Pregledni lanak UDK 316.774:004.738.5 316.774:159.923.

3
Primljeno 6. 10. 2010.

Dragan alovi
Megatrend univerzitet, Fakultet za kulturu i medije, Goce Deleva 8, RS11070 Novi Beograd calovic_dragan@yahoo.com

Identitet u vremenu cyber svjetova

Saetak

Poetkom dvadesetog stoljea Walter Benjamin ukazao je da s razvojem tehnike reproduciranja dolazi do gubljenja elitistikog statusa autora. S ekspanzijom tiska, filma i fotografije, svakome je, kako istie, otvorena mogunost dobivanja uloge u nekom filmu, pisanja nekog teksta koji bi potom bio objavljen u novinama, kreativnog izraavanja putem fotografije. Pojava interneta i novih medija ponovno aktualizira Benjaminovu teoriju. Razvoj cyber svjetova i mogunost ovjekova kreativnog izraavanja unutar njih, u tekstu su dovedeni u vezu s pitanjem identiteta. Ukljuivanje ovjeka u cyber prostor shvaeno je kao otvaranje novih mogunosti za ostvarenje ovjekovih kreativnih potencijala. U tome smislu, sudjelovanje ovjeka u cyber prostoru, ak i onda kada je usmjereno na stvaranje razliitih predodaba o samome sebi, shvaeno je kao ostvarivanje ovjeka kao autora, a ne kao proces destabiliziranja ovjekova identiteta.
Kljune rijei

identitet, internet, cyber prostor, teorija medija

Pitanje identiteta je posljednjih desetljea prepoznato kao centralna tema teorijskog promiljanja u razliitim disciplinama, dok je istovremeno sam pojam identiteta bio podvrgnut temeljitoj kritici. Dekonstrukcija ovog pojma provedena je u raspravama koje se kreu od psihoanalitikih i poststrukturalistikih do razliitih pristupa razvijanih u okviru studija roda i postkolonijalnih teorija, pri emu je vrlo esto zauziman kritiki stav prema ideji nedjeljivog, izvornog i jedinstvenog identiteta. Razvoj novih tehnologija i cyber prostora otvorio je pitanje utjeu li, i na koji nain, novi mediji na konstruiranje identiteta te moe li se cyber prostor shvatiti kao specifina sredina unutar koje se formiranje identiteta ostvaruje. Jedno od esto postavljanih pitanja u raspravama o identitetu, a naroito od vremena kada je razvoj informatiziranog drutva poeo zaokupljati panju teoretiara, jest pitanje bi li trebalo govoriti o identitetu ili prije o identitetima jedne osobe. U tradicionalnim pristupima, prepoznavanje jedinstvenog identiteta kod jedne osobe sagledavano je kao pokazatelj njenog mentalnog zdravlja. Suprotno, kriza identiteta bivala je dijagnosticirana u sluajevima kada bi osoba izgubila osjeaj jedinstvenosti identiteta. Meutim, s razvojem informatiziranog drutva, pretpostavka jedinstvenosti identiteta sve se vie dovodi u pitanje. Pored toga, mnogi teoretiari razumijevanje identiteta direktno dovode u vezu s diskurzivnim iskustvom. Michel Foucault smatra da ljudski subjekt biva opisivan kroz naine na koje se diskursi manifestiraju u tekstovima i praksi. Prema ovakvom vienju, ljudskim biima rukovode strukture koje su njima nevidljive te se oni ne shvaaju kao tvorci vlastitih mi-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

20

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

sli i djelovanja. Theodore Sarbin te Kenneth i Mary Gergen razvijaju shvaanje da smo mi, zapravo, pripovjedai pria te da sebe i vlastito iskustvo sagledavamo u narativnim okvirima. Prema ovom shvaanju, ljudska bia viena su kao aktivni konstruktivni djelatnici, koji smiljaju prie o svom svijetu i o sebi samima. Diskurzivno odreenje identiteta prihvaaju i Bronwyn Davies i Harr, koji razvijaju pristup prema kojem je subjekt vien kao proizvod diskursa, ali, suprotno strukturalistikom shvaanju, njemu je istovremeno i dana mogunost aktivnog proizvoenja diskurs i manipuliranja njima. Nama je doputena mogunost osobne i drutvene promjene kroz nau sposobnost identificiranja i razumijevanja diskursa kojima smo takoer uvjetovani, kao i odupiranja njima. Pozicije subjekta koje zauzimamo pritom ne samo to osiguravaju odreena prava i obaveze nego, prema miljenju Bronwyn Davies i Harra, pruaju i osjeaj jastva. Razumijevanje identiteta kao blisko povezano s diskurzivnom praksom namee pitanje u kolikoj mjeri diskurzivno pozicioniranje unutar cyber prostora utjee na razumijevanje identiteta. Jesu li ove pozicije na neki nain uvjetovane diskursima koji se unutar cyber prostora uvruju, je li mogue odreene pozicije ostvariti kroz nametanje novih diskursa te u kolikoj mjeri je odabir diskurzivnih pozicija unutar cyber prostora slobodan. Poetkom dvadesetog stoljea Walter Benjamin iznio je miljenje prema kojem je razumijevanje samog pojma umjetnosti izmijenjeno razvojem tehnike reproduciranja umjetnikih djela. Idui dalje za ovim shvaanjem moemo se zapitati koliko se razvoj kreativnih potencijala ovjeka moe dovesti u vezu s pitanjem identiteta, odnosno utjee li mogunost diskurzivnog pozicioniranja unutar cyber prostora i na samo razumijevanje identiteta, te moe li se prema procesu kreiranja identiteta odnositi kao prema naroitom obliku kreativnog rada. Ovakav pristup zahtijeva, s jedne strane, preispitivanje samog pojma identiteta, dok, s druge strane, zahtijeva ispitivanje odnosa razvoja cyber prostora i razumijevanja moguih diskurzivnih pozicija, te sagledavanje mogunosti slobodnog izbora diskurzivnih pozicija unutar cyber prostora. Unutar socijalnog konstrukcionizma razvija se shvaanje da se na osjeaj jastva strukturira oko odreenih jezinih konvencija nae kulture, odnosno da je ljudska subjektivnost ukorijenjena u jezinim oblicima koje nudi kultura. Prema Harrovom uvjerenju, na osjeaj jastva, ukljuujui ovdje i subjektivan osjeaj agensnosti, predstavlja neto to se kristaliziralo oko odreenih jezinih formi, a to se moe oznaiti kao nain organiziranja naeg iskustva. Polazei od Wittgensteinovih i Kantovih shvaanja, Harr pretpostavlja da su nae razumijevanje i doivljavanje nas samih kao ljudskih subjekata, nae subjektivno iskustvo jastva, zapravo proizvodi vjerovanja koja su implicitna naem jeziku, a koja nam govore to znai biti osoba. Prema ovakvom shvaanju, upravo struktura materinjeg jezika odreuje koje e vrste vjerovanja u vezi s osobnou biti usvojene. Treba istaknuti da vjerovanja nisu shvaena kao nuno artikuliran skup miljenja, ve se ovim podrazumijeva temeljno strukturiranje naeg miljenja koje se postie uporabom jezika. To zapravo znai da upravo kroz jezinu strukturu usvajamo odreene fundamentalne pretpostavke, odnosno vjerovanja, o samoj ljudskoj prirodi. Harr vjeruje da iz razloga to mi postojimo kao osobe u jeziku kao mediju, javlja se i tenja za shvaanjem gramatikih pojmova kao metafizikih i/ili empirijskih, kakav je sluaj s jastvom, agesnou, intencijom itd.1 On ukazuje da, iako rijei u jeziku koristimo da bismo njima neto oznaili, to jo ne znai da rijeima uvijek oznaavamo i neto to realno postoji. Krenuvi

