Download as doc, pdf, or txt
Download as doc, pdf, or txt
You are on page 1of 12

UNIVERZITET U ISTONOM SARAJEVU SAOBRAAJNI FAKULTET DOBOJ

TEMA:MARKSIZAM
Seminarski rad iz sociologije

STUDENT: Suzana Popovi 143/08


Smjer: telekomunikacije

MENTOR: Prof.Dr Braco Kovaevi


asistent: Davor Vidakovi

SADRAJ
Uvod..2 1.MARKSIZAM I MATERIJALIZAM....3 1.1.Istorijski Materijalizam.3 2.1.Dijalektiki Materijalizam........................................3 2.ALIJENACIJA I METODOLOGIJA....4 3.OSNOVNE OSOBINE MARKSOVOG METODA............................. 5 4.DRUTVENE GRUPE.............................................. ..............................7 5.DRUTVENA STRATIFIKACIJA .......................................................8 5.1.Funkcionalistiko gledite .......................................8 5.2.Marksistiko gledite ...............................................8 6.NOVIJI MARKSIZAM...........................................................................9 ZAKLJUAK............................................................................................10 LITERATURA......................................................................................11 IZVORI..................................................................................................11

Bogat ovek je onaj koji je mnogo ovek, a ne onaj koji ima mnogo. Karl Marks

UVOD
Prema filozofskom shvatanju marksizam je tzv. dijalektiki materijalizam primenjen na prirodu i drutvo: njegova osnovna drutveno-ekonomska postavka je U drutvenoj proizvodnji svoga ivota ljudi stupaju u odreene, nune, od njihove volje nezavisne odnose osnose proizvodnje, koje odgovaraju odreenom stupnju razvitka njihovih materijalnih proizvodnih snaga. Celokupnost tih odnosa proizvodnje sainjava ekonomsku strukturu drutva, realnu osnovu na kojoj se die pravna i politika nadgradnja i kojoj odgovaraju odreeni oblici drutvene svesti. Nain proizvodnje materijalnog ivota uslovljava drutveni, politiki i duhovni proces ivota uopte. Ne odreuje svest ljudi njihovo bie, ve obrnuto, njihovo drutveno bie odreuje njihovu svest. Na izvesnom stupnju svoga razvitka materijalne proizvodne snage drutva dolaze u protivrenost sa postojeim odnosima proizvodnje, ili to je samo pravni izraz za to sa odnosima svojine u kojima su se dotle razvijale. Iz oblika razvitka proizvodnih snaga ti se odnosi pretvaraju u njihove okove. Tada nastupa epoha socijalne revolucije. S promenom ekonomske osnove vri se bre ili sporije prevrat u itavoj ogromnoj nadgradnji... U optim crtama mogu se azijatski, antiki, feudalni i savremeni buroaski nain proizvodnje oznaiti kao naredne epohe ekonomske drutvene formacije (Marks)

1.MARKSIZAM I MATERIJALIZAM
Marksizam je skup filozofskih teorija drutva, ekonomije i istorije izvedena iz uenja Karla Marksa i Fridriha Engelsa. Zajedniki imenitelj ovim teorijama potie od neravnomerne raspodele dobiti u kapitalizmu. Stoga se veina marksista trudi da osmisli pravedniji sistem raspodele dobara. Marksizam sainjavaju dve jedinstvene ali razliite naune discipline, koje se razlikuju po svom predmetu. To su dijalektiki materijalizam i istorijski materijalizam. 1.1. Predmet ISTORIJSKOG MATERIJALIZMA, ili nauke o istoriji, poimanje je istorije prouavanjem raznih naina proizvodnje, njihove strukture, njihovog sastava i funkcionisanja, kao i prelaznih oblika iz jedne u drugu drutvenu formaciju. 1.2. Poseban predmet DIJALEKTIKOG MATERIJALIZMA, ili marksistike filozofije, jeste stvaranje saznanja, to jest struktura i funkcionisanje procesa miljenja. Tanije reeno, predmet dijalektikog materijalizma je nauna teorija istorije proizvodnje. Istorijski materijalizam je u jednom istom teorijskom kretanju zasnovao i dijalektiki materijalizam kao zasebnu disciplinu, zato to je konstituisanje nauke o istoriji, koja svoj predmet definie kao konstituciju pojma istorije - istorijskog materijalizma - dovelo do definisanja jedne teorije o nauci koja obuhvata istoriju kao sastavni deo svog predmeta. Materijalizam je filozofski pravac koji materiju (tvar) smatra osnovom svega. Rije je grkog porijekla. Suprotno materijalizmu je idealizam. Popularna definicija materijalizma se tumai kao pohlepa ka materijalnim stvarima (objektima od velike materijalne vrijednosti) te se obino koristi kao suprotnost razumjevanju da su duhovne i nematerijalne vrijednosti znaajnije od materijalnih.

