UDK: 811.163.42:[8136+8137+8142]:821.163.42:270 Izvorni znanstveni rad Prihvaen za tisak: 8. prosinca 2009.

Udio vrsta rijei u tekstu na primjeru Lukina i Ivanova evanelja Valentina Barievi i Martina Kekelj
Rijeka

estota i proirenost pojedinih gramatikih kategorija moe biti vrlo korisno sredstvo lingvistike ralambe pojedinih tekstova, ukljuujui i znaenjsku. Stvarna je zastupljenost pojedinih fonolokih, morfolokih, semantikih itd. kategorija u odnosu na istraenost njihovom ovladanou psiholingvistiki zanimljiva, moe upuivati na to kako obiljeja unosa djeluju na usvajanje jezika izvornih govornika. U radu se pokazuje estota vrsta rijei na dva evaneoska teksta kao vrlo vanim tekstovima hrvatske kulture. Prvo je jedno sinoptiko evanelje, Lukino, a drugo etvrto evanelje, Ivanovo, oba u prijevodu Bonaventure Dude i Jerka Fuaka. Osim tradicionalnih vrsta rijei u radu e se ralaniti i brojani i postotni odnosi dviju kategorija rijei na razini pojavnica i natuknica. Prva su promjenljive i nepromjenljive vrste rijei, a druga samoznane i suznane vrste rijei. Pokazat e se da se Ivanovo evanelje uoljivo razlikuje u nekim od promatranih odnosa od Lukina evanelja, to moe biti jedno od polazita i za njihovu tekstualnu ralambu. Rezulati ovoga istraivanja mogu posluiti i kao uvid u sliku o udjelu promjenljivih i samoznanih rijei u tekstovima openito.

0. Uvod
Ovim se radom1 na jednomu reprezentativnomu tekstu pisanomu na hrvatskomu jeziku ele utvrditi rjeniki oblici i kategorije za svaku vrstu rijei. K tomu se eljelo provjeriti kakvi su odnosi meu samoznanim i promjenjivim rijeima, te suznanim i nepromjenjivim. Ne zna se tono koliki je obino udio samoznanih rijei u nekomu hrvatskomu tekstu u odnosu na suznane, niti koliko je u hrvatskomu promjenljivih u odnosu na nepromjenjive. Stavljanjem ovih pojmova u odnose moe se doi do spoznaja
1

Autorice zahvaljuju recenzentima na savjetima koji su unaprijedili ovaj rad.

170

LAHOR 8 (2009)

