzo u svoju sobu. Poinje. Moje se tijelo brani od kave. Nipoto se ne mogu koristiti javnim zahodom ovdje dolje ako moram kakati. Strano se toga bojim i potreban mi je mir. Moe me i zaboljeti pa moram vikati. Tome nije mjesto ovdje. Osim toga, hou to raditi skriveki. Brzo u sobu. Iznimno ne stavljam alicu na prljava kolica za posude, premda elim biti najidealnija pacijentica. U nudi se to smije. Jednostavno se digni i polako kreni prema dizalu. Pritom vrsto stisni ono to je ostalo od sfinktera kako ne bi nita probilo na plahtu. Pravodobno mi pada na um da sam svoj do it yourself tampon za alu ostavila na onoj sipki. Najbolje to mogu uiniti jest da sve dolje stisnem. I sprijeda. To bi izazvalo veliki skandal. Rimljanka s krvavom mrljom na togi hoda u kafeteriji. To treba sprijeiti. Zbog dobre muskulature u mufu mogu prilino dugo zadravati krv. Kad na koljci muskulatura popusti, sve odjednom pljusne van. Kad sam stigla do dizala, rekla sam samoj sebi da sam prevalila ve pola puta. U dizalu stojim mirno, a na svojem katu moram prijei otprilike isti put kao ovdje dolje do dizala. Plink, evo ga. Odmah traim svoju ostavtinu. Nema je. Kako sam i pretpostavljala. Tampona je nestalo. Nema ni traga krvavoj mrlji. Krvave mrlje imaju u bolnici kratko vrijeme poluraspadanja. Guram vrh kaiprsta u krvavi muf i

KIKA

lijepim ovalnu krvavu mrlju na isto mjesto s kojeg su maknuli moj tampon. Ne e me uhvatiti! Vrata se otvaraju. Bre nego to moji bolovi mogu podnijeti, urim u svoju sobu. Pritisak je sve jai. Jako sam zabrinuta to i kako e izii. Sirim noge iznad koljke, izvlaim ep od gaze i stvari kreu svojim tokom. Ne moram to tono opisati. Dugo je trajalo, jako boljelo, jako krvarilo i konano sam uspjela. Sto svi i ekaju. Ali o tome nee nita znati. Od toaletnog papira pravim novi ep. Brzo prozrai! Izdajniki smrad mora nestati. Najprije putam vodu iz tua do daske. Netko mi je rekao da voda ispire smrad u izljev. Ostavljam vrata kupaonice otvorena i jo pogrbljenija nego prije odlazim k prozoru i irom ga otvaram, koliko god ide. epam zbog postfekalnih bolova. Ali i uri mi se. Brzo se vraam do vrata kupaonice. I sada maem vratima to jae mogu da potjeram zrak prema prozoru. Vie ne osjeam nikakav smrad. Meutim, to treba pametno provjeriti. Izlazim u hodnik i zatvaram vrata svoje sobe. Nekoliko puta duboko udahnem i izdahnem, sve dok ne napunim nos i plua potpuno istim zrakom. Zatim ponovno ulazim, onako kako bi ula svaka bolniarka u moju sobu, i temeljito njukam. Sav se smrad raspli-nuo. Sve je isprano. Nema dokaza. Misija zavrena. Ponovno zatvaram vodu i zbrinjavam mentruaciju novim, vlastorunim tamponom. Gotovo. Tiina. Sto u sada raditi? Lijeem na krevet i sklapam oi. Najprije se moram smiriti ili se neim drugim uznemiriti.

Mislim na Robina. Svlaim ga. Sputam ga potpuno golog na svoj bolniki krevet i liem ga polako od trtice preko grbice svakog kraljeka sve do zatiljka. Ima mnogo tamnih madea. Moda bi trebao otii k dermatologu. Bilo bi teta kad bi morao umrijeti od raka koe. Ipak je on bolniar. Oni ne mogu umrijeti od neega

KIKA

nepoznatog. Bilo bi bolje da ga pregazi auto ili da se ubije jer je nesretno zaljubljen. U mene, primjerice. Liem mu sve grbice prema natrag, jednu po jednu. Sve do guznog rascjepa. Sirim mu guzove i liem upak. Najprije samo u krugu okolo naokolo. Jezik mogu sasvim uiljiti i stvrdnuti i njime prodirem u njegov uski, zatvoreni sfinkter. Moja lijeva ruka odlazi ispod njegove guzice prema' kurcu. Tvrd je kao duguljasti kamen obloen toplom koom. Guram jezik dublje u njegovu guzicu i rukom mu vrsto steem glavi. Hou da svom snagom pricne u stisnute prste kako bi sperma stremila na drugu stranu. Upravo to i ini. Ne moe drukije, ne putam glavi iz ruke. vrsto ga stiem. Otvaram oi. Ba je prava svinja, taj Robin. Moram se smijati. Veselim se svojoj seksualnoj fantaziji iz nude. Uope ne trebam televiziju da se zabavim. Netko kuca. Ako mi se posrei, onda je to Robin, koji e odmah vidjeti na meni o emu sam matala. Ne, nije. Medicinska sestra. Pitam me da li sam imala stolicu. Nisam, a vi? Sestra se usiljeno smjeka i izlazi. Helen, pa htjela si biti dobra pacijentica. Da, ali to stalno ispitivanje i ta rije stolica ne mogu se dugo izdrati i pritom ostati ljubazan. Sada je dosta. Spojit u dvije stvari u jedan hod. Idem pikiti i ujedno donijeti mineralnu vodu za svoje kotice u skrovitu. Klizim kao i uvijek potrbuke sa svojeg kreveta sve dok ne osjetim vrsto tlo pod nogama. Polako me poinje trecati. Na to me je upozorio anestetiar. Ve me boli. Polako odlazim pajim korakom u kupaonicu, diem koulju i pikim stojeki kako i dolikuje pravoj pacijentici s bolesnom guzicom. Ne moram pustiti vodu. Tu nitko ne ulazi osim mene. Tako moe i naljutiti higijeniare. S umivaonika uzimam au, namijenjenu za ispiranje zubi nakon pranja, i punim je preko ruba vodom. Tata mi je jedanput objasnio da voda preko ruba moe stajati zbog povrinske napetosti ili takvog neeg. Vie se ne sjeam. Pitat u ga kad doe. Ve sam

KIKA

pripremila temu za razgovor. To se mora kad je on u pitanju. O takvim stvarima rado i dugo razgovara. Tada nema neugodnih pauza u razgovoru. Ispijam au vode u jednom gutljaju. I ona je koji put dobra. Negazirana, ne uvijek samo gazirana mineralna voda. Ostavljam svoju koulju svezanu gore. Neu od stida da me ovdje posjete moji kolski kolege, ali ovdje me svi smiju cijeli dan gledati golu. Ah, to li sve ovi ovdje nisu vidjeli, nedvojbeno. Iz kupaonice ne odlazim u krevet nego u hodnik. Tu malo stojim i gledam oko sebe. Dok sam ila u kafeteriju vidjela sam malu sjedeu kutnu garnituru za posjetitelje. Ondje moete sami skuhati aj i iz velike posude natoiti kavu. Ondje stoji i gomila gajbi mineralne vode, naslaganih jedne na druge. Za samoposluivanje, vjerojatno. Pokuat u se posluiti. Za ae s koticama treba mi vie od jedne boce. A sestre ti uvijek nose samo jednu novu bocu kad popije prethodnu. Potroit u sestri previe vremena aljui je nekoliko puta po vodu. Primiem se sjedeoj garnituri. Tu sjedi jedna obitelj i tiho razgovara. Medicinske sestre trebale bi se na njih ugledati. Jedan mukarac iz te skupine ima na sebi pidamu i frotirski ogrta. To ga u mojim oima svrstava u guzne pacijente. Ne pozdravlja mi ih se. Uzimam tri boce mineralne vode iz najgornje gajbe i vraam se. ujem kako pogled na moju stranjicu izaziva veliko uzbuenje. Radujte se. Odlazim to bre mogu natrag u svoj zatieni sobiak. Provlaim se izmeu prozorske daske i kreveta do najdaljeg kuta ne dotiui niim guzicu. Do mjesta na kojem sam Biblijom zagradila svoj staklenik s avokadovim koticama. Skriven od pogleda lijenika i medicinskih sestara i od Robina. Premda bi ga Robin smio vidjeti. Njemu u ga pokazati. On je ve mnogo toga vidio. Mogao bi napraviti jo nekoliko snimaka mojeg novog guznog stanja, upravo mi pada na um. Diem Bibliju i punim sve ae. Ovdje na osunanoj prozorskoj dasci voda prilino brzo ispari. Ne treba misliti, Helen, da nema nikakvog posla. Ovdje ima bia koja su upuena na tebe. Samo ih

KIKA

nastavi zalijevati. Neke kotice su na suhom, a ti misli da ti je dosadno, hajde-hajde. Meutim, one jo sve dobro izgledaju. Katkada mi pokoja popljesnivi, pa se moram od nje rastati, premda sam do tog trenutka uloila mnogo truda i muke. Kod veine jo ne viri dolje ni korijen. Jedna se sama rascijepala, a iz jedne druge ve je izraslo korijenje. Moje kotice dobro napreduju. Sve su zdrave. Ponovno rasklapam Bibliju i zaklanjam njome kotice. Htjela bih jo malo ostati stajati. Odavde je soba posve drukija. Dosad sam imala pogled uglavnom s kreveta. Odavde se soba doima mnogo veom. No sada stojim u najudaljenijem kutu. Svom snagom guram krevet nekoliko centimetara u sobu pa gornjim dijelom tijela klizim uza zid prema dolje sve dok guzicom ne dotaknem pod. Noge su mi jako savijene pa mi koljena dotiu prsnu kost. Osjeam hladnou linoleuma na ljivi i guzovima. Ne znam ni sama je li na podu linoleum, ali mi uvijek govore da je na podu u bolnici. Taj mi poloaj i te kako napinje guzicu. Moram izravnati noge i pruiti ih pod krevet. Ovdje se mogu sakriti. Ako ja ne vidim vrata, onda ne moe nitko tko se na njima pojavi vidjeti moje lice. Ali noge moe. No onaj tko ude mora najprije pogledati pod krevet ako namjerava nekog nai. Takvu namjeru nema nitko tko ulazi. Svi gledaju na krevet, pa ako je prazan, pretpostavit e da sam nekamo otila ili da sam barem u WC-u. Pipam se izmeu nogu. Guram unutra dva prsta i pokreem ih kao pincetu kako bih izvukla vlastoruno nainjen tampon. Stavljam ga u visini ramena na radijator. On se malo klima, pa ga odozgo utiskujem izmeu rebara radijatora. Ne smije pasti na mene. Ne bih htjela imati krvave mrlje na udnim mjestima, primjerice na leima, koje nitko ne bi mogao objasniti i o kojima ni sama nita ne bih znala jer ih ne bih vidjela. im sam uvrstila tampon - koji je malo i korisno ljepljiv - stavljam vrh dugog nokta svojeg srednjaka ravno na biserno rilo. Utiskujem ga noktom. Sigurno e nastati udubina. No nitko to ne vidi. To je najbri nain da se navlai. Moj muf poinje se odmah cijediti od same sluzi. Jedna se ruka bavi bisernim rilom - pritiem ga i vrsto

KIKA

trljam -a od druge ruke trebam dva prsta koja guram u muf. Sirim ta dva prsta i vrtim ih u mufu. Obino, dok se sve jae rajcam, premjetam jedan prst iz pice u guzicu. No sada to ne mogu. Guzica je tek operirana i ve ima svoj ep. No pokuat u ga napipati. Prst u pici pomiem prema straga. Osjeam neto kao vrlo tanak pregradni zid izmeu mufa i guzice. Tada napipavam ep. Premda sam u mufu. To mi je ve poznato. Ali, to naravno nije ep nego drek. On esto pristojno eka u repu prije doputenog izlaska. I ako se zabavlja u mufu, moe kroz tanki pregradni zid napipati kobasicu. Jesu li ga mukarci ve osjetili dok su se evili sa mnom? No ne bi oni priali o tome. To im ba i nije prikladna tema neposredno prije nego to zataknu kurac u enu. Hej, vau, zna li to sam ti napipao? Vrlo nevjerojatno. Veselim se kad kroz muf osjetim pod prstom kako radi sfinkter. Steem ga, to jest vrsto stiem guzu, pa taj mii mogu iznutra napipati. Sada mi se dodiruje prednja stijenka mojeg mufa. Stranja je dovoljno istraena. Kada jednim i drugim prstom vrtim unutra, a to vrlo napaljivo volim to brzo obrtanje unutra - dopirem do prednje stijenke, odmah iza stidne kosti. Ondje je pica na dodir kao rifljaa, rifljaa u minijaturi, poput ribea za sir. Tako je! Ribe za sir. To je tvrda, neravna povrina, nalik na nepce, samo s izrazitijim neravninama. Ba kao kad lav zijeva i kad gleda njegovo nepce odozdo, tako na dodir osjea prednju stijenku u mufu. Ako je vrsto pritisnem, ini mi se da u se smjesta popikiti na ruku, i obino odmah svrim. Kada tako svrim, esto ikne van i tekuina nalik na spermu. Mislim da i nema velike razlike izmeu mukaraca i ena. No danas ne elim tako svriti. Moram ve prestati istraivati na sebi.