2.ALIJENACIJA I METODOLOGIJA Alijenacija je oseanje odvojenosti, usamljenosti ili bivanja strancem. Nju u svom iskustvu imaju osobe koje borave u kulturnim i socijalnim okruenjima koja su im nepoznata, neprihvatljiva ili nepredvidljiva. U irem smislu upotrebljavao ga je Platon, govorei o otuenju jezika u politici, kasnije Hegel, kao otuenje ovekovog miljenja od realnosti, a u sadanjem, najee korienom smislu, kao otuenje oveka od njegove sopstvene prirode i drutva. Metodologija je jedan deo logike i kao metodologija jedne posebne nauke ona ostaje specijalna logika disciplina iji je zadatak da prouava i razvija logike okvire naunog saznanja, ali i istraivaka sredstva i postupke koje odreena nauka primenjuje u svojim istraivanjima i pomou kojih nastoji da doe do novih saznanja. Za lake razumevanje prirode i funkcije metodologije znaajno je da se objasni razlika izmeu metodologoje i metoda. Metod je nain istrazivanja koji se primenjuje u nekoj nauci. On je nerazdvojni sastavni deo njene istraivake delatnosti. Samo bi jedna nauka, u kojoj su se prestala postavljati nova pitanja, koja vie ne nastoji da usavri svoja znanja, mogla da bude bez metoda. A metodologija, kao logoka disciplina koja prouava metod, razvija njegova logika naela, nastoji da sistematizuje i oceni istraivako iskustvo jedne nauke, mnogo je samostalnija u odnosu prema istraivakoj delatnosti odreene nauke. Metodoloka raspravljanja su najpotrebnija kada metod nije dovoljno podesan za uspeno reavanje naunih problema, kad u naunoj praksi iskrsnu vee tekoe, kad u njoj nema racionalnog reda, kad postoji mnogo neslaganja. Tada metodologija moe svojom kritikom analizom najvie da pomogne. O prirodi sociologije i o osobenostima njenog metoda iskristalizovala su se tri osnovna stanovita: 1. ono koje zastupa Marks 2. pozitivistiko stanovite Kanta, Mila i Dirkema 3. stanovite ija je osnovna ideja da izmeu prirodnih i drutvenih nauka postoje korenite epistemoloke razlike u sociologiji je najvie dolo do izraaja u delu Maksa Vebera.

