Definicija zdravlja

SZO
Glavne odredbe i ograničenja
 O statusu definicije SZO
 Predstavlja “službenu”, “oficijelnu” definiciju
zdravlja, službeni vokabular konstantno ponavljan
u općerasprostranjenoj upotrebi; naći ćemo je u
svim važnijim udžbenicima medicine; uče je, i
moraju je znati, studenti medicine i srodnih
fakulteta, diljem svijeta
 Prihvaćena je ne samo u znanstvenim krugovima,
odnosno od strane znanstvenih autoriteta,
vodećih intelektualaca već i od nacionalnih vlada
kao i od strane vodećih institucija, međunarodnih
udruga
 Spada u red krajnje “socijalizirane” definicija jer
se njezin smisao objektivira do razine općenite
razumljivosti koja se uporno ponavlja a da se,
pritom, nitko ne pita o njezinom pravom smislu
 O kognitivnoj (spoznajnoj)
vrijednosti takve “službene”
definicije?
 Ona gubi svoju kognitivnu vrijednost
i služi samo prepoznavanju fakata
nepostavljenih u pitanje(Marcuse)
 Općenito: definicija koja se
konstantno i monopolistički ponavlja,
postaje vremenom “hipnotička”
definicija
 Zdravlje je stanje potpunog tjelesnog
(fizičkog), duševnog (psihičkog) i
socijalnog blagostanja, a ne samo
odsustvo bolesti i iznemoglosti.
(Ustav Svjetske zdravstvene
organizacije,1946)
 Zdravlje nije puko nepostojanje
bolesti, već stanje potpunog fizičkog,
mentalnog, duhovnog i socijalnog
blagostanja. (Deklaracija SZO iz Alma
Ate,1974)
 Pozitivna percepcija definicije
zdravlja SZO
 Odbacuje biomedicinski redukcionizam
 Određuje zdravlje osobnim i socijalnim
dobrom
 Ističe se progresivnošću i širinom
 Implicitno negira isključiva prava liječnika
na davanje konačnih procjena o stanju
zdravlja
 Izraz je nove i napredne medicinske
ideologije
Negativna percepcija definicije
SZO
 Po svojim temeljnim
karakteristikama, ona je i dalje
biocentrična
 To što koristi novu terminologiju ne
znači da je uspjela “iskoračiti” iz
okvira biomedicinske paradigme
 Drugim riječima, ona ne dolazi iz
nekog drugog “ideološkog svemira”
 Naprotiv, ona sublimira sve bitne
principe biomedicinske paradigme
 Neki najkrupniji nedostaci
 Sadrži utopističke i idealističke elemente;
utopijska proklamacija (isto vrijedi i za
dokumente iz serije: “Zdravlje za sve do 2000”.)
 Zdravlje se određuje apsolutnom a ne relativnom
kategorijom
 Zdravlje je primarno određeno u negativnim
terminima
 Zdravlje je određeno stanjem a ne procesom
 Ne objašnjava mnoge kontroverze koje se javljaju
u pogledu značenja izraza: fizičko blagostanje,
psihičko blagostanje, socijalno blagostanje
 Utopistički i idealistički
elementi
 Naglašeni utopistički elementi doveli su do
toga da se ova definicija svrstava u red
teorija koje zdravlje smatraju idealnim
stanjem
 zdravlje se fetišizira i apsolutizira
 Ona je tek afirmacija vjerovanja i principa,
prije nego kvantitativna tehnička definicija
zbog čega ona ima ograničenu praktičnu
upotrebu
 Preširoka je da bi bila operacionalna
(Dolfman)
 Kratki ekskurs u mit o
zdravlju
 Iluzija da čovjek može ostvariti savršeno
zdravlje i sreću cvala je u različitim
oblicima otkad postoji povijest
 Ep o Gilgamešu- najstariji sačuvani ep na
akadskom jeziku(1700. prije Krista):
Gilgameš se ne može pomiriti sa smrću
najboljeg prijatelja; istinski i duboko
užasnut fenomenom smrti, odlazi u
podzemni svijet gdje mu se daruje “biljka
života”; na povratku kući, Gilgameš zaspi i
“biljku života” mu ukrade zmija; umjesto
vječnog života, ostaje mu svijest o
neumitnosti smrti
 Grčka mitologija
 Vječna mladost i/ili besmrtnost također se
postizava konzumiranjem posebne
supstancije – nektara i ambrozije, pića i
hrane koji su bili isključiva povlastica
bogova, Olimpljana zbog čega su oni
ostajali vječno mladi
 Krađu ambrozije i nektara sa Olimpa,
Tantal, Zeusov zemaljski sin, obrazlaže:
nisam htio ljude osloboditi ni smrti ni
bijede starenja već im samo pokazati što
imaju bogovi a što oni, kao ljudi, nikada
neće doseći(vječni život)
 Tantalove muke
 Descartes (17.st.)
 Ideja o produljenju (čak neodređenom)
života potpuno je u skladu s
mehanicističkom fiziologijom; nema
nikakva razloga da se stroj našeg tijela
mora pokvariti; organi se dakako troše, ali
se mogu obnoviti
 Za njega, nema ni malo dvojbe da li će se
ljudski život moći produljiti: jamstvo za
produljenje života pruža nam, prije svega,
rastuće medicinsko umijeće
 Condorcet (19.st.)
