LOVITA POD SNIJEGOM I PRIHRANA DIVLJAI Ekologija kao bioloka disciplina, odnosno sinekologija kao njen dio, prema

temperaturi kao abiotikom i klimatskom faktoru organizme dijeli i izuava kao one kojima temperatura tijela prati temperaturu okolinepoikilotermne i one organizme koji imaju niz prilagoenosti za odravanje vlastite tjelesne temperature -homeotermni organizmi. U ove druge za lovstvo interesantnije vrste spadaju sisari i ptice, dakle divlja. Neki od sisara su prilagoeni tako to u doba niskih temperatura padaju u stanje hibernacije odnosno zimskog sna, kao to je sluaj sa medvjedima, a neke vrste su u stanju neprevog zimskog sna.U ovakvim sluajevima tjelesne temperature su nie od normalnih, opada broj otkucaja srca, a i disanje postaje sporije, u toj situaciji je i utroak energije smanjen, dakle i ishrana je neobavezna. Meetim veina nae lovne divljai, temperaturu kao vrlo vaan faktor preivljavanja, odrava zahvaljujui energiji dobijenoj odvijanjem biohemijskih procesa u organizmu, a ovi procesi su ustvari ili troenje masnih naslaga kao rezervi ranije stvorenih ili troenje tek svarene hrane. Polazei sa ovog gledita nije teko zakljuiti kolika je vanost prehrambenih prilika u lovitu i koliko taj faktor spravom odreuje bonitete lovita, a naravno neizostavno namee u naim staninim uslovima i pravovremenu i pravilno izvrenu prihranu u zimskim pa i drugim mjesecima. Divljai je pomo lovca u ishrani u zimskim mjesecima neophodna, ali treba da je pravovremeno i pravilno izvedena. Pogledajmo zato da li smo dovoljno uradili i da li je ono to je uraeno, dobro uraeno, da li smo izabrali dobro mjesto za hranilite,jeli hrana koju smo stavili kvalitetna i jeli dinamika dopune hranilita usklaena sa potronjom hrane. Prihranjivanje treba poeti jo dok nije neophodno, s poetkom jeseni, tako e divlja znati gdje moe nai hranu kad joj stvarno zatreba. Ujedno ovaj dodatni izvor hrane, divljai bi trebala da poslui za stvaranje masnih naslaga, kako bi u zimu ula u dobroj tovnoj kondiciji. Dobro uhranjena divlja, u doba veih dubina snijenog pokrivaa miruje u zaklonu racionalizujui tako potronju tjelesne energije i ne iscrpljuje se traei hranu, a slabo uhranjena i ne prihranjivana u toku zime, divlja