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

21

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

od ovakve pretpostavke, Harr istie da inimo fundamentalnu greku kada zakljuujemo da iz razloga to postoje oblici osobnih zamjenica, postoje i specifini identiteti koje ti oblici oznaavaju. To zapravo znai da je pogreno vjerovanje da smo svi predstavljeni nekim koherentnim, objedinjenim jastvom, doputeno ve samim postojanjem zamjenice ja. Kreui se u ovom smjeru, Harr odlazi jo dalje tvrdnjom da se ovakvo sagledavanje dodatno uslonjava postojanjem posebnih padenih oblika osobnih zamjenica. Tako akuzativni oblik osobne zamjenice prvog lica jednine me moemo shvatiti kao vie povrinsko, drutveno jastvo, u kontrastu s nominativnim oblikom ja, kao autentinim, privatnim jastvom. Meutim, prema Harrovom miljenju, ovi gramatiki oblici ne ukazuju na entitete koji objektivno postoje, te je i pogreno njihovo objektivno postojanje pretpostavljati na osnovu same prisutnosti u jeziku. Ove entitete Harr promatra prvenstveno u njihovom odnosu s etikim normama. Kako primjeuje Vivien Burr, Harr se svojim shvaanjima pribliava stavovima koje zastupaju Jonathan Potter i Margaret Wetherell po tome to u osobi kao drutvenom akteru prije svega vidi nekoga tko se bori predstaviti sebe na prihvatljiv nain, odnosno u skladu s lokalnim moralnim pravilima svoje kulture.2 Prema Harrovom miljenju, shvatiti ljudska bia zapravo znai shvatiti nain na koji se razliiti oblici obrazlaganja koriste u razliitim okolnostima, nain na koji su ti oblici obrazlaganja povezani s gramatikom danog jezika, i nain na koji se gramatika i praksa razlikuju od kulture do kulture. To dalje znai da, prema Harrovom miljenju, jastvo ne moe imati bilo kakvu sutinsku, predjezinu egzistenciju koja bi potom uzrokovala ili odredila iskustvo. Prema Harrovom uvjerenju, razumijevanje jastva rezultat je specifinog strukturiranja iskustva. On, naime, polazi od pretpostavke da su sva ljudska bia predisponirana da na neki nain organiziraju svoja iskustva te da je, upravo zahvaljujui ovom organiziranju, steenim iskustvima mogue dodijeliti odreeni smisao. Priroda jastva, odnosno naroita vrsta strukturiranja koju usvajamo, kako istie, kulturno je i historijski specifina, a uvjetovana je samom gramatikom jezika. Drugim rijeima, shvaanje jastva koje ovjek usvaja potjee iz gramatike, logike ili metafora koje lee u osnovi naega jezika. Samo jastvo Harr sagledava kao oblikovano gramatikom danog jezika te je u tome smislu i razumijevanje jastva u razliitim kulturama razliito, odnosno uvjetovano gramatikama koje se u tim kulturama koriste. Prema Harrovom miljenju, oblik subjektivnosti prema kojem se usmjeravamo i koji pripada naem iskustvu uvjetovan je postojanjem odreenog broja teorija o prirodi ljudskosti, a koje su uklopljene u na jezik. Blisko ovakvom pristupu je i shvaanje Theodorea Sarbina te Kennetha i Mary Gergen, koji polaze od pretpostavke da jastvo u jeziku dobiva oblik zahvaljujui temeljnoj ljudskoj predispoziciji da se razmilja pomou narativa. Za razliku od Harra, koji smatra da je strukturiranje naeg iskustva i samorazumijevanja odreeno unutranjom logikom ili gramatikom naeg jezika, Sarbin tvrdi da svi ljudi, bez obzira na kulturu, vlastitom iskustvu nameu odreenu strukturu te da je ta struktura jednako prisutna i u opisima kojima predstavljamo sebe i svoje iskustvo drugima, kao i u nainu na koji te stva1 2

Harr, R. (1989), Language Games and the Texts of Identity, u: Shotter, J., Gergen, K. J. (ur.), Texts of Identity, London: Sage, str. 2324.

