GODINE 1980. I 1984. SIRIUS JE PROGLAEN ZA NAJBOLJI EVROPSKI ASOPIS ZNANSTVENE FANTASTIKE. 1986.

DOBITNIK JE NAGRADE EVROPSKOG SF UDRUENJA A NOSILAC JE I POVELJE SFERA ZA UNAPREENJE DOMAEG SF STVARALATVA.

Urednik: Hrvoje Pri Grafiki urednik: eljko Brneti Recenzenti: Darije oki i iga Leskovek Autor slike s naslovne stranice: Vladimir Vasovi

SADRAJ
Michael Moorcock MORSKI VUKOVI Jack McDevitt ZAGONETNI SIGNALI George R.R. Martin VIKEND U RATNOJ ZONI Roger Zelazny AUTOMAT U CENTRU ZA SRANE BOLESTI Ursula K. LeGuin PRAVILO O IMENIMA Pavel Amnuel GLAS Larry Niven GRANICE Gordan Momilovi POBEDNIK Andrej Flumiani ELEKTRINI SIMULAKRUM 3 18 33 47 54 63 73 86 90

VJESNIKOVA PRESS AGENCIJA

Glavni i odgovorni urednik MILIVOJ PAIEK
Izdava: NIPRO VJESNIK (Predsjednik Poslovodnog odbora Vladimir Slijepevi) OOUR Informativno-revijalna izdanja (direktor Boidar Radman). Predsjedavajui savjeta: dr. Ivan Krtali. Adresa redakcije, izdavaa i tiskare: 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Telefoni 041/526-099, 515-555 i 519-555 Telex 21 121 YU VSK Kolegij redakcije: Berislav Grabunik (grafiki urednik), Marija Jurela (urednik), Pavle Lugari (zamjenik glavnog urednika), Milivoj Paiek, Biserka Pupavac (pomonik glavnog urednika), Tisak NIPRO Vjesnik, OOUR Novinska rotacija i OOUR TM.

Broj 152 sijeanj 1989.

Dragi itaoci,
prvi put vam se obraam u novoj godini i uz najtoplije estitke za ekonomski ledenu budunost elim nam da SIRIUS opstane na dohodovnom nebu naeg izdavatva. Kako emo se snai u novim zakonskim propisima o poduzeima jo je rano procijeniti, a jo je tee rei koliko teke udarce e nam nanijeti inflacija i openito teko stanje publicistikog izdavatva. Naklade padaju, a prvi su na udaru niskotirani magazini koji ne ostvaruju dovoljan dohodak

i nisu ispod zatitnog kiobrana nekog budeta. No, mogu vam obeati da emo sve uiniti da opstanemo, makar i uz teke rtve na uvezu, formatu, broju stranica. Obeavam i da emo i dalje nastojati poboljati SIRIUS i biti svjei, aktualni i zanimljivi, literarno na visokom knjievnom nivou. Obeavam i poskupljenje svakog kvartala jer u tim intervalima sve poskupi oko sto posto. Boinonovogodinji praznici su iza nas (zbog njih i ovaj broj SIRIUSA kasni na kioske), trgovi i ulice ba nisu bili raskono ukraeni i osvijetljeni, slavilo se skromno, razmiljajui o budunosti, ali ne znansivenofantastinoj, nego suho realnoj. Sigurno ste se za to vrijeme ueljeli novog SF-tiva, pa vam za prvi ovogodinji broj dajemo vei broj pria. Na prvom je mjestu nepravino zapostavljeni velikan Moorcock kojem je ovo prvo pojavljivanje u SIRIUSU, i to jednom neobinom, kompjuterskoekolokom priom. Williams je, po obiaju, estok; Niven je otkaen u svom kavanskom serijalu; Martin neuobiajeno nelirian, ali standardno ispsihologiziran;

McDevitt moda suvie klasian, rekao bih kembelovski usmjeren. Izdvajam Ursulinu priu, koja je fantasy, ali to ne znai da emo objavljivati taj anr, nego da dopunjavamo trilogiju o Zemljomorju, kojoj ova pria, na neki nain, pripada. Moji favoriti u glasanju su Zelazny, i, neete mi vjerovati, Amnuel, Pavel Rafaelovi Amnuel, sovjetski astrofiziar, roen 1944, koji se pored znanosti bavi i pisanjem. Istiem i dvije izvrsne domae prie, sasvim ravne inozemnim. Vjerujem i elim da Fran Oliver izazove polemike oko ocjenjivanja prologodinjih domaih pria. Osobno se ne slaem u svemu s njegovom kritikom, a vi? Bob Shaw je postao iva legenda svojim ozbiljnim (ha-ha) znanstvenim govorima koje dri na konvencijama. Uvjeren sam da ete i vi uivati u njegovim kvaziznanslvenim razmiljanjima. Tu su i drugi tekstovi, ilustracije, prilozi SIRIUS je u novu godinu stupio neumanjena sjaja to dokazuju stotine vaih estitki iz svih krajeva. Hvala svima i.... do itanja va urednik Hrvoje Pri

Michael Moorcock

Morski vukovi
Va kompjuter treba vas

ADA nam na pamet da bismo, dok govorimo vi trebate svoj kompjuter, eljeli naglasiti jo neto jednako vano: Va kompjuter treba vas. Vidite, bez vas, va kompjuter nije nita. U stvari, ljudi poput vas su od kompjutera napravili ono to je danas. Ljudi poput vas su naveli svoj kompjuter da radi neke prilino uzbudljive stvari. Na primjer, da im pomogne da se odre na vrhu prodajnih lista. Ili da isplaniraju most. Ili da dre na oku sve dijelove to idu u divovski helikopter. Da bi radio takve stvari, va kompjuter treba malo pomoi. Treba vas, da stupite u vru vezu s njim. Tako da ga moete upotrijebiti da vam pomogne napraviti vie od pukog platnog spiska i voenja faktura. A on treba i terminale. Terminali vam omoguavaju da brzo unesete i izvuete informacije iz svog kompjutera. Omoguavaju vam da se pribliite svom kompjuteru. Makar bili kilometrima daleko... Meutim, terminali nisu nita ukoliko se neto ne dogodi izmeu vas i vaeg kompjutera. Ukoliko vi ne stupite u vezu s vaim kompjuterom. Vi trebate svoj kompjuter. Va kompjuter treba vas. UPOZNAJTE SVOJ POSAO. UPOZNAJTE SVOJ KOMPJUTER. I.B.M. 1 Trei, kezei se, imitirajui pokrete sisavaca to su milili oko njega, Jerry Cornelius izvue se iz menaerije My Laia, udovine turistike atrakcije ove sezone, i digne svoj kamov Ka-15 u zrak, preleti preko vrhova visokih hotela i tvornica biuterije, u daljinu; daleko, do visoke privatnosti bangkokkog hotela Maxwell gdje je, daui, smrznuo udove u kutevima sna. Stav je, nakon svega, stav 2 Na Jerryju je bila uniforma ozloglaene Brigade svetog Basila. Ovi bijelo-kozaki plaenici, s bazom u Osaki, nedavno su preli s kineske na ameriku stranu; maloduan pokret; kompromis. No, uniforma je blijedouta, zlatna i ukastosmea odbacila u stranu veinu drugih razloga. U meuvremenu su revolucionarne trupe nastavile marirati na velike automatizirane tvornice u Angkor Watu i Anuradhapuri. Sve e biti gotovo

do festivala Drakupolua. Proe tjedan. Jerry je nastavio spavati, njegov dobro skrojeni sako i jahae hlae nezguvani, jer on se nije mekoljio, i disanje mu je bilo minimalno, a nije se ni znojio. REM snovi su bili potpuno odsutni; 3 Rat je zavrio potpunom pobjedom tvornica. Dezerteri su se vratili u Simlu i Ulan Bator. Jerry se probudio i sluao novosti na Radio Thaiju. Namrti se. Trebalo je odrati finu ravnoteu izmeu ovjeka i stroja, jednako kao i izmeu ovjeka i ovjeka, mukarca i ene, ovjeka i okolia. Bilo je dobro koliko i loe. On sa aljenjem skine uniformu. Nije bio siguran da ba eljno iekuje civilstvo. 4 Geste sukoba odravaju mir. Nasljednici Tompiona i Babbagea igrali su se nepouzdanim strojevima, dok su se njihovi neprijatelji zabavljali nemoguim raspravama to su razmatrale mogunost da elektronska sprava za raunanje ne moe posjedovali 'duu'. Stare prepirke su potliranjivale same sebe: razrijeene su u drevnoj formuli ratovanja. 5 Kad je Jerry stigao u Phnom Penh, ulice su bile pune ukrasnih zastavica. Na rikama, biciklima i tramvajima, visili su papirni barjaci, plamenci i plakati. Centralna zgrada za Informacije drhtala je od jarkog plamena. Tvornice su pobijedile, no, drugi su patili za njih. Onako je kako treba biti, pomisli Jerry. On raspoloeno zajai naputeni royal albert, crni muki bicikl britanske proizvodnje i poveze se uz povorku, izbjegavajui olupine registarskih kasa i strojeva za zbrajanje, koji su tog jutra zafrljaeni iz trgovina i ureda, krenuvi prema predgrau gdje je njegov bungalov udomljavao jedan leo VII, kompjuter s kriogenskim skladitenjem, to ga je on, prije rata, programirao za redovnike iz novog hrama na Kas Rongu. Meutim, antireligiozne pobune nisu bile upravljene samo na strojeve. Samostan je bio na brzinu rasputen od strane vlasti, u nadi da e ta mjera spasili novo istraivako krilo bolnice Tajnog srca u Chanthaburi. Nije spasi1la. Jerry ude u bungalov i zadre. Temperatura je bila skoro na nuli. On odgurne elina klizna vrata unutranje sobe. Kompjuter je svjetlucao pod debelom prevlakom leda. Da li se entropija ponovo uvlai? Dignuvi kragnu svog crnog sakoa, od ispita ulaze napajanja. Neto je preopteretilo leo VII. Jerry onjui otri zrak. Problem od kardinalne vanosti. Trzne usnama. Vrijeme je da se kree. Zastane prouavajui kompjuter. Drhtao je pod svojom oplatom od leda. On ode do zida i izvadi rukavice od jaree koe iz depa. Navue ih, pritisne dugme UNITENJE, meutim, ono se nije micalo. Bilo je vrsto zamrznuto. Jerry posegne u sako i izvue pitolj-igliar. Drkom zatjera dugme do kraja. Napustio je kompjutersku sobu. U dnevnoj je sobi led stvorio ornamente na zidovima i prozorima, zavoje i crte to su sricali jednadbe od sumnjive vanosti. Malo ui mu se popne u grlo. Svi su znakovi pokazivali na zapad. Otiao je do garae pokraj bungalova, iskotrljao svoj veliki motor

BMW 750 na stazu i kliznuo lako i divlje niz betonsku cestu prema dungli. uto sunce. Plavo nebo. Zelena stabla. Majmuni vrite. Zut alors! Pariki Maxim kupuje svoju ribu od stroja. Dio razloga to je riba kod Maxima tako legendarna jest to to je tako svjea. Svjea iz General Electric opreme za obradu podataka. Kad francuski ribar istovari svoj ulov u luci Sete, jedinstveni sistem za sakupljanje podataka i njihovo izlaganje preuzima... Napredak je na najvaniji proizvod. 8 Glasni vrisak. 9 Dnjepar je tekao polako, njegove blatne vode su se pjenile na vjetru. Na smeoj zemlji neto je snijega preostalo. Veliko nebo bilo je nisko i sivo iznad stepe. Za malo drveno pristanite bio je privezan izrezbareni ribarski amac, smotanog jedra. Na pristanitu su stajala tri Kozaka. Imali su dugake brkove, puili velike lule, nosili velike krznene kape nakrivljene na obrijanim glavama. Teke burke su im omotavale krupna tijela, a nosili su vreaste hlae od plave ili zelene svile, izme od crvenog ili utog marokena. Na bokovima su im bile sablje, puke na leima. Promatrali su kako konjanik galopira do njih na upavom, nepotkovanom poniju. Jaha je imao remenike municije prekriene na grudima, M-60 na leima. Bio je obuen u uniformu Razina, 11. konjikog Donskih Kozaka, a nosio je atamanski barjak od konjske dlake. Bio je mlad, dugake blijede kose i otrih plavih oiju. Zaustavio je konja klizei i salutirao trojici mukaraca iji su izrazi lica ostali nepromijenjeni. Kozaci zaporokog sea, pozdravi od vae brae s Dona, Jaika i Kukana. Progovorio je jakim ukrajinskim naglaskom, zabivi barjak u tvrdu zemlju. Najblii Zaporoac prui ruku i podigne vreu to mu je leala kraj nogu. Sea nema vie ree on. Mi i ovo je sve to je ostalo. Velika horda je dola prije etiri dana sa istoka. On preokrene vreu i isprazni je. Jerry sjae i zabulji se u zbirku malih metalnih zupanika, tranzistora i traka. Krug je mrtav. Suze se pojave u tvrdim, sivim oima vodeeg Zaporoca. Kan vlada. Ovo je kraj naih drevnih sloboda. Jerry se vrati na konja i odjae. Ostavio je barjak od konjske dlake da se vijori na vjetru. Ostavio je Kozake da jecaju. Ostavio je obalu blatnjavog Dnjepra i uputio se preko stepe, jaui ponovo na jug, prema Crnom moru. 10 Antropomorfno stanovite: 7

Lovac na bubice Niti jedan kompjuter ne unitava programske bubice kao RCA Octoputer. Poveava efikasnost programiranja do 40 posto. Programiranje je ve jedna treina kompjuterskih trokova, a raste bre nego ijedan drugi troak u toj industriji. Puno tog novca pojedu bubice... 11 Lutao je travnim stazama izmeu prastarih ruevina. Svugdje je bilo smea. Slomljeni kolutovi za trake su se drobili ispod njegovih izama, ispisi mu se pleli u noge; bio je prisiljen zaobilaziti svinute integratorske ormarie. Nekoliko tehniara obuenih u bijelo pokuavalo je poistiti nered, odvui rastrgana tijela. Ignorirali su Jerryja, koji proe pred njih i jo jednom nestane u dungli. U ruci je drao iljak za led. Jedan od tehniara pokae palcem kad je Jerry nestao. Asesino... ree. Jerryju je bilo drago otii iz Villahermose. 12 Jerry je istio toplinac u svojoj kolibi kad je blijedi mladi uao, zatvorio tanka vrata i zadrhtao. Vani se dungla promekoljila. Jerry vrati ipku, krpu i ulje u njihovu kutiju i paljivo spusti poklopac. Mladi je bio obuen u smee tropsko odijelo s mrljama o znoja ispod ruku i na preponama. Primijetio je tri oruja u kutiji: igliar, toplinac, vibrapitolj. Stresao se. Jerry kimne i navue svoju crnu konu norfolk jaknu. Iz sara frye izama izvue ruiaste levi's zvonarice i izgladi ih vrhovima prstiju, promatrajui mladia zabavljenim, udljivim oima. Jedan Aeroflotov VC-10 poe prilaziti oblinjem Mowming aerodomu. Prozori resko zavibriraju. Osjeaj jedinstva poznat Drevnima, mladi neodreeno zamahne rukama u svim smjerovima, konano nam je na dohvatu. Jerry protrlja nos svojom kutijom. Oprostite, gospodine Cornelius, ja sam, naravno, Cyril Tome. Osmjeh ispriavajueg pokroviteljstva. Kakva je mora ovaj svijet. Ali, plima se mijenja... Jerry pone ivahno etkati svoju finu plavu kosu, namjetajui je po ramenima. Nisam vas oekivao, gospodine Tome. Ostavio sam poruku. U Kijevu. Nisam skuio. Mislite da je niste primili? Ako vam je drae. Gospodine Cornelius, iz prianja jednog zajednikog poznanika razabrao sam da slino razmiljamo. Znanost je samo sofisticiraniji oblik praznovjerja. Zar niste to rekli? Tako mi je reeno. Tko je taj poznanik? Malcolm. On podigne obrve. Beesley? Meutim, zar se ne slaete da smo, umjesto starih vrstih uvjerenja, ukorjenjenih u vrhovnu stvarnost postojanja, prebacili nau vjeru na znanost, objanjenje za sve to ne objanjava nita, sve fragmentiraniju sliku stvarnosti koja postaje sve nerealnija... Kako je biskup Beesley? Nastavlja bobru najbolje to moe. Vrlo je umoran. Stvarno jest.

