CIJENITE SVOJ NOVAC !!

PRETPLATA: 3 BROJA - KUNA 30,6 BROJEVA - KUNA 60,12 BROJEVA-KUNA 120,Uplatu izvriti opom ili poseb nom uplatnicom ZAP na iro raun

PRETPLATNI KUPON
Ime i prezime:

Adresa:

30101-601-157181,
poziv na broj 9901. Kopiiu uplatnice Saliite zajedno s ispunjenim kuponom na adresu:

Grad:

BAKAL d.o.o., Bosanska 10, 41000 ZAGREB.

Pretplaujem se na: | 3 6 12 brojeva FUTURE

SF&F KLUB KNJIGE

NARUDBENICE Z A KNJIGE POTRAITE N A SLIJEDEIM STRANICAMA FUTURE

Ukoliko ste propustili neki od ve objavljenih brojeva FUTURE, ovo je prava prigoda da ih nabavite

po cijeni od 10,- KUNA po primjerku + potanski trokovi.

Narudbe na adresu:

BAKAL d.o.o.,Bosanska 10, 41000 ZAGREB ili na telefone: 041/579-877,041/426-666/ k. 214

SADRAJ
Robert A. Heinlein NEUGODNO ZANIMANJE DOUGLASA HOAGA............................ 8 Scott Edelstein BATINA............................................. 41 George R.R. Martin U PROKLETOJ ZEM LJI.................... 53 Draen Cukina UVAR................................................ 71 ZIDNI S A T..........................................74 PET M IN UTA..................................... 76 Rod Serling JEDINI PREIVJELI......................... 79 Vesna Gore LOA TRGOVINA..............................95 William Gibson SKINNEROVA SOBA....................... 101 Robert E. Howard BAZEN CRNOGA STVORA............. 111

2 Bakal PUBLICATION 1994.

Godite III broj 7 /srpanj 1994. UKUPNI BROJ: 21

ISSN 1 3 3 0 - 5 1 1 5

FUTURA
mjesenik za znanstvenu beletristiku i fantastiku
NAKLADNIK Bakal d.o.o., Bosanska 10, 41000 Zagreb

Tel. 041 /579-877

Za nakladnika: GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK Krsto A. Maurani Tel. 041 /426-666/214 Urednikov naslov: Slavonska 1, 41430 SAMOBOR Naslov ureda: Bosanska 10, Zagreb TISAK: X-PRESS, Zagreb Naslovnica: Aleksandar iljak, 1994. Svi prilozi FUTURA 1994. Autorska prava vraena vlasnicima. Nenarueni prilozi se ne vraaju. Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., knjievni asopis FUTURA osloboen je plaanja poreza na promet CIJENE OGLASNOG PROSTORA: 1/1 omotna stranica 8 0 0 ,-KUNA 1/1 unutarnja stranica 4 0 0 ,-KUNA 1/2 unutarnja stranica 250,- KUNA

SF& F

UVODNIK
tovani Futuriari Horror vacui: strah od praznine. Sad na stranu to ta sintagma znai u fizici u poslu pi sanja ona opisuje stanje kad pred sobom imate prazni papir (ili ekran) i zadatak da taj papir (ili ekran) napunite tekstom (poeljno smislenim). Pisci to zovu pievom blokadom a djeca ne znam to bih napisao-la. Tako i ja svakoga mjeseca sjednem pred ekran ne bih li ga napunio slovima. Sva srea, pa sam glambrlja (tako je moja druga baka ona iz Novog Vinodolskog zvala one koje u Zagorju zovu klafraama: brbljavcima; ne znam kako ta stvo renja zovu u Dalmaciji, Istri, Slavoniji...), pa nemam pro blema sroiti ove moje proslove. (Takav mi se horror vacui dogodio samo jednom, u F13; pa sad ne budi praznovjeran...) Najlake je poeti tako da se na neto pomisli. Dalje ide samo od sebe. Pod uvjetom da ste glambrlja. Evo, ja pomiljam na poriluk. U principu, proizvodnja asopisa i knjiga ne razlikuje se od proizvodnje poriluka: sve to ima krajnju svrhu da se proda konzumentima. A kako da se proda, kad... Nekidan smo dobili vrlo originalnu narudbu za novi Mit: ovjek je iz FUTURE izrezao narudbenicu pa je neispunjenu spakirao u kovertu na kojoj nije napisao svoju povratnu adre su pa nek, si Katica-za-sve Mihaela misli! ak je i potan ski ig potpuno nejasan pa se ne moemo lokal-upanijski rugati bedastom... tome i tome (znate ve kako to ide). Imam i nekoliko pripovjedaka za koje ne znam ije su: eti ri komada, sve lijepo otipkane na stroju, numerirane stranice, na kraju pie KRAJ, ali ni naslova, ni imena, ni adrese... Pa dva zahtjeva da poaljem Upute piscima... i jednu dugaku reenicu... (Usput, molba onima koji jo moda ne znaju: ne aljite pripovjetku prije nego to prethodno zatraite Upute o slanju pripovjedaka.) Dajte, ljudi, napiite svoju adresu. I ne samo na koverti, nego i unutra, na papiru kojega aljete. Pogotovo, ako u istoj koverti aljete nekoliko stvari, a sve adresirate Bakalu. Onda

narudbeno/financijske stvari idu Mihaeli a urednike meni u Samobor, pa se moramo loviti i meusobno si dojavljivati adrese i ine podatke, pa nastane kaos i kojekakve zavrzlame. I jo neto: pretplatnici, kad vam stigne vaa FUTURA nemojte nestrpljivo, u aru razumljiva oduevljenja uzdrhtalim prstima podrapati kovertu i bezduno je odbaciti! Najprije paljivo pogledajte svoju adresu na koverti. Vidjet ete, da iza vaega prezimena pie nekakva brojka u zagradi, ovako: ONOFRIGOPRIJEZORIJE GRIZOLOMPRITOVARIKOVETOVI (21). Eh, ovo (21) znai daje prema naoj evidenciji broj 21 posljednji kojega vam aljemo, tojest, daje vrijeme da obnovite pretplatu. Time ete izbjei onaj straan ok (vrijeme leti a dike mi... pardon, FUTURE mi neima) i telefonske im pulse kad nazivate i rogoborite... I svakako, svakako, kad produujete pretplatu poaljite fotokopiju uplatnice. To je via sila i mi tu ne moemo pomoi: ako nam ne poaljete tu fotokopiju Mihaela jednostavno ne moe saznati da ste se pretplatili. (A bolje je pretplatiti se nego Vjesniku pardon Tisaku poklanjati kune, zar ne? Bolje te kune bacite na cestu da ih nae kakav siromak pa si pomo gne...) A mi se tako trudimo! tovie, ne radimo po onoj, obeanje ludom radovanje, nego zaista: evo, u ovome broju ni manje ni vie nego Gibson! Gibson, ljudi dragi, Gibson, i to ba Wil liam! Pravi kyber-pancy kako je to dosjetljivo nazvao jedan itatelj. Pa usput, kao iznenaenje, originalni, Howardov Conan. I prava, pravcata Zona sumraka. I Martinov horror. Sve, ba sve, da ugodimo vaim eljama. A to se elja tie problem! Pogledajte izvjetaj o an keti... Dakle, ako vam se u FUTURI neto ne svidi, stisnite zube, pomislite kako se to moda svia nekome drugome, izdrite, i doekajte sljedei broj: tamo e sigurno biti neto ba po vaem ukusu. Srdaan pozdrav, i daj vam Bog zdravlja a Majka Boja Bistrika penez, Ka Maurani

Vrijeme je da napokon saznamo to to Jonathan Hoag muka. I tko je on, zapravo. Hoe li se nai detektivi izvui iz sukoba s jaim silama i uspjeno rijeiti sluaj?

Izvornik: The Unpleasant Profession of Jonathan Hoag, 1942. Prijevod: Mihaela Velina

al adrenalina koji ga je oblio tijekom rasprave s Potburyjem splasne nekoliko minuta kasnije, i na nj se opet spusti oblak crne depresije. Nije imao to raditi, nije imao o emu misliti, nita to bi ga izvuklo iz mra na raspoloenja. Podigao je podnoje kreveta kao to mu je rekao Potbury ali za to mu je trebalo samo par minuta. Privue stolac blie krevetu, tako daje mogao taknuti je dnu njenu ruku. Otkrio je da moe vidjeti gotovo neprimjetno dizanje i sputanje njenih grudi ako se posve umiri. To mu vrati malo pouzdanja; dugo je vremena proveo gledajui je kako die: polako, neprimjetno udisanje, pa neto bre i primjetnije izdisanje zraka. Lice joj bijae blijedo i zastraujue nalik mrtvom, ali pre krasno. Stegne ga oko srca dok ju je gledao. Tako je krhka tako mu je potpuno vjerovala a sad nema nita to bi za nju mogao uiniti. Da ju je bio posluao ovo joj se ne bi dogodilo. Bojala se, ali ipak je uinila ono to je on htio. ak je ni Sinovi Ptice nisu uspjeli prestraiti to to govori? Daj se saberi, Ed to se nije dogodilo, to je bila nona mora. Svejedno, da se doista i jest zbilo neto takvo, bijae siguran da se ona ne bi preplaila, bez obzira kako ga dne stvari bile. Uhvati ga neko melankolino zadovoljstvo na pomisao da je ak i u snovima mogao imati povjerenja u nju i osloniti se na nju, siguran u njenu hrabrost i odanost. Hrabrija je od veine mukaraca. Onaj put kad je izbila bocu s kiselinom iz ruke onog luaka da nije bila tako brza i tako hrabra Randall bi sad hodao s tamnim naoalama i psom vodiem.

Podigne pokriva i pogleda oiljak na njenoj ruci koji je za radila toga dana. Na njega nije pala ni kap kiseline, ali na nju jest. Jo uvijek se vidjelo uvijek e se vidjeti. Ali inilo se da nju ne smeta. Cynthia! Oh, Cyn, ljubavi! Dolo je vrijeme kad vie nije mogao sjediti na miru. Bolno cijela ga je desna strana jo uvijek boljela, a miii srdito vritali ustane i krene u kuhinju. Sama pomisao na hranu bijae mu odbojna, ali znao je da mora jesti kako bi mogao biti dovoljno jak da izdri ovo ekanje. Nae neto jestivo u ledeniku i na policama; nije imao i vaca za kuhanje. Konzerva juhe inila mu se dostatnom. Ot vori je, izlije njen sadraj u posudu i stavi da se podgrije. Nekoliko minuta kasnije makne je s vatre i pone jesti izravno iz posude, stojei. Imala je okus kao varivo od kartona. Vrati se natrag u sobu, na svoje mjesto pored kreveta. Ali uskoro otkrije da su njegovi osjeaji u svezi s hranom ipak bili pametniji od njegove logike pojuri u kupaonicu, nagne se nad koljku i pone povraati. Potom ispere usta, umije se i vrati se na svoju stolicu blijed i slab, ali osjeajui se re lativno dobro. Vani se ve polako poelo mraiti, pa on upali lampicu na nonom ormariu, zasjenivi je tako da ne svijetli Cynthiji u lice. Nije bilo nikakve promjene u njenu stanju. Zazvoni telefon. Iznenadi ga gotovo iznad svih racionalnih oekivanja. On i njegova tuga tako su ve dugo sjedili sami pored kreveta da gotovo nije bio svjestan vanjskog svijeta. Ali uspije se pribrati i podigne slualicu. Halo? Da, ja sam. Gospodine Randall, imao sam vremena malo razmisliti i mislim da vam dugujem ispriku i objanjenje. Dugujete mi to? Tko je to? Pa, Jonathan Hoag, gospodine Randall. Kad ste Hoag! Jeste li rekli Hoag? Da, gospodine Randall. elio bih vam se ispriati za ju eranje nepristojno ponaanje. Nadam se da gospou Ran dall nije uzrujalo moje Do tog se vremena Randall ve dovoljno oporavio da se us pije izraziti kako eli. To i uini sonim rijeima i izrazima

10

koje je pokupio tijekom godina druenja s raznim tipovima koje je u njegovu poslu nemogue izbjei. Kad je zavrio, s druge strane ice zauje kako Hoag iznenaeno uvlai zrak, a onda nastane mrtva tiina. Nije bio zadovoljan. elio je da Hoag progovori kako bi ga mogao prekinuti i nastaviti tiradu. Jeste li jo tamo, Hoag? Aah... jesam. elio bih dodati jo ovo: Moda vi mislite da je fora zas koiti enu u praznom hodniku i nasmrt je prestraiti. Ja ne mislim! Ali neu vas prijaviti policiji ne, doista neu. Ali im se gospoa Randall oporavi potrait u vas i... a onda se pomolite Bogu, Hoag. Trebat e vam njegova pomo. S druge je strane vladala takva mrtva tiina daje Randall bio siguran da mu je sugovornik ve odavno spustio slualicu. Ali ispadne da se Hoag samo pokuao pribrati. Gospodine Randall, to je strano Moete se kladiti da jest! Hoete rei da sam nekako preplaio gospou Randall? Kao da ne znate! Ali doista ne znam. Zastane, pa nastavi nesigurnim gla som. Ovo je ono ega sam se i bojao, gospodine Randall. Bojao sam se da u otkriti kako tijekom perioda gubitka pamenja moda radim strane stvari. Ali ozlijediti gospou Randall pa ona je bila tako dobra prema meni, tako ljubazna. To je strano. Meni kaete! Hoag ispusti takav uzdah kao da je neopisivo umoran. Gospodine Randall? Randall ne odgovori. Gospodine Ran dall nema smisla da se i dalje zavaravam; preostaje mi samo jedno. Morate me prijaviti policiji. Ha? Znam to sve od naeg jueranjeg sastanka. Razmislio sam o svemu, ali juer za to nisam imao hrabrosti. Nadao sam se da je sve gotovo, da se moja druga strana vie nee poja vljivati, ali danas se opet ponovilo. Doao sam k sebi tek kasno popodne ostatak dana mi je potpuna nepoznanica. Tada sam shvatio da moram neto poduzeti, pa sam odluio nazvati vas i zamoliti da nastavite s istragom. Ali ni u snu nisam po miljao da sam za to vrijeme kojega se ne sjeam uinio neto naao gospoi Randall.

11

inilo se da ga sama pomisao na to okira. Kad se... kad se to zbilo, gospodine Randall? Randall bijae u dvojbi, rastrgan izmeu elje da se provue kroz telefonski kabel i zavrne vratom ovjeku koji bijae odgovoran za trenutno stanje njegove ene, i nunosti da os tane tu gdje jest kako bi se mogao brinuti o njoj. Kopkalo ga je to to se Hoag jednostavno odbio ponaati kao zlikovac. U razgovoru s njim, sluajui njegov blag i zabrinut glas, bilo mu je teko razmiljati o njemu kao o stranom udovitu tipa Jacka Trbosjeka premda je iz iskustva znao da su zlikovci esto blaga ponaanja. Stoga njegov odgovor bijae kratak. Oko devet i trideset ujutro. Gdje sam ja jutros bio u to vrijeme? Ne jutros, nego juer ujutro. Juer? Ali to je nemogue! Zar se ne sjeate? Juer ujutro sam bio kod kue? Naravno da se sjeam. Ali vidio sam vas kako izlazite. Moda toga niste svjesni. Nije u tome bilo previe logike drugi su ga dogaaji tog jutra uvjerili daje Hoag svjestan da ga prate ali trenutno u Randallovu umu nije bilo mjesta logici. Ali niste me mogli vidjeti kako izlazim. Jueranje jutro je bio jedini dan osim mojih uobiajenih srijeda za koji znam gdje sam ga proveo. Bio sam kod kue, u svome stanu. Nisam izlazio sve do jedan popodne kad sam otiao u klub. Pa, to je Samo trenutak, gospodine Randall, prosim vas! Zbunjen sam i uzrujan koliko i vi, ali morate me sasluati. Razbili ste moju rutinu, sjeate se? A moje se drugo ja nije pojavilo. Na kon vaeg odlaska ostao sam onaj pravi ja. Zato se i jesam ponadao da sam se konano oslobodio te none more. Vraga jeste. Zato mislite tako? Znam da vam moja rije ne predstavlja mnogo, ree Hoag, ali nisam bio sam. Nekoliko minuta nakon vaeg odlaska stigla je istaica i ostala cijelo jutro. udno da je ja onda nisam vidio kako ulazi. Ona ivi u zgradi, objasni Hoag. To je domareva ena zove se gospoa Jenkins. Biste li eljeli razgovarati s njom? Vjerojatno bih je mogao pronai i dovesti do telefona.

12

Ali Randall je postajao sve zbunjenijim, te poinjao shvaati da gubi prednost koju je mislio da ima. Nije uope trebao raspravljati s Hoagom. Trebao je sve te uvrede sau vati za priliku kad bi mu mogao usput i zavrnuti vratom. Potbury je imao pravo. Hoag jest ljigav karakter. Alibi, doista! Takoer, postajao je i sve nervozniji. Telefonira ve dobrih deset minuta, a s ovoga mjesta nikako nije mogao vidjeti spa vau sobu. Ne, ne elim razgovarati s njom, ree grubo. Vi samo laete i laete! Tresne slualicom o aparat i potri u spavau sobu. Cynthia je izgledala isto kako kad ju je ostavio zaspala i prelijepa. Disala je, neujno ali pravilno. Njegov ga stetoskop kune izrade nagradi slatkim zvukom otkucaja njenog srca. Sjedne na krevet i zagleda se u nju, putajui da ga jad cijele situacije natopi kao toplo i gorko vino. Nije elio zabo raviti svoj bol, elio gaje stisnuti jo vre, shvativi kao i tisue drugih prije njega daje i najvei bol vezan uz voljenu osobu bolji od potpune praznine. Neto kasnije se trgne iz tog stanja, shvativi da joj time nimalo ne pomae. Mora nastaviti ivjeti. Mora jesti i pokua ti zadrati hranu. Nazove prodavaonicu delikatesama i narui dostavu kui. Ree vlasniku neka mu poalje neto po svome izboru, neto to e mu potrajati par dana. Sutra e, naredi sam sebi, provesti nekoliko sati telefoni rajui i sreujui posao. Prebaciti sve nevane poslove drugoj agenciji ali to moe ekati do sutra. Sjeti se svog razgovora s Hoagom. Jasno je samo jedno to daje sve u svezi s njim zbunjujue. Ve je i njegova prvo bitna pria zvuala ludo zamislite ovjeka koji skupo plaa da ga netko prati! Ali stvari koje su se otada zbile uinile su tu priu posve razumnom. Ona stvar s trinaestim katom prokletstvo! Vidio je taj kat, bio na njemu, gledao Hoaga kako brusi dragulje. A ipak nemogue je da se sve to zbilo.I to sad izvui iz svega toga? Hipnoza? Randall se nije smatrao naivcem;znao je da hipnoza postoji, ali isto tako je bio svjestan da je sve to se o njoj govori prenapuhano. Hipnotizirati ovjeka u djeliu sekunde na prometnoj ulici i natjerati ga da vjeruje kako je vidio neto ega nema i bio na nepostojeem mjestu pa, to jednostavno nije mogao progutati.

13

Kad bi takvo neto bilo istinito onda bi cijeli svijet mogao biti samo iluzija. Moda i jest. Moda se cijeli svijet dri na okupu samo dok si na to usre dotoen i dok u to vjeruje. Ako pone sumnjati sve se pone raspadati. Moda se to dogodilo Cynthiji zato to je on po sumnjao u stvarnost njene prie. Ako sklopi oi i povjeruje da je ona zdrava, moda e tako i biti Pokua. Izbaci ostatak svijeta iz misli i skoncentrira se na Cynthiju Cynthiju ivu i zdravu, kako se smije na taj svoj poseban nain Cynthiju kako se budi, pospana pogleda i prekrasna Cynthiju u elegantnom kostimu i nakrivljenom eiriu spremnu za izlazak. Cynthiju Otvori oi i pogleda je. Jo uvijek je leala, blijeda i naoko mrtva. Nekoje vrijeme samo buljio u nju, a onda ispue nos i ode se umiti.
8

auje se zujanje interkoma. Randall ode do vrata i pritisne puce za otvaranje ulinog ulaza, ni ne potru divi se upitati tko je; nije bio raspoloen za razgovor s nikim a najmanje s dostavljaem iz trgovine delikatesama. Nakon nekog vremena zauje tiho kucanje na vratima. Randall ih otvori. Unesi... ree i zastane. Pred vratima je stajao Hoag. Nijedan od njih ne ree nita. Randall bijae zapanjen. Hoag je oklijevao, oito ekajui Randallovu reakciju. Napo kon ree gotovo plaljivo: Morao sam doi, gospodine Randall. Mogu li... ui? Randall je zurio u njega. Ostao je bez rijei. Taj ovjek doi sta ima petlje i obraza doi ovamo! Doao sam jer vam moram dokazati da nikad ne bih svje sno ozlijedio gospou Randall, ree jednostavno. Ako to jesam uinio, onda elim uiniti togod je u mojoj moi kako bih to ispravio. Prekasno je za to! Ali, gospodine Randall, zato mislite da sam ja uinio neto naao vaoj eni? Ne vidim kako bi to bilo mogue pogotovo juer ujutro.

14

Zauti i moleivo se zagleda u Randallovo kameno lice. Ne biste ni psa ustrijelili bez potenog suenja zar ne? Randall je grickao donju usnu u agoniji neodlunosti. Hoag se doimao toliko prokleto iskrenim... irom otvori vrata i proguna: Uite. Hvala vam gospodine Randall. Hoag ue, pomalo oklije vajui. Randall pone zatvarati vrata. Vi ste Randall? Jo jedan ovjek, potpuni stranac, stajao je pred vratima s hrpom zamotuljaka. Da, ree Randall, prekapajui depove u potrazi sa sit niem. Kako ste uli? Uao sam za njim, ree ovjek i pokae na Hoaga, ali iziao sam na krivome katu. Pivo je hladno, efe, doda, do dvoravajui se. Sad skinuto s leda. Hvala. Randall doda jo deset centi polovini dolara pre dviene napojnice i zatvori vrata. Pokupi isporuene stvari i krene prema kuhinji. Dobro e mu doi hladno pivo, pomisli, bogme mu je trebalo sad vie no ikada prije. Spusti zamotuljke na pod i izvadi jednu limenku piva. Krajikom oka uhvati pokret Hoag se nelagodno pre mjetao s noge na nogu. Randall mu nije bio ponudio da sje dne, pa je Hoag jo stajao. Sjednite! Hvala. Hoag sjedne. Randall se okrene natrag svojoj limenci, ali sad je ve bio svjestan prisutnosti drugog ovjeka; iz iste navike potivanja pravila lijepog ponaanja sad mu bijae gotovo nemogue na toiti sebi pivo a ne ponuditi gosta, ma kako ne-dobrodoao taj gost bio. Oklijevao je samo na tren, a onda pomisli kako ni Cynthiji ni njemu ne moe koditi ako Hoag popije au piva. Pijete li pivo? upita. Da, hvala. Zapravo, pivo je pio vrlo rijetko; uvao je nep ce za suptilnije okuse dobrih vina, ali u ovom bi trenutku vje rojatno prihvatio i sintetiki gin ili kinicu da mu je Randall ponudio. Randall donese ae, spusti ih na stol, pa ode do spavae sobe i odkrine vrata tek toliko da se moe provui unutra. Cynthijino stanje bijae nepromijenjeno, kao to je i oekivao. Malo joj promijeni poloaj u kojem je leala, jer vjerovao je da je leanje u istom poloaju zamorno ak i nekome u nesvijesti.

15

Opet je pokrije. Pogleda je i sjeti se Potburyjeva upozorenja u svezi s Hoagom. Je li Hoag doista tako opasan kako je doktor mislio? Je li on Randall time to gaje pustio u stan sam uskoio u pripremljenu zamku? Ne, Hoag ga sad vie ne moe povrijediti. Kad se dogodi ono najgore sve drugo moe biti samo promjena na bolje. Cak i smrt njih oboje ili samo Cynthijina, jer on bi odmah kre nuo za njom. To je ve prije odluio i nije ga bilo briga tko bi to mogao smatrati kukavikim inom. Ne ako je Hoag odgovoran za ovo, onda je ve ispucao asa iz rukava. Randall se vrati natrag u dnevnu sobu. Hoagovo pivo bijae jo netaknuto. Pijte, ponuka ga Ran dall posiui za svojom aom. Hoag ga poslua, dovoljno pristojan da ni ne pokua nazdraviti mu ili makar samo podii au u znak zdravice. Randall gaje gledao s umornom znati eljom. Ne razumijem vas, Hoag. Ni ja sebe sama ne razumijem, gospodine Randall. Zato ste doli ovamo? Hoag bespomono rairi ruke. Da vidim kako je gospoi Randall i da pokuam otkriti to sam joj to navodno uinio. I da vam to nadoknadim ako je ikako mogue. Znai, priznajete da ste to vi uinili? Ne, gospodine Randall. Ne. Ne vidim kako bi bilo mogue da sam juer ujutro ita uinio gospoi Randall Zaboravljate da sam vas vidio. Ali... to sam uinio? Presreli ste gospou Randall u hodniku zgrade MidwayCopton i pokuali je zadaviti. Oh, Boe! Vi ste me vidjeli kako to radim? Ne, he ba. Bio sam... Randall zastane, svjestan kako bi zvualo da mu kae da ga nije vidio u jednom krilu zgrade zato to je imao previe posla promatrajui ga u drugom krilu. Nastavite, gospodine Randall, prosim vas. Randall nervozno ustane. Nema svrhe, obrecne se. Ne znam to ste uinili. Ne znam jeste li ita uinili! Sve to znam jest ovo: od onog dana kad ste po prvi put proli kroz ova vrata nama se zbivaju udne stvari zle stvari a sad ona lei u sobi kao daje mrtva. Ona je... Zauti i zarije lice u ruke. Osjeti blag dodir na ramenu. Gospodine Randall... prosim vas, gospodine Randall. Strano m ije ao i elio bih pomoi.

16

Ne vidim kako bi nam itko mogao pomoi osim ako ne znate neki nain kako probuditi moju enu. Znate li, gospo dine Hoag? Hoag polako odmahne glavom. Bojim se da ne znam. Reci te mi to joj je? Ja jo uvijek ne znam. Nema se to rei. Jutros se nije probudila. Izgleda kao da se nikad vie ni nee probuditi. Sigurni ste da nije... mrtva?' Ne, nije mrtva. Pozvali ste lijenika, naravno. to je rekao? Rekao mije neka je ne miem odavde, te da stalno pratim njeno stanje. Da, ali kakvu je dijagnozu postavio? Lethargica gravis, tako je to nazvao . Lethargica gravis? I to je sve to je rekao? Da. Zato? Nije pokuao postaviti nikakvu dijagnozu? Pa, to je bila njegova dijagnoza lethargica gravis. Hoag se jo uvijek doimao zbunjenim. Ali, gospodine Ran dall, to nije dijagnoza to je samo otmjeni nain da se kae 'dubok san\ To ne znai ama ba nita. To je kao da ovjeku koji ima problema s koom kaete da ima dermatitis, ili o vjeku koji ima problema sa elucem da ima gastritis. Kakve je pretrage obavio? Ovaj... ne znam. Ja Je li uzeo uzorak sadraja eluca? Ne. Rentgen? Ne, nije mogao ovdje. Mislite li mi rei, gospodine Randall, kako je lijenik uao u sobu, pogledao vau enu, pa opet iziao a da nije uinio ama ba nita za nju, ni obavio ikakve pretrage, niti postavio ikakvu dijagnozu? Je li to bio va obiteljski lijenik? Ne, ree Randall jadno. Bojim se da ne znam ba mnogo o doktorima. Nikad nam nisu trebali. Ali vi biste trebali znati je li dobar ili nije bio je to Potbury. Potbury? Mislite na onoga Potburyja kojemu sam ja iao? Kako ste izabrali ba njega? Pa, ne znam nijednog drugog lijenika, a ve smo bili kod njega; ispitivali smo ga o vama. Sto imate protiv Potburyja?

17

Nita, zapravo. Osim to je bio neuljudan prema meni ili sam tada tako mislio. Dobro, onda to on ima protiv vas? Ne vidim kako bi on mogao imati ita protiv mene, od govori Hoag zbunjeno. Pa vidio me samo jednom. Jedino to mi pada na pamet jest analiza one tvari. Premda ne vidim za to bi... On bespomono slegne ramenima. Mislite na ono pod vaim noktima? Mislio sam da je i to bila lovaka pria. Ne. Svejedno, ne moe biti samo radi toga. Ne kad se uzme u obzir sve to je o vama rekao. to je rekao o meni? Rekao je... Randall uuti shvativi da Potbury zapravo ni nije rekao nita specifino o Hoagu bitno je bilo ono to nije rekao. Nije stvar u tome to je rekao o vama, ve u nje govom miljenju o vama. On vas mrzi, Hoag i boji vas se. Boji se mene? Hoag se slabano nasmijei, kao daje si guran da se Randall neukusno ali. Nije to rekao, ali to je bilo jasno kao dan. Hoag zatrese glavom. Ne razumijem. Navikao sam na to da se ja bojim ljudi, ali to da se netko boji mene... ekajte je li vam moda rekao rezultate analize koju je za me obavio? Ne. To me podsjetilo na najudniju stvar o vama, Hoag. Zastane razmiljajui o nemoguoj avanturi na nepostojeem trinaestom katu Acmeove zgrade. Bavite li se hipnozom? Blagi Boe, ne! Zato pitate? Randall mu ispria priu o njihovom prvom pokuaju da ga slijede. Hoag je cijelo to vrijeme utio i gledao ga s izrazom posvemanje zbunjenosti na licu. I to je to, zavri Randall. Nema trinaestog kata, nema firme Detheridge & Co., nema niega! A ipak ja se sjeam svakog detalja jednako jasno kao to sad gledam vas. To je sve? Zar nije dovoljno? Svejedno, ima jo jedna stvar koja nije toliko vana, ali koja moe predoiti uinak koji je to iskustvo imalo na mene. to? ekajte malo.Randall ustane i opet ode do spavae sobe. Ovaj put nije bio toliko oprezan kao proli put, ali ipak zatvori 18

vrata za sobom. injenica da ne moe cijelo vrijeme biti uz Cyn thiju inila gaje nervoznim. Ipak, kad bi bio posve iskren mo rao bi priznati daje ak i Hoagova prisutnost znaila nekakvo drutvo i smanjivala njegovu tjeskobu. Ali na svjesnoj razini uvjeravao je samoga sebe kako mu Hoagovo prisustvo godi sa mo zato to mu daje priliku da sazna uzrok svojih nevolja. Opet joj osluhne srce. Zadovoljan utvrenom injenicom da je jo uvijek iva, on joj malo rastrese jastuk i makne od bjegli pramen kose s njena lica. Nagne se i poljubi je u elo, pa urno izie iz sobe. Hoag gaje ekao. I?* upita. Randall se teko spusti u naslonja i osloni glavu na ake. Jo uvijek isto. Hoag se suzdri od nepotrebna odgovora. Randall mu umornim glasom nastavi priati o nonim mora ma koje je imao protekle dvije noi. Dodue, ne kaem da su od ikakva znaaja, doda na koncu. Nisam praznovjeran. Pitam se, zamiljeno e Hoag. Kako to mislite? Ne mislim na nita natprirodno, ali nije li mogue da vai snovi nisu ista sluajnost izazvana vaim iskustvom? Hou rei ako postoji netko tko vas moe navesti da sanjate usred bijela dana ispred Acmeove zgrade, zato ne bi bilo mogue da isto uini i nou? Ha? Postoji li netko tko vas mrzi, gospodine Randall? Nitko za koga ja znam. Naravno, u poslu kojim se bavim ponekad moram initi stvari za koje se ne bi moglo rei da po tiu elju za prijateljstvom sa mnom, ali uvijek ih inim u neije drugo ime. Postoje lopov ili dva koji me ba ne vole, ali nijedan od njih ne bi mogao uiniti neto ovakvo. To nema smisla. Mrzi li tko vas? Osim Potburyja? Koliko je meni poznato nitko. Ne vidim zato bi me i Potbury mrzio. Kad smo ve kod njega vi ete potraiti medicinski savjet, zar ne? Da. Pretpostavljam da mi mozak ba ne radi kako treba. Ne znam to bih drugo mogao uiniti osim da pogledam u telefonski imenik i potraim nekog drugog lijenika. Postoji bolji nain. Nazovite jednu od velikih bolnica i traite da poalju hitnu pomo. Uinit u tako, ree Randall, ustajui.

19

Moete priekati do jutra. Ionako prije jutra ne mogu oba viti nikakve pretrage, a u meuvremenu bi se gospoa Ran dall mogla probuditi. Pa... da, pretpostavljam da imate pravo. Mislim da bi bilo bolje da opet pogledam kako joj je. Gospodine Randall? Ha? Ovaj... bi li vam smetalo ako... Mogu lije vidjeti? Randall ga pogleda. Njegova ranija sumnjiavost bijae poljuljana Hoagovim ponaanjem i rijeima, i to vie no to je mislio, ali ova zadnja sugestija vrati ga u stvarnost. Sjeti se Potburyjeva upozorenja. Radije bih da je ne vidite, ree ukoeno. Na Hoagu se vidjelo da je razoaran, premda je to poku avao prikriti. Naravno. Shvaam vas u potpunosti. Kad se Randall vratio Hoag je stajao pored vrata sa e irom u ruci. Mislim da bi bilo najbolje da poem, ree. Ne dobivi odgovor, nastavi: Ostat u s vama do jutra ako elite. Ne, ne treba. Laku no. Laku no, gospodine Randall. Kad je Hoag otiao Randall je nekoliko minuta besciljno tumarao po stanu, svaki as se vraajui do postelje na kojoj je leala njegova ena. Hoagovi komentari o Potburyjevim metodama ostavili su ga s osjeajem nelagode veim no to si je to elio priznati. Povrh toga, Hoag je djelomino skinuo sumnje sa sebe i time Randallu oduzeo toliko potrebnog rtvenog jarca. Pojeo je hladnu veeru i zalio je pivom i sa zadovolj stvom primijetio daje uspio zadrati hranu u elucu. Dovukao je veliki naslonja u spavau sobu pored kreveta, stavio mali stoli kao oslonac za noge, i pripremio se da tako provede no. Nije imao to raditi a nije mu se italo bio je pokuao, ali nije ilo. S vremena na vrijeme ustao bi i donio si jo jednu limenku piva iz ledenika. Kad piva vie nije bilo, nastavio je s viskijem od rai. Pie mu je donekle smirilo ivce, ali to bijae jedini uinak to je dobro, jer nije se elio napiti. Probudio se uasnut, na trenutak uvjeren da je u zrcalu Phipps koji se sprema oteti Cynthiju. Soba bijae u mraku;

20

njegovo je srce gotovo iskoilo iz grudi prije no to je uspio upaliti svjetlo i uvjeriti se da je njegova voljena, votano bli jeda ena jo uvijek na krevetu. Svejedno, provjerio je veliko zrcalo jer morao se uvjeriti da se ono samo odraava prizor iz sobe, a da ne slui kao prolaz na neko uasno mjesto. Tek je onda opet ugasio lampu i u pri guenom si svjetlu to je dopiralo s ulice natoio tekuu po drku uzdrmanim ivcima. Uini mu se da je krajikom oka uhvatio pokret u zrcalu. Naglo se okrene ali ugleda samo svoj odraz. Opet se zavalio u naslonja, ali odluio je da vie nee zaspati. Stoje to? Potri u kuhinju. Nita ba nita. Drugi val panike nat jera ga da pojuri natrag u sobu moda su ga eljeli odvui od Cyn. Smijali su mu se, rugali, pokuavali ga navesti na krivi ko rak. Znao je: ve danima mu pokuavaju smjestiti, pokua vaju ga uzdrmati. Gledaju ga iz svakog zrcala u stanu, premda se uvijek ma knu dovoljno brzo da ih ne moe jasno vidjeti. Sinovi Ptice Ptica je Okrutna. Je li on to rekao? Ili je to povikao netko drugi? Ptica je Okrutna. Dahui, on poe prema prozoru i pogleda van. Jo uvijek je bilo mrano kao u rogu. Na ulici ni ive due. Koliko je sati? est ujutro, sudei po satu. Zar u ovom Bogomprokletom gradu nikad ne svie? Sinovi Ptice. Odjednom se osjeti vrlo lukavim. Misle da ga imaju, ali on e im pokazati ne mogu to initi ni njemu ni Cynthiji. Razbit e sva zrcala u kui. Pouri u kuhinju gdje je drao eki. Uzme ga i vrati se u sobu. Prvo veliko zrcalo... Zastane u pola zamaha. Cynthiji se to ne bi svialo se dam godina nesree! On nije bio praznovjeran, ali Cynthiji se to ne bi svidjelo. Okrene se prema krevetu s namjerom da joj objasni zato to namjerava uiniti. inilo se tako oitim samo treba razbiti sva zrcala u kui i bit e sigurni od Sinova Ptice. Ali zaustavi ga pogled na njeno mirno lice. Pokua smisliti neto drugo. Sinovima Ptice trebaju zr cala. to je zrcalo? Komad reflektirajueg stakla. Dobro sredit e ih on tako da ne mogu reflektirati! A zna i kako da

21

to uini u istoj ladici s ekiem bile su i dvije-tri limenke emajl-boje i mali kist; ostaci od prolog re-dekoriranja stana. Izlije boju u posudu za mijeanje. Dobio je otprilike pola litre tamne boje dovoljno za ono to je namjeravao. Prvo se baci na veliko staklo, nemarno nabacujui boju kistom. Cije dila mu se niz zapee i kapala na Cynthijin toaletni stoli, ali nije mario za to. Onda ostala zrcala... Imao je taman dovoljno boje da dovri i veliko zrcalo u dnevnoj sobi. Nema veze to je ionako posljednje zrcalo u stanu osim, naravno, malih zrcala u Cynthijinoj torbici, ali ve je ranije bio odluio da mu nisu vana. Bijahu premala da bi se kroz njih provukao ovjek, a i bila su izvan dohvata ruku. Boju je bio smijeao od malo crne i otprilike limenku i pol crvene. Ruke mu bijahu prekrivene bojom izgledao je poput glavnog lika u filmu o masovnom ubojici s motornom pilom. Nema veze on obrie ruke runikom i vrati se svom naslo njau i svojoj boci. Neka sad pokuaju! Neka sad probaju svojom prljavom crnom magijom! Sad ih je sredio. ekao je svitanje. Iz naslonjaa ga digne zvuk interkoma. Bio je prilino de zorijentiran, ali i uvjeren da ipak nije bio zaspao. Cynthija bijae dobro tojest jo uvijek je spavala, to je i oekivao. Uzme svoj improvizirani stetoskop i uvjeri se da joj srce kuca. Zujanje interkoma se nastavi ili opet pone, nije bio si guran. Ode odgovoriti. Potbury, zauje. Stoje? Spavate? Kako je pacijentica? Nema promjene, doktore, odgovori Randall, trudei se da mu glas ne podrhtava. Tako? Pa, pustite me unutra. Nekoliko minuta kasnije otvori vrata stana i Potbury se provue unutra, pa krene ravno u spavau sobu. Nekoliko je trenutaka stajao sagnut nad njom, a onda se uspravi. ini se daje isto, ree. Ne moemo ni oekivati promjene za dandva. Krizu oekujem negdje oko srijede. Znatieljno pogleda Randalla. to ste zaboga radili? Izgledate kao netko nakon etvorodnevne pijanke. Nita, ree Randall. Zato mi niste rekli neka je odvedem u bolnicu, doktore?

22

Najgora stvar za nju. Kako znate? Niste je ni pregledali. Ni ne znate to joj je, zar ne? Jeste li poludjeli? Rekao sam vam juer. Randall odmahne glavom. Naklapanja. Pokuavate mi zamazati oi. elim znati zato. Potbury zakorai prema njemu. Vi jeste ludi a i pijani. Zbunjeno pogleda zrcalo. Ja elim znati to se dogaa. Dotakne prstom emajl-boju na zrcalu. Ne dirajte! Potbury se odmakne. Za to je to? Randall je izgledao lukavo. Nadmudrio sam ih. Koga? Sinove Ptice. Dolaze kroz zrcala ali ja sam ih zau stavio. Potbury je zurio u njega. Znam ih, ree Randall. Nee me vie nasamariti. Ptica je Okrutna. Potbury pokrije lice rukama. Nekoliko su sekundi obojica stajali posve nepomino. To liko je dugo trebalo da nova informacija prodre u Randallov zlostavljani mozak. Kad napokon jest, on ritne Potburyja u prepone. Dogaaji slijedeih nekoliko minuta bijahu prilino zbunjujui. Potbury nije putao ni glasa od sebe, ali uzvraao je udarce. Randall nije ni pokuavao boriti se poteno, pa je svoj prvi udarac popratio jo prljavijima. Kad su zavrili, Potbury je bio iza zakljuanih kupaonskih vrata, a Randall u sobi s kljuem u depu. Disao je ubrzano i teko, ali bijae posve nesvjestan udaraca koje je primio. Cynthia je i dalje spavala. Gospodine Randall pustite me van! Randall se vratio u svoj naslonja, pokuavajui smisliti neki izlaz. Sad je ve bio posve trijezan, bez imalo namjere da se opet primi boce. Pokuavao sije utuviti u glavu da Sinovi Ptice doista postoje, te da je jedan od njih sad zakljuan u njegovoj kupaonici. U tom je sluaju Cynthya sad u nesvijesti zato to su Bog im pomogao! Sinovi Ptice ukrali njenu duu. Vragovi pali su u ruke vragovima. Potbury je nabijao po vratima.