Ber, V. (2001), Socijalni konstrukcionizam, Beograd: Zepter, str. 171.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

22

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

ri predstavljamo sebi.3 Kao organizirajui princip nae psihologije, Sarbin prepoznaje narativ, koji je, kako vjeruje, prisutan u svim aspektima svako dnevnog ivota, kako u snovima i sanjarenjima, sjeanjima, planovima, tako i u opisima koje govorimo drugima. Naime, kako istie, ovjek svoje iskaze uvijek podreuje odreenoj temi, prema kojoj potom i organizira raspoloivi materijal, odluujui to e u iskaz ukljuiti, a to iz njega izbaciti. To dalje podrazumijeva da je dogaaje potrebno dodatno re-konstruirati kako bi se odrala dosljednost narativa. Iako Sarbin ukazuje na znaaj narativne strukture, ostaje nedovoljno jasno proizlazi li ona iz same ljudske prirode ili se pak stjee tijekom odreenih procesa. U ovom smjeru, kako zapaa Vivien Burr, znaajna su istraivanja koja su proveli Sutton-Smith i Mancuso, pokazavi da djeca tijekom odrastanja postepeno usvajaju tradicionalne strukture zapleta kada priaju svoje prie i da sebe i svoje postupke predstavljaju koristei se narativnim strukturama.4 Ideju o narativnoj strukturi dalje su razvili Kenneth i Mary Gergen. Meutim, oni se ne bave samo individualnim psiholokim funkcioniranjem nego tvrde da se narativna struktura isto tako primjenjuje i u opisima prirodnih i drutvenih znanosti, kao i u osobnim opisima. Pored toga, oni smatraju da je sutinsko svojstvo ljudi promjena te je razumijevanje sebe izvan historijskog i drutvenog konteksta vlastitog iskustva nemogue, a ovo se odnosi i na historijski, drutveni, pa otuda i politiki kontekst teorija kojima se objanjava ljudsko djelovanje. Suprotstavljajui se esencijalistikom shvaanju osobnosti, socijalni konstrukcionizam razvija shvaanje da se identitet raa iz ljudskih interakcija te da se zasniva na jeziku, i ne samo to nego i da se identitet konstruira na osnovu diskursa kojima raspolaemo i na koje se oslanjamo u komunikaciji s drugim ljudima. Kako objanjava Vivien Burr, ljudski identitet nastaje preplitanjem mnogobrojnih razliitih niti, kao to su nit uzrasta, klasne pripadnosti, roda, seksualne orijentacije i tako dalje, koje se prepliu proizvodei materijal koji nazivamo identitetom neke osobe, a gdje se svaka od tih komponenti konstruira kroz diskurse koji postoje u kulturi diskurse uzrasta, roda, obrazovanja itd.5 Pri tom, za svaku ovako shvaenu nit postoji odreen broj diskursa na osnovu kojih je mogue formirati identitet. Ukoliko prihvatimo navedeno shvaanje o identitetima kao socijalno konstruiranima putem diskursa, odnosno proisteklima iz okruenja, moemo postaviti pitanje u kolikoj je mjeri konstruiranje identiteta odreeno osobnim izborom. Vivien Burr ukazuje da je autonarativ, odnosno opis kojim opisujemo sebe i svoje postupke, uvijek pregovaran, odnosno proizvod drutvene interakcije.6 Ovaj proces sporazumne proizvodnje opisa Bronwyn Davies i Harr oznaavaju terminom pozicioniranje. Pojam pozicioniranja u socijalnom konstrukcionizmu, a naroito unutar struje koja se razvija pod utjecajem poststrukturalizma, koristi se i za oznaavanje procesa u okviru kojeg drutveno i kulturno raspoloivi diskursi proizvode identitete. Bronwyn Davies i Harr napominju da u ovom smjeru svoju panju moemo fokusirati na drutvene vidove diskursa ili na njegove manifestacije u interakcijama pojedinaca. Oni, s jedne strane, prihvaaju poststrukturalistiko razumijevanje osobe i njenog identiteta kao proizvoda prevladavajuih diskursa koje jedna kultura ini dostupnim, dok istovremeno osobi ostavljaju dovoljno prostora za izbor unutar konkretne diskurzivne prakse. Rije je o tome da svaki diskurs osigurava odreeni broj moguih naina opisivanja osobe, ali i odreeni broj pozicija subjekta koje

