Jana Mihali} SVADBENI VIJENAC

U etnografskoj zbirci Gradskog muzeja Karlovac ~uvaju se narodne rukotvorine dvadesetoga stolje}a koje su slu`ile kao uporabni predmeti u doma}instvu i gospodarstvu. Danas ih smatramo vrijednom kulturnom ba{tinom koja svjedo~i o negda{njem na~inu `ivljenja u seoskim zajednicama, tj. o blagdanu i svagdanu, o osnovnim granama gospodarenja, o razmjeni iskustva i dobara s bli`im i daljim susjedima, o moralnim i estetskim vrijednostima, o dostignu}ima u graditeljstvu, tekstilnom rukotvorstvu, lon~arstvu itd. U cjelokupnom opusu zbirke zrcale se i odlu~uju}a povijesna doga|anja, op}e promjene u dru{tvu potaknute tehnolo{kim razvojem, kao i kulturno-povijesna strujanja na ovim prostorima. Svaki primjerak pri~a svoju pri~u iz pro{losti s va`nim porukama za budu}nost. Ovom prigodom izdvajamo originalni dragani}ki svadbeni vijenac, otkupljen od Kate Bili~i} iz sela Mrzljaki. Prema podacima s inventarne kartice, nastao je oko 1900. godine. U muzejske knjige upisan je pod brojem Et- 225, a sastoji se od tri bogato naki}ena dijela: venca (vijenac), ven~aca (vjen~i}) i parte (~eona traka). Venac je okruglog oblika s promjerom od trideset centimetara. Na vanjskom rubu, s unutarnje strane, nalazi se drveni obru~ poja~an {irokim kartonskim prstenom. Za obru~ je pri~vr{}en koncem za {ivanje. Preko ta dva dijela preba~ena je pravokutna crvena tkanina, rubovi koje vise s vanjske strane obru~a. Tkanina je na u`im krajevima porubljena, a u {iri porub uvu~ena je trobojna vrpca za vezanje. Nakit se sastoji od ve}ih ru`a slo`enih od crvenog krep-papira, staklenih kuglica, ogledalca i pupoljaka od posrebrenog papira. Na sredinu pri{iveno je ~etvrtasto ogledalce, nekoliko staklenih kuglica i crvene svilene vrpce. Vanjski rub vijenca ukra{en je obojenim perjem. Nakit na ven~acu nosi uska duga~ka traka od debljeg papira presvu~ena crvenim krep-papirom. Preslo`ena je na pola, a na vanjske krajeve pri{ivene su crvene platnene trake za vezanje. I vjen~i} je oki}en sjajnim kuglicama, ogledalcima te crvenim ru`ama od papira koje se uzdi`u prema gore i zavr{avaju obojenim perjem. Ispod nakita prikop~ana je {arena ukrasna traka.

86

Jana Mihali}

Partom se naziva {iroka traka od crvenog tvorni~kog sukna. S vanjske strane ukra{ena je okruglim metalnim ukrasima i sitnim sjajnim raznobojnim perlicama, a s unutarnje crvenom svilenom tkaninom. Kada se svi sastavni dijelovi stave na glavu, vijencu je sa svake strane uz vjen~i} potrebno dodati nekoliko umjetnih ru`a. Uz oblikovne posebnosti, ovaj vijenac pro`et je apotropejskim i magijskim elementima, kao i tragovima drevnih religijskih shva}anja. U o~i upada ponajprije crvena boja koja je u tradicijskoj kulturi imala posebno zna~enje. Po narodnom vjerovanju crveno {titi od uroka, ja~a zdravlje mlade `ene, donosi sre}u i zadovoljstvo u budu}em `ivotu mladenaca. Kao djelotvorno sredstvo protiv uroka, ali i kao profinjen ukras, neko} je slu`ilo paunovo perje. Budu}i da je takav ures dragani}kim `enama bio nedostupan, svoje vijence kitile su perjem doma}e peradi. Ogledalca i svjetlucavi nakit {tite mladu nevjestu od zlih sila. Narod ih zami{lja kao stra{ne demone koji bi mogli na{tetiti mladoj nevjesti i njenom porodu.

Svadbeni vijenac iz Dragania, snimljen 1960. godine. (Fotoarhiv GMK, Et- 64)

Svadbeni vijenac

87

Venac, inv. br. Et- 225 B

Venac, unutarnja strana

Venac, inv. br. Et- 225 C

Parta (eona traka), inv. br. Et- 225 A

Svadbeni vijenci poznati su mnogim narodima diljem Europe. Stru~njaci smatraju da su se razvili od obi~ne trake za vezanje duge, raspu{tene kose. U sve~anim prigodama za traku se uticalo cvije}e koje je poput vijenca str{ilo u zrak ili je visjelo preko nje. Trake za vezanje kose zabilje`ene su u anti~ko doba, a iz arheolo{kih izvora doznaje se da su ih Slaveni i Germani poznavali prije dodira s anti~kim svijetom (Moszyski 1929: 395, Fehrle 1938: 76, 77) . Prema podacima iz ranoga srednjeg vijeka udane `ene morale su pokriti glavu, samo su djevojke nosile prvobitne trake. ^esto su ih podlagale krutim obru~em od drveta, lika ili kartona i kitile razli~itim nakitom. U tradicijskoj kulturi pojedinih naroda javljaju se pod razli~itim nazivima, a u stru~nim krugovima naj~e{}e se spominje naziv dijadema. I dijademe su jako stare, prona|ene su u grobovima iz staroslavenskog razdoblja (Moszyski 1929: 394).

