Zahvala Mnoge su osobe pomogle u stvaranju Posljednjeg asasina svojim komentarima, sugestijama i reakcijama; ali postoje dvije osobe

bez ije pomoi ovaj roman ne bi dobio svoj konani oblik. To je Jeffrev Simmons, koji je uoio snagu izvornog koncepta i njegovao je (i mene!) kroz mnoge faze nastajanja romana. Druga osoba je moja supruga, Beth, koja je pridonijela neke od najboljih ideja i svaki odlomak toliko puta proitala da ih zna napamet. Zauzvrat, mogu joj ponuditi samo ljubav koju oduvijek i zasluuje. Glavni likovi TEHERAN Peter Randall Masood Heshmat Husein Nava'i Mula Ahmad Rafsanjani Howard Straker Brandon F. Stewart Fujiko Lundkvist Prof. Iraj Ashran Prof. Jaafar Mo'ini Nurullah Baqirzadeh Hadi Reza Turk Mula Hasan Tabataba'i Vida Kayvynpur Rustam Kavvanpur Sirus Rastgu Ibrahim Masoodi Ajatolah Sayyid Ali Marvdashti Dr. Felix Rascher Sohrab Quasemlu DHATIRQ

Muhamed ibn Abd Alah Al-Qahtani MEKA Muhamed ibn Abd Alah al-Qahtani Juhaiman ibn Saif al-Otaybi MEDINA Muhamed ibn Abd Alah al-Qahtani Husein Nava'i WASHINGTON Peter Randall Fatima Natsir Husein Nava'i Howard Straker Predsjednik James arter Arthur Pike NEWYORK CITY Husein Nava'i Muhamed Ahmadi Peter Randall Fereshteh Ahmadi Nushin Navabpur Russell Fermvell Dr. Abd al-Latif al-Shidyaq THOUSANDS ISLANDS, ONTARIO Peter Randall Fereshteh Ahmadi Juliusz Rostoworoski Howard Straker KERMAN Peter Randall Sirus Rastgu Khalil Sohbat Yitzak Aharoni Imam Hasan al-Qa'im bi-amr Alah Onaj koji e nam se ukazati, dvaput e biti skriven. Jednom e, tako, biti prisutan na hodoasnikim obredima: on e vidjeti ljude, ali oni nee vidjeti njega. Imam Ja'far al-Sadiq (Kulavni Al-usul min al-Kafi 2:175)

PRVI DIO Ghayba Prva faza

Predgovor Poput ekia na usijanom nakovnju podnevno je sunce udaralo na pusto prostranstvo pjeane pustinje. Nita se nije micalo. Zrak je treperio dok su se valovi vruine odbijali od isuene stijene i pijeska, pretvarajui sprenu i suhu zemlju u vibrirajuu fatamorganu ivih voda. Disati je bilo teko, hodanje je bilo muenje namijenjeno prokletima. Na dnu suhog vadija1 leao je ovjek umirui od ei i sunanice. Dvije milje prema istoku, njegova je deva bila gotovo mrtva, razderanih mekanih jastuia na apama, ogrebenih na otre stijene. Ovamo, duboko u srce Ar Rub alKhalija, Empty Quarter, nenastanjeni predio golemog Arapskog poluotoka usudili bi se doi samo hrabri ili oajni. Vrlo ih je malo izalo ivih. Umirui je ovjek bio Otavbi Arapin, iz zapadnog dijela Poluotoka. Putovao je kroz istoni dio Saudijske Arabije s prijateljem iz Makrana, pokrajine Iranskog zaljeva, probijajui se kroz beduinska plemena Rawashida i Avvamira, razgovarajui s njihovim poglavicama i mladim mukarcima. Prije dva mjeseca sreli su se, kao to je bilo dogovoreno, u Khor Kalbi, na istonoj obali Ujedinjenih Arapskih Emirata. Iranac je iz Jaska doplovio nou u malom jedrenjaku, dhowu, izbjegavajui patrolne amce iz Muscata, koji su kontrolirali vode Omanskog zaljeva. Nakon to su preli sjeverni vrh zapadnih planina Hajar, putovali su juno uz maskatsku granicu i nakon dva tjedna potajno su preli nedefinirano granino podruje izmeu Emirata i Saudijske Arabije. 1 vadi - suha rijena dolina u pustinjama, kojom povremeno protjee voda.

Kad su ve onamo stigli, odjeveni kao beduini, kretali su se oko izvora, oaza i privremenih logora pustinjskih plemena. Bila je godina 1977. i svi napori sredinje vlade da trajno naseli i smjesti ljude iz plemena doveli su do znaajnog raskida s tradicionalnim nainom ivljenja. Ali ovdje, na rubovima kraljevstva, okrutna stvarnost pustinje sauvala je i odrala uroeni otpor beduina prema promjenama i odrala duh neovisnosti i samopouzdanja, stoje bilo njihovo najvanije nasljee. Kao i Lawrence, dva su mukarca putovala meu razliitim plemenima iz pustinje, propovijedajui i obraajui. Planirali su krenuti preko sjevernog ruba pustinje Rub'al-Khali, polagano, postupno u srce zemlje, kroz prolaz izmeu pustinja Nefud Qunayfida i Nefud Dahi, zatim dalje kroz juni Najd u Meku u vrijeme hodoaa. Uhieni su poslije est tjedana u malom pustinjskom naselju Abu Faris. Lokalni se vjerski voa alio na njihove aktivnosti, te je poslana policija iz oaze Jabrin, smjetene tristo kilometara sjeverozapadno. Provedena je kratka istraga u kui vjerskog suca, kadije, i idueg su jutra izvedeni na pranjav trg. Svi su ljudi iz naselja bili prisutni, ukljuujui i ene i djecu. Na sredini trga je stajao crni sudanski policajac, gol do pojasa, ija se koa crna poput ebanovine sjajila na suncu. U ruci je drao dugu zaobljenu sablju, prekrasno oruje od zlatom okovanog damakog elika, koja se generacijama prenosila u obitelji eika od Abu Farisa. Posuena je samo za ovu prigodu. Dva su mukarca izvedena na trg, ruku vrsto svezanih na leima. Iranca su natjerali da klei u praini ispred policajevih nogu. S Kuranom u ruci, kadija

je priao, objavio smrtnu presudu proitanu iz svete knjige i povukao se. Egzekutor, crnac iji je krupan lik zaklonio sunce, rairio je noge da odri ravnoteu, a zatim objeruke zamahnuo sjajnom otricom vodoravno iza lea. Ve izvjebanim pokretom zamahnuo je sabljom prema naprijed u pravom trenutku, presjekavi mu vrat. Jo otvorenih oiju, glava oblivena krvlju pala je na prainu, licem okrenutim prema zemlji natapajui je krvlju. Zatim se i tijelo beivotno sruilo, a vrela je krv tekla po vruem pijesku, dok su se ruke i noge trzale u smrtonosnom gru. Dva su policajca uhvatila Arapina za ruke i dovela ga do mjesta gdje je lealo tijelo njegova prijatelja oko kojega su ve vrvjele muhe. ak i sada, dok je leao u vadiju, sjeao se krvi, smrada, hladnoe i munine koju je osjeao u elucu. Kadija je objavio presudu, proitao stih iz Kurana i odstupio. Golemi se crnac nadvio nad njim, a njegova ga je sjena zaklanjala kao krila Izrai'la, crnog anela smrti. Zamahnuo je, naglo iskoraio prema naprijed, zaustavivi sablju nekoliko centimetara od njegova vrata. On se onesvijestio, a kada je doao k svijesti, bio je svezan jaui na devi prema sreditu Rub'alKhalija. Vodi, poslan da ga odvede na sigurnu udaljenost u pustinju, objasnio je da policija, malobrojna i izolirana, nije mogla olako provesti smaknue beduinskog Arapina ovdje u pustinji, gdje bi prolijevanje njegove krvi moglo uzrokovati negodovanje. Politiki interesi vezani uz plemena bili su zamrena stvar i policija ih je ostavila na miru. Umjesto toga, odabrali su znakovito smaknue za jednog prijestupnika i polaganu, ali ne manje sigurnu smrt u pustinjskom pijesku Empty Quartera za drugoga.

Sada je bespomono leao u upljini vadija, u deliriju, s vizijama krvi i elika. Buncao je jednu jedinu rije - al-quiyama. Na arapskom to znai uskrsnue. Ali, kakvo je uskrsnue mogao oekivati dok je satima leao umirui u pustinji gdje ak ni leinari nikad ne dolaze? Sunce je nestajalo u maglici na zapadnom horizontu. Kad je dodirnulo rub pustinje, promatrao gaje kako tone, a njegova se svijest ponovno razbistrila na samrti. S usana otela mu se molitva dok je pogledom slijedio put zalazeeg sunca prema Meki, daleko na zapadu, iza bezbrojnih pjeara koje su se protezale sredinom velikog Poluotoka. Ondje, u Meki, bilo je njegovo uskrsnue. Pao je onesvijeten, ivot mu je izmicao, i nije vidio sjene jahaa, visokih i crnih poput njihovih deva, to su stajali na rubu vadija gledajui ga.

1. poglavlje TEHERAN Subota, 15. listopada 1977. Bilo je hladno. Malena skupina mukaraca u crnom, slabo odjevenih za listopadsko vrijeme, stajala je u praznoj ulici tapkajui nogama i puui u dlanove, povremeno gledajui lijevo i desno. ekali su neto ili nekoga. Bila je gotovo sredina popodneva i blijedo je sunce trebalo zaci za pola sata. utjeli su. Ulica je bila potpuno ravna i pruala se u smjeru sjever-jug kroz sjeverno teheransko predgrae Vanak, tri bloka dalje od staklene, masivne palae hotela Arya-Sheraton. Dalje su se protezale nepravilno graene zgrade do nerazvijenog sjeverozapadnog dijela grada,

otkrivajui strane pobra Elburz, pokrivenog ledom i snijegom. Tamo je, daleko od bunog grada, sve bilo tiho, treperei u mrazu i planinskoj sumaglici. Planine i udaljenost od jedva est milja dijelile su glavni grad od obala Kaspijskog mora, Daryaye Mazandarana. Brodom, nekoliko milja dalje u golemom prostranstvu vode, putnik bi preao nevidljivu, jo uvijek jedinu barijeru neprekidno kontrolirane granice izmeu Irana i Sovjetskog Saveza. Na dalekom sjeverozapadu lei ruski Azerbejdan, sjeveroistono Turkmenistan, a jo dalje Centralna Azija. Buhara, Samarkand, Takent: imena zlatne prolosti, plavih kupola i vitkih minareta, prekrasnih minijatura i jo ljepe poezije - danas u posjedu beskrajnog, golemog carstva koje lei zaguljivom teinom preko cijele sjeverne iranske granice i dalje. Teheran je imao pogled na najneugodniju granicu na svijetu, mekani ranjivi dio ruskog diva, uspavanog golijata koji je uvijek sanjao o toplim junim vodama i naftom bogatim obalama Perzijskog zaljeva. Crni je mercedes, ija su zatamnjena stakla hvatala zrake zalazeeg sunca, zaao u ulicu iz smjera Yusefabada i klizio do mjesta gdje je ekala skupina. Vrata automobila otvorila su se i izala su dva mukarca odjevena u crno poput ostalih. Dok su izlazili iz automobila, mukarci na ploniku nisu se pomakli da ih doekaju niti pozdrave, ali se njihov izgled potpuno promijenio. Prvi koji je izaao iz auta bio je Masood Heshmat, ef Specijalne jedinice ISA-e', slube unutarnje sigurnosti, najvanije od devet podrunica SAVAKa2, zloglasne iranske obavjetajne organizacije za nacionalnu sigurnost. Heshmat je izravno bio

odgovoran SAVAK-ovom zamjeniku direktora, predsjedniku ISA-e, Paryizu Sabeti, s kojim je radio u sjeditu organizacije, zloglasnoj zgradi Comite u sreditu Teherana. Neumoran i nemiran ovjek u dobi izmeu trideset i pet i etrdeset godina starosti, Heshmata je krasila zasluena reputacija okrutnosti u ispitivanju politikih osumnjienika. Postojale su dvije vrste predistranog ispitivanja zatvorenika u vrijeme vladavine aha. Prvo i brutalnije, poznato kao bazju'i, provodio je SAVAK kako bi doznao to vie informacija prije nego osumnjienika izrue vojnom sudu na daljnje ispitivanje prije suenja. Masood Heshmat je bio strunjak u izvlaenju informacija.' Iza zidova Comitea i zatvora Evin njegovo je ime simboliziralo nezamislivu bol i smrt u pono u pustom dvoritu. Drutvo mu je inio Amerikanac Peter Randall, agent CIA-e3 koji je prvi put doao u Teheran prije sedam godina. Kad je izaao iz auta nakon Heshmata, Randall je zadrhtao i brzo pogledao prema sjeveru, u bijelo privienje planine Damavand koja se kroz maglicu izdizala u tamno nebo. Znao je da e se jednog dana flote helikoptera izdii, umei nad tim vrhom i MIG-ovi e se borci sruiti sa stepa Srednje Azije. To je bila nona mora koja 1 ISA - kratica od engl. Internal Security and Action 1 SA VAK- Puni naziv glasi Sazman Etela'at va Amniyat-e Keshvar ' C1A - Central Intelligence Agency, obavjetajna i kontraobavjetajna sluba vlade SAD, osnovana 1947.

ga je proganjala ak i danju. Ve je sedam godina ivio u prvom susjedstvu s Rusijom, esto putujui na granicu, odakle je mogao vidjeti je, osjetiti, ali ne i dirnuti, tu ivu nazonost koju nitko od njegovih pretpostavljenih u Washingtonu nije mogao tako neposredno shvatiti. Nauio je suoavati se s tom nazonou, potisnuti je u mislima da se ne bi mijeala s njegovom djelotvornou ili onemoguila njegove akcije, ali nije to mogao zaboraviti. Najposlije, to je i bio razlog njegova boravka u Teheranu. Heshmat je priekao da mu se Randall pridrui na ploniku prije nego to se okrenuo prema glavnom ovjeku u grupi, u kojoj su svi bili SAVAK-ovi profesionalci izvjebani u tehnikama usmjerenim protiv gradskih pobuna. Svakog je od njih osobno poznavao, radili su bezbroj puta zajedno i mogao se osloniti na njih. - Je li sve spremno? - upitao je. - Da, gospodine. Ima li novih naputaka? - Ne, ulazimo prema planu. Heshmat se okrenuo i pogledao Randalla. inilo se da je njegov brz, skriven pogled oinuo Randalla. Pokraj Heshmata Randall je izgledao visok i vitak, a njegove ispijene, izraene crte lica bile su otra suprotnost Heshmatovom nadutom licu i mekanom, ugojenom tijelu. Randallovo je lice bilo mravo, gotovo asketsko, a svijetloplave oi uvale su tajne u sivim sjenama na rubovima. Heshmat je ve vidio takve oi, na licima vjerskih prevratnika koje je iz noi u no ispitivao u hladnim, tihim elijama. Nikad se nije mogao sjetiti njihovih imena, samo oiju. To su bile oi ovjeka koji se ne bi odvojio od svojih tajni ak ni u najveim mukama. Heshmatu je izgledalo

neprikladno, ak i nepristojno da jedan obavjetajac, pijun ima takve oi. Znao je da ga Amerikanac mrzi, prezire ga zbog onog to jest i zbog onog to ini. Randall ga je jednom pratio u Evin i prisustvovao ispitivanju marksistice, dvadeset i dvogodinje studentice sa sveuilita Pahlavi u Shirazu, optuene za tiskanje antiamerikih pamfleta. Nikad vie Amerikanac nije tamo s njim otiao. Randall je bio dobar. Neki kau daje u trideset i petoj bio najbolji ameriki agent u Iranu. Ali, on je radio ono to je morao jer je to smatrao svojom obvezom, a ne zato to je to volio. To je bila razlika izmeu dvojice mukaraca. Heshmat je pronalazio zadovoljstvo, potpuno zadovoljstvo u svom poslu i obavljao je svoje dunosti tako da iz njih izvue najvee osobno zadovoljstvo. Randall, s druge pak strane, ne bi nikad nikoga ubio osim ako to nije apsolutno potrebno, a i tada to ne bi uinio tako hladnokrvno. Mirno, uinkovito, da, i esto bez bijesa, ali ne bez odreene strasti i osjeaja boli. Toliko je dugovao onome iji se ivot oduzimao. Izbjegavao je pitolj koliko god je to mogao i odbijao muenje kao metodu izvlaenja informacija. Prema onima, poput Heshmata, koji su takve zadatke obavljali sa zadovoljstvom, Randall je osjeao samo gaenje. Heshmat je pak prezirao Randalla, ali se divio njegovoj profesionalnoj vjetini i cijenio ga jer je mislio da mu u svijetu prijevara moe vjerovati, a ako se ukae potreba - moe ga iznevjeriti. - Peter, elite li dati neke upute prije nego krenemo? Randall ga je pogledao i nijeno zatresao glavom. Heshmat je kimnuo i tiho govorio u radioprijamnik koji je drao u ruci. Drugi se mercedes, potpuno

isti kao prvi, bez ikakvih registarskih ploica, pojavio iz sporedne ulice i klizio prema njima. Grupa se podijelila, est mukaraca ulo je u drugi automobil, etvorica su se pridruila Heshmatu i Randallu u prvom automobilu. Na Heshmatov znak voza je upalio motor i oni su krenuli u mrak. Oba su automobila kratko vozila prema sjeveru, a zatim skrenula na istok prema trima glavnim arterijama koje su povezivale bogata sjeverna predgraa Teherana s dubokim, nemirnim srcem gradskog sredita. Vozei se sporednim ulicama brzo su se kretali kroz Ka'usiyye i Da'udyy u Korush-e Kabir i uli u ulicu juno od Qolhaka. Ovdje su ponovno skrenuli na sjever i vozili se oko milju prije nego su se spustili u Yakhchal, seosku uliicu koja e ubrzo postati dio grada koji se sve vie iri. Proli su njemaku crkvu s desne strane i Qolhak njemaku kolu s lijeve strane, te strae kolonijalnog poduzea koje se nikad nije maknulo od temelja. Slijedei zavoj do Amir Hekmata, automobili su skrenuli na stranu, a njihove su gume drobile smrznuti ljunak dok su usporavali i zaustavljali se. Svi su utjeli za vrijeme ovog kratkog putovanja. Svaki od mukaraca sjedio je utonuvi u svoj svijet i mislei na nadolazeu operaciju. Amerikanac nije elio poi. Bilo mu je zlo od Heshmata i njegovih metoda, od tiine pune znoja koja bi nastala nakon njegovog ispitivanja. Ali Iranac je inzistirao daje Randallova prisutnost prijeko potrebna u ovoj operaciji. Tog je jutra rano doao u Amerikanev stan u ulici Kakh, napet i uzbuen, izmuenog i nervoznog lica, a njegove su oi sijevale od pomisli da Randall ne eli biti umijean. Randall ga nije pozvao, nije

uope elio da Heshmat bude ondje, ali Heshmat je ipak doao i sjeo a da mu to nitko nije ponudio. - Peter - zapoeo je s hotiminom familijarnou, namjeravajui naljutiti Amerikanca. Otkada je doao u Iran, Randall je izgubio naviku oslovljavanja imenom i s ljudima poput Hashmata elio je imati strogo profesionalan i neosoban odnos; Heshmat je to znao, ali je nastavio kako je i zapoeo. - Peter, mislim da smo u prednosti u odnosu na Ibexove ubojice, a moda i na ubojstva pripadnika amerikog zrakoplovstva od prije dvije godine. Sve je to izalo na vidjelo tijekom ispitivanja u sluaju Ashraf u rujnu. Amerikanac je zainteresirano kimnuo, iako nije volio Heshmata. Mislio je na ubojstvo dvojice pukovnika amerikog zrakoplovstva u svibnju 1975. i trojice amerikih civila koji su radili na postavljanju tajnog Ibexovog elektronskog obavjetajnog sustava u Iranu u kolovozu 1976. Rockwellova je korporacija prodala Ibex ahu za vie od petsto milijuna dolara kako bi poveala sigurnost na granici. Ali, tijekom instaliranja otkrivene su ozbiljne potekoe u sustavu i ah se poeo aliti na dvolinost Pentagona. Richard Helms, ameriki veleposlanik, ogradio se, tako daje CIA, koja je ve bila umijeana u prodaju, trebala srediti stvar. Randall je jo uvijek imao neugodne uspomene na niz dogaaja koji su pratili kolovoska ubojstva iz 1976. Godinu dana poslije pritisak iz Washingtona da se nau odgovorni krivci bio je jo uvijek snaan. - Ne vidim nikakvu povezanost - rekao je mirno stojei, a njegov stav kao daje naglaavao grubost njegova gosta.

13. rujna te iste godine naoruani je napada pokuao ubiti ahovu sestru, princezu Ashraf, dok je putovala kroz Juan-Ies-Pins na jugu Francuske, na putu do svoje vile u Port Galliceu. Ubili su prijateljicu koja je s njom bila u automobilu i ranili jo jednog ovjeka, ali se princezin voza isprijeio napadaima omoguivi da pobjegnu. - Mislimo da je moda ista skupina odgovorna za sva tri napada - odgovorio je Heshmat. - Juer smo primili izvjee o kui u Qolhaku koju koristi grupica dvadesetogodinjaka. Niti jedan od njih ne drui se sa susjedima, dolaze i odlaze u udno doba dana, a svi su znaci da se radi o teroristikoj eliji. ovjek koji nam je podnio izvjee uo je dvojicu od njih kako razgovaraju na francuskom jeziku. - Va informator zna francuski? - Malo. Dovoljno. Slijedio ih je u kavanu gdje su se sreli s treim ovjekom. S njim su govorili perzijski. Razgovarali su o Americi, o Washingtonu - odatle se upravo vratio taj trei mukarac. Nakon toga, ovjek je otiao, a preostala su dvojica nastavila razgovarati na francuskom. Jedan je upitao drugoga to misli o Amerikancima, a ovaj je odgovorio samo: Neka crknu, nita vie, samo to. Zatim su razgovarali o drugim stvarima, nita vano. - Ali to se moglo na svata odnositi. Mnogo je Amerikanaca ovdje ubijeno. Zato izdvojiti ubojstva koja ste spomenuli? - Pretpostavka, nita vie. Ako su pokuali napasti Ashraf, sigurno su lanovi fedajinskog Khalqa, i ja mislim da su fedajini1 odgovorni i za ostala ubojstva. - Zato ne doete ponovno kad budete imali dokaze o tome? Siguran sam da ete nai nain za

dobivanje dokaznog materijala. Samo me nemojte zvati da vam pomognem, to je sve. - elim da veeras poete sa mnom. Upadamo u kuu. 1 fedajini - arap.: oni koji rtvuju svoj ivot; gerilci organizirani u politiko-religioznim teroristikim skupinama i organizacijama. - To je policijski posao. - Naravno. Znate kako e zavriti ako to prepustim njima. Randall je znao. Policijska je strategija bila opkoliti teroristiko skrovite, otvoriti vatru i pucati po onima unutra. U devet od deset puta nije bilo preivjelih. - Zato bih ja bio ukljuen u tu fazu? Dok ne dobijete priznanje da su oni uistinu bili umijeani u ubojstva Amerikanaca, to ostaje sasvim unutarnja stvar. Doite opet kad budete imali dokaze. Randall je namjerno bio tvrdoglav. CIA je bila umijeana u iransku obavjetajnu slubu od kraja 40-ih godina i zajedno s FBI-em stvorila je SAVAK pod vodstvom Teymoura Bakhtiara 1957. godine, nakon ega su osigurali stalne amerike obavjetajne misije u Iranu. Mijeanje u takozvana unutarnja pitanja bio je uobiajen postupak. - Samo nastojim biti uljudan. - Sarkazam u Heshmatovom tonu nije promakao Randallu. Amerika su ubojstva ve spomenuta. Ona su u izvjeu. elim da budete ondje, u sluaju da neto krivo krene, u sluaju greke. elim da svjedoite kako sam ih ive pokuao izvui. Morate biti ondje. Randall je promatrao njegovo lice, vidio je uzbuenje, enju za akcijom skrivenu u njemu,

spremnu da iskipi. Znao je da e se ta enja osloboditi u bijesu nadolazeeg prepada i da e je zamijeniti hladna, bezosjeajna mirnoa u muilitima Comitea. No, bilo je tu jo neega. Amerikanac je iz dugog i gorkog iskustva poznavao sloenost iranske vojno-sigurnosne mree, labirint makinacija koje su odraavale i pojaavale makijavelijevske1 zaplete iranskog ivota uope. Znao je da svatko tko je ukljuen u sigurnosne i obavjetajne slube promatra sve druge, da su SAVAK i vojna obavjetajna sluba, Rokn-e Do, u stalnom konfliktu, slubenici Specijalnog ureda, Daftar-e Vizhe, dre SAVAK 1 naela politike koju je Nicollo Machiavelli (1469.-1527.) izloio u svom djelu Vladar - za stvaranje jake vlasti u dravi doputena su sva sredstva bez ikakvih moralnih kriterija. na oku, a u sreditu mree sjedi ah poput pauka koji eka plijen. ef SAVAK-a, general Nematolah Nasiri, bivi vojni zapovjednik Teherana, slubeni je ef sigurnosti od 1965. ISA je do 1972. bila pod vodstvom drugog generala, Nasera Moqaddema, sada zapovjednika Rokn-e Do-a. Randall je znao daje Heshmat dugo bio Moqaddemov ljubimac i sumnjao je da eli postati proelnik SAVAK-a. Paukova mrea borbi za mo i prevlast u obavjetajnim organizacijama obilovala je intrigama a i sam je esto bio iskoritavan kao sredstvo u svemonoj CIA-inoj organizaciji u Teheranu. Vrata mercedesa otvorila su se i Heshmat je iskoraio na plonik. Daleko u tami ulo se zavijanje psa; opor pasa skitnica koji su se nou

uljali oko ljudskih nastambi i sada je lunjao. Usprkos samome sebi, Randall je zadrhtao. 2. poglavlje TEHERAN Subota, 15. listopada 1997. Heshmat je otiao do stranjeg dijela auta kojim se dovezao, otvorio prtljanik i iskrcao oruje i streljivo koje je podijelio svojoj maloj grupi. Randall je odbio pitolj koji mu je Heshmat pokuao ugurati u ruku, pokazujui da vie voli koristiti svoj vlastiti Browning Magnum ako uope bude potrebno otvoriti vatru. Nadao se da ga nee trebati - znao je da su operacije poput ove uvijek prljave. Na Heshmatov znak skupina se podijelila u etiri skupine, a svaka je krenula drugom pokrajnjom ulicom do kue, neovisno 0 ostalima. Ve je bilo mrano, a cmo su odjevene spodobe nevidljivo i neujno ile prema svom cilju. Nikoga nije bilo na ulicama. Bile su puste i tihe, kao prije poetka akcije. Na udan nain, koji nijedan stranac ne moe razumjeti, proulo se da e se noas neto dogoditi. Tiina je bila beskrajna, posveena strahu i noi. Mudri su stanovnici ostajali iza zakljuanih vrata. Ova je vrsta operacije bila dovoljno uobiajena da bude prihvaena kao dio teheranskog ivota. Bilo je pucanja, moda ak i eksplozija tijekom noi, ali su do jutra bivali uklonjeni svi tragovi incidenta: vrata zamijenjena, prozori ostakljeni, tijela odvezena za pokop, krv oprana sa zidova, ahure i meci pokupljeni s ulica. Smrt je sama po sebi bila nedovrena. Stanari su znali to se dogodilo, irile su se glasine, ali za veinu je to bilo sve, ohrabrivalo je pasivnost i uvelialo

strah. Nisu ostajali nikakvi dokazi za strane novinare i borce za ljudska prava, nikakve grobnice rtava nakoje bi se fokusirali unutranji kritiari. U roku od pet minuta zauzeli su poloaje. Heshmat je aptao naputke u radio. ovjek pokraj njega ispuzao je iz sjene, jedan od estorice ljudi koje je prethodno postavio da nadziru kuu i njezine stanare. Rekao je Heshmatu kako misle da je unutra est ili sedam mukaraca, da nitko drugi nije uao niti izaao iz kue cijeli dan i da im se ini da nisu primijetili da su pod nadzorom. Nisu niti pokuali napraviti pauzu. Zapovjednik operacije je kimnuo i dohvatio mali megafon koji je donio sa sobom iz auta. - ujte - visoki je glas odzvanjao kroz mrak znamo da ste u kui. Znamo da ste naoruani. Opkoljeni ste i malobrojni. Spustite oruje i doite do izlaza, jedan po jedan. Vai e ivoti biti poteeni. Ako ne postupite po ovim uputama, bit emo prisiljeni pucati. Jeka je utihnula i smrtonosna je tiina zavila ulicu. ak su i psi bili mirni. I nakon mnogo godina sudjelovanja u ovakvim racijama, Heshmat nikad nije znao hoe li se osumnjieni predati. Svi su oni znali to mogu oekivati u praznim, betonskim hodnicima ispod Evina, znali su i da postoji jednostavniji put do istog konanog cilja. Tiina bi trajala minutu, dvije, moda i tri, ali bi na kraju bila prekinuta prvim valom paljbe dok bi oajnici pokuavali uiniti nemogue. Kua se u mraku jedva vidjela, njezini su se obrisi stapali s tamnom bojom neba. Mala dvokatnica, ravnog krova, okruena nevelikim, neodravanim vrtom i visokim zidom sa eljeznim

vratima - tipina kua u sjevernom dijelu Teherana. Svjetlo je gorjelo u prednjoj sobi na katu, ali je ugaeno im je Heshmat poeo govoriti. Tama i jezovita tiini trajale su i trajale. Minuta. Dvije minute. Tri. to su ekali? Heshmat je podigao megafon i ponovno progovorio. -Ako se ne predate u roku od jedne minute, zapovjedit u otvaranje vatre. Vaa e smrt biti nepotrebna. Predajte se. Ponovno je tama progutala odjek glasa i tiina je jo jednom obavila ulicu. Prolo je trideset sekundi, a odgovora nije bilo. Heshmat je aptao u radio, nareujui skupinama da se pripreme za paljbu. etrdeset sekundi. Nita se nije pomaklo ni u kui, ni u vrtu. Pedeset sekundi. Pas je lajao u daljini, a njegovo je zavijanje bilo zastraujue u napetoj nepominosti. ezdeset sekundi. Heshmat je podigao radio da izgovori naredbu. Bez upozorenja, iznenadan, otar i silovit, jedan je jedini pucanj odjeknuo s krova kue. ovjek koji je stajao pokraj Heshmata odbio se od zida iza sebe, lubanje smrskane metkom. Tijelo se sruilo i palo na zemlju trgnuvi se jednom i ostalo mirno. Heshmat se bacio na tlo, a to su uinili i ostali u njegovoj grupi. Rukom je dotaknuo glavu; bila je ljepljiva i mokra, ali je znao da to nije njegova krv koja mu curi niz obraze. Jo jednom je zavladala tiina. Pas je prestao lajati. Radio je umio s nejasnim isprekidanim apatom voa Heshmatovih skupina, koji su pokuavali shvatiti to se dogaa. On sam govorio je brzo, a glas mu je jo uvijek bio tih. - Netko je na krovu, snajperist. Vidite li ga? Mi ga s ove strane ne vidimo.

Nastalaje stanka, a zatim je jedan od glasova odgovorio. - Da, vidim ga. - Zaustavi ga! Radio je uutio. Za sekundu je odjeknuo drugi pucanj, ponovno s krova. Heshmat je brzo govorio u priruni ureaj. - Firuze. to se dogodilo? Vidi li ga jo? Nije bilo odgovora. - Firuze - ponovio je Heshmat uspanienim glasom vidi li ga? Ureaj je pucketao, a zatim se uo drugi glas. - Ovdje Ahmad. Pogodio je Firuza. Tono kroz glavu. Ne vidim ga. On je... Jo je jedan pucanj probio tiinu. - Ahmade, jesi li dobro? - vikao je Heshmat. - Da, dobro sam. Nije pucao u ovom smjeru. Drugi je glas upao u liniju. - Ubio je Hushanga. Heshmat je oklijevao, naao se u situaciji koju nije mogao predvidjeti. Iznenada, netko se stvorio pokraj njega i uzeo mu radio. Bio je to Randall. Amerikanac je zgrabio ureaj i povikao. -Povucite se, zaboga. Ustrijelit e vas. Kopile ima noni ciljnik. Sklonite se. Okrenuo se Heshmatu i vratio mu ureaj u podrhtavajuu ruku. - Doite, Heshmate, maknimo se. Potrali su, napola puzei, u sklonite iza automobila parkiranog desetak metara dalje. - to radite? - Randall je povikao im su unuli kraj vozila. - Mislio sam da su vai momci profesionalci, probrani. Onaj je upravo skinuo trojicu kao da bere voe. - To se nikad prije nije dogodilo. - Sada se dogaa. Imate li reflektor? -Kod Mehdijaje. - Prokletstvo, gdje je on?

Heshmat je zazvao Mehdija. ovjek s reflektorom bio je blizu, iza drugog auta. Randall ga je glasno pozvao i ovaj je doao, pretravi kroz mrak. - Ovamo - Amerikanac se okrenuo Heshmatu - dajte mi vau puku. Mehdi, na moj znak osvijetlite krov. Osvijetlite, zatim zadrite osvijetljeno ako ga uhvatite. Randall je otpuzao iza auta, ciljajui pukom prema krovu. Nije bilo prvi put daje izloen nonoj snajperskoj vatri. Bio je s 26. vodom marinaca u Khe Sanhu cijelu zimu 1968. Mnoge je noi proveo leei na vreama punim pijeska i gledajui svijetlee brodove C-47 koji su svojim Mike Mike orujem pokuavali izvui poloaje NVA1, a njihovi su crveni tragovi ispunjavali zrak; u tiini koja je trajala u meuvremenu, neprijateljski su se snajperisti vraali i pucali, pucali, pucali u mirnu, opkoljenu bazu. Leei ovdje i ekajui idui korak, neeljene su se uspomene na zimu prije jedanaest godina vratile u sjeanje, i gotovo je oekivao da vidi kako se u tami C-47 uzdie iznad njega. Pripremio je puku, stavio oko na ciljnik i povikao: - Sada! Svijetle zrake bijele svjetlosti zasjale su, treperei, a zatim pronale 1 NVA - kratica za North Vietnam Army - vojska Sjevernog Vijetnama krov, brzo svjetlucajui nad njim. Nieg i nikog tamo nije bilo. Bez upozorenja, s prozora na prvom katu odjeknuo je hitac: reflektor se rasprsnuo u komadie leteeg stakla i ispao iz ovjekovih ruku na asfalt, gdje je kratko odzvanjao kao alarm. Njegova se jeka stopila s noi i utihnula.

- Isuse! - povikao je Randall. - Tko god bio, taj momak misli ozbiljno. Skupite ljude pod zid gdje ih ne moe naciljati. Zatim uite. I budite brzi, prije nego ostali otvore vatru. Heshmat je naas oklijevao, nevoljko prihvaajui Amerikaneve naredbe. Znao je da nema izbora. Randall je imao borilakog iskustva, imao je osjeaj za djelovanje pod vatrom. Iranac je dao upute. Njegovi su ljudi brzo potrali prema zidu koji je okruivao sve etiri strane kue. Svakog su trenutka oekivali jo jedan pucanj, jo jednu smrt, ali sve je bilo tiho osim njihovog disanja i udaranja srca, koje je svakom od njih odzvanjalo u uima. Na drugu su naredbu bacili granate preko zida i otvorili vatru iz strojnice prema gornjem katu. Staklo se smrskalo a meci praskali po sobama na gornjem katu. Ostavivi dvojicu da ih pokrivaju, preostali su agenti jurnuli u kuu. Heshmat je mecima izreetao ulazna vrata prije nego ih je gurnuo nogom, a zatim je ponovno zapucao prema prostoriji ispred sebe. Priekali su da na stranja vrata ue skupina te da im se pridrui u dnu stubita. Prizemlje je bilo isto. Sigurno su svi teroristi bili na katu i ekali ih, odluni da to sve zavre u jednom trenutku nasilja. Heshmat je naredio da stave maske, a zatim bacio cilindar sa suzavcem na prvi kat. Priekali su da se aktivira, ali prola je dugaka minuta bez ikakvog pokreta. Tko god je bio gore, ostao je na mjestu. Jedan je iz skupine kratko zapucao po stubama, a zatim potrao prema podestu. Ponovno je otvorio vatru, a zatim se zaustavio. Ostali su se rasporedili po stubama. Svi su bili obeshrabreni muklom tiinom koja je nastala nakon svakog pucnja, svake aktivnosti. Randall se prisjetio

tiine u Khe Sanhu, beskrajnih ponora koje su pratili urlici smrti. Ispred njih na vrhu stubita bila su troja vrata. Ako njihovi protivnici ne izau, oni e morati ui. Na kraju kratkog podesta, desetak je stuba vodilo na krov. Teroristi su do sada ve mogli biti tamo. Heshmat se obratio ljudima na arijskom zidu. - Rashide, Mahmude! Vidite li koga na krovu? Obojica su zanijekala. Heshmat se, sada na vrhu stuba, okrenuo prema ljudima iza sebe. - To je sreeno. Ulazimo. Ahmade, Ali, uite u sobu lijevo, Reza i Jaafar desno, Randalle, poite sa mnom i Sadiqom; upadamo u srednju sobu. Provjerite streljivo. Sada, krenite na poloaje. Mukarci su se poredali po stubama do podesta, spremni za pokret, s prstima na okidau. Na jednu jedinu Heshmatovu rije Otvorili su istovremeno paljbu, pucajui u vrata i zidove, a zatim e povukli. Randall i Heshmat jurnuli su na srednja vrata, diui oruje. Prizor koji su ugledali zaustavio ih je: na suprotnom zidu visjela iu tijela sedmorice mukaraca - poput krvavih lutki, s prerezanim grkljanima, oiju izbuljenih i beivotnih. Krv je jo curila iz rana; dugaki no, ljepljiv od crvene tekuine, leao je pokraj nogu jednog od mukaraca, a pokraj njega bila je puka s dalekozorom - sigurno je to bio snajperist. Nakon pruenog otpora vjerojatno je siao i obavijestio ostale da nema smisla bjeati. Nije bilo drugog oruja, osim noa i puke. Umjesto da ih uhvate ive, oni su se uurili uza zid i dozvolili snajperistu da im prereze

grkljane, prije nego je sjeo kraj njih i sebi oduzeo ivot na isti nain. Randall se, iako je bio naviknut na scene nasilja, okrenuo, duboko potresen onim to je vidio, bezrazlonou i pretjeranou. Nisu samo krv i nered ili odvratno objeene glave potresle Randalla - kao agent organizacije koja se svakodnevno bavila nasiljem i nemilosrdnom smrti vidio je mnogo gorih stvari. Ono to ga je potreslo i to je znao da nikad nee moi izbrisati iz sjeanja sve dok je iv, bila su lica - sedam lica s izbuljenim oima, smrtno ukoeni, ubijeni na isti nain, svi istog izgleda fanatine predanosti, gotovo ushienja, pogleda koji kao da se rugao tiini i bljedilu smrti koja ih je zadesila. Okrenuvi se, Randall je vidio Ahmada i Alija koji su uli iz sobe s lijeve strane. Nita nisu nali, soba je bila prazna. Uasnuto su gledali prizor koji su Heshmat i ostali otkrili; i sam je Heshmat bio zateen stravinim pokoljem u sobi. Zatim se Reza, jedan od dvojice mukaraca koji su pretraili drugu sobu, pojavio na vratima. Uasnuo se ugledavi tjelesa. Heshmat se upitno okrenuo prema njemu. - Gospodine, bolje da uete. Svi su krenuli za Heshmatom u prostoriju s desne strane. Ono to su vidjeli nije bilo tako uasno kao scena u prvoj sobi, ali se isticalo na grozan i okrutan nain. Soba je bila mali arsenal oruja. Puke, strojnice, pitolji, kutije sa streljivom, eksploziv, granate,... sloeni uzdu zidova bili su dostatni za pedeset, ak stotinu ljudi. Mukarci u susjednoj sobi nisu bili nenaoruani. Randallu se po glavi vrtjela misao. Zato nisu uzvratili vatru, osim snajperskih hitaca? to ih

je navelo na smrt od noa zadanu od jednog izmeu sebe, svoga suborca, radije nego da se bore s neprijateljem i zadaju mu barem neznatnu ranu? Ili su samo nastojali izbjei ranjavanje i zarobljavanje? Sili su u prizemlje. Ovdje ih je ekalo jo jedno iznenaenje. U kuhinji je pe na ugljen jo gorjela, a njezina su vrataca bila otvorena. U pei su mogli razaznati crne ostatke knjiga i papira uguranih na brzinu i zapaljenih uz pomo parafina. Pucnjava je posluila da dobiju na vremenu dok ne unite papire. Kad se okrenuo da ode iz kuhinje, Randall je opazio da se Heshmat sagnuo i podigao neto stoje palo pod stol. List plavog papira bio je presavijen tri, etiri puta. Iranac ga je otvorio, preletio pogledom, namrtio se, a zatim ga ponovno presavio i stavio u dep. Vidio je da ga Randall promatra i okrenuo se. - Peter, bojim se da ete morati ostati. Trebat emo vas da potvrdite to se ovdje dogodilo. Nadam se da razumijete. Razumio je. Zato su ga i poveli u ovu akciju. Heshmat je samostalno pokrenuo akciju, bez naredbi odozgo, nadajui se da e sam moi iskoristiti informacije koje bi dobio nakon ispitivanja ove grupe, a moda i one iz Moqaddema. elio je da poe i Randall za sluaj da neto krene po zlu. Heshmat je mogao iskoristiti CIA-in navodni interes da prikrije svoje tragove. Randall je, naravno, mogao otii, ali je znao da ne bi stigao niti do vrata. Napokon, snajperist je mogao ispaliti etiri hica prije nego se ubio: etiri pucnja i etiri smrti. Randall je ostao. Neto mu je govorilo da ne pita to pie na papiru koji je Heshmat spremio u dep.

3. poglavlje TEHERAN Petak, 21. listopada 1977. Skupina od osam ena, odjevenih u crne ferede1 s velom dugakim od glave do pete po islamskom Iranu, teko se probijala kroz mnotvo u ulici Buzarjomehri, prometnu junoteheransku ulicu na sjevernom dijelu bazara2. Ulice su ovdje uske i napuene ljudima, kue stare i derutne. Prije mnogo generacija to je bio sjeverni rub starog Teherana, prije nego se grad poeo protezati dalje na sjever, pletui mreu blistavih modernih cesta prepunih sjajnih automobila, bijelih masivnih zgrada obloenih zelenim i ruiastim mramorom, ostavljajui naputenu, nenastanjenu i propadajuu prenapuenost junog dijela. Ljeti, plua starih etvrti grada gore i sprena su od sparine koja ondje nastaje, ostaje i raste. U tim dijelovima gdje se sudaraju vjera i siromatvo, SAVAK-ova ticala teko prodiru. Bilo je rano jutro, a ulice su ve bile pune ljudi; ene u dugakim, crnim i cvjetnim feredama koji su ih poput plata obavijali od glave do pete, skrivajui pohabanost njihove kune odjee ispod vela uniformnosti; mukarci u jeftinim verzijama zapadnjake odjee - jakne, prsluci, koulje bez ovratnika - uglavnom s bradom neobrijanom tri do etiri dana. Nitko nije pridavao pozornost na skupinu ena dok su naputale glavnu ulicu i zale u Naser-e Khosraw, kratku ulicu koja se protezala bono od starog Citadel Squarea, gdje su smjetena ministarstva pravosua, financija i trgovine, od

kojih je svako predstavljalo ironian komentar siromatva koje ih okruuje. Odmah je nadesno bio put koji vodi u labirint uskih prolaza s malim knjiarama. ene su skrenule i ule u vijugavu uliicu, prolazei kroz niz prolaza sve dok nisu stigle do trgovine nalik ostalima, s natpisom Ketabforushiye Shiraz. Na obavijesti koja je visjela s unutarnje strane staklenih vrata pisalo je: Oprostite, zatvoreno zbog bolesti, ali prva je ena pokucala i priekala. Za nekoliko sekundi vrata su se otvorila i ena je ula. Nije bilo ni rijei pozdrava izmeu nje i mukarca koji je otvorio vrata, zatvorio ih i zakljuao nakon stoje cijela grupa ula. Predvoene mukarcem, ene su prole kroz vrataca u stranjem dijelu trgovine iza kojih su stube vodile u skueni podrum osvijetljen jednom elektrinom aruljom. U dnu stuba zastali su, skinuli ferede i smotali ih u zamotuljke. Veo moe sakriti vie od pukog siromatva i runoe; svih osam ena, zapravo, bili su mukarci, jedan etrdesetih godina, a ostali na izmaku dvadesetih! Mukarac koji ih je pustio u trgovinu uzeo je ferede i pokazao im da sjednu uza zidove sobe. Svi su osim starijeg mukarca zastali i izuli cipele prije nego su kroili na tepih. To je bio skupocjeni kermanski ilim od svile, sjajan, s pticama i cvijeem i bogatom bordurom isprepletene perzijske kaligrafije - stihova iz Rumijeve poeme1. Raskone boje i mekana, privlana tekstura bili su u otroj suprotnosti s bijedom sobe u kojoj se nalazio. - Priekajte - rekao je stariji mukarac, oito voa. - Odmah e doi. - Uspeo se stubama s ovjekom iz trgovine i zatvorio za sobom vrata na vrhu stubita. U tiini koja je ispunjavala sobu

svi su utjeli. Bili su umorni i zbunjeni. Dugo su putovali da bi stigli u Teheran tog jutra, ali nitko nije znao toan razlog zbog kojeg su pozvani. Svaki je od njih bio smjeten u drugom hotelu i nije znao gdje su smjeteni ostali. ekale su ih detaljne upute kada i gdje trebaju preuzeti ferede koji su bili za njih pripremljeni u paketiima i dobili su upute o susretu s osmim mukarcem, vodiem. To je bilo sve to su znali. Petnaest je minuta prolo u tiini prije negoli su se vrata na vrhu stubita ponovno otvorila. Jedna je osoba naas zastala, a zatim sila niz stube. Bio je odjeven u crnu abuz odoru vjerskog voe, i nosio je mali crni turban vrsto svezan oko glave. Njegovo je lice etrdesetogodinjaka bilo usko i bradato, ali oi su ga inile starijim. Umjesto desne ake imao je batrljak omotan tankom crnom lanenom tkaninom. Stajao je na svijetlom tepihu, a njegova crna odjea i crne, umorne oi bile su u potpunoj suprotnosti sa sjajnim sagom kao stoje to bila i prostorija. Mlai su mukarci ustali i stavili desnu ruku na prsa u znak potovanja. Niti jedan od njih nije prije vidio tog ovjeka, ali pogled na ruku koju nije imao govorio im je tko je on. Njegovo je ime esto odzvanjalo u uima i bilo na usnama. U priguenom svjetlu i tiini svaki je od njih mogao uti jako i jasno udaranje svog srca. Stariji se mukarac izuo i sjeo na tepih licem prema sugovornicima. Pozvao ih je da sjednu. Znate tko sam i to sam, vidim to u vaim oima. Ne bojte se. Ono to vam trebam rei duboko vas se tie, ali nisam vas doao kazniti. Naprotiv, doao sam odati vam poast. Ali, najprije vas moram izvijestiti o stvarima o kojima nita ne znate.

Zastao je na tren, prelazei oima po licima ispred sebe, vaui, procjenjujui, iskuavajui. Na kraju je ponovno progovorio. 1 aha - grubo seljako sukno; ogrta od vune ili kostrijeti (grube kozje dlake). Prolog je tjedna sedmero vae brae poginulo u kui na sjeveru grada, u raciji SAVAK-ovih agenata. Oduzeli su sami sebi ivote da izbjegnu uhienje i ispitivanje kako niti jedna informacija ne bi dola do neprijatelja. Nikad neete doznati njihova imena, niti e se o njima vie govoriti, ali znajte da su njihova imena poznata onome kojeg nema na ovom sastanku, onome s kim e njihova imena biti sigurna. Oi su mu zasjale dok je izgovarao zadnje rijei hvatajui pogled svojih sugovornika. Oni su razumjeli njihovo znaenje. Ta sedmorica - nastavio je - bila su izvjebana za izvoenje misija vanih za nau stvar, na cilj. Morali su doi u Teheran na zavrni dio obuke, ali ih je SAVAK otkrio i pogubio. Sedam boraca je poginulo. Sedam ih treba zauzeti njihovo mjesto. Mukarcima koji su mu sjedili suelice, rijei mravog ovjeka bile su zastraujue teko razumljive. Ali, svi su razumjeli jedno: oni su bili ta sedmorica pozvanih da zauzmu mjesto poginulih. Znali su da ih je samo jedna osoba mogla pozvati. Sluali su u tiini dok je mukarac nastavio. Na vrijeme ete doznati detalje misija koje su odabrani trebali izvesti. Rei u vam samo glavni cilj tih misija. Svaki je imao zadatak da prati, promatra i ubije jednog od sedam svjetskih voa. Sedam ubojica, sedam vladara: iranski ah Muhamed Reza, Khaled, kralj Saudijske Arabije, predsjednik

SAD-a James arter, Leonid Brenjev iz SSSR-a, izraelski premijer Rabin, egipatski predsjednik Anwar al-Sadat i papa Pavao VI. Svaki je od vas, danas ovdje prisutnih, izabran zbog dokazane odanosti naem cilju i uitelju. Vi se ve godinama pripremate i pokazali ste se sposobnim u tekim situacijama i u opasnosti. Bili ste esto testirani, svi vi, a da to niste ni znali, od ljudi koje niste ni vidjeli ni uli i dokazali ste svoju sposobnost i poslunost. Danas e svakom od vas biti povjeren jedan vladar, iji e ivot od tog asa biti usko povezan s vaim, a smrt neumoljivo povezana s vaom. Dan nae pobjede je vrlo blizu. To moe biti ove godine ili za nekoliko godina. Moda e smrt jednog ili vie ovih ljudi biti potrebna za ostvarenje naih najirih planova. Ono emu se mi nadamo ovdje u Iranu ne moe biti odvojeno od politike ostatka svijeta. Ako se neko ubojstvo pokae potrebnim, prije dana pobjede ili nakon njega, jedan e od vas biti pozvan da izvede svoju ivotnu misiju. Moda ete osobno morati ubiti ili e to uiniti netko drugi - kada doe vrijeme svaki od vas znat e kako najbolje organizirati ubojstvo. Neki e od vas, ili moda svi, poginuti obavljajui zadatak. Ali, golema je nagrada za muenitvo. Veeras e vas odvesti na drugo mjesto, u drugi grad, gdje e zapoeti vaa posebna priprema. Neko ete se vrijeme svi zajedno pripremati, a zatim ete imati individualne pripreme. Povremeno ete opet biti zajedno pozvani za posebne zadatke, ali na kraju neki e od vas otii u inozemstvo da zaponu misiju, dok e ostali ostati ovdje u Iranu i ekati naredbe. U poetku e vai uitelji moda biti okrutni, okrutniji nego to moete zamisliti, ali s vremenom ete to shvatiti i cijeniti. Neete

biti poduavani samo ubijanju, uit ete jezike, politiku, religiju, trgovinu, financije i diplomaciju. Va e um i tijelo biti spremni za sve kunje kojima budu izloeni. Dobit ete nova imena i nov identitet. Vie neete o sebi misliti kao prije, bit ete druge osobe. Vai e ivoti imati samo jedno znaenje i jednu svrhu: obavljanje misije, smrt sedmoro ljudi ili njihovih nasljednika. Vaa je odgovornost velika, a vi ete nauiti kako je ispuniti ili poginuti u pothvatu. Pogledom je polagano prelazio preko lica mukaraca ispred sebe i zaustavio se najednom licu, gledajui u njegove oi; lice usko i asketsko, a oi izmuene, duboke i zelene. Huseine - obratio mu se jednoruki ovjek - ti me poznaje. Sreli smo se prije, kad sam te obuavao u planinama Kurdistana. Ti me razumije. Boji me se, ne zbog neznanja kao ostali, ve upravo zato to razumije. to eli rei? Mlai gaje ovjek pogledao, sigurnog pogleda, nepokretnog lica. Po tisuiti put pitao se kako je ovjek u crnom izgubio ruku. Svi su znali da ju je sam odrezao kao in pokore za zlo naneseno njihovom uitelju - nekoliko se puta onesvijestio dok je rezao runi zglob i gotovo je umro od boli i gubitka krvi. No, nije nosio batrljak kao znak pokore, ve kao poast unutarnjoj pobjedi. I o tome ni s kim nije razgovarao. Mladi mu se obratio mekim glasom. Koga trebam ubiti? Tko je izabran za mene? Obrui posljednje rijei, ovjek u crnom mu je izravno odgovorio. - Ti si izabran da ubije artera, predsjednika Sjedinjenih Drava. I rei u ti, jer vidim u tvojim oima: ubijajui njega, sigurno e i sam poginuti. Vidim krv posvuda oko tebe, u tvojim

oima, kosi i odjei; vidim kako se utapa u moru krvi, tone, a krv te pokriva. - vrsto je sklopio oi i zautio. Sedam blijedih lica inilo se poput sedam lica mrtvaca u sobi u Qolhaku. Ali oi su im bile ive. U svim je oima bio strah i uas pomijean sa zbunjenou i potovanjem. I jo neto, neto to se ne moe imenovati, gorui, svijetli, tinjajui plamen. A iza svjetla tama.

4. poglavlje DHATIRQ Subota, 12. studenog 1977. Nedostajao je sat vremena do zalaza sunca zadnje subote u mjesecu dhu'l-qa'da. Sutra, prvog dana mjeseca hada, poet e godinje hodoae u Meku i ve se milijun hodoasnika slilo u sveti grad sa svih strana zemlje. Doli su brodovima i avionima, automobilima i devama, ak i pjeice, hodajui mjesecima, ak godinama da postignu svoj ivotni cilj. Boji je blagoslov bio siguran za one koji izaberu teak put do mjesta roenja Proroka Muhameda, i onaj tko moda pogine na tom putu nada se raju. Sada su bili ovdje, na kraju svog puta, desetine tisua ljudi u skupinama nagrnule su u gradi, dramatino poveavajui njegovu populaciju; gomila ljudi zaokupljena jednim jedinim ciljem. I jo su pristizali. ak i sada, ceste koje vode u Meku bile su zaguene mnotvom koje se guralo i u

kojem su bile teko raspoznatljive odvojene skupine predvoene mutavvifom, slubenim vodiem odgovornim za smjetaj i prehranu hodoasnika, te za ispravno izvoenje obreda hada. Vodii su bili nadleni za glatko provoenje velikog godinjeg obreda. Mnogi od njihovih klijenata, hodoasnika, nisu nikada prije bili u inozemstvu, mnogi se ak nisu udaljili od svog rodnog mjesta vie od deset milja, a samo malobrojni govorili su arapski. Veina je mogla recitirati stihove ili odlomke iz Kurana, no tek je nekolicina uistinu govorila jezik. Dok su se pribliavali zabranjenom gradu svojih snova, izrazi na licima hodoasnika znatno su se mijenjali, pogled ispunjen zamorom i dosadom od dugog putovanja zamijenio je izraz snanog potovanja, straha i introspekcije. Meka je okruena ne kakvom ogradom ili jarkom ve stupovima koji oznaavaju granice svetog zemljita haram, kojeg niti jedan nemusliman ne smije prijei pod prijetnjom smrtne kazne. Prije te toke, meutim, nalaze se postaje na kojima se hodoasnik, ako to ve prije nije uinio, mora zaustaviti, obui ihram, bijelu halju od dvije neporubljene plahte, koja e obiljeiti njegov ulazak u stanje obrednog ienja i omoguiti mu sudjelovanje u obredima malog ili velikog hodoaa. Nekoliko milja istono od Meke nalazi se postaja Dhat Irq, gdje hodoasnici iz Iraka i istonijih zemalja prelaze iz svog svakodnevnog stanja u stanje ihrama i napokon nastavljaju do same Meke. Ovdje se mnotvo poelo prorjeivati dok se krvavocrveno sunce sputalo prema zapadnom horizontu, naputajui Meku i Jeddah da bi konano zaronilo u vode Crvenog mora. Neopaena od skupine

u bijelo odjevenih hodoasnika, etiri su se jahaa pojavila na istoku, a njihove su se spore deve uspele na greben s kojeg se vidjela cesta. Ne progovarajui ni rije, etvorka se zaustavila i natjerala deve da kleknu. Iscrpljene su ivotinje bespomono kleknule ne ispustivi ni najslabiji zvuk, a utnja im je godinama usaivana grubim postupcima njihovih gospodara, iji ivoti esto ovise o tajnosti i snazi iznenaenja. Sva su etvorica bila odjevena u crno, lica skrivenih iza lithama, vela karakteristinog za unutranjost pustinje duboko na jugu. Polagano su sjahali, ukoenih i upaljenih udova od viednevnog forsiranog mara, osuenih usana, odjee zaprljane pijeskomi prainom. Preko ruba vela, divlje i okrutne su oi poput oiju jastreba beutno gledale u mnotvo hodoasnika koje se na cesti guralo. Nekada bi se moda bili zaletjeli meu njih, eljni grabea ili samo prepada, ali danas su doli u Dhat Irq zbog drugog razloga. Trojica su bila Beduini Bani Rashida, vukovi iz unutranjosti pustinje, ljudi izotreni od roenja nemilosrdnim okruenjem koje je samo najjaima i najotpornijima dopustilo da preive. etvrti je stajao podalje od ostalih, tamnih i zasjenjenih oiju kao i ostali, ali oivljenih nekom drugaijom vatrom. Mjesecima prije, pronaen je u deliriju, umirui u pustinji blizu Abu Farisa. Skupina rawashidskih ratnika, vraajui se iz napada na logor u Bani Saaru, nala ga je u jarku umirueg. U drukijim okolnostima bili bi ga ostavili njegovoj sudbini: nema krajnosti u pustinji, nema prostora za suut ili milosre, pogotovo zato to je to bila godina tea od mnogih za Rawashide u Empty Quarteru. Dok su se okretali da odu, jedan od njih, otrijeg

vida, opazio je rame umirueg ovjeka koje je bilo izloeno suncu. Na leima je imao okrugli rodni znak tamniji od ostatka koe, ali iste strukture. Beduini u pravilu nisu religiozni, ali su praznovjerni i ovaj ih je ovjek podsjetio na peat proroanstva, koji je prema legendi bio smjeten izmeu Muhamedovih ramena. Jahai su odnijeli umirueg ovjeka u kamp, gdje su ga njihove ene hranile i njegovale. Za tri se dana oporavio i mogao je govoriti. Ono to im je morao rei zainteresiralo ih je, a njegove su oi osvojile njihova srca. Za mjesec dana, cijela mu se skupina od sedamdeset mukaraca obavezala na vjernost kao to su prije etrnaest stoljea prvi sljedbenici Muhameda iz Medine pristupili ratnoj obvezi, zaklevi se da e ga braniti svojim ivotima ako za to bude potrebe. I ubrzo, to je bilo potrebno. Za nekoliko su tjedana on i mala skupina odabranih otputovali u pokrajinu Hadramawt, posjeujui kampove u Bait Kathiru i Bait Imaniju, prije nego su krenuli sjeverno prema Empty Quar-teru. Krajem listopada krenuli su na muno putovanje kroz srce pustinje, preko suhog oceana gorueg pijeska koji ih je napokon doveo u Dhat Irq i na granice svetog teritorija Meke. S njihove je lijeve strane niz greben potoi tekao prema rjeii, gdje se voda skupljala za hodoasnike. Mladi je Otavbi napustio svoje prijatelje i krenuo prema potoku. Brzo je skinuo svoju prljavu putnu odjeu, otkrivajui mravo preplanulo tijelo s kojeg su ve davno nestali svi tragovi mekoe. Oprao se tedljivo koristei vodu, izvodei glavno islamsko pranje poznato kao ghusl. Zatim je iz torbe koju je donio sa sobom uzeo britvicu i nastavio brijati tijelo, nakon ega je

podiao bradu i nokte i namirisao se. Bio je spreman za ihram. Priao mu je jedan od suputnika nosei dvije plahte istog bijelog platna koje je izvadio iz naprtnjae. Zagrmio gaje plahtama, prva je dosezala od struka do koljena, a druga preko lijevog ramena, lea i prsa. Kad se odjenuo kao hodoasnik, okrenuo se prema Meki i izveo obrednu molitvu, a zatim glasno izgovorio svoju namjeru za manje i vee hodoae, umru i had. Napokon je ustao, obuo par jednostavnih sandala i kriknuo: -Labbaika! Njegov je glas odzvanjao u sumrak preko stijena, kamenja i crvenog pijeska i nestajao u tiini. Zastao je, a zatim se okrenuo svojim suputnicima, koji su puni potovanja stajali uz njega dok je on dostizao stanje ihrama. Jedan po jedan dolazili su pred njega sputene glave. Neko im je vrijeme tiho govorio dok je nebo iznad njih postajalo ljubiasto, a potom crno. Pojavile su se zvijezde, a s ceste dopirao sitni zvuk zvonia iz karavana zakanjelih hodoasnika. Tu i tamo ljudi bi zastali radi veernje molitve, ali gore na grebenu vrijeme je bilo zaboravljeno dok je mladi govorio svojim suputnicima gorljivim, zvonkim glasom, iskazujui svoju zahvalnost i pruajui ohrabrenje za predstojee dane. Napokon je zavrio i iz torbe pokraj nogu izvadio sveanj pisama. - Ibn Ghabaisha, ti e uzeti pisma i podijeliti ih Avvamirima, Banu Yasima i Manasirima. Ti e, Salime, ove odnijeti u Al'bu Shams, Banu Rivam i Habus. A ti ih, dragi moj prijatelju Mabkhaute, mora odnijeti u Mahru i Qarru. Znam to traim od vas ishvaam da to nije mala stvar. Ali, morate odnijeti ta pisma. Dok budem u Meki, molit u da

se ponovno sretnemo. Ako ne na ovom svijetu, sigurno emo se sresti na drugom, uz vode Kavvathara pokraj Sidra Tree. Uutio je, a zatim priao svojim prijateljima i rukovao se sa svakim pojedinano, bez rijei gledajui u njihove suzama ispunjene oi. Zatim je otiao, a tama je progutala bijeli sjaj njegovog ihrama dok se sputao niz greben i pridruio se ostalim hodoasnicima na cesti. MEKA Nedjelja, 13. studenog 1977. Tu je no prespavao u malom atoru s etvoricom Indoneana i njihovim mutawwifom, ali je ustao prije zore i nastavio put, brzo hodajui prema svom cilju, a njegovo je uzbuenje raslo sa svakim korakom blie gradu. Bilo je podne kad je stigao, iscrpljen ali ushien. Ne marei za mnotvo koje gaje guralo sa svih strana, bez odmora, uputio se ravno u Veliku damiju sred koje je Caba, fokus molitva sveg islamskog svijeta. Ulazei u damiju kroz golema vrata Da'udiyya, kroio je u more ive vjere, val za valom u bijelo odjevenih mukaraca i velom omotanih ena koji su se polagano okretali oko velike kocke abe, kamena odjevenog u svoj zlatom izvezeni kiswa' od teke crne tkanine, nepromijenjenog oblika otkada gaje Abraham sagradio prije beskrajno mnogo godina. Mladieva su gola stopala gorjela na bijelim mramorom poploanom tlu, dok je uranjao u gibajuu masu hodoasnika i ubrzo krenuo prema jednoj strani zgrade da zapone obavezno obilaenje sedam puta, koje zapoinje i zavrava na Crnom kamenu, zatvorenom u okov od svijetlog srebra, poput vrijednog dragulja u prstenu.

' kiswa - skupocjeno pokrivalo od crnog brokata kojim je za velikh hodoaa pokrivena Caba. Kada je posljednji put poljubio Crni kamen, napustio je damiju kroz Safa-vrata i obavio obred tranja sedam puta izmeu Safa i Marwa. Manje je hodoae time obavio, vratio se u damiju i ponovno se uputio u abu. Pomine su stube bile poloene uza sjeverozapadni zid, u kojemu su sedam stopa iznad zemlje bila smjetena mala vrata. Stube su tamo bile postavljene na uporabu dostojanstvenicima koji su trebali stii i nekoliko mutawa'-ina, vjerskih policijaca stajalo je uvajui ih od pritiska obinih hodoasnika. Iznenada, nastalo je komeanje dok se skupina marokanskih hodoasnika poela svaati s policajcima, zahtijevajui da uu u unutranjost svetita. Smatrali su da na to imaju pravo jer su graani Feza, najsvetijeg grada Sjeverne Afrike, mjesta svetita Mawlay Idrisa. Skupina Saudijaca, nepokolebljivih vahabita, za koje je postojanje bilo kojeg drugog svetita osim abe bilo bogohuljenje, pribliila se Sjevernoafrikancima. Dok je prepirka bjesnjela i dobivala na snazi, jer se pridruilo jo hodoasnika, mladi je Otavbi izmakao uvarima i brzo se i tiho popeo stubama. U trenu je proao kroz vrata i uao u svetite, najsvetije od svetih, najdublje spremite euharistije. Srce mu je udaralo dok je stajao u maloj prostoriji, praznoj, osim tri stupa koja su podupirala krov te zlatnih i srebrnih svjetiljki koje su visjele sa starinskog stropa. Napisi na arapskom prekrivali su zidove. Zatvorio je oi i pokuao zamisliti trenutak pri-je mnogo stoljea kada je Muhamed, vrativi se u Meku, kao osvaja

uao upravo u ovu sobu, srce arapskog idolopoklonstva i tapom poeo unitavati bezbrojne idole abe glasno vritei: Istina je pobijedila, la je nadvladana. Otvorio je oi i ponovno promislio. Istina je pobijedila, a la e ponovno biti nadvladana. On je doivio svoje uskrsnue, a sada je jo jedno uskrsnue trebalo doi. Ali, najprije treba proi vrijeme skrovitosti, ghaybe. Okrenuo se i izaao na sjajnu sunevu svjetlost. Druga faza 5. poglavlje TEHERAN 21. prosinca 1978. Ameriko veleposlanstvo na otmjenoj teheranskoj aveniji Takht-e Jamshid udomilo je CIA-in stoer za Srednji istok. Sloena je obavjetajna mrea kroz regiju bila povezana nizom pomno zatienih komunikacijskih sustava do prijamne sobe i sobe za analizu podataka koje su inile srce mree. Ovdje su se dekodirali, ispitivali i kategorizirali kodirani izvjetaji dobiveni iz Zaljevskih drava, Saudijske Arabije, Iraka, Turske, Afganistana i iranskih gradova. Tijekom 1978. pozornost ureda bila je usmjerena na izvjea lokalnih agenata. Od sijenja, zemlja je bila potresana revolucionarnim pobunama. Iz neke srednjovjekovne tame, mukarci odjeveni u tamne ogrtae i ene s dugim crnim velovima pojavljivali su se na ulicama glavnih gradova, plaui, pjevajui, suprotstavljajui se mecima ahovih postrojba. Tisue su bile ubijene i zakopane, a druge tisue su ustajale i zauzimale njihovo mjesto. Pobuna

mnotva koja je prijetila da srui palau snova i nonih mora Pahlavijevog reima zapoela je tijekom svetog mjeseca muharema, u vrijeme alosti povodom smrti imama Huseina, kada su religijski osjeaji dosegli grozniav vrhunac. Sada je ponovno bio muharem i kraj moda nije bio daleko. Prije dva vikenda, 8. i 9. prosinca, dvije je tisue Amerikanaca pobjeglo iz zemlje prije zatvaranja aerodroma Mehrabad. U nedjelju, desetog, vie od milijun demonstranata est je sati mariralo ulicama Teherana. Sutradan, dva su se milijuna ljudi suprotstavila ahovim tenkovima, grabei rukama grube, kod kue napravljene, zeleno-crveno-crne zastave: zelene za islam, crvene za muenitvo i crne za ijizam, oblik islama koji je dominirao u Iranu od esnaestog stoljea. Izvan veleposlanstva bile su postavljene posebne strae marinaca: dio britanskog veleposlanstva bio je napadnut u studenom i postojala je stalna prijetnja da se nasilje opet usmjeri prema ovim mjestima koja su pobunjenici doivljavali kao mete, simbole mrskog im imperijalizma. Jutros je ah zamolio Gholama Huseina Sadeghija da osnuje civilnu vladu, to je vodilo daljnjem pogoranju stanja u zemlji. U glavnoj zgradi veleposlanstva, u prostoriji smjetenoj dva kata ispod povrine zemlje, tri su mukarca sjedila za malim, drvenim stolom, lica osvijetljenih slabim svjetlom. Peter Randall i njegov pretpostavljeni, Howard Straker, CIA-in ef teheranske misije, kratkom su obavijesti pozvani na sastanak s Brandonom F. Stewartom, efom CIA-nih operacija za podruje Srednjeg istoka. Stewart je premjeten u Teheran iz Langleva, Virginia, kada je CIA-in stoer za Srednji istok

bio ovdje prebaen iz Nikozije 1973. Njegov dolazak trebao je potaknuti odreeni pomak u tadanjim sloenim odnosima izmeu Sjedinjenih Drava i Irana, nakon Nixonovog posjeta Teheranu u svibnju 1972. kada je postignut tajni sporazum o prodaji svih vrsta konvencionalnog oruja Iranu koja mu budu potrebna, ukljuujui borbene zrakoplove F-14 i F-15. OPEC-ovo poveanje cijena nafte iz 1973. povealo je prihode Irana i omoguilo ahu da zapone najveu trgovinu orujem svih vremena. CI A je silom dola u Teheran i Richard Helms, direktor Agencije do unatrag godinu dana, imenovan je amerikim veleposlanikom, a to je mjesto zadrao do 1976. Sada je sve bilo pred rasulom, unitenjem godina rada u lamo nekoliko mjeseci. Stewart je bio zabrinut. Njegovo napeto lice i crne oi odavali su uznemirenost, uznemirenost koja je trajala, kao i rak koji je ve neko vrijeme skrivao i za koji je znao da e ga ubiti. Govorio je tiho, ali u polumranoj sobi njegov je ton imao autoritet. - Najprije - zapoeo je - elim vas izvijestiti daje ovaj sastanak strogo nesluben. Prostorija je osigurana prije deset minuta; potpuno je sterilna. Nikakve se zabiljeke ne smiju voditi, a ja neu obavijestiti gospodina Sullivana o naem razgovoru. Kao veleposlanik, on ima pravo znati za sve razgovore koji se tiu unutranje sigurnosti, ali moje naredbe iz Langleva to nadilaze. Iranski su poslovi poluili previe meunarodnih posljedica da bi bili tretirani samo na unutranjoj razini. 4 1 National Securitv Council ij* J State Department - ministarstvo vanjskih poslova SAD-a

Postoji jo jedan razlog zbog kojeg elim zadrati ovaj sastanak u tajnosti. Postoji ozbiljno politiko neslaganje u Washingtonu oko situacije ovdje. Kao to obojica znate, predsjednikova politika u vezi s ljudskim pravima bila je djelomice odgovorna za Zahtjeve za liberalizacijom koja je zapoela ovdje prole godine. On jo tjera aha da postupa u rukavicama, ali iskreno, stvari su Otile daleko iznad toga. Zbigniev Brzezinski i Nacionalni savjet za sigurnost hukaju protiv artera State Department. Zbigniev eli stabilnost u regiji i ne zanima ga nain na koji e to postii. I Pentagon je u to uvuen. Imam pouzdanu informaciju da planiraju zaigrati na ovjeka po imenu Huvser, generala zranih snaga; njegova je slubena dunost osigurati da vojska ostane lojalna vladi, ali neslubeno ima ovlasti organizirati dravni udar ako to bude potrebno da se ponovno preuzme kontrola nad situacijom. Stajalite Langleva je daje Agencija voljna podrati udar Ako uspije. Ali, kao to obojica znate, mi odravamo vezu s anti-ljeviarskom frakcijom Homeinijeve opozicije, i osobno mislim da je on vjerski voa koji e odnijeti pobjedu. ahovo je vrijemena izmaku, to je sigurno, i tko god pobijedi morat e zadobiti popularnost ili emo se vratiti na poetak. Ako komunisti preuzmu kontrolu, slobodno se moemo oprostiti s ovim mjestom, da ne govorim o ostatku regije. Problem je to je opozicija sada prokleto zbunjena. im osvoje vlast, ovi e momci kopati jedni drugima oi. Dakle, koga emo podrati? Ako izaberemo pogrenu grupu, bit emo po strani godinama, moda zauvijek. S druge strane, ako mognemo nai malu skupinu s velikom moi unutar ireg opozicijskog

pokreta i damo im pravu podrku, moi emo zadrati kontrolu. Kao to ste obojica svjesni, najvei je problem prikupljanje obavjetajnih podataka. Do sijenja, dobivali smo pouzdana izvjea o glavnim opozicijskim skupinama, ponekad od samih njihovih lanova. Ali vjerski slubenici puno su konspirativniji, a u vjerske je strukture gotovo nemogue prodrijeti. Nai standardni izvori, kao to su konzuli, slubenici mirovnih snaga, znanstvenici i ostali ne mogu s njima uspostaviti uinkovit kontakt. Veina naih ljudi ak i ne govori dobro perzijski jezik, k vragu. Mnogo je Agencijinih iranskih agenata povezano s potenom politikom opozicijom, ali su njihova izvjea beskorisna jer ne sadre detalje o zbivanjima iza scene u damiji, a ve je prekasno regrutirati nove ljude. Ne optuujem vas, samo kaem kako to izgleda na nivou Srednjeg istoka i u Langlevu. Nakratko je zastao, doputajui da se slegne smisao njegovih posljednjih primjedbi, koje su pojaavale nelagodu kod druge dvojice mukaraca. Stewart nikada nije bio terenski agent, ali je obavjetajce na terenu znao kontrolirati i njima manipulirati. - Dakle, Howarde - nastavio je prije nekoliko dana poslao si mi izvjee o SAVAKu koje me je navelo na razmiljanje. ini mi se da smo nali trag koji traimo. elim da pregleda materijal o Heshmatu, tako da ga razjasnimo i ukljuimo Petera. Peter, ne moram ti rei daje to vrlo povjerljiv materijal. Straker je kimnuo, svladavajui svoju nestrpljivost prema Stewartu. ovjek je bio uredski agent, dravni inovnik koji nije nita znao o pravim problemima obavjetajnog rada koji se odvijao na terenu. Njegov saetak o potekoama oko dobivanja informacija o sadanjim

oporbenim skupinama nije spomenuo desetoricu agenata ubijenih u nezatienim operacijama u Teheranu, Shirazu, Babulsaru i Navrizu od poetka godine, a da ne spominjemo nekoliko drugih koji su nestali pokuavajui se ubaciti u ekstremistike vjerske organizacije u Yazdu, Mashhadu i Qumu. Prije nego to zavre nemiri, jo e ivota biti izgubljeno, a nitko ovdje ni u Washingtonu nee preuzeti odgovornost, ak niti izraziti neto vie od pukog aljenja. Osobno je poznavao svakog od tih mukaraca. etvorica su bila oenjena, a njihove su ene bile kod kue, udovice koje e jednoga dana morati sresti. Nita nije govorilo da ih mora sresti, nije bilo propisa koji je to od njega ili ikog drugog zahtijevao. No, znao je da e se s njima morati suoiti. Lijevom je rukom primakao velik, tanki, ukasti dosje. - Prije nekoliko dana - zapoeo je - javio mi se Ben Gershevitz, glavni MOSSADOV agent koji je ovdje u izraelskoj misiji. Ve godinama Ben je ukljuen u selektiranje SAVAK-ovih agenata za naprednu pripremnu obuku u Izraelu i on nas izvjeuje o njihovim unutarnjim stvarima omoguujui nam dvostruku provjeru. Za vrijeme naeg susreta potvrdio je neto to smo ve tjednima znali iz drugih izvora: ljudi naputaju SAVAK poput takora koji su primijetili da se razina vode die. Civilni napad na SAVAK-ov stoer ovdje u Teheranu prije nekoliko tjedana uplaio je ak i neke vrste momke, a kada su u studenom zapovjedniku Naseriju stavljene lisiine, to nije utjeilo nikoga. Jedan od glavnih ljudi koji su se sakrili je Masood Heshmat, ovjek kojeg svi motrimo ve neko vrijeme. Prije nego je umakao, Heshmat je unitio sve svoje spise o ispitivanjima, tako da nitko

poslije ne moe pouzdano otkriti vezu izmeu njega i njegovih rtava - pa ipak, ako ga uhvate, mislim da nekoliko nedostajuih spisa nee sprijeiti metak koji mu slijedi. No, nije gubio vrijeme unitavajui drugi materijal, uglavnom veinu dosjea o drugim ljudima u SAVAK-u, kao i o agentima MOSSAD-a i CIA-e, smee koje je skupljao kao neku vrstu osiguranja. Ben se primio tog posla i ono to je ostalo nakon ienja dosjea o njegovim momcima, dao je meni. Do sada veina je toga baena u pe za spaljivanje, a ja bih samo elio daje i Heshmat otiao s tim. Ali, postoji jedan dosje koji sam zadrao. To je ovo ovdje. Dvaput je zagladio ukasti dosje, a zatim ga otvorio. Unutra je bio pregrt papira privrenih zajedno. Na privjeenoj je ceduljici pisalo Goruh-e Qaf, Q-skupina. U poetku nisam mogao shvatiti znaenje imena, ali poevi itati, shvatio sam da slovo Q oznaava Qolhak. - Preko stola je pogledao Randalla. - Papiri se odnose na skupinu koju je Heshmat pronaao u Qolhaku prolog listopada u raciji u kojoj ste ga vi pratili. Stewart je lagano podigao obrve i pogledom okrznuo Randalla. U redu je, gospodine. - Straker se brzo ukljuio. - Peter je podnio potpuno izvjee o incidentu. Za vas sam o tome napravio saetak. Ipak, ini se da je Heshmat postao opsjednut tom grupom. Nije imao nikakvu vrstu informaciju, ali je uspio povezati neke vrlo zanimljive pretpostavke i jedan ili dva ostatka dokumentacije. Postoji potpuno izvjee o raciji u Qolhaku, koje ukljuuje fotografije sedmorice poginulih mukaraca, zajedno s detaljnom autopsijom i otiscima prstiju, informacije o kui i iskaz pravog Heshmatovog dounika, naznaenog

samo kao Muhamed. Ali, zanimljivi su neki od drugih papira. Najvie me brine ovaj. - Iz dosjea izvue mapu i odmota je na stolu. Ovo je zemljovid Irana koji prikazuje detalje svih glavnih amerikih vojnih i obavjetajnih postrojenja u zemlji. Veina je informacija o tome strogo povjerljiva. Neuveno je da teroristika grupa ima pristup takvoj vrsti materijala. Straker je izvukao jo jedan komad papira iz dosjea. - Prema Heshmatovoj zabiljeci, ovaj je list dobio od svog dounika Muhameda. To je popis poiljki oruja koje su dopremljene skupini preko Chilivanda na gilanskoj obali Kaspijskog mora; neki od dostavljenih predmeta su poprilino teki i nisu ukljueni u popis oruja pronaenog u kui nakon racije. Drugi list sadri samo popis imena. Neka imena su mi nepoznata, ali znojim se od onih koja mi neto znae. Prvo je Feisal, iza kojeg stoji 1975. godina, kada je neak poinio atentat na njega u Rijadu. Nakon toga dolazi Khaled i arapske rijei min qarib, koje znae uskoro. Zatim Mohamed Reza i Anwar, vjerojatno ah i Sadat; nakon njih takoer pie min qarib. Poslije toga nema nieg to bi mi neto znailo osim jedne stavke. To su perzijske rijei boz-e kuhi poslije kojih stoji 1976. godina. Prvo sam preao preko toga, zatim sam shvatio da postoji prijevod reenice koji ima smisao. Peter, govori li vam to to? Randall je sjedio zatvorenih oiju, ali je pozorno sluao to Straker govori. Ne otvorivi oi, izustio je jednu jedinu rije. Ibex. Straker je potvrdno kimnuo i nastavio. Postoji jo jedan list koji poinje s popisom imena, a ostatak se sastoji od neke vrste simbola:

niza slova zajedno povezanih u neprepoznatljive rijei, zatim oblici bez znaenja, kao talisman ili slino. Vidio sam takve stvari na bazaru, ali ne vidim im smisao. Vidite li i ovjdje znaenje, Peter? Vi ste ekspert za perzijski. Straker se samo djelomice alio. Randall se, zapravo, ozbiljno zainteresirao za studij perzijskog u vrijeme svog sedmogodinjeg boravka u Teheranu; teno je govorio i itao te zavrio studij knjievnosti i ope kulture, koji je zapadnjacima predstavljao problem. Uzeo je papir od Strakera. Velik list papira iaran crvenom i crnom tintom odmah je prepoznao; isti list papira koji je Heshmat pokupio u kuhinji, u Qolhaku. Pri vrhu stranice etiri su imena itljivo bila napisana rukom, sva etiri arapska: Asma bint Manvan, Abu Afak, Ka'b ibn al-Ashraf i Abu'lHuqayq. Randallu ta imena nisu nita znaila, ali su na neki nain bila starinska i bio je uvjeren da ih je ve negdje uo ili o njima itao. Talisman ispod toga bio mu je nerazumljiv, kao i sam tekst: bio je besmislen, nerazumljiv. Ili, moda, ifra. Gospodine, ne vidim nikakva smisla, ali mislim da poznajem nekoga kome bi to moglo neto znaiti. S vaim doputenjem, elim mu to pokazati, ako mislite da bi pomoglo. Mislim na profesora Ashrafija. Straker je kimnuo. Da, naravno, Ashrafi nam je u prolosti bio od velike pomoi, moemo mu vjerovati, ak i u sadanjim uvjetima. Oprostite - vi to znate bolje od mene, Peter. U svakom sluaju dajte mu da vidi, no nemojte mu rei nita to ne treba znati. Stewart je upao, uznemiren to razgovor izmie njegovoj kontroli, postajui teko razumljiv, vrlo struan i ezoterian.

Howarde, zar nemate ideju tko bi mogli biti ovi ljudi? Sve mi se to ini nejasnim. I ne razumijem arapske veze. Da, gospodine, to je malo nejasno. U poetku sam mislio da se radi o ogranku Muslimanske brae. Primjena i planiranje asasinacija vrlo se dobro uklapa u sliku koju su oni stvorili o sebi. Ali, naao sam biljeku na poleini Heshmatovog dosjea pisanu njegovim rukopisom. Navodi imena nekolicine vanih ijitskih sveenika, damija i teolokih fakulteta u Qumu i Mashhadu. Prema Heshmatovim biljekama, ova grupa povezana je sa svima njima . To me navelo na razmiljanje da se radi o onima koje traimo, koje emo trebati kada doe vrijeme. Braa su ortodoksni, dosljedni suniti, znai da ih moramo iskljuiti - to je kao da isusovce poveemo s metodistima. Ne, ovo su ijitski teroristi i koliko znamo, mogli bi biti prava snaga koja pokree vjersku oporbu. Tko god bili, pakleno su utjerali strah u kosti naem prijatelju Heshmatu. Zato tako mislite? Zbog njegove biljeke na omotu dosjea, gospodine: Smatra se daje kontakt u ovoj fazi previe opasan. Ne preporua se daljnje istraivanje. Dosje zavren. Mislim daje bio prestravljen, gospodine. Dakle, zato onda mislite da mi moemo uspostaviti uspjean kontakt? Izgleda da ne moemo. No, moramo pokuati. Heshmat je bio SAVAK-ov agent: moda je imao posebne razloge za strah od te grupe. Napokon, bio je odgovoran za smrt sedmorice nedugo prije. Moda se njegovi razlozi ne mogu primijeniti na nas. Ako ih moemo identificirati i uspostaviti kontakt odgovarajuim kanalima, moi emo im pomoi,

osnaiti ih i dovesti na vlast kada revolucija doista bude na putu, zatim ubaciti nae ljude ili kupiti neke od njihovih. Neka Peter ponovno otvori Heshmatovu istragu. Ako je voljan to uiniti, svakako. - Straker je pogledao Randalla, znajui da e pristati. Naravno, elio bih pokuati - uzvrati Randall. Bio je zaintrigiran. Ve je u to ionako bio uvuen prije godinu dana u Qolhaku. Ve tada je znao da je to tek poetak. Onih sedam mrtvih lica jo ga je proganjalo. Sva su ona bila povezana zajedno u jednu sudbinsku spiralu. Da je onda znao zavretak svega to e se u meuvremenu dogoditi, bio bi ustao i izaao iz sobe, iz zgrade, iz Irana. Pretpostavljam da imamo i vae doputenje, gospodine? - Straker se obrati svome nadreenom. Precizno govorei, nije mu bila potrebna Stewartova dozvola za obavljanje unutranjih poslova. Ali, inilo se da su u ovaj posao ukljueni i Arapi i elio je biti pokriven u sluaju da se istraga mora voditi i izvan Irana. Stewart se na trenutak zagledao u dvojicu nasuprot sebi. Znao je da ga obojica smatraju inovnikom, oruem ljudi iz Bijele kue, politiara u minkerskim odijelima. Ali, u ratu je radio kao agent na terenu zajedno s OSS-om, CIA-inim prethodnikom. To je znalo vrlo malo ljudi, a on nikada nije govorio o svojim iskustvima. Tijekom tih godina razvio je sposobnost predosjea-nja, instinkt koji ga nikada nije napustio. Sada, dok je gledao preko stola, osjeao je smrt. Izmuen predosjeajima, kimnuo je i ustao. I ostali su ustali. Straker uzme ukasti dosje i preda ga Randallu. Trebat e vam, Peter. Hvala.

Krenuli su prema izlazu. Doavi do vrata, Randall zastane. Gospodine, upravo sam se sjetio to znae imena, ta arapska imena. Straker i Stewart okrenuli su se prema njemu s upitnim izrazom lica. To su imena etvorice ubijenih na zapovijed Proroka Muhameda dok je bio u Medini. Njihov zloin gaje vrijeao, pisanje prostakih stihova, irenje nezadovoljstva. Straker je zatresao glavom, zbunjen. Ne razumijem. Zato su njihova imena na ovom papiru? Mislim... mislim da je to neka vrsta opravdanja. - Randall zapravo nije mislio na opravdanje ve na zazivanje. Sva trojica su utjela. Stewartov predosjeaj smrti sada je bio jai i puno dublji.

6. poglavlje TEHERAN 27. prosinca 1978. Zvuk slian pucnju iz pitolja probudio je Petera Randalla. Jo napola spavajui, skotrljao se s kreveta, puzei po podu, rukom traei Browning privren ispod okvira kreveta. U sobi je bilo tiho, a blijedo je svjetlo ranog zimskog jutra prodiralo kroz tanke rolete. Zatim je odjeknulo nekoliko pucnjeva, pet u slijedu, koji su dopirali s ulice. Randall se otkotrljao do prozora, podigao

do razine podboja i oprezno pogledao kroz rub roleta. im je to uinio, jedan stari peykav' je ponovno zapucao kroz ispunik na drugoj strani ulice, dok gaje njegov voza uzaludno pokuavao pokrenuti. Randall polagano izdahne i spusti roletu na mjesto. Vani je bilo hladno. Opet je sanjao Vijetnam: isti san, isto lice, isti krikovi. San se nije nikada mijenjao. Kako se i mogao promijeniti? Za Randalla taj je dan bio Vijetnam, sve ostalo je bilo prije ili poslije. Uvijek e sanjati taj dan i Rilevevo lice, iskrivljeno od strane boli uvijek e se izdizati iz grimizne tame, izbuljenih oiju i usta irom otvorenih u nijemom uasu. Krevet je bio prazan. Fujiko zasigurno nije mogla tako rano otii. Pogledao je na sat: bilo je sedam i deset, a prije devet nije trebala biti u veleposlanstvu na Takhte Jamsidu. Zazvao ju je, a ona dovikne: - Ovdje sam, pripremam doruak. Prolo je sedam. Zar jo nisi ustao? ipeykav - tip automobila Fujiko je bila druga tajnica u amerikom veleposlanstvu i Randall je s njom ivio gotovo godinu dana. Bila je polu-Japanka i polu-veanka. Roditelji njezine majke doli su u San Francisco iz Yokohame nakon potresa 1923.; otac joj je pak bio pripadnik druge generacije doseljenika, iji su djedovi doli iz Malmoa u posljednjem desetljeu devetnaestog stoljea. Za vrijeme drugog svjetskog rata, baka i djed s majine strane bili su internirani i izgubili su farmu voa u junoj Kaliforniji kupljenu deset godina prije i koju su zapravo poeli kriti '41. Nakon

rata su dobili beznaajnu naknadu, a na mjestu svoje farme vidjeli su golem ikaki kombinat koji je njihovu zemlju pretvorio u pranjavu rupu, nakon to su ostvarili zavidnu dobit. Rezultat je bio da su oboje izgubili povjerenje u mogui ameriki nain ivota za sebe. Do svoje smrti poetkom 60-ih, ivjeli su s Fujikinim roditeljima, unosei u njihovu kuu osjeaj trajnog gubitka - gubitka tradicionalnih vrijednosti, identiteta i asti. Kada su Amerikanci bacili atomsku bombu na Hiroshimu i Nagasaki 1945. godine, odbacili su sve tragove svoje budistike vjere. Fujiko je bila odgajana u atmosferi duboke podvojenosti, nikad sigurna u svoj identitet nije mogla biti ni Japanka niti veanka, k tome obeshrabrena da se osjea Amerikankom. Peter je osjetio daje zato odabrala karijeru u diplomatskoj slubi: to je bio nain da pronae sebe pronalazei svoju zemlju; neto zbog ega je trebalo otii u inozemstvo. Ovdje u Teheranu mogla je biti Amerikanka unato svojim bademastim oima i koi boje meda. Randall je zgrabio odjeu i krenuo u kupaonicu. Fujikin je glas ponovno dopirao iz kuhinje upozoravajui ga da e mu se kava ohladiti. Stiem za dvije minute! - povikao je. Kada je nakon est minuta uao u kuhinju, Fujiko je ve sjedila za stolom, pijui kavu i jedui za doruak jaja benedict s tankim komadom kruha. Prekasno! - Osmjehnula se. - Pojela sam tvoja jaja, poela su se hladiti. Uzmi koje iz hladnjaka, ako eli. Ve se drugi put ovaj tjedan dogodilo da je pojela njegova jaja. Odluio je da nije gladan, sjeo je i natoio alicu kave. Kava je zanosno mirisala: aromatina zrna bila su svjee prena, dobavljena

ravno iz opskrbnog ureda veleposlanstva. Iranci su, za razliku od Turaka i istonih Arapa, pili aj i bilo je gotovo nemogue da dobra kava stigne u Teheran. Jeli su i pili u tiini, zadovoljni da su zajedno i da zajedno zapoinju dan. U poetku, njihova se veza sporo razvijala. Peter je upoznao Fujiko u veleposlanstvu, svidjela mu se i nekoliko ju je puta pozvao da izau. Iskreno govorei, osoblje veleposlanstva dralo se podalje od agenata. To je moglo dobro funkcionirati u Europi i nekim dijelovima Azije, ali ovdje, u jo uvijek tradicionalnom muslimanskom drutvu, bilo je teko upoznati lokalne ene. One koje je Randall elio, bile su mu nedostupne, a one dostupne nisu mu se sviale. Nakon to je otkrila ime se Peter bavi, on i Fujiko prestali su se viati. No, nakon nekoliko tjedana ona ga je potraila. Ispriala mu se; nije ga trebala prosuivati po profesiji, ve je trebala priekati i dati mu priliku da se pokae onakav kakav zapravo jest. To je bilo prvi put u nekoliko godina daje netko posegnuo za njegovim identitetom skrivenim ispod maske njegove slubene prirode i u poetku je Randallu bilo vrlo teko skinuti tu masku. Njegove veze sa enama nikada nisu bile jednostavne niti sluajne. Nakon Vijetnama, nije se mogao prepustiti, otvoriti drugima. uvao je emocije, postao je krt na osjeajima, bojao se da ih nee mo nadoknaditi ako se rasipaju. ivot agenta ga je jo vie odijelio, uinio ga zatvorenim, praznim. Ali, Fujiko je pronala nain da probije te barijere, velike i tajanstvene. Nije se mogao obraniti od njezinog polaganog i nenametljivog

pristupa i na kraju, unato slubenom neodobravanju, odluili su ivjeti zajedno. Njegov udan ivot s neobinim zahtjevima, stalnom nesigurnou u pogledu raspoloenja, vremena i mjesta drao ih je odvojenim danima, ponekad i tjednima. Ali, ona je ostala. Nikada nije ispitivala, nikad postavljala pitanja, iako je pokuala suosjeati i ublaiti bol koju bi osjeao nakon svake misije. Ona je bila najivlja osoba koju je poznavao; iva i vrlo svoja, neovisna i enstvena. Nikada ne bi uspjela u diplomaciji; nitko nasmijanih oiju i spontanog naina izraavanja ne treba se nadati uspjehu u diplomatskim krugovima. Namjeten osmijeh, lani stisak ruke, jednostavna dvolinost - to su bili preduvjeti za uspjeh u diplomatskom svijetu. A on je znao da je i on sam tamnija strana ovog podlog svijeta sumnjivih poslova. Randall je sebe smatrao manje-vie obinim proizvodom amerike civilizacije. Roenje 1942. u Chicagu, a nakon dvije godine izgubio je oca u bitci nadmoi - bio je jedan od sedamdeset i jednog zatvorenika hladnokrvno ubijenog na polju pokraj Malmedyja 17. prosinca 1944. Kapetan Randall svom je sinu ostavio uniformu, nekoliko fotografija, nekoliko medalja i osjeaj ponosa, pomijeanog sa srdbom nastalom iz nitavnosti, to je bio dio nasljea njegove ene. Peter je bio izvrstan u sportu i veini sveuilinih kolegija i studirao je politike znanosti na Yaleu. Nakon magisterija, nekoliko je godina radio na doktorskoj disertaciji o amerikoj vanjskoj politici u Perzijskom zaljevu, ali prije nego to ju je zavrio prijavio se kao volonter za vojnu slubu u Vijetnamu. Vidio je akcije u Hueu i Khe Sanhu 1968., mnogo ranjenih i ubijenih

Vijetnamaca, a i sam je dva puta bio ranjen; tri je mjeseca proveo kao podrka Psvopsu u Sajgonu tijekom 1969. i tog se proljea vratio u Sjedinjene Drave, bolestan od rata, vojske i ispraznosti. Bilo je mnogo incidenata u Vijetnamu, mnogo smrti, mnogo lica, mnogo imena. Ali dva su incidenta odskakala, a drugi je, iako za Randalla ne i najgori, konano utjecao na njegovu odluku da ode. Nekoliko mjeseci nakon ofenzive Tet ljeti 1968., Ran-dallu je povjerena jedinica iji je zadatak bio uhititi seljake osumnjiene da su VC-ovci u skupini sela izmeu Da Nanga i granice s Laosom. Trebalo im je tjedan dana da se probiju kroz podruje, tri puta otvarajui snajpersku vatru, ubivi deset VC-ovaca i zarobivi etrdeset i pet osumnjienika - mukaraca, ena i djece. Randall je naredio da zatvorenike poalju natrag u Da Nang na ispitivanje. Tiho su i mrzovoljno, rezigniranih i pasivnih lica, sjeli u redove stranjeg dijela kamiona. Deset milja izvan Da Nanga, na putu prema Hueu na sjeveru, zaustavila ih je vojska junog Vijetnama. Pukovnik ARVN-a pristupio je Randallu i upitao ga o prirodi njegove misije. To je bio nizak rastom, dobro uhranjen mukarac, nenasmijan, nezainteresiranog pogleda i oiju koje se nisu nazirale iza tamnih naoala, a u ruci je drao tanki jahai bi. Randall gaje ve prije viao u svakom veem gradu koji je posjetio i nauio je da s njim bude na distanci. Ne zatraivi doputenje, pukovnik je slobodno proetao du tri kamiona s Randallovim zatvorenicima, ignorirajui amerike vojnike u pratnji, pogleda usredotoenog na tihe redove seljaka. Zatim se vratio na poetak kolone,

izlajao naredbe nekolicini svojih ljudi i hladno ih gledao kako tre prema kamionima i nareuju zatvorenicima da siu. Kada je Randall pokuao prosvjedovati, pukovnik gaje jednostavno ignorirao. S rastuim strahom i vrtoglavim osjeajem bespomonosti, Amerikanac je shvatio to se dogaa. Znao je da bi bilo beskorisno, ak i pogubno, pokuati zaustaviti vojnike sa samo dvadesetak ljudi. Zatvorenici su pogurani uz bok kamiona, a vojnici ARVN-ovih korpusa zauzeli su poloaje du ceste poput promatraa sportskog dogaaja, dok su njihovi drugovi podigli puke i zapucali. Sve je bilo gotovo za manje od minute, ali Randall nee nikada zaboraviti hladnokrvnost kojom je to uinjeno, bezobzirno ponaanje egzekutora ili nevoljnost korpusa koji su ostavili za sobom na cesti umrljanoj krvlju. - Sada ih moe odvesti u Da Nang, porunice rekao je pukovnik dok je gizdavo hodao prema svom dipu. Kolona Junovijetnamaca krenula je dalje i nestala, jo jednom progutana zelenim daljinama pruge za Hue. Randall je naredio da se tijela pokopaju gdje jesu, pokraj ceste, i vratio se u bazu bez zatvorenika. To je bila sitnica u tom svjetskom pokolju, ali za Randalla i njegove ljude znaila je gubitak godina u samo nekoliko minuta. Randall je uloio slubeni prigovor na dogaaj. Dva dana poslije pozvan je na sastanak sa svojim zapovjednikom, pukovnikom T. R. Bradvem. Brady se nasmijeio i doekao ga srdano, a zatim preao na stvar. Porunice Randall, znam kako se osjeate zbog ovog incidenta. Sam Bog zna da bih se ja isto tako osjeao. Postoje pravila u ratu koja se moraju

potivati, isto kao i pravila u baseballu, razumijete. Ovog ste puta vi bili u sreditu toga, sine. Momak na koga ste naletjeli zove se pukovnik Ky i moram vam rei da je na ovom podruju zadao prokleto mnogo udaraca. On je ubojica, nikad nema zarobljenike, ak nikada i ne pita za njihova imena. Pravo kopile. Mrzi VC kao stoje Hitlermrzio idove, samo to ovaj voli osobno sudjelovati u svemu. No, mi se ne usuujemo zaustaviti ga, ak se ne usudimo rei mu da se dri po strani. Da to pokuamo, kunem se da bismo bili tako brzo udaljeni iz ove vojske i ove zemlje da se ne bismo uspjeli niti okrenuti. To je njegova zemlja i njegov rat i puno toga to se dogaa meu ovim ljudima ini ne razumijemo. U svakom sluaju, Korejci koje je ubio bili su VC-ovci, tako ste bar rekli u izvjeu. Randall je prekinuo. On nije ubio Korejce, gospodine, hladnokrvno je ubio mukarce, ene i djecu. A oni nisu bili VC-ovci, gospodine, oni su bili osumnjieni kao VC-ovci. Vjerojatno je polovica njih bila nevina, ali sada nema naina da to saznamo. Pukovnikove su se oi suzile. Njegova je smirenost nestala. Ne treba mi nikakav pametnjakovi, porunik s koledom govoriti to jest, a to nije Korejac. Da je stari Ky ubio neke od naih momaka, moete se kladiti da bih ga potraio i doveo pred ratni sud. Ali ovo su bili Korejci protiv Korejaca, a nas se ne tie to si oni rade meusobno. Ne tie se mene, a vraki sigurno da se ne tie ni vas. Ima stvari koje morate shvatiti u ovom ratu, mome, i bilo bi bolje da se prilagodite prije nego upadnete u nepriliku.

Randall je napustio pukovnikovu sobu kiptei od bijesa kakav nikada prije nije doivio, bijesa koji se ubrzo pretvorio u neizmjernu potitenost. Iduih tjedana, uloio je prigovor nekim drugim viim asnicima, ali ofenziva Tet kosila je rtve posvuda i nitko nije imao vremena, niti namjeru baviti se sudbinom jo nekolicine vijetnamskih seljaka. Kada je zatraio novu slubu te jeseni, Randall je poslan u Khe Sanh. Ondje je proveo cijelu zimu 1968., upravo u najgore vrijeme. To mu je pomoglo da zaboravi cestu za Hue, tijela i muhe koje su se skupljale dok se jo tijela ne bi ni smirila. Nakon odlaska iz Khe Sanha poslanje u Sajgon, gdje je radio za Psyops. Upravo je ondje uo glasine o pokolju u My Laiu u oujku prethodne godine, ba nekoliko mjeseci prije incidenta na cesti za Da Nang. Ubrzo je od prijatelja, vojnog obavjetajca dobio potvrdu da njegovi zarobljenici iz jednog od sela u kojima je proveo uhienja nisu bili VCovci: dolo je do greke u izvjeu obavjetajne slube koje je bilo upueno Randallu. To je bila kap koja je prelila au. Ve je odsluio vie no to mu je bila obaveza. Nakon stoje njegov zahtjev za otpust tri puta bio odbijen, konano je uspio napustiti slubu, dao je medalje prijatelju i napustio Vijetnam. Ali Vijetnam nije napustio njega. Prikradao mu se nou, u snovima. Ponekad je sanjao tijela to lee po cesti, ponekad pukovnika Kya i pitao se kako izgledaju njegove oi iza tamnih, crnih naoala, ali se i u snu bojao skinuti ih. Drugi put, sanjao je Khe Sanh, neprekidno granatiranje iz noi u no. No, to nisu bili najgori snovi. Najgori je san usnuo jutros. Vijetnam mu je ve namijenio najgoru sudbinu, prije negoli je uope stigao do

ceste za Da Nang ili dugih noi u zaklonu u Khe Sanhu. Dva mjeseca nakon povratka u Sjedinjene Drave pristupili su mu mukarci u sivim odijelima i tamnim kravatama, mukarci ija su kratko podiana kosa i mekani glasovi odavali njihovu neakademsku pripadnost i koji su predloili drugi nain ivota mladom znanstveniku, koji je namjeravao nastaviti raditi na svojoj disertaciji. U poetku Randall nije bio oduevljen: rat ga je iscrpio. Ali oni su znali sve o njemu, znali su izgovoriti prave rijei i preutjeti ono to treba preutjeti. Rekli su mu za obavjetajnu slubu, ozbiljno sakupljanje vanih informacija, njihovu primjenu u izbjegavanju nasilja, spreavanje greaka i pogrenih prosudba koje vode ratu i smrti. Igrali su na njegov strah i dvojbe, razlikovali zakljuke uma od srdbe tijela, poigravali se njime sve dok im nije poelio vjerovati, dok nije osjetio potrebu prihvatiti kako je ono to kau ljudi u sivim odijelima istina ili to moe postati. Optimizam 60-ih, retorika meunarodnog mira i suradnje, jo su mu uvijek neto znaili i silno mu je bio potreban nain da povrati vjeru u sebe. Za vrijeme Dulla, Zaljev svinja je bio zaboravljen i CIA je postala respektabilna sila u svijetu. Pentagonski spisi i ostala otkria 70-ih jo su uvijek bila daleko. Na kraju, bezimeni su ljudi uspjeli uvjeriti Randalla da ga eka nova uloga, da potreba da opravda svog oca moe nai izraz u drugoj vrsti slube, da bijes zbog oeve smrti i izgubljenih majinih godina mogu biti usmjerene protiv drugog, snanijeg neprijatelja i tla se njegov oaj zbog nasilja i besmislenosti rata moe

kanalizirati u spreavanje njegovog izbijanja. To su mu rekli i on im je vjerovao. Sada, devet godina poslije, potreba za opravdanjem i bijes su nestali da bi bili zamijenjeni osjeajem blaim od cinizma, ali jaim od ravnodunosti. Jo je uvijek vjerovao u ideale demokracije, ali u godinama provedenim u Teheranu vidio je stvari koje su mu se zgadile i posramile ga. On je sam uinio djela koja bi uvrijedila mladog liberala, to je on neko bio, i preutno doputao drugima djela to bi uvrijedila i ovjeka vreg nego to je on postao. Savjest je lo sudrug jednom obavjetajcu. Ona moe uzrokovati slabljenje odlunosti, s kobnim smrtnim posljedicama, ne samo za agenta, ve i drugih za koje je odgovoran. Randall je jo uvijek kontrolirao svoju savjest i pojaao svoju odlunost koncentrirajui se na slike - na primjer, lica sedmorice ubijenih koje je pronaao u Qolhaku. Ali, slike mogu biti nadoknaene drugima, i njegovo je sjeanje bilo prepuno drugih lica, drugih smrti, kada je svojom rukom drao no ili pitolj. Fujikin ga je njeni glas prenuo iz sanjarenja. * - Mora li danas izai? Ja imam obveze u veleposlanstvu u devet sati kao i obino, ali sam se dogovorila da zavrim u podne tako da mogu pripremiti izvjee za sutranji sastanak. Ako bude u blizini, moda se mogu vratiti ovamo i pripremiti ruak. Moemo ovdje provesti poslijepodne dok ja itam izvjee, a zatim pogledati novi engleski film u kinu Atlantik. Svakako, to bi mi se svidjelo. Sto se prikazuje? Peckinpahovi Slamnati psi. Krv i hrabrost, pretpostavljam. Ali, pokai mi film u Teheranu koji to nije. Sinkroniziran?

Ne, danas je utorak - dan kada se prikazuje originalna verzija, a teheranski skorojevii mogu pokazati svojim prijateljima kako je njihov engleski dobar. Ili nije. U redu - pristao je. - Ne znam to u popodne raditi, ali moram se vratiti u neko vrijeme, moda ak i za ruak. Posegnuo je za vrem i natoio jo dvije alice kave. Uinivi to, pogledao je Fujiko s opetovanom milju o promjenama to ih je unijela u njegov ivot. Tijekom nekoliko proteklih mjeseci, postajao je sve zbunjeniji njihovim odnosom. Osjeao je da e uskoro morati izabrati, izabrati izmeu nje i Agencije, izmeu starog ivota i mogunosti novog. I bio je sve vie siguran da e izabrati nju. Bio je razoaran i uznemiren sjeanjima zbog kojih nou nije mogao spavati. S Fujiko bi se mogao vratiti u Sjedinjene Drave i poeti zaboravljati sve prazne, gorke godine i mogao bi ponovno otkriti budunost za koju je mislio daje zauvijek izgubljena. Iznenada, zazvonio je telefon. Tko bi to mogao biti? Ne oekujem nikakav poziv. Natoi mi kavu, vraam se odmah. Neoekivani pozivi uvijek su znaili nevolju. To je ve spoznao davno prije. Svakodnevno mu je telefon provjeravan zbog prislunih ureaja, CIAin je stoer esto zvao zbog poruka. Na putu do dnevne sobe podigao je slualicu i progovorio na perzijskom. -Baleh. Manzel-e Randall. Befarma'id. Peter? Kako si? Ovdje Iraj. Iraj? Bok! Nisam oekivao da u te tako brzo uti. Iraj Ashrafi bio je profesor na studiju perzijskog jezika na teheranskom sveuilitu; on je poduavao Petera farsi kada je prvi put doao u Teheran i

vie od ikoga mu je pomogao da se uklopi u gradski ivot. Ashrafi je znao tko je Randall i to radi i s vremena na vrijeme mu je pomagao informacijama i prijevodima teih dokumenata. Profesor nije bio ukljuen u politiku, ali je istovremeno bio strastven zagovornik liberalizacije i pametnog praenja Zapada. Sada blii sedamdesetoj nego ezdesetoj godini, profesor je roen u vrijeme konstitucionalne revolucije i bio je desetogodinjak kada je Reza-kan svrgnuo posljednjeg vladara iz dinastije Qajar i sebe proglasio ahom. Kao lan stare aristokratske obitelji iz Kashana, odgojen je na tradicionalan nain, bio je liberalni konzervativac stare kole, ljubazan, kulturan i prema Peterovom miljenju, vrlo pametan. On i Randall postali su jako dobri prijatelji, uglavnom zbog Randallovog zanimanja za perzijski jezik i kulturu, interesa koji je pobudio sam Ashrafi vie od ikoga. Randall je ponekad pomiljao da dade ostavku u Agenciji tako da moe kombinirati svoj prethodni posao u politikim znanostima sa znanjem perzijskog jezika i poznavanjem drutva odravajui predavanja kao strunjak za to podrujena sveuilitu u Georgetownu ili nekom drugom. Mnogo je toga vidio od Ashrafija i jo je uvijek od njega uio. Sluaj, Peter. Mogu deifrirati tvoj papir. Otkrio sam mu znaenje, vrlo je ozbiljno. Vano je da se vidimo, da razgovaramo. Ne znam gdje si to naao, ali trebao si mi rei. Moemo li se vidjeti tijekom jutra? Zar mi ne moe sada rei, Iraj? to pie na papiru? ao mi je, ali radije ti ne bih govorio telefonom. Moe li doi u moj ured poslije deset? Sveuilite je sada slubeno zatvoreno zbog

nemira, to se esto dogaa, ali obino je slubenicima doputeno da koriste svoje urede i biblioteku. Nekoliko stvari elim pogledati prije nego se vidimo, ali ako nazove u deset moi u ti rei to znam. U deset? Bit u tamo. I Iraj - nikom drugom nisi pokazao taj papir, zar ne? Ili o njemu govorio? Ne, rekao si daje povjerljiv. Kolegi sam pokazao nekoliko simbola, no oni sami po sebi nita ne znae. Sada ne mogu vie razgovarati, moja tajnica ima neki posao za mene. Vidimo se u deset. Randall je na trenutak zastao, razmiljajui, a zatim spustio slualicu. Slegnuo je ramenima i vratio se u kuhinju. Fujiko tamo vie nije bilo; vratila se u spavau sobu da se obue. Na brzinu je popio kavu i krenuo za njom. Dok je ulazio, ugledao ju je kako stoji ispred zrcala i minka se. Vidjela je u odrazu da stoji iza nje i promatra je. Njegovo joj se lice inilo tako bliskim, poput neega to je uvijek poznavala: svijetla kosa to pada preko ela, usne koje su se rijetko smijale, otra brada koju je tek trebao obrijati. Ali, njegove su oi za nju ostale tajna, tune i neprobojne. Fujiko je drala nepravdom da ovjek s takvim oima ivi ivot obavjetajnog agenta. Ona s njim nikada nije razgovarala o njegovom poslu, jer nije eljela da to utjee na njihov zajedniki ivot. Meutim, znala je da e jednog dana o tome morati porazgovarati. Draesno se okrenula i nasmijeila. Moram ii ili u zakasniti. Vidimo se na ruku. Nemoj se zadrati. Znala je da je telefonom nekuda pozvan. Nije joj to smio rei. Uzvratio joj je osmijeh i lagano je poljubio u obraz. inila se tako sitnom, tako ranjivom. Nije

mogao kontrolirati nemir koji je u tim trenucima osjeao, brigu za nju. Kreni - rekao je blagim glasom. - uvaj se.

