FAKULTET STROJARSTVA | BRODOGRADNJE Zavod za termodinamiku, toplinsku i procesnu tehniku KATEDRA ZA TEHNICKU TERMODINAMIKU PREDLOSCI ZA VJEZBE iz TERMODINAMIKE | Priredio: Boris Halasz ZAGREB, rujan 2007.Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 1 1. viezba - uvod - veligine stanja Veligine stanja su (izravno ili neizravno) mjerljive fizikalne veligine koje su jednoznatno ridijeljene pojedinom toplinskom stanju nekog tijela. Iskazuju se proifanom vrijednoXéu i pripadajuéon mjernom jedinicom (“dimenzijom”). Svaka se veligina stanja X moze prikazati kao umnozak brojéane vrijednosti {X} i pripadajuée mjeme jedinice [X]: X= {x} [x], iz ega slijedi: oes i Veligine stanja mogu se podijeliti u dvije skupine: — intenzivne velitine stanja su one, &iji iznos pe ovisi o veligini uzorka (masi, koliini) na kojem se mijeri. Takve su: tlak, temperatura, sastav (smjese) i sl — ekstenzivne velitine stanja su one, éiji iznos ovisi o veli¢ini uzorka (masi, koligini) na kojem se mjeri. To su: sama masa ili kolidina tijela, volumen tijela, njegova unutarnja energija, entalpija, entropija i sl Podijeli li se ekstenzivna veligina stanja nekog tijela njegovom masom ili kolitinom, dobije se specifigna (izra%ena po jedinici mase — kilogramu) ili molarna (izraZena po jedinici kolitine — kilomolu) veligina stanja, koja ima obilje7ja intenzivne velidine stanja! Nije potrebno mjeriti sve velitine stanja nekog tijela (tvari) — medu njima postoje veze. Dovoljno je izmjeriti svega nekoliko velitina stanja i iz njih se mogu analitickim putem izravunati ili iz odgovarajuéih tablica ili dijagrama oitati sve ostale koje su potrebne. Za mierenje se odabiru najéeSée one veligine stanja, koje se mogu najlakSe i najtognije mjeriti i 2a koje su mjerni instrumenti najjeftiniji. Nema opéeg pravila, ali se daleko najéeSée za tu svrhu odabiru temperatura i tlak- Temperatura Temperatura je veligina stanja koju je tekko jednostavno i jednoznagno definirati! Najmanje je pogresna definicija ona po kojoj “dva tela koi linskoj ravnote¥i, imaju jednaku temperaturu”. Sama temperatura se zapravo i ne moze mjeriti! Mjere se uvijek neke druge veligine koje su jednoznatno s njom povezane: 1) Volumen tijela koji se mijenja s temperaturom (npr. volumen zive u staklenom “Zivinom” termometnu); 2) Blektriéna svojstva koja ovise o temperaturi: a) elektritni otpor vodita koji ovisi o temperaturi (tzv. “otpomnitki termometri”); b) elektromotoma sila koja se javija na dodiru dvaiu razligitin metala, a &iji iznos ovisi o temperaturi (tzv. “termoparovi" ili “termoelementi” 3) Mjerenje iznosa i raspodjele po spektru energije koju odzraéuje tijelo Siju temperaturn mijerimo (primjenjuje se pri viSim temperaturama); 4) Lineamo rastezanje tijela s temperaturom (“bimetali”); 5) Taljenje tijela poznatih svojstava na poznatoj temperaturi i sliéno, Zbog nemoguénosti izravnog mjerenja same temperature, moramo definirati “temperaturnu skalu”, tj. odabrati dvije fizikalne pojave koje se wvijek odvijaju pri to’no odredenim temperaturama i njima pridijeliti brojéane vrijednosti temperature. Kako je odabir tih pojava, a {sto tako i brojéanih vrijednosti koje se pridijeljuju tim to¢kama proizvolian, postojale su raznePredloici 2a vjetbe iz Termodinamike I 2 (vie ili’ manje pogodno odabrane) temperature skale od kojih su se danas u SI-mjernom sustavu odrzale samo dvije — Kelvinova (obvezna) i Celzijeva (dopustena), a u angloameritkom se jo$ uvijek (jako ilegalno) koriste Fahrenheitova i Rankineova skala. Samo mjerenje temperature temelji se na “drugom postulatu ravnoteZe” (tzv. “nulti zakon termodinamike”) Koji glasi: »Ako je tijelo A u toplinskoj ravnote’i i s tijelom B is tijelom C, onda su j tijela B i C medusobno u toplinskoj ravnotezi« (ili tako nekako). Zivin termometar neka bude tijelo A, a voda koja se smrzava — tijelo B. Zabiljezimo li stanje tijela A (visimu stupca Zive) dok je u ravnotezi s tijelom B i kasnije ustanovimo da je ta visina ista i kad se tijelo A nalazi u ravnotedi s tijelom C, zakljuéujemo da bi i tijela Bi C bila u medusobnoj toplinskoj ravnoteZi, da su kojim sluéajem stvamo u izravnom dodiru. No to nas ne sprjetava da u skladu s gomjom definicijom ustvrdimo da tijela B i C imaju jednaku temperaturu Da se ne bismo ogranitili na to da svaki put za svako tijelo diju temperaturu moramo mjeriti napravimo neki etalon s kojim éemo to usporedivati, termometar se “umjeri” tako da se, kad je u raynotedi s jednim referentnim tijelom (npr. vodom koja smrzava) oznati nekom vrijednoséu (npr. “0” kod Celzijeve skale), a kad je u ravnotezi s drugim referentnim tijelom (npr. vodom koja isparava) oznati drugom vrijedno8éu (npr. “100” kod Celzijeve skale) i onda se ta skala (linearno) interpolira, a po potrebi i ekstrapolira. Iako su ledi8te i vreliSte vode osnovne i definicijske referenme totke, zato Sto jedan termometar ne moze mijeriti sve moguée temperature, za vrlo niske i vrlo visoke temperature postoji jo8 niz takvih referentnih to€aka (primjerice, trojna toéka kisika je na -218,7916 °C, kruti8te zlata na +1064,18 °C). Kelvinova skala (jedinica K, Kelvin) je temeljna temperatuma skala SI-mjernog sustava. To je tzv. “termodinami¢ka” ili “apsolutna” temperatura skala, jer joj je ishodiste na apsolutnoj nuli, Nastala je na temelju Celsiusove skale, jednostavnim pomicanjem (translacijom) skale, bez promjene same podjele skale. Danainja je definicija da je to skala koja ima ishodiste na apsolutnoj nuli, a pri trajnoj totki vode (+0,01 °C) ima vrijednost 273,16 K. Celzijeva skala (jedinica °C, Celzijev stupanj, Aabrens Celsius) je stara i najra8irenija skala koja se je odréala jer je priligno spretno definirana — ima vrijednost “0” na ledi8tu vode i vrijednost “100” na vreligtu vode, sve pri tlaku 1,01325 bar (760 mm Hg). Zove se “relativna” skala jer su obje toéke proizvoljno odabrane. Fahrenheitova i Rankineova skala su vrlo sliéne gormjim dyjema skalama, Celzijevoj, dotiéno Kelvinovoj. Jako je prvobitna definicija Fabrenheitove skale bila loge odabrana, to je kasnije ispravljeno tako da je skala definirana vrijednos¢u “32” na leditu vode i vrijednosu “212” (razlika je 180) na vreli8tu vode, sve pri tlaku i,01325 bar. Time je skala postala jednoznaéno definirana i povezana s Celzijevom (dakie, medunarodno prihvaéenom) skalom, Preraéunavanje temperatura izrazenih u razligitim skalama moze se izvr8iti s pomoéu izraza: 2.227315 OK 2229 432 F 5 C ee °F Tako svaka od tih Setiriju skala drukéijim brojéanim iznosom iskazyje isu temperaturu, VAZNO je uotiti da je RAZLIKA dviju temperatura JEDNAKA na odgovarajuéoj relativnoj i apsolutnoj (npr. Celzijevoj i Kelvinovoj ili Fabrenheitovoj i Rankineovoj) skali:Predlosci za viezbe iz Termodinamike I 3 Medusobni odnos brojéanih vrijednosti na tim éetirima skalama vidi se zgodno iz slike: CELSIUS KELVIN FAHRENHEIT RANKINE witiowin 4 3| 7 3 (pri 1,01325 bar 9 100°C Q G273t6K g 212 °F 2 7-871,67R 760mm Ha) & a0 (°C) 8 HEAT ik) Sttaocr) 2 AT(R) gy ee) a Thm) © Boer) | BE TR € 2 E § s 5 s lediéte vole 7 2 8b g99 2 Ggaioraesoan Ef O°C EP arstSK BP-aa% BP 40167R 8 a 2 a ») o<0°C! T>OK! BOR! “apsolutna nula" ~ 273,15 °C OK - 459,67 °F OR Iz slike se vidi da u istom rasponu temperatura izmedu ledista i vrelista vode, Celsiusova i Kelvinova skala imaju 100 podjela, a Fahrenheitova i Rankineova 180. Otito je podjela na Fahrenheitovoj i Rankineovoj skali skoro dvostruko finija Tlak Tlak (stvamni, apsolutni) je takoder intenzivna veligina stanja. Moe se opisati kao sila kojom tekuéina djeluje okomito na jediniénu povrsinu stijenke s kojom je u dodiru. Postoje vjerojatno i bolje definicije, ali veé se i na temelju ove vidi da se radi o nekakvoj sili po jedinici povrSine, dakle, onegemu Sto se moze mjeriti preko razlicitih manifestacija ili posljedica te sile. U SI-sustavu koherentna mjema jedinica za tlak je: 1 N/m? = Pa (paskal), nazvana po Blaiseu Pascalu. No, ta je jedinica vrlo mala, jer je sastavljena od male sile rasporedene po velikoj povrSini, tako da veé i atmosferski (okoliSni) tlak u toj jedinici izrazen vrlo velikim brojem (oko 100 000 Pa). Da bi se olakSala komunikacija i izbjegli tako veliki brojevi (a u tehnici se susreéu i tlakovi koji su mnogostruko veti od okolignog), uvedena je i (aekoherentna!) jedinica kao njen (dekadski) viSekratnik: 1 bar = 10° Pa, koja je priblizno jednaka okoli’nom tlaku. Iako Sl-sustav preferira dekadske vigekratnike s eksponentom 10°, dakle, 10° (kilo-), 10° (mega-), 10° (giga-), uporaba kilopaskala ili megapaskala se nije udomagila, Svakako treba PAZITI kod raéunanja: “bar” je jedinica koja je zgodna za razgovor: zadavanje, ovitavanje s instrumenta i sligno, ali nije koherentna! Prije raGunanja treba tlakove izrazene u barime pretvoriti u koherentne_jedinice - paskale! U starom tehnitkom sustavu sliéno je bila definirana koberentna jedinica za tlak 1 kp/m? (bez posebnog naziva)Predlosci za vjetbe ic Termodinamike 1 4 kao sila (1 kilopond) po m? povrsine. No, kako je 1 kp (~ 9,81 N) jo8 uvijek mala sila, i ta je jedinica bila mala, istina, oko 10 puta veéa od paskala, tako da je okoligni tlak bio oko 10 000 kp/m?. Igrom sluéaja, 1 m* ima ba8 10 000 cm’, pa je zgodno ispalo da 1 kp/cm? bude ba§ slitan okolisnom tlaku! Tako je ta jedinica (ni ona nije bila koherentna!) nazvana "tehnigka atmosfera" (kratica: "at"): 1 kp/em? = | at= 10 000 kp/m* U starim mjernim sustavima rabile su se i mjemne jedinice za tlak temeljene na poznatom uginku tzv. "hidrostati¢kog tlaka" stupea tekuéine: Ap= pg AA, iz Gega proizlazi da je tlak srazmjeran visini stupca tekugine. No, da bi “mjera za duljinu” Ah (dakle, neki metri, miilimetri i sl.) postala jednoznagna mjera za tlak, moraju i ostale dvije velitine (gustoéa p i “gravitacija” g) biti jednoznatne! Za g to se moze postigi npr. tako da se odabere normirani iznos g=9,80665 m/s =9,81 m/s” , ali se za p mora takoder odabrati neka toéno odredena vrijednost. Iskustva mjerenja tlaka s pomoéu stupca tekuéine pokazala su da su od raznih tekuéina (Kapljevina) za tu svrhu najpogodnije voda i Ziva. No kako gustoca kapljevina ipak (iako malo) ovisi o temperaturi, samim izborom vrste kapljevine gustoéa jo8 nije jednoznaéno odredena. Tako se mora odabrati s kojom se vrijednoSéu gustoée raguna: odabrana je gusto¢a vode pri +4 °C (p= 1000 kg/m’) i gustoéa Zive pri 0 °C (p= 13 595 kg/m’). Na taj natin su dobivene jedinice za tlak “milimetar Zivina stupca" i "milimetar vodenoga stupca”: 1 mm Hg ~ 1 Torr (nazvan po Torricelliju) = 133,321 Pa 1 mm v.s. = 9,80665 Pa koje su preko gomje jednadzbe Ap = p g Ah jednoznatno povezane s jedinicom “paskal”. Na temelju tlaka Zivinoga stupca bila je definirana i nekad se esto kao jedinica rabila i "fizikalna atmosfera" (utemeljena na glasovitu Torricellijevom pokusu) 1 Atm = 760 mm Hg = 101325 Pa. Medu tim mjernim jedinicama postoje jednoznatni odnosi: 1 bar = 1,0197 at = 10 197 mm v.s. = 750 mm Hg = 0,98692 Atm 1 at = 0,980665 bar = 10 000 mm v.s. = 735,5 mm Hg = 0,96785 Atm 1 Atm = 1,01325 bar = 1,03323 at = 10 332 mm v.s. = 760 mm Hg s pomoéu kojih se tlakovi izrazeni u jednim jedinicama mogu preratunavati u druge. Navini mjerenja taka I pri mjerenju tlaka zapravo se mjere posijedice djelovanja sile. Tako se mjerenja obitno vr8e na dva naéina: - mjerenjem elastiéne deformacije nekog tijela: mijeha (kod barometra), Bourdonove cijevi (kod manometra ili vakuummetra), piezoelektriénoga kristala i sl. = $ pomoéu stupca kapljevine (U-cijev) Izuzevsi barometar, ostali instrumenti “za mjerenje tlaka” redovito pokazuju razliku izmedu stvamoga tlaka u prostoru na koji su prikljuéeni i okoliSnoga tlaka! Razlog tome je sama Konstrukeija instrumenata, sto ée biti pokazano uz sliku kasnije. ‘Ako je mjereni tlak veéi od okolisnoga, razlika se zove pretlak (ne predtlak!): Pp=P—Px (Zap> Por) 4 ako je mjereni tlak manji od okoli8noga, razlika se zove potlak (ili podtlak): Px=Pok~P (8p < Por):Predlosci za vjetbe iz Termodinamike 1 5 Pretlak i podtlak NISU VELICINE STANJA! Kako ée nam za kasnije ra¢unanje trebati stvarni tlak kao veligina stanja, ogitanje instrumenta treba korigirati koristeci se gornjim jednadzbama, uz poznati okolifni tlak. Katkada se kod tlakova koji su nizi od okolisnoga tlak opisuje vakuumom y, velitinom koja je definirana jednadzbom: it; y(%)=2 2.100 (%) Po ako sama rijeé "vakuum" oznaéava prazninu, prazan prostor, u termodinamici se tom rijedju sluzimo prema gorjoj definiciji. Tako se, npr. spominje da u kondenzatoru pame turbine “ylada 94-postotni vakuum" sto, naravno, ne znaéi da je u njemu prazan prostor, nego da, ako je okoligni tlak 1 bar, u njemu je podtlak 0,94 bar, ili apsolutni tlak 0,06 bar. Zaito instrumenti pokazuju pretlak ili podtlak, postaje jasno uzmemo li u obzir sto i kako oni mjere: — = manometar mjeri deformaciju Bourdonove cijevi. To je savinuta cijev, éiji je jedan kraj uévriéen na kuéiste instrumenta, a drugi je slobodan. Svojstvo je takve savinute cjjevi da se ona nastoji ispruziti, ako je tak unutar nje veGi od vanjskoga (okolisnoga), ili stisnuti ako je u njoj tlak manji od vanjskoga, Kod mano- metra deformacije moraju ostati_u podrucj elastitnosti. Pomak slobodnog kraja cijevi mo- %e se s pomotu male zubne letve i zupéanika pretvoriti u zakretanje kazaljke. Ovisno 0 tome kako podesimo prijenosni mehanizam i gdje je kazaljka kad je cijev neoptereéena tlakom, takvi instrumenti mogu mjeriti ili pretlak ii podtlak, pa ak i, stavimo li kazaljkee u neoptereéenom polozaju u sredinu skale, i jedno i drugo! Promjer cjevéice i debljina njezine stijenke ovise o tlakovima koje namjeravamo mjeriti (Evrstoéa). Cesto se cjevtica izvodi spljostena da bi se efekt pruzanja pojagao i da bij se sama cjevéica mogla bolje savinuti, Zelimo li poveéati osjetljivost manometra, umjesto dijela jednog zavoja, kako je prikazano na slici, Bourdonova se cijev moze izvesti s nekoliko zavoja (poput zavojne opruge), time se poveéava pomak AL. I smanjenje zupéanika poveéava osjetljivost, jer za isti pomak AL daje veéi zakret kazaljke\ Sto ikako meri manometar, moze se vidjeti iz sljedeceg kvalitativnog razmatranja: Iz slike je oigledno da je kut zakreta kazaljke (to ogitavamo na skali) proporcionalan pomaku slobodnoga kraja cijevi AL. Taj se pomak moze izraziti s pomocu relativnog pomaka €: AL = €- Io. Dakle, ono to otitamo na skali manometra ovisno je o veliGini ¢ No, isto tako znamo, da je € povezan s naprezanjem preko "modula elastiénosti" E prema Hookovu zakonu: £= GE. | sad jos treba vidjeti cime je odredeno naprezanje stijenke: ono ée biti jednako muli kad su tlak s vanjske i unutamje strane stijenke jednaki, bez obzira na to koliki su. AKo se razlikuju, naprezanje je odredeno razlikom unutamjeg i_vanjskog tlaka: o= o(p —pox). S vanjske strane cijevi (unutar kuéista manometra) tlak je okoliSni, nije izvedeno hermeti¢ki! Dakle, ono Sto o¢itamo na manometru nije stvarni tlak nego razlika stvarnog i okolignog tlaka! Manometar pokazuje nulu kad je prikljuéen na prostor u kojemu je tlak Jednak okolignom, a ne kad je prikljuéen na potpuno prazan prostor!Prodlosci za viezbe iz Termodinamike I 6 Naravno, nameée se (naoko logitno) pitanje — zasto kuéi8te manometra ne bi bilo potpuno evakuirano? (Tada bi manometar pokazivao apsolutni tlak!). Odgovor je tisto praktitne naravi: kuéi8te bi se i moglo izvesti hermetiSki zatvoreno, ali nema nikakvog jamstva da bi ono takvo trajno i ostalo! Manometar je (u naéelu) pogonski instrument i nerijetko je izlozen vibracijama, udarcima, promjenama temperature i sliéno. Osim toga, kuéi8te je sastavljeno bar iz dva dijela (tijelo kuéi8ta i stall) koja bi na spoju trebalo savrSeno brivit No, sama ta ideja primijenjena je kod barometra: on mjeri apsolutni tlak okoli8a tako da mjeri deformaciju nekog “mijeha” unutar kojega je apsoluini vakuum, pa na mijeh izvana djeluje okoligni tlak, a iznutra niSta i deformacija mijeha je stvamo odredena samo vanjskim tlakom, Medutim, barometar nije pogonski instrument, redovito je smjeten na zastiéenom mjestu, a sim toga, unutrasnjost metalnog mijeha se moze lako (npr. lemljenjem) hermeti¢ki zatvoriti! - U-cijev mjeri “tak” preko djelovanja stupca tekuGine: jedan njezin kraj se prikljuti na prostor u kojemu treba izmjeriti tlak, a drugi je kraj otvoren prema okoligu (na njega djeluje okoligni tlak). Ako je tlak u promatranom pros- toru veGi od okolifnog tlaka, u tom se kraku U-cijevi stupae kapljevine spusti, a u suprotnom podigne i kad Pp se mjerna tekuéina umiri, mozemo tvrditi da je tlak u totkama A i B jednak: u totki A tlak je jednak stvar- nom tlaku p, a u tovki B on je jednak zbroju okoliSnog, tlaka po i hidrostatitkog tlaka kapljevine visine Ah P= Por * Pray & Ah iz Gega slijedi da je ovitana visina stupca kapljevine Ah ‘pet miera za razlikxu tlakova p — pox : Aha P oP | Pray & Kod preciznijih mjerenja trebali bismo uzeti u obzir i djelovanje stupea u lijevom kraku Ucijevi (iznad totke A), no to je kod mjerenja tlaka u posudama koje sadrze plin skoro sigumo zanemarivo, jedino kad posuda sadr2i kapljevinu, o tome ima smisla voditi raéuna. L ovdje bi se moglo naéelno primijetiti da bi se desni kraj U-cijevi mogao zatvoriti, ali onda bi iznad to¢ke B umjesto (poznatog) okolignog tlaka bio tlak zasiéenja kapljevine (Koji ovisi o njenoj temperaturi), Sto bas i nije praktigno. Ovdje svakako treba naglasiti da razlika visina Ah ovitana na U-cijevi nije nuzno jednaka miemnoj jedinici mm Hg ili mm v.s. u smistu gomje definicije, éak i ako mjerenje provodimo s vodom ili Zivom! Tek ako bi sluéajno voda imala temperaturu +4 °C ili Ziva 0°C, a lokalna gravitacija vrijednost 9,80665 m/s’, onda bi to bilo tako — u suprotnom, treba uzeti u obzir stvarnu gustocu kapljevine éiji stupac se ofitava na U-cijevi i stvarnu gravitacijsku konstantu! Primjer za preraéunavanje temperature Prije stotinjak godina, pokuSavajuéi obiéi svijet za 80 dana, gospodin Phileas Fogg je nalozio svom slugi Passepartoutu da, bez obzira gdje se nalazili, voda za jutarnje brijanje mora imati temperaturu 97 stupnjeva. Uzimajuéi u obzir sve implicitne okolnosti, treba provjeriti ho¢e li se mr. Fogg prilikom brijanja ofuriti ili samo ugodno obrijati! Rjekenje: Reéena temperatura odnosi se na Fahrenheitovu skalu, pa u Celzijevim stupnjevima to iznosi vec) Z1ver) ~32] 3(07-32)= 36,1 °C, a onda je zakljuéak jasan.Predloici za vjetbe iz Termodinamike I a Primjer: Mjerenjem pretlaka plina u posudi s pomoéu U-cijevi ispunjene vodom temperature 20 °C (gustege p= 998,2kg/m’) ogitana je razlika visina stupca vode Ak=120mm, pri atmosferskome tlaku 743 mm Hg. Koliki je stvami tlak plina u posudi? Ako stanje plina u posudi ostane isto, a atmosferski se tlak promijeni na 765 mm Hg, kolika ¢e biti razlika visina stupaca vode u U-cijevi? Hoée li u posudi biti pretlak ili podtlak? Riekenje: Pretlak na poéetku je zadan kao “izmjereni” podatak: Pp: = Pu & Ak = 998,2 -9,80665-0,12=1175 Pa a isto tako i okoligni tlak na povetku: po.) = 743 mm Hg (ali zadan u jedinicama koje nisu u Sl-sustavu!). Zelimo li neki podatak preracunati iz jedne mjeme jedinice u drugu, najsigurnije je posluziti se sljedegim postupkom: ~ nademo vezu izmedu zadane i trazene mjemne jedinice (ovdje izmedu mm Hg i Pa) i nju transformiramo tako da na jednoj strani jednadzbe dobijemo jedan (1): 10° Pa 1 bar = 750 mm Hg = 10° Pa i = 730 mm Hg Sto znati da je i drugoj strani iznos jednak jedan! Ideja je otita: s jedinicom éemo pomnoziti zadani podatak, a da ga “ne promijenime”. No kod pretvorbe gornje jednadzbe vodimo se idejom da se nepozeljna dimenzija pokrati, ada trazena ostane. Tako dobijemo 08 43g Pag, = 743mm Hg-—12 Pa _ 743 19s - 99067 Pa = 0,99067 bar. 7 750mmHig 750 (Taj postupak nije najbréi, ali je siguran. U nekim jednostavnijim situacijama pretvorba se mijemih jedinica moze napraviti brZe i lakSe, ali dobro je znati i ovako “pjeske”.) Sad se dobije i apsolutni (stvami) tlak plina u posudi na podetku Pi = Paar + Pps = 99067 +1175 = 100 241 Pa =1,0024 bar, a kako se stanje ne mijenja, taj tlak ostaje ina kraju: p> = py = 1,0024 bar. 1 Tlak okolia se kasnije promijeni na: Pra: e = 1,020 bar i postaje vei od po! Tako se plin u posudi, iako nije promijenio svoj tlak, odjednom na’ao pod podtlakom: Pay = Pas ~ P2 = 1020—1,00241 = 0,01759 bar =1759 Pa, 1 to znati da ée se visine stupaca vode u U-cijevi razlikovati za: = Pe = 1 9.17966 m=180mm, Pu 998,2-9,80665 alii to da je sada stupac vode u onom kraku U-cijevi koji je prikljuéen na posudu — visi! Raziiku tlaka plina i okoliga preuzima stijenka posude ~u potetnom stanju ona je optereéena na vlak, au konaénom stanju na tlak. Iz ovoga se jasno vidi da pretlak i podtlak nisu_velitine stanja ~ iako je stanje plina u posudi ostalo isto, oni su se mijenjalit ©Predloici za vietbe iz Termodinamike I 8 ZAKONI ODRZANJA MASE | ENERGIJE nestati.” “Masa ne moze nastati ni iz Sega, ni "Zakon odréanja mase" je temeljni zakon s pomota kojeg se rjeSavaju problemi u termodinamici. On vrijedi i kad u sustavu dolazi do kemijskih reakeija. Sustavi se u termodinamici dijele na tzv. "zatvorene" j "otvorene": - _zatvoreni je sustav onaj, Zija je granica nepropusna za masu (tvar) — u tijeku procesa masa tvari sadréana u sustavu je stalna. Move se pisati bez ogranivenja: zatvoreni sustav ‘Mus, = konst; Mase, = Kost + otvoreni je sustav onaj, kroz éiju granicu prolazi (ulazii/ili izlazi) masa, Postoje otvoreni sustavi s jednim ili vie ulaza i s jednim ili vi8e izlaza tvari. Za otvoreni sustav vrijedi ofigledna jednadzha koja povezuje prototne mase koje ulaze u sustav i prototne mase koje izlaze iz njega s vremenskom, promjenom mase sadrane u sustavu: tig Lat ~ Ldn = U stacionarnom (vremenski ustaljenom) stanju mora odie vrijediti jednadzba: Limos = LIne U jednostavnijim slutajevima ta se jednadzba moze pisati (za "j" ulaznih i "k" izlaznih presieka): DP a Wa Au =D Pia Wi Ai» 1 : otvoreni sustav dmg. die. Seto ako s p oznatimo prosjecnu gustoéu struje tvari u dotitnom presjeku, s w njenu prosjeému brzinu u tom presjeku, a s 4 povrSinu tog poprecnog presjeka okomitog na smjer brzine. Moguéi su i sustavi u koje ulazi masa, ali ne izlazi (punjenje spremnika), za koje vrijedi: Loau => 01, Kod tih dvaju sluéajeva nikako se ne mote uspostaviti stacionarno stanje! ~Zakon odréanja koligine tvari” NE POSTOII u fizici! Medutim, ako u procesu nema kemijskih reakeija (spajanja ili razdvajanja atoma ili molekula), broj elementarnih éestica izraZen kao Koligina tvari ostat ée nepromijenjen. Tako, s nuZnim oprezom, moZemo pisati i *bilancu koliéine” u procesu.Predlosci za vietbe iz Termodinamike I 9 ENERGIJA Razlikujemo dva oblika energije: - Energiju vezanu za tvar (koju promatrano tijelo "sadr#i") — to su: unutarnja energija tvari (U), potencijaina (E,) i kineti¢ka (E) energija tijela (kao cjeline), kemijska energija (Eien) sadrZana u spojevima koji Sine promatranu tvar, elektriéna energija povezana s elektrignim nabojima u tijelu, pa i niz ostalih koje ne promatramo u okviru termodinamike (kao npr. nuklearna energija). I energija elasti¢ne deformacije nekog tijela ubraja se u tu skupinu, a povezana je s unutarnjim naprezanjima u tijelu (primjerice, energija elastiéne deformacije stlaéene opruge). Sve su te energije velidine stanja promatranog sustava, pa se njihova promjena u procesu uvijek ratuna kao razlika konaéne { poéetne vrijednosti; - Prijelazne oblike energije koji nastaju i postoje samo kad jedno tijelo djeluje na drugo. Razlikujemo: + TOPLINU — energiju koju jedno tijelo predaje drugom zbog razlike temperatura. Tijelo vi8e temperature uvijek predaje toplinu tijelu nize temperature; - MEHANICKI RAD ~ energiju koju jedno sijelo predaje drugom djelujuci na nj silom i potiskujuéi ga tako da sila i pomak nisu medusobno okomiti. Jedno tijelo moze djelovati na drugo tijelo i predavati mu rad i momentom M zakrecuéi ga za kut 9. Energije koje su vezane za tvar mogu se mijenjati u procest, tako da njihova razlika ima jasno definiran predznak (pozitivan, ako se dotigna energija povecava u procesu i negativan, ako se smanjuje). Da bi se i toplina i rad mogli jednoznaéno koristiti u jednad?bama, i za njih se mora nedvosmisleno definirati predznak (tj. kad ih uvrStavamo u jednadzbe kao poznate vrijednosti, moramo ih uvrStavati s pravilnim predznakom, a kad ih raéunamo, predznak dobivenog rezultata odmah pokazuje smjer izmjene topline ili rada)! Dogovor glasi: DOGOVOR O PREDZNACIMA RADA I TOPLINE, - U sustav DOVEDENA TOPLINA i iz sustava ODVEDENI RAD imaju POZITIVNU brojéanu vrijednost; Iz sustava ODVEDENA TOPLINA i u sustav DOVEDENT RAD imaju NEGATIVNU brojéanu vrijednos Prvi glavni stavak u zatvorenom sustavu Promjene razliditih oblika energije vezane za tvar sadrzanu u sustavu povezane su s KROZ GRANICU SUSTAVA izmijenjenom toplinom Qi) iradom W2 s pomoéu jednadzbe: Qa Wea (Us Us) (Bye Eqn )+ (Bua Bas) * (Bia Bu) Si G2 = Wat (Wm) Cpa Epa (e2 er (ea en) MB, u kojoj razlika u zadnjoj zagradi sadrzi promjenu "ostalih” oblika energije, onih Koji nisu izdvojeno navedeni u prethodnim élanovima. U zatvorenim sustavima Gesto se moze zanemariti promjena poteneijalne i kineti¢ke, pa i "ostalih” oblika zatvoreni sustav energije, a za takve slutajeve vrijedi skraceni oblik Cigna : Er > Eo prvoga glavnog stavka: Ent > Ena O.2 =W2+(U,-U,)= ml wi. +(u, -m)]- Za opisivanje beskonatno malih (jnfinitezimalnih) wes procesa, prvi glavni stavak w diferencijalnom (punom i Us skraéenom) obliku glasi: 8Q=5W+dU+dE,+dB,+dE, i 80Predlosci za viedbe iz Termodinamike | 10 Izmjena topline Qy-2 koja prolazi kroz granicu sustava moze se smanjiti (do zanemarivosti!) nekom pogodnom toplinskom izolacijom, ALI SE NE MOZE POTPUNO SPRIJECITI: (Osim ako bi sustav i okoli8 sluéajno imali identinu temperaturut). Mehanitki rad Wi.2 postoji samo onda kad se granica sustava pomite, ili kad kroz granicu sustava prolazi neko pomicno tijelo koje prenosi silu ili moment, primjerice Sipka koja se giba translatomo i prenosi (uzdu2nu) silu, ili vratilo koje rotira i prenosi obrini moment. Ako je sustav okruzen krutom granicom kroz koju ne prolazi nikakvo pomicno tijelo, taj sustav ne moze izmjenjivati rad sa svojim okolisem! Rad Wy je ukupni rad bilo kojeg porijekla koji prolazi kroz granicu sustava. Ako postoji samo rad zbog promjene volumena tvari, za rad Wi. mote se pisati: Weo=[pav=mms=m [pdv, ili 8H = pa¥ =mpdv=miw i i (Tlak po definiciji djeluje okomito na granicu sustava, pa sila od tlaka moze izvrSiti rad samo ako se granica sustava bar malo pomiée u tom smjeru, tj. kad se volumen sustava mijenja!) Gornji izraz za rad vrijedi samo ako proces teée tako da su ispunjena tri ravnoteZna uvjeta: = uvjet unutamje mehaniéke ravnoteze (thak je ravnomjemo rasporeden unutar sustava); = uvjet unutamie toplinske ravnoteZe (temperatura je ravnomjerno rasporedena u sustavu); = uvjet vaniske mehani¢ke ravnoteZe (opna koja okruzuje sustav je u mehani¢koj ravnotezi).. Rad koji obavi Aoncentrirana sila F na nekom putu ¥ uw opéem se sludaju raguna kao: |F dz, aako je F, Komponenta sile # u smjeru pomaka £, i jo8 ako je F, = konst., vrijedi: W, =F, x. Analogno vrijedi i za rad zakretnog momenta M na kutu zakreta @: M do, aako je My komponenta momenta Mu smjeru pomaka@, i jo8 ako je Mp= konst., vrijedi: Wy=M, Q. U kasnijem dijelu gradiva podrobnije ée se razraditi formule za rad zbog promjene volumena tvari za razlitite vaznije procese, a formule za rad koncentrirane sile i za rad momenta, koje se riede pojavijuju, morat éemo ad hoc prilagoditi konkretnom sluéaju. Prvi glavni stavak u otvorenom sustavu Glavno obiljezje otvorenih sustava je protok tvari kroz dio granice sustava, izrazen kao protoéna masa (kg/s) ili protoéna koligina (kmol/s) tvari kroz sustav, po sekundi ili po nekoj drugoj jedinici vremena. Jako u otvorenim sustavima (zbog strujanja) nagelno uvijek postoji kinetigka energija, njena se promjena Eesto moze zanemariti, posebice ako tvar struji razumno malim brzinama. Ipak, postoje i procesi u Kojima se i ona mora uzeti u obzir, jer su promjene brzine strujanja vrlo velike, pa susregemo brzine strujanja plinova odPredlosci za vjezbe iz Termodinamike I i nekaliko stotina metara u sekundi, pa i vi8e (primjerice, kod mlaznih i raketnih motors, kod strujanja unutar turbina i turbokompresora — izmedu statorskih i rotorskih lopatica i sligno)! Sligno vrijedi i za promjenu potencijalne energije — njen je utjecaj na proces razmjemno malen i zanemariv, osim ako je razlika (geodetske) visine ulaznog i izlaznog presjeka vrlo velika. Stacionarni procesi otvorenim sustavima takvi su, da u sustay ulazi i iz njega izlazi ista i ‘vremenski stalna protoéna masa (koligina) tvari 79,4 = aia » $2 Stalnim ulaznim stanjem i sve su veligine procesa vremenski stalne, pa je izlazno stanje tvari takoder vremenski stalno! Za stacioname je procese promjena (po vremenu) energije sadrZane u sustavu jednaka nuli: DE ue dt (Postoje i nestacionarni procesi, kod kojih se bar jedan od spomenutih parametara mijenja u vremenu, ali je njihov opis i proraéun znatno zamréenij, pa se njima ovdje negemo baviti!) Za bilanciranje energije u otvorenim sustavima sluzi prvi giavni stavak u obliku: Oy = Poy Hy ~ Hy + (Eg By) + Epa — B+ DEB) W. (Todkice iznad simbola ukazuju na to da su sve te veligine svedene na jedinicu vremena i da se ijere i iskazuju u mjernoj jedinici W = J/s! Iznimke su toplinski tok ®.2 i mehanitka snaga Pio, 7a koje su oznake bez totkice standardizirane u SI-sustavu.). Dijeljenjem s protognom masom 4m,, dobije se jednadzba za | kg/s prototne mase tvati: + Dle2-en) Uke. Po uzoru na zatvoreni sustav, i ovdje se prvi glavni stavak moze pisati u skraéenom obliku za procese u kojima je promjena kineti¢ke, potencijalne i "ostalih" oblika energije zanemariva: h, Ian = Wrayten thy Mh + (Ca — Cs) + Cpa = Dig = Pa tHy-H, ili 2 = Meat a isto tako i u diferencijalnom obliku za infinitezimalne procese: 8O=5P+dH+dé,+di,+dé, i 80=5P+4H w 89 =, tdh+de, +e, +de, i dg=Swaytdh — kg. U jednadzbama za otvoreni sustav pojavljuje se entalpija h, definirana izrazom: =ut+pyv (Wkg), ili H=q,h=q,(utprv)=U+pq, Is=W, koja sadr2i unutarnju energiju struje tvari, ali i rad Sto ga ona unosi pri utiskivanju u sustav ili iznosi pri istiskivanju iz sustava. I kod otvorenih sustava moZemo govoriti o ravnoteznim i o neravnoteznim procesima koji se u njima odvijaju. RavnoteZne (ili tzv. "povrative") promjene stanja takve su kod kojih su opet ispunjena tri ravnoteZna uvjeta za svaki presjek okomit na smjer strujanja wari kroz. uredaj: - _uvjet unutamje mehanitke, unutarnje toplinske, te vaniske mehanitke ravnoteze ikod takvih promjena stanja vrijedi izraz za snagu P12 ili "tebnidki rad” We, 12 Poa = Om Wena = -[ pan} i 8P 980% =4y(-vdp)=-4, >. Prvi glavni stavak za punjenje ili praznjenje spremnika Kod ovakvih procesa obiéno moZemo zanemariti kinetidku i potencijalnu energiju kako tvari koja ulazi u spremnik pri punjenju ili izlazi iz njega pri praznjenju, tako i sadréaja spremnika. Tvar koja ulazi/izlazi, unosi u spremnik ili iz njega iznosi samo svoju masu i entalpiju.Predlosci za vietbe iz Termodinamike I 12 Unutarnja energija sadrzaja spremnika U= mu mijenja se iz dva razloga ~ promjene mase u njemu zbog mase koja je u8la/izasla, te zbog promjene stanja ukupne tvari u spremniku: dU =d(mu) =u dm+m du Oznatimo li masu tvari koja ude u spremnik ili izade iz njega u vremenu dt kao dmy , dotiéno dm t ding = Fn At ili dims = Fpicr ts a proces traje od trenutka "1" do "f", prvi glavni stavak za nestacionarno punjenje ili praznjenje spremnika, uz gornja ae moze se pisati kao: 0.2 =Miat fhadmy— yang +10, 0) Ova se jednadzba moze pojednostavniti, primijenimo li je na samo jedan od ta dva procesa: - punjenje spremnika stalnog volumena (7). = 0) masom Am: Bs 20,402 Shoda, a ako je jo8 i stanje tvari na ulazu stalno (Besto, ako se tvar u promatrani spremnik dovodi iz nekog velikog spremnika ili iz cjevovoda u kojemu odrzavamo stalno stanje), fai = konst.: Uy =U, +O. +My Amy =U, +O, + hy (mm, —m), = prainjenje spremnika stalnog volumena (J¥1_» = 0): U+Qa- fu dmg, izraz je jednostavan, ali za rijeSavanje treba znati vezu imedu figs i dma)! Iz spremnika izlazi masa Am,, = punjenje cilindra (utiskivanje tvari u cilindar) pri stalnom daku, (W,, = p (V,—V,)>0): ‘lak u cilindru odreden je vanjskom protusilom na stap. Q.a=H,-H~ Trudy, a ako je fui = konst. (mora biti zadano!): Qua =H —H,~hy Amy =H, -H,~h, (m, ~m), = pra&njenje cilindra (istiskivanje tvari iz cilindra) pri stalnom tlaku, (W,., = p(V;-V,)< 0): ie ‘lak u cilindru odreden je vanjskom aktivnom silom koja istiskuje plin iz cilindra, Vrijedi jednadzba: Wr} HH,- H+ [ig dmg a buduéi da je fa u svakom trenutku jednaka specifiénoj entalpiji plina u cilindru, da bi bilo hia = Konst. = hy = ha = h, mora bit Oy, =H, - Hy +h, Am, =H, -H, + hy (m,—m,)=0!. Punjenje i praznjenje cilindra moze se izvesti i od drukéijim uvjetima od gore opisanih, ali onda rad W-2 treba izraéunati prema karakteristikama vaniske sile. ©Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 13 1. U toplinski izoliranu posudu koja sadr2i 10 kg vode temperature 20 °C, uroni se 5 kg Zeljeza temperature 80 °C i sustav se prepusti samome sebi. Kolika Ge se konaéna temperatura ustaliti u sustavu? > Rjedenje:Predloici za vjetbe iz Termodinamike I 14 2. Jedan kilogram vode se pri stalnom tlaku 1 bar zagrijava od 20 °C na 80°C. 4) Koliko topline treba dovesti za zagrijavanje vode? b) Ako je koeficijent temperaturnog irenja vode = 0,00018 m'/m’K (ili 1/K), koliki rad izvr8i voda svojim Sirenjem protiv nametnutog vanjskog tlaka? (Pw = 998 kg/m’). ¥#* Riesenje: (Svtha zadatka: Pokazati da je kod “nestlativih” tvari rad zbog promjene volumena pri zagrijavanju doista zanemariv u odnosu na izmijenjenu toplinu.) a) Toplina za zagrijavanje nestlagivih tvari raéuna se prema izrazu: Q1-2 = mh Cw (2 ~ th) = 1 4178 - (80 — 20) = 250 6803 u kojemu se opet pojavijuje specifigni kapacitet vode, kao i u zadatku 1. Ovdje je uzeta vrijednost za stednju temperaturu vode 50 °C iz. Toplinskih tablica, str. 17. b) Rad Sirenja pri izobarnom zagrijavanju tvari raguna se prema izrazu: Wi-2= po (V2- Vi)s ali je kod nestlaéivih tvari problem u tome Sto su promjene volumena pri takvom Sirenju izvanredno male. Potrebna su vrlo precizna mjerenja da bi ih se uopée registriralo! Za takve se male promjene volumena sluzimo izrazom koji daje konaéni volumen u funkeiji potetnoga, a izrazeno s pomoéu tv. “koeficijenta (izobarnog) temperaturnog Sirenja” (to je iznos za koliko se (um) poveca volumen dotigne tvari pri izobarnom zagrijavanju, svedeno na m’ poéetnog volumena i na jedan stupanj (Kelvin) promjene temperature): ¥, =v [+ A(t, -1)), iz éega slijedi promjena volumena ¥%2-N=V% BI -N) Kako se ovdje pojavljuje i po’etni volumen V; kao samostalna veligina, moramo ga odrediti. Za to Gemo se posluditi zadanom gusto¢om vode pri 20 °C (py = 998 kg/m’): viele p 998 iz éega slijedi promjena volumena: V, -V, = 0,001002-0,00018- (80-20) = 0,00001082 m? i rad Sirenja vode pri zagrijavanju: Waa = po Vz —V,)=1-10° -0,00001082 = 1,082 Nm = 1,082 J Usporedimo li sada taj rad s ranije izragunatom dovedenom toplinom, vidimo da je on doista zanemativ, jer &ini samo W, 1082 Qn 230680 od dovedene topline! To je toliko malo, da o njemu zbilja nema smisla uopée voditi ratuna! Tako postaje bespredmetna i rasprava o tome, je li u gornjem izrazu za dovedenu toplinu sadrZan i rad irenja, iJi samo promjena unutarnje energije. No, kad bi tlak bio znatno veéi, rad bi bio veéi, ali tesko je i zamisliti tako visoki tlak, kod kojeg bi rad Sirenja postao makar slignog iznosa kao toplina! Tek kad kapljevina dode u blizinu “kritiéne tozke” (Sto éemo utiti kasnije) promjena volumena “nestlative” kapljevine postaje malo jate izrazena! © 001002 m*, 0,000432 %Predlosei za vietbe iz Termodinamike I 15 3. U Jouleovom pokusu se uteg mase $0 kg spusta i preko koloture promjera 20 em pokreée mjeSalicu vode u dobro izoliranoj kalorimetarskoj posudi. Za koliko ée se ugrijati voda (mase 2 kg), ako se uteg spusti za 2 metra? (Naputak: promjena unutarnje energije vode raéuna se prema formuli: U2 - U1 = mw cw (t ~ 2)! “** Rjedenje:Predlosci za viesbe iz Termodinamike 1 16 4. Kompresor usisava 0,2 kg/s zraka (uzduha) iz okoli8a, stanja | bar i 20 °C, tladi ga i istiskuje u neizolirani tlaéni vod, za Sto tro8i snagu 34 kW. Na ulaznome presjeku usisne cijevi braina zraka je 21,4 mis. Izlazni je presjek tlaénog cjevovoda 100 m iznad ulaznog presjeka usisne cijevi. Stanje je zraka u izlaznome presjeku 5 bara i 40 °C, a brzina 4,6 m/s. Koliki je toplinski tok odveden u okoli8? #** Ried ie:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike 1 7 Za odredivanje snage motora s unutamjim izgaranjem sluéi “vodena koénica” (uredaj sliéan kalorimetru Jouleovog pokusa), éiji je rotor vezan spojkom na radilicu motora, dok je stator uévréen preko poluge (1. oslonjen na vagu, koja mjeri silu na poznatom kraku). Tako se mjeri okretni moment motora, Koji s izmjerenim brojem okretaja radilice odreduje snagu motora. a) Kolika je snaga motora, Koji pri 1000 okretaja u minuti ostvaruje okretni moment 500 Nm? b) Koliko kg/h vode treba dovoditi u kotnicu, da se ona prolaskom kroz kuéiste kognice zagrije za 20 °C? (Pretpostaviti da je kotnica dobro izolirana od okoliSa!). ©) Koliki je efektivni stupanj djelovanja ovog motora, ako je pri radu izmjeren potrosak goriva (aenzina) od 5 g/s, a ogrjevna je vrijednost goriva 42 000 ki/kg? s ¥#* Rjesenje: ~_——__ ulaz vodePredlosci za vjetbe iz Termodinamike I 18 6. Automobil mase 900 kg kreée se brzinom 80 km/h po ravnoj cesti. Kogenjem se kineticka energija automobila pretvara u unutarnju energiju dijelova koénice (oni se griju!), zatim s njih kao toplina prelazi na okoligni zrak. Koliko topline prijede na okoli8ni zrak pri: a) smanjenju brzine automobila na polovicu, ‘b) potpunom zaustavljanju automobila? Za obadva sluéaja treba izraéunati Koliko bi se vode temperature 20 °C moglo tom toplinom zagrijati do 100 °C i potpuno ispariti, ako za \ kg vode treba 2600 kJ topline! +** Riesenje:Predlosci za vietbe iz Termodinamike 1 19 Termiéka jednadiba stanja idealnih plinova Za svaku Gistu tvar (gradenu od jednovrsnih atoma ili molekula, dakle, ne 2a smjesu) postoji veza izmedu triju intenzivnih veligina stanja - tlaka, temperature i specifiénog volumena, F(p, v, T)=0, koja se naziva "termigka jednadzbe stanja”, a jedinstvena je i karakteristi¢na za dotiénu tvar. Kako su njome povezane tri veliGine stanja, ta Se veza moze predoviti plohom u trodimenzijskom koordinatnom sustavu_p-v-T'. NaZalost, ta se veza ne moze izraziti jednostavnom matematiékom funkeijom za sva moguéa stanja te tvari. Jedino za ona stanja, u kojima ponaSanje tvari slijedi neke idealizirane zakonitosti, dostupan nam je jednostavan matematicki opis. Tako moZemo reéi da za jednu te istu tvar u nekim toplinskim stanjima postoji jednostavna analitiéka funkeija koja ih dovoljno totno opisuje, dok se za tu istu tvar u nekim drugim toplinskim stanjima moramo posluZiti brojéanim (tablinim, dijagramskim ili nomogramski prikazanim podacima). Najjednostavnija (i banalna) termitka jednadéba stanja je ona za idealno nestlaéive tvari: v=konst. #v(p, 7) { nju primijenjujemo na kapljevine i krutine pri ne previsokim tlakovima i temperaturama Druga jednostavna analitiéka jednadzba stanja vrijedi za tzv. "idealne plinove". To su plinovi pri nizim tlakovima i visim temperaturama ({j. manjim gustoama), daleko od ukapljivanja. Termiékom jednadzbom stanja idealnih plinova Koristimo se u razlititim oblicima: pv=RT - zal kg plina, pri gemu je R J/kg K) individualna plinska konstanta, ili: karakteristi¢na za svaki plin, a raéuna se prema formuli: =RT 2 a F pao = a pri Gemu je Rn = 8314 Mkmol K) opéa plinska konstanta (zajedni¢ka svim plinovima), a M (kg/kmol) je tzv. "molarna masa" koja kaze koliko p=pRT kijograma ima u jednom kilomolu dotiéne tvari, a brojéano je jednaka molekulamoj masi i moze se naéi u Toplinskim tablicama. v (m*/kg) je specifitni volumen plina, a 9 (kg/m*) njegova gustoca; pV¥=mRT |- zamasuod m (kg) plina, pri emu je V (m’) volumen u kojem se ta masa plina nalazi; PV¥n=R,T |- zajedan kilomol plina; - Rm =8314 J/(kmol K) je opet opéa plinska konstanta kao gore, = _Vey(m°kmol) je molni volumen, tj. volumen jednoga kilomola plina; =VR,T |- zakoliginu od N (kmol) plina, pri emu je V (m’) volumen u kojem se nalazi ta koligina plina; Pa =4,RT |- za prototnu masu od 4», (kg/s) plina, pri éemu je gy (m’/s) proteéni volumen plina; Pd =4,R,T|- 7protognu koliginu od g, (kmol/s) plina, pri emu je gv (m’/s) protoéni volumen plina; U svim se jednadzbama pojavijuje tlak plina (pravi tlak, a ne moda pretlak ili podtlak!), koji treba uvrstiti u koherentnim jedinicama, a to su paskali! Temperatura je apsolutna ili termodinamitka temperatura izrazena u Kelvinimo! U prvom dijelu gradiva sve kapljevine i krutine éemo smatrati idealno nestlagivima, a sve plinove idealnima. Tek kasnije, kad budemo proutavali pretvorbe agregatnoga stanja, uzimat Gemo u obzir odstupanja od idealiziranih zakonitosti. ©Predlosei za vjetbe iz Termodinamike I 20 11. U prostoriji dimenzija 15 m x 7m x 3 m nalazi se zrak stanja | bar i 20 °C. a) Kolika je masa i kolitina zraka u prostoriji i kolika je njegova gustoéa? b) Kad bi u tolikom volumenu bio vodik, kolika bi bila masa i kolitina sadrzanog vodika istoga stanja? vee Rjesenje:Predloici 2a vjeibe iz Termodinamike | 12.Celiéna posuda volumena 0,25 m° slu%i kao tlatna posuda Kompresora. Manometar na posudi pokazuje vrijednost 0, a termometar 20 °C. Kompresor iz okoliSa usisava zrak stanja | bar 1 20°C, tlagi ga na vii tlak i temperaturu i utiskuje u posudu, sve dok manometar ne pokaze vrijednost 5 bar. Termometar pritom pokazuje 40 °C. Kolika je masa zraka utisnuta u posudu u tijeku punjenja? + Riedenje: 21Predloici za vjezbe iz Termodinamike 1 22 13. Kroz cijev unutamjeg promjera 30 mm struji 200 kg/h zraka ulaznog stanja 7 bar i 150°C. U tijeku strujanja kroz cijev, zbog trenja i bladenja, stanje zraka se promijeni na 6 bar i 20 °C. Kolika je brzina zraka na ulazu u cijev i na izlazu iz nje? Koliki je odvedeni toplinski tok? *#* Rjesenje:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 23 14, Balon kuglasta oblika ima tanku opnu i nosi na uetima objeSenu gondolu s teretom. Balon je okruzen okolignim zrakom stanja 1 bar i 20 °C, a masa svih évrstih dijelova je 200 kg. Treba izratunati potreban volumen i pripadajuéi promjer balona, za sluéaj da je ispunjen: a) vodikom okolignoga stanja; b) helijem okolisnoga stanja; ©) toplim zrakom okoliSnoga tlaka, ali temperature 50 °C! ** Riedenje: mg mo mg mmPredloici za vjezbe iz Termodinamike I 24 15. U potonulom se brodu nalazi nepropusna komora prizmatitnog oblika, visine 3 metra, u kojoj je zrak stanja 1 bar i 17°C. Donji je kraj (pod) Komore na dubini 20 metara, U podu komore je mali otvor kroz koji voda polako ulazi u nju, silacujuci tamo sadrZani zrak. 8) Do koje ée se visine 22 (mjereno od poda) podiéi razina vode u komori? b) Ako je na stropu te komore vijcima uévriéena okrugla ploga promjera 0,5 metara, kolikom rezultirajuéom silom i u kojem smjeru je ona optereéena na pogetku, kad voda potne ulaziti, akolikom na kraju, kad se razina vode ustali? Temperatura morske vode je 17°C, njena gustoca je 1020 kg/m*, a tlak zraka iznad povrsine mora (atmosferski tlak) je 1 bar. +*#* RjeSenje:Predloici za vjesbe iz Termodinamike I 25 Specifiéni (i molamni) toplinski kapacitet jednostavnih (éistih) tvari Jako je toplina prijelazni oblik energije (energija koja se izmjenjuje izmedu dva tijela zbog razligitosti njihovih temperatura), dakle, vezana je uz proces, a ne uz pojedino tijelo, njen se iznos mode ratunski povezati s masom (ili kolitinom) jednog ili drugog tijela koje tu toplinu izmjenjuje i s njegovom promjenom temperature Veligina koja ih povezuje naziva se "specifiéni toplinski kapacitet” (ako je izrazena po jedinici mase) ili *molarni toplinski kapacitet” (ako je izrazena po jedinici kolitine tijela). Ta je veligina, odito, povezana sa svojstvima tvari i svaka tvar ima svoj “jediniéni" toplinski kapacitet odreden svojstvima njene grade. Osim toga, svako svojstvo tvari (plinska konstanta idealnoga plina je izuzetak!) bar nagelno ovisi i o temperaturi, pa i "jedinitni" toplinski kapacitet ovisi 4 njoj. No, kako je prema gore retenom izmijenjena toplina odredena naginom odvijanja procesa (vrstom procesa), i to ée utjecati na njegov iznos. Specifitni i molami toplinski kapacitet tvari odreden je vrstom i svojstvima same tvari, vrstom procesa na koji se odnosi (¢iju toplinu opisuje), te o temperaturi tvari Opéenita definicija specifiénog ili molamog toplinskog kapaciteta mora, dakle, uzimati u obzir i promjenu s temperaturom i ovisnost o vrsti procesa (indeks "x"), pa glasi: Specifiéni toplinski kapacitet Molarni toplinski kapacitet, 1/82) =1(32) C,, =+(82) .1/82) m\aT), md), i ar), N \do), iz Sega mozemo izraziti toplinu izmijenjenu za (infinitezimalno) malu promjenu temperature: 8Q=me, aT =me, dd 80=NC,, dT =NC,, dd mo izraunali izmijenjenu toplinu za Konatni raspon temperatura (od 7; do T;), moramo gomnji izraz integrirati & Q, =N Tem aT=N JC, dd % 4 m fe. dT=m few dv i a to je jednostavno napraviti samo ako je cy = konst. ili’ Cay = konst. Q,2 =me, (T, -T,)=me, (¥,- 8) Qp = NC (Tz -T, NCyy (3, - 8). (Postupak rjeSavanja za promjenljivu vrijednost c; ili Cy pokazat éemo kasnije!) Osim "jediniénog" toplinskog kapaciteta tvari u ratunu éemo Gesto koristiti i toplinski kapacitet cijeloga tijela (mase m ili koli¢ine N): 8Q (3) e)= (NC) =| = =) ili = (N Cay) = (me,)= (Ca) (2) aa), mada.) =F Sto znadi da, za rjeSavanje niza procesa, ne moramo nuzno znati zasebne vrijednosti m, N, cx ili Can, Sesto je dovoljno znati i samo umnozak (m cx) ili (N Crm)!Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 26 Ovisnost izmijenjene topline 0 naginu vodenja procesa mo%emo uotiti iz prvoga glavnog stavka, u kojem se pojavijuje, uz promjenu unutarnje energije, i mehanigki rad Sirenja tvari: 8Q=du +8W pa je odito da izmijenjena toplina, osim o promjeni unutamje energije (veligina stanja!) ovisi i © mehaniékom radu Sirenja tvari! Buduci da za taj radu ravnoteznom procesu vrijedi: bW=pw i W. fpav slijedi da ée rad Sirenja postojati samo kod tvari koje mogu u procesu mijenjati volumen! Idealno nestlagive tva Za idealno nestlaéive tvari je dV =0, 5W=0 i W12=0, paje za njih i specifiéni i molami toplinski kapacitet jednoznatno definiran s obzirom na vrstu procesa (kako god vodimo proces, volumen idealno nestlagive tvari se ne mijenja), iako nagelno i dalje moze ovisiti o temperaturi: Specifigni toplinski kapacitet Molami toplinski kapacitet 1dg_ 140 c, =-1s2-192 nat mad “NAT Nao (Po smislu, vidi se iz prvoga glavnog stavka da se kod tih tvari dovedena toplina pretvara u unutarnju energiju!). vrste procesa, ali on moze ovisiti o temperaturi tvari Idealno nestlative tvari imaju samo jedan specifigni ili molamni toplinski kapacitet za | Idealni plinovi Kod plinova se, ovisno naginu vodenja procesa, tlak moze mijenjati u vrlo Sirokim granicama i na bezbroj razliéitih nagina u ovisnosti o volumenu, a svakom od tih procesa pripada i razlititi rad Sirenja plina. Kako taj rad prema prvom glavnom stavku utjeée_na iznos izmijenjene topline, a nije jednoznatna funkcija temperature, dolazimo u situaciju da nekto Sto nije funkcija temperature opisujemo kao fankciju temperature! To znati da, za istu masu (ili koliinu) plina i u istom rasponu temperatura, svaki plin ima bezbroj specifitnih (ili molarnih) toplinskih kapaciteta i dok ne saznamo kako se tlak mijenja u funkeiji volumena, ne mozemo ni izratunati jedinitni toplinski kapacitet plina koji pripada dotitnoj promjeni stanja! U nastavku Gemo se ograniéiti na promatranje idealnih plinova, jet su odnosi kod realnih plinova znatno zamrSeniji, a ionako éemo za sada plinove tretirati kao idealne. Od svih tih bezbroj jediniénih toplinskih kapaciteta idealnoga plina, posebno se isti¢u dva: naj koji vrijedi za proces pri stalnom tlaku (¢> ili Cyy) i onaj koji vrijedi za proces pri stalnom volumenu (¢, ili Coy). Specifigni toplinski kapacitet Molarni toplinski kapacitet -2 (3) -4(%2) a (%) -4+(8) oo nar), m @), war), N\ao), (2) -4(%2) ¢ (8) (32) mld), m\dv,, ™N\dT), Nad), Medu njima postoji sljedeéi odnos (Mayerova jednadzba):Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 27 Dakle, razlika izmedu cy i c, uvijek je jednaka individualnoj plinskoj konstanti R, a razlika izmedu Crp i Cr» uvijek je jednaka opéoj plinskoj konstanti Ry. Ovo vrijedi i onda kad se jedinigni toplinski kapaciteti mijenjaju s temperaturom! Radi kraéeg pisanja kasnije, uvodimo jo8 jednu vezu: ali moramo paziti: dok je razlika izmedu cp i c, uvijek konstantna, bez obzira mijenjaju i se oni s femperaturom ili ne, omjer x se mijenja ako se cp i c, mijenjaju s temperaturom (s porastom temperature _« se smanjuje i priblizava jedinici)! 2of°) ‘¢, pri 0°C. 0° (°C) S pomocu omjera x mogu se izraziti specifiéni i molami toplinski kapaciteti kao funkcije individualne, dotitno opée plinske konstante: Specifitni toplinski kapacitet Molarni toplinski kapacitet KR = KRePredlosci za vjetbe iz Termodinamike I 28 21. Izmjerena brzina Sirenja zvuka u zraku temperature 0 °C iznosi 331 mvs. Kolika je vrijednost «= cy/o,, te specifigni (c, i cy) i molami (Cop i Co») toplinski kapacitet zraka pri temperaturi 0 °C? #4 Rielenje:Predioici za vjetbe iz Termodinamike 1 29 Srednji (s obzirom na temperaturu) specifigni (ili molarni) toplinski kapacitet ideainih plinova Kako je to pokazano ranije, specifitni i molarni kapacitet svake tvari njena su svojstva, a kao takva ovise vie ili manje 0 temperaturi, Tako govorimo o “pravom" specifignom ili molarnom toplinskom kapacitetu pri nekoj temperaturi, Sto znati da vrijedi za male promjene temperature u blizini dotiéne vrijednosti. Ti su podaci definirani izrazima: Pravi specifigni toplinski kapacitet, Pravi molar toplinski kapacitet ise 1/82) c.. 2+ (32) = 1/82) m\dT }, naa), ™ aT), N\dv), iz Sega mozemo izraziti toplima izmijenjenu za (infinitezimalno) malu promjenu temperature: 8Q=me, dT = mc, dd 3Q=NC,, aT =NC,, dd Da bismo izraéunali izmijenjenu toplinu za konatni raspon temperatura (od 7; do T2), moramo. gornji izraz integrirati uzimajuéi u obzir ovisnost c, 0 temperaturi, cx = c,(®) ili cx = e(T): 5 4 5 4 O,=m fe.(T)67 =m fowan Q.=N [Em TAT = [Coad i 4 i 4 Ta bi se ovisnost mogla izraziti npr. analiti¢ki, u obliku polinoma ili neke druge funkeije koja bi "dobro opisivala” mnierene podatke: ptaTtaT tal... ii = 1p BIH ST +b + integral rijeSiti analiti¢ki. Druga bi moguénost bila da, s krivuljom koja prikazuje tu ovisnost uceB ili cy-T—dijagramu, integral odredimo graficki kao povrSinu ispod krivulje u dijagramu uzimajuéi u obzir mjerilo koordinatnih osi. No, u svakom takvom sluéaju bio bi to priliéno mukotrpan postupak, jer bismo ga morali raditi svaki put iznova za svaku temperaturu 7; i T2! Da izbjegnemo taj postupak, uvodimo pojam scednjeg jedinitnog toplinskog kapaciteta", tj, broja koji uvriten v jednadzbu: Q..=mle,} (7, -1)=mle,4(@ -4) ili: O.2= N [Cool O-T)= NIC] @, - 8) daje ispravan iznos izmijenjene topline! (Gledano u dijagramu, mi zamjenjujemo nepravilan lik, éija je gornja stranica krivulja & = 048) ili e=e(T), pravokutnikom iste povrSine i Sirine, a trazimo kolika mora biti njegova "ekvivalentna visina’" WG-7) No, kad bismo taj cijeli postupak (Koji poinje integriranjem funkeije ili planimetriranjem povrine da nademo Q,.:) morali svaki put napraviti u cijelosti, ne bismo nista dobili, jer nas ustvari ne zanima [c, |? , nego izmijenjena toplina!Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 30 Zato se taj postupak integracije napravi jedamput, dobiveni se rezultati prikazu npr. tabligno, a poslije se samo iz tih tablignih vrijednosti ratunaju potrebni podaci. Sve gornje jednadZbe vrijede za bilo koju vrsta procesa (opisano indeksom "x"), a kod plinova ima ih bezbroj! No, nasrecu, medu njima postoje poznati odnosi, pa nema potrebe u tablicama navoditi sve moguée vrste jedinignih toplinskih kapaciteta — dovoljno je navesti samo jednu od njih, a ostale onda izratunamo iz poznatih odnosa' U vetini tablica (a to je slugaj i s nasim Toplinskim rablicama) navedena je samo vrijednost srednjeg molarnog toplinskog kapaciteta pri stalnom tlaku, [Cnp]. Da bi se tablice jo8 vi8e skratile, uzima se u obzir sljedece: Zelimo li navesti u tablicama dovoljan boj vrijednosti [C.,, * , moramo za svaku temperaturu + navesti podatke za sve ostale temperature 2) , sto bi rezultiralo enormno opseZnim tablicama za svaki plin, a takve bi tablice morali navestijo8 i za veti broj plinova! Zato se u tablicama redovito navode srednji molarni toplinski kapaciteti [C,, 2, tj. takvi, da je donja graniea temperaturnog intervala 0°C, a za gornju granicu se onda uzimaju razlitite temperature (a pravilnim razmacima). Time se umjesto niza tablica za svaki plin dobiva jedan stupae u jednoj tablici za svaki plin! Nazalost, kako je 0 °C rijetko stvama granica temperaturnog intervala u promatranom procesu, da bismo dobili vrijednost [C,,,}* , moramo se posluziti jednadzbom: O, U brojniku se temperature moraju uvrstiti u Celzijevim stupnjevima! Isto tako, ketisno je zapamtiti da ée rezultat dobiven gornjom jednadzbom biti uvijek malo veGi od obadva uvrétena tabliéna podatka! Razlog tome je jasan — toplinski kapacitet raste 5 temperaturom, pa su mu pri nizim temperaturama i vrijednosti nize. Buduéi da su u obadva uvrStena podatka u prosjek uragunate i (manje) vrijednosti pri temperaturama od 0 °C do &, @ njih u intervalu od 2} do &: nema, o¢ito Ge prosiek vrijednosti izmedu 8 i > biti veéi! 4 pravi C,,, praviiznos C,,, pri 236°C srednii [C,,,]? mp “0 a 236 (isto mierilo!) | stednii [enolo oe. se) izmedu 0°C i 236°C anji\Coe o [c,,J¢* see 0 To pe = Ic, me do St ‘mp Jo 100} = [eno lok ova totka \ 1 reprezentira (ove stocks navedans ciieli interval od u tablicama kao brojevi 0°C do 100°C! 0 100 200 300 400 vec) 236Predloici za vjezbe iz Termodinamike 1 31 Vrijednosti predstavljene totkicama na gornj slici (ustvari vrijednosti koje reprezentiraju cijeli interval od 0 °C do one temperature na kojoj se tockica nalazi, dakle srednje vrijednosti od 0 °C do te temperature), navedene su za razligite plinove u Toplinskim tablicama, str. 3, s e [cup]? 9 | [evel = Came woo fc, 200 [eal 236 [c., =? 300 | [c,, R” korakom temperature od 100 °C: Dakle, ono Sto pige u tim tablicama npr. u retku u kojem je temperatura 100 °C je srednja vrijednost izmedu 0 °C i 100 °C! Jedino u prvom retku (koji je malo odmaknut!) “srednja vrijednost" izmedu 0°C i = 0°C ustvari je prava vrijednost pri 0 °C! (U gomjem dijagramu krivulje prave i srednje vrijednosti sastaju se u to¢ki 0 °C!). Buduéi da su tako zaokruzene vrijednosti temperature rijetko i stvarne granice temperaturnog intervala u nekom procesu, da bismo otitali vrijednost srednjeg molarog toplinskog kapaciteta izmedu 0 °C i takve nezaokruzene temperature (primjerice 236°C u dijagramu), moramo podatke u tablicama interpolirati izmedu dviju susjednih vrijednosti temperature! (Da imamo dovoljno tone dijagrame, mogli bismo oéitati i podatke iz njih prema gornjoj slici!) Podaci se interpoliraju linearno: pretpostavlja se da se krivulja izmedu dviju tofaka u dijagramu (tj. dviju navedenih vrijednosti u tablicama) mijenja linearno — po zakonu pravea. Jednadzba pravea kroz dvije (poznate) toéke A i B glasi: ili [cnt sea leul izmedu 0 °C i 236°C a) BL [ek ae WZ IP ies on s | —~(ove su totke navedene’ 200 26 300 BEC) a iz nje se dobije izraz. za linearnu interpolaciju: lewke=le wh =[Cno) Trazimo li npr. [c,, } slijedi: [ecole = [eae k* + To se rijegima moze opisati ovako: alt [eaele® ~Lenelo” 300-200 I wk rr (9-04) 2, interpolaciju moramo provesti izmedu 200°C i 300°C, pa (236-200). 1, Za trazenu temperaturu (236 °C) nademo dvije susjedne vrijednosti (200 °C i 300 °C); 2. Razliku podataka koji pripadaju tim dvjema susjednim vrijednostima podijelimo korakom tablice (300-200=100 °C) — time dobijemo promjenu oditane vrijednosti za 1 °C; 3. Tu jedinignu promjenu pomnozimo s "vikom" od 236-200 = 36°C, da dobijemo za koliko se podatak mijenja za 36 °C; 4, Dobivenu promjenu (za 36 °C) dodamo podatku koji vrijedi za 200°C i postupak je gotov!Predloici za vjezbe iz Termodinamike I 32 Prikazani postupak nalazenja srednje vrijednosti [cn] iznimno se moze pojednostavniti, ako je jedna temperatura (npr. 2h) bitno manje brojane vrijednosti (u °C) od druge (npr. 30°C u odnosu na 300°C ~ da, ali 100°C u odnosu na 300°C — ne!). Tada vrijedi Jednostavniji izraz: Cp] (amo za << 2, npr. [C. Bp elon)? Iza srednje specifitne ili molame toplinske kapacitete vrijede isti odnosi kao i za njihove prave vrijednosti (Mayerova jednadzbz Srednji molarni toplinski kapacitet [Cap I¢ =] +n [Cap]? [Celi lel? =[e,]? -® (cul? =[Cu,] Is Re Za srednje jediniéne toplinske kapacitete mozemo definirati i "srednji" omjer: tej abel [eal “Tele Tele” ali moramo paziti: dok je razlika izmedu [c,|* i [c,]#, ili izmedu [c,,]* i [C,.]% Konstantna, omjer [x ]'* se mijenja s promjenom bilo koje od temperatura th i ty! S pomoéu omjera [x]; mogu se izraziti i srednji jediniéni toplinski kapaciteti kao funkeije odgovarajuce plinsike konstante: Srednji specifigni toplinski kapacitet Srednji molarni toplinski kapacitet Ic. ‘Uzimanje u obzir promjene jediniénih toplinskih kapaciteta s temperaturom ima smisla samo kad su rasponi temperatura veliki! Gore opisani postupak ragunanja srednjih specifignih ili molarnih toplinskih kapaciteta koristi se samo za plinove, jer se u tablicama potrebni podaci i ‘mogu naéi samo za njih! Da bi se u okviru vjeZbi i ispita uklonile nedoumice treba li u pojedinom sluéaju ragunati s takvim vrijednostima ili ne, uvodimo sljedeti dogovor: ‘Ako u nekom zadatku treba raGunati sa srednjim vrijednostima, to mora u zadatku izrigito pisati (npr. "Racunati treba sa stednjim specifignim ili molamnim toplinskim kapacitetima!” ili "Promjenu specifitnog ili molarog toplinskog kapaciteta s temperaturom treba uzeti u obzir!")! Ako pista takvoga ne_pise u tekstu zadatka, po dogovoru emo ratunati s vrijednostima pri 0 °C, bez obzira na to kolike temperature plin poprima u procesu!Predlosci za vietbe iz Termodinamike I 33 31. Du8ik se grije pri stalnom volumenu od potetne temperature 50 °C na konaénu 473 °C. Treba izraéunati dovedenu toplinu (po kilogramu i po kilomolu dusika): )_ratunajuéi sa specifignim (molamim) toplinskim kapacitetom pri 0 °C; b) raéunajué ©) ragunajuéi sa srednjim specifignim (molamim) toplinskim Kapacitetom po pribliznom izazu: [c,,}* =[c,,]?". srednjim specifitnim (molarnim) toplinskim kapacitetom po totnom izrazu; ¥** Rjesenje:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 32. Kolika je za kis a) prid°C; d) izmedu temperatura 0 °C i 300°C; c) izmedu temperatura 300 °C i 600 °C? vrijednost omjera x= cpley: #** Rjedenje: 34Predlosci za vjetbe iz Termodinamike 1 35 ‘Smjese (mjeSavine) idealnih plinova ‘Smjese idealnih plinova su najjednostavnije, tzv. "idealne" smjese. Za smjesu idealnih plinova vrijedi Daltonov zakon: ""U smjesi idealnih plinova svaki se plin ponaSa kao da drugih plinova nema - prosiri se na cijeli raspolozivi prostor. U ravnoteznom stanju (druga i ne znamo opisati!) svi plinovi imaju istu temperaturu, a svaki od njih ima svoj parcijalni (sudionitki) tlak koji ovisi o njegovom molnom udjelu u smjesi i ukupnom tlaku smjese. Ukupni tlak smjese jednak je zbroju parcijalnih tlakova svih sudionika." (Ukupni tlak smjese jedini je dostupan mjerenju!) Za razliku od plinova jednostavnih tvari koje smo do sada susretali u zadacima i promatrali kao idealne, a za koje smo morali zadati dvije velicine stanja da bismo jednoznatno opisali njihovo toplinsko stanje, kod smjesa to nije dovoljno - treba zadati jo8 nekoliko podataka, ovisno o broju sudionika smjese. NajéeSée i najzgodnije w tu se svrhu sluzimo sastavom, Sastav smjese (svake, pa i one idealnih plinova) moze se zadati na vise razli¢itih natina, Mi Gemo se u okviru ovog kolegija sluziti dvama osnovnim nacinima: masenim i molnim sastavom (ili udjelima). ‘Maseni udio pojedinog plina u smjesi "x" plinova definiran je kao': (Stare oznake): 8 = Sm (kg, /key0) x7 Molni (Koliginski) udio pojedinog plina u smjesi "n" plinova definiran je kao: ‘Nove oznake: (Stare oznake): N, (kmol, /kmol,,) =, (kmol, /kmol,,) Pri Gem opet vrijedi: Dy, Stari (jako jo3 esto rabljeni) naziv za molni udio je "Volumenski udio", ali on je pogreSan: molni je udio definiran kao omjer koligine "7"-tog sudionika i ukupne kolitine smjese, a ne kao omjer nekakvih volumena! Samo pod uvjetima koje propisuje Avogadrov zakon, postoji veza izmedu koli¢ine i volumena plina, ali ona u opéem sluéaju ne vrijedi! Veza izmedu parcijalnog (sudioni¢kog) tlaka pojedinog sudionika i ukupnog tlaka smjese je: Nove oznake: (Stare oznake): N, N, P= Pu = Yi Pa Pa Pu =T Pu ' Usporedo ée se navoditi "nove" oznake (koristene w Galovié: Termodinamika 1) i "stare" oznake (koristene u ‘Turk: Nauka o toplini I),Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 36 Buduéi da su masa i koligina tvari povezane molamnom masom M, (1 kmol = M kg), maseni se udjeli mogu preracunavati u molne i obmuto. Za preracunavanje vrijedi uvijek isti obrazac: da bismo udjele mogli preratunavati, moramo prvo znati za sve sudionike jednu vrstu udjela, a onda mozemo izracunavati jednom po jednom sudioniku drugu vrstu udjela. (U formuiama iskazano indeksirna "j" i"i"!) Formule za preratunavanje molnih udjela u masene su: Nove oznake: (Stare oznake): iM eg, fhe) Eb.) Formule za preratunavanje masenih udjela u molne: x= Nove oznake: {kmol,/kmol,,) Jedna od korisnih osobina idealnih smjesa je ta, da su im osnovna svojstva prosjek dotignih svojstava pojedinatnih sudionika prema udjelu svakog sudionika! To znati da se svako takvo svojstvo moze jednostavno raéunati s pomoéu formule koja ima uvijek istu strukturu! Pritom vrijedi vrlo jednostavno i logi’no pravilo: prosjek molarnih svojstava raéuna se s molnim udjelima, a prosjek specifiénih svojstava (po kg) s masenim udjelima! ‘Molarna svojstva smjesa (izraZena po kilomolu smjese) racunaju se prema izrazima: Nove oznake: (Stare oznake): Molarna masa smjese My (kg/kmol) (prividna, prosjeéna molekulama masa smjese Mu): My =>, ¥M, (kg/kmol) My =>. 7M, (kg/kmol) at ot Molarni toplinski kapacitet (pravi ili srednji, za bilo koju vrstu procesa "x"): Cow =D VC Wkmol K) > 4.C,, (Wemol K) Za molarnu unutarnju energifa i entalpiju smjese vrijede izrazi: y=) yu, (rkmol) y= 5 ru, (Wikmol) Ig =>, yh, Okemo!) eo )) ra (U izrazima za molamu unutarnju energiju i entalpiju smjese, u clanovima na desnoj strani (u,hj) sadréane su integracijske Konstante dotiéne velivine svakog pojedinatnog sudionika! Te se konstante mogu birati po volji, ali o njima treba voditi raéuna! Posebno je Jednostavan slutaj ako odaberemo da svi sudioniPredlosci za vjetbe iz Termodinamike I 31 Molarnu plinsku konstantu smjese, J/(kmol K), iako je molarno svojstvo, ne treba raéunati, jer je po definiciji opéa (molarna) plinska konstanta ista za sve plinove: Ry J/(kmol K)! Masena svojstva smjesa (izrazena po kilogramu smjese) raéunaju se prema izrazima; Nove oznake: (Stare oznake): Individualna plinska Konstanta smjese: ¥ 8.8 Wkek) Ry= 3%, R, kek) Specifitni toplinski kapacitet (pravi ili srednji, za bilo koju vrstu procesa "x"): Con =D. Xe, (kg K) DY siey kek) Za specifiénu unutarnju energiju i entalpiju smjese vrijede izrazi tg -> xu; (kg) wy => g,u, (kg) Ii = x hy ke) fy = gh, (kg) fa (U izrazima za specifitnu unutarnju energiju i entalpiju smjese, u Elanovima na desnoj strani (u,,h,) sadrZane su integracijske Konstante dotiéne veligine svakog pojedinog sudionika! Te se konstante mogu birati po volji, ali o njima treba voditi raéuna! Posebno je jednostavan slutaj odaberemo li da je svim sudionicima konstanta nula pri 0 °C!) Individualnu plinsku konstantu R J/(kg K) mozemo vrlo jednostavno izraéunati ako znamo molamu masu smjese Mu (kg/kmol) i s pomoéu formule: (ike K), Mw pri emu formulu za ratunanje motame mase smjese My (kg/kmol), ili prividne (prosjeéne) molekularne mase smjese My, imamo navedenu gore pod "molarna svojstva smjese"! (Brojéana im je vrijednost po definteiji jednaka, jedino sto prividna (prosjeéna) molekularna ‘masa nema dimenzije, a molarna masa ima dimenziju (kg/kmol))! Po definiciji: — (relativna) molekularna masa je omjer mase promatrane molekule i referentne mase (jedne dvanaestine mase ugljikovog izotopa "°C), pa se dimenzija pokrati. = molarna masa je po definiciji broj (jednak brojéanoj vrijednosti relativne molekularne mase nake tvari) koji kaze Koliko kilograma sadrZi kilomol dotitne tvari i ima dimenziju "kg/kmol"!Predlosci za viedbe iz Termodinamike 1 38 41. Priblizan molni sastav suhog “zraka” (“uzduha”) je: 21 % kisika i 79 % dusika. Treba izraéunati masene udjele sudionika, prividiu molekulamu masu zraka i njegovu individuainu plinsku konstantu, te specifiéni i molami toplinski kapacitet pri 0 °C! ver Rjetenje:Predloici za vjezbe iz Termodinamike I 39 42, U posudi volumena 3 m? nalazi se 2,76 kg smjese vodika i du8ika, tlaka 2 bar i temperature 40°C. Kakav je molni i maseni sastav plina u posudi? *#* Riedenje:Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 40 43, Treba izraéunati srednji molami i srednji specifini toplinski kapacitet pri stalnom tlaku za smjesu idealnih plinova molnog sastava: 12% COs, 7%O2, 73% No i 8% H:0 izmedu temperatura 280 °C i 1400 °C, [C,,, |” i [c, [st + Rjedenje:Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 4 RAVNOTEZNE PROMJENE STANJA IDEALNIH PLINOVA U ZATVORENOM SUSTAVU Ravnotezne (zovu se jo§ i "povrative") promjene stanja takve su promjene stanja u Gijem su cijelom tijeku odvijanja ispunjena tri ravnotezna uvjeta: - uvjet unutamje mehaniéke ravnoteze, koji kaze da je u svakom trenutku procesa tlak ravnomjerno rasporeden po volumenu; Tlak se u procesu smije mijenjati s vremenom, ali istodobno i na isti nagin u cijelom volumenu - ne smije se dogoditi da u bilo kojem trenutku na razligitim mjestima volumena koji tvar zauzima, tlak bude razli¢it! - _uvjet unutamje toplinske ravnoteze sliéan je, samo se odnosi na temperaturu: u svakom trenutku procesa temperatura mora biti ravnomjerno rasporedena po volumenu! Ona se u procesu smije mijenjati s vremenom, ali istodobno i na isti natin u cijelom volumenu - ne smije se dogoditi da u bilo kojem trenutku na razlisitim mjestima volumena koji tvar zauzima, temperatura bude razligita! ~ _uvjet vanjske mehaniéke ravnoteze propisuje da na stijenku koja omeduje tvar (ovdje plin) mora izvana djelovati jednaka sila kao i iznutra (dakle, da sama stijenka, poglavito onaj dio koji se moze micati i na kojem se obavija rad, bude u mehaniékoj ravnotezi!) Dakle, prva dva uyjeta ravnoteze propisuju homogenost razdiobe tlaka i temperature unutar sustava - tvari (ako je radna tvar smjesa idealnih plinova, i sastav smjese mora biti jednolik po volumenu, inaée poznate formule za raéunanje prosjetnih svojstava smjese ne bi vrijedile!). To ne mora nuzno znaéiti da promatrana tvar mora doista biti homogena po svim svojim svojstvima! Kasnije Gemo se upoznati i s takvim procesima u kojima tvar prolazi pretvorbu agregatnoga stanja, Kad je u nekom volumenu smjesa npr. kapljevine i pare - i taj proces moze biti ravnotezan prema gorjem uvjetu, iako je ogito da niti gustoéa, a niti niz drugih svojstava nisu jednoliko rasporedeni po volumenu! Treéi uvjet ravnoteze propisuje samo jednakost iznosa vanjske i unutarnje sile, a ne i njihovo porijeklo (uzrok) - od sluéaja do sluéaja uzrok i jedne i druge sile moze biti razligit. Obiéno ée "sila iznutra biti samo posljedica djelovanja tlaka promatrane tvari(u sustavu) po povrsini (granici sustava), dok ée izvor "sile izvana" biti razligit - to moze biti tezina nekog. tereta, sila tromosti nekog pominog dijela, ali i djelovanje vanjskog (npr. okoli8nog) tlaka ili njihova kombinacija! Za sada se neéemo pitati otkuda ta sila izvana (Sto je izaziva), samo emo pretpostaviti da je jednakog iznosa kao i