23

to bi sve ovo trebalo znaiti, gospodine Randall? Jeste li sili s uma? Pustite me van? to ete uiniti ako vas posluam? Hoete li vratiti Cyn thiju u ivot? Uinit u sve to lijenik moe uiniti za nju. Zato ste me zatvorili? Znate vi zato. Zato ste pokrili lice? Kako to mislite? Htio sam kihnuti, a vi ste me ritnuli. Moda sam trebao rei'Gesundheit! Vi ste vrag, Potbury. Vi ste Sin Ptice! Nastane kratka tiina. Kakve su to gluposti? Randall razmisli o tome. Moda jesu gluposti, moda je Potbury doista htio kihnuti. Ne! Ovo je jedino razumno obja njenje. Vragovi, vragovi, i crna magija. Stoles i Phipps i Pot bury i ostali. Hoag? To se slae ekaj malo. Potbury mrzi Hoaga. Sto les mrzi Hoaga. Svi Sinovi Ptice mrze Hoaga. Dobro, vrag ili ne, on i Hoag su na istoj strani. Potbury je opet nabijao po vratima, ne vie akama ve teim, muklijim udarcima koji su znaili da pokuava ra zvaliti vrata ramenom. Vrata kupaonice nisu bila nimalo vra od prosjenih, to znai da nee izdrati dugo. Randall zavie: Potbury! Potbury! ujete li me? Da. Znate li to u sad uiniti? Nazvat u Hoaga i pozvati ga ovamo. ujete li me, Potbury? On e vas ubiti, Potbury, ubit e vas! Ne dobije odgovor, ali lupanje po vratima opet pone. Randall uzme svoj pitolj. Potbury! Bez odgovora. Potbury, prestanite ili u pucati. Lupanje ak ni ne oslabi. Randallu sine jedna ideja. Potbury uime Ptice miite se od tih vrata! Lupa prestane kao odsjeena. Randall je oslukivao, a potom nastavi poveavati steenu prednost: Uime Ptice, ne dirajte vie ta vrata. ujete me, Potbury? Ne dobije odgovor, ali tiina se nastavi. Bijae jo rano; Hoag je jo uvijek bio kod kue. Premda oito zbunjen Randallovim nesuvislim objanjenjima, pristao je doi odmah ili jo bre. Randall se vrati natrag u spavau sobu i nastavi svoju strau'. Drao je hladnu, mlitavu ruku

24

svoje ene lijevom rukom, dok je u desnoj drao pitolj, spre man za sluaj da njegove prijetnje Pticom ne upale. Ali udarci po vratima nisu se ponovili, u sobi je nekoliko minuta vladala smrtna tiina, a onda Randall zauje ili mu se uini daje uo tiho grebanje iz kupaone, zvuk kojemu nije mogao odrediti podrijetlo. Nije mu padalo na um to bi mogao uiniti. Zvuk se nastavi jo nekoliko minuta, a onda prestane. Nakon toga nita. Hoag ustukne kad je primijetio pitolj. Gospodine Randall! Hoag, ozbiljno e Randall, jeste li vi vrag? Ne razumijem vas. Ptica je Okrutna! Hoag nije pokrio lice; izgledao je zbunjeno i neto suz dranije no prije. Okej, odlui Randall. Proli ste test. Ako jeste vrag, onda ste moj tip vraga. Doite imam Potburyja u kupaonici, pod kljuem. elim ga suoiti s vama. Sa mnom? Zato? Zato to on jest vrag jedan od Sinova Ptice. A oni vas se boje. Doite! Odvue Hoaga u spavau sobu, nastavljajui priu. Pogrijeio sam to nisam bio spreman povjerovati u neto to mi se dogodilo. Ono nisu bile none m ore Zalupa cijevi pitolja po vratima. Potbury! Hoag je ovdje. Uinite kako vam kaem i moda odavde odete ivi. to elite od njega? upita Hoag nervozno. Nju naravno. Oh Randall opet zalupa po vratima, pa se okrene Hoagu. Ako otvorim vrata hoete li se suoiti s njim? Ja u biti kraj vas. Hoag proguta slinu, baci jo jedan pogled na Cynthiju, pa odgovori: Naravno. Evo... Randall otkljua vrata. Kupaonica bijae prazna. Nije imala ni prozor, niti bilo koji drugi mogui izlaz ali nain na koji je Potbury pobjegao bijae vrlo oit. S povrine zrcala bila je zgrebana sva emajl-boja, vjerojatno iletom. Riskirali su sedam godina nesree i razbili zrcalo. Da je znao kako, Randall bi skoio kroz zrcalo za njim. Ali nije, pa mu se razbijanje uinilo sigurnijim rjeenjem.

25

Nakon toga nije im ostalo nita drugo no da razgovaraju o proteklim dogaajima. Nisu mogli nita uiniti nijedan od njih nije arobnjak. Hoag napokon ode u dnevnu sobu ne elei ometati pri vatnost Randallova oaja, ali ne elei ga ni ostaviti samoga. S vremena na vrijeme provirio bi kroz vrata spavae sobe. Jednom prilikom pogled mu zapne za malu crnu lijeniku torbu pod krevetom. Ue i podigne je. Ed, upita, jeste li pre gledali ovo. to? Randall podigne tup pogled i proita izlizana zlatna slova: POTIPHAR T. POTBURY, M.D. Ha? Zacijelo ju je zaboravio. Nije je imao prilike uzeti sa sobom. Randall je uzme od Hoaga i otvori: stetoskop, forcepsi, stezaljke, igle, hrpica ampula, uobiajene stvari za lijenika ope prakse. Unutra bijae ijedna boica s naljepnicom. Randall je izvadi i proita natpis. Hoag, pogledajte ovo!
OTROV!
Boica se ne smije ponovno puniti! GA RANDALL UZIMATI PREMA UPUTAMA APOTEKA BONTON-CUTRATE

Je li je namjeravao otrovati? upita Hoag Ne bih rekao to je uobiajeno upozorenje na narkoti cima. Ali elim vidjeti o emu se radi. Protrese boicu. inilo se daje prazna. Pone skidati poklopac. Paljivo! upozori ga Hoag. Dobro. Drao ju je podalje od lica dok ju je otvarao, a onda je oprezno pomirii. Iz nje je dopirao neki jedva osjetan, ali nevjerojatno sladak miris. Teddy? Okrene se brzinom munje, ispustivi boicu. To je doista bio Cynthijin glas. Kapci su joj treperili. Nemoj im nita obeati, Teddy! Ona uzdahne i opet sklopi oi. Ptica je Okrutna! proape. 9

V 26

ai periodi gubitka pamenja klju su cijele stvari, uporno je tvrdio Randall. Kad bismo znali to radite

danju, kad bismo znali ime se bavite, znali bismo i zato vas Sinovi Ptice ele maknuti. tovie, znali bismo kako se boriti protiv njih jer oito je da vas se boje. Hoag se okrene Cynthiji. to vi mislite, gospoo Randall? Mislim da Teddy ima pravo. Da znam dovoljno o hipnozi predloila bih taj nain ali ne znam, pa je skopolamin najbolje rjeenje. Jeste li voljni pokuati? Ako vi tako kaete, da. Donesi sve to trebamo, Teddy. Ona skoi sa stola na kojem je sjedila. Randall prui ruku da joj pomogne. Trebala bi malo vie paziti na sebe, mala. Gluposti. Dobro mi je sad. Doli su u ured odmah nakon to se Cynthija bila pro budila. Ukratko bijahu prestravljeni, ali ne i izbezumljeni od straha. inilo im se da ne bi bilo pametno ostati u apart manu, ali ni ured se nije inio mnogo boljim. Randall i Cynthia odluili su otii iz grada zaustavljanje u uredu bijae samo privremeno, neto poput ratnog savjetovanja. Hoag nije znao to da uini. Samo zaboravite da ste ikada vidjeli ovaj pribor, upozori ga Randall dok je pripremao iglu za injekcije. Ne bih to smio imati, ali ponekad mi dobro doe. Oisti komad koe vatom namoenom u alkohol. Polako... evo, gotovo je. I zabode iglu. ekali su da droga pone djelovati. to oekuje da emo saznati? upita Randall Cynthiju. Ne znam. Ako imamo sree njegove e se dvije linosti ispreplesti, a onda bismo mogli saznati mnogo. Nekoliko minuta kasnije Hoagova glava klone naprijed, a disanje mu se produbi. Cynthia mu prodrma rame. Gos podine Hoag, ujete li me? Da. Kako se zovete? Jonathan... Hoag. Gdje ivite? Apartmani Gotham... broj 6-0-2. ime se bavite. Ja... ne znam. Pokuajte se sjetiti. Koje je vae zanimanje? Nema odgovora. Ona pokua opet. Jeste li hipnotizer? Ne.

27

Jeste li maioniar? Ne. to ste vi, Jonathane HoagV* On otvori usta kao da e odgovoriti, a onda iznenada sje dne, ne pokazujui nikakve posljedice djelovanja droge. ao mi je, draga moja, ali ovo mora prestati zasad. Ustane, ode do prozora i pogleda van. Loe, ree, gleda jui niz ulicu i uz nju. Kako uznemirujue loe. inilo se da govori samome sebi, a ne njima. Randallovi pogledaju prvo njega, pa jedan drugoga. Stoje loe, gospodine Hoag? upita Cynthia oklijevajui. Hoag joj se sad inio poput posve druge osobe nekako mla i, ivahniji. to? Oh, ao mi je. Dugujem vam objanjenje. Bio sam prisiljen... ovaj, rijeiti se droge. Rijeiti se? Zanemariti njeno djelovanje, ponititi ga. Vidite, draga moja, dok ste me ispitivali sjetio sam se svoga zanimanja. Uputi im veseo pogled, ali ne nastavi s objanjenjem. Randall se prvi oporavio od oka. Koje je vae zanimanje? Hoag mu se nasmijei, gotovo njeno. Ne bi bilo dobro da vam kaem, ree. Bar ne sad. Okrene se Cynthiji. Draga moja, bih li vas mogao zamoliti za olovku i komad papira? Ovaj naravno. Prui mu, a on sjedne i pone pisati. Kad nije ponudio nikakvo objanjenje, Randall ree: Re cite, Hoag Hoag se okrene prema njemu. Randall pone go voriti, ali bi zbunjen izrazom Hoagova lica, pa nastavi mlako: Ovaj... Gospodine Hoag, o emu se radi. Jo uvijek ste voljni vjerovati mi? Randall zagrize donju usnu i pogleda ga. Hoag bijae str pljiv i ozbiljan. Da... rekao bih da jesam, ree napokon. Dobro. Piem popis nekih stvari koje bih elio da kupite za mene. Ja u slijedeih nekoliko sati biti prilino zaposlen. Naputate nas? Brinete o Sinovima Ptice, zar ne? Zaboravite ih. Nee vam uiniti nita naao. Obeajem vam. Nastavi pisati. Nekoliko minuta kasnije prui ispisani list Randallu. Na dnu sam na pisao gdje elim da me ekate na benzinskoj crpki izvan Waukegana. Waukegana? Zato Waukegan?

28

Nema nekog vanog razloga. elim jo jednom uiniti neto to sam jako volio raditi, a to nikada vie neu moi ponoviti. Pomoi ete mi, zar ne? Neke od stvari na popisu ma lo je tee nabaviti, ali vi ete se potruditi, zar ne? Pa, da. Dobro. I ode. Randall pogleda popis u ruci. Pa, nek budem Cyn, on eli da mu nabavimo peceraj! peceraj? Daj da vidim taj popis. 10 ozili su prema sjeveru, prema predgraima. Negdje ispred njih lealo je mjesto na kojem se trebaju sastati s Hoagom; u prtljaniku iza njih bijahu stvari koje su kupili po njegovoj narudbi. Teddy? Da, mala? Moe li ovdje izvesti U-okretanje? Da, ako me ne uhvate. Zato? Zato to bih to htjela. Pusti me da zavrim, nastavi ona brzo. Imamo auto, imamo cjelokupnu nau uteevinu sa so bom; nita nas ne spreava da odemo na jug ako to elimo. Jo uvijek razmilja o tom odmoru? Pa, ii emo na jug im Hoagu isporuimo ove stvari. Ne mislim na odmor. elim otii i nikad se vie ne vratiti sad! Sa peceraj om vrijednim osamdeset dolara kojega Hoag jo nije platio? Nema anse. Mogli bismo sami pojesti sve te stvari. Ha! Kavijar i prepelija krila. Mi si to ne moemo priu titi, mala. Mi smo hamburger-tipovi. Svejedno, ak i da mo emo, ja elim vidjeti Hoaga. Popriati s njim dobi ti neka objanjenja. Ona uzdahne. Tako sam i mislila, Teddy. To i jest glavni razlog zato elim otii odavde. Ne elim objanjenja. Zadovoljna sam sa svijetom ovakvim kakav jest. Ti i ja bez komplikacija. Ne elim znati nita o zanimanju gospodina Hoaga ili Sino vima Ptice ili bilo emu takvome.

29

On potrai cigaretu, kresne palidrvcem po upravljakoj ploi, cijelo je vrijeme gledajui krajikom oka. Sreom prometa je na cesti bilo vrlo malo. I ja se osjeam isto kao i ti, mala, ali na sve ovo gledam drukije. Ako sad nestanemo, zauvijek u gledati preko ramena oekujui Sinove Ptice, bri jati se bez zrcala. Ali mora postojati razumno objanjenje za sve ovo i ja ga elim uti. Onda moemo mirno zaspati. Ona se sva zguri i ne odgovori nita. Gledaj to s ove strane, nastavi Randall, pomalo uzrujan. Sve to nam se dogodilo moglo je biti uinjeno na posve pri rodan nain. to se tie natprirodnih stvari pa, sad usred bijela dana, na prometnoj cesti malo mi je teko vjerovati u to. Sinovi Ptice vraga! Nije nita rekla. On nastavi Prvo, Hoag je pravi glumac. Nije on nikakav stari mlakonja, nego dominantna osoba prve klase. Sjeti se samo kako sam ja uutio i odmah ga poeo zvati gospodinom kad se pretvarao daje ponitio djelovanje droge i poeo mi nareivati to da mu kupimo. Pretvarao? Naravno. Netko je prije toga zamijenio moj uspavljujui soki obinom vodom vjerojatno u isto vrijeme kad je napi sana ona poruka na tvome pisaem stroju. Ali vratimo se na stvar on je prirodno jaka linost i siguran sam vrlo vjet hipnotizer. Ona fora s trinaestim katom i tvrtkom Detheridge & Co. dokazuje koliko je vjet on ili netko drugi tko mu pomae. Vjerojatno su i mene i tebe drogirali. Mene? Da, Sjeti se onog tonika koji ti je Potbury dao? Vjerojatno neka vrst droge s odgoenim djelovanjem. Ali i ti si ga pio! Ne mora znaiti da smo pili istu stvar. Potbury i Hoag su oito u kompi i na taj su nain stvorili atmosferu koja je sve ovo uinila moguim. Sve ostalo su bile samo sitnice, nevane kad ih se uzme pojedinano. Cynthia je imala vlastito miljenje o svemu, ali zadri ga za sebe. Svejedno, jedna ju je stvar smetala. Kako je Potbury iziao iz kupaonice? Rekao si mi daje bila zakljuana. Razmiljao sam o tome. Obio je bravu dok sam ja telefoni rao Hoagu, sakrio se u ormar i ekao priliku da mugne van. Hm-m-m... ona odustane.

30

Randall prestane govoriti i skoncentrira se na vonju. Skrene lijevo prema izlazu iz Waukegana. Teddy ako si siguran daje sve bila prijevara i da Sinovi Ptice ne postoje, zato onda ne moemo okrenuti auto i kre nuti na jug. Ne moramo otii na sastanak s Hoagom. Siguran sam da su moje pretpostavke tone, ree on, vje to izbjegavi samoubilaki nastrojena djeaka na biciklu, ali nisam siguran koja je bila njegova motivacija i zato moram vidjeti Hoaga. Ali smijeno je, nastavi on, to ne mislim da je Hoag imao ita protiv nas. Vjerujem da je iz nekih samo njemu poznatih razloga bio spreman platiti nam petsto dola ra da ga rijeimo neke gnjavae dok se on bavi vanijim stva rima. Ali vidjet emo. Svejedno, ionako je prekasno da se vraamo evo benzinske crpke koju je spomenuo. A evo i njega! Hoag ue u auto, kimne glavom i nasmijei se ali ne ree ni rijei. Randall opet osjeti neto poput nagona da mora uiniti kako mu Hoag kae, isto ono to je bio osjetio nekih dva sata ranije. Hoag mu ree kamo da vozi. Uskoro su doli do rampe koja je prijeila put na privatni posjed. Hoag mu ree neka je podigne i nastavi. Vlasnik ne ma nita protiv, ree. Mnoge sam svoje srijede proveo ovdje. Ovo je prekrasno mjesto. I doista jest bilo prekrasno. Zemljani je put vodio do male uzvisine na kojoj je raslo drvo guste kronje. Hoag mu ree neka parkira ispod drveta. Iziu van. Cynthia je neko vrijeme samo stajala, upijajui ljepotu prizora, udiui isti zrak punim pluima. Na jugu se nazirao Chicago, a istono od njega srebrni odsjaj jezera. Teddy, nije li fantastino? Jest, prizna on, ali se okrene Hoagu. Zato smo ovdje? Piknik, ree Hoag. Odabrao sam ovo mjesto za svoj fi nale. Finale? Prvo hrana, ree Hoag. Onda emo ako ba moramo razgovarati. Bijae to udan izbor hrane za piknik. Umjesto zasitnih stvari u koari je bilo nekoliko tuceta gurmanskih specija liteta konzervirani kumkuat, ele od guave, male patetice, aj kojega je Hoag skuhao iznad piritne lampe delikatni vafli uvenog proizvoaa. Unato tome i Cynthia i Randall

31

zakljuie da je hrana izvrsna. Hoag je kuao od svaega po malo ali Cynthia primijeti da on zapravo samo kua a ne jede. Nakon nekog vremena Randall prikupi dovoljno hrabrosti da se obrati Hoagu. inilo se da Hoag nema ni najmanje nam jere zapoeti razgovor. Hoag? Da, Ede? Nije li vrijeme da skinete masku i prestanete nas vui za nos? Nisam vas nikad vukao za nos, prijatelju. Znate na to mislim na sve ovo ludilo proteklih neko liko dana. Vi ste u to umijeani i zacijelo znate vie od nas to je vie no oito. Nije da vas za ita optuujem, doda urno, ali elio bih znati emu sve to. Upitajte sami sebe to sve ovo znai. Okej, Randall prihvati izazov. Hou. Baci se na objanjavanje, isto ono koje je ve bio servirao Cynthiji. Hoag ga ohrabri da dovri, ali kad napokon jest Jonathan Hoag ne ree nita. Pa, ree Randall nervozno, Tako se sve to dogodilo zar ne? ini mi se dobrim objanjenjem. I ja tako mislim. Ali jo uvijek ima nekoliko stvari koje morate razjasniti. Zato ste to uinili? Hoag zamiljeno odmahne glavom. ao mi je. Ede. Ne mogu vam nikako objasniti svoje mo tive, ree. Ali, kvragu, to nije poteno! Najmanje to moete Zar je ita na ovome svijetu poteno, Edwarde? Pa oekivao sam od vas da igrate potenu igru. Ohra brivali ste nas da vas tretiramo kao prijatelja. Dugujete nam objanjenje. Obeao sam vam objanjenje. Ali, razmislite elite li ga uti? Uvjeravam vas da vie nikad neete imati nikakvih neprilika sa Sinovima Ptice. Cynthia dotakne Randallovu ruku. Ne trai objanjenje, Teddy. On makne njenu ruku, ne grubo ve odluno. Moram zna ti. Da ujem to objanjenje! Nee vam se svidjeti. Riskirat u.

32

Vrlo dobro. Hoag se zavali unatrag. Biste li posluili vino, draga moja? Hvala vam. Najprije vam moram ispriati malu priu. Bit e djelomice alegorina, jer nema... rijei, kon cepcija. Jednom je postojala rasa, posve razliita od ljudske rase posve. Nemam naina opisati vam kako su izgledali ili kako su ivjeli, ali imali su jednu osobinu koju moete ra zumjeti: bili su kreativni. Stvaranje i uivanje u umjetnosti bilo je njihova preokupacija i bit njihovih ivota. Namjerno kaem umjetnost, jer umjetnost je bezgranina, nedefini rana, ne moe je se definirati. Mogu uporabiti tu rije bez straha da me neete razumjeti, jer ona ni nema egzaktno zna enje. Ta rije ima toliko znaenja koliko je umjetnika. Ali sjetite se da umjetnici o kojima ja govorim nisu bili ljudska bia niti je njihova umjetnost bila ljudska. Zamislite jednoga od te rase mladog po vaim mjeri lima. Pod vodstvom svog uitelja on stvara umjetniko djelo. Ima talenta, taj mladac, a njegova kreacija ima mnogo zani mljivih i zabavnih osobina. Uitelj ga ohrabruje da nastavi, te da svoje djelo pripremi za sud umjetnikih kritiara. Govo rim metaforiki kao da se radi o ovjeku, umjetniku koji priprema svoja platna za godinju izlobu. Zastane i okrene se Randallu. Jeste li vi religiozan ov jek? Je li vam ikada palo na pamet da je sve ovo on obu hvati pokretom ruke prekrasan krajolik oko njih moda imalo Stvoritelja? Daje moralo imati Stvoritelja? Randall se zagleda u nj i pocrveni. Ne idem esto u crkvu, izlane, ali da, pretpostavljam da vjerujem u Stvoritelja. A vi, Cynthia? Ona kimne, napeta i bez rijei. Umjetnik je stvorio ovaj svijet na Svoj nain i po pravi lima koja su se Njemu inila ispravnima. Njegov se uitelj sloio u globalu, ali ekajte malo, ree Randall. Pokuavate li nam vi opi sati stvaranje svijeta cijelog Svemira? A to drugo? Ali kvragu, to je ipak previe. Ja sam traio samo obja njenje stvari koje su se dogodile nama * Rekao sam vam da vam se nee sviati. Hoag prieka trenutak, pa nastavi. U poetku, dominantna karakteristika na tom svijetu bili su Sinovi Ptice.

33

Randall ga je sluao, osjeajui se kao da e mu eksplo dirati glava. Shvatio je s uasom da su sva racionalna objanjenja koja je smislio na putu ovamo bila samo djeje bezvezarije, smiljene iz jednog jedinog razloga da bi po tisnuo strah koji gaje poeo hvatati. Sinovi Ptice stvarni, stvarni i strani i moni. Uini mu se da sad shvaa o kak voj rasi Hoag govori. Po uasnutom izrazu Cynthijina lica shvati da i ona zna i da za njih dvoje nikad vie nita nee biti isto. Upoetku bijae Ptica... Hoag ih je gledao pogledom bez imalo zlobe, ali i bez imalo suosjeanja. Ne, ree ozbiljno, Ptica nije nikad postojala. Postoje samo oni koji sebe nazivaju Sinovima Ptice. Ali oni su glupi i arogantni. Njihova je sveta pria isto praznovjerje. Ali oni su na svoj nain u ovome svijetu moni. Stvari koje ste vidjeli, Edwarde, doista ste vidjeli. Hoete rei ekajte, dopustite mi da zavrim. Moram pouriti. Sve ono to ste vidjeli doista ste vidjeli uz jednu iznimku. Sve do danas mene ste vidjeli samo u mojem stanu ili u vaem. Stvorenja koja ste pratili, stvorenje koje je prestrailo Cynthiju sve su to bili Sinovi Ptice. Stoles i njegovi prijatelji. Umjetnikov uitelj nije odobravao Sinove Ptice, pa je sugerirao odreene promjene i poboljanja u toj kreaciji. Ali Umjetnik je bio ili nemaran ili nestrpljiv. Umjesto da ih posve ukloni, on ih je jednostavno kamuflirao, uinio ih poput pri mjeraka Njegove nove kreacije, poput bia kojima je naselio svoj svijet. Sve to moda ne bi bilo vano da taj Njegov rad nije iza bran za umjetniki sud. Bilo je neizbjeno da e ih kritiari uoiti, jer Sinovi Ptice bijahu loa umjetnost koja je nagr ivala cjelokupni rad. Ipak, u njihovim je umovima ostala dvojba treba li to cjelokupno djelo unititi ili je moda ipak vrijedno da ga se ouva. Zato sam ja ovdje. Zastane kao da vie nema to rei. Cynthia ga uplaeno pogleda. Jeste li vi... jeste li vi... On joj se nasmijei. Ne, Cynthia, nisam ja Stvoritelj va ega svijeta. Jednom ste me pitali to sam po zanimanju. Ja sam umjetniki kritiar. Randall je arko elio da mu moe ne povjerovati, ali Hoagove su rijei imale zvuk istine koji nije mogao negirati.

34

Hoag nastavi: Rekao sam vam da u morati objanjavati na nain i rijeima koje vi moete razumjeti. Morate biti svjesni da suditi ovakvu kreaciju nije isto to i prii slikarskom platnu i prouiti ga. Na ovome svijetu ive ljudi, pa ga se mora suditi oima ovjeka. Ja sam ovjek. Cynthija je sad izgledala jo uznemirenijom. Ne razu mijem. Vi sudite o djelu kroz tijelo nekog ljudskog bia? Ne. Ja jesam ljudsko bie. Posvuda po svijetu, meu lju dima su posijani Kritiari takoer ljudi. Svaki je od njih projekcija Kritiara, ali svaki je od njih samo ovjek u svakom pogledu. ovjek koji ne zna daje Kritiar. Randall se uhvati za to kao da mu ivot ovisi o tome. Ali vi znate da ste Kritiar. To je kontradikcija. Hoag kimne, nimalo uzdrman. Sve do dananjega dana kad je Cynthijino pitanje onemoguilo moje daljnje normalno djelovanje u obliku one druge osobe, ni ja nisam imao pojma to radim i zato sam ovdje. ak i sad moja je prava osoba izila na povrinu tek koliko je potrebno da vam odgovorim na pitanja na koja vam kao Jonathan Hoag ne bih mogao od govoriti. Jonathan Hoag se rodio kao ovjek, sa svrhom da ispita, iskusi, okusi neke od umjetnikih aspekata ovoga svijeta, te da usput poblie promotri djelovanje onih kamufliranih pr vobitnih stvorenja koja sebe nazivaju Sinovima Ptice. Vas ste dvoje sluajno uvueni u cijelu stvar nevini promatrai koji ne znaju o emu se radi. Ali tijekom druenja s vama uoio sam jo neke vrijedne umjetnike spekte i zato vam sad sve ovo objanjavam. Na to mislite? Dopustite mi da prvo spomenem ono to sam primijetio kao Kritiar. Va svijet ima nekoliko zadovoljstava. Prvo hrana. Posegne zajednom bobicom mukata, debelom i sla tkom, i zagrize je. udno je to. I hvalevrijedno. Nitko se prije nije sjetio od obinog nadoknaivanja izgubljene energije napraviti umjetnost. Va Umjetnik je doista darovit. A tu je i spavanje. udna refleksna stvar u kojoj se Umjetnikovim kreacijama omoguuje da i sami stvaraju svoje svje tove. Sad razumijete, zar ne, ree, smijeei se, zato kritiar mora biti ovjek kad ne bi bio, ne bi mogao sanjati na nain kako ovjek sanja.

35

Tu je i pie koje ujedinjuje hranu i sanjanje. Tu je i jedinstveno zadovoljstvo konverzacije s prijateljima. To nije novo, ali Umjetniku ide u prilog to je i to uk ljuio u svoje djelo. Pa seks seks je besmislen. Kao kritiar bih ga posve zanemario da mi vi, prijatelji moji, niste omoguili da vidim neto to ni ja u svojim kreacijama nikad nisam uspio smisliti. Kao to rekoh, va Umjetnik ima dara. Pogleda ih gotovo njeno. Recite mi, Cynthia, to volite u ovome svijetu, a to mrzite i ega se bojite? Ona mu ne odgovori, ve se stisne uza svog supruga. Ran dall je zatitniki zagrli. Hoag se okrene Randallu. A vi, Edwarde? Postoji li neto na ovome svijetu za to biste vi dali ivot i duu ako treba? Ne morate mi odgovoriti odgovor sam vidio juer na vaem licu dok ste se nadvijali nad Cynthijinom posteljom. Dobra umjetnost, dobra umjetnost oboje. Na ovome sam svijetu pronaao nekoliko primjera dobre i originalne umjetnosti, dovoljno da zakljuim da vaeg Umjetnika treba ohrabriti da i dalje stvara. Ali naao sam i toliko toga to je loe, amaterski, da nikako nisam mogao odobriti ovo djelo kao cjelinu sve dok nisam naiao na vas i svojim oima vidio ovu tragediju ljudske ljubavi. Cynthia ga divlje pogleda. Tragediju? Zato kaete tra gediju? Hoag je pogleda ne saaljivo, ve onako kako o vjek gleda vrijedno umjetniko djelo. A to je drugo nego tra gedija, draga moja? Ona se zapilji u njega, a onda se okrene i zarije lice u rame svog supruga. Randall je pomiluje po kosi. Prestanite, Hoag! ree divlje. Opet ste je prestraili! Nije mi to bila namjera. Jest. I mogu vam odmah rei to mislim o vaoj prii. U njoj ima rupetina kroz koje bi se make mogle provui. Iz mislili ste sve ovo. Ni sami ne vjerujete to to ste rekli. To bijae istina, ali Randall hrabro nastavi. A ono pod va im noktima to je s tim? Vidim da ste to izostavili iz prie. I vai otisci prstiju. Supstanca ispod mojih noktiju ima malo veze s ovom pri om. Posluila je svojoj svrsi tojest natjerala strah u kosti Sinovima Ptice. Oni su znali o emu se radi.

36

Ali o emu se radilo? O tekuini koja tee njihovim ilama. Ali zato vas mue otisci? Jonathan Hoag moja druga persona doista se bojao uzimanja otisaka. Jonathan Hoag je ipak samo ovjek, Edwarde, valjda se sjeate toga. Randall kimne, a Hoag nastavi: Iskreno reeno, ja se ne sjeam tog incidenta oko uzimanja otisaka, premda moja cjelokupna linost mora biti svjesna toga. Jonathan Hoag ima naviku poliranja stvari maramicom; vjerojatno je tako i iz brisao otiske s vaeg naslonjaa. Ali Randall se nije tako lako predavao. To nije sve, nije ak ni pola! A to je s onim sanatorijem u kojemu ste bili? I tko vas plaa? Otkud vam novac? Zato vas se Cynthia uvijek toliko bojala? Hoag pogleda prema gradu; s jezera se valjala magla. Nema vremena za takve sitnice, ree, a one ionako nisu ni od kakve vanosti ak ni vama, vjerovali vi mojoj prii ili ne. Ali vjerujete mi ne moete si pomoi. Ali podsjetili ste me na neto drugo. Evo... Izvue debeli snop novanica iz de pa i prui ih Randallu. Uzmite ih sa sobom, meni vie nee trebati. Za nekoliko u vas minuta napustiti. Kamo idete? Natrag u svoje pravo ja. Nakon mog odlaska morate ui niti slijedee: uite u auto i odmah krenite prema jugu, kroz grad. Ni pod kojim okolnostima ne otvarajte prozore sve dok niste miljama udaljeni od grada. Zato? Ne svia mi se to. Svejedno tako uinite. Doi e do odreenih promjena, podeavanja. Kako to mislite. Rekao sam vam, nisam li, da se upravo rijeava problem sa Sinovima Ptice? S njima i njihovim djelima. Kako? Hoag nije odgovorio, ve se opet zagledao u maglu. Polako je obavijala grad. Mislim da sad moram poi. Uinite kako sam vam rekao. Cynthia podigne pogled prema njemu i zavapi: Ne idite! Ne jo. Da, draga moja? Morate mi rei jedno: Hoemo li Teddy ija ostati zajedno?

37

On se zagleda u njene oi. Znam na to mislite. Ali to vam ne mogu rei jer doista ne znam. Ali morate znati! Ne znam. Ako ste oboje stvorenja s ovoga svijeta onda su vai uzorci vjerojatno slini. Ali, znate, postoje Kritiari. Kritiari? Kakve oni veze imaju s nama? Jedno od vas dvoje ili ak i oboje mogli biste bii Kritiari. Ne znam. Sjetite se Kritiari su ljudi, ovdje. Sve do danas ni ja nisam znao da sam jedan od njih. Zamiljeno pogleda Randalla. On bi vrlo lako mogao biti jedan od nas. Ve sam jednom ranije danas posumnjao u to. A jesam li? Ne znam. Ali nije ba vjerojatno. Vidite, mi ne smijemo poznavati jedan drugoga kako nae druenje ne bi utjecalo na nau sposobnost vrednovanja umjetnikog djela. Ali... ali... ako nismo... onda To je sve. Hoag to ree s takvim prizvukom konanosti daje to zateklo oboje Randallovih. Nagne se nad ostatke hra ne, odabere jo jednu bobicu groa, pojede je i sklopi oi. Nije ih vie otvorio. Napokon Randall ree: Gospodine Hoag? Bez odgovora. Gospodine Hoag! Jo uvijek nita. Teddy se odmakne od Cynthije i prie utihloj figuri. Prodrma Hoaga za rame. Go spodine Hoag! Ne moemo ga samo tako ostaviti ovdje! govorio je Cynthiji nekoliko minuta kasnije. Teddy, Hoag je znao to radi. Bolje bi bilo da nas dvoje postupimo po njegovim uputama. Pa,mogli bismo stati u Waukeganu i obavijestiti policiju. I rei im da smo ostavili mrtvog ovjeka na obronku? Zar doista vjeruje da e oni rei dobro' i pustiti nas da u miru odemo dalje? Ne, Teddy, uinimo kako nam je rekao. Duo pa ne vjeruje valjda svemu to nam je napriao? Ona ga pogleda ravno u oi. Njene su se punile suzama. A ti? Budi iskren, Teddy. On spusti pogled i ree: Ma, ionako nije vano. Uinit e mo kako je rekao. Ui u auto. Magla koja je obavila grad nije se vidjela kad su se spustili do ceste koja je vodila prema Waukeganu, niti su je mogli

38

vidjeti kad su krenuli juno prema gradu. Dan bijae jasan i sunan, kao to je jutro i bilo navijestilo, ali bijae dovoljno svjee da se Hoagova uputa o vrsto zatvorenim prozorima uini posve prihvatljivom idejom. Promet je sad bio neto gui no jutros, pa je cjelokupna Randallova panja bila usmjerena na cestu. Nijedno od njih ionako nije bilo raspoloeno za razgovor, a ovo je bila dobra izlika. Ve su proli petlju kad je Randall napokon progovorio: Cynthia... Da? Moramo nekome rei. Upitat u slijedeeg policajca na kojega naiemo gdje je najblia policijska postaja u Waukeganu. Teddy! Ne brini. Servirat u mu neku priu koja e ih navesti da odu pogledati o emu se radi da ne postanu sumnjiavi i za dre nas. Staru lovaku, zna. Znala je daje njegovo iskustvo u smiljanju takvih pria poprilino, pa se nije pobunila. Nekoliko blokova kasnije Randall ugleda policajca naslonjenog na svoj auto kako upija tople suneve zrake i promatra nekoliko klinaca to su veselo trkarali za loptom. Zaustavi auto uz plonik ispred policajca. Spusti prozor, Cyn. Ona ga poslua, a onda naglo uvue zrak i jedva suspregne vrisak. Randall nije vrisnuo, ali bogme je to elio uiniti. S druge strane sputena prozora nije bilo ni sunanog dana, ni policajca, ni razigrane djece niega. Niega osim bezobline sive magle koja je pulsirala kao daje iva. Kroz nju se nije moglo vidjeti nita ne zato to bijae gusta, ve zato to niega nije ni bilo. Samo praznina, bez zvuka, bez i naj manjeg pokreta. Pone ulaziti u auto. Randall zaurla: Podigni prozor! Ona ga pokua posluati, ali nije se mogla ni pomaknuti. On posegne preko sjedala i pone bjesomuno okretati ruicu za zatvaranje prozora sve dok staklo nije lupilo u okvir vrata. Kroz staklo su opet gledali sunan dan, policajca i veselu djeju igru, plonik, grad... Cynthia ga zgrabi za ruku. Teddy! Vozi dalje! ekaj malo, ree on napeto i okrene se prozoru na svojoj strani. Oprezno ga spusti samo centimetar-dva, ali i to bijae

39

dovoljno. Bezoblina siva pulsirajua masa vidjela se i s nje gove strane premda je kroz ostatak stakla i dalje mogao vidjeti gradsku ulicu obasjanu suncem. Kroz uzak otvor nita. Sivo nita. Vozi dalje, Teddy, prosim te! Nije ga trebala porivati; on je ve krenuo uz kripu guma. Njihova kua nije ba na samome Zaljevu, ali ocean se vidi s oblinjeg breuljka. Selo u koje odlaze po namirnice ima sa mo osamsto stanovnika, ali ini se daje to njima posve dovo ljno. Nisu ba pretjerano drutveni i veinu vremena provode sami. Kad on mora obraivati zemlju ona ide s njim. Kad idu u selo, uvijek idu zajedno drei se za ruke. Uvijek. On je pustio bradu ne iz kaprica, ve iz potrebe jer u kui nema nijednog zrcala. Dodue, postoji jedna stvar koja bi ih u svaijim oima uinila udacima kad bi itko znao za to. Sreom, stvar je takve prirode da nitko osim njih dvoje ni ne moe znati. Kad naveer lijeu u postelju, prije no to ugasi svjetlo on lisicama vee jednu njenu ruku za jednu svoju.

Copyright 1942. by Street & Smith Publications, Inc.

40

ezdesetih i sedamdesetih je u esefu vladala crna, pesimi stina era. To je doba novoga vala pod dojmom tada novoga saznanja o zagaenju okoline, populacijskoj eksploziji, potroivosti prirodnih resursa, da se ni ne spominje vrhunac hladn oga, i mahnitost Vijetnamskoga rata, crnaki nemiri u SAD... Osim toga, razoarani svemirskom utrkom koja je svojim politikantskim motivima uprljala romantiarsku viziju os vajanja svemira, pisci su se okrenuli ovozemaljskim pro blemima kojih je bilo i previe. To je vrijeme Brunnerova STAND ON ZANZIBAR, Dischovih depresivnih tekstova, offuttova CASTLE KEEP... Sjeate li se Moorova Lota u 64. Siriusu? Ovu Edelsteinovu pripovjetku objavljujemo kao trijeznu, ra cionalnu protuteu nekim eskapistikim tekstovima u ovoj FUTURI.

Scott Edelstein

B A TIN A
Izvornik: Heritage, 1977 Prijevod: Branko Imenjak

robudio sam se. Bilo je kasno ujutro; jasne ljetne suneve zrake sjale su kroz prozor. ivot u umi nas je u mnogoemu promijenio, ali se jedna navika na eg starog, lagodnog malograanskog naina ivota zadrala, svi smo kasno ustajali. Moje je buenje bilo naglo; namjerno sam se izborio iz besvijesti kako bih se pozabavio s neim to nije bilo u redu. Pogledao sam ulijevo. Donna je mirno spavala na gomili po krivaa pokraj mene, tiho hrui. Mark se sklupao pokraj nje u fetalnom poloaju. Ruke su mu bile medu koljenima radi topline.

41

Moja vlastita paranoja, pomislih. Uvijek sam bio najopre zniji od nas troje, moda zato to sam najjae htio preivjeti. Ili moda zato sto sam se najvie bojao smrti; za mene je to uvijek predstavljalo isto. Tada sam uo tihe glasove izvana. Tko god da su ti ljudi nisu se ba trudili iznenaditi nas. Upozoravajui su znakovi bili postavljeni po cijeloj okolici, zajedno s obavijestima da smo dobro naoruani, znamo pre cizno pucati i da nas nije strah iskoristiti nae oruje. Ljudi vani bijahu ili vrlo sigurni u sebe to bi znailo da nas vani mogu ekati deseci naoruanih mukaraca i ena ili vrlo glupi. Prodrmao sam Donnu. Odmah se protegnula, otvorila oi i sjela. Ljudi vani, brzo sam rekao. Prilino su glasni; mo da nam ele odvratiti panju prije masovnog napada. Brzo je ustala, pustivi da poplun koji ju je pokrivao padne na pod. Odjednom me se dojmila naa golotinja; tjednima ni smo vidjeli druge ljude te smo zaboravili daje golotinja neobi na veini svijeta. Odmah sam izabacio tu misao iz glave; nije bilo vremena za odijevanje. Odijevanje za bitku, pomislih. Zajedno probudismo Marka. Kao i obino, spavao je vrlo vrsto tako da smo ga morali udariti nekoliko puta po licu pri je no to je otvorio oi. Donna mu je objasnila to se dogaa dok sam ja uzeo tri puke i municiju s police. Provjerio sam oruje; ve je bilo napunjeno. Vanjski glasovi su se u meuvremenu pojaali; uljezi nisu mogli biti dalje od sto koraka od ulaza. Pokrivaj nas s prozora, ree Mark Donni. Polako je klimnula glavom i pogledala nas oima koje su zraile energijom. U nekom drugom vremenu bila bi spaljena kao vjetica. Mark joj uzvrati smjeak; ja sam ve bio na vratima spreman otvo riti ih. Mark mi se uskoro pridruio. Spreman? tiho je upitao. Klimnuo sam. Sad! Povukao sam vrata. Mark protri kroz njih, namjesti puku na rame i vikne: Stani gdje jesi! Bio sam vani jedva sekundu kasnije, po diui puku, spreman da pucam.