7. poglavlje TEHERAN 27. prosinca 1978. Dugaki su se redovi vjernika izravnali, okrenuli jedni prema drugima s tradicionalnim pozdravom, Mir vama, i raskinuli. Jedni su urili kui, drugi su ostali u damiji sluati predavanje starog mule, koji je zauzeo najdrae mu mjesto u praznom kutu lijevo od mihraba'. Mukarac odjeven u crnu halju i mlai ovjek koji je stajao kraj njega za vrijeme jutarnje molitve zajedno su izali iz damije, bez rijei, ne pokazujui da se poznaju. Vani su s police uzeli svoje cipele prije nego su zajedno krenuli u ledenu bjelinu jutra. Koraali su zajedno, ekajui da se guva prorijedi. Konano je mukarac u crnom progovorio, drei ruku bez ake na ramenu drugog mukarca, stoje ovome bilo uasno. Sjea li se, Huseine, kada smo bili zajedno u Kurdistanu, da si mi obeao poslunost, poslunost ak iznad smrti? Mladievo je lice bilo blijedo. Hladan gaje zrak tipao, uvlaei mu se u kosti, otkrivajui ga. Kimnuo je. Danas e odrati to obeanje. To ne znai tvoju smrt, ne, ako ne bude blesav - tvoja je

misija previe vana da bi nepotrebno riskirao. Ali, mora stalno biti iskuavan, kuati smrt na jedan ili drugi nain. Danas mora uiniti neke stvari, stvari koje zahtijevaju krv.'Bit e krvi, Huseine. Hoe lije proliti za mene? Nije trebalo nita rei, ni prigovoriti, niti pristati. Sve je bilo suvino. Krv i njezino prolijevanje, smrt i ne-smrt, ivot i ne-ivot, sve je u tuim rukama. On je bio aneo smrti, njegova ruka hara, ne ruka koja mu je to namjestila, ne ruka koja gaje pozvala kui. Husein je ponovno pogledao ovjeka kraj sebe, s batrljkom omotanim u crni povoj, videi ruku, odvojenu, nevidljivu, neizbjenu. Kimnuo je i nastavio hodati. Randallov je stan bio smjeten na donjem kraju ulice Kakh, blizu kompleksa zgrada ministarstva pravosua, premijerova ureda, Senata i Pahlavijeva muzeja. U blizini je bilo i teheransko sveuilite i u hladna prosinaka jutra Peter je uivao ii duljim putem, prolaziti drvoredom u ulicama koje su bile jedan od ugodnijih dijelova novoga grada. Misli o Fujiko i oduevljenje koje je u njoj pronaao bile su mu najvie na pameti i nije elio uriti, u mislima osjeajui i uvajui njezinu blizinu, prije nego to ga susret s profesorom Ashrafijem prisili da se vrati u drugu, krutu stvarnost. Bio je rastresen izlazei iz ulice Fakhre Razi na prometni Bulevar aha Reze, koji je ime dobio po ocu sadanjeg vladara. Vjeto kroei kroz uurbani, kaotini jutarnji promet, krenuo je direktno prema ulazu u sveuilite i prijavio se slubujuem policijskom straaru. Iza njega, djeica su vikala igrajui se uz smrznuti kanal

juba, drveem ograeni vodeni kanal, koji je prolazio uzdu veine iranskih ulica. Ljeti, on i Ashrafi dolazili bi ovamo i sjedili u sjeni velike platane, sluajui uborenje vode, razgovarajui o Rumijevim, Hafezovim i Saadovim pjesmama ili o djelima modernih pisaca poput Hedavata, Buzurga Alevija ili Chubaka. Sve se to inilo stranim u odnosu na njegov pravi zadatak ovdje, stvari kojima je trebao svjedoiti i koje je morao initi u obranu slobode - zadatak koji mu je sve vie nalikovao represiji koje su se bojali i njegovi gospodari. No, znao je da su poezija i umjetnost potrebni, da bi se bez njih slomio, da je samo zbog Ashrafija, zbog kulture koju je profesor predstavljao, vodio svoje usamljene bitke. Prilino runa skupina zgrada izgraena na uobiajeni nain, pusta vie no ikada u svojoj zimskoj krutosti, deprimirala ga je dok je kroio prema Ashrafijevom uredu u glavnoj zgradi, fakultetu za umjetnost. Osnovano 1935., sveuilite je esto bilo popritem politikih nemira poevi od ezdesetih, a policija i SAVAK budno su motrili na aktivnosti studenata u krugu i oko sveuilita. Nakon pobuna 1962., SAVAK-ovi policijski agenti nastanili su se u dvije kue u pokrajnjim ulicama, Adhar 21 i Anatole France, kako bi bili blizu u sluaju nemira. Vie je puta Randall doao ovamo uspostaviti kontakt s iranskim i gostujuim stranim studentima, aljui izvjea o sveuilinim aktivnostima u CIA-in stoer-jedan od poslova koji je najmanje volio. Dok je ulazio u hodnik koji vodi do Ashrafijevog ureda na treem katu, Randall je postao svjestan neuobiajene aktivnosti, ak uzbuenja. Inae, tajnitvo i drugo administrativno osoblje radilo je svoj posao na nain prilagoen perzijskom

doivljaju vremena: bez strke, bez urbe, uvijek postoji sutra. Danas je sveuilite bilo slubeno zatvoreno. No, ljudi su se uurbano kretali hodnikom, izlazili i ulazili u urede. Osjetio je da neto nije u redu. Na kraju hodnika, pokucao je na vrata Ashrafijeve tajnice i uao. Soba je bila puna ljudi: ostali inovnici i nekoliko lanova nastavnog osoblja koje je prepoznao. Profesorova tajnica, sposobna sjedokosa ena od etrdesetak godina, Laila Rasekh, sjedila je na stolici jecajui, drei rupi na ustima. Randall je primijetio da i ostale ene plau, iako manje od Laile. Mladi predava, Farid Arasteh, kojeg je Randall zatekao u Ashrafijevom stanu nekoliko puta kad gaje posjetio, okrenuo se i prepoznao ga. Aqaye Randall! Khabarra shenidid? Novosti? Kakve novosti? Znai da niste uli? Jutros oko devet sati ubijen je profesor Ashrafi na putu do knjinice. Sruio ga je kamion na sveuilinom igralitu, na putu ispred zgrade biblioteke. Randall je zinuo u oku. Kako je to mogue? Razgovarao je s njim neto prije osam; inilo se nemoguim da mu je samo poslije sat vremena prijatelj mrtav. Sto se dogodilo? - pitao je Arasteha. - Je li itko vidio nesreu? Nitko od nas nije bio tamo. No, neki od knjiniara koji su bili vani u to vrijeme rekli su policiji da je kamionet, volex, ubrzao dok je profesor prelazio. Voza je iznenada skrenuo da izbjegne maku ili neto na cesti i udario profesora. Ali, nije se zaustavio. Nastavio je vonju, kau, iako su vikali za njim. Dok je policija stigla, kamion je nestao. Ne mogu prijei preko toga: razgovarao sam s njim trenutak prije

nego je izaao iz zgrade. Izgledao je zabrinuto. Sigurno je izaao ne razmiljajui. Da se dogodi tako grozna stvar! - Arasteh je bio vidljivo uznemiren; bio je blizak prijatelj profesora i njegove ene. Nekoliko je misli gotovo istodobno prohujalo kroz Randallovu glavu. Volex')Q bio volkswagen, popularni tip vozila u Iranu - popularna i teko uhvatljiva. Iranski vozai esto iznenada skrenu, ali samo da izbjegnu pjeake koji su doli preblizu, nikada make, pse ili sline manje prepreke. Ashrafi nije bio mlad, ali je bio ustar i oprezan i nije urio prijei poznato opasne teheranske ulice; bilo bi udno da je sruen na Aveniji Pahlavi; u sveuilinom krugu to je bilo nevjerojatno. Randallu je bilo jasno da Ashrafijeva smrt nije bila sluajna, ali nije mogao zamisliti motiv. Predobro je znao daje profesor politiki neutralan. Je li to imalo ikakve veze s njegovim posjetom? Okrenuo se Laili Rasekh i, izrazivi aljenje za profesorom, upitao je li znala za njegov posjet. Da, gospodine Randall. Dok je izlazio, profesor Ashrafi je ostavio poruku na mom stolu, rekavi mi da vas uvedem u njegov ured ako stignete prije njega. Otiao je u knjinicu prije nego sam ja dola na posao. Jeste li uope naputali svoju sobu tijekom jutra? Da, nekoliko puta. Jednom sam ila u zahod, dva puta fotokopirati ijednom uruiti dosje profesoru Mo'iniju. Arasteh je pogledao Randalla, mrka pogleda i zbunjena izraza lica. Peter, kakve to ima veze s Irajevom smru? Kakve veze to ima s tvojim posjetom?

Ne znam. Vjerojatno nema nikakve veze - oprezno je odgovorio, instinktivno znajui da mora postojati neka povezanost. U tom asu, vrata su se otvorila i ula su dva policajca, a jedan je nosio mali paket. Htjeli su razgovarati s profesorom Mo'inijem, predstojnikom katedre za perzijski jezik. U paketu su bile Ashrafijeve osobne stvari, uzete s tijela u policijskoj mrtvanici. Dolaskom policije mala se grupa u vanjskom uredu poela razilaziti. Randall je vidio daje Laila Rasekh krenula s njima, s oitom namjerom da kod kue provede ostatak dana. Zaustavio ju je tiho joj rekavi: Hanum-e Rasekh. Profesor Ashrafi je imao neke moje vane dokumente. Jutros sam doao po njih. Znam da nije zgodno vrijeme i ne svia mi se to to radim, ali je silno vano da ih naem. Biste li mi dopustili da pogledam jesu li u njegovom uredu? Pitao se, ne prvi put, koliko ova ena zna ili pretpostavlja o njegovom pravom identitetu, pravoj prirodi njegove veze s profesorom. udno gaje pogledala, kao daje znala, kao daje i ona predmnijevala da Ashrafijeva smrt nije bila sluajna. Da, svakako. Nije mi rekao da ima te isprave, ali ako su osobni to ne bi niti uinio. Doite, vrata njegove sobe su otvorena. Zajedno su uli u malu, neurednu sobu u kojoj je znanstvenik za sebe stvorio utoite od politikih nemira vanjskoga svijeta. Tri su zida bila puna knjiga, od poda do stropa, veinom na perzijskom i arapskom jeziku, a tu i tamo Ashrafi je objesio kaligrafske natpise koje je godinama skupljao. Skladni, zaobljeni radovi majstora poput Mir Imada

unijeli su vlastiti ivot u pranjavu, slabo osvijetljenu sobu. Kroei ka glavnom stolu, Randall je sustavno, ali ne bez emocija, protresao papire koji su na njemu leali. Nije bilo fotokopije koju je poslao profesoru. Niti se nalazila na ostalim stolovima. Uz doputenje gospoe Rasekh otvorio je veliki ormar s ladicama kraj prozora i pregledao njegov sadraj. U drugoj je ladici naao dosje sa svojim imenom. Tamo su bila razna pisma i biljeke koje je godinama slao Ashrafiju, ali sva su bila neznatne vanosti. Straga je pronaao omotnicu u kojoj je poslao fotokopiju s popratnim pismom: bila je prazna. Dok je on traio, tajnica je otila u svoj ured i kratko razgovarala s profesorom Mo'inijem i policajcem. Zatim se vratila, nosei paket s Ashrafijevim stvarima. - Moda je ovdje ono to traite, gospodine Randall. Znao je da nije, ali je svejedno pogledao. U paketu je bilo vrlo malo toga. Novanik i neto novca, nekoliko fotografija (ukljuujui i njihovu zajedniku, s izleta na Hafezov grob u Shirazu prije tri godine), osobna iskaznica i druge isprave; biljeke s predavanja; kutija cigareta Winston, Ashrafijeve velike slabosti; sat; dvije kemijske olovke i crveno nalivpero kojim je starac svakodnevno vjebao kaligrafiju. Ni traga zagonetnom dokumentu iz Qolhaka. Moda se negdje ipak pojavi, no Randall se nije previe nadao. Pozdravivi se s Lailom Rasekh i profesorom Mo'inijem, kojeg je slabo poznavao, Randall se uputio prema stubitu. Ovdje vie nita nee doznati. Moda e policija neto vie doznati o volkswagenovom kombiju, ali je sumnjao. to li je

njegov stari prijatelj pronaao na tajanstvenom papiru da je uzrokovalo njegovu smrt? Peter je bio siguran kako je upravo to bio pravi razlog. Napustio je sveuilite kroz stranji izlaz i izaao na ulicu Danesh, gdje se nalazio hotel Elizabeth. Ondje je mogao nakratko sjesti uz viski, razmisliti i oporaviti se od oka izazvanog prijateljevom smru. Sjedei u hotelskom baru, razmiljao je o dogaajima tog jutra. Trebat e proeljati dosjee radi obavijesti o Ashrafijevim kolegama. ak bi i simbol s fotokopije, iako izvan konteksta, mogao neto znaiti kolegi kojem gaje stari profesor pokazao. Sljedei je korak pronai nekog drugog tko bi mogao deifrirati taj dokument; ako je Ashrafi to mogao, jo e tkogod moi otkriti smisao dokumenta. Sad, kada je Ashrafijeva kopija ukradena, preostao je samo izvornik koji se nalazio u njegovu stanu; morat e napraviti jo jednu kopiju za svaku sigurnost. Ispivi svoj drugi viski, napustio je bar i uputio se prema telefonskoj govornici u predvorju hotela. elio je obavijestiti Fujiko da e se rano vratiti pa ne treba brinuti za ruak. Kad je dobio njezin ured u ambasadi, rekli su mu daje otila oko deset; trebala je pripremiti dodatni materijal za sutranju konferenciju i eljela je u miru na tome raditi. Pretpostavio je daje otila ravno u njegov stan i odluio e i sam onamo uputiti na ruak, prije nego to pone raditi na sredinjem raunalu. Povrh svega, elio je biti s njom, rei joj za Ashrafija i potraiti utjehu u njenoj prisutnosti. Dok se vraao po ulicama 21. Adhar i Farvardin, pogledom je traio volkswagenov kombi za koji je znao da ga vjerojatno prati. Tko god je

organizirao Ashrafijevo ubojstvo, znao je da Randalla oko deset oekuju na sveuilitu i poslao je nekog da ga slijedi. Jednom ili dvaput pomislio je da vidi oi uperene u njega, ali, kada se okrenuo, nije bilo nikoga tko je gledao u njegovom pravcu. Stigao je do prednjih ulaznih vrata svoje zgrade, stavio veliki klju u bravu i uao. Njegov se stan nalazio na drugom katu, u uskom hodniku s dva stana jedan nasuprot drugome. Pozvonio je i priekao da mu Fujiko otvori. Odgovora nije bilo te je pomislio da je najprije otila u svoj stan. Pronaao je klju i umetnuo ga u bravu. Unutra, svjetla su bila upaljena; moda je bila otraga i nije ula zvono. Cesto je sa slualicama na uima uivala u klasinoj glazbi s njegovih ploa. Nije je bilo ni u dnevnom boravku. U stanuje bilo neprirodno tiho. Neto nije bilo u redu. Protrnuo je, osjeao je da neto nije u redu, ali nije mogao objasniti to. Hodajui tiho, desnom je rukom posegnuo u unutarnji dep jakne za pitoljem koji je uvijek nosio te krenuo u spavau sobu. Tiina gaje pritiskala, a njegovo je disanje postalo dugo i uplje. Osjetio je stezanje u prsima kad se nagnuo da otvori vrata spavae sobe, visoko drei pitolj i naslanjajui se na zid. uo je tiinu, a zatim tupe zvukove s ulice. Blijeda se svjetlost probijala kroz zavjese, jo uvijek navuene. Ugasio je svjetlo u hodniku i pogledao u sobu. Bila je prazna, ali netko je bio ondje. Plahte, odjea i papiri bili su razbacani posvuda. Kad su mu se oi priviknule na priguenu svjetlost, vidio je mrlje, tamne mrlje na podu, krevetu i zidovima. Srce mu je stalo. Soba je bila preplavljena krvlju, svjeom i na mjestima jo vlanom.

Ona je leala na krevetu ispod zguvane hrpe plahti. Odmah je vidio to joj je uinjeno i teko je svladao napadaje munine koja gaje obuzela. Ponovno je osjetio muninu kad je pogledao smrskane ostatke njezina tijela. Bila je izreetana strojnicom, raskomadana, a dijelovi njezina tijela razbacani po sobi; utroba, meso razderano u komadie, sve osim lica. Njezino je ljupko lice bilo netaknuto, ali su oi buljile u strop u agoniji i uasu. Zatvorio ih je druim rukama, s emocijama koje nije mogao razlikovati bol, uas i bijes, izmijeani, zaokupljali su njegovu pozornost. Blijed i nijem, pokrio ju je krvavom plahtom, i dok je to inio ugledao je rije, jednu jedinu, ispisanu krvlju na zidu iznad kreveta: fahisha. Prepoznao ju je i osjetio kako mu se od tuge okree eludac. Na arapskom to je znailo drolja. Soba se vrtjela oko njega, a on je iz nje isteturao, osjeajui prazninu u mislima i oajan osjeaj gubitka.

8. poglavlje TEHERAN 27. -28. prosinca 1978. To se poslijepodne, kad su ljudi doli u njegov stan i napravili sve to je trebalo biti napravljeno, Randall probudio iz duboke iscrpljenosti koja gaje morila nakon otkria Fujikinog tijela. Sjedio je satima, nepomian, nesvjestan svega oko sebe, preplavljen mislima, ekajui da ljudi zavre. Sada mu je bilo zlo od

razmiljanja, od uspomena koje su na njega pohlepno navirale, poput leinara na strvinu. Hrabrei sam sebe, otiao je u spavau sobu, koju su ljudi oistili i uredili kao da se nita nije dogodilo. Krevet je bio namjeten kao da ona nije nikada na njemu leala. Petnaest minuta pregledavanja papira bilo je dovoljno za potvrdu da nedostaje dosje o grupi iz Qolhaka. Jutros su dvije njemu vrlo drage osobe ubijene samo zato da bi netko mogao pronai jedine postojee primjerke plavog papira. Zar je sadraj toga papira bio dovoljno vaan da opravda smrt nevinih ljudi? Dohvatio je telefonsku slualicu, birao kratak broj koji ga je spojio s tajnom telefonskom centralom u podrumu amerikog veleposlanstva i zatraio sterilnu vezu s Howardom Strakerom. Linija je odmah bila dostupna. Howarde? Ovdje Peter. Neto se dogodilo. Znam, ve sam obavijeten. ao mi je to se dogodilo to s Fujiko, Peter. Isuse, rekli su mi... Nema veze, ti to zna. I pakleno mije ao zbog Ashrafija. Zna li stoje otkrio? Ne znam. Ubijen je prije nego mije dospio rei. Ali, znam da je bio na tragu neega, i to god to bilo, zabrinulo ga je: to se osjealo u njegovu glasu. Nedostaje njegova kopija plavog papira. I dosje je ukraden iz mog stana. Jo uvijek ne razumijem kako su znali. to ste jo radili, osim deifriranja papira? Pokuavao sam povezati imena mrtvih mukaraca s fotografijama. estero je ljudi radilo na tome, ali do sada nita nisu otkrili. Nitko ih ne moe identificirati po licima, a ni njihovi otisci prstiju nisu registrirani. Ve smo trebali otkriti bar jednog ili dvojicu od njih sedam. Zaboga, svi u ovoj zemlji registrirani su za osobnu iskaznicu.

Pretpostavljam da niti jedan od njih nije u registru. Gdje su vai ljudi traili? U naim dosjeima, SAVAK-u, gradskoj policiji, dravnoj andarmeriji, vojnoj tajnoj obavjetajnoj slubi, dravnom inspektoratu. To sve pokrivamo. Zadrava li tko? Mislim da ne. Zato i bi? Odobrenje koje mi je Stewart dao bilo je prilino velika glupost. Mislim da nitko ne bi imao vremena ukloniti sve vane dosjee, ak i da su znali to traimo. U redu. to ete sada napraviti? Potraiti Heshmata. Imam ovjeka koji se raspituje, ali do sada nita. Ako mu je i bio na tragu, Heshmat je sigurno nauo da se raspitujemo i dublje se sakrio. Ali, ja ga sam planiram potraiti, on nam je jedini siguran klju u ovom itavom poslu. Mislim da znam lagani nain kako ga istjerati, ali trebam vae odobrenje za neslubenu izlaznu vizu, koristei bilo koju od naih redovnih izlaznih ruta. To e mi posluiti kao mamac. Za Heshmata? Ne, za ovjeka koji e me odvesti k njemu. Heshmat nee napustiti zemlju. Ne jo. Sada je sigurniji ovdje, gdje ima veze i pristup novcu. Vani veze i sredstva kotiraju iznad pariteta, i on bi bio u opasnosti od opozicijskih grupa u Europi ili u Sjedinjenim Dravama. Za Heshmata elim novi identitet. Kad zavrim s njim, nee mu biti vano gdje je; otii e gdje god mu predloim. Koliko vremena trebate da mu pribavite novi identitet? Dajte mi dvadeset i etiri sata. Izlazni put mogu organizirati odmah. Protekla smo tri tjedna ljude izvlaili preko Makuau sjevernu Tursku. Hoe li to biti dovoljno dobro?

U redu je. Je li se veza u Makuu promijenila? Ne, samo ga poalji na uobiajenu adresu. Ja u se pobrinuti za ostalo. Ali iskreno, Peter, mislim daje bolje da vas maknem s ovog sluaja. Ve sada su vam za petama i pokuat e vas eliminirati za sluaj da vam je Ashrafi rekao ono stoje znao. Peter, najbolje da veeras napustite zemlju. Dajte mi ime vae veze, ovjeka za Heshmata, recite gdje ga mogu nai i ja u se povezati s njim. alim, Hovvarde, ali ne dolazi u obzir. Trebam srediti neke stvari. Samo ne elim da me netko vidi dok naputam ovaj stan. Moete li to urediti? Otii u u sigurnu kuu na Jordanu. Peter, ao mi je zbog Fujiko, znam kako se osjeate. K vragu, moda i ne znam. Ali, ne moete sudjelovati u istrazi zbog osobnih razloga. Tako ete raditi pogreke, velike pogreke, krivo procjenjivati situaciju, biti ugroeni. Pet dana, to je sve to elim; moda i manje. elim ovo zavriti. Poelo je sa mnom i Heshmatom u Qolhaku. I zavrit u s njim. On zna vie nego je napisao u dosjeu, to obojica shvaamo. Vi ste me u ovo uvalili, znai, dugujete mi pomo. Pomozite mi da ga pronaem. Osobno, Peter, dajem vam etrdeset i osam sati. Izvijestit u ipak Brucea Fostera, da i on moe upasti u akciju. Poslat u kombi tamo za pola sata, oni e vas izvesti. ovjek kojeg je Randall traio bio je bivi SAVAKov agent Nurullah Baqirzadeh. Radio je u iranskom veleposlanstvu u enevi, SAVAK-ovom stoeru u Europi, u koordinaciji nadzora nad iranskim disidentima u Francuskoj, Zapadnoj Njemakoj i Velikoj Britaniji. U kolovozu 1976. protjeran je iz vicarske zajedno s Ahmadom Malek Mahdavijem,

prvim tajnikom ambasade koji je imao cjelokupnu odgovornost za SAVAK-ove operacije u zapadnoj Europi. Vrativi se u Iran, zaposlio se u specijalnom uredu kao pijun starijih SAVAK-ovih slubenika u Teheranu, dok je radio za Heshmata kao istraitelj u Comiteu. Randall je uvijek od njega dobivao upotrebljive informacije, uvijek za visoku cijenu. Od ljeta se skrivao na raznim mjestima, uglavnom u Teheranu. Triput je preko posrednika stupio u vezu s Randallom, traei pomo za bijeg iz zemlje. Randall je znao daje oajan. Specijalni su dosjei iz ureda procurili lanovima SAVAK-a i Baqirzadeh je bio u veoj opasnosti od svojih bivih kolega nego od opozicije. elio je pokuati povezati se s grupama disidenata u Sjedinjenim Dravama ili junoj Americi. Randall gaje do sada izbjegavao, u sluaju da kao uzvrat za svoje usluge zatreba neto vrednije od novca koji mu je Baqirzadeh nudio. Napokon, novac je uglavnom i doao od Randalla i nitko ga ba silno nije elio natrag. Do idueg podneva Randall je pronaao bjegunca Baqirzadeha u njegovom najnovijem sklonitu. Baqirzadeh je uvijek imao bliske kontakte s organiziranim kriminalom u gradu, i Amerikanac nije bio iznenaen doznavi da ivi blizu Rayya, u junom dijelu Teherana, u jazbini ilegalnih kockara i pijanaca koju je vodio Hadi Reza Turk. Hadi Reza zaradio je bogatstvo poslije rata, uglavnom investirajui u nekretnine, ali i vodei znatan dio teheranskog crnog trita. Njegova je kockarnica bila opasno mjesto. Hadi Rezini razbojnici, njegovi chaqukashani, bili su poznati po svojoj nesklonosti da postavljaju pitanja prije nego to noem probodu nezvanog gosta a njegovo tijelo bace u jub. Jubove u junom Teheranu

trebalo je esto istiti. Stoga je Baqirzadeh onamo otiao nesumnjivo kao uzvrat za korisne informacije i obeanje da e uslijediti jo. Hadi Reza je mogao unoviti informacije toliko brzo koliko je trebalo njegovim knjigovoama da novac nestane iz ovjekova vidokruga. Vremena poput ovih bila su dobra za ljude njegova kova. Jug teheranskog eljeznikog kolodvora je terra incognita, ak i plan grada zavrava s kolodvorom kao da on oznaava kraj svijeta, gdje previe znatieljan putnik u potrazi za dalekim obalama moe pasti u bezdan. To podruje i jest svojevrstan ponor kojemu nema dna. Teheran otro ponire od planine Elburz na sjeveru; temperature progresivno rastu, a zrak postaje prljav dok se sputate junije, sve dok ne stignete do Rayya, starog Rhagesa, koji je izgubio mnogo od svoje velianstvenosti. Dok su bogati gradili svoje vile u hladnim, prostranim irinama sjevera, siromani su gurnuti u vrveu masu i sve veu napuenost uarenih slamova junih dijelova grada. Ovdje se siromatvo, vjera i kriminal sukobljavaju u svijetu neprijateljstva prema teheranskoj srednjoj klasi i prema strancu, i prijetnja su i jednima i drugima. Randall nije bio budala. Rijetko bi zalutao u ovaj dio grada, nikada sam. Ii direktno u Baqirzadehovo sklonite bilo bi isto to i zatraiti koga da ti tkogod prereze grkljan. Umjesto toga otiao je u vilu Hadi Reze Turka, daleko na sjeveru, u Shemiranu. Hadi Reza je ivio od smea, a ne u njemu. Ve su se prije sreli u dva navrata, oba puta na obostranu korist. Randall je uveden u primau sobu, grandioznu prostoriju kakvu je imala veina vila sjevernog Teherana, ukraenu s oitom ljubavlju i sklonou ukraavanju i kienosti.

Hadi Reza ue u sobu smijeei se, sjajne, dobro nauljene koe i hladnih oiju skrivenih iza osmijeha. Udebljao se, pomislio je Randall osobeni nain da pokae, rijeju: utjelovi sve svoje bogatstvo. -Aga-ye Randall, Khayli Khushhal-am. Befarma 'id. - Mahao je rukom otealom od sjajnog prstenja prema crvenoj sofi. Randall je jednom uo da jedan od prstena vrijedi vie od milijun dolara. To je bilo mjerilo Hadi Rezine snage: ondje gdje se drugi ljudi ne bi usudili kroiti u mrane dijelove junog Teherana niti samo s nekoliko tumana u depu, on moe odetati nenaoruan, nosei nakit koji bi mnogo godina uzdravao lagodan ivot desetak obitelji. Amerikanac je sjeo i zapoeo kratak uvodni razgovor, tako vaan za sve pothvate u ovoj zemlji. Ponuen mu je aj i poslu-eni slatkii. Konano je Hadi Reza zavrio s trivijalnostima. - Dobro, jenabe Randall, ovo su uurbana vremena za vas. Godina je bila luda. Ali profitabilna. Siguran sam da nemate vremena za gubljenje na beznaajne stvari. to mogu uiniti za vas? Sitnicu, jenabe Hadi. elim posjetiti svog starog prijatelja Nurullaha Baqirzadeha. Vjerujem da on boravi u jednoj od vaih kua. Moete li urediti posjet? Nesmetan? Hadi Reza nije pokazao iznenaenje. Nasmijeio se. Naravno, zaboravio sam. Vas dvojica ste u slinom poslu, zar ne? To nee biti teko organizirati. Ja idem onamo kasno poslijepodne. Zato ne poete sa mnom? Bilo bi mi drago da vas mogu povesti. Do tada ostanite ovdje i ugodno se osjeajte. Moda niste ruali? Moj e vam kuhar neto pripraviti. Ne, ne, to nije ta 'arof,

uistinu to elim. Kreemo u pet. Do tada, ispriavam se, ali imam vanog posla. Hadi Reza je podigao svoje golemo tijelo iz velike stolice u kojoj je sjedio, smjekao se, uljudno stavio ruku na prsa i lagano se naklonio prije izlaska. Randall je ostao stajati, rezigniran to e ovdje provesti ostatak poslijepodneva. Hadi Reza ne bi elio da ode sada, kad je utke potvrdio Baqirzadehovu nazonost u kockarnici. Za deset minuta posluena je hrana, ukusna hrana, ali on nije mogao jesti. Danas su bila dva pogreba, a on nije elio prisustvovati niti jednom. Osveta za njihovu smrt dobila je prednost nad suzama prolivenim pokraj njihovih grobova. Strpljivo je ekao u tiini. Mnotvo je otvaralo put i uzmicalo pred Hadi Rezom kao to se Crveno more otvorilo Mojsiju. Znali su ga ovdje i bojali su ga se. Randall je iao za njim, mranim ulicama, u pratnji dvojice njegovih tjelohranitelja. Jedan je od mukaraca nosio Randallov Bwwning, koji e mu na odlasku biti vraen. Hadi Rezin je auto bio nekoliko blokova dalje; ove su se uske ulice, nepoploene, pune kamenja i smrdljivog otpada, zaguene bijedno odjevenim mukarcima i velom prekrivenim enama, mogle proi samo pjeice ili motociklom. Ali, ak i sveprisutne honde, koje su inae trubile i vjeto prolazile pokraj ili kroz svaku zapreku, ivu ili neivu, usporile kad bi vidjele Hadi Rezu. Zaustavili su se pred slabo osvijetljenim ulazom u malom cul-de-sacu (slijepoj uliici), izvan ulice u kojoj su bile iskljuivo tiskare. Hadi Reza je tri puta pokucao, zatim jo jednom i vrata su se

iznutra otvorila. ak ni Randall nije pretpostavio da je to bilo bespotrebno kucanje jer je skrivena kamera promatrala svakoga tko ulazi i nitko nije smio ui gore bez provjere jednog od Hadi Rezinih ljudi. Unutra, mraan je hodnik vodio ravno do drvenog stubita. S iznenaujuom je spretnou Hadi Reza kroio naprijed. Uli su u zadimljenu sobu osvijetljenu blijedo-plavim fluorescentnim svjetlom. Za niskim stolovima male grupe utljivih ljudi igrale su backgammon ili takhte, kocke ili karte, a tiina je bila samo povremeno prekinuta krikom veselja ili oaja. Neizvjebanom su oku izgledali siromano, ali Randall je znao da su veina igraa bogati trgovci s bazara, da su ulozi golemi, a kua uzima znatan dio. Neki su mukarci sjedili uza zidove sobe, neki su puili qalyun, tradicionalnu lulu, na ijem je vrhu gorei ugljen pulsirao dok su uvlaili i ispuhivali dim. Drugi su puili opijum, koristei dugake lule to zavravaju okruglom porculanskom kuglicom sa sitnom rupom; na rupici su drali tablete sirovog, smeeg opijuma, otapajui ih komadiima ugljena koji su drali u svojevrsnim klijetima i pritiskali elastinu tvar u rupu dugakom metalnom iglom. Ovisnik o opijumu, taryaqi, bio je uobiajeni prizor u modernom Iranu, unato pokuajima da se iskorijeni uzgajanje i uvoz droge. Na vie od pola milijuna registriranih ovisnika u zemlji, za vjerojatno jo toliko njih vlasti nisu znale. Kuponi za nabavku opijuma, namijenjeni ovisnicima starijim od ezdeset godina uvedeni su radi presijecanja ilegalne trgovine, ali je Randall znao daje Hadi Reza jedan od nekolicine bossova, kriminalaca koji je zaradili mnogo novca kupujui i prodajui kupone te uvozei ilegalne poiljke droge iz Turske i Afganistana.

Uveli su ga u malu stranju sobu i rekli mu da prieka. Soba je bila osvijetljena jednom elektrinom aruljom, a u njoj je bilo tek nekoliko tekih drvenih stolica. Za nekoliko minuta, jedan se od chaqukashina vratio vodei Baqirzadeha. ovjek je izgledao grubo, starije od etrdeset godina, mnogo starije. Bio je jadno odjeven, s bradom starom barem tri dana i oito neispavan, ali Randall nije suosjeao s njim. Baqirzadeh se jedva nasmijeio, a zatim brzo sjeo na najbliu stolicu. Chaqukash je izaao, oprezno zatvorivi vrata za sobom. Prolo je puno vremena od naeg posljednjeg susreta, Ruhi - obrati mu se Randall. - Ne izgleda ba dobro. Nadam se da nisi bolestan. Gdje si bio, Randalle? Tri sam puta pokuao stupiti u vezu s tobom. Duguje mi, Randalle. Vremena se mijenjaju, Ruhi, dugovi se vraaju. Ali ne brini, doao sam ti pomoi. eli otii iz zemlje, zar ne? Uini to traim, reci mi to elim znati i ve sutra moe biti na putu. U suprotnom, do sutra bi mogao biti mrtav. Ili jo gore. Iraneve su oi odavale strah, grozniavi ivotinjski strah. Teko je disao. to eli? Ne mnogo. Samo malu informaciju. elim znati gdje je Masood Heshmat. Baqirzadehovo se lice ukoilo. inilo se da mu se oi smanjuju, nestaju. Gubi vrijeme, mrtav je. Nije mrtav, Ruhi, ti to zna. Daje mrtav, ve bih to znao; ta se vrsa informacije brzo proiri. Gdje je? Ne mogu ti rei. Zakleo sam se.

Randall je znao da se Baqirzadeh boji; kad bi Heshmat ikada doznao kako je Amerikancu otkrio njegovo boravite, smrt bi brzo dola, ali bi umiranje bilo sporo i dugotrajno. Nikada u svom ivotu nisi odrao obeanje, Ruhi. Masood nee znati da si mi rekao, a ti e ve biti daleko ako on ikada dozna. To je tvoja jedina prilika, da sam na tvom mjestu, ne bih je odbacio. Baqirzadeh je zapoeo. Rijei su nailazile u bujici, aptom. ivi na podruju bazara, ne znam tono gdje. Ali, veeras e ga nai u Shahre No. Ponekad ide tamo u kuu na Abri-shami, prema Sini. Broj etrdeset i devet. Bit e ondje veeras. Randall je kimnuo. Shahre No je podruje crvenih svjetala u zapadnom Teheranu, iznad Dervaze-ye Qazvina. Poput juga, i to je bilo opasno podruje. Stranci su ili samo do Shokufe-ye No, nonog kluba u kojem su mogli sluati pjevae hitova poput Gugusha i pokupiti bolje prostitutke. Dalje od toga prostirala se svojevrsna niija zemlja gdje ak ni Randall nikada nije bio. Dao je Baqirzadehu adresu koju e trebati za bijeg i rekao mu kada da ode. Krenuo je prema vratima i otvorio ih. Chaaukash je stajao vani. Odlazim. Molim vas, recite Hadi Rezi. Chaqukash se okrenuo i zatresao glavom. eli vas vidjeti prije odlaska. Doite za mnom. Ostavivi Baqirzadeha u stranjoj sobi, Randall je slijedio chaqukasha uz jo jedan niz stuba do Hadi Rezinog stana. U njemu je sve bilo sjajno osvijetljeno u usporedbi s pomno odravanom tamom u prizemlju.

Hadi Reza je s mladom enom sjedio na velikom kauu i pio viski. Nasmijeio se i kimnuo Randallu. Nali ste ono zbog ega ste doli? -Da! Dobro. Izvrsno. Neu vas zadravati. Samo jo jedna pojedinost. Nadam se da neete zaboraviti ovu malu pomo. Moda ete je jednom moi vratiti. Randall je odlino razumio Hadi Rezu. Jednog dana, moda i ubrzo, morat e i on napustiti zemlju. Za razliku od Baqirzadeha, on je imao potreban novac i veze da to uini bez veih potekoa, ali uvijek postoje nepredviene sluajnosti. U tom sluaju, mala pomo prijatelja nee biti zgorega. Randall je kimnuo u znak pristanka. Hadi Reza se nasmijeio i rekao: Jaafar e ii s vama do eljeznike postaje. Ondje moete uzeti taksi i otii kamo elite. Vratit e vam i pitolj. Ovo nije sigurno mjesto za vas, Amerikance. Molim vas, budite oprezni. U pratnji uvara kamenog lica, Randall je siao niz stube i izaao u hladnu no. Iznad njega na nebu blijede su zvijezde treperei davale znakove jedne drugima, ravnodune prema prljavtini koja gaje okruivala sa svih strana.

9. poglavlje TEHERAN 28. prosinca 1978. Randall je taksijem stigao do Nawwaba, a preostali je dio puta iao pjeice. Teko je pronaao kuu,

jer su ulice bile slabo osvijetljene i jo gore poploene i dva je puta gotovo upao u duboke rupe koje su radnici odavno ostavili nepokrivene. etiri puta zaustavljale su ga nezakrivene ene u feredama, pokrivene velom, drhtea stvorenja koja su nudila da s njim podijele krevet za pet tumana, cijenu jeftinog obroka. Jedna nije bila starija od trinaest godina. Svaki je put kad bi zatresao glavom i nastavio put, rije fahisha odjekivala poput bubnja u njegovim mislima. Dok je hodao, nije osjeao hladnou. Javna je kua bila velik, iznenaujue bogat stan u etverokatnici sagraenoj prije deset godina. Bila je slabo osvijetljena i puna diskretnih sjena koje su skrivale dosta od nametljive dekoracije, uasne mjeavine lanog europskog baroka s patvorenim perzijskim ukrasima, poput Hadi Rezine kue u Shemiranu. Randall nije imao potekoa pri ulasku - ameriki je naglasak zvuao poput novca svakome tko uva ulaz - ali je naiao na zbunjenost kada je upitao za Heshmata. Madame je bila debela, baktrijska ena koja je u ovom poslu zadovoljavanja seksualnih potreba i hirova monim i bogatim stanovnicima Teherana bila ve etrdeset godina, najprije u najizravnijem moguem smislu, a zatim kao svodnica. Nije nita htjela rei Randallu. Ne, ne poznaje nikog tko se zove Heshmat, nikad za njega nije ula, on zasigurno te veeri nije bio ondje. Randall je zasigurno znao da lae. Sada ve nestrpljiv, odgurnuo je enu i krenuo prema najbliim vratima desno. irom ih je otvorio i pogledao unutra. Visok mukarac i dvije djevojke bili su zaokupljeni akrobatskim otkrivanjem. Djevojke su s iznimkom visokih crnih izama bile nage, a mukarac je

nosio potpunu vojnu odoru. ena s ulaza i madam povikale su i pohitale s namjerom da ga odvuku. -Van! Van! Morate otii! Izaite odavde! - vikala je ma Jame, zajapurenog podbuhlog lica, a njezina je eljust drhtala od bijesa i straha. - Nemate pravo smetati moje goste! Nikakvo pravo! Randalla nije zanimalo pravo, najmanje pravo ove ene i njezinih muterija. Iz unutranjeg je depa izvukao SAVAK-ovu iskaznicu koju je nosio radi ovakvih prilika. Njezin je uinak na dvije ene bio dramatian i trenutan. On je u drugoj sobi du ovog hodnika, gospodine - debela je ena promucala, ruku prekrienih na bujnim grudima. Randall je zakoraio prema vratima i lupio akom. -Heshmate! Randall je, ulazim! Otvorio je vrata i uao u slabo osvijetljenu sobu. Heshmat je stajao pred njim. Bio je gol i drao je pitolj objema rukama u visini Randal-love glave. U uglu, nagi je djeak drhtao, oiju punih suza. Randall je sa sramom promotrio: mrav, sa zgodnim djevojakim osobinama, jedva mu je moglo biti vie od jedanaest ili dvanaest godina. Amerikanac je osjeao gaenje prema Heshmatu koje je raslo do uzburkane mrnje. elio ga je ubiti, ali je znao da je to jedina stvar koju ne smije uiniti. Mahnuo je djeaku da ode. Ispuzao je preko kreveta i zaobiao Randalla irom otvorenih oiju i uplaen. Spusti pitolj, Heshmate, ne elim te ozlijediti - procijedio je Randall podignutih ruku, pokazujui da mu nema namjeru prijetiti. Heshmatov su bijes i strah bili oiti i on je i dalje drao pitolj uperen u Amerikanca. Randall je polagano sjeo na rub kreveta.

Ako eli tako stajati, neu te spreavati, ali mi moramo razgovarati. Odmah. SAVAK-ov je agent sporo spustio pitolj, uzeo hlae sa stolice sa svoje lijeve strane i nespretno ih jednom rukom obukao. Sa strahom i oprezom u oima, drei i dalje pitolj u ruci, sjeo je na stolicu preko puta one na koju je bila baena njegova odjea. O emu elite razgovarati? to je tako jebeno vano da ste morali doi ovamo? Upravo sam poeo oputati i smekavati djeaka kad ste vi upali. Samo zbog toga mogao bih vas ubiti. Znate o emu elim razgovarati. Ne znam. Recite mi. Sve to znam je daje neka ena ubijena juer u vaem stanu. Ne znam zato i nije me briga. Ne tie me se. To nema nikakve veze sa mnom, vie i ne radim za SAVAK, zar vam to nisu rekli? Heshmat je oito bio dobro informiran o zbivanjima u Teheranu. Ona je bila druga rtva. Iraj Ashrafi je ubijen ranije tog jutra. Dvoje ljudi do kojih mi je jako stalo ubijeni su zbog vas. Nemojte se zavaravati, Masood, vi jeste upleteni. Zbog mene? Kako to mislite? Kako ja mogu biti upleten? - Heshmatove su se oi iskolaile od straha i podigao je pitolj drei prst na okidau. Randall je gledao kako njegov zglob blijedi, znajui da se Heshmat ljulja na otrici noa i da zbog najmanjeg pogrenog pokreta u panici moe povui obara. Vi ste imali dosje s papirima o grupi koju smo napali lani u Qolhaku. Vi ste ih nazvali Goruh-e Qaf. Taj je dosje nedavno dospio u nae ruke. Netko tko je elio taj dosje natrag, ubio je Ashrafija i Fujiko.

Heshmat je gledao zbunjeno. Nikad ga nisam pQkuao vratiti. Nisam niti znao da je nestao. Bio je okonan, zakljuen dosje, gotov. Nitko drugi nije znao daje ondje. Nisam to nikada nikome spomenuo. Ne smatram da vi imate neto s ubojstvima. Da imate, ja ne bih ovdje razgovarao s vama i ne biste bili ivi. elim znati tko je odgovoran. elim znati sve to ste doznali o grupi, tko su, koji su im planovi? Ako budete suraivali, mogu vam srediti novi identitet izvan Irana - to je ve u tijeku. Sve to trebate uiniti, jest rei mi to znate. Ne znam nita. Sve je bilo u dosjeu. Prema tome, i vi znate koliko i ja. Ne, Masood, vi znate vie, puno vie. Zakljuili ste dosje zbog onoga to ste znali, to jo uvijek znate. Kaem vam, ne znam nita. Ne znam tko su bili, ne znam nita o njima. Nismo mogli identificirati niti jedno tijelo. Lica, otisci prstiju, zubi, nita nismo imali registrirano ni mi, ni policija, ni itko drugi. To je istina, morate mi vjerovati. To su bila samo lica, samo lica. Zato ste organizirali raciju? Zato niste pozvali policiju u kuu? Heshmatov je pogled prelazio s Randalla na vrata i natrag. elio sam ih ive. elio sam s njima razgovarati. Informacije. Oni su imali informacije. Kako ste znali? Kakve informacije? O pokuaju atentata na princezu Ashraf. To nisu bili isti ljudi; ljudi koji su stajali iza atentata bili su tada jo u Francuskoj. Kakvu je informaciju grupa u Qolhaku imala? Tko su bili oni?

Ne znam. Osim... Morali smo znati. Bili su fanatici, vidjeli ste to su si uinili. Fanatici. Kakvi fanatici? Politiki? Vjerski? Oboje. Mule postaju sve monije. Za mjesec, dva bit e na vlasti. Prekasno je pokuati ih zaustaviti. to jo? - Randall je nastavio na iranskom jeziku, znajui da ima jo. Heshmata su oi izdale, govorei Randallu da jo oklijeva. -Nita. Oni su fedajini, mudahedini. Ne znam. Laete. Oni su neto drugo. Tko su oni? Iranac se bojao, ali ne Randalla. Randall je mogao vidjeti njegov strah, nanjuiti ga. Bilo je tu neto drugo, neto stoje uasavalo ak i ovog majstora muenja. Ubit u vas Heshmate, kunem se. Nije me briga to e se dogoditi, namjeravam nai te ljude. Tko su oni? Vi ne razumijete. Oni su... nitko nije mogao vjerovati da e se vratiti, nitko. Ne moete ih sprijeiti. Sluajte Randall, izvucite me, inae e me ubiti. Njihove su oi posvuda, nita i nitko im ne moe umai. Ubijaju svakoga tko im stoji na putu, svakoga. Izvucite me odavde, a zatim ih pronaite. Upotrijebite svoj utjecaj da ih zaustavite. Pronaite Nijemca. Naite ga i zaustavite ga. Heshmatovo se lice oznojilo, znoj mu je curio niz vrat. Gol do pojasa, bosih nogu, izgledao je jadno: degradirani pomonik snaga koje nije mogao kontrolirati. Randall mu se pribliio. Nije osjeao saaljenje, samo stid - da je bio ovdje, da je prisiljen igrati ovu igru s Heshmatom, da gaje osveta do toga dovela. - Tko je Nijemac? Gdje ga mogu nai?

Krici iz hodnika doprli su samo nekoliko sekundi prije nego su vrata naglo otvorena. U hodniku, druga su se vrata zalupila. Mukarci su vikali, a ene i djevojice vritale. Randall se savio i krajikom oka opazio u dovratku ovjeka odjevenog u crno, sa strojnicom u visini struka. Pokuao se okrenuti da izvue pitolj i nacilja uljeza, ali prvi su ga meci zasuli i odbacili na krevet dok se okretao. Trenutak prije nego je izgubio svijest, borei se u agoniji, otkotrljao se preko kreveta i pao na pod, izvan dosega metaka. Isti je prasak odbacio Heshmata na zid, pritisnuvi ga nekoliko sekundi dok su se njegovi udovi trzali, a meci su ga parali u komadie. Zvuk pucnjave dopirao je iz susjednih soba, pomijean s djelomice zaguenim kricima i trkom bosih nogu. Zadnji je prasak odjeknuo, nakon ega je uslijedila sablasna tiina. ovjek u dovratku pogledao je Heshmata, vidio da je nedvojbeno mrtav, utvrdio da i Randall nepokretno lei, zakoio svoje oruje i iskoraio natrag u hodnik. Trea faza 10. poglavlje MEKA 1. travnja 1978. Postoji mala ruevna trokatnica u etvrti Shi'b al-Mawlid u sjeveroistonom dijelu Meke, jedva pedeset jardi udaljena od nevelike moderne knjiare koja se nalazi na mjestu Muhamedove rodne kue. Stari dio Meke stijenjen je i zakren pri dnu obronaka Abu Cotbaisa, s visokim i uskim kuama, graenim od grube cigle i morta, s

prozorima od reetkastih opeka ili zatvorenih drvenim kapcima, iza kojih se moe viriti, vidjeti a ne biti vien. Uske, neuredno poploane i prljave uliice vodile su izmeu ruevnih kua, pokraj zasjenjenih vea i tajnovitih otvora, gubei se u vlastitoj zamrenosti. Posvuda je bilo podivljalih maaka koje su lutale traei hranu, nesvjesne ljudskog ivota koji ih okruuje. Ve je davno prola pono i Shi'b al-Mawlid je bio mraan i tih. U sobi na treem katu kue, dvanaest je mukaraca spavalo dok je trinaesti uvao strau. Zvuk disanja ispunjavao je sobu, svako toliko prekidan lajanjem psa vani. U tiini prigueno kucanje na vratima u prizemlju odjeknulo je u sobi kao alarm. Isti trenutak, svih je dvanaest mukaraca bilo budno, dok je uvar otvorio vrata i siao niz stube. Tkogod daje bio vani, nije ponovno pokucao. Znao je da su dva tiha i znakovita kucaja dovoljni da razbude stanare kue bez uznemiravanja susjeda. Na katu, u mraku, pitolji su prelazili iz ruke u ruku. uvar je otvorio ulazna vrata, drei jednu ruku slobodnu da zapuca, ako bude u opasnosti. Jedna jedina rije je izgovorena i zamotana spodoba je skliznula unutra, zatvarajui teka drvena vrata za sobom. Okrenuo se uvaru i brzo proaptao. Huwa hadir? (On je ovdje?) Da, gore. Slijedi me. Zajedno su se popeli starim, drvenim stubitem. Pred vratima spavae sobe uvar je zazvao dajui znak ljudima unutra da je sve u redu. Naoruani je mukarac izaao iz sobe, provjerio je li tako i pustio pridolicu da ue. Netko je upalio uljanicu i blijeda uta svjetlost ispunila je sobu bacajui udne sjene na lica prisutnih. Dvanaestorica spavaa ve su bila

odjevena u crne ogrtae, budni i spremni za akciju. Mukarac koji je kucao bio je u uniformi Narodne garde'. Znojio se, a oi su mu odavale strah. Pozvan da sjedne, spustio se na pod i ne ekajui doputenje progovorio brzim, uzbuenim glasom. Oprostite na smetnji, ali morao sam doi. Nareeno je da se izvre pripreme za raciju u ovoj kui. Znaju da smo ovdje i planiraju upasti u roku od sat vremena. Uspio sam neprimijeeno otii, ali ako otkriju da me nema, shvatit e to se dogodilo i odmah doi ovamo. Veeras morate otii. Za vas u Meki vie nije sigurno. Nasuprot njemu sjedio je onaj hodoasnik koji je doao u grad preko pustinje prije vie od godinu dana: Muhamed ibn Abd Alah al-Qahtani, bivi student na Fakultetu islamskog prava u Meki. Poput mnogih svojih sljedbenika, bio je pripadnik Otavbe, beduinskog plemena koje je ovce i deve na pau izvodilo na prostoru izmeu Meke i Rijada, saudijskog glavnog grada. Prije dva je stoljea pleme Otavba vladalo u Kataru, u zaljevu, ali je razdoblje njihove prevlasti kratko trajalo. Ne tako davno, iskoristio ih je kralj Abd al-Aziz za pokoravanje irokog Arapskog poluotoka, ali njihov je utjecaj ponovno opao nakon sloma pobune koja je izbila unutar plemena. Sad su ambicije mnogih mladih Otavbi-mukaraca bile usmjerene ovom ovjeku: Muhamedu ibn Abd Alahu. 1 Narodna garda - regularna vojska Saudijske Arabije Bio je dvadesetipetogodinjak, vitak, uskog lica s otrom crnom bradom i prodornih sivih oiju. Posjedovao je neto neodreeno, poznato kao karizma. Sociolozi kau da se karizma ne posjeduje, nego je pojedinim osobama pridaju

njihovi sljedbenici ili tovatelji; ali ima ljudi koji svojim osobitim izgledom i ponaanjem opovrgavaju ovu teoriju. Muhamed ibn Abd Alah bio je upravo takav ovjek. Kada je govorio, svaka je njegova rije i gesta impresionirala i izazivala potovanje. A sada je govorio. Znaju li za mene? uli su da sam ovdje? Vojnik je odmahnuo glavom. Ne, znaju samo za vaeg ogora. Od njegova uhienja prole godine, njihovi su pijuni eljni vijesti o njemu. Ali, o vama ne znaju nita, gospodaru; u to sam siguran. Zloban je smijeak preao preko usana mukarca pokraj Muhameda. To je bio njegov ogor, Juhaiman ibn Saif al-Otaybi, ovjek star trideset i devet godina, a izvana je figurirao kao voa grupe. Roen je 1940. u Otavbi-naselju Sajir u Qasimu, sjeverozapadno od Rijada, desetak godina nakon poraza puritanskog Ikhwana predvoenog Ibn Humaidom. Sjeanje na taj poraz bilo je u regiji jo uvijek prisutno i Juhaiman je odrastao u atmosferi pobune-protiv saudijske vladarske kue. U svojim se kasnijim tinejderskim godinama pridruio Narodnoj gardi, u kojoj je postao desetnik u vodu sastavljenom od plemenskih vojnika. No, nije prolo puno vremena, a on je odbacio vojsku i nemuslimanski nain ivota te otiao u Medinu na vjerski studij. Godine 1976. otiao je u Rijad kao voa male ete zelota (vjerskih fanatika) i poeo pisati fundamentalistike pamflete napadajui saudijsko sveenstvo i kraljevsku obitelj. Njegove su aktivnosti privukle pozornost obavjetajne slube princa Na'ifa, mubahitha, te je u ljeto 1978. zajedno sa svojih devedeset i osam sljedbenika uhien i zatvoren u Rijadu. Budui da protiv njih

nije bilo jasne optube, puteni su nakon est mjeseci pod uvjetom da prestanu sa svojim propovjednikim aktivnostima. Nitko izvan grupe nije niti sumnjao da Juhaiman nije njihov pravi voa i da je on osobno prije nekoliko godina dao zakletvu vjernosti svom ogoru Muhamedu u kojem je prepoznao Mahdija, obeanog islamskog mesiju, koji e objaviti svoju prisutnost na zemlji poetkom islamskog petnaestog stoljea. Jo ih je 1 Mahdi - po islamskom pukom vjerovanju otkupitelj, vjerski i svjetovni voa, koji e se po bojoj zapovijedi pojaviti uoi sudnjega dana da stvori savreno pravedno kraljevstvo. dijelilo samo nekoliko mjeseci od vremena predvienog za njegovu objavu. Muhamed ibn Abd Alah je kimnuo i okrenuo se Juhaimanu. - Ovoga smo se bojali. Odmah mora krenuti u alHasu, kao to je planirano. To je dugo putovanje, ali ondje te eka puno posla, a mora se vratiti do jeseni. Povedi Musalima, Hamada i Sulejmanovog sina. Ostali idu sa mnom u Medinu. Vrijeme je da uinim hidru, ostavim svoj dom, upravo kao to je prorok Muhamed bio prisiljen to uiniti u svoje vrijeme. Nemojmo gubiti vrijeme na pozdravljanje. Ponovno emo se sresti kada proe ljeto. Bez stanke, Muhamed ibn Abd Alah ustane. Ostali su ustali nakon njega, pokorno ekajui sve dok on nije doao do vrata i izaao iz sobe. Sve je unaprijed bilo dogovoreno za sluaj ovakve krizne situacije i sada su se svi brzo kretali. Nije bilo vremena za gubljenje. Iznad svega, Muhamed ibn Abd Alah ne smije pasti neprijatelju u ruke.

U potpunom mraku i tiini, vrata kue su se otvorila i skupina crno odjevenih mukaraca neopazice se iskrala na uliicu. Bosi, neujno su se kretali prema zapadu uskim uliicama dok nisu doli do iroke ceste koja vodi iz Safe na sjever grada. Ovdje su Juhaiman ibn Saif i njegova tri prijatelja jedan po jedan zagrlili Muhameda ibn Abd Alaha prije nego su nestali cestom koja e ih odvesti prema sjeveru, a zatim na istok u Arafat, zapoevi svoje dugo putovanje prema Zaljevu. Ostali su krenuli juno da zaobiu Veliku damiju prije nego se sjevernom cestom upute u zapadni dio grada i dalje u Medinu. Poput Proroka, Muhamed ibn Abd Alah e utoite od progonitelja pronai u Medini. Poput njega, i on e se ubrzo trijumfalno vratiti.

11. poglavlje TEHERAN 10. travnja 1979. Mujezinov glas, koji je vjernike pozivao na veernju molitvu, oslabio je sa svjetlou. Na nebu, kondenzacijski trag Boeinga 707 koji je letio prema sjeveru lijeno se okretao prema planini Damavand i prolazio preko visoravni Elburz, a dolje, s prvim sumrakom teheranska su svjetla poela treptati. Na ulicama sjala su automobilska svjetla i gradski taksiji, mali naranasto-bijeli peykavi palili su svoje bljetave natpise sprijeda i straga dok su punom

brzinom jurili kroz zakreni promet. Buka motora, automobilskih sirena i ljudi koji su izvikivali smjer jureim taksijima, guili su svaki drugi zvuk, ukljuujui i blagi pjev poziva na molitvu. Sluajni bi posjetitelj, vraajui se u grad nakon godinu ili dvije, mogao primijetiti malu razliku bacivi pogled na jednu od zakrenih glavnih ulica u srcu grada. Mogao bi biti zbunjen neodreenou kojom su ljudi dozivali taksije kao da vie nisu bili sigurni za imena ulica. Inae, sve se ostalo inilo normalnim. Bulevari Elizabeth, Ferdows, Hafez i Takht-e Jamshid bili su prepuni automobila, autobusa, ljudi i ispunih plinova kao to su uvijek bili. Promet je bio kaotian kao uvijek, pjeaci neoprezni ne marei za ivot i udove. Ali, nakon pomnijeg gledanja, znakovite su promjene bile oite. Bilo je manje neonskog svjetla, mnogi od otmjenijih trgovina i restorana bili su zatvoreni, stara nona okupljalita novih bogataa nestala su, a u izlozima je bilo nekoliko artikala uvezene, ali prologodinje luksuzne robe. Na plonicima zapravo se nije moglo vidjeti europska ili amerika lica, niti moderno odjevene iranske mladie i ene koji su ne takodavno oponaali-stil Pariza i New Yorka. Sada su ene uvijek bile u pratnji mukarac i nosile su ferede ili barem pokrivale glavu tamnim rupcem. Ako bi posjetitelj zavirio u trgovine i upravne zgrade, bio bi iznenaen vidjevi da fotografije aha Reze ili carice Farah vie ne krase zidove. Na njihovim su mjestima bile slike starca s bradom i turbanom mule. To je bio Teheran 1979., Teheran Homeinija i njegovih uvara revolucije, Revolucionarne garde, Teheran islamske revolucije. Vile bogatih u Tajrishu i Shemiranu bile su opljakane i prazne.

J Mnoge Su pretvorene u urede komiteta za skrb o siromanima ili u domoveTza preodgoj prostitutki. Revolucija je manje promjena donijela na bazare i u uliice osiromaenog junog Teherana. Ovdje nije bilo otmjenih trgovina koje su se mogle demolirati ili opljakati, gizdave raskoi, vila ili malih palaa, ena odjevenih u traperice, suknje ili s modernim frizurama. ivot je tekao kao prije, moda malo ivlje, otvorenije i ispunjen nadom. Na glavnom bazaru buka prometa nije zatomljavala bolnu mujezinovu pjesmu kojom poziva vjernike u ahovu damiju. Ashhadu anna la ilaha Ma 'llah...' Mujezinov se jasan perzijski naglasak smekao i muzikalnim inio hrapave i grube arapske rijei, koje su postajale blage i ugodne. Mukarci su ve kroili kroz velika drvena vrata koja dijele zemljite ahove damije od bazara. Na ulazu su, kao uvijek, bile klupe s ploicama i kamenjem od ahata za prstenje, s urezanim stihovima iz Kurana i Tradicije, i mukarci koji e za vas napraviti izrezbaren peat od mjedi, rezbarei iljatom otricom po mekanom metalu, izvodei elegantni ukras s vaim imenom u samo nekoliko minuta. 1 Svjedoim da nema boga do Alaha... Dok je svjetlo blijedilo i elektrine su arulje treperile kroz labirint uliica koje ine golemi bazar, jedan od gravera - mladi od svojih dvadeset i pet godina - odloio je svoj alat i uputio se u damiju kao da se ondje eli prikljuiti veernjoj molitvi. Meutim, kad je bio unutar vanjske ograde skrenuo je desno i izaao kroz manja vrata, koja vode u sredite bazara. Brzo se kreui, probijao se kroz bazaarchehe, sporedne uliice bazara, prolazei pokraj oito dobro mu poznatih jarko osvijetljenih tandova s

balama tkanine. Tamniji tonovi i tee tkanine sada su bile traenije, dok su svijetli ferede s veselim uzorkom ustupile mjesto tamnosivim, smeim i, nadasve, crnim. Hodajui bez zastajkivanja u prema eljenoj ulici, mladi je ponovno skrenuo desno u prilaz Naw Ruz, a zatim naglo lijevo u Chehel Tan; nekoliko stotina metara dalje ponovno je skrenuo desno u slijepu ulicu koja gaje dovela do uliice Ghari-ban. Naao se u labirintu ulica sa stambenim zgradama, uskim prolazima od blatne opeke i tamnim drvenim vratima, hodajui mirno dok nije konano doao do ulaza smjetenog u dnu triju strmih stuba. Pogledavi lijevo i desno, podigao je ruku i pokucao jednom pa priekao, drugi put, priekao, pa jo jednom. Vrata su se otvorila i zatvorila kad je uao. Nitko nije uo pozdrav koji su on i ovjek koji mu je otvorio vrata izmijenili. Proavi malim, potpuno mranim predsobljem, mladi je izaao u unutarnje dvorite u kojem je mogao razabrati slabo osvijetljen otvor koji je vodio ka nizu istroenih kamenih stuba. Kua je bila graena sredinom devetnaestog stoljea, malo mlaa od samog grada. Stube su se na tri mjesta otro naginjale, zavravajui kratkim podestom koji je vodio do otvorenih vrata ispred kojih su prethodne pridolice ostavile obuu uredno sloenu u dva reda. Iznutra je dopirala uta svjetlost uljanice; poput mnogih drugih starijih kua unutar bazara, ni ova nije imala struju. uli su se tihi glasovi. Pridolica je odvezao i izuo cipele, prignuvi glavu dok je ulazio kroz niska vrata i zakiljio dok su mu se oi pokuavale priviknuti na svjetlo. Na podu pokrivenom tepihom sjedilo je sedam mukaraca, est njegove dobi, a sedmi puno

stariji. Mladii su svi bili jednako odjeveni u jednostavnu bijelu pamunu odjeu, kaftan' ili plat, simbol muenitva, koje su za vrijeme revolucije nosile kolone mukaraca i djeaka, predvodei demonstrirajue mase, posveujui svoje ivote i predstojeu smrt Alahu. Stariji mukarac sijede brade i gustih brkova bio je takoer odjeven u bijelo, u dugaku halju mule; na glavi je imao svijen mali zeleni amameh, turban koji je iransko sveenstvo nosilo stoljeima i koji je tek nedavno irom svijeta postao simbol revolucije. Zelena je boja oznaavala podrijetlo izravno od Proroka. Pridolica je stavio svoju desnu ruku na prsa, naklonio se i ukoeno pozdravio starca. Ovaj je odgovorio na tradicionalan nain i pokazao mu da sjedne na pod ispred vrata, suelice njemu. Tiina je obavila grupu; sjedili su pognute glave, pogleda upravljenog u pod zbog strahopotovanja i ekali. Sjedei uspravno, lea poduprtih o bijeli jastuk, naboranih, artritinih ruku smirenih na koljenima, starac je prenio tiinu sobe na sebe. Njegova dob i poloaj malo su izgubili od svog autoriteta u modernom Iranu. Ne okreui glavu, mula je tiho promotrio ljude oko sebe. Pogledao je njihova lica, jedno po jedno i oni su uzvratili pogled. Njihov je pogled bio pun ljubavi i potpune podinjenosti. Uljanica je bacala udne sjene na hladne, bijelo obojene zidove sobe; u dvoritu je zrikavac poeo cvrati dok se sputala topla travanjska no. S oblinjeg su minareta posljednje rijei poziva na molitvu nestajale u tami. 1 kaftan - dug ogrta irokih rukava, obino od gruba platna i bez podstave; prastara nonja naroda Centralne Azije.

Stari je mula ustao i licem se okrenuo prema jugozapadnom kutu sobe. Njegovih je sedam drugova ustalo i formiralo lagano zakrivljenu liniju iza njega, licem prema Meki. Dok su se klanjali, pognuti u tradicionalni poloaj za molitvu, njihovi su se lagani, skladni pokreti istovremeno ponavljali u tisuama damija i domova te u srcu praznih ulica. Molitva je zavrila i osam mukaraca u tiini je zauzelo svoja prijanja mjesta. Starac se ponovno naslonio na jastuk, a njegove su mrave ruke uenjaka poivale u krilu; prsten na desnoj ruci, od izrezbarenog ahata U isfahanskom srebru sjao je poput siune izgubljene zvijezde. Lagano se nagnuo prema ovjeku koji je sjedio drugi s njegove lijeve strane i tiho ga oslovio, istovremeno mu pruajui malu knjigu. Mladi je uzeo knjigu, otvorio je i listao dok nije doao do traene stranice, zatim je proistio svoj glas i zapoeo pjevati. To je bila molitva pripravljena za itanje na grobu Fatime, keri Prorokove i ene prvog imama Alija. Danas je bila godinjica njezine smrti, umrla je prije vie od tisuu i tristo godina. Pjeva-ev se glas uzdizao i padao, sad razvuen u dugaku melodiju, sada zapinjui u grlu, ispunjavajui sobu tugom od koje su navrle suze svima koji su ondje sjedili. Kad je pjesma zavrila, mladi se naklonio i vratio knjigu muli, koji ju je ozbiljno primio i zahvalio mu. Starac je priekao da se tiina raspline, a zatim poeo govoriti tihim, gotovo pokornim glasom, njegovanom intonacijom dobro odgojenog iraza. Za razliku od toliko drugih mula svoje generacije, nije nastojao oplemeniti svoj govor usiljenim arapskim rijeima i frazama. Govorio je jednostavnim, ali pravilnim perzijskim

jezikom, mekanim i piskavim, i rabio je perzijsku mnoinu za udomaene arapske imenice. Na arapskom, i ljubavne rijei zvuale su grubo; na perzijskom, ak je i smrtna presuda zvuala kao apat ljubljene, prije nego to ona doe da te zagrli. - Prije godinu dana - zapoeo je mula - doveli su vas u Teheran i obavijestili kako ste izabrani za niz vanih misija. Od tada, proli ste mukotrpnu obuku i svi ste pokazali kvalitete koje smo od vas i oekivali. Tijekom posljednjih est mjeseci ivite ovdje pod lanim imenima, uite kako se sakriti u guvi. I to inite dobro. Ali, noas zapoinje nova faza vae obuke, najvanija i najtea. Izvjebani ste da ubijete. Znate bezbroj naina ubijanja, trenutnog ili polaganog, uvijek pouzdanog. Postali ste oruje kojim imam vitla u svojoj borbi, naotren ma spreman za udarac. Neki od vas ve su ubijali u njegovo ime, ubijali i proistili se. Ali, sada morate poeti nove pripreme. Morate se pripremiti da poginete. Samo ako s lakoom moete podnijeti smrt, moi ete je nanijeti onome za koga ste izabrani kao egzekutor. Morate postati vie od glasnika smrti - morate postati njezino utjelovljenje. Okrenuo se prema prvom ovjeku sa svoje desne strane. Znam da si spreman ubiti, ve si to vie puta inio. Ali, jesi li spreman umrijeti? Bi li veeras, ovdje elio umrijeti? Mladi je spustio svoj pogled u pod, zatim ga podignuo i pogledao starog mulu. Nemogue je rei to je prostrujalo meu njima dok su se gledali u oi. Da, visosti! - odgovorio je mukarac u plastu. - Spreman sam! Stareve su oi bile tune. Isto je pitanje postavio svakom od njih, a zauzvrat je dobio isti

odgovor. To je bilo poput bogosluja, a ipak je svaki govorio za sebe, ponukan jedino svojim osobnim uvjerenjem. Mula se tiho obratio ovjeku koji je prije nekoliko minuta pjevao molitvu. Morteza, prekrasno si pjevao veeras. Ima glas poput slavuja, to je boji dar. Zahvaljujem Mu to si nam veeras pjevao. Zastao je, traei mladiev pogled i gledajui ga u oi kao to sokol dri svoj plijen u smrtonosnom letu. Dohvativi smotanu odjeu koja je leala kraj njega, izvukao je tanki no. Znoj je oblio Mortezino elo dok je starac podizao no i predao mu ga. Otrica je bila otra i ulatena, poput srebra je sjala na svjetlosti uljanice. Jednim jedinim potezom ovog noa - nastavio je starac -moe odsjei komad mesa koji spaja tvoj jezik i dno usta. To e te uiniti nijemim; to e biti mala smrt za tebe i, na neki nain, za sve nas koji smo te sluali s tolikim zadovoljstvom. Rekao si mi da si voljan umrijeti. Na sebi nosi plat. Uzmi no. Blijed, iskrivljenog lica, Morteza je izvukao no druom rukom iji je nemir s velikim naporom zaustavio. Cijeli je ivot pjevao pjesme i molitve, osjeao je svoj glas kao veliko blago, vezu izmeu sebe i boga. Palcem je provjerio otricu; bila je britka, izvrsna. Svi oko njega, njegovi prijatelji, sjedili su u tiini, sleeni, nitko se nije usudio pogledati ga. Otvorio je usta i stavio vrh noa na usne; s najveim je naporom otricu povukao dalje, osjeajui hladan elik poput leda dok je doticao jezik. Zatvorio je oi, zazvao Alija da mu da snage, i Fatimu za pomo, veeras vie no ikada. Njegova se ruka trgnula

ukoso. To je bilo uinjeno, a on se guio toplom krvlju koja mu je preplavila grlo. Kad je otvorio oi, starac je ve odmaknuo no i drao ga. Krv je potekla iz njegovih usta, prljajui bijeli kaftan crvenilom. Idi dolje - rekao je mula. - eka te lijenik. Ne treba se veeras vratiti. Neka te uva Fatima; dobro si to uinio. Uz starevu je pomo Morteza doao do vrata i uputio se prema vrhu stubita; sluga je ekao da mu pomogne dalje. Mula se vratio na svoje mjesto i ponovno sjeo. Svaki e od vas biti pozvan da uini neto slino, umre malom smru, da rtvuje ono to mu je najdrae. Ni jedan ma nije prekaljen dok ne proe kroz vatru i ne bude ugaen vodom. Jednom kad vi budete prekaljeni, doi e vrijeme da vas poduimo kako ete umrijeti. Neu vas ja tome uiti. Postoji drugi, netko koga ve poznajete. On je mnogo puta umro i poduit e vas svemu to zna. Dok je mula govorio, sjena je pala u sobu, a oi estorice preostalih mukaraca okrenule su se prema vratima. U okviru vrata stajao je jednoruki ovjek, u crnom, plamteih oiju. Sve je bilo tiho. Vani se mrailo, a sove su napustile svoja gnijezda u potrazi za plijenom.

12. poglavlje TEHERAN konac travnja/poetak svibnja 1979.

Blijedo je sunevo svjetlo prodiralo u posve bijelu sobu i lagano padalo na Randallov krevet. Leao je nepokretan ve gotovo etiri mjeseca, pogleda uperenog u strop, a rijetko treptanje bilo je znak da je jo iv. Soba je bila na treem katu Homeinijeve bolnice - nekada Pahlavijeve bolnice smjetene uz ulicu Parkway i udaljene deset minuta vonje od poprita prosinake pucnjave u bordelu. Randall je ondje urno dovezen, jako krvarei i hitno trebajui transfuziju, nakon to je pronaen meu leevima u kosturnici koja je nekad bila bordel. U poetku su mislili daje mrtav, toliko su teke bile njegove ozljede, ali jedan od policajaca koji su nosili tijela u kombi, primijetio je da mu rane jo krvare. Bilo je potrebno pet operacija i pomo osoblja poslanog iz amerike bolnice u Tajrishu da mu spasi ivot. Deseti je dan umalo umro nakon transfuzije zagaene krvi iz centra koji je ponekad koristio narkomane kao jeftine davatelje. Konano, njegovo je tijelo ubrzo ozdravilo, ali njegov um nije. Sada, koncem travnja, poeo je reagirati na stvari oko sebe, ali jo se nou budio s kricima. None more iz Vijetnama pomijeane sa snovima iz Teherana, vizije ubijenih na cesti za Da Nang isprepletene sa slikama osakaene i izrezane Fujiko na krvavim plahtama. Krajolik je u njegovim snovima bio sloen, zelene vrijee iz dungli Indokine padale su na iranske ulice. Ali, jedan se san nije mijenjao. Uvijek je bio isti, bez obzira na to to se dogodilo u ludilu njegova uma. U ovjeku postoje dubine koje on nikada ne upozna dok ga vanjski dogaaji ne prisile da zaroni u sebe, da provjeri granice svog uma i due. Dok je tjednima leao nepokretan na bolnikoj postelji,

borei se izmeu ivota i smrti, Peter Randall je u sebi otkrio snagu i slabosti koje prije nije ni slutio. Tijekom tih dugih mjeseci unutarnjeg nemira odrao se na ivotu borei se sa slikama smrti, Fujikinog lica, vrsto ustrajui na jedinoj stvari u svom rasplinjujuem svijetu - potrebi da pronae i, ako bude mogue, uniti onoga tko je bio odgovoran za njezinu smrt. Ne bi je mogao ostaviti da poiva u njemu, jer je znao da e i on tada umrijeti zajedno s njom. Zbog svoje vlastite prijevare smrti, i samo zbog toga, mogao se nadati da e rijeiti to sraunato nasilje koje ih je brutalno rastavilo. On se promijenio, kao to se mukarci mijenjaju u ratu ili u zatvoru i dok je prolazio kroz misli, snove i none more toliko jalovih godina, pronaao je brojne aspekte sebe samoga koji su mu sada bili odbojni; jo dublje, zakopane pod laima, poluistinom i nasiljem, otkrio je odreenu mudrost i zaboravljenu snagu namjere. U suludom svijetu u kojem e biti ponovno roen, obje e mu jako trebati. Bolniarka, lica zasjenjenog chaharqadom, velikim alom koji su nosile revolucionarke, stalno ga je pazila. Danima je leao u krevetu, neprestano zurei kroz prozor koji mu je pruao gotovo nesmetan pogled na planine prema sjeveru. Ponovno je mogao hodati i tri je puta dnevno odlazio na fizioterapiju i u kratku etnju hodnikom u prizemlju. U protekla dva tjedna poeo je razgovarati na engleskom, kratko odgovarajui na pitanja. Psihijatar zaduen za njegovo lijeenje bio je vrlo optimistian to se tie njegovog oporavka, iako privatno vrlo zabrinut za ono to bi se moglo dogoditi Randallu kada bude spreman za

ispitivanje. Do sada je uspijevao odolijevati pritiscima Revolucionarnog komiteta da dopusti razgovor, zapravo ispitivanje, ali danas je dobio naredbu osobno od Huseina Fardusta, efa nove organizacije za sigurnost koja je zamijenila SAVAK - SAVAME. Dr.Quchani je predobro znao kada treba pruiti otpor, a kada popustiti pritiscima. Kako bi drugaije bio preivio do sada? Vrata su se tiho otvorila i dva mukaraca ula su u sobu, prvi u bijelom lijenikom ogrtau, a drugi u sivoj odjeu i s crnim turbanom mule. Mula je zastao i uputio nekoliko rijei straaru na ulazu Randallove sobe. Straar je stajao ondje od veljae, od kada je bolnica pod kontrolom Revolucionarnog komiteta, dok je jo bilo preopasno da ameriko veleposlanstvo preseli Randalla. Lijenik je nakratko razgovarao s bolniarkom koja je sjedila na stolici u sjeni u kutu sobe. Prila je krevetu, jednom rukom poduprla Randalla, pomogla mu da se malo pomakne i pridigla ga na jastuke. Nakon toga je izala iz sobe s lijenikom, ostavljajui bradatog sveenika nasamo s pacijentom. Mula je bio visok za Iranca, uskog lica i upalih oiju; iza guste crne brade, tu i ondje proarane sivim, tanke su blijede usne izraavale odlunost. Cijeli je ivot proveo u vjerskim kolama i teolokim koledima, itajui beskrajne sveske ijitske Tradicije i Komentare, uei iz djela o pravosuu i piui vlastite komentare na Komentare. U Qumu je sudjelovao u demonstracijama protiv aha i vidio kako policija tue, a vojska ubija njegove prijatelje. Bio je zatoen dva puta u Evinu, jednom u Comiteu i bio je podvrgnut muenju SAVAK-ovih slubenika. Ali, sada je dolo njegovo vrijeme. Neka je vrsta milenija, sudnjega dana, bila blizu i on je bio

pripravan nahraniti veliku zvijer krvlju. Proetao je do kuta sobe, zastao na trenutak gledajui kroz prozor, zatim uzeo stolicu, prinio je krevetu i sjeo. - Dobro jutro, gospodine Randall. Zovem se Hasan Tabata-ba'i i istraitelj sam odjela za narodnu sigurnost SAVAMA-e, nove iranske obavjetajne slube. Jo me ne poznajete, ali se nadam da emo se s vremenom bolje upoznati. Ne elim vas danas zamarati, samo izvijestiti o onome to e vam se dogoditi. Otkad ste doli ovamo u prosincu prole godine, u ovoj je zemlji izbila revolucija koja je uspjeno okonana. Unato nastojanjima Velikog Sotone i njegovih saveznika, mi smo otjerali vraga Pahlavija i njegovo potomstvo i osnovali islamsku republiku pod vodstvom imama Homeinija. Neu vas zamarati pojedinostima, uistinu nisu potrebni. Slijedei promjene u vlasti, imenovanje centralni Revolucionarni komitet i mi smo preuzeli nadzor nad svim neunitenim dokumentima koji su pripadali SAVAK-u. Takoer smo uhitili velik broj bivih SAVAK-ovih slubenika i agenata. Uz pomo dokumenata i priznanja koja su iznudili nai istraitelji, dobili smo detaljnu sliku o aktivnostima Agencije u Iranu. Slika sadri i mnoge detalje vaeg osobnog rada ovdje tijekom proteklih osam godina. Bili ste vrlo uspjeni i stoga izuzetno opasni za interese mog naroda. U odreenom e vam se roku suditi kao neprijateljskom agentu, ali prije toga elim od vas puno doznati. Slabi ste, ali lijenici kau da moete govoriti, a idui tjedan e vas otpustiti iz bolnice. Stoga, za tjedan dana premjestit emo vas u Comite, gdje e zapoeti vae ispitivanje. Razumijete li o emu govorim, gospodine Randall?

Amerikanac je leao utei, otvorenih oiju i pogleda usmjerenog pred sebe. Niti trzajem nije davao znak daje razumio ili barem uo. Gospodine Randall, morali smo danas malo popriati. Neke stvari moram znati prije nego vas prebace u Comite. Lijenici kau da ne smijete biti pod pritiskom, ali menije vrlo malo stalo do posljedica koje e moje ispitivanje ostaviti na vas. Mnogo su vanije stvari u pitanju. Rei ete mi ono to me zanima. U protivnom, moda ne stignete ivi do Comitea. Razumijete li? Nastupila je muna tiina. inilo se da bijela soba s visokim stropom, prozorima s dvostrukim staklima koji ne proputaju zvukove prometa s ulice, debelim zidovima graenim tako da iskljue svu buku unutar zgrade, prihvaa i velia muline prijetnje i Randallovo odbijanje da odgovori. Prola je minuta, dvije u kojima Amerikanac nije ak ni trepnuo. Zatim, konano, njegove su se usne poele micati. aptom je rekao: Chera... chera bi-Farsi harfnazanim? Nagnuvi se blie da uje, inilo se da Tabataba'i kripi zubima dok je odgovarao: Ne, gospodine Randall, neemo razgovarati na perzijskom. To bi me vrijealo. Vae e ispitivanje biti na engleskom. Randallove su oi zasjale po prvi put otkad je mula uao u sobu. To bi mene uvrijedilo. Nemojte biti budala, gospodine Randall. Ako neete sa mnom razgovarati, barem sluajte. Dovezeni ste ovamo iz bordela u zapadnom Teheranu, nakon masakra u kojem je ubijeno dvadeset i est ljudi. Vi ste bili jedan od estero preivjelih. Imamo informaciju da ste ondje otili ispitati

zloglasnog SAVAK-ovog agenta po imenu Heshmat. Njegovo je tijelo pronaeno u istoj sobi gdje i vae. Vjerujemo daje cilj tog masakra bio ubiti vas i Heshmata. Znate li tko je odgovoran za ubojstva? Randall je i dalje utio. Zatresao je glavom. Morate imati neku ideju. Tko je znao da ste otili onamo? Amerikanac je proaptao ime koje mu je bilo na usnama od kada je doao k svijesti: Hadi Reza Turk. Tabataba'i se namrtio. -Ne, Hadi Reza nije nita imao s tim. On i njegovi chaquka-shani ubijeni su iste veeri dok su naputali svoju tajnu kockarnicu. Nurullah Baqirzadeh je bio s njima, i on je ubijen. Mislimo daje odgovorna ista skupina, ona koju ste vi istraivali, skupina koja je ubila Amerikanku s kojom ste ivjeli. Nali smo dodatne dokumente u kui u bazaru u kojoj se Heshmat skrivao, ali to nije dovoljno. Trebamo jo informacija. Vi ste jedina preivjela osoba koja neto zna o toj grupi. Rei ete mi to znate. Ne znam nita. to vam je Heshmat rekao? Nita... Nita mi nije rekao... Namjeravao mi je rei... kada... kada su nas pogodili... Vi znate vie od mene... To su vai ljudi... vjerski teroristi... Vi znate tko su oni. Iranac je umorno odmahnuo glavom. Ne, ne znam. Zato sam doao s vama razgovarati. Mi ne znamo tko su oni, ali mogu ugroziti revoluciju. Moramo ih identificirati, otkriti prije nego bude prekasno. Randall je osjetio strah u Tabataba'ijevom glasu, strah koji je graniio s panikom. Govorei perzijski, tiho je aptao.

Vi ste zapoeli ovu j... zbrku, vi i vai ludi prijatelji. To se mene vie ne tie. Koga vraga je mene briga ako vi jedni drugima prosipate mozak? Val munine ga je preplaio i on je zatvorio oi, borei se s vrtoglavicom u nastojanju da ostane pri svijesti. Kroz tamu je uo kako se vrata otvaraju, uo je korake medicinske sestre u hodniku, zatim u sobi, osjetio je da ga njezine ruke dre, podravaju, kao Fujikine. Jecaji su nekontrolirano doprli do grla iz neke dubine u njemu. Tabataba'i je dolazio svaki dan idueg tjedna, postavljao ista pitanja, dobivao iste odgovore i ponovno odlazio. Randall je znao da ga nee ubiti kao to se prijetio. Silno je elio informacije i bio je uvjeren da Randall zna dovoljno da ga odvede do ljudi koje je traio. U Comiteu mogli bi ga slomiti i izvui informacije. Dan njegovog premjetaja bio je odreen za nedjelju, 6. svibnja. Randall je znao da nikad vie nee imati ansu ako ne pobjegne prije dolaska u zatvor. Fiziki je bio jai nego to se inilo, a tijekom proteklih sedam dana prijetnja opasnosti ga je uinila mentalno jaim, .ali se njegov poloaj jo uvijek inio beznadnim. U subotu ujutro, nakon Tabataba'ijevog posljednjeg posjeta, Randalla je kao i obino pregledao dr. Quchani. On je bio psihijatar, obrazovan na Sorboni, star oko etrdeset i pet godina, koji se prije sedam godina vratio u Iran kako bi se brinuo za svoje ostarjele roditelje. Njegov je razgovor s Randallom bio ogranien nazonou medicinskih sestara zaduenih za ovu sobu, a sve su one bile predane revolucionarke, ali Randall je zavolio Quchanija. Prethodnog dana Randall mu je povjerio

svoj strah od tajnog pogubljenja, ali je psihijatar samo kimnuo i vratio se testovima. Sada, usred pregleda, Quchani je ustao i rekao daje zaboravio donijeti jedan vaan "dosje. Okrenuo se sestri i zamolio je da mu ga donese iz njegova ureda. inilo se da ona to ne eli uiniti, ali se lijenik nestrpljivo otresao i naredio joj da pouri; godine duboko ukorijenjene bolnike discipline nadile su ipak mlae instinkte revolucionarne sumnjiavosti i ona je napustila sobu. Tada Quchani brzo apne svom pacijentu tihim glasom da ne uje uvar pred vratima: - Sluaj, neu imati vremena ponavljati, pa mora pozorno sluati. U tri sata popodne odvest u te u sobu za terapijsko lijeenje u prizemlju na konani fizioterapeutski tretman. Bit e prisutni samo jedan lijenik ijedna bolniarka i nee biti straara na vratima. Motri na sestru, bit e naoruana. Lijenik nije revolucionar, on te nee pokuati zaustaviti. Nakon to izae iz sobe, skreni lijevo u hodnik, a zatim desno. To e te dovesti do neuvanog pomonog ulaza; vrata se otvaraju iznutra. Ako uspije, idi u ulicu Halali broj 17, stan broj etiri. ao mije, ali to je najvie to mogu uiniti za tebe. Vrata su se otvorila i ula je sestra, nosei dosje. Randall se pitao hoe li ona biti u slubi toga poslijepodneva. Nije bila, no bilo je svejedno. S priljubljenim rupcima na glavi i naoalama, Randallu su svejednako izgledale, kao bespolni rudimenti ene. Govorilo se da nose rupce ili ferede kako mukarce ne bi zbunjivale svojom ljepotom; Randall je vidio vrlo malo ljepote i nita to bi ga

zbunilo. Smatrao je da bez rupca ne bi bilo nikakve razlike. U tri je sata deurni lijenik uao u sobu i uz pomo sestre podigao Randalla s kreveta. Zajedno su mu pomogli do lifta, a zatim do hodnika u prizemlju koji je vodio do prostorije za terapiju. Randall je znao da moe hodati bez njihove pomoi, ali se pretvarao da je slab. U prostoriji za terapiju svukao se i legao na nizak leaj za masau smjeten u sredini prostorije. Dok je to inio, osjetio je napetost, znajui da mora brzo djelovati, prije nego to ga tretman izmori. Sestra mu je prila i sagnula se da ga podigne u sjedei poloaj. Nakon toga on se protegnuo i zgrabio ju za vrat; njezini su refleksi bili brzi i ona gaje objema rukama uhvatila za zglobove, ali njegova su obuka i iskustvo nadmaili njezinu fiziku nadmo. Prstima je pronaao njezine karotidne arterije i iskusno ih pritisnuo; odmah je poplavila, a on je priekao jo nekoliko trenutaka elei se uvjeriti da e due biti bez svijesti. Lijenik je krenuo prema njemu, ali je Randall bijesno promrsio: -Ako prie blie, ubit u je! Sada odbij! Njegove su ruke brzo prelazile po bolniarkinom nepokretnom tijelu, smatrajui ga grubim i neenstvenim, i utvrdivi da je povezala prsa vrstim povojima da ne budu nepristojno naglacna. Naao je mali automatski pitolj u navlaci, uzeo ga i uperio u lijenika, pustivi da se bolniarkino mlitavo tijelo otklie na pod uz to manje buke. Svoju je pozornost posvetio lijeniku, drei i dalje pitolj uperen u njega. Brzo, skini odjeu. Nevoljko, ovjek se poeo svlaiti.

Dostaje - zaustavi ga Randall kada je ovaj doao do hlaa. - Zadri ih na sebi za sluaj da se intelektualka probudi i doivi srani udar. Sada, ao mi je, ali to je za tvoje dobro. Randall je zakoraio prema uplaenom ovjeku, podigao pitolj i udario ga u lijevu sljepoonicu. Probudit e se za sat vremena s jakom glavoboljom, ali barem to se toga tie na dobrom je mjestu. I tovie, nee biti osumnjien za tajni dogovor. Dok je hitro oblaio lijenikovu odjeu, navlaei bijeli ogrta preko urednog plavog odijela, Randall je osjetio kako energija struji njegovim tijelom. Tako ; je dugo bio neaktivan, ali je sada adrenalin punio njegov sistem. Znao je da ta euforija nee trajati, da brzo mora pronai neko sigurno mjesto prije nego ga obuzme neizbjean umor. Ali, sada se ponovno osjeao ivim i spreman pobrinuti se da i ostane takav. Oprezno, uspio je otvoriti vrata koja vode u prolaz i osvrnuo se lijevo i desno. Na hodniku nije bilo nikoga, ali su zvukovi dopirali iz oba pravca. Zatvorivi tiho vrata, brzo je potrao lijevo. Inae je bilo sigurnije da hoda a ne tri, ali je smatrao da nije neobino vidjeti lijenika kako tri po bolnici. Ipak, alio je to ne zna gdje je odjel za hitne sluajeve, tri li u tom smjeru ili suprotnom. Skrenuvi u drugi hodnik desno, uskoro je stigao do sporednog ulaza o kojem mu je Quchani govorio. Uhvatio je kvaku i snano povukao prema sebi. Nije se pomakla. Pokuao je ponovno, vukao je i gurao, ali bilo je oito da su vrata zakljuana. Iza sebe je uo korake i zvuk kolica koja je netko gurao po: hodniku. Daui, skinuo je bijeli ogrta, zamotao ga nekoliko puta oko automata i uperio pitolj u bravu izmeu vrata i dovratka. uo se mukli udarac, a vrata su se

trgnula kad je metak proletio kroz bravu. Iza sebe uo je zvuk kolica blizu ulaza u sporedan hodnik u kojem je stajao. Ne zastajui, povukao je vrata k sebi, molei da vani nema nikoga. Izaao je teko diui i zatvorio vrata. Zrake sunca, koje je ve bilo nisko na horizontu, svijetlile su mu ravno u oi i on je mirkao. Izaao je iz desnog krila bolnice, nasuprot glavnoj ulici poznatoj kao Parkway. Brzo se osvrnuo uokolo. Nikoga nije bilo u blizini. Odmotao je pitolj i stavio u unutarnji dep odijela, bacivi bijeli bolniki ogrta. Popravio je sako i zategnuo kravatu, uputivi se prema sporednom izlazu na Parkway, nadajui se da e deurni uvari biti vie sumnjiavi prema onima koji ulaze nego onima koji izlaze. Dva kata iznad trojica mukaraca stajala su uz prozor malog ureda. Mula Hasan Tabataba'i okrenuo se prema ovjeku sa svoje lijeve strane i nasmijeio. Zahvaljujemo, dr. Quchani. Sve je ilo po planu. Siguran sam da e va sin biti puten iz pritvora za nekoliko dana. Ve sam razgovarao s gospodinom Lajevardijem, tuiteljem. Molim vas, recite svojoj supruzi da ne strahuje. Osmijeh je nestao s njegovog lica i okrenuo se nadesno, gdje je trei mukarac, debeo sveenik u tekoj, crnoj odjei i dalje gledao kroz prozor. Ne brinite, ekscelencijo - obrati mu se Tabataba'i. - Uvijek ga moemo ponovno uhvatiti, kad god zaelimo. Bit e pod stalnim nadzorom. Ali, za sada, on je na mamac. Jo malo i odvest e nas pravo k njima. Kako u to moete biti tako sigurni, mula Hasane? upitao je debeljko, ije su se usne jedva micale iza gustih, upavih brkova. - Kako moete biti

sigurni da nee otii k svojima, pokuati napustiti zemlju. Ja bih to uinio da sam na njegovom mjestu. On to nee uiniti, gospodine; sigurno. Mora izravnati raune, osvetiti se. edan je i mora se napiti. Znam da e ih potraiti, a kad ih nae, mi emo biti blizu. Nakon toga je va, obeavam. Debeljko je i dalje uporno gledao u sve manji Randallov lik. Ako ga uvari revolucije ne uhvate prije. Da - sloio se Tabataba'i. - Ima stvari na koje ne moemo utjecati.

13. poglavlje TEHERAN 5. - 6. svibnja 1979. Sunce je brzo tonulo i inilo se kao da vue za sobom prozrano tkanje kasnoproljetnog neba. Tama je urila obaviti svoju nonu misiju, sputajui se nad grad poput divovske ake. S mrakom se u punoj snazi vraao strah koji bi danje svjetlo dijelom rasprilo, jer Teheran je nou postajao grad straha. Ljudi su ostajali u kuama, strepei od koraka Homeinijevih uvara revolucije, kucanja na vratima i iznenadnih uhienja. Nakon ponoi zasjedao bi revolucionarni sud, sa svojim brzim vijeanjima, neposrednim presudama i smaknuima koja su uslijedila bez mogunosti albe.

Peter Randall je bio iscrpljen, gladan i uplaen. Dva je sata hodao kroz sredite Teherana, uestalo se odmarajui da skupi snagu, promatrajui, razmiljajui i pokuavajui odluiti to e uiniti. Oekivao je promjene, ali nije bio spreman na ovo to je vidio. Kud god je iao, vidio je izgorjele i banke i kina zabijena daskama, unitene strane trgovine, fotografije Homeinija i ispisane parole, ene s rupcima na glavi i gotovo u svakoj ulici mukarce s pitoljima, Revolucionarnu gardu o kojoj je Tabataba'i jednom govorio. Osjeao se upadljivim, blijede koe i plavih oiju koje su ga obiljeavale kao stranca i stoga kao mogueg pijuna. Nikad se prije nije osjeao tako usamljen, tako potpuno razotkriven. Automat je u njegovom depu oteao i znao je da ga mogu ubiti na licu mjesta zbog posjedovanja oruja ako ga pretrae. Naao je neto novca u depovima jakne koju je uzeo, ali niti jedna od osobnih iskaznica nije mu bila od ikakve koristi. Adresu koju mu je dao Quchani upotrijebio bi samo kao posljednje utoite: bila je preblizu njegovom bivem stanu u ulici Kakh, a ne bi bilo ni sigurno biti usko povezan s lijenikom ako njega osumnjie. Krenuo je prema sjeveru, daleko od glavnih ulica, u Yusefa-bad, predio u kojem ivi srednja klasa, unajmivi taksi na istonom kraju Arvamehra. Ovdje, u predgrau osjeao se manje izloenim meu stanovnicima odjevenim u zapadnjaku odjeu, manje su bili sumnjivi prema njegovu izgledu. Ali, ni ovdje sigurnost ne moe unedogled trajati. Postojalo je nekoliko CIA-inih sigurnih kua i deseci kontakata za urgentne sluajeve, ali je Tabataba'i natuknuo daje unutar SAVAK-a uestalo odavanje slubene tajne i on vie nije znao tko je

i gdje zapravo siguran. Njegov je pravi identitet otkriven i bio je preputen sam sebi. Ambasada je ve zanijekala da ita zna o njemu i njegovu radu i ako su moda i voljni da mu pomognu pronai izlaz, nije mogao biti siguran. Bolje da ostane i zavri stoje zapoeo prije nekoliko mjeseci. Tada, ako bude mogunosti za bijeg, on e je nai i iskoristiti. Ali najprije, mora se maknuti s ceste, nai sigurno mjesto za veeras i za due razdoblje ako je mogue. Iznenada, iza njega netko je povikao: -Hej, ti! Muki glas, strog i zapovjedan. Randall se sledio, ruka mu je krenula prema pitolju i polagano se okrenuo. Vidio ih je na uglu sporedne ulice koju je upravo proao, trojicu pripadnika Revolucionarne garde, dvojica naoruana pitoljima, a trei s AK-47'. Trenutak prije nego se dao u bijeg, shvatio je da nisu vikali njemu, ve djevojci na suprotnoj strani ulice. Imala je dvadesetak godina, bila je privlana i odjevena zapadnjaki, u sivo odijelo s hlaama i sakoom. ovjek je ponovno viknuo, ljutito domahujui djevojci da doe ondje gdje su i njegovi drugovi stajali. Oklijevajui, ona je posluala. 1 kalanjikov, vrsta lake strojnice kojom se slui pjeatvo - to je ovo? - prvi je mukarac vikao dok je prilazila. - Zar ti nita ne razumije? Jesi li glupa? Zna da se u naem drutvu od ena oekuje da budu skromno odjevene - vikao je drugi, zgrabivi djevojku i poevi je tresti. Randall je promatrao uasnut onim to se dogaalo. Na drugoj su strani

ulice prolaznici urili udaljiti se od svjetala to su osvjetljavala prizor. Ti si nemoralno, jeftino smee kad se ovako besramno odijeva - reao je prvi. Randall je vidio da je rastrgnuo djevojin sako i dirao joj grudi dok su ostali gledali oarani. Trei ju je mukarac drao straga. Zajecala je, iako je Randall mogao vidjeti ponos i bijes pomijeane sa strahom zbog njihove nadmoi. Iznenada, mukarac je akom poeo snano udarati djevojku po preponama. eli pokazati noge, svoj intimni dio, tako da ih svatko moe vidjeti? - Nastavio je udarati. Randall se poeo primicati grupi, a bijes je u njemu rastao poput plime. Nisu ga primijetili jer su bili previe zaokupljeni djevojkom. Zato si sama na ulici po mraku? Znam ja zato. Ti si prostitutka, jeftina kurva. Ve sam te ovdje viao, ee ulicama danju i nou. Eto, to si ti, bludnica. Fahisha! Rije je odjeknula, odzvanjajui zidom od opeke koji ih je okruivao, zvonei u Randallovim uima. Prije nego je shvatio da reagira, automat mu se naao u ruci i on gaje podigao. ovjek je usmren ve prvim hicem, metkom u glavu. Djevojka je vrisnula i Randall je potrao prema njoj. Preostala su se dvojica odmaknula, okrenuvi se prema Randallu. Onaj s AK-47 je zapucao, daleko od mete. Amateri, koji su ukrali oruje iz vojarni u vrijeme preuzimanja vlasti u veljai, nisu se mogli mjeriti s Amerikancem, koliko god on bio umoran. Dva su ih sljedea metka onesposobila. Djevojka je stajala ukoena, ukopana na mjestu. Randall je potrao k njoj, gurajui pitolj u dep i uhvatio je za ruku.

Brzo - rekao je - moramo pobjei odavde. Kamo moemo ii? Iako u oku, bila je pametna i mogla je procijeniti situaciju. Pokazala je glavom ka sporednoj ulici. Onamo, najprije onuda, a zatim lijevo. Potrali su, Randall polako, teko diui. Noge su mu bile poput olova i bolne. Djevojka se okrenula prema njemu, zbunjena. Zao mije - rekao je. - Bolestan sam. Bio sam u bolnici. Ne mogu brzo hodati. Moramo pobjei odavde - zajecala je, uzevi ga za ruku i pridravajui ga. Stigli su do prvog zavoja. Ovdje, u manjim je ulicama svjetlo bilo slabo, a posvuda je bilo sjenovitih mjesta u koja su se mogli sakriti. Djevojka je znala put. Njezina je kua bila blizu, nova kua smjetena iza visokog kamenog zida. Pozvonila je, udarajui po zvonu. Zvunik sa strane je zapucketao. -Baleh! Ki-e? Man-am. Zud bash, dar-ra baz kon. Zujalo se oglasilo i djevojka je gurnula dvorina vrata. Uletjeli su unutra i zatvorili ih. Na vrhu je stuba koje vode do kunih vrata stajala djevojina majka, uplaena tonom glasa svoje keri. Poslije nekoliko sekundi pojavio se i otac. Djevojka je jecajui potrala u majino naruje. Randall se polagano popeo stubama i zajedno su uli u kuu. Majka je odvela djevojku, dok je otac uveo Randalla u dnevni boravak. Otac je bio u kasnim etrdesetim, kosog ela i inteligentnog lica koje je sada odavalo zabrinutost i smetenost. Izvolite sjesti - rekao je, pokazujui Randallu stolicu. Soba je bila lijepo namjetena, vie kao rezultat dobrog ukusa nego bezgranino mnogo

novca. Iscrpljen, Amerikanac je utonuo u stolicu, osjeajui da ga noge izdaju. ao mi je - rekao je - mislim da ne mogu puno govoriti. Bolestan sam. Bilo je problema. Revolucionarna garda. ovjek se namrtio i duboko uzdahnuo. Ozlijeeni ste? Ranjeni? Ne, nego umoran, vrlo umoran. Imam prijatelja lijenika u blizini. Moe mu se vjerovati. Ne brinite, za sada ste sigurni. Poslije emo uti to se dogodilo, nakon to se odmorite. Vida e nam ispriati nakon to se oporavi. ovjek se okrenuo i izaao iz sobe. Randall je u zrcalu pokraj vrata vidio njegovo ukoeno, zabrinuto lice. Osjeao se savladanim i ponovno je utonuo u stolicu, padajui u tamu, tiinu i moru. Bilo je gotovo devet kad se probudio idueg jutra. Tijelo ga je boljelo, a u glavi mu je bubnjalo. Tekom je mukom otvorio oi. Bio je u nepoznatom krevetu, u nepoznatoj sobi. Ovo nije bila bolnica. Onda su se dogaaji od prethodnog dana vratili u sjeanje. Stoje uinio sino? Svih ovih godina provedenih u Teheranu nikada nikog nije ubio na tako nepromiljen nain. Otkad je bio u Iranu, ubio je samo est puta i uvijek iz nude, kad je bio doveden u situaciju koja je izmicala kontroli. Ali, sada su naoruani mukarci kruili ulicama, a u stanju anarhije nasilje stvara nasilje, smrt budi smrt. Osjetio je daje cijela situacija izmakla kontroli, a on e biti uvuen sve dublje i dublje, do samog tamnog sredita. Sino se ipak nije smio umijeati. Doveo je svoj i ivot djevojke u opasnost. Ljudi koji ga trae povezat e pucnjeve gardista s njim, naoruanim

strancem. Potraga e se intenzivirati i svakim e se satom oma oko njega stezati. Ne bi li bilo bolje da ve sada pone traiti izlaz za bijeg, prije nego to bude prekasno? Ako ve sada nije prekasno. Vrata su se otvorila i uao je ovjek kojeg se sjeao od sino. Nasmijeio se i priao krevetu, ali iza tog je smijeka Randall primijetio napetost. Kako ste spavali? - upitao je. - Bolje se osjeate? Moj vas je prijatelj sino pregledao; rekao je da ste bili jako bolesni. Vida mi je rekla da ste joj spomenuli boravak u bolnici. Prijatelj kae da imate oiljke od metaka, stare nekoliko mjeseci. Tko ste vi? Zato ste se sino umijeali? Randall je pokuao sjesti, ali je shvatio da ne moe. Usta su mu bila suha i teko je govorio. Oprostite - rekao je ovjek. - Morate neto pojesti i popiti prije nego popriamo. Moja e ena donijeti doruak. Pijete li kavu? Imamo svjee mljevene. f1 Randall je kimnuo i pokuao se nasmijeiti. ovjek je ustao i izaao. Njegovi su koraci glasno odzvanjali na kamenim stubama i Randall je shvatio da mu se nije niti predstavio. Nakon laganog doruka, za vrijeme kojeg je doznao da je njegov domain Rustam Kavvanpur, bankar, Randall je mogao sjesti i razgovarati. Zovem se Mason, Norman Mason. Amerikanac sam, predstavnik General Motor sa ovdje u Teheranu. Ranjen sam u prosinakim nemirima, mislili su da sam demonstrant i pogoen sam, zabunom. Tek sam juer puten iz bolnice. Planiram se to prije vratiti u Sjedinjene Drave, ali jo moram

zavriti neke poslove. Sino sam se vraao kui kad sam vidio daje vaa ki napadnuta i neto se u meni slomilo. Ipak, ona vam je ispriala to se dogodilo. Da, neto. Hvala vam, hvala to ste joj pomogli. No, ne razumijem zato ste nosili pitolj. Prijatelj mi gaje donio u bolnicu prije nego to sam izaao. Rekao je da bi mi mogao zatrebati, da su Amerikanci nepopularni i da bih mogao biti napadnut. Vida kae da ste njime rukovali kao profesionalac, niste promaili. Bio sam u vojsci u Vijetnamu, a sino sam imao sree; oni su momci bili amateri. Gospodine Mason, ako je to uope vae pravo ime, mislim da ne govorite istinu. Zato ste bili sami iako bolesni i slabi? Hodali ste. Zato u depu imate isprave koje pripadaju dr. Hosraviju? Tko ste vi? Gdje stanujete? Randall je ubrzano disao, shvaajui da u ovoj situaciji nee moi nastaviti s tom priom. Dokumenti su bili najvea pogreka. Bio je blesav to ih se prije nije rijeio. Dobro - rekao je. - Zovem se Peter Randall i radim za ameriku vladu. Trebali su me prebaciti iz bolnice u zatvor Comite, gdje bi me pogubili. Pobjegao sam i ovamo sam doao juer naveer dok sam razmiljao kamo da odem. Ostatak znate. Ne znam koji su vai politiki nazori, i ne tiu me se, ali vas uvjeravam da nisam neprijatelj vae zemlje niti vaeg naroda. Morate mi vjerovati. Trebam vau pomo. Iranac je utio, pognut u stolici, drei glavu meu rukama. Nakon otprilike minute, podigao je glavu i tiho progovorio.

Gospodine Randall! Zahvalan sam vam na onome to ste sino uinili. Oni gardisti su ivotinje. Nemam snane politike sklonosti, ali ve mrzim ovaj reim i ono to ine ovoj zemlji, nevinim ljudima poput moje keri. No, bilo je suludo to ste uinili. Doveli ste nas u opasnost, veliku opasnost. Sino su pretraivali ovaj dio grada; i danas e, i veeras, sve dok ne pronau vas i Vidu. Nisu znali tko je ona, inae bismo svi bili uhieni jo sino. Poslao sam Vidu na selo, tetki u Ishtihard; otila je rano jutros s prijateljicom. Ne moete ovdje ostati; ako vas pronau, odvest e nas sve i pogubiti. Morate otii danas. Imate li kamo otii? Randall je brzo razmiljao. Nije mogao riskirati i rei ovom ovjeku svoje planove, niti ugroziti nekog drugog ako kae pogreno odredite. Molim vas, odvezite me do grada, blizu amerikog veleposlanstva. Nemam isprave, ali ve u pronai nain da uem. Hoete li to napraviti? Da, nee biti teko. Odvest u vas onamo im budete mogli poi. Kavvanpur se nasmijeio i ustao da ode. Uto je dola njegova ena pokupiti posue od doruka. Bila je privlana etrdesetogodinjakinja, ali je izgledala napeto i uznemireno. Kao i prije, nije razgovarala s Randallom. Zajedno su izali, zatvorivi za sobom vrata. Randall je legao i sklopio oi, elei se oporaviti, povratiti snagu koju je imao juer. Pola je sata prolo u tiini. Probudio gaje kljocaj zatvaranja ulaznih vrata, ali zvuk koji gaje upozorio daje u opasnosti bio je nepogreivo prepoznatljiv zvuk napinjanja puke. Bio je budala. ovjek nije imao razloga riskirati svoj i ivote svoje obitelji za stranca

koji je moda pijun; bolje se obratiti vlastima i izruiti ga u zamjenu za sigurnost svoje keri. Skoio je iz postelje, uz negodovanje svojih ukoenih udova. Brzo je nagurao stolicu na vrata, zatim dohvatio odjeu, bez pitolja i dokumenata, prebaenu na rub kreveta. Na brzinu se obukao, zbunjen oklijevanjem. Hlae i cipele bit e dovoljno. Koraci su se uli na stubitu, ljudi vani bili su oprezni bojei se da je jo naoruan. Kreui se stoje tie mogao, Randall je otvorio mali dvostruki prozor i uz zamah se prebacio van; prozor je gledao na neveliko nenatkriveno unutarnje dvorite i leao je oko dvije stope ispod krova. Hvala bogu da nisu bili tako pametni i postavili nekoga dolje. Osjeajui agoniju u svim udovima, Randall se podigao na krov, brzo promotrivi okruenje. Kua nije bila dovoljno blizu susjednoj da moe prijei na drugi krov. Brzo razmislivi, legao je na rub krova, blizu prozora kroz koji je upravo pobjegao. Iznutra se uo udarac, a zatim strka. Za trenutak se na krovu pojavila ruka koja je drala automat, a zatim i druga ruka i glava. Istovremeno, Randall je zgrabio pitolj i skoio na noge. Gardist je zinuo, irom otvorivi usta, a Randall gaje snano udario nogom u bradu. Gardist je kriknuo i pao, prevrnuvi se s prozora na tlo. Randall je ponovno legao, objesio se preko prozora drei strojnicu na otvoru i brzo zapucao, pokreui cijev puke u velikom luku. Iz sobe su se uli krici. Svladavajui napetost u miiima, povukao se natrag na krov, a zatim brzo otrao na jednu pa drugu stranu krova i pogledao dolje. Samo jedan dip bio je parkiran na cesti i nije izgledalo da ima jo gardista. Sigurno su poslali trojicu ili etvoricu da ga uhite; vie od toga bilo bi

nepotrebno. Nitko od susjeda nije izaao na cestu provjeriti odakle dolaze pucnji: ovaj je put strah koji su ulili gardisti bio u Randallovu korist. Vratio se do stranjeg dijela kue, pogledao preko krova, a zatim se oprezno spustio do izbojka prozora smjetenog pokraj onog kroz koji je izaao. Snanim ga je udarcem otvorio i hitro uao. Oprezno se kretao prema vratima i otvorio ih drei se zida. Nikog nije bilo na stubitu. Priljubivi se uza zid, iao je prema vratima sobe u kojoj je spavao, drei pitolj ispred sebe. Pogledavi unutra, vidio je dvojicu mukaraca na podu, obojicu teko ranjenih. - Koliko vas je? - pitao je. - Istinu ili u vam raznijeti glavu. Jedan je promucao: -Tri. Randall im je uzeo puke, zalupio vratima i uputio se prema stubama. Bila su etvorica, bio je siguran. etvrti je zasigurno ostao u prizemlju drati stanare na oku. Gdje li je sad bio? Ti su gardisti bili uglavnom amateri, mladii s orujem koje su jedva znali rabiti. No, ponekad amateri mogu biti opasniji od profesionalaca: burno reagiraju i ine pogreke koje se ne mogu predvidjeti. Stube su vodile ravno u glavnu sobu u prizemlju. Ondje bi Randall bio izloen, lagana meta koju bi ak i dijete pogodilo. Najprije je trebao gardista natjerati da se otkrije. Posegnuo je za jednom od puki koje je uzeo u spavaoj sobi, podigao je i jednom zapucao u zemlju, pritom bolno vrisnuvi. Zatim je povi-kao na perzijskom: Imam ga! - i potrao niz stubite. Vrata sobe nasuprot stuba, preko puta dnevne sobe, otvorila su se i etvrti je gardist izaao. Kad je ugledao

Randalla, ve je bilo prekasno. Amerikanac je zapucao, odbacivi ovjeka natrag u sobu gdje je leao nekoliko sekundi prije nego se posljednji put trgnuo i ostao mirno leati. U susjednoj sobi vritala je ena. Randall je provjerio je li gardist mrtav, a zatim zakoraio u sobu. Mislio je da e mu kosti popucati od boli sa svakim pokretom, a u glavi mu je tutnjalo. Kavvanpur i njegova ena stajali su zgreni zajedno, sa strahom na licu. Randall ih je alio. No, nije smio vrijeme gubiti na suosjeanje. Gdje su kljuevi auta? - viknuo je. Bankar je oiju irom otvorenim od straha trznuo glavom prema niskom stolu pokraj vrata. Kljuevi su, zajedno s ostalima, visjeli na prstenu. Koji? - pitao je Randall, uzevi snop. Dva najvea - odgovorio je Kavvanpur druim glasom. -Srebrni. Gdje je garaa? Kavvanpur je pokazao. Kroz kuhinju, pa niz stube. Vrata su otkljuana. Randall je kimnuo i vratio se u dnevnu sobu. Vidio je telefon na polici pokraj stubita, priao i istrgnuo icu. Ima li ih jo? - upitao je osorno. Oboje, Kavvanpur i njegova ena, plahovito su zatresli glavom. Nadam se da nema. Sada, sluajte me. Dat ete mi barem deset minuta prije nego potraite pomo. Razumijete li? Ako posumnjam da se toga niste drali, vratit u se. - Znao je da e posluati njegove naputke, previe su ve do sada bili omamljeni strahom da bi drugaije postupili. Uputio se prema garai.

14. poglavlje TEHERAN 6.- 16. svibnja 1979. Nije dolazilo u obzir da se doveze do svog pravog odredita, pa je ostavio auto na aveniji Pahlavi, na pet minuta udaljenosti, pokraj najblie javne telefonske govornice. Odluio je nazvati Sirusa Rastgua, odvjetnika koji je ivio u Tajrishu, na udaljenom sjeveru grada. Rastgu je bio dobro prikriveni agent MOSSAD-a, izraelske obavjetajne slube, a ivio je u Teheranu ve petnaestak godina. Njegovo je pravo ime bilo Ilvahu Elghanian, a njegova porodica bili su iranski idovi koji su emigrirali u Izrael 1949., kad je njemu bilo deset godina. Elghanianov je zaklon bio izvrstan, koristei obiteljske veze svoje lijepe ene, Muslimanke, kojom se oenio godinu dana nakon dolaska u Teheran i koja nije imala pojma o njegovoj tajnoj aktivnosti. Dugovao je Randallu nekoliko usluga, pa i nekoliko velikih, ali ipak bi ga trebalo uvjeravati da preuzme rizik i prui mu sklonite. Randall je odahnuo s olakanjem kad se Rastgu osobno javio na telefon. Bila je nedjelja, radni dan u Iranu, i oekivao je da e se javiti ena i dati mu broj suprugovog ureda. Govorio je tiho i brzo. Linija je ista? -Da. Kada je to posljednji put provjereno? Juer. Tko je to? Randall. Doi na ugao ulica Takht-e Ta'us i aha Nadera. Pouri.

Spustio je slualicu, ne ostavivi vremena za pitanja i prosvjede. To mogu poslije osobno rijeiti. Najprije se elio maknuti s ceste. Krenuo je polagano prema mjestu sastanka, udaljenom desetak minuta. Elghanian e biti ondje za etvrt sata, moda prije. ekao je samo tri minute kad se Izraelev Jaguar zaustavio na rubu plonika. To je ovdje bilo upadljivo vozilo, ali brzo i u skladu s nainom ivota det-setovskog odvjetnika. Rastgu se namrtio kad je Randallu otvorio vrata. im je Amerikanac uao, otpustio je kvailo i otutnjao meu more vozila na Takht-e Ta'usu, vozei na istok. Vodim te u sigurnu kuu u Majdiyye. Preselit emo te za nekoliko dana. Sad priaj... to si, dovraga, uinio? Moe upropastiti moju zatitu. Kada si izaao iz bolnice? Juer. To je duga pria. Nisi li o tome itao u novinama, uo na radiju? Rastgu je odmahnuo glavom. Ne, nita. Zar sam trebao? Randall je bio zbunjen. Mislio sam da su ve objavili moj opis. Siruse, trebam lijenika, a ne elim da Straker ili tko drugi dozna gdje sam. Ne jo. Straker je otiao. Tvoji izvlae ljude van jo od veljae. Britanci takoer. I mi. Svi, zaboga; ovaj grad je poludio. to se dogodilo? Zato i ti ne pobjegne? Rekao sam ti, to je duga pria. Dogodila se mala gungula. Oprosti, dvije: jedna juer, a druga prije manje od pola sata. U obje je bila ukljuena Revolucionarna garda. Sranje. Mora se kloniti te kopiladi.