 Onda, zar se ne slaete... To je pitanje stava, gospodine Tome. Jerry ode do umivaonika i uzme karton vedskog mlijeka, pa ulije pola tanjuria za poluodraslu crnobijelu maku to se sada trljala uz njegovu, u kou obuenu, nogu. Ipak, ne treba nam emocionalni odaziv, znate, da obavljamo posao. Nisam siguran... Tko jest, gospodine Tome? Siguran sam... Prirodno. Tome pone koraati po kolibi. Ti strojevi. Oni su neljudski. Meutim, do sada su samo rubovi taknuti. Jerry ponovo sjedne na krevet, otvarajui svoju kutiju za pitolje. Pone sastavljati vibrapitolj, ubacivi uz kljocaj pogonsku jedinicu na mjesto. Tome pogleda, gnuajui se. Pretpostavljam da se ovjek mora boriti vatrom protiv vatre. Jerry proaka zube noktom na palcu, namrtena ela. Nije gledao Tomea. Kakav je obrazac? promrmlja, milujui maku. Zar postoji obrazac u anarhiji? Najii od svih, rekao bih. Jerry ubaci vibrapitolj u ramenu futrolu. Poslije svega, u leu VIII, sve su stvari mogue. Stroj je... ... stroj je stroj. Jerry se nevoljko nasmijei. Ne razumijem vas. To je ono ega sam se plaio. Plaio? Strah, gospodine Tome. Mislim da emo vas moda morati uknjiiti. Ali, mislio sam da ste na mojoj strani. Naravno da jesam. I njihovoj strani. I svim drugim stranama. Naravno da jesam! Ali, zar niste vi pokrenuli pobune protiv strojeva u Yokohami? Kad sam ja bio tamo? Tome pone plakati. Jerry protrlja lice u nedoumici. Bilo je puno toga. Tome jurne prema vratima. Poeo je vritati. Neki zvjerski instinkt u Jerryju odgovori na pokret i zvuk. Njegov vibrapitolj izleti iz futrole i usmjeri se na Tomea dok se blijedi mladi petljao s kvakom. Tomeovi zubi ponu cvokotati. Slomio se. Skoro sasvim bezuman, Jerry padne na krevet, lude mu se oi zabulje u strop. Konano se ohlade. Jerry napusti kolibu i ponovo udari kroz dunglu. Imao je silan osjeaj dj vua. 13 Mehanistiko stanovite: Horace je Oornblowerov jedinstveni novi kompjuterski sistem. A ono to radi s potvrivanjem je Hornblowerov ekskluzivni... Samo Horace ispisuje potpuno potvrivanje u sekundama

14 Jerry je bio izgubljen i u depresiji. Zahvaljujui Tomeu, Beesleyju i srodnim im duama, udovini proces rasipanja se odvijao. Teturao je kroz dunglu, a na sigurnoj ga je udaljenosti slijedio oblak crvenoplavih makaa. Izvikivali su fraze koje nije mogao sasvim prepoznati. Izgledali su zlobno, trijumfalno. ovjek obuen u tropsku uniformu podoficira Indijske armije izroni iza jednog drveta. Njegove male oi bile su skoro isto toliko zbunjene koliko i Jerryjeve. Doite sa mnom, gospodine. Ja u pomoi. Na trenutak se Jerry spremi slijediti ovjeka, onda odmahne glavom. Ne, hvala vam, kaplare Powell, nai u svoj vlastiti put. Prekasno je za to, gospodine Cornelius. Svejedno... Ova dungla je puna domorodaca. Jerry nacilja hitac na podoficira, no, mali ovjek otapka u umu i nestane. Nekoliko malih krznatih sisavaca izvue se na otvoreno, mirkajui crvenim oima na izravnoj sunce vsj svjetlosti. Sitni su im palci bili odvojeni od ostalih prstiju. Jerry se dobrohotno nasmijei. Oko njega je lie mezozoika aptalo na novom, toplom vjetru. 15 Stigao je do mora. Stajao je na utoj obali i gledao preko ravne, plave vode. Kolebljivo je stao kad su mu izme utonule u pijesak. More ga je plailo. Uvue ruku u sako i opipa drku pitolja. Bijela se jahta sidrila oko etvrt milje daleko. Uskoro zauje zvuk motornog amca koji je jurio prema njemu kroz obalne valove. Prepoznao je jahtu Teddy Bear. Imala je nekoliko vlasnika, niti jednog naroito prijateljski raspoloenog. Okrenuo se da pobjegne no, bio je preslab. Pao je. Mornari iskoe iz amaca i uvuku ga u njega. Ne brini, sine ree jedan od njih. Brzo e se vratiti u domovinu. Jadno kopile. Jerry zacvili. Uskoro e igrati brag za njegovu opremu. Zbog grijeha koje ste poinili pred bogom, odvee vas kao robove u Babilon Nabukodnozor, kralj Babilonaca. Baruch 6:2. Zalio je sebe samog. Stvarno je unitio ovu malu scenu. 16 Trebate poboljati usluivanje kupaca? Prodavaku produktivnost? Va odgovor je Computoneov prijenosni kompjuterski terminal, najbistrija aktovka na svijetu. Teka je samo 8 3/4 funte, a kota pukih 20 dolara mjeseno. Preko telefona u kupevom domu ili uredu, va prodava moe komunicirati izravno s kompjuterom, unijeti naredbe i primiti odgovore na upite za nekoliko sekundi. Terminal pretvara vaeg prodavaa u ekipu strunjaka koji u prodaju donose ogromnu memoriju kompjutera i njegovu sposobnost da probleme rijei trenutno i tono. COMPUTONE SYSTEMS INC. kompanija koja je stavila kompjuter u aktovku. 17 Jerryja su izbacili pored taba Vremenskog centra Ladbroke Grove. Ustao je, naao prednja vrata, pokuao ih otvoriti. Vrata su bila vrsto zamrznuta. Leo VIII je rairio svoju kriogensku dareljivost kroz tvravu. Jerry uzdahne i nasloni se na cigleni zid. Iznad njegove glave netko je

bio napisao novi slogan jarkom naranastom bojom: NEEMO PAPIZAM Samo mu je dvoje ljudi sada moglo pomoi, a ni jedan nije osjeao neku naroitu suut prema njemu. Da li mu neto smjetaju? Hans Smith iz Hampsteada, posljednji od ljeviarskih intelektualaca, prireivao je zabavu na koju Jerry nije bio pozvan. Zbog svog zanimanja za statistike meurasnih brakova u Vijetnamu u periodu 1969/70, Hans Smith nije uo za rat. Malo je znakova rata bilo na Parliament Hillu. Kasno jedne noi vidio je debelog, dugokosog mukarca u odijelu od tvida, kako mokri na jedno drvo. Mukarac se okrenuo, izlaui se Smithu, kezei se i cerei. Isto tako je bilo nekih problema s njegovom smith-coronom. Meutim, inilo se da ti incidenti nisu meusobno povezani. Proelav, bradat, s trbuiem i vrlo paljiv, Hans Smith je kodificirao i sistematizirao svoj seksualni ivot (brani, vanbrani i meubrani) do toke gdje je najvei dio neugode i uitka bio iskljuen. Zena mu je arhivirala ljubavna pisma i tipkala mu odgovore, i drala njegovu biblioteku pornografije i seksualnih prirunika, u spavaoj sobi, u strogom abecednom redu. Umjesto uitka, Smith je dobijao ono to je on nazivao zdravim odtereenjem. Sam seksualni in promoviran je u istu kategoriju kao i uspjena operacija za ozbiljnu zaepljenost. Uznemiren Neugodnim, Smith je pripadao velikom broj institucija posveenih njegovom istrebljivanju. ivio je glatkim postojanjem. Jerry otvori prednja vrata jednim od kljueva iz svoje opreme i poe uz stepenice. Negdje su The Chants pjevali Napredak. Zakasnio je na zabavu. Veina preostalih gostiju se pridruila svojim liberalnim domainima u spavaoj sobi, no, Smith, obuen u crvenozlatni kimono, koji je jako naglaavao blijedu opscenost njegova tijela, doao je na kucanje do vrata, steui vibrator u tankoj aci. Prepoznao je Jerryja i nasmijeio se kroz svoje mrtenje. Zao mi je, bah, ali... Meutim, Jerryjev je posao bio hitan, i to s jednim drugim gostom. Da li bih mogao samo jednu rije s Beesleyjem, to mislite? Nisam siguran da je... Jerry izvue svoj toplinac. Nema potrebe da se bude neotesan. Smith se povue u spavau sobu. Nevidljivo sredovjeno meso inilo je udne, suhe zvukove. Biskupe. Netko vas eli vidjeti... Poigravao se svojom jareom bradicom. Kukanje gospoe Hansa Smitha: O, ne, Hans. Reci im da odsviraju. Smith izvede jedan od svojih uvjebanih osmijeha: To je Cornelius, makice. Rekao si da nikad nee pozvati... Nisam ljubavi... Gol, osim dokoljenica i mitre, tusti lik biskupa Beesleyja pojavi se iza Hansa Smitha. Sto je? Religijska stvar, biskupe. Ah, u tom sluaju. Biskup skupi svoju odjeu u sveanj i zakorai van. I, gospodine Cornelius? Kriogenici lea VII. ini se da pokuavaju konvertirati. Ne mogu razumjeti. Zamrzavaju se. Dobri boe! Odmah u doi. Potrebno je ienje, ha? Egzorcizam? Jerryjeva slutnja bila je dobra. Biskup ga je oekivao.

 Vi ete to znati bolje nego ja, biskupe. Da, da. Biskup prijateljski potape Jerryja po ramenu. Eto, govno je sigurno uletjelo u ventilator ree Jerry. Namigne Smithu dok je odlazio. Vrlo mi je drago da si me pozvao, dragi deko. Biskup Beesley uskoi u svoje hlae, liui usne. Bolje kasno nego nikada, ha? Jerry zadre. To je sada vaa beba. Morao je posjetiti jo jednog starog prijatelja. 19 Jedan okomito, osam slova, Luckasti, vjernoj do smrti ... Jerry slegne ramenima i odloi novine. Stigli su. Potape pilota po ramenu. Spustimo se, Byrone. Dok se teretni sikorsky drhtei sputao prema zemlji, Jerry je imao odlian pogled na ruevine na kopnu. Sve to je ostalo od zamka bili su travom obrasli zidovi, stopu-dvije visoki, slini iz ove perspektive, pojednostavljenom spoju oznaenom kamenjem poruka vanzemaljskom astronomu. Arheolozi su ponovo radili u Tintangelu. Iza kopna je tutnjilo nefritno more, ispirui ebansku obalu. Sikorsky je na trenutak lebdio nad oceanom, prije nego je jurnuo unatrag i smirio se blizu Mjesta iskopavanja B, samostana. Obuen u icom obrubljeni diane logan crni samtni eir, teki smei dannimac samtni kaput, tamno naranaste hlae iz Portugala i skoro crne frye izme, Jerry iskoi iz sikorskog, proe preko tratine i sjedne na zid da bi promatrao kako helikopter uzlijee. Otkopa kaput i otkrije utu samtenu sachs koulju i crnoutu linn stuart earpu koju je nosio umjesto kravate. Osjeao se lagano u svojoj opremi, no, jo uvijek ga je neto smetalo. Na vruem zimskom suncu poskakivao je po putu koji je vodio do Instituta za kompjuterska istraivanaja serije geodetskih kupola, obojenih jarkim bojama. Znaenje je znaenje pjevao je znaenje je znaenje. Ovih dana nije bio sasvim svoj. Kod vrata se glupavo osmjehne straaru i pokae svoju propusnicu. Mahnuli su mu da proe. Institut je bio privatno poduzee. Crveni pokretni plonik ga odvede do glavne administracijske zgrade, a kromirana vrata se otvore da ga propuste. Stajao je u predvorju pokrivenom bijelim ploicama. Gospodine Cornelius? Kroz plava vrata oznaena s DIREKTOR izae gospoica Brunner, kestenjaste kose skupljene u punu, ukoeno joj tijelo obueno u saint laurent kostim od tvida. Ona prui svoje dugake prste prema njemu. On ih zgrabi. I, kakvo je vae zanimanje za nae malo poduzee, gospodine C? Sad ga je vodila u svoj prohladni ured. Mislite nam pomoi? Prouavala je rezervoar pun malih arana. Nisam siguran da znam tonu prirodu vaih istraivanja. Jerry letimino pogleda naokolo po prepunim pepeljarama. Ona slegne ramenima. Uobiajene stvari. Ovo i ono. Trenutano provjeravamo analogije, veinom funkcije prednjeg dijela mozga. Zauujue je koliko je ljudski mozak slian nekim naim sloenijim strojevima. Mogu nas nauiti dosta o ljudima. Klipanii. On pogleda grafikone i tabele na zidovima. Vidim to mislite. Protrlja umorno oko i lecne se. Imao je jemenac na njemu. Sve je to vrlo precizno ree ona.

Jerry uzdahne. Zar ne znaju da se ratuje? 20 Slatke male stvarice ree gospoica Brunner. Njene. Samo najbolje ide u nae strojeve. Jerrv promotri tekuu vrpcu, aluminijske posude na vrpci, mozgove u posudama. Ne osjeaju nita ree ona danas se sve radi elektronikom. Jerry je promatrao kako baterijski mozgovi poput ostriga uklizavaju u drijela skladinih registara. Pokuat ete to, je li? To radi u oba smjera ree ona, branei se. Mogu se kladiti da radi. Gospoica Brunner se njeno nasmijei. Krasno je integrirano. Sve automatski. ak su i pentagrami na struju. To nije religija ree Jerry to je krvavo arobnjatvo. Nikad nisam tvrdila da sam savrena, gospodine Cornelius. Osim toga, usporeeni s mojim metodama, ogranieni procesi ortodoksnih... Izluivala si cijeli krvavi sistem, ti blesasta kuko! Ti i ono kopile Beesley. Mislio sam da postoje samo dva pola. A cijelo vrijeme... Loe ste se zabavljali, zar ne? Vi krvavi puritanci... Jerry napui usne. Znala je kako da ga pogodi. 21 Kad se vratio u Ludbroke Grove, naao je otvorena vrata. Unutra je bilo za smrznuti se. Biskupe Beesley? Glas mu je odjekivao kroz mrane prolaze. Hladnoa mu je prodrla do kostiju. Beesley? Vrijeme je jurilo. Moda mu ptotunapad nije uspio. Naao je Beesleyja u biblioteci. Biskup nikada nije doao do kompjutera. Njegovo okruglo, mlohavo lice tuno je virilo iz bloka leda to ga je okruivao. Jerry izvue toplinac i otopi ga. Beesley zagroke i sjedne. Pretpostavljam da je to bila ala. Sumnjivog ukusa... Zao mi je to ste imali neprilika... Da li je to sve...? Da. Moram priznati da sam bio oajan, no, to je sada gotovo, onoliko koliko je vrijedilo. Ti izdajniko malo govno. Mislio sam da si se istinski pokajao. Jerry je ponovo bio okinut. Oi su mu sada sjajile tamno crveno, a usne se podigle sa otrih zubi. Tijelo mu je zrailo takvom toplinom da se zrak oko njega puio. Mahne pitoljem. Hoemo li pouriti u kompjutersku sobu? Beesley je rogoborio, ali je teturao naprijed dok nisu stali ispred sleenog lea VII. Kakva je svrha mog prisustva ovdje blebetao je Beesley kad su tvoje tvrdnje, ili njegove, oito bile neiskrene? Logika se promijenila. Jerryjeve se nosnice raire. Umjesto toga imamo jedno rtvovanje. Jerry pomisli da je namirisao vlano jesenje lie u zraku. Reao je i kikotao se i tjerao Beesleyja prema odgovarajuem ulazu. Svetogre! zavijao je ovaj. Svetost! ciniki se smijuljio Jerry. Onda frye izmom udari Beesleyja u stranjicu. Sveenik zavie,

zagrglja i nestane u stroju. Zauje se zvuk sisanja, predenje i skoro istog trena led se pone otapati. To je cijena koju plaamo za napredak ree Jerry. Poslije svega, vai su stavovi, biskupe, a ne moji, stvorili ovu situaciju. Kompjuter zamrmori i otpone kratki ispis. Jerry ga otrgne. Jedna jedina rije: UKUSNO. 22 Svidjelo ti se ili ne, taj Brunneriin program dao je obiljeje situaciji, no, to je, u najmanju ruku, znailo da e se stvari mrvicu smiriti... Vrijeme da se radi na svjeoj jednadbi. Ove alkemijske ideje bile su, to e priznati, vrlo svakidanje. Obrazac je zapoet godinama prije, opisivanjem strojeva pomou ljudskih udnji i aktivnosti, opisivanjem ljudskog ponaanja pomou strojeva. Sada se plaala cijena ba te logike eskalacije. Beesley ju je platio. Slatke male stvarice su je plaale. Mistiki pogled na znanost nazadovao je od nejasne predrasude do prave nekromancije. Strojevi su bili ogranieni na jedan jedini zadatak, uzdizanje mrtvih duhova. Polovi su bili Antropomorfno stanovite i Mehanistiko stanovite. Sada su se stopili, stvorivi neto jo mranije: Patoloko stanovite. Stroj je stroj je stroj... No, to vie nije sluaj. Stroj je sve to neurotina mata zaeli da on bude. Konano je kompjuter nadomjestio automobil kao arite nada i strahova ovjeanstva. To je smrt drevnih sloboda. 23 Kiilo je dok je Jerry traio put preko beogradskih bombakih poloaja, praen gomilama obogaljene djece i tihim, preklinjuim glasovima jedanaestogodinjih i dvanaestogodinjih prostitutki oba spola. Odjea mu je bila prljava i izblijedjela. Iza njega su bili ostaci sruenog sikorskog, kojem je nestalo goriva. Pjeke je iao do Dubrovnika, kroz svijet kojim su vladali loi pjesnici to su govorili retorikom tabloidnih apokrifa i planirali ostvarenje tuceta otrcanih apokalipsi. U Dubrovniku su krcani brodovi za leeve. Gorivo za automatizirane tvornice Anuradhapure i Angkor Wata. Na jednom od njih, ako bude imao sree mogao bi dobiti prijevoz na istok. U meuvremenu su strojevima izrastali kosturi i hranili su ih krvlju, a ljudi su prihvatali metalne udove i plastine organe. Sinteza koju je smatrao neugodnom. 24 Sa zapada je pobjegao Jerry Cornelius, daleko od morbidnog Edena gospoice Brunner, daleko od toplog elika i hladnog mesa, na tankeru natrpanom mrtvima, u Bombaj i odatle u unutranjost, da se odmori, da eka, da povrati dah, da se moli za novu snagu i uskrsnue Antikrista. Stav je, nakon svega, stav. U sedamdesetima neete donijeti vanu odluku bez njega Va vlastiti osobni stolni kompjuterski terminal Zapamtite da su sedamdesete odmah iza ugla. Poziv gospodinu A. A. Barnettu, vicepredsjedniku za marketing firme Bunker-Ramo, mogao bi biti vaa najvanija odluka za novo desetljee.