lanci i rasprave

o rjenikoj raznolikosti i gustoi teksta na razliitim razinama hrvatskoga jezika. Samoznanost Samoznanost je semantiko obiljeje rijei. Samoznanim je rijeima bitan dio sadraja izvanjezina stvarnost, dok je suznanim rijeima bitna uloga uspostavljanja odnosa meu rijeima, iako i one imaju sadraj koji se odnosi na izvanjezinu stvarnost. Iako postoje neka neslaganja oko znaenjske skupine pojedinih vrsta rijei, za glavne se vrste rijei: imenice, glagole i pridjeve slau svi istraivai da su samoznane (nazivaju se jo i leksikim rijeima), dok se za veznike svi slau da su suznani (nazivaju se jo i gramatikim rijeima). U ovome se radu ne e o tomu raspravljati, nego e se prihvatiti podjela na samoznane i suznane vrste rijei kao u Jelaska (2009), gdje su kao samoznane vrste rijei odreene: imenice, glagoli, pridjevi, brojevi, prilozi i uzvici, a suznane su veznici, prijedlozi, zamjenice i estice. Promjenjivost Promjenjivost je morfoloko obiljeje rijei svojstveno hrvatskomu jeziku. Promjenljive rijei u reenici mijenjaju svoj izraz u odnosu na svoju ulogu u reenici koja se iskazuje gramatikim znaenjskim kategorijama. Nepromjenljive rijei ne mijenjaju oblik u reenicama. Dakle, u hrvatskomu su promjenjive imenice, glagoli, pridjevi, gotovo svi brojevi i zamjenice, a nepromjenjive prijedlozi, veznici, estice, uzvici i prilozi. Prilozi se smatraju nepromjenjivim rijeima, a to to i meu nekim prilozima postoje odnosi stupnjevanja (zbog ega ih se moe nazivati promjenljivim rijeima, ili djelomino promjenljivim rijeima) proizlazi iz njihove preoblike od pridjeva u tomu stupnju. Istraivanja estote oblika estota oblika podruje je istraivanja korpusne lingvistike koja je u posljednjih trideset godina zahvaljujui raunalnome razvoju i meudisciplinarnoj suradnji tehnikih znanosti s humanistikima doivjela brzi razvoj. estota oblika nudi saznanja o leksikim i morfolokim sastavnicama jezika. Istraivanja estote u hrvatskome imaju svoju poetnu toku u Konkordanci Gundulieva Osmana prvome raunalnome korpusu iz 1967. godine (objavljeno 1974). Jedan od najvanijih trenutaka hrvatske korpusne lingvistike bilo je tiskanje estotnoga rjenika za hrvatski jezik (Mogu, Bratani, Tadi 1999), koji je nastao na milijunskoj grai (u nastavku teksta estotnik ). Razvoj raunalnih programa za obradu rijei omoguuje sve vei broj istraivanja estote koja je korisna u analiziranju morfoloke grae jezika. Istraivanjem estote gramatikih kategorija u hrvatskome radi uvida u jezini razvoj bavio se do sada vei broj radaova, npr. Jelaska, Kovaevi (2001); Jelaska, Kovaevi i Anel (2002), Cviki, Jelaska (2007), ei i Jelaska (2007), Kolakovi (2007). Dovrenje viemilijunskoga korpusa hrvatskoga jezika na znatno veoj grai bit 171

V. Barievi i M. Kekelj Udio vrsta rijei u tekstu . . . evanelja

e nova prekretnica u hrvatskoj korpusnoj lingvistici u odnosu na estotu i udio rijei. U biblijskome jeziku vaan je prethodnik istraivanjima estote Velika biblijska konkordanca (Vojnovi 1991), a time su se bavili i neki mlai autori, npr. Fuek (2005), Barievi (2008). Graa U radu se koristila raunalna inaica Biblije koja se nalazi na mrenoj stranici www.ks.hr/biblija.php. Biblija On-Line dio je raunalnoga programskoga paketa Biblija 3 s interaktivnom konkordancijom za raunala (2002) iji je autor Mario Essert. U ovoj je inaici od tri proirena prijevoda iskoriten prijevod Bonaventure Dude i Jerka Fuaka. Jezina je ralamba obuhvatila Lukino i Ivanovo evanelje kao cjeloviti tekst i sve su rijei bile predmetom prouavanja. Nain rada Priprema materijala poela je obradom cijele Biblije kako bi se dobili tekstovi evanelja bez podnaslova i brojeva odlomaka. Zatim su se informatikim programom za obradu rijei Concapp (Concordance and Word Proler For Windows Operating Systems) izdvojile sve razlinice, tj. rijei razliitoga izraza zajedno s pripadajuom reenicom. Uz razlinice raunalno je izraunat broj pojavnica svake razlinice, tj. broj njezina pojavljivanja. Provjerom znaenja u tekstu odgovarajue razlinice svrstane su pod svoju natuknicu, a pripisane su im zbrojene pojavnice. Natuknica je rije u svojemu osnovnomu, rjenikomu obliku (npr. otac ). Njezine su pojavnice bilo koje pojedinano pojavljivanje pojedine natuknice (npr. otac, otac, ocu, oevima, oca, oca, oca 7 ). Nepromjenljive rijei imaju samo natuknicu, to znai da za njih nije bitan pojam razlinica. Promjenjive rijei imaju jednu natuknicu i vie razlinica, fonoloki razliitih oblika jedne rijei (npr. ocu, oevima, oca ). Razlinica u tekstu esto moe biti izraz vie od jedne oblinice, tj. gramatikoga oblika (npr. oca G jd., oca A jd.) zbog morfoloke homofonije (oblinice nisu graki prepoznatljive, one se iitavaju jedna po jedna prema svojoj ulozi u reenici i tako im se pridodaje gramatiki sadraj). Dakle, raunalno su izdvojene razlinice i pojavnice, a runo natuknice.

