ELEMENTI SISTEMA LEKSIKA VL Uvod

Konstatirali smo da je usprkos s vim diferencijacijama to i danas doputa veina lingvista, ipak mora postojati jedan jedinstveni, svima razumljivi saobraajni latinski jezik; to je injenica koju danas nitko nebi mogao ozbiljno nijekati. Jer jedna te ista pojava moe nastati nezavisno na razliitim podruijima (POLIGENEZA), a isto tako moe biti i kasnijih posuivanja. S obzirom na dijalektalnu segmentaciju koja je jednako sigurna kao i jedinstvo VL, ogledat emo i najvanije razlike koje se mogu smatrati jo vulgarno-latinskima.

Pregled najvanijih opih VL- karakteristika

Pojave koje su zajednike svim romasnkim jezicima, dakle i VL, a ne nalaze se ili su rijetke u KL. ( KL +, lijeva osobina; VL -, desna osobina) KL - vokali se razlikuju po kavntitetu - diftonzi /ae/ i /oe/ postoje - sekvence /k/, /g/ + palatalni poluvokali /ki/, /gi/ ne palataliziraju se - diftong /au/ ispred /u/ u slijedeem slogu zadrava se - intervokalno /b/ je okluziv - deklinacija imenica vri se nastavcima - komparacija je sintetika - broj '17' tvori se dodavanjem desetice jedinici, brojevi '18' i '19' odbijanjem od '20' - u arizotonikim perfektima nalazimo glas v - futur je sintetiki - kondicional kao samostalni nain ne postoji - neki glagolski oblici: supin, imperativ futura, gerundiv, participi futura...postoje - oblik na -ssem je konj. plusk. - konstrukcija ACI je standardna i esta VL - vokali se ne razlikuju po kvantitetu - diftonzi /ae/ i /oe/ ne postoje u sistemu - palataliziraju se i time poinje palatalne serije konsonantskih fonema - mijenja se disimilacijom

- prelazi u spirant - prijedlozima - analitika - sva se tri broja tvore dodavanjem jedinica desetici - v je ispao - futur je analitiki, izraen perifrazama - kondicional postoji - ne postoje

- konj. imperf. ili ind. pluskavam - rijetka i ograniena na odreene sluajeve

Nestanak KL vokalskog kvantiteta U KL se po dva vokala istog mjesta artikulacije i iste aperture razlikuju prema prozodijskom distinktivnom obiljeju kvantiteta, tj. drugi se oponiraju kratkima, tako da vokalski sistem ima 10 fonema. hc (ovdje) - hc (ovaj) fgit (pobjegao je) - fgit (bjei) ppulus (topola) - ppulus (narod) Ista opozicija vrijedi i za vokale u nenaglaenom poloaju jer i oni mogu biti dugi i kratki, razlikujemo duge ili dvostruke konsonante od kratkih ili jednostavnih. casus (sluaj) - cassus (prazan, lien) carus (drag, skup) - carrus (kola) vilis (jeftin) - villis (dat. abl. od villa) Budui da opozicija dvaju tipova slogova ukljuuje opoziciju konsonantskoga kvantiteta, imamo dvije binarne alternative: vokal je kratak / vokal je dug slog je otvoren/ slog je zatvoren Vokalski je kvantitet nezavisan od strukture sloga pa to daje 4 razliita sluaja: otvoren slog / kratki vokal: prs otvoren slog / dugi vokal: mrs zatvoren slog / kratki vokal: mtt zatvoren slog / dugi vokal: stll U toku cijele povijesti latinskog jezika opaa se tenja da se iz sistema ukloni sekvenca - -, npr. med + cum > meccum > mcum. Potkraj carstva toj se tenji pridruuje i komplementarna tenencija uklanjanja sekvence (krakti, kratki), . Sistem tei da sauva samo sekvenve dugi/kratki i kratki/dugi. To znai ako je slog otvoren vokal u njemu moe biti automtski i samo dug; ako je slog zatvoren, vokla e biti automatski i samo kratak. To znai da u otvorenom slogu prvotno dugi vokali ostaju dugi, a prvotno kratki se produuju, dok u zatvorenom slogu prvotno kratki vokali ostaju kratki a prvotno dugi se skrauju. Nestanak diftonga /ae/ i /oe/ monoftongacija - /e/ umjesto /ae/, /oe/ hiperkorektizam - /ae/ umjesto /e/ ( saedet umjesto sedet, timaeo umjesto timeo) Palatalizacija konsonanata ispred /i/ u hijatu amicitia - KL izgovor amikitia, Srednji vijek amicicia palatalizacija fonema /l/ i /n/ ispred i nalazi se takoer u svim romanskim jezicima: klas. filia > vulg. filia > tal. figlia, panj. hija klas. vinea > vulg. vinia > tal. vigna, panj. via

