BIBLIOTEKA

; I
J
'\J\
',
'[-
-{j
[

l
l
f
.>
, J
,I
:
l
i t
i :
I
, ,
TROJA
p
I KKO JE STJCI
I '
I
i
f
TROJA I KAKO JE STECI
Zavadi se Mletak i Dubrovnik,
da bi za to ne bih ni alio:
za Gabelu za 'no misto malo.
Narodna pjesma (trojanska)
TROJA
p
I KKO JE STECI
Drugo izdanje
ZAGREB, 1985.
Jutarnji prde, RapidSerbia, 2013.
AUT OR I:
dr Dubravko Skiljan, izvanredni profesor na Katedri
za opu lingvistiku Filozofskog fakulteta u Za
grebu
prof Zlatko Seelj, profesor grkog i latinskog jezika
na Osno k.
"
Rudi Cajavec
"
u Zagrebu
mr Marina Milievi, asistent na Katedri za antiku
arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu
mr Mithad Kozlii, magistar povijesnih znanosti,
porunik fregate, aktivni pomorski oficir JNA
prof Damir Salopek, lektor za starogrki jezik na
Katedri za grki jezik i knjievnost Filozofskog
fakulteta u Zagrebu
mr Bruna Kunti-Makvi, asistent na Katedri za po
vijest starog vljeka Filoz
c
fskog fakulteta u Zagrebu
dr Darko Novakovi, docent na katedri za latinski je
zik i rimsku knjievnost Filozofskog fakulteta u
Zagrebu
DUBRAVKO KILJAN
KAKO JE ROBERTO
PROTRAO KROZ JUGOSLAVIJ U
Z
apoevi svoju trku u Beogradu a zavrivi je
u Zagrebu, uz medijski urnebes, priman od mi
nistara i opinskih funkcionara, s crnim mercedesom
koji ga je neprestano ekao pred vratima, tako obilno
aen da je to moda otupjelo malo njegovu znan
stveniku otroumnost, pod patronatom najugledni
jih institucija i pojedinaca kao to su Telegrafska
agencija Nova ugoslavija, Lutrija Hrvatske, Veernji
list, Njegova Ekscelencija ambasdor SFRJ u Ciudad
Mexicu i Mufid Memija, uz podrku cjelokupnog
autohtonog stanovnitva, najitaniji domai pisc,
ugledni i znameniti meksiki znanstvenik, filolog
Roberto Salinas Price u ovom je krajnje relativizira
nom svijetu ekonomskih kriza, ratova i stalnog po
skupljenja benzina i kruha otkrio jednu nepromjen
ljivu i stamenu injenicu: Troja je u Gabeli.
Utvrivanje ove injenice izazvalo je kod nas
jednu na pri pogled pomalo neoekivanu drutvenu
diferencijaciju koju su odmah zapazili majstori koji
ve tjednima na trojanskim zidinama bruse svoja pe
ra: nae je drutvo dobilo jo jednu novu marginalnu
grupu, a to su ljudi koji s bave naUKom, posebno
"
antikolozi", kako ih je duhovito i znalaki nazvao
jedan od novinara. Naime, itava s naa javnost
praktiki unisono opredijelila za Salinas Pricea i
njegovu gabe Isku Troju, a jedine krive tonove u tom
7
irokom demokratskom zboru izaziva utnja znan
stvenika. Izmeu javnosti, tako rei drutva, i naih
ljudi od nauke nastao je jaz, lako objanjiv dogmat
skom nematovitou, zatvorenou, zaviu i kseno
fobijom grupice nezainteresiranih koju je inventivna
novinarska metaforika odmah smjestila u
"
pranjave
kabinete
"
(eh, da ima kabineta, pa makar i pranja
vih!) gdje tapkajui u mraku, gustom kao srednjo
vjekovna no, ne mogu sgledati briljantnost logike
konstrukcije svog meksikog kolege.
Gospodin Robero Salinas Price (u zagradi treba
primijetiti kako je u ovoj sintagmi
"
gospodin
"
dobio
pozitivnu konotaciju, a inae se u javnim iskazima
upotrebljava rijetko, i to ili neutralno, uz papinskog
nuncija, na primjer, ili negativno, uz imena inozem
nih nogometnih sudaca kapitalistikog porijekla),
gospodin, dakle, Salinas moda je smo euforini
amater (u najboljem, ljubiteljskom smislu te rijei)
koji, eto, ispunjava svoj ivotni sn i koji je itav svoj
ivot posvetio dokazivanju jedne vlastite konstrukcije
zaboravivi ve odavno gdje je granica izmeu sna i
jave. Moda su to isto i gospoa njegova supruga i
gospoica kerka i gospoa i gospodin punica i punac,
za koje smo takoer imali ast da budu nai gosti, a
vjerojatno to vrijedi za njegova gospodina ps i gospo
u zlatnu ribicu, o kojima nas naa sredstva masovnih
komunikacija na alost nisu obavijestila da li su nas
isto tako pohodili. Da je sve to ostalo u okvirima pri
vatnih zadovoljstava (i privatnih aranmana, kako je
zacijelo i poelo), da Salinas nai Trojanci nisu doe
kali kao nacionalnog heroja, s narodnim slavljima i pa
rolama, onako kako se to u Jugoslaviji danas moglo
desiti smo Milou Milutinoviu da nas je kojim nevje
rojatnim sluajem uspio provesti do Salinasova rod
nog kraja, da ga nisu, dakle, vozili avionima, automo-
8
bilima, brodovima i helikopterima na drutveni raun
(tko zna, uostalom, valjda bi i mene astila meksika
vlada kad bih ustvrdio da je Atlantida nesumnjivo u
Chihuahui), da nije bilo svega toga, stvar bi bila upra
vo onakva kakva s nekom nepristranom promatrau
izvana mogla initi - neznatnom i pomalo smije
nom. Naime, paraznanstvenih zanesenjaka, vjetih i
manje vjetih mistifikatora, samozvanih Arhimeda
ima svugdje, ali teko je zamisliti da bi igdje drugdje
pronali tako plodno tlo i tako pogodne uvjete dru
tvene klime kao to je to uspjelo Salinasu Priceu
kod nas: Zato cij
e
la ova trojanska pria, koja e po
svemu sudei postati trojanski ciklus, prerasta svoje
normalne okvire i zadobiva, doista u jednoj pretjera
noj, grotesknoj karikaturi, konture paradigme ije
neke aspekte, upravo zbog njezine egzemplarnosti,
vrijedi izblie razmotriti.
Treba najprije konstatirati da naa znanost, ija
je utnja u poetku primljena sa uenjem a kasnije s
optuujuim prezirom, uistinu nije odgovorila izazovu
koji je pred nju postavljen. Ali nije rije, kako to jav
nost, predvoena ubojitim novinarima, misli, o Sali
nasovu izazovu: u njegovu djelu, naime, nema nikakva
izazova, jer prihvatiti da je Troja u Gabeli znailo bi
- premda je to, ini se, izmaklo veini italaca odu
evljenih britkoom Salinasove logike - izmeu osta
log prihvatiti i to da se itava topografija antike
Grke i Male Azije na karti premijeta uvelike ulijevo
i to otprilike zato to l Iij, Iliri i sveti Ilija sdravaju u
sebi slog i A argumentirano raspravljati ne samo o
tome da Teba nije u Neumu, a Lezbos na Brau, nego
da ni Kreta nije bila u Rimu i da se Atena i Sparta na
laze tamo gdje su se oduvijek nalazile, i pobijati nebu
lozne dokaze, stvar je doista prilino trivijalna i nau
ka se - neka nam naa
"
jav
n
ost
"
,a tome oprosti -
9
obino time ne bavi. Bilo bi zanimljivo upitati se da li
bi nai fiziari morali szvati simpozij svJki put kad
netko objavi da je izmislio perpetuum mobile (ili,
moda, smo onda kad ustvrdi da stroj funkcionira
jedino u Samoboru ili u Gornjem Milanovcu); da li bi,
takoer, nai redovni profesori amerike literature
morali ozbiljno odgovarati na tvrdnju da je Hemingwa
yeva djela zapravo piso mali Hotentot kojega je ame
riki autor nosio s sobom u putnom kovegu (ili bi
trebali da to uine jedino u sluaju da se ustanovi
kako je Hotentotova majka bila oteta supruga biveg
francuskog konzula u Bitoli, na primjer). Sutnja na
privid Priceova izazova prirodan je i nimalo neobian
postupak, no radi se o neemu to bi se moglo nazvati
medijskim izazovom na koji je trebalo odgovoriti. po
kazalo se da ljudi koji se bave naukom ne ele ili ne
znaju brzo i velikom broju italaca pristupano, pri
lagoeno novinama, radiju ili televiziji raskrinkati
mistifikaciju i ne dopustiti da ona postane jeina
mogua istina. Uzroci tome sakako lee i u nainu
njihova obrazovanja i u oblicima njihove komunika
cije, no to izlazi iz okvira ove teme.
Ipak, mora se priznati da znanstvenici imaju i ne
kog opravdanja. Oni su se, otrije i oitije nego dosad,
suoili s agresivnim primitivizmom koji pod naukom
podrazumijeva
"
neto psi' iki
"
, proskribirano i pot
:
puno neproduktivno
"
metafiziko filozofiranje
"
I
optereenje nae i tako optereenog radnog ovjea.
Prekrasn primjer takva stava mogli sm

u

ozna
.
:
1
_
u
liku onog znamenitog televizijskog voditelja kOJI
.
je
istovremeno (dva puta!) spomenuo Homerovu
"
Ollm
pijadu" (dogaalo s to, dakako, u st

di}u ol
.
imp
.
ij
skog grada) i nije ba bio siguran postOJI II razlika I

meu filozofa i filologa i ujeno je onom nasrtao na

starog profesora koji mu j. e pristojno pokuvao
,
obja-
10
sniti da su o Homeru i Troji ve napisane itave biblio
teke i da jedna nemuta konstrukcija, pa makar bila
udruena s autoritetom Turistikog sveza, nije dovo
ljan razloga da se sve te knjige spale. Tu se, ini mi se,
dotiemo jednog od pravih problema: agresivna pri
mitivna svijest ne shvaa da nauka predstavlja racional
nu sublimaciju ljudskog iskusva i oblik spoznajne
prakse koji ima odreena pravila i metodologiju, te da
ovjek koji se eli baviti znanou mora stei znanja i
o tom iskustvu i o toj metodologiji. Dubinu tog
neshvaanja podjednako pokazuje i zgodan izriaj o
Salinasovoj
"
neoptereenosti akademskim titulama
"
koji implicitno u sebi sdrava, jer je iskazan kao
kontrast naim sterilnim kabinetskim radnicima,
njegovo nepoznavanje temelja paradigme znanstvenog
rada, kao i nedavno u novinama (gostoprimcu Salina
sa u SR Hrvatskoj) objavljena biljeka u kojoj se autor
udi to neka radna organi
'
zacija od kandidata' za
kreativan rad trai diplomu! Zanimljivo je i indika
tivno da u epistemolokom smislu agresivni primiti
vizam redovito vodi u krajnji spoznajni, idealizam: ako
je neka konstrukcija u sebi logina (druga je stvar o
to u nepoznavanju osnova logike on ne uvia da se
gabe Iska Troja rui u svakom kamenu svoje idejne gra
evine), ona je bez ikakve sumnje istinita, pa makar
za nju ne bilo nikakva dokaza u realnosti - to gore za
stvarnost, dakako. Dakle, ako su
\
svi ljudi krokodili i
. ako su svi krokodili Trojanci, onda su svakako svi lju
di Trojanci. Svijet je ,doista napuen istim idejama!'
Pri takvu je dokazivanju najbolje pozivati se na zdrav
razum i suprotstavljati ga metafizici nauke, pa kako
svatko moe vidjeti da je' Gabela na desnoj obali
Neretve-Skamandra, a i Homer (svi smo ga proitali,
zar ne) kae to isto,' u tvrdnje Roberta Salinas
Pricea nitko razuman ne moe sumnjati.
11
No paradigma trojanskog sluaja ima i dalje (kad
ne bi bilo odvie zloupotrebljavano, rekli bismo:
politike) implikacije. Ona ssim jasno pokazuje ka
ko u naem drutvu momentano znanost nema ni
kakva autoriteta i kako je diskurs nauke jedan od naj
manje vrijednih oblika drutvenog komuniciranja.
Oni malobrojni znanstvenici koji su se pokuali javno
oduprijeti sljepilu Homerova itaa bili su unaprijed
osueni na neuspje
h
: isti mehanizam koji nepogreivo
funkcionira u razgovorima o povijesti, jeziku, ekono
miji i ovdje je funkcionirao bez zastoja. Moglo bi se
(i trebalo bi, ali na drugom mjestu i drugim povodom)
nadugako razgovarati o drutvenim uzrocima i po
sljedicama takva stanja, moglo bi s ueno raspravljati
o nadmoi ideologiziranog iskaza nad naunim, ali
moda je dovoljno zasd rei da znanstvenik koji go
vori jezikom znanosti govori u prazno izmeu ostalog
i zato to nema slualaca koji bi ga znali sluati: taj
proces ima i drugu stranu, pa sve vei broj ljudi koji
misle da se bave naukom zaboravlja govoriti njezinim
jezikom. Ne treba s zavaravati - i sma znnost kod
nas nerijetko upotrebljava jezik mistifikacije, i to je
svakako bar indirektno omoguilo Salinasovu epifani
ju u Gabeli.
U cijeloj ovoj trojanskoj storiji mogao bi s oita
vati jo itav niz elemenata s izrazitom politikom
konotacijom: od toga da je slap dezinformacija pokre
nula slubena dravna informativna agencija ili od to
ga da' ovu tvornicu intelektualne glinice u Troji po
drava jedan na ambasdor (a i njeov sin, kao bitna
karika ilijskog lanca) , dijelei javno packe bornirano
sti i prepotenciji naih arheologa koji su se oito od
vie osilili (nadamo s da e Savezni sekretarijat za
vanjske poslove voditi rauna o tome da slijeea
ambasdor<va sluba bude u nekoj zemlji u kojoj su
12
,
.
proroci i magovi jo inventivniji), do toga da su zidine
Troje vidljivo poele slijediti republike granice ili do
toga da je uskrsnue Helenina duha ve doekala bla
enim i pomalo rezigniranim osmijehom lokalna Go
spa u kraju koji oito obiluje svakojakim udima. I
napokon, upravo sznajemo da je bitna kvalifikacija
naeg uvaenog meksikog kolege to to dolazi kao
uspjean privrednik i na osvjedoeni prijatelj iz nama
bliske, nesvrstane zemlje, pa se ini da je svaka sum
nja u istinitost njegovih tvrdnji podrivanje smih te
melja nae vanjske politike! Credimus, quia absurdum.
No, moda je zanimljivije upozoriti na jo jedan
fenomen: u vremenu u kojem smo se potrudili da i u
procesima obrazovanja i u oblikovanju drutvenog
iskustva gotovo iskorijenimo svaku povijesnost, pra
znina koju prolost starija od pedeset godina ostavlja
u kolektivnom sjeanju i u drutvenoj svijesti vapi za
tim da bude popunjena bilo ime, pa makar i Home
rovim herojima i olimpskim bogovima. Traenje vla
stitih korijena, inae karakteristino za kulture koje
tek oblikuju historijsku dimenziju svoje svijesti ili se
bore za priznavanje povijesnog identiteta, u Jugosla
viji je danas zadobilo nevjerojatne (u svakom smislu
te rijei) razmjere, i malo tko uvia, ili bar to ne izri
e, da ono ujedno znai i odricanje potvrenog iden
titeta koji je jedan od bitnih konstitutivnih inilaca
naeg drutva. Ali -ostavimo sve ove probleme kasni
jim komentatorima kojima buka trojanskog rata, kad
se i Grci i Prijamovi sinovi opet vrate u Malu Aziju,
.
vie nee tako glasno odzvanjati u uima i kad e se,
moda, umjesto grkih i kimrikih rijei opet poja
viti jedna naa, na alost, neefikasna rije: odgovor
nost.
I meu onima koji vide da se cijelo tijelo Sali
n
a
sova konstrukta odmah pretvara u petu (Ahilovu,
13
dakako) i meu onima koji to ne vide; ali kroz crne
oale, recitirajui Nostradamusove stihove, bijelim
tapom pokazuju budunost postoje optimisti. Oni
smatraju da trka Roberta Salinasa Pricea kroz Ju
goslaviju u svakom sluaju mora imati pozitivne
efekte i da e nakon njega doi do pravog procvata
arheologije i filologije (pa i astrologije, valjda), da e
djeca u buljucima uiti grki da bi mogla na origi
nalu (za razliku od nekih drugih, izgleda) itati Ho
mera, da emo kupujui rajice razgovarati latinski
i da emo, uope, svatko u svom dvoritu, slijedei
starohebrejska ili vedska uputstva otkapati nepresta
no male Troje i otkrivati' vlastite Itake. Nasuprot
njima, pesimisti su malo skeptiniji i ne vjeruju ba
da bi
"
Katalog brodova" iz
"
Ilijade" mogao u iro
kim narodnim masma zamijeniti herc-romane i
stripove niti pjev Sirena milozvuno glasanje Mitra
Miria ili Plavog orkestra, a uz to pokuavaju upozo
riti na to da je teta koja nastaje ovim tipom novo-
. komponirane mistifikacije, distribuirane u golemim
nakladama koje stalno rastu, u drutvenoj svijesti i
u odnosu prema znanstvenoj i racionalnoj spoznaji
uope suvie velika, a da bi s isplatilo prodati sve
za nekoliko komadia keramike ili ostataka srednjo
vjekovnih zidova koji e moda biti otkriveni u Ga
beli, za to je Izvrno vijee SR Bi H dodijelilo
20.000.000 (dvije milijarde starih) dinara. (Moda
treba rei radi usporedbe: istovremeno u cijeloj
Hrvatskoj, na primjer, republiki SIZ financira sva
arheoloka iskapanja s otprilike 3.500.00, a Arheo
loki muzej u Splitu, na ijem podruju monumen
talnu Salonu prodire korov, a helenistika civiliza
cija na Visu ostaje pokrivena zemljom ne raspolae
ni dinarom za te svr
h
e).
14
I
I
I
j
I
,

j
J
I
Budui da grupa autora ove knjige zacijelo pri
pada pesimistima i budui da im nije odvie zabavno
troiti vrijeme na dokazivanje da su dva i dva etiri
a ne ja
b
Uka niti im je ba ivotna elja da se eventual
no izloe. napadima razigrane mate naih ratobornih
Trojanaca, sasvim je opravdano pitanje to je nagnalo
nekoliko znanstvenika da argumentima i jezikom
nauke pobijaju ono to zapravo ve smo sebe do
voljno ne pobija nego ubija. Postoji nekoliko odgo-
vora na to pitanje.
'
Prvi se moe seti u onoj latinskoj: Diximus et
salvavimus animas nostras (za one manje upuene,
ako takvih jo nakon Salinasova pobjedonosnog po
hoda uope ima: Rekli smo i spasili smo svoje due);
dakle, moi emo, kad nastupi trenutak otrenjenja,
pa makar to bilo tek onda kad se na dnu jama isko
panih u gabelskom ivom kamenu i u zemlji zdravici
ukae sa dubina zabluda, i kad se Sparta, . Mikena i
Tened vrate na soja drevnou zasluena mjesta,
moi emo tada rei: pa mi smo to govorili... Ali
mnogo je vaniji drugi razlog: iako smo pesimisti,
ipak vjerujemo da s jo uvijek moe neto uiniti
protiv mistifikacije, koja je u krajnjoj konse
k
venciji
mistifikacija drutvene svijesi, i da postoji kod nas,
i izvan uskog kruga srunjaka, i tava javnost koja
zna i moe razlikovati iracionalan iskaz nedokazlji
vog i aloginog od metodologije i argumentacije
znanstvenog iskaza, te da ima ljudi (a mora ih biti)
koji ne misle da je nauka negativna metafizika a za- ..
neseno vjerovanje jedini put do istine. Prema tome,
ovaj skup tekstova i nije odgovor Robertu Salinasu
Priceu i njegovim vjernicima (i na misi u katedra
'
li bilo
bi neprimjereno dokazivati nepostojanje boga), ve
je obraanje onima koji hoe. procjenjivati dokaze i
injenice a nisu ih dosd imali prilike upoznati jer ih
1
je barnumska mainerija sakrivena u ovom trojan
skom konju jednostavno a priori odbacila, zato to
drugaij nije ni mogla uiniti
.
A uz sve to, i dojadilo nam je, brate ...
Ipak, maramice kojima smo mahali naem Ro
bertu na odlasku treba paljivo izglaati i spremiti.
Naime, kako javljaju domae agencije, neki se elekt
r
i
ar iz Bangkoka, zavravajui zlameniti biennium
Koleda u Samut Sakhonu, domogao danskog prije
voda
"
Eneide" i sa sigurnou utvrdio kako je Eneja
zapravo Zagrepanin, to se lako dokazuje ne smo
injenicom da sunce u Zagrebu izlazi na istoku
(cf Verg. Aim. , passim) nego i pouzdanom etimolo
gijom prema kojoj je Zagreb postalo od dia bregas,
a to na grkom znai
"
od brijega". Rije
"
brijeg"
pokazuje jasnu vezu s istoznanom latinskom rijei
mons iz Montes Albani, odakle potjeu osnivai
Rima (drugi dio izraza i etnografski je potvren, jer
alb-anus = alb-ec = (g)alb-ec = gablec iliti
"
uina",
zajedniki narodni obiaj Zagrepana i Trojanaca, a
o vezi s Gabelom i marendom da i ne govorimo). Rim
su, dakle, osnovali Zagrepani. O ovoj se hipotezi
vrlo pohvalno izrazio prof. Bruce Lee iz Hongkonkog
kraljevskog drutva za parenterainu paleografiju, a
njezin je autor o tome ve poslao dopis itaoca listu
Bangkok Post,
A naa nauka, dakako, opet uti.
16
ZLATKO EELJ
SALINASOV
"
LOGISTIKI PlED ATERRE"
U
sveopoj galami i halabuci oduevljenih prista
lica
"
hipoteza" g. Roberta Salinasa Pricea, a
meu te oduevljene bukae moemo, meu ostali
ma, uvrstiti i Njegovu ekscelenciju ambasadora So
cijalistike Federativne Republike Jugoslavije pri
vladi Sjedinjenih Drava Meksika Branka Vukuia
(i njegova sina Sau), in. Vaska Kostia (marljivog
istraivaa Atlantide u Boki Kotorskoj), Mufida
Memiju (uz podrku Mire Bog\i), Mariju Frani,
dipl. astrologa (profondnog poznavaoca Nostrada
musovih proroanstava), Barbaru Stetan, dopisnu
itateljicu
"
Vjesnika
"
(loginog ovjeka hladne pa
meti),. pa - sasvim nepravedno na kraju - itavu
falangu odanih novinara i izvjetaa, italaca (ovih
prethodnih), gledalaca i slualaca, pa esperantista,
prijatelja Lutrije Hrvatske i Veernjeg lista etc.;
etc ... , dakle u unisonom zboru ovih grlatih navijaa
(koji je hrabro nadglasao onih nekoliko glasia koji
su pjevali fal note) kao posebno vaan element pro
cjene ideja meksikog hotelijera i znanstvenika isti
cao se znanstveni pristup i kristalna logika (M. Me
mija) ostvaren u knjizi Homerova slepa publika. E,
pa o znanstvenom karakteru Salinasove knjige i o
.
njegovoj kristalnoj logici bit e u ovom lanku po
neto rijei. _
* * *
17
Zelimo li na neki nain razumjeti ideje i cJnJenice
iz svijeta koji nas okruuje, moemo to uiniti, u
principu, na dva nainal ili emo ideje i injenice
koje upoznajemo podvrgavati kritikoj provjeri, ili
emo ih prihvaati bez kritike provjere. U prvom
emo sluaju prihvatiti znanstveni model spoznaje
svijeta oko nas, a u ovom drugom nain spoznavanja
svijeta bit e ne-znanstven. Budui da se u ovom slu
aju injenice i ideje ne provjeravaju i budui da se
njima vjeruje, ovaj oblik spoznaje moemo nazvati
vjerovanjem. Dakako, gornje tvrdnje znatno pojedno
stavljuju ovaj sloeni problem, ali za nas su ovdje
vane samo osnovne crte da bismo se lake snalazili.
Znanstvena spoznaja i vjerovanje razlikuju se,
dakle, oblicima spoznaje svijeta, a formirani su kao
sistemi koji s bitno meu sobom razlikuju. Svaki je
od ovih sistema stvorio vlastite oblike djelovanja i
vlastita pravila ponaanja. Svaki je od ovih sistema
stvorio i vlastiti nain iskazivanja svojih ideja i potra
io vlastitu publiku.
Znanost je, posebno u posljednja dva stoljea, ot
kad traje prava eksplozija nauke na svim podrujima
ljudskog stvaralatva, radikalno odvojila svoje metode
od metoda ne-znanstvenog spoznavanja svijeta, a radi
prodora u dubinu svog predmeta prouavanja i radi
postizanja maksimalne preciznosti iskaza znanost je
stvorila i svoj poseban jezik. Taj jezik, esto teko
razumljiv ak i kolovanu ovjeku, postaje u posljed
nje vrijeme jedna od glavnih prepreka u komunicira
nju znanosti sa svojom publikom. Uostalom, prividno
paradoksalno, dok se utjecaj i znaaj nauke ire, nje
zina se publika osipa l
No kako je znanstveni oblik spoznaje duboko
utkan u bit suvremene civilizacije, gubitak moguno
sti sporalumijevnja publike sa znanstvenicima i
1S
i