KIKA

Sada su mi potrebne obje ruke. Snano trljam kaiprstima po krijestama, sad, sad, jedna ruka ide prema gore. elim se uhvatiti za prozorsku dasku. Kada svravam, volim se vrsto drati za neto. Svravam vrlo brzo. Uglavnom. Iznenada sam sva mokra. Ledena tekuina. Svravanje zajebano. Prevrnula sam jednu au s avokadom, pa mi se sva voda izlila na glavu i prsa. Gledam se dolje. Moja je koulja postala prozirna od vode. Kroz nju se vide crvenosmee bradavice, ispupene su od hladnoe. Bude li danas natjecanje za miss mokre koulje, ja u pobijediti. Najprije u nastaviti sa svojim planom. Srednjakom vrsto stiem svoje malo biserno rilo i okreem ga malim brzim pokretima. To me ve vie rajca, a i malo zagrijava odozdo. No napaljenost koja se iri u zdjelici ne moe se boriti protiv hladnoe vode. Ne ide ni to. Pa ne mogu se sakriti ni u vlastitoj sobi pod vlastitim krevetom i u miru masturbirati. To mi je obino najjednostavnija vjeba. ao mi je, Helen. Sad u se ponovno dignuti, i ba kad sam dignula guzicu nekoliko centimetara iznad lokvice, netko kuca. Kao i uvijek, kucanje i otvaranje vrata dogaa se istodobno. Ovdje nitko ne eka da mu se kae naprijed. Sigurna sam da desnu ruku dre na kvaki, a lijevom kucaju. Dok jo kucaju, otvaraju i vrata. Tako me uvijek uhvate u krevetu s rukom na mufu. Prestala sam brzo odmicati ruku, jer je to jo upadljivije od ostavljanje ruke da poiva ondje. U bolnici nema tajni. Odustajem od svih svojih tajni. Inae bih i previe mrzila te izazivae nemira. Vidim stopala i drak i resastu krpu za brisanje poda. istaica prolazi kroz odjel.

KIKA

Ona me ne smije vidjeti. Drak se kree po podu u blagim zmijolikim linijama. ivotinja koja mi se pribliava. Zadravam dah. U takvom trenutku misli da e te dah otkriti. Glupost. Obino diem vrlo tiho. Ona poinje kod vrata, zatim du ormara i pravac krevet. Zmijolike linije. Ovamo-onamo. Vidim mrvice koje hvata i vue s krpom. Otkrivam dlake, duge i tamne, vjerojatno moje, ije druge? Prije negoli ih zahvati mokra krpa. Krpa gura pred sobom i mucice praine. To su one lijepe tvorevine koje se s dlakama ili granicama ili vlakancima arapica smotaju u gnjezdaca. Ona se perui pod polako probija do metalnoga nonog ormaria, sigurno e naas gurnuti krpu i pod krevet, pa stoga ve uvlaim noge premda me boli. I doista. Dobro sam predvidjela. Sada vidim drak naslonjen na krevet. Prestala je prati. Metalni zvuk. Ona otvara kromirani smearnik na metalnom nonom ormariu. Fuj. Ona je neto rekla. to to treba znaiti: fuj? Sigurno je mislila na gaze u smearniku. Pa ne treba tako briljivo gledati. Za to nisam ja kriva. ujem kako se otvara ladica mojeg metalnoga nonog ormaria. Ma nije mogue. to to radi unutra? Mii ruke iz ladice! Tu nema to spremati, samo drpiti. Novac. Ladica se ponovno zatvara. Odmah u provjeriti to nedostaje. Neko je to kod kue bila omiljena igra. Moj bi otac uzeo nekakav predmet iz ormara ili sa stola, a mi nismo smjeli gledati. Poslije smo morali pogaati to fali. Znam ja to dobro. Samo ekaj, ti... Gledam tek opran, jo mokar i sjajan pod. Ostavila je tragove nogu na opranoj povrini. Upravo tako. Poela je s krive strane. Pa tko je to vidio. Poinje kod vrata, a odmah nakon toga sve zasere nogama. Nakon njezina izlaska sve je prljavije nego prije. Moda je nova. Mogla bih joj to i rei, tek tako, dati mali savjet. Vidim joj stopala dok izlazi. Pritom iza sebe vue drak s krpom poput repa. Svi tragovi nogu ponovno nestaju. Uzalud se uzrujava, Helen. Zanimljiva tehnika.

KIKA

ena iza sebe zatvara vrata. Ve sam se prije poela penjati na krevet. Brzo koliko uope mogu i koliko mi doputa ep u guzici, vuem se uz krevet do donjeg dijela, obilazim ga i prilazim metalnom nonom ormariu. Otvaram ladicu pa gledam i gledam. I ustanovim da nita ne fali. To mi je veliko olakanje, jer bi bilo strano kad bi istaica u bolnici potkradala pacijente. Prijavila bih to, a ona bi vjerojatno ostala bez posla. Ali, zato je uope otvarala ladicu? Moda hoe samo vidjeti to ljudi u njima imaju. Moda joj je to tik ili feti. To se moe nazvati i hobijem. Nikada to neu otkriti. Kad bih je i pitala, tono znam da mi ne bi iskreno odgovorila. Takvi su ljudi, na alost. Ja bih svoje fetie iskreno razotkrila. Ali mene nitko i ne pita. Nikome to ne pada na um. Jo jedanput pomnjivo provjeravam. Temeljito razmiljam. No sve je zbilja na svojem mjestu. Ne fali ni najmanja sitnica. Ponovno se penjem na krevet i zvonim. Iznenaujue brzo ulazi medicinska sestra. Objanjavam joj da je u sobi upravo bila istaica i previdjela lokvu vode u kutu. Laem da mi se ondje prevrnula aa s vodom. Vrlo vjerodostojno, Helen. Katkada si zbilja smijena. Pa kako se to moglo dogoditi? Osim ako nisi punu ae vode namjerno zavitlala onamo u kut. Sestra nita ne pita, ali se i ne udi, u svakom sluaju, nita od toga ne zamjeujem joj na licu. Izlazi na hodnik i zove istaicu da se vrati u sobu. Ona ulazi i udom se udi jer ja iznenada sjedim na krevetu kao na prijestolju. Drim pokriva ispred svoje mokre, prozirne koulje. Sestra pokazuje mjesto iza kreveta i odvratnim zapovjednikim tonom na loem njemakom objanjava istaici to mora obaviti. Sestra nestaje kroz arobna vrata. istaica bez pitanja otkouje moj krevet i odmie me zajedno s krevetom od prozorske daske. To je, dodue, lijep osjeaj, kao da si na leteem tepihu, kako to ovjek

KIKA

zamilja, premda oni zapravo ne postoje, nije li tako? Ne elim da se na meni opazi kako me veseli ta vonja, trebala bih zapravo biti ljutita to me se tako gura s krevetom kao da sam predmet ili u komi. Na bolesnikom krevetu, za razliku od sjedala u autu, posebno sam alergina na zavoje i koenje. Kada nakon dva metra guranja naglo zaustavlja krevet, gotovo padam s njega. Isputam prodoran krik. Uvijek to inim kad mi se neto dogodi, dobro ili zlo. Glasno kriim. Kad se malo spotaknem, dugo kriim. Moja je deviza: izbaci sve iz sebe jer e inae dobiti rak. I u krevetu sam i te kako glasna. Dodue, i sad sam u krevetu, ali ne kao obino. Nakon svojeg krika vidim da istaica razvlai kutove usana, ali ne prema dolje nego prema gore. A ha! Vidim kako likuje. Zbog toga sam bijesna. Odluim da u i ja nju, bude li ikad leala u bolnici jadna i bespomona, vozati poput Aladina u krevetu i, bude li vriskala, i ja u tako razvui kutove usana prema gore tako da to ona dobro vidi. Kunem se, Helen. Vrlo dojmljivo. Dok smiljam osvetu kao iz Tisuu ijedne noi, ona ve brie lokvu. Vrlo je brza s tom krpom. Uvijek pravi onaj znak beskonanosti, koji smo uili u koli, na tom mjestu sve dok krpa ne upije svu vodu. Leea osmica. Pa jo jedanput i jo jedanput. Neto mi pada na um. Zastaje mi srce, plua ili tko zna to, pa mi postaje muno. Pogled mi luta uz rebra radijatora i eno ga ondje. Moja krvava gruda gaze. Ah, ne. Zaboravila sam je. istaica je dosad nije vidjela. Gornji dio ugraenog radijatora sigurno ne spada u glavna mjesta koja treba oistiti. Moglo bi mi se posreiti, jer ona brie samo oko kuta i gleda samo do visine drka svoje krpe. Time nastojim umiriti samu sebe. Od sveg srca elim da ne zapazi tu krvavu grudu. Smijeno je kako su mi katkada strahovito neugodne neke stvari i neto to se jednostavno moe rijeiti. Ako kae fuj! pri pogledu u moj smearnik, to e tek rei kad otkrije moju krvavu grudu? Nemoj, molim te.

KIKA

Zahvaljujem joj i molim je da me ponovno odgura do prozorske daske, premda jo nije prestala brisati pod. Neka me odveze kao nepokretnu bolesnicu na moje uobiajeno mjesto i neka se gubi. Ona naslanja drak krpe na zid do mojih nogu. Jakim rukama grabi ipku privrenu poprijeko na mojem krevetu i ho-ruk! energino gurne moj krevet pa on tresne na prozorsku dasku, i ja ponovno urlam. Da da, u jednom pokretu skupljena je sva srdba na te usrane pacijente iza kojih ona mora istiti. Ona izlazi s krpom i, prije nego to iza sebe zatvori vrata, primjeuje: Smijeno, ako se aa prevrnula, kako to da je sada puna? Srce mi ponovno zastaje. Gledam na svoj noni ormari, a ondje stoji moja aa puna vode. Vrlo loe simuliram lane injenice. ini mi se da su proli sati od zamisli da masturbiram u kutu pa do sada. Bili su vrlo naporni i uope nisu bili oputajue napaljivi kako sam zamiljala. Krvavu grudu bacam u kromirani smearnik. Ne budi razoarana. Sljedea autoeva bit e bolja, Helen, obeajem. Osvrem se po sobi. Jesam li jo neto zaboravila to radije ne bih otkrila svojim blinjima? Ne, sve je opet u starom stanju kako i dolikuje. Moram jo samo svui mokru koulju. Najprije svui, a onda pozvoniti ili najprije pozvoniti, a onda svui? Helen? Ti ne bi bila Helen kad bi najprije pozvonila. Dakle, najprije svlaim koulju i pokrivaem prekrivam prsa. To mi je ugodno. Kruti pokriva na koi mojih prsa. Je li navlaka prola kroz rotacionu glaalicu? Zove li se to tako? Uvijek to itam na praonicama rublja kad se provezem mimo njih. Taj osjeaj svjeine poznat mi je od kue. Mami je posebno vana savrena posteljina. Da je ja okaljam.

KIKA

Sada zvonim. Molim te. Radije Robin nego bilo tko drugi. Katkada imam i sreu. Ulazi Robin. to je, Helen? Mogu li dobiti istu koulju? Pruam mu mokru, skupljenu koulju i pritom pazim da mi sklizne pokriva tako da on naas vidi obje bradavice. Naravno. to se dogodilo? Jesi li jo krvarila? Zabrinut je za mene. udno. Nakon svega to je od mene morao sluati. I na meni gledati. To mi je potpuno nepoznato. Ne, ne, nisam krvarila. Pa odmah bih ti rekla. Pokuala sam masturbirati pod krevetom i zabunom se polila vodom po glavi. Pritom se sve smoilo. On se glasno smije i odmahuje glavom. Vrlo duhovito, Helen. Ve vidim. Nee mi rei to se dogodilo. Unato tome, donijet u ti istu koulju. Dolazim odmah. U to kratko vrijeme to Robin negdje u ormarima trai aneosku haljinu ve mi je dosadno i osamljena sam. Sto da radim? Pritiem rukom pedalu kromiranog smearnika na metalnom nonom ormariu i guram ruku unutra. Vlastoruno nainjen tampon vie nije crven od svjee krvi nego sme od ustajale. Otvorim tupperware kutiju koja mi je s druge strane i stavljam grudu od toaletnog papira medu iste higijenske artikle. Nadam se da e se moje bakterije ondje razmnoiti i rairiti i onakve nevidljive, kakve bakterije jesu, nataloiti na sve zavoje, vatu i tupfere. Kutija se ve rosi na suncu. Savrena klima za petrijeve zdjelice i moj cilj. No poslije se moram sjetiti da uklonim tu krvavu grudu. Kada me otpuste iz bolnice, neka novi guzni pacijent nastavi moj eksperiment i dokae meni i cijelom svijetu kako se nee dogoditi nikakvo zlo ako se rabe bakterijama zaraene gaze drugih ljudi za zaustavljanje krvarenja na otvorenim ranama. To u provjeravati kad svakoga dana, preruena u zelenog anela, pokucam na vrata i

KIKA

istodobno ih otvorim i pritom uhvatim guznog pacijenta dok masturbira. Tako se ljudi bre upoznaju. Ulazi Robin. Prua mi koulju smjekajui se. Sputam pokriva na krilo. inim to leerno kao da mi uope nita ne znai to me on vidi gore potpuno golu. Poinjem razgovarati, vie zato da se ja opustim. Navlaim koulju preko ruku i molim ga da mi je zavee straga. On mi vee masnicu na zatiljku i kae kako mora ii raditi. Ali, kae i na alost. Nakon nekog vremena netko ponovno kuca. Sigurno je neto zaboravio. Ili mi eli neto rei. Molim te. Ne. Moj otac. Iznenadni posjet. Tako ih nikada neu dobiti zajedno u sobi. Mislim na svoje roditelje, ako samo dolaze i odlaze kad im je volja, ne sluajuikoordinatoricu posjeta. Moj otac ima neto smijeno u ruci. Dobar dan, keri. Kako si? Dobar dan, tata. Jesi li ve imao stolicu? Bezobraznice, ree i smije se. Mislim da zna zato ga to pitam. Pruam ruku kao i uvijek kad mi tata treba neto dati. Stavlja mi dar u ruku. Neto smijeno u prozirnoj foliji. Balon? Sivi balon? Hvala, tata. Od toga u sigurno brzo ozdraviti. Pa, otvori ga. Brza, keri. Predmet izgleda kao nenapuhani jastui za vrat, samo nije u obliku konjske potkove nego okrugao, poput pojasa za spaavanje za vrlo mrave ljude. Ne pogaa? To je kolut za hemoroide. Na njemu moe sjediti a da te ne boli. Smjesti ranu u sredinu, pa ona bude u zraku, i ako je nita ne dodiruje, ne moe ni boljeti. O, hvala, tata. Oito je dugo razmiljao o tome da imam bolove i kako tome doskoiti. Moj je otac osjeajan. Pomalo i prema meni. Lijepo. Tata, gdje se to moe kupiti? U sanitarijama. Zar se to ne kae u trgovini sanitetskog pribora?

