26

Dvorite Male palae Cipiko u Trogiru

Vanja Kovai Split

Montani elementi gotikih balatorija

UDK: 904:726.962 (497.5 Split) "14" 904:726.962 (497.5 Omi) "14"
Rukopis primljen za tisak 15.10.2012. Klesarstvo i graditeljstvo, Puia, 2012. br.1-4 Izvorni znanstveni lanak Original scientific paper

TRAFORIRANE KAMENE OGRADE

U radu autorica donosi primjere sauvanih kamenih traforiranih ograda iz Splita i Omia. Na temelju poznatih arhivskih izvora i komparacije s trogirskim palaama, iznosi prijedlog o njihovoj namjeni u konstrukciji parapeta dvorinih balatorija. Analizirajui stilske elemente, usporeuje ih s ukrasom mreita drugog kata zvonika trogirske katedrale.

Kljune rijei: traforirane ograde; gotike palae; balatoriji Stambena arhitektura dalmatinskih gradova doivjela je tijekom godina velike izmjene i pregradnje, od povezivanja manjih romanikih graevina u vee gotike sklopove do usitnjavanja strukture nekadanjih palaa u manje stambene cjeline. Radikalnim ruenjima nestaje itav niz gotikih kua na predjelu Novog grada u Splitu dok je u Dubrovniku sloj gotiko-renesansnih palaa uniten velikim potresom u XVII. stoljeu. Promjenom naina ivota i ulaskom veeg broja stanara u trogirske palae, dolazi do pregradnje unutranjih dvorita koja gube izvorni izgled s otvorenim galerijama i loama. U drugim dalmatinskim gradovima poput Splita, Zadra i Dubrovnika, sline galerije ograene traforiranim kamenim ploama preivjele su tek u arhivskim dokumentima, a parapeti su veinom sekundarno upotrijebljeni i muzealizirani kao arheoloki materijal. Vrsno proupljeni kameni parapeti, ukraeni medaljonima i reetkama, smanjuju teinu cijele konstrukcije, a u vizualnom smislu izrezi u kamenu s dubokim tamnim planovima
27

stvaraju efekt prozranosti. Pregradnjom nekadanjih palaa, dvorita su esto smanjena, a balkoni galerija se demontiraju, kako bi se razvrgnuti kameni elementi reutilizirali na drugim mjestima. Neke od traforiranih ograda pronaene su u samostanu sv. Frane na obali u Splitu i u Omiu i prepoznate kao pluteji koji uokviruju prezbiterij iako nisu zateene na ulazu u svetite. U studiji o renesansnom Omiu Cvito Fiskovi je iznio miljenje da je kamena ograda s probuenim etverolistima, koja je po njegovim navodima 60-tih godina bila u crkvi sv. Duha, zapravo ograda svetita srednjovjekovne crkve sv. Mihovila. Takoer smatra da je ograda dospjela u zaputenu crkvu sv. Duha nakon proirenja upne crkve.1 U fototeci Konzervatorskog odjela u Splitu dui dio ograde je fotografiran na omikom groblju u ciklusu fotografija nadgrobnih ploa i sarkofaga.2 Iako su omike crkve dobro dokumentirane vizitacijama, nijedan stariji opis ne spominje ovu ogradu, pa je ne moe-

Traforirana ograda iz Gradskog muzeja u Omiu

mo sa sigurnou smjestiti ni u koju od ovih sakralnih graevina koje su zasigurno imale i gotiku fazu. Neko vrijeme je jedna ploa bila izloena u crkvi sv. Duha kada se prije utemeljenja Gradskog muzeja ondje nalazila manja zbirka, dok je druga prenesena u prizemlje kue Tomadelli, gdje je sjedite Festivala omikih klapa.3 Na gornjem rubu vidljivi su ljebovi i ostaci bronanih klanfi koji su ih povezivali s pilastrima (capitani). Vano
1

C. Fiskovi, "Iz renesansnog Omia", Izdanje Historijskog arhiva u Splitu br. 6, Split, 1967., str. 29. Ove su ploe esto preseljavane na razliita mjesta u gradu, kako svjedoe fotografije i sjeanja oevidaca, ali teko ih moemo uklopiti u unutranjost omikih crkava.