Upravo sam to pokuavao uiniti. Siruse, duguje mi uslugu. Mogao bih to zaboraviti, ali trebam tvoju pomo. I tvoji su ljudi dijelom odgovorni. Stvari su se promijenile, Peter. Nikad i nigdje nije bilo ovako, ovo je potpuno suludo. K vragu sve! Mi smo u istom prljavom poslu, na istoj smo strani, barem ponekad, i bili smo dobri prijatelji. Da, pomoi u ti. Izgleda kao da ti je pomo potrebna. Al, najprije, odvest u te u tvoje novo boravite i k vrlo diskretnom lijeniku. Rastgu je u sigurnu kuu u Majdiyye doao tek sljedee veeri, pod okriljem mraka. Randall se do tada ve prilino oporavio, iako je bio jo pomalo omamljen od analgetika koje mu je lijenik dao. Odmor i oputanje uvelike su mu pomogli. Detaljno je ispriao to mu se dogodilo, a Rastgu gaje izvijestio o dogaajima od sijenja i politikim previranjima. Izraelac ga nije ni pokuao pitati o razlozima definitivnog ostanka u Iranu, niti gaje od te namjere pokuao odgovoriti. Od prole su se godine svi poeli udno ponaati i bilo bi uzaludno boriti se protiv plime. On e izdrati sve dok to bude mogue ili poeljno, a na kraju e odustati; hoe li to biti zbog povratka u Tel Aviv sa enom i obitelji u novi ivot, ili e poginuti krijumarei idovske izbjeglice iz zemlje, to sada nije mogao znati. to se Randalla tie, on je ispovijedio samo ono stoje znao, a ne to je osjeao. Iskreno, nije ni sam znao to osjea, ali to nije imalo veze s osvetom, s iskrenou odmazde; sada je to shvatio. Irajeva i Fujikina smrt bili su nestvarni dogaaji, krhki poput snova; njegov neposredni bliski susret sa smrti

uslijedio je tako brzo da nije imao vremena razjasniti to misli ili osjea za njih. Ostat e i potraiti grupu odgovornu za njihovu smrt, ne samo zbog njih, ve zbog svih drugih brutalnih i besmislenih ubijanja koja zemlju preplavljuju krvlju. Ili ak moda ne zbog toga. To je bio njegov nain obrane od neizdrivog osjeaja neuspjeha koji je ponekad prijetio da ga proguta. Godinama su on i njegove kolege inili sve da zatite Iran, obrane ga od subverzija iznutra i agresije izvana, da stvore stabilnost, temelj demokracije i slobode. Osjeao je gaenje i pri samoj pomisli da su sluili viim ciljevima, uvjerio je sebe da plemeniti ciljevi opravdavaju esto uasna sredstva. Ali, kuda je sve to vodilo? Veoj ahovoj megalomaniji, rastuoj represiji, sveprisutnijoj nepravdi i na kraju, neizbjenoj revoluciji koja je obiljeila poraz svega onoga na emu su radili. Tome se nije mogao oduprijeti, niti promijeniti, ne sam, a niti s bataljunom tenkova i ljudi. Ali, mogao je unititi neto unutar toga, neto za to mu je instinkt govorio daje smrtonosnije od ostalog. Nije znao pravi identitet te opasnosti, niti je imao ikakav nagovjetaj njegovih pravih namjera, ali to je predstavljalo sve ega se najvie bojao i to je najvie mrzio. Poput grabeljive zvijeri ili velikog pauka, ekalo je u svojoj jazbini povoljan trenutak, pripremajui se na udarac. On e zvijer pronai u njezinom zaetku i unititi je ili sam umrijeti u tom pokuaju. Uistinu mu je bilo malo vano hoe li ivjeti ili umrijeti. Rastguov je glas prekinuo njegovo matanje. Najprije - rekao je Izraelac - moramo te izvui odavde. Radim manje-vie sam otkad je ukinuta izraelska misija u Teheranu, ali ne mogu riskirati

ostavljajui te u ovoj kui. Selim te sutra u drugu kuu, u Darbandu, na obroncima sjevernog dijela grada. Ondje e biti sigurniji. No, mogu te vrlo jednostavno ubaciti u ameriku ambasadu; vrijeme je da napusti Iran. Ne, hvala. Ima stvari koje najprije moram ovdje srediti. Prui mi informacije, to vie informacija. elim znati sve o bordelu u kojem je dolo do pucnjave - tko je vlasnik, sve to moe saznati. Zatim elim detalje o kui u Qolhaku u kojoj je bila racija u listopadu 1977. - isto: vlasnik, prethodni vlasnik,... elim dosjee o svim lanovima katedre za perzijski jezik na teheranskom sveuilitu. I sve to moe pronai o Masoodu Heshmatu. To e biti dovoljno za poetak. Puno. Ne mogu obeati previe, Peter; nema pojma kako je danas teko doznati ak i imena ulica. Previe pitanja, previe znatielje i zavri u Evinu ili Comiteu, i prije no to prou dvadeset i etiri sata stajat e pred cijevima Mausera. Ljudi izdaju svoje prijatelje, roake. uo sam za roditelje koji su dali informacije o svojoj djeci, djeca o roditeljima. ini se da vie nitko nije normalan. Uinit u to budem mogao, ali nita ne obeajem. Idueg je dana Rastgu odveo Randalla u Darband kao to je i najavio. Ondje, gdje poinju obronci Elburza, zrak je bio svje i jak. To je mjesto popularno meu izletnicima, planinarima, alpinistima, najposjeenije naveer kada se ljudi odvezu iz gradske vreline radi uivanja u etnji pokraj rjeice to protjee sreditem klanca. Kua u koju je Randall smjeten bila je skrivena meu drveem, tiha i nevidljiva s ceste. Provodio je dane vjebajui, itajui, nastojei da mu duh i

tijelo dosegnu vrhunac spremnosti. Brzo se oporavljao, ali nikada nije bio nasmijeen niti je spominjao prolost. Duboko u njemu, sjeanja su bila potisnuta i ni sam nije znao za njihovu prisutnost. Prema Rastguu, koji je redovito dolazio da ga opskrbi, bio je fiziki prisutan, ali duboko u sebi povuen. Obojica su mukaraca bila zabrinuta injenicom da nita nije pisalo u novinama niti je na radiju reeno o Randallovom bijegu iz bolnice, iako je objavljeno kratko izvjee o pucnjavi Revolucionarne garde u Yusefabadu u kojem je spomenut stranac koji je pucnjavu uzrokovao. Rastguu je trebalo tjedan dana da prikupi prve informacije. Vlasnik bordela u ulici Abrishami bio je SAVAK. To je bilo popularno okupljalite dravnih dunosnika i vojnika, kao i SAVAK-ovih agenata, koji su imali slobodan pristup djevojkama. Bilo je nekoliko vanih osoba ondje one noi kada se dogodio masakr, to je bio jedan od razloga za potpunu zabranu spominjanja incidenta u medijima. Djevojke su bile birane i dobro plaene da zapamte zanimljive pojedinosti intimnih aputanja na jastuku -to je bilo jeftinije i uinkovitije od prislukivanja. Nagi i oputeni nakon neke iscrpljujue sjednice, u krevetu s jednom ili vie iskusnih mladih dama (ili, ponekad, mladia), ak i oni najoprezniji mogli su biti laskanjem uvueni u opasnu indiskreciju. Nije jedan klijent tijekom svih ovih godina uzbuenje jedne noi . platio tjednima muenja u zatvoru i metkom u elo na kraju. Poslije dva dana Rastgu se vratio s jo novih informacija. Imao je kopije svih dosjea iz tajnitva sveuilita koje je Randall traio te je doznao detalje o kui u Qolhaku.

Peter, kua pripada nekom Abbasu Pakdiniju, koji ivi u seocu Vakilabad, stotinjak milja istono od Kermana, na jugoistoku zemlje. On je bogat seljak, zemljoposjednik koji posjeduje hektare zasaene stablima pistacije. Kua je devet godina u njegovu vlasnitvu i iznajmljuje ju mnogima, uglavnom Amerikancima i Europljanima za bajoslovnu najamninu. No, godinu dana prije racije, 1976. kua je iznajmljena Irancu po imenu Farhad Rezapur. Znai li ti to to ime? Da, naravno. On je bio glavni pomonik generala Naserija u SAVAK-ovom stoeru. On je vodio bordel u Abrishamiju. Moemo li stupiti u kontakt s njim? Bojim se da ne. Pogubljenje u oujku zajedno s jo desetak SAVAK-ovih dunosnika. Nije mnogo podataka, znam, ali to je najvie to mogu uiniti. U redu je. Ostavi mi dosjee. Moda neto naem, dao Bog da znam to traim. Kad je Rastgu otiao, Randall je poeo itati dvadesetak debelih dosjea koje je Izraelac ostavio na njegovom stolu. Ovdje negdje, rekao je sam sebi, lei informacija koja povezuje neko od ovih imena sa smru Iraja Ashrafija. U to je bio siguran. Sat za satom, itao je i ponovno prelistavao materijale u svakom fasciklu; veina je bila beznaajna, neki oskudni, a niti jedan se nije inio bitnim. Nekoliko je predavaa u raznim periodima pokazivalo politike sklonosti ove ili one vrste, vie ih je bilo vrlo religioznih, ali u toliko godina nitko nije bio uhien s ozbiljnim oporbenim stavovima, niti mu je dosje dospio u SAVAK-ov stoer. Ovi su dosjei, poput svih dosjea

te vrste, bili indiskretna kolekcija presudnog i beznaajnog, od ovjekovog politikog stajalita do njegovog izbora donjeg rublja i to je smee zasjenilo vrijedne podatke koji su se moda negdje skrivali. Pa, ipak, u tri sata idueg jutra u tom takozvanom smeu Randall je pronaao to je traio. Pogrena je bila pretpostavka da trai jednog ovjeka. Ni u jednom dosjeu nije bilo niega znakovitog, nieg to bi ocijenio pretjerano sumnjivim. No, u tri je dosjea bio jedan stavak bez ikakve pojedinane vrijednosti, ali vrlo zanimljiv kada je povezan s tri osobe u samo jednoj, i to maloj ustanovi. Stavak o kojem je rije pojavio se na kartonu s osobnim podacima zakvaenim na svaki pojedini dosje koje je Randall pogledao barem desetak puta. Tri upitne kartice bile su sljedee: Ime: Mo'ini, Jaafar (profesor) Datum roenja: 16. khordad 1297. (6. lipnja 1918.) hfjesto roenja: Teheran /me oca: Mirza Ibrahim Kan Qazvini, Mo'in al-Dawla Ime majke: Fatima, ki Mirze Muhameda Ali Nayyir Teheranija Datum imenovanja: poetak kolske godine, 10. ahrivar 1349.(1. rujna 1970.) Prethodno prebivalite: Bam Sadanja adresa: stan br. 3, Ulica Vaziri 12, Avenija Pahlavi Ime: Rustamazadeh, Kavvan (dr.) Datum roenja: 9. mehr 1326. (1. listopada 1947.) Mjesto roenja: Hamadan Ime oca: Firuz Rustamzadeh Ime majke: Goli Ravvhani

Datum imenovanja: poetak kolske godine, 10. ahrivar 1355. (1. rujna 1976.) Prethodno prebivalite: Bam Sadanja adresa: stan br. 7, Ulica Yaghma 46, ahova avenija Ime: Amiri, Reza (dr.) Datum roenja: 3. aban 1327. (25. listopada 1948.) Mjesto roenja: Shiraz Ime oca: Asadollah Amiri Ime majke: Mehri Aqazadeh Datum imenovanja: poetak kolske godine, 10. ahrivar 1355. (1. rujna 1976.) Prethodno prebivalite: Bam Sadanja adresa: stan br. 4, Ulica Istakhar 17, Avenija epah Bilo je udno, pomislio je, da tri lana jedne male katedre imaju isto posljednje prebivalite, osobito jer se radi o gradiu koji je jedva neto vei od sela, tek oaza na rubu pustinje na jugoistoku zemlje. Bilo je takoer zanimljivo, razmiljao je Randall, da sva trojica imaju sadanje mjesto stanovanja u sreditu Teherana, stoje bilo pristojno ali nejako popularno susjedstvo. Ne samo to, shvatio je okiran, u mislima stvarajui sliku ove etvrti, ve samo nekoliko blokova udaljeni jedan od drugog. Nain znanstvenog imenovanja na sveuilitima u Iranu, gdje su se novi fakulteti osnivali bre nego su se mogli pronai ili obrazovati sposobni domai nastavnici, razlikovao se od onoga u veini zapadnih zemalja, gdje se intelektualcima izvan sveuilinog sistema teko natjecati za nastavnike poslove. Bez obzira na to, bilo je intrigantno da su sva tri predavaa imala prekid u svojoj sveuilinoj karijeri neposredno prije namjetenja u Teheranu. U Bamu nema sveuilita ni

sline ustanove. to god su ondje radili, nije bio nastavniki posao. Daljnje prouavanje dosjea pokazalo je daje Mo'ini predavao petnaest godina na nekadanjem sveuilitu Shiraz, koje je 1962. nakon promjene postalo Sveuilite Pahlavi. Godine 1968. podnio je ostavku radi preseljenja u Bam, gdje je trebao provesti istraivanje o lokalnoj povijesti. Druga su se dvojica, Rustamzadeh i Amiri, kolovali na Pahlaviju i bavili se znanstvenim istraivanjima pod mentorstvom Mo'inija. Nakon to su doktorirali 1973. i 1974., obojica su otila u Bam kao Mo'inijevi asistenti. Ovaj je bio dovoljno bogat da financira dva pomona istraivaa i cijela je stvar izgledala savreno uvjerljivo. Ali, Randall nije mogao pronai nikakvu biljeku o objavljenoj ili prezentiranoj knjizi, monografiji ili radu vezanom za povijest ili dijalekt Bama. Jo se neto vrtjelo u Randallovoj podsvijesti i sada se sjetio to. Vakilabad, dom vlasnika kue u Qolhaku, bio je udaljen samo deset milja od Bama.

15. poglavlje TEHERAN 16. svibnja 1979. Diskretna provjera koju je Rastgu proveo jo istog dana pokazala je da su, iako je sveuilite bilo slubeno zatvoreno, trojica predavaa jo uvijek bila u Teheranu i stanovala na istim adresama. Randall je izabrao Mo'inija. On je bio voa i

sigurno je imao vie informacija, a vjerojatno je ivio sam, budui da mu je ena umrla prije tri godine. Randall je trebao Rastguovu pomo da dovede profesora u Darband, ali ispitivanje e provesti on sam. Naveer, u sedam sati Rastgu je nazvao Mo'inija, predstavivi se kao odvjetnik koji bi elio razgovarati o hitnoj stvari u korist klijenta i zamolivi da se nasamo nau iste veeri, U poetku je Mo'ini bio sumnjiav, ali Rastguovo je objanjenje bilo tako uvjerljivo da se na kraju Mo'ini nevoljko sloio, dodavi da je sam i da ne oekuje nikakve posjetitelje. Pet minuta poslije, Randall i njegov prijatelj bili su na putu prema gradu. Na gradskim cestama vladala je gotovo potpuna tiima; skupine od po tri ili etiri pripadnika Revolucionarne garde ile su u ophodnju, kruei ulicama u potrazi za antireimskim teroristima. Na putu do grada jednom su ih zaustavili, ali su se Randallove nove vjerodajnice, prema kojima je bio John B. Royce, ameriki konzultant koji radi za Rastguovu pravniku tvrtku, pokazale prihvatljivima. Mo'ini je u trenutku pokazao okiranost otvorivi vrata i vidjevi Randalla. Amerikanac je bio brz s jastuiem natopljenim kloroformom, dok je starac zbunjeno stajao na vratima. Zajedno su Rastgu i on, pridravajui ga izmeu sebe, odnijeli nepomino tijelo u parkirani automobil. Sve je bilo gotovo u dvije minute. Mo'ini je doao k sebi pola sata nakon njihovog povratka u Darband. Do tada je bio vrsto zavezan u stolici, a Rastgu je otiao, ostavivi ga samog s Randallom. Mokri su runici i crna kava osvjeili profesora dovoljno da zapone ispitivanje.

Mo'ini je izgledao starije od svojih ezdeset godina, sjedokos i slabane grae. Ali, Randall ga je dovoljno esto viao i znao je da ima vrstu linost, ak i fiziku izdrljivost, to se kosilo s izgledom znanstvenika. Pozorno me sluajte, profesore Mo'ini zapoeo je Randall. - Va ivot ovisi o pozornosti i spremnosti da iskreno odgovorite na moja pitanja. Znate tko sam i zato sam vas ovamo doveo. Nekad smo imali zajednikog prijatelja koji je sada mrtav. Vi ste odgovorni, izravno ili neizravno, za njegovu smrt. To znam i o tome ne elim raspravljati. Iraj je ubijen jer mije namjeravao proslijediti informaciju o skupini terorista, ijih je sedam lanova poginulo tijekom SAVAK-ove racije na kuu u Qolhaku prije vie od godinu dana. Ispriajte mi sve to znate o toj skupini, o vaoj vezi s njima, njihovom voi sve. Mo'ini se uzaludno borio s povezima kojima je bio vezan za stolicu. Bojao se i jo je bio oamuen od kloroforma. Protresao je glavom kao daju eli razbistriti. Vi niste Randall. Ne moete biti. On je mrtav, ubijen je prije etiri mjeseca. Vi ste varalica. Dobro me znate, profesore. Nemam vremena za igru. Mnogo sam puta ubio i neu oklijevati da ubijem i vas, ako to bude potrebno. Moda u to ionako uiniti - vi imate ivot za koji odgovarate. to znate o toj skupini? Mo'ini je nagnuo glavu unatrag, lica oblivena znojem. Ne znam ni za kakve skupine, nikakva ubijanja. Vi ste ludi, tko god da ste. Ja sam profesor knjievnosti. Moj posao nema veze s ubijanjem. to radite u slobodno vrijeme, profesore?

Piem pjesme - odbrusio je profesor. Ovo je zemlja pjesnika, svi piu pjesme u slobodno vrijeme. Bankovni inovnici, nastavnici, policajci, generali - svi oni piu pjesme. to ste radili u svoje slobodno vrijeme u Bamu, profesore? Mo'ini je bio nespreman za ovo pitanje. Njegove su oi sijevnule, a zatim ponovno potamnile. Proveo sam nekoliko godina u Bamu. Ondje sam provodio istraivanje o lokalnoj povijesti, o dijalektalnoj povijesti te regije napisanoj u prolom stoljeu. To je osobito zanimljivo mjesto. Ruevine su fascinantne. I dijalekt je zagonetan; sauvano je nekoliko arhainih rijei iz poljodjelskog nazivlja. Mo'ini se oputao, ponovno stjeui pouzdanje. Trebalo gaje ponovno prodrmati, iznenaditi, zatei nespremnog. Nauili ste to od Abbasa Pakdinija? Ima li i njegovo ime neko posebno znaenje? to ono tono znai? Od prave vjere, mislim. Mo'inijeve su oi ponovno bljesnule, odajui njegovu nesigurnost. Sve snaniji strah zamijenio je opet njegovo pouzdanje. Koliko Amerikanac zna? Dragi Boe, to su mu rekli? to je Heshmat otkrio, proklet bio? Kao daje itao stareve misli, Randall je nemilosrdno nastavio. Kada ste posljednji put vidjeli Nijemca? to planira? Zatvorenik je izgubio kontrolu. Kako... kako znate? to znate o njemu? Niste ovdje da vi meni postavljate pitanja. Ne tie vas se ono to ja znam ili ne znam. Kakva je bila vaa veza s Farhadom Rezapurom? to znate o kui u Qolhaku koju je iznajmio? O bordelu koji je vodio u ulici Abrishami.

Mo'inija je gotovo ponovno obuzela panika, ali se ovaj put uspio othrvati i kontrolirati. Kao to je Randall sumnjao, on je bio ovjek neoekivanih izvora i znaajne ilavosti. Mislim, gospodine Randall, da blefirate i znate vrlo malo. Inae, ne biste me veeras ovamo doveli, bili biste ve negdje drugdje. Gubite vrijeme. Nita vam neu rei. Sve ete mi rei prije nego to odete odavde. Ili neete otii odavde. Niste me dobro razumjeli. Nisam sposoban samo za ubijanje, ve i za nanoenje ozljeda. Izvjeban sam i mogu natjerati nijeme da progovore u bilo kojem dijalektu koji mi se svia. Kada zavrim to sam s vama namjeravao, neete prestati govoriti, nita vas nee moi zaustaviti. Mo'inijevo elo i gornja usna bili su obliveni gracima znoja. Sada je bio potpuno svjestan. Zastraio ga je i zbunio ton Randallova glasa, a ne sadraj reenoga. Randall je nastavio mekim, ali okrutnim i upornim glasom. Siguran sam da znate kako onog dana nije poginuo samo profesor Ashrafi. Moda nemate nikakve veze sa eninom smru, a moda i imate. Ona mi je mnogo znaila i nema toga to neu uiniti da naem ubojice i osvetim njezinu smrt. Mo'ini se pokuao otrgnuti glasu, upornom, glasu koji nanosi bol, i borio se da smiri rastuu paniku koju je osjeao. Glas mu je dolazio duboko iz grla, pojaavajui se dok je govorio: Prekasno je za osvetu, sada nita ne moe omesti na cilj. Imamo mo i spremni smo za udarac. Sedmorica su spremna, samo ekaju naredbe. Koplja su pripravna, samo ekaju njegovu ruku. I Ma je spreman, ubrzo e biti izvaen iz korica. Va je dan gotov. Svie na dan.

Mo'inijeve su se usne smirile, a oi sjajile. inilo se daje stisnuo eljust, kao da vrsto stie zube prkosei Randallu. Iznenada, tijelo mu se ukoilo, a oi razrogaile od uasa. Svezan u stolici, poeo se grevito trzati, njegovi su udovi zatezali remenje, stolica se ljuljala, a zatim se nagnuo i pao na pod. Randall je gledao zaprepaten dok se profesor kotrljao svezan remenjem, glave divlje zabaene unatrag i trupa koji se previjao u grevima. Zatim, iznenada kao to je poelo, tako je i prestalo. Randall se sagnuo i dodirnuo ga. Bio je mrtav. Amerikanac je stavio nos blizu starevih usta, a zatim ga naglo povukao. Cijankalij. S naporom je podigao stolicu s tijelom. Odvezao je remenje i odnio tijelo do kaua na drugoj strani sobe. Morat e nazvati Rastgua.

16. poglavlje TEHERAN 17. svibnja 1979. Nije imalo smisla pokuati se vratiti u Mo'inijev stan te noi. Bilo je kasno i bili su sigurni da e ih Revolucionarna garda zaustaviti i odvesti u zatvor. Nazvavi Izraelca, Randall je otiao u krevet i pokuao zaspati, ali je spavao na mahove. Bio je na pragu; osjeao je da mu je tajna skupina gotovo na dohvat, pa ipak - neto mu je govorilo da ima jo, vie nego bi ikada mogao pretpostaviti.

Rastgu je doao im se razdanilo i zajedno su sakrili tijelo u podrum prije nego su krenuli u grad. Tri su se puta provezli ispred kue u ulici Vaziri i zakljuili da se sve ini dovoljno mirnim da riskiraju i uu. Dok je Rastgu uvao strau u prizemlju, Randall je otiao gore do stana i otkljuao vrata kljuem uzetim iz pokojnikova depa. Oprezno je uao, svjestan da je profesorov nestanak moda ve otkriven, a njegovi prijatelji u stanju pripravnosti. No, stan je bio prazan i tih. Randall otie u radnu sobu i potrai Mo'inijeve spise. Nakon sat vremena nita nije naao, samo biljeke o perzijskom jeziku i knjievnosti. Kakav god materijal Mo'ini posjedovao o svojoj skupini, nije bio skriven u njegovu stanu, ili se moda nalazio u tajnom sefu ili ladici. Nije bilo vremena da pone traiti neto tako dobro skriveno, a Randall je slutio da bi to ionako bio gubitak vremena. Ljutito udari akom o stol. Biti na pragu rjeenja i opet pomrenih rauna. Bi li profesorove kolege bile sklonije suradnji? Dok je lupao po stolu, pogled mu padne na crnu knjiicu koju prije nije primijetio. Prelistavanjem otkrije Mo'inijev dnevnik. Meutim, nije primijetio nita neobino. Natuknice su bile jednoline: vrijeme seminara, sastanci katedre, rokovi za lanke. Onda je, ve htijui zatvoriti knjigu, zastao na posljednjoj napomeni. Odnosila se na ovu veer, 17. svibnja. Zapis na arapskom jeziku, koji je Randall znao malo ali ne dobro, inae ne bi privukao njegovu pozornost. Bolje pogledavi osjeti kako mu srce lupa. Jedna je rije odskakala i znao je daje ponovno na tragu. Natuknica je glasila: Yawm mawlid hadrat sayyidatina Fatima; yajtama 'u 'lsab 'a ft dar al-shidda, to bi u prijevodu moglo

znaiti Na dan roenja nae Gospe Fatime; sedmorica e se sresti u zemlji nasilja. Sedmorica. Mo'ini je o njima sino govorio. Tko su oni? Nasljednici onih sedam mukaraca to su u Qolhaku poinili samoubojstvo? Zaklopio je dnevnik i spremio ga u dep, intenzivno razmiljajui. Morao je otkriti kada e se sresti i gdje je zemlja nasilja. Mogu li mu to Mo'inijeve kolege rei? Zakljuavi vrata, Randall je siao niz stube i pridruio se Rastguu. Dok su se vozili natrag u Darband, ispria mu to je otkrio. Siruse, tvoj je arapski bolji od mojega. Je li moj prijevod toan? Da, ini se da jest. Ali, ja bih dar radije preveo s kua nego zemlja ili regija. Ne znam za shidda; moglo bi biti nasilje, svakako, no moda bi sila bilo bolje, ili snaga. Nemogue je znati bez odgovarajueg konteksta. Kua sile - mrmljao je Randall. - Kua bi svakako bila loginije mjesto za sastanak. ekaj malo. Stoje s kua snage? Dar al-shidda moe biti arapski prijevod za perzijsku rije zurkhane, zar ne? Nisam o tome razmiljao, ali sada kad si to spomenuo, da, to bi moglo biti to. Sastanak u zurkhaneu zvui vrlo uvjerljivo. Randallovim je srcem prostrujalo uzbuenje. Lov se nastavljao. Zurkhane, kua snage, stara je perzijska ustanova, na Zapadu slabo poznata. To je vrlo ekskluzivan klub za mukarce, u kojem atleti vjebaju pothvate snage i vjetine, i posveuju se krepostima strpljenja, izdrljivosti, moralne snage, samokontrole. Ima mnogo zurkhanea u Teheranu, ukljuujui onaj dobro poznati koji pripada Banci Melli, a dananji sastanak moe biti

odran u bilo kojem od njih. Okrenuo se Rastguu, usredotoenom na probijanje kroz jutarnjim prometom zaguene ulice. Koji zurkhane! Rastgu prebaci u etvrtu brzinu, cesta se pred njima sada ravno protezala. Ne znam. No, imamo vremena, sastanak je tek veeras. Kako zna? Oito je. Godinjica Fatiminog roenja je dvadesetog jumada. Danas je devetnaesti dan toga mjeseca - dvadeseti poinje veeras u vrijeme zalaza sunca. Randall je zaboravio da muslimanski dan ne zapoinje i ne zavrava u pono, ve pri zalasku sunca. Budui da je Mo'ini u svoj dnevnik zabiljeio sastanak za sedamnaesti, to je sigurno veeras. Ali, gdje? Na kraju, bilo je jednostavnije pronai zurkhane nego to je Randall u poetku mislio. Nakon malo skanjivanja, napokon je nazvao Farideh Ashrafi, Irajevu udovicu. Nije imao snage s njom razgovarati nakon smrti njezina mua, ali dobro ju je poznavao i mogao joj je vjerovati. Odgovorila je na poziv nakon to je telefon etiri puta zazvonio. Halo. Gospoo Ashrafi, ovdje Peter Randall. Nastupila je podua tiina na drugoj strani linije. Na koncu je ena progovorila. Peter. Gdje ste? Pokuala sam stupiti s vama u vezu nakon... Znate za Iraj a? Da. Bio sam ondje tog dana, na fakultetu. Imali smo sastanak. Ali, zvala sam u va stan nekoliko puta idui dan; nije bilo odgovora. Nakon toga sam pokuala

ponovno u nekoliko navrata, takoer sam vam i pisala. Na kraju sam ula da ste nestali. Pretpostavila sam da ste zbog potekoa napustili zemlju. Ne mogu vam sada objanjavati, Farideh. Molim vas, vjerujte mi. Nemojte nikome rei da ste sa mnom razgovarali; nikome. Ja sam u Teheranu i dobro sam. Kad budem mogao, pokuat u vas posjetiti, ali najprije moram obaviti neke stvari. Trebam vau pomo. Da, Peter, naravno. Znate da ovamo uvijek moete doi po pomo. to elite da uinim? Moete li mi doznati adresu zurkhanea u koji odlazi profesor Mo'ini? Mo'ini nije atlet. ak i kad je bio mlai, sigurna sam da nije nikada odlazio u zurkhane. Niti promatrati predstavu, ili sluati poeziju? Oklijevala je. Da. Da, kad ste to spomenuli, ponekad je to inio. Povremeno bi on i Iraj onamo zajedno odlazili, ponekad samo njih dvojica, a ponekad s grupom prijatelja. Moda jednom ili dvaput godinje. To je bio uvijek isti zurkhane? Mislim da jest. Da, bio je isti. Onaj u ulici Hakimi, blizu gradskog parka. Ne znam tonu adresu. Nije vano, nai u ga. Hvala. Zastao je, ne znajui kako da nastavi. Farideh, ao mi je zbog Iraja. I oprostite to vas od njegove smrti jo nisam mogao posjetiti. U redu je, Peter. Mislim da razumijem. Ima li to kakve veze? Je li Irajeva smrt bila sluajna? to da joj odgovori? Nastupila je tiina. Ne - na kraju je rekao. - Ne, mislim da nije. No ne mislim da se mogla sprijeiti.

utjela je dugo. Zatim se ponovno kao iz daljine uo njezin glas. Ovo to sada radite vezano je s njegovom smru? Da, povezano je, vrlo usko povezano. Moe pomoi... osvetiti ju. Ne elim osvetu, Peter. Iraj je mrtav, gotovo je. Molim vas, bez ubijanja. Bilo je ve puno ubojstava, vie nego to moete zamisliti. Ako ne nastavim, bit e ih jo mnogo vie. Ne razumijem, ali vam elim sreu. Khoda hafez, Peter. Izgovorila je rijei svakodnevnog pozdrava, ali sa znaenjem i posebnim naglaskom: Neka vas Bog uva. Telefon je ostao mrtav kad je spustila slualicu. Istoga jutra Rastgu je doznao da e se predstava atleta u zurkhaneu odrati kasno poslijepodne, nakon zalaska sunca. To je bio mali zurkhane u kojem su se susreti odvijali etvrtkom naveer. Randall i Izraelac proveli su ranoposlije podne rjeavajui se Mo'inijevog lea. U vrijeme sieste nakon ruka odnijeli su Mo'-inijevo truplo u prtljanik Rastguovog landrovera, vozila koje je koristio za putovanja izvan grada, i odvezli se u planine. Izbacili su tijelo pokraj ceste i ispalili mu metak u lijevu sljepoonicu. Nitko nee postavljati nepotrebna pitanja o leu u sadanje nesigurno vrijeme i nee biti nikakav post-mortem da se odredi pravi uzrok smrti. Jo su imali vremena za odmor prije polaska u zurkhane. Randall je inzistirao da ide sam, a da Rastgu eka vani kao podrka u sluaju da neto krivo krene. Ti si lud, Peter - usprotivio se Izraelac. Neki od njih moe te prepoznati - moda netko od

Mo'inijevih kolega. Pusti da ja uem dok ti eka u autu. -Ne, elim svojim oima vidjeti to se ondje dogaa. Mislim da e se skupina okupiti tek nakon predstave, zurkhane nije mjesto gdje se to moe odrati u tajnosti ili privatnosti. Farideh Ashrafi rekla mije da su njezin suprug i njegovi prijatelji onamo odlazili s Mo'inijem. Iraj bi bio primijetio da se dogaalo ita neumjesno. elim ii za vrijeme performansa da vidim prostorije. Stigao je u zurkhane ba uoi sutona i odmah uao. Jedan je stariji ovjek sjedio na ulazu pokraj vrata glavne prostorije u kojoj se predstava trebala odrati. Randall se predstavio kao ameriki novinar koji eli napisati lanak o svakodnevnom ivotu u Teheranu nakon revolucije. ovjek se namrtio, odmahnuo glavom, ljutito izustivi negativni odgovor ts: Dobro govorite perzijski za novinara. U Teheranu sam nekoliko godina. -Ne moete ui, ovdje ste nepoeljni. Ovo je mjesto samo za Irance. Zabranjeno za strance. Randall je izvukao sveanj novanica od sto tumana, iz kojih je oprezno bio izrezan ahov portret. - To je iranski novac, starce. Sjedit u straga, daleko od pogleda posjetitelja. Neete me ni primijetiti. Uguravi dvije novanice u vratarevu aku, Randall se ne saekao odgovor uputio ravno unutra. Prostorija je bila mrana, osvijetljena tu i tamo golim elektrinim aruljama. Imala je visok strop od cedrovih greda i bijele zidove s rijetko rasporeenim udubljenjima. Fotografije su bile objeene po zidu bez nekog reda: hrvai, brkati

atleti, vojnici; pokraj njih bile su slike s vjerskim motivima - Ali sa svojim maem, njegovi sinovi Hasan i Husein, Husein sam na konju na ravnici Karbale i, ponad svih, nova slika ajatolaha Homeinija. Pod sobe bio je povien nekoliko stopa, a njegovo sredite formirano u osmerokutno borilite s naokolo poslaganim stolicama za gledatelje. Ve ih je ondje bilo nekoliko, mukarci i djeaci u odjei radnika s oblinjeg bazara. Randall je pronaao mjesto daleko od svjetla i sjeo. Nitko i nije primijetio njegov ulazak. Pir je, odjeven u bijelo, ve bio u dvorani. On je bio gospodar zurkhanea, centar pozornosti. Sjedio je iznad borilita, s dvostrukim bubnjem, dombakom, u krilu, a malo je zvonce visjelo na postolju pokraj njega. Tono u pet sati poeo je udarati po bubnju u polaganom vibrirajuem ritmu, da bi zatim otpjevao stihove iz Ferdovvsijeve ahnameh, epske poeme o Iranu. Ovo nestvarno, nadzemaljsko pjevanje, sr upeatljivog obreda i jednolino odjekivanje bubnja ispunili su sobu nadsvoenu kupolom, smirujui promatrae. Stanka, a onda je pir podigao bijelo labue pero kojim je nekoliko puta udario po zvonu. Poeo je ponovno bubnjati i pjevati dok su se dolje u areni otvorila vrata. Predvoeni miiavim, sjedokosim mukarcem atlete su ule u borilite pleui i poskakujui. Bili su goli do pojasa, sa irokim pojasevima i U izvezenim konim hlaama koje su sezale do ispod koljena, gdje su bile vrsto svezane oko noge. Veina atleta bila je izuzetno krupna i dobro graena, normalne tjelesne grae za jakog mukarca, pahlavana, ali nekolicina mlaih je bila mravija, a njihovi su se miii razvili tek

djelomice do eljene snage i veliine. Ipak, ovdje nije bilo nieg grotesknog kao u zapadnjakom bodi-bildingu ili podizanju utega. Zurkhane, nejasnog porijekla, bila je polu-religiozna, mistina pojava i njezin je naglasak bio na moralnim vrlinama koje je pahlavan razvijao. Obred je zapoeo pokretima na podu, ukljuujui plivanje po zemlji, vitlanje velikim drvenim titovima i teku vjebu u kojoj se nekoliko pahlavana vrti okolo-naokolo, izbjegavajui vrtoglavicu pukom snagom volje; postariji sjedokosi mukarac pokazao se najvjetijim, vrtei se dvije, tri minute bez teturanja i gubljenja ravnotee. Idua je vjeba ukljuivala uporabu masivnih elinih lukova svezanih ne pagom ili icom ve tekim lancima. Pahlavani su ih vukli u neprekidnom ritmu bubnja, a rijei ahnameha odzvanjale su iznad njihovih glava. Kada je to zavrilo, uzeli su polica oko borilita goleme unjeve raznih veliina. Najvei, kojim je vitlao najjai mukarac, bio je etiri stope dugaak i isto toliko debeo. Randall se sjetio daje negdje nakon predstave pokuao podii jednu od tih palica; no shvatio je da su teke ba kao to i izgledaju, a najveu nije ni mogao podii. Pir je pozvonio i zapoeo brzo udarati po bubnju. S palicom u ruci mukarci su se polagano poeli ljuljati u krugovima nevjerojatno savijajui ruke dok su se krupni unjevi okretali okolo. U posljednjoj su vjebi koristili znatno manje unjeve, poput onih koje na Zapadu koriste ongleri. Stariji je mukarac izdvojio trojicu atleta za izvoenje ove toke. U biti, vjeba je bila poput one koju izvode ongleri, osim to su se unjevi bacali visoko, to blie stropu. To je bilo izvanredno, nevjerojatno i Randall je poelio

pljeskati prije nego je shvatio da bi to bilo neprikladno. Ovo nije bio cirkus i ovi ljudi nisu izvodili vjebe radi pljeska. Oni dolaze ovamo tjedan za tjednom i izvode svoj udan ritual, ak i nema niti jednog gledatelja, da procijene svoju snagu i vjetinu. Predstava je trajala oko sat vremena, a na kraju gledatelji su se digli i razili. Neki su od njih ili ravno kui, drugi su u malim grupicama odlazili u oblinju ajanu puiti nargilu, a nekolicina je u predvorju ekala svoje prijatelje atlete s kojima e otii u damiju ili upirovu kuu na razgovor i na alicu aja ili erbet'. Za vrijeme predstave Randall je u zidu zamijetio mali otvor, poput neostakljenog prozora koji gleda u susjednu sobu; sada, dok je ustajao, provirio je kroza nj. uto je svjetlo otkrivalo sobu nalik na spremite palica i opreme. Okrenuo se i pridruio malobrojnoj skupini mukaraca na izlazu, privlaei znatieljne i neprijateljske poglede. No, nitko nije prigovorio, ak niti razgovarao s njim i kroz glavna je vrata izaao na ulicu. Rastgu je i dalje sjedio u autu, stotinjak metara nie, na drugoj strani ulice, dobro skriven u mraku. Randall je preao cestu i pridruio mu se. ekali su u mraku, promatrajui. Po jedan ili dvojica, atleti su naputali zurkhane i odlazili u no. Svjetla su bila pogaena, vrata zakljuana. Jesmo li doli na pogreno mjesto, Peter? Ne znam. Planiram se onamo vratiti i ekati cijelu no ako bude potrebno. Nema drugog zurkhanea u koji bismo veeras mogli otii, zar ne? Rastgu se nasmijao. Ne, Peter, mislim da smo mi nainili odabir. Budi oprezan.

Randall nije imao problema provaljujui kroz prozor u stranjem dijelu zgrade. Zasun je bio vie forma nego prava prepreka. Nije bilo nieg vrijednog krae u zurkhaneu: ak ni lopov s najboljim vezama ne bi se mogao nadati prodaji ovako specijalizirane opreme. Uavi, Randall uzme malu depnu bateriju da pronae put do spremita s pogledom na glavnu dvoranu. Ako uope bude sastanka, bio je siguran da e se ondje odrati. Da se bolje sakrije, pronaao je povelik komad tkanine i objesio ga na otvor, privrstivi ga s dva komada uzice visoko na zid. Uzduno je na tkanini prorezao dugaak otvor kroz koji je mogao vidjeti dvoranu. Vrijeme je u mraku sporo prolazilo. Pola se sata inilo kao vjenost. Noi su bile tople, ali sada, u ovoj rijetko koritenoj zgradi, uei na betonskom podu, Randallu je postalo hladno. Svako toliko tiho bi se pomaknuo da zagrije i opusti noge, ali je stalno oslukivao ulazi li tko. Oko ponoi, nakon gotovo etiri sata, poeo je gubiti nadu. Nije bilo garancije da e se sastanak odrati u zurkhaneu koji je Mo'ini izabrao za svoje rijetke posjete. Tada je Randall uo priguen amor iz smjera glavne sobe. Vrata su se negdje otvorila i on je uo zvuk koraka po sobi. Svjetlo se upalilo, a zatim jo jedno i on se brzo skrio iza improvizirane zavjese te virio kroz otvor. U zamraenoj je sobi mogao razabrati obrise mukaraca koji su ulazili i u redu, stubama silazili u otvoreni dio borilita. Bilo ih je sedam, est odjevenih u bijelo, a sedmi, mula etrdesetih godina, bio je odjeven u crno, ozbiljnog lica obraslog pomno podrezanom ugljenocrnom bradom. Trak svjetla je obasjao

njegove oi dok je silazio stubama: bile su hladne, dubokih tamnih zjenica nalik na iverje crnog leda u snijegu. Randall zamijeti da mu jedna ruka zavrava batrljkom. Svih sedam ulo je u borilite i unulo na tradicionalan nain, estorica mladia nasuprot muli koji je sjedio leima okrenut Randallu. Amerikanac zadri dah, svjestan duboke tiine koja je ispunjavala prostoriju i svjestan da je uljez koji bi svoju prisutnost platio ivotom da ga otkriju. Mula je na arapskom otpjevao molitvu, milujui rijei na stranom jeziku zbog njihove svetosti, oblikujui ih prema svom jeziku, prilagoavajui i oplemenjujui ih dok su se uzdizale u nadsvoene sjene visoko obasjanog krova. Dugo je pjevao, a ostali su bili potpuno mirni. Bezizraajnih lica, oiju uperenih u njega, sjedili su u redu, a njihova je mirnoa bila uznemirujui kontrast intenzivno kontroliranoj aktivnosti atleta koji su ondje nekoliko sati prije vjebali. Pjevanje je konano zavrilo sjetnom, podrhtavajuom melodijom koja je treperila visoko iznad spodoba koje su sjedile na podu dvorane. Mula je progovorio tihim glasom. Neto u njegovoj intonaciji natjeralo je Randalla da zadrhti dok je sjedio u tami. Veeras je blagoslovljena no. Noas slavimo roenje svetice Fatime, keri Stvoritelja svijeta, ene Princa Vjernika i majke Hasana Izabranoga i Huseina Gospodara Muenika. Noas e ma biti izvaen iz korica i pripravljen za udarac. Na licima svih mladia koji su mu sjedili nasuprot, Randall je vidio isti pogled, pogled radosti, pobjede i oekivanja. Noas - nastavio je mula - izabran je prvi od onih koji e biti poslani. Noas se odluuje sudbina ljudi i zloduha. Noas Imam priprema svoje oruje

i podie ruku. Noas su blagoslovljeni u raju, a prokleti u paklu, ijedni i drugi pripravni za nove goste. Doveo sam vas veeras ovamo elei vam to objasniti i rei vam da smo nakon ovog sastanka pozvani u kuu u kojoj emo osobno sresti njegovu Svetost. On je ve ondje i eka nas. Iako ja nisam jedan od vas, zamolili su me da vas otpratim. No, najprije se morate pripremiti u molitvi i meditaciji. Zastao je, a zatim ponovno poeo tiho pjevati. Randall je prepoznao neke od rijei - to je bio odlomak iz Kurana. Dok je sjedio i sluao recitiranje svetog teksta, misli su mu vrvjele pitanjima. Iz depa je izvukao pitolj, odluivi da e biti sigurnije pokuati zgrabiti jednog od njih sada, nego izloiti se riziku da ih prati do njihovog idueg odredita, pa gdje god to bilo. Prstima je napipao gumeni jastui koji je ponio sa sobom da izbjegne ponavljanje sinonjeg samoubojstva. Ako se bude dovoljno brzo kretao, bit e s tim ovjekom vani i u Rastguovom autu prije nego ostali budu mogli ita uiniti. No, nije se zavaravao: bilo je vjerojatnije da bi ga svladali prije nego bi se pribliio vratima. Iznenada, ukoio se zauvi zvukove iz predvorja. Zar je Rastgu neto samostalno poduzeo? Bez upozorenja, vrata glavne sobe su se otvorila i naoruani mukarci nahrupili su unutra, viui na sedmoricu u borilitu i naredivi im da se ne miu. Deset mukaraca u vojnikim odorama, sa strojnicama, jurnulo je i okruilo borilite sa svih strana, uperivi oruje u mladie. Slijedio ih je mula Hasan Tabataba'i, bez urbe i namrtenog lica i stao kraj vrata, gledajui

zarobljenike. Glas mu je zvuao poput tankog, savreno naotrenog noa. Molim da ustanete polako, s rukama na potiljku. Hapsim vas u ime Iranske Islamske Republike. Ako pokuate pobjei, bit ete ubijeni. Ustanite ijedan po jedan krenite prema vratima. Zastao je, a zatim nastavio glasnije, okrenuvi se u Randallovom smjeru. A vi, gospodine Randall, budite ljubazni pa izaite i predajte se. Bili ste korisni, zapravo vrlo, vrlo korisni, ali s vama jo nisam zavrio. Imam prijatelja koji posebno nestrpljivo oekuje razgovor s vama. Molim vas, ostavite pitolj u sobi u kojoj se nalazite. U panici, Randall shvati da je rtva namjetaljke, da su mu dopustili bijeg kako bi veeras doveo ovamo Tabataba'i]a i njegove ljude da izvre ovaj prepad. Stavio je pitolj u dep i otvorio vrata prema glavnoj dvorani. Sedmorica uhienika ve su stajala, ali ne s rukama na potiljku kako im je nareeno. Tiho i mirno okrenuli su se prema onima koji su ih okruili, zatvarajui krug. Zatim su polagano i namjerno krenuli prema straarima, bezizraajnih i okrutnih lica, neustraivo gledajui cijevi puaka uperene u njih. Tabataba'i je ponovno povikao. -Natrag! Povucite se u sredite i budite mirni. Stavite ruke na potiljak! Ali, oni su se nastavili kretati, suoeni sa smru, pogleda punog nepopustljive odlunosti. Randall je s uasom promatrao ekajui da straari otvore vatru, oekujui pokolj do kojeg e doi, nemoan da ga zaustavi. No, gardisti su drali svoje puke ukoeno, kao hipnotizirani ljudima koji su ili prema njima. Da su njihovi protivnici

bili naoruani, pucali bi bez oklijevanja, u samoobrani. No, zapovijed da pucaju u nenaoruane ljude, odjevene u bijele kaftane, koje su i sami nosili prije nekoliko mjeseci i u kojima je mnogo njihovih drugova poginulo, vratilo je uspomene na ahove trupe i masakre u poetku revolucije. Prsti su im se ukoili na okidaima i panino su gledali uokolo. Sedmorica mukaraca nastavila su prijetei napredovati. Pucajte! - Tabataba'i je vrisnuo posegnuvi za pitoljem ispod svoje abe. Randall se nije mogao jasno sjetiti to se idueg trenutka dogodilo, pokret i zvukovi bili su nejasni u njegovu sjeanju, poput filmske role zaustavljene u jednom kadru. Kao na neki znak sedmorica su skoila na straare, ispruenih ruku otimajui oruje. Straari su se uspaniili i nasumce otvorili vatru, a buka njihovih automata odjekivala je poput same smrti u sobi s visokom kupolom. Neki su od napadaa pali, a njihova bijela odjea je planula zvijezdama crvenila. Jedan je gardist trenutak due oklijevao i prekasno zapucao. Bio je svladan, a oruje mu je istrgnuto iz ruke i upereno u njega. Prije nego su ostali gardisti shvatili to se dogodilo, jedan od izabrane sedmorice koji se dokopao oruja okrenuo se i otvorio vatru u jednolinom pokretu. Hici su pogodili gardiste, pokosivi ih sve odreda i bez saaljenja. Krajikom oka Randall je registrirao u crno odjevenog mulu kako tri prema kraju sobe i prolazi kroz otvor na zastoru. Gotovo je u isti trenutak Tabataba'i podigao pitolj i zapucao u ovjeka sa strojnicom. Pao je utke, bez krika, s metkom u elu. Oruje je ispalo iz njegovih beivotnih ruku, uz metalni zvuk palo na pod i

ondje ostalo. Jedini preivjeli vojnik pucao je na borilite bez prestanka, upravljen panikom, reetajui nepokretna tijela na zemlji kiom metaka. Randall je gledao uas ispred sebe. Tabataba'i je prevarivi smrt stajao gledajui ga i drei u ruci Berettu uperenu u njegova prsa. Agent SAVAMA-e podigao je pogled i pitolj prema Randallu. Bacite pitolj, gospodine Randall. Ako ga ne bacite, Ali e vas ubiti. Drugi glas, negdje iza Tabataba'ija, prekinuo gaje: Volio bih da Ali to ne pokua uiniti. Za sve nas bilo bi bolje da vi bacite va pitolj i kaete svom prijatelju da uini isto. Rastgu je izvrsno odabrao trenutak. Nije ostao u autu gdje gaje mogla zamijetiti policija ili Revolucionarna garda, nego se sakrio u uliici nasuprot zurkhanea, odakle je mogao promatrati Zgradu. Neopaen, vidio je dolazek SAVAMA-inih agenata. S krajnjim ih je oprezom slijedio i promatrao dogaaje u glavnoj sobi koji su se u proteklih nekoliko minuta odvijali kao na filmu. Sada je bio njegov red. Tabataba'i i njegov ovjek bacili su oruje kao to im je nareeno; bilo je okrutnog autoriteta u Izraelevom glasu kojem se ak ni mula nije mogao oduprijeti. Sada, gospodo - nastavi Rastgu - budite tako dobri i krenite niz stube u borilite. Ako pokuate dignuti oruje ili me sprijeiti na bilo koji drugi nain, aneli Nakir i Munkar pronai e vas sutra na groblju Behesht-e Zahra. Tabataba'i je posluao naredbu, oiju punih mrnje i neuspjeha.

Rastgu ponovno progovori. Peter, doi do vrata. Nitko od gardista nije ostao vani, no ipak budi oprezan. Randall je nespretno koraao pokraj poruenih stolica i tijela do mjesta na kojem je stajao njegov prijatelj u sjeni dovratka. Rastgu je zakoraio u stranu i propustio ga, lagano se okrenuvi. U borilitu, Tabataba'i se bacio na pod, pruajui prste prema Beretti. Ali se bacio iza stolice, dohvativi automat. Tabataba'i podigne ruku, a zatim se trgne kad je metak iz Rastguovog Magnuma prsnuo u njegovoj lubanji. Drugi je metak proao kroz stolicu, odnijevi dio Alijeve glave. Rastgu je gurnuo Randalla i oni su istrali. Tri bloka dalje zavijala je sirena, moda dolazei prema njima. Jurnuli su preko ceste do Jaguara i uskoili u njega. U sekundi Izraelac upali motor i auto jurne niz ulicu, zatim skrene u sporednu ulicu, te preko grada istono prema sigurnoj kui u Majdiyyu. Kada su daleko od sredita grada usporili, Randall se okrenuo Izraelcu s jo primjetnim uasom u glasu: Mrtvi su, svi su mrtvi. Dogodilo se tako brzo, nije bilo nieg... Ali, Siruse, jo nije gotovo. Samo njih est od sedam ih je veeras bilo ovdje. Sedmi je mukarac, u crnom, preivio, ali bio je stariji od ostalih. Rekao je da ne pripada njihovom broju. Negdje je jo jedan, sedmi, iv. On je odabran. Moram ga pronai. Moram doznati za to je izabran. Zao mi je, Peter, to nije mogue. Randall zbunjeno pogleda svog prijatelja. Nije mogue? Zato? Jer te vodim odavde. Veeras. Ve sam dogovorio s tvojim ljudima. Ide kui.

Amerikanac se ljutito okrenuo, sijevajueg pogleda. Vraga idem kui. Imam.... Nije vidio Rastguovu desnu ruku kojom gaje udario po vratu, iskusno pogodivi ivac. Sruio se na sjedalo, a Izraelac se uspravio i nagazio gas. Oprosti - rekao je.

17. poglavlje TEHERAN 17. svibnja 1979. Dok su se Rastgu i Randall vozili opustjelim ulicama istonog Teherana, druga dvojica mukaraca sjedila su u staroj kui na bazaru u kojoj je proli mjesec odran sastanak povodom Fatimine smrti. Jedan je bio stari mula koji je predsjedao onim sastankom, i veeras, kao i onda, nosei bijelu abu i zeleni turban. Drugi je bio Husein Nava'i, izabrani, mladi izdvojen da ubije predsjednika artera. Bilo mu je dvadeset i osam godina, bio je zgodan, prodornih oiju, crne brade i blijedoutih obraza i bio je zbunjen. Najprije je bio pozvan na sastanak u stari zurkhane, no u posljednji je trenutak primio poruku da sam doe u mulinu kuu. Kad je ovamo stigao, sluga ga je otpratio u sobu na gornjem katu, gdje je starca naao u molitvi. Sveti ovjek nije zastao, niti primijetio njegovu prisutnost, no sluga mu ponudi da sjedne na tepih. Uljanica je gorjela s malim stijenjem irei prigueno uto svjetlo po sredini

sobe, obasjavajui dvojicu mukaraca ispitivakim znatieljnim, eterinim sjajem. I nakon sat vremena starac je jo uvijek sjedio, pjevajui molitvu za molitvom melodijom koja je rasla i padala poput valova na obali. Husein je sjedio i sluao, a raspoloenje u sobi mijenjalo se i pojaavalo i on je bio uvuen u neprekinuti ritam molitve. Napokon, pjevanje je prestalo, a tiina koja je uslijedila bila je dublja od iega stoje mladi doivio. Kao iz velike udaljenosti, glas mule vratio gaje u stvarnost. Polagano je opet postao svjestan sobe, plamtee ute svjetlosti, gusto tkanog tepiha na kojem je sjedio, istih bijelih zidova i starca koji mu je sjedio nasuprot. Dobro doao veeras - pozdravi ga svetac s mnogo topline. Poaen sam - odgovori mladi. To nije bila ljubaznost, ve istina. -1 zbunjen - dodao je mula s trakom zabave u pogledu. Da... zbunjen. ekali su me... pozvan sam u zurkhane na sastanak s mulom Ahmadom. Zastoje dolo do promjene? Zato sam pozvan ovamo? Uinio sam neto to vas je povrijedilo? Starac je odmahnuo glavom i nasmijao se. Nisi zgrijeio, sine. Ti si izabran. Bit e prvi koji e obaviti svoju misiju. Mula je iz bijelog rukava svoje prostrane abe izvukao presavijeni list plavog papira. Desnom ga rukom odmota i izravna, a lijevom s poda pokraj svojih nogu podigne naoale s tankim zlatnim okvirom. Podigne pogled, proisti grlo i obrati se Nava'iju.

Imam pismo koje je njegova visoka svetost uputila tebi. Zamolio me da ga proitam u tvojoj nazonosti. Stavi naoale i pone naglas itati uzvienim tonom, omiljenim kod veine Iranaca kada itaju neto osobito vano ili sveto. Pismo je bilo dijelom pisano na arapskom, a dijelom na perzijskom jeziku. -U ime Boga. Neka Boji blagoslov i mir doe na Muhameda i njegovu obitelj i na imama i neka Bog pouri njegov dolazak. Oj, bezimeni i nezvani, znaj daje tvoje ime ve zapisano u Njegovoj knjizi i daje Njegova olovka spremna zapisati tvoja junaka djela. Ovo su dani kunje i suda, dani patnje i bola. Sve to smo osvojili, moemo ponovno izgubiti ako ne svane dan nae konane pobjede. Snage nevjernika nisu poraene i uspavane, a vojske zla nisu nadvladane i obezglavljene. Ako sada ne djelujemo u Njegovo ime i za Njegovo dobro, trenutak pobjede moe proi da se nikada ne vrati. Stoga je vrijeme da bude spreman za zadau za koju se ve dugo priprema. aljem te sada u Njegovo ime i s mojim blagoslovom da bude posrednik nae najvee pobjede. Ne boj se ako bude morao umrijeti, bit e na Njegovom putu. Uvjeravam te da e se takva smrt smatrati muenitvom, a ti e umrijeti kao muenik u svetom ratu, dihadu' protiv snaga tame. Neka Bog poalje s tobom svoje anele. Neka je hvala Bogu, gospodaru svega svijeta. Glas sjedobradog sveenika stiao se i on podigavi svoj pogled sretne pogled mladia kome je pismo bilo upueno. Blijeda svjetlost uljanice otkrivala je odanost i strahopotovanje u mladievim oima, a suosjeanje i razumijevanje u oima njegova uitelja. Predanost i fanatizam

gorjeli su u oima obojice, a stariji je mislio: Sine, kako malo ti zna i razumije o Njegovim pravim namjerama, o pravom znaenju misije za koju si odabran, u kojoj e umrijeti. U tim je mislima on Osjeao je duboko aljenje i jo dublje ushienje. Sada je vrijeme kunje! Sutra e otii odavde - nastavi sveenik - i putovat e kopnom i morem do Medine. Ljeto i jesen provest e u svetom gradu, u kui stjecanja znanja. Ondje je netko tko e te poduiti stvarima kojima ja ne mogu, tko e te pripraviti za misiju. Ondje e ostati do poetka mjeseca hodoaa. Odjenut e bijelu odjeu i u Meki e sudjelovati u obredu hada, ali nee ostati na sveanosti desetoga dana. Tada e ve biti u New Yorku ili na putu u Washington. Starac je oklijevao, svjestan da toga ima jo i da, osim veselja to je pozvan u misiju, no mladiu donosi bol i patnju. Brate Huseine, prije nego krene u svoju misiju, upoznat e imama osobno, noas, u ovoj kui. Nava'ijeve su oi bljesnule neopisivim sjajem. Vrlo je malo ljudi doivjelo tu privilegiju da ga upoznaju. Ali najprije, po njegovoj naredbi tvoja odanost, ljubav i vjera u njega moraju biti stavljene na kunju. Proli put kada si sjedio u ovoj sobi objasnio sam da svaki od vas mora doivjeti smrt na razne naine i tako nauiti kako se umire. Veeras e doivjeti svoju prvu smrt. Poi sa mnom. Starac ustane, pomalo nesiguran nakon dugog sjedenja.

1 dihad - sveti rat, borba za obranu vjere, irenje islama; jedna od pet obveza svakog muslimana da se podupre obinim drvenim tapom. Blijed, Nava'i takoer ustane i krene za njim kroz vrata i polagano po stubama, dok mu je srce uzbueno udaralo u prsima. Bilo je mrano u vrtu, no jo uvijek toplo. Blijeda mjeseeva svjetlost gotovo je izblijedila u posljednjoj etvrti, ali je nevjerojatna zvjezdana glazura krasila nebo. Mula je, jasno vidljiv, vodio Nava'ija preko dvorita prema osvijetljenom dijelu s otvorenim vratima. Hodajui neposredno iza starca, mladi je uao kroz vrata u slabo osvijetljen prolaz bijelo obojan, ba kao i soba iz koje su upravo izali. Morao se sagnuti zbog niskog stropa, iako je strop zapravo bio dovoljno visok da omogui uspravan poloaj. Na kraju prolaza bila su teka drvena vrata s masivnom bravom. Mula se uputio prema vratima, izvadivi iz depa alku s nekoliko tekih kljueva. Najveim je kljuem uspio otkljuati vrata i irom ih otvorio usprkos otporu kripeih, nepodmazanih arki. U prostoriji je bilo mrano, a slabano svjetlo uljanice s kraja prolaza jedva je dopiralo. Starac se vrati po svjetiljku. Treperavo uto svjetlo sada je obasjalo izbu, bacajui lude sjene po podu i zidovima. Uz udaljenije zid sjedio mukarac u koulji i hlaama. Kosa mu je bila raupana, brada nekoliko dana neobrijana, a oi podlivene krvlju; runi su mu zglobovi bili vrsto svezani konopcem privrenim za eljeznu alku u zidu. Nava'i ue u sobu i ostane stajati kraj zida, kao da se boji pribliiti svezanom ovjeku. U skuenoj izbi ak i na ovoj udaljenosti mogao je osjetiti

vonj zatoenika, smrad znoja, mokrae, bljuvotine i straha. Kad je Nava'i uao u sobu, zatvorenik, iji je pogled dotada bio usmjeren negdje drugdje, pogledao gaje brzo, rairivi oi kao da ga prepoznaje. No, onda su njegove oi vratile staklasti, gotovo prazan izgled; ovjek se objesio na konop urezan u krvave i bolne zglobove, izgledajui kao da ignorira bol. Na Nava'ijevu se licu pogled prepoznavanja pojavio kao odraz sjaja u zatvorenikovim oima. Brzo se pretvorio u uas da bi zatim bio zamijenjen maskom bezosjeajnosti dok je nastojao vratiti kontrolu nad svojim uzburkanim osjeajima. Bradati sveenik ue u sobu i prie zatvoreniku. Nakaljavi se da proisti grlo, obrati se Nava'iju, naslonjenom na zid, sputene glave, u pokuaju da se ogradi od vezanog ovjeka. Brate Huseine, rekao sam ti da e tvoja odanost veeras biti na kunji. Doao je trenutak. Prepoznaje li ovjeka pokraj mene? Nava'i ga pogleda i kimne potvrdno. Iznenaen si to ga ovdje vidi? Prolo je vie od godinu dana otkada ste se posljednji put sreli, no bili ste najbolji prijatelji. On je bio... Mislio sam daj e u Americi. Pisao sam mu lani nekoliko puta, ali nikada nisam dobio odgovor. Ne razumijem -Faridun mi je bio najbolji prijatelj. Poznajemo se od djetinjstva; bili smo kao braa. A sada, naem ga ovdje, vezanog. to mu se dogaa? Zato je svezan? Tvoj je prijatelj doista bio u Americi. Ne znam zato nije odgovarao na tvoja pisma, vjerujem da je imao svoje razloge. Pokuao je iznevjeriti nau ideju, unititi imama. Ne mogu ti rei pojedinosti, ali smo otkrili daje za vrijeme svog boravka u Americi stupio u vezu s neprijateljima

islama i namjeravao im odati vane informacije. Otkrili smo ga prije nego je uspio ita rei. Uz pomo njegove ene, koju je ostavio ovdje u Teheranu, pozvali smo ga da se vrati u zemlju. Uhitili smo ga ubrzo nakon dolaska te doveli pred sud koji je imam uspostavio i osobno njime predsjedao. Imam gaje osudio na smrt prije tri tjedna, no onda nam je naloio odgodu izvrenja. Sada znamo daje to bilo radi tebe: prua ti mogunost da pokae svoju odanost i vjeru u islam. Ti e biti krvnik svoga prijatelja. Nava'i je stajao okamenjen, nesposoban za kretnju ili rije. Starac je ispruio ruku, pozivajui ga da prie osueniku. Starac u ogrtau i turbanu utjelovljavao je obvezu, vjeru, odanost - sve vrline koje su godine usadile u Nava'ija. Kretao se poput mjeseara, zastavi neposredno ispred zatvorenikova lica. Iscrpljeni ovjek pred njim polagano digne glavu, kao da mu to nanosi snanu bol. Njegove su klonule oi zasjale na trenutak starom vatrom, a ispucale su se usne tiho micale. Iz velikog depa abe starac izvue komad finog konopa. Prui ga Nava'iju govorei: - Kao to zna, osuenik je sayyid, Prorokov potomak, kao i ja, i islamskim je zakonom zabranjeno prolijevati krv takvog ovjeka. Imam je naredio da ga treba zadaviti. Slab je i nee mu puno trebati da umre. Nava'i ukoenim pokretima uzme konop, nesposoban da misli i razumije. Da bi izbjegao prijateljev pogled, pokuao mu je prii s lea, ali konopci su bili ispred ovjeka. Kao u snu, noen snagom koju nije mogao svjesno kontrolirati, podigao je tanki konopac i poloio ga oko zatvorenikova vrata, omotavi krajeve oko svojih aka i svom ga snagom povukao. Vidio je uzicu kako se urezuje u ovjekov

vrat, izbuljene oi, nabrekle vene; uo je hrapav, jecajui zvuk dok se njegova rtva bespomono borila za dah. Kao hipnotiziran, Nava'i nije mogao otrgnuti pogled ak ni kada su njegove ruke zadale smrtonosan udarac. Nije osjeao konop, iako mu se usjekao u meso, a na rukama se pojavila krv. ovjekovo je lice poplavilo, a zatim poprimilo ljubiastu boju i inilo se da e mu oi iskoiti iz onih duplji. Sve je bilo gotovo u nekoliko minuta, bol, borba, umiranje i smrt. Nava'i popusti stisak, baci krajeve ueta i odmakne se od omlitavjelog tijela mrtvog ovjeka koji mu je bio poput brata. Primivi ga za nadlakticu, starac ga je odveo do vrata. Sve je ponovno bilo tiho nakon tutnjave smrti koja je ispunila njegove ui i divlje odjekivala skuenom prostorijom. Dok su stajali na vratima, iz hodnika su doprli glasovi. Na kamenu su odzvanjali koraci. Iznenada, obojica su se okrenula prema vratima i pognula glave, drei ruke na prsima. Na vratima se pojavio jo jedan postariji mukarac s dugom sijedom bradom i plamteim oima, odjeven takoer u abu i s turbanom na glavi. Izgovorio je stari islamski pozdrav al-salam alay-kum, a prisutni su uglas odgovorili alaykumal-salam. Nastao je muk pun potovanja dok je svakome pojedinano pruao ruku da poljube prsten u znak tovanja i poniznosti. Njihove su glave bile pognute i pred njim su stajali u tiini, ruku prekrienih na prsima. - Huseine - pridolica je govorio glasom monim i prodornim poput vjetra - dobro si uinio. Izvrio si svoju dunost i opravdao povjerenje. Sada ti elim povjeriti jo veu obvezu i veu odgovornost. Dolo je vrijeme za posljednji sveti

rat. ovjeanstvo je spremno za nj i kunem se da e doi ubrzo. Dogaaji u proteklih nekoliko mjeseci pripravili su put, ali jo puno toga mora biti uinjeno. Poi sutra s mojim blagoslovom i prenesi moj pozdrav onome koga e upoznati u svetom domu. Naui ono emu e te on poduiti i pokori mu se u svemu kao to si pokoran meni. Nakon to izvri obrede hodoaa, sve osim sveanosti, odleti poput anela smrti u avolju zemlju i obavi zadatak koji sam ti povjerio. Bit e prvi zvuk trube, koji se spominje u Kuranu: Doi e dan kada e odjeknuti prvi zvuk trube, a zatim e ubrzo uslijediti drugi. Neka Bog, Prorok Muhamed i Blagoslovljeni imami budu s tobom. Govornik je podigao ruku u znak blagoslova. Nova'i pade na koljena pred imamom, uze rub njegove abe i poljubi ga. Nije razumio nita od onoga to se dogaalo - misli su mu bile kaotine - ali je znao, s vie sigurnosti od svega to je dotad u ivotu spoznao, da e ubiti ili umrijeti za ovjeka pred ijim je nogama kleao. etvrta faza 19. poglavlje NEW YORK CITY 1. studenog 1979. 1 NIOC - National Iranian Oil Company J MIT - Massachusetts Institute of Technology, masuusetski institut za tehnologiju, jedno od najpoznatijih sveuilinih ustanova u SAD-u Rano jutro, etvrtak 1. studenog 1979. Boeing 747 SP sa saudijskim plavo-zelenim oznakama sletio je u zranu luku John F. Kennedy. Putnici, od kojih se veina ukrcala u Londonu, gdje se avion zadrao

otprilike dva sata, iskrcali su se i uputili pokretnom trakom do zgrade terminala. Meu njima je neprimijeen bio i Husein Nava'i, vitak i odjeven u teak kaput boje cimeta. Putovao je s novom iranskom putovnicom, koju je izdala nova revolucionarna vlast, i tromjesenom vizom, odobrenom u amerikom konzulatu u Jeddahu 24. listopada. Imao je pomno krivotvoren dokument koji je sam napravio prije etiri dana, a glasio je na pomonika upravitelja saudijske naftne i rudarske kompanije. Nava'ija je novi identitet oznaavao kao sunitskog muslimana iz Abadana koji je radio kao mineralog za NIOC, Nacionalnu iransku naftnu kompaniju, ali je nedavno doao raditi u Saudijsku Arabiju kako bi pobjegao od ijitske revolucije koja je izbila u njegovoj zemlji. Poslan je u SAD na estomjeseno usavravanje na MIT2: to je potvreno krivotvorenim pismom predstojnika zavoda za mineralogiju. Ponio je takoer brojne druge dokumente koji potvruju njegovu kvalifikaciju i pojedinosti o prijanjem zaposlenju. Sve u svemu, inilo se da Nava'i ima savrene kvalifikacije za nerevolucionarnog Iranca koji ne eli izazivati nevolje amerikim imigracijskim slubenicima. Unato svemu tome, trebalo mu je puno vremena da proe carinski i imigracijski nadzor. Budui daje prije desetak dana ah prebaen u njujorku bolnicu, kontrole u amerikim pomorskim i zranim lukama bile su puno stroe prema Irancima koji su traili ulazak u zemlju, pogotovo preko New Yorka. Bilo je osam sati i etrdeset i pet minuta kad je uao u veliku sredinju dvoranu, nosei u ruci nevelik koni koveg i crnu torbu preko ramena. Produio je prema nizu telefonskih govornica, pronaao jednu slobodnu i obavio samo jedan

telefonski razgovor koji je trajao tono trideset sekundi. Potom je izaao kroz automatska vrata ispod znaka za stajalite taksija te unajmio prvi slobodni uti taksi. Nava'i je dobro govorio engleski s amerikim naglaskom. Nekoliko je godina proveo u SAD-u kao student sveuilita u Koloradu, gdje je bio poznat - pod drugim imenom - kao blizak prijatelj Faisala ibn Musa'ida, saudijskog princa koji je poslije, 1975., poinio atentat na svog strica, kralja Faisala. Nava'i je taksistu dao adresu u sreditu Manhattana, a zatim se naslonio na sjedalo, umoran od duga putovanja. Za vrijeme vonje inilo se da e ga veliki grad progutati sa svojim staklenim krhkim i beivotnim kulama utnje koji su se dizali svuda oko njega, inei da teheranska buka djeluje slabo i beznaajno. On nije bio roeni Teheranac, ve seljaki sin iz Yazda, pranjavog, okerom obojanog grada na zapadnom rubu velike slane pustinje Dasht-e Lut. Pustinja je bila poput mjeseca; s udubinama, mrtva i izbijeljena. Nadomak Yazda, glavnog sredita iranskih zoroastriana1, stajale su dvije velike dakhme, izvorne kule utnje, gdje su sljedbenici stare iranske vjere donedavno izlagali naga tijela svojih pokojnika da ih izjedu ptice grabljivice i gdje su leinari neprekidno kruili iznad bijelih kostiju. Mladom se ovjeku, iskrcanom usred New Yorka, velegrad inio jednako mrtav kao i pustinja, s isprepletenim autocestama jednako beivotnim kao i kosti u dakhmesu, kojih se u djetinjstvu uasavao. Ili je taj osjeaj smrti bio tek odgovor njegovoj spoznaji da je on, ubojica, ve mrtav, da aneli Nahir i Munkar, koji preispituju tijelo u grobu, ve lete nad njim s

tamnim krilima leinara, spremni da napadnu kada njegov zadatak bude obavljen? Misli o pustinji, tornjevima tiine i crnim anelima naglo su se prekinule kad se taksi zaustavio ispred visoke zgrade u 23. zapadnoj ulici. Platio je vonju, izaao i uzeo prtljagu. Ispred njega se nalazio veliki izlog trgovine sa slikama, zdjelama, pernicama, tepisima i predmetima od izrezbarenog drva. Iznad vrata isticala se bogato ukraena ploa: Mohamed Ahmadi and Co, perzijski tepisi i antikviteti: Strunjaci za minijature i iluminirane rukopise. Nava'i prie ostakljenim vratima, spusti koveg i gurne ih. Bila su zakljuana. Unutra je gorjelo svjetlo; pokuao je ponovno. Opet nita. Zatim opazi obavijest: Molim, pozvonite! Pronaavi zvonce, pozvoni jednom i prieka. To mu nije bilo nepoznato: veina je kua u sjevernom Teheranu imala zvono i parlafone na vratima ili dvorinom ulazu, takav je bio mentalitet novih bogataa. Da, tko je? - pucketao je glas iz parlafona. Aga-ye Ahmadi? Man-am Husein-e Nava 'i. Az forudgah telefon Kardam. Odjednom je bilo lake govoriti perzijski; bestjelesni engleski iz zvunika prestraio gaje. Baleh, Aga-ye Nava 'i. Montazer-e Shoma budim. Befar-ma "id. 1 Zoroaster - grki oblik imena Zaratustra: iranski propovjednik i vjerski reformator, osnovao je mazdaizam ili zoroastrizam; umjesto stare polite-istike religije u sredite stavlja boga Ahura Mazdu, stvoritelja i upravljaa svijeta, zastupnika dobra, koji pobjeuje Angra Mainyua, zlog duha.

< nastavak. Ova predislamska vjera starih Iranaca nauava dualizam, borbu izmeu dobra i zla; inzistira se na pojmu moralnoga izbora, promicanju dobra i protivljenja zlu. Zoroastrizam je prilikom irenja integrirao stara iranska boanstva, Zaratustru prometnuo u boga i pretvorio se u kruti dualizam. Automat je zazujao, brava se otkljuala i Nava'i ponovno gurne vrata. Ovaj put su se vrata otvorila na dodir. Pomalo je nespretno unio koveg izmeu vrata i dovratka, gurnuo ga naprijed i uao. Vrata su se za njim zatvorila uz otar zvuk zakljuavanja brave. Debeljukasti ovjek etrdesetih godina, s izgledom dobro uhranjenog luksuznog psia, izaao je iz stranjeg dijela otmjene galerije. Na trenutak je stajao okrenut prema Nava'iju, procjenjujui ga kao daje figura sa zlatom obrubljene minijature iz razdoblja Sefevida' kojoj se divi, ili dvorjanin iz Tahmaspovog luksuznog ahnameha koji je doao s porukom od istonog vladara. Konano mu je pristupio, zagrlio ga i poljubio u oba obraza. Koraknuvi unatrag, vrsto ga primi za nadlakticu. 1 sefevidi - ijitska dinastija; vladala 1501. 1736. u Perziji, Azer-bajdanu, Afganistanu i dijelu Armenije Dobro doao, dobro doao - rekao je emotivno. - Ja sam Ahmadi. Oekivao sam vas, dobro doao. Jako sam sretan to vas vidim. Drago mi je da ste doli. - Ahmadi je bio formalistian u obilju ta'arofa, do pojedinosti razraenim perzijskim pravilima ponaanja. Molim vas, ostavite koveg i poite sa mnom nastavi Ahmadi. Uhvativi mladia za ruku - u trinaest godina provedenih na Zapadu nije nauio

daje to gesta koja izaziva znatieljne poglede odvukao gaje do malih vrata koja vode u stranji dio trgovine. Ondje je za stolom mlada, dvadesetogodinja djevojka; ustala je kad su uli. Moja ki, Fereshteh - objasnio je Ahmadi. -Fereshteh-jan, ovo je gospodin Nava'i, mladi kojeg smo oekivali. Drago mi je. Dobro doli! - obratila se djevojka strancu. Govorila je s amerikim naglaskom, ali bez nelagode. Nava'i je zatresao glavom, nasmijeio se i ponovno uozbiljio. Osjetila je njegovu neobinost, njegovu hladnou prema njezinoj enstvenosti: kao da se rukuje s drugim mukarcem. Ipak, to nije bila nezainteresiranost jednog homoseksualca, ve neto potpuno drugaije. A njegove oi... Progonit e je mnogo mjeseci kasnije. Fereshteh - proaptao je njezin otac - bi li bila tako dobra da ode u trgovinu i donese koveg gospodina Nava'ija, dok mi odemo u moj ured. Osim ako... Pogledao je u posjetitelja, ali je Nava'i odmahnuo glavom i rekao: Ne, ne treba. Imam sve to mi treba u ovoj torbi na ramenu. Ah, dobro. Onda poite sa mnom. Na kraju sobe bila su druga vrata, koja su vodila ka nizu stuba na ijem su kraju bila tamna, smee obojena vrata s natpisom Private na engleskom i perzijskom. Na engleskom je to bilo izvedeno obinim slovima, ali perzijski je natpis bio vrlo minuciozno napisan rukom u draesnom nas ta 'liq stilu, plava slova na blijedoutoj podlozi, a svako se slovo stapalo s drugim i inilo jedinstveni uzorak.

Ahmadi izvadi klju iz desnog unutarnjeg depa sakoa, umetne ga u bravu -i okrene. Befarma'id - rekao je ljubazno pozvavi gosta da ue u ured. Uavi nakon njega, zakljuao je vrata, okrenuo se i ponovno uzviknuvi Befarma 'id, ponudio mladiu udobnu stolicu. Trgovac umjetninama sjedne nasuprot mladiu i nasmijei se. etvrtasta soba u kojoj su sjedili od otrcanog njujorkog ureda pretvorila se u prostor buenja perzijskog duha. Na njezinim su tamnim zidovima visjele svijetle, pozlatom obrubljene minijature iz ilustriranih rukopisa Hafeza i Nezamija, obilujui prizorima prineva i princeza, ratnika na konjima, tamnookih mladia, vitkih djevojaka i pobonih lica. Pod su prekrivali stari tepisi iz Kermana, Tabriza i Mashhada, rukom tkani od vune i svile, izraeni s tradicionalnim uzorcima u bojama izblijedjelim tijekom godina. To je bio kolekcionarev raj, vrijedan itavo bogatstvo ako ikada ti predmeti budu na prodaju. No, Nava'i je ostao ravnoduan. Luksuz koji je okruivao ovog ovjeka sukobljavao se s naelima islamske istoe. Prorok Muhamed je spavao na slamnatoj prostirci i zabranio je sve slike ljudi i ivotinja kao bogohulne imitacije djela jedinog Stvoritelja. Nava'ijev je pogled pao na i mamo v portret koji je u nijemoj opreci s ostatkom sobe visio na zidu iza radnog stola. Sigurno si umoran, a moda i gladan - pretpostavio je Ahmadi. -1 malo dezorijentiran - ti su dugi letovi uvijek uznemiravajui. Hvala. Spavao sam u avionu. Umoran sam, ali to e proi.

Nisam bio u Teheranu otkako je provedena revolucija. Kako je u gradu? Kako ljudi ive? Ima puno glasina. Preivljavamo. Da, svakako, istina je. Uvijek preivljavanje. Da. A sada, moda, i neto vie. Moda. Imam. Sreo si ga u Teheranu prije odlaska? Da. Razgovarao je sa mnom o mojoj misiji i dao mije svoj blagoslov. Spomenuo vas je - va rad za na cilj, vau rtvu. Mladi je s namjernom ironijom pogledao po sobi. Njegov je pogled sreo Ahmadijev neugodno ga fiksirajui. Sluaj - rekao je Ahmadi s nervoznim podrhtavanjem u glasu. - Nita ne znam o tvojoj misiji, osim onoga to mi je reeno; daje to od ivotne vanosti za nau stvar, za nae ljude, za istinsku vjeru. Moja je dunost da ti pomognem koliko mogu ovdje u New Yorku. Prodat u robu koju si donio sa sobom - na sigurnom je, vjerujem? Nava'i je kimnuo. Naa organizacija u SAD-u je mala, ali osobito uinkovita, a nai ljudi potpuno posveeni. Kad te opskrbim novcem, savjetima i informacijama, ne mogu vie puno uiniti. Ako ne uspije u svome zadatku, nita, ba nita ne smije amerikim vlastima ukazivati na tvoju vezu s nama. Razumije li? Nava'i se nije ni pomakao. Uspjet u. Da, naravno, u to sam siguran. Uspjet e. Molim Boga da tako bude. Rekli su mi da islamska vjera moda ovisi o tvojoj misiji. To je velika odgovornost - molim se za tebe. Dakle, ima li robu sa sobom ...?

U torbi je. Carinici su je pretraili prilino temeljito, ali nita nisu nali. Pokazat u vam. Povukao je patentni zatvara glavnog pretinca velike torbe i izvukao veliku okruglu limenku s natpisom na perzijskom -Pestehye Arya - i na engleskom - Arya Pistachio Nuts. Ispod poklopca vidjeli su se rasute pistacije, ukaste ljuske sa zelenim i ljubiastim plodovima koji vire kroz razdvojene rubove. Carinici su potrgali traku koja je omatala limenku i skinuli poklopac. Unutra su vidjeli samo pistacije, kao to se i oekivalo, i vratili poklopac. Na put u inozemstvo veina Iranaca nosi barem jednu kutiju pistacija ili gaz, nugat punjen pistacijama, pa saudijski i ameriki carinici nisu vidjeli nita sumnjivo. Nava'i digne poklopac i sadraj limenke pokae Ahmadiju. Amerikanci nisu vidjeli nita udno u tim pistacijama. A vi? Vi ste Iranac, vidite li to im nedostaje? Ahmadi je bolje pogledao. inili su se uobiajenima, ali oito nisu bili. to nije bilo u redu? Njegova su osjetila neto registrirala, ali nije mogao odrediti to. Odustao je. Ne vidite? - Nava'i se nasmijeio, ne srdano, ve gotovo tuno. Neto slavodobitno zasjalo mu je u oima. Bio je poput djeteta koje roditeljima i prijateljima pokazuje svoj novi maio-niarski trik. - Pogledajte bolje. Kako esto vidite limenku pistacija u kojoj je svaka jezgra zatvorena? Poput nezrelih, neprenih plodova. Objasnit u vam. Kupio sam limenku pistacija, uklonio jezgre i zadrao obje polovice ljuske. Zatim sam zdjelu napunio tvari koju sam trebao vama prokrijumariti i napunio ljuske pritisnuvi obje polovice u prah. Upotrijebio sam brzo

prozirno ljepilo da ih spojim. Kad su sve ljuske bile ispunjene, uronio sam ih u mokru sol kojom se pistaciji premazuju nakon prenja. Stariji je mukarac znatieljno gledao u limenku pistacija, uzeo jedan i odvagnuo ga u ruci. -Teina je u redu. Naravno; jezgra pistacija laka je od veine ostalih slinih plodova. - Ahmadi je liznuo ljusku. Sol ima okus upravo kakav treba biti. Savreno je prirodan. Ahmadi je posegnuo za zdjelom na desnoj strani stola i poloio je u krilo. Stavio je pistaciju u zube i drei ga uspravno, jako zagrizao. Ljuska je puknula, lake od obinog neotvorenog pistacija, ali ne tako da sadraj iscuri. Drei ga iznad zdjele, noktom je razdvojio ljuske: bijeli se prah poput praine prosuo u posudu. Prvoklasni heroin, devedesetidevetpostotne istoe namijenjen ubrizgavanju u vene, vrijedio je itavo bogatstvo na amerikom tritu. Kilogram koji je Nava'i donio vrijedi na ulici sto tisua dolara. Ahmadi je zurio, zadivljen. Godinama je raspaavao mnoge poiljke heroina iz Teherana radi zarade. Ali, rijetko je vidio ovako veliku koliinu tako pametno sakrivenu. Nasmijeio se, uzeo kutiju i poklopio je. S limenkom u ruci uputi se na drugi kraj sobe i pomakne na zidu minijature Khosrowa i Shirina da otvori zidni sef. Brzo okrenuvi kombinaciju brave, otvorio je sef i spremio limenku. Okrenuvi se, ponovno se nasmijeio Nava'-iju. Hvala. Moete biti sigurni da e to veeras biti prodano. Ve sam dogovorio susret sa svojom vezom. Neto u novca dati vama za financiranje misije, ostatak poslati u Genevu, a odatle u

Tehern. Sada se morate odmoriti. Umorniji ste nego to mislite. Ostavimo pistacije gdje jesu i poimo mojoj kui. Stanujem sa enom i keri u Chelseu, prilino blizu. Moete neto pojesti, a zatim otii na poinak. Dug poinak. Nava'i je kimnuo i ustao. Rado u se odmoriti. No, ne elim jo nita jesti. Zavjetovao sam se da neu nita jesti od zore do zalaska sunca sve dok ne obavim svoj zadatak. Zajedno su otili do vrata. U sobi je sat nemilosrdno otkucavao. Bila su tri sata nou i jaki je mraz prekrio ulice New Yorka. U stanu gdje je ivjela s roditeljima, Fereshteh Ahmadi probudila se u trzajima. Neto je prekinulo njezine snove i odvuklo osjete natrag u hladnou i tamu ranog jutra. Leei mirno i napeto u krevetu, naulila je ui da otkrije izvor nelagode. Neto joj je govorilo da to nije u sobi s njom, nego vani, iza vrata. Gotovo neprimjetno u daljini, mogla je uti nijemi zvuk, koji se dizao i padao kroz slojeve tiine koji su ispunjavali zaspalu kuu. Ustavi, nala je odjeu i urno se odjenula, otvorila polagano vrata i izala na hodnik. Kroz prolaz i nekoliko vrata nie, slabo je svjetlo sjalo kroz pritvorena vrata sobe u kojoj je odsjeo njihov gost. Slaba buka, sada jasnija, poput jecanja, dolazila je odonud. Na prstima se prouljala niz prolaz, oprezno oslukujui dok se pribliavala vratima i znatnije jaem zvuku. Sada gaje prepoznala. Priguenim glasom Nava'i je pjevao molitvu. U mrtvoj tiini noi, zvuk je bio prodoran. Tugaljiv i beskrajno tuan. U strepnji pomijeanoj sa znatieljom, Fereshteh se primakla

uskom otvoru, lagano gurnuvi vrata da jasnije vidi sobu. Kroz otvor vidjela gaje kako klei na molitvenom sagu, licem okrenut prema njoj, sa svijeom na podu ispred sebe. Bio je odjeven u bijelo, avet na blijedoj, nestvarnoj sablasnoj svjetlosti. Preneraeno je shvatila to je odjenuo. Bio je to kaftan, plat koji su u Iranu nosili stari ljudi na samrti ili, u posljednje vrijeme, mladii srca pripravljenih na mueniku smrt na krvavim ulicama Teherana. Njegovo je lice bilo ozbiljno, ledeni pogled crnih oiju upravljen pred sebe ne videi ni sobu, ni otvorena vrata, ni njezinu uplaenu figuru, ve okrenut prema obavijenoj crnoj kocki abe, oboavanom mjestu u Meki, udaljenoj tisue milja. Mladiev mekani glas tiho se dizao i padao, preklinjui, a suze, svijetle i uzdrhtale na treperavom svjetlu svijee, slijevale su se niz obraze. Grijanje je bilo iskljueno i u sobi je bilo ledeno. Drhtei, bosih nogu hladnih kao led i srca uznemirena divljim otkucajima, Fereshteh se vratila u postelju. No, san se nije vraao, iako gaje pokuavala dozvati, a svitanje je bilo daleko.

20. poglavlje WASHINGTON 2. -15. studenog 1979.

Drugog dana boravka u New Yorku Nava'i je u robnoj kui na Petoj aveniji kupio fotografiju predsjednika artera depne veliine. elio je pomno prouiti lice ovjeka kojeg je doao ubiti. Bilo je vano da ima jasnu mentalnu sliku svoje rtve. Poslije dva dana, naveer 3. studenog, stigao je avionom u Washington. 1 salat - molitva koja se moli pet puta dnevno Na ulazu u hotel predao je stvari nosau, uzeo klju, naruio lagani obrok u sobu i dizalom krenuo na trei kat. Uavi u sobu, odloio je torbu i koveg na krevet, skinuo ogrta i objesio ga na vrata. Zatim je otvorivi patentni otvara stranjeg pretinca torbe izvukao oveu, vrstu svijetlosmeu omotnicu s u kou ukorienim primjerkom Kurana, dvjema fotografijama, pismom i kalendarom. Poloio je Kuran na stoli od orahovine pokraj prozora i otvorio tree poglavlje koje je zapoinjalo rijeima: Nemoj misliti da su'mrtvi oni koji su ubijeni na Bojem putu. Uistinu nisu: oni ive dobro sa svojim Gospodarom. Stavio je fotografije s obje strane Kurana; jedna je prikazivala jednorukog mulu koji je zacrtao njegovu sudbinu i nauip ga da bude ono to jest; druga je bila imamova, portret lica na kojem su intenzivno sive oi gledale u svijet kao da ga izazivaju. Pismo je oprezno odmotao i metnuo ga na stol ispod Kurana. Iz depa je izvadio tespih, dugaku jantarnu krunicu s devedeset i devet zrna uz koju je izgovarao najljepa Boja imena tijekom molitve koju je esto izvodio nakon obreda salat1. Nosio je islo sa sobom uvijek kad je izlazio, lagano ga dotiui prstima u depu ili u krilu dok je hodao ili sjedio. Podigao je kalendar i okretao listove dok nije doao do studenog. Na velikom su listu bile tri

vrste datuma: u sredinjem dijelu bio je standardni, sveope kalendar za mjesec studeni 1979.; na lijevoj strani iranski solarni kalendar pokazivao je mjesece abana i adhara 1348. godine, odnosno vrijeme od 23. listopada do 21. prosinca jer u staroperzijskom kalendaru mjeseci odgovaraju onome to danas zovemo znakovima zodijaka u zapadnjakoj astrologiji, a na desnoj je strani bio muslimanski kalendar s mjesecima dhu'l-hida 1399. i muharem 1400. muslimanske godine. U torbi je imao kutijicu s avliima uz pomo kojih je kalendar privrstio na zid iznad stola. Iz depa je izvadio crveni flomaster i zaokruio brojku jedan u mjesecu muharemu 1400., prema narodnom vjerovanju prvi dan petnaestog islamskog stoljea. Potom je zaokruio odgovarajui datum u kranskom kalendaru: 21. studenog. Podigavi opet flomaster, zaokruio je i 10. muharema godinjicu muenike smrti u Karbali 680. godine imama Huseina, Prorokova unuka i princa svih muenika ijitskog svijeta, po kojem je i sam Nava'i dobio ime. Ponovno je oznaio odgovarajui datum, 30. studenog. Odmaknuvi se od stola i drei flomaster u ruci zauje kucanje na vratima: nosili su mu naruenu veeru. Pojeo je brzo i ponovno pozvao poslugu da odnese posue. Opravi temeljito ruke i lice, otvorio je koveg i izvadio dugaku, bijelu halju i kutijicu. Svukao se i odjenuo tanki pamuni ogrta, svoj kaftan koji je odijevao za molitvu otkad je izabran za misiju. U kutiji je bila jo jedna krunica, nainjena od zrnaca gline iz tla oko Huseinovog groba u Karbali i glinena ploica od istog tla na koju je polagao elo klanjajui se za vrijeme molitve. Iz kovega je jo izvadio i malu, lijepu molitvenu prostirku iz Kermana, koju mu je

otac darovao za navrenih petnaest godina, doba zrelosti. Prostrvi je na pod i okrenuvi se licem abi, mjestu oboavanja, poeo je moliti. Sat vremena proveo je u molitvi, a tada smotao prostirku, spremio ploicu i tespih i svukao kaftan. No, ipak, uvijek gaje nosio, u srcu. Bio je umoran; odmarao se u New Yorku, ali ne dovoljno i, konano, napor da se suoi sa zadatkom potpuno sam, poeo je tetno djelovati na njega. Sada je otiao ravno u postelju i zaspao za nekoliko minuta. Sanjao je tihe i uasne snove. Dok je on spavao u Washingtonu, grupa od oko etiri stotine iranskih revolucionara nahrupila je i zauzela ameriko veleposlanstvo u Teheranu. Doavi u aveniju Taleghani - nekadanji Takht-e Jamshid - prije podneva u nedjelju, 4. studenog, zaprijetili su pripadnicima Revolucionarne garde postavljenima na ulazu u veleposlanstvo da se sklone. Sa slikama imama Homeinija mahali su kao orujem ili monim talismanima protiv zla Velikog vraga, Amerike. ak su i djevojke nosile slike, privrene sigurnosnicama za crnu tkaninu njihovih fereda. Kad su uli kroz vrata dvorine ograde studenti su se podijelili u dvije grupe: jedna je ula u konzulat, a druga je napala dvokatnu zgradu s uredima poslanstva, Amerikancima poznatu kao Fort Apache zbog njezinog sofisticiranog osiguranja. Unutar zgrade, marinci su obukli nezapaljive avijatiarske jakne i navukli plinske maske i poslali diplomatsko osoblje na gornji kat. No, sve se pokazalo beskorisnim protiv juria rulje i do etiri sata poslije podne cijeli je kompleks bio u rukama studenata, iji se broj sada poveao na est stotina. Nedugo nakon konanog osvajanja kompleksa i uhienja ezdeset i jednog lana osoblja

veleposlanstva, ukljuujui tu i marince, studenti su izdali priopenje u ime organizacije nazvane Muslimanski studenti Homeinijeve linije. Do kraja veeri, i sam je imam dao svoj blagoslov zauzimanju veleposlanstva. To je bila prva godinjica krvavog masakra koji su ahove postrojbe poinile nad studentima u Teheranu i esnaesta godinjica Homeinijevog progona u Irak. Dan koji budi velike nade u iranskoj povijesti. U roku od nekoliko sati, kad su novosti stigle do Washingtona i metropola, irom svijeta nastala je nova napetost. Nava'i se probudio u osam sati idueg jutra, ne znajui to se dogodilo u Teheranu. U osam i petnaest predsjednik arter helikopterom je stigao u Bijelu kuu iz Camp Davida, gdje je elio provesti posljednji miran vikend u kojem e uivati neko vrijeme. Pod predsjedanjem Zbigniyeva Brzezinskog, Vijee za nacionalnu sigurnost1 zapoelo je jednu od svojih najduih i presudnih sjednica. Ne znajui za sve to, Nava'i je obavio svoju jutarnju molitvu, licem okrenut prema jugoistoku - preko Capitol Hilla do Meke. U Teheranu je ve bila rana veer, a studenti koji su drali veleposlanstvo rasprostrli su tepihe po tlu u cijelom kompleksu, okrenuti prema jugozapadu, takoer u smjeru islamskog zabranjenog grada. Nava'i je bio gladan nakon puta i sna, ali nije siao u blagovaonicu. Umjesto toga, obukao je odijelo i kaput kupljen na Petoj aveniji. Osjeao se udno u skupoj odjei, plaenoj novcem dobivenim od prodaje heroina, ali je znao da mora izbjegavati upadljiv izgled. Prije dolaska u Sjedinjene Drave, Nava'i je osmislio nekoliko moguih metoda za izvrenje

atentata. No, sve je ovisilo o nepredvidivim imbenicima te je morao provesti tjedan ili dva u Washingtonu, promatrajui, procjenjujui mogunosti jednu za drugom. Krenuo je u svoj prvi razgled glavnoga grada. U hotelskom je predvorju kupio primjerak Washington Posta i plan grada Randa McNallyja. Za trenutak je plan grada spremio u dep kaputa, pogledao novine i ukoio se proitavi naslov posebnog izdanja koje se upravo pojavilo umjesto uobiajenog jutarnjeg izdanja. Vrlo malo se znalo o zauzimanju veleposlanstva i o sudbini osoblja, ali je Nava'i odmah shvatio mogue implikacije ovoga dogaaja. Preklopio je novine, stavio ih pod miicu, izvukao plan grada iz depa i zakoraio na ulicu. 1 National Security Council Krenuvi lijevo, uputio se prema aveniji Connecticut Avenue. Ispod irokog, ravnog, statuama proaranog travnjaka, u dnu avenije vidio je dio sjevernog proelja Bijele kue. Kada se uzdigla pred njim, taj grandiozni simbol bezvjemog Zapada, osjeaj predstojee pobjede poeo je bujati u njegovom srcu. Neprimijeen, Nava'i je nastavio hodati, upijajui atmosferu glavnog grada, promatrajui zgrade i ljude svojim prodornim oima i asketskom duom djeaka odraslog u pustinji. Zrak je bio hladan i svje; istonjak je puhao nesmetano od zaljeva Chesapeake Bay do Washingtona. Na krtom jutarnjem suncu kasne jeseni to se pretvarala u ranu zimu, Nava'i se osjeao okrijepljenim i punim pouzdanja. Tog je prvog dana samo etao, razgledavajui glavne spomenike u sreditu Washingtona kao to bi to uinio svaki turist. Kupio je Pentaxov fotoaparat i nekoliko filmova te fotografirao sva mjesta koja je obiao. Nekoliko se puta proetao

oko Bijele kue, kroz Ellipse, po Constitution Avenue do spomenika Washingtonu pa zatim niz Mali pokraj Smithsoniana do Capitola. Posvuda je kljocao njegov fotoaparat, ali prizori koje je ovjekovjeio nisu bili kao kod obinog turista. Slikao je prozore, krovove, uline uglove i raskrija, sve ono to markira visinu i udaljenost, prizore koji pokazuju svjetlosne efekte i podruja sjene i mraka. Idui je tjedan proveo poblie se upoznavajui s planom gla-s vnoga grada. U tri je navrata posjetio Bijelu kuu, umijeavi se meu turiste i nosei fotoaparat. Svako je poslijepodne odnosio film na razvijanje u drogeriju u 14. ulici blizu Franklin Squarea, koja je nudila uslugu brzog razvijanja negativa, a pritom bi preuzeo fotografije nainjene prethodnog dana. Nakon toga, prije sutona uputio bi se u damiju Islamskog centra s pogledom na Rock Creek Park na aveniji Massachusetts Avenue; pridruio bi se ondje veernjoj molitvi, ali bi nakon molitve odmah izaao na ulicu. Nije ni s kim razgovarao, ak ni s nekolicinom iranskih studenata iji je meusobni razgovor uo. Nakon molitve vratio bi se u hotel i veerao - veera je bila njegov prvi i jedini dnevni obrok, a potom bi odlazio u svoju sobu, molio, meditirao i planirao. Nikoga nije sretao, nije primao potu ni telefonske pozive, izbjegavao je kino, kazalite i ostala mjesta za zabavu, nikada nije ukljuio televizor u svojoj hotelskoj sobi. Bio je samotnjak, ovjek iji je um voen crnim krilima anela, koji sanja snove o islamskom mileniju, vijeku sree i blagostanja i koji je odreen da oblikuje sudbinu svijeta. Nije bio ni lud ni poremeen; a upravo je stoga bio opasan.

Tijekom drugog tjedna boravka u glavnom gradu, Nava'i je redovito svako jutro odlazio u Kongresnu knjinicu1 na Capitol Hillu, gdje je uspio dobiti privremenu italaku iskaznicu. Svaki je dan ondje provodio sate itajui gotovo bez predaha, prouavajui lanke o organizaciji vaingtonske administracije, strukturi osoblja predsjednike rezidencije, tajne slube i FBI-a, pazei da nikada ne zatrai neto to je tajno ili povjerljivo i poslije bi izazvalo sumnju. Kada je zatraio radove o ameriko-iranskim odnosima i tekuim iranskim poslovima openito, susreo se sa specifinim problemima. Sve to je bilo na raspolaganju, koristili su lanovi dravnih ureda, novinari, predavai na Georgetownu i drugim sveuilitima te kongresnici, koji pri koritenju svih materijala u knjinici imaju prednost. Literatura na perzijskom jeziku bila je manje traena, pa se na to usredotoio. Nije tono znao to trai, ali je itao i razmiljao i ponovno itao. Zamisli su dolazile i odlazile, planovi lebdjeli u njegovim mislima da bi bili odbaeni kao neizvedivi. Ipak, polagano je suavao izbor moguih pristupa. Bio je sistematian i temeljit i nijedan detalj nije mu promakao; oprezno ga ispitujui u finom situ svog analitikog razmiljanja. 1 Library of Congress - Kongres je u SAD-u zakonodavno tijelo parlamenta. Napokon, uvodni je lanak Washington Posta od etvrtka sugerirao rjeenje. Kao i obino, kupio je primjerak novina u hotelskom predvorju i proitao, kao to je svakodnevno inio, brojne lanke o Iranu i talakoj krizi. Spomenuti lanak bavio se potekoama s kojima se Carter i njegovo osoblje suoavaju elei zapoeti pregovore, jer

trenutno u Iranu nema nikakve prave vlasti. Da se javi netko s utjecajem na pravim mjestima, kae se u lanku, Carter bi se zasigurno susreo s njim u nadi da e napokon zaustaviti ili barem smanjiti pritisak u ovim izvanrednim okolnostima. Nava'i je dvaput proitao lanak, sloio novine i napustio knjinicu, brzo razmiljajui. Te je noi, sjedei u svojoj hotelskoj sobi i meditirajui, Nava'i duboko razmiljao o rijeima iz lanka: Ne dvojim da bi se predsjednik Carter odmah susreo s tim ovjekom. Kako dani prolaze, potreba za politikom inicijativom postaje sve hitnija i u interesu je utjecajnih struja u Iranu da se premosti jaz u razumijevanju izmeu vlade SAD-a i studenata ili Homeinija. Nazirao je put prema svom cilju. Sjedio je do ranih jutarnjih sati, razmiljajui, planirajui i piui biljeke. Prije odlaska u postelju, napisao je pismo Ahmadiju u New York, zapeatio ga, adresirao i stavio na stol. Nava'i je jutro proveo u kupovini. Predstavljajui se kao arapski poslovni ovjek, unajmio je auto i obiao nekoliko trgovina i robnih kua. Kupio je arapska i perzijska tiskarska slova i mali, kuni tiskarski stroj, IBM-ov pisai stroj s preusmjerivim kolicima valjka i tri razliita tipa arapskih slova, blokovima i alatom za rezanje gumenih i metalnih peata, papir, tintu, arapska letra-set slova, olovke za kaligrafiju i razne druge stvarice. Posljednja stvar koju je kupio bio je mali predmet nabavljen u muzikoj trgovini blizu Centra John F. Kennedy. Poslijepodne, prije molitve u damiji, ponovno je otiao u Kongresnu knjinicu. Ondje je naruio primjerak Diwana, zbirke pjesama Hafiza, velikog

pjesnika etrnaestog stoljea iz Shiraza, koji je bio inspiracija za Geteov Westoestlicher diwan. Knjigu, teko litografsko izdanje iz devetnaestog stoljea, odnio je do stola u udaljenom kutu itaonice. Sjeo je tiho, zatvorenih oiju. Tog je poslijepodneva ondje bilo jo samo nekoliko itaa i nitko nije proao pokraj njega dok je on aptao neujnu molitvu, zazivanje prije fala, nagovjetaja iz knjige - iranske verzije odgovaranja na pitanja uz pomo savjeta YiJinga2. Drao je knjigu objema rukama i otvorio je nasumce. Pogled mu je pao na rimovani kuplet1 na lijevoj stranici i polagano ga je proitao. Zastao je, proitao ga ponovno i zatvorio knjigu. Rijei su odzvanjale u njegovoj glavi. Assaf je bio predodreen za sjaj i rasko, da jae na krilima vjetra i razgovara s pticama to pobjegle su u nebeske visine; I on, koji je bio gospodar svega, sada je bezvrijedan; od njegove nadmoi i vjetine nita nije preteklo. Nemoj odapeti svoju strijelu u pogrenom smjeru! Njen domet je dalek i kroz zrak ona hita, a onda... srui se na pranjav put. Fal je bio dvosmislen. inilo se da sugerira i pobjedu i neuspjeh u istom proroanstvu. Ustao je i izaao na hladan zrak; lice mu je bilo blijedo i on je drhtao na dodir sjevernog vjetra, ali usta su mu bila nepokretna, a oi plamtjele snanom unutarnjom vatrom. 1 litografija - nain tiskanja pomou izbruSene povrine kamena vapnenca na koju je urezan crte. 2 Ti Jing - kineska knjiga mijena, sadri 64 heksagrama koji prikazuje sve mogue mijene bia prilikom mijena svijeta.

1 kuplet - aljiva, satirina pjesmica u rimama, s pripjevom

21. poglavlje 17. studenog 1979. U subotu se Mohamed Ahmadi ukrcao na Concorde British Airwaysa, u prvoj etapi dugakog leta koji e ga idui dan odvesti u Teheran, nakon presjedanja na 747 u Londonu. Sa sobom je nosio dvije kodirane poruke koje je Nava'i napisao svojim poslodavcima u Teheranu i koje im mogu biti prenesene jedino na ovaj naporan, ali pouzdan nain. ifra je bila jednostavna, dogovorena prije Nava'ijevog odlaska, no Ahmadiju potpuno nepoznata; on je djelovao jedino kao tekli, bez obzira na svoje mjesto u amerikom ogranku organizacije. Veina slova u arapsko-perzijskoj abecedi ukljuuje tokice, grupirane samostalno, u parovima ili piramidi od tri. Klju ifre bio je u prvim rijeima dviju poduih, ali oito bezazlenih pisama koje je Nava'i poslao svom stricu Farhadu i roaku Behruzu u Teheran: broj tokica ukazivao je na interval u kojem su se pojavljivale rijei koje su nosile pravu poruku. Stric Farhad radio je u sredinjem telegrafskom uredu smjetenom u glavnoj zgradi pote na aveniji epah. Roak Behruz bio je na puno vioj poziciji. * * *

WASHINGTON 17.-18. studenog 1979. Nitko od onih koji su Nava'iju prodali opremu ni na trenutak nije posumnjao da se radi o Arapinu. Malo ljudi uoava razlike u izgledu izmeu semitskog Arapina i indoeuropskog Perzijanca, a i istaknuta razliitost u akcentu oita je samo onome tko dobro poznaje barem jednog od njih. U svakom pogledu, letraset, slova i pisai stroj kupio je Arapin s namjerom tiskanja i tipkanja na arapskom. Nije bilo nikakvih naznaka o povezanosti s Iranom, to bi moglo, s obzirom na vremena, uiniti nekoga sumnjiavim. Siguran da ga nitko nee ometati u njegovoj hotelskoj sobi, mladi je Iranac radio na svom zadatku cijelu subotu i vei dio nedjelje, imajui kratku pauzu samo za molitvu, veernji obrok i malo sna. Krivotvorenje dokumenata inilo je velik dio njegove obuke u Teheranu. Budui da je odlueno kako e najbolje biti odrediti konani plan za boravka u Washingtonu, bilo je besmisleno zapoeti pripremati dokumente u Meki: tek je sada znao to mu je potrebno. Radio je za stolom tiho i brzo. Do nedjelje kasno poslijepodne pripremio je hrpu papira koji bi udovoljili i najpodrobnijem ispitivanju. Tu i ondje bilo je nedostataka, ali bio je uvjeren da ih nitko ne moe otkriti bez temeljite analize, to bi zahtijevalo vremena. A vrijeme je bilo upravo ono to Amerikanci nisu imali. Sputao se nedjeljni suton kada je Nava'i napustio hotel radi veernje molitve u Islamskom centru. Nije jeo nita od sinonjeg obroka, prije gotovo dvadeset i etiri sata, i kada je molitva zavrila, umjesto da se taksijem odveze u hotel,

uputio se u mali libanonski restoran na Massachusetts Avenue, blizu Centra. U restoranu se posluivalo halal-meso1 - islamski termin za koer - i restoran je bio pun muslimana iz raznih zemalja koji su takoer bili na molitvi u damiji. Nava'i je sjeo sam za stoli u dnu restorana, kratko naruio na arapskom i naglasio da ne eli drutvo. Usred obroka, ipak, ef ga je pitao bi li mu smetalo da podijeli stol s jo jednim gostom, budui daje restoran bio pun. Nava'i je rastreseno kimnuo i nastavio jesti. 1 vjerski doputeno Podigao je pogled tek kad je netko buno povukao stolicu na suprotnoj strani stola. Pridolica je bila ena, sitna Indoneanka dvadesetih godina, odjevena u dugu, tradicionalnu odjeu i dugaki veo koji je uokvirivao lijepo, ovalno lice i padao preko ramena. okiran, prionuo je jelu. Bilo je nedolino da muslimanska ena doe u restoran bez pratnje, bez mua ili brata. Ponovno je podigao pogled. Jo je bila tamo, sjedei njemu nasuprot s nesigurnim osmijehom na usnama. Ispriavam se to smetam, - rekla je na engleskom - ali nije bilo slobodnog stola. Ako elite da odem... Pomakla se na stolici, spremna da ustane. Bespomono joj je dao znak da ostane, a zatim se ponovno usredotoio na jelo. Nije imalo smisla privlaiti pozornost pravei scene. Zavrit e s jelom i otii. Ali, ena ga je uznemirila. Bilo je teko ne podii pogled i naas ponovno pogledati njezino lice. Imala je otvoren, djeji izgled tako karakteristian za neke orijentalne ene, ali njezine su oi bile enstvene i vesele i protiv svoje je volje osjeao da ga privlae. elio je progutati ono to mu je jo ostalo od obroka i

otii, ali je otkrio da se igra s hranom na tanjuru, jedui male, neukusne zalogaje. ena je ponovno progovorila. Oprostite. Mislim da vas prije nisam vidjela ovdje. Upravo ste doli iz damije? Bili ste na veernjem salatu" Kimnuo je. Ja sam bila u enskom odjeljku - nastavila je. - Redovno odlazim na molitvu i poslije ponekad doem ovamo. Volim damiju. Podsjea me na dom. Ponovno je podigao pogled. Sami posjeujete damiju? Zar nemate oca, brau, mua da vas otprati? ena ne bi smjela ii sama u Boji hram. Spustila je pogled na stol, a zatim odgovorila tihim glasom. Moj otac i braa su u Indoneziji. Nemam mua. Ovdje u Americi nemam roake. Nastupila je tiina i ona je podigla svoje crne oi prema njemu. Napokon je on ponovno progovorio. Onda morate ii u damiju s drugim enama. Nije u redu da ena bude sama izvan kue. Nasmijala se i odmahnula glavom. Ondje, odakle ja dolazim, ene esto idu ulicom bez pratnje. ak i u damiju idu same. Mi smo dobri muslimani, ali imamo vlastite obiaje, potujemo svoje navike. Nava'i se namrtio. Ne bi smio na ovaj nain razgovarati s tom enom. Trebao bi ustati i otii, otii prije nego se osramoti. Pa ipak, zatekao je sam sebe kako govori elei nastaviti razgovor. Njegovo ponaanje nije bilo uobiajeno i on je to znao. Napori prolih tjedana i napetost koju je osjeao sada, veer uoi misije konano su ga potpuno iscrpili.

To nije suna' - rekao je. - To nije Prorokov put. Nemate li ondje odakle dolazite uene ljude koji bi vam to objasnili? Slegnula je ramenima, a njezina su se uska ramena draesno digla i spustila. Da - odgovorila je. - Imamo uene ljude. I svete ljude, dervie2 koji mogu izvoditi uda. Zato onda ne obavljaju svoju dunost? Njihova je dunost zabraniti ono stoje loe i zapovijedati dobro. Boji zakon valja provoditi. - ak i dok je govorio, inilo mu se da su mu rijei ukoene i isforsirane. Ona se nasmijeila, inilo se pomalo ironino. Ondje odakle dolazim ima i ljudi poput vas. Oni nam govore da inimo loe kada ne slijedimo slovo zakona, kau da e nas Bog kazniti. Mislite li da e me doista kazniti zbog toga to u damiju idem sama? Nije joj odgovorio; to je mogao rei? No, konano, opet je on progovorio. Odakle ste? Vaa je domovina islamska zemlja? 1 suna - predanje, obiaj; Muhamedova vjerska i pravna shvaanja koja nisu zapisana u Kuranu ve su se sauvala predajom i obvezna su poput Kurana. 2 dervi - muslimanski redovnik-prosjak Iz Indonezije - odgovorila je. - Da, to je islamska zemlja. Veina stanovnika su muslimani. No, takoer imamo hinduse i ljude koji tuju staru religiju. Moja je obitelj muslimanska ve gotovo tristo godina, od vremena kada su arapski trgovci po prvi put otvorili nau zemlju vjeri. Mi smo iz Modjokerta na Javi. To je malo provincijsko sredite, ali imamo uitelje i kole gdje se poduava islam. Moj je otac trgovac. Bogat je, ali pokuava biti dobar musliman, santri. Pod tim podrazumijevamo nekoga tko ne mijea svoju vjeru

sa starom religijom. Svidio bi vam se: bio je etiri puta u Meki za vrijeme hada. Naglo je prekinula, a zatim promijenila temu: Odakle vi dolazite? Nava'i se elio oduprijeti. Znao je da je razgovor predaleko otiao. No, njezino je lice privuklo njegov pogled i razvezalo mu jezik. inilo se da mu uope nije ostalo snage volje, nikakve moi da joj se odupre. Oi su joj bile zelene i vrlo lijepe. Kovra kose virila joj je ispod vela i lagano visila preko lica. Kao da govori izdaleka, on je odgovorio. Dolazim iz Irana, iz pustinjskog gradia Yazda. To je takoer provincijski centar, ali vrlo izoliran. Moj je otac bio zemljoradnik, imao je malo imanje u Marvamabadu, izvan grada. Bili smo vrlo siromani: veina je naeg novca odlazila zemljoposjedniku. No, bili smo dobri muslimani. Yazd zovu Mjesto pobonosti. To je istina, ljudi su ondje uistinu vrlo poboni. Moj je otac oduvijek elio ii u Meku, staviti usne na Crni kamen i pjeaiti s hodoasnicima u Arafat. Meutim, umro je, a da ak nije bio u svetom Mashhadu. Kad je umro, izgledao je kao starac, a bilo mu je samo etrdeset i sedam godina. Neka mu se Bog smiluje. - Glas mu je postao tih dok je izgovarao poznatu arapsku reenicu i nije ju gledao. Sjetio se godina nakon oeve smrti, tednje svakog novi da mu kosti budu prebaene u Karbalu, da budu zakopane blizu svetita radi lakeg odlaska na drugi svijet. Sada se osjeao tako blizu oca. Njoj su odjekivale rijei koje je izgovorio na arapskom, Rahimahu'llah, Blagi Boe, smiluj mu se. eljela je zaplakati, bilo je toliko tuge u

njegovu glasu, tuge za koju je nekako osjeala daje vea nad njim samim, nego za ocem. Zovem se Fatima - rekla je. - Fatima Natsir. Kako se vi zovete? Hrana mu se ohladila. Spustio je no i vilicu i naslonio se na stolicu gledajui ju. Osjeao se prikovanim, bespomonim. Husein - rekao je gotovo apui- Zovem se Husein Nava'i. Tvoj je otac dobro uinio nadjenuvi ti ime Fatima. Pripada ijitima? Nasmijeila se i odmahnula glavom. Ona je bila Prorokova ki - rekla je. - ak i sunianka moe imati njezino ime. Ali, ona je bila Alijeva ena - dodao je. - Majka Hasana i Huseina. Ona zauzima posebno mjesto u naim srcima. Zovemo je al-Zuhra - Prekrasna. Oko njih, buka restorana pojaavala se i stiavala, ulo se lupanje sua, amor glasova, komeanje uurbanih konobara. No, nitko nije doao za njihov stol. Sjedili su kao u krugu tiine, a njezine su ga svijetle oi drale nepominim. Ruke su mu bile vlane i ljepljive, a srce mu je u prsima udaralo poput bubnja. Bio je konfuzan, zbunjen. Pokuao je moliti, zamoliti Boga ili Proroka ili jednog od imama da mu pomognu, jer vie nije elio napustiti restoran sam. Svaki put kad bi ih zaklinjao, njegove su misli bile ispunjene njezinim licem, a nosnice mirisom parfema na koji je mirisala. U misli mu je stalno iznova dolazila Prorokova izreka koju nikada prije nije razumio: Tri su mi stvari drage: molitva, ene i parfem. Zato si zamirio? - njezin je glas dopirao kao izdaleka. Otvorio je oi, a ona gaje gledala, sjetno se smijeei. Razmiljao sam - rekao je.

