Ekohistorija 1

Ekonomska i ekohistorija
Economic- and Ecohistory

asopis za gospodarsku povijest i povijest okolia
Scientific Research Journal for Economic and Environmental History
Volumen 1 / Broj 1 Zagreb-Samobor 2005. ISSN 1845-5867 UDK 33 9 504.3
Nakladnici / Publishers:
Drutvo za hrvatsku ekonomsku povijest i ekohistoriju Izdavaka kua Meridijani Obrtnika 17, 10430 Samobor tel.: 01/33-62-367, faks: 01/33-60-321 e-mail: meridijani@meridijani.com www.meridijani.com
Sunakladnici / Co-publishers:
Sekcija za gospodarsku povijest Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti Zagreb (moderator: mr. sc. Hrvoje Petri) Meunarodni istraivaki projekt Triplex Confinium - Hrvatska viegranija u euromediteranskom kontekstu Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu (voditelj: prof. dr. sc. Drago Roksandi)
Urednici / Editors-in-chief:
Mira Kolar-Dimitrijevi, Hrvoje Petri

Urednitvo / Editorial Staff:
Dragutin Feletar, eljko Holjevac, Mira Kolar-Dimitrijevi, Dubravka Mlinari, Nenad Moaanin, Hrvoje Petri, Drago Roksandi, Mirela Slukan Alti, Ivica ute
Meunarodno uredniko vijee / International Editorial Board: Drago Roksandi - predsjednik (Zagreb, Hrvatska) Daniel Bari (Le Havre-Pariz, Francuska), Slaven Bertoa (Pula, Hrvatska), Zrinka Blaevi (Zagreb, Hrvatska), Boris Golec (Ljubljana, Slovenija), Hrvoje Graanin (Zagreb, Hrvatska), Andrej Hozjan (Maribor, Slovenija), Halil Inalcik (Ankara, Turska), Egidio Ivetic (Padova, Italija), Aleksandar Jakir (Marburg, Njemaka), Karl Kaser (Graz, Austrija), Isao Koshimura (Tokio, Japan), Marino Manin (Zagreb, Hrvatska), Kristina Milkovi (Zagreb, Hrvatska), Ivan Mirnik (Zagreb, Hrvatska), Gza Plffy (Budimpeta, Maarska), Daniel Patafta (Rijeka, Hrvatska), Gordan Ravani (Zagreb, Hrvatska), Marko ari (Zagreb, Hrvatska), Nataa tefanec (Zagreb, Hrvatska), Mladen Tomorad (Zagreb, Hrvatska), Jaroslav Vencalek (Ostrava, eka), Milan Vrbanus (Zagreb, Hrvatska), Zlata ivakovi Kere (Osijek, Hrvatska) Grafiki urednik / Graphic design:
Alojz Zaborac
Prijelom / Loyout:
Hrvoje Herceg
Lektura / Language editing:
Lidija Menges
Za nakladnike / Journal directors:
Petra Somek, Hrvoje Petri

Tisak / Print by:
Bogadigrafika, Koprivnica 2005.

Adresa urednitva / Mailing adresss:
Hrvoje Petri (urednik) Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet Ivana Luia 3 HR-10000 Zagreb e-mail: h.petric@inet.hr h.petric@ffzg.hr
SADRAJ
Mira Kolar-Dimitrijevi, Hrvoje Petri
Nekoliko uvodnih rijei - Novi asopis: Ekonomska i ekohistorija................................................................ 5 LANCI

Hrvoje Graanin
ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI - Kronika komesa Marcelina kao izvor za drutvenu i gospodarsku povijest te ekohistoriju kasnoantikog Ilirika ILLYRICUM IN MARCELINES CHRONICLE - Chronicle of comes Marcellinus, as a source for social and economic history, as well as ecohistory of late ancient world Illyricum................................. 9
Hrvoje Petri
UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA Primjer rijeke Drave u 18. i 19. stoljeu INFLUENCE OF A RIVER TO BORDERLINE SETTLEMENTS Case study of Drava river in 18th and 19th century........................................................................................ 37
eljko Holjevac
NASELJA GRADIANSKIH HRVATA U ZAPADNOJ MAARSKOJ Na katastarskim planovima iz 1857. godine SETTLEMENTS OF CROATS IN WESTERN HUNGARY In land registry plans from 1857..................................................................................................................... 63
Mirela Slukan Alti
KARTOGRAFSKI IZVORI ZA REKONSTRUKCIJU I PRAENJE RAZVOJA PROMETNIH KOMUNIKACIJA CARTOGRAPHIC SOURCES IN THE RECONSTRUCTION AND DEVELOPMENT OF TRAFFIC COMUNICATIONS.................................................................................... 85
Mira Kolar-Dimitrijevi
NEZAPOSLENOST U HRVATSKOJ OD VREMENA VELIKE SVJETSKE KRIZE I JAVNI RADOVI UNEMPLOYMENT IN CROATIA FROM THE TIMES OF THE GREAT DEPRESSION AND PUBLIC DEMANDED PUBLIC WORKS. .................................................................................................. 103
Daniel Patafta
PRILIKE GOSPODARSTVA GRADA RIJEKE Od 1918. do 1924. godine ECONOMICAL SITUATION IN RIJEKA From 1918 to 1924........................................................................... 117
Nenad Moaanin
PRISTUP EKOHISTORIJI PODRAVINE Prema osmanskim izvorima APPROACHING THE ECOHISTORY OF THE PODRAVINA According to Ottoman Turkish sources. ........ 141
Prof. dr. sc. Drago Roksandi
Na kraju prvog broja: emu Eko-Eko?....................................................................................................... 149 BIBLIOGRAFIJE

Mirela Slukan Alti
BIBLIOGRAFIJA RADOVA IZ SOCIOEKONOMSKE HISTORIJE I EKOHISTORIJE 1977. - 2001. Izdanja arhiva Republike Hrvatske................................................................................................................ 153 Prikazi knjiga. ............................................................................................................................................ 183 UPUTE SURADNICIMA. .................................................................................................................................. 209
4
Popis suradnika u asopisu Ekonomska i ekohistorija, broj 1
Dr. sc. Alti Slukan, Mirela - Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Maruliev trg 19, Zagreb Mr. sc. Dobrovak, Ljiljana - Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Maruliev trg 19, Zagreb Mr. sc. Graanin, Hrvoje - Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, Zagreb Mr. sc. Holjevac, eljko - Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar, Maruliev trg 19, Zagreb Dr. sc. Kolar Dimitrijevi, Mira - red. prof. u miru, Drakovieva 23, Zagreb Mr. sc. Milkovi, Kristina - Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, Zagreb Prof. dr. sc. Moaanin, Nenad - Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, Zagreb Patafta, Daniel - Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja, Muzejski trg 1, Rijeka Mr. sc. Petri, Hrvoje - Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, Zagreb Prof. dr. sc. Roksandi, Drago - Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, Zagreb Mr. sc. Tomorad, Mladen - Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, Zagreb
Nekoliko uvodnih rijei
Novi asopis: Ekonomska i ekohistorija

ovjek stvara povijest svojim ivotom, radom i ratom, ali i utjee na prirodu. Povezivanjem ovjeka i prirode dobije se ekohistorija kojom se sugerira da se interdisciplinarnim pristupom prevlada dosadanje iskustvo kulture povijesnog miljenja te usmjere istraivanja povijesti prema kulturnim izazovima te prirodi. U Hrvatskoj enciklopediji (sv. 3, Zagreb 2001.) pod natuknicom ekohistorija ili ekopovijest pie da je to znanstvena disciplina koja prouava prole ekosustave, te povijest interakcije ovjeka i prirode na razliitim razinama. Ekohistorija tradicionalno istrauje svoj predmet na tri razine: 1) ekolokoj - znaajke i funkcije nekog ekosustava koji obuhvaa biotike i abiotike sastavnice, 2) proizvodnoj - meuodnosi socioekonomske djelatnosti i prirodne sredine i 3) ideolokoj - znaajke i promjene shvaanja prirodne okoline. Zato je temeljna epistemoloka orijentacija ekohistorije interdisciplinarnost i transdisciplinarnost u irokom rasponu, od geologije i klimatologije do antropologije i teologije. Ekohistorija u svakom sluaju velikim dijelom obuhvaa djelatnosti socioekonomske historije, ali joj daje iri pogled. Zato smo ovaj asopis odluili dugorono usmjeriti interdisciplinarno - na temelju suradnje ekohistorije i socioekonomske historije. Dr. Miroslava Despot (Zagreb, 1912. - Zagreb, 1995.) jedan lan prvog trolista gospodarskih povjesniara poslije Drugog svjetskog rata (dr. Mijo Mirkovi, dr. Rudolf Biani) nazivala je povijest kojom se bavila kulturnom povijeu te je takav predmet i predavala na Prirodoslovno-matematikom fakultetu utjeui na dr. Dragutina Feletara da svoja geografska istraivanja gotovo uvijek povezuje s povijeu. Dakako, vremena su utjecala na nain pisanja, ali ipak se ova kulturna povijest, odnosno ono to mi danas zovemo ekohistorija, uspjela odrati kontinuirano s veim ili manjim skretanjima do danas, s time da su ta istraivanja danas i izazov za modernu ekonomiju koja mora biti upoznata s odnosom povijesti prema okoliu, a ne samo s imbenicima koji ine sastavni dio proizvodnje, radnog trita i kapitala. asopis koji pokreemo bio je iniciran poslije I. kongresa hrvatskih povjesniara odranog u Zagrebu 1999. i 2000. godine. Tada se pomiljalo da se zove najjednostavnije Gospodarska povijest, meutim uspjenost meunarodnog istraivakog projekta Zavoda za hrvatsku povijest Triplex Confinium - hrvatska viegranija u euromediteranskom kontekstu, koji djeluje od 1997. pod vodstvom prof. dr. Drage Roksandia, pokazala je da se takva istraivanja mogu proiriti na veinu hrvatskih podruja i da su rezultati tih istraivanja vrlo zanimljivi. Poetke djelatnosti u ekohistoriji na ovom je prostoru inicirao upravo taj projekt. Prva projektna meunarodna ekohistorijska konferencija odrana je u Zadru od 3. do 7. svibnja 2000., a 2003. je objavljen zbornik radova Triplex Confinium (1500. - 1800.): ekohistorija. Druga projektna meunarodna ekohistorijska konferencija odravala se u Koprivnici od 13. do 15. studenoga 2003., a bila je vezana uz rijeku Dravu. Obje su konferencije pokazale da su za takav interdisciplinaran pristup odnosa ovjeka prema okoliu zainteresirani mnogi znanstvenici koji se bave ovim dijelom Europe te da je istodobni
6
pristup sagledavanja djelatnosti ovjeka na prirodu i obratno izvanredno plodonosan i zanimljiv. Poueni tim iskustvom nae je urednitvo predlagalo da naziv ovog naeg asopisa bude Eko-Eko, no odlueno je da se taj skraeni naziv malo proiri, tj. da puni naziv novog asopisa bude Ekonomska i ekohistorija, s time da je to shvaeno u najirem smislu te da u njega ulaze kombinirane ekohistorijske, geografsko-povijesne teme, teme iz gospodarske i socijalne povijesti te povijesti rada i radnih slojeva, uz obavjetavanje o svim novinama na tom podruju. Pozivaju se svi znanstvenici i svi zainteresirani koji ovako gledaju na ovu problematiku da se ukljue meu autore ovog asopisa. Potrebna nam je suradnja i izvjetaji o zbivanjima na podruju ekohistorije i ekonomske historije u Republici Hrvatskoj, njezinu europskom okruenju i ire. Zahvaljujui iskljuivoj financijskoj podrci izdavake kue Meridijani na elu s direktoricom Petrom Somek te glavnim i odgovornim urednikom prof. dr. Dragutinom Feletarom, jednim od inicijatora ovog asopisa, objavljujemo ovaj prvi broj. Mislimo da e nakon poetnikih muka asopis osigurati svoju stalnost izlaenja, a time i budunost. Namjera je urednitva da pristup u asopisu bude moderan i koristan historiarima, geografima, ekonomistima, prirodoslovcima, pravnicima i drugima te da otvori dosad zatvorene sredine i da ih uini dijelom europske multidisciplinarne povijesti. Jedna od buduih elja je tenja izdavanju tematskih brojeva, pri emu dakako moramo raunati na podrku autora jer bez njih e i ovaj asopis biti kratkog daha. No, u ovom prvom broju morali smo odstupiti od te namjere, elei pokazati da ne iskljuujemo ni jedno vrijeme, ni jedan prostor, a osim toga, ovaj prvi broj treba imati i poticajni karakter. Zamiljeno je da, uz izvorne znanstvene radove, strune radove, zanimljive gospodarske grae, bibliografije i prikaze novih knjiga, asopis bude i dijaloke prirode te poziva na kritiku razmjenu miljenja o temama i dilemama, terminologiji i svemu onom to mui nae problemima optereeno vrijeme iz kojeg moramo izai, a naa nas povijest moe mnogo emu pouiti. Glavni preduvjet da rad bude tiskan je njegova kvaliteta i pridravanje uputa za pisanje koji su priloeni na kraju ovog prvog broja. Mi danas znamo da se Republika Hrvatska ne moe razvijati kao autarkina gospodarska zemlja jer nikada ni u prolosti nije takva bila. Hrvatski prostori su bili otvoreni i moraju biti otvoreni pa ovaj asopis ima za cilj podravati otvorenost tema iz ekohistorije, razvitka gospodarstva, ali i razvitka ivotne sredine, socijalne politike, ukljuujui sve elemente koji ine taj ivot. Mislim da samo upoznavajui druge upoznajemo i sebe, bogatimo narodno gospodarstvo i kulturu ivota odreene sredine. Umijee suradnje mora se ne samo potaknuti, nego i njegovati jer prostor iza politikih dogaanja pun je zanimljivih iznenaenja i spoznaja ije je njegovanje vrijedno. Prireujui prvi broj nakon Drugog kongresa hrvatskih povjesniara za Gospodarsku sekciju istiemo da radove s Prvog kongresa nismo uspjeli objaviti na jednom mjestu, nego su etiri rada (Vesna VUEVAC-BAJT Veterinarska povijest Hrvatske kao znanstveni projekt gospodarske povijesti; Zlatko VIRC Izvori za gospodarsku povijest na primjeru brodske imovne opine u Vinkovcima; Hrvoje PETRI Analiza regionalnih gospodarsko-povijesnih radova na primjeru Podravine; Ivica UTE Gospodarska povijest u kolskim udbenicima
1945. - 1999.) izala u asopisu za suvremenu povijest (2001., br. 2.), zahvaljujui uredniku dr. Stjepanu Matkoviu, dva (Ivan ERCEG Ekonomsko stanje i promjene u Hrvatskoslavonskim upanijama u 18. i prvoj polovici 19. stoljea i Boris SULJAGI Povijest zadruga i zadrugarstva u Hrvatskoj) objavljena su u Acta historico-oeconomica (asopis za ekonomsku povijest), vol. 28-29, (2001./2002.), jedan (Dragutin FELETAR, Cehovi i bratovtine u Podravini krajem srednjega i poetkom novoga vijeka) objavljen je u asopisu Podravina, vol. II, br. 3, vol. II, br. 3, 2003., a neki nisu nikada ni prireeni u obliku za objavljivanje. Mislimo da upravo ovakvo stanje moramo izbjei te da je potrebno izdavanje jednog asopisa za ekonomsku i ekohistoriju.
U Zagrebu, svibnja 2005.

Urednici Prof. dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijevi Mr. sc. Hrvoje Petri
Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI
ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

ILLYRICUM IN MARCELINES CHRONICLE
Kronika komesa Marcelina kao izvor za drutvenu i gospodarsku povijest te ekohistoriju kasnoantikog Ilirika Chronicle of comes Marcellinus, as a source for social and economic history, as well as ecohistory of late antique Illyricum
Hrvoje Graanin Primljeno: 3. 2. 2004. Odsjek za povijest Prihvaeno: 23. 7. 2004. Filozofski fakultet Rad ima dvije pozitivne recenzije Sveuilite u Zagrebu UDK/UDC 94(398)(093) Ivana Luia 3 94(36)(093) HR-10000 Zagreb 930-05 Marcellinus Republika Hrvatska Izvorni znanstveni rad Original scientific paper
Saetak
Autor analizira vijesti iz Kronike estostoljetnoga kroniara komesa Marcelina koje se odnose na drutvene i gospodarske prilike na irem prostoru Ilirike prefekture u kasnoantikom razdoblju. Kroniarevi podaci osvjetljavaju razliite aspekte ivota u ilirikim i susjednim pokrajinama s posebnim obzirom na barbarske provale, od Huna preko Ostrogota i Bugara do Slavena, te na prirodne katastrofe koje su i te kako mogle pogorati postojeu krizu. Pozornost je posveena i ulozi vojske te vjerskim prilikama u Iliriku.
Kljune rijei: Komes Marcelin, Ilirika prefektura, Traka dijeceza, Huni, Ostrogoti, Bugari,
Slaveni, prirodne katastrofe, depopulacija, ilirika vojska, iliriko pravovjerje Key words: Comes Marcellinus, prefecture of Illyricum, diocese of Thracia, Huns, Ostrogoths, Bulgars, Slavs, natural disasters, depopulation, Illyrian military, Illyrian orthodoxy
Uvod
Jo otkako su za cara Marka Aurelija Antonina (161. - 180.) germanska plemena provalila u Panoniju, Rimsko se Carstvo branilo u podunavskim pokrajinama. Kriza se ponovila u III. stoljeu kad je dolo do potpunoga sloma limesa na Dunavu. Nakon desetljea tekih borbi protiv raznih barbarskih naroda koji su probili dunavsku granicu Carstvo je uglavnom uspjelo sauvati pozicije. Sporadine borbe nastavile su se tijekom 4. stoljea. Preokret je nastupio s razdobljem koje se u historiografiji uvrijeilo nazivati velikom seobom naroda, iako se zapravo radilo o zavrnoj fazi dugotrajnih pokreta razliitih plemena sa sjevera prema jugu i s istoka prema zapadu. Najei su pritisak najprije osjetile podunavske oblasti i inilo se da se ondje rjeava sudbina Carstva (376. - 382.). Neposredna je opasnost uskoro bila privremeno stiana, ali je rimsko Podunavlje ostalo kriznim aritem i ekala su ga stoljea iskuenja.
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36
10
Najvei dio tog prostora obuhvaala je od poetka 4. stoljea prostrana oblast poznata pod nazivom Ilirik. Kronika komesa Marcelina,1 koja kronoloki pokriva razdoblje od 379. do 534. godine, prua niz korisnih podataka koji mogu dodatno rasvijetliti situaciju u Podunavlju u tom burnom vremenu.
1. Komes Marcelin i njegovo djelo

Marcelin spada u skupinu neznatnijih spisatelja iz antike i stoga je malo toga poznato o njemu. Osim same Kronike, jedini izvor podataka o Marcelinu i njegovu djelu biljeke su kroniareva suvremenika, estostoljetnog uenjaka i nekadanjeg tajnika ostrogotskih kraljeva Italije Flavija Magna Aurelija Kasiodora Senatora, koji ga u priruniku pod nazivom Institutiones divinarum et saecularium litterarum spominje dva puta, i to u poglavljima O kranskim povjesnicima (de historicis christianis) i o Svjetopiscima koje moraju itati redovnici (cosmographos legendos a monachis).2 Nije poznato ni vrijeme ni mjesto Marcelinova roenja. Najplauzibilnijom se ini hipoteza da je bio priblini istodobnik cara Justinijana I., to bi znailo da se rodio oko 480. godine.3 Kasiodor izriito kae da je bio Ilirianin,4 odnosno podrijetlom s prostora Ilirike prefekture, a Marcelin potvruje da mu je Ilirik bio domovina svojim posebnim zanimanjem za tamonje dogaaje i ljude. O njegovoj obitelji takoer se nita ne zna. Svakako je bez uporita umovanje da je bio u rodu s glasovitim vojskovoom Marcelinom iz Dalmacije,5 jer kroniar niti daje naznake srodstva (a to je stvar koju zacijelo ne bi propustio spomenuti) niti pokazuje posebno zanimanje za njega (s.a. 468) ili njegova nasljednika u asti i neaka Julija Nepota (s.a. 474.2, 475.2, 480.2). Unato, po svemu sudei, nepovlatenoj mladosti pokrajinca s prostora koji su bili pod neprestanom prijetnjom barbarskih upada (kako svjedoi i sama Kronika), Marcelin je stekao solidno obrazovanje. Izriaj mu pokazuje brojne karakteristike kasnoantike latintine, kao i jasan utjecaj grkoga.6 Njegovo poznavanje grkog jezika dodatno potvruje injenica to je u sastavljanju Kronike rabio grke izvore. Sama dvojezinost nije bilo nita neuobiajeno za lingvistiko pogranije izmeu Ilirika i Trakije, odakle je potjecao. Nemogue je tono i nedvojbeno utvrditi koje je profesionalne dunosti obavljao Marcelin prije nego to je postao Justinijanov kancelarij, o emu svjedoi Kasiodor.7 Moda je bio vojni slubenik te sudjelovao u vojnim pohodima s kraja 5. i poetka 6. stoljea, poput neuspjene vojne protiv Bugara (s.a. 499.1) ili rata protiv Perzijanaca (s.a. 502.2, 503, 504), jer se ini da je imao snane veze u vojsci.8 Iako je to manje vjerojatno, mogao je biti i inovnik u nekoj od
3 4 5 6 7 8
1 2
Koristim izdanje Kronike koje je priredio Theodor Mommsen (Marcellini comiti chronicon, MGH AA XI, Berlin 1894.). Casiod. Inst. 1.17.1-2, 1.25.1 (ed. R. A. B. Mynors, Oxford 1937.). Usp. Croke 2001., 20. Justinijan se rodio oko 482. (PLRE II, Iustinianus 7, 645). Marcellinus Illyricianus, Ilirianin Marcelin (Casiod. Inst. 1.17.2). Holder-Egger 1877., 49-50. Usp. Mommsen 1894., 57-59. (...) qui adhuc patricii Iustiniani fertur egisse cancellos, koji je jo, kau, vodio ured patricija Justinijana (Casiod. Inst. 1.17.2). Croke 2001., 20-21, 23, 24. Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36
EKONOMSKA I EKOHISTORIJA
11
Slika 1: Karta Zapadnog Ilirika
civilnih slubi, primjerice u uredu prefekta pretorija Istoka ije je sjedite bilo u Carigradu.9 S neto vie sigurnosti moe se pretpostaviti da je u istonorimsku carsku prijestolnicu doao na prijelazu stoljea, dakle oko 500. godine, jer otada dogaaji koje opisuje u Kronici upuuju na autorovo osobno iskustvo ili izravan dodir s oevicima.10 I prije nego to ga je Justinijan uzeo u slubu, Marcelin je najvei dio vremena proveo u Carigradu jer o mjesnim dogaajima izvjeuje mnogo redovitije.11 Ipak, kao to je ve naznaeno, mogue je da je 503. i 504. bio sudionik pohoda protiv Perzijanaca, pogotovo ako je to razlog to pod tim godinama izvjeuje samo o tom ratu (s.a. 503, 504). Moda je u tom razdoblju obavio i putovanje po Svetoj Zemlji koje spominje Kasiodor,12 s kojeg je zapaanja iskoristio u spisateljskome radu.13 Mogue je i da je 505. godine bio ukljuen u nesretni pohod Sabinijana mlaeg, to je pod tom godinom takoer jedina vijest (s.a. 505). Presudni trenutak u Marcelinovoj karijeri i ivotu nastupio je njegovim ulaskom u krug Justinijanovih suradnika. Kasiodor pria da je Marcelin bio Justinijanov kancelarij dok je on bio patricij.14 Pravo na kancelarija Justinijan je stekao kao dvorski vojni zapovjednik (magister militum praesentalis), to znai da je terminus ante quem za poetak Marcelinova slubovanja kod buduega cara 520. godina. Tomu ne proturjei ni Kasiodor, iako Marcelinovu slubu
Demandt 1989., 246. Croke 2001., 22. 11 Usp. a 506, 507.1-2, 509.1-2, 510.1, 511, 512.2-7, 514.1, 515.2-4, 515.6, 516.3, 519.3, 520. 12 (...) itineris sui tramitem laudabiliter percurrit, hvalevrijedno je preao stazu svoga putovanja (Casiod. Inst. 1.17.1). 13 Croke 2001., 24. 14 Casiod. Inst. 1.17.2.
9 10
Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36
12
kronoloki vee uz Justinijanov patricijat. Tako se razdoblje kroniareva rada u Justinijanovu uredu, zajedno s izvjesnim Marcijanom,15 moe smjestiti u godine od 520. do 527., to jest do Justinijanova dolaska na prijestolje kad mu kancelarij vie nije bio potreban. Marcelinu je kao kancelariju bila povjerena briga o tekuim uredovnim poslovima poput organizacije slubenih prijama i nadzora nad predavanjem podnesaka. Kako je kancelarij bio inovnik ije je imenovanje u cijelosti poivalo na diskrecijskome pravu njegova nadreenog, moe ga se smatrati pouzdanikom koji je bio upuen u povjerljive poslove svoga poslodavca i kojemu su prema potrebi bile zadavane i druge dunosti. Tako je Marcelin moda imao udjela u vojnoadministrativnim poslovima.16 irenjem zadaa i ovlasti dolo je do uzdizanja statusa kancelarija te su u 6. stoljeu to ljudi senatorskog dostojanstva, comites i katkada viri clarissimi, kao to pokazuje primjer samog Marcelina (Praefatio).17 Marcelin je 527. godine prestao biti kancelarij. To uostalom potvruje Kasiodor koji Marcelinovo slubovanje izriito smjeta u vrijeme Justinijanova patricijata. Nije poznato ime se Marcelin bavio od 527. do 534. kad je objavio nastavak Kronike. Moda je tada napisao ostala djela koja spominje Kasiodor.18 Svakako je mogue da je carevom voljom zasluni bivi kancelarij zauzeo mjesto u carigradskome senatu kao novi vir clarissimus, iako dodjeljivanje senatorske asti nije u to doba bilo nuno povezano s pravim senatskim lanstvom.19 Nakon okonanja slube i nakon to je postao pripadnikom senatorskog stalea (ordo senatorius) Marcelin se u uvjetima nesumnjivo poboljana imovinskog stanja mogao u cijelosti posvetiti uenoj dokolici. Privrenost, zahvalnost i tovanje prema negdanjemu poslodavcu, to takoer Kasiodor potvruje,20 iskazao je Marcelin time to je nastavak Kronike posvetio prije svega caru koji je u njoj sredinja linost. Ne zna se to se dogaalo s Marcelinom nakon 534. godine. Postoje pretpostavke da je nakon naputanja slube kod Justinijana postao redovnik kao to je znao biti sluaj s bivim slubenicima,21 no najvjerojatnije nije bilo tako s obzirom na to da za to nema pravih dokaza.22 Bila je izraena i mogunost da je izvjesni kvestor Marcelin kojega je car Justinijan, zajedno s nizom drugih dunosnika, uputio u sijenju 552. papi Vigiliju u Halkedon istovjetan kroniaru,23 ali je malo vjerojatno da bi bivi Justinijanov kancelarij iznova stupio na pozornicu zbivanja nakon etvrt stoljea neaktivnosti, u poodmakloj dobi i na takvoj dunosti koja nije imala veze s njegovom dotadanjom karijerom (kvestori su bili pravni
Usp. PLRE II, Marcianus 16, 716-717. Marcijan je bio tribunus et notarius. Tako i Croke 2001., 25. 17 O kancelarijima usp. Seeck 1899., 1456-1459. 18 Croke 2001., 30. 19 Demandt 1989., 281-282. 20 (...) meliore conditione devotus (...) ut qui [sc. Marcellinus] ante fuit in obsequio suscepto gratus, postea ipsius [sc. Iustiniani] imperio copiose amantissimus appareret, odan na jo boljem poloaju (...) tako da bi se onaj koji je prije bio drag u prihvaenoj poslunosti poslije pokazao obilato najvoljeniji pod vladavinom istoga. (Casiod. Inst. 1.17.2). 21 Mommsen 1894., 42, Bury 1958b, 39, bilj. 2, ODonnell 1982., 225. 22 Usp. Croke 2001., 31. 23 Hodgkin 1885., 675. 24 Croke 2001., 30-31.
15 16
13
strunjaci). Osim toga, Kasiodor bi zasigurno zabiljeio novu Marcelinovu slubu.24 Nije poznato ni dokad je Marcelin ivio. Mogao je umrijeti jo u istom desetljeu jer je dopunio Kroniku, no mogue je da je bio iv poetkom 50-ih godina 6. stoljea kad je Kasiodor boravio u Carigradu.25 Podatke o Marcelinovu spisateljstvu zahvaljujemo u prvome redu Kasiodoru koji ga navodi kao autora jedne kranske kronike i, ini se, jo dva spisa - O znaajkama razdoblj i poloajima mjest i O gradu Konstantinopolu i gradu Jeruzalemu.26 Naalost, osim Kronike, ostala su Marcelinova djela izgubljena. Prvu inaicu Kronike Marcelin je dovrio 518., nadovezujui se na kroniarske zasade Euzebija Cezarejskog i Jeronima Stridonjanina te kronoloki ih nastavljajui,27 iako ne i opsegom. Pritom je posebno pratio dogaaje u istonome dijelu Carstva, to je sm u Predgovoru istaknuo kao temeljnu nakanu.28 Jednako tako kao to mu je smrt cara Anastazija I. (491. - 518.) posluila kao prikladan kraj za prvu inaicu Kronike, proslava carske pobjede nad Vandalima u Africi u proljee 534. bila je Marcelinu glavni povod za njezinu dopunu koja je vrlo vjerojatno bila dovrena u to vrijeme. Marcelinovi tematski interesi raznoliki su kako je to i svojstveno kroniarskome spisateljstvu. No, glavno je obiljeje Kronike Marcelinovo bavljenje dogaajima u rodnome mu Iliriku i u istonorimskoj carskoj prijestolnici. Kroniar izvjeuje o provalama barbarskih naroda u Carstvo, ponajvie u Ilirik, te o sukobima s njima, osobito s Hunima, Ostrogotima, Bugarima i Slavenima, donosi vijesti o ratovima na Istoku, protiv Perzijanaca i Izaurijaca, prua podatke o javnome drutvenom, politikom i vjerskom ivotu Carigrada, o prirodnim nepogodama i prirodnim pojavama, zanimaju ga crkvena pitanja, biskupi, koncili i teoloke rasprave, crkveni pisci i vjerski sukobi, a biljei i brojne visoke dravne dunosnike i vojne zapovjednike, preteno iz istonoga dijela Carstva, iz Ilirike prefekture i Trake dijeceze te samoga Carigrada i Istone prefekture. Djelo O znaajkama razdoblj i poloajima mjest nije sauvano, a ne postoji ni naznaka da je bilo koriteno u razdoblju nakon Marcelina i Kasiodora. Prema samom naslovu moe se zakljuiti da je bilo posveeno dvjema razliitim temama. Budui da se govori o ukupno etiri knjige, zacijelo su svaku temu pokrivale dvije knjige. Dio koji se bavio znaajkama razdoblj (qualitates temporum) obuhvaao je moda raspravu o kranskoj kronologiji i inio svojevrstan kronografski prirunik. Druge dvije knjige koje su razmatrale poloaje mjest (positiones locorum) vjerojatno su takoer imale priruniku svrhu i bavile se kranskom topografijom, kao i biblijskom i crkvenom onomastikom. ini se da im je glavna znaajka bila precizno odreivanje poloaja pojedinih lokaliteta i davanje podataka o zemljopisnom okruju.29
Usp. ODonnell 1982., 225. Casiod. Inst. 1.17.2, 1.17.1, 1.25.1. 27 O tome svjedoi uvod u Kroniku (Praefatio) i Kasiodor (Casiod. Inst. 1.17.2). 28 Orientale tantum secutus imperium, slijedei jedino Istono Carstvo (Praefatio). 29 O tome spisu usp. Croke 2001., 36.
25 26
14
Ni etiri knjige o gradovima Carigradu i Jeruzalemu nisu sauvane niti nam je poznato da ih je koristio neki kasniji spisatelj. Kasiodor ih je prema sadraju uvrstio pod kozmografske spise,30 a ini se da su svakome gradu bile posveene dvije knjige. Ako je suditi prema slinim sauvanim djelima, poput Poznavanje grada Konstantinopola (Notitia urbis Constantinopolitanae) koje datira iz doba Teodozija II. (408. - 450.),31 Marcelin je mogao posegnuti za opisivanjem svake pojedine od ukupno etrnaest gradskih etvrti s podacima o njihovu opsegu, ulinoj mrei, kao i javnim i privatnim graevinama, iako je on moda bio podrobniji i usredotoeniji na sakralne objekte i vjersko-ceremonijalnu funkciju odreenih dijelova grada. Ili je njegov prikaz Carigrada mogao vie nalikovati na radove tzv. patriografa s njihovim opisima prijestolnikih spomenika i graevina kao svojevrsnim vodiima gradskih znamenitosti, poput djela Hezihija iz Mileta zvanog Ilustrij koje je dolo do nas pod naslovom Konstantinopolski zaviaj ( ).32 Sadraj i znaajke dvije knjige o Jeruzalemu mogu se s mnogo veom lakoom izvesti iz nemalog broja sauvanih kasnoantikih i ranosrednjovjekovnih opisa toga grada i drugih svetih mjesta. Znatan porast hodoaa u 4. i 5. stoljeu na najvanija spomen-mjesta kranske prolosti, osobito u Svetoj Zemlji,33 uvjetovao je pojavu tematskih prirunika s opisom podruja i mjesnih svetita uz pridodanu kartu, tzv. itineraria.34 U tom svjetlu treba promatrati i dvije Marcelinove knjige o Jeruzalemu u koje je kroniar zacijelo utkao i neposredna zapaanja s vlastita putovanja (vrlo vjerojatno se radilo o hodoau), iako se nesumnjivo posluio i postojeim zapisima. Hodoasnicima su imale koristiti i knjige o Carigradu jer je istona rimska carska prijestolnica postala nezaobilaznom hodoasnikom postajom.
2. Ilirik u Marcelinovo doba

Prostor Ilirika mijenjao je opseg tijekom povijesti Rimskoga Carstva. U ranom Carstvu pojam Ilirik oznaavao je podruje pokrajina Dalmacije i jedne, a zatim dvije Panonije (od poetka 2. stoljea). U vrijeme cara Dioklecijana (284. - 305.) Dalmacija, od koje je odvojen krajnji istoni i jugoistoni dio prozvan Prevalitana i pripojen Dakoj dijecezi, sada ve etiri Panonije (Prva i Druga Panonija, Savska Panonija ili Panonija Savija, Valerija) i dvije norike pokrajine (Priobalni Norik, Unutranji Norik) bile su okupljene u Iliriku ili Panonsku dijecezu koja se kasnije nazivala Zapadni Ilirik. Konstantin I. (306. - 337.) povezao je dijeceze u vee upravne jedinice, prefekture. Ilirika dijeceza pripala je sredinjoj prefekturi ili Prefekturi Italije, Ilirika i Afrike. Ta je prefektura zatim podijeljena na Italsku prefekturu kojoj je pripala
Casiod. Inst. 1.25.1. Ed. O. Seeck (Notitia Dignitatum, Berlin 1876., 227-243). 32 Usp. Croke 2001., 38-39. PLRE II, Hesychius Illustrius 14, 555. Ed. Th. Preger (Scriptores originum Constantinopolitanorum I, Teubner: Leipzig 1901.). 33 O tome usp. saeto Baus 1995., 313-316. 34 O itineraria usp. saeto Heit 2000., 772-775. 35 Glavni izvori za upravnu podjelu kasnoga Rimskog Carstva su Notitia Dignitatum (ed. O. Seeck, Berlin 1876.) i Laterculus Veronensis (ibidem, 247-253). Usp. i Kunti-Makvi 1997., 81-82 i bilj. 28, 2003., 19-21.
30 31
15
Ilirika dijeceza i na manju Iliriku prefekturu (Istoni Ilirik) kojoj su bile dodijeljene Daka i Makedonska dijeceza.35 U Marcelinovo je vrijeme Ilirika prefektura (praefectura praetorio per Illyricum) obuhvaala sedam pokrajina dijeceze Makedonije (Tesaliju, Ahaju, Kretu, Prvu Makedoniju, Drugu Makedoniju, Stari Epir, Novi Epir) i pet pokrajina dijeceze Dakije (Priobalnu Dakiju, Unutranju Dakiju, Prvu Meziju, Dardaniju, Prevalitanu). Sredite prefekture se jo od otprilike sredine petoga stoljea nalazilo u Tesaloniki.36 Na istoku je Ilirika prefektura graniila s Trakom dijecezom koja je bila dio Istone prefekture (praefectura praetorio per Orientem) sa sreditem u Carigradu i sastojala se od est pokrajina (Skitija, Druga Mezija, Hemimont, Europa, Rodopa). Sa zapada je Iliriku prefekturu zatvarala Ilirika dijeceza u sklopu Italske prefekture (praefectura praetorio per Italias) sa sedam pokrajina (Prva Panonija, Druga Panonija, Panonija Savija, Valerija, Dalmacija, Priobalni Norik, Unutranji Norik). Rimski Ilirik nikad nije bio vrsto i precizno odreeno podruje,37 a njegov prostor doista je bio golem, prostirui se od trokuta dananje Austrije, Maarske i Slovenije do Egejskoga mora i naslanjajui se na Traku dijecezu koja je obuhvaala donji Dunav i zapadno Pricrnomorje. Cijeli je predio slika zemljopisne razliitosti, od rubnog alpskog podruja na zapadu preko plodnih ravnica srednjeg Dunava i njegovih pritoka Save i Drave na koje se nadovezuju brdoviti i umoviti krajevi zdruenih planinskih lanaca Dinarida, Stare planine i Rodopa, ispresijecani dolinama rijeka Morave (Marg), Vardara (Aksij) i Strume (Strimon), sve do stare Helade na jugu.38 U jezinome smislu granica izmeu grkog i latinskog svijeta tekla je otprilike od Apolonije u Novom Epiru preko Skoplja (Skupi) i Sofije (Serdika) do Odesa u Drugoj Meziji.39 Cijeli je taj prostor bio i od iznimne strateke vanosti kao najbra kopnena poveznica izmeu Istoka i Zapada te kao glavno izvorite novih vojnika, to objanjava injenicu zato je neprestano bio arina toka borbe za opstanak Carstva. Pojam Ilirika se od Teodozija I. (379. - 395.) do Justinijana I. (527. - 565.) rabio kako za dijecezu, tako i za prefekturu. Iz Kronike je vidljivo da Marcelin pod njime misli na Iliriku prefekturu, a pritom je jasno razlikovao Ilirik od Trakije (a. 422.2). Takva se uporaba slae sa slubenom uporabom u javnim ispravama.40 Marcelin spominje Ilirik kao podruje prefekture osam puta (Illyricum, oppida Illyrici, a. 441.3; Illyricum, a. 442.2; in Illyricum, a. 481.1; Illyrici sacerdotes, a. 516.3; partem Illyrici, praefecto Illyrici, a. 517; Illyricum, a. 530), a est puta navodi pridjev iliriki u istom znaenju (Illyricianae utriusque militiae ductor, 479.1; Illyricianae ductor militiae, Illyriciana virtus militum, 499.1; Ilyrii milites, a. 500.2; Illyriciani
Bilo je premjeteno iz Sirmija zbog opasne blizine granice koju su tada ugroavali Huni (usp. Mirkovi 1971., 43, 48, Brato 1986., 375, bilj. 69). 37 U najveem opsegu obuhvaao je iliriki naziv prostor Ilirike dijeceze i Ilirike prefekture koje su zajedno potpadale pod jedinstveni iliriki portorij rimskog carinskog sustava. 38 Geografski pregled veega dijela ovoga prostora moe se nai u Obolensky 2000., 5-41. Ilirika prefektura i Traka dijeceza obuhvaale su u Marcelinovo vrijeme sve istone rimske posjede na Balkanskome poluotoku (usp. Grafenauer 1964., 245). 39 Usp. Grafenauer 1964., 285 (karta i tuma). Takoer i Kunti-Makvi 1997., 82, bilj. 29. 40 Usp. Croke 2001, 49.
36
16
catholici milites, a. 516.1; Illyricianae utriusque militiae ductor, a. 530). Biljei i pojedinane pokrajine Ilirike prefekture: Priobalnu Dakiju (ripensis Dacia, a. 447.5; Ripensis Daciae pars, a. 483), Prvu i Drugu Makedoniju (utraque Macedonia, a. 482.2; duae Macedoniae, a. 517), Tesaliju (Thessalia, a. 482.2, 517), Stari Epir (vetus Epirus; a. 517) i Dardaniju (provincia Dardania; a. 518.1). Dvaput spominje Grku kao zemljopisni pojam (a. 395.4, 479.2), a jednom i panonske pokrajine Ilirike dijeceze (Pannoniae; a. 427.1). Osim pokrajina, Marcelin poimence navodi vie gradova i utvrda s prostora Ilirike prefekture i Ilirike dijeceze: Horej na Margu (a. 505), Larisu (a. 482.2), Lihnid (a. 516.3), Najs (a. 441.3, 516.3), Naton (castellum; a. 505), Nikopol (a. 516.3), Pautaliju (a. 516.3), Salonu (a. 480.2), Sarnunt (castellum; a. 518.1), Serdiku (a. 516.3, 519.2), Singidun (a. 441.3), Sirmij (a. 379.1), Skupi (a. 518.1), Stridon (oppidum; a. 392.2) i Tesaloniku (a. 437). Ujedno je izdvojio manju oblast u dardanskoj pokrajini - Gavizu (regio; a. 518.1), a biljei i rijeku Ut (Vit) u Priobalnoj Dakiji (a. 447.5) i rijeku Marg (a. 505). Vano je zapaziti da za upravna podruja Zapadnog Ilirika u Kronici nema ekvivalenata, nego se navode samo direktni lokaliteti, odnosno vani gradovi (Sirmij, Salona, Stridon41) i jednom pokrajine bez poimenine specifikacije (Panonije). Marcelinovo zanimanje za Traku dijecezu proizlazi iz injenice da je zajedno s Ilirikom prefekturom bila jedinstveni vojnoobrambeni prostor, iako pod dvojicom vojnih zapovjednika, magistrom militum per Illyricum sa stoerom u Najsu i magistrom militum per Thracias (od doba Teodozija II.) sa stoerom u Marcijanopolu, te to je toj dijecezi pripadala pokrajina Europa u kojoj se nalazila istona rimska prijestolnica. Radi potpunosti prikaza nuno je da ih i mi razmatramo kao cjelinu. Trakija se kao podruje dijeceze navodi deset puta (Thracia, a. 386.1, 422.3, 441.2, 442.2, 452.2, 493.2, 499.1, 502.1, a. 530; magister militum per Thracias, a. 515.2), a spomenute su i pojedinane pokrajine: Europa (Europae regiones, 394.3; Europa, a. 447.2, 512.3; Europae provinciae, a. 454.1; Europae facies, a. 472.1) i Druga Mezija (pars Moesiae inferioris, a. 483; Moesia, a. 487, 514.2). Od mjesta u Trakoj dijecezi Marcelin je zabiljeio Nove (civitas; a. 487), Odes (Odyssus; 514.2), Sozopol (a. 515.3) i Akru (castellum; a. 515.4). Germa (a. 429.1), Anaplo (a. 481.1), Melantijada (Melentias oppidum; a. 487) i Sostenij (Systhenense praedium; a. 515.2), koja su se nalazila su se u blioj ili daljoj okolici Carigrada, a Septim (locus; a. 514.1), poznatiji pod grkim nazivom Hebdomon, bio je carigradsko predgrae. Od drugih geografskih lokaliteta navodi se rijeka Curta (Tzurta; a. 499.1).
3. Barbari u Iliriku
U doba koje kronoloki pokriva Kronika, dakle od kraja 4. do poetka 6. stoljea, prostor srednjeg i donjeg Podunavlja, koji su od zapada prema istoku obuhvaale oblasti Ilirike dijeceze, Ilirike prefekture i Trake dijeceze, naao se teko pritisnut raznim barbarskim narodima. Njihove provale i pustoenja bile su stalni i sveprisutni element nestabilnosti koji
41
O ubikaciji i karakteru Stridona kao naselja usp. Sui 1986., 236 ss i kartu na str. 256. Prema Suiu 1986., 237, rije je prije o selu, ruralnoj zajednici, a ne gradskome sreditu i stoga bi vie odgovarao termin castellum. Za pokuaj drukije ubikacije usp. Margeti 2002., 1-9, gdje se smatra da je Stridon bio na granici izmeu Dalmacije i Druge Panonije, daleko od Italije. Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36
17
je uvelike prijeio normalan ivot stanovnika toga podruja. Ve na samom poetku Kronike Marcelin izvjeuje o pobjedi cara Teodozija I. nad skitskim plemenima (gentes Scythicae) Alana, Huna i Gota (a. 379.2) na koje se odnosi i navod o carevom trijumfu sljedee godine.42 Iz kroniareve perspektive bili su to vremenski daleki dogaaji, ali jo bitni jer su tako snano utjecali na njegovu iliriku domovinu. Gote, koji su potkraj 4. i poetkom 5. stoljea bili najneposrednija prijetnja sigurnosti Carstva, spominje tek selektivno, i to s naglaskom na njihov poraz ili predaju (a. 379, 380, 382, 386, 406.2-3), a za Alarika i njegove Gote izvjeuje da ih je tajno novcem potkupio prefekt pretorija Istoka Rufin i kao neprijatelje Carstva poslao u Grku (a. 395.4), podatak ija je prvenstvena svrha Rufinova diskvalifikacija, a manje naznaka gotskih pustoenja u Iliriku koja su trajala od 395. do 397. godine.43 Huni Huni su Marcelinu mnogo zanimljiviji. Kronika ne biljei njihove pokrete u Iliriku poetkom 5. stoljea, osim to navodi da je hunski kralj Uldin na rimskoj strani sudjelovao u bitki protiv gotskog voe Radagaiza u Italiji (a. 406.3). Poetkom dvadesetih godina 5. stoljea mijenjaju se dotadanji odnosi izmeu Huna i Carstva. To se vidi iz Marcelinova navoda koji prua jedinu izravnu obavijest o hunskom upadu u Ilirik i Trakiju potkraj 421., poetkom 422. godine.44 Huni su pod kraljem Ruom upali iz Panonije na istono rimsko podruje i prodrli do Carigrada, iskoristivi odsustvo carskih eta zbog rata protiv Perzijanaca. Potom je bilo sklopljeno primirje i Huni su se povukli u Panoniju,45 odakle su doskora istjerani, o emu izvjeuje Marcelin pod godinom 427.: Rimljani su preoteli Panonije koje su pedeset godina drali Huni.46 Ovo je ujedno i neizravni podatak o tome kad je, prema rimskoj tradiciji, izgubljen nadzor nad Panonijom.47 Najvie tete podunavskim pokrajinama nanijele su hunske provale u etrdesetim godinama 5. stoljea. Huni su 441. napali Ilirik brojnim snagama (numerosis suorum cum milibus), unitivi Najs, Singidun i druge gradove i veoma mnoge utvrde Ilirika (aliasque civitates oppidaque Illyrici; a. 441.3), prije nego to je vojskovoa Aspar s njima sklopio
Marc. a. 380: (...) Theodosius Magnus postquam de Scythicis gentibus triumphavit (...), Teodozije Veliki nakon to je trijumfirao nad skitskim plemenima. 43 Seeck 1913., 273-276, 280-281, Bury 1958a, 109 ss, Stein 1959., 231, Demandt 1989., 140-141. 44 Marc. a. 422.3: Huni Thraciam vastaverunt, Huni su opustoili Trakiju. 45 O tom napadu usp. Seeck 1920., 86, Stein 1959., 281, Altheim 1962., 271, Maenchen-Helfen 1973., 74-76, 1978., 54-56, Croke 1977., 347-367, 1995., 74-75, Bna 1982., 181, Demandt 1989., 167. 46 Marc. a. 427.1: Pannoniae, quae per quinquaginta annos ab Hunnis retinebantur, a Romanis receptae sunt. 47 Obino se smatra da je 377. godine u Panoniju provalila ostrogotsko-alansko-hunska skupina pod vodstvom Alateja i Safraksa koja je kasnije stekla i federatski status (usp. Stein 1959., 193, Vrady 1969., 31-33, Mcsy 1974., 340-342, 349, Bna 1982., 180, Demandt 1989., 126). O preotimanju panonskih oblasti od Huna usp. Bury 1958a, 166, 272, Stein 1959., 318, Vrady 1969., 278282, Maenchen-Helfen 1973., 78-80, 1978., 57-58, Demandt 1989., 150. O izvorima i podrijetlu podatka usp. Nagy 1967., 159 ss. Za raspravu o razliitim tumaenjima Marcelinova podatka usp. Vrady 1969., 292-299. 48 Bury 1958a, 273-274, Stein 1959., 291, Maenchen-Helfen 1973., 108-117, 1978., 80-87, Croke 1981., 159ss, 1995., 85-86, Demandt 1989., 168, 49 Marc. a. 442.2: Bleda et Attila fratres multarumque gentium reges Illyricum Thraciamque depopulati sunt.
42
18
jednogodinji mir.48 Sljedee se godine hunski upad opetovao: Braa Bleda i Atila, kraljevi mnogih plemena, opustoili su Ilirik i Trakiju.49 Razlika od prethodnoga napada bila je u tome to su ovaj put provalili i u Trakiju, pratei cestu uz Dunav i usput osvajajui mnoga vojna uporita, sve dok na posljetku nisu bili zaustavljeni. Mir je s njima dogovorio magister officiorum Nom.50 O tome koliko je hunska provala 447., koju je Atila poduzeo kao samovladar nad Hunima nakon to je spletkom (insidiis) uklonio brata Bledu (a. 445.1), utjecala na povijesno pamenje istonih Rimljana svjedoi navod: Silan rat i vei od ranijega, koji je naima nametnuo kralj Atila, satro je gotovo cijelu Europu, unitivi i osvojivi gradove i tvrave.51 Marcelin jasno naznaava svu silinu hunskoga napada koji je bio razorniji i opseniji od provala 441. i 442. godine. Huni su kroz Trakiju upali u pokrajinu Europu u kojoj se nalazila istona rimska prijestolnica, osvojivi moda stotinjak gradova ili barem njih sedamdeset.52 Istom prigodom hunski je kralj Atila prodro sve do Termopila u Tesaliji (a. 447.4), gdje ga je u daljnjem nadiranju zacijelo zaustavio tamonji dobro branjeni zid.53 U opasci da je Atila naima nametnuo rat Marcelin se identificira s patnjama stanovnitva, a zatim hvali hrabrost rimskog vojskovoe koji se suprotstavio Hunima: Vojnoga zapovjednika Arnigiskla, koji se muevno borio i pobio veoma mnogo neprijatelja, ubio je kralj Atila kraj rijeke Ut u Priobalnoj Dakiji.54 Mir je dogovorio magister militum praesentalis Anatolije,55 a Atilini su poslanici jo 448. godine pregovarali s Teodozijem II. o ispunjenju mirovnih uvjeta svoga vladara, o emu Marcelin takoer svjedoi.56 Nakon toga Atila se okrenuo protiv Zapada, najprije udarivi na Galiju, to je bio snovao ve neko vrijeme, o emu postoje naznake u izvorima.57 Napad na Italiju, u vezi s ime
Bury 1958a, 274-275, Stein 1959., 291-292, Maenchen-Helfen 1973., 108-117, 1978., 80-87, Croke 1981., 168ss, 1995., 86, Demandt 1989., 168. 51 Marc. a. 447.2: Ingens bellum et priore maius per Attilam regem nostris inflictum paene totam Europam excisis invasisque civitatibus atque castellis conrasit. 52 Bury 1958a, 275, Stein 1959., 292, Demandt 1989., 168, Croke 1995., 88. 53 Bury 1958a, 276, Stein 1959., 292, Altheim 1962., 292 - 293, Maenchen-Helfen 1973., 117-125, 1978., 97-104, Demandt 1989., 168, Croke 1995., 89. 54 Marc. a. 447.5: Arnigisclus magister militiae in ripense Dacia iuxta Utum amnem ab Attila rege viriliter pugnans plurimis hostium interemptis occisus est. 55 Usp. Stein 1959., 293, Demandt 1989., 168, Croke 1981., 164-166, 1995., 89. 56 Marc. a. 448.3: (...) legatis Attilae a Theodosio depectas olim pecunias flagitantibus, dok su Atilini poslanici silovito zahtijevali odavno ugovoreni novac. 57 O tome usp. Graanin 2003., 60 ss. 58 Jo je otac hrvatske historiografije Ivan Lui u djelu O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, dovrenom 1662., dokazao da Huni nisu tada razorili Salonu i ostale gradove u Dalmaciji kao to je bilo zabiljeeno u tzv. Ugarskim analima (usp. Lui 1986., 267 ss, 411, bilj. 19). Tadija Smiiklas, koji je u Poviesti hrvatskoj iz 1882. pokrio i antiku prolost hrvatskoga povijesnog prostora, takoer je smatrao nevjerojatnim da su Huni u napadu na Italiju razorili dalmatinska mjesta, ali ostavlja otvorenom mogunost da su stradali gradovi u Panoniji (usp. Smiiklas 1882., 81). Ferdo ii je u Povijesti Hrvata u vrijeme narodnih vladara (1925.) i u Pregledu povijesti hrvatskoga naroda (2 1920.) obuhvatio i staru povijest hrvatskih zemalja, ali nije veliku pozornost posvetio hunskim navalama (usp. ii 1925., 1975.). Atila je u pohodu na Italiju prolazio savsko-dravskim meurjejem (pokrajine Druga Panonija i Panonija Savija), ali ga nije pustoio jer su se te oblasti ve nalazile pod njegovim vrhovnitvom (usp. Vrady 1969., 291). Osim toga, Marcelin zacijelo ne bi propustio spomenuti pustoenja Huna u Panoniji i Dalmaciji da ih je bilo. Biljei samo unitenje Akvileje.
50
19
se u Kronici spominje razaranje Akvileje (a. 452.3), odvijao se na samom rubu Zapadnog Ilirika koji sam nije bio na meti58 i takoer je bio neuspjean. Ve sljedee je godine Atila umro, a istona rimska tradicija do Marcelinova vremena ga je prije svega upamtila kao pustoitelja pokrajine Europe (Europae orbator provinciae; a. 454.1). Nakon smrti svoga strahotnoga kralja Huni vie nisu predstavljali osobitu prijetnju za Carstvo. Poslije pogibije Atilina sina Denzika, ija je glava 468. godine donesena u Carigrad,59 oni nestaju iz Kronike.60 Ipak, vidljiv je snaan dojam koji su njihova pustoenja ostavila na Marcelina: njegovi zapisi nainjeni u sigurnosti istone rimske prijestolnice o dogaajima otprije dva narataja daju uvid u suvremenu predodbu o ulozi Huna u slabljenju Rimskoga Carstva, ali i njihovome konanom porazu.61 Ostrogoti Nakon Huna novu su ugrozu u europskome dijelu Istonoga Carstva, dakle na irem prostoru Marcelinove domovine (Ilirika prefektura i Traka dijeceza), stvorili Ostrogoti. U sedamdesetim i osamdesetim godinama 5. stoljea izbila je borba za utjecaj i carsku potporu izmeu dvije njihove skupine: panonskih Ostrogota pod Teoderikom Amalcem i trakih Ostrogota koje je predvodio Teoderik Strabon (kiljavi).62 Zbacivi hunski jaram nakon Atiline smrti, panonski su se Ostrogoti poetkom 70-ih godina 5. stoljea odluili preseliti na prostor Istonoga Carstva i za sebe zatraiti poloaj jednak onome koji su uivali Ostrogoti Teoderika Strabona, odnosno status carskih saveznika (foederati) sa svim povlasticima koje su ile uz to (dodjela plodne zemlje za naseljavanje, godinja novana potpora, visoke poasti). Godine 473. panonski su Ostrogoti naseljeni u makedonsku oblast sjeverno i zapadno od Tesalonike. Tada je ve dvije godine trajao ustanak trakih Ostrogota koji je ozbiljno ugroavao Trakiju. Pojava suparnika i oteane prilike nagnali su Teoderika Strabona da sklopi sporazum s Carstvom i ishodi poloaj magistra militum praesentalis (473.). Stanje se promijenilo za vladavine cara Zenona (474. - 491.). Teoderik Strabon pruio je potporu uzurpatoru Bazilisku (475. - 476.), to ga je omrazilo u oima zakonita cara Zenona koji se odluio osloniti na panonske Ostrogote. U meuvremenu je na njihovo elo doao Teoderik Amalac (474. - 491.) koji ih je nakon Baziliskova prevrata samovoljno poveo iz Makedonije u oblast oko grada Nove na Dunavu u Drugoj Meziji. Pribliavanje izmeu carske vlasti i panonskih Ostrogota pojaalo je
Marc. a. 469: His consulibus caput Denzicis Hunnorum regis Attilae filii Constantinopolim adlatum est, za ovih je konzula u Konstantinopol donesena glava Denzika, sina kralja Huna Atile. Marcelin dogaaj datira u godinu 469. jer se zbio u jesen 468. kad je ve poela sedma indikcija (Croke 1995., 98). Uskrsna kronika smjeta dogaaj u konzulat cara Antemija 468. godine (Chron. Pasch. a. 468 [598, 3 - 8]). 60 Marcelin jo spominje Hune koji su godine 515. upali u Armeniju i Malu Aziju (a. 515.4). Rije je o Sabirima (Stein 1949., 105, Bury 1958a, 434, Croke 1995., 119). 61 Croke 2001., 61, zakljuuje da su podaci o hunskim napadima imali oslikati njihovu ulogu u propasti Rimskoga Carstva. To, meutim, ne bi bilo u skladu s Marcelinovim stavovima jer on Carstvo uope ne doivljava propalim, a usto iskreno vjeruje u to da je ponovno stjecanje otuenih dijelova drave ostvarivo, osobito nakon sloma vandalskoga kraljevstva u sjevernoj Africi. 62 O tome usp. Heather 1991., 240 ss. O Gotima u Iliriku u 5. stoljeu usp. i Zeevi 2002. O arheolokim spoznajama u vezi s Gotima usp. I Goti 1994.
59
20
suparnitvo izmeu dvojice Teoderika jer je Amalac postao magister militum praesentalis (476.). Vrhunac je dosegnut 477./478. kad ih je Zenon naveo na meusobni rat. Meutim, krajnji ishod nije bio povoljan za cara jer su se obje skupine okrenule protiv njega te se on odluio osloniti na uglednijega, Strabona, kojemu je sada ponovno dodijeljeno dvorsko vojno zapovjednitvo (478.). Sada se drugi Teoderik naao osamljen u otvorenom ustanku. Njegovi su Ostrogoti prethodno bili napustili Drugu Meziju i potraga za pogodnim obitavalitem, popraena pustoenjem krajeva kojima su prolazili, odvela ih je iz Trake dijeceze preko Stobija i Herakleje u Drugoj Makedoniji do Dirahija u Novom Epiru (479.). U takvim su prilikama bili panonski Ostrogoti kad ih Marcelin uvodi u Kroniku, spominjui Teoderikovo haranje u Grkoj koje je bilo neposredna posljedica sloenih odnosa i borbe za premo izmeu trojice spomenutih glavnih aktera, Zenona, Teoderika Amalca i Teoderika Strabona: Isti je Sabinijan vie otroumljem nego junatvom odbio kralja Teodorika koji je mahnitao u Grkoj.63 Otroumlje magistra militum per Illyricum, o kojemu Marcelin govori, zacijelo se odnosi na injenicu to je Sabinijan onemoguio pregovore izmeu Amalca i carskog poslanika patricija Adamantija. Najprije je odbio zajamiti zatitu gotskim taocima, a zatim je napao Ostrogote, zarobivi njihovu prtljagu i poremetivi im opskrbne veze prije nego to su pregovori bili zakljueni. Taj je uspjeh nagnao Zenona da opozove Adamantija te se ratno stanje nastavilo (479.).64 Marcelin potom izvjeuje o pohodu Teoderika Strabona na Carigrad, istiui da nije bio na tetu nijednome Rimljaninu (nulli tamen Romanorum noxius) te o njegovoj pogibiji dok je urio u Ilirik (in Illyricum properans; a. 481.1). Marcelinova opaska da Strabon nije nakodio Rimljanima vie ima svrhu ovoga gotskoga kralja postaviti u opreku prema Amalcu, nego to opisuje stvarno stanje stvari, jer je prijetnja Iliriku bila jo vea od one koju je znaio Teoderik Amalac.65 Iz Strabonove je smrti izravnu korist izvukao Amalac koji je uskoro postao voa svih Ostrogota (484.), koji je 482. godinu iskoristio za napad: Teodorik s nadimkom Valamer opustoio je obje Makedonije i Tesaliju, a opljakao je i glavni grad Larisu.66 Marcelin je jedini izvor za to novo, opseno pustoenje Ilirika.67 Zenon je odustao od vojne akcije i Ostrogotima je ponudio povoljan mir, o emu svjedoi Marcelin: Isti je kralj Gota Teodorik, gotovo umiren dareljivostima augusta Zenona, a imenovan dvorskim vojnim zapovjednikom i odreen za konzula, sa svojim sljedbenicima privremeno drao povjereni mu dio Priobalne Dakije i Donje Mezije.68
Marc. a. 479.2: Theodoricum idem Sabinianus regem aput Graeciam debacchantem ingenio magis quam virtute deterruit. Heather 1991., 292-293, Croke 1995., 102-103. 65 Teoderik Strabon je godine 480. raskinuo sa Zenonom i ini se da se kanio pridruiti Teoderiku Amalcu (Heather 1991., 298-299). 66 Marc. a. 482.2: Theodoricus cognomento Valamer utramque Macedoniam Thessaliamque depopulatus est, Larissam quoque metropolim depraedatus. 67 Heather 1991., 296. 68 Marc. a. 483: Idem Theodoricus rex Gothorum Zenonis Augusti munificentiis paene pacatus magisterque praesentis militiae factus, consul quoque designatus creditam sibi Ripensis Daciae partem Moesiaeque inferioris cum suis satellitibus pro tempore tenuit.
63 64
21
Teoderik i Ostrogoti se iznova pojavljuju u Kronici pod godinom 487. kad Marcelin spominje njihovu pobunu: Kralj Gota Teodorik, koji se nikada nije zasitio dobroinstava augusta Zenona, neprijateljski je s velikom etom svojih nastupio sve do kraljevskoga grada i grada Melentijade, a kad je vatrom spalio veoma mnoga mjesta, vratio se u Novu, grad u Meziji, odakle bijae doao.69 Napetosti izmeu Teoderika i Zenona prouzroile su izbijanje oruana sukoba: Ostrogoti su 486. opustoili Trakiju, a 487. ugrozili samu prijestolnicu.70 Marcelin dosljedno izraava protugotski stav i nesklonost prema Teoderiku, prikazujui ga nezahvalnim i bahatim prema rimskoj vlasti jer ne prestaje ugroavati podruje Carstva unato svim poastima i povlasticama kojima su on i njegovi Ostrogoti bili obasuti. Takav je pogled najoitiji u Marcelinovoj ironinoj primjedbi da je Teoderik bio gotovo umiren dareljivostima augusta Zenona, to se odnosilo na imenovanje magistrom militum praesentalis i konzulom za godinu 484. - kroniar ne komentira injenicu da je to bio prvi i posljednji sluaj to je jedan barbarski kralj poaen redovnim konzulatom ([consulatu] Theodorici et Venantii; a. 484) - i u kritici Amalca da se nikada nije zasitio dobroinstava augusta Zenona, nego je uvijek bio spreman na mahnitanje po Iliriku i Trakiji. Situacija je napokon razrijeena tako to su se Ostrogoti uputili u Italiju da je osvoje od Odoakra, to biljei i Kronika: Iste se godine kralj Teodorik, uzevi mnotvo svih svojih Gota, uputio u Italiju.71 Marcelin ne spominje da ih je put vodio kroz Zapadni Ilirik i da su kod Sirmija potukli Gepide.72 Kroniareva krajnje negativna slika Teoderika Amalca dolazi do izraaja i u opisu njegova preuzimanja vlasti u Italiji: Isti je kralj Gota Teodorik zaposjeo eljenu Italiju. Odoakar, takoer kralj Gota, obuzet strahom od Teodorika, zatvorio se u Ravenu. Zatim ga je isti Teodorik krivokletstvima namamio i ubio.73 Teoderikov postupak prema Odoakru nudi se kao nepobitan dokaz kraljeva licemjerja i nepouzdanosti. Njegov se in moe smatrati pogotovo nedostojnim kad se uzme u obzir da je Odoakar prikazan kao slabiji protivnik (zatvara se u Ravenu obuzet strahom od Teodorika). Marcelinov odnos prema Teoderiku uvjetovan je pogledima osobe koja je izravno iskusila teke posljedice ostrogotskih pohoda u Iliriku i Trakiji. Osim toga, kroniar posredno porie kralju vlast nad Italijom koju je stekao na izdajniki i prijevaran nain. Nakon odlaska u Italiju Ostrogoti vie nisu izravno ugroavali Istoni Ilirik, ali su zato preuzeli pokrajine Zapadnoga
Marc. a. 487: Theodoricus rex Gothorum Zenonis Augusti numquam beneficiis satiatus cum magna suorum manu usque ad regiam civitatem et Melentiadam oppidum infestus accessit plurimaque loca igne cremata ad Novensem Moesiae civitatem, unde advenerat, remeavit. 70 Heather 1991., 304-305. 71 Marc. a. 488.2: Eodem anno Theodoricus rex omnium suorum multitudine adsumpta Gothorum in Italiam tendit. 72 ii 1925., 167-168, Mirkovi 1971., 50, Brandt 1980., 59-60, Wolfram 1990., 280-281. 73 Marc. a. 489: Idem Theodoricus rex Gothorum optatam occupavit Italiam. Odoacer itidem rex Gothorum metu Theodorici perterritus Ravennam est clausus. Porro ab eodem Theodorico periuriis inlectus interfectusque est. 74 ii 1925., 165, 168, Schmidt 1934., 323, Stein 1949., 50, Bury 1958a, 410, Wilkes 1969., 424, Wozniak 1981., 362, Wolfram 1990., 319, Goldstein 1995., 60.
69
22
Ilirika (Dalmaciju, Panoniju Saviju i Unutranji Norik) koje je dijelom bio drao Odoakar otkako je porazio ubojice cara Nepota (481./482.) i Rugijce (487./488.).74 Ipak, 504. godine zauzeli su Sirmij od Gepida, pripojivi svojoj vlasti i Drugu Panoniju, to je potaklo carsku vojnu akciju sljedee godine.75 Marcelin donosi vijest o tom ratu, ali ga tumai iskljuivo kao sukob s gepidskim pobunjenikom Mundonom, kojega dodue naziva Getom (Geta; a. 505). Bugari Carstvo nije dugo uivalo u predahu nakon odlaska Ostrogota. Ve 493. godine istona je rimska vojska poraena u boju protiv Bugara, o emu Marcelin izvjeuje: Vojni zapovjednik Julijan, borei se u nonoj bitki, poginuo je proboden skitskim maem u Trakiji.76 Bugari su se prvi put pojavili u europskome dijelu Istonoga Carstva 482. kad ih je Zenon koristio protiv Ostrogota, a 493. napali su Ilirik i Trakiju.77 Bio je to tek poetak tekih muka s Bugarima. est godina kasnije njihovi su se napadi na Ilirik i Trakiju opetovali jer Marcelin pod godinom 499. biljei veliki carski pohod protiv Bugara s katastrofalnim posljedicama: Vojskovoa ilirike vojske Arist krenuo je s petnaest tisua oruanika i s petsto dvadeset kola natovarenih orujem neophodnim za vojnu protiv Bugara koji su pustoili Trakiju. Zaet je boj kod rijeke Curte, gdje je vie od etiri tisue naih izginulo ili na bijegu ili na strmoj obali rijeke. A ondje je pogibijom komesa Nikostrata, Inocencija, Tanka i Akvilina propala ilirika vojnika snaga.78 Kroniar otvoreno tuguje zbog poraza koji je osobito snano pogodio iliriku vojsku. Bugarski su se napadi nastavili 502. godine, o emu Marcelin kae: Uobiajeno pleme Bugara opet je opustoilo esto pljakanu Trakiju bez otpora ijednoga rimskog vojnika.79 Oigledna je Marcelinova kritika nemoi carske vlasti da se suprotstavi bugarskoj navali, a izraz uobiajeno pleme jasna je i zapravo sarkastina (ili bar rezignirajua) reakcija na injenicu da su Bugari postali veoma muna i uestala kunja za stanovnike Trakije i Ilirika. Nakon tog navoda Bugari nestaju iz Kronike sve do 530. godine kad Marcelin navodi vojne uspjehe nekadanjega pobunjenika Mundona: A potom je za ovih konzula isti vojskovoa, sretan u svojoj odvanosti, dolijeui i u Trakiju i jo se sretnije borei, sasjekao Bugare koji su je pljakali, pobivi u bitki petsto njihovih.80
Wilkes 1969., 424, Mirkovi 1971., 50, Wozniak 1981., 363-373, Wolfram 1990., 321-322, Croke 1995., 112. Marc. a. 493.2: Iulianus magister militiae nocturno proelio pugnans Scythico ferro in Thracia confossus interiit. 77 Setton 1950., 503, Croke 1980., 188-189, 1995., 108. Waldmller 1976., 32, pretpostavlja da su napadai moda bili Slaveni. 78 Marc. a. 499.1: Aristus Illyricianae ductor militae cum quindecim millibus armatorum et cum quingentis viginti plaustris armis ad praeliandum necessariis oneratis contra Bulgares Thraciam devastantes profectus est. Bellum iuxta Tzurtam fluvium consertum, ubi plus quam quattuor millia nostrorum aut in fuga aut in praecipitio ripae fluminis interempta sunt. Ibique Illyriciana virtus militum periit, Nicostrato, Innocentio et Aquilino comitibus interfectis. 79 Marc. a. 502.1: Consueta gens Bulgarorum depraedatam saepe Thraciam, nullo Romanorum milite resistente, iterum devastata est. 80 Marc. a. 530: His autem deinde consulibus idem dux audaciae suae secundus in Thraciam quoque advolans praedantes eam Bulgares felicior pugnans cecidit, quingentis eorum in proelio trucidatis.
75 76
23
Bugari su 528. godine upali u Skitiju i Drugu Meziju potukavi tamonje zapovjednike Baduarija i Justina. Nakon toga su produili pljakati Trakiju, ali ih je zaustavila vojska koju su predvodili dux Moesiae secundae Konstanciol, magister militum per Illyricum Askum i magister militum Godila. No, tada je pobjednike vojskovoe iznenadila druga skupina Bugara i nanijela im teak poraz. Godine 530. Bugare je potukao Askumov nasljednik u slubi Mundon. Bila je to sretna okolnost i u Carigradu je proslavljen trijumf u slavu te pobjede.81 Ratna srea protiv Bugara okrenula se u korist Carstva.82 Marcelin vie ne spominje Bugare (mogao je jo izvijestiti o pohodima magistra militum per Thracias Hilbudija83), u emu je udjela zacijelo imala okolnost to je zadnje navode Kronike odluio posvetiti Justinijanovim uspjesima.84 Slaveni Obino se misli da je Marcelin u Kronici zabiljeio dva slavenska upada na prostor Carstva. Napadae spominje pod imenom Geta (Getae equites, a. 517; Getae, a. 530). Dodue, valja istaknuti da istu etniku oznaku pripisuje Mundonu (Geta, a. 505), a u pridjevskom je obliku stavlja uz bode kojim je Vitalijan ubio Cirila (culter Geticus, a. 514.3). Prvi slavenski napad zbio se 517. godine85 i ostavio je veoma snaan dojam na kroniara: Onaj lonac, koji se u proroka Jeremije sa sjevera esto raspaljuje protiv nas i naih grijeha, stvorio je ognjena koplja i najvei dio Ilirika izranio tim istim sulicama. Tada su opustoene dvije Makedonije i Tesalija i getski su konjanici pljakali sve do Termopila i Starog Epira. Onda je car Anastazije preko Paula poslao prefektu Ilirika Ivanu tisuu funti zlatnih denara za otkup zarobljenih Rimljana: kako svota nije dostajala, zarobljeni su Rimljani bili ili spaljeni zakljuani zajedno sa svojim domovima ili ubijeni pred zidinama zatvorenih gradova.86 Oito je da su Marcelin i njegovi suvremenici u slavenskim napadima koji su znaili jo jednu nedau to se u tim nesigurnim vremenima svalila na napaeno stanovnitvo Ilirika gledali Boju kaznu za svoje grijehe. Oaj i osjeaj nemoi koji izviru iz tih Marcelinovih reenica osobito su upeatljivi. Na veliku muku ilirikog stanovnitva Slaveni su provale
Stein 1949., 306-308, Setton 1950., 506, Bury 1958b, 296, PLRE III, Ascum, 136, Baduarius 1, 163-164, Godilas 1, 539-540, Iustinus 1, 748, Croke 1980., 191-195, 1995., 124. 82 Stein 1949., 308. No, taj je obrat bio kratka vijeka. Ve 540. Bugari su izveli novi razoran napad na Traku i Makedonsku dijecezu (Stein 1949., 309-310, Setton 1950., 507, Bury 1958b, 296-297). 83 Stein 1949., 308. Hilbudije je zapovjednu dunost obnaao od 530. do 533. godine (PLRE III, Chilbudius 1, 286-287). Dodue, na kraju je poginuo u sukobu sa Slavenima i vjerojatno je i to utjecalo da bude izostavljen iz Kronike, jer je ozraje posljednjih navoda oito trijumfalno. O Hilbudijevu djelovanju usp. i Waldmller 1976., 35-36. 84 Guenje pobune Nika (a. 532), sklapanje mira s Perzijancima (a. 533), preotimanje Afrike od Vandala (a. 534). 85 Marcelinove getske konjanike (Getae equites) Slavenima smatraju Vasiliev 1950., 308, Bury 1958a, 436, bilj. 2 (uz ogradu da je moda rije o Bugarima), a Stein 1949., 105-106 ih dri za Ante. Jednaka je miljenja i Lemerle 1954., 284. Jireek 1978., 29, Waldmller 1976., 34 i Maksimovi 1980., 23, bilj. 27a, radije vide u njima Bugare. 86 Marc. a. 517: Olla illa, quae in Ieremia vate ab aquilone adversum nos nostraque delicta saepe succenditur, tela ignita fabricavit maximamque partem Illyrici iisdem iaculis vulneravit. Duae tunc Macedoniae Thessaliaque vastata est et usque Thermopylas veteremque Epirum Getae equites depraedati sunt. Mille tunc librarum auri denarios per Paulum Anastasius imperator pro redimendis Romanorum captivis Iohanni praefecto Illyrici misit: deficiente pretio vel inclusi suis cum domunculis captivi Romani incensi sunt vel pro muris clausarum urbium trucidati. 87 Marc. a. 530: Mundo Illyricianae utriusque militiae ductor dudum Getis Illyricum discursantibus primus omnium Romanorum ducum incubuit eosque haut paucis eorum interemptis fugavit.
81
24
opetovali, ali ih je 529. godine ipak snaao poraz, to je bila rijetka prilika za pobjedniko ozraje: Zapovjednik obje ilirike vojske Mundon prvi je od svih rimskih vojskovoa nasrnuo na Gete koji su odavno krstarili Ilirikom i natjerao ih je u bijeg, ubivi nemalo njihovih.87 Slavenska je opasnost tom pobjedom bila privremeno stiana, no njihovo je vrijeme, kad e poput nezadrive bujice preplaviti cijeli Ilirik, tek dolazilo.88 Kako je i vidljivo iz ovoga pregleda, Marcelinova je Kronika vano svjedoanstvo o napadima barbara na Istoni Ilirik i Traku dijecezu. Nakon nevolja s Gotima potkraj 4. stoljea, o emu Marcelin ne kae mnogo, u prvoj polovici 5. stoljea uslijedilo je razdoblje hunskih pustoenja u Iliriku i Trakiji koje je vrhunac doseglo u 40-im godinama 5. stoljea. U 70-im i 80-im godinama 5. stoljea nova su kunja za stanovnike Ilirika i Trakije bili ostrogotski federati. Nestankom te opasnosti pojavila se jo pogubnija i trajnija u bugarskim i slavenskim navalama kojima je kroniar bio neposredni suvremenik i ije je uinke mogao izravno iskusiti.
4. Prirodne katastrofe
Marcelin ne biljei samo barbarska pustoenja koja su nedvojbeno bila glavni uzrok poremeajima u ivotu ljudi u Iliriku i susjednim krajevima. U Kroniku je uvrstio i vijesti o elementarnim nepogodama koje su dodatno oteavale ivotne prilike. Tako pod godinom 394. spominje potres u pokrajini Europi koji se zacijelo osjetio i u Iliriku: Poto je od mjeseca septembra do novembra stalno prijetio potres, neke su se oblasti Europe potresle.89 Ovom je prigodom moda bila unitena carska palaa u Tesaloniki.90 I potres 396. moda se mogao osjetiti u Iliriku: Vrlo mnogo dana bio je potres i inilo se da nebo gori.91 Bio je to zastraujui zemljotres i vjerojatno povezan s erupcijom vulkana.92 Nova trenja s moguim posljedicama po Ilirik zabiljeena je pod godinom 423.: Na mnogim je mjestima bio potres i uslijedio je manjak plodova.93 Potres se dogodio 7. travnja i oito je zadesio ire podruje Istonoga Carstva.94 Silovita je erupcija vulkana Vezuva 6. studenoga 472., jedna od najveih u povijesti, bila dogaaj koji je snano utjecao na cijelo Sredozemlje,95 dakle zacijelo i na Ilirik: Zaarena planina Vezuv u Kampaniji, buktei od unutranjih vatri, izbljuvala je saeenu utrobu i itavo lice Europe
O slavenskim provalama za Justinijana I. i njegovih nasljednika usp. ii 1925., 209-235, Waldmller 1976., 31 ss, Ferjani 1984., 85-109, Obolensky 2000., 47-59. O odnosima Bizanta i Junih Slavena usp. Ferjani 1966. O povijesnom, politikom i kulturnom razvitku i znaenju Slavena usp. Chropovsk 1988., Conte 1989a, 1989b. 89 Marc. a. 394.3: Terrae motu a mense Septembrio in Novembrium continuo inminente aliquantae Europae regiones quassatae sunt. 90 Vickers 1973., 120, bilj. 80. 91 Marc. a. 396.3: Terrae motus per dies plurimos fuit caelumque ardere visum est. 92 Cameron 1987., 352-354. 93 Marc. a. 423.3: Terrae motus multis in locis fuit et frugum inedia subsecuta. 94 Croke 1995., 75. 95 Croke 1995., 99. 96 Marc. a. 472.1: Vesuvius mons Campaniae torridus intestinis ignibus aestuans exusta evomuit viscera nocturnisque in die tenebris incumbentibus omnem Europae faciem minuto contexit pulvere. Huius metuendi memoriam cineris Byzantii annue celebrant VIII idus Novemb.
88
25
prekrila sitnim prahom, dok se na dan nalegla nona tmina. Uspomenu na taj zastraujui pepeo Bizantijci godinje obiljeavaju osmoga dana novembarskih ida.96 Jedini potres koji se u Kronici izravno vee uz Ilirik zbio se 518. godine: U pokrajini Dardaniji neprekidnim su potresom u istome asu sruene dvadeset i etiri tvrave: dvije su od njih potonule zajedno sa svojim stanovnicima, etiri dijelom razorene, izgubivi polovinu svojih zgrada i ljudi, jedanaest satrto propau treine domova i isto toliko naroda, sedam pogoeno u etvrtini svojih kua i u itavome dijelu puanstva, a susjedni su krajevi naputeni iz straha od ruenja. Naime, glavni grad Skup, iako bez zatora svojih graana koji su bjeali od neprijatelja, ipak se sruio do temelja. Veoma mnoga brda u cijeloj pokrajini tim su potresom rascijepljena, stijene izvaljene iz svojih spojita i istrgnuto korijenje stabala. Proteui se trideset milja i zjapei dvanaest stopa u irinu znatnome je broju graana, koji su bjeali od uruavanja tvrava i kamenja ili jo od navala neprijatelja, priredio duboki ponor za grobove. U jednoj tvravi u oblasti Gaviza, koja se naziva Sarnont, zemlja, raskinuvi tada ile i dugo s druge strane isijavajui poput zaarene pei, rigala je uarenu kiu.97 Dug i prilino podroban izvjetaj ukazuje na Marcelinovo posebno zanimanje za tu katastrofu. Kroniarev opis moda je prikaz oevica, ali se vrlo vjerojatno oslanja na slubeno izvjee (relatio) pripremljeno za carski dvor kao to zorno pokazuju iscrpni i stupnjevani podaci.98 Marcelin snano opisuje stranu nedau koja je snala brojne stanovnike pokrajine Dardanije dok su jo stradavali od slavenskih nasrtaja zapoetih prethodne godine (a. 517).99 Od ostalih prirodnih nedaa Marcelin je zabiljeio i estoku zimu 443. godine koja je zasigurno pogodila i Ilirik: Za ovih je konzula zapao toliki snijeg da je tijekom est mjeseci jedva mogao okopniti: mnogo je tisua ljudi i ivotinja poginulo dotueno estinom hladnoe.100 Marcelin prua jedino svjedoanstvo o toj vremenskoj nepogodi koja je oito ula u pamenje ljudi.101 Pod godinom 452. izvjeuje da su u Trakiji s neba pala tri velika kamena (tres magni lapides), moda meteoriti. Tri pomrine Sunca zabiljeene u Kronici (a. 393, 418.2, 497.1) mogle su se vidjeti i u Iliriku: 20. studenoga 393. Suneva je pomrina bila potpuna nad Priobalnim i Unutranjim Norikom, Prvom Panonijom, Panonijom Savijom,
Marc. a. 518.1: In provincia Dardania adsiduo terrae motu viginti quattuor castella uno momento conlapsa sunt: quorum duo suis cum habitatoribus demersa, quattuor dimidia aedificiorum suorum hominumque amissa parte destructa, undecim tertia domorum totidemque populi clade deiecta, septem quarta tectorum suorum totaque plebis parte depressa, vicina vero metu ruinarum despecta sunt. Scupus namque metropolis, licet sine civium suorum hostem fugientium clade, funditus tamen corruit. Plurimi totius provinciae montes hoc terrae motu scissi sunt saxaque suis evulsa conpagibus devolutaque arborum crepido. Per triginta passuum millia patens et in duodecim pedum latitudinem dehiscens profundam aliquantis voraginem civibus castellorum saxorumque ruinas vel adhuc hostium incursiones fugientibus busta paravit. Uno in castello regionis Gavisae quod Sarnonto dicitur, ruptis tunc terra venis et ad instar torridae fornacis exaestuans diutinum altrinsecus ferventemque imbrem evomuit. 98 Tako i Croke 1995., 120. Marcelinovom vijeu koriste se i arheolozi Mirdita 1972., 469, Mikuli 1982., 47. 99 Predodba o opsegu razaranja moe se stei u usporedbi sa strahovitim potresom koji je istu oblast pogodio 1963. godine. 100 Marc. a. 443.1: His consulibus tanta nix cecidit, ut per sex menses vix liquesci potuerit: multa hominum et animalium milia frigoris rigore confecta perierunt. 101 Croke 1995., 86, smatra da je Marcelin podatak pronaao u mjesnoj carigradskoj kronici. 102 Zahvaljujem dipl. ing. Damiru Hrini iz Zagrebake zvjezdarnice na potrebnim podacima i razjanjenjima u vezi s pomrinama 393. i 418. Za pomrinu 497. usp. Croke 1995., 109.
97
26
sjeveroistonim dijelom Dalmacije, Prvom Mezijom, Priobalnom i Unutranjom Dakijom, Trakijom i Rodopom, 19. srpnja 418. potpuna nad jugoistonim rubom Dalmacije, junom Prevalitanom, Prvom i Drugom Makedonijom, Trakijom i Rodopom, a 18. travnja 497. bila je samo djelomina.102 Marcelinova svjedoanstva o prirodnim nepogodama i katastrofama, osobito kad je rije o onima iji se efekti mogu dokazati arheolokim istraivanjima, neprocjenjiv su prilog u povjesniarskim pokuajima da se to obuhvatnije i podrobnije pronikne u ivot stanovnika kasnoantikoga Ilirika.
5. ivot pokrajina
Marcelinove vijesti mogu dobro posluiti u osvjetljavaju brojnih aspekata ivota u Istonome Iliriku i u susjednoj Trakoj dijecezi od kraja 4. do poetka 6. stoljea.103 U sreditu su pozornosti pokrajine Prva Mezija, Priobalna Dakija, Unutranja Dakija, Dardanija i Druga Mezija, dakle sjeverne, pogranine oblasti Ilirike prefekture i Trake dijeceze. Podaci koje Kronika sadri svjedoe o posljedicama estih ratova i barbarskih napada, vjerskim prilikama, utjecaju prirodnih nepogoda i katastrofa irih razmjera i usponu Iliriana u carskoj hijerarhiji. Najznatnije su na ivot stanovnitva toga prostora utjecale provale barbara. Velika stradanja stanovnitva jasno su predoiva i u kratkim kroniarskim navodima, a osobito su upeatljiva u opisu posljedica strahovita potresa 518. godine koji se nadovezao na patnje prouzroene napadima slavenskih pljakaa (a. 518.1). Ne manje potresan je podatak o sudbini rimskih graana iz Istonog Ilirika koje su Slaveni zarobili: ivi su spaljeni u svojim kuama ili ubijeni pred zidinama gradova jer iznos doznaen za njihov otkup nije bio dostatan (a. 517). Barbarski napadai nisu unosili poremeaj samo u seoskim zajednicama. Gradskom su ivotu takoer zadavani teki udarci.104 Gradovi su bili privlaan plijen te stoga izloeni pljaki i razaranju. Tako su Huni razorili Najs, Singidun i druge gradove te brojne utvrde Ilirika (a. 441.), a est godina poslije opet su osvajali i unitavali gradove i tvrave (a. 447.2). Teoderik Amalac opljakao je glavni grad Tesalije Larisu (a. 482.2), a u pohodu pet godina kasnije spalio je mnoga mjesta (a. 487). Dakako, i ostale vijesti o pustoenju pokrajina impliciraju napade na gradove. Stanovnici su u takvim prilikama esto bili prisiljeni na bijeg i raseljavanje, osobito ako njihova naselja nisu imala snanija utvrenja ili oblinju tvravu kamo su se mogli skloniti. S tim u vezi posjedujemo i neposredno svjedoanstvo: razlog zato u ruenju grada Skupija u potresu 518. godine nisu poginuli i njegovi graani je taj to su ve bili pobjegli pred barbarima.105 Valja pritom istaknuti i to da Marcelinova
O prilikama u Iliriku i Trakiji od 4. do 6. stoljea usp. Lemerle 1954., 273-295, Maksimovi 1980., 17-53, Patura 1983., 191-210, Popovi 1987., 95-139. 104 O kasnoantikome gradu u Iliriku usp. Dagron 1984., 1-19, Bavant 1984., 245-288. Openito o kasnoantikome gradu usp. Liebeschuetz 2001., Sui 2003. 105 Usp. i Maksimovi 1980., 23, bilj. 27b, 25. 106 Rije je prije svega o izrazu castellum (a. 447.2, 476.2, 488.1, 503, 504, 505, 512.9, 515.4, 518.1), ali i oppidum (a. 392.2, 403.3, 441.3, 444.3, 472.3, 476.1, 487, 512.9). 107 O fortifikacijama kasnoantikih gradova usp. Liebeschuetz 2001., passim, Sui 2003., 349 ss.
103
27
naseobinska terminologija koja naglaava obrambeni karakter naselja106 zorno svjedoi o jo jednom procesu koji je uzeo maha upravo u 5. i 6. stoljeu. Rije je o kastrizaciji koja se nije oitovala samo u stalnoj brizi za odravanje ili obnovu bedema u postojeim gradovima, nego i u izgradnji cijelog sustava utvrenja.107 Nije samo vanjska opasnost tjerala ljude da napuste svoje domove. Znatan su problem tvorili i esti pokreti vojske. Neposredni logistiki problemi, koji su dakako bili to izraeniji to su ete bile brojnije (a. 499.1, 505), rjeavali su se najee potronjom lokalnih resursa, to je nerijetko bilo povezano i s prisilom. Nita manji teret nisu bili ni federatski odredi iju je opasnu blizinu mjesno stanovnitvo moralo jo tee podnositi, a njihove su pobune bile utoliko pogubnije (treba se samo prisjetiti gotskih federata Teoderika Strabona, Teoderika Amalca i Vitalijana). Zbog svega toga stanovnitvu Ilirika i Trakije nije preostalo nita drugo doli da u trenucima tekih kriza potrai spas u oblastima koje su bile manje izloene, poput Dalmacije108 i junih, grkih krajeva. Osobito velik bio je dotok izbjeglica u istonu rimsku prijestolnicu koja nije pruala samo najsigurnije utoite, nego i mogunost napredovanja u drutvu. U tom kontekstu treba promatrati i Marcelinov dolazak u Carigrad na prijelazu iz 5. u 6. stoljee. Marcelin nije jedini primjer. Takvi su doljaci bili i carevi Justin I. i Justinijan I.109 Proces migracije u ilirikim oblastima, potaknut opom nesigurnou ivota u pograniju koje je neprestano izloeno estokim udarima izvana i prijetnjama iznutra, postao je ozbiljan problem upravo u Marcelinovo vrijeme.110 Razmjer depopulacije europskih oblasti Istonoga Carstva i potreba za jaanjem njihove obrambene sposobnosti nagnala je carsku vlast na djelovanje, pogotovo kad je rije o carevima koji su sami potjecali s ugroenih podruja. Anastazije I. (491. - 518.), koji je inae bio rodom iz Dirahija u Novom Epiru,111 pokrenuo je opsean program ponovna naseljavanja naputenih podruja. U znatnome su broju u Iliriku naseljavani Izaurijci i drugi istonjaci,112 a po potrebi i barbari, kao to svjedoi Marcelin u sluaju Herula: Pleme Herula je po zapovijedi cezara Anastazija bilo uvedeno u podruja i gradove Rimljana.113 Car se dao i u opsean program obnove ilirikih gradova.114 Gradnju i utvrivanje nastavio je u jo veoj mjeri njegov drugi nasljednik Justinijan I. (527. - 565.).115 Carska je vlast bila spremna i na jo izravnije olakavanje muka unesreenog stanovnitva. Marcelin
Poznat je sluaj izbjeglitva opatice Ivane. Ona je jo kao djevojica pred ratnom opasnou poetkom 70-ih godina 6. stoljea morala napustiti rodni Sirmij i otii u Salonu, gdje je umrla vjerojatno 612. godine (usp. Buli 1906., 295 ss, 1984a, 318 ss). 109 Justin je bio iz Bederijane kraj Najsa u Unutranjoj Dakiji (PLRE II, Iustinus 4, 648), a Justinijan iz Taurezija kraj Skupija u Dardaniji (PLRE II, Iustinianus 7, 645). 110 Usp. Croke 2001., 75-76. 111 PLRE II, Anastasius 4, 78. 112 Theoph. A. M. 5988 (140, 4-5). Usp. Bury 1958a, 433, Stein 1949., 84, Demandt 1989., 191, Croke 2001., 74. 113 Marc. a. 512.11: Gens Herulorum in terras atque civitates Romanorum iussu Anastasii Caesaris introducta. Usp. Bury 1958a, 436, bilj. 1, Stein 1949., 151, Jireek 1978., 32. O barbarskoj kolonizaciji sjevernog i zapadnog Balkana usp. Kovaevi 1960. 114 Usp. Croke 2001., 74-75. 115 Stein 1949., 310, Bury 1958b, 308-310, Jireek 1978., 31-32, Obolensky 2000., 45-46. Usp. i Biernacka-Lubanska 1982. 116 Paul je bio tribunus et notarius. Sedamnaest godina ranije Anastazije je njemu povjerio dopremu novane nagrade ilirikim postrojbama (Marc. a. 500.2).
108
28
je zabiljeio da je car Anastazije preko slubenika Paula116 poslao ilirikome prefektu Ivanu novac za otkup graana koje su zarobili Slaveni, iako uzaludno (a. 517). Razlog nije bio samo humanitarne naravi. Socijalno i ekonomsko nezadovoljstvo uvijek se moglo izliti u otpor stanovnitva sredinjoj vlasti koji je mogao poprimiti oblik pruanja potpore pobunjenim vojskovoama poput Vitalijana, o ijem ustanku Marcelin nudi podroban suvremeni zapis (a. 514.1-3, 515.2) ili ak pristajanja uz barbarske zavojevae.117 Jamstvo unutranjoj i vanjskoj sigurnosti snana su vojska i istaknuti vojskovoe. Marcelin se na vie mjesta u Kronici otkriva kao pobornik vrstog vojnog vodstva. Osobito izdvaja djelatnost magistra militum per Illyricum Sabinijana Velikog: Sabinijan Veliki, imenovan vojskovoom obje ilirike vojske, krhki je senat koji se veoma bojao i upropateni pravedni nadzor drave koji je trpio bilo osnaio bilo sauvao. Osim toga, bio je toliko najbolji ustanovitelj i uvar vojnike stege da ga se usporeivalo s drevnim vojskovoama Rimljana.118 Napomena o Sabinijanovu osnaivanju i ouvanju krhkoga senata i upropatenoga pravednog nadzora drave odnosi se na njegov pokuaj da sprijei daljnje propadanje mjesnih gradskih vlasti i obnovi porezni aparat, o emu ne posjedujemo komparativne izvore.119 Pri tome je Sabinijan oito na sebe preuzeo i prerogative civilne vlasti u Iliriku, pogotovo to se tadanji prefekt pretorija Ilirika Ivan pokazao nemonim da bitnije utjee na tekua zbivanja, a Sabinijanu je uspijevalo u gradovima organizirati otpor protiv ostrogotske opasnosti.120 Obnova nadzora drave oitovala se u ponovnoj uspostavi vreg pokrajinskog ustroja u Iliriku koji je ozbiljno stradao u prethodnim razdobljima.121 Porazi na bojnom polju utoliko su tei jer se izravno tiu cjelokupne obrambene sposobnosti drave i njezine mogunosti da sprijei barbarske invazije. Tako Marcelin neskriveke oplakuje rtve u porazima 499. i 505. godine. U prvome porazu stradala je etvrtina ilirikih eta (vie od etiri tisue od sveukupno petnaest tisua vojnika), a s pogibijom vojnih komesa (comites rei militaris) Nikostrata, Inocencija, Tanka i Akvilina propala je ilirika vojnika snaga (a. 499.1). Ta je katastrofa nagnala cara Anastazija da sljedee godine poalje ilirikoj vojsci donativ, oigledno da bi podigao njezin moral: Car Anastazije je preko tribuna notara Paula poslao dar ilirikim vojnicima.122 Teak je poraz iliriku vojsku iznova snaao pod zapovjednitvom magistra militum per Illyricum Sabinijana, sina Sabinijana Velikog: Isti Sabinijan, sin Sabinijana Velikog i zapovjednik vojske, sabrao je oruje upuen protiv Geta Mundona. Vodei sa sobom deset
Usp. Croke 2001., 73. Marc. a. 479.1: Sabinianus Magnus Illyricianae utriusque militiae ductor creatus curiam fragilem conlapsumque iustum rei publicae censum vel praepaventem fovit vel depedentem tutatus est. Disciplinae praeterea ita optimus institutor coercitorque fuit, ut priscis Romanorum ductoribus conparetur. 119 Usp. Croke 2001., 66. 120 Nagl 1934., 1751. Prefekt Ivan je 479. tijekom pobune graana Tesalonike, sredita Ilirike prefekture, bio prisiljen kljueve grada predati biskupu (Lippold 1972., 173). 121 Usp. Lippold 1972., 169 ss. 122 Marc. a. 500.2: Anastasius imperator donativum Illyriis militibus per Paulum tribunum notariorum misit.
117 118
29
tisua oruanika koje je okupio uza se i kola s orujem i zalihama, primaknuo se da se bori. A poto je zametnuo boj kod Horeja na Margu i u tome sukobu izgubio mnogo svojih vojnika poginulih i u rijeci Margu, izgubivi osim toga kola, pobjegao je s malo njih u tvravu koja se naziva Naton. U ovome je alosnome boju pala tolika vojnika nada da se takva meu smrtnicima nipoto ne bi mogla nadoknaditi.123 U Marcelinovim oima taj je vojni neuspjeh bio prekretnica u sposobnosti Carstva i ilirike vojske da se suprotstavi barbarskim napadima i adekvatno zatiti Ilirik. Upravo je vojska bila vrlo bitna u ivotu ilirikih i trakih pokrajina, a njezina uloga nije bila iskljuivo vojnoobrambena. Ona je pripadnicima ugroenijih slojeva pokrajinskog drutva omoguavala da ostvare toliko potrebnu ekonomsku sigurnost za sebe i svoje obitelji. Tijekom 5. stoljea i u Marcelinovo doba Ilirik i Trakija bili su najpouzdanija izvorita novih vojnika za Carstvo. U Iliriku je vojnika sluba bila tako privlana jer je donosila stalnu plau i udio u ratnome plijenu te nudila mogunost brzog napredovanja da su trpjela ostala zanimanja, osobito proizvodne djelatnosti koje su ionako bile ugroene loom gospodarskom i politikom situacijom, a tradicionalni vojniki ugled Iliriani su koristili da poboljaju vlastiti drutveni i ekonomski poloaj.124 Marcelin u Kronici prua uvid i u vjersko raspoloenje stanovnika Ilirika koji su u velikoj veini pripadali pravovjerju.125 I sm je kroniar bio nepokolebljivi pravovjerac, a takvima opisuje i ilirike biskupe koje je 516. godine car Anastazije I. pozvao u prijestolnicu:126 Anastazije je osim toga zapovjedio da se pred njegovim pogledom pojave Laurencije Lihnidski, Domnion Serdiki, Alkis Nikopolski, Gajan Najski i Evangel Pautalijski, katoliki sveenici Ilirika. Biskupi Alkis i Gajan preminuli su u Bizantiju i sahranjeni su u istoj grobnici. Kako su Domnion i Evangel zbog straha od ilirikoga katolikog vojnika odmah bili poslani natrag u svoja sijela, jedini je Laurencije, esto u palai uvjeravajui cara Anastazija radi katolike vjere, zadran na dvoru, i to kao da je bio otpravljen u progonstvo, a potom je postao tijelom pokretniji nego kad bijae doao u Konstantinopol. Naime, sedme je godine svoje bolesti isti Laurencije bio u crkvi Kuzme i Damjana izlijeen svojom vjerom i Kristovom milou, te je
Marc. a. 505: Idem Sabinianus Sabiniani Magni filius ductorque militiae delegatus contra Mundonem Getam arma construxit. Decem millia armatorum sibimet ascitorum plaustraque armis atque commeatibus onerata secum trahens pugnaturus accessit. Commissoque ad Horreo Margo proelio multis suorum militibus in hoc conflictu perditis et in Margo flumine enecatis, amissis praeterea plaustris in castellum, quod Nato dicitur, cum paucis fugit. Tanta in hoc lamentabili bello spes militum cecidit, ut quantum apud mortales nequaquam potuerit reparari. 124 Usp. Croke 2001., 75, 76. 125 O crkvenim prilikama u Iliriku usp. Duchesne 1892., 531 ss, Brato 1986., 383 ss. 126 Uzrok njihova pozivanja osuda je izreena na mjesnome ilirikom koncilu godine 515. nad biskupom Dorotejem Tesalonikim jer je u strahu od cara stupio u jedinstvo s promonifizitskim carigradskim patrijarhom Timotejem I. (usp. Mirdita 1973., 89, Gasper 1986., 36). 127 Marc. a. 516.3: Laurentium praeterea Lychnidensem, Domnionem Serdicensem, Alcissum Nicopolitanum, Gaianum Naisitanum et Euangelum Pautaliensem, catholicos Illyrici sacerdotes, suis Anastasius praesentari iussit obtutibus. Alcissus et Gaianus episcopi apud Byzantium bita defuncti sunt unoque sepulchro reconditi. Domnione et Euangelo ad sedes proprias ob metu Illyriciani catholici militis extemplo remissis solus Laurentius Anastasium imperatorem in palatio pro fide catholica saepe convincens apud comitatum ac si in exilio relegatus retentusque est, mobiliorque deinde corpore, quam Constantinopolim advenerat, effectus. Nam septimo infirmitatis suae anno idem Laurentius fide sua et Christi gratia in atrio Cosmae et Damiani sanatus est pedibusque sistere propriis gressibusque meruit confirmari suaeque dein patriae incolumis reddi, ibique maior octogenario requiescit.
123
30
zasluio da stoji na vlastitim nogama, da ojaa u koracima i da se zatim nepovrijeen vrati svojoj domovini, a ondje je poinuo stariji od osamdeset godina.127 U istome je navodu kao pobornike pravovjerja Marcelin oznaio i ilirike ete (Illyriciani catholici milites) koje su oito bile spremne i na ustanak protiv Anastazijeve vjerske politike (to se implicira u opasci da su biskupi Domnion Serdiki i Evangel Pautalijski vraeni u svoja sijela zbog straha od ilirike vojske). Nesklonost pravovjernih Iliriana i Traana prema carevoj vjerskoj politici oituje se i u uspjehu Vitalijanove pobune i u snanoj potpori koju je mogao stei za svoje ciljeve: Marcelin navodi da je Vitalijan okupio vie od ezdeset tisua naoruanih rimskih konjanika i pjeaka (Romanorum equitum peditumque plus quam sexaginta milia armatorum; a. 514.1). Iako su toliki broj eta i sama injenica to se radilo o otvorenom ustanku - Vitalijan se cezaru Anastaziju javno i otvoreno pokazao neprijateljem (hostemque se Anastasio Caesari palam aperteque exhibuit; a. 514.3) - morali unijeti nemir u prilike u Iliriku i Trakiji, Marcelin opravdava Vitalijana i naglaava da je njegov pohod bio bez tete po ikoga (sine ullius dispendio) i da je on na Carigrad poao kao zastupnik pravovjerja.128 Time je kroniar zacijelo izrazio i osobne stavove mnogih sunarodnjaka kojima se nije milila Anastazijeva vjerska politika. Uvrstivi u Kroniku brojne navode koji se tiu Ilirika, Marcelin jasno pokazuje da je, unato dugogodinjem boravku u istonoj rimskoj prijestolnici, ostao u bliskom dodiru s dogaajima u zaviaju. Sa zabrinutou i suuti pratio je teke rimske poraze u Iliriku i stradanja tamonjeg stanovnitva. U njegovim zapisima odjekuju pogledi suvremenika koji je pomni promatra, ako ne i djelatni sudionik. Sudei prema njegovoj naglaenoj potpori Sabinijana Velikog i Mundona, moe se zakljuiti da je zagovarao snanu i uinkovitu vojnu akciju i da je upravo u sposobnim vojnim zapovjednicima i vrstoj carskoj politici vidio spas za Ilirik i Carstvo. Mnogo mu je manje prihvatljiva politika koja je ila za pomirljivijim pristupom i poputanjem barbarskim napadaima. Marcelin izraava stav da je glavni uzrok za nedae Ilirika neodlunost vrhovne vlasti i slabo vojno vodstvo, to je manje-vie eksplicitna kritika Anastazija i njegovih prethodnika. U trenutku kad je pisao Kroniku rimski Ilirik bio je na prekretnici i u novoj vlasti koju su predvodili njegovi zemljaci Justin i Justinijan Marcelin je gledao snagu koja e obnoviti mo drave i pruiti prijeko potrebnu pomo zajednikoj ilirikoj domovini. Kroniar, koji je kao Ilirianin odravao vezu sa zemljacima u staroj i u novoj sredini kakva je bila carska prijestolnica, kamo ih je veina bila prispjela u elji da poboljaju ivotne prilike, i koji se divio onima osobito uspjenima u tome ili onima koji su stekli izuzetan ugled, mogao je s ponosom i naraslom samosvijeu promatrati uspjehe Justinijanove vladavine. Privrenost Iliriku i njegovim ljudima dobio je prigodu izraziti u Kronici. I stoga je sasvim razumljiva pretpostavka da je svoje djelo namijenio prije svega ilirikim itateljima, onima sjeverno od jezine granice izmeu grkog i latinskog svijeta, koji su u ambijent prijestolnice donosili znanje latintine. tovie, Kronika je zacijelo kruila
128
Marc. a. 514.1: (...) scilicet pro orthodoxorum se fide proque Macedonio urbis episcopo incassum ab Anastasio principe exulato Constantinopolim accessisse asserens, izjavljujui da se dakako radi vjere pravovjernih i radi gradskoga biskupa Makedonija, kojega je vladar Anastazije bezrazlono prognao, primakao Konstantinopolu. Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36
31
i u samome Iliriku, gdje je mogla privui pozornost i kao izvor podataka o dogaajima u Carigradu. Ona je ve sama po sebi svjedoanstvo o stalnome zanimanju i brizi koju su svi Iliriani zajedno iskazivali za zaviaj kad im se za to pruila prigoda.
6. Zakljuak
Marcelinova je Kronika vaan dokument vremena o ivotu u Ilirikoj prefekturi i susjednim oblastima. Ona prua brojne podrobne podatke iz prve ruke koji se ne mogu pronai u drugim izvorima i koji ih dopunjuju. Zapisi o uinku barbarskih provala i rimskih vojnih poraza na iri prostor Ilirika osobito su dragocjeni s obzirom na to da omoguuju da zagledamo u tadanje ekonomske i socijalne prilike. Posebno je vano istaknuti da Marcelin mnogo toga interpretira iz pozicije Ilirianina koji je pred nedaama svoje domovine izbjegao u Carigrad, ali koji i dalje osjea blisku povezanost s njom, pozorno prati to se ondje zbiva i suosjea s tamonjim stanovnicima. Iako esto iskazuje pristranost u ocjeni osoba i dogaaja koji imaju veze s Ilirikom, to ne umanjuje njegovu vrijednost kao vrela. Kronika je neobino vana i kao osobno svjedoanstvo o brojnoj zajednici ilirikih pealbara u istonoj rimskoj prijestolnici koji su odravali bliske veze s matinim podrujem, gdje su ivjele njihove obitelji i prijatelji.
Summary
The author analyzes the data from the Chronicle of Count Marcellinus (6th century A.D.) relevant to the socio-economic history and ecohistory of the late antique Illyricum. The Chronicle provides an insight into various aspects of life in Illyricum and neighbouring regions, with particular focus on the incursions of the Huns, Ostrogoths, Bulgars, and Slavs, as well as on natural disasters which indeed could worsen the existing crisis. Special attention is paid to the role of the military, and to the religious affairs in Illyricum. The Chronicle of Marcellinus is an important contemporary document on life in the prefecture of Illyricum and adjacent areas. It provides numerous detailed and first-hand data which complement other sources. The account of the effects of barbarian incursions and Roman military defeats in broader area of Illyricum is especially valuable, because it enables us to look into the then economical and social situation. It is very important to stress out that Marcellinus interprets the events from a position of an Illyrian who escaped the hardship of his homeland by moving to Constantinople but, nevertheless, feels still a close connection to Illyricum, observes closely what had been going on there, and sympathizes deeply with the sufferings of the locals. Although he often shows his partiallity in evaluating the personalities and events connected to Illyricum, this does not diminish his value as a historical source. The Chronicle of Count Marcellinus is also very important as a personal testimony for a large
32
group of Illyrians living in the East Roman imperial capital, but maintaining a contact with their native area where they had left their relatives and friends behind.
7. Bibliografija
Kratice BA: Byzantina Australiensia, Sydney BASD: Bullettino di archeologia e storia dalmata, Split BS: Byzantinoslavica, Prag BZ: Byzantinische Zeitschrift, Leipzig / Berlin, Mnchen GRBS: Greek, Roman and Byzantine Studies, Durham JRS: The Journal of Roman Studies, London NAG: Neues Archiv der Gesellschaft fr ltere deutsche Geschichtskunde, Hannover Rad JAZU: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb RH: Revue Historique, Pariz Z: Zgodovinski asopis, Ljubljana ZRVI: Zbornik radova Vizantolokog instituta, Beograd Prirunici LexMA: Lexikon des Mittelalters (izdanje na CD-ROM-u), ur. Ch. Bretscher-Gisiger - Th. Meier, Stuttgart - Weimar 2000. RE: RE: Real-Encyclopdie der classischen Altertumswissenschaft, hrsgg. von Adolf Friedrich Pauly - Georg Wissowa - Wilhelm Kroll - Kurt Witte - Karl Mittelhaus - Konrat Ziegler - Hans Grtner, Stuttgart ab 1894.; Mnchen ab 1973. VPC II: Velika povijest Crkve II, ed. H. Jedin, prev. Vjekoslav Bajsi, Zagreb 1995. Izvori Skupna izdanja CSHB: Corpus scriptorum historiae Byzantinae, edd. B. G. Niebuhr et al., Bonnae: Academia Litterarum Regni Borussicae 1828. - 1897. MGH AA: Monumenta Germaniae Historica, Auctores Antiquissimi, Berlin: Weidmann 1877. - 1894. Pojedinana izdanja 1. Cassiodori Senatoris institutiones divinarum et saecularium litterarum, ed. R. A. B. Mynors, Oxford 1937. 2. Chronicon Paschale, [CSHB 9], rec. L. Dindorf, Bonnae: Weber 1832. 3. Marcellini comiti Chronicon, ed. Th. Mommsen, [MGH AA XI, Chronica minora II], Berlin 1894., 60-104 4. Theophanis Chronographia, rec. J. Classen, [CSHB 32], Bonnae: Weber 1839.
33
Literatura
1. ALTHEIM 1962.: Franz Altheim, Geschichte der Hunnen IV, Berlin 1962. 2. BAUS 1995.: Karl Baus, Crkva od Niceje do Kalcedona, u: VPC II, 5-402 3. BAVANT 1984.: Bernard Bavant, La Ville dans le Nord de lIllyricum, u: Villes et peuplement 1984., 245-288 4. BIERNACKA-LUBANSKA 1982.: Malgorzata Biernacka-Lubanska, The Roman and Early Byzantine fortifications of Lower Moesia and Northern Thrace, Wroclaw 1982. 5. BNA 1982.: Istvn Bna, Die Hunnen in Norikum und Pannonien. Ihre Geschichte im Rahmen der Vlkerwanderung, u: Severin 1982., 179-200 6. BRANDT 1980.: Miroslav Brandt, Srednjovjekovno doba povijesnog razvitka, Zagreb 1980. 7. BRATO 1986.: Rajko Brato, Razvoj organizacije zgodnjekranske cerkve na ozemlju Jugoslavije od 3. do 6. stoletja, Z 40 (1986.), 363-395 8. BULI 1906.: Frane Buli, Sull anno della distruzione di Salona, BASD 29 (1906.), 268304 9. BULI 1984a: Frane Buli, O godini razorenja Solina, u: Buli 1984b, 291-331 10. BULI 1984b: Frane Buli, Izabrani spisi, Split 1984. 11. BURY 1958a: John Bagnell Bury, History of the Later Roman Empire (from the Death of Theodosius I to the Death of Justinian A.D. 395 to A.D. 565) I, New York 1958. 12. BURY 1958b: John Bagnell Bury, History of the Later Roman Empire (from the Death of Theodosius I to the Death of Justinian A.D. 395 to A.D. 565) II, New York 1958. 13. CAMERON 1987.: Alan Cameron, Earthquake 400, Chiron 17 (1987.), 343-360 14. CHROPOVSK 1988.: Bohuslav Chropovsk, Die Slawen. Historische, politische und kulturelle Entwicklung und Bedeutung, Prag 1988. 15. CONTE 1989a: Francis Conte, Sloveni. Nastanak i razvoj slovenskih civilizacija u Evropi (VI-XIII vek) I, prev. Gordana Petrovi, Beograd 1989. 16. CONTE 1989b: Francis Conte, Sloveni. Nastanak i razvoj slovenskih civilizacija u Evropi (VI-XIII vek) II, prev. Gordana Petrovi, Beograd 1989. 17. CROKE 1977.: Brian Croke, Evidence for the Hun Invasion of Thrace in A.D. 422, GRBS 18 (1977.), 347-367 18. CROKE 1980.: Brian Croke, Justinians Bulgar Victory Celebration, BS 41 (1980.), 188195 19. CROKE 1981: Brian Croke, Anatolius and Nomus: Envoys to Attila, BS 42 (1981.), 159170 20. CROKE 1995.: Brian Croke, The Chronicle of Marcellinus. A Translation and Commentary, [BA 7], Sydney 1995. 21. CROKE 2001: Brian Croke, Count Marcellinus and his Chronicle, Oxford - New York 2001. 22. DEMANDT 1989.: Alexander Demandt, Die Sptantike. Rmische Geschichte von Diocletian bis Justinian, 284-565 n. Chr., Mnchen 1989.
34
23. DAGRON 1984.: Gilbert Dagron, Les Villes dans lIllyricum protobyzantin, u: Villes et peuplement 1984., 1-19 24. DUCHESNE 1892.: Louis Duchesne, LIllyricum ecclsiastique, BZ 1 (1892.), 531-550 25. FERJANI 1966.: Boidar Ferjani, Vizantija i Juni Sloveni, Beograd 1966. 26. FERJANI 1984.: Boidar Ferjani, Invasions et installation des Slaves dans les Balkans, u: Villes et peuplement 1984., 85-109 27. GASPER 1986.: Gjini Gasper, Skopsko-prizrenska biskupija kroz stoljea, [Teoloki radovi 19], Zagreb 1986. 28. GOLDSTEIN 1995.: Ivo Goldstein, Hrvatski rani srednji vijek, Zagreb 1995. 29. I Goti 1994.: I Goti, edd. Volker Bierbauer - Otto von Hessen - Ermanno A. Arslan, Milano 1994. 30. GRAANIN 2003.: Hrvoje Graanin, The Western Roman Embassy to the Court of Attila in A.D. 449, BS (2003.), 53-74 31. GRAFENAUER 1964.: Bogo Grafenauer, Zgodovina slovenskega naroda I: Od naselitve do uveljavljenja frankovskega feudalnega reda, Ljubljana 1964. 32. GRATTAROLA 1989.: P. Grattarola, Ili terremoto del 396 e il popolo cristiano di Constantinopoli, u: Fenomeni naturali e avvenimenti storici nellantichit, ed. M. Sordi, [Contributi dellIstituto di storia antica 15], Milan 1989., 237-249 33. JIREEK 1978.: Konstantin Jireek, Istorija Srba I, prev. Jovan Radoni, Beograd 2 1978. 34. HEATHER 1991.: Peter J. Heather, Goths and Romans 332-489, Oxford 1994. 35. HEIT 2000.: Alfred Heit, LexMA V, Stuttgart - Weimar 2000., 772-775, s. v. Itinerar 36. HODGKIN 1885.: Thomas Hogdkin, Italy and her Invaders IV, Oxford 1885. 37. HOLDER-EGGER 1877.: Oswald Holder-Egger, Die Chronik des Marcellinus Comes und die ostrmischen Fasten, NAG 2 (1877.), 49-109 38. KOVAEVI 1960.: Jovan Kovaevi, Varvarska kolonizacija junoslovenskih oblasti od IV do poetka VII veka, [Posebna izdanja Vojvoanskog muzeja 1], Novi Sad 1960. 39. KUNTI-MAKVI 1997.: Bruna Kunti-Makvi, Grka i rimska starina, u: Hrvatska i Europa. Kultura, znanost i umjetnost I, ur. Ivan Supii, Zagreb 1997. 40. KUNTI-MAKVI 2003.: Bruna Kunti-Makvi, Podruje rimskog Ilirika uoi dolaska Hrvata, u: Povijest Hrvata. Srednji vijek, Zagreb: kolska knjiga 2003., 5-38 41. LEMERLE 1954.: Paul Lemerle, Invasions et migrations dans les Balkans depuis la fin de lpoque romaine jusquau VIIIe sicle, RH 211 (1954.), 265-308 42. LIEBESCHUETZ 2001.: John Hugo Wolfgang Gideon Liebeschuetz, Decline and Fall of the Roman City, Oxford - New York 2001. 43. LIPPOLD 1972.: Adolf Lippold, RE X A, Mnchen 1972., 149-213, s. v. Zenon 17 44. LUI 1986.: Ivan Lui, O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske, priredila i prevela Bruna Kunti-Makvi, [Biblioteka Latina et Graeca 7], Zagreb 1986. 45. MAENCHEN-HELFEN 1973.: Otto J. Maenchen-Helfen, The World of the Huns. Studies in Their History and Culture, Berkeley - Los Angeles - London 1973. 46. MAENCHEN-HELFEN 1978.: Otto J. Maenchen-Helfen, Die Welt der Hunnen. Eine Analyse ihrer historischen Dimension, Wien - Kln - Graz 1978.
35
47. MAKSIMOVI 1980.: Ljubomir Maksimovi, Severni Ilirik u VI veku, ZRVI 19 (1980.), 1753 48. MIKULI 1982.: Ivan Mikuli, Skopje so okolnite tvrdini, Skopje 1982. 49. MIRDITA 1972.: Zef Mirdita, Dardanci i Dardanija u antici, Zagreb 1972. (doktorska disertacija) 50. MIRDITA 1973.: Zef Mirdita, Das Christentum und seine Verbreitung in Dardanien, Balcanica 4 (1973.), 83-93 51. MIRKOVI 1971.: Miroslava Mirkovi, Sirmium - its History from the I Century A.D. to 582 A.D., [Sirmium I], Beograd 1971. 52. MCSY 1974.: Andrs Mcsy, Pannonia and Upper Moesia. A History of the Middle Danube Provinces of the Roman Empire, London - Boston 1974. 53. MOMMSEN 1894.: Theodor Mommsen, Praescriptio Marcellini comitis chronici, [MGH AA XI], Berlin 1894., 39-59 54. NAGL 1934: Assunta Nagl, RE V A2, Stuttgart 1934., 1745-1771, s. v. Theoderich 4 55. OBOLENSKY 2000.: Dimitri Obolensky, The Byzantine Commonwealth. Eastern Europe, 500-1453, London 2 2000. 56. ODONNELL 1982.: James Joseph ODonnell, The Aims of Jordanes, Historia 31 (1982.), 223-240 57. PATURA 1983.: S. Patura, Les invasions barbares en Illyrie et en Thrace (IV-VI): consequences dmographiques et conomiques, Thessaloniki 1983., 191-210 58. PLRE II: The Prosopography of the Later Roman Empire II, ed. J. R. Martindale, Cambridge 1980. 59. PLRE III: The Prosopography of the Later Roman Empire III, ed. J. R. Martindale, Cambridge 1992. 60. POPOVI 1987.: V. Popovi, Die sddanubischen Provinzen in der Sptantike vom Ende des 4. bis zur Mitte des 5. Jahrhunderts, u: Die Vlker 1987., 95-139 61. SCHMIDT 1934.: Ludwig Schmidt, Geschichte der deutschen Stmme bis zum Ausgang der Vlkerwanderung. Die Ostgermanen, Mnchen 2 1934. 62. SEECK 1895.: O. Seeck, s.v. Arnegisclus, RE II 1, Stuttgart 1895., 1203 63. SEECK 1899.: Otto Seeck, RE III 2, Stuttgart 1899., 1456-1459, s. v. cancellarius 64. SEECK 1913.: Otto Seeck, Geschichte des Untergangs der antiken Welt V, Stuttgart 1913. 65. SEECK 1920.: Otto Seeck, Geschichte des Untergangs der antiken Welt VI, Stuttgart 1920. 66. SETTON 1950.: Kenneth M. Setton, The Bulgars in the Balkans and the Occupation of Corinth in the Seventh Century, Speculum 25 (1950.), 502-543 67. Severin 1982.: Severin zwischen Rmerzeit und Vlkerwanderung, [Ausstellung des Landes Obersterreich 24. April bis 26. Oktober 1982 im Stadtmuseum Enns], Linz 1982. 68. SMIIKLAS 1882.: Tadija Smiiklas, Poviest hrvatska I: Od najstarijih vremena do godine 1526., [Pouna knjinica Matice hrvatske 4], Zagreb 1882. 69. STEIN 1949.: Ernest Stein, Histoire du Bas-Empire II, Paris - Bruxelles - Amsterdam 1949. 70. STEIN 1959.: Ernest Stein, Histoire du Bas-Empire I, Paris - Bruxelles - Amsterdam 1959.
36
71. SUI 1986.: Mate Sui, Hijeronim Stridonjanin - graanin Tarsatike, Rad JAZU 426 (1986.), 213-278 72. SUI 2003.: Mate Sui, Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb 2003. (drugo i dopunjeno izdanje) 73. II 1925.: Ferdo ii, Povijest Hrvata u vrijeme narodnih vladara, Zagreb 1925. 74. II 1975.: Ferdo ii, Pregled povijesti hrvatskoga naroda, Zagreb 1975. 75. VRADY 1969.: Lszl Vrady, Das letzte Jahrhundert Pannoniens (376-476), Budapest 1969. 76. VASILIEV 1950.: Alexander Alexandrovich Vasiliev, Justin the First. An Introduction to the Epoch of Justinian the Great, Cambridge Massachusetts 1950. 77. VICKERS 1973.: Michael Vickers, Observation on the Octagon at Thessaloniki, JRS 63 (1973.), 111-120 78. Villes et peuplement 1984.: Villes et peuplement dans lIllyricum protobyzantin, [Collection de lcole franaise de Rome 77], Rome 1984. 79. Die Vlker 1987.: Die Vlker Sdosteuropas im 6. bis 8. Jahrhundert, hrsg. v. Bernhard Hnsel, [SJ 17], Mnchen: Sdosteuropa-Gesellschaft - Berlin 1987. 80. WALDMLLER 1976.: Lothar Waldmller, Die ersten Begegnungen der Slawen mit dem Christentum und den christlichen Vlkern vom VI. bis VIII. Jahrhundert. Die Slawen zwischen Byzanz und Abendland, [Enzyklopdie der Byzantinistik 51], Amsterdam 1976. 81. WILKES 1969.: J. J. Wilkes, Dalmatia, London 1969. 82. WOLFRAM 1990.: Herwig Wolfram, Die Goten. Von den Anfngen bis zur Mitte des sechsten Jahrhunderts, Mnchen 3 1990. 83. WOZNIAK 1981.: Frank E. Wozniak, East Rome, Ravenna and Western Illyricum: 454-536 A.D., Historia 30 (1981.), 351-382 84. ZEEVI 2002.: Nada Zeevi, Vizantija i Goti na Balkanu u IV i V veku, [Posebna izdanja SANU, Vizantoloki institut, knj. 26], Beograd 2002.
Hrvoje Petri - UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA
37
UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA

Primjer rijeke Drave u 18. i 19. stoljeu
INFLUENCE OF A RIVER TO BORDERLINE SETTLEMENTS

Case study of Drava river in 18th and 19th century
Hrvoje Petri Primljeno: 12. 4. 2004. Zavod za hrvatsku povijest Prihvaeno: 23. 7. 2004. Filozofski fakultet Rad ima dvije pozitivne recenzije Sveuilite u Zagrebu UDK/UDC 94(497.5-3 Podravina)17/18:556.53(282.24 Drava) Ivana Luia 3 911.3:314>(497.5-3 Podravina)(091)17/18 HR-10000 Zagreb Izvorni znanstveni rad Republika Hrvatska Original scientific paper
Saetak
Drava je kroz dijelove svoga toka tijekom prolih stoljea bila pogranina rijeka. Granini poloaj rijeke Drave bio je najjasnije vidljiv od kraja 16. stoljea kada ona postaje pogranina rijeka izmeu zemalja pod vlau Habsburgovaca i Osmanskog Carstva. Takav poloaj zadrava do kraja 17. stoljea. Kasnije e ona biti granica izmeu Vojne krajine i ugarskih upanija, dakle u slinom statusu kao to je bila do kraja 16. stoljea. U ovom u se radu ograniiti na dio koncepta odnosa ovjeka i okolia na granici, ali samo kroz predstavljanje nekih aspekata vrlo sloenih odnosa, i to na odabranim odrednicama meuodnosa Drave i ljudi. U novije vrijeme smo ponovno svjedoci depopulacije tog prostora. Ipak, mogue je utvrditi da je u raznim ciklusima dolazilo do osnivanja naselja u neposrednoj blizini dravske obale i kasnije njihova nestanka. Utjecaj ovjeka na Dravu bio je vidljiv od prvih planova regulacija iz 1780. godine, ali je postao osjetan tek od poetka 19. stoljea, tj. od prvih radova na hidroregulaciji rijeke Drave. Na drugoj strani, Drava je stoljeima na razliite naine utjecala na ljude. Kao najoitije i najbolje vidljive izravne pokazatelje tih odnosa izdvojit u tri primjera. Prvi je preseljenje naselja s lijeve na desnu obalu (iz Meimurja u Podravinu) - primjer Legrada (1710.). Drugi je unitenje dijela naselja tako to je Drava svojim tokom prola kroz njega i preseljavanje stanovnitva s desne na lijevu obalu u nova naselja - primjer unitenja dijelova Drnja i preseljenje dijela stanovnitva na nain da su za njih osnovana nova naselja: Gotalovo i Gola (1820. - 1822.). Trei primjer je unitenje cijelog naselja i preseljenje stanovnitva na istoj dravskoj obali, ali na novu, povieniju, lokaciju neto udaljeniju od Drave - primjer nestanka naselja Brod i osnivanja novog naselja Ferdinandovac (1844.).
Kljune rijei: rijeka Drava, povijest okolia, ekohistorija, pogranina naselja, Podravina Key words: River Drava, environmental history, ecohistory, borderline settlements, Podravina
(River Drava regions)
38
Drava je kroz dijelove svoga toka tijekom prolih stoljea bila pogranina rijeka. Granini poloaj rijeke Drave bio je najjasnije vidljiv od druge polovice 16. stoljea kada ona postaje pogranina rijeka izmeu zemalja pod vlau Habsburgovaca i Osmanskog Carstva. Takav poloaj zadrava do kraja 17. stoljea. Kasnije e ona biti granicom (vie administrativnom) izmeu hrvatskih i ugarskih upanija, dakle u slinom statusu kao to je bila do druge polovice 16. stoljea.
Preseljenje cijelog naselja s lijeve na desnu obalu (iz Meimurja u Podravinu) - Legrad
Rijeka Drava je, uz rijeku Muru, znaajno utjecala na trgovite Legrad,1 naroito njegovim preseljenjem iz Meimurja u Podravinu poetkom 18. stoljea. Osobito je zanimljiv poloaj Legrada nastalog na sutoku rijeka Drave i Mure. Rijeka Drava oteala je komunikaciju s njegovom nodalno-funkcionalnom regijom, i to do poetka 18. stoljea prema jugu (manje izraeno), a kasnije prema sjeveru (vie izraeno). Vei je bio gubitak sjevernoga gravitacijskog podruja koje je bilo vie upueno na Legrad kao sredinje naselje. U Legradu je 1670. godine, prema isusovakom misijskom izvjeu, ivjelo oko tisuu katolika.2 Iste je godine Petar Prainski, carinik nedelianske tridesetnice, pisao zagrebakom biskupu Borkoviu da je u mjestu i utvrdi Legrad ivjela jedva treina katolika.3 Na podruju katolike upe Legrad 1688. godine bilo je oko 200 katolikih te oko 700 luteranskih i kalvinskih kua.4 Legrad je 1693. imao oko 200 katolikih i vie od 500 protestantskih kua.5 Prema kanonskom izvjeu iz 1698. godine, moe se zakljuiti da je inovjeraca jo bilo vie od katolika, a meu njima su se nalazili luterani, kalvini, idovi, arijanci i cinkvilijanci. U Legradu su se nalazile gotovo sve narodnosti koje postoje pod nebom, kako pie kanonik, a mnogi inovjerci su prelazili na katoliku vjeru.6 Iste je godine kanonik Ivan Leskovar izvijestio zagrebakog biskupa da na podruju upe Legrad ima 2797 katolika.7 Broj se katolika oito poveao jer su u Legradu 1716. godine ivjeli u 280 kua, a istodobno tamo
Legrad se spominje od 1384., u XV. st. dobio je status trgovita (oppidum), od 1610. ima grb. Godine 1643. Ferdinand III. mu je dodijelio privilegij slobodnog trgovita, a sredinom XVII. st. se kratko spominje kao grad (civitas). U XVI. st. ulazi u sastav posjeda Zrinskih koji ondje ureuju sjedite Legradske ili Meimurske kapetanije izgradivi protuosmansku utvrdu 1567. godine Legrad je kratko bio pod osmanskom vlau (1577. - 1579. i 1600.). U XVII. i XVIII. st. u Legradu su razvijeni trgovina i cehovi (Stari ceh - 1677., izmarski - 1697., brodarski 1717., tkalaki 1747., mlinarski 1768. i dr.). Od 1671. djeluje tridesetnica, a od 1682. se spominje solana. Krajem XVII. i poetkom XVIII. st. s vie od 3000 stanovnika najvee je naselje upanije Zala te jedno od najveih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj. U blizini je kratko postojala utvrda Novi Zrin (1661. - 1664.). Legrad se meandriranjem, nakon poplave 1710. naao na desnoj, podravskoj obali Drave. Nakon to je od 1848. do 1861. bio u sastavu Hrvatske, on je do 1918. u sastavu maarske upanije Zala. Pod maarskom okupacijom je od 1941. do 1945. Kat. upa se spominje 1540. Od druge pol. XVI. do poetka XVIII. st. veinu stanovnitva ine protestanti. Kat. upa je obnovljena 1641. kada je sagraena drvena crkva. Od 1769. do 1784. sagraena je dananja barokna crkva sa zaobljenim svetitem u kojemu su vrijedne zidne iluzionistike slike. U parku se nalazi grupa pilova iz XVIII. stoljea. Hrvatska enciklopedija 2004., str. 487. 2 M. Vanino 1933., str. 59. 3 D. Feletar 1971., str. 142. 4 NAZ, KV, Prot. 70/Ib, str. 1; R. Horvat 1944., str. 148-149. 5 NAZ, KV, Prot. 70/Ib, str. 745; R. Horvat 1944., str. 164. 6 NAZ, KV, Prot. 71/II, 199; R. Horvat 1944., str. 175. 7 R. Horvat 1944., str. 171.
1
39
Slika 1: Preseljenje Legrada iz Meimurja u Podravinu (oko 1710.) - preuzeto iz asopisa Meridijani
ive i protestanti koji ipak nisu vie tako brojni kao prije.8 Prema ranije iznesenim podacima, mogli bismo zakljuiti da je 1670. godine u Legradu ivjelo najmanje 3000 stanovnika. Kako je 1698. godine zabiljeen broj od 2797 katolika na prostoru legradske upe, mogli bismo pretpostaviti ili da su u popisu katolicima pribrojeni protestanti ili da je legradska upa, osim Legrada, obuhvaala jo koje naselje, za to nema potpore u izvorima i literaturi. Vjerojatno je blie istini da su katolicima pridodani protestanti. Ako se buduim istraivanjima to pokae tonijim, onda je izmeu 1670. i 1698. godine dolo do pada broja stanovnika, emu je barem ilustrativno potvrda o padu broja kua izmeu 1688. i 1693. s oko 900 na oko 700. Uzmemo li u obzir da je 1693. godine u Legradu bilo oko 700 kua i 1698. godine 2797 stanovnika, tada bi u jednoj kui u prosjeku ivjela etiri stanovnika,9 to bi bilo realno, usporedimo li taj prosjek s trgovitem akovcem u kojem je ivjelo 5,4 ukuana po obitelji.10 Zanimljivo je spomenuti susjedno trgovite Kotoribu koje se nalazilo na rijeci Muri i na koje je ta rijeka imala velik utjecaj. Kotoriba se, prema Rudolfu Horvatu, kao trgovite spominje vjerojatno od 1670. godine,11 a Juraj Kolari smatra da je taj status dobila tek izmeu 1704. i 1716. godine.12 Tamo je 1671. godine popisano 393 stanovnika koji su ivjeli u 110 obitelji (po kuedomainima),13 to znai da je na jednog kuedomaina dolazilo 3,6 osoba. U istom naselju je 1660. godine popisano samo 30 kuedomaina,14 dakle priblino 110 stanovnika. Kotoriba je 1716. godine bila trgovite u sastavu upe Donji Vidovec, a u
NAZ, KV, Prot. 73/IV, str. 199; R. Horvat 1944., str. 187. H. Petri 2002. 10 U trgovitu akovec 1672. su 903 osobe bile popisane meu 166 kuedomaina. Na osnovi tog popisa iz 1672. godine mogue je odrediti da je na jednog akovekog kuedomaina dolazilo u prosjeku 5,4 osobe. R. Modri 1974., str. 227-229, 298. 11 R. Horvat 1944., str. 141. 12 J. Kolari 1992., str. 24. 13 NAZ, KV, Prot. 7/VII, 19-21; J. Kolari 1992., str. 21. 14 NAZ, KV, Prot. 70/I; R. Horvat, 1944., str. 88.
8 9
40
trgovitu je ivjelo stotinjak obitelji,15 odnosno vjerojatno 360-540 osoba (ovisno o tome hoemo li primijeniti prosjek za Kotoribu iz 1671. koji iznosi 3,6 ili za trgovite akovec iz 1672. godine koji iznosi 5,4). U istom naselju su 1728. godine ivjele 152 obitelji,16 to moemo procijeniti na izmeu 550 i 820 stanovnika. Istraivanje odnosa Kotoribe i rijeke Mure zavreuje zasebno istraivanje. Preseljenje Legrada iz Meimurja u Podravinu opisao je Dragutin Feletar koji smatra da se to dogodilo 1710. godine tijekom velike poplave Drave, naalost nije naveo odakle mu podatak upravo o 1710. godini. On je piui knjigu o Legradu 1971. godine bio svjedok ostataka starog toka Drave koji su danas jedva vidljivi: Nekadanje staro korito Drave s june strane naselja jo se i danas moe lijepo pratiti u konfiguraciji tla od Oreca (sjeverno od Velikog Otoka), pa pokraj zaseoka erepane, zatim preko ceste za Legrad kod Kebla i dalje prema elekovcu i istoku. Pokoja bara i nii teren je ovdje jo i danas svojevrsni dokument zbivanja iz 1710. godine17 Da je Drava tekla juno od Legrada jo 21. veljae 1691. potvruje podatak iz legradske upne spomenice. U njoj pie da su se u Legradu trebali vjenati neki stanovnici iz Ludbrega kojima je bilo preporueno da to prije dou u Legrad dok je dovoljno debeo led na Dravi. Kako je izmeu Legrada i Ludbrega bila Drava, oito je da je ona te godine tekla juno od Legrada.18 Dragutin Feletar opisao je kako je tekao tijek preseljenja Legrada: Ogromna masa vode, koja se pretvorila u ogromnu bujicu, ruila je sve pred sobom. Najedavi obalu dravska bujica je krenula prema sjeveru, da bi se to prije sljubila s Murom. Tome je pogodovao i pad terena. Poslije katastrofe Legraani su se nali na jednom otoku, sa svih strana opkoljeni vodama Drave. Kasnijom evolucijom je juni dravski rukav presuio, a cjelokupna matica rijeke se preselila u sjeverni tok.19 Mirela Slukan Alti smatra da se Legrad do 1710. godine razvijao izmeu glavnog toka Drave (na jugu) i jednog rukavca sjeverno od glavnog toka. Tijekom poplave 1710. sjeverni je rukavac postao glavnim tokom, a raniji glavni tok rukavcem (na jugu).20 No, to je malo upitno jer je na Spallinom planu iz 1671. godine vidljivo da Legrad nije bio okruen dravskom vodom, a jedini tok Drave vidljiv je juno od naselja.21 Iako je izmeu 1671. i 1710. prolo gotovo etrdeset godina, mogue se sloiti s podacima Dragutina Feletara da je dravska voda dola sjeverno od Legrada tek u poplavi oko 1710. godine. Mirela Slukan Alti je istraujui Legrad utvrdila: Drava nije odredila samo gospodarsku osnovu Legrada. Ona je znaajno utjecala na fizionomijsko-morfoloke osobine naselja. Legrad se stoljeima razvijao izmeu spomenuta dva rukavca Drave. Iako takav poloaj pridonio je njegovu razvoju prvenstveno u smjeru istok-zapad. Njegov poloaj na topografski uzvienom terenu dravskih nanosa i okruenost niim poplavnim terenom onemoguavali
NAZ, KV, Prot. 73/IV, 106-107; R. Horvat, 1944., str. 197. E. Kerecsnyi 1982., str. 11. 17 D. Feletar 1971., str. 107. 18 upni ured Legrad, Spomenica upe Legrad; D. Feletar 1971., str. 107. 19 D. Feletar 1971., str. 107. 20 M. Slukan Alti 2002a, str. 118 21 M. Klemm 1986.
15 16
41
su rasprivanje naselja ak i nakon ruenja obrambenih utvrda pa je Legrad oduvijek naselje izrazito okupljenog tipa. Juni rub naselja i danas je odreen smjerom nekadanjeg rukavca Drave. Nepravilni tlocrt ulica odreen je konfiguracijom terena. Glavna ulica protezala se tik uz Dravu i vodila prema drvenom mostu koji je Legrad spajao s Meimurjem. Glavni trg s crkvom Svetog Trojstva izgraenom oko 1780. takoer je ve formiran.22 Kartografska tradicija je poetkom 18. stoljea i dalje Legrad ucrtavala sjeverno od Drave. Kartograf J. V. Biberger je u Beu 1717. godine objavio kartu Ugarske na kojoj je Legrad (Legradt) ucrtan sjeverno od rijeke Drave.23 Henry Overton je na karti Ugarske objavljenoj u Londonu vjerojatno 1720. godine takoer Legrad ucrtao u Meimurju, tj. sjeverno od Drave.24 Legrad je u Meimurju ucrtan i na karti Samuela Parkera objavljenoj u London oko 1728.
Tablica 1: Kretanje broja stanovnika Legrada 1698. 2797 1771. 1700 oko 1800. 2061 1808. 1502 1817. 2151 1826. 2325 1839. 2200 1851. 2289 1857. 2357
Izvori: NAZ, KV, Prot. 75/VI, str. 93; S. Krivoi 1983., str. 162.; R. Horvat 1944., str. 171; H. Petri 2002., str. 139.
Grafikon 1: Kretanje broja stanovnika Legrada
3000
2500
2000
1500
1000
500
1698.
1771.
oko 1800.
1808.
1817.
1826.
1839.
1851.
1857.
M. Slukan Alti 2002a, str. 117. J. V. Bieberger, Hungaria cum reliqua Wien 1717., prema: Atlas Hungaricus, broj 1, Budapest 1996., str. 53. 24 Henry Overton, The Kingdom of Hungary, London, 1720. (?), prema: AH 2, str. 451.
22 23
42
Slika 2: Situacija Drave kod Legrada, Tysovsky, 1864. (Hrvatski dravni arhiv)
godine.25 Vrlo je vana karta Meimurja objavljena u knjizi Josipa Bedekovia 1752. godine, na kojoj je Legrad ucrtan na rijenom otoku okruen s dva rukava Drave pribline veliine. Zanimljivo je da su na tom zemljovidu preko Drave prema sjeveru i jugu ucrtani mostovi.26 Stari tok Drave (ucrtan kao mrtvaja, odnosno mrtvica juno od Legrada) jasno je vidljiv na katastarskom planu iz 1859. godine.27 Pogledamo li tablicu, lako moemo zakljuiti da je preseljenje Legrada iz Meimurja u Podravinu znailo prekid funkcionalnih fizikih veza s gravitacijskom zonom i u pogledu smanjenja broja stanovnika. U sedamdesetak godina, od 1698. do 1771., broj stanovnika Legrada je smanjen za vie od 1000 ili za oko 40 posto, a pretpostavljam da je na smanjenje ukupnog broja stanovnika moglo utjecati preseljenje Legrada. Oko 1800. broj je stanovnika porastao, ali je 1808. dolo do znatnijeg pada, da bi se nakon toga broj stanovnika u drugoj polovici 19. stoljea uglavnom stabilizirao na izmeu 2150 i 2350 stanovnika.
Samuel (?) Parker, Hungary, London 1728. (?), prema: AH 2, str. 455. J. Bedekovi 1752.; D. Feletar 1971., str. 108. 27 M. Slukan Alti 2002a, str. 118.
25 26
43
Raseljavanje dijela sela i osnivanje novih - Iz Drnja u nova sela - Gotalovo i Golu
Destrukciju dijela naselja tako to je Drava svojim tokom prola kroz njega i preseljavanje stanovnitva s desne na lijevu obalu u nova naselja imamo najjasnije izraeno na primjeru unitenja dijelova sela Drnja28 i preseljenje dijela stanovnitva na nain da su za njih poetkom 19. stoljea osnovana nova naselja: Gotalovo i Gola. U opisu urevake pukovnije Drnje je 1781./82. godine opisano sljedeim rijeima: Udaljeno je punih pola sata od Peteranca, puni sat od Sigetca, trietvrt sata od Toreca u provincijalu (civilnom dijelu). Ovo veliko selo ima etiri dijela: prvi njegov dio, u kojem se nalaze crkva i asniko konaite, lei na otoku koji tvore potok Torec te jarci kojima istjee voda iz rijeke Drave, i koji je drvenim mostom povezan sa selom Botovom u provincijalu; granica sa selom Botovom ovdje je odreena samo suhim jarkom. Drugi i vei dio, zvan idovaro, lei na otoiu koji tvori rijeka Drava, i taj je dio povezan s prvim dijelom sela dvama drvenim mostovima, od kojih jedan vodi preko rukavca Drave, a drugi preko potoka Toreca. Taj je dio novo izgraenim mostom preko veeg rukavca Drave povezan s etvrtim dijelom sela, koji se najveim dijelom sastoji od tagalja i staja za stoku i koji lei na velikom otoku rijeke Drave. Trei dio sela lei na drugoj strani, na lijevoj obali rijeke, i isto se tako u njemu nalaze staje za stoku, tagljevi, a veza s prvim i etvrtim dijelom sela odrava se s pomou ravnih brodova (skela).29 Stanovnici dijelova Drnja su uslijed poplava rijeke Drave poeli spontano naseljavati prostore sjeverno od Drave u drugoj polovici 18. stoljea, iako je prvenstvena uloga tih prekodravskih dijelova sela bila preteito gospodarske naravi jer su stanovnici s lijeve obale Drave imali uglavnom gospodarske zgrade - tagljeve i staje.30 Sauvan je i opis rijeke Drave kod Drnja iz druge polovice 18. stoljea: Rijeka Drava, koja protjee kroz ovu sekciju od sjevera prema jugu, ima razne velike i male otoke i prudine, iroka je 300 do 400 koraka, duboka tri do est hvati i ima vrlo brzi tok. Kada u Korukoj i tajerskoj padnu jake kie, no napose za topljenja snijega u proljee, rijeka naglo nabuja i u 24 sata toliko nabuja da na raznim mjestima preplavi obale i poplavi niski kraj s obiju strana tako da se tada u ovdanjem kraju moe napredovati samo zemaljskim cestama, iako esto tek uz mnogo muke i uz velike opasnosti. Zbog jake snage, kojim rijeka tee, napose za visoke vode, prudine ponegdje bivaju otplavljene, naprotiv, na drugim se mjestima taloe nove. Prudine, jednako tako kao i velika stabla, koja voda katkad odnese sa sobom i vrsto prisloni
Drnje je osnovano u prvoj polovici 16. stoljea na jednoj dravskoj adi (otoku) kao zbjeg stanovnitva koje se sklonilo pred osmanskim napadima. Kasnije je naselje proireno na okolni, uglavnom movarni prostor. Iako je nepristupaan poloaj tijekom druge polovice 16. i cijelog 17. stoljea bio pozitivan za sigurnost stanovnika Drnja, poloaj u movarnom podruju izloenom negativnom djelovanju rijeke Drave ve se u 18. stoljeu pokazao nepovoljnim za daljnji razvitak ovoga sela. Vrhunac razornog djelovanja Drave na Drnje najoitije je vidljiv u prvoj polovici 19. stoljea kada su tijekom regulacijskih radova preseljene velike skupine drnjanskog stanovnitva na druge lokacije. Mogue je zakljuiti da je Drava u najranijim stoljeima postojanja Drnja odigrala zatitnu ulogu za njegove stanovnike, da bi kasnije pokazala svu svoju razornu mo jer rijeka je dobar sluga, ali lo gospodar. 29 urevaka pukovnija 2003., str. 104-105. 30 H. Petri 2000.
28
44
Slika 3: Jozefinska topografska karta, dio urevake pukovnije, 1782. Primjer prikaza Drave i ostalih hidrografskih elemenata (Hrvatski dravni arhiv)
45
na prudine, ine vonju brodom na toj rijeci vrlo opasnom i nesigurnom, pa se svake godine nasuu ili potonu razni natovareni brodovi. Drveni most koji vodi preko te rijeke na veliki otok, uz nasip koji se na njega naslanja kod idovaroa, tek je nedavno obnovljen i uvren. Na rukavcu s druge strane otoka, koji se zove Repaki kanal, nalazi se ravni brod (skela), a osim njega odrava se jo jedan kod sela Botova u provincijalu i nizvodno jo jedan kod sela Sigetca, a prema kraju ove sekcije jo jedan, zvani novigradski brod. Oni su bez iznimke loe kakvoe i tako mali da se njima preko rijeke najednom mogu prevesti dvoja mala kola. Veliki otok na kojemu lee staje za idovaroko blago, kao i otok Lug s ove strane rijeke Drave, imaju mnoga movarna i jako blatnjava mjesta, takoer su gdjegdje gusto zarasli bunjem i iprajem; na otoku sa stajama idovaroi kolima i na konju ne moe se napredovati nigdje drugdje, osim po putovima naznaenim na planu. Potok Torec ima kod Drnja mali otok, a ispod otoka nalazi se prolaz preko potoka kojim se za vrlo suha doba moe voziti, a dalje nizvodno ima jak drveni most. Nakon to se potok spoji s Dravom uz pomo dvaju jaraka kojima prema njemu dolaze vode iz rijeke Drave, potok kod idovaroi ima drugi postojani drveni most, ispod kojega tvori razne otoie, a nakon to se u njega ulije potok Jasenovec izlijeva se u rukavac Drave koji tvori otok Lug. Taj je potok irok 30 do 35 koraka i preko njegove dubine i zbog strmih jaruga s obiju strana nigdje se ne moe prijei, osim kroz spomenuti prolaz i preko mostova na njemu. Jarci s vodom, gore zatvoreni nasipima na rijeci Dravi, nastali su eim izlijevanjem te rijeke. Njih rijeka za visoke vode napuni i oni otjeu u potok Torec. Preko tih se jaraka ljeti, kad obino sasvim presue, moe svakako prijei na prolaznom putu iz Drnja u elekovec u provincijalu.31 Drnje je bilo ugroeno dravskim vodama. U lipnju 1775. godine napravljen je plan za ienja korita rijeke Drave od Osijeka do Legrada u dogovoru s inspektorom Pichlerom.32 Prvi detaljniji plan regulacije rijeke Drave i nekih njezinih pritoka (kod sela elekovec, Torec i Botovo) je iz 1777. godine,33 a sauvani su spisi iz 1804. koji se odnose na regulaciju korita rijeke Drave na podruju podravskih satnija urevake pukovnije.34 Problem je bio i u tome to se potok Koprivnica pri sutoku u Dravu esto izlijevao i plavio okoli. Stanovnici plavljenog podruja morali su zbog toga sudjelovati u regulaciji potoka Koprivnice. Dana 17. kolovoza 1779. godine natporunik Balako javio je iz Drnja koprivnikom gradskom magistratu da je generalkomanda naredila da se oisti potok Koprivnica.35 Istodobno su se radili nasipi za obranu od poplava pa je 1810. godine odreeno da teren izmeu Drave i nasipa treba zasaditi vrbama i topolama,36 no svi ti zahvati nisu bili dovoljni za zatitu od poplava i destruktivnog utjecaja rijeke Drave na stanovnitvo i naselja. Za ilustraciju utjecaja rijeke Drave na naselja govore podaci s kraja 18. i poetka 19. stoljea. Katastrofalna poplava dogodila se 3. lipnja 1770. godine, koja je bila takvih
urevaka pukovnija 2003., str. 106-107. HDA, Hrvatsko kraljevsko vijee, kut. 205. 33 HDA, Generalkomanda, kut. 10. 34 HDA, Generalkomanda, kut. 21, br. 11/285. 35 DAV, Arhiv grada Koprivnice, kut. 6, br. 232/779. 36 HDA, Generalkomanda, kut. 27, br. 3/13.
31 32
46
razmjera da se u drnjansku crkvu moglo ui samo amcem. Sva su polja bila pod vodom, sav kukuruz, itarice i sijeno bili su uniteni. Duhovskoj sveanosti pribivali su drnjanski upnik Martin Korolija te kapelani Baltazar Zrinski i Mirko Sabo. upnik Korolija pripisao je samo udotvornoj pomoi Majke Boje Drnjanske da voda nije ula u crkvu. Zbog toga je razumljivo to je u crkvi bio zavjetni oltar Sv. Nikole. Nova poplava zabiljeena je 5. studenoga iste godine, ali je bila manje destrukivna od prethodne.37 O opasnostima od rijeke Drave na imanju Botovo raspravljalo se 1810. godine.38 Velika poplava Drave bila je u rujnu 1812.,39 a sljedea poznata zbila se 1814. godine.40 Za Drnje i okolna sela najrazorniji je uinak imala poplava 1827. godine, u kojoj je uniten most preko Drave. Tijekom te nesree je doslovno bio otplavljen jedan itav dio Drnja, ali su se stanovnici uspjeli spasiti. Vojnokrajika vlast im je dodijelila zemljita na livadama prema Sigecu i Peterancu te su Drnjanci tamo sagradili nove kue (to je danas ulica Pemija). Poplava je imala takve razmjere da su iz Drnja u Peteranec (koji je smjeten na povienom terenu i time sigurniji od poplava) 1828. godine bile preseljene dravna trivijalna kola i sjedite satnije.41 Godine 1830. jo su neke zgrade u Drnju trebale biti preseljene zbog opasnosti od poplave rijeke Drave.42 Znakovito je bilo i pitanja solane. Zbog toga to su dravske vode ugrozile staru solanu 1789. godine je morala biti sagraena nova zgrada solane. Tipski projekt za specifine uvjete i potrebe solane u Drnju je adaptirao zidarski majstor Johann Stronner iz Kanie. Okvirne trokove za zidarske i ostale potrebne radove sastavio je komorski arhitekt Joseph Tallherr koji je u svome izvjetaju Ugarskoj dvorskoj komori od 19. sijenja 1788. godine istaknuo da je poloaj solane u Drnju izloen estim poplavama te su stoga u trokovnike ukalkulirani i vei trokovi radova na zatiti zgrade od visokih voda. Stoga je i odlueno da se cijela zgrada solane povisi za tri i pol stope kako bi se zatitila od poplavnih voda,43 no ni nova zgrada nije bila dugorono rjeenje za obranu od poplavnih dravskih voda. Ve 1799. godine Ugarska dvorska komora nastojala je ukinuti solanu u Drnju, ne samo radi poplava, nego iz pragmatinih razloga poveanja prometa junougarskih solana. Gradski magistrat Koprivnice traio je da se solana iz Drnja ne seli u Ugarsku, nego da ostane u Drnju ili da se premjesti u Koprivnicu.44 ini se da je proces preseljavanja solane iz Drnja u Koprivnicu poeo oko 1814. godine,45 u dio grada
upni ured Drnje (UD), Spomenica upe Drnje (SD), str., 74. HDA, Krievaka upanija, kut. 224, fasc. X, br. 531. 39 upni ured Sigetec (US), Spomenica upe Sigetec (SS). 40 UD, SD, str. 2-3. 41 UD, SD, str. 3; Arhiv Osnovne kole Drnje (AOD), Spomenica kole Drnje; AOD, Spomenica kole Peteranec; upni ured Peteranec (UP), Spomenica upe Peteranec (SP). 42 HDA, Generalkomanda, kut. 45, br. R 39-18. 43 MOL; I. Lenti-Kugli 1980., str. 95-96, 113. 44 DAV, AGK, spis od 25. sijenja 1799. godine, kut. 38. 45 DAV, AGK, spis od 13. prosinca 1814. godine.
37 38
47
zvan Futakovec.46 Ipak je Drnje zadralo dio funkcija za solanu jer se sol razvozila rijenim laama, vjerojatno s pristanita na Dravi kod Drnja.47 Solana je slubeno ukinuta 31. oujka 1817. godine.48 Ponajprije utjecajem rijeke Drave Drnje je izgubilo niz gospodarskih i sredinjih funkcija. To je utjecalo na smanjenje ukupnog broj stanovnika te na openito pogoranje gospodarske situacije u Drnju, u kojem su postupno prevladale agrarne funkcije.49 U samo trinaest godina, izmeu 1826. i 1839. godine, ukupan broj stanovnika Drnja smanjen je za gotovo treinu. Stanovnici dijelova Drnja su uslijed poplava rijeke Drave poeli spontano naseljavati prostore sjeverno od Drave poetkom 19. stoljea. Naseljavanje je bilo mogue jer je Marija Terezija prekodravski prostor sjeverno od Drave zvan Repa (sjeveroistono od Drnja) dodijelila Varadinskom generalatu umjesto Petrinje 1753. godine.50 U matinim knjigama upe Drnje nalazimo podatak o novom naselju preko rijeke Drave pod imenom Novo Selo 1802. godine, 1809. se spominje Drnje preko Drave (trans Drava) u matinoj knjizi krtenih,51 a u matinoj knjizi vjenanih upe Drnje spominje se od 1813. godine.52 U drnjanskim matinim knjigama spominju se prekodravska naselja: 1812. Gotalovo, 1819. Trkovec, a 1822. Gola.53 Gola se prvi put spominje dvije godine ranije 1820., ali tada nije bila u sastavu drnjanske upe nego su duebrinitvo obavljali upnici iz Gyknyesa.54 Gola se ne spominje u kanonskom izvjeu upe Gyknyes iz 1815. godine55 pa je mogue pretpostaviti da je to selo osnovano izmeu 1815. i 1820., nekoliko godina kasnije od Gotalova. U Prekodravlju je u vrijeme osnivanja Gotalova i Gole postojalo jedino selo dala56 koje je pripadalo upi Brenica (Berzence) u Vesprimskoj biskupiji.57 to se dalje dogaalo s prekodravskim naseljima opisao je Ivan Veenaj-Tilarov.58 Zahvaljujui opisu urevake pukovnije, poznato je kako je izgledao prekodravski prostor prije naseljavanja. Iz druge polovice 18. stoljea sauvao se opis sela dala, najstarijeg i
D. Feletar 1988., str. 179. DAV, AGK, spisi od 11. sijenja i 13. prosinca 1814. godine, dok 102; kut. 1814/1, dok. 992, kut. 1814/2. 48 DAV, AGK, spis od 31. oujka 1817., kut. 4-7. 49 H. Petri 2000. 50 HDA, Segregacioni spisi Hrvatske krajine, kut. 2, br. 1/49. 51 DAV, Zbirka matinih knjiga, Matina knjiga krtenih upe Drnje 1789. - 1822. 52 DAV, Matina knjiga vjenanih upe Drnje 1751. - 1857. 53 DAV, Matina knjiga krtenih upe Drnje 1789. - 1857; Matina knjiga vjenanih upe Drnje 1751. - 1857. Selo se spominje kao Gola - nova colonia (u svibnju), Gola nova colonia trans Dravum (u srpnju), a poslije toga se ustalio naziv ex Gola. U matinoj knjizi vjenanih se vidi da su mladenci Gole bili vjenani isti dan, a to je vjerojatno bilo zato to je prijelaz preko Drave bio otean, a i Gola je bila udaljena za upnika ili kapelana iz Drnja. Najvie vjenanja je bilo u sijenju i veljai, a poneko je izvreno u lipnju, kolovozu i studenome. 54 upni ured Gyknyes, Matina knjiga krtenih (1816-1860). 55 Gola jo 1815. nije spadala pod ekenjeku upu. Vespremski biskupski arhiv, Veszprem, Kanonske vizitacije A 8, vol. 16, cim. 15, Kotar Csurg (districtus Csurgoensis), str. 183-209.; MOL, film 21076. 56 S. Tiljari 1995. 57 Vespremski biskupski arhiv, Veszprem, Kanonske vizitacije; A 8, vol. 16, cim. 15, Kotar Csurg (districtus Csurgoensis), str. 183-209.; MOL, film 21076. 58 I. Veenaj-Tilarov 1992.
46 47
48
Slika 4: Hidrografska karta Drave kod Drnja, Alfred Scholten, 1866./67. (Hrvatski dravni arhiv)
49
tada jedinog naselja u dijelu urevake pukovnije preko rijeke Drave: Udaljeno je dva i pol sata od Molvi, etiri sata od Virja, dva sata od trgovita Brenica (Berzence) u Ugarskoj, dva do dva i pol sata od Dvoria (Somogyudvarhely) u Ugarskoj. Lei vrlo nisko, tik na granici s Kraljevinom Ugarskom. Selo se ne moe vidjeti prije nego to se doe 200 koraka do njega jer ini samo malo, iskreno mjesto u umi. Osim njega nema, meutim, vie nijednog sela. Cijeli taj veliki komad zemlje izmeu jarka dale i same Drave zove se uma Repa. uma ima znatno velike iskrene i iskoristive krevine te dijelom i zimi nastanjene konake ili staje za stoku. Rijeka Drava, koja tee kroz ovu sekciju od zapada prema jugu, iroka je 120 koraka, duboka etiri do est hvati i tamo gdje dolazi iz 3. sekcije ima tri otoka. Na tom je mjestu iroka 1200 koraka Kad rijeka najvie nabuja, izlijeva se po ovom cijelom kraju i napuni oznaene jarke Kladnik, dalica, Crni jarak i Levau te ima jak dotok vode istjecanjem Stare Drave i tada je cijeli kraj, osim krevina oznaenih na nekim mjestima, sasvim pod vodom. Nakon to rijeka otekne za sobom ostavlja u najdubljim udubinama oznaene i imenom navedene bare, koje ak ni usred ljeta nikad sasvim ne presue te u njima ostaje uvijek, barem, duboki mulj. Preko bara ne moe se prijei drugaije, osim preko oznaenih mostova ili oznaenih putova za vrlo velike sue. Ostala poneto poviena mjesta pak, koja su isto tako navedena imenom, a napose ona koja lee zapadno od jarka dalice i Trnova polja, presue neto prije. Preko rijeke se u dielu ove sekcije nigdje drugdje ne moe prijei osim kod broda koji se sastoji od dviju loih ravnih skela koje jedva da mogu najednom primiti dvoja mala kola. Kad voda jako opadne, druga je obala rijeke koja lei prema Repau i do dva hvata iznad vode. Jarak dala, koji je jednom bio rukavac Drave, irok je dva do etiri hvata i dubok etiri do devet stopa, a u proljee se napuni vodom otopljena snijega, a i drugim vodama i velikim poplavama, a ljeti sasvim presui do jarka dalice. Jarak prema uu potoka Garia, koji dolazi iz Ugarske, postaje sve blatnjaviji i preko njega se lakim vozilima moe prijei preko oznaenih mostova i gazova, ee jo i na drugim mjestima. Od potoka Garia nizvodno taj je jarak do ua potoka Crneca, koji dolazi iz Ugarske, pun vode i preko njega se moe prijei u blizini ua tog potoka59 Nakon toga slijedi nastavak opisa koji, osim putova, daje niz detalja o izgledu okolia preko Drave oko 1781. i 1782. godine: Potok Crnec ovdje gubi ime i dalje se naziva dala. irok je etiri do sedam hvati i dubok od est do dvanaest stopa. Preko njega se pjeice moe prijei kod mlina koji se nalazi u selu i prijei u kraj nasuprot selu, no dalje nizvodno preko njega se nigdje drugdje ne moe prijei, osim preko izgraena brvna i oznaena gaza, po neto kamenitom tlu u Dvorie (Somogyudvarhely) u Ugarskoj. Iznad sela nalazi se jaka bara zbog tu izgraenog mlinskog nasipa. Bara se protee uzdu potoka Crnca prema sjeveru. Od spomenutog puta koji kroz dalu ide u Dvorie nizvodno, taj jarak isto je irok i dubok, ima muljevito dno i preko njega se na dijelu kojim protjee u ovoj sekciji nigdje drugdje ne moe prijei. Livade i krevine koje se nalaze uz njega na ugarskoj su strani pune bara i njima se nikada ne moe proi. Put koji dolazi od novigradskog broda preko polja Novake, potom kroz jarak Kladnik, a onda preko mosta kod gostionice ide dalje u Brenicu, najbolji je put i
59
urevaka pukovnija 2003., str. 116-117. EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62
50
moe ga se drati zemaljskom cestom, koja se u ugarskom trgovitu Brenici (Berzence) spaja sa zemaljskom cestom prema Peuhu, no uporabljiv je samo za suha vremena za najveeg ljeta, i to samo lakim vozilima. Svaka mala kia ini prolaz tim putem vrlo tekim, pa ak i sasvim nemoguim60 O prekodravskom prostoru, tj. teritoriju Repaa iz druge polovice 18. stoljea postoje jo neki podaci: Putovi s druge strane vode u Bukes i Gyknyes u Ugarskoj, pjeskoviti su i uporabljivi svim tekim vozilima. Put prema Brenici (Berzence) pak i svi ostali putovi koji vode kroz takozvani Repa u Ugarsku i za samo malo loa vremena vrlo su movarni i sasvim neuporabljivi za teka vozila Gostionica u takozvanom Repau na jarku dali, kraj koje se razdvajaju putovi prema Gyknyesu i Brenici (Berzence) u Ugarskoj, te osamljene kue u istome kraju, zvane Cinderje i Kotalovo (Gotalovo), graene su samo od zemlje i pletenog prua.61 Posebno je zanimljiv dio koji prikazuje kako je izgledala uma Repa oko 1781. i 1782. godine: Takozvana uma Repa obrasla je gustim stablima i gusto zarasla bunjem i mladim drveem. Krevine koje se u njoj nalaze i poneto poviena mjesta oznaena su i imenovana to je bolje mogue. Udubljenja i movare koje se u njoj nalaze vidljive su po duljini i irini, kao i veze izmeu njih koje idu jarcima. Kroz umu se izvan tih oznaenih mostova i putova nigdje ne moe proi. Selo koje smo lei u ovoj sekciji (dala) nema nikakvih proizvoda, ivi od stoarstva i stoga nema nita za prijevoz.62 Iz svega navedenoga vidljivo je da je prekodravski dio urevake pukovnije bio tek djelomino naseljen, a gustoa naseljenosti je bila niska. Do velikih je promjena dolo planskim naseljavanjem prekodravskog prostora koje je poelo najvjerojatnije oko 1822. godine. Prema spomenici upe Gola, 1822. godine stanovnici iz dijela Drnja zvanog Posomok, to su im kue po otocima bijahu, pripadajue selu Drnje, zbog tekoe da dou k Majci Crkvi radi nabujale rijeke, kao i na posjede koje su na imenovanoj zemlji posjedovali, poeli su se iseljavati. I tako polje Gola s drnjanskim stanovnicima, 12 obitelji iz Maarske s doputenjem svojih gospodara i tri obitelji iz Hudovljana, satnije kapelske, iz upe Mosti, dolaskom svoj poetak stvorilo. Kasnije prema prilikama mjesta, broj dua i domova se poveavao. Naziv je odreen po dijelu zemlje zvanoj Gola. Godine 1824. pod drnjanskim upnikom Ivanom Saboloviem ovi, jo siromani stanovnici sela Gola, vlastitim poticajem, arom i vjerom voeni, skromnu drvenu kapelu dovrie, zapoetu 1823. pod nazivom Sv. Tri Kralja, koja je ostala filijala upe Drnje do 1827. godine. U srpnju 1825. godine je biskup Maksimilijan Vrhovac prigodom dijeljenja sv. potvrde, voen pastoralnim arom, iz Drnja doao u Golu, gdje je nove stanovnike potakao da treba slijediti kreposti i vjeru oinsku te je mnogima podijelio sveti sakrament potvrde.63
urevaka pukovnija 2003., str. 118-119. urevaka pukovnija 2003., str. 108. 62 urevaka pukovnija 2003., str. 119. 63 upni ured Gola, Spomenica upe Gola.
60 61
1826. 1460 380 1839. 1023 402 868 1851. 1055 430 1070 1857. 936 454 1270
51
Tablica 2: Kretanje ukupnog broja stanovnika u selima Drnje, Gola i Gotalovo Drnje Gotalovo Gola 1808. 1668 -
Izvor: S. Krivoi 1983., str. 162.
Grafikon 2: Kretanje ukupnog broja stanovnika u selima Drnje, Gola i Gotalovo
1800 Drnje 1600 1400 1200 1000 800 600 400 200 0 Gotalovo Gola
1808.
1826.
1839.
1851.
1857.
No, osim spontanog, bilo je organizirano i plansko naseljavanje, tim vie to je rijeka Drava, procesom meandriranja i poplavama, fiziki unitila cijele dijelove Drnja. Plansko iseljavanje iz Drnja i naseljavanje prostora sjeverno od Drave poelo je oko 1822. godine.64 Iz tablice se moe vidjeti da se od 1808. do 1839. godine u Drnju dogodio vei pad broja stanovnika koji se dijelom moe objasniti iseljavanjem dijela stanovnitva u Prekodravlje. Ukupan broj stanovnika sela Gotalovo se sredinom 19. stoljea kretao oko 400-450, a susjedna Gola u samo tridesetak godina, od 1826. do 1857., utrostruila je svoje stanovnitvo. Mogue je da je relativno brzo preseljenje relativno velikog broja stanovnika u Prekodravlje dijelom potpomogla poljoprivredna kriza kojoj valja pribrojiti i poplave 1812. i 1814. godine, koje se vide u krizama vjenanja zabiljeenima tih godina. Poplave su utjecale na gospodarstvo te najvjerojatnije i na pojave gladi. Dvije poplave Drave iz 1770. reflektirale
64
H. Petri, 2000. EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62
52
su se na krizu vjenanja 1771. godine, a katastrofalna polava iz 1827. godine razlog je zabiljeenoj krizi vjenanja iste godine. Prema tome, krize vjenanja su svakako vezane uz pojave gospodarskih kriza i gladi. U drugoj polovici 18. i do sredine 19. stoljea na podruju upe Drnje javljale su se 25 puta u sto godina ili u prosjeku svake etvrte godine, a ako pri tome izbacimo one godine koje su se javljale jedna za drugom ili blizu jedna do druge, moemo zakljuiti da su se krize vjenanja, odnosno pojave gladi javljale u ciklusima od priblino pet do sedam godina.65 U spomenici upe Peteranec o katastrofalnoj poplavi 1827. godine je zapisano: Bila je tako neuvena poplava da su Sigeani amcima i laicama 11. lipnja dovezeni do prve peteranske kue...66 O toj poplavi je u hlebinskoj upnoj spomenici zapisano: Na dan Sv. Barnabe 11. lipnja, nesreom je pod veer nastala strana poplava Drave idui od Drnja u Hlebine po dravnoj cesti kao ogromna rijeka tako da je itav gornji dio sela prema Sigecu bio u sredini naplavljen. Ljudi su iz kue sa djecom, stokom i sa ostalim stvarima bjeali jauui i nariui dijelom na istonu stranu, a dijelom u vinograde i susjedna sela, gdje su bili prisiljeni jadno ivjeti. Voda je u selu Hlebinama dosezala i 3 senja (lakta), pa su stoga od krinog raspela u sredini sela kapetan Senjan zapovjednik satnije sa zastavnikom Horvatom mogli doi u Hlebine obinim amcem po dravnoj cesti sve do drnjanskog razmea Drave. upnik Jakob Antol je dodao: Ja sam kao oevidac te dane morao alostan gledati kao more veliku poplavu u selu, a i sm sam primao ljude i blago u moje upno dvorite jer je bilo na povienom poloaju... to, da kaem o poljima, koja kao more obilavahu ribama mjesto ita, sjenokoe ne dadoe nikakova sijena, mjesto 8 vozova sijena na upnoj sjenokoi, nije dobiven nijedan voz... Oslobodi nas Gospodine, groma i nevremena, koji uzrokuje dravsku poplavu i spasi nas.67 U susjednom Sigecu je o toj poplavi zapisano: Godine 1827. mjeseca lipnja u osmini tijelova bila je takova poplava Drave, da su ljudi morali bjeati iz sela i tako je voda Drave tekla kao bujica, koja bi za kie znatno porasla, ipak nije prodrla u crkvu.68 Nasip preko sela Sigeca prema Drnju protiv struje i poplave Drave dao je nainiti godine 1828. prijanji namjesnik i hidrauliki upravitelj Drave Josip Miljanovi.69 Ova je poplava bila zabiljeena i u prekodravskom dijelu urevake pukovnije. U spomenici upe dala pie: Bilo je to 12. lipnja 1827. godine. Drava je narasla tako da je voda poplavila i prekrila sva polja i ceste. Toga je dana stradalo mnogo ljudi i stoke. Usjevi na poljima su bili sasvim uniteni. Voda bijae skoro u svim kuama. Ljudi su u strahu bjeali s djecom i stokom na uzviena mjesta. I jer je ta pogibelj prola bez veih ljudskih
H. Petri 2000. UP, SP; D. Komorec, 1973., str. 21. 67 upni ured Hlebine, Spomenica upe Hlebine. 68 US, SS. 69 Josip Miljanovi (Virje, 13. oujak 1796. - Sigetec, 21. oujak 1838.), podrijetlom iz asnike obitelji, vojnu akademiju zavrio je u Bekom Novom Mjestu 1806. godine. Kao zastavnik je bio u slubi urevake pukovnije. Sudjelovao je u organizaciji gradnje mosta kod Botova, odnosno Drnja, a 1822. se spominje kao vojni slubenik kod poslova regulacije Drave i Mure. Kao natporunik je bio vii zapovjednik graniarske tacije u Sigecu, gdje je umro od Suice. HDA, Generalkomanda, Registri, br. 6, fasc. 1822/368; HDA, Zbirka matinih knjiga, Matina knjiga krtenih upe Virje 1761-1806; DAV, Zbirka matinih knjiga, Matina knjiga umrlih upe Sigetec.
65 66
53
rtava, ondanji dalani zavjetovae se da e svake godine na ponedjeljak po Sv. Trojstvu, svetkovati kao zahvalni dan.70 Nakon gradnje nasipa jaina poplava je donekle smanjena.71 Radovi na regulaciji rijeke Drave nastavljeni su izmeu 1830. i 1848. godine.72 Bilo je sluajeva kada je Drava probila nasipe,73 kao npr. 1850. godine, te je, osim Drnja, ugrozila podruja Peteranca, Pitomae, urevca, Virja i Novigrada.74
Preseljenja cijelog sela i svih stanovnika - Brod i Ferdinandovac