'f
1
I
f

j
I
I
I
I
j
l
I
I
:,
znanstvenim dostignuima, nadoknauje obian o
vjek, sve ee (a esto i nesvjesno) bijegom ne u
ne-znanstvenost nego u pseudo--znanost. Cenja za
racionalnom spoznajom, dakle, vie se ne zadovoljava'
kod veine ljudi uvidom u znanost, jer im je taj uvid
izmakao, ve prihvaanjem pseudo-znanosti, kao za
mjene za izgubljeni znanstveni raj.
U pokuaju da ovjeku nadomjesti znanstvenu
spoznaju svijeta, pseudoznanost, kao pravi ersatz, sa
mo imitira original: oruje znanosti ona koristi samo
u onoj mjeri u kojoj podrava njezine ideje (a onog
asa kad to isto oruje ideje pseudoznanosti ugroa
va, ono e biti odbaeno), dok u drugim sluajevima
posie za orujem ne-znanosti: za vjerom.
Zbog svoje namjere da imitira i istisne znanost,
pseudoznanost je ivotna opasnost znanosti. Naime, u
trenucima kad znanost zastane u svom razvoju, pseu
doznanost se javlja kao spasi lac i nudi svoja rjeenja.
No samo to nije glavna opasnost: opasnost lei u to
me to drutvena klima postaje sklonija pseudozna
nosti (i 'zbog socijalnih i zbog psiholokih uvjeta o
kojima smo ve naprijed govorili) time dovodi u
opasnost postojanje same znanosti.
J
Ovaj kratak ekskurs, ma kako dosadan i slabo razum-
ljiv, bio nam je nuan da bismo na pravi nain poku
ali ocijeniti u kojoj je mjeri djelo R. Salinasa Pricea
"znanstveno djelo". Naime, kao to smo rekli, zna
nost kao sistem ima stroge zahtjeve u pogledu izno
enja i kritikog razmatranja injenica i ideja na koje
se upire. Osim toga, znanstveno djelo mora biti i
oblikovano na odreen nain da bi se mogla provje
riti i znanstvena aparatura vezana uz odreene ideje i
injenice.
19
M. Sami navodi u svom djelu Kako nastaje
nauno djelo l tri osnovna svojstva koje neko djelo
mora imati da bi se moglo smatrati znanstvenim dje
lom. Za predmet ovog lanka najzanimljivije je svoj
stvo navedeno pod rednim brojem 2 (prvo je svojstvo
vezano za pitanje originalnosti, a tree za metode),
pa emo ga citirati u cjelini:
2. Cinjenice i ideje koje se iznose, i na kojima
se zasniva nauno-istraivaki rad, moraju biti
pouzdane, paljivo i u dovoljnom broju prikup
ljene, kritiki razmotrene i provjerene, pravilno
analizirane i interpretirane, jednom rijeju takve
da se na njih italac moe osloniti. Pri tome s
naroito treba uvati greaka koje proizlaze iz
raznih apriornih shvatanja i predrasuda, log i
povrnog posmatranja, netanog i brzopletog za
kljuivanja (na osnovu nedovoljnog broja inje
nica), povrnog navoenja podataka (po sjeanju
i slo), itd.
2
Kako se u svjetlu ovih zahtjeva ocrtava djelo
R. Salinasa Pricea? Kad je o pouzdanosti rije, ko
liko pouzdanosti zavreuju injenice po kojima on
razvaline iz turskog i mletakog doba, p i dananje
uliice i gradnju suvremene Gabele poistoveuje s
graevinama od prije 3000 godina? Evo primjera te
Salinasove pouzdanosti:
Mora se pretpostaviti da je podzemni prolaz
ranije postojao u blizini Skejskih kapija, to s
zakljuuje iz sledeeg:
A ona [Hekaba] [iz dvorane) u lonicu s
svodom sie
. 1 :MI, Midhat, Kako nastaje nauno djelo. Zavo
z Izdavanje udbenika, Sarajevo, 1972
3
.
2 ami, M., Q. c., 6tr. 14; isticanje Z.
. 20 ,
l
[tha/amon katebeseto ke6enta]
gdje su joj leali peplosi vezeni. ..
Od njih Hekaba odabere jedan ...
A zatim poe ...
VI, 288
i 0pet:
On sam u lonicu sa svodom sie [tha/amon
katebeseto keoenta]
[iz Prijamova dvora]
visoku, od kedrova drveta [dedrinon hyps6-
rophon]
koja je blaga skrivala mnoga.
XXIV, 191
Ali sad ne postoji takva odaja u susedstvu
Skejskih kapija. Ipak ono to bi se moglo upotre
biti kao trag njenog ranijeg postojanja jeste uglast
pravac jedne bone ulice, svojstven topologiji ove
oblasti, to sugerira da bi podzemni prolaz iao
istim pravcem kao i ulica, trapezasto ispod glavne
ulice, sa ulazom na oba kraja.3
To je ujedno primjer za analizu (po emu se moe
iz citata zakljuiti da je postojao podzemni prolaz u
blizini Skejskih kapija??) i interpretaciju (po kojoj
uglatost ulice sugerira da podzemni prolaz ide istim
pravcem kao i ulica??).
Kakvu kritiku provjeru moe

'
podnijeti tvrdnja
da je Bra, dakle jadranski otok, zapravo Lezb, a
Lezb nije Lezb, jer je
"
ime zabeleeno pre Homera u
hetitskim pismima Muwatallis oko 1300. godine stare
ere kao Lazpa, gde se upotrebljavala neka vrsta ma
ginog leka
"
,4 ako znamo da su Hetiti ivjeli u sje-
3 SALINAS PRICE, Roberto, Homerova slepa publika,
Rad-Tanjug, Beograd, 1984, str. 97.
4 Salinas Price, R., o.c., str. 67 .
21
verim dielovima Male Azije, pa su prema tome si
gurno bolje poznavali vlastito susjedstvo od njima
udaljenih i ssim bezimenih jadranskih otoka?
I tako dalje. Gotovo svaka tvrdnja g. Salinasa
Pricea koja se zasniva na ovakvim kategorijama poka
zuje kako je sve to, cijela ta konstrukcija, cijela ta
"hipoteza" zapravo plod mate, nategnutog itanja,
nerazumijevanja ili, po Samiu, "apriornih shvatanja
i predrasda, l i povrog posmatranja, netanog
i brzopletog zakljuianja, povrnog nvoenja po
dataka itd."s
Dakle, djelo Roberta Slinas Pricea nije znanstve
no djelo. Rije je o pseudoznanosti, a u skladu s onim
to so o toj opasnoj zamjeni za znanost ve rekli, g.
Salinas koristi oruje znnosti samo kad
"
natee" svo
ju tezu, dok ga kasnije odbacuje (npr. Homer gvori
istinu, odnosno /liada je istinita samo tamo gdje to
g. Salinasu odgovara, a gdje ne odgovara, tamo je
Ijad falsifikat; Strabon je tamo gdje to odgovar

g. Salinasu odlian geograf, a gdje se injenice vi ne
slau s konstrukcijom, Strabon postaje mangup I va
ralica, itd.); a tad prelazi na teren nizanja injenica u
koje moemo smo vjerovati (ili ne, naravno). Tako
nam ostaje da vjerujemo - kao npr. Njegova eksc:e
:
cija ambasador (i njegov sin Saa) ili Rana KUI III
Vasko Kosti - da je
"
poluostrvo Kefalenjna (tj.
intepretaciji g. Salinas Peljec - op. p.) Istureno
.
1
podsea n falus (kao da ga
.
je
,
o

er gledao IZ
Boeinga lal!! ), i odmah postaje kljuC (?!

za rzu

mevanje nomenklature za priobalne oblast, ao I za
ostra koje one obuhvataju
"
6 ili da je
"
Odisej mogao
da stigne od Ilija do Itake (po g. Salinasu od Gabele
5 mi, M., o.c., str. 1 4.
6 Slinas Pric, R., o.c., str. 67.
22
do Peljeca) hodom za dva dana, ali zato to je izdao
Troju Agamemnonu, davi mu logistiki pied E terre
na kopnu (bez ega Agaremnon ne bi mogao da
izvri poslednji pomorski napad koji je isprian u Ka
talogu brodova), bio je prognan.
"
7 Teko nam je za
misliti da bi netko tko se kao izdajica prikljuio po
bjedniku bio prognan (od koga?, od pobjednika iji je
suradnik bio ili od pobijeenih koji, kao pobijeeni
- a Troja je razorena, spaljena i unitena, stanovni
tvo poubijano ili otjerano u ropstvo -, nemfju vie
nikakve mogunosti da suradnika pobjednika - pro
gnaju!?), a posebno da bi se
"
dva dana hoda" od Ilija
do Itake pretvorilo, ma i u najmatovitijem epu, u
deset godina i bezbrojne avanture. I dok se na jednom
mjestu8 poziva na Aristida Vuetia i njegovo tuma
enje Odisejevih lutanja, dotle samo nekoliko redaka
ispred sve Vuetievo tumaenje pada u vodu!
No pseudoznanstvenost Salinasove knjige nije sa
mo sdrajna, ve i strukturalna. Naime, biljeke
ispod teksta, koje u znanstvenom izdanju treba da
potkrijepe izlaganje, ovdje slue samo kao kulis, jer
ne donose nikakve kritike opaske. Uobiajeno je da
se u znanstvenom izdanju ne preuuju suprotne
postavke i drugaija rjeenja, te da se s njima polemi
zira (ako se ima argumenata, dakako), ali to je ovdje
ssvim izostalo, pa italac ne zna kako se drugaije
mogu rjeavati postojee nedoumice. Stoga i ovdje
preostaje da vjerujemo g. Salinasu, to je prava slika
pseudoznanosti: italac je u svim segmentima upuen
da vjeruje, a ne da usporeuje! U svjetlu suprotstavlje
nih stavova (mi nigdje ne vidimo Salinasove protiv
nike i njihove prijedloge, a - ruku na srce - njih je
7 Salinas Price, R., o.c., str. 121.
8 Salinas Price, R., o.c., str. 121.
23
upravo golema veina u dosd

njoj

v
.
ijesti home
:
rologije) svaki bi ital ac bar bio u pnlicl da prosudi
(makar se opredijelio krivo), a ovdje je prinuen da
vjeruje. U znanstvenom se djelu ne moe cijel a zn

nost jednostavno odbacivati napomenom na kraju

knjige, a da s bar ne izloi u emu je nesl aganje au

o
ra s rezul tatima te znanosti - inae nas time dovodi u
sumnju da s kloni rasprave, jer jednostavno ne po
znaje znanost koju odbacuje - a odbacivanje r

spra
ve i cijele znanosti pravo je lice pseudoznanosti. Na
pokon, i ona famozna bibl iografija na kraju knjige -
unijeta protiv volje g. Sal inas a na svjet prijatelj
skog branog para - svjedoanstvo je dokl e moe
ii drskost pseudoznanosti, jer se u bibl iografiji ne
vidi nikakva kritinost (a o potpunosti da i ne govo
rimo), a za neke su knjige naveena novija izdanja bez
napomene da je djelo s kraja 19. stoljea, pa. naknad
no reprintirano! No da ponovo posegnemo za Samie
vom knjigom i u njoj naemo to mora sdravati i
kako mora izgledati znanstvena bibl iografija:
24
U konanu bibliografiju unose se svi izvori i
napisi koje je autor na bilo koji nain iskoristio
za svoj rad i to, obino alfabetskim redom (po
prezimenu pisaca), knjige, l anci, novine, priru
nici, itd. Prema tome, niti se unose djel a i napisi
koje autor nije itao, i li ih je itao pa u njima nije
naao nieg korisnog i zanimljivog za svoju temu,
niti se iz bibliografskog spiska izostavnaju napisi,
kako se ponekad ini, koje je autor konsul tovao i
upotrijebio, crpui manje i li vie iz njih podatke
i ideje. [ ... ] Da bi bila valjana, bibliografija mora
da zadovolji neke osnovne uslove: potpunost, ko
ja zavisi ne sl10 od snabdjevenosti bibl ioteka
kojima s sl ui istraiva nego i od vremena koje
on bude utroio (sjetimo se da je g. Salinas, pre-
ma vlastitim ni' eima, za ovo "djelo" upotrijebio
punih dvadeset godina!) i, naroito, od njegove
umjenosti, i
"
njuha
"
, da otkrije dokumente i na
pise relevantne za njegov rad; tanost: svi uneseni
podaci treba da budu pouzdani, provjereni; siste
matinost: bibliografija mora da bude pregl edna,
prezentirana dosljedno po nekom usvojenom si
stemu.9
Sapienti sat!
* * *
Jo nam je preostal o da se, nakon analize
"
znanstve
nog karaktera
"
Sal inasove knjige, pozabavimo i nje
govom
"
lristalnom logikom
"
(a la Memija &80gl i,
Stetan i drugi). Pobijati redom, redak po redak teksta
argumentima logike bio bi posao teak i spor, a rezul
tat bi bio tek neto bolji nego da izaberemo nekol iko
primjera Sal inasove
"
Iogike
"
, pa da ogledamo i itao-
cima predoimo
"
kristal nu loginost
"
meksikog
hotelijera i prijatelja sina naeg ambasadora u Meksi
ku.
Logiku je kao instrument miljenja ustanovio jo
Aristotel, a otad je nauka logike utvrdi l a razne oblike
pravilnog (i dakako nepravilnog) zakl juivanja, prou
i l a ih i kl asificirala, te tvoril a zaokrueni sistem bez
kojeg je nemogue zamisl iti bil o kakvu znanstvenu
metodologiju.
Meu brojnim pravilima i principima logikog
mil jenja navodimo nekoliko koji su u djeluR. Sali
nasa Pricea jednostavno zanemareni:
a) zakljuak mora biti izvediv iz premisa, u'pro
tivnom nastaje logika pogreka (tzv. non sequitur).
Evo primjera:
9 mi, M., O.e., str. 1 03.
25
Hektorova kua ne moe biti drugde nego u
drugom kvadrantu, jer Aleksndrove odaje su
bile:
... blizu Prijamove i Hektorove, na vrhu grada
(en polei akre), pokazujui da su sva tri mesta bila
na podjednakom rastojanju jedno o drugog}O
ZAKLJUCAK:
- sva tri mjesta (tj. Prijamova, Aleksndrova
Hektorova kua) bile su na podjednakom rasojanju;
IZVEDEN IZ PREMISE:
- Aleksandrove odaje bile su ... blizu Prijamove
i Hektorove, na vrhu grada.
Iz citirane premise ni po kakvu logikom obrascu
ne proizlazi da su sva tri mjesta bila na podjenakom
rastojanju. Mogla su biti u nizu, mogla su dva biti
blizu, a tree daleko itd.
b) zakljuak ne smije biti u suprotnosti s premi
lom, u protivnom nastaje kontradikcija. Evo primje-
ra:
rnOJANSKA RAVNICA. Gotovo cela trojanska
ravnica Je movarna, s izuzetkom gde nanosi
tvaraJu neku vrstu keja na desnoj strani Ska
mandri (tj. Norttv( - op. p.), zatvarajui mo
tVir Ila nJih. Zbog toga suvozemni sobraaj do
Ilijl I Ihlleponta mora ii ivicom Trojanske ravni
PO vi(m lmljlu du padine breuljaka, kao
kea i Agnmemnon jurio Hektora:
tlktorA lVI Itpod strela Izvue, od praha
rA'
iIi Atr@jv in 19 njima navali niprcd .. .
Trojfnui krAj :groba Ila drevnoga, Dardanu sina,
kroz sredinu polja beahu kraj smokve divlje,
elei da se dohvate grada ...
11
e) premise moraju biti istinite, u suprotnom a-
staje netoan zakljuak. Evo primjera:
ZAKINT, Melita, Mljet. Ime znai
"
veoma lii,na
psa
"
ili
"
vrlo divlji pas
"
(besan?) i verovatno se
vezuje. za injenicu to brzi mungosi slobodno lu
njaju po ostrvu.
1
2
PREMISE:
- Zakint znai
"
veoma lii na psa
"
ili
"
vrlo divlji
pas
"
- na Mljetu slobodno lunjaju brzi mungosi
ZAKLJUCAK:
- Zakint je Mljet.
Ovaj je zakljuak - recimo - istinit ako su istini
te premise. Premisa (2) nije istinita. odnosno ne od'
govara injenicama iz vremena u kojem je autor
promatra. Mungosi su, naime, naseljeni na otoku prije
stotinjak godina da bi iskorijenili zmije. Dakle, prije
3000 godina ih na otoku nije bilo. Stoga neistinita
premisa (2) obara i zakljuak.
OV; tri osnovna tipa logikih pogreaka g. Salina
sa Pricea bljesnula su nam' u oi ve pri prvom ita
nju, i ne moemo se oteti dojmu da bi dalje
"
rovanje
"
po tekstu iznijelo na javu i druge tipove logikih po
greaka
.
* * *
I to rei na kraju? Iza naoko vrste .. znanstvene i
logike knjige" krije se zapravo pseudoznanstvena
1 1 Salinas Price. R., o.c., str. 74.
12 Salinas Price, R., o.c., str. 70.
27
fikcija koja se drsko predstavlja kao znanost. Vidjeli
smo da ovo djelo blage veze nema ni sa znanou ni
s logikom stoga je treba promatrati kao proizvod
mate. I to se tie g. Salinasa, njemu ne treba ni za
mjeriti. Vlastitu matu proglaavati jedinim obrascem
zdrava razuma moe svatko. Oni manje uporni zavra
vaju, obino, u specijalnim zdravstvenim ustanovama.
Oni uporniji, a posebno praeni talambasima javnih
medija i podrkom ambasadora, direktora lutrije,
predsjednika i potpredsjednika opina, mjesnih za
jednica i izvrnih vijea postaju
"
medijske zvijezde
"
.
Stoga se u ovom sluaju i ne moe raspravljati o
"
znanstvenom karakteru i logici
"
g. Salinasa (kako
nas uvjeravaju Mufid Memija i Barbara Stetan), ni o
zdravom razumu, ve bi predmet rasprave trebalo da
budu ovi medijski talambasi i ova politika podrka
pseudoznanosti i fantaziji kao nainu rjeavanja znan
stvenih problema.
28
MARINA MILICEVIC
TO SE DOSAD EKALO
S OTVARANJEM KAMENOLOMA UGABELI?
N
ije jednostavno napisati osvrt na knjigu
"
Home
rova slepa publika
"
R. Salinasa Pricea. Cini mi
se da je najbolje poeti jednom starom alom o Bobi
ju i Rudiju: tumai Bobi Rudiju to je to torpedo,
ovaj ,nikako da shvati o emu se radi; na kraju Bobi
uzvikne: - Zna li ti kaj je to klamerica? - Znam.
" E, vidi, torpedo ti je ist nekaj drugoga.
Primijenjeno u kontekstu ove knjige, mogli bismo
rei: arheologija je,
"
ist nekaj drugoga
"
nego to se
doima iz teksta gospodina Pricea. Zapravo u cijeloj
knjizi ima svega nekoliko konkretnih arheolokih po
dataka, a s obzirom na to kakvi su, bilo bi bolje da ni
njih nema.
Na strani 54. dokazuje da su Traani boravili u
Italiji i to tako to povezuje
"
trake konjanike
"
s
imenom planine Monte Caval\o (
"
konjska planina
"
)
koja se nalazi juno od Asisija. Istina je da postoji ve
liki broj kultnih reljefa koji su zajednikim imenom
nazvani
"
Traki konjanici
"
, ali... Ali se svi oni datira
ju u rimsko doba i nalaze se iskljuivo po Trakiji,
Daciji, Gornjoj i Donjoj Meziji (dananjoj Bugarskoj,
Rumunjskoj i Srbiji). Nalazi izvan tog podruja
:
su
izuzetak: u Panoniji, Dalmaciji, junoj Rusiji i jedan
u Rimu. Taj u Rimu je iz carskog vremena i zakasnio
je u trojanski rat vie od tisuu i dvjesto godina (mo
da je zalutao putem). Po ovoj logici dokazivanja
Traane bismo mogli smjestiti bilo uz koji konjski
29
toponim u Evropi (a i ire) - mislim da bi Dolina bi
jelog konja u Engleskoj podjednako dobro odgovara
la, kao i Monte Cavallo juno od Asisija. A u obzir bi
" moglo doi i poznato arheoloko nalazite Caballo
Muerto u Peruu ...
Na 69. strani prilikom dokazivanja da je otok
Lekt zapravo Hvar citira stih iz "lIijade
"
(IX, 149
i d.) koji veli:
presvet Feru i Anttj'u livada bujnih
Malo dalje tvrdi:
'Fera se nalazi na zapadnom delu ostrva ...
izvan ili preko... Stonskog zaliva. To je
verovatno taj Pharos, a ne svetionik u Aleksan
driji, kuda je Menelaj otplovio posle trojan
skog rata.' .
Napisa i ostade iv. Sto zajedniko imaju Fera i Pha
ros? Povjesniari bi rekli - nita. Do sada je tako i.
bilo i nitko nije ni sanjati mogao da e to jednom ne
kome trebati dokazivati. Kao prvo, Pharos su osno
vali Parani tek 384. g.pr.n.e., prije toga ime Pharos
nije moglo postojati. Kao drugo, Menelaj nikako nije
nakon trojanskog rata mogao otii u Aleksandriju, jer
tada od n
j
.
e nije bilo ni A. Ve i vrapci znaju da je
AIeksandnju osnovao Aleksandar Makedonski zimi
godine 332/1. pr.n.e. po naem raunanju ili 1. godi:
ne 112., olimpijade, po grkom raunanju. Zakasnili
su u rat i Aleksandar i Aleksandrija nekih devet sto