O emu? - bila je znatieljna. Zato eli znati? Nastala je pauza. Gledajui ga, odgovorila je. Zanima me. Zanima i zbunjuje. Ti si udan ovjek. eljela bih otkriti tvoje misli, tvoje tajne. Nita nije odgovorio. Osjeao je da ona vidi njegovu nutrinu, kao da su njegove oi okna kroz koje vidi njegove najdublje misli. Probudile su se sve rune uspomene, kao da ga ele unititi: vrelo sunce koje je prilo usjeve na njihovoj zemlji godinu za godinom; nemilosrdna bijeda imanja nasuprot lijepoj kui njihova vlastelina u gradu; njegov otac, star i umoran i propao, umirui jer nije vie imao volje za ivotom, njegova majka, i ona stara i iscrpljena u pedesetoj; troje brae i sestra koji su svi umrli u djetinjstvu, njihova sitna tijela vraena suhoj, pustinjskoj praini; leinari koji krue oko praznih kula utnje, nou i danju traei strvinu, njegov susret s mulom Ahmadom; i godine boli i rtvovanja koje su ga dovele ovamo nekoliko dana prije njegove smrti. ega e se sjeati kad umre? U cijelom svom ivotu nikada nije vidio nita ljepe od ene koja mu sjedi nasuprot. Ponovno si daleko - rekla je. - Mislim da bismo trebali krenuti. Ne moemo ovdje sjediti: ne moemo ni poteno razgovarati. Hoe li me otpratiti kui? To je obiaj ovdje u Americi jer su ulice jako opasne za ene. Ve je mrano i ne volim se sama vraati. Ne ivim daleko, blizu Islamskog centra, u Wyoming Avenue. Njezine su oi zabljesnule, privlaei ga. Nita nije odgovorio, ali kad je ustao i ona se digla, a on je nije"pokuavao zaustaviti. Platio je svoj raun i zajedno su izali na hladni noni zrak.

Nava'i se okrenuo i pogledao po restoranu. Oekivao je da su oi svih gostiju usmjerene prema njemu, promatrajui ga kako odlazi sa enom. Meutim, nitko nije gledao, nikoga nije zanimalo kako je doao ili otiao, ak ni tko je on. Polako su hodali po Belmont Roadu, dok nisu skrenuli na istok prema Wyoming Avenue. Koraci su im odjekivali u tami, njezin lagan i zvonki korak na smrznutom tlu. Bila je tako sitna da se pokraj nje osjeao kao div, glomazan i nezgrapan. Dok su hodali, on je govorio o sebi, o Yazdu i Svojim roditeljima. Ali, bilo je mnogo toga to joj nije smio rei o sebi, to zauvijek mora ostati tajna. Nadasve, ne moe joj otkriti da ee s ve mrtvim ovjekom. Kada su stigli do njenog stana, oklijevao je dok je vadila klju iz torbice i otvarala vrata. Nita nije elio niti je to oekivao. No, nije mogao podnijeti daje mora napustiti. Ako ode, ne moe se vratiti. Sutra e ubrzo doi; do srijede, najkasnije do kraja mjeseca, bit e mrtav. Okrenula se prema njemu, malo zaplaena njegovom opinjenou apstrakcijom. Hladno ti je - rekla je. - Ui sa mnom, ugrij se prije nego krene. Nita mu sada nije bilo vano, samo da bude s njom. ak i nada u raj drhtala je poput privienja. Od djetinjstva su ga upozoravali, kao i generacije njegovog naroda, da su mukarci i ene magneta i eljeza. Napokon je shvatio. Nije se mogao oduprijeti. Kao magnetiziran odletio je k njoj. Preao je prag i zatvorio vrata za sobom. Njezin je stan bio na drugom katu. Bio je topao i svijetao, a namjetaj i boje odavali su njezinu osobnost. Stajao je nespretno nasred dnevne sobe, nesiguran to da uini ili kae. Nasmijala se i

zatraila da svue kaput. Kao omamljen, brzo gaje skinuo i pruio joj ga. Rekla mu je da sjedne u udobni crveni naslonja kraj prozora i on je, poput poslunog djeteta, sjeo. Njegov ju je pogled pratio dok je izala iz sobe i otila objesiti kapute. Kada se za nekoliko minuta vratila, s glave je skinula rubac. Duga, crna kosa padala joj je na ramena poput svile koja se prelijevala sa zrakama svjetlosti. elio ju je dotaknuti, zaroniti lice u njezinu mirisavu tamu i pobjei od nonih mora koje su ga okruivale. Vrijeme je prolazilo i oboje su utjeli. Ona je tiho sjedila, gledajui ga, pogleda usredotoenog na njegovo lice, pratei promjene njegovog izraza, koje su slijedile jedna za drugom. Konano je ona razbila tiinu i zapoela razgovor. Nije postavljala pitanja, niti inzistirala na njegovoj privatnosti. Umjesto toga, govorka je o sebi, o svom djetinjstvu, o ivotu na Javi. On je upijao njezine rijei, kao da ba za njima udi. Nikada prije nije sjedio u sobi i ovako razgovarao sa enom. Na kraju je progovorio, otkrivajui joj onu svoju stranu koja je godinama bila duboko zakopana u njemu. Bilo je mnogo toga to joj nije mogao otkriti; svoj pravi identitet, prirodu svoje misije i skoranju smrt. No, govorio je o svemu ostalom, kao da se eli rasteretiti sjeanja prije kraja ivota. Sluala je u potpunoj tiini. Vrijeme je neopazice prolazilo, sat za satom prola je veer i zali su u no. Nekoliko joj je puta elio rei to ga tako nemilosrdno vodi ka smrti, ali se svaki put povukao, nesposoban da se oda. Ona je osjeala da postoji jo neto i da je ono to joj je preutio puno vanije od onoga to je rekao. Napokon,

nastupila je duboka tiina, razbijena jedino disanjem. Minute su prolazile, a zatim se ona nagnula naprijed i progovorila njenim rijeima, zabrinutog glasa. Huseine, zato si tako tuan? Kada sam veeras sjedila s tobom u restoranu, u tvojim sam oima vidjela strane stvari. To su sjeanja? Ili se neega boji? Reci mi, moda mogu pomoi. Slijepo je zurio pogleda ispunjenog nijemom molbom. Da barem ima vremena. Nita ne moe uiniti - rekao je, a rijei su se gotovo izgubile u tiini. Moda ti mogu pruiti utjehu. Odmahnuo je glavom. Sada nema utjehe. Moda... Glas mu je pukao i pogledao je u stranu. Moda...? - potaknula gaje da nastavi. Da se ovo prije dogodilo, dok je jo bilo vremena. Gledao je u njezine oi, goruim pogledom koji je prodirao u njenu nutrinu. Polagano, kao u snu, ustala je i prila mu. Koa joj je bila boje jantara i mirisala je toplo i svjee. Bila je iva i krhka i bojao se da e za njom eznuti. Njeno se nagnula nad njim, kosa joj je padala preko njegova lica, i poljubila ga u elo vlanim i njenim usnama, toplog i laganog daha. Nita slino tom poljupcu nije osjetio na svojoj koi. Krv mu je kolala u venama, a na oi su mu navrle suze. Nije ju vidio kad se nagnula i njeno ga poljubila u usta, kao to majka ljubi svoje dijete. U poetku je njezin poljubac bio neprimjetan, lagani dodir. I dok je nijemo sjedio zauen, dodir je rastao od sasvim neznatnog do ivog pritiska koji je odjekivao u cijelom tijelu. Nije znao kako se nala u njegovom krilu, njeni udovi iju teinu gotovo nije osjeao koji su se

umiljavali dok se savijala, obuhvativi ga rukama, s usnama na njegovima, a jeziac joj je podrhtavao na rubovima njegovih otvorenih usta dok je njezin dah ulazio u njega. Osjeao ju je tako laganom, ranjivom, bila je cvijet koji bi mogao zgnjeiti svojom snagom. Jedva je shvatio kako su se njegove ruke svojevoljno pomakle daje zagrle, pritisnu uz njega. Zaslijepljen suzama, podivljalog srca, odvojio je svoje usne od njezinih razdvojenih usnica i ljubio joj obraze, nos, oi... Poput snijega koji se otapa, ona je iskliznula iz njegova krila i ustala, ispruivi ruke prema njegovima i podigavi ga na noge. Bez pogovora se pokorio njenoj volji i ustao, a noge su mu drhtale poput udova srne. Bio je njen i ona ga bi mogla odvesti u Pakao i njegovih devetnaest ulaza ako eli. Bez rijei, drei ga za ruku i u tiini, korak po korak, odvela gaje do svoje spavae sobe. Vrata su se otvorila na njezin dodir, a ona gaje uvela unutra, zatvorivi za sobom vrata. Ispruila je ruku, a blago ih je svjetlo none svjetiljke pokraj kreveta obasjalo, bacajui sjenu na njezino lice. Sjeo je na rub kreveta, gledajui je, a sve su misli o grijehu i neistoi nestale. Osjeao je samo kako mu krv nadire u sljepoonice. Njezin je miris u ovoj sobi bio intenzivniji, svladavajui ga, ispunjavajui ga njome. Pokret je bio tako jednostavan: ruka je tek dodirnula haljinu i ona je s ramena skliznula na pod. Nosila je obian bijeli, pamuni grudnjak i bijele gaice. Bez ipke, bez svile, bez ukrasa. Bez ikakva stida i nelagode, rukom je na leima otkopala grudnjak, skinuvi ga jednim jedinim jednostavnim pokretom. eljela mu se pokazati, ponuditi mu svoje tijelo jednostavno i nepatvoreno. Gledao je u udu kad je skinula

gaice i ostala naga, tijela to je svjetlucalo na slabom svjetlu. Stajala je pred njim s rukama uz tijelo, naga, nezatiena, nevino izloena njegovom uznemirenom pogledu. Nije mogao skinuti pogleda s nje, bojao se zatvoriti oi od straha da ne nestane kad ponovno pogleda. Njezina draest gaje oarala. Nikad prije nije vidio ensko tijelo, a sada je ona stajala naga pred njim i njezina je nagost probudila u njemu osjeaje koji su ekali upravo ovaj trenutak. Imao je tako malo lijepih stvari u sjeanju koje bi mogao usporediti s njom. Konano je prila postelji i sjela pokraj njega, a njezin mu je miris dopirao u nosnice. Pogledala gaje u oi i vidjela da su ispunjene s boli koju nije mogla razumjeti, a zatim se jo jednom nagnula da ga poljubi, uzevi njegovu ruku i poloivi je na svoje grudi. Osjeao je pod prstima kako joj se bradavice ukruuju, divio se mekoi njezine koe, toplini koja se iri ispod njezine povrine. Uz njenu se pomo svukao, stidljivo, drhtavih ruku, prsti su nespretno otkopavali gumbe. Kad je i on bio nag, legla je na krevet i lagano ga povukla da legne pokraj nje. Dodiruj me - aptala je dok mu je njezin dah dodirivao uho. Lagano je svjetlo proaralo njezine udove, pretvarajui ih u neprekinuti uzorak svjetla i tame. Kao da mu ne pripadaju, njegove su je ruke potraile, milujui je bez nelagode, ne mislei na nauene, umorne odgovore. Postala je napeta, a zatim oputena dok ju je lagano stiskao, a svaki je njegov pokret izazivao elju i izraavao radost. Oklijevajua njenost inila je njegove dodire erotinijima od dodira najvjetijih ljubavnika. Gledajui ga u oi, okrenula se i pruila ruku

prema njemu, prsti su joj obuhvatili njegov penis, milujui ga laganim, sporim pokretima. Kriknuo je nenaviknut na zadovoljstvo izazvano njenim dodirom i primakao joj se svojim tijelom voenim nagonom. itavo je njegovo bie bilo samo jedna elja: da se spoje i postanu jedno. Poeo je prodirati u nju, voen njezinim prstima. Ali, snana napetost dovela ga je do brzog orgazma. Iscrpljen, premoren i prevaren jer nije potpuno u nju uao, prevrnuo se na postelju i zaplakao. Suze zbunjenosti i oaja slijevale su mu se niz lice jedna za drugom. Fatima je leala pokraj njega njeno ga gladei po leima, apui mu ime, okreui ga prema sebi. Konano je sjeo, bez suza, a misli su mu se ponovno razjasnile. Ne brini - rekla je, mekim i ohrabrujuim glasom. - Pokuat emo ponovno, veeras ili sutra, nije vano. Idui e put uspjeti, vidjet e. Zastala je, traei njegov pogled i drei ga za ruku. - Ovo ti je bio prvi put, zar ne? - upitala je, pitajui se u sebi kako je mogue da mukarac njegove dobi nema iskustva. Kimnuo je nakon nekog vremena. Da - odgovorio je. Samo da i nita vie: bez komentara, bez objanjenja. Nastupila je tiina i prolazile su minute dok je pozorno gledao njezino lice. Na kraju je ponovno progovorio. Nisam prvi mukarac s kojim si bila, zar ne? pitao je. No, nije trebao pitati, ve je znao odgovor. Odvratila je pogled, a zatim kimnula. Je li bilo puno drugih prije mene? Jesi li spavala s mnogo mukaraca? Svrnuvi pogled, kimnula je i jedva ujno proaptala. -Da.

Osjeao je kao da ga je s tom jedinom proaptanom rijei pljusnula po licu. Nije ju mogao gledati. Kada je konano progovorila, izravno i bez drhtaja u glasu koji se prije osjetio, elio je rukama pokriti ui i zauvijek izbrisati njene rijei. No, ruke su mu bile beivotne i nepomine i nije ih mogao podii. Dola sam ovamo prije tri godine. S muem. Bio je puno stariji od mene, imao je vie od pedeset godina. Moj ga je otac poznavao otkad je bio djeak i dogovoreno je da u ja postati njegovom enom. Vjenali smo se kad mi je bilo petnaest godina. Tada nita nisam znala o mukarcima i nisam bila pripravna na ono to e uslijediti. Bio je poput zvijeri, samo je nastojao sebi udovoljiti. No, kad smo stigli ovamo, ve je gotovo izgubio interes za mene. Nije imao jo vjenanih ena, ali je bio bogat i mogao si je priutiti ljubavnice. To nije bila tajna, nikad ih nije od mene skrivao. Zastala je, oiju ispunjenih nekom unutarnjom boli koju su izgovorene rijei nanovo dovele na povrinu. Nije gledao u nju, pa nije primijetio bolan izraz njenih oiju. Nastavila je. Provodio je vrijeme u uredu, bavei se poslom zbog kojeg je doao u ovu zemlju. Mene je uglavnom ostavljao kod kue. Nije elio da izlazim, bio je vrlo staromodan u tom pogledu. Meutim, bilo je jo indonezijskih ena koje su ivjele blizu nas u Georgetownu i ja sam poela s njima provoditi vrijeme. Bile su mojih godina ili malo starije. Uglavnom su u poetku one dolazile k meni, ali nakon nekog vremena sam shvatila da i ja mogu izai s njima u kupovinu, restorane, ak i u razgledavanje spomenika, poput turista. Bila sam slobodna. Moe li razumjeti stoje to znailo? Ti

si mukarac, ti i ne zna za drugo osim slobode, kako bi mogao razumjeti kako se ovjek osjea kad je nema? Nije odgovorio, ve je i dalje buljio pred sebe poput ovjeka izgubljenog u snovima. Nije znala slua li je jo, ali je nastavila. eljela sam posvuda ii sama, biti potpuno neovisna, ali je moj engleski bio jako lo. Nikad ga zapravo nisam uila, pa je jedna od mojih prijateljica angairala svog uitelja da me poduava. To je bio mladi, postdiplomant i dolazio je k meni kada moj mu nije bio kod kue. Plaala sam mu od novca koji sam dobila za kupnju odjee. U poetku smo bili jako slubeni, ali kad se moj engleski popravio, sve smo vie uivali u zajednikom drutvu. Bio je zabavan, stalno me je nasmijavao. Jako sam se veselila danima kada je trebao doi, ponekad sam nou budna leala u krevetu kada sam znala da idui dan treba doi, razmiljajui o stvarima koje u mu rei. Nije bio ba zgodan, niti duhovit, niti profinjen, ali je bio srdaan i dobre naravi i ja sam ga zavoljela. Jednog se dana - to je bilo u zimi prije dvije godine - vratio po zaboravljene rukavice. Naao me kako plaem, jecam zbog njegova odlaska. Nita nisam rekla, nita nisam trebala rei; shvatio je. Nakon toga esto je dolazio, ponekad smo vodili ljubav, ponekad samo razgovarali. No, bili smo neoprezni. Ja sam ostala trudna i moj je mu otkrio to se dogodilo. Sa mnom nije spavao mjesecima, nije bilo greke. Mislim da ga je najvie razljutila injenica da mi on nije mogao podariti dijete, a drugi je mukarac to uinio. elio me ubiti, no umijeali su se njegovi prijatelji i uvjerili ga da me radije ostavi. Tri

je puta pred svjedocima izgovorio rijei rastave i ja vie nisam bila njegova ena, niti on moj mu. To je bilo tako jednostavno. Te je noi odletio za Dakartu. Idueg sam tjedna doznala da me se otac odrekao. Vie se nisam mogla vratiti kui. Kua je bila prodana i bila sam prisiljena doseliti se k Paulu, mom ljubavniku. Prestala je govoriti jer su joj se oi zamaglile od suza. Sada je to govorila zbog sebe, a ne zbog njega, objanjavajui po stoti put to se dogodilo i zato, ponovno proivljavajui bijedu svoje prolosti. Nakon mjesec dana, ulini su kriminalci zaustavili Paula u predgrau Georgetowna. Zapoeo je tunjavu i jedan od njih ga je probo noem: umro je iste noi u bolnici. etiri dana poslije ja sam izgubila dijete. Kada sam se oporavila, nisam imala nita, nikoga. Moje stare prijateljice su me napustile, ak i one najemancipiranije. Nazvale su me propalom enom i rekle da im njihovi muevi ne dozvoljavaju ak ni da razgovaraju sa mnom. Prije toga, hvalile su se kako mueve vrte oko malog prsta i kako mogu initi to ele. Kada sam izala iz bolnice, Paulov je stan ve bio iznajmljen nekom drugom. Na kraju sam otila u Islamski centar i zatraila pomo. Rekli su mi da ne mogu nita uiniti, ali ja sam odmah shvatila da se ne radi o nedostatku sredstava nego volje. Onda je, dok sam odlazila, jedan od mukaraca s kojima sam razgovarala, Arapin iz Kuvajta, krenuo za mnom i rekao da mi moe osigurati smjetaj i neto novca. Mislila sam daje dobar, da se saalio nada mnom. No, ubrzo, je pojasnio uvjete. Nisam imala izbora. Kamo sam mogla otii? Spavala sam s njim.

Kada me se konano zasitio, shvatila sam da barem mogu izabrati mukarca kojem u se podati. Nikada nisam zauzvrat traila novac. Znala sam - da sam jednom to uinila, bila bih na raspolaganju svakom mukarcu koji moe platiti. Umjesto toga, preputala sam mukarcima koje bih upoznala da odlue to ele uiniti. S nekima od njih sam ivjela neko vrijeme. Jedan mi je kupio ovaj stan, rekao je da ga mogu zadrati kad se vratio u Bahrein. Drugi su mi kupovali odjeu ili stavljali male iznose novca na moj bankovni raun. Kako bih drugaije preivjela? Nisam imala izbora. ena nema izbora. Ja sam bila izopenica i nala sam ljude koji su me bar na neko vrijeme vratili u drutvo. Svakog sam od njih malo voljela i dopustila im da zauzvrat oni mene vole. Zar je to bilo loe? Zar to jest loe? Kada sam te veeras srela, poeljela sam te. Poeljela sam spavati s tobom i biti s tobom. Izgledao si tako tuan, tuan i dalek i eljela sam ti pomoi. Jo uvijek elim. Od tebe ne elim novac, ja nisam prostitutka. Ostani sa mnom noas. Budimo prijatelji, ako nita drugo. Gledala ga je izravno, pokuavajui prodrijeti kroz ljusku koja je oko njega nastala. Mislila je daju nije sluao, ali zapamtio je svaku rije koju je izgovorila i koja se zadrala u njegovim mislima, rastui poput sjemena u tami njegova uma. Podigao je pogled, bespomoan pred mranim raspoloenjem koje je u njemu bujalo. Kako netko tako draestan, tako naizgled ist moe biti tako nepoten? Ona ga je navela na grijeh da ugrozi svoju duu i misiju. Probudila je u njemu osjeaje koje je uspijevao guiti tako puno godina i s toliko puno nezadovoljstva. Srce mu je zatitralo kad je pomislio na ono to se upravo dogodilo.

Prisilila ga je da otkrije svoju slabost i ponizila ga. Krv mu je navrla u obraze kad se sjetio te sramote; onog trenutka kada ju je njegova mukost trebala uzeti, on je zatajio. U trenu su se njegova snaga i spolna sposobnost pretvorili u slabost nemo i znao je da mu se u sebi ona izruguje, usporeujui ga s brojnim drugim mukarcima koji su s njom vodili ljubav - i zadovoljili je. Iznenada, Nava'i se uasnuo suoen s vlastitim oajem. Nije vie mogao kontrolirati zbrkanost svojih misli i znao je da e ga ona navesti na nov, opak grijeh. Shvatio je da joj je previe toga rekao, da zna dovoljno da bude opasna. Ako neto krivo krene s njegovim zadatkom, ona moe shvatiti to se dogodilo i rei amerikim vlastima sve to zna. Oni bi povezali ono to ona nije. Zadatak je za njega ponovno bio u sreditu zbivanja. Ne smije biti ugroen. Morat e popraviti zlo koje je uinio ako se nada uspjehu. Desnom rukom uhvatila je njegovu, a toplina fizikog kontakta ponovno gaje vratila njoj. udila je za njim, polagano uzbuenje provlailo se jo jednom kroz njene grudi i slabine. Laganim je pokretom podigla desnu ruku dotaknuvi mu obraz, dok se naginjala da ga poljubi u usta. Iako mu nije nita rekla, njegove su se ruke kretale kako je ona eljela: prema njezinom vitkom struku, a zatim preko grudi i vrata do lica. Polagano, njeno joj je ljubio obraze i kosu, a prsti su mu bili mekani i topli na njezinoj koi. Malo se odmakla da ga pogleda u oi, otkrivi u njima izraz duboke enje pomijean s boli beskrajnog gubitka. Ali, dok ga je gledala, njegove su se oi promijenile i niz lea su joj proli ledeni marci. Njegove su oi postale hladne i neumoljive i im je doprla do njihovih dubina, znala je da e

umrijeti. Strah je u njoj rastao, oajniki navodei njezino tijelo da ustane i pobjegne, ali ona je leala, nesposobna da se pokrene, dok su se njegove ruke pribliavale njezinom vratu i savijale oko njega. Dok je pritiskao prste na mekanu kou djevojinog vrata, Nava'i je zurio u njezine oi nesvjestan njihovog pogleda punog oajnikog preklinjanja. Ruke su mu se poput elika stezale oko njezinog dunika. Nije mogla plakati, niti preklinjati. Udovi su joj se uzaludno trzali, a ruke beznadno pokuavale oslabiti eljezni stisak; nastavio je stiskati, nepopustljivo i nemilosrdno. Kad joj je tijelo omlitavilo, pao je na nju, pritiui je na krevet u grotesknoj parodiji zagrljaja. Oi su joj se sve vie irile, beznadno preklinjui, dok su tihi krici odjekivali duboko u njezinoj lubanji. Udarci njenih nogu iz sekunde u sekundu slabili su i za nekoliko se minuta prestala micati. Djevojino je tijelo pod njim lealo mlitavo i beivotno. Dugo je ostao leati na njoj, poput ljubavnika ija je strast ugaena, ali koji ne moe prekinuti dodir koe. Kada je napokon ustao, nije mogao skinuti pogled s njezina lica: njezine su se crte lica u smrti opet ublaile, uasna mirnoa podarila joj je posljednju ljepotu koja je nedokuiva za ivota. Naao je svoju odjeu i odjenuo se. Odlazei, ugledao je toaletni ormari u kutu sobe. Priao je i uzeo ru. Na zidu iznad kreveta velikim je slovima napisao jednu jedinu arapsku rije i potom odbacio ru. Na vratima se jo jednom osvrnuo. Zguvane plahte, sitno, jadno tijelo koje je mrtvo lealo, crvena slova iznad nje na zidu, sve mu je to vratilo u sjeanje drugu sobu, drugu enu koju

je ubio. Pomisao na Teheran olakavala mu je odlazak. Magla se razila u njegovoj glavi i ponovno je bio svoj. Ve je gotovo svanuo prvi dan misije.

22. poglavlje WASHINGTON 19. studenog 1979. U ponedjeljak rano ujutro stigao je brzojav u Washington. Hitno je iz Teherana prije nekoliko minuta upuen State Departmentu1. Nakon nekoliko minuta, kurir na motociklu krenuo je iz glavne zgrade pote u Constitution Avenue, skrenuo na zapad, a zatim ponovno na sjever te dospio na nadvonjak koji vodi do mosta Theodora Roosevelta. Nekoliko sekundi poslije ve je trao uz stube State Departmenta. Sve je bilo vrlo neuobiajeno i prolo je jo petnaestak minuta dok se brzojav konano naao na stolu dravnog tajnika2. Ovaj ga je dvaput proitao i preko jednog od tri interna telefona ispred sebe zatraio razgovor s Arthurom Pikeom, direktorom Ureda za poslove s Iranom3. Pike je ve bio na poslu u prostoriji namijenjenoj poslovima oko iranske krize, nazvanoj Iran Crisis room, i osnovanoj prije dva tjedna pri odjelu za nadzor situacije s taocima. Ostavivi svog zamjenika da nadgleda poslove, pourio je u ured Cyrusa Vancea, gdje gaje dravni tajnik ekao, drei u ruci brzojav. - Arthure, upravo smo primili ovaj brzojav iz Teherana. Na engleskom je, ali elim uti vae miljenje. Je li to neka neslana ala ili to?

' State Department - dravni ured, u SAD-u naziv za ministarstvo vanjskih poslova 1 Secretary of State, u SAD-u naziv za premijera 1 Office of Iranian Affairs Pike je pozorno proitao telegram: NEOVISNO O REVOLUCIONARNOM VIJEU SPREMAN PREGOVARATI ZA PUTANJE TALACA PREKO MUDAHEDINSKO-GVODSTVA STOP ZAMOLJEN MUDAHEDINSKI PREDSTAVNIK U WASHINGTONU HUSEIN NAVAT DA SE SASTANE S PREDSJEDNIKOM ARTEROM I DOGOVORI UVJETE OSLOBAANJA STOP NAVA'I E RAZGOVARATI SAMO S PREDSJEDNIKOM STOP OVLATEN POTPISATI DOGOVOR U MOJE IME STOP NAVA'I E DOI U DRAVNI URED U PONEDJELJAK UJUTRO STOP NJEGOV E STATUS POTVRDITI AJATOLAH SAYYID ALI MARVDASHTI STOP POTPISAO MEHDI ALI MEHDAVIKHANI. Vance se okrenuo Pikeu, dvojei: Tko je taj Khani? Jeste li uli za njega? Pike je kimnuo. uo sam za njegovo ime prije, a u subotu sam saznao tko je. Iranci su objavili imena etrnaest lanova Revolucionarnog vijea koje je preuzelo vlast u dravi 8. studenog, nakon to su Bazargan i njegov kabinet podnijeli ostavku. Meu njima je aja-tolah Mehdavi Khani, lan zaduen za Homeinijeve komitete. A Marvdashti? Ne znam puno o njemu. Ne zna nitko. ini se da je dugo vremena ivio u Najafu u Iraku gdje je pomagao ajatolahu al-Qasim-u al-Musawi al-Khu'iju, vodeem lideru ijitskog svijeta. On je takoer, dok je bio u Iraku, imao bliske kontakte s Homeinijem koji ga je 1970. poslao u Iran da pomogne koordinirati rastue nezadovoljstvo protiv aha. On nije lan Revolucionarnog vijea, ali sam

uo glasine daje utjecajniji od mnogih koji to jesu. U redu. Stoje s Nava'ijem? Ovdje se kae daje on vaing-tonski predstavnik mudahedina. Sreli ste se prije? Ne, sir, nismo. U stvari, nikad nisam uo za njega niti da u ovom gradu uope postoji mudahedinski predstavnik. Moe li on biti pridruen iranskom veleposlanstvu? Dvojim, sir. Prilino dobro znamo koga imaju, a to sigurno ne ukljuuje mudahedinske predstavnike. S obzirom na tekst brzojava, pretpostavljam daje sve ovo napravljeno mimo slubenih kanala. Kako je onda poslan brzojav? U tome i jest stvar, gospodine. Daje slubeno odobren, iao bi preko veleposlanstva kao i obino. Zato brzojav? Mislim da imaju nekoga od svojih ljudi u telegrafskom uredu i da u Teheranu ne postoji nikakav zapis o ovoj poruci. Dakle, neslubena je. to znate o Homeinijevim vezama s mudahedinima? Nita. Provjerit u im budem mogao. Ako nemam nita u dosjeu, moda e nai u Langlevu1 imati pohranjene podatke. Oekujem da i mi neto imamo, no morate shvatiti kako ne postoji nain da u svakom trenutku doemo do aurnih informacija iz Irana. Ako imamo sree, Britanci mogu imati dosje, ali vjerojatno nemaju mnogo vie od nas jer ni oni trenutno nisu u boljoj poziciji od nas to se tie obavjetajne slube i mogunosti prikupljanja informacija. U redu. Uinite to moete. Dakle, kae se da e Nava'i ovamo doi jutros. Nitko iz vaeg odjela nije dogovorio razgovor ili neto slino?

-Ne, gospodine, nitko. Sve se ini prilino neuobiajenim, ali mislim da e se on samo pojaviti na ulazu i traiti susret s nekim, vjerojatno s vama, gospodine. 1 Langley - CIA-in stoer Pa, ako ne ide diplomatskim putem, nita drugo mu i ne pre-ostaje. U svakom se sluaju ova stvar ini pomalo nejasnom za sada. Oito je da ga ne mogu primiti dok ne odluimo o pregovorima na toj razini, i to samo ako Nava'i ima vjerodajnice koje moemo prihvatiti. Ti se s njime sastani kada nazove, provjeri njegove preporuke, organiziraj ekipu koja e istraiti sve o njemu i njegovim poslodavcima - i poslijepodne me izvijesti o svemu. Ne oekujem da e imati konane odgovore, ali bih elio privremeno izvjee. Svakako, ako otkrijete neto odreeno, ako otkrijete da je varalica ili slino, odmah me nazovite. U meuvremenu, ja u razgovarati s predsjednikom i dogovoriti susret za srijedu. On je sada u Camp Davidu zbog tjedna zahvalnosti; ali ako uistinu postoje izgledi za poetak pregovora, siguran sam da e se sastati s Nava'ijem im bude provjeren. U redu, Arhture, sretno. U deset sati i trideset minuta Nava'i se uspinjao stubitem do glavnog ulaza u State Department. Jutros je uranio kako bi se provezao junim dijelom grada uz Potomac. Uputio se u Maryland junim krakom autoceste Indian Head prema Fort Washington Forestu, gdje je siao s glavne ceste i uputio se u Piscataway Creek. Ovdje je u rijeku bacio svu opremu kupljenu prolog petka. Bio je oduevljen, sve je ispalo izvrsno: igovi koje je izrezao, zaglavlja koja je sloio, pisma koja je napisao, pree koje je nainio da otisne

fotografije i potpise, osobne iskaznice napravljene od kartona, tinte i plastine folije. Vraajui se u grad poduzeo je sve mjere opreza i obiao vei broj trgovina koje su nudile fotokopirne usluge, fotokopiravi dokumente koje je izradio tijekom vikenda. Nije trebao kopije, poslije ih je rasparao i bacio. Trebali su mu mnogobrojni otisci prstiju na dokumentima, a na ovaj ih je nain dobio. Ako u sluaju provjere budu pronaeni samo njegovi otisci, odmah e prepoznati krivotvorine. Prije nego je krenuo u State Department, pola je sata sjedio u automobilu ispred Bijele kue, zurei u prozore Ovalnog ureda. artera ondje nije bilo, no Nava'i to nije znao i nije mario: on nije zlurado uivao nad svojom rtvom; s tespihom u ruci molio je za Boju pomo pri obavijanju svog zadatka. Na ulazu u State Department stajao je marinac s uputama da otprati Nava'ija u ured Arthura Pikea na treem katu. Uz ljubaznu ispriku, marinac je temeljito pretraio Iranca i provjerio njegov crni, koni kovei, a zatim ga dizalom odveo na trei kat, du plavo obojenog hodnika koji je presijecao juno krilo zgrade. Kroz prozore s desne strane Nava'i je vidio Lincoln Memorial, s kipom bradatog borca za ljudsku slobodu, i rijeku Potomac koja je blistala na krtom novembarskom svjetlu. Arthur Pike ekao ga je u uredu broj 320, sreditu trenutno najvanijeg odjela ministarstva. U uredu za iransku krizu na istom, ekipa strunjaka borila se da iz neobino ogranienih izvora informacija izvue sve o dogaajima na sredinjoj toki, koja je postala poznata kao krizni luk, proteui se ispod irokog, sveobuhvatnog trbuha Rusije od Turske do Afganistana. No, upravo ovdje, u uredu

efa iranske slube donosile su se kruci-jalne odluke o prioritetu informacija za dravnog tajnika ili predsjednika osobno. Pike je bio mrav i slabaan mukarac star etrdeset i tri godine na kojem su se vidjele posljedice gotovo stalne napetosti. Prola su dva tjedna od zauzimanja amerikog veleposlanstva i jo uvijek nije bilo izgleda da e ta nona mora zavriti. Zavrio je studij na Princetonu s akademskim stupnjem politologije i perzijskog jezika; u svom doktoratu, dovrenom 1962., istraivao je Raspodjelu moi unutar iranskog politikog sustava, ali poput drugih komentatora nije uvidio pravo znaenje rastue vjerske oporbe, ahovih protivnika. Ve prije nekoliko mjeseci gorko je poalio to se ikada uope upleo oko Irana. Nakon slubenog predstavljanja, Pike je pozvao Nava'ija da objasni smisao i sadraj svog zadatka. Mladi je Iranac govorio engleski, pomno vaui svaku rije. Bilo je najvanije ovog ovjeka uvjeriti u vjerodostojnost svojih vjerodajnica, uvjeriti ga da povjeruje kako je on doista pregovara kojeg su islamski mudahedini poslali da s predsjednikom arterom razgovara o uvjetima. Inae, nee uope imati priliku za susret s predsjednikom osobno. Dok je Nava'i govorio, Pike je sluao sa sve veim zanimanjem. - Vjerujem da ste jutros dobili brzojav u kojem me ajatolah Mehdavi Khani imenuje posrednikom u ime mudahedinskih gerilaca iz Teherana, a u svezi s amerikim taocima koje dre studentski revolucionari Homeinijeve linije. Kao dokaz preporuke mogu vam podastrijeti brojne isprave, a koje ete poslije nesumnjivo eljeti prouiti. Oito smo se suoili s ozbiljnim problemom. Nisam

ovamo upuen uobiajenim diplomatskim putem, niti predstavljam Revolucionarno vijee koje sada vlada Iranom. Budui da je zadovoljavajua komunikacija s mojom domovinom doivjela slom, teko ete moi potvrditi ono to mislim da zovete bonafides1. Stoga mi preostaje da vam kaem nekoliko 1 bonafide - lat. u dobroj vjeri, dobronamjerno, poteno rijei o sebi i pomognem vam da donesete odluku. Nekoliko sam godina pripadao grupi mudahedina sa sjeditem u junom Teheranu. Kada je izvorni mudahedinski Khalq doivio raskol 1975. godine, a glavni je ogranak tvrdio da je odbacio islam u korist marksistikih ideja, naa je skupina bila jedna od onih koje su ostale vjerne izvornim naelima i nastavili smo se boriti kao islamistiki gerilci; za nas je borba protiv ahova reima ostao sveti rat, dihad, i mi smo bili mudahedini, borci u svetom ratu. Te dvije rijei potjeu iz istog arapskog korijena - siguran sam da to ve znate. Ime nae grupe je Goruh-e Badr; Badr je naziv bitke koju je vodio Prorok, prve islamske bitke. Na je voa mula Mohamed Ali Navrizi, vrlo uvaeni sveenik, velik i uen ovjek; on vodi molitve u damiji u ah AbdolAzimu na jugu Teherana i. predaje islamsko pravo u tamonjoj teolokoj koli. Jako je poznat i bio je student ajatolaha Homeinija prije imamova egzila u Irak. Naa je grupa bila vrlo aktivna tijekom revolucije; nekoliko je lanova poginulo, ali je skupina ostala nedirnuta i preuzeli smo kontrolu nad srednjom kolom sjeverno od amerikog veleposlanstva, Dabirestan-e Bahar-e Naw, izvan avenije Karim Khan-e Zand. U koli je sada na stoer. Kada se ajatolah vratio u Iran, dao nam je nekoliko vanih zadataka, nekoliko je naih

lanova izabrano za njegove tjelesne uvare. Iako je veina klera sumnjiava prema mudahedinima i fedajinima, Mehdavi Khani i nekoliko drugih potajno simpatiziraju skupinu zbog naeg strogog pridravanja islamskih naela. Mnogi od studenata koji sada dre veleposlanstvo pripadaju ili su pripadali naoj skupini i vjerojatno nam je veina sklona. Na stoer je u blizini veleposlanstva to je u velikoj mjeri rezultiralo kontaktima izmeu nas i studenata - ak im povremeno pomaemo u uvanju kompleksa. Na utjecaj na Revolucionarno vijee ali i na studente dovoljno je jak da ih nagovorimo na oslobaanje talaca pod uvjetom da SAD ispune neke uvjete. Pike ga je prekinuo. 1 Palestinian Liberation Organization (PLO) Palestinska oslobodilaka organizacija; politika i vojna organizacija osnovana 1964., od 1969. na elu je Yassaser Arafat; sastoji se od vie vojnih i politkih organizacija, najvanije su Al Fatah i Ansar. Koji bi to bili uvjeti, gospodine Nava'i? Zao mi je. Doputeno mi je o njima razgovarati samo s vaim predsjednikom. Ne mogu jamiti da e predsjednik s vama razgovarati. O tome e sam odluiti. Razgovarat e sa mnom. Zato ste tako sigurni? On eli pregovarati. Ne moe pronai nikoga s kim bi to mogao uiniti. Bazarganov je kabinet dao ostavku, preostaje jedino Revolucionarno vijee, a oni nee pregovarati. PLO1 se ponudio kao posrednik. Znate jednako dobro kao i ja da to nee ii. Politiki je preopasno, previe proturjeno. A PLO i nema pravi politiki utjecaj u Iranu.

Koliko utjecaja vaa skupina zapravo ima, gospodine Nava'i? Dovoljno da prevlada problem. Imamo utjecaja nad studentima, a u ovom sluaju oni su vaniji od Revolucionarnog vijea. Predsjednik arter e sa mnom razgovarati jer nitko drugi u Iranu ne eli s njim razgovarati. Pike je uzvratio Nava'ijev pogled, kao da eli istraiti to se skriva u tim oima koje zure, ali nita ne odaju. Sekunde su prolazile u tiini, a onda je Amerikanac upitao: Gospodine Nava'i, koji su vai razlozi za dolazak? Zato vaa skupina eli pregovarati s amerikom vladom? Vjerojatno ete ostati bez utjecaja kada se dozna da ste se pribliili mojoj vladi. Sto se nadate dobiti od svega ovoga? Nava'i je vratio pogled, spokojan. Mogunost utjecaja - odgovorio je - mo moda. Koristim pojmove koje vi moete razumjeti, rijei koje imaju smisla u kontekstu vae kulture. Ali, to su iskrivljeni pojmovi. Mi teimo za... Zastao je, kao da skuplja misli, nastojei ih drugaije izraziti. - Recimo da elimo oitovati istinu. Izraz koji mi rabimo je malo drukiji: kompletirati dokaze, uiniti savrenim dokaze o islamu za na narod. To moemo uiniti jedino ako osvojimo povoljnu poziciju s koje moemo utjecati na um i srca ljudi. Revolucija je svakim danom sve vie u opasnosti. Razliite frakcije poinju jedne drugima rezati grkljan, akali su se ve pojavili na ulicama, gladni onoga to mogu pomesti iz nadolazeeg holokausta. Moramo zaustaviti propadanje prije nego ode predaleko. Voe nae skupine smatraju da bi se dranje talaca moglo osvetiti na revoluciji. Nai razlozi nisu humanitarni. Takvi nam motivi nita ne znae. Mi

bismo odmah sutra ubili taoce ako bi to koristilo pravednoj stvari. Ljudska su prava vaa slabost: vaa e vas opsjednutost njima na kraju unititi. Mi smo zaokupljeni samo pravima Boga. To je naa snaga. Organizirat emo oslobaanje talaca, a zauzvrat traimo odreenu ekonomsku, politiku i vojnu korist. Konano smo u povoljnijoj poziciji i mi emo diktirati uvjete. Kao to sam vam ve rekao, o uvjetima mogu razgovarati samo s vaim predsjednikom. Dobro, pretpostavimo da e predsjednik pristati na razgovor. Morat u ga najprije uvjeriti da ste vi uistinu ovlateni posrednik mudahedina. U to ete me vi osobno morati uvjeriti. Jasno vam je da nemam naina u Teheranu provjeriti i potvrditi va status. Koje dokumente ste donijeli? Nava'i je iz aktovke izvukao nekoliko isprava. Tu su bili pismo ajatolaha Mehdavija Khanija, u kojem ovlauje Nava'ija da pregovara u njegovo ime; njegove mudahedinske i Goruh-e Badr iskaznice; izjava koju su potpisala etiri lana izvrne vlasti u amerikom veleposlanstvu u Teheranu, izraavajui podrku Goruh-e Badru i suglasnost njihovom posredovanju izmeu studenata i amerike vlade; i kopiju Khanijevog pisma, koje su potpisali Beheshti, Khalkhali i Hashemi Rafsanjani upuenog Muhamedu Ali Navriziju, u kojem potpisnici izjavljuju svoju spremnost za nastavak suradnje s Goruh-e Badrom ako ova sku pina nekoga osobno poalje u Washington na pregovore s amerikim predsjednikom. Nava'i je objasnio prirodu svakog dokumenta i predao ih Pikeu, a ovaj je vodio biljeke za svoj struni tim koji e poslije tijekom jutra pregledati dokumente. Jo je postavljao pitanja, kad su se

vrata otvorila i uao je njegov tajnik sa zapeaenom porukom. Oprostite, gospodine - rekao je - ovo je hitno poslano iz britanskog veleposlanstva. Gospodin Vance je to upravo primio, ali smatra da i vi odmah morate vidjeti. Pike otvori omotnicu i izvadi poruku s natpisima Hitno i Strogo povjerljivo. Poslana je u ifriranom obliku iz britanske ambasade u Teheranu Foreign Officeu1 u London, a odatle britanskom veleposlanstvu u Washingtonu koje ju je proslijedilo amerikom State Departmentu. Unato kruenju, bilo je tek minimalnog kanjenja u prijenosu poruke i Pike je odmah shvatio njezino znaenje. U poruci se kae da je tog jutra (a sad je u Teheranu bila veer) u britansko veleposlanstvo u Teheranu doao mladi Iranac toboe traiti vizu. Imao je sa sobom poruku u kojoj se zahtijeva da dunosnik britanske ambasade u tajnosti doe u kuu ajatolaha Sayyida Ali Marvdashtija u junom dijelu grada. Glavni tajnik veleposlanstva, koji govori perzijski, pristao je i do kue je odvezen pomno pripremljenim putem. Ondje je upoznao Marvdashtija, ije mu je lice bilo poznato s televizije, i razgovarao s njim. Ajatolah ga je zamolio da proslijedi u Washington potvrdu Nava'ijevog statusa posrednika u ime Goruh-e Badra i dijela visokog iranskog muslimanskog klera. Osobna i tajna priroda informacije impresionirale su diplomata koji se bez odlaganja vratio u ambasadu. Pike je pogledao Nava'ija. ini se da je ajatolah Marvdashti potvrdio va status. No, trebat e nam ipak jo neko vrijeme da razmotrimo vau ponudu i daje iznesemo predsjedniku, naravno.

Moe proi i nekoliko dana dok ne dogovorimo razgovor, ako ga uope dogovorimo. - Shvaam da ne moete odmah rjeavati stvari poput ove. Ali, ja zahtijevam da djelujete to bre moete. Vrlo je hitno da se naem s predsjednikom, to prije i da mu iznesem svoje prijedloge. Taoci su u opasnosti. Ve se u nekim gradskim etvrtima javljaju glasine da im treba suditi za pijunau. No, postoji i opasnost koju nisam spomenuo. uo sam da skupina marksistikih fedajina planira napasti veleposlanstvo i ubiti one koji su ondje zatoeni. Ne smijemo gubiti vrijeme na diplomatsko cjepidlaenje. Predsjednik me mora primiti stoje prije mogue. Predlaem da zamolite predsjednika za sastanak u srijedu. Nava'i je uzeo svoju aktovku, ustao i otiao. Prvi je korak dobro proao. Marvdashti je u pravo vrijeme odigrao svoju ulogu. Sada e, bio je siguran, ostalo biti jednostavno. arter e biti mrtav u srijedu, prvog dana novog stoljea. Njegovu smrt nita nee moi sprijeiti. 1 Foreign Office - Ured za vanjske poslove, ministarstvo vanjskih poslova Velike Britanije MEKA Ponedjeljak, 19. studenog 1979. Dok je Nava'i sjedio u Pikeovom uredu u State Departmentu, suton se sputao na kupole i minarete Meke. Mujezinov je glas jasno odjekivao s mjesta visoko na Masjid al-Haramu, Velikoj damiji. Iza ponora Jabal Hinda sunce je polagano tonulo, a zapadni bok planine Hira, udaljene od Teherana tri milje prema sjeveru, mjesto Prorokovog vienja anela Gabrijela, jo je bio okupan svjetlom.

Vrijeme hodoaa upravo je zavrilo, aba je zaodjenuta u svoj novi crni i zlatni pokriva, a za stanovnike grada ivot se polako vraao u svakidanjicu. No, prekosutra je prvi dan novog stoljea i ovdje, u srcu islama, bit e sveano. Mnogi od onih koji su veeras doli u Veliku damiju na molitvu nadaju se da e novo stoljee donijeti preporod islama, kraj dugih stoljea slabosti i nemara, moda ak i konanu pobjedu obnovljene vjere. U kuici u etvrti Jiyad, blizu samog Bab Jiyada, osam mukaraca sjedilo je na leajevima za niskim bakrenim stolom, sjevernoafrikom rukotvorinom. Razgovarali su saudijskim arapskim jezikom, ali jedan je od njih imao zamjetan perzijski naglasak. Bio je star oko etrdeset godina i poslan iz Irana ovamo u Meku radi voenja operacije. Njegov je arapski bio korektan, iako pomalo klasian i kolski, no samoglasnici su bili otvoreni i likvidni i imao je potekoa s tvrdim suglasnicima i grlenim zvukovima. Unato tomu, njegove su rijei ostavile snaan dojam na sugovornike; kad je govorio, ostali su utjeli. Pokraj njega sjedio je Muhamed ibn Abd Alah alQahtani i . njegov ogor, Juhaiman ibn Saif. Prvoga je Iranac upoznao prije

23. poglavlje dvije godine kada je s nekoliko prijatelja doao na hodoae. Upoznali su se u Muzdalifi, kada su se vraali iz Arafata na kraju hodoasnikih obreda. Al-Qahtani je privukao njihovu pozornost jer je bio sam u nepreglednom mnotvu i zapoeli

su razgovor. Svi su govorili arapski, studirali su ga mnogo godina na teolokoj koli. U poetku je Saudijac odbijao njihovo prijateljstvo. Oni su bili ijiti, a on je bio poboni sunit i nije elio biti blizak s hereticima. No, na kraju se nekako zbliio s najstarijim od njih, mukarcem sijede brade prema kojem su se ostali odnosili s neobinom poslunou. Iranci su s al-Qahtanijem proveli vie od mjesec dana. Na rastanku su bili uvjereni da je on dugo oekivani Mahdi kojeg su posvuda uzalud traili. A on je vjerovao da oni, iako heretici, pripadaju grupi ljudi pripravnijih da vjeruju u njega od velike veine sunita u njegovoj rodnoj zemlji. Iranac, koji je prije nekoliko mjeseci poslan iz Teherana radi koordiniranja djelatnosti alQahtanija i njegovih sljedbenika s teheranskim vodstvom, davao je voama skupina zavrne naputke. Kad je zavrio, Muhamed ibn Abd Alah kratko im se obratio: - Iznad svega moramo potovati sveto ograeno tlo. Moramo djelovati brzo, koristei efekt iznenaenja i tako izbjei nepotrebno nasilje. Sve mora biti zavreno u najkraem moguem roku. Kad zauzmemo damiju i zadrimo taoce, bit emo sigurni od napada. Vlada e morati razmotriti kako e nas savladati, a da ne oteti svete ograene prostore ili ugrozi taoce. Bit emo naoruani - automati pribavljeni iz Teherana pruit e nam zamjetnu prednost tijekom opsade. Moramo se oduprijeti do desetog muharema; do Vada e se na drugim mjestima odigrati ostali planirani dogaaji koji e osigurati nau konanu pobjedu. Nee proi dugo, a svijet e uti za nae osvajanje damije i njegovo pravo znaenje. Zapoet e sveti rat izmeu Irana i Amerike i za kratko vrijeme u sukobu e nam se

prikljuiti sav islamski svijet. Nevjernici e biti poraeni, unato svojem oruju i materijalnom bogatstvu, a mi emo napustiti Meku kao osvajai i vladari svijeta. Obeajem svakom od vas vlast u jednoj sedmini svijeta. Neka Bog bude s vama sutra. Vani je utihnuo mujezinov poziv na molitvu. U Velikoj damiji treperila su svjetla. Pod okriljem tame male skupine mukaraca uputile su se kuama ratrkanim po gradu. S desecima tisua drugih, prije dva su tjedna doli u Meku kao hodoasnici. Velik ih je broj bio iz plemena Otaybi; ostali su doli iz Irana s brojnom grupom ijitskih hodoasnika, neki iz Bahreina, Kuvajta, Jemena, Egipta, Maroka i same Saudijske Arabije - iz Rijada, Jeddaha, Medine, ak i Meke. Dok su tisue hodoasnika otile u Medinu nakon zavrenih obreda hodanja, tranja i kamenovanja u Meki i njezinoj okolici, nitko nije primijetio one koji su ostali. Veeras je njihovo uzbuenje bilo zarazno. Oruje je stiglo iz Teherana, kao to je obeano, a Mahdi e posjetiti svaku eliju tijekom veeri. Kad je i posljednja skupina prola pokraj Bab al-Safa, uli su se zvui veernje molitve pjevane u Velikoj damiji. Islamski dan poinje u suton, kad sunce zae. Ovo je bila posljednja veernja molitva u etrnaestom stoljeu. WASHINGTON 19. studenog 1979. Nava'i je napustio State Department i vratio se u hotel. Bio je svjestan FBI-evog detektiva koji gaje pratio cijelim putem, ali to ga u ovoj fazi plana nije zabrinjavalo. Njegov je odlazak u State Departmentu izazvao niz aktivnosti. Za vrijeme ruka i cijelo poslijepodne telefoni su zvonili,

teleksi lupali, a teklii jurili s omotnicama izmeu ministarstva, CIA-inog stoera u Langleyu, FBI-evog sjedita na Pennsylvania Avenue i u jednom navratu iranskog veleposlanstva na Massachusetts Avenue. U desetak ureda kompjutori su pretraivali banke podataka, kamere s mikrofilmovima su kljocale, metalni ormari za kartoteku otvarali su se i zatvarali, fotokopirni aparati bljeskali i umnaali listove papira, a telefaks aparati su zujali. Ured za iransku krizu sliio je centru za ratne operacije. Na zidu, sedam satova, poput figura s bijelim licima i crnim rukama pokazivalo je da se vrijeme neumoljivo primie novom islamskom stoljeu. Nakon opih konzultacija, Nava'ijevi su dokumenti bili podijeljeni izmeu est iranskih ruku koje je Pike okupio zbog provjere. Svaki je od njih zapoeo provjeravati imena, potpise, datume i injenice. Pomonici su izmamljeni iz tamnih kutova, ali je pristup Nava'ijevim dokumentima bio strogo ogranien na Pikea i njegov tim strunjaka. Postupno, stvorila se slika i oko devet naveer sloili su se da je prikupljeno dovoljno osnovnih informacija za poetnu procjenu. Obavijestili su Cvrusa Vancea, koji je pristao odmah doi u ministarstvo. Kada je stigao, uputio se ravno u Pikeov ured gdje ga je ef odjela ekao sa svojim timom. Pike mu je ponudio udobnu stolicu i zatraio da se donese kava. - Dakle, sir - zapoeo je Pike - uinili smo najbolje to smo mogli u ovom trenutku, no borimo se s ozbiljnim potekoama u istragama poput ove. S teheranskim veleposlanstvom koje ne funkcionira, svim naim agentima u Iranu koji su izvan Irana i s Britancima koji ondje moraju biti vrlo oprezni,

naa mogunost da iskopamo informacije je strogo ograniena. Podnijeli smo slubeni zahtjev iranskom veleposlanstvu za biografske podatke o lanovima Revolucionarnog vijea, formuliran tako da izgleda kao rutinski upit, ali ga je Ali Agha, njihov otpravnik poslova, odbio. Vraki puno navoda ne moe biti potvreno ni opovrgnuto, no imamo pozitivne rezultate onoga to smo mogli uiniti. Ako je prevarant, nauio je svoju zadau. Postoji Goruh-e Badr s kojim mula Muhamed Ali Nayrizi ima veze, ali ne moemo potvrditi da je on voa. Takoer ne moemo potvrditi zauzimanje kole Bohar-e Naw, iako na tom mjestu postoji kola pod tim nazivom. Imena dvojice studentskih voa provjerio je i potvrdio jedan na izvor, ali ne moemo ni s im usporediti njihove potpise. CIA nam je dostavila primjerak lanske iskaznice mudahedina, a Nava'ijeva je gotovo identina; razlike se mogu objasniti razliitim datumom izrade i izdavanja. Imamo poprilino podataka o Mehdavvu Khaniju i ini se da on ima veze s Nayrizijem i raznim mudahedinskim skupinama. Marvdashti je dobro poznat i nekoliko izvjea ukazuje na to da je na visokoj razini bio uvuen ne samo u jednu mudahedinsku grupu - posebno tijekom godina prije nego je mudahedinski Khalq postao marksistiki orijentiran. Nema niega u amerikim dosjeima o Nava'iju, ali to ionaka nita ne znai. Govori izvrsno engleski s amerikim naglaskom, moda steenim u Koloradu, te je vjerojatno ve prije bio ovdje; FBI i imigracijski ured nemaju podatke 0prethodnom boravku, no moda se vratio u Sjedinjene Drave pod drugim imenom, ili je prvi put imao lano ime. Uzimajui u obzir njegove gerilske veze, to ne bi bilo iznenaujue. Na je

openit zakljuak da ga za sada trebate ozbiljno shvatiti i ugovoriti susret s predsjednikom. Ako je iskren, iz toga moe ispasti neto dobro; ako nije, neemo izgubiti nita osim vremena. U meuvremenu, nastavit emo nau istragu dokle budemo mogli. Roaci u Londonu moda nau neto u tome nam pruaju neubiajenu suradnju. Usrali su se od straha bojei se da se to njima ne dogodi, pretpostavljam. Ako bude potrebno - ali samo ako bude apsolutno potrebno - CI A e aktivirati jednog od svojih agenata u Iranu. No, oni e htjeti ovlatenje za to, moda ak 1od samog predsjednika, ako ne i svemogueg boga. Ovdje je nae privremeno izvjee koje moete pokazati predsjedniku. Ono ukljuuje i nau preporuku za susret. Vance je uzeo izvjee i ustao namjeravajui otii. Zatim je, okrenuvi se ponovno prema Pikeu, upitao: -Ako je varalica, to mislite - koji su mu motivi? Pike se na trenutak duboko zamislio. - Tko god da jest, to god eli, mislim da moramo riskirati. Ovo nam je jedina ansa. TEHERAN Utorak, 20. studenog 1979. Dok je Pike govorio, hladno, sivo svitanje puzalo je po tehe-ranskim krovovima. Mujezinove su ruke pomodrile od hladnoe dok se drao za balkon minareta, lica podignutog prema nebu, spreman da zapone poziv na jutarnju molitvu rijeima: alsalat khayr min al-nawm, molitva je bolja od sna. U podnoju minareta, mala skupina mukaraca izala je u sivo, cementom obojeno dvorite. Trojica su nosila automate, jedan je bio odjeven u

sivu abu i s crnim turbanom mule, a jo jedan u paravojnu uniformu; ispred ovog posljednjeg bio je esti mukarac, samo u gaama, ruku svezanih na leima. ovjek u odori nalik vojnoj pratio je zatvorenika do udaljenog zida dvorita, uputivi ga da okrene lea zidu, a zatim se vratio do ostale trojice. Mujezinov je glas iznenada odjeknuo kroz otar, zimski zrak. Mula je zastao, kao daje iznenaen. Kratko je neto apnuo zapovjedniku Revolucionarne garde pokraj sebe, a zatim priekao da zavri mujezinova pjesma. Ispred udaljenog zida zatvorenik je nekontrolirano drhtao na hladnoi. Prolazile su minute; svjetlo je jaalo, ali nije donijelo toplinu. Konano je mujezin zavrio s pozivom na molitvu. Duboka je tiina ispunila dvorite, a blijede su se sjene uskomeale. Sveenik u sivom pribliio se oskudno odjevenom mukarcu koji je drhtao naslonjen na zid. Odlukom revolucionarnog suda okruga Yusefabad, kojim predsjeda ajatolah Sayyid Ali Marvdashti Mojtadeh, proglaeni ste krivim za zloine ratovanja protiv Boga, herezu i pljaku revolucionarnih snaga. U skladu sa zakonom Kurana i odlukama svetog kodeksa Jaafarske kole, osueni ste na smrt, a presuda e biti izvrena odmah pod zapovijedanjem mene, mule Muhameda ahidija, i mudahedinskog zapovjednika pripojenog ovom sudu, Sadeqa Namuzija. Prije nego umre, elim te potaknuti da se pokaje za herezu i da se svojim posljednjim dahom vrati islamskoj vjeri. Danas e te u grobu ispitivati aneli Munkar i Nakir; ako ih ne moe zadovoljiti svojom pravom vjerom u Boga, Proroka i Svete imame, bit e kanjen vjenim ognjem paklenim. U posljednjim trenucima

svoga ivota sigurno nee ustrajati u otpadnirvu. Osuenik je nastojao kontrolirati svoje drhtanje i borio se da smiri teko, astmatino disanje. Kad je progovorio, glas mu je bio sitan i piskav, ali je brzo postao snaniji kao da crpi posljednje rezerve energije koju ovjek pred smrt moe potroiti. Posluajte... Posluajte me prije nego to me ubijete. Ti... vie od drugih, mulo. Nita nisi shvatio... nita. On dolazi, imam, obeani, onaj kojeg ste oekivali. Moda danas... moda sutra... ali njegov je dolazak blizu. Pomagao sam u pripremama za njegov dolazak... Ja u uskrsnuti. Opet u biti jedan od Njegovih vojnika u posljednjoj bitci. Mene muite, a sebe osuujete. Sluajte... on je spreman, on dolazi... vrijeme je. Zautio je, izmuen kaljem, jedva stojei. Mula je pogledao zapovjednika i kimnuo. Naredba je izgovorena. Tri su automata zatektala, a zatim utihnula. Zatvorenik je pao, grei se u krvi, trgnuo se, a onda ostao mirno leati. Jato uplaenih golubova, maui krilima, frenetino guui, otprhnulo je u nebo iz svojih odmorita ispod krova damije. Kruili su, a ispod njih je dvorite opustjelo dok su posljednja dva lana njihove skupine izala nosei ve smrznuto tijelo svoje rtve, ostavivi za sobom na cementu lokvu krvi koja se brzo pretvarala u led. MEKA Utorak, 20. studenog 1979. Zemlja se okretala, nosei svjetlo s istoka. Zora je svi tala preko voda Perzijskog zaljeva, preko

pustinjskog srca Arapskog poluotoka sve dok se nije izdigla nad istone breuljke Meke. To je bilo posljednje izlaenje sunca u islamskom etrnaestom stoljeu, ali se ciklus molitve nastavio kao i prije. Kad su se prvi tragovi zore pojavili na obzoru, poziv na jutarnju molitvu najprije se uo s minareta na istonom zidu Velike damije. Bila su oko etiri sata ujutro. Svjetlo je otkrilo tamne figure mukaraca i ena koji su hrlili ka razliitim ulazima u damiju na vrijeme za prvu zajedniku dnevnu molitvu. Tisue se vjernika sjatilo da nazoe ovom dogaaju koji je budio velike nade u njihovim srcima. Meu njima je bilo vie od dvije stotine mladia odjevenih u crno s crveno-bijelim kockastim pokrivalima za glavu, neregularnih jedinica Narodne garde, beduinske bijele armije princa Abd Allaha, stranog rivala redovne vojske. Unosili su etrnaest pokrivenih lijesova u ograeni prostor damije. To nije privuklo osobitu pozornost vjernika jer je unoenje lijesa s pokojnikom u damiju, a u Iranu i u sjevernoj Africi donijeti lijesove na grobove svetaca, uobiajeno, kako bi pokojnik dobio blagoslov -baraka. No, ovi lijesovi nisu uvali tijela na prvoj etapi njihova puta u grob. Oni su sadravali pitolje, puke, automate, granate, ak i bodee, oruje u koliini dostatnoj da naorua ljude koji su ga unijeli. Spustivi lijesove za koje su znali da ih nitko nee dirati, mukarci u crnom su se pridruili ostalim vjernicima na razliitim fontanama razmjetenim oko damije da prije molitve obave potrebna umivanja. Guva je postajala sve vea i ljudi su poeli formirati redove okrenuvi se abi u sreditu iroke arene, a za to su se vrijeme grupice pobunjenika smjestile na ulazima u damiju

i iza redova muslimanskih vjernika koje je predvodio eik Subayyal, imam i predvodnik molitve u haramu, svetom ograenom tlu. Slabljenje posljednjih tonova poziva na molitvu bio je dogovoreni znak za akciju. Koordiniranim potezima vojnici su pojurili zatvoriti i zakraunati masivna vrata koja vode u haram sa svih strana. Ostali su skinuli teke brokatne pokrivae s lijesova i poeli dodavati oruje i streljivo svojim suborcima, urotnicima. Voe grupa probijali su se naprijed kroz guste redove vjernika, prisiljavajui ih da ustanu leima okrenuti crno pokrivenoj kocki abe, ekajui dolazak Muhameda ibn Abd Alaha. U gomili je nastao amor ispunjen zgraanjem, kad su ljudi na elu i zaelju molitvenih redova vidjeli to se dogaa. U enskom su se odjelu uli krici kad su ugledale kamena lica mukaraca u crnom, s automatima uperenim u mnotvo. U pozadini je nekoliko ljudi potralo prema izlazima, ali su ih otresite naredbe i upereni pitolji vratili natrag. Jedan je mukarac pogoen u glavu dok se pokuavao progurati - prva rtva. Druga je skupina pobunjenika, koji su nosili snane puke s teleskopskim ciljnicima provalila i uputila se ka'dlazima na stube koje vode do glavnih minareta na uglovima damije. Desetak je pobunjenika kroilo ka sreditu kompleksa moeje doavi do malih vrata abe. Muhamed ibn Abd Alah i Juhai-man ibn Saif odvojili su se od svojih tjelesnih uvara. Bez uvoda, Juhaiman se obratio mnotvu. Pozvao je imama iz horama da javno prizna Muhameda ibn Abd Alaha kao Mahdija, kojeg je Bog poslao da dokraji nepravdu i da napokon donese konanu pobjedu istinske vjere. Uskoro nastupa novo stoljee. Ovdje u

Meki, rodnom mjestu islama, svie novo doba. Obeani Mahdi, voa ka istini, ovdje je s njima u osobi Muhameda ibn Abd Alaha i ovo e ih jutro voditi u obrednoj molitvi, kao stoje prorokovano stoljeima prije. Na vrhu minareta u sjeverozapadnom kutu u crno odjeveni snajperist vidio je da prema damiji vojnici dolaze iz vojarni na sjeveru grada. Spremio se da zapuca kada mu dou na domet. Poelaje jo jedna opsada. U dvoritu je prestraeno mnotvo poelo moliti, mnogi nervozno i ne vie u urednim redovima. Na kraju molitve, samoprozvani Mahdi stao je pokraj crnog kamena, u srebro okovanog u kutu Cabe i pozvao prisutne da priznaju njegovu vlast. Nakon to je dvadesetak minuta govorio o svojim ciljevima i novom dobu, dramatino je zastao i stavio ruku na hajar al-aswad, crni kamen, meteorit koji je pao na zemlju prije tko zna koliko stoljea. Glasno je povikao: - Kao znak i potvrda moje snage i istinitosti mojih tvrdnji, sutra, prvog dana novog stoljea, kralj i gospodar kranskih nevjernika, predsjednik Sjedinjenih Drava bit e oboren u svojoj kui rukama anela kojeg sam ja posl^c^da^a ubije. Kada ujete da je mrtav, znat ete daje moja rije istina i daje moj cilj Boji cilj. Siao je, a mnotvo je tiho stajalo, nesigurno to da uini. Sa sjeverozapadnog minareta odjeknuo je pucanj iz puke, a zvuk%e kroz dolinu odbijao kao jeka od oblinjih breuljaka.

24. poglavlje Srijeda, 21. studenog 1979. U Qumu, imam Homeini, najvii vjerski i pravni poglavar ijitske zajednice u Iranu, sjedio je u nevelikoj primaoj sobi kue u kojoj je ivio. Pred njim je stajao mikrofon, sa spletom ica koje su vodile do kombija iranskog Nacionalnog radija i televizije. Njegov se govor prenosio na glavni odailja Radio Irana u Vanaku na sjeveru Teherana, na tlu nekadanjeg Sahanahi Parka. Odgovarao je brzo na pitanja o osvajanju Velike damije i sada je govorio svijetu daje taj in ameriko-cionistika. zavjera. Budui daje transkript njegove emisije bio preveden i objavljen, tisue ljudi irom islamskog svijeta i ne samo ijiti - vjerovali su mu. Svitanje novog stoljea irom Pakistana bilo je obiljeeno napadima na zgrade i osoblje Sjedinjenih Drava. U Islamabadu ameriko je veleposlanstvo izgorjelo do temelja, a na marince je nasrnula bijesna rulja. U Lahoreu i Rawalpindiju ameriki informativni centri su zapaljeni, a u Lahoreu je rulja napala generalni konzulat i podmetnula poar. U Karachiju je takoer bilo nereda i fanatino je mnotvo tekim naporima jedva zadrano podalje od amerikog konzulata. Idueg e dana u Qumu Homeini izjaviti da se vodi Ue facto rat izmeu islama i nevjernika. U srijedu rano ujutro novosti o pakistanskim incidentima poele su stizati u Washington i u roku od nekoliko minuta predsjednik je bio obavijeten u svom boravitu u Camp Davidu. Skrativi svoj odmor povodom Dana zahvalnosti,

ukrcao se u helikopter i vratio u glavni grad. Uskoro se naao u Ovalnom uredu vijeajui s Brzezinskim i lanovima Nacionalnog vijea za sigurnost. Situacija je bila kritina. Strah od daljnjeg zaotravanja talake krize progonio ih je. Konferencija je zavrila nakon dva sata bez ikakva rjeenja o daljnjim koracima da se sprijei irenje nereda. Dok se pripremao da napusti predsjedniki ured, dravni se tajnik okrenuo arteru i podsjetio ga na sastanak s Nava'ijem koji je bio dogovoren za to poslijepodne, a na kojem e se raspravljati o moguim uvjetima za oslobaanje talaca. Sir, u svjetlu ovakvog razvoja dogaaja, elite li se susresti s mudahedinskim predstavnikom poslijepodne? Ne vidim razloga zato da ne. Ako budemo imali daljnjih neprilika i moda ak i vie talaca, to prije preuzmemo inicijativu u Iranu - to bolje. to god uinili iranski studenti, to e biti ponovljeno negdje drugdje, tako da oslobaanje talaca mora biti na prioritet, ak i ako bude jo pobuna na drugim mjestima. Svakako, susrest u^s s Nava'ijem kako je planirano. Nava'i je cijeli utorak proveo u molitvi i meditaciji, u svom hotelu ili u damiji Islamskog centra gdje su ga pratili FBI-evi agenti. U vrijeme njegova boravka u damiji, soba mu je pomno pretraena, to je i oekivao, ali nita zanimljivog nije pronaeno. U srijedu se probudio prije zore i pridruio se brojnim Muslimanima na jutarnjoj molitvi u damiji. Novosti o osvajanju Velike damije obile su svijet jo juer i nakon molitve to je bila glavna tema razgovora. No, Nava'i nije elio o tome raspravljati i vratio se u hotel gdje je proveo ostatak jutra itajui

Kuran. Telefonirao je Pikeu u State Department u utorak poslije podne i reeno mu je daje susret s predsjednikom dogovoren za srijedu u tri popodne u Camp Davidu. Namjeravao je krenuti u ministarstvo u jedan popodne, odakle e mu organizirati prijevoz za Maryland. Meutim, kada je doao u jedan, obavijeten je da se predsjednik vratio u Washington i da e se razgovor u dogovoreno vrijeme odrati u Bijeloj kui. Nava'i je uveden u primau sobu na prvom katu gdje je trebao priekati dok ne doe vrijeme za sastanak. U dva i trideset, Pike ga je odveo u ured dravnog tajnika i predstavio ga gospodinu Vanceu. Nakon kratkog razgovora, tri su mukarca u pratnji jednog pripadnika tajne slube sila niz glavno stubite i ukrcala se u limuzinu koja ih je ekala. Bilo je dva i etrdeset poslijepodne. U dva sata i etrdeset i pet minuta automobil je stigao do zapadnog krila Bijele kue i diskretno se parkirao dalje od pogleda turista i novinara. Nava'i i njegova tri pratitelja uli su u zgradu kroz stranji ulaz odakle ih je pomonik odveo do hodnika koji vodi u predsjednikov ured. Tu su morali proi sigurnosnu provjeru i pretres. To nije bila uobiajena procedura s diplomatima i drugima istoga ranga koji posjeuju predsjednika, ali neregularna priroda Nava'ijevih vjerodajnica i injenica daje bio, a zapravo jo i jest, lan teroristike organizacije inila je nervoznima odreene pojedince na viim hijerarhijskim razinama tajne slube i oni su inzistirali na temeljitoj pretrazi prije nego se iranskom izaslaniku dopusti da se sastane s predsjednikom. Kako bi izbjegli neugodnosti, bilo mu je objanjeno daje pretres, uobiajena procedura; Vance i Pike su takoer podvrgnuti pretresu kako

bi se izbjegle neugodnosti i uvrede. Ali, Nava'i je bio potpuno ist; nije imao nita osim sitnog iznosa novca, novanik, depni molitvenik i svoj tespih. Bez pratnje, uveden je zajedno s Pikeom i Vanceom u Ovalni ured dok je njihov pratilac iz tajne slube ostao vani. Susreli su se s nasmijanim predsjednikom koji je pokazivao vrlo malo znakova pritiska pod kojim se nalazio protekla tri tjedna. Poznati osmijeh i junjako otezanje u govoru djelovali su na sugovornike oputajue kao i obino, dok je arter predstavljao Nava'ija gospodinu Brzezinskom i Howardu Strakeru, predstavljenom kao predsjednikovom savjetniku za vanjske poslove. Straker je zapravo bio ovdje da procijeni Nava'ijeve prijedloge u kontekstu svog poznavanja obavjetajne situacije u Iranu, budui da CI A treba biti konzultirana prije poduzimanja bilo koje akcije. Za sastanak su pripremljene udobne stolice, postavljene oko velikog kamina na kraju sobe. Glavni su sudionici zauzeli svoja mjesta, Nava'i s predsjednikove lijeve strane, a Vance s desne. Stenodaktilograf je diskretno sjedio za oblinjim stolom. im su se svi smjestili, Nava'i je iz unutranjeg depa sakoa izvadio papir sa zahtjevima koje je trebao izloiti u ime ajatolaha Mehdavija Khanija. Sve ih je proitao predsjedniku, a zatim se vratio na poetak kako bi se raspravljalo o svakom pojedinom prijedlogu. Vatra je u kaminu treperila, obasjavajui malim crvenim tokicama tespih koji je Nava'i sve vrijeme prebirao svojim nemirnim prstima. ak i dok je govorio, Nava'ijeve misli bile su negdje drugdje. Njegove su misli bile usredotoene na smrt i na mnogo oblika koje ona ima. U snovima

esto je vidio anele smrti, nepokretnih crnih krila, lica pokrivena dugakim zagasitocrvenim velom, znak tihe, velike opasnosti. Tijekom nekoliko posljednjih noi aneo mu je opet dolazio u snu, ali je svojim tekim krilima polagano micao gore-dolje, mlatei zrak tihim pitavim zvukom, a krvavi mu je veo klizio polagano niz lice, otkrivajui postupno zastraujue oi i usta. Iranac je nesvjesno zadrhtao, dok mu se pred oima opet pojavila jezovita slika. Predsjednik se, primijetivi njegovu tjeskobu, zabrinuto nagnuo prema njemu. Neto nije u redu, gospodine Nava'i? Nava'i je odmahnuo glavom. Ne, dobro sam, hvala. Samo lagana drhtavica. Nastavio je govoriti, ponovno se obuzdavajui. Nieg se nije trebao bojati. Aneo je ekao ovjeka koji je sjedio njemu nasuprot. ak ni predsjednik ne moe pronai sigurno utoite onda kada doe trenutak smrti. Nitko se ne moe oduprijeti anelovu napadu kada skine veo s usana i napadne. Peter Randall spustio je alicu s kavom, odgurnuo stolicu i digao se od stola. Kasno je ruao i nije imao volje vratiti se na posao u Langlev poslijepodne. Telefonski poziv rijeio bi problem i on bi ostatak dana mogao provesti odmarajui se. Od svog oporavka tijekom ljeta, radio je kao analitiar obavjetajnih izvjea sa Srednjeg istoka u sjeditu CIA-e u Langlevu, ali srcem nije bio u tom poslu i znao je da ga od ostavke dijeli samo nekoliko mjeseci, moda tjedana. Jo je bio dobro obavijeten o dogaajima u Iranu, ali sve mu se to inilo kao san, dalek i nejasan. Toliko je sebe uloio - nade, strahove i sjeanja - u Iran,

zemlju i ljude, ali se inilo kao daje sve to ponovno izgubio kad je otiao. To je bilo kao Vijetnam; none more umjesto snova, gorina umjesto unutranjeg zadovoljstva koje je nekad traio. Osjeao se kao da je bio pokraden, a onda leerno odbaen. Nepopustljiva potreba, koja je zapaljena u njemu u bolnici u Teheranu, strahovito se intenzivirala dok je sjedio iza zastora u napola naputenom zurkhaneu, promatrajui u crno odjevenog mulu s njegovim ministrantima. Tada je znao da gleda u lica ljudi koje je traio, da izvor i znaenje Fujikine smrti lei u toj kupolom nadsvoenoj i samo djelomice osvijetljenoj prostoriji. Randall je znao: da Tabataba'i i njegovi ljudi nisu doli i izazvali krvoprolie koje je uslijedilo, on je sam na kraju mogao izazvati istu uasnu osvetu. I nitko, ponajmanje jednoruki ovjek, ne bi pobjegao. No, njegov je povratak u Washington nakon svih tih dogaaja uslijedio prebrzo, nije imao vremena zavriti s onim to se dogodilo, suprotstaviti se i nadvladati nasilje - i ono kojem je osvjedoio i ono to ga je osjeao u sebi. Tjedan dana nakon povratka nastupila je reakcija. Postao je letargian, pasivan, nije osjeao volju ili smisao i dopustio je dogaajima i sistemima da oblikuju i urede njegov ivot. Bilo je kao da tone sve dublje u ivi pijesak iz kojeg nema povratka. Nije potpuno izgubio smisao ivota, on se jo u njemu skrivao nepromijenjen, ali je skraen, slab i nejasan i on nije znao kako bi ga mogao pobuditi i ponovno rasplamsati. Razmiljao je o svemu tome krenuvi ka svome naslonjau fotelji, otjerao maku s njezinog najomiljenijeg mjesta i sjeo. Telefonirat e za

koju minutu. Bezvoljno je potraio jutarnje izdanje Washington Posta pipajui kraj stolice. Naslovi su ga toliko podsjeali na posao i na Iran da je rijetko itao glavne novosti i udarne lanke. Nezainteresirano je okrenuo lokalne stranice, traei nezahtjevne teme. Na etvrtoj stranici naiao je na lanak o ubojstvu u Washingtonu: ENA NAENA UBIJENA U STANU Tijelo Fatime Natsir, Indoneanke s prebivalitem u Washingtonu, naeno je sino u njezinom stanu u aveniji Wyoming. Gospoa Natsir, stara dvadeset i tri godine, zadavljena je, a napada je jo nepoznat. Njezino je golo tijelo pronaao posjetilac koji je imao klju stana. U policijskom se izvjeu od jutros navodi daje gospoa Natsir, koja je bila rastavljena i ivjela sama, prije guenja bila seksualno zlostavljana. ini se daje njezino tijelo bilo u stanu barem dva dana prije nego je pronaeno. Rezultati autopsije oekuju se sutra. Nije bilo oitih znakova borbe u spavaoj sobi gdje je tijelo pronaeno, to sugerira da je rtva poznavala ubojicu i pozvala ga u stan. Policijsko izvjee spominje zanimljive rkarije naene na zidu iznad kreveta napisane ruem za usne i nalik na arapske grafite koji se mogu pronai na ulinim zidovima po cijelom gradu. Randallovo je srce zastalo, a zatim ponovno zakucalo. Krv mu je jurnula u glavu, ruke su mu se poele tresti. Objavljene su dvije fotografije. Na prvoj je bila rtva za ivota, nasmijana, leerna, lijepa, daleko od smrti koja ju je snala u nedjelju naveer. Druga je fotografija prikazivala krevet i rkarije po zidu. Slika je bila mutna, ali Randall nije trebao povealo da proita rije.

Neizbrisivo mu se usjekla u pamenje: fahisha. Strah i krv su ga slijedili, ak ovamo. Na trenutak gaje obuzela panika, vrtoglav osjeaj potpune ranjivosti, koji je gotovo istog trena zamijenjen neim drugim, to bi teko mogao imenovati. To je bio osjeaj radosti pomijean s bojazni, osjeaj koji doivi lovac kada konano doe do plijena. To je osjetio u mranom zurkhaneu, gledajui bijelo odjevene mukarce u susjednoj prostoriji, ekajui trenutak kada e otvoriti vrata i izai da ih sretne. Ustao je i otiao do telefona. Za nekoliko sekundi dobio je vezu s uredom Howarda Strakera u CIA-i, Langlev. Randall je. elim razgovarati s Howardom. ao mi je - odgovorio je glas Strakerove tajnice - ali gospodin Straker je prije sat vremena otiao u Bijelu kuu. Ima sastanak s predsjednikom u tri. elite li ostaviti poruku? Moete li ga nazvati u Bijelu Kuu? ao mije, gospodine Randall, ali strogo je naredio da ga se ne ometa. Ako elite, ostavite poruku. Zaboga, ovo je previe vano za poruku. O emu je sastanak? Koliko dugo e trajati? Bojim se da vam ne mogu rei, sir. K vragu, moj status mi osigurava dovoljno velike sigurnosne ovlasti! Va status i ovlasti nisu razlog zbog kojeg vam ne mogu dati podatke, sir. Ni sama ne znam nita o tome. O svemu su obavijetene samo osobe s vrlo uskog popisa. Morat ete razgovarati osobno s gospodinom Strakerom. Ja vam ne mogu pomoi. Randall je bijesno zalupio slualicu i nakon stanke opet okrenuo drugi broj. Ovaj je put spojen s Brandonom Stewartom.

Stewart ovdje. Halo Stewarte, ovdje Peter Randall. to mogu uiniti za tebe, Peter? elim znati to se danas dogaa? Howard Straker je otiao na sastanak u Bijelu kuu. Moram s njim stupiti u vezu, a njegova mi glupa tajnica kae da moram ostaviti poruku. Hej, smiri se, Randalle. Mogu li ti ja kako pomoi? Zna li to o tom sastanku s predsjednikom? Da, ali nemam ovlasti... Gledaj, ne zanima me o emu se razgovara, ali moe li mi barem rei ima li veze s Iranom? Stewart je oklijevao, a zatim odgovorio. Da, mislim da toliko mogu rei. Da, ima. Stewarte, ima li Iranaca na tom sastanku? Oprosti, Peter, ne mogu... Prokletstvo, Stewarte, ovo je vano. Ima li vrajih Iranaca u Bijeloj kui? Moda mi moe objasniti zato eli znati. Morat e mi rei to... ? Sluaj, oni su ovdje, u Washingtonu. Tko oni? O kome govori? O skupini iz Qolhaka. Ne znam koliko ih je, ne znam zato. Sve to znam jest da su ovdje. Na drugom je kraju linije nastala tiina. Kada je Stewart napokon progovorio, njegov se glas uoljivo promijenio: Randall je otkrio strah. Znai, sastanku je prisustvovao barem jedan Iranac. Uinit u to mogu da stupim u vezu s Predsjednikom. Nadam se da grijei, Peter. Nadam se do Boga da grijei, Peter.

Linija se prekinula. Randall je spustio slualicu, zgrabio kaput i krenuo prema vratima. Bilo je tri i etrdeset i pet. Trebat e mu pet minuta do Bijele kue ako pritisne gas. Bilo je dogovoreno da se u etiri poslijepodne prekine sastanak s Nava'ijem dok predsjednik i vijee za sigurnost ne rasprave 0 prijedlozima. Iranski su uvjeti bili za sada uglavnom prihvatljivi i ukljuivali su spremnost da priznaju nezakonitost uhienja talaca. arter je bio optimistian i laknulo mu je to se mogue rjeenje mrtve toke ponudilo samo od sebe. Interni je telefon zazvonio i stenodaktilograf podigne slualicu, sluajui pozorno ali nita ne govorei. Kad je spustio slualicu, predsjednik ustane i, budui daje Iranac slijedio primjer, nasmijei se i isprui ruku. elei odgovoriti, Nava'i se spetljao s niskom tespiha koji je drao u desnoj ruci i potrgao uzicu na kraju gdje se krunica spaja u veliku ruku u koju su umetnute fine svilene rese. Zrnca su odskoila i popadala, svih devedeset 1 devet, na tepih ispred Nava'ijevih i predsjednikovih nogu, kotrljajui se po sobi u svim pravcima. Instinktivno, svi su se prisutni sagnuli da pokupe zrnca prije nego se izgube ispod stolica i stolova. I predsjednik se sagnuo da pokupi pregrt zrnaca. Dok je to inio, nitko nije zamijetio neprimjetan Nava'ijev pokret kojim je odvezao gornju polovicu ruke tespiha i gurnuo je du onoga to se pokazalo da je dvije stope dugaka ica glasovira, posljednja akvizicija iz trgovine glazbenim potreptinama, dok se ruka nije zakaila za mali metalni vor vrsto zalemljen na drugom kraju. Zrnca su zbog irih

rupica lako prela preko kraja ice kad ih je Nava'i raspustio, ali gornji dio ruke, izbuen da se dobro uklopi u icu, vrsto se zakaio za mali vor. Kad se predsjednik uspravio, ispruivi ruku prema Nava'iju, ubojica je trgnuo sada smrtonosni komad ice, koju je na oba kraja drao malim rukama, iznad Carterovog vrata, i iskoraivi stao iza svoje rtve te vrsto povukao icu, dovoljno brzo da prereze predsjednikov vrat jednim jedinim pokretom. Sve se dogodilo jako brzo. Nava'i je obuen da ubija i bio je strunjak u koritenju petlje. Ve je nekoliko puta ubio na taj nain, tiho i momentalno. Po svoj prilici, Carter je trebao biti mrtav ovjek, prerezanog grkljana i vratne ile kucavice. Ali, istog trenutka kad je potegnuo icu, Nava'i je pogoen u nadlakticu, a zatim u bok s dva brzo ispaljena metka koja su dola s desne strane. Budui da je stajao blizu, odbaen je na pod i za sekundu su Straker i Pike stajali nad njim. Prvi je uzeo ianu petlju, a ostali su pohitali pomoi predsjedniku. Za nekoliko sekundi pomo je nahrupila kroz vrata, a za njima straari sa svojim Magnumima. Nava'i je leao na podu krvarei, a nedaleko od njega s desne je strane stajao stenodaktilograf drei ga na nianu svoje tridesetosmice. I on je, zapravo, bio agent tajne slube, postavljen na to mjesto ve oko godinu dana, bez predsjednikova znanja, kao osiguranje u sluajevima poput ovog. Vani je bio sumrak i prvi je dan islamskog petnaestog stoljea zavravao i u Washingtonu. Na nebu iznad Capitola pojavila se jedna, usamljena zvijezda. Nebo nad Mekom bilo je posuto zvijezdama.

25. poglavlje WASHINGTON Srijeda, 21. studenog do nedjelje, 25. studenog 1979. Te se veeri u Washingtonu, miran i ne vidljivo potresen, predsjednik Carter prvi put obratio javnosti govorei o mogunosti uporabe sile u talakoj krizi. Ako taoci ne budu bezuvjetno puteni, rekao je, naredit e vojnu akciju protiv Irana. 1 Midway - Nosa zrakoplova 2 A WACS- kratica za airborne worning and control U roku od jednog sata od objave njegovog upozorenja, Pentagon je izjavio da mornarika borbena grupa kree s Filipina u susret amerikim vojnim brodovima koji patroliraju u Indijskom oceanu. U oujku, borbena je grupa ve bila napustila Filipine nakon izbijanja borbi izmeu Sjevernog i Junog Jemena, a sredinom listopada borbena je grupa predvoena pedeset i jednu tisuu tona tekim amerikim Midwayem' ula u regiju. Tri zrakoplova B-52 za zrani nadzor i tri zranodesantna, obavjetajna i kontrolna aviona, AWACS2, ve su poletjela. Nosa zrakoplova Kittyhawk od ezdeset tisua tona, u pratnji razaraa te je noi napustio Subic Bay, krenuvi na zapad. U Norfolku, Virginia, Nimitz, nosa zrakoplova s nuklearnim pogonom, digao je sidro za Omanski zaljev; s vie od devedeset tisua tona pod punim

optereenjem i s duinom od tisuu devedeset i dvije stope, to je bio najvei ratni brod na svijetu. Nosio je osam eskadrila napadakih, borbenih i protupodmornikih zrakoplova, zajedno s odreenim brojem obavjetajnih zrakoplova E-2Csveukupno vie od devedeset zrakoplova. Kao i Kittyhawk, opremljen je s tri raketna sustava Sea Sparrow. Posadu je inilo tri tisue i tristo mornara i tri tisue zrakoplovaca. Homeinijev de facto rat postajao je vie od rata rijeima. Nava'i je bez svijesti i obilno krvarei, odveden u vaingtonsku opu bolnicu blizu sjevernog dijela Anacostia Parka gdje je podvrgnut hitnoj operaciji. Prvi gaje metak pogodio u nadlakticu s prednje strane, odbivi se o donju humeralnu kost i kroz brahijalnu arteriju najprije proao kroz plua iznad osmog rebra, a zatim iza desnog bubrega izaao kroz donji dio lea. Drugi ga je metak pogodio nie, oko struka, pogodivi drugo od neparnih rebara i opet skrenuo kroz lea, bez oteenja nekog vitalnog organa. Njegovo je stanje bilo ozbiljno, ali ne kritino i nakon operacije prebaen je u sobu na treem katu. Vijest o pokuaju atentata skrivena je od medija, a u bolnici je reeno daje Nava'i zadobio ozljede u vaingtonskoj zranoj luci pri pokuaju bijega nakon to se s pitoljem pokuao ukrcati u zrakoplov za Los Angeles. Bolniko je osoblje zamoljeno za suradnju i tajnost jer ako pria procuri, moe izazvati nasilje prema potpuno nevinim Irancima na cijelom teritoriju Sjedinjenih Drava. Postavljena je danonona straa ispred Nava'ijeve sobe, a u FBI-jevom stoeru i u State Departmentu pripremali su se za ispitivanje zatvorenika kada doe k svijesti. Agenti su

poslani u njegovu hotelsku sobUi gdje nisu nali opremu koritenu za izradu krivotvorenih dokumenata, ali su otkrili velik broj papira koje su smatrali nevanima u prethodnim premetainama, a svi su bili na perzijskom jeziku. Odnijeli su ih u Iranski ured State Departmenta da ih Pike i njegov tim rjroue. Neuspjeli atentator brzo je doao k svijesti, ali lijenici nisu dopustili ispitivanje do etvrtka, kasno poslijepodne. Uz Randal-lovu pomo Straker je vodio ispitivanje, a nazoni su bili predstavnici FBI-ja, Specijalne slube i State Departmenta. Strakera je bio najvie potresao ne sam dogaaj u Ovalnom uredu nego Randallova informacija da je Nava'i lan skupine koju su lovili u Teheranu. Iranevi otisci prstiju odgovarali su otiscima prstiju naenim u stanu Fatime Natsir, ukljuujui ru kojim je pisao po zidu iznad kreveta. Straker, a ni Randall nisu mogli pretpostaviti tone razloge za pokuaj ubojstva, ali nisu dvojili, kao niti ostali u Washingtonu: da je Nava'i i uspio, javila bi se neka skupina u Teheranu ili drugdje koja bi za svoj in preuzela odgovornost. Sastojala se ta grupa od gerilaca ili lanova privremene vlade, rezultat bi bio isti: rat izmeu dvije zemlje. Nita ga ne bi moglo sprijeiti. Straker je nakratko porazgovarao s Nava'ijem oekujui otpor, ali ga nije bilo. Iranac je elio govoriti, razjasniti stvari. Straker je ukljuio magnetofon i drao mikrofon blizu njegovih usana. Nava'i je govorio otvoreno, bez skanjivanja, iako je jo osjeao bol. Sada znate da je mnogo toga to sam vam rekao la. Neki su od dokumenata koje sam vam dao bili falsificirani. No, mnogo je reenoga bila istina.

Ja pripadam Goruh-e Badru i mudahedin sam ve mnogo godina. Veza izmeu ajatolaha Mehdavija Khanija i mudahedina je onakva kako sam rekao i on je odgovoran za brzojav koji vas je upozorio na moju misiju. Istina je i da je ajatolah Marvdashi povezan s naom grupom. Ali, ja sam zapravo doao ovamo kao dio posebnog mudahedinskog zadatka s potpuno drugim ciljem. Vi znate da je trinaestog svibnja ove godine ajatolah Khalkhali izdao fatvu, priopenje o smrtnoj kazni za aha i lanove njegove obitelji. Nakon mjesec dana, obeao je nagradu od sto i etrdeset milijuna dolara onome tko izvri kaznu, naglasivi da e se onaj koji umre tijekom provoenja kazne smatrati muenikom za islamsku ideju. Zatim je, prvog kolovoza, oformio svoju Crvenu vojsku, Jashn-e Sorkh i povjerio njezinim lanovima odgovornost da obave ahovo smaknue, ali i smaknue drugih neprijatelja revolucije. Ja sam bio jedan od prvih regruta Crvene vojske. Nekoliko se lanova Goruh-e Badra pridruilo Khalkhalijevoj vojsci i mi smo kao grupa planirali otputovati u Meksiko, gdje su boravili ah i njegova obitelj. No, prije mjesec dana uli smo daje premjeten u njujorku bolnicu Cornell Medical Center u i ondje je bio pod prismotrom na sedamnaestom katu. Naa je prva reakcija bila nastaviti s prvotnim planom da odemo u Meksiko gdje bismo pogubili ahovu enu i prijestolonasljednika princa Rezu, no onda smo shvatili da bi ubojstvo aha u srcu New Yorka bila velika pobjeda za nau stvar. Stoga smo odvojeno doputovali u New York poetkom ovog mjeseca, sastali se i poeli kovati plan. Nabavili smo pitolje i eksploziv uz pomo veza u New Yorku i svaki se dan netko od nas pridruio iranskim

studentima koji su prosvjedovali ispred bolnice. Na taj smo nain dobili openitu sliku prostorija u zgradi i shvatili da napad moramo izvesti nou. Bili smo u New Yorku tek nekoliko dana kada su ameriki taoci oteti u Teheranu i odmah smo shvatili da bi ovaj incident uzrokovao dramatine promjene u odnosima izmeu naih dviju zemalja. Razgovarali smo kako bismo mogli pokazati solidarnost sa studentima. Predloeno je da ubijemo i aha i predsjednika Sjedinjenih Drava to bi bio simbolian in neobine vanosti. Polovica je nae grupe izabrana da ostane u New Yorku, dok smo mi ostali doli u Washington da razradimo plan. Sloili smo se daje prvi dan muharema, poetak novog stoljea, najprikladniji dan za smaknue i u skladu smo s tim napravili plan. Na kraju smo se dogovorili da plan ukljuuje samo mene. Ako krene loe - kao to i jest - samo u ja biti ubijen ili uhien, a ostali se mogu vratiti u New York, pregrupirati i nastaviti borbu. Ostatak znate. Randallu se Nava'ijeva pria inila uvjerljivom, ali bilo je puno nejasnoa oko ciljeva i aktivnosti skupine. Kad je Iranac zavrio, bilo mu je dozvoljeno da ga on ispita. Nava'i - zapoeo je. - Ne znam je li ita od ovoga to si nam rekao istina, ali to zasigurno nije cijela pria. Rei e mi ono to elim znati, ak i ako budem morao polagano izvlaiti iz tebe. Mislim da me nitko od ove gospode nee zaustaviti. Prvo, elim znati tko su bila Sedmorica i koji im je bio cilj. Nava'i je iznenaeno pogledao Amerikanca, a zatim se nasmijeio.

Izabrani su da obave zadatke sline ovome. -Ti si bio jedan od njih? Bio si sedmi? Iranac je kimnuo. Ti si bio prvi koji je poslan obaviti zadatak? Ponovno je kimnuo. Tko su ostali koji trebaju biti ubijeni? Nava'i je utio, gledajui u svog isljednika. Jedan je od njih Sadat? - Randall je nastavio. Iranac je odmahnuo glavom. Ne znam. Jesu li sedmorica zamijenjena, onako kao stoje onih sedam iz Qolhaka zamijenjeno? Ili si ti posljednji? Bilo je mnogo Sedmorica. Nikad ne postoji posljednji. Lae, proklet bio! Howard Straker je zakoraio naprijed, uhvativi Randalla za ruku i smirujui ga. Peter, nemoj dopustiti da te razljuti. Smiri se. -U redu je. Randall je smirio svoj bijes i vratio se ispitivanju. Sjetio se Mo'inijevog ispitivanja. Stoje ma? -Al-Sayf. Ne elim arapski prijevod, elim znati to je to. Iranac se nasmijeio samozadovoljno. Ne to. Tko. Onda, tko? Ma je izvuen iz korica. Gdje? U svetitu. Randall se namrtio, a zatim mu je pogled otvrdnuo kad je shvatio to Nava'i misli. U Meki? Mahdi? On pripada tvojoj grupi? Iranac nije nita odgovarao, samo se smjekao. to su Koplja? Ili tko su?

Tihi se lik na krevetu nastavio smijeiti. Randall je nastavio s pitanjima: Ono su njegovi vojnici, oni koji su zauzeli damiju? Nava'ijeve su oi bile usmjerene u jednu toku, a usne vrsto stisnute. Straker prie Randallu i apne mu: - Za danas je dosta ispitivanja, Peter. Iscrpljen je fiziki i psihiki. Nee vie puno iz njega izvui. Razmotrimo ono to smo doznali. Za tri dana Straker je sazvao sastanak na koji su pozvani Randall, Arthur Pike i predstavnici FBI-ja i Agencije za nacionalnu sigurnost. Sve je ovlasti oko istrage imao Pike i sluba za iranske poslove, ali je Strakeru povjereno da rjeava svakodnevne probleme. Na temelju informacija koje je izvukao od Nava'ija za vrijeme ispitivanja, Straker je pokuao, do sada neuspjeno, napraviti profil skupine kojoj je atentator pripadao. Pojedinosti su proslijeene obavjetajnim slubama irom svijeta, ali potreba da se mnoge znaajke afere zadre u tajnosti rezultirala je minimalnim povratnim informacijama. Puno znaajniji rezultati postignuti su istragom usmjerenom na jedan predmet koji je FBI pronaao u Iranevoj hotelskoj sobi. Bila je to fotografija mladia u amerikoj akademskoj odori s posvetom Mom dragom prijatelju Huseinu od Fariduna, na dan promocije, srpanj 1975.. Na poleini je drukijim rukopisom bio napisan stih iz etvrtog poglavlja Kurana: Bog ne voli izdajice i grenike, popraen rijeima: Nita ne smije biti zaboravljeno. Nainjene su i podijeljene kopije fotografije te je mladi sa slike ubrzo identificiran. Netko je prepoznao diplomantsku odjeu Masausetskog instituta za

tehnologiju. Na bostonskom institutu mladia su prepoznali: bio je to Faridun Amirzadeh, Iranac roen u Teheranu 1948. koji je studirao na sveuilitu I ahlavi u Shirazu prije dolaska na MIT zbog poslijediplomskog istraivanja na polju nuklearne fizike. Vratio se u Iran s titulom doktora znanosti 1975., ali je poetkom 1977. opet bio u Bostonu, raspitujui se meu svojim bivim profesorima kako bi ameriku vladu mogao izvijestiti o nekom meunarodno vanom problemu. Prije nego se na njegovo raspitivanje moglo reagirati, pozvan je da se vrati u Iran - vjeruje se da gaje ena pozvala jer im je ki teko oboljela - i od tada se za njega nije ulo. Dva je dana nakon to je ova informacija dola s MIT-a, pristiglo je i izvjee zapadnonjemake slube za zatitu dravnog poretka, Bundesamtfur verfassungsschutz ili skraeno BfV - ustvari zapadnonjemake tajne dravne policije. Njihovo je izvjee poslano kao odgovor na rutinsko traenje informacija od svih veih zapadnih obavjetajnih i sigurnosnih slubi. Zapadna je Njemaka zbog velikog broja iranskih imigranata i opasnosti koja je prijetila od iranskih marksista koji ive u Istonoj Njemakoj, pomno pratila ljude te nacionalnosti koji ive unutar njenih granica ili ih putujui prelaze. Konfederacija iranskih studenata u Zapadnoj Njemakoj bila je jedna od najmilitantnijih antiahovski usmjerenih grupa u Europi prije revolucije. Suprotno, akcija koju je zapadnonjemaka policija poduzela slijedei naredbe ahu naklonjene vlade u Bonnu, protiv iranskih prosvjednika bila je zabiljeena zbog svoje posebne brutalnosti. Raunalo BfV u Kolnu bilo je prepuno informacija od INPOL-ovog raunala Saveznog odsjeka za

kriminalistika istraivanja u Wiesbadenu, otkrivajui daje Faridun Amirzadeh bio osumnjien kao terorist. Otkrivena je prva karika u dugakom lancu. Howard Straker pogledao je lica ljudi ispred sebe. Svaki je ovjek ovdje bio zabrinut, svaki je od njih imao nadreene koji su nestrpljivo ekali neugodne informacije i rezultate koji e im omoguiti da shvate to se dogodilo i da podijele krivicu - po mogunosti izvan vlastitog odsjeka. I sam je Straker bio pod takvim pritiskom, ali je barem imao prethodnog iskustva iz Irana i nauio je iz prve ruke kako Nava'ijeva grupa moe biti neuhvatljiva. Nije se usudio nadati brzim rezultatima - nesiguran da bi ovi uope mogli biti korisni - ali je napokon barem imao neto vrijedno stoje mogao objaviti. Otvorio je tanki dosje s vrlo malo materijala koji je do sada mogao skupiti. Nakaljao se, a tiina puna oekivanja ispunila je sobu. - Gospodo - zapoeo je - svi ste vidjeli kopije fotografije pronaene u Nava'ijevoj sobi i uli ste MIT-ovo izvjee. Ovo to smo upravo doznali od Nijemaca je puno zanimljivije, ali i pomalo uznemirujue. Amirzadeh, ovjek s fotografije, upisan je u njihovom Odsjeku za kriminalistiko istraivanje u kategoriji Befa-K terorista nakon posjeta Hamburgu 1977. godine, gdje se susreo s profesorom Ernstom Kleiberom, direktorom privatne zapadnonjemake raketne kompanije koja se zove DRASAG. To su inicijali od Deutsche Rakete und Satellit Gesellschaft - njemaka raketna i satelitska kompanija. DRASAG je osnovao Kle-iber u Zapadnoj Njemakoj potkraj pedesetih zajedno s nekim drugim znanstvenicima kako bi proizvodili i prodavali modificiranu verziju V-21 rakete, koju

je Werner von Braun napravio u Peenemundeu za vrijeme rata. DRASAG-ova je raketa jeftinija. Napravljena je od masovno proizvedenih komponenti i sagraena od dva spremnika s malim dvomotornim modulima koji se mogu sklopiti u etapama. DRASAGovi su znanstvenici prevladali osnovni imbenik cijene kod obinih raketa, uporabu krutog goriva kombiniranog s tekuim hidrogenom i kisikom zamijenivi novom tehnologijom baziranom na uporabi duine kiseline i parafina. Nekoliko godina prije Amirzadehova kontakta s Kleiberom -naravno, to moda nije bio prvi kontakt - njemaka kompanija je postigla dogovor s predsjednikom Ugande, Idijem Aminom, koji im je dao potpune ovlasti nad podrujem zemlje povrine trideset tisua etvornih milja na sredinjoj visoravni oko jezera Kyoga. To je trebalo biti pokusno zemljite za DRASAG-ove rakete, ali je kompanija uspjela dobiti i neka prilino zapanjujua prava. Mogli su napraviti uzletita, podignuti lansirne rampe i postaviti promatranice, telekomunikacijske i radarske ureaje, izgraditi ceste, eljeznike pruge, bolnice - drugim rijeima gotovo stvoriti to prokleto mjesto. Naravno, zauzvrat za sve to na bi prijatelj Amin dobio '^rve proizvedene rakete, spremne za akciju. 1 V-2 - kratica za njemaki naziv oruje za odmazdu broj 2 -Vergeltungwaffe, raketno oruje to ga je Trei Reich upotrebljavao potkraj rata; tijekom 1944. i 1945. proizvedeno je oko tisuu raketa razorne moi, od toga je 660 baeno na London. Kompanija je tvrdila da se rakete proizvode za zemlje Treeg svijeta, koje su eljele postaviti komunikacijske i nadzorne sate

lite u orbitu, a moda to i jest tono. No, injenica je da se ove rakete mogu prilagoditi za lansiranje projektila. Najvei ureaj koji su imali u planu trebao je imati pogon od stotinu motora, koji bi mogli lansirati deset tona tereta u orbitu. Koliko znamo, neke od njihovih raketa imaju domet od oko dvjesto milja. Ne treba vam napominjati da se sve to moe lansirati satelit, moe dodatno osposobiti bojnom glavom bez imalo muke. A sve to moe biti opremljeno bojnom glavom, moe biti opremljeno i nuklearnom glavom. Novija izvjea sugeriraju da je, ak i prije poraza Velikog Tate1, kompanija vodila pregovore o preseljenju na sjever, u Libiju, gdje im je Gaddafi planirao pruiti dom. Iz oitih su razloga Zapadni Nijemci budno pratili DRASAG-ove aktivnosti. BfV je paljivo promatrao kretanje predstavnika kompanije i njihove kontakte unutar granica Savezne Republike Njemake, tako daje Amirzadehov posjet Kleiberu 1977. rutinski zabiljeena. ini se daje nakon odlaska iz Hamburga bio pod prismotrom zapadnonjemakih kontrolnih pograninih snaga na frankfurtskom aerodromu, gdje se ukrcao na Lufthansin avion za Entebbe. Pogranine snage su napravile kopije fotografije iz putovnice osumnjienog i poslali su Amirzadehovu fotografiju BfV-u. BfV kae da odgovara onoj koju smo im mi poslali: to je isti ovjek. Nijemci su bili od velike pomoi. Poslali su nam presliku Amirzadehovog dosjea, a ja sam napravio dodatne kopije za svakog od vas. Imam takoer kopije etiri vrlo kratka dosjea koje posjeduju Nijemci, etvorice drugih Iranaca povezanih s DRA-SAG-om. Dosjei nam ne govore mnogo i ne daju nam nikakve tragove o povezanosti ove etvorice i Amirzadeha ili Nava'ija. I usput,

Nijemci misle da nemaju nita o Nava'iju - barem ne pod tim imenom. Savjetujem da zamolimo obavjetajno vijee da zatrai pomo od zapadnonjemake obavjetajne slube, Bundesnachrichtendienst, za suradnju s nama i BfVom u ovom sluaju. Imam li vae odobrenje? Svi su prisutni podigli ruku i Straker je to pribiljeio. Kimnuo je i sjeo. U donjem dijelu sobe Peter Randall ponovno podigne ruku. Da, Peter? - upitao je Straker. Howarde, spomenuo si projektile. Zvui suludo, ali misli li da bi se oni mogli kriti pod nazivom Kopija? Mo'ini je rekao: Koplja su spremna. Straker se pridigne sa stolice, drei ake na naslonu, gledajui Randalla. Ako je Peter u pravu, teror je tek trebao zapoeti. 1 Veliki Tata - nadimak Idi Amina (Dada); svrgnut je i pogubljen zbog strahovlade koju je provodio, ak se govorilo i o tome daje bio kanibal. WASHINGTON 21.-25. studenog 1979. Straker, Randall i njihovi kolege nekoliko su puta ispitivali Nava-'ija, ali iako je govorio naizgled iskreno i otvoreno o mnogim stvarima, nije spominjao detalje o lanstvu i planovima skupine za koju je tvrdio da se nalazi u Sjedinjenim Dravama. Novost daje dravna policija u Minnesoti uhitila etvoricu Iranaca optuujui ih za pripremanje otmice guvernera oito je potvrdila njegovu priu. Tri dana poslije, FBI je uhitio osmoricu mladih Iranaca dok su se ukrcavali na let za New York na baltimorsko-njujorkom aerodromu. Nosili su puke, teleskopske ciljnike i streljivo. No, povjerenje u istinitost prie ponovno je

poljuljano kada je utvreno da se prie dvanaestorice uhienih terorista potpuno razlikuju od Nava'ijeve. Ekspertni tim je ponovno pregledavao Nava'ijeve izvorne dokumente kao i papire pronaene u stanu, ali je postignut vrlo malen napredak. Svake se veeri Randall iz svog ureda ili iz bolnice vraao kui zabrinutiji nego prije. Muilo ga je neto to nije mogao izdvojiti niti imenovati. Posljednji su ga dogaaji u Iranu zaplaili, iako je shvaao uzroke i znaenje tih dogaaja bolje od veine ljudi. Problem nije dolazio samo od Irana, nego ire, od cijelog islamskog svijeta. Neto je runo i nezapameno zaprijetilo civilizaciji, demokraciji i cijeloj zapadnoj liberalnoj tradiciji. Rastui bijes i arogancija militantnog islama oduzimali su mu san nou, vie nego to je rastui teror nacizma remetio snove njegovog oca sredinom tridesetih godina. Straker i ostali koji su vodili ispitivanje eljeli su primijeniti lijekove za istinu ili uporabiti detektor lai za Nava'ija, ali

26. poglavlje deurni lijenik to ne bi dopustio dok je pacijent u bolnici. Nakon to je za 3. prosinca utvren datum otputanja iz bolnice, dogovoreno je da se Nava'i prebaci u strogo povjerljivu jedinicu stoera marinaca u Istonom Arlingtonu, gdje se mogu koristiti mnogo uvjerljivije tehnike. Straker je Irancu dao na znanje da e upotrijebiti otrije mjere ako nastavi izbjegavati ispitivanje.

Nava'i mu se jednostavno nasmijao i nastavio utjeti. HAMBURG Ponedjeljak, 26. studenog 1979. Kurt Miiller, direktor hamburkog odsjeka Bundesamta fur Ver-fassungsschutz, otvorio je sto trideset i drugi dosje tog dana. Otkad ih je Washington zamolio za pomo na sluaju Amirzadeh /DRASAG, utroio je sate i sate prekovremenog rada slijedei sve dostupne tragove. Svu je svoju energiju usredotoio na ovaj sluaj. Strogo uzevi, stvar nije imala nikakve veze sa Zapadnim Nijemcima. Amirzadeh i njegovi prijatelji nisu poinili nikakav zloin u Saveznoj Republici Njemakoj, a DRASAG je bila legalna - iako sumnjiva - kompanija. Ali, ne morate poiniti, ak niti planirati zloin da vam se ime i podaci nau u vizbadenskom raunalu, ili da postanete predmetom osobitog zanimanja BfV-a. Zbog toga to su pokuali ne isticati stvari, bilo je oito da su Amerikanci na tragu neem uistinu velikom. I Miiller se jako zainteresirao za DRASAG i njegove aktivnosti tijekom nekoliko godina. Znao je tla su dvojica ili trojica od znanstvenika ukljuenih u izradu DRASAG-ovih raketa bili bivi nacisti, kao i nekoliko financijskih jamaca kompanije: nita ilegalno i zasigurno ne neobino u Zapadnoj Njemakoj, ali, istovremeno nimalo umirujue. Tijekom godina pojedinci iz nekoliko zemalja posjeivali su urede kompanije. Uglavnom su bili iz zemalja u razvoju s velikim vojnim poraunom - Libije, Pakistana, Ugande, Kenije, Brazila i Indonezije. Uglavnom, osim u nekoliko

sluajeva, to su bili slubeni predstavnici i eljeli su razgovarati o potencijalu raketa i onome to je eufemistiki nazvano program satelitskog nadzora, a poslale su ih vlade njihovih zemalja. Ali, petorica Iranaca koji su posjetili DRASAG u razdoblju izmeu 1976. i 1979. zbunili su policiju jer nisu imali nikakve oite veze sa ahovim reimom. Inae sklono suradnji, iransko je veleposlanstvo u Bonnu tvrdilo da nema spoznaja o njihovom boravku u zemlji te da ne zna nita o njima i njihovim aktivnostima. Od kada je poeo raditi na dosjeima, Mller je vrlo malo otkrio. Dvojica su Iranaca posjetila DRASAG: jedan u svibnju 1976., drugi u srpnju 1977.godine. BfV ih je promatrao i pratio uspostavljanje kontakata s vodeim lanovima Deutsche Aktion-gruppe, najvee od dvadeset i tri zapadnonjemake neonacistike organizacije. Nakon susreta s faistikom grupom, oba su otputovala u vicarsku, gdje su dvije noi proveli u Zrichu prije povratka u Teheran preko Frankfurta. Amirzadeh - koji je posjetio Hamburg u kolovozu 1977. - i jo jedan od petorice nakon posjeta DRASAG-u nainili su izlet u Ugandu, vjerojatnoda ondje pozorno razgledaju gradilite kompanije. Peti je otiao u New York, osiguravajui time prvu izravnu vezu sa Sjedinjenim Dravama. to je bio posao dvojice Iranaca koji su otili u Zrich? Upozoren od Bonna na vicarsku vezu, Washington je zatraio od vlasti u Bernu da provedu hitnu istragu s nadom da e neto otkriti. Prema vicarskim zakonima takva bi istraga bila sve samo ne jednostavna, ali je vicarska vlada ve pokazala svoju zabrinutost za ameriku poziciju u odnosu prema Iranu, dopustivi svom

veleposlanstvu u Teheranu da predstavlja Sjedinjene Drave, a sadanji je sluaj dovoljno povezan s iranskom krizom da opravda mali stupanj tolerancije u radu obavjetajnog ureda. Po svoj prilici, vicarci im nikad ne bi uli u trag. Ali, onog trenutka kad je otvorio dosje, Mller je znao da ima trag na koji su ekali. To je bio osobni dosje Hellmuta Schleichera, blagajnika Deutsche Aktiongruppe. Mllerove su ruke drhtale od uzbuenja dok je prouavao sadraj dosjea. Samo tjedan dana prije, nijedan od ovih podataka ne bi posebno privukao pozornost: sada je sve imalo smisla, i te kakvog smisla. Poetkom lipnja 1976. i u kolovozu 1977. Schleicher je primio ekove od muslimanske dobrotvorne organizacije sa sjeditem u Zurichu, poznate kao Organization Charitable de I Aide Musulmane ili OCAM, s uredima na mondenoj Bahnhofstrasse. Iz nekog razloga, dvije uplate od respektabilnih pedeset, odnosno ezdeset tisua vicarskih franaka - prole su neprimjetno. Miiller je brzo provjerio i otkrio da su poslije nekoliko dana upravo ti iznosi uplaeni na raun Aktiongruppe i registrirani kao osobni Schleicherovi doprinosi. Miiller je uzeo slualicu i okrenuo broj jednog prijatelja u dravnoj poreznoj upravi. Nakon podueg razgovora, doznao je da je izmeu 1975. i 1979. godine barem dvanaest uplata, u ukupnom iznosu od pet stotina tisua vicarskih franaka OCAM uplatio na DRASAG-ov raun u Hamburgu. U popratnoj poreznoj izjavi te su uplate opravdane kao doprinos uspjenim radovima koje DRASAG izvodi u Ugandi, dok je OCAM opisan kao dobrotvorna ustanova koju je 1970. godine osnovalo nekoliko iranskih poslovnih ljudi s ciljem

osiguravanja pomoi siromanim muslimanima u zemljama u razvoju u Africi i drugdje.

27. poglavlje MEKA Ponedjeljak, 26. studenog 1979. Ve danima krvava je bitka bjesnila izmeu vojnih snaga saudijske vlade i skupine pobunjenika predvoenih Muhamedom ibn Abd Alahom i njegovim urjakom Juhaimanom. Akcija protiv pobunjenika bila je brza, ali neodluna i neuinkovita. Pod vodstvom princa sultana ibn Abd al-Aziza, zrakoplovi C-130 Hercules poslani su u Tabuk i Khamis Mushavt da prevezu postrojbe i do sredine poslijepodneva svih je esto ljudi specijalnih snaga sigurnosti bilo u Meki. Iz Rijada su poslana pojaanja policije i Narodne garde. Kad je pala no, nareenje prekid veza s damijom i prekid dovoda elektrine energije. U mraku su vojnici opkolili zdanje moeje, ali su ih otrooki snajperisti smjeteni u minaretima skidali kao od ale. Sutradan je organiziran helikopterski napad s nadom da se prodre u damiju. Dok su se sultanove trupe bespomono vrtjele na otvorenom dvoritu, Mahdijevi su snajperisti gaali razarajuom preciznou. Vie puta su helikopteri ulijetali, oajniki pokuavajui ubaciti ljude u dvorite, ali svaki su put Saudijci odbijeni s mnogo rtava.

