SVEUILITE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET ZAGREB

Seminarski rad iz kolegija Ontologija seminar: Uvidi i implikacije filozofije psihijatrije na temu

Poremeaji linosti

Mentor: Barbara Stamenkovi, dr. sc. Student: Ema otari, 270637

Zagreb, 2013.

Sadraj
1. Uvod ....................................................................................................................................... 1 2. Klasifikacija poremeaja linosti ........................................................................................ 1 3. Specifini poremeaji linosti .............................................................................................. 2 3.1. Paranoidni poremeaj linosti ........................................................................................ 3 3.2. Shizoidni poremeaj linosti ............................................................................................ 3 3.3. Shizotipni poremeaj linosti........................................................................................... 3 3.4. Granini poremeaj linosti ............................................................................................ 4 3.5. Histrionski poremeaj linosti ......................................................................................... 4 3.6. Narcisoidni poremeaj linosti ........................................................................................ 4 3.7. Izbjegavajui poremeaj linosti ..................................................................................... 5 3.8. Ovisni poremeaj linosti ................................................................................................ 5 3.9. Opsesivno- kompulzivni poremeaj ................................................................................. 6 4. Antisocijalni poremeaj linosti (psihopatija) .................................................................. 6 4.1. Danov sluaj .................................................................................................................... 7 4.2. Etiologija psihopatije ...................................................................................................... 8
4.2.1. Genetika i ivanost .............................................................................................................. 8 4.2.2. Uloga obitelji ......................................................................................................................... 8 4.2.3. Izbjegavanje, kanjavanje i psihopatija ................................................................................. 9 4.2.4. Pobuenost i impulzivnost .................................................................................................. 10

5. Terapija ............................................................................................................................... 11 6. Primjer poremeaja linosti iz stvarnog ivota .............................................................. 12 7. Zakljuak ............................................................................................................................ 13 8. Literatura ............................................................................................................................ 14

1. Uvod
Seminarski rad zapoinjem opeprihvaenom definicijom teme ovog rada koja glasi: Poremeaji linosti su heterogena skupina poremeaja, a smatra ih se trajnim, nefleksibilnim obrascima doivljavanja i ponaanja, devijantnim u odnosu na kulturalna oekivanja, te izvorom stresa i poremeenog funkcioniranja.1 U samom uvodu knjige, odnosno poglavlja koje se bavi ovim problemom, autori navode kako su mnogi opisi spomenutog problema naizgled primjenjivi ak i na neke lanove naih vlastitih obitelji te poznanike a da mi toga zapravo ni sami nismo svjesni. Istiu kako svatko od nas tokom godina razvije perzistentne naine suoavanja sa raznim ivotnim izazovima te odreen stil odnosa koji imamo sa okolinom, pa se tako, primjerice, moe navesti kako odreen broj ljudi izraava ovisnost o drugima, druga skupina izraava se krajnje agresivno i izazivaki, trea skupina pak vie brine o izgledu i poticanju vlastitog ega nego o produbljenju odnosa sa drugima. Prilikom pomnijeg istraivanja ove teme, moe se zapaziti kako postoje brojna istraivanja o ovom problemu, te brojni video i audio snimke koje nam mogu zorno prikazati kako poremeaj linosti izgleda.

2. Klasifikacija poremeaja linosti

to se tie same klasifikacije poremeaja linosti, znanih pod kraticom DSM, njihova prisutnost ili odsutnost razmatra se kada god se postavlja dijagnoza. Ti poremeaji smjeteni su na zasebnu os kako bi se osiguralo to da dijagnostiar usmjeri veu pozornost na njihovu moguu nazonost. Primjerice, tijekom godina pouzdanost dijagnosticiranja poremeaja linosti bila je niska, bez obzira na napore koji su uloeni kako bi se poboljala jasnoa njihovih definicija. Tako je, recimo, pri praktinoj primjeni DSM III, iako su poremeaji linosti dijagnosticirani u vie od 50% pacijenata, pouzdanost dijagnoze nekih pojedinanih poremeaja linosti bila posve primjerena. Takav sluaj moe se objasniti mogunou nedostatka dobrog dijagnostikog instrumenta tijekom praktine primene DSM III. No, ono to se javlja kao potekoa prilikom odreivanja poremeaja linosti jest i to da je prilikom prouavanja ponaanja osobe veoma teko utvrditi samo jedan i specifian problem linosti

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 306.