u potrazi za hranom jo vie se iscrpljuje i slabi.Ovakva divlja je svakako lak plijen predatora, a i podlona je bolestima. I teorija i praksa su pokazale da divlja, koja nije pravilno i pravovremeno prihranjivana u zimskom periodu, migrira u druga lovita i ako tamo nae dovoljno hrane i mira, tamo i ostaje. Hranilita ili mjesta za ostavljanje kabaste hrane treba da su odabrana prema rasprostranjenosti divljai kojoj se hrana iznosi, a to ba i nisu mjesta koja su lovcima zimi najlake dostupna. Nije potrebno posebno naglaavati da su bolja natkrivena hranilita u kojima hrana nemoe da kisne i kvari se od razbacivanja hrane, kaenja na grmovei slino. Ipak najveom grekom se moe smatrati iznoenje nekvalitetne hrane za divlja, bilo da se radi o sijenu, kukuruzu ili vrlo rijetko o silanoj hrani. U lovite, dakle treba iznositi najkvalitetnije sijeno i itarice, a pripremu i skladitenje hrane za divlja treba obaviti krajnje odgovorno uz primjenu pravilnih tehnolokih metoda. Moemo, na kraju izvesti zakljuak da se primjenom svih ovih mjera moe raunati da e prihrana divljai u lovitu u zimskim mjesecima ispuniti oekivanja, u protivnom i u najboljem sluaju divlja nee pronai ili nee uzeti hranu, a ako je uzme moe doi i do trovanja i uginua divljai. Osvrnimo se sada na prihranjivanje najeih vrsta divljai u naim lovitima i ako neto nismo uradili pokuajmo to popraviti kako bi smo najbolje pomogli divljai u lovitu pod snijegom. Prihranjivanje fazana i jarebica Broj hranilita za ove vrste pernate divljai je direktno proporcionalan broju kljunova, a jedno standardno hranilite dovoljno je za tridesetak fazana i 4-5 jata jarebica. Koliina zrnaste hrane je 50grama po fazanu ili isto toliko po paru jarebica, a koriste se zrna strnih itarica kao to su penica,jeam i zob,te suncokret otpalo lie sijena lucerke i slino. Ovu hranu najbolje je pomjeati sa pljevom da bi se divlja eprkajui zagrijavala dok trai zrnje itarica. U hranilita se moe uz ovu hranu dati i kukuruz u klipu, a praktino ga je fazanima postavljati, na pogodnim mjestima, na drvene klipove na visinu od sedamdesetak cantimetara, tako je ivotinja primorana da se zaskakuje da bi otkinula zrno i tako odrava tjelesnu temperatu. Objema vrstama, a naroito jarebici korisno je razgrtanje snijega sa ozimih usjeva kako bi im bilo mogue jesti lie usjeva, a time usjevu netete. Jarebica poljka je divlja koja posebno loe podnosi gladovanje u zimskom periodu, a ako se ovom doda viednevni snjeni pokriva i vlaga, mogue je stvaranje i ledene grudve na repu koja onemoguava jarebici polijetanje.Neude dakle

enormni zimski gubici od 50 pa i do 80 procenata populacije jarebice, zato je naa pomo ovoj divljai vie nego potrebna. Prihranjivanje zeeva Za oko dvadeset zeeva dovoljno je jedno hranilite, koliko ih trba imati u lovitu, svakako zavisi o bonitetnom razredu, odnosno broju jedinki na 100ha. Osnovne vrste hraniva za zeca su kvalitetno sijeno djeteline ili lucerke, od itarica kukuruz ili zob, a od krtolastih treba davati stonu repu, mrkvu, stoni kelj i ioku. Koliina hrane mogla bi za 100 zeeva da se kree oko 5kg sijena,3kg zrnaste i 5kg. krtolaste hrane na dan. Dakle, potrebe hrane u jednom lovitu se izraunaju na osnovu broja dana za prihranu i brojnog stanja zeca pred koritenje, primjenjujui ovakav normativ utroka hrane. Pored ovih osnovnih vrsta hrane, zeevi rado jedu i glou grane mekih liara topole i vrbe, pa je dobro povezati snopie nakresanih granica i postaviti ih na visini dostupnoj zeevima ime emo mu upotpuniti ishranu, a zasigurno i smanjiti tete na mladim vokama. Zec je inae ivotinja ije krzno mu nedozvoljava da ''ozebe''meutim smeta mu dui period dubokog snijega jer mu oteava kretanje pa i bijeg pred predatorima, a do hrane bez pomoi lovca tee dolazi. Prihranjivanje srnee divljai U zimskom periodu je veoma vano dodatno hranjenje ili prihranjivanje srnee divljai, stoga lovita u kojima ove divljai ima moraju ne samo iz etikih naela voditi posebnu brugu o prihrani srna, nego treba imati na umu vanost ovog perioda vezano za biologiju te divljai. Posebne potrebe za ove uzgojne mjere su u ravniarskim lovitima sa poljoprivrednim kompleksima intenzivno obraivanim, jer su u takvim lovitima i remize uglavnom manje brojne. Takoe vaan razlog za prihranu je ako je vegetacija due od dva dana ''okovana''ledom, kao posledica ledene kie.