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

23

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

je unutar tog diskursa mogue zauzeti. Prema ovakvom shvaanju, ljudski subjekt istovremeno je i proizvod diskursa i netko tko se njime koristi. Bronwyn Davies i Harr, meutim, smatraju da pozicioniranje ne mora biti namjerno, nego da odreene pozicije subjekta mogu biti implicitne ostvarenom govoru, pri emu ne mora nuno postojati namjera ostvarivanja pozicio niranja na konkretan nain. No, bez obzira je li rije o planiranom ili nenamjernom pozicioniranju, ostvarene pozicije bitno odreuju razumijevanje i sagledavanje identiteta. Prema ovakvom pristupu, osoba se moe opisati ukupnom sumom pozicija subjekta u diskursu koje u danom trenutku zauzima. Budui da su neke od tih pozicija prolazne ili promjenjive, to dalje znai da identitet treba shvatiti kao otvoren za promjene, odnosno kao nikada utvren, konano odreen, ve stalno u procesu transformacije. Pojam pozicioniranja Vivien Burr usporeuje s Althusserovim razumijevanjem usvajanja ideologije. Kao to, prema Althusserovom miljenju, ideologija interpelira, odnosno poziva jedinke kao subjekte, tako se i diskursi svakome obraaju kao odreenom tipu osobe, pri emu mi vie ne moemo izbjei te pozicije subjekta, predstavljanja nas samih i drugih koje ti diskursi prizivaju, nego se na izbor sastoji u tome da ih prihvatimo ili pokuamo im se oduprijeti, pri emu svako prihvaanje pretpostavlja ukljuivanje u odreeni sustav prava i obveza koje ta pozicija nosi.7 Prvi korak k osobnoj promjeni unutar diskurzivnog pozicioniranja, kako istiu Burr i Butt, je prepoznavanje diskursa koji u danom trenutku oblikuje nau subjektivnost.8 Prema ovakvom miljenju, ispitivanje diskursa i pozicija koje on nudi otvara mogunost djelovanja u pravcu zauzimanja odreenih pozicija u konkretnom diskursu. Meutim, ovo jo uvijek ne znai da je ovakve promjene mogue lako postii. Kako uoava Vivien Burr, dominantni diskursi esto se vezuju za drutvenu praksu koja podrava status quo i odravaju ostvarene pozicije te suprotstavljanje takvim diskursima i opiranje pozicijama koje oni nude predstavlja suprotstavljanje drutvenoj praksi, strukturama i odnosima moi koji su s njima povezani.9 Konstruiranje identiteta, dakle, moemo shvatiti kao stalan oblik pregovaranja unutar diskurzivnog pozicioniranja. U tome smislu, kao sasvim opravdano moemo sagledati i postavljanje pitanja na koji nain razvoj cyber prostora, kao specifinog okruenja koje moe utjecati na diskurzivno pozicioniranje, utjee na konstruiranje identiteta. Unutar studija medija, pri emu je ovaj pojam najire shvaen obuhvaajui itav niz disciplina koje u svoj fokus postavljaju masovne medije, dosta panje poklanjano je pitanju na koji nain i u kolikoj mjeri mediji utjeu na graenje i uvrivanje stereotipova te na sam proces konstruiranja identiteta. Kroz itav niz teorijskih razrada raspravlja se o tome na koji nain mediji sudjeluju u graenju rodnog, klasnog, nacionalnog ili kulturnog identiteta. e3 6

Sarbin, T. R. (1986), The Narrative as Root Metaphor for Psychology, u: Sarbin, T. R. (ur.), Narrative Psychology: The Storied Nature of Human Conduct, New York: Praeger.
4

Ibid., str. 184.

7

Ibid., str. 186.

8

Ber, V., Socijalni konstrukcionizam, str. 179.

5

Ibid., str. 87.

Burr, V., Butt, T. W. (1993), Personal and Social Constructionism, izvodi iz teksta u: Ber, V., Socijalni konstrukcionizam.
9

Ber, V., Socijalni konstrukcionizam, str. 197.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

24

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

sto se utjecaj medija na konstruiranje identiteta dovodi u vezu s dominantnom ideologijom i obranom pozicija moi ili se pak ovaj utjecaj tumai iz ugla performativne teorije jezika i subjekta, pri emu je performativnost liena svih njenih veza s htijenjem, izborom i intencionalnou. U analizi utjecaja medija na konstruiranje identiteta mogue je prepoznati dva osnovna pristupa. S jedne strane, analiza medijskih reprezentacija provodi se u cilju ispitivanja u kolikoj mjeri i na koji nain mediji utjeu na nametanje odreenih diskurzivnih pozicija publici te koje su to pozicije, dok se, s druge strane, analiza medijskih tekstova provodi u cilju prepoznavanja najzastupljenijih diskurzivnih pozicija te ispitivanja na koji nain i koliko one utjeu na razumijevanje identiteta drugih, ime se ponovno otvara pitanje vlastitog pozicioniranja. U velikom broju teorijskih razrada kojima se pokuava odgonetnuti na koji nain i u kolikoj mjeri masovni mediji i cyber prostori utjeu na konstruiranje identiteta, polazi se od pretpostavke da je konstruiranje identiteta u velikoj mjeri uvjetovano procesom identifikacije, pri emu je mogue prepoznati odreen utjecaj masovnih medija i sudjelovanja u cyber prostoru na ovaj proces. Identifikacija je sloen pojam koji podjednako crpi znaenja i iz diskurzivnog i iz psihoanalitikog repertoara, a da se istovremeno ne ograniava niti na jedan od njih. S jedne strane, identifikaciju bismo mogli shvatiti kao potaknutu prepoznavanjem neke zajednike osobine ili porijekla s drugom osobom ili grupom, ili s nekakvim idealom, a na osnovu kakve prirodne veze. U diskurzivnom pristupu, identifikacija se sagledava kao konstrukcija koja se stalno razvija, odnosno kao proces artikulacije, te otuda kao nikad dovrena, nikad u potpunosti obuhvaena. Kako objanjava Stuart Hall, uvijek je neega previe ili premalo nadodreivanja ili nedostataka, pa se nikada ne postie tono pristajanje, cjelina.10 Pojam identifikacije, pored toga, naslijedio je bogatu semantiku ostavtinu iz njegove uporabe u psihoanalizi, gdje je, u Freudovoj interpretaciji, identifikacija viena kao najraniji izraz neke emotivne veze s drugom osobom.11 Ona je shvaena kao oblikovanje prema drugom, ali je istovremeno utemeljena u fantaziji, projekciji i idealizaciji. U vremenu kada medijski posredovani tekstovi predstavljaju bitan izvor informacija, a boravljenje u cyber prostoru igra znaajnu ulogu u organizaciji vremena ili stjecanju iskustva postupanja u odreenim situacijama, pitanje na koji nain medijski tekstovi i konstruirane situacije u cyber prostoru utjeu na graenje identiteta, privlai sve vie panje. U itavom nizu analiza, provedenih na razliitim teorijskim pozicijama, raspravlja se koje su to diskurzivne pozicije koje se putem masovnih medija i sudjelovanja u cyber prostoru nameu publici te na koji se nain ovo ostvaruje. esto se kao argumenti tvrdnji da masovni mediji nameu odreene pozicije navode nesrazmjerna zastupljenost odreenih pozicija u odnosu na druge, sklonost medija da nameu odreene vrijednosne stavove u odnosu na pozicioniranje, postojanje medijskih tekstova namijenjenih publici odreenoj prema socijalnim kategorijama te ogranien broj pozicija koje je u cyber prostoru mogue zauzeti. Pored toga, ograniavajue djelovanje masovnih medija i cyber prostora prepoznato je i u mnogobrojnim analizama usmjerenima na identificiranje najzastupljenijih diskurzivnih pozicija i ispitivanja na koji nain i u kolikoj mjeri one utjeu na razumijevanje identiteta drugih. Isticanje utjecaja koji masovni mediji imaju u uvrivanju i graenju stereotipova postavilo je pitanje na koji nain ovakvim svojim djelovanjem mediji utjeu na konstruiranje identiteta.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