2 3

Inv. br. 12324, broj negativa R-5417, slikano M. VII. 1962. Vea ploa sa etiri pune krunice ima dimenzije 160 x 99 cm, gornji i donji profil iznose 15 cm, dok je na najtanjem mjestu etverolista debljina 5,5 cm. Druga ploa s tri i pol krunice je dimenzija 136 x 99 cm, iste debljine kao prethodna i promjera krunica od 37-39 cm. Sauvan je i manji odlomljeni komad 38 x 24 cm koji se spaja s prethodnom ploom.

28

je napomenuti da bone strane ovih ploa nemaju rebara poput ranokranskih pluteja i ranosrednjovjekovnih oltarnih ograda, ve su potpuno ravne i prislonjene uz pilastar, a povezuju ih na gornjoj strani bronane spone lijevane u olovu. One svojim dimenzijama ne odgovaraju renesansnoj crkvi sv. Duha ni crkvi sv. Marije na starom omikom groblju, a nisu poznati izgled ni dimenzije gotike crkve koja je prethodila upnoj crkvi sv. Mihovila da bismo ih mogli sa sigurnou smjestiti u njezinu unutranjost.4 Iste ploe po obliku i dimenzijama nalazile su se u crkvi franjevaca konventualaca na obali u Splitu, a prenesene su u Arheoloki muzej u Splitu.5 Ploe se pripisuju gotikoj oltarnoj ogradi crkve sv. Frane, a sekundarno su posluile kao podest sarkofaga s prikazom prijelaza Izraelaca preko Crvenog mora. Naime, nakon potpune obnove samostanskog sklopa u drugoj polovici XIX. stoljea, mijenja se mjesto oltara, a sarkofag u kojem su bile moi sv. Feliksa izmjeta u klaustar na postolje izraeno od gotikih traforiranih

Traforirana ograda iz Gradskog muzeja u Omiu

ploa. One su, zajedno sa sarkofagom, otkupljene za Arheoloki muzej u Splitu te su smjetene u muzejskom vrtu (inv. br. S-161, S-162 i S-163).6 Povrina ploe pokazuje
4

S. Kovai, "Nadupska crkva sv. Mihovila u Omiu", Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 33 (Prijateljev zbornik II), Split, 1992., str. 222. C. Fiskovi, "O samostanu konventualaca u Splitu", Kulturna batina 16, Split, 1985., str. 6; F. Bukariol, "Raka svetog Feliksa", Kulturna batina 16, Split, 1985., str. 23, 26, 27.

Vijesti o njezinu otkupu donosi: F. Buli, Bull. dalm XXV, 1902., str. 179. Prepiska oko otkupa sauvana u Arhivu Konzervatorskog odjela u Splitu: Kons. 104/1884, Kons. 20 i 27/1885. Kako bismo ih bolje usporedili s ranije opisanim omikim ploama, donosimo detaljno njihove dimenzije: inv. br. S-161 sa est medaljona: 206 x 99 cm, gore deb. 16 cm, dolje deb. 12 cm; inv. br. S-162 s dva medaljona: 71 x 99 cm, gore deb. 18 cm, dolje deb. 12 cm; inv. br. S-163 s dva medaljona: 80 x 99 cm, gore deb. 17 cm, dolje deb. 16 cm. Promjer krunica je 38 cm, a debljina ploe na perforiranom dijelu 5,5 cm. Dva manja fragmenta nastala su pilanjem vee ploe sa etiri medaljona, pa je vjerojatno duina ukupno iznosila 160 cm kao kod omikih s kojima se poklapaju u svim dimenzijama i detaljima spona.
6

29

Traforirana ograda iz Arheolokog muzeja u Splitu

tragove klesanja tradicionalnim alatima. Obrada poinje dlijetom (gradina) kojim se ploa stanjuje na uputenim dijelovima medaljona. Tako se formiraju dva plana: deblji (u klesarskom rjeniku nazvani su "starijima") i tanji na kojem se picom probija etverolist te tako olakava itava ploha. Povrina se dorauje finom martelinom. Sukladno omikim traforiranim ploama, u samostanu franjevaca konventualaca u Splitu oltarna ograda nije pronaena in situ, niti se spominje u opisu crkve, ve su istraivai logino pretpostavili da se radi o nekadanjoj ogradi svetita. Za traforirane parapete u samostanu sv. Frane u Splitu doznajemo tek s fotografije koja pokazuje antiki sarkofag izmjeten u klaustar, na postamentu formiranom od vrsno ukraenih ploa. One su potpuno prilagoene dimenzijama sarkofaga na nain da je velika ploa sa est medaljona skraena na pet medaljona i jednu treinu prema duini sarkofaga, a bone strane izraene su od ploe koja je prepiljena napola. U ovom sluaju takoer nema podataka o porijeklu ploa s motivima krieva-etverolista, koje u ovoj instalaciji XIX. stoljea podsjeaju na fenestellu na Fragmenti traforirane ograde iz grobu muenika. Arheolokog muzeja u Splitu
30