U petak vladine su snage, potpomognute izjavom saudijskog sveenstva koje je dopustilo tu vojnu akciju u damiji, napale zgradu u velikom broju. Limenke s plinom dobivene iz amerike ambasade uporabljene su protiv pobunjenika; pobunjenici su prisiljeni da siu s minareta i gornjih katova zgrade i gurnuti do ulaza u podrum koji je bio smjeten duboko ispod dvorita. Tijekom subote i nedjelje, vatra je iz pitolja i automata praskala i tektala kroz prazan prostor velikog svetita. Iza improviziranih barikada, Mahdi i njegovi sljedbenici odolijevali su jaem neprijatelju, naplaujui uasan danak za svakog izgubljenog ovjeka. Pobunjenici nisu znali nita o onome to se dogaa vani, ali Mahdi je s njima razgovarao u zatiju izmeu borbi, hrabrei ih da se bore do kraja. Tvrdio je da saudijske vlasti kriju injenicu o atentatu na predsjednika Sjedinjenih Drava i da poinje rat izmeu Amerike i islamskog svijeta. Kad bi barem mogli izdrati jo nekoliko dana, do desetog dana mjeseca muharema ili malo due, veliki bi dihad bio u tijeku i oni bi bili pozvani iz Velike damije povesti islamsku vojsku protiv snaga nevjernika. Danas, u ponedjeljak, ostaci Mahdijeve grupe, njih gotovo dvjesto, ukljuujui ene i djecu, bili su skupljeni u labirintu podzemnih tunela i podruma koji su se ispreplitali ispod moeje poput divovskih mravinjaka. Ovih podzemnih prostorija, poznatih kao khalawi ili sklonita, bilo je tristotinjak. Bili su izgraeni od sive lave na kojoj je izgraena Meka prije mnogo stoljea; nezdrave rupe namijenjene strogim meditacijama puritanskih pobonika.

Kada god je bilo zatije u pucnjavi, tiina je bila gotovo nepodnoljiva. Nije to bila jedna tiina, ve mnogo tiina, svaka s vlastitom graom. Nije bilo ni dana ni noi, samo kratki periodi spavanja i grevi od gladi, koji su se pojaavali kako su zalihe rie i datulja presuile. Smrad je bio uasan, ustajao vonj tunela pomijean sa zadahom provizornih zahoda i ireim mirisom straha. S vremena na vrijeme, maglica suzavca donesena u tunel prisilila je pobunjenike da pritisnu rupie na usta i nos kako bi mogli disati. Mrak se rastezao svuda oko njih, proparan tek bljeskom vatre u trenucima bitke. Mahdi je bio posvuda. inilo se da nikada ne spava niti gubi nadu. Vie je puta podigao ljude na rubu oaja apnuvi im nekoliko rijei ili dotaknuvi ih rukom. Igrao je svoju ulogu u borbi koja nije jenjavala, neopazice jurei rovovima i pucajui u nejasne obrise vladinih vojnika, pozivajui ih da poloe oruje i pridrue se njima u boju na strani istine. Njegov glas odzvanjao je tunelima, tonom sigurnog autoriteta plaei neprijatelja i jaajui samopouzdanje svojih sljedbenika. Kasno te noi sjedio je blizu borbenih poloaja s Juhaimanom ibn Saifom i svojim iranskim savjetnikom. Svaki je napad tjerao njega i njegove ljude sve dublje u tunele, gasei svaku nadu u bijeg. U svakom bi napadu neki njegov borac bio ubijen, drugi ranjen, a svi potpuno iscrpljeni. Ipak, nije bilo izbora, ve nastaviti se boriti do posljednjih zaliha snage i streljiva. Nisu imali iluzija o sudbini koja ih oekuje ako budu zarobljeni. Muhamed ibn Abd Alah bio je umoran. Stvari se nisu razvijale prema planu i njegove su misli bile

ispunjene strepnjom i dvojbama koje se nije usudio izgovoriti ljudima oko sebe. Nije mogao naslutiti to se dogodilo. Bog ga je napustio usprkos svemu? To je bila jedina misao koju ne bi mogao podnijeti. Ili Husein Nava'i nije obavio svoj zadatak? Je li predsjednik arter jo uvijek iv, a rat s nevjernicima neobjavljen. On je odigrao svoju ulogu, podigavi ustanak u svetitu u dogovoreno vrijeme, ali sada je uzaludno ekao vijesti o pobunama na drugim mjestima, glas daje kucnuo as i poela zavrna bitka. Strepio je da ga ne zarobe ivog, ismiju i ispsuju i odrube mu glavu dok bi rulja stajala rugajui se. Do sada vladine trupe nisu kretale u totalni napad, nesigurne u broj ljudi u tunelima, zasigurno dobivi naredbu da pobunjenike izvedu ive kako bi im se javno sudilo i odredilo kaznu prema islamskom zakonu. Ali Muhamed ibn Abd Alah znao je da e ubrzo nestati strpljenje vladinih zapovjednika i zapoeti konana bitka za damiju. Koristit e plin, rune granate, moda ak i bacae plamena. I nitko nee pobjei. Iznenada, zauje se vrisak slijeva, popraen pucnjevima. Teak, tutnjajui zvuk, potmula grmljavina tupo je odjekivala u upljim podzemnim prostorijama. Iako iscrpljen, Mahdi je skoio na noge kad i dvojica njegovih suboraca. Zgrabili su oruje i potrali u smjeru buke. Saudijski vojnici unosili su neku vrstu tekog naoruanja. Pripremao se novi napad i dok je trao kroz tunele, Muhamed ibn Abd Alah tiho je molio. - O, Boe - preklinjao je - budi nam u pomoi. Ne ostavi me umrijeti ovdje u mraku. Izbavio si me iz pustinje i doveo ovamo, u Tvoju kuu. Sada, nadomak pobjede, nemoj me napustiti.

Zasljepljujue svjetlo bljesnulo je poput upaljene divovske nebeske svjetiljke, kupajui tunele u bijelom sjaju svjetlijem od podnevnog bljetavila sunca.

28. poglavlje WASHINGTON Utorak, 27. studenog - srijeda, 28. studenog 1979. Informacija o OCAM-u i njegovim poslovima poslana je iz Berna u Bonn, a odatle u Washington u nedjelju, 25. studenog. U stoeru FBI-ja sazvan je hitan sastanak radi procjene novih podataka. Do sada, pronaena je samo jedna prilino neshvatljiva povezanost izmeu DRASAG-a i Deutsche Aktiongruppe i Sjedinjenih Drava: posjet jednog od petorice Iranaca New Yorku 1975. godine. Taj je trag vrijedilo slijediti. Nekoliko je prijedloga ponueno s obzirom na prirodu upletenog posla, ali svi su se sloili da je OCAM neto vie od crnog fonda osnovanog radi raspodjele novca pojedincima i grupama koji su traili isplatu. Pitanje koje su svi postavljali bilo je: tko je osnovao OCAM? vicarski je zakon zabranjivao otkrivanje takvih pojedinosti i koliko je god Bern bio kooperativan, previe je zakonskih ogranienja prijeilo da brzo dobiju tu informaciju, ako bi je uope i dobili. Postojala je velika vjerojatnost, s obzirom na iranske veze, da je crni fond povezan s lancem droge pa je zamoljen FBI-ev Odjel za narkotike da pribavi podatke o svim Irancima u New Yorku

osuenim ili osumnjienim za krijumarenje, raspaavanje ili prodaju droge. Do nedjelje poslijepodne bila je umnoena dugaka lista. Ostavljajui po strani sitne varalice, one osuene prije 1975. godine i deportirane, na popisu je ostalo jo sedamnaest imena: desetorica su bili nedavno osueni, a sedmorica osumnjieni. Meu tih sedam bio je i Muhamed Ahmadi. Narkotici su se ve dvije godine zanimali za njega i imali vie nego dovoljno dokaza za uhienje. Nisu to uinili zbog dva razloga. Jedan je to bi ih povremeno nehotice odveo do neke od svojih veza na njujorkom tritu droga. Drugi je razlog bio to njegov nain ivota, bankovni raun i poslovni interesi jednostavno nisu omoguavali ni objanjavali goleme iznose novca za koje su Narkotici vjerovali da je proao kroz njegove ruke i stoga su radije ekali da ih navede na trag i izvor novca prije nego ga zaskoe. Sada se inilo da su na tragu. Ahmadijev dom i ured istovremeno su pretraeni u utorak naveer. Ahmadi, koji se prije dva dana vratio iz Teherana u New York, bio je uhien pod optubom pripremljenom prije vie od dvije godine, a oduzeta mu je i velika koliina dokumentacije. Djelujui po uputama iz Washingtona, njujorki Odjel za narkotike uputio je FBI-evom stoeru sve spise pronaene u Ahmadijevom stanu i uredu. Neki su dokumenti odmah predani na ispitivanje. To je bio debeo spis pronaen u uredskom zidnom sefu. Spis je imao oznaku na perzijskom i engleskom jeziku: Muslimanska humanitarna organizacija, i sadravao je detaljni pregled podataka 0 novcu koji je uplaen i isplaen s rauna dobrotvorne organizacije u Zurichu. Nekoliko drugih spisa naenih takoer u sefu sadravali su

dodatne informacije o DRASAG-u i s njim povezanim predmetima. Trebao je itav dan za provizornu procjenu spisa i drugih isprava. Agent zaduen za istragu, Frank Brightman, odmah je pokazao potpuno izvjee direktoru za unutarnje operacije FBI-a Marvinu Tayloru. Taylor, jedan nematovit ovjek koji je postupno stvarao karijeru u Birou zastupajui politiku opreza, uvijek u skladu sa stavovima svojih nadreenih, osjetio je da bojazan raste u njemu dok je itao saetak izvjea. Ovo j e istina? - pitao j e molei Boga da nije. Ne bih ti to pokazao da sam dvojio - odgovorio je Brightman. - I to nije sve. Imamo jo puno posla na tim spisima, a ak i tada bit e mnogo vie istraivanja na europskom kraju. Ahmadi nee progovoriti. Njegova ena i ki nisu sklone suradnji, ali kau da nita ne znaju i vjerujemo da govore istinu. ak 1 ako je tako, imamo prilino jasnu sliku. Pakleno zastraujua slika. No, dobro, dogovorit u sastanak sa efovima obavjetajnih slubi da uju izvjee i odluku u prepustiti njima. Napravite dovoljno kopija i neka ostanu tajne. Ne elim da niti rije od svega ovog doe do pogrenih uiju. U srijedu naveer, Carl H. Manning, ef FBI-a, zatraio je hitan sastanak vodeih ljudi Vijea amerike obavjetajne slube1. Ova je institucija zamiljena kao vrhovni sud amerike obavjetajne zajednice. Sastaje se tjedno, a sastancima predsjeda direktor CIA-e, koji djeluje i kao predsjednikov obavjetajni savjetnik. Na sastanku koji je odran kasno te veeri bili su ef CIA-e,

direktori FBI-a, Nacionalne slube sigurnosti NSA, Obavjetajnog odjela Komisije za atomsku energiju i Ureda za obavjetavanje i istraivanje pri State Departmentu, tj. INR2, zajedno s predstavnicima Obrambene obavjetajne slube3 i razliitih savjetodavnih vijea CIA-e. Sastanak je otvorio Manning, koji je bio potpuno upuen u temu. - Gospodo - zapoeo je - kao to znate, prije est dana pokuan je atentat na predsjednika. Atentator je bio jedan Iranac i s obzirom na nae odnose s njegovom zemljom i probleme s kojima se suoavamo iznutra, budui da u Sjedinjenim Dravama ivi velik broj njegovih sunarodnjaka, bilo je prioritetno otkriti tko gaje poslao i pokuati procijeniti daljnje opasnosti za sigurnost iz istog smjera. Na je prvi trag bila ova fotografija. Podigao je Amirzadehovu fotografiju s promocije te nastavio iznositi informacije pristigle iz Bonna i opisivati dogaaje koji su doveli do Ahmadijevog uhienja i zapljene njegovih spisa. -Upravo smo uli daje Ahmadi jutros poinio samoubojstvo u zatvoru. Oito je cigaretom izazvao poar na svom madracu i udisao dim. Tako su sve to imamo spisi naeni u njegovu sefu. Mislim da e oni biti dovoljni i pruiti nam oekivane tragove. ' US Intelligence Board 2 Bureau of Intelligence and Research 3 Defense Intelligence Agencies Prije svega, sada znamo daje Ahmadi bio najvanija osoba u rairenom lancu krijumarenja heroina od Teherana, preko Londona i drugih europskih gradova do New Yorka. U posljednjih desetak godina Ahmadi je osiguravao redovitu prodaju najkvalitetnijeg

heroina petorici ili estorici vanih njujorkih dilera, iako nema dokaza o njegovoj izravnoj umijeanosti u tamonju prodaju. U potpunosti su zabiljeeni iznosi svih poiljki; mali je dio novca od svake prodaje stavljan na njegov bankovni raun, u blagajnu ili kod investicijskih posrednika. Ostatak - a on je tijekom svih ovih godina postao poprilian - na razliite je naine slan na raun organizacije Organization Charitable de I'Aide Musulmane u Zurichu, dobrotvorne organizacije koju je osnovao 1970. godine zajedno s jo trojicom Iranaca, koji svi imaju boravite u Teheranu. Procjenjujemo da su tijekom godina dva do tri milijuna dolara zaraena prodajom heroina uplaena na ovaj raun. U istom razdoblju od devet godina, Ahmadi je uplatio DRASAG-u daljnjih dva i pol milijuna dolara, iako jo nije jasno odakle je doao taj novac - zasigurno ne od njegove trgovine antikvitetima. Posebna skupina spisa pokazuje jo neke uplate na DRASAG-ov raun. To nisu Ahmadijeve uplate, iako on o njima ima sve biljeke, do sada nismo utvrdili tko je odgovoran. No, znamo odakle su stigle te uplate i to je jedan od aspekata koji najvie zabrinjava u ovom sluaju. Ahmadi ima zapise o uplatama - neke u tisuama dolara, neke u stotinama tisua dolara - iz Amsterdama, Istanbula, Buenos Airesa, Londona, Rima, Miinchena, Hong Konga i, osobito, Teherana. Sve ukazuje na to da je OCAM sredite meunarodnog lanca droge. No, td moe biti samo vrh ledenog brijega. Prilino oito, ovjek koji je pokuao ubiti Predsjednika nije djelovao u ime bande krijumara heroina, makar oni bili meunarodni. Droga je oito samo sredstvo - moda samo jedno od mnogih - osiguranja novca za politike

organizacije s mnogo irim ciljevima. Najsnaniji dokaz za ovo moe se nai u drugom spisu koji sadri podatke o OCAM-ovim transakcijama. To su isplate: neke su od njih izuzetno zanimljive. Ve znamo da su veliki iznosi isplaeni DRASAG-u i Deutsche Aktiongruppi, objema organizacijama u Zapadnoj Njemakoj. Postoje takoer biljeke o drugim isplatama, privatnim trgovcima orujem u Parizu, Lyonu i Londonu. Nekoliko je velikih iznosa 1976. godine uplaeno izravno Georgeu Atiyahu, jednom od najveih nabavljaa oruja za krane u libanonskom graanskom ratu. Ove su isplate izvrene direktno na njegov bankovni raun u Zurichu. White Supremacy Party Konano, postoje biljeke u sljedeem dosjeu o kontaktima s nekim europskim faistikim pokretima u Francuskoj, Italiji, panjolskoj, Belgiji i Velikoj Britaniji. Posebno smo zabrinuti za britansku vezu jer nam SIS u Londonu javlja da imaju dokaze o paravojnim treninzima i vjebama testiranja oruja koje prolaze njihove neonacistike skupine. U svom domu, Ahmadi je u dosjeima uvao ime i adresu Hala Bremstera, voe Stranke za prevlast bijelaca' sa sjeditem u Maconu, Georgia. Izgleda kao da imamo internacionalnu neofaistiku mreu, usredotoenu, kao i lanac droge, na OCAM. Ne moemo rei kako su svi ovi tragovi meusobno povezani. Oito, OCAM je djelovao kao crni fond u koji se godinama uplaivao novac od droge i iz drugih izvora. Novac je zatim potroen uglavnom na kupovinu oruja, ali i, ini se, na pomo raznim neonacistikim skupinama, a moda i kranskoj miliciji u Bejrutu. Bog zna gdje sve postoji veza. Moda emo neto vie doznati kada ispitamo Nava'ija. Mislim

da je njegova pria jo jedna izmiljotina. Stoga elim vae doputenje da ga odvedem iz bolnice i da prionemo poslu u puno prikladnijim uvjetima. Takoer elim preporuiti odobrenje i provoenje daljnje istrage na internacionalnom nivou stoje prije mogue.

29. poglavlje WASHINGTON etvrtak, 29. studenog 1979. Dvadeset i osmog je Nava'i, koji se oporavljao i uskoro trebao biti prebaen iz bolnice na ispitivanje, zamolio Strakera da mu donese primjerak Kurana to gaje ostavio u svojoj hotelskoj sobi. Straker nije vidio razloga da odbije njegovu zamolbu; knjigu je on sam osobno provjerio i bila je upravo onakva kakva je izgledala - veliko, dobro tiskano izdanje, ukorieno, u konom uvezu, s razliitim ijitskim dodacima na kraju, vjerojatno obiteljsko nasljee s kraja devetnaestog stoljea. Kada je dvadeset i devetog doao posjetiti Nava'ija, donio je sa sobom knjigu. * * * Dok se u Washingtonu pribliavala pono, u Teheranu je ve svanulo rano jutro. Ubrzo nakon izlaska sunca, veliko se mnotvo ljudi poelo skupljati na ulicama, tvorei povorku koja je polagano vijugala gradom. Sino, pred zalazak sunca, stotine tisua ljudi koraalo je po

hladnoj, sitnoj kisici, udarajui se u taktu priguenog ivuka bubnjeva. Jutro ih je ponovno izvelo na ulice. Crvenih oiju i ispunjeni vjerskim arom, marirali su ulicama u spomen na Huseinovu smrt prije tisuu i tristo godina. Nosili su lance kojima su se ibali, najprije po lijevom, a zatim po desnom ramenu. Oni fanatiniji stavili su otrice britve na zglobove. Ostali su se udarali po golim prsima ili elu dok ih nisu raskrvarili. Svi njihovi grijesi, sva njihova tuga danas e biti izbrisana i bit e oieni za sveti rat protiv Sotone - Amerike. Povorka je vijugala poput zmije prema zapadnom dijelu grada. Ispred amerike ambasade stajalo je mnotvo od nekoliko stotina tisua ljudi i pjevalo; udovite s bezbroj usta puteno s lanca. U junom su se dijelu grada manje povorke kretale uskim uliicama. U kui blizu ahove damije osam mukaraca sjedilo je sluajui krikove izvana. Sestra iz none slube obila je pacijente u deset sati naveer. Ispred Nava'ijeve sobe drugi je uvar doao na deurstvo; ovdje e ostati do osam sati ujutro, dok ne doe smjena. Odjeli su na treem katu bili mirni, hodnici prazni, a pacijenti su spavali. U sobi, Nava'i je ustao iz kreveta, otiao u malu kupaonicu i izveo umivanje potrebno za obred molitve. Iako su mu lijenici to zabranili, on je ve tri noi ustajao u pono da bi izveo salat. Straar je prve dvije noi uao u sobu i naao ga leei niice na podu; ne znajui za lijenikovu zabranu, nije nita rekao, a treu je no za to potpuno izgubio interes. Ponovno je uo Nava'ijev glas kako prigueno pjeva pripjeve molitve. Nakon pola sata sve je utihnulo.

No, u sobi, Nava'i je sjedio na podu uspravno i nepomino. Poeo je lagano i duboko udisati i izdisati. U svojim je mislima ponovno bio u sjenovitoj dolini duboko u planinskom Kurdistanu gdje je godinu dana ivio s derviima sekte Ahl-e Haqq zajedno sa svojim uiteljem mulom Ahmadom, koji je u mladosti godinama od njih uio. Kao daje vidio mulu kako u crnoj odjei sjedi ispred njega, nepomino drei osakaenu ruku u krilu, zatvorenih oiju, u dubokoj meditaciji. Dvanaest su mjeseci sjedili zajedno dok je Husein uio naprednije dervike tehnike samohipnoze, kontrole disanja i potpune unutarnje koncentracije. Iz noi u no, on i mula Ahmad odlazili su u glavnu sobu promatrati ljude koji su padali u trans, jeli krhotine stakla ili otrice britve, probadali obraze noevima ili maevima ili se izlagali ugrizima otrovnih zmija i jakim udarima struje, dovoljno jakim da ubiju obinog ovjeka. Danju bi Husein polagano sticao znanje i snagu kojom bi to i sam mogao izvesti. Njegov ga je uitelj tjerao do granica izdrljivosti, i preko njih, vodei ga uroenim instinktom pobonosti i cjeloivotnog vjebanja. On sam uio je brzo i temeljito, iako ga je to skupo stajalo. Jo nije bio savren, ali odlunim naporima volje mogao je postii zavidnu kontrolu osjeta boli i ak zaustaviti krvarenje iz rana. Sada, napokon, njegova e sposobnost biti stavljena na najveu kunju. Sat za satom, sjedio je tiho i nepomino. Sat vremena prije svanua, poeo je tiho pjevati obred dhikr, ponavljajui rijei: Ya Ali, Ya Ali nakon pola sata, promijenio je tekst u Ya Husein, Ya Husein. Svaka je fraza bila prekinuta otrim, dubokim, ritmikim uzdasima. U zoru je ve polako ulazio u stanje polutransa. Sada se pjesma ponovno

promijenila, ovaj put u La ilaha Ma 'llah. Zatim u Huwallah. Nitko ga nije prekidao; uvar je, umoran poslije nonog bdjenja, pretpostavio daje Nava'i zapoeo svoju jutarnju molitvu. Opet je zavladala tiina. U sobi je Nava'i bio tih i miran. Sjedio je nepomino, zatvorenih oiju, oputenih miia, kontroliranih otkucaja srca, sve sporijih i sporijih. Kad je slaba svjetlost zore dodirnula nebo, otvorio je oi, ustao i uputio se do stola pokraj kreveta. Uzeo je Kuran i odmotao svilenu tkaninu u koju je bio nekoliko puta zamotan, to je jo uvijek obiaj u mnogim obiteljima. Drei knjigu otvorenu na sredini, presavio ju je dok se nije pojavilotvor izmeu hrpta knjige i listova. Prstima je izvukao shiraze-band, traku tkanine po vrhu stranjeg uveza i otrgnuo je iz knjige. Iza se skrivala ravna, tanka metalna traka. Paljivo stavivi nokat ispod metala, izvukao gaje. Potrgao je papir uveza tako da metal moe vre uhvatiti izmeu kaiprsta i palca. Izvukao ga je, tanku otricu najfinijeg kaljenog elika, dvadeset i dva centimetra dugaku. Paljivo vrativi platnenu traku, koja je ljepljiva kad je vlana, zatvorio je Karan i ponovno ga omotao svilenom tkaninom. Na stolu je bilo nekoliko smotaka neotvorenih zavoja. Otvorio je jedan, odrezao odgovarajui komad i vrsto ga zavezao oko vrha otrice, koji je bio zatupljen. Podigao je iljak noa i vrsto ga pritisnuo na desni obraz. Probio gaje i gurao dok nije dotakao unutranjost drugog obraza i nastavio sve dok nije probio lijevi obraz i izaao na drugu stranu. Nije ispustio niti glasa dok je gurao no kroz obraze, niti se ijedna kapljica krvi pojavila na njegovu licu. Zatim je pola

gano izvukao no najprije iz lijevog, a potom desnog obraza. Bilo je znakova uboda na mjestu gdje je prola otrica, ali ne i krvi. Doavi do vrata, drei no iza lea, otvorio ih je i pozvao uvara. Ne sumnjajui nita, ovjek je priao vratima na koja se Nava'i, po svemu sudei bolestan, naslonio. Kad mu se uvar pribliio, Iranac se izmaknuo, prerezavi mu nezatieni vrat i uguravi ga u sobu u istom potezu. Krv je iknula, a straar je pao kad je Nava'i zatvorio vrata. Ostavivi tijelo na mjestu gdje je palo, doao je do sredine sobe i kleknuo na tepih koji je ondje poloio. Ponovno je poeo pjevati Huwallah, da bi zavrio ve nakon pet minuta. Spreman, stavio je iljak na trbuh i jako pritisnuo. Otar kao britva, skliznuo je bez zvuka; brzo ga je izvadio, ostavivi rez na njegovoj pidami. Ponovno je namjestio otricu, pritisnuo i izvukao no. Niti kap krvi nije procurila iz dubokih rana. Ponovno je uinio iste kretnje. Sedam puta, svaki put lagano, bez glasa, bez kapi krvi. No, njegovo su se elo i tijelo znojili. Ustao je, zateturao, povratio ravnoteu i vratio se do kreveta. Uzeo je ostatak zavoja koji je odmotao, zajedno s papirom u koji je bio omotan i stiui ih polagano krenuo u kupaonicu. Bacio je u zahodsku koljku dvije trake poveza i zguvani omot, povukao vodu, zatim podigao poklopac vodokotlia, bacio unutra otricu i namjestio natrag poklopac. Vrativi se u sobu, ponovno je kleknuo na tepih. Blijede suneve zrake prodirale su kroz prozor. Nava'i je duboko uzdahnuo i povikao: Allahu akbar i s golemim naporom opustio svaku zapreku, svaku silu nad svojim tijelom, venama i arterijama. Krv je istovremeno poela tei iz sedam rana, njegova je

bijela halja bila okupana krvlju, a potoci vrue, crvene tekuine curili su po podu. Sunce jo nije potpuno izalo.

DRUGI DIO Qiyama 30. poglavlje TEHERAN etvrtak, 6. prosinca 1979. U sobi kue u kojoj je Nava'i bio upoznat sa svojom misijom, osam mukaraca sjedilo je u tiini. estorica su bila odjevena u tradicionalnu islamsku odjeu, neki u crnu, neki u bijelu, s pomno podrezanom bradom. Njihova je dob bila razliita: od trideset do ezdeset ili sedamdeset godina. Pokraj njih je sjedio sedmi mukarac, stariji od ostalih. Sijede kose i plavih oiju; oito nije bio Iranac; izgledao je vie kao Nordijac, iako mu je koa bila preplanula nakon godina provedenih u vruem podneblju. Nosio je zapadnjaku odjeu, uredno bijelo pamuno odijelo i crne cipele od mekane koe. Desni mu je obraz bio obiljeen dvama dugakim tankim oiljcima. Sedmorica su sjedila u redu na kraju sobe; na jastucima nasuprot njima sjedio je imam, sijede brade i svijetlih oiju, odjeven u tamnozelenu abu i sa zelenim turbanom koji je oznaaavao da je on

izravni Prorokov potomak. Na licima svih mukaraca vidjeli su se znakovi napetosti i boli prisutne ovih posljednjih petnaest dana. U nekoliko su navrata za protekla dva tjedna imali razloga za pla. No, njihove suze nisu tekle zbog Huseina i njegove muenike obitelji; plakali su za sudionicima tragedije u Velikoj damiji u Meki. Do Teherana je upravo stigla vijest da su se pobunjenici skriveni u podrumu Velike damije juer rano ujutro predali. ezdeset ih je ubijeno, a ostalih sto i sedamdeset uhieno. Prema izvjeu saudijskih vlasti, i Muhamed ibn Abd Alah, samoprozvani Mahdi, je bio meu poginulima. Bila to istina ili ne, osvajanje damije i slijedea opsada ve su naili na snaan odaziv u islamskom svijetu. Neuspjeh saudijske vlade u davanju jasnih informacija samo je posvuda potakao plamen pekulacija. Mahdijevo proroanstvo o svetom ratu izgleda da se obistinilo. U Turskoj je 23. studenog dolo do antiamerikih nemira: studenti su pokuali osvojiti rezidenciju amerikog generalnog konzula u Izmiru. I u Bangladeu je tristo studenata demonstriralo ispred amerike ambasade u Daki, optuujui CIA-u, tog demona svih spletki, za sudjelovanje u napadu na damiju. Dvadeset i petog studenog su kontraadmiral Ahmad Madani 1 admiral Mahmud Alavi, zdrueni iranski zapovjednici pomorskih snaga proglasili borbenu pripravnost iranske islamske ratne mornarice, primivi vijest da se ameriki nosa zrakoplova Kittyhawk s pratnjom oekuje nadomak Zaljevu sljedee veeri. Dvadeset i sedmog, ameriko je ministarstvo vanjskih poslova, State Department, upozorilo amerike graane da ne putuju u islamske

zemlje i zapoelo je s povlaenjem lanova obitelji i dijela slubenika iz Ujedinjenih Arapskih Emirata, Iraka, Libanona, Sirije, Katara, Kuvajta, Omana, Libije, Bahreina, Junog Jemena i Bangladea. Do dvadeset i osmog amerika je flota bila u Arapskom moru pred Omanom. Tog se istog jutra proulo da su ijitska sela al-Hase u plamenu nakon izgreda tijekom procesije za mjeseca muharema. Juhaiman i njegova tri prijatelja ljetos su dobro obavili posao! Dvadeset i devetog studenog, pedeset i etiri lana Zastupnikog doma Kongresa SAD-a zahtijevali su da predsjednik objavi ultimatum za putanje talaca u Iranu: ako ne budu puteni, Predsjednik e biti prisiljen zapoeti vojne operacije protiv Irana. Svaki je od ovih incidenata obnovio nade ljudi koji su sada sjedili u sobi na katu u junom dijelu Teherana. Mogunost da dihad jo moe biti objavljen i da e muslimanski svijet priznati Muhameda ibn Abd Alaha kao od Boga imenovanog Mahdija koji je poslan da vodi rat, bila je iva stvarnost u njihovim mislima i srcima. Znali su da Carter nije ubijen u atentatu, iako nisu znali okolnosti Nava'ijeva neuspjeha; ak je bilo mogue, mislili su neki od njih, da je jo iv i da priprema novi pokuaj. Meutim, vijest da je Muhamed ibn Abd Alah ubijen, a njegovi sljedbenici umoreni ili uhieni razbila je sve nade koje su ikada gajili. U raspoloenju dubokog oaja sastali su se 6. prosinca u doba zalaska sunca. Ipak, dok su gledali imama, shvatili su da on ne dijeli njihovo turobno raspoloenje; lagani se osmijeh pojavljivao povremeno na njegovu licu, a on je sjedio mirno i udobno, promatrajui ih. Konano je rekao:

Razumijem tugu na vaim licima i osjeam bol koju vi osjeate. Mnogi su poginuli i mnogo e onih koji su uhieni poginuti. Ali, ne tugujemo za njima: oni koji umiru na Bojem putu su muenici. Ne, mislim da tugujemo jer su nam se nade rasplinule. Mislili smo do sada da e Muhamed ibn Abd Alah biti najavljeni Mahdi i voa snaga islamskog svijeta u posljednjem dihadu protiv nevjernika i tiranije. Umjesto toga, on i njegovi sljedbenici stjerani su u podrume i tunele i ubijeni ili uhieni od islamskih vojnika. Ali, bilo bi pogreno vjerovati da je zato sve izgubljeno, da su nae nade zauvijek rasplinute. Ja se nadam i vjerujem da e se mnogo toga tek dogoditi. Ono to se dogodilo je zasigurno bada, promjena Boje volje zbog ovjeku nedostupnih razloga. Postoje razlozi zbog kojih ovo govorim. Ispriat u vam priu koju nisam nikada prije nikome ispriao. Tijekom nekoliko posljednjih dana esto sam o tome razmiljao kao o simbolu nade za nau stvar. Njegovo je znaenje za nas duboko. Veeras svi poite kuama i razmiljajte o ovome o emu u vam govoriti. Sutra prenesite moje rijei onima za koje smatrate da su ih spremni uti. Sluajte paljivo. Ljeti 1977. godine, Mahdi je putovao po istonom dijelu Saudijske Arabije s jednim naim ovjekom iz Makrana. Oni su propovijedali beduinima tog podruja, potiui ih rijeima i novcem da im se pridrue kada doe vrijeme. No, bili su uhapeni i Mahmud Shavbani, Iranac, bio je pogubljen u mjestu zvanom Abu Faris. Muhameda ibn Abd Alaha svezali su za devu i poslali u Rub'al-Khali. Lutao je danima bez hrane i vode i petog je dana bio na rubu smrti. Dok je umirao u vadiju, pronali su ga jahai iz oblinjeg plemena i odnijeli ga do svojih atora.

Nakon oporavka, mnoge je preobratio i uz njihovu se pomo vratio u Meku u vrijeme hodoaa, gdje je susretao Muslimane iz brojnih drava i propovijedao im. Boja gaje ruka izbavila iz ralja smrti. To mi je sve on osobno rekao. Vidite li to se dogodilo? Kada je Muhamed ibn Abd Alah shvatio da predsjednik arter nije ubijen i kada je promijenjena Boja volja to se tie njegovog proroanstva, on i njegovi najblii sljedbenici sili su dublje u tunele ispod damije. Vidite li razlog da ne uini tako? Dozovite u sjeanje proroanstva u svim knjigama ijitske tradicije da e Skriveni imam ponovno doi iz podzemnog podruma u koji je najprije nestao. Nije li se uvijek pretpostavljalo da se ta proroanstva odnose na dvanaestog imama dvanaestog ijita, dijete Muhameda ibn Hasana koji je nestao 260. godine po naem raunanju vremena? No, ja znam, a i vi znate da su te pretpostavke netone. Na koga se, onda, ta proroanstva odnose? Nije li jasno da se Muhamed ibn Abd Alah, pravi Mahdi naih dana, skrio od pogleda ljudi u podrume Velike damije? Da je on Muhamed al-Mahdi iji je povratak iz podruma navijeten? Nismo vidjeli njegovo tijelo. Fotografija koju su objavili nije njegova. Opis koji su dali ne odgovara njemu. Oni misle da je mrtav. Ali, mi znamo da je iv, skriven od naih pogleda i eka da nam se jo jednom vrati iz dubine zemlje. Imam je zastao. Vidio je da su jo nesigurni, ali sjeme nade ponovno je posijano u njihovim mislima. Ovi su ljudi eljeli vjerovati da je Mahdi na kratko nestao, spreman da se ponovno pojavi im bude dan znak. Jedan od njih, starac koji je odveo

Huseina Nava'ija da pogubi svog najboljeg prijatelja, gledao je u imama. Oprostite, svetosti, moete li rei kad e doi? Hou li ja doivjeti taj dan? Imam je dobrostivo pogledao svog uenika i nasmijeio se. Sayyide Ali, moj stari prijatelju, ekao si jako dugo i vrlo strpljivo. Ti ga nisi vidio kao neki od nas i nisi svjedoio danu njegove pobjede kao to si se nadao. Ali te uvjeravam - ovdje mu je glas postao glasniji i pjevniji, a oi su mu zasjale dok je gledao po sobi - da nee umrijeti niti e biti na smrtnoj postelji prije nego ga vidi kada posljednji put uskrsne. Vremena su nam i on eka da djelujemo. Ljudi se boje: moramo poraditi 1 tome. Postoji rastua napetost; moramo je poveati. Postoji MMqja; moramo je hraniti. Postoji sve vei bijes; moramo ga pottUfcnjivati. Mora biti rata, najprije rata izmeu velikih sila da Hl Pllftbi, a zatim dihad izmeu ujedinjenih islamskih zemalja i Oltltka svijeta. Ve je napetost velika. Jaje osjeam. I ona raste. Atmosfera se u sobici sve vie zagrijavala dok je imam govorio, zaokupljajui pozornost svih prisutnih svojim plamteim pogledom i drhtavim rukama. Na kraju je zautio i ustao. I ostali IU ustali, a zatim priekali da ih povede van. No, umjesto toga on ie okrenuo jednom od njih, mravom, u crno odjevenom ovjeku koji je stajao malo podalje od ostalih, a naborano su lice i batrljak podsjetili da nije poput njih. Mula Ahmade - pozvao gaje imam tiho - ostani sa mnom. elim o neemu s tobom razgovarati. Ostali mukarci su, jedan po jedan, natrake izali iz sobe lica okrenuta uvijek prema imamu. Kada su napokon otili, starac je ponovno sjeo na

pod i pozvao mulu Ahmada da sjedne pokraj njega. Bez posebnog uvoda poeo je govoriti. Ahmade, imam loe vijesti, vijesti koje e te pogoditi. Jedan od naih ljudi iz Washingtona obavijestio me je da je Husein Nava'i mrtav. Oduzeo si je ivot prije nekoliko dana u bolnici u koju su ga smjestili nakon pokuaja atentata na artera. Ranili su ga prije nego je obavio zadatak. Nije te razoarao, Ahmade. On jc bio tvoj najbolji uenik. Nee vie biti uenika poput njega. Znam da ti je bio dragocjen, kao to si ti dragocjen meni. No, nai e utjehu u nainu na koji je umro. Mula Ahnkdovo lice nije pokazalo ni traga emocija, no u njegovim je oima imam mogao vidjeti tugu i znao je da se osjea kao daje izgubio dijete. Sada kada je mrtav - nastavio je imam - trebam te da obavi zadatak u moje ime; zadatak koji e te odvesti u Ameriku njegovim stopama. eli li ii onamo zbog mene? Mula je spustio pogled. Zna da te nikad ne bih odbio, gospodaru, niti da moram na kraj svijeta. Dobro. Sluaj pozorno. Stvari se u Americi ne odvijaju dobro. Husein je mrtav. Muhamed Ahmadi je uhien, spisi su pronaeni, a on je takoer poinio samoubojstvo. Peter Randall, ameriki agent koji je odgovoran za veliku tetu uinjenu naem cilju jo je u Washingtonu, iv i ponovno u akciji. Netko mora otii u New York, stupiti u kontakt s naom skupinom, otkriti to se dogaa i, ako je mogue, sprijeiti da svaka daljnja informacija doe u neprijateljske amerike ruke. Kreni to prije, ve sutra ako moe. Nema vremena za gubljenje. Moramo ih zaustaviti. Uini to moe, poduzmi sve mjere, ma koliko god uasne,

ali osiguraj da nita ne ugrozi veliko djelo. Uvijek sam raunao na tebe, Ahmade, i nikada me nisi iznevjerio. Ni sada me nemoj iznevjeriti. Mula je podigao pogled i zagledao se u imamove oi. Neu te iznevjeriti, gospodaru - rekao je. In*' 1131. poglavlje WASHINGTON Utorak, 18. prosinca 1979. Kao to je u Teheranu imam predvidio, napetost je sve vie rasla. Ameriki su taoci ostali pod straom u zgradi veleposlanstva u Teheranu; njihove su se fotografije, zavezanih oiju i ponienih, pojavile u svjetskom tisku i izazvale bijes i ogorenje cijelog Upadnog svijeta. U Sjedinjenim Dravama govorilo se o napadu Bft glavni iranski grad u stilu slinom napadu na Entebbe, o senzacionalnom napadu na naftna polja u Khuzestanu. Studenti koji IU drali taoce 29. studenog zaprijetili su da e odrediti datum lucnja taocima, optuenim za pijunau, ako ah Reza Pahlavi bude napustio Ameriku i otputovao bilo gdje drugdje osim u Iran. Tri dana poslije ah je napustio medicinski centar Cornell u New Yorku i na aerodromu La Guardia ukrcao se na zrakoplov za vojnu zrakoplovnu bazu Lackland, blizu San Antonia u Texasu; ondje je primljen u bolnicu Wilford Hall, a njegovo konano odredite jo nije bilo odreeno. etvrtog je prosinca Sadeq Qotbzadeh, iranski ministar vanjskih poslova,

potvrdio da e taoci biti definitivno izvedeni pred sud i optueni zbog pijunae. Istog je dana predsjeunik Carter najavio sve nestrpljivijoj javnosti da sc namjerava ponovno kandidirati na izborima za predsjednika SAD-a. U Indijskom oceanu ameriki ratni brodovi patrolirali su po nemirnim vodama. Na sjeveru, na granici s Afganistanom, ruske su trupe poele naoruavanje u sklopu priprema za invaziju do koje su ostala jo tri tjedna. Prvo znakovito poveanje sovjetskih aktivnosti dogodilo se 8. i 9. prosinca, kada su specijalne brigade vojnika zrakoplovnih snaga stigle u zraloplovnu bazu Bagram. U Evropi su se ministri obrane i vanjskih poslova zemalja NATO-a pripremali za konferenciju u Bruxellesu, na kojoj e se razgovarati o amerikom prijedlogu da se 464 projektila Tomahawk Cruise te 108 balistikih raketa Pershing II stacionira u Britaniji, Zapadnoj Njemakoj, Nizozemskoj, Belgiji i Italiji. Iz Rusije, Gromiko je upozoravao Europljane o opasnosti obnovljene utrke u naoruanju. S uzletita Lakenheath i Upper Heyford u Engleskoj zrakoplovi F-lll, naoruani nuklearnim bojnim glavama, grmjeli su nebom na svojim dnevnim zadacima. Obavjetajne slube u deset zemalja provjeravale su svoje dosjee. Imena, mjesta i datumi razmjenjivani su u meusobnom informiranju i uzorak se poeo nazirati. No, samo su u Washingtonu znali pravi opseg opasnosti. Ovdje su se povezivali svi konci i samo su ovdje bili poznati svi detalji oko pokuaja atentata na predsjednika. U maloj prostoriji CIA-inog stoera tri su mukarca sjedila pogrbljena nad stolom prepunim

papira, dosjea i prikvaenih dokumenata. Howard Straker i Peter Randall prisjetili su se slinog sastanka prije dvije godine, samo to je ovaj put Brandon Stewart bio odsutan. Artur Pike nije bio dio bratstva, ali je izdaleka pratio njihov rad, primao izvjea, lomio se nad njima, donosio odluke, savjetovao. Sve donedavno, njih trojica nikada se nisu sastali, ali danas su zajedniki pokuali povezati dijelove goleme slagalice informacija: puzzle je postajao sve bezobliniji i nestvarniji sa svakim umetnutim podatkom. Straker je izmijeao hrpu papira i zapoeo sastanak. - Od svih podataka koje smo uspjeli pribaviti od obavjetajne slube zakljuujemo daje naa dobrotvorna organizacija OCAM u sreditu vrake urote i mi ne moemo ak niti pretpostaviti koliko velike. Trgovina drogom je izgleda samo dio njezinih aktivnosti i, koliko vidimo, taj je dio posla postojao da osigura novac, koji se koristio za druge svrhe - svrhe koje imaju vrlo malo veze s dobrotvornim radom. Ured za narkotike UN-a bio je od velike pomoi i juer su nam dali vanu kariku u lancu. Ve znate da smo pronali zapise o velikim iznosima koje su na OCAM-ov raun uplaivale kompanije iz Hong Konga. ini se da su sve u vlasnitvu neke od pet obitelji iranskog porijekla. Svi su oni dobro situirani dravljani Hong Konga, poslovno jaki. Glave porodica posjeduju skupe, dobro uvane kue na Victoria Peaku i raskone urede na Central i Pedder Streetu. Vode poslove s ljetnikovcima u Mui Wo na otoku Lantan i tvornice u Kowloonu, poznati su u otmjenim klubovima Hong Konga i na hipodromu Happy Valley. Drugim rijeima, oni su cijenjeni graani. I oni su varalice.

Svih pet iranskih obitelji u Hong Kongu pripadaju sekti ismailita, a ini se da su njihovi preci zajedno doli u Hong Kong u prolom stoljeu. Nita neobino u tome - mnogi su iranski trgovci ondje osnovali trgovake centre u isto vrijeme. Postojala je vrlo iva trgovina izmeu Hong Konga i luke Bushehr u Zaljevu na jugu Irana. Perzijski su tepisi, tkanine, tirkiz i ostalo odlazili u Kinu, a natrag su stizali kineska keramika, svila i aj. No, jedan od najvanijih izvoznih proizvoda iz Irana bio je opijum. Trgovina je tada bila savreno legalna - u Iranu su drogu zvali taryaq, lijek, jer se koristio u te svrhe. U dvadesetom se stoljeu veina starih iranskih obitelji iselila iz Hong Konga. Posao vie nije tako dobro iao, pogotovo otkad je trgovina opijumom postala ilegalna i eljeli su negdje drugdje ostvariti veliku zaradu. No, naih pet obitelji ostalo je, vjerojatno trgujui svilom, adom i slonovaom. U stvari, oni su nastavili trgovati opijumom, ali u suprotnom smjeru. Naa izvjea kau da se od ezdesetih godina bave proizvodnjom i prodajom heroina. Imali su dobre veze s velikom britanskom kompanijom Banner Wilson, ali prije nekog vremena osnovali su neku vrstu konzoicija, malog ali uinkovitog, i nezavisnog od trijada ili koga drugog. Ako oni pomau u financiranju OCAM-a, to postaje paklenska mrea. Zalihe nepreraenog opijuma dolaze u konzorcij iz Zlatnog trokuta, Laosa, Tajlanda ili Burme. Oni ga krijumare preko tajlandske granice u malim slikama Bude, budui da je carinicima zakonom zabranjeno pregledavati vjerske predmete. Veina droge stie brodom iz Bangkoka ravno u Hong Kong, gdje se raspodjeljuje razliitim dilerskim

klanovima. Naih pet obitelji vodi zdruenu tvornicu u Kowloonu, proizvodei heroin od sirovog opijuma. Pretpostavljam da znate kako dre policiju podalje i izbjegavaju raciju - ili barem nenajavljene racije. Uglavnom, oni ukrcavaju i opijum i heroin na brodove koji plove za Zaljev. U Hormukom tjesnacu drogu u paketiima preuzima kakav mali arapski obalni jedrenjak, dhow, i prenosi ih do nekog od brojnih manjih sidrita na iranskoj obali. Ponekad carinici ili policija uhvate sitne ribe, moda zaplijene togod robe, a poneki krijumar je ak i pogubljen zbog posjedovanja droge, ali nikada nisu uhvatili velike prodavae u Teheranu ili one koji otpremaju robu iz Hong Konga. Usput, Peter, tvoj stari prijatelj Hadi Reza Turk bio je jedan od glavnih uvoznika poiljaka iz Hong Konga. Neto je droge prodano u Iranu, kao to znate, ali ostatak je prokrijumaren izvan zemlje, obino vlakom na liniji Teheran -Istanbul. U Turskoj faistika skupina Sivi vukovi kupuje drogu i alje je u Nizozemsku. Sada se ini da je neto od te droge ilo izravno iz Teherana preko Londona u New York, Muhamedu Ahmadiju. Straker je zastao, lupkajui prstima po stolu. Duboko je udahnuo prije nego je nastavio. - Ima jo. Uspjeli smo dobiti pomo od Britanaca. Potraili su neke spise u arhivi, stare dosjee kompanije Banner Wilson koji se inae uvaju pod kljuem. Pronali su nekoliko dosjea o naih pet obitelji iz razdoblja do prolog rata. Onaj koji je stvarno zanimljiv potjee iz tridesetih. ini se daje 1932. godine Nazi Auslandsorganization zapoela stvarati kompleks stranakih ogranaka na Dalekom istoku. Bilo je njemakih zajednica u Kini od kasnog devetnaestog stoljea, uglavnom u

Tsientsiu, Tsingtanu, Hong Kongu, Hankou i angaju, gdje su obino radili za Njemakoazijatsku banku, IG Farben ili Krupp - ove su posljednje dvije u tim krajevima razvile velike poslove. Prva je nacistika organizacija u tom dijelu osnovana u Hankou, ali se nakon nekoliko mjeseci preselila u Sangaj, gdje ju je vodio Franz Hasen?hrl. Hasen?hrl je uspio stvoriti ogranke u nekoliko drugih mjesta, ukljuujui i Hong Kong. A ovdje se vraamo na naih pet porodica. Oni su ve imali trgovake veze s njemakim poduzeima, ali sada su se spetljali s Hasenohrlovom malom nacistikom skupinom. Reeno je da su veliki iznosi sredstava nacistike stranke u Hong Kongu i angaju doli od obitelji, u zamjenu za neke prilino izuzetne trgovake ustupke u IG Farbenu. Ne znamo to se nakon rata dogodilo s tim vezama, ali ini se da britanske vlasti u Hong Kongu to nisu sankcionirale. Dodano onome to ve znamo o neofaistikim skupinama ukljuenim u posao, rekao bih da imamo neto. A to neto ba mi se ne svia previe. Kada je Straker zavrio, zaulo se kucanje na vratima i jedan od pomonika uao je u prostoriju. Oprostite to smetam, gospodine, ali upravo smo iz Libanona primili izvjee koje ste traili. Straker je kimnuo i ponudio mu stolicu. Sadri li izvjee neto zanimljivo, Harpere? - upitao je Straker. - Proitat u ga poslije, a sada samo iznesi rezime onog to je vano. Od obavjetajnih slubi nekoliko zemalja zatraeni su podaci o trgovcima orujem, no do sada bez rezultata. Odgovori su uvijek bili uglavnom sini. Nikada nije bilo otvorene prodaje oruja predstavnicima faistikih skupina, njemakim ili kojim drugim. ak i prodavai oruja imaju svoj

etiki kodeks. Da, bilo je upita od strane Iranaca u vie navrata, neki u ime ahove vlade, drugi za privatne organizacije. I da, plaanje poiljke je obavljano preko Organization Charitable de VAide Musulmane. Bilo je objanjeno da je to paravan za Europu koji je osnovala Pahlavijeva fondacija po ahovim napucima. Oruje prodano na ovaj nain nije bilo izravno transportirano u Iran, nego vladinim predstavnicima u Afganistanu, za koje se vjeruje da su organizirali ilegalan prijelaz granice. emu tajnovitost? Ah! To se nikada ne pita u ovom poslu. Zatim se netko sjetio Mihaila Antoniusa, biveg saveznika Georgea Ativaha, dobavljaa oruja za libanonske krane. Antonius je na poetku libanonskog graanskog rata radio zajedno s njim i nabavljao oruje za kransku stranu. Od kraja 1975. godine, Bejrut je postao centrom iroke i sloene svjetske trgovine orujem. Dok su Palestinci relativno lagano nabavljali oruje izravno iz Sirije, Iraka i Libije, ksani su bili prisiljeni brinuti se za sebe dopremajui oruje morskim putem iz inozemstva. Mnogo je novca prolo iz ruke u ruku - procjene se kreu od dvjesto do est stotina milijuna dolara - u zamjenu za goleme koliine oruja i municije. Nitko ne zna odakle je doao sav taj novac, ali meu moguim izvorima su CIA, Izrael, banke sa sjeditem u samom Bejrutu, financijeri iz Zapadne Njemake, Vatikan... i Iran. Antonius je znao vie od ikoga o meunarodnoj trgovini orujem, i u prolosti je pokazao dobru volju za suradnju s CIA-om - iako neki vjeruju daje bio isto tako kooperativan i s KGB-om. CIAina je baza u Bejrutu dobila naredbu da dogovori sastanak s Antoniusom i otkrije koliko on zna o

ovoj operaciji. Iz Harperova se izvjea inilo da, kao i obino, zna mnogo. Gospodine, prema Antoniusu, ciriki OCAM je puno pomogao libanonskim kranima, posebno u kupovini oruja. Kranima? Sigurni ste? Ah, da, gospodine. Prilino je jasno. Postoji biljeka s OCAM-ovom izjavom Antoniusu da su oni ijiti i da e radije pomoi kranima nego sunitskim muslimanima. U svakom sluaju, nisu davali velike novane priloge bez razloga. Zauzvrat su traili od Antoniusa da kupuje vie oruja no to mu je trebalo. Viak oruja trebao je biti transportiran u Iran. Straker je zazvidao i naslonio se. Savreno. Kakav paravan! Svi su znali da kranska milicija kupuje oruje ovdje i u Europi. Bili su u ratu, nitko nije ni pomislio da viak oruja odlazi negdje drugdje. Imate li ikakvih detalja o tome kako su to organizirali? Da, gospodine. Prebacivali su oruje preko Marseillesa, panjolske, Italije i Grke. Libanonski bivi partneri u zapadnoj Africi takoer su prihvaali velik dio trgovine, aljui robu preko Casablanke u Med. Oito mnoge su od tih poiljki ile iz Meda preko Turske, kroz Anatoliju u Iran. Antonius ne zna to se dogaalo poslije. -1 niti jedna od tih poiljki nikada nije zaustavljena? Ne, koliko Antonius zna. Imate li ikakvu spoznaju o vrsti robe? Da, gospodine: tu je podui popis. Mnogo strojnica - francuskih MAT-49, njemakih Heklers&Koch MP5A3, neto skraenih verzija njihovih MP-5K i mnogo naih Cam-Stat x-9111. Antonius kae da je bilo nekoliko velikih poiljki 9-milimetarskih metaka

Parabellum - koji odgovaraju svim navedenim pukama. Bila je takoer serija sovjetskih 7,62milimetarskih AK-47, naih Armalite AR-18 i nekih belgijskih pitolja Browning. Valja jo neto spomenuti, gospodine. -Da? Antonius kae da su 1978. godine dvije poiljke poslane iz Sierra Leonea preko sredinje Afrike i Crvenog mora do Saudij-ske Arabije. On kae da su sadravale granate i automate. Straker je ponovno zazvidao, ali suha usta proizvela su raspuknuti zvuk. Neke posebne vrste? - upitao je. Da, gospodine, one koja je koritena u opsadi damije ove godine. Kada je Harper otiao sa zadatkom da napie izvjee u potpunosti, Straker se okrenuo prema ostalima. Kamo emo dalje? - upitao je. Pike je odmahnuo glavom. Ve je zaao preduboko i znao je. Naglasak se s Irana preselio na Njemaku, Hong Kong, Tursku, Bejrut - Bog zna kamo sve. Ne znam - rekao je Randall. Ali, znao je da odgovor lei u Iranu, daje odgovor ondje bio uvijek. elio se vratiti, otii ravno u srce te beskrajne mree, iako je shvatio da bi se bez pravih informacija bilo opasno i uzaludno vratiti onamo. Naslonio se na naslon stolice i glasno opsovao.

32. poglavlje

WASHINGTON Utorak, 18. prosinca 1979. Kad je Pike otiao, Randall se sa Strakerom vratio u njegov ured. Dugaka bijelo obojena prostorija s niskim stropom bila je ugodna na neosoban nain hotelskog apartmana ili VIP-predvorja na aerodromu. Straker je ovdje radio, ponekad i ivio, ali nije nita svojeg donio u ured. Namjetaj, opremu za stol, ak i biljke na prozoru - sve je kupila Agencija i ovdje namjestila. Straker nije nita dodao. Na zidovima nije bilo slika, na stolu fotografija, ak niti priznanja ili predmeta za sreu, ni omiljene olovke na radnom stolu. Niim Straker nije ostavio peat u ovom neutralnom prostoru, i da je umro ili otiao u inozemstvo, ured bi gotovo odmah bio na raspolaganju sljedeem dunosniku. Dok je sjedao u jedan od tri naslonjaa, Randall je pomislio da tako treba biti. Poznaje Strakera ve nekoliko godina, od Irana, a zatim ovdje od svog povratka, ali sve to vrijeme nije mu se uspio pribliiti, upoznati ga izvan slubenih situacija. Stra-keru je bilo etrdeset i pet godina, bio je neoenjen, bez prijatelja i utljiv. Nije nikad odlazio u posjete, niti su njega posjeivali. Nikada nije govorio o sebi, inilo se da ni nema osobnog ivota. Nije bilo glasina o Strakeru u Ministarstvu, traeva, ni povijesti - istinite ili lane. Randall je znao daje dobar u poslu, oprezan, precizan, i da gospodari svojim osjeajima - to je bila sposobnost o kojoj je mogao ovisiti ivot agenta. Ako je osjeao strast, ona je bila duboko zakopana, nevidljiva, pristojna.

No, sada, razmiljao je Randall, neto gaje muilo dovodei ga do ruba. Straker je bio zabrinut. Randall je bio siguran daje to zbog ovog sluaja. Zar je Straker neto znao, sumnjao na neto to nije htio rei svojim kolegama? Ili im to nije mogao rei? Straker je sjeo nasuprot Randallu i na trenutak zatvorio oi. Da, sada je vrijeme, moraju djelovati sada ili nikad. Bilo je toliko toga to Randall nije znao, nikada ni posumnjao; toliko toga to nikad ne smije saznati ili posumnjati. Randall je bio njihov klju, rjeenje problema, i moraju ga iskoristiti. Randallov je problem bio to se umijeao. Gotovo od poetka je dopustio osjeajima da nadvladaju razum, zamute vid i skrenu ga s puta. To ga je gotovo stajalo ivota. Takva upletenost uvijek nosi istu, kobnu kaznu. Agent nikada ne smije osjeati, biti zabrinut, ne smije se osobno angairati. To je bilo Strakerovo uvjerenje ve dvadeset i pet godina, i nikad ga nije dovodio u pitanje. Randall je predstavljao problem, ali barem jo jednom mora biti iskoriten. im je ustanovio vezu, mogli su ga dovesti, rei mu da jo nije dobro, da se jo nije oporavio od fizikih i psihikih iranskih oiljaka, mogli su ga umiroviti. Diskretno, naravno. To se uvijek ini diskretno. Peter - izgovorio je, nesiguran kako da pone. Stanka. Randall je ekao, ne znajui to namjerava Straker. Nije mu mogao proitati na licu; nikada to nije ni mogao. Bilo je bezizraajno i zatvoreno poput prostorije. Straker je kontroliranim i jednolinim glasom nastavio: Peter, imamo problem. Problem nije velik, ali moda e moi pomoi. - Zastao je ponovno. Ponovio je rije problem dvaput: jednom bi bilo

dovoljno. Ne smije pretjerano naglaavati tekoe. Ustao je, otiao do stola i otvorio ladicu. Iz nje izvue debeo crveni fascikl. Ovo sam primio prije nekoliko sati - rekao je sjedajui za stol i tako se udaljivi od Randalla. To je izvjee iz FBI-a iz New Yorka. Bili su vrlo skloni suradnji. Mislio sam da... - oklijevao je, a zatim nastavio - .. je bolje to ne spominjati na sastanku s gospodinom Pikeom. On ne treba sve znati. Izvjee se odnosi na Ahmadijevu obitelji u New Yorku, enu i ker. ini se daje gospoica Ahmadi nestala, nema je od juer poslijepodne. Randallove su se oi rairile. Inae, na licu mu nije bilo nikakve druge reakcije. Zove se Fereshteh - nastavio je Straker. Prema izvjeu, ona se brinula za majku od oevog uhienja. Proli su tjedni bili vrlo teki za obitelj. Ahmadi je umro u zatvoru, tako daje morala biti provedena naknadna analiza. No, FBI je imao njegove spise i obiteljski je odvjetnik digao galamu, razvukao stvar, uzrokujui poznato i mrsko odugovlaenje. Sreivanje je potrajalo do prije nekoliko dana, pa je pogreb bio tek juer ujutro. Nakon toga se Fereshteh Ahmadi vratila kui s majkom i nekim roacima. Poslije podne je otila u ljekarnu kupiti majci lijekove za smirenje. Nije se vie vratila. Nitko je nije ni uo ni vidio. Straker je zautio. Da, to mora biti veeras, najkasnije sutra. Da? - Randallovo je pitanje bilo neodreeno, jednostavno. elio je znati. Straker je pogledao, zbunjeno. to ja mogu uiniti? - upitao je Randall. - Rekao si da mogu pomoi. to eli da uinim?

Poi u New York. Nai je. Nai djevojku. - Straker nije namjeravao da njegove rijei zvue kao imperativ. U sebi je svaku reenicu zapoinjao sa elim da... No, to nije bilo tono. Nije Straker elio da Randall ide u New York. Strakeru je bilo svejedno. On je elju samo proslijedio, pretvorivi je u imperativ. elje, naredbe, na koncu - u emu je razlika? Nauio je ne razlikovati ih, ve jednostavno potivati. Randall to nije nauio. Randall e biti teak. Peter, elim da pokua, pokua je pronai. Straker je to rekao, ali on nije elio nita. Ili, moda, elio je samo poslunost. Randallu su izgovorene reenice zvuale bez smisla. Imaju ljude u New Yorku koji bi to mogli uiniti - policiju, FBI, ak i privatne istraitelje. to on moe uiniti? Kamo da ide? Glasno je izrekao svoja razmiljanja. Straker je kimnuo. Znam, Peter. Policija je ve trai. I FBI. Ali, ti s njezinom majkom moe razgovarati na perzijskom, uvjeriti je da ti se povjeri, da ti kae to zna. Ona te moe odvesti do djevojke. Kako zna? Siguran sam. Majka zna gdje je djevojka. Razgovaraj s njom. A to ako pronaem djevojku? Ako je jo iva? Otila je zbog nekog razloga. Otkrij razlog i moda otkri-je to se skriva iza svega toga, tko se skriva iza svega. Ona zna tko su, mora znati. Otila je zato jer zna. Otii u New York veeras, Peter. Uzmi novca koliko god treba. Budi u izravnoj vezi sa mnom. Bit u ovdje. Nazovi me kada neto sazna, obavjetavaj me.

Randall se nije mogao sjetiti to bi jo rekao. Ustao je gledajui Strakera. to je Straker mislio? Zato je elio da ba on ide u New York? Mogu li uzeti ovo? - upitao je, pokazujui na fascikl na stolu. Straker je otvorio ladicu, izvukao drugi dosje i dodao ga Randallu. Ovo je kopija, izvoli. Znai, Straker je znao da e prihvatiti. to je jo znao? Randall je uzeo izvjee i otiao, tiho za sobom zatvorivi vrata. Kada je izaao, Straker je podigao slualicu jednog od dva telefona na svom radnom stolu i birao interni broj. Na drugom je kraju netko ekao poziv. Na putu je - priopio je, a zatim spustio slualicu. Trenutak poslije, i slualica na drugom kraju telefonske linije je vraena u leite. Znao je da je Randall moda na putu smrti, ali to on tu moe? Odluka je donesena i on se morao pridravati. Randall e biti mamac, on e ih izvui, on e biti veza. U igri je bio ulog puno vaniji i vei od ivota jednog agenta. NEW YORK Utorak, 18. prosinca 1979. Bilo je ve kasno kad je Randall stigao u New York, ali on se ipak uputio ravno Ahmadijevoj kui u Chelsea. Na aerodromu je unajmio auto, unaprijed plativi najam za tjedan dana. Nadao se da u New Yorku nee ostati tako dugo, ali bio je svjestan da bi to mogla biti zamorna operacija, nerjeiva i gubitak vremena. Pitao se zato se Straker uope trudio da njega poalje. Tog je dana obilno padao snijeg i bilo je teko probijati se ulicama. U dva je navrata bio siguran

da ga prate, ali je svaki put osvrnuvi se vidio dva razliita automobila. Predugo sam bio odsutan s posla, pomislio je. Morao se opustiti i smiriti. Ahmadijeva je kua bila u mraku i najprije je pomislio da e se vratiti sutra ujutro. No, bilo je tek deset sati i elio je to prije poeti potragu za djevojkom. Bio je siguran daje nestala svojom voljom; moda zato to se osjeala loe zbog oeve smrti i eljela je biti sama, ili je mislila da je netko eli ubiti. Da ju je netko elio oteti, to bi ve prije uinio, odmah nakon uhienja njezina oca. Ali, ako je vjerovala da e je pokuati ubiti, znai da je raspolagala s puno informacija. Straker je vjerojatno bio u pravu valja nai djevojku i moda pronae skupinu, ako bude htjela progovoriti. Pozvonio je i priekao. Nije bilo odgovora. Moda se gospoa Ahmadi odselila s nekim od roaka. Ponovno je pozvonio. Ovaj je put parlafon zapucketao i bijesan je glas zatretao. Da! Tko je? to hoete? - Glas je bio enski, s iranskim naglaskom. Vi ste gospoa Ahmadi? - pitao je. Tko eli znati? Zovem se Peter Randall. Moram s vama razgovarati. Gospoa Ahmadi bolesna. Njezin mu juer sahranjen, ona je uzrujana, treba odmoriti. Bez posjetitelja. uo se klik i naprava se iskljuila. Oklijevao je, a zatim ponovno pozvonio. Ponovno klik i zauo se glas ljui nego prije. Sluajte vi, odlazite. Ona spava, probudili ste je. Odlazite! Brzo je progovorio na perzijskom. Moram s njom razgovarati, o njezinoj keri, o Fereshteh. Nastupila je duga tiina, ali ena s druge strane nije iskljuila

parlafon. Napokon je progovorila, takoer na perzijskom. Imate li loe vijesti? Mrtva je? Nemam vijesti. Ne znam gdje je Fereshteh, niti kako je. No, elim je pronai. Molim vas, moram razgovarati s gospoom Ahmadi. Ja sam njezina neakinja, moete razgovarati sa mnom. Glasni klik i zujanje oznaili su otkljuavanje vrata. Randall ih je gurnuo i uao u prostran, skupocjeno namjeten hodnik. Kao da je proao tisue kilometara jednim jedinim korakom: zakoraivi u kuu neke bogate obitelji u Teheranu. Skupi perzijski tepisi prekrivali su podove, uokvirene minijature visjele su na zidovima, tri su emajlirana lustera visjela sa stropa. Na vrhu stubita stajala je visoka Iranka od tridesetak godina, odjevena u alobnu crninu, s crnim ifonskim rupcem na glavi. Randall je zatvorio vrata i krenuo prema njoj. Bez rijei je stajala i gledala kako se uspinje stubeama prema njoj, a lice joj je bilo bezizraajno, oi hladne i nepomine. Bila je mrava, s pravilnim i lijepim crtama lica i crnim, prodornim oima. Randall je pomislio da bi bila privlana da nije bilo otre crte oko njezinih usana i beskompromisne krutosti izraza. Hvala vam to ste pristali da me vidite rekao je ljubaznim glasom punim potovanja. Tiho je kimnula i uvela ga u primau sobu na prvom katu. Zatvorivi lagano vrata, ponudila mu je da sjedne. Okruivala ga je iranska atmosfera. To mu je stvaralo nelagodu. Sjela mu je nasuprot i napokon izgovorila: Tko ste vi, gospodine Randall? Zato ste doli ovamo? Tko vas je poslao?

Ja sam... iz vlade. Doao sam provesti istragu o Fereshteh, otkriti to mogu, bilo to to e mi pomoi daje pronaem. Dobro govorite perzijski. ivjeli ste u Iranu. Za koje ministarstvo radite, gospodine Randall? Njezino je lice bilo nepomino, nita ne odajui. Bio sam u veleposlanstvu u Teheranu nekoliko godina, gospoo...? Navabpur. Nushin Navabpur. Zato nestanak moje sestrine zanima State Department? Moda je povezana s ekstremistikom skupinom koja djeluje u ovoj zemlji. Zabrinuti smo za njezinu sigurnost. Ne morate mi lagati, gospodine Randall. Vi niste iz State Departmenta i vae zanimanje za Fereshteh nema nikakve veze s njezinom sigurnosti. Mislite da pripada teroristikoj organizaciji i elite je pronai preko nje. Randall je znao da ispriavanjem nee nita postii. Iranci su preveliki majstori te umjetnosti da bi bili olako prevareni. Da, to je jedan od razloga. Ali ona je moda nevina, moda zna neto to je povezano s drugim ljudima. Stoga, moe biti u velikoj opasnosti. Ako znate gdje je, pomozite joj tako da mi kaete. Ne znam gdje je, ali ak i da znam, nisam sigurna da bih vam rekla. Policija je ve trai, zato ne pitate njih? Ve suraujemo s njima. No, moda Fereshteh ne eli umijeati policiju, moda ih pokuava izbjei. Zato mislite da ne bjei od vas? Mislim da ne zna da smo mi ukljueni. Neto u svezi s tom enom brinulo je Randalla, nije mu dalo mira. No, nije to mogao identificirati. Uzela je kutiju cigareta s niskog

stolia, istresla jednu i zapalila ju, duboko udahnuvi. Nije ni ponudila Randalla. Gospodine Randall, ne trebamo vau pomo. Ako je Fereshteh. .. ako je jo iva, policija e je pronai. Njezina majka i ja molimo se da je pronau prije nego joj se to dogodi. Iznenada je shvatio: enine oi. Unato crnini i jueranjem pogrebu i karminama nakon toga, ova ena nije alila. U njezinim oima nije bilo znakova prolivenih suza, zabrinutosti, nemira zbog sestrine. Moda nije puno osjeala za svog strica i sestrinu, ak ih i mrzila, ali iranska tradicija korote zahtijeva da se pokae tuga, ak i ako se ne osjea. Randall je brzo razmiljao. Bilo je jo neto, neto reeno bilo je pogreno, uzbunilo gaje, ali nikako se nije mogao dosjetiti. Razmiljao je i nastavio govoriti. Ja sam ovlaten da pronaem vau sestrinu. Nareeno mi je daje pronaem i pomognem joj, ali najprije trebam vau pomo. Dok je govorio, shvatio je stoje izazvalo njegov oprez. Perzijski pojmovi neakinja i sestrina su puno precizniji nego u engleskom. Na vratima, prije nego to gaje pustila da ue, kada je za sebe rekla neakinja gospoe Ahmadi, njezine su rijei bile sestrina ki; ali poslije u sobi, govorila je o svojoj sestrini kao keri oeva brata. Fereshteh bi mogla biti njezina sestrina ili po majinoj ili po oevoj strani, ali ne oboje istovremeno. Tko ste vi? - upitao je. - Moete mi rei istinu ili ekati da vas provjerim. Ali, najprije elim razgovarati s gospoom Ahmadi. Odmah. enino mu je lice govorilo da je u pravu, ali njezine su oi nastavile prodirati u njega.

Bojim se da to nije mogue, gospodine Randall. To ne mogu dopustiti. Morat ete otii ili u biti prisiljena pozvati policiju. to je skrivala? Zato ga je pokuavala sprijeiti da vidi Ahmadijevu udovicu? Ja to ne bih uinio, gospoo Navabpur. Savjetovao bih vam da me ne pokuate sprijeiti da razgovaram s gospoom Ahmadi. Gdje je ona? Nije primijetio kako joj ruka polako klizi prema depu haljine. Prola godina ostavila je traga na njemu. Mirnim pokretom izvadila je iz depa ruku, drei malen, ali smrtonosan automatski pitolj. Mislim da smo dosta razgovarali, gospodine Randall. Ovo nije prvi put da ste se pokuali umijeati. Proli je put to stajalo vrijednih ivota, ivota iju vanost nikada neete moi procijeniti. Gospoa Ahmadi je u svojoj sobi; doivjela je kobnu nesreu. Mislim da e i vas zadesiti slina. Molim vas, stavite ruke na glavu i polako ustanite. Ovo je malen pitolj, no ja sam sigurna da znate kakve ozljede moe nanijeti na ovoj udaljenosti. . Znao je. Polagano, ne skidajui pogled s pitolja i ruke koja gaje drala, podigao je ruke i stavio ih na glavu kako mu je nareeno, a zatim je poeo ustajati sa stolice. vrsto je drala pitolj; nije postojao rizik da sluajno ili prerano opali. Imat e vremena razmisliti. Sada, gospodine Randall - nastavila je lijevom rukom izvadite va pitolj iz navlake i lagano ga bacite na pod. Ako se prebrzo ili iznenada pomaknete, ubit u vas. Izvadio je pitolj iz navlake, polaganim i mirnim pokretima. Oruje je palo s muklim udarcem do njegovih nogu na gusto tkani vuneni tepih.

Sada stavite ruku ponovno na glavu i krenite do vrata, ali nemojte ih pokuati otvoriti. Posluao je, prisjetivi se uputa koje je prije mnogo godina dobio na obuci o rjeavanju situacija poput ove: Uini to ti kau, uini to polagano, nemoj uiniti nita to bi uznemirilo onoga tko dri pitolj, daj si vremena da razmisli i nemoj djelovati dok nisi potpuno spreman. Sada - nastavila je - stanite pokraj vrata i otvorite ih lijevom rukom. Nemojte se kretati dok vam ne kaem. - Njezina se ruka nije uope pomakla i pitolj je bio usmjeren ravno u njegovu glavu. Morao ju je natjerati da se priblii. Tko su vai ljudi? - pitao je. - Imam pravo znati, zar ne? Borimo se meusobno ve dvije godine i ja jo uvijek ne znam tko ste. utite! - odbrusila je. To je bio prvi znak nervoze koji je pokazala. - Polagano otvorite vrata prema sebi. Dohvatio je kvaku i okrenuo je, a zatim povukao vrata. Ne elim utjeti - govorio je mekim glasom. Ako me ubijete, to to ste mi rekli nee uzrokovati nikakvu tetu... Rekla sam da utite i to sam i mislila. Tajna nikada nee biti otkrivena nelanovima, nikada. Govorila je strastveno i glasno, a glas joj je odzvanjao u tiini prazne kue. Randall je okrznuo pogledom tepih na podu kod vrata. Upravo je tako i mislio! Nije neobino da bogati Iranci investiraju novac u dobre tepihe kao osiguranje od inflacije: nespretni su za krau, jednostavni za skladitenje, a to su stariji raste im vrijednost. Po dobrom se tepihu mora hodati - to poboljava dlaku, daje joj patinu i ublaava boje. Najbolji nain spremanja tepiha je

staviti tri, etiri, pa ak i est jedan na drugi. Ovdje su sigurno bila tri - da bi se mogla otvarati, vrata su bila skraena za neto vie od centimetra. Randall je irom otvorio vrata i ekao daljnje enine naputke. Sada stanite na prolaz, ali se ne miite. Drite ruke na potiljku. To je za nju bio najtei trenutak i najopasniji za Randalla. Mogao se baciti na pod, sakriti se u sobi prije nego to ona stigne do vrata i zapuca. Mogue, ali ne i sigurno - i ako pogreno pretpostavi, nee preivjeti da bi poalio pogreku. Polagano se kretao, vukui pete po tepihu. Kleknite - rekla je - a zatim na koljenima otiite do ograde stubita. Lagano je savio koljena, guvajui gornji tepih i stvarajui dva lagano izboena nabora. enin pogled bio je usmjeren na njegovu glavu i ruke, s pitoljem naciljanim u omiljeni cilj, iju. Puzao je nespretno na koljenima po ulatenom drvenom podu, koji mu je zadavao bol. Kada je dopuzao do ograde, ena se pribliila vratima. On je osjetio napetost, ne znajui kuda e ena krenuti. Pitolj je nenadano opalio kad se spotakla na nabor tepiha, a ona je nespretno ispruila lijevu ruku da ublai pad. Metak je promaio, pogodivi drvenu ogradu stubea, tri koraka dalje od Randalla. U sekundi je ustao, udarcem noge izbio joj pitolj iz ruke, onesposobivi je jakim udarcem u predio vrata. Sagnuo se, okrenuo je na lea, podigao u sjedei poloaj, a zatim na noge. Bila je lagana, ali zbog visine nespretna za noenje. Posjeo ju je u stolicu s visokim naslonom, nagnuo je prema naprijed i prstima pretraio usta. Naao

je kapsulu iza zadnjeg donjeg desnog zuba. Iz depa je izvadio vicarski vojniki noi koji je uvijek nosio uza se, izvukao turpijicu i paljivo poeo skidati oblogu kapsule - zadatak je bio otean injenicom da joj je morao drati pritisnutu glavu za sluaj da mora slomiti ono stoje pokuao ostaviti netaknutim. Pet minuta poslije ahura je bila u njegovoj ruci, mali sivi cilindar od lomljivog metala sadravao je dovoljno cijankalija da usmrti u sekundi. Stavio gaje u dep i sjeo nasuprot eni, ekajui da doe k svijesti. Nakon deset minuta, trepnula je oima, a zatim ih otvorila. Pogledala ga je, a mrnja je donijela ivot u njezine oi bre nego dolaenje k svijesti. Primijetio je daje mrnju zamijenilo neto to je vidio ve jednom prije, u oima profesora Mo'inija prije nego je umro u Darbandu. Oi su joj se sklopile i ona je pkrenula eljust jednom, zatim ponovno. Gubite vrijeme - rekao je. - Ovdje je, kod mene. Izvadio sam ga dok ste bili u nesvijesti. Otvorila je oi, a mrnju je zamijenio oaj. Molio sam vas da mi neto kaete o vaoj skupini - nastavio je. - Sada vam nareujem. Ako znate tko sam, znat ete da me ne zanima to se s vama dogaa sve dok ne postignem ono to elim. Gledala je u njega, pogleda fiksiranog u toku iznad njegove glave. Moe trajati cijelu no ili due, ali natjerat u vas da progovorite. Najprije, elim znati gdje je Fereshteh Ahmadi. Nastavila je buljiti, ne trepui oima, kratko diui. Znate li gdje je? - Bio je uporan. - Ubili ste je zajedno s njenom majkom?

Nita nije odgovorila, zurei ispred sebe, praznog pogleda, lica liena svakog izraza. Koliko dugo e ovako izdrati, pitao se. Kada ste doli ovamo? Juer? Preksino? Danas? Veeras? Kada je ubijena gospoa Ahmadi? Koliko vas je u New Yorku? Je li i Fereshteh Ahmadi lanica vae skupine? Navalio je s pitanjima, znajui da ova utnja moe trajati cijelu no i cijeli dan. Vrlo brzo e je morati predati nekom drugom, ali sada e je on ispitati. Nagnuo se naprijed i snano je pljusnuo po licu. Glava joj se trgnula u stranu i tako ostala. Niim nije pokazala daje osjetila udarac. Njezin je bezizraajni pogled i dalje bio uperen ravno. On se namrtio i ponovno je udario, ali ona opet nije reagirala, pogleda i dalje uperenog u daljinu. Poeo ju je tresti. Nije dobio odgovor: uo je samo zvuk laganog disanja i vidio nepopustljiv pogled. Koa joj je postajala blijeda i hladna na dodir. Podigao joj je desnu ruku, a zatim je pustio. Ostala je u zraku kako ju je ostavio. Isto je uinio i s lijevom rukom, a zatim ih vratio uz njeno tijelo. ena je pala u stanje dubokog transa i tonula je sve dublje. Poraen i nemoan utonuo je u stolicu. Toliko je puta bio blizu i uvijek je prevaren! Koliko su mjesta pronali da istinu sakriju od njega: u iframa, u tiini, u smrti, a sada i u ruganju smrti. Prokletstvo! Natjerat e je da progovori. Dohvatio je telefon.

33. poglavlje

NEW YORK CITY Utorak, 18. prosinca - srijeda, 19. prosinca 1979. Nita ne mogu uiniti, gospodine Randall rekao je lijenik naslonivi se i napuivi usta. Bio je poslan izravno od CIA-inog njujorkog ureda za unutranje operacije, koji su mu jednako dobro platili za diskreciju kao i za medicinsku uslugu. Stavio je pribor u svoju sivu torbu i zatvorio je. Kretnjama je pokazao da je zavrio. Ona je kataleptina - nastavio je. - Duboko. Nikada prije nisam to takvog vidio. I nisam uo da bi tkogod tako brzo pao u trans. Rekao bih da je to nemogue. Kao da je bila programirana: samo je trebala pritisnuti neki unutarnji gumb i trenutano postii rezultat. Morat emo je vratiti u stoer i vidjeti to se moe uiniti uz pomo lijekova. No, trebat e joj vremena, a postoji mogunost da e je lijeenje ubiti. Ili joj otetiti mozak ako i kada doe k svijesti. Morat ete s ispitivanjem priekati neko vrijeme, a ak i tada moe ponovno pasti u trans, ako ne pronaemo neki nain djelovanja na unutarnji zastoj. Rekao bih da ste ovaj put izgubili. Prokletstvo! - Randall je planuo, skoivi sa stolice. Netko je pokucao na vrata i jedan od dvojice slubenika iz Unutranjih poslova koji su doli s lijenikom uao je u sobu. Spremni smo odnijeti tijelo iz spavae sobe, gospodine -rekao je Randallu. Nali su gospou Ahmadi na krevetu, zadavljenu arapom. Lijenik je procijenio da je mrtva ve oko pet sati. U redu - odgovorio je Randall okrenuvi se prema lijeniku.

Bilo bi bolje da i ovu maknete. Dogovorit u da bude u zatvoru, ali elim da uinite sve stoje mogue daje odre na ivotu. Ona ima neke informacije koje elim dobiti. Molim vas, nazovite im budete smatrali daje mogu ispitati. Ostavio je lijenika u sobi i otiao na kat. Ona ena dolje ili njezini prijatelji ve su pretraili sobu Fereshteh Ahmadi. Djevojine su stvari bile razbacane po podu - posteljina, odjea, minka, knjige, papiri, fotografije. Oprezno je birao kamo e stati u tom neredu. Je li Nushin Navabpur traila neto posebno ili je samo sluajno pretraivala? Moda je pronala traeno prije njegova dolaska i ve poslala svoje kompanjone za djevojkom. Ili ju je moda on prekinuo u potrazi. Izabrao je papire, uglavnom pisma i neke stare biljeke s koleda te ih poeo letimice itati. Prema dosjeu koji je proitao prije odlaska u Washington, Fereshteh Ahmadi je imala dvadeset i tri godine, bila je neudana i radila je na katalogizaciji u Muzeju za modernu umjetnost na Petoj aveniji. Studirala je na Nacionalnoj akademiji za dizajn gdje je jo bila registrirana kao izvanredni student grafike. Dio vremena provodila je pomaui u obiteljskoj galeriji antikviteta. ivjela je u Iranu do svoje desete godine, prije nego se 1966. godine pridruila roditeljima u New Yorku i postala amerika dravljanka. Fotografije su prikazivale pametnu, neobino atraktivnu enu, ije oi i usta ukazuju na neovisan duh s nijansom nezadovoljstva. Ve je prije vidio iranske ene takvog izgleda, ije su sposobnosti, um i izgled otvarali vrata uspjehu, no njihove su ih obitelji vezale za zahtjeve

tradicije i mranog konformizma. Neke su postale politike aktivne. Sada, dok je itao pisma i memorandume u sobi natrpanoj pukom vanjskom formom mnogo sloenijeg ivota, Randalla je preplavilo osjeaj samoe. Zato nije dao ostavku kada se vratio iz Irana? To je bilo kao povratak iz Vijetnama - trenutak da se izvue. No, on je ostao, igrajui se s ostavkom, znajui da je ondje ako mu zatreba, oslanjajui se na nju kao na mogunost, sve do sada kada je bio uvuen u ovaj pohlepan vrtlog intriga, lakomosti i nasilja. Fantom kojeg lovi od lani, jo uvijek izmie poput dima iz njegovih pohlepnih ruku svaki put kada se suoi s njim. Na dnu hrpe pisama naiao je na jedno pomno presavijeno i spremljeno u omotnicu, koje je usmjerilo istragu. Pismo je sadravalo samo nekoliko redaka: Draga moja, ao mije da se sve moralo ovako zavriti, tako potpuno i iznenada. Moda je sve u najboljoj namjeri. Zna gdje me moe nai ako me ponovno poeli potraiti. Russ. Pismo je bilo kratko, bez adrese i prezimena, ali bio je to ipak poetak. Randall je pronaao adresar, podeblji, pun imena, neka upisana po abecednom redu, a ostala nasumce. Nikoga nije bilo pod imenom Russ. Poeo je s A, itajui svaku natuknicu. Pronaao gaje nakon nekoliko minuta ili se barem tome nadao: Russell Fernwell, 49 Grove Court, Greenwich Village. Da bi bio siguran, nastavio je provjeru do kraja, ali nije bilo vie Russella. Zatvorio je adresar i bacio ga na stoli kraj prozora. Pogled mu je privukao list papira koji se lagano podigao od stola. Priao je stolu i uzeo ga, a ruka mu je lagano zadrhtala kad gaje dodirnuo.

Ve je prije vidio takav: blijedoplavi list papira ispisan misterioznim simbolima i povezom gotovo neodgonetljivih znakova pri dnu. Nije mogao biti siguran da su slova ista, ali je sve ostalo bilo identino listu koji je pronaen u dosjeu Masooda Heshmata, koji je Heshmat pokupio s poda u kui u Qolhaku i koji je ve uzrokovao toliko rtava. Tiho ga je presavio i spremio u dep. Od Chelsea do Greenwich Villagea tek je nekoliko minuta vonje. Grove Court je bila skupina kuica od cigle malo izvan ulice Grove, a sve su gledale na unutarnji vrt. Tijekom ezdesetih Village je bio njujorka boemska etvrt, a potom je postao skrovite za bogate i uspjene ljude s umjetnikim pretenzijama. Jo je bilo ivo, no miran je zrak okruivao podruje, priguujui njegovu neumjesnu buntovnost prethodnih desetljea. Grove Court je bio osamljen, tih i oprezan prema uljezima. Poslije ponoi Randall je otvorio teka vrata koja su titila malo svetite od uline neizvjesnosti. Vrata su zazveketala, ostavljajui u zraku tragove zatvaranja. Russell Fernwell je bio budan, no ne i sretan to ga se ometa u ovaj kasni sat. etrdesetih godina, sijed, kosog ela i duge kose, bio je odjeven poput umjetnika. Randallovo je otro oko u njegovoj leernoj odjei zamijetilo znakove ovjeka koji je uspio u ivotu i to je elio drugima pokazati, ali ipak nije elio potpuno raskinuti s prolosti. Primijetivi Fernwellowa aristokratska obiljeja i samouvjeren pogled, Randall je pomislio da se nije morao previe boriti. Pokazavi iskaznicu, upita moe li ui. Smijete - Fernwell je odgovorio usiljenim bezvoljnim glasom - no znajte da je jedna dama u

dnevnom boravku i nee otii kako bi vama to bilo po volji. Ako ste shvatili, uite. Napadno je gestikulirao, gotovo kao da je oekivao da njegove rijei izbace posjetitelja iz ravnotee. Oito, Fernwell je bio ovjek kojemu je dojam bio vaan. Randall ue. Fernwell je zatvorio vrata, zakljuao ih i navukao zasun, a zatim krenuo u prostranu, oskudno namjetenu sobu s desne strane. Dama je bila djevojka od oko osamnaest godina, tamnokosa, blijede puti i gotovo lijepa. Leala je na velikom konom kauu, promatrajui dvojicu mukaraca, a njezina je elja da izgleda nezabrinutom bila oita u neodreenom pogledu. Randall ju je ignorirao, pogledom prelazei po zidovima sobe, na kojima su visjela slikarska platna i fotografije. Prepoznao je djela nekolicine dobro poznatih suvremenih slikara Riversa, Rosenquista, Lindera. Dvojica, Warhol i Hockney, bili su jo uoljiviji, a njihovo je mjesto na suprotnom zidu bilo odreeno u skladu s tom injenicom. Fotografije su preteito bili aktovi, uglavnom ena, koje je slikao isti autor fotograf. Pie? - upitao je Fernwell, mahnuvi glavom prema stolu u kutu krcatom obojenim bocama i aama. Ili moda to drugo? - Njegove su se obrve podigle. Randall je odmahnuo glavom i sjeo na oblinju stolicu. Molim vas, osjeajte se kao kod kue - rekao je Fernwell, ali su rijei dole prekasno da bi imale uinka. Priao je stolu, natoio si viski i sjeo nasuprot svom gostu. Djevojka ga je sve vrijeme pratila pogledom.

Onda, to mogu uiniti za vas? - pitao je Fernwell, iju je nervozu odavalo samo stalno pucketanje prstima lijeve ruke. Ne moe biti droga, niti pornii - Federalci tragaju za tim za dobro nae slavne nacije. Sigurno se radi o reketu zbog meunarodnog krijumarenja umjetnina. Ili o prijevari. Randall je bio umoran, a Fermvell gaje iritirao. Ovdje sam zbog Fereshteh Ahmadi. Fermvell se sledio. Njegovi su prsti prestali kvrckati, a pogled mu je postao otar i usredotoen. Isuse, nije se valjda otac alio? alio? - odjeknuo je Randall. - Na to bi se morao aliti? Sranje, ne znam. Bilo to. Odakle bih ja trebao znati? Vi mi recite. elim otkriti gdje je i jeste li je vidjeli od juer. Vidio? - Fermvell se gotovo nasmijao.- Kako bih je ja vidio? Ja sam zadnja osoba koju ona eli vidjeti, tako mije rekla. Nisam je vidio od kolovoza. Petnaestog kolovoza, da budem precizniji. Ali zastoje traite? Ona je neduna poput ljiljana, uvjeravam vas. Juer je nestala. - Randall je ispriao o uhienju i samoubojstvu njezinog oca, ali je zadrao za sebe moguu povezanost s teroristikom skupinom. Ako Fermvell ita zna, nije ga elio upozoriti na opasnost. Kada je zavrio, umjetnik je zazvidao i slegnuo ramenima. K vragu, ako bjei od neeg ili je samo otila razmisliti, ovo je jedno od mjesta kamo sigurno nee doi. Zato ne, gospodine Fernwell?

Zato ne? Jer mi je zadnji put kada smo se vidjeli rekla da me ne eli nikada vie vidjeti. U mojoj dobi ovjek zna kada ena to uistinu misli, a ona je to mislila. Koliko ste dugo bili zajedno? Sve u svemu, oko tri godine. Upoznao sam je u galeriji u sreditu grada. Organizirali su Tobevovu izlobu, ubrzo nakon njegove smrti 1976. elio sam kupiti neka djela. Dakle, Tobey je bio povezan s baha'izmom, nekom vrstom perzijskog kulta, i meu posjetiteljima na toj izlobi bilo je puno Iranaca. Fereshteh je bila ondje, iako su ona i njezina obitelj obini vjernici muslimani, i mi smo se upoznali. U to je vrijeme bila na akademiji i poznavala je moj rad, ak joj se sviao. Ja sam fotograf - ovo na zidovima su neka od mojih djela. Nekad sam slikao, ali prije desetak godina preao sam na fotografiju. Sreli smo se nekoliko puta nakon toga i jedne sam noi poslije veere ovdje s njom vodio ljubav. elio sam da se preseli ovamo, ali ona se bojala obitelji i mi smo tiho nastavili vezu i provodili vrijeme zajedno kada smo mogli. Nakon godinu dana postala je mojim modelom - neke od onih fotografija na zidu su njezine. Ona je jedan od najboljih modela koje sam imao. Ali, nije mi dopustila da izloim niti jedan rad koji sam s njom napravio - rekla je da bije roditelji ubili. Mislio sam da je to glupo, ali ona se bojala i uinio sam kao to je rekla. teta - neki od mojih najboljih radova nastali su tijekom tih snimanja. Bila je moja inspiracija. Uistinu to mislim. Fernwell je zastao, pogledavi zidove. Randall je slijedio njegov pogled. S mjesta na kojem je sjedio nije mogao jasno vidjeti, ali su se fotografije uistinu inile dobrima. Sumnjao je da

je Fernwell izvrstan u svom poslu, a ljudi su, vjerojatno, moda i ne tako davno, kupovali njegove fotografije zato to su bile uzbudljive, a ne zato to su njegove. Randallu nije dugo trebalo da shvati daje Fernwellovo ponaanje uglavnom bila poza, i to prilino neuvjerljiva. Vulgarna je vanjtina skrivala neto drugo i Randall je pretpostavljao da je Fereshteh Ahmadi poznavala tu skrivenu stranu. On je o njoj stvorio sliku pretraujui stvari u njezinoj sobi i u tu se sliku nije uklapala veza sa sredovjenim sofisticiranim mukarcem. Pravi Fernwell se skrivao. Ruke, koje je nervozno primicao ustima, izdale su ga vie od svega. Ovaj ovjek je bio ranjiv i svoju je nesigurnost kompenzirao govorei strancima da ima pravo biti gdje jest. Sigurno je bilo puno stranaca u njegovom ivotu. to se dogodilo u kolovozu? - pitao je Randall, traei jo informacija. Negdje je postojao odgovor koji e ga dovesti do Fereshteh. Samo je trebao postaviti prava pitanja. Kolovoz? - Fernwell je slegnuo ramenima, kao da lagano odbacuje pitanje, ali se kretnja izjalovila. to god se dogodilo, bilo mu je vano. - Nita se nije dogodilo - rekao je - nikakav poseban dogaaj. Stvari su samo doprle do mozga, to je sve. Naa je veza ve est mjeseci pucala. Ja sam se promijenio. Moj je rad postao zamoran, dosadan, komercijalan; imao sam dobru prou. Stvari koje sam radio s Fereshteh bile su dobre, ali ostalo je bilo trivijalno. Rekla je da moje fotografije postaju banalne, kao i ja. Banalne - upravo je tu rije upotrijebila. Zaboljelo me kada mije to rekla; bio sam ljut. No, imala je pravo. Poeli

smo se svaati. Nisu joj se sviali moji prijatelji ni moji klijenti. Imala je svoje prijatelje - mlae, s vie ideala. Otkazivala je sastanke, a onda se jednog dana u kolovozu pojavila ovdje. Bila je napeta, bijesna; rekla je da to vie nema smisla, daje gotovo. Poslije toga je vie nisam vidio. To je sva istina. Randall je kimnuo. Pitao se koliko je od tada Fernwell postao gori. Osim umjetnosti, to ju je jo zanimalo, u emu je bila aktivna? - pitao je Randall. - Politika, religija, neto slino? Vraga, ne! - Fernwellov je odgovor bio odrjeit i spontan. -Mrzila je politiku. Roditelji su joj bili religiozni, ali ona za to nije imala vremena. Voljela je umjetnost, kazalite i moderni ples. Takoer je voljela japansku kuhinju, Vonnegut i disko - rekao je neozbiljno, a zatim promijenio ton. - Sluajte, rekli ste mi da joj je otac uhien zbog droge. Sada me pitate o politici. Stoje ovo? Je li ona u nekoj opasnosti? Moda i jest, pa ako imate pojma gdje bi mogla biti, recite mi; uinili biste joj uslugu. Bila ste bliski: ako je u nevolji, moda e vam se obratiti za pomo. Sumnjam. Ali, obavijestit u vas ako doe. Kamo je mogla otii? Je li imala prijatelje, nekoga s kim se osjeala sigurnom? Nikoga se ne mogu sjetiti. Imala je prijatelje s akademije, a puno je vremena provodila sa studentima sveuilita Columbia. No, ja nisam bio ukljuen u taj dio njenog ivota. Ono to smo mi imali, bilo je odvojeno, posebno od sveg drugog. Randall je kimnuo. Vie nita nije mogao doznati od Fernwella, pa je ustao.

Djevojka na kauu nezainteresirano ga je pratila pogledom. Randall se okrenuo s namjerom da ode. Na vratima je Fernwell povukao zasun koji ga je titio od Oaja izvanjskog svijeta i Randall je kroio u hladnu tipajuu hoc. Vrata su se ve zatvarala, a onda ponovno otvorila. Fernwell gaje zazvao. - Upravo sam se neega sjetio. Ja imam potkrovlje u Sohou, U Wooster Streetu. Kupio sam ga kao studio potkraj ezdesetih, kada su se ljudi tek poeli doseljavati u Soho zbog niskih najamnina, i jo ga uvijek koristim kada mi je potrebno vie mjesta. Fereshteh je onamo esto odlazila - dao sam joj klju i jo ga ima. To je samo mogunost, ali mogla bi biti tamo. Priekajte, dat u vam svoj klju. - Fernwell se povukao u kuu, ostavivi Randalla samog na stubitu. Brzo se vratio s dva kljua u ruci. -Adresa je 15C Wooster Street; ovo je klju od ulaznih vrata u prizemlju, a drugi otkljuava potkrovlje. Lako ete mi ih vratiti. I, ujte ako je pronaete, nemojte biti grubi. Zatreba li joj bilo to - novac, pravna pomo - ja u to za nju urediti. Randall je kimnuo. Znao je da rije urediti nije bila sluajno upotrijebljena.

34. poglavlje NEW YORK CITY Utorak, 18. prosinca- srijeda, 19. prosinca 1979.

Unato hladnoi, Randall je odluio proetati. elio je razbistriti misli, osloboditi ih od magle koja ih je zastirala. Osjeao je grad oko sebe, zavijen u snijeg i tamu, ali ne usnuo. Iz nekog dubokog, tamnog sredita, njemu skrovitog, inilo se da bruji ivou. Automobili i ljudi su prolazili kraj njega, vrata barova i nonih klubova uvjerila su ga u postojanje ljudi, glazba i smijeh dopirali su i ponovno nestajali dok je prolazio uz njih. Dolazili su u valovima - val glazbe, val glasova, val obojene i blijede svjetlosti, zapljusnuli bi ga dok je koraao sam u svojoj tiini. U rock-klubu netko je pjevao pjesmu Patti Smith, moda na istom mjestu gdje ju je i sama prvi put otpjevala. Rijei su doprle do njega noene nonim zrakom, otre i jasne, s monom glazbom koja je dola do svog crescendo, a onda postajala nejasnom kako je odmicao. Nekoliko je puta imao osjeaj daje praen; jednom je uo korake iza sebe, ali okrenuvi se, nikoga nije vidio, a odjeci su nestali. Ulica Wooster izgledala je pusta, guva oblinjeg Broadw-aya nestala je u noi. Randall se osjeao opkoljen niskim ogradama, proeljima od tekog lijevanog eljeza na starim trgovakim zgradama i skladitima, s vremenom i novcem pretvorenim u umjetnike ateljee i prostore za pokuse new wave ben-dova. Zgrada s brojem 15C bila je uska i samostojea, smjetena izmeu dva ira proelja. Prozor u potkrovlju bio je neosvijetljen: nikoga nije bilo. Gurnuo je klju u bravu; lagano gaje okrenuo i gurnuo vrata. Ispruio je ruku da napipa prekida na zidu i pritisnuo ga. Svjetlost je obasjala hodnik. Strme metalne stube vodile su prema ulazu u potkrovlje. Popeo se, bojei se da tamni metal pod njegovim nogama ne prenese zvuk

koraka i njegov dolazak ne najavi nekome tko se moda skriva gore. Otkljuao je vrata, koja su se polagano odkrinula. Zraka blijede, sedefaste svjetlosti padala je na drveni pod prostrane, hladne prostorije. I u mraku je osjetio njezinu bezlinu i prostranu prazninu. U trenutku kad je ispruio ruku da upali svjetlo, enski glas je odjeknuo iz tame s njegove lijeve strane. Rijei su bile perzijske, ton otar, na rubu straha, ali opasno odmjeren. Ostani gdje jesi i digni ruke. Polako. Sklopi ih i dri na potiljku. Pitolj je uperen u tebe i savreno si obasjan svjetlom, stoga nemoj ni pomiljati na pokret. Ui vrlo polagano i stani nasred sobe. Uinio je kao to je rekla, osjeajui se idiotski jer je ve drugi put iste noi uhvaen na ovaj nain. Stani tamo! - naredio je glas. - Lijevom rukom izvadi pitolj i poloi ga na pod. Neka te moj glas ne dovede u zabludu - ovdje zbog odjeka zvuk promijeni smjer. Nee me pogoditi. -Uinio je kako mu je reeno, lagano bacivi pitolj na pod. Onda - nastavila je - tko si ti? Kako si dospio ovamo? Odluio je govoriti engleski. Zovem se Peter Randall i doao sam ovamo da vas pronaem i pomognem vam ako trebate pomo. A ja mislim da trebate. Odgovorila mu je na engleskom, koji je govorila puno tenije od perzijskog. Vi niste policajac - oni ne govore perzijski. Nemojte se truditi da mi objasnite, pretpostavljam tko ste. Zato me ne ostavite na miru? to CIA eli od mene? Rekla sam vam da nita ne znam.

Mislim da ste se zabunili, gospoice Ahmadi. Nikada nismo s vama razgovarali. Prepustili smo ispitivanje policiji i FBI-u. Ovdje sam jer se dogodilo neto to vas je natjeralo na bijeg. elim vam pomoi. Ne laite mi. CIA mije za petama otkad je sve ovo poelo. Kada su policajci i FBI zavrili, doli su vai. Randall se uznemirio. ak ni odjel unutranjih poslova nije bio obavijeten o sluaju. S kim ste razgovarali? Kako su se zvali? Predstavili su se kao agent Gorman i agent... zaboravila sam. Imali su CIA-ine slubene iskaznice i rekli su da su doli iz Washingtona. Zbog ega vam to uope govorim? Ionako to znate. Randallom je prostrujala ledena jeza. U Unutarnjim poslovima postojao je Gorman, sreo gaje jednom ili dva puta tijekom obuke. to se dogaalo? Zato mu Straker nije rekao da su ve bili ovdje na ispitivanju. Sluajte - zamolio je, znajui da je mora uvjeriti. - Nisam znao da je jo netko poslan; ja sam upravo stigao u New York da vas pronaem. Morate mi vjerovati. Vi trebate moju pomo, ali i ja trebam vau - moram znati to su vas pitali, to su eljeli znati. Sluajte, zar vi uistinu mislite da u to progutati? - No, osjetio je oklijevanje u njezinom glasu. - ak i ako povjerujem da nita ne znate, to to mijenja? Jedan va odjel ne govori drugome to radi. Onda, stoje tu novo? Sve je to dio iste igre. Ne, recite mi to su htjeli, to je vano. Gledajte, ovaj razgovor nikamo ne vodi. Ako elite znati, pitali su za teroristiku skupinu. ujte, ja ak nisam nasluivala da je moj otac umijean u

poslove s drogom dok nije uhien. A sada ljudi dolaze govorei da je moda povezan s nekim luacima u Iranu i ispituju jesam li i ja lan tih skupina. U to da vjerujem? Dogaa se neto u emu ja ne elim biti dio, ne elim sudjelovati. O emu su vas jo pitali? - ustrajao je Randall. Rekli su da, ako imam ikakve kontakte s tom skupinom, poruim da je Agencija spremna na nagodbu. Voljni su s njima suraivati i pomoi im da dou na vlast. Gorman mi je rekao da prenesem kako Amerika treba utjecaj u Iranu, a ova skupina treba resurse koji e joj pomoi u preuzimanju kontrole i osvajanju vlasti. Jedni drugima mogu biti od koristi. U zamjenu za odreene privilegije, CIA e ih u, razumnim granicama, opskrbiti novcem, orujem, ljudstvom. ovjek bi pomislio da su vai ljudi jako opekli prste u Iranu da se ne ele ponovno u to upustiti. Zar vl nikada ne nauite? Randall je osjeao udarce srca u prsima. Misli su mu se vrtjele Oko onoga to je govorila. Kopilad je htjela nagodbu! Oni bi 16 prodali bilo kome, bilo gdje radi budueg utjecaja. Imala je pravo: oni nikada nisu nauili. Fereshteh, sluajte me pozorno. Vjerujem vam da ne znate nilta o skupini kojoj je pripadao va otac. Vi meni morate vjerovati da nita nisam znao o ovom ludom planu stvaranja nekakve nagodbe s njima. Moramo razgovarati, moramo pomoi jedno drugome i otkriti to se dogaa. Kako u znati da vam mogu vjerovati? Nikako. Ali nemate izbora. Neete me ubiti i ne moete zauvijek ovako stajati s uperenim pitoljem. Upalite svjetlo, donesite Stolice i ako imate neko grijanje, ukljuite ga, zaboga.

Nastala je duga stanka, onda kretanje i upalilo se svjetlo na suprotnom kraju potkrovlja. Randall je trepnuo kapcima, a zatim pogledao prema svjetlu. Stajala je nasuprot njemu s pitoljem u ruci, opreznog pogleda, gledajui, ekajui. Bila je odjevena u traperice i debelu vestu. Sada kada ju je vidio, shvatio je da su mu fotografije zapravo vrlo malo rekle. Sjetio se opet pjesme Patti Smith, a Fereshteh je imala taj isti mravi izmueni ozgled, enstvenu ljepotu i muku snagu u istoj osobi. Sjeli su na stolce ispod velikog slikarskog platna koje je dominiralo studijem: bijela pozadina prekrivena crnim potezima, istim ponovljenim oblicima koji se stapaju s vlastitim obrisima, sad svjetlijim, sad tamnijim. Odmah je shvatio da su ponovljeni oblici arapsko i perzijsko slovo ayn, kratki polukrug s dugakom, jako savinutom povlakom. Pogledao je platno, potom nju. -Vae? - upitao je. Potvrdila je kimnuvi. -Dobro je. Slegnula je ramenima. Sluajte, - ponovno je zapoeo - moram znati sve to se ovdje dogaa. Najprije, zato ste juer nestali? Mogla sam birati izmeu toga i onoga to vai ljudi zovu uklanjanje s predumiljajem. Nasmijeio se i odmahnuo glavom. Tako govore jedino na filmu. Tko vas je elio ukloniti? -Nadao se da to nije bio Gorman. Prijatelji mog oca - rekla je tihim glasom, jo uvijek ispunjenim nevjericom. - To se dogodilo nakon pogreba, prije niti dva dana. Vratili smo se kui - uglavnom rodbina, neke kolege, uglavnom

Iranci. Moji roditelji zapravo nikad nisu upoznali Amerikance, drali su se ovdanje iranske zajednice. Uglavnom, iskrala sam se iz dnevne sobe nakon petnaestak minuta; eljela sam pobjei, biti malo sama. Sve je to bilo previe, jo uvijek ne mogu shvatiti. Bila sam zabrinuta i za majku, kako to ona prihvaa. Zastala je. Vidjeli ste moju majku? Je li dobro? eljela sam joj poslati poruku, rei joj da sam sigurna. Uhvatila je izraz njegovih oiju. Pokuao je lagati, ali nije uspijevao. Zastala je, gurnuta do granica svojih mogunosti, nesposobna da dalje prihvaa dogaaje. Kada je nastavila, glas joj je bio promijenjen ali miran, a njegovo je divljenje prema njoj raslo. Znala je kada je bolje ne postavljati pitanja. Otila sam u biblioteku. Tako smo to nazivali - to je sobica u prizemlju, pokraj oeve radne sobe; te dvije prostorije imaju zasebne ulaze, ali su povezane. Ula sam tiho, ne elei da tkogod primijeti da sam otila, i sjela. Mislim da sam samo htjela plakati, ali nisam mogla, ne tada. Sjedila sam neko vrijeme i razmiljala. Zatim sam ula kako se vrata radne sobe otvaraju i shvatila da vrata izmeu dviju soba nisu dobro zatvorena. Nisam dobro vidjela, ali kada su progovorili, prepoznala sam jedan od glasova. Pripadao je ovjeku po imenu Hushang Khodadust, starom oevu prijatelju koji gaje povremeno posjeivao. Uvijek u trgovini, nikada kod kue. Glas drugog mukarca nisam ula nikad prije, ali u njemu je bilo neega od ega sam zadrhtala. Bio je hladan, leden... bezosjeajan. Ponovno je proao pokraj vrata i naas sam ga spazila. Bio je odjeven u odjeu mule, u potpunoj crnini, s malim, vrsto omotanim

crnim turbanom. Vidjela sam ga samo na trenutak, ali da ga ikada ponovno vidim, prepoznala bih ga. Neto neodreeno stegnulo mu je srce. -Kako je izgledao? - upitao je-Jesi li zapazila to specifino u njegovu izgledu? Oh, da - odgovorila je Fereshteh. - Moju pozornost privuklo je njegovo lice, no neto drugo ini ga prepoznatljivijim. Nema desnu ruku. Randall otro uzdahne. On je ovdje, u New Yorku, ovjek kojeg je vidio u zurkhaneu. Neto nije u redu? - upita Fereshteh. Ne, u redu je. Dobro sam. Nastavi. Ustala sam namjeravajui otii, no poeli su razgovarati o mom ocu i neto me je natjeralo da sluam. Nisam se ni pomakla ni pokuala otii, jer sam znala da ne ele biti prislukivani. Poeli su razgovor o mom ocu, o tome je li moda to rekao policiji. inilo se da su uznemireni. Jedan od njih je spomenuo CIA-u i rekao da su oni ve umijeani u Iranu. Shvatila sam da vjerojatno govore o skupini na koju je Gorman aludirao. Zatim su poeli razgovarati o mojoj majci i meni, o onome to znamo i mogu li nam vjerovati. Mislim da je Khodadust rekao kako je moja majka sigurna i ne zna nita jer joj moj otac nikada nita nije govorio, ali da bih ja mogla biti opasna za njih. Rekao je kako mu je moj otac spomenuo da me planira ukljuiti i rei mi sve o skupini. Nije znao je li mi ve to rekao ili ne, ali rizik je prevelik i bilo bi najbolje ukloniti me. Rijei koje je upotrijebio u perzijskom bile su mahvash konim, likvidirajmo je. Drugi se ovjek sloio i rekao daje sve ve dogovorio. Nakon toga su otili. Neko sam vrijeme ostala u biblioteci, zatim sam izala, uzela kaput i dola ovamo.

Primijetila je da je okrznuo pogledom njezinu odjeu, oito neprikladnu za pogreb. -Neto odjee i stvari drim ovdje, kada doem raditi. To me podsjetilo, kako ste pronali ovo mjesto? Va je prijatelj Russell pomislio da biste mogli biti ovdje. Posudio mije svoj klju i poruio vam - ako zatrebate bilo kakvu pomo, novac ili to drugo, moete mu se obratiti. Lice joj se promijenilo, a pogled zamaglio. Ne bih ila tom gadu ni da se utapam, a da on prodaje poja-seve za spaavanje - izgovorila je s iskrenom gorinom u glasu. Dok je govorila, podigao je ruku, napetog tijela, uzbunjenih osjetila. Tiho je apnuo. Postoji li jo koji ulaz? Instinktivno je i ona stiala glas. Naravno, postoji poarni izlaz, koji vodi dolje do uliice na stranjoj strani ovog bloka zgrada. Zato? uo sam buku odande. Ustanite polako i krenite prema prekidau za svjetlo. Kada kaem sad, ugasite svjetlo. Ustala je s vidljivim strahom na licu. On se sagnuo prema pitolju koji je i dalje leao baen na pod. Prekasno. Vrata na stranjem zidu prostorije naglo su se otvorila i u dovratku je stajao mukarac, s obje ruke vrsto drei automat M-16 u visini struka. Svjetlo! - viknuo je Randall djevojci. Bacila se na prekida i studio je potonuo u mrak. Napada je otvorio vatru, a meci su poput ljutitih rojeva osa parali zid. U automatskoj paljbi spremnik za metke ispraznio se za tren. Randall je uo da ovjek skida prvi okvir i baca ga na zemlju. Na raspolaganju su mu bile otprilike tri sekunde.

Kliui po podu, zgrabio je pitolj, zavrtio ga i naciljao svjetiljku na stubitu. arulja je prasnula pri drugom pucnju i obavio ih je potpuni mrak. Napada je zastao, oslukujui. Randall je sastavio dlanove i viknuo: Ovdje sam, ti gade! Jeka se odbila od zida, i ponovno je strojnica rigala vatru, a otvor njezine cijevi osvjetljavao je sobu. Randall je kleknuo i naciljao upravo iznad tog svjetleeg izvora. Opalio je: jedan jedini hitac, otar i jasan u tami. uo se vrisak i zvuk metala koji pada na pod, praen muklim udarcem tijela. Randall dovikne djevojci: Jeste li dobro? Njezin je glas, drhtav ali izravan, dopirao iz mraka s njegove lijeve strane. Da. Pogodili ste ga? Jesam, ali moda je iv. Moete li pronai prekida za svjetlo? Mislim da mogu. - ulo se kako je rukom udarila po zidu, a zatim je svjetlost ponovno zasjala. Uza suprotni zid leao je mukarac, a automat je bio izvan dosega njegovih ruku. Randall mu prie i gurne ga nogom. ovek je imao tridesetak godina, vjerojatno je bio Iranac i mrtav. Magnum mu je u prsima napravio rupu veliine loptice za bejzbol. Randall se okrenuo da provjeri je li djevojka dobro. Ona je i dalje stajala pokraj prekidaa za svjetlo, sleena od uasa. Niz rupa od metaka proarao je zid ispred kojeg je stajala. Randall je spremio svoj Magnum u navlaku, priao djevojci i stao izmeu nje i tijela ovjeka koje je lealo na podu. Sve j e u redu - rekao j e znajui da nij e. Pogledala ga j e, dok su joj se u oima brzo

smjenjivale emocije: ljutnja, tuga, strah. Uz tihi jecaj, privila se uz njega, ne zato to ju je spasio, nego zato jer nije bilo nikog drugog, a ona je trebala nekoga. Primio ju je u naruje izmueno prazninom. Moramo otii odavde - prozborio je tiho.

35. poglavlje NEW YORK CITY Utorak, 18. prosinca - srijeda, 19. prosinca 1979. Randall je sada bio siguran da ga je netko pratio do ulice Wo-oster. No, nije bio siguran u identitet osobe koja ga je pratila. Moda je to bio iranski plaenik, ali - jesu li Iranci bili jedini koji su ga traili? Znajui ono to sada zna, shvatio je da su mu namjestili te daje Straker moda poslao ovjeka da ga prati dok ne pronae djevojku. Moda su ga pratili cijelim putem od aerodroma - moda ak iz Washingtona. Vie ne smije riskirati. Od sada nadalje, radit e sam. On i Fereshteh oprezno su izali na glavni ulaz za sluaj da je napada imao vani nekoga tko gaje ostao tititi. Ulica je bila prazna, ali Randall je znao da se policijski auto moe pojaviti svakog trenutka ako je netko uo pucnjavu i pozvao ih. Randall nije imao drugi plan osim da pobjegne s ovog mjesta stoje bre mogue. Znao je da ga jo uvijek slijedi Gorman ili neki od njegovih kolega. Ali, taj problem morat e priekati svoj red.