(Sve reklame prenesene iz Business Week. 6. prosinca 1969)

Preveo Vlatko Juri-Koki Objavljeno posredstvom P&R

Michael Moorcock
Doista je nevjerojatno da je pria koju ste upravo proitali prva u nas objavljena pria Michaela Moorcocka, jedne od najznamenitijih i najznaajnijih linosti svjetskog SF-a. Roen je 1939. godine, a u svijetu SF-a je poznat kao pisac, urednik, fan, pjeva, kompozitor, jedan od osnivaa new wavea. Pie znanstvenu i herojsku fantastiku, eksperimentira u stilu i rjeniku, afirmira novitete, a esto se u njegovim djelima uoava sjeanje djeteta na ratno razaranje koje je ostavilo traga na njegovim razmiljanjima i uzrokovalo opinjenost entropijom i njezinim stalnim rastom. Jo za vrijeme nesistematinog i povrnog kolovanja MM izdaje runo raene magazine od kojih je prvi Outlam's Own 1951. godine, a tim poslom bavi se sve do 1960. godine. Napustivi kolu postaje suradnik Tarzan Adventures kojeg i ureuje od 1956. do 1958. istovremeno kreirajui svoju prvu herojskofantastinu seriju Sojan. Nakon rada za Sexton Blake Library, koja izdaje trilere, i nastupanja kao blues-pjeva po barovima, inspiriran E. J. Carnellom, poznatim antologiarem, urednikom i fanom, poinje pisati prie za SF Adventures and Science Fantasy. Prvi SF-roman mu je The Sundered Worlds (1962/3. godine), metafizika spaceopera, koja inaugurira pojam multiverzum, univerzum u kojem egzistiraju brojne alternativne stvarnosti, nerijetko integrirajui i unitavajui se. Ve tu on postavlja temelje i svojih buduih djela, postavlja pitanje odnosa reda i kaosa. Nekad je to u sukobu znanosti, nekad maa i magije. MM se toliko drao te tematike da je skoro mogue njegov fantasy opus povezati u gigantsko jedinstveno djelo. ezdesete i sedamdesete godine su godine njegova literarnog uspona i vrlo spisateljski plodonosne. Najee je pisao u serijama. Tako su mu najpoznatiji serijali o Elricu od Melnibonea (objavljen i kod nas u ediciji Plava ptica), te ma/magija serijal Corum. To jesu djela herojske fantastike, ali ne u stilu konanovskog Howarda, nego sofisticiranijeg Merwyna Peakea. Istovremeno, MM se sve vie uvjerava u krutost, konzervativnost i svojevrsnu jalovu zatvorenost tadanjeg SF stvaralatva to dovodi do slabije literarnosti SF-djela i opravdano nipodatavajueg odnosa kulturne javnosti prema njima. Postavi urednik poznatog magazina New Worlds, 1964. godine, on u njega poinje unositi svoje revolucionarne ideje, sve do 1971. Proza koju je on njegovao i promovirao u to vrijeme uskoro dobija ime new wave i postaje vrlo popularna, irei se cijelim svijetom. Naroito su se kroz njegov magazin istakli Brian Aldiss, J. G. Ballard, Thomas Disch, M. John Harrison, John T. Sladek, Norman Spinrad i mnogi drugi.

Od izuzetnog znaaja u Moorcockovu radu je serijal o Jerryju Corneliusu, svemirskom asu, zapoet 1965. godine. Jerry je anti-junak, tipian proizvod pop-kulture ezdesetih, ikono-klastian, pomalo fatalistian, daleko ispred svog doba, traei modus vivendi za preivljavanje civilizacije. Mnogi ovaj serijal ocjenjuju najboljim u opusu MM-a. Meu najbolje se uvrtavaju i njegove dvije novele Behold the Man (nagraena Nebulom 1967) i Breakfast in the Ruins u kojima je glavni junak Karl Glogauer. Prva opisuje njegov put u prolost gdje biva raspet kao Krist, a druga, kroz seriju vinjeta, moralne krize i primjere modernog ivota. Konano, u njegovu se opusu ne smije zanemariti serijal kojeg je radnja smjetena u daleku budunost, a protagonist je Jherek Carnelian. I u ovom serijalu je glavna nota sanjalatvo autora i humana melankolija. Moorcock i inae u svom stvaralatvu objedinjuje SF, fantasy i

edvardijanski realizam, piui nerijetko na granici pulpa i ozbiljne literature. Ipak, vie naginje knjievnom eksperimentu i suvremenim literarnim tokovima to dokazuje i Guardianova knjievna nagrada koju je dobio 1977, Osim pod svojim imenom pisao je i pod brojnim pseudonimima od kojih su najpoznatiji Desmond Reid, Edward P: Bradbury, Bili Barclay, James Colvin, Michael Barrington (dok je pisao sa Barringtonom J. Bayleyem). Rekosmo da je bio istaknuti urednik i antologiar, a nisu bez znaaja ni njegovi scenariji za filmove (The Land That Time Forgot, 1975). Bavio se i glazbom, pa je sa svojom tekometalnom grupom Hawkwind spjevao pravu rokersku SF/fantasy epopeju, a i sam je skladao i pjevao u istom maniru. Kod nas je nekoliko njegovih romana objavljeno u ediciji Plava ptica, ali, naalost, ljubiteljima SF-a je vrlo slabo, praktiki nikako predstavljen.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Cryptic; 1983

Jack McDevitt

Zagonetni signali

aketi je leao na dnu eljeznog sefa umotan u vrstu, smekastu omotnicu. Umalo da ga bacim u smee zajedno s hrpom drugih papira, spisa, snimljenih vrpci i raznog kra preostalog od velikog Projekta. Da je kojim sluajem bio katalogiziran ili slubeno registriran, najvjerojatnije bih to i uradio. Ali, na koverti nije bilo niega osim osamnaest godina starog datuma nadrljanog rukom u desnom donjem uglu, i oznake 40 gh ispod toga. Vani, u pustinji, otsjaji svjetla plesali su amo tamo. Vjerojatno to Brackett vri fino podeavanje radio-teleskopskog antenskog polja za Orrina Hopkinsa koji e tada poeti promatranjem i istraivanjem svemira, to e nekoliko godina kasnije dovesti do znaajnih, novih otkria u teoriji o pulsarima. Zavidio sam Hopkinsu: bio je onizak. podebeo i elav, prilino nesiguran u sebe, ali pun sjajnih ideja i zapaanja koja je objanjavao kolegama uz hihot. Premda je bio komina figura, imao je sva obiljeja genija. U svakom sluaju, ljudi e pamtiti njegove originalne ideje mnogo due od koleda u Carrolltonu koji je nosio moje ime. Ako ve odavno nisam postao svjestan skuenih dometa vlastitog intelekta i odbacio svaku nadu u svoju besmrtnost (barem na ovom polju), onda mi je to moralo postati sasvim jasno u onom trenutku kad sam prihvatio mjesto direktora u Sandageu. Rad na upravnim poslovima svakako donosi veu financijsku dobit nego posao aktivnog fiziara, ali isto tako gui svaku ambiciju. Naravno, ukoliko je uope imate. U ono vrijeme, radio-teleskopski sistem bio je jo vrlo skroman i jednostavan: sainjavalo ga je etrdesetak parabolinih antena, svaka promjera 36 metara. Sve su bile pomine i pokretljive u svim smjerovima, i u obliku asimetrinog kria. Puna dva desetljea sluile su kao sredinji i najvaniji dio projekta SETI, istraivanje svemira u potrazi za vanzemaljskim civilizacijama. Sada, kad je Projekt bio definitivno naputen, antene su se koristile u druge, ovozemaljske svrhe.

Meutim, ak i taj jednostavni, skromni sistem odlino je funkcionirao: kao to jednom prilikom ree Hutching Chaney, ovakav antenski niz mogao je bez problema registrirati i najtie kaljucanje automobilskog paljenja na Mjesecu. Zaobiao sam radni stol i sjeo u neudobnu, tvrdu stolicu koju smo naslijedili od prijanje uprave. Paketi koji sam imao u rukama, bio je zalijepljen selotejpom koji je od dugog stajanja postao krhak i poputao na rubovima. Otvorio sam ga, zderavi selotejp. Bilo je deset i petnaest. Poslije veere koju sam pojeo bez velikog teka, ubijao sam dosadu pijui kavu, razmiljajui po stoti put da li sam postupio pametno kad sam prihvatio ovo radno mjesto. U svakom sluaju, vea odgovornost koju sam ovdje imao sigurno e koristiti mojoj karijeri, no s druge strane, sada mi je bilo potpuno jasno da Harry Cooke nikad nee otkriti neku novu znanstvenu istinu. U Sandageu sam trebao ostati dvije godine, izraujui najrazliitije planove i programe i vodei brigu o sigurnosti i osiguranju; dvije duge godine samotnih rukova i veera u pustoj kantini istraivakog postrojenja ili u maloj gostionici Kod Jimmyja na prilaznoj cesti br. 85. A onda, ako sve dobro proe, mogao sam se nadati novom unapreenju i premjetaju, moda ak i u Georgetown. No, svega bih se odrekao u zamjenu za Hopkinsovu budunost. Istresao sam na stol est magnetskih diskova. Svaki se nalazio u svom omotu, a svi su pripadali onom tipu koji su mnoge istraivake stanice u prolosti koristile za snimanje elektromagnetskog zraenja. Diskovi su bili numerirani, i nosili datume tri uzastopna dana u 1991, dakle, dvije godine prije datuma rukom napisanog na koverti. Svaki je disk imao oznaku Prokion. U dnu sobe, Hopkins i dvojica njegovih suradnika radili su nagnuti nad svojim monitorima. Brackett, koji je zavrio svoj dio posla, sjedio je za stolom i neto itao. Sa zadovoljstvom sam utvrdio da su diskovi kompatibilni s kompjuterom tipa Mark VI. Umetnuo sam jedan od njih, ukljuio vokorder da bih dobio ispis signala na papiru, a zatim se prikljuio Hopkinsovoj radnoj grupi dok kompjuter ne obavi svoj zadatak. Upravo su vodili razgovor o plazmi, ioniziranom plinu. Sluao sam ih neko vrijeme, ne shvaajui uope o emu je rije. Vidjevi da ni ostali oko mene (osim malog, nasmijanog debeljka) ne razumiju mnogo, uputio sam se natrag svome kompjuteru. Na njegovu ekranu ravnomjerno su promicale zelenobijele krivulje dok su iz vokordera izlazile fotokopije jedna za drugom. Moju je pozornost iznenada privukla neobina skupina linija i krivulja koju je tampa ostavio za sobom na papiru. No, dok sam se snaao, izmakla mi je poput privienja, preputajui svoje mjesto nadolazeim novim stranicama ispisa. Ispod velike fotografije zvijea Andromede, tiho je kljuala voda u loniu za kavu. U daljini se ulo zujanje aviona; vjerojatno je polijetao iz zrakoplovne baze Luke. Iza sebe uo sam gromoglasni smijeh Hopkinsa i njegovih ljudi. Snimka na disku je biljeila karakteristine skupine signala; identine grupe impulsa koje su se ponavljale vrlo sporo: da, signali su bili umjetni. Prokion. Smijeh, zvijee Andromede, loni s kavom, radio koji je netko ostavio ukljuen: sve je ukazivalo na to da mogunost postoji. Ali, ona vie mirii na Feniks, pomislio sam. Frank Myers je bio direktor projekta SETI nakon smrti Eda Dickinsona prije dvanaest godina. Nazvao sam ga slijedeeg jutra u San Franciscu. Nemogue kazao je, ne oklijevajui ni trena. Mislim da je to neija neslana ala, Harry. Ali, omotnica je bila u tvom sefu, Frank. Taj je prokleti sef tamo ve punih etrdeset godina. U njega je moglo dospjeti svata. Osim poruka s Marsa...

Zahvalio sam mu i spustio slualicu. Te sam noi dugo ostao budan: ponio sam foto-kopije sa sobom u krevet i do 5 sati ujutro uspio identificirati vie od etrdeset karakteristinih skupina impulsa. Signal je bio ravnomjeran; drugim rijeima, njegovo je emitiranje teklo istim intenzitetom, bez posebno naznaenog poetka ili kraja, samo s povremenim kraim prekidima koji su se mogli pripisati atmosferskim smetnjama, i znatno duim vremenskim razdobljima kad je signal nestao zbog nepovoljnog poloaja promatranog objekta. Ovdje je oigledno bila rije o odbijanju signala poslatih sa Zemlje: znamo i sami da se radio-valovi ire i reflektiraju na sve strane. Ali, zato onda sakriti tu pogreku u sef tek dvije godine kasnije? Prokion je uto-bijela dvojna zvijezda tipa F3, apsolutne veliine 2.8, kojoj su se u dalekoj prolosti klanjali narodi Babilona i Egipta. (Cemu se sve nisu klanjali u drevnom Egiptu?). Udaljenost od Zemlje: 11.3 svjetlosnih godina. U drugoj sobi, Beth Cooper je tipkala, otvarala i zatvarala ladice, i primala stranke. Nije mi preostalo nita drugo nego da pomou radio-teleskopskog antenskog polja ponovno ponem oslukivati Prokion na frekvenciji od 40 gigaherca, ili itavim spektrom, pokuavajui saznati da li on stvarno emitira neke signale. Interfonom sam upitao Beth kad imamo slobodne termine na radioteleskopu. Tek za sedamnaest mjeseci odgovorila je odreitim glasom. Nisam se uope zaudio tome. Naime, kad je nakon dvadeset godina radio-teleskopski sistem konano postao dostupan irim astronomskim krugovima, njegovi su kapaciteti naprosto bili razgrabljeni. Svi oni koji su eljeli koristiti radio-teleskop, morali su to planirati mnogo mjeseci unaprijed. A meni je radio-teleskopsko antensko polje trebalo samo nekoliko sati. Beth, molim vas, doite na trenutak u moju sobu. Beth Cooper je stigla u Sandage iz San Augustina jo prije dvadeset godina, zajedno s cijelim tabom projekta SETI. Bila je sekretarica trojici njegovih direktora: Hutchingu Chaneyu, osnivau Sandagea; njegovu dugogodinjem prijatelju Edu Dickinsonu, a nakon Dickinsonove smrti, Franku Myersu, mladom karijeristi koji je navodno bio presretan kad je Projekt propao. Myers je naime uvelike doprinio tome jer nije uspio dokazati njegovu opravdanost. Smatrao sam da je dobro uinio, ali su moji razlozi bili drugaiji od njegovih. Naime, bila je prava grehota gledati kako se koritenje velebnog radio-teleskopa u Sandageu uskrauje irokom krugu znanstvenika zbog apsurdnog lova na signale Malih Zelenih. Mislim da nam je svima laknulo kad je rad na Projektu prekinut. Kad se to dogodilo, Beth je mislila da e izgubiti namjetenje. Meutim, ostala je i dalje, jer je dobro poznavala svaki djeli postrojenja, odlino se nosila s uobraenim gnjavatorima, a povrh toga je bila i nenadmana daktilografkinja. Kao odana luteranka, savjesno se pripremila za suradnju s katolikim sveenikom, ali je ipak bila nemalo iznenaena kad je vidjela da ne nosim bijeli sveeniki ovratnik. Postavio sam joj nekoliko rutinskih pitanja, a onda sam dodao to sam ravnodunije mogao kako je prava teta to Projekt nije uspio. Beth je vie liila na knjiniarku iz New Yorka nego na sekretaricu radio-astronomskog centra u pustinji. Kosa joj je bila srebrnkasto sijeda. Nosila je naoale s metalnim okvirima na dugom srebrnom laniu. Bila je prilino krupna, ali je imala besprijekorno dranje i nain izraavanja; jednom rijeju, markantna osoba. uvi moju opasku, oi su joj se suzile i pretvorile u dvije crne eravice. Dr Dickinson je uvijek govorio da nikad neemo doivjeti uspjeni ishod Projekta. Toga su bili svjesni svi koji su radili na Projektu, pa ak i portiri. Trepnuvi tamnim oima, dodala je: Drago mi je jedino to nije doivio njegovu propast. Nastupila je neugodna stanka.