Prigodom obnove nekadanje kue Pavlovi na jugozapadnom dijelu Narodnog trga u Splitu, pronaen je fragment parapeta s proupljenim kvadrilobima.7 Bio je uzidan na prvom katu unutranjeg dvorita zgrade koja je pregraena u XVIII. stoljeu. Prizemni dio dvorita dodatno je izmijenjen natkrivanjem, tako da je otvoreni patio preseljen na prvi kat. Ploa je oblikovana na isti nain kao i omike ograde te se u potpunosti poklapaju profili medaljona i iljasti obris listova kvadriloba. Na oba primjera bradaviasta ispupenja se pojavljuju izmeu listova, koji su po rubu podebljani i formiraju oblik ljiljana, a peterolatini Dio ograde u nekadanjoj palai Pavlovi cvijet je u sredini segmenta na spoju na Narodnom trgu u Splitu etiri medaljona. Kod splitskog primjera sauvan je i desni dio pilastra s kanelirama ispunjenim tapovima u donjem dijelu, po oblikovanju slian onima na galeriji Male palae Cipiko u Trogiru. Meutim, trogirski su pilastri klesani odvojeno od parapetnih ploa te montirani kao monolitni "kapitani" kojima su sa strana pridodane traforirane ploe. Galerija se u Maloj palai Cipiko protee nad dva krila dvorita (570 i 426 cm), dok se uz tree krilo uspinju stepenice.8 Iako dislocirane na irokom prostoru, omike ograde, kao i one iz samostana konventualaca u Splitu, s nedavno pronaenim splitskim fragmentom mogle bi formirati slinu arhitektonsku cjelinu unutranjeg dvorita. Na katastarskoj mapi iz 1831. godine dvorite sa stepenitem na sjeveru oznaeno je kao kat. est. 2472 i bilo je dvostruke irine u odnosu na dananju situaciju (500 x 500 cm). U dva krila uz unutranje dvorite fragmentarno su sauvani drveni grednjaci s tragovima Detalj obrade stranje strane i spone omike ograde
7

Kua je nedavno preureena u hotel "Palaa Judita" te je fragmentirana ploa parapeta sauvana na mjestu nalaza i restaurirana. Visoka je 95 cm, s oteenjima na gornjem i donjem profilu, iroka 84 cm, a promjer medaljona iznosi 38 cm. U trogirskoj palai Cipiko, zajedno s pilastrima, ukupno je oko 10 m ograde u unutranjem dvoritu povrine 41 m2. Ako pribrojimo istovrsne traforirane parapete iz Splita i Omia, njihov zbroj iznosi oko 8 m to bi u nekadanjem dvoritu 9 x 5 m (= 45 m2) bio vrlo prikladan balatorij s montanom kamenom konstrukcijom.

31

Mreite bifora na zapadnoj strani drugog kata zvonika trogirske katedrale

oslika to upuuje na gotiko-renesansnu palau okrenutu prema dvoritu u sreditu sklopa. Tijekom XVIII. i XIX. stoljea sklop je temeljito pregraen, dvorite smanjeno, a parapeti gotovo u potpunosti uklonjeni. Njihova sudbina nije poznata, kao ni nestanak brojnih kamenih elemenata sruene Komunalne i Kneeve palae koji su formirali sjevernu stranu istog trga, a veim dijelom su prodani na drabama ili uniteni. Tako i porijeklo gotike arhitektonske skulpture u Omiu moemo traiti iz smjera Splita, a prikupljena je iskljuivo kolekcionarskim marom brae Radman koji su tim spolijama ukraavali okoli svoga ljetnikovca i mlinice.9 U zbirci Radman sauvani su brojni dekorativni ulomci gotike plastike, preneseni sa splitske Kneeve palae i Vijenice.10 Posebno se istie reljef s grbom, nadkriljen turnirskom kacigom s eonim vrpcama i platom koji prelazi u bogatu lepezu povijenog lia.11 Nad kacigom je dopojasni lik anela koji nosi vrpcu s
9