Sinkopa intertonike u jednom operomanskom sloju rijei intertonika = slog neposredno uz glavni naglasak koji nema nikakva naglaska jer u vieslonim rijeima, slog koji nije neposredno uz glavni naglaeni slog nosi tzv. sporedni naglasak. U brzom govoru moe ispasti intertonika pa se dobiva sinkopa. U latinskom, slojevi sinkope: a) u starolatinskim natpisima: dedro /= dederunt, poplo /= populo b) klas. oclus > vulg. oclu > tal. occhio, panj. ojo klas. virdis > vulg. virdis > tal./panj. verde klas. domnus > vulg. domnus > starotal. donno, panj. dueo c) klas. vetlus > vulg. veclus > tal. vecchio, panj. viejo klas. spatla > tal. spalla > panj. espalda d) najmlai sloj tvore rijei u kojima sinkopa vie nije panromanska pa se po njoj pojedini jezici razlikuju Disimilacija diftonga /au/ ispred /u/ - na latinskim spomenicima od pompejskih natpisa Agusto/Augusto; ausculta/asculta agustu > tal./panj. agosto ascultare > tal. ascoltare, panj. escuchar Prijelaz intervokalnog /b/ u spirant - latinski natpisi i kasnolatinski tekstovi devere (debere), labare (lavare) caballus > tal. cavallo, panj. caballo Zamjena sintetike deklinacije prijedlonim perifrazama eo urbe - eo in urbem, exeo ex urbe Stvaranje romanskog lana zametke odreenog lana moemo nai u nekim funkcijama latinskih demonstrativa ipse i ille. Zamjena sintetike komparacije analitikom grandior / plus grandis Nestanak pridjeva materije u konkretnu znaenju klas. porta ferrea > vulg. porta de ferro > tal. porta di ferro, panj. puerta de fierro Razlika naglaenih i nenaglaenih oblika line zamjenice videt me (hr. vidi me) - videt me (hr. vidi mene) tal. mi vede - vede me panj. me ve - ve a mi

Promjene u tvorbi nekih brojeva VL - tendencija analitike tvorbe brojeva dodaavanjem jedinice desetici decem et septem ( septendecim) - decem et octo (duodeviginti) panj. diez y seis (16) Kontrakcije u arizotonikom perfektu KL VL cantavi/cantaverunt > cantai/cantarunt >

tal. panj. cantai/cantarono ; cant/cantaron

Sloeni glagolski oblici za izraavanje anteriornosti porto > habeo portatum; portabam > habebam portatum; portabo > habebo portatum lat. portavi > tal. ho portato/portai lat. portatus sum > tal. sono stato portato/fui portato Novi romanski futur nestanak KL futura (portabo, legam, ero) tal. porter, panj. portar Stvaranje kondicionala kao novog naina zamjenju perifrastine konjugacije ak. i pas. dixit se portaturum esse > dixit quod portaturus erat > dixit quod portare habebat si pozuisset...portavisset/portaverat/portaturus erat > portare habebat Nestanak nekih glagolskih oblika, u prvom redu pasiva Imperativ futura, participi futura (perifrastine konjugacije), supin, sintetiki pasiv, deponentni glagoli. Konjuktiv pluskvamperfekta umjesto -ssem - novi sloeni oblik Konjuktiv imperfekta KL VL (kasni) portarem portasse/m/ porta/vi/ssem habuisse/m/ portatu/m/ - nova tvorba Postanak univerzalnog veznika [ke] quod - quid - que - che gaudium quod sentio - gaudium que sentio gaudeo quod vales - gaudeo que vales Samostalne reenine afirmativne i negativne estice lat. sic - tal. s, panj. si, port. sim lat. non - tal. no, panj. no, port. no