42

Na kraju istine, koja je bila nae stranje dvorite, stajao je par srednjih godina, ruku visoko u zraku. Bili su odjeveni u skupu, arenu odjeu. Mukarac je nosio sako s pripadaju im hlaama; ena je nosila enski kostim i hlae. uo sam Donnu kako mrmlja Bog te mazo iz kolibe. Ogledao sam se po istini, ne vidjevi drugih ljudi. Pogledao sam Marka, koji je kiljio prema ljudima na istini. Ne vidim nikog drugog... nigdje, rekoh Marku. Vidi li im lica? upitao je, jo uvijek gledajui niz cijev svoje puke. Ne. ak i s naoalama, moj je vid oduvijek bio slab. Ali po njihovom dranju, izgleda da im je oko pedeset godina. Moda pedeset i pet. Markova se duga, ravna plava kosa pokrene u predveernjem povjetarcu. Mislim da su to tvoji roditelji. Navala sjeanja mi ispuni um. Otresao sam ih. Boe, na dam se da nisu.... To je ba neto to bi oni uinili. Znam. Scott-ie? ree ena. Glas joj je bio gotovo cviljenje; uvijek je to bio. Izgovorila je moje ime polako, tugaljivo, glas joj podr htavajui ak vie onoga kojeg sam se sjeao. Dvadeset i pet godina me je oslovljavala istim glasom. Sjetio sam se odrasta nja, u predgraima. Susjedi i roaci su me poznavali kao upla enu, neurotinu maminu mazu; to je bio dojam koji je moja mama tako uporno pokuavala prenijeti. Glas je bio jedan od njenih najdjelotvornijih sredstava. to elite? upitah. Gledaj, barem nas pusti blie, u redu? ree moj otac, dok mu se strah probijao kroz ljutnju. On je bio razumni dio poro dice, nije imao strpljenja za nita to bi se suprotstavljalo nje govom razumu. U redu. rekoh. Krenuli su naprijed. Ni ja ni Mark nismo spustili puke. Ostani unutra, rekoh Donni koja je potvrdno promumljala. Ovo e morati sam rijeiti, ree Mark. Imam puku, ali to ne znai nita. Napast e te krivicom. Klimnuo sam. Znam.

43

Ako ih pusti da ti govore, igrat e njihovu igru. Morat e ih pobijediti u njoj, ili ih odmah otjerati. Vjetar se pojaao, njeno gurajui moju kou. Zrak je ispunjavao miris zelenila. Stoj tamo, rekoh mojim roditeljima kada su se primakli na dvadesetak koraka od kolibe. Moete me uti odavde. Sad sam na njima mogao razabrati i pojedinosti; lice mog oca je ostarilo za deset godina odkada sam ga poslijednji put vidio prije tri godine; obrazi su mu se spustili a oi postale vrlo umorne. Lice moje majke bilo je prekriveno s prilino minke, krijui njene godine. Kosa joj je bila obojana u uto; u ivotu je nisam vidio sijedu. Plakala je. Zna da tvoja majka ne uje dobro, ree moj otac. To sam znao; koristila je to i kao oruje za obranu, godinama. Pomi slio sam, zato je ivot s njima oduvijek bio bitka ? To je alosno, rekoh. Ostanite gdje jeste. Pazi deko; nedaj da te uvuku u svoj nain razmiljanja. Nema smisla biti zloest. Mark je spustio svoju puku i krenuo prema njima. Ne brinite, rekoh. Provjerit e imate li oruje. Vratit emo vam ga kad budete odlazili. Moj je otac nosio rameni tok a u njemu pitolj. Moja majka nije nosila oruje. Jesi li uope imao potrebe za pitoljem? upitah. to? ree moja majka. Okrenula se mom ocu. to je re kao? Nikada nije pitala govornika da joj ponovi rijei; uvijek se oslanjala na nekog drugog. ekao sam. Moj otac se okrenuo prema njoj. Pitao me jesam li morao upotrijebiti pitolj. to? Pitolj? On ima pitolj? to je rekao? Njen me je go vor nervirao. Njene su rijei bile besmislene. Kao i uvijek. Moja majka nikada nije bila glupa ena, samo zavarana, neupuena i preplaena. Moj otac joj jo jednom objasni. Pravila se da shvaa. Moja majka nikad nije shvaala ono to nije htjela shvatiti, ipak se pravila da shvaa i lagala da si olaka ivot. Sjetio sam se kako sam joj se suprotstavljao rijeima: Zar nisi sluala to sam ti priao? pitao bih je. Njen je odgovor uvijek bio:

44

Pa naravno. Ali reci mi ponovo; elim to uti jo jednom. Osjeaji, misli, pogledi i naini ivota se mogu mijenjati; sjeanja ostaju. Ne, rekao mi je moj otac. Sve je prilino mirno. Budite paljivi na povratku. ak i ovdje ima gadnih nes taica. Ljudi e vas ubiti za novac. Mark se doetao do mjesta gdje sam stajao i predao mi pi tolj. Pogledao me; oi su mu bile sjajne, bez ikakvih emocija. Vraam se unutra; Idem spavati, okej? Okej. uao je u kolibu. Zato ste doli ovamo? upitah. Tvoja majka i ja uvijek je tako zapoinjao svoje tirade kad je htio neto od mene ne moemo vie ivjeti u Beechwoodu, postaje previe gadno. itao si novine, zna kako je. Nisam proitao novine otkako sam se preselio u kolibu. Znam, rekoh. Pobune se ire iz Clevelanda. Na novac vie ne vrijedi go tovo nita. ak ga ni na trnicama vie ne ele primiti. A veina njih su ionako zatvorene. Tvoja majka i ja nismo jeli mesa ve dva tjedna. Jadna djeica. Nema sonih bubrenjaka napumpanih hormonima i kemikalijama. Godinama su me ismijavali zbog mojih navika pri hrani: zbog jedenja tih organskih stvari i zato to sam jeo kad sam bio gladan a ne kad je tako pisalo u rasporedu. Vie ni ti nema poslova koje bih ja stvarno mogao obavlja ti. Cijeloga je ivota bio trgovac; s praktiki beskorisnim novcem i s pola stanovnitva koje umire od gladi, kome je po treban trgovac? Osim toga, postoji puno mlaih ljudi da zau zmu sve fizike poslove. Nisam ni trebao sluati ostatak prie. elite doi i ivjeti sa nama, je li tako? Scottie, ree moja majka. Skloni tu puku. S gotovo trakom autoriteta u glasu. Plai me. Moramo, ree otac. Nemamo se kamo vratiti. Vjeruj mi ovo je rekao napola podrugljivo da ne moramo, ne bismo. Spustio sam puku kraj noge, ali je nisam stavio na tlo. Pokuao sam paljivo birati rijei, ali sam odustao i pustio ne ka same teku. Semantika je bila njihova igra, ne moja.

45

ao mije, ali nema naina kako biste mogli ovdje ostati. Jednostavno nema naina kako bismo mogli nahraniti petoro ljudi. Jedva hranimo troje, koliko nas ima. Iznenadio sam samoga sebe svojom izravnou i konciznou. Scott, ree moja majka, to drugo oekuje da uinimo? Bili smo u krivu. Nismo znali. Rekao si nam da e gradovi propasti i bio si u pravu. Sad moramo ostati sa tobom. Odbacila je djetinji nastavak mojega imena, ali samo kao trik u cjenkanju. Koristila je logiku koju je koristila cijelog svog ivota; priznaj da si u krivu i predaj se, i sve e biti u redu. injenica da moemo uzgajati jedva dovoljno usjeva i malih ivotinja da nahranimo troje ljudi nije je se ticala. Rekao sam vam jednostavno vas ne moemo hraniti. Kada biste se uselili ovdje kod nas, svi bismo pomrli od gladi. Gledaj, ree moj otac, oito ljutit, i preplaen. Pokai jednom malo suuti, hoe li? Mi smo te odgojili i uzdravali osamnaest godina. Uzdravali bismo te i due da onda nisi oti ao od kue. Bili su obeali da nikada to nee iskoristiti protiv mene. Obeanja ludom radovanja. Nije bilo smisla u razgovoru; nikada ga nije ni bilo. Ne moete ostati ovdje. Rekao sam vam zato. Nemamo vie nita rei jedno drugome. Molim vas da odete. Isuse Kriste! moj otac eksplodira. Zar ne moe, bar jed nom u ivotu, prestati misliti samo o sebi? Samo ovaj jedan put nemoj biti sebian i misli o nama, za promjenu. Karta krivice. Ignorirao sam je. Scottie, ree moja majka, na rubu suza, vidjeli smo va vrt sa povrem i vae ivotinje. Uspjela je sloiti laan smi jeak. Ba su lijepi. Moete nas nahraniti, znam da moete. Smijeak je izblijedio. Ve sam tri godine zemljoradnik; ona nikada u ivotu nije bila na farmi. Par godina ranije, kada bih spomenuo klanje krava za vrijeme dok bismo jeli odrezak, ona bi rekla :Scottie, molim te za ime Boga, ne za rukom. Gledaj, ti glupa kujo, uo sam se kako govorim. Cijeli si svoj ivot vjerovala da se bilo kakva la koju moe izmisliti moe pretvoriti u stvarnost. E pa sada ne moe, da li me razu mije? Imamo neto povra i neto zeeva i pilia. To ne moe

46

hraniti petoro ljudi jednom u svom prokletom ivotu, uje li ti to ti govorim? Odvratila je jedino tako da se rasplakala. Iako bi me povre meno psovala, ovo je bio prvi put da sam je ja opsovao, u lice. Scottie, ree moj otac. Da ti postavim jedno pitanje. Odgovori mi pa emo onda otii i nikad se ne vratiti. Jo uvi jek je mislio da me pokreu mrnja i pakost; zar nitko nikada ne slua to drugi ljudi govore? Okej? Okej, pitaj. Da imate dovoljno hrane, bi li nas pustio unutra? Dosadanjim razgovorom obvezao sam se na odgovor. Da sam odgovorio s ne, mogli bi opasno zaigrati na krivicu, moda ak povjerovati da im laem u pogledu koliine hrane. Ljudi e povjerovati u bilo to ako im to koristi. Da sam odgovorio s da, lagao bih. Lai im; to su samo rijei. Ne znam, rekoh, glupavo izabravi kompromis. Morao bih pitati ostale. Pitaj ih, ree moj otac. Trideset godina trgovanja je od njega stvorilo majstora u manipuliranju ljudima. U prolosti je rijetko pokuavao upravljati sa mnom. Pitaj ih ima li dovo ljno hrane da nas se nahrani, kada si ve pri tome. Podigao sam puku u ponovo je uperio u njih. Tresao sam se Odlazite. Ako se mi moemo uzdravati, moete se i vi. To, oboje smo znali, nije bilo istina. Moj me je otac pogledao. Suoio sam se sa njegovim po gledom; morao sam. Meditirao sam dok sam ga gledao, drei oi na njegovima ali ne vidjevi strane osjeaje u njima. Moja je majka vrisnula, njen glas zarazan, Ti kopile je dno! Potrala je prema meni, a ja sam automatski podigao puku na rame. Spotakla se, pala na koljena, plaui. Moj je otac kleknuo kraj nje. Stisnula je ake i udarila ga nekoliko puta, a onda se sruila pred njegovim nogama. Zajaukala je, dugo i tugaljivo: Scott-ie. Uperio sam puku prema mome ocu. Da bih skrenuo pa nju sa svojih osjeaja poeo sam pojati mantru, vrlo tiho. Moj me je otac pogledao. Propjeaili smo deset milja od ceste da bismo doli ovamo, rekao je.

47

Samo tri milje. rekoh. Imao sam pun rezervoar u autu, u sluaju nude. Sad je ostala jedva etvrtina. Moramo ostati ovdje ili emo umrijeti. Moda drugi ljudi mogu ivjeti od branja kupina, ali mi ne moemo. Naas je zautio. Moemo biti tvrdoglavi kao i ti. Ostajemo, i gotovo. Ne moe nas natjerati da odemo. Pomogao je majci da ustane. Naslonila se na njega. Zaje dno su polako krenuli hodati prema meni. Ovo e morati rijeiti sam, bio je rekao Mark. vre sam stegnuo puku, glasnije pojajui. uo sam pu canj. Metak je pogodio zemlju odmah pred nogama moga oca te se odbio preko istine. Prestali su hodati. Metak je ispalila Donna. Okrenuo sam glavu. Hvala, re kao sam u kolibu. Sve je onako kako bi trebalo biti, rekoh, znajui da moja majka nee uti, moj otac nee razumijeti. Svi smo sami za sebe. ekaj kada tebi bude pedeset i pet, ree moj otac, gotovo pljujui rijei. Kad vie ne moe biti tako prokleto neovisan. Tada vie nee biti nikoga da se brine o tebi. Doi e dan, jednom, kada jedno od nas vie ne bude spo sobno raditi svoj dio posla. Mark, Donna i ja smo se sloili da tkogod doao u to stanje, bude ubijen od strane drugo dvoje. Znali smo da emo, kada doe vrijeme, drugaije gledati na to. Nismo razmiljali o tome. Uasavali smo se tog trenutka i ak se vie uasavali njegove neizbjenosti. Ignorirali smo oboje. Bolje je da sad idete, rekoh. Igrao sam kartu na koju sam trebao zaigrati od poetka, ali se nadao daje nikada neu tre bati upotrijebiti. Ja vas vjerojatno ne bih ubio, ali Donna bi. Oboje smo odlini strijelci. Nanianio sam na stranu oeve glave i povukao okida. Metak je prozujao kraj njega. Slijedei e metak biti u elo. Donna e pucati, ako bude trebala. Spustio sam puku uz nogu, njeno je stavio na zemlju. Podigao sam oev pitolj, otvorio ga, istresao streljivo na dlan. Pribliio sam se ocu na oko est koraka, a onda bacio pitolj i metke pred njegove noge. Ne punite pitolj dok niste napustili istinu, rekoh.

48

Zaboravi, ree on. Neemo ga uzeti. Ionako emo umrijeti. Joey! moja majka krikne. Drmanjem ju je utiao. Glupi ste to ih ne uzimate, rekao sam blago. Ne tako glupi kao ti. Pogledao sam ga u lice. Zbogom, Tata, rekoh. Pogledao sam svoju majku ali ona odvrati pogled; nije mi htjela dati ak niti poten pozdrav. Zbogom, Mama. Okrenuo sam se i otiao do mjesta gdje sam ostavio puku. Uao sam u kolibu, bez osvrtanja. Rekao sam Donni, Reci mi kada se izgube iz vida. Mark je sjedio na pokrivaima u poloaju lotosa, ruke sklo pljene pred prsima, oi zatvorene. Spustio sam puku i sjeo kraj njega. Za nekoliko minuta Donna se okrenula od prozora. Stavila je puku na policu. Uzeli su pitolj. Cunula je i primila mi ruke. Njena joj je tamna, crvena kosa pala na lice. Vratit e se. rekla je. Znam. Morat emo biti spremni. Nekoliko minuta kasnije vodili smo Ijubav. Kada sam svr avao zamislio sam da smo u mojoj sobi u predgradskom sta nu mojih roditelja, i da ujem svoju majku kako se pribliava sobi da bi provjerila moje ponaanje. Dva tjedna kasnije, moj je otac, vidljivo mraviji, i gotovo sigurno lud, napao kolibu bez oruja. Mark gaje ubio. Zako pali smo ga kraj vrta i pustili da njegovo tijelo obogati zemlju. Nikada nismo saznali to se dogodilo s mojom majkom.

Copyright 1977 by Scott Edelstein

49

FUTURINA FANTASTINA FANTASTIKA

ROBERT ASPRIN

- JO JEDAN KRASAN MIT

- prvi roman iz m itologistike serije svemirskog pustolova i naturaliziranog USA klingonca.

TERRY PRATCHETT

- "BOJA MAGIJE"
- prvi roman iz serije o planeti "Disk-u" najpopularnijeg i najprodavanijeg engleskog SF&FANTASY autora.

NARUDBENICA
IME I PREZIME ULICA ______ MJESTO _____ Naruujem pouzeem slijedeu knjigu-e po povoljnim cijenama:

T. Pratchett-'BOJA MAGIJE (32,- KUNE) R. Asprin-JO JEDAN KRASAN MIT ( 38,- KUNA)
(Zaokruite naslov koji naruujete) + PTT,K ?^ovi cca 8 KUNA Knjigu-e u platiti potaru prilikom preuzimanja po poiljci Narudbenicu poaljite na adresu:

BAKAL d.o.o., Bosanska 10,41000 ZAGREB

NOVO!
R O B E R T A S P R IN
-"NOVE MITKONCEPCIJE
- drugi roman iz m itologistike serije stari i novi likovi u novim avanturama briljantan nastavak izvrsnog prvijenca.

I" NARUDBENICA
I IME I PREZIME________________________________________ I ULICA _______________________________________________ Neopozivo pouzeem naruujem knjigu "NOVE MITKONCEPCIJE" I Roberta Asprina, po posebno povoljnoj cijeni od 41,- K I + potanski trokovi cca 8,- K I Knjigu u platiti potaru prilikom preuzimanja.

"1
I I 1 1

J MJESTO______________________________________________ J

I_____________________________________________________J

Narudbenicu poaljite na adresu: BAKAL d.o.o., Bosanska 10,41000 ZAGREB

51

Svojedobno su itatelji Siriusa Georga Raymonda Richarda Martina (1948) izglasali etvrtim najdraim stranim piscem. Naravno, nisu itali The Hero, njegova prvijenca 1971 u Galaxy, ali jesu neke kasnije pripovjetke kojima se Martin zaas uvrstio u prvu ligu esefa (tri Huga i dvije Nebule). Nemajui vrsto tehniko obrazovanje (diplomirao novinarstvo, dugo godina radio kao nastavnik toga faha) Mar tin se nije uputao u tzv. tvrdi esef nego se istaknuo visoko izglancanim urnalistikim, vizuelnim stilom i zanimanjem za moralni, psiholoki, socioloki aspekt esefinih tema, te za fantasy. Krajem osamdesetih pisao je za obnovljenu ZONU SUM RAKA, a imao je prste i u projektu crtia Ljepotica i zvijer.

George R.R. Martin

U PROKLETOJ ZEMLJI
Izvornik: In the Lost Lands, 1982 Prijevod: Martina Graanin

Kod Sive Alys moe kupiti sve to se poeljeti moe. Ali bolje nemoj. ady Melange nije otila do Sive Alys. Vaila je za pa metnu i opreznu mladu enu izuzetne ljepote, a ula je o Sivoj Alys svakojake prie. Govorilo se da svi oni koji trae njezine usluge ine to na vlastiti rizik. Siva Alys nije odbijala nikoga tko bi joj doao i uvijek je svima dobavljala to su eljeli. Ali nekako, kad bi sve bilo gotovo, nitko tko je od Sive Alys kupovao nije na kraju bio sretan s onim to bi

53

mu ona donijela, s onim to je s poetka bio sam poelio. Vla dajui iz kule dvorca usaenog u obronak planine, Lady Me lange je znala sve to. Moda ba zato nije osobno otila. Umjesto nje, Sivu Alys je toga dana posjetio Jerais. Plavi Jerais, gospodariin junak, prvi i najbolji od svih vitezova to su uvali tornjeve njezina dvorca i vodili njezine vojske u bitke, zapovjednik njezine Garde Boja. Ispod jarkomodrog sjajnog oklopa Jerais je nosio uniformu od svjetloplave svile. Amblem na njegovu titu predstavljao je vrtlog, izraen u stotinu nijansi plavog, a u drku njegova maa bio je umetnut safir veliine orlova oka. Kad je uao kod Sive Alys i skinuo kacigu, oi su mu savreno pristajale safiru u mau, ali mu je kosa bila zapanjujue i neprimjereno crvena. Siva Alys ga je primila u maloj, staroj, kamenoj kui, u mranom dijelu grada podno planine. ekala gaje u sobi bez prozora, ispunjenoj prainom i mirisom plijesni, sjedei u staroj stolici visoka naslona, koja kao da je jo vie umanjivala njezino sitno tijelo. U krilu joj je leao sivi takor veliine omanjeg psa. Gladila ga je polagano kad je Jerais uao, ski nuo kacigu i priekao da mu se sjajne plave oi priviknu na polumrak. Da? napokon progovori Siva Alys. Ti si ona koju zovu Siva Alys, ree Jerais. Jesam. Ja sam Jerais. Dolazim po nalogu Lady Melange. Mudre i prelijepe Lady Melange, ree Siva Alys. takorovo je krzno bilo meko poput baruna pod njezinim dugim, bijelim prstima. Zato Lady alje svojega najboljeg viteza nekome tako siromanom i obinom poput mene? ak i u dvorcu ujemo mnogo pria o tebi, ree Jerais. Da. Pria se da, uz odreenu cijenu, prodaje neobine i ude sne stvari. eli li Lady Melange kupovati? Pria se takoer da posjeduje moi, Siva Alys. Da nisi uvijek ovakva kakva sada sjedi preda mnom, krhka ena ne odreenih godina, odjevena u sivo. Pria se da postaje mla om i starijom, po elji. Pria se da si ponekad mukarac, ili starica, ili dijete. Pria se da poznaje tajne promjene lika; da izlazi kao velika maka, medvjed ili ptica, i da mijenja kou

54

po vlastitoj elji, a ne kao oni ije oblije robuje mjesecu i pro kletoj zemlji. Sve se to pria, potvrdi Siva Alys. Jerais odvee s pojasa malu konatu torbicu i prie blie Sivoj Alys. Otpusti vrpcu kojom je torbica bila zatvorena i prospe njen sadraj na stol pokraj ene. Dragulji. Dvanaest dragulja u isto toliko boja. Siva Alys podigne jedan i priblii ga oku, gledajui kroz njega u plamen svijee. Kad gaje polo ila natrag meu ostale klimne Jeraisu i ree: to bi Lady eljela kupiti od mene? Tvoju tajnu, izgovori Jerais, smijeei se. Lady Melange eli promijeniti lik. Pria se daje mlada i lijepa, odgovori Siva Alys. ak i ovdje izvan dvorca ujemo mnoge prie o njoj. Nema mua, ve ima mnogo ljubavnika. Pria se daje voli cijela Garda Boja, i ti meu njima. Zato bi se eljela promijeniti? Ne razumije. Lady Melange ne trai mladost ni ljepotu. Nikakva preobrazba ne bi je mogla uiniti ljepom nego to jest. Od tebe eli mo da postane zvijer. Vuk. Zato? upita Siva Alys. To nije tvoja briga. Hoe li joj prodati tu mo? Ja ne odbijam nikoga, ree mu Siva Alys. Dragulje os tavi ovdje.Vrati se za mjesec dana i dat u ti to Lady Melange eli. Jerais kimne glavom. Izgledao je zamiljen. Ne odbija nikoga? Nikoga. On se podmuklo nasmijei, posegne rukom za pojas i isprui dlan prema njoj. Na mekom izguvanom barunu njegove rukavice leao je jo jedan dragi kamen, safir, ak i vei od onoga u drci maa. Uzmi ovo kao plau, ako eli. Htio bih neto kupiti i za sebe. Siva Alys uzme safir s njegova dlana, palcem i kaiprstom okrene ga prema plamenu svijee i spusti ga meu ostale dragulje. to eli, Jerais? Smijeak mu postane iri. elim da ne uspije , ree. Neu da Lady Melange dobije mo koju trai.

55

Siva Alys ga je mirno gledala ne skidajui svoje nepoko lebljive sive oi s njegovih hladnih plavih. Nosi pogrenu boju, Jerais, ree napokon. Plavo je boja odanosti, a ti izdaje svoju gospodaricu i misiju koju ti je po vjerila. Ja jesam odan! pobuni se Jerais. Ja znam to je dobro za nju bolje od nje same. Melange je mlada i nerazborita. Ona misli da to moe ostati tajnom, ta mo za kojom udi. Vara se. Jer kad ljudi saznaju, unitit e je. Ne moe vladati tim ljudima danju, a klati ih nou. Siva Alys je neko vrijeme u tiini razmiljala o tome, gladei velikog takora to joj je leao u krilu. Lae, Jerais, ree, kad je napokon prekinula utnju. To to kae nije pravi razlog. Jerais se namrti. Gotovo nehotice poloi ruku na drku maa i palcem prijee preko velikog safira. Ne elim raspravljati, ree osorno. Ako nee trgovati vrati mi moj dragulj i dovraga s tobom! Ja ne odbijam nikoga, ponovi Siva Alys. Jerais se zbunjeno namrgodi: Znai, dobit u ono to tra im? Dobit e ono to eli. Izvrsno! ree Jerais ponovno se smijeei. Onda, za mje sec dana. Za mjesec dana. sloi se Siva Alys. I tako je Siva Alys odaslala poruku kako je samo to ona znala. Glas se irio od usta do usta, kroz mrane uliice i tajne podzemne prolaze, skroz do visokih kua od grimiznog drveta i obojenog stakla gdje su stanovali plemeniti i bogati. Mekoputi takori s malim ljudskim akama aputali su ga uspa vanoj djeci, a djeca su ga irila meu sobom i pjevuila udan novi napjev dok su preskakala konopac. Noena prema istoku, poruka je doprla do svih udaljenih vojnih postaja, dok su je na zapad veliki karavani prenosili sve do srca staroga carstva, kojeg je mali grad u podnoju planine bio tek najmanji dio. Velike konate ptice s prepredenim licima majmuna nosile su glas zrakom prema jugu, iznad uma i rijeka, do dvanaest razliitih kraljevina, gdje su ga u osami svojih tornjeva uli mukarci i ene, blijedi i jezoviti poput same Sive Alys. Puto vao je glas ak i na sjever, preko brda, sve do proklete zemlje.

56

Nije prolo mnogo vremena. Za manje od dva tjedna poja vio se kod nje. Mogu te odvesti do onoga kojega trai, rekao je. Mogu ti pronai vukodlaka. Bio je to mlad ovjek, vitak i golobrad. Nosio je iznoene konate hlae poput skitnica koji ive i love u vjetrovitoj pus toi s one strane planina. Koa mu je bila opaljena suncem, kao i ovjeka koji itav ivot provodi na otvorenom, a kosa mu je bila bijela poput planinskog snijega i padala mu na ramena zapetljana i zaputena. Nije nosio oklop, a umjesto maa imao je dugaak no; kretao se oprezno i skladno. Ispod bijelih pra menova kose to su mu padali preko lica, oi su mu bile tamne i sanjive. Osmijeh mu je bio irok i srdaan. No usprkos tome, odisao je nekom neobinom drskou, a bilo je neeg sanjar skog i putenog u izrazu njegovih usana onda kad je mislio da ga nitko ne vidi. Rekao je da se zove Boyce. Siva Alys ga je gledala, sluala njegove rijei i napokon progovorila: Gdje? Tjedan dana puta na sjever, odgovori Boyce, u prokletoj zemlji. Ti ivi u prokletoj zemlji, Boyce? upita ga Siva Alys. Ne. To nije mjesto za ivot. Imam kuu ovdje u gradu. Ali esto prelazim planine, Siva Alys. Lovac sam. Poznajem dobro prokletu zemlju i znam to tamo ivi. Ti trai ovjeka koji hoda poput vuka. Ja te mogu odvesti do njega. Samo moramo odmah krenuti elimo li stii prije nego to mjesec bude pun. Siva Alys ustane. Moja su kola utovarena, a konji nahranjeni i potkovani. Krenimo, dakle. Planinski prijelaz bio je visok i strm i stjenovit, a na mje stima jedva toliko irok da propusti kola Sive Alys. Kola su bila nezgrapna, dugaka i teka i potpuno zatvorena. Nekad jarko obojena, sada su toliko izbijedjela od starosti i sunca i kia da su im drveni zidovi bili ve turobno sivi. Kretala su se na est klopotavih eljeznih kotaa, a dva konja to su ih vukla morala su biti grdosije, upola vee od obinih ivotinja. Pa ipak, kroz planine su se kretali sporo. Boyce, koji nije imao konja, hodao je naprijed ili sa strane, a ponekad bi se vozio sjedei pokraj Sive Alys. Kola su stenjala i kripala. Trebalo

57

im je tri dana da se uspnu do najvie toke planinskog puta, gdje su kroz pukotinu u brdu ugledali iroko pusto prostran stvo proklete zemlje. Slijedea su se tri dana sputali. Sada emo bre napredovati, obeao je Boyce kad su sti gli do same proklete zemlje. Tlo je ovdje ravno i glatko i put e biti laki. Sad jo dan, dva, i imat e to trai. Da, ree Siva Alys. Bavice s vodom napunili su do vrha prije nego to su na pustili planine, a Boyce je otiao u lov, na breuljke u podno ju brda, i vratio se s tri crna zeca i neobino deformiranom strvinom malog jelena. Kad gaje Siva Alys upitala kako je us pio donijeti sve to, s obzirom na to daje od oruja imao samo no, Boyce se nasmijeio, izvadio praku i zavitlao njome nekoliko kamenova koji prozvidae zrakom. Siva Alys kimne glavom. Zapalili su malu vatru i skuhali dva od tri zeca, a ostatak su mesa uslolili. Sljedeeg dana u zoru, zaputili su se u prokletu zemlju. Tu su se kretali zaista brzo. Prokleta zemlja bila je hladna i pusta, a tlo je bilo tvrdo i vrsto poput cesta to su vijugale carstvom s one strane planina. Kola su se ivahno kotrljala, uz kripu i klopot, naginjui se lagano sad na jednu, sad na drugu stranu. U prokletoj zemlji nije bilo gutika kroz koje bi se morali probijati, ni rijeka koje bi morali prelaziti. Svuda oko njih prostirala se naizgled beskrajna pusto. S vremena na vrijeme ugledali bi poneku skupinu kvrgavog, izoblienog drvea ije su se grane povijale pod teinom sjajnih nabreklih plodova boje indiga. S vremena na vrijeme protropotali bi preko kakvog potoka stjenovitog dna, ne dubljeg od razine glenjeva. S vremena na vrijeme goleme povrine bijelih gljiva pokrivale bi pustu, sivu zemlju. No, sve su te stvari bile rijetkost. Uglavnom nije bilo niega osim praznine, groznog mrtvog prostranstva svuda oko njih, i vjetrova. Vjetrovi su bili strani u prokletoj zemlji. Puhali su neprekidno, a bili su hladni i britki i ponekad su imali miris pepela, a ponekad se inilo da urlaju i vrite poput jadnih ukletih dua. Napokon su uznapredovali dovoljno da bi Siva Alys mogla vidjeti kraj proklete zemlje: drugu liniju planina daleko, da leko na sjeveru, maglovitu plavkasto-bijelu crtu du sivog horizonta. Mogli bi putovati tjednima a da ne stignu do tih

58

udaljenih vrhova, znala je, no prokleta je zemlja bila tako ra vna i prazna da su ih ve sada mogli nejasno nazrijeti. U sumrak su se ulogorili ispod nekolicine udnih, izmu enih stabala to su ih ugledali na svojem putu prema sjeveru. Stabla su im pruala djelomian zaklon od razbjenjelog vjetra, ali i dalje su ga uli kako zavija i navaljuje na njih, pre tvarajui im vatru u sugestivne oblike. Zaista je prokleta ova zemlja, ree Siva Alys, kad su po eli jesti. Ima i neke ljepote u njoj, odgovori Boyce. Nabode zatim komad mesa na vrh svojega dugakog noa i stade ga okretati iznad vatre. Veeras, ako se raiste oblaci, vidjet e kako se prela maju svjetla nad sjevernim planinama; grimizna, siva i kestenjasta, izvijaju se poput zavjesa zarobljenih u ovome beskrajnom vjetru. Vidjela sam i prije ta svjetla, ree Siva Alys. Ja sam ih vidio mnogo puta, odgovori Boyce. Odgrize komad mesa poteui ga zubima, dok mu se iz kuta usana u tankoj liniji cijedila mast. Nasmijei se. Cesto dolazi u prokletu zemlju, ree Siva Alys. Boyce slegne ramenima: Lovim. Ima li iega ovdje? upita Siva Alys. ivog u svoj ovoj pustoi? O, da, odgovori Boyce. Mora znati kako traiti, mora poznavati prokletu zemlju, ali ima. udne, izobliene zvijeri, nikad viene s druge strane planina, stvorenja iz legendi i nonih mora, zaarana i ukleta, bia ije je meso izuzetno ci jenjeno i izuzetno ukusno. Ljudi, takoer, ili neto slino lju dima. Stvorovi to mijenjaju lik i sive sjene to se pojavljuju samo u sumrak i vuku se uokolo, napola ive, napola mrtve. Osmijeh mu je bio njean i izazovan. Ali ti si Siva Alys i sigurno sve to zna. Pria se da si i sama jednom dola iz proklete zemlje. Pria se, odgovori Siva Alys. Nas dvoje smo slini, ti i ja, nastavi Boyce. Ja volim grad, ljude, pjesmu i smijeh i tra. Volim udobnost svoje kue, dobru hranu i dobro vino. Uivam u predstavama trupa koje svake jeseni dolaze u visoki dvorac i nastupaju za Lady Me lange. Svia mi se fina odjea i dragulji i podatne lijepe ene.

59

Ipak, dio mene samo je ovdje kod kue, u prokletoj zemlji, dok sluam vjetar i oprezno vrebam sjeneu sumrak, dok sanjam snove koje se ljudi iz grada nikad ne bi usudili usnuti. Do toga se doba spustio potpuni mrak. Boyce podigne svoj no i pokae prema sjeveru, gdje su mutna svjetla poinjala blijedo tinjati nad planinama. Gledaj tamo, Siva Alys. Vidi kako se svjetla igraju i tre pere. Ako dovoljno dugo gleda moe u njima razaznati ob like. Mukarce i ene i stvari to nisu ni jedno ni drugo, kako pleu na mranoj pozadini. Glasove im donosi vjetar. Gledaj i sluaj. Velike se drame odigravaju tamo, u tim svjetlima, predstave ljepe i udesnije od bilo koje ikad izvedene na po zornici Lady Melange. uje li? Vidi li? Siva Alys je prekrienih nogu sjedila na tvrdome tlu, bez izraajnih oiju, promatrajui u tiini. Napokon progovori. Da, ree, i to je bilo sve. Boyce spremi no u korice, zaobie vatru, od koje je ostalo samo nekoliko blijedo-crvenkastih ugaraka, i sjedne pokraj nje. Znao sam da e vidjeti, ree. Ti i ja smo slini. Oboje imamo gradska tijela, ali u venama nam vjeno pue hladan vjetar proklete zemlje. Vidim ti to u oima, Siva Alys. Siva Alys ne ree nita; sjedila je i gledala svjetla osje ajui Boyceovu toplu prisutnost pokraj sebe. Nakon nekog vremena, on prebaci ruku preko njezinih ramena. Nije se po bunila. Kasnije, mnogo kasnije, kada se vatra ve sasvim ugasila, a no postala jo hladnija, Boyce isprui ruku, uhvati je za bradu i okrene joj lice prema svojem. Poljubi je, jednom, njeno, potpuno joj prekrivi tanke usne. Siva Alys se trgne kao iz sna; gurne ga potom na zemlju, sigurnim, vjetim pokretima skine s njega odjeu i uzme ga tada i tamo. Boyce se nije protivio. Leao je na tvrdoj studenoj zemlji s rukama ispod glave, sanjivih oiju i usana razvuenih u lijen i zadovoljan osmijeh kad ga je Siva Alys uzjahala i poela, isprva polako, a onda sve bre i bre, voditi do gre vitog vrhunca. Kad je svrila tijelo joj se naglo ukoilo, a glavu je zabacila unatrag. Usne je rastavila kao da e vrisnuti, ali nije bilo zvuka. uo se samo vjetar, hladan i divlji, a njegov krik nije bio krik zadovoljstva.

60

Sljedei je dan osvanuo hladan i tmuran. Nebo je bilo puno tankih izoblienih sivih oblaka, to su neprirodno hitali pred njima. Ono malo svjetla to se probijalo kroz njih inilo se bli jedim i bezbojnim. Boyce je pjeaio uz kola dok ih je Siva Alys vozila leernim tempom. Sada smo blizu, ree joj Boyce. Vrlo blizu. Da. Nasmijeio se. Osmijeh mu se promijenio otkad su postali ljubavnici. Postao je zanesen i tajanstven i prilino samoza dovoljan. Bio je to osmijeh koji podrazumijeva mnogo. Veeras, ree joj. Veeras e biti puni mjesec, odvrati Siva Alys. Boyce se nasmijei, odmakne kosu s oiju i ne ree nita. U rano poslijepodne zaustavili su se meu ruevinama ne kog bezimenog grada, davno zaboravljenog ak i od onih koji su ivjeli u prokletoj zemlji. Gotovo nita nije ostalo da razbije beskrajnu prazninu osim oronulih, alobnih hrpa kamenja, razbacanih uokolo. Jo su se mogli naslutiti blijedi obrisi gradskih zidina, ijedan ili dva napola unitena dimnjaka ne ravnih rubova, to su se ocrtavali na horizontu poput trulih crnih zubiju. Ovdje nije bilo zaklona, nije bilo ivota. Nakon stoje nahranila konje, Siva Alys prolunja ruevinama, no ne nae nita. Nije bilo posua, ni zahralih lopata, ni knjiga. ak ni kostiju. Niega to bi dalo naslutiti o ljudima koji su ovdje nekad ivjeli, ako se uope radilo o ljudima. Prokleta je zemlja isisala iz ovoga mjesta sav ivot, ak je i duhove otpuhala; ni traak sjeanja nije ostao. Zakrljalo sunce bilo je nisko nad obzorjem, zamraeno oblacima u bi jegu, i cijeli je prizor, glasom vjetra, priao Sivoj Alys, jecao u oaju i samoi. Dugo je stajala sama, promatrajui sunce kako tone, dok joj se na leima nadimao njezin pohabani lagani ogrta, a hladan je vjetar ujedao ravno za srce. Napokon se okrene i ode natrag do kola. Za to je vrijeme Boyce upalio vatru i sada je sjedio pokraj nje kuhajui u bakrenom loncu nekakvo vino, u koje je svako toliko dodavao poneki zain. Razvukao je usne u svoj novi os mijeh kad gaje Siva Alys pogledala. Vjetar je hladan, ree. Mislio sam da e nam topli napi tak uljepati veeru.

61

Siva Alys baci pogled na zalazee sunce, a zatim pogleda Boycea. Nije ni vrijeme ni mjesto za uivanje, Boyce. Skoro e mrak, jo malo pa e izii puni mjesec. Da, ree Boyce. Izgrabio je malo vina u alicu i kuao. Svejedno, ne moramo odmah u lov, ree, lijeno se osmje hujui. Vuk e sam doi k nama. Vjetar e nadaleko raznijeti na miris u ovoj pustoi, a on e, im osjeti svjee meso, doju riti ovamo. Siva Alys ne ree nita. Okrene mu lea i uspne se trima drvenim stubama u unutranjost kola. Oprezno upali fenjer i zagleda se u svjetlost plamena to je treperila i poskakivala na tronim sivim zidovima i gomili krzna koja joj je sluila umjesto kreveta. Kad se plamen umirio, Siva Alys odmakne drvenu oplatu i stade promatrati pohabanu odjeu objeenu na klinovima du uskog ormara: dugake i kratke ogrtae, iroke nabrane suknje, haljine neobinih krojeva i odijela to su prianjala uz tijelo od glave do pete; kou, krzna i perje. Kratko je oklijevala, a onda isprui ruku i posebne za velikim ogrtaem izraenim od tisuu dugakih pera, od kojih je sva ko bilo ukraeno crnim vrkom. Siva Alys svue svoj obini platneni ogrta i zamijeni ga ovim novim, pernatim i lepr avim, koji svee oko vrata. Kad se okrenula, ogrta je zavijo rio oko nje, a umrtvljeni se zrak u kolima uskomeao i naas se uinilo kao daje oivio prije nego to se perje ponovno po lako umirilo. Siva Alys se sagne i otvori masivnu hrastovu krinju okovanu eljezom i presvuenu koom. Iznutra izvadi malu kutijicu. Na otrcanom sivom barunu lealo je deset prstenova. Umjesto dragim kamenjem, bili su ukraeni duga kim srebrnim pandama. Siva Alys ih polako stavi na ruke, po jedan na svaki prst, a onda ustane i stisne ake. Pri svjetlosti fenjera pande prijetei zasvjetlucaju. Vani je bio sumrak. Boyce je sjedio pokraj vatre, ispijajui svoje kuhano vino. Nije pripremio nikakvu hranu, zapne za oko Siva Alys, dok je sjedala pokraj vatre, preko puta njega. Lijep ogrta, primijeti on ljubazno. Da. odvrati Siva Alys. Svejedno, nikakav ti ogrta nee pomoi kad se ON pojavi. Siva Alys podigne ruku i stisne aku. Svjetlost plamena sijevne u srebrnim pandama. Ah, ree Boyce. Srebro.