unutarnja sila, kao 8to to propisuje gornji uyjet! Ako su ispunjeni gore opisani_uvjeti unutarnje ravnoteze, mozemo ustvrditi da» ée za opis toplinskog stanja idealnog plina 1 biti dostatne dvije veligine stanja, primje- rice, tlak p i volumen y, pa ée se u procesu tlak moéi izraziti kao funkeija volumena, =p(v). Osim toga, vanjska mehanitka ravnoteza dopusta nam da rad koji plin predaje nekom drugom sudioniku (onom Koji se suprotstavija tlaku plina) zbog jednakosti sila izrazimo kao funkeiju tlaka samog plina, No, kako znamo da za svaku tvar postoji_veza izmedu triju termikih veligina stanja - tlaka p, specifitnog volu- + mena v i temperature 7, koja za idealni plin ima oblik termitke jednadzbe stanja_pv—RT, obito je da Ge veza izmedu izmedu tlaka i volumena bitno ovisiti o tome kako se mijenja temperatura plina u procesu! Upravo zbog toga Sto temperatura plina u tijeku procesa ovisi o uvjetima izmjene topline, a oni mogu biti bilo kakvi, postoji bezbroj razlititih moguéih vrsta procesa, Pajp— 7 ve v@Predlosci za viezbe iz Termodinamike | 42 ako, nageino, veza_p=p(v) doista moze biti bilo kakva, jednostavnim rasunom mozemo obraditi samo one veze koje su izrazene jednostavnom matematiékom funkcijom. Tako se ograniavamo samo na one promjene stanja kod kojih se veza tlaka i (specifitnog) volumena moze izraziti jednadzom pv" = konst., pri emu se dodatno ograniéavamo na konstantne vrijednosti eksponenta n= konst. (Ostali oblici funkeija samo se iznimno mogu jednostavno obraditi, iako to ne znati da i oni ne bi bili katkada zanimljivi!). ‘Takve promjene stanja, opisane jednadzbom_p v" = konst., nazivaju se "politrope". Cetiri od njih imaju posebne nazive (izohora, izobara, izoterma i izentropa) i za svaku od njih vrijedi po negemu karakteristitna vrijednost eksponenta n, a ostale se jednostavno nazivaju "politrope”. Da bismo odredili iznos "konstante", moramo poznavati jedno toplinsko stanje, primjerice povetno (pa je p v" = konst =p: v1") ili bilo koje drugo toplinsko stanje. U svim se promjenama stanja promjena unutamje energije idealnog plina moze raéunati prema ira -#) U nastavku nabrojane su najéeSée koritene formule za pojedine procese. U njima sadrzane masa i specifiéna svojstva (m, cp, ¢, ,R) mogu se zamijeniti koli¢inom i molarnim svojstvima (N, Cp» Cy, Ra), Sto nije zasebno ispisano, jer bi se nepotrebno broj jednadzisi udvostrucio. IZOHORA, v= konst., n= dinos temperatura i tlakova: hh _P; hom Rada Sirenja plina nema, Wi. =0. Izmijenjena toplina jeénaka je promjeni unutarnje energije: Q.2 =U, -U, = me,(T, ~T,)=me, (2, - 8) IZOBARA, p =konst., » = 0; Odnos temperatura i tlakova: 544 ny y Rad Sirenja plina je zbog stalnosti tlaka: M2 = p(V,-K)=mp(v, Tzmijenjena toplina: Qe U,+W.2=me,(T, -T,)=mc,(d;-%). IZOTERMA, T= konst,, ili p v= konst.,» = 1; Onijer tlakova i volumena je zbog konstantnosti temperature: y, Rad Sirenja plina je (umnozak (p v) moZemo uvrstiti za bilo koju tovku): Izmijenjena foplina je (zbog Uz - Ui = 0) jednaka mehanickom radu:Predloici za vjezbe iz Termodinamike I B IZENTROPA (RAVNOTEZNA ADIJABATA), S= konst., Q)-2= 0,1 = x; Za omjere tlakova, temperatura i volumena vrijede jednadzbe: yy cy) ali se, zbog Qy-2 = 0, rad moze raéunati i kao razlika potetne i konatne unutarnje energije: Wg =U, -U, = me,(T, -T,)=me,(¥,-2,), Sto se, otito, svodi na isto, jer je c= RA(K- 1)! (QPCA) POLITROPA, p v" = konst., - 00 Vi; dV>0; Wi.a>0; Wow <0; = kod kompresije: V2 < V1; avO! (Rad okoliga mogao se je deklarirati i sa suprotnim predznacima, Woy = pox (V2— V1), ali bi tada i izraz za koristan rad glasio: Wyo.,-2= Wi-2— Wok - Koji se naéin zapisa izabere u biti je nevazno, ali treba paziti da ne dode do zbrke s predznacimna!) ®Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 50 61. Izraéunajte koristan rad koji se dobije pri izotermnoj ekspanziji nekog idealnog plina, potetnog stanja 4 bar i 35 °C, do taka 1,5 bar i volumena 0,045 m’, ako se ekspanzija odvija u cilindru s pomignim stapom, na koji s vanjske strane djeluje okoli8 tlakom 1 bar! Proces skicirati u p,v-dijagramu! + RieSenje:Predloici za vjetbe iz Termodinamike 1 SI 62. Odbojnici za zaustavijanje vagona na kraju Zeljeznitke pruge dva su cilindra promjera 150mm s pomi¢nim stapovima u koje udaraju odbojaici vagona. Svaki stap udaljen je 30 cm od dna cilindra, a u cilindrima se nalazi stlaéeni zrak stanja 15 bar i 20 °C. Kompresija zraka u cilindrima pri udaru vagona je izentropska, a pri pomaku svakog stapa sila trenja izmedu njega i cilindra je 1000 N. Tlak okoli8a je 1 bar. a) S kolikom brzinom smije vagon ukupne mase 20 000 kg udariti u stapove odbojnika, da njihov pomak ne bude veéi od 15 cm? Koliki je tlak zraka u tom krajnjem polozaju stapa? b) Nakon zaustavijanja, s kolikom ée se brzinom vagon odbiti u suprotnom smjeru? Proces sa zrakom skicirati u p,V-dijagramu! #** Rjedenje: Ps yPredlosci za viezbe iz Termodinamike I 52 63. Uspravni cilindar, ukupnog volumena 0,1 m*, zatvoren je pomignim stapom, éiji je hod ograniéen graniénikom na kraju cilindra, Cilindar je do poiovice ispunjen ugljik-monoksidom temperature 20 °C. Zbog tezine stapa pretlak je u cilindru 1,2 bar pri okoli8nom tlaku | bar. Koliko topline treba dovesti plinu da bi mu se tlak udvostrudio? Ragunati sa srednjim specifignim (molnim) toplinskim kapacitetimal Skica u p,V-dijagramu! vw Rjedenje:Predlosci za vietbe iz Termodinamike I 53 64. U toplinski izoliranom cilindru, promjera 200 mm, nalazi se pomiéni, toplinski nepropustan stap opteresen oprugom s jedne strane, a s druge je strane zrak stanja 1,2 bar i 20 °C, pogetmog volumena 0,015 m’, i elektriéna grijalica zanemarivog volumena, Konstanta opruge je k= 100 N/em, a prostor u kojemu se ona nalazi spojen je s okoligem tlaka | bar. Koliko topline treba dovesti zraku, da bi mu se volumen udvostrutio? Skica u p,V-dijagramu! + Rjedenje: Napomena za oprugi FePredlosci za viezbe iz Termodinamike I 354 68. Podvodna pu8ka ima spremnik volumena 50 cm? za stlaéeni zrak za izbacivanje harpuna i Gijev promjera 8 mm i duljine 70 cm, Masa harpuna je 0,3 kg, poéetni tlak zraka u spremniku je 20 bar, a gusto¢a morske vode 1030 kg/m*. Moe se pretpostaviti da pri ispaljivanju zrak izentropski ekspandira, a da sila trenja izmedu harpuna i stijenke cijevi ima stalan iznos 20 N. Izra’unajte iziaznu brzinu harpuna (u trenutku napustanja cijevi) za sljedece slutajeve: a) ispaljivanje se vi8i iznad vode (atmosferski tlak je | bar); b) ispaljivanje se vrSi pod vodom na dubini 20 metara; ©) na kojoj bi dubini izlazna brzina harpuna bila jednaka nuli? Radove za slutaj c) skicirati u p,V-dijagramu! w¥* Riekenie: p Pp; 1 2 », Pal v4 Ye vm latent zak pas <—F BE PatPredlosci za vjezbe ic Termodinamike I 55 Ravnotezne promjene stanja ideainih plinova u otvorenom sustavu Glavno obiljezje otvorenih sustava je protok tvari kroz grani mozemo govoriti o masi (kg) ili koiiGini (kmol) tvari sadrzane u sustavu, nego o protoénoj masi (kg/s) ili o protoénoj koligini (kmol/s) kroz sustav, po sekundi ili po nekoj drugoj jedinici vremena. U okviru ovog dijela gradiva bavit éemo se stacionarnim procesima u otvorenim sustavima, kod kojih u sustav ulazi i iz njega izlazi ista i vremenski stalna protoéna masa (kolidina) tvari vs = Inset = In > sa stalnim ulaznim stanjem (tlakom i temperaturom, ali i ostalim veli¢inama stanja) i sve su veligine procesa vremenski stalne, pa je i izlazno stanje tvari takoder vremenski stalno! Za bilanciranje energije u otvorenim sustavima slu2i prvi glavni stavak u obliku: £.)+DE.-B,) We Dy = Allg =) + Poa + In (Ces ~ 64) + Gu lp0 ~ 65D In(€sa - 614) w, a koji se za idealne plinove, za koje vrijedi A cp T+ hy, pri Semu cp ne ovisi o tlaku, moze preraditi u oblik: O22 Hy, -Ay+ Pat (Ba Bt Ea ili ®, Gn Op Ta -T,)+ Pea + 4a (C2 ~ 1) + Onl€pa pt) # De Gul€i2 in) W- ‘Ako je radna tvar idealni plin, u najveéem broju procesa mogu se zanemaritipromjene kinetiske, potencijalne i "ostalih" oblika energije, pa za takve procese vrijedi skraéeni oblik: G27 4ne(T-T)+ Ra W Tkod otvorenih sustava moZemo govoriti o ravnoteznim i o neravnoteénim procesima. Ravnotezne (ili tzv. "povrative") promjene stanja takve su promjene stanja kod kojih su opet ispunjena tri ravnoteZna uvieta: - _ uvjet unutarnje mehanicke ravnoteze, - uvjet unutarnje toplinske ravnoteze, - uvjet vaniske mehanitke ravnoteze, ali se prva dva (uvjeti homogenosti razdiobe tlaka i temperature) sad odnose na pojedine presjeke strujanja - u bilo kojem presjeku, okomitom na strujnice, tlak i temperatura moraju biti jednoliko rasporedeni, ali se smiju mijenjati od presjeka do presjeka. To je povezano s uyjetom da pri strujanju ne smije biti trenja, No, kako strujanja nema bez bar malo trenja, strogo gledano, nijedan proces u otvorenom sustavu ne bismo smjeli promatrati kao ravnoteZan, a to bi nam jako oteZalo proratune. Zato éemo procese u kojima moZda i ima trenja, ali malo i ne utjete bitno na proces, promatrati kao ravnotedZne j bez trenja, a pojavu trenja i njime izazvanu neravnoteZnost uzimat éemo u obzir samo u procesima u Kojima je ono bitan sastavni dio procesa Vadno je uositi da svaki otvoreni sustav prima struju tvari stalnoga tlaka iz. prostora koji nazivamo "tlaéni spremnik" tog sustava i da je nakon zaviSenog procesa istiskuje u drugi "tlaéni spremnik", Kakav je to konkretan prostor, nevazno je. Bitno je samo da u njemu viada stalan tlak (a zbog traZene stacionamnosti procesa i stalna temperatura)! Tako tlagni spremnik moze biti posuda u Kojoj na neki natin odrZavamo stalan tlak tvari, ali to moze biti i atmosfera (kao izvor zraka stalnog tlaka po), pa éak i izlaz jednog otvorenog sustava moze biti ulaz u drugi otvoreni sustav! Otvoreni se sustavi mogu nadovezivati jedan na drugi! Primjerice, kompresor moze usisavati zrak iz atmosfere (tiaéni spremnik), tlatiti ga na vi8i tlak i istiskivati u tlatni spremnik, a iz njega se moZe napajati "potrosaé", npr. pneumatski alat,Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 56 koji iskoristeni zrak opet izbacuje u atmosferu. Tako atmosfera postaje ulazni tlatni spremnik za kompresor i izlazni tlaéni spremnik za pneumatski alat! Cak se niz otvorenih sustava moze zatvoriti (tako da izlaz iz. zadnjega sustava bude ujedno ulaz u prvi sustay), time se dobije tzv. "kruzni" ili "zatvoreni" proces s radnom tvari (to emo obraditi kasnije)! Ako su ispunjeni svi uvjeti ravnoteze,-u procesu Ge se volumen moéi izraziti kao funkeija tlaka, v= v(p). No, i ovdje ée veza izmedu volumena i tlaka bitno ovisiti © tome kako se mijenja temperatura plina u procesu! Kako temperatura plina u procesu ovisi o uvjetima izmjene topline, a oni mogu biti bilo kakvi, bezbroj je razligitin moguéih vrsta procesa, Veza v= v(p) moie biti bilo kakva, ali Gemo se i ovdje ogranigiti samo na jednostavne matemati¢ke funkcije oblika p v"=konst. (politrope) kod koji su vrijednosti eksponenta n Konstantne. Sve Sto je ranije bilo reteno za takve promjene stanja, vrijedi i dalje, ukljuéujuéi i nazive pojedinih politropa (izohora, izobara, izoterma, izentropa, opéa politropa). Iznos konstante odreden je jednim toplinskim stanjem, npr. poéetnim (pa je pv" =konst=p, v;") ili bilo kojim drugim toplinskim stanjem. Svaki se proces u otvorenu sustavu sastoji iz tri dijela: 1) ulaz (usis, utiskivanje) radne tvari (ovdje idealnog plina) sa stalnim tlakom (i cjelokupnim stanjem!) u sustav; 2) promjena_stanja radne tvari od stanja 1 do 2 (ako je ravnoteéna, opisuje se zakonom politrope); 3) izlaz (ispub, istiskivanje) radne ‘vari iz sustava sa stalnim stanjem (i, naravno, tlakom); Uza svaki od ta tri dijela procesa vezan je mehanitki rad (slika 1), pa f p 1 ve ue) . VLA ZZZAP ¥, MMi le PaYe RS BERR RS PERSIE vy Wy VG is (yy) (ay_) (ay mls) = < % oS . 35 Ss Slika 1, Rad uiskivanja (p,v»), rad promjene stanja (2) i rad istiskivanja (p> vs) radne tvari » 1 ve Pp, vp) L Z Z Mion,12 Pe 2 eer oe is ys) (aya) (ay 5) Slika 2. "Tehnigki rad" kao pov promjene stanja se za ukupni rad cijelog procesa moze pisati: Weasa = Bi¥ + [p(v)dv— py v2 - Kako pokazuje slika 1, ukupni rezultat tih triju radova je jednostruko Srafirana povrSina, koja se moze protumaéiti kao povr8ina lijevo od linije promjene stanja (na slici 2), pa se ‘ona moze pisati i kao:Predlosci za vjetbe iz Termodinamike 1 37 adje je predznak "" sastavni dio definicijskog izraza i nuégan je radi uskladenosti s dogovorom o predznacima! Buduéi da se jednostavno, diferenciranjem jednadzbe politrope p v" = konst., moze pokazati dana svakom djeliéu promjene stanja vrijedi jednakost ~vdp=npdv, dobije se i za cijeli proces od 1 do 2 odnos: ~ fean=n Joo), ili Weeri2 =" Was dakle, rijetima: tehnitki rad neke politrope (eksponenta n) od stanja 1 do stanja 2 n-puta je vedi od rada Sirenja koji bi plin po toj politropi obavio od istog stanja 1 do istog stanja 2, kad bi se proces odvijao u zatvorenu sustavu! To nam je od velike koristi, jer ne moramo iznova izvoditi sve moguée formule za tehnitki rad — dovoljno je ranije izvedene formule za pojedine promjene stanja pomnoziti s pripadajuéim eksponentom politrope 7! U svim se promjenama stanja promjena entalpije idealnog plina moze radunati prema izrazu: 1, Hy = 44,0, (T,-T,)=4n 6p (0, - 8), a takoder se u svim promjenama stanja za koje vrijedi skraceni oblik prvoga glavnog stavka, mehanitka snaga koju odvodimo iz sustava ili u nj dovodimo, moze raunati prema izrazu: Fa = Gm Waner U nastavku nabrojane su najéesée koristene formule za pojedine-procese. U njima sadrZana protocna masa i specificna svojstva (dm. ¢p. cv, R) mogu se zamijeniti profocnom koliginom i molarnim svojstvima (qn, Cap + Caw Rm, Sto nije zasebno ispisano! IZOHORA, » Odnos temperatura i tlakova odreden je uvjetom v= vi: T, _ Pr. Tp Tehnicki rad izohore postoji (iako je rad Sirenja plina jednak nulil): Wauser =V(P.~P2) il ag = Gq Wann =In¥ (Pi P2) =v (B,~ Ps) Tzmijenjeni toplinski tok jednak je promjeni unutarnje energije (!), jer je: DH, ~ Hy + Poa = An Cp (Ty ~T,)+9n¥ (Py ~ Pa) = Im (Ts -T)- IZOBARA, p = konst., n= 0; Odnos temperatura i (protognih ili specifitnih) volumena odreden je uvjetom p2= p, ZL Tan ‘Tehnitki rad izobare (i mehani¢ka snaga P,.) je zbog stalnosti tlaka jednak nuli: Weare 205 a izmijenjeni je toplinski tok (zbog P)-. = 0) jednak razlici entalpija: @.. =H, -H, +P. =H, -H, =49¢,(T-T),Predloici za viesbe iz Termodinamike I 58 IZOTERMA, T= konst., ili p v~konst., n=1; Omer tlakova i (protognih ili specifi¢nih) volumena je zbog konstantnosti temperature: Pi Tehnigki rad izoterme (zbog n= 1) jednak je radu Sirenja plina - umnozak (p v) mozemo uvrstiti za bilo koju todku: pvin2h= RT InZ, Pa Pr pa je mehani¢ka snaga procesa Poa =n Massa = Iq PY IN Izmijenjeni je toplinski tok (zbog H, - H, V2 a = Poa =4q Pv in IZENTROPA (RAVNOTEZNA ADIJABATA), S =konst., s = konst., ®. Za omjere tlakova, temperatura i volumena vrijede jednadzbe: aon Izrazi za tehnitki rad mogu se dobiti integracijom izraza_8Iey =- v dp, ali je jednostavnije uzeti od ranije poznate izraze za rad Sirenja plina u zatvorenom sustavu i pomnoditi ih s x: a mehani¢ka snaga je onda Gn Wrobs-29 ali se, zbog entalpije: ), mehanigka snaga moze raéunati i kao razlika povetne i konaéne 2 =H, — Hz =4uC, (T,-T,)= me, (8 -%)> Sto se, odito, svodi na isto, jer je cp= KR AK- 1)!Predloici za vjezbe iz Termodinamike I 59 (OPCA) POLITROPA, p v" = konst., = co p2-rs! (Naime, tlak py opet je odreden samo Psst Pars} i DMT PossPredloici za vjezbe iz Termodinamike I 61 togkom 1b i linijom promjene stanja!). U tom se trenutku, kad je stap u DMT, otvara ispusni ventil. Kako je sad tlak u cilindra veéi od tlaka u drugom tlaénom spremniku, dio plina iz cilindra naglo (s praskom) izlazi u taj spremnik, prije nego se stap stigne pomaknuti iz DMT! No, odmah potom stap krene ulijevo i istiskuje ostatak plina iz cilindra pri stalnom tlaku Pats do GMT. Opet se zatvara ispusni i otvara usisni ventil i proces se ponavlja. Valja uotiti da je proces tekao tako samo zato Sto je ispusni ventil bio zatvoren do DMT! Takav nam je proces dao vise tehni&kog rada, ali plin nije do kraja iskori8ten (jer nije ekspandirao do tlaka p2.rs nego samo do p23)! MoZemo reéi da je cilindar bio previse napunjen. Da smo pak cilindar napunili samo do to¢ke 1c, a promjena stanja teée po liniji "c", plin bi vet u totki 3c do§ao do tlaka pars, ali bi se ekspanzija nastavila (jer je ispuSni ventil zatvoren) do totke 2c (i tlaka p2.)! U trenutku otvaranja ispusnog ventila, tlak u cilindru bio bi manji od tlaka u drugom tlaénom spremniku (p23) i neSto bi plina iz. tog spremnika uslo (naglo) cilindar dok se ne postigne tlak p».rs i tek tada bi stap, gibajuci se ulijevo, poteo istiskivati plin iz cilindra! Takav bi proces dao znatno manje rada, jer bi povrsina lijevo od linije 1-3 (koja je ionako manja od ostalih), bila jo8 umanjena za "trokutastu” povrSinu 3c-2¢-2a! Iz toga vidimo, da se promienom "punjenja" cilindra moze regulirati snaga ovakvoga stroja Proces "a" je najpovoljniji rezim rada i njemu teZimo pri proratunu strojeva, ali se poveéanjem punjenja snaga moze i poveéati, a smanjenjem punjenja smanjiti! Primjerice, kod parnih lokomotiva, koje su koristile takve ekspanzijske strojeve (ali s vodenom parom, a ne idealnim plinom), proces "b" se je koristio za ubrzavanje, proces "a" za normalnu voznju, a proces "c" za usporavanje viaka (jer smanjena snaga nije dovoljna za savladavanje otpora vomnje pri veéoj brzini i vozilo se usporava — primjer je i ko¢enje automobila "motorom"!). Stapni ili Klipni kompresori nemaju takvih problema, jer nemaju ni mehanizma za upravijanje ventilima — njihovi su ventili "samoradni" — to su obiéne plogice koje se pomitu pod djelovanjem razlike tlaka s jedne i druge strane! Tako se usisni ventil otvara im bi tlak u cilindru (kod usisa) pao ispod tlaka u prvom (usisnom) tlaénom spremniku, a ispusni se otvara Gm bi tlak u cilindru kompresijom narastao iznad tlaka u drugom taénom spremniku! Gore opisani problem s neuskladenoséu rada ventila sa stanjem radne tvari ne postoji niti kod turbostrojeva (turbina i turbokompresora), jer kod njih uopée nema ventila! Tu je protok radne tvari slobodan i na ulazu se uviiek ustali tlak ulaznog tlatnog spremnika, a na izlazu tlak izlaznog tlaénog spremmnika. Kod njih se, pri promjeni ulaznog ili izlaznog tlaka ili prototne koligine radne tvari, jedino moze dogoditi (zbog ¢vrstog oblika i polozaja lopatica) da se pojavi nepravilno opstrujavanje plina oko lopatica is poveéanim trenjem, ali to ne utjeée na ulazni i izlazni tlak takvog stroja. Kod skupljih i vaznijih strojeva vece snage (npr. turbine plinsko turbinskog postrojenja ili mlaznog motora) nepravilno se opstrujavanje lopatica izbjegava posebnim mehanizmom za zakretanje statorskih lopatica. U svakom sluéaju, gornja razmatranja prelaze okvire ovog kolegija, pa se u okviru Tehnitke termodinamike smatra da: ~ _stapni ekspanzijski strojevi se obiéno proraéunavaju tako da rade po procesu "a", slika 4, a iznimno, samo ako je to u opisu procesa (tekstu zadatka) naglaSeno, uzima se u obzir odstupanje u smistu procesa "b" ili "c"; ~ za sve ostale strojeve (stapne ili klipne kompresore, turbine, turbokompresore) uzima se da je podetni tlak promjene stanja jednak tlaku ulaznog tlaénog spremnika, a konaéni tlak promjene stanja jednak tlaku izlaznog tlaénog spremnika. Dakle, smatra se da se proces odvija sukladno slikama 1 i 2 i slici 4 (proces a"). Naravno, kod kompresora je smjer promjene stanja obrmut od onoga Sto je nacrtano na tim slikama! = stap se uvijek giba tik do glave cilindra i istiskuje sav plin iz cilindra (nema tzv. prostora") — kod takvih strojeva to¢ka GMT gibanja stapa uvijek se poklapa s V =Predlosci za vjetbe iz Termodinamike 1 62 71. Kompresor usisava zrak iz. okoliga normalnog stanja i dobavija ga u tlatni vod u kojem je tlak 6 bar. Koliki rad (po kilogramu zraka) tro8i kompresor, ako se kompresija odvija: a) izentropski; b)_politropski (n = 1,25); ©) izotermno? Sva tri procesa sa zrakom skicirati u istom p, *#* Riedenje:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 63 72. Plinska smjesa ima na ulazu u kompresor stanje 0,95 bar i 40 °C. Nakon kompresije tlak je 5,5 bar, a temperatura se povisila na 215 °C. Poznat je molni sastav smjese: 40% N2, 14% Oo, 18 % Hz i 28 % CO. Nakon istiskivanja iz kompresora smjesa se hladi u izmjenjivacu topline pri stalnom tlaku natrag na 40°C. Toplinski tok odveden i pri Kompresiji (kroz stijenke cilindra) i naknadno u izmjenjivaéu topline predaje se rashladnoj vodi, koja se, primajuéi toplinski tok, smije zagrijati za 5S °C. Snaga koju kompresor trosi za kompresiju iznosi 8,5 kW. a) Izracunajte potrebnu proto¢nu masu rashladne vade za hladenje cilindra kompresora, kao i potrebnu protoénu masu rashladne vode kroz izmjenjivaé topline! b) Koliki treba biti volumen svakog cilindra, ako je kompresor izveden kao etvero- cilindriéni jednoradni klipni kompresor i ako se radilica okreée 400 puta u minuti? Cijeli proces sa plinom prikazati u p,V-dijagramu! +** Riekenje:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 64 73. Ekspanzijski stroj izveden je kao cilindar promjera 150 mm s klipom, éiji je hod 400 mm. U tlaénom spremniku nalazi se radna tvar — idealni plin poznatog molnog toplinskog kapaciteta Cop = 36 kS/(Kmol K), stanja 7 bar i 220 °C. U cilindru plin politropski (n= 1,32) ekspandira do okolignog tlaka, a potom se istiskuje iz cilindra u okoli§ normalnoga stanja. Proces se ponavija 120 puta u minut, a) Kolika je snaga stroja (kW) i koliko se toplinskog toka (kW) izmjenjuje izmedu radne tvari i okolisa (kojim se hladi cilindar)? Kolika je udaljenost klipa od gomje mrtve toéke u trenutku zatvaranja usisnog ventila? b) Ako bi se, putem razvodnog mehanizma, usisni ventil dréao otvoren na dvostruke duljem pomaku, kakvo bi bilo stanje plina na kraju ekspanzije i koliko bi snage davao taj stroj? Skica obadva procesa s plinom u p,V-dijagramu! *+* Rjevenje:Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 65 74. U turbokompresoru se 2 000 kg/h zraka, okolinog stanja | bar i 20 °C, treba komprimirati na konano stanje 4 bar i 20 °C. U turbokompresoru je kompresija izentropska! Koliko snage treba utrositi za dovodenje struje zraka na konagno stanje, te koliko se u ejjelom Procesu treba odvesti toplinskog toka, ako se proces odvija na sljedeée nagine: a) Zrak se odjednom komprimira na konaéni tlak, a potom se u izmjenjivatu topline hladi pri stalnom tlaku na konaénu temperaturu (jednaku okolignoj); b) Zrak se u prvom “stupnju” kompresora stlaéi samo na 2,5 bar, zatim se odvede u prvi izmjenjivaé topline u kojem se hladi na okolignu temperaturu. Potom se (djelomitno stlageni j obladeni) zrak u drugom stupnju Kompresora stlaéi na konaéni tlak (4 bar) i u drugom izmjenjivacu topline ponovo ohladi na okolignu temperaturu; ©) Kad bi se kompresija mogla izvesti izotermno, koliko bi snage trebalo dovesti za kompresiju i koliko bi toplinskog toka trebalo odvesti pri takvoj kompresiji? Sva tri procesa prikazati u zajedni’kom p,_ -dijagramu, ali Srafirati samo sluéaj “b”! *** RjeSenje:Predlosci za viezbe iz Termodinamike 1 66, 75. Plinsko-turbinsko postrojenje se sastoji od turbokompresora, komora za izgaranje i 900 (2), turbine. Turbokompresor usisava okoligni zak normalnog stanja, izentropski ga tl na tlak 4bar i istiskuje u Komore za izgaranje. U njima se zrak mijeSa s gorivom, Gijim izgaranjem nastaju dimni plinovi istoga tlaka, ali visoke temperature, i oni se vode u turbinu u kojoj izentropski ekspandiraju do okolignog taka. Turbina i turbokompresor spojeni su na zajednitko vratilo, tako da se dio snage turbine trosi na pogon kompresora, a ostatak je korisna snaga postrojenja. Izragunajte tu korisnu snagu, ako kompresor usisava 200 000 m’/h zraka okoliSnoga stanja, a najviga je temperatura radne tvari u procesu (izlaz iz komora za izgaranje i ulaz u turbinu) 850 °C! (Pretpostaviti da dimni plinovi imaju istu protoénu masu i ista svojstva kao zrak!). Cijeli proces sa 2rakom skicirati u jednom p,v- i T,s-dijagramu! Komore za ‘zgaranie okoPredlosci za vjetbe tz Termodinamike I 67 Punjenje spremnika idealnim plinom i istjecanie idealnog plina iz spremnika Punjenje nekog spremnika ~ praznog (vakuum) ili takvog koji veé sadr2i neki idealni plin — dodatnom masom idealnog plina i praénjenje spremnika koji sadrZi idealni plin izrazito su nestacionarni procesi i mogu trajati samo jedno kraée vrijeme. Osim toga ti su procesi i izrazito nepovratni, jer do strujanja plina u spremnik ili iz njega dolazi zbog razlike tlaka (s mjesta vi8eg na mjesto nizeg tlaka), Sto znaci da se oni mogu odvijati samo u jednom smjeru, Pri prestrujavanju plinu se tlak smanjuje, a da on pritom ne obavlja nikakav (tehnitki) rad, pa se proces prestrujavanja moze shvatiti kao priguiivanje. Opée jednadzbe (prvi glavni stavak) za takve procese prikazane su u udzbeniku A. Galovié: Termodinamika I, au malo pojednostavnjenom obliku (s nekim pretpostavkama) navedene su ina povetku Predlozaka za vjezbe pod naslovom Zakoni odrzanja mase i energije Opéa jednadzba koja opisuje takve procese je jednadba (I-100) u knjizi Termodinamika I O=W+D(h+e, +e,)pwA-Dlh+e, +e)pw are Jeoar. (L100) ‘a a 7 ‘Ako je “spremnik” posuda stalnog volumena, preko nepomitnih stijenki njen sadr2aj ne moze izmjenjivati rad sa svojim okoligem (W =0). Zanemarimo li jo8 i kineti¢ku i potencijalnu cenergiju tvari koja ulazi u sustav i/ili izlazi iz njega (ostaje samo njena entalpija!), za sluéaj da ‘var ulazi u sustav ili izlazi iz njega samo na jednom mjestu (jedan ulaz i/ili jedan iztaz): Tih is Ain HH Anat = Par Wor Aut i uz pretpostavku da se ukupna energija sustava e sastoji samo od unutarnje energije koja je ravnomjerno rasporedena po volumenu: Ug (mt ae = fe pa”, dobije se jednadZba (naknadno éemo ju primijeniti ili samo na ulaz ili samo na izlaz tvari): au, 5Q _ dm, dm, du, OH dasha day hy ee ite BD ng, 8a, 4 Ua oict Mit — Fn Pat at u de a a” dt Zbog (obitno) kratkog trajania takvih procesa, Eesto se i toplina koju bi sadrzaj spremnika izmjenjivao kroz tu stijenku s okoli§em moze zanemariti (® = 0). Ako je tvar kojom se spremnik puni ili ona koja iz spremnika izlazi idealni plin, te se jednadzbe mogu dalje transformirati uzmemo li u obzir ponaSanje same tvari, a ono je za idealni plin sadrzano u jednadzbama za specifitnu unutarnju energiju i specifitnu entalpiju kao funkcije temperature, te u jednadzbi stanja idealnog plina: u=o,(T-T,)+uy = 0, (9-8) +u5; hc, (T-T)+hy =c, (0-%)+ hy; i pv=RT ili pV =mRT tako da se dobiju izrazi koji vrijede za ideaine plinove: - _ punjenje spremnika stalnog volumena (|. = 0) masom Army = plin koji ulazi u spremnik razlidit je od onoga koji se je u njemu nalazio na posetku: (rm, 61 + Ama Coan) Ts =, CT. +O.2+ fe Ty dingPredlosci za vietbe iz Termodinamike I 68 a ako je stanje plina koji ulazi stalno (Zesto, ako se plin u spremnik dovodi iz nekog drugog velikog spremnika ili iz cjevovoda u kojemu odrZavamo stalno stanje), yi = konst.: (m6, + Amy Cat) Ts =, 6,47, + O.2 + Cpa Ta Ama» pri emu je: pVamRT i pV =(mR+Am, Ry). - _ plin koji ulazi u spremnik iste je vrste kao onaj koji se je u njemu nalazio na pogetku: (m+Amy)o,T=me,T,+Q.2+ fepTadms 3 m, ¢, T, a za stalno stanje plina koji ulazi: = (m+ Amy Je, Ts =m, 6.7, +O..r +6, Ty Armas pri Zemu vrijedi jednostavnija veza: pV=m, RT, i pzV =(m,+Am,) RT; m,¢,T, m, RT, praznjenje spremnika stalnog volumena (H).. = 0): Za prazjenje spremnika iz kojeg izlazi masa Am, vrijedi formalno jednostavan izraz: Uy =U,+O.0— hy dm, , gdje je U,=mu, i Uy=mu, ali bismo za njegovo rjeSavanje trebali znati vezu izmedu hia i dim! Temperatura svake éestice plina (ih) koja izlazi jednaka je temperaturi koja u tom trenutku viada u posudi. Pritom se za idealni plin moZemo posluziti izrazima: BY RT,” Taj se slutaj jednostavnije moze rije8iti posluzimo li se prvim glavnim stavkom u diferencijalnom obliku: 60 =h, dm, +d(U)=h, dm, +d(mu odakle se za adijabatski proces (izolirani spremnik) dobije: d(mu)+hdm,, =0, ili udmt+mdut+h,dm, = Bucduéi da se masa plina u posudi smanji ba’ za onoliko, koliko plina izade van, t.: dm =~dm, mozemo cijelu gomju jednadzbu izraziti kao funkciju promjene mase plina u posudi: udm-+m duh, dm=0 Uvistenjem poznatih relacija za idealni plin: u=c,T, du=c,dT i h=c,T i integra~ cijom dobije se konaéna temperatura preostalog plina u spremniku kao funkcija njegove mase ili konaénog tlaka u spremniku: T,)_(m,\" @ (2 it tT) \m) a»81. Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 69 zolitani spremnik volumena V m? puni se zrakom stalne temperature 80 °C iz tlaénog voda u kojemu je neograniéena koliina stlaéenog zraka. Stanje zraka u spremniku prije punjenja bilo je | bar i 20°C, Ventil se zatvara i punjenje sptemnika prestaje kada tlak u njemu dostigne vrijednost 3 bar. a) Izraéunajte temperaturu zraka u spremniku u trenutku zatvaranja ventila! b) Koliki ée biti tak u spremniku kad se njegov sadrZaj ohladi na temperaturu 20 °C? ©) Kojoj vrijednosti bi tezila temperatura zraka u spremniku, ako bi tlak na kraju punjenja bio mnogo veéi od tlaka u spremniku prije punjenja? er Rjedenje: a) Za punjenje spremnika stalnog volumena (V=konst.; 1-2 = 0) bilo kakvom radnom tvari stalnog ulaznog stanja (ia) vrijedi prvi glavni stavak: Uy =U, +Q.a thy Amy =U, + On hy (msm), ako je spremnik joS i toplinski izoliran, iztaz se dalje pojednostavnjuje U, =U, +hy Am,, ili my u, =m,u, +h, (m, —m,) Uzimajuéi u obzir da za idealni plin vrijede jednadabe pv PV RT RT, 1 u, =c¢,T, a hy =eyT ys dobije se izraz 2a konagnu temperaturu 4-353, KT =—_ 1435315 __ 40034 K (129,19 °C). Pee iT atrenn eyenl53:15 Pty Pt $14.22 Db oat 3 3 293,15 b)_ Nakon zatvaranja ventila, proces hladenja mase m te’e izohorno, pa je konaéni tlak py Dew py Be a3 285 = 7186 bar. T/T,” 402,34 ©) Sudeéi prema gomnjem izrazu za T;, najveca Ge se temperatura u spremniku postiéi kad PilP2 99: Ty Pe = KT, =1,4-353,15 = 494,41 K (221,26 °C) T Move se utiniti malo Cudnim da, ma koliko bio visok tlak do kojeg se spremnik puni, najveéa ‘temperatura u spremniku ne ovisi o tom tlaku, nego samo o temperaturi zraka koji ulazi i o eksponentu izentrope x (naravno, plin koji ulazi mora se i kod tog visokog tlaka ponaSati kao idealan!). Medutim, to je fizikalne logitno, jer zbog m, >> m, mo%emo pisati da je m, Am,, = m,, pa gornja jednadzba_m,u, =m, u, +h, (m,—m, O+0 poprima oblik: mau my hy» ili ©, Tasase = Cp Tas iz Sega neposredno slijedi: ¢ Papo = Ty = KT C ili rijetima: kad je masa prvobitno sadrZanog plina u spremniku zanemariva, plin koji ulazi u ‘nj unosi svoju entalpiju i ona se pretvara u unutamju energiju pa, buduéi da je c, manji x= puta od cp, mora konatna temperatura u spremniku biti x- puta veéa od poéetne! (Isto vrijedi i za punjenje prvobitno evakuiranog spremnika.) ©Predloici za vjezbe iz Termodinamike 1 70 82. Toplinski izolirana posuda volumena V ispunjena je idealnim plinom pogetnog tlaka p> px i temperature 7;. Po otvaranju ventila, plin zbog povisenog tlaka u posudi izlazi iz nje u okoli8, pri Gemu se priguSuje u ventilu s trenutnog tlaka u posudi na okolisni tlak. Treba pronaéi ovisnost temperature preostalog plina u posudi o trenutnom tlaku i o trenutno sadréanoj masi preostalog plina u posudi! Zadatak rije8iti u op¢im brojevima i ilustrirati brojéanim primjerom za posudu volumena 2 m* ispunjenu zrakom (R = 287,2 kJ/kg K), x = 1,4) potetnog stanja 5 bar i 300 K, iz koje istjeve zrak u okoli8 stanja | bar i 20 °C (293,15 K), sve dok tlak u posudi ne padne na 2 bar: *** Rjedenje: Kad se otvori ventil, plin potne izlaziti iz posude, prigusujuci se od tlaka koji je trenutno u posudi na okoligni tlak. Pritom svaka Cestica iz sustava (posude) iznosi svoju masu i entalpiju (unutarnju energiju i rad istiskivanja!), zbog éega se smanjuje i masa i unutarnja energija sadrZana u sustavu. Pretpostavit éemo da je u svakom trenutku. stanje u posudi homogeno. lako se Gestice koje izlaze moraju ubrzati da bi progle kroz ventil, promjenu njihove kineti¢ke energije 6emo zanemariti Odaberimo da se granica sustava poklapa sa stijenkom posude. Zbog izolacije nema izmjene topline plina u boci s okolisem, a zoog Evrstih stijenki posude nema ni rada, pa se prvi glavni stavak za istjecanje plina iz, posude moze pisali: 3Q=8W +H dm’ +d(U)=H' dm’ + d(mu), =e Qee dakle je: (on u)-+H’ dm’ =0, a nakon diferenciranja dobije se: Wy2=0 udm+m duh’ dm’ =0. Buduéi da se masa plina u posudi smanji bas za onoliko, koliko plina izade van, {j. vrijedi dm =—dn', mozemo cijelu gornju jednadabu izraziti kao funkciju promjene mase plina u posudi: udm+m du-H’ dm=0. Uvrstenjem poznatih relacija za idealni plin: u=0,T, du=c,dT i h pT dobije se: ¢,Tdm+me, dT =c,Tdm |:me,T we Filey. m T Integracijom od potetka (71, m:) do kraja (7s, m,) procesa, x1) (St, dobije se izraz 2a omjer temperatura u ovisnosti o omjeru konaéne i potetne mase plina: GE) koji se, bog poznate veze: v = Vim, moze pisati i kao:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I a (3) Zelimo |i omjer temperatura izraziti kao funkciju omjera tlakova, moramo se pesluzZiti nekom jednadzbom neovisnom 0 prvom glavnom stavku, a to je npr. jednad%ba stanja idealnog plina (pV =m,RT, i p,V¥ =m,RT,)iz koje mozemo izraziti omjer masa my i m:: i uvrstiti ga u gornju jednadzbu, Mozemo i logaritmirati jednadzbu stanja (pV =mRT), Inp+laV =Inm+InR + nT , pa nakon diferenciranja dobijemo: nme zinidts m op T° iss diferencijalnom jednadzbom dobivenom ranije iz prvoga glavnog stavka dobijemo: dT Integracijom od posetka (1, p,) do kraja (Ts, p2) procesa, dobije se izraz za omjer temperatura u ovisnosti 0 omjeru konaénog i poéetnog tlaka plina: ita Gornji su izrazi jednaki onima za izentropsku ekspanziju plina od stanja 1 do stanja 2! Moze se utiniti Gudno Sto se u mn procesu u kojem dolazi do neravnoteznog priguSivanja neSto eA") ratuna s pomoéu jednadzbe za ravnoteinu adijabatu, ali i to se HHH moze protumatiti — naime, zamislimo li opnu koja dijeli plin 0A) koji ostaje u posudi (m,) od onoga koji izlazi (m, ~m, ), onda je, zbog pretpostavijene homogenosti plina u posudi, ta opna doista cijelo vrijeme u mehaniékoj ravnotezi i masa plina m, ravnotetno i adijabatski ekspandita istiskujuéi preostalu masu plina van iz posude! ostaje Za zadane brojéane vrijednosti dobiju se rezuhati VE iT (22) = 300: 230,90 K (-42,25°C); yy ; i aA SN 11606 kg; my 22 RT, 287,2-300 SRT, 287,2-230,90 m, 032 kgsPredloici za vjetbe iz Termodinamike I 2 Kruzni (zatvoreni, periodiéki) procesi s idealnim plinovima kao radnom tvari Promjene stanja (bilo koje tvari) mogu se nizati tako, da zavrSetak jedne promjene stanja bude ujedno poéetak sljedeée. Ostvarimo li takav niz, da je stanje na zavrSetku zadnje promjene stanja jednake onom na potetku prve promjene stanja, dobili smo zatvoreni ili kruéni proces. Takav se onda proces moze ponavljati proizvoljan broj puta. Bilo koju to&ku takvog zatvorenog ciklusa mozemo proglasiti za "pogetak" (i "zavrSetak") procesa! Za kruine procese vrijede posebna pravila, ali samo za eijele cikluse! Buduéi da je cilj kruznog procesa pretvorba toplinske energije u mehani¢ki rad ("desnokretni" procesi) ili obrnuto ("lijevokretni" procesi), radna tvar mora bar u dijelu procesa biti u plinovitom (parovitom) agregatnom stanju, da bi postojao rad zbog promjene volumena! Isto tako, promjene stanja trebaju biti ravnoteZne, jer su one druge lotije, a nema logike izmi8|jati Sto losiji, nego vjerojatno Sto bolji proces! Provedbu kruznog procesa moZemo zamisliti u zatvorenom ili u otverenom sustavu. KruzZni procesi u zatvorenom sustavu Kruéni proces u zatvorenom sustavu provodi se u zatvorenom cilindru sa stalnom masom radne tvari, koja prolazi niz promjena stanja, da bi se nakon nekog vremena (period ciklusa) vratila u pogetno stanje. U procesu razlikujemo "ekspanziju" (kad se volumen radne tvari poveéava) i "kompresiju" (kad se volumen radne tvari smanjuje). "Neto rad" procesa je onda razlika rada dobivenog pri ekspanziji i rada utoSenog 2a kompresiju. No, kako je rad ekspanzije pozitivan, a rad kompresije negativan, to moZemo pisati i kao zbroj svih radova, ako ih uvrstimo s ispravnim predznakom! 4 (Pa) TW) v mikg 's Jitkg K) Primijenimo li prvi glavni stavak na jedan eijeli ciklus ili na vedi broj, ali eijelih ciktusa, iz njegovog skraéenog oblika ("I" oznagava stanje radne tvari na poéetku ciklusa, a "I" stanje radne tvari na kraju ciktusa i po definiciji kruznog procesa to su ista stanja) slijedi: Qu =Uy -U + Mins gdje je Qiu toplina izmijenjena u eijelom ciklusu, Wy, rad izmijenjen u eijelom ciklusu (neto rad procesa), a po definiciji kruznog procesa je U; = Ur slijedi: ya=r",, ili po kilogramu radne tvari:. Sq, =», , gdje su Q, iW; (ili q: i wi) radovi i izmijenjene topline u svakoj od pojedinaénih promjena stanja od kojih je sastavljen kruzni proces! Buduéi da su formule po Kojima se ratunaju ti radovi i topline uskladene s dogovorom o predznacima, dovedene su topline pozitivne, aPredlosci za viezbe iz Termodinamike I 2B odvedene negativne, a isto tako su radovi ekspan: to se gomje jednadzbe mogu pisati iu obliku: ay —| Qua = We -|Mil =» ii gan ~[ onl Proces se po definiciji ponavlja vi-puta u jedinici vremena, pa se smaga stroja u kojem se proces odvija dobije mnoZenjem rada po jednom cikhusu s brojem ciklusa u jedinici vremena: PanW, 4 i toplina dovedena i odvedena po jednom procesu postaje dovedeni i odvedeni toplinski tok: DoH RQ i Pay =F Oy "Kvaliteta" kruznog procesa ocjenjuje se tev. "termitkim stupnjem djelovanja” procesa: ie pozitivni, a radovi kompresije negativni, oo. dakle, kao omjer dobivenog (neto) rada i uloZene (dovedene) topline po procesu, po kilogramu ili kilomolu radne tvari, ili po jedinici vremena. Kruini procesi u otvorenom sustavu Kruzni se procesi mogu ostvariti i u nizu protognih uredaja (otvorenih sustava), tako da se radna tvar iz jednog uredaja vodi u drugi, iz drugog u treéi its]. Pri tome kraj "zadnjeg" od ‘uredaja u nizu mora biti spojen na potetak "prvoga", tako da se radna tvar, kad prode sve te ureéaje, vrati u podetno stanje. U svakom se pojedinaénom uredaju obavija samo jedna promjena stanja, pa moramo imati onoliko uredaja, koliko promjena stanja radna tvar prolazi w procesu! Buduéi da svaki uredaj zasebno radi kao otvoreni proces, neto rad kruznog procesa dobije se pire) f TKK) v mikg ss ikg ®) kao razlika dobivenog tehnitkog rada (pri smanjenju tlaka, uvjetno regeno "ekspanzi i.utroSenog tehnitkog rada (pri pove¢anju tlaka, uvjetno — "kompresiji"): w=, », ral [Mens Buduéi da je opet (prema dogovoru o predznacima) dobiveni tehniéki rad pozitivan, a utroSeni negativan, mozemo pisati neto rad i kao zbroj svih tehnickih radova: W= Wane + Wane = Dy Mian « Kako nam i slika kaze, ako su promjene stanja iste, neto rad je isti, bez obzira na natin kako {je sam proces organiziran — kao proces u zatvorenom ili kao proces u otvorenom sustavu! No, pojedinaéni su radovi razliviti i ako treba izraéunati pojedinaéne radove, moramo paziti 0 kojem se natinu izvodenja procesa u promatranom sluéaju radi!Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 74, I za provedbu procesa u otvorenom sustavu moZemo pisati prvi glavni stavak, ali u obliku koji je prilagoden otvorenim sustavima: py = Hy Hy + Poe Buduci da je opet stanje "II" na kraju procesa po definiciji jednako stanju "I" na potetku procesa, razlika entalpija jednaka je nuli, pa opet vrijedi da je ukupno izmijenjeni toplinski tok jednak neto snazi kruznog procesa: Pin = Pon Sto se opet moze pisati kao razlika dovedenog i odvedenog toplinskog toka Py, -|®u|=P.-|R[=P, Hi acy ~|9ear]= Mane ~| Meera] = > odnosno XO =LF=P, lipo kilogramu radne tari: 9, = yw, =. 1 kod ovakvih je kruznih procesa "termiéki stupanj djelovanja" procesa definiran kao: ee Pan Ya” dakle, opet kao omjer dobivene (neto) snage i ulogenog (dovedenog) toplinskog toka. LIJEVOKRETNI KRUZNI PROCESI teku u suprotom smjeru od desnokretnih, a provode se sa svrhom prijenosa energije ("topline") od hladnijeg na toplije tijelo, Za njihovo odvijanje treba izvana dovesti rad. Ovisno 0 namjeni procesa, definiraju se razlititi pokazatelji: ~ ako je svtha procesa prijenos energije od hladnijeg spremnika (hladionice) u okolis: Pel el ("R" = "REFRIGERATING" ~ HLADENIE), ~ ako je svtha prijenos energije iz okoli8a u topliji spremnik ("toplinske pumpe' [Ors] _|#-s] _ | 4s] Aya a =1+ By cn" a. 'HEATING" - GRIJANIE). VAZNO je uotiti da se, kad promatramo kruZni proces kao cjelinu, rad okoliga ne uzima u obzir! Razlozi su sliededi: - ako se proces provodi u zatvorenom cilindru, rad okoli8a mozda i postoji (ako s vanjske strane stapa-klipa djeluje okoli8 svojim tlakom), ali se po definiciji ponistava, jer se stap po definiciji vraca na isto mjesto s kojeg je proces i poteo! ~ ako se proces provodi u nizu otvorenih sustava, moguéa su dva sluéaja: ~ _ ili su uredaji prostrujnog tipa (turbine, turbokompresori, izmjenjivadi topline), pa kod njih okoli§ uopée nema pristupa procesu (stijenke kucista su Evrste), niti moze u njemu ikako radom sudjelovati; ~ _ ili su uredaji stapne (ili klipne) izvedbe, kad je djelovanje okoli8a na vanjsku povrsinu stapa (klipa) moguée, ali se opet rad okolisa po definieiji poniStava, jer se i kod takvih strojeva stap (klip) po definiciji kreée na istom putu u oba smiera (od gornje do donje mrtve totke i natrag!) Tek ako bismo promatrali pojedine dijelove kruznog procesa, mogla bi se pojaviti potreba za uzimanjem u obzir rada okolignog tlaka. Primijerice, ako raéunamo sile u pojedinim dijelovima stroja ili mehani¢ka naprezanja u njima, djelovanje tlaka okoliga treba uzeti u obzir! ©Predloici za viezbe iz Termodinamike 1 15 91. Cilindar Dieselova motora ima promjer 100 mm i hod klipa 120 mm. Kompresijski je omjer £= VilV2= 23. U cilindru se zrak potetnog stanja 0,9 bar i 60 °C izentropski komprimira do volumena V2. a) Koliko efektivno rada treba dovesti za ovu kompresiju, ako je tlak okoli8a 1 bar? Kolika je sila u klipnjati, kad je klip u gornjoj mrtvoj tocki, a Kolika kad je u donjoj mrtvoj to&ki? b) Ako po zavrsetku kompresije uslijedi izobarno dovodenje 800 kJ topline po kilogramu zraka, a potom izentropska ekspanzija do poetnog volumena, Koliki je neto rad procesa i njegov termi¢ki stupanj djelovanja? (Pretpostaviti da je radna tvar u cijelom procesu zrak!) ©) Kolika bi bila snaga éetverocilindritnog %etverotakinog motora u kojem bi se odvijao takav proves, pri 3000 okretaja u minuti? Skica kompresije u p,V-dijagramu i skica cijelog procesa u p,V-i T,s-dijagramu! + RjeSenje:Predlosci za vietbe iz Termodinamike I 76 92. Desnokretni Ericsonov proces, s dusikom kao radnom tvari, sastoji se od dviju izotermi i dviju izobara i odvija se u postrojenju prema skici. Tlakovi na kojima teku izobame promjene stanja jesu 6 bar i 1 bar, a izoterme se odvijaju pri temperaturama 400 °C i 50 °C. Svu toplinu dovedenu radnoj tvari daju dimni plinovi. Koji se pritom blade od 1200°C na 300°C, a kao rashladni spremnik sluzi voda koja se, primajuéi svu toplinu odvedenu od radne tvari, zagrijava od 10 °C na 70°C. a) Koliku snagu daje ekspanzijski_cilindar, koliku snagu tro8i kompresijski cilindar te kolika je neto snaga postrojenja, ako je toplinski kapacitet dimnih plinova 0,1 kW/K? Kolika je prototna masa dusika kroz. postrojenje? Kolika treba biti prototna masa rashladne vode? b) Koliki je termiski stupanj djelovanja opisanog procesa? Koliki bi bio termigki stupanj djelovanja procesa kod kojeg bi se sva izobama toplina regeneriral: Proces s dusikom treba skicirati u p.v- i T,s-dijagramu i oznaditi snage dvaju cilindara i izmijenjene topline! +4 Riedenje:Predloici za vjezbe iz Termodinamike I 71 93. Snaga desnokretnog Camotova procesa s plinskom smjesom kao radnom tvari je 16 kW, a termicki stupanj djelovanja je mc = 0,42. Proces se ponavlja 120 puta u minuti, a u procesu sudjeluje 0,0025 kmol vodika i 0,002 kmol dusika. NajniZi tlak smjese je 0,095 bar pri temperaturi 22 °C. Temperature toplinskih spremnika (ogrjevnog i rashladnog) razlikuju se pri izmjeni topline za 10 °C od temperature radne tvari, a) Treba izraéunati tlakove w istaknutim toékama procesa! b) Koliki bi bio termiéki_ stupanj djelovanja povratnog Camotova procesa sa zadanim toplinskim spremnicima? Skica procesa u p,v- i T,s-dijagramu! #** Rjedenje:Predlosci za viezbe iz Termodinamike I 78 94. Radna tvar u lijevokretnom Jouleovu kruznom procesu je zrak. Toplina se radnoj tvari dovodi iz hladionice u kojoj je stalna temperatura 10°C, a odvodi se od radne tvari u okoli§ stalne temperature 22°C. Manometri na izmjenjivatima topline pokazuju. vrijednosti 0,5 bar i 2,5 bar. NajniZa temperatura radne tari pri izobamom hladenju za 3 °C je via od okoligne, a najviSa temperatura radne tvari pri izobamom zagrijavanju jednaka je temperaturi u hladionici. Tlak okoliga je 750 mm Hg. a) Koliko toplinskog toka radna tvar predaje okoli8u, ako se iz hladionice odvodi (i predaje radnoj tvari) svakog sata 36000 ki topline? Kolika je snaga potrebna za odvijanje ovakvoga procesa? b) Koliko bi snage bilo potrebno za pogon lijevokretnoga Camotova procesa, Koji bi iz hladionice uzimao isti toplinski tok, ali bi mu se izotermne promjene stanja odvijale na temperaturama jednakim temperaturi hladionice i teraperaturi okoliga? Opisani Jouleov proces skicirati u p,y- i T:s-dijagramu, a pretpostavljeni Camotov proces (b) doortati u spomenuti 7,s-dijagram! + Rjetenje:Predloici za vjezbe iz Termodinamike 79 RACUNANJE ENTROPIJE TVARI I NEPOVRATNI PROCES! Entropija je veli¢ina stanja tvari, MoZe se izraziti za ukupnu masu (kolitinu) tvari: S (WK), za ograniéenu masu (koli¢inu) tari u zatvorenu sustavu, ili S(W/K), za protoénu masu ili protoénu kolitinu tvari kroz otvoreni sustav. Podijelimo li ukupnu entropiju § s masom (ili koliginom) tvari, ili $s protonom masom (ili koliginom) tvari, dobije se specifitna entropija dotitne tvari: Veza izmedu specifitne i molame entropije jednostavna je: ili molarna entropija: S,=Ms WkmolK), SS simot k). ‘gdje je M molama masa dotiéne tvari. Buduéi da je entropija uvedena kroz drugi glavni stavak koji za ravnotezne procese glasi: 8Q=T(S) ds, ili [risyas, 4), preko diferencijala entropije, njen pravi ignos zapravo ne znamo (nepoznata integracijska konstanta!). Buduéi da je svaka veligina stanja funkcija ostalih veligina stanja, moZemo pisati formalni izraz: S=sipv)ts, ils s=s(p,T)+5,, ili: s=s(T,v) +55. Nepoznavanje integracijske Konstante nas u ratunima ne smeta, jer éemo i tako uvijek ragunati samo promjenu entropije! (Taj isti problem imali smo veé i u prvom glavnom stavku 5 unutarnjom energijom i entalpijom, pa smo i prvi glavni stavak pisali iskazan preko promjena pojedinih veligina stanja, a ne preko njihovih apsolutnih iznosa!). Problem moze nastati samo ako bismo ba htjeli za neko toplinsko stanje tvari iskazati brojéanu vrijednost njene entropije! To ée se dogoditi kod tabliénog ili dijagramskog navodenja velitina stanja za realne tvari, kad pojedinom toplinskom stanju moramo pridijeliti nekakvu brojéanu vrijednost (0 tome malo kasnije). PROMJENA ENTROPIJE U POSEBNIM SLUCAJEVIMA: Bez obzira na vrstu tvari, postoje dva slutaja kad se promjena entropije promatranog tijela ‘moze izracunati jednostavno: 1) Kad tijelo prima ili predaje toplinu, a da pritom ne mijenja svoju temperaturu. Takvo tijelo ima "beskonaéni toplinski kapacitet". Takvo sto moze se dogoditi - ako tijelo ima doista ogromnu ("beskonaénu") masu u odnosu na (tehnitke) procese - primjerice, okoli8 (atmosferski zrak, rijeke, mora) - razmjerno mala toplina izmijenjena U tijeku procesa ne moze primjetno promijeniti temperaturu takvog tijela; ~ kad "éista” tvar (sastavljena od istovrsnih Cestica) mijenja agregatno stanje pri stalnom tlaku - priroda same tvari diktira da i temperatura pritom ostaje konstantna. Cista tvar pri promjeni agregatnog stanja ima beskonaéni specifigni toplinski kapacitet cp ; - ako se naginom vodenja procesa pobrinemo da temperatura nekog sudionika ostane konstantna - primjerice, Kod izotermne promjene stanja brzina (dinamika) izmjene topline mora biti posebno uskladena s pomakom stapa i brzinom izmjene rada, U tim se slutajevima promjena ukupne entropije promatranog tijela moze ragunati kao: Wk) ili a. S)-5,= wrk),Predlosci za viedbe iz Termodinamike 1 80 a promjena specifine (ili molarne) entropije tog tijela s pomoéu izraza: 2s KgX), ili Sy -Sus (/kmol K), NT q,T (Treba paziti na predznak topline - ona je pozitivna, ako tijelo Siju promjenu entropije raéunamo prima toplinu, a negativna, ako je predaje! 