KIKA

Moe biti. Onda u trgovini sanitetskog pribora. To je ve dug razgovor za nae odnose. Derem foliju. I ponem napuhavati kolut. Mislim da ovo izleavanje i zamiljanje seksa s bolniarom ba i ne jaa plua. Nakon nekoliko upuhivanja, poinje mi se crnjeti pred oima. Pruam tati jastui da dovri posao. Kad sam posljednji put puhnula, ostavila sam mnogo sline na cjevici za napuhavanje. Tata je stavlja u usta ne obrisavi je. To je ve poetni stupanj za ljubljenje s jezikom. Tako bi se reklo, ne? Vrlo dobro i rado mogu si predoiti seks s vlastitim ocem. Prije, kad sam bila mala i dok su roditelji jo ivjeli zajedno, trali su ujutro goli iz spavae sobe u kupaonicu. Otac je uvijek nosio ispred sebe debeli tap u predjelu prepona. Jo kao mala bila sam vrlo fascinirana time. Sigurno su mislili da nita ne zamjeujem. Ali, jesam. I te kako. U to doba nisam nita znala o zornjaku. To sam nauila tek mnogo poslije. Dugo, kad sam se ve evila s dekima, mislila sam da je jutarnja erekcija zbog mene. Bila sam vrlo razoarana kad su mi objasnili da mukarci imaju vodenjak kad ujutro zadravaju pianje. To mi je bilo grozno razoaranje. Promatram oca dok pue i moram se smijeiti. Podsjea me na minule dane dok ga gledam kako se ozbiljno i koncentrirano trudi. Kad smo bili na ferijama i kad je on meni i bratu morao napuhavati silne gumene kolute i zrane jastuke do iscrpljenosti. To je prava oinska ljubav. Na ferijama mi je trebao kremom namazati leda kako bih se zatitila od sunca. Namazala sam sva mjesta do kojih sam mogla doprijeti. Ondje nisam nikad izgorjela. Sunce mi je uvijek opeklo leda koja je trebao zatititi otac. Katkada i prilino bolno. Kad bih naveer pokuala u zrcalu vidjeti opeena leda, ustanovila bih da ih je tata namazao vrlo povrno. Na leima je bio samo jedan veliki bijeli upitnik, a sve ostalo bilo je jarkocrveno. Oito je malo kreme natrcao na ruku, premazao leda u luku i gotovo. I sama sam zapazila da je to prebrzo radio. Toliko o temi

KIKA

oinske ljubavi. Moda je od napuhavanja gumenih igraaka previe oslabio da bi me jo i namazao kako treba. Moda se od njega previe zahtijevalo. Svakako. Uvijek sam takva. Previe zahtijevam. On vidi kako se smjekam. Sto se dogodilo? Ne skida usta s cjevice kako bi progovorio. I njegova se slina jako mijea s mojom. Je li to i njemu ugodno kao meni? Razmilja li i on o takvim stvarima? Ako ga ne pitam, neu nikad ni doznati. A pitati ga neu. Nita. Samo ti hvala na kolutu za hemoroide i na napuhivanju, tata. Otvaraju se vrata. Sada se vie i ne kuca. Nova medicinska sestra. Pa koliko ih je ovdje? Ve znam to ona hoe. Ne, jo nisam imala stolicu. Nisam to ni htjela znati. Htjela sam samo promijeniti vreicu u vaem smearniku. Vi vrlo revno bacate gaze u smee. I moja guzica revno proizvodi krv i govnoznoj. Moj otac i medicinska sestra, na ijoj ploici pie Valerie, gledaju zaueno. Tja, samo gledajte. Pa to? Polako mi idu na jetra ta bolniarska uljepavanja. Sestra vrlo brzo izvlai punu vreicu iz mojeg malog kromiranog smearnika, vee na vrhu lijepi vori, iri novu vreicu kako bi je spustila u smearnik. Pritom promatra oca kako napuhava kolut. Ona puta poklopac da se s treskom zatvori i na izlasku kae: Ako je kolut namijenjen pacijentici, ne bih vam ga savjetovala. Rana e se sva raspucati ako sjedne na njega. To je samo za one koji nisu operirali hemoroide. Otac se die i sprema kolut u moj ormar. ini se da je tuan to mi je darovao neto opasno po ivot. A to e se sada dogoditi? Kae da e ubrzo morati otii. eka ga posao. to on zapravo radi? Ako na vrijeme ne pitate neke stvari, ne moete ih vie nikada pitati.

KIKA

Budui da sam ve dugo zaokupljena dekima, sve ove godine bilo mi je posve svejedno to moj otac radi. Iz onoga to bi drugi natuknuli na obiteljskim rukovima, mogu samo rei da njegov posao ima nekakve veze s istraivanjem i sa znanou. Kad izidem iz bolnice, a nadam se da e moj boravak ovdje jo potrajati, potrait u u njegovu tajnom ormaru neke naznake o tome to radi. Okej, tata, mnogo pozdrava kolegama od nepoznate osobe. Kojim kolegama? pita tiho prolazei kroz vrata.

Moj otac ve ima mali milijun sijedih i srebrnih vlasi. Uskoro e umrijeti. To znai da u se morati brzo od njega oprostiti. Najbolje je da se ve sada na to naviknem, pa nee biti tako bolno kad do toga doe. Moram to zabiljeiti u svoj zaboravljivi, ratimani mozak i ve sada se u miru oprostiti s tatom. Kad bude gotovo, svi e se uditi to to tako uspjeno rjeavam. Nadmetanje u tugovanju osvojeno prijevremenim obavljanjem tugovanja. U svakom sluaju, zbog toga oevoga kratkog posjeta sada znam kako u srediti da dulje ostanem u bolnici. Moram samo pretjerati u sjedenju na kolutu i rana e se ponovno razderati. Pa to je obeala ona nadrkana Valerie. Samo ne smijem dopustiti da me uhvate na djelu. Uzet u tabletu protiv bolova. Sigurno u je brzo zatrebati, malo narkoze. Prokuanom metodom klizim po trbuhu sputajui se na pod pa pognuta i s jakim probadajuim bolovima odlazim prema ormaru. Otvaram vrata koja je otac zatvorio. Na dnu lei zlikovac. Normalni uanj svinutih nogu ne ide. Previe boli. Moram razmisliti o drugom nainu podizanja koluta. Noge su mi ravne i svijam se samo u kukovima. I leda su mi ravna. Tako, sada izgledam kao obrnuto slovo L. Tek to nisam taknula kolut. Uspjela sam. Sada ponovno dii leda. I poni se vraati. Stavljam mali kolut za spavanje na

KIKA

krevet, gotovo na rub tako da mogu sjesti na kolut iz stojeeg poloaja. Okreem se guzicom prema krevetu i sputam se poput ptice na gnijezdo. Malo se gnijezdim guzicom. as tamo, as ovamo, pa uokolo, to nije teko. Zbog pokretanja na kolutu koica na rani se dobro napinje. Diem se i rukom se pipam straga. Gledam ruku. Nema krvi! Previe si obeavala, Valerie. to sada? Plan je bio dobar za otvaranje rane. Ali, ne klapa s kolutom. Bacam ga nasred kreveta. Moram smisliti neto drugo za deranje rane na guzici. Okej, Helen, koncentriraj se. Nema mnogo vremena. Zna kako se ovdje esto irom otvaraju vrata i da ulaze svjedoci. Gledam sve raspoloive predmete u sobi. Metalni noni ormari: nikakve koristi od njega. Boca vode na nonom ormariu: mogu je dodue ugurati u upak, ali mislim da se ne mogu ozlijediti onako kako planiram. Televizor: previsoko je. Na stolu su lice: potpuno neopasne. Zdjelice za muesle: s njima se nita ne moe poeti. Pogled mi luta pod krevet. Tu smo. Konica na kotaiima kreveta. Kotaii su veliki, metalni, prevueni gumom. Imaju nekakvu konicu, eljeznu pedalu koja stri. Ti si izabranica, pedalo. Primiem se krevetu to bre mogu. Okreem se leima prema njemu, naglo kliznem dolje i bubnem dupetom na tu pedalu. Sada sjedim na njoj. I klimatam se lijevo-desno. Moram vikati od bolova pa obje ruke drim na ustima. Ako ovo sada ne uspije, onda ne znam ni sama to u dalje. Tono osjeam kako pedala prodire u ranu. vrstim uporom buim je sve dublje. To mora biti dovoljno. Helen, junakinjo. Dobro si to obavila. Plaem i tresem se od bolova. To bi sada moralo uspjeti. Moja test-ruka odlazi straga, brie ranu. Gledam ruku. Dlan mi je pun svjee crvene krvi. Moram brzo lei jer u se inae sruiti. To nije smisao vjebe. Moraju me nai kako leim u krevetu. Tada mogu tvrditi kako mi se to jednostavno dogodilo dok sam leala. Stoga se sputam na krevet. Paklenski me boli. Rukama jo zatvaram usta. Suze mi cure niz lice. Da ve sada nekoga pozovem ili da jo priekam kako bi ih se

KIKA

ozljeda jo vie dojmila? Jo u malo priekati. I to e mi jo uspjeti. Zapamti, Helen, mora jo odmah i konicu obrisati i ukloniti sve tragove. Kolut u sakriti ispod pokrivaa. Za njega u se pobrinuti kasnije. Straga tee sve vie krvi. Jo jedanput hvatam se ondje rukom, i u njoj je jo vie krvi nego prvi put. Osjeaj u meunoju i nie na nogama isti je kao u djeteta koje se popikilo u gaice. Kada procuri tekuina tjelesne temperature, najprije se bezazleno pomisli na pi-pi, jer je u veini sluajeva tako. Leim u lokvi vlastite krvi i plaem. Otvaram oi i gore na nonom ormariu vidim odvrnuti ep boce mineralne vode. Uzmem ga u ruku i pokuam u njega nahvatati suze. Tim malim izazovom uspijevam odvratiti pozornost od bolova, a moda u kasnije moi nekako primijeniti i suze. Vrlo rijetko plaem. No sada sve samo iklja iz mene. Gore suze, dolje krv. Zatvara boce drim tik do suznih lijezda i nakon nekog vremena promatram to sam skupila. Barem je dno pokriveno. Helen, sad si ve dovoljno dugo oklijevala. Zvonim. Dok ekam da netko doe, skrivam zatvara sa suzama iza svih predmeta na metalnom nonom ormariu. Da ga ne srui netko od ovih trapavaca! U njemu, u toj maloj posudi, skupljeno je mnogo boli. Mislim kako je krajnje vrijeme da netko doe. Ipak gubim vrlo mnogo krvi. Svejedno je jesam li sama kriva ili se to jednostavno dogodilo. Oni mi moraju pomoi zaustaviti krvarenje. Iz mene je ve toliko iscurilo da kapa na pod. Pa kako to? Ne bi li krevet zapravo trebao upiti krv? Znam. Zbog plastinih podloga ispod mene krv se skuplja i ne upija u madrac. Protjee mimo mene na pod. Leim u krevetu i promatram svoju krv na podu. Ima je sve vie. Zanimljiv pogled. Ovdje u meuvremenu izgleda kao u mesnici. Samo to je u mesnici u sredini smjeten dubok odvod kako bi sva krv mogla otjecati. O tome bi trebali razmisliti ovi ovdje na proktolokom odjelu. Premda to to ja izvodim sa svojim dupetom sigurno ne rade svi pacijenti bolesne guzice. Odbacujem odvod u podu kao lou zamisao. I ponovno zvonim. Triput

KIKA

zaredom. Mogu uti da na hodniku nema nikakve reakcije. Ako zvoni triput zaredom, u sestrinskoj sobi uje se, unato tome, samo jedan zujavi ton. Pa oni nee da ih pacijenti izlude. Premda bi se takvim sistemom mogla uspostaviti mnogo bolja komunikacija izmeu pacijenta i bolniara. Jedno zvono: Rado bih malo maslaca za integralni kruh. Dva zvona: Molim vas vazu s vodom. Tri zvona: Upomo, iz moje guzice curi vrlo mnogo krvi, pa je gotovo i nemam u mozgu za jasno razmiljanje i padaju mi na um samo loe ideje kako poboljati bolnicu. Vidim konicu, uprljanu od krvi. Nju jo moram obrisati, inae e me otkriti. Brzo ustajem i gotovo se poskliznem u svojoj krvi. vrsto se drim za krevet i vuem se prema donjem dijelu. Krv se sputa izmeu nonih prstiju na stopalo. Moram pripaziti da ne bude tekue krvi. uim ispred konice i briem je rubom svoje koulje. Tragovi izbrisani. Pa dobro. Oni na konici, svakako. uanje me boli, hodanje me boli. Skljokat u se. Hajde, Helen, jo e se dovui u krevet. Lezi, mala moja. Uspjelo je. Objema rukama vrsto pritiem lice. Moram ekati cijelu vjenost. Uvijek se mora ekati. Mogla bih im poi u susret i pobrinuti se za pravi kaos budem li na hodniku ostavljala iza sebe krvav trag. Svladat u se. Vrti mi se u glavi. Ovdje se osjea zadah krvi. Mnogo krvi. Da skratim vrijeme i pobriem malo krvi? Pa elim biti najbolja pacijentica koju su ovdje dosad imali. No moda previe traim od sebe. Ne moram sada istiti. Kucanje. Vrata se otvaraju. Robin. Vrlo dobro. On to moe. A to je zapravo, Helen? Svejedno. Meni je sve gore. Odmah objanjavam: Ni ja ne znam. Mislim da sam napravila nekakav udan pokret i u hipu je potekla krv. to emo sada? Robin poinje shvaati i kae da e smjesta pozvati profesora. On mi prilazi. Nije li upravo rekao da e pozvati profesora? Kae da sam blijeda. Pritom stane u lokvu krvi, a kad naglo izie iz nje, ostavlja krvavi trag po cijeloj sobi.