1. Broj rijei u oba evanelja

Kad se u pojedinomu tekstu broje rijei, pitanje je broje li se pojavnice ili natuknice. Oba su broja jezikoslovno vana jer te dvije mjere u meuodnosu pokazuju koliko je tekst leksiki prohodan, odnosno koliko je potrebno znati razliitih rijei da bi ga se razumjelo (tzv. leksika gustoa teksta). Pojavnice Lukino evanelje ima 18 326 pojavnica, a Ivanovo 14 226 pojavnica, to znai da je Ivanovo neto manje od etvrtinu krae (22,37%). Drugim rijeima, Ivanovo evanelje iznosi 77,63% Lukina evanelja. 172

LAHOR 8 (2009)

lanci i rasprave

Natuknice Lukino evanelje ima 2 623 natuknice, a Ivanovo 1487, to znai da ima gotovo dvostruko manje natuknica nego to je imalo pojavnica (43,31%). Drugim rijeima, Ivanovo ima tek 56,69% Lukinih natuknica, gotovo je za polovicu siromanije. Kad bi se smanjio dio koji mogue proizlazi iz duljine Lukina evanelja, Ivanovo bi i dalje imalo manji broj natuknica. Leksika gustoa dvaju evanelja to je udio natuknica u cijelomu tekstu vii, tekst je leksiki gui, tj. zasieniji razliitim natuknicama. Drugim rijeima, to je omjer natuknica i pojavnica nii, tekst ima manje razliitih rijei i po toj je mjeri jednostavniji. Leksika gustoa kod Luke je 14,31%, a kod Ivana 10,45% (to se vidi u tablici 1), to znai da je Lukino evanelje leksiki gui tekst, zahtijeva poznavanje veega broja razliitih rijei. S poveanjem broja pojavnica bilo kojega teksta razumljivo je da se nakon odreene brojke smanjuje broj natuknica jer se mnoge natuknice preklapaju, tj. ponavljaju (zato estotnik nastao na na grai od milijun pojavnica, 54,56 puta veoj grai nego Lukino evanelje i 70,29 puta veoj nego Ivanovo evanelje ima manji udio natuknica nego bilo koje od ta dva evanelja). No injenica da Ivanovo evanelje kao krai tekst ima manju leksiku gustou od Lukina, da je u odnosu na veliinu rjenika Ivanovo evanelje jednostavnije, lake za razumijevanje, pokazuje se vanom, posebno u odnosu na njegovu sloenu znaenjsku strukturu, o emu je pisala V. Barievi (2008).
Tablica 1: Broj i udio pojavnica i natuknica u dva evanelja Lukino evanelje Ivanovo evanelje pojavnice 18 326 14 226 natuknice 2 623 1 487 udio u % 14,31% 10,45%

Odreivanje vrsta rijei U ralambi grae za ovaj rad bilo je potekoa u odluivanju pripadnosti pojedinoj vrsti rijei, u skladu s tradicionalnim kroatistikim pristupom (npr. Babi, S. i dr. 1991, Ani 2003, , Bari, E. i sur. 2005). Rijei su odreivane prema morfolokim kriterijima, to znai da su glagolski pridjevi trpni i poimenieni pridjevi svrstani u kategoriju pridjeva. Ako bi se rijei gledale s obzirom na ulogu u tekstu i prema semantikim kriterijima, onda bi se brojani odnos pojavnica mijenjao. Tako bi npr. u Lukinu evanelju imenice imale 3 688 pojavnica (71 pojavnicu vie), glagoli 4 924 (144 pojavnica vie), a pridjevi 755 pojavnica (215 pojavnica manje), to je vidljivo u (1). Ipak, podjela vrsta rijei koja bi se osnivala (i) na semantici pa bi smatrala da zbog preoblike poimenieni pridjevi i glagolski pridjev trpni pripadaju imenicama i glagolima, to je jedan od uvjerljivih teorijskih pristupa, 173

V. Barievi i M. Kekelj Udio vrsta rijei u tekstu . . . evanelja

ne bi bitno promijenila odnos pojavnica imenica i glagola. Porast njihova udjela bio bi prilino malen: glagola bi bilo 0,72% vie, a imenica za 0,42%. Glagolske pojavnice i dalje bi bile uvjerljivo brojnije nego imenske.
(1) i. imenice poimenieni pridjevi ukupno glagoli gl. pridjev trpni ukupno pridjevi poimenieni i gl. pridjevi ukupno 3 617 71 3 688 4 780 144 4 924 970 -215 755

ii.

iii.