budui da brojne osobe pokazuju irok raspon karakteristika na temelju kojih je mogue postaviti nekoliko dijagnoza. Widiger, Frances i Trull (1987.) su utvrdili da 55% pacijenata s graninim poremeajem linosti takoer udovoljava dijagnostikim kriterijima za shizotipni poremeaj linosti; 47% udovoljava kriterijima za antisocijalni poremeaj linosti; 57% takoer udovoljava kriterijima za histrionski poremeaj linosti. Takvi su podaci posebno obeshrabrujui kad pokuamo protumaiti rezultate istraivanja u kojima su pacijenti s nekim specifinim poremeajem linosti usporeivani s kontrolnom skupinom.2 Karakteristike linosti koje predstavljaju podatke za klasifikaciju oblikuju kontinuum, to jest, veina relevantnih karakteristika nazona je, s razliitim stupnjem izraenosti u veine ljudi. Same dijagnostike kategorije su definirane krajnostima; poremeaji linosti predstavljaju ekstremne ili rigidne normalne ljudske sklonosti ili osobine. Takav zakljuak navodi na pomisao da bi dimenzionalni pristup klasifikaciji mogao biti primjereniji. Doista, uvoenje dimenzinalnog sustava razmatralo se i za DSM-IIIR i za DSM-IV, no nije se mogao postii konsenzus o tome koje dimenzije treba ukljuiti.3 Svi simptomi koji su relevantni za dijagnozu poremeaja linosti dijagnosticirani su na velikom uzorku pacijenata, a odnosile su se na to da se procijeni manji broj dimenzija koji moe objasniti uoene odnose, te su analize obaveljene za tri dimenzije: 1. socijalnu ukljuenost, gdje imamo pozitivne i prijateljski nastrojene pacijente nasuprot asocijalnih; 2. samopouzdanost i samodominantnost nasuprot pasivnom podinjavanju te 3. anksioznu ruminaciju nasuprot jasnom izraavanju emocija u ponaanju.

3. Specifini poremeaji linosti

Poremeaji linosti iz skupine DSM-IV razvrstani su u tri skupine. Osobe koje

pripadaju prvoj skupini paranoidnih, shizofreninih i shizotipnih poremeaja su osobe koje su pokazale neobine i ekscentrine sklonosti. Druga skupina, koja obuhvaa dramatine osobe, emocionalne i prevrtljive povezani su sa antisocijalnim, graninim, histrionskim i narcisoidnim poremeajima, dok su osobe iz tree skupine anksiozne i ispunjene strahom, a

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 307. 3 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str.308.

povezane su sa izbjegavajuim, zavisnikim i opsesivno-kompulzivnim poremeajem linosti. Naredni redovi donijeti e objanjenja svakog od njih. 3.1. Paranoidni poremeaj linosti

Temeljne osobine paranoidne linosti su sumnjiavost prema drugima, srditost i histilnost, a oekivano ponaanje drugih je iskoritavanje ili loe tretiranje osobe sa ovim poremeajem. Nisu spremni povjeriti se drugima, prigovaraju, no s druge strane, esto okrivljavaju druge zbog vlastitih pogreaka. ee se javlja meu roacima u prvom koljenu pacijenata s deluzijama. Ovaj poremeaj najvie se preklapa sa graninim i izbjegavajuim poremeajem linosti. 3.2. Shizoidni poremeaj linosti

Ove osobe nemaju puno bliskih prijatelja, ne tee socijalnim odnosima, beutni su i distancirani. Ne iskazuju snane osobine, emocije, ne zanimaju ih spolni odnosi, ukratko, oni su usamljenici koji slijede vlastite zasebne interese. Najvie se preklapaju sa izbjegavajuim i paranoidnim poremeajem. 3.3. Shizotipni poremeaj linosti Kriterije vezane za ovakav oblik poremeaja smislili su Spitzer, Endicott i Gibbon kako bi opisali osobe ovog tipa. Kriteriji su uvrteni u DSM-III te sueni u DSM-IIIR i DSMIV. Kod njih se takoer javlja problem vezan uz meuljudske odnose te ekscesivna socijalna anksioznost. Shizotipne linosti mogu imati udna vjerovanja ili biti sklone magisjkom miljenju praznovjerju, vjerovanju da su vidovite ili telepati te rekurentne iluzije da su u stanju osjetiti nazonost sile ili osobe koja zapravo nije tu.4 Ovakav opis upuuje i na nerazumljiv govor, na ekscentrino ponaanje i vanjtinu, sumnjiavost te paranoidnu ideaciju. Sama prevalencija ovog poremeaja je oko 3% te je ei kod mukaraca. Shizotipni poremeaj te shizofrenija mogu biti povezani sa genetskom transmisijom ili dispozicijom. Dijagnoza je postavljena ee za roake u prvom koljenu shizofrenih osoba nego za roake iz kontrolne skupine te je mogue da je ovaj poremeaj zapravo blagi oblik shizofrenije. Ono pro predstavlja najvei problem kod ovog poremeaja jest njegovor preklapanje s drugim
4

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 309.

