Hvala vam! Oseam se poastvovano to sam veeras prisutan na ceremoniji dodele diploma na jednom od najveih univerziteta u svetu.

Istini za volju, nisam nikad diplomirao na koledu i ovo je najdalja taka do koje sam ikada dospeo kada je u pitanju diplomiranje na fakultetu. Danas elim da vam ispriam tri prie iz svog ivota. To je sve. Nije neka velika stvar. Samo tri prie. Prva pria je o povezivanju taaka. Odustao sam od studiranja na Reed Koledu nakon est meseci studiranja, posle ega sam studirao vanredno sledeih 18 meseci pre nego to sam i zaista odustao. I, zato sam zapravo napustio studije? Sve je to poelo pre nego sam se rodio. Moja bioloka majka je bila mlada, neudata maturantkinja, i kao takva odluila je da me da na usvajanje. Oseala je veliku potrebu i elju da me usvoje diplomci sa koleda, tako da je sve ve bilo pripremljeno za usvajanje od strane advokata i njegove supruge, izuzev toga to su praktino na dan mog izbaaja u posljednjem momentu odluili da zapravo ele devojicu. Tako da su moji roditelji, koji su bili na listi ekanja, dobili poziv u sred noi sa pitanjem: Imamo neoekivano roenu muku bebu, da li biste je eleli? Rekli su: Zato da ne? Moja bioloka majka kasnije je otkrila kako majka koja me je usvojila zapravo nije nikada ni diplomirala na koledu, a moj otac nije uspeo da zavri ni srednju kolu. Odbila je potpisati papire za usvajanje. Popustila je tek nakon nekoliko meseci kada su moji roditelji obeali da e mi obezbediti studiranje na koledu. To je bio poetak mog ivota. I 17 godina kasnije, iao sam na koled, ali sam naivno odabrao koled koji je bio skup ba kao i Stanford, tako da je sva uteevina mojih roditelja koji su pripadali radnikoj klasi potroena na fakultetsko obrazovanje. Nakon est meseci, nisam video nikakvu vrednost u tome. Tako da sam odluio da odustanem, sa uverenjem da e sve izai na dobro.Bilo je poprilino strano u poetku, ali gledajui unazad, bila je to jedna od najboljih odluka koje sam ikada doneo. U momentu kada sam odustao, nisam vie morao prisustvovati obaveznim asovima koji me nisu interesovali, pa sam poeo uzimati one asove koji su mi se inili daleko interesantnijim. Nije ba sve bilo tako bajkovito. Nisam imao svoju sobu u kojoj bih mogao prespavati, tako da sam spavao u sobama svojih prijatelja. Uvijek sam vraao flae od Koka -Kole za koje sam dobivao pet centi da bih mogao kupiti hranu s tim novcem, pa sam nedjeljom svake veeri pjeaio sedam milja da bih barem jednom sedmino dobio dobar obrok u hramu Hare Krina. Jako sam to volio! I mnoge druge stvari u koje sam se upustio slijedei svoju radoznalost i intuiciju, kasnije su se ispostavile kao neprocjenjive. Da vam dam samo jedan primjer: Rid koled je u to vrijeme nudio vjerovatno najbolje kurseve kaligrafije u dravi. Na svakom posteru kampusa, svakoj etiketi na svakom izlogu vidjela se prekrasna runa kaligrafija. Poto sam odustao od redovnog studiranja na fakultetu i nisam imao obavezu prisustvovanja normalnim asovima, odluio sam da ponem sa asovima kaligrafije kako bih nauio tu vjetinu. Uio sam o Serif i Sans serif pismima i oblicima slova, o varijetetu i veliini prostora izmeu razliitih kombinacija slova, o tome ta je to to tampariju ini velikom. Bilo je to prekrasno, istorijski i umjetniki suptilno u smislu da nauka kao takva sama po sebi nije u mogunosti sagledati neto tako, smatrao sam tu stvar fascinantnom. Nita od ovoga, ama ba ni po kojoj logici nije moglo biti od nekakve praktine koristi u mom buduem ivotu. Ali deset godina poslije, kada smo dizajnirali prvi Macintosh kompjuter, sve mi se zapravo vratilo nazad, to smo iskoristili u dizajniranju Mac-a. To je bio prvi kompjuter koji je imao prekrasnu tipografiju. Da nisam nikada iao na taj jedan jedini kurs na koledu, Mac ne bi nikada imao mnogostruke oblike slova ili proporcionalno odvojene fontove, i kako je Widows zapravo samo kopirao Macintosh, vrlo je vjerovatno da nijedan PC ne bi nikada imao fontove. Da nisam nikada odustao od obaveznih asova, ne bih nikada upisao asove kaligrafije i PC-jevi vjerovatno ne bi nikada imali tako lijepu tamparsku lepezu kao to je imaju. Naravno, bilo je nemogue povezivati te dodirne take kada sam bio na koledu, ali je bilo veoma, veoma jasno vidjeti tu vezu 10 godina kasnije. I naravno, ne moete spojiti take gledajui ivot unaprijed. Morate vjerovati u neto, vau sudbinu, ivot, karmu, bilo ta zato to vjerovanje da e te take dovesti do povezivanja vae ivotne staze, daje vam samopouzdanje da slijedite svoje srce, ak i kada vas vodi u dobro istroenu putanju, i tada nastaje odreena razlika.