C. Fiskovi, "Izgled splitskog Narodnog trga u prolosti", Peristil I, Zagreb, 1954., str. 71-102; D. Kekemet, Vicko Andri, arhitekt i konzervator, Split, 1993., str. 29-39. R. Tomi, Obitelj Radman i njezina zbirka umjetnina, Omi, 1999., str. 12-13. C. Fiskovi, "Umjetniki obrt XV.-XVI. stoljea u Splitu", Zbornik Marka Marulia 1450-1950, Zagreb, 1950.

10 11

32

Mreite bifora na junoj strani drugog kata zvonika trogirske katedrale

natpisom, a prepoznat je na crteima proelja Komunalne palae u Splitu. Naalost, kosa greda na titu grba je radirana, a isto tako i geslo na povijenoj vrpci u rukama anela, od kojega su tek vidljivi zavreci slova na desnoj strani.12 Zahvaljujui prijateljstvu sa splitskim gradonaelnikom Antonijem Bajamontijem, braa Radman su nakon ruenja splitske Komunalne palae obogatili svoju zbirku prestinim gotikim lapidarijem. Iako je splitski Narodni trg, posebno u XIX. i poetkom XX. stoljea, radikalno promijenio veliinu i izgled, ve starija arhivska graa pokazuje nakanu Spliana za proirenjem trga. Naime, graani su 1426. godine papi Martinu V. uputili zamolbu da se crkva sv. Lovre na trgu srui i sagradi nova na prikladnijem mjestu unutar gradskih zidina.13 Kao razlog uklanjanja crkve navode njeno ruevno stanje i neprestano okupljanje graana koji zbog profanih poslova ometaju slubu Boju. Stoga je po papinoj ovlasti nadbiskup Petar
12

Ako pretpostavimo da je gotiki grb pripadao splitskom knezu iz redova mletakog plemstva, jedini predstavnici koji su u grbu imali kosu gredu bili su Marko Morosini (1432.-1434.), zasluan za obnovu gradske vijenice, i Bernardo Diedo (1439.-1441.). Usp. "Rettori della citt di Spalato sotto il dominio Veneto", Bull. dalm. XXII, 1899., str. 111. J. Nerali, Put do crkvene nadarbine. Rimska kurija i Dalmacija u 15. stoljeu, Split, 2007., str. 288, 364.

13

33

Dikovi trebao provjeriti navode Spliana, te nakon ruenja stare crkve, voditi brigu da se relikvije svetaca i zemni ostaci pokojnika premjeste u novu crkvu. Crkva je vjerojatno sruena u sklopu urbanistike regulacije kasnosrednjovjekovnog trga Novog grada kada se gradi novo sjedite prikladno razvoju komune i sekularnim potrebama.14 Purifikacija trga nastavljena je u XIX. stoljeu uklanjanjem Kneeve palae i manjih gotikih kua. Na zapadnoj strani dananjeg Narodnog trga, na mjestu sjeveroistonog ugla secesijske kue Naki, jo je u prvoj polovici XIX. stoljea bila kua Ergovac.15 Prema crteima i opisima u blatakom arhivu, bila je to gotika dvokatnica smjetena u uliici iza Kneeve palae, glavnim proeljem okrenuta ulici uz blok samostana sv. Marije de Taurello. Tada je bila u posjedu picokara iz Pustinje Draeva luka na Brau, a iznajmljena bavaru Ergovcu iji nasljednici postaju njeni vlasnici. Poput monofora i bifora sruenih gotikih palaa gradskog trga, nestale su u rukama trgovaca i kolekcionara pa je gotovo nemogue utvrditi njihovo konano odredite.