Selo Brod dobilo je ime po prijelazu (brodu) preko Drave, a i nastanak naselja je mogue tumaiti utjecajem komunikacija na Dravi. Na tom je mjestu iz krajikog podruja vodio put prema ugarskoj upaniji Somogy, i to u sela Vizvar i Bobovec (Babocsa) koja su leala na lijevoj obali rijeke Drave.75 Od samih poetaka poloaj Broda, na povoljnom prijelazu preko Drave, nije bio dobar za ivot. Ugroavale su ga este poplave, a najvea konica razvoju je bila rijeka Drava. Nakon svake poplave naselje je bilo podrovano pa se traila pomo vojnih vlasti da se Drava regulira, iskopaju kanali, a sve su uestaliji bili zahtjevi o iseljavanju stanovnika. Ratno vijee je 1777. godine naredilo upravi Varadinske krajine da poduzme mjere spreavanja poplava na rijeci Dravi.76 Karta iz 1780. donosi prijedlog regulacije rijeke Drave kod Broda te prikazuje poloaj sela Brod iz kojeg je vidljivo da je ono bilo u zoni direktnog udara toka Drave zbog ega je dolazilo do stalnih poplava. Problem je bio i u tome to regulacija rijeke Drave na ovome prostoru ne bi rijeila ugroenost Broda dravskim vodama i poplavama. Spaavanje Broda hidroregulacijskim zahvatima bilo je direktno vezano uz problem zatite sela Heresznye, koje se nalazilo preko rijeke Drave, na ugarskoj strani nasuprot Broda.77 U svakom sluaju, jedno od ta dva naselja dugorono se moralo nai na udaru rijeke Drave. Rjeenje je pronaeno iseljavanjem sela Brod. Sauvao se opis okolia na podruju Broda oko 1781./82. godine, s posebnim teitem na opisu rijeke Drave: Selo Brod udaljeno je tri sata od Kalinovca, puna etiri sata od urevca, dva i etvrt sata od Sesveta Lei na rijeci Dravi na njezinoj desnoj obali Drava tvori od ua jarka dale granicu s Ugarskom. A tu istu granicu iznad ume Repaa odreuje jarak dala Drava koja protjee kroz ovu sekciju ima brz tok, nema ba visoke obale i ima pjeskovito korito, iroka je 150 do 200, pa i 300 koraka, i ima tri broda (skele) koji su ipak uporabljivi samo za prijevoz manjih kola te najvie mogu nositi i primati dva
upni ured dala, Spomenica upe dala. US, SS. 72 HDA, Hrvatsko-slavonski spisi kr. ugarskog namjesnikog vijea, Acta commissariatica (vojni spisi), godina 1848., br. 164; Acta commercialia (trgovaki spisi), fasc. 1, br. 3, fasc. 3, br. 105, fasc. 9, br. 995, 1011. 73 HDA, Hrvatsko-slavonski spisi kr. ugarskog namjesnikog vijea, Acta commercialia (trgovaki spisi), fasc. 5, br. 207. 74 HDA, Generalkomanda 1849-1869, kut. 107, R 39-95. 75 R. Horvat 1933., str. 46.; R. Horvat 1941., str. 18. 76 HDA, Generalkomande Karlovac-Varadin, kut. 21. 77 M. Slukan Alti 2002., str. 138.
70 71
54
Slika 5: Prikaz Drave na hidrolokoj karti iz 1780. godine (Hrvatski dravni arhiv)
takva vozila. Gornja skela se naziva molvarska, druga je udaljena sat vremena nizvodno od molvarske skele i naziva se virovska, a trea skela nalazi se ovdje kod sela Brod. Kada u Korukoj i tajerskoj padnu jake i dugotrajne kie ili kada se u proljee naglo otopi snijeg, ta rijeka za kratko vrijeme toliko nabuja da se prelije preko obala i izlije kroz cijelu ovu sekciju. Mjesta na kojima se ona prvenstveno prelije i izlije jesu: odmah podno molvarske i virovske skele, kroz razne jarke kao to je poznato: Mertvica, Medvedika, Nova Mertvica, dalje nie kod ukinog puta u Drenoviku mrtvicu, u jarak Belin, u Crnec i kod konaka ili staja za stoku Kingovo i Bakovci. Time nabujaju ne samo spomenuti, nego i svi ostali baroviti jarci koji se nalaze s njezine druge strane; i cijeli kraj ove sekcije kroz ume bude poplavljen, pa u tom kraju ne budu poplavljena samo neka poviena mjesta na iskrenim poljima koja se tu nalaze. Snagom bujajueg toka ta rijeka za kratko vrijeme stvori otoke i prudine tamo gdje ih prije nije bilo, ime plovidba brodom bude vrlo nesigurna i gotovo svake godine neki se brodovi nasuu i potonu. Zbog spomenute poplave, koja jo dugo nakon to se voda povue ini sasvim neuporabljivim sve putove koji idu kroz ovu sekciju, na nekim su dijelovima uzdu rijeke izgraeni nasipi koji su, u cijelosti uzevi, od male koristi i malo-pomalo opet potonu i zarastu ili se pak urue i budu otplavljeni jer ih voda podloka zbog zemlje koja je na njima jako pomijeana s pijeskom Obale Drave s obiju su strana gusto obrasle i, osim s pomou spomenutih skela, u ovoj sekciji nema druge veze s Ugarskom. Najbolji od tih brodova
55
(skela) je kod sela Broda, uz pomo koje se lakim vozilima moe doi do sela Hereszinye, koje lei na drugoj strani.78 Na osnovi sauvanih podataka mogue je pratiti proces unitenja cijelog naselja i preseljenje stanovnitva na istoj dravskoj obali, ali na novu, povienu, lokaciju neto udaljeniju od Drave na primjeru nestanka naselja Brod i osnivanja novog naselja Ferdinandovac (oko 1844. godine). Jugoistono od prostora gdje se potok dalica (dala) ulijeva u rijeku Dravu do sredine 19. stoljea postojalo je selo Brod. Selo je bilo smjeteno na obali rijeke Drave (uz njezinu desnu obalu), a iz sauvanih je karata mogue rekonstruirati njegovu strukturu. Prema karti iz 1845. godine vidi se da je selo Brod imalo tri paralelne (glavne) ulice koje su bile poloene u smjeru toka rijeke Drave (sjever-jug) te dvije manje uliice koje su se pruale okomito na (glavne) ulice u smjeru istok-zapad. Uz lijevu (maarsku) obalu rijeke Drave, nasuprot Broda,79 nalazilo se selo Hrasinja (danas Heresznye).80 Ista je struktura na karti iz 1780. godine.81 Pogledom na karte dobivamo dojam da je rije o dvojnim naseljima uz Dravu.82 Posljednji ostaci sela Brod vrlo su brzo bili potpuno naputeni, to je vidljivo na karti iz 1847. godine. Tada je na mjestu nekadanjeg sela upisan samo naziv Stari Brod.83 Mirela Slukan Alti opravdano smatra da je sluaj Broda jedan od najdrastinijih primjera utjecaja rijeke Drave na naselja te da se selo zbog pomicanja rijenog korita nalo na udaru novog dravskog toka.84 Prema istraivanjima Pakala Cvekana, uzrok iseljenju svih stanovnika iz Broda 1844. godine je, uz direktno erozivno djelovanje Drave, bio u tome to su kroz selo bili prokopavani kanali koji su ga devastirali. Iste je godine bilo sagraeno novo naselje Ferdinandovac,85 smjeteno nekoliko kilometara zapadnije od Broda. U Ferdinandovac su se, u organizaciji vojnokrajikih vlasti, preselili svi stanovnici Broda, osamdeset tri obitelji sa 830 Broana.86 Na karti iz 1845. vidljivo je da je u sredini nekadanjeg sela Brod bio formiran trg sa upnom crkvom u sredini. Brodska kapela Sv. Nikole je, prema miljenju Pakala Cvekana, bila sagraena izmeu 1717. i 1719. godine. Kapelom su upravljali sveenici iz Bobovca (danas Babocsa) i Vizvara.87 To nije bio nikakav problem jer su prekodravske upe Bobovec i Vizvar spadale u zagrebaku biskupiju.88 One su u bile njezin sastavni dio do 1777. godine,89
urevaka pukovnija 2003., str. 164-165. M. Slukan Alti 2002., karta na str. 146. 80 U matinim knjigama upe Vizvar (Republika Maarska) tijekom 18. stoljea koriste se oba naziva za ovo selo (Hrasinja i Heresznye), upni ured Vizvar, Matina knjiga krtenih (1738. - 1783); Matina knjiga vjenanih (1735. - 1806.). 81 M. Slukan Alti 2001., karta na str. 19; ista, 2002., karta na str. 138. 82 M. Slukan Alti 2002., karta na str. 138, 146. 83 M. Slukan Alti 2002., karta na str. 147. 84 M. Slukan Alti 2002., str. 135. 85 upni ured Ferdinandovac, Spomenica upe. 86 P. Cvekan 1996., str. 41, 60. 87 P. Cvekan 1974., str. 11-13.; matine knjige upa Babocsa i Vizvara donose oba naziva: Bobovec i Babocsa. 88 NAZ, KV, Prot. 92/IV; 93/V; 94/VI; 177/I; 178/II; 178/III; 180/IV; 211. 89 Zdenaj, str. 104.
78 79
56
Slika 6: Situacija Drave izmeu Broda i Hrasinja 1845. godine
a nakon toga su pripojene vesprimskoj biskupiji.90 Zbog toga je 1782. u Brodu bila ustrojena samostalna kapelanija.91 Uvjeti ivota u Brodu su bili loi zbog stalne opasnosti od Drave. upnik Grga tefok je u jednom pismu iz 1806. dobro opisao ivot stanovnika Broda: Kapelanija ima 475 dua. Na Dravi se mora birnuti za mlinove, a svake godine na obali Drave radi oko 1000 dua koji pod vodstvom 7. urevake satnije grade nasip pa se vikar iz Broda mora brinuti za njihov vjerski ivot i potrebe Crkva je drvena i ruevna i trebalo bi graditi novu. Narod kae da Drava prijeti crkvi i svim stanovnicima sela Brod. Nema podesnog mjesta da se sagradi nova crkva. Cijelo brodsko zemljite poplavljeno je vodom. Trae da se poalje komisija koja bi to pregledala i ispitala te cijelo naselje premjestila na drugo mjesto. Crkvi nedostaju i druge stvari potrebne za slubu Boju, a narod je tako siromaan i bijedno ivi da to ne moe nabaviti.92 Godine 1814. osnovana je u Brodu zasebna upa, koja je kasnije bila preseljena zajedno sa stanovnicima u Ferdinandovac.93 ivot je stanovnicima i dalje bio teak, a dodatno su ga ugroavale poplave, primjerice 1821., 1827., 1833., 1836., 1840. i 1843. godine. Od poplava je velikog obima bila ona iz 1827. godine kada je dravska voda ispunila kue i staje, a u
A. Lukinovi 1995., str. 28 usp. kartu izmeu str. 24 i 25. NAZ, KV, Prot. 97/IX, str. 269. 92 Pismo je objavljeno u: P. Cvekan 1974., str. 14. 93 upni ured Ferdinandovac, Spomenica upe.
90 91
1817. 500 1826. 661 1839. 699
57
1844. oko 830
Tablica 3: Kretanje broja stanovnika Broda od 1800. do 1844. godine oko 1800. 395 1806. oko 475 1808. 450
Izvori: S. Krivoi 1983., str. 163; P. Cvekan 1974., str. 14; P. Cvekan 1996., 60.
Grafikon 3: Kretanje broja stanovnika Broda od 1800. do 1844. godine
900 800 700 600 500 400 300 200 100 0
1800.
1806.
1808.
1817.
1826.
1839.
1844.
crkvi je bila visoka dva lakta. Poplava je unitila svu ljetinu, a ljudi iz Broda su se morali raseliti po okolnim selima jer nisu imali od ega ivjeti. Pavao Vuk, koji je od 1829. do 1843. bio brodski upnik, pisao je vojnim vlastima da su poplave ugrozile cijelo selo i traio da se Drava regulira te da se iskopaju kanali. Predlagao je da se cijelo selo preseli na prikladnije mjesto.94 Iako bismo iz ranije iznesenih podataka mogli zakljuiti da je za ivot uz relativno neatraktivan plavljeni prostor sela Broda na samoj obali Drave negativno djelovao na broj stanovnika, podaci govore o drukijem stanju. Promotrimo li tablicu, jasno moemo zakljuiti da je od poetka 19. stoljea do trajnog preseljenja stanovnika Broda na novu lokaciju 1844. bio prisutan gotovo kontinuirani porast ukupnog broja stanovnika. Od oko 1800. do 1844. godine stanovnitvo se Broda udvostruilo.95
94 95
P. Cvekan 1996., str. 40-41. S. Krivoi 1983., str. 163; P. Cvekan 1974., str. 14; P. Cvekan 1996., 60. EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62
58
Na kartama prve izmjere Drave iz 1780. i na projektu regulacije iste rijeke iz 1797. oznaen je prijedlog presijecanja meandra zapadno od Broda, ali to nikada nije bilo izvedeno. Prema istraivanjima Mirele Slukan Alti, problem spaavanja Broda bio je vezan uz selo s druge strane Drave - Heresznye. Oba su naselja bila na obalama Drave, i to je ometalo mogunost regulacije.96 Mirela Slukan Alti dopunjava ranije predstavljena istraivanja Pakala Cvekana97 podatkom da se pri katastrofalnoj poplavi 1847./48. voda probila juno od Broda pretvorivi podruje nekadanjeg sela u adu. Ona je utvrdila da se ispred topografski najnieg dijela tzv. Vizvarske jame nalazio meandar iji je vrh bio optereen jakom erozijom pa je bio probijen, a voda je nastavila tei Vizvarskim jarkom juno od Broda.98 Kako je bilo nemogue napraviti kvalitetnu regulaciju Drave u blizini Broda i Heresznye, priroda se sama pobrinula za rjeenje problema. Rijeka Drava je preselila Brod sa svoje desne (june) na lijevu (sjevernu) obalu i ujedno pomaknula svoj tok dalje od sela Heresznye, a taj je tok zadrala do dananjice. Iako smo ranije spomenuli da glavni uzrok preseljavanja cjelokupnog stanovnitva na novu lokaciju treba traiti prije svega u poplavama i neuspjenoj obrani Broda prokopavanjem kanala, sigurno je da su se stanovnici Broda odluili preseliti juno od novog toka Drave i zato to su postali odsjeeni od krajikog dijela Podravine kojoj su funkcionalno pripadali. Prostor gdje se nalazio Brod danas je jedan od prekodravskih dijelova teritorija Republike Hrvatske.99 Novo naselje Ferdinandovac bilo je planski izraeno, to se moe vidjeti iz katastarskog plana iz 1898. godine. Selo ima pravilan raster ulica, glavna se ulica prua u smjeru istokzapad, a uz nju postoji niz manjih koje se sijeku pod pravim kutem. Sve parcele, stambeni i gospodarski objekti pravilnog su oblika i pribline veliine. U sreditu sela bila je sagraena crkva. Taj primjer najbolje govori o promjenjivosti okolia pod utjecajem antropogenih imbenika. Cijeli jedan prirodni okoli pretvoren je u kulturni krajolik, ime je u potpunosti izmijenjena slika i nain iskoritavanja prostora. Kada je selo Brod, koje se zbog stalnih poplava nije moglo razvijati raseljeno, zbog podizanja novog sela Ferdinandovca iseljeno, dolo je do krenja uma radi stvaranja obradiva zemljita.100 Vano je napomenuti i da se pri gradnji Ferdinandovca kao novog sela pazilo da bude napravljeno dovoljno daleko od utjecaja rijeke Drave, to je bilo iz praktinih, ali dijelom i iz psiholokih razloga.
Umjesto zakljuka
Rijeka Drava je stoljeima utjecala na ljude i njihova naselja, no nekoliko sluajeva iz 18. i 19. stoljea relativno su dobar pokazatelj tih utjecaja. U ovom sam se radu nastojao ograniiti na dio koncepta odnosa ovjeka i okolia na granici, ali samo kroz predstavljanje nekih aspekata vrlo sloenih odnosa, i to na odabranim odrednicama meuodnosa Drave i ljudi.
M. Slukan Alti 2002., str. 135. P. Cvekan 1974.; isti, 1996. 98 M. Slukan Alti 2002., str. 135. 99 Veliki atlas Hrvatske 2002., str. 16. 100 Ured za katastar urevac, Katastarski plan Ferdinandovca iz 1898. godine; adek 2004., str. 45-48.
96 97
59
Meu najoitije i najbolje vidljive izravne pokazatelje tih odnosa izdvojit u tri primjera. Prvi je preseljenje naselja s lijeve na desnu obalu (iz Meimurja u Podravinu) - primjer Legrada (1710.). Drugi je unitenje dijela naselja tako to je Drava svojim tokom prola kroz njega i preseljavanje stanovnitva s desne na lijevu obalu u nova naselja - primjer unitenja dijelova Drnja i preseljenje dijela stanovnitva na nain da su za njih osnovana nova naselja: Gotalovo i Gola (1820. - 1822.). Trei primjer je unitenje cijelog naselja i preseljenje stanovnitva na istoj dravskoj obali, ali na novu, povienu, lokaciju neto udaljeniju od Drave - primjer nestanka naselja Brod i osnivanja novog naselja Ferdinandovac (1844.). U novije smo vrijeme ponovno svjedoci depopulacije toga prostora. Ipak mogue je utvrditi da je u raznim ciklusima dolazilo do osnivanja naselja u neposrednoj blizini dravske obale i kasnije njihova nestanka. Utjecaj ovjeka na Dravu bio je vidljiv od prvih planova regulacija iz 1780. godine, ali je postao osjetan tek od poetka 19. stoljea, tj. od prvih radova na hidroregulaciji rijeke Drave. Na drugoj strani, Drava je na ljude stoljeima utjecala na razlilite naine. U ovom je tekstu obraen jedan sluaj iz tadanjeg ugarskog provincijala, tj. Zaladske upanije te dva sluaja s vojnokrajikog prostora, tj. urevake pukovnije.
Summary
Throughout the past centuries, Drava river in some parts of its flow was a borderline river. This features and qualities were most visible in late 16th century, when it became a dividing river between two empires - the Habsburg and the Ottoman Empires. This important quality was secured and kept until the end of 17th century. Later on, it became the borderline between the Croatian Military Border and Hungarian provinces, a status similar to the previous one it had been until the end of 16th century. This paper is limited to a concept of man and his environment in border area, but only in presenting certain aspects of complex relationship, on certain interrelations between the river Drava and people living along its flow. Recently, we are witnessing again that these regions are being depopulated once more. However, there is a possibility, that in different periods settlements were being established right along the river banks and disappearing again. Mans influence on Drava has been visible from the first river regulation plans in 1780. This influence, however, became more significant only after early 19th century, or rather, from the first hydro regulation works of Drava river. On the other hand, for centuries Drava has influenced people in many ways. The following three examples are the best and most obvious direct indicators of these interrelations. The first example deals with resettlement of population from the left, to the right river bank (from Meimurje to Podravina region) - the Example of Legrad (1710). The second is partial destruction of a settlement, caused by Drava changing its flow and running through the settlement; hence, the population had to move and resettle from the right, to the left bank, forming a new settlement - example of Drnje partial destruction; this, in turn, cased two new settlements to emerge - Gotalovo and Gola (1820 - 1822). The third example is destruction of entire settlement and resettlement of townspeople to the same bank, but to an elevated location, somewhat further away from the river - the example of destruction of the settlement Brod and emerging of the new settlement Ferdinandovac (1844).
60
Neobjavljeni izvori:
Arhiv Osnovne kole Drnje, Spomenica kole Drnje; Spomenica kole Peteranec. Dravni arhiv Varadin (DAV), Zbirka matinih knjiga, Matina knjiga krtenih upe Drnje 1789. - 1822; Matina knjiga vjenanih upe Drnje 1751. - 1857.; Matina knjiga umrlih upe Sigetec; Arhiv grada Koprivnice (AGK) Hrvatski dravni arhiv Zagreb (HDA), Hrvatsko-slavonski spisi kr. ugarskog namjesni kog vijea, Acta commissariatica (vojni spisi), godina 1848., br. 164; Acta commercialia (trgovaki spisi), fasc. 1, br. 3, fasc. 3, br. 105, fasc. 9, br. 995, 1011.; Hrvatsko-slavonski spisi kr. ugarskog namjesnikog vijea, Acta commercialia (trgovaki spisi), fasc. 5, br. 207.; Generalkomande Karlovac - Varadin, kut. 10, 21; Generalkomanda 1849. - 1869., kut. 107, R 39-95.: Zbirka matinih knjiga, Matina knjiga krtenih upe Virje 1761. 1806.; Hrvatsko kraljevsko vijee, kut. 205.; Krievaka upanija, kut. 224.; Segregacioni spisi Hrvatske krajine, kut. 2. Maarski dravni arhiv Budimpeta (MOL), film 21076. Nadbiskupski arhiv Zagreb (NAZ), Kanonske vizitacije (KV), Prot. 7/VII; 70/I; 70/Ib; 71/II; 73/IV; 75/VI; 92/IV; 93/V; 94/VI; 97/IX; 177/I; 178/II; 178/III; 180/IV; 211. Ured za katastar urevac, Katastarski plan Ferdinandovca iz 1898. godine. Vespremski biskupski arhiv, Veszprem, Kanonske vizitacije; A 8, vol. 16, cim. 15, Kotar Csurg (districtus Csurgoensis). Zdenaj - Antun Zdenaj, Series episcoparum et memorabilia historiae episcipatus zagrabiensis. upni ured Drnje, Spomenica upe Drnje. upni ured Ferdinandovac, Spomenica upe Ferdinandovac. upni ured Gola, Spomenica upe Gola. upni ured Gyknyes, Matina knjiga krtenih (1816. - 1860.). upni ured Hlebine, Spomenica upe Hlebine. upni ured Legrad, Spomenica upe Legrad. upni ured Peteranec, Spomenica upe Peteranec. upni ured Sigetec, Spomenica upe Sigetec. upni ured Vizvar, Matina knjiga krtenih (1738. - 1783.); Matina knjiga vjenanih (1735. - 1806.). upni ured dala, Spomenica upe dala.
Objavljeni izvori:
Bedekovi 1752. - Josip Bedekovi, Natale solum magni ecclesiae doctoris sancti Hieronymi, Neostadii 1752. urevaka pukovnija 2003. - Hrvatska na tajnim zemljovidima XVIIII. i XIX. stoljea, urevaka pukovnija, Zagreb 2003.
61
Krivoi 1983. - Stjepan Krivoi, Stanovnitvo Podravine 1659. - 1859. godine, Podravski zbornik, sv. 9, Koprivnica 1983., str. 147-164. Veliki atlas Hrvatske 2002. - Veliki atlas Hrvatske (1:100 000), Zagreb 2002.
Literatura:
AH 1-2 - Lajos Szntai, Atlas Hungaricus, knj. 1-2,Budapest 1996. Cvekan 1974. - Pakal Cvekan, Cvekan 1996. - Pakal Cvekan, Feletar 1971. - Dragutin Feletar, Legrad, akovec 1971. Feletar 1988. - Dragutin Feletar, Podravina, knj. 1, Koprivnica 1988. Horvat 1933. - Rudolf Horvat, Hrvatska Podravina. Povijesne rasprave, crtice i biljeke, Zagreb 1933. Horvat 1941. - Rudolf Horvat, upe u Hrvatskoj Podravini, u: Hrvatska prolost, knj. 2, Zagreb 1941., str. 3-87. Horvat 1944. - Poviest Meimurja, Zagreb 1944. Hrvatska enciklopedija 2004. - Hrvatska enciklopedija (Kn-Mak), Zagreb 2004. Kerecsnyi 1982. - Edit Kerecsnyi, Povijest i materijalna kultura pomurskih Hrvata, Budimpeta 1982. Klemm 1986. - Miroslav Klemm, Planovi akovca, Kotoribe i Legrada iz druge polovice 17. stoljea u Bekom vojnopovijesnom muzeju, Radovi, Zavod za znanstveni rad HAZU Varadin, sv. 1., Varadin 1986., str. 193-202. Kolari 1992. - Juraj Kolari, Povijest Kotoribe, Zagreb 1992. Komorec 1973. - Dragutin Komorec, Kronika upe Peteranec, 1773.. - 1973., Peteranec 1973. Lenti-Kugli 1980. - Ivy Lenti-Kugli, Nekoliko primjera javnih zgrada iz druge polovine 18. stoljea u kontinentalnoj Hrvatskoj (solana i tridesetnica), Bulletin Razreda za likovne umjetnosti JAZU, 1 (49), Zagreb 1980. Lukinovi 1995. - Andrija Lukinovi, Zagreb - devetstoljetna biskupija, Zagreb 1995. Modri 1974. - Rajka Modri, Povijesni spomenici obitelji Zrinskih i Frankopana, knj. 1, Popisi i procjena dobara (1672. - 1673.), Zagreb 1974. Petri 2000. - Hrvoje Petri, Opina i upa Drnje, Drnje 2000. Petri 2002. - Hrvoje Petri, Procjene broja stanovnika i ekonomskog razvoja gradskih naselja sjeverozapadne Hrvatske od kraja 16. do poetka 18. stoljea, u: Stvaralaki potencijali u funkciji kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske, Zbornik radova Meunarodnog znanstvenog simpozija odranog u Varadinu 21. i 22. studenoga 2002. godine, Zagreb-Varadin 2002., str. 133-152. Slukan Alti 2001. - Mirela Slukan Alti, Hidrografske karte rijeka kao izvori za prouavanje dinamike hidrografskih odnosa, Hrvatske vode, god. 9, br. 34, Zagreb 2001., str. 15-29.
62
Slukan Alti 2002. - Mirela Slukan Alti, Hidroregulacija Drave i njezini utjecaji na transformaciju prirodnog i kulturnog pejsaa Podravine, Podravina, vol. 1, br. 2, Koprivnica 2002., str. 128-152. Slukan Alti 2002a - Mirela Slukan Alti, Legrad - grad na sutoku rijeka i razmeu drava, Podravski zbornik, sv. 28, Koprivnica 2002., str. 111-120. adek 2004. - Kreimir adek, Razvoj urevake Podravine od poetka 16. do kraja 19. stoljea, diplomski rad, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Sveuilite u Zagrebu, Zagreb 2004. Tiljari 1995. - Snjeana Tiljari, Moja dala, Koprivnica 1995. Vanino 1933. - Miroslav Vanino, Misijska izvjea XVII. i XVIII. vijeka, Vrela i prinosi, sv. 2, Sarajevo 1933. Veenaj-Tilarov 1992. - Ivan Veenaj-Tilarov, Mojemu zaviaju, Gola 1992.
eljko Holjevac - NASELJA GRADIANSKIH HRVATA U ZAPADNOJ MAARSKOJ
63
NASELJA GRADIANSKIH HRVATA U ZAPADNOJ MAARSKOJ

Na katastarskim planovima iz 1857. godine In land registry plans from 1857
eljko Holjevac Primljeno: 11. 1. 2004. Institut drutvenih znanosti Prihvaeno: 23. 7. 2004. Ivo Pilar Rad ima dvije pozitivne recenzije Maruliev trg 19/I UDK/UDC 314.722(439-15=163.42(091) HR-10000 Zagreb 911.3:314>(439-15=163.42):528.41857 Republika Hrvatska Izvorni znanstveni rad Original scientific paper
SETTLEMENTS OF CROATS IN WESTERN HUNGARY
Saetak
Autor se ukratko osvre na prikaze dananjih naselja gradianskih (tada zapadnougarskih) Hrvata na tlu zapadne Maarske na katastarskim planovima iz 1857. godine. Budui da prikazuju ukupnu fiziku i drutveno-geografsku strukturu pojedinih naselja kratko nakon ukinua staroga feudalnoga sustava 1848., ti su planovi svakako vaan izvor za gospodarsku i drutvenu povijest jer je u prostornoj organizaciji naselja viestruko vidljiv biljeg upravo tog sustava. No, oni su jednako tako vani i kao indikatori etnikoga sastava tih naselja u tom vremenu jer sadre vrlo bogatu seosku mikrotoponimiju, dobrim dijelom i na hrvatskome jeziku.
Kljune rijei: gradianski Hrvati, zapadna Maarska, katastarski planovi, 1857. godina Key words: Croats from Gradie (Burgenland), western Hungary, land registry plans,
1857. year
1. Zapadnomaarski gradianskohrvatski ogranak u prostoru i vremenu

Potomci Hrvata koji su se u 16. stoljeu pred osmanskom ekspanzijom u srednjoj i jugoistonoj Europi na razliite naine iselili ili su bili preseljeni iz stare domovine u tadanju zapadnu Ugarsku ive danas u austrijsko-maarsko-slovakom dodirnom prostoru kao gradianski Hrvati. Selidbom u zapadnougarske predjele tijekom 16. stoljea bilo je, prema nekim procjenama, obuhvaeno vie od 100.000 ljudi. Rauna se da su se oni tamo nastanili u priblino 200 naselja. Od te stare dijaspore danas je, zbog procesa asimilacije i drugih negativnih pojava u ukupnome sociokulturnom krajoliku pojedinih naselja tijekom vremena, preostalo u istonoj Austriji jo 50, u zapadnoj Maarskoj 14, a u Slovakoj (oko Bratislave) samo etiri naselja za koja se u veoj ili manjoj mjeri jo moe rei da su hrvatska manjinska naselja. Moe se rei da ukupan broj gradianskih Hrvata u sve tri navedene zemlje zajedno trenutano vjerojatno nije bitno vei od 35 do 40 tisua ljudi. Zahvaljujui vlastitom
64
Slika 1: Gradianskohrvatska naselja u zapadnoj Maarskoj
BRATISLAVA
S L O V A KA
Bizonja
o
SOPRON Velein Umok
G UR RA GE DI NL E AN D)
(B
Plajgor
Prisika Hrvatski idan Temerje
KISEG Narda
A UST RIJ A
atar
SZOMBATHELY
Hrvatske ice
Ne
idersk
WIENER NEUSTADT
EISENSTADT (ELJEZNO)
o j ez
Hrvatska Kemlja
Unda
er
M A AR S KA
Petrovo Selo
S LO V EN IJ A
65
samorazvitku, koji se tijekom proteklih stoljea u potpunosti odvijao autonomno i uglavnom osjetno drukije od preobrazbi u zemlji iz koje oni zapravo potjeu, gradianski Hrvati u te tri srednjoeuropske drave (u Austriji, Maarskoj i Slovakoj) danas su prirodni ogranak hrvatskoga naroda izvan domovine, ali po mnogoemu osebujan te posve samosvojan dio hrvatskog narodnog bia, nerazluiv od ivotne zbilje zemalja u kojima obitavaju.1 Kad su preci dananjih gradianskih Hrvata u 16. stoljeu pristigli u zapadnougarske predjele, oni su zapravo doli na podruje koje je tada bilo u sklopu Ugarskoga kraljevstva i nazivalo se zapadnom Ugarskom. Stoga su se i Hrvati u tim krajevima kasnije obino nazivali zapadnougarskim Hrvatima. Suvremeni pojmovi Gradia i gradianskih Hrvata tada nisu bili poznati. Oni su se oblikovali tek poslije Prvoga svjetskog rata. Naime, zavretkom tog rata dolo je do raspada stare podunavske monarhije koja je u svome tkivu, pod habsburkim ezlom, stoljeima utjelovljavala i panonski prostor. Njezinim raspadom nastale su u panonskom prostoru dvije nove drave: Austrija i Maarska. Budui da je u veem dijelu dotadanje zapadne Ugarske bilo vie Nijemaca nego Maara, znatni dijelovi tog prostora pripali su mirovnim ugovorima Austriji (u kojoj je 1921. ustrojena pokrajina Burgenland), a podruje oko Bratislave pripalo je novoj dravi ehoslovakoj (danas Slovakoj). S obzirom na to da se u novoustrojenoj pokrajini Burgenland nala glavnina Hrvata, itelj netom podijeljene zapadne Ugarske, taj je naziv ubrzo, zaslugom Mate Meria-Miloradia (1850. - 1928.), slavnog preporoditelja zapadnougarskih Hrvata, preveden na hrvatski jezik izrazom Gradie. Od tada se i Hrvati u novoj pokrajini i oko nje u zapadnoj Maarskoj i prekograninoj Slovakoj openito nazivaju gradianskim Hrvatima. Unutar maarskih granica danas ukupno ima 14 naselja, disperziranih uz suvremenu maarsko-austrijsku granicu, u kojima - prema najnovijem maarskom popisu stanovnitva iz 2001. - obitava oko 3800 pripadnika zapadnomaarskoga gradianskohrvatskog ogranka (u stvarnosti je njihov broj neto vei, ali sigurno ne mnogo), koji s Maarima i ostalim stanovnicima dijele sudbinu zajednikog ivota u jednome po mnogoemu specifinom multijezinom i multikulturnom okruenju uz granicu s Austrijom i Europskom unijom (kojoj e se u skorije vrijeme pridruiti i Maarska). Gledano s jugozapada prema sjeveroistoku, rije je o sljedeim naseljima: Petrovo Selo (ma. Szentpetrfa, njem. Prostrum), Hrvatske ice (ma. Horvtlvo , njem. Kroatisch Schtzen), Gornji atar ili etar (ma. Felscsatr, njem. Oberschilding), Narda (ma. Narda, njem. Nahring), Temerje (ma. Tmrd, njem. Tematen), Hrvatski idan (ma. Horvtzsidny, njem. Siegersdorf), Plajgor (ma. lmod, njem. Bleigraben), Prisika (ma. Peresznye, njem. Prssing), Unda (ma. Und, njem. Undten), Koljnof (ma. Kphza, njem. Kohlnhof), Vedein (ma. Hidegsg, njem. Kleinandr), Umok (ma. Homok, od 1905. Ferto homok, njem. Amhagen), Hrvatska Kemlja (ma. Horvtkimle, njem. Kroatisch Kimling) i Bizonja ili Bizunja (ma. Bezenye, njem. Pallersdorf). Neka su naselja oduvijek postojala kao dvojna naselja koja su tek u novije vrijeme upravno spojena. Tako je Donji atar (ma. Alscsatr, njem. Unterschilding) 1932. povezan sa spomenutim
Osnovne obavijesti o gradianskim Hrvatima mogu se pronai u zborniku radova Povijest i kultura gradianskih Hrvata, ur. Ivan Kampu, Zagreb 1995. EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 63 - 84
66
Gornjim atarom, 1950. spojene su Velika Narda (ma. Nagynarda, njem. Grossnahring) i Mala Narda (ma. Kissnarda, njem. Kleinnahring) u jedinstveno naselje, a 1966. sjedinjene su Hrvatska Kemlja i susjedna Ugarska Kemlja (ma. Magyarkimle, njem. Ungarisch Kimling) u prostornu cjelinu pod nazivom Kemlja (ma. Kimle, njem. Kimling). Sva su ta naselja kategorizirana kao sela. U upravnom pogledu opine Petrovo Selo, Hrvatske ice, Gornji atar, Narda, Hrvatski idan, Plajgor i Prisika danas pripadaju eljeznoj upaniji (Vas vrmegye) sa sreditem u gradu Szombathelyu (koga tamonji Hrvati zovu Sambotel, a ponekad se uje i izraz Subotite, dok je njemaki naziv Steinamanger). Opine Unda, Koljnof, Vedein, Umok, Hrvatska Kemlja i Bizonja nalaze se u Jursko-moonskoopronskoj upaniji (Gyo r-Moson-Sopron vrmegye), nastaloj upravnim spajanjem triju starih upanija, sa sreditem u gradu Juri (Gyo r). U crkvenom pogledu manji broj naselja (u jugozapadnim predjelima) po postanku pripada mlaoj Szombathelyskoj biskupiji (Szombathelyi Pspo ksg), utemeljenoj 1777., a vie naselja (u sjeveroistonim predjelima) nalazi se u starijoj Jurskoj (ili Raabskoj) biskupiji (Gyo ri Pspo ksg). Granica izmeu tih dviju crkvenih pokrajina negdje je u visini Kisega.2 Prema broju stanovnika danas se meu najvea sela ubraja Koljnof s ukupno 1882, a meu najmanjima je Plajgor - seoce koje sada ima samo 88 stanovnika. Prema ugarskom Leksikonu naselja (Lexicon locorum) iz 1773., u svim naseljima zapadnougarskih Hrvata na tlu dananje zapadne Maarske je hrvatski (Croatica) bio glavni jezik u mjestu, to e rei da su Hrvati tada u tim selima morali biti izrazito veinsko stanovnitvo. Danas je situacija, naravno, sasvim drugaija. Prema popisu stanovnitva iz 2001., Hrvati (gledano prema nacionalnosti, odnosno materinjem jeziku) imaju natpolovinu veinu jo samo u Petrovom Selu i Nardi. U Koljnofu su zastupljeni s otprilike 50 posto. U pretenom dijelu naselja (Hrvatske ice, Gornji atar, Hrvatski idan, Plajgor, Prisika, Unda, Vedein, Umok, Kemlja i Bizonja) Hrvati su u znatnoj ili ak izrazitoj manjini, a u Temerju (gdje najnoviji popis stanovnitva biljei doslovno samo tri osobe koje se smatraju Hrvatima, ali hrvatski ne navode kao svoj materinji jezik) nalaze se praktiki pred potpunim nestankom pa je ozbiljno pitanje koliko se to naselje jo uope moe opravdano ubrajati u hrvatska manjinska naselja na tlu zapadne Maarske.3 Tijekom 50-ih godina 19. stoljea, u doba novog austrijskoga apsolutizma, etiri stare zapadnougarske upanije - eljezna, opronska, Moonska i Pounska - pripadale su opronskom distriktu, upravnoj jedinici koja je obuhvaala cijelo maarsko Zadunavlje (podruje zapadno od velike rijeke Dunav). Zahvaljujui toj injenici, zapadnougarski Hrvati ivjeli su u to vrijeme u jedinstvenoj teritorijalnoj i geopolitikoj cjelini. Oni su tada veinom bili seljaci, duboko ukorijenjeni u tradicionalnom agrarnom obzorju kao sudbinskome okviru vlastite svakodnevice. Osnovna gospodarska djelatnost, kojom su se tradicionalno bavili,
Usp. eljko Holjevac, Gradianski Hrvati u Maarskoj u razdoblju modernizacije od prosvijeenog apsolutizma do graanskog drutva (od polovice 18. do polovice 19. stoljea), magistarski rad, Filozofski fakultet, Zagreb 2002., 8. 3 Vidi: Lexicon locorum regni Hungariae populosorum anno 1773 officiose confectum, Budapestini 1920, 83-89, 137, 211-215; 2001. vi npszmlls. 4. Nemzetisgi kto ds. A nemzeti, etnikai kisebbsgek adatai, Budapest 2002, 138-153.
2
67
bilo je poljodjelstvo. To su svakako bile okvirne paradigme koje su proimale i prostornu organizaciju njihovih naselja.
2. Prikazi zapadnomaarskih gradianskohrvatskih naselja na katastarskim planovima iz 1857. godine

U doba novog austrijskoga apsolutizma, tijekom 50-ih godina 19. stoljea, provedena je na podruju zapadne Ugarske sustavna katastarska izmjera. Tada su nastali detaljni katastarski planovi krupnog mjerila4 svih naselja zapadne Ugarske, pa tako i planovi naselja zapadnougarskih Hrvata na tlu dananje zapadne Maarske. Oni prikazuju ukupnu fiziku i drutveno-geografsku stvarnost s ucrtanim katastarskim esticama. Danas se uvaju u Katastarskoj zbirci Maarskog dravnog arhiva u Budimpeti.5 Ve 1852. i 1854. godine bili su izraeni prvi katastarski planovi za dio naselja (Hrvatski idan, Unda, Koljnof, Vedein, Umok, Bizonja). Raeni su u mjerilu 1 beki palac (Zoll) = 100 hvati (Klafter) te su prikazivali samo najopenitiju prostornu osnovu dotinih naselja. Meutim, ve 1857. izraeni su mnogo detaljniji katastarski planovi, podijeljeni na vie listova, a obuhvatili su sva naselja zapadnougarskih Hrvata na tlu dananje zapadne Maarske. Ti su planovi bili raeni u mjerilu: 1 beki palac6 (na planu) = 40 hvati7 (u prirodi), odnosno 1:2880. S obzirom na ruralni sociokulturni pejza naselj zapadnougarskih Hrvata na tlu dananje zapadne Maarske u to vrijeme, osnovni objekti koji se prikazuju na planovima iz 1857. redovito su struktura smih naselja sa zgradama i putovima te raspored zemljinih estica koje su pripadale selu s oznakom poljoprivrednih kultura. S tog stajalita spomenuti su planovi vaan izvor za gospodarsku i drutvenu povijest jer odraavaju ukupnu fiziku i drutveno-geografsku stvarnost pojedinih naselja, ali su vrlo vani i kao indikatori etnikog sastava tih naselja u dotinom vremenu jer sadre vrlo bogatu seosku mikrotoponimiju, dobrim dijelom i na hrvatskome jeziku. U nastavku emo ukratko referirati na svako pojedino naselje, prilaui redovito odgovarajue dijelove katastarskih planova, odnosno one listove koji najbolje vizualno potkrepljuju izvoenja koja slijede. Uz manje opservacije o nekim pojedinostima iz ukupne stvarnosti koja se da iitati iz tih listova, redovito emo upozoravati na seosku mikrotoponimiju, i to posebno s obzirom na njezinu prepoznatljivost iz perspektive utjelovljenosti u hrvatskom ili maarskom, odnosno njemakom jeziku. Kako bi predodba o napuenosti pojedinih naselja bila to potpunija, upozoravat emo usput i na ukupan broj stanovnika u dotinim naseljima prema popisu stanovnitva iz 1857., inae prvom modernom popisu stanovnitva provedenom u cijeloj tadanjoj Habsburkoj Monarhiji.8
Pojam katastarski plan prema definiciji: Mirela Slukan Alti, Povijesna kartografija. Kartografski izvori u povijesnim znanostima, Zagreb 2003., 19. Usp. Miljenko Lapaine - Nedjeljko Franula - Pako Lovri, Kartografija u katastru, u: Miodrag Roi - Zdravko Kapovi (ur.), Prvi hrvatski kongres o katastru - First Croatian Congress on Cadastre, Zagreb 1997, 80. 5 Magyar Orszgos Levltr (dalje: MOL), Budapest, S 78 Kataszteri gyu temny, 129-275. tka. 6 Beki palac kao mjera za duinu iznosio je 2,63401 cm. 7 Beki hvat kao mjera za duinu iznosio je 1,8964839 m. 8 Podaci uzeti iz: Magyarorszg kzsgeinek s vrosainak npessge az 1850., 1857. s 1870. vekben (Az 1980. vi llamigazgatsi beoszts szerint), Budapest 1984, 140-155, 306-319.
4
68
Na dijelu katastarske karte Petrovog Sela iz 1857. prikazan je izduen poloaj naselja uz rijeku Pinku. Seoske kue smjetene su u pravilnom nizu uz glavnu cestovnu komunikaciju, zapravo dvodijelni seoski put, uglavnom usporedo sa spomenutom rijekom, to se kria s drugom prometnom komunikacijom koja vodi u selo s istone strane. Uz kue su smjetene i okunice, a dalje se u pravilnom rasporedu niu ostale katastarske estice. upna crkva Sv. Petra i Pavla ucrtana je izvan naselja, na mjestu gdje se nalazi i danas, a upisan je njemaki naziv sela (Prostrum). Uz taj oikonim susree se i jedan hidronim prepoznatljiv u nazivu rijeke (Pinka Fluss). Na zemljitu koje je pripadalo selu prevladava hrvatska mikrotoponimija: Pod Brigon, Za Brigon, Gornje Kertsi itd. Spomenuti toponimi odraavaju reljefne osobine (ukazuju na postojanje pobra), odnosno opisuju izgled pejzaa (upuuju na iskreno umsko podruje). Tek ponegdje susreu se i njemaki izrazi, npr. Hintern allen Mayerhof. Spominjanje majura u tom nazivu sigurno je odraz odgovarajueg naina gospodarenja dotinim zemljitem. Ako je suditi prema zabiljeenoj mikrotoponimiji, Hrvati su u Petrovom Selu bili izrazito veinski stanovnici. Prema ukupnom broju stanovnika bilo je to jedno od veih naselja, a 1857. Petrovo Selo imalo je ukupno 1002 stanovnika. Poloaj naselja Hrvatske ice, koje oblinja rijeka Pinka odvaja od susjednoga njemakog naselja Deutsch Schtzen, prikazan je na dijelu katastarskog plana, izraenog
Slika 2: Petrovo Selo 1857. godine

69
Slika 3: Hrvatske ice 1857. godine
takoer 1857. godine. I tu su prometne komunikacije uvjetovale raspored kua preteno uz cestu, odnosno seoski put. Naselje je prilino zbijeno, tj. kue su okupljene u njegovoj jezgri. Uz kue postoje i okunice, a ostale zemljine estice rasporeene su oko naselja u razliitim smjerovima. Ucrtana je filijalna crkva Sv. Ane u sreditu naselja, ali nije upisano njezino ime. Upisan je njemaki naziv sela (Kroatisch Schtzen), ali je mikrotoponimija na seoskom zemljitu gotovo iskljuivo hrvatska: Gori Szlogi, Gornje Szinokose, Dolyne Szinokose, Pruszline, Dolnye vrachke, Zselyarie itd. Navedeni toponimi ne odraavaju samo reljefne osobine (umjereno breuljkast teren), nego djelomice upuuju i na nain koritenja zemljita (postojanje sjenokoa). Uz jedan oikonim prepoznatljiv u nazivu sela susree se i jedan hidronim prepoznatljiv u nazivu rijeke (Pinka Fluss), slino kao i kod oblinjeg Petrovog Sela. Hrvatske ice imale su 1857. godine ukupno 341 stanovnika. Sudei prema zabiljeenoj mikrotoponimiji, Hrvati su nedvojbeno prevladavali. U donjem lijevom kutu na dijelu katastarskog plana Gornjeg atara iz 1857. prikazan je poloaj kua u tome naselju, grupiranih u pravilnom nizu s obje strane glavne ulice, u to vrijeme seoskog puta. Uz kue se nalaze i okunice, a ostale estice na zemljitu koje je pripadalo selu okupljene su u dijelove koji se pruaju u razliitim smjerovima. Ucrtana
70
Slika 4: Gornji atar 1857. godine
je filijalna crkva Sv. Nikole u sreditu sela, koja je 1852. poprimila dananji izgled, ali nije upisano njezino ime. Upisan je njemaki naziv sela (Ober Schilding). Na seoskom zemljitu uoljivo prevladava hrvatska mikrotoponimija: Pod Lgom, Nimska Stran, Za Lugom Okman, Lasar, Pod Bogdani itd. Navedeni toponimi upuuju na reljefne osobine i izgled pejzaa jer se, primjerice, izmeu podruja obuhvaenih izrazima Pod Lgom i Za Lugom Okman (lug je ustvari uma) nalazi umovit predjel zvan Nimska Stran. Slian predjel uoljiv je i na drugoj strani agera, u podruju na ijem se rubu susree naziv Jba. Uz spomenute hrvatske nazive, uoljivi su i neki pohrvaeni maarski, npr. Pod Kistelegom. S obzirom na prevlast hrvatskih naziva, moe se rei da su Hrvati svakako bili veinski stanovnici. Ukupno je Gornji atar 1857. imao 383 stanovnika. Poloaj Donjeg atara uz granicu sa zemljitem susjednoga Gornjeg atara prikazan je takoer na dijelu katastarskog plana iz 1857. godine. Raspored malobrojnih kua uvjetovan je smjerom pruanja prometne komunikacije. Iza kua vide se okunice, a dalje se prostiru ostale katastarske estice. Uz njemaki naziv sela (Schilding Unter) upisan je (kao naslov sekcije, odnosno plana u cjelini) i njegov pohrvaeni oblik (ilding dolnji). ak je i cijeli naslov plana, kao to smo naveli, ispisan na hrvatskome jeziku. Mikrotoponimija je hrvatska
71
Slika 5: Donji atar 1857. godine
(Welke Zemle, Welke Sirokosze, Pod Gaiczom, Srednji Slogi) ili pohrvaena njemaka, npr. Pri Wirthshausu. Ona upuuje na reljefne oblike, ali i na izgled pejzaa, a nita manje i na nain gospodarenja zemljitem. Donji atar imao je 1857. ukupno 177 stanovnika. Ako je suditi prema zabiljeenoj mikrotoponimiji, Hrvati su bili veinski itelji. Na dijelu katastarskog plana Velike Narde iz 1857. prikazan je poloaj naselja s pravilnim rasporedom seoskih kua s okunicama i ucrtanom upnom crkvom Uzvienja Sv. Kria na rubu sela. Upisan je i naziv crkve na njemakom jeziku. Katastarske estice pruaju se u pravilnom nizu oko naselja. Uz njemaki naziv sela (Gross Nahring) upisan je i maarski naziv (Nagy Narda). Mikrotoponimija na zemljitu koje je pripadalo selu veim je dijelom hrvatska (Zavertnicze, Pod Gaiczem, Gajek, Pri Ruski, Guscha itd.), odnosno manjim dijelom maarska (Mikohely, Kisteleg). Ona uglavnom opisuje izgled pejzaa i nain koritenja zemljita. Dva predjela obuhvaena nazivom Zavertnicze s obje strane naselja oznaavaju estice koje se neposredno nadovezuju na okunice. Velika Narda je 1857. imala ukupno 477 stanovnika. Sudei prema zabiljeenoj mikrotoponimiji, Hrvati su izrazito prevladavali. Poloaj naselja Mala Narda s okolnim zemljitem takoer je 1857. prikazan na dijelu priloenoga katastarskog plana. Malobrojne kue u blizini su glavne prometne komunikacije.
72
Slika 6: Velika Narda 1857. godine
Slika 7: Mala Narda 1857. godine
73
Uz njih su i okunice, a dalje se u pravilnim nizovima pruaju ostale zemljine estice. Uz maarski naziv sela (Kis Nrda) upisan je i njemaki naziv (Klein Nahring). Zapaa se sakralni objekt posveen alosnoj Gospi (Schmerzhafte Mutter) na jednom raskriju puteva. Uvidom u katastarsku kartu ustanovili smo da u selu prevladava hrvatska ili pohrvaena maarska mikrotoponimija: Drage, Hoszibe, Hatari, Mocsrali, Dusine, Szlogi, Masdalike. Navedeni toponimi uglavnom upuuju na reljefne oblike (npr. Drage) ili izgled pejzaa (npr. Szlogi). Ako je suditi prema zabiljeenoj mikrotoponimiji, Hrvati su nesumnjivo bili veinski itelji. Mala Narda je 1857. imala ukupno 132 stanovnika. Na dijelu katastarskog plana Temerja iz 1857. prikazan je poloaj kua s okunicama rasporeenih uz glavnu ulicu u tom naselju. Ucrtana je upna crkva Sv. Helene u sreditu sela, a na njegovim rubovima nazire se park s dvorcem velikake obitelji Csernel koja je do 1848. gospodarila selom. Zemljine estice grupirane su u vie pravilno strukturiranih dijelova seoskoga zemljita. Ucrtana su i dva hidronima. Jedan je prepoznatljiv u potoku koji obilazi naselje s june strane (Zablnesi Bach), a drugi u jezeru vidljivom u donjem desnom rubu priloenog plana (Nagy t). Iza okunica pruaju se takoer dvije zavrtnice, gornja i donja, upisane na maarskom jeziku. Temerje je 1857. imalo ukupno 637 stanovnika. U
Slika 8: Temerje 1857. godine

74
crkvenim dokumentima iz 1851./52. pie da je vladajui jezik u Temerju hrvatski, ali narod osim njega openito govori maarski.9 Seoska mikrotoponimija na katastarskom planu iz 1857. iskljuivo je maarska. Ona se uglavnom odnosi na izgled pejzaa (nazivi oranica, livada, uma i dr.) ili nain koritenja zemljita (npr. Kposzts fldek, tj. kupusita). Naziv sela naveden je takoer na maarskom jeziku: Tmrd. Ako znamo da je to naselje danas razmjerno teko ubrojivo u hrvatska manjinska naselja, iz navedenoga bi se dalo naslutiti da je proces asimilacije Hrvata u Temerju tada ve bio u tijeku. Poloaj Hrvatskog idana na dijelu katastarskog plana iz 1857. omoguuje uvid u fizike i drutveno-geografske osobine tog naselja sa upnom crkvom Sv. Ivana Krstitelja. Upisan je i naziv crkve na njemakom jeziku. Seoske kue, koje se nalaze s jedne i druge strane drvea koje se uzduno prua po sredini sela, dijelom se pravilno niu jedna za drugom, a dijelom su razbacane. Zacijelo se selo dulje postupno razvijalo i irilo. Potvruje to krajnje strogo simetrian dio naselja pod imenom Novo Szelo, iz ije se strukture jasno vidi da je nastalo planski. U blizini je i Marof, izdvojena gospodarska cjelina. Na prostranom
Slika 9: Hrvatski idan 1857. godine
MOL, Film 39925 (Vas megye levltra. Feudlis-kori sszersok). Volumen 1, Broj 1, str. 63 - 84
75
Slika 10: Plajgor 1857. godine
seoskom zemljitu prevladava hrvatska mikrotoponimija: Podvornicze, Pischeni, Pusztika, Pod Szelm, Pod Husztu, Brezacse, Pod Mlakami, Szinokossicze, Kod Zselisch, Kod Topolu, Kruschicze, Fratrovacz itd. Navedeni toponimi odraavaju reljefne osobine (npr. Pod Szelm), izgled pejzaa (npr. Pusztika) ili nain koritenja tla (npr. Szinokossicze). Podvornice s obje strane naselja oznaavaju katastarske estice koje se izravno nadovezuju na okunice. Sama rije kae da su to njive pod dvorom, tj. pod kuom, zapravo iza kue. Toponim Pod Mlakami upuuje na postojanje movarnog tla u blizini. Susreu se i fitotoponimi, npr. Breze. Hrvatski idan imao je 1857. ukupno 746 stanovnika. Na katastarskom planu upisan je njemaki naziv sela: Siegersdorf. Ipak, ako je suditi prema zabiljeenoj mikrotoponimiji, Hrvati su tamo bili izrazito veinski stanovnici. Na dijelu katastarskog plana Plajgora iz 1857. prikazan je poloaj kua s okunicama uz glavnu ulicu ili put u tom naselju. Ucrtana je i filijalna crkva Sv. Martina iz 18. stoljea, koja se i danas nalazi na rubu naselja. Naziv sela upisan je na njemakom jeziku: Bleigraben. Zemljine estice grupirane su u vie pravilno strukturiranih dijelova seoskog zemljita. Na njemu se susree gotovo iskljuivo hrvatska mikrotoponimija: Bukovszko, Gajcze, Kercsi, Potput itd. Navedeni toponimi oznaavaju uglavnom sastav tla, odnosno nain gospodarenja
76
njime. Toponim Kercsi upuuje na neko umovito podruje koje je u meuvremenu iskreno i pretvoreno u obradivo tlo. Zapaa se ak i osebujna mjeavina njemakog i hrvatskog jezika, npr. u toponimu Oberput. Sudei prema zabiljeenoj mikrotoponimiji, Hrvati su svakako bili veinski itelji. Godine 1857. Plajgor je imao 238 stanovnika ili gotovo dvostruko vie nego danas. Poloaj Prisike na dijelu katastarskog plana iz 1857. omoguuje uvid u preteni dio naselja. Kue su uglavnom pravilno nanizane uz dva seoska puta. Uz njih su i okunice, a zatim slijede ostale katastarske estice u pravilnom rasporedu. Ucrtana je drevna upna crkva Sv. Egidija, a vidi se i park s dvorcem magnatske obitelji Szchenyi, pregraenim 1790. u kasnobaroknom slogu, koji danas slui kao staraki dom. Upisan je njemaki naziv sela: Pressing. Seoska je mikrotoponimija uglavnom hrvatska: Gornya Loza, Malo Polcze, Med Puti, Na Dragi, Poszicseno, Podvornicze itd. Ti toponimi odraavaju uglavnom reljefne oblike (npr. Na Dragi), izgled pejzaa (npr. Poszicseno) i nain koritenja zemljita (npr. Gornya Loza). Toponim Gornya Loza oznaava umu (loza je u ovom sluaju uma), a toponim Poszicseno upuuje na iskreni dio koji je prvobitno bio dio oblinje ume. Na planu se pojavljuju i maarski nazivi, npr. Szlasmezo , Gyr. Prisika je 1857. imala ukupno
Slika 11: Temerje 1857. godine

77
Slika 12: Unda 1857. godine
601 stanovnika, a ako je suditi prema zabiljeenoj mikrotoponimiji, Hrvati su nedvojbeno prevladavali. Na dijelu katastarskog plana Unde iz 1857. prikazan je poloaj dijela toga naselja sa upnom crkvom Sv. Martina. Seoske kue s okunicama nanizane su s obje strane sredinje prometne komunikacije koja prolazi kroz selo. Upisan je njemaki naziv sela: Undten. Na zemljitu koje je pripadalo selu zapaa se gotovo iskljuivo maarska mikrotoponimija. Ona se odnosi na nazive oranica, livada i uma. Zemljine estice na ageru podijeljene su u vie dijelova. Neki se ak odlikuju zajednikom atribucijom, npr. povrina Stubli strukturirana u etiri meusobno odvojene cjeline koje slijede jedna za drugom. Na krajnjem donjem rubu zapaa se majur s gospodarskim zgradama. Unda je 1857. imala ukupno 879 stanovnika. Znaajna zastupljenost Hrvata meu njima nije upitna, iako se to na osnovi zabiljeene mikrotoponimije ba i ne bi moglo zakljuiti jer njih u tome naselju ima i danas. Unda je inae u to vrijeme bila poznato trgovite gdje su se odravali sajmovi. Sauvani plan Koljnofa iz 1852. prikazuje najopenitiju prostornu osnovu tog naselja, a ujedno je primjer izmjere koja je neposredno prethodila izradi planova 1857. godine. Upisan je njemaki naziv sela: Kohlnhof. Dijelovi seoskog zemljita nose preteno hrvatska imena:
78
Slika 13: Koljnof 1852. godine
Slika 14: Koljnof 1857. godine
79
Glawice, Weliky, Ripischa, Siroky, Verch. Susreu se i neki njemaki nazivi: Unter Kohlnhof, Schindler, Graben. Ako je suditi prema tim nazivima, Hrvati su bili veinsko stanovnitvo u Koljnofu. Na dijelu katastarskog plana Koljnofa iz 1857. uglavnom se ponavlja navedena hrvatska i njemaka mikrotoponimija. Ona se ponajvie odnosi na reljefne oblike (npr. Glawice). Kue s okunicama gusto su zbijene i okupljene u nekoliko dijelova, a ostale zemljine estice pravilno su rasporeene. Imajui na umu raspored i koncentraciju blokova kua, moemo rei da naseljem ne dominira prometna komunikacija koja prolazi kroz njega, nego zapravo upna crkva Sv. Martina, iako bi se na prvi pogled moglo zakljuiti suprotno. Na karti se vidi i crkva Sv. Marije izvan sela. Zabiljeen je i Novakov mlin, koji se tu ne vidi jer se nalazio u dijelu naselja koje gleda prema opronu pa je evidentiran na drugom listu. U blizini mjesta bilo je dosta umovitih predjela. Jedan dio tih predjela oznaen je ve spomenutim toponimom Glawice. Upisan je njemaki naziv sela: Kohlnhof. Do 1848. selo je pripadalo gospotiji grada oprona, a 1857. godine imao je Koljnof ukupno 1345 stanovnika. U tome velikom naselju Hrvati su tada sasvim sigurno bili veinski narod. Poloaj naselja Vedeina prikazan je takoer 1857. na dijelu katastarskog plana. Ne vidi se dodue oblinje Neidersko jezero jer se ono nalazi sjeverno od mjesta pa je evidentirano
Slika 15: Vedein 1857. godine

80
na drugom listu. Unato naelnom rasporedu kua s okunicama oko sredinje prometne komunikacije, teko je oteti se dojmu o njihovoj rasprenosti. Nizanje ostalih zemljinih estica uvjetovano je uvelike breuljkastim reljefom. Na jednom od breuljaka zapaa se vrh koji nosi isti naziv kao i selo. Uoljiv je i jedan hidronim prepoznatljiv u nazivu jezera jugozapadno od sredita mjesta (Galyas t). Uz njemaki naziv (Andrae Klein) upisan je i maarski naziv sela (Hidegsg). Ucrtana je drevna upna crkva Sv. Andrije u kojoj je hrvatski jezik bio u javnoj uporabi sve do 1869. godine. U njoj se danas mogu vidjeti ouvane freske iz 13. stoljea. Na seoskom ageru mikrotoponimija je sva maarska i odnosi se na reljefne oblike (npr. Csillahegy), izgled pejzaa (Fekete fldek, tj. crna polja) i druge prostorne osobine. Godine 1857. imao je Vedein ukupno 413 stanovnika, a meu njima je bilo dosta Hrvata kajkavaca. Od druge polovice 19. stoljea oni su bili izloeni snanoj maarizaciji pa ih danas ima vrlo malo. Na dijelu katastarskog plana Umoka iz 1857. prikazan je pravilan poloaj kua s okunicama uz glavnu ulicu u tom naselju. Ucrtana je filijalna crkva Sv. Ane iz 18. stoljea, a dananja crkva Sv. Ane u Umoku podignuta je na temeljima stare na prijelazu iz 19. u 20. stoljee. Na katastarskom planu upisan je maarski naziv sela: Homok. Uz maarsku mikrotoponimiju, na seoskom zemljitu s pravilno rasporeenim zemljinim esticama susree
Slika 16: Umoka 1857. godine

81
Slika 17: Hrvatska Kemlja 1857. godine
se djelomino i hrvatska: Dolecz, Prosiszcse i dr., koja u prvom redu upuuje na reljefne oblike i nain koritenja zemljita. Umok je 1857. imao ukupno 448 stanovnika, a meu njima je dosta bilo Hrvata kajkavaca. U kanonskoj vizitaciji upe Vedein, kojoj je Umok oduvijek pripadao kao filijala, 1832. zapisano je da upljani, kako u Vedeinu tako i u Umoku, s malim iznimkama, razumiju maarski jezik.10 Danas je u Umoku dosta ljudi svjesno svojih hrvatskih korijena, ali je opseg poznavanja hrvatskoga jezika prilino skroman. Poloaj Hrvatske Kemlje na dijelu katastarskog plana iz 1857. prikazan je uz rukavac Dunava koji to naselje fiziki odvaja od susjednog naselja Ugarske Kemlje. Seoske kue s okunicama rasporeene su najveim dijelom s obje strane sredinje prometne komunikacije koja prolazi kroz selo. Ucrtana je upna crkva Sv. Mihovila, uz nju se vidi i groblje, a na njemu je 1928. pokopan kemaljski upnik Mate Meri-Miloradi, preporoditelj zapadnougarskih Hrvata te sredinja linost gradianskohrvatske povijesti i kulture. Put kojim se dolazi do crkve i groblja ureen je drvoredom. Uz njemaki naziv sela (Kimling croatisch) upisan je u naslovu karte i hrvatski naziv: Kemlya horvaczka. Imajui tu injenicu posebno na
10
MOL, Film 13327 (Visitatio Canonica Parochiae Hidegsgh de A/nn/o 1832). EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 63 - 84
82
umu, moemo konstatirati da su Hrvati u selu morali biti izrazito veinsko stanovnitvo. Mikrotoponimija je sva hrvatska: Plandischa, Gornyi veliki, Germlyi i dr., a u blioj se okolici posebno istie Zeleni vert do kojeg vodi put s drvoredom. Navedeni toponimi upuuju na izgled pejzaa, odnosno nain koritenja zemljita. Hidronim prepoznatljiv u rukavcu Dunava (Wieselburger Donauarm) vie je nego uoljiv. Dananji most koji povezuje Hrvatsku Kemlju s Ugarskom Kemljom nije ucrtan, to znai da ga u to vrijeme jo nije niti bilo. Hrvatska Kemlja imala je 1857. godine ukupno 972 stanovnika. Na dijelu katastarskog plana Bizonje iz 1857. prikazan je pravilan poloaj kua s okunicama oko glavne ulice u tome naselju s ucrtanom upnom crkvom Sv. Marije. Du cijele glavne ulice, odnosno seoskog puta zapaa se drvored. Upisan je njemaki naziv sela: Pallersdorf. Na okolnom je zemljitu mikrotoponimija navedena na njemakom (Grosse Strass Aecker, Spann Weide), odnosno maarskom jeziku (Ko ves t Aecker). Ona u prvom redu odraava nain koritenja zemljita jer je uglavnom rije o oranicama. Zemljine estice na gotovo nepreglednom ravniarskom tlu pruaju se iznimno pravilno. Godine 1857. imala je Bizonja ukupno 1174 stanovnika. Neovisno o njemakoj i maarskoj mikrotoponimiji na katastarskom planu iz toga vremena njezin je hrvatski manjinski karakter i danas prepoznatljiv.
Slika 18: Bizonja 1857. godine

***
83
Katastarska problematika je par excellence gospodarska i ekohistorijska problematika, a katastarski planovi iz prolosti dragocjeno kulturoloko blago. Na analiziranim planovima, odnosno izabranim listovima prevladavaju oikonimi i horonimi, a ponegdje se javljaju i hidronimi.11 Svagdje su, naime, upisani nazivi mjesta, a i nazivi oranica, uma, livada i drugih elemenata prirodne sredine, npr. rijeka i jezera (ondje gdje ih je bilo). S obzirom na jezinu genezu, toponimi s kojima smo se ovdje susretali ponajvie oznaavaju reljefne osobine, izgled pejzaa, sastav tla i nain njegova koritenja pa se moe rei da je na oblikovanje seoske mikrotoponimije odluujue utjecala gospodarska valorizacija prostora. Seoske kue u veini sela rasporeene su oko prometnih komunikacija, a zemljine estice na tlu koje je pripadalo selu izgledaju najee kao da su planski odreivane. Budui da su to sve starija naselja, preteno sa srednjovjekovnim korijenima, naseljena Hrvatima najveim dijelom jo u 16. stoljeu, teko bi se moglo govoriti o novijim kolonizacijskim ishoditima njihove planske strukture sredinom 19. stoljea. U pitanju je bilo neto drugo. Viestoljetni feudalni sustav utisnuo je dubok peat tim naseljima na zapadnim rubovima Panonije. Na njihovo oblikovanje presudno je utjecala struktura feudalnih vlastelinstava, definirana urbarijalnom regulacijom u drugoj polovici 18. stoljea, koja su se sastojala od alodijalne zemlje u rukama zemaljskih gospodara i rustikalne zemlje koja se u tono odreenim omjerima davala na obraivanje pojedinim seoskim obiteljima. Pritom je svaka kua u selu imala u pravilu i okunicu, a estice na ostatku agera bile su razmjerno pravilno raspodijeljene u kmetska selita. Feudalni sustav ukinut je 1848., a katastarski planovi izraeni su 1857. godine pa je razumljivo da su jo posvuda u tom prostoru bili viestruko vidljivi tragovi starog sustava ivota i gospodarenja raspoloivim prirodnim resursima. Katastarski planovi kojima smo se ovdje bavili kriju u sebi jo jednu dimenziju, dragocjenu u kartografskom prouavanju povijesne zbilje svake manjinske sredine. Rije je o etnikoj dimenziji koja se ovdje prelama u prizmi seoske mikrotoponimije. Naime, seoska je mikrotoponimija u veini naselja zapadnougarskih (gradianskih) Hrvata na tlu dananje Maarske bila 1857. sva ili gotovo sva hrvatska, s tim da hrvatski jezik dolazi ponegdje do izraaja ak i u naslovima pojedinih planova. To je utoliko fascinantnije kada znamo da su ti planovi bili izraivani u okolnostima neoapsolutistike germanizacije Bachova sustava, koja nije bila sklona ni maarskome, a kamoli hrvatskome jeziku. S tog stajalita moe se rei da su planovi koji su pred nama ne samo vrijedno vizualno svjedoanstvo autentine prole stvarnosti sa svim implikacijama sociokulturne naravi, nego su i korisno svjedoanstvo duboke povijesne ukorijenjenosti hrvatskog etnosa u tim naseljima.
11
Oikonimi su nazivi naseljenih mjesta, horonimi su nazivi podrune naravi (zemlje, pokrajine i ostali predjeli, npr. ume, oranice, livade i dr.), a hidronimi su nazivi voda (Mirela Slukan Alti, nav. dj., str. 49-50). EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 63 - 84
84
Summary
The author deals with Croatian minority settlements in West Hungary on the base of original cadastres plans from 1857 (today in the Hungarian State Archives in Budapest). In particular, these plans show physical as well as social-geographic structure of mentioned settlements shortly after abolishing of the feudal system in 1848. Since the organization of these settlements was strongly influenced by feudal system, the mentioned plans from 1857 are very important sources, especially from the points of view of both, the economic and social history. These plans contain very abundant villages microtoponimy written on Croatian language as well. Therefore, they are also important sources for our knowledge about ethnic structures of mentioned settlements in the middle of the eighteenth century.
Mirela Slukan Alti - KARTOGRAFSKI IZVORI ZA REKONSTRUKCIJU I PRAENJE...
85
KARTOGRAFSKI IZVORI ZA REKONSTRUKCIJU I PRAENJE RAZVOJA PROMETNIH KOMUNIKACIJA1

CARTOGRAPHIC SOURCES IN THE RECONSTRUCTION AND DEVELOPMENT OF TRAFFIC COMUNICATIONS
Mirela Slukan Alti Primljeno: 25. 7. 2003. Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar Prihvaeno: 23. 7. 2004. Maruliev trg 19/I Rad ima dvije pozitivne recenzije HR-10000 Zagreb UDK/UDC 930.2:912.43>(497.5):656.1(091) 656.1(497.5)(091):<930.2:912.43 Republika Hrvatska Izvorni znanstveni rad Original scientific paper
Saetak
Na temelju istraivanja izvorne arhivske grae autorica je prvi put identificirala i objedinila sve relevantne kartografske izvore za rekonstrukciju i praenje razvoja prometnih komunikacija na podruju hrvatskih zemalja. Spomenuti kartografski izvori imaju osobitu vrijednost ne samo kao povijesni dokument prometnog i gospodarskog razvoja, nego i vanu ulogu u rekonstrukciji vie nepostojeih povijesnih prometnih komunikacija. Poznavanje razvoja prometnih komunikacija kao jednog od dominantnih imbenika razvoja ima vanu ulogu u sagledavanju razvoja i prostorne organizacije hrvatskog prostora tijekom povijesti. S obzirom na originalnost podataka koje donose, svi navedeni kartografski izvori vrednovani su kao izvor za hrvatsku povijest.
Kljune rijei: prometne komunikacije, kartografski izvori, povijest Key words: traffic communications, cartographic sources, history Uvod
Putovi su kao kljune arterije prostora oduvijek imali presudnu ulogu u ivotu ljudi. Putovi nisu samo trasa kretanja ljudi i roba, o njima je ovisilo kretanje vojski, kontrola i integracija osvojenih podruja, irenje kulturnih utjecaja i prijenos informacija. Prometna povezanost i danas je kljuni preduvjet svakog regionalnog razvoja. No, gledajui stare kartografske izvore, to se na prvi pogled ne bi dalo zakljuiti. S iznimkom rimskih itinerara, stare karte u pravilu ne prikazuju prometne komunikacije. Podrazumijevalo se da su naselja povezana nekom vrstom prometnice pa se smatralo da to nije potrebno posebno oznaavati. Pojava
1
Pod pojmom prometna komunikacija podrazumijevamo prometnice u irem smislu. Naime, naziv cesta, s izuzetkom graenih putova rimskog doba, kao tehniki pojam koristi se u hrvatskom prostoru tek od poetka 18. stoljea. Kako se ovaj rad odnosi na razdoblje do poetka 19. stoljea, za srednjovjekovne i dio komunikacija novog vijeka koriten je izraz put. Takoer valja napomenuti da ovdje nije obraena gradnja svih vanih prometnih pravaca, nego je vrijednost kartografskih izvora pri rekonstrukciji i praenju putova prikazana samo na odabranim primjerima. EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 85 - 101
86
prometnica na kartama u razdoblju dijela starog i novog vijeka, odnosno njihov izostanak u razdoblju cijelog srednjeg i poetka novog vijeka nije sluajan. Odnos prema prometnicama na kartama odrava njihov status u stvarnosti. Naime, s izuzetkom ratnih situacija koje su, osim kretanja vojski, esto izazivale i velike migracijske turbulencije te kretanja transhumantnih stoara ija je trasa kretanja pak bila odreena kvalitetom panjaka, pokretljivost ljudi tijekom srednjeg i ranonovovjekovnog razdoblja bila je razmjerno mala. U takvim ratnim okolnostima put kretanja esto nije odreivala trasa prometnice, nego se on birao ovisno o sigurnosti kretanja i poloaju neprijatelja. U mirnodopskim uvjetima putovali su uglavnom trgovci, uglednici i vladari. Pokretljivost obinog puka poveat e se tek poetkom 18. stoljea pod snanim utjecajem razvoja trgovine i prometa, do kojih dolazi zahvaljujui stabilizaciji granica i duljim mirnodopskim razdobljima. Interes za prikazivanje prometnica na kartama poinje poetkom 18. stoljea, kada poinju i intenzivniji radovi na njihovoj gradnji. Razvoj cestovne prometne mree do kojeg dolazi tijekom 18. stoljea popraen je bogatom dokumentacijom projektnih prometnih karata na temelju kojih su izvoeni pojedini radovi. Paralelno s projektnom dokumentacijom nastaju i prve tematske prometne karte koje prikazuju novosagraene prometnice te pruaju uvid u novu funkcionalnu organizaciju prostora. Osim to detaljno prikazuju trasu pojedinih prometnih pravaca te naselja koja su povezivali, te su karte osobito vrijedne jer prikazuju i naselja esto prije prve sustavne topografske izmjere. Tako prve prometne karte ujedno predstavljaju prve tlocrte naselja u trenutku njihova ukljuivanja u suvremenu mreu cestovnih prometnica. Njihovom usporedbom s kasnijim kartografskim izvorima jasno se uoava utjecaj prometne dostupnosti na funkcionalnu i morfoloku strukturu tih naselja, kao i trend transformacije okolnog prostora.
Antike ceste u rimskim itinerarima