KIKA

Dok izlazi, razmiljam: Pazi na otjecanje krvi. Drim dolje obje ruke da malo zaustavim krvarenje. Pune su mi ruke. Kakve li rastronosti! Nemaju li neki ljudi premalo krvi? Ili moda neki ljudi imaju bolesnu krv. Sto ja znam? Slabokrvni su. Tako je. Kae se da su neki ljudi slabokrvni. Ubrzo e i ti biti slabokrvna, Helen, ako tako nastavi. Ulazi anestetiar. Pita jesam li neto pojela. Jesam. I to mnogo mueslija za doruak. Smatra da je to teta. Zato? Jer u tom sluaju ne moete dobiti potpunu narkozu. Zbog opasnosti da povratite u snu i od toga se uguite. Kod vas dolazi u obzir samo epiduralna anestezija. On istri iz sobe i vraa se s jednim formularom, pricama i kojekakvim glupostima. To zapravo dobivaju trudnice koje ne mogu normalno roditi. Kukavike majke. Koje hoe prirodno roditi, ali bez bolova, molit u. ula sam to od majke. Moram potpisati neto o emu nita ne znam, jer nisam sluala lijenika. Vjerujem tom ovjeku. Meutim, strano me uznemiruje to to taj vrlo smiren ovjek odjednom tri. Zabrinuta sam za sebe. ini se da mu se strano uri. Smatraju da prebrzo i previe krvarim. Zlo mi je sada kada mi je jasno da i oni vide isto to i ja, pa se bojim da u umrijeti zbog svoje zamisli da spojim roditelje. To uope nisam uplanirala. On mi objanjava da moram odmah jo u krevetu sjesti, nagnuti se naprijed i zaobliti lea i pogrbiti se poput make da moe dezinficirati leda i uvui debelu kanilu izmeu kraljeaka u donjem dijelu i unutra smjestiti pricu. To mi se ne svia. Mrzim sve to se priblii lenoj modini. Mislim da e se oni zabuniti, pa u zauvijek ostati oduzeta i neu nikada vie nita osjetiti u seksu. Pa onda se moe i bez seksa. Sve to on objanjava, istodobno i provodi. Osjeam kako straga neto prtlja, brie i radi. Vrlo je bolno sjediti u tom poloaju. Imam osjeaj da mi se guzica sve vie raspada.

KIKA

On kae kako treba proi tono petnaest minuta od uboda da se sve umrtvi do nonog palca. To se i njemu i meni ini dugo. Raunajui u litrama krvi po minuti. On izlazi i kae da e se odmah vratiti. Dobro. Gledam u svoj mobitel kako bih mogla provjeriti te minute. etiri i deset. U etiri i dvadeset pet bit u spremna za operaciju. Ulazi Robin i objanjava mi da se profesor upravo priprema za hitnu operaciju na meni. I da zbog toga ne moe vie stii k meni. On mu je opisao koliko sam izgubila krvi. Stoga je odmah sve poduzeo za hitnu operaciju. Hitna operacija. Ufff, zvui loe. Ali je i vano i uzbudljivo. Kao da sam ja vana. Dobar trenutak da ovamo dovabim roditelje. Piem Robinu brojeve svojih roditelja i molim ga da ih nazove dok sam na operaciji i pozove ovamo. Ulazi anestetiar i eli me pratiti dok me voze na operaciju. Opipavam bedra i osjeam na njima dodir ruku. Jo sve opaam. Oni me ne mogu operirati. Jo ne mogu. Gledam u mobitel. etiri i petnaest. Prolo je tek pet minuta. Valjda ne misle ozbiljno. Ne ekaju da narkoza pone djelovati. Zuri im se i vie nego to sam mislila. Ovo je sve vrlo uznemirujue. Robin me gura u hodnik. Nisu mi dopustili da ponesem mobitel. Zbog aparata. Kakvih aparata? Letimo li mi onamo? Svejedno mi je. Koliko se sjeam, posvuda u hodnicima i u prostoriji za pripremu vise satovi. Ti golemi bijelo-crni kolodvorski satovi. Zato kolodvorski satovi vise u bolnicama. Hoe li nam time neto rei? Neu ih pustiti s njihovim instrumentima u svoju guzicu prije negoli proe etvrt sata. Iskrvarila ili ne. Vrlo borbeno, Helen, ali glupo. Valjda ne eli umrijeti. U svakom sluaju to bi bio savren razlog mojim roditeljima da se ponovno spoje. Tuga bi ih ponovno zbliila. Ni nju ni njega ne bi mogao utjeiti novi partner jer znaju da ne bi nikada poteno prihvatio pastorku. No, ako pastorka umre, novi e partner biti

KIKA

raskrinkan. Tada e zauvijek biti jasno tko je u borbi za vlast pobijedio, a tko izgubio. Vrlo dobar plan, Helen, ali nee vie, na alost, doivjeti da se oni ponovno spoje. Kad si mrtva, nee gledati odozgor. Pa ti si sigurna da nebo ne postoji. Da smo mi samo visokorazvijene ivotinje. Koje se poslije smrti samo upljesnive u zemlji i ucrvaju. Tada nema mogunosti da se odozgo promatraju roditeljske ivotinje. Sve se naprosto podere. Tobonja dua, pamenje, svako sjeanje i ljubav preradi se zajedno s mozgom u piljivo, crvljivo govno. I oi. I pika. Crvi to ne razlikuju. Rado deru sinapse kao i klitorise. Nedostaje im spoznaja to ili koga rastau. Glavno je da je ukusno! Natrag na sat! Prolazim mimo nekoliko satova, ali protjee malo vremena. Robinu se jako uri. Stoga i udara u mnoge zidove. Osjeam da je lokva krvi, u kojoj leim, sve dublja. Udubina, koju sam napravila guzicom u madracu, odavno se napunila. Lo je znak da je jo osjeam. Prema onome to sam shvatila iz anestetiarovih rijei, trebala bih se osjeati kao kvadriplegiarka prije negoli ponu. Ako jo toliko osjeam noge, onda je isto i s guzicom. Stigli smo u dvoranu za predoperacijsku pripremu. I ovdje visi kolodvorski sat. To sam znala. Pobjeda u igri Memory satova. Osamnaest minuta. Zurim u dugaku kazaljku. Robin mi objanjava da e odmah poeti im se operacijska sala pospremi. Ne skidam pogled s dugake kazaljke i kaem mu: Nije mi ba stalo do nekakve velike urednosti. to se mene tie, ne moraju spremati. Rado u pogledati to se ovdje prije dogaalo. Robin i anestetiar se smiju. Tipina Helen. U najgorim situacijama uvijek nekakva zgodna izreka na ustima. Samo da nitko ne opazi kako se bojim njih i njihovih ruku u svojoj guzici. Jako se ponosim elastinou sfinktera u seksu, ali vie ruku odraslih mukaraca i za mene je previe. Zao mi je. Ne vidim u tome nita dobro.

KIKA

Ve, na alost, znam kakav je na dodir takav razjebani sfinkter. A ovaj put to i ne rade pod punom anestezijom. Te bolesne svinje. Bojim se. Hvatam Robinovu ruku. Ona mi je bila u blizini i sada je vrsto drim. ini se da je na to naviknut. Nimalo se ne udi. Vjerojatno to ini svaka bakica prije svake operacije. Ljudi su obino vrlo uznemireni pred operaciju. Kao prije putovanja. Pa to je ba kao putovanje. Ne zna hoe li se vratiti. Bolno putovanje. Gnjeim Robinovu ruku tako jako da mu ostavljam bijele otiske i zarivam mu svoje duge nokte u kou samo da bih se razlikovala od nekakve bakice. Otvaraju se velika elektrina vrata u operacijsku dvoranu, i medicinska sestra s maskom na licu kae prigueno: Moemo poeti. Slampavica. Uspaniena, gledam na sat. Dugaka kazaljka trzavo i glasno pomie se na etiri. kljoc. Dvadeset minuta. Ona se jo klima. Morali bi priekati jo pet minuta. Ne. Ne bi. Jo sve osjeam. Nemojte, molim vas, jo poeti. Mislim. Nita ne govorim. Sama si kriva, Helen. Htjela si krvariti pa sad to ima. Povraa mi se. Ali ni to ne spominjem. Ako se to dogodi, vidjet e i sami. Sada je sve svejedno. Bojim se, Robine. I ja, za tebe. Sve je jasno. On me voli. Pa to sam znala. Katkada se to brzo dogodi. Pomaem si drugom rukom i vrsto obujmljujem njegovu ruku. vrsto ga gledam u oi i pokuavam se nasmijeiti. Zatim ga pustim. Guraju me s krevetom u operacijsku dvoranu. Prebacuju me na drugi krevet. Medicinske sestre vjeaju moje noge, svaka po jednu, u dugo remenje koje se sputa sa stropa. Veu ih za gleanj i napinju ih prema gore. Neto nalik na koloturnik. Moje su noge ispruene i okrenute prema gore. Kao u ekstremnom ginekolokom poloaju. Tako da se svi mogu poteno uvui u moju guzicu. Vidim

KIKA

duge trepavice iznad kirurke maske. Prof. dr. Notz. Robina opet nema. Sigurno ima preslabe ivce. Anestetiar sjeda do moje glave. Objanjava mi da ve sada moraju poeti jer gubim mnogo krvi. Kae kako ja samo mislim da jo sve osjeam jer jo postoji minimalni osjeaj. Zapravo, kae on, osjeam samo jo djeli onoga to e se ovdje dogaati. Izmeu moje glave i guzice nategnuli su svijetlozelenu tkaninu. Valjda zato da moje dupe ne gleda moje zaprepateno lice. Pitam anestetiara posve tiho to sada tono rade. Objanjava mi, kao da mi je est godina, da sada moraju raditi s koncima koje inae nastoje izbjei. Na prvoj operaciji mnogo su toga izrezali, ali su ostavili otvorenu ranu da zacijeli. To je za pacijenta mnogo ugodnije. Sada, kae on, imamo svi peh, a ponajprije ja. Moraju saiti ranu koja krvari, a ja u poslije osjeati vrlo neugodnu zategnutost. Jako e me boljeti i igati. Dugo. A ja sam pomislila da neugodnije ne moe biti. Ah, Helen, to li sve nee pretrpjeti za dobro svojih roditelja. Ganutljivo. Eto. Dok mi je anestetiar predoavao bolnu budunost, nisam vie uope obraala panju na svoju guzicu. To valjda znai da su me u meuvemenu potpuno omamili. Pitam anestetiara koliko je sati. etiri i dvadeset pet. Tono na minutu vie nita ne osjeam. Vrlo je toan, taj ovjek u svojem umijeu. On se zadovoljno smjeka. I ja. U sekundi sam posve oputena kao da se nita ne dogaa. Moemo prijei na lake teme. Pitam ga posve beznaajne stvari koje mi u tom trenu padaju na um. Mora li i ruati dolje u kantini? Ima li obitelj? Vrt. Je li mu se ve dogodilo da nekoga nije uspio uspavati prije operacije? Je li tono da je tee uspavati ljude koji uzimaju drogu? Izmeu tih pitanja, u pauzama razgovora, zamiljam kako me roditelji zajedno ekaju u mojoj bolesnikoj sobi, bolesni od brige. Kako razgovaraju o meni. O mojim bolovima. Lijepo.

KIKA

I ve su zavrili ivanje. Ve poinjem osjeati noge. Pitam anestetiara je li to mogue. Objanjava mi kako mu je cilj da me ne omami ni premalo, ni previe. Iz iskustva zna koliko traje takva hitna operacija, pa me je tono toliko i omamio. Oito je vrlo ponosan zbog toga. Ubrzo u ponovno osjetiti sve, kae on, a na alost i bolove. Protiv njih dat e mi sada tabletu. Kae da je teko tabletama rijeiti bolno iganje i zategnutost u anusu, pa se trebam psihiki pripremiti na jake bolove. Koji se ne mogu usporediti s dosadanjim. Sto sam to sebi uinila? Noge mi se sputaju s pokrivaa. Ve me bocka u nogama prema gore. Ponovno mi ondje dolje stavljaju ep od tampona, diu me na drugi krevet, pokrivaju i odvoze. Vozi me neka sestra iz operacijske dvorane, ne poznajem je. Ona loe vozi krevete. Loije od Robina, koji je bio uzrujan na putu ovamo. Parkira me u mojoj velikoj, osamljenoj sobi i izlazi. Ako neto trebam, neka zvonim. To znam i sama. Ve sam dovoljno dugo ovdje. A sada? Nakon uzbuenja to sam gotovo iskrvarila normalno je da sada leim u sobi i lijepo se dosaujem. Jo neto moram srediti. Pobrinuti se da gumeni kolut nestane. Diem pokriva, ali koluta vie nema. Gdje je? Kod koga je? O, Helen, zaboga, sva si smetena. Sigurno od lijekova. Naravno, presvukli su krevet nakon provale krvi. A gdje je zaglavio kolut? Ne mogu pitati, neu. Moda ga je neka glupa bolniarka bez rijei bacila. Bilo bi najbolje. Dakle, za kolut se ve netko drugi pobrinuo. Neko vrijeme neu valjda osjeati bolove pa bih sada mogla i neto poduzeti. Ali, to? etati sigurno ne smijem. Ne elim da se rana ponovno raspukne. Netko kuca. Robin? Ne, zeleni aneo. To joj je posao. Ovaj put neu biti tako otresita kao proli put. Dobar dan, pozdravlja ona.