25

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

Iako je medije teko mogue shvatiti kao neutralne, jednako kao to je teko mogue cyber svjetove sagledati kao osloboene utjecaja dominantne ideologije, oni predstavljaju znaajan izvor informacija o diskurzivnim pozicijama koje je mogue zauzeti. Masovni mediji i cyber svjetovi daju uvid u veliki broj diskurzivnih pozicija ije prihvaanje ne mora biti suglasno lokalnim kulturnim utjecajima, ime se u velikoj mjeri ublaava ograniavajui faktor geografije. Utjecaj masovnih medija i cyber prostora u konstruiranju identiteta u tome smislu se i dalje moe shvatiti kao znaajan, ali ne kao ograniavajui, nego mnogo prije kao oslobaajui. Premda ovdje jo uvijek ne moemo govoriti o ostvarivanju dovoljnih uvjeta za potpuno slobodno kreiranje identiteta, mogunost upoznavanja veeg broja diskurzivnih pozicija ipak otvara i veu mogunost izbora. Pitanje izbora usko je povezano s pitanjem slobode njegova ostvarivanja. U zapadnim drutvima razvija se uvjerenje o mogunosti slobodnog kreiranja vlastitog identiteta. Zahtjev za slobodom samoodreenja, kako primjeuju Debra Grodin i Thomas Lindlof analizirajui odnos prema konstruiranju identiteta u kontekstu amerike kulture, moe se dovesti u vezu sa irom borbom za ostvarenje graanskih prava.12 Pored toga, zahtjev za slobodom samoodreenja blisko je povezan i s pojmom autonomije. Ovaj pojam pretpostavlja odvajanje od restriktivnih uvjeta koji su stoljeima unazad odreivali razumijevanje vlastitog poloaja i vlastitog identiteta. Ideja da ovjek vlastitim postupcima kreira uvjete u kojima e ivjeti pretpostavlja postojanje uvjerenja o mogunosti podreivanja ovih uvjeta slobodnom ostvarivanju vlastitog identiteta. Meutim, prema miljenju Douglasa Kellnera, iako su identiteti postali mobilniji, umnoeni, vie samoreflektivni, oni su jo uvijek odreeni postojeim ulogama i utvrenim normama.13 Krenuvi od ovakvog shvaanja, moemo pretpostaviti da ne samo to je izbor diskurzivnih pozicija u kreiranju identiteta ogranien nego je ograniena i sama mogunost izbora. Odreena konkretnim drutvenim okolnostima, mogunost izbora predstavlja jedno od kljunih pitanja u razumijevanju konstruiranja identiteta. Ovo pitanje, ipak, otvara sasvim novu perspektivu sagledavanja ove problematike kada se prenese na podruje cyber prostora. Prepoznavanje potencijala interneta u unaprjeenju komunikacije karakteristino je ve za rano razdoblje njegova razvoja, a rasprave u ovom smjeru nastavljaju se do danas. Unaprjeenje komunikacije omogueno razvojem interneta, u mnogim raspravama prepoznato je kao razvoj mogunosti u rjeavanju razliitih socijalnih, politikih i moralnih problema, koji su esto vieni kao posljedica nedostatka komunikacije. Premda internet, usprkos mnogobrojnim oekivanjima, nije razrijeio postojee probleme, formiranje razliitih grupa okupljenih oko nekog zajednikog interesa, pokretanje socijalnih mrenih stranica, foruma itd., otvorilo je mo10 12

Hall, S. (1996), Kome treba identitet?, Re: asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja, 61 (10), str. 217.
11

Grodin, D., Lindlof, T. R. (1996), The Self and Mediated Communication, u: Grodin, D., Lindlof, T. R. (ur.), Constructing the Self in a Mediated World, London: Sage, str. 5.
13

Freud, S. (1921/1991), Group Psychology and the Analysis of the Ego, Civilization, Society and Religion, Vol. 12, Selected Works, Hamondsworth: Penguin.