Moja druga pria je o ljubavi i gubitku. Bio sam srena osoba. Otkrio sam veoma rano u svom ivotu to je to to volim raditi. Voz (Woz Stiv Vozniak, suosniva kompanije Apple) i ja smo pokrenuli Apple u garai mojih roditelja kada sam ja imao dvadeset godina. Radili smo naporno i teko, a nakon deset godina Apple je narastao sa nas dvojice iz garae na dvije milijarde vrijednu kompaniju sa p reko 4000 zaposlenika. Taman to smo izdali nau najnoviju kreaciju Mecintosh nakon godinu dana, u trenutku kada sam napunio tridesetu, otputen sam. Kako moete biti otputeni iz kompanije koju ste osnovali vlastitim rukama, pitate se? Pa, tokom sv e breg razvoja i narastanja Apple-a, zaposlili smo nekoga za koga smo mislili da je veoma talentovan da vodi kompaniju zajedno sa mnom, i tokom prve godine, stvari su tekle u najboljem redu. Ali nakon toga, nae vizije o budunosti poele su se razilaziti i sasvim oekivano, imali smo veliki pad. Uslijed toga, odbor koji je bio na njegovoj strani odluio je o mom otkazu, tako da sam javno bio izbaen iz kompanije. Stvar na koju sam se fokusirao itavog ivota otila je u nepovrat, sve je bilo grozno. Stvar no nisam znao ta da radim u prvih nekoliko mjeseci. Shvatio sam da sam iznevjerio pretnodnu generaciju preduzetnika i da sam olako odustao od voditeljske palice. Sreo sam se sa Dejvidom Pakardom i Bobom Nojsom i pokuao sam se ispriati to sam zaribao tako loe. Bio sam poput velike javne sramote i ak sam pomiljao na odlazak iz doline. Ali neto me je polagano poelo uzdizati prema gore. Jo uvijek sam volio to to sam radio. Splet dogaaja u Apple-u nije mnogo promjenio stvari. Bio sam odbaen, ali sam jo uvijek bio zaljubljen u to to sam radio. Tako da sam odluio krenuti iz poetka. Nisam to vidio odmah, ali se ispostavilo da je to to sam bio otputen iz Apple -a bila najbolja mogua stvar koja mi se ikada mogla desiti. Teina uspjeha bila je zamijenjena lakoom novog poetka. Dobio sam potrebnu slobodu da uem u jedan od najkreativnijih perioda svoga ivota. Tokom sljedeih pet godina zapoeo sam kompaniju pod nazivom NeXT, sljedeu kompaniju pod nazivom Pixar, gdje sam upoznao nevjerovatnu enu koja je kasnije postala moja supruga. Pixar je imao ambicije da kreira prvi kompjuterski dizajniran animirani film pod nazivom Toy Story, i sada je najuspjeniji animacijski studio na svijetu. U nevjerovatnom preokretu, Apple je kupio NeXT, tako da sam se vratio Apple-u i tehnologiji koju smo dizajnirali u NeXT-u, koja je srce Apple-ove tekue renesanse, i uz sve to, Loren i ja imamo predivnu porodicu zajedno. Prilino sam siguran da se nita od ovog ne bi desilo da nisam otputen iz Apple -a. To je bio lijek odvratnog okusa ali ga je pacijent trebao. Nekada vas ivot udari ciglom u glavu. Ne gubite vjeru. Uvjeren sam da je jedina stvar koja me je tjerala naprijed ta da sam volio to to sam radio. Morate pronai ono to volite. To je istina koja vrijedi i za rad isto kao i za ljubav. Va rad e ispuniti vei dio vaeg ivota i jedini nain da istinski budete zadovoljni je da radite ono za ta vjerujete da je sjajan i znaajan posao, a jedini nain da obavljate sjajan i znaajan posao je da volite to to radite. Ako to jo niste nali nastavite traiti, ne smirujte se. Kao i sa svim pitanjima srca, znaete kada ga naete i kao i svaka druga sjajna veza ona postaje sve bolja i bolja kako godine protiu. Zato nastavite traiti. Ne smirujte se. Moja trea pria je o smrti. Kada sam imao 17 godina proitao sam citat koji je glasio otprilike ovako: Ako ivite svoj ivot kao da vam je svaki dan posljednji, jednog dana ete sigurno biti u pravu. Taj citat me je impresionirao i od tad, sljedee 33 godine, gledao sam u ogledalo svako jutro i pitao se, Ako bi danas bio zadnji dan mog ivota, da li bih elio da uradim ono to u da uradim danas.. I kada god bi odgovor bio ne za previe dana u nizu, znao sam da moram neto da