KIKA

Otpozdravljam joj. Dobar poetak. Rado bih je to dulje zadrala u sobi, protiv dosade. Neka mi rijei zagonetku s telefonom. Pozajmljujete novac pacijentima koji su upravo stigli u bolnicu da im odblokiraju telefon? Da, to smo ti uinili. Bila si sva izvan sebe od bolova, pa smo se najprije pobrinule za to. Plaamo iz svoje blagajne. No pacijenti nam to moraju vratiti. teta. Mislila sam da je to Robin uinio. Poetkom godine bila sam ovdje na sterilizaciji. No nitko mi to nije uinio. Njih se, zaboga, Helen, ne tie ta informacija. To je naa najnovija usluga. Molim je za jo jednu uslugu. Htjela bih kavu iz kafeterije. I kad je ve tu, mogla bi mi donijeti malo groa i vreicu raznih vrsta oraara s groicama, takozvanu studentsku mjeavinu. Novac za to neka uzme iz ladice nonog ormaria. Ujedno i novac za telefonsku karticu. Shvatila je i izila s novcem. Kad je otila, ulijevam punu au vode iz bolnike boce, izlijem je u usta i ispljunem ponovno u bocu. Drim gore palac i mukam vodu u boci. Taj postupak ponavljam tri puta. ekam da se ona vrati. Opaam kako sam umorna. Sklapam oi. Iako tableta, a malo i anestezija jo djeluju, osjeam bol. Kao da iljaste metalne igle iju kou na stranjem crijevu. Zateu konac i pregrizu ga zubima. Kao to to mama uvijek radi. Mnogo toga radi ustima. I opasne stvari. U djetinjstvu sam je uvijek promatrala kako vjea sliku avliima. Uvijek stavlja sve avlie u usta, balansira na stolcu i, prema potrebi, vadi jedan po jedan avli iz usta. Stiem oi od bolova. Dugo. Budim se, jer netko kuca. Vratio se zeleni aneo. to je brza! Bra je, naravno, od mene kad je ne boli guzica. Meni se put do tamo inio vrlo dug.

KIKA

Zahvaljujem joj. I pitam je smijem li je neto pitati. Teko mi je voditi normalan razgovor. Neto se kod mene dolje kuha. to su bolovi jai, nastojim se normalnije ponaati. Naravno, smijem, kae ona. Nudim joj gutljaj vode, i ona ga rado prihvaa. Odlazi po istu au u sestrinsku sobu. udim se to uope smiju onamo, a ne smiju davati ni injekcije. Vraa se s aom. Ulijeva vodu do vrha i ispija je u velikim gutljajima. To me veseli. Kao da smo se sada poljubile. A da ona to i ne zna, naravno. Zapravo, protiv njezine volje. Kao da je bila anestezirana i da sam je poljubila. Tako bih sada opisala na odnos. Poljupci protiv bolova. Ba i ne pomau. Ipak osjeam s njom tijesnu povezanost i ozareno je gledam. Zapinje mi za oko kako je lijepo naminkana. Ispod donjih trepavica povukla je posve tanku svijetloplavu crtu. To se izvodi tako dobro samo nakon dugogodinjeg vjebanja. Znai, sigurno se ve vrlo dugo minka. Sigurno je poela u koli. Jako dobro. Pitam je sve to mi pada na pamet u vezi s njezinom zadaom zelenog anela. Kako se postaje zeleni aneo? Gdje se treba natjecati za posao? Ima li mnogo molbi? Moe li se birati bolniki odjel? Mislim da govorim na udan nain. Samo istiskujem pitanja iz sebe. Zapravo sam preslaba da govorim. No ne elim biti sama s tim osjeajem u pozadini. Sada znam najvanije stvari o svojem novom djelokrugu i time u se baviti im me otpuste iz bolnice. Srdano joj zahvaljujem. Ona shvaa i odlazi. Hvala to ste me pozvali na vodu. Ona hihoe. Valjda zato to rije pozvali smatra smijenom i pretjeranom kada je rije o bolnikoj mineralnoj vodi. I meni je smijena. Ali, iz drugih razloga.

KIKA

im sam ostala sama, opsjedaju me crne misli. Gdje su mi roditelji? Koja pizdarija! Pa to je nemogue. Jednostavno su me zaboravili. Mislila sam da e se nakon Robinova poziva poteno zabrinuti i odmah ovdje nacrtati. Nita od toga. Nema nikoga. Sve zjapi prazno. Mislim mnogo vie na njih nego oni na mene. Moda bih i ja trebala prestati misliti na njih. Oni ne ele da vodim brigu o njima. A i ja bih trebala polako prestati neto od njih oekivati. Taj sluaj ne moe biti jasniji. Leim ovdje, hitno operirana, oni su obavijeteni o tome i nitko ne dolazi. Tako je to u naoj obitelji. Kad bi nekome od njih bilo tako kao meni sada, znam tono da se ne bih maknula od njega. U tome je ta velika razlika. Prije sam ja njima roditelj nego to su oni meni roditelji. To moram prekinuti. Dosta je toga, Helen. Mora se snai bez njih. Zapamti napokon da ih nee promijeniti. Ja mogu promijeniti samo sebe. Tono. ivjet u bez njih. Promjena plana. Samo, kako u promijeniti svoj plan? U kojem smjeru? Moram neto uiniti. Kako bih mogla bolje razmiljati. Kada ruke rade, i u glavi je bistrije. Osim toga, bit u jako tuna ako ne budem imala nikakva posla. Uzimam groe i stavljam ga sebi u krilo preko pokrivaa. Zatim se naginjem daleko k nonom ormariu i uzimam vreicu s orasima. Otvaram je zubima. Dugim noktom na palcu rastvaram jednu bobu onako kako bih noem razrezala emlju. Iz vreice vadim indijski orai i raspolovim ga. To je jednostavnije nego to sam mislila. Kao da je zamiljen za to da ga se prepolovi. Uzmem grozdiu iz vreice i stavljam je izmeu dviju polovica indijskog oraia. Tako nadjeven orai guram u prorez na bobi groa sve do sredine. Sad jo moram malo nagnjeiti bobu i prorez se vie uope ne vidi. Kao da se nita nije dogodilo. Nadjevena boba bez ikakvih tragova. Gotovo je moje malo umjetniko djelo. Studentska pralina. Toga sam se u sekundi dosjetila im sam vidjela svojega zelenog anela. Znala sam da joj moram dati nekakvu zadau, uostalom zato i jesu ovdje. Ti obojeni aneli. I njezina zadaa otvorila mi je nadu u mogunost budueg zaposlenja. Sve je uspjelo. Ponosna sam.

KIKA

Sada u preraditi sve groe i studentsku mjeavinu kako bih svojem najdraem mogla ponuditi pralinski izum. Izabrala si lijep posao, Helen. Gotove kreacije sloit u na metalni noni ormari. Rado punim jedne stvari drugima. Ne znam zato se vraam na zelenog anela kad mislim na punjenje. Cesto mi tek mnogo kasnije sine da me je netko napalio. Moda treba proi jo vremena. Dok je obitelj jo bila cijela, mama je, na radost svih nas, za Boi nadijevala perad. Malu koko punila bi prepelicom, patku piletom, malu gusku patkom i naposljetku puru guskom. Analni otvor svake od tih ptica trebalo je stoga prorezati i proiriti. I sve bi to ispekla u posebno velikoj penici za to jelo. U penici za profesionalne kuhare. U njima ima plina koliko hoe, ako ti treba. Izmeu pojedinih ptica mama uvijek stavlja mnogo kriki peka, jer bi se inae sve sasuilo, a to se treba dugo pei kako bi vruina proela sve slojeve. Kad je bilo gotovo, nas djecu jako je veselilo gledati kako se to ree. Gotovo gubim svijest od bolova. Ne mogu vie izdrati. Helen, nastavi razmiljati o boinom ruku. Odvrati misli od guze. Vrati se obitelji. Misli i dalje na neto lijepo. Nemoj da te svladaju bolovi! Sve skupa prereze se velikim, otrim karama za perad tono u sredini pa se dobije presjek svih ivotinja. Izgledaju tako kao da je svaka bila nosea sa sljedeom manjom. Pura je bila nosea s guskom, guska je imala patku u trbuhu, patka je bila nosea s kokoi, a koko s prepelicom. To je bila prava uivancija. Parada fetusa nosee peradi. A uz to bi se ispekao i pastrnjak s polja pastrnjaka pokraj nae kue. Delikatesa. Jedanput sam prislukivala oca dok je kasno naveer u naem dnevnom boravku priao nekom prijatelju kako se osjeao prilino loe to je morao gledati moje roenje. Mami su morali prorezati meicu, jer bi se inae rapuknula od pike do upka. Zvualo je to tako, priao mu je, kao da ilavo pile ree karama po sredini, s hrskavicom i drugim kriputavim materijalom. Taj zvuk oponaao je nekoliko puta te veeri: krrrc. Znao je to jako dobro. Prijatelj se

KIKA

uvijek tome glasno nasmijao. Onome ega se najvie bojimo uvijek se najglasnije smijemo. Prije nego to sam pripravila svoje sastojke, elim dovrene sloence od groa staviti na metalni noni ormari. Pri tom pokretu ispada mi jedan grozd s jo neobraenim bobama. Nisam uspjela izbatrgati se iz kreveta i podii ga. Mislim kako je bolje da se saivene guzice vie uope ne miem. Budui da vie nemam to raditi niti se iim pozabaviti u mislima, osjeam sve jae bolove. Moram se opustiti i trebam jae sredstvo protiv bolova. Zvonim. Neka mi taj grozd podigne sestra. Dok ekam pomo, iznimno ne radim nita. Sjedim i zurim u zid. Svijetlosvijetlosvijetlozeleni. Kakvog li njenog zida. Mrzim kad ne mogu sama sebi pomoi, ne mogu skoiti na pod i sama dignuti grozd. Nerado se oslanjam na druge. Sve mi uspijeva kad radim sama. U sebe imam najvie povjerenja. Primjerice, kada se maem kremom, ali i u drugim stvarima u ivotu. Evo je, ve je doleprala. Donekle brzo. U ovom trenutku vjerojatno ima malo zvonjave na odjelu. Moete li mi uiniti uslugu i dignuti ovaj grozd? Ona pue ispod kreveta i skuplja bobe. No, ne vraa mi ih, nego odlazi s njima do umivaonika. emu to? Oprat u, pa bilo je na podu. Tim higijenskim fanaticima i ne pada na pamet da pitaju: Hoete li da vam operem groe, pa bilo je na tom grozno prljavom bolnikom podu koji briemo dvaput na dan? Oni to pojednostavnjuju jer misle da se svi boje bakterija. Ali, nije tako. U mojem je sluaju ak potpuno obratno. Pere groe prilino dugo pod tekuom vodom. Pritom govori kako joj se ini da nije bilo ni oprano, zbog tog otrova to ga pricaju po njemu. Jo je obloeno tim branjavim bijelim slojem. Siguran znak da nije oprano. Ma, molim te!

KIKA

Nita ne govorim, ali gromoglasno mislim: To kretensko pranje pricanog voa i povra najvea je pizdarija i samozajebavanje koje postoji. To me tata nauio. Danas se to ui i u koli. Primjerice, na kemiji. Kemikalije kojima se prica voe i povre protiv gamadi i gljivica tako su agresivne da prodiru pod kou rajica i groa. Moe ih prati dok ti se ne smeuraju prsti. Nikakve koristi od toga. Ako ima neto protiv pricanog povra i voa, nemoj ga kupovati. Nemoj misliti da nekoliko sekundi pod tekuom vodom moe zajebati cijelu industriju otrova. Ja nikada ne perem voe i povre jer ne vjerujem da se time moe isprati ita otrova. A drugi razlog zbog kojeg je osjetila izriitu potrebu da opere moje vlasnitvo jest taj to takvi ljudi uvijek misle da je na podu uvijek jako prljavo jer ljudi hodaju po njemu u cipelama. U predodbi tih ljudi na svakih nekoliko centimetara doe jedna miniestica pseega govna. To je najgore zagaenje koje moe zamisliti svaki higijenski fanatik. Ako djeca dignu neto na ulici i strpaju u usta, sasvim sigurno e joj se rei: Pazi, tu ima moda psee kakice. Pritom je posve nevjerojatno da na tome bilo gdje ima psee kakice. A da i ima? to bi u tome bilo tako loe? Psi jedu konzervirano meso koje se u njihovim crijevima preradi u konzerviranu mesnu kakicu, a zatim zavri na ulici. I kad bih na lice grickala psei izmet, sigurno mi se ne bi nita dogodilo. A jo je manja vjerojatnost da mi se ita dogodi ako se nevjerojatna mrvica mrvice psee kakice, ma kako dospjela ovamo, zalijepi u bolesnikoj sobi na pod blizu mojeg kreveta, uhvati se na groe i tako mi dospije u usta. Napokon je prestala bljezgariti. Ponovno imam svoj radni materijal, opran protiv moje volje. Ne zahvaljujem joj. Moete li se, molim vas, raspitati mogu li dobiti jae sredstvo protiv bolova. Ili da popijem dvije tablete najedanput? Ovo to sada dobivam ne smiruje bolove. Hoete li? Ona kima i izlazi.

KIKA

Dovravam posao vrlo ljutita. Izluuju me ti tupavi higijeniari. Tako su neznanstveno praznovjerni kad su u pitanju bakterije. No izluuju me i bolovi. A ipak mi pada na um sljedea dobra zamisao.