Crte parapeta balatorija Male palae Cipiko (Konzervatorski odjel u Splitu)

Usporeujui ukrase traforiranih ploa na trogirskim spomenicima, istovrsne motive nalazimo na zvoniku katedrale i na balatoriju Male Cipikove palae. Na zapadnoj i istonoj strani drugog kata zvonika mreite je oblikovano kao skoena reetka s proupljenim kvadrilobima iljastog lia. Na junoj i sjevernoj strani, nad iljastim lukovima bifora, dva su reda okulusa s oblim etverolistima, a u romboidnim isjecima izmeu krugova ponavljaju se iljasti kvadrilobi.16 Parapeti galerija u dvoritu Male palae Cipiko ukraeni su istim motivima. Na sjevernom krilu, izmeu kaneliranih pilastria s grbovima umetnute su parapetne ploe s okulusima i reljefnim kuglicama uz etveroliste. Kuglice su izraene i u sredinjem rombu konkavnih stranica. Na zapadnom su krilu ugraene dvije ograde s kosim reetkama i polovica jedne s okulusima. Pomalo je neobian nain slaganja sjevernih parapeta s
14

F. Oreb, 2010. (u tisku); T. Marasovi, "Sv. Lovre na trgu", u: Dalmatia praeromanica, Split-Zagreb, 2011., str. 333-345. Arhiv Pustinje Blaca, god. 1765. Piui o restauraciji zvonika trogirske katedrale koju je nakon mletakog bombardiranja proveo Matej Gojkovi, Kukuljevi opisuje ukrase korpusa zvonika i mreita nad vitkim biforama "... iljasti prozori ureeni kamenitom reetkom, spominju ponijeto na mauritanski stil ...". Usp. I. Kukuljevi Sakcinski, Slovnik umjetnikah jugoslavenskih, Zagreb, 1858., str. 105. Detaljnu analizu Gojkovieva zahvata donosi R. Buani, "Dovretak trogirske katedrale u 17. st.", u: Umjetniki dodiri dviju jadranskih obala u 17. i 18. stoljeu, Zbornik radova sa znanstvenog skupa odranog 21. i 22. studenog 2003. godine u Splitu, Split, 2007., str. 78 i dr.

15 16

34

obzirom da se radi o unutranjem dvoritu zadanih proporcija. U sredini je ploa sa est okulusa, a sa strana ploe s osam okulusa. Prva ploa s desne strane nastala je spajanjem jedne ploe sa est okulusa i dijela parapeta s dva okulusa. Ostatak ove ploe ugraen je na lijevoj strani zapadne galerije. Primjer Cipikova dvorita dokazuje da su traforirani parapeti naruivani kao ploe s tri (ir. 130 cm) ili etiri (ir. 160 cm) para okulusa, profilirane na gornjem i donjem rubu, koje su se po potrebi rezale i na manji broj parova. Takve dimenzije imaju omiki parapeti, dok se kod splitskih primjera radi i do est pari okulusa, to je sauvano na parapetu u Arheolokom muzeju u Splitu. Kada je galerija Cipikova dvorita u XIX. stoljeu zatvorena i ostakljena, otvori na kamenim ploama ispunjeni su sivim tukom to je stvorilo dvobojan neoklasicistiki efekt. Ova dosjetljiva intervencija odaje osobu dobro poduenu na talijanskoj renesansi, poznavatelja mantovanske "camere picte" s ogradom od marmoriziranih okulusa. Ispune su prekrile detalje kvadriloba unutar

Parapeti balatorija Male palae Cipiko u Trogiru

reetki, pa iako su konzervatorskim zahvatom 60-tih godina uklonjene ostakljene galerije, nije vraen izvorni izgled auriranih ploa. Detaljnu analizu arhitektonskog pojma balatorij (ballatoio, ballatorio, ballatorium) donosi Nada Gruji na temelju arhivske grae o dubrovakim palaama uz rekonstrukciju njihova izgleda na reprezentativnoj gradskoj stambenoj arhitekturi.17 U firentinskom terminolokom rjeniku F. Baldinuccija iz 1681. nalazi se detaljan opis balatorija: E come una strada alta situata o fuori delle facciate degli edifici, o nella parte di dentro annesso al muro de Cortili, con sponde atorno.18 Dakle, ne radi se samo o graevinskom obliku koji je omoguavao etnje i ophod na vanjtini graevine ve i oko unutranjeg dvorita kao na Cipikovim i Lucievoj palai u Trogiru. Prvi je Cvito Fiskovi na temelju dokumenata zadarskog arhiva zakljuio da je balatur ili balatorij istaknuti drveni ili kameni dio kue sa stepenitem, te tome dometnuo: "Ali to ne iskljuuje mogunost, da je i u unutranjosti kua bilo galerija, koji se takoer zvahu balaturi".19 Njihove ograde
17

N. Gruji, "Balatorij u dubrovakoj stambenoj arhitekturi XV. stoljea", PPUD 37, Split, 1997.-1998., str. 137-154. Idem, str. 139. C. Fiskovi, Zadarski sredovjeni majstori, Split, 1959., str. 57, 161. Koncem XIV. stoljea zadarski suknar Nikola Mihovilov iznajmljuje dubrovakom plemiu Ivanu Menetiu domum suam magnam cum inclaustro, cesterna, puteo, cameris, balatorijs et zardeno positam prope plateam magnam.