 Nije to vaa krivnja, doktore kazala je, aludirajui na moje izjave o nedovoljnoj iskoritenosti naih ureaja za vrijeme Projekta. Oborio sam oi u znak opravdanja. A onda sam joj pomirljivo pokazao kuvertu. Znate li moda iji je ovo rukopis? Letimino je bacila pogled. Da. Dr Dickinsona. Jeste li sigurni? Zar je Dickinson radio na Projektu prije nego to je Hutch Chaney umirovljen? A to je bilo 1993, zar ne? Da, tada je postao direktor. Ali desetak godina prije toga, radio je kod dr Chaneya kao glavni tehniar. Oi su joj zasjale udnim sjajem kad je spomenula Dickinsona. Nisam imao prilike da ga upoznam rekoh. Bio je divan ovjek. Zagledala se u daljinu preko mojih ramena. Da ga nismo izgubili, moda bismo nastavili s Projektom. Naalost, sada je prekasno rekoh blago. Naalost sve je prekasno sloila se ona. Imala je pravo. Dickinson je bio sistematian, sjajan guvormk, autor mnogih knjiga na razliite teme, i u potpunosti predan Projektu SETI. Da je iv, vjerojatno bi se rad na Projektu nastavio i bez financijske podrke svih federalnih fondova, i unato sve glasnijim zahtjevima njegovih suradnika za produenjem rokova Projekta. No, Dickinson je ve punih dvanaest godina bio mrtav i pokopan: bio je svratio u Massachusetts u vrijeme boinih praznika po dobrom starom obiaju. Nakon jedne snjene vijavice, izaao je s lopatom u namjeri da pomogne susjedu raistiti prilaz kui, i u tom trenutku otkazalo mu je srce. U to sam vrijeme bio na istoku Amerike, tonije, u Georgetownu. Kad sam uo za njegovu smrt, pomislio sam kako nas je prerano i zauvijek napustio jedan genijalni um. Posjedovao je velik i svestran talenat, ali ni trunke samodiscipline; zahuktao se, jurei svojim ivotnim putem i rasipajui energiju na sve strane. Meutim, na neki neobjanjivi nain, sve ono ega se prihvaao, kao i projekt SETI, nije se ostvarivalo. Beth, da li je ikad bilo govora o tome da su uhvaeni signali MZ? Signali Malih Zelenih ? Odmahnula je glavom. Ne, ne bih rekla. Uvijek su hvatali neku jeku i slino. Nita drugo. Neki put to su bili signali iz Feniksa ili radio poruke s nekog japanskog ribarskog brodia usred Pacifika. Znai, nikad nisu uhvatili neke zagonetne signale? Jedna joj se obrva malo podigla. Nikad nita to bi mogli dokazati i potvrditi. Ako ponekad nisu bili sigurni o emu je rije, ponovo bi oslukivali i provjeravali. No nita nisu pronali. Inae, pomislila je, nas dvoje ne bismo sada vodili ovaj razgovor. Sve to je Beth kazala, jasno je ukazivalo na jednu injenicu: svi nepoznati, sumnjivi signali automatski su se unosili u memoriju kompjutera. Zahvaljujui sretnoj okolnosti da jo nisam unitio stare i nepotrebne podatke, otkrio sam da je Beth imala pravo. Poeo sam pretraivati i pregledavati sve postojee podatke koji su se odnosili na vremensko razdoblje unatrag do godine 1991, kad su uhvaeni signali s Prokiona, tragajui za impulsima sline vrste. ekalo me je iznenaenje. Nigdje ni traga slinim signalima, niti podacima o samom signalu s Prokiona. To je naravno bio jasan znak da je netko znao za njega, i uklonio ga. Ali, zato ih je onda dvije godine kasnije taj netko stavio u omotnicu i odloio u elini sef? Nije valjda trebalo tako dugo da se ispita o kakvim je signalima rije. SETI je pretpostavljao da bi svaki signal upuen od strane MZ vjerojatno trebao znaiti elju i pokuaj vanzemaljaca za uspostavljanje komunikacije, te da bi zbog toga njihovi poiljaoci sigurno poduzeli sve da njihove poruke Zemljanima budu razumljive za to bi najloginiji nain bio

posluiti se grupom simbola koji predstavljaju ope, univerzalne konstante kao atomska teina vodika ili vrijednost . Meutim prelazak projekta SETI u Sandage oznaio je takoer prijelaz na mnogo savrenije i znatno osjetljivije ureaje. Tu je sada postojala mogunost da se Projektom uhvati i luni signal vanzemaljskog porijekla, upuen iskljuivo lokalnim svemirskim prijemnicima. Signale te vrste bilo bi gotovo nemogue protumaiti ili deifrirati. Ako je onaj paketi iz sefa stvarno sadravao snimke vanzemaljskih signala, onda su oni bez sumnje pripadali ovom drugom tipu. Osim toga, 40 gigaherca nije idealna frekvencija za uspostavljanje interstelarne komunikacije. Osim toga, impulsi su tekli bez prekida, jednolino, bezoblino, bez numerikih dijelova, apsolutno bez iega to bi pomoglo prijevodu ili razumijevanju. Ukljuio sam kompjuter da obradi tekst sluei se SETI-jevim vlastitim programom jezine analize. Tada sam zamolio Bracketta da me pozove ako se pojavi neto zanimljivo, otiao na veeru kod Jimmyja, a iza toga kui. Nitko me nije zvao. U tekstu nije bilo nigdje traga jezinim strukturama. U engleskom, iza slova Q obino dolazi U, kao to iza skupine suglasnika obino nailazimo na samoglasnik. Aspirati (na primjer w) rijetko se udvostruuju, nita se ne utrostruuje, i tako dalje. Ali, u signalima primljenim s Prokiona, sve je izgledalo posve bezvezno. Kompjuter je izbrojao ezdeset jednu karakteristinu skupinu impulsa, to e rei, ezdeset jedan znak. Nijedna se skupina nije ponavljala u dovoljno velikim intervalima da bi oznaavala razmak ili prazan prostor. Analiza uestalosti nije dala nikakvih rezultata: drugim rijeima, nije utvrena nikakva kvantitativna razlika u upotrebi pojedinih znakova-slova. Svi su se oni javljali priblino isti broj puta. Ako su ti znakovi predstavljali neki jezik, bio je to onda jezik bez samoglasnika i bez svake sumnje, s prevelikim brojem slova. Nazvao sam Wesa Phillipsa jedinog lingvistu kojeg sam poznavao. Moe li uope neki jezik imati takvu strukturu? Ne, ne bih rekao. Ukoliko nije rije o iskonstruiranoj tvorevini. Ali ak i tada... zastao je. Koliko znakova kae da si utvrdio? ezdeset jedan. Harry, mogu ti navesti itav niz razloga zato su jezicima neophodna slova visoke i niske uestalosti. Da bi postigao ravnu, jednolinu krivulju, jezik bi morao biti specijalno iskonstruiran za to, a povrh toga ne bi ga mogli koristiti usmeno. A, molim te, kakva je onda praktina vrijednost takvog jezika? Zaista nema nikakvog smisla, zar ne? I jo neto dodao je. ezdeset jedno slovo mi se ipak ini malo prevelik broj. Ako tim stvorenjima zaista treba toliko znakova da bi mogli komunicirati, pretpostavljam da to najvjerojatnije rade pomou bubnjeva. Ed Dickinson je cijelog ivota bio zagonetna osoba. U toku bezbrojnih konfrontacija meu supersilama do kojih je dolo krajem stoljea, on je stekao meunarodni ugled kao vrstan diplomat, i kao gorljivi zagovornik razuma i suzdranosti. Svi su ga smatrali ovjekom blistavog uma. Zaudo, u struci kojom se bavio postigao je vrlo malo. Rad na Projektu trebao mu je posluiti samo kao jedna od stepenica na njegovu usponu ka zvijezdama. No, tu je ostao do kraja ivota. Zato ? Hutching Cnaney je bio neto sasvim drugo. Umirovljeni pomorski oficir koji se fizikom bavio kao sporednom aktivnou. Njegove su mu politike veze i vezice u mnogome pomogle pri izgradnji Sandagea; s tim u vezi se govorkalo da je i njegovo direktorsko mjesto u Sandageu nagrada za njegove zasluge u toku tihog pomorskog rata supersila u '87 i '88. Bio je struno sposoban, ali se ta strunost doimala nekako treberski i nabubano. Mogao je u potpunosti shvatiti i sagledati i najtee probleme. Meutim, nedostajalo mu je pronicavosti i mate, sposobnosti da donosi otroumne zakljuke. Nakon to je umirovljen u Sandageu, Chaney je imenovan za poasnog

lana MIT-a, i u tom svojstvu je djelovao jo pet godina. (MIT = vojnoobavjetajna sluba) Bio je krupna rasta, vie je nalikovao vozau kamiona nego fiziaru. Unato poodmakloj dobi imao je vie od 70 godina i poprilinoj teini, govorio je i kretao se ustro i s puno energije. Kosa mu je bila crna i bujna. Svjetlo sive oi odisale su lukavou profesionalnog politiara; posjedovao je i samouvjerenu srdanost ovjeka koji jo u ivotu nije doivio poraz. Nalazili smo se u njegovu domu u Somervilleu, Massachusetts, obiteljskoj kui od kamena i stakla na vrhu breuljka okruena prostranim travnjacima. Bila je to graevina koja svojim izgledom nije odgovarala prihodima umirovljenog fiziara; Chaney je oigledno potjecao iz dobrostojeih krugova drutva. Stavio mi je svoju veliku ruku na rame i poveo me brzim korakom kroz jednu od onih hladnih, skupih dnevnih soba u kojoj nitko nikad ne eli sjediti, do omanje prostorije u stranjem dijelu kue gdje je atmosfera uz koom presvuenu klub garnituru, bila mnogo prisnija. Marta rekao je osobi koju nisam nigdje vidio molim te donesi nam malo crnog vina. Pogledao me da li sam zadovoljan njegovim izborom. Odlino rekoh. Dugo se nismo vidjeli, Hutch. Zidovi sobe su bili do vrha ispunjeni knjigama: uglavnom strunim, od kojih su neke obraivale pojedina podruja brodogradnje, a bilo je tu i nekoliko vojnih i pomorskih povijesti. Istaknuto mjesto na polici iznad kamina imao je vrlo lijepo izraen model hidrokrilnog broda Harpun, pogubnog plovila sagraenog na Chaneyev poticaj, koji je prvi puta koriteno u velikom broju i protivnicima nanijelo teke gubitke. Kako ide u Sandageu, Harry? Opisao sam mu poslove koji su upravo bili u toku. Sluao me pozorno i sa zanimanjem. U sobu je ula mlada ena nosei bocu, dvije ae i tanjur sira. Marta dolazi ovamo tri puta tjedno ree Chaney nakon to je izala. Osmjehnuo se, namignuo, umoio malu kriku sira u goricu, i odgrizao tono polovicu. Ne mora brinuti za mene, Harry. Prestar sam za bilokakve avanture. Nego, to tebe nosi ovamo u Massachusetts? Izvadio sam vokorderske kopije iz svoje torbe i pruio mu ih. Strpljivo sam ga promatrao dok je prelistavao debeli snop papira, i zadovoljno primijetio kako mu se polagano mijenja izraz lica. Mora da se ali, Harry rekao je. Zar je netko stvarno uhvatio neto u svemiru? Kad se to dogodilo? Prije dvadeset godina rekoh, pruajui mu kovertu i originalne diskove. Okretao ih je u rukama. To mora da je greka. Bili su u sefu odvratih. Odmahnuo je glavom. Nije vano gdje su bili. Nemogue je da se to ikad dogodilo. A, to je onda sve ovo? Proklet bio ako znam. Sjedili smo utke dok je Chaney i dalje okretao stranice, gunajui. Kao da je zaboravio na svoje vino. Ovo si sve sam presnimio? upitao je. Potvrdno kimnuh glavom. Vraki mnogo posla za ovakvu neslanu alu. Jesu li kompjuteri uope mogli oitati ovako neto? Nisu? Naravno, kad je sve ovo nerazumljivo. Piljio je u kuvertu. Pa, to je Edov rukopis. Zar je mogue da je Dickinson imao razloga da zataka neto ovakvo? Ed? Ne, on sigurno nije. Nitko nije tako portvovno radio da Projekt uspije kao on. Cak je i vlastiti ivot uloio u njega elei postii pozitivne rezultate