2. Pojavnice pojedinih vrsta rijei u evaneljima

Iz Lukina je evanelja raunalno izdvojeno 18 324 pojavnica. Od toga 4 780 pojavnica pripada glagolima, 3 617 imenicama, 970 pridjevima, 839 prilozima, 228 brojevima, 96 uzvicima. Zamjenica je 3 620, podjednako kao i imenica, veznika 2 296, prijedloga 1 392, a 4 estica 86. Iz Ivanova je evanelja raunalno izdvojeno 14 226 pojavnica (Barievi 2008). Od toga 3 383 pojavnica pripada glagolima, 2 670 imenicama, 352 pridjevima, 654 prilozima, 157 brojevima, dok uzvika ima samo 3. Meu pojavnicama primjetno je vie zamjenica od imenica: 3 326, veznika je 1 912, prijedloga 1 270, a estica je 499. Kako je u ova dva evanelja broj pojavnica razliit, u tablici 2 navedeni su i brojani i postotni odnosi kako bi se mogli usporediti. Uoljiv je vrlo razliit udio zamjenica i pridjeva u Ivanovu evanelju, donekle i brojeva. Ostale se vrste rijei razlikuju, ali ne bitno. Najvea je razlika u udjelu zamjenica: u Ivanovu ih evanelju ima 4% vie nego u Lukinu. Od ostalih je vrsta suznanih rijei po 1% vie svake od kategorija (prijedloga, veznika i estica). Shodno tomu za 3% manje je pridjeva, za 2% manje glagola i za 1% manje imenica. Naime, oito je da se toan udio mijenja prema broju natuknica i vrsti teksta jer ni jedne brojke nisu istovjetne drugima. 174

LAHOR 8 (2009)

lanci i rasprave

Tablica 2: Broj i udio pojavnica vrsta rijei u dva evanelja Vrste rijei glagoli imenice pridjevi brojevi prilozi uzvici zamjenice veznici prijedlozi estice Ukupno Luka 4 780 3 617 970 228 839 96 3 620 2 296 1 392 486 18 324 Ivan 3 383 2 670 352 157 654 3 3 326 1 912 1 270 499 14 226 Luka u % 26,1 19,7 5,3 1,2 4,6 0,5 19,8 12,5 7,6 2,7 100 Ivan u % 23,8 18,8 2,5 1,1 4,6 0,02 23,4 13,4 8,9 3,5 100

2.1. Udio samoznanica meu pojavnicama U odnosu na udio samoznanih pojavnica, Lukin je tekst samoznaniji. U Lukinu je evanelju meu pojavnicama 57,4% samoznanih rijei, a 42,6 suznanih, to znai da je razlika petnaestak posto (14,8%). U Ivanovu je evanelju podjednak udio samoznanih i suznanih rijei: samoznanih je 50,8%, a suznanih 49,2%, dakle tek oko 2% manje (1,6%). To znai da je i prema ovoj mjeri Ivanovo evanelje jednostavnije, manje semantiki zahtijevno, to se jasnije vidi u tablici 3.
Tablica 3: Udio samoznanosti meu pojavnicama dvaju evanelja samoznanice suznanice Luka 57,4% 42,6% Ivan 50,8% 49,2%

2.2. Udio promjenjivih rijei meu pojavnicama Za razliku od samoznanosti gdje je odnos meu pojavnicama bio u oba evanelja oito razliit, u jednome uglavnom podjednak (Ivan), u drugome vidljivo u korist samoznanica (Luka), po udjelu promjenljivih rijei oba su evanelja vrlo slina: imaju vie nego dvostruko vei udio promjenljivih u odnosu na nepromjeljive rijei: Promjenljivih je sedamdesetak posto (72% i 70%), a nepromjenljivih tridesetak (28% i 30%), kao u tablici 4. 175