62

Srebro, sloi se Siva Alys spustivi ruku. Opet, produi Boyce. I drugi su mu se suprotstavljali naoruani srebrom. Srebrnim maevima, srebrnim noevima, strijelama sa srebrnim vrcima. Sada su prah i pepeo, svi ti posrebreni ratnici. Naderao se on njihova mesa. Siva Alys slegne ramenima. Boyce ju je jo neko vrijeme pozorno promatrao, a zatim se osmjehne i vrati svojem vinu. Siva Alys stisne ogrta vr e oko sebe kako bi se zatitila od hladnog vjetra. Ubrzo, za gledana u daljinu, zamijeti treperava svjetla iznad sjevernih planina. Prisjeti se pria to ih je u njima vidjela, pria koje je Boyce stvorio za nju na toj igri obojenih sjena. Bile su to strane, jezovite prie. U prokletoj zemlji nije bilo drugih. Napokon joj za oko zapne jedna drugaija svjetlost. Bli jeda, rasprena svjestlost na istoku, prozirna i zloslutna. Mjeseina. Siva Alys mirno pogleda Boycea preko umirue vatre. Poeo se preobraavati. Gledala je kako mu se tijelo izobliuje dok su se iznutra mijenjale kosti i miii, kako mu bijela kosa izrasta sve dua i dua, gledala je kako se lijen osmijeh pre tvara u iroku crvenu grimasu koja mu zatim raskoli obraze, vidjela je kako su mu se onjaci produili i kako mu se jezik objesio, kako mu je ispala alica dok su mu se ruke talile i kvrile i pretvarale u ape. U jednom je trenutku htio neto rei, no rijei nije bilo, samo duboki surovi grohot, napola ljud ski, napola zvjerski. Zabacio je glavu i zaurlao, a zatim je stao trgati odjeu, sve dok oko njega nisu leale samo krpe, i on vie nije bio Boyce. Nasuprot Sivoj Alys stajao je vuk, velika, kudrava, bijela zvijer, upola vea od obinog vuka, s divljim crvenim eljustima i uarenim, grimiznim oima. Gledala je u te oi kako je ustala i otresla prainu s pernatog ogrtaa. Bile su to mu dre, prepredene oi. U njima je vidjela osmijeh, osmijeh to je podrazumijevao. Osmijeh to je podrazumijevao previe. Vuk zaurla jo jednom dugaak, divlji zvuk izgubi se u vjetru. I tada skoi, ravno preko ugaraka vatre to ju je sam zapalio. Siva Alys rairi ruke drei vrsto krajeve ogrtaa i promijeni lik. Njezina je preobrazba bila bra od njegove; bila je gotova trenutak nakon to je zapoela, no za Sivu Alys trajala je

63

itavu vjenost. Prvo onaj udni osjeaj guenja kad joj se ogrta pripio uz tijelo, zatim vrtoglavica i neobina vodenasta slabost to joj je prostrujala miiima dok su se okretali i preoblikovali. I napokon, oduevljenje, im je snaga iknula u nju i stala joj kolati ilama bilo je to vino, divlje, ee i toplije od one vodice to ju je Boyce bio skuhao nad vatrom. Zamahne svojim irokim srebrnastim krilima u kojima je svako pero bilo ukraeno crnim vrkom. Za njom se uzvitlala praina dok je nestajala na mjeseini u visine, u sigurnost, daleko izvan domaaja bijelog vuka, sve vie i vie, sve dok se ruevine pod njom nisu pretvorile u beznaajne male toke. Gore je zarobi vjetar; stade je milovati ledenim drhtavim prstima, a ona mu se preda i vine se u visine. Velika joj se krila ispune stranom glazbom proklete zemlje to ju je nosila sve vie i vie. Ona otvori svoj zastraujui, povijeni kljun, zatvori ga, a zatim ga opet otvori, no ne ispusti glasa. Kruila je nebom, opijena letom. Oi su joj, otrije od bilo kojih ljudskih oiju, prodirale daleko u dubinu i razotkrivale tajne svake sjene, opaale sve to se, umirui ili napola mrtvo, budilo i teturalo prokletom zemljom. Zastori svjetlosti na sjeveru plesali su pred njom, tisuu puta sjajniji i blistaviji nego prije, kada ih je mogla vidjeti samo zastrtim oima beznaajnog, malog stvorenja zvanog Siva Alys. eljela je po letjeti k njima, lebdjeti u visini sve dalje i dalje na sjever, samo na sjever, eljela je plesati zajedno s njima i u njima, razderati ih svojim pandama na uarene trake. Isprui pande kao da odgovara na izazov. Duge su bile, i zloslutno zakrivljene, otre poput britve. Mjeseina ih oine itavom duljinom, blijeda u odsjaju srebra. I tada se sjeti. Za plovi neodluno u irokom luku i napokon okrene lea svjetli ma sjevera i njihovu dozivanju. Zamahne krilima, jednom, dvaput i pone se strmoglavo sputati kroz noni zrak, obruavajui se na svoj plijen. Ugledala gaje daleko ispod sebe bijelu mrlju, kako hita to dalje od kola, dalje od vatre, traei sigurnost u sjenama i mranim predjelima. Ali u prokletoj zemlji nije bilo sigurnosti. Vuk je bio jak i izdrljiv i duge su ga snane noge nosile naprijed dugakim koracima to su gutali kilometre u jednom dahu. Ve sada bio je daleko od njihova logora. No, koliko god

64

da je bio brz, ona je bila bra. Ta on je ipak bio samo vuk, a ona sam vjetar. Sjurila se u mrtvoj tiini parajui vjetar poput noa. Sre brne su joj kande bile ispruene. No on mora da je vrebao njenu sjenku to je jurila prema njemu, mjeseinom jasno ocrtanu na tlu, jer kad se pribliila, dao se u bjesomuan bijeg, tjeran strahom. Uzalud. Bio je u punom trku kad ga je pre letjela i zaderala pandama. One su prole kroz krzno i zasjekle meso poput deset sjajnih srebrnim maeva i on posrne, zatetura i padne. Ona zamahne krilima i zaokrene, spremajui se za novi napad. Vuk je za to vrijeme ustao i podigao pogled prema nje noj jezovitoj silueti, crnoj na mjeseini. Oi su mu bile sjajnije nego ikad, grozniave od straha. Zabaci glavu i zaurla slom ljenim, oajnim jaukom molei za milost. U njoj nije bilo milosti. Sputala se sve nie i nie, ot vorenog kljuna, spremnog da razdere i rastrga, dok joj je s pandi kapala krv. Vuk je prieka i skoi spreman za njezin napad, reei i kljocajui zubima. No nije joj bio ravan. Ona ga izbjegne s lakoom i zapara ga u letu, ostavljajui za sobom jo pet dubokih zasjekotina iz kojih odmah potee krv. Kad se sljedei put vratila bio je preslab da tri, preslab da joj se suprotstavi. No gledao ju je kako zakree i sputa se, a tijelo mu je, ogromno i kudravo, zadrhtalo trenutak prije nego to se okomila na nj. Napokon je otvorio oi, zamuene i slabe. Zastenjao je i ne mono se pomaknuo. Bio je dan i bio je opet u logoru, ispruen pokraj vatre, kad ga je ula da se mie Siva Alys mu prie, klekne i pridigne mu glavu. Prinese mu alicu vina usnama i on je pohlepno ispije. Kad je ponovno legao u oima mu je vidjela uenje, bio je iznenaen to je jo iv. Znala si, ree promuklo. Znala si... to sam. Da, ree Siva Alys. Ponovno je to bila ona; krhka mala ena neodredive dobi, velikih sivih oiju, obuena u izblijedjelu odjeu, pernati ogrta je sklonila a ni srebrne pande nisu joj vie resile ruke. Boyce pokua sjesti, trgne se od boli i legne nazad na gunj to gaje bila rasprostrla pod njim. Mislio sam... da sam mrtav, ree.

65

Skoro i jesi umro, odvrati Siva Alys. Srebro, primijeti on s gorinom. Srebro tako pee i pali. Da. No, spasila si me, ree on zbunjeno. Preobrazila sam se ponovno u sebe i donijela te ovamo i njegovala te. Boyce se nasmijei, no bila je to samo blijeda sjena nje govog starog osmijeha. Ti mijenja lik po elji, ree zaueno. Trebao sam te odvesti negdje drugdje. Daje bilo zaklona... zgrada, ume, bilo ega... ne bi ti bilo tako lako sa mnom. Imam ja i druge oblike, odgovori Siva Alys. Medvjed, maka. Bilo bi svejedno. Ah, ree Boyce. Zatvori oi. Kad ih je ponovno otvorio prisili se na iskri vljen smijeak. Bila si divna, Siva Alys. Dugo sam te gledao u letu prije nego to sam shvatio to to znai i poeo bjeati. Teko mi je bilo odvojiti oi od tebe. Znao sam da si zla kob za mene, no nisam mogao skrenuti pogled. Tako prelijepa! Sam dim i sre bro, s vatrom u oima. Zadnji put, dok sam te gledao kako nasre na mene bilo mije gotovo drago. Bolje poginuti od nje, tako lijepe i opasne, pomislih, nego od nekog jadnog malog maevaoca i njegovog srebrnog zailjenog tapa. ao m ije, ree Siva Alys. Ne, brzo odvrati Bojice. Bolje je da si me spasila. Brzo u zacijeliti, vidjet e. Cak i rane od srebra kratko krvare. Onda emo biti zajedno. Jo si slab, ree mu Siva Alys. Spavaj. Da, odgovori Boyce. Uputi joj osmijeh i sklopi oi. Proli su sati prije nego to je Boyce opet podigao kapke. Bio je mnogo snaniji, a rane su mu gotovo zarasle. No kad je pokuao ustati, nije mogao. Bio je svezan na mjestu, ruku i nogu rairenih i vrsto vezanih za klinove zabodene u tvrdu sivu zemlju. Siva Alys ga je promatrala i ula kako je zaprepateno kriknuo otkrivi svoj poloaj. Prie, podigne mu glavu i da mu jo malo vina. kad se odmakla on divljaki okrene glavu i zagleda se prvo u svoje stege a zatim u nju. to si to uinila? zavapi.

66

Siva Alys ne ree nita. Zato? upita on. Ne razumijem, Siva Alys. Zato? Spa sila si me, pazila, a sad si me svezala. Ne bi ti se dopao odgovor, Boyce. Mjesec! usklikne on. Boji se onoga to bi se moglo do goditi veeras, kad se opet preobrazim. Nasmijeio se, zadovoljan to je pronaao odgovor. Ne budi smijena. Ne bih ti naudio, zna, nakon onoga to se desilo meu nama, nakon onoga to znam. Mi smo stvoreni jedno za drugo, Siva Alys. Slini smo, ti i ja. Gledali smo svje tla zajedno, a ja sam te vidio letjeti! Moramo si vjerovati meusobno! Oslobodi me. Siva Alys se namrti, uzdahne i ne odgovori. Boyce je zurio u nju ne shvaajui. Zato? upita on ponovno. Odvei me, Alys, dopusti mi da ti dokaem da govorim istinu. Ne mora se bojati. Ne bojim seja tebe, Boyce, ree ona tuno. Dobro, odvrati on ustro. Onda me pusti i promijeni lik zajedno sa mnom. Postani noas velika maka, tri sa mnom, lovi sa mnom. Ja te mogu odvesti do plijena o kakvom nisi ni sanjala. Toliko toga moemo dijeliti. Ti si osjetila kako je to preobraziti se, ti zna to to znai, kuala si mo, slobodu; vi djela si svjetla oima zvijeri, osjetila miris svjee krvi, uivala u ubijanju. Zna... sloboda, ... opijenost, sve to... sve... zna. Znam, potvrdi Siva Alys. Onda me oslobodi! Sueni smo jedno drugom, nas dvoje. ivjet emo skupa, voljeli se i loviti skupa. Siva Alys odmahne glavom. Ne razumijem ree Boyce. Divljaki se pokuavao oslo boditi svojih spona i psovao, a zatimo tonuo natrag. Jesam li ti odvratan? Misli li da sam zao, neprivlaan? Ne. to je onda? ree gorko. Druge ene su me voljele, sma trale me zgodnim. Bogate, lijepe dame, najbolje u zemlji. Sve su me one eljele, ak i kad bi saznale. A ti nisi nikad uzvratio tu ljubav, Boyce. ree ona. Ne, prizna Boyce. Volio sam ih onako, usput. Ali nikad nisam iznevjerio njihovo povjerenje, ako na to misli. Ja svoj plijen pronalazim ovdje, u prokletoj zemlji, a ne meu onima koji me vole.

67

Osjeao je pogled Sive Alys na sebi i nastavio: Kako sam ih mogao voljeti vie nego to jesam? uzvikne strastveno. One su znale samo dio mene, samo onu polovicu koja je ivjela u gradu i voljela vino i pjesmu i mirisnu poste ljinu. Ostatak je ivio ovdje, u prokletoj zemlji i znao to one nikad nisu mogle znati, njene sirotice. I rekao sam im to, onima koje su bile uporne. Da bi se sjedinile sa mnom moraju trati i loviti sa mnom. Poput tebe. Oslobodi me, Siva Alys. Leti za mene, gledaj me dok trim. Lovi uz mene. Siva Alys ustane i uzdahne. ao mi je, Boyce. Potedila bih te da mogu, ali to mora biti, mora biti. Da si sino umro bilo bi sve uzalud. Mrtve stva ri nemaju snagu. No i dan, crno i bijelo sve je to nemono. Sva mo dolazi iz onoga izmeu, iz sumraka, iz sjene, iz onog groznog predjela izmeu ivota i smrti. Iz sivog, Boyce, iz sivog. Ponovno se bijesno izvio u svojim okovima i poeo plakati i psovati i krgutati zubima. Siva Alys mu okrene lea i po trai samou u svojim kolima. Ostala je tamo satima, sjedei sama u mraku i sluajui Boycea kako psuje i prijeti joj se i moli i zaklinje se na ljubav. Ostala je u kolima sve do nakon izlaska mjeseca. Nije eljela gledati njegovu preobrazbu, gledati kako ga ljudskost naputa posljednji put. Napokon su njegovi krici postali zvjerski i izopaeni, puni bola. Tek je tada Siva Alys ponovno izila. Krajolik je bio okupan mutnom, blijedom svjetlou mjeseine. Svezan za tvrdu zemlju, veliki se bijeli vuk grio i napinjao i zavijao i gledao je gladnim, grimiznim oima. Siva Alys mu mirno prie. U ruci je nosila dugaak srebrni no za deranje koe u iju su otricu bile ugravirane tanke kienice. Kad se napokon prestao otimati posao je bre napredovao, no i dalje je to bila duga, krvava no. Ubila gaje onog trenutka kad je zavrila, prije nego to je zora svanula i opet ga pre obrazila u ovjeka, prije nego to mu je vratila ljudski glas da njime plae svoju agoniju. Tada Siva Alys objesi krzno, iznese alat i iskopa duboki, duboki grob u tvrdoj, hladnoj zemlji. Na njega je naslagala kamenje i razbijene ostatke zidina da ga zatiti od svega to je lutalo prokletom zemljom, od demona i leinara i ostalih stvorenja to ne preu od mrtvog mesa.

68

Trebao joj je gotovo cijeli dan da ga sahrani, jer je tlo bilo vrlo tvrdo i ak dok je radila znala je daje trud uzaludan. A kad je napokon zavrila i sumrak se poeo sputati, oti la je jo jednom u kola i izala obuena u veliki ogrta od ti suu srebrnih pera s crnim vrcima. Preobrazila se i letjela, letjela, estokim neumornim letom, okupana udesnim svje tlom i sjedinjena s mrakom. Letjela je cijelu no ispod pod rugljivog punog mjeseca, a pred zoru ispustila je krik, prodoran vrisak oaja i tjeskobe to je odzvanjao otrim ru bovima vjetra i zauvijek promijenio njegov zvuk. Bit e da se Jerais bojao onoga to bi mu Siva Alys mogla dati, jer drugi put nije doao sam. Doveo je sa sobom jo dva viteza: krupnog ovjeka odjevenog u bijelo, iji je tit bio uk raen lubanjom izraenom u ledu i jo jednog u grimiznom, iji je amblem bio ovjek u plamenu. Stajali su na vratima bez rijei, s kacigama na glavi, dok je Jerais oprezno priao Sivoj Alys. Onda? upita. Na krilu joj je leala vuja koa, krzno neke velike snane zvijeri, bijelo poput planinskog snijega. Siva Alys ustane i prui krzno Jeraisu prebacivi ga preko njegove ispruene ruke. Reci Lady Melange neka se poree i pokaplje krzno svo jom krvlju. Neka to uini pri izlasku punog mjeseca i tada e imati mo. A nakon toga mora samo prebaciti krzno poput ogrtaa i zaeljeti preobrazbu. Danju ili nou, pri punom mje secu ili bez mjeseine, nema veze. Jerais pogleda teko bijelo krzno i razvue usne u grub osmijeh. Vuje krzno, a? Nisam to oekivao. Mislio sam, moda na pitak ili neka arolija. Ne, ree Siva Alys. Koa vukodlaka. Vukodlaka? Jerais iskrivi usta u udu, a u dubokim pla vim oima pojavi se iskra. Dobro, Siva Alys, uinila si ono to je Lady Melange tra ila, ali si mene iznevjerila. Nisam ti platio da uspije. Vrati mi moj dragulj. Ne, ree Siva Alys. Zaradila sam ga, Jerais. Ja nemam ono to sam traio. Ima ono to si elio , a to sam ti i obeala. Pogledala ga je bez straha u oi. Mislio si da e ti moj neuspjeh pomoi da

69

dobije ono to si zapravo elio, a da e te moj uspjeh upro pastiti. Nisi bio u pravu. inilo se da se Jerais zabavlja. A to ja to zaista elim? Lady Melange, ree Siva Alys. Bio si joj samo jedan od mnogih ljubavnika, ali ti si htio vie. Htio si sve. Znao si da za nju nikad nee biti prvi. A sad to vie nije tako. Vrati joj se i odnesi joj to je kupila. Toga je dana bilo gorkog plaa u visokom dvorcu na ob ronku planine, kad je Plavi Jerais kleknuo pred Lady Me lange i pruio joj bijelo vuje krzno. No kad su pla i jecaji utihli, uzela je bijeli ogrta, pokapala ga krvlju i nauila kako se preobraziti. Nije to bilo sjedinjenje za kojim je udila ali je ipak bilo sjedinjenje. I svake noi ona tumara zidinama dvorca i planinskim obroncima, a ljudi kau da joj je zavijanje divlje od tuge. A Plavi Jerais, koji ju je oenio mjesec dana nakon pov ratka Sive Alys iz proklete zemlje, sjedi danju u velikoj dvo rani pokraj luakinje, a nou zakljuava svoja vrata u strahu od eninih vruih crvenih oiju i vie ne lovi, ne smije se i ne udi. Kod Sive Alys moe kupiti sve to se poeljeti moe. Ali bolje nemoj.

Copyright 1982. by George R.R. Martin

70

Beletristika slijedi stvarnost. Svaki vaan dogaaj izaziva da ga se opie u pripovjetkama i romanima. Dolazak Euro pljana u Ameriku izazvao je ivesterne. Izum policije izazvao je kriminalistike romane. Rat izaziva ratne pripovjetke i ro mane. Tolstoj, Crane, Remarque, Hemingway, Mailer... Neminovno je da i ovaj sadanji Domovinski rat bude opi san u beletristici. Evo, Draen Cukina je poeo. Iskusivi ga iz prve ruke, vjerojatno zna o emu pie! (Za sada, samo pripo vjetke. Jo je prefriko za roman tipa Crvena znaka za hrabrost ili Kome zvono zvoni.) A kako se taj rat ne vodi pro tiv normalnoga protivnika moe se oekivati da ni dogaaji u njemu ne budu sasma normalni...

Draen Cukina

UVAR
estu je trebalo osvojiti. Nije se moglo dalje dok je cesta u njihovim rukama. Taj mali kilometar krivudavog makadama u gustoj umi bio je kljuna toka. Krenuo je prvi vod. Njih trideset i neto. eljko i Gordan predvodili su ostale. Znali su da e biti teko. Znali su da je uma puna mina. eljko je trebao oistiti i zauzeti lijevu stranu ceste, dok je Gordan imao zadau proeljati umu s desne strane ceste. Na nekoliko mjesta etnici su imali mitraljeska gnijezda, a okolo po umi leale su mine. Izviai su istraili jedan dio terena, ali veliki je dio jo uvijek bio nesiguran. Trebalo je prilaziti vrlo oprezno i iznenada udariti neto poslije promjene strae. Zato su naprijed ili eljko i Gordan, kao najiskusniji i najilaviji borci. Obojica su se isti dan dragovoljno javili u Gardu, u istoj su satniji bili od poetka. U bitke su odlazili zajedno i nikad jedan nije iznevjerio drugoga.

71

eljko je napredovao vrlo polako. Puzao je dok su mu ko mari zujali oko glave. Zahvaljivao je Bogu to kia nije pa dala cijeli tjedan. Bar je puzao po suhom. Pitao se kako ide Gordanu. Dogovor je bio da eljko krene prvi. Kad uju pucnje i Gordanovi trebaju otvoriti vatru, ali ne prije. eljko je vjerovao da e tako i biti. Uvijek su se drali plana i eljko je vjerovao Gordanu kao i samome sebi. S desne strane ceste zagrmjela je eksplozija. eljko je za stao oslukujui. Tiinu je remetio lepet krila preplaenih ptica. S druge strane ceste ulo se nekoliko pojedinanih puc njeva. Neto je polo po krivu, pomislio je eljko. Rukom je dao znak svojim ljudima. Rasprili su se na brzinu. Svatko je kontrolirao dvadesetak metara terena. eljko je oprezno ustao. Priljubio se uza stablo i, skrivajui se, prebacivao se od drveta do drveta. Njegovi borci ili su u ravnini s njime, ali ih nije vidio, osim najbliih. eljko je pogledao ispred sebe u daljinu. Ni etrdeset meta ra od sebe vidio je zakamuflirano mitraljesko gnijezdo, tono tamo gdje su izviai rekli da treba biti. Pognut, krenuo je naprijed. Netko ga uhvati za ruku. On se okrene u trenu s prstom na obarau. Gordan! Gordane, proiti. Sto to radi? Mogao sam te ubiti! Jesi li lud? Pazi, ree Gordan, pazi kamo hoda. Tono ispred tebe je mina. eljko pogleda paljivo i spazi vrh upaljaa izmeu natrulog lia. Okrene se Gordanu da mu zahvali. Nije ga bilo. eljko se okretao na sve strane, ali Gordana nigdje nije bilo. Htio ga je pitati to radi na ovoj strani ceste, kakva se to eksplozija ula, tisuu misli letjelo mu je glavom, ali nije ih imao kome rei. Gordan kao da je u zemlju propao. eljko je zavrtio glavom u nevjerici i krenuo dalje. Napad je izvren uspjeno. eljkovi ljudi bili su zadovoljni. Nitko nije poginuo, nitko nije ak ni ranjen. eljka je brinula eksplozija. Iao je do Goranove grupe. Izdaleka je vidio ljude kako stoje zamiljeno i ute, ruku

72

nabijenih duboko u depove, utajui neke nepostojee ka menie. Gordana nije vidio. Nervozan, eljko je potrao. Ispriali su mu sve. Gordan je iao ispred svih, kao i uvi jek. Ona eksplozija koju su uli, to je Gordan nagazio na minu. Raznijela ga je. eljko im je pokuao objasniti da to nije mogue, da lau, da gaje Gordan spasio od mine nakon eksplozije. Govorili su mu neka se smiri, da mu se to uinilo, da je sve to zbog prevelike alosti... Nitko od eljkovih suboraca ga nije vidio kako razgovara s Gordanom... Tumaio im je, vikao na njih. Nisu ga htjeli sluati. A znao je daje u pravu. Ali, tko ga je onda spasio? I zato?

Copyright Draen Cukina 1994

73

Kad netko odraste u kui oca urara svakako e biti vrlo svjestan vremenske dimenzije u ljudskome ivotu... i smrti. Pogotovo , ako mu je predak nesmotreno neto kupio u buanu doca...

Draen Cukina

ZIDNI SAT

e pamtim ni jedan dan u ivotu a da sat nije visio na zidu kuhinje. Kad sam bio mali, najvie su me zanimali eeri jer sam jedino njih mogao dosei. Nestrpljivo sam ekao da se eeri spuste dovoljno n ih mogu opipati. Bili su teki i hladni, i ugodno su se ljuljali. Sjeam se, bilo je to poput oka za mene kad sam saznao da utezi zidnoga sata ne moraju biti u obliku eera. Bila mije ne obino zanimljiva i kukavica koja se oglaavala na pune sate i polovice. Volio sam podne, jer tad je kukavica pjevala najdue. Priali su mi da je sat kupio djed kad se iz Italije vraao poslije prvog Svjetskog rata. Pronaao gaje bio u slijepoj ulici, u zadimljenom mranom duanu iznad ijih je vrata visio natpis Trgovina zaborava. Trgovac je tvrdio da svaka stvar u trgovini pomae kupcu da zaboravi ono to ga mui, ono tu no i runo u ivotu. I doista, djed je uivao sluati kukavicu. ekao je poput djeteta da kukavica zapjeva i glasno se smijao pljeui ru kama. Zidni sat je imao sitni nedostatak. Povremeno bi stao, sam od sebe, i to uvijek u polovini kukavijeg pjeva, kad je ku kavica bila nagnuta naprijed, a vrataca irom otvorena. Sat je uredno bio navijen, eeri visoko gore pod satom, pa ipak kukavica nije htjela otpjevati do kraja. Tono dvadeset i etiri sata kasnije kukavica bi se zaklimala, oznaila tono vrijeme, uvukla se u unutranjost, i sat bi kucao dalje. U meuvremenu, toga dana dok sat ne bi iao, u kui bi netko umro. Prvi put je umrla moja prabaka, a potom

74

pradjed. Oboje su bili bolesni, prabaka je bolovala dugo, pra djed kratko, a kad je sat stao, umrli su. Moja baka se oba puta pokuala rijeiti sata, ali djed ju je sprijeio. Njemu nije znailo nita to daje sat stao prije neije smrti. Djed je govorio daje to zato to sat ali za umrlim. I dalje je jednako uivao sluati kukavicu. Trei put kad je sat stao, djed je umro. Kau da mu je os mijeh ostao na licu. Nakon djedove smrti baka se popela na stolac i posegnula za satom. Nekako joj se izmakla noga, pala je sa stolca, i slomila nogu. Vie se nije usuivala skidati sat, ali je uvijek izbjegavala sluati kukavicu. Kad je sat opet stao baka je skupila hrabrost i ponovo stala na stolac. Stolcu je pukla noga, moja je baka udarila glavom u kut kredenca i ostala mrtva na mjestu. Sve su mi to ispriali dok sam jo bio mali. Nisam znao tre bam li vjerovati ili ne. Moj otac je tvrdio da su sve to gluposti. Sat nije imao nikakvu oznaku proizvoaa, ak ni zemlju porijekla. Kad je rodbina nakon bakine smrti dijelila imovinu, sat je pripao nama. Otac ga je objesio na zid u kuhinji, nasu prot svome mjestu za stolom. esto je gledao na sat. Moda je elio da mu sat oznai dan smrti. Ali kad je moj otac poginuo, sat nije stao. Poginuo je na gradilitu, daleko od kue, pa je vjerojatno to razlog to sat nije tiinom ispratio njegovu smrt. Priali su i to da kukavica ima uasavajui zvuk u tre nutku kad prestaje kukati. Ja to dugo nisam uspio provjeriti. Kod nas, sat je cijelo vrijeme iao bez greke. Nikad nisam uo kako zvui kad zidni sat staje. Sve do danas. I kaem vam, zvuk je uistinu uasan. A kukavica stoji nagnuta, otvorena kljuna i promatra me crnim oima. Zato i piem ove retke. Danas je sat prestao kucati u trenu kad je kukavica oznaavala est sati poslije podne. A ja sam sam u kui.

Copyright Draen Cukina 1994

75

Karlovanin Draen Cukina (1963) je proveo godinu dana u Gornjem Mekuju i Mikiima (a zna se to to znai) i u trenucima zatija smiljao pripovjetke. Vrativi se doma sve je te pripovjetke ispisao na papir i poslao FUTURI. (Bile su i na telefonskim govornim automatima.) Inae je diplomirao matematiku, sad radi kao programer u Dravnom zavodu za statistiku i surauje na Radio Kar lovcu kao filmski kritiar. Kako sam kae, pie sve, od popisa za plac do kompjuterskih programa, voli itati knjige (SF i krimie) , voziti bicikl, jesti lubenice i iznad svega, gledati filmove.

Draen Cukina

PET MINUTA
ije mogla vidjeti mamu. Tek je mutno nazirala njene obrise. Pogleda seku i baku. Njih je vidjela jasno i isto. Znai, opet je poelo! Ivana zadre, koljena joj klecnue, a na oi iskoie suze. Sjeala se kad je prvi put shvatila da ima tu sposobnost. Tad jo nije imala ni punih pet godina. Najednom vie nije mo gla vidjeti svoga starog maka. Jednostavno ga nije vidjela, tek je nejasno, maglovito nasluivala njegove obrise. A pet mi nuta kasnije pogazio gaje auto. Pet minuta. Uvijek je trajalo tono pet minuta. S osam go dina nauila je gladati na sat. Otad je provjeravala mnogo puta. Kad je mama klala pilie, kad je tata klao svinje. Tono pet minuta prije nego to bi uginule, Ivana vie nije mogla vi djeti ivotinje. A ta je njena sposobnost vrijedila i za ljude. Kad je djed umirao prole godine, tono pet minuta prije nje gove smrti, djedov lik se izgubio pred njenim oima. Sve je to Ivani u trenu proletjelo glavom kad je mamin lik iznenada poeo nestajati. Imala je jo pet minuta. Kako da ob jasni mami?

76

Nikada nikome nije govorila o svojoj sposobnosti. Punih pet godina uvala je tajnu, a sad joj je bilo zbog toga ao. Ali znala je, nasluivala je jo onaj prvi put, da joj nitko ne bi vje rovao. Ni sad se nita nije promijenilo. Imala je deset godina i jo uvijek joj nitko ne bi vjerovao. Mama bi se prekriila i poslala ju neka izmoli dvije-tri Zdravomarije, tata biju moda i oamario. Nikome u selu to nije mogla ispriati. Vie se nitko ne bi htio igrati s njom. Ali sad je morala neto poduzeti. Ima jo malo manje od etiri minute. Mora objasniti mami daje u opasnosti. Obrisala je oi. Ma min lik bio je mutan, jedino joj je jasno vidjela oi. Ako se oi ne gube, onda moda jo ima nade. Vani se zauje zvuk eks plozije, ovog puta blie njihove kue. Prozorska stakla zatitrae. To je to, pomisli Ivana. Mama mora ostati u kui. Seku i baku vidi isto, bez mrlja. One, dakle, nee umrijeti. Ako us pije zadrati mamu u kui, mama e ostati iva. Dobro je to mama ne namjerava izii. Jo tri minute. Padne jo jedna mina negdje blizu njih. Kua se lagano zatresla, alice u kuhinjskom ormaru tiho zazveckae. et niki napad je trajao ve trei dan i nitko se u kui nije po sebno uzbuivao, ali sada su mine poele padati blie. Tata nije napravio podrum u kui zbog estih poplava. Kad je poeo rat izgradio je sklonite poput zemunice, ali nad zem ljom, obloeno sa svih strana vreama pijeska i zemlje. Ivana je to sklonite zvala kuicom. Ispoetka, bilo joj je zabavno odlaziti unutra, ali kako je rat trajao, sve je vie mrzila tu kuicu. Netko ju je drmao za rame. Okrenula se. Ugleda majinu ruku, mutnu i skoro nevidljivu. Digne pogled do majina lica. Njene oi i elo vidjela je jasno. Pogleda na sat koji joj je tata darovao za proli roendan jo dvije minute. Tada do nje dopru majine rijei. Mama je govorila da mo raju ii u kuicu. Srce joj zakuca jae. Borila se da doe do da ha. Ne u kuicu. Ne van! Samo ne van! Odmahivala je glavom, brzo i jako. Ne idi van, mama! je cala je. Ne sad, mama, molim te! Samo jo dvije minute, mama! Ostanimo tu, tu nam je dobro! to ti je, sine, govorila je baka, gladei je po kosi. U ku ici smo sigurniji. Ovo pada sve blie. Ajde, sine, idemo!

77

Neu, vritala je Ivana. Mama ju je gurala prema vra tima. Jo jedna minuta. Ivana se grevito uhvati za mamin rukav. Mina padne negdje blizu, u drugo dvorite. Kua se st rese. Mama uhvati Ivanu za ruku i povue ju. Ivana je vrita la, otimala se, ali mama je bila jaa. Izili su na dvorite. Mama ju je vukla prema kuici. Pos ljednja minuta neumoljivo je protjecala. Eksplodirala je mina, pa jo jedna. Ivana se baci mami u naruje. Stisne joj glavu meu svoje ruke. Vritala je. Eksplozija ih obje obori na tlo. Ivana je leala na mami jo uvijek vrsto ju drei. Najprije je osjetila samo toplinu kako se razlijeva niz lea. Potom postane svjesna boli. Mama ustane, potri do kuice s Ivanom na rukama. Polo i ju na krevet. S mukom, Ivana otvori oi. Vidjela je maminu smeu kosu, njene usne koje su podrhtavale na rubu plaa, dvije krupne suze kako se kotrljaju niz mamine obraze. Vidjela je mamu jasno, bez ijedne mrlje. Podigne ruku da obrie mami suze s obraza. Opazi neto mutno kako prilazi maminom licu. Sa strahom pogleda niz tijelo. Umjesto svoga trupa, ruku, nogu, opazi samo mutne, nejasne obrise...

Copyright Draen Cukina 1994

78

Rod Serling (1924-75; padobranac u II svjetskom ratu, pisac za radio u New Yorku krajem etrdesetih) bio je vrhunski scenarist za TV i film (6 Emmyja tijekom pedesetih) a neke smo njegove filmove i mi vidjeli (Rekvijem za boksaa teke kayegorije 1963, Frankenheimerovih Sedam dana u svibnju 1964, Planet majmuna 1968). Serling je stekao slavu kultnim TV-serijalom ZONA SU MRAKA kojega je smislio, producirao i napisao sve epizode 1959-62 (tu je monopolizirao nagradu Hugo osvojivi ga pojedinim epizodama tri godine za redom) i opet 1970-72. Ovo to sada gledamo na HTV kasniji je nastavak serije pod kontrolom njegove udovice Carol. Dok budete itali Jedinog preivjelog pokuajte u duhu gledati dogaaje kao na TV, snimljene naroitom surad njom rasvjete i kamere, glumljene naroitom preciznom, suzdranom mimikom i gestikulacijom, reirane naroitim pomalo ukoenim postupkom pa ete, vjerujemo, uivati u jo jednom izletu u ZONU SUMRAKA...

Rod Serling

JEDINI PREIVJELI
Izvornik: The Sole Survivor, 1971. Prijevod: Mihaela Velina

ezgrapan a ipak velianstven; golemi plovei grad a ipak njegove su ogromne palube to su se na pramcu suavale u jedinstvenu toku ostavljale dojam gracioznosti i brzine. Njegova su etiri dimnja civala stupove crnoga dima prema nebu bez ijednog oblaka. Izvidnik je prvi primijetio neto u vodi i javio zapovje dnikom mostu. Predmet u vodi, glas mu bijae hrapav i metalan kroz zvunike, dvije milje ispred nas. Na mostu, Deurni asnik i Kormilar pogledaju kroz svoje dalekozore. Jedva vidljiva crna toka to poskakuje na blagim valovima oceana.

79

Prokleto udno, ree Deurni, sputajui dalekozor. a mac za spaavanje. Kormilar je jo uvijek gledao kroz dalekozor. ini se... ini se daje u njemu jedan preivjeli. Na most ue Kapetan i dohvati mikrofon brodskog interkoma. Izvidnie, ima li znakova ivota? ini mi se da sam vidio pokrete, gospodine, odvrati Izvidnik, ali ne bih se mogao zakleti. Kapetan vrati mikrofon na mjesto, pa se okrene dvojici za kormilom. Desni bok, pet stupnjeva, ree mornaru koji je dr ao kormilo. Desni bok, pet stupnjeva. Kapetan se okrene Deurnome. Tri duga znaka sirenom, gospodine Wilson, zapovijedi. Deurni povue ue iznad glave. Zauju se tri mona vala buke. Potom Kapetan pogleda kroz svoj dalekozor. Crna se toka poveala. Deurni, upita Kapetan, tko je na najbolji ovjek za male amce? To bi bio gospodin Richards, gospodine. Kapetan spusti dalekozor. Pozovite ga na most. Gospodin Richards na most, ree Deurni u brodski interkom. Kapetan stane pokraj mornara za kormilom, pa opet po digne dalekozor do oiju. Nek budem proklet, ree tiho. ini se daje... daje to ena. Pone vakati vrhove svojih br kova. Okrene se Deurnome. Nema nikakvih izvijea o nastradalim brodovima u ovome podruju? Bijae to izjava s tek nagovjetajem pitanja. Ne, gospodine. A ipak, ree Kapetan polu-zbunjeno, ono je amac za spaavanje. U to nema sumnje. Mladi Prvi asnik ue na most i salutira Kapetanu. Gospodine Richards, ree Kapetan, elim da uzmete amac s desnog boka i spustite se dolje. Uzmite Signalnoga sa sobom. Okrene se i zakilji kroz staklo ispred sebe bore oko oiju stisnu se iz dugogodinje navike. Ii emo brzinom od oko pet vorova, nastavi. amac je udaljen oko dvije milje Brzo naini neujne proraune u glavi. To vam daje sedam

80

minuta do sputanja u vodu. Dat u vam dva kratka znaka sirenom, to e znaiti da moete otkvaitit prednje drae i otisnuti se. Ja u napraviti krug i pokupiti vas na istom mje stu. Razumijete? Na zapovijed, Kapetane, ree gospodin Richards i salu tira mu. Onda proslijedite, Kapetan se ve okrenuo Kormilaru. Zaustavite strojeve, nastavi. Zaustavite strojeve, Kormilar ponovi zapovijed, ali okre ne se Kapetanu. Bilo kakvo usporavanje, a kamoli potpuno zaustavljanje u vodi, smrtno je ozbiljna stvar. uli ste me, ree Kapetan. Kormilar kimne, pa posegne za eljeznom ruicom. Zau stavi strojeve, ponovi. Desni bok, dva stupnja, ree Kapetan mornaru za kor milom. Desni bok, dva stupnja, ponovi mornar, okreui kormilo. Kapetan i Deurni iziu na palubu ispred mosta. Opet po dignu dalekozore. Crna je toka sad ve bila veliine ake. Moete li proitati ime? upita Kapetan. Deurni odmahne glavom. Malo je maglovito ispred nas, gospodine. A taj amac ili togod to bilo stalno ulazi i izlazi iz te magle. Kapetan opet zagrize vrh brka. Prokleto zbunjujue, pro mrmlja. Brodski amac za spaavanje a brodu ni traga. Je dan jedini preivjeli i to ena. Prokleto zbunjujue. Onda njegov glas poprimi zapovjedni ton. Provjerite sputanje, nastavi. Deurni pogleda preko ograde palube. Brodski amac bio je ve napol visine broda. Sputa se glatko, gospodine. Kapetan se vrati natrag na most. Kolika nam je brzina? upita Kormilara. Smanjena na sedam vorova, gospodine. Kapetan se okrene Deurnome koji je uao za njim. A ko liko je daleko amac? Otprilike milju i pol, gospodine, odgovori Deurni. Svi strojevi polako natrag, zapovijedi Kapetan. Svi strojevi polako natrag. Provjerite na amac. Deurni izie van i opet pogleda preko ograde.

81

Na razini je vode, gospodine konopci otkvaeni, povie kroz otvorena vrata. Ostanite pripremni, ree Kapetan. Dva kratka znaka sirenom. Kormilar ponovi zapovijed. Brzina? Pet vorova, gospodine. Kapetan osjeti kako mu se lice poinje znojiti. Zaustavite strojeve, zapovijedi. Zaustavite strojeve, ponovi Kormilar. Opet se zauje glas Deurnoga izvana: Brod gotovo uz bok, objavi. Kapetan obrie lice. Dva kratka znaka sirenom, zapo vijedi. Dva kratka znaka, zauje se Kormilarev glas i ubrzo ti inu dana rascijepi pulsirajui kreendo buke. amac se otisnuo, gospodine, izvijesti ga Deurni. Kapetan kimne. Polako naprijed, Kormilaru. Pa se okre ne mornaru za kormilom. Lijevi bok, deset stupnjeva. Na zapovijed, gospodine, ree mornar i okrene kormilo. Kapetan podigne dalekozor, a ti sivi mali duhovi sumnje projurie mu umom. Nitavan i nevaan in milosra, sam protiv golema neprijatelja koji znai rat. Zaustaviti brod ove veliine u mirnim vodama... Boe koji rizik. Bijedni rizik. Ali postoje zakoni koji nadilaze improviziranu krutost koja prolazi u ratna vremena zakoni i obiaji koji seu jo iz vre mena jedara i vesala; kodovi ljudskog ponaanja koje se mora potivati. Kapetan zatrese glavom kao da eli otresti te sive male duhove. Neka Signalni izvijesti o stanju preivjeloga, zausti, ali zastane i namrti se. Gospodine Wilson, zalaje. Deurni se vrati na most. Gospodine? Na krmi tog amca vidite li neto? Deurni zakilji kroz dalekozor. Vrlo nejasno, gospodine, ree tiho. Ime... Dalekozor padne. Stajao je otvorenih usta. To je posve nemogue, ree nikome posebno. Potpuno nemogue. Nemogue, ree Kapetan mrano, ili se radi o neijem bolesnom smislu za alu. Pogleda kroz dalekozor. Unijet ete to u brodski dnevnik nakon dunosti, gospodine Wilsone.

