Namaz-sticanjeAllahovaNura

Nur, svjetlost, jasnost, ljepota, bistrina, svjeina; jedno od Allahovih d.. lijepih imena; Kur'anski ajet da je Allah dz;; mir nebesa i Zemlje; Pojava znakova i ljepote u srcu Bogu bliskih ljudi.[1]

Uzvieni Allah d.. u Kur'anu na vie desetina mjesta pominje Nur (esto se prevodi kao Svjetlost) u pet kategorija ajeta:

1. izvoenje iz tmina na Svjetlost (minez-zulumati ilen-nur); 2. neto to je sputeno ovjeanstvu (ve enzelna ilejkum nuren mubina); 3. neto to je dolo uz objave Musaa, Isaa i Muhammeda s.a.v.s; 4. Ajetun-nur i Nur kao zaseban kvalitet; 5. Svjetlost okom vidljiva.

Od tih 33 ajeta u kojima se pominje Nur, najvie panje je posveeno upravo 35. Ajetu sure Nur na koji emo i mi obratiti panju neto kasnije. Meutim treba posvetiti panju prvo samom konceptu Nura.

Islamski uenjaci su stotinama godina analizirali i bavili se tim najzanimjivijim konceptom kojim je oznaen jedan veliki dio islamske mistike i filozofske misli. Ve na samom poetku Kur'ana je naznaeno da je to Knjiga za one koji vjeruju u nevidljvo i namaz klanjaju (ju'minune bil gajbi ve jukimunes salati) [2] i time se obrazlae kako je materijalno oku-vidljivo postojanje samo jedan djeli cjelokupne realnosti. Taj ostatak postojanja koje nam je skriveno se naziva gajb, sirr, i radi pomena u Kur'anu Allahov Nur je izuzetno vaan segment toga.

Naunici e rei da se svjetlost ne vidi, ve se vide predmeti koje ona obasjava. Tako da ukoliko ova svjetlost oko nas koju imamo priliku iskusiti paljenjem svijee, u toku dana (izmeu izlaska i zalaska sunca), u toku noi pri mjeseini i u savremenom dobu preko elektrine struje, obasjava materijalnu realnost, onda Nur Allahova Svjetlost obasjava ono to je gajb i prevazilazi koprene koje nam brane da vidimo druge dimenzije Realnosti.

Prenosi se od Omera-radijallahu anhu: "Jednog dana sjedjeli smo kod Allahovog Poslanika - sallallahu alejhi we sellem - kad se pojavi ovjek jako

bijele odjee i jako crne kose. Na njemu se ne primijeti trag putovanja i niko ga od nas ne poznavae. Sjede kod Poslanika. Oslonivi svoja koljena na njegova koljena, stavio je svoje dlanove na njegovo stegno pa ree: "O, Muhammede, obavijesti nas o islamu." Resulullah - sallallahu alej-hi we sellem - ree: "Islam je da posvjedoi da nema Boga osim Allaha i da je Muhammed Allahov poslanik i da obavlja namaz, daje zekjat, posti ramazan, hodoasti Ka'bu ako si u mogunosti da to uini." On ree: "Istinu si rekao." Mi se zaudismo: pita ga i potvruje mu. Isti ree: "Obavijesti me o imanu." Pejgamber ree: "Da vjeruje u Allaha, Njegove meleke, Njegove objave, Njegove poslanike, Posljednji dan i da vjeruje u Njegovo odredenje dobra i zla." Ree: "Istinu si rekao." Ree: "Obavijesti me o ihsanu (dobroinstvu)." Pejgamber ree: "Da robuje Allahu kao da Ga vidi, jer, iako ti ne vidi Njega, zaista On vidi tebe." Ree: "Obavijesti me o asu (Sudnjem danu)." Pejgamber ree: "O njemu upitani ne zna vie od onoga koji pita." "Obavijesti me o Njegovim znakovima." Ree: "Kad robinja rodi svoju gospodaricu, kad se vide bosonogi, goli, oskudni pastiri kako se nadmeu u izgradnji visokih gradevina!" Zatim ode, a ja sam ostao zbunjen. Zatim ree Pejgamber: "Omere, zna li onoga koji je pitao?" Ree: "Zaista je ono Dibril doao da vas podui vjeri."[3]

Ovaj dogaaj koji se desio u Medini nakon Oprosnog Hadda ima mnogo vanih poruka i nesporno je primjenjiv na temu Nura preko treeg pitanja koje Debrail a.s. postavlja Poslaniku s.a.v.s. Ihsan se na osnovu ovog hadisa objanjava kao stanje pobonosti i produhovljenosti u kojem je rob stalno svjestan svog Rabba. Poslanik s.a.v.s. nesluajno koristi primjer kao da Ga vidi i time nas podsjea na jedan drugi hadis koji prenose Buharija i Muslim od Ebu-Hurejrea, r.a.:

"Neki ljudi rekli su Allahovom poslaniku, a.s.: 'O Allahov Poslanie, hoemo li vidjeti naeg Gospodara na Kijametskom danu?' Allahov Poslanik, s.a.v.s., odgovori: 'Je li vam teko ugledati mjesec u vedroj noi?' 'Ne, Allahov Poslanie!' 'Je li vam teko vidjeti sunce kad nema oblaka?' 'Ne, Allahov Poslanie!' On tada ree: 'Vi ete isto tako vidjeti Allaha. Allah, dz.., e sakupiti ljude na Sudnjem danu i rei: 'Ko bude neto oboavao, neka to slijedi,' pa e oni koji su oboavali sunce slijediti Sunce, a oni koji su oboavali Mjesec slijediti mjesec, a ko bude oboavao tagute (sve to se oboava mimo Allaha) slijedit e tagute, a ostat e ovaj ummet sa munaficima u njemu (oni su ostali u grupi vjernika, jer su se imanom prikrivali na dunjaluku, pa e i na Ahiretu uiniti isto i slijediti vjernike, i ii za njihovim nurom, sve dok Allah, d.., ne postavi izmeu njih zid, pa od njih ode nur vjernika. I njihovo mjesto e biti najdublji dio Dehennema.[4]

O kakvoj se razlici radi u odnosu na ovaj dogaaj iz Kur'ana:

I kad Nam Musa doe u odreeno vrijeme, i kada mu Gospodar njegov

progovori, on ree: "Gospodaru moj, ukai mi se da Te vidim!" "Ne moe Me vidjeti" ree -, "ali pogledaj u ono brdo, pa ako ono ostane na svom mjestu, vidjee Me!" I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesvijeen strovali. ^im se osvijesti, ree: "Hvaljen neka si! Kajem Ti se, ja sam vjernik prvi!"[5]

Musa a.s. iako je poslanik i ima neosporan mekam dobija odgovor Len terani Ti me ne moe vidjeti, a u Sahih Hadisu Poslanik s.a.v.s. najavljuje vienje Allaha d.. kao to se vidi mjesec u vedroj noi. Razlika je u vrstama svjetlosti kojima se sagleda Realnost oko nas i u nama.

Poto je Kur'an riznica kljueva i recepata, Allah d.. nam u Svojoj neizmjernoj Milosti nudi recept i klju za sticanje Nura kojim se moe sagledati i ono to je golom oku nevidljivo. Sada se vraamo na ajetun-nur.

Allah je svjetlost nebesa i Zemlje! Primjer je svjetlosti Njegove kao nia u kojoj svjetiljka je! A svjetiljka je u staklenici, a staklenica kao zvijezda blijetea koja se pali s blagoslovljenog drveta maslinova, ni istonoga ni zapadnoga! Ulje njegovo gotovo da sija, premda ga vatra nije dotakla! Svjetlost nad svjetlom! Allah upuuje svjetlosti Svojoj koga On hoe i Allah navodi ljudima primjere Svoje, a Allah zbilja zna svaku stvar.[6]

Ibn Abbas tumai da je nia koja se pominje u ajetu vjerniko srce, pa time ono vjerniko srce koje uglaa svoju lampu/staklenicu i time uini da Nur doe do izraaja postaje nosilac svjetlosti (siraden munira) u znaenju posude koja isijava tu svjetlost ba kao to fenjer isijava svjetlost zapaljenog fitilja.

Ovaj ajet u naem tumaenju opisuje ono to je Poslanik s.a.v.s. nazvao tezkije (tazkiyah ar. ienje due), a to je nepotrebno vremenom dobilo razna druga imena i time stvorilo fiktivno odvajanje od univerzalno prihvaenog islamskog znanja. Ilmul tezkije ili Ilmul Ihsan danas nose razna neprirodna imena ije se ni porijeklo ne moe povezati sa Poslanikom s.a.v.s. jer on te termine nije koristio. Te termine smatramo ejtanskom fitnom i vesvesom koja je nastala sa namjerom da se muslimani lie svake duhovnosti. Danas emo uti Tesavvuf, Derviluk, Sufizam, Misticionizam, Dervii, Sufije, Kaderije, Nakibendije, Mevlevije i mnoge druge podjele i imena koja sigurno ne doprinose jedinstvu Ummeta i koja ne pomau muslimanima, a ni onim koji nose ta imena. Ono to neki zovu Sufizmom je u izvornoj terminologiji Tezkije ienje due i nauka o tome (kao to je nauka o hadisu Ilmul-hadis, i nauka o tumaenju Kur'ana Ilmul-tefsir) Ilmul-ihsan ili Ilmul-tezkije.