in

godina, a koliko je iz izvora poznato, zbog toga
J I sa
,
m
,
Aleksandar silno alio - zato je i iao posjeti
ti Ahllejev grob u Troadi (onoj Troadi!). Sto se svje
tionika tie, on je graen izmeu 300. i 280. g.pr.n.e.
Z
.
na
.
se i t

ga je gradio: Sostrat iz Knida, dobar gra
ditelj. Jedini zakljuak koji se moe stvoriti jeste da je
. autor gore Citiranog odlomka, u najboljem sluaju,
potpuno neinformiran. Onaj tko nije znao tko je
30
osnovao Aleksandriju dobivao je jedinicu iz povijesti
u petom osnovne. Bar je tako nekad bilo, ne.znam
kako je danas no sudei po reakcijama javnosti, ini
se da se danas povijest vie uope ne ui.
Na 114. strani doslovrio kae:
,
I me Krit se nalazi u Katalogu brodova sa jo
sedam mesta i treba ga poistovetiti sa mestom
koje je kasnije postalo poznato kao Rim. Nje
gov homerski epitet je hekatompolis "stoti
nu grad<va
"
to je moralo biti rana redQktor
ska ispravka inae boljeg smisla rei katakom
polis ili katatompolis "grad katakombi
"
ili
"grad G robova" :
I to sad? Odakle poeti? Da li dokazivati da je Kreta
ipak Kreta, ili moda da je Rim ipak Rim? Da Rim
nije Kreta ili da Kreta nije Rim; da ni Kreta ni Rim
nisu ni Rim ni Kreta? Nema smisla. To je kao da astro
noma prisilite da znanstvenim argumentima nekome
dokazuje da Zemlja nije ravna ploa koja plovi na le
ima kornjae. Ipak, moemo pokazati nekoliko kon
kretnih senzacionalnih promaaja. Gospodin Price
smatra da je Homer nazivao Rim (pardon, Kretu)
"gradom katakombi
"
. Mjesto zvano Rim danas jeste
grad katakombi, no one su nastajale mahom u 2. st.
nae ere i kasnije. Radili su ih KRSCAN I. kao svoja
groblja. Sama rije "katakomba
"
potjee od imena
mjesta na via Appia zvanog IN CATACUMBAS,
zato to se ondje nalazilo jedno od najstarijih pod
zemnih grobita, nazvano, po mjestu, katakombe.
Kasnije se ime proirilo na druga slina groblja po
Rimu. Iz. ovoga proizlazi da Homeru nikako nije
mogao biti poznat epitet "grad katakombi
"
, osim
ako nije bio vidovit poput Nostradamusa, pa shva
tio da e za tisuu i par stotina godina epitet odgo
varati. Samo mi nije jasno kako onda nije predvidio
31
da se tada to mjesto Iee zvati Kreta nego Rim!
Uistinu udnovato. Naime, u vrijeme trojanskog rata
na breuljcima uz rijeku Tiber nije bilo nikakva na
selja, a kamo li katakombi. Nije bilo niega osim
movara, movara i opet movara. To su ve davno
pokazali arheolozi koji su, osim katakombi, u Rimu
pronali i ostatke prvog naselja iz 9. i 8. st.pr.n.e.
Na 125. strani stoji:
' ... otkrie u Dalmaciji zlatne posmrtne maske
sline uvenoj Agamemnonovoj maski koju je
pronaao Sliman'.
Kakav je to uope argument? Ako se gospodin Price
dosljedno dri svoje teorije, onda Mikena u kojoj je
kopao Schliemann uope nije Mikena, prema tome ni
grobovi ne pripadaju mikenskim herojima, ni maska
ne pripada mikenskom junaku (ve vjerojatno neko
me iz naroda X, a nije Grk jer to nije Mikena), a po
najmanje Agamemnonu. Stoga se ni nalaz sline ma
ske u Dalmaciji ne moe smatrati dokazom o boravku
Ahejaca u tim krajevima (eventualno o boravku ljudi
X iz zemlje i grada X). Uostalom, koliko je meni
poznato, nikakva takva maska nije naena u Dalma
ciji. Samo su tri nalazita takvih maski: Mikena,
Klein Klein u Austriji, te Trebenite u Makedoniji.
U naim je krajevima jedino Trebenite, ali avaj: ono
nije u Dalmaciji. A i pokvareni arheolozi cijeli nalaz iz
Trebenita, pa tako i masku, datiraju oko 500. g.pr.
n.e. to je ipak kojih sedam stotinica godina poslije
trojanskog rata.
Ovo su samo neke od tvrdnji iz knjige
"
Homerova
slepa publika
"
, no i one su dovoljne. Naime, nekome
tko je u stanju rei ovakve stvari i pri tom pokazati
tako savreno nepoznavanje povijesti i arheologije
ne moe se vjerovati ni u emu. Rekli bismo da je ova
32
knjiga znanstvena fantastika kad znanstvena fantasti
ka ne bi bila utemeljena vrsta s vlastitom vrstom lo
gikom.
33
l
r
!
!
I
l
I
l

MITHD KOZLICIC
NEKE PRIMJEDB E NAASTRONOMSKAI
OPEGEOGRAFSKA RAZ MATRANJA U KNJIZ I
"HOMEROVA SLEPAPUB UKA
"
R. S. PRICEA
K
ao pomorskom oficiru,* a osobito kao povjesni
aru, iji je predmet istraivanja najstarija hi
storijska geografija istonog Jadrana, svaka nova
spoznaja o naoj najstarijoj pomorskoj prolosti
vie mi je nego zanimljiva. Naravno, mislim na spo
znaje koje imaju svoju vrstu argumentaciju na
znanstveno utemeljenim injenicama i analognim
istraivanjima i, konano, koje su produkt znanstve-
*
U radu se daje vie izvadaka iz antikih historijskih, geo
grafskih i drugih djela. Izvaci su dati u vrlo slobonom prijevo
du n hrvatski ili srpski, kako bi bili to jasniji i obinom
itaocu i, drugo, svaki se izvadak daje u neto iroj verziji, ka
ko bi s i na taj nain pridonijelo razumljivosti tih starovjekov
nih tekstova. U lanku je pkrenut tek dio pitanja koja bi u ve
zi s naslovom takoer trebalo razmotriti. S obzirom na to da
zbog raspoloivog prostora to ovdje nije bilo mogu - a za
R. S. Pricea je ak i ovoliko previe! , to itaoca upuujem
za ve osta le obavijesti na radove citirane u bi Ijekama ovog
lanka, te osobito na: M. SUI, Istono jadranska obla u
Pseudo Skilakovom Periplu, Rad JAZU 306/1955, - ISTI,
Antiki grad na istonom Jadranu, Zagreb 1976, - ISTI, Za
dar u starom vijeku, Povijest Zadra, knj. I, Zadar 1980, - R.
KATii, Podunavle i Jadran u epu Apolonija Roanina,
Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja ANUBiH (Saraje
vo) 5/1970, - B. OVI, Od Butmia do Ilira, Sarajevo
1976, - A. CERMANOVI-KUZMANOVI, Jugoslovenske
zemlje na Ptolemejevoj karti, Monumenta cartographica Jugo
slaviae, knj. I, Beograd 1975, - J. O. THOMSON, History of
ancient Geography, Cambridge 1948.
35
no relevantnog metodolokog pristupa. Takva sazna
nja, kao i svi drugi povjesniari, rado koristim u osob
nim znanstvenim istraivanjima. Opet, spoznaje ope
geografskog karaktera su mi osobito zanimljive, upra
vo i najvie poradi mojeg ueg podruja znanstvenog
istraivanja - historijske geografije, kako sam ve na
pomenuo.
Znanstvena literatura je radovima koji bi pokrili
gore navedeno podruje dosta bogata iako, sustavnija
istraivanja tek predstoje. U tom svjetlu bi djelo R.S.
Pricea
1
- kada bi se temeljilo na znanstveno uteme
ljenim injenicama - bilo dobro dolo i naoj i ope
svjetskoj kulturnoj batini, pa onda konano i po
vijesnoj znanosti. Meutim, to je djelo potpuna su
protnost ne samo znanstveno utemeljenom tekstu ve
i laganom tivu, jer - u krajnjoj liniji - bilo koji
tekst bez obzira na cilj i svrhu, treba da ima barem
osnonu unutarnju logiku, povezanost izmeu ideja
i misli i, konano, to da smo sebi ne bude ni u je
.
d
nom dijelu kontradiktorno. R. S
.
Price, naprotiV,
svoje djelo daje s izraenim atr?utom "znanst

e
no", temeljei svoju argumentaciju prvo na
.
opc

geografskim, astronomskim i pomorsk

navlga

IJ
skim iniocima donjeneretvansk09 akvatorl

a, a zalm
i osobnim filolokim konstrukcijama, da ?I
.
ko
.
nacn

sve to stavio u iri povijesni kontes, kOJ I Ja

n

I
opet njegovo osobno vien!e adasnJe

ovIJest
.
1 sJe
vernog Mediterana ili, preclzmJe

Ap
.
emnskog
.
I I
k kog poluotoka, i to sve s niZOVima protlvurl
!
e-
ans
d geografske m-
nosti. Osnovna mu je teza ,,'" a su
.
formaciJ'e u IIiJ' adi dovoljno dobre za pouzdanu Ien-
" Vt dalje u
tifikaciju Ilija s gradom Gabelom ... " nes o
. .
kontekstu Troje, " ... kako je vrednost ovog (t/. n/e-
l R. S. P RAS, Homeova s/epa pub/ika, Beograd 1985.
36
I
J
l
'I
1
I
l
j
gova - op. MK) shvatanja Homera neoboriva (pod
vukao MK) ... ".2 Tezu temelji, uz ostalo, i na nizu
" injen ica" koje navod i u drugom dijelu svoje knj ige
pod naslovima
"
Korpus Homerske geografije" i
"
Osam geografskih poreenja", pa emo sadraj ta
dva podnaslova, uz neke druge dijelove knjige koji su
u vezi 's njima, malo detaljnije analizirati u ovom
tekstu.
1
Osnovne pretpostavke na kojima Price temelji svoju
tezu su izlazi i zalazi sunca, kretanje zvijezda ili mje
seca po nebeskom svodu na irem podruju sjever[og
Mediterana. Matematike operacije u vezi s tim uope
nema potrebe provi.eravati, jer je osnovna pretpostav
ka, koja je uope do njih dovela, potpuno pogrena.
lako, naime, Price na kraju svoje knjige navodi da je
meu ostalim konsultirao i jedno vrijedno djelo koje
se bavi povijeu najstarije geografije,3 ipak nije uspio
shvatiti osnovnu bit ondanjeg shvaanja ovjeka o
svojem geografskom okoliu. Ocean, naime, u Homera
jeste more, ali more koje okruuje nastanjeni svijet -
ekumenu - i to nastanjeni svijet kakav je tadanjem
ovjeku bio poznat. Uostalom, to najbolje i najsae
tije nalazimo kod Strabona, grkog geografa iz Ama
sije (oko 63. god. prije nove ere - 19. god.n.e.), ko
jeg R. S. Price toliko citira. Dakle, Strabon biljei: ,,1
iz naeg osjeaja kao i iz iskustva moemo zakljuiti
da je nastanjeni svijet otok, jer more je pronaeno
svugdje gdje je ovjek mogao dosei krajeve zemlje, i
to more mi zovemo Ocean. Na primjer, kao to se
2 R. S. PRAJS, o. c., str. 111.
3 R. S. PRAJS, o. c., str. 149. Citira E. H. BURNBURY,
A History of Ancient Geography, 2 voJs, New York 1959.
37
istonom (Indija i zapadoo. stranom Uberija i
Maurisija) moe ssvim oploviti oko njih, tako se mo
e nastaviti putovanje i du sjevernih i junih regija na
razumnoj udaljenosti (od obale - op. MK); ostali dio
oko nastanjenog svijeta jo nije oplovljen (jer se na
vigatori koji su plovili u
'
suprotnim smjerovima jo
nikada nisu sreli) i prema proraunima nije velikih
dimenzija. Mnogo je vjerojatnije,
"
nastavlja Stra
bon, l
I
da je Atlantski ocean jedno, i da nije podijeljen
na dva dijela veoma uskom prevlakom koja spreava"
kruna putovanja. Za one koji su poduzimali kruna
putovanja, a vraali se natrag neobavljena posla, kae
se da su to uradili zbog usmljenosti, a ne zbog toga
to s ispred njih isprijei lo neko kopno. Jo jedan
dokaz za tvrdnju da je more neprekidna cjelina je taj
to se plima i oseka svuda mijenjaju po istom prin
cipU.
"
4
No, Strabon e konkretno za Homera rei i ovo:5
"
Na prvom mjestu, Homer tvrdi da Ocean oplakuje
'
nastanjeni svijet sa sih strana, i to je istina . ...
"
, te
u istom stavku, ali neto dalje, ,, ( Homer) kae da
sunce izlazi iz Oceana i u njega se sputa; poznate su
( Homerove) reenice: 'Sunce je udarilo na polja poto
se popelo iz duboke struje Oceana koji lagano tee,'6
-
(sve podvukao MK), pa '1 suneve svijetle zrake pale
su u Ocean crtajui mranu no preko zemlje.'7 On '
( Homer) takoer tvrdi,
"
zakljuuje ovaj stavak Stra-
4 Strabon 1,1,8.
5 Strabon 1,1,3.
6 Citat iz flljade 7,421 - identifikacija izvrena u najnovi
jem izdanju Strabonove Geografie (The Geography of Strabo,
Loeb Classical Library, vol. I, London 1969, str. 6).
7 Citat iz Ilijade 8,485 -Ibid.
38
I
I

j
l
:
l
1
]
j

:1
bon, "da se i zvijezde diu iz Oceana 'poto su se ta
mo okupale.' "8
U vezi s astronomskim znanjima Homera i njegova
doba indikativno je i opet jedno Strabonovo svjedo
anstvo. Naime,
"
nadalje, Homer sigurno ini jasnim
to da Etiopljani ive na kraju svijeta, na ob
a
lama
Oceana: 'Etiopljani, koji su razdvojeni u dvoje, naj
udaljeniji su od svih Ijudi'9 ... i to to ive na obalama
Oceana, kad kae: 'Zeus je juer otiao u Ocean, na
slavlje plamenitim Etiopljanima.'9a On nas ostavlja da
pretpostavljamo da su i najudaljenije zemlje na sjeveru
ograniene Oceanom kada kae za (sazvijee) Med
vjeda: 'Nikad se ne kupa u Oceanu.'10 Pod (s
zvijeima) Medvjedom i Velikim Medvjedom on pod
razumijeva 'artiki krug', jer inae za (sazvijee)
Medvjeda ne bi rekao: 'Nikad se ne kupa u Oceanu'
kad toliko mnogo zvijezda pravi svoje svakodnevn
obrtaje u istom dijelu neba, koji je njemu bio vidljiv.
Nije na nama da ga optuujemo za poznavanje smo
jednog (sazvijea) Medvjeda umjesto dva; u Homero
vo doba drugi Medvjed vjerojatno jo nije bio oznaen
kao szvijee, sve dok tu grupu zvijezda nisu oznaili
Feniani i iskoristili ih za navigaciju. Ista je stvar s
Berenikinom kosom i Kanopusom, za koje znamo
da su imena dobili nedavno, i da ima jo mnogo s
zvijea bez imena
.
..
"11 ,
Upravo poradi navedenih citata iz Strabonove
Geografije, kojima mislim i nije potreban poseban
komentar jer su odvie i sami za sebe jasni, svi za
kljuci R. S. Pricea oko Oceana, kao i kalkulacije u
8 Citat iz Ilijade 5,6 -Ibid.
9 Citat iz Odiseje 1,23 -Ibid, str. 8.
9
a
Citat iz Iliade 1,423 -Ibid.
'
10 Cit. iz lIllade 18,489 i Odiseje 5,275 - Ibid.
11 Strabon '1,1,6.
39
vezi s tim, postaju neodrivi. No, na ovom emo
mjestu dati i niz drugih dokaza.
Ipak, prije svega, moramo imati u vidu da je za
tog istog Strabona " ... Homer
'
bio prvi geograf. Kao
to je poznato, i Homerovi nasljednici su bi li vrlo
ugledni ljudi i vrlo dobro upoznati s fi lozofijom.
Eratosten (veliki grki geograf iz 3. stoljea pr.n.e.
- op. MK) kae da su pra dva Homerova nas ljednika
(u geografskoj znanosti - op. MK) bi la Anaksimandar
(Talesov uenik i sugraanin) i Hekatej iz Mileta.
Anaksimandar (ivio u proj polovici 4. st pr.n.e. i
bio osobito poznat kao filozof jonske kole - op.
MK) je prvi izradio geografsku kartu, a Hekatej (grki
povjesniar i geograf iz oko 500. god. pr. n. e. - op.
MK) je iza sebe ostavio geografski rad, za koji se vje
ruje da je njegov, zbog slinosti s ostalim njegovim
napisima.
"
1
2
Prema tome, kako i sam Strabon pie, ako je Ho
mer znao tek za szvijee nekog opeg Medvjeda
( Urs, ae, f. - medvjedica, kao sazvijee), te uope
tog svog Medvjeda nije razlikovao od Malog ( Urs
minor) i Velikog Medvjeda ( Urs Maior) ' to zaista
nije isto, kako s vidi na pri loenim s likama br. 1. i
2. {jedan put kao karta zvjezdanog neba u pono za
nau hemisferu Ibr. 1 I, a drugi put kao opa karta
zvjezdanog neba Ibr. 2/),
1
3 kako onda od njega mo
emo oekivati neko drugo znanje? Zato se sm od
sebe namee upit: kada to nije znao, to je bi lo naj
osnovnije u svakoj pa i ondanjoj astronomiji, ako ni
radi ega a one radi zvijezde sjevernjae (onda nije
. ista zvijezda bila sjevernjaa kao danas), kako je onda
12 Strabon 1 ,1,11.
13 Karte su uzete i z Nauti kog godinjaka 1985, izd. Hi
drografskog i nstituta J RM, Split 1984. ( karte na kraju publi ka
cije).
40
I
j
I
i
I

j
.j
I
j
mogao znati za szvijee Aquila koje se nal azi goto
vo u visini smog horizonta (vidi s l. l )? Upravo je za
to navod R. S. Pricea, o Homerovu poznavanju Aquile
(kao szvijea), a to je opet Priceu trebalo za njego
vo ubiciranje poznate riznice koja se spominje u vezi
s Trojom,
1
4 potpuno neumjestan. Pri tome, jasno, po
sebno mislim i na Priceova objanjenja u vezi linije
Mjeseeve putanje povie spojnice Bievo - Vis -
Hvar prema Gabeli, I S pa na njegovo objanjenje o 10-
kalizaciji Miana i Traana na talijanskom poluotoku,
jer je to na "zapadu"16 itd., ega kroz cijelu knjigu
ima na vie mjesta. U ovu grupu ide, da jo to spome
nemo, i identifikacija zvijezde Spike kao zvijezde
"etvenoga doba to blista prejasnim sjajem (Ilijada
5,6)
"
. 1 7 U vezi s zvijezdom Spikom mora se podvu
i da su podaci koji se donose u Priceovoj knjizi toni
(tj. strogo astronomski prorauni), 1 8 ali su, iznova
ponavljam, potpuno nepotrebni: Homer, kao ni gene
racije drugih geografa i astronoma, to uope nisu zna
Ii. To znamo mi! ! !
Kada sam govorio o podacima za Spiku, onda za
pravo mislim na podatke G. M. Ful lertona, (koji ih je
izradio za Pricea) kojima se ne moe staviti struna
zamjerka. 19 Jer, zaista stoji, kako je gore tek ovla na
znaeno, da su pojedine zvijezde, kao i cijela sazvije
a, mijenjal i svoja mjesta, a to i danas ine, i tako je
od postanka kosmosa. To dakle stoji i to se ne moe
porei, niti uope elim to poricati. No, ponavljam,
14 R. S. PRAJS, o. C. , str. 98.
15 R. S. PRAJS, o. C., str. 47-49 i sl i ka na str. 48 .
16 R. S. PRAJS, o. C., str. 52-55 i sli ka na str. 54.
17 R. S. PRAJS, o. C., str. 33-36 i slika na str. 35.
18 Osnovne podatke o Spi ki usp. u Nautikom goi nja
ku 1985. , 0. C. , str. 185 (od dolje, trea zvijezda u tabel i ).
19 R. S. PRAJS, o. C., str. 34 i bi lj. 1.
41
L
O
~
U
O
O

U
L
|
Sut41<4t41<
. f
oa
l .|.T ,I .Jjf T i.
I

1
1 .. `
" @" [
.
g T5

[
'1
l

'.
i
7
'\
0 A C
~

s======
--

I0
20

*~~"~~~
____~-" :_mrst
0

^
_

`# 1 _

1i,

.tret6
/
40
6
,
0 v
__
__

1-
1
L '

.
==

==

=====
.