V. Barievi i M. Kekelj Udio vrsta rijei u tekstu . . . evanelja Tablica 4: Udio promjenjivosti meu pojavnicama dvaju evanelja promjenljive nepromjenljive Luka 72,1% 27,9% Ivan 69,6% 30,4%

3. Natuknice pojedinih vrsta rijei u evaneljima

Iz Lukina je evanelja izdvojeno 2 623 natuknica. Od toga 934 natuknica pripada glagolima, 864 imenicama, 450 pridjevima, 181 prilozima, 42 brojevima, 10 uzvicima. Zamjenica je 58, veznika 25, prijedloga 43, a 4 estica 15. Iz Ivanova je evanelja izdvojeno 1 487 natuknica (Barievi 2008). Od toga 497 natuknica pripada glagolima, 438 imenicama, 116 pridjevima, 181 prilozima, 42 brojevima, dok uzvika ima samo 2. Meu suznanim je rijeima 168 zamjenica, veznika je 24, prijedloga 23, a estica 25.
Tablica 5: Broj i udio natuknica vrsta rijei u dva evanelja Vrste rijei glagoli imenice pridjevi brojevi prilozi uzvici zamjenice veznici prijedlozi estice Ukupno Luka 934 864 450 42 181 10 58 25 43 15 2 623 Ivan 497 438 116 58 136 2 168 24 23 25 1 487 Luka u % 35,6 32,9 17,2 1,6 6,9 0,4 2,2 1,0 1,6 0,6 100 Ivan u % 33,4 29,5 7,8 3,9 9,2 0,1 11,3 1,6 1,5 1,7 100

Odnos meu natuknicama u oba evanelja takoer je razliit, ali se u pojedinim vrstama rijei pokazuju drugaiji odnosi nego kad su promatrane pojavnice. Razlika u udjelu zamjenica nekoliko se puta poveala: u Ivanovu ih evanelju ima devet posto vie nego u Lukinu (9,1%), a toliko ima manje pridjeva (9,4%). Meu ostalim suznanim rijeima razlika je vrlo mala u usporedbi s odnosima meu pojavnicama: ima dva posto vie estica, tek neto manje veznika (0,6%), a jednako ima prijedloga (0,1% manje). Meu samoznanim rijeima po dva je posto vie priloga i brojeva (2,3%), podjednako uzvika (0,3% vie), a shodno tomu za dva posto manje glagola (2,2%) i tri posto manje imenica (3,4%). 176

LAHOR 8 (2009)

lanci i rasprave

Kao to se vidi iz tablice 5, vrlo je velika razlika u udjelu imenica meu oba evanelja, a shodno tomu i glagola imenica je znatno manje, a glagola znatno vie. Meutim, kad se zbroje glagoli i imenice, u Lukinu ih je evanelju 68,53%, u Ivanovu 62,90%. Dakle, zajedniki udio glagola i imenica meu natuknicama iznosi oko dvije treine natuknica cijeloga teksta. Treba napomenuti da je meu pojavnicama zajedniki udio glagola i imenica bio uoljivo manji: 45,8% u Lukinu i 43,6% u Ivanovu evanelju. Tamo su zamjenice i veznici imali visok udio: 32,3% u Lukinu evanelju i 36,8% u Ivanovu. 3.1. Udio samoznanica meu natuknicama Ukupno je u Lukinu evanelju 94,6% samoznanih natuknica, a samo 5,4% suznanih natuknica, dok je u Ivanovu evanelju 83,9% samoznanih i 16,1% suznanih rijei, to je vidljivo u tablici 6. Dakle, u Ivanovu je evanelju oko jedanaest posto (10,7%) manje samoznanica pa se i u ovoj mjeri Ivanovo evanelje pokazuje semantiki jednostavnijim, manje zahtijevnim.
Tablica 6: Udio samoznanica i suznanica u dva evanelja samoznanice suznanice Luka 94,6% 5,4% Ivan 83,9% 16,1%