Kellner, D. (1992), Popular Culture and the Construction of Postmodern Identities, u: Lash, U. S., Friedman, J. (ur.), Modernity and Identity, Oxford: Basil Blackwell, str. 141.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

26

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

gunost da se o ovim problemima otvoreno iznesu razliiti stavovi. Iako ovi stavovi mogu biti iznijeti pod pseudonimom, u komunikaciji s drugim koris nicima interneta koji mogu imati bliske stavove ali ne i dovoljno moi da ih nametnu, ili pak kao komentar na stavove onih koji o konkretnom problemu imaju suprotno miljenje, bez elje da se ovim komentarom zapone diskusija, ve sama mogunost da se ovi stavovi iznesu pretpostavlja mogunost razliitog diskurzivnog pozicioniranja. Pokretanje odreenih pitanja, iznoenje komentara, davanje podrke grupama koje zastupaju odreene stavove, objavljivanje fotografija ili video-zapisa s namjerom ukazivanja na konkretan problem, pretpostavljaju zauzimanje odreenih diskurzivnih pozicija. Za raz liku od fizikog okruenja gdje odreene diskurzivne pozicije ne moraju biti dostupne ili gdje je zauzimanje odreenih pozicija bitno uvjetovano konkretnim drutvenim ogranienjima, u cyber prostoru zauzimanje odreenih diskurzivnih pozicija nije olakano samo kroz mogunost njihovog upoznavanja niti samo kroz nove mogunosti komuniciranja putem interneta, nego i kroz vee mogunosti ostvarenja samog izbora. Drutvena ogranienja koja mogu postojati u fizikom prostoru, u cyber prostoru mogu biti izbjegnuta odabirom okruenja, kao i promjenom ili skrivanjem identifikacije.14 Zahvaljujui ostvarenim tehnikim performansama, cyber prostori daju mogunost slobodnijeg izbora diskurzivnih pozicija te i aktivnijeg sudjelovanja u kreiranju vlastitog identiteta. Razvoj cyber prostora omoguio je uspostavljanje novih vidova komunikacije. Pokretanje socijalnih mrenih stranica, mogunost da svaki korisnik interneta postavi svoju internet-stranicu, postojanje bloga itd., otvorilo je mogunost da se putem interneta ne samo iznesu odreeni stavovi nego i da se na ovaj nain objave itavi tekstovi. U tome smislu, internet je nastavio i unaprijedio proces ije je poetke Walter Benjamin prepoznao ve u razvoju tehnike reproduciranja. U tekstu Umetniko delo u veku svoje tehnike reprodukcije Benjamin postavlja pitanje utjecaja razvoja tehnologije reproduciranja na razumijevanje umjetnosti. Svoje stavove Benjamin potkrepljuje shvaanjem Paula Valrya, iznijetim u djelu Fragmenti o umjetnosti: osvajanje sveprisutnosti, po ijem miljenju e velika novatorstva do te mjere izmijeniti cjelokupnu tehniku umjetnosti, da e na kraju, moda, dovesti do toga da se izmjeni i sm pojam umjetnosti. Izmjenu prirode umjetnosti Benjamin sagledava kao posljedicu razvoja moderne tehnologije. Ovo se prije svega odnosi na pronalazak fotografije i filma, kojima pripisuje razvoj reproduciranosti u umjetnosti. Kako navodi, tehnika reprodukcija postigla je standard oko 1900. godine, kada je ne samo svojim objektom poela initi cjelinu naslijeenih umjetnikih djela nego i zauzimati posebno mjesto meu umjetnikim postupcima.15 S razvojem tehnologije reproduciranja, kako dalje istie, dolo je do promjene odnosa prema reprodukciji, ali i do promjene odnosa prema razumijevanju umjetnikih djela. U svojoj analizi Benjamin posebnu panju posveuje injenici da s razvojem tehnike reproduciranja dolazi do gubljenja elitistikog statusa autora.16 Kako primjeuje, s razvojem tiska krajem devetnaestog stoljea, sve vei dijelovi itateljske publike postajali su u isto vrijeme i suradnici, zahvaljujui mogunosti da svoje komentare objave u nekom listu. Vremenom se ova praksa proirila te gotovo da tijekom dvadesetog stoljea nije bilo Europljanina koji, u naelu, nije imao mogunost objaviti neki komentar, pritubu ili ak reportau. S razvojem interneta, ovakva mogunost postala je jo otvorenija. Za razliku od tiskanih medija, objavljivanje tekstova na internetu esto ne zahtijeva posredovanje niti suglasnost urednitva. Pored toga, zahvaljujui mogunosti usporednog iznoenja komentara uz objavljene tekstove, inter-

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

27

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

net daje jo snaniju podrku praksi pisanja komentara publike u odnosu na tiskane medije. Ipak, jo su uvjeti s poetka dvadesetog stoljea bili dovoljni da Benjamin zakljui kako je razlikovanje izmeu autora i publike na putu da izgubi svoj naelni karakter, odnosno da je itatelj u svako vrijeme spreman postati pisac.17 Ovakvu praksu Benjamin analizira i u odnosu na razvoj fotografije i filma. Kako istie, s razvojem filmske tehnike svatko moe zahtijevati biti snimljen ili se pak sluajno nai u kadru kakvog filma, dok istovremeno svatko moe biti fotografski portretiran jednako kao to i sam moe fotografirati. Proces koji je Benjamin identificirao ve na samom poetku njegova razvoja, danas doivljava svoju punu ekspanziju. S razvojem tehnologije, snimanje fotografija, video ili tonskih zapisa jo je dostupnije, a zahvaljujui internetu omogueno je njihovo neogranieno predstavljanje publici. Slijedei Benjaminove stavove, moemo zakljuiti da je razvoj interneta zapravo osnaio praksu kreativnog izraavanja. Gubljenje elitistikog statusa autora, na koje ukazuje Benjamin, s razvojem interneta jo je snanije otvorilo nove mogunosti u konstruiranju identiteta. Dostupnost novih tehnologija, mogunost njihove kreativne uporabe, kao i mogunost neometanog prikazivanja autorskih tekstova publici putem interneta, uinili su svakome dostup nim vlastito predstavljanje i kao autora, bez obzira na razliite diskurzivne pozicije koje moe zauzimati. Osim toga, razvoj interneta omoguio je jednostavnije pokretanje i usmjeravanje debata o pojedinim pitanjima. Dok, s jedne strane, predstavlja izvor velikog broja tekstova prema kojima se moemo odnositi kao medijska publika, a koji mogu utjecati na izgradnju stavova, internet istovremeno, s druge strane, prua mogunost da se objavljivanjem tekstova, komentara, sudjelovanjem u debatama ili pokretanjem debate povodom konkretnog problema, otvore novi pristupi u sagledavanju konkretnog problema. Zahvaljujui ovome, kao i zahvaljujui praksi formiranja razliitih grupa okupljenih oko nekog zajednikog interesa, internet, u naelu, prua mogunost uspostavljanja novih diskurzivnih pozicija. Iako uspostavljanje novih diskurzivnih pozicija pretpostavlja znaajna ulaganja, razvoj interneta otvorio je ire okvire djelovanja u ovom smjeru. Pored toga, internet je ponudio mogunost jednostavnog komuniciranja s velikim brojem internet-korisnika. Komunikacija, budui da omoguava samoizraavanje, prema miljenju Stevea Jonesa, uvruje na identitet, dok mu istovremeno pridaje promjenjivost i pokretljivost.18 U tome smislu internet je mogue sagledati kao specifian prostor unutar kojeg je mogue uvrstiti vlastite diskurzivne pozicije ili pak prihvatiti nove, pri emu uvrivanje i/ili prihvaanje novih diskurzivnih pozicija moe biti ostvareno na razini sudjelovanja u internet-grupama. Ove grupe mogu predstavljati znaajne izvore
14 16