.
===I
s

j:

Nw

?0
24
I
' l
1 l. o a`L
A 0 .
. _
_
.
_
23
|
22 2I , 20 I9
|
I8 lT j I9
|
'|'
1
_ +_ 1 _ +_ + +_+_ _ _ ij
ptomoat ou jo|| jon| mt_
I
R4V1<4<4m!]< O j
b/k . Segment karte zvjezdanog neba U pono,
1VJ1oAnO n8O U OLA nO|
N
R W0f
Sut4k1
:
I
j
J .L .r..L .I. . i . t T1 1 11 i 1 .. 1 t ..! .!.
d |

0 | I80' I95'
[ 2I0' 225' | 2
@

255' | 2
NA
Ll&
m
=

L l
.~^

_
~-~
0
/
/
\
JI Wtrer

.
_
-
l
e/
11 xm

F

4
lo
t
D

J
>'. .

X
"
~^7
) . -
.
.
w

J j
8N0M
6
^
^
~

A8e.

"

^
\
o`

v
],
;

__
_

coz
`
g,
K 8

/
/
_

:
-
@:

%

_
_

,{
w
*
=,

u cran
..
.....
w
C

^
zI mrm
0
l

*-
MU

'

w"

&
e

A.

\
+
P

W o-6a
r*

>^
.
.
.
.
.
e4

kar
'
j

M A ) O k .
.

V
,
=
-

"

=-
#

..,

-
*
~
~

L I w

--
~

#
. -
~
CANl8Mlm
.
s_mr1

0 t+ a
"4

^t

r
;
4 '
._ M
"'
8
b
.
`
[
;

.
_
_,
_
W ~
.
?
"

,=.
@
^
^^
= `

"
-

*
`
V L

.
rs(:nq
Z w#
P

8
zsjtm rpr
#=
|"
.-

.-

".
C
r
`<
`
g.....
l5
l
I4-
l
|
Z "
|
I0 9
l
T
| ._ ,_ '' +

'
ij sp
+_ ( '|'
m
S

|
i_r_
_
'
'

]
"
leotoat ]an
R41<4
Homer to nije znao, a svi kasniji: i Hiparh, i Erato
sten, pa | tako veliki Klaudije Ptolemej, koji u svojem
katalogu donosi gotovo 2000zvijezda, to su smo na
sluivali, naprosto zato i smo zato (da upotrijebim
matematiku formulaciju) jer im se njihova mjerenja
nisu slagala s mjerenjima mnogo, mnogo starijih pret
hodnika, a osobito s podacima starih Egipana, odak
le je grka astronomija tako mnogo uzela. O tom
svjetlu ti prorauni gube svoj smiso, jer tko ne zna za
to, taj onda ne zna ili tek malo zna nebesku mehani
ku, a bez nje pravih astronomskih opservacija niti je
bilo niti moe biti. I, drugo, primijenjeno na samog
Homera: identifikacija neke zvijezde (koja je tek i
jedino pjesnika alegorija) u djelu ovjeka koji i ne
zna da postoje dva sazvijea Medvjeda (a unutar tih
szvijea niz vrlo sjajnih i za astronomiju znaajnih
zvijezda - vidi slike br. 1. i 2J nema ba nikakve svrhe.
Pored svega navedenog, Priceovim kombinacijama
je prepreka i jedna druga takoer izvanredno vana
injenica. Rije je o starovjekovnom poimanju Jad
ranskog mora, pa onda i njegovih obala. Price, kako se
vidi iz njegove knjige, stalno podvlai kako je naa
obala na istoku (jer tamo sunce izlazi), a talijanska na
zapadu (jer tamo sunce zalazi - zapada), pa i na tome
- kao za njega kljunoj injenici - takoer zasniva
osobnu ubikaciju Troje u porjeje Neretve.
Homer o tome - jasno - nije mogao nita znati, a
o tome je vrlo specifino znanje imao i najvei geo
graf antike, koji je uz to bio odlian astronom i mate
matiar, Klaudije Ptolemej, koji je djelovao u riznici
mudrosti starog vijeka - Aleksndriji - tokom sredi
ne 2.stoljea nae ere.
n
No, prije nego prijeemo na analizu Ptolemejeva
vienja naeg Jadrana, podsjetimo se - barem u krat
kim crtama - kako su Jadran vidjeli brojni drugi au- .
99
j
|
I
|
|
I
j

|
,

1
1
_
I
I
I
l
j
!
1
J
|
8//|2. Kart sazvijea sjevernog neb.
~=
u~&
# 9 l+
#
Z&
4J 6
tori koji su ivjeli i djelovali u vremenu izmeu Home
ra i Ptolemeja. Tako emo u H/stor/j/ Herodota iz Ha
likarnasa (veliki grki povjesniar, ivio od 485-425.
god. pr.n.e.) nai, u vezi s Hiperborejcim
.
(tzv. Ij
.
ui
ma koji su ivjeli iza daha bure), da o njima najVIse
znaju "stanovnici Dela, koji tvrde da su Hiperbor

i
uvijali svoje zavjetne darove u peninu slamu i slali Ih
Skitima, a od Skita dospjeli su ti darovi susjedima, i
tako od naroda do naroda, dok nisu dospjeli daleko
9D
'l zapad do Jadranskog mora, a odatle na jug u Gr
ku ..... o A prije toga e isti Herodot za stari poznati
pmoraki narod Fokejaca rei da "su s pri o
Gra sluili velikim laama i oni su pronali Jadran
sko more, Tirseniju, Iberiju i Tartes. Nisu plovili n
trovakim laama nego na ratnim brodovima s pe
det vesla.
"
2
1
Herodotov nasljednik, takoer znameniti grki i
openito antiki povjesniar, poznati Tukidid (oko
46-395. god. pr.n.e.), u sojem djelu o pelopone
skom ratu, napisat e:
"
Epidamno (danas Dra -op.
MK) je s desne strane onome koji plovi uJonski za
Ijev,"22 s napomenom da s Jadransko rore tada -
ka i nekoliko stoljea kasnije - zvalo Jonskim. Tako
s ono zvalo i u gore citiranom Herodotovu tekstu,
ali smo radi jasnoe izvrili preimenovanje. kako bi s
i na tj nain odmah uoila i ova stran slabog pozn
vanja najstarijih izvora naeg mora.
Bez ikakve dileme izvanredno je interesntno i vi
enje Jadrana od strane Aristotel (34-32.god. pr.
n.e.), jednog od najveih filozofa u opoj povijesti
ovjeanstva. On u djelu (koje se inae njemu prida
je) O uvenim znamenitostima daje i ovakvu. najblae
reeno udnu, biljeku o naim jadranskim prilikama:
"Izmeu Mentorije i Istrije nalazi se jena planina s
vrlo visokim vrhom, koji zovu Oelfion. Kada su s
Mentori, koji stanuju do Jadran, uspinjali ovom pla
ninom, mogli su odatle (s tog vrha - op. MK) vidjeti
brodove koji plove Crnim morem
.
Osim ovog. postoji
j jedno drugo 'mjesto izmeu vrha Oelfija i Crnog mo
ra na ijem trgu trgovci, koji su doli iz Crnog mora,
46
20 Herodot 4,33.
21 Herodot 1,163.
22 Tukidid 1,24.
prodaju vino s otoka Lesba, Kosa i Tas, a takoer se
donosi vino (i tu prodaje -op. MK) i od onih s Jadra
na u amforama Korkire (dananjeg Kra-op. MK)".23
Radi objanjenja citata, napominjem da je rije o sta
rim Histrima, koji su ivjeli u dananjoj Istri, i Men
tarima, koji su, po Aristotelu ali i nekim drugim auto
rima,
2
4 ivjeli na sjevernodalmatinskim otocima i oi
gledno na susjednom kopnu. Planina o kojoj je rije
svakako je ili sam Velebit u visini Senja ili pak Mala i
Velika Kapela. Inae, podatak je, kako i opet szna
jemo od Strabona, Teopompov (povjesniar iz Hija,
.roen oko 380. god. pr.n.e.) i, u Strabo novoj verzi
ji ovako glasi,:
"
Teopomp navodi da itava plovidba,
poev od vrha Jadrana, traje est dana, a da je za pje
aka zemlja Ilirija duga trideset dana hoda; no, rekao
bih da pretjerava. On pria i o drugim nevjerojatnim
stvarima: da su oba mora spojena podzemnom buo
tinom, zato to se u rijeci Naron (dananja Neretva
-op. MK) mogu nai lonarske izraevine s otoka
Hija i Tas; o tome da su oba mora vidljiva s nekog
brda ... i da se rijeka Istar (dananji Dunav -op. MK)
jednim uem ulijeva u Jadran. Cak i kod Eratostena
ima poneka ovakva pukim predodbama svojstvena
glasina, kako kae Polibije (grki povjesniar, oko
200-120. god. pr.n.e. -op. MK), piui o njima i
drug im piscima
.
"
2
s
U vezi. s Aristotelovim i Teopompovim poznava
njem Jadrana u odreenoj je vezi i ono Pseudo-Skim
na, grkog autora iz 1. stoljea prije nove ere, s napo-
23 Aristotel, De p/antis, de mirabi/ibus Auscu/tationibus,
839 b, 104. Citirano prema S. ISLAM I, /Iiret dhe /Jiria te auto
ritet antik, Tirana 1965, str. 42.
24 O Mentorima, kao i svim ostalim narodima ondanjeg
Jadrana, usp. M. SU I, Zadar u strom vijeku, Zadar 1980.
25 Strabon 7,5,9.
47
menom da je njegovo shvaanje Jadranskog mora,
osobito pak istonog Jadrana, ipak umnogome bolje.
Iz ouvanih fragmenata njegova opisa sznajemo i
ovo:
"Zatim dolazi tzv. Jadransko more (Adriatik).
Teopomp opisuje njegov poloaj (a kako to
radi vidjeli smo ve naprijed -op. MK).
(Adriatik) se spaja s Jonskim morem
i ima otoke sline Kikladskim;
neki od njih se zovu Apsirtidi,
Elektridi, a ostali Liburnidi.
Kau da oko Jadranskog mora
ivi velik broj barbara,
tako rei oko 1500000 stanovnika,
i imaju jako dobru i rodnu zemlju,
i tu, kako kau, i stoka raa blizance.
Vjetar koji prelazi Pontskim morem (Crim
morem -op. MK)
mijenja se iznad njihove zemlje, iako su jako
Ne pue sa snijegom, nije ni jako hladan,
ali do kraja ostaje vlaan;
blizu.
(Vrijeme) je promjenljivo i postaje vrlo naglo
pogotovo ljeti sa grmljavinom,
sijevanjem (nevere -op. MK)
...
(i t
d
).
"
2
6
Poznati rimski geograf Mela (ivio u 1. st. pr.n.e.)
u svojoj Korografiji e biti vrlo' kratak: "Zatim slijedi
Keraunijsko gore (gorje na jugu Albanije a nasupro t
Krfu.-op. MK): od njega se skree u Jadran. To se
more (misli na Jadran - op. MK) smjestilo izmeu
duboko uvuene obale i doista je prostrano po irini,
ali je po duini jo prostranije. Do Tergesta (dananjeg
Trs ta -op. MK) okruuju ga ilirska plemena, a odat-
26 Ps. Skimno 368-385.
48
J
.,'
.,
I
.1
I "

le dalje (du talijanske obale -op. MK) galska i ital
ska."
2
7
Citirat emo jo Livija, poznatog rimskog povje
sniara, prije nego to vidimo kakvim je Jadran drao
Strabon. Livije (59. ili 69. god. pr.n.e. - 17. god.
n.e.) je jo krai od Mele, jer - piui o jednom do
gaaju iz 302. god. pr.n.e. - kae da se Kleomen iz
Sparte oplovivi Brundizijski rt (danas S. Leuka na
jugu Italije) ,,'" i guran od strane vjetra, naao na sre
dini Jadranskog mora; na njegovoj lijevoj strani je
imao talijansku obalu bez (pogodnih -op. MK) pri
stanita, a na desnoj Ilire, Liburne i Istrijane, divlje
narode na loem glasu, poznate po pirateriji
.
.. "
2
S
Sam nam Strabon prvo prenosi, prema Hiparho
vu svjedoanstvu, kako je Eratosten, jedan od najve
ih umova antike, shvaao ono to nas interesira. Dak
le, ,,'" a zatim pominje to Eratosten kae o zemlja
ma koje lee pokraj Ponta, naime da se tri rta sputaju
s sjevera: jedan rt na kojem je Peloponez, drugi na
kojem je Italija i trei na kojem je Ligurija; i ta tri rta
zatvaraju Jadranski i Tirenski zaljev."29 Iz toga se da
de - sasvim posredno - zakljuiti kako je Eratosten
drao da se Jadran protee u smjeru sjever-jug, no to
je ipak maglovito, ali svakako izvanredno svjedoi o
vrlo specifinim predstavama tada najveih ljudi iz
oblasti geografije i astronomije o naem moru. Da po
tvrdimo taj zakljuak, navest emo i Strabonovo u
enje zbog Eratostenova nepoznavanja pravog geo
grafskog poloaja starog Rima - kasnijeg sredita an
tikog svijeta: ilA kad Eratosten smjeta Rim - koji
je jo puno zapadnije od Sicilskog zaljeva nego to je
27 Mela 2,3.
28 Livije 10,4,2.
29 Strabon 2,1,40.
49
Kartaga (pozna ta fenianska kolonija na afrikoj oba
li -op. MK) -na isti meridijan s Karagom, nepozna
vanje ove obadvije regije ( a jedna od njh je dakle i
Jadran" op. MK) i regija koje slijede prema zapadu
do Stupova (misli na Heraklove s tupove kako se tada
zvao Gibraltr -op. MK) ne moe biti vee
"
,30 za
kljluje Strabon.
Konano, evo to o Jadranu i njegovu smjetaju
u geografskom smislu misli Strabon, dakle pisac na
kojeg s R. S. Price dosta pozivao:
"
Jonski 'je zaljev
dio onoga to se sada zove Jadranom. Ovome je s de
snog boka Ilirija, a s lijevoga Italija. Protee se prema
sjeveru i zapadu, te je uzan i dug ... ", 31 dajui u na
stavku veliinu Jadranskog mora izraenu stadijima
(antika mjera za duinu; ima vie vrsta stadija, pa
je tako olimpijski, koji je bio dosta u upotrebi, bio
dug 185 metara), kao i niz drugih relevantnih poda
taka. No osnovno je u citiranom odlomku to da se
po Strabonu Jadran protee prvo na sjever, pa zatim
na zapad, jer su ga antiki pomorci upravo tako i do
ivljavali plovei iz Otranta u na Jadran. Naime, uz
albansku se obalu moglo ploviti samo na sjever (ta
danji su brodovi koristili samo krina jedra, a time
onda i preteno smo vjetar koji dolazi po krmi). Ta
mo ve kod Draa (jer se uvijek plovilo uz obalu)
polako bi se brod pomou krmenog vesla koje je slu
ilo kao kormilo okretpo prema zapadu - u biti, oni
su i dalje pratili obalu, a da su se okrenuli prema za
padu, mogli su znati smo po putanji Sunca. Da li je
to tono bio zapad, nisu mogli izmjeriti jer im je za
to nedostajao sekstant (kako bi tono odredili svoju
poziciju, i onda iz nje, kurs - smjer daljeg plovljenja)'
50
30 Strabon 2,1,40.
31 Strabon 2,5,20.
a nedostajao im je jer tada nije ni postojao, s obzirom
na to da se pojavio tek oko 1500 godina kasnije. N i
kompas nisu imali, jer e ga Evropi - preko Kineza
- tek u srednjem vijeku donijeti arapski moreplovci.
Jedino to je tada postGjalo bio je astrolab - speci
jalni instrument - s kojim se moglo doi do dosta
preciznih astronomskih podataka no, u vezi s njim
postojala je samo jedna potekoa: astrolabi su bili ve
liki i po nekoliko metara, i nije poznato - u cijeloj
antikoj pisanoj batini - da, li je ikada itko takvo'
neto utovario (u pitanju je doslovno utovar) na svoj
brod. Mogli su koristiti i gnomon, no taj se instru
ment za mjerenje Suneve sjene (obina motka koja
bi se .zabola u zemlju) nije mogao koristiti na brodu
iz ssvim prozainog razloga: more se oduvijek tala
salo, talasi opet ljuljali brod, pa bi gnomon na brodu
pokazivao sve samo ne prave vrijednosti. Zato i jesu
antiki moreplovci plovili stalno uz obalu (imajui je
na vidiku), jer samo tako nisu mogli zalutati!
.
Prikazani pregled dijela znanja i vienja najstari
jih autora o istonom Jadranu, meu kojima nismo
spomenuli npr. Alkmana, grkog pjesnika i njegovo
pominjanje jadranskih Eneta (7. st. pr.n.e.), kao i ne
ke druge autore32 (pa i Pseudo:Skilaka o ijem e
pisanju biti vie rijei u drugom dijelu ovog teksta)
mislim da ipak vrlo zorno pokazuje lagani ali konti:
nuirani napredak u upoznavanju Jadranskog mora od
strane antikih autora. A to se poznavanje upravo od
vijalo onoliko brzo i oni tempom kako je naa oba
la sve vie i vie ulazila u grki, a zatim i rimski najui
interesni krug. To jest, to su iz stoljea u stoljee uz
nju vie plovili grki mornari radi trgovakih probita-
32 Za najranije vijesti o ist. Jadranu usp. P. LISiAR,
Crna Korkia i k% nlje Grka na Jadranu, Skopje 1951.
51
Slika 3. Segmenti geografskih karata Jadranskog mora Klaudi
ja .Ptolemeja (Venecijansko izdanje iz 1616. god.).
j
j
1
l
.I
J
I
l
l
j
ka ili kolonizacije nae obale, a to vrijedi i za kasniji
Rim, to se obala - dakle, iz ssvim egzistencijalnih
interesa - sve vie i vie upoznavala. Protegnimo, dak
le, taj razvoj spoznaja - koji je iao gotovo geometrij
skom progresijom - na njegov poetak: na njemu je
Homer!!! Da li zaista treba onda jo jednom pitati: a,
koliko je on znao, ili koliko je uope mogao znati?
No, pogledajmo - konano - kako je to istona
obala Jadrana bila opisana u Geografiji Klaudija Pto
lemeja. Njegov prikaz Jadranskog mora, kako se vidi
na slici br. 3, gotovo je u cijelosti u skladu s Strabo
novom vizijom. Konkretno: istarski mu se poluotok
protee u smjeru 275-095

tj. gotovo zapad-istok,
podruqje od Tarsatike (danas Trsat, Rijeka) do sta
rog Argirunta (Starigrad-Paklenica) opet je u smjeru
290 -110, to je tek za 10 razliito opet od smje
ra zapad-istok (tj. 270-090), da bi obala od Argi
runta do starog Ulcinija (Ulcinja) ila u smjeru 315
-135, to je isti sjeverozapad-jugoistok i, konano,
cijela je albanska obala prikazana u smjeru sjever-jug.
Odnosno, promatramo li cijelu obalu, moi emo lako
proraunati kako se ona - prosjeno - protee u
smjeru 300-120, tj. gotovo sjeverozapad-zapad -
jugoistok-istok, za razliku od mjerenja na suvreme
nim pomorskim kartama po kojima se naa obala
preteno protee u smjeru 325-145, tj. u pravcu
sjeverozapad-jugoistok. Sve to dakle znai da je
Ptolemej nau obalu uzimao - kada je u pitanju smjer
njena protezanja - s grekom od ukupno 20 ali,
podvlaim, svih 20 prema smjeru zapad-istok.33
33 Detaljnije M. KOZUtI, Ptolomejevo vienje istone
obale Jadrana, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku
74/1980, str. 167-170.
53
Kako se vidi ra priloenoj karti (sl. 3), slino je i s
talijanskom obalom, pa onda uope i ne moemo -
dakle, poslije svega to smo napisali - govoriti u Pri
ceovu smislu o izlasku i zalasku sunca, jer - ponav
ljam - jo od najstarijih se geografa dralo kako se
Jadransko more protee u istom smjeru zapad
-istok.34 U svjetlu toga, Ptolemejev prikaz Jadrana
je izvanredan pomak i u kvalitativnom i u kvantitativ
nom smislu, i predstavljat e osnovnu sliku naeg mo
ra kroz brojna naredna stoljea - ak tamo do poja
ve venecijanskih portolana, tih specijalnih pomora
kih karata srednjeg vijeka.35
No, i taj Ptolemejev prikaz Jadranskog mora - ia
ko toliko napredan u odnosu prema svemu prije njega
- ipak ima niz manjkavosti, ali - jasno - ne u odno
su prema remenu svojeg nastanka ve u odnosu pre
ma ocjenama koje moemo izrei mi, ljudi s kraja O.
stoljea. Jedna od tih manjkavosti Priceu

pet
v

e Ide
u prilog, a ponovo je u vezi - na odreeni

acln s
izlaskom i zalaskom Sunca, odnosno s putanjom Mje
seca. Tonije, u pitanju su ravne linije - spojnic
.
e -
s istoka na zapad kojih u knjizi R. S. Pricea n

lazlm
?
na nekoliko skica. Jedna od njih tako p

ikazuje POj
nicu (Sv. Ilija) Peljeac - Korula - IS -
.
dalje
.
na
Monte Gargano u Italiji.36 To kako daje Price
.
zalst

jeste tako, ali samo na suvremenoj pom
?
rsoj kartl.
Kako vidimo, kod Ptolemeja (sl. 3) sasvim je
.
druga
V"
Odnosno elimo li to detaljnije prikazati, onda cije.
,
d . )37 sliku emo dobiti (prema Ptolemejevim po aCima
34M KOZLlI,o.e.,str.105-108.
-
. . .
d' I L LAGO-C ROSSIT, DesC(lptlo
35 Usp. karte u Je u .
.
Histriae Trieste 1981.
36'R S PRAJS, o. e., slika na str. 40.
. .
i to:
54
.
'
.
CI Ptolemaei Geographla, Pans 1983,
37 PodaCI su prema .
.
,-
j
1
j
l
J
l
J
I
I
!
I
l
j
I
,