2) Ako promatrano tijelo izmjenjuje toplinu i mijenja temperaturu (dakle, ima konaéan i Konstantan toplinski kapacitet!) u ravnote%nu procesu, dobije se promjena entropije toga tijela za zatvoreni sustav iz izraza dQ = me, dT = NC,, dT =T aS L ein JK), nT IK), TdS za otvoreni sustav: rf In (W/K), In (WIK) pa je za raéun dovoljno znati ukupni toplinski kapacitet toga tijela Qo ‘me,)=(N Ou (me, )=( T-7, ane moramo poznavati zasebne vrijednosti od kojih se sastoji! Za takve se procese, ako znamo pogetnu temperaturu 7; i konatnu temperaturu 7> tijela, moze jednostavno izraéunati tzv. "srednja temperatura dovodenja (ili odvodenja) topline” tom tijelu: HH (446. )= (4, Cue) 3,-§, ada ne moramo wopée znati toplinski kapacitet toga tijela! PROMJENA ENTROPIE IDEALIZIRANIH TVARI Kod idealiziranih tvari postoje jednostavne analitiéke veze izmedu pojedinih velidina stanja, pa se i promjena entropije moZe raéunati s pomoéu jednostavnih jednadzbi. U nastavku napisane su jednadzbe za promjenu specifigne entropije koje sadrze specifiéne toplinske kapacitete i, po potrebi, individualnu plinsku konstantu plina. Izrazi za promjenu molame entropije dobiju se uvrstavanjem molamih toplinskih kapaciteta (i opée plinske Konstante po potrebi) na odgovarajuéa mjesta u jednadzbama. IDEALNO NESTLACIVE TVARI (KAPLIEVINE I KRUTINE): Na njihovo toplinsko stanje utje¢e samo temperatura, a zbog nestlacivosti imaju i samo jedan specifiéni ili molarni toplinski kapacitet, pa je njihova promjena entropije iskazana jednadzbom: 4-5,"e ne Ike K).Pretloici za vjetbe iz Termodinamike I 81 IDEALNI PLINOVI Za ideatne plinove vrijede poznate relacije: a jednadzba stanja: pv = RT, ili pv, =R, Ts +R, ili Cy, =C,, +R, pa se promjena specificne entropije idealnoga plina u bilo kakvome procesy moze ragunati s pomoéu bilo koje od ovih triju formula: = termi - Veza izmedu ¢, i c,(Mayerova jednadzba): ¢, = cpin—RInZ Vike k), ‘Analogne su formule za promjenu q A molarne entropije idealnog plina — izrazene su s pomocu molamih toplinskih kapaciteta i opée plinske konstante! kg K), il (kg K) SPECLIALNO, ako je promjena stanja od "1" do "2" politropa s poznatim eksponentom 7 (i politropskim specifiénim toplinskim kapacitetom. c,), uz gornje tri, postoji i kraéa formula: s, cin (kg). T, U sve gomije izraze za idealne plinove mogu se, ako treba, uvrstti srednji specifiéni ili molami toplinski kapaciteti u zadanom rasponu temperatura PROMJENA ENTROPIJE REALNIH TVARI Za realne tvari vi8e nema jednostavnih analiti¢kih izraza koji bi povezivali veli¢ine stanja. Za takve tvari, ako se ne mozemo posluziti nekim od gore nabrojanih izraza koji vrijede za promjenu entropije bilo koje tvari, moramo brojéane vrijednosti entropije o¢itavati iz tablica ili dijagrama koji prikazuju veli¢ine stanja za dotitnu tvar. Kako se ovdje moraju navesti brojéane vrijednosti velitina stanja (i ne mozemo to izbjeci navodenjem njihove razlike), moramo paziti na vrijednosti integracijskih konstanti koje su pridijeljene odabranim stanjima. Dok sve podatke uzimamo iz jednog izvora, to nije vazno jer je za sve podatke u jednom izvoru odabrana ista konstanta, ali ako Zelimo kombinirati podatke iz viSe izvora, moramo biti oprezni. Primjerice, imamo li za neku tvar tablice, ali one ne obuhvaéaju sva potrebaa stanja, pa ih Zelimo dopuniti s podacima iz dijagrama, treba naéi neko toplinsko stanje koje postoji iu tablicama i u dijagramu i za nj otitati potrebne podatke. Dobiju li se iste vrijednosti, znagi da je integracijska Konstanta ista, (Osim za entropiju, takvu provjeru treba napraviti i za entalpiju, pa i za unutamju energiju, ake je u tablicama navedena! Naravno, ako je za npr. entalpiju integracijska konstanta veé odabyana, za unutarnju energiju ona vise nije slobodno odaberiva zbog veze: ty = hy — Py Yo!) Sve gore napisane jednad2be za izratunavanje promjene entropije odnose se na pojedino tijelo (war). Kao takva, entropija je velitina stanja promatranog tijela, Sto znagi da njena promjena ne ovisi o tome kako je promatrano tijelo doglo iz stanja "1" u stanje "2"!! Tek u sklopu promjene entropije izoliranog sustava (sto je spomenuto u nastavku) entropija poprima puno znavenje u smislu drugog glavnog stavka i postaje indikacija kvalitete procesa!Predlosci za vjesbe iz Termodinamike I 2 ENTROPIJA IZOLIRANOG SUSTAVA Trolirani sustav definiran je kao sustav koji obuhvaéa (sadr¥i) SVE sudionike nekog procesa (osim radne tvari ta mogu biti i toplinski spremnici potrebni za odvijanje procesa i sligno). U svakom se pojedinom konkretnom sluéaju treba vrlo paZljivo provjeriti 8t0 sve sudjeluje u procesu — ne smije se niti izostaviti bilo koji od sudionika, a niti fiktivno u ratun ukljuditi neSto Sto zapravo u procesu ne sudjeluje! Prirast (promjena) entropije izoliranog sustava definiran je kao zbroj promjena entropije svih sudionika: wt (AS,.)=5'AS, YK (za zatvorene sustave), ili (as,, = das, WIK (za otvorene sustave). Prema drugom glavnom stavku promjena entropije izoliranog sustava_ne moze biti negativna! Ako bi promatrani proces bio povratan, ta bi promjena entropije bila jednaka nuli, Sto bi znatilo da je entropija izoliranog sustava ostala ista, a u svim ostalim sluéajevima (nepovratni procesi) entropija izoliranog sustava moze samo rasti! GUBITAK RADA (ILI SNAGE) ZBOG NEPOVRATNOSTI Veligina kojom se mjeri degradacija energije u procesima, Sluzi za procjenu kakvoée proces Vezana je uz definiciju izoliranog sustava i iskazuje za koliko manje rada (snage) daje, za koliko vige rada (snage) tro8i neki proces u odnosu na teoriiski najbolji (povratni) proc koji bi se odvijao u istom izoliranom sustavu! Ta razlika - manjak dobivenog rada (snage) ili viak utroSenog rada (snage) - nalazi se u okoli8u (staine temperature To, ) kao viSak topline, koja je dalje beskorisna za dobivanje rada, jer nema nikakav potencijal u odnosu na okoli Vi8ak topline u okoligu moze nastati ili tako da se u procesu okoliSu preda previge topline, ili da se iz okoli8a uzme premalo topline! Zbog pojmovne slinosti definicija za otvoreni i za zatvoreni sustav, izrazi su napisani usporedo (indeks "pov" odnosi se na povratni, a "nep" na nepovratni proces): ZATVORENI SUSTAV OTVORENI SUSTAV AW =Wyy, —Wrey AP = Pay = Pay AW = (Qas)nep ~ (Qa) AP = (Py. rey (Pa oy ee AW = Ty, (AS. ep AP = Ty, (5, uy Veligine AW i AP po definiciji su pozitivne, sto znati da je u gornjim razlikama minuend uvijek veci od suptrahenda! (Matematika: vei broj je vi8e desno, a manji broj vie lijevo na brojevnom praveu!). Isto tako, prirast entropije izoliranog sustava uvijek je pozitivan! Tako vrijede sve tri vrste jednad2bi, one s prirastom entropije izoliranog sustava obitno su najjednostavnije za koriStenje, jer se prirast entropije izoliranog sustava najlakée i rutinski raguna, a ne traze niti poznavanje "povratnog" procesa u istim uvjetima!Predlosci za vjetbe iz Termodinamike 1 83 TIPICNI NEPOVRATNI PROCESI U ZATVORENOM SU: TAVU Za opis takvih procesa na raspolaganju nam je samo zakon odréanja mase za zatvoreni sustav (sadréan u definiciji zatvorenog sustava!) i zakon odrZanja energije/prvi glavni stavak za zatvoreni sustav u ingegralnom obliku: Mygg = Moy (za sustave koji sadrZe jedno “tijelo” — radnu tvar); Lm =dm, (za sustave sastavljene od vise tijela); we =H, —H,+ Ra +(Ba~Ey)+(Ep—By)+ D (BB), (puni oblik), ili O_, =H, -H,+P_,=9,(h,-h,)+ Pao (skraéeni oblik). Izmjena topline izmedu dvaju tijela razlititih temperatui Eksterno nepovratan proces, postoji i kad svako tijelo za sebe prolazi ravnote%nu promjenu stanja (bez trenja). Neka tijelo A ima visu temperaturu od tijela B (T,>Tp). Topline su jednake, ali suprotnog predznaka: Qa =-Qs i |Qa|=|Qn|=|Q| Za svako se tijelo njegova promjena entropije ratuna sukladno gore nabrojanim formulama, ovisno o vrsti tvari i o vrsti promjene stanja koju svako tijelo prolazi: - ako su temperature konstantne: (,-5),=2-2leo ax, Th Th 2, _|9| (Su-Sp ar rae JK, ~ ako se mijenjaju tako da vrijede izrazi: lzmjena topline izmedu dvaiu tela -izolrani sustav 4 (Tyy Tey) i ima samo dva sudionikal Qs = my 4 Tan ~Tas): Thaw hh JK; Ty ately ax Tan Ter Tes Prirast entxopije izoliranog sustava i gubitak rada zbog nepovratnosti su: (85. Ing = (Su Si)g (Su — i AW=T, (AS, aePredloici za vjeibe iz Termodinamike 1 84 MijeSanje idealnih plinova u posudi zadanog volumena Imamo li u &vrstoj posudi podijeljenoj _pre- gradama nekoliko plinova, pa se pregrade uklone, svaki plin se spontano proSiri na cijeli raspolozivi prostor posude, te se nakon nekog vremena stanje u posudi ujednact i ustali. ‘Volumen posude je koji diktira odvijanje procesal Proces mozemo opisati jednadzbama: Vath, +4 + zakonom odréanja mase: mam, tm, +t, = m5 ~ ako nema kemijskih reakcija, vrijedi i: $m: NaN, +N, ++) - zakonom odrZanja energije primijenjenim na plinove — sudionike mijeSanja (W¥., Qa =U -U plinska Sayer ee feSavina] PM=P "+ P’2 + PY t+ Bk mieSavina ! 1 m= Mm, + my Ft My (NE Ny + Ne +N Ny iT VE Vy + Vet Vi tact Vy id Mijeanje idealnih plinova u posudi Pozor! “Bilanca koligina” N vrijedi samo ako ne dolazi do kemijskih reakcija izmedu pojedinih plinoval 0%): (Q,-4 s¢ odnosi na plinove ~ sudionike mijeanja. Temperatura mjeSavine (vrijedi is temperaturama u Celzijevim stupnjevima!): Coons Ty tot Nig Conv Te +Qh N, Cay tt Ny G, Ty = Tlak mjeSavine odreden je jednadzbom stanja: NRT Ry Ty Pus y yo 2, + NC T, Qe + m,c,,T, DNC ymen gdje je R, opéa plinska konstanta, a Rw individualna plinska konstanta nastale mjeSavine. Ukupni tlak mjeSavine zbroj je parcijalnih (sudionitkih) tlakova pojedinih sudionika: Pu = PU+ Pi +..+ P= PTs koji se raéunaju s pomoéu jednadzbe: Pr (Daltonov zakon!) X, Ji Pu =p Pw Promjena entropije svakog sudionika ratuna se s pomoéu formula: 1, a 1, (Sy -5,), =N, | C,y n=, In 2 =m{c In*— Rin Ze JK, an Pi Crt PB ie i) h, il: (Sy -S,), =, Co, n+ R, ne =m,|¢, ine RinZ WK. T, yw) T, y,Predlosci za vjezbe ic Termodinamike I 85 Ako mijeSanje teée s izmjenom topline, promjena entropije “toplinskog spremnika” ovisi 0 tome mijenja li se spremniku temperatura ili ne: = ako je temperatura toplinskog spremnika za vrijeme izmjene topline konstantna, onda: (5-5) = 98 = Be Jk, = ako se mijenja tako da vrijedi 6Q,, in. Tsn~Trs1 Trss Tass ~Trsa Ako prife mijeSanja u dvama dijelovima posude ili u vise njih imamo istovrsne plinove, u mjeSavini ne mozemo razlikovati koja je molekula dosla iz kojeg dijela posude, pa svim takvim istovrsnim sudionicima pripada jedan konacni parcijalni tlak prema ukupnom molnom udjelu dotiénog sudionika u mjesavi Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak rada zbog nepovratnosti su: et D(Se-S FAW Ty (AS, a (AS. np = (Su = TIPICNI NEPOVRATNI PROCESI U OTVORENOM SUSTAVU, Za opis takvih procesa na raspolaganju nam je samo zakon odrZanja mase za otvoreni sustav i zakon odrzanja energije/prvi glavni stavak za otvoreni sustav u integralnom obliku: Yan= Dan (za stacioname procese!); =H, H+ Pa +(Ba Bu) (En-Ea)+D(Ea-£r), (Pun odlik), ii O, in (ty ~h, + Py (skraéeni oblik). Izmiena topline izmedu dviju struja tvari razlititih temperatura Neka struja A ima vigu temperaturu od struje B (T> Ta). Toplinski tokovi su po iznosu jednaki, ali su suprotnog predznaka: 2p =~®,. Za svaku se struju njezina promjena entropije raGuna ovisno o vrsti i ponaSanju tvari, te 0 vrsti promjene stanja koju svaka struja prolazi: = ako su temperature struja konstantne: WIK, lemjona topline izmedu duly strujatvari — izolirani Wik: sustav ima samo va sudionikal - ako se mijenjaju tako da vrijedi:, ®, =y,Cy (Tan Tas) Vili ®y = 40 Ca (Ton —Toy) (5, rm) in Za in ZA Gt ee ieee ee " ee Tas Ta ~Tar Tas Wik;Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 86 pton -_*19] Ton, Tey Tou —Tox Tox WIK. Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak snage zbog nepovratnosti su: @ Gr Spi AP = Dy (AS. we Priguéenje bilo kakve tekuéine (i idealnog plina) Proces u kojem radna tvar pri strujanju naide na nepravilno oblikovanu prepreku (suzenje i potom nagio prosirenje presjeka strujanja), pa iza prepreke dolazi do intenzivnog vitlozenja i trenja. Posljedica je pad tlaka tvari, pa je lak iza prepreke manji od tlaka ispred nje. ES SS Sj Im = ES Pa< Pr Pretpostavke su: Cinjenica jé P_,=0 (Kroz granicu sustava ne prolazi pomiéan strojni dio!) Za takav sluéaj — prvi glavni stavak daje opéi zakon priguéivania koji vrijedi za sve tvari: A, =H, ili Prigusivanje se najjednostavnije prikazuje u A,s-dijagramu. Proces prikazujemo crtkano jer je neravnoteZan! Za priguivanje idealnog lina dodatno vrijedi: % ars Ss T, =T, PriguSenje neke tvariu h,s-jagrama Zbog toga se za idealni plin promjena entropije plina (ujedno i izoliranog sustava!) moze jednostavno izracunati: 5, -8,=4,|-R, n= Pi) (-2 nf) Wik. A Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak snage zbog nepovratnosti priguSivanja su: (S..)., = 5-5); i aP=7,, (AS,,), hep epPredlasci za vietbe iz Termodinamike I 87 PriguSivanje idealnog plina moze se prikazati iu p.v- iu T,s-dijagramu (kao ertkana crta), a ni u jednom dijagramu nema Srafure (zbog neravnoteznosti procesa povréina u dijagramu nema fizikalno znatenje)! Tijek procesa izmedu tocaka 1 i 2 me znamo! r », \ 1 v4 vy v milkg ‘S ss Jka K) PriguSivanje idealnog plina u p.v-iu T,s-dijagramu, Nema ni tehnickog rada ni topline! Mije¥anje dviju U neki prostor (“mjesaliste”) kroz cijevi dostrujava k plinova koji se ama (Gna Gua San bar po netemu razlikuju. DreTy vs Pys Qvae#E Gus Ulaskom u taj zajednitki prostor plinovi se spontano (i brz0) izmijeSaju i pomijeSani izlaze kao mjeSavina stanja M. Stanje mjeSavine odredeno je VA Yu protognim masama (kolitinama) struja i njihovim ulaznim stanjima, ali j uvjetima procesa (dovodenjem Gan) ili odvodenjem toplinskog toka ili 7 izolirano¥éu mjeSalista) a A G™ Pin =0 ‘ Im (nk) AVA Stijenke mjesalista su gute i kroz Gru (Gna) V8 [zion] njih ne _prolazi_nikakav_pomiéan dio koji bi u sustav unosio ili iz njega iznosio mehani¢ku snagu, Pru= 0. Ako su jo8 i dolazne brzine zanemative ili razmjerno male, plin moze strujati samo u smjeru pada tlaka, dakle, izlazni tlak mjesavine mora biti manji od najmanjeg ulaznog tlaka: MijeSanje pinskh stuja ‘ Gna = Ins #42 FoF Ins = LAs » Pozor! “Bilanca protoénih kolidina’ a vrijedi samo ako nema kemijskih reakeija izmedu pojedinih plinova! . 1 dane =n Ina tot In = Iay +Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 88 Prvi glavni stavak: ®, a Hy Hy ili: Ay =A, +O, Konaéna temperatura mjeSavine: Pot Ys Coos T Pent L, Ini os T T_ =——= = —_—_<$§_.. ¥ (4u,G2) ¥ (enseys) Protogni volumen mjeSavine odreden je zadanim tlakom s pomocu jednadzbe stanja plina: IRa Tu _ In Rul exe ; Pu Pu gdie je R, opéa plinska konstanta, a Ry individualna plinska konstanta mjeSavine. Protoéni volumen mjeSavine moze biti razlitit — Sto je izlazni tlak nivi, protogni je volumen mijeSavine vei. Izlazni tlak mjeSavine ovisi o tlaku u prostoru u koji mjeSavina istrujava (to je izlazni tlavni spremnik!) — ako ne opisujemo taj prostor, tlak mjeSavine moramo zadati kao broj! Naravno da je ukupni izlazni tlak mjeSavine prema Daltonovu zakonu zbroj parcijalnih (sudioni¢kih) tlakova sudionika, ali njih mozemo ratunati tek kad znamo (Zadanii) tlak pre: 1 Py = PL Ph tt P= DP adie j ‘Ako u vge ulaznih strujaimamo istovrsne plnove, evim takvim istovrsnim sudionicima pripada jedan konaGni parcjalni tak prema wkyonom molnom udjelu dotiénog sudionika u mjeSavinil Promjena entropije svakog sudionika ratuna se s pomocu formula: (1-8) = rT : 5 “ | Cop n—R, In2]=g,,|c,n*—-RInZ| WK, T, Tr, Pp) Ako se za vrijeme mijeSanja izmjenjuje toplinski tok 2, promjena entropije “toplinskog spremnika” ovisi 0 tome mijenja li se spremniku temperatura ili ne: ~ ako je temperatura toplinskog spremnika za vrijeme izmjene toplinskog toka konstantna: (5-5) = 2 Wik, + ako se mijenja tako da vrijedi 8®y5 = ays Crs Tes 1 (Oi )zs = das Crs (rs —Trs)! Toso (®ewbrs yy (81-8) = 4m Cr I nS Wik. Tes Trsn Tas Trs Tas ~Trs Tes Prirast entropije izoliranog sustava i gubitak snage zbog nepovratnosti su: (a8.)5=(i-Sln +E Gi-S}i FAP = Ty (AS ep101 Predloici za vietbe iz Termodinamike I 89 Posuda volumena 40 litara ispunjena je do polovice vodom okoligne temperature 20 °C. U vodu se uroni 1 kg leda temperature ~20 °C i sustav se prepusti samom sebi, dok se u njemu ne uspostavi toplinska ravnoteza, Kakvo je konaéno stanje (temperatura) u posudi i koliki gubitak rada nastaje zog nepovratne izmjene topline, ako je: a) posuda toplinski izolirana od okolia, b) posuda neizolirana, pa je moguéa izmjena topline s okolisem? (Specifiéni toplinski kapacitet leda uzeti 2 kl/(kg K), a toplinu taljenja leda 335 ki/kg.) +** Rjedenje: ae — hodPredlosci za vjetbe iz Termodinamike I 90. 