Spustili su se na Broadway. Hodali su brzo, a njihovi su koraci odjekivali. Poelo je snijeiti, a bijele su pahulje svjetlucale u posljednjim trenucima svog dugog, laganog pada, uhvaene svjetlom ulinih svjetiljki i prolazeih automobila. Randall stane i okrene se Fereshteh. Brzo promislite. Moramo pronai neko buno mjesto s mnogo ljudi gdje emo nestati - bar, klub, neto slino, odakle se moemo lako izgubiti. Nije ni morala razmiljati; odgovor se u trenu pojavio. CBGB's1, na Boweryju, blizu Tree. Poimo! Kimnuo je i pruio joj ruku, pustivi je da preuzme vodstvo. Bio je to najbolji nain da ona povrati nadzor nad sobom i svlada buru osjeaja u sebi. Emocije su bile luksuz koji e morati ostaviti za poslije, ako uope bude poslije. Sada je morala zatomiti svoje osjeaje da bi preivjeli. Nali su taksi na Broadwayu i krenuli na istok. Randall je bio na oprezu dok su brzo promicali mranim ulicama. Nije se mogao osloboditi osjeaja da ga slijede. Negdje iza njih, neije oi su ih promatrale, a auto drao korak s njihovim, oprezno ostajui izvan vidokruga. Kad budu spremni, pojavit e se, tko god da su pratitelji. CBGB's je bio trenutno najpoznatiji njujorki novovalni rock-klub, skuena, preureena rupa ispunjena dimom, bukom i otkaenim gostima, od kojih su neki bili opasni, a drugi eljeli tako izgledati. Redari na ulazu udno su gledali Randalla, spremni da ga odbiju; provincijalci u potrazi za uzbuenjima, kao ni uspjeni poslovnjaci i direktori u lovu na zgodne, mlade prostitutke, nisu bili dobrodoli. Fereshteh ih je

uvela. Ona je bila prava Njujor-anka, nije bilo zabune. Randall je promatrao kako ga uvodi u klub i pitao se je li to ona ista djevojka kojoj je prije pola sata trebala njegova utjeha. Unutra je bila zagluujua buka, neprobojna guva, zaguujui zrak. Na .pozornici u dnu dvorane britanski punkeri bili su usred nastupa: pjevaev glas bio je kretav i nasilan, a glazba prijetea. Publika je stajala, mnogi pleui na mjestu, a veina nesvjesna iega osim glazbe i pulsirajueg svjetla. Randall i Fereshteh probijali su se kroz guvu, izravno doivljavajui mnotvo dok su krili prolaz pokraj trzajuih tijela. Pribliili su se pozornici ispod koje je rulja bila gusto nagurana, a glazba se s visokog podija razlijevala po njima. Randall se osvrnuo. U daljini, blizu vrata, primijetio je komeanje. Oni su ulazili. 1 CBGB's - potkraj sedamdesetih kultni njujorki klub u kojem su nastupale new wave i punk grupe. Red snagatora stajao je uz pozornicu drei podalje oboavatelje koji su se eljeli popeti. Randall se probio do prvog reda, blizu pozornice, a Fereshteh je bila neposredno iza njega. Tono ispred njega bio je posljednji izbaciva u nizu, visok, krupan mladi s ijeg je lica curio znoj. Randall se okrenuo Fereshteh i viknuo: Penjemo se, pripremi se! Okrenuo se ovjeku, koljenom ga snano udario u prepone, a zatim ga otrim potezom ake udario u vrat kad se ovaj trznuo naprijed, potom sruio i skliznuo u publiku. Randall je vjeto skoio na pozornicu, a zatim se okrenuo. Drugi ga je izbaciva pokuavao zgrabiti za noge. Randall je brzo i jako zamahnuo desnom nogom zadavi ovjeku precizan udarac u vrat i sruio ga u prvi red oboavatelja. Uslijedio je

vrisak i iznenadna bujica prema pozornici, koja je gurnula Fereshteh naprijed, pritisnuvi je uz rub pozornice. Randall se sagnuo, dohvatio njenu ruku i povukao je gore. Iz pozadine je dotrao scenski radnik i zgrabio ga, pokuavajui ga gurnuti natrag. Fereshteh se izvukla iz gomile i uzverala na pozornicu. Randall je ispustio njenu ruku, pribliio se scenskom radniku i rijeio se njegovog stiska bez tekoe. Drugim pokretom bacio ga je na kolegu iza njega. Fereshteh je bila na nogama. Brzo - viknuo je Randall, nastojei sii s pozornice svjestan da ih sad jasno mogu vidjeti s drugog kraja prostorije. Netko je pojurio prema njemu. Dovraga, kamo misli poi? - vikao je ovjek. Randall se zaletio u njega, gurnuvi ga meu nosae reflektora. Neto je zai-skrilo, a staklo se rasprsnulo: neke su se od svjetiljki ugasile. Zgrabio je Fereshteh za ruku i potrao prema stranjem ulazu za pozornicu. Vrata su se otvorila na prvi udarac, propustivi unutra val hladnog zraka. Izjurili su zalupivi za sobom vrata. Dugaka, uska uliica bila je pusta, s izuzetkom kanti za smee i maaka. ak su i skitnice noas potraile utoite pod krovom. Krenimo! - viknuo je Randall. - Moramo se maknuti s ceste. Nekoga e poslati ovamo za nekoliko minuta. Izali su na Third Street, provjerivi je li iza njih sve isto. Na drugoj strani ceste niz parkiranih automobila mirovao je pod snjenim pokrivaem. Neki su izgledali skupocjeni. Mnogi punkeri u razderanoj odjei iz CBGB's-a imali su debele bankovne raune u Chase Manhattan i Randall se nadao da su neki bili bezbrini i neoprezni.

Preao je cestu i brzo prolazio uz automobile iskuavajui brave. Vrata petog automobila, bijelog morgana s pokretnim krovom, lako su se otvorila. Za manje od minute pokrenuo je motor i krenuli su. Randall se uputio na sjever, prema Lexington Avenue, ulici s brojnim hotelima. Na East 42nd Streetu, skrenuo je lijevo prema postaji Grand Central. Auto e privui malo pozornosti parkiran u ovom kvartu i ak, kada bude pronaen, stvorit e znaajnu dvojbu oko njihovog boravita. Od postaje Grand Central mogu putovati bilo kojom prigradskom ili meugradskom autobusnom linijom ili pak podzemnom eljeznicom. Pjeice su se vratili u hotel na Lexington Avenue gdje e jednu no biti sigurni. Sutra e morati otii negdje drugdje, ali bit e dovoljno vremena da o tome razmiljaju kad se naspavaju. Na recepciji je Randall zatraio dvije spojene jednokrevetne sobe. Slubenik je lagano podigao obrvu, no nije nita rekao. Oito mu je bilo neshvatljivo zato netko u New Yorku 1979. baca novac na prilino besmislenu gestu pristojnosti. Pruio mu je dva kljua, 534 i 535, zaelio im laku no i vratio se svom romanu, razmiljajui to bi on uinio daje u sobi s djevojkom poput ove. Liftom su se uspeli do petog kata ne razgovarajui. U hodniku, kad su ve bili ispred svojih soba, Randall se okrenuo Fereshteh. Sluajte, otvorit u vrata izmeu soba i ostaviti ih nezakljuana. Ako se to dogodi ili neto ujete, istog trenutka doite. Kimnula je, smijeei se ironino. Mogli bi ui i ubiti me, ne bih se ni pomakla. Sino nisam puno spavala.

Nasmijao se i otvorio svoja vrata. Za pet minuta bio je u krevetu, utonuvi brzo u dubok san, a tama gaje obavila bez uplitanja snova. Moda ga je probudio zvuk, a moda instinkt. Prije nego je otvorio oi, ruka je pronala pitolj ispod jastuka. Sjeo je, treptanjem tjerajui sjene, a mislima jo uvijek u snu. Ona je stajala u dovratku, a vitko tijelo bilo joj je obasjano svjetlou none svjetiljke stoje dopirala iz njezine sobe. Koliko dugo ste ovdje? - pitao je, povrativi sposobnost govora i stavljajui pitolj pod jastuk. Oko pet minuta - odgovorila je. - Bojala sam se da vas ne probudim, izgledalo je da vrsto spavate. Sto nije u redu? - pitao je. -Ne mogu spavati. Iscrpljena sam, ali ne mogu spavati. Cijela je stvar... Zastala je i suze su potekle, ne snano kao prije, nego polako. Nije ih ni pokuala obrisati s lica. - Mogu li doi k vama? - pitala je glasom djevojice koja trai da spava s roditeljima. - To nije... Ne mogu ondje sama spavati. Pomaknuo je pokriva i ona se uvukla u krevet do njega. elio ju je zagrliti, utjeiti, ali se bojao. Stoga se nasmijeio, pogladio je po kosi i okrenuo se na drugu stranu rekavi laku no. San ga je opet brzo savladao i uvukao u svoj zagrljaj, a uskoro i nju. Kada se probudio ve je bilo kasno, a nje nije bilo. Uhvatila gaje panika dok je nije uo u kupaonici. Zazvao ju je i ona je odgovorila. Ve je pola sata bila budna. Vrata kupaonice otvorila su se i ona je izala. Odjenula se, oprala kosu i stavila neto minke koju je donijela sa sobom u

torbi iz potkrovlja. Nasmijeila mu se, a tragovi nelagode bili su vidljivi u kutovima oiju. Izvolite, ja sam zavrila. Bit u u svojoj sobi. Zamolila sam ih da za pet minuta donesu doruak. Pogledao je na sat. Ve je prolo jedanaest. Zato ne priekamo malo i odemo na ruak? - upitao je. Ne dolazi u obzir. Umirem od gladi, juer uope nisam jela. Nakon doruka su razgovarali. Fereshteh se sada inila oputenijom, manje sumnjiavom prema njemu. Govorila je o sebi, svojoj obitelji, prijateljima. Tko zna kako je u tome uspijevao, no Ahmadijeva obitelj nije nita znala o njegovoj povezanosti s drogom ili vezama s iranskom grupom koja stoji iza Nava'ija. Je li va otac ikada dao naslutiti da ima politike ili religiozne sklonosti? - pitao je Randall naposljetku. Odmahnula je glavom. Nikada doma nismo razgovarali o politici, barem ne ozbiljno. Moj je otac uvijek govorio da nema vremena za politiare i budui da se ni ja nisam ozbiljno zanimala za politiku, nikad nismo ak ni raspravljali. U Iranu je bio poslovan ovjek, istog obraza, koji je ljudima govorio to ih je ilo i stvari nazivao pravim imenom. I, mi nismo nikada bili jako religiozna obitelj. Zapravo smo ismailiti pa se u Iranu nikada nismo mijeali u nepromiljene stvari, a ovdje smo odlazili samo na manja okupljanja u vrijeme blagdana, kao to se ide u crkvu za Boi. Moj je otac imao veze s ismailitskim poslovnim ljudima u Bombavu i istonoj Africi, ali nije nikada bilo u to ukljuen. Osim...

Zastala je, namrtivi se i pokuavajui se sjetiti. Prije desetak godina, kada mi je bilo trinaest ili etrnaest, sjeam se da se promijenio. Neko je vrijeme bio vrlo mrzovoljan, vrlo tih, nimalo nalik sebi. Potom je poeo govoriti o Bogu puno ee nego obino, govorei naprimjer: Svi smo mi u Bojim rukama, uglavnom otrcane fraze. Zatim, za mjesec ili dva, postao je opet normalan. To je najblie ega se mogu sjetiti o njegovoj religioznosti. Ne znam, moda se neto tada dogodilo, moda je netko umro. Nikada mi o tome nije govorio, a ja nisam nikada pitala. Ali... ponekad sam osjeala, pogotovo tijekom prole godine, da o neemu eli sa mnom razgovarati. Nekoliko je puta zapoeo razgovor, a zatim bi prekinuo, ustao i izaao iz sobe. Prestala je govoriti, zamiljenog pogleda, a sjeanja na oca prolazila su njenim mislima poput sablasti. A zatim... prije nekoliko mjeseci imali smo posjetitelja, mladia iz Teherana - ne sjeam se njegova imena. Od njega me je prola strana jeza. Prve noi koju je proveo u naoj kui, ula sam ga kako u svojoj sobi moli i plae. Pravi fanatik, pomislila sam. No, dogodila se revolucija i sve drugo, i nekako nisam povezala s njim... No, bilo je jo neto. Kada sam prije nekoliko dana pregledavala oeve spise, naila sam na neto neobino. Bilo je na kraju dnevnika; presavijen list plavog papira, dobro pokriven. Pisanje na perzijskom, ali nisam nita razumjela, a pri vrhu su stajala imena Proroka Muhameda i nekog imama. Izgledalo je poput talismana ili mandale. Zaboravila sam ve na to

-ostavila sam ga na svom pisaem stolu da ga mogu poslije prouiti. Randall posegne u dep sakoa i izvue presavijen list papira. To je ovo? - upitao je, znajui da jest. Pogledala gaje, a ljutnja zbog povrede njezine osobnosti jasno joj se vidjela na licu. Oprostite - rekao je - morao sam pogledati. Tako sam vas i pronaao. Uzeo sam ga... jer sam jednom vidio takav ili slian u Teheranu. Neki ljudi koje sam poznavao poginuli su zbog njega. Zbunjenost i zabrinutost zamijenili su bijes u njenim oima. Nasmijeio se i spremio papir. Priat u vam o tome drugi put - obeao je. Moramo se maknuti to prije. Odluio sam kamo emo otii. Ovaj me komadi papira podsjetio na nekoga.

36. poglavlje THOUSAND ISLANDS 19.-20. prosinca 1979. Na sjeveroistonom kraju jezera Ontario, gdje njegova voda poinje utjecati u rijeku St. Lawrence, kanadsko-amerika granica prekida se arhipelagom Tisuu otoka uvuenim u kopno. Putujui cestom broj 81 kroz Syracuse, Randall i Fereshteh su kasno poslijepodne stigli u Cape Vincent, gradi na izvoru St. Lawrencea. Stali su u New Yorku tek da uzmu pet tisua dolara iz bankovnog trezora, kupe djevojci neto tople odjee i unajme auto koristei lanu Randallovu iskaznicu. Veerali su u Cape Vincentu i dok je

Fereshteh jela, Randall je otiao telefonirati. Za pet minuta vratio se za stol, nasmijeio i sjeo. Dogovoreno je - priopio je. - On je ondje i za pola sata e doi po nas svojim dipom. Rekao si mu to se dogaa? - upitala je vaui komadi odreska. Ne. On misli da sam na odmoru. uo je za moju nesreu i zna da se oporavljam. No, mogu mu vjerovati. Rei u mu kada onamo stignemo. On je bio Juliusz Rostoworoski, jedan od Randallovih bivih uitelja za vrijeme obuke u Washingtonu. Rostoworoski je bio u mirovini, ali je u svoje vrijeme bio najbolji. Poljski izbjeglica, kao mladi bio je regrutiran za OSS u Poljskoj pri kraju II. svjetskog rata. Budui daje poznavao orijentalne jezike, poslan je u Iran 1946. godine i postao jedan od najdragocjenijih amerikih agenata u toj zemlji. Bio je prisiljen napustiti Teheran nakon Mossadeqovog pada 1953. godine, u stoje i sam bio involviran. Po povratku u Sjedinjene Drave radio je kao kriptolog specijaliziran za arapsko i perzijsko znakovlje, a potom je premjeten u NSA, saveznu upravu za nacionalnu sigurnost, smjetenu blizu Fort George Meadea, nadomak Washingtona. U NSA je brzo stekao izvrsnu reputaciju u deifriranju i dekodiranju poruka na perzijskom i arapskom i do mirovine 1974. godine, upravljao je svojim ezoterinim podrujem poput kralja. Randall je znao da mu jo uvijek alju materijale i esto se pitao je li pad kvalitete amerike obavjetajne slube u Iranu u kasnim sedamdesetim godinama povezan s njegovim odlaskom iz slube. Nakon umirovljenja doao je ivjeti na jedan od Tisuu otoka, otoi koji je kupio za ljetovanje i na kojem je bila samo jedna kuica koju su iznajmljivali turistima kada on

nije bio ondje. ena mu je davno umrla i ivio je sam, poput pustinjaka. Randall je starca posjetio na njegovom otoku jednom ili dvaput za vrijeme godinjeg odmora i zavolio ga. Osjeao je strahopotovanje prema njemu i njegovoj otroumnosti. Pojeli su i izali. Dip Rostoworoskog ve je bio tamo, a starac je strpljivo ekao za volanom. Dok su se pribliavali, spustio je prozorsko staklo. Drago mi je da te vidim, Peter. I vas, gospoice... Ahmadi, Fereshteh. Zvat u vas Fereshteh, ako mogu. Oduvijek mi se svialo to ime. Peter, predlaem da auto ostavi u garai Dana Willisa, nie na cesti, i vrati se u dip. Do otoka moramo prijei zaleeni dio. Randallu je trebalo petnaest minuta za garairanje automobila i povratak. inilo se da su do tada starac i Fereshteh postali najbolji prijatelji. Smijali su se dok je Peter ulazio u dip. Peter - rekla je Fereshteh - Juliusz mi je upravo govorio da je poznavao neke moje roake u Teheranu pedesetih godina. Randall se nasmijao i skliznuo na sjedalo pokraj nje. Starije Juliusz imao arma i nije zaboravio svoj stari trik: pokazati da zna neto o svima i svaemu. Peter se ponekad pitao je li on pola toga izmislio. Put do kue Rostoworoskog bio je ravan osim posljednje dionice na kojoj se vozilo po smrznutoj vodi St. Lawrencea. Unato Poljakovom jamstvu, Randall se osjeao nelagodno dok je dip klizao po ledenoj kori. Automobilska svjetla su probijala tamu osvjetljavajui put i led se caklio i blistao pod bijelim svjetlom. Randall nikada ne bi uspio u tome sam, ali starac

je znao put preko neoznaenog prostranstva smrznute vode. Te su noi satima udobno sjedili pokraj otvorenog plamena kamina, dok je Peter iznosio priu koja ih je dovela ovamo. Nekako je u toplini doma Rostoworoskog bilo jo tee govoriti o uasnim danima i noima u Teheranu, o smrti i muenjima za koja je mislio da su zauvijek iza njega. Govorio je o Fujiko i o Iraju Ashrafiju, o pokuaju da i njega osobno ubiju, o svom bijegu i susretu s Mo'inijem, o otkriu sedmorice u zurkhaneu i o dogaajima koji su ondje uslijedili. Pokuao je objasniti to je mogao o Nava'iju i pokuaju atentata na predsjednika te opisati zamrenu mreu koja je od tada djelomino razmrena. Primijetio je da je Fereshteh zbunjena i uplaena njegovom priom, ali je Rostovvoroski sjedio nepomino, a godine iskustva su mu pomogle da unese detalje, potvrujui tonost Randallovih rijei. Rekao mu je sve, ukljuujui i informaciju da se CIA pokuava nagoditi s iranskom skupinom. Kada je dolo vrijeme da objasni kako je pronaao Fereshteh, po prvi put je pokazao oklijevanje. Ona je to primijetila i postavila pitanje koje je do sada izbjegavala. Peter, kako je moja majka umrla? Odgovorio je to je jednostavnije mogao, znajui da bi bilo jo okrutnije skrivati istinu. Zautjela je i ostala zamiljena ostatak veeri, ali nije eljela ostati sama. Peter bi je povremeno pogledao i otkrivao novu snagu u njoj, sposobnost hladnokrvnog gnjeva za koji nije mislio da bi se u njoj mogao razviti. Kada je napokon doao do kraja duge prie, Peter iz depa izvadi plavi papir, odmota ga i proslijedi Rostovvoroskom.

Juliusze, ako to itko moe proitati, to si ti. Moda je vano, a moda nije nita. No, to je jedino to povezuje skupinu u Sjedinjenim Dravama i ljude koje sam nastojao uloviti i pronai u Teheranu. Rostovvoroski je kimnuo. Ne mogu mnogo obeati, Peter. Ovdje nemam niti pravi kompjutor, samo mali Apple kojim se igram; on nee savladati sloene kriptoloke programe. Ali, pokuat u. Moda i nije ifrirano, naravno. Mnogi islamski talismani koriste slova u skupinama koje nita ne znae, samo izgledaju ili zvue impresivno. Ovo bi moglo biti neto takvo. Ne - usprotivio se Randall - ovo ima znaenje, Juliusze. Iraj Ashrafi poginuo je jer je to rijeio, jer je otkrio znaenje. A ako je on to mogao uiniti, siguran sam da moe i ti. U redu, pokuat u. A sada, vrijeme je za spavanje. Vas dvoje ste sigurno jako umorni, a razgovaramo ve satima. Ni Peter ni Fereshteh nisu trebali nagovaranje. Ustali su i krenuli za Rostoworoskim u svoje sobe na katu. Poeljeli su mu laku no i promatrali ga dok je silazio niz stubee. Kad je otiao, Fereshteh se okrenula Peteru i rekla: Svia mi se tvoj prijatelj, Peter. Vjerujem mu. Vjeruje li meni? - upitao je. Nasmijeila se. Ne - rekla je i zatvorila vrata svoje sobe. Ujutro se Randall probudio u osam sati. Iz prizemlja je dopirao zvuk tipkanja na pisaem stroju, a kad je, paljivije osluhnuo uo je i zveckanje posua. Ustao je, umio se, odjenuo i siao u dnevnu sobu. Ondje je Juliusz sjedio za stolom, udarajui prstima po tastaturi stare

prijenosne Olympije. Randall je imao osjeaj daje Juliusz ovdje prenoio. Starac podigne pogled dok je Randall ulazio. Dobro jutro, Peter. Fereshteh nam priprema doruak. Najprije emo jesti, a onda ti moram neto pokazati. Dok je govorio, Fereshteh je zazvala iz kuhinje. -Peter, Juliusze! Doruak je gotov. Krenuo je za Juliuszom, smiren i ohrabren opojnim mirisom vrue kave, svjeih palainki i sirupa, koji je ispunjavao sobu. Sjeli su za drveni stol i poeli jesti. Za vrijeme jela Peter je promatrao svog starog prijatelja, pitajui se to mu to mora pokazati, otkrivajui u njegovim oima vie od nagovjetaja da ga neto mui. U devet sati povukli su se u dnevnu sobu. Juliusz je naloio vatru, stavljajui na vrh svjee cjepanice, koje su gladni plameni jezici nestrpljivo gutali. Starac prie radnom stolu, uzme neke spise i vrati se do kamina, gdje je i prije sjedio u svom udobnom konom naslonjau. Izvukao je plavi list papira koji mu je Randall dao sino. - Dok ste vi, djeco, sino spavali - zapoeo je ja sam poeo raditi na ovome. Namjeravao sam samo baciti pogled, osjetiti ga, ali kada sam poeo, vie ga nisam mogao ostaviti. Zarazio me. Oito je bio ifriran, ali nita nalik iframa koje sam prije vidio. Pa ipak, neto mi se inilo tako poznatim, kao da sam ga trebao prepoznati. Iskreno, naizgled je vrlo zbrkano. Na vrhu je prilino lijep kaligrafski ispis imena Proroka Muhameda, njegove keri Fatime, njegovog bratia i njezinog mua Alija i njihova dva sina, Hasana i Huseina. Tu nije nita udno. No, redovi na dnu nemaju nikakva smisla. Oboje ste ih vidjeli: samo

nizovi slova zajedno povezanih, bez poetaka ili zavretaka, i bez jasnog naina da se tekst razlui u rijei. Nisam ak bio siguran radi li se o arapskom, perzijskom ili moda ak urdu jeziku, ili oto-manskom turskom, ili nekom europskom jeziku transkribiranom u arapske znakove. Moglo je biti bilo to, i nita to sam pokuao nije imalo smisla. Zatim sam se prisjetio da sam itao o neem slinom. Trebalo mije vremena da pronaem biljeke, ali na kraju sam uspio. To je jedan stari kod, koji potjee jo iz jedanaestog stoljea. Zapravo, vrlo je jednostavan. Kad god se pojavi neko od slova iz pet svetih imena, idue slovo, ali samo jedno, dio je poruke, a zatim se ponavlja u obratnom smjeru. Sve ostalo je smee, viak, poput staniola koji bombarderi izbacuju da prevare radare. Trebalo mi je neko vrijeme da to transkribiram, ali tekst je ovdje, zajedno s prijevodom. Dao je Randallu dva lista papira. Mlai je mukarac letimice pogledao transkripciju, a zatim proitao prijevod Rostovvoroskog: Moj brate Muhamede! Donositelj ove poruke je mladi kojeg ti i tvoji prijatelji ekate. On nosi poruke od svetog ovjeka iz Meke. Postaraj se da mu sve uini laganim i prui mu svaku pomo koju bude traio u ispunjavanju svoje misije. Ovo su dani koji se vie nee ponoviti. Konana je pobjeda blizu, stoga nemoj dopustiti svojoj ruci, srcu niti volji da oklijeva u ovom prevanom zahtjevu. Mladi je posljednji od Sedmorice, i zadaa mu je pripraviti put za izvlaenje Maa. A Ma je prvi od maeva koji e biti izvueni iz korica. U vrijeme Alamuta, moj imenjak, Gospodar Hasan poslao je svoje fedajine,

cvijet haaina da unite kraljeve i vladare i uliju strah u srca vladara. Ti dani ponovno dolaze. Ja, koji nosim njegovo ime, obnovio sam njegovu zadau i ostvarit u je. Ovo je vrijeme konanog svetog rata, posljednje kriarske vojne protiv snaga tame i nevjere. Imaj potpunu vjeru, jer uskrsnue je blizu i vrijeme naeg vjenog kraljevstva je pred nama. Dobro si inio sve ove godine. ini i dalje i trai svoju nagradu kada doe pred mene. Neka je hvala Alahu! Hasan. Randall se namrtio i dodao pismo Fereshteh. Ne razumijem to, Juliusze. Ne shvaam smisao. Starac je podigao obrve. Mislim da e neto znaiti gospoici Ahmadi. Gledao ju je dok je itala, skupljajui obrve, dok se shvaanje mijealo sa zbunjenou u njenim oima. Zavrivi, vratila je stranice Poljaku, ne rekavi ni rije. Starac je zadrao njezin pogled uzimajui papire, a zatim se okrenuo Randallu. to zna o ismailitima1, Peter? Randall je slegnuo ramenima. Ne mnogo. Oni su bili vana sekta - u kojem? Jedanaestom, dvanaestom stoljeu? Danas imaju nekoliko zajednica tu i tamo, ali nikada nisam uo mnogo o njima. Fereshteh ti moe vie rei, siguran sam. Moje podruje je vie knjievnost nego povijest ili religija. Starac je kimnuo i obratio se Fereshteh. 1 ismailiti - islamska ijitska sljedba, nastala u 8.st; od 18.st. poglavar nosi naziv aga-kan. Pismo vam neto znai, zar ne, draga? Kimnula je. Dio, da. No, nema smisla; zvui kao neka bolesna ala, neto ispreteno iz prolosti. Ismailiti ne idu svijetom ubijajui ljude, oni ne

vode svete ratove. Ovo je ludost, kako je moj otac mogao biti umijean u to takvo? Rostovvoroski se nasmijeio, pokuavajui je smiriti. Slaem se, to je ludo. Kada sam bio u Iranu, poznavao sam neke ismailite u Teheranu - meu njima su bili i vai roaci. Bili su to uglaeni, ljubazni ljudi, ne od one vrste koja bi se umijeala u ovakve poslove. No, bojim se da sve ovo ipak ima smisla. Va je otac bio ismailit, pet porodica iz Hong Konga koje je Peter sino spomenuo takoer pripadaju sekti, a ovo pismo zasigurno dolazi od nekoga tko se s ponosom sjea dana Alamuta. Zastao je i promijenio poloaj. Unato nastojanjima da to sakrije, starca je izmuila intelektualna borba tijekom noi. Randall-je promatrao kako s mukom ustaje i hoda do police s knjigama lijevo od kamina i, nakon nekoliko sekundi oklijevanja, uzima stari, koom ukorieni svezak. Dodao gaje Randallu, dok mu je ruka lagano drhtala. Proitaj ovo, Peter. Moe to uiniti poslijepodne, nije dugako. Malo je zastarjelo, ali veina toga je jo tona. To je povijest ismailita iz ranog srednjeg vijeka, ali e primijetiti da ih autor esto ne naziva tim imenom. On ih obino naziva njihovim poznatijim imenom: asasini ili, ako ti se vie svia na arapskom, haain. Asasini su bili jedno od najstarijih tajnih udruenja na svijetu, s izvanrednom organizacijom koja je pokrivala vei dio Srednjeg istoka i ak neke dijelove Europe. Osnovao ih je krajem jedanaestog stoljea Hasan al-Sabbah, ismailitski misionar u Iranu, koji je propovijedao nove

doktrine i pridobivao preobraenike. Njegova se sekta, po svemu sudei, vrlo brzo irila i vlasti su je pokuale suzbiti. Kako bi se zatitili, Hasan i njegovi asasini preuzeli su neke utvrde u razliitim dijelovima Irana - najpoznatija je Alamut, Orlovo gnijezdo, smjeteno na visokoj stijeni u planinama blizu Qazina. Praktiki je bio neosvojiv, prirodna tvrava s vjerskim fanaticima izvjebanim kao vojnici. Randall je posegnuo za prijepisom pisma. Znai, misli da se na to odnosi ova reenica o Alamutu i Gospodaru Hasanu? Starac je potvrdio. Ne da mislim, Peter, znam. Kod kojim je pisano pismo izvorno dolazi iz Alamuta. Tako sam ga i zapamtio: itao sam o njemu u ovoj knjizi. Hasan je slao svoje misionare izvan Alamuta da ire njegovu rije; ali je slao i ubojice, ljude nazvane fedajini, oni koji su se rtvovali, mlade fanatike, pripravne da ga sluaju do smrti i poslije ako je potrebno. Hasan je sekti dao ime haain - to znai uivatelji haia, ali je rije ubrzo dobila znaenje koje danas ima u gotovo svim jezicima, asasini, atentatori. Fereshteh je odmahnula glavom, zbunjena. Ne razumijem kakve veze hai ima sa sektom. Nikada nisam poznavala ismailite koji su puili travu. Rostoworoski je ponovno kimnuo. Imate pravo, ne pue danas - moda nikada i nisu. Hai je moda samo dio legende. Legende? Oh, da. Ima mnogo legendi o Hasanu i njegovim asasinima. Dopustite da vam proitam jedan primjer.

Rostoworoski ustane i ponovno prie ormaru s knjigama, uzimajui jo jedan svezak, vei od prethodnog. Stojei kraj vatre, otvorio je knjigu i prolistao stranice traei eljeni odlomak. Ovo je primjerak Putovanja Marca Pola. On je posjetio Iran krajem trinaestog stoljea, ubrzo nakon to su Alamut unitili Mongoli. Ostavio nam je zapis onoga stoje uo o djelatnosti Gospodara Alamuta: eik se na njihovom jeziku zvao Alaodin. U dolini izmeu dvije planine napravio je najvei i najljepi vrt ikada vien, u kojem je raslo najukusnije voe na svijetu i u kojem su bile najljepe graevine i palae ikada viene, ukraene zlatom i svim najdivnijim na svijetu. U vrtu su bila etiri kanala, jedan s vinom, drugi s mlijekom, trei s medom i etvrti s vodom. Ondje je bilo lijepih gospoa i djevojaka, najljepih na svijetu, bez premca u sviranju svih instrumenata, pjevanju i plesu. Dao je svojim ljudima na znanje daje to Raj... eikje na svom dvoru okupljao sve mladie iz zemlje od dvanaest do dvadeset godina, dakle sve koji su mogli biti vojnici. Ovi su mladii znali predaju po kojoj je Mahomet1, njihov prorok, opisao raj tako kako sam gaja opisao i prihvatili su to kao injenicu, istinu. Obrati pozornost na ono to slijedi. On je imao obiaj slati neke od tih mladia u Raj, etvoricu, desetoricu ili dvadesetoricu, ovisno stoje elio. Evo kako je inio: uspavao bi ih na nekom mjestu uz pomo droge, zatim bi ih prenio u vrt gdje bi se probudili. Kada bi se probudili i shvatili gdje se nalaze i vidjeli sve one stvari o kojima sam vam govorio, vjerovali su da su doista u raju... Sada je eik upravljao svojim dvorom s velikim sjajem i velianstvenou, otmjeno se ponaao te

uvjerio jednostavan planinski narod koji je nastanjivao okolicu da je prorok. A kada bi elio poslati izaslanike da poine ubojstvo, davao bi drogu onima kojima bi elio; dok su spavali, prenio bi ih u svoju palau. Kad bi se ti mladii probudili u dvorcu u palai, bili bi zaueni i zadovoljni, jer Raj iz kojeg su ih prenijeli nije bilo mjesto koje bi ba rado napustili. Odmah bi otili do eika i ponizili se pred njim, klanjajui mu se i vjerujui daje on veliki prorok. Kada bi ih upitao odakle dolaze, oni bi odgovorili da dolaze iz raja i daje to uistinu Raj o kojem je Mahomet govorio njihovim precima; i govorili bi svojim sluateljima o svemu to su ondje nali i doivjeli. A oni koji bi to uli, a nisu bili ondje, eljno su eznuli za odlaskom u Raj; ekali su smrt da mogu otii onamo i eljno su iekivali taj dan... Kada je eik elio smrt nekog monog vladara... pozvao bi neke od svojih asasina i poslao ih kamo je elio govorei im da ih eli poslati u raj: dakle, oni bi otili i ubijali svakoga; ako poginu na zadatku, ii e odmah u raj. Oni koji bi dobili takvu naredbu, pokorili bi se, spremniji na poslunost nego ikad u ivotu. Otili bi na zadatak i uinili to im je nareeno. Tako se dogodilo da nitko nikada nije uspio pobjei kada je Planinski eik poelio njegovu smrt. 1 Mahomet - jedan od oblika imena proroka Muhameda Rostoworoski se krto nasmijeio i zatvorio knjigu. THOUSANDSISLANDS 20. - 21. prosinca 1979. Odloio je knjigu i vratio se do naslonjaa. Trenutak je sjedio, zamiljen, a zatim progovorio:

To je, naravno, legenda, ali temeljena na nekim injenicama. Hasanovi su fedajini bili dobro obueni za zadatke koje su trebali obaviti. Uili su strane jezike, obrede drugih religija, pravila lijepog ponaanja koja vrijede na razliitim dvorovima, kako se maskirati. Kao stoje Marco Polo zapisao, njihov bi ih nalogodavac poslao u neprijateljsku palau s punim povjerenjem: izabrani bi asasin ondje bio sluga ili glazbenik ili to drugo, zadobio bi povjerenje tijekom mjeseci ili ak godina u nekim sluajevima, sve dok ne bi dobio naredbu da ubije rtvu. Ako ponovno razmisli o izvjeu naeg prijatelja Marca Pola, vidjet e da je njegova verzija samo preuveliani odraz istine, nesrazmjerno napuhnnut stvarnim terorom koji su asasini izazivali kuda god bi ili. Uskoro im se pripisivala svaka sumnjiva smrt. Nitko se nije osjeao sigurnim, nitko nije bio siguran. Moda ih je poticao hai, a moda i nije. Ali, nije samo droga uinila fedajine opasnim ubojicama, nego njihov fanatizam, njihova potpuna predanost ideji i apsolutno sistematian nain kojim su prilazili zadatku ubijanja. Tijekom cijele povijesti bilo je asasina, ali ismailitski su nam fedajini dali ime. No, - rekao je starac, naglo promijenivi ton - ako nitko nema nita protiv, ja bih elio jo jednu alicu kave. I moda kap ili dvije viskija. I Randall i Fereshteh su se nasmijali i ustali. Krenuli su za Rostoworoskim u kuhinju gdje su skuhali kavu. Rostovvoroski

37. poglavlje

je natoio kavu u tri alice i dodao malo vie od kapi viskija u svaku. Znali su da to nije bilo samo zato da ih zagrije. Nakon otprilike minute, Randall je prekinuo tiinu. Juliusze, ovo o emu si govorio zvui gotovo nevjerojatno. Danas, naravno, vie nema asasina, ismailitskih asasina. Rostovvoroski je zamiljeno otpio gutljaj kave prije nego je odgovorio. Ne znam, Peter, zaista ne znam. Sudei po onome to si mi ispriao i po sadraju ovog deifriranog pisma, ne bi bilo nevjerojatno ni da ih ima. Ali, tko su oni, odakle su doli - to je pitanje na koje ja nemam odgovor. Naravno, izvorni su asasini vie-manje izumrli. Do trinaestog su stoljea sljedbe u Iranu izgubile mnogo od svoje moi; zatim su 1256. godine Mongoli napali Iran i unitili sve ismailitske tvrave, ukljuujui i Alamut. Preivjeli ismailiti izabrali su podzemlje ili su pobjegli u Indiju, gdje su se preobratili i postali poznati kao kode, miroljubiva zajednica koja je nastojala zaboraviti obiaje svojih predaka. Nekoliko ih je ostalo u Iranu, kao to sam rekao, ali oni su se drali izolirano. Zatim je tridesetih godina 19. stoljea voa iranskih ismai-lita, aga-kan Mahallati postao guverner Kermana. Godine 1842. digao je ustanak protiv centralne vlade, ali je bio poraen i pobjegao je u Bombay. Sadanji je aga-kan njegov direktni potomak i smatra se imamom svih ismailita irom svijeta. Danas ismailiti ive u Indiji, istonoj Africi, Siriji, Afganistanu i jo nekim zemljama. Kao to Fereshteh zna, oni su kvijetisti. Ne mijeaju se u politiku, rijetko se pojavljuju u javnosti i izbjegavaju vjerski ekstremizam kao kugu - potpuna

suprotnost asasinima Hasana al-Sabbaha. No, od sino sam sebi postavljam pitanje: to ako skupina jo postoji, vjerna Hasanovim pogledima i metodama? Ili, to ako ih je netko odluio oivjeti? Ako se to dogodilo, vrlo lako moe se razviti u neto vrlo ozbiljno. 1 kvijetizam - mistino-religiozni smjer koji savrenstvo nalazi u ljubavi prema Bogu uz zatomljivanje volje i svih djelatnosti. Starac je prestao govoriti i zagledao se pred sebe, ne usuu jui se izgovoriti svoje misli. Svi su utjeli dok su trenuci prolazili, a pogled mladia i djevojke zaustavio se na licu Rostoworoskog. Kada je konano opet progovorio, u glasu mu se osjeala napetost, duboka ozbiljnost zbog koje je Randall osjetio trnce u rukama. Peter, sino si mi rekao da ti je prilikom ispitivanja Nava'i, mladi koji je pokuao ubiti predsjednika, priznao da su Mahdi i njegovi sljedbenici u Meki bili lanovi njegove skupine. to ti je jo o tome rekao? Randall je odmahnuo glavom. Nita. ak i to je bila naa interpretacija njegovih rijei, prie o Mau koji e biti izvaen iz korica u svetitu, a ma zapravo znai osobu. No, nita nam drugo nije o tome rekao, a saudijska obavjetajna sluba nije ba suradniki raspoloena u toj stvari. Prije dvije godine dolo je do velike reorganizacije u njihovoj upravi obavjetajne slube i jo nismo uspjeli uspostaviti dobre veze na svim razinama. Starac je lagano lupkao prstima po stolu.

-Ako su ova dva dogaaja koordinirana, to implicira postojanje glavnog pokretaa koji sve planira na irokoj osnovi, mnogo iroj nego mi mislimo. Ono to si mi rekao o drogi i trgovini orujem sugerira takvo objanjenje. Pogledaj to se dogodilo nakon preuzimanja damije u Meki - to je gotovo izazvalo sveti rat protiv Amerike. Uasavam se pomisli to se moglo dogoditi daje Nava'i uspio. Pogledaj to se dogaa i razmisli ima li to kakva smisla. Godinama ovi ljudi kupuju toliko oruje da bi mogli naoruati malu vojsku, a kae da moda ak posjeduju rakete iz Zapadne Njemake. Ne znam to planiraju s njima uiniti, ali to nee pomoi smirivanju situacije u Zaljevu. Saudijci nabavljaju oruje to bre mogu, Kuvajani, Ujedinjeni Arapski Emirati, svi se naoruavaju do zuba - Skyhawk, Mir age, konvencionalni projektili svih vrsta, tenkovi Chieftain; to god spomene, oni to ve imaju. Godinama su Rusi gomilali robu u Irak, sve dok vie nije bilo mjesta gdje bi je spremili; Turska je nestabilna, Pakistan u stranom rasulu, marksisti su preuzeli vlast u Afganistanu, ini se da su komunisti u Etiopiji spremni zavladati Somalijom. Cijela je regija bava baruta i moe svakog asa eksplodirati. A kao vrhunac u svemu tome, imamo odlino organiziranu skupinu vjerskih luaka koji ele izazvati zavrni sveti rat. Oni moda jesu ludi, ali zapravo mogu uspjeti u svemu tome. To moda ne bi bio sveti rat koji su oni zamislili, ali bi svakako mogao biti rat koji e dovriti sve ratove. Poslijepodne je Randall itao knjigu o asasinima dok su se Fereshteh i starac smijali i avrljali u

kuhinji. Neraspoloenje od jutros je prolo, ali je Peter bio zamiljen dok je itao. Na trenutke je bilo teko povjerovati da ita pravu povijest a ne legendu, i kad je stigao do kraja, shvatio je zato je Rostoworoski bio tako zabrinut. Ako je netko vratio metode i fanatizam Hasana al-Sabbaha i njegovih pristalica, onda je svijetu prijetila golema opasnost. Randall se sjetio lica sedmorice u krvlju natopljenoj sobi u Qol-haku, oaja sedmorice zatoenih u zurkhaneu, pogleda ravnodune suzdranosti u Nava'ijevim oima dok je leao u svom bolnikom krevetu i znao je da nikakva sila na zemlji ne bi mogla zaustaviti takve ljude da postignu svoj glavni cilj. Oni nisu bili gotovi, u to je bio siguran. Raznovrsnost i koliina, a posebno razorna snaga i domet njihovog oruja govorili su da se ne radi o malobrojnoj sekti, jer za svakog ubijenog, deseci, moda stotine ekaju da zauzmu njegovo mjesto. To je bio jedan od onih trenutaka kada je ponovno oivio Randallov osjeaj da ima ivotni cilj, a njegova se odlunost opet pojavila. elja za osvetom, potreba da ponovno uspostavi ravnoteu, neko vrijeme zaboravljena, ponovno je egzistirala; no, nije ga vodila samo puka osveta. Sada je znao za drugaiji strah od onoga koji je osjetio u Vijetnamu. Ono je bio sirov strah usredotoen na elju da ostane iv. Ovaj je bio miran i jedva primjetan, podmukao kao otrov i sveproimajui. Prijetio mu je vie od bojazni za vlastito preivljavanje. Sada, dok je sjedio u kolibi Rostoworoskog, shvatio je da moe gospodariti strahom samo ako ga iznese iz sjena u kojima se skriva i suoi se s njim na jarkom danjem svjetlu. Rostoworoski i Fereshteh nali su Randalla kako u dnevnoj sobi bulji u vatru, bludei mislima.

Osjea li se dobro, Peter? - upitala je djevojka zabrinutim glasom. Razgovor sa starcem razjasnio joj je neke stvari. Sada je razumjela mnogo od onoga to ju je prije zbunjivalo. Rastovvoroski joj je rekao sve stoje znao o Peterovim posljednjim mjesecima u Iranu, o Fujiko, o njegovom dugom razgovoru sa smrti. Nije znao sve detalje i mnogo je toga ostalo neizreeno, ali ono to je rekao, nekako ju je smirilo. One noi kada je dola u Randallov krevet, pripila se uz njega, ne marei tko je i kamo e otii kada svane jutro. Ruke su joj klonule i zaspala je, a ujutro je ustala i odjenula se, osjeajui nelagodu to je s njim podijelila postelju; iako nita drugo nisu dijelili. No, sada gaje vidjela drugim oima, kao mukarca, ne kao agenta CIA-e. Randall se nasmijao. Bio sam miljama daleko - priznao je. - ao mi je, je li kasno? Trebao sam vam se javiti i rei da sam zavrio. I, to misli, Peter? - upitao je Rostovvoroski, mirnim glasom i neutralnim tonom, poput znanstvenikog mentora koji ni na koji nain nije osobno zainteresiran za predmet. Slaem se s tobom. Mogu biti vrlo opasni. Moramo ih zaustaviti. Kako predlae da to uinimo? -Vratiti se u Iran, pronai tragove, slijediti ih, zavriti to sam zapoeo lani. Rostovvoroski nije nita odgovorio. Nije mogao rei nita to bi Randalla razuvjerilo i odgovorilo od uzaludne i opasne geste. Mlai mukarac je ve znao sve to bi mu on mogao rei, poznavao je rizik, znao je kolike su anse za uspjeh. Rostovvoroski je znao bolji nain od pokuaja da ga odgovori od zamisli. Provevi

tolike godine u OSS i CIA-i, vidio je puno mukaraca s ovakvim izrazom lica i znao je da za njih nema povratka. Nauio je s tim ivjeti, gledajui bez rijei ljude koji su ili u susret gotovo sigurnoj smrti. Vrlo ih se malo ikada vratilo, a oni koji jesu - potpuno su se promijenili. To je bila druga vrsta smrti, moda neprimjetnija, ali okrutnija. Fereshteh je sjedila pokraj Petera, svjesna da je to teritorij u koji joj nije doputen pristup. Nije bila iskljuena zato stoje ena - to je poznavala i odmah bi prepoznala; odgoj i odrastanje u iranskoj porodici nauio ju je da to razumije i, na koncu, tolerira, iako ne i da potpuno oprata. No, ovo je bilo neto potpuno drugaije, neto stoje samo jednom vidjela u oima djeaka kojeg je poznavala kad joj je bilo esnaest godina, kada se vratio iz Vijetnama. Znala je da sada, kao ni onda, ne moe sudjelovati, ali je mogla pomoi. Peter - javila se - ne znam kakve planove ima, to namjerava uiniti stigavi u Iran ali mislim da ti nedostaje informacija. Mora pronai te ljude - ne samo nekolicinu negdje u nekoj sobici, nego njihovo srce, sredite. Mislim da znam kako e doi do potrebnih obavijesti. U New Yorku postoji institut koji istrauje ismailitizam. Zove se Ismaili Research Foundation, Zaklada za ismailitska istraivanja, i dio je sveuilita Columbia. Imaju urede na Riverside Driveu. Neki od znanstvenika su Amerikanci i sigurna sam da e suraivati. Ako itko ita zna o ljudima koje traimo, oni znaju. Randall se zamislio. Znao je da je Fereshteh u pravu, nedostaju im vani podaci bez kojih se ne moe nadati uspjehu. No tad, kad se odluio na

povratak, elio je krenuti u Teheran odmah, bez ikakvih odgaanja. Rostoworoskom je prepustio da odluku donese umjesto njega. Fereshteh je u pravu - rekao je starac - bez dodatnih informacija si gotov. Oni su u prednosti, zatieni tvojim neznanjem. Red je na tebi. Doznaj sve to moe, doznaj gdje su, tko stoji iza njih, kolika im je mo i koje slabosti imaju. Vrati se u New York, Peter. Ondje zaponi lov. Rostoworoski je imao pravo. Randall je podigao glavu i kimnuo. On je agent obavjetajne slube, a ne plaeni ubojica. Obuen je da nadmudri svog protivnika, a ne da ga oamuti. Juliusze, trebat u tvoju pomo. Moram dobiti novu putovnicu, kojom u ui u Iran.bez problema kao i popratne isprave. Novac mogu pribaviti u New Yorku. Imam trezor za ije postojanje nitko ne zna, iz kojeg mogu uzeti novac. No, za dokumente trebam vezu - moe li mi to urediti? Rostoworoski potvrdi kimanjem. To je jednostavno; mogu to srediti jo veeras. Znam nekog u New Yorku tko se time bavi. Njegova je cijena visoka, vrlo visoka, ali je dobar. Najbolji. Nitko nije uhapen zbog posjedovanja dokumenata koje je on napravio. Veeras e poeti raditi, a sutra e posao biti dovren, osim tvojih fotografija. Moe ih ponijeti kad ga posjeti. Iako, postoji jo jedna stvar- upala je Fereshteh. Rostoworoski podigne obrve. Znao je to djevojka eli rei. Trebat e dvije putovnice - rekla je. - Idem i ja. Kucanje se zaulo u dva sata ujutro. Randall se odmah probudio, uznemiren vibracijama koje su slabile u praznoj kui. Zvuk se ponovio, otriji i uporniji. Netko je lupao po vratima. uo je kako

se vrata sobe Rostoworoskog otvaraju, zvuk papua po drvenom podu. Ustao je iz kreveta, drhtei od neuobiajene hladnoe, odjenuo kaput i stavio pitolj u dep. Kada je otvorio vrata spavae sobe, starac je ve siao niz stube i hodao po dnevnoj sobi. Kucanje se nastavilo: tko god bio, nije namjeravao otii. Randall je krenuo polagano upravo u trenutku kad su se vrata Fereshtehine sobe otvorila i ona je izala na stubite. Zauo se amor, najprije tih, a zatim glasniji. Randall je s iznenaenjem prepoznao glas. To je bio Howard Straker, koji je traio da ue jer je znao da su Randall i djevojka s Poljakom. Rostoworoski je srdito poricao da je vidio Randalla ili da on ovdje boravi, ali je Straker, odluan da ue i pretrai sve prostorije, unato starevom negodovanju, uao u kuu. Randall se okrenuo Fereshteh i rekao joj da brzo spremi dvije torbe, zatim se uputio prema stubama i siao. Bok, Howarde - rekao je - dugo ti je trebalo. Mislio sam da su tvoji momci sposobniji. Sada kada si me pronaao, moe otii, jer ja se ne vraam s tobom u Washington. Straker je zakoraio prema Randallu, zatim zastao, nesiguran u raspoloenje ovog drugog. Peter - poeo je - ne razumijem. Zato si pobjegao? to te je navelo na onaj glupi bijeg nakon ulice Wooster? Zato djevojku nisi doveo u Langley kao to smo traili? Samo smo joj eljeli pomoi, razgovarati s njom. Vraga. Rekla mi je sve o Gormanovoj sumnjivoj ponudi, o tvom planu nagodbe s oloem u Teheranu. Koliko dugo igra svoju malu igru, Howarde? Kada je sve poelo? Nakon to je Nava'i progovorio? Ili prije, moda na poetku krize s taocima? Ili moda ak jo u Iranu, dok sam jo bio u bolnici? Ili

ste ti i Stewart sve to planirali od samog poetka i jednostavno mi zaboravili rei? Sada mi moe rei, Howarde, a zatim moe otii. Straker je problijedio. Nije oekivao ovakvu paljbu od Randalla. -Nije bilo tako, Peter - usprotivio se. - Ne razumije. Stvar je recentna. Zamisao nije bila moja, ne svia mi se sve to, ali ja... Samo sluam naredbe, Howarde? ini se da sam to ve prije negdje uo. Istina, Peter, kunem se. Sve see mnogo dalje, do razine vlade. elimo izbaviti taoce, a zatim moramo ponovno dobiti uporite u zemlji. Ulozi su jako veliki, nema pojma... Pa si zamislio da e se dogovoriti s ljudima koji su upravo pokuali ubiti Predsjednika. Vi me momci zapanjujete, uistinu. Ali, mene moete izostaviti. Moram obaviti vanije stvari. Moram izravnati raune. Strakerovo se lice izmijenilo, postalo beutno. Odmahnuo je glavom. To je sve prolost, Peter. Mi smo u sadanjosti, a ti se vraa sa mnom u Langley: ti i djevojka. Vani su dvojica mojih ljudi i dip. Nemoj mi oteavati stvari, Peter. Nisam zaduen za ovu operaciju, nemam ovlasti. Poslali su me jer te poznajem, jer sam ih to zamolio. Ljude koji zapovijedaju ovom operacijom nije briga za tebe, Peter. Ubit e te ako zaprijeti da e ikome rei to si uo o operaciji. Ako procuri samo rije o naim planovima, sve moe izmaknuti kontroli - ne samo u Iranu nego na cijelom Srednjem istoku. Da ne spominjem ovdanje liberale. Stoga te molim, Peter, samo surauj sa mnom, vrati se u Langley i dovedi djevojku i sve e biti u redu. Ovo emo zaboraviti, smatrati pogrekom, posljedicom

prologodinjeg ranjavanja. Idi gore, obuci se, a zatim reci djevojci da ti se pridrui. Bojim se da e i ti morati s nama, Juliusze - nastavio je okrenuvi se Rostoworoskom. Stao je kao na mjestu ukopan. Starac je stajao licem u lice s njim, a pitolj u njegovoj ruci bio je uperen ravno prema Stra-keru. Randall je primijetio da stareve ruke vie ne drhte. Peter - obrati mu se Poljak - idi gore po Fereshteh. Drat u Strakera dok ne odmaknete. S njegovim prijateljima morat e se pozabaviti sam. Dok je govorio, Fereshteh se pojavila na vrhu stubita nosei dvije torbe, odjevena za polazak. Randallova je odjea bila prebaena preko jedne torbe. Sila je brzo niz stube, gledajui neobinu skupinu na vratima. Randall se okrenuo prema njoj, zgrabio svoju odjeu i brzo se obukao. Potom je uzeo jednu od torbi. Dip je iza kue, Peter - Rostoworoski je netremice gledao Strakera. - Klju je u bravi i ima dosta goriva u spremniku. Vozi ravno naprijed oko pola milje, zatim skreni desno pod etrdeset i pet stupnjeva. Nakon etvrt milje vidjet e kopno u daljini. Veeras je mjeseina, pa bi trebao dobro vidjeti. Pazi na pojedinana stabla na obali, mnogo via od ostalih. Dri se njih. to god uini, nemoj se udaljavati od te linije; mjestimice je led tanak i probit e ga. Zbogom, Peter, Fereshteh. I sretno! Krenuli su prema kuhinji. Na vratima su se oboje okrenuli. Hvala, Juliusze - rekao je Randall. - Hvala na svemu. Ako uspijem, pokuat u te obavijestiti. Ako ne... Odjednom se zauo Strakerov glas.

Gospoice Ahmadi, vjerujem da znate to radite. Jesu li vam gospoda objasnila u to se uputate? Ako se sa mnom vratite u Washington, jamim vam imunitet i potpunu sigurnost. Moete imati zatitu od koga god bjeite. No, kada jednom izaete odavde, ne mogu vam nita jamiti. Shvaate li to govorim? Savreno razumijem. - Otrina njenog glasa zaudila je ak i Randalla. - Zato se ne potedite problema i potraite nekog naivinu koji ne razumije? Vani je bilo ledeno, a mjesec je sve obasjavao svojom sjajnom, nestvarnom svjetlou. Pronali su dip i ukrcali se, bacivi torbe straga. Randall je dao kontakt i u sebi molio da motor odmah upali; uspjelo je. Kotai su se zavrtjeli na smrznutom tlu dok je pritiskao papuicu. Proli su pokraj kue i uputili se prema rijeci; krajikom oka spazio je Strakerov dip projurivi pokraj njega, zatim su doli na rijeku i vozili se po ledu. Kotai su udarali i odzvanjali po ledenoj povrini, stvarajui tihe odjeke zbog vode koja je ispod leda protjecala. Koliko ispod, Randall nije htio razmiljati. Bljesnula su svjetla i zagrmio je motor drugog dipa. Za nekoliko sekundi, svjetla njegovih farova bljetala su u Randallov retrovizor dok su im vozili za petama. Ne kolebajui, Randall je vrsto drao upravlja i jae pritisnuo gas. Unato lancima na kotaima, borio se da vozilo dri pod kontrolom. Upravlja je pruao otpor i pokuavao se otrgnuti iz ruku dok se dip borio s cestom, ekajui da svakog asa zapone smrtonosno okretanje po ledu. Vozili su prebrzo a da bi bili sigurni. Pogledao je pokaziva prijeene

udaljenosti: toka udaljena pola milje, gdje su morali skrenuti, rapidno se pribliavala. Deset sekundi poslije, Randall je okrenuo upravlja, skrenuvi desno pod kutem od etrdeset i pet stupnjeva. Iznenada, kotai su se blokirali i vozilo se, brzinom od preko ezdeset milja na sat, poelo vrtjeti. Randall se oajniki borio upravljajui vozilom, upravlja se tresao u njegovim rukama poput divlje ivotinje, a dip je jurio po ledu, oekujui svakog trenutka da se nagne i prevrne. inilo se beskonaano dugo, a zapravo je trajalo samo pola minute dok se klizanje nije zavrilo, a vozilo zaustavilo. Dobro si? - izustio je Randall, u nemogunosti da jasno vidi u mraku. Da, dobro sam - odgovorila je Fereshteh. - No, molim te, nemoj to ponovno uiniti. Odustala sam od tobogana kad mi je bilo etrnaest godina. Motor se ugasio i pokuao gaje ponovno pokrenuti. No, ugledao je automobilska svjetla s lijeve strane kako idu ravno na njih. Odjeknuo je pucanj i prasak bonog stakla njihovog dipa. Pucali su! Straker je govorio istinu. Radije e ga ubiti nego pustiti da pobjegne s informacijom. Randall je pogasio svjetla, otvorio vrata i skliznuo van, na led, osjeajui kako puca pod njegovim nogama. Koliko su daleko od sigurne zone? Potrao je oko dipa, ne svrnuvi pogled s farova koji su se obruavali prema njima. Nije mogao prosuditi koliko su daleko, ali brzo su se pribliavali. Ne stajui, izvadio je svoj Magnum iz depa, naciljao nisko u nadolazei dip i brzo zapucao, ispraznivi okvir, metak za metkom. Nije mogao vidjeti kakav su - i jesu li uope - uinak ostavili njegovi meci. Hitro je posegnuo za novim okvirom i napunio ga, pogleda usmjerenog na farove

koji su golemom brzinom gutali udaljenost meu njima. Dogodilo se prebrzo da bi mukarci u drugom dipu poduzeli akciju. Randallovi su meci pogodili led na putanji nadolazeeg vozila, raskolivi ga. Kad je dip doao do mjesta gdje je led pucao oteen hicima, njegov je prednji lijevi kota propao u razlomljeni led, drobei ga dalje lancima na gumama kotaa, odbacivi vozilo koje se brzo kretalo. Snano je udarilo u led, stvorivi pukotine koje su se spojile s onima koje su nainili Randallovi meci. Led je glasno pucao, a dip je nestao u smrtonosnoj, ledenoj vodi. U trenu je nestalo svjetlo, uronilo u tamu rijenih dubina: Randall vie nita nije vidio. Kao da nikada nisu postojali. Pitao seje li Gorman bio suputnik. Mrzio je Strakera i njegove nadreene u Washingtonu zbog ovoga na to su ga prisilili. Nije elio ubijati Amerikance, no ovdje mu nije pruen izbor. Polagano se vratio do dipa i uskoio u nj. Fereshteh je sjedila ukoena, a prestravljenost se ogledala u njenom izrazu lica. Nije bilo rijei kojima bi mogao ublaiti uas koji je osjeala. Upalio je svjetla, okrenuvi klju i pritisnuo kvailo. - Kuda? - upitao je. Okrenula se i pogledala ga, traei utjehu koju joj nije mogao pruiti. Pustio je kvailo i pokrenuo vozila nadesno, nadajui se da e doi do kopna.

38. poglavlje

NEW YORK Petak, 21. prosinca 1979. Peter i Fereshteh napustili su dip im su stigli u Cape Vincent i preuzeli unajmljeni auto iz garae Dana Willisa. Willis ba nije bio oduevljen to ga bude u to doba, ali ovea gaje napojnica udobrovoljila. Kad su bili spremni za polazak, Randall gaje tiho pozvao na stranu. - Sluaj, bilo bi dobro da ne spominje kako smo bili ovdje. Ako njezin mu dozna, bit e velikih problema; sigurno razumije. Stoga, ako tko bude njukao, nisi nas vidio. Willis je kimnuo, vrsto drei u ruci novanice dobivene od S ndalla. Nije ba bio siguran da odobrava ono to ovaj muka-i ena ine. No, ni on nije volio njukala i nije elio neprilike. Zato bi ikome ita rekao? Vozei oprezno, stigli su u New York poslije deset sati i ostavili auto u Upper East Sideu, a zatim su podzemnom eljeznicom i pjeice ili do Zapadne 23. ulice u Chelsea i prijavili su se u hotelu Chelsea. Randall je odabrao Chelsea zbog posebne vrste anonimnosti, diskretnosti koju je jamila neobina i raznolika klijentela hotela. Ondje je odsjedao Mark Twain, kao i Dylan Thomas i Arthur Miller. Ne tako davno Bob Dylan i Leonard Cohen odsjeli su u hotelu i o njemu napisali pjesme. Bio je jeftin i nitko nije pretjerano mario tko su drugi gosti niti to rade. Nitko nije upitno podizao obrve u Chelsea, a upravo je to Randall elio.

Unajmio je dvije susjedne, ali ne i spojene sobe. Shvaao je da Fereshteh treba biti sama, elei privatnost vie od osjeaja sigurnosti koju povezana soba moe pruiti. Sino je vidjela ubojstvo dvojice mukaraca koje je on poinio, iako u samoobrani. Krhko meusobno povjerenje koje se poelo razvijati meu njima kod Rostoworoskog, noas je napuklo. Doznala je da ne radi za Strakera, ali jo je bilo kolebanja, nesigurnosti i trebala je vremena za razmiljanje. Rano poslijepodne proveli su odmarajui se, a nakon ruka raspravljali su o buduim potezima. Fereshteh je jo eljela ii s njim u Teheran; on je bio odluan da ostane u New Yorku. elim poi s tobom - rekla je. - Ovdje sama ne mogu nita uiniti. Ne, Fereshteh, preopasno je. Moj posao u Teheranu je riskantan, vrlo riskantan. Ti nisi ukljuena koliko i ja u njega. A trebam te u New Yorku - i ovdje ima stvari koje treba uiniti. Kao na primjer? Predati izvjee o ovome pravim osobama ako za to bude potrebe. Ako mi se to dogodi u Iranu, ti i Juliusz bit ete jedini koji znaju to se dogaa. Veeras u napisati izvjee. Ako sutra na tom institutu neto doznamo, docjat u. To e biti u tvojim rukama dok se ne vratim ili dok ne bude znala daje neto krivo krenulo. Ako se ne vratim. Iznenada je ispruila ruku preko stola i stisnula njegovu. Ne elim ostati po strani poput bespomonih ena u B-filmovima. Mogu biti korisna u Teheranu. Nitko me ondje ne poznaje, mogu ii na mjesta koja bi za tebe mogla biti opasna. Stisnuo joj je ruku.

elio bih da je to istina. Ali nije. ena sada u Teheranu ne moe nita uiniti sama, ak i da je odjevena u ador. Nisi ondje bila godinama, ne zna kako se ponaati. inila bi pogreke. Fatalne pogreke. Povukla je ruku, rezignirana, nesposobna da proturjei izreenim argumentima - znala je daje to istina. A ako New York postane opasan? - upitala je gotovo neujnim glasom. Namrtio se, a zatim odmahnuo glavom. Zato bi? Nitko ne zna da si ovdje, nitko nema razloga da te trai. Prije je bilo opasno - rekla je lagano povienim tonom. -Moglo bi ponovno postati. Moda ima ljudi koji ni ne znaju da sam ikada napustila New York. Moda bi bilo bolje da ode iz grada, moda u Europu. -Zato ju je slao od sebe, udaljavao, kada je elio da ostane? Iznenada je planula, a bijes i razoaranje u njenom glasu iznenadili su ga. Kada oekuje da u se vratiti normalnom ivotu? Isuse, proganjaju me plaenici, majka mije ubijena u mom domu, CIA mi pue za vratom, a ti mi kae da jednostavno odem i sve zaboravim. New York je moj grad! Ovdje imam kuu i efa koji me nije uo danima. Pohaam predavanja naveer, imam prijatelje s kojima se druim. Ti si profesionalac, plaaju ti za ovo to radi. U tome si vjerojatno dobar. Moe nastaviti tako do kraja ivota, to je sve dio posla. Ali, ja sam preplaena, preplaena i ljuta i sama. Ovo me se tie, tie me se vie nego tebe, jer dok se ne zavri, neu moi ak ni hodati ulicom u kojoj sam ivjela od djetinjstva a da se ne osvrem i skaem svaki put kada iza mene uspori auto. Ne mogu ii k

prijateljima, jer oni to ne bi razumjeli i jer nemam pravo ugroziti njihove ivote uvlaei ih u priu. Moji s% roditelji mrtvi. Bilo tko od mojih roaka moe pripadati toj sekti. Stoga, gospodine Obavjetajni Agente, to mi predlaete da uinim? Drhtala je, oiju ispunjenih suzama. Gledao ju je, znajui da nema odgovora, rijei utjehe bile bi ironine i neumjesne. Toliko se usredotoio na vanije stvari, ivote predsjednika i kovanje meunarodnih urota, daje djevojku potpuno izgubio iz vida. Dok je gledao Fereshteh, traei nain da prekine tiinu koja ih je okruila, shvatio je da mu je njezin ivot postao vaniji, neposre-dniji od svih drugih problema. Postala je sredite njegove brige, kao to je u poetku to bila Fujiko i njezina smrt, ta globalno neznatna smrt jednog pojedinca, smrt koju su osim Randalla svi zaboravili. Sluaj - rekao je na kraju - ostani u New Yorku, ovdje u hotelu, nekoliko dana, moda tjedan. Kada vidim kako stvari stoje u Teheranu, javit u ti se i, ako bude sigurno, moe doi. Ako se ovdje to dogodi, dat u ti broj na koji e me moi dobiti. To je najbolje to mogu predloiti. Hoe li to u redu? Kimnula je, a bijes je splasnuo, jednako brzo kao to je planuo. Nije se smijeila, ali je ponovno ispruila ruku i ovoga puta on ju je primio nita ne govorei. * * * Te je veeri Randall ostavio Fereshteh u hotelu radi susreta s Poljakovim prijateljem. Iz sefa, koji mu je bio dostupan dvadeset i etiri sata dnevno, uzeo je dovoljno novca za plaanje potrebnih dokumenata. ovjek je ivio u

bruklinkom okrugu Williamsburg, staroj idovskoj etvrti, i zvao se Yaakov. Randall se osjeao udno uoljivim u ovom dijelu New Yorka, zbijenih ulica s oznakama na hebrejskom i jidiu. Veina je trgovina bila zatvorena zbog sabata, koji je poeo sa zalaskom sunca, i ulice su bile gotovo prazne. Randall je bez potekoa pronaao adresu. To je bila mala hebrejska i jidika tiskara na Lee Avenue, s neraspoznatljivim natpisom, prozorom prljavim od dugogodinje praine, a mezu-zah na dovratniku mjestimice zahrao. Pokucao je i priekao. Yaakovu je trebalo dosta vremena da doe, no na koncu se obris pojavio iza mreastih zavjesa koje su pokrivale vrata. Brava je kljocnula i vrata su se polagano otvorila. Kao stoje Randall pretpostavljao, Yaakov je bio poljski idov koji je radio s Rostoworoskim za vrijeme rata. Pognut, sijede kose, izgledao je slabo i bolesno, ali pogled kojim je odmjerio Petera od glave do pete bio je otar, a ruke, prekriene na prsima, nisu drhtale. - Da - progunao j e - to j e? Zar ne znate da j e abbes' veeras poeo? Vratite se sutra naveer ili u nedjelju ujutro. Doite sutra poslije habdale, tada u vas moi primiti. Stari je idov namjeravao zatvoriti vrata, ali je to Randall ' abbes (na jidiu: sabat) - idovski blagdan od petka uveer do subote uveer, sedmi dan u tjednu kada moraju mirovati svi poslovi. rukom sprijeio, s pogledom hitnoe na licu. Molim vas, moram razgovarati s vama. Dolazim od Juliusza Rostoworoskog; on me k vama poslao. Trebam vau pomo i to veeras.

ovjekove su se obrve podigle dok gaje paljivije gledao. Dolazite od Juliusza? Zato niste rekli? Ako on tako misli, onda jest hitno. Neiji ivot je u opasnosti? Da. Mnogo ivota. U tom sluaju, uite. Zbog mnogih ivota, zbog samo jednog ivota, abbes se moe prekriti. Randall zakorai u trgovinu. Yaakov ga je uveo kroz mala vrata u skladite straga, a zatim kroz druga vrata u prostoriju koja je bila kuhinja, blagovaonica, dnevna i radna soba. Na golom su drvenom stolu bile svijee, ostaci dvije challatruce i mali, skroman Kiddushi-pokal. Njegova je ena umrla prije tri godine, ali on je nastavio s obiajem blagdanskih obroka za sabat, za sjeanje na nju, kao da je jo uvijek s njim. Pruio je Randallu stolicu i sjeo mu nasuprot. Trebate dokumente, zar ne? Randall je kimnuo. -Mnogo? Ne jako puno. Putovnicu i dva, tri popratna dokumenta. Za kada? Za sutra, najkasnije nedjelju. Moete li to uiniti? Ovisi jesu li teki za izradu i kako dobri moraju biti. Hoe li neiji ivot ovisiti o njihovoj kvaliteti? Randall je kimnuo. Da. Moj ivot. A o vaem ivotu? Drugi ivoti, moda mnogo drugih. Ne usudim se ni misliti koliko. Ve je bilo smrti. Previe smrti. Yaakov se namrtio i alosno odmahnuo glavom.

Nastavlja se. Ubijanje i gubitak. To je beskrajno, jedino to nikada ne umire. Poznate Juliusza? Da, poznajem. On mi je blizak prijatelj. -Dobro je? Da - slagao je Randall. Drago mi je. Jako ga volim, kao brata. Starac je zastao, sjeanja su zrcalila u njegovim oima. Nastalu tiinu prekinule su stareve rijei: - Kasno je. Ponimo. Dok je Randall razgovarao sa starcem u New Yorku, sastanak se na najviem nivou odravao u CIA-inom stoeru u Langleyu. Prisutna estorica bili su najvaniji Agencijini ljudi. Oni su prije nekoliko dana odluili da se krene u realizaciju plana i uspostavljanje izravnog kontakta s Nava'ijevom skupinom, oni su imenovali Howarda Strakera direktno odgovornim za odvijanje operacije. Sada je pokuavao objasniti to je krenulo pogreno. Govorio je tihim, ali odlunim glasom. Imali smo sree u pronalaenju Randalla. Mjesna policija jo uvijek alje rutinska izvjea o svakome tko posjeuje Rostoworoskog i mi ih evidentiramo za eventualne budue potrebe. Provjerio sam svakoga s kim bi Randall mogao kontaktirati i naiao na biljeku da je Poljak imao posjetitelje dan prije, mukarca i enu. Nali smo ondje i Randalla i djevojku i mislim da bih oboje uvjerio da se vrate, ali se umijeao Rostoworoski. Imate li kakvu ideju zato je to uinio, gospodine Straker? - pitao je jedan od estorice, sjedokosi crnac ozbiljnih crta lica poznatog generacijama studenata meunarodne politike na Harvardu. Straker je odmahnuo glavom.

Mogu shvatiti njegovo uplitanje, ali ne i nain na koji je to uinio. Bio bi me ubio, to znam. Mislite da je bio ogoren naim prijedlogom o suradnji s tom tajnom organizacijom; da to ne odobrava? - Ovaj se put Strakeru obratio mlai ovjek, odvjetnik koji je prije tri godine izabrao anonimnost donoenja odluka iza kulisa radije nego mjesto u Vrhovnom sudu za koje je znao da e jednog dana biti njegovo. Moralna su pitanja jo uvijek bila njegova glavna preokupacija. Straker je ponovno odmahnuo glavom. Ne, gospodine. Rostoworoski je umijean vie od toga. Odigrao je glavnu ulogu u dravnom udaru kojim je sruen Mossadeq i na vlast vraen ah, a radei ovdje godinama, baratao je s mnogo osjetljivijim materijalom. Bio je pragmatiar, ovjek koji je imao vrlo tolerantne poglede. Onda se radi o neemu drugome, to on moda zna. Da, to i ja mislim. Sada je dolje na ispitivanju. Mislim da nas nee dugo drati u neznanju. Trei se mukarac nagnuo naprijed, pogledom fiksirajui Strakera, kao da agenta eli prikovati za stolicu. General Burton bio je predstavnik vojske u ovoj skupini i njegovi prioriteti nisu ukljuivali moralne finese. Koliko sam ja razumio, gospodine Straker, Rostoworoski vam je ve dosta rekao. Ovdje imam izvjee s doslovnim prijepisom njegova prvog razgovora; zanimljivo gaje proitati. Vjerujete li togod od ovoga? Gospodine? Vjerujete li u ita od ove prie o asasinima i Orlovom gnijezdu i Gospodaru Alamuta? Ima li vam to smisla?

Straker je uzvratio Burtonov pogled bez kolebanja. Znao je to mora rei. Ne, gospodine. Ne, to nema nikakva smisla. To je ista fantazija, pria kao iz Tisuu i jedne noi. Moda je istinit povijesni okvir, ali sada je ludo zamisliti neto takvo. Rostoworoski neto skriva. Ili je lud. to bi mogao skrivati? to bi time dobio? Vrijeme, gospodine. Vrijeme koje e Randallu i djevojci omoguiti da pobjegnu. Ako pobjegnu, to e se dogoditi? - Crni je znanstvenik ponovno progovorio, a lice mu se naboralo vie no ikada. Imao je prilino jasnu zamisao to bi se tada moglo dogoditi. Straker je zastao prije odgovora. Svi su znali odgovor, no svejedno je morao biti izgovoren. Nisam siguran, gospodine. Moda samo pobjegnu, ne namjeravajui uiniti nita drugo. Ili moda namjeravaju javnosti otkriti to smo mi planirali uiniti. Netko bi im povjerovao? - upitao je odvjetnik. Neki ljudi, da. Dovoljno ljudi. No, nije vano to se ovdje dogaa. Iran je vaan. Homeini e im povjerovati, Homeini i svi njegovi sljedbenici. Ve se uju pogrebna zvona za taoce. To bi moglo dovesti ak i do rata. U sobi je vladala tiina. Zauo se etvrti glas, glas Johna B. Fitzpatricka, vodeeg stratega Odbora za politiku. Znai, Randall je opasan. Moramo ga pronai i zaustaviti. A, ako ga ne moemo zaustaviti, gospodine? - upita Straker. Onda mora biti uklonjen.

39. poglavlje NEW YORK CITY Subota, 22. prosinca 1979. Subotnje jutro Fereshteh je provela u iranskom konzulatu kako bi dobila novu putovnicu u zamjenu za izgubljenu staru, mnogo je novca prolo kroz ruke prije nego je neprijazan slubenik prihvatio njezin opravdani zahtjev. Ako se u bilo kojem trenutku ukae potreba da napusti zemlju, moi e to uiniti jednom kad putovnica bude gotova. Slubenik joj je rekao da ponovno doe u ponedjeljak. Ruala je na brzinu blizu konzulata i potom u centru Manhattana kupila odjeu, kovege i brojne druge stvari koje su im bile potrebne. U deset sati, dok je Fereshteh bila u konzulatu, Randall *je stigao u zgradu Ismaili Research Foundation na Riverside Driveu, iza koleda Barnard. Bio je umoran. Proteklih nekoliko dana naplatilo je danak, ali je znao da ga puno gore tek eka, i nee biti vremena za odmor dok ne pronae i suprotstavi se ljudima koje je traio. To je bilo kao uspinjanje na planinu u magli, bez puta za povratak, a vrh je skriven i nedostian. Malo je uporita, a puno mjesta gdje se moe poskliznuti i pasti; povremeno je to i elio. elio se opustiti, pustiti se i bez napora pasti u ponor. Randall je telefonom u petak poslijepodne ugovorio susret s upraviteljem zaklade. Vrlo je malo rekao preko telefona, objasnivi direktorovoj tajnici samo da mora razgovarati o hitnoj stvari te da mu

je prijeko potreban savjet o jednom aspektu ismailitizma. Pitala gaje ime i gdje radi, odgovorio je da se zove dr. James Saunders, nekad je radio na sveuilitu u Teheranu. Mislio je da to nee moi provjeriti. Sastao se osobno s direktorom, visokim prosijedim ovjekom koji je izgledao kao uspjeni diplomat ili odvjetnik. Randall je odmah primijetio da je manje znanstvenik nego slubenik. Bio je Arapin, vjerojatno Egipanin ili Sirijac. Crna kosa bila mu je proarana sivim prugama, paljivo zaeljana unatrag kako bi jo vie istakla osobu kojoj pripada. Randall je pretpostavljao da ima otprilike etrdeset i pet godina, a ponaanje mu je bilo besprijekorno. Dr. Saunders? - upitao je, ispruivi ruku na pozdrav. Njegove su geste bile dio uglaenog ponaanja, navike samosvjesnog i dotjeranog mukarca. No, Randall mu gotovo od poetka nije vjerovao. Molim - nastavio je direktor - izvolite sjesti. Naruit u nam kavu. Osjeajte se ugodno. Odjednom je Randall prepoznao oksfordsku intonaciju, odgoj koji bogatai iz drugih zemalja jo uvijek kupuju u Engleskoj. Kako je teko ovaj ovjek radio da bi postao engleski dentlmen, pitao se? Nee ga biti lako procijeniti, lbar ne u tako kratkom vremenu koje je Randall imao na raspolaganju. Bio je premazan svim mastima, stoga je Randall morao oprezno postupati, otkriti to je manje mogue, istraiti ovjeka i ne znajui moe li mu na koncu vjerovati. Randallov dolazak na ovo mjesto nosio je silan rizik. Ako je Rostoworoski bio u pravu, svaki bi lan sljedbe ismailita mogao pripadati tajnoj grupi ije je postojanje on pretpostavljao. Nije

bilo naina da unaprijed dozna tko su ili gdje su. Randall je ve znao da svugdje imaju oi i ui. Mogao bi uetati u miolovku a da niti ne uje kako se za njim zatvorila. No, sada nije bilo izbora niti vremena za propitkivanja i neizravnu istragu. Direktor se za nekoliko trenutaka vratio obraajui se Randallu s namjetenim osmijehom. Strano mi je ao, zaboravio sam se predstaviti. Zovem se Abd al-Latif al-Shidyaq i upravitelj sam zaklade. Morate mi oprostiti, ali dvojim hou li vam biti od pomoi. To jest, ako je va problem povezan s iranskim ismailitima. Naravno, shvatili ste da sam ja Arapin. Dolazim iz Salamiyye, istono od Harne u Siriji. Veina sirijskih ismailita su iz tog podruja; to je bilo nae sredite od sredine prolog stoljea. Ali, to ve znate. Randall nije bio siguran je li al-Shidyaq bio samo ljubazan ili gaje iskuavao. Odmahnuo je glavom. Bojim se da ne znam. Moje znanje o arapskom svijetu vrlo je ogranieno. Dugo sam ivio u Iranu, ali sam samo nekoliko puta i to vrlo kratko posjetio neke od zemalja Zaljeva. A la tatakallumu 'l-Arabiyya? Ne, bojim se da ne. itam neto arapski, ali ne govorim ga. - Zato ga time izneneuje? Je li to jo jedan test? Ili postaje paranoian, videi zamke i ondje gdje ih nema. ulo se kucanje na vratima, a zatim je ula alShidyaqova tajnica nosei pliticu s kavom i slatkiima. Djevojka je samosvjesno proetala prostorijom i spustila pladanj na niski stoli ispred direktorovog stola, izmeu dvojice mukaraca. Randall je zapazio njenu nelagodu, premda nije mogao rei je li to zbog njega ili

zbog direktora. Uspravila se, nervozno nasmijeila Randallu i napustila ured. Al-Shidyaq je natoio kavu iz visokog srebrnog vra s elegantnim produenim kljunom. Nadam se da e vam se svidjeti kava na autentini arapski nain, dr. Saunders - primijetio je direktor. Spretno je rukovao mtfnm alicama bez ruke. Osmijeh nije silazio s njegova lica. Niti mu je zbog osmijeha lice postajalo prisnije. Mlijeko i eer upropaste dobru kavu; ja je volim piti kao beduini, nezaslaenu. Ako vam je prejaka, zamolit u Fatimu da donese mlijeka. Randall je odmahnuo glavom i nasmijeio se, iako je mrzio nezaeerenu tursku kavu. Smatrao je da je prejaka, gorka i gotovo nepitka. Podigao je alicu i otpio gutljaj. Imala je okus lijeka. Nasmijeio se ponovno i posegnuo za komadiem halve s tanjuria na plitici. Kako vam mogu pomoi, dr. Saunders? To je bilo pitanje koje je Randall oekivao, no dolo je prije no to je oekivao. Mnogo e toga ovisiti o njegovu odgovoru, o nainu na koji e zapoeti razgovor. Odakle poeti? Kako? Ii centimetar po centimetar, otkrivati malo-pomalo, lagano iskuavati dok ne pronae otvor. To je bila prva pomisao. No, to onda? Treba li ustrajati ili se povui ako naie na otpor? Ako osjeti opasnost, hoe li biti dovoljno vremena i mogunosti da se povue? Najprije, dr. al-Shidyaq, elio bih znati neto o ismailitskoj zajednici ovdje, u New Yorku. Na primjer, u kojem su postotku u njoj zastupljeni Iranci ili oni koji imaju veze s Iranom? Ima ih vrlo malo, dr. Saunders, uistinu vrlo malo. Desetak, dvadesetak moda, koliko je nama poznato. Moda ih ima vie, onih koji nisu aktivni vjernici

i... ostalih. - Al-Shidyaq se nasmijao i prinio alicu ustima. Ostalih? - Randall je odvratio, kratko, ispitujui. Halva se mrvila meu njegovim prstima na tanjuri. Al-Shidyaq je okrenuo glavu, spustio alicu i ponovno natoio kavu. Da, ostalih - potvrdio je. - Kada govorim o nama mislim na nizarije, naravno. Kode. No, ima drugih ismailitskih grupa osim naih. Postoje mustaliji oni sebe nazivaju bohore - u Indiji. Imamo malo dodira s njima. Znate li koliko njih su Iranci? - Randall je ve osjetio distanciranost svog domaina, sve veu rezerviranost. Ve je dotaknuo ivac? Bojim se da vrlo malo znam o tim ljudima, dr. Saunders. No, mislim da meu njima ima vrlo malo Iranaca. Mustaliji ive uglavnom u Indiji. Ima ih neto u istonoj Africi, a mnogi ive u Jemenu. Al-Shidyaq je lagano osjeao strah. Zato je ovaj ovjek doao? Kamo vodi njegovo ispitivanje? - Ako objasnite cilj vaeg ispitivanja, dr. Saunders, moda bih mogao biti od vee pomoi. Vae je zanimanje usmjereno uglavnom na ismailitsku zajednicu u New Yorku? Randall odloi alicu. Posegnuo je za dosjeom koji je donio sa sobom. Nije mogao okoliati. Morao je pokazati spise. Oni su bili jedini nain da prodre do bitnoga. Ne govorei, izvadio je papire: plavi list s tajnovitim slovima, potpuni perzijski prijepis i engleski prijevod Rostoworoskog. Moda e ovo pojednostaviti stvar - rekao je, dodajui list al-Shidyaqu. - Jeste li ikada prije vidjeli neto slino ovom plavom papiru? Znai li vam on bilo to? Direktorova je reakcija bila nepogreiva: otar uzdah, pogled prepoznavanja u oima. Prepoznavanje

i strah treperili su na al-Shidyaqovom licu prije nego ih je zamijenio pogled ravnodunosti, ispraznost izraza kojom je pokuao sakriti duboki, skriveni nemir. Arapin se bojao. ega se prestraio? Al-Shidyaq je pregledao spise kao da ih pomno ispituje, no Randall je znao da su mu misli negdje drugdje, uskovitlane u nastojanju da pronae objanjenje i prihvatljive odgovore na pitanja koja e uslijediti. Pola minute polagano je prolazilo u napetoj tiini, a zatim je al-Shidyaq odmahnuo glavom s namjetenim oprezom i vratio isprave Amerikancu. Glas kojim je progovorio bio je malo promijenjen, no Randall je u njemu primijetio strah. ao mije, dr. Saunders, no ovo mi nita ne znai. Ne znam perzijski, naravno, no engleski mi je prijevod prilino jasan. Nikada nisam nita slinoga proitao. Niti sam ikada vidio neto nalik plavom papiru. To zasigurno nije ismailitski dokument. Smijem li pitati gdje ste ga nali ili tko vam gaje dao? - Strah je narastao u gotovo nekontroliran osjeaj panike. Teko je odravao glas u uobiajenom registru. Kako je Amerikanac doao do tog dokumenta? to znai njegov dolazak ovamo? "Randall je izravno gledao al-Shidyaqa, koji se vie nije smijeio. Samouvjereni svjetski ovjek postao je usamljen i uplaen. Neto je znao. I bojao se. ao mi je - rekao je Randall. - To ne mogu otkriti. No, pronaeno je u ovoj zemlji. U ovom gradu. Tko ste vi, dr. Saunders? - Al-Shidyaqov je glas postao hladan. Urbana uglaenost i srdanost nestala je i zamijenjena osornou koja granii s

prijetnjom. - Odakle dolazite? Zato ste doli ovamo? Rekao sam vam - odgovorio je Randall - doao sam po informacije. Nemam informacije koje traite. Ne znam ni jedan podatak koji bi vam mogao pomoi. Mislim da imate - Randallov glas bio je ljubazan, ali uporan. Njihov je razgovor sada ve bio borba sabljama, a ne otmjeno nadmetanje floretima. - Vjerujem da imate informacije koje traim. -Vi grijeite, dr. Saunders. Grijeite i vrijeate me. Pogreno ste obavijeteni. Nemam nikakvih informacija te vrste koju traite. Morat ete ih potraiti negdje drugdje. Ovdje nema informacija. - Al-Shidyaq je sklopio ruke, a zatim ih vrsto stisnuo. Zavrna gesta, precizna i samosvjesna. Ustao je. Randall je kimnuo. - Shvaam - rekao je. - Zao mi je to sam vas uznemirio, dr. al-Shidyaq. Vie vam neu smetati. To je bila la. Morat e mu ponovno smetati i stvarati potekoe. Al-Shidyaq je sada bio klju, mora ga uvjeriti da mu otkrije sve to zna. Ali, ne ovdje. Ne sada. Vie nita nisu rekli. Obojica su znali da je strah koji se rodio meu njima, postao spona koja ih je povezivala. Randall e pokuati uvrstiti tu vezu, iskoristiti je kao oruje, sputavajuu, prisilnu snagu koja e pojaati al-Shidyaqov strah i nesigurnost. Ovaj e se pokuati izvui, pobjei od Randalla i ublaiti svoje strahove. No, init e pogreke i tada e Randall biti kraj njega, spreman da iskoristi njegove greke. S jednim izuzetkom: nema dovoljno vremena, uope nema vremena za ovakvo taktiziranje.

Randall je ustao, rukovao se s al-Shidyaqom i krenuo ka vratima. Okrenuo se izlazei. Direktor je stajao, netremice gledajui Amerikanca, gledajui ga kako odlazi. Randall je primijetio da rukom nervozno dodiruje ovratnik svog besprijekornog sakoa, trljajui mrljicu na mjestu gdje je prolio nekoliko kapi kave. Kava je bila vrua i gorka i Randall je taj okus jo uvijek osjeao u ustima.

40. poglavlje NEW YORK CITY Subota, 22. prosinca 1979. Randall je ekao iza stabala koja okruuju Riverside Park na drugoj strani ceste preko puta zgrade u kojoj je smjetena Zaklada. Ledena gaje hladnoa obavijala poput ogrtaa, hladei ga, prisiljavajui ga da se s vremena na vrijeme kree kako bi se zagrijao. Dugo je vremena ekao. AlShidyaq je napokon izaao poslije jedan i uputio se istono, prema Broadwayu. Randall je pretpostavljao da ide kui podzemnom eljeznicom. Priekao je pola minute, a zatim krenuo za njim. Doktor je nervozno koraao, neprestano se osvrui oko sebe kao da se bojao da ga prate. Randall je odravao razmak, ali ga nije isputao iz vida. Na Broadwayu se Al-Shidyaq uputio raglio prema najblioj postaji podzemne eljeznice. Vrlo je kratko ekao. Ukrcao se na vlak koji je brzo stigao; iao je u centar Manhattana. Randall je

uskoio u susjedni vagon i sjeo pokraj prozora s kojeg je vidio vrata. Al-Shidyaq je siao s vlaka na postaji Columbus Circle. Randall je priekao nekoliko trenutaka, a zatim ponovno krenuo za njim, brinui se da ga ne izgubi u subotnjoj guvi. Promijenio je liniju i ukrcao se na vlak prema sjeveru, prema Eight Avenue na zapadnoj strani Central Parka, i siao na slijedeoj stanici. Randall mu je bio za petama. S vremena na vrijeme doktor je pogledao preko ramena, ali je oito bio neiskusan i nije znao trikove kojima moe natjerati pratioca da se otkrije. Randall gaje pratio poput sjenke, jo uvijek neotkriven. Kada je Al-Shidyaq doao do ugla 72. ulice, uputio se prema Dakoti, golemoj apartmanskoj zgradi dizajniranoj da izgleda kao francuski dvorac. Smjeten s pogledom na Central Park, to je bio prvi blok raskonih stanova sagraen u New Yorku. Danas, gotovo sto godina poslije, ovi stanovi su jo uvijek bili ekskluzivni i skupi. Randall je uzdahnuo. Bit e gotovo nemogue neopazice ui u zgradu. Da li Arapin ovdje stanuje, pitao se, ili nekome ide u posjet? S obzirom na nain na koji gaje uvar u predvorju pozdravio, Randall je pretpostavljao ono prvo. Pustio je da proe nekoliko minuta. Al-Shidyaqu e trebati nekoliko minuta da se smjesti, da se osjea sigurnim. Tko zna je li oenjen. ena bi mogla stvoriti potekoe. Ili, bila je tola mogunost, dati mu prednost. ekao je. Konano, bilo je vrijeme. Izvadio je iz depa svoju slubenu iskaznicu. Bit e je rizino pokazati ako uvar bude inzistirao na provjeri, no mogla bi utedjeti puno dragocjenog vremena. Uao je u predvorje.

Mogu li vam pomoi, gospodine? - uvar je bio srdaan, ali oprezan. Randall je pokazao iskaznicu, pomno prstom pokrivi ime. To je bila slubena iskaznica; i to je bilo vano. Prije nego je uvar mogao zatraiti da pogleda iskaznicu izbliza, Randall ju je spremio u dep i zapoeo razgovor. elio bih popriati s jednim od vaih stanara, dr. Al-Shidyaqom. Nije u nevolji, no moda ima podatke koji bi nam mogli koristiti. Da, gospodine. Trenutak. Nazvat u ga. Koje u prezime rei? Pisalo je na iskaznici. Grant. Agent Grant. - Ako ga tko pita, ovjek e rei daje vidio ime na Randallovoj kartici. uvar je otiao do telefona na svom stolu i birao broj. Kratko su izmijenili nekoliko rijei, a zatim se okrenuo Randallu. Dr. Al-Shidyaq bi elio da objasnite o emu se radi, gospodine. Bojim se da to ne mogu otkriti treoj strani. Osobno mu moram objasniti. Stanka, opet nekoliko izmijenjenih rijei. uvar se okrenuo. Dobro, gospodine, kae da e vas primiti. Peti kat, gospodine, stan 511. Dizalo je na lijevoj strani. Al-Shidyaq je ekao ispred vrata svog stana. Sledio se ugledavi Randalla, ali se nije vratio u stan. Tako - rekao je dok se Randall pribliavao. - To je va pravi identitet, dr. Saunders. Mogu li raunati daje Grant vae pravo prezime? Grant e biti dovoljno dobro - odgovorio je Randall. -Uimo, doktore Al-Shidyaq. Moramo porazgovarati o nekim stvarima.

Kako ste pronali ovo mjesto? Imate li ovlasti da uete u moj stan? Molim, najprije to elim vidjeti. U protivnom, morat u zamoliti vratara da vas isprati. - Al-Shidyaq je dobro blefirao. Ali, bojao se. Randall nije odgovorio. Priao je Arapinu, uhvatio ga za ruku, gurnuo kroz otvorena vrata u stan i zatvorio ih za njima. Sjednite - odbrusio je. Postojao je samo jedan nain da svlada strah ovog ovjeka, strah koji mu je prijeio da ispria Randallu sve to zna. Morao gaje zastraiti jo vie, uiniti svoju prijetnju stvarnijom, neposrednijom, ak iako to nije bila. -Ne moete... Da, mogu. Sjednite! - Pod svaku je cijenu Randall elio izbjei silu. elio je suradnju i znao je da e najbolje uiniti ako najprije prestrai, a zatim smiri svog informanta. Morao je potkopati mukarevo samopouzdanje do toke u kojoj e trebati Randalla kao oslonac. Jedino ako nita drugo ne uspije, razmiljat e o nasilju. Sada e sve ovisiti o njegovom glasu i pogledu. Al-Shidyaq mu mora vjerovati, mora biti uvjeren da e Randall uiniti sve to je rekao da e uiniti ako mu ne kae ono to ga zanima. Iako su mu ljtnja i strah svjetlucali u oima, AlShidyaq je sjeo. Ako se bijes povea, mislio je Randall, posluit e da izotri strah. Ne moete ovo initi, gospodine Grant. To upravo inim. Ili niste primijetili? Randallov je ton bio podsmjeljiv. Nemate ovlasti. Ja imam svoja prava. Nita vie nemate. Upravo sam ih dokinuo. Randall je ostao stajati. Ispitiva uvijek mora biti vii od onoga koga podvrgava ispitivanju. To je bila temeljna tehnika.

Ja sam strani dravljanin. Imam pravo kontaktirati s konzulatom. Samo izvolite. Sve dok ste sigurni da imate dobre veze s Damaskom, veze na vrlo visokim poloajima. Kako to mislite, veze? - Al-Shidyaqova je panika rasla. Osjeao se paralizirano i smeteno. To se ne moe dogaati ovdje, u njegovu vlastitom stanu. Stoje Amerikanac mislio? to hoe? Mislim na ljude koji sirijskoj obavjetajnoj slubi mogu objasniti vau povezanost s CIA-om, koji mogu razjasniti pode-blji dosje koji o vama imamo i posao koji ste za nas obavili kod kue. Vi grijeite. Nema takvog dosjea. Nikada nisam imao veze s CIA-om. Imate pogrenog ovjeka. - Ovo nije bilo mogue, postojale su granice to mogu initi. Ovo nije Ba'athist Sirija; ovo je Amerika. Zato ste tako sigurni, doktore Al-Shidyaq? to znate? to vi znate o tome to mi moemo ili ne moemo initi? Vi nita ne znate. Va se dosje upravo priprema. Ne moete me zastraiti. Ne mogu vam nita rei. Vai zakoni jame mi odreena prava. Vi ste odgovorni, niste iznad zakona. Nitko nije iznad zakona. - Nadao se da Amerikanac blefira, pokuavajui ga prijetnjama natjerati da kae. Ali, ako progovori, ako mu kae to zna, bit e gore, puno gore od njegovih prijetnji. Bili biste iznenaeni s onim to smijemo uiniti u interesu dravne sigurnosti. Vi ste prijetnja toj sigurnosti. Zakon vam nita ne jami. - Randall je zastao, a onda nastavio: Za manje od minute, doktore Al-Shidyaq, poet ete govoriti. Dat ete mi informaciju koju sam od vas jutros traio. Vjerujte mi, hoete. Ne bojim vas se, gospodine Grant. Vi ste prekoraili svoje ovlasti. Nemam vam to rei. -

Al-Shidyaq se osjeao sigurniji: ovo je bila varka, prava obmana. Da je Amerikanac namjeravao neto uiniti, ve bi to bio uinio; ne bi prijetei gubio vrijeme. ak nije podigao ruku na udarac ili nagovijestio prisilu. Ovdje postoji nadzor. Ovo je Amerika. On je siguran. - U tom sluaju, doktore Al-Shidyaq, rei u vam to e vam se dogoditi. Paljivo sluajte, neu ponavljati. Podignut u telefonsku slualicu i okrenuti odreeni broj. Telefon e tri puta zazvoniti, a zatim u spustiti slualicu. Za pet minuta pred zgradu e stii automobil. Imat e zatamnjena stakla i nevaee registarske ploice. Slubeno ne postoji. etiri mukarca e se popeti u ovaj stan. Straar ih nee zaustaviti: u meuvremenu e i on primiti telefonski poziv. Nee ih ak ni vidjeti. etvorica e vas otpratiti da automobila i nitko ih nee zaustaviti. Ako pokuate dati znak uvaru, iznenadit ete se otkrivi daje oslijepio. Ako ga pokuate zvati, otkrit ete daje ogluio. Bit ete odvedeni u kuu negdje izvan New Yorka i zatvoreni unutra. Visoka kua, siva, bez prozora, posebno debelih zidova. Kao ni automobil, ni ona slubeno ne postoji. Nita se ne uje kroz te zidove, pogotovo ne bolni krici. Smjestit e vas u sobicu, vrlo skuenu sobu bez prozora i svjetla. U njoj nema niega, niega. Nitko nee doi. Nitko vam nee donijeti hranu ni vodu. Nitko nee s vama razgovarati. Ostavit e vas ondje dan, tri dana, tjedan, moda due. Vama e se initi puno, puno due. Kada konano dou po vas - a doi e, nee vas zaboraviti - izgubit ete pojam o vremenu, bit ete zbunjeni, eljni razgovora. Malo e s vama razgovarati. Dat e vam hrane i vode. A zatim e vas ponovno vratiti u praznu, mranu sobu. To e trajati sve dok im ne

ispriate sve ili dok ne umrete. Jednom kada ondje stignete, to je svejedno. U svakom sluaju, neete vie izai. U meuvremenu, drugi e ljudi odnijeti vau putovnicu u drugu zgradu, ovdje, u New Yorku. Sutradan, vaa e putovnica imati izlazni peat s aerodroma J. F. Kennedy i ulazni peat u Kairu. Bit e zabiljeeno da ste rezervirali izravni let tamo. Bit e zabiljeen i va odlazak i dolazak. Za tri dana vaa e putovnica biti pronaena na pustom etalitu u blizini Hotela Hilton. Postojat e trag da ste odsjeli u tom hotelu. Policija u Kairu e krenuti u potragu, ali nee nai tijelo. To nije neobino. Kada se vai prijatelji ponu o vama raspitivati, bit e im reeno to se dogodilo. Nakon nekog vremena platit e vam malu osmrtnicu u novinama. Razumijete li me sada, doktore AlShidyaq? Razumijete li to mi moemo i to ne moemo uiniti? Al-Shidyaq je problijedio, poput ovjeka koji je u snu vidio vlastitu smrt. elio je da mu bude zlo, ali je osjetio samo gorak okus straha u ustima. Sjedio je potpuno mirno. Ruke su mu se prestale micati, a oi nisu treptale. U mislima je vidio automobil koji prolazi Damaskom, trojicu mukaraca na stranjem sjedalu, jednog glave prekrivene bijelom kukuljicom, poput vree za brano. Sjeanje na tu sliku iz njegove prolosti dugo ga je vremena progonilo. Kad je progovorio, bio je to gotovo apat. -Ne moete to uiniti. To je neljudski. Ne inite to. - No, vie ni sam sebi nije vjerovao. Randall je utio. Uzeo je Al-Shidyaqu posljednje uporite i Arapin se konano okrenuo za pomo svom muitelju. Randall je znao da e to uiniti. Nije

bilo druge mogunosti. Gdje bi drugdje mogao otii? Dobro. - ovjek je govorio tupim i jednolinim glasom. -Rei cu vam sve to znam. To nije mnogo, no morate se time zadovoljiti. Poite sa mnom. U radnoj sobi imam dokumente koji e pomoi da vam objasnim neke stvari. Al-Shidyaq je ustao, a Randall ga je slijedio u sobicu ispunjenu arhivom. Upalio je svjetlo, izvadio klju iz depa i otvorio metalni ormar za kartoteku pokraj stola. Izvadio je nekoliko dosjea i predao ih Randallu. Ovdje ete pronai neke dokumente, od kojih su neki vie-manje isti kao talisman koji ste mi jutros pokazali. Veina tih spisa su pisma ovjeka koji sebe naziva imam Hasan al-Qa'im bi-amr Alah. On je onaj Hasan iji se potpis nalazi na dnu pisma koje ste donijeli. Primjerci slinih pisama poslani su ismailitima u Indiji, istonoj Africi i drugdje - ali bez rezultata. ak sam uo daje poslao pisma mustalijima u Indiji i Jemenu, ali njih nisam vidio. Veina je pisama pisana na arapskom, ali Hasan je Iranac, kao i veina njegovih sljedbenika. To ste vjerojatno pretpostavljali. U pismima on poziva ismailitski svijet da ga prizna kao pravog imama, njihovog od Boga izabranog i nadahnutog vou. Za sada, on je samo na elu sekte, sljedbe za koju je donedavno znalo teknas nekoliko. Prva su pisma poela stizati 1975. godine. Prole je godine poslao poduu poslanicu u kojoj iznosi znaenje svoje sekte i njezinih vjerovanja. Pronai ete primjerak poslanice u drugom dosjeu. Oni sebe nazivaju irshadiji. ini se da su se osamostalili sredinom prolog stoljea. Morat u vas malo gnjaviti s povijeu, ali obeaj em da u

biti kratak. Godine 1817. voa iranskih ismailita bio je Khalil Allah. Te je godine ubijen u tunjavi u gradu Yazdu. Njegov je nasljednik bio poznat kao aga-kan Mahallati, koji je postao guverner provincije Kerman. Nakon smrti aha koji gaje postavio na vlast, smijenjen je, zatim se dva puta pobunio pokuavajui ponovno preuzeti vlast u provinciji, no konano je poraen 1842. godine. Pobjegao je u Indiju s veinom svojih sljedbenika, ponudio usluge Britancima i ubrzo postao voa tamonjih ismailita. On je bio prvi aga-kan. ini se da se neto zanimljivo dogodilo s nekolicinom ismailita koji su ostali u Kermanu. Jedan je od njih rekao da je aga-kan napustivi Iran, koji je oduvijek bio domovina sekte, izgubio pravo na poloaj imama. Taj je ovjek bio Abd alHusein kan Kermani i za sebe je tvrdio da je pravi imam. Bio je mlad, izrazito pametan, zgodan i vrlo bogat. Upotrijebio je svoj novac i ^svoju mo uvjeravanja da to vie proiri utjecaj sljedbe, najee se infiltrirajui u druge skupine. Do njegove smrti krajem stoljea irshadiji su postali prilino moni, makar je njihovo postojanje bilo poznato tek rijetkima Sada kada je poeo govoriti, Al-Shidyaq je otkrio da je to lake nego to je mislio. Nije vie bilo potrebno da ita skriva. Nastavio je. - Stvari su ile svojim tijekom sve do prije drugog svjetskog rata. Nasljednik Abd al-Huseina kana umro je 1933., a naslijedio ga je njegov sin Hasan, koji je uzeo titulu al-Qaim bi-amr Alah. Hasan je bio novi tip ovjeka, posveen tradiciji kao i njegov otac i djed, ali i oaran svim mogunostima dvadesetog stoljea, osobito modernom znanou. To stalno otkriva u svojim pismima. Neka od njih otkrivaju veliku simpatiju prema europskom

faistikom pokretu tridesetih godina - ini se da se divio njihovoj organizaciji i njihovim mesijanskim snovima. Nakon rata neke su irshadijske obitelji investirale mnogo novca u mali industrijski sektor koji se razvijao u Iranu i postale nevjerojatno bogate. Poput mnogih drugih velikih obitelji u tom razdoblju, udruili su svoje resurse i prodali zemljine posjede izvan grada. Ulagali su novac u sve. Nakon ahove takozvane zemljine reforme zaradili su velik profit na nekretninama u sjevernom Teheranu, koji je postao ekskluzivno rezidencijalno gradilite, i do sredine sedamdesetih njihovo se zajedniko bogatstvo procjenjivalo na milijarde dolara, uglavnom pohranjene na raunima vicarskih banaka, a velik dio novca prenesen je Hasanu da ga potroi kako eli. Bilo kao rezultat ovoga ili ne, 1975. godine Hasan je odluio javno istupiti i obznaniti se ismailitima u drugim dijelovima. Zatim je 1977. godine otiao ak i dalje. Tvrdio je da e se skroviti Imam, obeani Mahdi iji dolazak ismailiti iekuju stoljeima, pojaviti na zemlji. Nije mislio na sebe. Govorio je o nekome po imenu Muhamed ibn Abd Alah, koji e biti istinski Mahdi za cijeli islamski svijet. Kada se on pojavi, Hasan e mu predati vodstvo vjere na zemlji tako da moe vladati narodima kao to je proricano. Obznanit e se u abi u Meki i pozvati na sveti rat protiv nemuslimanskog svijeta. U tom e asu, rekao je Hasan, islamski narodi ustati kao jedan i osvojiti svijet. Tvrdio je da sve to zna jer posjeduje knjigu proroanstva poznatu kao Kitab al-irshad, knjiga uputa. Prema naslovu te knjige irshadiji su dobili ime. Meutim, Hasan nije bio

spreman u potpunosti stvari prepustiti Bogu. Krajem 1977. rekao je daje prije nekoliko godina lanove svoje sljedbe uputio da dadu dio svog prihoda za program proizvodnje neke vrste tajnog oruja kojim e Mahdi osvojiti svijet. Nikada nije otkrio prirodu tog oruja niti mjesto na kojem se uva, zato nisam siguran postoji li uope. Mislim da je o tome govorio samo zbog poticanja drugih da mu se pridrue. Kada se lani Mahdi pojavio u Meki prolog mjeseca, bili smo vrlo uznemireni vjerujui da to ima veze s tim ovjekom, Hasanom, i njegovom skupinom. Ako je on umijean i ako se prouje da su ismailiti upleteni, to bi moglo biti pogubno za sve nas. Ljudi nisu kritini: ne uoavaju razlike izmeu jedne i druge skupine. Njima su svi ismailiti isti. Optuili bi nas za pobunu u Meki. Progonili bi nas i ubili. Nae mukarce, ene i djecu. Randall je oarano sluao. Bio je svjestan da prvi put uje istinu o skupini koju je toliko dugo traio. Gotovo je s nagaanjima, sa slutnjama: sada zna njihovo ime, njihovu povijest, ciljeve i identitet njihovog voe. Vie nije traio fantoma, ve neto opipljivo to moe slijediti do jazbine i, ako bude mogao, unititi. To je sve to znam, gospodine Grant - zakljuio je Al-Shidyaq. - Naravno, ima jo puno pojedinosti. Nai ete ih u ovim spisima. No, ja sam vam upravo iznio osnovne injenice. Nita se ne zna o njihovoj lokaciji, osim da im je stoer jo uvijek u Iranu, niti vam mogu to rei o njihovoj organizaciji, elnicima ili trenutnim aktivnostima. Rekao sam vam sve to znam. Morate mi vjerovati.

Vjerujem vam - rekao je Randall. - Ali, uistinu ne razumijem zato ste se bojali to ispriati. Al-Shidyaq je ponovno problijedio. Gledao je pokraj Randalla i utio. Amerikanac ga je gledao. Nije ga brinuo ovjekov s"ah, no morao je znati razlog za nj. Upoznali ste ih - konano je rekao Randall. To je bila izjava, ne pitanje. - Ovdje, u New Yorku. Nedavno. Al-Shidyaq je utio, no Randall osjeti daje u pravu. Nastavio je s pitanjima. Zato su doli k vama? to su htjeli? Zato su vam se tako otvoreno predstavili? Al-Shidyaq je zadrhtao, a zatim odgovorio tupim i umornim glasom. Bio je jedan mukarac. Doao je u Zakladu poetkom ovog mjeseca i elio me vidjeti. Rekao je da dolazi iz Irana u ime imama Hasana, daje poslan radi interesa irshadija u ovoj zemlji. Rekao je da se amerika vlada zainteresirala za poslove njihove sekte, stoga ne ele da im se proslijedi ikakva informacija. Mislio je da e moda netko doi u Zakladu i postavljati pitanja. Ako doe, nita im ne smijem govoriti, ve porei svaku spoznaju o takvoj skupini. U suprotnom... Zautio je. U suprotnom...? - poticao gaje Randall, iako je mogao pretpostaviti odgovor. U suprotnom e me ubiti. I moju obitelj u Siriji. Oni znaju tko sam, gdje me mogu nai. Imaju ljude posvuda. Nema izlaza. ovjek koji vas je posjetio bio je Iranac? AlShidyaq je kimnuo. Da. etrdesetogodinjak, moda stariji. Mula. Bio je odjeven u crno i vidio se batrljak umjesto ake na desnoj ruci. Ve je prolo gotovo mjesec dana,

ali ja jo uvijek vidim njegovo lice ako zatvorim oi. Nikada neu zaboraviti to lice. Znam - potvrdio je Randall gotovo neujnim glasom. -1 ja sam ga vidio. Nastupila je tiina, prekinuta samo laganim otkucajima sata na Al-Shidyaqovom stolu. Trebao je krenuti. Randall je ustao. Uzeo je dosjee i pruio ruku Al-Shidyaqu. Neprijateljstvo meu njima, izazvano strahom, nestalo je i ponovno zamijenjeno hladnom formalnou. Rukovali su se i Randall je otiao. Vrata stana zatvorila su se za njim i uo je zvuk zakljuavanja brave. Randall se spustio stubitem u predvorje, gdje je isti uvar jo bio na dunosti. Pogledao je na sat i vidio da su uskoro tri sata. Do naveer morao je obaviti jo nekoliko stvari. Zamolio je uvara da pozove taksi. Za nekoliko je minuta radiotaksi tvrtke ABC stigao pred zgradu. Kada se Randall odvezao, zazvonio je telefon na pultu. uvar je podigao slualicu. Johnsone - rekao je glas na drugom kraju linije - ovdje doktor Al-Shidyaq. Upravo sam primijetio da odlazi taksi. U njemu je bio moj posjetitelj? Da, gospodine. Prije nekoliko minuta sam ga pozvao. Hvala, Johnsone. Moete li mi rei o kojoj taksi-kompaniji se radi? -ABC, gospodine. Neto nije u redu? Ne, sve je u redu. Imate li sluajno telefonski broj ABC-a? Da, gospodine: 492 - 4444. Hvala, Johnsone. To je sve to sam elio znati. U stanu, Al-Shidyaq je spustio slualicu. Na trenutak je oklijevao, a zatim je ponovno podigao. Okrenuo je broj, a glas je gotovo odmah odgovorio:

-ABC taksi. Mogu li vam pomoi? Halo, zovem se Al-Shidyaq, stanujem u zgradi Dakota u 72. ulici. Moj je prijatelj prije nekoliko minuta otiao s jednim od vaih taksija i ja sam upravo shvatio da ne znam kamo je iao. Za nekoliko minuta moram krenuti za njim. Moete li mi, molim vas, rei kamo se uputio? Va je voza ve dojavio odredite? Gospodine, nije nam doputeno davati obavijesti o vonjama. Shvaam. U pravu ste, no ovo je uasno vano. Imamo vaan sastanak. Mnogo je novca u igri i ne usuujem se zakasniti. Moete li malo odstupiti od pravila? Imate moje ime i adresu. Moete provjeriti kod uvara ako elite. Nije potrebno, gospodine. Zapisao sam vae ime. Va je prijatelj zamolio da ga odveze u Hotel Chelsea na West 23rd street. Naravno, sada sam se sjetio! Spomenuo mi je. Hotel Chelsea. Naveer je Randall preuzeo dokumente od Yaakova. Njemu su se inili savreni, ali e pravi test biti dolazak u Teheran. Ve je rezervirao let za London u deset sati te veeri i planirao je idue poslijepodne iz Engleske poletjeti za Iran. Kada se vratio u hotel, Fereshteh gaje ekala da se pozdrave, blijeda i povuena; vrlo je malo govorila. Rekao joj je to mu je Al-Shidyaq rekao o imamu Hasanu i njegovoj skupini. Sluala je, no njegove su joj rijei malo znaile. Nije mogla mrziti apstrakciju, a oni su, jo uvijek, za nju bili upravo to - apstrakcija. Vidjela ih je i pobjegla od njih, no jo uvijek nije mogla vjerovati da postoje, ak ni kada joj je Randall otkrio imena i ispriao njihovu povijest.

Razgovarala je s Gormanom i Strakerom i vidjela je Petera Randalla da ubija, jednom u potkrovlju u ulici Wooster, a drugi put na ledu blizu kue Rostoworoskog. I Straker i Randall, pa i Gorman koji je poginuo na ledu bili su stvarni, mogla je shavtiti dogaaje povezane s njima. No, ovi drugi bili su tajnoviti, misterija, tek sjene koje je letimice spazila krajikom oka. Bojala ih se i nije ih vie eljela susresti, no oni za nju nisu bili stvarni. Bojala se i Randalla, ne u smislu da joj moe nauditi, nego jer je bio tako usmjeren, prisiljen na stvari koje ona nije mogla razumjeti. Ono to su za nju bile sjene, njemu je bilo stvarno i strahovala je da e preko njega i njoj postati stvarnije. Osjeala je bojazan zbog njegove mrnje i fanatinosti, bojazan da e i ona postati dio toga i nee se moi osloboditi. Kada je otiao, dugo je sjedila u svojoj sobi, strahujui za njega i za sebe. Te noi nije spavala.