82

Ja u potpisati. Spusti dalekozor. Bez moje slubene ovjere poslali bi vas na Disciplinski radi pijanstva na dunosti. Duboko udahne i krene prema izlazu. Bit u na palubi, ree. elim biti prvi koji e razgovarati s preivjelom tkogod ona bila. Izie na svojim kratkim, krivim i zgrenim nogama starog moreplovca, a njegova je kapetanska kapa polako nestajala iz vida dok se sputao stubama na donju palubu. to ste vidjeli, gospodine? upita Kormilar Deurnoga. Ovaj pokae na svoj dalekozor. Sad vie ne vidim nita. Okrenuo se na valu pa mu ne vidim krmu. Ali rei u vam to mislim da sam vidio i to Kapetan misli daje vidio. Ostali su ljudi na mostu gledali ravno pred sebe, ali odje dnom nastane napeta i potpuna tiina. Na krmi tog amca za spaavanje, ree Deurni, pie... ini se da pie Titanic. Njeno prebacie enu umotanu u pokriva preko ograde na palubu, pa je poloe na nosila.Pramenovi magle su se uje dinili i zakrilili sunce. Prizor dok su se svi naginjali nad no silima izgledao je pomalo nadrealistino. Kapetan prie grupi, a mornari se brzo pomaknu u stranu, kao na neujnu zapovijed. U nesvijesti, gospodine, ree Richards Kapetanu. Kapetan se sagne, njeno povue rub pokrivaa i otkrije lice besvjesne osobe na nosilima. Lice bijae blijedo, sivo i bradato. Kapetan podigne pogled prema Richardsu. U nesvijesti... ali mukarac. Ali odjeven je poput ene, gospodine... ree Richards. Kapetan se uspravi, povue brk, pa pokae rukom: Odnesite ga u Bolniki. Nekoliko mornara podigne nosila i ode niz palubu. Kape tan zakorai kao da e krenuti za njima, ali Richards ga primi za nadlakticu. Kapetane? ree Richards. Izvlae amac za spaavanje na palubu C. Mislim da bi bilo bolje da ga pogledate, gospo dine. Jedan pokriva to je sve to smo nali. Nema prsluka za spaavanje, nema hrane, nema signalnih raketa... Moglo se izgubiti na moru, ree Kapetan zamiljeno. Odneeni valovima...

83

Richard je odmahivao glavom. Nije to sve to je udno, gospodine. Stanje u kojem je amac zapne. Kapetan se namrti. U emu je stvar? Sav je obloen luparima, gospodine sve do gaza. Kao daje na moru ve Kapetan ga prekine. Kako dugo? Hajde, recite: otkad je Titanica udario ledenjak? Daje to istina, gospodine Richards, kakvo bi trebalo biti stanje brodolomca? Richards pogleda niz palubu taman kad su mornari s nosilima ulazili u Bolniki. Trebao bi biti kostur, gospodine, ree tiho. Kapetan kimne. To je razumna pretpostavka, ree sue nih oiju. Richards nije mogao nai ni traga humora ili sarkazma u Kapetanovim rijeima. Pa dolazimo do oitog zakljuka, gospodine Richards, nastavi Kapetan. Kojega, gospodine? Richardsov glas bijae tih i prilino ispriavaju, kao da on doista ne vidi taj oiti zakljuak. Zakljuak je slijedei, gospodine Richards, ree Kapetan, a ovaj je put ispod njegova brka lebdio nagovjetaj osmjeha. ovjek je na moru ve tjedan ili dva. Mogue ak i tri. Ali to je sve. A ime na krmi broda? upita Richards. Znate to, gospodine Richards, ree Kapetan. Kad go spodin doe k svijesti, pitat emo ga! ovjek je leao u krevetu u brodskom Bolnikom. Vani je no prekrila ocean. ulo se samo brujanje ogromnih turbina brodskih strojeva, pa prigueni koraci brodskog lijenika. On ue u sobu, prie krevetu i zagleda se u ovjeka na njemu. Nekoliko trenutaka kasnije na vratima se pojavi Kapetan. Li jenik mu brzo prie i pantomimom pokae kako bi elio ra zgovarati negdje drugdje. Krenu u lijenikovu sobu, a on zatvori vrata za njima. Jo je bez svijesti? upita Kapetan. Brodski lijenik zapali lulu. Vie kao daje... u komi. A tjelesno? Lijenik je grickao svoju lulu, spustio pogled na radni stol, pa ga opet podigao prema Kapetanu.

84

Mrav je, odgovori. Oito u oku. A desno stopalo to? upita Kapetan. Brodski je lijenik izgledao mrano i nesretno. Ozebline, odgovori. Kapetan ga prodorno pogleda. Ozebline? U svibnju? Da vas pitam, doktore, jeste li u zadnje vrijeme bili na palubi? Brodski lijenik kimne. Da, gospodine, jesam. Jeste li vidjeli kakav ledenjak? upita Kapetan. Lijenik odmahne glavom i nasmijei se. Ne, gospodine. Nijedan jedini. Kapetan se nagne preko stola. Po prirodi nimalo sarkasti an, svojom je slijedeom sarkastinom primjedbom zapravo samo prikrivao vlastitu zbunjenost: Prepoznali biste lede njak da ga vidite, zar ne? upita. Brodski lijenik suspregne nalet bijesa, ali glas mu bijae leden: Prepoznajem i ozebline kad ih vidim, Kapetane pa makar ih vidio u ekvatorijalnoj Africi! Iz susjedne se sobe zauje tih uzvik. Obojica se mukaraca vidljivco trgnu, a onda Kapetan krene za lijenikom prema bolnikoj sobi. ovjek je sjedio na krevetu, otvorenih oiju, zurei u pra zno. Polako, vrlo polako, on se okrene i pogleda dvojicu to su upravo uli u sobu. Osjeate se bolje? upita lijenik. ovjek je i dalje samo zurio u njega. Ne odgovori nita. Mislim da bismo trebali popriati, vi i ja, ree Kapetan pogledavi lijenika, koji kimne i napusti sobu. Kapetan privue stolac uz rub kreveta. Pokua glasu dati neutralan prizvuk: Da ujemo od poetka, ree. Pronali smo vas u amcu za spaavanje otprilike u 14:30. Na amcu pie Titanic, a u njemu ste bili vi i jedan pokriva. elio bih znati Brodsko zvono zazvoni devet puta. Brodski je lijenik u to vrijeme u svojoj sobi pregledavao temperaturne liste paci jenata, ali nije se mogao usredotoiti na njih, jer cijelo je vrijeme jednim uhom oslukivao priguene rijei iz susjedne sobe. U toj je sobi Kapetan ba ustao sa stolca. U njegovu glasu do toga vremena vie nije bilo ni traga neutralnosti. Osjeao

85

je samo frustraciju i bespomonu zbunjenost. Ni nakon sat vremena pria preivjeloga nije imala nimalo smisla. Pa ne moete biti jedini preivjeli, ree Kapetan, oito nastavljajui ve odavno naetu temu. Stoje s posadom, s os talim putnicima? Brodolomeve su se oi doimale ogromnima na ispijenom licu. Ja... ne sjeam se, proape. Sjeam se samo da sam dugo plutao. Probudio sam se u amcu... i dalje plutao. Zauje se kucanje na vratima. Ue brodski lijenik, gle dajui na sat. Kapetan odmahne rukom kao da eli dati do znanja da e uskoro zavriti. A kako se zvao va brod? upita kapetan po tko zna koji put. Titanic ree preivjeli.. Kapetan napui usta, zadri dah, pa ga buno ispusti. Ti tanic, kaete. Da, gospodine. Titanic. Kapetan slegne ramenima, pogleda lijenika, pa opet svrne pogled na brodolomca. A vae ime? Recite lijeniku kako se zovete. Preivjeli pogleda brodskog lijenika. Sklopi oi a lice mu poprimi zamiljen izraz. Kapetanov glas postane gotovo neugodno glasan. Gospo din se ne sjea svoga imena, napola povie. Gospodin se ne sjea ba Bogznaega. Lijenik mu pantomimom pokae neka se suzdri. Kape tan odmahne rukom i nastavi koraati gore dolje po sobi. ega se sjeate? tiho upita lijenik priavi krevetu. Brodolomac otvori oi. Naletjeli smo na ledenjak. Desnim bokom. Onda... ta uasna buka grebanje negdje ispod. Zatrese glavom. To je sve ega se sjeam, doda bespomono. Brodski se lijenik okrene Kapetanu. Kapetan prestane uzrujano koraati, ali na licu mu i dalje bijae izraz pun gaenja. Kad je progovorio glas mu je bio tii no prije, ali jo uvijek obojen nestrpljenjem i gotovo prezirom. Bili ste odjeveni u ensku odjeu, ree. Moete li nam to objasniti? Tiina. Moete li? Jo uvijek tiina.

86

Nemate pojma? Kapetanov je glas sad zvuao poput gla sa britanskog asnika na suenju dezerteru. Moda, ree nakon stanke, moda nemate nita protiv da ja pokuam ob jasniti. ovjek na krevetu i dalje je izbjegavao Kapetanov pogled. Moda ste odjenuli tu haljinu, ree Kapetan, zato da bi ste se ugurali u amac za spaavanje. Jesam li blizu? Preivjeli apne: Ne znam. Kapetan prie blie. Ne znate? To ste rekli? O, mislim da znate. inilo se da se brodolomevo lice zbrkalo, i sav se zgurio kao da oekuje udarac. Lijenik spusti ruku na Kapetanovu nadlakticu i uputi mu upozoravaju pogled. Kapetan kimne, zabije ruke u depove, zakoluta oima, pa pogleda preivjeloga. Jo emo razgovarati, ree. Kad se odmorite. Moda e se neki od trenutno nedostupnih odgovora dotad probiti na povrinu. Okrene se na peti i napusti sobu. Lijenik se spremao krenuti za Kapetanom, kad se brodolomac bolno uspravio u polu-sjedei poloaj. Doktore, zazove hrapavim glasom. Lijenik se okrene. Koja je ovo godina? Lijenik se namrti. A koja mislite da jest? Preivjeli spusti glavu natrag na jastuk. 1912. Nije li? Zar nije 1912? Lijenikov glas bijae vrlo tih. Pokuajte malo odspavati, ree. Ovdje uvijek ima nekoga ako vam neto zatreba. Izie u hodnik i zatvori vrata za sobom. Vani je stajao Ka petan. Lijenik se pokua osmjehnuti. Jako bih elio znati u emu je stvar, Kapetane. Kapetan pogleda zatvorena vrata. I ja. Oito se radi o ne kakvoj prijevari i to velikoj. A u mome umu nema ni trunice sumnje da iza toga stoji netko pametan. Netko? upita lijenik. Kapetan kimne. Unato tome imamo nekoliko koma dia slagalice. Lijenik ga zbunjeno pogleda. Naprimjer? upita.

87

Naletjeli smo na ledenjak desnim bokom/ To je rekao, Kapetan pokae prema zatvorenim vratima. Govori poput mornara, Ali mornara u ijoj slubi? Polako, pogrbljenih ramena, Kapetan krene prema stu bitu; lijenik za njim. Pri podnoju Kapetan zastane i za miljeno se zagleda pred sebe. Mislim da ne razumijem, ree lijenik napetim glasom. Kapetan se okrene prema njemu. Glas mu bijae mraan. Pitam se nije li mogue da su vaega pacijenta u taj amac stavili s nekom namjerom. Namjerom? Bojim se da ne razumijem, Kapetane. Kapetan stane jednom nogom na prvu stubu. Da nas us pore, ovjee. Da nas navedu da promijenimo kurs. Znam da sve to zvui vrlo nevjerojatno, doktore, ali rat je, znate. Pogleda niz hodnik prema vratima bolnike sobe, pa se okrene i urno se uspne uza stube, ostavljajui brodskog lije nika da zbunjeno gleda za njim. Na zidu pored lijenika visio je pojas za spaavanje. Na njem je pisalo Lusitania. Iz pacijentove je sobe izlazio bolniar ba kad se brodski lijenik sputao stubama. Brodsko zvono zazvoni jedanaest puta. Bolniar je nosio pladanj s dva tanjura puna netaknute hrane. Ne jede? primnijeti lijenik kratko. Bolniar odmahne glavom. Ni zalogaja, gosapodine to je u najmanju ruku udno, ako mene pitate. Mrav je ko gli sta. Kost i koa. Izgleda posve izgladnjelo. Spusti pogled na netaknutu hranu. Svejedno nije htio ni zinuti. Lijenik proe pored njega i ue u pacijentovu sobu. Mala naranasta svjetiljka bacala je sjenke po sobi. Lijenik prie krevetu i nagne se nad brodolomcem. Bio je budan, irom otvorenih oiju. Nemate teka, kau mi, ree lijenik. Preivjeli je zurio u strop. Koliko je sati? Tek je prolo osam ujutro. Brodolomev je glas zvuao uplje, poput grobne ispovijesti. Nona straa tek to je zavrila, ree. I opet lijenik pokua na bezizraajnom licu proitati neto. Osjeti uzbuenje. to ako ovaj ovjek doista jest pijun?

88

to ako zna neto to ne zna nitko drugi? to ako je pitao za tono vrijeme samo zato to zna da u odreeni sat Lijenik nesvjesno odmahne glavom. Paranoja, pomisli. Ali Boe, na brodu tijekom rata, ovjeku na um padnu sva kakve mogue opasnosti. Prisili se da mu glas ostane miran. Jeste li bili lan Titanicove posade? upita. Loa. Brodski se lijenik nasmijei ili bar pokua. Pa, ree, ako elite opet na brod kad doemo u London morate neto jesti. ovjek na krevetu okrene se prema njemu. Prevelike oi na premravom licu sjajile su gotovo fanatinim sjajem u pri guenu nonom svjetlu. Ovaj brod zove se Lusitania, ree tiho, kao da pokuava potvrditi neto to ve zna. Tono, odgovori brodski lijenik. Preivjeli dotakne bradu svojom mravom rukom na kojoj su se isticale samo vene. Sad je 1915, ree. Brodski lijenik kimne. U tome sam amcu proveo tri godine. Bilo je jezivo i samo uti ga kako to izgovara jezivo. Na in kojim je nemogue izrekao kao da se radi o injenici. Nu, dobro, ree brodski lijenik nervoznim glasom. Obo jica znamo daje potpuno nemogue da ste u tome amcu bili tri godine. Jednim djeliem svog uma lijenik primijeti da je u sobi iznenada zavladala mrtva tiina. Kao da su strojevi utihnuli, kao da je ta konstantna, ritmika, pulsirajua buka dinama nekako utonula u podsvijest i nestala, kao da nikada nije ni postojala. U sobi je vladala potpuna tiina. Brodolomev se glas u tom posvemanjem bezvuju inio glasnijim. Pitanje za vas doktore, ree. Kako znate da sve ovo to sam vam ispriao nije mogue? Sasluajte me, sa sluajte me, pa mi onda kaite mislite li jo uvijek da je to nemogue. Nije pijun, pomisli lijenik. pijuni pristaju u kalupe. Hladni, okorjeli, uvijek neto snuju. Ali ovaj ovjek... taj po gled progonjene ivotinje... ta strepnja i beznae umno poremeen, naravno, ali ne pijun. Nagne se naprijed. Priajte, ree.

89

Na trenutak su se brodolomeve usne micale posve bez glasno; onda odjednom otrgne pogled s lijenika i zagleda se u zid. Glas mu je zvuao prigueno. Jeste li ikada bili pre stravljeni, doktore? Mislim toliko prestravljeni da biste bili uinili sve samo da preivite? Jeste li? Povlauj mu, pomisli lijenik. Uvijek povladuj poreme enome. Daj mu bar to. Sreom, ree brodski lijenik, nisam se nikad naao u takvoj situaciji. Kosturasto lice okrene s njemu. Ja jesam, ree preivjeli i duboko udahne. Tonuo je krmom i to vraki brzo. Kad sam pokuao ui u amac za spaavanje nisu mi dopustili. Rekli su da lanovi posade ne mogu ui u amac. Samo ene i djeca. To je tradicionalni zakon, ree brodski lijenik pomalo besciljnim glasom, poput odsutna uitelja. Preivjeli je zurio u njega. Sigurno. Sigurno ako ne stojite na palubi koja je svakim trenom sve blie ledenoj vodi. Kad znate da vas za tri minute eka sigurna smrt, ne mislite na tradicije i zakone. Tiina. Lijenik je ekao. Pa ste odjenuli haljinu, ree napokon. Preivjeli kimne. I eir s velom kako bih sakrio lice. Pro gurao sam se pored tuceta ljudi i uskoio u amac. Dok su ga sputali jedan od konopaca je pukao i amac se preokrenuo naglavce. Ali ja sam se vrsto drao. Nekako sam se drao. Kad je amac udario u vodu ja sam bio jedina osoba u njemu. Tiina, pomisli lijenik, nevjerojatna tiina ove sobe i cije loga broda. Ne uju se ni brodski strojevi. Ni kripa pregrada. Ni metalno cinkanje posua. Ni cvile draa uljne svjetiljke dok se brod njie na valovima. Ni zvuka. A onda brodolomac nastavi. Brodski bend je svirao. Neku vrst himne. A uo se... taj zavijajui vapaj. Mogao sam na palubi vidjeti lica. Stotine lica uz ogradu. Potom glasna eks plozija. Brod je poeo tonuti krmom i sve je na njemu odje dnom bilo u pokretu. Glasoviri, namjetaj, lealjke s palube sve... sve je klizilo prema krmi. I opet taj... taj vapaj. Jedan po jedan ruili su su dimnjaci, nestajali s treskom u vodi, a onda i cijeli brod. Potom nita ... osim plutajuih tjelesa. Zvi jezde... mirno more... i leevi. Lijenik je sluao kao opinjen.

90

Brodolomev glas nastavi monotonim tonom. Nona je lampa bacala sjene po stropu. Iluzija, napokon uspije rei lijenik. Razumijete? Mo rala je to biti iluzija. Nemogue je da ste bili na Titanicu. Ne biste preivjeli pune tri godine u malom amcu na otvorenome moru. Ustane sa stolca, zbunjen i potresen tupim glasom i skeletalnom figurom koja je govorila tako pribrano, tako uvjerljivo o neemu to bijae posve nevjerojatno. Mora postojati objanjenje, ree. Racionalno, vjerojatno, posve shvatljivo objanjenje. Na kraju emo ga i dobiti. U meuvremenu Preivjeli ga prekine. U meuvremenu, doktore, dopu stite da vam kaem jo neto. Lijenik osjeti kako mu se ruke tresu i kako odjednom teko dolazi do daha. ovjek na krevetu prebaci noge preko ruba i spusti stopala na pod. Kost i koa. Kostur. Samo kostur pokriven tankom koom. Pogodit e vas torpedo, ree brodolomac, pored rta Kindale. Potonut ete za osamnaest minuta. Glas bijae tako mek, tako injenian' da gaje lijeniku bilo teko povezati sa znaenjem izreenih rijei. Stoje ovjek rekao? Neto o torpedu? Neto o potonuu za osamnaest mi nuta? A to je bio rekao Kapetan? ovjek je pijun. Boe, ree lijenik napokon, Boe moj, vi doista jeste njemaki agent. Preivjeli se nasmijei po prvi put tanka, beskrvna usta tek se malo izviju prema gore. Njemaki agent? elio bih... Bog zna da bih elio da to jesam. Odmahne glavom. Ne, dok tore, nisam agent. Nisam ni pijun. Ni saboter. Ali znate to? Poinjem shvaati to jesa m Opet ta sveobavijajua tiina. Sto... to ste? upita brodski lijenik. Preivjeli ustane, pomalo se njiui na nogama, pa se pridri za noni ormari. Rei u vam to sam, doktore, ree. Ja sam Ukleti Holandez od krvi, mesa i kostiju. Proklet i osuen na prokletstvo. Na vjenost u amcu za spaavanje. Brodolom... spaavanje... a onda
***

91

a onda ga pokupe brodovi osueni na propast, govorio je lijenik Kapetanu. Kroz prozor je ulazilo blijedo danje svjetlo dok je se no polako predavala jutru. Kapetan je sjedio za svojim stolom, ruku prekrienih iza glave. Pravda poetske vrste, ree, smijeei se. On vrsto vjeruje u to, ree lijenik Kapetanov osmijehn bijae kao uklesan. Je li? On vjeruje u to. Jo se jae zavali u stolcu. Ba krasno, ree. I posve bizarno. Potom spusti ruka na stol. Osim to ima jednu vrlo primjetnu greku. Ako ovo doista jest njegovo prokletstvo, njegova kazna za kukaviluk On vjeruje da jest, prekina ga brodski lijenik. Kapetan odmahne glavom. A kae da e nas pogoditi tor pedo, to bi znailo da emo i mi dijeliti njegovu kaznu? Na smijei se. Ne ini se potenim, priznat ete, s obzirom da nitko od nas nije uinio nita ime bi zavrijedio prokletstvo i propast, ha? Ne ide to tako, ree lijenik, kao da brani sluaj pred su dom. On kae... Kae da e samo on biti svjestan udarca torpeda. Mi smo ovdje ... samo kao statisti na sceni. Kapetan ustane dok mu je smjeak polako blijedio. Tako. Po toj logici vi i ja bismo bili Fantomi, ree lijenik. Fantomi, Kapetane. Duhovi ono ga to jesmo. Kapetan prie oknu i zagleda se u sve svijetlije nebo. To je zanimljivo, ree. Posebno u svjetlu injenice da seja ne osjeam poput fantoma. Ba naprotiv, doktore, osjeam Okrene se i rijei mu zamru u grlu. Bijae sam u kajiti. Brodski je lijenik ieznuo. I strojevi u Kapetanovu umu preskoe nekoliko okretaja i ponu vritati u agoniji, dok su se misli sudarale s uasom to ih je obavijao. Poput nekog djelomice unitenog robota, on prisili noge da ga ponesu do brodskog interkoma. Most, ovo je Kapetan. ujete li me na zapovjednome mostu? ujete li Tri palube iznad njega, zapovjedniki most bijae prazan. Kazaljke instrumenata pokretale su se u tiini; igla ogrom nih kompasa iznad kormila ila je lijevo-desno u svojim spo radinim kretanjima i zaustavljanjima.

92

A onda i Kapetanova kajita bi prazna. Preivjeli se prisili krenuti kroz prazne hodnike, niz opu stjele palube, u salone nalik piljama i blagovaonice poput mauzoleja. Doavi do palube, on se uhvati za ogradu i po gleda preko nje na utihlo more. I tada ga ugleda. Siuna crna cijev to izranja iz vode. Periskop! zaurla. Periskop s desnog boka! Divlje preleti pogledom po pustoj palubi. Periskop! opet zavriti, s desnog boka! Potri uza stube na palubu iznad. S nje je jasno vidio tor pedo. Srebrna igla to se bjesomunom brzinom pribliava brodu, ostavljajui za sobom trag pjene i mjehuria. Pa jo jedan torpedo, a potom i trei... Njegov svijet eksplodira u bljesku zasljepljujue bijeline. Osjeti nevjerojatan bol, a onda neko vrijeme nije osjeao nita. Prekooceanski putniki brod, blistavo bijel i graciozan, brzao je preko mirnog mora. Na mostu odjekne glas Izvidnice. Predmet u vodi pred nama, zakripi metalni glas kroz brodske zvunike. Ljudi na mostu podignu svoje dalekozore i zakilje kroz lee. Nevjerojatno, ree Deurni asnik. Stoje? upita Kormilar. amac za spaavanje, odgovori Deurni. ini se daje u njemu jedan preivjeli. Visoki, sjedobradi Kapetan ue na most. Ima li znakova ivota? upita. Jedan preivjeli, gospodine, ree Deurni asnik, ali Ali to? Deurni asnik spusti dalekozor i prui ga Kapetanu. Bolje pogledajte sami, gospodine. Kapetan prinese dalekozor oima i pogleda. To je nemo gue, ree tiho. Spusti dalekozor, pa se okrene Deurnome. Smjesta spustite amac. Pokupit emo brodolomca. Opet podigne dalekozor. Mislim da netko ima bolestan smisao za humor. Jeste li proitali ime na amcu? Deurni proguta slinu. Jesam, gospodine. Pie... pie Lusitania, gospodine.

93

Kapetan duboko udahne. Lusitania , ree, koja je poto nula prije nekih etrdesetak godina. A ovo je jedan od njenih amaca za spaavanje? Odmahne glavom, odbijajui povje rovati u to. Zaustavite strojeve, zapovijedi. Zaustavite strojeve, ponovi Kormilar. Lijevi bok, dva stupnja, ree Kapetan mornaru za kor milom. Mornar okrene kormilo u lijevo, osjeajui kako se isto vremeno jei i znoji. Morao je obrisati krupne kapi znoja to su mu klizile niz elo ispod kape na kojoj je pisalo Andrea Doria. Zauje se brodska sirena, a onda zaustavljenje strojeva. U malome amcu za spaavanje, preivjeli je promatrao kako mu se pribliavaju spasitelji. Upita se koliko e dugo trajati ovaj put. I kako e doi smrt. Onda osjeti kako drugi amac pristaje uz njegov. Izgubio je svijest kad su za njim posegle ruke iji su vlasnici vjerovali da ga vuku u sigurnost.

Copyright 1971 by Rod Serling

94

Vesna Gore se bavi esefom od 82, povremeno objavljujui pripovjetke u Siriusu i drugdje (Pod staklenim zvonomjoj je prevedeno na talijanski u Futuro Europa 89). U meuvre menu pie i literaturu za djecu: niz pripovjedaka i radiodrama, takoer u duhu esefa i fantasyja. Inae alt-saksofonistica, glazbom se bavi kao skladateljica i instrumentalist, stvarajui zajedno s Draenom Franoliem (sviraem perzijske lutnje) autentian izraz blizak fusionu i etno-glazbi: nekoliko albuma od kojih je posljednji, CD Asgard Live, odlino prihvaen doma i vani. CD se prodaje izvrsno... osim u buanu doca. Jer u njemu valja biti mudar i promiljen, inae...

Vesna Gore

L O A T R G O V IN A
trcan, izblijedio, naheren natpis na Changovoj otr canoj prodavaonici svega i svaega, doista je teko mogao privuci prosjenu muteriju: TRGOVINA OSOBITIM DAROVIMA moglo se proitati uz mnogo napora i mate, jer mnoga od izblijedjelih slova nedostajala su, druga su pak tuno visjela, objeena naopake. Ja, meutim, svakako ne spadam u prosjene kupce, tako da me nesavren natpis uope nije odbionaprotiv, ak me na neki nain privukao, vie od svih onih dreeih natpisa iza ko jih se, u pravilu, ne krije nita zanimljivog. A ja sam upravo to vjeni traga za zanimljivim, trailo neobinosti; prava avanturistkinja! Stojei, dakle, tako pred nevjerojatno prljavim, mutnim, gotovo neprozirnim izlogom Changove patetine trgovinice, moja je mata neustraivo radila. Osobiti Darovi? to bi, dovraga, neki otkaeni stari Kinez mogao razumijevati pod neobinim? Akvarij s piranjama? Bizarno erotsko pomagalo? Piratskog Coltrainea iz pedesetih?

95

Smijeei se samoj sebi (auto-humor me nikad nije ostav ljao) slegnula sam ramenima, promatrala svoj jedva razaznatljiv odraz u prljavu izlogu zbrkanog Changovog duania, razmiljala... Zato ne? Moj Art zaista je zasluio dar pomi renja; pogotovo nakon one noanje bure ekstatine, nakon svega tog njegovog truda, i panje, i strasti, i silnih isprika, i svih tih opetovanih vatrometa, sve do samrtne iscrpljenosti i zavretka snom dubokim poput smrti. Sve sam mu, dakle, oprostila nakon takve vatrometne no i, po tko zna koji put, Artu velianstvenom, Artu arobnom, nevjernom mome; a tko ne bi? Ne samo da sam mu oprostila, razmiljala sam tako, pred trgovinom, promatrajui mrlju svoga lica u zamuenu staklu izloga, impulzivno odluujui upravo sam mu namijenila nagradu; neobian dar kakvoga je Art vjetinama svojim noanjima zavrijedio i kakvoga je natpis Changova duana upravo sretno obeavao i nudio. Starinsko je zvonce sveano objavilo moj ulazak i siuni je prastari Kinez podigao glavu s knjige koja je otvorena leala na pretrpanom pultu. Pozdravio me onim osobitim servilnim orijentalnim osmijehom, obratio mi se monstruoznom ver zijom pigm-engleskog. Stala sam pomno razgledavati izloke vjeto skrivajui razoaranje, a starije Chang oblijetao oko mene poput kakva sasuenog brbljavog leptiria nudei, mrmljajui, objanjava jui i neprestano me dekoncentrirajui; trgovina bijae doista prenatrpana; ali ime? Triarijama, bezvrijednim, banalnim trivijalnostima, kojetarijama; rijetkim piima, mehanikim igrakama, porculanskim figurinama, arenim papigama u krletkama, izdanjima starih asopisa; kad sam meu piratskim snimkama doista pronala Coltrainea iz Vanguarda zahihotala sam poput iparice; stari Chang odmah je shvatio prestao je oblijetati oko mene, uozbiljio se i progovorio izmi jenjenim glasom, iznenada posve osloboenim onog nevjero jatnog pidgin-akcenta.: Vidim da traite neto osobito. Pogledala sam ga bez rijei, mislei sve vrijeme na Arta, nevjernika. Ozbiljan ste kupac, vidim, nastavio je Chang. Kao to ste zacijelo ve pretpostavili, ova je prednja soba tek obina

96

kamuflaa. elite li pravu stvar, neto doista specijalno, po ite sa mnom, u stranje odaje. Tamo emo se o svemu dogo voriti. Dobro, pristala sam, posluno kreui za starcem. Stranje prostorije bijahu doista zaudno razliite od pre natrpana prednjeg dijela; labirinti blistavo istih, nevjero jatno urednih malih odaja, do vrha punih zrcalasto ulatenim metalnim policama, naseljenim staklenkama, bocama i bo icama svih oblika, veliina, napunjenih rijetkim, i gustim, i elatinoznim tekuinama svih moguih boja, neprozirnim teglicama, i urnama... Chang me utke vodio labirintom; tada je odjednom zas tao, upitao me blago: to vi ustvari elite, draga? elim da me Art zauvijek voli, samo mene. To elim. Da mi uvijek bude vjeran. Rekla sam to iskreno, i ozbiljna poput smrti. Dobro, kimnuo je stari Kinez. Uredit emo tako. No, to ste spremni dati zauzvrat? Gledala sam ga netremice, ne posve bez razumijevanja (kao da sam cijeloga ivota navikla na takve razgovore). Trampa? pitala sam, tek za svaki sluaj. Trgovanje, draga, ispravio me. Razumijete na to mis lim, zar ne? Kimnula sam utke, iako nisam bila posve sigurna da ra zumijem. Dakle? nastavio je Kinez. Dobit ete Artovu vjenu ljubav i stopostotnu vjernost. ime ete to platiti? Razmislite. Tek u tom trenutku postalo mi je potpuno jasno da kre ditne kartice uope ne dolaze u obzir. Mladou, ljepotom, zdravljem? Odluite se, draga. ega vam se najlake odrei? Razmiljala sam tek trenutak, i potom odluno rekla: Ot kako pamtim ivjela sam u raskoi i bogatstvu; navikla sam na to. Pristajem da do kraja ivota ivim u neimatini, neizre civom siromatvu. Eto, toliko sam spremna dati za vjenu Artovu ljubav. Hoe li to biti dosta? Starac je, osmjehnuvi se, razmislio trenutak, naherio gla vu, i odvratio uz blag, suzdrani smijeak: Jedva. Ali, budui da ste mi odista veoma simpatini, a i poslovi odnedavna...

97

Dakle, sve u svemu, mislim da mi ovakav mali ustupak nee odvie nakoditi. Potom mi je pruio dvije dopola napunjene, zapeaene epruvete; ruiastu za mene, za budunost od bijede; i plavu za Arta, da me vjeno voli. Svoju sam sudbu odluno i hrabro ispila na licu mjesta i gle uda! moja stola od nerca pretvorila se u dronjke! Torbica od krokodilske koe u rupavu vreu! ekovna knji ica, kreditne kartice, gotovina zajedno s Guccijevim nova nikom vrijednim tisuu dolara isparie! Bosonoga, dronjava (ali, zaudo, sretna kao nikad to tad!) krenuh pjeice kui, prstiju vrsto ovijenih oko udotvorne, zapeaene Artove plave epruvete. Arta ne bijae kod kue; nazvao je tek sutradan (dan prije nego to su mi iskljuili telefon) s druge strane zemaljske kugle, da bi mi bezbrino objavio skoranje zaruke s nekim dugonogim poluretardiranim Barbie-komadiem... i da mi se jo jednom armantno zahvali na svom vremenu koje mu posvetih. Izlijevajui tekuu plavu Artovu ljubav u klozetsku kolj ku, prisjeajui se posljednje Changove napomene Rekla macije ne uvaavam pomislila sam: napokon, svatko je kova svoje sree...

Copyright Vesna Gore 1994

98

r - NARUDBENICA---------------------------------------| IME I PREZIME________________________________________ | ULICA _______________________________________________

j MJESTO ______________________________________________
| Naruujem pouzeem knjigu-e po posebnim cijenama za itatelje FUTURE (Zaokruite naslov koji naruujete):

J.R.R. Tolkien -"HOBIT" . William Gibson - SVJETLOST PRIVIDNE STVARNOSTI" | George R.R. Martin - "ARMAGEDDON RAG"
| Knjigu-e u platiti potaru prilikom preuzimanja | Narudbenicu poaljite na adresu: ALGORITAM, Gajeva 12, P.P. 23 , 41000 ZAGREB

99,- K 80,- K 85,-K

^Telefonske narudbe: 041 - 274-756

Premda ga Gibson nije izumio niti ne svojata tu slavu, ipak je prvi ije e ime pasti na pamet kad se spomene cyberpunk, uglavnom zbog trilogije NEUROMANCER (osvojila Huga, Nebulu i John W. Campbell). Tu su krivci Bruce Bethke ija je pripovjetka Cyberpunk 1983. dala ime stilu, i Gardner Dozois koji mu je u lanku ob javljenom iste godine dao definiciju. Inae, William Ford Gibson (1948) se iz SAD odselio u Kanadu 1968 kad je propao na novaenju, te se u Torontu dru io s iseljenim protivnicima Vijetnamskog rata. Tek kad se preselio u Vancouver 1972 i nekoliko godina proivio pod dojmom bujajue japanske dominacije na polju potroake elektronike poeo je pisati esef (Fragment o f a Hologram Rose 1977 u Unearthu) kojega e se kasnije smatrati ranim *cyberpunkom.

William Gibson

SKINNEROVA SOBA
Izvornik: Skinners Room, Prijevod: Goran Paveli

o uoi Svih Svetih ona pronalazi put do nekog sta rog hotela u Gearyju: puteni uici s jedne strane, sive ljuture velikih duana s druge. Naslanja ob raz na hladno staklo kako bi promotrila najblii toran Skinnerova soba je tamo koji je noas osvijetljen bak ljama i arenim aruljama. Predaleko je, ali je svejedno smiruje, ovdje, s ovim nepo znatim ljudima koji su uzeli previe neeg i jedan od njih stvara buku u kupaonici a onda je netko dodiruje, hladan

101

prst na goloj koi iznad opasaa na trapericama, klizi pod nje zin demper i ispod ruba Skinner ove jakne: nije dodir taj zbog kojeg se tako trznula, ve nagla spoznaja koliko je vrua, znoj na kao daje u stakleniku, zakopana pod nepropusnom konj skom koom stare jakne iji su avovi i laktovi izblijedili od iznoenosti i zveckanja stvarica dok se okree D-prstenova, metalnih zatvaraa, petokrakih zvjezdica a vrh palca joj je na rupi u otrici noa, otvara ga, uvruje, spremna. O trica nije dua od njezina malog prsta, nalikuje ptijoj glavi, a okolo je rupa koja palcu daje uporite. Otrica i drka su od uglaanog nehrajueg elika, nalik tekoj kvaici, s tri pre cizna strojna ureza koji vrsto prianjaju uz izmu, opasa ili narukvicu. Otrica nazupane britve. Mukarac zapravo djeak trepe u nju. Nije opazio otricu, ali je osjetio njezino znaenje, njezin govor iz dubine tijela i njegova se ruka povlai. Nesigurno se povlai, slinavo se osmjehuje i umae natopljeni kraj male cigare u neku far maceutski bistru tekuinu u ai sa stalkom. Slavim, kae, i povlai iz cigarete. Sisvete? Trenutno se ne sjea te imenice. Naprosto gleda u nju kao da ne postoji i onda ispuhuje plavi pramen dima prema viso kom stropu apartmana. Sputa cigaru. Oblizuje usne. ivim, kae, u ovom hotelu ve sto i pedeset dana. I nje gova je jakna kona, ali nije kao Sinnerova. Od neke je tankokone ivotinje i bora se poput teke svile, boje duhana. Ona se prisjea mirisa asopisa utih hrbata u Skinnerovoj sobi, a neki od njih toliko su stari da su slike u njima samo nijanse sive boje, kako ponekad izgleda i grad vien s mosta. Bi li u njima mogla pronai tu ivotinju? Ovo je dobar hotel. On ponovo umae vlaan zeleni kraj cigare u au. Ona palcem oslobaa otricu i zatvara no pritiskom o bok. On trepne kad uje klik. Teko usredotouje pogled. Sto. Pedeset dana. Iza njega vidi da su se i ostali svalili zajedno na veliki kre vet. Koa, ipka, bijela koa, svijetla kana. Zvuci iz kupaonice sve su straniji, ali kao da ih nitko ne uje. U praumskoj vru ini Skinnerove jakne ona vraa no pod opasa.