Doline rijeka i prijevoji sluili su kao putovi kretanja ljudi i roba jo od prapovijesnih vremena. Hrvatskim zemljama prolazile su dvije vane prometnice: ona kojom se s Baltika prenosio jantar do Kvarnerskog zaljeva i dalje prema istonom Sredozemlju, tzv. jantarski put te put dolinom Neretve koji je spajao obalu s Bosnom i Slavonijom. No, promet starog vijeka na podruju hrvatskih zemalja dosegao je punu afirmaciju tek u razdoblju Rimskog Carstva, a gradnja cesta bila je dio njihove prometne politike. im bi osvojili neko podruje, sagradili bi cestovnu mreu koja se povezivala postojeim cestama koje vode prema Rimu. Naime, rimska vojska primarno je bila pjeaka pa su za njezino kretanje potrebne ceste. Uz ceste su podizali miljokaze i potrebne putne postaje. Strateku vanost rimske cestovne mree odraava i injenica to je brigu o odravanju cesta vodila sama vojska. Takva strategija jasno se odraava i u rimskim kartografskim izvorima u kojima je prikaz prometnica ne samo u prvom planu, nego gotovo jedini sadraj karte. Tako su nastali rimski itinerari, meu kojima za hrvatske zemlje najveu vanost ima Tabula Peutingeriana (340. godina poslije Krista), temeljni izvor o poloaju i rasporedu rimskih cesta na podruju Rimskog Carstva. Na temelju Tabule Peutingeriane doznajemo da je na prostoru Ilirika i Panonije sagraeno osam rimskih cesta. Prva je cesta vodila dolinom Drave od Petovija

Colatione (S. Trg)
Dr
87
av a Aqua Viva (Petrijanec) Upellis (S. Vas) Populos (kod Bartolovca) Ragandone (B. Mesto) Botivo (Ludbreg) Ad Publicanos (Vae) Savo (Laze) Celeia (Celje) Ponte Sonti Piretis (Vladislav) Sonista Aceruone (V. Gora) (kod Ribnja) Emona (Ljubljana) Luntulis (urevac) (Kunovec) Ad Protorium (Trebnje) Iuovia (Klotar) Nauporto (Vrhnika) Crucio (N. Mesto) Aquilleia Longatico (D. Logatec) Bolentio (Sopje) S a Sirotis (Oglej) va Seronis (Viljevo) Tergeste (Trst) (Oraac) Neviodonum (Ozalj) Iovallio (Valpovo) Marmianis Mursa Minor (Petrijevci) Kupa (D. Miholjac) Berebis Romula (Dubovac) Parentio Mursa Maior (Osijek) (Podgajci) (Pore) Flanaticus Tarsatica (Trsat) Siscia (Sisak) Titoburgo (Dalj) (Plomin) Cornaco Ad Turres Ad Pretorium (Bain) (Sotin) Cuccio Milatis Alvona (Crikvenica) Quadrata Ad Fines (Glina) (Ilok) (Banotor) Cibalis (Vinkovci) (Labin) Cusum (Petrovaradin) (Vojni) Sevitio (B. Gradika) Senia (Senj) Acunum Consilena (Orolik) Arsia Ulmospanenta Bittio (St. Slankamen) Avendone (Brlog) a (Raa) (Oraje) Pola (Pula) Un Burgenis (Surduk) Marsonia Saldis (Soljani) Urbate Ad Fines (Mahovljani) Arupio (Vitalj) (N. Banovci) (Brod) (Srpce) Sirmium Ad Drinum Ad (Mitrovica) Epidotio (Kvarte) (Raa) Basante Taurno (Zemun) Casra (Banja Luka) (Bosut)
Du
Mu ra Petavione (Ptuj)
Korana
nav
Vrba
Sana
Jadera (Zadar)
Indenea (Jezero Pliva) Hadre (Medvia) Sarute (arii) Bistua Nuova (Vitez) Burno (Ivoevac) Aserie (Podgrae) Ionnaria (Vaganj) Argentaria (Srebrenica) Promona (Tepljuha) Ad Pretorium Bariduo (Glamo) Ad Matricem Stanecli (Kiseljak) Scardona (Skradin) (Veljuna G.) (G. Vakuf) Inalperio (Prolog) Bistue Vetus (Varvara) Lorano (Vrpolje) Siclis In Monte Bulsineo (Tunica) Aequo (tafili) Ad Libros (Buko Blato) (itluk) Tragurio (Trogir) Tilurio (Trilj) N Spalato (Split) Billubio (Lokviii) er et Ad Novas (Runovii) Salona (Solin) Oneo va Ad Fusciana (Tihaljina) Andretio (Mu) (Omi) Bigeste (Humac) Epetio (Stobre) Narona (Vid) (Gradac) Ad Turres (Tasovi) Dilunto (Stolac) Pardua (G. Gradac) Leusino (Panik) Sanderva (Niki) Ad Zizio (Mosko) Asamo (Trebinje) Varis (Povija) Epidauro (Cavtat) Resinum (Risan) Batua (Budva) Nalata (Spu) Bersumno (Podgorica) Sinna (Gradac) Scobre (Skadar)
Nedino (Nadin)
Clambetio (Obrovac)
Baloie (Majdan)
Vicinium (Ulcinj)
Slika 1: Rimski putevi prema Tabuli Peutingeriani (oko 340. g.)
(Ptuja) do Murse (Osijeka) te dalje preko Cibalisa (Vinkovaca) za Sirmium (Srijemska Mitrovica). Druga cesta vodila je od Neviodunuma (Ozlja) za Sisciju (Sisak) te dalje uz rijeku Savu do Sirmiuma (Srijemske Mitrovice). Kod Marsonije (Slavonski Brod) cesta se dijelila u dva kraka: prvi je vodio preko Cibalisa (Vinkovaca) za Sirmium (Srijemsku Mitrovicu), a drugi je u isto mjesto dolazio uz tok Save. Magistralna primorska cesta prolazila je od Tergeste (Trsta) za Tersaticu (Trsat), a postojala je i varijanta tog pravca kroz Istru koji je vodio preko Parentija (Porea), Pole (Pule), Arsije (Rae), Albone (Labina) i Port Flanaticusa (Plomina). Od Tarsatice (Trsata) cesta je ila preko Senije (Senja) do Salone (Solin). Na tu se cestu vezivao i odvojak prema Jaderi (Zadru). Od Salone, najveeg prometnog antikog vorita Dalmacije, polazile su etiri ceste prema sjeveru i istoku. Prva od njih vodila je preko Dinare i dalje uz rijeku Vrbas do Servitija (Bosanska Gradika), druga je ila zaleem Biokova za Naronu (Vid), Epidauro (Cavtat) nastavljajui prema Dyrrachiumu (Dra), gdje se spajala s poznatom Via Egnatiom koja je vodila u Byzantium. Trei krak iz Salone kretao je biokovskim Primorjem do dananjega Graca. Posljednja, osma cesta vodila je iz Salone
Drina
Ancus (Kula) Ausancalione (Medak)
Lamatif (D. Slivno) Leusaba (Bunari)
Genesis (Lenica)
88
u unutranjost Ilirika preko izvorita Vrbasa i Bosne do Argentarije (Srebrenice) na Drini. Rimska mrea prometnica povezivala je na taj nain sva vea gradska sredita. Pri tome valja napomenuti da Tabula Peutingeriana ne prikazuje sve rimske putove na naem podruju, nego samo magistralne. Osim njih postojala je cijela mrea manjih, vicinalnih putova koji su povezivali manja naselja. Osobito je zanimljivo usporediti poloaje rimskih prometnica s dananjim stanjem. Moemo vidjeti da svi rimski prometni pravci i danas postoje te da se kreu uglavnom istim ili slinim trasama (odreeni pomaci zapaaju se samo u dolinama veih rijeka, osobito Drave i Save iji su prometni pravci danas pomaknuti na neto vie, ocjeditije dijelove dolina). Prometni pravci dolinom Save, Drave i Neretve te obalni jadranski pravac i danas su glavni magistralni prometni pravci Hrvatske. Do promjene je dolo samo u vanosti pojedinih prometnih pravaca. Naime, vanost prometnog pravca ovisi o snazi centara koje povezuje, odnosno o prostorno-funkcionalnoj organizaciji ireg prostora.
Rekonstrukcije srednjovjekovnih karavanskih putova

Raspadom Rimskog Carstva dolazi do zastoja u razvoju prometa. Prijevoz ljudi i dobara kao privredna djelatnost u ranom srednjem vijeku je mnogo manjeg opsega. Osim rijekama, kopneni se promet odvijao djelomice ouvanim rimskim cestama (via antiqua). Stare su rimske ceste nakon seobe naroda veinom opustjele, zarasle u travu i postupno nestale. Pojedine prometnice ostale su ouvane, osobito one koje je koristila vojska (tzv. vojnike ceste), no u pisanim izvorima spominju se i javni putovi (via publica) koji su u pravilu oznaavali nove prometnice. Srednjovjekovnu cestovnu mreu mogue je rekonstruirati samo na temelju pisanih povijesnih izvora. Naime, odgovarajui kartografski izvori, osobito za razdoblje ranog i razvijenog srednjeg vijeka, koji bi prikazivali prostorni raspored putova, do sada nisu pronaeni.2 Jedan od najvanijih srednjovjekovnih putova na prostoru hrvatskih zemalja nazivao se velikom ili vojnikom cestom (Magna via, Via exercitualis). Taj je put poinjao u Ugarskoj kod Stolnog Biograda, a u Hrvatsku je ulazio u dva kraka - jednim kod akanja, a drugim
Slika 2: Put Dubrovnik - Konstantinopol na Coronellijevoj karti iz 1688. godine

2
Rekonstrukciju srednjovjekovnih putova na podruju hrvatskih zemalja na temelju pisanih izvora obavila je Lovorka ORALI, Put, putnici, putovanja. AGM, Zagreb, 1997. Volumen 1, Broj 1, str. 85 - 101
89
preko Peuha na Vaku. Oba kraka spajala su se kod Koprivnice, odakle je jedan krak iao za Zagreb preko Varadina i Susedgrada, a drugi preko Koprivnice, Kalnika, Krievaca opet u Zagreb. Iz Zagreba je cesta produavala prema Topuskom, Cetinu, Bihau, dolinom Une do Knina, gdje je jedan krak odvajao prema Zadru, a drugi prema Splitu i preko Drijeva za Dubrovnik. Od tog glavnog puta juno od Pokupskog (Taborite) odvajao se i jedan krak koji je preko Vojnia i Brinja te prijevoja Vratnik vodio do Senja. Taj je put pratio trasu starog rimskog puta, no pounjski put bio je najvanija prometnica koja je preko Knina povezivala srednjovjekovnu Dalmaciju, Hrvatsku i Slavoniju. Njime se odvijao velik dio gospodarske razmjene Dalmacije s Hrvatskom i Slavonijom. Osim tog puta, za trgovinu vanost su sauvali i rimski prometni pravci dolinom Vrbasa te dolinom Neretve kojima se odvijala razmjena Dalmacije, osobito Dubrovnika sa srednjovjekovnom Bosnom. Usporedbom srednjovjekovne prometne mree s antikom mreom puteva jasno se uoavaju velike promjene. Antika prometna mrea prikazana Tabulom Peutingerianom prikazuje odreenu strategiju prometnog povezivanja Rimskog Carstva dolinskim prometnim pravcima vanim za povezivanje ireg prostora. Nasuprot tome, rascjepkanost srednjovjekovne mree puteva potvruje izostanak prometnog povezivanja ireg prostora, odnosno prometnu povezanost na nioj lokanoj razini odreenoj prostornim rasporedom vlastelinstava.
Prvi novovjekovni kartografski izvori

Tijekom cijelog 16. i 17. stoljea na kartama u pravilu ne nalazimo mreu putova. Moemo je samo rekonstruirati iz mree ucrtanih naselja, dakako polazei od pretpostavke da su sva oznaena naselja bila povezana mreom prometnica. To vrijedi za sve kartografske izvore srednje i june Europe, a jedini izuzetak ini tzv. carigradski put koji od poetka 17. stoljea esto nalazimo ucrtanog na kartama Ugarske ili Podunavlja. Prvi kartografski izvori o novovjekovnoj cestovnoj mrei na podruju hrvatskih zemalja potjeu iz vremena mletakoturskih ratova i sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima.
Prometne veze Dalmacije u vrijeme mletako-turskih ratova

Najstariji kartografski izvor koji prikazuje karavanske putove na podruju Dalmacije je Coronellijeva upravna karta Dalmacije iz 1688. godine, kada je morejski mletako-turski rat jo u tijeku, a vei dio trgovine sa zaleem u prekidu.3 Coronelli je na karti oznaio samo dva trgovaka pravca, tzv. dubrovaki koji je Dubrovnik spajao preko Trebinja i Foe sa Sarajevom te put Split - Livno. Istodobno, Coronelli nije naznaio karavanske prometne veze unutranje Hrvatske i njezine obale, posebno velebitski put do Senja koji je upravo u vrijeme prodora Turaka u Podgorje bio jedina ila kucavica koja je povezivala sjedite Senjske kapetanije, odnosno Primorske krajine s ostacima ostataka Hrvatske.4 Taj se Coronellijev propust moe objasniti injenicom da tu nije rije o putu na mletakom teritoriju. No, zato je
Isole della Dalmatia divise NSuoi Contadi, Parte Occidentale Bakrorez: 60x44 cm. Dravni arhiv u Zadru, sign. B.A.II U vrijeme turskih ratova opskrba vojne granice obavljala se uglavnom preko Kranjske i tajerske te rubnim dijelovima Like i sredinje Hrvatske. Kada je 1577. godine Gorski kotar doao u posjed Zrinskih, ponovno se valorizira prometni znaaj Gorskog kotara. Od toga doba promet se poinje odvijati preko Zagreba, Karlovca, Modrua, Vratnika do luke Senj. EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 85 - 101
3 4
90
Slika 3: Splitski karavanski put prema Bosni na karti nastaloj nakon Poarevakog mira (Hrvatski dravni arhiv)
91
iznad Karlobaga, tonije kod Otarijskih vrata stavio oznaku Passo di Licca. Taj je prijevoj u vrijeme provale Turaka imao veliku strateku vanost jer su se njime uglavnom sputali Turci pri svojim ratnim pohodima na Podgorje. O posljedicama tih pohoda svjedoi i Coronellijeva biljeka distructta uz Karlobag i Starigad, a uz Jablanac inhabitat. injenica da su ti kartografski izvori nastali u jeku morejskog rata, kada je trgovina izmeu dalmatinskih gradova i Bosne uglavnom u prekidu, samo potvruje trgovaku snagu Dubrovnika te Splita kao glavne turske skele u Dalmaciji. Iznimnu trgovaku snagu Dubrovnika, ijom se skelom zbog zamiranja turskih sela u dalmatinskim gradovima sada odvijao najvei dio trgovine, Coronelli je 1688. godine naglasio posebnom kartom kojom je prikazao karavanski put Dubrovnik - Konstantinopol. Taj se put preko Trebinja, Foe, Novog Pazara kod Nia spajao s ve spomenutim carigradskim putem, povezujui na taj nain Dubrovnik s turskom prijestolnicom.5 Nakon Poarevakog mira, stabilizacijom osmansko-mletake granice u Dalmaciji, trgovina karavanskim putevima ponovno je ivnula. O tome nam svjedoi karta Sebastiana Polverigiana nastala neposredno nakon Poarevakog mira, koja prikazuje upravo trasu splitskog karavanskog puta koja je povezivala Split preko Solina, Klisa s Livnom te nastavljala dalje prema Sarajevu.6
Prometna mrea u kartografskim izvorima mira u Srijemskim Karlovcima

Prvi detaljniji uvid u prometnu mreu pruaju nam kartografski izvori nastali tijekom sklapanja mira u Srijemskim Karlovcima 1699. godine. Na Vitezovievoj karti razgranienja iz 1699. godine, koja prikazuje stanje 11 godina nakon onog koje je prikazao Coronelli, naznaene su ak tri spojnice preko Velebita: Brinje - uta Lokva - prijevoj Vratnik - Senj; Novi - prijevoj Otarije - Karlobag i Stari Lovinac - Sveti Rok - prijevoj Mali Alan - Draevac - Obrovac. Osim toga, naznaio je i uzduni put s kontinentske strane Velebita: uta Lokva - Otoac - Perui - Novi - Graac - Popina - Zrmanja - Knin, koji je poznat jo iz rimskih vremena, iz toga se moe vidjeti da slian uzduni put s podgorske strane nije postojao. Na velebitskoj primorskoj padini do kraja 17. stoljea uglavnom su postojale samo vlake za izvlaenje trupaca do mjesta utovara u lukama. Najpoznatiji i najstariji takav put vodio je od podgorske udoline Krasna (Krasnog Polja) preko oltarskog prijevoja (1018 m) do luke Sv. Juraj.7 Ponovno oznaeni putovi na podruju Like i Podgorja svjedoe o poetku oivljavanja tog podruja. Mllerova karta razgranienja izmeu Habsburke Monarhije i Osmanskog Carstva nastala zakljuenjem mira u Srijemskim Karlovcima prua nam prvi uvid u prostorni raspored pograninih putova prema Bosni. Tako moemo vidjeti da na slavonskoj strani du cijelog toka Save postoji graniarski put koji je povezivao ovdanje ardake. Slian put s bosanske
Karta nosi naslov Viaggio da Ragusi a Constantinopoli per la Bosna, Sevia e Romania. Pianta Geografica copiata da altra simille, colle sue distanze le quali principiano da Spalato e poi da posto in posto sino a Kliuno piazza dArme de Turchi. Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva, sign. A.II.25. 7 Dane PEJNOVI, Branko VUJASINOVI, Pejnovi, D. i Vujasinovi, B. Prometna valorizacija Velebita - povijesno-geografski prikaz, Geografski horizont, 1998., god. XLIV, br. 1, str. 29-49.
5 6
92
Slika 4: Prometnice na Vitezovievoj karti iz 1699. godine (Hrvatski dravni arhiv)
strane nije naznaen. Osobito je zanimljiv detaljan prikaz prometnih komunikacija du zapadnih granica Osmanskog Carstva gdje je Mller s osobitom panjom prikazao prometne komunikacije izmeu osmanske i habsburke krajine. Osobito razvijenu prometnu mreu nalazimo u pograninoj zoni izmeu Bihaa i Plitvikih jezera (Sectio XIX). Moemo vidjeti da je glavni put vodio preko Drenika i Sokolca za Biha, a drugi put prema Bihau koji je dolazio sa sjevera pratio je dolinu Une. Svojevrsno prometno vorite nalazilo se u zoni Drenika, gdje su se spajali putovi iz Like, Banije i sjeverne Bosne. Kod Drenika je put prelazio granicu povezujui Bosnu s Likom uz Koranu i Plitvice, a jedan se krak odvajao prema Banskoj krajini. Prometne veze odravale su se i u teko prohodnim pograninim zonama kao to je ona du hrpta Pljeivice koji su presijecala dva puta (Sectio XX). Prvi je povezivao Biha s Korenicom preko klanca kripine, a drugi Korenicu s Kamenskim poljem. Put preko klanca kripine oznaen je svojim starim imenom Vraji vrt (Vrasevyrt). Sljedei list (XXI) prikazuje podruje Lapakog i Mazinskog polja koje je bilo povezano s dva poprena puta povezujui Dobro Selo s Mazinom preko Lumpardenika i Duge poljane, a drugi preko Klapavice. Trei put povezivao je Lapac i Udbinu preko Kuka. Uz ovaj put, kao i onaj kripine, stoji biljeka Porta, sive, via qua cum Curribus transiri non potest. I du granice koja je pratila grebene Potaka i emernice, s obje strane paralelno s granicom nalazimo putove, jedan prema Srbu, a drugi prema Graacu koji su se meusobno spajali kod prijevoja Popinski klanac, uz koji stoji biljeka Popioska Klanatz, Passus angustus. Iz
93
Mllerova prikaza prometne mree vidimo da je granica utvrena 1699. presjekla veinu prometnih pravaca koji su uspostavom granice postali granini kordoni, a do 1770. godine uspostavom sanitarnih zakona i potansko-sanitarni kordoni. Prisutnost granice na tim prometnim pravcima je sigurno utjecala na razvoj tih putova, no granica ih svakako nije prekinula. Dapae, usporedbom tih prometnih pravaca s poloajem srednjovjekovne mree karavanskih putova moemo vidjeti da se u najvie sluajeva radi o istim pravcima, to znai da je srednjovjekovna mrea karavanskih putova uspjela zadrati kakav takav kontinuitet sve do ranonovovjekovnog razdoblja usprkos svim ratnim zbivanjima, egzodusima, promjenama granica i povremenih prekida trgovine.
Veliki cestovni projekti u prvim tematskim prometnim i projektnim kartama

Razvoj i gradnja cestovnog prometnog sustava novovjekovnog razdoblja na podruju hrvatskih zemalja iznimno su dobro dokumentirani. Zahvaljujui bogatim kartografskim izvorima, osobito pojavi prometnih tematskih karata, moemo pratiti razvoj prometne mree kao jednog od dominantnih imbenika razvoja prostora. Planska gradnja cestovne mree, do koje dolazi poetkom 18. stoljea, osobito one iz unutranjosti prema obali, redovito je nastajala na temelju dobro pripremljenih projekata koji su uglavnom sauvani do danas. Sastavni dio tih projekata su i karte s trasama novosagraenih prometnica koje vjerno svjedoe o svim promjenama koje su se dogaale. Projektna dokumentacija te detaljni kartografski izvori kao njezin sastavni dio temeljni su izvor za prouavanje i rekonstrukciju trasa starih prometnica. Te su karte tim vanije jer se sve do kraja 70-ih godina 18. stoljea prikaz prometnica na opim geografskim kartama izostavljao. Prekretnicu u tom smislu oznaava jozefinska topografska izmjera obavljena 70-ih i 80-ih godina 18. stoljea, gdje ne samo da su oznaene sve prometne komunikacije, nego su jasno klasificirane u tri kategorije: glavne ceste (puna dvostruka linijska signatura ispunjena smeom bojom), sporedni putovi (dvostruka signatura - jedna strana puna linija, a druga isprekidana, ispunjena smeom bojom) i pjeake staze (isprekidana linija oznaena smeom bojom). Takav prikaz prometnica iznimno je vaan izvor jer, osim to prua sliku funkcionalne organizacije prostora vrednujui vanost svake pojedine prometnice, prvi put omoguuje uvid u hijerarhijsku strukturu prometnica te ukupnu funkcionalnu organizaciju prostora. Otada se redovito prikazuju prometnice i na kartama namijenjenim javnoj upotrebi. Snanijim razvojem kolnog prometa tijekom druge polovice 18. i poetkom 19. stoljea dolazi do sve detaljnije klasifikacije prometnih komunikacija i razrade njihovih signatura. To je logino kada znamo da su se promet i trgovina sve do 18. stoljea uglavnom obavljali karavanskim putovima. Stoga se od kraja 18. stoljea javlja nova klasifikacija putova - kolni putovi i jahai ili konjski putovi (usp. Schimekovu kartu Bosne i susjednih zemalja iz 1788. koja u prikazu jasno razlikuje kolne ceste (Fahrstrassen) i konjske staze (Reitwege)). Razvoj kartografskog prikaza prometnica dodatno je potaknut razvojem potanskog prometa do kojeg takoer dolazi krajem 18. stoljea. Tada se poinju izraivati i tzv. potanske karte s precizno ucrtanim putovima, potanskim postajama i njihovim meusobnim udaljenostima. Za hrvatske zemlje najpoznatije meu njima su potanske karte Johanna von Reillyja nastale oko 1790. godine.
94
Karolinska cesta
Novoustanovljene granice Karlovakog i Poarevakog mira, kojima su cijela Bosna i istoni dio Like ostali u sastavu Osmanskog Carstva, nametnule su potrebu za novim prometnim pravcima povezivanja Ugarske i luka na obali. Nove dravne granice presjekle su tradicionalne magistralne pravce izmeu panonskog i jadranskog prostora. Tako je formiran novi prometni pravac izvozno-uvozne robne razmjene rijenim putem preko Dunava, Save i Kupe do Karlovca koji postaje najvee i najvanije prometno vorite rijenog i cestovnog prometa.8 Kako se promet od Karlovca do mora morao obaviti cestovnim prometom, trebalo je sagraditi odgovarajuu cestovnu prometnicu kojom e se roba nakon pretovara s brodova u Karlovcu prebaciti do morskih luka na Jadranu.9 Tako je 1726. godine odlueno da se od Karlovca do Rijeke i Bakra sagradi nova cestovna prometnica koja je po caru Karlu dobila ime Karolinska cesta. Njezin projekt izradio je inenjer Mathias Anton Weiss.10 Karta koja je izraena kao dio projekta prikazuje cijelu Karolinu na trasi Karlovac - Novigard - Bosiljevo - Vrbovsko - Ravna Gora - Mrkopalj - Fuine - Sv. Kosmo iznad Bakra, odakle se jedan krak ceste sputa na Bakar, a drugi je Bakarskom dragom nastavljao prema Rijeci.11 Posebnom
Slika 5: Projekt Karolinske ceste na Weissovoj karti iz 1726. godine

Igor KARAMAN, Prilog historiji trgovine izmeu hrvatskog zalea i sjevernog Jadrana u drugoj polovici 18. stoljea, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci i Pazinu. Rijeka, 1968. 9 Godine 1796. F. J. Maire predlagao je da se promet od Karlovca prema moru nastavi prethodno reguliranom Kupom, no njegov projekt zbog velikih trokova i upitne mogunosti realizacije nije usvojen. 10 Relation von der Croatischen Strassenreparation, von denen Kaysl: Meer Porti Fiume und Buccari gegen Carlstadt. Kartografska zbirka Ratnog arhiva u Beu, sign. K.VII.l.15. 11 Via nova Augusto Caroli VI iussu sumptuque a Flumine. Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva, sign. A.I.18.
8
95
Slika 6: Lujzijana i Karolina na isjeku Schnvisnerove karte
vedutom uz rub karte prikazan je most kod Bijelog Sela. Cesta je sagraena na trasi starih srednjovjekovnih putova. Na istoj karti nalazimo ucrtan i put od Karlovca do Rijeke preko Lukovdola, Moravica i Delnica, ijim e dijelovima trase poetkom 19. stoljea biti sagraena Lujzijanska cesta. To nam samo potvruje da su projekti velikih cestovnih pravaca koji su graeni tijekom 18. i 19. stoljea raeni trasama ve postojeih putova, iji je kontinuitet uglavnom sezao do srednjovjekovnog razdoblja.
Lujzijana
Poetkom 19. stoljea zbog sve veeg prometa na relaciji Karlovac - Rijeka stara Karolinska cesta zbog svojih strmih uspona u Gorskom kotaru vie nije zadovoljavala potrebe novog vremena. Tako je od 1803. do 1811. prema projektu Filipa Vukasovia sagraena cesta Karlovac - Rijeka na novoj, povoljnijoj trasi, koja je po Napoleonovoj supruzi Mariji Lujzi dobila ime Lujzijana. Trasa Lujzijane koja je prikazana Schnvisnerovom kartom u odnosu na Karolinu poloena je sjevernije, du dolina Kupe i Dobre.12 Nova trasa ceste za Rijeku bila je Karlovac - Netreti - Vukova Gorica - Moravice - Skrad - Delnice - Jelenje te dalje jednim krakom prema Bakru, a drugim prema Rijeci. Trasa Lujzijane s primorske strane bila je manje izloena buri, a s goranske strane prolazila je naseljenijim podrujima. Takva trasa
12
Situations Plan der kniglich ungarisch prov. Louisen Strasse samt deren Ausstungen nach Buccari, Sungeri, Ravnagora und gegen Mttling.... Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva, sign. D.VIII.18. EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 85 - 101
96
omoguila je opseniji kolni prijevoz itarica i druge robe. Tako je oko 1830. godine samo kroz Karlovac prolazilo po 300 zaprenih konja na dan. Zbog boljih tehnikih uvjeta koje je pruala Lujzijana je preuzela najvei dio trgovakog prometa u zemlji, nakon ega je dolo do smanjenja prometa ostalim prometnim pravcima, osobito Jozefinom i Terezijanom. Od gradnje Lujzijane trasa ceste nee se mijenjati sve do poslije Drugoga svjetskog rata, kada je zbog potapanja dijela Lujzijane umjetnim akumulacijskim Omladinskim jezerom sagraena nova dionica Sopa - Gornje Jelenje. Uz odreene korekcije, Lujzijanska cesta je na dionici od Karlovca do Kupjaka jo u upotrebi.
Terezijanska cesta
Nakon osloboenja Like i Krbave te njihova ukljuenja u Karlovaki generalat krajike su vlasti u nastojanju stabilizacije naseljenosti tog strateki vanog podruja donijele odluku o obnovi utvrde Bag koja postaje prvim upravnim sreditem novoosloboenog podruja. No, za potpunu afirmaciju Baga bilo je potrebno obnoviti prometne veze Baga i Like. Prvih nekoliko desetljea nakon potiskivanja Turaka izmeu Karlogaba i Like postojala je samo uska staza. S kontinentske strane put je prolazio smjerom Ratkovii - Kona voda - Milainovac - Crne grede, od Starih vrata strmo se sputao preko Mamudovca na sedlo uanj ispod Grabova brda, a otuda ispod Ruina strmom padinom kroz dolinu Lomivrata i Variekovca u kanjon Bake drage i Bakog dolca do Karlobaga. Zbog reorganizacije Karlovakoga generalata, nakon koje je osnovana Lika pukovnija s novim upravnim sreditem u Gospiu, postojea
Slika 7: Projekt ceste Karlobag - Gospi, tzv. Terezijana, Antona Schredinga izmeu 1751. i 1754. godine (Hrvatski dravni arhiv)
97
trasa velebitskog puta za Karlobag vie se nije uklapala u novu funkcionalnu organizaciju vojnokrajikog prostora. Iz prometne projektne karte Antona Schredinga iz 1754. godine doznajemo da su ve 1751. godine poeli radovi na radikalnoj rekonstrukciji njezine trase.13 Sada je cesta na svojoj likoj dionici povezivala Gospi, Bruane pa opet preko Otarijskih vrata do Karlobaga. Nakon to je sagraena luka u Karlobagu robni promet iz Like prema obali postajao je sve vei. Njezina trasa, osobito na primorskoj padini zbog velikih strmina i otrih zavoja, s vremenom se pokazala nepraktina. Tako je ve 1784. godine prema projektu Filipa Vukasovia poela gradnja nove ceste, tzv. Terezijane. Njezinim putanjem u promet 1786. godine stara je cesta naputena.14 Osim bolje povezanosti Gospia i Karlobaga, koji je 1785. godine uzdignut u status slobodne luke, Terezijana je omoguila mnogo bolju prometnu vezu dotad prometno izoliranih naselja na primorskoj padini Velebita. Projekt je izraen u mjerilu 1:17 000.15 Vidimo da nova trasa na primorskoj strani, osim to je ublaila mnoge dotad otre zavoje i strmine, povezuje i do tada izolirana naselja Konjsko i Vidovac s Bakom dragom i Karlobagom. Nakon gradnje te ceste Terezijana je, spajajui se kod Gospia s cestom Biha - Buni - iroka Kula - Budak, postala dijelom jednog od najvanijih trgovakih pravaca izmeu Bosne i Karlobaga kao najblie vojnokrajike luke.16
Jozefinska cesta
Sredinom 18. stoljea potrebe izvoza panonskog ita, ali i sve intenzivnije eksploatacije krajikih uma nametnule su potrebu ureenja jo jednog magistralnog cestovnog pravca iz unutranjosti prema moru. To je cesta Karlovac - Senj koja je po njezinu inicijatoru, caru Josipu II., dobila ime Jozefina. Tu je cestu 1775. godine poeo graditi pukovnik Pase, ali je njezinu gradnju ubrzo preuzeo graniarski inenjerski pukovnik Vinko Struppi. Karta Jozefinske ceste u mjerilu 1:72 000, precizno prikazuje trasu novosagraene ceste.17 Cesta je povezivala Karlovac i Senj na trasi Generalski Stol - Tounj - Josipdol - Modru - prijevoj Kapela - Jezerane - Brinje - uta Lokva - Vratnik - Senj. Ubrzo nakon njezina zavretka (1779.) Senj je 1785. godine uzdignut u status slobodne luke. Iste je godine prema projektu Filipa Vukasovia ureena i senjska luka, koja je dobila vjetrobrane od bure i itna skladita.18 Zbog poveanja prometa 1833. poeli su radovi na rekonstrukciji Jozefine, koje je vodio Kajetan Knei.19
Mappa geographica ber die in der Grafschaft Lycca und zwar von Gospitz biess nach Carlopago leitende neue Kay: Knig: Commercialstrassen... 1:28 800. Kartografska zbirka Ratnog arhiva u Beu, sign. B.IX.c.791. Kopija reduciranog mjerila (1:576 000) u Kartografskoj zbirci Hrvatskog dravnog arhiva, sign. B.IV.11 14 Stjepan SZAVITZ-NOSSAN, Stare ceste Gospi - Bruane - Bake Otarije - Karlobag u XVIII. i XIX. stoljeu, Senjski zbornik, god. V. Senj, 1971. - 1973., str. 152-183. 15 Plan uiber die Beschaffenheit der Strasse von Brusane bis Carlobago. Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva, sign. B.IV.10. 16 Usp. rukopisnu kartu Plan eines in dem Lbl. Liccaner dann Ottochaner Regiment: neu anzulegen komender Hauptstrassen als von Carlobago bis nacher Bihacz ber das geburg Velebich, Liubovo dan Plissivicha. Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva, sign. B.IV.9. 17 Plan der Josephiner Strasse von Carlstadt bis Zeng. Kartografska zbirka Ratnog arhiva u Beu, sign. B.IX.c.806. 18 Projekt ureenja senjske luke uva se u Kartografskoj zbirci Ratnog arhiva u Beu, sign. K.VII.l.215. 19 Stjepan SZAVITZ-NOSSAN, Ceste Karlovac - Senj od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljea, Senjski zbornik, god. IV, Senj, 1969./70., str. 127-167.
13
98
Prvo je rekonstruiran dio izmeu Karlovca i Kapele, a zatim drugi, zahtjevniji dio izmeu Vratnika i Senja, ija je rekonstrukcija trajala od 1836. do 1845. godine. Posebna novost na Kneievoj trasi Jozefine bile su serpentine koje su ublaile strminu ceste izmeu Vratnika i Senjske drage te na taj nain prvi put omoguile odvijanje kolnog prometa etveroprezima.
Poetak prometne valorizacije velebitskog Podgorja na kartama umskih podruja

Pierkerove umarske karte Like i Otoke pukovnije iz 1764. godine prvi nam put prikazuju tadanju mreu velebitskih putova. Na Pierkerovim umarskim kartama jo ne postoji nijedan obalni put, nego samo mrea umskih staza s Velebita prema obali. Tijekom druge polovice 18. stoljea u svrhu eksploatacije drvenih trupaca sagraena je cijela mrea umskih putova, ali i prvi obalni putovi koji su povezivali podvelebitske luke i spremita drvene grae. Prvo je zbog boljeg povezivanja senjske luke i Sv. Jurja, gdje je zavravao iznimno vaan umski put kojim su se izvlaili trupci s Krasanskog polja, Vukasovi 1783./84. sagradio cestu od Senja do Sv. Jurja. Bila je to prva novovjekovna planski graena cesta u podruju Podgorja. Stanje na samom kraju 18. stoljea prikazuje karta putova iz Simbschenova projekta nastala oko 1790. godine.20 Iz iste karte doznajemo da je u tijeku gradnja dijela puta izmeu Begovae i Kopije, ime bi se put iz Jablanca kod Kutereva spajao s velebitskim putem iz Sv. Jurja. Ta karta svjedoi o tome da je nekada glavni put preko sjevernog Velebita vodio iz Jablanca preko Alana na Lubenovac i Krasno, a ne kao danas preko Bakovaca na Kosinj. Prvi put vidimo i obalni put Sv. Jurja preko Lukova, Starigrada, Stinice do Jablanca, no detaljnijim uvidom u tuma karte vidimo da jo nije rije o kolnom putu, nego o stazama za vuu trupaca i pjeakim stazama (Fussteige). Istodobno, putovi Jablanac - Begovaa i Sv. Juraj - Kuterevo kategorizirani su kao bolje i ire prometnice od obalnih putova. Ta nam injenica slikovito govori o i dalje dominantom smjeru kretanja sjever-jug, odnosno kontinentska padina - primorska padina, dok je prometna komunikacija izmeu obalnih naselja minimalna.21
Dalmatinska cesta
Tako je rijeeno povezivanje unutranjosti Hrvatske i Slavonije s lukama u Rijeci, Bakru, Senju i Karlobagu, no suvremena prometna veza s Dalmacijom i dalje je bila nerijeena. Stari karavanski pravci prema Dalmaciji sada su prolazili osmanskim teritorijem pa je nakon dovrenja Jozefinske ceste odlueno da se od ute Lokve obnovi stara cesta koja je preko Gospia i Graaca pratila rub kontinentske padine Velebita. Ta je Dalmatinska cesta graena od 1785. godine ubrzanim tempom zbog oekivanog rata s Turcima. Dovrena je 1789., neposredno nakon poetka rata. Od ute Lokve cesta je ila pravcem Otoac - Gospi - Bilaj - Medak Radu - Sv. Rok - Graac, odakle se jedan krak odvajao prema Obrovcu, a jedan prema Kninu. Trasa je to dananje zavelebitske ceste koja povezuje jugozapadnu Liku s Dalmacijom.22
Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva, sign. B.IV.1. Makadamska cesta u velebitskom Podgorju bit e sagraena tek 1877., a asfaltirani put tek 30-ih godina 20. stoljea. 22 Usp. kartu u Kartografskoj zbirci Hrvatskog dravnog arhiva, sign. B.IV.12.
20 21
99
Radovi na gradnji cesta u Dalmaciji ili su mnogo sporije. Tako su i kartografski izvori za praenje razvoja prometne mree tog podruja mnogo oskudniji. Uglavnom su to pojedine karte irih podruja koje sadre i prikaze prometnih mrea. Naime, kako u Dalmaciji u sklopu Mletake Republike nije obavljena sustavna izmjera, mletake karte Dalmacije u pravilu ne prikazuju prostorni raspored prometne mree. Prve prikaze novovjekovne mree dalmatinskih prometnica nalazimo tek sredinom 18. stoljea u putopisima i vodiima. Prva karta Dalmacije s prikazom glavnih prometnih pravaca izraena je tek oko 1740. godine.23 Analizom te karte moemo vidjeti da je ustvari rije o srednjovjekovnim karavanskim pravcima koji su, uz odreene korekcije, zadrali kontinuitet do dananjih dana: Zadar - Knin - dolina Une - Biha, Split - Klis Sinj - Livno; Ston - dolina Neretve - Sarajevo, Dubrovnik - Trebinje - Novi Pazar, zagorska cesta Knin - Sinj - dolina Neretve te obalna cesta koja je povezivala sva vea obalna naselja od Zadra do Ulcinja. Dakle, rije je o modificiranoj srednjovjekovnoj mrei putova, prilagoenoj novoj funkcionalnoj organizaciji prostora. Isto stanje prikazuje i Schimekova karta Bosne i susjednih zemalja iz 1788. godine.24 Tek poetkom 19. stoljea poinje intenzivnija gradnja cestovnih prometnica. U doba tzv. prve austrijske vladavine (1797. - 1805.) Frane Zavoreo izrauje prvi projekt za cjelokupnu prometnu mreu Dalmacije, koji je dobrim dijelom ostvaren u razdoblju francuske vladavine (1805. - 1813.), zahvaljujui naporima marala Marmonta i Vicka Dandola.25 No, zbog stratekih razloga francuska je uprava promijenila plan gradnje obalne ceste, dajui prednost uzdunom povezivanju obalnog zalea. Tako je u razdoblju francuske vladavine od priobalnih cesta sagraena samo cesta Zadar - Split, a u zagorju je sagraena cijela magistrala na potezu Knin - Vrika - Sinj - Vrgorac - Metkovi - Trsteno, nazvana Marmontova cesta. Bio je to dio ambiciozno zamiljene magistralne prometnice Ljubljana - Rijeka - Senj - Dubrovnik - Kotor koja bi povezivala francuske Ilirske provincije.26 Francuska je uprava u Dalmaciji za svoje kratke vladavine sagradila oko 500 kilometara cesta. Ponovnim uklapanjem Dalmacije u sastav Habsburke Monarhije dolazi do zastoja u gradnji prometnog sustava. Jedini izuzetak predstavlja spoj like magistrale, odnosno istonog kraka dalmatinske ceste preko Sv. Roka i prijevoja Mali Alan (1044 m) do Obrovca i dalje trasom Smili - Donji Zemunik do Zadra, tadanjeg upravnog sredita Dalmacije. Trasa ceste nije se sasvim poklapala sa starim putem preko alanskog prijevoja, nego je, s obzirom na nove zahtjeve kolnog prometa, birala manje strmu trasu.27 Cesta je graena prema projektu Josipa Kajetana Kneia, a kada je 1832. zavrena, dobila je naziv Majstorska cesta.28 Trasom te ceste otad se odvijao potanski promet
Corografia dell Inferior Provincia della Dalmazia, o sia Guida Itineraria indicando tutte le strade di comunicazione... Kartografska zbirka Dravnog arhiva u Zadru, sign. 388. 24 Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva, sign. A.II.34. 25 Carta della Dalmazia, Stato di Ragusa e Bocche di Cataro nella quale sono disegnate tutte le strade fabbricate, le incominciate, e le progettate per l esercizio del 1811. disegnata per me soto scrito Ingenere Divisionario dietro l ordine N. 493 del Signor Blanchard Ingegnere in Capo Diretor generale de Ponti e Strade. Kartografska zbirka Dravnog arhiva u Zadru, sign. 5. 26 Sve novosagraene prometnice s godinom njihove gradnje prikazuje karta Dalmacije Maxa de Trauxa iz 1810. godine. Kartografska zbirka Dravnog arhiva u Zadru, sign. 12. 27 Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva, sign. B.IV.8. 28 Nain na koji je Knei proveo trasu te ceste po strmoj velebitskoj padini predstavljao je izniman napredak u cestogradnji pa je cesta dobila ime po njemakom izrazu Meisterwerk (njem. ogledno djelo, remek-djelo).
23
100
na relaciji Be - Zadar, a ostali se promet odvijao po naslijeenim putovima mletakog razdoblja. Osobito su u loem stanju bile tradicionalno vane prometne veze prema Bosni. Takvo e se stanje poeti znatnije mijenjati tek 30-ih godina 20. stoljea kada poinje gradnja dionica Jadranske magistrale te ukljuivanje Dalmacije u eljezniki prometni sustav.
Razvoj prometne mree od sredine 19. stoljea u kartografskoj produkciji dravnih i javnih slubi
Od sredine 19. stoljea promet definitivno postaje glavnim razvojnim imbenikom prostora. Razvoj prometa bio je temeljni preduvjet za odravanje trgovine, ali i razvoj nove gospodarske djelatnosti - industrije. Vanost prometa oitovala se i u kartografskim izvorima opega karaktera na kojima ve od poetka 19. stoljea nalazimo kompletnu prometnu infrastrukturu kao neizostavni geografski element svake karte. Radovi na gradnji i ureenju prometnica osobito su se intenzivirali nakon osnivanja Kulturno-tehnikog odsjeka Odjela za unutranje poslove Zemaljske vlade (1869. - 1921.). Kulturno-tehniki, kasnije Graevni odjel u sklopu godinjih izvjetaja o radu redovito izdaje i kartu s prikazom svih izvedenih radova, koja je popraena izdanim pisanim izvjetajima.29 Prometne karte poinju se izdavati i za svaku pojedinu pukovniju, upaniju i srez. Slubene prometne karte koje izdaju dravni i pokrajinski graevinski uredi dobivaju vanu ulogu u radu graevnih i svih ostalih razvojnih dravnih slubi. Od tada prometne karte postaju neizostavni dio bilo koje prostorne studije, prostornog plana naselja, regije ili drave. Te su karte ujedno posljednji svjedok funkcionalne organizacije prostora uoi dolaska eljeznice koja e bitno promijeniti dotadanje prostorne odnose te preuzeti ulogu glavnog razvojnog imbenika regionalnog razvoja.
Summary
Based on the research of authentic archival materials, the author has identified and integrated all relevant cartographic sources in the reconstruction and development of traffic communications on the territory of Croatian countries for the very first time. Those cartographic sources are significant not only as historical documents of traffic and economic development, but they also play an important role in the reconstruction of no longer existing historical traffic communications. Expertise in development of traffic communications as one of the predominant factors of development and regional organisation, are very important in the researching and understanding the history of the Croatian countries. Regarding the originality of the facts they present, all the mentioned cartographic sources have been evaluated as a source of Croatian history.
29
Kamilo BEDEKOVI, Javne graevine u kr. Hrvatskoj i Slavoniji za posljednjih 50 godina, Zagreb, 1891. Volumen 1, Broj 1, str. 85 - 101
Mira Kolar-Dimitrijevi - NEZAPOSLENOST U HRVATSKOJ
101
NEZAPOSLENOST U HRVATSKOJ OD VREMENA VELIKE SVJETSKE KRIZE I JAVNI RADOVI

UNEMPLOYMENT IN CROATIA FROM THE TIMES OF THE GREAT DEPRESSION AND PUBLIC DEMANDED PUBLIC WORKS
Mira Kolar-Dimitrijevi Primljeno: 11. 6. 2004. Redovni sveuilini Prihvaeno: 23. 7. 2004. profesor u miru Rad ima dvije pozitivne recenzije Drakovieva 23 UDK/UDC 331.56(497.5)192/192 351.712(497.5)192/193 HR-10000 Zagreb Izvorni znanstveni lanak Republika Hrvatska Original scientific paper
Saetak
U tekstu autorica na osnovi izvora analizira problematiku nezaposlenosti u Hrvatskoj od vremena velike svjetske gospodarske krize. Uz to se bavi i problematikom javnih radova kojima se nastojala rijeiti nezaposlenost. Zahtjevi za javne radove s jedne strane i velika nezaposlenost s druge imali su paralelne tokove. Pisalo se mnogo o jednom i drugom, no kao da se govorilo na dva razliita jezika. Ta su kretanja politizirala narod i usmjerila ga nepoeljnim tokovima. Kapitalizam na naim prostorima nije bio socijalni. Socijalna je politika bila izdvojena od gospodarske politike, grad je izdvojen od sela, a drava svojom tednjom ne pridonosi pozitivnom pomaku povienja standarda. Ovaj lanak predstavlja primjer kako se moe stvarati hrvatska gospodarska i socijalna povijest te staviti u kontekst svjetske povijesti.
Kljune rijei: nezaposlenost, svjetska gospodarska kriza, javni radovi, socijalna politika Key words: Unemployment, world economic crisis, public works, social policy
Monarhistika Jugoslavija bila je bremenita problemima. Za razliku od drugih drava koje su izmeu zavretka Prvoga svjetskog rata i izbijanja velike svjetske krize imale razdoblje blagostanja i stabilizacije, u Hrvatskoj to nije bio sluaj. Loe pripremljena i loe provedena agrarna reforma, propast brojnih tvornica iji su vlasnici bili veleposjednici ili sada nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije strani dravljani, ali i neprimjerene politike centra nove i mlade drave koji je na svaki nain nastojao dravu organizirati centralistiki, ostavili su trag na cjelokupnom gospodarstvu Hrvatske. Istina, u poetku nove drave dolo je do bujanja novih poduzea, ali se ubrzo pokazalo da su ta poduzea stvorena bez osnove i bez kapitala te je njihovo propadanje ubrzo nakon osnutka, a osobito nakon to je dolo do relativne stabilizacije novca, iz gospodarstva izbacilo mnogo radnika. Zapadnoeuropske drave poele su svoje gospodarske probleme lijeiti kejnzijanskim metodama te su donekle uspijevale odloiti uoljive bolesti europskog ustava koji je tijekom
102
Prvoga svjetskog rata ostao bez veeg dijela svojeg zlata.1 Kraljevina SHS nije ak niti inzistirala na zadravanju svog zlata koje je dobila od Austro-ugarske banke 1922. godine, nego ga je posudila Francuskoj kako bi ona ojaala svoje zlatne rezerve. Dravni je aparat smatrao da e uz stalne sve vee zahtjeve na privatne banke rijeiti probleme koji su se pojavljivali u privredi koja do 1927. nije imala ni uravnoteeni godinji proraun, nego se financirala dvanaestinama, to je omoguavalo nekontrolirano troenje dravnog budeta i prebacivanje novca iz jednog fonda u drugi. Kako bi prikrila to nesolidno stanje u gospodarstvu, dravni su se organi mijeali u pitanja proizvodnje, potronje, radnih odnosa i izvozno-uvozne politike, a poreznom politikom nastojali su doi do to veih sredstava iz bivih dijelova AustroUgarske Monarhije koji su plaali mnogo vee poreze nego ui dijelovi Srbije.2 Carinska uredba iz 1925. godine izriito je guila razvoj gospodarstva u Hrvatskoj pa je nekadanja ravnotea bila sve labilnija, a odlijevanje investicijskih sredstava prema Beogradu kao sreditu moi izazivalo je stresove na podruju Hrvatske. Uestalost steaja, nemogunost nalaenja rada i pojaani odlazak na rad u Francusku gdje se gradila Maginotova linija ili u Njemaku na poljske radove te odlazak u Australiju i Novi Zeland nakon to je SAD svojim zakonom ograniio useljavanje pokazivali su da je drutvo bolesno. I kapital ostvaren u zemlji kroz rad u gospodarstvu banke transferiraju prema vicarskoj ili Francuskoj ne vjerujui u stabilnost financijskog sustava i sigurnost novca3 zbog propasti Slavenske banke. Zbog neuravnoteenoga gospodarskog razvoja zasnovanog na politici socijalna i gospodarska kriza, glad i neimatina postaju sastavni dio ivota Jugoslavije ve nekoliko godina prije izbijanja velike svjetske krize. Pokuaj Stjepana Radia da teret gladnih krajeva Bosne, Hercegovine i Dalmacije uravnoteeno snose svi krajevi kupnjom itnih vikova iz dravnog prorauna i prijenosom te hrane u pasivne krajeve nije bio uspjean i vaan je uzrok atentata u skuptini 20. lipnja 1928. godine. Uslijed svega toga nestabilnost drutva je prilino velika, a politikom Hrvatske seljake stranke stalno se zadrava visoka nacionalna napetost izmeu pojedinih naroda, koja za posljedicu ima bijedu, ali i nezadovoljstvo. Dravni organi donose loe odluke koje ne ublaavaju nastale tenzije. Ne grade se i ne popravljaju ni dravne, a kamoli oblasne ili opinske ceste u Hrvatskoj, ne reguliraju se rijeke, to 1926., a i kasnije dovodi do velikih poplava. Kada su poetkom 1927. godine oblasne skuptine na temelju izvjetaja zastupnika izloile stanje u onim dijelovima gospodarstva kojima su se ranije bavile upanije, pokazali su se golemi nedostaci i zahtijevala se hitna intervencija radi zaustavljanja daljnje propasti do 1914. i te kako kontroliranog ekosustava kroz rad upanija u Hrvatskoj, na to su se
U ovaj je rad ugraen sadraj mojeg referata na Svjetskom kongresu povjesniara u Stuttgartu 1985. godine pod naslovom Die Theorie von Keynes und Arbeitslosigkeit in Jugoslawien von 1929 bis 1941. koji nikada nije tiskan jer radovi s tog kongresa nisu tiskani u posebnom zborniku. 2 Ova je situacija izazvala veliko nezadovoljstvo ekonomista u Hrvatskoj te je ve Josip Predavec poeo prikupljati podatke koji su posluili dr. Rudolfu Bianu da naini svoj provokativni spis Ekonomska podloga hrvatskog pitanja 1938. koju je predsjednik Hrvatske seljake stranke iskoristio kako bi doao na elo opozicije tijekom izbora 1938. godine. (vidi M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Kako se je dr. Vladko Maek posluio financijskim potekoama Jugoslavije da bi postao voa opozicije na parlamentarnim izborima 1938. godine, Historijski zbornik, 54, Zagreb 2001., str. 53). 3 Ovo je bilo osobito potencirano nakon sloma Jadranske banke koja se utopila u Podunavskoj banci, kao i slom Slavenske banke koja svoje podrijetlo vue od Hrvatske narodne banke d.d., osnovane u proljee 1918., kao banke samostalne ili barem autonomne hrvatske drave.
1
103
troila velika sredstva upanijskog prorauna i posebno prikupljali prinosi za vodograevne radove.4 Drava je napustila upanijski sustav, nije dala oblasnom sustavu snagu koju su imale ranije upanije u obavljanju tih vanih poslova za funkcioniranje upanija, a sredinji je proraun drave bio nezadovoljavajui za goleme potrebe koje su nastale od 1914. pa do 30-ih godina 20. stoljea. Regionalnih sredstava je zbog sve veih dravnih poreza bilo na lokalnoj razini sve manje, a privredna elita nije niti pomiljala odvojiti za posebne svrhe zbrinjavanja nezaposlenih i u socijalne svrhe neka posebna sredstva, iako je eksploatacijom umskih masa ostvarivala velike zarade.5 Ona je stalno isticala da je osiromaila neralnom zamjenom krune u dinar 4 : 1, kao i oduzimanjem 20 posto vrijednosti krune pri drugom popisu novca, a napadane su i izvoznice koje su dobivali samo povlateni, odnosno oni blizu beogradskom dvoru. Samo su povlateni dobivali i koncesije za poslovanje koje od 1925. godine daje i odobrava iskljuivo sredinja vlast u Beogradu te se tako razvio cijeli sustav veza i mita koji se negativno odrazio na rad onih koji su svoju budunost htjeli zasnovati na radu. Pozivajui se na inflaciju i visok rizik, privatne su banke uvele izvanredno visoke kamate za kredite, s time da je drava ve 1923. zaustavila priljev novog kapitala te je kreditna kriza tjerala one koji nisu mogli udovoljavati svojim obavezama prema steaju. Isprepletenost politike s gospodarstvom bila je toliko velika da je iskljuivala srednje slojeve bez veze od mogunosti otvaranja novih poduzea, dakle i od mogunosti postizanja dobitka, osobito nakon to se cijela privreda poela kartelizirati. Osim toga, naknadni ulazak u gospodarski sustav bio je izvanredno otean, a postojei karteli su se prema svakom takvom uljezu ponaali neprimjereno te su ga u najkraem vremenu i likvidirali. Takvo stanje tjeralo je prema samoorganiziranju pa, uz Hrvatskog Radiu, imamo Napredak, Srpski privrednik i niz seljakih, obrtnikih i proizvodnih zadruga koje samoorganiziranjem pokuavaju spasiti svoje lanove od propasti. No, sve je to bilo nedovoljno i kriza je djelovala destruktivno na sve oblike ivota kod veine stanovnitva. Jugoslavenska drava od polovice 1925. pa do 1931. pokuava stabilizirati svoju valutu koja bi je uinila konkurentnom u izvozu, no kao i 1925. tako je i 1931. godine cijena dinara bila previsoka, a osim toga i velika svjetska kriza je poremetila sve odnose. Drava je stabilizirala monetu u svibnju 1931. uzimanjem francuskog stabilizacijskog zajma na 40 godina, ali je to uinjeno nekoliko mjeseci prije nego to je Velika Britanija napustila zlatno vaenje po Keynesovu savjetu.6 Bilo je to najnezgodnije vrijeme u doba kulminacije svjetske
Vidi: Radiev sabor. Zapisnici Oblasne skuptine Zagrebake oblasti 1927./28. godine. Prir. M. Kolar-Dimitrijevi, Zagreb 1993. Potrebno je vidjeti Izvjea o stanju javne uprave u Srijemskoj, Virovitikoj, Zagrebakoj, Varadinskoj, Bjelovarsko-krievakoj i Primorsko-rijekoj upaniji da se utvrdi kako su obavljeni veliki poslovi na gradnji cesta i ureivanju rijeka obavljeni od 1886. pa do 1914. godine. 5 Primjerice, Slavonija d.d. za eksploataciju uma u Slavonskom Brodu posjekla je Festetieve ume u Meimurju, no nije poznato da je bilo kakva sredstva odvojila bilo za regulaciju rijeka, bilo za ureenje cesta ili ureenje okolia. Posjeene povrine preputene su jednoj Radievoj organizaciji da ih ona rasproda seljacima, to je i uinjeno kroz nekoliko godina, a tako su inili i drugi. Poslovica Nisam bogat zato to dobro zaraujem, ve zato to tedim bio je nain ponaanja privredne elite toga doba. 6 Savka DABEVI KUAR, John Maynard Keynes, teoretiar dravnog kapitalizma, Zagreb 1957. Ova monografija je doktorska disertacija dr. Dabevi-Kuar, obranjena jo 1955. godine i iako je njezin pristup marksistiki, ona prua dobar uvid u Opu teoriju zaposlenosti, kamate i novca te Keynesovo shvaanje o potrebi drave da intervenira u gospodarskim problemima u vrijeme kriznih situacija, to je na jedan nain bilo pribliavanje njemakom ekonomistu Listu iz sredine 19. stoljea, koji je smatrao da drava mora utjecati na gospodarsku politiku u svim segmentima.
4
104
krize koja je ubrzanim korakom kroila i prema naim granicama. Jugoslavenska drava 1925. godine naputa proklamiranu politiku industrijalizacije zemlje ne dajui nita u zamjenu. Niske zarade radnika ostavile su 8 posto stanovnitva Jugoslavije, od kojih je iz te mase 23 posto iz Hrvatske, bez sredstava za ivot. Naglo pada izvoz zbog zatvaranja svih zemalja u sebe. Ve je ranije prestao izvoz ita u Austriju koja se, zbog nesolidnosti naeg izvoznitva, okrenula drugim tritima, gradei i svoje mlinove kako bi stekla to veu samostalnost u prehrani stanovnitva, to je nastavljeno i ugovorima poslije 1932. kada se radi zatite domae proizvodnje sukcesivno smanjuje uvoz iz jugoslavenskih zemalja.7 Od 1927. opada i izvoz drva koji se godinama inio kao najsigurniji izvoz iz Jugoslavije jer je tri etvrtine zemlje bilo pokriveno umama koje su se u meuratnom razdoblju sjekle mnogo vie nego to je to bilo korisno za zemlju. Meutim, tim je sjeama bila prikrivana nezaposlenost u vrijeme drvne konjunkture. Radnici seljaci radili su tijekom zimskih mjeseci na umskim manipulacijama dopunjavajui time svoj skromni budet. Ljeti su pak radili u ciglanama i pilanama. Tijekom velike svjetske krize uzalud se trai zaposlenje na liniji selo - grad i obrnuto. Rada ponestaje i tu i tamo, utoliko vie to je 1932., kada su potroene uteevine privrednika u graevinarstvu koje su bile povuene iz banaka, tijekom izbijanja velike svjetske krize na naem prostoru nasuprot velikoj ponudi radnika stajao slabi i preplaeni kapital te osiromaeno selo koje se jo od 1926. nalazi u krizi, s time da kriza na selu ima najjae djelovanje u poljoprivredi 1933., a u industriji 1932. godine.8 Pokazalo se ve tada da zapadnoeuropske zemlje nemaju nikakva sluha za probleme u Hrvatskoj i Jugoslaviji, iako je dr. Vladko Maek pokuao u razgovoru s engleskim parlamentarcima B. Daviesom i R. J. Rileyjem u londonskom listu The Manchester Guardian 30. rujna 1932. ukazati na opasno stanje u Jugoslaviji. On je rekao da on i vodstvo Hrvatske seljake stranke zadravaju seljatvo od revolucije, ali oni trpe zbog ekonomske depresije, suvie velikih porez, zbog policijske tiranije i gubitka slobode.9 Zapravo obustavljanje graevinskih radova zbog iscrpljenosti investicijskih sredstava dovelo je do Zagrebakih punktacija poetkom studenoga 1932. kada su najistaknutiji predstavnici opozicije u Hrvatskoj, ukljuujui tu Hrvate i Srbe, zakljuili da se treba vratiti na 1918. kao na polazinu toku dogovaranja ulaska Hrvatske u jugoslavensku dravu te da treba pristupiti novom ureenju dravne zajednice koja ima biti ...jedna asocijacija interesa osnovana na slobodnoj volji njenih lanova, ... radi osiguranja posebnih i skupnih interesa, napredka i procvata moralnog i materijalnog ivota ... naroda srpskog, naroda, hrvatskog i naroda slovenakog ... budui da postojee stanje djeluje ... destruktivno unitavajui moralne vrijednosti, sve nae napredne ustanove i tekovine, materijalnu imovinu, pa i njegov duhovni mir.10
M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Privredne veze izmeu Austrije i sjeverne Hrvatske od 1918. do 1925. godine, Historijski zbornik, 45, Zagreb 1992., str. 87; Boko OREVI, Pregled ugovorne trgovinske politike od osnivanja Drave Srba, Hrvata i Slovenaca do rata 1941. godine, Zagreb 1960., 52. 8 Marijan MATICKA, Odraz privredne krize (1929. - 1935.) na poloaj seljatva u Hrvatskoj, Radovi Instituta za hrvatsku povijest Sveuilita u Zagrebu, 8, Zagreb 1976., 278 i d. 9 Cit. prema I. PERI, Vladko Maek. Politiki portret, Zagreb 2003., 157. 10 Isto, str. 159-160.
7
105
Preslabi razvoj gospodarstva s obzirom na drutvene potrebe bio je javljan na razne naine. Prema nizu indicija zakljuujemo da su politiari i ekonomisti paljivo pratili to se dogaa s krizama u gospodarstvu i nezaposlenosti. J. M. Keynes je jo 1924. objavio lanak Da li nezaposlenost zahtijeva drastian lijek?,11 istiui da nezaposlenost koja vlada u pojedinim dravama nee nestati sama od sebe i da vlada mora voditi odreenu politiku vezanu uz zaposlenost, pazei da se ne odlijeva kapital iz zemlje, ali i da se ne obeshrabre privatni poduzetnici.12 Jugoslavenska vlada je, istina, jo 10. prosinca 1927. donijela Uredbu o organizaciji posredovanja rada, davanja neposredne pomoi besposlenim radnicima i jeftinih zajmova za podizanje radnikih stanova te se poela evidentirati nezaposlenost radnika, ali su izvan svake evidencije i pomoi ostali poljoprivredi radnici i nadniari.13 Zbog potpune nebrige za poljoprivredne radnike i nadniare vjerojatno nikada neemo saznati toan broj nezaposlenih u Hrvatskoj, kao ni kretanja u zapoljavanju.14 Keynes je u svojim radovima esto navodio javne radove kao izlaz iz nezaposlenosti. On je 1929. godine oduevljeno pozdravio predizborni govor engleskog ministra predsjednika Lloyda Georgea o smanjenju nezaposlenosti kroz javne govore, izraavajui vrstu vjeru da takva ekonomska politika mora biti uspjena. Keynes smatra da se kroz javne radove utjee na stimuliranje vie industrija te da javni radovi djeluju kao multiplikator napretka. To je kasnije razradio i u Opoj teoriji zaposlenosti, kamate i novca. Na ekonomski strunjak Milan Fiter odmah je pisao o tome i kod nas te smo tako bili vrlo dobro upoznati s mogunostima intervencije drave u gospodarska pitanja, a osobito u nezaposlenost.15 Na primjeru Zagreba pokazalo se da gradnja radnikih stanova u reiji Gradske opine pridonosi oivljavanju cjelokupne privrede te da je Gradska tedionica Zagreba s realizacijom gradnje obiteljskih kua na Trenjevci izbjegla slom kakav je zahvatio druge novarske zavode.16 Zagreb je bio jedan od rijetkih gradova koji je rasparcelirao i zemljita u predjelu Volovice, Prebendarovca,
S. DABEVI-KUAR, 31. Tiskano u reviji Nation. Citirano prema S. DABEVI-KUAR, 30. 13 Nezaposleniku pomo dobilo je 1929. godine samo 35.000 osoba u cijeloj zemlji u iznosu od 2,360.000 dinara, a pod pritiskom krize taj je iznos uvean 1937. na 187.000 osoba i 24,800.000 dinara. 14 M. Maticka pokuao je iskazati sve brojke, ali samo za radnike i radnike seljake. On, primjerice, pie da su 1932. u Savskoj banovini obustavile rad 22 ciglane i da je otputeno 1486 radnika, dakako stalnih jer oni sezonski kao nadniari nisu ni evidentirani. Stoga su razlika i procjene raene na temelju podataka Sredinjeg ureda za osiguranje radnika daleko ispod stvarnog broja nezaposlenih, a znatno smanjeni broj pokazuje i Arthur Benko Grado u svojem Indeksu iz 1936. godine. (M. MATICKA, n.dj., 323-324). 15 Milan Fiter objavio je nekoliko Keynesovih vanih lanaka 1944. pod nazivom Problemi novca izmeu dva rata (Zagreb 1944.), a iz predgovora ovom djelu saznajemo da je savjetom i kritikom u prireivanju tog spisa sudjelovao i Mijo Mirkovi (str. XII). Fiter je ve ranije pisao u raznim asopisima o Keynesovim prijedlozima, esto i ne navodei izvor. Ubile su ga ustae odvevi jedne noi na stratite sve one koji su se sklonuli u bolnicu kao politiki nepoudni reimu. Keynesovu teoriju i potekoe njezine primjene u Jugoslaviji opisao je i Eugen Sladovi u radu Konjunktura i nova konjunkturna politika - Ekonomsko-finansijski ivot, 1937., br. 74, str. 111-117. Potpuni prijevod Opte teorije zaposlenosti, kamate i novca objavljen je tek 1966. nakon to je doktorska disertacija S. Dabevi-Kuar svratila pozornost na tog teoretiara dravnoga kapitalizma. Utjecaj kejnzijanske ekonomije na jugoslavensku ekonomsku misao do 1941. istraen je s ekonomskog stanovita (Lazar PEJI, Uticaj velike ekonomske krize 1929. - 1933. na jugoslovensku ekonomsku misao i ekonomsku politiku do drugog svetskog rata, zbornik Svetska ekonomska kriza 1929. - 1934. godine i njen odraz u zemljama jugoistone Evrope, Beograd 1976., 319-322. 16 M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Mirjani Gross u ast., ...... Gradnja ovih stanova ipak je zastala tijekom druge polovice krize jer je projektu izostala svaka podrka drave, a osobito suradnja drugih novanih zavoda.
11 12
106
Peenice i Trenjevke kako bi se gradile male obiteljske kue, s time da je zemljite bilo prireeno za gradnju dovoenjem vodovodne, elektrine i plinske mree te cestovnih prilaza. No, u taj su se program mogli ukljuiti samo srednji slojevi u ureenim dijelovima grada. Istodobno raste problem zagrebake periferije koja se pretvara u splet straara bez struje, ceste i vode. Srkulj je do 1931. negirao postojanje sirotinje u Zagrebu.17 Nezaposlenost je 1932. godine postajala vidljiva jer su ulicama gradova lutali slabo obueni ljudi u potrazi za zaradom. Osobito je bilo teko zimi 1931./32. kada je smrzavanje gladnih ljudi na ulicama Zagreba prisililo ak i vrlo tedljivoga gradonaelnika dr. Stjepana Srkulja da postavi pei za grijanje na ulicama centra Zagreba te da otvori javne kuhinje koje je uzdravala Gradska opina. Naime, u gradskom proraunu Zagreba za 1931. bilo je predvieno sedam milijuna dinara za gradnju junog odvodnog kanala do Ivanje Reke, na kojem su trebali raditi radnici, ali je iz tog fonda uzeto tri milijuna dinara i prebaeno u fond za dovrenje ureenja Pongraeve palae koju je trebalo pokloniti kralju.18 Srkulj je konano morao priznati da problem sirotinje i nezaposlenih sve vie ugroava grad pa je na gradskoj sjednici 15. svibnja 1931. odueno da se novcem iz zaklade Vjekoslava Pierottija kupi zemljite na kojem je trebalo sagraditi centralnu kuhinju za prehranu siromanog puanstva. Za tu je potrebu grada bila osnovana i zaklada kralja Aleksandra za nemone zaviajnike grada Zagreba i naputenu djecu u iznosu od pet milijuna dinara, ali je tu zakladu stornirao ministar financija radi redukcije budeta grada Zagreba. Nezaposleni su najvie oekivali od radova na gradnji nadsvoenog odvodnog kanala kroz Radniku cestu, duine 4654 metra, i gradnji otvorenoga kanala do Ivanje Reke dugog deset kilometara. Meutim, radovi na presvoivanju kanala, zapoeti 1930. pod kontrolom ing. Janka Cekua u iznosu od 1,800.000 dinara, bili su uniteni u poplavi u listopadu iste godine te ih je trebalo poeti nanovo, no iako se radilo o hitnoj potrebi grada, realizacija se odvijala s velikim tekoama. Bila je u planu i gradnja obrambenog nasipa na Savi jer je postojei nasip od 4745 metara samo parcijalno titio grad od poplava koje su u vrijeme visokih voda preplavile cijeli prostor juno od eljeznike pruge, ugroavajui ivot i zdravlje stanovnika koji su tu stanovali u slabo graenim prizemnicama, uglavnom bez graevne dozvole.19 Grad je u tom razdoblju izradio mnogo planova, ali je princip stroge tednje, koji je uveo ministar financija, uz
M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Radni slojevi Zagreba (1918. - 1931.), Zagreb 1973., 134-136. Anketom URSS-a u prvoj polovici studenoga 1931. utvrena je u Zagrebu velika nezaposlenost, a industrijalac Vladimir Arko i upnik crkve Sv. Marka dr. S. Ritig zahtijevaju poduzimanje strogih mjera radi spreavanja daljnjeg porasta nezaposlenosti te se trae vea sredstva. Gradska opina Zagreba morala je popustiti te u zimi 1931./32., uz Aleksandrovu Prehranu, obroke nezaposlenim radnicima dijeli i kuhinja Sv. Antuna, puka kuhinja u Kukovievoj ulici, na Selskoj cesti i u Klaonikoj ulici, dakle u raznim dijelovima grada. Stanje je bilo alarmantno i u odnosu na 1927. kada je Prehrana podijelila 456.298 besplatnih obroka gradskoj sirotinji te 97.765 obroka nezaposlenim radnicima i djeci i znatno se pogoralo. 18 M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Socijalno-ekonomska politika gradske opine Zagreba s obzirom na poloaj radnikog stanovnitva od velike svjetske krize do poetka drugoga svjetskog rata (1931. - 1939.), Povijesni prilozi, 2, 1983., 176-177. Gradski vjesnik 1932./33. pun je podataka o ovim prilikama. 19 M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Socijalno-ekonomska politika, 177-179. Srkulj je optuivao svog prethodnika ing. Vjekoslava Heinzela da se upustio u prevelike i gradu ne tako potrebne investicije te su se sada radovi mogli obavljati samo uzimanjem ogromnog zajma od Sindikata novanih zavoda. I gradskim inovnicima su sniene plae i dodaci, s time da je zaustavljeno svako daljnje zapoljavanje u gradskoj opini.
17
107
kontrolu svih veih izdataka i zabranu novih investicija, prebacio ostvarenje dijela tih planova za kasnije godine. Gradski proraun za 1932. je jako reduciran brisanjem investicija te je kroz dvije godine uvedena tednja do krajnjih granica mogunosti. Ipak su sredstva za prehranu nezaposlenih stanovnika utvrena na milijun dinara, to je bilo za 650.000 vie nego prethodne godine, to je bio dokaz da je dr. Srkulj shvatio pomaganje sirotinje u Zagrebu kao nunost. Odreeno je i pola milijuna za sanaciju periferije, a onemoalim gradskim radnicima davane su i mjesene pomoi jer sve do 1937. nije bilo radnikih mirovina.20 Sline situacije nisu bili poteeni ni drugi gradovi. Svagdje je trebalo aktivirati socijalnu politiku i primijeniti socijalna naela, a i centralna vlast u Beogradu upozorena je na tu pojavu. No, drava trai rjeenje na pogrenoj strani, ne shvaa se kompleksnost i sveobuhvatnost krize, sazivaju se ekonomski kongresi seljakih zemalja te se osniva zajednika carinska unija s Rumunjskom. Preko Privilegiranog izvoznog akcionarskog drutva, koje je osnovano u Beogradu kao poludravna institucija, nastoji se organizirati otkup ita od bogatih proizvoaa ita i njegova prodaja na tritu ita zapostavljajui injenicu da je kriza ponajvie pogodila sirotinju. Usmjeravanje pozornosti na bogate te samim time i pogreno rjeavanje problema produbljuju krizu. Kriza u Jugoslaviji ima sve karakteristike krize u drugim zemljama, s tom razlikom da je ona bila dugotrajnija nego u razvijenim industrijskim zemljama zapadne Europe. U Jugoslaviji kriza nije imala cikliki karakter, nego je bila strukturno uvjetovana te bi, im bi se ugasilo ili saniralo jedno arite, ona buknula na drugom mjestu u drugom obliku s jo veim intenzitetom. Krajem 1931. u Hrvatskoj pa ni u Jugoslaviji nije bilo nijedne snage koja bi ponovno oivjela gotovo posve umrtvljeni privredni ivot. injenica da je najjeftinija hrana bila konzumirati vino koje su seljaci prodavali u bescjenje pokazuje da su pojedinci prilazili iracionalnim rjeenjima u potrazi za preivljavanjem iako se time naruavao i socijalni mir, a i punile se novine brojnim kriminalnim sluajevima koji su proizlazili iz bijede. Uspostava ustavnog ivota Oktroiranim ustavom 1931. nije nita rijeila jer je izborni zakon omoguio izbor u Narodnu skuptinu samo osoba bliskih reimu, a ne ljudima sa socijalnim problemima pa su se donosili zakoni koji nisu zahvaali sutinu problema. Brza smjena pet jugoslavenskih vlada u 1932. godini pokazuje svu teinu drutveno-gospodarske problematike, a mali uspjesi mjera poduzetih u gospodarstvu govore o dubokoj krizi vladine stranke, koja veu pozornost usmjerava onemoguavanju ponovna djelovanja politikih stranaka i obnovi politikog ivota nego socijalnim problemima. Zagrebaki gradonaelnik dr. Ivo Krbek posjetio je slubeno i Trenjevku, i Peenicu, i Trnje te je uoio da su ti dijelovi crno nalije bijelog Zagreba.21 No, sredstva za sanaciju periferije sniena su sa 800.000 na 600.000 dinara jer su prioriteti bili odvod kanala prema Ivanjoj Reci, a zapeli su i radovi na podvonjaku. Ipak su tijekom 1932. godine odobrena sredstva za ureenje radnikog konaita na kolodvoru te je Grad Zagreb dao 200.000 dinara, a Javna burza rada i radnika komora po 150.000 dinara. Vrlo je vana ponovna intervencija
Isto, 182. Vrlo vjeto sreivana stanja u socijalnim problemima uzavrelom Zagrebu dovelo je Srkulja na poloaj ministra graevina 1932., gdje se uspio odrati kroz dvije vlade. 21 M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Socijalno-ekonomska politika gradske opine Zagreba s obzirom na poloaj radnikog stanovnitva od velike svjetske krize do poetka drugoga svjetskog rata (1931. - 1939.), Povijesni prilozi, 2, 1983., 178-187.
20
108
dr. Svetozara Ritiga na polju socijalne politike. U svom zastupnikom govoru on je rekao: Nezaposlenost stvara ogoreno raspoloenje u itavom drutvu. Due nezaposlenih bune se, jer da njihovi sugraani nemaju dovoljno briga za njihovu bijedu i nevolju, i da nemaju smisla i osjeaja za njihove tekoe. A opet esto se uje, da su neuposleni sami krivi svojoj nevolji, jer da nee da rade, i da su marljivi i dobri radnici, da bi ve nali posla.22 Ritig je predloio da se na Kajzerici odvoji sto jutara zemlje za kolonizaciju nezaposlenih radnika, a da bi oni kao protuvrijednost trebali raditi permanentno na regulaciji Save i gradnji njezinih obala. U podugakom govoru 23. lipnja 1932. Ritig kae da bi se ureenjem cijeli taj kraj mogao pretvoriti u zelenu livadu te da bi se s priblino pet milijuna dinara mogao savski nasip proiriti i produiti u dovoljnoj mjeri da ne ugroava Zagreb. Ritig kae: Gospodo, nemojmo se varati, novi zadaci ne dadu se rjeavati starim birokratskim i upravnim metodama. Dravna naa samoupravna i naa gradska administracija moraju triti nove naine za provoenje svojih zadataka, pa kad nema novaca, mora se traiti kako da se doe do radne snage i bez novaca. Gospodo, ova kolonizacija uz protuvrijednost radne snage je takova nova metoda. Prijedlog je bio opravdan jer su u Zagreb dolazili nezaposleni u potrazi za zaradom, a nisu imali gdje stanovati. Divlja gradnja nie preko noi iako je u centru bilo mnogo slobodnih, ali i skupih stanova, iju stanarinu radnici nisu mogli plaati.23 Krbek je imao iskustva u gospodarskim i komunalnim pitanjima jer je jo prije rata sluao nacionalnu ekonomiju u Berlinu kod Oppenheimera, a od 1920. do 1923. radio je u Odjelu za narodno gospodarstvo Pokrajinske vlade. Od 1928. godine predavao je na Pravnom fakultetu, no sukobio se s velikom oskudicom koja je posljedica sloma privatnog bankarstva u Zagrebu jer dolazi do velikih otputanja i iz tvornica i iz trgovina i obrta te se radna snaga gotovo prepolovljava. Krbek se sukobio i s ostavkama gradskih zastupnika, meu njima i Ritiga jer su smatrali da se s tako jako smanjenim budetom ne moe voditi nikakva socijalna politika. Krbek je, meutim, u nastupnom govoru najavio reorganizaciju gradske uprave i pojednostavljenje njezina rada te usmjeravanje najvee panje na periferiju jer grad ne ine gradom njegove kue, ceste i drugi objekti, ve ispred svega svjesni i zadovoljni graani.24 Krbek je pregledao periferiju, prouio potrebe u razgovoru sa stanovnicima, a 1. listopada 1932. poeo je izlaziti i mali list Glas Trenjevke. Stvoreno je i dobrovoljno kulturno-prosvjetno drutvo Samopomo Trenjevka te nekoliko komunalnih organizacija u raznim dijelovima grada koje su poele neto raditi dobrovoljnim radom. Krbek je utvrdio to treba uiniti, ali znajui u kakvoj je situaciji grad, nije davao velika obeanja. Ipak je autobusna linija dola i do Selske ceste, a obavljani su i pripremni radovi za ureenje tramvajske pruge kroz Ozaljsku i Tratinsku cestu, no pomaci prema boljem bili su spori i nedovoljni. Gradu je odbijen zajam, a zbog
M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Socijalna politika, 188. Bila je prava srea da je Zagreb imao dva gradska naelnika do velike svjetske krize koji su bili ing. graevinarstva: Holjevca i Vjekoslava Heinzela. Zahvaljujui njima, poduzeta je gradnja malih kua iju je gradnju financirala gradska opina. No s obzirom na brzo pretvaranje Zagreba u moderan industrijski grad, te gradnje nisu zadovoljavale potrebe pa su nadniari gradili kuice od privremenog materijala juno od pruge te su ti predjeli bili izraz graevne moi njihovih graditelja. Problem ozakonjenja tih kua graenih bez graevne dozvole godinama je muio gradsku opinu pretvarajui to pitanje u najvei socijalni problem Zagreba. 24 Isto, str. 191 - Nastupna sjednica Krbeka 3. kolovoza 1932.
22 23
109
podbacivanja gradskih prihoda novca je bilo sve manje. In. Dragutin aj rekao je: Ova luda tednja e nas ubiti.25 Pritisak na gradsku upravu da pobolja stambene i prometne prilike na periferiji bio je velik. Sedmorica inenjera, pripadnika grupe Zemlja, priredili su izlobu sa slikama kako se stanuje na periferiji, a i Arthur Benko Grado je u jednom broju svoje socijalno-statistike revije Indeks objavio podatke rezultata ankete o stanovanju radnika. Time je uoen problem ilegalne gradnje kua koji dolazi u prvi plan gradske politike te je 1933. i 1934. izraeno oko 30 detaljnih osnova regulacije grada kao dijela Generalnog plana koji je izradio Gradski graevni ured, a u taj je posao bio ukljuen i kipar Ivan Metrovi. I konano za 1933. godinu gradska dotacija za prehranu nezaposlenih utvrena je na 1,400.000 dinara.26 U 1933. uvedena su u Zagrebu i dva prireza u korist nezaposlenih koji su morali plaati svi koji su imali mjeseni dohodak vei od 4000 dinara, a morali su ga plaati i dionika drutva, zadruge, osiguravajua drutva itd. Uvodi se i plaanje kuluka te se tim sredstvima poinje i ureivati cesta na periferiji. No stare obaveze isplate dugoronih zajmova - jo iz Heinzelovih vremena za klaonicu u Heinzelovoj ulici i nove trnice iz vremena Srkulja - smanjuju prikupljena sredstva pa je Krbek poeo pregovarati s Narodnom bankom u Beogradu za sklapanje amortizacijskog zajma.27 Krbek je selekcionirao investicijske radove u sreditu grada na minimum, inzistirajui na javnim radovima na Savi i gradnji Varadinske ceste (danas Vukovarska ulica) kao jedinoj spojnici istonog dijela grada sa zapadnim, to je bilo vrlo vano za grad jer se time oslobaao centar. Krbekovo maksimalno zalaganje da nezaposleni dobiju sredstva za ivot kroz rad, a uz pomo jaeg optereivanja srednjih slojeva izazvalo je nezadovoljstvo imunijih slojeva. Kada je 14. prosinca 1933. predloio ubiranje jednokratnog izvanrednog socijalnog doprinosa po progresivnoj stopi od 5 do 25 posto, naiao je na velik otpor, iako je u jesen 1933. Sava opet probila slabe nasipe i sedam tjedana ugroavala grad. Prikupljenim sredstvima bacio se na izvedbe sabirnih kanala i ti su radovi bili izvanredno veliki i skupi s obzirom na to da je kriza poela jenjavati tek 1934. godine. Rad na tim poslovima bio je vrlo teak i obavljao se uz veliku odgovornost inenjera gradske uprave. Popravljale su se i ceste te je grad za ceste 1933. godine odvojio 12,000.000 dinara. Pri tome se silno tedilo, no novo zaduivanje grada kod Dravne hipotekarne banke posluilo je jednom dijelu graana da napadnu Krbeka i njegovu socijalnu politiku kao neprimjerenu mogunostima graana. Iako je Krbek u govoru uoi izglasavanja prorauna za 1934. rekao da je u 1933. godini vodovodna i kanalizacijska mrea u gradu proirena za 12.000 metara, od toga tri etvrtine na periferiji i da je to zdrava, socijalna i moralna politika, naiao je na veliku kritiku, a osobito kada je uveo progresivni porez za gradnju prema vrijednosti objekata. Krbeka se poelo napadati sa svih strana i na zadnjoj gradskoj sjednici pod njegovim naelnikovanjem sredstva za gradnju savskih nasipa smanjena su sa 1,333.333 dinara na 430.833 dinara.28 Bio je to slom jedne pozitivne socijalne politike koja je trebala
Isto, str. 193. Isto, 195. 27 Isto, 196. 28 Isto, 202-203.