102. U izoliranoj posudi, ukupnog volumena 0,4 m’, nalaze se pregradama odijeljena tri plina: kisik stanja 3,4 bar i 20 °C zauzima volumen 0,08 m°, u drugom prostoru je 0,25 kg duSika stanja 2 bar i 130°C, a u ostatku posude je ugljik-dioksid tlaka 1,8 bar i temperature 50 °C. Izravunajte temperaturu i tlak nastale mjeSavine! Kakvo je toplinsko stanje svakog sudionika nakon mijeSanja? Koliki je gubitak rada zbog nepovratnosti mijeSanja, ako je temperatura okoliga 20°C? ##* Rjedenje:Predlaici za vjezbe iz Termodinamike I a 103. Struja dusika, stanja S bar i 20°C, priguéuje se na 3 bar, a zatim se u izmjenjivasu topline zagrijava na 50 °C. Toplinski tok za zagrijavanje daje topla voda koja se pritom hladi s 90 °C na 60°C. Zagrijani dugik ulazi u izolirano mjeSaliste i mijeSa se s triput veéom protoénom koliginom vodika, stanja 2 bar i 20 °C. Nastala mjeSavina, protogne koligine 20 kmol/h, izlazi iz. mjeSalista s thakom 1,5 bar. Koliki gubitak snage nastaje priguSenjem dusika, koliki njegovim zagrijavanjem, a koliki pri mijeSanju? Temperatura je okoli8a 20 °C. we RjeSenje:Predloici za vjetbe iz Termodinamike L 92 104. U mjeSali8te ulazi 400 m}/h zraka, stanja 1 bar i 200 °C, i 8 kg/min dusika, stanja | bar i 100°C. U tijeku mijeSanja, kroz stijenke se mjeSali8ta odvodi 15 KW toplinskog toka u okoli8 temperature 20 °C. a) Koliki je molni udio dusika u izlaznoj mjeSavini b) Koliki gubitak snage nastaje opisanim mijeSanjem, ako je izlazni tlak mjeSavine | bar? * Rjesenje:Predioici za wetbe iz Termodinamike I 93 105. U mjesaliste grijano suhozasiéenom vodenom parom tlaka 6 bar ulaze tri plinske struje: 3 kmol/h dusika temperature 30 °C, 6 kmol/h vodika temperature 60°C i 4kmol/h ugljikova dioksida temperature 40 °C. Temperatura izlazne mjeSavine treba biti 140 °C. a) Koliki je gubitak snage zbog nepovratnosti ovoga procesa, ako sve ulazne struje i izlazna mjeSavina imaju isti lak, a stanje okolisa je 1 bar i 20 °C? b) Kolika je prototna masa pare za grijanje mjeSaliSta, ako ona predajuéi toplinski tok potpuno kondenzira? Raéunati sa srednjim specifiénim (molamim) toplinskim kapacitetima! ** Riedenje:- Predlosci 2a viedbe iz Termodinamike I 94 106. U desnokretnom Jouleovom procesu izobame promjene stanja odvijaju se na tlakovima 5 bar i Lbar. Radna tvar je zrak. Njegova je najvi8a temperatura u procesu 600 °C, a najniza 30 °C. Za provedbu procesa stuéi ogrjevni spremnik, Koji se hladi od 800°C na 500°C predajuéi 50 KW toplinskog toka radnoj tvari. Kao rashladni spremnik sluzi okoli8 temperature 10 °C. a) Izraéunajte snagu stroja u kojem se odvija taj proces i njegov termigki stupanj djelovanja? b) Koliki bi bio termitki stupanj djelovanja povratnoga kruznog procesa, koji bi koristi toplinske spremnike? iste ©) Koliki je u procesu “a” gubitak snage zbog nepovratne izmjene topline izmedu ogrjevnog spremnika i radne tvari, koliki zbog izmjene topline izmedu radne tvari i rashladnog spremnika, a koliki ukupni gubitak snage? Skica opisanog Jouleovog procesa u T,s-dijagramu! *#* Rjedenje:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike | 95 POVRATNI PROCES! Povratni procesi su oni koji se odvijaju na takav nagin, da mogemo po njihovu zavrsetku, ako to Zelimo, sve élanove sustava putem istih promjena stanja (ali obrnutog smjera odvijanja) vratiti u prvobitno stanje, a da nigdje u svijetu ne ostane nikakva posljedica odvijanja tih procesa. To znaéi da se osim promatrane radne tvari (jedne ili viSe njih) i svi ostali sudioniei moraju vratiti u prvabitno stanje! Dakle, ako u prvom dijelu procesa sudjeluje i neki toplinski spremnik koji daje (prima) toplinu, u drugom dijelu procesa taj isti spremmnik mora primiti (dati) isti iznos topline, da se ne bi u njemu pojavio manjak (viak) topline! Za sadn tvar (jednu ili vise njih) je jasno da moraju prolaziti ravnotez%ne promjene stanja, jer se samo takve promjene stanja mogu voditi u obadva smjera preko istih stanja. Isti toplinski spremnici moéi ée jednom davati toplinu radnoj tvari, a drugi put od nje primati toplinu samo ako se izmjena topline odvija bez temperaturnih razlika! Dakle, pri izmjeni topline radna tvar i toplinski spremnik moraju u svakom trenutku imati istu temperaturu! Obiéno to znaéi da promjenu stanja radne tvari moramo prilagoditi ponaganju toplinskog sptemnika! Primjerice, ako kao toplinski spremnik koristimo okoli8, ¢ija je temperatura stalna j na nju ne mogemo utjecati, moramo proces s radnom tvari tako voditi da i ona ima tu istu takvu i stalnu temperaturu! Ako se, pak, temperatura toplinskog spremnika mijenja (spremnik konatnog toplinskog kapaciteta), i temperatura radne tvari se mora mijenjati na takav navin da opet u svakom trenutku temperature spremnika i radne tvari budu jednake! *Povratnost” procesa, dakle, podrazumijeva da se svi sudionici pokoravaju gore opisanim zahtjevima! Dosta je da se u procesu makar i jedan djelié procesa odvija suprotno tome, pa da se bar jedan sudionik ne uzmogne vratiti u prvobitno stanje! (Proces koji u svojem odvijanju sadr2i makar i jedan takav, nepovratan, dio - nepovratan je kao cjelina u smislu gomje definicije!) (Naravno da je proces koji satr2i vise povratnih i manje nepovratnih dijelova bolii od onoga koji sadrZi vile nepovratnih i manje povratnin djelova, ali dovoljan je makar i mali djelié nepovratnostiu procesu pa da negdje ostanu trajne posljedice koje se ve nikako ne mogu ukloniti i da se pri eventualnom obratu procesa bar jedan sudionik ne moze vrai u prvobitno stanje bez trajnih posijedica negdje u svijetu! Postavijeni zahtjevi imaju za posljedicu da bi se takav proces morao odvijati beskonaéno sporo, dakle, takav se proces ne moze realno provesti! No, mi se tim procesima slusimo samo kao usporedbenim procesima, da bismo procijenili kakvoéu reainih j ostvarivih (prirodnih ili tehnigkih) procesat Povratnost ili nepovratnost procesa prema drugom je glavnom stavku povezana s prirastom entropije izoliranog sustava - kod povratnih procesa on je jednak nuli, a kod nepovratnih je pozitivan! Da bismo mogli govoriti o povratnim procesima, moramo definirati izolirani sustay ukojemu se oni odvijaju! Bez obzira na to promatramo li procese u zatvorenom ili otvorenom sustavu, izolirani sustav 6e se sastojati od: 1) radne tvari (kod zatvorenih sustava to je ogranigena masa tvari, a kod otvorenih sustava struja tvari), dije se toplinsko stanje mijenja od stanja "1" do stanja "2"; 2) okoliSa u kojemu se proces odvija - on u procesu sudjeluje kao toplinski spremnik stalne temperature Ty. , ali pri promjeni volumena radne tvari (zatvoreni sustav) on prima ili daje i rad potiskivanja okoliga: W,, = py (V,-V,)s 3) "treéeg sudionika" (kojeg u raéunima nikad ne spominjemo, jer mu se toplinsko stanje ne mijenja), dija je uloga da od radne tvari prewzme rad (npr. uteg koji preuzati rad pretvara u poteneijalnu energiju). Kod otvorenih sustava on od struje radne tvari preuzima snagu, Sve formule koje slijede izvedene su samo uz uporabu prvoga glavnog stavka i uz dodatni zahtjev (iz drugoga glavnog stavka) da je prirast entropije izoliranog sustava jednak nuli!Predlosci za viezbe iz Termodinamike I 96 POVRATNI PROCESIU ZATVORENOM SUSTAVU Raspolagemo li nekom masom m (Kalitinom N) neke tvari, potetnog stanja "1" i Zelimo li je dovesti u stanje "2" povratnim natinom, rad koji se dobije (ili tro8i) u takvu procesu iznosi: Waoy =U; ~Uy ~ Ty (S, ~S2)+ Pa (V, -V2)= mlm, ~uy ~Ty ls, ~82)+ Parl — v2) Promjene unutarnje energije, entropije i volumena radne tvari raéunaju se kao promjene triju veligina stanja, sukladno vrsti tvari - za idealno nestlative tvari i za idealne plinove postoje jednostavne formule, a za ostale vrste tvari sluzimo se brojéanim podacima ogitanim iz tablica ili dijagrama. Opéenito je pravilo, da se iz nekog sustava rad moze dobiti na ratun smanjenja neravnoteze, dok za pove¢anje neravnoteze treba sustavu izvana dovesti rad. (NaGelno, umjesto rijeti "dovesti rad" trebalo bi stavti "poremetaj’, Sto bi ukijutivalo i moguénost dovodenja topline, ali u izolranom sustavu kako je gore definiran - radna tvat, oko i “treéi sudionik" ~ nikakav dodatni toplinski spremnik ne postoji, a izmjena topline izmedu radne tvari i okoliSa ne moze poveéati, nego samo smanjitineravnotezu medu njimal) ‘Ako niti pogetno stanje "1", niti konatno stanje "2" nisu u ravnotezi s okoligem, ne moze se unaprijed znati hoée li se rad dobiti (Wpoy > 0) ili utro8iti (Woo, <0), jer predznak ovisi o tome koje je stanje "blize" ravnotedi s okoligem, a koje "dalje" od ravnoteze. Ako od stanja "1", koje nije u ravnoteZi s okoligem, tvar prevodimo u ravnoteZ s okoligem (stanje "2" dobiva oznaku "o"), dakle, na tlak p= pox i temperatura T= Tax, rad se dobije i naziva se "maksimalni rad", jer je to najveéi rad koji se moze dobiti iz tog izoliranog sustava: =U, -U, ~Ta(S,~5.)+ Pag (Vs -Vo)= mil a, u, ~ Tac (s, -80)+ Pax (i Ye) (Velitine “Ua Soi Vo su unutarnja energija, entropija i volumen radne tvari na tlaku p> = pox 1 temperatuti T= Ty, dakle, radne tvari w mehani¢koj i toplinskoj ravnoteti s okoliiem, a ne veligine stanja samog okoliga!). Dobiveni je rezultat uvijek pozitivan, Wp, > 0! ‘Ako radnu tvar koja je u mehanitkoj i toplinskoj ravnoteZi s okoligem (ima tlak pi = por i temperaturu T; = Toe - takav je izolirani sustav toplinski "mrtav"!) Zelimo izvesti iz ravnoteze uu neko stanje "2", (na tak pz pos fli temperaturu 7; # Tx), najmanji iznos rada koji za to trebamo utrositi je "minimaini rad’ Won = Ug —Uy ~T (So ~ 82)* Par (Vo —Va2)= ml te — Ha ~ Ta (So ~$2)+ Pac(Ys =¥2)) (Veligine Us, Sy i Yo opet su unutarja energija, entropija i volumen radne tvari na tlaku Pi =Pok i tetmperaturi 7; = Tox, dakle, u mehani¢koj i toplinskoj ravnote2i s okoliSem, a ne veligine stanja samog okoliga!). Dobiveni je rezultat uvijek negativan, Win <0! Iz gornjih triju formula se vidi (a to proiziazi i iz sastava izoliranog sustava!) da sve te formule daju kao rezultat koristan ili efektivan rad! Dakle, Mov, Wnax i Wnin su tadovi koje "treéi sudionik" dobije ili daje, nakon Sto je vet wzet u obzir rad za potiskivanje okolisa! POVRATNI PROCESI U OTVORENOM SUSTAVU I za povratne procese u otvorenim sustavima vrijede potpuno analogna pravila kao i za one u zatvorenim sustavima, jedino Sto su zbog drukéijeg oblika prvoga glavnog stavka za otvorene sustave (u odnosu na oblik koji je bio prilagoden zatvorenim sustavima) formule drukéije: = zbog protoka tvari, mehani¢ki rad postaje mehani¢ka snaga; - umjesto unutamnje energije pojavljuje se entalpija (koja uz unutarnju energiju sadrdi i rad utiskivanja tvari u sustav i istiskivanja tvari iz sustava); - kod otvorenih sustava ne pojavljuje se rad potiskivanja okolia,Predlosci za vietbe iz Termodinamike I 91 Raspolazemo li strujom neke tvari protogne mase 4», (protoéne koligine g,) i pogetnog stanja "1" (pi, Th) i Zelimo i je dovesti u stanje "2" (p2, 72) povratoim naginom, mehani’ka snaga koja se dobije (ili trosi) u takvu procesu iznosi: Pry = Hy HT (6, 8, )= dn 4a Ta (1-82) = 9g [Hrgs Hino Tos (Sas Sa) W- Promjene entaipije i entropije tvari ragunaju se kao promjene velitina stanja, sukladno vrsti tvari - za idealno nestlative tvari i za idealne plinove postoje jednostavne formule. T ovdje se moze dogoditi da rezultat bude pozitivan ili negativan (da se mehanitka snaga dobije ili tro8i), ali ovdje vise me vrijedi taka strogo pravilo kao kod zatvorenih sustava - da se u procesima u kojima radna tvar poprima stanje ravnoteZe s okolisem snaga obavezno dobije, a u obmutim procesima snaga uvijek tro8i, iako obiéno ispada tako. Naime, dobivena ili utrogena snaga u otvorenim sustavima nije vise jednoznagno povezana s unutamjom energijom radne tari - dio snage (vidi "tebnicki rad"!) daje tlaéni spremnik iz kojeg radna tvar dolazi (rad utiskivanja), a dio snage se tro8i za istiskivanje radne tvari u drugi tlaéni sptemnik u Koji ona odlazi (rad istiskivanja). Tako se moze dogoditi da (pri odredenoj kombinaciji tlakova i temperatura, te protognih volumena) radovi utiskivanja i istiskivanja po iznosu vige utjeéu na snagu cijelog procesa nego rad koji daje ili troSi sama radna tvar! Ipak, u veéini ée sluéajeva i ovdje snaga biti pozitivna kad radna tvar ide prema stanju ravnoteze s okoligem, a negativna kad se od njega udaljava! Kao posebno istaknuta veligina ("eksergija” ili "tehnitka radna sposobnost") definira se saga koja se dobije (ili tro8i, vidi gornji komentar!) kad struja radne tvari pogetnog stanja "1" (p. , T1) poveatnim promjenama stanja dolazi u ravnoteku s okolisem ( psx, Tot): =H-H 8.) = da Lh hy Tu; -8. = 6 [Has ~ Hono Ta Sas Saud We B=H-H,-T.(5, a po iznosu moze biti i pozitivna i negativna, a moze se iskazati i kao "specifigna eksergija" ili” specifiéna tehnitka radna sposobnost" (po kilogramu radne tvari): hy Tals.-5) == shkg, Wn ili kao molarna eksergija ili molarna tehnivka radna sposobnost (po kilomolu radne tvari): &y =H, ~ Hay “Tac (Sms “Sm Raspolazemo lis hs-dijagramom za radnu xg) tvar Giju eksergiju trebamo odrediti, osim s pomoéu gornjih formula, iznos eksergije se moze otitati i iz dijagrama: - Uddijagramu se nade sjeci8te izobare pox i izoterme Ty i kroz tu se totku povue tangenta na izobaru Pak ("pravac okolia") - iz toéke potetnog stanja promatrane tvari (p:, T,) povuée se vertikala do "pravea okoli8a" i njena duljina predstavija eksergije u mjerilu ordinate dijagrama. Pozor! Konstrukeija u A,s-dijagramu nije prikaz procesa, nego samo daje iznos eksergije! © \= ss Jikgk) 5Predlosci za viedbe iz Termodinamike I 98 111. U spremniku volumena 2 m° nalazi se, pod tlakom 5 bar i na temperaturi 260 °C, idealni plin molamog toplinskog kapaciteta Cry = 29,12 kI(kmol K). a) Koliko bi se rada dobilo, kad bi se taj plin povratnim promjenama stanja doveo u toplinsku i mehanigku raynotezu s okoligem stanja I bari 7 °C? b) Koliko se rada dobije, ako umjesto povratnog procesa, plin izentropski ekspandira do okolignog tlaka, a potom se pri stalnom tlaku hladi do okoligne temperature, predajuéi toplinu okoliSu? Obadva procesa skicirati u zajedniékom p,V-i T,s-dijagramu! + Rjedenje:Predlo: i za vetbe iz Termodinamike 1 99. 112. U cilindru s pomignim stapom nalazi se 0,5 kg dusika temperature 45 °C i tlaka 6 bar, koji treba dovesti u konaéno stanje 2 bar 120 °C, a stanje okolia je normalno. a) Kako bi morala teGi najpovoljnija promjena stanja i bi li se pri njenu odvijanju rad dobio, ili bi ga trebalo utro8iti i u kolikom iznosu? b) Ako bi se od potetnog u konaéno stanje plin doveo polittopskom promjenom stanja, koliki bi bio koristan rad? Bi li takav proces bio uopée provediv u zadanom izoliranom sustavu? Oba procesa prikazati skicom u p.v- i T,s-dijagramu! #4 RjeSenje:Predlosci za vietbe iz Termodinamike I 100 113. Kompresor tlati 300 kg/h du8ika okolignog stanja 1 bar i 15 °C politropski na 6 bar i 160 °C, pri emu se toplinski tok predaje okoli8u. a) Koliko snage treba dovoditi za pogon kompresora? b) Kolika bi bila najmanja snaga potrebna da se struja duSika istog potetnog stanja dovede u isto konaéno stanje? Obadva procesa skicirati u istom p,v-i 7,s-dijagramu! ##* Rjedenje:Predlosci za vietbe iz Termodinamike 101 114. Struju uzduha, stanja 5 bar i 140°C, treba na najpovoljniji naéin dovesti na tlak 3 bar i temperaturu 175 °C. Stanje okoli8a je 1 bar i 20°C. Kako treba teéi proces i koliko treba rada dovesti (ili odvesti2) po kilogramu uzduha? Proces skicirati u p,V- i T,s-dijagramu! +* Ricdenje:Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 102 REALNE TVARI Predmet proutavanja "Termodinamike I" su tzv. "Siste" ili "jednostavne" tvari, sastavljene od jednovrsnih atoma ili molekula (jznimka su smjese idealnih plinova, Gije ponasanje je tako jednostavno, da ne trazi posebnu pozomost). Navelno, svaka se dista tvar moze pojaviti u tri agregatna stanja — krutom, kapijevitom ili plinovitom (parovitom), a u kojem ée se (stabilnom) obliku pojaviti, ovisi o tlaku i temperaturi dotitnog stanja, kako to odreduje njen dijagram fazne ravnoteze ("linije napetosti") a Trima gore spomenutim agregatnim stanjima pripadaju neka izrazita obiljezja: - krutine i kapljevine su velo malo stlative; - plinovi (pare) imaju malu gustocu, Sire se koliko im to dopusta stijenka koja ih okru- ‘je, a volumen im se moze mijenjati u vrlo Sirokisn granicama, Da bismo olakSali ratunske postupke, krutine i kapljevine smatramo idealno nestladivima, a za plinove pretpostavljamo da se ponaSaju kao PT idealni plinovi, tj. da slijede pojednostavnjene zakone idealnih plinova. Tako smo postupali u dosadasnjem dijelu gradiva, ali te pretpostav- ke ne vrijede za kapljevine u blizini kritiéne totke K, a za plinove u blizini linije napetosti kapljevina-para (spojnica totaka Tr i K)! Osim toga, pri pretvorbama agregatnih stanja tvar je heterogena, Sto takoder treba uzeti u obzir! Zato se, ako tvar u tijeku procesa dolazi u neka od tih podrugja, raéunski postupci moraju prilagoditi tim &injenicama. Px— — ostale tvari pothladena kapljevina Sika 1 Diagram fazne ravnoteze za distu tvar "REALNE" TVARI Jedna od osnovnih jednadzbi koja opisuje ponaSanje tvari je tzv. "termitka jednad%a stanja", vera izmedu tlaka, temperature i specifiénog (ili molnog) volumena, lp, v, 1) = 0. Za idealne plinove ona je jednostavna: p v= R T’, kao i za idealno nestlative tvari: v=konst. # v (p, T). "REALNI" PLINOVI Ako je tvar u promatranom procesu trajno u plinovitom stanju, ali joj stanje dolazi u blizinu linije napetosti (obiéno pri vi8im tlakovima i nizim temperaturama, tj. pri vecim gusto¢ama), umjesto termitke jednadzbe stanja idealnog plina (p v= RT) mozemo se posluziti nekom od preciznijih, ali za uporabu bitno slozenijih jednadZbi stanja (van der Waals, Redlich-Kwong, Benedict-Webb-Rubin, "virijalna” js. i sliéno). Veé i eksplicitno izrazavanje jedne od veligina stanja (v, p, ili 7) kao funkcije drugih dviju iz tih je jednad?bi tesko, gdjekad i nemoguée, a traZenje potrebnih parcijalnih derivacija za uvritavanje u jednadzbe za unutarnju energiju, entalpiju ili entropiju obiéno je jo8 sloZenije, Zato Sesto pribjegavamo ofitavanju potrebnih vrijednosti veliéina stanja kao gotovih brojeva iz, tablica ili dijagrama za tzv. pregrijanu paru. Takve tablice su dosta opse%ne, jer za Sto veéi broj vrijednosti tlaka i temperatura (radi sto tofnije interpolacije) treba navesti niz ostalih veligina stanja, U proragunima mnogih procesa, poglavito ako se u tijeku procesa mijenja agregatno stanje tvari, umjesto kompliciranih jednadzbi koje povezuju razlitite velitine stanja, jednostavnije je posluziti se (izmjerenim) brojéanim vrijednostima, koje se mogu naéi u raznim tablicama ili dijagramima.Predloici za vjezbe iz Termodinamike I 103 "REALNE" TVARI U PODRUCJU PROMJENE AGREGATNOGA STANJA Promjena agregatnog stanja iste tvari odvija se sukladno dijagramu fazne ravnoteze, slika 1 U tijeku promjene agregatnog stanja tvar je heterogena, tj. istodobno su u dodiru dvije faze, tzv, yrela kapljevina i suhozasiéena para. Ako proces tee ravnoteino, te dvije faze imaju isti (lak i istu temperaturu, ali im se sve ostale veligine stanja (specifiéni volumen, specifiéna unutarnja energija, entalpija, entropija) razlikuju. Zbog veze izmedu tlaka i temperature pri promjeni agregatnog stanja, prikazane linijom napetosti, jednim od ta dva podatka (p ili 7) odreden je odmah i drugi (T'ili p) i me smiju se proizvoljno zadati obadva! Svojstvo je heterogenih smjesa da je svaka njihova veligina stanja prosjek dotiéne veligine stanja jedne i dnige faze, ovisno o udjelu svake od njih. Oznadimo li sve veligine koje se odnose na vrelu kapljevinu jednom crticom ("), a one koje se odnose na suhozasiéenu paru dvjema crticama (""), maseni udio suhozasiéene pare u smjesi vrele kapljevine i suhozasiéene pare ("mokroj pari"), tzv. sadréaj pare definiran je izrazom: mi k = (kilograma suhozasiéene pare po kilogramu mokre pare) Lap is pomoéu njega mogu se izraziti sve velitine stanja mokre pare: mm bbe lytev" 9 avtx(y-¥ "kg, : i , ) ue Veligine stanja mokre pare su hel ex(p-H) Weg ili kilkg, prosjek veliina stanja vrele s=s'tx(s’-s’) kg K) ili ki/(kg K), kapljevine i suhozasiéene pare! usu'tx(u"-u') — Skg ili ki/kg, (alii: w=h-pv)! Od velitina stanja tvari Kojima se najée8¢e shuZimo u proragunima, uz tlak i temperaturu joS su specifiéni volumen v, specifiéna entalpija h, specifiGna entropija s i sve njih treba navesti kao brojéane vrijednosti u tablicama ili dijagramima. Specifitna unutarnja energija se obiéno ne navodi jer zauzima prostor, a nije nuzna, buduéi da se njen iznos moze izracunati iz definici ske jednadzbe (w= — pv). Pri ofitavanju podataka iz tablica posebnu pozornost treba posvetiti integracijskim konstantama za veligine stanja uh i s! Naravno, unutar jednog izvora podataka integracijska je konstanta za svaku vrstu velicine stanja ista, a je li ona ista iu nekom drugom izvoru podataka, najlakée se provjeri tako da se nade jedno toplinsko stanje koje je SadrZano u oba izvora i u njima se usporedi iznos svake veliéine stanja - ako su brojevi isti, ionstante su iste, a ako se razlikuju, svaka brojéana vrijednost je u jednom izvoru veéa ili manja od odgovarajuée vrijednosti u drugom izvoru za ist iznos! Toplina isparivanja r po definiciji je toplina koju treba pri stalnom tlaku (i temperaturi!) dovesti jednom kilogramu vrele kepljevine da bi se potpuno ispario u suhozasiéenu paru MoZe se izraziti na vise natina, uzimajuéi u obzir stalnost tlaka ili stalnost temperature: a WW au? -u'+ p(v'=v)=7 (7-5). Clapeyron-Clausiusova jednad%ba povezuje toplinu isparivanja r na nekoj temperaturi 7, s termickim veliginama stanja(v", v', p iT) i u njoj je sadrZana derivacija linije napetosti (slika 1), dp/d7. Clapeyron-Clausiusova se jednadZba moze primijeniti i na ostale promjene agregatnog stanja koje takoder teku u skladu linijom napetosti, ali treba zamijeniti Hlanove r (toplina potrebna za doti¢nu pretvorbu agregatnog stanja), v” (konaéni volumen tvari) i v’ (poéetni volumen tvari). Linija napetosti Jed-voda nagnuta je wlijevo, jer (iznimno kod HO!) krutina ima veéi volumen od kapljevine.Predlosci za vjezhe tz Termodinamike | 104 Zbog jednostavnosti, potrebne veligine stanja svih tvari za koje ne vrijede jednostavni idealizirani zakoni ogitavaju se kao brojéane vrijednosti iz tablica ili dijagrama. Time se izbjegava uporaba obiéno vrlo sloZenih analiti¢kih izraza kojima se aproksimitaju. veze izmedu pojedinih velitina stanja takvih tvari. NaZalost, to znaéi da za dotignu tvar moramo imati na raspolaganju takve tablice ili dijagrame. ‘Naputei koji slijede odnose se prvenstveno na "vodu'" (HzO), jer je ona najéeSéa realna twar i na ispitu, iako se oni navelno (uz pretpostavijenu dostupnost tablica ili dijagrama) mogu primijeniti j na bilo koju tvar éije se stanje u procesu nalazi blizu promjene agregatnoga stanja. Buduci da se Gesto moramo sluziti razlititim izvorima podataka za istu tvar (dvjema tablicama ili tablicama i dijagramom i sl), svakako prife prve uporabe takvih izvora treba provjeriti sve integracijske konstante koritene u ‘Najjednostavnije je sluziti se tablicama/dijagramima u kojima su integracijske konstante iste! Najpraktidnije je potrebne veliéine stanja ( v, h, 5) otitavati iz sljedecih izvora: - za vrelu kapljevinu i suhozasiéenu paru iz "Tablica za vrelu kapljevinu i suhozasiéenu paru" (Toplinske tablice -FSB Zagreb; Kraut, Ranjevié, InZenjerski priruénik). Obitno se navode usporedo dvije tablice — u jednoi su podaci poredani prema (zaokruzenim) vrijed- nostima tlaka, a u drugoj prema temperaturis - za mokru paru racunaju se iz podataka za vrelu kapljevinu i suhozasigenu paru. Neki se podaci mogu i oéitati iz Mollierovog ,s-dijagrama (u uokvirenom podrugju na slici 2); ~ za pregrijanu paru postoje tablice (Toplinske tablice -FSB Zagreb; Kraut, Raznjevié, Inzenjerski prirutnik), ali su vrlo opseZne, jer za velik broj zaokrudenih vrijednosti tlaka treba navesti po ti podatka (v,h,s) za niz zaokruzenih vrijednosti temperatura. Medwvrijednosti se odreduju inter-polacijom, koja je zamrsena, ako se mora provesti 1 po tlaku i po temperaturi. U tom se podrugju veligine stanja lakSe otitavaj iz Mollierovog h,s-dijagrama, Osim opseZnosti, mana tablica je i oteZano praéenje procesa u njima — primjerice, izentropa je w h,s-dijagramu okomica i vrlo se lako na njoj ofitavaju sve potrebne velitine stanja, dok bi se u tablicama za odredivanje istih podataka moralo provesti niz vigestrukih interpolacija TO) veola ‘n(kitea) Postsevtaniceza | pregana para apleving pregrjanu pani | pothiadenukapljevinu Py (Kraut, Raznjevié, | Inzenjersk prruénik) suho- zasiéena rok para para uMolierovor h,s- diagranuumjerts | | sourecen je ove ao veligine stanja vrele kapijevine i suhozasiene pare oéitavaju se iz Toplinskih tablica, a za mokru paru raéunaju se ka0 njibov prosiek 3 KalkgK) ski K) Slika 2. T,s-dijagram i h,s-dijagram za éistu tvar =z pothladenu kapljevinu takoder postoje tablice ~ redovito se uklapaju u tablice za Pregrijanw paru i to tako da se, za svaki tlak, za nize temperature navode veligine stanja pothladene kapljevine, a 2a viSe temperature velidine stanja pregtijane pare, Dijeli ih erta koja simbolizira stanje zasi¢enosti tvari (vrela kapljevina, mokra para i suhozasiéena para)Predlosci za vietbe iz Termodinamike I 105 za dotiéni tlak. Nemamo li pri ruci takve tablice, velidine stanja pothladene kapljevine moZemo odrediti na jedan od sljedeéih natina: = koristeéi se praktitkom nestlaéivoséu kaplievine, moZemo zanemariti utjecaj tlaka i umjesto velicina stanja pothladene kapljevine tlaka p i temperature T otitati velitine stanja yrele kaplievine iste temperature T., bez obzira to ona ima nizi tlak, p'(T)