Sloenice kao 'palikua' - sloeni prilozi i prijedlozi latinski jezik siromaan u slaganju rijei romanski jezici: - sloenice stvorene od glagola i imenica VL labamanos (lava+manus) libraaurus (libra+aurum) tal. spazzacamino (dimnjaar), cavatappi (vadiep), aspirapolvere (usisava) panj. cuentagotas (kapalo), limpiadientes (akalica) - sloene priloge i prijedloge (de, a/ad) KL demagis, desubito, abante, abintus de post > tal. dopo, panj. despues de retro > tal. dietro, dijal. drio/dreo de/ab/ante > tal. davanti, franc. devant a foras > panj. afuera, port. afora de foris/ de foras > tal. difuori, panj. defuera Ogranienje slobode reda rijei lat. Paulus Petrum amat, Petrum Paulus amat, Amat Paulus Petrum, Paulus amat Petrum, Petrum amat Paulus, Amat Petrum Paulus = znaenje romaski jezici: Pietro ama Paolo Paolo ama Pietro subjekt + glagol + objekt

Najvanije divergencije u vulgarnom latinitetu pojedinih dijelova Romanije

- romanski jezici imaju vie karakteristika po kojima se razlikuju od onih koje su im svima zajednike - vrlo je teko odrediti granicu izmeu divergencija koje se jo mogu ubrojiti u VL Divergencija u razvoju latinskog vokalizma; zamjena kvantiteta aperturom Kvantitet u KL iubio je kasnije distinktivnu sposobnost i u veini jezika njegovu fonematsku ulogu preuzela je apertura: stupanj otvora, kvalitet ili timbre. KL: kratki vokali - otvoreni; dugi vokali - zatvoreni VL: kratki i otvoreni vokali kada se u otvorenom slogu produe ostaju otvoreni, dugi i zatvoreni vokali kada se u zatvoreno slogu skrate ostaju zatvoreni. Razvoj intervokalnih okluziva; sonorizacija, spirantizacija KL: opozicija kvantiteta (dige/dvostruke - kratke/jednostavne), opozicija po zvunosti (zvune/bezvune) zapadna Romanija dugi se konsonanti skrauju/ne skrauju intervokalni se kratki okluzivi mijenjaju/ne mijenjaju Srednja i juna Italija, Sardinija Balkanski latinitet, rumunjski, veljotski +

Sonorizacija: intervokalni kratki bezvuni okluzivi postaju zvuni Spirantizacija: intervokalni kratki zvuni okluzivi postaju spiranti, a mogu i posve ispasti Degeminacija: skraivanje dugih/dvostrukih okluziva Palatalizacija velara ispred palatalnih vokala Tri grupe: a) nema palatalizacije fonema /k/, /g/ centralni sardski: pisce > piske, cruce > ruge dalmatski: cimice > kimak, loligine > liganj b) palatalizacija nastupa samo ispred /i/ veljotski: cimice > inko c) palatalizacija pred svim palatalnim vokalima ostala Romanija Ouvanje ili otpadanje finalnog /s/ - otpadanje fonema -/s/, odnosno u jednoslonim rijeima zamjenu poluvokalom i: rumunjski, dalmatski, srednja i juna Italija - ouvanje -/s/ dijelom i do danas: ostala podruja, prvotno sjeverna Italija, sardski

Protetiki vokal VL: konsonantske grupe od dva ili tri lana koje sadre fonem /s/ kao prvi lan dobivaju tzv. protetiki vokal i. U kasnije razvojuto /i/, nenaglaeno i kratko, prelazi pravilno u /e/. Razlikujemo: a) podruje koje ne poznaje protetiki vokal: rumunjski, dalmatski b) podruje koje uva raniju fazu /i/: Italija (u talijanskom taj vokal nije generaliziran nego ovisan o prethodnom glasu (di scuola/ in iscola), u dananjem jeziku sve rjei. c)podruje koje protetiki vokal generalizira, ranija faza /i/: sardski ( scala > iscala, scire > iscire) d) podruje koje generalizira protetiki vokal u svim sluajevima, u obliku kasnije faze /e/: itava zapadna Romanija ( fr. chelle, cole, panj. escala, escuela) VL: iscala - per iscala - de scala Razliiti slojevi sinkope a) Sinkopa u talijanskom i svim zapadnoromanskim jezicima suprostavlja se ouvanoj intertonici u rumunjskom: VL masculu > rum. mascur, ali tal. maschio VL pulice > rum. purece, ali tal. pulce b) Sinkopa u zapadno romanskim jezicima suprostavlja se ouvanju intertonike u talijnskom i rumunjskom: VL manica > rum. mineca, tal. manica Razliiti razvoj diftonga /au/ diftong /au/ nalazi se u trima najvanijima romanskim jezicima: francuskom, talijanskom i panjolskom: monoftongacija diftonga /au/ nije panromanska pojava. a) monoftongacija /au/ u /o/ - dijalekti srednje i sjeverne Italije, govori u retroromanskoj vicarskoj, francuski, katalanski, panjolski b) u prijelaznoj fazi /au/ u /o/ pored /ou/ postoji i /oi/: portugalski se zaustavio na /ou/ c) reduciranje /au/ u /a/: sardski (causa > kasa, lauru > laru) d) ouvanje diftonga /au/ : provansalski, retroromanski govori, junotalijanski dijalekti, rumunjski Finalno /t/ Finalno /t/ redovito otpada samo ga nekoliko podruja Romanije uva: sjeverna Francuska, Sardinija, arhaine oaze u junoj Italiji, Iberski poluotok. Ukoenje imenica u jednom obliku; opozicija brojeva Imenice i pridjevi fiksiraju se u jednom jedinom obliku za singular, isto tako i za plural (osim Galoromanije). Pet KL deklinacijskih klasa svelo se u VL na svega tri klase (IV deklinacija stopila se s II, a V djelomino s I a djelomino s III) Oblici i poloaj lana