3.OSNOVNE OSOBINE MARKSOVOG METODA


Marksov metod se razvija od kraja pedesetih do sedamdesetih godina XIX veka. Glavne podsticaje za razvoj svoje metodoloke misli Marks crpi iz Hegelove filozifije i klasine politike ekonomije. Jedna od osovnih Marksovih metodolokih ideja je da teorijska i metodoloka iskustva u prouavanju jednog razvijenog tipa drutva mogu korisno posluiti u prouavanju ostalih. Izneo je gledite da prouavanje odnosa struktura razvijenih oblika drutvene proizvodnje omoguuje da se retrospektivno bolje shvate odnosi i strukture njenih ranijih istorijskih oblika. Cilj nauke, po Marksu, moe da bude samo istina, sve postupnije i dublje saznavanje stvarnosti. Ta saznajna uloga ne moe se niem podrediti i u traganju za istinom nauka mora da bude i bezobzirna i dosledna. Dakle, oigledno je Marksovo gledite da bezobzirno i nepristrasno traganje za istinom nije samo stvar linog potenja naunika, nego bitna imanentna osobina nauke kao ljudske delatnosti. Ko ne zauzima taj stav ne spada u nauku. Trebalo bi neto vie rei o Marksovom logiko-epistemolokim shvatanjima, tj. o naelima njegove dijalektike. Ta shvatanja su nastala u jednom vrlo samostalnom i kritikom odnosu prema Hegelu. Njegov snaan uticaj Marks nikada nije osporavao, ali je uvek isticao bitne razlike u shvatanjima dijalektike. Srodnost potie iz kritike prerade niza ideja iz Hegelove dijalektike, dok najoptija osnova bitnih razlika lei u suprotnom ontolokom stanovitu. Usled toga nijedna od logiko-metodolokih kategorija Hegelove dijalektike nije mogla biti preuzeta u svom izvornom sadraju. Suprotno ontoloko stanovite izrazilo se i u terminologiji Marksove dijalektike iz koje su odstranjeni brojni Hegelovi termini. Marks je izuzetno iroko i temeljno prouavao brojne nauke, naroito drutvene. Nastojao je da se upozna sa novim istraivakim pristupima, sredstvima i postupcima i da se osposobi da ih samostalno primenjuje. Za Marksova prouavanja je karakteristina da su podjednako uporno ila u dva pravca. Prvi od njih sastojao se u briljivom i neobino obimnom ispitivanju gotovo svih pojedinosti istorijskog razvoja kapitalizma i njegovih
6

najrazvijenijih oblika. Drugi deo ogromne Marksove naune delatnosti bila je kritika analiza postojeih naunih shvatanja o kapitalizmu i o ljudskom drutvu. Retko se moe nai naunik koji stvara originalnu teorijsku zamisao i istovremeno nastoji da pomou nje toliko iroko analizara ranija shvatanja. Najbitnije osobine Marksove metode se ispoljavaju u nainu stvaranja teorijske osnove za objanjenje raznovrsnih istraivakih pojava. Istraujui osnovne odnose kapitalizma, kao tipa drutveno-ekonomskog ureenja, Marks primenjuje jedan izrazito apstraktno-analitiki postupak. Poto se drutvene nauke ne mogu eksperimentisati, ulogu eksperimenta preuzima apstrakcija (tzv. misleni eksperimet). Osnovni odnosi jedne sloene stvarnosti izdvajaju se apstrakcijom da bi se mogli analizirati u to istijem vidu. Marks ne analizira kapitalizam sa ueg ekonomskog stanovita kao to je to inila klasina graanska ekonomija. Smatrajui da odnosi u kojima se ljudi nalaze u drutvenoj proizvodnji materijalnih dobara ine osnovicu drutva, Marks eli da otkrije osnovne drutvene karakteristike sistema. Zbog toga, polazei od analize privrede, on stvara celovitu sliku drutvenih odnosa u kapitalistikom sistemu. Da bi mogao to dublje analizirati osnovni drutveni odnos na kom se zasniva kapitalizam kao privredni i drutveni poredak on 1) pretpostavlja ist kapitalizam u kome su iezli svi tragovi ranuijih drutveno-ekonomskih sistema, zatim 2) apstrahuje spoljne meunarodne inioce, a pre svega neekvivalentnu razmenu na svetskom tritu. 3) Naredna je predpostavka da je itava razmena u okviru sistema potpuno ekvivalentna, tj. da cene svih roba pa i radne snage odgovaraju njihovim vrednostima. 4) Viak vrednosti ralanjava na razne pojavne oblike: industrijski trgovinski profit, preduzetniku dobit, kamatu, zemljinu rentu. 5) Iskljuuje uticaj vanekonomske prinude na drutvene odnose u privredi. Upravo neobina smelost u primeni analitikih apstraktivnih postupaka, izuzetna sposobnost i uporno nastojanje da se polazna apstraktno-analitika saznanja dalje razrauju, konkretizuju, pretvaraju u dinamike oblike celovitih teorijskih sinteza i iskustveno proveravaju, i napokon, da se opte teorijsko stanovite uspeno upotrebljava u analizi konkretnih istorijskih sluajeva, ine bitnu osobenost Marksovog naunog metoda.