poremeajima linosti, od kojih je najvei postotak, 59% sa paranoidnim poremeajem, 44% sa shizoidnim te 33% sa narcisoidnim premeajem linosti. 3.4. Granini poremeaj linosti Nestabilnost odnosa, slike o samom sebi i raspoloenja predstavljaju temeljne karakteristike ovog poremeaja. Prevrtljivost emocija koje se naglo mijenjaju jo dodatno nadopunjuju profil osobe koja boluje od graninog poremeaja. Da su poprilino razdraljivi i zajedljivi, te nepredvidljivi i impulzivni pokazuje i primjer ponaanja poput kockanja, rastronosti te prederavanja. Kod njih se esto javlja i sluaj samoubojstva zbog potitenosti i ispraznosti, te postoji mogunost paranoidne ideacije i disocijativnih simptoma. Danas je opeprihvaeno kako granina linost predstavlja heterogenu skupinu, to se moe objasniti na temelju istraivanja koje je pokazalo da polovica ispitanika sa graninom linou ima veliku depresiju ili bipolarni poremeaj. graninim poremeajem linosti Bitno je nadodati kako i veina ispitanika s moe biti dijagnosticirano i kao osobe s histrionskim,

narcisoidnim ili antisocijalnim poremeajem linosti. Prevalencija graninog poremeaja linopsti je gotovo 2% i ea je kod ena, a ustanovljeno je kako sam poremeaj poinje od adolescentne dobi. Granine linosti vrlo vjerojatno imaju poremeaj raspoloenja s Osi I (Manos, Vasilopoulou i Sotorou, 1988.), a natprosjenu vjerojatnost pojave poremeaja raspoloenja imaju ak i njihovi roaci (Zanarini i sur, 1988). Terapijski ishod je openito slab (Mc Glash, 1983) i velika je uestalost poinjenih samoubojstava (Pariz, 1990.) 5 3.5. Histrionski poremeaj linosti Dramatinost te pretjerana potrebna panja, ekstravagantno iskazivanje emocije koje su plitke predstavljaju neke od karakteristike osoba koje su suoene i boluju od histrionskog poremeaja linosti. Uestalost ovog oblika poremeaja podjednaka je za oba spola, to je pokazalo istraivanje koje je proveo Nestadt i zajedno sa skupinom suradnika 1990. godine, no ipak, pokazano je kako je pojava poremeaja ea kod rastavljenih osoba, te se povezuje sa utjecajima depresije i slabog tjelesnog zdravlja. Preklapa se sa graninim poremeajem linosti. 3.6. Narcisoidni poremeaj linosti

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 311.

Oni kojima se dijagnosticiran narcisoidni poremeaj

esto pate od grandioznih

shvaanja o vlastitoj jedinstvenosti , mataju o velikom uspjehu, potrebna im je panja, divljenje, te se smatraju kompatibilnima samo sa onima koji spadaju u visoko drutvo. Dijagnoza ovog poremeaja uvedena je u DSM-III te je ukorijenjena u modernu psihoanalitiku literaturu, no njezina uestalnost poveala se od DSM-III na DSM-IIIR, a preklapa se s graninim poremeajem linosti. 3.7. Izbjegavajui poremeaj linosti Osobe su krajnje osjetljive na mogunost kritike, odbacivanja ili neodobravanja, te odbijaju stupiti u kontakt s nekim ukoliko nisu sigurni da e im se druga osoba moi posvetiti. Smatraju se nesposobnima u odnosu na ostale te pretjeruju prilikom rizika odreene situacije. Ovaj tip poremeaja preklapa se esto sa graninim te ovisnim poremeajem linosti. 3.8. Ovisni poremeaj linosti Jednostavno reeno, ove osobe u potpunosti ovise o drugima, primjerice, daju partnerima da odreuju gdje e se ivjeti, ne sudjeluju u donoenju odluka ve drugi donose odluke za njih, a oni pasivno slijede kolovoe koje im sve organiziraju. esta slaganja s drugima, ak iako su sigurni kako drugi nisu u pravu, ukazuju na to da takve osobe nisu sposobne ak ni izraziti svoje miljenje. U DSM-IV, dijagnoza ovisnog poremeaja linosti sadri dva tipa simptoma: one to opisuju ovisno ponaanje i one to opisuju tzv. Probleme vezanja uz nekoga (Livesley, Shroeder i Jackson, 1990). Vezanje je proces to su ga prouavali razvojni psiholozi io s,atra se bitnim za razvoj linosti.6 Prvotno je smatrano kako je ova vrsta poremeaja ea u ena, dok je kasnije istraivanje ipak opovrgnulo prvotnu dokazanu tezu, no s druge strane, ipak mogu postojati neke razlike izmeu mukaraca i ena s takvim poremeajem. No ipak, Reich je 1990. godine prilikom istraivanja dokazao da kod ena koje boluju od ovisnog poremeaja linosti imamo uestale sluajeve pojave depresije kod roaka mukaraca koji boluju od ovisnosti prema drugima, dok kod roaka ena imamo uestalost paninog poremeaja. Za kraj, bitno je nadodati kako se ovisne linosti poklapaju sa graninim poremeajem te izbjegavajuim, a ustanovljena je i povezanost sa nekoliko dijagnoza Osi I, kao i sa slabim tjelesnim zdravljem.