Sada znam to radim. Hou imati stolicu. Ne mogu ustati. No prisiljavam se. Hou se sama brinuti o sebi. Inae to ne radim. Radije u ovdje pokuati imati prvu stolicu nakon hitne operacije, kontrolirano i u blizini lijenika, a ne tamo kamo idem kad izidem odavde. Sva sam zbunjena. Vrti mi se u glavi. Prisilit u se. Ne moe biti tako teko. Moda sam jo pod utjecajem anestezije koja ublauje bol. Bolovi bi od sada mogli biti sve jai. Onda je bolje da pokuam sada. Sada ili nikada. Skupi svu snagu, Helen, i hajde. Uza svu tu prehranu posljednjih dana, uvijek samo muesli, tvrdi kao kamen, drek bi morao samo pljusnuti u koljku. Hajde u kupaonicu. Ondje moram najprije izvaditi ep. Ponovno je vrlo dugako to to ti sve naguraju unutra. Postavljam se u prokuani poloaj rairenih nogu iznad koljke i mislim na bolove kakve sam imala kad sam si sve razrovala. Ovo je ovdje, prema onome, maji kaalj. Stvar hoda. Uspijevam. Izvrsno to radim. Neustraivo tiskam sve pokraj avova i sad mi je lake. Pa ne moram nikome rei da sam uspjela. No za mene je to dobro. Sad sam korak blie ozdravljenju. Ako sada potpuno odbacim plan s roditeljima, ovo je ovdje bilo veliko rasipanje snage i boli. Vidjet emo. Perem se tuem i lagano briem. Robin je imao pravo. To je mnogo bolje nego brisanje toaletnim papirom. Sto taj sve zna! Dobro odgovaramo jedno drugom. Vraam se do kreveta i ostajem stajati pred njim. Moram neto raditi. Bezuvjetno. Svejedno to. Glavno je da ne mislim na roditelje i bolove u guzici. Ruke mi dru. Vrlo sam napeta. Briem hladan znoj s ela. Hvata me jeza od hladnog znoja.

KIKA

Inae mi je poznat samo neposredno prije nesvjestice. Mala smrt. Ne kae li se to i za muki orgazam? Ili za ivotinjski? Ali iji, tonije reeno? Ne mogu jasno misliti. Nimalo lijepo iskustvo. Ovdje. Sve. Penjem se ponovno na krevet. Svu studentsku mjeavinu i moje kreacije istresam iz vreice na krilo. Okreem se daleko tako da mogu dosegnuti najdalji kut metalnog nonog ormaria. Oprezno diem aluminijski poklopi sa svojim suzama i pazim da ga ne prolijem balansirajui njime po gornjoj ploi. Sputam ga na najdalji rub i umaem vrh kaiprsta u slanu vodu. Jednu kapljicu sputam s prsta u prorez svake obraene bobe groa. Obavljam to vrlo precizno kao da je moj prst kapaljka. Moram biti tedljiva sa suzama da ih imam dovoljno za sve bobe. Ve znam kome u ih ponuditi. Minute i minute uspijevam se odupirali bolovima zahvaljujui ovom dugotrajnom radu. Kad ukapam i posljednju bobu, vraam sve u vreicu. im vie ne budem imala nikakvog posla, popizdit u. Razmiljaj o neemu, Helen. Svejedno o emu! Nitko od prijatelja, neee, radije recimo od kolskih kolega, ne zna da sam ovdje. Znaju samo moji roditelji. I moj brat. To jest, mogu oekivati posjet samo svojih roditelja i brata. A to u se naekati. Suuenicima nisam htjela rei zato moram u bolnicu. Ne svia mi se predodba njihova posjeta proktolokom odjelu. Oni svi misle da kod kue leim u gripi. Kad sam - prije koliko dana? - zbrisala iz kole jer me je guzica jako boljela, rekla sam im da me hvata gripa. Da me bole udovi. Lijepe rijei. Bole udovi. I da moram kui. Ne moram se bojati da e me posjetiti kod kue, pa se moja la sigurno nee otkriti. Oni ne znaju to bi poeli s bolesnicima. Mnogo izlaze, tulumare ili vise u parku. Mnogo piju, dakle mi pijemo i puimo marihuanu, a to se ba ne moe raditi u posjetu bolesniku ako su roditelji kod kue. Idemo nekome u posjet samo ako su roditelji na godinjem, jer za nae hobije najprikladnije je mjesto negdje vani. Moji se roditelji uvijek vesele to toliko vremena provodim na

KIKA

svjeem zraku. A o svjeem zraku u pluima nema ni govora! Ulazi Robin. U ruci dri plastinu aicu, kao za rakiju, i u njoj dvije tablete. Ove su tablete drukijeg oblika. Pretpostavljam da je sestra izvijestila o mojim bolovima. Ne moram pitati o kakvim se tabletama radi. Pruam ruku, a on mi stavi dvije debele tablete na dlan, i ja ih stavim u otvorena usta. Onako kako sam vidjela na filmu. Tablete lete ravno na resicu, pa gotovo povraam. Brzo ih zalijevam bolnikom mineralnom vodom. Moram kaljati. Resica je osjetljivo mjesto. No, na alost, povezana je s jakim nagonom na povraanje. Sto u seksu moe i te kako smetati. Tu dragi Bog nije previe razmiljao kad je stvarao ovjeka. Kad u seksu puim kurac i kad hou da mi ude u usta, moram vraki paziti da mi ne svri na resici. Tada, naime, moram odmah povratiti. Sve se to Helen ve dogodilo. Naravno, elim da mi kurac to dublje nestane u drijelu, vizualno doista dojmljivo. Tada izgledam kao gutaica maa. No, moram dobro pripaziti na resicu. U tom sluaju jako smeta. Sve se mora odvijati negdje pokraj nje. Robine, jesi li telefonirao mojim starcima prije hitne operacije? Ah, od tog cijelog uzbuenja zaboravio sam ti rei. Mogao sam im samo ostaviti poruku na sekretarici. Nisam ni s jednim mogao razgovarati direktno. Zao mi je. Oni e sigurno doi kasnije. Kad presluaju poruku. Da, da. Posprema mi sobu. Gura stol prema donjem dijelu kreveta, radi neto u kupaonici, slae mi stvari na nonom ormariu. Gledam ravno preda se i govorim tiho sebi u bradu: Drugi roditelji, ija je ker imala takvu operaciju, bili bi cijelo vrijeme u bolnikoj sobi ili bi sjedili kod kue uz telefon da im ne promakne nekakav hitan poziv. Stoga imam sigurno i veu slobodu. Hvala. Pitam ga eli li kuati moj novi specijalitet. Ja sam, naime, izumila novo jelo. Ovdje mi je uvijek tako dosadno, Robine.

KIKA

Htio bi kuati. to da inae kae? On mi u potpunosti vjeruje. Pruam mu vreicu sa suznim bobama groa. Ako mukarac pojede suze neke ene, uvjerena sam da su zauvijek povezani. Objanjavam Robinu to upravo dri u ruci, ali izostavljam dio sa suzama. On hrabro stavlja prepariranu bobu u usta. Najprije ujem pucanje koice na bobi, a zatim hrskanje oraha. Kae mi punim ustima da je oduevljan i pita smije li uzeti jo. Samo izvoli! Uzima jednu bobu za drugom. Nastavlja spremati i povremeno se vraa k metalnom nonom ormariu kako bi gurnuo u usta jo jednu bobu. Tablete jo ne djeluju. Napeta sam i umorna. Bolovi su moda katkada naporni. Vrlo je teko vezati uza se ljude u bolesnikoj sobi. Imam osjeaj da odavde svi hoe brzo izii. Moda ovdje ne mirie lijepo. Moda nije lijep ni pogled na mene. Ili ljudi jednostavno ele pobjei od boli i bolesti. Sve sestre i bolniare, pa i Robina, neto magino vue u sestrinsku sobu. ujem ih kako se ondje smiju kao nikad u ovoj sobi. Ja, kao pacijentica, ubrzo u otii, a ljudi koji ovdje rade ostaju. To nas dijeli. No to u ubrzo rijeiti. I bez medicinske naobrazbe pripast u im na neki nain im me otpuste iz bolnice. Kao zeleni aneo smjet u i ja u njihovu veselom saloniu popiti mineralnu vodu. Upravo sada prvi put osjeam da Robin doista trai moju blizinu. Ne izlazi iz sobe. Jo posprema. I na onim mjestima koja je ve pospremio. Radujem se tome. Njega sam malo vezala uza se. Dignem slualicu. Biram mamin broj. Nitko ne odgovara. Telefonska sekretarica. Halo, ja sam. Kada e me ve netko od vas posjetiti? Imam bolove i sigurno u jo dugo ostati ovdje. Poalji mi barem brata. On jo i nije bio ovdje. Ja u i njega posjetiti kad ga budu dolje operirali. Spustim slualicu. Odrjeito. No na sekretarici nema razlike izmeu prijateljskog i odrjeitog sputanja slualice. Ponovno dignem slualicu i govorim u signal za slobodnu liniju: A zato si pokuala ubiti sebe i mojeg brata, mama? Zar ti nije dobro? Pa to ti je?

KIKA

Helen, kukavico. Gotova sam. Priam sama sa sobom i malo s Robinom. Ne mogu vie izdrati. Dosta mi je same sebe. Stalno moram moljakati sredstvo protiv bolova. Svima ovdje laem za stolicu kako bih to dulje ostala u bolnici i u ovoj prostoriji ponovno spojila svoje roditelje. No oni ne dolaze. A najmanje zajedno. Kako da onda plan uspije? Sranje. Uasno sranje. Ja sam blesava i hou neto to inae nitko drugi nee. Tono osjeam kako mi se rameni miii sve vie steu. To se dogaa kad god opazim da je sve besmisleno i da nita ne mogu kontrolirati. Ramena se zbog napetosti diu prema uima, a ja ih prekrienih ruku i akama koje ih potiskuju pokuavam spustiti. Sklapam oi i nastojim se smiriti simuliranim dubokim disanjem. Ne ide. Nikada ne ide. Guzica mi gori i tipa me, a ramena se srauju s uima. Moja je baka cijelog ivota bila tako napeta, da sada uope vie nema ramena. Ruke joj rastu iz uiju. Odmah su joj uz glavu. Kad sam je jedanput htjela masirati, dok sam jo bila mala i simpatina, odmah je teatralno zakriala. Tada mi je objasnila da su joj miii na tom mjestu tako napeti da i najmanji dodir osjea kao ubod u ivu ranu. No to nije razlog da baka ita poduzme protiv toga. Krojaka joj jednostavno saije rukave na sam ovratnik bluze, jer bi joj inae golemi komadi tkanine cvjetnog uzorka visjeli preko ruku. Ako ne elim tako zavriti, moram neto smisliti. to ja znam kako se to moe sprijeiti. Gimnastikom? Odvajanjem od obitelji? Masaom? Zbog ozljede leda propisali su mi masau. Prvo to sam pitala maserke koje su se stalno mijenjale, je li im se dogodilo da se mukarcima stvar digne tijekom masae. Dosad su sve rekle da im se to dogodilo. Pretvaram se kao da suosjeam s njima te da me, kao i njih, sablanjuju kurine.

KIKA

Ah, ponovno mukarci. No elim zapravo sluati prie koje me rajcaju. to maserke o tome misle? Kako se ne bi mukacu dignuo ako ga ena u neposrednoj blizini muda i kurca masira, primjerice, po bedru? I ja se od toga navlaim, samo to se kod ena ne vidi uzbuenje. Time u poeti. Uzet u stvar u svoje ruke, neu zavriti kao baka. Kad me otpuste, dogovorit u se za tretmane masaom. Gdje je Robin? ujem ga kako lupa u kupaonici. Je li doista zabrinut za mene? Popila sam nekoliko jakih tableta, moda mora slubeno pripaziti na mene. Moglo bi tako biti. Kada sam uope posljednji put jela? Svejedno mi je. Jest u samo tablete protiv bolova. Drugo nita. Guzica me boli sve jae. U glavi mi se sve okree. Uostalom, baka moe sigurno dobro spavati na boku. Normalno iroka lea ipak jako smetaju ako se lei na boku. Ako ona lei na boku, onda je to ravna linija od uha pa niz ruku. Zapravo je tako mnogo ugodnije. Moda se i neu dogovarati za masau. Najprije u dobro pogledati kako je to kod bake. Zatim u odluiti. Robin ponovno prilazi mojem krevetu. Jako te boli? Da. Prema mojem iskustvu, trebalo bi ti biti bolje jo veeras. Sutra e ve sigurno moi bez tableta, a kada bude imala stolicu bez krvi, moi e sigurno kui. To ne moe biti istina. U ovom stanju oni bi me poslali kui? To e osujetiti moj plan. Definitivno. No, ja sam ga zapravo ve prije unitila. Besmisleno je. Sve to. Kui? Lijepo. Sranje. Robine, ja neu kui. I ve sam imala stolicu. Sve sam vas zajebala. Ispriavam se. Zbog svoje grozne obitelji. Ne mogu nikamo. Moram ostati ovdje. Zauvijek. Ne bih htjela da Robin ode.

KIKA

U razgovoru mogu skrenuti pozornost s bolova sve dok tablete ne ponu djelovati. Robine, mogu li ti pokazati jednu tajnu? O, da, moe. Sto, Helen? Nije ono to misli. Jasno. Kod njega sam prokockala svoj dobar glas. Nema nikakve veze s guzicom, golotinjom ili s neim slinim. Htjela bih ti pokazati svoju malu obitelj. Gleda zbunjeno, ali kima glavom. Okrenem se prema prozorskoj dasci i podignem Bibliju. to je to? pita on. Sklopim Bibliju i stavim je do sebe na krevet. Drim mu dugo predavanje o svojem hobiju -uzgoju avokada. Pozorno me slua. Time ga veoma dugo zadravam u sobi. Zbog tog trenutka ne moram ga dijeliti s drugim pacijentima bolne guzice. Dok se polako bliim kraju svojeg izlaganja, on skida bijele bolnike natikae i penje se na moj krevet. Gleda kotice vrlo pozorno izbliza. To me usreuje. Dosad se jo nitko nije za njih zanimao. On kae da e ih i sam pokuati uzgojiti kod kue. I da su vrlo lijepe. Ako hoe, izaberi jednu biljku i ponesi je kui. Ne, ne mogu. U to si uloila velik trud. Jesam. Ali ba zato je mora uzeti. On oklijeva. Sigurno upravo razmilja o tome da li to smije. Ima osjeaj dunosti i dri se propisa, taj Robin, takav mi je dojam. Onda dobro. Ako si sigurna da je eli dati. Uzet u ovu ovdje. Pokazuje najljepu. Svijetloruiastu na svijetlo-utoj kotici. S jakom tamnozelenom mladicom. Dobar izbor. Darujem ti je. Uzima au i oprezno je prenosi preko kreveta da mu se ne prolije. Ponovno obuje natikae i s koticom u ai stoji ispred mojeg kreveta. ini se da se uistinu veseli. Smjekamo se jedno drugom. I tako nasmijeen izlazi.