 Napredak u zdravstvu, zdravija
ishrana i udobnije stanovanje
obavezno će produljiti normalno
trajanje ljudskog života
 Prosječan životni vijek neće imati
nikakvu odredljivu granicu
 Kontinuitet mita o potpunom
zdravlju, vječnom
životu/mladosti ili barem,
dugovječnosti
 Mijenjase tek supstancija kojom se
savršeno zdravlje treba ostvariti:
umjesto “biljke života”, danas se
vječni život/potpuno zdravlje
(Nietzsche, “veliko zdravlje”) nastoji
osigurati uz pomoć farmaceutske
indusrije i sofisticirane medicinske
tehnologije
Odakle tako naglašeni mitski
diskurs o savršenom zdravlju?
 Nietzsche: Nije li volja za zdravljem
“neka predrasuda, neki kukavičluk i
možda dio najfinijeg barbarstva i
zaostalosti”?
 Kako je u znanstveno-tehnički
razvijenom društvu uopće moguć
mitski govor o zdravlju, magijski
priziv potpunog, savršenog zdravlja?
 “Vjera da stari bogovi mogu čovjeka
izliječiti malko je oslabila, ali razum zbog
toga još uvijek nije potisnuo vjeru ni za
dlaku. Ljudi žele čudesa i danas , baš kao
što su ih željeli nekada. Ako se nisu
pridružili nekom novom kultu, oni svoju
potrebu da nešto obožavaju zadovoljavaju
na oltaru suvremene znanosti”
 Koliko god izgledalo paradoksalno, “kao i
primitivni narodi i ljudi u civiliziranom
društvu obično vjeruju da je moguće
idealno stanje gdje su svi zdravi i
sretni”(Dubos)
 “The magic bullets of
medicine”
 “savršeno zdravlje” je moguće
ostvariti
 Samo je pitanje dana kada će se
pronaći metoda liječenja, odnosno
“magična pilula” za sve bolesti
 Dubos upozorava da takav mit o
savršenom zdravlju ozbiljno
zamagljuje pravu prirodu zdravlja
 Zaključni komentari
 Definicija zdravlja SZO je izvan vremena i
prostora
 Ne zasijeca u samu stvarnost, naprotiv,
ona živi u jednom neutraliziranom prostoru
što je čini društveno bezopasnom i zbog
toga iznimno privlačnom političko-
državnom i medicinskom establišmentu
 Po ovoj definiciji, sve je postalo zdravlje; a
koncept bez granica nije naročito koristan
koncept
 Zdravlje je određeno
apsolutnom kategorijom
 Jedan kritičar je ustvrdio da zdravlje (kako
ga definira SZO) više liči na komu a ne na
zdravlje
 Dubos(mikrobiolog): potpuna
oslobođenost od bolesti gotovo je
nespojiva sa procesom života
 U stvarnosti, teško da možemo pronaći
potpuno zdrava čovjeka i tu nedvojbenu
činjenicu treba što prije spoznati svaki
liječnik, opominje Kierkegaard u knjizi
“Bolest na smrt”
 Zdravlje se određuje apsolutnom
kategorijom i postoji samo jedan legitiman
 Zdravlje je relativna
kategorija
 Zdravlje se dade mjeriti,
stupnjevati...
 Aristotel u Nikomahovoj etici:
zdravlje dopušta stupnjeve, tj. javlja
se kao više ili manje; nisu svi zdravi
ljudi zdravi u istoj mjeri, niti je
zdravlje u jednom te istom čovjeku
uvijek isto, nego se zdravlje odražava
do izvjesne granice
 Zdravlje je određeno u
negativnim kategorijama
 “Zdravlje je stanje potpunog fizičkog,
psihičkog i socijalnog blagostanja a ne
samo odsustvo bolesti”
 U rečeničnoj konstrukciji postoji dvoznačni
obrat; ona je dvosmislena zbog osobenog
rasporeda riječi od kojih je sastavljena; na
prvi pogled se čini da riječi stoje u nekom
određenm međuodnosu, mada je taj odnos
posve drugačiji; takve definicije se
nazivaju “razrokima”
 Poput razrokih ljudi, izgleda nam da ova
definicija gleda u jednom smjeru a zapravo
gleda u posve drugom, u smjeru
biomedicinske paradigme
 Riječ je tek o stilskoj kamuflaži; hoće se
stvoriti dojam da su svi nedostaci
biomedicinske paradigme prebrođeni
 U ovoj definiciji zdravlje je i dalje primarno
određeno odsustvom bolesti; zdravlje je “s
onu stranu” bolesti
 Iako se pravilno određuje da je
zdravlje više nego odsustvo bolesti i
iznemoglosti, ipak se tvrdi da osoba
ne može biti zdrava ukoliko boluje od
bilo koje bolesti
 Definicija čak pretpostavlja da osoba
ne može biti zdrava ako ima bilo
kakav socijalni problem
Zdravlje je određeno stanjem a
ne procesom
 Statičnost ove definicije spotiče se već na prvoj
elementarnoj činjenici: svaki živi organizam raspolaže
mehanizmima samoregulacije koji im omogućavaju
održavanje dinamičnog balansa unutar granica tolerancije;
riječ o brojnim samoregulirajućim metaboličkim procesima
(autor ovog termina je Walter Cannon: The Wisdom of the
Body,1932; do njega dolazi redefinirajući Claude Bernardov
princip “stalnosti unutrašnje okoline organizma”)
 svaki organizam radi na tome da održi svoje unutrašnje
životne uvjete i svoju individualnost
 Homeostaza je unutrašnji nemir, unutrašnja aktivnost:
djelatnost koja unutrašnji nemir pokušava zadržati u
granicama, povratna sveza (“feedback”), ispravljanje
pogreške...
 Upravo zato, homeostaza mora biti nesavršena, ona mora
sama sebe ograničavati
 Što bi značila savršena homeostaza? Smrt organizma ili
barem privremeno ukinuće svih njegovih životnih funkcija