 Ali, da li je on fiziki ipak to mogao postii? Mislim, uhvatiti signale MZ? Da li je bio dovoljno vjet u rukovanju kompjuterom da zamete svoj trag? Ovo je zaista glupo. Da, sve je on to mogao napraviti. Ba kao i ti, ili ja, ili bilo tko u Sandageu. Lagani povjetarac uao je u prostoriju kroz boni prozor, njiui zavjese. Vrijeme je bilo svjee i ugodno, neuobiajeno za kolovoz u Massachusettsu. Vani na ulici djeca su se igrala loptom. etrdeset gigaherca rekao je. Zvui kao prijenos signala sa satelita. Da. Ali za to nisu potrebne pune dve decenije, da bi se to utvrdilo, zar ne? I, zato onda uvati diskove? Zato ne? odvrati on. Ako ode dolje u ostavu, sigurno e nai svakakve starudije. S ulice se ula buka nalik dalekoj grmljavini, a onda strahovito kripanje konica. Sportsko vozilo projurilo je poput munje, rastjeravi djecu na sve strane, i zatim jo povealo brzinu. Ulo je u zavoj na uglu ulice brzinom veom od 90 km na sat i nestalo u djeliu sekunde. Djeca su nastavila igru kao da se nita nije dogodilo. Ovo se dogaa svaki as ree Chaney. Sjedio je leima okrenut prozoru i nije se niti potrudio da baci pogled na ulicu. Policija ih uope vie ne moe kontrolirati. Zato je Dickinsona toliko zanimao taj Projekt? Ed je bio velik ovjek. Lice mu se uozbiljilo, a ja sam se pitao nije li vino uzburkalo njegove emocije. Trebao si ga poznavati. Vas dvojica bi se odlino slagali. Imao je smisao za metafiziku, a po svemu sudei Projekt je bio najblii njegovim duhovnim tenjama. Hoe rei da je izgubio vjeru? Da. Ali je uspio sauvati onaj profinjeni mistini osjeaj za smisao ivota koji nastojimo uliti u vlastitu djecu, shvaanje da sve na ovom svijetu ima svoju svrhu postojanja. Kad sam ga upoznao, nije imao boga kojem se molio. Ali je imao sve odlike misionara, i vrstu vjeru u... Poloio je glavu na koom presvueni naslonja i pokuavao nai odgovarajuu rije, gledajui u strop... u sudbinu. Ed se u mnogo emu razlikovao od ostalih fiziara. Bio je mjerodavan i kompetentan u najrazliitijim djelatnosima. Pisao je lanke o vanjskoj politici u Komentaru i Harpersu; objavljivao je knjige o pticama, sistemskoj analizi, Malcolmu Muggeridgu i Edwardu Gibbonu. Podigao se sa stolice i dohvatio s police dva debela sveska u smeim koricama. Bilo je to djelo Propast i pad Rimskog Carstva, i to u starom izdanju. On je vjerojatno bio jedina osoba koja je proitala sve ovo. Otvorio je knjigu tako da bih ja mogao vidjeti posvetu: Hutchu, U nadi da emo se odbraniti od kopriva i svinja. Ed. Poklonio mi je ove knjige kad sam napustio SETI. Prilino neobian dar. Jesi li ih proitao? Nasmijao se umjesto odgovora. Za to bi mi trebala cijela godina. to je mislio pod koprivom i svinjama? Ustao je i nehajno se uputio na drugi kraj sobe. Tamo su na zidu visjele fotografije ratnih brodova i letjelica, slike Chaneya i predsjednika Finea, i kompleksa Sandage. Zadubio se u ovu posljednju snimku. Ne sjeam se. Izraz je vjerojatno uzeo iz knjige. Objasnio mi je to svojedobno. Ali... Bespomono je podigao ruke. Hvala, Hutch rekoh. Ustao sam, spremajui se da odem. Sve ovo je neka neslana ala. Ne znam odakle ti diskovi potjeu, ali mogu ti rei da bi Ed Dickinson sigurno dao sve samo da je mogao uspostaviti kontakt s inteligentnim biima u svemiru. Hutch, postoji li vjerojatnost da je Dickinson moda ipak uspio

prevesti i protumaiti znaenje ovih signala? Sumnjam. Ako ti nisi mogao, sigurno nije mogao ni on. Obojica ste koristili isti program za obradu podataka. Ne volim velike gradove. Dickinsonove knjige vie se nisu mogle nai na policama knjiara, a veina antikvarijata nalazila se u Cambridgeu, jednom od predgraa Bostona. Kao i u samom sreditu grada, i ovdje su ulice bile prljave, pune otpadaka, razbijenog stakla i odbaenih novina. Ispred gostionica i barova gurala se gomila ljudi mrkih lica. Prozori su posvuda bili razbijeni ili zabijeni daskama. Na jednom sam raskru proao kolima kroz crveno svjetlo samo da bih izbjegao susret s grupom razularene, odrpane djece beutnih oiju (Teko da bi ih ovjek mogao smatrati djecom, premda nitko od njih nije bio stariji od 12 godina). Derutni zidovi od opeke bili su prekriveni najgorim psovkama i prostakim izrazima, i to pogreno ispisanim. Boston je bio Dickinsonov grad. Zanimalo me je to je taj veliki humanist mislio kad je kolima prolazio ovim ulicama. U trgovini starih knjiga naao sam samo jedno njegovo djelo Malcolm Muggeridge: Vjera i oajanje. Imali su i jedan primjerak Propast i pad Rimskog Carstva, koji sam kupio bez razmiljanja. Nakon svega, jedva sam doekao da se vratim u pustinju. Na istraivaki rad uao je u vrlo uspjenu fazu u toku koje smo postigli izvanredan napredak i konano poeli poimati mehanizam galaktike strukture. McCue je izradio kartu sredita Mlijenog Puta, Osterberger je razradio svoju opu teoriju polja, a Schauer objavio svoju proslavljenu revolucionarnu hipotezu o prirodi vremena. A, onda jednog prohladnog oktobarskog jutra, radna grupa s kalifornijskog sveuilita je objavila senzacionalno otkrie: objekti prisutni na samom rubu zone vidljivosti nisu uzmicali; naprotiv, pojavljivali su se u sve veem broju i kretali se prema nama na svom putu u nepoznato. inilo nam se tada, kao i danas, da su to dijelovi nekog drugog, tajanstvenog svemira. Jedne noi krajem rujna, usred te uurbane radne atmosfere, imali smo i hitan medicinski sluaj. Earl Barlow, voditelj radne grupe s kalifornijskog sveuilita pretrpio je laki srani udar. Dojurio sam na lice mjesta nekoliko trenutaka prije kola hitne pomoi, negdje oko dva sata poslije ponoi. Nakon to su ambulantna kola otila. Barlowljevi ljudi su apatino tumarali uokolo, pijui kavu, previe uzrujani i potreseni da bi mogli nastaviti posao. Ovakvu priliku nisam nipoto elio propustiti. Brzo sam Brackettu dao nove koordinate. Tek to je utihnulo prodorno zavijanje sirene bolnikih kola, paraboline antene naglo su se zakrenule i usmjerile prema sjajnoj zvijezdi Malog psa, prema Prokionu. Zaulo se samo nesuvislo pucketanje interstelarnog statikog elektriciteta. Volio sam nou etati pustinjom. Paraboline antene izgledaju prekrasno na mjeseini. Povremeno, gluhu tiinu noi prekine osamljeno cviljenje nekog elektromotora; dok antene dostojanstveno kliu svojim inama. Ovo je svetite novog doba, pomislio sam, svetite parabola i neujnog, vjenog pokreta. Knjiga o Muggeridgu nije bila debela. Nije to bila biografija, ve svojevrsna analiza dubokog uvjerenja ovog filozofa da Zapad pokazuje sve veu sklonost za samounitenjem. Rije je o ve dobro poznatoj tvrdnji da je znanost zamijenila Boga, da je ovjek stekao mnoga nova znanja i saznanja sumnjive vrijednosti i pritom izgubio smisao ivota. U cjelini uzevi, bilo je to vrlo depresivno tivo: Na kraju knjige, Dickinson zakljuuje svoje razmiljanje tvrdnjom da Istina vie nee potpomagati ljudsku pohlepu; ukoliko se ovjek ne moe prilagoditi postojeem stanju u svemiru, onda e taj svemir stvarno postati neprijateljem ljudskog roda. Moramo se zadovoljiti onim to imamo i prihvatiti istinu kakva ona bila. Moderna katedrala dananjice je radioteleskop. Svi u Sandageu bili su zaokupljeni naunom provjerom McCueova

rada, kao i ispitivanjem zagonetnih objekata koje je otkrila grupa kalifornijskih znanstvenika. No, to sada nema vee vanosti za moju priu, ali je bitno neto drugo s tim u vezi. Sve te provjere i usporedbe navele su me na pomisao da sam previdio neto neobino vano: naime, nigdje u banci podataka nisam naiao na snimke signala koji bi bili slini ili identini prvobitnoj snimci impulsa s Prokiona. Meutim, smetnuo sam s uma da su moda te prvobitne snimke Prokiona same po sebi bile potvrda nekog ranije uhvaenog signala. Trebalo mi je nepunih pet minuta da naem ono to sam toliko traio: dvije snimke prethodnog signala! Snimke su bile djelomine, nijedna nije bila dua od 15 minuta, ali je i to bilo sasvim dovoljno. Prva je napravljena tri tjedna prije prijema signala s Prokiona, a druga jo 1987, s opservatorija u San Augustinu. Obje su imale frekvenciju 40 gigaherca i identine karakteristine skupine. Meutim, postojala je samo jedna krajnje neoekivana i dramatina razlika meu njima, koja se odnosila na sam promatrani objekt: naime, signali iz 1987. uhvaeni su i registrirani, kad je radioteleskop bio usmjeren na Sirius! Kad sam se vratio u ured, drhtao sam. Sirius i Prokion meusobno su udaljeni samo nekoliko svjetlosnih godina! Gospode Boe, razmiljao sam, na njima ima inteligentnih bia! ak i meusobno komuniciraju! Ostatak dana proveo sam lunjajui uokolo, pokuavajui zaokupiti vlastitu pozornost izvjetajima o potronji goriva i planiranim izdacima. Meutim, vei dio vremena sjedio sam promatrajui kako svjetlost dana nestaje u pustinji i kako polagano pada nona tama. Dva sveska Gibbonovog djela Propast i pad Rimskog Carstva stajali su poduprti izmeu Websterova rjenika i dva debela crna fascikla. Knjige su bile trideset godina stare, sasvim iste kao i one u Chaneyevom skrovitu. Neke stranice, jo su se nerazrezane drale zajedno. Otvorio sam prvi svezak negdje u sredini i poeo itati. Odnosno, pokuavao sam. Ali, Ed Dickinson mi je neprekidno bio na pameti, istiskujui stare Rimljane iz moje svijesti. Naposljetku sam odustao od svega, uzeo knjigu i krenuo kui. U naselju se igrao brid pa sam se i ja prikljuio kartaima i zadrao se tamo punih pet sati. Tek kad sam legao, sav oamuen, prihvatio sam se opet Propasti i pada. Knjiga nije predstavljala dosadno nabrajanje davno nestalih careva i imperatora koje sam oekivao. Carevi jesu prisutni, ali oni ubijaju bodeima, dave svoje rtve ili su i sami rtve velikih zabluda. Samo ponekad trude se da ivot uine boljim i ljepim. Tu su i kradljivci, leinari. I birokrati i biskupi. Sve je tu na poutjelim stranicama, svijet ispunjen vinom i znojem rimskih legionara, loim gospodarenjem, raspravama o Isusu, i nesposobnou predaje vlasti onima sposobnijima, a sve se to odigrava uz prijetee nagovjetaje raspadanja i propasti. Nesagledivi plimni val povijesti, kojem se tu i tamo osamljeno suprotstalja poneki heroj ili mudrac, valja se preko linosti i dogaaja, i nosi ih prema moru. (Zanimalo me je da li su u tim drevnim danima mladii starog Rima takoer gazili starice upadljivim, uvoznim bojnim kolima? Jesu li i zidovi starog Damaska bili okaljani prostakim izrazima?) I, konano, kad su na najudaljenijim granicama carstva poeli nadirati barbari, ono se sruilo poput upljeg, nagrizenog divovskog stabla. inilo se kao da je Muggeridge bio na licu mjesta kad se to dogodilo. A, Dickinson, nekadanji mali ministrant, uhvaen izmeu ognja i razvalina drevnog carstva po drugi je put izgubio vjeru. Jedne je noi dolo do nestanka elektrine struje. Taj dogaaj nema nikakve direktne veze s ovom priom osim to su me digli iz kreveta u etiri sata ujutro (ne da bih popravio kvar, za to je bio potreban dobar elektriar, ve da smirim nekoliko ljutih posjetilaca iz New Yorka, te da u svom izvjetaju mogu napisati da sam osobno bio na licu mjesta). Kad sam sve to obavio, izaao sam u svjeinu noi. To je doba kad

pustinja miruje, kad nema nikakvih pokreta niti boja. Nou, pustinja je sinteza pijeska, kamena i zvijezda; ona je nalik ornamentu, jednostavna i stalna. Ona istovremeno umiruje i ohrabruje, u vrijeme kad je sve nepostojano i podlijee stalnim promjenama: neko sreen i sistematian svemir dvadesetog stoljea ve se odavno raspao u preveliko mnotvo neutronskih galaksija, protivurjenih crnih rupa, relativistiki usporenog vremena, i jo kojeega. Pustinja predstavlja vrsto tlo pod nogama. Ona je predvidljiva, opipljiva. Izazov kvantnoj mehanici koja obrauje kozmos ivog pijeska u kojem se fizika spaja s Platonom. Gore, na samoj ivici neba, blistao je onaj sjajni par zvijezda, Sirius i Prokion, ljubomorno uvajui svoje tajne. Korita pustinjskih potoka presahnula su u ovo doba godine, i bila samo valovi namrekanog pijeska. Mjesec je zaao u drugu etvrt. Iza upravne zgrade, parabolike antene doimale su se poput srebrnog ukrasa. Ovo je moja katedrala. Ovo je moje svetite, moj hram. I dok sam sjedio, pijuckajui osvjeavajue pie, i razmiljao o nestalim gradovima prolosti, o ministrantima i uestalosti impulsa, odjednom sam shvatio pravo znaenje i sudbinsku vanost zavrne reenice koju mi je uputio Chaney! Pa, naravno, o tome se radi: Dickinson uope nije uspio protumaiti niti odgonetnuti zagonetne signale s Prokiona! Nije to ni mogao! elio sam to prije razgovarati s Chaneyem. Nazvao sam ga ujutro i odletio k njemu poslije podne. Doekao me je u Loganu odakle smo se odvezli prema Gloucesteru. Tamo ima jedan izvrstan talijanski restoran rekao mi je. A zatim dodao, ne skidajui pogled s ceste Kakva je to urba? Donio sam sa sobom drugi svezak Propasti i pada Rimskog Carstva, i pruio mu ga. Zbunjeno je mirkao. Bila je rana veer, hladna i kiovita, i mirisalo je na dolazeu zimu. Ledena kia je pljutala po prednjem staklu. Nebo je visjelo nad gradom, sivo i teko. Prije nego odgovorim na tvoja pitanja, Hutch, htio bih ja tebe neto pitati. Kao prvo, to zna u vojnoj kriptografiji? Nasmijao se. Ne ba mnogo. A i ono malo to znam je vojna tajna. Pokraj nas je protutnjio traktor s prikolicom, zalijevajui nam automobilska stakla kaljuom. A, to te posebno zanima? Kako izgledaju tajne ifre u mornarici? Znam da to nisu kriptogrami, ali me zanima kakva im je struktura, openito govorei ? Prije svega, Harry, ovdje se ne radi o iframa. Kod ifri se koristi sistem monoabecede, odnosno pojedinanih slova. Kao i kod kriptograma, koje si spomenuo. U njima se, na primjer, slovo G uvijek pojavljuje u vidu slova M. Meutim, u vojnom i diplomatskom tajnom pismu, slovo G e svaki put biti sadrano u drugom slovu ili znaku. Osim toga, abeceda kodiranja ne zasniva se iskljuivo na slovima: mogu se koristiti brojke, razne interpunkcije, oznake valuta, znakovi kao &, i slino. Kia je pljutala i dalje. Cak se u pojedinim sluajevima prikriva i oblik rijei. Kako? Kodiranjem razmaka meu rijeima. Ve sam unaprijed znao kakav u odgovor dobiti na svoje slijedee pitanje. Ako se abeceda kodiranja koristi bez reda i pravila, nasumce, onda frekvencija uestalosti mora biti ravnomjerna, jednolina, zar ne? Da. Pod uvjetom da je broj signala dovoljno velik. Jo neto, Hutch. Naglo poveanje broja signala bit e znak upozorenja za sve one koji sluaju, da se neto dogaa ak i onda ako ne mogu protumaiti znaenje poruke. Kako se to moe prikriti? Vrlo lako. Emitiramo bez prestanka jednolini signal. Ponekad su