3.2. Udio promjenljivih rijei meu natuknicama Za razliku od samoznanosti gdje je odnos meu natuknicama bio uoljivo u korist samoznanica, ali se meu evaneljima razlikovao za jedanaest posto (95% Luka i 84% Ivan), po udjelu promjenljivih rijei oba su evanelja vrlo slina: imaju vie od 85 posto promjenljivih (86% Luka i 89% Ivan) i manje od 15 posto nepromjenljivih rijei (14% Luka i 11% Ivan), to je vidljivo u tablici 7.
Tablica 7: Udio promjenjivosti meu natuknicama dvaju evanelja promjenljive nepromjenljive Luka 86,1% 13,9% Ivan 88,6% 11,4%

177

V. Barievi i M. Kekelj Udio vrsta rijei u tekstu . . . evanelja

4. Usporedba broja i udjela promjenljivih i samoznanih rijei u oba evanelja

Kad se ralane sve dosad navedene brojke i postotci, pokazuju se zanimljive razlike i slinosti. Katkad brojke pruaju drugaiju sliku od postotaka jer se u oba evanelja mogu meusobno usporediti kao apsolutne vrijednosti.

4.1. Kategorija samoznanosti Samoznanim rijeima u Lukinu evanelju pripada 10 530 pojavnica, a suznanim 7 794 pojavnica. Meu natuknicama je 2 482 samoznanih, a 141 suznanih. Samoznanim rijeima u Ivanovu evanelju pripada 7 219 pojavnica, a suznanim 7 007 pojavnica. Meu natuknicama je 1 243 samoznanica, a 244 suznanica.
Tablica 8: Broj samoznanica i suznanica meu pojavnicama i natuknicama dvaju evanelja evanelje samoznanice suznanice ukupno pojavnice Luka Ivan 10 530 7 219 7 794 7 007 18 324 14 226 natuknice Luka Ivan 2 482 1 243 141 244 2 623 1 487

Suznanice Meu pojavnicama su brojke suznanih rijei u oba evanelja prilino sline. U Lukinu je evanelju desetak posto vie suznanih rijei od samoznanih No meu natuknicama Ivan ima gotovo dvostruko vie suznanih natuknica nego Luka. Samoznanice Meu pojavnicama je samoznanih rijei oko polovicu vie u Lukinu nego u Ivanovu evanelju, ali je meu natuknicama Lukina evanelja samoznanih rijei dvostruko vie nego u Ivanovu evanelju. Dakle, odnos je meu natuknicama upravo obratan kod samoznanica nego kod suznanica. U Lukinu evanelju ima 95 posto samoznanih te 5 posto suznanih rijei. No u Ivanovu evanelju samoznanih je rijei znatno manje: 84 posto prema 16 posto suznanih. U tablici 9 udio je naveden u zaokruenim brojkama, dok je u prethodnim tablicama bio zaokruen na jednu decimalu. 178

LAHOR 8 (2009)

lanci i rasprave

Tablica 9: Udio samoznanica i suznanica meu pojavnicama i natuknicama dvaju evanelja pojavnice Luka Ivan 57% 51% 43% 49% natuknice Luka Ivan 95% 84% 5% 16%

samoznanice suznanice

4.2. Kategorija promjenljivosti Promjenjivim rijeima u Lukinu evanelju pripada 14 173 pojavnica, a nepromjenjivima 4 151 pojavnica. Meu natuknicama je 2 348 promjenljivih, a nepromjenjivih 274. Promjenjivim rijeima u Ivanovu evanelju pripada 9 488 pojavnica, a nepromjenjivima 4 738 pojavnica. Meu natuknicama je 1 277 promjenljivih, a nepromjenjivih 210.
Tablica 10: Broj promjenjivih i nepromjenjivih rijei meu pojavnicama i natuknicama dvaju evanelja evanelje promjenljive nepromjenljive ukupno pojavnice Luka Ivan 14 173 9 488 4 151 4 738 18 324 14 226 natuknice Luka Ivan 2 348 1 277 274 210 2 623 1 487