88

Jana Mihali}

Na dan vjen~anja djevoja~ka dijadema u obliku kruga ili polukruga bogato se kitila cvije}em, pa je nastao vijenac kao glavni ukras, a obru~ mu je slu`io kao podloga. Nerijetko se nakit slagao u obliku sun~anog diska ili drva `ivota, indoeuropskih simbola pobjede i poklika suncu. U `elji za {to bogatijim ukrasom u vijence su stavljali skupocjen nakit, mirisno bilje, perje, ogledalca i umjetno cvije}e, a mladenke su ih ponegdje nosile i nakon svadbe, dok ne zatrudne ili do ro|enja prvoga djeteta (Fehrle 1938: 77, Maslova 1984: 52). Pod utjecajem sredozemne kulture i kr{}anstva svadbeni vijenci djelomi~no su promijenili oblik i postali sli~ni kruni, ali ne uvijek. Ima mnogo slu~ajeva da se promijenio samo naziv, a vijenac je ostao isti. Promjenom naziva cjelokupno oglavlje dobilo je dodatno zna~enje koje ina~e simbolizira mo} i vlast, ali i ~isto}u osobe koja ga nosi (Fehrle 1938: 79, Moslavac 2001: 9). U hrvatskim narodnim no{njama postoje razli~iti oblici i oba naziva. Vijenac je za sre}u, a kruna je znak za ovlasti koje }e mlada `ena imati kasnije u obitelji kao gospodarica ku}e. Manje je poznato da su svadbene vijence i nakit od perja nosili mu{karci. Sre}u se u dijelu Podkarpatja, sli~ne ukrase poznavali su i zapadni Finci, ima ih u Njema~koj, kod Hrvata u Donjoj Austriji. Pleli su ih za mlado`enje i u Ukrajini, a vjerojatno bi ih daljnjim istra`ivanjima prona{li i drugdje. U Dragani}ima mlado`enja je na vjen~anju nosio {e{ir s velikom kiticom od umjetnih ru`a, ogledalca, kuglica i perja, koja bi mogla biti rudiment negda{njeg vijenca. Na primjeru svadbenoga vijenca iz Dragani}a vidljivo je da su etnografski predmeti drevnog postanja i stoljetnoga trajanja sastavni dio kulturnoga naslje|a mnogih naroda koji su dugo vremena `ivjeli na zajedni~kom prostoru. U pojedinim dru{tvenim zajednicama modificirali su se prema materijalnim prilikama te estetskim i duhovnim na~elima tih zajednica i postali nji-

Svadbena kruna, Sunjska Greda (Vitez 1996: 36)

Svadbeni vijenac

89

hovo prepoznatljivo obilje`je. Tako je nastala bogata raznolikost koja je neprestano poticala stvaranje novih oblika. Nadalje, brz tehnolo{ki napredak i razvoj industrije potisnuo je narodno stvarala{tvo u nezavidan polo`aj. Tek najnoviji procesi globalizacije koji su opasno zaprijetili potpunim sivilom na planu tradicijske kulture potakli su otkrivanje, za{titu i promid`bu onih vrednota koje }e i malim narodima pomo}i u isticanju zavi~ajnog i nacionalnog identiteta, te u novoj ulozi omogu}iti daljnji kulturni razvoj. Kao primjer mo`e se navesti obnavljanje narodnih no{nji, pjesama i plesova za potrebe zavi~ajnih amaterskih kulturno-umjetni~kih dru{tava, utrnulih narodnih obi~aja, vezova, ~ipke, izrada Svatovi, 15. st., Wolfegg suvenira za potrebe turizma (Fehrle 1938: 81, sl. 74) itd. U tom kontekstu etnografske zbirke predstavljaju bogatu riznicu izvornih ostvarenja koja }e i budu}im nara{tajima slu`iti kao osnova za stvaranje novih, za pojedine dru{tvene sredine tipi~nih oblika. Dragani}ki svadbeni vijenac tako|er je obnovljen, ali ga ne nose mladenke na dan vjen~anja i na svadbi. ^esto ga vi|amo na priredbama Kulturno-umjetni~kog dru{tva Sv. Juraj, koje ga je donekle prilagodilo novim okolnostima. Naime, budu}i da je dugotrajno slaganje nakita uo~i nastupa nemogu}e, svi sastavni dijelovi spojeni su u naro~itu kapu koja se oblikom ne razlikuje od negda{njih vijenaca.