v« (malo kapljevine i puno pare), dovodenjem topline kapljevina isparava, pa moze i nestati. Daljnjim pregrijavanjem pare tlak bi i dalje rastao (py > pz), ali umjereno. W< Vi ve? VK (m/kg) SSlika 4 lzchomi proces u p.v-i T,s-djagramu entropski (ravnoteZni adijabatski) proces ( s = konst., g-2 = 0) , Slika 5 Za sve totke vrijedi uyjet s, =, =s=konst. Ako su tofke u podrugju mokre pare, vrijedi: ss _s-sf 5-8 x sist priéemu se sf is} otitavaju za tlak p, (temperatura 7}), a 7 is} za tlak pp (ili 7). Rad izentropske ekspanzije (kompresije) odreden je jednadzbom: Weg =U, -U, =m (u ~us)= (I= py ¥) hy + Pa V2): B (k) > si 825), a kod odvodenja topline entropija se smanjuje manje nego Sto bi to zbog odvodenja topline trebala! Pada li tlak zbog trenja pri strujanju kroz izoliranu cijev, ishod je isti kao i kod priguSivanja, (1, =H, i py < p,),iako kod strujanja kroz cijev tlak zbog trenja pada pomalo duz cijevi, a kod priguSivanja pad tlaka je Koncentriran u prigusiliStu i neposredno iza njega. PriguSenje (adijabatsko) struje tvari, Slika 7 Do prigusenja dolazi kad struja tvari pri strujanju kroz cijev naide na naglu i nepravilnu prepreku, koju ne moze obiéi bez vrtlozenja i s njim skopéanog vrlo intenzivnog trenja. Za priguSenje se uvijek pretpostavlja da tee adijabatski, pa za nj uvijek vrijede izrazi A,=H i P2 > S [Kikg K)] 81 v nike) [Kika KY) Sika 8 Adijabatska ekspanzija u otvorenom sustavu u p.v-i h.s-djagramu (puna crta ~bez trenja, etkana cata ~s trenjem). Lievo od ertkane crte 1-2 nema Srafure u p.v- s (kdi(kg K)] Slika 9 Adijabatska kompresija u otvorenom sustavu u p,v- i h,s-dijagramu (puna crta - bez trenja, crtkana crla ~ 5 trenjem, Levo od ertkane crte 1-2 nema Srafure u p,v-djagramu MijeSanje dviju ili vie struja (iste) tvari ‘NeravnoteZan i izrazito nepovratan proces. Na mijeSanje dviju ili vise struja iste tvari, koje razmjerno malim brzinama dostruja- vaju u mjeSaligte moze se primijeniti prvi glavni stavak u skraéenom obliku: 11 kojem entalpiju unosi "n" inosi je mjeSavina, Slika 10. Ako ulazne struje dostrujavaju s razlivitim tlakovima, tlak nastale mjeSavine ne moze biti vedi od najnizeg ulaznog tlaka. ulaznih struja, a Oznagimo lis dax¢ = o4ns Protoénu masu mjefavine, a8 2) =4q)/dnyq maseni udio (adanim) izlaznim tlakom py. i entalpijom: 2+ Want) ing = Fort Ine “a MijeSanje struja iste tvari moze se prikazati i u A.s- dijagramu za dotiénu tvar, pa se i stanje mjeSavine moze odrediti s pomoéu grafike konstrukcije prika- zane (za mijeSanje dviju struja) na slici 10. 2243 (en) (kakg K)] Sika 10 Adijabatsko mijeSanie u h.s-cjagrams -te struje u mjeSavini, stanje mjeSavine odredeno je 4l - Gens Ps, Pr aston TP In ys Pr | 1 12Predloici za vjezbe iz Termodinamike I 1 POVRATNI PROCESI S "PAROM" U ZATVORENOM | OTVORENOM SUSTAVU Uz iste pretpostavke i ogranigenja koji su opisani ranije za idealne plinove, rad dotiéno snaga povratnog (reverzibilnog) procesa raéunaju se s pomoéu istih opéih formula, jedino se veligine stanja moraju oditavati iz tablica ili dijagrama, ili jzraéunavati iz takvih oéitanih podataka. ZATVORENI SUSTAV: rad povratnog procesa od stanja 1 do stanja 2 odreden je izrazom: Woyy =U, ~Us Tas (5, = S2)+ Pox (VV) = mlm ts Ta, -82)4 Paved) SF p (bar) So. 3s S [kdi(kg K)) Ako je totka "2" u ravnotezi s okoligem (p2 = poi i T= Tox), Wov_ se oznatava kao Wax - OTVORENI SUSTAY: snaga povratnog procesa od stanja 1 do stanja 2 odredena je izrazom: a Tox= konst. =~ = v (rkg) 5 Paha K)] Ako je totka 2 u ravnotezi s okoligent (2 = Pot i T= Tox), Ppov se naziva "eksergija" stanja 1 Prikaz procesa u otvorenom sustavu u 7,s-dijagram isti je kao i gore i nije nacrtan. Razmak tofaka 3 i 4 u h,s-dijagramu vrlo je malen, a po iznosu odgovara fehnickom radu kompresije od totke 3 do 0 (ovdje takoder vrlo maloj povrSini u p,»-dijagramu!). (lako nageini, gornji su prikazi prilagodeni "vodi" kao radnoj tvari, jer je stanje ravnoteze s okoligem (pox= 1 bat, Tac 293 K) 2a nju u pothladenom podrugju! Za neke druge radne tvari stanje ravnoteze s okoli8em (pa, Tok) moze biti npr. u podrugju pregrijane pare. ©Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 112 121. U uspravnome neizoliranom cilindra nalazi se 0,1 kg mokre vodene pare (x; = 0,5 kg/kg). Tezina utega na stapu odreduje stalan pretlak od 0,2 bar, a okoligno je stanje 1 bar i 20°C. Predajuéi toplinu okoli8u, sadrZaj se cilindra hladi do okoli8ne temperature, a) Koliko se topline preda okoli8u u tome proces? Koliki gubitak rada nastaje zbog nepovratnosti izmjene topline? b) Koliki je volumen radne tvari na potetku, koliki u trenutku kad nestane sva para, a koliki na kraju hladenja? Proces s parom skicirati u T,s-dijagramu! rm Rjedenje:Predlosci za vjetbe iz Termodinamike 1 113 122, Uspravni, prema van izolirani, cilindar promjera 200 mm sadrai Silitara vreie vode i neSto suhozasiéene vodene pare. SadrZaj cilindra je zaivoren pomignim stapom mase 66,6 kg, koji je u potetnom stanju udaljen 25 cm od dna cilindra. SadrZaj cilindra se grije elektrignom grijalicom (zanemarivog volumena) udina 1 kW, ugradenom u prostor cilindra, Stanje okolia je 1 bar i 20°C. a) Ako je hod stapa prema gore ogranigen granitnikom tako da je najveéa udaljenost stapa od dna cilindra 1 m, kako dugo treba grijalica biti ukljuéena éa bi se stap podigao do granitnika? b) Ako bi grijalica ostala i dalje ukljuéena, nakon koliko vremena bi tlak u cilindru poprimio vrijednost 5 bara? Skica procesa s parom u p.v- i 7,s-dijagramul! #9 Rjedenje:Predlosei za vjezbe iz Termodinamike I 14 123. U cilindru promjera 200 mm, u pogetnom volumenu 0,02 m’, nalazi se 0,2 kg mokre vodene pare temperature 200 °C. U prostoni cifindra je i elektritna grijalica (zanemarivog volumena) ugina 500 W. Osiguranjem potrebnih uvjeta vanjske mehanitke ravnoteze, u cilindru se postiZe ravnote2na izofermna ekspanzija pare. a) Koliko dugo (nakon ukljuenja grijalice) treba vanjska sila na stap biti stalna? b) Kolika treba biti ukupna sila izvana na Klip po isteku 5 minuta od ukljutenja grijalice? ©) Koliki rad izvr8i para svojim Sirenjem u eijelom procesu? Proces s parom skicirati u p,v- i 7;s-dijagramu! *** RjcSenje.Predlasci za viezbe iz Termodinamike I 115 124, Posuda stalnog volumena 200 litara sadrai 20 kg mokre vadene pare temperature 200 °C. Odvodenjem topline u okoli§ (stanja 1 bar i 20 °C) para se u posudi obladi na temperatura okoliga, a) Koliko se topline za vrijeme hladenja odvede u okolis? b) Ako bi se nakon ohladivanja na okolignu temperaturu otvorio ventil na vrhu posude, zbog podtlaka u posudi u nju bi uSao okoligni zrak. Koliko bi zraka uslo u posudu i kakav bi bio maseni sastav tako nastale mjeSavine vodene pare i zraka? (Pri odredivanju toga sastava paru treba promatrati kao idealni plin). +* Riedenje:Predlosci za viedbe iz Termodinamike 116 125. Uspravna cilindriéna posuda, promjera 0,5 m i visine 1 m, do poloviee je ispunjena vrelom vodom okoli8nog tlaka 1 bar, a u ostatku je posude suhozasi¢ena vodena para. Posuda je prema van izolirana, a unutar posude nalazi se elektritna grijalica snage 3 kW i zanemarivog, volumena. Nakon ukljuéenja grijalice tlak i temperatura u posudi se poveéavaju. Kad kazaljka manometra pokaze 9 bar, na vrhu posude otvori se ventil kroz koji izlazi upravo toliko pare da tlak u posudi ostaje stalan tijekom daljnjeg dovodenja topline. Koliko vremena nakon ukljuéenja grijalice treba Sekati do otvaranja ventila, a koliko jo8 zatim da bi se razina vode u posudi opet vratila na polovicu visine? *% Rjedenje:Predloici za viezhe iz Termodinamike I 7 131. U pregrijatu pare pregrijava se 20 000 kg/h mokre vodene pare tlaka 30 bara i sadrZaja pare x1 = 0,98 kg/kg na 400 °C. Za to potreban toplinski tok daje struja dimnih plinova, svojim hladenjem od 1100 °C na 700 °C. Treba izraéunati potreban toplinski kapacitet struje dimnih plinova i gubitak snage zbog nepovratnosti izmjene topline za dva sluéaja: a) izmjenjivat je toplinski izoliran od okoli8a; b) izmjenjivaé nije dobro toplinski izoliran, pa se 5% od toplinskog toka kojeg oslobadaju dimni plinovi predaje okoligu temperature 20 °C. 4% Rjegenje:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike I 118 132. U izoliranom mjeSalistu mijeSa se struja suhozasiéene vodene pare tlaka 20 bar sa strujom pregrijane vodene pare stanja 16 bar i 300 °C. Kolike moraju biti protoéne mase jedne i druge struje, da bi se dobilo 1000 kg/h mjeSavine (pare) stanja 10 bar i 260°C? Koliki je gubitak snage u ovom procesu, ako je temperatura okoliga 10 °C? Proces skicirati u h,s-dijagramu! ** Rjedenje:Predlosci 2a vjetbe iz Termodinamike I 119 133. Kroz cijev unutamjeg promjera 90 mm dostrujava pregrijana vodena para stanja 10 bar i 300 °C brzinom 10 m/s, a) Kolika je eksergija te pare, ako je stanje okolia | bar i 20°C? b) Koliki bi bio protoni volumen te radne tvari u poéetnom stanju, a koliki nakon postizanja ravnoteze s okoligem? Skicom u p,V- i T-s-dijagramu prikazati kako bi trebao teéi proces u kojem bi se dobila tolika snaga, a u h,s-dijagramu prikazati iznos eksergije! * RieSenje:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike 1 120 134, Vrela voda temperature 120 °C dostrujava kroz cijev unutamjeg promjera 40 mm_ stalnom brzinom 0,4m/s, te se pri prolasku kroz poluotvoreni venti! priguSuje i ulazi u uspravnu cilindriénu posudu promjera 0,5 m, u kojoj se s pomoéu vakuum-pumpe odrZava 40 %-tni “vakuum” pri okoliSnom tlaku | bar. a) Kolika je temperatura vode u posudi nakon priguSenja? b) Za koliki usisni volumen treba dimenzioni- rati vakuum-pumpu za odsis nastale pare? Ako vakuum-pumpa izbacuje Komprimiranu aru u okolig, kakvo je stanje pare nakon izentropske kompresije i koliko se snage tro8i 2a pogon vakuum-pumpe? ©) Pumpa za odsis nastale vode ne radi neprekidno, veé se ukljuéuje povremeno. Koliko vremena treba proteci dok pumpa ne radi, da se razina vode u posudi povisi za 0,5 m? Ako pumpa, kad radi, odsisava | lit's vode iz posude, koliko dugo pumpa mora raditi da se razina vode opet spusti za 0,5 m? Skica w h,s-dijagramu! pumpa za vodu +H Riesenje:Predlosci za vjezbe iz Termodinamike 1 121 KRUZNI PROCES! S "PAROM" KAO RADNOM TVARI Kruzni procesi s parom kao radnom tvari izvode se redovito kao niz. nadovezanih otvorenih. procesa, Primjena tvari Koja u tijeku procesa mijenja agregatno stanje ima nekoliko prednosti uw odnosu na kruzne procese s tvarima koje su u procesu trajno u plinovitom stanju: - izmjenu topline najjednostavnije je ostvariti pri izobarnom strujaniu kroz izmienjivac topline, a za takve tvari izobama je promjena stanja ujedno i izorermna u tijeku promjene agregatnog stanja, pa se proces bar djelomitno pribliZava Camotovu procesu; - za pretvorbu agregatnoga stanja tvari trosi se velika koligina topline, pa je dovoljna i ‘manja protogna masa takve tvari da bi primila zadani toplinski tok, Sto u naéelu dovodi do manjih uredaja; - kod kruznih procesa neto dobivena snaga, osim sto je jednaka razlici dovedenog i odvedenog toplinskog toka, jednaka je i razlici dobivene i utroSene snage, dakle, jednaka je razlici tehnigkog rada dobivenog ekspanzijom i tehnitkog rada utroSenog za korapresiju. Buduéi da na iznos tehnidkog rada bitan utjecaj ima volumen radne wari (wen =-Jvdp), velika razligitost specifitnog volumena pare i kapljevine ima tu korismu posljedicu, da ekspanzija pare velikog specifiénog volumena daje puno rada, a kompresija kapljevine malog specifiénog volumena trosi malo rada. Tako se, od snage koju daje turbina, samo mali dio tro8i na pogon pumpe za stlativanje vode (kondenzata). DESNOKRETNI PROCES! (Procesi parnog postrojenja) Danas se uglavnom jo’ primjenjuju za velike snage (termoelektrane, nukleame elektr pogon brodova). Radna je tvar daleko najéeSée voda (vodena para). Zbog teZnje za Sto boljim procesom, danaSnja postrojenja sadrZe veliki broj dodataka koji poboljSavaju nagin odvijanj procesa i vrlo su slozena, ali imaju i veliki stupanj djelovanja. Svako se, i najsloZenije postrojenje sastoji od svega nekoliko vrsta pojedinaénih uredaja ili strojeva za provedbu pojedinog dijela kruznog procesa, a to su: IZMJENSIVACI TOPLINE lzmjenjivaéi topline sluze za dovodenje topline radnoj tvari ili za odvodenje topline od nje. Tako se zbog trenja tlak radne tvari mode smanjivati, redovito éemo ga smatrati konstantnim, 4}, pretpostavljat Gemo da je izmjena topline izobaran proces. Bez obzira na to od kojeg toplinskog (“ogrjevnog") spremnika radna tvar prima toplinski tok, ili kojem ga toplinskom (“rashladnom") spremniku predaje, izmijenjeni se toplinski tok ratuna uvijek s pomocu razlike izlazne i ulazne entalpije cadne tvari za doti¢ni izmjenjivat: ®,, =H, ~H, = 4, (h,~h,)=-®, - za dovodenje topline radnoj tvari sluze: GENERATOR PARE ("PARNI KOTAO") ® naziv je za skup izmjenjivaéa koji dobivaju kondenzat (vodu) iz napojne pumpe i iz nje pri stalnom tlaku proizvode paru. Kao ogrjevni spremnik mogu posluziti vruéi dimni plinovi nas- tali izgaranjem, energija oslobodena nuklearnom reakcijom, koncentrirani snop sunéevih zraka i sl Sastoji se tipigno od zagrijaéa vode, isparivata, a Gesto i pregrijaéa pare. Ako se ne trazi drukéije, raguna se ukupno dovedeni toplinski tok radnoj tvari s pomoéu gomje formule, a moze se ratunati —pumpe i zasebno za svaki dio promjene stanja radne tvari ‘sunozasi- Gena paraPredlosci za vjezbe iz Termodinamike 1 122 MEDUPREGRUJAC PARE — esto se, radi | —__ poboljanja termiékog stupnja djelovanja procesa, ——P> TOPLINSKISPREVNK —P> ekspanzija u turbini prekida i para se s pomoéu Lip cijevi vraéa u medupregrijaé pare, koji se fiziéki louvver jiava pri p= konst. nalazi u sklopu generatora pare, ponovo se (izobamo) pregrije i drugom cijevi vrati u drugu Pap) Paty (*niskotlagnu”) turbinu za daljnju ekspanziju. Ta? Ts - za odvodenje topline od radne tvari suze: — lea KONDENZATOR - izmjenjivaé topline u""iSrconeaia® *Fendenants kojemu se para nakon ekspanzije u turbini hladi —_paraiztutie "@8H84N@ para tabine predajuéi toplinski tok izravno okoliu (rijeénoj, jezerskoj ili inoj okoliSnoj vodi, zraku). Dakle, uvietima hladenja nametnuta je temperatura u kondenzatoru (malo iznad okoligne) pa je, zbog promjene agregatnog stanja, njome odreden i tlak u kondenzatoru. Za vodu je, zbog njene linije napetosti, taj tlak znatno niZi od okolisnoga (w kondenzatoru je podtlak!). "GRIJALICA" je naziv za izmjenjivaé topline koji sluzi za to, da se s pomoéu toplinskog toka oslo- bodenog kondenzacijom pare grije neka druga struja tvari. Dakle, u njoj se para zapravo hladi (konden- zira), a grijalicom se naziva zato, jer se njenim korisnim uéinkom smatra ba zagrijavanje te druge struje tvari, Sluze za dobivanje "tehnoloske topline” za razliite procese (kemijske procese, destila iskuhavanja, suSenja i sliéno), alii za grijanje naselja. Kod grijalice potro8aé topline odreduje femperaturu na kojoj mora teéi kondenzacija pare da bi se dobio trazeni koristan uéinak! Buduéi da para oslobada toplinski tok kondenzacijom pri stalnom taku, trazena temperatura i linija napetosti radne tvari (vode) odreduje tlak Koji ‘mora para imati na ulazu u grijalicu. Ako se para uzima iz turbine, bitno je da ona ima taj tlak (ako je pregrijana, moze imati i vi8u temperaturu od trazene, ali mora imati trazeni tlak!). force J ¥ LO EKSPANZIJSKI I KOMPRESIJSKI STROJEVI U parnim postrojenjima kao ekspanzijski strojevi pojavijuju se parne turbine i (danas rjede) stapni parni strojevi, a kao kompresijski strojevi iskljuivo ("napojne") pumpe za kon- denzat, bilo rotacijske bilo Klipne. "Kompresijski cilindri" koji bi stlativali mokru paru ne primjenjuju se. U svim se tim strojevima pretpostavlja izentropska promjena stanja. Snaga koju takvi strojevi daju ili tro%e raéuna se kao: Pq =H,—H, =4, (yh), a zbog gomje pretpostavke vrijedi uvjet izentrope: s2 = s1. me Kod pumpi, zbog prakticke nestlacivosti kapljevine, razlika ) SIRO) Je entalpija h — A = 0, pa je snaga koju one trose zanemariva ReeenE pone rice (u odnosu na snagu koju daje turbina). Zelimo li ipak izra- ——_KLPNA ROTACUSKA unati snagu pumpe, zbog v, =v, =v=konst. mozemo se 4@ 2, @ osluziti pribliznim izrazom: _ SO , Q Dr. P, » (2-2). aePredlosci za vjeibe iz Termodinamike 1 123 POMOCNI UREDAJLI PROCESI CUEVI za transport radne tari od jednog do drugog uredaja. Obigno se pretpostavlja da su izolirane i da u njima nema trenja. Tada se toplinsko stanje radne tvari prolaskom kroz njih ne mijenja. U suprotnom se sluéaju mora totno opisati ima li izmjene topline (®,,) duz cijevi, koliko i u kojem smjeru, te pada li tlak zbog trenja i za koliko. Jednadzba =H, Hy = qq (hy ~hy) povezuije stanje tvari na ulazu i na izlazu iz cijevi i kad ima trenja i onda kad ga nema. MIESALISTA za mijeSanje dviju ili vise struja iste vari razlititog toplinskog stanja. MijeSati se moze vise struja kapljevine (kondenzata), kapljevina s parom, vie struja pare i sl. Ovdje obiéno presutno pretpostavljamo da je mjeSali8te izolirano. Specifiéna entalpija hy. zajedno sa zadanim tlakom pm odreduje konatno stanje mjeSavine. PRIGUSILISTA za (adijabatsko) prigusenje struje tvari. \ako je termodinamitki vrlo proces se esto koristi za jednostavnu regulaciju protoka tari kroz neki uredaj ili grupu ‘uredaja, te za regulaciju tlaka u njima, Za proces vrijedi poznata jednadzba hy = hn. NACIN "OSNIVANJA" KRUZNOG PROCESA S PAROM Osnova desnokretnih kruznih procesa s parom je tzv. Rankineov proces, ali se u nj vrlo testo uvode razligita poboljSanja. Kakav god bio promatrani proces, tijek proraéuna u zadacima je uvijek isti — prema opisu u tekstu "slaze" se proces sastavljen od opisanih osnovnih proce- sa. Za svaki pojedinacni uredaj vrijede gore napisane formule, iz kojih se dobije trazeni podatak doti¢nog uredaja (dovedeni/odvedeni toplinski tok, dobivena/utrosena/mehaniéka snaga, izlazno stanje radne tvari), a po pottebi ‘mogu se izraéunati i velitine koje vrijede za proces kao cjelinu. Posebnu pozomost treba posvetiti protoénim masama radne tvari kroz pojedini uredaj! Kao primjer pokazan je Rankineov proces s regenerativnim predgrijavanjem kondenza- ta, kod kojeg se dio pate uzima iz turbine i mijeSa s kondenzatom iz kondenzatora, ht rik) on ae Phen Sie Ss 6 Yo KM A © Xe a a 4 oy 5, es 5 KANG) errs) Rankineov proces s regenerativnim predgrijavanjem kondenzata u T.s i h,s-dijagramuPredlosci za vjezbe iz Termodinamike 1 124 LIJEVOKRETNI PROCES! (Rashladni procesi, “Dizalice topline") Lijevokretni kruZni procesi uzimaju toplinski tok iz bladnijeg spremnika i uz utroSak meha- nitke snage prebacuju ga u topliji spremnik. Ovisno o namjeni, dijelimo ih u dvije grupe: 1) rashladni procesi uzimaju toplinski tok iz hladnog spremnika — hladionice — i uz utroSak mehanike snage prebacuju ga u topliji spremnik — obitno okoli8. Primjenjuju se za odréavanje niskih temperatura u hladionicama; 2) "dizalice topline" ili “toplinske pumpe', Koje toplinski tok uzimaju iz okoliSa i uz utroSak mehani¢ke snage prebacuju ga u neki jo topliji spremnik — npr. toplu vodu. Primjenjuju se za zagrijavanje prostorija ®. mal u okolig of u topliji spremnik @ @ @ KONDENZATOR KONDENZATOR PRIGUSNI PRIGUSNI af} izhladionice KOMPRESOR Lijevokretni krugni procesi s "parom" kao radnom tvari koriste se gore nabrojanim prednos- tima pare (povezanost tlaka i temperature pri promjeni agregatnog stanja, veliki toplinski kapacitet radne tvari), ali kao radna tvar se odabire ona, éija je linija napetosti takva, da uz razumne tlakove omoguéava postizanje trazenih (niskih) temperatura. Voda ne dolazi u obzir, jer kapljevina postoji samo iznad 0°C, i to pri vrlo niskim tlakovima i velo velikom volumenu, zbog éega bi potrebna snaga (tehnivki rad!) za kompresiju bila vrlo velika! Tvari koje dolaze u obzir su: amonijak, metil-klorid, razligiti freoni i niz drugih. U osnovnom obliku lijevokretni se procesi sastoje od nekoliko tipitnih dijelova (oznake su uskladene sa skicom postrojenja i prikazom u dijagramima): - isparivaé — izmjenjivat topline u kojem hladniji spremnik temperature Tys predaje top! ski tok jo8 hladnijoj radno} tvari (Z; < Tus). Tlak radne tvari je nizak, prema njenoj liniji napetosti. Izmijenjeni toplinski tok odreden je jednadzbom: = Hy = He = dy (ly ha) = kompresor — usisava radnu tvar niskog tlaka iz isparivata i, uz utro8ak mehanitke snage, tlaéi je na vi8i tlak kondenzatora. Pretpostavljamo izentropsku kompresiju, i mehanitka se snaga raéuna prema jednadzbi: Pag = Hy Hy =4q (yh) - kondenzator — izmjenjivat topline u kojemu kompresijom ugrijana radna tvar visokog tlaka kondenzira pri temperaturi visoj od temperature toplijeg spremnika (T,>Trs) i predaje mu toplinski tok. Tlak radne tvari odreden je njenom linijom napetosti. Izmijenjeni toplinski tok odreden je jednadzbom: =H, -H, =4,, (hy -h,) - prigusni ventil ili kapilara — sluzi za snizenje tlaka radne tvari (priguSenjem) s visokog kondenzatorskog na nizak isparivatki tlak. Iako je priguSenje termodinamicki lo8 proces, primjenjuje se jer je uredaj (ventil) jednostavan, moze mu se regulirati rad, a i jednostavno ga je odrzavati. (Problem je u tome &to iz kondenzatora dolazi kapljevina, a nakon snizenja tlaka dobije se mokra para — da i napravimo stroj u kojemu bi se odvijala takva ekspanzija,Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 125 snaga koju bi on davao bila bi zbog malog volumena kapljevine u odnosu na paru mala prema snazi utro8enoj za pogon kompresora!).. Za priguSenje vrijedi jednadzba: H,=H, ili y= = Py < Pa = Py TK) 1h (klkg) 's kalifkg K) = KG) Kapljevina stanja 3 (izlaz iz kondenzatora i ulaz u prigusni ventil), koja je na slici prikazana malo u pothladenom podruéju (T;< T;), moze biti i vrela kapljevina (T= T), ali bi se onda “linija" priguSenja 3 - 4 pomakla vie udesno, pa bi priguSenjem nastalo viSe suhozasiéene pare u mokroj pari, Sto znati da bismo (za isti toplinski tok odveden iz hladnijeg spremnika) kroz isparivaé morali propustati vecu protoénu masu mokre pare, To bi znaéilo i da bi za pogon kompresora trebalo dovoditi vecu snagu, jer bi poveéana prototna masa suhozasiene pare stanja 1 imala veéi prototni volumen! Istina jest da bi se, odreknemo li se pothladenja kondenzata, temperatura kondenzacije 7, mogla spustiti blize temperaturi Trs (smanjio bi se tlak p,), Sime bi se smanjila i razlika entalpija (Fi — 1), ali je dvojbeno bi li potrebna snaga za pogon kompresora (koja je onda umnozak poveéane prototne mase i smanjene razlike entapija) bila manja! Toéan odgovor mogao bi dati tek usporedbeni proraéun tih dviju inatica konkretnog procesa. U svakom sludaju, za snizenje temperature kondenzacije bila bi potrebna veéa povrsina kondenzatora. Odsis suhozasiéene pare (stanje 1) iz isparivaéa nosi i odredeni rizik, jer se u stvarnosti moze dogoditi da struja pare ponese sa sobom i nesto kapljica kapljevine i da se one pri duljem radu potnu nakupljati u cilindru kompresora. Kad bi ih se nakupilo toliko da ispune tzv. "Stetni prostor” kompresora (razmak izmedu glave cilindra i klipa kad je u gornjoj mrtvoj totki), zbog nestlaéivosti kapljevine mogu izazvati tvrdi udar i lom kompresora! Zbog toga se iz isparivaca odsisava suhozasiéena para samo kad postoje jaki razlozi za to, a to je praktitki samo kad je radna tvar amonijak, jer su kod njega izobare pregrijanog podrugja vrlo strme, pa bi najmanje pregrijanje pare jako poveéalo potrebnu snagu za pogon kompresora. Da se izbjegne opasnost Joma, kompresori za amonijak imaju (obiéno) glavu cilindra pritegnutu na tijelo cilindra ne s pomoéu praktiéki krutih vijaka, nego preko (jakih, ali ipak elastignih) opruga! Kod ostalih radnih tvari, éije izobare pregrijanog podruéja nisu tako strme, u kompresor ulazi malo pregrijana para radne wari (za npr. (5+ 10) °C iznad temperature zasi¢enja 7; pri tlaku uisparivaéu p;). Time se iskljuéuje opasnost “twrdog udara” pri radu kompresora. ®Predloici za vjetbe iz Termodinamike | 126 141. U Rankineovu procesu pamni kotao proizvodi 35 000 kg/h pregrijane vodene pare stanja 50 bar i 470°C. Para se odvodi u turbinu u kojoj izentropski ekspandira do kondenzatorskog tlaka 0,06 bar, a zatim se u kondenzatoru potpuno ukaplji (kondenzira). Kondenzat se pumpom tiaéi na kotlovski tlak 50 bar i utiskuje u kotao. a) Koliki su snaga turbine i termi¢ki stupanj djelovanja opisanog procesa? b) Kolike bi bile te vrijednosti u procesu koji bi se koristio istom parom koju dobavija kotao, ali u procesu s regenerativnim predgrijavanjem kondenzata? (Jedan dio pare se iz turbine “oduzima” na tlaku 10 bar, a ostatak ekspandira dalje do kondenzatorskog tlaka 0,06 bar. Para izdvojena iz. turbine, mije8a se s hladnim kondenzatom koji izlazi iz kondenzatora (stlagenim na 10 bar), a prototne mase se tako odabiru, da mijeSanjem nastaje vrela voda tlaka 10 bar, koja se drugom pumpom tlagi na kotlovski tlak 50 bar i utiskuje u kotao.) Procese skicirati u zasebnim T,s- i h,s-dijagramizaa! #68 Rjedenje: a) Rankineov proces Rankineov proces s regenerativnim predgrijavanjem kondenzataPredlosci za vjezbe iz Termodinamike 1 127 142, Para turbina dobiva iz kotla vodenu patu stanja 60 bar i 430 °C. Nakon ekspanzije u prvom stupnju turbine, odvaja se dio pare i odvodi u “grijalicu”, u kojoj potpuno kondenzira pri temperaturi 120 °C zagrijavaju¢i predanim toplinskim tokem 200 000 kg/h vode od 70 °C na 90°C. Ostatak pare dalje ekspandira u drugom stupnju turbine do kondenzatorskog tlaka 0,06 bar i zatim u kondenzatoru potpuno kondenzira a) Koliko rashladne vode treba dovesti za hladenje kondenzatora, ako je trazena ukupna snaga turbine 7500 kW, a dopuSteno je da se rashladna voda u kondenzatoru zagrije za 10°C? Koliki je (wkupno) dovedeni toplinski tok u kotlu, ako se sav kondenzat vraéa u kota0? b) Kolika je snaga potrebna za pogon napojnih pumpi kotla, kojima se kondenzat iz grijalice i onaj iz kondenzatora vraéaju u kotao, ako vodu smatramo nestlagivom? Koliko postotaka od snage dobivene u turbini se tro$i za pogon tih pumpi? Skica procesa u T,s- i h,s-dijagramu! 40% RieSenje:Predlosci za vjetbe iz Termodinamike I 128 143. Pani kotao proizvodi 40000 kg/h vodene pare stanja SO bar i 550°C, koja u turbini ekspandira u dva stupnja, Nakon prvog stupnja turbine, dio pare se odvodi u grijalicu u kojoj potpuno Kondenzira pri tlaka 10 bar, oslobadajuéi toplinski tok potreban za zagrijavanje 100000 kg/h vode za tehnoloske potrebe od 65°C na 90°C. Ostatak pare se ponovo pregrijava na 550 °C i zatim ekspandira u drugom stupnju turbine te se odvodi u kondenzator, u kojem je temperatura 30°C, Kondenzat koji nastaje u kondenzatoru pojnom pumpom se vraéa u kotao. Kondenzat koji je nastao u grijalici ispusta se u okoli8, a nadomjesta se svjeZom vodom iz okoli§a stanja 1 bar i 20 °C. a) Izratunajte snagu turbine, toplinski tok doveden u kotlu i odveden u kondenzatoru i potrebnu protonu masu svjeZe vode! b) Ako se Kondenzat koji nastaje u grijalici, prilikom izlaska u okoli8, priguiuje na okoligni tlak, koliko kapljevite vode (litara na sat) nastaje prigu8ivanjem? Skica procesa s patom (i prigusivanja) u /,s-

You might also like

• 04 Upis Gradevina U Katastarski Operat I Zemljisnu Knjigu Nakon Stupanja Na Snagu Zakona o Prostornom Uredenju I Gradnji

  

  Document37 pages

  04 Upis Gradevina U Katastarski Operat I Zemljisnu Knjigu Nakon Stupanja Na Snagu Zakona o Prostornom Uredenju I Gradnji

  Hdssb Višnjevac

  No ratings yet
• Tehničko Crtanje

  

  Document145 pages

  Tehničko Crtanje

  kresimir.mikoc9765

  100% (3)
• Hempel Iso HR

  

  Document21 pages

  Hempel Iso HR

  kresimir.mikoc9765

  No ratings yet
• • Magazines
  • Podcasts
  • Sheet music
• Hempel Iso HR

  

  Document21 pages

  Hempel Iso HR

  kresimir.mikoc9765

  No ratings yet