4.DRUTVENE GRUPE
Odreene drutvene grupe imaju zajednike identitete, interese i sline naine ivota. Meutim, drutvena nejednakost moe postojati i bez drutvenih slojeva. Ondje gdje su nekad postojale klase, iji su lanovi imali neku vrstu svijesti i interese sad postoji neprekinut kontinuitet statusa po zanimanju, odreen razliitim stupnjem ugleda i ekonomskog nagravanja. Time je hijerarhija pojedinaca zamijenila hijerarhiju drutvenih skupina. Meu lanovima svakoga sloja postoji tendencija da razvijaju vlastitu subkulturu, tj. odredene norme, stavove i vrijednosti koji su osebujni za njih kao drutvenu skupinu.Subkulture slojeva pokazuju tendenciju da budu veoma razliite kad su mogunosti za kretanje iz jednog sloja u drugi vrlo malene (Haralambos, 1994:37-38). Ona moe biti usmjerena prema gore, kao na primjer prijelaz iz radnike u srednju klasu ili obratno. U zatvorenim sistemima koji nude male mogucnosti za drutvenu pokretljivost, poloaj pojedinca je obino pripisan, uvjetovan roenjem i pojedinac ne moe uiniti gotovo nita da ga izmijeni. Za razliku od toga, sistem stratifikacije u kapitalistikom drutvu moe posluiti kao primjer visoke drutvene pokretljivosti ili otvorenog sistema. Neki tvrde da je klasna pozicija steena vlastitim odlikama i sposobnostima. Mnogi sistemi vjeruju da je drutvena nejednakost bioloki utemeljena. Ona je prirodna ili fizika, sastavljena od razlika u godinama, zdravlju, tjelesnoj snazi i osobinama duha. Drutvena nejednakost se sastoji od povlastica koje ljudi imaju u odnosu na druge, kao bogatstvo, ugled i mo. Ona tvori osnovicu sistema drutvene stratifikacije. Bioloki faktori postaju vani u mnogima stratifikacijskim sistemima zbog znaenja koja im pridaju razliite kulture. Takva vjerovanja slue da bi objasnila sistem, opravdala ga i legitimirala pozivajui se na prirodu.

5.DRUTVENA STRATIFIKACIJA
5.1.Funkcionalistiko gledite Funkcionalisti pretpostavljaju da postoje stanovite temeljne potrebe i funkcionalni preduvjeti kojima treba udovoljiti da bi drutvo preivjelo (Haralambos, 1994:41). Oni polaze od pretpostavke da dijelovi drutva tvore integralnu cjelinu i tvrde kako je odredeni stupanj reda i stabilnosti bitan da bi drutveni sistemi funkcionirali. U prvom redu, oni se bave funkcioniranjem drutvene stratifikacije, njezinim doprinosom odravanju i dobrobiti drutva.

5.2.Marksistiko gledite Marksisticka gledita promatraju stratifikaciju kao strukturu koja ne integrira, vec dijeli i izrabljuje druge. Moc vladajuce klase izvire iz cinjenice da posjeduje i kontrolira proizvodne snage te izrabljuje i tlaci podredenu klasu. Prema Marxu, klasa je drutvena skupina ciji su clanovi ujedinjeni jednakim odnosom prema proizvodnim snagama (Haralambos, 1994:50).