Sesta faza 41. poglavlje TEHERAN 23. prosinca 1979. Bilo je mrano i prilino hladno kada je Randall stigao u Teheran. Snijeg je gusto prekrio zemlju, a zrak je bio ist i hladan. Na aerodromu Mehrabad kvar na elektrinoj mrei iskljuio je grijanje, ali je pomoni generator odravao osnovnu rasvjetu i komunikacijsku opremu, a prostori za carinsku

kontrolu i kontrolu putovnica bili su slabo osvijetljeni petrolejkama. Unato tome, budnost je Revolucionarne garde zaduene za sigurnost bila vea nego inae. Mnogi su Iranci dolazili iz Europe za boine blagdane, iako ovdje u Teheranu nije bio i nikada nee biti Boi. Randall je putovao s irskom putovnicom naslovljenom na Seana Byrnea, fotografa freelancer a iz Dublina. Tjedan dana prije ukradena je u New Yorku. Fereshteh mu je u Willoughbysu na West 32nd Streetu kupila itav niz impresivne rabljene fotografske opreme - dovoljno da uvjeri sluajan pogled znatieljnih oiju. Izbor irske putovnice bio je promiljen: Randall je znao da e se isplatiti kada doe u Iran i platio je Yaakovu da napravi jo nekoliko isprava koje e ovdje moi koristiti. Putovnica je imala potpuno vjerodostojnu vizu iz iranskog konzulata u New Yorku; Randall nije znao kako je ovjek do nje doao, ali je znao da je udio vize u konanoj cijeni bio velik. Randallova je irska putovnica u poetku napravila malu zbrku. Nitko od gardista nije ju prije vidio, ak ni znao gdje je Irska. Randall je bio prisiljen s njima govoriti samo engleski - bilo kakva naznaka da zna perzijski odmah bi izazvala sumnju. Znao je kako se misli da CIA alje agente u Teheran kao europske biznismene, te je Randall morao uvjeriti izuzetno sumnjiave gardiste daje njegov status stvaran. Laknulo mu je kada je viza prola provjeru - bila je to prva vana prepreka koja e olakati sve ostalo. Zatim je pokazao krivotvoreno pismo koje je sam napisao, s potpisom Mehdija Ramatollaha, iranskog konzula u New Yorku, uvjeren da nee provjeravati njegovu autentinost. Njime su

iranski slubenici zamoljeni da surauju s gospodinom Byraeom budui daje doao u Iran zbog vrlo vanog posla. Randall je potom pokazao dokumente za koje je znao da e biti najvaniji i predao ih gardistu iji je engleski bio najbolji, dvadesetipetogodinjaku oito kolovanom u inozemstvu, vjerojatno u Engleskoj. Prvo je bilo pismo od stoera Sinn Feina u kojem predstavlja Seana Byrnea kao politikog predstavnika Irske republikanske armije ovlatenog da stupi u pregovore s drugim antiimperijalistikim organizacijama na obostranu korist. Drugo je pismo bilo detaljni primitak NORAID-a, sjevernoamerike organizacije koja je osiguravala financijsku potporu oruanoj borbi u Sjevernoj Irskoj, zapravo potvrda daje Sean Byrne primio i organizirao transfer u Irsku velikog iznosa novca, sakupljenog u irskoj zajednici u New Yorku, zajedno s dvije poiljke oruja upuenog u Donegal. Kada su Iranci zavrili s pregledom dokumenata, R^idall je pokuao objasniti daje od svojih efova dobio ovlasti da ide u Iran kako bi se susreo s voama revolucije i uvrstio odnose, tako da se dvije strane mogu meusobno pomagati u borbi protiv britanskog imperijalizma. Igrao je na malu vjerojatnost i to je znao. Irska je zapravo bila nepoznata veini Iranaca. Mnogi nisu imali pojma gdje se nalazi Engleska, Francuska ili Njemaka, no za vrijeme protestnih povorki prije revolucije u vie se navrata ulo zende-bad Irland, ivjela Irska. Proulo se da se Irci bore protiv Britanaca za nezavisnost; tako dugo dok budu suborci u borbi protiv svjetskog imperijalizma, Irci, tko god bili, moraju biti prijatelji. Randall je sada igrao na osjeaje, govorei

gardistu o Uskrsnom ustanku 1916., graanskom ratu, britanskoj podjeli Irske na sjevernu i junu, protestnim povorkama za graanska prava iz ezdesetih koje su zavravale u krvi, ulasku britanskih postrojba i dugom, iscrpljujuem ratu koji je uslijedio. Ovi ljudi, znao je iz iskustva, misle crno-bijelo i stoga je slikao snanu, dramatinu sliku s namjerom da osvoji njihove simpatije. Pokazalo se da je gardist kojem se obratio boravio u Engleskoj, to je Randall i pretpostavljao s obzirom na izgovor, na sveuilitu blizu Brightona, i neto je znao o irskom problemu. Kad je poeo to objanjavati svojim prijateljima, jedan se od njih neeg dosjetio. Randall je pravei se da ne razumije paljivo sluao dok su razgovarali na perzijskom. ini se da je prije nekoliko godina knjiga Studija o problemima sjeverne Irske Liama de Paora prevedena na perzijski jezik i taj ju je ovjek proitao. I sam Randall sjetio se da ju je vidio u prodaji u Teheranu 1977. i sada se u sebi zahvaljivao prevoditelju knjige. U kaotinim prilikama koje su bile posljedica revolucije, gardisti su imali velik stupanj autonomije. Kao organizacija esto su djelovali neovisno od vlade, ak kao opozicija slubenoj politici i nitko ih se nije usudio kritizirati. Gardist s kojim je razgovarao otiao je do telefona i nazvao neki broj u gradu. Randallovo je srce ludo kucalo. Iako je stekao njegovu naklonost, Iranac nije mogao sam preuzeti odgovornost i pustiti ga u zemlju. Znao je kako ovi ljudi razmiljaju: u svim sumnjivim sluajevima za svoj postupak sigurnije je dobiti odobrenje odozgo, nego riskirati poduzevi neto

to jednako lako moe dovesti pred streljaki vod kao i do napredovanja. Ako stvari dobro krenu, pretpostavljeni blagonaklono moe dopustiti da mu se pripie dio zasluga; ako ne, rije upuena pravoj osobi moe ga postaviti na mjesto biveg zapovjednika. Randall nije trebao brinuti. Nakon petminutnog razgovora s. pretpostavljenim, gardist je spustio slualicu i nasmijeio se. Vrlo ljubazno je poeo objanjavati organizaciju Byrneovog boravka u Teheranu. Kao predstavnik prijateljske revolucionarne skupine aktivne u borbi protiv jedne od najjaih zapadnih sila, Byrne ne smije dugo ekati na aerodromu. Svakako ne cijelu no. Ako je potrebno, jedan od uvara otpratit e ga do hotela kao slubena pratnja. To e biti samo pristojna formalnost ako se radi o pravom ovjeku, ali i osiguranje prismotre za sluaj da je Byrne varalica. Stoer e poslati jo vojnika koji e uvati strau ispred hotela, zapovjednik se s tim sloio. Bolje da se detalji osobno razrade ujutro, nego da se povrijedi saveznik, ve umoran od dugog leta. Dogovoreno je da vojnik koji govori engleski otprati Randalla u Hotel Keyhan na aveniji Hafez. Zajedno su napustili aerodrom, a vojnik mu je pomogao nositi teku fotografsku opremu. To je bio idealan nain ulaska u zemlju - pod slubenom zatitom - ali Randall e se morati rijeiti pratnje im mu se ukae prva prilika. Odvezli su se vojnim dipom parkiranim ispred glavnog aerodromskog ulaza, jednim od mnogih koji su osloboeni iz vojarni irom zemlje posljednjih dana prevrata. Vojnik je vozio, pritiui gas, uivajui u ranojutarnjoj vonji na otvorenoj cesti, kao i u povlastici da mu je

ustupljen dip. Nitko ih nije zaustavio dok su jurili prema centru grada. Ulice kojima su vozili bile su mrane i puste i Randall je drhtao, ne samo zbog hladnoe. Vojnik, ime mu je bilo Sohrab Qasemlu, slobodno je razgovarao s Randallom, elei znati neto vie o borbi Iraca protiv Engleza. Amerikanac je gledao filmske novosti i itao novinske lanke o problemima u Irskoj te je bio u stanju uvjerljivo blefirati. Svidio mu se Qasemlu, bio je pametan, za razliku od razbojnika koje je ubio u Yusefabadu mjesecima prije. Kada je konano progovorio o revoluciji i ulozi koju je on odigrao u tome, Randall se gotovo sramio obmane koju je inio. Qasemlu nije bio ni oportunist ni fanatik, nego mladi intelektualac uasnut ahovim brutalnim reimom koji se sada nadao da e pomoi u izgradnji novog drutva. Randall je osjeao ljubomoru zbog njegova optimizma i samopouzdanja. Na njegovom mjestu, i on bi vjerovao i inio isto. No, istovremeno je alio Qasemlua, jer je znao kako su male anse da se osigura pravda u novom svijetu ajatolaha. Kada su stigli do hotela bilo je mrano i inilo se prazno, ali je Qasemlu snano kucao na ulazna vrata sve dok se nije pojavio pospani vratar. Za nekoliko je minuta doao i upravitelj, opravdavajui se, pun potovanja. Objasnio je daje hotel zapravo zatvoren, budui daje zima i nema turista, osim nekolicine poslovnih ljudi. Soba e biti na raspolaganju odmah, naravno, ako je gospodin voljan podnijeti malu neudobnost do jutra, Randallu je dodijeljena soba na etvrtom katu s pogledom na glavnu ulicu. Lift nije radio, pa ih je upravitelj odveo stubama, ponovno se silno

ispriavajui. Nizak, okrugao mukarac neprekidno je brbljao i mahao svojim blijedim rukama dok su se uspinjali, pokuavajui voditi istovremeno dva razgovora - s vojnikom i s Randallom, nesiguran u to koji je vaniji. U ovim vremenima tako je teko sa sigurnou ocijeniti ovjekov in ili utjecaj! Uveo je Randalla u sobu, uzaludno pokuavajui odvui mu pozornost dalje od slojeva praine koja se ondje skupljala mjesecima. Bilo je jako hladno, ali je upravitelj rekao da se u pogledu grijanja nita ne moe uiniti do jutra. Randall se nasmijao i kimnuo. Nije mu bilo vano, budui da je namjeravao do tada ve otii iz hotela i biti poprilino daleko. Kada je upravitelj odlazio, Qasemlu gaje zaustavio i neto mu tihim ali jasnim glasom govorio na perzijskom. Randallovo tobonje nepoznavanja jezika koje je demonstrirao na aerodromu, jasno je uvjerilo uvara da pred njim moe slobodno govoriti. Sluajte pozorno - rekao je upravitelju hotela. - Ostatak noi provest u na hodniku ispred sobe, kako bih bio siguran da na gost nee pobjei ili pokuati stupiti s nekim u kontakt. Ne smije telefonirati izvan hotela niti kome slati poruke. Ako vam pokua dati ikakvu poruku, donesite je meni. Razumjeli ste? Upravitelj je kimnuo, eljan udovoljiti, neprekidno ponavljajui chashm. Kada se spustite u prizemlje, izaite ispred hotela. Ondje bi trebala biti jo dvojica vojnika iz oblinje vojarne. Vratite se i.izvijestite me ako ih nema. U protivnom ih obavijestite da sam ovdje, da ostajem na ovom katu motriti naeg posjetitelja i da oni ostaju na svojim mjestima do

daljnjih naredbi. Nitko ne smije ni ui ni izai iz hotela bez moga doputenja. Jesam li bio jasan? Chashm, aga, chashm - mrmljao je ovjek izlazei iz sobe. Naglo promijenivi ponaanje, Qasemlu se ponovno okrenuo Randallu, smijeei se i ponaajui poput civila koji se nerado naao u vojnoj odori. Randall se nije ni na trenutak dao prevariti. Qasemlu je sluio vojsku neko vrijeme, vjerojatno kao regrut. Znao je nareivati. I znat e drati ovjeka pod prismotrom. - Zamolio sam ga da vam noas nitko ne smeta rekao je Qasemlu. - Sigurno ste umorni pa vas vie neu zadravati. Uzet u stolicu i ekati vani u hodniku sve dok ne bude vrijeme za odlazak u ministarstvo. Ni za to ne brinite. Pobrinut u se da se odmorite. Laku no, gospodine Byrne. I, dobro doli u Iran. Straar se lagano naklonio, a zatim izaao ponijevi jednu od dviju stolica iz sobe. Vrata su se zatvorila i Randall je ostao sam. Dok je Qasemlu razgovarao s upraviteljem, smislio je trik koji e mu omoguiti da pobjegne iz hotela. Bliila se zora i elio je napustiti hotel prije svitanja. Sada je prepakirao svoje osnovne stvari u veliku runu torbu koju je imao u avionu. Kada je to zavrio, uzeo je list papira i napisao poruku na perzijskom jeziku: ZATVORILI SMO IRSKOG SURADNIKA. BIT E PUTEN NEOZLIJEEN U ZAMJENU ZA USTUPKE SADANJE IRANSKE VLADE. IZBJEGAVANJE UDOVOLJAVANJU NAIH ZAHTJEVA REZULTIRAT E OZLJEIVANJEM NAEG TAOCA I, AKO VLADA USTRAJE, NJEGOVOM SMRU. AKO UMRE, NJEGOV E NAROD SMATRATI IRANSKE VLASTI ODGOVORNIMA I AKTIVNO E POTICATI SVOJE SUBOR#E IROM SVIJETA DA

RASKINU SVE VEZE S OVIM REIMOM. SUTRA U PODNE EMO VAS IZVIJESTITI O NAIM ZAHTJEVIMA. NARODNA MARKSISTIKA FRONTA Napisavi tekst, Randall je vidljivo zataknuo papir na okvir zrcala iznad toaletnog ormaria. Zatim je, pazei da ne stvara buku, po sobi razbacao posteljinu i nekoliko komada namjetaja stvarajui dojam da se vodila kratka ali snana borba. Nakon toga je uzeo britvu iz svoje toaletne torbice, naglo zarezao jagodicu palca, umrljavi krvlju jastuk i plahte, a zatim na ranu stavio flaster. Vratio je britvu u torbicu i povukao patentni zatvara. Na njegovu je sreu telefonska ica bila dovoljno dugaka da moe prenijeti aparat u malu kupaonicu. Otvorio je slavinu na umivaoniku prije nego je podigao slualicu i okrenuo broj recepcije. Kao to je i oekivao, prolo je gotovo pet minuta dok se netko javio. To je bio noni portir, pospan i mrzovoljan. Baleh! Chi mikha? Govorei brzo na perzijskom, tihim, no otrim glasom, Randall se predstavio kao Qasemlu i zahtijevao razgovor s upraviteljem. Portir je znao daje bolje ne protiviti se. Nakon dvije minute zauo se upraviteljev uplaen glas. Randall je svoj zahtjev popratio turim obrazloenjem. Ovdje Qasemlu, uvar s etvrtog kata. Zovem iz Ireve sobe. Upravo sam stupio u radiovezu sa svojim stoerom i rekli su mi da bi kontrarevolucionari mogli u hotelu stvoriti probleme. Moramo ih otjerati. elim da vi i prisutno osoblje u zgradi izvedete diverziju. Za tono pet minuta, doi ete u predvorje s loncima,

tavama, svime to pronaete, i stvoriti to glasniju buku. Razumijete li? Na drugom je kraju linije nastala tiina, da bi upravitelj progovorio napetim i nervoznim glasom. hi,jenabe ali, morate shvatiti da imamo goste. Ne mogu ih uznemiravati... Ako ne postupite prema mojim uputama za tono pet minuta, poevi od sada, vai gosti vie nikada nee biti uznemiravani. Bit e mrtvi. Randall je spustio slualicu i vratio se s telefonom u spavau sobu. Kao to je i oekivao, upravitelj nije uope dvojio je li na drugom kraju ice bio Qasemlu. Inozemni gosti koji govore perzijski bili su rijetkost ak i u normalnim vremenima. Minute su polagano prolazile, a tiina se intenzivirala u iekivanju buke za koju se nadao da e eksplodirati svakog trena. Pet je minuta prolo, a da se nita nije dogodilo i poeo se pitati to nije u redu. Iznenada, iz daljine se uo zveket, a zatim kao da se pakao sruio niz stube. ulo se glasno praskanje, lupanje, otri metalni udarci, popraeni divljim povicima i kricima. Upravitelj je oito uputio svoje osoblje da daju sve od sebe. Radilo se o sekundama kad e buka postii eljeni uinak. Randall je uo kako se otvaraju vrata u hodniku, bijesne i upitne glasove, uurbane korake, zvukove straha i rastue panike. Bilo je razvidno da je u hotelu smjeteno puno vie gostiju nego to je prijavljeno. Randall je nesumnjivo znao da e se Qasemlu uputiti direktno prema izvoru buke, ostavljajui prolaz slobodnim, ali je priekao da gardist dosta odmakne od sobe. Minutu poslije, Randall je otvorio vrata i pogledao u hodnik. Tu i tamo uplaena su lica

buljila u hodnik. Lupanje i vritanje postalo je glasnije kad je izaao iz sobe. Kao to je oekivao, Qasemlua nije bilo na vidiku. Nitko ga nije nita pitao niti se pokuao umijeati dok je iao niz hodnik traei stranji izlaz. Nije bilo vano to ga vide. Veina gostiju nee nita rei, drugi e se vrlo konfuzno sjeati to se dogaalo. Poruka u sobi nee zavarati gardiste niti SAVAMA-u due vrijeme, ali e mu omoguiti jedan dan da se prikrije. To je bilo sve to mu je trebalo. Na kraju su hodnika bile stube, iza nezakljuanih poarnih vrata. Ne zaustavljajui se, Randall se sjuri niz stube dok su koraci odzvanjali u tami. Na dnu, nevelika drvena vrata zaprijeila su mu put. U trenu ih je gurnuo i izaao u prolaz iza hotela, ispunjen tamnim, sivim svjetlom. Brzo je skrenuo lijevo, elei se udaljiti od hotela i avenije Hafez. Dvije ulice dalje naao je telefonsku govornicu. Sve je svoje nade usmjerio ka ovom jedinom pozivu i nije bilo uzmicanja. Okrenuo je broj i ekao. Prolf je minuta i on je osjeao nervozu. Upravo kada je ve poeo istinski brinuti, netko je na drugoj strani podigao slualicu i javio se: -Bale, ki-e? Sirus? Jesi li sam? Da. - Stanka. - To si ti, Peter? - Iznenaenje u Rastguovom glasu bilo je neprikriveno. Brzo shvaa, Siruse. U Teheranu sam i moram se negdje smjestiti. Kua u Darbandu je jo sigurna? Da, sigurna je. Ali, zato si se vratio? Mislio sam da sam te se rijeio. K vragu, Randalle, zar tako silno eli da me ubiju? Daj, Siruse, ve sam ti oprostio za nokaut, iako moram priznati daje bilo trenutaka kada sam te poelio zadaviti. Ne mogu ti telefonom

objanjavati razloge povratka, ali zna da ne bih bio ovdje da nije vano. Jedno ti moram rei ovdje sam kao slobodni novinar. Pretpostavljam da shvaa. Na drugom je kraju linije nastupila tiina, a zatim je Rastgu ponovno progovorio. Shvaam, Peter. Moe mi poslije sve objasniti. Gdje si sada? Na Hafezu, ugao Naderija. U redu, pokupit u te za deset minuta. No, sluaj, gade jedan. Ovaj put snalazi se sam ako bude problema. Imam svojih problema o kojima moram pobrinuti. Do jutra je Randall uspio uvjeriti Izraelca u ozbiljnost situacije. Rastgu je bio spreman pruiti mu pomo; ako su Amerikanci dovoljno glupi da ele stvoriti guvu dogovarajui se s teroristima, njegov narod na to potpuno drugaije gleda. Neometani, irshadski ismailiti mogu pridonijeti katastrofi na Srednjem istoku, dalje destabilizirajui ve ionako bremenitu politiku situaciju. Od potpisivanja ugovora u Camp Davidu prole godine, Izraelci su eljeli sprijeiti sve aktivnosti koje bi mogle dovesti arapski blok do ruba, a Rastgu je shvatio da je to samo mali dio onoga sto irshadiji namjeravaju uiniti. Idua je tri dana Randall ostao u kui u Darbandu, pripremajui po sjeanju detaljna izvjea o onome to je znao o irshadijima i njihovim aktivnostima. Rastgu ih je kodirao i poslao u Jeruzalem. Sljedei je dan stiglo slubeno odobrenje iz MOSSAD-ovog stoera da se nastavi s misijom. Washington je ve kontaktirao s Izraelcima u poetku istrage nakon pokuaja atentata, a sada su mogli sami sastaviti dosje. Veze koje su otkrivene

izmeu irshadija i razliitih neofaistikih skupina u Njemakoj i drugdje uzrokovale su veliku zabrinutost meu Izraelcima i pojaali njihovu odluku da ne stoje pasivno po strani. Treeg dana, dvadeset i estoga prosinca, Rastgu je stigao u Durband zarumenjen i pomalo uzbuen. Peter, uspjeli smo dobiti jo neke informacije o njihovim meunarodnim vezama. Nai su se ljudi u Zapadnoj Njemakoj uspjeli domoi materijala pronaenog nakon racije u stoeru Deutsche Aktiongruppe. Iz papira je vidljivo da su neki lanovi te faistike grupe putovali u Iran izmeu 1975. i 1978. godine; svi su oni boravili u tajnoj bazi, drei obuku, vjebajui s lakim orujem i eksplozivima, borbu bez oruja, sabotae i sam Bog zna to jo. etvorica od njih bili su bivi asnici Bundesw-ehra koji su boravili u Angoli, Nigeriji i drugim afrikim dravama kao plaenici. Jedna je stvar moda vana, ali detalji nisu jasni: zapovjednik baze ima u njihovim dosjeima inicijale F.R. i mislimo da bi mogao biti lan Aktiongruppe, ali ne moemo biti sigurni. Nijemac? - upitao je Randall. - Jeste li sigurni? Mislimo tako. Nai ljudi jo uvijek pregledavaju materijal. Obavijestit u te im prikupimo nove informacije. Randall je kimnuo i sa stola uzeo jedan od dosjea iz Al-Shidyaqovog stana u New Yorku, prokrijumaren u Iran u tajnom pretincu svog kovega. Iz dosjea izvadi jedan papir. Siruse, dok te nije bilo, pomnije sam pregledao spise koje sam uzeo od Al-Shidyaqa u New Yorku. Ovo sam naao na kraju jednog dosjea, skriveno u koricama. To je pismo na engleskom, koje je netko iz Teherana uputio osobno Al-

Shidyaqu. Zove se Ibrahim Masoodi i on je ismailit koji je proveo dio prole godine na sveuilitu Columbia, na teaju; sve to navodi u pismu. ini se da se za to vrijeme sprijateljio TAl-Shidyaqom i jo nekima iz Zaklade i otkrio daje nekad bio upleten s irshadijima, ovdje u Iranu. No, iz napisanog se ini kao daje poalio i otiao. Pismo je poslano zajedno s velikom svotom novca koji je obeao poslati Zakladi. Moe biti opasno, ali moram pronai Masoodija i porazgovarati s njim. On je karika koju traimo. Njegova je adresa na pismu. elio bih sutra ii u grad i posjetiti ga. Preopasno je. Bolje je da ja odem. Ne, sada je vanije da se ne otkrije tvoj pravi identitet, a ne moe s njim razgovarati a da to ne uini. Krene li to loe, moe dati tvoj opis i obavijestiti vlasti. Ne smije toliko riskirati, ne sada. Ako se meni to dogodi, manje je bitno; ti e moi nastaviti sa zadatkom. Bolje je da ja idem. Rastgu se nevoljko sloio. Nije smio dopustiti da briga za prijateljevu sigurnost utjee na operaciju ili ugrozi anse za uspjeh. Vie nije samostalno djelovao, ve je primao naredbe iz Jeruzalema. Randall je sada bio nebitan i ni Rastgu, niti itko drugi tu nisu mogli nita uiniti. Bio je to teak dan za Howarda Strakera. Proveo je jutro u posjetu Gormanovoj udovici, stoje sada poalio. Moda je Boxing Day1 bio lo dan za posjete. Gospoa Gorman nije progutala ni jednu rije njegove prie i nije uviavno kimnula na njegovo pozivanje na nae momke u veleposlanstvu. Ponekad se pitao je li vrijedno

prolijevati znoj i krv za obranu ljudi koji to izgleda nisu eljeli. Nezahvalnih ljudi poput gospoe Gorman. Poslijepodne je dva sata proveo razgovarajui s Rostoworoskim. To je bilo jo gore. Starac je odbio promijeniti ijednu rije svoje apsurdne prie i nakon otprilike sat vremena, prestao je govoriti. Straker je oklijevao s uporabom otrijih metoda nad starom budalom. No, nije volio tvrdoglavost jednako kao ni nezahvalnost. Ba je namjeravao napustiti ured kada je zazvonio telefon. Pustio ga je da zvoni i otvorio vrata namjeravajui izai. Telefon je i dalje zvonio. Straker opsuje, zalupi vratima i podigne slualicu. -Da! Gospodine Straker? Da. Ovdje Howard Straker. Tko zove? Carl Harper, gospodine. Zamolili ste me da nazovem im neto doznamo o Peteru Randallu. Straker se smirio. Danima ve eka ovaj poziv. Recite, Harpere. Sluam. 1 Boxing Day - dan poslije Boia, Sv. Stjepan, kada se daju darovi Razumijem, gospodine. Posljednjih smo nekoliko dana provjeravali sve letove iz New Yorka. Mislim da smo upravo nali to smo traili. Netko je s irskom putovnicom na ime Sean Byrne. NEW YORK 26. prosinca 1979. Boi je bio kao i svi ostali dani. Fereshteh je ostala u svojoj sobi u Chelsea, odsjeena od svog svijeta prijatelja i obitelji, daleko od proslava

u kojima je uvijek sudjelovala kao autsajder. Danje proao i ona se idueg jutra probudila odluna da prekine letargiju koja ju je drala na mjestu od ponedjeljka, otkad se vratila iz iranskog konzulata. Umila se i obukla, a zatim sila i napustila hotel, uputivi se na stanicu podzemne eljeznice na krianju 23. i 7. ulice. Ukrcala se na vlak prema sjeveru koji prolazi preko mosta Georgea Washingtona prema 190. ulici. Kada je sila, krenula je plonikom koji kroz Fort Tryon Park vodi do samostana. Nepravilna skupina gotikih i romanikih zgrada, veina njih izgraena na prijelazu stoljea po uzoru na europske, samostane je inila vrlo neobinim svetitem. Fereshteh je ondje esto odlazila u etnju sjenovitim vrtovima ili bi lunjala sobama s blagom srednjovjekovne umjetnosti. Danas je tu bilo jo manje ljudi nego obino i mogla je nesmetano lunjati, sama sa svojim mislima. U vrlo kratkom vremenu njezin je svijet uniten. Do prolog mjeseca najgora stvar koja joj se ikada dogodila bio je kraj veze s Fernwellom. To se sada inilo trivijalno i jeftino, a tjeskoba uzrokovana raskidom sad je bila gotovo poeljna. udila je za neim to bi zamijenilo strah i mrtvilo. Sama i uplaena, oslonila se na Petera Randalla. On ju je, ipak, spasio od smrti i pomogao joj da smogne snage u tim prvim danima. No, jo ga se bojala i nije bila sigurna da mu vjeruje. Morala se boriti protiv straha, jer u protivnom se nikad nee moi vratiti ivotu koji je vodila prije nego letio British Airwaysom, let 176 u dvadeset i dva sata, za London, u noi 22. prosinca. Isti se putnik ukrcao na let 738 za Teheran u esnaest i trideset idui dan. Stigao je na Mehrabad u tri

sata u ponedjeljak ujutro. Upravo smo dobili informaciju iz irskog konzulata da je putovnica ukradena proli tjedan u New Yorku. To bi mogao biti Randall, gospodine. Svi su ostali putnici iz New Yorka za Teheran ovih dana provjereni. To mora biti on. Straker je brzo mislio. inilo se da se uklapa. Ako je putnik pod imenom Byrne zapravo Randall, on je sada u Teheranu, a ako ga ne pronau - mogao bi izazvati nevolje, ozbiljne nevolje. to je s djevojkom? - pitao je Straker. Sjeao se djevojke. esto i bez zadovoljstva. Jo nita, gospodine. Nije bilo ena meu putnicima na letovima koje smo provjeravali. Jo uvijek traimo. Mislimo da je moda ostala u New Yorku. To je bilo logino. Dobro. Obavjetavajte me i dalje. Hvala, Harpere. Ponovno me nazovite im budete imali nove informacije. Straker je spustio slualicu, zastao, a zatim je ponovno podigao i okrenuo kratki broj. Odmah je dobio vezu. Ovdje Straker. Imam stanje pripravnosti stupnja Epsilon Seven. Na je skriveni agent u Teheranu jo vitalan? Da, jutros od sedam sati, gospodine. Neka odmah krene u akciju. Pismeni nalog e uslijediti. Izvijestite me im stupite u kontakt i potvrdite.

42. poglavlje

Kako je sve ovo poelo. ak i da je otila u Teheran, to ne bi znailo da tri k njemu kao zatitniku. Ondje bi se suprostavila svemu to joj prijeti. To bi je moglo unititi, ali bi bilo bolje od ovog beskrajnog ekanja to ju je iz dana u dan sve vie iscrpljivalo. Ruala je u kavani u Fort Tryon Parku. Za vrijeme i nakon obroka, dok je ila prema South Plazi, imala je osjeaj daje netko prati i promatra, ali nije vidjela nikoga, niti jedan letimice upueni pogled. Podzemnom se eljeznicom vratila u grad i otila ravno u hotel, s vremena na vrijeme se osvrui. Ako je netko i bio u parku, to je vjerojatno bio voajer. Vrativi se u sobu, upalila je televizor i mijenjala kanale u potrazi za razonodom. Niega nije bilo osim smea, stoje upravo i eljela. U pet sati emitirane su kratke vijesti. Gledala ih je nezainteresirano. Vladalo je poslijeboino zatije. Uslijedio je film o taocima u Teheranu, kako pjevaju boine pjesme i otvaraju darove i estitke, popraeno licemjernim komentarima voditelja. Sok je uslijedio na kraju vijesti. - Doktor Abd al-Latif Al-Shidyaq - proitao je spiker neutralnim profesionalnim tonom - direktor jedne obrazovne zaklade sveuilita Columbia danas je pronaen mrtav u svom luksuznom stanu u zgradi Dakota, 72. ulica. Policija je pronala njegovo tijelo svezano za stolicu, nakon poziva stanarke iz stana ispod, koja je primijetila da s njezinog stropa kaplje krv. Policija je potvrdila da je rtva poela krvariti dok je jo bila iva, ali su odbili dati detalje o drugim ozljedama. Jo nije jasno kako su ubojica ili ubojice doktora AlShidyaqa uli u stan. Dakota je zgrada s osiguranjem i njezini stanari plaaju

dvadesetietverosatnu zatitu od krae i napada. Upravitelj je izjavio da je jedini nain da ubojica ue u stan dr. Al-Shidyaqa bio na njegov poziv. Preliminarno izvjee o ubojstvu procjenjuje da se napad dogodio sino. Vie emo o tome znati... Fereshteh je drhtavom rukom iskljuila televizor. Vidjela je i sliku. Odgovarala je Randallovu opisu Al-Shidyaqa. Nije moglo biti pogreke. Prola su tri dana, no na kraju su ga ipak uhvatili. Otila je do prozora, oprezno odmakla zavjese i pogledala van. Na slabom svjetlu mogla je razabrati lik u crnom na suprotnoj strani ulice. Nije bila sigurna, no inilo joj se da gleda prema njezinom prozoru. Ispustila je zavjesu i zakoraila natrag u sobu, a srce joj je divlje tuklo. Donijela je odluku za manje od minute. Uzela je telefon i dala operateru broj u Teheranu. Borei se da ne izgubi kontrolu, sluala je dok je slubenik na centrali pokuavao uspostaviti vezu. Obino, to bi moglo trajati sat ili vie vremena. Danas se radilo o desetak minuta. Konano je telefon na drugom kraju linije zazvonio. Zvonio je cijelu minutu, no bez odgovora. Konano se javio operater. ao mi je, nema odgovora. elite li da poslije pokuam ponovno? Mogu vas predbiljeiti. -Ne. Molim vas, hitno je, moram dobiti vezu. Pokuajte ovaj drugi broj. - Proitala mu je drugi broj koji joj je dao Randall. Molim te, Boe, mislila je, samo da se netko javi. Operater je glasno uzdahnuo, a zatim birao pozivni broj drave i Teherana, i konano je ula da telefon zvoni. Nakon pola minute, javio se muki glas, oprezan i suzdran.

-Da, tko je? elim razgovarati sa Sirusom, molim vas. Ovdje Sirus. Tko zove? Zovem se Fereshteh Ahmadi. Peter Randall mi je dao ovaj broj. Rekao je da vam se mogu javiti. On je tamo? Da, ovdje je. Rekao je da ete moda zvati. Neto nije u redu? Gdje ste? Jo ste u New Yorku? Da, u New Yorku sam. I, da, neto nije u redu. Molim vas, moram razgovarati s Peterom. Na drugom kraju linije uo se razgovor. Javio se drugi glas. . - Halo. Fereshteh, to si ti? to se dogodilo? Radi se o Al-Shidyaqu. Mrtav je. Ubili su ga, Peter. Ubili su ga sino. Ne govori mi sada o tome. Poslije. Dobro si? Da, ali... Jesi li primijetila neto, ili nekoga? Da, ini mi se. Mislim da me slijede. ovjek u crnom, onaj bez ruke. Mislim da eka ispred hotela. Mislim daje Al-Shidyaq otkrio gdje si odsjeo. Vjerojatno im je rekao. Pomozi mi, Peter. to da uinim? - Nemoj stvarati paniku. Sluaj paljivo. Brzo se spakiraj i odmah odjavi iz hotela. Nemoj odgaati niti pet minuta. Objasni na recepciji da ti ovjek koji stoji vani dosauje; oni e organizirati da te taksi eka na stranjem ulazu. Idi na aerodrom i ukrcaj se na prvi avion za London. Sutra poslije podne moe uloviti vezu za Teheran. Sirus e te doekati na aerodromu. Ne brini, bit e sve u redu. Vidimo se u Teheranu. Odmah spusti slualicu u sluaju da netko prislukuje. Zbogom, Fereshteh, uvaj se.

Telefon je zautio i Fereshteh je spustila slualicu. Nije smjela gubiti vrijeme i odmah se poela pakirati. Na vrijeme je stigla na aerodrom Kennedy da uhvati let TWA u 20.00, koji bi trebao stii na Heathrow sutra ujutro u sedam i pedeset po lokalnom vremenu. Kupila je kartu za Teheran, za let Iranairom u etiri i trideset sutra poslijepodne. U golemom se mnotvu napokon osjetila sigurnom. Sat vremena poslije, ula je poziv za svoj let i krenula prema izlazu. Uspjela je. Za nekoliko e minuta biti u zrakoplovu, prvoj etapi leta za Teheran. Kad je prola izlaz, jedna se spodoba izdvojila iz mnotva uputivi se ka alteru za informacije. Mul^Vhmad je jo bio odjeven u svoju sveeniku odjeu i povremeno je privlaio znatieljne poglede ljudi. ak i na meunarodnom aerodromu, lik se iranskog mule isticao, pogotovo ovdje u Sjedinjenim Dravama gdje su mediji smatrali ijitsko sveenstvo predstavnicima svega zla u vanjskom svijetu. Obino bi ljudi otvoreno pokazivali neprijateljstvo, moda bi se ak i sukobio s pokojim pretjerano fanatinim rodoljubom. No, ve tjednima mula Ahmad se kretao New Yorkom ne doivljvajui takve reakcije. Oni koji bi mu se moda i suprotstavili, pogledali bi mu u lice i okrenuli glavu. Prijetnja u njegovim je oima ih je odbijala. Kretao se kroz gomilu ljudi na aerodromu J. F. Kennedy i na svakom mu se koraku masa odmicala. S njegove su lijeve strane bile telefonske govornice za meunarodne pozive. Uao je u jednu kabinu, podigao slualicu i okrenuo vieznamenkasti broj. Promet je izmeu New Yorka i Teherana bio slab i gotovo je odmah dobio vezu.

Nije dugo morao ekati na odgovor. Minutu poslije izaao je iz govornice i uputio se prema Lufthansinom alteru za prodaju karata. elio bih kartu za va sutranji kasni let od Frankfurta do Teherana. Noas letim za Frankfurt, moete li mi rezervirati mjesto? Djevojka je provjerila na svom kompjutoru. Nekoliko sekundi poslije nasmijeila se i pogledala ga. Mulino se lice nije promijenilo i djevojin je smijeak nestao. Da, gospodine. Mogu vam rezervirati mjesto za direktan Lufthansin let broj 403 u dvadeset ijedan sat i dvadeset minuta. Bit ete u Frankfurtu sutra u deset i pedeset. To je u redu? Da - rekao je. - To je savreno.

43. poglavlje TEHERAN 27. prosinca 1979. Ibrahim Masoodi stanovao je u Dah-Metri Firuzeh na broju 12, maloj ulici pred Kajjem, u zapadnom dijelu Yusefabada. Randall se ondje odvezao volkswagenom koji mu je nabavio Rastgu. Bilo je lako pronai kuu, budui da je taj relativno novi dio grada bio dobro planiran. Na ulazu su bila instalirana zvonca s imenima; pronaao je Masoodijevo ime pokraj zvonca za stanove na treem katu, pozvonio i priekao da se netko javi. Zvunik je zapucketao i enski je glas oprezno

pitao tko je. Odgovorio je na perzijskom - nije imalo smisla pretvarati se da ne zna jezik. Ja sam prijatelj Abd al-Latifa Al-Shidyaqa iz New Yorka. Dao mi je ime Ibrahima Masoodija i zamolio me da ga posjetim dok budem u Teheranu. Ima*f poruku za njega. Vi ste Amerikanac? - upitala je. Da, ali govorim perzijski jer predajem politiku Srednjeg istoka na sveuilitu Columbia. Za Amerikanca izvrsno govorite perzijski - rekla je, ne mogavi skriti sumnju u glasu. Da - odgovorio je - ivio sam ovdje nekoliko godina, do 1977. Jo sam u formi. Nakon kratke tiine, ponovno je progovorila. Ibrahim nije kod kue. Ja sam njegova supruga. Moda moete ostaviti poruku. Ne, moram ga osobno vidjeti. Kada e se vratiti? Veeras. Sada je u uredu. Moete li mi rei gdje mu je ured? Nemam mnogo vremena u Teheranu i planirao sam da se danas vidimo, ako je mogue. Da, u redu. Radi u arhitektonskom poduzeu Sherkat-e Me'mari-ye Sadra. Njihov je ured u ulici Kakh, lijevo ispod Muhtashama. Ne moete promaiti, natpis je na vratima. Randall je zahvalio i otiao. Mislio je da zna gdje se to nalazi: na samom kraju ulice u kojoj je ivio dok je bio u Teheranu. inilo se da je prolo stoljee od kada je bio ovdje posljednji put. Vratio se do svog volkswagena, uao i odvezao se na to mjesto. Ured je bio upravo ondje gdje se sjeao i kada je uao, pokazali su mu Masoodovu sobu. Arhitekt je bio tridesetogodi-njak, snane, miiave grae, s oputenim brkovima koje rado nose iranski intelektualci. Srdano je primio

Randalla. ena mu je telefonirala da ga trai. Randall je pitao gdje mogu nesmetano razgovarati. Masoodi se na trenutak zamislio, a zatim rekao: Sluajte, zato ne odemo u moj patual To je upravo ovdje iza ugla i u ovo doba dana bit e mirno. Veina iranskih mukaraca ima patuq, vrstu sastajalita gdje se sastaju s prijateljima, ostavljaju i primaju poruke ili odravaju literarne i druge susrete. To je obino mala kavana, poput onih u Francuskoj ili sjevernoj Africi, s atmosferom slinoj engleskim pubovima, osim to se alkohol rijetko posluuje. Mjesto je bilo idealno za sastanak. Sjedei za stolom, neometani od pstalih posjetitelja, Randall je Irancu rekao sve to je mogao. Riskirao je otkrivi mu to zna o irshadijima, ali je znao da mora riskirati. Dok je govorio, Randall je paljivo promatrao ovjekovo lice, spreman za neki znak upozorenja koji ga moe nagnati da krene i pobjegne ako ga Masoodi odlui prijaviti. No, uskoro je shvatio daje poetni ok nestao, da se Iranac zainteresirao za ono to mu Randall ima rei i ve se pitao kako e on sam u to biti ukljuen. Sve to elim - zakljuio je Randall - je informacija o skupini. Dr. Al-Shidyaq je rekao da moete pomoi, da moda znate kako ih mogu pronai i ui u trag sreditu iz kojeg djeluju. Masoodi je otro pogledao Amerikanca. A to onda? to ete uiniti kada ih pronaete? Randallov je odgovor bio brz i kratak. Unititi ih - rekao je. Iranac gaje pogledao sa zaprepatenjem. Unititi ih? Jeste li ludi? Znate li to govorite? Nitko ih ne moe unititi - ni vi, ni vaa vlada,

ni sve vlade svijeta. Oni su previe snani, previe pametni. To je moj problem. Od vas elim samo informaciju informaciju i pomo. Masoodi je gledao Randalla, nita ne rekavi. Napokon je trepnuo oima. Zato bih vam pomogao? Zavrio sam s njima. Preopasno je; ne elim s tim vie imati veze. Moj je ivot ve u opasnosti. Moda postoji neto to ja zauzvrat mogu vama uiniti -ponudio je Randall. - Ako trebate novca, mogu vam dobro platiti, jako dobro. Ne trebam va novac - odbrusio je arhitekt. No, ak dok je i govorio, njegove su misli vrvjele mogunostima. Tiim je glasom ponovno rekao: Moete li me izvui iz Irana? Mene, moju enu? Ako ovdje ostanem, poludjet u. Ova je zemlja poludjela; unitava se sve dobro, sve vrijedno. elio sam ostati, raditi za revoluciju, uivati u slobodi za kojom silio uvijek eznuli u vrijeme ahove vladavine. Ali, sada je sve gore: posvuda su mule i njihovi slijepi pristae, uvari revolucije. Moete li me izvui u Europu ili Ameriku? Vrijedi li vam moja informacija toliko? Randall je kimnuo. Znao je da Rastgu to moe organizirati. Da - rekao je - uredit emo to. U zamjenu za informaciju i pomo koju mi moete pruiti. Neu od vas traiti da se izlaete opasnosti. Masoodi se na trenutak zamislio, zatim nasmijeio i pruio ruku preko stola. Rei u vam to znam. Ne znam hoe li vam to pomoi, ali rei u vam sve to mogu. Teko je znati odakle poeti. Roen sam u ismailitskoj obitelji u Qazvinu, blizu starog asasinskog gnijezda Alamuta. Kau daje naa

obitelj ondje ivjela od vremena Hasana alSabbaha, no ja ne znam je li to istina. Kada sam se 1973. godine upisao na studij arhitekture na teheranskom sveuilitu, upoznao sam druge mlade ismailite i mnogo smo vremena provodili zajedno. Neki se od nas i dalje ovdje sastaju - to je na patuq od studentskih dana. Nitko od nas nije znao nita o irshadijima, no svi smo uli glasine da postoji takva skupina. Zatim, godinu dana nakon mog dolaska u Teheran, jedan od mojih prijatelja on je bio student na prirodoslovnom fakultetu rekao mi je da zapravo pripada sekti, da se prije etiri godine preobratio u Bamu, jednom od njihovih glavnih centara. Randall je zastao na spomen Bama. To objanjava zato su Mo'ini i njegove kolege boravili ondje toliko dugo. - Ondje imaju zapovjednitvo? - upitao je, a puls mu se ubrzao pri pomisli daje tako blizu. -Ne. Prije je bio, ali su ga preselili. Objasnit u vam. Govorio sam vam o tom prijatelju - on se zvao Azizollah Parchamdust. Kada mije spomenuo lanstvo, zainteresirao sam se - samo sam elio znati u to vjeruju i bio sam zaintrigiran tajnovitou koja je sve okruivala: zakleo sam se da u uvati tajnu prije nego mi je ita rekao. Konano, poveo me na neke njihove sastanke ovdje u Teheranu. Ismailiti ne idu u obine damije na molitvu, nego u jama 'at-khane. Irshadiji su radili isto to, ali su jrnali obiaj odlaziti u damije kako bi ih smatrali obinim muslimanima. Vi vjerojatno sve znate o taqiyye, sposobnosti skrivanja vlastitih vjerovanja kako bi izbjegli progone. U tome su bili vrlo vjeti i nitko nikada nije pretpostavio tko su i to su. Imaju kuu u junom Teheranu gdje se sastaju sljedbenici koji

ive u gradu i Azizollah me je onamo poveo nekoliko puta. Upoznao sam neke od njihovih voa, ali nikada nisam vidio samog imama. Nikada na tim sastancima nisam vidio nita to bih mogao osuditi, a koliko sam mogao uoiti, njihova se uvjerenja nisu znatnije razlikovala od naih. Oni su samo bili zaneseniji u vjeri i to mi se svialo. Ipak, elio sam s njima raspravljati zbog tvrdnje daje njihov imam pravi. elio sam znati kako to mogu posvjedoiti, stoga sam oko godinu dana nastavio odlaziti na sastanke i neke sam od tih ljudi prilino dobro upoznao, ali se nisam pribliio onome to se moe nazvati sr njihove vjere. Dakle, sve se promijenilo prije etiri godine, 1975. Ljetne sam praznike proveo s roditeljima kod kue u Qazvinu i moj je prijatelj Azizollah doao k nama. Rekli smo mojim roditeljima da je on obian ismailit - napokon, on doista potjee iz ortodoksne obitelji poput nae - i mislim da nikada nisu otkrili istinu. Ipak, dok je bio s nama, tajnoviti posjetitelj iz Bama posjetio ga je i donio mu da proita neke papire. Ne znam kako to objasniti, no kada ih je te noi proitao, uistinu se promijenio. Nakon toga sam bio s njim, ali kao da ga nisam poznavao. ak su i moji roditelji primijetili: mislili su da je primio loe vijesti od doma, ali nije bio tuan - samo drugaiji. Uglavnom, tada mije poeo govoriti 0 sljedbi, mnoge stvari o kojima prije nisam uo. Rekao mi je da se imam odluio obznaniti ostalim ismailitima i pozvati ih da mu se pridrue. Dao mi je neka imamova pisma i rukopise - prvi put sam ih vidio i moram priznati da su me impresionirali.

Idue sam ljeto otiao u Kerman k roacima, to mi je omoguilo da nekoliko puta posjetim Bam, gdje sam upoznao neke od voa i dva sam puta predstavljen imamu osobno. ak i sada mislim da su to najznakovitija iskustva u mom ivotu. Nikada ga neu zaboraviti: nain na koji me je gledao, razgovarao sa mnom. Prilino je star^pko osamdeset godina, ali vrlo otrouman i ivahan i ima oi koje prodiru kroz tebe. On ulijeva strah, ali ima auru - kao svetac. Susret s njim me je uistinu preobratio i najesen sam se vratio ovamo kao punopravni lan sekte. I dalje sam to tajio od roditelja i prijatelja iako mislim da su neto posumnjali, budui da sam bio vrlo aktivan i provodio puno vremena na susretima. Prije tri godine imam je najavio Mahdijev dolazak 1 rekao nam da se ponemo pripremati da mu pomognemo u svetom ratu koji e izbiti nakon njegova dolaska. Sastanci su postali puni uzbuenja i sve smo ee itali Kitab al-irshad, pronalazei u njemu sve vie novih proroanstava. Bilo je glasina - nema naina da ih potvrdim ili opovrgnem - da je nekoliko godina prije u pustinji u blizini Kermana osnovana tajna baza i da je imam uvjebavao irshadijske mladie u rukovanju orujem i istovremeno stvarao arsenal za vlastitu upotrebu. To je bio novi stoer; koliko sam ja uo, imam se iz Bama preselio onamo. Mjesto su nazvali Novi Alamut i aputalo se da e na tom mjestu poeti uskrsnue. Govorilo se takoer daje imam regrutirao skupinu irshadij-skih znanstvenika koji se prema njegovim uputama obrazuju na Zapadu. Oni su bili angairani u istraivanjima - neki vjeruju da rade oruje koje e upotrijebiti u svetom ratu; drugi da rade na zatitnim sredstvima, kako bismo nakon rata

mogli izai iz sklonita i preuzeti nadzor. Govorilo se da tajnom bazom za obuku upravlja stranac - mislim veanin ili Nijemac. Randall je podigao glavu, sjetivi se podataka koje je juer dobio od Rastgua. Znate li ime tog ovjeka? Ima li inicijale F. R.? Masoodi ga je znatieljno pogledao, a zatim odmahnuo glavom. Ne, nikada nisam uo njegovo ime; to je bila strogo uvana tajna. Samo daje sredovjeni Europljanin, s njemakim ili skandinavskim naglaskom. ao mije, nita vie od toga nisam uo. Randall je trenutak utio. Znate li togod o ovjeku bez ruke? Muli u crnoj odjei? Masoodijevo je lice problijedilo. Kimnuo je. Da, znam ga. On je legenda meu irshadijima. Nismo se nikad sreli, no esto sam uo sam da ljudi o njemu govore. Ne puno, okruuje ga veo tajne. Neki govore daje sam sebi odrezao aku da dokae imamu svoju vjernost. ak sam uo da je imao enu i djecu, ali se rastao i ostavio obitelj da bi sluio svetom cilju. Neki kau da je ubio enu, kamenovao je zbog nevjere. ivi u Teheranu, ali esto putuje u imamovo ime. To je sve to znam. Za sada je dovoljno. Molim vas, nastavite sa svojom priom. Dakle, znao sam da se neto vano dogaa. Prola je godina dana od moje diplome i ve sam radio za Sherkat-e Sadra, poduzee u kojem i danas radim. U travnju 1977. pristupio mi je jedan od teheranskih voa sekte i pitao bih li ostavio posao da radim za imama; trebao im je crta i ja sam bio dobro kvalificiran za taj posao'. Nije mi rekao pojedinosti, samo da razmislim o prijedlogu. Na

neki sam nain znao da nemam izbora. Zatim, dva tjedna poslije, uo sam daje moj prijatelj Azizollah, koji je ivio u Kermanu, ubijen. Razglasili su da je pogubljen po imamovoj naredbi: Azizollah je izrazio sumnju u imamova proroanstva. Objanjeno je da su takve sumnje pred sam Mahdijev dolazak zapravo izdaja. Oito, pogubljenje i njegova najava trebali su pojaati osjeaj lojalnosti i pokornost voi, no na mene su ostavili suprotan uinak. Sav taj razgovor o tajnom oruju, privatnoj vojsci, a sada i bezrazlona pogubljenja zaplaili su me. Do tada sam se ve oenio djevojkom koju su mi pronali roditelji, drugom sestrinom iz Qazvina. Uistinu smo bili sretni zajedno i planirali smo proiriti obitelj i mislio sam da u sve upropastiti ako utonem dublje u ludosti koje imam radi i govori. Prekinuo sam sa sektom; ignorirao sam poruke, izbjegavao mjesta na kojima su me mogli pronai. Na kraju su me ipak pronali i zaprijetili mi da u zavriti kao Azizollah ako ne budem suraivao i pomagao velikoj misiji. Iskreno, danima sam ivio u strahu. Znao sam da su okrutni i ne prijete uzaludno. ivot mi je bio u opasnosti i inilo se da ne mogu nita uiniti. Konano sam svojoj eni ispriao sve to se dogodilo i ona je smislila rjeenje. Kada su se vratili za tjedan dana, rekao sam im da sam pripremio iscrpno izvjee o njimd*o svemu to znam, i pohranio kopije u sef u Banke Melli, Banke Saderat i u treu, neimenovanu banku. Ostavio sam pismo kod ene, odvjetnika i nekolicine prijatelja, ukljuujui i jednog policijskog inspektora, s uputama da ih otvore u sluaju mog nestanka ili iznenadne smrti; u tim se pismima daju upute i

ovlasti za otvaranje sefova. Od tada su me ostavili na miru, iako mislim da me motre. Randallovo je srce stalo. Ako prate i ako su ga vidjeli s Masoodijem, obojica su mrtvi. Sada vas promatraju? - upitao je tihim glasom. Ne, mislim da ne. Ne motre me stalno, ve povremeno provjeravaju. Nastoje da to bude upadljivo da me zaplae. To je glavni razlog zato elim pobjei odavde. Koliko brzo to moete organizirati? Uskoro, vrlo uskoro, za nekoliko dana, ne due. Ovo to ste mi ispriali, vrlo mi je korisno. Postoji li nain da doznate neto vie o tajnoj bazi ili oruju koje ondje proizvode? Ne elim da se izlaete opasnosti, no moda me moete povezati s nekim tko zna. Masoodi se na trenutak zamislio, namrtio, a zatim mu se lice razvedrilo. Moda nee biti od pomoi, ali upravo sam se sjetio glasina koje sam nedavno uo od prijatelja, pripadnika Revolucionarne garde. On zna da sam ismailit, no ini se da nas smatra dobrima ako vjerujemo u Proroka i u prve imame. Uglavnom, prije nekoliko mi je tjedana rekao da je ovjek, koji je moda ismailit, uhien i pogubljen u Teheranu. Boji se da su moda protiv nas zapoeli progoni, kao to su progonili idove, i elio me upozoriti. No, kada sam provjerio kod drugih ismailita u gradu, nitko o tome nije nita znao i na koncu sam zakljuio daje moj prijatelj pogrijeio. Sada mije sinulo daje ovjek vjerojatno pripadao irshadijima. Ako jest, njegovo je pogubljenje povezano s njihovim djelovanjem. Moda vlasti znaju to se dogaa. Razgovarat u s prijateljem i vidjeti moe li on to doznati.

Neto je govorio o pronaenim knjigama i spisima moda je to neto to biste mogli iskoristiti. Hvala, to bi moglo biti korisno. Ve je znao daje SAVAMA upoznata s postojanjem skupine, a iz onoga to mu je Masoodi upravo rekao, inilo se da i vojska zna za to. Ako mogne doznati to znaju, to bi moglo njemu i Rastguu biti znak da krenu u akciju. Masoodi se ispriao rekavi da se mora vratiti u ured, ali se u ova dva dana moe ponovno sresti s Randallom. Dogovorili su vrijeme i mjesto i Iranac je otiao. Randall je gledao kako izlazi iz kafia te priekao da vidi slijedi li ga tko; nikog nije bilo. Amerikanac je otiao do vrata, stupio na plonik i promatrao Masoodija koji je iao prema svom uredu. Ljudi su prolazili na obje strane ulice, no koliko je mogao vidjeti, nitko nije slijedio arhitekta. Osjetivi olakanje, Randall se okrenuo i uputio se u suprotnom smjeru, prema svome automobilu. Te je veeri Rastgu doao vrlo kasno i Randall se ozbiljno zabrinuo da mu se neto dogodilo. Izgledao je snudeno, a njegove su inae svijetle oi bile ispunjene dubokom tjeskobom. Sto se dogodilo?- pitao je Randall, svjestan da se radi o neem ozbiljnom. Izraelac je sjeo i zadrao dah prije nego je odgovorio. Rusi su napali Afganistan - rekao je jedva kontrolirajui glas. Oh, Boe, kada? Veeras. Znamo da tjednima traje masovno naoruavanje, uglavnom u Bagraneu, Shendalu i Kabulu, a na Badnjak je stiglo est tisua pripadnika borbenih postrojbi, pa smo bili u stanju pripravnosti. Veeras su preuzeli nadzor nad Kabulom, javljeno mi je iz Jeruzalema.

Preuzimanje vlasti u Kabulu bio je znak za slanje vojnih postrojbi preko granice; idu dalje prema Heratu, Mazhar-e Sharifu i Kunduz Vallevu - tri iljka, sva tri nezaustavljiva. Zna to bi to moglo znaiti? - pitao je Randall, iako shvaajui daje pitanje suvino. Da, znam. I ako nai ovdanji prijatelji odlue sada povui idui potez, samo nam Bog moe pomoi. Fereshteh je stigla teg jutra u dva i trideset, a Sirus ju je doekao na aerodromu kao to je obeao. Kao mjeru opreza nabavila je dugaki komad tkanine koji je nosila kao feredu i jedva ju je prepoznao prema Randallovom opisu. Izgledala je umorno i nervozno. Sirus je znao pod kakvim se pritiskom nalazi i zabrinuo se. Nisu si mogli dopustiti da bude s njima ako joj popuste ivci. Morat e neto drugo organizirati. Nizak ovjek, koji je Sirusu i Fereshteh otvorio vrata kad su naputali aerodrom, nije imao tekoa s prepoznavanjem. Mula Ahmad je vrlo detaljno opisao njezinu prtljagu. Ponovno je provjerio svoj prijamnik. Odailja, koji je stavio iza branika Rastguovog automobila, radio je savreno.

44. poglavlje TEHERAN 29. prosinca 1979. Za svoj drugi susret Randall i Masoodi nisu izabrali iranski patvq. Bilo je opasno biti vien

zajedno dva puta na istom mjestu. Sloili su se da nema smisla sastajati se ako Masoodi nema novosti i Randall je predloio nain sporazumijevanja. U pet sati poslijepodne doli su pred Banku Melli na poetku avenije Ferdowsi. Randall je ekao vani dok je Masoodi uao u banku, pomno promatrajui prati li ga tko. Koliko je mogao vidjeti, Iranac nije imao rep, pa je Randall krenuo za njim kroz masivna bronana vrata u predvorje, a zatim u glavnu altersku dvoranu. Masoodi se prikljuio redu u dnu prostorije; Randall je upao u red s njegove desne strane, registrirajui ostale klijente, traei pogledom znakove praenja i ekajui da Masoodi doe do blagajne. Naposljetku je arhitekt pristupio blagajniku i glasno zatraio podizanje pet stotina tumana. Randall rukom posegne u dep, pretraujui ga i hinei daje neto zaboravio. Ispriavajui se ovjeku koji je ekao u redu iza njega, urno napusti banku. Prema dogovoru, ako Masoodi zatrai da e poloiti novac, znai da nema novosti i Randall se treba vratiti idui dan; ako pak podigne novac, to je znak da se trebaju nai na prije dogovorenom mjestu. Izlazei iz banke, Randall je ponovno pomno promatrao prati li ga tko; moda se netko i skrivao u sjeni, no u tom sluaju Randall se nije mogao nadati da e ga vidjeti. Nali su se poslije pet minuta na ulazu u tursko veleposlanstvo na drugoj strani Ferdowsija. Bilo je mrano i njihov susret i etnja mogli su ostati nezamijeeni. Masoodi je Randallu predao mali snop papira dok su polagano etali. Ovo je uzeto iz stana ovjeka kojeg sam vam spominjao. Prema podacima koje sam izvukao od prijatelja, ini se da je ovjek, ime mu je Mehdi Muftizadeh, uhien 19. studenog i pogubljen u zoru

idueg dana. Optuba je kao i obino nejasna: borio se protiv Boga i bio je nepoten na zemlji, ali izvjee revolucionarnog suda takoer spominje neto prilino neobino za takve sluajeve: kufr - nevjeru ili herezu. Sluaj je problematian jer su se pojavile oite nepravilnosti. Revolucionarno je vijee 15. travnja izdalo proglas u kojem se navodi da svi revolucionarni sudovi trebaju biti sastavljeni od tri lana, a predsjeda im sveenik. Openito se to pravilo potivalo, ali ini se ne i u ovom sluaju. Dva su lana ovog suda, suda okruga Yusefabad, obavila cijeli posao bez konzultiranja treeg lana. Pogubljenje je nadzirao mula Mohammad ahidi, lokalni sveenik koji vodi molitvu u damiji Hazrat-e Amir u Amirabadu i on je jedan od dva stalna lana jusefabadskog suda. Ovu je presudu donio ajatolah Sayyid Ali Marvdashti, koji stanuje u junom dijelu grada i lan je nekih sudova u Teheranu. Rekli ste Marvdashti? - pitao je Randall. Ve je prije uo to ime, ali nije bio siguran gdje. Moda povezano s Nava'ijem? Da, Marvdashti. On je bio blizak suradnik imama Homeinija prije njegovog progonstva 1963. Ipak, ini se daje ahidi dobio informacije o Mhftizadehovim aktivnostima. Prilino udno, ali ovjek je u to vrijeme ivio samo nekoliko ulica dalje od mene, a ja nikada za njega nisam uo. Nije ba.jasno koje su bile njegove aktivnosti, ali izvjea navode irenje lanih ideja o Obeanom Imamu, oivljavanje ismailitske hereze i pokuaj podmiivanja lanova revolucionarne vojske. Posljednja je optuba moda najvanija, ali izvjea ne navode pojedinosti. Moj je osjeaj - i moj se prijatelj slae sa mnom - da su dvojica

mula bili vie zabrinuti vjerskim temama i zbog nekog su razloga eljeli ovjeka osuditi i pogubiti to prije. Spise koje sam vam dao uzeli su iz Muftizadehovog stana uvari revolucije, koji su poslani da ga uhite -moj je prijatelj jedan od njih - no za vrijeme suenja nisu ih niti pogledali. Nakon toga papiri su vraeni zapovjedniku gardijske postrojbe koji ih je stavio u dosje i moj ih je prijatelj posudio bez ikakvih problema. Tu je bila i kopija izvjea sa suenja te je uzeo sve to se tie sluaja. Dao mi je sve spise rano jutros i u vrijeme ruka napravio sam kopije na uredskom fotokopirnom stroju. Nisam imao vremena za pomno prouavanje. Neki dokumenti su oito specifikacija znanstvene opreme, ali moje znanje nije dovoljno da pretpostavim o emu se radi. Dva ili tri papira su imamova pisma, koja oito potvruju daje on irshadi. Postoji jedan vrlo neobian papir - to je pismo pisano na loem perzijskom i potpisano latinskim slovima. Vi ete lake od mene odgonetnuti ime, no mislim da je potpis Felix Rascher. Je li vam poznato to ime? Randalla je obuzeo osjeaj uzbuenja. Ime je odgovaralo inicijalima F. R. S?mo ime nita mi ne znai, ali pretpostavljam da je to zapovjednik tajne irshadske baze. Vjerujem da moda pripada njemakoj faistikoj skupini poznatoj kao Deutsche Aktion-gruppe. Ipak je udno to on pie na perzijskom jeziku. Ima li pravopisnih i stilskih greaka? Oito je da to nije pisao Iranac. No, nije ni poetnik. Prilino je jasno pisano i itljivo. Ne vidim previe smisla u tekstu, no to je stoga to ne razumijem sadraj. Ukljuuje puno rijei koje su, ini se, englesko znanstveno nazivlje. Rascher

moli Muftiza-deha da ovdje, u Teheranu, nabavi odreene dijelove opreme. Kada je pismo datirano? Prije mjesec dana. Travanj, mislim. Randall je u ruci prebirao dokumente. Sada je imao vaan trag, to je bilo oito - no hoe li biti dovoljno? Njegov je dah bio iznenada osvijetljen kad su uli u krug uline svjetiljke. Obratio se Masoodiju tihim glasom. Ibrahime, to je s kuom u junom dijelu Teherana o kojoj ste mi govorili, onom koju ste posjeivali? Postoji li mogunost da uem u nju? Moda bih pronaao ono to traim, neto to bi me dovelo ravno do stoera sekte. Opet su se nali u tami. Randall nije mogao vidjeti sugovornikovo lice dok mu je odgovarao. Nekoliko trenutaka vladala je tiina, a'zatim je Masoodi progovorio. Bit e teko i prilino opasno, no ne vidim razloga zato ne biste pokuali. Moete onamo otii nou, iako ja zapravo ne znam koliko ljudi sada ondje ivi. uo sam da stari mula stanuje s nekoliko slugu, ali ga osobno nikada nisam vidio. Vidio sam poslugu - jednog starijeg mukarca, njegovu enu i djeaka, vjerojatno unuka. Ponekad je bilo i drugih, no ovo je troje stalno ondje. To zvui razumno sigurno - primijetio je Randall. - Moete li mi nacrtati plan? Koristio bi mi u izvianju i posjetu kue sutra naveer. Masoodi je kimnuo. Mogu vam nacrtati kartu tog podruja i plan kue. Mislim da se jo sjeam rasporeda prostorija. Ponekad je korisno biti arhitekt. Naimo se ispred gradskog kazalita sutra u deset sati ujutro i dat u vam nacrt.

Rastali su se na trgu Baharestan. Masoodi se taksijem vratio u Yusefabad, a Randall je odetao do mjesta gdje je ostavio svoj Volkswagen. elio je to prije proitati spise dobivene od Masoodija i kopije preko Rastgua poslati u Jeruzalem. * * * Idue se jutro Randall susreo s Masoodijem kao stoje bilo dogovoreno. Petnaestak su minuta proveli diskutirajui o planovima koje je arhitekt napravio protekle noi. Bili su jasni i precizni i Randall je mogao pripremiti relativno jednostavnu rutu. Kua je bila smjetena u srcu bazara, u sreditu zamrenog labirinta uliica i prolaza. Randall e morati nauiti put do tamo prije nego se u noi otisne u potragu. Odjeven u radnu odjeu, vei je dio poslijepodneva proveo u polaganoj etnji sjenovitim prolazima bazara, provjeravajui nekoliko puta put kojim e poi kasno naveer. Ii e sam - bilo bi suludo dovesti obojicu, Rastgua i sebe, u opasnost u tom kritinom trenutku. Nakon povratka u Darband, veer je proveo u oputanju, pripremajui se za avanturu koja slijedi u nadi da e ga dovesti blie rjeenju misterija. U dvanaest je sati bio na ulazu u bazar iz smjera ahove damije. Ispod jakne je nosio ljestve od konopa koje mu je Rastgu nabavio, a u depu mali pitolj. Hodajui polagano, krenuo je ravno, dobro osvijetljenom glavnom ulicom, Bazaar-e Bozorg, izmeu niza zatvorenih trgovina, i skrenuo u Hisam-e Lashkar, a zatim u manje uliice u etvrti. Uske i mrane, kamenom poploane uliice bile su puste, poput irokih ulica u gradu mrtvih. Nitko se njima nije kretao, glasovi nisu

odzvanjali iza sumornih zidova s obje strane, ak ni pas nije reao iz tame. Instinktivno je hodao polako, drei se visokih zidova od blata i opeke, zadravajui dah. U mraku su ga slijedile udne sjene. Dvaput se izgubio, ali je konano pronaao /pravo desno skretanje, prepoznavi znak koji je zapamtio ranije toga dana - ulaz malog sufistikog sastajalita - i pronaao vrata kue koju je traio. Visoki, neoteeni zid s tekim drvenim vratima sezao je od tla do vrha drugog kata. Poput veine kua izgraenih u tradicionalnom islamskom stilu, i ova je bila projektirana da bude iskljuena od vanjskog svijeta; gledala je na malo dvorite u srcu zgrade. Jednom kada se ue u dvorite, ulaz u kuu trebao bi biti relativno jednostavan. Provjerivi je li uliica jo uvijek pusta, prebacio je jedan kraj ljestvi na rub zida. Lagano su pale i odmah se zakaile. Priekao je jo minutu da bude siguran kako se unutra nije nita ulo, a zatim se popeo i skliznuo na ravni krov. Polagano je podigao ljestve, skupio ih i ponio na drugi kraj krova, koji gleda na dvorite. U kui se nije upalilo svjetlo; sve je izgledalo mirno. Randall je ponovno spustio ljestve i polagano siao. Kada se naao u dvoritu, znao je kuda krenuti. Na planu Masoodi mu je oznaio jednu sobu na gornjem katu koja se koristila kao ured. Stube su bile tono nasuprot Randallu, kroz hodnik na suprotnoj strani kue. Vrata hodnika bila su otvorena. Randall je tiho proao hodnikom, a zatim krenuo gore uskim stubama. Na vrhu su bile dvije sobe, desno i lijevo. Oprezno je okrenuo kvaku na desnim vratima; otvorila su se i on se uuljao u sobu. Zatvorio je vrata, upalio depnu bateriju i

osvijetlio kutke sobe. Kao stoje Masoodi mislio, to je bio ured s knjigama i dosjeima na policama i stolom na jednoj strani. Randall se uputi ka stolu i poe pretraivati papire na vrhu. Nije znao to trai, ali je bio uvjeren da e se neto zanimljivo pojaviti. Napokon, ispod hrpe ne posebno vanih papira, naiao je na pismo imama Hasana, koga je prepoznao po rukopisu. U zaglavlju je stajalo Kerman, s nadnevkom 25. muharema, to je odgovaralo 15. prosinca, a dalje je slijedio tekst: Sayyide Ali, sretno sam se vratio u Kerman, a za nekoliko dana naputam grad i odlazim u pustinju. Kao to zna, ovamo sam se vratio s Izra'ilom i nas dvojica sada imamo vremena razraditi moje planove. On se slae s njima i vjeruje da mogu biti ostvareni unutar razdoblja koje sam predloio. Poetak dihada odreen je za Dan Povratka, kao to je predloeno. Poslao sam Izra 'ila u Teheran radi odreenih priprema. Molim te, pomozi mu koliko je to u tvojoj moi. Budi siguran da e vidjeti Obeanog i biti sudionikom radosti Njegova dolaska. Jo je malo dana, a Njegov je dolazak blizu. Neka je hvala Gospodinu, Gospodaru Svijeta! Mir s tobom. Al-imam Hasan al-Qa 'im biamr Alah. Proitavi pismo, Randall je naas ostao izgubljen u mislima. Nije znao to znai Dan Povratka, ali je vjerovao da se radi o imamovom povratku, danu njegova uskrsnua i pojavljivanja meu ljudima. Irshadiji su moda ve tono odredili odreeni dan toga dogaaja na temelju proroanstva iz njihove Knjige uputa, Kitab al-irshad. Iz konteksa se ini da je taj dan vrlo blizu. to se tie Izra'ila koji se spominje u pismu, nije mogao niti

pretpostaviti o kome se radi: znao je samo daje to ime anela smrti. Iznenada, bez upozorenja vrata su se otvorila i pojavila se spodoba nosei petrolejku. To je bio stari mula koji je ivio u kui. Kretao se tako tiho da ga Randall, utonuo u misli, nije niti uo. Poput mnogih starih ljudi, mula je trebao malo sna i esto je nou dolazio u svoju radnu sobu itati ili pisati. Obojica su se sledila. Mula, sijede, gotovo bijele brade i u bijeloj odjei, bio je fantastina i zastraujua prikaza na slabom svjetlu treperee svjetiljke. Randall je prvi progovorio. Ne boj se, starce. Ne elim ti nauditi. Vrati se u svoju sobu i ja u otii. Nita nisam ukrao. Molim te, vrati se. Starije mula bio okiran, ali nije se dao lako zaplaiti. Iznenaujue glasnim, glasom koji je krhku tiinu razbio u tisue komadia, povikao je: U pomo! Lopovi! Ubojice! Brzo. Lopov je u kui. U pomo! Randall je jurnuo prema njemu, borei se da mu stavi ruku preko usta. Mula je udarao i grebao jo uvijek vikom traei pomo. Randall se naglo izmakao udarcima svog protivnika, zgrabio ga za ruku, a svjetiljka je iz stareve ruke odletjela preko sobe. Razbila se, petrolej se razlio po podu i zapalio, razgarajui plamene jezike to su se brzo irili po tepihu. Izvana su se uli povici i koraci. Randall je pourio prema vratima koja vode u dvorite. Brzo je otvorio dvorina vrata i zakoraio van. Gotovo istovremeno uo se pucanj i on se bacio unatrag, na pod u hodniku. Grubi je glas vikao.

Odmah izai. Ne moe pobjei. Mi smo Revolucionarna garda i dobro smo naoruani. Izai mirno ili emo biti prisiljeni pucati. Randall je dopuzao do vee, drei se sjene. Mogao je razabrati obrise dvojice mukaraca u dvoritu s pukama uperenim prema prolazu vrata u kojem je stajao. Tiho je iz depa izvukao pitolj i zauzeo stabilan stav u unju. Vojnici su napravili dvije osnovne pogreke. Bili su obasjani nejasnim svjetlom sve veeg plamena to je plamtio u sobi na katu i bili su preblizu jedan drugome. Randall je podigao pitolj objema rukama, umirio ga, naciljao i dvaput uzastopce zapucao. Vojnici su gotovo istovremeno pali. Randall je jurnuo u dvorite, kroz drugi hodnik do ulaznih vrata. Na tren je petljao po bravi, a onda izaao u uliicu. Vika i pucnjevi su probudili susjede i uo je uzbunu s obiju strana. Bez zastajkivanja je potrao, vijugajui i ne marei za smjer. Konano je, a njemu se inilo da tri cijelu vjenost, doao do junog dijela bazara, u ulicu Mowlavi. Bilo je riskantno ponovno se vratiti u sjeverni dio gdje je parkirao auto. No, morao je brzo nestati prije nego vojska okrui cijelo podruje. Drei se malih ulica, skrivajui se u tamnim veama kada god bi nailo kakvo vozilo, uputio se prema svom volkswagenu. U blizini nije bilo nikoga. Ako se mogne vratiti u Durband, a da ga ne zaustave, bit e siguran. Da se uvjeri, pogleda u dep. Jo je imao isprave koje su ga identificirale kao Rolfa Malmberga, vedskog lijenika. Vojnici bi lako mogli povjerovati u mogunost da se lijenik u ovo doba noi nalazi na cesti.

Vozei tihim ulicama, Randall je duboko razmiljao o problemu koji gaje muio od prizora u dvoritu. Nije mogao shvatiti to su vojnici radili u kui. Iz pisma je bilo vidljivo da irshadiji i dalje koriste kuu, a ovjek koji ga je iznenadio sigurno je bio stari mula o kojemu je Masoodi govorio. No, ako je tako, kako onda ortodoksna islamistika revolucionarna vojska uva kuu? Je li to bila varka? Iznenada je shvatio odgovor. Ve je vidio lice starog ovjeka, na fotografiji u Nava'ijevom dosjeu u Washingtonu. On je ajatolah Sayyid Ali Marvdashti, sveenik koji je potvrdio Nava'ijev status britanskom veleposlanstvu u Teheranu, i sudac koji je na smrt osudio Mehdija Muftizadeha. Razlozi nepravilnosti u suenju Muftizadehu sada su bili oiti. Marvdashti je vodio dvostruki ivot, kao irshadi i kao ortodoksni islamski sveenik. Vjerojatno je Muftizadeh posjedovao dokumente koji bi mogli inkriminirati Marvdashtija. Nakon uhienja on je brzo osigurao pristup dokumentima pronaenim u Mufti-zadehovom stanu, a zatim je uvidio daje Muftizadeh, a zapravo i cijeli sluaj, zauvijek maknut s puta. No, spoznaja o vjerojatnom slijedu dogaaja samo je poveala Randallovu uznemirenost. Koliko su se irshadiji uspjeli uvui u ortodoksni vjerski vrh ili, zapravo, u ostale dijelove drutva? Kakvu su ulogu, ako su je uope imali, odigrali u nedavnoj revoluciji? Koliko je od Nava'ijeve prie bilo istinito? Koliku su vlast drali iza scene i koliko e vremena trebati dok ne ponu ostvarivati svoje planove? Trebao je jo informacija - i to brzo. U Washingtonu je bilo pet sati poslijepodne kada je zazvonio sigurni telefon Howarda Strakera.

Odmah je podigao slualicu: na toj je liniji oekivao samo jedan poziv. Ovdje Sloene operacije, gospodine. Imamo Randalla. Sam se otkrio prije sat vremena provalivi u jednu kuu u junom Teheranu. Na agent ima veze na visokoj razini u revolucionarnoj vojsci. Trae ga. to elite da uinim, gospodine? Morate ga pronai prije nego ga vojska uhvati. Ne smije progovoriti. Ovlastite naeg ovjeka da pronae Randalla i izvue ga istog trena. Mora biti uklonjen. Je li to jasno? Da, gospodine. Odmah u stupiti u vezu. Straker je spustio slualicu. Zadrhtao je od neuobiajenog uzbuenja. Randall mora biti pronaen i uutkan. Sve o tome ovisi. Sve. TEHERAN 31. prosinca 1979. Ve je davno prolo dva ujutro kada se Randall vratio u Darband. Bio je siguran da ga nitko nije slijedio. Kua je bila neosvijetljena i u potpunoj tiini. Upalio je svjetlo u prizemlju. Ono to je vidio, sledilo mu je krv u ilama. Stolice su bile prevrnute, stol takoer, vaza smrskana. Randall je projurio kroz sve sobe u prizemlju. Nita. Potrao je na kat, provjerivi sve spavae sobe, poevi od Fereshtehine. Bile su prazne. Zvao je i dozivao, no njegov je glas odjekivao bez odgovora. Oboje su nestali. Ponovno je pregledao kuu, ali nita nije naao. Vrativi se u glavnu sobu, podigao je namjetaj pozorno traei tragove koji bi mogli ukazati na to tko je bio ovdje, no nije naao ni trunicu. Rastgu i Fereshteh su oteti. Zato? Tko ih je oteo? Nije imalo smisla. Ilije onaj tko ih je oteo

oekivao da e i njega pronai? Vratit e se po njega? Nije namjeravao ekati da to dozna. Morao je odmah i brzo napustiti kuu. Sigurna kua u Majdiyyeu bit e prikladna dok ne sredi misli i napravi plan. Radei brzo, skupio je sve dokumente koje su on i Rastgu prouavali. Djelovali su nedirnuto, no to e poslije morati provjeriti. S prvim se danjim svjetlom oprezno iskrao iz kue, nosei torbu sa spisima u jednoj, a pitolj u drugoj ruci. Tiinu je razbijao samo pjev zimskih ptica. Pokrenuo je auto i izveo se na cestu s dugakog prilaznog puta. Ako netko misli neto poduzeti, sada je potpuno ranjiv i izloen. Bio je napet, spreman da zapuca, no cesta je bila prazna. Skrenuvi lijevo uputio se prema jugu. Sretno je stigao do Majdiyyea, parkirao auto u garau i uao uz pomo kljua koji mu je Rastgu dao za sluaj hitnoe. Bio je 1 Von Braun njem. znanstvenik, emigrirao u SAD i bio na elu tima koji je stvorio atomsku bombu.

45. poglavlje ve jako gladan. Psihika energija potroena na provalu i sve vea zabrinutost za prijatelje koju je osjeao cijelo jutro uzimali su svoj danak. Znao je da mora jesti i odmoriti se kako bi zadrao snagu, ako im eli pomoi. Bilo bi suludo i opasno bezglavo ih traiti kada ak ni ne zna odakle bi poeo. Otiao je u kuhinju, naao razliite limenke u smonici i pripremio si krepki doruak. Zavrio je s obrokom i ponio torbu sa spisima u stranju sobu te ih poeo pregledavati. Pri kraju

hrpe, naiao je na izvjee s jueranjim nadnevkom, napisano na hebrejskom i s privrenim rukom pisanim saetkom na engleskom koji je Rastgu pripremio. Sigurno gaje Izraelac dobio sino i pripremio saetak dok je Randall provaljivao u kuu na jugu Teherana. Dok gaje itao, Randall je ponovno doivio isti osjeaj kao kad je sluao AlShidyaqov prikaz irshadija. Izvjee je u zaglavlju imalo ime dr. Felix Rascher: S obzirom na neke indicije, ukljuujui njegovo ime, pretpostavljenu nacionalnost i dob te oitu tehniku strunost, autora pisma Muftizadehu identificirali smo kao dr. Felixa Raschera, njemakog znanstvenika prethodno zaposlenog u raketnoj eksperimentalnoj postaji u Peenemndeu na Baltiku. Rascher je roen 1907. u Berlinu i na tamonjem je sveuilitu studirao fiziku i kemiju. On i von Braun1 sprijateljili su se kada je von Braun, koji je pet godina mlai od Raschera, provodio je istraivanja za doktorsku disertaciju na istom sveuilitu. Rascher je doktorirao 1930., prije von Brauna, i iste je godine postao lan nacistike stranke. Ubrzo je nakon toga poeo raditi za Rake-tenflug-technische Forschunginstitut, institut za tehniko istraivanje raketa u Trauenu. Kada su von Braun i general Dornberger 1936. osnovali Peenemnde, koji je zamijenio ve postojee eksperimentalne stanice u Reinickendorfu i Kummersdorfu West, Rasher i ostali na Institutu su na razliite naine sudjelovali u V-2 pokusima. Kada je Albert Speer 1942. postao ministar za naoruanje i ratnu proizvodnju, projekt Peenemnde, a posebno rad na V-2 na istonoj strani otoka Usedom,

koji je kontrolirala vojska, znaajno je potaknut. Tada je Rascher poeo raditi u stanici kao stalni namjetenik. Vjeruje se daje bio ukljuen u prototipske eksperimente A-9 i A-10, osmiljene za proizvodnju viefaznih raketa s dometom do Sjedinjenih Drava. Nakon britanskog bombardiranja Peenemiindea u kolovozu 1943., Rascher je bio meu onim znanstvenicima koji su preseljeni u podzemnu tvornicu raketa V-2 na planini Kohnstein blizu Nordhausena, gdje je radio pod nadzorom Albina Sawatzkog. Kontrola projekta V-2 je tada bila povjerena SS-u i vjeruje se daje i sm Rascher postao visoki asnik SS-a odgovoran za sigurnosne aspekte znanstvenog rada u bazi. Ostao je u stalnoj vezi s tvornicom u Peenemnde-East, gdje su von Braun i ostali jo uvijek radili. U veljai 1945., kada je Peenemiindeu prijetio sovjetski prodor, mnogi su tehniari evakuirani u novu istraivaku stanicu u Bleicherode, dvadesetak kilometara udaljenu od Kohnsteina, i jasno je da se Rascher ondje pridruio von Braunu, vjerojatno po naredbi SS-a koji su bili zabrinuti za mogue dezertiranje znanstvenika i trebali su nekoga s Rascherovim iskustvom koji e organizirati odgovarajui nadzor. Rascher je bio meu petstotinjak znanstvenika koji su radili na projektu V-2 i koje je u travnju posebni vlak Hansa Kammlera odveo u regiju Obe-rammergan, ali nije bio meu zatvorenicima koji su odvedeni kada je amerika 44. pjeaka divizija u svibnju ula u tu regiju. Svi pokuaji da ga nau propali su i mislilo se da je iskoristio privilegije SS-a da pobjegne iz regije i sakrije se. Saveznike su ga vlasti eljele pronai, ne samo zbog njegovog rada na V-2 - njegovo je ime bilo na

popisu znanstvenika koje su Amerikanci eljeli za svoje vlastite raketne projekte - ve zbog toga stoje bio brat zloglasnog dr. Sigmunda Rascher?, ovjeka koji je provodio jezive ledene eksperimente i druge oblike medicinskog sadizma u logoru Dachau. U svibnju 1945. SS je uhitio Sigmunda i njegovu suprugu, i on je bio zatoen u Dachau, gdje je vjerojatno pogubljen. Mislilo se da je Felix znao sve o djelovanju svog brata, kojem se izuzetno divio. Sumnja se daje moda ak i pomagao u zlostavljanjima u tehnikom smislu i sve je uinjeno da ga se pronae zbog poznatog suenja lijenicima nakon Nrnberga. Rascher je bio visoko na popisu traenih bivih nacista. Proitavi bizarno izvjee, Randall je dugo ostao sjediti. Uas koji je prije osjeao vratio se. Tko su bili ti ljudi? to e se jo dogoditi prije nego ih pronae? U dokumentima nije bilo niega to bi ukazivalo na to to se dogodilo Sirusu i Fereshteh. Mogli bi biti tko zna gdje, u rukama irshadija ili Revolucionarne garde ili SAVAMA-e. Trebat e pomo, a samo se jednom ovjeku moe obratiti da mu pomogne, ovjeku kojemu je obeao da ga u to vie nee uvlaiti. No, nije imao izbora: morat e prekriti obeanje. Telefonirao je Masoodiju u ured i objasnio da eli sastanak. Iranac nije bio slobodan prije ruka. Napokon, to e Randallu dati priliku da odspava nekoliko sati. Nali su se u Arheolokom muzeju. Prostrane, prazne dvorane muzeja bile su izvrsna mjesta za sastanke. Najprije su razgovarali o dogaajima od prole noi i Randall je Masoodiju rekao stoje doznao tog jutra. Zatim se, dok su stajali pokraj

krinje od luri-stanske bronce, okrenuo prema Irancu. Ibrahime, imam loe vijesti. Boja je nestala iz ovjekovih obraza kad se okrenuo k Randallu. Stoje? Neto se dogodilo? Sino dok sam bio odsutan, netko je doao u kuu u kojoj sam ivio s prijateljima. Bilo ih je dvoje, djevojka po imenu Fereshteh i mukarac Sirus. Kada sam se vratio, nije ih bilo, oteti su i zatoeni. Moda su mrtvi, no mislim da nisu. Nemam nikakvog traga o tome tko je to uinio. Ne znam tko je mogao otkriti adresu naeg boravita. Trebam tvoju pomo da ih pronaem. Moda tvoj prijatelj iz Revolucionarne garde neto zna, ili ti moe doznati jesu li ih oteli irshadiji. Ako to ne moe uiniti, barem mi pomogni da sam istraim. Sam sam ovdje u Teheranu. Nemam nikakvu podrku, nemam kamo otii. Trebam tvoju pomo. Masoodi je izgledao zbunjen. Odmahnuo je glavom. ao mi je to se to dogodilo. No, to me se sada ne tie. Obeao si da me nee dovoditi u opasnosti, da e organizirati enin i moj odlazak iz zemlje. Randall lagano dohvati Masoodija za ruku. U, tome i jest stvar, Ibrahime. Sve je dogovoreno da napustite zemlju. No, to je sredio Sirus sa svojim ljudima. On nije Iranac, ali ne mogu ti rei nita vie od toga. Ako ga ne naem i ne spasim, ne postoji nain uspostavljanja veze s njegovom bazom, niti u moi dovriti poslove oko tvog izlaska. Masoodijev se smeten pogled pretvorio u uznemirenost. to je s tvojim ljudima? Zar ne moe stupiti u vezu s njima?

Randall je odmahnuo glavom. Ne, to ne mogu objasniti, bilo bi previe sloeno. No, nemam nikakvog naina da stupim u vezu. Molim te, vjeruj mi. Mora mi pomoi. To je jedina ansa za nas obojicu. Bilo bi preopasno postavljati mnogo pitanja, bez obzira na to tko je odgovoran za njihovo zarobljavanje. Nemam nikakvih veza s irshadijima i ne elim ih imati. To zna. Moj bi prijatelj mogao postati sumnjiav ako se budem izravno raspitivao o osumnjienim agentima druge drave. On je dobar prijatelj, ali je isto tako predani revolucionar. No, nekoliko pomno sroenih pitanja... Ne znam. Moda. Moram razmisliti o tome. Moda postoji nain. No, nee biti jednostavno niti sigurno. Daj mi da razmislim do sutra. Do tada ne mogu nita uiniti za tebe. Randall se sloio kimanjem. Dogovorili su susret sutra rano ujutro i, kako ne bi privukli pozornost, odvojeno su napustili muzej, Masoodi prvi. Pet je minuta poslije Randall kroio na snijegom prekriveni plonik. Krenuvi na desno u Qavvam al-Saltana, uputio se prema Naderiju; u daljini je ispred njega, otrih obrisa na istom sijeanjskom zraku, bio snijegom okovan vrh planine Damavand, ugaeni vulkan koji je straario nad gradom. Dok je prolazio pokraj Tehnikog fakulteta nasuprot krianju s ulicom Furughi, prila su mu dva mukarca koje je primijetio jo ispred muzeja. Mukarac zdesna primio ga je za rame i zamolio da stane. Obojica su bili mladi, dvadesetpetogodinjaci, visoki i tamnokosi. No, tu je prestajala sva slinost. Ovaj s desne Randallove strane bio je oprezan i pametan, s uskim licem otrih crta.

Govorio je kolovanim, teheranskim idiomom, ljubazno, glasom naviknutim na zapovijedanje. Njegov je kolega bio ista suprotnost, mrk, gotovo divlji, snane tjelesne grae i utljiv. Prvi je ponovno govorio: Gospodine Byrne - ili da vas oslovljavam s gospodine Randall? - hoete li, molim vas, poi s nama? elimo s^ima porazgovarati o nekim stvarima koje su iskrsnule. Randallu je srce stalo kad je ovjek izgovorio njegovo pravo ime. to elite? Tko ste vi? - prosvjedovao je. Ja sam kapetan Ahmad Shaybani, asnik Revolucionarne garde stacionirane u Yusefabadu. Moram vam postaviti nekoliko pitanja. Hoete li poi ovuda? ovjek je bio pristojan, no bilo je jasno da Randall nema izbora. Nije traio ovlasti od ove dvojice koji su ga uhitili, nije traio niti da mu pokau svoje isprave ili nalog za uhienje. Sigurno gaje Revolucionarna garda intenzivno traila od sino i nije to bilo teko povezati s nestankom Seana Byrnea. Bez obzira na sve, znali su tko je i ne bi imalo svrhe blefirati ili pokuati pobjei ovdje na ulici. Nije se opirao kada gaje Shaybani pretraio i uzeo mu pitolj iz depa. Krenuli su prema kombiju parkiranom na uglu Sewom-e Esfand, Randall izmeu njih dvojice koji su ga drali za nadlakticu. Gurnuli su ga na stranje sjedalo kombija, zalupili vratima i zakljuali ih te sjeli naprijed. Tijekom vonje Randall je oajniki razmiljao o mogunostima za bijeg. Ni sada pokuaj ne bi imao smisla. Nije imao oruje i ak da i uspije umaknuti svojim zarobiteljima, ne bi daleko stigao: njegov opis sigurno ve krui po svim

jedinicama Garde u gradu. Najbolja je ansa uvjeriti revolucionarnu vojsku da mu vjeruje, dokazati im da u ovom sluaju rade zajedno, na istoj strani, i da irshadska baza u blizini Kermana predstavlja prijetnju objema dravama. Ako im uspije otkriti Marvdashtija, moda mu povjeruju. Malo je mario to e s njim biti; u najgoroj varijanti ubit e ga kao pijuna, u najboljoj pridruiti ostalim taocima u amerikom veleposlanstvu. No, ako zaustave irshadije, njegova e misija biti uspjena. Kombije vijugao i brzo se kretao labirintom ulica te je Randall esto gubio ravnoteu. Vozili su se oko pola sata, a onda se kombi zaustavio i vrata su se otvorila sljedee sekunde. Zaslijepljen jakom sunevom svjetlou, Randall je primijetio samo dvojicu mukarca sa strojnicama prije nego su ga gurnuli kroz veu u slabo osvijetljen hodnik. Na kraju hodnika, s desne strane, niz kamenih stepenica vodio je dolje do drugih vrata, nezakljuanih i otvorenih. Gurnuli su ga unutra. Prostorija je bila mala i vrlo slabo osvijetljena; svjetlo je dopirala tek kroz prljav prozori smjeten visoko na zidu, tik ispod stropa. Podiui se na noge, pogledom je okrznuo udaljeni kut i iznenadio se vidjevi da nije sam. Trepui, dok su mu se oi pokuavale priviknuti na slabano svjetlo, shvatio je da poznaje svog suzatoenika. Ibrahim Masoodi uao je u kutu, pognutu glavu pridravajui rukama, oito zaprepaten uhienjem i pritvorom. Podigao je pogled kad su u sobu gurnuli Randalla. Masoodi je prvi progovorio. -1 tebe su uhvatili. Randall mu prie i sjedne na pod do svog kompanjona.

Da. Nali su me. Prvo sam pomislio da je to zbog onoga sino, no onda sam se sjetio daje ovjek koji me je uhitio rekao da su stacionirani u Yusefabadu. ini se da nas je tvoj prijatelj odao. Moj prijatelj? Da, tvoj prijatelj iz Revolucionarne garde. Ilije progovorio ili je nekako bio otkriven. Jedino ne razumijem kako znaju moje pravo ime. No, kakve veze s tim ima Revolucionarna garda? Mukarci koji su nas uhitili su vojnici iz jusefabadske postrojbe. Masoodi je napeto pogledao Randalla, zatim uzdahnuo i sagnuo glavu. Tupim je glasom rekao: Volio bih daje to istina. Ali nije. Oni nisu Revolucionarna garda, Peter. Moram li ti rei tko su zapravo oni?

46. poglavlje 31. prosinca 1979. Sjedili su u tiini mrane elije, drhtei od hladnoe. Mrak se brzo spustio. Povremeno bi ustali i toptali po sobi, pokuavajui pokrenuti cirkulaciju, dahom zagrijavajui ruke. Prolo je ve est ili sedam sati dok su izvana zauli korake. Vrata su se otvorila i blijedo je svijetlo doprlo u sobu. Na izlazu su stajala dvojica uvara s poluautomatima. Jedan je uzviknuo Masoodijevo ime, pokazujui mu rukom da krene za njima, zatim je vojnik slijeva savio Iranevu ruku

na lea i grubo ga izvukao iz elije. Vrata su se zatvorila i Randall je ponovno ostao u mraku i hladnoi. Njegovi su izvori fizike i psihike snage bili potpuno iscrpljeni hladnoom, gladi i ei. Pritiskala gaje beskrajna tama, ispunjavajui ga neizrecivim uasom. Protjecale su minute. uo je korake ispred prozora koji je bio upravo iznad razine tla, no koraci su stali i sve je ponovno bilo tiho. Odjednom su pucnji probili tiinu, a svaki ivac u Randal-lovu tijelu zaigrao je. Srce mu je tuklo i bilo divlje udaralo, no prisiljavao se da sjedi mirno. Nema ni govora o njegovu izbavljenju odavde. Jedina mu je ansa bio brzi prepad, koristei tehnike borbe prsa u prsa koje je nauio u Vijetnamu. Vrijeme je prolazilo. Zgren u kaputu, postao je pospan i shvatio je da bi, iscrpljen hladnoom i glau, mogao vrlo malo uiniti protiv straara, no mora barem pokuati. Dok je bio u Vijetnamu, esto je razmiljao o ovakvoj situaciji i tada je odluio da e se radije boriti nego biti muen ili ubijen bez pruanja otpora. Zanimljivo, pomisao na Vijetnam smirila gaje. Konano su se u hodniku zauli koraci. Vrata su se naglo otvorila i prozvali su ga. Teko je ustao, bolno vukui noge po podu. ekat e da izae iz elije prije nego se pone boriti za slobodu. Vojnici su ga uhvatili ispod ruke i pomogli mu uz stepenice. Zatim, umjesto da skrenu u hodnik nalijevo kao stoje oekivao, produili su ravno poprenim hodnikom, na ijoj su polovici bila zatvorena drvena vrata. Jedan je od straara pokucao, otvorio vrata i uao, praen drugim straarom koji je jo drao Randalla. Kada su uli, ostavio je Amerikanca svom kolegi i izaao, zatvorivi za sobom vrata. Prostorija je bila

oskudno, ali pristojno namjetena, s velikim stolom na drugom kraju sobe i elektrinom svjetiljkom kao jedinim izvorom sjetlosti. Na zidu je visio crno-bijeli portret Adolfa Hitlera. Fotografija, koju je snimio Henrich Hoffmann sadravala je osobnu posvetu narkanu preko bijelog ovratnika koulje. Pokraj nje je visjela crveno-bijelo-crna tkanina s dvostrukim kukastim kriem i natpisom Deutschland Erwache, obrubljena resicama - stijeg prve SS-regimente Julius Schreck. Za stolom je sjedio stariji mukarac, sjedokos, odjeven u besprijekorno bijelo odijelo. Soba je bila topla, Randallu zaguljiva nakon ledene hladnoe u njegovoj eliji. Iako je ovjekova put bila tamna, Randall je jasno vidio da nije Iranac. Neznanac mu je rukom pokazao da sjedne ispred stola i Randall je to uinio. Nije bilo teko pogoditi identitet ovjeka koji mu je sjedio nasuprot. Njegov je perzijski bio izvrstan i u skladu s duhom jezika, dokaz mnogih godina provedenih u Iranu, no tragovi njemakog naglaska bili su primjetni. - Dobra veer, gospodine Randall. Dopustite mi da se predstavim. Zovem se Felix Rascher, no moja okolina zna me kao Izra'ila - anela smrti. ao mije to ste tako dugo ekali u neodgovarajuim uvjetima. Nadam se da vam nije previe hladno. Danas sam bio vrlo zaposlem i ovo je uistinu prvi slobodari trenutak koji imam. Vi i va prijatelj Masoodi doveli ste nas u veliku nepriliku. Sve mi je to dolo u vrlo nezgodno vrijeme. Imam puno hitnog i vanog posla. No, vi ste taj posao ugrozili i morali smo vas pronai i doznati koliko vi i vai gospodari u Washingtonu znate o nama. ao mi je zbog onog to se dogodilo vaem prijatelju, gospodinu Masoodiju, no tu nisam mogao

nita uiniti: pitanje vjerskog zakona, nad kojim ak ni ja nemam kontrolu. Ve sam dugo s tim ljudima, no njihove obiaje jo uvijek smatram pomalo udnima. U nekom pogledu ine mi se kruima, fanatini] ima od moga naroda. Odmetnitvo smatraju najveim grijehom. Okrenuti lea imamu, kau, je isto i kao okrenuti lea Bogu. To se kanjava smru. Ne pretvaram se da razumijem, ali se ne mijeam. Ne znam to e se dogoditi s ostalim vaim prijateljima. Moda vam jo nisu rekli: i oni su ovdje, mukarac i ena. Ovamo su ih prije nekoliko sati doveli ljudi mule Ahmada. Tako smo vas i pronali. Mula Ahmad je organizirao praenje djevojke kada je stigla iz New Yorka. Kada smo uvidjeli koliko vas je upleteno, poslana je ekipa da vas sve uhvati. Naalost, vi niste bili kod kue. Sada znamo gdje ste bili i to ste radili. U meuvremenu je gospodin Masoodi napravio pogreku. Rekao je svojoj eni da e oboje napustiti Iran. Ona je rekla svojim roditeljima da odlaze u inozemstvo, moda zauvijek, i spomenula da njezin mu ima amerikog posjetitelja. Njezina je majka to ispriala svojoj sestri. Ne moram vam ni rei koliko su jo uvijek djelotvorne obiteljske glasine i usmena predaja u ovoj zemlji. Sestra je lan nae grupe, naravno. Mnoge ismailitske obitelji u Iranu imaju barem jednog irshadskog lana. Zahvaljujui prii, zbrojili smo dva i dva i slijedili Masoodija danas u muzej. I, eto nas. Znai, oni su ovdje. Randallov je mozak brzo radio. Morao je dobiti na vremenu, pustiti Raschera da govori, pokuati ga navesti da otkrije njihovo boravite. Po prvi je put progovorio: Kakva je vaa veza s tim ljudima, gospodine Rascher? Bit u iskren. ini mi se suludim da je

njemaki znanstvenik, ak nacistiki znanstvenik, upleten sa skupinom poput irshadija. Mislim da niste vjernik, iako je sve mogue, pretpostavljam. Sigurno imate svoje razloge. Rascher se nasmijao. ini se da puno znate o meni. No, naravno, imate pravo biti iznenaeni. To to sam ovdje, udan je splet okolnosti. Objasnit u vam.( Nijemac je govorio punih dvadesetak minuta, gotovo bez pre stanka. Oito je imao potrebu govoriti o sebi nekome tko nije Iranac niti musliman i vjerojatno mu se takve prilike esto ne ukazuju. - Pitam se kako bih vam to mogao najbolje objasniti. Moda da ponem od razdoblja prije rata. Nesumnjivo ste uli za ime Josepha Arthura Comte de Gobineaua1. Ah, vidim da jeste. On je, naravno, bio jedan od najveih francuskih diplomata devetnaestog stoljea, istovremeno i poznati pisac. Bio je briljantan ovjek, najpozantiji u nekim krugovima po svom doprinosu teoriji rasne nejednakosti i superiornosti arijske rase. Postao je jedno od najveih nadahnua kasnije nacistike filozofije. Wagner je bio njegov oboavatelj i upoznao gaje 1876. Na prijelazu stoljea u Njemakoj su djelovala brojna Gobineauova drutva. Njegove su knjige bile prevedene na njemaki i uvelike su se itale, posebno Essai sur l'Ingalit des Races Humaines, koji smo svi smatrali njegovim remek-djelom. Nitko ne zna je li Fuhrer ikada itao Gobineaua, ali vrlo vjerojatno jest, barem dio njegovih djela dok je bio u Beu, a vjerojatno je bilo primjeraka u Wagnerovoj biblioteci u Bayreuthu. Ja sam osobno bio lan Gobineauovog drutva u Berlinu krajem dvadesetih godina dok sam ondje

studirao, nekoliko godina prije nego to sam se pridruio nacistikoj stranci. Nae su Gobineauovo drutvo inili uglavnom studenti i profesori s raznih fakulteta. Mnogi su od nas pripadali politikim grupama desnog krila, kao to su Hugenbergova Njemaka nacionalna stranka i Stahlhelm, a nekoliko lanova ve su bili nacisti. Prouavali smo veinu umjetnikovih djela, no najvie smo se koncentrirali na Essai - to je za nas bio temeljni kamen njegove teorije. ivo se sjeam kakav su efekt njegove teorije ostavile na meni u to vrijeme: Rasno pitanje dominira nad svim ostalim problemirna u povijesti... nejednakost rasa injenica je koja moe objasniti itave sudbine naroda. To je bilo nadahnuto tivo, posebno odlomci koji govore o arijevskoj nadmoi i plemenitosti njemakog naroda kao najieg predstavnika arijske rase. Boljem ak i od Francuza! No neki moji bliski prijatelji i ja bili smo zbunjeni jednim drugim aspektom Gobineauove rasne teorije. On je vjerovao da e najieg od svih arijevaca pronai ondje odakle potjeu - iz sredinje Azije, posebno iz Irana. Naziv Iran znai zemlja Arijevaca i isti su Perzijanci najblii zaetnicima rase. Godine 1855. otiao je u Iran, gdje je postao prvi tajnik, a zatim otpravnik poslova u francuskom poslanstvu. Nakon nekoliko godina premjeten je, ali se 1862. vratio, zauzevi mjesto francuskog poslanika u Teheranu do sljedee godine. Zatim se ponovno vratio u Francusku - pomalo razoaran, jer je shvatio da su Iranci pomijeani s drugim rasama, posebno semitskim Arapima. No, vidio je i itao o mnogim stvarima koje su ga zaintrigirale i ushitile. Dvije godine nakon njegova povratka u

Pari 1865., objavio je knjigu pod naslovom Religions etphilosophies dansl'Asie centrale. Kada smo moji prijatelji i ja dobili primjerke njemakog prijevoda tog djela i proitah ga, bili smo ispunjeni svjeim entuzijazmom. Vei dio knjige posveen je povijesti religijske sljedbe koja se pojavila u Iranu malo prije Gobineauova prvog posjeta toj zemlji. Godine 1844. babiji1, predvoeni mladim vizionarom iz Shiraza, poeli su propovijedati neku vrstu izmijenjenog fundamentalistikog ijizma, a 1848. taj je ovjek objavio daje Mahdi, spasitelj kojeg muslimani iekuju. Broj se njegovih sljedbenika vrlo brzo poveao i neki su se latili oruja. Izbile su borbe s dravom i do vremena Gobineauova povratka u Teheran, oni su bili uniteni. Naravno, ak iako nisu uspjeli, mi smo u cijeloj toj prii o Babu pronali osobitu inspiraciju. To je bio Nietzscheov nadovjek, taj Mahdi koji e doi oistiti svijet i donijeti novo doba. Nietzsche govori o osobito snanom ovjeku, obdarenom pameu i voljom. Taj e 1 babizam - nauk perzijske ijitske sljedbe to ju je 1844. utemeljio Mirza Ali Mohammed koji se nazvao Bab (Vrata). Osuuje ropstvo, nasilje feudalaca, mnogoenstvo, prosjaenje i uivanje alkohola. ovjek i elita oko njega postati gospodarima svijeta. Kasnije smo svi u duhu tih objava doivjeli Fiihrerova proroanstva. Ali, islamska ideja o Mahdiju je takoer na svoj nain bila nadahnjujua i mi smo bili zaintrigirani zato to je Gobineau u svojoj knjizi posvetio toliko prostora prii o perzijskom super-heroju.

Tada gaje Randall, frustriran i razoaran Rascherovim predavanjem prekinuo. ao mi je, no ne vidim kakve to ima veze sa stvarima koje se ovdje dogaaju. elim znati kako ste vi doli u Iran, kako ste se povezali s ovim ljudima. Rascher je kimnuo, a zatim nastavio gdje je stao, kao da nita nije uo. Ja sam postao nacist u rujnu 1930., nakon izbora za Reich-stag u kojima je stranka postala druga po veliini u Njemakoj. 1931. naa je Auslandsorganization u Hamburgu poela osnivati manje ogranke na Istoku. Najprije su se koncentrirali na Daleki istok, ali ve se od poetka Iran smatrao vanim, uglavnom zbog svog stratekog poloaja. U to je vrijeme ondje bilo mnogo Nijemaca - stara Junkersova zrakoplovna koncesija ustupljena je Lufthansi i postala linija Berlin-Kabul preko Teherana, gradilo se brodogradilite i suhi dok u Bandar-Pahlaviju i, naravno, nacionalna eljeznika mrea. ah Reza bio je vrlo pronjemaki orijentiran. Dok sam radio u Teheranu, 1937. godine sreo sam neke od svojih starih prijatelja iz Gobineauovog drutva. Tada smo ve svi bili nacisti i oduevljeni idejom irenja Reicha. Netko je spomenuo nae nekadanje zanimanje za babizam iz Gobineauove knjige i mi smo nastavili sa irenjem nacistikih ideja u Iranu, ne samo meu njemakom populacijom, ve i meu domaim stanovnitvom ili barem rasno istim Irancima. Moda smo ak mogli pronai neke preivjele babiste i dobiti njihovu podrku. Trojica nas odluili smo otii u Iran s tim ciljem i nakon razgovora sa Auslandsorganization dogovoreno je da otputujemo. Osim korisnog

poveanja broja lokalnih simpatizera, Abvvehr je mislio da emo obaviti poneki pijunski posao. Ostali smo u Iranu dvije godine, uglavnom u Teheranu i Isfahanu. Godine 1938. pomogao sam u osnivanju nacistikog ogranka u Isfahanu, gdje je ivjelo sedamdesetak njemakih tehniara. No, sve sam to vrijeme slijedio Gobineauove ideje. Raspitivao sam se za babiste, ali sam doznao da su nestali. No, poetkom 1939. bio sam u Kermanu na susretu s nekim njemakim inenjerima i tada sam upoznao vou irshadija. ovjek koji nas je upoznao bio je lan Auslandsorganization koji je proveo neko vrijeme u Hong Kongu i sprijateljio se s nekim irshadijskim obiteljima i od njih dobio savjet da nacistiki ogranak stupi u vezu s imamom. Malo sam znao o ismailitima itajui Gobineauova djela i iznenadio sam se saznavi da oni jo postoje u Iranu. Nekoliko sam mjeseci proveo u Kermanu i sprijateljio se s imamom: inilo se da mu se sviaju mnoge nae ideje. Privlaila ga je ideja o univerzalnom Reichu i smatrao je Fuhrerova razmiljanja kongenijalnim. Ponovno je Randall prekinuo Nijemca. Znai, vi ste ostali i preobratili ga nacistikoj filozofiji! Pretpostavljam da ete mi rei kako je sve ovo ludost o kojoj je Himmler godinama sanjao. Zar uistinu mislite da u u to povjerovati? Ne, naravno. Nisam ostao u Iranu, ne tada. S izbijanjem rata 1939. moja nazonost u Njemakoj postala je neizbjena - istraivanja u vezi s raketama bila su od posebne vanosti. Poslije rata neko sam se vrijeme krio u Njemakoj dok mi NERO, nacistika organizacija za bijeg i naseljavanje, nije pomogla. Vjerojatno znate da je znanstvenike iz Peenemundea i drugih mjesta prihvatila

egipatska vlada i kasnije naplatila uslugu angairajui ih za rad na egipatskim projektilima, s ciljem da unite idove koji su preuzeli kontrolu nad Palestinom. Tri sam godine proveo u Kairu i dobro upoznao tamonju iransku populaciju. Razgovarajui s njima, shvatio sam da Iran nudi neobine mogunosti za na cilj u poslijeratnom razdoblju. ah Reza bio je toliko sklon Njemakoj da su Britanci i Rusi 1941. napali njegovu zemlju i svrgnuli ga. Njihova je nazonost izazvala ogorenje - napokon, Britanija i Rusija bile su od devetnaestog stoljea tradicionalni neprijatelji Irana. A postojao je i inspirativni primjer pronacistikog reima Rashida Alija u Iraku. Bilo je nacistikih simpatizera u cijeloj zemlji, iako su iranski pokuaji da organiziraju faistiki pokret bili potpuno neprikladni. No, na je najbolji agent u Iranu, ovjek mijeanog podrijetla, Ruhi Schneider, uspio osnovati male elije pronacistiki orijentiranih Iranaca u raznim dijelovima zemlje. O svemu sam tome razgovarao sa svojim vezama iz NERO-a i oni su se sloili da bi neke od tih elija, ako ih budemo mogli reaktivirati, mogle biti korisne za nau organizaciju, korisne za nastojanje da se uniti Izrael. Odlueno je da jo jednom odem u Iran i 1952. sam otputovao iz Kaira. Otprilike mjesec dana nakon mog povratka u ovu zemlju, otputovao sam u Kerman i obnovio vezu s imamom Hasanom. On je bio uasnut sudbinom Njemake. Poput veine muslimana, mrzio je idove i nije volio kukavice koji su vodili lakrdijake sudske farse u Niirnbergu ili kriminalce koji su dali Palestinu cionistima. Ali, nije bio poput ostalih muslimana. Imao je iru viziju, neto to me podsjetilo na Fuhrera. Sanjao je o

podinjavanju ne samo idova, ve svijeta. Njegov je cilj bio dihad, sveti rat, i uspostavljanje neke vrste islamskog Reicha. Naravno, sve je to bilo pomijeano s najbeznadnijim religioznim, besmislenim proroanstvima o Mahdiju, knjigom nazvanom Kitab al-irshad, i slinim trivijalnostima. No, ja sam u njegovim rijeima osjetio nadu u osvetu. Ne samo protiv idova, nego protiv svakoga tko je bio odgovoran za na poraz. A tko je to bio? - planuo je Randall. - Zar vas rat nije niemu nauio? Zar niste shvatili da ne moete pobijediti, da emo vas ponovno poraziti, da emo vas uvijek pobjeivati? Ne, naprotiv, moj mladi prijatelju, rat je nae neprijatelje porazio koliko i nas. I kada sam razmislio o svemu, vidio sam put ka naoj konanoj pobjedi. Sve je to tada bilo neodreeno, no znam da je sljedba imala novca i sredstava za znatnija djela. Znam da su obitelji u Hong Kongu bile u bliskom kontaktu s tamonjom nacistikom organizacijom i bili su spremni suraivati s neonacistikim skupinama u Europi radi prodaje heroina koji su slali u inozemstvo. Razgovarao sam o svojim idejama s nekim kolegama koje je NERO poslao u Iran nakon mene i sloili smo se da trebamo ostati i pomoi imamu. Godinama smo sljedbu savjetovali oko priprema za dihad. Ne mislim rei da su sve ideje dole od nas. Imam Hasan je sjajan ovjek, kao i mnogi njegovi sljedbenici, no mi smo bili zadueni da njegove ideje provedemo u djelo na najbolji mogui nain. Poeli smo poduavati neke od njegovih mladih sljedbenika za inenjere, tehniare i, poslije, znanstvenike. Potkraj ezdesetih, poeli smo projektiranje tajne baze blizu Kermana. U toj je fazi na projekt bio

izuzetno dugotrajan - nitko od nas nije oekivao da e doivjeti njegovu realizaciju. Na je plan bio konstruiranje odreenog broja nuklearnih naprava koje bismo usmjerili prema vanim gradovima - New York, Jeruzalem, Moskvu, London. Njihova detonacija rezultirala bi holokaustom, opim unitenjem. U isto smo vrijeme poeli koristiti dio baze kao kamp za obuku male vojske mladih irshadijskih mukaraca i ena. Poetkom sedamdesetih poeli smo ozbiljno kupovati oruje i nabavili smo pravi arsenal koji bi se rabio u dihadu. No, bio bi koristan i za obranu baze ili druge aktivnosti - a pritom mislim na dogaaje u Meki. No, sredinom sedamdesetih neki su dogaaji nagnali imama da razmisli o prolongiranju planova za cijelo desetljee. Krajem ezdesetih, kao to znate, Nixon i Kissinger formulirali su takozvanu Nixonovu doktrinu - umjesto postrojbi, oruje za narode prijatelje Amerike, da sami organiziraju svoju obranu. Godine 1971. amerika trgovaka bilanca s inozemstvom bila je u deficitu - prvi put od 1893.; bilo je pritisaka da se povea prodaja oruja radi uspostavljanja ravnotee trgovinske bilance. U svibnju 1972. Nixon i Kissinger sloili su se da Iranu prodaju konvencionalno oruje koje je traio i stoga su Iranci postali najvei pojedinani kupci amerikog oruja na svijetu. Gotovo je polovica od cjelokupne Pentagonove prodaje oruja 1974. ila u Iran. ah je kupovao svaku moguu vrstu konvencionalnog oruja, ukljuujui mlazne borbene avione, helikoptere i projektile zrak-zemlja. Manje je poznata, ali jednako vana injenica da je od 1973. Amerika poela tajno prevoziti uran u

Iran. Cilj je bio da se u ovoj zemlji osigura zaliha Azijskog atomskog materijala za uporabu u sluaju da Sjedinjene Drave poele sagraditi ovdje nuklearni arsenal. Velik dio konvencionalnog oruja koje su prodali Irancima moe bez problema biti modificirano tako da nosi nuklearne bojne glave. Imam Hasan je 1974. platio velik iznos novca jednom iranskom generalu, Bavanpuru. General je bio djelomice odgovoran za skladitenje urana i tijekom nekoliko mjeseci uspio je izvui oko deset kilograma urana 235 i trideset kilograma urana 238 iz spremita u podrumu blizu Shiraza. Prebacili smo uran - paljivo pakiran u male, odvojene kontejnere kako bismo izbjegli opasnost da dosegne kritinu masu - u na istraivaki kompleks. Iste smo godine dobili nove koliine urana iz izvora u Zapadnoj Njemakoj. Taje poiljka bila dio one poslane brodom u junu Afriku - prilino tajno, naravno. Iz Durbana na je udio poslan lanovima sekte u istonoj Africi, a zatim preko Jemena do Bahreina i Irana. Randall je gledao starca, a u njemu je uas rastao sa svakim novim otkriem. Nijemac je bio brbljav i hvalisav, no Randall je znao da nee sve otkriti, da e konanu istinu zatajiti. - Nekako u isto vrijeme, NERO nas je povezao s nekolicinom ljudi koji su osnovali DRASAG, koji je postavio svoje operativne baze u Ugandi. Nakon preliminarnih razgovora, sklopili smo dogovor. DRASAG e nam dopremiti odreeni broj raketa spakiranih kao graevinska oprema. Moja e ih ekipa preurediti i dotjerati za nae namjere. Iako smo imali ozbiljan problem zbog nemogunosti testiranja raketa, lanovi nae ekipe su posjetili Ugandu, gdje je DRASAG mogao testirati bazne projektile. Do tada je na plan bio ve uvelike

izmijenjen. Oruje smo namjeravali uporabiti za unitenje svih glavnih naftnih postrojenja u Zaljevu. Napravili smo nekoliko nuklearnih naprava koristei uran. To su male naprave, no odgovaraju svojoj svrsi. Nuklearna e naprava s pet kilograma urana 235 izazvati eksploziju od otprilike dvadeset kilotona. To je dovoljno da uzrokuje ozbiljna oteenja u promjeru irem od dva kilometra. Imam Hasan 1975. je prilino neovisno poeo slati naa pisma, proglasivi se duhovnim voom ismailita irom svijeta. Zatim je, kao to znate, 1977. poeo proricati skori dolazak Mahdija. Rekao sam mu da je sve to malo prerano, da moramo uiniti brojne promjene kako bi nae rakete mogle stii na odredita. Uspjeli smo poveati domet osnovne DRASAG-ove rakete na oko etiri stotine milja - no neki su nai ciljevi bili udaljeni oko esto milja. Sada je imam ve bio uvjeren u istinitost proroanstava iz svoje knjige. Rekao je da je na hodoau zimi 1976. u Meki pronaao ovjeka koji e biti Mahdi. Tvrdio je da e se Mahdi pojaviti poetkom novog islamskog stoljea i nita to uinim ja ili bilo tko drugi nee sprijeiti njegov dolazak. Dogurali smo domet na pet stotina milja, no jo je nedostajalo da bismo dostigli vane mete. Meutim, imam je sam sve planirao svojevoljno i prologodinja mu je iranska revolucija upravo ila na ruku. Planirao je destabilizirati svjetsku ravnoteu straha, rezultat trke u naoruanju izmeu Amerikanaca i Sovjeta, poinivi atentat na predsjednika artera u Washingtonu onog istog dana kada bi se Mahdi pojavio u Meki. Vjerovao je da e, jednom kada se to dogodi, islamske zemlje napasti Ameriku, a

zatim bismo mi upotrijebili nae nuklearne rakete prema nekoliko odabranih ciljeva s namjerom da zaotrimo situaciju do potpunog nuklearnog konflikta. Kao to znate, stvari se nisu odvijale prema planu. No, to je daleko od kraja prie. Imam vjeruje daje Mahdi jo iv i eka znak da se vrati. Meunarodni su odnosi vrlo nestabilni. Rat svakog asa moe izbiti na svjetskoj razini, ak i bez nae intervencije. No, mi se namjeravamo umijeati. U ovom trenutku pripremamo etiri rakete; jedna je usmjerena na Teheran, druga na rafineriju nafte u Abadanu, trea na grad Herat u Afganistanu, a etvrta na ameriku flotu u Omanskom zaljevu. Moja ekipa obavlja zavrne pokuse za lansiranje krajem mjeseca. Jo treba izgladiti neke probleme, no trebali bismo biti spremni za otprilike tjedan dana. Imam je odredio datum i nita ga na svijetu nee sprijeiti da rakete lansira kao to je planirao.