25 26
110
biti uzor ostalim gradovima. Zagreb se nastavio razvijati pod vodstvom Rudolfa Erbera koji je godinama bio na elu Gradske tedionice, ali je socijalna politika izgubila svoje prvenstvo te su ponovno na prvo mjesto izbili interesi vodeih privrednika. Drava je trebala postupiti isto. Umjesto reorganizacije financijskog sustava, kad je zbog besparice bilo gotovo nemogue prikupiti planirani porez, drava - kao i gradovi inzistira na uravnoteenom proraunu te se trai najvea tednja i racionalno gospodarstvo u kojemu je radno vrijeme bilo produljivano, a plaa smanjivana. Satnica od jednog sata nije bila rijetkost, pri emu treba znati da je kilogram kruha stajao 3,5 dinara, pa se prema tome radilo za dva kilograma kruha. No, i to je bio privilegij onih koji su imali zaposlenje. Drava se slabo snalazi u rjeavanju krize. Ona se dugo oslanja na kartele i dogovorenu protekcionistiku politiku na meunarodnom tritu, no ubrzo ta politika zbog precijenjenog dinara doivljava slom, a obustavljanje kredita Narodne banke u iznosu od 870,000.000 dinara i proglaenje moratorija za seljake dugove, a onda i za veinu banaka koje su takvu zatitu zatraile, ima za posljedicu nelikvidnost i seljaka, i banaka, i obrtnika te takvo stanje esto dovodi do potpune propasti tih subjekata.29 U Hrvatsku se poinju vraati i brojni emigranti iz Amerike koja se na taj nain nastojala rijeiti nezaposlenih.30 Prema nekim procjenama, nezaposlenost se u Jugoslaviji procjenjivala na 800.000 ljudi, pri emu se dakako ne uzima u obzir ni prikrivena agrarna nezaposlenost ni enski dio populacije koji bi htio raditi da je imao gdje. Nezaposlenost je ipak postupno sve vie poela zabrinjavati i vladine organe jer su sa smanjenom kupovnom moi opali i prihodi drave pa je smanjeni dravni proraun poeo pogaati i inovnike ije su plae smanjene za 10 posto. O opsegu radnike nezaposlenosti u Jugoslaviji podnio je Centralni sekretarijat radnikih komora i Ujedinjeni radniki sindikalni savez 1932. izvjetaj Kraljevskoj vladi, Narodnoj skuptini i Senatu, upozoravajui na negativne i nepoeljne posljedice tog trenda koji se nastavlja.31 Neto je hitno trebalo uiniti. Prvo je izvren pritisak na gradske uprave radi ouvanja socijalnog mira, uveden je socijalni prirez, a organiziraju se i kuhinje za prehranu nezaposlenih. Od gradova iji je proraun bio manje ugroen poelo se traiti da poveaju sredstva za investicijske svrhe, uglavnom za gradnju obrambenih nasipa rijeka kraj kojih su smjeteni, za ureivanje cesta kao i za podizanje javnih zgrada. Drava je pri tome ponudila tek neznatno sufinanciranje, pa i to ne iz svojih proraunskih sredstava, nego iz sredstava Burze rada koja su se prikupljala kao porez za nezaposlene, a koji je povien sa 1,8 na 3,6 posto nadnice radnika. Neki su
Zakon o moratoriju na seljake dugove proglaen je 19. travnja 1932., dakle u doba kulminacije djelovanja velike svjetske krize na naim prostorima. Na osnovi tog zakona Prva hrvatska tedionica kao najvei vjerovnik dobila je tu zatitu tek godinu dana kasnije kad je njezina likvidnost ve bila posve upropatena. To ju je do kraja njezina djelovanja izbacilo iz redova velikih banaka. 30 M. KOLAR-DIMITRIJEVI, Djelovanje velike svjetske krize na migraciona kretanja jugoslavenskih naroda, Zbornik radova Balkanolokog instituta Svetska ekonomska kriza 1929. - 1934. godine i njen odraz u zemljama jugoistone Evrope, Beograd 1976., str. 337-366. Svi brodovi koji voze drvo i robu u Ameriku vraaju se prepuni ovih izgnanika. Veinom se radilo o bolesnim i istroenim ljudima koji se vie nisu mogli uklopiti ni u Rooseveltov program javnih radova za minimalnu plau, a ostale drave Sjeverne i June Amerike provode te deportacije bez mnogo okolianja. Ti su putnici iskrcavani u lukama zapadne Europe, odakle su se onda tekom mukom dovlaili do Jugoslavije. 31 Opseg radnike nezaposlenosti u Jugoslaviji. Memoar Centralnog sekretarijata i URSSJ-a, Beograd 1932., 11.
29
111
ekonomski strunjaci sugerirali dravi da pokua problem rijeiti na isti nain kao to je to radio Roosevelt preko New Deala u velikom stilu jer je u odnosu na broj stanovnika zemlje broj nezaposlenih bio izvanredno visok, ali je to jugoslavenska vlada odbijala iz razliitih razloga. Vlada dugo inzistira na primjeni konzervativnih metoda poznatih iz Prvoga svjetskog rata, tj. javnim kuhinjama, ali se to pokazalo posve nedovoljno u takvoj sveobuhvatnoj krizi koja je zahvatila sve privredne grane osim tekstilne. Slab pritok sredstava u dravne proraune smanjio je investicijska sredstva te se tako rjeavanje problema oteglo, a poloaj stanovnitva bio je sve tei pa je gotovo potpuno zamrla i trgovina i uslune djelatnosti, a sretan je bio onaj tko je imao posla. Drava nije svojim sredstvima podrala gradnju jeftinih radnikih i inovnikih stanova u Zagrebu pa se realizacija tih projekata odvijala dulje i s velikim tekoama. Nezaposlenost se na razini cijele drave poela smanjivati tek kada se Jugoslavija poela vezivati uz poslove faistike Njemake. Naime, 1927. Nijemci su otkazali trgovinski ugovor pa je trgovinska razmjena s Njemakom bila vrlo mala sve do 1934. kada je potpisan novi trgovaki ugovor. Unutarnji privredni razvitak nae zemlje uvijek je bio ovisan o uvozu inozemnih sredstava, a djelomino i sirovina i goriva, koji je dakako trebalo pokriti izvozom. Ta je ovisnost u meuratnom razdoblju rasla umjesto da se smanjivala jer jugoslavenska gospodarska politika nije ni u jednom segmentu bila uspjena. Tijekom krize izostali su privredni sporazumi izmeu malih drava jugoistone Europe i sve su se zemlje zatvorile u sebe, pa ak i Francuska koja se smatrala istinskim prijateljem Jugoslavije. Ta autarhinost i usamljivanje prisililo je Jugoslaviju da prihvati ruku s bilo koje strane. Kada je faistika njemaka uklopila Jugoslaviju u svoj veliki privredni prostor, jer je samo na ovom prostoru mogla kupovati na osnovi kliringa a bez slobodnih deviza, Jugoslavija i uope jugoistok postaje glavni opskrbljiva Treeg Reicha sirovinama. Jugoslavija u odnosu na Njemaku postaje aktivna i od 1933. do 1938. ima aktivu od 159,600.000 dinara jer izvozi poljoprivredne, stoarske, umske i rudne sirovine u takvim koliinama da se u zemlji poinje osjeati nestaica tih proizvoda, a cijene poinju rasti. Dakako, to je djelovalo pozitivno i na zaposlenost i na potroarine i na punjenje dravnog prorauna pa se oekivalo da e se prilike u zemlji srediti. Na temelju Ustava od 1931. oformljeno je u Jugoslaviji Privredno vijee kao glavni savjetnik za rjeavanje privrednih i socijalnih pitanja.32 Ono je potaknulo izmjene privrednog i socijalnog zakonodavstva, a u taj se posao ukljuio i dio strunjaka koji su bili kolovani u njemakom ili francuskom krugu (dr. Oton Frange, autor odlinog Zakona o poljoprivredi, Velimir Bajki, urednik Narodnog blagostanja, dr. Milan Stojadinovi od 1923. stalno zaposlen u Ministarstvu financija i zagovornik uravnoteenog prorauna). Vodei ljudi u dravnim tijelima ne usuuju se na snanije istupe iako mnogo toga znaju. Tako je, primjerice, uslijed otpora rentijerskih i poslodavakih krugova otklonjeno zadravanje socijalnog poreza koji je tako koristio ublaavanju bijede u nekim gradovima, a osim toga, sve se ee uje zahtjev
32
Ljubomir S. KOSIER, Privredno vee, Beograd - Zagreb, s.a. Iako je bilo odrano vie sastanaka ovog vijea koje je bilo sastavljeno od najboljih gospodarskih strunjaka, nikad se nije pristupilo realizaciji zbog razliitih interesa pojedinih gospodarskih subjekata koji se nisu mogli uskladiti. Na kraju je Lj. Kosier postao vladin delegat za gospodarska pitanja u Berlinu u vrijeme kada je tamo bio poslanik i Ivo Andri. EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 101 - 114
112
za revizijom socijalnog zakonodavstva u pravcu smanjivanja radnikih prava. Stojadinovi i nakon krize u svijetu forsira depresiranu monetarnu politiku, a posljedice deflacijske politike Narodne banke osjeaju se u cijeloj zemlji.33 Narodna banka i privilegirane banke ele zadrati dominantni poloaj koji su stekle u vrijeme krize te nastavljaju s negativim odnosom prema privatnim bankama koje su do velike svjetske krize bile glavni pokreta te financijer velike industrije i trgovine u Hrvatskoj. Sada se financijski kapital usmjerava prema dravnim poduzeima. Drava postaje vodei faktor u privredi kao to je to ve ranije postala u izvozu i uvozu. Stoga izostaje osnivanje novih privrednih poduzea, a samo dravne ustanove, odnosno dravne privilegirane banke (Narodna banka, Hipotekarna banka, Agrarna banka, Zanatska banka, Potanska tedionica) mogu biti regulator privrede, odnosno zaposlenosti. Dakako, bilo je mlaih ekonomista koji su ukazivali na potrebu voenja drukije politike, a meu njima posebno mjesto zauzima Jozo Tomaevi. On se zalae za anticikliku monetarno-kreditnu politiku na temelju dravne intervencije, velikih javnih radova i velikih javnih zajmova za financiranje tih radova, odnosno trai, po uzoru na Keynesa, i kod nas reformu privrednog ivota s ciljem smanjivanja nezaposlenosti.34 No, njegov se glas ne slua te on svoje ogorenje iskazuje emigracijom u SAD. Plansko mijenjanje dubinske gospodarske strukture zemlje inilo se nemoguim zadatkom pa se uglavnom prilazilo krpanju problema koje nije moglo dati odgovarajuih rezultata. Intervencijska politika drave u pitanjima nezaposlenosti sugerirana je i iz njemakog kruga nakon sklapanja trgovakog sporazuma iz 1934. godine. Pri tome se zamiljalo da je potrebno sagraditi bolje prometnice prema srednjoj Europi, kao i cestu u Primorju. Sve je to uvjetovalo donoenje Uredbe o izvoenju velikih javnih radova u prosincu 1934., za koja su bila predviena velika materijalna sredstva iz zajmova dobivenih od Burzi rada u Zagrebu, Sarajevu i Splitu i ostalih dijelova zemlje te Sredinjeg ureda za osiguranje radnika, ija je centrala za cijelu zemlju bila u Zagrebu. Gotovo je nevjerojatno da su sredstva za te zajmove prikupljena od radnikih prinosa u socijalne svrhe, dakle tednjom na radnicima i od radnika, te je Hipotekarna banka bila samo transmiter tih prikupljenih sredstava. Javni su radovi sve vie postajali nain za izvedbu velikih graevinskih radova, no broj radnika na tim radovima nikada nije bio velik. Tako je 1937. slubeno na javnim radovima radilo 39.077 radnika, od kojih samo 2720 u Hrvatskom primorju gdje se poela graditi turistika cesta uz Jadran. Javni radovi su davani u zakup privatnim graevinskim poduzetnicima koji su na njima kroz vrlo niske nadnice, uz preferiranje, ostvarivali velike zarade. Tako se poela graditi autocesta Zemun - Sremski Karlovci - Novi Sad - Srednja Europa, cesta uz more, kninska pruga te veliki nasipi za zatitu Zemuna, Zagreba i drugih gradova od rijeka podunavskog slijeva, uglavnom Save i Drave. Zarade na tim javnim radovima nisu potpadale pod Uredbu o minimalnim nadnicama s utvrivanjem minimalne satnice od dva dinara koja je donesena poetkom 1937. pa su tu poslodavci zaraivali vie nego u industriji gdje su radnici tijekom 1935. i 1936. kroz brojne trajkove pod vodstvom sindikata zatitili svoje zarade i poeli utjecati na njihov rast.
33
34
Jozo TOMAEVI, Financijska politika Jugoslavije 1929. - 1934., Zagreb 1935., 82. Finansijska politika Jugoslavije 1929. - 1934., Zagreb 1935.; Novac i kredit, Zagreb 1938., 399. Volumen 1, Broj 1, str. 101 - 114
113
Meutim, upravo utvrivanje satnice na dva dinara pokazalo se za radnike tetnim u vrijeme inflacije jer je sada poslodavce titila ta uredba te nisu morali povisivati zarade povienjem trokova ivota, nego samo tamo gdje su se radnici izborili za to kroz trajkove i tarifne pokrete.35 Uza sve to, sredstva za javne radove brzo su bila potroena te je prije izbijanja rata drava raspisala zajam od etiri milijarde dinara za javne radove, napustivi time politiku uravnoteenog prorauna koji je bio osnova rada Milana Stojadinovia. No, ta su sredstva utroena vie za ratne pripreme nego za javne radove u uem smislu. I da zakljuim. Velika nezaposlenost bila je stalna pojava radnog trita Hrvatske i dobrim je dijelom bila strukturno oblikovana. Radnici u poljoprivredi bili su radnici, a ipak nisu imali taj status te su bili izvan svih evidencija i izvan svih zatita. Iako je Jugoslavija imala jedan od najnaprednijih zakona o zatiti radnika u Europi, zbog njegove neprimjene i slabe kontrole preko inspekcija rada, radnitvo u Jugoslaviji spadalo je meu najugroenije u Europi te je samo radnitvo u Portugalu bilo slabije plaeno.36 Drava nije poduzimala nita konkretno da se ta situacija rijei, nego je ak pridonosila takvom stanju svojim odnosom prema radnicima u dravnim poduzeima kakvo je, primjerice, bila solana na Pagu ili Tvornica vagona u Slavonskom Brodu koja je zbog izostanka dravnih narudbi esto morala otputati radnike, a istodobno su zapoljavane strane tvrtke kao to je Batignol. Dravni slubenici u ustanovama za zatitu radnika, posebno podrunicama burzi rada ili radnikim komorama, i njihovim povjerenstvima mnogo govore, ali je efekt njihove djelatnosti slab. U gotovo svakom javnom istupu oni zahtijevaju javne radove veeg obima, no drava se uvijek izvlai nemogunou njihova financiranja pa se moe rei da su se vladine ustanove pokazale pravim virtuozom u odlaganju za kasnije i najhitnijih problema, a politiku javnih i socijalnih radova moemo nazvati u najmanju ruku pasivnom. Pa i tamo gdje se radilo projekti su esto loe izvedeni zbog nedovoljno sredstava.37 Najvie je ipak uinjeno pri gradnji vodenih nasipa, ali samo onih koji su titili gradove. Sagraeno je i neto cesta, a gradnja eljeznikih pruga potpuno je podbacila. Masovno su sjeene ume te je zagaivan seoski okoli radom pilana koje su nakon dovrene sjee iza sebe ostavljale pusto. Cijeli razvoj gospodarstva i zatite prirode bio je stihijski iako je upravo velika nezaposlenost izazivala da se ta radna snaga upotrijebi za javne radove: za
O tome je napisano mnogo radova, meu kojima posebno treba spomenuti istraivanja Bosiljke Janjatovi o radu sindikata, (Vidi Bibliografija B. Janjatovi, asopis za suvremenu povijest, 1982., br. 2. 111-116 i i 1999., br. 3, str. 73-75) te moje radove o trajkovima u pojedinim krajevima i tvornicama. (Vidi Hrvoje PETRI, Bibliografija radova Mire Kolar-Dimitrijevi (1966. 2003.), Zbornik Mire Kolar Dimitrijevi, Zagreb 2003., 17-27). 36 Nepovoljna je bila i kvalifikacijska struktura radnika u Jugoslaviji te su od socijalno osiguranih 52 posto inili nekvalificirani radnici i radnici seljaci zaposleni na krenju uma i u ciglanama. Slina je i struktura nezaposlenih i od 491.000 nezaposlenih, koliko ih je 1937. bilo prijavljeno na svim burzama rada u Jugoslaviji, bilo je samo 120.000 kvalificiranih (Hrvatski radnik, 23. veljae 1939.). Nije postojala nikakva ustanova dokolovanja radnika ako nisu bili ukljueni u sustav Hrvatskog Radie, Napretka ili Srpskog privrednika. 37 Spomenut u samo sluaj koprivnikog podvonjaka ispod eljeznike pruge Zagreb - Gyekenes. Iako su mnogi ukazivali da podvonjak mora biti dui, on je sagraen kao potkova koja je nakon dovrenja odmah izazvala nekoliko prometnih nesrea zbog slabe vidljivosti pa je podvonjak stavljen izvan upotrebe, a u njemu se zbog nepostojanja odvodnih jama godinama nakupljala ustajala voda i smee dok nije poslije 1945. sagraen kako treba.
35
114
elektrifikaciju zemlje, gradnju vodograevnih radova, kanalizacijske mree, regulaciju rijeka, ureenje luka i slino. Jedne planske i sustavne politike nije bilo. Tek petnaest godina nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije napravljena je evidencija onog to bi trebalo uiniti razgovorima na oblasnim skuptinama, no nedostatak sredstava i zanemarivanje rada samouprava doveli su do premale akcije s obzirom na potrebe. I tako su zahtjevi za javne radove s jedne strane i velika nezaposlenost s druge imali paralelne tokove. Pisalo se mnogo o jednom i drugom, no kao da se govorilo na dva razliita jezika.38 Zajedniki jezik nije naen. U pokuaju preivljavanja seljatvo se zaahurilo u svoja obiteljska domainstva, a graani u svoje stanove. Promjena je bilo premalo, kao i novca za izmjenu postojeeg stanja. Drutvo kao da je bilo petrificirano i nije se mijenjao - ni krajolik ni ljudi. I jedni i drugi tonuli su u neimatini, zaputenosti i bijedi, a samo su se rijetki uspjeli izvui iz tog okvira te ostvariti bolji ivot i bolji standard. Sva ta kretanja politizirala su narod i usmjerila ga nepoeljnim tokovima. Kapitalizam na naim prostorima nije bio socijalni. Previe bijede na jednoj i preveliko bogatstvo na drugoj strani stvarali su tenzije koje su se mogle ublaiti dobrom voljom svih imbenika, no nje oito nije bilo. Socijalna je politika izdvojena od gospodarske, grad je izdvojen od sela, a drava svojom tednjom ne pridonosi pozitivnom pomaku povienja standarda.
Summary
Based on her sources, the author analyzes unemployment in Croatia from the times of the Great Depression. Besides, it deals with public works, which were supposed to resolve unemployment. Public demanded public works, but, on the other hand, there was a high jobless rate. These two were parallel processes. Both were discussed at length, but it seemed as the problems were discussed in two different languages. These processes had highly politicized the population directing people to unwanted solutions. Capitalism in our regions never had a social awareness. Social policy was separated from economic policy; urban areas were opposed to the rural ones; the state was cutting cots and failed to contribute to better living standards. This paper is a good example of how Croatian economic and social history should be written, within the context of world history.
38
Moda je najbolje postojee stanje obiljeio Rudolf Biani svojim knjigama Kako ivi narod? (I, Zagreb 1936., II, 1939.). Branko TADI, Vladeta BIBLIJA, Nezaposlenost, Sarajevo 1936.; ivko TOPALOVI, Radnika nezaposlenost u krizi, Beograd 1937.; V. BIBLIJA, Ispitivanje prilika u pasivnim krajevima, Socijalni arhiv, 1937., I-79. Biblija je istraio da je pauperizacija tekla brim tempom od industrijalizacije te misli da bi trebala konjunktura amerikih razmjera poslije krize da se sav taj svijet zaposli; . TOPALOVI, Drava i privreda. Liberalni kapitalizam na umoru, Beograd 1938. Volumen 1, Broj 1, str. 101 - 114
Daniel Patafta - PRILIKE GOSPODARSTVA GRADA RIJEKE
115
PRILIKE GOSPODARSTVA GRADA RIJEKE

Od 1918. do 1924. godine From 1918 to 1924
Daniel Patafta Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka Muzejski trg 1 HR-51000 Rijeka Republika Hrvatska Primljeno: 16. 7. 2004. Prihvaeno: 23. 7. 2004. Rad ima dvije pozitivne recenzije UDK/UDC 338.1(497.5 Rijeka)1918/1924 Izvorni znanstveni rad Original scientific paper
ECONOMICAL SITUATION IN RIJEKA
Saetak
U ovom se radu na temelju objavljene literature, novinske i arhivske grae daje uvid u gospodarsku situaciju u gradu Rijeci od 1918. do 1924. godine, razdoblju kada Rijeka proivljava sudbonosne trenutke svoje povijesti. Gospodarski uspon koji je Rijeka doivjela krajem 19. i poetkom 20. stoljea naglo je prekinut krajem Prvoga svjetskog rata. S obzi rom na to da je Londonski ugovor iz 1915. godine Rijeku ostavljao Hrvatskoj, talijanske su vlade, potpomognute aneksionistiki orijentiranim rijekim Talijanima, poele vriti pritisak svim moguim sredstvima na meunarodne politike imbenike i na novonastalu Kraljevinu SHS. U gospodarskom pogledu u tom razdoblju poinje ulazak talijanskoga kapitala u rijeku industriju i druge sfere gospodarskog ivota grada. Viegodinja poli ti ka nestabilnost odrazila se i na gospodarstvo grada, tako se nekada bogat i prosperitetan luki grad naao vie puta na rubu gladi, izoliran od svoga prirodnog zalea i upuen na talijansku gospodarsku pomo. Aneksiju Italiji Rijeka e u gospodarskom pogledu doekati talijanizirana.
Kljune rijei: politika nestabilnost, izoliranost od zalea, faistiko nasilje, DAnnunzio,

gospodarska stagnacija, prodor talijanskog kapitala, talijanizacija svih sfera javnog ivota, aneksionizam, Rijeka drava (Citt di Fiume) Key words: political instability, isolation from hinterland, fascist violence, DAnnunzio, economic stagnation, penetration of italian capital, talianization of all spheres of public life, annexionism, State of Rijeka (Citt di Fiume)
116
Tijekom pola stoljea maarske uprave u Rijeci (1868. - 1918.) grad i njegova luka doivljavaju gospodarski preobraaj, od malog emporija na uu Rjeine do moderne tranzitne srednjoeuropske luke. Austro-ugarska nagodba iz 1867. godine osigurala je maarskim vladajuim krugovima dominantan poloaj u ugarskom dijelu monarhije, a Ugarsko-hrvatska nagodba iz 1868. godine osigurala je maarskim gospodarskim krugovima rijeku luku, kao glavnu izvoznu luku industrijskih i agrarnih proizvoda ugarskog djela monarhije.1 Maarski kapital povezan sa stranim kapitalom, u prvom redu engleskim, poinje investirati velika sredstva u rijeku luku, industriju i gospodarsku infrastrukturu. Do kraja 19. stoljea maarskim kapitalom bit e sagraena moderna rijeka luka sa svom potrebnom infrastrukturom, anglougarskim kapitalom bit e 1881. godine osnovano parobrodarsko drutvo Adria, najvee rijeko brodarsko drutvo prije Prvoga svjetskog rata. Adria e postati instrument i simbol prodora maarskih industrijskih i agrarnih proizvoda na trita zapadne Europe i Amerike.2 eljeznikim vezama Rijeka e se 1873. godine prvo povezati dionicom Sveti Petar - Rijeka s austrijskom Junom eljeznicom, ime e eljeznikim vezama biti povezana s Trstom, Ljubljanom, Mariborom i Beom, a etiri mjeseca poslije iste 1873. godine bit e gotova dionica Karlovac - Rijeka, kojom e Rijeka biti povezana sa Zagrebom i Budimpetom.3 Od vanijih industrijskih pogona u Rijeci prije Prvoga svjetskog rata vano je spomenuti tvornicu Whitehead, u kojoj 1872. godine Englez Robert Whitehead, koji je svoj kapital udruio s rijekim obiteljima Ploech i Ciotta, poinje proizvoditi torpeda. Whitehedova torpeda od 1872. kupuju Velika Britanija i Francuska, od 1873. Italija i Njemaka, od 1875. s prostora dananje Danske, vedske i Norveke, 1876. poinju ih kupovati Rusija i Osmansko Carstvo, 1877. Argentina, ile i Grka, 1885. Nizozemska, 1891. Sjedinjene Amerike Drave i Japan. Osim tvornice u Rijeci, Whitehead je otvorio i filijalu rijeke tvornice torpeda u Waymouthu u portlandskoj luci. Do poetka Prvoga svjetskog rata u tvornici je bilo zaposleno oko tisuu radnika.4 Od drugih industrijskih pogona u Rijeci treba spomenuti i brodogradilite Danubius, osnovano 1906. godine maarskim kapitalom, koje je zapoljavalo vie od dvije tisue radnika te Dravnu tvornicu duhana koja je zapoljavala vie od dvije tisue radnika.5 Meu vanija industrijska poduzea mogu se ubrojiti i Rafinerija nafte, Ljutionica rie i tvornica papira. U Rijeci u tom razdoblju postoji desetak manjih industrijskih pogona i nekoliko manjih parobrodarskih drutava. Krajem 19. stoljea u Rijeku prodire hrvatski kapital, kojemu je Rijeka predstavljala najsigurnije mjesto za ulaganje i poveanje. Hrvatskim kapitalom osnovano je 1891. Ugarskohrvatsko dioniko-pomorsko parobrodarsko drutvo, znano pod svojim skraenim imenom Ungaro-Croata.6 Do kraja maarske uprave u Rijeci Ungaro-Croata ostat e drugo po veliini
3 4 5 6
1 2
Igor Karaman, Privredni razvitak grada Rijeke pod nagodbenim sustavom (1867./68. - 1918.), Jadranske studije, Rijeka 1992., 90. Isto, 96. Helena Bunjevac, Vanost eljeznice u razvoju Rijeke, Rijeka luka - povijest, izgradnja, promet, Rijeka 2001., 190. Dravni arhiv u Rijeci (dalje DAR), fond: Privremene vlade u Rijeci (1918. - 1924.), kut. 18. I. Karaman, n. dj., 104. Radojica F. Barbali, Brodarstvo Rijeke kroz vjekove, Rijeka - Zbornik, Zagreb 1953., 104-105. Volumen 1, Broj 1, str. 115 - 137
117
parobrodarsko drutvo u Rijeci i jedno od najveih u monarhiji. Manji industrijski pogoni, obrtnike radionice i trgovine u gradu dobrim e dijelom do 1918. godine biti u vlasnitvu rijekih i doseljenih Hrvata. Zato e se nakon 1918. nai prvi na udaru nabujalog nacionalizma i ovinizma rijekih Talijana. Gospodarski procvat grada bit e uvjetovan gradnjom popratne infrastrukture (luke, lukih skladita, eljeznice) koja e zauvijek promijeniti izgled tog primorskoga grada. Velik gospodarski procvat Rijeke odrazio se i na njezino stanovnitvo, iji se broj naglo poveava u pola stoljea maarske uprave u Rijeci. To naglo poveanje broja stanovnika nije posljedica prirodnih demografskih kretanja stanovnitva, nego doseljavanja stanovnitva iz Rijeci bliih ili daljih krajeva. Najveim djelom su to industrijski i luki radnici koji su se u Rijeku doselili iz njezine blie okolice. Useljavanje se jako odrazilo na promjene u nacionalnoj strukturi rijekog stanovnitva, do poetka Prvoga svjetskog rata 40 posto rijekog stanovnitva inili su stranci.7 Promjene u nacionalnoj strukturi stanovnitva izazvat e duboke nacionalno-politike podjele koje e kulminirati nakon Prvoga svjetskog rata i loe se odraziti na gospodarstvo Rijeke u prvim poslijeratnim godinama. Prema popisu iz 1910. godine, u Rijeci je, s pripadajuim joj podopinama Plase, Kozala, Drenova, ivjelo 49.608 stanovnika, od kojih 23.283 Talijana, 15.731 Hrvat, 3937 Slovenaca, 3619 Maara, 2476 Nijemaca.8 Gospodarski napredak i procvat to ga je Rijeka doivila u razdoblju maarske uprave stagnirat e u vrijeme Prvoga svjetskog rata zbog ratnih dogaanja, kada e uvelike biti smanjen i tranzit robe u rijekoj luci. Pravo gospodarsko propadanje i nazadovanje rijeko e gospodarstvo doivjeti u prvim poslijeratnim godinama, kada e uslijed drutveno-politikih dogaaja taj bogati grad biti vie puta na rubu gladi, a nazaposlenost e biti svakodnevna pojava.
1. Gospodarsko stanje u Rijeci od listopada 1918. do rujna 1919. godine

Prema svom geografskom smjetaju i nacionalnoj strukturi stanovnitva ue i ire gradske okolice Rijeka je bila hrvatski grad, no zbog geoprometnog poloaja kao tranzitne luke Rijeka je u svojoj novijoj povijesti vie puta bila upravno i politiki podloena razliitim snagama izvan okvira Hrvatske. Prema Londonskom ugovoru iz 1915. godine Rijeka je sa svojom lukom trebala pripasti Hrvatskoj kao njezin prirodni izlaz na more. Kasnije e u svojoj knjizi Europa bez mira (Europa senza pace) bivi talijanski predsjednik vlade Francesco Saverio Nitti (1868. - 1953.) izjaviti: Vlada Italije koja je u maju 1915. unila u rat na temelju Londonskog pakta, od predidueg aprila, nije nikada mislila, ni prije rata, kada je mogla diktirati uslove, ni tijekom rata, da trai Rijeku. Uope je Londonski pakt u Italiji poznavalo samo etiri ili pet osoba, koje su ga drale strogo tajnim; s toga se ne moe tvrditi, da je odgovarao narodnim idealima, niti da je sainjavao izraz javnog mnijenja, a najmanje pak da je predviao potrebe budue
William Klinger, La nascita dei movimenti nazionali a Fiume, 1860.-1919., Fiume nel secolo dei grandi mutamenti (Atti del Convegno), Rijeka 2001., 189. 8 La guida di Fiume, Fiume 1915., 1.; u popisu se jo spominju Englezi 202, ehomoravljani 185, Srbi 70, Francuzi 40, Poljaci 36 i Rumunji 29. 9 Francesco Saverio Nitti, Evropa bez mira, Zagreb 1922., 49-50.
7
118
Italije. Oni, koji su pripravljali Londonski pakt, nijesu nikada ni pomislili na Rijeku, dapae su ju htjeli specifino dodijeliti Hrvatskoj, bilo da Austro-Ugarska ostanje ujedinjena, bilo da se Hrvatska od nje odcjepi.9 Drei se odredbi Londonskog ugovora i pozivajui se na proklamirano pravo na samoopredjeljenje naroda, Narodno vijee novoosnovane Drave Slovenaca, Hrvata i Srba predalo je vlast u Rijeci, koju je 30. listopada napustio posljednji maarski guverner barun Zoltan Jekeflussy, pukovniku Konstantinu Rojeviu.10 Vlast Narodnog vijea nije se dugo odrala u Rijeci, 17. studenoga 1918. godine nasilno su je sruili rijeki Talijani okupljeni u Consiglio Nazionale delli Italiani di Fiume, uz pomo talijanske vojske. Grad je nekoliko sati prije napustila srpska vojska pod zapovjednitvom potpukovnika Vojina Maksimovia, koja je 15. studenoga dola u Rijeku kako bi pomogla predstavnicima hrvatskog Narodnog vijea za Rijeku.11 Consiglio Nazionale osnovala je skupina aneksionistiki orijentiranih rijekih Talijana 30. listopada 1918. godine, koji su zatim proglasili ujedinjenje Rijeke s Italijom. Oni su odmah poeli estoku nacionalistiku i antihrvatsku kampanju u gradu, njihovi predstavnici kod talijanskih vojnih zapovjednitava u Trstu i Veneciji traili su da talijanska vojska okupira Rijeku, a Riccardo Zanella, voa rijekih autonomaa, agitirao je za istu tu stvar kod talijanskog predsjednika vlade Vittorija Emanuelea Orlanda (1860. - 1952.). Snaan nacionalni pokret rijekih Talijana, koji su dobivali i podrku irokih masa u Italiji, koje su potpaljivali talijanski nacionalisti na elu s talijanskim pjesnikom Gabrieleom DAnnunziom, natjerali su talijansku vladu premijera Orlanda da promijeni talijansku politiku prema Rijeci i da pone traiti grad za Italiju. To je u svojoj knjizi priznao i Orlandov nasljednik na mjestu talijanskog predsjednika vlade F. S. Nitti: Poslije primirja niklo je po elji same vlade gibanje za Rijeku; a niklo je isto gibanje jako i naglo i na Rijeci, kada se saznalo iz novinskih publikacija, da je Londonski pakt dodijelio Rijeku Hrvatskoj.12 Osim nacionalno-politikih, Italija je u Rijeci svakako imala i gospodarske interese. Posjedovanjem Trsta, na koji joj nitko nije odricao prirodno pravo, Rijeke i Valone u Albaniji, koju e vie puta pokuati osvojiti, Italija bi kontrolirala tri najvee i najvanije luke na istonojadranskoj obali. Pridodamo li k tomu i dijelove Dalmacije i Albanije koji su joj obeani Londonskim ugovorom, Italija bi postala prava gospodarica Jadrana i najjaa pomorska i gospodarska sila u Sredozemlju. Pripajanje Trsta i Rijeke Italiji osiguralo bi Italiji kontrolu nad uvozom i izvozom zemalja u zaleu tih dviju velikih luka, a samim time i njihovim gospodarstvom te bi joj omoguio i kontrolu na vanim eljeznikim prugama. Trebalo je kontrolirati i Rijeku kako bi se izbjeglo gospodarsko podizanje Rijeke na raun Trsta. O tome u svom lanku pie talijanski novinar u novinama Giornale del popolo, u kojem kae: Posjedovanje Rijeke je, vie nego zahtjev, ono je potreba za Italiju: prije svega ono je potreba za Trst: nita drugo suprotno tome ne moe stajati.13
Primorske novine (Suak), Predaja guvernerove palae i ureda, br. 249., 30. X. 1918., 2. Primorske novine (Suak), Talijani okupirali Reku, br. 265., 19. IX. 1918., 1. 12 F. S. Nitti, n. dj., 50. 13 Primorske novine (Suak), Giornale del popolo o vrednosti Reke za Italiju, br. 4., 5. I. 1919., 3.; ... Il posseso di Fiume , altre che un diritto, una necessit per lItalia: e sopra tutto una necessit per Trieste: non crediamo opportuno dire altro in proposta.
10 11
119
Talijanski Consiglio Nazionale preuzeo je vlast u Rijeci kako kae do konanog pripojenja Rijeke Italiji.14 Stvarnu vlast imao je njegov Comitato direttivo (Glavni odbor) koji je imao ulogu privremene rijeke vlade i bio je podijeljen na ogranke za financije, trgovinu i industriju, plovidbu, eljeznice, potu i telegraf, pravosue, prosvjetu, unutranje poslove, socijalnu pomo i sveukupne zalihe.15 Sav gospodarski i politiki ivot grada otada je kontrolirao Consiglio Nazionale. Kako bi lake kontrolirala i gospodarstvo grada, koji je politiki ve nadzirala preko Consiglia Nazionale, talijanska je vlada preko svojih novanih institucija, u prvom redu banaka, poela s gospodarskim prodorom u Rijeku. Na ruku su joj ili i nategnuti politiki odnosi izmeu Kraljevine SHS i Maarske, koje su se sukobljavale oko teritorijalnih pitanja. Videi da vie nikako ne moe vratiti Rijeku pod svoj suverenitet, maarska se vlada grofa Karoly odluila na prodaju svojih investicija i dionica u pojedinim rijekim industrijskim pogonima i parobrodarskim drutvima talijanskoj strani, koja joj je jedina mogla osigurati nesmetani protok robe kroz rijeku luku. Prva talijanska banka koja je nakon Prvoga svjetskog rata otvorila svoju podrunicu u Rijeci bila je Banco italiano di sconto, a rijeki joj je Consiglio Nazionale osigurao prostorije.16 Sredinom 1919. godine Consiglio Nazionale odluio je imenovati posebnog izaslanika za svaku banku u Rijeci koji e kontrolirati dnevni promet blagajne, kredita i mjenjakih poslova.17 U lipnju 1919. dvije talijanske banke kupile su parobrodarsko drutvo Adria,18 jedna od tih banaka bila je Banca Commerciale Italiana koja je u Budimpeti kupovala dionice rijekih parobrodarskih poduzea.19 Time je najvee rijeko parobrodarsko poduzee dolo u talijansko vlasnitvo, to e biti vrlo vano pri podjeli rijekih brodova prema sporazumu Trumbi-Bertolini iz 1920. godine. Do polovine 1919. godine u Rijeci e svoje podrunice otvoriti ezdeset talijanskih tvrtki i dvije banke.20 Dok talijanski kapital preko svojih banaka kupuje rijeka parobrodarska drutva i industrijske progone, Consiglio Nazionale donosi uredbu o ponovnom izdavanju obrtnih dozvola. U lipnju 1919. Consiglio Nazionale je naredio putem zakonskog akta da svi trgovci u Rijeci moraju podnijeti Consiglia Nazionale molbe radi ponovna izdavanja obrtnih dozvola. Taj je akt bio usmjeren protiv hrvatskih trgovaca u Rijeci, a mnogima od njih molbe su nepovoljno rijeene pa su bili prisiljeni zatvoriti trgovine.21 Osim zakonskih odredbi usmjerenih protiv hrvatskoga kapitala u Rijeci, kojima ga se pokualo to vie oslabiti i na kraju potpuno eliminirati, velikog udjela u zastraivanju hrvatskih trgovaca razbijanjem izloga i natpisa na hrvatskim trgovinama, imali su rijeki giovanotti, lanovi razliitih iredentistikih i nacionalistikih organizacija, koji su svakodnevno napadali i ikanirali rijeke Hrvate, a na
DAR, fond: Privremene vlade u Rijeci 1918. - 1924., kut. 1.; ... fino allunione di Fiume allItalia. Isto. 16 Obzor (Zagreb), Podrunica talijanske banke na Rijeci, br. 55., 7. III. 1919., 2. 17 Obzor (Zagreb), Kontrola u rijekim bankama, br. 94., 25. IV. 1919., 3. 18 Obzor (Zagreb), Talijani kupuju Adriju, br. 147., 24. VI. 1919., 3. 19 Radojica F. Barbali, n. dj., Rijeka - Zbornik, Zagreb 1953., 111. 20 Obzor (Zagreb), Progoni nae trgovine na Rijeci, br. 134., 11. VI. 1919., 3. 21 Isto.
14 15
120
udaru su im se esto nale i hrvatske trgovine. Jedna od metoda usmjerenih protiv rijekih Hrvata i njihove imovine bilo je bojkotiranje rijekih Talijana hrvatskih trgovina, banaka i manjih industrijskih pogona u vlasnitvu Hrvata. Tako je u lipnju 1919. poeo bojkot UngaroCroate zato to je odbio poslati brzojav podrke talijanskom predsjedniku vlade Orlandu u Pariz i zato to je tiskao brodske karte na hrvatskom jeziku.22 Veliki su problemi u rijekom gospodarstvu nastali kada se polovinom 1919. godine ispraznila rijeka dravna blagajna, koja se poetkom travnja odcijepila od centrale u Budimpeti. Vlada Consiglia Nazionale mnogo je novca potroila na propagiranje aneksije Rijeke Italiji putem razliitih manifestacija i glazbenih priredbi, a na njezinu su se platnom popisu nalazili i zaposlenici mnogih dravnih institucija kao to su pota, javna uprava, sudstvo, eljeznice, pomorska i luka sluba itd. Teka gospodarska situacija u gradu nakon Prvoga svjetskog rata dovela je do otputanja prvih radnika iz dravnih slubi. Prvi su otkaze dobili Jugoslaveni zaposleni na eljeznici, a do poetka lipnja 1919. godine otputeno je 270 eljezniara, odreda rijekih Hrvata i Slovenaca.23 Slina je situacija bila i u drugim dravnim institucijama. esti su sluajevi da su se otputali rijeki Hrvati i Slovenci kako bi na njihova mjesta doli Talijani iz Italije. Pogoranju gospodarske situacije u gradu pridonijelo je i obustavljanje rada nekih velikih industrijskih pogona, kao to je tvornica torpeda Whitehead koja je obustavila proizvodnju nakon primirja, a tisuu je radnika ostalo bez posla.24 Rijeka luka je takoer prolazila kroz teko razdoblje, za razliku od 1913. godine kada je u rijeku luku prispjelo 9536 brodova ukupne nosivosti 2,892.538 tona, 1918. u rijeku je luku uplovilo 2619 brodova ukupne nosivosti 330.313 tona, a 1919. godine 2719 brodova ukupne nosivosti 630.861 tona.25 Iako se broj prispjelih brodova u rijeku luku 1919. godine neto poveao za razliku od ratne 1918., to jo nije bilo dovoljno da se rijeka privreda, koja je uvelike ovisila o poslovanju rijeke luke, konsolidira i iz ratne proizvodnje prijee na mirnodopsku proizvodnju. Nije uspio ni pokuaj Consiglia Nazionale da proglaenjem porto franco u prosincu 1918. godine povea promet u rijekoj luci.26 Tome je uvelike pridonosio nesreeni dravno-pravni poloaj Rijeke te sve agresivniji nacionalizam rijekih Talijana, koji je politiki i gospodarski dodatno destabilizirao ratom oslabljenu gradsku privredu. Jedan od produkata te situacije bilo je i otputanje vika radnika u luci i industrijskim pogonima, koje se provodilo po nacionalnoj osnovi - prvo su otputani Hrvati i Slovenci. Consiglio Nazionale je razliitim zakonskim aktima i odredbama pokuavao potaknuti dolazak brodova u rijeku luku i oivljavanje gospodarstva, oslanjajui se velikim dijelom na pomo koju je dobivao iz Italije, pripremajui tako teren za aneksiju grada Italiji.27 Manjak ivenih namirnica, sve vei problemi i makinacije s podjelom osnovnih ivenih namirnica
Obzor (Zagreb), Kampanja protiv Ungaro-Croate, br. 141., 18. VI. 1919., 2. Obzor (Zagreb), Talijani otputaju nae ljude, br. 128., 4. IV. 1919., 2. 24 Pero Mitrovi i Radojica F. Barbali, Rijeka luka, Rijeka - Zbornik, Zagreb 1953., 59. 25 Isto, 48. 26 Lucijan Kos, Rijeka kao slobodna luka od 1719. - 1939., Zagreb 1968., 349. 27 Guido Depoli, La politica economica di Fiume durante lindipendenza Fiumana, Fiume-rivista semestrale della Societa di Studi Fiumani, Fiume 1926., 41-43.
22 23
121
doveli su do porasta krijumarenja robe iz Hrvatske u Rijeku. Posebno su traene bile osnovne ivene namirnice - sol, brano, eer, mlijeko itd. Poetkom travnja cijene ivenih namirnica u Rijeci silno su porasle, o tome zagrebaki Obzor kae sljedee: Uslijed zabrane dovoza ivea s naih strana, opaa se silan manjak ivenih namirnica, tako npr. kilogram mesa stoji 50 kruna, masti se uope ne moe dobiti, ili ako se moe dobiti, stoji kilogram 150 kruna, a o drugim ivenim namirnicama jedva da bi i spomena bilo.28 U nabavi osnovnih ivenih namirnica Consiglio Nazionale se nije mogao osloniti ni na Italiju gdje je gospodarska kriza dosezala svoj vrhunac, a trajkovi radnika uslijed nezaposlenosti i nedostatka ivenih namirnica postajali su svakodnevica, dapae ak je talijanska vlada poetkom sijenja 1919. godine uslijed pomanjkanja duhana u Italiji rekvirirala duhan iz rijeke tvornice duhana i poslala ga utovarenog u sedamnaest vagona za Italiju.29 Sindikalno organizirano radnitvo u Rijeci prigodom obiljeavanja praznika 1. svibnja 1919. godine u Gradskom vrtu (Giardino publico) izraava nezadovoljstvo tekim poloajem rijekog radnitva te zahtijeva osmosatno radno vrijeme i plau kojom e moi osigurati ivotne potrebe svojih obitelji.30 Sve vea nestaica ivenih namirnica i kao produkt toga veliko poskupljenje svih ivenih namirnica natjerali su rijeke radnike da zatrae vee plae koje e im omoguiti da si osiguraju bolji ivot. Cijene ivenih namirnica posebno su poskupjele i nastavile poskupljivati kada je poetkom oujka 1919. godine zatvorena granica s Kraljevinom SHS i time obustavljen dovoz ivenih namirnica iz gradske okolice u Rijeku.31 Vie je puta Consiglio Nazionale bezuspjeno pokuavao raznim zakonskim aktima regulirati sve veu skupou u gradu.32 Od gospodarskih pitanja kojima se bavio Consiglio Nazionale posebno je vano bilo pitanje reguliranja protoka krunskih novanica. U rijekom talijanskom tisku i u hrvatskom tisku velika je pozornost pridavana raznim malverzacijama vezanim uz priljev i igosanje krunskih novanica. Consiglio Nazionale donio je niz zakona kojima se regulirala vrijednost austrougarskih kruna igosanih u Kraljevini SHS. Brojne neigosane krunske novanice bile su ilegalno igosane rijekim igom u Kraljevini SHS i zatim prebacivane u Rijeku, a isto je tako iz Rijeke stizao veliki broj kruna ilegalno igosanih igom Kraljevine SHS, to je na obje strane dovodilo do poveanja krunskog optjecaja i dodatno ruilo vrijednost ve ionako slabim novanicama. Vladavinu Consiglia Nazionale u Rijeci (studeni 1918. - rujan 1919.) u politikom pogledu obiljeava pripremanje aneksije Rijeke Italiji, progoni politikih neistomiljenika i nepoudnih etnikih zajednica i nasilna talijanizacija grada. U gospodarskom pogledu u vrijeme vladavine Consiglia Nazionale poinje prodor talijanskog kapitala u Rijeku koji polako preuzima sva vana gospodarska i industrijska postrojenja u Rijeci. To je i vrijeme velike stagnacije rijeke
Obzor (Zagreb), Manjak ivenih namirnica - nestaje entuzijazma, br. 81., 9. IV. 1919., 2. Primorske novine (Suak), Talijani oduzimaju duhan na Rijeci, br. 15., 19. I. 1919., 2. 30 Mihael Sobolevski, Radniki pokret Rijeke u prvoj polovini XX. stoljea, Rijeka u stoljeu velikih promjena (Zbornik radova), Rijeka 2001., 129. 31 Primorske novine (Suak), Skupoa na Rijeci, br. 58., 11. XI. 1919., 2. 32 La Bilancia (Fiume), Legge 4600., br. 158., 15. srpanj 1919., 4.
28 29
122
luke, velikog pada proizvodnje i zatvaranja industrijskih pogona, vrijeme nezaposlenosti i velike skupoe. Tada poinju i prvi napadi na rijeke Hrvate i njihovu imovinu kako bi ih se zastrailo i istjeralo iz grada, kako bi se potisnuo njihov kapital na raun talijanskoga kapitala. Kraj samostalne vladavine Consiglia Nazionale u Rijeci poeo je kada je poetkom srpnja u jednom sukobu izmeu rijeke talijanske rulje i francuskih vojnika ubijeno nekoliko francuskih vojnika Anamita.33 Taj je dogaaj izazvao burne reakcije francuske vlade i dodatno zakomplicirao ve zategnute francusko-talijanske odnose. Na inzistiranje francuske vlade i uz dozvolu predstavnika saveznikih vlada okupljenih na mirovnoj konferenciji u Parizu osnovana je meusaveznika komisija sastavljena od pet saveznikih generala, koja je trebala utvrditi krivnju za dogaaje u Rijeci. Poetkom rujna objavljeni su rezultati istrage koji su za dogaaje iz srpnja 1919. godine okrivili rijeke Talijane i Consiglio Nazionale. Prema tim zakljucima trebalo se raspustiti Consiglio Nazionale i Rijeka dobrovoljaka legija, uvelike se smanjiti kontingent talijanske vojske u Rijeci. Red u gradu odravali bi pripadnici amerike i britanske vojske, a nadzor nad gradskom upravom preuzela bi meusaveznika komisija.34 Provedbu tih zakljuaka, koji su ozbiljno ugrozili talijansku aneksiju Rijeke, sprijeio je dolazak talijanskog pjesnika Gabrielea DAnnunzija u Rijeku.
2. Gospodarske prilike u Rijeci od rujna 1919. do listopada 1921. godine