102

Dola je ovamo nai bilo to, zapravo, ali je nala samo teki oaj, obogaljenost duha koja i nju mui iznutra i moda je zato sva u znoju, u pari... Ugledala ih je kako izlaze smijui se, pijani, iz dva mercedesova taksija; njezina se pranjava crna jakna utopila u sjajniju crninu svilenih trikoa, konih suknji, izama s mamuzama, zveckavima poput nakita, krzna. Prola je pokraj kienih odora vratara, njihovih plinskih maski, u visoko mra morno predvorje sa sagovima i ogledalima i ulatenim nam jetajem, s dizalima bronanih vrata i posuda s pijeskom. Sto pedeset dana, kae on, olabavljenim, vlanim usti ma. U ovome hotelu. Most odrava cjelovitost svojega raspona unutar zbrke sekundarne konstrukcije, koraljne izrasline koju dre ug lavnom smjese ugljikovih vlakana. Neki dijelovi prvobitne strukture, jako zahrali, obloeni su prozirnim materijalom ija snaga istezanja daleko nadilazi originalni elik, neki su dijelovi ojaani crnim i neprobojnim ugljikovim vlaknima; neki su omotani privremenim podvezima od napete i zahra le ice. Sekundarna konstrukcija pojavila se u pojedinanim dijelovima, bez postavljenog plana, a koritene su sve zamislive tehnike i materijali; rezultat je amorfan i zaudno organski u pojavi. Nou, osvijetljen boinim aruljama, recikliranim neonkama, svjetlom baklji, most je magnet za nemirne i neizvjetaene. Danju, gledan s gradskim tornjeva, podsjea na ostatke kupaline promenade u Brightonu, zadnjeg desetljea u pro lom stoljeu gledan kroz nekakav napukli kaleidoskop kune izrade. U zadnje vrijeme Skinnerov kuk ne moe izdrati prvih dvadeset preaga na ljestvama, tako da jo nije siao isproba ti dizalo koje je Afrikanac zavario za toranj naikan zako vicama. Viri u njega kroz otvor na podu. Izgleda poput ute plastine koare sezonskog beraa treanja, die se i sputa po zupcima masne, zupaste, eline grede nalik siunoj uspinjai. Divi se ljudima koji dodaju strukturi. Divi se onome, tko god to bio, koji je napravio ovu sobu, ovu nasaenu mreastu kutiju od dvostrukog sloja preane iverice, savijene preko bolno prelijepog oblika kojega on vie ne vidi: krivulje

103

velikog kabela usaenog u njegovo elino sedlo, nainjenog od 17.464 ice debljine olovke. Siuni televizor na pokrivau preko njegovih grudi nastavlja svoju bedastu emisiju. Djevojka mu gaje donijela. Vjerojatno je ukraden. Nikad ne ukljuuje zvuk. Stalna igra slika na ekranu od tekueg kristala je udno utjena, poput napola nasluenih pokreta u akvariju: ivot je tu. Ne moe se sjetiti kada je prestao razlikovati reklame od programa. Njegova je soba pet na pet metara, zidovi su od per-ploe, omekani s desetak slojeva bijele lateks boje. Vei indeks od bijanja svjetlosti od aluminijske folije, razmilja, 17.464 ica po kabelu. injenice. Sada se esto osjea kao praznina kroz koju se prevru i njenice, injenice i lica koji se ne povezuju. Odjea mu visi na neprikladnim elinim vjealicama za odijela, uarafljenim u pravilnim razmacima na jedan zid. Djevojka nosi njegove jakne. Lewis Leathers. Ulica Great Por tland. Ona pita gdje je to. Jakna je starija od nje. Gleda slike u National Geographicu, uei bosa na sagu kojega je uzeo iz sruenog bloka ureda. Sjeanje svjetluca poput tekueg kristala. Ona mu donosi hranu, pumpa Colemanov oljuteni crveni spremnik. Ne za boravlja odkrinuti prozor. Japanske limenke koje se zagri javaju kad se povue otvara. Pitanja koja mu postavlja. Tko je izgradio most? Svi. Ne, kae ona, stari dio, most. San Fran cisco, kae joj on. Visimo na elinoj kosti, ljepoti kabela. Koliko dugo ivi ovdje? Godinama. licom ga hrani iz restoranskog pribora na kojem je utisnuto 1952. To je njegova soba. Njegov krevet. Spuva prekrivena ovjim krznom i preko njega plahta. Pokrivai. Katalitina grijalica. Prozor je okrugao, obojeno staklo, svaki segment drugaije boje. Grad se moe vidjeti kroz sredinu od istog utog stakla. Ponekad se sjea kako je gradio sobu. Kosti mosta, njegove napete tetive, izgubljene su u sraslim snovima; saloni za tetovau, streljane, saloni s igrama, slabo osvijetljene police nakrcane od godina vlanim asopisima za mukarce, zalogajnice chilija , prostorije neprijavljenih pro izvoaa umjetnih zubala, atori s priborom za vatromet, pro-

104

davaonice meke za ribolov, kladionice, tandovi sa sushijem, zalagaonice, tandovi s wontonom, ljubavni hoteli, tandovi s hrenovkama, tvornica tortilla, kineske prodavaonice povra, duani s piem, travari, kiropraktiari, brijanice, proda vaonice raznog pribora i barovi. To su snovi o trgovini, a njihov poloaj openito odgovara prostoru prvobitno namijenjenom za kolni promet. Iznad njih, prema vrhovima tornjeva koji dre kabele, uzdiu se zamr ene nastambe, podruja osebujnih fantazija koja pruaju utoite nepobrojanom stanovnitvu nesigurnih prihoda i sumnjivih zanimanja. Prije tri mjeseca, prvi je put dola na most za vrijeme ma gle, i vidjela prodavae voa s robom poslaganom na deke osvijetljene karbitnim svjetiljkama i dimeim, kapajuim posudama. Zemljoradnici s obale. I ona je dola iz toga pravca, pokraj zakrljalih borova Little Rivera i Mendocinoa i izobli enih breuljaka Ukiaha prekrivenih hrastovima. Zurila je u otvor peine, pokuavajui shvatiti ono to je vi djela. Paru to se die iz lonaca na kolicima ulinih prodavaa. Neonke pokupljene iz ruevina Oaklanda. Kako se uklapaju, stapaju i tope u magli. Povrine od per-ploe, mramora, na brane plastike, ulatene mjedi, tkanine sa ljokicama. Pjenasta guma, tropsko drvo, ogledalo, jetkano viktorijansko staklo, krom potamnio od morskog zraka svo to ludo bogatstvo, ta sluajnost, tunel nadsvoen nesigurnim brdom straara koje se penju prema prvom od tornjeva s kabelima. Dugo je stajala, gledala i onda ula, pokraj djeaka koji je prodavao poutjele depne knjige bez korica i kafia pred kojim je sjedila slijepa papiga laniem privezana za metalni stalak i kljucala svjee odrezanu pileu nogu. Skinner izranja iz sna o biciklu prekrivenom luparima i vidi da se djevojka vratila. Objesila je njegovu konu jaknu na odgovarajuu vjealicu i sada ui na svojoj strunjai od crne spuve iskrzanih rubova. Bicikl. Lupari. Sjeanje: ovjek imenom Fass potegnuo je konop i izvukao bicikl s kojeg su se objesile alge. Ljudi su se smijali. Fass je odnio bicikl. Kasnije je izgradio zalogajnicu, kolibicu s tri stolice isturenu daleko nad bezdan, napravljenu od super lje-

105

pila i lanaca. Prodavao je kuhane dagnje i meksiko pivo, a bicikl je visio nad malim ankom. Zidovi su bili oblijepljeni razglednicama. Nou je spavao sklupan iza anka. Jednog jutra mjesto je nestalo, i Fassa s njim, ostao je samo slomljen lanac i par ostataka dasaka to su se jo uvijek drale galva niziranog elinog zida brijanice. Ljudi su dolazili, stajali na rubu i gledali dolje, u vodu, izmeu svojih stopala. Djevojka ga pita je li gladan. On kae ne. Pita ga da li je jeo. On kae ne. Ona otvara ormari s konzerviranom hra nom i pregledava limenke. Promatra je kako pumpa spremnik Coleman. Kae joj neka odkrine prozor. Okrugli prozor okree se u svojem hrastovu okviru. Treba jesti, kae ona. Htjela bi mu ispriati kako je otila u hotel, ali nema rijei da opie kako se osjeala. Hrani ga juhom, licu po licu. Pomae mu do starog porculanskog zahoda bez kotlia, iza bli jedih rua na kretonskoj zavjesi. Kad je gotov, ona puta vodu iz cijevi to dolazi iz spremnika na krovu. Gravitacija obavlja ostalo. Tisue savitljivih prozirnih cijevi, savijenih u naku pinama, prolaze kroz strukturu, izbacujui otpad u zaljev. Europa... pokuava ona poeti. Podie pogled prema njoj, usta punih juhe. Pretpostavlja da je nekad imao plavu kosu. Guta juhu. to s Europom? Ponekad e se ovako naglo usredotoiti na stvar, ako mu postavi pitanje, ali sada nije sigurna kakvo je pitanje. Pariz, kae on, i njegove oi govore da se ponovo izgubio. Bio sam tamo. I u Londonu. Ulica Great Portland. Kima gla vom, nekako zadovoljno. Prije devalvacije... Vjetar uzdie pokraj prozora. Ona pomilja da se popne na krov. Preke do otvora izrezane su iz dasaka i obojene istom bijelom bojom kao i zidovi. Jednu koristi kao vjealicu za runike. Oslobodi zasun. Podigni poklopac glavom: oi su ti u ravnini s gale bovim izmetom. U biti, nema tamo niega. Ravni krov od katranske ljepenke i dvije podignute motke: na jednoj lepra poderana zastava Konfederacije, na drugoj je izblijedjela naranasta vjetrulja. Kad je ponovo zaspao, ona zatvara spremnik Coleman, riba lonac, pere licu, prolijeva junatu vodu u zahod, brie

106

lonac i licu, sprema ih. Navlai visoke tenisice, zavezuje ih. Oblai njegovu jaknu i provjerava je li no jo uvijek zakopan iza remena. Podie poklopac na podu i izvlai se, nalazei prve preke ljestvi nogama. Sputa poklopac, pazei da ga ne probudi, sputa se pokraj lica tornja naikanog zakovicama do ute koare dizala koje eka. Gleda prema gore i vidi ogromni kabel koji se sputa iz poda Skinnerove sobe i iezava kroz napetu i svjetlucavu mlijenu plastinu opnu, staklenik; halogene arulje bacaju sjenke iljatih biljaka na plastiku. Dizalo cvili, puzi nadolje niz lice tornja, pokraj ljestvi koje ona vie ne koristi, pokraj kolaa od plastike, per-ploe, dijelova od emajliranog elika spojenih od oklopa mrtvih hladnjaka. Na dnu tranice velikih zubaca ona izlazi. Vidi ovjeka kojega Skinner zove Afrikanac kako joj prilazi uskim nogostupom, medvjeih ramena zgrbljenih pod ofucanim kaputom od tvida. Nosi nekakav metar, crnu kutiju, ovjeene crne i crvene ice sa tipaljkama. Slomljeni plastini okvir njegovih naoala zalijepljen je srebrnom trakom za kana lizaciju. Stidljivo se smjeka dok prolazi pokraj nje, mrmlja neto o etkicama. Sputa se drugim dizalom, obinim elinim kavezom, do prvog nivoa. Odlazi u pravcu Oaklanda, pokraj polica sa starom odjeom i rairenih pokrivaa, utrive kri grada. Nalazi Mariju Paz u kafiu iji prozori gledaju na sivu zoru zaljeva. Prostorija ima teksturu starog trajekta, potamnjeli ulubljeni lak preko tvrdog drva. Kao da ju je netko ispilio iz umornog javnog plovila i dotjerao je do krajnjeg ruba stru kture. (Blie Oaklandu, u beskrilnoj tjelesini Boeinga 747 nalaze se kuhinje devet tajlandskih restorana.) Maria Paz ima oi poput kriljevca i tetovau plave lasta vice na unutranjoj strani lijevog nonog lanka. Maria Paz pui Kools, jednu za drugom, pali ih kromiranim Zippom to ga vadi iz torbice. Svaki put kad ga otvori, otar zapah ben zina prodire kroz tople mirise kave i prenih jaja. Sjedi s Marijom Paz, pije kavu i promatra je kako pui Kools. Pria Mariji Paz o Skinneru. Koliko je star?, pita ona. Star... Ne znam.

1 07

I ivi nad sedlom kabela na prvom tornju? Da. Vrhovi tornja... zna o njima? Ne. Od onih dana kad su ljudi doli, iz gradova, ivjeti ovdje. Zato su doli? Maria Paz gleda je preko Zippa. Nisu imali gdje ivjeti. Most je bio ve tri godine zatvoren za promet... Promet? Maria Paz se smije. Previe automobila. Iskopali su tu nele ispod zaljeva. Za aute, za maglevije... most je prestar. Zatvorili su ga prije devalvacije. Nije bilo novca. Jedne noi ljudi su doli. Bez plana, bez znaka. Popeli su se preko za preke od lanca. Lanac je pao. Bacili su betonske prepreke u zaljev. Popeli su se na tornjeve. Zora je svanula, bili su tu, na mostu, pjevali i gradovi su vidjeli da svijet to promatra, ja panski zrani most, hrana i lijekovi. Nacionalno ponienje. Zaboravite na vodene topove, ao nam je. Maria Paz se os mjehuje. Skinner? Misli da je onda doao? Moda, ako je star koliko ti misli. Koliko si dugo na mostu? Tri mjeseca? Roena sam ovdje, kae Maria Paz. Gradovi su imali svojih tekoa za rjeavanje. Nije to bilo lako stoljee, Amerika je sasvim oito bila u opadanju, a i sam koncept nacija-drava bio je sve upitniji. Doseljenicima je bilo doputeno ostati. Meu njima bilo je poduzetnika, roenih politiara, umjetnika, mukaraca i ena neobuzdane energije i nadarenosti. Svijet je promatrao kad su poeli graditi. Poiljke suvremenih ljepila stigle su iz Japana. Belgijski pro izvoa poklonio je pun brod greda od ugljikovih vlakana. Grupe ulinih istaa kotrljale su se gradovima i vraale na most s gomilama odbaenog graevinskog materijala. Most i njegovi stanovnici postali su turistika znamenitost. Vraa se pri ranom svjetlu to sjaji kroz prozore, kroz vje trom naborane plastine pokrove. Most nikad ne spava, ali

108

ovo je mirno doba. ovjek slae ribu na tucani led u drvenim kolicima. Plonik pod njezinim nogama pokriven je papiri ima od guma za vakanje i spljotenim filterima od cigareta, negdje gore, pijanac pjeva. Maria Paz otila je s mukarcem kojeg je ekala. Razmilja o prii i pokuava zamisliti Skinnera, te noi kad su zauzeli most, tada mladog, s konom jaknom, novom i sjajnom. Razmilja o Europljanima u hotelu na Gearyju. Dolazi do prvog dizala, kaveza, i naslanja se na ipke dok se ono die u svojem pokrpanom tunelu, pokraj osobnih ivota njezinih susjeda, skrivenih iza zidova siunih, runo napra vljenih prostora. Izlazei iz kaveza, vidi Afrikanca u kaputu od tvida, kako ui u svjetlu to ga baca arulja u mreici, na dugakom utom kabelu, a motor njegova dizala sloen je oko njega na svjeim listovima novinskih napisa. Gleda u nju s izrazom isprike. Podeavam etkice, kae. Popet u se. Uspinje se ljestvama. Uvijek dri jednu ruku ijednu nogu na ljestvama, rekao joj je Skinner, ne misli o to me gdje si i ne gledaj dolje, dug je to uspon, prema glatkoj krivulji kabela. Skinner je to sigurno radio tisue puta, ne bro jei, ne mislei. Stie do kraja jednih ljestava, paljivo prelazi na druge, kratke, koje vode do njegove sobe. Tamo je, naravno, spava, dok se ona uvlai kroz otvor. Po kuava se kretati to je mogue tie, ali zveckanje kromiranih dijelova na jakni ga ometa, ili ga uje u snu, jer neto kae, glasom gustim od sna. Moda je to ime neke ene, misli ona. Svakako nije njezino. U Skinnerovu snu sad svi tre naprijed, a policajci okli jevaju, povlae se. Iznad, stalno brujanje televizijskih helikop tera sa svjetlima i kamerama. Slaba kia pada, dok Skinner prima hladnim prstima karike zaprenih lanaca i poinje se penjati. Iza njega uzdie se huka to zagluuje megafone po licije i Narodne garde, a Skinner se penje, ubadajui uskim vrhovima izama u karike lanca kao da je odjednom izgubio teinu kao da lebdi, die se na krik gomile, na iskrzanom smijehu svih njihovih plua. Tamo je, na vrhu, za jedan bes krajni trenutak. Skae. Prvi je. Na mostu je, tri, tri prema

109

Oaklandu, dok se zapreka od lanaca treskom rui iza njega, a obrazi su mu mokri od kie. A negdje daleko u noi, na oaklandskoj strani, druga za preka pada i oni se susreu, dvije izgubljene vojske, i teku dalje, kao jedna, grle se na sredini mosta, obgrljeni rukama, pjevaju nesuvisle himne bez rijei. U zoru, prvi penjai poinju se uspinjati na tornjeve. Skinner je s njima. Kuha kavu na spremniku i vidi ga kako otvara oi. Mislio sam da si otila, kae on. Proetala sam. Ne idem nikuda. Ima kave. Nasmijeio se, oi nemaju usredotoen pogled. Sanjao sam... Ne sjeam se... pjevali smo. Na kii... Donosi mu kavu u tekoj porculanskoj alici koju voli, dri je, ona mu pomae piti. Skinneru, jesi li bio ovdje kad su doli iz gradova? Kad su zauzeli most? Gleda u nju s udnim izrazom. Oi mu se ire. Kalje od kave, brie usta nadlanicom. Da, kae, da. Po kii. Pjevali smo. Toga se sjeam. Jesi li ti izgradio ovo mjesto, Skinneru? Ovu sobu? Sjea li se? Ne, kae, ne... ponekad se ne sjeam... penjali smo se. Gore. Penjali smo se iznad helikoptera. Mahali smo im... neki su ljudi pali... s vrha. Popeli smo se na vrh... to se onda dogodilo? On se smijei. Sunce je izilo. Ugledali smo grad.

Copyright 1993.

1 10

Moe li pisac postii vie nego da neki njegov lik postane institucija (napr. Sherlock Holmes, Tarzan, itd.)? Robert Ervin Howard (1906-36) je u nekoliko kratkih godina karijere imao vremena napisati samo 21 pripovjetku o Konanu Barbarinu, od kojih je samo 17 stiglo biti objavljeno za njegova i vota, 1932-36 u Weird Talesu. Pa ipak, tko pismen danas nije uo za Konana pa makar preko filma koji je lansirao Arnolda Srafncigera (pardon, ala!) meu holivudske zvijezde. Da stvar bude udnija, Konanska slava je nahrupila tek 30 godina poslije Howardova samoubojstva (povodom majine smrti), kad je sredinom ezdesetih anr adult fantasy (bajke za odrasle), neki ga zovu i ma i magija, iziao iz geta an rovskih asopisa u svijet knjiarskog nakladnitva. Prvi roman o Konanu napisao je fan Bjorn Nyberg uz pomo Spraguea deCampa; zatim je sam deCamp proirio nekoliko Howardovih nedovrenih pripovjedaka, pa je zatim u suradnji s Linom arterom napisao jo niz romana baziranih na Howardovim biljekama i fragmentima. Daljnje tekstove o Konanu pisali su offutt, Robert Jordan, Steve Perry, a dalje je bujica (da ni ne spominjemo stripove).

Robert E. Howard

BAZEN C R N O G A ST V O R A
Izvornik: The Pool of the Black One, 1934 Prijevod: Branko Imenjak

onan putuje preko savana na jugu crnih kraljevina. Ovdje ga ve odavno poznaju te Lav Amra bez te koa stie do obale po kojoj je neko pustoio s Belit. No od Belit je sada na Crnoj Obali ostala samo leg Brod koji se nakon nekog vremena pojavi nadomak kopna na kojem Conan sjedi brusei svoj ma, pripada piratima 111

Barachanskih otoka. Oni su takoer uli za Conana i pruaju dobrodolicu njegovom mau i iskustvu. On je u tridesetim godi nama kad se pridruuje Barachanskim piratima, s kojima ostaje izvjesno vrijeme. Conan je, meutim, naviknut na vrsto orga nizirane vojske Hyboreanskih kraljeva, te mu se organizacija Barachanskih bandi ini tako oputena da su mogunosti na predovanja vrlo ograniene. Klisnuvi iz jedne neobino gadne situacije na piratskom sastajalitu kod Tortage, on nalazi da alternativa prerezanom grkljanu lei u pokuaju da prepliva Za padni Ocean. To i ini, sa savrenim samopouzdanjem i potpu nim optimizmom. 1. Sancha, porijeklom iz Kordave, delikatno zijevne, raskono protegne svoje gipke udove te se udobnije smjesti na hermelinom obrubljenoj svili rasprostrtoj na karakinoj krmenoj palu bi. Bila je lijeno svjesna toga daje posada promatra s goruim zanimanjem sa srednje palube i prednjeg katela, ba kao to je takoer bila svjesna da kratka svilena suknjica skriva malo njenih obilnih oblina od njihovih poudnih oiju. Stoga se drsko nasmijei i odlui da jo malo odrijema prije no to joj sunce, koje je upravo guralo svoj zlatni disk nad ocean, ne zaslijepi oi. No u tom trenutku do njenih uiju dopre zvuk razliit od kripe greda, brujanja snasti i pljuskanja valova. Ona sjedne, pogleda prikovanog na ogradi, preko koje se, na njeno iznena enje, uspentra do koe mokra prilika. Njene se tamne oi ra ire, a crvene joj se usne iznenaeno rastvore. Uljez joj je bio nepoznat. Voda se u potocima slijevala s njegovih irokih ra mena niz miiave ruke. Njegov je jedini komad odjee par kratkih svilenih grimizno crvenih hlaa bio potpuno mo kar, ba kao i njegov zlatnom kopom ukraen irok pojas za koji je bio objeen ukorieni ma. Stojei kraj ograde, obasjan zlatnim suncem izgledao je poput velike bronane statue. On proe prstima kroz svoju rasputenu crnu grivu, a plave mu oi zasjaju kad spazi djevojku. Tko si ti? upita ona. Odakle dolazi? Dok je inio pokret rukom prema moru, koji je obuhvatio cijelu etvrtinu kompasa, njegov pogled ne napusti njenu gip ku priliku. 1 12

Jesi li vodenjak, da tako izranja iz mora? ona upita, zbunjena otvorenou njegovog pogleda, iako je bila navikla na divljenje. Prije no to je stigao odgovoriti, na daskama se zauju brzi koraci. Kapetan karake je piljio u stranca, ne skidajui zgr ene prste s drke maa. Doavola mome, tko si ti? ne ba prijateljskim glasom upita ovaj. Ja sam Conan, drugi mirno odvrati. Sancha ponovo naulji ui; nikad nije ula zingaranski jezik izgovoren neznanevim naglaskom. A kako si dospio na moj brod? Glas je bio nabijen nepo vjerenjem. Plivajui. Plivajui! gnjevno uzvikne kapetan. Pseto, ali li se ti sa mnom? Daleko smo od obale. Odakle dolazi? Conan miiavom potamnjelom rukom pokae prema is toku, gdje je izlazee sunce zlatnim sjajem obasjavalo hori zont. Dolazim s Otoka. Ah! drugi se sad paljivije zagleda u njega. Crne mu se obr ve spuste preko stisnutih oiju, a tanka usna neugodno izvije. Dakle jedan od onih Barachanskih pasa. Jedva primjetan osmjeh dotakne Conanove usne. A zna li ti tko sam ja? njegov ispitiva upita. Ovaj se brod zove Nitarija; prema tome, ti bi trebao biti Zaporavo. Aye! Kapetanova je mrana tatina bila polaskana inje nicom da ovjek zna za njega. Bio je visok ovjek, visok kao i Conan, iako neto lake grae. Uokvireno elinim ljemom lice mu je izgledalo tamno, ozbiljno i nalikovalo licu ptice gra bljivice, zbog toga su ga ljudi i prozvali Soko. Njegov oklop i odjea bijahu bogati i ureeni, pratei modu Zingaranskih velmoa. Ruka mu nikada nije bila predaleko od drke maa. Malo je bilo blagonaklonosti u pogledu koji je uputio Conanu. Ne bijae puno ljubavi izmeu Zingaranskih pobunje nika i odmetnika, koji su nastavali Barachansko otoje juno od Zingaranske obale. Ti su ljudi veinom bili mornari iz Argosa, praeni manjim brojem pripadnika drugih narodno-

1 13

sti. Pljakali su trgovako brodovlje, napadali Zingaranske obalne gradove, ba kao i Zingaranski pirati, no ovi potonji su uvali dostojanstvo svoje profesije nazivajui se gusarima, dok su Barachance zvali jednostavno piratima. Neke od ovih misli prostrujae kroz Zaporavovu glavu dok se igrao drkom svoga maa i mrko gledao ovog nezvanog go sta. Conan nije radio nita po emu bi se moglo zakljuiti kak vi bi njegovi osjeaji mogli biti. Stajao je prekrienih ruku, mirno kao da je na palubi vlastitog broda; na usnama mu je titrao smjeak, a u oima nije bilo ni tragaa zabrinutosti. Sto trai ovdje? naglo upita Gusar. Prole noi, prije izlaska mjeseca, naoh uputnim napu stiti sastajalite kraj Tortage, odgovori Conan. Krenuo sam u prnjavom amcu, te veslao i palao vodu cijelu no. U samu zoru primijetih vaa jedra, pa sam ostavio bijednu kadu neka tone, dok sam ja zabrzao plivajui. U ovim vodama ima morskih pasa, proguna Zaporavo, lagano iznerviran slijeganjem monih ramena, koje je poslu ilo kao odgovor. Bacivi letimian pogled na srednji dio pa lube primijeti da mornari napeto prate sve to se gore zbiva. Jedna bi ih rije nagnala da skoe na gornju palubu u oluji ma eva koja bi nadvladala ak i takvog ratnika kakvim se ovaj stranac priinjavao. Zato bih se optereivao svakom bezimenom skitnicom koju izbaci more? zarei Zaporavo, izgledom i ponaanjem uvredljiviji od svojih rijei. Na brodu je uvijek potreban jo jedan dobar mornar, dru gi odgovori bez ljutnje. Zaporavo se namrti, znajui istinitost te tvrdnje. Zastao je te tako izgubio i svoj brod i svoju vlast i svoju djevojku i svoj ivot. No ipak, on nije mogao znati to krije budunost, te je za njega Conan bio samo jo jedna nitarija, koju je, kako je on to rekao, izbacilo more. Neznanac mu se nije sviao; no ipak mu tip nije davao nikakva povoda. Nje govo ponaanje nije bilo uvredljivo, iako se moe rei daje bilo puno sigurnije u sebe no to bi se to Zaporavu svidjelo. Zaradit e svoje uzdravanje, krikne Soko. Skidaj se s katela. I zapamti, ovdje je jedini zakon moja volja. Izgledalo je da se smijeak jo vie razvukao na Conanovim tankim usnama. Bez oklijevanja, ali i bez urbe on se ok-

1 14

rene i spusti na srednju palubu. Nije se osvrnuo za Sanchom, koja se, tokom kratkog razgovora, sva pretvorila u oi i ui. Kad se spustio na palubu, posada ga opkoli svi od reda Zingaranci, polugoli, obueni u arenu, svilenu katranom na topljenu odjeu, okieni draguljima koji su svjetlucali u nau nicama i na drkama bodea. Bili su eljni drevnog sporta zvanog draenje rtve. Sada e biti stavljen na kunju koja e odrediti njegov budui poloaj u posadi. Iako je Zaporavo na katelu ve zaboravio stranca, Sancha je s napetom panjom promatrala. Bila je navikla na takve scene, te je znala da e draenje biti brutalno a vjerojatno i krvavo. No njeno je poznavanje takvih obiaja bilo prilino mravo u usporedbi sa Conanovim. On se lagano nasmijei prijeteim prilikama koje su mu se polako pribliavale. Zastao je i zna laki odmjerio krug oko sebe, savreno staloen. I u ovakvim sluajevima postojala su odreena pravila. Daje napao kape tana, cijela bi mu se posada bacila na vrat, no sada e mu ipak dati potene izglede protiv samo jednog gusara izabranog da ih predstavlja. ovjek koga su izabrali za taj posao se progura kroz go milu ilava ljudeskara, s grimiznim povezom omotanim oko glave poput turbana. On isprui svoju mravu bradu iz tog nevjerojatno zlog lica ispunjenog oiljcima. Svaki je pogled, svaki njiui pokret predstavljao uvredu. Nain kako je zapo eo igru draenja bijae primitivan, sirov i grub, ba poput njega samog. Baracha, ha? zarei ovaj. Tamo se raaju psi koje nazi vaju ljudima. Mi iz Bratstva pljujemo na njih Vako! On pljune u Conanovo lice i mai se maa. Barachancev pokret bijae bri no to bi ga oko moglo pra titi. Njegova maljolika aka se stravinom brzinom srazi s bradom svoga muitelja, te Zingaranac odleti kroz zrak i pa dne sav skren pokraj ograde. Conan se okrene ostalima. Osim opasnog sjaja u njegovim oima, dranje mu ostane potpuno nepromijenjeno. No kunja je bila gotova istom brzi nom kojom je i poela. Pomorci podigoe svog druga kojem se slomljena eljust tuno objesila a glava neprirodno bila na gnuta u stranu.

1 15

Mitre mi, vrat mu je slomljen! opsuje crnobradi morski razbojnik. Vi Gusari ste rasa krhkih kostiju, nasmije se pirat. Na Barachanima ni ne obraamo panju na takva prijateljska tapanja. eli li se sada netko igrati mahanja maevima? Bilo tko? Ne? Onda je sve u redu i sada smo prijatelji, jel tako? Dovoljno se jezika pokrenulo da ga uvjere daje govorio is tinu. Grube ruke prebacie mrtvaca preko ograde te, kako je tonuo, tuce peraja zasijee vodu oko njega. Conan se nasmije i, pogledom pretraujui gornju palubu, rairi svoje mone ruke poput neke velike make. Sancha se nagnula preko og rade, rastvorenih crvenih usana, oiju ispunjenim arkim zanimanjem. Sunce je ocrtavalu njenu gipku priliku kroz la ganu suknju koju je njegov sjaj inio prozirnom. Tada na nju padne Zaporavova mrka sjenka i teka ruka posjedniki pa dne na njeno vitko rame. Znaajnim je pogledom prenio prije teu poruku ovjeku na srednjoj palubi; Conan mu uzvrati smjekom, kao da se smije ali koju samo on uje. Zaporavo je poinio greku mnogih autokrata; sam u svojoj strogoj velianstvenosti na krmenoj palubi, potcijenio je o vjeka pod njim. Pruila mu se prilika da ubije Conana a on ju je propustio. Zadubljenom u svoja sumorna razmiljanja, nije mogao ni zamisliti da bi mu neki od pasa pod njim mogli pred stavljati nekakvu prijetnju. Tako je dugo stajao na uzvisi nama i toliko ljudi izgazio da se podsvjesno postavljao iznad spletki svojih inferiornih rivala. Conan mu tovie nije davao nikakva povoda. Umijeao se u posadu te ivio i veselio se kao i oni. Dokazao se kao vjet pomorac i daleko najjai ovjek od svih koje su prije vidjeli. Radio je za trojicu i uvijek bio prvi koji e se prijaviti za neki teak ili opasan zadatak. Njegovi su drugovi polako poeli sticati pouzdanje u njega. S njima se nije svaao a oni su bili oprezni da se ne posvaaju s njime. Kockao se s njima, ulaui svoj pojas i ma, zadobio sav njihov novac i oruje i kroz alu im ih vraao. Posada je instinktivno u njemu gledala vou prednjeg katela. On nije pruao nikakve informacije o tome to ga je nagnalo da pobjegne s Baracha, no saznanje da je sposoban poiniti djelo dovoljno krvavo da bude izgnan iz te divlje bande, samo je povealo potovanje koje su prema nje

1 16

mu osjeali ti estoki gusari. Prema Zaporavu i njegovim namjesnicima bio je nepokolebljivo pristojan, nikada uvredljiv ili servilan. I budala bi bila iznenaena kontrastom izmeu strogog, mualjivog, tmurnog zapovjednika i pirata iji je smijeh bio bogat i otvoren, koji je urlao proste pjesme na tucet jezika, gutao pivo kao smuk, i naizgled nikad nije mislio na sutra. Daje Zaporavo znao da ga usporeuju, pa makar i podsvje sno, s ovjekom ispred jarbola, zanijemio bi od bijesa. No bio je toliko zaokupljen svojim razmiljanjima koja su godinama postajala sve mranija i sumornija, kao i svojim neodreenim grandioznim snovima; djevojkom ije je posjedovanje bilo uitak zainjen pelinom, ba kao to su i svi njegovi uici bili. A ona je sve ee i ee pogledavala crnogrivog diva koji se nadvisivao nad svojim drugovima i u radu i u zabavi. Nikad joj se nije obratio, ali bilo je neega vrlo otvorenog u pogledu koji joj je upuivao. Ona ga nije pogreno protumaila i pitala se da li da se usudi zapoeti opasnu igu vabljenja. Izmeu nje i palaa Kordave ne bijae proteklo mnogo vre mena, no izgledalo je da je cijeli jedan svijet promjene dijeli od ivota koji je vodila prije nego to ju je Zaporavo vriteu oteo s gorue karavele koju su njegovi vukovi opljakali. Ona, koja je do tada bila razmaena i maena ki Vojvode od Kor dave, sada je nauila to to znai biti razbojnikova igraka, a poto je bila dovoljno gipka da se savije bez lomljenja ivjela je tamo gdje bi druge ene umrle, i zato to je bila mlada i pre puna ivota uspjela je u svom postojanju nai i zadovoljstvo. ivot je bio nesiguran, nalik na san, s otrim kontrastima bitke, pljake, umorstva i bijega. Zaporavove crveno obojane vizije inile su ga jo nesigurnijim. Nitko nije znao to mu je sljedee na umu. Sada su se udaljili od obale i napreduju sve dalje i dalje u tu nepoznatu, maglovitu pusto koju pomorci uglavnom izbjegavaju, i u kojoj su odvajkada brodovi nestajali van svakog znanja ovjeka. Sve su poznate zemlje ostale iza njih, i prolazili su dani bez ikakve promjene na plavom, blje tavom beskraju koji ih je okruivao. Ovdje nije bilo plijena brodova za pljaku ili gradova za pale. Ljudi su gunali, ali su bili paljivi da njihove primjedbe ne dopru do uiju njiho

1 17

vog nedodirljivog gospodara koji je danju i nou tumarao mo stom zaogrnut u svoju tmurnu veliinu ili prouavao drevne karte i vremenom poutjele mape, iitavajui knjige koje su bile raspadajue hrpe crvljivog pergamenta. Katkad bi raz govarao sa Sanchom, o stvarima koje su joj se inile lude, o izgubljenim kontinentima i legendarnim otocima to neznani spavaju okrueni plavom pjenom bezimenih uvala, gdje rogati zmajevi uvaju blaga koja su nekada davno, davno sakupili predljudski kraljevi. Sancha je sluala, ne razumijevajui, grlei svoja vitka ko ljena, potajui da joj misli stalno bjee od njenog mrkog pra tioca k skladno graenom bronanom divu iji je smijeh bio bogat i elementaran poput morskoga vjetra. I tako su, nakon mnogo zamornih tjedana, ugledali kopno na zapadu i u zoru spustili sidro u plitkom zaljevu obrublje nom plaom koja je poput bijele vrpce opasavala prostranstvo blagih, travnatih padina, skrivenih zelenim drveem. Vjetar je nosio mirise svjee vegetacije i zaina pa Sancha veselo plje sne rukama pri pomisli na mogunost pustolovina na obali. No njeno se uzbuenje ubrzo pretvori u potitenost kada joj Za poravo naredi da ostane na brodu dok on ne poalje po nju. Ni kad nije objanjavao smisao svojih zapovijedi; tako da ona nikad nije znala to mu je na pameti, osim ako to nije bio prikriveni avo koji gaje esto nagonio da joj bezrazlono nanosi bol. Potiteno je ostala na krmenoj palubi i promatrala kako gusari veslaju do obale po mirnom moru koje je svjetlucalo po put tekueg ada na jutarnjem suncu. Vidjela ih je kako su se nagurali na pijesku, oprezni, s isukanim maevima, dok ih se nekoliko ratrkalo po drveu koje je okruivalo plau. Meu njima, primijetila je, bio je i Conan. Nije bilo mogue ne pre poznati tu lakonogu visoku tamnu priliku. Prialo se da on uope nije civiliziran ovjek, ve Cimerijanac, jedan od oni barbarskih divljaka koji su ivjeli u sivim brdima dalekog sjevera, i iji su pljakaki pohodi izazivali uas u njihovim junim susjedima. U najmanju ruku znala je da ima neto u njemu, neka super-vitalnost ili barbarstvo koje gaje razliko valo od njegovih divljih drugova. Glasovi su se razlijegali obalom, poto je tiina umirila gusare. Grupe su se razbile kako su se ljudi ratrkali po plai

1 18

u potrazi za voem. Kad ih je vidjela kako se penju na drvee i beru, poe joj voda na ljupka usta. Lupila je svojom malom nogom o palubu i opsovala vjetinom razvijenom tokom po znanstva s njenim bogohulnim suputnicima. Na obali su stvarno nali voe i sada ga se posada prederavala, naavi jednu zlaanu vrstu posebno ukusnom. No Zaporavo nije ni ti traio niti jeo voa. Njegovi izviai nisu pronali nita to bi ukazivalo na ljude ili ivotinje i on je je zurio prema unutranjosti otoka iji su se travnati obronci meusobno pretapali jedan u drugi. Onda, uz par kratkih rije i, on namjesti svoj opasa i irokim koracima nestane ispod drvea. Njegov gaje namjesnik savjetovao neka ne ide sam i bio nagraen divljakim udarcem u zube. Zaporavo je imao ra zloga da poeli ii sam. Htio je saznati da li ovaj otok stvarno odgovara onome opisanim u tajnovitoj Knjizi Skelosa, na kojem su, kako su to tvrdili bezimeni mudraci, neobina udo vita uvala grobnice ispunjene hijeroglifima izrezbarenim zlatom. Niti je htio, zbog nekakvih vlastitih mutnih poriva, dijeliti to saznanje, pogotovo ako je tono, s bilo kime a naj manje sa svojom posadom. Sancha ga je nestrpljivo promatrala s krme i napokon vi djela kako nestaje u bujnoj vegetaciji. Zatim je ugledala Conana, Barachanca, kako se okree, pa baca brz pogled prema ljudima ratrkanim naokolo po plai; onda pirat brzim kora kom krene u pravcu u kojem je poao Zaporavo, te isto tako nestane meu drveem. Sanchina je radoznalost bila pokakljana. Priekala je da se vrate ali se to nije dogodilo. Moreplovci su jo uvijek bes ciljno lutali po plai, a neki su odlutali i u unutranjost. Mnogi su prilegli u hlad i spavali. Vrijeme je prolazilo i ona se poela nervozno vrpoljiti. Sunce je poelo arko udarati usprkos pla tnu razapetom preko krme. Ovdje je bilo toplo, tiho, i razdraujue monotono; par metara dalje, preko trake plave, plitke vode mamila ju je svjea, hladovita tajnovitost livade obrasle drveem. tovie, misterija u koju su bili upleteni Zaporavo i Conan stavljala ju je na kunju. Dobro je znala kaznu za nepotivanje naredbi svog nemilo srd n og gospodara, tako daje sjedila neko vrijeme neodluno se vrpoljei. Naposlijetku je ipak odluila da vrijedi riskirati

1 19

jedno od Zaporavoovih ibanja pa je bez daljnjeg odlaganja izula svoje kone sandale, kliznula iz suknje i stala na palubu gola poput Eve. Preskoila je preko ograde i spustila se niz lanac te kliznuvi u vodu otplivala do obale. Zastala je na plai, traei pogledom posadu dok joj se pijesak zavlaio izmeu nonih prstiju. Vidjela ih je tek nekoliko, rijetko ra trkanih po plai. Veina ih je vrsto spavala pod drveem, drei vrsto u rukama komade zlaanog voa. Pitala se kako to da tako vrsto spavaju u tako rano doba dana. Nitko je nije pozdravio kada je prela preko bijelog pojasa pijeska i ula u sjenu ume. Primijetila je da drvee raste u nepravilnim nakupinama, a izmeu tih umaraka prostirala su se prostranstva travnatih obronaka. Kako je napredovala prema unutranjosti, u smjeru kojim je poao Zaporavo, bila je oparana zelenim vistama koje su se polako otvarale pred njom, blaga padina za padinom, prekrivene zelenim sagom i obrasle lugovima. Izmeu padina leale su takoer travnate blage strmine. Krajolik je izgledao kao da se rastapa u samo me sebi, ili prizor u prizoru; izgled je bio jednolian, u isto vrijeme otvoren i omeen. Preko svega toga poput arolije rasprostrla se snena tiina. A onda je naglo izila na ravan vrh jednog obronka, okru en visokim stablima gdje je snen vilinski dojam naglo nestao pri pogledu na neto to je lealo na krvavoj, izgaenoj travi. Sancha nekontrolirano krikne i ustukne, a zatim se privue naprijed, razrogaenih oiju, drhturei cijelim tijelom. Zaporavo je bio taj koji je leao na ledini, zurei ukoeno nagore sa zjapeom ranom na grudima. Ma mu je leao kraj beivotne ruke. Soko se obruio poslijednji put. Ne moe se rei da je Sancha bezosjeajno gledala tijelo svoga gospodara. Nije imala razloga voljeti ga, no u najmanju se ruku osjeala kako bi se osjeala i bilo koja druga djevojka pri pogledu na tijelo ovjeka koji ju je prvi imao. Nije plakala niti je osjeala ikakvu potrebu za tim, no bila je obuzete sna nim drhtanjem, izgledalo je kao da joj se krv na trenutak zgruala, borila se s napadom histerije. Osvrnula se za ovjekom kojega je oekivala vidjeti. Nije vidjela nita osim prstena visokih, lisnatih umskih divova, i plavih obronaka iza njih. Moda je Gusarov ubojica otpuzao

120

dalje, smrtno ranjen? Nije bilo tragova krvi koji bi vodili od tijela. Zaintrigirana, prela je pogledom preko okolnih stabala, ukoivi se kad je primijetila micanje lia koje nije izgledalo uzrokovano vjetrom. Krenula je prema drveu, ne skidajui pogled s mase lia. Conane? Poziv je bio upitan a glas malen i neobian u velianstvenoj tiini koja je naglo postala napeta. Koljena su joj se poela tresti, bezimena panika prijee preko nje. Conane! povie u oaju To sam ja, Sancha! Gdje si? Mo lim te, Conane... Glas joj se izgubi. U smeim joj se oima smjestio nevjerujui uas. Njene se crvene usne razdvoje u ne artikuliranom vrisku. Udovi su joj bili paralizirani; sada, kad joj se pojavila takva oajnika potreba za bijegom, nije se mo gla ni pomaknuti. Mogla je jedino vritati u sebi.
2.

ad je Conan vidio daje Zaporavo sam odlutao u umu, osjetio je da se oekivana prilika napokon ukazala. On nije jeo voe, ni ti se pridruio zabavi svojih drugova; sva je njegova panja bila usredotoena na piratskog vou. Navi knute na Zaporavova mrana raspoloenja, njegove ljude nije previe iznenadila zapovjednikova odluka da sam istrauje nepoznati i vjerojatno opasan otok. Vratili su se svojim za bavama i nisu ni primijetili Conana kad je poput vrebajue pantere skliznuo za njihovim zapovjednikom. Conan nije potcjenjivao svoj utjecaj na posadu. No, jo nije imao priliku da kroz bitku i pljaku stekne pravo da izazove zapovjednika na dvoboj do smrti. Na tim pustim morima za njega nije bilo prilike da se dokae prema Gusarskom zakonu. Da je otvoreno napao zapovjednika posada bi mu se slono suprotstavila. No, znao je da posada ne bi osjeala puno vjernosti prema mrtvom zapovjedniku, pogotovo ako bi ga ubio bez njihova znanja. U takvim se vujim oporima potuje sa mo zakon opstanka. I tako je, s maem u ruci i eljom u srcu, slijedio Zaporava sve dok nije stigao na ravan vrh brijega, okruen visokim dr veem, izmeu ijih je debala vidio zelene viste padina koje

121

su se gubile u plavoj daljini. Na sredini istine Zaporavo osjeti da ga netko prati te se okrene s rukom na drci maa. Razbojnik opsuje. Pseto, zato me prati? Zar si lud, da to pita? nasmije se Conan dok se brzo pri bliavao svom malopreanjem gospodaru. Usne su mu se smjeile, a u plavim mu oima plesao divlji sjaj. Zaporavo uz gadnu psovku istrgne svoj ma i elik zvekne o elik kad Barachanac bezobzirno, potpuno se otvorivi nava li, vitlajui plavim plamenom svoje itee otrice oko glave. Zaporavo je bio veteran tisue borbi i na moru i na kopnu. Od njega na svijetu ne bijae ovjeka upuenijeg u vjetine rukovanja maem. No on nikada nije bio suoen s otricom u rukama odgojenim u divljim zemljama van domaaja civili zacije. Njegovoj se nauenoj vjetini suprotstavljala zasljepljujua brzina i snaga nedostupna civiliziranom ovjeku. Conanov stil borbe bio je neortodoksan, instiktivan i prirodan kao u planinskog vuka. Finese maa bijahu isto tako beskori sne protiv njegovog primitivnog bijesa, kao i vjetina ljudskog boksaa protiv nasrtaja pantere. Borei se kako se nikada do tada nije borio, napreui za dnju trunku snage u pokuaju da zaustavi otricu koja je palucala poput munje oko njegove glave, oajni Zaporavo zadobi pun udarac u aku te osjeti kako mu cijela ruka tme pod tim stranim udarom. Istog trenutka zamah bude popraen ubo dom takve uasne siline daje otar vrh maa razderao pancirnu koulju i rebra poput papira da bi doao do srca pod njima. Zaporavove se usne zgre u kratkoj agoniji, no, do kraja vjerne sebi, ne ispustie nikakva zvuka. Umro je prije nego to mu se tijelo sloilo na izgaenoj travi, na kojoj su krvave kapi svjetlucale na suncu poput razbijenih rubina. Conan otrese rumene kapi s maa, nasmijei se pun istin skog zadovoljstva, istegne poput velike make i naglo ukoi, zadovoljstvo na njegovom licu zamijenjeno zbunjenim izrazom iznenaenja. Stajao je nepomino poput kipa dok mu je ma visio u oputenoj ruci. Kad je digao oi sa svog palog dumana, pogled mu odsut no prijee preko okolnog drvea, kao i krajolika iza njih. A onda je ugledao neto fantastino fantastino i neobjanji vo. Preko blagog, zakrivljenog obronka kasala je visoka, gola,

122

crna prilika, nosei na ramenu isto tako golo bijelo oblije. Prikaza nestade istom brzinom kako se i pojavila, ostavljajui svog zabezeknutog promatraa. Pirat se osvrne oko sebe, baci nesiguran pogled niz put ko jim je stigao i opsuje. Bio je smeten pomalo uznemiren, ako bi se taj izraz mogao primijeniti na nekoga njegovih elinih ivaca. Usred stvarnog, iako egzotinog okruenja, pojavio se varljiv element fantastinog i komamog. Conan nije sumnjao ni u svoj vid ni u svoj razum. Vidio je neto strano i neobino, to je znao; sama injenica da je crna prilika pretrala preko krajolika nosei bijelog zatvorenika bijae dostatno bizarna, no ta je prilika takoer bila i neprirodno visoka. Neodluno klimajui glavom, Conan krene smjerom u ko jem je krenula ta stvar. Nije se dvoumio o mudrosti svoga po stupka; s tako uzbuenom znatieljom, nije imao izbora doli pratiti njene porive. Prelazio je obronak za obronkom, svaki pokriven jednolikom tratinom i nakupinama stabala. Primi jetio je tendenciju terena da se uzdie, iako se penjao i silazio niz blage uspone s monotonom pravilnou. Polje blagih obro naka i plitkih sedala bijae uznemirujue i, po svemu sudei, beskrajno. No na kraju se ipak uspeo na ono to je drao za naj vii vrh na otoku i zastao pred pogledom na sjajne zelene zidove i kule koje su bile, sve dok nije doao do mjesta na kojem je sada stajao, tako savreno uklopljene u zeleni krajolik da su bile praktiki nevidljive, ak i za njegov otar vid. Zastao je, opipao svoj ma te krenuo naprijed, zatrovan cr vom znatielje. Kad se pribliavao visokom nadsvoenom prolazu bez vratnica u zakrivljenom zidu, nije vidio nikoga. Oprezno virei unutra, ugledao je neto to je izgledalo poput irokog, travom obraslog otvorenog nutarnjeg dvorita, okru enog krunim zidom zelenog poluprozirnog materijala. Iz njega su se granali razni prolazi. Napredujui na vrhovima golih prstiju, spremna maa, on nasumice odabere jedan od tih prolaza i prijee u slino dvorite. Preko nutarnjeg zida vidio je vrke neobino oblikovanih kulolikih graevina. Je dan od tih tornjeva bijae ugraen, ili se pruao u dvorite u kojem se bio naao; u njega su vodile iroke stube, proteui se uz stijenu zida. Uspeo se uz njih, pitajui se je li sve ovo stvarno, ili se moda naao usred sna izazvana crnim lotosom.