18 19

35

Cipikovi grbovi na pilastrima balatorija

esto su bile izraene kao niz stupia, ali i kao aurirane ploe za koje se koristi termin parapetti straforati i apodium straforatum.20 Ponajbolje sauvani dalmatinski balatoriji su u Trogiru na obje palae Cipiko i u dvoritu Lucieve palae uz june gradske zidine. Proupljene parapetne ploe sluile su esto i kao ograde kapela, kako se spominje u ugovoru za izgradnju kapele bl. Ivana Trogirskog u katedrali sv. Lovre u Trogiru, s detaljnim opisom radova koje se Nikola Ivanov Firentinac i Andrija Alei obvezuju izvriti. U ugovoru od 4. sijenja 1468. precizira se ograda meu pilastrima: et fra li dicti pillastri, va doi strafori bene lavoradi, et strafor menudo de piedi tre vel circa.21 Vrstan je primjer gotiko-renesansnog klaustra s traforiranim lunetama arkada u dubrovakom dominikanskom samostanu koji je oblikovan prema osnovnom nacrtu Firentinca Masa di Bartolomea. Klesali su ga dubrovaki i korulanski majstori od 1456. do 1483. godine, a ograde etnice nad trijemom, po uzoru na motive s luneta, izraene su koncem XIX. stoljea.22 Dubrovaki kvadrilobi, za razliku od trogirskih primjera koji su raeni za vie katove, na spoju polutki etverolista imaju minuciozno klesane ljiljane. Za sline talijanske primjere koristi se terminologija: arcate e loggie incornicate da trafori, decorazioni a traforo ogivali della parte superiore. Na kasnijim ostvarenjima primjenjuje se jednostavni princip adicije, za razliku od napetih obrisa kvadriloba dominikanskog klaustra. Tako se na mreitima prozora na
20 21

N. Gruji (bilj. 16), str. 140, 144. DAZd, AT, Kut. 68, Sv. 8, fol. 75; P. Kolendi, "Dokumenti o Andriji Aleiju u Trogiru", Arhiv za arbanaku starinu, jezik i etnologiju, II, vol. 1, Beograd, 1924., dok. VII, str. 74. C. Fiskovi, Nai graditelji i kipari XV. i XVI. stoljea u Dubrovniku, Zagreb, 1947., str. 117-121; P. Markovi, G/14, Dubrovnik, Samostan sv. Dominika; u: Dominikanci u Hrvatskoj (katalog izlobe), Zagreb, 2011., str. 293.

22

36

A. Mantegna, Camera degli Sposi (detalj), Palaa Gonzaga u Mantovi, 1465.-1474.

proelju Divone niu medaljoni s maksimalno rastvorenim etverolistima koji su primjer zakanjelih gotikih ostvarenja u drugom desetljeu XVI. stoljea. Sjeverni brod franjevake crkve u Hvaru formiran je od niza kapela, a kapela sv. Antuna Padovanskog i kapela sv. Kria odijeljene su visokim kamenim pregradama.23 Pregrada je proupljena stupiima i motivima etverolista, srodnih leksici dubrovakog opusa Petra Andrijia, koji u prvoj etvrtini XVI. stoljea djeluje u Hvaru. Nastanak ovih lakih montanih konstrukcija tijekom XV. stoljea razmatrali smo kroz oblikovanje balatorija gotiko-renesansnih dvorita. Majstori vrsnog kiparskog umijea primijenili su traforirane ploe i u monumentalnoj sakralnoj arhitekturi, stvorivi iznimna ostvarenja na loama zvonika. Posebnu invenciju iskazali su sastavljanjem montanih kamenih elemenata s dekorativno proupljenim parapetima i razraenim mreitima.

23

D. Domani, "Reljef Nikole Firentinca u Hvaru", PPUD 12, Split, 1960., str. 177-178. Autor iznosi pretpostavku da je srednja kapela izvorno bila posveena pobonosti sv. Kria, te su s obje strane bile projektirane traforirane visoke pregrade poput monumentalne kamene reetke za mjesto posebna tovanja. Usp. J. Kovai, Franjevaki samostan i crkva u Hvaru, Hvar, 2009.