Ve ionako katastrofalnu gospodarsko-politiku situaciju u gradu dodatno je pojaao dolazak talijanskog pjesnika Gabrielea DAnnunzija u Rijeku 15. rujna 1919. godine. DAnnunzio je u Rijeku doao na poziv rijekog Consiglia Nazionale kako bi spasio Rijeku za Italiju. U vrijeme njegova dolaska u Rijeku DAnnunzio je predstavnik najradikalnijeg talijanskog iredentizma i nacionalizma te je njegov dolazak u Rijeku popraen odobravanjem talijanskih nacionalistikih i iredentistikih krugova. Talijanska vlada, iako suoena s masovnim dezertiranjem vojnika koji su se pridruili DAnnunziju u njegovu pohodu na Rijeku i koji su mu se dalje nastavili pridruivati u Rijeci, preutno je odobravala njegov dolazak u Rijeku. Suoena s vjerojatnim gubitkom Rijeke u sluaju da su se proveli zakljuci meusaveznike komisije, talijanska je vlada koristila DAnnunzijev boravak u Rijeci kao sredstvo za diplomatski pritisak na jugoslavensku stranu. DAnnunzija je u Rijeku pratilo i mnogo njegovih ardita koji su bili arolika skupina sastavljena od dezertera iz talijanske vojske, vojnih veterana, talijanskih nacionalista i iredentista, socijalista utopista, intelektualaca, razliitih avanturista, kriminalaca i bjegunaca pred zakonom. Dolazak tako velike skupine ljudi u Rijeku dodatno je zakomplicirao pitanje podjele osnovnih ivenih namirnica pa je rijeki ured za podjelu ivenih namirnica nedugo nakon DAnnunzijeva dolaska u Rijeku zakljuio da se, u sluaju ako doe do potpune blokade Rijeke s talijanske i jugoslavenske strane, rijeki Jugoslaveni poalju da svoju aprovizaciju podiu na Suaku.35 Odmah nakon dolaska u Rijeku DAnnunzijevi arditi poeli
Obzor (Zagreb), Talijani protiv Francuza, br. 160., 8. VII. 1919., 1. Obzor (Zagreb), Zakljuci istrane komisije, br. 211., 7. IX. 1919., 2. 35 Obzor (Zagreb), Aprovizacione prilike na Rijeci, br. 223., 23. IX. 1919., 2.
33 34
123
su progone netalijanskog stanovnitva i pljakanje trgovina, skladita i stanova hrvatskih i drugih netalijanskih vlasnika, poeo je veliki egzodus rijekih Hrvata. Situacija u gradu ubrzo je postala nesnosna. Predsjednitvo Rijeke demokratske autonomake stranke Ruggera Gotthardija obratilo se otvorenim pismom ministru vanjskih poslova Kraljevine SHS dr. Anti Trumbiu, prikazujui mu u tom pismu teku gospodarsku situaciju u gradu kojemu prijeti glad. Pismo je izalo u zagrebakom Obzoru, a u njemu meu ostalim pie: Gradjanstvo Rijeke nalazi se doista u oajnom poloaju: nestaica zarade, koju je izazvala nezaposlenost i ponestanak ivenih namirnica i svih ivotnih sredstava, zastoj svakog trgovakog rada, obustava svakog lukog rada, sve to izazivlje bojazan pred stranom aveti glada. Budunost nije niti najmanje ruiasta, dok se sadanji pristalice dannunzijeve pustolovne politike mogu barem da najedu, no ustraje li jo kratko vrijeme ovo stanje, to e i oni biti survani u opu i zajedniku propast.36 Krajem studenoga 1919. godine gospodarska situacija u gradu e se toliko pogorati da e arditi u potrazi za hranom poeti provaljivati na Suak i Trsat.37 Na udaru su im se prije svega nale trgovine prehrambenih proizvoda u hrvatskom vlasnitvu, kao to su pekarnice, mesnice i slino.38 Kao zapovjednik grada Rijeke (Commandante di citt di Fiume) DAnnunzio je vladao diktatorski, iako je zadrao Consiglio Nazionale na koji se oslanjao u upravljanju gradom. Cilj je DAnnunzijeve vladavine u Rijeci u poetku bio pripremiti grad za to bru aneksiju Italiji, tako da DAnnunzio brojnim dekret zakonima (decretto-legge) uvodi u Rijeku talijanske zakone i pravne norme. Tako je dekret zakonom br. 1876 kao plateno sredstvo u Rijeku uvedena talijanska lira kojom e se od sada isplaivati plae rijekim inovnicima.39 Nedostatak financijskih sredstava natjerao je rijeki Consiglio Nazionale da poetkom listopada 1919. godine preuzme rijeku podrunicu Austro-ugarske banke, kako bi mogao isplaivati plae dravnim inovnicima.40 Najveu su oporbu DAnnunziju u Rijeci inili radnici organizirani u sindikate pod kontrolom socijalista. U svojim estim dopisima talijanskim socijalistikim listovima oni su estoko napadali DAnnunzija i njegovu politiku u Rijeci, a posebno su se u tim dopisima osvrtali na nesnosnu gospodarsku situaciju u gradu pa je DAnnunzio 15. listopada 1920. godine strogo zabranio unoenje i distribuiranje socijalistikog tiska u Rijeci.41 U jednom takvom dopisu transkim socijalistikim novinama Il Lavoratore, koji je prenio Obzor, rijeki socijalisti opisuju katastrofalno gospodarsko stanje u Rijeci: Trgovaki i industrijski ivot je potpuno zamro. Luka, koja je u svoje vrijeme bila u svakom pogledu jedna od najprometnijih na Jadranu, sada je potpuno opustjela. Preko 3500 radnika su besposleni, tvornice zatvorene, a ono malo to ih radi, morali su svoj rad svesti na manje od polovice. Brodogradilite Danubius, u kojem je bilo zaposleno 2000 radnika, moralo je otpustiti veliki
Obzor (Zagreb), Pismo ministru vanjskih posala dr. Trumbiu, br. 232., 7. X. 1919, 1. Obzor (Zagreb), DAnnunzijevi arditi na Trsatu, br. 280., 25. XI. 1919., 2. 38 Obzor (Zagreb), Novi progoni naeg ivlja, br. 271., 16. XI. 1919., 2. 39 La Vedetta dItalia (Fiume), Decretto-legge 1876., br. 35., 23. IV. 1920., 4. 40 Obzor (Zagreb), Situacija na Rijeci, br. 228., 3. X. 1919., 1. 41 DAR, fond: Privremene vlade u Rijeci 1918. - 1924., kut. 3.
36 37
124
broj radnika radi nedostatka materijala. U tvornici kemikalija (misli se na rijeku rafineriju nafte op. a.) radi 600 radnika, od 3000. Sva ta gomila besposlenih, koja prelazi broj od 5000, eta gradom nezaposlena, da ne zna gdje bi sklonila glavu. Gradska uprava daje neku potporu nezaposlenima, ali ta se protee iskljuivo na one radnike, koji pripadaju krajevima, koji se nalaze na demarkacionoj liniji. Pa i sa ovima se ne postupa jedinstveno, jer se Hrvate iskljuuje od svakog posla i potpore42 Ta nesnosna gospodarska situacija i nezaposlenost, koji su u prvom red produkt gospodarske izolacije Rijeke i DAnnunzijeve politike, dovele su u travnju 1920. godine do izbijanja radnikog trajka u Rijeci pod vodstvom socijalista. Radnici su svoje zahtjeve formulirali u pet toaka: 1. da se vrate na posao svi oni koji su protjerani iz grada te da im se nadoknadi teta; 2. da se radnici plaaju u lirama, i to po zvaninom kursu u okupiranim krajevima, 1 lira za 2,50 krune; 3. da se pribave ivene namirnice za radnike; 4. da se odmah uspostavi promet s Jugoslavijom; 5. da se odmah odstrani sadanje zapovjednitvo iz grada s obzirom na to da nije mogue da se grad u takvim prilikama ekonomski razvija te da se radnitvu prue podnoljivi ivotni uvjeti.43 trajk su DAnnunzijevi arditi krvavo uguili i poeli progoniti socijaliste i otputati radnike koji su uz njih pristajali. To je bio samo nastavak kampanje protiv socijalista i komunista, koju je jo od poetka svoje vladavine 1918. godine provodio Consiglio Nazionale, koji je pokazujui strah od komunizma optuivao socijaliste i komuniste za antitalijanstvo.44 DAnnunzijev reim u Rijeci ne samo to je imao katastrofalne posljedice za rijeko gospodarstvo, nego je bio i na zlu glasu zbog raskalaenog ivota koji je DAnnunzio ivio boravei u rijekoj Guvernerovoj palai. Kako bi nastavio svoj lagodan ivot DAnnunzio je od Consiglia Nazionale zahtijevao sve vee iznose iz opinske blagajne te su, kada su mu poetkom srpnja 1920. isplatili 20 milijuna lira, opinske blagajne ostale potpuno prazne.45 Slabo hranjeno stanovnitvo moglo se drati u pokornosti jo samo terorom koji su provodili arditi. Loa gospodarska situacija i prijetea glad nagnali su najvei dio rijekih Talijana da napuste svoja aneksionistika stajalita i da se priklone rijekim autonomaima koje je ponovno poeo okupljati Riccardo Zanella pod parolom Fiume ai Fiumani (Rijeka Rijeanima). Na meti udaru ardita i DAnnunzijeva terora od njihova su dolaska u Rijeku bili hrvatski trgovci, obrtnici te njihove radionice i trgovine. Najvei napad na hrvatsku imovinu u Rijeci dogodio se kada je u Splitu poetkom srpnja 1920. godine ubijen zapovjednik talijanskog ratnog broda Puglia. Razbjesnjela masa rijekih Talijana i ardita prvo je devastirala hrvatsku Narodnu itaonicu u Rijeci, a zatim je poela pljakati, devastirati, paliti te razarati bombama trgovine i obrtnike radnje u hrvatskom vlasnitvu. Na udaru rulje nale su se i podrunice Poljodjelske banke i Prve hrvatske tedionice koje su opljakane i devastirane, nije zaobiena
Obzor (Zagreb), Oajne prilike na Rijeci, br. 278., 22. XI. 1919., 3. Obzor (Zagreb), trajk na Rijeci, br. 84., 8. IV. 1920., 2. 44 Ferdo ulinovi, Rijeka drava - Od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla i aneksije Italiji, Zagreb 1953., 58. 45 Obzor (Zagreb), Poloaj na Rijeci, br. 172., 10. VII. 1920., 1.
42 43
125
ni upravna zgrada Ungaro-Croate, koju je bijesna rulja takoer opljakala i devastirala, zapaljena su i etiri broda u kanalu Rjeine iji su vlasnici Hrvati.46 Pljaka, devastiranje i pale hrvatske imovine u Rijeci trajali su nekoliko dana, progoni rijekih Hrvata i njihov egzodus iz Rijeke tih je dana doivio svoj vrhunac. Rijeki se Hrvati vie nee moi oporaviti od tog udarca, politiki oni vie nee predstavljati prijetnju rijekim Talijanima aneksionistima, nego e sada to biti Talijani autonomai. Uloga rijekih Hrvata u gospodarstvu grada otad e biti zanemariva, veina vlasnika e svoje trgovine prodati Talijanima iz Rijeke ili doljacima iz Italije, tzv. regnicolima, a prisutnost velikih hrvatskih drutava i banaka, kao to su UngaroCroata i podrunica Prve hrvatske tedionice, bit e uglavnom samo simbolina. Dok je u Rijeci bjesnio teror DAnnunzijevih ardita, a grad se nalazio na rubu gospodarskog kolapsa, izmeu talijanske vlade F. S. Nittija i vlade Kraljevine SHS vodili su se od sredine 1920. godine izravni pregovori o rjeenju tzv. jadranskog pitanja i u sklopu njega tzv. rijekoga pitanja. Pitanje dravnopravnog poloaja Rijeke bilo je jedno od vanijih pitanja s kojim se bavila mirovna konferencija u Parizu. Kako Londonski ugovor nije ostavljao Rijeku Italiji, sve talijanske vlade traile su Rijeku za Italiju pozivajui se na pravo naroda na samoopredjeljenje. S obzirom na to da su Rijeka, Zadar i neki istarski gradovi imali apsolutnu ili relativnu veinu talijanskog stanovnitva, talijanskim je vladama stalo da te gradove pripoje Italiji, posebno ako se radilo o bogatome lukom gradu kao to je to bila Rijeka. Rijeka je, prema popisu iz prosinca 1918. godine, koji je proveo Consiglio Nazionale, imala 46.264 stanovnika, od tog broja bilo je 28.911 (62,5%) Talijana, 9092 (19,6%) Hrvata, 1674 (3,6%) Slovenca, 161 (0,4%) Srbin, 4431 (9,6%) Maar, 1616 (3,5%) Nijemaca, a ostalih je bilo 379 (0,8%).47 Predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava Woodrov Wilson, ija zemlja nije bila potpisnica Londonskog ugovora, podravao je hrvatsko pravo na Rijeku, a njemu su potporu davale Francuska i Velika Britanija. Tijekom vremena se tzv. Rijeko pitanje zbog nepoputanja Italije silno zakompliciralo pa je sve vie postajala aktualna ideja o stvaranju nekakve tampon drave. Kako se rad Mirovne konferencije u Parizu bliio kraju, a tzv. Jadransko pitanje jo nije bilo rjeeno, Saveznikim memorandumom od 9. prosinca 1919. godine bilo je utanaeno da se jadransko pitanje rijei direktnim talijansko-jugoslavenskim pregovorima koji su poeli sredinom 1920. u Pallanzi.48 Talijanska je strana odbila prijedlog jugoslavenske delegacije na konferenciji u Pallanzi da e Kraljevina SHS priznati talijanski suverenitet nad Rijekom ako Italija prizna Kraljevini SHS pravo na luku, eljeznicu i luku Baross.49 Pregovori izmeu delegacija Kraljevine SHS i Kraljevine Italije doveli su do sklapanja Rapalskog ugovora 12. studenoga 1920. godine. Tim ugovorom rijeeno je pitanje hrvatskih i slovenskih krajeva obeanih Italiji Londonskim ugovorom, a u sklopu toga pokualo se rijeiti i tzv. rijeko pitanje stvaranjem tampon drave. Prema lanku IV. Rapalskog ugovora stvorena je Rijeka drava, s granicama nekadanjeg maarskog corpusa separatuma i s manjim teritorijalnim proirenjima na raun teritorija koji su pripadali naseljima
Obzor (Zagreb), Naa krv i imovina u Primorju ugroena, br. 177., 16. VII. 1919., 1. Dati statistici sulla popolazione di Fiume-risultati dal censimento fatto ne dicembre 1918., Fiume-rivista semestrale della Societa di studi fiumani, Fiume 1924., 192-194. 48 Lucijan Kos, n. dj., 348. 49 Isto.
46 47
126
Kastav i Matulji.50 Jedan od razloga to je jugoslavenska delegacija poputala u pregovorima s Italijom bio je i taj to su velikosrpski politiki i gospodarski krugovi u Beogradu, okupljeni u Radikalnoj stranci oko njezina predsjednika Nikole Paia, pod svaku cijenu eljeli odrati dobre odnose sa svojim ratnim saveznicima Talijanima i dobiti talijansku potporu u svojim zahtjevima za odreene gospodarske povlastice u solunskoj luci, koja je bila vaniji izlaz Srbije na more nego to je to tada bila rijeka luka. Iako je Pai izjavljivao da je rijeka luka glavna arterija naega ekonomskog ivota, jedina koja je sposobna za veliki razvitak. Ona je na Antwerpen,51 svejedno ju je prepustio Italiji. Tomu je pridonijelo i dranje grofa Carla Sforze, talijanskog ministra vanjskih poslova, koji je u ime Italije potpisao Rapalski ugovor. On je tijekom Prvoga svjetskog rat bio talijanski predstavnik kod srpske izbjeglike vlade na Krfu pa je pod svaku cijenu elio odrati dobre odnose sa Srbima, talijanskim ratnim saveznicima. U ime talijanske vlade je on stoga bio spreman na pregovore i poputanje po pitanju krajeva obeanih Italiji Londonskim ugovorom. Potpisivanjem Rapalskog ugovora grof Sforza je kao demokrat elio rijeiti jadransko pitanje kako bi razbio agitaciju radikalnih nacionalista i faista u Italiji koji su to pitanje koristili za vlastite politike probitke i agitaciju.52 Krajem kolovoza 1920. godine ve je iz tijeka pregovora izmeu jugoslavenske i talijanske delegacije bilo vidljivo da e se tzv. Rijeko pitanje rijeiti stvaranjem nekakve tampon dravice. DAnnunzio je stoga, kako bi preduhitrio bilo kakve zakljuke takve vrste, 8. rujna 1920. proglasio Talijansko namjesnitvo Kvarnera (Reggenza Italiana del Carnaro).53 DAnnunzijeva reggenza trebala je obuhvaati istonu obalu Istre s Voloskom, Opatijom i Lovranom, otoke Krk, Cres, Loinj i Rab te podruje od Rijeke do Kraljevice i trebala je predstavljati jednu etapu u konanoj aneksiji grada Italiji. Rapalski ugovor je DAnnunzio odbacio i odbio ga je priznati, okarakteriziravi ga kao neprihvatljiv i nepravedan.54 Tu etapu DAnnunzijeve vladavine u Rijeci obiljeio je njegov Ustav Talijanskog namjesnitva Kvarnera (La costituzione della Reggenza Italiana dell Carnaro), koji je poetkom rujna 1920. proglasio sam DAnnunzio. Obzorov novinar je za Ustav rekao da pun pjesnikih rijei i fraza nalii statut vie jednoj pjesmi nego li pravnom aktu.55 Povijesna vanost tog ustava lei u tome to su njegovi sastavljai, G. DAnnunzio i talijanski socijalist utopist Alceste DAmbris, prvi u njemu predvidjeli ustroj drave prema korporativnom sustavu, koji e kasnije poeti provoditi Mussolini u Italiji. lankom X. toga ustava bilo je predvieno da se rijeka luka organizira kao porto franco, a zbog svoje maritimne gospodarske uloge Rijeka bi se zvala Porto di Fiume.56 Graanstvo je prema tome ustavu bilo podjeljeno u devet korporacija: 1. radnici u industriji, poljoprivredi, trgovini i transportu, sitni obrtnici i mali posjednici; 2. privatni namjetenici; 3. radnici u industriji i trgovini koji se ne bave manualnim radom; 4. poslodavci i posjednici; 5. svi javni namjetenici; 6.
F. ulinovi, n. dj., 182. Primorske novine (Suak), Izjava Nikole Paia, br. 63., 16. III. 1919., 1. 52 Grof Carlo Sforza, Evropa i Evropljani, Zagreb 1936., 18-20. 53 Obzor (Zagreb), DAnnunzio proklamovao nezavisnost Rijeke, br. 226., 11. IX. 1920., 1. 54 Obzor (Zagreb), Nakon sporazuma u Rapallu, br. 292., 17. XI. 1920., 1. 55 Obzor (zagreb), Jadransko pitanje, br. 2221., 2. IX. 1920., 1. 56 G. Depoli, n. dj., 54.-55.
50 51
127
prosvjetni radnici i studenti; 7. pripadnici slobodnih profesija; 8. pomorci; 9. korporativna udruenja proizvodnje i raspodjele.57 Ustavom je bilo predvieno gospodarsko, pravno, zakonodavno i teritorijalno ustrojstvo reggenze, a bila je predviena i organizacija vlasti u reggenzi. Krajem 1920. godine gospodarska situacija u gradu bila je katastrofalna. Gotovo nijedna rijeka tvornica nije bila u pogonu, a zbog nestaice sirovina i novca za plae radnika nestaica izazvana blokadom Rijeke dovela je do toga da je DAnnunzio poslao svoje predstavnike talijanskoj vladi u Rim kako bi traio zajam od 200 milijuna lira. Kada je ona odbila njegovu molbu, arditi su poeli napadati i pljakati talijanske trgovake brodove koje su zatekli u sjevernom Jadranu. Prvi brod koji su opljakali bio je Cogne koji je prevozio eljezo i sline sirovine.58 Napadi na talijanske trgovake brodove nastavili su se do protjerivanja DAnnunzija iz Rijeke u prosincu 1920. godine. U sklopu pregovora o rjeenju tzv. Jadranskog pitanja izmeu talijanske i jugoslavenske delegacije podijeljeni su 7. rujna 1920. trgovaki brodovi rijekih parobrodarskih drutava prema dogovoru poznatom kao Trumbi-Bertolini. Klju podjele brodova bio je udio nacionalnog kapitala u pojedinom parobrodarskom drutvu. Tako su jugoslavenskoj strani pripali svi brodovi Ungaro-Croate, jedinoga rijekog parobrodarskog drutva koje je bilo u hrvatskom vlasnitvu, brodovi ostalih rijekih parobrodarskih drutava Adria, Oriente, Nautica, Levante, Atlantica i brodovi u privatnom vlasnitvu Alfonsa Ribolija, Branm Bernarda i Ugarske banke pripali su Italiji. Veinu tih parobrodarskih drutava Italija je dobila od Maarske i maarskih dioniara kao ratnu naknadu preko Komisije za reparacije, a manji je dio otkupila preko Banca Commerciale Italiana.59 Broj brodova koje su dobile zainteresirane strane i njihova nosivost bili su uvelike razliiti, a u ove dvije tablice vidi se razlika u broju brodova i njihovoj nosivosti koje su dobile Italija i Kraljevina SHS.
Tablica 1: Brodovi rijekih parobrodarskih drutava koje su dobile Italija i Kraljevina SHS60 VLASNITVO Adria Ungaro-Croata Oriente Nautica Levante Atlantica Ugarska banka Alfonso Riboli Bernardo Branm UKUPNO BRODOVA KRALJEVINA ITALIJA 24 0 3 6 6 12 1 1 2 55 KRALJEVINA SHS 0 45 0 0 1 1* 0 0 0 47
* Brodovi parobrodarskih drutava Levante Augusta Foherczegno, nosivosti 4283 tone, i Atlantica, nosivosti 4996 tona, pripali su naknadnim dogovorom Kraljevini SHS i ujedno su dva broda s najveom nosivosti koje je Kraljevina SHS dobila dogovorom Trumbi-Bertolini. Najvei brod Ungaro-Croate Buda imao je nosivost 3858 tona. F. ulinovi, n. dj., 165. Obzor (Zagreb), Vijesti iz Italije, br. 261., 16. X. 1920., 1. 59 DAR, fond: Privremene vlade u Rijeci 1918. - 1924., kut. 17. 60 Isto.
57 58
128
Tablica 2: Tonaa brodova rijekih parobrodarskih drutava Parobrodarsko drutvo Adria Oriente Levante Atlantica Ungaro-Croata Ugarska banka Alfonso Riboli Bernardo Branm UKUPNO 50 - 100 tona 0 0 0 1 0 0 0 2 3 100 - 200 tona 0 0 0 3 14 0 1 0 18 200 - 500 tona 0 0 0 1 14 0 0 0 15 500 - 1000 tona 0 0 1 0 11 0 0 0 12 1000 - 3000 tona 19 0 2 1 0 0 0 0 22 3000 i vie tona 5 3 4 7 3 1 0 0 23
Ove tablice pokazuju da je najvie brodova nosivosti iznad 3000 tona dobila Italija. Iako je po broju brodova to bilo drugo parobrodarsko drutvo u Rijeci, veina brodova Ungaro-Croate bila je nosivosti izmeu 100 i 1000 tona. Nakon podjele brodova rijekih parobrodarskih drutava Ungaro-Croata je svoje sjedite prenijela iz Rijeke na Suak, na teritorij Kraljevine SHS, da bi u prosincu 1921. godine promijenila ime u Jadranska plovidba. To je ime izabrano umjesto Jugoslavenski Lloyd, kako je prvotno bilo zamiljeno, zbog velikog negodovanja i pritisaka s talijanske strane.61 Naime, u Rijeci je ve bilo osnovano Pomorsko drutvo Lloyd Fiumano.62 Poetak 1921. godine oznaio je u Rijeci kraj DAnnunzijeve vladavine te je, nakon to je odbio poziv talijanske vlade da mirno napusti Rijeku, poelo vojno istjerivanje DAnnunzija iz grada. General talijanske vojske Caviglia poeo je 24. prosinca 1920. s bombardiranjem grada koje je trajalo do 28. prosinca 1920. godine. Nakon to su se arditi predali i DAnnunzio proglasio kapitulaciju u grad su ule regularne postrojbe talijanske vojske. U nekoliko dana konfuzije izmijenilo se nekoliko vlada u Rijeci, meu ostalim i jedna profaistika, sve dok talijanska vlada nije povjerila sastavljanje privremene vlade dr. Antoniju Grossicu, predsjedniku Consiglia Nazionale i vodeem rijekom aneksionistu. Zadaa te vlade bila je stvoriti u Rijeci uvjete za odravanje izbora za rijeku Konstituantu, koji su se trebali odrati poetkom travnja 1921. godine. Na izborima poetkom travnja suvereno je s veinom glasova pobijedila autonomaka stranka Riccarda Zanelle.63 Konstituiranje nove autonomake vlade u Rijeci sprijeili su sve jai rijeki faisti koji su izveli dravni prevrat i prisilili Zanellu da napusti Rijeku. Nakon Rapalla i DAnnunzijeva odlaska iz Rijeke jaa politiki utjecaj Italije u Rijeci, koja se suvereno mijea u rijeka unutranja pitanja i postavlja rijeke vlade po svome nahoenju. Gospodarski Rijeka sve vie postaje ovisna o Italiji, koja poinje poticati proizvodnju u rijekoj industriji, a talijanski kapital i dalje nastavlja s kupovanjem preostalih industrijskih pogona
Rijeki glasnik (Zagreb), Jadranska plovidba, br. 39., 17. XII. 1921., 3. DAR, fond: Privremene vlade u Rijeci 1918. - 1924., kut. 20. 63 Rijeki glasnik (Zagreb), Izborni kotari, br. 7. 7. V. 1921., 2.
61 62
129
u gradu koji nisu u talijanskom vlasnitvu. O prodoru talijanskoga kapitala u Rijeku preko talijanskih banaka koje otvaraju svoje podrunice u Rijeci pie i glasilo Rijeke jugoslavenske stranke Rijeki glasnik koji izlazi u Zagrebu: U ovo dvije godine talijanske okupacije upotrebili su talijanske banke, da protegnu svoje djelovanje i na Rijeku. U ovo vrijeme otvorilo je nekoliko talijanskih velikih banaka svoje filijale na Rijeci, dok se sad radi o tome, da dvije filijale dviju maarskih banaka predju u ruke dviju talijanskih banaka, i to jedna s jednom transkom, a druga s jednom iz Kraljevine (misli se na Kraljevinu Italiju op.a.).64 Nestabilna politika situacija u gradu ide na ruku talijanskim gospodarstvenicima koji kupuju dionice pojedinih rijekih drutava, industrijskih pogona i tvornica koje njihovi vlasnici esto prodaju ispod prave vrijednosti. Talijanski kapital povezan s talijanskom agresivnom politikom u Rijeci, koja grad sve vie politiki i gospodarski vezuje uz Italiju, prodire u Rijeku i daje svoj doprinos potpunoj talijanizaciji te nekada multietnike sredine. Iako se uz pomo talijanske vlade pokuava dignuti rijeko gospodarstvo i pokrenuti proizvodnja i rad u rijekoj luci, grad i dalje trpi veliku nezaposlenost, a nedostatak novca za plae i premalene plae uzrok su trajkova. Zbog premalenih plaa u trajk su u kolovozu 1921. stupili radnici brodogradilita Quarnero.65 Brodogradilite Danubius kupila je takoer jedna talijanska banka, a zatim mu je promijenjeno ime u S. A. dei cantieri navali Quarnero. Da bi rijeka vlada mogla isplatiti gradske inovnike na vrijeme i da bi im uope mogla isplatiti plae, talijanska je vlada svaki mjesec slala u Rijeku vie od milijun lira za plae gradskih inovnika.66 No, Italija nije mogla pokriti sve trokove i potrebe grada koji nije vie imao nikakvih izvora prihoda pa je krijumarenje iz Italije i Kraljevine SHS cvjetalo, a posebno je velike prihode donosilo krijumarenje duhana.67 tete koje je grad pretrpio tijekom istjerivanja DAnnunzija polako su se popravljale, svi mostovi na Rjeini bili su srueni, a teko su stradala i luka postrojenja. Stagnacija rijeke luke odraavala se i na gospodarstvo u zaleu grada, u Gorskom kotaru je primjerice stala proizvodnja u drvnoj industriji.68 Krajem kolovoza 1921. jedan novinar zagrebakog Obzora pisat e o svojim dojmovima nakon to se netom vratio iz Rijeke, meu ostalim opirno pie o gospodarstvu: Ekonomski poloaj Rijeke je katastrofalan. Nezadovoljstvo raste svakim danom sve vie, kako je i broj nezaposlenih radnika svakim danom sve vei. Tvornice otputaju i onaj mali broj radnika, to su jo bili zaposleni, a dakako u prvom redu nae ljude. Danubius (ve tada se zove Quarnero op. a.) skratio je rad na 5 dana u tjednu, a govori se da e morati posve obustaviti posao. Svi stolarski radnici Danubiusa su otputeni, jer nisu htjeli raditi po talijanskoj tarifi. Promet luke i grada Rijeke gotovo je jednak nitici. Pruga june eljeznice od Rijeke na Sveti Petar ima tek neznatni osobni promet,a jo manje teretni (most pruge prema Karlovcu na Rjeini sruili su 25. prosinca 1920. arditi pa na toj pruzi prometa uope nema op. a.). Parobrodi Ungaro-Croate gotovo da i ne ope. Mjesto
Rijeki glasnik (Zagreb), Prodiranje talijanskog kapitala u Rijeku, br. 3., 9. IV. 1921. 2. Rijeki glasnik (Zagreb), trajk u radionici Quarnero, br. 20., 6. VIII. 1921., 3. 66 Rijeki glasnik (Zagreb), Plae rijekih varokih namjetenika, br. 22., 20. VIII. 1921., 3. 67 Rijeki glasnik (Zagreb), Kriomarenja na Rijeci, br. 25., 10. IX. 1921., 3. 68 Rijeki glasnik (Zagreb), Izvoz iz Jugoslavije, br. 4. 16. IV. 1921., 4.
64 65
130
naih brodova putuju sada brodovi pojedinih talijanskih i transkih drutava. 69 Kako bi pokrenula rad u rijekoj luci i privukla brodove, talijanska je vlada odluila sredinom rujna 1921. dati 75 milijuna lira za rijeku luku.70 Sredinom listopada 1921. godine zalaganjem talijanske vlade vratio se u Rijeku Riccardo Zanella i uspostavio autonomaku vladu u Rijeci. Za pomo koju mu je talijanska vlada pruila Zanella je morao dati Italiji velike gospodarske ustupke u Rijeci, kojima je rijeko gospodarstvo jo vie vezao za Italiju.
3. Gospodarska situacija u Rijeci do aneksije grada Italiji (listopad 1921. - sijeanj 1924.)
Svoju gospodarsku politiku Zanella je temeljio na gospodarskoj suradnji s Italijom, ali i s Kraljevinom SHS koja je bila prirodno rijeko zalee. Za gospodarski oporavak grada i pokretanje proizvodnje u gradu nuna je bila suradnja s Kraljevinom SHS. Zanellini autonomai su to i uviali. Rapalski ugovor osigurao je rijekim autonomaima toliko eljenu autonomiju (samostalnost) Rijeke te je sada na njima bilo da joj osiguraju gospodarsku suradnju sa zaleem. Naglasio je to i sam Zanella u svom inauguracijskom govoru od 5. listopada 1921. rijekoj Konstituanti, kada je dao i glavne smjernice svoje gospodarske politike: izraavam nadu, ili bolje uvjerenje, da e naa borba, koju smo razvili s najkulturnijim sredstvima na idejnom polju, na polju programa i konstruktivnog rada da e ta borba donesti u najskorije vrijeme trajnu i istinsku suradnju za konsolidaciju i razvoj Rijeke drave, za mir i blagostanje naeg izmuenog naroda, za probit dviju velikih drava, naih susjeda i svih naroda, koji se nalaze u naem zaleu, koji su zainteresirani kod velikog ekonomskog djela, kojega je historija povjerila naoj zemlji.71 vre gospodarske odnose s Kraljevinom SHS Zanella nee moi uspostaviti zbog nezainteresiranosti vodeih gospodarskih linosti u Beogradu koje su svoje interese vidjeli u solunskoj luci i zbog uske gospodarske vezanosti Rijeke za Italiju. Kako bi pokrenuo rijeko gospodarstvo, Zanella je bio prisiljen traiti zajam od Italije. Italija mu je odobrila zajam od 250 milijuna lira, a garancije koje je Zanella dao talijanskoj vladi zauvijek su Rijeku gospodarski anektirale Italiji. Za povrat zajma Zanella je talijanskoj vladi dao garancije na svim pokretnostima, kao i na dobicima svake vrsti rijeke drave, zatim je priznao talijansku liru kao jedini novac legalan u Rijeci, obvezao se da nee izdavati ni dravne bonove ni druge vrijedne papire kao to to rade sve druge drave te da nee traiti druge zajmove dok ne vrati ovaj. Za poetak se talijanska vlada obvezala odmah isplatiti 20 milijuna lira u nekoliko mjesenih obroka, a na sebe je preuzela mijenjanje valute.72 Na taj ugovor o zajmu u svome se govoru osvrnuo poslanik sa Suaka u beogradskoj Narodnoj skuptini Josip Kuini, a u kontekstu tekog poloaja preostalih hrvatskih privrednika u Rijeci te vladine politike poputanja Italiji, a o zajmu je rekao sljedee: Ovim je ugovorom slobodna rijeka drava dola u potpunu ekonomsku, a prema tome i politiku ovisnost od Italije.73
Obzor (Zagreb), Iz mrtvog grada, br. 233., 29. VIII. 1921., 1. Obzor (Zagreb), Italija votira nove kredite za rijeku luku, br. 250., 15. IX. 1921., 2. 71 Rijeki glasnik (Zagreb), Rijei gospodina Zanelle, br. 30., 17. X: 1921., 1. 72 Rijeki glasnik (Zagreb), Uvjeti zajma, br. 7., 18. II. 1922., 3.
69 70
131
Talijanske banke i dalje nastavljaju s kupnjom rijekih industrijskih pogona pa je tako u oujku 1922. godine rijeka rafinerija nafte prela u talijanske ruke.74 Rafinerija e pod nazivom R.O.M.S.A. nakon aneksije Rijeke Italiji biti najjae poduzee takve vrste u Italiji.75 Poetkom travnja 1922. godine Zanella je dravnoj banci Kraljevine Italije Banca DItalia priznao kupnju prostorija filijale bive Austro-Ugarske banke, koju je ona platila 12,000.000 lira, tri puta manje nego to te prostorije doista i vrijede, a sva dugovanja i terete AustroUgarske banke preuzela je Rijeka drava.76 U vrijeme Zanelline vlade zaotrit e se pitanje o teritorijalnoj pripadnosti luke Baross i Delte, koje je jugoslavenska strana traila za sebe dok je Zanella tvrdio da pripadaju Rijekoj dravi. Pitanje luke Baross i Delte grof Sforza je pri potpisivanju Rapalskog ugovora namjeravao prepustiti Kraljevini SHS kako bi ona dobila izlaz na more u rijekoj luci i kako bi se Suak lake gospodarski oporavio.77 To e se pitanje jo vie zaotriti dolaskom faista na vlast u Italiji, koji e ga koristiti kao sredstvo pritiska na jugoslavensku stranu. Zbog svojih ranijih govora i proglasa u kojima je spominjao gospodarsku i politiku suradnju s Kraljevinom SHS te zbog uspostavljanja gospodarskih odnosa i reguliranja zajednikih eljeznikih tarifa s Kraljevinom SHS78 Zanella je postao omraen meu rijekim faistima i aneksionistima, koji su u njemu i njegovoj autonomakoj stranci vidjeli glavnu prepreku za politiko sjedinjenje Rijeke s Italijom. Faistiki prevrat kojim je sruena Zanellina vlada izbio je 3. oujka 1922., Zanella je bio prisiljen napustiti Rijeku i skloniti se u Kraljevicu, na tlo Kraljevine SHS, a tu su mu se pridruili lanovi njegove vlade i autonomaki zastupnici rijeke Konstituante. Zanellina autonomaka opcija vie nee imati nikakve politike snage, talijanske vlade postavljat e u Rijeci vlade i upravitelje prema vlastitu nahoenju. Proces politikog i gospodarskog vezivanja Rijeke uz Italiju nastavit e se i dalje, s time to e dolaskom faista na vlast u Italiji u studenome 1922. godine poeti proces potpunog politikog i gospodarskog sjedinjenja Rijeke s Italijom. Nakon pada Zanelline vlade u Rijeci se do aneksije grada Italiji izmijenilo pet protalijanskih i aneksionistikih vlada. Razdoblje od kraja 1922. pa do sijenja 1924. godine, aneksije grada Italiji, politiki je najstabilnije razdoblje od kraja Prvoga svjetskog rata. Razlog tome prije svega lei u injenici da je u tom razdoblju Rijeka potpuno politiki i gospodarski ovisna o Italiji, grad je oien od svih nepodobnih politikih elemenata i etnikih zajednica, na vlasti su vlade koje su postavljene iz Rima, svi vaniji industrijski pogoni i gospodarske organizacije u Rijeci u talijanskom su vlasnitu, trgovine i obrtnike radnje koje se nekada bile u hrvatskom vlasnitvu sada su talijanske, grad je na svim podrujima javnog i gospodarskog ivota potpuno talijaniziran.
Primorske novine, Narodni poslanik g. Kuini o prilikama na Rijeci, br. 592., 21. II. 1922., 1-2. Rijeki glasnik (Zagreb), Rijeka rafinerija petroleja prela u talijanske ruke, br. 11., 15. III. 1922., 4. 75 P. Mitrovi i R. F. Barbali, n. dj., 59. 76 Rijeki glasnik (Zagreb), Ekonomsko zarobljavanje Rijeke, br. 13., 8. IV. 1922., 3. 77 Grof C. Sforza, n. dj., 18.-20. 78 L. Kos, n. dj., 350.
73 74
132
Rijeko gospodarstvo poelo se oporavljati iskljuivo zahvaljujui talijanskoj pomoi, ali je problem nezaposlenosti i dalje bio gorui problem rijekoga gospodarstva. Kako bi suzbio nezaposlenost, predsjednik privremene rijeke vlade Attilio Depoli izdao je sredinom 1923. godine proglas kojim je zaprijetio Kraljevini SHS da e, ako ne otvori eljezniki promet s Rijekom, oko tristotine rijekih Jugoslavena iz grada i okolice biti otputeno i protjerano u Jugoslaviju.79 Otputanje hrvatskih radnika u Rijeci posebno se pojaalo dolaskom faista na vlast u Italiji u studenome 1922. godine. Jo poetkom 1923. godine pisao je suaki Primorski novi list da u Rijeci ...nema nigdje nijednoga namjetenika bilo koje struke, koji bi po narodnosti bio Jugoslaven. Ovakvim drakonskim mjerama baeno je na ulicu stotine i tisue naih ljudi, kojima je u ovo najtee doba nezaposlenosti i strane skupoe, oduzeta prilika da svojom zaradom prehranjuju svoje porodice.80 Zbog nezaposlenosti i velike skupoe, ivot je za rijeke Hrvate u gradu postao nemogu pa otputeni rijeki radnici Hrvati preko Kastavskog kotarskog poglavarstva uspostavljaju veze sa sjevernim krajevima Hrvatske, gdje alju svoju djecu kao ispomo na seoskim gospodarstvima.81 Gospodarski oporavak grada poeo je postavljanjem za vojnoga guvernera Rijeke talijanskoga generala Gaetana Giardina 17. rujna 1923. godine. Njega je Mussolini postavio za rijekog vojnoga guvernera usred pregovora s Kraljevinom SHS oko konanog rjeenja dravno-pravnog statusa Rijeke, odnosno konane aneksije Rijeke Italiji. Svrha postavljanja vojnoga guvernera bila je dovesti Kraljevinu SHS pred gotov in i prisiliti je da to prije prizna aneksiju Rijeke Italiji. Zadaa generala Giardina bila je da obnovi gospodarski ivot grada i pokrene proizvodnju te da pripremi teren za politiku aneksiju Rijeke Italiji. Nakon to je doao u Rijeku general Giardino osnovao je Ured rada koji e nadgledati poslovanje rijeke luke i luke radnike. U dogovoru s talijanskom vladom poveao je i proizvodnju duhana u rijekoj tvornici duhana i zaposlio 300 radnica.82 Poetkom 1924. godine na zahtjev talijanskih vojnih krugova poela je ponovno s radom rijeka tvornica torpeda Whitehead.83 Najvie problema bilo je s ljutionicom rie - kako je Italija imala razvijene vlastite pogone za ljutenje rie, rijeka tvornica im je teko mogla konkurirati. Kako bi se pokrenuo rad ljutionice i smanjila nezaposlenost u vrijeme vlade generala Giardina, ria je u rijeku ljutionicu dovoena iz Italije. Poetkom 1924. godine talijansko Ministarstvo javnih radova obavijestilo je generala Giardina da je meuministarskom odlukom za 50 posto smanjena tarifa eljeznikog transporta za vagone s riom namijenjene rijekoj ljutionici.84 Takvu naredbu, o smanjenju eljeznike tarife za prijevoz robe u Rijeku i iz Rijeke, donijelo je talijansko Ministarstvo trgovine poetkom studenoga 1923. godine.85 Prije
Primorski novi list (Zagreb), Novi progoni naeg elementa na Rijeci, br. 123., 30. V. 1923., 2. Primorski novi list (Suak), Drakonske mjere protiv naih ljudi na Rijeci, br. 19., 24. I. 1923., 1. 81 Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu, (dalje: HDR), fond: Kotarsko poglavarstvo Kastav, kut.6./911./1923. 82 Obzor (Zagreb), Rijeka pod Talijanima, br. 269., 1. X. 1923., 2. 83 P. Mitrovi i R. F. Barbali, n. dj., 59; podatak o namjeri talijanske vlade da ponovno otvori tvornicu torpeda Whitehead donosi i Obzor (Zagreb), Rijeka pod Talijanima, br, 269., 1. X. 1923., 2. 84 DAR, fond: Privremene vlade u Rijeci 1918. - 1924., kut. 22. 85 Primorski novi list (Suak), Italija i rijeki saobraaj, br. 262., 15. XI. 1923., 3.
79 80
133
same aneksije grada talijanska vlada je iz Tripolitanije uputila u Rijeku poiljku od 250 tona sirove nafte za rijeku Rafineriju.86 Tim gospodarskim mjerama talijanska je vlada podizala i obnavljala gospodarstvo grada koji e uskoro anektirati. Nedugo nakon preuzimanja vlasti u Rijeci general Giardino je poetkom listopada ukinuo carinsku granicu izmeu Rijeke i Italije.87 Time je praktiki provedena gospodarska aneksija Rijeke Italiji. Ukidanje carinske granice bilo je potrebno kako bi se olakao dovoz talijanske robe u Rijeku te izvoz iz Rijeke u Italiju. Velik otpor talijanskoj gospodarskoj politici u Rijeci pruala je rijeka Trgovaka komora, koja je prije svega bila nezadovoljna povlasticama koje je talijanska vlada davala Trstu, a koje su se negativno odraavale na rijeku trgovinu. Zbog toga je krajem studenoga 1923. godine general Giardino izdao nalog prema kome komesar rijeke Trgovake komore ima sva prava koja ima i predsjednitvo same komore, a njemu e se dodijeliti i odbor od deset ljudi koje e odabrati sam general Giardino.88 Jedna od zadaa generala Giardina u Rijeci bila je da ugui svaki mogui otpor koji bi mogao ugroziti aneksiju Rijeke Italiji. Sve politike protivnike vojni guvrener je odmah stavio pod nadzor rijeke policije, a davanjem velikih ovlasti svome komesaru pri rijekoj Trgovakoj komori general je pod kontrolu stavio najvee rijeko udruenje gospodarstvenika i slomio u njemu svaki otpor talijanskoj gospodarskoj politici u Rijeci. Krajem 1923. godine u Rijeci je zabranjeno otvaranje novih trgovina, industrijskih pogona i filijala drugih poduzea89 kako bi se sprijeila neravnopravna konkurencija. Osim toga, krajem 1923. godine general Giardino naredio je promjenu svih austrougarskih novanica koje su jo ostale u optjecaju u lire. Novanice sa igom Kraljevine SHS mijenjale su se 100:5, tj. 100 kruna za 5 lira ili 20:1, a novanice s rijekim igom mijenjale su se 100:30 ili 100 kruna za 30 lira.90 Taj omjer u promjeni novanica bio je usmjeren prije svega protiv rijekih Hrvata koji su jedini upotrebljavali austrougarske novanice sa igom Kraljevine SHS. Protiv gospodarske aktivnosti rijekih Hrvata bio je usmjeren i zakon koji je general Giardino donio poetkom 1924. godine o reviziji obrtnih dozvola, prema kojemu nijedan strani dravljanin ne moe voditi obrt u Rijeci.91 Potaknuti gospodarskom politikom generala Giardina u Rijeci rijeki su faisti poetkom prosinca 1923. godine donijeli zakljuak kako nijedan ured, bilo to privatni ili gradski ili dravni, trgovine, tvornice, banke itd. ne smiju imati namjetenika koji nije lan fascia. Takoer ni jedan radnik ne e se smjeti primati na posao ako nije faista.92 Tim su se zakljukom trebali otpustiti s posla prije svega rijeki Hrvati, autonomai i istaknuti socijalisti koji su bili najvea prijetnja aneksiji Rijeke Italiji i najvei neprijatelji rijekih faista te ih je trebalo liiti prihoda za ivot, to bi potaknulo njihovo iseljavanje iz Rijeke.
DAR, fond: Privremene vlade u Rijeci 1918. - 1924., kut. 22. Obzor (Zagreb), Ukinut rijeka carinska granica prema Italiji, br. 273., 5. X. 1923., 2. 88 Primorski novi list (Suak), Rijeka trgovaka komora, br. 273., 28. XI. 1923., 3. 89 Primorski novi list (Suak), Zabrana otvaranja novih trgovina, br. 285., 14. XII. 1923., 3. 90 Primorski novi list (Suak), Izmjena novanica na Rijeci, br. 296., 30. XII. 1923., 3. 91 Primorski novi list (Suak), Pitanje obrtnih dozvola, br. 50., 29. II. 1924., 3. 92 Primorski novi list (Suak), Samo za faiste ima slube na Rijeci, br. 283., 12. XII. 1923., 3.
86 87
134
Rijeka se luka oporavlja. Prvi put nakon Prvoga svjetskog rat biljei vei dolazak brodova u luku, iako je promet zabiljeen 1923. u rijekoj luci i dalje ispod onoga iz 1913. godine.93 U rijeku luku je 1922. prispjelo brodova ukupne nosivosti 616.005 tona, a tijekom 1923. godine 528.355 tona. Vei e porast luka zabiljeiti tek 1924. godine kada e u nju prispjeti brodova ukupne nosivosti 755.343 tone.94 Kroz rijeku luku najvie su tereta 1923. godine uvezle: Kraljevina SHS 34.093 tone, Italija 26.468 tona, Velika Britanija 14.476, Indija (tada britanska kolonija) 14.523 i Njemaka 12.245 tona. Zemlje iz zalea koje prirodno gravitiraju rijekoj luci izvezle su pojedinano: Maarska samo 6 tona tereta, Austrija 112, ehoslovaka 197, a Rumunjska 6190 tona tereta. Cjelokupni izvoz rijeke luke 1923. iznosio je 129.331 tonu.95 Slabi izvoz zemalja iz zalea kroz rijeku luku moe se protumaiti time to je ipak prirodni izlaz Austrije na Jadran Trst i to je ta zemlja nakon Prvoga svjetskog rata, gubitkom svojih gospodarski najrazvijenijih krajeva eke i Moravske, pala u veliku gospodarsku krizu koju je jo dodatno pojaalo isplaivanje ratnih reparacija. Maarska koja je doivjela boljeviku revoluciju Bele Kuhna, kontrarevoluciju i bijeli teror Horthyjevih pristaa te velike teritorijalne gubitke nakon Prvoga svjetskog rata jo je oporavljala svoje gospodarstvo, a ehoslovaka je bila prirodno orijentirana na Trst i njemake sjevernomorske luke. Tijekom 1923. godine kroz rijeku luku najvie je tereta uvezla Italija 36.013 tona, Kraljevina SHS samo 6532 tone, panjolska i Portugal zajedno 10.289 tona (uglavnom drveni ugljen), a od zemalja zalea kroz rijeku su luku teret uvezle samo Ugarska 541 tonu i Rumunjska 67 tona, Austrija i ehoslovaka 1923. godine kroz rijeku luku nisu uvezle nita. Cjelokupni uvoz kroz rijeku luku 1923. godine iznosio je 84.903 tone.96 Prema tome, Rijeka je 1923. funkcionirala vie kao izvozna nego kao uvozna luka. Usporedi li se ovaj promet sa 1913. godinom kada je u rijekoj luci zabiljeen promet od 2,892.538 tona,97 vidi se velika stagnacija rijeke luke od kraja Prvoga svjetskog rata koja je prvenstveno izazvana nesreenim dravno-pravnim poloajem Rijeke od listopada 1918. do sijenja 1924. godine. Padu prometa u luci pridonijele su i velike politike promjene i gospodarske krize koje su zahvatile zemlje u zaleu. Jedan od uzroka pada prometa bilo je i oteenje lukih dizalica i luke infrastrukture u vrijeme DAnnunzijeva boravka u Rijeci. Rijeka je luka za Italiju predstavljala i svojevrsni gospodarski balast jer je talijanska vlada kroz rijeku luku nastojala usmjeriti dio prometa Jugoslavije i Maarske iz prezasienih luka Trsta i Venecije. Italija je nastojala i podii promet rijeke luke privlaei prije svega promet iz Kraljevine SHS, koja je ostala bez moderne luke kroz koju bi obavljala tranzitnu trgovinu, ime se Italiji otvorila mogunost da lake kontrolira gospodarske interese Kraljevine SHS.98 Zato je talijanska vlada odobravala Rijeci silne kredite za obnovu gospodarstva i podizanje rijeke luke.
G. Depoli, n. dj., 50. P. Mitrovi i R. F. Barbali, n. dj., 49. 95 Isto. 96 Isto. 97 P. Mitrovi i R. F. Barbali, n. dj., 49. 98 L. Kos, n. dj., 351.
93 94
135
Poetkom 1924. godine Rijeka je politiki i gospodarski bila potpuno vezana uz Italiju pa je aneksija grada Italiji 24. sijenja 1924. samo ozakonila postojee stanje. Toga su dana u Rimu potpisani tzv. Rimski ugovori kojima je Kraljevina SHS priznala Italiji pravo na Rijeku, a Italija Kraljevini SHS pravo na Deltu i luku Baross. Time su zavreni pregovori izmeu talijanske faistike vlade Benita Mussolinija i vlade Kraljevine SHS kojoj se na elu nalazio Nikola Pai, koji su trajali od polovice 1923. godine. Nezainteresirana za budunost Rijeke i rijekih Hrvata radikalska vlada N. Paia poprilino je olako prepustila Rijeku Talijanima, i ne samo to, nego je 27. sijenja 1924., tri dana otkad je priznala aneksiju Rijeke Italiji, potpisala s Italijom Pakt o prijateljstvu i srdanoj suradnji. Rimskim ugovorima rijeena su sva dotad gorua pravna, politika, gospodarska i financijska pitanja vezana uz Rijeku. Prema lanu 1. toga ugovora talijanska je vlada priznala suverenitet Kraljevine SHS nad Deltom i lukom Baross, koji je Italija dva dana nakon ratifikacije ugovora morala evakuirati. lancima 2. i 3. Kraljevina SHS priznala je Italiji puni suverenitet nad gradom i lukom Rijeka te teritorijem dodijeljenim joj graninom linijom.99 Posebnim je sporazumom, sadranim u Prilogu B Sporazuma o Rijeci, dogovoreno da e se bazen rijeke luke Thaon de Revel rijekog Porto Grande dati u zakup Kraljevini SHS na 50 godina, za to e Kraljevina SHS Italiji godinje plaati simbolinu zakupninu od jedne zlatne lire.100 Tim je ustupkom Kraljevini SHS Italija nastojala privui to vie prometa iz Kraljevine SHS u sad talijansku Rijeku (Fiume).
Zakljuak
Geografski smjetaj Rijeke sudbonosno je utjecao na njezinu noviju prolost. Gospodarski rast koji je Rijeka doivjela krajem 19. i poetkom 20. stoljea usporilo je izbijanje Prvoga svjetskog rata 1914. godine, da bi se kraj Prvoga svjetskog rata pokazao jo katastrofalnijim za rijeko gospodarstvo. Nacionalno-politiki pokret jednog dijela rijekih Talijana koji su budunost Rijeke vezali uz aneksiju Rijeke Italiji spreavao je rjeavanje teritorijalno-pravnog statusa Rijeke. Nestabilna politika situacija i nedefinirani pravni status grada izazvani s jedne strane djelovanjem talijanskih nacionalista i aneksionista u Rijeci, a s druge strane politikim i gospodarskim pritiscima talijanskih vlada negativno su se odrazili na promet u rijekoj luci i industrijsku proizvodnju u gradu. Pravu gospodarsku katastrofu Rijeka e doivjeti u vrijeme boravka talijanskog pjesnika G. DAnnunzija u Rijeci, kada e sva industrijska i ostala gospodarska postrojenja prestati s radom, a sam grad nai e se na rubu gladi. Nestabilnu politiko-gospodarsku situaciju u gradu koristili su talijanski gospodarstvenici koji posredovanjem talijanskih banaka polako kupuju sve vanije tvornice i gospodarske pogone u Rijeci. Gospodarskim kreditima i materijalnom pomoi talijanska je vlada politiki i gospodarski postupno vezivala rijeko gospodarstvo za Italiju pa je aneksiju Italiji 1924. godine u gospodarskom pogledu Rijeka doekala potpuno talijanizirana. Svi vaniji gospodarski i
99
100
Primorski novi list (Suak), Tekst sporazuma o Rijeci, br. 25., 31. I. 1924., 1. Primorski novi list (Suak), Konvencija o jugoslavenskoj zoni u rijekoj luci, br. 25., 31. I. 1924., 2.
136
industrijski pogoni bili su u talijanskom vlasnitvu ili pod talijanskom kontrolom, trgovine i obrtnike radionice koje su nekada mahom drali rijeki Hrvati, prisiljeni terorom talijanskih nacionalista i faista te brojnim zakonima privremenih rijekih vlada koji su trebali izbaciti iz Rijeke hrvatski kapital, morali su prodati svoje trgovine i obrtnike radionice novim talijanskim vlasnicima. Tako je Rijeka, potpuno talijanizirana, doekala aneksiju Italiji 1924. godine.
Summary
This article is based on published scientific literature, newspaper and archival materials. The purpose of this article is to give insight of economic situation in Rijeka during the time period from 1918. to 1924. The economic rise of Rijeka at the end of nineteenth century and in the beginning of twentieth century has been rapidly interrupt at the end of First world war. London pact from 1915. had been forseen that Rijeka would stay after the war in Croatia. Italian governments, supported by italian annexionists from Rijeka, started with pressures on international political factors and newely founded Kingdom of SHS. From economic aspect this is a period in which begin penetration of Italian capital in industry and other spheres of public and economic life in Rijeka. During this period, rich and prosperous town which Rijeka has been, was several times on the edge of hunger, completely isolatied from his hinterland and dependent on Italian economic help. During annexion to Italy Rijeka was, from economic aspect completely talianized town.
137
Popis literature
1. Radojica F. Barbali, Brodarstvo Rijeke kroz vjekove, Rijeka - Zbornik, Zagreb 1953., 93-113. 2. Helena Bunjevac, Vanost eljeznice u razvoju Rijeke, Rijeka luka - povijest, izgradnja, promet, Rijeka 2001., 189-200. 3. Ferdo ulinovi, Rijeka drava - od Londonskog pakta i Danuncijade do Rapalla i aneksije Italiji, Zagreb 1953. 4. Dati statistici sulla popolazione di Fiume-risultati dal censimento fatto nel dicembre 1918., Fiume-rivista semestrale della Societa di studi fiumani, Fiume 1924., 192-194. 5. Guido Depoli, La politica econiomica di Fiume durante lindipendenza 1918.-1924., Fiume-rivista semestrale della Societa di studi fiumani, Fiume 1926., 40-61. 6. La Bilancia, Fiume 1919. 7. La guida di Fiume, Fiume 1915. 8. La Vedetta dItalia, Fiume 1920. 9. Igor Karaman, Privredni razvitak grada Rijeke pod nagodbenim sustavom, Jadranske studije, Rijeka 1992., 89-117. 10. William Klinger, La nascita dei movimenti nazionali a Fiume 1860.-1919., Fiume nel secolo dei grandi mutamenti (Atti del convegno), Rijeka 2001., 187-194. 11. Lucijan Kos, Rijeka kao slobodna luka, Zagreb 1968. 12. Pero Mitrovi i Radojica F. Barbali, Rijeka luka, Rijeka - Zbornik, Zagreb 1953., 35-66. 13. Francesco Saverio Nitti, Evropa bez mira, Zagreb 1922. 14. Obzor, Zagreb 1919.,1920., 1921., 1922., 1923. 15. Primorske novine, Suak 1918., 1919., 1922. 16. Primorski novi list, Suak 1923., 1924. 17. Rijeki glasnik, Zagreb 1921., 1922. 18. Grof Carlo Sforza, Evropa i Evropljani, Zagreb 1936. 19. Mihael Sobolevski, Radniki pokret Rijeke u prvoj polovini XX. stoljea, Rijeka u stoljeu velikih promjena (Zbornik radova), Rijeka 2001., 126-131.
Arhivska graa
1. Dravni arhiv u Rijeci, fond: Privremene vlade u Rijeci 1918. - 1924. 2. Hrvatski dravni arhiv u Zagrebu, fond: Kotarsko poglavarstvo Kastav.
138
Nenad Moaanin - PRISTUP EKOHISTORIJI PODRAVINE PREMA OSMANSKIM IZVORIMA
139
PRISTUP EKOHISTORIJI PODRAVINE

Prema osmanskim izvorima
APPROACHING THE ECOHISTORY OF THE PODRAVINA

According to Ottoman Turkish sources
Nenad Moaanin Odsjek za povijest Filozofski fakultet Sveuilite u Zagrebu Ivana Luia 3 HR-10000 Zagreb Republika Hrvatska Primljeno: 23. 11. 2004. Prihvaeno: 20. 12. 2004. Rad ima dvije pozitivne recenzije UDK/UDC 308(497.5-3 Podravina)15/16 Izvorni znanstveni rad Original scientific paper
Saetak
Dio Podravine pod osmanskom vladavinom bio je prilino nehomogeno podruje u upravnom i etnokonfesionalnom pogledu. Vie nego na drugim pograninim podrujima ondje su granice izmeu krajine i, da tako kaemo, turske paorije krajnje fluidne, stvarajui tako svojevrsni multiplex subconfinium. Stanovnitva je vjerojatno ukupno bilo neto manje nego u kasnom srednjem vijeku te je sigurno irenje umskih povrina, to i izvori sugeriraju, ali i njihova poveana eksploatacija (graevno drvo, ir). Posljedice turskih osvajanja i vojni imbenik zamjetno su obiljeili krajobraz sela (pastoralizacija prostora koje naseljavaju Vlasi, forsirana proizvodnja itarica u ravnici), a u utvrdama i trgovitima, osim pojave damija, vjerojatno nije dolo do jae afirmacije osmansko-islamskih modela. Toponomastika se u 16. stoljeu gotovo i nije mijenjala, da bi se potom taj proces dosta pojaao i kulminirao u ratnom razdoblju krajem 17. stoljea. Teite prerade sirovina (mlinarstvo), puteva izvoza (penica, voe, svinje, roblje) i opskrbe (roba sa sajmova) premjestilo se prema jugoistoku (Orahovica, naiki kraj), odnosno podruju koje gravitira srednjem Podunavlju (Valpovo, Osijek). Jedini mogui znatniji regionalni centar bila bi Virovitica, na koju otpada gotovo polovica trgovakog prometa u regiji, no o tome izvori daju samo neke posredne naznake.
Kljune rijei: Podravina, ekohistorija, Osmansko Carstvo Key words: Podravina, ecohistory, Ottoman Empire
U teritorijalnom smislu ovdje e vie pozornosti biti posveeno gornjem dijelu prostora Podravine pod osmanskom vladavinom, i to ako ni zbog ega drugoga, onda zato to se po brojnim i bitnim obiljejima donji dio negdje od ispred Valpova do ua Drave u Dunav uvelike uklapa u prostor Podunavlja. I, dakako, silom prilika, moram poprilino zanemariti podruje na lijevoj obali Drave, iako ono u mnogoemu tvori cjelinu s onim na desnoj obali. Simultano prouavanje i prikaz bio bi zadatak budunosti.
140
Najvei dio Podravine s obje strane Drave Osmanlije su zaposjeli 1543. godine. Nakon toga uspjeli su 1552. osvojiti Viroviticu i s tim su njihova osvajanja prestala. Osim malog prostora oko Virovitice, sve je to podruje do tada pripadalo Krievakoj upaniji. Uz Dravu se prostire ravnica koja je prvo ua, a potom prostranija, da bi se s odmakom od rijeke teren postupno izdizao i prelazio u breuljkasto, pa i u brdsko podruje. Starosjedilako stanovnitvo ostalo je u ravnici i na jugoistoku prema Naicama, a breuljkastu i brdsku zonu su uglavnom naselili Vlasi. U svim gradovima i trgovitima prevladavali su muslimani, no na selu ih gotovo i nije bilo, tek na nekoliko mjesta blizu Orahovice. U socijalnom i vjerskom pogledu vladalo je veliko arenilo. Teko je odrediti vjersku pripadnost veine obine raje jer se nakon osmanskog osvajanja preko maarskih krajeva proirila reformacija koja pak, ini se, nije bila jedinstvenog profila (evangelici, reformirani, antitrinitarci). Moemo pretpostaviti da i toj okolnosti valja dijelom pripisati promjenu lokalnoga pejzaa. Naime, propadanje brojnih crkava, na to ukazuju stereotipne opaske vizitatora u 17. stoljeu (nema materijalne potpore plemstva, a protestantizam odbacuje sjaj i snalazi se i sa skromnijim zgradama). No, reformacija se nije odvie duboko ukorijenila jer je jo za turske vlasti potisnuta bez grube sile.1 U Podravini je vie sela obine kranske raje bilo zadueno za nadzor nad putevima kroz umu i njihovo odravanje te su stoga bila osloboena ratnih doprinosa, davanja djeaka za vojsku i dvor te plaanja pristojbe pravoslavnom mitropolitu. Vjerojatno se okolnou da je ta posljednja daa bila legalna moe objasniti izostanak sukoba s vladikama, barem veih, do posljednje etvrti 16. stoljea. Rekli bismo da se situacija promijenila dolaskom franjevaca iz Bosne jer su se oni mogli tome dosta uspjeno suprotstaviti pa dolazi do poznatih otrih sukoba u 17. stoljeu. Uz obinu raju, moda poluprotestantsku i onu malobrojniju, zatitarsku, tu je i muslimanski te vlaki Soldatenbauer. Gotovo da i nema razlike izmeu registriranih lanova posada i sitnog poslovnog svijeta kasaba du glavne kopnene prometnice (Virovitica - Slatina - Voin - Mikleu - Orahovica). Plaeni vojnici siju i anju oko naselja, a graani u cijelosti moraju suzbijati provale kranskoga neprijatelja.2 Svi oni zajedno jamano pomalo i trguju. Jedino muslimanski civili u mjestima uz veliku rijeku nemaju dodatnih vojnopolicijskih dunosti. Meu Vlasima valja razlikovati stariji sloj, koji u 16. stoljeu jo ne donosi vlastitu toponomastiku, od kasnijih doseljenika. To e uiniti tek novi, jai val na prijelomu stoljea i nekoliko desetljea potom. Valja ispitati mogunost ne radi li se pri tome o situaciji da najprije dolaze tek iveri brojnih, ali razliitih vlakih skupina. Zanimljivo je usporediti osmansku organizaciju prostora, predstavljenu podjelom na kadiluke, sa starim upanijskim ustrojem.3 Iako se temeljila na naelima koja dosta evociraju predodbe o homogenosti i centralitetu, ta je podjela bila podlona znatnim i estim
Kao da je ponestalo podrke iz jaih sredita nakon poetnog zamaha. ini se da se najbolje odrala reformirana crkva. BOA (Arhiv Predsjednitva vlade) Istanbul, detaljni porezni popis sandaka Poega TT 672, zabiljeke u dijelu o kadiluku Orahovica. 3 Podjela na kadiluke po svojoj je naravi bolje usporediva s crkveno-upravnom podjelom. upanijama cum grano salis vie odgovaraju sandaci jer u oba sluaja geografska homogenost teritorija malo znai.
1 2
141
promjenama, mnogo vie nego u prekodravskim, prekosavskim ili srednjopodunavskim krajevima. Blizina granice s prateom nesigurnou sigurno je uvjetovala pojavu odreenih anomalija. Tako se ini da je prostor osmanske Podravine 1543. gotovo u cijelosti pretvoren u kadiluk kojem je za sredite odreena Orahovica. Radilo se, zapravo, o podruju osvojenom u jednom naletu od Valpova do ispred Virovitice. Meutim, sama ua zona krajita od Voina do Brezovice tada je bila neprirodno podreena poekom kadiluku. Oito se htjelo ujediniti isto krajiko podruje pod istom lokalnom upravom, vojnom i civilno-vjerskom. Vrlo je vjerojatno da je nakon osvajanja Virovitice, a najkasnije poslije osnutka azmanskoga sandaka (1557.), u naizgled sigurnijim prilikama zakljueno da se taj dio Podravine stavi pod nadlenost Virovitikog, odnosno Orahovikog kadiluka. No, vezanost Virovitice uz Poegu nije tek tako nestala. Godine 1600., opet u vrijeme rata, spominje se kadiluk Poega, takoer zvan Virovitica.4 Novonastala nesigurnost djelovala je na ponovno spajanje tih oblasti. Virovitiki se kadiluk u meuvremenu dosta proirio na istok pa se smanjila nadlenost orahovikog kadije. Nadalje, u vrijeme boravka Bartola Kaia (1618.) kadija rezidira i u Valpovu, a iz druge polovice 17. stoljea ima vijesti i o tome da se neto slino dogodilo i sa Slatinom. Ta dva posljednja sluaja moda su u neku ruku posljedica kadrovske prezaguenosti, odnosno krize klasinog osmanskog sustava kada se javlja previe kandidata za funkciju kadije, koje nekako treba podmiriti, nego stvarnih vojnih ili kakvih drugih potreba. No, trebalo bi ispitati i druge mogunosti. Jesu li ozbiljnije porasli naseljenost, promet robe, pa i broj muslimana? Sve bi to zahtijevalo uspostavu sudskoupravnih ustanova na tim mjestima, indicije za to postoje, no vrlo je teko ita definitivno dokazati. Najjednostavnijim se pitanjem ini pojava neto ivljeg prometa i trgovine. U doba ravnotee snaga kada nema rata, zapravo ni maloga, te se svekoliko nasilje uglavnom svodi na vee ili manje pljakake prepade, oivljava promet robe, o emu svjedoi nekoliko novih brodova kakvih nema u popisima iz 16. stoljea.5 Osim toga, stotine vojnika po utvrdama sada imaju mnogo vie vremena i mogunosti za obrt i trgovinu. Osim podjele na kadiluke, vanu je ulogu igrala i prisutnost kapetanija kao vojnih oblasti uz rijeku te s njom teritorijalno podudarna uspostava financijsko-upravnih oblasti ili eminluka. Takva je bila osjeka kapetanija/eminluk koja je obuhvatila sve brodove na Dravi sa skelama i rijenom flotilom. Propisi o carini na svim dravskim prijelazima temeljili su se na odredbama o osjekoj skeli. Kudikamo je tee neto suvislo zakljuiti o kretanju broja stanovnika. Godine 1579. na podruju orahovikog i virovitikog kadiluka bilo je zabiljeeno oko 2500 kua raje, odnosno gotovo 1700 kua obine raje i oko 800 kua Vlaha, zatim neto vie od 600 kua muslimana, gotovo iskljuivo stanovnika gradova, emu moemo pribrojiti najmanje 1200 vojnikih muslimanskih kua (dakle samo oko 1800). Ukupno bi Podravina stoga tada morala imati oko 4300 domova. Popis glavarine (haraa, dizje) iz 1581. godine donosi 1577 kua obveznika toga poreza, dakle raje bez posebnog statusa. Razlika od stotinjak kua potjee
4 5
Wien, Staatsarchiv, Turcica: mevlana Pojega nam-i dig er Virevitie kads (12. 2. 1600.). Tzv. Paliba Skela kod Miholjca, Nova Skela kod Valpova (Smiiklas, o.c., str. 102, 116). EKONOMSKA I EKOHISTORIJA Volumen 1, Broj 1, str. 139 - 146
142
odatle to je prvi popis obuhvatio i oenjene sinove koji i dalje ive u istom domainstvu s ocem.6 Nasuprot tome, haraki popis iz 1656. donosi samo 866 poreznih jedinica,7 to bi upuivalo na demografski pad od zamalo polovice prvobitnog broja. Ipak, niz okolnosti ne doputa takav zakljuak. Brojke u harakim defterima iz 17. stoljea openito su nie od onih u popisima iz druge polovice 16. stoljea za treinu, pa i vie, i za druge kadiluke u Slavoniji, ali ne samo u Slavoniji, nego i u cijeloj osmanskoj jugoistonoj Europi! K tomu u Slavoniji, pa tako i u Podravini, uope nije zabiljeen manji broj naseljenih mjesta, to bi se u sluaju velikih populacijskih gubitaka moralo dogoditi. tovie, pad se doima nevjerojatno ravnomjernim i mehanikim: primjerice, u selu A bilo je 1579. dvadeset, a u selu B deset poreznih jedinica. Sada, 1656., u selu A ima ih deset, a u selu B pet, i tako dalje. Sve je to previe pravilno da bi bilo uvjerljivo. Osmanisti u novije vrijeme pokuavaju pomiriti oitu nunost da se demografska katastrofa na papiru reinterpretira tako da se nekih dvadesetak posto gubitka pripie islamizaciji, pretvaranju nekih sela u posjede vakufa (zaklada), bijegu u gradove zbog nasilja i prezaduenosti i slino. No, i tada brojke opet ostaju 20-30 posto manje pa za veinu istraivaa osjetni pad ostaje neupitnim. Nastojei uklopiti tu pojavu u sveeuropski fenomen demografske kontrakcije u 17. stoljeu, mnogi se pozivaju na malo ledeno doba, epidemije i, ne na posljednjem mjestu, pogorane socijalne i gospodarske okolnosti na koje se, navodno, i u turskim prilikama odgovaralo smanjivanjem obitelji, pogotovo odgaanjem vremena za udaju. Meutim, nita takvo, barem ne u irokim razmjerima, nije zabiljeeno na prostorima osmanske Europe, pa ni u Podravini. Mnogo je vjerojatnije da je najvaniji razlog za nestanak brojnih fiskalnih jedinica jednostavna injenica da je porezni teret prema dravi dosta porastao. Glavarina (hara) se realno nije poveala jer se novi hara sada sastoji od staroga, nominalno veeg zbog inflacije i od isto tako inflacijom poveane vojnice koja se poela plaati redovito, a ne samo u doba rata. Pojavilo se i mnotvo novih, polulegalnih nameta u korist pokrajinskih vlasti. Dravni kuluk, teka obveza i ranije, morao se jae osjetiti u vrijeme kada treba jo vie radne snage za novu veliku tvravu u Kanii. U takvim prilikama mnogi naprosto nisu bili plateno sposobni. Kada govorimo o Slavoniji, uope ne udi da je upravo u Podravini brisano relativno najvie fiskalnih jedinica. Uza sve ostale nedae, taj kraj ozbiljno je pogaao i pritisak hrvatsko-habsburkih krajinika, koji su redovito traili svoj hara i nerijetko silom odvodili neplatie.8 Realno je dakle, u odnosu na 16. stoljee, taj porez mogao biti i trostruk. Karakteristino je i to da je nizinski dio Podravine bio mnogo tee pogoen od brdskoga, gdje je zabiljeeno samo za petinu manje fiskalnih jedinica. Osobita je pojava u veem dijelu Podravine i to da se ne moe govoriti o razvijenijoj hajduiji i razbojnitvu, primjerice u usporedbi s podrujem Cernikog sandaka, Poetine,
Wien, NB, MXT 584 (popis Vlaha sandaka Poega. Zapravo je rije o obinoj raji). BOA, Istanbul, D.CMH 26593. Popis glavarine kadiluka Valpovo s Orahovicom. 8 Wien, NB, A.F. (Alter Fond), 32. Nedatirana prituba virovitikih aga kanikim agama u vezi s napadom legradskoga kapetana koji zarobljava i odvodi kransku raju ako ne plate, suvremenim argonom reeno, reket. Pogoeno je bilo selo Suha Mlaka.
6 7
143
pa ak donekle i istone Slavonije. Podravina je, posebno u svom nizinskom dijelu, relativno lojalna. Zasad kao o moguim razlozima za to moemo pomiljati na injenicu da na lokalnim kopnenim komunikacijama nije bilo iznimno vrijedna prometa robe, a izvan prave granine zone ni gustih uma, osim u istonome dijelu na pravcu od Orahovice prema Valpovu. To je umanjivalo mogunosti za razvitak razbojnitva. Ono je dodue cvjetalo, ali je bilo vie meunarodnog, dakle legalnog karaktera (ekonomija pljake preko granice u kojoj su angairane gradske posade i Vlasi). Osim toga, dok je u Poetini, pa i ponegdje drugdje, dosta kranske raje jo za Dugoga rata zapravo naoruala vlast te tako sama na neki nain stvorila hajduke, toga u Podravini ini se nije bilo. Obvezu straarenja i orunike slube u kombinaciji s poreznim olakicama upravo ondje kao da nitko nije dobio. S druge strane, silna potreba za drvnom graom, posebno iz vojnih motiva, morala je apsorbirati znatne radne kapacitete seljatva. Evlija elebi daje dojmljiv opis niije zemlje u Podravini gdje se u velikim koliinama sjekla uma: Na ovom krajitu pokrajinu zovu Krevina (kirintiluk). Krevina Zrinskog protee se od rijeke Drave do Save, tojest od sjevera prema jugoistoku tri dana puta, te se sada svake godine (put) obnavlja. (Taj put) ne nalikuje opkopu ni tvrave ni logorita. Unutar Krevine nalazi se prauma od stabala to kao da doseu do neba koja se ne sijeku. Zato to se 800 (100?) godina trajno ne koristi, (sada) svake godine vie tisua ljudi obori na tisue stabala, pa ih poloi poput planine na ona posjeena prethodne godine. Stoga je ova Krevina nazvana Krndijom (kirintijom). I zatim: Debljina ovoga drvea moe se predstaviti iz ovoga. Drvosjee posjekoe jedno drvo. Poto mu odsjekoe grane i skresae ga, spustie ga na zemlju, isjekoe na komade, te od njega nainie tri izdubljene jednodijelne lae. Od najdebljeg mjesta pri panju nastade laa za tisuu tovara jabuka (inae defterski podaci govore o dobro razvijenom voarstvu).9 Ako su dakle prilike bile sline onima u junijem sektoru prema Savi, onda je sigurno da se kvalitetno drvo u velikoj mjeri i izvozilo. Broj od vie tisua drvosjea moe biti i pretjeran, no i nekoliko stotina podravskih seljaka na kuluku bio bi dostatan limitirajui faktor koji je mogao utjecati na ublaavanje poreznog tereta u novcu. Osim toga, ini se da Osmanlije nisu osiguravali granicu gustim sustavom osmatranica i dojava (pucanj topa) kakav Evlija u nastavku odlomka primjeuje na kranskoj strani. Dok se ondje obrana uvruje i zgunjava, s osmanske strane ne ini se nita osim povremenog popravljanja starih utvrda i vrlo rijetko gradnje novih (npr. Voinski Hum),10 ali i tada bez nove koncepcije obrane. Podavanja u korist spahija nisu bila teka, niti su imala osobitu ulogu u lepezi poreznih tereta. No, podaci o njima osobito su nam dragocjeni jer pomau da stvorimo neku
Evlija elebi, Putopis, prev. Hazim abanovi, Sarajevo 1979., str. 244. Taj se ivi bedem od gusto izraslih visokih stabala pruao i dalje prema jugu do Save, gdje se spominje pod imenom uma Garavica. Isto, 235. Ive Mauran, Popis naselja i stanovnitva u Slavoniji 1698. godine, Osijek 1988., str. 534. Tadija Smiiklas, Dvijestogodinjica osloboenja Slavonije, Zagreb 1891., str. 257-262. Pakraki je sandakbeg drvo izvozio niz Savu pa je sasvim mogue da su jednako kvalitetne i znatne koliine drveta izvoene i Dravom prema Dunavu te udaljenijim destinacijama, a da je samo manji dio koriten za lokalne potrebe. 10 Wien, NB, MXT 643 iz 1643. (popis tvravskih posada).
9
144
predodbu o volumenu proizvodnje hrane i mogunostima robne proizvodnje zavisnoga seljatva. Unato razmjerno podnoljivom teretu podavanja, moda bismo smjeli tvrditi da je stanovnitvo nizinskog dijela regije bilo dosta siromano. U opim poreznim popisima uope nema traga vinogradarstvu, a ni sitnoj stoci.11 Vjerojatno je bilo malo goveda i konja. Za usporedbu, vrlo je zanimljiva Evlijina opaska o stanju stonog fonda na savskom koridoru kojim su mogli provaljivati kranski krajinici: Tu nema ovaca, janjadi, koza i goveda (kraj oko Kraljeve Velike).12 Kad znamo da je tako bilo i uz Dravu, na drugom koridoru, morali bismo pomisliti da je stanovnitvo, i to nevlako u ravnici, raunalo s nemogunou ouvanja stoke od pljake, pa je vjerojatno dralo samo nuni minimum. Bartol Kai (1618.) biljei da u Valpovtini seljaci nemaju vina pa umjesto toga piju vodu s octom.13 Svinja je bilo dovoljno, isto tako meda, voa i povra, iako ne iznad slavonskog prosjeka. ini se da se svinje u dosta velikoj mjeri prodavalo, i to na sajmu u Sv. uru kod Valpova (moda ih se potom izvozilo preko Drave).14 Iako je proizvodnja itarica bila vrlo dobro razvijena (800 kg peninog ekvivalenta per capita), ito jedva da se moglo izvoziti jer je jedino ono preostajalo da se namakne novac za novane dae, napose u korist drave. Taj naizgled rekordni prinos (svagdje je na prostoru Slavonije i Srijema on nii) vjerojatno ne odgovara stvarnom stanju. Naime, zabiljeeno je vie sela, osobito u nahiji Valpovo, sa samo nekoliko kua, dok se proizvodnja ita ini upravo enormnom. Po svoj prilici je ondje na njivama radilo mnogo osoba sa strane za vlastite potrebe, vrlo vjerojatno oni koji sami nisu imali dovoljno izvora za prehranu (siromaniji susjedi? stanovnitvo s lijeve obale Drave? Vlasi? neki iz tih skupina u reiji gradskih veletrgovaca?).15 Tako je nizinska Podravina bila prisilno orijentirana na pojaanu proizvodnju ita. Sukladno tome, zapaamo da su, za razliku od drugih krajeva u Slavoniji, seoski mlinovi relativno rijetki. Veina vodenica (sedamdesetak) bila je gusto koncentrirana na dva podruja, blizu Orahovice i oko Valpova, te se moe pretpostaviti da su bile u zakupu pripadnika vojnike kaste. Unato tome to je Drava nudila obilje ribe, ini se da riba i ribarstvo nisu imali osobitu ulogu u nainu ivota veine stanovnika. Uz samu Dravu bilo je vrlo malo sela pa je prihod od ribolova zabiljeen u njih samo etiri ili pet, a na vie se mjesta spominje ribolov u blatima. Meutim, ribolov je bio intenzivan u blizini brodova (skela), dakle koncentriran na nekoliko mjesta, napose oko Moslavine.16 S druge strane, podataka o naturalnim daama Vlaha u breuljkastim i brdskim krajevima gotovo da i nema. Iz nekih se dokumenata ipak vidi da su u 17. stoljeu sandakbezi smatrali
U opirnom poreznom popisu iz 1579. (TT 672) na taj se nain spominje samo jedno selo. Evlija elebi, Putopis, 233. 13 Autobiografija Bartola Kaia, (ed. Miroslav Vanino), Zagreb 1940. 14 TT 672. 15 Popis sandaka Poega 1579. godine, Osijek 2001. (prijevod Fazilete Hafizovi), nahija Valpovo. Vrlo visoki, gotovo izforsirani prinosi itarica u cijelom osmanskom Srednjem Podunavlju mogu se tumaiti golemim potrebama za hranom vojske u tvravama te povremenim pohodima armija u velikom ratu. Tako ovdje imamo pojavu donekle slinu drugom kmetstvu, ali samo u gospodarskom aspektu, a ne u socijalnom. 16 TT 672.
11 12
145
prihod od svinja u tim krajevima unosnim jer su na njemu osobito inzistirali, alei se na Vlahe i njihove knezove koji uporno pokuavaju izbjei taj teret.17 ini se, dakle, da je u breuljkastom pojasu i obina kranska raja, a ne samo Vlasi, ivjela neto bolje. Ve spomenuto nejednako smanjivanje broja upisa harakih obveznika prema dvama mikroregijama u trietvrt stoljea (1581. - 1656.) upuuje na to. Pri tome jedan dokument iz 1579. daje naslutiti da je situacija bila dosta slina i u posljednjoj etvrtini 16. stoljea.18 Tada je, naime, u kadiluku Orahovica prikupljeno vojnice (sefer filurija) u iznosu koji, podijeljen sa 60 (rata po domainstvu), daje opet 866 kua, dakle jednako broju harakih jedinica iz 1656. godine! Dakle, vie je nego razlono pretpostaviti da vojnica u 16. stoljeu u stvarnosti nije prikupljana od svake kue, kako bi se moglo shvatiti zakonske odredbe, nego samo od onih koje su doista mogle platiti. Potom je lako zamisliti da su u 17. stoljeu i pod obvezom glavarine zabiljeene samo prosperitetnije kue. Preostali domovi nisu bili naprosto osloboeni jer bi to moralo biti zabiljeeno, a i komorski popisi oko 1700. svjedoe da je svatko sudjelovao u plaanju glavarine, no to pretpostavlja dogovore i aranmane na terenu o kojima nita ne znamo. Mogue je zamisliti da se tadanja glavarina u vrijednosti od oko dva dukata po fiskalnoj jedinici ostvarivala kroz skupni rad nekolicine podlonika, da bi na kraju onaj jedan bolje stojei, koji je i zaduen u kadijinoj evidenciji pa i predstavlja jednu fiskalnu kuu u carskom defteru, morao poreznicima predati stvarni novac. Razlono je oekivati da su, kao i u predturskom razdoblju, na selu prevladavali kvartalistiki posjedi. Nesigurnost, koja je bila velika i u 16. stoljeu, osobito prije pada Sigeta, mogla je djelovati i na pojavu da u Podravini posjednici nadarbina, dakle pokrajinsko konjanitvo - spahije, gotovo ne ive po selima. Kao da su se svi okupili u Valpovu, gdje su inili za prosjek slavonskih i srijemskih gradova nevjerojatnih 26 posto domainstava.19 No, ini se da je bilo i razmjerno sigurnih oaza. Neki zaim Behram, mjesni velika (moda lokalnog podrijetla), visoko rangiran u budimskoj administraciji i sastavlja katastarskog popisa Poekog sandaka 1579., uspio je 70-ih godina 16. stoljea dobiti u puno privatno vlasnitvo zemlje oko dotad malog naselja Mikleu, sagraditi ga, utemeljiti zakladu (vakuf), dovesti nove naseljenike i pretvoriti ga u manji grad.20 ini se i da je Virovitica bila dosta sigurna jer su virovitiki age u posljednjoj fazi turske vlasti proirili svoja imanja prema zapadu.21 Ako govorimo o urbanom pejzau, moemo tvrditi da pravih gradova nije niti bilo. O tome svjedoi udjel skupine razno u zanimanjima stanovnika trgovita koji je mnogo vii nego u pravim gradovima Slavonije i Srijema (60 prema manje od 10 posto). To je svijet sitne pretrge, manje uglednog obrta, prigodnih zanimanja i nadniarenja. Nijedna od tih kasaba nema veletrgovaca, cehovskih majstora (esnafa), nedostaje arija, a nema ni hanova jer nitko ne putuje poslovno na veu udaljenost. Vjerojatno se sve moglo obaviti u Osijeku. Nema
BOA Istanbul, Ibnl-Emin, Mustediyat, dokument br. 156. l. Fekete, Die Siyaqat-Schrift in der trkischen Finanzverwaltung, II, Budapest 1955., str. 380-81. 19 TT 672, Smiiklas, Dvijestogodinjica. Oba izvora sugeriraju da se kroz stotinu godina nita bitno nije promijenilo. 20 TT 672. Tibor Halasi-Kun, Sixteenth-Century Turkish Settlements in Southern Hungary, Belleten XXVIII/109, Ankara 1964. 21 Radoslav Lopai, Slavonski spomenici za XVII. viek, Starine XXX, Zagreb 1902., str. 146-147.
17 18
146
medresa ni dervia. Vakufa takoer nema, osim posebnog sluaja zaklade zaima Behrama. Defterske biljeke pokazuju da se uz Dravu trgovalo i sajmovalo kraj skela, a drugdje kraj mjesne damije.22 Uz esto vojnika obiljeja vizura tih mjesta, doista bismo smjeli pretpostaviti da nisu izgledala odvie orijentalno. Pri svemu tome ne smijemo zaboraviti da to ne znai slabu trgovinu na lokalnoj i regionalnoj razini: dio je djelatnosti u obrtu i trgovini skriven vojnikim statusom23 i utnjom popisa o seoskoj trgovini na mjestu zbivanja, posebno meu Vlasima. Najvea je pak enigma Virovitica, o kojoj su podaci krajnje oskudni.
Summary
The part of the Podravina region under Ottoman rule was not very homogenous in the administrative, ethnic and religious sense. More than in other confines the borders between the proper borderland and the civilian part were extremely fluid, thus producing a kind of multiple subconfines. There were probably less inhabitasnts than in the late Middle Ages, which points toward the expansion of forest areas, also suggested by the sources, and, at the same time, toward the increased exploitation of the woods (timber and acorns). Ottoman conquest and the military factor have left a considerable imprint on the landscape (Vlach pastoralization, forced grain production in the flatland), while in the strongholds and marketplaces, notwithstanding the appearance of the mosques as signs of Ottoman-islamic presence, changes were less prominent. The names of places did not considerably change in the 16th century, but later, particularly toward the end of the 17th century, they did to the large extant. Centers of raw material processing (milling), ways of export (wheat, fruit, pigs, slaves) as well the centers of provisioning (wares from the fairs), were all relocated to the southeast (Orahovica, Naice), or to the Middle Danube region (Valpovo and Osijek). The only important regional center was Virovitica, where probably half of the commercial activities of the region were taking place, but the sources give us only some indirect hints thereof.
22
23
TT 672. J. W. Valvasor, Die Ehre des Herzogthums Crain, Laibach-Nrnberg 1689; Rudolfswerth 1877-79, IV Band, Buch XII, p. 128 (pale Slatine 1597.). U gradu je zateeno vie od 100 duana sitnih trgovaca, iako u malo starijem osmanskom popisu tome nema traga. Volumen 1, Broj 1, str. 139 - 146
Na kraju prvog broja:
147
emu Eko-Eko?1
Iako hrvatsku historiografsku situaciju danas stvaraju i razmjerno brojni asopisi, velika veina njih ne djeluje po kriterijima jasno artikuliranih problemskih, teorijskih ili metodskih orijentacija. To moe biti njezina prednost, ali i ozbiljna manjkavost. Naelno pravo svakog strunog doprinosa da bude legitimno uvrten u bilo koje struno izdanje nikada se ne bi smjelo podcjenjivati. Tim je vanije imati na umu to historijska znanost u nekom jednoznanom, jasno razgranienom smislu danas vie ne postoji. Historijska znanost je i kod nas suoena s gotovo nepreglednim mnotvom disciplinarnih izazova. Ona ne moe izbjei imperativima znanstvenog dijaloga koji je danas vjerojatno zahtjevniji nego ikada ranije u povijesti znanosti. Specijalizacije su u bilo kojoj znanosti danas umnogostruenije nego ikada, a nasuprot tome, i imperativi globalnog miljenja neupitniji su nego ranije. Meutim, postojea otvorenost historiografskih asopisa kod nas u pravilu nije takve naravi. Ona je obino uvjetovana batinjenim tradicijama, neki put inercijama, ponajee steenim institucionalnim, stalekim pravima. Najrjee je rije o inovacijski orijentiranim asopisnim projektima, o nastojanjima da kultura povijesnog miljenja kod nas stekne neke nove vrijednosti koje mogu biti batina povjesniara, ali i svakog drugog tko kritiki misli u prostornovremenskim kategorijama, dakle s ovjekom, koji je pritom i sam u pitanju, u sreditu tog diskursa. Eko-Eko bi htio biti takav asopis ponajprije u jednoj, kod nas ukorijenjenoj tradiciji koja je istodobno uvijek bila nekako suspektna, a to je tradicija ekonomske historije. Posljednjih je desetljea ekonomska historija u nas nesumnjivo gubila dah, to je bilo u potpunom nesuglasju s njezinim brojnim razvojnim trendovima u svijetu, posebno u, kako se to obino kae, razvijenom, zapadnom svijetu, kojemu i sami elimo pripadati. Iako se i kod nas poveava broj ekonomskohistorijskih istraivanja, konceptualnih tekoa je sve vie, a interes za raspravu o njima u stalnim je usponima i padovima. Tradicionalna ekonomska historija, koja bi bila analogna tradicionalnoj politikoj, kulturnoj ili bilo kojoj drugoj strukovnoj Teildisziplin, koliko god uvijek iznova mogla biti korisna u prikupljanju brojnih obavijesti pa i rekonstrukciji fenomena i/ili procesa koji kod nas historiografski jo nisu elaborirani, krajnje je ogranien okvir za problematike s kojima se inovacijski orijentirana historijska znanost danas suoava. Bilo koji problem ekonomske historije danas moe biti i predmetom istraivanja nove kulturne historije, historijske antropologije, ekohistorije itd. Ekonomska historija, koju zanimaju samo fenomeni tradicionalnih ekonomskih zakonitosti i cijeli repertoar istraivakih pitanja s njima, dragocjena je vrijednost batine i vrelo novih istraivakih poticaja. Meutim, ekonomska
Urednitvo napominje da je prvotni naziv ovoga asopisa trebao biti Eko-eko, no poetkom 2005. je radi jasnoe naslova odlueno da se rijei Eko-eko proire na Ekonomska i ekohistorija. Eko-eko e i dalje ostati radna i upotrebna skraenica punog naziva ovoga asopisa.
148
historija kojoj je u sreditu ovjek sa svim svojim radnim, praktinim, kreativnim potencijalima nuno mora biti otvorena prema drugim disciplinama, u smislu interdisciplinarnosti pa i transdisciplinarnosti. U tom se prostoru eli kretati Eko-Eko. Povijest rada i povijest poduzetnitva dva su primjera disciplina koje su se izvorno razvile u posljednjim desetljeima u obzorju modernizacijskih teorija i koje kod nas jo jedva da imaju sljedbenika. Meutim, danas se one u svijetu razvijaju dalje i s nerijetko potpuno novim pretpostavkama. Danas je svakome tko kritiki misli jasno da je povijest rada nerazluiva od povijesti nerada, da je pitanje to je uope ljudski rad itd. Danas je svakome tko kritiki misli jasno da ljudsko poduzetnitvo nije neto to bi se nuno moralo redukcionistiki svoditi na iskustvo graanskog drutva u kapitalistikom smislu itd. Spomenuo sam samo ta dva primjera koji sugeriraju potrebu da se temeljnu problematiku ekonomske historije i kod nas pone zahtjevnije postavljati, i to upravo zbog razvojnih potreba hrvatske historiografije. EkoEko e u tom smislu ponajprije podravati interdisciplinarna pa i transdisciplinarna istraivanja kojima su izvorita u ekonomskoj historiji i ekohistoriji. Uostalom, sam pojam ekonomska historija u etimolokom smislu i danas je tome dovoljan poticaj. Peto izdanje Grko-hrvatskog rjenika, koje je pripredio Milivoj Sironi (K: Zagreb, 2000.), kada je temeljni pojam oikos u pitanju, biljei sljedea znaenja: 1.a. kua, stan, koliba, palaa, prebivalite; ator; leaj, gnijezdo; 1.b. soba, dvorana. 2.a. kuanstvo, gospodarstvo, kua i dvor, vlasnitvo, imovina. 2.b. obitelj, porodica, rod, druina, sluinad. 3. domovina, otadbina. (nav. dj., str. 290) to sve nije tu! I gnijezdo, i leaj, i kua, i palaa te kuanstvo i imovina, pa rod, pa sluinad te na kraju domovina i otadbina. Kada se sjetimo da i pojam ekologija te ekohistorija imaju u jezgri isti taj pojam, tada se podsjetimo da su odnosi izmeu pojmova nomos i logos sve prije nego jednoznani. Za razliku od ekologije, ekohistorija je disciplina koja svu ekoloku problematiku dosljedno nastoji problematizirati u prostorno-vremenskim kategorijama. Time se suoavamo s uistinu izazovnom spoznajom da je europska moderna konstituirala dvije znanstvene discipline koje prividno imaju malo to zajednikog jedna s drugom kada je rije o tradicionalnom poimanju znanstvenih disciplina. Spoznaja je tim izazovnija to se danas bez konceptualnih tekoa suoavamo s krajnje sugestivnom, jednostavnom spoznajom da je bilo to to ovjek radi, to ovjek stvara kao praktino bie, uvijek na neki nain izravno povezano s gnijezdom u kojem je povijesno djelatan. Neki put nas to gnijezdo moe zanimati u najdoslovnijem znaenju, a nekad e se njegovo znaenje protegnuti na cijeli planet Zemlju. U tom je smislu i Eko-Eko otvoren projekt. Rijetko u kojoj struci danas ima toliko katastrofiara kao u ekologiji pa i u ekohistoriji. Francuski demograf i kulturni antropolog Herv Le Bras je u svojoj relativno nedavno objavljenoj knjizi Les limites de la plante: mythes de la nature et de la population (Flammarion: Paris, 1994.) uoio da su se katastrofina izvoenja ekologa silno razlikovala ponajprije ovisno po tome koja je znanstvena paradigma kada bila dominantna. U sedamdesetim godinama predvianja su se izvodila demografski, danas ponajee bioloki ili genetiki itd. Sr je problema u tome, smatra Le Bras, to je veina problema s kojima se svijet danas suoava, a koji su u jezgri i ekonomske historije i ekohistorije, ljudske, odnosno drutvene naravi. Ljudska praksa u bilo kakvu okoliu, bilo koji fenomen antropizacije, bilo koji ekosistem, uvijek
149
otvaraju i temeljna pitanja moi, vlasti, interesa, svega onoga to od Adama Smitha, Karla Marxa i Maxa Webera, da ne spominjem njihove prethodnike sve do Herodota ili nasljednike sve do danas, ljudsku praksu u ljudskom okoliu ini povijesnom. U tome je najvea ljudska ansa, ali i nova odgovornost koja nije samo znanstvene naravi. I to je prostor u kojem bi se htio kretati Eko-Eko. Nedavno se na moju inicijativu u hrvatskom prijevodu pojavila i prva europska ekohistorija u nas. (Rije je o djelu Roberta Delorta i Franoisa Waltera Povijest europskog okolia, izvorno objavljenu u Parizu 2001. godine, a u hrvatskom prijevodu 2002., u izdanju naklade Barbat.) Delort i Walter, zapadnjaci s distancom prema svome civilizacijskom iskustvu, istiu: Zapadnjaci, u ime svojih biblijskih srodnika, trae povijest koja se odvija izmeu prolosti i sadanjosti i vodi u budunost. Za njih prostor evoluira u vremenu i ovjek se mijenja u okoliu koji se mijenja. U takvim prilikama razumije se povijesna ekologija, koja prouava prostor i vodi rauna o vremenu, ekohistorija (ecostoria, ecological history, historische Oekologie), nazvana jo i environmental history, odnosno povijest okolia kad je rije o ljudskom okoliu i njegovim promjenama. (Delort & Walter, 1992: 7-8) Dakle, ne treba od ekohistorije oekivati uda jer je i ona dijete europskog scijentiziranog humanizma, dodue s mnogo vie kritikog skepticizma nego to je to jo u nedavnoj europskoj prolosti bilo uobiajeno. Meutim, teite je na ljudskom okoliu i njegovim promjenama, dakle i na ljudskoj praksi u najirem smislu tog pojma. Takva je i zamiljena orijentacija ovog asopisa. Na kraju, Eko-Eko je intergeneracijski projekt u hrvatskoj historiografiji. Prof. dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijevi posljednjih je desetljea s rijetkom dosljednou odravala tradiciju ekonomskohistorijskih istraivanja u hrvatskoj historiografiji, neovisno o tome je li to bilo konjunkturno ili ne. Njezina su istraivanja takoer uvijek na razliite naine bila otvorena i prema drutvenim i prema okolinim vidovima povijesti ljudskog rada, to je i bio razlog da su se oko nje okupljali mlai suradnici koji su trebali podrku za svoje inovativnije projekte. Meu njima se svojom marljivou te istodobnoj posveenosti i ekonomskoj historiji i ekohistoriji u posljednje vrijeme nesumnjivo izdvaja Hrvoje Petri, znanstveni novak u meunarodnom istraivakom projektu Triplex Confinium: hrvatska viegranija u euromediteranskom kontekstu, 1500. - 1800. Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu. U tom projektu, koji sam utemeljio 1996. godine, ekohistorija je od poetka, u interdisciplinarnom smislu, bila u sreditu pozornosti. Tako se i moglo dogoditi da se u pokretanju ovog asopisa nau zajedno Drutvo za hrvatsku ekonomsku i ekohistoriju, Sekcija za ekonomsku i socijalnu povijest Hrvatskog nacionalnog odbora za povijesne znanosti Zagreb i projekt Triplex Confinium. U tom su se poslu zajedno s nama nali i nai prijatelji iz inozemstva, ija su imena navedena u impressumu. Jo neto. Nije sluajno da je tom projektu inicijalnu podrku dala izdavaka kua Meridijani, koju je utemeljio prof. dr. sc. Dragutin Feletar, jedan od onih hrvatskih geografa iji su misaoni i radni horizonti uvijek bili mnogo iri od bilo kojih ustaljenih disciplinarnih ogranienja. Nadajmo se da e u toj tako pluralistikoj, a ipak usmjerenoj suradnji Eko-Eko biti na razini izazova s kojima se suoio. U Zagrebu, svibnja 2005. godine
Prof. dr. sc. Drago Roksandi, predsjednik Meunarodnog urednikog vijea
150
Mirela Slukan Alti - BIBLIOGRAFIJA RADOVA IZ SOCIOEKONOMSKE HISTORIJE I EKOHISTORIJE
151
BIBLIOGRAFIJA RADOVA IZ SOCIOEKONOMSKE HISTORIJE I EKOHISTORIJE 1977. - 2001.