6.NOVIJI MARKSIZAM
Po vienju liberalne teorije iz drave zrai mo, prema tradicionalnom marksizmu drava izraava mo koja se konstituira negdje drugdje. Noviji marksizam, veinom strukturalistiki, pokuao je analizirati mo drave kao specifinu za dravu kao drutvenu formu, no ipak obuhvaenu determiniranom drutvenom cjelinom koju razumijevamo primjenom klasne analize. Ovakva drava je relativno neovisna to znai da drava koju predstavljaju njeni dunosnici ima nepobitan klasni karakter, jasno je kapitalistika ili socijalistika, ali u isto vrijeme ima svoje vlastite interese koji su u odreenoj mjeri neovisni od interesa vladajue klase i od klasne strukture. Ovaj pristup tvrdi kako drava kao takva ima specifinu mo i interese nazvane politikim tako da klasna mo, klasni interesi izraeni kroz i u dravi, i ponaanje drave iako ih je nemogue zamisliti u meusobnoj nepovezanosti, ipak nisu linearno ili kauzalno povezani, odnosno striktno jednakog opsega. Takav pristup locira specifinost politikog u posredno podruje izmeu drave koja je svoj vlastiti izvor moi (to samo po sebi, kao u liberalnom poimanju, odvaja dravu ili je stavlja iznad klase) i drave koja ne posjeduje nikakvu posebnu nadmo ili prioritet u pitanjima moi (to predstavlja ortodoksniji marksistiki pogled).

10

Zakljuak
Kao to je feminizam razradio teoriju moi ali ne i teoriju drave, tako je marksizam izgradio teoriju vrijednosti koja se (analizom organizacije rada u proizvodnji) pretvara u klasnu analizu, ali je imao problema s teorijom drave. Marx nije govorio o dravi nita eksplicitnije nego o enama. Samoupravljanje je shvaeno kao politika, ali ne i kao ekonomska kategorija. Da li bi ono bilo zaustavljeno i prekinuto u svom toku da je pojedinani radnik bio stvarni vlasnik sredstava na kojima je obavljao radni proces? Da li bi tako olako prepustio svoje fabrike i ustanove nacionalistikim falangama i bio uvuen u krvavo kolo graanskog rata u kome je sve izgubio? Sigurno ne. Nacionalizam kao dio drutvene patologije nema smo korijene u nerijeenim pitanjima meu nacijama nego i u nerijeenim pitanjima unutar jednog naroda nacije. Socijalizam je dao ogromni doprinos na planu prirodnih nauka, industrijalizacije, izlaska iz opte bijede i siromatva, loma kolonijalnog sistema i dominacije sile, ali i poboljanja uslova ivota radnikoj klasi u kapitalistikim zemljama. Nijedna politika ideologija u istoriji ljudskog roda nije tako snano ustalasala modernu istoriju i podstakla masovni entuzijazam ljudi kao socijalistika ideologija. Graanski mislioci i filozofi tretiraju marksizam kao najznaajniju misao nae epohe. Socijalizam nije poeo 1917. godine, niti je propao 1990. Istorija ljudskog drutva ne ide pravolinijski, nego tee kroz vrijeme i prostor "cik-cak" marrutom. Kapitalizam se raao i razvijao punih pet vjekova.

11

LITERATURA:
1. Duan ali:Banka,Marksizam i Samoupravljanje ,Zagreb 1974 2. V.I.Lenjin:Drava i Revolucija 3. Nikola Miloevi, Antinomije Marksistikih Ideologija ,Zagreb 1990

IZVORI:
1.Internet Stranica, www.crvenfront.ru, Marksistiko gledite 2. Internet Stranica,www.wikipedia.com, Marksizam

12

You might also like