123

Pri vrhu stubita naao se na grebenu opasanu zidom, ili balkonu, nije bio siguran to je to bilo. Sada je mogao razabra ti vie detalja na kulama, no oni mu nisu nita govorili. S nela godom je shvatio da ih obina ljudska bia nisu mogla izgraditi. Bilo je simetrije u njihovoj arhitekturi, kao sustava, ali bijae to luda simetrija a sustav stran ljudskom razumu. to se tie plana cijeloga grada, mogao je vidjeti dovoljno da shvati da se radi o velikom broju dvorita, veinom krunih, svako opko ljeno svojim zidom, otvorenim prolazima povezanim s drugima i nakupljenim oko skupine fantastinih kula u sredini.
Jfc S *C5}c

Okrenuvi se od tih tornjeva, on zadobije jezoviti ok i na glo se sagne ispod ograde balkona, zapanjeno strijeljajui po gledom. Balkon, ili greben bijae vii od suprotnog zida tako da je gledao preko njega u drugo omeeno dvorite. Nutarnja se zakrivljenost udaljenog zida razlikovala od drugih koje je vidio, po tome to je, umjesto da bude glatka, bila opasana dugakim brazdama, ili policama, natrpanim malim predmetima iju prirodu odavde nije mogao odrediti. No u tom je trenutku slabo obraao panju na zid. Njegova je panja bila usmjerena na grupu bia koja su uala oko ta mno zelenog bazena u centru dvorita. Stvorenja su bila crna i gola, graena poput ljudi, ali i najmanji meu njima se, sto jei uspravno, za punu glavu nadvisivao nad visokim piratom. Bijahu ilavi, prije nego masivni, pravilno graeni, bez ikakva nagovjetaja nakaznosti ili abnormalnosti osim svoje neobi ne visine. No, ak i s te udaljenosti, Conan je mogao razabrati njihove univerzalno demonske crte lica. Usred kruga, preplaen i gol, stajao je mladac u kome je Conan prepoznao najmlaeg mornara na Nitariji. Dakle on je bio ta prilika koju je pirat vidio noenu preko travom obra slog obronka. Conan nije uo zvukove borbe niti vidio mrlje krvi ili rane na vitkim ebanovim divovskim udovima. Po sve mu sudei, momak je odlutao prema unutranjosti otoka uda ljavajui se od svojih drugova te gaje oteo crni ovjek koji je vrebao u zasjedi. Conan je u mislima nazivao prilike crnim ljudima, zbog nedostatka boljeg imena; instinktivno je znao

124

da te visoke crne prilike nisu ljudi, barem po tome kako je on shvaao taj izraz. Nije uo nikakav zvuk. Crnci su klimali i gestikulirali jedan drugome, ali izgle dalo je da nisu govorili, barem ne glasom. Jedan je, uei na petama pred skutrenim djeakom, u ruci drao fruloliki pre dmet. Stavio gaje na usta i prividno puhnuo u nj, iako Conan nije uo nikakav zvuk. No mladi ga je Zingaranac ili uo ili osjetio te se trgnuo. Zadrhtao je i stao se previjati kao u ago niji; pravilnost je postala oita u sve ritminijim trzajima nje govih udova. Trzaji su prerasli u divlje greve, grevi u pravilne kretnje. Mladi je poeo plesati, ba kao to i kobre pleu po naredbi fakirove frule. U tom plesu nije bilo ni ra dosnog zanosa ni veselja. Bio je tu i zanos kojega je bilo ua sno vidjeti, zanos bez radosti. Izgledalo je kao daje nijema pje sma pohotnim prstima zgrabila djeakovu duu i surovom torturom iscijedila iz nje svaku nesvjesnu kretnju i prikrivenu strast. Bilo je to bestidno previjanje, gr pohote prisilno luenje tajnih gladi; elja bez zadovoljstva, bol uasno paren s poudom. Izgledalo je kao daje s due strgnuta sva obrana, otkrivajui sve njene neizrecive mrane tajne. Conan je zurio u taj prizor, okamenjen od gaenja i slab od munine. Iako je on sam bio elementaran poput planinskog vuka, nisu mu bile nepoznate perverzne tajne trulih civiliza cija. Lutao je gradovima Zamore i upoznao ene iz Shadizara Pokvarenog. No ovdje je osjetio kozmiku zlou koja je prela zila obinu ljudsku degeneraciju izopaena grana na drvu ivota, izrasla u smjeru van domena ljudske spoznaje. Nisu ga toliko okirali agonijom izoblieni poloaji u kojima se na lazilo tijelo tog jadnog djeaka, ve kozmika opscenost tih bia koja su mogla na svjetlost dana izvui paklene tajne koje spavaju u nepojmljivim dubinama ljudske due, i koja su na lazila zadovoljstvo u drskom razmetanju stvarima koje se ne bi smjele nagovijestiti ni u najmranijim morama. Odjednom crni muitelj spusti frulu i ustane, nadnosei se nad previjajuom bijelom prilikom. Grubo ga hvatajui za vrat i pojas, div ga preokrene i naglavake uroni u zeleni bazen. Conan je u zelenoj vodi mogao vidjeti bijeli odsjaj nagog tijela, dok je div drao svog zarobljenika duboko pod povrinom.

125

Tada su se i drugi crnci poeli komeati pa se Conan brzo sag nuo iza zida balkona, ne podiui glavu kako ga ne bi uoili. Nakon nekoga vremena u njemu pobijedi radoznalost pa ga natjera da oprezno pogleda preko ograde. Crnci su u redu izlazili kroz prolaz u drugo dvorite. Jedan od nih je upravo stavljao neto na policu na suprotnom zidu, i Conan primijeti daje to onaj koji je muio djeaka. Bio je vii od ostalih i nosio draguljima optoenu vrpcu oko glave. Nije bilo ni traga Zingaranskom djeaku. Div se pridruio svojim drugovima pa je sada Conan mogao vidjeti kako se pojavljuju na drugoj strani prolaza kojim je uao u ovaj zamak uasa i kako se poredani na zelenim padinama udaljavaju u smjeru kojim je doao. Nisu nosili nikakvo oruje, no predosjeao je da planiraju daljnu agresiju spram Gusara. No prije no to je krenuo upozoriti nespremne rtve, poe lio je doznati djeakovu sudbinu. Nikakav zvuk nije uznemiravao tiinu. Pirat je vjerovao da su kule i dvorita osim njega pusti. Brzo se spustio niza stube, preao dvorite i preao kroz prolaz u dvorite koje su crnci upravo napustili. Sada je mo gao odrediti prirodu izboranog zida. Bio je isprugan uskim ka menim policama na kojima su stajale tisue uglavnom sivih figurica. Te su figurice, ne due od ake predstavljale ljude i bile tako vjeto napravljene daje Conan mogao prepoznati ra zliite odlike rasa, odlike Zingaranaca, Argossijaca, Ophireanaca i Kushitskih morskih razbojnika. Posljednji su bili crne boje, ba kao to su u stvarnosti bili i njihovi modeli. Conan je bio svjestan neodreene nelagode koja gaje obuzimala kako je zurio u te gluhe, slijepe figure. Bilo je neeg uznemirujueg u njihovom oponaanju stvarnosti. Oprezno ih opipavi nije mogao odrediti od kojeg su materijala napravljeni. Imale su teksturu okamenjene kosti; no nije mogao zamisliti okame njenu tvar pronaenu u takvim koliinama da bi se mogla ovako rasipati. Primijetio je da se figurice koje predstavljaju njemu po znate rase sve nalaze na viim policama. Nie su police bile zauzete figuricama s njemu nepoznatim odlikama. Ili su bile plod umjetnikove mate, ili su predstavljale davno nestale i zaboravljene rase.

126

Nestrpljivo klimajui glavom, Conan se okrene prema ba zenu. U krunom dvoritu nije bilo nikakvog skrovita; a kako nigdje nije mogao vidjeti djeaka, zakljuio je da, po svemu sudei, lei na dnu bazena. Pribliavajui se mirnom zelenom disku, zagleda se u sjaj nu povrinu. Imao je dojam kao da gleda kroz debelo zeleno staklo, bistro a ipak nekako nestvarno. Nevelikih dimenzija, bazen je bio kruan poput bunara, obrubljen zelenim adom. Gledajui nadolje mogao je vidjeti okruglo dno koliko da leko od povrine, nije mogao odrediti. No bazen je izgledao ne vjerojatno dubok gledajui u dubinu osjetio je vrtoglavicu, kao da gleda u neki uasno dubok ponor. udilo ga je to to moe vidjeti dno; no ono je lealo pod njegovim pogledom, nevjerojatno daleko, nestvarno, sjenovito, a ipak vidljivo. Na trenutke mu se inilo da vidi slabani odsjaj duboko u adastoj dubini, ali ni u to nije bio siguran. No bio je siguran da u bazenu nema niega doli svjetlucave vode. Gdje je onda uime Croma taj djeak kojega je vidio surovo udavljenog u tom bazenu? Ustajui, Conan opipa svoj ma i ponovo se ogleda po dvoritu. Pogled mu je pao na jednu od viih polica. Tamo je vidio kako visoki crnac neto stavlja odjednom ga oblije hladan znoj. Oklijevajui, no ipak kao privuen magnetom, pirat prie sjajnom zidu. Oamuen neizgovorivo monstruoznom sum njom, on se zabulji u posljednju figuricu na polici. Stravina slinost postade oita. Kamene, nepomine, patuljaste no ipak su to bile oi Zingaranskog djeaka to su sada slijepo zurile u njega. Conan ustukne, do korijena potresen. Ma mu se ob jesi u paraliziranoj aci dok je zurio, otvorenih usta pogoen saznanjem previe uasnim da bi ga um mogao shvatiti. No injenica je bila nesumnjiva; tajna patuljastih statua je bila otkrivena, iako se iza nje krila mranija i zagonetnija tajna njihovog postojanja. 3. onan nikada nije saznao koliko je dugo zbunjeno sta jao. Meutim, jedan ga glas trgne iz obamrlosti, en ski glas koji je sve glasnije i glasnije vritao, kao da se njegova vlasnica pribliava. Conan je prepoznao taj glas te se istog

127

asa prene iz obamrlosti. Snani ga je skok ponio do gornje police o kojoj je visio, utajui nakupljene figurice kako bi doao do oslonca. Bio mu je potreban jo jedan skok da se uzvere do ruba zida i virne preko njega. Bio je to vanjski zid; gledao je na zelenu livadu koja je opkoljavala zamak. Preko travnate ravni koraao je divovski crnac, nosei batrgajuu zarobljenicu kao to bi odrastao ovjek nosio nepo sluno dijete. Bila je to Sancha, rasputene crne kose, ija je koa jasno odudarala od sjajnog ebona njenog zatoitelja. Hodajui prema vanjskom prolazu nije obraao panju ni na vriskove ni na udarce. Kada div nestane s vidika Conan nemarno skoi sa zida i klizne kroz prolaz koji je vodio u sljedee dvorite. Pognut, promatrao je kako div unosi svoju nemirnu zarobljenicu u dvorite s bazenom. Sada je mogao jasno razabrati pojedinosti na stvorenju. Izvanredna simetrija tijela i udova bila je jo impresivnija izbliza. Ispod crne koe talasali su se dugi, zaobljeni miii i Conan nije sumnjao daje udovite moglo golim rukama ras trgati obinog ovjeka. Nokti su mu sluili kao dodatno nao ruanje, jer bijahu dugi poput pani divlje zvijeri. Liceje bilo maska izrezbarena u ebanovini. Oi su bile ukaste, sjajno zlato koje je sijalo i svjetlucalo. No liceje bilo neljudsko; svaka crta, svaki je dio nosio peat zla zla koje je nadmaivalo obino ljudsko zlo. Ta stvar nije bila ljudska nije mogla biti; bila je to ivua izraslina iz jama bogohulnog stvaranja izopaenje evolutivnog razvoja. Div baci Sanchu na travu, gdje je ona ostala leati plaui u bolu i uasu. Ogledao se nesigurno oko sebe, i njegove se ukaste oi suze kada se zaustave na figuricama poruenim i porazbacanim sa zida. Tada se sagnuo, zgrabio svoju zaro bljenicu za vrat i pojas te odluno krenuo prema bazenu. Conan sklizne iz svog prolaza i poput vjetra smrti jurne preko tratine. Div se okrene i oi mu zasjaju kad spazi bronanog osve tnika kako mu juri u susret. U trenutku iznenaenja okrutan mu stisak popusti i Sancha mu se izmigolji iz ruku i padne na travu. Panaste se ruke raire i zagrabe ali se Conan sagne ispod njihovog zamaha i porine svoj ma u gorostasov trbuh.

128

Crnac se srui poput posjeenog debla, lipui krv; u sljede em se trenutku Conan nae u paninom zagrljaju kad Sancha skoi na njega i obgrli ga u mahnitom uasu i histerinom olakanju. Kako se oslobaao on opsuje, no njegov je neprijatelj ve bio mrtav; ukaste su mu se oi ve ostaklile, a dugaki se crni udovi prestali trzati. Oh, Conane, jecala je Sancha, ustrajno visei na njemu, to e biti s nama? to su ta udovita? Ovo mora daje pakao, a ono je bio avo Onda je paklu potreban novi avo, Barachanac se divlje iskezi No kako te uhvatio? Jesu li osvojili brod? Ne znam. Pokuala je obrisati suze, posegnula je za rubom haljine a onda se sjetila da nita ne nosi. Dola sam na obalu. Vidjela sam te kako prati Zaporava i pratila vas obojicu. Nala sam Zaporava, on... jesi li ti... Tko drugi? on proguna. to onda? Vidjela sam kako se neto mie meu drveem, ona za drhti. Pomislila sam da si to ti. Zovnula sam a onda sam vidjela tu... tu crnu stvar kako ui meu granama kao maj mun, kezei se odozgor na mene. Bilo je kao u nonoj mori; nisam mogla pobjei. Jedino sam mogla cviljeti. A onda se spustio s drveta i zgrabio me... oh, oh, oh! Ona pokrije lice akom potresena ponovnim proivljavanjem uasa. Pa, moramo se maknuti odavde, grubo e on, hvatajui je za ruku. Hajdemo; moramo stii do posade Veina njih je spavala na plai kada sam zala meu dr vee, ree ona. Spavala? uzvikne on bijesno. Tako mi sedam demona paklene vatre i prokletog Sluaj! Ona se sva blijeda i ustraena ukoi. uo sam! odbrusi on. Poziv u pomo! ekaj! Opet se uspentrao po policama i opet, virei preko zida opsovao takvim koncentriranim bijesom da se i Sancha zagrcnula. Crni su se ljudi vraali, no nisu bili sami ili praznih ruku. Svaki je nosio obamrlu ljudsku priliku; neki su nosili po dvije. Njihovi su zarobljenici bili gusari; visjeli su mlitavo u rukama svojih lovaca i, da nije bilo pokojeg nesvjesnog po

129

kreta ili trzaja, Conan bi mislio da su mrtvi. Bili su razoruani no ne i goli; jedan je od crnaca nosio njihove ukoriene maeve, velik naramak otrog elika. S vremena na vrijeme neki bi od mornara tiho kriknuo, poput pijanca koji se javlja iz nemirnog sna. Conan se ogleda oko sebe poput zatoenog vuka. Iz dvorita s bazenom vodila su tri prolaza. Crnci su napu stili dvorite kroz istoni prolaz, i njime e se, vjerojatno, i vratiti. On je sam uao kroz juni prolaz. U zapadnom se prolazu sakrio, i nije stigao pogledati kamo vodi. Morao je brzo donijeti odluku bez obzira to ne poznaje nacrt zamka. Skoivi sa zida, on munjevitom brzinom ponovo namjesti figurice, odvue le svoje rtve do bazena i baci ga u nj. Odmah je potonuo i, kako je Conan gledao, mogao je jasno vidjeti od vratno smanjivanje skupljanje, stvravanje. Brzo se okre nuo, stresavi se. Tada je zagrabio ruku svoje suputnice i brzo je odveo do junog prolaza, dok je ona preklinjala da joj obja sni to se zbiva. Zarobili su posadu, brzo joj odgovori. Nemam nikakav plan, ali moemo se sakriti i promatrati. Ako ne pogledaju u bazen moda nee posumnjati da smo tu. Ali vidjet e krv na travi! Moda e pomisliti da ju je prolio neki od njihovih avola, odgovori on. Bilo kako bilo, moramo riskirati. Bili su u dvoritu iz kojega je bio promatrao djeakovo mu enje, i on je brzo odvue uza stube koje su se uspinjale uz istoni zid i prisili je da klekne iza ograde balkona; bilo je to slabo skrovite, no najbolje to im je bilo dostupno. Jedva su se smjestili, kada crnilo ispuni dvorte. uo se zvuan zveket u podnoju stuba i Conan se ukoi, rukom vr sto na mau. No crnci su proli kroz prolaz na jugoistonoj strani i sada se mogla uti serija udaraca i jauka. Divovi su bacali svoje zarobljenike na travu. Histerini se hihot oblikuje na Sanchinim usnama, no Conan joj brzo stavi aku na usta, guei zvuk prije no to ih je stigao izdati. Nakon nekog vremena uli su mnoge korake na tratini pod njima, nakon kojih je zavladala tiina. Conan izviri iznad zi da. Dvorite je bilo prazno. Crnci su opet uali oko bazena u susjednom dvoritu. Izgleda da nisu obraali panju na velike

130

mrlje krvi na travi i rubu bazena. Po svemu sudei krv nije bila nita neobino. Niti su gledali u bazen. Bili su zauzeti ne kakvim svojim neopisivo tajnim poslom; visoki je crnac opet svirao na svojoj zlatnoj fruli dok su njegovi drugovi sluali poput kipova od ebanovine. Primajui Sanchinu ruku, Conan se spusti niza stube, po gnut kako mu glava ne bi bila vidljiva iznad zida. Prestr avljena gaje djevojka nevoljko pratila, ne skidajui pogled s prolaza koji je vodio u dvorite s bazenom kroz koji se sada nije mogao vidjeti niti bazen ni njegovi mrani uvari. U podnoju stepenica leali su maevi Zingaranaca. Zve ket koji su ranije uli bio je prouzrokovan bacanjem otetog oruja. Conan odvue Sanchu do jugozapadnog prolaza te tiho pri jeu u dvorite iza njega. Ovdje su u nemarno razbacanim hr pama leali brkati, sjajnim naunicama ureeni gusari. Tu i tamo netko bi se nemirno protegnuo ili nakaljao. Conan se sagne do njih a Sancha klekne kraj njega, naslanjajui se ru kama na bedra. Kakav je to slatkasti miris? ona nervozno upita. Osjea im se na dahu. To je zbog tog prokletog voa koje su jeli, on tiho odgovori Sjeam se tog mirisa. Mora daje poput crnog lotosa, kada se od njega ljudima spava. Tako mi Croma, poinju se buditi ali su nenaoruani, i sve mi se ini da oni crni avoli nee pu no ekati da upotrijebe svoje arolije na njima. Kakve e anse momci imati, ovako nenaoruani i omamljeni snom? Na trenutak je zastao, razmiljajui, mrtei se zaokupljen svojim mislima; tada je zgrabio Sanchino tamno rame stiskom od kojeg se stresla. uj! Namamit u te crne svinje u drugi dio zamka i zapo sliti ih na neko vrijeme. U meuvremenu ti e probuditi ove budale i donijeti im maeve postoji ansa. Moe li to ui niti? Ja... Ja... ne znam! ona promuca, tresui se od uasa, ne ba svjesna to govori. S psovkom na usnama Conan zgrabi njenu gustu kosu tik uz glavu i pone je tresti dok joj se nije zamutilo u glavi. Mora to uiniti! prosike To nam je jedina nada!

131

Dat u sve od sebe! ona promuca, a on odobravajui zabrunda, ohrabrujue je mlatne po leima, tako da se skoro sruila, i jum e dalje. Par trenutaka kasnije stajao je pognut pred prolazom u dvorite s bazenom, buljei u svoje neprijatelje. Jo uvijek su sjedili oko bazena, no sada su poeli pokazivati znakove zle nestrpljivosti. Mogao je uti kako se pirati sve glasnije bude u svom dvoritu, kao i da to obilno prate nerazumljivim psov kama. Napeo je svoje miie i pognuo se u panterski uanj, lagano diui kroz zube. Draguljima ukraeni div ustane, sputajui frulu s usana u tom se trenutku Conan tigrovskim skokom nae meu zabezeknutim crncima. I kao to tigar skae i udara meu svo jim plijenom, tako je i Conan skoio i udario: tri je puta otrica bljesnula prije nego to je itko mogao i ruku dignuti u obrani; tada je odskoio izmeu njih i jurnuo preko tratine. Za njim su ostale leati tri crne prilike, raskoljenih lubanja. No, iako ih je njegovo iznenaujue i neoekivano bjesnilo uhvatilo potpuno nespremne, preivjeli su se prilino brzo pribrali. Kad je protrao kroz zapadni prolaz bili su mu za petama, vratolomnom brzinom noeni na svojim dugim no gama. Unato tome bio je siguran da im moe umai kad to zaeli; no to mu nije bio cilj. Namjeravao ih je navesti na duga ku potjeru, kako bi Sanchi dao vremena da probudi i naorua Zingarance. Opsuje kad uleti dvorite iza zapadnog prolaza. Ovo se dvorite razlikovalo od drugih koje je vidio. Umjesto okruglo, bilo je osmerokuto a prolaz kojim je uao bio je ujedino i jedini ulaz ili izlaz. Okrenuvi se, vidio je da ga prati cijela grupa; neki od njih skupljeni u prolazu, ostali iroko razvijeni u dugom rijetkom redu koji mu se pribliavao. Okrenut licem prema njima, po lako se povlaio prema sjevernom zidu. Red se savije u polu krug, irei se u pokuaju da ga zatvori. Nastavio se kretati unatrake, no sve sporije i sporije, primijeujui da se razmak meu njegovim progoniteljima sve vie i vie iri. Bojali su se da e pokuati jurnuti oko roga polukruga te su produili red kako bi to sprijeili. Promatrao ih je smirenom panjom vuka, a kad je udario bilo je to s iznenadnom razomou groma

132

ravno u sredite polukruga. Crnci s lijeva i desna nisu stigli pomoi svojem drugu koji je Conanu prijeio put te ovaj pade raspoluen do polovine prsne kosti a pirat se nae izvan nji hovog gotovo spojenog prstena. Skupina kod vratnica se pri premi da ga doeka, no Conan ih ne napadane. Sad se okrenuo i gledao svoje lovce bez ikakve vidljive emocije, gotovo bez straha. Ovaj se put nisu rairili u tanku liniju. Nauili su da je smrtonosno razdijelititi se pred tom inkarnacijom grebue, razdirue bjesnoe. Nagurali su se u kompaktnu masu i kre nuli prema njemu bez nepotrebne urbe, odravajui poredak. Conan je znao da se, ako ga ta masa panave kosti i miia dohvati, ovaj sukob moe zavriti na samo jedan nain. Kada ga jednom podvuku pod sebe na dohvat svojih pani i budu u prilici iskoristiti svoju prednost u tjelesnoj teini, nee mu pomoi ni njegovo primitivno divljatvo. Osvrnuo se po zidu i primijetio platformu nalik polici iznad ugla na zapadnom kra ju. Stoje to bilo, nije znao, no posluit e. Poeo se povlaiti prema tom kutu, dok su mu se divovi sve bre i bre pribliavali. Oito su mislili da ga oni sami po tiskuju u taj kut, i Conan nae vremena da promisli o tome kako ga oni vjerojatno smatraju za lana nekog nieg reda, mentalno inferiornog spram njih. Tim bolje. Nita nije toliko opasno koliko potcjenjivati svog protivnika. Sad je bio tek par metara udaljen od zida, a crnci mu se brzo pribliavali s oitom namjerom da ga zarobe u kutu prije nego to shvati svoj poloaj. Grupa na ulazu je sad napustila svoj raspored i hitala da se pridrui svojim drugovima. Divovi su bili napola sagnuti, oiju goruih poput zlatnih vatri pakla, svjetlucavih bijelih zubiju, panavih ruku uzdignutih u ob rani od napada. Od svog su plijena oekivali nagao i nasilan potez, no kad je napokon nastupio uhvatio ih je potpuno ne spremne. Conan je digao ma, zakoraio prema njima, zatim se ok renuo i jurnuo do zida. Trenutanim napinjanjem i oputanjem miia naao se u zraku a prsti se njegove ispruene ruke zakvae za platformu. Istog trenutka zauje se zvuna lomljava kad izboena polica popusti, bacajui pirata nazad u dvorite.

133

Pao je na lea koja bi m u unato svim ilavim miiima pu kla da nije bilo trave da ublai pad, te poput velike make od skoi na noge i okrene se prema svojim neprijateljima. Iz oiju mu nestade bezbrina nesmotrenost. Sada su gorjele arom lomae; griva mu se presijavala, tanke usne izvijale. Situacija se u trenutku izmijenila; iz drske igre u bitku na ivot i smrt, na to Conanova divlja priroda uzvrati svom estinom divljine. Crnci su sada, na trenutak skamenjeni brzinom dogaaja, krenuli prema njemu sa namjerom da ga obore. No u tom tre nutku povik razbije tiinu. Okrenuvi se, divovi su ugledali besprizornu rulju kako ispunjava prolaz. Razbojnici su pijano teturali i nesuvislo psovali; bili su zbunjeni i mamurni, ali su vrsto drali maeve i napredovali gonjeni bijesom ni najma nje ublaenim injenicom da ne shvaaju o emu se ovdje u stvari radi. Dok su crnci zapanjeno buljili, Conan je gromko urliknuo i udario po njima poput britkog groma. Padali su poput zrelog ita pod njegovom otricom, a Zingaranci, voeni dezorijen tiranim bijesom, mamurno dotrae preko dvorita te su se s krvolonom pomamom sruili na svoje divovske dumane. Jo su bili omamljeni; mutnjikavo izranjajui iz oamuenog sna, osjetili su kako ih Sancha panino trese i gura im drke ma eva u ake, nejasno uli kako ih nagovara da neto urade. Nisu razumjeli sve to im je rekla, no vidjevi strance, i krv kako tee sve im postade jasno. Dvorite se u trenutku prometne u bojno polje koje je usko ro sliilo klaonici. Zingaranci su teturali i njihali se, no svoje su maeve koristili snano i efikasno, masno psujui i potpuno neosjetljivi na sve rane osim onih trenutno smrtonosnih. Bro jem su daleko nadmaivali crnce, no ovi su se pokazali doista ilavim protivnicima. Nadvisujui se nad napadaima, divovi su irili razaranje panama i zubima, upajui grkljane, sti snutim akama dijelei udarce koji su drobili lubanje. Izmi jeani i ratrkani u toj tunjavi, pirati nisu bili u mogunosti iskoristiti svoju veu pokretljivost, a mnogi su jo uvijek bili tako otupljeni snom da nisu ni izbjegavali upuene im udarce. Borili su se bijesom divljih zvijeri, previe zaokupljeni prua njem smrti da bije izbjegli. Zvuk sjekuih maeva bio je poput mesarskih sjekira, a vriskovi, urlici i kletve bijahu zagluni.

134

Sancha je, skutrena u prolazu, bila omamljena bukom i e stinom borbe; inilo joj se kao daje sve to jedan vrtloni kaos u kojemu je elik bljeskao i sjekao, ruke bacale, izkeena lica pojavljivala i nestajala, napeta tijela sudarala, odbijala, mije ala i ispreplitala u avoljem plesu ludila. Detalji su i skakali, poput crnih crtarija na krvavoj podlozi. Vidjela je Zingaranskog vojnika kako zaslijepljen velikim otrgnutim komadom skalpa koji mu visi preko oiju usposta vlja ravnoteu na svojim raskoraenim nogama i do balaka zariva svoj ma u crni trbuh. Jasno je ula kako je pirat zaste njao pri udarcu, i vidjela rtvine ukaste oi kako se izokreu u iznenadnoj agoniji praenoj izljevom krvi i iznutrica po zarivenoj otrici. Umirui je crnac golim rukama dohvatio otricu koju je mornar slijepo i tupo povlaio; tada se crna ruka sklopi oko Zingaraneve glave a crno se koljeno brutal nom snagom smjesti posred lea. Glava mu je bila trgnuta unazad pod uasnim kutem, a neto prasne nad bukom bitke, poput lomljenja debele grane. Osvaja baci tijelo svoje rtve na zemlju i kako je to inio neto nalik zraci plave svjetlosti odostraga bljesne preko njegovih ramena s desna na lijevo. Zateturao je, glava mu se odvali unaprijed na prsa a potom, jezivo, na tlo. Sanchi pozli. Guila se i htjela povraati. Neuspjeno je pokuavala pobjei od ovog prizora, no noge je nisu sluale. Niti je mogla zatvoriti oi. U stvari, jo ih je vie rairila. Zgaena, oamuena, muninom obuzeta ipak je osjeala groznu opinjenost koju je uvijek doivljavala pri pogledu na krv. No ova je bitka ipak nadmaila sve to je ikada vidjela u borbi izmeu ljudskih bia u pljakama luka ili pomorskim bit kama. Tada je ugledala Conana. Razdvojen od svojih drugova cijelom masom neprijatelja, Conan je bio umotan u crni val ruku i tijela te oboren na ze mlju. Lako bi ga do smrti izgazili da nije sa sobom povukao jednog od njih i sada ga koristio kao tit ne bi li zatitio svoje tijelo pod crnevim. Grebli su i udarali po Barachancu i navla ili tijelo svojeg batrgajueg druga, no Conanovi su zubi bili oajnikom snagom zariveni u njegov vrat te se pirat i dalje grevito drao svojeg umirueg tita. Navala je Zingaranaca prouzroila da oslabi stiska te Conan odbaci truplo u stranu i

135

ustane, krvlju obliven i uasan. Divovi su se nadvisivali nad njim poput velikih crnih sjena, grabei, mlatei zrak stranim udarcima. No bilo gaje teko pogoditi ili uhvatiti ba kao i raz jarenu panteru, pri svakom je okretu ili bljesku otrice iktala krv. Ve je primio dovoljno rana da ubiju tri obina ovjeka, no njegova je bikovska vitalnost ostala netaknuta. Njegov se bojni pokli izvije nad zbrkom pokolja to zbu njenim ali i bijesnim Zingarancima dade poticaja da jo jae navale, sve dok zvukovi deranja mesa i drobljenja kostiju pod maevima gotovo ne zaglue urlike boli i bijesa. Crnci su se ratrkali i pojurili prema izlazu na to Sancha cikne i skloni im se s puta. Naguravali su se u uskom prolazu dok su im Zingaranci boli i sjekli lea ohrabrujui se povicima. Prolaz je bio potpuno razruen prije nego to su preivjeli probili put i ratrkali se, svatko za sebe. Bitka se pretvorila u potjeru. Preko travnatih dvorita, uz sjajna stubita, preko kosih krovova fantastinih tornjeva, ak i preko irokih vrhova zidova bjeali su divovi, krvarei svakim korakom, nesmiljeno progonjeni kao da su im vukovi za petama. Uhvaeni u stupicu, neki od njih su se okretali na svoje progonitelje i ljudi su ginuli. No, krajnji je rezultat uvi jek bio isti izmrcvareno crno zgreno tijelo na travi, ili ba eno batrgajue i izvijajue sa zida ili krova kule. Sancha se sklonila u dvorite s bazenom, gdje se sklupala, drhtei u uasu. Vani se ulo divlje vikanje, topot stopala na tratini a onda kroz prolaz uleti zacrvenjena crna prilika. Bio je to div koji je oko glave nosio vrpcu optoenu draguljima. Pratio ga je zdepasti progonitelj prema kojemu se crnac ok rene na samome rubu bazena. U svojm je oaju zgrabio ma umiruega mornara i udario Zingaranca sebi neobinim oru jem kad je ovaj bezobzirno nasrnuo na njega. Gusar se sruio razbijene lubanje, no udarac je bio tako nespretno nanesen da se otrica odlomila u ruci posljednjeg preivjelog diva. Zavitlao je drku prema prilikama koje su se nakupile u prolazu i skoio prema bazenu, lica zgrenog u masku mrnje. Conan se probije kroz masu na prolazu i raznese travu pod svojim stopalima u svom bezglavom juriu. No div je rairio ruke a sa usana mu se razlijegne neljud ski krik jedini zvuk koji je ikoji crnac ispustio tokom cijele

136

borbe. Do neba je vritala njegova strana mrnja; bio je to glas iz samih utroba pakla. uvi taj zvuk Zingaranci su za stali i poeli se kolebati. No Conan nije zastao. Neujno i ubi tano nastavio je potiskivati crnu priliku ustoboenu na rubu bazena. U trenutku kad je Conanov okrvavljeni ma bljesnuo u zraku, crnac se okrene i visoko odskoi. U jednom su ga tre nutku vidjeli kako lebdi u zraku iznad bazena; onda se, pra ene zaglunom grmljavinom, zelene vode uzdignu i pohrle prema njemu, obavijajui ga u zelenoj erupciji. Conan zaustavi svoj juri taman na vrijeme da ne padne u bazen, zatim odskoi potiskivajui rukama svoje ljude una zad. Zeleni je bazen sada izgledao poput gejzira, dok se buka pojaavala do zaglunosti, veliki se stup vode uzdizao i uz dizao, cvjetajui na vrhu u ogromnu krunu pjene. Conan je pourivao svoje ljude prema izlazu, tjerajui ih pred sobom, mlatei po njima tupom stranom otrice; grmlja vina vodenog izdanka kao da ih je potpuno omamila. Vidjevi paraliziranu Sanchu kako u razrogaenom uasu zuri u klju ali stup on ispusti urlik koji prodre kroz grmljavinu vode i prene je iz obamrlosti. Ona potri prema njemu, rairenih ruku, te je on uzme pod ruku i istri iz dvorita. U dvoritu koje se otvaralo u vanjski svijet, okupili su se preivjeli: umorni, razdrapani, ranjeni i krvlju umrljani, te su sada stajali glupo zurei u ogromni, nestabilni stup koji se nadnosio sve blie i blie nebeskoj kupoli. Zeleni mu je trup bio ispresjecan bijelim; njegova je pjenovita kruna bila triput ira od podnoja. Iako je prijetio da bi svakoga trenutka mo gao popustiti i pretvoriti se u neobuzdanu bujicu, stup se nastavio uzdizati u nebo. Conanov pogled preleti preko krvave, odrpane gomile, i op suje kad vidi da ih je ostalo tek dvadesetak. U nastupu bijesa on dohvati prvog gusara za vrat te ga tako snano protrese daje krv iz ovjekovih rana popricala svuda naokolo. Gdje su ostali? urlao je u nesretnikovo uho. To su svi! zaurla gusar, nadglaavajui grmljavinu gej zira. Ostale su sve pobili oni crni Nosite se odavde! derao se Conan, gurnuvi ga tako daje ovaj, izgubivi ravnoteu, zateturao prema vanjskom prolazu.