Izdanja arhiva Republike Hrvatske
Mirela Slukan Alti
ARHIVSKI VJESNIK izdanje Hrvatskog dravnog arhiva u Zagrebu

1978./79. - god. 21-22 Lui, Josip: Miscallanea saeculli XIV. ex Archivio Ragisii (Dubrovnik), Arhivski vjesnik, god. 21-22, 1978./79., Zagreb, str. 323-330 - trgovina itom u Dubrovniku Filipovi, Ivan: Ispisi iz Sredinjeg arhiva obitelji Erddy u Sredinjem dravnom arhivu Slovake u Bratislavi, Arhivski vjesnik, god. 21-22, 1978./79., Zagreb, str. 181-200 - regesti korespondencije obitelji Erddy Glavina, Frano: Kmetski odnosi na poluotoku Peljecu u svjetlu jedne parnice iz 1741. godine, Arhivski vjesnik, god. 21-22, 1978./79., Zagreb, str. 403-421 1980. - god. 23 Kolarevi-Kovai, Ruica: Arhivski vjesnik: bibliografija 1899. - 1979. Arhivski vjesnik, god. 23, Zagreb, 1980. 1981. - god. 24 Modri, Ljiljana: Izvori o Hrvatskoj 1941. u arhivu Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 23-26 - trajkovi, sindikati, radnike komore, izvjetaji politike i ekonomske situacije Paver, Josipa: Izvori o Hrvatskoj 1941. u Arhivu Hrvatske, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 26-30 - pregled fondova i grae Giron, Anton: Izvori za 1941. godinu u Historijskom arhivu Rijeka, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 36-42 - pregled fondova i grae Vlahov, Draen: Problematika izvora 1941. o Istri, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 42-46 - pregled fondova i grae Vukadin, Ante: Izvori za povijest Hrvatske 1941. godine u fondovima i zbirkama Historijskog arhiva u Osijeku, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 46-50 - pregled fondova i grae
152
Draa, Gojko: Izvori o 1941. za podruje djelovanja Historijskog arhiva u Slavonskom Brodu, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 51-54 - pregled fondova i grae Usmiani, Ante; Blaevi, Milivoj: Izvori o Hrvatskoj 1941. na podruju Sjeverne Dalmacije, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 54-57 - pregled fondova i grae Jaman, Nada: Problemi izvora za povijest 1941. na terenu Historijskog arhiva Split, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 58-61 - pregled fondova i grae Kapovi; Mato: Izvori o Hrvatskoj 1941. u Historijskom arhivu Dubrovnik, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 61-64 - pregled fondova i grae Margeti, Marija: Izvori o 1941. na podruju Historijskog arhiva u Sisku, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 64-69 - pregled fondova i grae Filipovi, Rozalija: Izvori za povijest 1941. godine u Historijskom arhivu Bjelovar, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 69-72 - pregled fondova i grae engi, Dubravka: Izvori za povijest 1941. godine u Historijskom arhivu u Zagrebu, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 73-78 - pregled fondova i grae Androi, Mirko: Godina 1941. u arhivskoj grai Hrvatskog zagorja, Podravine i Meimurja, Arhivski vjesnik, god. 24, 1981., Zagreb, str. 78-83 - pregled fondova i grae 1983. - god. 26 Stri, Petar: AVNOJ i odluka o sjedinjenju otuenih hrvatskih i slovenskih krajeva, Arhivski vjesnik, god. 26, 1983., str. 87-98 Pandi, Miljenko: Povlastice Kraljevine Hrvatske - popisi (16. do 19. st.) Arhivski vjesnik, god. 26, 1983., str. 7-42 Klai, Nada: Vojvoda Janko i stoljetna borba hvarskih puana i plemia za politika prava, Arhivski vjesnik, god. 26, 1983., str. 99-131 (nastavak iz godita 1976./77.) Ribkin-Pukadija, Tatjana; Grabar, Mato: Korice Cehovske knjige izmarskog ceha, Arhivski vjesnik, god. 26, 1983., str. 133-139 1984. - god. 27 Modri, Ljiljana: Izvori o Hrvatskoj 1942. u Arhivu Instituta za historiju radnikog pokreta Hrvatske, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 41-45 - pregled fondova i grae Paver, Josipa: Pregled grae o NOB-u 1942. u Arhivu Hrvatske, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 45-51
153
Giron, Antun: Graa o NOR-u i socijalistikoj revoluciji iz godine 1942. u Historijskom arhivu Rijeka, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 52-59 Brajkovi, Antun: Izvori o 1942. u Historijskom arhivu Pazin, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 59-61 - pregled fondova i grae Juri, Marija: Izvori o 1942. u Historijskom arhivu Zadar, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 62-65 - pregled fondova i grae Jaman, Nada: Izvori o 1942. u Historijskom arhivu Split (s osvrtom na grau izvan arhiva), Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 66-71 - pregled fondova i grae Kapovi, Mato: Arhivska graa o 1942. u Historijskom arhivu Dubrovnik, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 71-73 - pregled fondova i grae Zatezalo, uro: Izvori za 1942. u Historijskom arhivu Karlovac, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 73-78 - pregled fondova i grae Margeti, Marija: Izvor o 1942. godini na podruju Historijskog arhiva u Sisku, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 78-82 - pregled fondova i grae engi, Dubravka: Dokumenti o 1942. u Historijskom arhivu u Zagrebu, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 82-86 - pregled fondova i grae Ljubek, Stanko: Arhivska graa o 1942. u Historijskom arhivu Varadin, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 86-90 - pregled fondova i grae Miloak, Branko: Izvori za povijest 1942. godine u Historijskom arhivu Bjelovar, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 90-95 - pregled fondova i grae Draa, Gojko: Izvori o 1942. na podruju djelovanja Historijskog arhiva u Slavonskom Brodu, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 95-99 - pregled fondova i grae Vukadin, Ante: Arhivska graa o 1942. godini u Historijskom arhivu Osijek, Arhivski vjesnik, god. 27, Zagreb, 1984., str. 99-105 - pregled fondova i grae Klai, Nada: Vojvoda Janko i stoljetna borba hvarskih puana i plemia za politika prava, Arhivski vjesnik, god. 27, 1984., str. 163-203 (nastavak i kraj) 1986. - god. 29 Winfried, Schulze: Novi izvori za povijest slavonske seljake bune 1573., Arhivski vjesnik, god. 29, 1986., str. 7-44
154
Lui, Josip: Miscallanea saeculli XIV. ex Archivio Ragisii (Dubrovnik), IV Dubrovnik i nae podruje, Arhivski vjesnik, god. 29, 1986., Zagreb, str. 45-54 - prijepisi dokumenata vezanih uz dubrovaku trgovinu Fazini, Alena: O nekim oporunim ostavtinama Korulanki iz XVI stoljea, Arhivski vjesnik, god 29, 1986., Zagreb, str. 139-142 Sran, Stjepan: Arhivska graa vukovarskog vlastelinstva 1719. - 1945., Arhivski vjesnik, god. 29, 1986., Zagreb, str. 143-175 1987. - god. 30 Stri, Petar: ivotopis dra Bernarda Stullija, Arhivski vjesnik, god. 30, 1987., Zagreb, str. 9-15 epi, Dragovan: O znanstvenom radu Bernarda Stullija, Arhivski vjesnik, god. 30, 1987., Zagreb, str. 17-21 Pandi, Miljenko: Arhivski radovi Bernarda Stullija, Arhivski vjesnik, god. 30, 1987., Zagreb, str. 31-36 Lui, Josip: Prinos Bernarda Stullija izuavanju dubrovake povijesti, Arhivski vjesnik, god. 30, 1987., Zagreb, str. 37-40 Kolanovi, Josip: Prilozi Bernadra Stullija o povijesti Dalmacije, Arhivski vjesnik, god. 30, 1987., Zagreb, str. 41-44 Klen, Danilo: Radovi Bernarda Stullija o Istri, Rijeci i Trstu, Arhivski vjesnik, god. 30, 1987., Zagreb, str. 45-50 Pavlievi, Dragutin: Radovi Bernarda Stullija iz povijesti prometa u Hrvatskoj, Arhivski vjesnik, god. 30, 1987., Zagreb, str. 59-63 Sran, Stjepan: Matine knjige za podruje Historijskog arhiva u Osijeku, Arhivski vjesnik, god. 30, 1987., Zagreb, str. 89-102 Sekuli, Ante: Arhivska graa i literatura o djelovanju pavlina meu Hrvatima, Arhivski vjesnik, god. 30, Zagreb, 1987., str. 77-110 1989. - god. 32 Krivoi, Stjepan: Izvori za historijsku demografiju: starije matine knjige, Arhivski vjesnik, god. 32, Zagreb, 1989., str. 9-12 Stri, Stjepan: Prilog za sintezu povijesti o. Krka (s izborom literature), Arhivski vjesnik, god. 32, Zagreb, 1989., str. 13-29 Stani, Nika: Leci 1848. god. u hrvatskim zemljama, Arhivski vjesnik, god. 32, Zagreb, 1989., str. 59-108 Sekuli, Ante: Arhivska graa i literatura o djelovanju pavlina meu Hrvatima, Arhivski vjesnik, god. 32, Zagreb, 1989., str. 111-125 1990. - god. 33 Pavlievi, Dragutin: Elaborat Mojsija Baltia o kunim zadrugama u Hrvatskoj iz 1852. god., Arhivski vjesnik, god. 33, Zagreb, 1990., str. 9-30
155
Matkovski, Aleksandar: Stoarski danak filurija, Arhivski vjesnik, god. 33, Zagreb, 1990., str. 71-77 1991./92. - god. 34-35 Sirotkovi, Hodimir: Organizacija Sabora Hrvatske i Slavonije u nagodbenom razdoblju (1868. - 1918.), Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 21-30 Ivkovi, Frane: Organizacija uprave u Dalmaciji za vrijeme druge austrijske vladavine 1814. - 1918., Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 31-51 Stri, Petar: Prilog povijesti Istarskog sabora (1861. - 1916.), Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92, str. 53-64 Brajkovi, Antun: Institucije dravne vlasti u Istri (1848. - 1918.), Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 65-88 Kos, Gordana: Zagrebaka upanija (1848. - 1918.), Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 89-96 engi, Dubravka: Razvoj uprave grada Zagreba u razdoblju od 1850. do 1918. godine, Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 97-107 Sran, Stjepan: Upravne opine 1848. - 1918. - struktura, poslovanje, znaenje, Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 109-119 Pederin, Ivan: Organi austrijskog nadzora nad tiskom u Dalmaciji poslije 1848., Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 121-138 Egger, Reiner: Dvorsko ratno vijee i Ministarstvo rata kao sredinji upravni organi Vojne krajine, Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 139-155 Moaanin, Fedor: Organizacijske strukture Vojne krajine do sredine 18. stoljea, Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 157-163 Kovaec, Deana: Carsko kraljevsko glavno zapovjednitvo u Zagrebu kao krajika zemaljska upravna oblast (1871. - 1881.), Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 165-172 Planini, Silvana: Krajiko okruno upraviteljstvo (distrikti) i krajike imovne opine u Hrvatsko-slavonskoj krajini, Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 173-183 Buczinski, Alexander: Nastanak i organizacijski oblik vojnih komuniteta od 1748. do 1850., Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 185-194 ebotarev, Andrej: Graa za prouavanje upravnog sustava krajikih pukovnija (1746. - 1873.) s posebnim obzirom na Ogulinsku krajiku pukovniju br. 3, Arhivski vjesnik, god. 34-35, Zagreb, 1991./92., str. 195-212 1993. - god. 36 Kolanovi, Josip: Hrvatsko obiajno pravo prema ispravama XIV. i XV. stoljea, Arhivski vjesnik, god. 36, Zagreb, 1993., str. 85-98 Barbari, Josip: Neke odredbe Vinodolskog zakona u svjetlu objavljene diplomatike grae, Arhivski vjesnik, god. 36, Zagreb, 1993., str. 99-116 Ivanovi, Jozo: Javna uprava zdravstvom u (sjevernoj) Hrvatskoj 1868. - 1928., Arhivski vjesnik, god. 36, Zagreb, 1993., str. 117-130
156
Krivoi, Stjepan: Izvori za historijsku demografiju - djelomini brojani i poimenini popisi stanovnitva, Arhivski vjesnik, god. 36, Zagreb, 1993., str. 159-170 Peremin, Mirjana: Spisi komercijalne uprave za Senj, Karlobag, Kraljevicu i bakar s posebnim osvrtom na fond Commerciallia (1749. - 1776.), Arhivski vjesnik, god. 36, Zagreb, 1993., str. 207-221 1994. - god. 37 osi, Stjepan: Prinos poznavanju tajnitva i arhiva Dubrovake Republike, Arhivski vjesnik, god. 37, Zagreb, 1994., str. 123-145 Margeti, Lujo: Hrvatski pravni obiaji, Arhivski vjesnik, god. 37, Zagreb, 1994., str. 147-159 Tadin, Ornata: Osobni fond generala Stjepana Sarkotia - analitiki inventar, Arhivski vjesnik, god. 37, Zagreb, 1994., str. 221-262 - izvori o povijesti Prvoga svjetskog rata, dnevnik, korespondencija Hendija, Zora: Prvo hrvatsko graansko kaptolsko drutvo za sjajne pogrebe u Zagrebu (1835. - 1948.), Arhivski vjesnik, god. 37, Zagreb, 1994., str. 263-281 1995. - god. 38 engi, Dubravka: Razvoj uprave grada Zagreba u razdoblju od 1919. do 1945., Arhivski vjesnik, god. 38, Zagreb, 1995., str. 115-132 osi, Stjepan: Sumarni inventar fonda sredinje francuske uprave u Dubrovniku 1808. - 1814. (Acta Gallica), Arhivski vjesnik, god. 38, Zagreb, 1995., str. 149-195 1996. - god. 39 engi, Dubravka: Porezna sluba u gradu Zagrebu 1850. - 1945., Arhivski vjesnik, god. 39, Zagreb, 1996., 139-156 1997. - god. 40 Slukan, Mirela: Katastarska dokumentacija Arhiva mapa u Hrvatskom dravnom arhivu, Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb, 1997., str. 139-155 Shek Brnardi, Teodora: Tavernik, tavernikalni sud i tavernikalno pravo, Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb, 1997., str. 179-198 Kriani, Nada: Puko kolstvo u Sisku do 1945., Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb, 1997., str. 199-223 usti, Ivica: Organi dravne vlasti i lokalne samouprave na podruju Siska 1945. - 1974., Arhivski vjesnik, god. 40, Zagreb, 1997., str. 225-246 1998. - god. 41 Grabar, Mato: Prilog povijesti pismohrane slobodnoga i kraljevskoga grada zagrebakog Gradeca od 1242. do 1850. godine, Arhivski vjesnik, god. 41, Zagreb, 1998., str. 95-109 engi, Dubravka: Sirotinjsko povjerenstvo grada Zagreba 1856. - 1946., Arhivski vjesnik, god. 41, Zagreb, 1998., str. 111-119
157
Slukan, Mirela: Kartografska zbirka Hrvatskog dravnog arhiva i njena vrijednost kao izvora za istraivanja, Arhivski vjesnik, god. 41, Zagreb, 1998., str. 121-161 Krtali, Nikolina: Prinove bosanice u Hrvatskom dravnom arhivu - popis osam tekstova pisanih bosanicom i transkripcije, te dva starija rukopisa pisana latinicom, Arhivski vjesnik, god. 41, Zagreb, 1998., str. 163-173 2000. - god. 43 Slukan Alti, Mirela: Povijest mletakog katastra Dalmacije, Arhivski vjesnik, god. 43, Zagreb, 2000., str. 171-198 Buin, Rajka: Ministarstvo za osloboene krajeve NDH (3. 11. 1943. - 20. 5. 1944.) - pratei uredi i ustanove, Arhivski vjesnik, god. 43, Zagreb, 2000., str. 199-211 2001. - god. 44 Buin, Rajka: Prilog poznavanju institucija - zakonski okvir rada velikih upa NDH, Arhivski vjesnik, god 44, Zagreb, 2001., str. 209-226
DRAVNI ARHIV U SPLITU Graa i prilozi za povijest Dalmacije

1980. - sv. 10 Kekemet, Duko: Protuzakonita zabrana lijenikog djelovanja Salamona Thobija u Mletakome Splitu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 10, Split, 1980., str. 5-18 Glavina, Frano: Povijest zdravstvene kulture Makarske i njenog primorja, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 10, Split, 1980., str. 19-78 Bezi-Boani, Nevenka: Zanatlije XVIII i XIX stoljea u Hvaru, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 10, Split, 1980., str. 113-134 Stulli, Bernard: Graa o gospodarstvu Dalmacije u prvoj polovici XIX. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 10, Split, 1980., str. 135-186 Fiskovi, Cvito: itaonice na Peljecu u XIX i poetkom XX stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 10, Split, 1980., str. 203-277 (nastavak) 1990. - sv. 11 Raukar, Tomislav: Splitska arhivska graa XIV-XVI stoljea kao izvor za ekonomsku povijest Dalmacije, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 21-24 - pregled fondova i grae Koak, Vladimir: Arhivska graa u Arhivu JAZU o srednjodalmatinskom podruju, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 25-33 - pregled fondova i grae Modruan, Martin: Starija arhivska graa za povijest srednjodalmatinskog podruja u Arhivu Hrvatske, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 35-42 - pregled fondova i grae
158
Paver, Josipa: Arhivska graa za noviju povijest srednjodalmatinskog podruja u Arhivu Hrvatske, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 43-49 - pregled fondova i grae Milievi, Milica; upani, Tonka: Arhivska graa o srednjodalmatinskom podruju u Arhivu Jugoslavije, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 51-61 - pregled fondova i grae Umek, Ema: Arhivsko gradivo za obmoje Historijskega arhiva v Splitu v Arhivu Republike Slovenije, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 63-67 - pregled fondova i grae Madar, Boo: Arhivska graa za istoriju srednje Dalmacije u Arhivima Bosne i Hercegovine Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 69-72 - pregled fondova i grae Spaho, Fehim: Arhivska graa na turskom jeziku za podruje srednje Dalmacije, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 73-81 - pregled fondova i grae Usmiani, Ante: Arhivska graa za srednjodalmatinsko podruje u Historijskom arhivu u Zadru, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 83-93 - pregled fondova i grae Kapovi, Mato: Split i srednja Dalmacija u arhivskoj grai dubrovakog Arhiva, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 95-100 - pregled fondova i grae Miloevi, Milo: Nekoliko podataka o Splitu u kotarskim notarskim knjigama XV i XVI stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 101-105 - pregled fondova i grae Foreti, Vinko: Graa o srednjodalmatinskom podruju u arhivu korulanske obitelji Arneri, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 107-124 - pregled fondova i grae Crnkovi, Nikola: Arhivska graa srednjodalmatinskih parobrodskih i brodograevnih poduzea u Historijskom arhivu u Rijeci, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 125-140 - pregled fondova i grae Benyovsky, Lucija: Arhivska graa o srednjodalmatinskom podruju u muzeju revolucije naroda Hrvatske u Zagrebu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 141-155 - pregled fondova i grae Feldman, Ana: Saopenje o arhivskoj grai za srednjodalmatinsko podruje koje se uva u Arhivu Instituta za suvremenu povijest Hrvatske u Zagrebu od 1918. do 1945., Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 157-163 - pregled fondova i grae Obad, Stijepo: Arhivska graa u bekim arhivima o Splitu i njegovu gravitacijskom podruju, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 169-173 - pregled fondova i grae
159
Piplovi, Stanko: Graa u Ratnom arhivu Bea kao izvor za prouavanje fortifikacija u srednjoj Dalmaciji, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 175-178 Bezi Boani, Nevenka: Vrijednost arhivske grae na podruju Historijskog arhiva u Splitu kao izvor za prouavanje ivota i obiaja stanovnitva, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 11, Split, 1990., str. 199-205 - pregled fondova i grae 1996. - sv. 12 Zbornik radova posveen 70. godinjici ivota Danice Boi-Buani Duplani, Arsen: Bibliografija Danice Boi-Buani, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 10-23 Dobroni, Ljerka: Augustinci na otoku Hvaru, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 57-64 Raukar, Tomislav: Splitska kreditna trgovina XIV. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 65-93 Freidenberg, Maren: idovski bankari u srednjovjekovnoj Dalmaciji, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 93-108 orali, Lovorka: Spliani u Veneciji od XIV. do XVIII. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 109-156 Petri, Perislav: Splitski katel i novi prilozi topografiji samostana Svete Klare u Splitu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 171-206 Petri, Marinko: Obrti, usluge i slube na Hvaru u 15. stoljeu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 213-280 Kovai, Slavko: Kancelarija i arhivska graa splitske Nadbiskupije od 1506. do 1833., Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 301-326 Pederin, Ivan: Europsko dravno bankarstvo u XVII i XVIII. stoljeu i bankarske prilike u Dalmaciji, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 327-360 Bezi Boani, Nevenka: Dubrovaka kua prvih godina 17. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 369-388 Bezi, Bosiljka: Kula Tina Ujevia u Vrgorcu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 405-413 - obrambena kula, turski ratovi Zeli-Buan, Benedikta: Arhiv upe stolne crkve u Splitu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 471-476 - pregled fondova i grae Demori-Stani, Zoraida: Prikaz Makarske iz 18. stoljea na slici bratovtine Dobre smrti, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 491-504 Duplani, Arsen: Puanstvo splitskih predgraa Luca i Manua u drugoj polovici XVIII stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 511-538 imunkovi, Ljerka: Mletaki proglas o splitskom lazaretu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 567-576
160
Cega, Fani: Imovina u kui obitelji Garanjin nakon anarhije 1797., Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 577-594 Perii, ime: Zlatno doba brakog jedrenjatva, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 619-640 Paanin, Ivan: Gospodarski odnosi i otkup kolona Vinia te nekih susjednih sela na trogirskom primorju, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 683-718 Belicza, Biserka: Medicinsko-zdravstveni propisi generalnog providura Dalmacije V. Dandola iz godine 1807., Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 719-728 Baji-arko, Nataa: Knin u katastarskoj izmjeri s poetka 19. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 729-734 Zaninovi-Rumora, Marija: Zadarske mjere sredinom 19. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 751-762 Kova, Tatjana: Katel Suurac u katastarskoj izmjeri 1831. godine, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 773-788 Ivkovi, Frane: Organizacija uprave u okrugu Split za vrijeme druge austrijske vladavine 1814. - 1918., Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 893-902 Kolar-Dimitrijevi, Mira: Stjepan Radi i povezivanje zagrebake i splitske oblasti 1927. i 1928. godine, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 903-918 Baras, Frano: Sjeanje na splitske duane, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 12, Split, 1996., str. 919-928 1997. - sv. 13 Muljai, Slavko: Stare splitske ljekarne s potanjim osvrtom na razdoblje od 1821. do 1948. godine, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 31-64 Kovai, Joko: Uz prolost hvarske pjace, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 65-96 Tudor, Ambroz: Sjeverozapadni dio hvarske pjace 1690. godine, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 97-112 orali, Lovorka: Ballarini - istaknuta obitelj muranskih staklara dalmatinskog podrijetla, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 113-144 Bezi-Boani, Nevenka: Stanje dua u Bosiljini od 1700. do 1726. godine, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 145-156 Andresi, Mladen: Stanovnitvo otoka Braa u drugoj polovici 18. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 205-236 Belicza, Biserka; Dugac, eljko: Epidemija kuge i protukune mjere u Dalmaciji i Splitu (1783. - 1784.) u djelu Johna Howarda iz g. 1789., Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 237-264 Boi-Buani, Danica: Prilog poznavanju uloge mora, vode i brodova u suzbijanju kuge u Dalmaciji krajem XVIII. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 265-284
161
Cavezzi, Gabriele: Le fonti archivistiche per uno studio sui raporto tra la sponda settentrionalle Abruzzese e quella orientale dell Adriatico: l Archivio di stato di Teramo = Arhivistiki izvori za prouavanje veza izmeu sjeverne obale Abruzzija i istone jadranske obale: Dravni arhiv u Teramu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 337-372 urin, Petar: Pregled organa uprave od 1945. do 1990. na podruju djelovanja Povijesnog arhiva u Splitu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 13, Split, 1997., str. 383-394 1998. - sv. 14 Duplani, Arsen: Regesta zapisnika splitskog Velikog vijea od 1620. do 1755. godine, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 14, Split, 1998., 9-271 1999. - sv. 15 orali, Lovorka: Hrvatski brodograditelji u Mlecima (XV. - XVIII. st.), Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 5-34 Kovai, Joko: Gradnja i oprema samostana i crkve benediktinki u Hvaru, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 35-92 Andreis, Mladen: Stanovnitvo Katela u prvoj polovici 18. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 93-132 Bezi-Boani, Nevenka: Prilog povijesti ribarstva u Komii 18. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 141-172 Cega, Fani: ivot s morem u Trogiru od druge polovice XVIII. st. do kraja prve polovice XIX. st., Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 173-194 Silvestro, Alberto: Nota sul traffico mercantile tra lo stato pontificio e la costa IstrianoDalmata e sui consolati ponitfici in Istria e Dalmazia nell 800, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 221-246 Kekemet, Duko: Prijedlog izgradnje splitskog lukobrana, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 247-270 Piplovi, Stanko: Dalmatinski opus arhitekta Alfreda Kellera, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 271-290 Piplovi, Stanko: Preobrazba Splita na razmeu XIX. i XX. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 15, Split, 1999., str. 291-350 2000. - sv. 16 Slukan Alti, Mirela: Povijest kartografskog upoznavanja radobiljskog kraja od starog vijeka do pojave suvremenih karata, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 16, Split, 2000., str. 5-28 Bezi-Boani, Nevenka: Nekoliko podataka o seljakim bratovtinama, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 16, Split, 2000., str. 271-286 imunkovi, Ljerka: Prehrana bosanskog izaslanika Omer-bega Babia i njegove pratnje u splitskom lazaretu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 16, Split, 2000., str. 287-318
162
Celio-Cega, Fani: Prehrana u kui Garagnin tijekom XVIII. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 16, Split, 2000., str. 319-328 Piplovi, Stanko: Izgradnja duhanskih stanica u Dalmaciji, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 16, Split, 2000., 393-426 Kekemet, Duko: Ruenje splitskih gradskih utvrda, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 16, Split, 2000., str. 425-466 2001. - sv. 17 Baras, Frano: Ispisi iz Archives Marmont, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 17, Split, 2001., str. 5-74 Bezi-Boani, Nevenka: Katastarska izmjera Supetra, Miraca i Sutivana na otoku Brau etrdesetih godina 19. stoljea, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 17, Split, 2001., str. 75-96 Jelaska, Joko: Varo Dobri u Splitu, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 17, Split, 2001., str. 147-208 Prijatelj-Pavii, Ivana; orali, Lovorka: Prilog poznavanju djelovanja trogirske graditeljske obitelji Aviani, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 17, Split, 2001., str. 281-298 Slukan Alti, Mirela: Kartografski izvori otoka Mljeta, Graa i prilozi za povijest Dalmacije, sv. 17, Split, 2001., str. 299-326
DRAVNI ARHIVI U RIJECI I PAZINU Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu (1965. - 1989.)
1977. - sv. 21 Grah, Ivan: Nekoliko vijesti o pianskoj buni 1653. godine u izvjetajima pianskih biskupa ad limina, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 21, Pazin - Rijeka, 1977., str. 351-354 Margeti, Lujo: Hreljinski urbar iz 1700. godine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 21, Pazin - Rijeka, 1977., str. 197-242 Bertoa, Miroslav: Dva katastika zapadnoistarskih uma iz godine 1698., Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 21, Pazin - Rijeka, 1977., str. 243-262 1978. - sv. 22. Margeti, Lujo: Ugovori Petra Zrinskog s Grobnianima i Bakaranima od 1642. godine i njihova dopuna iz 1686. godine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 22, Pazin - Rijeka, 1978., str. 119-161 1981. - sv. 24 Klen, Danilo: Glagoljske isprave Crikvenikog samostana pavlina, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 283-313
163
Erceg, Ivan: O zdravstvenim prilikama u Istri poetkom 19. stoljea, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 175-221 Erceg, Ivan: Izvori o ivotu i ureenju u Vinodolu i Gorskom kotaru: doba feudalizma, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 223-266 1982. - sv. 25 Erceg, Ivan: Graa o stanovnitvu otoka Krka 1797./98. godine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 59-70 Sobolevski, Mihael: Graa o trajku solarskih radnika u Pagu 1937. godine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 85-114 Crnkovi, Nikola: Colta gallina - bir galijska, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 283-313 - srednjovjekovna pristojba za obrambene potrebe Pederin, Ivan: Fond rapskih knezova i biljenika, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 9-43 - notarske slube i notari 1437. - 1679. Perii, ime: Rukovet grae o poljoprivredi Kvarnerskih otoka na raskru 18. i 19. stoljea, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 71-83 Jelini, Jakov: Jedan opis Momjana i njegova Katela, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 45-47 Stulli, Bernard: Oko pripadnosti Kvarnerskih otoka 1848./49. i 1861. godine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 25, Pazin - Rijeka, 1982., str. 315-401 - upravno-teritorijalni ustroj, gospodarstvo, nacionalni odnosi 1983. - sv. 26 Erceg, Ivan: Broj i financijsko stanje bratovtina u Istri (1741.), Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 26, Pazin - Rijeka, 1983., str. 269-286 Grah, Ivan: Pazinski kraj u izvjetajima pianskih i porekih biskupa Svetoj Stolici (1588. - 1780.), Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 26, Pazin - Rijeka, 1983., str. 201-218 umrada, Janez: Podloniko prebivalstvo komornega gospostva Pazin v tridesetih letih 16. stoletja, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 26, Pazin - Rijeka, 1983., str. 81-101 Crnkovi, Nikola: Isprava o primopredaji Kastavske gospotije 1784. godine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 26, Pazin - Rijeka, 1983., str. 125-136 Bertoa, Miroslav: Nemirne granice Kneije: graa o graninim sukobima i sporovima izmeu mletake Pokrajine Istre i Istarske kneije, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 26, Pazin - Rijeka, 1983., str. 9-79 1985. - sv. 27 Erceg, Ivan: Struktura stanovnitva i njegova zdravstvena zatita potkraj XVIII i poetkom XIX stoljea u Istri, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 27, Pazin - Rijeka, 1985., str. 35-50
164
Vlahov, Draen; Jelini, Jakov; Brajkovi, Antun: Izvori za povijest radnikog, socijalistikog i komunistikog pokreta u Istri u Historijskom arhivu u Pazinu, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 27, Pazin - Rijeka, 1985., str. 225-234 Crnkovi, Nikola: etiri isprave o rapskom panjakom agraru, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 27, Pazin - Rijeka, 1985., str. 123-136 Muni, Darinko: Dokument o utvrivanju prava ribolova i svjedoanstva o lovu izmeu Kastavske gospotije Pazinske grofovije, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 27, Pazin - Rijeka, 1985., str. 137-145 Erceg, Ivan: Dokument o stanju i mjerama za ureenje Istre 1804. godine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 27, Pazin - Rijeka, 1985., str. 107-121 1986. - sv. 28 Erceg, Ivan: Dokumenti o urbarijalnom ureenju u opini Delnice 1774. - 1786., Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 28, Pazin - Rijeka, 1986., str. 15-60 1987. - sv. 29 Erceg, Ivan: Urbarijalni spisi suije Grbalj, Gerovo, abar 1774. - 1803., Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 29, Pazin - Rijeka, 1987., str. 9-72 Muni, Darinko: Rijeki vinogradi 1775. godine, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 29, Pazin - Rijeka, 1987., str. 235-272 Crnkovi, Nikola: Izvori i legende o naseljenju Loinja, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 29, Pazin - Rijeka, 1987., str. 163-214 1988. - sv. 30 Grah, Ivan: Prve sauvane relacije istarskih biskupa Svetoj Stolici, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 30, Pazin - Rijeka, 1988., str. 79-89 Margeti, Lujo: Najstariji glagoljicom pisani vinodolski urbar (1544.), Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 30, Pazin - Rijeka, 1988., str. 63-78 Ivanevi, Vinko: Prilog poznavanju trgovakih i drugih veza Dubrovake Republike s Rijekom u 18. st., Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 30, Pazin - Rijeka, 1988., str. 47-59 1989. - sv. 31 Hammer, Mladenka: Bibliografija I-XXX, Pazin-Rijeka, Vjesnik historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, Pazin - Rijeka, 1989. - bibliografija radova objavljenih u Vjesniku historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu do 1989.
165
DRAVNI ARHIV U RIJECI Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci (1990. - 1997.) Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci (1997. -)
1990. - sv. 32 Miheli, Darja: Uz izgled nekadanjeg Pirana (16./17. st.), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 32, Rijeka, 1990., str. 11-24 Erceg, Ivan: Pregled kupoprodaje soli na sjevernom Jadranu (krajem 17. i poetkom 18. st.), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 32, Rijeka, 1990., str. 25-44 Sobolevski, Mihael: Prilog grai o sudjelovanju suakih lukih radnika u trajku 1937. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 32, Rijeka, 1990., str. 63-102 Crnkovi, Nikola: Poetak i razvoj loinjskog pomorstva do 1997. - prinos istraivanju, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 32, Rijeka, 1990., str. 125-160 Lukei, Irvin: Malinari, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 32, Rijeka, 1990., str. 161-210 - mlinarstvo na Rjeini Loci-Barakovi, Julija: Secesija na rijekim hotelima, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 32, Rijeka, 1990., str. 211-222 1993. - sv. 33-34 Giron, Anton; Stri, Petar: Rijeka u doba kapitulacije Kraljevine Italije (prilog nacrtu povijesti Rijeke - Suaka o dogaajima u rujnu 1943.), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 33-34, Rijeka, 1993., str. 13-24 Margeti, Lujo; Margeti, Anelise: Grianski urbar iz 1700. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 33-34, Rijeka, 1993., str. 25-60 Petranovi, Anemari: Usucapio ui occupatio rijekog statuta, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 33-34, Rijeka, 1993., str. 61-70 - vlasniki odnosi Perii, ime: Prinos poznavanju pomorsko trgovinskih veza Dalmacije i Senja u prolosti, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 33-34, Rijeka, 1993., str. 95-106 Lozzi Barkovi, Julija: Secesija i stambeno graditeljstvo na primjerima radnikih kua u Rijeci, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 33-34, Rijeka, 1993., str. 123-134 Babi, Jagoda; Labus, Nenad; galji, Josip: Vlasnici Rafinerije nafte Rijeka, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 33-34, Rijeka, 1993., str. 135-146 Crnkovi, Nikola: Hrvatska sokolska upa Vitezi, Volosko-Opatija 1909. - 1914. /1918./ - analitiki inventar, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 33-34, Rijeka, 1993., str. 147-158 Betroa, Miroslav: Bibliografija radova Petra Stria iz arhivske oblasti, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 33-34, Rijeka, 1993., str. 197-218
166
1994. - sv. 35-36 Lonza, Nella: Novopronaeni izvori o sudskim postupcima protiv Krkih knezova u XIV. stoljeu, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 9-20 Margeti, Lujo: Kastavski zakon na njemakom jeziku (XVIII), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 21-42 Giron, Manon: Prvi statut i nastavni plan Delavske kole u Kastavu iz 1885. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 43-68 Kovai, Ivo: Nemiri u delnikom kotaru u svibnju 1903., Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 69-102 Giron, Antun; Stri, Petar: Zakljuci referata dr. Vladimira idovca vladi NDH o Istri i Primorju (1944. god.), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 103-132 Margeti, Ivo: Iz starije povijesti Kraljevice, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 145-156 Pederin, Ivo: Rapska trgovina, pomorstvo, brodogradnja, ribarstvo, materijalna kultura i novarstvo u XVI. st., Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 157-184 Perii, ime: Prilog poznavanju pomorstva otoka Loinja, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 185-204 Blaekovi, Tatjana: Ivan Kukuljevi Sakcinski i Rijeka, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 205-220 Lozzi-Barkovi, Julija: Carlo Pergoli i rijeka komunalna arhitektura, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 221-236 Janjatovi, Bosiljka: Represija spram Hrvatske republikanske seljake stranke u Crikvenici 1923. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 237-256 Perii, ime: Pregrt statistikih podataka o Istri i kvarnerskim otocima s raskrija 18. i 19. stoljea, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 257-272 Zakoek, Boris: Zemljine zajednice Hrvatskog primorja i Gorskog kotara, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 35-36, Rijeka, 1994., str. 273-292 1995. - sv. 37 Margeti, Lujo: Moeniki statut na njemakom jeziku (1616.), Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 37, Rijeka, 1995., str. 23-65 Giron, Manon: Izvori za povijest kolstva iz vremena Rijeke Drave, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 37, Rijeka, 1995., str. 67-82 Milovi, ore: Kazneno pravo Moenikog statuta iz 1637. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 37, Rijeka, 1995., str. 147-197 Maga, Olga: Urbanizacija prostorne cjeline kolji - Banska Vrata, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 37, Rijeka, 1995., str. 198-230 Zakoek, Boris: Kraj Drugog svjetskog rata i obnova opatijskog turizma u arhivima opatijskih upravnih oblasti 1945. - 1947., Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 37, Rijeka, 1995., str. 297-332
167
Juini, Stanislav: Prilozi za rodoslov Franje Rakog, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 37, Rijeka, 1995., str. 335-249 1996. - sv. 38 Vikani, Damir: Brseka glagoljska oporuka, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 38, Rijeka, 1996., str. 3-17 Giron, Manon: Statut Zavoda za zabludjele i naputene djeake u Rijeci iz 1876. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 38, Rijeka, 1996., str. 18-46 Giron, Antun: Rasputanje upravnog vijea i imenovanje upravnog odbora porezne opine Klana 1920. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 38, Rijeka, 1996., str. 47-71 Kovai, Ivo: Izvjee generala Ivana Prpia o problemima razgranienja izmeu Kraljevine Italije i Nezavisne Drave Hrvatske tijekom 1941. i 1942. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 38, Rijeka, 1996., str. 71-102 Margeti, Lujo: Rapski protostatut iz 1234. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 38, Rijeka, 1996., str. 105-117 Milovi, ore: Kazneno pravo Senjskog statuta iz 1388. godine, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 38, Rijeka, 1996., str. 118-168 Perii, ime: Pomorstvo Senja u prolosti, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 38, Rijeka, 1996., str. 169-203 1997. - sv. 39 Giron, Manon: Materijalni poloaj uitelja u Rijeci na prijelazu stoljea, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 39, Rijeka, 1997., str. 125-168 Palini, Nena: Rijeka kazalita, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 39, Rijeka, 1997., str. 169-240 - izgradnja i djelovanje Lozzi Barkovi, Julija: Genius loci rijekog secesijskog graditeljstva na primjerima znaajnih stambeno-najamnih zgrada, Vjesnik Historijskog arhiva u Rijeci, sv. 39, Rijeka, 1997., str. 241-283 1998. - sv. 40 orali, Lovorka: Paani i Rabljani u Mlecima od 14. do 18. stoljea, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka, 1998., str. 3-52 Vlahov, Draen: Matica krtenih, vjenanih i umrlih u Humu (1616. - 1672.), Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka, 1998., str. 53-74 Lukei, Irvin: Postanak idovske zajednice u Rijeci, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka, 1998., str. 75-115 Erceg, Ivan: Kratak osvrt na povijesno nastajanje gospodarske djelatnosti u Rijeci, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka, 1998., str. 117-130 Perii, ime: Brodolom rijekog jedrenjaka 1802. godine, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka, 1998., str. 131-140
168
Giron, Anton: Dva zapisnika sjednica Odbora Delavske kole u Kastavu, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka, 1998., str. 141-153 Lozzi Barkovi, Paolo Grassi i regulacijski plan Rijeke iz 1904. godine (prilog istraivanju urbanistikog razvoja Rijeke s poetka XX. stoljea), Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka, 1998., str. 157-183 Giron, Manon: Zametska kola od Rimskog sporazuma do poetka Drugog svjetskog rata (1924. - 1941.), Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 40, Rijeka, 1998., str. 221-241 1999./2000. - sv. 41 Kolar, Mira: Dokumenti o vlasti Narodnog vijea Drave SHS nad Rijekom - listopad/ studeni 1918. godine, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 41, Rijeka, 2000., str. 3-38 Margeti, Lujo: Gotnik i Klana, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 41, Rijeka, 2000., str. 85-96 - carinske pristojbe, mitnica orali, Lovorka: Trgovina rijekih iseljenika u Mlecima, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 41, Rijeka, 2000., str. 97-113 Bertoa, Slaven: Neki junoistarski toponimi u notarskim zapisima iz XVII. stoljea, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 41, Rijeka, 2000., str. 115-125 Bertoa, Miroslav: Marine knjige - arhivsko gradivo o demografskim previranjima predindustrijske Europe, Vjesnik Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 41, Rijeka, 2000., str. 315-352
DRAVNI ARHIV U PAZINU Vjesnik Istarskog arhiva

1991. - sv. 1 Sirotkovi, Hodimir: Pravosudne strukture u hrvatskim zemljama od 1918. do 1945. godine, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 1, Pazin, 1991., str. 17-30 Drndi, Ljubo: Historijat i znaaj odluka Okrunog NOO-a za Istru od 13. rujna 1945. godine, Vjesnik Istarskog arhiva, sv. 1, Pazin, 1991., str. 31-40 Giron, Antun: Razvoj narodne vlasti na rijekom podruju od 1941. do 1945. godine, Vjesnik Istarskog arhiva, sv. 1, Pazin, 1991., str. 41-51 Neovi, Slobodan: Meunarodna dimenzija prikljuenja Istre i Slovenskog primorja novoj Jugoslaviji, Vjesnik Istarskog arhiva, sv. 1, Pazin, 1991., str. 53-64 Bertoa, Miroslav: Biskupske vizitacije kao izvor za drutvenu povijest Poretine u XVII. stoljeu, Vjesnik Istarskog arhiva, sv. 1, Pazin, 1991., str. 75-84 tokovi, Vjekoslav: Poslovne knjige istarskih bratovtina - znaajni izvori za prouavanje drutvene i gospodarske povijesti (jedan primjer iz Tara u Poretini), Vjesnik Istarskog arhiva, sv. 1, Pazin, 1991., str. 85-97 Kolanovi, Josip: Crkve i posjedi Muranske opatije Sv. Ciprijana na otoku Krku, Vjesnik Istarskog arhiva, sv. 1, Pazin, 1991., str. 111-146 1992./93. sv. 2-3 EKONOMSKAI EKOHISTORIJA
169
Margeti, Lujo: O nekim podacima iz novoobjavljenih vrela za stariju povijest Krka, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 15-40 - osvrt i dopune na rad J. Kolanovia objavljenom u sv. 1 Margeti, Lujo: Poloaj Barbana i Planje 1199. godine, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 41-48 - porezi i davanja tokovi, Alojz: Bratovtine u sredinjem dijelu Istre (osvrt na sadraj i strukturu arhivske grae), Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 49-63 - izmeu ostalog posjedi i poslovanje bratovtina Perii, ime: Prilog poznavanju pomorsko-trgovinskih veza Dalmacije i Istre u XVII. i XVIII. stoljeu, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 65-81 Grah, Ivan: Arhivska graa o djelovanju upnih kola na podruju Istre (1815. - 1869.), Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 93-104 Fui, Branko: Grdoselska kronika, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 137-164 - zapisi grdoselskih upnika od 1688. godine nadalje Bertoa, Miroslav: Katastik prisvojenih komunalnih dobara u junoj Istri u drugoj polovici XVIII. stoljea (I. dio: Marana), Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 165-182 Vlahov, Draen: Jo jedna glagoljska isprava iz XIX. stoljea iz june Istre, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 183-188 - opruka Vida Fabca od 30. studenoga 1800. Zakoek, Boris: Analitiki inventar arhivskog fonda Obitelj Scampicchio (Labin, Motovun, Svetvinenat) 1447. - 1878., 1882., 1903., Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 191-212 - pregled grae Jurii-argo, Daniela: Arhivska graa za povijest Pazina i Pazinske grofovije u upravnim fondovima Arhiva Republike Slovenije 1492. - 1783., Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 213-251 Jelini, Jakov: Matine knjige s podruja Pazintine do 1945. (1949.) godine, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 253-275 Bratuli, Josip: Pregled glagoljskih dokumenata s podruja Pazintine, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 311-315 Cova, Ugo: Dokumenti u Dravnom arhivu u Trstu koje se odnose na hrvatsku Istru, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 2-3, Pazin, 1994., str. 317-324 1994./95. - sv. 4-5 orali, Lovorka: Istrani u Mlecima (XV. - XVIII. st.), Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 15-30 Jelini, Jakov: Izvori za povijest novigradskog gospodarstva od XIV. stoljea do pada Venencije (1797.) u Povijesnom arhivu u Pazinu, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 31-39
170
Iveti, Egidio: Izvori za povijest mletake Istre u XVIII. stoljeu: glavna obiljeja, izvori i neke perspektive prouavanja, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 41-50 Crnkovi, Nikola: Trgovako-obrtnika komora u Rijeci 1811. - 1924., Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 51-85 Klai, eljko: Novane prilike Gospodarske sveze za Istru (1918. - 1924.), Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 87-106 galji, Josip: Izvori za povijest naftnog gospodarstva u zapadnoj Hrvatskoj, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 107-112 Greblo, Zadarka: Trgovako-obrtnika komora u Rijeci 1924. - 1945., Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 113-118 Seni, Albino: Arhivsko gradivo bivih pomorskih poduzea u Povijesnom arhivu Rijeka, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 119-125 tokovi, Alojz: Statut bratovtine Presvetog Sakramenta iz Umaga (1555.), Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 129-151 - izmeu ostalog, gospodarska djelatnost bratovtina Vlahov, Draen: Glagoljske isprave iz Kostanjice s poetka XVII. stoljea, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 165-176 - feudalni odnosi, oporuke Jurii-argo, Danijela: Urbar samostana Svetoga Petra u umi iz 1714. godine, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 177-190 eti, Nevio; Manin, Marino: Prihodi i rashodi opina Istarskog okruja 1846./47. godine, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 191-236 Vlahov, Eda: Sumarni inventar arhivskog fonda Biljenici Pule za vrijeme mletake uprave (1626. - 1797./1826), Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 4-5, Pazin, 1998., str. 239-289 1996./97. - sv. 6-7 Jelini, Jakov: Arhivsko gradivo o Svetvinentu u Dravnom arhivu u Pazinu, upnom arhivu u Svetvinentu i Biskupijskom arhivu u Poreu, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 6-7, Pazin, 2001., str. 15-47 - pregled fondova i grae Sambo, Alessandra: Izvori za povijest Svetvinenta u Dravnom arhivu u Veneciji, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 6-7, Pazin, 2001., str. 149-54 - pregled fondova i grae, posebno obitelj Grimani Ciuffardi, Angelo: Status Svetvinenta, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 6-7, Pazin, 2001., str. 67-80 Vui, Bori: Katel u Svetvinentu, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 6-7, Pazin, 2001., str. 107-150 Bertoa, Slaven: Etnika struktura Pule i njezinih sela u prvoj polovici XVII. stoljea, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 6-7, Pazin, 2001., str. 253-296 Vlahov, Draen: Nekoliko glagoljskih isprava iz Novigrada, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 6-7, Pazin, 2001., str. 219-226 - oporuke
171
Antoi, Branka: Oporuka porekog biskupa Gapara Negrija (1742. - 1778.), Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 6-7, Pazin, 2001., str. 323-340 Vlahov, Draen: Prilog povijesti Hrvatske gimnazije u Pazinu, Vjesnik Istarskog arhiva, svezak 6-7, Pazin, 2001., str. 341-399
DRAVNI ARHIV U OSIJEKU Glasnik arhiva Slavonije i Baranje

1991. - br. 1 Mauran, Ive: Popis Darde i nekih naselja u Baranji 1695. godine, odnosno 1698. godine Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 1, Osijek, 1991., str. 11-35 Sran, Stjepan: Najstariji hrvatski zapisnik opine Osijek Gornji grad 1771. - 1773., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 1, Osijek, 1991., str. 51-96 Karaman, Igor: Najstariji inventar arhiva valpovakog vlastelinstva baruna Hilleprand Prandau iz 1789./90., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 1, Osijek, 1991., str. 97-117 Vukadin, Ante: Arhivska graa za povijest radnikog pokreta Osijeka 1894. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 1, Osijek, 1991., str. 165-185 Szinta, Laszlo: Osloboenje Slavonije i Osijeka od Turaka, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 1, Osijek, 1991., str. 189-205 Potrebica, Filip: elje i zahtijevanja naroda Poeke upanije 1848. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 1, Osijek, 1991., str. 207-228 Landeka, Marko: Razvoj obrta u Osijeku od ukidanja cehova 1872. do 1941. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 1, Osijek, 1991., str. 229-243, 1993. - br. 2 Sran, Stjepan: Najstariji hrvatski zapisnik opine Osijek - Gornji grad 1771. - 1773. (nastavak i kraj), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 2, Osijek, 1993., str. 109-146 1995. - br. 3 Sran, Stjepan: Stanovnitvo i ulice grada Osijeka 1874. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek, 1995., str. 9-56 Kolar-Dimitrijevi, Mira: Osam dokumenata iz rada osjeke oblasne samouprave 1927. i 1928. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek, 1995., str. 57-94 Artukovi, Mato: Posavska Hrvatska (1894. - 1898.): stogodinjica prvih brodskih novina, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek, 1995., str. 103-120 Virc, Zlatko: Ravnateljstvo uma u Vinkovcima do 1945. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek, 1995., str. 141-154 Landeka, Marko: Hrvatski dom u Vinkovcima, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek, 1995., str. 173-178 Ambru, Viktor: Arhitektonsko prostorna analiza i valorizacija centralnog dijela glavne osjeke ulice, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek, 1995., str. 179-184 - izgradnja i ureenje 19./20. st.
172
Sran, Stjepan: Najstarija zanimanja u Osijeku, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek, 1995., str. 189-194 Mati, Vilim: Knjiga broj 2469 iz fonda Gradsko poglavarstvo - Osijek iz 1911. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 3, Osijek, 1995., str. 195-198 - evidencija o broju zgrada, stanova i stanara 1997. - br. 4 Landeka, Marko: Dvjestopedeset godina Virovitike upanije (1745. - 1995.), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 45-53 Valenti, Feliks: Uz stopedesetu obljetnicu Ope bolnice u Novoj Gradiki (1846. - 1996.), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 59-65 Laki, Zdenka: Pedagoka akademija u Slavonskom Brodu (1958. - 1974.), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 93-101 Mati, Vilim: Prilozi istraivanju osjekog graditeljstva, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 127-137 - graditelji i izgradnja Osijeka osi, Ilija: Seljake radne zadruge u Baranji, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 138-147 Erceg, Ivan: Povodom dvjesto godina ipuova gospodarsko-povijesnog dijela, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 148-156 Farka, Dubravka: Prvi status grada Osijeka 1698. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 157-169 Odor, Imre: Osijek u doba cara i kralja Josipa II. (1786.), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 170-183 - struktura stanovnitva Sran, Stjepan: Slavonska industrija i obrti poetkom druge polovice 19. st., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 184-216 Ronevi, Melita: Sumarni inventar Kotarskog suda Naice (1850. - 1945.), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 223-237 Sran, Stjepan: Slavonskog gospodarsko drutvo u Osijeku krajem 19. st., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 238-294 Kolar, Mira: Zamolba osjeke Trgovako-obrtnike komore iz 1890. godine za otvaranje Trgovake akademije i Obrtne kole u Osijeku, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 295-303 Markovi, Lidija: Osjeke udruge i klubovi 1938. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 4, Osijek, 1997., str. 304-331, 1999. - br. 5 Sran, Stjepan: Doseljenja Hrvata u Podunavlje pod vodstvom franjevaca do sredine 18. stoljea, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 20-33 Pataky, Andrs: Nestala naselja u Baranji do sredine 18. stoljea, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 34-56 Batorovi, Mato: Iloko vlastelinstvo od 18. do sredine 20. stoljea, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 109-124
173
Juki, Zita: Belje 1881. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 125-151 Farka, Dubravka: Inventar imovine vlastelinstva Iloka 1886. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 152-169 - imovno stanje posjeda 1886. godine Virc, Zlatko: Imenik zaviajnika upravne opine Iloka poetkom 20. stoljea, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 170-182 - nacionalna, gospodarska i demografsko-socijalna struktura zaviajnika (uglednika) Mauran, Ive: Bitka kod Sente i upad princa Eugena Savojskog u Bosnu do Sarajeva 1697. godine (dnevnik princa E. Savojskog), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 195-249 - prijevod dnevnika koji meu ostalim sadri prikaz gospodarskih prilika u Slavoniji i Bosni Sran, Stjepan: Europski standardi u Vukovaru 18. i 19. stoljea, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 281-293 - prava i povlastice za odravanje sajmova, popisi trgovaca i obrtnika Farka, Dubravka: Knjiga ugovora Vukovarskog vlastelinstva iz 18. i 19. stoljea, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 294-317 - kupoprodaje, najmovi, nabava Sran, Stjepan: Cehovska povlastica ilokih i vukovarskih obrtnika 1781. i 1801. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 361-389 Juki, Zita: Plovni red vonje na kanalu 1855. i 1864. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 390-403 imuni, Ljerka: Platna lista Vukovarskog vlastelinstva 1911./12. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 404-429 Kolar, Mira: Nekoliko dokumenata o nesreenim prilikama plovidbe Dunavom nakon zavretka Prvog svjetskog rata, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 430-461 Kozi, Manuela: Imenik industrijskih poduzea na podruju Trgovako-industrijske komore u Osijeku 1938. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 430-461 Mati, Vilim: Katastarske karte i indikacijske skice s podruja Baranje i Vukovara (19. - 20. stoljee), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 483-498 Boi-Drljaa, Vesna: Razvoj uprave na podruju Branje u razdoblju od 1945., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 499-514 Ronevi, Melita: Privredne organizacije opine Beli Manastir, 1946. - 1973., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 515-535 Boi-Drljaa, Vesna: Razvoj uprave na podruju Vukovara od 1945. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 536-550 Ronevi, Melita: Privredne organizacije opine Vukovar 1946. - 1973., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 551-577
174
Jeleanin, Nada: Sumarni inventar Narodnog odbora kotara Vukovar 1944. - 1955., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 5, Osijek, 1999., str. 578-592 - sumarni popis grae 2001. - br. 6 Sran, Stjepan: Uprava i arhivsko gradivo u istonoj Hrvatskoj od kraja 17. stoljea do 1745. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 9-20 Potrebica, Filip: Uspostava i ustroj upanija u istonoj Hrvatskoj, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 21-34 Sran, Stjepan: upani i arhivsko gradivo Virovitike upanije 1745. - 1929., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 35-56 Virc, Zlatko: upani i arhivsko gradivo Srijemske upanije, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 57-70 Kos, Gordana: Poeka upanija i arhivsko gradivo 1743. - 1850., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 83-90 Hruka, Goran: Veliki upani Poeke upanije 1745. - 1924., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 83-90 dor, Imre: Reorganizacija Baranjske upanije i njezinih dunosnika nakon osmanske vladavine do sredine 18. stoljea, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 91-108 Kolar-Dimitrijevi, Mira: Presjek kroz rad osjeke oblasne skuptine 1927. - 1928., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 109-138 Balta, Ivan: Pregled uprave i drutvenih zbivanja u Slavoniji od 1941. do 1945. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 139-156 Kuen, Draen: Osnivanje trgovako-obrtnih komora u Habsburkoj Monarhiji s osvrtom na osnivanje Komore u Osijeku, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 157-176 Mati, Vilim: Kotari i arhivsko gradivo istone Hrvatske 1850. - 1945., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 177-1820 Sran, Stjepan: Seoske opine i njihovo arhivsko gradivo, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 183-192 Kljaji, Josip: Ustroj slavonske vojne granice u 18. stoljeu, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 193-222 Landeka, Marko: Zakonodavstvo u Vojnoj granici od 1871. do 1881. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 223-232 Slukan Alti, Mirela: Kartografski izvori za povijest upravno-teritorijalnog ustroja istone Hrvatske (historijsko-geografska osnova istonohrvatskih upanija), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 233-250 Kuen, Draen; Pandi, Miljenko: Karte povijesti uprave nekadanje Slavonije (1684. - 1936.), Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 251-284 Sran, Stjepan: enidbena uredba cara Josipa II. 1787. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 285-304
175
Boi-Drljaa, Vesna: Pregled uprave na podruju Dravnog arhiva u Osijeku 1947. - 1992. godine, Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 321-366 Boi-Drljaa, Vesna: Sumarni inventar Narodnog odbora kotara akova 1945. - 1955., Glasnik arhiva Slavonije i Baranje, br. 6, Osijek, 2001., str. 367-390 - sumarni popis grae
POSEBNA IZDANJA ARHIVA RH