Alegorija u 35. Ajetu sure Nur kojom se za lampu/staklenicu kae da je bljetea (bez mrlje, bez prljavtine, bez ai) ukazuje na to da ju je neko oistio/uglaao/polirao i da je stalno isti. Ako je taj fenjer/lampa nae srce (a vjerujemo da jeste) onda je ienje staklenice Zikr sjeanje na Allaha d..

U suri Ahzab On, Svemogui upuuje:

O vjernici! Sjeajte se Allaha pominjanjem estim![7]

To pominjanje se dijeli na obavezno (odreeno i specificirano) i nafile. Obavezni zikr je salat/namaz koji ima svoja vremena i on ima jednu dodatnu odliku Namaz je razgovor roba i Rabba.

U nastavku sure Nur u 36. i 37. Ajetu Allah nas upuuje i gdje emo nai taj Nur:

U kuama koje se Allahovom voljom podiu i u kojima se spominje Njegovo ime hvale Njega, ujutro i navee, ljudi koje kupovina i prodaja ne ometaju da Allaha spominju i koji namaz obavljaju i zekat daju, i koji strepe od Dana u kom e srca i pogledi biti uznemireni[8]

U 37. Ajetu su jasno naznaene odlike ljudi koji su nosioci Nura:

1. Hvale Njega, ujutro i naveer; 2. Kupovina i prodaja ih ne ometaju da Allaha spominju; 3. Namaz obavljaju; 4. Zekat daju; 5. Strepe od Dana u kome e srca i pogledi biti uznemireni.

Ve sad nam je jasno daleko od sumnje da sticanje Allahovog Nura koji je sredstvo spoznaje Realnosti (vidljive i nevidljive) je utemeljeno na ispravnom namazu (iji su i fiziki i duhovni ruknovi zadovoljeni), halal imetku (isti ga zekat, a kupovina i prodaja im nije haram jer bi haram imetak i haram zaraena hrana onemoguila ispravnost molitve, namaza i zikra. To znai da

ne koriste kamatu, koriste halal platena sredstva i ne zakidaju druge ljude u trgovini), estom zikru (kojim glaamo svoje srce i otklanjamo poroke due koja je sklona zlu) i brizi za Dan (neki mufessiri kau Sudnji Dan, neki kau Dan Proivljenja, a neki kau da se to odnosi na haos i smutnju koja e nastupiti u vrijeme Deddala u Posljednjem dobu).

Allah d.. za taj dan kae: u kome e srca i pogledi biti uznemireni pri emu teteqallebu oznaava stanje prevrtanja i promjene iz jednog stanja u drugo ili u kontekstu pogleda i srca sada e gledati i voljeti jedno, a sada drugo to moe biti neka dilema, raskrsnica ili izbor koji ljudi trebaju napraviti. Poto na Danu Sudnjem i Danu Proivljenja nema izbora ve se suoavamo sa posljedicama svog ivota, priklanjamo se onim tumaenjima po kojima se to odnosi na Dan smutnje kada e i Deddal i Isa sin Merjemin a.s. ustvrditi da su Mesih, a vjernici strepe od tog dana i pripremaju sebe kako bi mogli prepoznati Realnost u toj smutnji. A Allah d.. najbolje zna.

Svaki kur'anski ajet ima vie znaenja i mogunosti interpretacije, a prava znaenja su poznata naravno Allahu d.., i on ih je pojasnio Svom Poslaniku s.a.v.s., a Poslanik s.a.v.s. u mjeri u kojoj je to smatrao potrebnim prenijeo svojim ashabima, a oni nama. Neku mufessiri kao to smo ve naveli u tumaenju ovog Dana pozivaju se na Dan Sudnji, iako Allah d.. u primjeru kada jasno navodi Sudnji Dan drugaije opisuje stanja ljudi:

On im samo puta do Dana kada e im oi ostati otvorene i kada e urei uzdignutih glava, netremice gledati; a srca e im prazna biti.[9]
U ovom primjeru iz sure Ibrahim se jasno govori o strahotama Sudnjeg dana i stanju ljudi, a ne pominje se dvoumljenje i uznemirenost kakvu smo prethodno objanjavali. A Allah d.. najbolje zna.

Muhammed Yesari

[1] Mali rjenik sufijsko-tarikatskih izraza Fejzulah ef. Hadibajri

[2] Kur'an 2:3

[3] Prenio Muslim, objavljeno u: etrdeset hadisa - Izabrane izreke Boijeg

Poslanika Muhammeda, sastavio: Imam en-Nevevi, 11. izdanje, Zagreb, 1993., str. 6-8

[4] Vidi serhun Newewi 'ala Sahih Muslim, 3:19

[5] Kur'an 7:143

[6] Kur'an 24:35

[7] Kur'an 33:41

[8] Kur'an 24:36-37

[9] Kur'an 14:42-3