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 313.

3.9. Opsesivno- kompulzivni poremeaj

Perfekcionizam, zaokupljenost detaljima, pravilima, rasporedima, usmjeravanje pozornosti na pojedinosti da glavni projekt nikada ne bude dovren, usmjerenost na sam rad, ne i zadovoljstvo koje rad donosi predstavljaju karakteristike osoba koje boluju od ove vrste poremeaja, te kod njih takoer imamo odeenu asocijalnost upravo zbog teke ostvarivosti meuljudskih odnosa uzrokovanih njihovom tvrdoglavou.

4. Antisocijalni poremeaj linosti (psihopatija)

Povijest ovog sluaja datira jo od 19.-og stoljea kada je Phillipe Pinel ukazivao na sluaj manije bez delirija te je time pokuavao naglasiti nasilniki poremeen um ija je karakteristika to da nije bilo drugih siptoma vezanih uz simptome koji se inae povezuju sa osobama koje su umno poremeene. 1835. godine, James Prichard opisuje moralno umnu poremeenost te objanjava ponaanje koje ima uobiajene karakteristike oblika ludila. Danas, DSM-IV konsrukt antisocijalnog poremeaja linosti ima dvije glavne komponente, od kojih je prva nazonost poremeenog ponaanja prije dobi od 15 godina ivota, te tu spadaju ponaanja poput bjeanja iz kole, od kue, laganje, kraa, unitavanje tue i imovine. Druga komponenta predstavlja takvo ponaanje u odraslijoj dobi, a podrazumijeva antisocijalno ponaanje prema okolini, krenje zakona, fiziku agresivnost. Procjenjuje se da su oko 4% odraslih amerikih mukaraca i oko 1% ena antisocijalne linosti (Robins i sur., 1984). Nisu samo svodnici, varalice, ubojice i raspaivai droga antisocijalne linosti. Slubenici, profesori, politiari, lijenici, vodoinstalateri, trgovci, stolari i konobari takoer imaju svoj udio u skupu antisocijalnih linosti.7 Iz ovoga moemo zakljuiti kako profesija ili okruenje zapravo i ne predstavljaju tako presudnu ulogu prilikom oboljenja od ove vrste poremeaja. Uz istraivanja vezana za ovakve sluajeve, povezuje se i Hervey Cleckley te njegova knjiga Krinka duevnog stanja (1976), u kojoj postavlja skup kriterija vezanih za prepoznavanje poremeeja, a odnose se uglavnom na psihologiju psihopata. Primjer te injenice daje nam na osjeaju stida, glumi osjeaja, armantnosti koja je prisutna tek na prvi pogled. Takoer, antisocijalno ponaanje psihopata opisuje kao neprimjereno motivirano, u
7

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 316.

smislu da nema potrebe za radom, stjecanjem novca za ivot, ve se izvodi impulzivno, podjednako zbog uzbuenja koliko i zbog bilo ega drugog. Nadalje, ovdje treba uvrstiti i Hareove provjerne liste koje mogu opisati dvije glavne kategorije psihopatskih ponaanja. Prva skupina je sebina, beutna osoba koja iskoritava druge, a druga predstavlja antisocijalni ivotni stil. No, ova istraivanja, antisocijalni poremeaj linosti i psihopatija iako su slini, nisu sasma identini, to se odrazilo na taj nain da su Hare, Hart i Harpur kritizirali dijagnozu antisocijalne linosti budui da su za nju potrebna tona izvjea o dogaajima to su se zbili prije mnogo godina, a bitno je i to da dijagnostiki konstrukt ne bude sinonim za kriminalitet. Tako su doli do zakljuka kako 75 -80% zatvorenika udovoljava kriterijima za dijagnozu antisocijalnog poremeaja linosti, dok je odgovarajui postotak za psihopate 15-25%, to ukazuje na to da konstrukt psihopatije ima neke prednosti. 4.1. Danov sluaj Kako bi pojasnili ovakve sluajeve, Davison i Neale daju nam prikaz ulomka iz povijesti pojedinanog sluaja koji se odnosi na Dana, glumca i disk-dokeja, a opisao ga je njegov prijatelj Elton McNeil, psiholog. Dakle, budui da je Danova profesija ve reena, nema potrebe ju ponavljati. Pria poinje jedne mirne veeri u restoranu kada je Dan poeo silno prigovarati zbog naruenog jela, a Mc Neil je mislio kako to sve izvodi poradi efekta, te mu govori kako i nije siguran da je zapravo gladan, ve da to vie radi tako, zbog ostavljanja dojma, na to mu ovaj odgovara kako on eli pokazati svijetu koliko fali odvanosti, a to prikazuje sljedeim monologom: Ako samo malo povisi ton, svi skau oko tebe. Drugi put kad ovdje doem, plazit e oko mene da budu sigurni da je ba sve onako kako ja elim. To je jedini nain da se razlikuje prava klasa od onog obinog. Kad putujem, uvijek putujem prvom klasom.8 Drugi incident odigrao se nakon samoubojstva jednog od prijatelja, kada je Dan, jedinu reakciju koju je imao, iskazao sljedeim rijeima: Takav je ivot, tako se stvari odvijaju.9 Psiholog, McNeil tada je zakljuio kako Dan jedino za to treba ljude je poradi vlastite zabave ili dobiti, to ga oznaava kao manipulatora. Ovo pokazuje da Danu nedostaje osjeaja za druge.