KIKA

Sjedim ruku prekrienih na prsima. Pada mi na um da e me ubrzo otpustiti iz bolnice. Odjednom osjeam kako iz mene odozdo kulja nekakva bujica. Topla. Moglo bi biti svata. Iz svakog otvora. Ne mogu to dolje tako tono razlikovati. Opipavam prstom. Prema prvim procjenama radi se o tekuini koja je prodrla sprijeda iz mufa. Poput arobnice izvlaim prst ispod pokrivaa i vidim da je tekuina crvena. Sve je jasno. Zaboravila sam dolje staviti tampon. Zbog svih neredovitih krvarenja potpuno sam zaboravila redovito krvarenje. Krevet je sav krvav. Ja sam sva krvava. Uprljanja krvlju. Okej. To je sada samo moj problem. Ne zvonim Robinu niti ga molim da tri po neto i donese mi. Ne bih htjela da misli kako sam u njega zaljubljena pa samo izmiljam svakakve razloge da mu pozvonim. Imam prave bolove i stvarno trebam tablete. Stoga mogu mirne due pozvoniti. No sada je ve pomalo previe. Neu ga uzrujavati. Dodue, kako zapravo pretpostavljam, moe pomisliti da sam zaljubljena u njega. Sto i jesam. Onda neka to prvi i dozna. No menstrualne mrlje mogu sama ukloniti. To sam oduvijek znala, osim onda kad sam jedanput bila kod tete. Uzmem plastinu kutiju s prozorske daske te izvlaim dva etverokuta vate i jedan papirnati ubrus. Sada vidim i svoj stari tampon. On moe van. Ve je sigurno ostavio dovoljno bakterija. S njim u smee prije nego to ga netko ugleda! Vidim da je plastina kutija zamagljena. Na prozorskoj dasci vrlo je toplo. S unutarnje strane kutije izbile su kapljice vlage. Kada se kapljice poveaju, ne mogu se vie drati za stijenku te padaju i povuku jo kapljica za sobom. Takva kapljica trai najkrai put i ostavlja iza sebe vijugav, razorni minitrag, poput rijeke, samo to je bra. Unutra se kapljice mogu skupiti u toplu, smrdljivu, ukiseljenu

KIKA

lokvu, koja e ispariti i poslati gore nove kapljice da se uhvate za stijenku. Tko najdulje ostane gore... Moram pregledati koulju. Poizit u ako na njoj ima krvi, ali nipoto neu traiti novu. Imam sreu. Sve je isto. Nisam je jo ni izravnala ispod sebe. Vrlo dobro. Miem se u stranu da vidim sranje to sam ga napravila. Nije procurilo onoliko koliko sam pomislila. Dobro je. Plastini dio etverokuta okrenula sam prema gore, a vatu prema dolje. To znam uiniti i sklopljenih oiju. Lijepo je da ponovno imam nekakva posla. Papirnati ubrus derem po sredini i jednom polovicom briem vrsto i uinkovito picine nabore da otarem to vie krvi. Drugu polovicu sklopim po duljini da dobijem duguljast i tanak ubrus. To vrsto motam malo-po-malo u debelu, kratku kobasicu i guram u muf to dublje mogu. Samo gledaj kako se to radi, ti amerika industrijo tampona! Sjedam na mekanu, vatiranu stranu etverokuta. Ta-ta-ta-taa! Gotovo. Helen, kako li se samo zna brinuti o sebi! Ponosim se sobom. To se ne dogaa esto i navodi me da se u dui lijepo smjekam samoj sebi. Ako sam tako dobre volje i razmiljam o lijepim stvarima, sredstva protiv bolova sigurno djeluju. Oslukujem svoje tijelo iznutra sve do rane na guzici i zakljuujem: nita ne boli. Kao da osciliram izmeu bolnosti i bezbolnosti. elim ustati i hodati. Polako usavravam svoju tehniku silaenja s kreveta, pa bi bilo teta kad bi me kao izlijeenu brzo pustili kui. Okreem se na trbuh i guram cijelo tijelo, sa stopalima naprijed, postrance du ruba kreveta, sve dok mi je jo samo gornji dio tijela na krevetu pod pravim kutom, a noge na podu. Tu Heleninu gimnastiku figuru nazivam samoodgurivanjem s ruba kreveta.

KIKA

Sada je najbolji pogled s vrata. Razvezana aneoska koulja, gola rana na guzici natrenoj prema vratima. Diem trup i osovljujem se. Pruim desnu ruku uvis, onako kako su nas uili da zavrimo gimnastiku vjebu na parteru. Nasmijei se i istegni tijelo prema ruci tako da se pete naas dignu s poda. Energino stavim desnu aku na desno bedro. Naginjem glavu kao da se klanjam i ekam pljesak. Tiina. Povlaim smijeak. Ah, da, Helen, uvijek sve najbolje izvodi kad nikog nema. Takva si. Nita me ne boli i hou se kretati. Kamo? Ne s druge strane vrata. Nije mi do susreta s drugim ljudima. Osim toga, morala bih izvesti gologuznu paradu ili navui gaice. Imam li uope ovdje gaice? Vie uope ne znam to mi je mama donijela. To bih mogla prvo uiniti u obilasku sobe. Provjeriti. Odlazim prema ormaru. Otvaram ga. Tono. Donji dio pidame i majice. Sve jo netaknuto. Od samog poetka odluila sam se za bolesniku koulju. Jo nisam imala na sebi nita svojeg. Robin je rekao da bi me mogli ve sutra otpustiti iz bolnice. Dakle, ve je vrijeme da ponem pakirati stvari u torbu, ako imaju pravo. Neu uspjeti to sa svojim roditeljima. Bio je to dobar plan. Meutim, nisu doli ni zbog moje hitne operacije. I dalje bih rado slijedila svoj plan. Ali ovdje ga neu uspjeti provesti. Dolaze vrlo rijetko, pa bih morala izvesti neto mnogo stranije da mogu dulje ostati. Nee me zadrati dovoljno dugo u bolnici kako bih uspjela. Ovdje je lijepo. Svakako ljepe nego kod kue. Moda se mogu skrasiti negdje drugdje ako me izbace odavde? Diem praznu torbu s dna ormara i guvam je, koliko ide, da bude to manja. Zgrudanu torbu guram u kromirani smearnik na metalnom nonom ormariu. Moje stvari moraju sada ostati u ormaru, jer vie nema torbe za put.

KIKA

Dosta sranja, Helen. Nekako e smisliti kamo e otii. Ve imam ideju. Izvlaim torbu iz smearnika. Jo malo kretanja, hou se jo kretati. Jer ne osjeam guzicu, gotovo se osjeam kao da ovdje provodim praznike. Na drogama. Od metalnog nonog ormaria hodam du dugog ruba kreveta do kuta koji stri u sobu. Zatim uza samu usku stranu kreveta do prozorske daske. I natrag. Jedanput. Bre. Dvaput. Sve brim koracima hodam istim putem tamo i natrag sve dok ne ostanem bez daha. To hodanje naporno je za noge. U tih nekoliko dana to leim ovdje moji su miii ve oslabjeli. Diem koulju da pogledam noge. Dignem pruenu nogu na krevet, zatim je ponovno spustim i gledam drugu. Stanjile su se. Smijene su. Pomalo nalik na bakine, malo miia, bijela koa i duge dlake na nogama. Oh. O tome, naravno, ne razmiljam dok sam ovdje u bolnici. Ako ima bolove, nee se brijati. A sada ipak bih. Bacim se na krevet. Svom snagom. Usprkos tabletama bol mi sijeva kroz guzicu i leda. Polako, Helen, ne izi! Sasvim je ugodno bez bolova, pa neka jo malo ostane ovako. Radije uspori. Uzmem telefonsku slualicu i ponovno biram mamin broj. Opet telefonska sekretarica. Zar su svi otili na dopust, sad kad su me se rijeili? Kada sam ikoga od njih posljednji put vidjela? Odonda su proli dani. No teko shvaam koliko tono dana. Ni koliko sam ve ovdje. Sigurno od sredstava protiv bolova i samih bolova, a moda malo i zbog uzimanje droge. Te rupe u pamenju. Evo mene opet. Jeste li uli moju drugu poruku? Ako me itko od vas jo uope eli posjetiti, neka se

KIKA

pouri. Toni, pa ti me uope nisi posjetio. Moe li mi, molim te, ako doe, ponijeti odjeu i nekoliko pari maminih cipela? Hvala. Dovienja. Ve je veer. Ah, zaboga. Loe je kad ovisi o rodbini. Sad jo moram ekati da mi donesu stvari. Skaem kao na usporenom filmu iz kreveta i odlazim k vratima, odkrinem ih i virim van, jer se uje nekakva buka. Neto se tu dogaa. Dijele veeru. Guraju pred sobom viekatna kolica s tornjevima posluavnika i zaustave se pred svakim vratima. Moda u veeras dobiti neto normalno. Ne kao inae, uvijek muesli ili integralni kruh. Kad bih im rekla da ve odavno imam stolicu, moda bih dobila neto bolje za jelo. Ali, ne govorim im nita. Polako se vraam u krevet ekati napoj. Ve se uje kucanje. Najprije vrlo ljubazno zaelim dobru veer. Neka sestra. Ne mogu ih razlikovati. Sve su nepojebive. ... veer, tako ste dobre volje, gospodo Memel? Pa kako ste? Jeste li ve imali stolicu? Jo nisam, hvala na pitanju. to imamo danas za veeru? Za vas, na alost, samo integralni kruh. Pa znate, dok ne dobijete prvu stolicu. Radije u muesle. Ovdje imam sve to mi za to treba. Sto e veeras dobiti drugi pacijenti? Ako odaberu meso, peenje, graak, krumpir i umak. Ako nee meso, kelj. Zvui mi kao u raju. Zato to je to i toplo jelo. Dobivam samo hladno jelo, a od toga je ovjeku u dui jo hladnije. Ve mi je na vrhu jezika da kaem toj teti kako sam se ve odavno posrala. No za to bih dobila samo jedanput toplo jelo i tada bih morala kui. Cijena je previsoka. Najprije trebam jo vremena da raistim kamo u odavde.

KIKA

Hvala, sama u si smijeati muesle. Sputenih ramena stavljam tri lice muesla u zdjelicu, vadim iz ladice vreicu i dodajem odozgo tri groane tvorevine. Danas se kod Helen serviraju sluzni muesli. im vie ne osjeam bolove, ivot postaje ponovno donekle veseliji. Priloenom plastinom cjevicom buim aluminijski junfer mlijeka u tetrapaku, okrenem i izlijevam sve mlijeko u zdjelicu. Tata nas je esto uio da ne kaemo slamka jer ih vie ne prave od slame. No ja ne mogu ni zamisliti da su ikada bile od slame. Pa kako bi se probuio aluminijski junfer slamom? Odmah bi se svinula. Sigurno su oduvijek bile plastine, a netko ih je nazvao slamkama samo zato to je otkrio da izgledaju kao slamke. Jedem brzo svoju hladnu veeru. Kod posljednjeg zalogaja netko tiho kuca. To nije medicinska sestra. One uvijek kucaju mnogo glasnije i energinije. Nitko i ne ulazi. To definitivno nije medicinska sestra. Kladim se da je moj otac. On ima i posve slab stisak ruke. Uvijek se svi tue na to. Prema tome, nema snage u ruci. Ni za jako kucanje na vratima. Naprijed. Vrata se polako otvaraju - tko bi to rekao? - vrlo oprezno, za razliku od sestara. To je glava mojeg brata. Geni. Nema snage u rukama kao ni otac, kakav otac, takav sin. Toni. Helen? Ui. Upravo si propustio veeru. Hvala ti na posjetu. U ruci dri torbu. Jesi li mi donio stvari? Jesam. Ali, zato? Tajna. On me gleda. Ja gledam njega. Zar je to sve o emu emo razgovarati? Okej, poslije mene potop. Toni, ti ne voli ii u bolnicu, zar ne? Zato me jo nisi ni posjetio. Pa zna. Zao mi je, Helen. Da ti kaem zato ne voli doi ovamo? On se smije: Samo ako nije nita strano. Jest, strano je.

KIKA

Smijeak nestaje. On me upitno gleda. Hajde, Helen, istresi to iz sebe. Kad si bio sasvim mali, mama se pokuala ubiti. Htjela je i tebe povesti sa sobom. Ulila ti je sredstvo za spavanje u boicu, a ona je progutala tablete. Kad je mila Helen dola kui, leali ste onesvijeteni na podu u kuhinji, a iz tednjaka je izlazio plin. Ja sam vas spasila protiv mamine volje neposredno prije nego to je kua odletjela u zrak ili se vi u njoj uguili. U bolnici su vam ispumpali eludac i morali ste ovdje dugo ostati. Tuno me gleda. Mislim da je to ve znao. Vjee su mu blijedomodrikaste. Zgodan deko. Ali, slabe su mu i oi. Dugo nita ne govori. I ne mie se ni za dlaku. Zatim se digne i posve polako proe kroz sobu. Otvara vrata i na izlasku kae: Stoga i imam uvijek te usrane snove. Zbog nje. Moja obitelj tone jo dublje nego to je ve potonula. Je li to sada moja krivnja? Samo zato to sam Toniju rekla istinu? Ne moe se vjeno utjeti. Lagati. Radi mira u obitelji. Mir zbog laganja. Vidjet emo to e se dogoditi. Cesto radim neke stvari o ijim posljedicama tek poslije razmiljam. Plan za ponovno spajanje roditelja sada sam konano jednom zauvijek odbacila. To me polako izluuje. Ovdje sam zatvorena, a oni svi dolaze i odlaze kada hoe. A i vani sigurno rade stvari o kojima nita ne znam. Na trenutak pomiljam da bih rado u tome sudjelovala. Sranje! Ondje vani mi smo kao obitelj jo vie razdvojeni, svatko ivi svojim ivotom. Budui da me guzica prikovala za krevet, putovi mojih roaka barem se povremeno kriaju s mojim.