47. poglavlje 31. prosinca 1979. Randall je zapanjeno sjedio. Suoio se s bivim nacistom koji je planirao unititi svijet uz pomo perzijske vjerske sljedbe i njenog sna o mileniju, o novom dobu sree i blagostanja. Njegov se cijeli svijet okrenuo naglavce i pitao se je li moda pod utjecajem nekog udnog lijeka. Moda su ipak istinite al-Shabbakove prie o uzimanju haia.

No, u jedno je bio siguran. Nee ga ostaviti na ivotu nakon svega to je uo. to vi imate od svega toga? - konano je upitao Raschera. Nacist se namrtio i zamiljeno pogledao Randalla. Meni e biti vrlo teko objasniti, a vama jo tee shvatiti. Vi niste Nijemac koji je ivio u Treem Reichu, posveen Ftihreru, gorljivi pristaa vizije novoga poretka kojim e vladajua arijevska rasa uvesti red i civilizaciju u svijet koji je u kaosu i boli. Vi niste neprekidno radili, kao to sam ja, da biste ostvarili svoj san, podarili bit viziji onog jedinstvenog ovjeka koji je bolje od nas znao znaenje naeg sna i nae misije. Vi niste vidjeli unitenje te vizije, Njemaku u ruevinama, podijeljenu, a njezin narod porobljen. Kada sam se vratio u Iran, osjeao sam gorinu i mrnju prema ljudima koji su okrutno unitili sve u to sam neko vjerovao, ali je najjai bio osjeaj poraza i demoralizacije. Ne moete zamisliti kroz kakvu sam agoniju prolazio. Bio sam nemoan da uzvratim udarac, bespomoan za osvetu. Godinama sam njegovao te osjeaje, ne videi nadu, nikakav nain na koji bih ponovno mogao sluiti viziji. I onda sam razgovarao s imamom Hasanom i spoznao njegovu ideju. Nisam je mogao s njim podijeliti, barem ne vjerske elemente - Mahdijev dolazak i pobjedu islama. No, zbog Gobineaua sam to mogao shvatiti. U toj sam viziji vidio oruje osvete, moda ak i nain takve promjene svijeta koja e ponovno omoguiti stvaranje njemakog Reicha. Uz Amerikance, Britance, Francuze i Ruse oslabljene nuklearnim ratom, za obraun bi ostala samo aica Arapa, Indijaca i ostale sirotinje. ine li vam ova objanjenja jasnijim moj stav?

Randall je osjetio da bi se bilo beskorisno raspravljati, pokuati objasniti da bi Zapadna Njemaka bila meu prvim zemljama unitenim nuklearnim ratom, da nikakav Reich nee nikada vie moi nastati na ruevinama svijeta unitenog stranim orujem. Zato mi sve to govorite? - pitao je. Rascher se nasmijeio. Doista ne znam. Pretpostavljam zbog tatine. Mi starci jako patimo od tatine. Ne postoji nitko drugi kome mogu rei, nitko s kim mogu razgovarati o osveti. Oni koji su doli nakon mene su mrtvi, sam sam meu ovim ljudima. Recimo da ste vi ovdje kao predstavnik svih onih koji su mislili da su pobijedili, koji su vjerovali daje Hitlerov Reich uniten kada je on sam sebi oduzeo ivot u bunkeru ispod berlinskog ureda kancelara. Sada kada ste mi to ispriali, to ete uiniti sa mnom? Nisam vas pozvao ovamo samo da vam to ispriam. To je, kao to sam rekao, bila stvar moje osobne tatine. Postoji mnogo ozbiljniji razlog zbog kojeg ste ovdje veeras. elimo znati koliko vai ljudi znaju o nama; to su oni sami doznali i to ste im vi od tada uspjeli rei. elimo znati koje korake planira poduzeti vaa vlada, tako da, ako bude potrebno, moemo uvjeriti imama da promijeni datum lansiranja raketa. Randall je polagano odmahnuo glavom. Vrlo ste naivni ako mislite da u vam ita rei. Znamo mnogo - vie nego to mislite. No, prepustit u vama da to doznate na mnogo tei nain. -Naprotiv, prijatelju, upravo vi ete nam to rei na tei nain. Nisam ba siguran da ete sve rei svojevoljno. Ja i neki moji prijatelji veeras smo

se pripremali za vas. Moram vas podsjetiti da ste U Iranu, u zemlji s najneugodnijom reputacijom inventivnosti muionica. U ovoj zemlji postoji tradicija okrutnosti. Siguran sam da ste itali o podvizima vladara Il-Khanida i Sefevida. I sigurno znate daje aga Mohammad Shah, osniva dinastije Qajar -jedan od najveih sadista u povijesti. Mnogo smo nauili iz njihovih metoda: okrutne su i podrazumijevaju odsijecanje udova ili dijelova udova, no izuzetno su uinkovite. Na primjer - sa stola je uzeo tanki metalni tap - sve do prolog stoljea bilo je uobiajeno oslijepiti svog politikog rivala probadajui mu one jabuice uarenom icom poput ove. I nedavno ugasla Pahlavijeva dinastija dala je poseban doprinos toj umjetnosti svojom tajnom policijom, SAVAK-om. Behruz, straar koji stoji upravo iza vas, bio je njen vrlo aktivan lan i nije izgubio taj dar. I ja znam neke trikove, koje sam nauio od brata u Dachauu za vrijeme rata. Biti izloen intenzivnoj hladnoi, kao to ste vi bili, jedna je od njegovih tehnika. Najuinkovitija. Zapravo mislim da bismo mogli nastaviti kao to smo inili do sada. Vratit emo vas u eliju. ao mi je to vam ne moemo omoguiti grijanje prostorije niti vam ponuditi hranu. Nema sumnje da e vas to iskustvo potaknuti da ujutro budete neobino skloniji suradnji. Moete se utjeiti milju da niste potpuno sami. Vai prijatelji, gospodin Rastgu i gospoica Ahmadi, nee biti daleko. Oni su, kao i vi, proveli ve nekoliko sati u prilino neugodnim uvjetima. Siguran sam da e nam sutra biti od mnogo vee pomoi. Prekrasno je to to ekstremna hladnoa moe uiniti. Znate li da su mnogi od zatoenika mog brata nakon nekog

vremena bili voljni za njega sve uiniti? Njihova je potpuna predanost bila dirljiva. Randall je brzo mislio. Malo se zagrijao u Rascherovom uredu i osjeao se ponovno sposobnim za razmiljanje. Ako ga sada vrate u ledeno hladnu eliju da tamo provede jo jednu runu no, a hladnoa i prijetnja daljnjeg muenja otjeraju i pomisao na san, do jutra e izgubiti svaku nadu u ozbiljan pokuaj bijega. Mora to uiniti sada ili nikada. Dok je ustajao, desnim je nonim palcem zakvaio kabel stolne svjetiljke, koja je pala na pod. Soba je utonula u mrak. Odmjerivi prije udaljenost, Randall se baci preko stola na Raschera, oborivi ga na tlo zajedno sa stolicom. uvar se bojao pucati da ne pogodi Nijemca. Randall nije ekao. Brzo je pronaao Rascherovu stolicu, izvukao je dok je starac leao jeei i bacio je u prozor, slabo vidljiv u tami. uo se glasan tresak kad je stolica razbila staklo; Randall je zgrabio Raschera i podigao ga na noge. Van! Pourite! - vikao je gurajui ga prema nepravilnom otvoru. uli su se koraci dok su uvari trali hodnikom. Rascher se poeo otimati. Zbunjeni je uvar u dnu sobe razabrao njegov lik, no mislio je da se radi o Randallu. Automat je zatektao i Rascherje pao. Randall je gledao u bljesak strojnice i razaznao Behruza. Dok su uvari prispjeli do vrata, on je skoio na ovjeka u sobi, oborivi ga na pod. Vrata su se otvorila i uao je prvi uvar s pukom spremnom za paljbu, jasno vidljiv na svjetlu koje je dopiralo iz prolaza. Randall je ve drao Behruzovo oruje, samo ga je trebao podii i pucati. Kad je prvi uvar pao, Randall uperi strojnicu prema vratima. Ponovno je zapucao, a

iverje je letjelo na sve strane; dvojica uvara koja su nahrupila iza prvog, pala su na pod. Slijeva su se zauli koraci. Izjurivi na hodnik, Randall je gaao u svjetlo i ponovno sve utone u mrak. Tiho se udaljavajui od nadiruih koraka, Randall se uputi prema eliji. Iza sebe je uo kako ljudi jure u sobu iz koje je izaao. Umakao im je iz vidokruga i doao do krianja. Zastao je. Ima samo nekoliko sekundi da pronae Fereshteh i Sirusa. Ovo e mjesto uskoro vrvjeli od naoruanih ljudi. Zakoraivi u slabo osvijetljen hodnik, s pripravnom strojnicom, brzo se osvrnuo lijevo i desno. Koliko je znao, osim elije u kojoj je on boravio, nije bilo drugih prostorija. Iznenada je sa svoje lijeve strane zauo glas. Chi-e? Chi mishe? to se dogaa? Zatim se iz neke rupe u hodniku pojavio mukarac. Uzdahnuo je vidjevi Randalla i posegnuo za pukom to mu je visjela preko ramena. No, Amerikanac je ve naciljao ravno u prsa, rukom na ustima pokazujui mukarcu da uti. ovjek je spustio ruku i nervozno stao dok mu se Randall pribliavao. U hodniku iz kojeg je Randall upravo izaao uli su se krici i zvuk koraka koji su pristizali. Brzo je Randall zgrabio uvara, gurnuvi ga u udubljenje u zidu koje je skrivalo vrata. Klju? Gdje je? - prijetei je proaptao Randall. ovjekova se ruka spustila do pojasa i otkopala malu alku sa est kljueva. Pipajui, pronaao je pravi. Otvori vrata! - Randall je uo da koraci odlaze u suprotnom smjeru, ali je znao da e se vratiti.

Vrata su se otvorila i Randall je ugurao uvara. Sirus Rastgu uao je u kutu, vrsto pripijajui ruke uz tijelo u uzaludnom pokuaju da se zagrije. Nije vidio Fereshteh. Sirus! - zazvao je Randall. Izraeleve su se oi otvorile. Vidio je Randalla i uvara, u trenutku shvatio situaciju i pokuao se nasmijeiti. Moe li se pomaknuti, Siruse? - pitao je Randall. Da... mislim da mogu. Moje je tijelo ukoeno, ali u se ugrijati. Gdje je Fereshteh? Moramo je pronai. Odveli su je negdje drugdje, Peter. Mula koji nas je doveo ovamo rekao je da ona ne zna nita vano i da nema smisla drati je ovdje. Vratio se prije otprilike sat vremena rekavi daje za nju uredio neto drugo i da treba poi s njim. Nije rekao kamo. Randall se okrenuo prema straaru, drei oruje upereno u njegov trbuh s prstom na okidau. Kamo su ju odveli? - grubo je upitao tonom koji je upozoravao da nee ponavljati pitanje. Ne znam, jenabe. Mula Ahmad je rekao da djevojku vodi u Teheran, ali ne znam kamo. Ima mnogo mjesta u Teheranu, jenabe. ivotom se kunem... Gdje smo sada? - pitao je Randall, a njegova je nervoza rasla kako su glasovi vani postajali jai. Jenabe"? Ova kua! Gdje je? Blizu Shahbada. Selo je udaljeno dvije milje. U kojem smjeru? Nalijevo, jenabe. Krenite cestom nalijevo. Shahabad je mjesto sjeveroistono od Teherana. Ako uspiju stii do naselja, jo postoji ansa. No, morat e ii pjeice. Svaki pokuaj odlaska automobilom ili kombijem odmah e biti otkriven.

Randall je pomakao strojnicu samo nekoliko centimetara. To je bilo dovoljno da straar shvati znak. Postoji li stranji izlaz odavde? - upitao je Randall uplaenog uvara. ovjek je kimnuo, elei mu udovoljiti i jedva ekajui da Amerikanac ode. Odvedi nas ondje. Zatim nas povedi u Shahabad. Nemoj ni pomiljati krenuti u pogrenom smjeru. Ako ne budemo u selu nakon to prijeemo dvije milje, tvoj e kratki ivot zavriti. Siruse, uzmi njegovu puku. Izraelac je ustao, bolno pomiui zgrene udove. Priekali su zatije u vici stoje dopirala izvana te oprezno izali u hodnik predvoeni Randallom. uvar je pokazao lijevo i krenuli su polaganim korakom. Potjera je odmaknula na drugu stranu kue. Oito su uvari mislili da je Randall pobjegao kroz razbijeni prozor Rascherove sobe. Hodnik je vodio u kratak prolaz na ijem su kraju bila neobojena drvena vrata. uvar zatrai kljueve koje je dao Randallu i jednim otkljua bravu. Zakoraili su u tamnu i ledenu no. S desne je strane dopirala jeka glasnih povika i koraka. uvar ponovno da znak i krenuli su naprijed, vodei brigu da izazovu to manje buke. Dok su napredovali u tamu, Randall se osvrnuo i vidio bljeskanje svjetala. Do njegovih je uiju dopro zvuk automobilskih motora: brujali su cestom u potrazi za njima. Nije imao pojma koliko je ljudi bilo u kui s Rascherom i hoe li se uskoro sjetiti poslati ophodnje van, na polja oko kue. Njihove su se oi ve privikle na tamu koja ih je obavijala i mogli su razabrati glavna obiljeja terena kojim su ili. Oko njih je bila samo tiina i Randall je bio sve uvjereniji da su ih njihovi tragai izgubili. Tlo pod njihovim nogama postupno

postajalo je neravno i strmo. Na mjestima je snijeg bio dubok, a tlo nesigurno. Rastgu je dva puta runo pao pa je hodao polaganije, povremeno koristei puku kao oslonac. Ledena se hladnoa poela uvlaiti u Randallove kosti i nadao se da e Rastgu uspjeti. Nakon vie od sat vremena Randall je poeo gubiti nadu da e stii u Shahabad. Je li ih uvar namjerno vodio pogrenim putem ili je i sam bio izgubljen kao i oni? Rastgu je slabio iz minute u minutu i Randall pomisli da nee moi jo dugo hodati. Ako budu prisiljeni stati i provesti no bez krova nad glavom, do jutra e Izraelac umrijeti. Ako temperatura nastavi padati, svi e umrijeti. Iznenada se pojavi svjetlo. Na trenutak nita, a zatim ponovno: kao da zlato lebdi u tami. Oprezno su se uputili prema svjetlu. Nakon petnaestak su minuta razaznali obrise seljake kolibice. To je selo - proaptao je irshadi. - To je Hadi-agina koliba. Poznajem ga, on nam prodaje jogurt. Ima li kombi? - upitao je Randall. Ne, ali njegov susjed Ali ima volex. Dobro. Probudimo Alija. Proli su pokraj Hadi-agine kolibe i uskoro su se u tami poeli nazirati obrisi drugih nastambi. Selo je bilo skupina koliba, tek s jednom ili dvije starije zgrade, solidnije graene. Bez potekoa su pronali Alijevu kolibu i lagano pokucali na vrata. Aliju je trebala minuta da ih otvori, mrmljajui i psujui dok nije vidio dvojicu naoruanih mukaraca. Nije bilo vremena za gubljenje.

elimo tvoj kombi - rekao je Randall. - Gdje su kljuevi? Uplaeni je seljak ispruio ruku do kuke pokraj dovratnika i skinuo zahrali kolut ice s dva crna kljua. Drhtavom ih rukom preda Randallu. Djeji je glas zazvao iz kolibe. Chi-e baba? Tarsidam. Nita. - Alijev je glas bio smirujui. - Ne boj se. Vrati se u krevet. Randall uzme kljueve, a zatim posegne u dep hlaa i izvadi snop novanica. Kada su ga uhitili, uzeli su mu samo pitolj; novac nisu dirali. Evo - rekao j e pruivi Aliju novac. - Ne elimo ukrasti tvoj kombi. No, jako nam je potreban. Uzmi novac i kupi novi. Seljak je utke stavio novac u dep i kimnuo. Bilo je dovoljno novca da kupi dobar rabljeni kombi, bolji od ovoga koji je imao. Randall se okrenuo irshadiju. Ostavljam te ovdje s Alijem. Mislim da ti se nee isplatiti dizati uzbunu. Ne do jutra. uvar je izgledao nesigurno i zbunjeno. Ne brini. Ne mogu dii uzbunu. Ne mogu se onamo vratiti. Zato ne? Ubit e me ako se vratim. Trebao sam vikati i pustiti te da me ubije kada sam te opazio. Oni ne oprataju pogreke, ali ni nedostatak hrabrosti. Ostat u ovdje s Alijem dok ne bude sigurno. Randall je kimnuo. Morao je krenuti, Rastgu je drhtao i mogao se svaki as sruiti. Ali gaje pogledao i bez rijei otiao u kolibu, vrativi se nosei jaknu podstavljenu ovjim krznom. Pruio ju je Rastguu. Izraelac se nasmijeio u znak zahvalnosti, preslab da bi mogao govoriti. Randall

je stisnuo Alijevu ruku, a zatim se okrenuo i pomogao Rastguu da doe do kombija. * * * Telefon je zazvonio. Da, ovdje Howard Straker. Ovdje Sloene operacije, gospodine. Izgubili smo ga. to? Kako? Mislimo daje otet, sir. Na je ovjek pronaao gdje je boravio, kuu u mjestu Darband. Ondje nije bilo nikoga, a naeni su znakovi borbe. Na agent misli daje i djevojka bila Ondje, gospodine, kao i jo jedan neidentificirani mukarac. -Tko gaje oteo? Jo ne znamo, sir. Ima puno... elite rei da je Randall u rukama policije ili Garde ili SAVAMA-e? To elite rei? -Mogue je, gospodine. S druge strane... Ne elim znati nita s druge strane. elim pronai Randalla. Moe li ga va ovjek pronai? Mislim da moe, sir. Nemoj misliti. Uspostavi vezu i naredi potragu. Ako treba novca, reci da emo mu poslati. I reci mu - nema vie pogreaka. Straker je prekinuo vezu i birao kratko, interni broj. Sir? Ovdje Straker. Loe vijesti. Izgubili su Randalla, moda je u neprijateljskim rukama. Trebam ovlasti za stvaranje cover-story, sir. Da, sir. Hvala. Veeras u vam se ponovno javiti.

48. poglavlje

TEHERAN/KERMAN Utorak, 1. sijenja-subota, 5. sijenja 1980. U utorak se Rastgu odmarao u kui u Majdiyyeu. Hrana, toplina i san bili su sve to je trebao. Naveer je ispriao Randallu o napadu na kuu u Darbandu i njihovom uhienju. Nije imao mnogo toga rei. est mukaraca pristiglo je u dva dipa, predvoeni sedmim ovjekom u crnoj odjei, mula Ahmadom. Sjeam ga se, Peter - rekao je Rastgu. - On je bio voa grupe koju smo otkrili u zurkhaneu, onaj koji je pobjegao. Da, znam. Fereshteh gaje vidjela u New Yorku. Mislim da je on odgovoran za al-Shidyaqovu smrt. Doznao si tko je on? Masoodi je za njega samo uo, on je u sekti neka vrsta legende. Zlokobne legende. -Ne. Rekao je vrlo malo. No, primijetio sam da njegovi ljudi prema njemu osjeaju veliko strahopotovanje. On je utljiv, no kada govori, svi sluaju. Odveli su nas u neku kuu u gradu i ondje nas ostavili cijelo jutro. Ne znam gdje je to bilo, imali smo povez preko oiju. Neko smo se vrijeme vozili, no mogli smo se dugo voziti naokolo do nekog mjesta koje je prilino blizu. Meutim, siguran sam da je u gradu; uo sam promet. Nisam vidio mulu Ahmada ponovno dok nas nije doao odvesti na ono mjesto blizu Shahabada. -Vjerojatno je mene traio. Stoje s Fereshteh, Siruse? to se s njom dogodilo? Cijeli je dan Randall pokuavao uvjeriti sam sebe da mora zaboraviti Fereshteh, da se mora usredotoiti na pronalaenje i unitavanje glavne

irshadijske baze. No, njegove su se misli stalno vraale na djevojku. Nije mogao stvoriti jasnu sliku njena lika. Nemogunost daje vidi samo gaje zabrinula i uznemirila. Bojao se daje mrtva, a taj je strah bivao sve jai zbog spoznaje da bi za nju moda bilo bolje da jest mrtva. Rastgu je odmahnuo glavom. Ne znam, Peter. Bila je sa mnom u kui u Teheranu i nakon sat vremena na nekom drugom mjestu. Mula Ahmad ju je ponovno nekuda odveo. Tada sam je posljednji put vidio. Randall je elio rei: Pustimo sve i potraimo je. Smatrao se odgovornim. Spasio ju je u New Yorku da bi je uvukao jo dublje u ovu nonu moru. No, znao je daje beskorisno. Osjeao je da se sve brzo odvija, da su stvari izmakle kontroli i da e krizni trenutak uskoro doi, sutra ili moda prekosutra. Irshadiji su znali da je on u Teheranu i mogli bi prisiliti Fereshteh da otkrije ono malo to zna o njegovim planovima. U njegovoj su glavi poput udaraca bubnja neprekidno odzvanjale rijei Dan Povratka. to je vie o njima mislio, bio je sve sigurniji da se odnose na odreeni datum, no nije znao kako bi odredio ili doznao taj datum. Podsvjesno je znao kada e to biti, da e biti uskoro, vrlo uskoro. Nije se mogao osloboditi straha da bi sada, kada je pobjegao znajui sve, oni mogli prijevremeno lansirati projektile. elio je ostati u Teheranu i potraiti Fereshteh, no znao je da mora krenuti na jug, u Kerman, pronai bazu u kojoj se pripremaju projektili. Ako nakon toga jo bude iv i ako nju nisu ubili, pronai e Fereshteh. Siruse - rekao je - mislim da nam nije preostalo mnogo vremena. Moramo ii u Kerman.

Rascher mi je rekao da grade projektile s nuklearnim glavama. Znam, Peter. Ne razumijem. Tek sam sino to uo. Prije nego to su nas oteli u Darbandu, primio sam jo jedno izvjee iz Jeruzalema. Nisam ga imao vremena prevesti. Nai su znanstvenici u Haifa Techniconu napravili privremenu analizu tehnikih dokumenata koje smo im poslali, onih pronaenih u Muftizadehovom stanu. Nisu mogli dati iscrpan komentar, ali su se sloili da su ti dokumenti bili specifikacija, neto poput shoping-popisa za dijelove od kojih se moe izgraditi mala nukleama naprava. Oito grade barem dvije sline jedinice - jednu s uranom 235, a drugu s uranom 238. Bit e mali, no vrlo snani -posebno model 235. ini se kao da kompletne produkte nastoje adaptirati u male nuklearne bojne glave. Ovisno o raznim imbenicima, mogli bi konstruirati tri do pet bojnih glava i sam Bog zna jesu li neke ve prije proizveli. Znai da Rascher nije blefirao. Dakle, rijeeno je - rekao je Randall. - Sutra kreemo u Kerman. Te je noi Randall loe spavao. Odluka da otputuje u Kerman i zanemari Fereshteh, ponovno je izazvala nonu moru. Bio je u Hueu kada je poela Tet-ofenziva. Bilo je hladno, bez sunca, a kia je neprekidno padala. Randallov je vod meu prvima uao u Citadelu. Tri dana poslije, vijetkongovci jo nisu poputali, a broj amerikih rtava je rastao. Pred suton treeg dana, est ljudi bilo je prikovano snajperskom vatrom ispod zapadnog zida i Randall je bio zaduen da zapovijeda malom spasilakom jedinicom

koja je trebala pokrivati, tititi njihovo povlaenje. Na polovici puta do zida, iza njihovih lea pala je granata, ubivi dvojicu i teko ranivi treega lana spasilakog voda. Trei je ovjek bio Bob Riley, Randallov najbolji prijatelj u vojsci. Kada mu je Randall priao, vidio je daje Rileyeva desna noga raznijeta do iznad koljena. Jo je bio pri svijesti i vritao je od stravinih bolova. Snajperska se vatra pojaavala i uli su se krici ljudi zarobljenih ispod zida, sada samo nekoliko metara udaljenih od njih. Pokraj Randalla Riley je leao u znoju, a iz rane mu je curila krv. Njegovi su krici postali nepodnoljivi. Riley je zgrabio Randalla za ruku, pogleda punog straha i boli. Nemoj me ostaviti, Peter - dahtao je. - Izvuci me odavde, molim te, izvuci me. - Na trenutak, Randall ga je htio podii i odvui u sigurnu zonu. No, zapovijeeno mu je da spasi onu estoricu. Pustio je prijateljevu ruku, odvezao znojni al oko vrata i podvezao Rileyevu nogu iznad koljena. Obeao je da e se vratiti. Zaokruujui snajperski poloaj, Randallov je vod otvorio teku paljbu pokrivajui vojnike ispod zida. No, sunce je zalo i ubrzo je pala tropska no. Na slabom je svjetlu trebalo mnogo vie vremena nego to su predvidjeli da se estorica prevedu na sigurno. Dok su se oni povlaili, Randall je otrao do mjesta gdje je ostavio Rileya. Krici njegovog prijatelja prerasli su u bolne jecaje. Bio je u deliriju, s razdiruom agonijom zbog rane. Randall se s njim borio naslonjen na zid, na mjestu zatienom od vatre. Nije prolo ni pet minuta, a Riley je umro.

Mogli su birati. Prva je varijanta bila otputovati u Kerman kopnenim putem, dipom kroz pustinju kako bi izbjegli da budu otkriveni i moda ak uhieni. Do sada ih ve ne trae samo Irshadi. No, takvo bi putovanje dugo trajalo - dva, tri dana, moda i due ako se vozila pokvare ili budu imali kakve druge potekoe. A vrijeme nisu smjeli gubiti. . Druga je mogunost bila zrakoplov. Putovanje traje jedan sat, a u Kerman e stii rano jo istog jutra. No, ako na aerodromu prepoznaju Randalla, nita ga nee moi spasiti. Rastgu mu je rekao da revolucionarna vojska' provjerava sve unutarnje letove, traei antireimske teroriste ili bive SAVAK-ove lanove. Postojala je jo jedna mogunost, ali ona je bila rizina za obojicu. Rastgu je prije dva mjeseca otpremio svoju enu u Izrael, preko Turske. No, ona je i dalje bila upisana u njegovoj putovnici, a njezina je osobna iskaznica ostala u Teheranu. Na aerodrom su stigli u est sati ujutro, sat prije polijetanja aviona. Randall je bio ogrnut tekom feredom, koju je stezao vrsto obavijenu oko tijela, ostavljajui vidljive jedino oi iza debelih stakala naoala kakve je nosilo puno revolucionarki. Obuo je velike enske cipele Rastguove punice, koja ih je ostavila u njegovu stanu prigodom posljednjeg posjeta. Dvojica mukaraca pribliila su se uvarima na izlazu prema zrakoplovu. Svaki je putnik detaljno pretraen, a jedan je ovjek zaustavljen i odveden u stranu. U zraku se osjeala nervoza; nitko nije bio potpuno siguran to straari trae, zato neke zaustavljaju a druge ne. ak su se i oni potpuno

nevini bojali: bilo je poznato da zlobni susjedi podnose anonimne prijave. Randall i Rastgu su zajedno doli na nadzorno mjesto i predali svoje isprave. uvar pokraj Randalla ispruio je ruku prema adoru uz rijei: Molim vas, pokaite mi lice. uvareva je pogreka bila to je podigao ruku prije nego je zamolio. Rastgu je bijesno ispruio ruku, gurajui uvarevu i glasno prosvjedujui. Stidi se, stidi se! Zar misli da moe staviti svoju prljavu ruku na moju enu? Misli daje prostitutka? Ovo je sada islamsko drutvo; zar te nitko nije poduio svetosti vela? uo se amor odobravanja iz pozadine i uvar je ustuknuo. Mula, koji je stajao pri kraju reda, povikao je: ovjek ima pravo. Samo njezin mu smije joj vidjeti lice. Pustite je da proe! Proli su, a srca su im divlje udarala, znajui da su bili nadomak uhienja i sigurne smrti. Petnaest minuta poslije zrakoplov je poletio za Kerman. Ispod njih, zelene ume Mazandarana brzo su ustupile mjesto irokom smeem prostranstvu ikare i pustinje centralnog Irana. Neplodna visoravan u unutranjosti, istono od irokog hrpta planina Zagros, uglavnom je pustinja s ponekom oazom. To je najveim dijelom iroka slana pustinja, podijeljena u dvije regije: Dasht-e Kavit na sjeveru i Dasht-e Lut na jugu. Na zapadnom rubu pustinje avion se nakratko zaustavio u Yazdu, poznatom po vjetrenim tornjevima, velikim tankovima i irokim, krunim kulama utnje na njezinom rubu. To su bili niski tornjevi, sagraeni od blata i opeke, kojih se Nava'ij sjetio dok se vozio kroz New York prvog dana svoje misije u Americi.

Sto se zrakoplov vie pribliavao Kermanu, krajolik ispod njih sve je vie nalikovao fotografijama Mjeseeve povrine. Letjeti visoko iznad svega, zatvoren u staklo i metal, rashlaen svjeim zrakom avionskog ventilacijskog sustava, Randallu se inilo gotovo svetogrem, izrugivanjem drevne i mone sile. Zrakoplov je prizemljio na mali aerodrom zapadno od Ker-mana sedamdeset i pet minuta nakon polijetanja iz Teherana. Taksijem su stigli do sredita grada, a odatle pjeice do kue u ulici Ahmadi. Rano ujutro, Rastgu je stupio u vezu sa svojim agentom u Kermanu. Dok je Randall bio ukljuen u pijunau gotovo iskljuivo u Teheranu, Rastguovo je podruje djelovanja bilo ire, obuhvaajui cjelinu Irana i on je vodio elije u est provincijskih sredita. Njegova se elija u Kermanu sastojala od samo jednog ovjeka, idova iz Hamadana koji je jednogodinju obuku proao u pustinjskom kampu u Negevu. Rastgu je znao da se na njega moe potpuno osloniti. Khalil Sohbat je bio pametan etrdesetogodinjak, koji je gotovo dvadeset godina sluio u iranskoj vojsci, doguravi do ina pukovnika; sada je posjedovao tvornicu tepiha nadomak Kermana. Kada su dola dva agenta iz Teherana, srdano ih je primio i poslao enu da pripremi hranjiv doruak. Obojica su bili gladni i umorni; prethodnu no nisu spavali. Dok su jeli, Rastgu je Sohbatu predstavio Randalla, objasnivi kako su poeli raditi zajedno. Nakon obroka, podnio je iscrpno izvjee o irshadskoj grupi. Sohbat je sluao u zagluujuoj tiini. Pojedinosti i podataka je bilo previe da bi se mogli najednom apsorbirati, no Rastgu je elio to vie informirati Sohbata:

ako se neto dogodi njemu ili Randallu, Sohbat e morati sam dovriti zadatak. Nema vremena za uvoenje novih ljudi. Suoeni smo s nekoliko hitnih zahtjeva - rekao je Rastgu. -Prvi je uspostavljanje sigurne veze s izraelskom obavjetajnom slubom. Vod komandosa i avion stavljeni su u dvadesetetverosatnu pripravnost, spremni doletjeti ovamo im lociramo bazu. Moramo djelovati istog trenutka kada se to dogodi. Koliko ljudi? - upitao je Sohbat. Deset - odgovorio je Rastgu. Deset? Kakav je to broj? Potrebno nam je deset puta vie da zaponemo napad. Oni ne ele da krenemo u napad. Iranci su trenutno prokleto nervozni, s Rusima koji napadaju Afganistan sjedne strane i amerikim politiarima koji od predsjednika oekuju da naredi iskrcavanje komandosa u Tehran s druge strane. Potrebno je jo samo otkriti izraelski napad irih razmjera i sverazorni rat moe poeti. Zapravo bismo irshadijima uinili uslugu. Napad e biti . diskretan, planiran maksimalno uinkovito i s minimalnim sukobima. Na je zadatak na ovom stupnju neutralizirati projektile i pobjei. Ako je baza manja nego to mislimo, pokuat emo uiniti to vie tete. to misli, kakve su nae anse da se izvuemo?- upitao je Sohbat. Rastgu je zastao prije odgovora. Tebi preputam procjenu - rekao je napokon. Svi su shvatili stoje time mislio. Na je drugi cilj - nastavio je Rastgu - locirati bazu, to je lake rei nego uiniti. Khalil, ti dobro zna ovo podruje. Ima li ikakvih ideja o

moguoj lokaciji? Jesi li ikada uo o emu sumnjivom u ovom kraju? Sohbat se naas zamislio, zatim otiao do ladice i izvukao nekoliko mapa kermanskog okruga, od kojih su neke ukljuivale Bam. Najveu je stavio na stol i pozvao Randalla i Rastgua da mu se pridrue. Nema mnogo detaljnih mapa ovog podruja, pogotovo za pustinjska prostranstva. No, ovo e nam dati ideju gdje da traimo i utedjeti dragocjeno vrijeme. Predlaem da krenemo od razumne pretpostavke da je ta pustinjska baza negdje istono od grada. Sjever, zapad i veina junih podruja pregusto su naseljeni da bi to mjesto ostalo tajno, a osim toga to su planinski krajevi. Ako je va izvor izriito spomenuo Kerman, mislim da moemo iskljuiti i rub pustinje oko Zahedana, Tabasa, Bama ili bilo kojeg veeg naselja. Cijeli sredinji dio pustinje moemo odbaciti zbog sljedeeg - veina je neistraena, kartografski nepoznata i izuzetno nesigurna. Shvaam daje to idealno mjesto za tajnu bazu, ali moramo razmisliti o opskrbi i logistikim problemima. Razmjeri operacija potrebnih da se baza za obuku osnuje u srcu pustinje ne bi osigurali tajnost. Zalihe moraju dopremati cestom. Ako krenu od Kermana, moraju prijei Namakzar, slanu movaru koja se protee dvjesto kilometara u smjeru sjever-jug, od Tabasina do blizu Kashita, a njezin prelazak zahtijeva dugo putovanje. Mislim da bi trebalo potraiti u pustinjskoj ravnici istono od Kermana, od Sar-e Jangala do Pashua ili Kashita. No, predlaem da se ponajprije raspitamo o velikom transportu koji se vida u tom podruju ve nekoliko godina. To mogu prilino lako rijeiti. Poznajem ljude u lokalnoj trgovakoj

komori koji imaju pristup informacijama koje trebamo. Izvrsno - sloio se Rastgu. - Sutra Peter i ja moemo poeti istraivati pustinju. No, danas poslijepodne se moramo odmoriti, obojicasmo previe umorni i ne funkcioniramo najbolje. Trebat e nam jedan dobar dip - moete li to srediti? I trebat e nam jo jedan kada stigne napadaki vod. Sohbat je kimnuo. Imamo jedan u tvornici; mogu ga posuditi na nekoliko dana. Rei u da mi se pokvario auto. Drugi moete kupiti u gradu; postoje dva trgovca landroverima. Stoje s primopredajnikom? Moj ima premalen domet da bi mogao emitirati poruku u Izrael. Koliko e vam dugo trebati? Nekoliko minuta, ako sve ide dobro. Unaprijed smo dogovorili ifrirani signal za poetak napada. U tom sluaju, mogli bismo koristiti odailja u lokalnoj vojnoj bazi. Mogu nas uvesti bez puno potekoa. To zvui riskantno - primijeti Randall. -I jest - odgovorio je Sohbat. - No, nemamo alternative. Idueg su jutra Randall i Rastgu rano krenuli u potragu. Mijenjajui se za volanom za dva su dana obili rubove pustinje, ne vidjevi nikoga i ne pronaavi nita. Svake su se veeri vraali maloduniji nego dan ranije, umorni, razdraljivi, oiju zaslijepljenih bljetavilom pustinjskog pijeska. Ondje nema nieg - rekao je Randall kada su se druge veeri vratili u Sohbatovu kuu. - Mislim daje baza smjetena nie prema Bamu, njihovom izvornom centru.

No, nai dokumenti spominju Kerman. Mora biti negdje okolo. Pogledajmo je li Khalil danas imao vie sree. Dok su oni pretraivali pustinju, Sohbat je dane provodio diskretno se raspitujui u gradu. Nije otkrio nita sumnjivo, no te su veeri, vrativi se, opazili daje imao sree. Siruse, Peter - rekao je im su uli - mislim da sam je locirao. Danas sam razgovarao s jednim starim prijateljem, ovjekom koji ovdje u gradu vodi mali prevozniki obrt. Kae daje od potkraj ezdesetih naruitelj veine tekog transporta neko poduzee iz Teherana koje se zove Sherkat-e Lust. Svi su lokalni prijevoznici stekli dojam da poduzee radi na nekom graevinskom projektu na rubu Namakzara, ispod sela Anduhgerd. No, ini se da zapravo nitko nije vidio to mjesto. Poduzee je iz Teherana dovelo afganistanske radnike; oni redovito dobivaju zamjene iako se nitko ne sjea da se ijedan radnik zapravo vratio u glavni grad preko Kermana. Oito nitko o tome nije razmiljao -jednostavno su pretpostavljali da se vraaju u Afganistan cestom koja vodi prema Bamu. Oito je razdoblje najvee aktivnosti bilo od 1968. do 1972.; nakon toga su graevinski radnici prestali dolaziti. No, male su poiljke opreme u paketima sve do nedavno stizale ovim putem. Veina je ljudi na kraju zakljuila da je izvorni projekt propao - to ne bi iznenadilo nikoga tko imalo zna o nainu na koji se posluje u ovoj zemlji. Pretpostavili su da to odrava netko iz Teherana i da je cijeli posao obrazac kojim se izbjegava plaanje poreza. Uglavnom, nitko se nije potrudio proputovati stotine kilometara da provjeri gradilite. Pitao sam nekoliko slubenika u gradskoj vijenici, no naravno, nitko nije nita

znao. Sigurno je poprilino je bakia prolo kroz neije ruke. Rastgu je kimanje popratio ironinim smijekom. Kako je to istinito. Uvijek kau kako je jedini nain da se neto sakrije od inovnika u Iranu da se to pokrije novanicama. A koliko znamo, nai prijatelji nisu nikada oskudijevali u toj specifinoj vrsti kamuflae. Sljedeeg jutra Rastgu i Randall uputili su se u Anduhgerd. Krenuli su jugoistono, cestom za Mahan, planinama okrueno mjesto s prekrasnom grobnicom aha Ne'matollaha Valija, mistika iz petnaestog stoljea, koji je osnovao Ne'mallahijev red dervia. Nekoliko milja prije Mahana skrenuli su lijevo, na usku cestu koja vodi kroz Shah Dad do Ravara i otuda preko Dasht-e Luta do Tabasa ili Ferdowsa, dviju velikih oaza Dasht-e Kavira. Nakon pedeset kilometara vonje koja im je dobro rastresla kosti, skrenuli su za Anduhgerd, neugledno seoce smjeteno u mjeseevu krajoliku, posljednje ljudsko boravite prije bijelog beskraja pustinje. Zaustavili su se ispred niza bijednih nastambi od suhog blata u kojima su ivjeli ljudi i zamolili neko dijete da ih odvede kad-khodi, seoskom starjeini. Dijete ih je otpratilo do velike kue u sreditu sela. Kad-khoda, slijepi starac po imenu Fayz Ali Khan, sjedio je u drutvu sjedobradih, seoskih starjeina. Posluen je aj sa eerom i gostima su ponudili poasna mjesta u zadimljenoj glavnoj sobi. Morali su puno vremena provesti u ljubaznom razgovoru, potom u openitoj raspravi o politikoj situaciji. Kada su se uvjerili da Randall i Rastgu nisu ni poreznici ni slubenici zadueni za vojnu regrutaciju, starci su otvoreno govorili o velikom

projektu u Namakzaru. Ovdje su uli priu drugaiju od one iz Kermana. Irshadiji su bili prepredeni. Predstavili su se kao vladini slubenici i opisali graevinu kao tajni projekt koji financira Organizacija za planiranje, odjel odgovoran za provoenje grandioznog ahovog desetogodinjeg plana, temeljnog kamena njegove Bijele revolucije kralja i naroda. Sumnjiavi prema birokratima i tradicionalno neskloni suradnji sa sredinjom ili bilo kojom vladom, seljaci su ignorirali dolaske i odlaske teretnjaka koji su odlazili jo tri ili etiri kilometra prema sjeveru u smjeru Namakzara. Jedan ili dvojica mlaih nukaraca nadali su se da e se ondje zaposliti, no bili su obeshrabreni kada su trebali podnijeti molbu za zaposlenje. Ljudi su vidjeli neto od sagraenih zgrada, no izvjea su govorila da se moe malo vidjeti. Bilo je gotovo podne kada su se Randall i Rastgu uputili u smjeru koji su im seljaci pokazali. Nosili su dalekozore i planirali se zaustaviti im ugledaju kakvu graevinu. Dvadesetak kilometara dalje, u daljini su vidjeli obrise - vjerojatno su to bili obrisi mjesta koje trae. Popevi se na krov dipa, usmjerili su dalekozore prema tamnoj masi ispred sebe. Zapanjilo ih je ono to su vidjeli: grede, stupovi, nedovreni zidovi, bave s naftom, cementni blokovi, eljezni potpornji. Nalikovalo je filmskom kadru koji je naputen kada je ponestalo novca. U hravim tankovima leinari su savili gnijezda. Metalne dijelove izgrizlaje sol, prodrijevi u strukturu. Cijela je stvar bila lana, zavaravanje mjetana i lokalne vlasti, potkrepa uvjerenja da se projekt

uistinu ostvaruje na tom mjestu. Baza, gdje god bila, bila je skrivena neim veim od novanica.

49. poglavlje KERMAN Nedjelja, 6. sijenja - utorak, 8. sijenja 1980. Idue jutro zateklo je Randalla i Rastgua na malom aerodromu u zapadnom predgrau Kermana, ve ukrcane u avion De Havilland DHC-6 Twin otter, koji je pripadao Sohbatovom dobrom prijatelju. Sohayl Ardekani, vlasnik nekoliko velikih farmi pistacija ratrkanih po irokom prostoru u blizini Rafsenjana, koristio gaje obino za zapraivanje iz zraka svojih usjeva i nasada. Ardekani je znao samo da dvojica mukaraca iz Teherana trae znakove izgradnje u pustinji; nagovijeteno mu je daje u posao ukljuen jedan od Sohbatovih poslovnih suparnika. Randall je predstavljen kao zastupnik francuske kompanije zainteresirane za ovo podruje. Poletjeli su na istok prema Anduhgerdu u devet i trideset. Kada su preletjeli lano gradilite, poeli su pomno sa svih strana pretraivati podruje od nekoliko kilometara. Nakon sat vremena uzaludnog leta u svim smjerovima i na razliitim visinama, krenuli su prema sjeveroistoku uzdu pruge izmeu Namakzara na istoku i dugakog ruba planina koje poput velikog bedema tite Kerman od otvorene pustinje. Nisu nali nita osim pustinje, isprekidane seocima Shah Dada, Shafiabada, i, na kraju njihova leta, Sar-e Jangalom. Preletjeli su nekoliko potoia koji teku od planina istono do

slanih movara Namakzara. S vremena na vrijeme ispod sebe su vidjeli liniju golemih rupa preko nizine, poput vrhova jazbine glodavaca. Te rupe, odvojene jedna od druge pedesetak metara, oznaavaju otvore dubokih ahti, uronjenih u zemlju do dugakih podzemnih kanala poznatih kao qanat, koji dovode vodu iz planina do gradova, sela i farmi u pustinjskim dijelovima Irana. Ravnica oko Kermana je poznata po broju i rairenosti qanata, od kojih se neki proteu ak sto i pedeset milja. U podne su se vratili na aerodrom radi uzimanja goriva i ruka. U dva su sata ve ponovno letjeli, ovaj put preko podruja od Anduhgerda do Kashita. Dva sata poslije kotai njihova zrakoplova dotakli su asfalt piste dok su posljednji put tog dana slijetali. Nisu pronali nita to bi ukazalo na postojanje tajne baze. Svaki protekli dan bili su sve blie nepoznatom roku. Te su se veeri vratili kui izuzetno maloduni. Rastgu je predloio da idui dan snimaju iz zraka podruje oko mjesta stoje sluilo kao mamac, oko naputenog gradilita. Fotografije bi poslije na miru mogli prouiti uz pomo poveala. Sohbat je nabavio fotografsku opremu, ukljuujui i razvija, u mjesnoj trgovini. Oprema je bila daleko od idealne, ali e posluiti. Ujutro sedmoga dana sijenja ponovno su uzletjeli malim Ardekanijevim avionom, ponijevi kamere opremljene teleskopskim leama. Cijelo su jutro kruili tamo-ovamo, sistematino pokrivajui podruje oko lanih zgrada. Kasno poslijepodne fotografije su bile razvijene i isprintane. Naveer su sjedili u Sohbatovoj stranjoj sobi,

pregledavajui vie od stotinu crno-bijelih kopija razbacanih po malom, intarzijama ukraenom stolu. Tragovi koji su se pojavljivali u neposrednoj blizini mjesta, vodili su u svim pravcima i svaki bi nestao nakon nekoliko metara. Nita nisu proputali. Rastgu je bio sve sigurniji da je baza smjetena ispod kompleksa lanih zgrada i sloili su se da e idueg dana provjeriti tu mogunost. Randall je ostao sumnjiav - vidio je da bi ta nadgradnja smetala lansiranju raketa, osim ako je cijeli postav bio sofisticirani)i nego je izgledao, s dijelovima koji se lako mogu zarotirati i ukloniti. Ustrajao je da nastave traiti. Ve je davno prola pono kada je Randall neto pronaao. Prouavao je seriju fotografija snimljenih od zapada prema istoku zajedno s qanatom koji je vodio prema obraenom podruju s malim farmama, nekoliko milja sjevernije od Anduhgerda, upravo ispod lanih zgrada. Podigao je fotografiju koja je prikazivala nekoliko polja i skupinu seljakih kua. Vidite li neto udno na ovoj fotografiji? upitao je. Rastgu i Sohbat su buljili u sjajni etverokut, okreui ga ispod poveala. Ako misli na zaputenost tog podruja - rekao je Sohbat -da. Polja su neobraena godinama i veina je isuena. ini se da su neke zgrade sruene i okolo uope nema ljudi. No, to nije neobino. Potok presui, qanat je uniten, zemljoposjednik bankrotira zbog nekih poslovnih poteza u Teheranu. Naravno, moemo istraiti, no mislim da nita neobinog neemo pronai. Sada, pogledajte ovaj niz fotografija - rekao je Randall. Pokazao je seriju snimki koje prikazuju

qanat koji se obara s breuljaka. Ponovno su pomno prouili fotografije, no ni ovaj put nitko nije vidio togod neobino. Slegnuli su ramenima i vratili snimke Randallu. Sohbat je rekao: Oprosti, ali ovdje ne vidim nita udnoga. U tome i jest stvar - odgovorio je Randall. Samo sam elio biti siguran da ete to rei. Ovi otvori qanata su u odlinom stanju. Podruje koje navodnjavaju je oito zaputeno ve prilino mnogo godina, ali qanat je u neobino dobrom stanju. U normalnim bi uvjetima otvor qanata, vrlo brzo propao ako se o njemu ne vodi rauna: pijesak i zemlja uli bi u njega, oko njega bi rastao korov i ubrzo bi propao. No, niti jedan od ovih otvora ne pokazuje takve znakove. Randall je zastao i ponovno pokazao fotografije. Dok su ih ostala dvojica prouavala, on je nastavio. Gledajui ove fotografije i razmislivi o Sirusovoj sugestiji o postojanju stvarne baze ispod lanog gradilita, sjetio sam se neeg o emu sam davno itao. Nakon to su Britanci bombardirali Peenemnde, gdje je dr. Rascher radio, Nijemci su ponovno poeli s konstruiranjem V-2 pod zemljom, ostavivi ruevine kao kamuflau. Gotovo sam siguran daje Rascher ovdje uinio isto. No, on je dodao dodatnu finou. Jedina pogreka u Sirusovoj ' ideji o podzemnoj bazi su bile rakete. Jednostavno nisam mogao shvatiti kako bi ih lansirali. No, mislim da sada znam. Sada mi je jasno da su neki od tih otvora qanata pretvoreni u lansirne cijevi za projektile. Ostali su odravani u dobrom stanju, moda u nadi daljnjeg irenja. Sadanja e raketna baza biti duboko ispod pustinjske povrine negdje du linije ovog qanata.

Mislim da je potok proveden u vodovodne cijevi koje bazu opskrbljuju vodom. Zalihe se vjerojatno poveavaju ili smanjuju u kanalu koji je upravo izgraen za tu svrhu. Seoske zgrade i lane graevine dolje nie vjerojatno prikrivaju druga postrojenja. Sugovornici su kimali u znak odobravanja. To je bilo vrlo vjerojatno - bilo je uistinu mogue. Rastgu se okrenuo prema Sohbatu. Khalil, mislim da bismo noas trebali pokuati prodrijeti do radiopostaje u vojnoj bazi. Razradio si plan? Sohbat je slegnuo ramenima. To je plan, ali nita posebno. Najbolje bi bilo da odem sam i odjenem svoju staru pukovniku uniformu. Izradio sam uvjerljivu propusnicu s potpisom sadanjeg zapovjednika baze; trebao bih ui ako idem u neko nezgodno vrijeme. Kakvu u poruku poslati? To je jednostavno. Poalji koordinate za mjesto slijetanja i dogovorite susret sutra ujutro. Sutra ujutro? Prije nego budemo imali anse istraiti? Rastgu je kimnuo. Moramo djelovati to bre. Moda su nas u subotu ondje vidjeli, a sigurno su juer i ponovno danas vidjeli avion. Sigurno su shvatili daje netko jako zainteresiran za ovo podruje. Da sam ja zapovjednik i daje sve spremno, pomaknuo bih vrijeme lansiranja stoje prije mogue. Zar ne biste i vi? Bio je utorak, dva sata u noi, kada se Sahbat, u pukovnikoj uniformi s pitoljem za pojasom, dovezao do glavnog ulaza vojne baze Solaimani u predgrau Kermana. Uzeo je svoj osobni automobil, a oba je dipa ostavio Randallu i Rastguu. U

normalnim uvjetima ne bi mogao neopaen ui u bazu. No, ovdje ve dugo nisu vladale normalne okolnosti i osiguranje iranskih vojnih baza bilo je vjerojatno najgore na svijetu. Nakon revolucije redovna vojska, zrane snage i mornarica u neto manjoj mjeri, bili su reducirani i dovedeni u stanje anarhije. Dezerterstvo velikog broja regruta i redovnih vojnika tijekom zime 1978./79. znaajno je prorijedilo vojne snage. Samo se aica onih koji su bili odsutni za vrijeme revolucije vratila u vojarne nakon to su se stvari poele sreivati. Mnogo ih je vie stupilo u Revolucionarnu gardu. Tijekom 1979. revolucionarne su vlasti provele sveopu istku asnika od generala do porunika. Stega je oslabila, a vojna uinkovitost i ustroj gotovo da nisu postojali. Tog je jutra straar na ulazu bio mladi, regrut iz oblinjeg sela koji je elio ostati u gradu nakon revolucije. Budui da je bio na dunosti od osam sati prethodne veeri, bilo mu je hladno i bio je pospan i pri kraju svoje izdrljivosti. Kada se pojavio pukovnik Sohbat, ljutit i autoritativnog ponaanja, nije se ak ni usudio pitati za propusnicu. asnici su dolazili i odlazili, mnogo ih je bilo nedavno unaprijeenih i nije imalo smisla sve ih provjeravati. Uniforma je bila dovoljna. Radioprostorij a j e bila smj etena u sreditu kompleksa. Sohbat je na trenutak zastao na vratima, oslunuo, a zatim tiho uao. Unutra je naao deurnog radiooperatera kako drijema, s nogama podignutim na stol pred sobom. Izvadivi pitolj iz korica, Sohbat ga je uzeo za cijev i snano udario ovjeka po iji: skljokao se bez svijesti u stolici. Sohbat se sagnuo da provjeri

da li die, zatim ga podigao sa stolice i poloio na pod; bit e u nesvijesti barem sat vremena dovoljno da on obavi svoj posao i nestane. Sjeo je za radiopredajnik, pogledao komplicirani niz skala, zatim ukljuio prijenos i poeo okretati gumbe koje je izabrao. Valna duina koju je dobio trebala je biti sigurna; dok je govorio, molio je da to jo uvijek i jest. Jericho - zapoeo je - ovdje Sennacherib. uje li me? -Ponovio je pozivni znak tri puta, a zatim ukljuio prijam. ulo se pucketanje i pauza, a zatim je kroz slualice slabo uo glas. Sennacherib, ovdje Jericho. ujem te. Reci lozinku! Sohbat je ponovno ukljuio i proita pripremljenu ifru, stih iz Knjige Jeremijine: O, kako li je skren, razbijen malj cijele zemlje! Kako li Babilon posta strailo narodima! Primljeno, Sennacherib. Koja je tvoja poruka? Sastanak danas u 6.00 kao to je dogovoreno. Koordinate: Shin Qaf: Majid, Layl. Shin Lam: Yak, Yak. Donesite opremu za podzemne prolaze. Ponavljam: sastanak danas u 6.00. Koordinate: Shin Qaf: Majid, Layl. Shin Lam: Yak, Yak. Donesite opremu za podzemlje. Sretno, Sennacherib. I hvala. Koordinate tone. Zbogom, Jericho. Sohbat je iskljuio prijamnik, skinuo slualice i poloio ih na stol. To je uinjeno. Sada, sve to treba uiniti je doekati komandose, pronai ulaz u bazu i... Nije elio razmiljati o onome to e uslijediti. uo je slab zvuk iza sebe i okrenuo se na stolici posegnuvi za pitoljem. Na vratima je stajao mukarac u porunikoj uniformi. Cijev pitolja uperio je Sohbatovoj glavi.

Da sam na tvom mjestu, ne bih dirao taj pitolj - rekao je, posegnuvi za gumbom alarma pokraj vrata. Alarm je poeo glasno i uporno tuliti. Za tren, ut e se uurbani koraci. Mislim da mora poi sa mnom. Moda e nam moi objasniti tko je Jericho.

50. poglavlje OKRUG ANDUHGERD Utorak, 8. sijenja 1980. Falcon 50 uzletio je s tajne zrane baze u blizini Mrtvog mora u tri sata ujutro. Letei brzinom od pet stotina milja na sat, kretao se nisko i brzo kroz no prema istoku i ranoj zori, drei se kopna kako bi izbjegao radarsku detekciju. Direktna je ruta vodila preko Jordana i Iraka, no pilot je znao da bi, ako otkriju da je njegov zrakoplov povrijedio arapski zrani prostor, to moglo uzrokovati ozbiljan meunarodni incident. No, to mu je bila najmanja briga: prvi znak problema bio bi prekid zvunog signala irakog MIG-a 25 njemu za petama. Vjerojatno ne bi ni primijetio projektil koji bi ih raznio u zraku. Deset ljudi koje je prevozio lagano su avrljali meusobno; svi su bili nervozni i uzbueni zbog zadatka, ali su ve davno nauili kako kontrolirati i uvati ivce za borbu. Njih petorica su bila u napadu na Entebbe 1976., a ostali su imali borilakog iskustva iz jomkipurskog rata. Svi su bili dobrovoljci i nitko nije imao iluzije o ansama za preivljavanje.

Randall i Rastgu su do pet sati ekali Sohbata. Njegov nedolazak ih je inio nervoznima. Bilo je jasno da mu se neto dogodilo, ali nije bilo naina da doznaju je li prije toga uspio poslati poruku. U pet sati odluili su krenuti na mjesto sastanka, svaki svojim dipom nakrcanim opremom. Zora je svitala, a svjetlo bivalo sve jae dok su vozili do mjesta sastanka, dvije milje zapadno od Anduhgerda. Drui na hladnom pustinj skom zraku, u pijesku su oznaili kratku sletnu stazu, a zatim se vratili do jednog dipa i ekali, ne znajui hoe li itko doi. Malo prije est uli su zvuk motora. Randall je usmjerio svoj dalekozor prema zapadnom obzoru ne bi li vidio zrakoplov. Odjednom, avion se pojavio i brzo pribliavao. Randall je iskoio i ukljuio signalna svjetla na kraju privremene piste; pilot ih je vidio, potvrdio zamahnuvi krilima i spustio stajni trap. Avion je sletio, podigavi velik oblak pijeska i kamenja. Vrata na trupu odmah su se otvorila i deset je komandosa iskoilo na zemlju. Svi su bili odjeveni u neodreenu civilnu odjeu bez oznaka i nosili su puke i opremu francuske i belgijske proizvodnje. Ni jedan od njih nije imao osobnu metalnu ploicu. Ako neto loe krene, nita nee ukazivati na izraelsku ili ameriku umijeanost u posao; osim Randalla, svi su mogli proi kao Iranci. Nijedan nee dopustiti da bude iv uhvaen. Avion je trebao ostati na pisti to due bude mogue, no pilot je imao naredbu da uzleti na prvi znak opasnosti. Ako bude prisiljen to uiniti, vratit e se idue jutro u isto vrijeme i, ako bude sigurno, sletjet e i pokupiti preivjele. Ako bude preivjelih.

Nakon prekrcaj a opreme u dipove, jeli su i dogovorili planove. Zapovjednik grupe je bio pukovnik Yitzhak Aharoni, ilav ovjek blizu etrdesete, otvrdnuo od vremena, koji je teno govorio engleski. Objasnio je da ne namjerava svoje ljude ukljuiti kao samoubilaki vod: njihov je posao onesposobiti projektile tako da se lansiranje odgodi za koji tjedan ili mjesec. Sve vie od toga treba biti ostavljeno za neku drugu misiju, iji se detalji mogu razraditi ako se ova grupa vrati s dovoljno informacija. Ve je bilo prolo devet sati kada su konano krenuli prema gradilitu. Prije nego su uope vidjeli Anduhgerd, skrenuli su s ceste u pustinju. Kada su prema Randallovoj procjeni bili dvije milje udaljeni od naputene farme, zaustavili su se i iskrcali. On i Rastgu odjenuli su otrcanu odjeu, kupljenu od dvojice radnika koji su spavali na ulici u blizini Sohbatove kue. Amerikanac je proteklih nekoliko dana putao bradu, a jutros je potamnio lice minkom posuenom od Sohbatove ene. Odjeveni u dronjke, prljavog lica i kose, i on i Izraelac su mogli proi kao dvojica siromanih seljaka, iako bi pomnije promatranje otkrilo istinu. Nastavili su pjeice, ostavljajui preostalu desetoricu da provjere i pripreme opremu. Ubrzo, gomila se niskih, prizemnih zgrada pojavila na vidiku. Otar vjetar puhao je s istoka preko slane ravnice, diui sivo-bijelu prainu. Kad su bili oko etiristo jarda udaljeni od prve zgrade, netko je izaao iz nje. Visok mukarac, u tekom, crnom kaputu, nosio je razorno oruje. Vikao je. Hej! Vas dvojica! Kamo idete? Dovoljno vam je ve puta reeno a se gubite odavde. Znate daje zabranjen pristup ovom podruju. Lijepo se

okrenite i vratite odakle ste i doli. Ovdje za vas nema nieg. Izgledajui namrgoeno i utueno, dvojica su se mukaraca okrenula. Kad su se poeli vraati, ovjek je ponovno zazvao. Samo malo, doite ovamo. elim s vama popriati. Razmijenivi hitre poglede, ponovno su se okrenuli i krenuli prema straaru. Randall je prstima napipao mali automatski pitolj koji je nosio u depu. Kada su doli do straara, ovaj ih je osorno upitao: Jeste li vidjeli kakve strance u okolici? Ljude u malom zrakoplovu? Moda dip? Juer ili prekjuer? Oni su se uzvrpoljili, sputene glave, s rukama u depovima, tipini iranski seljaci. Randall je dotakao bradu, zahvalan za seljaki obiaj brijanja tek svaki drugi, trei dan. Njihova je zaputena pojava izgledala vjerodostojno. Pustio je Rastgua da govori iznenaujue dobro oponaajui mukli kermanski naglasak. inilo se da je straar Teheranac i vjerojatno nije mogao razlikovati lani naglasak od pravog. Ne, jenabe. Nita. Nikoga nismo vidjeli. Nikakve avione. Niti dipove. Molimo vas, mi ne elimo nikome nauditi. Sigurni ste? Juer i prekjuer ovdje je nadlijetao avion, kruio neto traei. Je li se netko u vaem selu raspitivao? Ne, nitko. Nitko ne dolazi u selo. Ne sada, zimi. Zato bi doli? Molim vas, moramo se vratiti u selo. ovjek je kratko kimnuo. Dobro. Odlazite. Svi ste vi seljaci isti. Odbojni i krti. No, recite svojim ljudima u selu da e biti problema ako otkrijemo da su pomagali

nekome tko zabada nos u nae poslove. Ozbiljnih problema. Jasno? Da,jenabe, jasno. Ne daj, Boe, da tako neto uinimo. Ne daj, Boe. Okrenuli su se i polagano krenuli. Vrativi se do dipa, raspravili su vieno. Oito je dio stare farme netaknut i slui kao straarnica -rekao je Randall. - Nemogue je rei ima li jo straara, niti koliko ih je. Moemo pretpostaviti da se baza nalazi u ovom podruju, no ne moemo se pribliiti a da ne budemo primijeeni ve prije nego doemo u vidokrug. Jednom kada izgubimo element iznenaenja, izgubili smo sve. Ima li netko zamisao kako emo to uiniti? Kratku tiinu prekinuo je Rastgu. Mislim da znam nain. Sino, nakon to smo locirali qanate, Sohbat nam je objasnio kako ih odravaju. Seljaci silaze u otvore, odravaju i popravljaju svoj dio. Oiste smee, podupiru stranice i tako dalje. No, glavna je svrha otvora da omogui pristup samom kanalu. ovjek bez tekoa dolje moe puzati. Moda ima manje prostora ako su uveli cijev, no jo je uvijek mogue. Da izbjegnemo rizik, mogli bismo u otvore ui dalje, izvan vidokruga farme. O tome su razgovarali s pukovnikom Aharonijem i on se sloio. Bilo je malo vjerojatno da se baza protee tako daleko. Po svoj prilici, samo nekoliko otvora qanata se koristi, a ostali slue kao varke. Ako je tako, plan je izvediv. Ponovno su se ukrcali u dva dipa i krenuli do mjesta dvije milje zapadno uzdu linije qanata. Odavde su se vratili pola milje dok su jedva mogli razaznati zgrade u daljini. Sluajno su odabrali otvor i poslali jednog komandosa u izvianje. Ue

i oprema su brzo pripremljeni i ovjek se prebacio preko poklopca otvora, a zatim siao. Nakon pet minuta ponovno se pojavio. Sve je onako kako smo oekivali, gospodine. Otvor i kanal su netaknuti, a cijev za vodu je ua nego to smo mislili. Struja vode je vjerojatno vrlo slaba, a sam se qanat ini dovoljno irokim da odrastao mukarac ili dijete mogu po njemu puzati i uiniti popravke. Bit e malo tijesno s opremom, ali ne i nemogue - osim ako netko pati od klaustrofobije. To je bila ozbiljna primjedba. Aharoni je pogledao ljude. Je li netko klaustrofobian? Nemojte se pretvarati da niste ako jeste, ak i u blaem obliku. Ne elimo da netko izazove paniku na pola puta i zapne. Nitko nije odgovorio. Onda u redu, poimo. Stavite sve u naprtnjae i sveite ih za zglobove. Ja idem prvi i izvijestit u vas im stignemo do cilja. Na licu mjesta u morati odluiti to dalje; samo ekajte upute i budite spremni izai iz tunela i pucati ako bude potrebno. Jedan po jedan sili su u otvor. Bio je dubok vie od osamdeset stopa da sprijei isparavanje vode u toplim razdobljima godine. Na dnu je bilo mrano kao u rogu. Orijentirao se, unuo i provukao se u tunel, puzei uz usku metalnu cijev koja je ila po tlu. Oslanjajui se na laktove, brzo je napredovao; iza sebe je uo ukanje i disanje svog malog odreda. Randall i Rastgu bili su mu nepoznati i njihova ga je prisutnost brinula. No, znao je da bi mogli biti korisni i neto mu je govorilo da se na njih moe osloniti. Vie nego

jednom, ivot mu je ovisio o vlastitoj procjeni ljudi i nadao se da ni ovaj put nije pogrijeio. To je bilo dugotrajno i bolno puzanje. Aharoni se nije usudio upaliti runu svjetiljku, budui da nije znao stoje ili tko je ispred njega. inilo se da ih zemlja pritie sa svih strana. Svakih otprilike sto i pedeset stopa prolazili su kroz otvor, a svaki je ovjek imao mogunost ustati minutu ili dvije, podii glavu prema zvijezdama, protegnuti bolne miie ruku i nogu. U tiini su nastavljali puzati. Odjednom je Aharoni doao do metalne mree postavljene na ulazu u tunel gdje se nastavljao jo jedan prolaz. Sve je ispod bilo tamno i on je odluio riskirati i upaliti bateriju. Uperivi svjetlost kroz mreu, ispred je razabrao jo jedan otvor. Meutim, to nije bio obian otvor qanata. U promjeru je bio iri od onih kroz koje su prolazili i pokriven metalnom ploom, vjerojatno elinom. Malo iznad otvora, gotovo izvan njegovog vidokruga, bilo je neto to je izgledalo poput malog dizala. Pretpostavio je da je to otvor za opskrbu. Pod, nekoliko stopa nii od tunela u kojem se nalazio, bio je betonski. Cijev za vodu je prolazila ispod metalne mree okomito na pod i vjerojatno se nastavljala pod zemljom. Uperivi svjetlost dalje, vidio je hodnik u produetku qanata, ali puno vii i iri; nije mogao rei koliko je dugaak. Stvari i oprema su vjerojatno dizalom sputani kroz otvor, iskrcavani i kotrljani po hodniku. To je bio najbolji nain da se ue. Reui reetke otvora rezaem za icu, pukovnik je izvijestio ljude o podruju ispred sebe, a zatim se spustio u otvor. Do tla je bilo samo etiri ili pet stopa. Na samom je kraju priekao da svi

lanovi jedinice izau iz qanata, a zatim je krenuo niz hodnik. Pod je bio od betona, zidovi od istog materijala sezali su do stropa dovoljno visokog da ovjek moe uspravno hodati. Tiho su gumenim donovima kroili kroz mrak. Prolaz je bio dugaak samo stotinjak stopa. Na kraju prolaza Aharoni je doao do velikih, vrsto zakljuanih elinih vrata. Nije bilo naina da dozna to je s druge strane. Mukarci su zakljuili da taj prostor vjerojatno slui kao skladite. Izvadili su aparat za rezanje i tehniar je poeo raditi. Trebalo je deset minuta da izree dio brave i toliko sekundi prije nego je prvi od njih uao. Aharoni je vidio samo mrak. To je samo po sebi bio dobar znak. Vrata su pokazala da ulaze u glavni dio podruja, a mrak je potvrdio da vode u skladite, neosvijetljeno kad se ne kosristi. Pukovnik je runom svjetiljkom osvijetlio oko sebe. Stajao je u sredinjem prolazu golemog skladita ispunjenog policama prepunim sanduka, kutija i vrea. Ispred njega je bila visoka metalna konstrukcija, vjerojatno veliki otvor ili dimnjak koji se protezao od poda do stropa, a moda i dalje. Gruba procjena njegove udaljenosti od opskrbnog otvora je pretpostavljala postojanje jo jednog otvora iznad zemlje, vjerojatno skrivenog kao i otvor qanata. To bi mogao biti prvi od raketnih otvora koje je oekivao da e pronai. Na suprotnoj strani otvora mali je odred, ponovno sakupljen u vrstu jedinicu s pukama na gotovs, pronaao teka standardna vrata. Njihova je oprema za podzemlje ukljuivala sav potreban alat. Runom builicom je izbuena rupa u visini oiju. U tu je rupu Aharoni ubacio usku cijev opremljenu irokokutnom leom, slinu napravi koja

se prodaje za kuno osiguranje, ali s mnogo veim vidnim poljem. Kroz to je razabrao osvijetljeni hodnik s jo jednim otvorom. Vidio je dvoja vrata sa svoje lijeve strane i trea s desne. Hodnik je bio prazan. Pozvao je komandosa s alatom za obijanje brave i uputio ga da se pozabavi vratima. Bila su otvorena za trideset sekundi. Trgnuvi sigurnosni zapor na svom automatu, Aharoni ue u hodnik. Vrata su se za njim zatvorila. S njegove su lijeve strane bila vrata s natpisom Spremite vode i energije. Iznutra se ulo brujanje elektrinog generatora. Na zidu s njegove desne strane bilo je neto to se nadao pronai: tlocrt ovog mjesta. Crte je pokazivao dvije razine, gornju gdje su uli i donju do koje se stizalo dizalom. Cijelom duinom iz oba nivoa uzdizala su se etiri raketna otvora, prvi koji su proli u skladitu, drugi koji se nalazio nie, u hodniku. Donji je dio bio podijeljen u dva nejednako velika prostora: agregat za rakete i skladite direktno povezano s otvorima i glavnom nadzornom sobom. Gornji je nivo bio sloeniji. Hodnik u kojem se Aharoni sada nalazio bio je dugaak oko dvjesto pedeset stopa, s dva raketna otvora, jednim u sreditu, a drugim na kraju. Nalijevo su bila spremita za vodu i energiju, laboratorij i upravne prostorije znanstvenog osoblja; nadesno je bio nastavak skladita, drugi laboratorij i stoer za Imama i njegove zamjenike. Iznad prostorija na lijevoj strani hodnika bio je jo jedan dui, ali ui hodnik s pet prostorija: poljska bolnica i ambulanta, kupaonice i zahodi, spavaonica, straarnica i oruarnica. Na kraju hodnika u kojem je Aharoni stajao bila je najvea prostorija, zamiljena kao jama'at-khaneh, ismailitska

damija. Iza nje su bile dvije manje prostorije, blagovaonica i prostorija za rekreaciju, podijeljene etvrtim raketnim otvorom. Kuhinje su graniile s blagovaonicom. Iza toga, jo je jedan dugaak hodnik vodio do otvora za osoblje, koji je odgovarao opskrbnom otvoru na zapadnom dijelu. etiri dizala, etiri stubita i jedno veliko teretno dizalo povezivali su te dvije razine. Aharoni se vratio u skladite i svojim prijateljima opisao tlocrt baze. Oito - rekao je - na prvenstveni cilj mora biti glavna nadzorna prostorija. Kada je onesposobimo, moemo sabotirati rakete. No, ondje e biti uvari, a ne znamo koliko ih je. Ima li tko kakav prijedlog, kako bismo se mogli rijeiti uvara prije nego napadnemo kontrolnu sobu? Iz mraka je dopro glas. Rastguov. Mislim da znam kako bismo to mogli uiniti. Danas poinju sveanosti za ijitski blagdan koje se nazivaju Povratak Poglavara. To je spomen na povratak poglavara imama Huseina. Kaete daje damija najvea prostorija na ovom katu. Znamo da su irshadiji osobito religiozni i to je mjesto glavno okupljalite sljedbe. Oni e sigurno slaviti godinjicu. Damija e biti puna za veernju molitvu u vrijeme zalaska sunca. Koliko vrata vodi do tamo? Samo jedna, nasuprot raketnom otvoru na kraju ovog hodnika - odgovorio je Aharoni. Izvrsno. To znai da jedan ovjek moe drati damiju dok druga dvojica srede straarnicu i oruarnicu, a svi bi ostali krenuli na donju razinu. Izrazi lica se nisu mogli vidjeti u mraku, no nekolicina je glasno izrazila odobravanje. Aharoni brzo pogleda na osvijetljeni brojanik svoga sata.

Sada su dva sata poslije podne. Jo su preostala dva sata do zalaska sunca. Predlaem da do tada ostanemo ovdje odakle vidimo hodnik. Moda emo uti poziv na molitvu, no ne moemo se na to osloniti. Odavde ne vidimo ulaz u damiju, zato mislim da bismo morali priekati barem jo deset minuta nakon zalaska sunca. Tada se netko moe pribliiti damiji i potvrditi je li molitva u tijeku. Ako je tako, djelujemo kao to smo dogovorili. -Osvijetlivi runom svjetiljkom, po sjeanju je nacrtao okvirni tlocrt, a zatim ponovno preao kroz sve faze plana koji je zamislio, dok je jedan od komandosa straario pokraj otvora na vratima. Rastgu se okrenuo Randallu i prepriao mu razgovor voen na hebrejskom. Amerikanac je kimnuo, sloivi se s planom. No, neto gaje muilo; nije mogao odrediti to, ali je znao daje na neki nain povezano s veeranjim blagdanom.

51. poglavlje OKRUG ANDUHGERD Utorak, 8. sijenja 1980. Toga poslijepodneva u etiri i deset Avram Yerushalmi, Aharonijev zamjenik, oprezno je izaao iz skladita s pripravnom strojnicom i krenuo niz hodnik, skrivajui se uz raketne otvore. Meutim, nije trebao nastaviti prema drugome otvoru, jer je do njega doprlo aputanje zajednike molitve. Jaina zvuka je sugerirala da su vjernici prisutni u velikom broju.

Minutu poslije stajao je na ulazu u damiju s uperenom pukom. Rastgu i drugi komandosi ve su se priuljali vratima straarnice i oruarnice. Ostatak jedinice, podijeljen u dvije skupine od po etiri i pet ljudi, pod vodstvom Aharonija stajali su na vrhu stubita na sjevernoj strani baze koje vodi u stranji dio glavne kontrolne sobe. Svi su bili naoruani strojnicama, a imali su granate i pitolje. Dvanaest ljudi ekalo je vrijeme za poetak napada. Savreno usklaeni, krenuli su u akciju. Yerushalmi je, ironino oponaajui napad na Veliku damiju, nogom gurnuo vrata jama 'atkhaneha, zapucao u strop i na arapskom povikao ljudima koji su stajali pred njim okrenuti i pogleda usmjerenih ka Meki. Nastao je pakao kad su shvatili to se dogaa i vidjeli ga kako zamahuje strojnicom i nareuje im da stanu uza zid. Nijemi od oka, povukli su se kako im je nareeno. Izraelac se zapitao to e uiniti s njima kada ostali zavre. U isti su tren Rastgu i njegov prijatelj krenuli na vrata straarnice i arsenala. Ovaj je bio prazan, ali je Rastgu iznenadio trojicu straara. Kada su ga opazili, posegnuli su za pukama, no on ih je presjekao brzim, irokim rafalom. Uletjevi u arsenal, pronaao je jo jednog komandosa i rekao mu da pomogne Yerushalmiju u damiji. On je zgrabio neto oruja i streljiva te krenuo ka stubama s desne strane. Odozdo je dopirala pucnjava. Jurei niz stubite gotovo se spotakao i pao preko tijela jednog komandosa. Prolaz je do zapovjedne sobe bio uvan. Tijela dvojice irshadijskih uvara leala su s obje strane vrata. Jurnuvi kroz njih, Rastgu je naletio na cijev puke koju je jedan od

Izraelaca uperio u njegovom pravcu. Ostali su bespomono stajali u polukrugu oko tekih elinih vrata, dok je jedan od njih kleao rukujui aparatom za rezanje, polagano palei rupu u vrstom metalu. Randall je objasnio da su ih uvari na vratima stubita dovoljno dugo zadrali da ovi u kontrolnoj sobi zatvore masivna vrata. Nisu si mogli priutiti da troe eksploziv na vrata budui da e ga trebati za unitavanje raketa. Rastgu je viknuo: Upotrijebite eksploziv! Pourite! Ima ga jo u arsenalu. Idem donijeti jo eksploziva. Krenuo je prema stepenicama i poveo jo komandosa za pomo. Upravo u tom trenutku zakralo je iz zvunika rasporeenih po bazi. Pozor! Pozor! Sve je osoblje urno pozvano da se odupre uljezima. Imam i osoblje kontrolne sobe sigurni su, ali se ostatak baze mora obraniti. Svi koji umiru odupirui se neprijatelju, doi e veeras u raj kao muenici. Odbrojavanje za lansiranje raketa poinje. Sada tri minute do lansiranja. Randall je osjetio muninu. Shvatio je to ga proganja ve vie od sat vremena: Dan Povratka o kojem se govorilo u Mar-vdashtijevom pismu bio je danas. To je bio dan Povratka Poglavara i poeo je u suton. Srce mu je lupalo, dok su Rastgu i njegov kolega navrat-nanos jurili uz stepenice i uletjeli u hodnik nasuprot arsenalu. Dok su trali u tom smjeru, uli su povike i vrisak iz damije. Obavijest je ulo sto i pedeset ljudi prisutnih na molitvi, osoblje koje nije bilo ukljueno u lansiranje. Nervozni zbog dviju strojnica uperenih

u njih, poeli su se ipak polagano kretati naprijed prema vratima. Natrag - viknuo je Yerushalmi, prijetei orujem. Bojao se i bio je zbunjen moralnim dvojbama. Ako krenu prema njemu, hoe li moi povui okida? To su bili vjernici, bili su u damiji i nenaoruani. Nije bio od onih koji pucaju na nenaoruane ljude. No, ako ga napadnu, ubit e ga i napasti njegove drugove vani. Nije razumio obavijest sa zvunika, ali je vidio njezin uinak na ljude u sobi i bio je uasnut. Zvunik je ponovno zatutnjao. Govori va imam, va Gospodar. Blizu smo, tako blizu pobjede. Nemojte dopustiti da vas snage zla prevare u onome za to smo se borili. Sada je as da iskuate svoju vjeru. Ustanite svi i odbijte Sotoninu vojsku. Obeajem vam nagradu vjenoga ivota. Mnotvo je jednoglasno vikalo i njihalo se. Oni u pozadini, najmanje izloeni, poeli su se gurati naprijed. Oni naprijed krenuli su prema vratima, a zatim poeli trati, izvikujui imamovo ime. Yerushalmi i komandos koji mu se pridruio u damiji otvorili su paljbu. Hici iz automata pljutali su poput kie prema masi. Ljudi su vritali. Krv je iktala, a tijela padala na hrpu, no mnotvo je nesmiljeno napredovalo. Slijedio je rafal za rafalom, praeni kricima, no ljudska gomila nije se mogla zaustaviti. Koristei mrtva tijela svojih drugova kao titove, ljudi straga su se gurali naprijed, oborili se na dvojicu komandosa i konano ih savladali. Od sto i pedeset ljudi, koliko ih je bilo na molitvi, manje od pedesetak preivjelih jurnulo je kroz izlaz. Krenuli su ka arsenalu, dok je emitirana sljedea obavijest:

Do lansiranja su preostale dvije minute! Kad su se Rastgu i njegov suborac pojavili iz arsenala nosei kutije eksploziva, naletjeli su na irshadije koji su pobjegli od pokolja u damiji. Brzo - viknuo je Rastgu. - Bjei s kutijama koje ima, ja u ih zadrati! - Ostavio je kutije koje je nosio, skinuo strojnicu s ramena i pucao u gomilu koja je navirala prema njemu. Predvodnici su pali, a ostali su se povukli u hodnik. Bio je preuzak da nasrnu na njega kao to su uinili ljudima u damiji. Rastgu je natjerao irshadije do zavoja, ali kad je skrenuo pucajui, dvojica su izala iz damije odakle su uzeli puke koje su pripadale Yerushalmiju i njegovom suborcu. Jedan je izbliza pogodio Rastgua u glavu. Komandos koji je bio s Rastguom okrenuo se i vidio ga kako pada, a zatim pojurio prema stepenicama. Nije bilo vremena za gubljenje. Sreo je osmoricu preostalih lanova jedinice u dnu stepenica. Rastgu je pogoen - viknuo je. Primakli su mu se, unuli i nekoliko sekundi poslije ula se jaka eksplozija - dinamit je napravio rupu u vratima kontrolne sobe. Kad je praskanje utihnulo, gore na stepenicama uli su se koraci. Aharoni je s poda zgrabio vreu s granatama i jurnuo prema stepenicama, pucajui. Posegnuo je za granatom iz vree, povukao osigura i bacio je visoko u gomilu koja je navirala. Granata je eksplodirala i bljesnula kad je pala meu njih. Aharoni potri, zgrabi drugu granatu i baci je jo vie u zrak. Stubite je bilo isto. Randall je vodio preostalu estoricu prema vratima. Najprije su bacili dvije granate, priekali da eksplodiraju, a zatim upali pucajui. uvari na vratima poginuli su od eksplozije

granate i nitko im se unutra nije suprotstavio. Ubili su tehniare koji su sjedili za brojnim konzolama i pretraili prostoriju. Nije bilo vremena za humanost. Usred sobe bila je centralna lansirna komora, sagraena od elika, s prozorima od debelog stakla. Preostali lanovi ekipe za lansiranje ve su bili unutra. Za kontrolnom je ploom sjedio mula Ahmad, koji se svojom crnom odjeom isticao u bolnikoj bjelini prostorije. Oko njega su sjedili njegovi pomagai odjeveni u bijele ogrtae, deset lanova lansirne posade, zaokupljeni konzolama na kojima su aruljice treperile i osvjetljivale skale. Na zidu, iznad njih, bila su dva sata ije je otkucavanje nemilosrdno oznaavalo kako vrijeme prolazi. Jedan se od tehniara primaknuo mikrofonu. Ispaljivanje e biti za trideset sekundi. Zapoinje zavrno odbrojavanje. Trideset... Mula Ahmad se okrenuo prema prozoru kontrolne sobe i nasmijeio. Taj je smijeak u Randallu izazvao muninu. Dvadeset i osam... Randall je strojnicom pucao u debelo staklo komore, no meci su se odbijali. Mula Ahmad se i dalje smijeio. -Dvadeset i pet... Aharoni je utrao, obavivi zadatak na stepenicama. Zato ne zapone ispaljivanje? Rakete su sigurno spremne za lansiranje. Zato ne pritisne gumb? Randall je pokazao satove na zidu iznad mula Ahmadove glave. Eto zato. Prvi sat pokazuje kermansko vrijeme, a drugi vrijeme u Meki. Imam je odredio lansiranje tono u vrijeme zalaska sunca u Meki i on nee lansirati oruje ni sekundu prije.

Dvadeset i jedan... Aharoni je ponovno izjurio i vratio se nosei kutiju eksploziva koja je donesena iz arsenala. Dogurao ju je do vrata sredinje komore. Randall se sagnuo elei otvoriti kutiju, no Izraelac gaje odgurnuo. Nema vremena za paljenje fitilja. Ostavi kutiju i doi. Potrali su prema vratima, bacili se na pod i gledali kako Aharoni iz depa vadi granatu, skida osigura, baca je prema kutiji i skokom se pokuava skloniti iza vrata. Eksplozija granate se izgubila u buci razbijenog stakla, slomljenog elika i komprimiranog zraka. Kada se sve sleglo, potrali su ka komori. Kroz dim su mogli razabrati izobliene obrise prostorije. Provukli su se kroz rupu koju je eksplozija napravila u vratima i dijelu zida. Unutra je sve bilo prekriveno krhotinama stakla i bijelom cementnom prainom. Osoblje je bilo u nesvijesti ili mrtvo. Mula Ahmad je leao na podu ispod konzole, a brade i odjea bili su mu krvavi. Kada mu je Randall priao, jo je disao. Aharoni je prvi progovorio. Ostavimo ovaj nered i donesimo jo eksploziva iz oruarnice. Moramo se pozabaviti raketama, onesposobiti ih. Koraali su po krhotinama stakla. Kad su stigli do vrata, Randall je uo neki zvuk. Okrenuo se i vidio daje mula Ahmad ustao nekim nadljudskim naporom. Naslonivi se na konzolu, prstom lijeve ruke pritisnuo je gumb s natpisom Raketa jedan. U Meki je upravo poinjao zalazak sunca. ulo se glasno brujanje motora negdje izvan kontrolne sobe. Na lijevoj strani konzole nalazio se red ekrana. Ekran oznaen brojem 1 ukljuio

se i na njemu se mogao vidjeti prizor rakete koja se polagano poela dizati iz otvora. Na ekranu koji je prikazivao poklopac otvora osvijetljenog reflektorima, mogli su vidjeti nos rakete, zatim trup koji se polagano pojavljivao. Raketa se buno podigla, a motori su plamsali poput zmajevog daha u Knjizi Apokalipse. Mula se okrenuo i nasmijao, a uasan je riktus iskrivio krvlju zamrljano lice. Ponovno se okrenuo prema konzoli i stavio prst na plavi gumb oznaen s Raketa dva. Prije nego je prstom dotaknuo gumb Randallov metak pogodio gaje u srce. Randall i njegovi drugovi s uasom su gledali konzolu. Vanjska je kamera automatski pratila raketu kad se vinula u nebo, crveno uarenih motora na crnom nonom nebu. Nisu znali kamo se uputila. I, nisu je mogli zaustaviti. Projektil je letio prema jugoistoku unaprijed odreenim kursom na visini od pet tisua stopa, u smjeru amerike flote u Omanskom zaljevu. Tog je jutra jedan irshadijski asnik u iranskoj mornarici smjetenoj u Bandar Abbasu, u neposrednoj blizini Hormukog tjesnaca, dostavio najnoviji podatak o poziciji amerike flote. Oprema za zrana pretraivanja s amerikog nosaa zrakoplova Nimitz registrirala je projektil dok se polagano poeo sputati prema obali nakon makranskih breuljaka. Brodski detektor Mark 51 osvijetlio je metu, projektil koji se ubrzano pribliavao floti. Nekoliko sekundi poslije brodski proturaketni sustav lansirao je projektil Sea Sparrow. Raketa s tridesetak kilograma tekog eksploziva u bojevoj glavi pribliavala se cilju. Bila je laka meta budui da nije imala sloeni sustav za zatitu. Unitena je na udaljenosti od

devet milja od flote, dok je prelazila iz podruja iranskih teritorijalnih voda u otvorene vode Zaljeva. Ekran u kontrolnoj sobi zatreperio je i posivio. Raketa je izala iz njegova dometa. Randall se okrenuo Aharoniju, s prizvukom oaja u glasu. Imam! Nije bio u kontrolnoj sobi! Negdje je u bazi, moramo ga pronai. Uinili smo sve to smo mogli, Peter prosvjedovao je Izraelac. - Izaimo odavde dok jo moemo. Ne, ne razumije! Dok je imam iv, oni mogu ponovno poeti: On je srce svega toga, zar ne razumije? ak je i ovaj ovjek - pokazao je na tijelo mule Ahmada - bio samo njegovo orue. Svi su oni njegovo orue. Ako pobjegne, nai e nain da ponovno pone. Moramo ga pronai. Aharoni je shvatio to Amerikanac misli. Kimnuo je i pozvao svoje ljude. Vraamo se na gornju razinu. Dvojica od vas e ostati i pet minuta drati svakoga tko pokua ui u ovu sobu. Nakon toga pridruite nam se gore. Za sedam minuta pronai emo nain da izaemo. Dvojica mukaraca vratila su se do vrata u stranjem dijelu kontrolne sobe. uli su korake po stepenicama i promukao glas koji je davao naputke. Randall, Aharoni i preostala etiri komandosa pojurili su prema glavnim vratima na lijevoj strani sobe. Aharoni je krenuo prvi drei pripravnu puku. Hodnik je vani bio prazan. Pozvao je ostale. Kojim putem? - viknuo je. Kroz ova vrata, ravno dolje - rekao je Randall. - Ako postoje dizala u drugom dijelu

baze, koja odgovaraju onima na sjeveru, onda moraju biti u ovom smjeru. Idemo. Iza vrata je bio golem prostor koji se oito koristio kao raketni agregat i skladite. estorka je pojurila u prostoriju, a njihovi su koraci muklo odjekivali praznim, elikom ograenim prostranstvom. Iza njih se ula paljba iz automata, a zatim i zveket drugog oruja. Na udaljenom kraju baze nali su dizalo. Randall je stigao prvi i pritisnuo gumb. Vrata su se lagano otvorila. Kabina je mogla primiti samo trojicu ljudi. - Brzo - viknuo je Aharoni, pokazujui na trojicu svojih ljudi. - Ti, ti i ti, poite desno. Ondje mora biti jo jedno dizalo. Ostali, unutra. Uskoili su, a vrata su se lagano zatvorila. Randall je pritisnuo gumb s oznakom gore, a zatim pripremio oruje. Nitko od njih nije znao to e nai kada se vrata otvore. Sekunde su prolazile dok se lift polagano penjao. inilo se kao vjenost. Vrata su se poela otvarati i Randall je ugledao uvara s pukom uperenom u njih. Amerikanac je prvi zapucao i ovjek se sruio na tlo. Randall je iskoraio, spreman da ponovno zapuca, no hodnik je bio prazan. uo je korake, no svi su trali u suprotnom smjeru, ka kontrolnoj sobi u sjevernom dijelu baze. Aharoni i njegovi ljudi su krenuli za Randallom. Priekali su. Nakon tridesetak sekundi ulo se otvaranje vrata drugog dizala i trojica preostalih komandosa uli su u hodnik s njihove desne strane udaljen dvadesetak jarda. Dali su znak i svi su zajedno krenuli prema prolazu u hodniku koji se nalazio izmeu dvije grupe. Kad su stigli do prolaza, Randall je bacio pogled na zid. Tamo se nalazio mali smjerokaz. Koliko se

njemu inilo, dizalo kojim su doli on i Aharoni nalazio se na junom zidu damije. Prolaz u koji su trebali ui iao je uzdu zapadnog zida damije, pokraj vrata kroz koja je uao Yerushalmi. Nasuprot tom zidu, na drugoj strani prolaza, bilo je imamovo sjedite. Vrata su se nalazila na junoj strani, na udaljenom dijelu prolaza s njihove lijeve strane udaljene pedesetak jarda. To je bio njihov cilj. Bio je dobro uvan, ali su ga morali zauzeti. Ostavivi jednog ovjeka da im uva lea, ostali su u redu po jedan krenuli kroz prolaz. Prolaz koji je vodio do vrata imamovog sjedita bio je u cijelosti oznaen jednim od raketnih otvora to je izvirivao nekoliko stopa u hodniku kojim su se oni kretali. Kad su doli na udaljenost od nekoliko jarda od skretanja, Aharoni je Randallu i svojim ljudima brzo proaptao upute. Zaustavili su se prije skretanja. Randall i jo jedan mukarac su istupili, a zatim jurnuli na raketni otvor. Iza ugla uli su se povici. Randallov je suborac ostao iza otvora dok je on pojurio prema zidu na drugoj strani otvora. Netko je na njega pucao, no on je proao i naao zaklon za manje od sekunde. Trei je ovjek pojurio kroz kratki prolaz i pridruio se onome iza otvora. Sada su imali etiri povoljne pozicije s kojih su mogli pucati u prolaz. Njihovi su protivnici mogli pucati samo iz dva smjera. Na Aharonijev znak, poeli su pucati u hodnik. uvari su uzvratili vatru, no imali su loe pozicije i bili su izloeni. Trojica su pala u prvom prepucavanju. Aharoni je brzo brojao dok je pucao sa svog poloaja. Sada, odbivi trojicu pogoenih, viknuo je Randallu: Petorica!

Randall je odmahnuo glavom. Jo su bila dvojica u njegovoj blizini, izvan Aharonijevog vidokruga. Sedmorica! - viknuo je. Nisu smjeli gubiti vrijeme. etiri su minute ve prole. im se bude ula pucnjava iz imamovog sjedita, sa svih strana baze e dotrati imamovi ljudi da mu pomognu. Aharoni je razbio tiinu. Maske! - Ostali su slijedili njegov primjer i brzo stavili plinske maske koje su ponijeli sa sobom. Sljedeeg trenutka Aharoni je meu uvare bacio plinsku CS granatu. Nekoliko sekundi nakon toga, krenuo je kroz hodnik pokraj uvara koji su kaljali i guili se. Dok su dvojica komandosa razoruavala i onesposobila uvare, Randall, Aharoni i peti lan skupine razbili su vrata imamove sobe. Prizor koji su vidjeli bio je toliko zbunjujui koliko i neoekivan. Na podu je kleao starac u bijeloj odjei. Dok je bitka za bazu bjesnila oko njega, imam je poloio svoju molitvenu prostirku na zemlju i okrenuo se licem prema Meki, molei. Trojica mukaraca na ulazu sledila su se, stala kao zaarana jednostavnou prizora koji su vidjeli. Usred nasilja i smrti oni su naili na starca koji moli. inilo se da ih ne vidi i ne uje, samo sc klanjao i ponovno uspravljao, izgovarajui rijei koje nisu mogli razumjeti. Njihov je ulazak bio upad u neto sveto, oskvrnue svetog utoita. Odjednom su se vrata u stranjem dijelu sobe otvorila. Randall je podigao puku, spreman da zapuca. Izala je jedna osoba, a njegov se kaiprst ukoio na okidau. Na vratima je, blijeda i irom otvorenih oiju, odjevena u crnu feredu, stajala Fereshteh, gledajui ga sa strahom i uasom. Spustio je puku i krenuo prema njoj.

Pomaknula se, a on je shvatio da ga zbog maske ne moe prepoznati. Priguenim je glasom dozvao njezino ime, a zatim joj je rekao tko je. Zastala je na trenutak s nevjericom, a zatim polagano krenula prema njemu. Vani su se uli povici i trei koraci. Fereshteh ih je vratila u javu. Aharoni je stao i uhvatio imama pod ruku, podigavi ga na noge. Starac nije niti pokuao oduprijeti se. Nasmijeio se ustajui, a njegove su tamne oi bile bezbrine. Aharoni ga je gurnuo naprijed, vrsto ga drei za nadlakticu s pitoljem uperenim ravno u starevu glavu. Odjeven u bijelu odjeu, imam je sada bio njihova jedina nada u bijeg. Predvoeni Aharonijem, koji je vrsto drao imama, istrali su iz sobe. U zraku se jo osjeao plin, zbog kojeg su se starac i Fereshteh guili. Za nekoliko sekundi napustili su hodnik i uli u drugi koji je vodio do dizala. Randall je skinuo masku i okrenuo se prema Fereshteh. Izgledala je umorno i iscrpljeno. Njezin je pogled bio prazan, a obrazi upali; pitao se kako je mogao zaboraviti izgled njezinog lica. Fereshteh - pitao ju je brzo - kojim putem idemo? Moramo izai odavde. Prolo je sedam minuta, a nije bilo nikakvog znaka od ljudi koje su ostavili u kontrolnoj sobi. Pokazala je na hodnik. Stubite pokraj damije. Ono vodi van. Okrenuli su se i potrali natrag putem kojim su doli. Iza njih se uo povik, a zatim je netko otvorio vatru i dvojica zadnjih iz grupe su pala. Ostali su se bacili na zemlju, nastojei uzvratiti vatru. No, Aharoni je stajao na nogama i okrenuo se, prisilivi imama da se i on okrene licem prema straarima. Isti je trenutak oruje zautjelo.

etvorica straara stajala su razrogaenih oiju na sjevernom kraju hodnika, drei strojnice. Aharoni je bijesno viknuo na arapskom vrsto drei pitolj uz imamovu sljepoonicu. Izai emo ivi ili e on s nama umrijeti. Na vama Je dl odluite. Irshadiji su bacili oruje. Randall je provjerio dvojicu komandosa koji su pali: obojica su bili mrtvi. Krenimo - rekao je Aharoni, krenuvi prvi s imamom dok su Randall i preostali komandosi ili iza njih. Jo se irshadija pridruilo etvorici na kraju hodnika i svi su bespomono stajali, sprijeeni da pucaju. Malobrojan ostatak napadake ete kretao se niz hodnik. Na izlazu su se pridruili komandosu koji im jc uvao lea. Hodnik je bio ist. Sada ve trei, Aharoni je gotovo vukao starca za sobom, a zatim skrenuo lijevo i uputio se prema stepenicama. Na vrhu estog niza stepenica doli su do tekih metalnih vrata koja su se mogla otvoriti pritiskom na ipku. Vrata su se otvorila i Aharoni je najprije ispred sebe ugurao imama i dalje ga vrsto drei. Vani su ekali irshadijski straari spremni za pucnjavu. Kad su e pojavili imam i Aharoni, spustili su oruje i zbunjeno ustuknuli. Ostatak grupe slijedio je Aharonija. Do sada su ve izgubili svaku nadu da e se pojaviti i dvojica komandosa koji su drali kontrolnu sobu. Vratite se unutra - Aharoni je viknuo straarima - ili u vam iznijeti glavu! Kombinacija prijetnje i svetogra imala je svoj uinak. Nevoljko, mukarci su se povukli prema drugom ulazu i uli. Dok su nestajali, Randall je ve traio neko prijevozno sredstvo. Trideset jarda s njihove lijeve strane, izvan traverzi i

opeka lane tvornice, stajao je prazan velik dip. Potrali su prema njemu, uskoili, Randall za upravlja, Aharoni i imam na stranje sjedulo sa dvojicom preivjelih komandosa, Fereshteh naprijed pokruj Randalla. U urbi uvari su ostavili klju u kontaktnoj bravi. Kundull ga je okrenuo, otpustio kvailo i krenuo u pravcu u/.leliSln. Dok je dip odmicao, vrata baze su se otvorila i ljudi su i/jurili. Uskoro e im biti za petama, ekajui siguran trenutak da napadnu i spase imama. Vonja do uzletita, drndajui bijeg kroz mrak preko pijeska, kamenja i grmlja bila je neto najgore za Randalla. Za vrijeme napada bio je bodren napetou i naporom akcije. Sada kada su proli neposrednu opasnost napada i kada je postojao traak nade, strah i none more koje traju ve nekoliko mjeseci poele su ga ponovno progoniti. Njegov se osjeaj straha pojaao zbog Fereshteh: sjedila je pokraj njega, pogleda uperenog pred sebe, vrsto se drei za sjedalo kako bi odrala ravnoteu. Ve je izgubio svaku nadu da e je ponovno vidjeti, pomirio se da e ivjeti s grinjom savjesti to ju je napustio. A sada, ona je ponovno bila iva na putu prema ivotu ili smrti. Kada je pogledao u retrovizor, vidio je da imam sjedi pokraj Aharonija, smirenog izraza, ljuljajui se poput lutke dok je auto poskakivao po neravnom tlu. Iako je ve poznavao teren, Randall je gotovo promaio uzletite. Farovi automobila su osvjetljavali gromade i jarke, suhe grmove i slane ravnice, ali ne i prethodno postavljene oznake. Iznenada je bljesnulo s njihove desne strane, a zatim jo jednom. Avion je jo bio ondje. Vidjeli

su farove njihovog vozila. Randall je otro okrenuo upravlja i dip je jurnuo kroz pijesak prema zrakoplovu. Sjetio se jo jedne potjere u noi i kako je zavrila. I znao je da e je se i Fereshteh sjeati. Dok su bjeali iz dipa i pourili uz stepenice u Falcon koji ih je ekao, u daljini se uo zvuk motora. Pilot je ve pripremio zrakoplov za polijetanje i upalio reflektore na pisti, no izgubili su dragocjene minute dok je njegov kopilot upalio svjetlosni signal i dotrao natrag do aviona. Motori su brujali kad je uskoio u avion, a pilot je gurnuo naprijed upusni poklopac i avion je punom brzinom zarulao po kratkoj pisti. Uzletio je naglo, gotovo se ugasivi kad se vinuo u nebo, prisilivi sve putnike da vrsto sjede na svom sjedalu. Konano se izravnao, a pilot gaje usmjerio prema kui. Nije bilo veselja. Sedam ljudi je nedostajalo u zrakoplovu. Letjeli su prema zapadu. Ispod njih su se nakon iroke pustinjske ravnice nazirali vrhovi planina Zagros. Fereshteh je ukratko ispriala Randallu to se dogodilo nakon to ju je mula Ahmad odveo iz kue blizu Shahabada. Odveli su je u njihovu kuu u Teheranu, gdje je bila zatoena prije nego su je doveli u Kerman prije nekoliko dana. Za to je vrijeme mula Ahmad rijetko s njom razgovarao i ona nije znala zato ju nije ubio. Pretpostavljala je da su je onamo doveli kako bi sve vidjela vlastitim oima, a zatim bi je moda ponovno poslali u Ameriku ili agi-kanu kao svjedoka imamove moi. No, za vrijeme lansiranja bila je s imamom dok je on molio za uspjeh misije. Rekao joj je da sada moe vidjeti njegovu pravu snagu. Kratko je govorila i ubrzo ponovno zautjela.

Randall je znao da e proi dugo vremena dok se oslobodi nonih mora koje je proivjela u ovih nekoliko tjedana. A, moda to nikada i nee moi. Nastavili su letjeti u tiini. Imam je nepomino sjedio, zatvorenih oiju, izgubljen u skrivenom svijetu misli u koje nitko oko njega nije mogao prodrijeti. Bio im je nedokuiv, ne marei za njihovu pobjedu, uvar ivotnih tajni, dalek i nepovrediv. Progovorio je, a njegov je glas bio njean, tek apat, krhak poput jesenjeg lista; tko bi i mogao pomisliti daje to glas onoga koji je ljude slao u smrt i svijetu prijetio unitenjem? - Qiyamatash zud tnivad. Njegovo e uskrsnue ubrzo doi. To je bilo sve to je rekao. Rijei mu vie nisu bile potrebne. Bez urbe je ustao i nagnuo se prema trupu aviona. Sljedeeg trenutka rukom je povukao ruicu za izlaz u sluaju opasnosti. Vrata su se naglo buno otvorila, a avion se otro nagnuo. Prije nego gaje Aharoni uspio zaustaviti, starac se bacio kroz otvor i utonuo u crnilo i hladnou koja e ga usmrtiti prije nego dotakne zemlju. Zrakoplov je nastavio ponirati dok je Aharoni pokuavao zatvoriti vrata. Iznenada je uspio i zalupio ih. Borei se s ureajem za upravljanje, pilot je nastojao vratiti avion u vodoravni poloaj jer su jurili prema planinama o koje bi se mogli razbiti. Konano je ponovno uspostavio nadzor i avion se izravnao prije nego se vratio na poetnu visinu. Peter Randall je ponovno disao, no njegovo je srce i dalje divlje kucalo. Jesu li pobijedili oni ili je nakon svega starac pobijedio? Jedan je projektil lansiran. Bit e i to dovoljno, ako

stigne do svog cilja. to bi on ili itko drugi mogao uiniti protiv snaga koje je imam Hasan pokrenuo? To je bilo drevno carstvo mraka, nastalo na drevnim mjestima; mrane snage koje su postojale i preivjele, a njihova mo nije mogla biti slomljena u konanici. On i Fereshteh i ljudi poput Aharonija ili Rastgua bili su samo svjetlost koja je treperila na povrini te drevne tame. Zlo im se suprotstavilo, a sada se nakratko povukavi s namjerom da se ponovno vrati, nesmanjenom snagom, sjenama koje se zauvijek proteu. Randall je u tami ispruio ruku i dodirnuo Fereshteh.

Epilog Svjetski je mir bio neizvjestan dok je tog dana Washington ekao vijesti o novim eksplozijama. Prije tri dana izraelska obavjetajna sluba zaobila je CIA-u kako bi uspostavila izravan kontakt s Bijelom kuom, objasnivi detaljno to se dogaalo. Kada je CIA konano obavijetena i kada je bijesni Predsjednik zatraio objanjenje, Odbor za politiku mu je detaljno objasnio pogreke u procjeni koje je uinio slubenik kojem je povjeren taj zadatak, Howard Straker. U svakom sluaju, Straker se ubio prije dva dana i nije mogao biti pozvan na odgovornost. Odbor je objasnio da su poduzeti svi koraci kako bi se sprijeile sline pogreke pojedinaca u budunosti. Predsjednik im je zahvalio. U nekoliko glavnih gradova Zapada ljudi su nestrpljivo ekali novosti. Odredi USTAF-a, RAF-a i NATO-a stavljeni su u stanje pripravnosti. U

Europi i Americi podzemne raketne baze takoer su bile u stanju pripravnosti, dok su bombarderi i podmornice naoruani nuklearnim orujem ekali naredbe na granici s Rusijom. Tog je dana cijeli svijet jedan sat ivio odgaajui neizbjenu krizu. 24. travnja 1980. osam je helikoptera RH-53 D Sikorsky poletjelo s nosaa zrakoplova Nimitz i uputilo se prema sjeveru letei nisko iznad june iranske obale. Nekoliko sati prije, est transportnih aviona C-130 Hercules poletjelo je s vojnog uzletita u blizini Kaira, letei nisko iznad Crvenog mora i ometajui sovjetske radarske veze u Junom Jemenu i Etiopiji. U Perzijskom su zaljevu ponovno uzeli gorivo prije nego su krenuli preko mora, iranske obale i dalje u srce zemlje. U avionima C-130 bilo je devedeset lanova posade i jo devedeset komandosa predvoenih pukovnikom Charlesom A. Beckwithom. Svi su komandosi pripadali Blue Light Squadu, specijalnoj antiteroristikoj jedinici oformljenoj 1977. u amerikoj vojnoj bazi Fort Bragg u Sjevernoj Karolini. Jedinicom je zapovijedao general-bojnik James Vaught, koji je vodio operacije s neodreene lokacije negdje na Srednjem istoku. est se zrakoplova i helikopteri - iji je broj smanjen na est zbog kvara na motorima nastalim za vrijeme pjeane oluje -sastalo u zoni koncentracije u blizini mjesta Posht-e Badama, juno od Tobasa, pustom gradu razorenom prije osamnaest mjeseci u jednom od najjaih potresa koji su zadesili Iran. Desert One, kako je bilo slubeno ime zone koncentracije, sagradila je CIA neposredno prije revolucije, tristotinjak milja daleko od Teherana.

Zatim su stvari krenule loe. Dok je uzimao gorivo, helikopter Sea Stallion sudario se s jednim od C-130, a njegovi su horizontalni propeleri probili spremite za gorivo zrakoplova. Hercules je eksplodirao. Poginula su trojica lanova posade transpotera i petorica iz helikoptera. Preivjeli su se nagurali u ostale avione i ostavili helikopter i brojne dokumente, odustavi od zadatka. U petak do etiri sata ujutro od Herculesa su ostali samo pougljenjeni ostaci, a Sikorsky i tijela osmorice mrtvih Amerikanaca ostavljeni su da ih pronae iranska vojska. Slubena verzija dogaaja u Desert One je svima poznata. Predsjednik Carter je uz podrku vladinih glasnogovornika javno priznao da je on naredio izvravanje zadatka spaavanja talaca u Teheranu, koji je tragino zavrio. Njegovo je ponienje bilo potpuno kada su na izborima u studenom Amerikanci u Bijelu kuu doveli Ronalda Reagana. No, kako je drugaije predsjednik Carter mogao objasniti slanje komandosa u iransku pustinju? Zar da ispria nevjerojatnu priu o mesijanskoj sljedbi, planiranju poetka svetog rata koji bi preplavio svijet, o srednjovjekovnoj viziji Apokalipse ostvarenoj u eliku i uranu nuklearnih projektila? Tko bi vjerovao daje operacija zapoela kao odgovor na zahtjev jednog amerikog terenskog agenta koji je zahtjev izraelska obavjetajna sluba dostavila izravno u Bijelu kuu? Tko bi prihvatio da pravi cilj fatalne misije nije u dalekom Teheranu, nego manje od dvjesto milja udaljen od toke Desert One, u tajnoj raketnoj bazi duboko ispod pijeska Dasht-e Luta, gdje je pohranjeno jo dovoljno urana da napuni bojne glave desetaka raketa?

Te je godine 17. rujna iraki predsjednik Sadam Husein u obraanjima Ba'athistikoj narodnoj skuptini u Bagdadu slubeno izjavio da se Alirski ugovor izmeu njegove zemlje i Irana treba proglasiti nevaeim. Nakon pet dana izbio je rat izmeu dvije zemlje. Zaljevski rat je poeo i svjetski je mir opet uzdrman. Irake su se postrojbe borile za nadzor morskim prolazom Shatt al-Arab, a mali je obalni jedrenjak, dhow, otplovio iz Mina Sauda na Saudijskoj obali, juno od Kuvajta. Zaokupljeni kontrolom meunarodnog prometa i brodova u Zaljevu za vrijeme rata, saudijski i kuvajtski patrolni brodovi ignorirali su dhow dok je klizio pokraj tankera i natovarenih trgovakih brodova pokuavajui izbjei iransku obalu. Lagani su ga jesenji vjetrovi odnijeli do obale Hisara, ispod Bandar Dilana. Mladi u bijelom je zakoraio na pijesak i dhow je otplovio na puinu. Na uzvisini iznad plae ekao gaje landrover, kao stoje bilo dogovoreno. Dani koje je proveo puzei u tunelima ispod Velike damije bili su strani. On i njegovi borci bili su natjerani sve dublje i dublje u podzemne prolaze, sve dok ih onako jadne i iscrpljene na kraju nije izvukla Narodna garda. Svi su odvedeni, osim jednoga, ba onoga kojeg su traili. Kada je graen dio damije u kojem su se pobunjenici skrivali, napravljen je i kanal koji dovodi vodu iz brda. Tijekom stoljea bio je popravljan i dograivan, ali je prije nekoliko godina zaputen zbog uvoenja modernih vodoinstalacija. Kad su se iznad njih zauli koraci vojnika koji su se pribliavali, on se popeo u kanal traei nain da odvede svoje ljude u slobodu. Ali, dok je puzao

uskim tunelom, uo je lomljenje cigle dok se uruavao ulaz. Vie od jednog dana provlaio je svoje iscrpljeno tijelo kroz tamu, uskim zavojima kanala, ne znajui kada se strop moe uruiti i ivog ga zakopati. Trebala je golema snaga volje za borbu protiv paninog osjeaja klaustrofobije i odravanje kontrole miia i umornog razuma. Nekoliko je puta kolabirao od umora i gladi. No, svaki se put oporavio i puzei nastavio dalje, voen sudbinom na koju nije imao utjecaja. Na kraju se, prljav i potpuno iscrpljen, uspio dokopati starog izlaza iznad presuenog korita potoka. Bila je no i mogao je neopazice napustiti tunel. U blizini je uo ubor potoka i polagano, osjeajui razdiruu bol, krenuo je onamo da se opere i popije malo vode. Ubrzo je izaao mjesec i mogao je odrediti gdje se nalazi. Dvije milje od mjesta na kojem se zatekao bilo je tajno skrovite hrane, odjee, oruja i novca, jedno od nekoliko pripremljenih prije est mjeseci za sluaj ovakve potrebe. Polagano se onamo uputio, obasjan mjeseinom. Za tri dana ponovno je zapoeo svoje putovanje preko pijeska Nafuda, uputivi se prema obali Zaljeva. Sada obrijane brade i govorei dijalektom istone provincije Hasa, krenuo je u Rijad gdje je ostao nekoliko mjeseci i slao pisma poslovnim partnerima u Teheranu. Krajem rujna je stigao u Mina Saud, stvarajui planove za dhow kojim e se prebaciti u Iran. Sada, dok je sjedio u landroveru, vozei se prema Bushehru, prvoj etapi svog puta niz obalu do Bandar Abbasa gdje e skrenuti za Kerman, razmiljao je ponovno o planu koji je stvorio nakon bijega iz Meke. Novi e Alamut ponovno biti

izgraen, moda ak i na mjestu prvobitne tvrave, visoko u planini na sjeveru Qazvina. Ovo je bilo vrijeme za obnovu, ponovnu izgradnju, vrijeme da on uini sve ono to mora. Ljudi e umrijeti, voe i vladari prije svih: njegovi e asasini biti posvuda, ali ovaj e put ostati nevieni i nepoznati dok ne doe vrijeme za udarac. Ve je napravio svoje prve planove. Za poetak, dvojica moraju umrijeti: predsjednik Sadat, ija je spremnost da pregovara s Izraelcima zaprijetila stabilizaciji stanja na Srednjem istoku; i novi papa, Ivan Pavao, ije meunarodne aktivnosti ouvanja mira mogu neko vrijeme obuzdati ba one snage koje je Mahdi elio pokrenuti. Ljudi su ve izabrani i dane su naredbe, a kada doe trenutak, njegovi e emisari obznaniti svoje postojanje. Iza njega je sunce na zapadu ve zalazilo, obavijeno i nevidljivo, zaklonjeno golemim zastorom dima koji je sukljao iz ratom unitenih i goruih naftnih rafinerija u Abadanu i Koramaru. Rat je tek poeo, no ve je izazvao goleme tete u regiji. Smijeei se, samouvjereno, okrenuo se i pogledao holokaust. To je bio Boji znak, nebeski znamen poslan da ga uvjeri kako e ovaj put zavladati zemljom i nebom i svime to lei izmeu zemlje i neba i ispuniti ga vatrom i krvlju. I nee biti kraja njegovoj vladavini.

KRAJ KIKA
20.11.2009.