Dravni arhiv u Karlovcu Grupa autora: Karlovac 1579. - 1979., Historijski arhiv u Karlovcu, Karlovac, 1979. - pregled povijesti Pokuplja Miholovi, Katica: Magistrat slobodnog i kraljevskog grada Karlovca 1714. - 1781.: analitiki inventar, Karlovac, Historijski arhiv, 1990. Miholovi, Katica: Slobodni kraljevski grad Karlovac, Povijesni arhiv Karlovac i Gradsko poglavarstvo Karlovac, Karlovac, 1994. Miholovi, Katica (urednik): 40. godina Dravnog arhiva u Karlovcu, Dravni arhiv u Karlovcu, Karlovac, 2000. - pregled fondova i zbirki Miholovi, Katica (urednik): Statut grada Karlovca 1778., Dravni arhiv, Karlovac, 2000. Dravni arhiv u Splitu Piplovi, Stanko (urednik): Blago Hrvatske iz Arhiva mapa za Istru i Dalmaciju, Historijski arhiv Split, Split, 1992. Baji-arko, Nataa (urednik): Hrvatske obalne utvrde u 19. i 20. stoljeu = Kroatische Kuestenbefestigungen im 19. und 20. Jahrhundert = Le fortezze costiere della Croazia nel 19. e 20. secolo = Croatian sea-coast forts in the 19th and the 20th centuries, Dravni arhiv u Splitu, 1993. Baji-arko, Nataa (urednik): Hrvatska pomorska obitelj Balovi iz Perasta i njihov arhiv Split, Dravni arhiv, 1999., katalog izlobe
Dravni arhiv u Varadinu Hrelja, Damir; Pavliek, Vida; Slikovi, Ivo; Voli, Ladislav: Varadin u arhivu, Varadin : Vall 042 ; Povijesni arhiv Varadin, 1995. Hrelja, Damir (urednik): Zapisnici Poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varadina 1660. - 1671., sv. 7, Dravni arhiv Varadin, 1997. Kolanovi, Josip; Kriman, Mate (preveli i priredili): Statut grada Varadina, Varadin, Dravni arhiv, TIVA, 2001.
176
Filipan, Boena; Hrelja, Damir; Levani, Karmen: Varadinske Toplice - Varadin : 820 godina u svjetlu arhivskih izvora: izloba u Dravnom arhivu u Varadinu, Pavlinski Marof, 8. 5. - 21. 6. 2002. Varadin, Dravni arhiv u Varadinu, Matica hrvatska Varadinske Toplice, 2002. Dravni arhiv u Rijeci Herkov, Zlatko: Gradnja ratnih brodova u Kraljevici 1764. - 1767., Historijski arhiv u Rijeci, Rijeka, 1979., posebna izdanja Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 6 Stulli, Bernard: Istarsko okruje 1825. - 1860., Historijski arhiv u Rijeci, Rijeka, 1979., posebna izdanja Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 8 Klai, Nada: Vinodol od antikih vremena do knezova krkih i Vinodolskog zakona, Historijski arhiv u Rijeci, Rijeka, 1988., posebna izdanja Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 9 Prinosi za gospodarsku povijest otoka Paga, Pag, Skuptina opine; Rijeka, Historijski arhiv; Pazin, Historijski arhiv, 1988., posebna izdanja Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 10 Badurina, Anelko: Datja i prijatja : primici i izdaci samostana Franjevaca treoredaca glagoljaa u Martinici na otoku Rijeka : knjiga 1, 1578. - 1618., Povijesni arhiv Rijeka, 1995., posebna izdanja Historijskih arhiva u Rijeci i Pazinu, sv. 12 Erceg, Ivan: Jozefinski katastar grada rijeke i njegove ue okolice (1785. - 1787.), knjiga druga, posebna izdanja Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 13, Rijeka, 2000. Crnkovi, Nikola: Veli Loinj: iskonska civiliziranost i arhivsko blago, posebna izdanja Dravnog arhiva u Rijeci, sv. 14, Rijeka, 2001. Rjeina i Zvir: regulacija i revitalizacija. Dravni arhiv u Rijeci, Hrvatske vode, Grad Rijeka, Zvir - Rijeka, 1999. Dravni arhiv u Zagrebu engi, Dubravka: 150 godina Zagreba kao jedinstvenog grada Zagreb, Dravni arhiv u Zagrebu, 2000. Dravni arhiv u Osijeku Sran, Stjepan: 100 godina javnog gradskog prometa u Osijeku, Historijski arhiv; Osijek Autotramvaj, 1984., katalog izlobe Sran, Stjepan: Osjeki ljetopisi : 1686. - 1945., Povijesni arhiv, Osijek, 1993. Sran, Stjepan: Povijest osjekih udruga i Osijek, Povijesni arhiv; Gradsko poglavarstvo, 1994. Bruesztle, Josip: Povijest katolikih upa u istonoj Hrvatskoj do 1880. godine, Matica hrvatska; Povijesni arhiv, Osijek, 1994. - Prijevod djela: Recensio universis cleri episcopatus Quinque-Ecclesiensis, I-IV. Sran, Stjepan: Zemljina knjiga grada Osijeka (Tvra) : 1687. - 1821. godine = Grundbuch der Stadt Osijek, Hrvatsko-njemako drutvo, Podrunica; Povijesni arhiv, Osijek, 1995. Sran, Stjepan: Katolike upe u istonoj Hrvatskoj 1733./34. godine, Povijesni arhiv, Osijek, 1995.
177
Sran, Stjepan: Opina Bilje u hrvatskoj Bilje, Opina Bilje, Povijesni arhiv, Osijek, 1995., katalog izlobe Piller, Matija; Mitterpacher, Ljudevit: Putovanje po Poekoj upaniji u Slavoniji 1782. god., s latinskog preveo i priredio Stjepan Sran, Osijek, Povijesni arhiv; Poega, Matica hrvatska, 1995. Sran, Stjepan: Povijest Osijeka : saeti pregled, Povijesni arhiv, Osijek, 1996. Sran, Stjepan: Zapisnici opine Osijek = Prothocollum des Stadt-Raths zu Esseg : od 2. 12. 1786. do 1794. g. : za 800. spomen imena Osijeka, Povijesni arhiv, Osijek, 1996. Sran, Stjepan: Stjepan Radi i Hrvatska, Povijesni arhiv, Osijek, 1996. Sran, Stjepan: Osjeka groblja, Povijesni arhiv, Osijek, 1996. Erceg, Ivan: Ivan Kapistran Adamovi, javni djelatnik, veleposjednik i ekonomist: pregled ekonomsko-povijesnog razvitka (18. st.), Povijesni arhiv, Osijek, 1996. Sran, Stjepan: Osjeki dnevnik Sebastijana Karla Redlsteina : 1804. - 1832., Dravni arhiv, Osijek, 1997. Sran, Stjepan: Izvori za povijest zdravstva Osijeka i Hrvatske : 1874. - 1923. godine, Klinika bolnica; Povijesni arhiv, Osijek, 1997. Sran, Stjepan (urednik): Baranja na starim kartama i nacrtima = Baranya a regi terkepeken es tervrajzokon, Povijesni arhiv u Osijeku, Osijek, 1997., katalog izlobe Karaman, Igor: Iz prolosti Slavonije, Srijema i Baranje (studije o drutvenoj i gospodarskoj povijesti XVIII. - XX. st.), Povijesni arhiv, Osijek, 1997. Sran, Stjepan: Vukovar i okolna mjesta na starim kartama, Osijek, Dravni arhiv u Osijeku, 1998., katalog izlobe Sran, Stjepan: Tvrtke u istonoj Hrvatskoj : memorandumi od sredine 19. do sredine 20. stoljea = Firms in Eastern Croatia : letterheads from the middle of the 19th to the middle of the 20th century, Dravni arhiv, Osijek, 1998. Cinesiae Firmanus, Joseph: Opis Srijema i ilokog vlastelinstva, Dravni arhiv, Osijek, Ilok: Muzej grada Iloka, 1998. Bruesztle, Josip: Povijest katolikih upa : u istonoj Hrvatskoj do 1880. godine, 2. dopunjeno izdanje, Dravni arhiv, Osijek, 1999. - Prijevod djela: Recensio universis cleri episcopatus Quinque-Ecclesiensis, I-IV Sran, Stjepan: Baranja 1785. godine, Dravni arhiv, Osijek, 1999. Sran, Stjepan (preveo i uredio): Naselja u istonoj Hrvatskoj krajem 17. i poetkom 18. stoljea, Dravni arhiv, Osijek, 2000. Sran, Stjepan: Kratki povijesni pregled biskupija Bosansko-akovake i Srijemske : nainjen iz povijesnih izvora s pridodanim ivotopisima, Dravni arhiv, Osijek, 2000. Sran, Stjepan: Ulice i trgovi grada Osijeka : povijesni pregled, Dravni arhiv, Osijek, 2001. Sran, Sjepan (urednik): Popis sandaka Poega 1579. godine = Defter-i mufassal-i liva-i Pojega 987., Dravni arhiv, Osijek, 2001. Sran, Stjepan: Gospodarstvo (tvrtke) u istonoj Hrvatskoj do 1945. godine, Dravni arhiv, Osijek, 2001., katalog izlobe
178
Sran, Stjepan: Inventar ilokog vlastelinstva 1886. godine, Dravni arhiv, Osijek, Ilok : Muzej grada Iloka, 2001. Sran, Stjepan: Kotar Osijek 1786. godine, Dravni arhiv, Osijek, 2002. Hrvatski dravni arhiv Zakljuci Hrvatskog sabora (1631. - 1847.), sv. 1-12, Zagreb, Hrvatski dravni arhiv, 1958. - 1980. Hrvatske kraljevinske konferencije, sv. 1-5, Zagreb, Hrvatski dravni arhiv, 1985. - 1993. Kolar-Dimitrijevi, Mira: Gospodarska problematika ZAVNOH-a. Izbor grae o soli, posebno izdanje Arhivskog vjesnika, sv. 1/1984., Arhiv Hrvatske, Zagreb, 1984. Kolarevi-Kovai, Ruica; Stri, Petar: Biobibliografija dra Bernarda Stullija, Posebno izdanje Arhivskog vjesnika sv. 5/1987., Zagreb, Arhiv Hrvatske, 1987. Stulli, Bernard: Povijest Dubrovake Republike, Dubrovnik - Zagreb, Arhiv Hrvatske i asopis Dubrovnik, 1989. Hrg, Metod; Kolanovi, Josip: Kanonske vizitacije Zagrebake (nad)biskupije 1615. - 1913., Zagreb, Hrvatski dravni arhiv, 1989. Povijesni spomenici Zagrebake biskupije, sv. 5-6, Zagreb, Hrvatski dravni arhiv i Kranska sadanjost, 1992. - 1994. Radiev sabor 1927./28., Zapisnici Oblasne skuptine Zagrebake oblasti, Zagreb, Hrvatski dravni arhiv i kolska knjiga, 1993. Sisak u obrani od Turaka 1544. - 1597., Zagreb, Hrvatski dravni arhiv, Povijesni arhiv Sisak i Matica hrvatska Sisak, 1993. Paver, Josipa; Plee, Slavica: Narodno vijee Slovenaca, Hrvata i Srba, Zagreb, Hrvatski dravni arhiv, 1993. Beuc, Ivan: Rukopisna ostavtina Vjekoslava Spinia, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 1993. Camera apostolica. Obligationes et solutiones, Camerale primo (1299-1560), Monumenta Croatica Vaticana, sv. 1, Hrvatski dravni arhiv, Kranska sadanjost, HAZU i Papinski zavod sv. Jeronima, Zagreb, 1996. Zadarski statut, Zadar, Hrvatski dravni arhiv, Ogranak Matice hrvatske u Zadru 1997. Kisi Kolanovi, Nada: Mladen Lorkovi - ministar urotnik, Hrvatski dravni arhiv, i Golden marketing, Zagreb, 1997. Diplomatiki zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Dodaci, sv. 1, 1020-1270, Zagreb, Hrvatski dravni arhiv i HAZU, 1998. Korespondencija Josip Juraj Strossmayer - Serafin Vannutelli 1881. - 1887., Hrvatski dravni arhiv, Kranska sadanjost, Dom i svijet, 1999. akovaka i Srijemska biskupija, Biskupski procesi i izvjetaji - 17. i 18. stoljee Monumenta Croatica Vaticana, sv. 2, Hrvatski dravni arhiv i Kranska sadanjost, Zagreb, 1999. Slukan Alti, Mirela: Kartografski izvori za povijest Triplex Confiniuma, Hrvatski dravni arhiv i Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Zagreb, 1999.
179
Devi, Antun (priredio): akovaka i Srijemska biskupija, Spisi generalnih sjednica Kongregacije za irenje vjere - 17. stoljee, Monumenta Croatica Vaticana, sv. 3, Zagreb, Hrvatski dravni arhiv i Kranska sadanjost, 2000. Nikola krlece Lomniki 1729. - 1799., sv. 2, Hrvatski dravni arhiv i HAZU, Zagreb, 2000. Plee, Slavica (uredila): Pravila drutava 1845. - 1945. Tematski vodi, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2000. - vodi sadri propise, pravila i statute drutava koji se uvaju u Hrvatskom dravnom arhivu Slukan Alti, Mirela: Dravna geodetska uprava 1847. - 1963. Inventar, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2000. Ivelji, Iskra; Kolanovi, Josip; Stani, Nika (priredili): Hrvatski dravni sabor 1848., sv. 1, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2001. Camera apostolica. Annatae, Introitus et exitus, Obligationes pro communibus servitiis, Obligationes et solutiones - Additamenta (1302-1732), Monumenta Croatica Vaticana, sv. 2, Zagreb - Rim, Hrvatski dravni arhiv, Kranska sadanjost, HAZU i Papinski zavod sv. Jeronima, 2001. Slukan Alti, Mirela: Katastar Istre 1817. - 1960. Inventar, Hrvatski dravni arhiv, Zagreb, 2001.
180
PRIKAZI KNJIGA
181
Prisutnost problematike orijentalnog kulta u djelima domaih autora o prostoru, gospodarskoj i socijalnoj povijesti antikog razdoblja: Robert MATIJAI, Gospodarstvo antike Istre, Pula 1998., 636 str.; Ante KEGRO, Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije, Zagreb 1999., 444 str.
U proteklih nekoliko godina pojavile su se dvije studije o gospodarstvu hrvatskih povijesnih zemalja u rimskoj antici. Rije je o djelima kolovanih antiara dr. sc. Roberta Matijaia i dr. sc. Ante kegre. Studije su nastale kao doktorske dizertacije te ujedno predstavljaju prve sinteze gospodarske problematike pojedinih krajeva Hrvatske iz pera domaih autora. Gospodarstvo antike Istre Roberta Matijaia u osnovi analizira arheoloke nalaze koji dokumentiraju gospodarstvo rimske Istre. Rije je o analizi ruralnih spomenika proizvodnog karaktera (mlinovi i tijeskovi za ulje i vino, postrojenja za obradu tkanina, keramike pei, ribnjaci, skladini prostori, spremita vode, luke i pristanita), poljoprivrednoj proizvodnji (maslinarstvo, ratarske kulture, solane, stoarstvo, lov i ribolov), zanatskoj proizvodnji (upotreba keramike, uljanice, amfore, teguli i graevinska keramika, proizvodnja stakla, prerada kamena) te prometu i trgovini. U analizi je autor koristio sauvane arheoloke spomenike koji vjerodostojno dokumentiraju gospodarske odnose u prvih nekoliko stoljea prije i poslije Krista. Ovo djelo stoga predstavlja odreenu vrstu kataloga arheolokog materijala s podruja Istre koji se vezuje uz pojedine gospodarske djelatnosti. U analizi Matijai prilino zanemaruje ljudski faktor u gospodarstvu i posvjeuje mu vrlo malo prostora. Gospodarstvo rimske provincije Dalmacije Ante kegre podijeljeno je prema pojedinim gospodarskim granama (rudarstvo, poljodjelstvo, stoarstvo, pomorstvo, obrti, trgovina, robno-novano gospodarstvo). Svaka navedena cjelina sadri unutarnju podjelu i analizu gospodarskih grana. Autor u analizi koristi arheoloki materijal i pisane izvore antikih pisaca. Uloga ljudskog faktora uoljiva je tijekom analize svake pojedine grane. Religijski fenomeni u svjetskoj su historiografiji vrlo esto razmatrani djelima o ekonomskoj i socijalnoj problematici (C. G. Starr, M. Roztovtzeff, M. I. Finley, L. Casson, M. P. Charlesworth, R. Duncan-Jones, P. Garnsey, K. Hopkins, C. Whittaker, K. Hodhe...). U hrvatskoj historiografiji u studijama o orijentalnim religijama i kultovima ponekad je naznaeno i gospodarsko zanimanje pojedinca i njegova uloga u irenju kulta (radovi Nenada Cambija, Vesne Jurki-Girardi, Petra Selema, Mate Suia i drugih). Domaoj historiografiji danas su vana djela o gospodarstvu pojedinih regija u antici pa su tako i knjige R. Matijaia i A. kegre korisne i dobrodole. Meutim, gotovo da u njima ne moemo nai podatke koji se mogu vezati uz pojavu i irenje orijentalnih kultova na naem prostoru, iji su nosioci igrali vrlo vanu ulogu u gospodarstvu tadanjih rimskih pokrajina. U djelima oba autora uoljivo je slabo zanimanje za religijske fenomene. Kod R. Matijaia to je izrazitije naglaeno, to je vjerojatno uvjetovano slabim zanimanjem za ljudski faktor jer su kod njega prioritetni spomenici proizvodnoga karaktera na prostoru antike Istre. Orijentalni kultovi i imena koja se vezuju uz pojedine kultove u njegovoj knjizi javljaju se u samo est natuknica.
182
PRIKAZI KNJIGA
U djelu A. kegre neto je ira lepeza pojavljivanja pojmova vezanih uz orijentalne kultove. On se ne zadrava samo na opim pojmovima vezanim uz kultove, nego ponekad analizira ulogu kulta i pojedinaca u pojedinim gospodarskim djelatnostima, primjerice ulogu kulta Izide i Ozirisa u pomorstvu ili pojavu kulta Mitre, Ozirisa i Izide u rudarstvu. Iz svega navedenog uoljivo je slabo zanimanje za socijalne i ekonomske aspekte irenja orijentalnih kultova po provincijama Rimskog Carstva. Uzrok slabe zastupljenosti kultnih elemenata rezultat je nedovoljne istraenosti difuzije, kao i same uloge pojedinaca u procesu irenja. Dosadanja istraivanja pokazala su estu pojavu kultnih elemenata kod doljaka istonjaka, zapadnjaka i Egipana koji prema zanimanju pripadaju inovnitvu razliitih sektora i ranga, vojnicima, poduzetnici i proizvoaima primarnih i tercijarnih djelatnosti itd., a prema staleu oni su pripadnici svih drutvenih slojeva Carstva. Budui da je obojici autora glavna namjera bila prikazati spomeniku batinu ili pojedine gospodarske grane, neznatno zanimanje za pojedince i nosioce kulta sasvim je razumljivo. Budua bi se istraivanja socijalnog i ekonomskog mozaika antike povijesti stoga trebala okrenuti prema glavnim aspektima irenja kulta i ulozi pojedinca u tome. Odgovarajui rezultati mogli bi se dobiti tek modernim interdisciplinarnim istraivanjima, a otkria bi pokazala pravu ulogu pripadnika orijentalnoga kulta u cjelokupnom gospodarskom razvitku rimskih provincija.
Mladen Tomorad
Juraj Kolari, Katoliko djetiko drutvo u Zagrebu (1855. - 1945.), Hrvatski zemljopis - Naklada dr. Feletar (Meridijani), Zagreb 2001., 333 str.
U vrijeme dviju industrijskih revolucija od kraja 18. do kraja 19. stoljea u Europi i u Hrvatskoj oblikuje se novi drutveni sloj - radnitvo. Poloaj radnika u uvjetima neobuzdanog liberalnoga kapitalizma bio je vrlo teak. Radnika su prava bila skromna, a radnike organizacije tek su se ustrojavale. Nita manje teak bio je i poloaj naunik koji su u stjecanju obrtnikih znanja esto bili ovisni o milosti ili nemilosti pojedinih majstora. Organizirana skrb za obrtniki pomladak bila je u tim vremenima jo nedovoljno proirena. Danas se razmjerno dosta toga zna o djelovanju socijalista i irenju njihovih ideja tijekom 19. i 20. stoljea. Meutim, malo se zna da je i u okrilju Katolike crkve jo u 19. stoljeu bilo sluha za poloaj radnih ljudi. Socijalni angaman Crkve u tim vremenima poznat je uglavnom po poznatoj enciklici Rerum novarum pape Lava XIII. iz 1891. godine. No, zapravo se jo pola stoljea prije toga u katolikom okrilju rodila zamisao o skrbi za obrtniki pomladak, tzv. djetie, tj. naunike ili egrte. Zaetnik ideje bio je Nijemac Adolf Kolping (1813. - 1865.) koji je 1846. utemeljio prvo djetiko drutvo. Kolpingova misao irila se Europom, a samo do njegove smrti bilo je utemeljeno ak 513 djetikih drutava. Jedno od njih bilo je i Katoliko djetiko drutvo u Zagrebu, prvo takvo drutvo u Hrvatskoj, osnovano 1855., tj. nepunih deset godina nakon pojave prvog djetikog drutva u Europi. Sljedee, 1856. godine Kolping je boravio u Zagrebu. Taj je njegov posjet bio vrlo vaan za razvitak Katolikog Drutva
PRIKAZI KNJIGA
183
Detiah, kako se drutvo izvorno zvalo. Drutvo je u zagrebakoj i hrvatskoj sredini solidno razvijalo svoju djelatnost pa je od privremenih prostorija s vremenom dolo do Drutvenog doma u Jurjevskoj, Rokovoj ulici i na Pejaevievu trgu (danas je to Britanski trg). Katoliko djetiko drutvo u Zagrebu imalo je svoja pravila ili statut, svoje predstojnitvo i svoje lanove, a djelovalo je punih devedeset godina. Tijekom dugih desetljea vodili su ga F. Hpperger, M. Seigerschmied, M. Rihtari, M. Klari, M. Selec i drugi. Drutvo je obrazovanju svojih lanova pridavalo posebnu pozornost, a odlikovalo se i sadrajnim socioekonomskim djelovanjem, pri emu je nastojalo to vie drati distancu prema politici i politikim strankama. Vjerski, udoredni i karitativni rad posebno je poglavlje njegove prolosti. Drutvo nije skrbilo samo o izobrazbi djetia u obrtnikim zvanjima, nego se brinulo i za to da se oni pravilno razvijaju kao cjelovite linosti. Stoga je dosta radilo na njihovom kulturnom uzdizanju, a brinulo se i o potrebi za odmorom i zabavom. Pod okriljem drutva organizirale su se kazaline priredbe, a djelovala su i dva zbora - pjevaki i tamburaki. Drutvo je od poetka bilo upueno na suradnju s ostalim katolikim organizacijama, imalo je svoje posebno znakovlje, a djetii su sudjelovali i u nekim javnim drutvenim zbivanjima. U doba Nezavisne Drave Hrvatske (1941. - 1945.) to je drutvo djelovalo u sloenim okolnostima Drugoga svjetskog rata. Nakon rata njegova je djelatnost ugaena, a uspomena na nj potisnuta jer se ono nije uklapalo u ideoloki obrazac koji su poslije 1945. promicali novi vlastodrci - komunisti. Postojanje i djelovanje Katolikog djetikog drutva u Zagrebu od polovice 19. do polovice 20. stoljea zaintrigiralo je svojedobno dr. Jurja Kolaria, profesora na Katolikom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu i nekadanjeg velikog metra obnovljene Drube Braa hrvatskog zmaja. Rezultat njegovih viegodinjih istraivakih traganja, i to traganja u doslovnom smislu te rijei jer nije bilo nimalo lako prikupiti silno rasutu djetiku batinu, obimna je knjiga Katoliko djetiko drutvo u Zagrebu (1855. - 1945.) koju je 2001. objavila izdavaka kua Hrvatski zemljopis - Naklada dr. Feletar. Iako tiskana jo prije etiri godine, knjiga profesora Kolaria nimalo ne gubi na svojoj recentnosti, posebno ne u svjetlu hrvatske gospodarske i socijalne povijesti jer tematika knjige upravo i jest problematika koja je vrlo duboko urezana u gospodarsku i socijalnu povijest hrvatskoga ozemlja. Knjiga je podijeljena na etiri dijela. U prvome, poslije predgovora i uvoda, opisan je osnutak Katolikog djetikog drutva u Zagrebu sredinom 19. stoljea. U drugom dijelu analiziran je njegov ustroj, uprava i djelovanje. Posebna pozornost posveena je statutu ili pravilima drutva, njegovoj upravi i lanstvu, obrazovanju lanova, ekonomskom i socijalnom djelovanju, udorednom i vjersko-karitativnom radu, kulturnom uzdizanju djetia i drugim temama. Autor nije zaobiao ni neka, kako ih sm imenuje, sporna pitanja, a to su povezanost Katolikog djetikog drutva u Zagrebu s ostalim katolikim organizacijama, pitanje naunika ili egrta, starjeinstvo, katoliki djetiki dom, hospicij za putujue lanove, djetika putovanja i putnike knjiice, drutveno znakovlje, sudjelovanje djetia u javnim drutvenim zbivanjima i katolika djetika drutva izvan Zagreba. Trei dio knjige posveen je djelovanju Katolikog djetikog drutva u dramatinim okolnostima izmeu 1941. i 1945., poslije ega je drutvo prestalo postojati. U etvrtom dijelu autor je iznio sumaran osvrt na drutveno djelovanje te iznio zakljuke do kojih je doao izlaganjem djetike materije na
184
PRIKAZI KNJIGA
stranicama te knjige. Na kraju je saetak na njemakom jeziku, biljeka o piscu, zahvala autora, popis izvora i literature, kazalo imena i prilozi (faksimili, nacrti) te popis ispravaka. Profesor Kolari uloio je izniman napor kako bi otrgnuo od zaborava jednu organizaciju koja je ve uveliko pala u zaborav, barem kad je rije o irokim narodnim slojevima iz ijih su redova neko u najveoj mjeri potjecali njegovi pitomci. Meu takvim organizacijama koje su svojim djelovanjem u crkvenom ili svjetovnom okruenju pomogle naratajima mladih ljudi da u vremenu kada mnogima nije bilo lako doi ni do obrta a kamoli do neke druge kole steknu solidnu izobrazbu u gospodarskim zvanjima, a o ijem se radu danas isuvie malo zna, bio je i Hrvatski radia. To drutvo, osnovano 1903., moralo je 1945. isto tako prestati s radom, a danas jo eka istraivaa koji bi se na osnovi razbacane grae, novin i nekih predloaka u smislu dosad objavljenih radova o toj temi prihvatio cjelovite monografske obrade njegove prolosti. Knjiga profesora Kolaria o Katolikom djetikom drutvu, pregledno pisana i dobro dokumentirana, nesumnjivo je dobar uradak koji moe posluiti i kao ogledni primjer kako valja pristupati takvim temama kao to je tema koja je ovdje iscrpno valorizirana. S tom nadom i dubokom vjerom u budua srodna pregalatva knjigu koja je pred nama svesrdno preporuujemo zainteresiranim itateljima kojima je ona prije svega i namijenjena.
eljko Holjevac
Hrvoje Petri, Opina i upa Drnje, Povijesno-geografska monografija, Nakladna kua Dr. Feletar (Meridijani), Drnje, 2000., 212 str.
Knjigu Opina i upa Drnje autora Hrvoja Petria izdala je Nakladna kua Dr. Feletar (danas: Meridijani) u sklopu biblioteke Historia Croatica. Ta je monografija po mnogoemu ekohistorijski usmjerena iako je u podnaslovu predstavljena kao Povijesno-geografska monografija. Takav monografski nain prezentacije rezultata istraivanja odreenog mikroprostora, koji autor objedinjuje nazivom drnjanska Podravina, jo nije toliko brojan u suvremenoj hrvatskoj historiografiji. Meutim, to je samo jedna od karakteristika koja izdvaja ovaj rad. Prije iznoenja vlastitih stavova - koje predstavlja samo jedan od moguih pristupa njegovu iitavanju i interpretiranju - bilo bi potrebno izloiti strukturu djela onako kako ju je zamislio sam autor: Predgovor (17), Rije-dvije prije itanja (18-19), Uvod (20-21), I. Prometno-geografski poloaj i smjetaj (22-24), II. Prirodno-geografska obiljeja (25-35), III. Stanovnitvo (36-52), IV. Povijesno-geografski, drutveni i gospodarski razvoj Drnjanske Podravine (53-128), V. upa Drnje (129-153), VI. Razvitak kolstva Drnjanske Podravine (154-166), VII. Kulturni, sportski i drutveni ivot (167-177), VIII. Suvremeno gospodarstvo (178-188), Zakljuci (189-190), Izvori i literatura (191-201), Prilozi (202-205), Pogovor nakladnika (206), Izvod iz strune recenzije (207), Zusammenfasung (208-209). Svako poglavlje podijeljeno je na jo nekoliko potpoglavlja koja ovdje nisu navedena zbog ogranienoga prostora predvienog za pisanje osvrta. No, navedeni podaci dovoljno jasno ocrtavaju misaoni prostor autora knjige unutar kojega je ostvario vlastiti rad.
PRIKAZI KNJIGA
185
Sam naslov stavlja istraivaku temu u dvojaki svjetovno-duhovni prostor u kojem pojam opina predstavlja organiziranje ljudi u zajednicu radi ostvarenja njihovih ekonomskih, socijalnih, politikih, ali i kulturnih potreba, a pojam upa upuuje na prostor prije svega crkvene dominacije koji ujedno moe biti, a obino to i jest, prostor ostvarivanja i ve navedenih potreba uz jo jednu - onu koja je okrenuta onostranosti. Oito da je na tom podruju postojalo vrlo naglaeno preklapanje sadraja tih dvaju pojmova. Uputivi itateljima Rije-dvije prije itanja, autor je eksplicitno razotkrio vlastiti subjektivni odnos prema tematici/prostoru istraivanja koji je ujedno i njegov vlastiti zaviajni, kao i okolnosti nastajanja djela. Nasuprot oskudnom izboru literature vezane uz tu iroko postavljenu tematiku/problematiku, autoru je na raspolaganju bilo obilje grae. Svoj je pristup definirao kao interdisciplinaran u mjeri u kojoj je to bilo mogue, istraujui vlastitu temu unutar mnogostrukih, promjenjivih utjecaja razliitih dravnih suvereniteta: Habsburke Monarhije, Mletake Republike, Osmanskoga Carstva, odnosno Austro-Ugarske i Jugoslavije. Interdisciplinarnost se u novije vrijeme u historiografiji, a i znanstvenoj misli openito, sve vie javlja kao pristup koji nema alternative kada je rije o kvaliteti rekonstruiranja prole zbilje. Zato je tomu tako? Odgovor na to pitanje moemo potraiti i u ovoj knjizi. Istraujui razliite fenomene koji sudjeluju u kreiranju drutvenog totaliteta, autor je pokazao koliko su oni meusobno isprepleteni pa se ini da u pojedinoj drutvenoj injenici ujedno sudjeluje njihova ukupnost (npr. odnosi: demografski razvoj - prirodne pojave kao to je poplava; demografski razvoj - ekonomska kriza; demografski razvoj - rat). U prvom poglavlju Prometno-geografski poloaj i smjetaj ocrtane su konture opine Drnje, odnosno drnjanske Podravine koja obuhvaa naselja Drnje, Botovo i Torec. U dananjem teritorijalnom opsegu opina Drnje postoji od 1992. godine u sklopu Koprivnikokrievake upanije sa sjeditem u Koprivnici pa se njezino doivljavanje kao cjeline u tom smislu odnosi iskljuivo na suvremeno razdoblje. Smjetajem u gornjoj hrvatskoj Podravini, na granici s Republikom Maarskom, uvjetovan je tranzitni karakter tog prostora. S aspekta prometne funkcije osobito je vana eljeznika pruga koja predstavlja vezu Jadranskog mora s Maarskom u smjeru Rijeka - Zagreb - Koprivnica - Drnje - Botovo - Zakany - Budimpeta, a koja je u ovom dijelu putena u promet 1870. godine. Osim toga, vana je cestovna veza Koprivnica - Drnje - Gola - Maarska, kao i cesta koja spaja Meimurje s Podravskom magistralom. Oito je da injenicu postojanja dravne granice autor u ovom smislu, kao i u smislu njezinih promjenjivih historijskih posljedica - kako e se vidjeti iz daljnjega teksta - ne razumijeva samo kao mjesto prekida (to nesumnjivo u nekim aspektima i jest) nego naglaeno i kao mjesto susreta. Blizina grada Koprivnice u sebi sadri dvostruke i meusobno proturjene, poticajne, ali i inhibirajue initelje, to se prije svega odnosi na povijesnu situaciju 20. stoljea. S jedne strane Koprivnica predstavlja trenutak intenziviranja razvoja cijelog prostora, a s druge strane privlai i apsorbira okolno stanovnitvo te administrativne funkcije. Taj se fenomen moda moe prepoznati u procesu koji historiar Igor Karaman naziva pseudourbanizacijom koja je kao nalije modernizacije i historijski relikt prisutna u hrvatskom drutvu nakon 1945. godine, a karakterizira je razvoj gradova u jake centre na utrb njihove ruralne okoline umjesto njihova pretvaranja u multifunkcionalna sredita ireg podruja. Jedan od glavnih indikatora pseudourbanizacije je migracija selo-grad i
186
PRIKAZI KNJIGA
time izazvana depopulacija agrarno-ruralnih prostora koja predstavlja jedan od aktualnih problema suvremenoga hrvatskog drutva. S njim je povezan drugi proces pseudoindustri jalizacije, samo djelomino prisutan na ovom prostoru. Obiljeava ga dravni angaman na jednostranom razvijanju industrije te zanemarivanje ostalih segmenata koji ine sastavni dio modernih ekonomskih odnosa kao to je, primjerice, razvoj modernoga financijskokreditnog poslovanja, modernizacija agrara i razvoj prometa. Sudei prema podacima koje ova monografija donosi, osuvremenjivanje agrarnog podruja zaista nije ostvareno u dovoljnoj mjeri, a s druge strane prometna je povezanost vrlo dobra (postoje i ambiciozni planovi za budunost), to se ponajvie moe zahvaliti povoljnom geografskom poloaju. Procesi pseudoindustrijalizacije i pseudourbanizacije, prema shvaanjima I. Karamana, mogu se dijalektiki promatrati kao pojave koje u svojem meuodnosu istodobno imaju i karakter uzroka i karakter posljedice. U poglavlju Prirodno-geografska obiljeja autora je osobito zanimao prirodno-geografski determinizam te meudjelovanje i uzajamni utjecaji prirodne okoline i ovjeka tijekom vremena. Taj povijesni kaleidoskop u velikoj mjeri pokazuje promjenjivost pejzaa kroz stoljea. U 17. stoljeu su, vezano uz demografski napredak, tj. time uvjetovane poveane potrebe za obradivim povrinama, ve uvelike bila iskrena prostrana umska podruja na koje danas jo podsjeaju samo toponimi laz i kr. Od sredine 18. stoljea poelo je nestajati potoka i livada zbog regulacije potoka i depresija, koja je bila provoena od toga vremena, a brze i radikalne promjene koje su potpuno izmijenile izgled pejzaa uslijedile su u 19. i 20. stoljeu i dovele do stvaranja - prema rijeima autora - humaniziranog pejzaa, ali su ujedno imale i vrlo visoku cijenu u sve oitijim ekolokim problemima (autor navodi primjer zagaivanja rijeka zbog industrijskih i gradskih otpadnih voda, neadekvatne i neracionalne upotrebe zatitnih sredstava u poljoprivredi, neureenih smetlita). U poglavlju Stanovnitvo, koristei se metodom historijske demografije, autor je pokuao rekonstruirati demografsku strukturu opine Drnje od sredine 17. stoljea, tj. otkad datiraju najstariji podaci na temelju provedenih kanonskih vizitacija, sve do 1991. godine. Kao granini prostor drnjanska Podravina bila je poprite uestalih migracija, za koje se najstariji podaci mogu nai u 16. stoljeu, a koje su utjecale na preoblikovanje demografske i etnike strukture. Da bi objasnio rezultate demografskih istraivanja, koristio se teorijom demografske tranzicije. Suvremeni trenutak obiljeen je permanentnim starenjem stanovnitva, to takoer uvjetuje negativni prirodni prirataj. U spolnoj strukturi stanovnitva naselja opine Drnje prevladavaju ene (prema popisu iz 1991. bilo ih je 51,7 posto). injenica feminizacije drutva objanjava se (osim kao posljedica ratova i neposrednih poratnih razdoblja) ivotom u suvremenom drutvu koji vie optereuje mukarce od ena, to je rezultiralo njihovom poveanom smrtnou. Podaci o spolnoj strukturi stanovnitva koje nam autor predoava odnose se samo na drugu polovicu 20. stoljea. Bilo bi, meutim, zanimljivo vidjeti kako se taj odnos kretao u daljnjoj prolosti s obzirom na to da je dio tog prostora bio ukljuen u vojnokrajiko podruje za koje je u nekim njegovim dijelovima i razdobljima utvreno manje ena od mukaraca u ukupnom stanovnitvu, to doputa gotovo paradoksalnu pretpostavku da je taj vojni sustav (unato tomu to su mukarci sudjelovali u estim i tekim ratovanjima!) vie optereivao ensko stanovnitvo.
PRIKAZI KNJIGA
187
Sadrajno i koncepcijski najvaniji dio djela je poglavlje Povijesno-geografski, drutveni i gospodarski razvoj Drnjanske Podravine. U tom je poglavlju autor prikazao povijest tog podruja od razdoblja prve naseljenosti sve do 20. stoljea. U ranom novovjekovnom razdoblju promatrao je ovaj prostor kroz optiku tromee, tj. susreta razliitih politikih i drutvenih struktura Vojne krajine, Civilne Hrvatske i Osmanskog Carstva (od prve polovine 16. do kraja 17. stoljea). Dananji prostor opine Drnje dugo se nalazio pod dvojnom politiko-administrativnom jurisdikcijom: Botovo i Torec bili su u sastavu civilnog dijela Hrvatske, a Drnje pod vojnokrajikom upravom sve do razvojaenja Vojne krajine (1881.). U 16. i 17. stoljeu osobito su intenzivni bili napadi s osmanske strane koji su bili uzrok dubokih drutvenih, ekonomskih i demografskih promjena. To je ujedno vrijeme uestalih i intenzivnih migracija, gladi, bolesti, gradnje obrambenih utvrda. Osmanska osvajanja uvjetovala su na neki nain postupnu dekonstrukciju feudalnog sustava jer se na mjestima koja su bila izloena napadima Osmanlija nisu mogli ubirati porezi i tlaka. Kada je dolo do rekonstrukcije feudalnih obveza na tim prostorima - to se odvijalo na novim osnovama, sudei prema izvornim dokumentima njihov je korisnik sada bio koprivniki kapetan. Dakle, zapovjednika mjesta u Vojnoj krajini u 16. i 17. stoljeu su de facto imala feudalni karakter. ivot na tim prostorima uvelike je bio obiljeen rijekom Dravom. Njezina poplava (kao ona koju su izvori zabiljeili 1770. ili poplave s poetka 19. stoljea) mogla je za cijelu sljedeu godinu, unitivi polja i usjeve, za stanovnitvo predstavljati vrijeme krajnje egzistencijalne zabrinutosti pa i potencijalno beskunitvo (poplava 1827.), a za samo mjesto, u ovom sluaju Drnje, gubitak administrativnih i prosvjetnih funkcija (1828. dravna trivijalna kola i sjedite satnije bili su premjeteni iz Drnja u Peteranec). Na demografskoj slici ti su se dogaaji oitovali kao kriza drutvene prehrane vidljiva u poveanoj smrtnosti i padu broja vjenanja. Drava je prije svega znaila otvorene komunikacije i mogunosti, dinaminost, promjenjivost, ali i izvor neizvjesnosti pa i potencijalnih opasnosti, ekonomske krize, egzodusa. Opinu Drnje u 20. stoljeu obiljeava politika aktivnost HPSS-a (odravani su sastanci, skuptine) za iju se rekonstrukciju autor sluio slubenim stranakim glasilom Dom, ali i Hrvatskim novinama. Za pogled s druge strane, tj. sa strane slubenih vlasti posluila mu je arhivska graa. Do vremena izmeu dva svjetska rata u Drnju, Torecu i Botovu postojale su zemljine zajednice koje su upravljale zajednikim seoskim zemljitima i dijelovima uma. Osnovicu privreivanja u Drnjanskoj opini inila je poljoprivredna proizvodnja (glavne proizvodne kulture su penica i kukuruz). tovie, drnjanski kraj se u tom smislu ubrajao u naprednija podruja junog dijela Habsburke Monarhije unato tomu to se sve do kraja 19. stoljea koristio tropoljni sustav obrade zemljita. Usporen proces modernizacije na podruju ekonomskih odnosa bio je vidljiv i u slaboj agrotehnikoj osnovi (do kraja 19. stoljea koristili su se drveni plugovi i rala, a strna ita su se ela srpom, koristila se gotovo iskljuivo ljudska ili ivotinjska radna snaga), slaboj financijskoj sposobnosti te nerazvijenom tritu. U posljednjim dijelovima ovog poglavlja autor se bavio temama suvremenosti - izgradnjom industrije, suvremenim prometnicama, izgradnjom infrastrukture, turizmom, energetskim potencijalima. Poglavlje upa Drnje pokazuje da se kontinuitet organiziranja upe u ovom kraju moe pratiti jo od srednjovjekovnog razdoblja (od 14. stoljea). vrsta crkvena struktura - upa,
188
PRIKAZI KNJIGA
sveenici, kapelani (ponekad i dvojica) - pridonijela je tijekom vremena tomu da katolika vjera na ovim prostorima gotovo nije imala alternativu (poetkom 18. stoljea s ovih prostora su iezli protestanti). Opisi crkava i upnoga dvora ostali su sauvani zahvaljujui kanonskim vizitacijama. Njihovi interijeri bili su ureeni onoliko koliko su doputali skromni materijalni uvjeti sadravajui nune komponente sakralne arhitekture, ali i sve one predmete koji ine neophodni dio liturgije. Osim to su imali konkretnu svrhu u vjerskoj praksi, preko njih je bio izraavan i osjeaj i potreba za umjetnikim i estetskim izrazom. Sredite religioznoga ivota u Drnju predstavlja udotvorni kip Majke Boje Drnjanske. Svjedoanstva o udima seu sve do 20. stoljea. Ulomke iz nekih od njih donosi i autor u ovoj knjizi. Meutim, iz njih se moe iitati slojevitost kranske tradicije, odreen magijski odnos vjernika prema Bogu, dominaciju ina nad vjerom kao duhovnim stavom prema Bogu i alternative koje su Drnjancima bile na raspolaganju jer su mnogi od zagovornika prethodno traili barbera i doktore i vraitele. Godine 1846. bila je sagraena nova upna crkva u Drnju na mjestu stare drvene koja zbog svojstava graevnog materijala nije mogla predstavljati trajnije rjeenje. Razvitak kolstva Drnjanske Podravine poglavlje je koje prua iscrpan uvid u tradiciju prosvjete na ovom podruju, a autor je prati od njezinih poetaka krajem 18. i poetkom 19. stoljea. U posljednja dva poglavlja Kulturni, sportski i drutveni ivot i Suvremeno gospodarstvo autor je zaokruio povijesni prikaz Drnja sve do suvremenosti. Prikazao je suvremeni epilog procesa modernizacije i probleme postindustrijskoga drutva. Knjiga sadri opiran popis literature i izvora kojima se autor koristio, kao i prilog s popisom prezimena u Botovu, Torecu i Drnju. Brojni slikovni i kartografski prikazi upotpunjuju predodbu ivota drnjanske Podravine u njegovoj svjetovnoj i duhovnoj dimenziji. Ova je monografija otvorila mnoga istraivaka pitanja, na mnoga je dala odgovore, a neka je ostavila i buduim istraivaima. Pristupom i irinom tema predstavlja izazov i strunoj i openito itateljskoj kritici. Svojim znanstvenim i pripovjednim diskursom, koji od povijesnoga istraivanja prerasta u kroniku suvremenog doba s anticipiranjem problema budunosti i njihovih rjeenja, autor je ponudio aktualnu povijest u dinamici vremena briui granice izmeu prolosti, sadanjosti i budunosti.
Kristina Milkovi
Suzana Leek, Seljaka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918. - 1941., Srednja Europa, Hrvatski institut za povijest - Podrunica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, Zagreb 2003., 535 str.
Jedno od najnovijih historiografskih djela historiarke Suzane Leek Seljaka obitelj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj 1918. - 1941., relativno slabo obraivanom tematikom ivota hrvatskog seljatva od 1918. do 1941. godine. Autorica je knjigu posvetila svojoj obitelji. Izlaenje ove knjige iz tiska obogatilo je ne samo hrvatsku povijesnu znanost, nego i druge drutvene znanosti kao to su demografija, antropologija, etnologija i sociologija, a posebnu vanost ima za daljnje prouavanje gospodarske povijesti.
PRIKAZI KNJIGA
189
Prouavanje ivota seljake obitelji u Hrvatskoj u meuratnom razdoblju autorica je ograniila na dijelove Prigorja i Hrvatskog zagorja. Istraivanje je autorica najveim djelom zasnovala na metodi usmene povijesti (oral history), glavni izvor bili su joj razgovori voeni s vie od etrdeset kazivaa, seljaka roenih izmeu 1906. i 1930. godine. Osim kazivaa, autorica je koristila postojeu literaturu iz razliitih podruja znanosti te izvornu novinsku i arhivsku grau. Knjiga je popraena crno-bijelim fotografijama iz ivota seljaka sjeverozapadne Hrvatske u meuratnom razdoblju te sadri vie grafikona, shema i tablica. U prvom dijelu knjige autorica je dala kratak uvod u problematiku, zatim se u poseb nom poglavlju Seljako domainstvo i novi modeli povijesnog istraivanja dotaknula istra ivanja seljake obitelji i seljakog domainstva u suvremenim drutvenim znanostima u svijetu te razvoja prouavanja obitelji i nastanak novih tema i pristupa u prouavanju obi te lji, kao traene spone izmeu ire drutvene cjeline i pojedinca. U drugome poglavlju Znan stve no istraivanje obitelji u Hrvatskoj autorica pie o bavljenju problemom obitelji u Hrvatskoj. Drugi dio knjige Gospodarske prilike na selu sjeverozapadne Hrvatske vaan je za prouavanje gospodarske povijesti sela sjeverozapadne Hrvatske od 1918. do 1941. godine, kao i trei dio knjige Struktura i strategija pojedinih seljakih obitelji, podijeljen je na dva poglavlja i posveen je organiziranju seljake obitelji u pojedinim dijelovima sjeverozapadne Hrvatske u meuratnom razdoblju. U prvom poglavlju Temeljni pojmovi selo i domainstvo autorica odreuje dvije osnovne zajednice u kojima se odvijao ivot seljaka u istraivanom razdoblju, dodatno objanjava i odreuje pojmove selo i domainstvo te tko spada pod njih. etvrti dio knjige Selo i trite podijeljen je na tri poglavlja. Prvo poglavlje Trite posveeno je tritu proizvoda, razmjeni i prodaji proizvoda, prodaji na trnicama i sajmovima, prodaji vikova i tzv. maloj trgovini. Trite rada takoer je tema koja je obraena u ovome poglavlju, a autorica je posebno izdvojila zamjenu rada kao razmjenu za druge usluge, plaanje u naturi za rad izvan poljoprivrede i u poljoprivredi, plaanje u novcu teaka stranaca i domaih te plaanje sluga. Peti dio knjige Struktura seljake obitelji podijeljen je na pet poglavlja u kojima autorica, uz ostalo, objanjava razlike izmeu tih pojmova, izmeu povijesne zadruge koja se vezuje uz patrijarhalni mentalitet, zadruge koja se temelji na kolektivnom naelu vlasnitva te rada i slone obitelji koja je bila est oblik ivota u meuratnom razdoblju. Drugo poglavlje Pravne i strukturne promjene posveeno je pravnim aktima koji su doputali ili spreavali procese prijelaza iz zadruga. Slone obitelji naslov je treeg poglavlja koje je posveeno ulozi, nastanku i vanosti slone obitelji. Pri rekonstruiranju odnosa u slonoj obitelji autorica se najveim dijelom oslanjala na prianja kazivaa. U etvrtom poglavlju Privremene slone obitelji autorica prati, prema prianju kazivaa, intenzivne promjene u slonoj seljakoj obitelji u kratkom intervalu. Peto poglavlje Sloena struktura i obiteljska strategija posveeno je planiranju broja lanova domainstva i usklaivanju tog broja s gospodarskim mogunostima i potrebama domainstva. Autorica u ovome poglavlju daje uvid u vanost slone obitelji u gospodarskom ivotu sela i domainstva, koja je u meuratnom razdoblju uz gospodarsku pruala i socijalnu sigurnost. esti dio knjige ivotni ciklus ujedno je i najvei dio ove knjige, podijeljen je na pet poglavlja i prati ivotni ciklus seljaka iz sjeverozapadne Hrvatske od roenja do starosti.
190
PRIKAZI KNJIGA
Uz svako ivotno razdoblje odrastanja, autorica prati i promjene u poloaju, ulozi i radnim obvezama koje je odreena ivotna dob donosila lanovima domainstva. Prvo poglavlje ivotni ciklus uvod je u tematiku koju e autorica razraditi u sljedea etiri poglavlja. Drugo poglavlje Djetinjstvo posveeno je odrastanju u seljakoj obitelji. U tom poglavlju autorica je odredila vremenske granice djetinjstva na selu, posebnu je pozornost posvetila ulozi djece kao radne snage u obiteljskoj strategiji planiranja domainstva. Pri tome je posebno istaknula planiranje broja djece kao posebnu strateku odluku seljake obitelji, prve poslove koje su djeca dobivala u domainstvu, uenje kroz igru, prve prave poslove u domainstvu i na imanju, poslove koje su djeca obavljala izvan kue te na kraju odlazak u kolu koji je bio svojevrsna prekretnica za seljaku obitelj. Posljednje poglavlje u ovoj knjizi nosi naslov Starost u seljakoj obitelji. U njemu autorica prati porast starijeg stanovnitva prema popisima iz 1900. i 1931. godine, zatim pie o ivotu starijih lanova obitelji u slonoj obitelji i o autoritetu starije generacije u obitelji. Osim toga, pie i o odnosu staraca prema radu, koji s godinama prestaju obavljati teke fizike poslove, te o ulozi starijih lanova obitelji u donoenju stratekih odluka koje su vezane uz vlasnitvo nad zemljom i njezino nasljeivanje. Izlaenjem ove knjige popunjena je jedna velika praznina u prouavanju povijesti obitelji u hrvatskoj historiografiji. Ova je knjiga i vrijedan izvor za poznavanje gospodarskih prilika i odnosa na selu u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od 1918. do 1941. godine i kao takva predstavlja vrijedan prilog prouavanju socioekonomske historije, ali i s odreenim ekohistorijskim odrednicama jer obrauje tono odreeni prostor.
Daniel Patafta
Triplex Confinium (1500. - 1800.): Ekohistorija - Zbornik radova, Knjievni krug Split, Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Biblioteka Knjiga Mediterana 28, Split/Zagreb 2003., 445 str.
Triplex Confinium (1500. - 1800.): Ekohistorija zbornik je radova s meunarodnog znanstvenog skupa koji se od 3. do 7. svibnja 2000. godine odravao na Filozofskom fakultetu u Zadru. U njemu su sakupljena priopenja s Tree meunarodne projektne konferencije Triplex Confinium. Konferenciju su organizirale tri ustanove koje su 1996. godine utemeljile projekt, a rije je o Zavodu za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu, Abteilung fr Sdosteuropische Geschichte, Universitat Graz i History Department, Central European University, Budapest. Zbornik su uredili Drago Roksandi, Ivan Mimica, Nataa tefanec i Vinka Gluni-Buani. Izaao je kao 28. svezak biblioteke Knjiga Mediterana, iji je poasni i dugogodinji urednik akademik Ivo Frange, a glavni urednik prof. dr. sc. Nenad Cambi. U zborniku je objavljeno dvadesetpet radova koji obrauju teme iz hrvatske povijesti novoga vijeka, preciznije radovi koji pokrivaju razdoblje od 1500. do 1800. godine. Radovi su vezani uz teme koje se odnose na podruje Triplex Confiniuma, tonije na podruja
PRIKAZI KNJIGA
191
dananje Hrvatske koja su u promatranom razdoblju bila susretita i poprita sukoba triju imperijalnih sila: Habsburke Monarhije, Mletake Republike i Osmanskog Carstva. Objavljeni radovi nastoje sagledati povijest tih krajeva s podruja pluralnih ekohistorijskih konteksta, povezanosti te odnosa ljudi i prostora u odreenom povijesnom vremenu. Sam zbornik podijeljen je na etiri tematske cjeline, koje promatrane zajedno daju cjelovitiju sliku ljudi i njihova ivotnog prostora u tom povijesnom razdoblju. Prva cjelina PROMATRAJUI PRIRODU obuhvaa devet izvornih znanstvenih radova. Prvi je znanstveni rad Damira Magaa Geografske odrednice nastanka karte Matea Pagana: Cijeli okrug Zadra i ibenika (Tutto el contado di Zara et Sebenicho), Venecija, oko 1530. u kojem je autor stavio naglasak na povijesnu toponimiju naselja, utvrda, izvora, rijeka, jezera, uma, mostova itd. koji se nalaze na toj karti. Zatim slijedi rad Dubravke Mlinari Komparacija ranonovovjekovnih toponima iz Zoranievih Planina i s Paganova zemljovida Tutto el contadao di Zara e Sebenicho, posveen analizi toponima ire regije viegranija na temelju usporedbe knjievne i kartografske izvorne grae. Trei znanstveni rad Triplex Confinium na Mercatorovoj karti s kraja 16. stoljea djelo je Josipa Fariia, koji je u njemu predstavio podruje viegranija prikazano na karti G. Mercatora, vodeeg europskog kartografa 16. stoljea. Mirela Slukan Alti autorica je rada Komparativna analiza kulturnog pejsaa ruralnih naselja Mletake i Habsburke krajine, u kojem je analizom habsburkih i mletakih katastarskih izvora prikazala dva razliita sustava kolonizacije Vlaha i Morlaka koji se zatim odrazio na razliitost strukture novonastalih naselja i zemljinih posjeda, usko vezanih uz dravnu politiku jedne ili druge strane. Borna Frst-Bjeli, Giovanni DAlessio i Olga Dikli autori su lanka Mletaki katastar 18. stoljea i ekohistorijska evaluacija Tromee, u kojem su analizom fragmenata mletakog katastra iz 18. stoljea dali uvid u rekonstrukciju tipa i obiljeja prirodne sredine na graninom podruju Tromee. Rad Dine Mujadevia Nova habsburko-osmanska granica u Pounju krajem 18. stoljea i jedan osmanlijski dokument iz 1795. pokuaj je davanja uvida u povijest razvoja i nastanka hrvatsko-bosanskohercegovake granice krajem 18. stoljea, pri emu se autor koristi hududnamom, osmanskim spisom o razgranienju iz 1795. godine. Izvori bosanskih franjevaca o prirodnim nepogodama u Bosni i na Tromei u 18. stoljeu rad je autorice Snjeane unjara, koja analizom izvorne dokumentarne grae bosanskih franjevaca predstavlja prirodne nepogode u Bosni i Hercegovini u 18. stoljeu. Marin Knezovi autor je rada Morlak kao prirodni ovjek u djelima Alberta Fortisa, Ivana Lovria i Balthasara Hacqueta, posveenog percepciji Morlaka kao dobrih divljaka u djelima navedenih pisaca iz kasnog 18. stoljea. Posljednji rad u ovome dijelu zbornika Ljudi, voda i prirodna sredina na Triplex Confiniumu: Vukasovieve i Hacquetove ekohistorijske opservacije u Lici i Krbavi u drugoj polovici 18. stoljea proizaao je iz pera eljka Holjevca, u kojem se on bavi ekohistorijskim promatranjima Like i Krbave u radovima navedenih autora iz druge polovice 18. stoljea. PROMILJAJUI PRIRODU naslov je druge cjeline ovoga zbornika koja sadri etiri izvorna znanstvena rada posveena toj tematici. Cjelina poinje lankom Suzane Majnari Hijerarhizacija ivota u Kavanjinovu univerzalnom epu Povijest Vanelska: Prilog kulturnoj botanici i kulturnoj zoologiji, u kojem promatra i usporeuje postridentinsku baroknu sliku svijeta s onom srednjovjekovnom
192
PRIKAZI KNJIGA
i teo/antropocentristikom. Valentina Gulin Zrni autorica je rada ovjek i priroda poliptih 18. stoljea posveenog definiranju poimanja odnosa ovjeka i prirode u povijesti na temelju razliite izvorne grae. Miserrima Facies Croatiae: Percepcija prirodne okoline Tromee u djelu Plorantis Croatiae saecula duo Pavla Rittera Vitezovia rad je Zrinke Blaevi, u kojem autorica analizom slabo poznatog Vitezovieva epa iz 1703. godine istrauje njegovu percepciju okoline. Posljednji je rad Stefana Halikowski-Smitha Od vojne granice do nacionalnog parka: Otkrie Plitvikih jezera, u kojem analizira proces otkrivanja Plitvikih jezera i percepciju jezera do tristo godina unatrag. Trea cjelina pod naslovom KORISTEI PRIRODU sadri est znanstvenih radova te tematike. Poinje radom Snjeane Buzov Vlaka sela, panjaci i ifluci: Krajolik osmanlijskog prigranija u esnaestom i sedamnaestom stoljeu posveenog opisima krajolika i promjena krajolika na pograninom podruju Osmanskog Carstva prema izvorima iz 16. i 17. stoljea. Drugi rad lanak je Marka aria Turska osvajanja i ekosistemske tranzicije u Lici i Krbavi na prijelazu iz kasnog srednjeg vijeka u rani novi vijek (15./16. st.), koji pokuava prikazati koliko su turski ratovi utjecali na promjene u ekosustavu na podruju Like i Krbave. Zatim slijedi rad Ivana Mimice Prirodna sredina u junohrvatskim usmenim epskim pjesmama, u kojem je autor prikazao na koji su nain pjevai stvaraoci u svoje pjesme unosili elemente iz prirodne sredine. Autor etvrtog rada Antroponimi Tromee motivirani prirodnom sredinom (u 17. i 18. stoljeu) je ivko Bjelanovi, koji obrauje odreena imena i prezimena Tromee povezana s prirodnom sredinom u kojoj su nastala. Ivan Jurii autor je lanka Jela i pia Karlovakog generalata u 18. stoljeu posveenog tradicionalnoj prehrani krajinika Karlovakog generalata u 18. stoljeu. Na kraju cjeline je rad Jelke Vince-Pallua Ekohistorija morlakog naina ivota druge polovice 18. i prve polovice 19. stoljea (Na temelju istraivanja izvora dalmatinskih autora pisanih talijanskim jezikom), u kome ekohistorijskom analizom autorica iz brojnih aspekata interpretira morlaki nain ivota. Posljednja, etvrta cjelina MIJENJAJUI PRIRODU takoer obuhvaa est izvornih znanstvenih radova. Prvi znanstveni rad ove cjeline Socijalna ekohistorija krajeva uz rijeku Krku (1500. - 1800.) u suvremenim putopisima, autora ime Pilia, ekohistorijska je analiza putopisa od 16. do 18. stoljea, u kojima su opisani krajevi i stanovnitvo uz rijeku Krku. Nataa tefanec autorica je lanka Trgovina drvetom na Triplex Confiniumu ili kako izvui novac iz senjskih uma (1600. - 1630.)? posveenog pokuaju Habsburgovaca da organizirano iskoritavaju senjske ume i prodaju to drvo Mletakoj Republici poetkom 17. stoljea. Sljedei je rad Anne Marie Gruenfelder Velebitske ume od 16. do 18. stoljea, u kojem autorica na temelju mletakih i habsburkih izvora pokuava rekonstruirati iskoritavanje velebitskih uma u promatranom razdoblju, fokusirajui se na habsburku umsku politiku na velebitskom podruju. Karl Kaser autor je rada Unitenje uma na obalnom krakom podruju hrvatske Vojne krajine u prvoj polovici 18. stoljea. Njegovi demografski, privredni i socijalni uzroci te pie o iskoritavanja drveta i krenju velebitskih uma i kako su na to utjecali demografski, vojnopolitiki i socijalni faktori. Turska uprava nad balkanskim rudnicima srebra u prikazima zapadnih putnika rad je Samuela Wilcocksa
PRIKAZI KNJIGA
193
o tome kako su zapadni putnici percipirali rudarenje srebra u Bosni, Srbiji i dijelovima Grke u 15. stoljeu. Posljednji znanstveni rad u ovome zborniku, lanak Hrvoja Petria Odnos ovjeka i okolia na Viegraniju; Toranska Podravina tijekom druge polovice XVIII. stoljea, bavi se odnosom ovjeka i okolia na podruju viegranija uz rijeku Dravu.
Daniel Patafta
PODRAVINA - asopis za multidisciplinarna istraivanja, vol. I., br. 1, Hrvatski zemljopis, Koprivnica 2002., 1-208 str.
asopis Podravina poeo je izlaziti 2002. godine, preciznije njegov prvi broj izaao je u veljai 2002. godine. To je u pravom smislu asopis koji je u najveoj mjeri ekohistorijski orijentiran. U samome nazivu Podravine pie da je asopis za multidisciplinarna istraivanja zamiljen kao asopis irokog spektra koji bi poticao i afirmirao multidisciplinarna istraivanja iz mnogih znanstvenih podruja. lanci koji se objavljuju u Podravini uglavnom pokrivaju istraivanja s podruja ekonomije, ekologije, demografije, povijesnih znanosti, geografije, arheologije i slino, s time da je otvoren i za objavljivanje lanaka s podruja drugih drutvenih znanosti, kao i tehnikih, medicinskih i tehnolokih znanosti. Na kraju svakog broja asopisa nalaze se prikazi novih knjiga i asopisa vezanih uz podruje Podravine i njezina blieg susjedstva. Prvi rad izvorni je znanstveni lanak dr. Dragutina Feletara Promjene u prostornom rasporedu naseljenosti Koprivniko-krievake upanije - s osobitim osvrtom na razdoblje od 1991. do 2001. godine. Autor u njemu analizira razvoj i kretanje stanovnitava u naseljima Koprivniko-krievake upanije prema popisima stanovnitva od 1948. do 2001. godine s posebnim naglaskom na posljednjem desetljeu. Sljedei rad Partnerships, networks, alliances - New strategic opportunities for croatian firms pregledni je lanak na engleskom jeziku dr. sc. Darka Tipuria i mr. sc. Gorana Markulina u kojem su se autori osvrnuli na vanost koritenja zajednikih resursa izmeu vie poduzea partnera u cilju ostvarivanja dodatne vrijednosti. Danijela Petri u svome je strunom lanku, Osobno, promotivno i elektroniko posredovano komuniciranje s korisnicima u knjinici, obradila oblike komunikacijskih aktivnosti knjiniara (savjetovanje, informiranje i edukaciju) ija je svrha korisniku to potpunije pribliiti knjinicu kako bi se korisnik osposobio za samostalan rad i uenje. Was Janus Pannonius (1434-1472) actually born in Komarnica, Podravina? izvorni je znanstveni rad na engleskom jeziku iji je autor Hrvoje Petri. lanak je posveen novom pogledu na podrijetlo humanista Ivana esmikog ili Janusa Pannoniusa, tonije novim teorijama o mjestu njegova roenja. Zatim slijedi rad Ope politike i vojnike prilike u Podravini (1527. - 1765.), izvorni znanstveni lanak dr. Dragutina Pavlievia. Autor u radu pie o razdoblju ratova protiv Osmanlija, kao i o popratnim vojnopolitikim, gospodarskim i kulturno-politikim prilikama
194
PRIKAZI KNJIGA
u graninim dijelovima Podravine tijekom ta dva stoljea. Rad zavrava 1765. godinom, kada se sjedite generalata iz Koprivnice seli u Bjelovar. Dr. Dragutin Feletar autor je jo jednoga rada Die Festung Novi Zrin im Europischen kontext (1661-1664), izvornog znanstvenog rada na njemakom jeziku. Tekst je posveen trogodinjoj povijesti utvrde Novi Zrin te njezinoj vanosti za poznavanje hrvatske i maarske povijesti u kontekstu europskih zbivanja. Gospodarsko-socijalne prilike u Virju od 1929. do 1941. godine izvorni je znanstveni rad dr. Mire Kolar-Dimitrijevi. U tom tekstu autorica pie o najveem i najnaprednijem podravskom selu Virju u vrijeme kada nepovoljne gospodarske, socijalne i politike prilike nagrizaju tradicionalnu strukturu hrvatskog sela. Autorica prikazuje na koji se nain Virje uspjeno odupiralo tim negativnim tendencijama te borilo za poboljanje socijalnog i zdravstvenog standarda. U pretposljednjem lanku ovoga broja Podravine akoveka knjinica Nikole Zrinskog. U prigodi 340. obljetnice nastanka Zriniane autor dr. Zvonimir Bartoli pie o povijesti nastanka Zriniane i njezinoj sudbini nakon sloma obitelji Zrinski 1671. godine. eljko Kruelj autor je posljednjeg lanka u ovome broju asopisa Poglavniku odan do smrti - Dva neobjavljena svjedoanstva o Miji Bziku. lanak se temelji na dva dosad neobjavljena izvora koji bacaju novo svjetlo na dosad nepoznate okolnosti u kojima je izgubio ivot Paveliev poglavni pobonik Mijo Bzik.
Daniel Patafta
PODRAVINA - asopis za multidisciplinarna istraivanja, vol. I., br. 2, Izdavaka kua Meridijani, Koprivnica 2002., 1-188 str.
Neto vie od pola godine nakon izlaenja prvog broja asopisa za multidisciplinarna istraivanja Podravina, u prosincu 2002. godine izaao je i drugi broj tog asopisa. U tom je broju objavljeno deset znanstvenih radova te vie prikaza knjiga i asopisa. Na samom poetku je izvorni znanstveni rad Prostorna distribucija zaposlenosti i nezaposlenosti kao pokazatelj diferenciranosti na prostoru Hrvatske, iji su autori dr. Dragutin Feletar i dr. Martin Glamuzina. Tekst se odnosi na raspored zaposlenosti i nezaposlenosti u svim opinama i gradovima u Hrvatskoj, tonije na jedan od kljunih problema u procesu tranzicije u Hrvatskoj - naglo smanjenje zaposlenosti i poveanje nezaposlenosti. Czech Koprivnice and croatian Koprivnica: Phenomen of a huge plant and genius loci struni je lanak na engleskom jeziku doc. paed. dr. Jaroslava Vencleka. U lanku autor daje uvid u mnogo slinosti koje povezuju grad Koprivnice u ekoj i hrvatsku Koprivnicu. Mladen Matica autor je preglednog lanka Deagrarizacija u razdoblju tranzicije na podruju Koprivniko-krievake upanije (1991. - 2001.) u kojem prati promjene u strukturi agrarnog stanovnitva u spomenutom razdoblju, koje obiljeava deagrarizacija i procesi usitnjavanja zemljita i formiranja veih posjeda. Autor te procese u Koprivniko-krievakoj
PRIKAZI KNJIGA
195
upaniji stavlja u kontekst promjena u strukturi agrarnog stanovnitva na podruju cijele Hrvatske. Sljedei lanak Meteoroloka analiza broja hladnih i mraznih dana u Podravini struni je rad dr. Ivana Penzara i dr. Krunoslava Premeca. Autori analiziraju koliko dobiveni podaci o hladnim i mraznim danima na podruju uzdu rijeke Drave mogu posluiti poljoprivrednicima za orijentaciju. Zatita okolia pri proizvodnji prirodnog plina naslov je sljedeeg strunog lanka ekoloke tematike, iji su autori Mladen Fereni, Lidija Jakovi i Ines Hemetek-Potroko. U tom se lanku autori osvru na potrebne mjere zatite okolia koje se poduzimaju ili bi se trebale poduzeti pri proizvodnji prirodnog plina. Dr. Mira Kolar-Dimitrijevi u svome izvornom znanstvenom radu Podravsko svilarstvo do 1868. godine pokuava rekonstruirati postojanje razvijenog svilarstva na podruju Podravine, koje u drugoj polovici 19. stoljea netragom nestaje. Posebno teite stavljeno je na uzgoj svile u sjeverozapadnoj Hrvatskoj do 1800. godine. O obnovi gospodarskog ivota i trgovine u staroj Koprivnici nakon mira na itvi 1606. godine pa do poetka 19. stoljea, u svome radu na njemakom jeziku Vom handel im Alten Koprivnica (17.-19. Jh.) pie Hrvoje Petri. Iz pera mr. eljka Holjevca dolazi lanak Demografske, drutvene i gospodarske prilike u Koprivnici i okolici prema zemaljskom popisu iz 1828. godine. U radu su analizirane socioekonomske prilike u gradu Koprivnici i dan je osvrt na socioekonomske prilike u tadanjem koprivnikom kotaru. Naglasak je stavljen, kao to pie i u naslovu, na socijalne, gospodarske i drutvene prilike. Zatim slijedi znanstveni rad dr. Mirele Slukan Alti Hidroregulacije Drave i njezin utjecaj na transformaciju prirodnog i kulturnog pejsaa Podravine. Autorica pie o projektima regulacije rijeke Drave i utjecaju tih projekata na gotovo sve prirodne i drutvene imbenike u prostoru. Posebno su istaknute promjene u prirodnom i kulturnom pejsau, tj. promjene koje utjeu na klimu, vegetaciju, gospodarske osnove, naselja i prometne komunikacije. U radu je teite stavljeno na regulacijske planove u 18. i 19. stoljeu. Autor posljednjeg rada u ovome broju asopisa je Igor Kulenovi. Rad Arheoloka istraivanja na lokalitetu oruana u Koprivnici pisan je na hrvatskom i engleskom jeziku, a u njemu su predstavljena najnovija arheoloka otkria s lokaliteta Oruana u gradu Koprivnici.
Daniel Patafta
PODRAVINA - asopis za multidisciplinarna istraivanja, vol. II., br. 3, Izdavaka kua Meridijani, Koprivnica 2003., 1-224 str.
Sredinom 2003. godine izaao je iz tiska trei svezak Podravine, asopisa za multidisciplinarna istraivanja, u kojem je objavljeno devet znanstvenih radova iz razliitih znanstvenih podruja, kao i prikazi knjiga i asopisa.
196
PRIKAZI KNJIGA
Ovaj broj asopisa poinje radom dr. sc. Gze Plffyja Plemika obitelj Budor iz Budrovca u razdoblju od 15. do 18. stoljea. Taj povei lanak posveen je podrijetlu, usponu i nestanku obitelji Budor, sitnog podravskog plemstva. Sljedei, drugi rad znanstveni je lanak na slovenskom jeziku doc. dr. Luke Lorber Prenos znanja in tehnologij kot spodbujevalec regionalnega razvoja, koji je kraa ekonomska studija o ulozi regionalnoga gospodarstva kao jednog od kljunih procesa za integraciju Slovenije u Europsku uniju. Dr. sc. Mirela Slukan Alti autorica je znanstvenog rada Kartografski izvori za povijest urevca od srednjovjekovne utvrde do idealnog grada. Na temelju kartografske arhivske grae autorica rekonstruira povijesni razvoj grada urevca od vremena kada je on sluio kao obrambena protuosmanlijska utvrda, preko razdoblja integracije u civilnu Hrvatsku u 19. stoljeu do plana iz 1939. godine prema kojem je urevac trebao biti ureen kao idealni grad. U lanku je naglasak stavljen i na prirodno-geografske uvjete razvoja urevca. Urbar pavlinskog samostana u Strezi 1477. godine znanstveni je lanak na hrvatskom i engleskom jeziku, ija je autorica dr. sc. Mira Kolar-Dimitrijevi. lanak je posveen urbaru samostana u Strezi koji je izraen 1477. godine te kojim su regulirani odnosi izmeu uprave samostanskih dobara i podlonika samostana. Taj je rad dragocjeni izvor za poznavanje zemljino-vlasnikih odnosa u sjeverozapadnoj Hrvatskoj prije prodora Osmanlija. lanak Odnos sredinje vlasti i grada Koprivnice za vladavine ugarsko-hrvatskog kralja Matijaa Korvina (1458. - 1490.), iji je autor doc. dr. Borislav Grgin, prilog je poznavanju pravnog i socioekonomskog poloaja grada Koprivnice u vrijeme vladavine kralja Matijaa Korvina. Prostorni razvoj srednjovjekovnih kraljevskih gradova u Podravini znanstveni je rad mr. sc. Ratka Vuetia. U lanku autor prati razvoj gradova Varadina, Virovitice, Krievaca i Koprivnice, kojoj je posveena najvea panja, u etiri razvojne faze. Osvre se i na prirodnogeografske uvjete koji su utjecali na nastanak i razvoj tih gradova te njihovih utvrenja. Hrvoje Petri se u svom radu Prilog poznavanju mobilnosti stanovnitva Koprivnice do poetka 17. stoljea osvrnuo na mobilnost stanovnitva Koprivnice od sredine kasnoga srednjeg vijeka do poetka 17. stoljea. Autor obrauje doseljavanje i iseljavanje stanovnitva na podruje Koprivnice u promatranom razdoblju, s posebnim naglaskom na utjecaj osmanlijskih ratova na te procese. Osim toga, obraeni su i studenti na europskim sveuilitima podrijetlom iz Koprivnice. O cehovima i bratovtinama u Podravini pie u svome lanku Cehovi i bratovtine u Podravini krajem srednjega i poetkom novoga vijeka dr. Dragutin Feletar. U svome lanku autor temeljito opisuje nastanak, razvoj, funkcioniranje i prostorni raspored srednjovjekovnih bratovtina, a najvei dio lanka je ipak posveen obrtnikim cehovima, iji nastanak i razvoj prati od 16. do 19. stoljea. Na kraju ovoga broja Podravine kao prilog tiskan je rad Emila okonaja Cijena Koprivnike povelje iz 1356. godine, u kojem autor pie o onodobnoj novanoj vrijednosti povelje koju je kralj Ludovik I. Anuvinac izdao gradu Koprivnici.
Daniel Patafta
PRIKAZI KNJIGA
197
PODRAVINA - asopis za multidisciplinarna istraivanja, vol. II., br. 4, Izdavaka kua Meridijani, Koprivnica 2003., 1-230 str.
U studenome 2003. godine izaao je etvrti broj Podravine, asopisa za multidisciplinarna istraivanja, u kojem je objavljeno devet novih znanstvenih radova te vie prikaza knjiga i asopisa. Na samom poetku je lanak dr. sc. Tajane Sekelj Ivanan i Tatjane Tkalec Arheoloko nalazite Torec - Cirkvie, u kojem su izloena najnovija saznanja do kojih se dolo arheolokim iskapanjima na tom lokalitetu. O nalazitu Torec - Cirkvie piu u sljedeem lanku Paleodemografska i paleopatoloka analiza ljudskog osteolokog materijala s nalazita Torec - Cirkvie kraj Koprivnice dr. Mario laus, Mario Tkalec i Sinia Krznar. U lanku predstavljaju najnovija otkria do kojih se dolo analizom iskopanih ljudskih kotanih ostataka na tom lokalitetu. Zatim slijedi lanak Damira Doraia Konzervatorsko-restauratorski zahvati na arheolokim predmetima s lokaliteta Torec - Cirkvie, ukljuujui nedestruktivna ispitivanja na pojedinim predmetima. U lanku su ukratko opisane sve faze konzervatorsko-restauratorskog postupka nad predmetima pronaenim na ranije spominjanom lokalitetu. Trei lanak znanstveni je rad dr. sc. Mire Kolar-Dimitrijevi Stjepan Radi i kunoveka buna 1903. godine. Rad je posveen pokretu iz 1903. godine i u njemu autorica pie o buni u podravskom selu Kunovcu koja je izbila kao reakcija na to to je reim bana KuhenHedervaryja zatvorio Stjepana Radia i druge voe opozicije. Osobine popisa upa, naselja i posjeda u Podravini do kraja XVI. stoljea znanstveni je lanak Ranka Pavlea. lanak se temelji na nekoliko vrsta popisa i naselja te objekata s podruja arhiakonata Komarnice nastalih u rasponu od 1334. do 1615. godine. Na temelju tih popisa autor s gledita povijesne topografije ispituje stupanj sustavnosti u popisu, vrstu organizacije koja je popisana i odnos prema drugim izvorima. Dr. Dragutin Feletar autor je petog lanka u asopisu Banica Katarina i sjevernohrvatski krug Zrinskih. Taj je lanak napisan, kako pie u podnaslovu, U povodu 330. obljetnice smrti Katarine Zrinski (1673. - 2003.). U njemu autor daje pregledni uvid u vanost plemikih obitelj Zrinski i Frankopan za hrvatsku knjievnost u vrijeme protuosmanlijskih ratova. Autor posebno istie ulogu Katarine Zrinski u knjievnom krugu nastalom u 17. stoljeu oko obitelji Zrinski i Frankopan. Autorica estog lanka ovog broja asopisa Podravsko srednjovjekovlje u zrcalu kartografskih izvora je dr. sc. Mirela Slukan Alti. Na temelju kartografskih izvora iz 15. i 16. stoljea autorica prikazuje u ovome radu procese transformacije prirodnog i kulturnog pejsaa Podravine na prijelazu iz srednjeg u novi vijek, tonije prijelaz iz agrarnog srednjovjekovnog naina ivota u ranonovovjekovno vojno drutvo podreeno obrambenim funkcijama. Prekodravlje - Repa: razvoj naselja i stanovnitva struni je rad nastao u suradnji dr. sc. Vladimira Crkvenia i Mladena Crkvenia. U tom lanku autori su dali uvid u razvoj stanovnika naselja Repa, pograninog naselja, te uvid u sve vanije imbenike koji su utjecali na razvoj naselja i stanovnitvo, kao to je primjerice rijeka Drava.
198
PRIKAZI KNJIGA
Hrvoje Petri autor je posljednjeg znanstvenog rada u ovome broju Podravine pod nazivom Studenti na zapadnim sveuilitima kao pokazatelj mobilnosti stanovnitva zapadnog dijela srednjovjekovne Slavonije (Na primjeru koprivnike Podravine do kraja 16. stoljea). Rad je objavljen na hrvatskom i na engleskom jeziku, a obraeni su studenti s podruja koprivnike Podravine koji su studirali na zapadnim sveuilitima i koji su jedan od primjera mobilnosti stanovnitava s tog podruja u srednjem vijeku.
Daniel Patafta
PODRAVINA - asopis za multidisciplinarna istraivanja, vol. III, br. 5, Meridijani, Koprivnica, 2004., 1-162 str.
Ve treu godinu redovito izlazi ovaj asopis koji objavljuje radove koji su vezani uz Podravinu, ali i za ostale prostore koji se nalaze uz prostore rijeke Drave i njezina porjeja. Pokretai asopisa su odgovorni urednik prof. dr. Dragutin Feletar i urednik Hrvoje Petri. asopis je meunarodnog karaktera, a u njegovu urednikom odboru su lanovi iz Njemake, eke, Maarske, Slovenije i Hrvatske. I dosadanji autori javljali su se iz vie drava: eke, Austrije, Maarske, Slovenije i Hrvatske pa je ovaj asopis od svojih poetaka imbenik integracije Podravine i Koprivniko-krievake upanije u europske integracijske procese. Ovaj broj, na ijoj se naslovnici nalazi fotografija upne crkve u Turniu (u Prekomurju), sadri devet lanaka koji potvruju interdisciplinarnost i vrijednost tog transregionalnog znanstvenog asopisa, koji svoje sredite ima u Koprivnici. lanak Mire Kolar-Dimitrijevi Hrvatski Radia i Podravina od 1903. do 1945. opisuje djelatnost tog drutva koje se bavilo kolovanjem siromane seljake djece u obrtu i trgovini, i to samo na podruju Podravine. Konkretizirano je da je drutvo djelovalo u Podravini preko povjerenika ili radnih odbora i da se rad tog drutva do Drugog svjetskog rata moe ocijeniti pozitivnim. U radu drutva osobito se istaknuo dr. Pavle Tomai koji je bio i tajnik organizacije u Drnju, a koji je naglasio da treba razviti gospodarsku snagu naeg naroda jer samo su dvije sile koje dre narod u povijesti, a to su: novac i brojna nadmo. Iako arhiva tog drutva nije sauvana, autorica je uspjela pronai imena nekih Radiinih pitomaca te bi tu listinu trebalo dopuniti, to se moe samo suradnjom bivih Radiinih pitomaca ili njihovih potomaka. Docent Pedagokog fakulteta u Mariboru Andrej Hozjan napisao je rad Putovati v Prekmurje, potovati iz Prekmurja od 16. do 18 stoletja. Naveo je da je Prekomurje od kralja Ladislava I. pripadalo u dravnopravni okvir ugarske krune i da je kao granino podruje na granici dviju velikih drava koje su od prve polovice 16. stoljea imale istog vladara bilo vrlo vano za cijelu regiju jer su tuda prolazile najznaajnije prometnice sjeverozapadnog panonskog bazena. Po uzoru na to kako su to radili Lovorka orali i Milko Kos, autor navodi sve zanimljivosti tih mukotrpnih i dugotrajnih putovanja od 16. do 18. stoljea. Geza Palffy iz Povijesnog instituta Maarske akademije znanosti i umjetnosti u Budimpeti prikazao je kako je nastala karta hrvatsko-slavonskih i ugarskih krajikih utvrda talijanskog vojnog arhitekta Nicole Angielinija u drugoj polovici 16. stoljea. Rije je o etiri karte: karti
PRIKAZI KNJIGA
199
Hrvatske i Slavonije, karti kraja izmeu Mure i Dunava, karti rudarskih gradova te karti gornje Ugarske. Analizom tih karata autor dolazi do zanimljivih zakljuaka. Karte su nastajale na osnovi tajnih mjerenja koja su dostavljana bekom Dvorskom ratnom vijeu i u njihovu je izradu uloen velik napor. I sam Angielini je bio baumeister utvrda te je proputovao cijelo podruje te od 1563. do 1564. izradio karte koje su posluile za izradu mape hrvatskoslavonskih krajikih utvrda, koje su bile vrlo vane u borbi s Osmanskim Carstvom. Dragutin Feletar i Hrvoje Petri dopunili su na temelju prouavanja fonda krievake upanije i uz iitavanje literature dotadanje povijesne spoznaje o ludbrekoj Podravini sredinom 18. stoljea. Na temelju kanonskih vizitacija te matinih knjiga roenih, umrlih i vjenanih prikazane su demografske promjene. Dopunjena je povijest veleposjeda Batthyani u Ludbregu s navoenjem prihoda, gradnji dvorca 1745. kada je izvrena pretvorba renesansnoga katela u barokno-klasicistiki kompleks. Dan je i osvrt na kolstvo, socijalnu skrb, zdravstvo, crkvu i graditeljstvo. Zanimljivo je da su 1739. zakupnici ludbrekog vlastelinstva bili Jakov Jelai u Selniku, protonotar i podban Baltazar Bedekovi u Sigecu, Franjo Matai u Ludbregu, Juraj ulok u Hrastovskom i Fodroczy u Ludbregu te da je Ludbreg bio sjedite malog upanijskog suca Sladovia i da je imao svog notara. Svakako je zanimljivo da je 1786. kirurg Zeidler istaknuo potrebu gradnje doma za nemone u Malom Bukovcu. Iznenaujue je koliko su novog autori pronali o Ludbregu iako se o Ludbregu razmjerno mnogo pisalo u naoj historiografiji, no moda najmanje upravo o 18. stoljeu. Profesor na krievakoj gimnaziji Ivan Pekli obradio je ivot i djelo grkokatolikoga krievakog biskupa Julija Drohobeckog od 1891. do 1914. godine. Taj je biskup roen u sjevernoj Ugarskoj, ali je izvanredno zasluan za drutveni i gospodarski ivot krievakog podruja i umberka, to mu je bilo uzvraeno time to je predstojnik Odjela za bogotovlje i nastavu Zemaljske vlade Izidor Krnjavi dao prekrasno urediti unutranjost krievake katedrale, zaduivi najpoznatije umjetnike onog doba na tom poslu. Zanimljivo je spomenuti da je Drohobecki od 1893. do 1919. bio i predsjednik Hrvatskog glazbenog zavoda u Zagrebu. Pekli je spoznaje koje su iznesene na znanstvenom skupu o Drohobeckom 1998. upotpunio, sredio i prikazao u cijelosti, osvrnuvi se na ivot tog vrijednog biskupa u Pribiu, gdje je ivio poslije 1919. godine. Suradnik Pokrajinskog muzeja u Murskoj Soboti Franc Kuzmi razradio je povijest crkvene uprave Zagrebake biskupije u Prekomurju prikazavi kako je to utjecalo na rad Katolike crkve. Zagrebaka biskupija obnovila je svoju upravu u prekomurskom distriktu 1693. nakon istjerivanja Turaka iz Velike Kanie, ime je opet dola u spor s vespremskom biskupijom. Borbe su se vodile i izmeu gyrske biskupije kojoj je bila podreena upanija u eleznom. Carica Marija Terezija osnovala je 1777. novu biskupiju u Sombatelju u koju je iz zagrebake biskupije ukljuila 16 upa, od ega 11 s maarskog podruja, a pet iz donjeg Prekomurja. Zagrebaka se upanija brino starala o svojim upama u Prekomurju. Mr. Mladen Matica iz Zavoda za prostorno ureenje Koprivniko-krievake upanije obradio je temu Virtualno poslovanje u Podravini, to je vrlo znaajno za napredak koprivnike privrede danas. Iskazano je da 57 tvrtki imaju vlastitu web stranicu na Internetu te da virtualno poslovanje prati proces tranzicije i globalizacije. Proizvodnim tvrtkama web slui za marketing i neprekidno traenje novih trita izvan regije i izvan granica Republike
200
PRIKAZI KNJIGA
Hrvatske. Istaknuto je da se tvrtke koje imaju web stranice bave trgovinom, informatikom, financijama, graevinarstvom, turizmom, intelektualnim uslugama i dr. Docent dr. Boris Golec iz Zgodovinskog intituta Milka Kosa Slovenske akademije znanosti i umjetnosti u Ljubljani napisao je zanimljiv rad Etnine in jezikovne razmere v mestih in trgih tajerskega Podravja in Pomurja v stoletjih pred 1800. Na osnovi imenskog fonda stanovnitva, kao i narativnih izvora, usporeuje jezino bogatstvo i raznolikosti u mjestima i trgovitima tajerskoga Podravlja i Pomurja, zakljuujui da je viejezinost karakteristika stanovnitva tog podruja i da je to osiguravalo napredak tim krajevima. Oni koji su htjeli biti uspjeni morali su znati njemaki, a slovenski je sve vie postajao jezik sluinadi i u prvoj polovici 19. stoljea bio je vezan iznimno uz nie socijalne slojeve, sve dok se to nije izmijenilo radom Preerna i slovenskih narodnjaka. Urednik asopisa Hrvoje Petri objavio je izvanredno vrijedan lanak u kojem je nastojao predstaviti historiografiju koprivnike, ludbreke i urevake Podravine, iji se prostor danas poklapa s Podravinom u uem smislu, te je uveo pojam podravska historiografija. U tom radu, koji bi bilo potrebno otisnuti i kao posebni separat, navedene su gotovo sve vane linosti podravske historiografije, muzeji, zbirke, drutva, asopisi, knjige te ovaj rad svakako moe pomoi povjesniarima u snalaenju u ve vrlo bogatoj povijesnoj literaturi o Podravini. Ima tu i podataka koje nije mogue dobiti iz Bibliographie Podraviane (Koprivnica 2001.), osobito s obzirom na najnovije povijesne priloge. Rad je vaan i zato to govori o znanstvenim projektima, serijama koje su zapoete i koje treba nastaviti, a u studenome 2002. nastala je i prva web stranica o podravskoj povijesti i povijesnim znamenitostima. No, Hrvoje Petri ne bi bio pravi povjesniar kada ne bi taj svoj rad zavrio poglavljem Kamo ide podravska historiografija?. Istiui vrijednost onoga to je stvoreno, Petri napominje da jo mnogo toga treba uiniti jer je ostalo mnogo nerazjanjenih problema i neistraenih podruja koja ekaju mlade istraivae s modernim pristupom povijesnoj znanosti. Arhivska je graa razasuta po brojnim arhivima u zemlji i inozemstvu, a treba prikupiti i bogatu grau koja se nalazi u obiteljskim ostavtinama. Zanimljiva mu je zamisao da bi Koprivnica bila najbolje sredite Dravnog arhiva koji bi obuhvatio Koprivniko-krievaku upaniju jer bi to omoguilo uzlet regionalne historiografije. Istie vanost projekata, meu kojima i subprojekt Podravsko viegranije koji je utemeljen 2002. godine i koji je ve organizirao dvije znanstvene konferencije - jednu u Krievcima 2002. o etnokonfesionalnim promjenama, a drugu u Koprivnici 2003. godine o ekohistoriji rijeke Drave. Hrvoje Petri smatra da bi u Koprivnici trebalo utemeljiti i Zavod za povijesna i geografska istraivanja Podravine jer praksa pokazuje da postoji ivi interes studenata da se bolje upozna i istrai i sjever Hrvatske. Moda bi trebalo izraditi i Leksikon Podravine kako to ve ima Petrinja, Poega pa ak i Turopolje. U dijelu prikazanih radova vie se autora potrudilo prikazati povijesnu produkciju koja se odnosi na Podravinu ili njezine povjesniare. Daniel Patafta prikazao je Zbornik Mire KolarDimitrijevi u povodu njezine 70-godinjice. Branko Vujasinov osvrnuo se na kapitalno djelo Povijesnu kartografiju Mirele Slukan Alti, a dan je osvrt na br. 17 Scientie Podraviane i Podravski zbornik br. 29 za 2003. godinu. Prikazan je i peti broj krievakog znanstvenog asopisa Cris iz pera Ivana Peklia.
PRIKAZI KNJIGA
201
PODRAVINA - asopis za multidisciplinarna istraivanja, vol. III, br. 6, Meridijani, Koprivnica, 2004., 1-148 str.
Isto urednitvo i uredniki odbor kao i u broju 5 te sponzori kojima treba zahvaliti na ovom vrijednom izdanju: Grad Koprivnica, Koprivniko-krievaka upanija, Podravska banka Koprivnica, Ina naftaplin urevac i Belupo - industrija lijekova Koprivnica izdali su esti broj Podravine. Ovaj broj, koji na naslovnici ima sliku u boji gradita Torec Miljenka Gregla, sadri deset lanaka, ali se mogu razlikovati dva bloka: prvi koji obuhvaa lanke iz raznih podruja i drugi koji je vezan uz arheoloki lokalitet Torec. Prvi je lanak opis prijelaza Stjepana Radia u inozemstvo 1923. godine, kada su mu pomogli mnogi ljudi iz okolice elekovca i Podravlja. Na osnovi arhivske dokumentacije Mira Kolar-Dimitrijevi rekonstruirala je trenutak kada se Stjepan Radi odluuje na ilegalan prijelaz granice kako bi u inozemstvu potraio pomo za Hrvatsku u kojoj nije bilo ni demokracije ni slobode. Radiev je put bio uzaludan te se on gotovo istim putem i vratio u zemlju. Marc Stefan Peters iz Sveuilita u Beu dao je korektan pregled razvoja Varadinske vojne krajine kao primjer posebnog razvoja jedne mikroregije u Podravini. Mr. Ljiljana Dobrovak s Instituta drutvenih znanosti Ivo Pilar u Zagrebu napisala je vrlo lijep i obiman rad idovi i njihov utjecaj na transformaciju naselja podravskog viegranija krajem 19. i poetkom 20. stoljea. U njemu je prikazano kako Podravina zbog viegraninog poloaja postaje sve zanimljivija idovima koji ondje dolaze ve u 17. stoljeu, doseljavaju u 18., da bi u 19., a osobito poslije 1873. i dobivanja pravne i graanske ravnopravnosti postali utjecajni graani i trgovci pridravskih gradova, trgovita i sela. Rad je raen na temelju upanijskih fondova te postojee literature i predstavlja dosad najobimniju povijest idova u Podravini, iz koje se moe iitati i njihova uloga u raznim granama drutvenih djelatnosti. Dr. Lovorka orali s Hrvatskog instituta za povijest pronala je u Dravnom arhivu u Mlecima oporuku Venture, supruge koprivnikog plemia Jurja iz 1457. godine. Iz podataka sadranih u oporuci vidi se slab imovni poloaj te obitelji koja je vjerske ustanove mogla darivati samo malim iznosima. Autorica je naglasila brojni dolazak Hrvata na Apeninski poluotok u bijegu pred sve teim stanjem u Hrvatskoj jer se u cijelom podruju osjea predratna nesigurnost uslijed sve blie pojave Osmanlija. Metka Fujs, muzejska savjetnica iz Pokrajinskog muzeja u Murskoj Soboti, izradila je opis Prekomurja u prvom dijelu, da bi onda detaljno prikazala tekst Antona Trstenjaka, publicista iz okolice Ormoa, koji je 1883. proputovao dananje Prekomurje i Porabje te svoje opsene zapise zdruio u rukopisu Slovenci na Ogrskem. Taj tekst dosad nije objavljen u cijelosti i zanimljiv je i za etnologiju, a za nas Koprivniance je zanimljiv i zbog dr. Trstenjaka koji je mnogo godina bio ugledni odvjetnik u Koprivnici. Hrvoje Petri je na engleskom jeziku objavio lanak Odnos ovjeka i okolia na viegraniju: Toranska Podravina tijekom druge polovice 18. stoljea. Petri je uvijek pokazivao posebno zanimanje za Torec, a u ovom je radu iskoristio sve dokumente koje je pronaao u raznim arhivima kako bi nam prikazao povezanost Drave s okoliem sela Toreca u 18. stoljeu. Posebno se osvrnuo na prirodne preduvjete, gospodarstvo i slobodnjake koji
202
PRIKAZI KNJIGA
su bili preseljenici iz Slavonije i iz drugih dijelova Hrvatske te osobito urbarijalnu regulaciju 1778. provedenu nalogom kraljice Marije Terezije od 24. rujna 1773. godine, ime su definirane osnovne poljoprivredne povrine. Torec je bio smjeten na tromei izmeu Vojne krajine, Krievake upanije i ugarskih upanija Zaladske i omodske. Rad je primjer kako bi dalje trebalo obavljati ekohistorijska istaivanja podravske regije. Ostatak asopisa posveen je arheolokom prethistorijskom i srednjovjekovnom nalazitu Torec - Gradi koje se ve nekoliko godina istrauje kao republiki projekt. Dr. Tajana Sekelj Ivanan i mr. Tatjana Tkalec dale su sumaran pregled tog arheolokog nalazita po fazama, uz analizu prapovijesnih i srednjovjekovnih nalaza s brojnim ilustrativnim materijalom u tradiciji specijaliziranih arheolokih asopisa. Renata otari iz Botanikog zavoda Biolokog odsjeka Prirodoslovno-matematikog fakulteta napravila je arheobotaniku analizu koja daje podatke o bavljenju poljodjelstvom, odnosno saenju jema i pravog pira te vinogradarstvu i voarstvu. Mr. Snjeana Kuir i mr. Tajana Trbojevi Vukievi iz Zavoda za anatomiju, histologiju i embriologiju Veterinarskog fakulteta Sveuilita u Zagrebu analizirale su kosti, utvrdivi prisutnost goveda, domae i divlje svinje te ostatke ptica, pasa i ostale divljai. Dr. Metka Culiberg s Biolokog intituta Jovana Hadija iz Ljubljane analizirala je zemlju i ugljen utvrdivi prisutnost hrasta i bukve, graba i brijesta. Na kraju asopisa prikazano je vie knjiga i asopisa. Ivan Pekli prikazao je monografiju Franje Husineca o Franu Gundrumu Oriovaninu, gradskom fiziku u Krievcima, a osvrnuo se i na vrlo kvalitetan znanstveno-struni skup Kalniko prigorje, kulturno-povijesna i prirodna batina, koji je odran na Kalniku 8. listopada 2004. godine. Hrvoje Petri prikazao je sisaku monografiju Mirele Slukan Alti, to je zapravo drugi svezak povijesnog atlasa gradova, najavivi da e se sljedei svezak odnositi na Koprivnicu. Petri je prikazao i knjigu uglednog povjesniara Drage Roksandia Etnos, konfesija, tolerancija, naglasivi problemsku strukturu knjige i vanost te teme kod junoslavenskih naroda. Osim toga, kratko se osvrnuo na kronoloki povijesni prirunik koji je objavljen u Njemakoj, a koji ima i internetske adrese na kojima se mogu nai dodatni sadraji, kao i CDROM-ovi. Danijel Patafta iz Pomorskog muzeja u Rijeci uloio je velik trud prikazujui asopis Povijesni prilozi koji izdaje Hrvatski institut za povijest iz Zagreba, i to od broja 17 do 26, gdje je naveo svaki vaniji rad. Hrvoje Petri je detaljno prikazao meunarodni znanstveni skup Ekohistorija podravskog viegranija, odran u Koprivnici od 13. do 15. studenoga 2003. godine. I konano, Kristijan Skoibui, profesor u osnovnoj koli u Vidovcu, prikazao je knjigu Tomislava uria Zato su utjela lepoglavska zvona, koja je izala u izdanju Meridijana 2004. godine, a govori o Lepoglavi kao sjeditu i ishoditu najznaajnijih dijelova hrvatske kulturne povijesti u prolosti te je upravo stoga i lepoglavska crkva bila izolirana od svoje funkcije u narodu te ukljuena u proces preodgajanja.
PRIKAZI KNJIGA
203
Kutina, povijesno-kulturni pregled s identitetom dananjice, Matica hrvatska, Kutina, 2002., 560 str.
U suradnji s Institutom drutvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba i u nakladnitvu Matice hrvatske Kutina, pod urednitvom Dragutina Pasaria, ove je godine u veljai u Kutini predstavljena monografija grada Kutine pred punom dvoranom Doma kulture. Ova struno-znanstvena monografija nastala je kao rezultat dugogodinjih istraivanja i rada autora iz zaviajne sredine, ali i znanstvenika sa Sveuilita u Zagrebu te vie instituta. Zbog svojeg poloaja Kutina je esto mijenjala administrativni poloaj: spominje se prvi put 1256. godine u povelji hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV., bila je najvee mjesto u upi Graenica, imala je razliitu ulogu u vie upanija, a u kratkom je roku bila kotarsko sredite za podruje cijele Moslavine. Upravo je ta teritorijalna rascjepkanost Kutine predstavljala problem istraivanja povijesti Kutine jer se graa o Kutini trebala traiti u arhivima vie gradova. Iako su o Kutini objavljene fotomonografije, razni lanci vezani za razvoj gospodarstva, prije svega naftne i petrokemijske industrije i slino, ova monografija prva samostalno i cjelovito govori o razvoju grada Kutine, ali i ireg kutinskoga kraja. Tekstovi koji su objavljeni u ovoj monografiji nisu samo znanstveni, nego i socioloki, a nude novu sliku budunosti kutinskoga kraja. Monografija je podijeljena u etiri cjeline. Nakon uvoda Kutino, svijete moj! urednika Dragutina Pasaria, slijedi prva cjelina Geografsko-demografske znaajke kutinskog kraja s dva rada. Geografske znaajke grada Kutine, ali i njezina kraja, opine Popovae i Velike Ludine te demografska obiljeja, napisali su mladi istraivai Instituta drutvenih znanosti Ivo Pilar, Draen ivi i Nenad Pokos. Sljedea cjelina je Povijesni pregled koji sainjavaju tekstovi 19 autora. Prvi prilog Ane Bobovec govori o najstarijim svjedoanstvima o postojanju ivota i ljudske djelatnosti na podruju Moslavine. Nakon nje slijede prilozi o Kutini u srednjem vijeku. Prvo je to prilog Marka Bedia: Kutina - najvee mjesto srednjovjekovne upe Graenica te rad Milana Kruheka Srednjovjekovni utvreni gradovi i posjedi u Moslavini. Pratei razvoj Kutine kroz stoljea, Ive Mauran opisao je Kutinu i okolicu u 18. stoljeu, kada taj kraj naputaju Turci te Kutina postaje komorsko dobro, da bi 1783. godine car Karlo komorsko dobro Kutinu dao obitelji grofova Erddy. Istaknute lanove obitelji Erddy predstavila je Agneza Szabo s posebnim osvrtom na grad Kutinu. Nemire i bune na kutinskom i moslavakom vlastelinstvu 1815./16. i 1837. godine opisao je Dragutin Pavlievi. Podruje Moslavine bilo je tijekom 18. stoljea sve do sjedinjenja Hrvatsko-slavonske Vojne krajine 1881. godine podijeljeno u dva temeljna dijela. Moslavina je dijelom spadala meu hrvatske upanije, a dijelom slavonskoj upaniji. Zbog toga su na moslavakom vlastelinstvu na snazi bili razliiti urbari, to je uzrokovalo nemire i bune seljaka i krajinika. Narodni pokret 1848./49. opisan je u prilogu Filipa Potrebice Trgovite Kutina i kutinski kotar u zbivanjima 1848. godine. Kutinu u doba Hrvatskog narodnog preporoda i u prvim desetljeima modernizacije predstavila je Agneza Szabo. U razdoblje Hrvatskog narodnog preporoda Kutina je ula kao vlastelinstvo, tj. seosko mjesto koje su najveim dijelom inili feudalni podlonici (kmetovi) mjesnog
204
PRIKAZI KNJIGA
vlastelina grofa Erddyja. Grofovi Erddy, grof Julije Jankovi, kutinski mjesni upnik Pavec te istaknuti pojedinci bili su nositelji modernizacije toga kraja. Zajedniki rad Dragutina Pavlievia, Marka Bedia i Maje Pasari opisuje gospodarsko-drutveni razvoj Kutine i Kutintine u drugoj polovici 19. stoljea, kada se razvoj Moslavine kree od feudalnog prema graanskom drutvu, s time da se osnivaju podrunice Hrvatsko-slavonskog gospodarskog drutva (1847.), gospodarske izlobe, pokuava se regulirati Lonjsko polje, gradi se prva eljeznika pruga preko Kutine 1897. pa sve do hajduke djelatnosti Joce Udmania. Kutinski kraj u prijelaznom razdoblju izmeu 1848. i 1903. obradio je Dragutin Pavlievi opisujui kroniku drutveno-politikih zbivanja te je dao opis ivota i strukturu puanstva koje se mijenja raspadom kunih zadruga doseljavanjem Hrvata iz ostalih hrvatskih krajeva (Hrvatsko zagorje, Prigorje, Posavina, Primorje, Gorski kotar, Lika), ali i stranaca - eha, Nijemaca, Maara, Talijana i idova s podruja Habsburke Monarhije. Mira Kolar obradila je Kutinu i Moslavinu na poetku 20. stoljea (do 1918. godine) s gospodarskog aspekta, analizirajui stanje prometa, uprave, poljodjelstva, vinogradarstva, stoarstva i konjogojstva, umarstva, obrta, industrije, trgovine, bankarstva, kolstva i zdravstva. Spomenula je da kotar Kutinu tada ine tri upravne opine: Kutina, Ludina i Popovaa sa stanovnitvom razliitih vjera. eljeznica u ovaj kraj dovodi mnoge trgovce i obrtnike te kraj postaje velik izvoznik drva i stoke, a usporedo buja i drutveni ivot. U politikom pogledu to je podruje dio izbornog kotara iste stranke prava Josipa Franka, a nakon njegove smrti 1911. njegova sina Ive Franka. U 20. stoljee uvodi nas tekst Draena Kovaevia Nemiri i politika previranja u Kutini potkraj 1918. godine. Autor obrauje nekoliko izvornih zapisa o zbivanjima u Kutini nakon Prvoga svjetskoga rata ujesen 1918. godine. Na taj tekst nastavlja se rad Hrvoja Matkovia Politiko opredjeljivanje stanovnitva kutinskoga kraja izmeu dva svjetska rata, u kojem autor prati obiljeja politikih previranja u jugoslavenskoj dravi te izborne borbe izmeu politikih stranaka koje su zastupale dva razliita stajalita: za i protiv centralistikog ureenja i velikosrpske hegemonije, priklanjajui se hrvatskim strankama, posebno RadiMaekovoj Hrvatskoj seljakoj stranci. Razvoj antifaistikog pokreta i partizanskog rata na temelju arhivske grae opisuje Franko Miroevi u tekstu Ratne prilike u kutinskom kotaru i u Moslavini 1941. - 1945.. Novija zbivanja analizirao je Dragutin Pasari u tekstu Od preokreta do demokracije 1945. - 1990. i Ivan Grakovi koji pie o razvoju Kutine u demokratskoj i samostalnoj Hrvatskoj. Poseban osvrt na Domovinski rat iznio je Dragutin Pasari. Na kraju ove druge cjeline uvrtena su dva memoarska teksta: rad Vlaste Tovornik Pazdera koja opisuje svoje sjeanje na djetinjstvo provedeno u Kutini te rad uenice kutinske gimnazije ujedno i najmlaeg autora monografije, Sanele Orjevi koja se prisjetila starog mlina svoga djeda. Trea cjelina pod naslovom Kulturna batina sastoji se od tekstova devet autora. Prvi tekst je rad nekolicine hrvatskih jezikoslovkinja - Marijane Horvat, eljke Brloba i Ankice ila - koje su analizirale kutinski govor. Urbani razvoj grada Kutine i arhitektonsku batinu opisala je Vanda Kara. Jednu od najljepih upnih crkava Marije Snjene te kapelu Sv. Duha na Gojilu predstavila je Doris Barievi. Autorica smatra da su jedna i druga opremljene vrijednim baroknim drvorezbarskim inventarom. Zidne i svodne slike unutar upne crkve opisala je Marija Mirkovi, a stilska obiljeja i tematiku tafelajnih slika unutar crkve Mirjana
PRIKAZI KNJIGA
205
Repani-Braun. Drugu spomeniku graevinu - sinagogu koja je zbog specifine arhitekture, uz upnu crkvu, evangeliku crkvu i kompleks dvorca Erddy, spadala meu najvanije gradske dominante Kutine opisao je Zlatko Kara. Sinagoga (Templ) je sagraena 1913./14., a sruena je 1968./69. godine. U tekstu se donose neki podaci o povijesti idova u Kutini. O Muzeju Moslavine (danas Muzej Moslavine Kutina), koji je osnovan 1960. godine odlukom Narodnog odbora kotara Kutine, govori Mladen Mitar. Muzej ine tri odjela: arheoloki odjel utemeljen 1963., etnografski te galerija slika i skulptura (kulturno-povijesni odjel) koja je osnovana 1973. godine. Svakodnevni ivot, puku tradiciju, graditeljsku batinu, narodno stvaralatvo, narodne obiaje i narodnu nonju analizirala je Slavica Moslavac. Ona zakljuuje da se materijalna i duhovna kultura stanovnitva Kutine i jugoistone Moslavine u etnografskom pogledu do poetka 19. stoljea nije znatno izmijenila u odnosu na prijanja razdoblja te da su promjene nastale u drugoj polovici 19. i poetkom 20. stoljea. Tradicijski nain ivota, brojna vjerovanja i narodni obiaji sauvali su se u svakodnevnom ivotu junomoslavakog puka, a legende i prie sauvane su u usmenoj predaji. O novijem kulturnom sreditu Kutine, Pukom otvorenom uilitu u sklopu kojeg djeluju knjinica i itaonica, osnovna glazbena kola Borisa Papandopula, pisala je Ljerka orak. Posljednja cjelina Elementi kutinskog ivota socioloko je istraivanje o elementima ivota u gradu Kutini. Istraivanje je proveo Institut drutvenih znanosti Ivo Pilar iz Zagreba pod strunim vodstvom Ivana Rogia. Istraivanje o kojem piu Ivan Rogi, Vlado aki, Anka Mieti i Geran-Marko Mileti analizira odgovore na nekoliko pitanja postavljenih u anketnom upitniku, kako Kutinani doivljavaju svoj grad, njegov dosadanji i budui razvoj te kakvu bi Kutinu eljeli vidjeti u budunosti. Ukupno 87 posto ispitanika smatra se Kutinaninom, za njih je Kutina grad sigurne svakodnevice, stambenim uvjetima su uglavnom zadovoljni, ponosni su na uspjehe u kulturi i sportu te na neke prepoznatljive vrijednosti Kutine kao to su barokna crkva Marije Snjene i zgrada Muzeja Moslavine. Veina smatra da je Petrokemija sinonim razvoja Kutine, ali se zalau za raznolikiju gospodarsku sliku grada i razvoj poljoprivrede u gradskoj okolici. Prema tome, Kutinani su ponosni na svoj grad i svoju prolost. Na kraju mogu spomenuti da ova monografija obiluje slikama, fotografijama, nacrtima, preslikama tekstova, sjeanjima te predstavlja vaan rad i vrhunac kutinskog publicistikog rada te znanstvenog istraivanja povijesno-kulturnog identiteta Kutine.
Ljiljana Dobrovak
206
UPUTE SURADNICIMA
207
UPUTE SURADNICIMA
asopis Ekonomska i ekohistorija objavljuje lanke koji se recenziraju i one koji ne podlijeu recenzentskom postupku. lanci koji se kategoriziraju kao znanstveni i struni moraju imati dvije pozitivne recenzije. Recenzirani radovi kategoriziraju se na sljedei nain: 1. Izvorni znanstveni lanci, kratka priopenja, prethodna priopenja, izlaganja sa znanstvenog skupa - sadre dosad jo neobjavljene rezultate izvornih istraivanja u potpunom ili preliminarnom obliku. Oni moraju biti izloeni tako da se moe provjeriti tonost rezultata istraivanja. 2. Pregledni radovi - sadre izvoran, saet i kritiki prikaz jednog podruja ili njegova dijela, u kojemu autor i sam aktivno sudjeluje. Mora biti naglaena uloga autorova izvornog doprinosa u tom podruju u odnosu na ve objavljene radove, kao i iscrpan pregled tih radova. 3. Struni rad - sadri korisne priloge iz podruja struke i za struku koji ne moraju predstavljati izvorna istraivanja. asopis objavljuje i tekstove koji spadaju u grupu Graa koja sadri prema pravilima za objavljivanje pripremljene izvorne dokumente. Kategoriju lanka predlau dva recenzenta, a u sluaju njihova neslaganja konano miljenje donosi urednitvo. Kategorizacija se navodi i objavljuje u zaglavlju lanka. Urednitvo i urednici pridravaju pravo na manje izmjene teksta, lekture i grafikih priloga, ali tako da to bitno ne utjee na sadraj i smisao lanka. Urednitvo ne odgovara za navode i gledita iznesena u pojedinim prilozima. asopis izlazi u pravilu dva puta godinje, a rukopisi se ne vraaju. Osim recenziranih lanaka, asopis Ekonomska i ekohistorija objavljuje recenzije i prikaze knjiga te periodike, a prema potrebi obavijesti, biljeke, reagiranja i slino. Jednom prihvaeni lanak obavezuje autora da isti lanak ne smije objaviti na drugom mjestu bez dozvole urednitva asopisa koje je lanak prihvatilo, a i tada samo uz podatak o tome gdje je lanak prvi put objavljen. Prilozi za asopis Ekonomska i ekohistorija moraju biti pisani na raunalu, u jednoj od verzija programa MS Word (od 6.0 nadalje) ili iznimno u nekom od programa koji su kompatibilni s MS Wordom. Svi tekstovi moraju biti snimljeni na formatu MS Word dokumenta (**.doc). Potrebno je koristiti font Times New Roman. Veliina slova je 12, prored je 1,5. U biljekama je veliina slova 10, a prored jednostruki (single). Urednitvu je potrebno dostaviti jedan ispis teksta te disketu (ili CD).
208
UPUTE SURADNICIMA
lanci se mogu predati osobno urednicima ili se alju na adrese (s naznakom za asopis Ekonomska i ekohistorija): - urednik Hrvoje Petri, Zavod za hrvatsku povijest, Filozofski fakultet, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, h.petric@inet.hr ili - urednica prof. dr. sc. Mira Kolar, Drakovieva 23, 10000 Zagreb, mira.kolar@zg.htnet.hr ili - Meridijani, Obrtnika 17, 10430 Samobor (s naznakom Za asopis Ekonomska i ekohistorija) meridijani@meridijani.com. lanci ne bi smjeli prelaziti opseg od dva arka (32 kartice), a autori dobivaju besplatno primjerak asopisa. Tablice, grafiki prilozi (crtei, karte i dr.) i fotografije moraju imati numeraciju i takav raspored u tekstu da ih je mogue uvrstiti paralelno s tekstom. Grafiki prilozi se prilau u originalu, svaki na posebnoj stranici, formata do A4. Naslov tablice (skraeno Tab.) stavlja se iznad, a izvor ispod tablice. Izvorni znanstveni lanci u pravilu ne smiju koristiti grafiku dokumentaciju drugih autora. Ako se koristi takva dokumentacija, obavezno je citiranje autora. Pri objavljivanju starih karata i grafika potrebno je navesti autora, izvor ili ustanovu gdje se grafiki prilog uva te signaturu ako ona postoji. Svaki autor je duan dostaviti sljedee podatke o lanku i sebi: a) naslov lanka, b) ime(na) autora, c) naziv i adresa ustanove u kojoj autor radi, d) za lanke koji se recenziraju potrebno je priloiti saetak na hrvatskom i jednom svjetskom jeziku. Saetak treba sadrati opi prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i kratki zakljuak. Treba ga pisati u treem licu i izbjegavati pasivne glagolske oblike. Optimalan opseg saetka je tekst koji ima oko 250 rijei, e) kljune rijei na hrvatskom i jednom svjetskom jeziku (na kojem je pisan saetak). Citiranje i pisanje biljeaka Prezime autora se pie velikim tiskanim slovima (verzal), a ime obinim slovima (kurent). Naslov lanka pie se obinim slovima, a naslov djela udesno nagnutim slovima (kurziv). Kod citiranja knjiga i lanaka moe se, ali i ne mora staviti str. ili s.. Najbolje je samo pisati broj stranice. Kada se isto djelo ponovno navodi u lanku na drugom mjestu, treba upotrijebiti skraeni naziv, a novodi se samo prvo slovo imena autora i prezime te prvih nekoliko rijei djela ili lanka te broj stranica. Drugi nain ponovna citiranja sadri prezime autora, prvo slovo imena verzalom, godina izdanja i broj stranice. Ako isti autor iste godine ima dva ili vie tekstova, onda se citira godina s dodatkom malog slova po abecedi, 2005a, 2005b, 2005c itd. Na kraju lanka se moe, ali i ne mora priloiti popis literature i izvora abecednim redom.

Ekohistorija 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Ekohistorija 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Ekonomska i ekohistorija

Economic- and Ecohistory

Volumen 1 / Broj 1 Zagreb-Samobor 2005. ISSN 1845-5867 UDK 33 9 504.3

Mira Kolar-Dimitrijevi, Hrvoje Petri

Petra Somek, Hrvoje Petri

Bogadigrafika, Koprivnica 2005.

Nekoliko uvodnih rijei - Novi asopis: Ekonomska i ekohistorija................................................................ 5 LANCI

Na kraju prvog broja: emu Eko-Eko?....................................................................................................... 149 BIBLIOGRAFIJE

Novi asopis: Ekonomska i ekohistorija

U Zagrebu, svibnja 2005.

ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

1. Komes Marcelin i njegovo djelo

Slika 1: Karta Zapadnog Ilirika

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

2. Ilirik u Marcelinovo doba

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Hrvoje Graanin - ILIRIK U MARCELINOVOJ KRONICI

Volumen 1, Broj 1, str. 9 - 36

Hrvoje Petri - UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA

UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA

INFLUENCE OF A RIVER TO BORDERLINE SETTLEMENTS

Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62

Hrvoje Petri - UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA

Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62

Hrvoje Petri - UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA

Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62

Hrvoje Petri - UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA

Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62

Hrvoje Petri - UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA

Grafikon 1: Kretanje broja stanovnika Legrada

Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62

Hrvoje Petri - UTJECAJ RIJEKE NA POGRANINA NASELJA

Volumen 1, Broj 1, str. 37 - 62

Slika 1: Gradianskohrvatska naselja u zapadnoj Maarskoj

Slika 2: Petrovo Selo 1857. godine

Slika 3: Hrvatske ice 1857. godine

Slika 4: Gornji atar 1857. godine

Slika 5: Donji atar 1857. godine

Slika 6: Velika Narda 1857. godine

Slika 7: Mala Narda 1857. godine

Slika 8: Temerje 1857. godine

Slika 9: Hrvatski idan 1857. godine