,
1
f
1
.
'
I
I
1
1
'I
I
I
1
1
br. 4. Na njoj Sunev zrak na istoj toj spojnici uope
ne moe ii pravolinijski (kako se inae svjetlost kre
e!), ve mora ii u cik-caku. Stanje s Priceovom dru
gom skicom koju sam analizira038 slino je i ono je
na naoj slici br. 4. prikazano crtkanom linijom (kako
bi se razlikovalo od prethodne situacije). Rije je o
spojnici (koja je u prirodi prava linija) Gargar - Hvar
- Vis - Monte Gargano. Na Priceovim skicama je,
podvlaim, to uvijek prava linija (u oba sluaja), ali
se ak ni u Ptolemejevo doba nije znalo da je to tako,
ve se upravo smatralo da je situacijama s meusob
nim geografskim odnosima spomenutih geografskih
toaka, takva kakvu vidimo na slici br. 4. Ovo poseb
'no podvlaim jer uobiajenu poziciju Troje u Maloj
Aziji R. S. Price "pobija" upravo i na temelju jedne
posebne skice39 prema kojoj je Mjeseev put nad tim
regionom izmeu odreenih geografskih toaka zaista
u cik-cak pravcu, kako i sam navodi, dok ovamo u
neretvanskom akvatoriju - navodno - to nije tako.
To mu je, valjda, trebalo biti vrhunskim dokazom, no,
kao to vidimo, potpuno se rasprilo.
Jer, Price nije - pri pisanju svoje knjige - uzeo u
obzir kljuno: Homer, ili ve tko je autor te literarne
opekulturne vrednote koju nazivamo ljadom, pa
toka 1 (Epidaur) A=44040' p=42020'
toka 2 (ue Narona) A=443Q' p=4220'
toka 3 (Korkira Nigra) A=4400' p=4145'
toka 4 (Faros) A=4300' p=4220'
toka 5 (Isa) A=4220' p=4300'
toka 6 (M. Gargano) A=4220' p=41 00'
U vezi s podatkom za toku br. 6. (Mon
'
te Gargano) napomi
njem da sm geografske koordinate uzeo s Ptolemejeve karte
(iz izdanja C. Mullera) jer originalne Ptolemejeve poatke o
talijanskoj obali, na alost, nemam kod kue u fotokopiji.
38 R. S. PRAJS, o. C., slika na str. 48.
39 R. S. PRAJS, o. C., sli ka na str. ,46.
55
i Odisejom, samo je prvi, barem nama prvi poznati, u
nizu divova grke kulture. Zato Homera valja, i jedino
se moe, analizirati ostalim, kasnijim dostignuima te
iste grke kulture, kao to smo i uradili u prethod
nom tekstu. On se moe analizirati i dometima latin
ske, ili openito rimske kulture, kako smo to takoder
Slika 4. Meusobni geografski poloaji (prema geografskim
koordinatama Klaudija Ptolemeja): 1 (Epidaur - Cavtat), 2
(Ue rijeke Naron - U rijeke Neretve), 3 (Korkira Nigra -
otok Korula), 4 (Faros - otok Hvar i mjesto Starigrad)' 5
(Isa - otok Vis i mjesto Vis) i 6 (Monte Gargano).
prije pokazali, a o emu e jo biti rijei, jer i ta
rimska kultura ne samo da mnogo duguje grkoj
kulturi ve i Homeru samom.
56
'j
l
!
1
1
1
\
Netko e se upitati da li ima to s nae obale to
potvruje sve nae navedene zakljuke. Odgovor je
vrlo kratak: ima, ima ak i odvie. Meu ostalim, mo
emo se pozvati na centurijaciju obradivog zemljita
ondanjih naih velikih gradova-kolonija, te na gradske
rastere drugih znaajnijih naselja. Kada je centurijacija
u pitanju, onda se ukratko radilo o pareeliranju ope
poljoprivredno vrijednog zemljita koje su kasnije kori
stili itelji oblinje kolonije. Parceliranje su vrili ljudi
visoko struni za taj posao, i kod njega su se odrei
vale dvije osnovne stvari: osnovni kard, koji je trebalo
da ide u smjeru 360-180, tj. strogo sjever-jug, i
takoer osnovni dekuman, koji je kard sjekao pod
90, pa se dakle morao protezati u smjeru 270-
. -090, tj. strogo zapad-istok, i to jasno, u oba slu
aja, bez ikakvih odstupanja, jer - podvlaim - to su
radili uvijek i samo visoko struni ljudi za premjer
zemljita. Pa, dakle, evo kako su oni to uradili, prema
rezultatima arheolokih i drugih istraivanja akademi
ka M. Suia: ager Parentija (Pore) ima karde u smje
ru 360-180 tj. sjever-jug, dakle, odlino; kard u
Poli (Puli) za njen ager je u smjeru 018-198; kod
Enone (Nin) za gradski raster (situacija je analogna
agerskoj) imamo 024,5 -204,5; Jader (Zadar) za
gradski raster ima 044-224, a za ager 037-217;
kod Salone (Solin) imamo 350-170 itd.4o Ti poda-.
ci potvruju zakljuak M. Suia da su dekumani onda
bili preteno orijentirani u smjeru protezanja obale,
. jer se uzimalo (opet to!!!) da se ona protee u smjeru
zapad-istok, pa su prema tome orijentirani i kardi.
Drugim rijeima, proizlazi da su se kardi u pro
sjeku orijentirali u smjeru 022,7-202,7. Iz toga
40 M. SU I, Antiki grad ... , o. C., slike br. 46, 48, 49, 51,
65 i 73 na str. 96-1 37.
57
CZ1 ri; teko zakljuiti da je taj tako visoko stru
7 a.'ek koji je radio na posloima centurijacije na
oa:e uzimo da je isti zapd-istok (tj. tono
N
W-L
Z

-
'
/
/
'f'
i

i
/
/
so
S
. k
d
nkih pri0
bal-
5la b Strane svijeta pema protezanju ar a
F
nih nalja istono Jadrana: 1. Parentij |ForI. 2. F0+
d
:
Ia), 3 Jader (Zadar) _ cnturijacija
.
agera, 4. Ja1r - gra s I
fster. b. Enona (Nin). .Slona (Slin).
b
2700-090) smjer 292,7-112,7, to znai da
mu je prosjena greka iznosila ni manje ni vie nego
22,7. Dakle, za svega 2,7 razliito od Ptolemeja, a
to je rezultat koji je dobiven istim arheolokim ra
dom na terenu. Pa da li je onda to sluajno?!?
Prema tome, ti ljudi su zapad-zapad-sjever (WWN)
uzimali kao isti zapad (W), pa e im onda pravi
WWN biti zapravo smjer 315,2, tj. na NW (sjevero
zapad). Sve je to mnogo zornije prikazano na naoj
slici br. 5, pa na nju upuujem.
Sve citirano, dakle - jo jednom da to utvrdimo
- govori o svoj pogrenosti teza H. S. Pricea o ubi ka
ciji Troje u porjeju Neretve. Ipak, pri kraju ovog di
jela da damo jo jednu vanu napomenu: H. S. Price
Strabona koristi dvojako. Kada mu odgovara njegovo
pisanje, on se na njega poziva kao na autoritet kojem
treba vjerovati i ije mu pisanje slui kao dokaz za
njegove teze,41 da bi ga pri kraju svoje knjige nazvao
"smiljenim dezinformatorom",42 jasno, kada mu
Strabonovo pisanje nije odgovaralo. Da li zato tome,
. poslije svih gornjih navoda, a osobito Strabonovih, i u
njima i hvalospjeva ali i vrlo razumnih kritikih
primjedbi na pisanje Homera, kojem je uostalom
upravo Strabon posvetio cijelu' prvu knjigu svoje
Geografije, treba jo koji komentar!?!
Z
Priceu je za njegovu tezu, ako Gabelu zaista eli za
drati za svoj llij, potrebno i polje, i to ak dva polja,
na kojima su se sukobljavale zaraene strane u trojan
skom ratu. On o pitanju polja zaista dosta raspravlja
41 R. S. PRAS, o. C., str. 21-22.
42 R. S. PRAS, o. c., s!r.114.
59
na vie mj esta u svojoj knj izi43 i, uvi aj ui da pri iden
tifi kacij i ti h polja u okolici Gabele i ma dosta probl e
ma, u prvom redu geoloke pri rode, na nekol i ko e
mjesta i sam pri znati
k
ako j e cij el i taj kraj mova
ran,44 ali iz toga nije izvukao potrebne zaklj uke. Me
uti m, za Pricea je situacija jo nepovolj ni ja pokuamo
l i i proi
"
trojanski m i roki m poljem
"
koje se uz-to
jo i
"
prai
"
,4s j er emo se morati vratiti u vrijeme
za nas staro barem 3000 godi na i ne samo da neemo
nai praine, tj . suhe zemlje, ve emo na
"
Pri ceovi m
polj i ma
"
nai veli ko, vel i ko
'
rijeno j ezero. Prema to
me, tada tu ni je bi l a ak ni movara, a kamoli suhi te
ren, pa su
"
Trojanci
"
mogli "jezdi ti
"
gabelski m
"
tro
janski m pol jem
"
samo brodovi ma, eventualno - am
ci ma.
Dokaz za ovakvu tvrdnju nal azi mo u najstarijem
pomorskom opi su nae obal e. Rije je o Pseudo-Ski
l akovu Periplu, ij a j e prva verzija nastala polovicom
4. stolj ea pr. n. e. U njegovu 24. poglavlj u pie i ovo:
"
Manijci
Poslije (naroda) Nesta je rij eka Naron (danas Ne
retva - op. MK) ; ul az u Naron ni je uzak. U njega ( tj.
Naron - op. MK) mogu uplovljavati i trijere i teretne
lae sve do gornjeg emporija ( trgovita - op. MK),
koji je udalj en od mora 80 stadija . . . . Povie emporija
nal azi se veliko jezero i to jezero see do Autarijata,
i li rsl<og naroda. I na jezeru ima otok od 1 20 stadi ja.
"Taj j e otok veoma pl odan. Od tog jezera otjee rijeka
Naron. (sve podvukao MK) ...

43 R. S. PRAJS, o. c., poev od stranice 49 pa dalje.

44Tako R. S. PRAJS, o. c., str. 120-121.
45 Usp. taj citat kod R. S. PRAS, o. c., 49 (citat iz Ilijade
pri dnu stranice).
6
Poglavlj em u cjeli ni , kao uostal om i ostal i m dij el o
vi ma ovoga izvora, bavi l i su se mnogi nai znanstveni
ci,46 al i se si gurno svi u jednom sl au: na Neretvi je
tada zai sta postojalo j ezero.
Da li ovome onda jo neto treba dodati!?!
9 9 9
Da zaklj ui mo: kada su u pitanju podaci hi storijsko
-geografske pri rode donjoneretvanskog akvatorija,
i ako smo tek djel omi no dotakli sve ono i me raspo
l aemo, moemo jednoznano - da i znova upotrije
bim matemati ki izraz - zakl jui ti da za l okal i zaci
j u stare Homerove Troje kako u Gabeli tako ni na ko
joj drugoj toki te obl asti nema ni naj manje razloga.
Situacij a j e identina i s ostatkom nae obale. Odatle
ideje R. S. Pri cea j esu i ostaju samo i dej e j ednog fan
taste.
46 Usp: K. PATSCH, Pseudo-Skylaxovo Jezero, Glasnik.
Zemaljskog muzeja (Sarajevo) 18/1906, - M. SUI, Istona
jadranska obala ... , o. c., str. 121 i dalje, - ISTI, Gdje se nla
zto jezero iz 24. poglavlja Pseudo Sktakovog PeripIa? Glasnik
Zemaljskog muzeja u Sarajevu, Nova serija, sv. Arheologija,
8/1953, - . BASLER, Gradina na Oaniima kod Stoca,
Nae starine 3/1956, - J. LUI, Pseudo-Skilakov Arion i
Rijeka dubrovaka, Anali Instituta JAZU u Dubrovniku 6-7/
1959, - J. MARTINOVI, Neki novi momenti u interpretaci
ji 24. i 25. poglavla Pseudo-Skilakova Periplus, Starinar,
Nova serija, 17/1966, gdje je sva osta la literatura i gdje su pre
gledi svih miljenja o ovom poglavlju.
. 61
NAJOSNOVNIJI IZVORI I LITERATURA
a! I V i:
The Geography of Strabo, ed. H. L. Jones, vol. l-VIJ I, The
Loeb Classical Library, London 1969.
Pliny Natural History, ed. H. Rackham, vol. I-II, The Loeb
Classical Library, London 1979.
Claudii Ptolemaei Geographia, ed: C. Muller, vol. I-II, Paris
1883-1891.
Homer, Ilijada i Odiseja, izd. Matica hrvatska, Zagreb 1961.
b! L i t e a t U a:
R. KATii, Podunavlje i Jadran u epu Apolonija Roanina,
Godinjak Centra za balkanoloka ispitivanja ANUBiH
5/IJ7J.
M. KRIMAN, Antika svjedoanstva o Istri, Pula - Rijeka
1979.
P. LISiAR, Cra Korkira, Skopje 1951.
M. MARKOVI, Razvitak kartografskih upoznavanja dana
njih jugoslavenskih zemala, knj. I, Zagreb 1975.
M. MILANKOVI, Istorija astronomske nuke od njenih prvih
poetaka do I727,Beograd 1979.
G. NOVAK, Stari Grci na Jadranskom moru, Rad JAZU knj.
322/1961.
M. SUI, Istona jadranska obala u Pseudo Skilakovom Pe
riplu, RadjAZU knj. 306/1955.
M. SUI, Zadar u starom vieku, Zadar 1981.
J. O. THOMSON, History of ancient Geography, Cambridge
1948.
C. TORR,AncientShips, Chicago 1964.
Zborik rdova, Simpozijum o teritorijalnom i hronolokom
razgranienju /lira u praistorisko doba, izd. ANUBiH,
Sarajevo 1964.
Zborik radova, Iliri u antiko doba, izd. ANUBiH,' Sarajevo
1967.
Zborik radova, Prah istoria istone jadranske obale i grka
kolonizacija Jadrana, Vesnik za arheologiju i historiu
dalmatinsku 58/1966.
Zbornik rdova, Jadranska obala u protohistoriji, Kulturi i
etniki problemi, Zagreb 1976.
62
.
' @
Zbornik radova, Dolina rijeke Neretve od prah istorie do ranog
srednjeg vijeka, izd. Hrvatsko arheoloko drutvo, Split
1980.
63
AVIRbALOPEK
KAD KROKODILI GOVORE GRKI

ovjek zaista mora biti sretan, pogotovo ako mu

je klasina filologija struka, to nije ivio u neko
doba dvijetisugodinjeg mraka ove drevne znanosti,
ve to mu Parke dosudie da barem tri tjedna ove
sune jeseni bude svjedokom ponovnog raanja
filologije, a posebno homerologije. Zasluge za to
pripadaju cijenjenom znanstveniku, filologu, home
rologu, hotelijeru, velikom privredniku, osnivau i
financijeru
"
I nstitute of Homeric Researches" u
Texasu, osvjedoenom prijatelju Jugoslavije, dobro
dolom gostu u nau gostoljubivu zemlju, dobrona
mjerniku bez ikakva materijalnog interesa, piscu
"Homerove slepe publike" i buduem piscu triju i
inih knjiga et cetera et cetera . .. gospodinu Robertu
Salinasu Priceu. Budui da je naa tampa, posebno
plava, prikazala ove zasluge posve jednostrano zadr
avajui se samo na opim konstatacijama po principu
Roma Iocu ta, causa finita, smatrali smo svojom
sitniavom i ljubomornom znanstvenom dunou da
na tri konkretna primjera pokaemo kako gospodin
Salinas dokazuje da Troja nije u Troji ve uGabeli.
Da nam ne bi prigovarali, drat emo se strogo teksta
"
I lijade" na koji se, uostalom, poziva i autor gore
spomenute
"
hipoteze".
Primjer prvi:
"
Pominje se", kae Salinas, "nepostojee more na
istoku Male Azije", i navodi stihove iz
"
Ilijade":
65

Uto iz tihih voda okeanskih dubokih sunce
.............................. : ...................... sine
(VII,422/423)
Zora u fran-platu od voda okeanskih poe
(XIX,1)
slinasvo je izvoenje slijedee:
a) Sunc izlazi iz Okeana - mora (Homer),
b) Sunc izlazi na istoku (astronomska inje
nic),
c) Okean je, dakle, istono od Troje (geograf
ska injenica prema Homeru),
d) Ako je Troja na zapadnoj obali Male Azije,
istono o nje nema mora (geografska injenica),
e) Geografska injenica da na istoku nema
mora je dokaziva, dakle, obratno, Troja nije na za
padu (Salinas),
f) Okean n istoku je Crno more (geografska
injenica prema Salinasu),
g) Troja na zapadu je "u geografskom kon-
tekstu dalmatinske obale".
Iz ovako postavljenih premisa oito je kljuno pi
tanje to je i gdje je Okean. Ako je prema Salinaso
vim rijeima "sma Ilijada najvii autoritet", onda je
dino u njoj mo.emo i smijemo potraiti odgovor na
postavljeno pitanje.
U "Ilijadi
"
se Okean spominje 19 puta. Ako osta-
vimo Q strani ona mjesta gdje se spdmi

je samo
.
ime
nom ili kao boanstvo i uzmemo u obzir ona mjesta
gdje s o njemu govori kao o prirod

o} poja

i u odre
enom geografskom kontekstu, dobit cemo j
.
asn
.

re
dobu koju o njemu ima
Homer: Okean je rljecna
strja (III, 5; XVI,
151; XVIII,
240, 402;
XIX, 1;
XXIII, 205), rijeka
(XIV,
246; XVIII, 606
:
X, 7),
koja
kao duboka tee (VII, 422, XIV, 311) I kOja na-

,
!
!

I
I

'
|
'
trag tee (XVIII, 399). To su' prirodne osobine Okea
n

, a mjesto u geografskom kontekstu vidljivo je iz

stihova
............ ................................. cika dralova
kad od zime .................................... bjee
pa k okeanskim ........ vodama .......... .Iete
(111,3-5)
B
.
udu
v
i da
v .
s

ralovi sele sa sjevera prema jugu (or
nltoloska cinjenica), Okean je na jugu.
Uto iz .......... voda okeanskih. ............ sunce
........................................................... sine
.
(VII,422/423)
Zora ................... od voda okeanskih poe
.
(XIX, 1)
?unce i zora raaju se na istoku, dakle, Okean je na
Istoku.
Tad u Okean sjajna sunana zapadne svjetlost
(VIII,485)
A sunce ................................... gospoa Hera
polje, nek u Okean ......... utone ............. ;
. .
(XVIII,239/240)
Sunce zalazi na zapadu, dakle, Okean je na zapadu.
Idem ti krajeve skrajnje mnogohrane pogledat
zemlje
i Okean ......................... ..
(XIV, 200/201)
Okean je negdje na granici zemlje ( svijeta).
'v V

?
i ono to je reeno bilo dovoljno da se poka
ze gdje je Okean, ali krunski dokaz donosi sam Ho
mer kad spominje kako Hefest kuje tit za Ahileja.
Poto je u koncentrinim krugovima, poevi od sre
dine, prikazao nebo i razne oblike ivota na zemlji, .
Onda veliku silnu okeansku naini vodu
s kraja uz obod tita ............................... .
(XVIII, 606)
b7
Za Homera je, dakle, Okean duboka rijeka koja bez
poetka i kraja tee oko zemlje. Ona je granica svije
ta i nalazi se na sve njegove etiri strane. Okean Ho
mer nigdje ne naziva morem, ali kae:
A ni veliki silni Okean dubokih struja,
iz kog istjeu svi i potoci i svako more,
izvori, to ih ima, i veliki svi jo studenci
(XXI, 195-197)
On je, dakle, otac svakog pojedinog mora, ali nije
sam more a jo manje neko odreeno more. Isto ta
ko i za sunce Homer nikada ne kae da izlazi iz mora
ili da u nj zalazi, jer se bilo koje Homeru poznato mo
re zajedno sa zemljom nalazi negdje unutar svijeta.
Sunce se raa i zapada na granicama svijeta, a njih i
ni Okean i zato za Homera ono uvijek izlazi samo iz
Okeana i zalazi samo u Okean. Prema tome, kako
Okean nije more, ono se na istoku Male Azije ne spo
minje.
Ali kad se ono to izrijekom stoji u "llijadi" ne
podudara sa Salinasovom hipotezom, potrebno je, na
ravno, malo iskrenuti injenice. To to se Okean nazi
va rijekom samo je, kae Salinas "oseanje koje daju
brze i opasne struje kroz Bosfor i Dardanele koje po-
. vezuju Crno s Egejskim morem ...... AIi kruna priro-
da Okeana .......... kao da je reka ......... koja trai vezu
izmeu voda Crnog i Jadranskog mora
"
miljenje je
"toliko naivno da je apsurdno, jer je Homer mogao
veoma lako proveriti da li je postojala takva veza kroz
severni Balkan ...
"
E nije mogao provjeriti, jer nije
imao na raspolaganju ni helikopter ni opinski merce
des iz Capljine!
Primjer drugi:
Etimoloka tumaenja omiljeno su sredstvo kojim
se Salinas slui .da bi dokazao tonost svojih tvrdnji.
bb

Evo Homerovih stihova:

Ima iroka neka u dubokom zalivu spilja
meu gredovitim Imbrom i Tenedom, ba u
.
sredini.
(XIII, 32/33)
Budui da je za Salinasa Imbar - Bievo a Tened -
Korula, i kako meu . . ... .. ba u sredini nema niega,
treba navedenim rijeima dati takvo znaenje koje e
odgovarati nekom realitetu.
U "llijadi
"
stoji rije messegys, koja se, osim na
ovom mjestu, pojavljuje jo 9 puta: V, 41, 57, 769;
VI, 4; VIII, 46, 259; XI, 448; XXIII, 521; XXIV, 78,
i u svom kraem obliku messegy 4 puta: XI, 572;
XV, 316; XVI, 807; XX, 370. Svugdje i uvijek ona
znai samo jedno: izmeu, posred, to se lako razabi
re na primjer iz stihova:
. .. . .... po srijedi.... med zemljom i . ..... nebom
(V, 769)
ostrag med plei .. . .. .. .... . ..... . . . .... . . .. . .. . .
(XVI, 807)
itd. prema samom kontekstu (tako se, uostalom, na
jedan nain i prepoznaju znaenja, zar ne?), ili prema
etimologiji kao sloenica od mesos srednji i engys
blizu.
Za Salinasa je messegys "jedna od udesnih ho
merskih rei koje se mogu elastino tumaiti, ... ona
pravi igru rei sa reju sek6s tor za ovce, to Ega,
u stvari, jeste .. .
, tako da je messon sekos (sic!) -
srednj tor ..v to otkriva svoju podesnost za obrise
Baluna (zaljeva na Bievu, op. aut.) u obliku slova C.
"
Tako je eto Homerova spilja izmeu Imbra i Te
neda prepoznata kao Modra spilja na Bievu, gdje je
Salinas poput Kirke pretvorio morske medvjedice u
ovce koje pase Posejdon u srednjem toru zemlje i
neba a zapravo u srednjem toru svojh plea.
t

b
Primjer trei:
Kao to mu etimologija nije ba jaka strana, tako
isto ne stoji Salinas najbolje ni s grkom gramatikom.
To se vidi iz tvrdnje da lIU Maloj Aziji ne postoji me
sto koje bi odgovaralo imenu Makar, bez obzira na
odreen geografski kontekst koji se spominje u vezi
s ostrvom Lezb.
"
Stihovi na koje se Salinas poziva gla
se kod Homera
dokle obuzima Lezb, sijelo Makara, gore,
dokle Helespont ide neizmjeri, Frigija ozgo
,
(XXIV, 544/545)
U grkom originalu rijei na kojima Salinas gradi svo
ju teoriju glase M!karos hedos i tradicionalna ih filo
logija preko dvije tisue godina bavljenja Homerom
tumai ovako: M!karos je genitiv vlastitog imena Ma
kar, legendarnog vladara Lezba, hedos je nominativ
imenice koja znai sijelo, sjedite, i prema tome je
M!karos hedos - Makarovo sijelo, sintagma koja po
blie oznaava prethodni toponim Lezb.
Salinas smatra da se
"
Makaros tretira kao da je
Makaros, imenica tree deklinacije u genitivu (kao to
daju Liddell i Scott u svom Lexiconu). Otud se pri
kazuje kao mesto Makarovo ime osobe iako u tekstu
Loebovog i oksfordskog izdanja Makaros je s akcen
tom' na prvom slogu, imenica druge deklinacije u
nominativu i treba da se shvati kao M!karos sedite
(ili stanite) i kao toponim se slae sa Lezbom, Fri
gijom i Helespontom koji su u nominativu ... prvobit
ni Makaros verovatno je postao nepravilni Makaros
zbog greke u kopiranju teksta, ...
"
Prvo: Salinas prije svega izvre injenice. Ni u Liddell
-Scottovu ni bilo u kojem drugom rjeniku, a zato
jer je tako u cjelokupnom poznatom korpusu grkih
tekstova, nema oblika Makaras s takvim akcentom.
Drugo: Mjesto akcenta je potpuno irelevantno za pri-
70
padanje imenice nekoj deklinaciji, ve to pripadanje
odreuju nastavci. Oblik Makaras i nepostojei Maka
ras mogu prema zavretku -os oba biti i genitiv jedni
ne tree deklinacije i nominativ jednine druge deklina
cije. Ali tada bi Salinas mogao imati pravo. Da, mogao
bi imati pravo kad mu tezu ne bi obarala sama Home
rova gramatika, tonije sintaksa. Imenica hedos javlja
se osim na spomenutom mjestu jo 9 puta, od toga 3
puta sama: IX, 194; XI, 647; XXIII, 205, a 6 puta
ima uza sebe imenicu u posvojnom genitivu s kojom
zajedno stilski ini perifrazu :
sijelo Tebe IV, 406
sijelo besmrtnika V, 360; VIII, 456
sijelo bogova V, 367, 868
sijelo Olimpa XXIV, 144
Prema tome, Homer nigdje ne upotrebljava hedos kao
apoziciju, ali se sijelo Makara kao perifraza za Lezb
potpuno slae s svim postojeim sluajevima takve
upotrebe ove imenice u
"
Ilijadi
"
.
Citava je Homerova slepa publika puna ovakvih
izvoenja. U njoj mievi uvaju Muze, kobile jedu
plave peurke, mungosi laju kao psi, krokodili eu
po Koruli, a mi smo slijepi da sve to vidimo. Vikni
mo ipak: car je gol!
71
'
I
,I

RUNAhUNTICMAKVJC
VELIKI PRIGODNI KVIZ: JESTE LI TROJANAC?
O
vog ljeta naa je javnost dobila poklon: Troju u
Gabeli. Primila ga je s naprasno razvijenom lju
bavlju prema starini, progutavi uglavnom bez probav
nih poremeaja i mnoge popratne darie koje nudi
Homerova slepa publika. To to radini Salinas, da bi
doveo Troju u Gabelu, premijeta Atenu, Spartu, Te
bu i Rim kao da je Mediteran puzzle, nije izazvalo ak
ni tucavicu. To to je upuen o Balkanu vie nego
Balkanci, pa zna da je dananja Atena u Beotiji, a
Ohrid u Dalmaciji (str. 125), ini se da je samo olak
alo konzumaciju. Vijest da su mungosi trkarali Mlje
tom u homerska vremena oito je progutana kao de
sert.
Kako se va vlastiti eludac odnosi prema gastro
nomskoj Salinasovoj ponudi, moete utvrditi pomo
u ovog kviza. Paljivo proitajte tekst prije svakog
pitanja, razmislite koliko vas je volja, pa zaokruzite
odgovor. Prema broju bodova na kraju kviza lako e
te utvrditi jeste li dostojni da budete batinik Salina
sovih Trojanaca.
1. Pitanje iz arheologije
Salinasova trojanska kronologija predvia' od
1400. g. pr.n.e. u Iliriji prototrojanski period, a izme
u 1200. i 1100. pr.n.e. pad Troje na Gabeli (str. 112
i 125). Po opoj arheolokoj periodizaciji za ove pro
store to su dio srednjeg i, preteno kasno bronano
73
I
doba. Mea im je 1300. godina, a poneto se pomie
prema konkretnom arheoloki ispitanom stanju na
pojedinim uim podrujima.
Zapadno porjeje Neretve za srednje bronano
doba za sada oskudijeva nalazima. U kasnoj bronci
pripada tzv. lIdeimatskoj kulturnoj skupini
"
koja pre
ma sadanjem stanju istraivanja nudi peinska, soje
nika i gradinska naslja. Gradine se diu na istaknu
tim i lako obranjivim tokama reljefa, osigurane jed
nostrukim vijencem bedema na potezima gdje nisu bi
le prirodno dovoljne nepristupane. Nastambe su
etverokutnog, tlocrta, od prua ili druge drvene gra
e oblijepljene zemljom, eventualno na suhozidnom
temelju ili potpuno suhozidne. Imaju ognjita od pe
ene zemlje na ljunanoj podlozi, zemljane podove.
Ukopi su ove kulturne skupine skeletni, u ravnim gro
bovima i pod humcima, s raznolikim prilozima gli
nenog sua, bronanih, jantarnih i staklenih izrae
vina. Mogu se nai ostave gdje su p
'
ohranjeni proizvodi
od najvee vrijednosti u to doba i na tom podruju:
bronano orue i oruje, nakit i komadi bronce koji
su sluili kao plateno
'
sredstvo. Uz neto kamenih
izraevina zatiu se' i predmeti od kosti ovdanjih
divljih ivotinja.
Prema karakteristikama naenog materijala gospo
darske prilike ovog prostora u kasnom bronanom
dobu rekonstruiraju se tako da je glavnu privrednu
ulogu imalo stoarstvo, manju zemljoradnja. Proiz
vodnja bronanih predmeta bila je razvijena, oni su
se i razmjenjivali s okolnim prostorima. Utvrdive su
veze s podrujep kulture arnih polja, zapadm Bal
kanom, osobito srednjom Bosnom i liburnskim po
drujem, znatno manje s Italijom i jugoistonim kra
jevima.
74
Duhovni ivot ove kulturne skupine ilustriraju na-
#
lazi tako da se moe utvrditi vjerovanje u zagrobni i-
vot i nastojanje da se odreenim obredima uini po
kojniku ugodnim, potivanje sunca, natruhe matrijar
halnih vjerovanja.
Drutveno se stanje otitava kao sam poetak ra
slojavanja u okviru rodovski h i plemenskih zajednica,
s djelominom podjelom rada, izmeu zajednikog i
pojedinanog vlasnitva.
, Na grkom kopnu, imajui na umu osobito Pelo
ponez, oko 1550. pr.n.e. istie srednjoheladski pe
riod. Pred njegov izmak Mikena nudi dva kruga gro
bova sa znamenitim zlatnim Schliemannovim nalazi
ma, koji daju pravo da se grobovi nazovu kraljevski
ma. Kasnoheladski period, koji za njima slijedi i tra
je do 1100. pr.n.e., nudi pak gradove u Mikeni, Tirin
tu i Pilu, s impozantnim utvrdama, palaama s dvora
nama kojih stropove podravaju stupovi, katnim pro
storijama, oslikanim zidovima i poploanim podovi
ma. Posebna su arhitektonska rjeenja izvedena da bi
se gradovima osigurala opskrba vodom. Grobna je ar
hitektura impozantna: za prvake ovih gradova podi
u se krune grobnice s posebno rijeenim kupolama.
Ta je sredina ekonomski prosperitetna, to se od
raava i u njenoj pokretnoj ostavtini, osobito proiz
vodima keramiara i metalurga, posebno zlatara. Na
pokon, ostavila je i danas razumljiva pisana svjedoan
stva o sebi: glinene ploice ispisane tzv. linearnim B
pismom.
Iz njih saznajemo i za posebni sveeniki sloj i
za darove boanstvima, od kojih neka nose imena pod
jednako homerska kao i klasina grka: Posejdon,
Artemida, Hermo, Dioniz.
Uz materijalnu ostavtinu, i ova pisana daje poda
taka o drutvenom ustrojstvu Helade u to vrijeme. PO-
75
znat je vladarski naslov knezova koji su gospodarili
spomenutim gradovima i imali odijeljene zemljine
posjede. Poznate su visoke drutvene kategorije njiho
vih pratilaca, zatim posebnih vojnih zapovjednika, po
sebnih upravnih dostojanstvenika koji su - meu osta- .
lim - nadzirali metalurku proizvodnju i brinuli se za
ubiranje podavanja u naturi od podanika. Dio obradi
ve zemlje ak se uvjetno davao na uivanje pojedinci
ma. Obian radni narod (demijurzi) bio je i zemljo
radniki i obrtniki. Postojali su robovi, i za njihov je
status koriten poseban izraz. Smatra se da je u ovo
vrijeme ak i rodovska podjela mogla ve postati ne
vanom iz aspekta uhodane administracije.
U Maloj je Aziji na Hisarliku dijelom srednjem, a
dijelom kasnom heladskom razdoblju suvremen VI
sloj, s osam graevinskih faza u rasponu od 1900-
-1360. pr.n.e. To je naselje najvee i najbogatije u
slojevima Hisarlika. Duljina njegovih bedema iznosi
550 m, povrina mu je oko 20 000 m2 8edemi su
pojaani kulama, a vrata osigurana specifinim arhi
tektonskim rjeenjima. Akropola naselja imala je vla
stitu dodatnu zatitu, a obuhvaa ostatke reprezenta
tivnih zgrada sa stupovima. Grad je bio jak trgovaki
centar, prije svega povezan heladskim, preciznije mi
kenskim svijetom, o emu svjeoi stalna prisutnost
odgovarajue keramike. Na tom se temelju zasniva
pretpostavka o savezu zapadne Anadolije s Heladom,
u oporbi prema hetitskom kraljevstvu u maloazijskoj
pozadini.
Sve je to valjalo rei, jer je taj i takav grad, razo
ren oko 1360. pr.n.e. potresom, naslijedio sloj V II A
(1360-1250), koji pripada istom stanovnitvu. Ono
je dijelom preivjelo prirodnu katastrofu i nastavilo
boraviti na starome mjestu, poneto obnovivi i uglav
nom iskoristivi stare zgrade i utvrde. I pak grad vie
76
nije potpuno zapremio nekadanji opseg niti se vratio
starom blagostanju. Veze s mikenskim svijetom odra
vao je kao i ranije: dokaz je i dalje keramika. Taj je
grad uniten poarom oko 1250. g. pr.n.e.
Naslijedio ga je sloj VII 8 (1250-1200) koji u
starijem odsjeku predstavlja obnovu na starim tra
dicijama, jo uvijek s neto mikenskog uvoza, ali u
mlaem pokazuje pridolazak novih stanovnika s no
vom tehnikom gradnje kua, novim tipom keramike i
novim metalom - eljezom.
Kad je to tako, u koji ete materijalni i dru
tveni kontekst smjestiti dogaaje kakve opisuje
Ijada?
a) Apsolutno u neret Ijanski.
4
b) U neretljanski, sa arkom eljom da se tome to
prije nau arheoloke potvrde. Inae ete mo
rati promijeniti miljenje.
c) Apsolutno u grki i maloazijski.
2. Pitanje iz povijesti
Faraonska korespondencija iz Tell el Amarne u
Egiptu spominj oko 1360. pr.n.e. da su u Siriju iz
pravca Cipra doli novi narodi - ;,narodi s mora
"
.
Jedni su meu njima nazvani otprilike
"
Danauna
"
ili
"
Denien
"
.
Hetitski kralj Murili II (1334-1306) imao je,
kao i njegov otac Supiluliuma, slubenog posla s
izvjesnim vladarom ije ime i titula, zabiljeeni u he
titskim arhivima, glase priblino
"
Antarava, kralj
Ahijava
"
. Slijedei je hetitski kralj, Muvatali (1306-
-1282) pisao takoer
"
velikom kralju Ahijava
"
, zbog
nekih nevaljalaca koji su mu umakli u Milavandu (Mi
let), mjesto pod vlau primaoca pote.
77
Nadalje, u bici izmeu Hetit i EgipaA kod Ka
dea pod istim su se kraljem Muvatalijem borili i neki
"
Iliuna
"
i
"
Dardanui
"
.
Faraon Mineptah imao je ast i zadovoljstvo u bit
ki kod Pert I rta 1227. ili 1233. pr.n.e. poraziti i vlada
ra
"
Akavaa i primorskih zemalja
"
. Napokon, i Ram
zes III (1198-1166) u vie je navrata pobjeivao
"
na
rode s mora
"
, meu ostalim i pod imenom
"
Danaen
"
i
"
Theker
"
.
Navedena se narodna imena tumae redom kao
Danajci, Ahejci,
"
stanovnici Ilija
"
, Dardanci, opet
Ahejci, opet Danajci i Teukrani. To su naizmjence
homerske inaice za stanovnitvo Troje i za njegove
protivnike i napadae. Biljee se od XIV st. pr.n.e.
na potezu od Male Azije do Egipta, a oznauju susje
de Hetita s kojima se vodi slubena korespondencija,
hetitske bojne saveznike, i na koncu napadae na ju
ne obale Mediterana. U periodu kad su oni zabiljeeni
kao napadai, izgorio je grad sloja VII A na Hisarliku,
a razaranja je bilo i drugdje.
Ne ini li vam se moda da se sudbina homer
ske Troje odlino uklapa u ovaj povijesni kono.
tekst?
a) Ni sluajno. Hetitski i egipatski vladari lanovi
su prapovijesno-starovjekovne meunarodne
zavjere da se Iliriji otme Troja. Ne smije se na
sjedati falsifikatima iz njihovih arhiva!
b) Moe biti, ali to ne znai da nije bilo guve i .
u naim stranama. Bar za poare smo specija
listi!
e) Ma da, ma da.
3. Pitanje iz povijesti pisma i jezika .
Salinas smatra da je protogrki jezik donesen u
Heladu oko 1100. pr.n.e. (str. 124) i dodaje da ne-
78
f
!.
"
ij
l
I

sklad u mitskim pncama o Heraklovu putu u Iliriju

i o povratku njegova potomstva u Grku proizlazi
iz potrebe l
I
da se objasni grki jezik donet iz Ilirije
"
(str. 125); pie da Helada lInije znala za pismo do po
sle 750. g. pr.n.e.
"
(str. 133) , da su
"
celoj Heladi ...
formalno, uredno i zaobilazno dana nova imena
"
(str. 135) negdje izmeu 776. i 700. g. pr.n.e. (str.
128-129) kako bi mogla prisvojiti trojansku tradici
ju.
S lokaliteta Pila, Knosa i Mikene potjeu ovdje
ve spominjane glinene ploice ispisane linearnim B
pismom. Jezik je tih ploica grki, a uz imena boan
stava i termine koji nas informiraju o drutvenim pri
likama u njihovo doba itaju se i stari oblici imena
osoba i mjesta. Meu osobnim imenima potpuno su
homerska npr. Ajant, Afarej, Agesilaj, Ahilej, Amfi
jarej, Antenor, Deukalion, Efijalt, Glauko, Hektor,
Mahaon, Orest, Pandar, Piritoj, Tantal, Tezej, Troj,
Tijest i dr. I neka imena mjesta koja su i homerska i
klasina, ili samo jedno od toga, nala su svoje ekviva
lente na tablicama. Npr.: Amnis, Erimant, Festos,
Kidonija, Kiparisija, Kitera, Knid, Knosos, Milet (Ma
la Azija) ili Milat (Kreta), Olimp, Orhomen, Pil, Sfak
terija, Tilis, Zakint.
Linearno B pismo pripada razdoblju izmeu
1450. i 1200. godine pr.n.e.
Smatrate li da to neto smeta Salinasovim
tezama?
a) Ne, nimalo. Kad on kae da neega nema, onda
toga nema.
b) Cini se. Moda je ovjeku promaklo. Da se sje
tio, ve bi on to objasnio.
e) Svakako.
79
4. Pitanje iz povijesti i zdravog razuma
Salinasova je teza da je u Grkoj izmeu 776. i
700. pr.n.e. (str. 128-129)
"
Nekome nitkovu ... pao
na pamet genijalan plan (zajsta majstorski potez poli-
o
tike prevare): delfski potez da se zaustavi uticaj De
losa? lli je to bio pravedni Atenjanin koji likuje od
radosti zbog ponosa svoga grada to jedini u Heladi
nosi, ime jedne boginje? Koji je to bio i koji su to ra
zlozi, nije vano.
"
U svakom sluaju, ta
"
politika smi
calica
"
(str. 24) sastoji se u tome da su prema
"
Kata
logu brodova
"
iz Ilijade cijeloj Heladi dana nova, ho
merska imena (str. 135-137). Njihovo je pravo mje
sto, kako italac zna, prije toga bilo po Italiji i isto
noj jadranskoj obali.
Takav posli iziskuje izvjesnu koordinaciju i pret
postavljao bi organizacijsku konzistentnost dotine
Helade. Ona je, na alost, nije imala niti tada kad bi
to elio Salinas, niti mnogo kasnije. Razjedinjenost
o grkih gradova-drava u historijsko vrijeme gotovo je
poslovina, i kad se radilo o njihovim konkretnim
ivotnim interesima.
80
Smatrate li da su se mogli objediniti u nastoja
nju da Iliriji oduzmu homersku tradiciju i prisvoje
je za se?
a) Normalno. Grci moraju biti zahvalni Salinasu
to je otkrio jedno novo podruje njihova du
hovnog zajednitva.
b) Niste ba sigurni, ali s druge strane - jal je jaka
pokretaka snaga, a zloesti su Grci oito bili
jako zavidni Iliriji na njenoj raskonoj trojan
skoj prolosti.
c) Ne.
:1
:
5. Pitanje iz poznavanja tradicije
Salinas tv

di da niti klasina starinnije bi a ba

odvie sigurna da je Troja na Hisarliku (str. 15, 17,
21-24) , tovie da se u djelima starih pisaca moe
naslutiti ostatak spoznaje da je bila u Dalmaciji. Na
nekolicinu se i poimence poziva.
Historijski l Iij jest bio na dananjem Hisarliku, a u
antici je uivao izvjesnu neznatnu panju pisaca i istak
nutih povijesnih linosti upravo zbog predaje da je i
mjesto homerske Troje.
Geografski ga izvori spominju na istoj malazij
skoj lokaciji uporn{d VI st. pr.n.e. do VII st. n.e.
(npr. Skilak, Strabon, Plinije, Dionizije Perieget, Eu:
statije, Antoninov itinerarij, anonimni Geograf iz
Ravene).
.
.
ao mjesto Prijamove Troje taj su lIij posjetili per
ZIJski car Kserkso za vojne na Grku, spartanski admi
ral Mindar, Aleksandar Veliki, Seleuk "I. I Rimljani
su onamo ili na poklonstvo, ak i slavni Scipion i.
D
.
i
.
ktator
.
Sula dao je onoviti

rad. ,Bilo ie neki .. slut-"

nJI da bl Cezar, kao potomak Trojanca Eneje, elio
prenijeti centar drave u l Iij. Njegov je nasljednik i
posinak August u okviru istih genealokih spekulacija
takoer financirao" gradnje u Iliju, a Klaudije vodio
posebnu brigu o gradu-majci Rima. Poklonstvo su na
Iliju izvrili i carevi Hadrijan, Karakala i Julijan
Otpadnik.
Svjedoanstva o svemu tome mogu se nai u an
tikih pisaca od V st. pr.n.e. do kraja antike, a preno
se se prirodno i u kasnijoj literaturi. Za ovo to spo
menusmo mjerodavni su Herodot, Ksenofont, Diodor
Li