KIKA

Netko kuca i silovito ulazi u sobu. Naas sam pomislila da se moj brat vratio kako bi nastavio razgovor o majinom pokuaju njegova ubojstva. No ovjek koji tu stoji ima velike bijele bolnike natikae i bijele lanene hlae. Lijenik. Dignem pogled. Prof. dr. Notz. Jao meni, taj e me otpustiti iz bolnice! Vezat u se lancima za krevet. Dobra veer, gospodo Memel. Kako ste? Ako elite znati jesam li imala stolicu, onda me to, molim vas, i pitajte. Nemojte uvijek oko toga obilaziti kao maak oko vrue kae. Prije nego to porazgovorimo o vaoj stolici, htio bih znati kako je s vaim bolovima. Dobro. Bolniar mi je prije nekoliko sati dao tablete protiv bolova. Vjerojatno posljednje, ako sam dobro razumjela. Upravo tako. Morali biste se polako navikavati biti bez tableta. I to forsiranje stolice nee vam nita pomoi. Ima pacijenata kod kojih ovdje u bolnici moramo odustati od ekanja stolice u kojoj nema krvi prije otputanja. Pritisak je prevelik, pa se zakoe. Kako? Taj e me jednostavno otpustiti da se pokenjam kod kue? Stoga bih vam predloio da odete kui i da to ondje u miru pokuate, pa ako ponovno prokrvarite, jednostavno se vratite ovamo. Mi smatramo da ovako to ovdje nema smisla. Mi? Vidim samo jednoga. Svejedno. Sranje. A sada? Sto u sada? Notz je dokrajio cijeli moj lijepi plan. Da, zvui razborito. Hvala. No vi se ne veselite poput drugih kad ih otputamo iz bolnice. Uvijek rado osobno prenosim tu radosnu vijest. Zao mi je, Notz, to vam kvarim hobi. No ja ne elim kui. Veselim se, samo to ne znam pokazati.

KIKA

A ti se sad gubi odavde. Moram razmiljati. Onda vam neu rei 'dovienja', jer vidjet emo se samo ako vam kod kue ne uspije zacijeljeti rana kako treba. Dakle, nadajmo se da se vie nikada neemo vidjeti. Da, shvatila sam, haha, pa nisam blesava. Donevienja. Ja vam kaem 'do skorog vienja'. Kad potpuno ozdravim, poet u ovdje raditi kao zeleni aneo. Ve znate. Poeti neto smisleno sa ivotom. Ve sam se natjecala. Tada e nam se na hodniku sigurno kriati putovi. Lijepo. Dobro je. Dovienja. Van! Zatvori vrata. A sada dobro razmisli! Moja posljednja prilika. Oprotaj od obitelji. Nazvat u oca i rei mu da su me otpustili iz bolnice. I da jo veeras doe po mene. Biram njegov broj. Die slualicu. Ne ispriava se to nije bio ovdje nakon hitne operacije. Kako se oekivalo. Kaem mu da me otputaju i da treba doi po mene. Hajde, Helen, nee ti se nita dogoditi. Konano ga pitaj. to si ti zapravo po zanimanju, tata? Misli li to ozbiljno? Zar ne zna? Ne ba tono. Zapravo, uope ne znam. Ja sam tehniar. Aha, a kako bi ti se svialo kad bih i ja bila tehniarka? Da, ali jako si loa u matki. Tata mi esto nanosi veliku bol, ali to nikada ne shvati. Tehniarka. Biljeim to u glavi i itam: tehniarka za vlane zone. Isto je i s majkom. Ne pitam je za zanimanje. Pa znam to je ona: licemjerka. Govorim joj u sekretaricu da e me jo veeras otpustiti i da doe po mene, najbolje s Tonijem. No moglo bi se dogoditi da me ona vie nee htjeti vidjeti nakon to sam ono ispriala Toniju. Vidjet emo. Helen, sada mora i uiniti to to si smislila. Sputam se s kreveta. Konano. Vie neu u njega lei. Diem svoju torbu koju sam prije strpala u smearnik.

KIKA

Punim je krpama iz ormara. Iz kupaonice uzimam sve neuporabljene higijenske artikle. Torba malo zaudara na ustajalu ensku krv. To, naravno, osjeam samo ja. Spustim torbu i nagnem se preko kreveta. Uzmem Bibliju i trgam iz nje nekoliko stranica. Nekoliko puta odlazim do umivaonika i izlijevam vodu iz svih aa s koticama avokada. ae stavljam jednu u drugu, trpam ih u torbu i omatam nogavicom pidame. akalice ostavljam zabodene u svoje bebice i svaku zamatam jednom stranicom iz Biblije. Tako upakirane, sve kotice dolaze u moju torbu. Treba jo isprazniti ladicu. Kri moe ostati ovdje. Obazirem se po sobi. Sjedim na krevetu kao prije kad sam jo bila mlada i putam da mi noge vise s kreveta. U sobi kao da nikada nitko nije boravio. Kao da nikada nisam bila ovdje. Samo se jo tu i tamo skrivaju nevidljivi tragovi mojih bakterija. Nita vidljivo. Pritiem zvonce. On je vjerojatno jo u bolnici. Ponovno mi pada na pamet da bi netko mogao biti i za mene zabrinut. Oni pretpostavljaju da se ja zbog straha od bolova tako dugo suzdravam. To se sigurno esto dogaa na ovom odjelu . Ali, tako dugo? Rado bih znala poseu li zatim ikada za drastinijim sredstvima. Primjerice, sprae ti klistir. Ni to mi ne bi bio problem. Neka samo dou sa svojim cjevicama i tekuinama. Time me nee dokrajiti. Bavim se tim mislima dok se netko ne pojavi. No neka ne dolazi nitko osim Robina. Dignem noge na krevet i okrenem se. Rado bih gledala kroz prozor. No ne vidim nita. Ono vani ne postoji. Postoji samo moja soba i moj odraz na prozorskom staklu. Dugo se gledam i opaam kako sam umorna. Zapanjujue je kako te samelju bolovi i sredstva protiv njih. Mogli bi mirne due umijeati u njih i bombon.

KIKA

Ne izgledam dobro. Ni inae ne izgledam dobro. Ali danas ostavljam posebno lo dojam. Kosa mi je masna i stri na sve strane. ini mi se da u tako izgledati kad doivim prvi ivani slom. Sve ene u naoj obitelji ve su doivjele ivani slom premda nisu bile suoene s veim problemima. Moda ba u tome i jest problem. Sigurna sam da e i mene ubrzo pogoditi, poput munje. Da u poludjeti usred besposlice i slomiti se. Moda mogu ovdje jo oprati i kosu prije svega toga. Netko kuca. Molim te, molim te, nepostojei Boe, daj da je to Robin. Otvaraju se vrata. Nekakva ena. Barem je odjevena isto kao i Robin. Je li Robin ve otiao? Radno je vrijeme zavrilo, ali on je jo tu. Moete li mi uiniti uslugu i jo ga uloviti i rei mu da naas navrati ovamo prije negoli ode? Svakako. Dobro. Hvala. Hvala. Hvala. Hvala. Tri. Brzo! Sestrice. Bit e frke s Memelima. Ako je Robin ve otiao, mogu se oprostiti od svojeg plana. A to je sada s pranjem kose, Helen? U takvim trenucima jebe ti se kako izgleda, nije li tako? Robinu si bila lijepa i s onim plikom koji ti je visio iz rane na guzici. I koji je u meuvremenu nestao. Izrazito estetsko poboljanje. S masnom kosom i poloajem zaepi me licem mogu provjeriti da li me netko zaista voli. Kosa ostaje masna. Samo je malo eljam prstima. Otvaraju se vrata. Robin.

KIKA

to se dogodilo? Upravo sam na putu kui. Ima sreu da si me jo ulovila. Zar i ti? Moe me povesti sa sobom kui, ako hoe, Robine. Spakirala si stvari? Otpustili su te? On tuno gleda. Misli da se sada mora oprostiti od mene. Potvrujem glavom. Bijelu odoru prekrio je svijetloplavo-tamnoplavo kariranom kabanicom. Lijepo izgleda u tome. Vjena klasika. Ne gubi vrijeme. Robine. Svima sam vam lagala. Odavno sam imala stolicu. Gotovo sam ozdravila. Ti ve zna, nema krvarenja. Sprijeda ima. A straga nema. Shvaa. Htjela sam to dulje ostati u bolnici, jer se moja obitelj mogla ovdje tako lijepo spojiti. Mi, naime, vie nismo obitelj, pa sam htjela da se moji roditelji ponovno sastanu u ovoj sobi. No to je aava ideja. Oni to uope ne ele. Oboje imaju novog partnera koje ja potpuno ignoriram pa ne znam ni kako se zovu. Neu ii kui k mami. Tata je otiao. S mamom je tako loe da je gotovo ubila mojeg brata. Meni je osamnaest godina. Mogu sama odluiti gdje elim biti. Mogu li kod tebe stanovati? On se smije. Neugodno mu je? Ismijava me? Zaprepateno ga gledam. Prilazi mi. Stane preda me uz krevet i grli me. Poinjem plakati. Sve vie plaem. Ridam. Gladi me odluno i sigurnom rukom po masnoj kosi. Test ljubavi poloen. Na trenutak se nasmijeim kroz pla. Mora svakako razmisliti da li to moe. Njegova je kabanica nepropusna za suze. Da. To tvoje 'da' znai da jo mora razmisliti ili da mogu k tebi? Poi sa mnom. Digne moju torbu i pomae mi sii s kreveta. Moe li ve odnijeti moju torbu u auto i zatim odmah doi po mene? Ja moram jo raistiti neke stvari s mojima. Rado bih to uinio, ali nemam auto. Imam samo bicikl.

KIKA

Da ovakve raspucane guzice sjednem straga na bicikl? Samo mi jo to fali. No, snai emo se. Je li daleko do tebe? Ako je blizu, moi u sjesti na tvoj prtljanik. Nije daleko. Doista. Idem s tvojom torbom u sestrinsku sobu i ekat u da pozvoni. Tada u doi po tebe. Imam tvoju torbu, nema vie povratka. Nee me morati dugo ekati. Mogu li jo neto izvaditi iz torbe? Kopam po torbi i vadim kemijsku olovku. Jo u je trebati. I majicu i sokne. On me gladi po licu, stie usne i kima mi nekoliko puta. Mislim da me ohrabruje za razgovor s obitelji. Nema povratka, kaem mu dok izlazi. Zatvaraju se vrata. Izvlaim haljinu i mamine cipele iz Tonijeve torbe. Torbu guram u ormar. Vie ju ne trebam, samo kvari sliku. Haljinu stavim s otvorom za vrat prema zidu, a ispod nje, na odgovarajuoj udaljenosti, cipele. Majicu preklapam i smanjujem, pa izgleda kao djeji odjevni predmet. Sokne malo motam, pa izgledaju kao djeje. To stavim pokraj tijela odrasle ene. Iz tupperware kutije vadim dva etvrtasta podloka, te ih preklapam i smanjujem. Zatim ih stavim tamo na emu bi bile glave tih likova. Njihovi jastuci. Veliko tijelo dobit e dugu kosu. upam si kosu, jednu po jednu vlas, i stavljam ih na jastuk. Tako se uope ne vide. Svako toliko udaljavam se da vidim koliko se kose uope zamjeuje ako se samo stoji u sobi i ne zna na to treba obratiti pozornost. U jednom trenutku prestanem upati jednu po jednu vlas. Predugo traje. upam itave pramenove s vlasita i stavljam ih na jastuk da se mogu dobro raspoznati. Ne boli onako kako sam mislila. Sigurno zbog tableta. A sada djeja kosa. Mora biti kratka. Od svake iupane vlasi mogu napraviti tri djeje. Na djeji jastuk takoer stavljam onoliko kratkih vlasi koliko ih se moe dobro vidjeti. Sada je jasno da ondje lee ena i djeak.

KIKA

Kemijskom olovkom crtam iznad njihova uzglavlja, na oblozi, tednjak s grijaom ploom. Malo u perspektivi kao da ulazi u zid. Gore na vratima tednjaka ureem oblogu kemijskom olovkom. Ureem oblogu u obliku vrata i gulim je oprezno sve do dolje. Tada stavljam papir, koji se odozgo otvara, na pod. Sada to izgleda kao otvorena vrata prave penice. Udaljim se nekoliko koraka natrag i procjenim pogledom to e ubrzo otkriti moja rodbina. Moje oprotajno pismo. Razlog zato ih naputam. utnja. Ovdje lee. Moja majka i moj brat. Onako kako sam ih ja nala. Svi su se nadali da sam to zaboravila. Zbog njihove utnje sjeanje mi je bilo sve jasnije. A ne obrnuto. Zvonim posljednji put i ekam svojeg Robina. Dok ekam, cijelo vrijeme zurim u mamu i Tonija. U nosu osjeam plin. Ulazi Robin. Odvedi me odavde. Izlazimo iz sobe. Zatvaram vrata. Moram iz sebe ispustiti mnogo zraka. Vrlo glasno. Polagano hodamo hodnikom jedno do drugog. Ne drimo se za ruice. On odjednom stane i spusti torbu. Predomislio se. Nije. Stane iza mene i vee mi koulju iza guze. eli me pokriti pred cijelim svijetom. Dobar znak. Ponovno digne torbu i nastavljamo put. Sigurno e htjeti spavati sa mnom kad budem stanovala kod tebe? Da, ali najprije emo preskoiti guzicu. On se smije. Ja se smijem. Spavat u s tobom samo ako poniju posie upak tako snano da ga izvrne na drugu stranu. Je li to uope mogue, ili ti uope ne eli sa mnom spavati?

KIKA

To sam oduvijek htjela rei nekom tipu. Sada sam uspjela. Naprotiv, hou. Ali ne danas. Preumorna sam. Dolazimo pred staklena vrata. Silovito pritiem zujalo, vrata se irom otvaraju, zabacim glavu i vritim.

KRAJ

KIKA
21.11.2010.