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 317. 9 Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str.317.

4.2. Etiologija psihopatije 4.2.1. Genetika i ivanost Studije koje su provedene kod posvojene djece ukazuju na to da naslijee ima ulogu u kriminalitetu i psihipatiji, no studije provedene od strane brojnih autora pokazale su veu uestalost kriminaliteta u biolokih srodnika kriminalaca nego u srodnika steenih usvajanjem. Takoer, odreeni znanstvenici bavili su se i prouavanjem kriminaliteta i alkoholizma u svezi sa posvojenom djecom, te su velik uzorak posvojene djece razvrstali na temelju toga imaju li kriminoloki zapis, anamnezu alkoholizma. Kao zakljuak, izvela se studija da oni koji su bili kriminalci, ali su ujedno imali problema s alkoholom jesu esto ini nasilnike prijestupe, no rizik kriminaliteta tu je bio povezan isto sa alkoholom, ne i sa biolokim roditeljima. Oni pak, koji su se bavili kriminalom, ali nisu imali problema sa alkoholom, imali su doticaja sa biolokim roditeljima na taj nain da je to bilo vezano uz anamnezu biolokih roditelja. Ovi podaci ukazuju na to da neki oblici kriminalnog ponaanja imaju genetsku komponentu. Takoer, istraivanja su provoena i putem modane aktivnosti psihopata i razliitih skupina kontrolnih ispitanika, a same fluktuacije napona zabiljeene su elektroencefalografom i amplificirane takoda se mogu uoiti te kao prvi rezultat dobiven 1954. godine imamo to da je u 13 od ukupno 14 psihopata izmeu 31-58% psihopata imala neku EEG abnormalnost, poput sporovalne aktivnosti koja je bila rasprostranjena cijelom povrinom mozga. Kasnije studije pokazale su nazonost sporih navolva, ali i pozitivnih iljaka koji se javljaju u temporalnom podruju mozga i sastoje od provala aktivnosti s frenvencijom od 6-8 i 14-16 Hz. Takva tumaenja EEG abnormalnosti prisutna su i danas, pa se tako tumai velika uestalost sporovalne aktivnosti kao znaka disfunkcije inhibicijskih mehanizama, to pak moe umanjiti psosobnost psihopata da naue unaprijed obaustaviti postupke koji ga vode u nepriliku. 4.2.2. Uloga obitelji Kao jedna od bitnih odrednica poremeaja ali i ponaanja, obitelj predstavlja vaan imbenik te jedan od primarnih uzroka psihopatskog ponaanja. Budui da su podaci prikupljeni kroz retrospektivna istraivanja, moe se rei kako su rezultati dvojbene vrijednosti, jer ukoliko na taj nain ispitujemo psihopate, vjerojatnije da e se oni prisjetiti devijantnih incidenata. S druge strane, bilo bi veoma neoprezno vjerovati
8