promijenim. Podsjeanje na to d a u biti uskoro mrtav je najvanija stvar na koju sam ikad mogao raunati da mi pomogne da napravim velike izbore u ivotu, jer skoro sve, sva vanjska oekivanja, sav ponos, sav strah od ponienja ili neuspjeha, sve ove stvari se samo raspu pred licem smrti, ostavljajui samo ono to je stvarno bitno. Pomisao da e umrijeti je najbolji nain, za koji ja znam, da izbjegnete zamku razmiljanja da imate ta da izgubite. Ve ste goli. Nema razloga da ne pratite svoje srce. Prije otprilike godinu dana dijagnostifikovan mi je rak. Imao sam pregled u 7 i 30 ujutro i jasno mi je pokazan tumor na pankreasu. Nisam do tada ni znao ta je pankreas. Doktori su mi rekli da je to skoro sigurno tip raka koji je neizljeiv i da ne mogu oekivati vie od tri do est mjeseci ivota. Doktor mi je savjetovao da idem kui i da sredim poslove, to je doktorska ifra za pripremi se da umre. To,

zapravo, znai da pokuate da u samo nekoliko mjeseci svojoj djeci kaete sve za ta ste mislili da ete imati narednih deset godina da im kaete. To znai da je sve pod konac tako da bude to je mogue lake vaoj familiji. To znai da kaete zbogom. ivio sam sa tom dijagnozom itav dan. Kasnije, te veeri, uradili su mi biopsiju tako to su mi gurnuli endoskop kroz grlo pa kroz stomak u crijeva, stavili iglu u moj pankreas i izvadili nekoliko elija iz tumora. Ja sam bio pod sedativima ali moja ena koja je bila prisutna, rekla mi je da su doktori, kada su vidjeli elije pod mikroskopima, poeli plakati jer se ispostavilo da imam veoma rijetku formu raka pankreasa koja je izljeiva operacijom. Operacija je obavljena i ja sam na sreu dobro. Ovo je bio moj najblii susret sa smru i nadam se da e tako i ostati jo nekoliko decenija. Nakon to sam to proivio mogu sada rei sa malo vie sigurnosti nego kada mi je smrt bila koristan, ali ipak samo intelektualni koncept, niko ne eli da umre, ak ni ljudi koji ele da odu u raj ne ele da umru da bi otili tamo. Pa ipak, smrt je destinacija koja nam je svima zajednika. Niko je nikada nije izbjegao. Tako i treba biti, jer smrt je najvjerovatnije najbolji pojedinani izum ivota. Ona je ivotni agent promjena. isti staro da bi napravila put novom. Ovoga trenutka novo ste vi. Ali, jednog dana, ne tako daleko od danas, vi ete postepeno postati staro i biete poieni. ao mi je to sam tako dramatian, ali to je istina. Vae vrijeme je ogranieno i zato ga ne rasipajte ivei neije tue ivote. Ne dozvolite da budete zarobljeni u zamke dogmi tj. ne ivite u skladu sa rezultatima razmiljanja drugih. Ne dopustite da buka tuih miljenja nadglasa va unutranji glas, srce i intuiciju. Oni ve nekako znaju ta zaista elite postati. Sve ostalo je drugorazredno. Kada sam bio mlad postojala je nevjerovatna publikacija koja se zvala Katalog i tave Zemlje (The Whole Earth Catalogue) i bila je jedna od biblija moje generacije. Kreirao ju je momak po imenu Stjuart Brend, nedaleko odavde u Menlo Park-u i udahnuo joj ivot svojim pjesnikim darom. Ovo se desilo kasnih 60 tih, prije PC i kompjuterskog izdavatva, tako da je sve raeno pisaim mainama, makazama i polaroid kamerama. To je bilo neto kao Google u papirnom obliku 35 godina prije Google -a. Bio sam idealista, obuzet finim alatkama i sjajnim ureajima. Stjuart i njegov tim su napravili ne koliko izdanja Kataloga, a na kraju, kada mu je proao vijek trajanja, i posljednje izdanje. Bile su to sedamdesete i bio sam vaih godina. Na poleini poslednjeg izdanja bila je fotografija seoskog puta u zoru, onakvog na kakvom biste se mogli nai kako stopirate, ako ste avanturistikog duha. Ispod fotografije bilo je napisano: Ostani gladan, ostani luckast. (Stay hungry, stay foolish) To je bio njihov oprotaj. Ostani gladan, ostani luckast. I ja sam uvijek elio to sebi, i sada, kad diplomirate i poinjete iznova, to elim i vama. Ostanite gladni, ostanite luckasti. Hvala vam mnogo svima!