to pravi signali, a ponekad besmisleni impulsi bez ikakva znaenja. No, to ne moe nitko razlikovati. Milostivi Boe, pomislio sam. Jadni Ed Dickinson. Sjedili smo za malim stolom u kutu, podalje od glavnog dijela restorana. Drhtao sam u mokrim cipelama i vlanom puloveru. Ispred nas, na stolu, veselo je treperila svijea. Da li se sve ovo jo uvijek odnosi na Prokion? upitao je. Kimnuo sam glavom. Zna li da je ista vrst signala uhvaena dvaput, u razmaku od tri godine, prije nego to je zabiljeen prijem s Prokiona. To je nemogue kazao je Chaney naginjui se prema meni. Kompjuter bi ih identificirao automatski. Znali bismo odmah za to. Ne bih rekao. Nekoliko veselih, krupnih mukaraca ulo je buno u restoran, gurajui jedan drugoga u malom predvorju. Dvije snimke uhvaenih signala odnosile su se na dva razliita promatrana objekta: zbog toga su se doimali poput jeke. Chaney me je naglo zgrabio za ruku, prevrnuvi pritom alicu. Huljo zareao je. Hoe rei da tamo gore postoji jedna nova imperija? Mislim da se Ed Dickinson uvjerio u to. Ali, zato bi on to tajio? Stavio sam knjigu na stol sa svoje lijeve strane. Leala je tamo, a na plastinim koricama treptao je crvenkasti odsjaj svijee. Zato, to gore vlada ratno stanje rekoh. Chaneyu je odjednom sve postalo jasno. Izraz lica mu se naglo promijenio, problijedio je, i u svjetlu svijee doimao se poput sablasti. On je vjerovao nastavio sam vjerovao je cijelim svojim biem u ljudski razum i etiku, u inteligenciju i razumijevanje meu ljudima. A, do kakve je spoznaje doao na kraju ivota? Da postoji samo civilizacija koja je osvojila zvijezde i svemir, ali nije pobijedila vlastite strasti i bezumlje gluposti. Priao nam je mlad, pristao konobar. Naruili smo pagete i crno vino. Ipak, ne moe biti sasvim siguran da se tamo gore vodi rat kazao mi je Chaney. Dobro, nazovimo to onda neprijateljstvom, ako hoe. Tajnovitost velikih razmjera, kao to je ova, urodila je neeljenim posljedicama. Dickinson nas je sve elio spasiti svojim vienjem reda i razuma... Pogledi su nam se sreli. Njegove su sive oi bile ispunjene bolom. Dvije mlade djevojke u susjednoj loi glasno su se kikotale. Konobar je donio vino. Ali, kakve veze sa svim tim ima Propast i pad Rimskog Carstva? Ta je knjiga postala njegovim Svetim Pismom. Srce mu se ledilo, itajui je. Trebao bi je i ti proitati, ali s velikom dozom opreza. Jer, ova ti knjiga moe unititi duu. Dickinson je bio racionalist: u tragediji starog Rima sagledao je vjenu istinu koja glasi: kad prestaje razvoj i uspon nekog drutva, poinje njegovo trajno i nepovratno propadanje. Pomanjkanje razuma ili vrlina samo ubrzava taj proces. Premda nisam uspio dobiti njegovu knjigu o Gibbonu, znam tono to bi on rekao: da Gibbon nije pisao samo o starim Rimljanima, niti o Britancima svog vremena. On je pisao o svima nama danas... Svakom onom koji razmilja na ovakav nain i promatra svijet oko sebe, mora biti potpuno jasno da ovaj na planet srlja u propast. utke smo pili vino. Imao sam osjeaj da se vrijeme zaustavilo, da sjedimo tu nepomini kao to je nepomian bio i svijet oko nas. Jesam li ti rekao progovorio sam konano da sam pronaao mjesto u ovoj knjizi odakle je uzeo inspiraciju za svoju posvetu? Mora da je gajio veliko potovanje prema tebi, Hutch. Otvorio sam knjigu na posljednjoj stranici i pruio mu je da proita: A, forum rimskog naroda, gdje su se oni neko okupljali, donosili zakone i birali svoje predstavnike vlasti, sada je prostor zarastao

koprivama, prostor otvoren svinjama i bizonima. Chaney je tuno zurio u mene. Teko je sve to shvatiti. Ed je uvijek bio tako pun optimizma. Moda odvratio sam. No, mislim da postoji i druga strana medalje. ovjek moe opstati makar i izgubio vjeru u Svemogueg, ali pod uvjetom da ne izgubi vjeru u sebe. U tome je bit Dickinsonove tragedije: on je samo i iskljuivo vjerovao u radio-teleskop. ba kao to neki ljudi vjeruju u boga. Jelo koje su nam donijeli ostalo je netaknuto. to e poduzeti, Harry? Misli na poruke s Prokiona? Ili o vjerojatnosti da imamo svadljive susjede? Zna, ne plaim se tih podataka; to je samo potvrda da tamo gdje postoje inteligentna, razumna bia, vjerojatno postoji i glupost. Mislim, da je krajnje vrijeme da Dickinsonu odamo priznanje za njegovo otkrie. Pri tom sam pomislio da e se tom prilikom moda negdje spomenuti i moje ime. Podigao sam au kao da elim nazdraviti, ali Chaney nije slijedio moj primjer. Situacija je bila prilino nezgodna. Neto nije u redu? upitao sam Razmilja o Dickinsonu? Da, i o njemu. U oima mu je titrao otsjaj svijee. Harry, misli li da da i oni gore imaju svoj projekt SETI? Mogue. Zato? Zna, zanima me da li ti tvoji vanzemaljci znaju da smo ovdje. Ovaj restoran nije mnogo dalje od Siriusa nego Prokion. Ne bi bilo loe da pojede svoje pagete.
Prevela Sonja Lovasi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

George R. R. Martin

Vikend u ratnoj zoni

UBOTNJA zora, sunce je samo mutno svjetlo iza oblaka. Predaju puke. Vani smo, u pripremnoj bazi na rubu ratne zone, stojimo u liniji i vrpoljimo se u bljuzgavici. Ne razumijem zato nas tjeraju da stojimo u redu. Mogli su nam puke dati unutra, zajedno s uniformama. Hladno je ovdje vani. Oruar je isti momak koji je provjeravao kredite. Tanak poput trske, blijedouta put, kiljave male oi. Dosaivao se prije i dosauje se sada, vue se kao da ima svo vrijeme svijeta. Dok mi ovdje stojimo i tonemo u bljuzgu. Zapisuje serijski broj svake puke koju predaje, pretpostavljam da se doplauje ako izgubi prokletu stvar. Sve naplauje. Ovaj vikend e me kotati bogatstvo. Pitam se, ponovo, kog vraga traim ovdje. Tenis je neusporedivo jeftiniji. A i vraa se s njega iv. Uvijek. Svaki put. Ja sam na redu. Oruar kilji u mene, provjerava serijski broj puke koju dri, zapisuje ga, predaje mi puku. Pita me za ime. Birch kaem. Andrew Birch. Zapisuje i to. Uzimam puku i pomiem se. Slijedei momak se dovlai do stola. Puka je glatka crna plastika, duga kao moja ruka, kontura graciozno izvajanih prema otvoru na poslovnom kraju. Skliska je i hladna u ruci a i osjea se na ulje. Prazna je. Uzimam naboj iz pojasa i stavljam ga unutra. kljocaj kad upadne. Sad sam spreman. Poput tipova u reklamama. Moja prva patrola. Naoruani vojnik. ovjek. Tako je.

Kakvo sranje. Ne mislim da sam neki vojnik. Puku drim trapavo usprkos kompanijinom hipnotreningu. Ne znam tono to da radim s njom. Da znam, ne bih to htio raditi. Ja vikendom igram tenis. Ne pripadam ovdje. Budala sam to sam doao. Sto ako me ubiju? Concomi imaju oruje, takoer. Prevrem puku, pregledavam ju. Na donjoj strani bubnjia je hrapava povrina. Natpis. Serijski broj i rijei: VLASNITVO MANEUVERA INC. Pojavljuje se Stancato s pukom pod rukom, podie infravizor na ljemu. ljem mu je nakrivljen na jednu stranu. Razuzdano, pretpostavljam. Takav je Stancato. to je najgore, na njemu to stoji dobro. U borbenim izmama i ljemu i ovoj zbrci zelenog i smeeg koju Maneuver pokuava prodati kao uniformu, on uspijeva izgledati dobro. vrst, muevan. Njegovo dranje kae. on je ovdje kod kue. Ne bi trebalo. I njemu je ovo prvi put. Znam to. Stancato uvijek izgleda prirodno. Vii je od mene i sastavljen od gipkih miia, tamnog dobrog izgleda. Ja sam nizak, okrugla lica i blijedosmee kose. Stancato jede kao konj i to ne uznemirava njegovo super-tijelo ni mrvicu., Ja se pretvorim u slona one sekunde kad prestanem paziti. Stancato u uredu nosi sve najnovije. Sad su to bljetavi vratovi i polupelerine, prolog mjeseca bilo je neto drugo. Izgleda otkoeno i moderno. Ja nosim iste stvari i izgledam kao predobro obueni blesan. Pretpostavljam da i sada izgledam kao blesan, u ovoj uniformi. Ne pristaje mi. Nabire se na svim krivim mjestima a uska je gdje ne bi trebalo biti. ak nije ni topla. Vjetar ju probija bez kompleksa. ovjek bi rekao da emo dobiti neto bolje uz cijenu koju naplauju. Napol sam odluio da ih prijavim Zatiti potroaa. Ako se vratim iv. Stancato miluje svoju puku i smijei mi se. Zgodan komad tehnike kae. Bit e dobar. Kog vraga on zna? Prvi put mu je ovdje, a ve govori kao da je vet. Ali vjerojatno je u pravu. Njemu e biti dobar. Super-kopter zuji na drugoj strani pripremne baze ali jo nije vrijeme za pokret. Ostali se jo uvijek vuku kroz blato. Osjeam se pozvanim da neto kaem. Cesto se tako osjeam u blizini Stancata. On se zna pojaviti i rei neto to me skoro natjera da si zabijem stopala u usta. Ovog puta razmiljam. Ne elim da zna kako sam nervozan. Misli da e nas stari Doleek primijetiti? kaem, konano. Doleek je na ef. Razlog zato sam ovdje. Taj stari jeba manevrira svakog vikenda, ve dvadeset godina. Kae da ovjek nije ovjek dok nije bio okrvavljen. Zvui kao reklama za ratnu zonu. Ali jeba ima spremno unapreenje, a ja nisam bio unaprijeen dvije godine. Bolje da ga ovo impresionira. Stancato je ovdje zbog istog razloga, samo on to nee priznati. Kae da su mu tenis, golf i izleti dosadili. eli vie uzbuenja. Stancato je pohlepno kopile. Dvije godine je mlai od mene, a na istom smo nivou. Sad hoe da me prijee. Doleek je ovog puta potpisao za majora Stancato odvrati smjekajui se. Nee nas vidjeti, Andy deko. Nee ak ni znati da si ovdje. Zato se opusti i uivaj. Sad svi imaju puke. Narednik zalaje i mi svi kaskamo prema spustkopteru. To je velika buna stvar, zeleni metal i urlajui rotori, zatitni znak Maneuvera na strani. Uz zidove su postavljene duge klupe i vod ih brzo popunjava. Sjedam izmeu Stancata i starijeg ovjeka sa lepinjom od nosa i ogromnom trbuinom. Obian roktavac poput svih nas jadnih dembosa ali primjeujem da ima vet znakove znakove veterana na rukama. On je

ovo ve radio i ima gomilu uboda. Prouavam mu facu, pokuavam skuiti to sa ini ubojicom umjesto ubijenim. Nita ne pronalazim. Pilot nas podie. Lica oko mene su malo napeta ali sretna Puno smjekanja, neto zafrkavanja. Kog su vraga svi toliko sretni? Zar im nije jasno da bi mogli biti ubijeni? Osjeam se pomalo bolesno. Ovo je bila glupa ideja. Stancato je jedan od onih koji se smjekaju. Jesi li u redu, Andy? pita me kroz buku koptera. Izgleda bolesno. Smjeka se da bi ma pokazao da se samo zafrkava. Ali mene ne moe prevariti. Voli me poniavati. Dobro sam. Neu povratiti koliko god to trebao. To bi dalo Stancatu previe zadovoljstva. A ako se ne mogu suzdrati povratit u na njega. Samo sam malo nervozan kaem. Misli preplaen smije mi se. Hajde Andy, priznaj. Svi smo mi preplaeni. Ne treba se toga sramiti. Ja sam prestravljen. Bio bi glup da te nije strah. Concomi e nas gaati pravim mecima. Ponovo taj smijeh. Ali to je ono to ovo ini zanimljivim. Je li tako? Tako je. Moe misliti. Trbuina gleda ovamo. Skuili ste kae. Dubok zagrobni glas, nedostaje mu pola zubi. Ja izlazim ve deset godina i svaki put sam prestraen. Ali, to je ivot. ovjek nije ivio dok nije vidio smrt Stancato kae njegovim glatkim, duhovitim glasom. To je jedan od Maneuve ovjek nije ovjek dok nije manevriran izgovaram drugu frazu iz reklama. Istog trenutka osjeam se idiotski. Stancatov citat je nekako zvuao prikladan razgovoru. Moj je zouao glupo. Prekasno. Izgovoreno je. Sad mi se Trbuina smije. Kladio bih se da vi momci upravo postajete ljudi, ha? Kima na vlastiti proglas. Da. Oba ste zeleni poput pakla. Vidim. ovjek dobro zapaa Stancato kae. Sto je zapaanje... Da nismo zeleni nosili bi vet znakove. Prokleto tono kae Trbuina. Znam se snai. Prilijepite mi se. Pokazat u vam kako se to radi. Pripazit u da Concomi ne dobije ubode preko mojih kompi. Ne mogu se sjetiti nikoga koga bih manje htio za kompu, osim Stancata. Ali moda bih trebao napraviti kako Trbuina kae. Ne izgleda kao da ima rupe u tijelu, a ja ih ne elim u mom. uje se glasan udarac i kopter se zatrese. Rotori umiru. Stigli smo. Sredina ratne zone. Bit emo sami ovdje vani. Vod kojeg zamjenjujemo bio je na zamahu kroz umu. Traili su Concome. Nadam se da Concomi ne trae nas. Sto se dogodilo staromodnim ratovima kad su se svi sreli na bojnom polju i pucali jedni na druge? Prolijevamo se iz koptera u more blata. Sunce je sad neto vie na nebu, jedan rub mu viri kroz oblake. Veina bljuzgavice se rastopila. Ali vjetar jo uvijek pue i hladno je kao i uvijek. Nalazimo se na stjenovitoj neodreenoj istini, okrueni zimzelenima, jedva dovoljno mjesta za spust-kopter. Drugi Maneuverov vod je svrstan u liniju, spreman za ukrcaj. Puno psuju ali veina izgleda nasmijeeno. Puni su prljavtine, ali nema krvi. I ne vidim ranjene. Moda e ovo biti lake nego to sam mislio. Trbuina mae jednom od drugih, dobija smijeak za uzvrat Kako je bilo? Trbuina vie. Trebali bi nam vratiti novac. Poloili smo dobar kredit za izlet u prirodu. Trese glavom, gleda prema svom naredniku, gleda me s prezirom dok mu pogled leti. Pametnjakovi. Vjerojatno mu novac curi iz

uiju. Ili to ili ima dovoljno uboda za veliki popust. Inae, kako bi si mogao priutiti itav tjedan rata po Maneuverovim cijenama? Vjerojatno gleda s visoka na nas vikendae. Kad smo vani, oni se ukrcavaju, kopter ponovo pokree rotore i odlaze, slobodni su. Natrag u kancelariju i predgraa ili gdjegod. Concomi ne pucaju na spust-koptere, zahvaljujui pravilu slobodne zamjene. Ali znali su izbrisati novi vod odmah nakon sputanja. Nervozno se prisjeam toga i gledam naokolo. Narednik zalaje nareenje i mi se sakupimo kao dobri mali vojnici. Pregledava nas, oito nezadovoljan. U redu poinje svojim najboljim narednikim govorom. Kao iz starog ratnog filma. Ali ne izgleda dovoljno grub. Vie kao zalutali inovnik. Nosi naoale i premlad je i previe se smijei. Ni mrvicu zastraujue. Primjeujem da nema vet znakove. Jo jedna stvar protiv mene. Andy Birch, pravi si pobjednik. Pokrit emo teren na zeleni narednik nam govori. Ona kopilad su trebali nai Concome, a oni su prdili naokolo itav tjedan. Pa emo ih mi nai. Vrijeme za guzice i laktove, djeice. Sad emo vidjeti kakvi ste vi nitarije u akciji. I bolje budite dobri ili u vam zadati vie jada nego to su Concomi ikada sanjali. Zapamtite, dobijamo pozicione bodove ako naemo logor, plus bodove za ubojstvo ili ubode za svakog Concoma o kome se pobrinemo. To znai popuste slijedei put. Uhvatim se kako ocjenjujem njegov nastup. Prvi dio je dobro zvuao iako moda malo pretjerano. Kameni bijes i tako to. Ali zavrne linije su kripale. Pitam se da li dobiva poseban trening ili prirunik ili tako neto? Ili mu samo uzmu novac i puste ga da radi to hoe? Sad nam daje nareenja. Dijelimo se u manje grupe i razvijamo prema umi. Zato se dijelimo, pitam se? Zato jednostavno ne mariramo u liniji ili tako neto? Pretpostavljam da postoji razlog. Sigurno radi po knjizi ili po nareenjima nekog pametnjakovia koji si je kupio zapovjednitvo preko vikenda. Zavravam sa Stancatom i s Trbuinom. Stajao sam blizu Trbuine kad su nas dijelili da bi me stavili s njim. Vet mi ne moe koditi, raunam, a mogao bi pomoi. Stancato, proklet bio, rauna na isti nain. I tako se probijamo kroz umsku zbrku. Usmjereni smo uzbrdo prema planinama. Ostali su negdje oko nas, ali ne mogu ih vidjeti. Zrak je hladan, a tlo mokro. Nadam se da e nas narednik pustiti da stanemo za ruak. Premoren sam. Ovo je gore nego tenis, puno gore, i ja to ne mogu podnijeti. Uvlaim ledeni zrak velikim gutljajima, a taj jebeni Trbuina ne posustaje. Samo gura naprijed, pomie u stranu zeleni, kaska kroz blato. Poput mlohavog kamiona u kinoj kabanici. Zeli da me nabije u zemlju. Stancato ak ni ne die teko, ali ja e kolapsirati. Puka tei itavu tonu. Prekrili smo dobar dio teritorije. Bez sumnje smo sada u ratnoj zoni. Mogu uti pucanje u daljini, prigueno, velike puke kako rade bum-bum. A concomski kopter nam je preletio preko glava prije dosta vremena. Visoko gore ali nam je Trbuina svejedno rekao da se ispruimo u blatu. Uniforma mi se potpuno promoila. Hladnije mi je nego ikada, ali sreom, vjetar je oslabio. Blizu podneva smo se zaustavili da ruamo na maloj istini uz hridinu. Samo nas trojica. Ne znam gdje su drugi. Nita ne razumijem. Zar ne bismo trebali biti s ostalima? Gdje su oni? Zar ne bi bilo bolje da je cijeli vod na okupu? Dosta sam platio za ovaj vikend. Volio bih kad bih znao to se dogaa. Sjedimo leima naslonjeni na mahovinom pokrivenu stijenu a pukama preko krila i jedemo porcije iz naih paketa. Dobro je skinuti sav teret s lea i sjediti neko vrijeme. A i gladan sam. Ali hrana je oajna. ovjek bi