svemu emu

govore, te zbog toga proizlati ta dvojbenost rezultata. Jedini nain za uope izbjegavanje takvih sluajeva jest da se odrasla osoba prati u velikoj skupini ostalih koji su jo kao djeca odabrani u klinikama za savjetovanje. Takvih primjera istraivanja imamo, te se na taj nain prikupljaju detaljni podaci o djetetu koji ukljuuju i vrstu problema zbog kojih su na kliniku doli, a to nam ujedno daje i koliinu podataka o obitelji. Jedno takvo ispitivanje, gdje je bilo 584 uzorka dalo nam je 90% lokaliziranih osoba trideset godina nakon to su se prijavili u kliniku. Prilikom intervjuiranja odraslih osoba, istraivai su u stanju dijagnosticirati i opisati bilo kakav oblik neprilagoenosti u tih osoba, te nakon toga dolazi do povezivanja problema odraslih osoba sa karakteristikama ljudi u djejoj dobi kako bi ser utvrdilo na t emelju kojih karakteristika je mogue predvidjeti psihopatsko ponaanje u odrasloj dobi. Meutim, treba kazati da je slab odgoj u pogledu socijalizacije impliciran u etiologiju niza klinikih sindroma, ukljuujui delinkventno,neurotsko pa ak i psihotino ponaanje (Wiggins, 1968) te da mnoge osobe koje su odrastale u slino poremeenoj socijalnoj sredini ne postaju sociopati niti se u njih javi bilo koji drugi poremeaj ponaanja. Ovo je bitno: odrasli mogu biti posve bez problema unato nedosljednom i na druge naine nepoeljnom nainu odgoja tijekom djetinjstva.10 4.2.3. Izbjegavanje, kanjavanje i psihopatija Ve je spomenuto kako osobe imaju problema sa uenjem na temelju vlastitog iskustva, te ne pokuavaju izbjei negativne posljedice socijalno neprihvatljivog ponaanja. Na temelju toga zakljueno je kako psihopati imaju malo inhibicija u povodu injenja antisocijalnih djela zbog osjeaja male anksioznosti. Kako bi ispitao problem anksioznosti, Lykken, koji se bavio tom problematikom uzeo za istraivanje skupinu mukaraca koji su psihopati i zatvorenici, a njihove uspjehe usporeivao je sa studentima, te je ispitivan sam in izbjegavanja, a test se sastojao od uenja slijeda 20 ispravnih sklopki, no svaki odgovor prethodno je trebao utvrditi metodu pokuaja i pogreke koja je od etiriju mogunosti ispravna. Ono to je donijelo kao rezultat bio je zakljuak kako psihopati djeluju pod manjom razinom anksioznosti nego normalne osobe. Istraivanja koja su zapoeta, nadstavljena su od strane Schachtera u Latanea koji su smatrali da postupak koji bi trebao poveati razinu anksioznosti trebao pomoi da izbjegnu kanjavanje, a budui da se anksioznost povezuje sa aktivnou simpatikog ivanog sustava, istraivai su ispitanicima injicirali adrenalin, koj i

10

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str.320.

oponaa uinke simpatikog sustava. Kao rezultat dobili su potvrdu kako nije uoena razlika meu psihopatskim zatvorenicima i onima koji to nisu u ukupnom broju pogreaka poinjenih tijekom uenja sekvence, bilo da su primali adrenalin ili placebo. Nakon toga, zakljueno je i kako su nepsihopatski zatvorenici, koji su primili placebo, nakon niza pokuaja smanjili udio pogreaka kanjenih elektrookom, no do takvog poboljanja nije dolo ni u psihopata koji su primali plasebo. Trei rezultat bi je taj da, nakon primanja adrenalina, psihopati su poboljali rezultat u izbjegavanju pogreaka nakon kojih slijedi elektrook, dok su neprihotini zatvorenici bili pod negativnim utjecajem adrenalina i nisu u stanju visoke pobuenosti uspijevali nauiti izbjei ok. Kao tree istraivanje, povezano sa ova, dao je Schmauk koji je pokazao da na njih moe posebice djelovati gubitak novca, a to nam je pokazao na psihopatskim zatvorenicima, nepsihopatskim zatvorenicima te na kontrolnoj skupini sastavljenoj od farmera i bolniara. Istraivanje je bilo osmiljeno kao i prethodno, a ono to je novo bilo jest to da su se mogle izbjei tri vrste averzivnih podraaja, a to su tjelesna kazna, materijalna kazna te socijalna kazna. Ono to je ispitivanje dokazalo jest to da uspjenost psihopata u izbjegavanju ovisi o naravi kazne. Ono to se da zakljuiti jest to da pridobiti panju psihopata jest ono to je potrebno za uinkovitost kazne, a u situacijama gdje su nazone i nagrade i kazne, psihopati imaju panju usmjerenu na nagradu umjesto da panju raspodijele izmeu nagrada i kazni. 4.2.4. Pobuenost i impulzivnost Psihopati su esto opisani kao osobe koje ne odgovaraju emocionalno kada su suoene i s poznatim i novim situacijama koje bi veina ljudi doivjela ili kao stresne ili neugodne. Odreen broj znanstvenika bavio se istraivanjima na temelju bazalne razine autonomne aktivnosti psihopata te obrasce njihove autonomne aktivnosti na razliite vrste podraaja. Veina studija pokazala je da u bazalnim uvjetima psihopati imaju smanjenu konu vodljivost, koja potom slabije regira na suoavanje s intenzivnim li averzivnim podraajima. Takoer, istraivanja su se odnosila i na reaktivnost sranog bila, to je pokazalo kako se prilikom stresa psihopatu bilo ubrza vie nego u normalnih osoba. Te fizioloke reakcije pokazuju da psihopate ne moemo satrati tek jednostavno premalo pobuenima, jer su mjerenja kone vodljivosti i sranog bila u raskoraku. (...) Ubrzanije bilo smatra se prateim znakom iskljuivanja ili reduciranja osjetilne stimulacije, pa time i sniavanja razine kortikalne pobuenosti. Stoga bi ubrzano bilo psihopata koji oekuju averzivni podraaj