Pojam identifikacije u ovom kontekstu upotrebljen je u znaenju ukazivanja na drutveno-pravno prihvaeno odreenje identiteta. U istom znaenju ovaj pojam upotrebljava se i u nastavku teksta.
15

Ibid., str. 134.

17

Ibid.
18

Benjamin, W. (1936), Umetniko delo u veku svoje tehnike reprodukcije, prev. Tabakovi, Milan, u: Benjamin, W., Eseji, Beograd: Nolit, str. 117.

Douns, S. (1997), Internet i njegovo okruenje, u: Douns, S. (ur.), Virtuelna kultura: Identitet i komunikacija u kiber-drutvu, prev. Gordi, Vladislava, Zemun: Biblioteka XX vek, Beograd: igoja tampa, str. 46.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

28

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

moguih diskurzivnih pozicija, dok istovremeno mogu omoguavati okvire njihovog prihvaanja. Komunikacija ostvarena u cyber prostoru, budui da se odvija na razini tekstualne razmjene, dozvoljava promjenu i/ili skrivanje identifikacije, ime se daje mogunost prihvaanja odreenih diskurzivnih pozicija iskljuivo na razini na ovaj nain ostvarene komunikacije. Pored toga, mogunost promjene i/ili skrivanja identifikacije osigurava i laku mobilnost unutar razliitih grupa. Internet, naime, ne samo to dozvoljava jednostavno pristupanje grupama nego dozvoljava istovremeno pristupanje razliitim grupama, ak i onda kada ove grupe ne moemo dovesti u meusobnu vezu ili kada su one okupljene oko suprotstavljenih interesa. Na taj nain isti internetkorisnik moe ostvarivati razliite diskurzivne pozicije i njihove kombinacije unutar razliitih grupa. Jo i vie, on moe tendenciozno prihvaati razliite, ak i suprotstavljene diskurzivne pozicije unutar razliitih grupa, upravo s namjerom kreiranja odreenih profila koji ga zastupaju u cyber prostoru. Otuda se na razini komunikacije ostvarene putem interneta, sudionik u komunikaciji, odnosno internet-korisnik, moe sagledati i kao autor profila kojim je u komunikaciji zastupljen, a njegov odabir diskurzivnih pozicija kao, u izvjesnoj mjeri, oblik kreativnog djelovanja. Iako ne moemo prenebregnuti snagu zakona u uspostavljanju razliitih mehanizama utvrivanja identifikacije unutar cyber prostora, pri emu se kao preduvjet ovakvog djelovanja pretpostavlja jedinstvenost identiteta, cyber prostor jo uvijek daje dovoljno mogunosti diskurzivnom pozicioniranju izvan onih podruja gdje je utvrivanje identifikacije zakonom nametnuto. Ipak, i u ovim podrujima slobodan izbor diskurzivnih pozicija nije bez ogranienja. Ova ogranienja ogledaju se u injenici da cyber prostor nije osloboen ideolokog utjecaja, kao i u mogunosti nametanja izbora diskurzivnih pozicija u cilju zatite odreenih interesa. Meutim, usprkos injenici da cyber prostor sudjeluje u uvrivanju dominantnih diskursa, on nudi i mogunost uspostavljanja velikog broja alternativnih diskursa te i upoznavanja onih diskurzivnih pozicija koje izlaze iz postojeeg opsega dominantnih pozicija, koji je odreen u fizikom okruenju i/ili cyber prostoru. Otvaranje vee mogunosti upoznavanja razliitih diskurzivnih pozicija u cyber prostoru proiruje i samu mogunost odabira unutar procesa diskurzivnog pozicioniranja. Pored toga, zahvaljujui injenici da odabir diskurzivnih pozicija u cyber prostoru ne mora biti ogranien utvrivanjem identifikacije, to on u velikoj mjeri ostaje osloboen uspostavljenih drutvenih normi i ogranienja, ukljuujui i ogranienja koja je u fizikom prostoru teko izbjei, poput onih koja su uvjetovana nacionalnom ili spolnom pripadnou. Otuda je upravo u cyber prostoru mogue pretpostaviti postojanje vee slobode odabira diskurzivnih pozicija. injenica da odabir diskurzivnih pozicija u cyber prostoru ne mora biti ogranien utvrivanjem identifikacije, osim toga to osigurava veu slobodu u odabiru diskurzivnih pozicija, uvodi i mogunost ostvarivanja razliitih diskurzivnih pozicija i njihovih kombinacija unutar razliitih grupa, pri emu neke od ovih pozicija mogu biti i suprotstavljene. Konano, zahvaljujui mogunosti da se unutar cyber prostora iznesu razliita miljenja i komentari, ukae na neki problem ili pak pokrene debata na odreenu temu, cyber prostori predstavljaju i sredinu otvorenu za uspostavljanje i uvrivanje alternativnih diskursa. Razvojem cyber prostora otvorene su ire mogunosti decentraliziranog i multipliciranog diskurzivnog pozicioniranja. Pored toga, dana je i vea mogunost upoznavanja moguih diskurzivnih pozicija, kao i mogunost uspostavljanja i uvrivanja alternativnih diskursa kojima bi se nove diskurzivne pozicije omoguile. Iako prihvaanje diskurzivnih pozicija u cyber prostoru