Porijeklo i poloaj lana mogu se prikazati u obliku dviju alternativa: - lan potjee od ille (veina romanskih jezika) / od ipse (Sardinija, neke katalonske aree) - lan je anteponiran / lan je postponiran Participi na -tus -re : -tus -re : tus

-re/-re : tus

VL voltu ( novi particip za volre) : tal. voluto VL pottu (novi particip za potre) : tal. potuto VL habtu (KL habtus) : tal. avuto VL cadtu (KL casus) : tal. caduto Ouvanje i razvoj latinskoga plurala srednjega roda Latinski plurali na -a i -ora ouvani su i kao funkcionalni plurali, najbolje na Istoku, slabije prema Zapadu. a) u rumunjskom jeziku brojni su i ivi plurali na -e < -a, na -uri < -ora (brat - brate, timp - timpuri) b) u talijanskom su ouvani plurali na -a (manje nego u rumunjskom), plurali na -ora vrlo esti u starotalijanskom c) u starofrancuskom (doie < digita, brace < bracchia, carre < carra d) u iberoromanskim jezicima tih plurala nema Jezici u kojima su refleksi plurala na -a i -ora jo funkcionalno ivi (radi se o imenicama koje tvore tako plur u singularu mukoga roda a u pluralu enskoga roda: tal. il braccio - le braccia, il dito - le dita Adnominalni dativ = upotreba dativa jedne imenice u funkciji sintatike dopune drugoj imenici (francuski/provansalski, rumunjski) Budui da se u III dek. genitiv razlikuje od dativa po finalnom /s/, kada /s/ otpadne, genitiv se formalno izjednauje s dativom (in curte duci, filium duci, ad curtis duci, in praesentia iudici)

O leksiku vulgarnog latiniteta

- Svoje spoznaje o vokabularu govornog latinskog crpinmo dijelom iz latinskih tekstova, dijelom pomou rekonstrukcije iz romanskih jezika. - Najbolji rezultati u prouavanju leksika mogu se oekivati upravo iz plodne sinteze studija romanskih leksika i vokabulara latinskih pisaca. - Leksike se inovacije mogu podijeliti najprije prema tome da li se sastoje u unoenju novih leksikih jedinica u leksik ili u promjeni znaenja ve postojeih leksikih jedinica (promjena znaenja, semantike inovacije)

Razlikujemo tri osnovne mogunosti obnavljanja leksika: posuivanje rijei, tvorba rijei, promjene znaenja. 1- neka rije je zajednika KL i VL/ nije zajednika (+ terra, sol, bonus, scribere) 2- znaenje je jednako u KL i VL / nije jednako METAFORA - testa: KL = zemljani lonac, VL = glava METONIMIJA - focus: KL = ognjite, VL = vatra (ostaje u svim romanskim jezicima) KL cruor/sanguis tellus/terra nere/consure VL sanguis terra consure Romanski jezici tal. sangue/panj. sangre tal. terra/ panj. tierra tal. cucire/panj. coser