10

trebala pokazivati da se oni nastoje iskljuiti.11 Ove sve studije pokazuju da psihopati ne reagiraju na nain na koji reagira veina nas, te se takoer moe zakljuiti kako oni i nemaju anksioznosti. Takoer, impulzivno ponaanje objanjava se i time da oni imaju deficite planiranja i inhibicije, a trae uzbuenja budui da mogu bolje od nas kontrolirati svoje negativne emocionalne reakcije.

5. Terapija
Za poetak ovog poglavlja o terapijama poremeaja linosti, moe se rei kako je zapravo jako malo istraivanja poinjeno vezanih uz same terapije. Primjerice, za sluajeve vezane uz granini poremeaj tvrdi se kako su lijekovi, ukljuujui i antidepresive i neuroleptike spadaju u istraivanja vezana uz ovaj poremeaj. Smatra se kako granine linosti imaju slab ego te natprosjene tekoe u toleriranju regresije, te bi terapija s ko jom bi se lijeio ovakav sluaj zaprao bila jaanje ega. Takva terapija ukljuuje anmalizu glavnih obrana granine linosti, cijepanje svega na dobro ili zlo. Meutim, cijepanje se smatra posljedicom nesposobnosti oblikovanja sloenih objektnih reprezentacija, koje se ne uklapaju u jednostavnu dihotomiju dobro- zlo. Ono takoer uzrokuje krajnje tekoe u reguliranju emocija zbog toga to osoba sagledava svijet crno-bijelo. Takoer, potrebna je i pomo prilikom doivljavanja realnosti . Vano je spomenuti dijalektiku bihevioralnu terapiju, koju je predloila Marsha Linehan, koja se pak usmjeruje na terapeutovo potpuno prihvaanje graninih linosti sa njihovim protrjenostima i pretjeranim ponaanjem, empatiki vrednujui njihova iskrivljena vjerovanja injeninom pristupu njihovom suicidalnom i ostalim disfunkcionalnom ponaanju. Ovakav vid terapije ukljuuje pomaganje pacijentu da naui rjeavati probleme te da pobolja interpersonalne vjetine putem kontroliranja anksioznosti. Prilikom jednog takvog testiranja, pokazano je kako dolazi do poveanja radne anamneze, manje koliine srdbe te su pacijenti smatrani kao bolje prilagoeni od ostalih. Za razliku od graninog poremeaja, to je i prethodno objanjeno, psihopatiju dosta znanstvenika smatra neizlijeivom bolesti. Primjerice, ljudi koji lau, koji malo brinu o drugima i o tome kako se drugi osjeaju, a koji pak ni sami sebe ne razumiju, teak su sluaj za lijeenje, a kamoli za izlijeenje. No, jedan kliniar sa velikim iskustvom, navodi sljedee: Prvo, terapeut mora neprekidno budno paziti na mogue manipulacije od strane pacijenata.
11

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 323.

11

Drugo, on mora pretpostaviti, dok se ne dokae suprotno, da su informacije koje mu pacijent daje iskrivljene i izmiljene. Tree, on mora shvatiti da se radni savez razvija, ako se uope razvija,u vrlo kasnoj fazi terapijskog odnosa s psihopatom.12 Takve negativne zakljuke moemo poistovjetiti i sa somatskim metodama, poput elektrookova, uzimanja lijekova, stimulansa, sedativa te psihokirurgije. Beck i suradnici smatraju da se antisocijalni poremeaj moe tumaiti s obzirom na odreene vrste misli i pretpostavki, te se smatra kako specifina vjerovanja ukljuuju opravdanje, osobnu nepogreivost, nemonost drugih te mali uinak posljedica. Opi cilj kognitivne terapije tako je postao stavljanje takvih vjerovanja na kunju i dovoenje pacijentovih ideja i ponaanja u sklad s normama drutva u kojih ljudi potuju prava i osjeaje drugih ljudi. Tim nainom nastoji se pokazati pacijentima kako, ukoliko doe do promijene ponaanja, mogu lake ostvariti svoje ciljeve.