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

29

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

nije bez ogranienja, mogunost izbora jo uvijek postoji. Pretpostavka da je prihvaanje odreenih diskurzivnih pozicija nametnuto zakonom ili razliitim kulturnim i ideolokim utjecajima, ne daje odgovor na pitanje na koji nain se ostvaruje konkretan odabir diskurzivnih pozicija u uvjetima kada ovaj odabir ne pretpostavlja identifikaciju. Budui da diskurzivno pozicioniranje nikada nije konano te da su unutar cyber prostora ostvareni dovoljni uvjeti relativno slobodnog konstruiranja i rekonstruiranja izbora, sam proces odabiranja diskurzivnih pozicija, kao i uspostavljanje njihovih razliitih kombinacija unutar cyber prostora, mogao bi se sagledati kao poseban oblik kreativnog djelovanja. Ukidanje elitistikog statusa autora na koje je Benjamin ukazao jo poetkom dvadesetog stoljea, s razvojem interneta i cyber prostora otvorilo je nove mogunosti u konstruiranju identiteta, pa i sagledavanje samog konstruiranja identiteta kao oblika kreativnog djelovanja.
Literatura
Benjamin, W. (1936/1974), Umetniko delo u veku svoje tehnike reprodukcije, prev. Tabakovi, Milan, u: Benjamin, W., Eseji, Beograd: Nolit. Ber, V. (2001), Socijalni konstrukcionizam, prev. Glii, Slobodanka, Beograd: Zepter. Davies, B., Harr, R. (1990), Positioning: The Discursive Production of Selves, Journal for the Theory of Social Behaviour, 20 (1): 4363. Douns, S. (ur.) (2001), Virtuelna kultura: Identitet i komunikacija u kiber-drutvu, prev. Gordi, Vladislava, Zemun: Biblioteka XX vek, Beograd: igoja tampa. Freud, S. (1921/1991), Group Psychology and the Analysis of the Ego, u: Civilization, Society and Religion, Vol. 12, Selected Works, Hamondsworth: Penguin. Gergen, K. J., Gergen, M. M. (ur.) (1984), Historical Social Psychology, Hillsdale, NJ: Erlbaum. Gergen, K. J., Davis, K. E. (ur.) (1985), The Social Construction of the Person, New York: Springer-Verlag. Grodin, D., Lindlof, T. R. (ur.) (1996), Constructing the Self in a Mediated World, London: Sage. Hall, S. (1996), Kome treba identitet?, prev. Veljkovi, Sandra, Re: asopis za knjievnost i kulturu, i drutvena pitanja, 61 (10): 215233. Harr, R. (1983), Personal Being: A Theory for Individual Psychology, Oxford: Blackwell. Harr, R. (1989), Language Games and the Texts of Identity, u: Shotter, J., Gergen, K. J. (ur.), Texts of Identity, London: Sage. Harr, R., Gillett, G. (1994), The Discursive Mind, London: Sage. Kellner, D. (1992), Popular Culture and the Construction of Postmodern Identities, u: Lash, U. S., Friedman, J. (ur.), Modernity and Identity, Oxford: Basil Blackwell. Lash, U. S., Friedman, J. (ur.) (1992), Modernity and Identity, Oxford: Basil Blackwell. Potter, J., Wetherell, M. (1987), Discourse and Social Psychology; Beyond Attitudes and Behaviour, London: Sage. Sarbin, T. R. (ur.) (1986), Narrative Psychology: The Storied Nature of Human Conduct, New York: Praeger. Shotter, J., Gergen, K. J. (ur.) (1989), Text of Identity, London: Sage. Wetherell, M., Potter, J. (1988), Discourse Analysis and the Identification of Interpretative Repertoires, u: Antaki, C. (ur.), Analysing Everyday Explanation: A Casebook of Methods, London: Sage.

FILOZOFSKA ISTRAIVANJA 125 God. 32 (2012) Sv. 1 (1930)

30
Dragan alovi

D. alovi, Identitet u vremenu cyber svjetova

Identity in the Time of Cyber Worlds

Abstract

At the beginning of the twentieth century Walter Benjamin pointed out that the development of techniques of reproduction leads to the loss of elite status of author. With the development of the press, film, and photography, as pointed out by Benjamin, everyone has an open possibility to gain a role in a movie, to be the author of a text which would then have been published in newspaper, or to creatively express through photography. Advent of the internet and new media actualized Benjamins theory. Development of cyber worlds and the possibility to one to creatively express himself into these worlds, in the text are linked to the question of identity. Inclusion of one in cyber space is understood as opening of new possibilities for the realization of ones creative potentials. In that regard, the participation of one in cyber space, even when it is focused on creating different ideas about him, is understood as the realization of one as the author, and not as a process of destabilization of human identity.
Key words identity, internet, cyber space, media theory