Ustanovljeno je da je utroak hranljivih materija razliit u zavisnosti od godinjeg doba, starosti, pola i fizikog stanja jedinke.Rast mladih grla, period rasta rogovlja srndaa pa i prestanak perioda embriotenije kod srna, negdje pred sam kraj zime, glavni su razlozi za prihranu, jer i zahtjevaju pojaanu ishranu u zimskom periodu. Kvalitetna hrana mora biti zastupljena u ishrani srnee divljai, izmeu ostalog i zato to ona ve u prvoj godini ivota formira 80 odsto teine skeleta, pa se proputeno u prvoj godini nemoe nadoknaditi.Od mineralnih materija, neophodno je iznositi so u solila tokom cijele godine, a naroito u doba mijenjanja dlake.Od ostalih minerala najvaniji su kalcijum i fosfor, odnosno njihov udio u dnevnom obroku, kao i vitamini D i A. Smatra se da je za gradnju srednje kvalitetnog rogovlja dnevno potrebno po 2,5 grama soli, kalcijuma i fosfora, a za jak trofej potrebno je dnevno 4 grama kalcijuma i fosfora, pored osnovnih hranljivih materija. Sve ovo namee zaista strog kriterij za kvalitet prihrane srnee divljai, a srne su i veoma probirljive pri uzimanju hrane. Od kabastih hraniva za srneu divlja je najbolje sijeno djeteline, lucerke, dobro livadsko sijeno i lisnik. Davanje loeg sijena je nepotreban troak, jer srne ga nee jesti. Bitno je takoe da sijeno u stogu ili hranilitu bude nabijeno, da ga divlja uzima sa izvjesnim naporom, jer to smanjuje rastur. Stog-hranilita sa pokretnim krovom su se pokazala najefikasnijim. Hrana je zatiena od padavina, ne rastura se i moe se odjednom smjestiti koliina za itav zimski period. Ako hranu stavljamo u hranilita onda je obavezno iznesimo prije snijegova, jer kasnije iznoenje iz niza razloga nije praktino.Prije svega srne ne podnose ni miris ruku koje su donijele hranu, a kamoli esto prisutan miris cigarete, alkohola, nafte ili benzina koji su redovito uz nas lovce. Sijeno koje iznosimo zimi upija vee koliine vlage te gubi kvalitet, ukus i tamni. Za ishranu srna moe posluiti i ir, bukvica i kesten, ali treba da se na vrijema skupe i iznose u hranilita.Napredno lovstvo vrlo uspjeno koristi silau kao kabasto hranivo za preivare, to je za divlja korisnije, jer suena zelena hraniva izgube i do 35 procenata bjelanevina, a prevrelasilana masa samo 5 procenata. Osim kabastih hraniva srnama obavezno moramo u hranilita stavljati itarice i krtolastu hranu u valov (korito) koji treba da je sastavni dio svakog dobro konstruisanog srneeg

hranilita.itarice kao koncentrovana hrana obezbjeuju dovoljne koliine energije, a sonim hranivima se obezbjeuje dovoljna koliina vode za pravilno varenje. Od itarica, srneoj divljai treba davati kukuruz i zob, a od sone hrane stonu repu, stoni kelj, ioku i mrkvu. Bilo bi takoe poeljno u doba rasta rogovlja( januar-mart) u hranilita dodavati koncentrovanu smjesu, a isto tako i u vrijeme laktacije-dojenja lanadi(majjuli). Normativi hrane koja se planira, priprema i iznosi, naravno ovise o broju divljai, broju hranidbenih dana, klimatskim uslovima u lovitu, broju snjenih dana, ledenih kia i niza faktora, a plan prihrane je svakako sloen i struan zadatak u lovitu. Recimo samo da je na 10 grla dovoljno jedno hranilite, smatra se da je prosjean dnevni utroak suve hrane 700-1100 grama, to odgovara priblino koliini 3-4 kg zelene pae na 10 kg ive teine. Napomenimo jo i to da je prihrana divljai obavezna i zakonski i etiki, a ako je cilj gazdovanja lovitem osiguranje trajnosti vrsta divljai kojom gazdujemo, onda time zasigurno to dosljedno obezbjeujemo..