6. Primjer poremeaja linosti iz stvarnog ivota

Iako po literaturi postoje brojni primjeri koji nam zorno mogu prikazati s ime se bore osobe koje pate od bilo kojeg oblika poremeaja linosti, ja u se ipak osvrnuti na primjer iz stvarnog ivota, po kojem je napisana knjiga, a takoer snimljena i dva filma, Sybil. Shirley Ardell Mason roena je 25. sijenja 1923. u Minnesoti gdje je i odrasla kao jedino dijete svojih roditelja. 1950-ih Shirley je radila kao uiteljica, a ujedno je bila i studentica na Sveuilitu u Kolumbiji. Dugo je patila od zamraenja i emocionalnih slomova,te nesanica. Oblik poremeaja koji je Sybil imala bio je disocijativni poremeaj linosti. Njegove karakteristike su brojne promjene kod pamenja, svijesti, pa ak i identiteta, u tom smislu da osobe sa ovakvim oblikom poremeaja mogu zaboraviti bitne dogaaje iz prolosti, mogu zaboraviti tko su one same, a mogu poprimiti i novi identitet. Primjer jedne takve scene iz filma koji je snimljen upravo po tom dogaaju jest bio prilikom sata umjetnosti, gdje moemo vidjeti Shirley, odnosno Sybil kako, dok crta, sluajno prevrne staklenu posudicu u kojoj se nalazi malo vode pomou koje ispire kist. Posudica pada, razbija se, profesor prilazi, no Sybil ovdje doivljava promjenu raspoloenja - poinje se histerino ponaati, a nakon to joj profesor kae kako je sve u redu te da moe nastaviti crtati, ona panino uzima jaknu i odlazi. Nakon nekog vremena, poinje psihoterapijske susrete sa psihijatricom Corneliom

12

Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002., str. 328.

12

B. Wilbur. Tokom filma moemo vidjeti kako su ti susreti tekli, kako je Sybil opet doivljavala promjene raspoloenja. Nakon psihoterapija, odlazi ivjeti u Zapadnu Virginiju, a potom odlazi u Lexington kako bi bila blie psihijatrici Wilbur. 1990. godine dijagnosticiran joj je rak dojke, te umire 26. veljae 1998. godine. Kako se ne bi znao pravi identitet osobe prema kojoj je pisana knjiga a i raena oba filma, koriten je pseudonim Sybil Isabel Dorsett. No usprkos tome, poznato je kako su stanovnici gradia u Minnesoti u kojem je ivjela Shirley, prilikom itanja knjige, a i gledanja filma, lako zakljuili prema kome je zapravo raena graa filma i knjige. No, vano je istaknuti kako su osnove po kojima su raene knjiga i film zapravo sesije psihoterapija koje su provodile Shirley i psihijatrica, te tako u knjizi i filmu moemo vidjeti kako Shirley zapravo i ima poremeaje linosti zbog zlostavljanja u djetinjstvu, od strane majkeza koju je istaknuto u filmu kako je bolovala od shizofrenije. No, ono to ovaj sluaj ini jo zanimljivijim jesu kontroverze, a jedna od popularnijih jest ta koju je iznio Herber Spiegel. Spiegel je, prilikom odsustva psihijatrice Wilbur, odrao par susreta sa Shirley. Kao zakljuak tih susreta on je iznio injenicu kako psihijatrica Wilbur zapravo manipulira sa Shirley, za koju je govorila kako ima poremeaje linosti kada nije imala, te poinje sumnjati kako psihijatrica zapravo koristi Shirley za financijsku dobit. Za njega, Shirley jest histerina, ali ne pokazuje znakove poremeaja linosti. Spiegel je smatrao kako je sve to bila velika prijevara, no to je i do danas ostala velika kontroverza.

7. Zakljuak
Prilikom rada ovog seminara imala sam se prilike upoznati sa poremeajima linosti o kojima nisam ba neto previe znala prije no to sam poela pisati rad. Iako me iznenadilo koliko su ispitivanja na ovom podruju otila daleko, te koliko postoji podjela unutar poremeaja linosti, ono to me jo vie iznenadilo su primjeri koje sam gledala i itala kako bih samoj sebi to bolje predoila ovakvu vrstu poremeaja. Moram priznati da me film Sybil dosta okirao, te da mi ga je u nekim trenutcima bilo teko gledati. Ali sve ovo mi je pokazalo to koliko zapravo ovjek moe sam sebi svjesno i namjerno, jer to eli, initi dobro, a koliko opet ima ljudi koji boluju od nekog oblika poremeaja, koji su zapravo sami svoji destruktori, te se razdiru takvim bolestima, a da to nisu htjeli, ve su to dobili genski. Takve stvari pokazuju nam zapravo da bez obzira na to koliko god mi ljudi razvijali znanost, i svaki dan otkrivali neto novo, jo uvijek postoje stvari protiv kojih se jako teko boriti, a koje su poprilino destruktivne.
13

8. Literatura
1. Davison, Gerald C., Neale, John M., Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja, Naklada Slap Jastrebarsko, Jastrebarsko, 2002. 2. http://www.youtube.com/watch?v=OPltV-_25gs, Joseph Sargent, Sybil, dostupno lipanj, 2013.

14