je,
.
Horacije, Strabon, Lukan, Plutarh, Svetonije:
Arijan I Justin.
.
!O

O je, da je bilo dvojbe je li ba taj l Iij Troja,

I dOista Je - kako i Salinas kae - spominje Strabon.
81
.,\-------------_ pppppppppppp
No niti on, niti ikoji drugi antiki pisac s klasinog
tla ne sumnja da je Troja bila na maloazijskom pro
storu.
Je li mogue da se kompletna klasina starina
gadno zeznula u strani svijeta i prostoru gdje tre
ba traiti Troju?
a) Dakako. Salinas je to lijepo objasnio. Oni su
rtve prevare koju su sami izmislili i izveli.
Tako im i treba!
b) Moe biti da je, moe biti da nije. Osobito je
sumnjivo da su ak i Rimljani investirali na
onoj strani, a Gabela im je puno blie. No kad
ni sami nisu bili ba sigurni ...
c) Teko.
Pitanje 1 2 3 4 5
Odgovor Bodovi
a 10 10 10 10 10
b 5 5 5 5 5
c 1 1 1 O 1
, Ako ste postigli:
50-35 poena - Va je eludac od elika, pravi
trojanski, usprkos bronanom dobu. Gutate sve, ne
kodi vam nita, nita vas ne moe iznenaditi. Blaeni
ste jer vjerujete, a vidjeti ne moete: vae je kraljev
stvo trojansko.
34-14 poena - Vi ste gotovo pali pod negativan
utjecaj umale slubene znanosti. Va vas zdrav razum i
junako trojanska srce vuku na pravi put, k Salinasu,
ali ste zbunjeni. Cuvajte se i ne dajte se zavoditi! Uz
uzvik Gabela aetera stupajte ponosna ela za
"
Ho
merskom slijepom publikom
"
iz prethodne grupe.
13 i manje - Vi ste sigurno iz redova nazad ne
intelektualne reakcije. Prijeti vam ir na elucu, a i sa
82
ivcima stojite slabo.- U zadnje vrijeme drete kad se
spominje lijepa naa Gabela, a zelenite i bacate pjenu
kad pomislite da bi se moglo obistiniti ono o emu se tu
i tamo pie po tisku, naime da e
"
s hipotezama gospo
dina Salinasa biti posebno upoznati strani novinari koji
posjeuju Zagreb ili SR Hrvatsku
"
ili da je
"
na nama
da iskoristimo Salinasove hipoteze
"
(
"
Veernji list
"
,
9. listopada 1985). Mislite samo na zastarjele stvari,
kao to je ugled naeg pr9sjenog obrazovanja i nae
znanosti. Protivnik ste dobiti koju od tako sjajno do
kazane Troje moe stei na turizam, i preko njega
itava zajednica. Posramite se i saberite dok je jo
vrijeme! Stid vas bilo - uope niste dostojni svetog
.trojanskog imena.
Kviz na kojem ste odvagnuli svoje trojanske sna
ge izraen je na temelju slijedee literature:
1. Pauly's Real-Encyc!opa die der c!assischen Altertumswis
senschaft, neue Bearbeitung hg. von G. WlssowA, Stutt
gart od 1894, osob. supp!. sv. XIV, str. 809 i d. s. v. Troia.
2. G. RACHET, Archeologiede la Grece pf(historque - Troie,
Mycenes, Cnosos, Verviers 1969.
3. J. CHADWICK: The dechipherment of Linear B, London
1970
2
, Cambridge University Press.
4. M. VENTRIS - J. CHADWICK: Documents in mycenean
Greek, London 1973
2
, Cambridge University Press.
5. Der Kleine Pauly, lex icon der Antike auf der Grundlage von
Pauly's Realencyclopadie der classischen Altertumswissen
schaft, K. ZIEGLER - W. SONTHEIMER, MUnchen
1975, osob. sv. V, s. v. Troia.
6.
"
Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg
vijeka
"
, materijali znanstvenog skupa odranog u Metko
viu 4-7. X 1977, Izdanja Hrvatskog arheolokog drutva
83
sv. 5, Split 1980, osob. lanci B. OVIA, I. MAROVI
A, R. JURIA na str. 35-126.
7. Prahistorija jugoslavenskih zemalja sv. I V - Bronzano doba,
Sarajevo 1983, osob. poglavlje 2, "Jadransko-zapadno bal
kanska regija", str. 99-457 i kronoloka tabela na str.
809.
84
ARKO CVAKOVJC
FILOLOGIJA IZVANPANSIONSKE POTRONJE
(Mungosi i mafijai na braniku istine o Troji)
1.
N
ema korektno inform' irana lana nae ire dru
tvene zajednice koji ne bi znao kako je ovoga
ljeta, zahvaljujui meksikom filologu i pjesniku
Robertu Salinasu Priceu, hrabrom izdavakom pote
zu " Rada
"
i Tanjuga, Turistikom savezu Capljine i
mnogim neznanim medijskim junacima, potpuno, u
svoj svojoj goloti i jednom zauvijek, razobliena ste
rilnost domaih klasinih filologa i njihovih inozem
nih istomiljenika. Ljudi kojima je meksiki istrai
va lucidnom me.taforom ukazao na besperspektiv
nost zna'nstvenoga p6druja kojim se bave, nazvavi
njihove
"
klasine studije
"
"
laboratorijskim vonim
muvama
"
(Homerova slepa publika, Beograd 1985,
str. 142; dalje u tekstu HSP), samo su mogli bespo
mono gledati kako se kao kula od karata rui zgrada
njihovih
"
nabiflanih i prevakanih znanja
"
, kako je
ispravno uplji akademizam nazvao Momilo orgo
vi, homeroloki ekspert tjednika "Danas
"
. Bila je
to, dakako, od samog poetka neravnopravna bitka:
pojedinac protiv mone organizacije, protiv dobro
plaenog, politiki t jecaj nog i medijski agresivnog
drutvenog sloja koji ni pred ime nije prezao da
obrani svoj katedarski monopol. Na kraju je, ipak,
pobijedila istina, ne na posljednjem mjestu zbog toga
to se u
.
njezinoj obrani i irenju angairala i nacio-
85

.
nalna novinska agencija, kao i Mufid Memija iz RTV
Sarajevo.
Sve je to dovoljan razlog da jo jednom podrobno
promotrimo filoloku dimenziju Salinasove knjige
koja ini ok
o
snicu njegove impresivne argumentacije,
to vie to je i sam autor pred nasrtajima militantnih
arheologa u nekoliko navrata bio prisiljen istai kako
"
Ilijadi
"
pristupa prvenstveno
.
kao filolog.
2.
Interpretativno ishodite Salinasovo, lako e UOCltl
svaki italac, uz nekonvencionainu politiku geogra
fiju i izrazito inovativnu etimologiju, tvori klasina,
Freudova verzija psihoanalize. Upravo je fascinantno
kako je dosadanja homerologija bila slijepa pred bje
lodanom injenicom da lIij, tj. Gabela, ima tlocrt
falikoga oblika, te da zbog toga ni
"
Ilijada
"
, koju su
laici kroz stoljea tumaili kao herojski ep, ne moe
biti to za to se ' podmee nego ritualni spjev u slavu
mukih genitalija. Iz te je perspektive samo po sebi
razumljivo veselje Gabeljana koji prije ovoga Salina
sova otkria nisu mogli ni slutiti u kakvu su mjestu
roeni i kakve su skladne cjeline nerazdvojan dio.
Neto je naseljeniji, prema karti priloenoj na 89.
strani, desni testis, na kojem se nalazi Prijamova pala
a, pedesetorosobni dormitorij njegovih sinova,
rimsko-turska osmatranica i lokalna crkvica sv.
Stjepana. Lijevi testis, sasvim u skladu s morfolokom
razlikom koja postoji U' izvanknjievnoj stvarnosti,
bio je oito manje atraktivna lokacija, i od trojanskih
se znamenitosti zasad na njemu sa sigurnou moe
uprijeti prstom samo u Aleksandrove odaje (usp. HSP,
str. 89). Sredinju faliku poziciju (precizno govorei,
poziciju u kanalu falusa) zauzimaju kue Hektora
86
(dakako! ) i Hekabe, njegove majke (usp. str. 93 i d.).
To je istodobno mjesto poznatih Skejskih vrata, koja
su, kao i cijeli kanal, dobro poznata naoj jpvnosti iz
antologijske Slobodne sn/ede RTV Sarajevo, kad su
se gledaoci iz svih krajeva nae zemlje, kao i voditelj
emisije, plebiscitarno opredijeTili za Troju na naem
tlu. Dakako, spomenuti kanal nije i topografska mea
Ilija scilicet Gabele. Nepobitno su jo u trojanska vre
mena zavist sugraana morali izazivati oni stanovnici
Ilija koji su imali sreu da se smjeste na glaviu penisa
(tzv.
"
Brdu lepote
"
; usp. HSP, str. 82). Negdje na po
tezu izmeu spomenutog vrha reproduktivnog organa
i ljezdanog para u njegovoj pozadini nalazilo se fi
nancijsko sredite Ilija, njegovo monetarno srce, rizni
ca koja se zatvarala automatskim vratima i u kojoj se
cjelokupno blago uvalo na jednom jedinom obinom
stolu. Ta injenica moe uditi samo neupuene, jer,
kako pokazuje uvjerljiva paralela u panjolskom jezi
ku, i danas se u jezicima koji znaju to je to ekonomi
ja izraza istom rijejL mogu nazivati
"
banka
"
"
i
"
klu
pa
"
(usp. HSP, str. 98).
Za volju znanstvenoj istini, uza svu neospornu
pohvalu koju Salinas Price zasluuje zbog detaljnosti
svojeg topografskog obrazloenja, treba rei i to da bi
bilo vrlo korisno kad bi se u ovakvu argumentacij
skom kontekstu u buduem izdanju izbjegle neke
sitnije terminoloke nepreciznosti. Na primjer, u
tekstu se pri opisu Ilija, tj. Gabele, kao kljuni izrazi
sine discrimine upotrebljavaju
"
falus
"
(dakle erigirani
penis) i
"
penis
"
sensu stricto (tj. neerigirani). To bi
moglo stvoriti zabunu kod neupuenog i filoloki ne
dovoljno osvijetenog itaoca, iako je inae kristalno
jasan temeljni duktus Salinasove argumentacije. Na
ravno, takvo je objanjenje nuno i zbog toga da se
87
stekne po

ao Ivi u prsdi

enzij problema kQji

nas sve mucI.
.
.
Na istim. psihoanalitikim osnovama analiziran j
jedan vaan nesonim, otoko ime, Tened ( Korula;
HSP, str. 70). Salinas, razoruavajui i najvee zlo
namjernike,-'uoava kckb se pod loe kamufliranim
eufemizmom
"
razlike u miljenjima izmeu oca i si:
na
"
(ibid) zapravo krije mit o kastraciji. Da nije rije
o klasinoj kastraciji, vidljivo je iz etimolokog doka
za koji je u kontekstu toga izvoda ponuen (grki gla
gol UG znai
"
grickati, glodati
"
, ibid).
Osim stanovnika Gaele,. trQanskQga gla\oog gra
da, slinom soznajom o vlastitom podrijetlu obdare
ni su i stanvnici nto udaljen.jga Peljeca,- alias
Kefalenjani (usp. str. 67). Njihov se faliki ivotni
ambijent otkriva ve i letiminim pogledom na geo
grafsku kartu - dakako, za onoga koji ima oi da gle
da i srca da prizn znnstvenu istinu. Ostali su izvan
vidokruga Salinasova interesa, ali je vjerojatno da bi
i u najrigoroznijoj selekciji za ovakvu filoloku argu-
.. W ' @ " .- .- ' .. . ..
. ..
mentaciju bili podobni, I neki drugi nai otoci koji
lee sjevernije, kao to su npr. Dugi otok, Pag ili Cres
(samo sjeverni dio).
Upravo u vezi s nesonimijom treba Salinasu upu
titi i jedan blagi prijekor, koji, dakako, nimalo ne do
vodi u pitanje cjelinu njegova rada" ali bi mogao
izazvati odreene nedoumice na unutranjopoliti
kom planu koje su, najblae reeno, sasvim nepotreb
ne. Naime, dok je savreno jasna identifikacija velikih
otoka pred Gabelom (Zakint Mljet, Ehina Lasto
vo, Tened Korula, Lekt Hvar, Lezb Bra),
neki manji, koji su ipak odigrali vanu ulogu u trojan
skom ratu, kao to su Solta, Ciovo, oba Drvenika
(Veliki i Mali), ostali su bez imena. To je osobito de
likatno u sluaju Solte, koja se kao stari i dobro
88

I
+
naseljen otok prostim okom vidi i iz Splita, novo
vjekovnog lukog sredita kojemu gravitiraju Lekt,
Lezbo, Lemno i Imbro (usp. Oliver Dragojevi, o.c.,
strofa III: l
I
S ponistre se vidi S.
"
). Naroita je takvo
neimenovanje opasno kad se zna da se Soltani s Lez
bljanima ( vulgo Braanima) i dan danas spore oko
kojia, koji, u neznanju izvornoga imena, i jedni i
drugi slavenski nazivaju Mrdulja. U tom pogledu s
puno nade u drugom izdanju Salinasove knjige oe
kujemo potpuniju informaciju o rubnim podrujima
trojanske drave.
Ako je lecture psychanalytique ono to daje obi
ljeje cjelini Salinasove interpretacije, u dijelovima je
ta impresivna konstrukcija poduprta njegovom hrab-'
rom vjerom u materijalnu, tvarnu podlogu svega to je
Homer napisao, u njegov fakticitet, kako bi to ko
rektnije nazvao Mufid Memija iz RTV Sarajevo. U
svojem gadljivom akademskom oprezu mnogi su do
sadanji prouavatelji Homera vjerovali tek u poneto
od onoga to je veliki pjesnik opjevao, a najplaljiviji
meu njima ak su i cjelinu obaju remek-djela bili
spremni proglasiti za pjesniku izmiljotinu. Salinas
Price, meutim, nije se libio da na naoj obali preci
zno utvrdi itinerere ak i tako nedohvatljivih bia kao
to su grki bogovi. Tako, npr., danas nema nikakve
sumnje da je u 14. pjevanju Hera krenula iz centralne
Italije, nakon kraeg zadravanja na Bievu i Visu
stigla na Hvar, a odatle je bio samo korak do njezina
krajnjeg cilja, klisure na Biokovu (usp. str. 46-49).
U vezi s Biokovom i mjestom u njegovu podnoju
koje smo do ovoga ljeta prostoduno zvali Makarska,
treba upozoriti na profinjenu prozodijsko-morfo
loku analizu Salinasovu koju tradicionalno obrazo
vani klasini filolozi, u to nema nikakve sumnje, u
svojoj dokazanoj sterilnosti nikako nee moi slije-
89
diti, jer njihova znanja za te izvode jednostavno nisu
dostatna (usp. str. 56-57, s novim spoznajama o dru
goj i treoj deklinaciji kao i o ulozi naglaska u grkom
jeziku). Dragocjenu informaciju o tom naem starom
trojanskom mjestu prua i knjiga koja je naoj stru
noj javnosti do sada bila nepoznata, Fodorovi savre
meni vodii, Jugoslavija ( David McKay Co. Inc.
N.Y. 1 964). Sada, posrednitvom Salinasa, doznajemo
da su u toj knjizi objavljene dragocjene pojedinosti o
nama kojih uope nismo bili svjesni, npr. da Makarska
"moe biti, moda, neprijatno vrela usred leta
"
(usp.
str. 58).
3.
Hidrografska i hidronimijska objanjenja Salinasova,
ne manje precizna, dobila su nov poticaj otkriem
onoga to se danas, iako otada nije prolo mnogo vre
mena, ve posvuda u homerologiji popularno naziva
"
keltskom vezom". Iako je rije o znanstvenom do
prinosu koji nije izravna Salinasova zasluga, zbog inte
resa samog predmeta i njegova to potpunijeg osvjet
ljivanja iz razliitih kutova, itaoci nam zacijelo nee
zamjeriti na kratkotrajnoj digresiji. Kako rekosmo,
"
keltska veza"
popularan je naziv za cjelovito obja
njenje trojanske onomastike, poglavito hidronimije
Neretve/Skamandra, koje je znanstvenoj i ostaloj
zainteresiranoj javnosti podastrijeto dobrotom Ne
djeljnog Vjesnika od 22. rujna 1 95. (Keltski ogranak
Trojine tajne, str. 8). Autor je toga objanjenja prof.
dr Ranka Kui, a njegovu arti kuliranju svojim sa
drajnim interpretacijama znatno je pomogla i auto
rica lanka Vesna Perunii. Osnova je objanjenja
jednostavna. Polazi se od kimrijskoga jeika koji je
danas u krajnje alosnom stanju. Njega, naime,
"
pouz-
90
dano, ne zna ni jedan strunjak u Jugoslaviji, a moda
ni u Evropi
"
, tj. preivjeli Velani toliko su se odrodili
da vie ne mare ni za svoj materinji jezik. Polazi se,
dakle, od kimrijskoga jezika i gleda se koji na geo
grafski naziv ima zvuni parnjak u velkom. Rezultati
su fascinantnL Tako, npr. rije koja bi nekolovanom
uhu mogla zvuiti maarskim ekvivalentom za
"
Van!" odnosno
"
Mar! "
(kifele), na Romaniji, u
Sarajevu i Mostaru, vue za sobom nedvosmislene
keltske asocijacije, s finom nijansom u znaenju
(
"
Bjei!
"
odnosno
"
Kidaj! "
). Iz kratkog kataloga po
nuenih primjera i najveem nevjei meu itaocima
odmah postaje jasnom bitna razlika izmeu poetski
konciznih keltsko-trojanski h imena i njihovih oduljih
hrvatskih ili srpskih ekvivalenata, koji tek izdaleka i
vrlo nespretno daju naslutiti ljepotu izvornika. Tako
rijeka Krupa, odnosno Simoent, za koju Salinas nema
adekvatnoga tumaenja, u kimrijskom znai
"
Uda
rena mamuzom ustuknula" (o.c., etvrta kolumna),
a nizina Hipoplakija fin je i kratak naziv za ono to
neuvjerljivo pokriva hrvatsko-srpska cirkumlokucija
"
Dui (i od one druge) vei izbrazdani teritorij"
(ibid ) .
Jednom uspostavljena, keltska je veza pokazala
.
razumljivu vitalnost, pa je tako na posljednjem Sali
nasovu kolokviju sa domaim znanstvenicima u Za
grebu, 7. listopada 1 985, neposredno prije najavljena
prijema kod relevantnih republikih funkcionera, i s
etimoloke strane definitivno potvren faliki izgled
Ilija, tj. Gabele. Dakako, ponovno je kimrijsku sae
tost bilo nemogue rekreirati u prebujnom slaven
skom jeziku, ali bit je jasna: Ilij je
"
naselje u obliku
mukog uda smjeteno u meko duboko blato
"
( Vje
snik, 8. listopada 1 985, stranica 3, col. 7).
91
4.
No da se vratimo naem temeljnom zadatku, opisu i
vrednovanju Salinasova doprinosa klasinoj filologiji
kao znanstvenoj disciplini i homerologiji, kao jednom
od njezinih najuglednijih odvjetaka. Vrijednost nje
gove teze, kao to to obino biva, pokuali su iz busi
je osporiti razliiti mediokriteti i pekulanti, koji su,
na sreu po znanost, brzo raskrinkani organiziranom
medijskom akcijom svih naih republika i pokrajina.
(Osobitu zaslugu, prema manjkavu uvidu autora ovih
redova, imaju zagrebaki dnevnici
"
Veernji list" i
"
Vjesnik
"
, RTV Sarajevo i
"
Zum Reporter
"
). Bilo je,
na primjer, pojedinaca i grupica koji su u svojem man
darinskom pristajanju uz rigidnu kronologiju spoita
vali Salinasu da mungosi nikako nisu mogli boraviti na
Mljetu jo u vrijeme trojanskoga rata. Ipak, ni tada se
nitko od tih providnih hukaa nije usudio osporiti
temeljnu autorovu tezu, naime, da se te hrabre ivoti
njice odvano hvataju ukotac i s daleko nadmonijim
krokodilima (usp. HSP, str. 71). Cjepidlaarsko pozi
vanje na osebujan nain navoenja literature, do koje
ga je dolo na poticaj prijateljskog branog para (str.
9) i u kojem nema osvrtanja na godinu izdanja, samo
se navodi godina reprinta (tako da su neki dugogodi
nji pokojnici naizgled nedavno publ,cirali), samo po
kazuje uskogrudnu zavist domaih filologa, koji ne
znaju odvojiti formalno od sutinskoga. Isto tako,
samo krajnjem je zlobniku mogla biti zazorna praksa
analiziranja antikih autora izravno s engleskog izvor
nika, jer je engleski, kao svjetski jezik, svakako ravno
pravan izumrlom starogrkom, ako ne | vaniji od
njega.
Dakako, i psihoanalitiko razumijevanje Homero
va starijega epa i minuciozno. pretresanje njegove
2
faktografske pozadine ne bi sami po sebi bili do
voljni da ih ne prati sintetiki zakljuak o tome zato
su nazovi-strunjaci i laici puna tri tisuljea okorjelo
negirali pravu lokaciju Troje. Kao prvo, za razliku od
onoga to su. na temelju srpske i hrvatske usmene epi
ke nauavali Parry i Lord, a o emu je naa javnost
pravodobno i iscrpno obavijetena, Salinas ne vjeruje
u dobro pamenje ni naih ni stranih guslara, i uvjer
ljivo dokazuje da se tako velike knjige nisu mogle
popamtiti (usp. HSP, str. 134). Publika zanesena iz
vedbom nije ni primjeivala kako rapsod stalno viri
ispod pulta, a s obzirom na njihovu neukost, i da su
vidjeli, ne bi im pomoglo, jer je za njih pismo bila pot
puna tajna.
No to je bila prva, jo prilino bezazlena i opro
stiva varka. Drugu, koja izaziva pravedan gnjev Salina
sov, iako joj u znanstvenoj objektivnosti ne eli porei
genijalnost (usp. HSP, str. 135) , najbolje je okarakte
rizirati kao politiki komplot prvoga reda u kojem su
smiljenom, dobro organiziranom i munjevito izvede
nom akcijom cijeloj Heladi nadjenuta nova imena
(HSP, str. 138). Poto je to uinjeno, bilo je samo
pitanje trenutka kad e se i remek-djela poput
"
lli
jade
"
i
"
Odiseje
"
, nastala na naem tlu, otrgnuti od
legitimnih vlasnika i prepustiti beskrupuloznom svo
jatanju. Kako je istinu o
"
lIijadi
"
bilo nemogue ugu
iti u narodu, publicjran je slubeni tekst koji u pot
punosti negira njezino trojansko-hercegovako-dal
matinsko podrijetlo i
"
tako je poela komedija za
bluda i to dalje od istine, tajna je dublja, straho
potovanje je vee
"
(HSP, str. 138).
Kakva je bila uloga Homerova u toj neasnoj ra
boti? Salioas Price oslobaa starog, toboe slijepog
pjesnika svake odgovornosti i pravo sljepilo pripisuje
njegovoj publici, koristei se lucidnom psihoanaliti-
93
kom tezom o prijenosu ideniteta (str. 1 40). Homer,
ukratko, s nasilnom helenizacijom svojih spjevova
nema nikakve veze, osim toga to njegovo ime jasno
ukazuje na zavjereniki stav ovinistiki zas,lijepljene
Homerove publike (zavjet utnje, odn. omerta sicili
janskih mafijaa; usp. HSP, str. 1 40). Nakon ovoga
navoda i najskeptiniji italac Priceove knjige mora
postati svjestan sve ozbiljnosti situacije u koju smo,
kao jedini zakoniti geopolitiki nasljednici
"
ilija
de
"
, zapali dijelom zbog vanjskih rovarenja, ali uglav
nom svojom vlastitom nebudnou.
5.
Napokon, kao i svaka kritika, tako bi i ova naa bila
krnja ako ne bi ukratko zacrtala pravce daljnjeg
znanstvenog istraivanja. Salinasova je knjiga, kako je
autor i sam nebrojeno puta rekao, tek prvi korak u
cjelovitu rasvjetijavanj u trojansko-homerskog kom
pleksa. Medvjeu bismo uslugu napravili meksikom
filologu kad bismo, u lanoj utivosti, preutjeli neka
otvorena pitanja koja ostaju i poslije njegove knjige:
njemu to, uvjereni smo, ni najmanje nije potrebno.
Evo, ukratko, u emu vidimo bijele toke u dosa
danjem ispitivanju koje bi ubudue svakako trebalo
respektirati.
1 ) Ostalo je nerijeeno vano pitanje kako je tro
janski konj uao u Gabelu, i na kojem se to mjestu, s
obzirom na poznati tlocrt, zbilo. Uzmemo li u obzir
veliinu naprave, najvjerojatnije je pretpostaviti da je
bio transportiran najmanje etirra brodicama, koje,
kako je i sam autor dobro primijetio, domae sta
novnitvo neprekidno upotrebljava od trojanskih
vremena do danas. Dakako, ta hipoteza zahtijeva
detaljnu provjeru na licu mjesta.
94
2) Trebalo bi precizno ubicirati mjesto Ahilejeve
pogibije, prvenstveno zbog kompletiranja znanstvene
slike o Gabeli, ali, ne na posljednjem mjestu, i zbog
atraktivnosti takva lokaliteta (usp. nadahnut komen
tar Vasa Kostia o znaenju Troje za izvanpansion
sku potronju u Nedje/jnom Vjesniku od 6. listopada
1 985, str. !, pod naslovom 'A gdje je onda Troja?');
3) Napokon, da bismo jednom zauvijek stali na
put grkim presizanjima u nau prolost, trebalo bi
tono odrediti granice grkih prodora u nau trojan
sku teritoriju. Za sada se, po svim indicijama ini da
nisu uspjeli doprijeti ni do Jablanike brane na
Skamandru.
6.
Dopustite, na kraju, jednu ili dvije intimne reenice,
nesputane znanstvenom strogou koju ovaj predmet
inae od svih nas iziskuje.
Sada kad je sve gotovo, kada je dostojanstvo zna
nosti napokon obranjeno, kada je napisana nova po
vijest jednoga dijela nae domovine, bilo bi nepraved
no ne sjetiti se onih koji su nesebino, bez i najma
njeg linog probitka ili komercijalnog interesa, irili
svjetlo istine meu nama. Na prvom mjestu treba spo
menuti izdavae,
"
Rad
"
i Tanjug, koji su za bagateinu
cijenu od 6 dolara izali ususret spontanom zahtjevu
naih radnih ljudi i ponudili im cjelovit uvid u sr pro
blema suvremene homerologije. Iako je zasluge izda
vaa teko dijeliti, posebno priznanje zasluuje agen
cija Tanjug, koja se ovim svojim gestom definitivno
afirmirala kao sponzor svih slinih buduih istraiva
nja kod nas (npr. Stobi, Herakleja, Solin). Tanjug je,
osim toga, pokazao i izuzetnu politiku mudrost i
visoku profesionalnu svijest u obavljanju svoje du