Nepromjenljive rijei Zanimljivo je da su brojke nepromjenjivih rijei u oba evanelja, i meu pojavnicama i meu natuknicima, znatno slinije nego promjenljive, ali su odnosi razliiti: Ivanovo evanelje ima estotinjak nepromjenjivih rijei vie meu pojavnicama, a ezdesetak rijei manje meu natuknicama. Meu promjenjivim rijeima razlike su uoljivo vee: Ivan ima oko polovice manje promjenljivih i pojavnica i natuknica. To takoer pokazuje koliko je na razini samoznanica Lukino evanelje bogatije, bez obzira na injenicu to je due. Promjenljive rijei Uvid u udio promjenjivih rijei u oba evanelja prua drugaiju sliku, odnosi su sliniji nego kad se promatraju brojke. U tablici 11 navedeni su postotni odnosi promjenjivih i nepromjenjivih rijei, zaokruen ne cijele brojke, dok su u prethodnim tablicama postotci bili zaokrueni na jednu decimalu. Kad se postotci zaokrue na cijele brojeve, kod Luke iznose 90 posto promjenljivih i 10 posto nepromjenjivih. Ivanovo se evanelje ima 86 posto promjenjivih i 14 posto nepromjenjivih rijei. 179

V. Barievi i M. Kekelj Udio vrsta rijei u tekstu . . . evanelja Tablica 11: Udio promjenjivosti meu pojavnicama i natuknicama dvaju evanelja pojavnice Luka Ivan 72% 70% 28% 30% 100% 100% natuknice Luka Ivan 86% 89% 14% 11% 100% 100%

promjenljive nepromjenljive ukupno

Kao to se vidi usporedbom tablice 9 i tablice 11, udio promjenjivosti meu rijeima dva evanelja znatno je sliniji nego odnos samoznanosti.

4. Zakljuak
to pokazuju sve navedene brojke? Oba su evanelja po udjelu promjenjivih i nepromjenljivih rijei slina, razlika je dva-tri posto. Dok je promjenljivih rijei meu pojavnicama sedamdeset i sedamdeset i dva posto, nepromjenjivih je dvadeset i osam ili trideset. Meu natuknicama znatno je vie promjenjivih rijei, osamdeset i est ili osamdeset i devet posto. Moe se zakljuiti da udjeli u dva ralanjena teksta pokazuju kakav je odnos te morfoloke kategorije u hrvatskim tekstovima openito: sedamdesetak posto promjenljivih rijei meu pojavnicama, devedesetak meu natuknicama. Dakle, promjenjivost je kao morfoloka kategorija prilino ujednaena. S druge strane, samoznanost je kao semantika kategorija oito ovisnija o vrsti teksta. Meu pojavnicama je odnos samoznanih i suznanih rijei vrlo slian, ali je ipak u obinijemu tekstu, kakvim se pokazalo sinoptiko Lukino evanelje, samoznanica za petnaestak posto vie, dok ih je u osebujnomu Ivanovu tek dva posto vie, to znai da su u njemu samoznane i suznane rijei gotovo izjednaene. Meu natuknicama je razlika znatno uoljivija samoznanice su neusporedivo zastupljenije nego suznanice, ima ih vie od osamdeset posto. No razlika izmeu obinijega Lukina evanelja i osebujnijega Ivanova i tu je vidljiva, Luka ima ak devedeset i pet posto samoznanica, a Ivan samo osamdeset i etiri, to znai da Luka ima samo pet posto suznanica, a Ivan ak esnaestak. Razliit udio samoznanih rijei pokazuje da je i to jedna od vanih mjera pri odreivanju leksike, ali i semantike sloenosti teksta. Rezultati istraivanja mogli bi biti od koristi u istraivanju morfolokih i semantikih struktura jezika i podloga za dalja objanjavanja razlika izmeu Ivanova evanelja i Lukina, kao jednoga od sinoptikih evanelja. Bilo bi dobro i na drugim tipovima teksta odrediti kakav je odnos promjenljivosti i 180

LAHOR 8 (2009)

lanci i rasprave

samoznanosti da se provjeri koliko su navedeni odnosi uoeni u ovomu radu primjenljivi na tekstove hrvatskoga jezika openito.