137

Taj e vodoskok popustiti svakog asa Svi emo se utopiti! zavapi jedan od gusara koji je epao prema izlazu. Utopiti, kvragu! vikao je Conan. Pretvorit emo se u komade okamenjene kosti! Izlazite, prokleti bili! Otrao je do vanjskog prolaza, jednim okom motrei zeleni grmei toranj koji se tako strano nadnosio nad njim, a dru gim pazei na bjegunce. Zaslijepljeni krvoeem, borbom i zaglunom bukom, neki su se Zingaranci kretali kao u transu. Conan ih je pourivao jednostavnom metodom. Hvatao je ljenivce za vrat, nasilno ih izguravao kroz prolaz dodajui im poriv sonim udarcem u stranjicu, ukraujui svoje pouri vanje zlobnim komentarima na raun rtvinih predaka. Sancha je pokazivala elju da ostane s njim, no on je odgurnuo njene podatne ruke, slikovito kunui, i ubrzao njeno kretanje dob rim udarcem po njenim stranjim predjelima tako da ona urno preleti preko platoa. Conan nije napustio prolaz dok nije bio siguran da su svi njegovi preivjeli ljudi izili iz zamka i krenuli preko poljane. Tada je ponovo pogledao grmei toranj koji se uzdizao prema nebu nadvisujui kule, a onda i sam pobjegao iz zamka bezi menih uasa. Zingaranci su ve preli rub platoa i bjeali niz padinu. Sancha gaje ekala na sljemenu prvog obronka poslije ruba; tamo je na trenutak zastao i osvrnuo se prema zamku. Izgle dalo je kao da se ogromna zelena stabljika cvijeta bijelih latica njie nad kulama, neba ispunjenog grmljavinom. Tada se, poput ada zeleni, snjeni stup raspadne praen bukom poput razdiranja nebesa, a zidovi i tornjevi nestanu u zagluujuoj bujici. Conan uhvati djevojinu ruku i udari u bijeg. Pred njima su se uzdizali i sputali obronak za obronkom, a iza njih se uo huk rijeke. Pogled preko njegovog napetog ramena po kazivao je iroku zelenu vrpcu koja se uzdizala i sputala kako je prelazila preko obronaka. Bujica se nije niti rairila ni ti rasprila; poput divovske zmije tekla je preko udolina i oblih vrhova. Drala je stalan smjer pratila ih je. Taje spoznaja Conanu podarila jo vie izdrljivosti. San cha se spotakla i pala na koljena, cvilei od oaja i iscrplje

138

nosti. Prihvaajui je, Conan je prebaci preko svog divovskog ramena i nastavi trati. Prsa su mu se nadimala, koljena tre sla; dah mu se u snanim udisajima probijao kroz zube. U trku je teturao. Pred sobom je vidio mornare kako bjee, osna eni uasom koji ih je obuzeo. Odjednom ugleda ocean, i njegov plutajui pogled padne na neoteenu Nitariju. Ljudi su u neredu uskakali u amce. Sancha je pala na dno jednog i tamo slomljeno leala. Conan, iako mu je krv huala u uima i crveno obasjavala svijet u njegovim oima, preuzme veslo zajedno s dahuim mornarima. Iako su im srca pucala od iscrpljenosti, oni svojski navalie veslati prema brodu. Zelena rijeka provali kroz drvee. Ta su stabla pala kao da su posjeena u deblu, a oni djelovi koji su pali u adobojnu bujicu nestadoe. Plima se prelila preko pla e i utjecala u more, bojei valove dubljom, zlokobnijom nijan som zelene. Bezumni, instinktivni strah obuzme gusare tjerajui nji hova bolna tijela i smuene mozgove na jo vee napore; ega su se bojali nisu znali, ali su znali da se u toj jezivoj glatkoj zelenoj vrpci nalazi opasnost i za tijelo i za duu. Conan je znao, i kad je vidio da iroka pruga ulazi u valove i tee kroz vodu prema njima a da ne mijenja oblika ili smjera, on prikupi zadnji atom rezerve snage tako estoko da se veslo prelomilo u njegovim rukama. No njihovi se pramci sudarie s Nitarijinim gredama, te se mornari uspentraju po lancima, ostavljajui amce neka odplutaju. Sancha se uspela na Conanovom irokom ramenu, visei mlitavo poput lea da bi zatim bila nemarno baena na palubu dok je Barachanac preuzimao kromilo, dahui na redbe ostacima svoje posade. Tokom cijelog tog postupka preuzeo je vodstvo bez rijei, a ostali su ga instinktivno pratili. Teturali su poput pijanaca, mehaniki petljajui oko uadi i prstenova. Sidreni je lanac, odmotan, pljusnuo a jedra se razmotala i nadimala pred rastuim vjetrom. Nitarija je podr htavala i tresla se a onda se velianstveno otisnula prema otvorenom moru. Conan se zabuljio prema obali; poput zele nog plamena, pruga je jalovo palucala iz vode, udaljena za duinu vesla od Nitarijine kobilice. Dalje nije napredovala.

139

Od toga kraja pruge, pogled mu je pratio neprekinuti tok palucajueg zelenila preko bijele plae, i preko breuljaka sve dok se nije istopila u plavoj izmaglici. Barachanac se, povrativi dah, nasmijei svojoj zadihanoj posadi. Sancha je stajala pokraj njega, obraza oblivenih hi sterinim suzama. Conanove su kratke hlae visjele u krva vim trakama; pojasa i korica vie nije bilo, njegov je ma, us pravno zariven u palubu pred njim bio i skrhan i skoren crve nilom. Krv se gusto zgruala u njegovoj crnoj grivi a jedno mu je uho bilo napola otrgnuto sa glave. Njegove ruke, noge, prsa i ramena bijahu izgrieni i izgrebeni kao od pantere. No on se smijeio, ustoboen na svojim monim nogama, i okretao kormilom u istom ushienju miine snage. to sada? promuca djevojka. Pljakati mora! on se nasmije. Malobrojna posada a i ta izgriena i izgrebena na komadie, ali moe upravljati brodom a posade se uvijek da nai. Doi amo djevojko i daj mi poljubac. Poljubac? histerino je viknula. Ti misli na poljupce u ovakvom trenutku? Njegov se smijeh prolomi nad kripom i grmljavinom jeda ra, i on je uhvati i podigne na jednu svoju monu ruku i cmokne je sa zvunim uitkom. Mislim na ivot! grmio je. Mrtvi su mrtvi a to je bilo gotovo je! Imam brod i ornu posadu i djevojku ije su usne poput vina, a to je sve to sam ikada traio. Liite svoje rane, sileije, i razbijte mi bure piva. Upravljat ete ovim brodom kako se dosada njime nije upravljalo. Pjevajte i pleite kada prionete na posao, prokleti bili! Doavola otvoreno more! Kre emo prema vodama ije su luke debele, a trgovaki brodovi pretrpani plijenom!

Copyright 1934 by Popular Fiction Publications, Inc.

1 40

a Prodajem inozemne stripove (uglavnom amerike). Za popis i cijenu poaljite potansku marku na adresu: Darko Katelan Obrtniki prolaz 4 41000 Zagreb. a Poeo je izlaziti novi (tematski) asopis: A lternate Worlds. Tekstovi o alternativnim svjetovima (daje Hitler pobijedio, daje Jug dobio bitku kod Gettysburga, da je panjolska Armada osvojila Englesku, itd. ukratko, da se dogodilo drukije). U prvom broju potpuna bibliografija romana i pripovjedaka. U drugom broju analiza Seelowe (njemaka invazija Engleske da se dogodila). Detaljne zemljopisne karte zamiljenih ratnih operacija. Godinja pretplata 10 ili $18 plus potarina za etiri broja, plativo u kunama ako se raspitate na adresu FUTURE u Samoboru. a Uope, ako vas zanima pretplata na inozemne asopise, raspitajte se na adresu FUTURE u Samoboru. n Prodajem slijedee SF knjige: L. Niven-lninjeri prstena, Blodnjak I, Stanislav Lem-Fijasko, Frank Herbert-Boanski car Dine I i II, Frank Herbert- Heretici Dine I i II, Herbert- Kapitol Dina I i II, Frederik Pol - Anali Hiija. Prodajem i asopis Alef br. 22. Adresa: Damir Mrkonji Lj. Posavskog 15 58000 Split

tel. 058/43 857

141

BOOKSHOP
ok knjigoljupci! Evo nas opet ispred jedne m rtvocrte kako to lijepo kae va urednik Krsto. Mrtvocrta je hr vatski izraz za deadline iliti rok do kojega treba predati tekst, danas je nedjelja ujutro, ja za par sati idem na more, a Bojan Izdajnik nestrpljivo eka. Preda mnom stoji nova knjiga Julian May Diamond Mask . Julian May je gospoa u godinama (ro ena 1931.) koja je od 1981 do danas napisala 10 SF i fantasy knjiga od kojih je osam u tzv. Galactic Milieu seriji. Prve etiri knjige su zaokruena cjelina pod naslovom Pliocene Exile Saga u kojem grupa protagonista iz XXII stoljea, svaki iz svojeg raz loga, koristei vremensku anomaliju, odlazi na jednosmjerno putovanje u prolost u doba pliocena. Pliocen je arobno doba, klima, vegetacija, fauna, sve to izgleda idilino dok nai junaci ne sretnu aliene u obliku nasukanih svemirskih brodolomaca i njihovih progonitelja koji svi imaju fanatstine psihike moi. Ljudi podjeljini na nekoliko nezavisnih grupa pripremaju pro tuudar dok ih alieni nastoje porobiti i iskoristiti za svoje potrebe. Ovih dvije tisue strana u etiri romana jedna su od najzrelijih space opera posljednjeg desetljea, vjeta kombinacija hardSFa i psihikih arolija koje daju seriji ugoaj sword and sorcery fantasike dri vam panju gotovo bez predaha (ja sam je pro gutao za dva tjedna). Slijedee dvije knjige objavljane kao jedna pod naslovom Intervention ( Surveillance i Metaconcert) vraaju nas u blisku budunost i ustvari priaju priu koja nam objanjava to se dogodilo kad su svemirci napokon stigli na Zemlju i to su preci junaka iz prve etiri knjige napravili u tre nutku prvog kontakta i kasnije. Ovo je isti SF s intrigantnim liko vima psihiki obdarene porodice Remillard iji su pojedinci suprotstavljeni u odnosu na politiku Zemljana prema svemircima. Treba li dopustiti da Zemlja doe pod patronat Galaktike civilizacije ili treba traiti svoj vlastiti put? Intrige, ubojstva, galaktika politika i alieni sa svojim ciljevima ubrzano se isprepliu vodei k neminovnom sukobu koji bi oito trebao kulmi nirati u trilogiji Galacic Milieu iji je prvi dio Jack the Bodiless . Ljudska vrsta se oito pokazala kao inkubator pojedinaca s psi hikim moima koje nadilaze oekivanja svemiraca. Mali Jack

142

Remillard prvi je Zemljanin koji je snagom uma preao iz tjelesnog u isto psihiko stanje ne bili se suprotstavio opakoj sili koja se naziva Fury i jednog po jednog ubija najjae lanove obitelji. Sada ve SF poprima elemente krimia sa zagonetkom i lovom na tajanstvenog ubojicu, dok u pozadini politiki sukob polako dosie toku vrenja. No pojava fantastino talentirane djevojice koja e postati poznata samo pod imenom Diamond Mask razorit e sve do sada postavljene odnose snaga. Eto to je najkrai sadraj koji vam jasno ne moe doarati svu baroknu rasko avanture iz prve tetralogije ili zaudnost prvog susreta i svu zamenu igru spletki u Intervenciji , kao ni strahovite moi kojima nove generacije Zemljana mjenjaju politike odnose u Galaktikom Miljeu. Aha, prije nego to prijeem na bilo to dalje, kratka info rmacija o dvije knjige koje e se uskoro pojaviti u hrvatskom prijevodu. U zadnjem broju sam ve najavio, a u ovom ete i nai priu Skinerova soba Williama Gibsona. To je ustvari pria na neki nain prolog romana Virtual Light . Gibson ve godinama ne pie kratke prie i nakon trilogije Neuromancer i romana Difference Engine sa Sterlingom gotovo nita nije na pisao. Tek ova kratka priica koja se pojavila prije par godina dala je naslutiti da Gibson ipak neto radi. Skinerova soba ne govori nita o radnji romana ona je sa mo sliica iz ivota Chevette, bjegunke iz neke sumnjive prolo sti koja sada radi kao dostavlja na biciklu u San Francisku. emu dostavljai u San Francisku budunosti? Elektronska pi junaa je ve uzela takvog maha da je jedini siguran nain slanja poruke kurirom. A zaplet knjige pone onog trena kada Chevette jednom potpuno drugaijem dostavljau ukrade naoale sa sli kom virtualne stvarnosti. Paketi je vrijedan, a vlasnici su moni i ljuti i tu poinje tipina Gibsonova jurnjava podsvijetom budu nosti. Detektiv Warbaby je unajmljen da nae Chevette, a u cijelu igru biva upleten bivi policajac Rydell koji detektivu slui kao privatni ofer. Gibsonova proza ovaj je put neto zahtjevnija od one po kojoj ga poznate, njegove metafore i lingo buduno sti su ponekad tako zapletene da ih treba dyaput proitati da bi se iz njih izvukao smisao. No originalnost pristupa i zaista vjeto izabrani likovi njegove odmaknute budunosti koja je upravo

1 43

toliko slina dananjici a opet potpuno razliita, daju Gibsonu pravo na jezine eskapade koje sam jednom usporedio sa vo dopadom nebruenih dijamanata. Roman Virtual Light je prvi Gibsonov roman koji je u tvr dom izdanju doao na listu bestsellera, a ujedno i povratak cyberpunku nakon est dugih godina izbivanja. Knjiga izlazi krajem godine u nakladi Algoritma i prijevodu Gorana Pipe Pavelia koji je preveo sve Gibsonove prie koje ste itali u Siriusu, a ako niste tko vam je kriv. Novi Gibsonov roman Idoru najavljen je za kraj idue godine, a otprilike u isto vrijeme prikazivat e se i film Johnny Podsjetnik . Druga knjiga koju e nakladiti Algoritam a mogu je najaviti, a mogu zato to sam je sam izabrao, je moja mala slabost jo od dana kada je objavljena. Stil Georga R.R. Martina postao mi je blizak od onog dana kad sam stao na zadnjoj strani njegovog prvog romana Dying of the Light (1977.) zastao zauen i zbu njen. Glavni junak (upozorenje!!! ako niste, a namjeravate itati knjigu nemojte dalje jer u vam odati kraj knjige, preskoite pa sus!) poinje dvoboj protiv glavnog negativca, prema starom obiaju oni staju jedan naspram drugog s maevima u rukama. Glavni negativac je iskusan u dvobojima, a na junak je tek po sjetitelj na tom svijetu udnih obiaja. Ma se podie na prvi udarac i tu roman prestaje. ok! to sad? Poput pljeska jedne ruke iz zen tradicije Martin nas ostavlja da sve zamislimo sami. Ali to nije knjiga koju sam htio najaviti. Nakon brojnih pria za koje je dobio Huge i Nebule, od kojih ste mnoge vjeroajtno i itali Martin je 1983. napisao jedan nevjerojatan roman koji bi se mogao opisati kao muziki-horror-nostalgija-krimi. Roman se zove The Armageddon Rag i njegova pria je izuzetna kao to je i Martinov pristup djelu. S koliko on srca pria u ovoj knjizi i koliko opisuje sebe i svoju generaciju uope nije teko prepo znati, kao uostalom ni glavne likove. Ukratko, nakon ritualnog ubojstva biveg menaera davno raspale kult grupe ezdesetih godina po imenu Nazgul (iji je vokalni solist siuni Henry Hobbins zvan Hobit ustrijeljen usred koncerta), novinar under ground rock asopisa Sandy Blair dobije radni zadatak da na pie lanak o bendu. Obilazei Ameriku u potrazi za bivim la novima benda, traei podatke koji bi ukazali na potencijalnog

144

ubojicu menaera, Sandy Blair nailazi svoje stare prijatelje iz ezdesetih godina. Istovremeno kao da su se nadnaravne sile pobrinule da se svi preivjeli lanovi Nazgula ponovo nau zajedno, a pojava klinca koji za sebe tvrdi da je Henry Hobbins samo potvruje da se neto neobino dogaa. Kada samozvani reinkarnirani Hobit uspije otpjevati Nazgulove stare pjesme kao da je u njega uao neki demon poinju pripreme za come back koncert Nazgula . Svi vjeruju da e na koncertu nikad otkriveni ubojica Hobita pucati ponovo. Da li se moe ponovo ubiti mrtvaca, da li Sandy Blair moe na vrijeme otkriti pravog krivca i da li e se ostvariti proroanski stihovi o propasti iz pjesama Nazgula , to ete saznati samo ako proitate ovu kult knjigu u kojoj ima vie one prave povijesti rocka nego u svim enciklopedijama koje ste itali. Eto sad sam rekao svoje, sad mogu dalje. Dan Simmons na javio je treu u seriji Hyperion Endymion koja je ve tako de bela da bi se od nje vjerojatno dale napraviti i dvije knjige, to uostalom nije iskljueno. Simmonsov novi roman Peles Fire je upravo iziao u Americi. Stephen Donaldson je objavio etvrti dio pentalogije Chaos and Order . Nakon tri knjige Donaldsonovog izleta u space operu moe se sa sigurnou rei da je autor ciklusa o Thomasu Covenantu uspio. Prva knjiga (The Real Story) koja je bila sa mo dua novela postavila je osnovne igrae u ovoj trakavici na svoja mjesta. Gnjusni pirat i psihiki bolesnik-sadista Angus Thermopyle ugradi u mozak prelijepe kidnapirane policajke Morn Hyland ilegalni ureaj (ije se samo posjedovanje kanjava smru) kojim moe vladati njom kako eli. Iivljavajui svoje bolesne perverzije na Morn tokom njigovog zajednikog puto vanja do svemirske stanice. Kada stupe na tlo stanice konkurenstki pirat naoiti Nick Succorso na nevjerojatan nain uspije va osloboditi lijepu Mom. Bar tako ljudi priaju, ali to je zapravo istina? U drugoj knjizi sve se okree naglavce. Da li je Mom ne vina rtva, da li je Thermopyle zaista tako gnjusan i koje su nam jere gusara Succorsa? Tek kada ste pomislili da znate istinu, rakurs se mijenja i odjednom postajemo svjedoci irih spletki u kojima su nai protagonisti samo sitne ribe. S treom knjigom stvari postaju jo kompliciranije, a uloge u ovoj space operi se

145

obru, sada se ini da je Termopyle ustvari bio rtva, a kakva je ulogu imala Mom i da li je ona sve znala? Nick sada postaje po troni pijun u igri nadmudrivanja sa genetski virulentnim alienima Amnionima. Ova trojka oko koje se naoko vrti sudbina ovje anstva dok glavni igrai poteu uzice iz pozadine, dovoljno je intrigantno zamiljena da na interes za njih ve nakon prve knjige postane kotaem zamanjakom koji e nas vui do kraja ove pentalogije.

I na kraju umjesto top-liste evo par noviteta koji e se pojaviti do kraja godine. Clive Barkerov novi roman izii e u rujnu i zove se Everville , David Brin ima novu kolekciju pria Otherness , C.J. Cherryh novi roman u Alliance-Union seriji Tripoint , Orson Scott Card novi serijal Mayflower iji se prvi dio zove Lovelock , David Eddings zavrava Tamu li trilogiju sa romanom Hidden City , Anne McCaffrey novi roman o Pernu Dolphins of Pern. Tad Williams u prosincu objavljuje Calibans Hour . toliko za ovaj put i do idueg mjeseca, Neven Antievi

Gajeva T eh 455-155/200 tel./fax: 271-799

1 46

Hi!

W ide s e le ^ io jo f im ported fiction and non-fiction In the heart of downtown Zagreb

ANKETA O FUTURI
Hvala svima koji ste nam poslali odgovor! A vama koji niste, sram vas bilo. Mi se tu znojimo, crnimo da napravimo finu FUTURU, a vi, olienje apatije i indolencije, ba vas briga. Uope, kakva su to vremena nastala? Odgovor nam je po slao tek jedan izmeu sto itatelja FUTURE. Pa hajd sad, kakve koristi od ankete? No dobro. Evo, ovdje su rezultati. Kojugod ste naslovnicu ili pripovjetku izriito, poimence spomenuli kao svia vam se , dadosmo joj + , a onima (izriito, poimence) ne svia mi se, - . Koju pripovjetku nitko nije spomenuo ni ovako ni onako, nita.

3 (Stankovi) 4 (Stankovi) 5 6 7 (iljak)

8 (iljak)

+++++ ++++++ ++++++ ++ +++++++++++ +++++++++++++ +++ ++++++ +++++ +++++++ +++++++ ++++++

9 (Nef) 10 (Idrizbegovi)
11 (iljak) 12 (iljak)

13 14 15 16 17

(Tikulin) (Galeta) (iljak) (Galeta)

Pa, jesmo li to nauili iz vaih odgovora? Svakako!

(F3,4) Od ilustracije oito traite da bude ilustracija a ne

strip. Sloili smo se unaprijed, zato smo i prestali.

147

(F8) U srazu dva robota jasnu pobjedu je odnio manje agresivno mehaniki (F15). Moda je Galetinome pomogao pejsa u pozadini? Ili manje agresivne boje? (F9) Uputa FUTURI: ne volite apstrakcije! (F10) Pomalo iznenauju ova tri glasa protiv. Moda zbog naglaene ne-esefinosti ove, inae vrhunske, ilustracije? (F11) Ovo je zaista najbolje uostalom, osvojilo je SFeru . (F14) Uputa FUTURI: ne valja mijeati anrove i stilove! Komentar godine dao je Sinia K. iz ibenika koji kae da mu Kordejev Hobit (F18 ne rauna se u anketu) izgleda kao Zdravko Tomac.

DOMAE PRIPOVJETKE
Blai Gernhard Harlovi Hudec Jadreji Jambriak Josef K Kovai Lutalac Macan Macan Maurani Simmon iljak iljak Horor abe Kapetanovo zlato Prsten S druge strane struje Izbor Pravi ovjek za posao Kobna partija dure Miran san do odredita Crtei za T-shirts Novi crtei za T-shirts Recept milostive Adelije Neravnotea Svi zloini Johna Tuckera Zavrni ispit SVE DOMAE F14 2 (+) F12 10 (+) F14 5 (+) F7 3 (+) F13 10(+) F14 2 (+) F14 3 (+) F10 4 (+) F13 7 (+) F8 2 (+) F14 1 (+) F6 2 (+) F17 3 (+) F15 5 (+) F7 4 (+) 2 (+) 6 (-) 3 (-) 1 (-) 3 (-) 6 (-) 2 (-) 5(-) 1 (-) 9 (~) 6 (-) 2 (-) 1H 1 (-) 1 (-)

Tu smo takoer saznali par korisnih stvari: Svaka, ali ba svaka pripovjetka svia se bar nekome. Takoer, svaka se bar nekome ne svia... Logina iznimka su, naravno, nevjerojatne abe . Ne volite esejistike tekstove (Blai, Jambriak, Macan) Zabrinjava me a priori animozitet nekih itatelja prema samoj ideji da bi Hrvati mogli osnovati koloniju na nekom plane tu i tamo se ponaati romantino/patriotski. Boemoj, ako su bili u stanju odseliti u ile i na Novi Zeland (i ne zaboraviti stari

1 48

kraj), zato u neko budue vrijeme (kad to postane normalno) ne bi mogli otii u svemir? Nikome nije palo na pamet prigova rati Silverbergu to je idove poslao na Mazel Tov IV... Tome nasuprot stoji miljenje Ante J. (ne znam odakle jer nije dao adresu) i Alana B. iz Varadina koji kau da nema nijedne domae koja im se ne svia. Iz nekoga razloga kod nas ne prolaze dosjetljiva nadriznanstvena objanjenja (Kovai, Dickson, Niven, Asimov...) ak dva glasa u prilog ovoga priuljka ( Milostiva)!? Podrka iz samilosti, ili hofiranje autoru? Oekivao sam vie glasova tvrdoj akciji (Simmon, iljak)... Usput, zgodno je rekao Zoran V. iz B jelovara, cit. shame iljak nije imao jajca da Johna Tuckera smjesti u nae podneblje i Jo jedan pseudonim! Zar se pisci stide svojih djela? Njemu se pridruuje Zdeslav B. iz Splita kojemu nisu po volji, cit. glupi domai pseudonimi .

UVOZNE PRIPOVJETKE
Asteroidna republika kao cjelina Lupeki svijet kao cjelina Abbey Lice kaosa 1979 Anderson Jedrenjak 79 Anderson Kapija leteih ... 79 Anderson Nita ne uspijeva... 70 Anderson Pitanje nadzora 63 Anderson Pitanje poloaja 70 Anderson Pitanje ifre 65 Anderson Que donnrez vous? 63 Asimov Resublimirani tiotimolin 47 Asprin Porez na posao 79 Asprin Uvod u Lupeki svijet 79 Barnett Sluaj s koarom 89 Benford Opet Manassas 88 Bethke/Jennings Smrt majstora... 92 Blish Most 52 Blish Uronjeni svemir 42 Bova Grobnica 92 Bradley Tajna plave zvijezde 79 F9 F16 F17 F9 F11 3 (+) F13 1 (+) F12 5 (+) F15 2 (+) F15 1 (+) F10 3 (+) F10 2 (+) F4 2 (+) F5 F51 (+)4 (-) F14 4 (+) F10 3 (+) F3 1 (+) F14 1 (+) 3 (+) 7(+) 2 (+) 2 (+) 2 (+) 2 (-) 1 (') 1 (-) 1 (') 4 (-) 1 (-) 1 (-) 1 (-) 1 (-) 4 (-)

4 (-) 5(-)

1 49

Brunner Budrys Caidin Carr Cherryh Clarke Clough Daniel DeWees Dick Dickson Dickson Dickson Dickson Dickson Foster Frazier Friesner Fyfe Haldeman Haldeman Harrison Harrison Kornbluth Kuttner Lawson Leinster McHugh McIntyre Maclean Martin Niven Niven ODonnell offutt offutt Panshin Pohl Pratchett

Smrtne presude 79 Rub mora 57 U paklu nema lov. pilota Vi mislite... 69 Krila 89 Igra skrivaa Novi ivot 88 Smrt razuma 92 Myrtis 79 Nudimo vam sjeanja Boini dar 58 1bi mir Igneoloka istraivanja Ispuhani tigar U kostima 66 S ovakvim prijateljima Privjesci U konzervi 88 etnja Mjesecom 52 Braa po krvi 79 Tristogodinjica 76 Konzervirani brod 79 Nasilni ljudi Dio slave 52 Oholi robot 43 Spojeno srce Istraivaki tim 56 Misionarsko dijete 92 0 Magl i Travi i Pijesku 73 Sudarna orbita 56 Put kria i zmaja ovjek od elika... Konvergentni niz 69 Sukob u noi 43 Pijun sjenki 80 Sjenosmuk 79 Sudbina Miltona... Marsijanci 91 Fantastino svjetlo 86

F13 F8 F5 F8 F3 F1 F15 F6 F15 F4 F14 F7 F8 F7 F15 F4 F4 F10 F9 F16 F8 F16 F7 F2 F8 F4 F12 F4 F8 F14 F1 F7 F9 F16 F12 F11 F1 F5 F1-3

3 3 3 2

(+) (+) (+) (+)

1 (-) 1 (-) 1 (-) 1 (-)

2 ()

1 (+)
1 (+)

2 (+) 1 (+) 4 (+) 4 (+) 1 (+) 3 (+) 5 (+) 3 (+) 3 (+) 1 (+) 1 (+) 3 (+) 2 (+) 5 (+) 6 (+) 1 (+) 3 (+) 1 (+) 4 (+) 2 (+) 3 (+) 4 (+) 3 (+) 1 (+) 1 (+)

3 (-)

4 (-)

1 (-) 1 (-) 2 (-)

1 (') 1 (-)

3 (-) 3 (-)

4 (-) 1 (-)

7 (+)

150

Samo vozi, ree ona 92 Russo Saberhagen Mirotvorac Schmitz Vjetice s Karrijesa 49 Svjetlo drugih dana 66 Shaw Shaw Zovite me Blenta Sheckley Poelo je ekanjem Predaja Shepard aman Shirley Silverberg Dibuk s Mazel Tova IV Silverberg Postaja Hawksbill Simak Epilog 73 Sturgeon Buan doca 41 Vjetine Xanadua 56 Sturgeon Twain Kapetan Stormfield 07 van Vogt Crni razara 34 van Vogt Oluja 43 van Vogt Uskrsnue 48 VingeA/inge Torbarev naunik 75 Weinbaum Dolina snova35 Weinbaum Odiseja na Marsu 34 Wolfe Sedam noi u Americi 78

F6 F1 F10 F10 F7 F7 F4 F1 F7 F6 F17 F17 F9 F14 F11 F17 F14 F15 F11 F3

1 (+) 4 (+) 6 (+) 4 (+) 2 (+) i (+) i (+) 4 (+) 3 (+) 2 (+) 2 (+) 4 (+) 2 (-) 8 (+) 5 (+) 2 (+) F2 1 (+) 4 (+) 1 (+)

1 (-) 1 (-) 2 (-) 1 (') 1 (-) 1 (-) 1 (-) 2 (-)

2 (-) 2 (-) 2 () 2 (+) 2 (-) 5 (-)

Ovdje takoer ima par zgodnih naznaka. Kao prvo i najzna ajnije: na stranu to je Pratchettovo FANTASTINO SVJETLO po svemu prvoklasni tekst pa ne udi toliko pozitivnih glasova to je mnogima bilo prvo saznanje da uope postoji takva literatura (kod nas toliko totalno nepoznata da ak nemamo ni svoga naziva za nju: fantasy je strana rije, bajka vie pae priicama za djecu, bajka za odrasle (adult fantasy) zvui nezgrapno.) A danas je fantasy samosvojan anr, potpuno odvojen od science fiction , koji se moe pohvaliti s 400-500 novih romana godinje na engleskom govornom podruju... Takoer je zgodno obratiti panju na godinu iz koje potjee pojedina pripovjetka. U prvih est FUTURA ili su uglavnom potpuno novi naslovi, mnogi iz 1992 novijega u ono vrijeme naprosto nije moglo biti i openito su proli loe. (Barnett, Benford, Bethke, McHugh). Naprotiv, mnogi prastari naslovi (Blish, Dick, Kornbluth, Kuttner, Schmitz, i posebno van Vogt) pravi su favoriti! Skoro da se upitam, kako to da ste uope na stavili kupovati FUTURU...?

151

PRILOZI
astronautika kalendar skriboserpentizam uvodnik 10 (+) 8(+) 3 (+) 8 (+) 2 (-) 1 (-) 3 (-) 2 (-)

Lijepo me je oprao Natko J. iz Zagreba koji mi prigovara da su mi uvodnici sve dui, i puni, cit. izljeva raznjeenosti u smislu SF-fanovi su veliko, zaljubljeno bratstvo, a ja sam njihov Veliki brat A ja mislio da sam simpatian... Pero K. iz Rijeke bi, tovie, iz FUTURE izbacio sve priloge. Tako misli i Marko Z. iz Zagreba kome smeta, kako kae, sva tara . Franjo O. iz Pule ne voli prepucavanja (Prosvjed i Kontrasvjed) i memoare poput Ogoreleva. Zanimljivu ideju je ponudio Tomislav iz Sesveta koji pre dlae neka damo izgovor stranih imena kad se koje prvi put pojavi u tekstu. (Odgovor: to je skoro nemogue jer naprosto ne postoje slova kojima bismo mogli prikazati ispravan izgovor veine engleskih imena na primjer, prezime bive premijerke Thatcher koje ima, redom, onaj th s isplaenim jezikom meu zubima a koji ni izdaleka nije ni t ni z ni f , pa zatim onaj izbeeni, razjapljeni ae koji nikako nije e , pa onda tch koji zapravo nije kao na, i na koncu er koji nije er jer se za pravo uope ne izgovara. Najblie se to prezime moe prikazati kao Ta- a tome se svak ionako sam domisli. Ili, jo gore, kako dati izgovor vrlo estog prezimena Urquhart koje se izgovara, vrlo priblino, neto kao a-k-t zaBoga, to nam nitko ne bi vjerovao...) Ovo je takoer odgovor Igoru M. iz Rijeke. Tomislav . iz Sesveta voli proitati izvatke iz novih knjiga (Mit, Hobit) kako bi vidio kakva je knjiga da ne kupuje maka u vrei. Marijan Z. iz ibenika i jo nekolicina bi htjeli crno/bijele ilustracije uz tekst, a Kreimir P. i Tihomir N. iz akovca hoe da ponavljamo bolje pripovjetke iz Siriusa i Alefa jer su, kako kau, cit. onda jo bili u pelenama . Uope, svi mlai bi htjeli ponavljanje a svi stariji ne bi. I to sad? (Zagrepancima je lako, odu na Remizu ili na Kvatri pa si kupe stare Siriuse. Ali u akovcu ili Poegi nema Remize ni Kvatria pa tamonji esefiari nemaju gdje kupiti stare Siriuse!)

1 52

Konano, Vedran . iz Rijeke bi rado da nainimo A4fotokopije ilustracije s naslovnice (bez naslova FUTURA) i da mu prodamo. Eh, to je skupo (kolor-fotokopije, pa jo poveane!), ali se u principu moe. Javite se, ako to zanima jo nekoga! Lijepi pozdrav, i hvala korespondentima.

BOGDAJ VEI KUP

Toni Matoin, Mandalinskih rtava 6, 59000 ibenik, tel. 059/ 38-418 poziva esefovce neka mu se jave. Vrijeme je da u i beniku proradi klub! Ima li koga u Rijeci, Osijeku, Splitu (javite se Zdeslavu Benzonu! telefon ete nai u F12), Varadinu... tko bi se prihvatio posla da bude inicijator? Usput, u Samoboru se obnavlja GNUS. Pitajte, javit emo pojedinosti.

KALENDAR KONVENCIJA
CONFABULATION (Eastercon ,95). Uskrnji vikend, 14-17. IV 1995. London, Engleska. Info: Skiffy Travel, Slavonska 1, 41430 Samobor. SFERAKON 95. Travanj 1995, Zagreb. Info: SFera. FREICON (najvanija njemaka konvencija). 29-30. IV 1995. Freiburg im Breisgau. Info: FreiCon eV., c/o Thomas Schmidt, Carl-Kistner StraBe 3, 79115 Freiburg i Br., Deutschland, tel. 761*47-527. FRANCON (frankofonska konvencija ,95). 27-30. IV 1995. Maison d,Ailleurs, Yverdon les Bains, vicarska. lanarina SFR 50 do 15. rujna 1994, poslije SFR 75. Info: Francon ,95, c/o Amis de la Maison d,Ailleurs, Case postale 74, CH 1400 Yverdon les Bains, Suisse. INTERSECTION. 53rd World SF&F Convention (WorldCon). 24-28. VIII 1995. Hotel Central, Glasgow, kotska. (To e biti i Eurocon 95.) lanarina do kraja godine 10 (naroiti popust za Hrvatsku!), plativo u Kunama kod zastupnika za Hrvatsku. Info: Skiffy Travel. MILLENIUM (doek novoga tisuljea). 27. XII 1999-2. I 2000. Negdje u sjevernoj Europi. Info: Skiffy Travel.

1 53

Br. Dat. Korisni teret

27. 28. 29. 3.V. 4.V. 9.V. USA 103 SROSS C2 MSTI-2 P91-A (STEP 2) GORIZONT 42 PROGRES M-23 COSMOS 2281

Raketa nosa
ASLV SCOUT G-1 PEGASUS/B-52 SL-XX PROTON SL-04 S0YUZ SL-XX TSIKLON

Raketodrom
Sriharikota WTR Cal. SLC-5 WTR Cal.

Vlasnik
USA Indija USA USA

TITAN 4 CENTAUR ETR Flo. LC-41

30. 19.V. 31. 20.V. 32. 22.V. 33. 25.V.

Tyuratam KazahStan ZND Tyuratam Kazahstan ZND Plesetsk Rusija ZND

USA 103 : Satelit za elektronsko izvianje i prislukivanje. SROSS C 2 : Indijski probni satelit. etvrto lansiranje i drugi uspjeh nove rakete ASLV. MSTI-2 : Satelit za ispitivanje novih tehnologija za orga nizaciju BMDO (Ballistic Missile Defense Organization) to je samo novo ime za DARPA (Defense Agency Research Projects Administration) agenciju koja se bavi vojnim i civilnim pro jektima koji esto granie sa znanstvenom fantastikom. Zadnje lansiranje pomou rakete SCOUT. P91-A (STEP 2) : Vojni satelit za zrakoplovstvo Sjedinjenih Drava lansiran raketom PEGASUS. Prvih desetak kilometara puta u orbitu PEGASUS prevaljuje privren ispod krila bom bardera B-52. Nakon otputanja rakete s bombardera pali se raketni motor te ona sa svojim korisnim teretom nastavlja u orbitu. Zbog pogreke u etvrtom stupnju perigej satelita je neto nii od planiranog. GORIZONT42 : Drugi komunikacijski satelit kojega je Rusija lansirala za ameriku kompaniju Rimsat iz Fort Waynea.

154

PROGRES M -23 : Redovna bespilotna misija opskrbe trojice kozmonauta na orbitalnoj stanici Mir. COSMOS (2281): Lansiranje ovog satelita nije uspjelo zbog problema nastalih tijekom odvajanja treeg stupnja rakete od drugoga stupnja. Satelit je pao negdje u podruju Arktika. Rakete iz serije TSIKLON proizvodi NPO Yuzhnoe iz Ukrajine. akon uspjenog sistematskog snimanja povrine Mjeseca u visokoj rezoluciji (vie od 2 milijuna slika) svemirska sonda Clementine 1 zaputila se prema mjestu susreta s asteroidom Geographos. Na alost, 7. svibnja dolo je, radi kvara na kompjuteru, do aktiviranja motora za odravanje poloaja pa je potroeno gorivo za te motore. Bez tih motora nije mogue usmjeriti sondu tono prema Geographosu tijekom itavog niza kompliciranih manevara izmeu Zemlje i Mjeseca. Taj neuspjeh drugog dijela misije ne umanjuje vanost Clementine. Pod sjetimo se, proteklo je manje od dvije godine od ideje do lansiranja. Cijena cijeloga projekta, ukljuujui raketu i trokove lansiranja, je senzacionalno niskih 180 milijuna dolara (manje od jednog jedinog lansiranja jeftinog Space Shuttlea. itav koristan teret iznosi svega 8 kg! Clem entine najjeftinija i najuspjenija bespilotna misija istraivanja Mjeseca u zadnjih dvadesetak godina. Sonda je razvijena i napravljena u Labora toriju za mornarika istraivanja Sjedinjenih Drava pod pokro viteljstvom BMDO-a bez udjela NASA-e ili JPL-a (Jet Propulsion Laboratory, Pasadena, Kalifornija otac sondi tipa Pioneer, Magellan, Viking, Galileo, Mariner, itd.)

Damir Lozovina

155

V ii

mm

mm m t K r

JMMf '

U Winnipegu, Manitoba, Kanada, na ConAdianu, 52. Svjet skom festivalu SF-a (52nd Worldcon), u subotu, 3. rujna 1944, odrat e se ceremonija Nagrada Hugo za najbolja ostvarenja na polju esefa protekle godine, u kategorijama Roman , Novela (kratki roman), Noveleta (dugaka pripovjetka), Pripovjetka , Ne-Beletristika , Film/TV , Profesionalni urednik , Profesionalni ilustrator , Pojedinana ilustracija , Poluprofesionalni asopis , Fanzin , Fan-pisac , Fanilustrator i John W. Campbell za najboljeg novog pisca esefa. U uem izboru (pet nominiranih) u nekim kategorijama (ako to koga zanima):

ROMAN
Greg Bear: MOVING MARS, (Tor) David Brin: GLORY SEASON (Bantam Spectra) William Gibson: VIRTUAL LIGHT (Bantam Spectra) Nancy Kress: BEGGARS IN SPAIN (Morrow AvoNova) Kim Stanley Robinson: GREEN MARS (Harper Collins, Bantam Spectra)

NOVELA
Jack Cady: The Night We Buried Road Dog (F&SF Magasine o f Fantasy and Science Fiction 1 .93) Harlan Ellison: Mefisto in Onyx (Omni, X.93) Pat Murphy: An American Childhood (Asimov's, IV.93) G. David Nordley: Into the Miranda Rift (Analog, VII.93) Harry Turtledove: Down in the Bottomlands (Analog, 1 .93) Walter Jon Williams: Wall, Stone, Craft (F&SF, X/XI.93)

1 56

NOVELETA
Terry Bisson: The Shadow Knows (Asimovs, IX.93) John Kessel: The Franchise (Asimovs, VIII.93) Nancy Kress: Dancing on Air (Asimovs, VII.93) Charles Sheffield: Georgia on My Mind (Analog, 1.93) Bruce Sterling: Deep Eddy (Asimovs, VIII.93)

PRIPOVJETKA
Terry Bisson: England Underway (Omni, VI1.93) Bridget McKenna: The Good Pup (F&SF, 111.93) Mike Resnick: Mwalimu in the Squared Circle (Asimovs, 111.93) Martha Soukoup: The Story So Far (Full Spectrum 4) Connie Willis: Death on the Nile (Asimovs, 111.93)

FILM
Addams Family Values (Paramount) The Gathering , epizoda Babylona 5 (Warner) Groundhog Day (Columbia) Jurassic Park (Universal) The Nightmare Before Christmas (Touchstone)

1 57

PRETPLATA NA FUTURU, KNJIGE BIBLIOTEKE FUTURA

sve ostalo to bi vas moglo interesirati.

Generalni zastupnik BAKAL d.o.o. u Republici Sloveniji:

KIKI KERAM d .o .o . Litostrojska 2 5 6 1 0 0 0 LJUBLJANA Tel.: 0 6 1 / 5 5 7 - 1 6 2 G a . Katarina M eserko

Arthur C. Clarke "BOJI EKI"

Dobri stari Clarke ponovo je medu nama. Ovoga puta stie iz godine 2110, iz asteroidnog pojasa kod Jupitera, znanstveno utemeljen kao i uvijek.A to je pravi SF, zar ne? A utor trilogija "ODISEJA", "RAMA" i jo pedesetak knjiga prodanih u pedesetak milijuna primjeraka i dalje je za mnoge ljubitelje SF-a veliki Majstor i mag znanstvene fantastike.

r NARUDBENICA----------------------------------------- 1
I IME I PREZIME __________________________________ | ULICA __________________________________________ * POT. BR. I MJESTO______________________________ | naruujem knjigu BOJI fK/Arthura C. Clarka, koju mi | poaljite potom po cijeni od 60,- K plus 8,- K za trokova i slanja. I Narudbenicu poaljite na adresu izdavaa: I | I j i

I IZVORI, 41000 ZAGREB, Trnjanska 47

I Naruiti moete i putem telefona/faxa (041) 61 25 76

I
I

I_______________________________________________________ I

Nakon pomnog prouavanja i dugotrajna vijeanja redakcija FUTURE donijela je slijedei zakljuak glede, u svezi i unato gore prisutnog gospodina: "GREMLINI NE POSTOJE!" Redakcijaa
1 60

UPRAVO IZILO IZ TISKA! FENOMENALNI NASTAVAK "JO JEDNOG KRASNOG MITA". NARUDBENICU POTRAITE NA UNUTARNJIM STRANICAMA VAE FUTURE!