37

Assembling elements of Gothic ballatorii

PERFORATED STONE PARAPETS

Summary
Because of lifestyle changes and an influx of a number of tenants into Trogir palaces, their interior courtyards were partitioned and as such, they lost their original appearance with open galleries and loggias. Skillfully perforated stone parapets decorated with medallions and bars reduce the heaviness of the entire structure, while in the visual sense, the cutouts in stone with deep and dark plans create the effect of lightness. Because of the partition of former palaces, courtyards are often smaller, while the balconies of the galleries are dismantled, so the stone elements could be reutilized in other places. Some of the perforated parapets were found in the St Francis' Monastery on the waterfront in Split and Omi, and they were recognized as the chancel slabs, although they were not found at the entrance of the sanctuary. During the renovation of the former Pavlovi house on the south-west side of the Narodni trg in Split, a fragment of a parapet with perforated quatrefoils was found. It was built in on the first floor of the inner courtyard of a building that had been partitioned in the 18th century. The parapet was shaped in the same way as the railings from Omi, so the profiles of the medallion and pointed outlines of the quatrefoils fully match. In the example from Split, the right side of the pilaster with flutes filled in the lower part, and similar in shape to those on the gallery of the Small Cipiko palace in Trogir, was preserved. However, Trogir pilasters were carved separately from the stone railings and installed as monolithic, so called "capitani", while perforated slabs were added to their sides. Although dislocated over a wide area, Omi parapets, as well as those from the St Francis' Monastery in Split, together with recently found Split fragment, could form a similar architectural whole of the inner courtyard. The parapets have almost completely been removed, as is the case with numerous stone elements of the demolished Communal and Duke's palace which had formed the northern side of the same square, and for the most part had been sold at auctions, or destroyed. Thanks to their friendship with Split's mayor Antonio Bajamonti, the Radman brothers enriched their collection with prestigious Gothic lapidarium after the demolition of the Split Communal palace. By comparing decorations of perforated slabs on Trogir's monuments, we found the same motifs on the bell tower of the cathedral and the gallery of the Small Cipiko palace. On the western and eastern sides of the second floor of the bell tower, the tracery is shaped as a slanted grille with perforated quatrefoils of pointed leaves. On the south
38

and northern sides, there are two rows of oculi with four-lobed shapes over the doublearched windows. A detailed analysis of the architectural concept of the ballatorium (ballatoio, ballatorio, ballatorium) is given by Nada Gruji, based on the archival material about Dubrovnik's palaces, together with the reconstruction of their appearances on the representative urban residential architecture. The Florentine terminological vocabulary of F. Baldinucci from 1681, gives us a detailed description of the word ballatorium: E come una strada alta situata o fuori delle facciate degli edifici, o nella parte di dentro annesso al muro de Cortili, con sponde atorno (It is like a high street situated on the outer side of the faade of a building, or partially on the inner wall of a courtyard when it is surrounded by parapets). So, this is not just about a building form that allowed walking on its outer side, but also around the inner courtyard, the same as on the Cipiko and Luci palaces in Trogir. Based on the documents from Zadar's archives, Cvito Fiskovi was the first to conclude that the gallery, or the ballatorium, is a prominent, either wooden or stone part of a house with a stairway, and he also added that there were also galleries inside houses, and that they were also called ballatorii. Their railings were often made as a series of small columns, but also as perforated slates for which we use terms parapetti straforati and apodium straforatum. The best preserved Dalmatian ballatorii are in Trogir on both Cipiko palaces and in the courtyard of the Luci palace alongside southern city wall. Perforated slabs were often used as railings for the chapels as it is mentioned in the contract for the building of blessed John of Trogir in St Lawrence's cathedral in Trogir, or the chapel of St Cross in the Franciscan church in the city of Hvar. We have discussed the origin of these lightweight prefabricated structures during the 15th century through the shaping of ballatorii of the Gothic - Renaissance courtyards. Skilled craftsmen also applied perforated slabs in monumental religious architecture creating exceptional works on bell tower loggias. They expressed particular creativity in assembling stone elements with perforated parapets and decorative window tracery. Key words: perforated parapets; gothic palaces; ballatorii

39