oekivao da e nam Maneuver dati neto bolje za cijene koje plaamo. Kako uspijevaju zadrati muterije? Stancatu to ne smeta. On jede brzo, gotovo prodrljivo, a onda mi se smijei dok ja eprkam po svojoj hrani. Pojedi to, Andy govori. Trebat emo svu snagu. Dan je tek poeo. Onda ustaje i rastee se i dalje se smijeei. Ovo je ivot kae mi. Ovo je uzbuujue. Izvan grada, s neprijateljima oko tebe i s pukom u ruci. Da, ja vjerujem da je Maneuver u pravu. ivot je slai kad je smrt blizu. Trbuina gleda gore s njegovog paketa, pravi grimasu. Sjedni dolje. I ne priaj tako glasno. Hoe dovui Concome ovamo? Na taj nain nee dugo ivjeti. Stancato sjeda, smjekajui se. Puno zna o ovim stvarima, ha? Trbuina kima. Prokleto tono. Mogao bih biti narednik kad bih htio, zna. Cak bih mogao kupiti zapovjednitvo preko vikenda. Imam gomilu uboda. Ali nije to za mene. Ovo je bolje, ovdje vani. Prije nego to se povuem, imat u vie u-bodova nego itko. To je ono to ja hou. a ne voditi rat iz kacelarije poput tipova s olovnim guzicama i velikim kreditima koji potpisuju kao vikend-zapovjednici. Gledam ga i guram u stranu svoju napola pojedenu hranu. Ruan ovjek s runim nosom, velikim stomakom i malim mozgom. A ipak on je ubijao ljude, vjerojatno bolje ljude nego to je on, i on se vraa s mjesta gdje drugi umiru. Zato? Zapoinjem pitati pitanje... Ali Stancato prvi progovara. Ti voli ubijanje kae, oiju tvrdih i gorljivih. I on e voljeti, siguran sam. On voli povrijediti, voli napakostiti ljudima, voli poniziti. Ubijanje je kao stvoreno za njega. Rat je kae Trbuina. Ovdje u zoni, da, ali i tamo vani, takoer. Mi to ne zovemo ratom, ali to ipak je rat. Ima tipova koji ti rade o glavi svake minute, koji ele tvoju enu, koji ele tvoj posao, seru na tvoju djecu, pokuavaju ti ga zabiti. Mora uzvraati, a ovo je jedan nain. Da, volim ubijanje. Zato ne? Ti Concomi trza glavom prema grmlju, divljaki veina njih su crnuge, zna. Concomi se puno reklamiraju tamo dolje gdje oni ive. A oni nas inae mrze. Zato ne bih uivao sreujui nekoliko njih? Izgleda neprijateljski kao da nas izaziva da mu se suprotstavimo. Ja sasvim sigurno neu. On je budala, ali mogao bih ga trebati. Maneuver sigurno voli ljude poput njega. Takvi mrze, ubijaju i dolaze natrag vikend za vikendom. Sigurno dobijaju popuste. Ali svejedno donose novac kompaniji. Sakupljaju bodove, nakupe ih dovoljno i konano Maneuver dobije rat, a Consolidated Combat mora predati poveu gomilicu kredita, umjesto obratno. Rat za ratom, Trbuina je ovdje, kladim se. Govori to o ovjeku neto odvratno. Nema pravog rata preko pedeset godina pa mi izmislimo krvave igre da bi ih ivotinje poput Trbuine mogle igrati i na taj nain se izdivljati. Stancato e biti dobar u tome, da. Moda e se s vremenom pretvoriti u Trbuinu. To bi bilo zgodno. On zasluuje takvu sudbinu. Ja ne. Ja sam van ovoga, nakon ovog vikenda. Trbuina ustaje i poziva nas rukom. Uzimamo puke i slijedimo aa. natrag u umu. Kasno popodne Rat je svuda oko nas a blato je ponovo postalo bljuzga i snijeg. Ali ispod je kamenje tako da se bre kreemo. U umi je uasan smrad. I buka, pucanje, negdje u blizini. Puzimo u

smjeru pucanja, tiho koliko moemo. Sada lake diem. Strah me je, ali sam predahnuo. Ni miii me vie ne bole. Sad ih uope ne osjeam. Ispred nas srueno drvo trune s mrtvim tijelom preko debla, lize zakopano u krvavom snijegu. Prizor kao iz filma. Ne osjeam nita dok ne shvatim da je stvarno. Tada poinjem. Mrtvo je ve due vrijeme. Smrad jaa kako se pribliavamo. Blizu, mogu vidjeti naduto meso. Vizor na ljemu je sputen. Znai, umrlo je po noi. Uniforma je sivkasta, koa crna. Concom. Moje prvo vienje neprijatelja. Nadam se da e svi Concomi koje vidim biti mrtvi. Trbuina prolazi bez komentara, samo se malo smijei. Stancato zaobilazi tijelo, brzo, jedva bacivi pogled, nedirnut. To je samo dio pejzaa za hladnog, smirenog Stancata. Ja zastajem. Ne mogu vidjeti oi kroz vizor. Onda shvatim da to ni ne elim. Tko je doavola on bio? Koliko je on morao platiti za sumnjivu privilegiju truljenja ovdje? Osjeam iznenadnu potrebu da dotaknem tijelo, mrtvo meso. Guim ju, ljut na sebe. No zato buljim. Neto se mie na tijelu. Promatran fasciniran. Onda odjednom, zlo mi je. Okreem se, trzam, povraam po zemlji. Zbog nekog razloga, pazim da ne povratim po tijelu. Kad prestanem, Stancato je tu, smjeka se svojim malim smjekom. Smiri se, Andy govori mi. Stavlja mi ruku na rame, veliki ovjek. To je samo crvi. Nee te povrijediti. Samo crvi. Samo crvi. Boe, kako ga mrzim. Skripim zubima, otresam divlje njegovu ruku i koraam natrag u umu. Naletjeli smo na jo trojicu iz naeg voda i sad smo zajedno. Ne sjeam se da sam ih vidio u kopteru, ali morali su biti tama. Ne ini mi se da smo puno dobili. Dva govedinasta blesana i jedan nespretnjakovi. Ali nespretnjakovi ima vet znakove. On govori s Trbuinom tihim apatom i neprestano gleda naokolo. Izgledaju apsurdno, kao vojniki Stanlio i Olio. Trbuina i Nespretnjakovi. I ovo su ljudi koji bi me trebali provui kroz ovo? Sranje. Nespretnjakovi izgleda kao da bi imao problema prilikom prelaenja ulice. Dugo, uvueno lice i oiljci od priteva; Ne izgleda kao ratnik. Ali moda vojnici ne izgledaju kao na filmu. Moda runi ljudi najbolje ubijaju. Jebiga. Stancato e biti bjesan kad uje. Voli biti najbolji u svemu. Trbuina gleda prema nama i gestikulira. Imamo neto kae. Eksplozija granate na istoku. Puana paljba. Jim kae da su Concomi tamo pribili neke od naih momaka. Hajdemo ih izvaditi. Smjeka se. Trimo dogerskim kasom, guramo u stranu grane i pljuskamo kroz krpe snjega. Trbuina izgleda eljno. Ja sam prestravljen. U to sam se to uvalio? Kuda idemo? Hou van. Ovo je ludilo. Ruke mi drhte. Ponovo u povratiti. Rat nas preplavljuje. Jedan od govedina ispred mene iznenada zatetura i svuda oko nas zapoinje pucanje. On pada. Glava mu se groteskno savija, puka mu leti u snijeg, krvavi cvijet mu cvjeta na prsima. Mrtav, mrtav, mislim. Ne znamo odakle je pucanj doao. Snajper! Trbuina vie. Zaklon! Uzmite zaklon! A onda nestaje, izblijedi, dolje negdje. I ostali blijede isto. Jedino ja preostajem, stojim iznad tijela, trepem dolje na njega, smrznut, neodluan. Jo jeadn pucanj odjekuje, rafal pucnjeva, ujem ih kako siku oko mene i osjeam se udno sigurnim. Metak koji te ubije nee uti, tako kau. Tada me netko zgrabi, povue, podigne me sa zemlje i baci u drvee. Stancato, naravno. Pada dolje pokraj mene, pogled mu budno leti, puka u ruci, spreman. Ja sam ispustio svoju puku. Tamo je pokraj tijela. A ja

plaem. Ili su mi barem obrazi mokri. Stancato me ignorira. Podie puku i puca i crna gubica pljuje izljev smrti prema drveu. Jesu li pucnji odatle doli? Ne znam. Nisam primijetio. Ali izgleda da on je. I drugi ljudi pucaju. Nai momci, ini mi se. Ali ja ne. Ja ne. Ja sam izgubio puku. A onda dugo vremena mrtva tiina. Stancato eka, ruka vrste na puci, oi mu se miu sve vrijeme. Ostali isto ekaju. Nitki se ne mie. Nitko ne puca. Sada je sumrak. Toga naglo postajem svjestan dok gledam mrak kako se ulja oko zimzelena i zaklapa umu u obor sivila. Puno vremena je prolo. Ali mi se ne miemo. Ne znamo jesmo li sredili snajperistu, ili je nestao, ili eka tamo preko, vreba eljan mete. Tako Stancato ostaje miran. Ja takoer. Ne elim biti meta. Osim toga ne mogu uiniti nita drugo. Izgubio sam puku. Konano, u gotovo potpunom mraku, netko se pomie. Brz pomak s jednog na drugo mjesto u drveu. Jo jednom. Onda iznenada. Izljev eljanja mecima po snajperovoj poziciji u stijenama iznad nas. Konano se glava pojavljuje iz crnine. Infravizor dolje, savijen napola. Nespretnjakovi se pojavljuje na otvorenom. Nita se ne dogodi. Concom je mrtav ili nestao. Trbuina se iznenada pojavljuje, glomazna sjena u mraku, Naginje se preko tijela, dotie ga, trese glavom. Je li mu stvarna ao, pitam se? Ili je samo bijesan jer je neprijatelj dobio ubod na njegovom kompi? Ovo drugo. On nije tip koji brine. Stancato ustaje i grabi natrag na otvoreno, samopouzdan, smijeei se. Ja oklijevam, ali ga slijedim. Misli da smo ga sredili? Stancato pita. Trbuina slijee. Nemam pojma. Moramo pogledati. Moda da, a moda ne. Moda je jednostavno otiao. Stancato i Trbuina gledaju, zatim idu prijeko prema mjestu odakle su pucnji doli. Mi ostali ekamo. Nespretnjakovi me gleda s antipatijom. Vrpoljim se pod njegovim pogledom, gledam u drugog ovjeka pa brzo u stranu kad vidim da me ignorira. Ne sviam se ni jednom ni drugom. Vidim to. Ja sam se smrznuo. Za njih sam kukavica. Moram se dokazati. Ali ne Stancato, ne, ne on. On je sve napravio kako treba, kao i obino. Nervozno briem ruke o jaknu. Zatim, crvenei, saginjem se da pokupim puku. Zato to nisam ranije napravio? Zato se nisam borio? Jebiga Birch zato uvijek sve napravi krivo? Stancato i Trbuina se vraaju. Stancato me udara po leima. Uvijek krepak i io, da gospodine. Cak ljubazan prema kukavicama. Pokroviteljsko kopile. Smijei mi se. Izgleda da se izvukao kae. Sigurno smo ga prestraili. Gledaj govorim maloduno. Nisam mislio ispustiti..: Stancato me prekida. Ne brini o tome. Najvanije je bilo uzeti zaklon. Pokazuje na tijelo. On je zadrao puku. Nije nam puno pomoglo, zar ne? Bolje je imali te ivog, ne trebamo mrtve heroje, je li tako? Trbuina je sluao. Sada kima. oklijevajui. Da, ima neto u tome. Onda gleda mene. Ali pripazi se, dijete. Smrzni se jo jednom i svi emo izginuti. Zbog tebe je mogao poginuti tvoj kompa, zna. Blijedo se nasmijeim. Nita drugo ne mogu napraviti. Znai oprataju mi. Kako prokleto jebeno veliko od njih. I to je sve Stancato napravio, naravno. On me voli na taj nain zajebavati. Zna koliko mi se gadi i zna da me posramljuje kad mu moram biti zahvalan. Kopile. Nije mu dosta to me cijelo vrijeme poniava, pravi budalu od mene, on hoe da budem zahvalna budala, sretna zbog njegovog zanimanja za jednog malog mene. Sranje,

sranje, sranje. Mrak je prekrio umu. Ostali su spustili infravizore. Sputam svoj i drvee se pretvori u crne sjene ocrtane na polju crvenog. Vide se samo grane. Iglice su zbog nekog razloga nevidljive. Zadrhtim nakratko. Suma se pretvorila u tmurni pakao pun ugljenastih kostura i neodreenih oblika. I mislim da mi je mrak bio drai. Ali ostavljam sputen vizir. Pokreemo se, Trbuina vodi, mi ostali raireni otraga. Neznam kuda idemo ili zato. Samo bih htio da se ovo zavri. Samo par sati do ponoi. Onda jo jedan dan pa jo jedna pono i vikend je gotov. I spust-kopteri se vrate da nas pokupe. Mene. Dogurao sam do ovdje. Moda mogu dogurati do kraja. Sljedei vikend se vraam tenisu. Ne treba mi ovo. Moda Stancatu treba, ali on je bolestan. Meni ne treba. Ovdje Birch naputa igru. Da. To u napraviti. Misao me smiruje. Stiem puku t ubrzavam korak. Mariramo satima, beumni izuzev tekog disanja, pucketanja leda koji se stvara na tlu kako postaje hladnije. Zaboravio sam na rat, Stancata, sve. Osim mojih stopala i hladnoe. izme su mi se potpuno promoile. Stopala su me dugo bolila, ali sada su prestala. Umrtvljena. Ali sutra e biti uljeva. Mrzim uljeve. Kladim se da ih Stancato nikad ne dobija. Kladim se da nikad u ivotu nije dobio ulj. Ili prit, kad smo ve kod toga. Bio bi puno podnoljiviji da je odrastao s licem punim bubuljica kao svaka normalna osoba. Vjetar zavija, krijesti oko borova, ubacuje kroz ovu posranu, malu uniformu neto uasno. U svijetu crvenog i crnog, hladnoa je udno neumjesna. Plavo i bijelo su boje hladnoe. Ovo je potpuno krivo. Ali svejedno ju osjeam. Hodamo. Besciljno? Vjerojatno ne. Ali besciljno za mene. Tap, tap, tap, tap, deki mariraju. Ovo je rat. Precjenjena podvala. Misao doe, ode. Onda mi se um vrati stopalima i hladnoi. Kao i uvijek. Nita drugo mi ne moe zadrati misli. Puka je sad vrlo hladna, plastika smrzava. Moda mi se zalijepila za ruku. To e me sprijeiti da ju ispustim kad ponovo zapucaju. Jo hodanja. U tiini. Disanje i koraanje ispred i iza mene. Ne znam to se dogaa. Sigurno je dosada prola pono. Sigurno je. Izgleda da je rat stao preko noi. Nita ne ujem. Ali moda su mi ui umorne kao i ostatak mene. Nek se sve jebe. Koga je briga. Hladno mi je. Jebi se Stancato. I ti Doleek. I ti Trbuino. Svi vi. Idioti. Moda je ve zora blizu. Ve dugo hodamo. Ideja me uzbudi. Zaustavim se nakratko, podiem vizor. Ali nema svjetla na istoku. Jo se vide zvijezde. Orion je visoko, njegov pas na petama. Blistave toke u crnom Mogu mu vidjeti ma. Nikad mu ne vidim ma u gradu. Zvijezde izgledaju hladno. S podignutim vizorom mogu vidjeti hladno isto kao i osjetiti ga. Sisam komad leda osjeajui se udno mirnim. Neto me gura s lea. Stancato. Hajde, Andy govori napetim glasom. Ne odustaj. Ne elimo zaostati i izgubiti se. Reim na njega i teturam se naprijed. Odustati, vraga. Nisam odustajao. Samo sam zastao da vidim je li zora. Taj jeba. Zar nema nimalo vjere u mene? Jo hodamo kroz umu i planine koje se ne razlikuju od onih kroz koje smo ve proli. Kroz ledeni potok koji budi moja stopala do iznenadnog vriteeg bola. Onda natrag u umu. Hodamo. No je tiha, ali u daljini let koptera gori preko neba i kaplje vatru. Crnu vatru, za nas. Gledamo.