5. Literatura
Ani, V. (2003) Veliki rjenik hrvatskoga jezika, Zagreb: Novi Liber. Babi, S. i dr. (1991) Povijesni pregled, glasovi i oblici hrvatskoga knjievnog jezika: nacrti za gramatiku, Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Globus, 480667 i 721741. Bari, E. i sur. (2005) Hrvatska gramatika, Zagreb: kolska knjiga. Barievi, V. (2008) Jezina ralamba Ivanova evanelja, Zagreb: Filozofski fakultet (diplomski rad). Cviki, L. (2009) Odnos morfoloke osvijetenosti i leksikoga znanja u hrvatskome jeziku, Zagreb: Filozofski fakultet (doktorski rad). Cviki, L., Jelaska, Z. (2007) Morfoloka raslojenost imenica u svjetlu inojezinoga hrvatskoga, Rije 13/2, 6678. ei, M. i Jelaska, Z. (2007) Pouavanje gramatike i oblikovanje nastavnoga sata: primjer obrada sklonidbe i padea, Zagreb: Slap i Agencija za odgoj i obrazovanje, 100117. Duda, B., Fuak, J. (1968) Evanelje po Luki u Biblija On-Line, Kranska sadanjost, mrena stranica: www.ks.hr/biblija.php (raunalna verzija windows 2002). Fuek, M. (2005) estotni odnosi meu kategorijama imenikih rijei u Bibliji, Zagreb: Filozofski fakultet (diplomski rad). Jelaska, Z., Kovaevi, M.(2001) Odnos glagola i imenica u ranome jezinome razvoju, u Sesar, D., Vidovi Bolt, I. (ur.) Zbornik radova II. slavistikoga kongresa, Zagreb: Hrvatsko loloko drutvo, 441452. Jelaska Z., Kovaevi, M. i Anel, M. (2002) Morphology and Semantics The Basis of Croatian Case, u M.D. Voeikova i W. U. Dressler (ur.) Pre- and Protomorphology: Early Phases of Development in Nouns and Verbs, LINCOM studies in Theoretical Linguistics 29, University of Vienna, 177189. Jelaska, Z. (2005) Oblici hrvatskih rijei, u Jelaska, Z. i sur. Hrvatski kao drugi i strani jezik, Zagreb: Hrvatska sveuilina naklada, 136151. Jelaska, Z. (2009) Dvojane podjele vrsta rijei: samoznanost i promjenljivost, u Badurina, L., Mihaljevi, V. (ur.) Zbornik o ezdestoj godinjici roelja prof. I. Pranjkovia (u tisku). Kolakovi, Z. (2007) Zastupljenost padea u hrvatskome jeziku u pisanim i govornim tekstovima, Lahor 4, str. 242270. Mogu, M., Bratani, M., Tadi, M. (1999) Hrvatski estotni rjenik, Zagreb: Zavod za lingvistiku Filozofskog fakulteta i kolska knjiga. Vojnovi, T. (1991) Velika biblijska konkordancija, 2 sveska, Zagreb Novi Sad: Kranska sadanjost i Dobra vest.

181

V. Barievi i M. Kekelj Udio vrsta rijei u tekstu . . . evanelja

The Frequency of Dierent Word Groups in Texts: the dierences between the Gospel of Luke and John
The frequency of certain grammatical categories can be a very useful tool for linguistic analysis of particular texts, including semantic analysis. The real prevalence of particular phonological, morphological, semantic, etc. categories in relation to their acquisition is psycholinguistically interesting; they may indicate how the input characteristics aect the language acquisition of native language. This paper shows the frequency of dierent words in the Croatian translation of two Gospel texts, which are very important texts in Croatian culture. The rst is a synoptic Gospel of Luke and the other is the Gospel of John, both translated by Bonaventura Duda and Jerko Fuak. In addition to traditional types of words this paper analyzes numerical and percentile relations between the two categories of words (types and tokens). The rst types are exible vs. inexible words, and the second are lexical vs. grammatical words. Johns Gospel diers from the Lukes Gospel in the number of lexical words (1243 vs. 2482). The results of this study may serve as an insight into the proportion of observed lexical and grammatical words in texts in general. Key words: gospels, word frequency, morphology, lexical words, exible words. Kljune rijei: evanelja, estoa rijei, morfologija, samoznanice, promjenjivice.

182