no-
95
sti. Naime, ba dok je g. Roberto Salinas Price ubici
rao Troju, a javnost jo bila podijeljena u vezi s naim
keltskim korijenima, u Skoplju se odravao konku
rentski meunarodni mikenoloki kolokvij, oigledno
tempiran tako da minira efekte Salinasova boravka u
naoj zemlji. Agencija nije nasjela bjelosvjetskoj pom
pi toga skupa niti se upustila u mutne vode senzacio
nalizma nego je razborito preferirala, to je nae
trajno opredjeljenje, domau pamet pred nekim sum
njivim intelektualnim importom. Nema dvojbe da je
naa nacionalna novinska agencija pravodobno prozre
la igru svjetskih mikenolokih metropola, koje su svje
sno izabrale Skoplje da bi ondje izlagale svoje, pseudo
znanstvene poglede. Providno ob
'
razloenje inozemnih
duobrinika toga skupa, naime, da se time odaje pri
znanje makedonskoj i jugoslavenskoj mikenologiji,
bio je previe naivan ljepak za ljude koji su korekt
nom obavjetavanju javnosti posvetili itav svoj i-
vot.
Ne treba, dakako, zaboraviti ni druge neustraive
medijske radnike, o kojima je ve dijelom bilo rijei
u napisu, ni glavne urednike njihovih glasila, koji su
za volju pravodobnog i istinitog obavjetavanja jav
nosti hrabro izloili svoje glave batinaima iz univer
zitetskih redova.
Svima im; jo jednom, hvala. Zahvaljujui njima
prestali smo biti Homerova slijepa publika. Samo
zahvaljujui njima s olakanjem moemo rei: vrijeme
organiziranih sljeparija nepovratno je iza nas.
96

j
l ! l A A K
FRAGMENTA GABELLAN A
|
ako su, kao to je uvjerljivo dokazao g. Roberto
Salinas Price, koordiriranom akcijom starogr
kih nacionalista i ostalih reakcionarnih snaga uniteni
svi autentini primjerci trojansko-hercegovako-dal
matinske Ilijade, ipak su se, u djelu posljednjeg nepot
kupljenog rapsoda iz Makarske (M!karos hedos; usp.
Homerova slepa publika, str. 57), fra Andrije Kaia
Mioia, ouvali u -gotovo neokrnjenom obliku neki
vrlo vani ulomci toga naeg najstarijeg junakog epa.
Ovim stranicama konano probijamo zid utnje koji
je oko toga dokumenta podigla slubena znanost, u
domovini, a i ire. Prvo donosimo falsificirani Home
rov tekst, a potom izvornu verziju kakva je ouvana u
Kaievoj proto-IIijadi, Razgovoru ugodnom naroda
slo vinskoga. Nadamo se da e ovo kritiko izdanje
fragmenata dragocjenog teksta nae tradicije baciti
konano svjetlo na nae neosporno keltsko-troja nsko
.
porijeklo.
FRGM. 1 : .
Srdbu, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina,
Pogubnu, koja zada Ahejcima tisuu jada,
Snane je due mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same uinila, da budu psima
Plijen i pticama gozba; i tako se Zeusova volja
Vrila, otkad se ono razdvojio u svai bio
Atrejev sin, junacima kralj, s Ahilejem divnim.
( Ilijada, 1 , 1 -7)
99
Usporedite ovu bl ijedu patvorinu s izvornim stihovi
ma kojima je nekad doista poinjala Ilijada :
Tee voda posrid polja ravna,
Neretva se prozivlje od davna:
to je polje dugo i iroko,
jedva bi ga priletio soko.
Od Gabele do kul e Norina,
od Norina dol i do ml adina,
po njem stari bijahu gradovi,
a sad jim se gl edaju zidovi.
Ciceron ji uzdie i fali,
da junaci vazda su se zvali:
svu su grku zemlju porobili,
na moru su vitezovi bili.
(Pisma od vitezova neretvanski, st. 1-8; 1 7-20)
FRGM. 2 : Dakako, previe je providna grka izlika
da su na nau Troju naval il i zbog navodne otmice
lijepe Helene, kao to je prijesna .Ia da su joj se nai
stari nekritiki divili:
Kada Helenu spaze na kulu gdje uzl azi k njima,
Jedan drugome tiho progovore krilate r'jei:
"
Zamjere nazuvarom Ahejcem ni Trojcima nije,
'
Sto zbog takove ene ve odavno nevolje trpe!
"
( 1/., 3, 1 54-1 57)
Pravi je, meutim, uzrok trojanskoga .rata u tome to
su Grci nasilno, teei za autarkinim rzvojem, sagra
dili drugi grad nizvodno na Skamandru (Neretvi ) :
1 00
.
Knjigu piu Turci Gabel jani
ter je alj u caru estitomu:
"
Svitli care, podnit ne moemo,
grad se gradi na kraj sinja mora.
]
I

Ne gradi ga care ni cesare,

ni vitee dude Ml eanine,
OuOJuri, od Lavanja knee,
i fra Luka Smol janovi fratre.
Zatvori nam Buku od Neretve
Neretvu do kule Norina,
mi ne srimo vie vojevati
ni na more sinje izl aziti.
"
(Pisma od Graca u gorjem Primorju, 1 -1 2)
FRGM. d Kako je g. Sal inas Price pokazao, sredi
nje mjesto grke prijevare s tekstom Ilijade jest
"
Ka
talog brodova", u kojem su sva naa imena junaka i
mjesta zamijenjena okupatorskim hel enskim nazivi
ma. Usporedite i sami:
Sada mi recite, Muze, stanarice ol impskih dvora,
Jerbo ste boginje vi, te svuda ste, sve .am je znano,
A mi ujemo samo govorenje, nita ne znamo,
Koje su imali voe Argejci, koje I' vl adare!
Pravi uvod u
"
Katalog
"
gl asi ovako:
Neretva je u Ercegovini
tee ona posrid pol ja ravna,
koja rani konje i junake,
i porodi vitezove jake,
koji tursku zemlju porobie,
jo i ruse gl ave odsicae
pod barjakom duda ml etakoga,
a s pomou Boga velikoga.
Nemoj rei, da ja ovo laem,
delije ti po imenu kaem:
.... . ........... . ........ ... . ..... . . . . . ... . . . .
Viteza j e porodil a majka
101

.
po imenu Kneia Milinka: ,
sedam glava odsikao bie
pod Gabelom na ograu prvom.
(Pisma od vitezova drave Novkovia, 1 -1 0; 25-28)
F RGM. 4 Dok Homer govori o nekom Diomedu:
Tad za Toonom potee i Ksantom, Fenopu sinma,
Bijahu poznoroeni obojica; oca im jadna
Starost je bila, a nije porodio drugoga sina
Nasljednika imutku, - ve oba smae Diomed,
Milu im duu uzme, a nevolju ostavi ocu,
I pla, jer iz boja nije sinova doeko ivih.
( 1/. 5, 1 52-1 57)
slijedei stihovi pokazuju da je njegovo pravo ime
Deli-Markovi:
102
Zavezoe morem pod primorje;
kad su doli gori na mladine,
di udara u more Neretva,
kod Osinja, u kraj mora sinja,
sritoe ji turske ormanice
i u njima Turci Gabeljani, '
a prid njima tri age careve,
tri brajena, tri ' Perizovia.
Pobie se praom i olovom,
od praha se nita ne viae,
od topova nita ne ujae.
Markoviu dobra sria bie,
jer potopi do tri ormanice,
i isie Turke Gabeljane;
pogiboe tri mila brajena,
tri, brajena, tri Perizovia.
Posie ji Deli-Markoviu.
' (Pisma od Kaia, kako su izginuli rata Kandijanskoga
i Bekoga, 1 1 1 -1 27)
FRGM. 5: Isto tako, nikakav Hektor ne izaziva
nikakva Ajanta, kako to pie u tobonjoj Ilijadi:
Tako redovi trojske i ahejske bijahu vojske
Na polju. Onda divni med vojskama prozbori
Hektor:
"
Od svih Ahejaca meu vama ima boljara, -
Kojega takvog srce na mejdan potie sada,
Neka izie amo, nek s Hektorom divnim se bori!
"
Sin Telamonov Ajas pred prsima s takovim titom
Pristupi k Hektoru blie, i prozbori njemu s
prijetnjom.
(II. 7, 65-66; 73-75; 224-225)
nego je rije o hrabrim megdandijama s naeg tla:
Kad se jednom vojske sastadoe
pod Gabelom turska i krstjanska,
prija neg se one udarie,
tursko mome vie brez pristanka:
"Nije I' koga porodila majka
, od sve vojske duda mletakoga,
da mi ie na mejdan junaki,
nasrid polja da se ogledamo?
"
Niko njemu iza ne smiae
nego vitez Gilima Andrija.
(Pisma druga od kotarski vitezova, koji turske
glave odsicae rata Bekoga, 73-82)
103
FRGM. 6: Dugi odl omak o navodnom taj nom
upadu Grka u trojanski tabor, takozvana D% neja,
vrvi sami m l ai ma :
Med nj i ma zapone ri je Gerenj ani n konj ani k
Nestor:
"
Ne bi l ' se, drugovi mi l i , u smi ono pouzdo
tkogod
Srce, te meu Trojce j unai ne poo, i ne bi l '
Kojega uhvatio dumana, to vrze se s kraj a,
I govor ne bi l ' moda med Troj ci ma kakovi uo,
to l i med sobom oni vij eaj u, kane l i ovdje
Ostati kod l aa bl i zu, dal eko od svoj ega grada,
I I ' e se u grad povratit, kad svl adaju ahejske si ne?
Sve to mogo bi uti i k nama se vratiti i tav;
Sl ava bi pod nebom njemu med svi ma l j udi ma bi l a
Vel i ka, a dar od nas vri jedan dobi t e jote:
Jer kol i ko je god gospodara l aama ovdje,
Crnu e njemu svaki po jednu ovcu darovat,
,
Koju jo jagnje sisa, a dara joj jednakog nema;
Taj e na gozbi svakoj i asti nazoan bi ti .
"
.
( /I. 1 0, 203-21 7)
Prava j e isti na ovo:
104
Ti ho j i m je knee besi dio:
"Da vi znate, ml adi kraj i ni ci ,
to govori Korner eneral e,
na divanu u Spl itu bi l omu!
obeaje pl au i du kal u,
svi tl o perje od zl ata medal je,
ko osvoj i kul u na Nori nu
i isti e Turke Gabelj ane. "
Al i su mu oni besidi l i :
"
Ti se u nas pouzdati more
'
|
l
i
I

,I
l
'
l
I
I
ka i u se, knee Ni kol ica,
al i evo vel i ke nevolj e:
bi l u kul u osvoj it ne emo
brez gal ija i brez l umbarada,
jer su u njoj si l eni j unaci ,
po i menu Gabelj ani Turci . "
Ni kol a je nj i ma besidi o:
"
Ne bri n'te se, ml adi kraj i ni ci ,
kul u emo l asno osvoj i ti
brez gal ija i brez l umbarada,
jer 'vo brzi turski barjam ie,
ie Turci gori u Gabel u,
ter e kl anjat s oam i aijam
i ostal i m agam i spahij am.
Onda emo udrit i znenada
i z potaje iz gore zel ene,
bi l u emo kul u osvoj i ti ,
strau emo pod ma okrenuti ."
(Pisma, kako knez Nikola Vladmirovi,
Toma Kusturi, Jakov Zmijarevi, Cvitan
Bilas i Grgur Dami, osvojie kulu od
Norna, 25-32; 37-44; 49-60)
FRGM. 7: Evo kako Homer podval juje kukavi ko
jaje u nae j unako gnij ezdo:
Od drugi h kad ve pre Patrokl o odvoj i ete,
Natrag ih k l aama pogna, i bjeat im ne dade u
grad,
Makar kol i ko htj el i, ve kl ae ih on u sredi ni,
Meu laama tad, med rijekom i vi soki m zidom,
Kl ae ih nasru na nj i h i osveti mnoge j unake.
( 1/. 1 6, 394-398)
105
Svi, meuti m, znamo da:
Junak bi e Bi l ui u Petre,
i on Turkom zadavae rane:
poteno je Petar
v
ojevao,
britku sabl ju krce napoj i o.
Kada nae Turci poti rae
pod Gabel om - ognjem izgori l a!
( Pisma od grada Knina i njegovi vitezova, 1 60-1 65)
F RGM. Lalj ivom pjesni ku ni smrt nije dovolj-
no sveta da bi rekao pravu isti nu :
Tad se Patrokl o zal e'ti na T roj ce rade im o zl u,
Poput Aresa brzog zaleti
s
e tri put Patrokl o
Vi ui strano i
u
bi j unaka tri puta devet.
A kad etvrti put se zaleti nal i an bogu,
Onda svretak ivota, o Patrokl o, osvanu tebi,
Jer se u kreevu l jutom strahoviti sukobi s tobom
Feb Apol on, a nije Patrokl o ga u vrevi pozno.
. ( II. 1 6, 783-789)
Za
n
ae itaoce isti na ipak postoj i :
106
Ej del ijo Brnj ievi Luka,
bie tvoja od mejdana ruka,
spomi nj u te i danas j unaci,
Dal mati ni, jo i Tal ijanci,
jer si mnoge odsi kao gl ave
pod Gabel om i na vee mista,
al i tvoja bi e odsiena
u Gabel i s Turci m boj ak biju.
Na i stoj ga ufatie Turci,
pod Gabe!om odsi koe gl avu.
Ej , Gabelo, ognjem izgori l a!
(Pisma trea osobita od vitezova poljiki,
i
'
J
koliko je koj glava odsikao rata od Kandije
i Marje, 297-304; Pisma od Kaia, 30-32)
FRGM. 9 : Pij eteta nema ni prema tobonjoj
Andromahi, kad nari e za suprugom Hektorom
( = ' Usom) , a neobj ektivno su prenijete i njezine rije
i si nu jedi ncu :
Mrak se na obje oi Andromahi crni navue
U pla udari tad i med enama trojanskim ree:
"Hektore, nesretne I' mene! Sudbine se rodismo
iste,
Nas dvoje: ti u Troj i u dvori ma Prijama kralja,
A ja se rodi h u Tebi, pod gorom umovitim
Pl akom,
Eetionu u dvorma, othranio me je malu
Nesretni k zl osretnu mene! Ej rodio da me je nij e!
Pod zeml ju ti duboko Aidu ide sad u dom,
A u dvorima mene udovicu ostavl ja ev
o
,
U mrskoj tuzi, a nae dijete l udo je jote,
Koje smo nesretni mi porodi l i, ne e ti njemu
Hektore, obrana biti, jer mrtav si, niti on tebi . "
( II. 22, 466; 476-486)
U pravom, trojanskom izvorni ku, jadi kovka nesretne
ene svakoga mora di rnuti u srce:
(Muu Hektaru: )
Aj me Usa, kri l o od Gabele,
ludo ti si izgubio gl avu!
(Sinu Astijanaktu / = Dobroslavu/: )
Ja sam tebe, si nko, odgoj i l a,
odgoj i l a tugom i emerom,
krij ui te po gori zel enoj,
da te ne bi Grci umori l i.
1 07
108
A sad mi je tuba dodij al a
od moj ega jadnoga naroda,
da ne moe gl obe podnositi
ni arae Gtkom pri praviti.
Uzmi, si nko, orj anske alj i ne
i na ruku prsten od zl amenja,
na komu je al em-kamen dragi,
na kamenu ime babe tvoga.
(Pisma od glavara turski i silni junaka
/Rata Maloga i posli njega/ 48-49;
Pisma od kralja Dobroslava, 1 3-24)
S A D R A J
Dubravko Skiljan: Kako je Roberto protrao
kroz Jugoslaviju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
Zlatko Seelj: Salinasov logistiki "pied 3 terre". .
1 7
Marina Milievi: Sto se dosad ekalo s
otvaranjem kamenoloma u Gabeli? . . . . . . . . .
29
Mithad Kozlii: Neke primjedbe na astronom-
ska i opegeografska razmatranja u knjizi
"Homerova slepa publika" R. S. Pricea . . . . . .
35
Damir Salopek: Kad krokodili govore grki . . . . . 65
Bruna Kunti-Makvi: Veliki prigodni kviz:
Jeste li Trojanac? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Darko Novakovi: Filologija izvanpansionske
potronje (mungosi i mafijai na braniku
istine o Troji) ; . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 85
DODATAK
Fragmenta Gabellana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
109 '
Posebno i zdanje
TROJA I KAKO J E STEI
Izdanje Latina et Graeca
Ureduju
Darko Novakovi
Damir Salopek
Zlatko eelj (glavni i odgovorni uredni k)
Dubravko kiljan
Izvrni i zdava
VPA
Zagreb, Avenija bratstva i j edinstva 4
Grafi ki uredni k
Franjo Ki
Likovna oprema
Alfred Pal
Tisak
JUMENA, Zagreb
Ako vas zani ma anti ka, moete se za 1 00,00 di nara
( deset tisua stari h) pretpl atiti na asopis
LATI NA ET GRAECA
' koj i u dva broja godinje objavlj uj e zani mlj ive pri loge
za svakog itaoca.
Adresa uredni tva:
LATI NA ET GRAECA
Krnjavoga 2, 41 000 Zagreb
Po pri mi tku Vaeg upita aljemo potrebne obavijesti.