Rijei koje nisu doputene u KL: opscene rijei i rijei koje ne pristaju zbog njiohovog suvie jakog afektivnog sadraja ili pripadnosti pojedinim argonima, kranski termini: pupa (lutkica), pappa (hrana), ecclesia,baptizare, carnalis VL tvorbe rijei: derivacije tvorbe pomou prefiksa slaganje rijei deverbali bez sufiksa alteracije

Tvorba rijei Tri osnovne tendencije VL tvorbe rijei: 1- tenja prema ekspresivnim, snanim, slikovitim rijeima 2- sklonost prema duim rijeima koje bolje odolijevaju fonetskoj kororiji 3- ukoliko se radi o flektivnim rijeima, tendencija zamjene nepravilnih, aberantnih ili rijetkih oblika pravilnijima (onima koji pripadaju eim i rairenijim tipovima i iji su oblici "predvidivi" Sklonost govornog latinskog prema rijeima s naglaenim sufiksom: -osus: rabidus non rabiosus (Appendix probi) -o/-onis: lanius non laneo -iare: panrom. altiare > tal. alzare, panj. alzar zap. Rom. captiare > tal. cacciare, panj. cazar -icare: VL claudicare ( epati), KL claudre panrom. carricare > tal. caricare, panj. cargar

-itare: gl. izvoeni od pridjeva/priloga vanus > vanitare - tal. vantare, franc. vanter circa > circitare - rum. a cerceta - gr. sufiks preuzet u latinski u dva oblika: a) -issare: malacissare, cyathiassare, purpurissare b) -izare/-idiare: baptizare. exorcizare, cathecizare U romanskim jezicima: tal. -izzare, panj. -izar, frac. izer, rum. -iza Romanski jezici zamjenjuju jednostavne glagoleodgovarajuim frekventativnim derivatima, nastavljajui putem kojim je krenuo latinski, tako u romanskim jezicima nalazimo samo reflekse od cantare, iactare, adiutare, dok su nestali simpleksi canere, iacere, adiuvare. cantare > tal. cantare, panj. cantar iactare > tal. gettare, panj. echar adiutare > tal. aiutare, panj. ayudar Tvorba rijei pomou prefiksa: per- : perfututor, perdiscoperire, perpervertere, pergirare, perexire, perdicere Dok latinski jezik ima mogunost tvorbe glagola pomou prefiksa koji nijansiraju znaenje, romanski jezici nemaju vie te mogunosti! Latinski SILAZNI/ REGRESIVNI RED - determinant stoji ispred determiniranoga lana lat. eicre (izbaciti) /ex + iacere/; inicre (ubaciti) /in + iacere/ Romanski jezici nadomjetuju te latinske glagole novim tvorevinama glagolskim lokucijama) u kojima znaenje simpleksa determinira prilog koji u linearnom redu stoji iza glagola. Romanski UZLAZNI/PROGRESIVNI RED - determinant stoji iza determiiranog lana tal. gettare fuori, gettare dentro fr. jeter dehors, jeter dedans U govornom jeziku sloenice su bile ee nego u knjievnom latinitetu, iako su te sloenice bile pukog karaktera, no linerni je red u njima jo latinski tj. silazni: terraea motus non terrimotum; seribibus (tko kasno u no pije) sero+bibere, ululitremulus (tko se sove boji) ulula+tremulare; caldicerebrius (usijana glava), plussciae (koji vie znaju) Sklonost govornoga latiniteta prema izraajnosti i afektivnosti dobro se vidi i u alteraciji: DEMINUTIVI istiskuju simplekse: iuvencus non iuvenclus, fax non facla, u nekim sluajevima deminutiv s -ulus posve istisnuo simpleks: KL VL Romanski jezici auris, genu auricula, genuculum tal. orecchia/ginocchio panj. oreja/hinojo latinske imenice na -lus - prvotni deminutivi: anulus, circulus, non kako su odavna deminutivi izgubili vrijednost, latinski jezik zamjenjuje u njima -ulus s -ellus, koji je dakle jai pa se to opaa i u romanskim jezicima:

KL vitulus, anulus

VL vitellus, anellus

Romanski jezici tal. vitello/anello panj. vedell, anillo

- najraireniji sufiks romanskih deminutiva tal. -etto, rom./fr. -et dolazi od lat. Iulitta, Bonitta, Epitta - panj. - ito, rum. -ic - lat. -inus < tal. -ino, port. inho AUGMENTATIVNI sufiksi u romanskim jezicima nastaje od lat. -o/-onis DEVERBALNE IMENICE/DEVERBALI - u VL dlus - deverbal od gl. dolre, uz ve postojeu imenicu dolor. tal. duolo, panj. duelo Velika veina deverbala su: - imenice mukog roda na -us -imenice enskog roda na -a *odnos glagola i deverbala (derogare - deroga) u jezinoj se svijesti esto brka i identificira s odnosom imenice i denominalnog glagola (pittura - pitturare) Promjene znaenja METAFORA: testa (zemljani lonac) - tal. testa (glava) papillo (leptir) - tal. padiglione, panj. pabellon (ator) METONIMIJA: focus (ognjite) - tal. fuoco (vatra) mittere (poslati) - tal. mettere, panj. meter (staviti) hostis (ratni neprijatelj) - tal. oste, panj. hueste (vojska) SPECIJALIZACIJA: collocare (smjestiti openito) - tal. coricare, fr. coucher (smjestiti u krevet, lei) - suenje necare (ubiti openito) - tal. annegare, panj. anegar (utopiti)- suenje caballus (teretni konj) - tal. cavallo (konj uope) - proirenje KONKRETIZACIJA: mansio (boravak, ostajanje) - etapa prevaljenog puta piscatus (ribarenje) - ulovljena riba, riba

Geografska distribucija leksika

SPECIJALNA LINGVISTIKA: (osniva M.G. Bartoli) posebna struja lingvistike geografije koja studira stratifikaciju leksikih elemenata nastojei pri tom utvrditi nekoliko arealnih norma ilustrirajui rezultate grafikim tabelama. PANROMANSKE RIJEI: latinske rijei poznate u svim romanskim govorima i rairene u cijeloj Romaniji. To su: VL sinonimi za nestale KL rijei: sanguis, terra Prvotni deminutivi koji kasnije postaju simpleksi: auricula, genuculum Frekventativi umjesto simpleksa: cantare, adiutare Neki glagoli izvedeni sufiksima: *altiare Neki esti pridjevi: bonus Razlikujemo: a) panromanske rijei u KL znaenju b) panromanske rijei u novom, VL znaenju: quando u KL prilog, u VL i veznik Rijei koje NISU PANROMANSKE: - Centralna Romanija suprostavlja se vie-manje lateralnim areama: bellus - tal. bello, fr. beau "lijep" formosus - rum. frumos, panj. hermoso plus - tal. pi, fr. plus "vie" magis - rum. mai, panj. mas - itava zapadna Romanija suprostavlja se balkanskoj Romaniji: lusciniolus - tal. usignolo, panj. ruiseor "slavuj" pervigilatore - rum. priveghetoare (bdjeti) causa - tal. cosa, fr. chose "stvar" lucrum - rum. lucru - Istona Romanija se suprostavlja zapadnom dijelu Romanije: plangere - rum. a plinge, tal. piangere "plakati" plorare - fr. pleurer, panj. llorar - Talijanski, iberoromanski jezici i provansalski imaju jedan izraz koji se suprostavlja nezavsnim inovacijama u rumunjskom i francuskom: semper > tal. sempre, panj. siempre, fr. toujours, rum. totdeauna

- panjolski i portugalski uvaju stariji latinski izraz, nasuprot cijeloj ostaloj Romaniji: manducare > tal. mangiare, rum. a minca, franc. manger comedere > panj./port. comer Francuski - izuzetno udaljen od latinskog! casa > rum. casa, tal./panj. casa domo > sard. domo, mansione > fr. maison Sardski jezik najarhainiji romanski govor uope! domo > domo; magnus > mannu; ianua > gana 7 romanskih jezika: RUMUNJSKI (najekscentriniji, obino najdalji), TALIJANSKI (najreprezentativniji lan Romanije), SARDSKI, FRANCUSKI, KATALANSKI, PANJOLSKI, PORTUGALSKI Zanimljivosti: - latinska rije loligo ne ivi nigjde osim u hrvatskosrpskom liganj. - samo junotalijanski dijalekti i sardski jezik uvaju reflekse staroga latinskoga cras - samo u galicijskim i portugalskim govorima ive neke latinske rijei: atrium>adro/aidro, summatim>asomade/asemade (iznenada/brzo, napokon) Leksik svih dijalekata Romanije u cijelosti jo uvijek nije poznat, potreban je veliki oprez prije nego to kategoriki utvrdimo da se neka latinska rije nije ouvala ni u jednom romanskom govoru.