Hodamo. Konano, konano, odmor. Trbuina je pronaao peinu. Samo malu upljinu u zidu stijene. Ali zaklon. On skida svoj paket, rei neto Nespretnjakoviu, iri svoje platno i lijee. Istog trenutka spava, hrui. Ja sam premoren. Lijeem pokraj njega. I ostali padaju na njihova platna i rasteu se. Nespretnjakovi mi kae da moram prvi straariti. Ustajem i straarim, miii mi bolno protestiraju, um mi je prazan. Kad su svi zaspali, sputam vizor i gledam zvijezde. I koptere. Zapadni horizont je taj koji je svijetao, sjaji se narandastim plamenom i svijetlim bijelim bljeskovima koji rastu i umiru nasuprot planina. Bitka, negdje. Nejasno, daleko odavde. Mogu uti. Svi spavaju. Trbuina izgleda kao vrea rublja, a hre kao mjeh. Nespretnjakovi se sav skvrio u kutu, preplaeni mali djeak. Drugi tip, komad hrane za topove, spava s otvorenim ustima. Ali Stancato izgleda dobro. Ispruio se gotovo nemarno, kao da ga hladnoa ne smeta, lice mu je mirno, disanje lako i redovito. Spreman, kladim se. On nee biti iznenaen ako se Concomi pojave. Na kratko to razmatram. to bi se dogodilo da odem? Moda bi Concomi doli. Poistili ih. Pokupili neto uboda. Bilo bi lako. Ne. Ne bih pronaao put natrag. Osim toga to ako ih Concomi ne srede? Onda bih bio u problemima do grla. Osim toga, ne mogu ostaviti ljude da umru. Cak ni Stancata. Mogu li? Pa, moda Stancata. Da sam igrao tenis, sad bih bio kod kue, vjerojatno bih spavao, u toplom krevetu s Miriam. Ne da je ona tako uzbudljiva. Oenio sam je nakon to me je Glenda ostavila zbog Stancata. Visoka, plavokosa Glenda. Uvijek tako ljupka sve dok se on nije pojavio, a onda me odbila, otila Stancatu, srezala me kada sam je pokuao zadrati. Napravila je veliku greku. Ja bih je oenio. Stancato je samo htio njeno tijelo. I tako je Glenda izgubila. I ja takoer, zavrio sam s debelom, glupom Miriam. Jedino Stancato dobija. Mogao bih ga ubiti. Pitam se da li on to zna. Mogao bih ga ubiti upravo ovdje, dok spava. Nikad ne bi posumnjali. Bila bi to samo jo jedna nesrea rata. Ili ne? Sigurno imaju neki nain da odrede tko je ubio koga, Inae kako bi mogli drati trag u bodovima? Mogao bih ga dokrajiti s lea, ali bi me pronali. Concomski meci su sigurne drugaiji ili tako neto. Siguran sam da je to neto u vezi puaka, Znam da te mogu pronai kad je vrijeme isteklo ako jo uvijek ima puku. Moda ista naprava prati koga si ubio. Ubijem Stancata, a on me dohvati iz groba. Sranje. Konana pobjeda. Neu mu i to priutiti. Guram misao u stranu. Neu ubiti Stancata. Mogu biti sretan ako ubijem bilo koga. Vjerojatno u se ponovo smrznuti. Stojim i mislim o tome i promatram no. Sati prolaze. Konano, budim Nespretnjakovia da me oslobodi i san dolazi. Na krevetu od ledeno klizavog kamena. Svijest se vraa s bolom u leima i vriskom. Trzam se, mamuran, zbunjen. Netko vriti. Gledam na ulaz, trepem. Meci zvide oko mene. Concomi su vani. U zamci smo, zakljuani unutra. Mrtvi. Ubit e me. Strah dolazi u velikim valovima. Buljim, tresem se. Stancato lei na stomaku blizu ruba upljine, pomie puku naprijed natrag, izbacuje obeshrabrujuu vatru u velikim pominim lukovima. Vani su tijela. I jedan napola unutra. Bezimeni deko-govedina. Dobio je vie od

jednog zrna. Tijelo mu je u dva djela. Doljnja polovina je blizu izlaza. Ostatak je po cijelo] peini. Krv na mojoj odjei. Promatram je, bolestan. Htio bih ponovo spavati. Neto eksplodira upravo izvan sklonita i rapneli ulijeu u peinu i odbijaju se od stijene. Nitko se ne pomie. uje se puno vritanja, vani i unutra. Ne mogu nai nikakvog smisla u svoj toj buci. Nespretnjakovi lei pokraj Stancata, leima oslonjen o stijenu, ubacuje novo punjenje u puku. Gleda u mene, rei. Onda ustaje, zgrabi moju puku i zabija mi je u stomak. Pucaj. Bori se, jebeno, zeleno dupe, pucaj! Okree se k vratima, sputa se na koljena. I hvata zrno vratom. trca krv, vriti, pada natrag na mene. Ispustio je puku. Uzimam je i dajem mu je, ali on je nee uzeti. Andy Stancato kae. Dolje. Dolje prije nego to te dohvate. Puca dok govori, nikad ne prestaje. Tako efikasan, tako smiren. Ne izgleda prestraeno. Maina za ubijanje, heroj, veliki ratnik. Odluujem da mu pokaem. Putam Nesprctnjakovia da lei u vlastitoj krvi i sputam se pokraj Stancata, uzimam puku, omatam prst oko obaraa. Vani, puca zora. Nedeljna zora. Pola puta do kue, ali sad su mi za petama. Ne mogu ih vidjeti. Samo toke svjetla na dva tri mjesta odakle vatrom eljaju usta peine. A pozicije se mijenjaju. Pucam. Meci izlijeu postojanom strujom. Nema udarca. Puka se samo lagano zagrijava. Pucam, ne na neto odreeno, samo na drvee. Moda pogodim neto, ali to mi nije najvea elja. Moje pucanje daje Stancatu ansu. Zaostaje da napuni puku, povlai se lagano u peinu, ostaje nisko, uzima punjenje iz pojasa i smireno ga ubacuje u puku. Bez nervoze, bez urbe. Bez greke. Za sekundu je ponovo kraj mene i mi eljamo drvee zajedno. Netko vriti. Sredili smo jednoga kaem i prestajem pucati. Moda ele da to pomislimo Stancato kae. ele da izaemo. Ne mogu unutra, ali znaju da smo u klopci. U klopci. Da. Sjeam se toga. U klopci smo. Trbuina, veliki veteran, na neustraivi kompa, zbog njega smo u klopci, zbog njega emo vjerojatno poginuti. Bijesan sam. Stancato puca sam. Tada primjeujem da Trbuina nije u peini. Gdje je on? pitam Stancata. Ne znam kako se Trbuina zove. udno. Mislio sam da znam. Stancato izgleda zna. Ne odgovara. I on je prestao pucati. eka da se neto pokrene. ekamo u tiini dobrih pet minuta. Nadamo se da e izai da vide jesmo li mrtvi. Ne kupuju. Umjesto toga putaju puke da se igraju po stijeni, opet i opet, i meci zvide oko nas. Konano netko nabacuje granatu. Moramo se odati. Dok ja buljim, Stancato zgrabi granatu i baca je natrag. Tono tamo odakle je dola. On baca za bejzbolski tim ureda, taj Stancato. Dobro, naravno. Vrlo dobro. Granata eksplodira, razdire umu i blato. Skoro istovremeno netko se otvara na strani. Vriti. Imamo ih. Concom tetura iza kamena, krvari iz rupe u grudima veliine ake. Prelazi pola metra prije nego to ga vatra sa strane sasijee, mlatei ga bezduno dok pada. Lei trzajui se. Gledam s bolesnim zanimanjem dok on vriti i umire i grabi zrak. Posramljen, primjeujem da mi se digao. Boe, bolestan sam. Toliko pokvaren koliko su oni pokvareni. Trbuina koraa sa strane s pukom pod rukom. Sve je isto vie. Sve smo ih sredili. Stancato ustaje i prilazi mu.

 Koliko ih je bilo? Osam kae. Smije se. Osam uboda. Kako je naa strana? Izlazim iz peine, krvlju ispunjene peine. Stancato i Trbuina me gledaju kako prilazim, bez rijei. Odgovor na Trbuinjino pitanje. Jebiga to je sve to kae. Htio me je mrtvoga. Isto kao Stancato. Ja sam kukavica, bolesna kukavica, nikakvo dobro za njih. Bolji ljudi su mrtvi. To je ono to Trbuina misli. Kako? kaem malaksalo. Jedva mogu misliti. Dolazio sam na strau kae Trbuina. Otvorili su vatru na nas obojicu. Njega su sredili, a ja sam se brzo spustio na zemlju i sakrio u grmlje. Tada je ve tvoj kompa pucao tako da me nisu mogli svi traiti. Smjeka se. Dohro puca kae Stancatu. Nekolicinu si odmah skinuo i to nas je spasilo. To nas je spasilo? Stancato nas je spasio? Zar on uvijek mora biti heroj? Neto se u meni skuplja. Okreem se od njih dvojice, ostavljam ih da se smijee jedan drugome, da se smjekaju i estitaju si na krvi koju su prolili. Koljai. Tijelo crnog ovjeka lei uz busen golog grmlja i uz granu zimzelena. Sad se vie ne mie, ali krv jo polako tee u blato. Ruke su mu stare, izbrazdane, konate, premale za njegovu veliku vreastu uniformu. Saginjem se do njega, do ovjeka u ijoj sam smrti uivao. Blizu, napol pod drvetom, vidim njegovu puku. Sputam svoju i poseem za njegovom. Concomske puke su od zelenkaste plastike, ali inae su identine Maneuteroinm. Naravno. Oruja moraju biti jednaka inae rat ne bi bio poten. Ispod je serijski broj i natpis koji kae VLASNITVO CONSOLIDATED COMBATA, INC. Plati novac, uzme izbor. Borba u planinama, Maneuver, protiv Concolidated Combata! Probaj rat u dungli, General Warfare protiv Battlemastera! Udari na ulici grada, Tactical League protiv Risk, Ltd-a. Postoje tridesetetiri zone i deset borbenih klubova. Plati novac, uzme izbor. Ali svi su izbori isti. Stojim s Concomskom pukom u ruci. I neto dolazi na mene. Iskae iz zelenia obasjanog priguenim svjetlom zore i vidim ga u treptaju oka. Siva uniforma, crno lice, mlad, mlai od mene. Djeak; krvavi, ranjeni djeak. Ipak ih nismo sve sredili. Ovaj je samo izgubio puku. Dolazi na mene s podignutim noem. Gledam ga kako dolazi. Mora prijei nekoliko metara da bi me sredio Dolazi brzo, ali ne dovoljno brzo. Podiem puku. I ne mogu pucati. Ne mogu pucati. Ne mogu pucati! Kad je gotovo na meni, Stancato ga ubija sa strane. Vrlo efikasno. Polako se savija, njeno pada u blato. Ovaj nee vritati. Njegov no pada pred moje noge. Stancato mi je ponovo spasio ivot. Okreem se i gledam ga. Smijei se, a puka mu se dimi. Jo jedan ubod. Dobar je u tome. Dobit e veliki popust slijedei put. Ja? Ne. Ni sluajno. Meni e uzeti dozvolu. Nee me pustiti da igram. Stancato koraa prema meni, poinje neto govoriti. Ja gledam svoju puku, izbjegavam njegov pogled. To je Concomska puka. Puca Concomske metke. Moda ne mogu rei tko je ubio koga osim preko metaka. Stancato mi je dva puta spasio ivot. Ne mogu to podnijeti. Svima e rei. Dok on hoda prema meni, podiem puku prilino smireno i ubijam ga. Rekao bih da to radim sasvim dobro. Nema vremena da se iznenadi. Conoomska puka izbacuje struju metaka, vrlo brzo. Njegove grudi eksplodiraju, a ja podiem rilo i meci i dalje dolaze i njegovo tamno, zgodno, smireno, nasmijeeno, efikasno lice

se rastopi u krvavo meso. Trbuina stoji tamo, otvorenih ustiju, vritei. Ubio si svog kompu! vriti. Ubio si svog kompu! Okreem puku i ubijam i njega. K vragu s njegovim vet znakovima. Nije ga tako teko ubiti. Mariram itav dan, kroz umu. Stopala su mi hladna, ali me ne smeta. Imam Maneuverovu puku pod jednom i Concomsku puku pod drugom rukom. Skupljam ubode. Ako ih dosta sakupim, moda u slijedeeg tjedna biti narednik.
Preveo Goran Konvini Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Roger Zelazny

Automat u centru za srane bolesti

RIAT u vam o stvorenju zvanom Bork. Ono se rodilo a srcu umirueg sunca. U ovaj dan je izbaeno iz rijeke prolosti-budunosti, kao komad vremenskog otpada. Oblikovano je od blata i aluminija, plastike i nekakvog evolucijskog destilata morske vode. Zavrtilo se, visei na pupanoj vrpci dogaaja, sve dok nije, otrgavi se svojom voljom, otpalo nakon jednog ivotnog vijeka ili kasnije, doavi da se odmori na sprudove svijeta u koji sve odlazi da umre. Bio je to komad ovjeka na

mjestu pored mora, u blizini ljeilita koje je izgubilo na popularnosti otkad je pretvoreno u koloniju za eutanaziju. Odaberite bilo koje od navedenog i moete biti u pravu. U ovom danu, hodao je pokraj vode, eprkajui svojim metalnim, raljastim tapom po stvarima koje je za sobom ostavila sinonja oluja: neki sjajni komadii ljunka, koji koriste ekscentrinim sestrama u njihovoj zanatskoj radnji, vrijedni jednog njihovog obroka ili grumena rumenog latila za njegovu glatkiju polovicu; purpurna morska trava za slanu orbu to mu je postala omiljeno jelo: kopa, dugme, koljka; bijeli eton iz kazina. Visoki valovi su se pjenili razbijajui se o al, a vjetar je bio jak. Nebesa su bila sivo-plavi zid, neispisan pticama ili prometom. Za sobom je ostavljao nazubljen trag i jedan otisak stopala, dok je, zujei i pucketajui, prelazio preko izblijedjelog pijeska. Bilo je to na mjestu na kojem su snjene ptice, u toku svoje seobe, zastale nekoliko dana, najvie tjedan. Sad su ve bile otile ali su dijelovi plae jo uvijek bili naikani njihovom balegom boje re. Tamo je opet ugledao djevojku, po trei put u toliko dana. Prije ga je pokuavala zaustaviti, priati s njim. On se iz vie razloga pravio da je ne primjeuje. Ovaj put, meutim, nije bila sama. Ponovo se osovila na noge ostavljajui u pijesku tragove koji su ukazivali na iznemoglost i bjeanje. Na sebi je imala istu crvenu haljinu, sada poderanu i umrljanu. Njena crna kosa, kratka, sa tekim ikama, mirovala je tek neznatno, koliko je to uope mogla u svom poremeenom skladu. Na nekih trideset metara odatle bio je mladi ovjek iz Centra primiui joj se. Iza njega je plutala jedna od onih rijetko vienih otpremnih maina, velika, otprilike, kao pola ovjeka i lebdei na isto tolikom razmaku od zemlje. Imala je oblik cunja i srebrila se, sa gomoljastim zavretkom glave, izbruenim i osvijetljenim, te tri sjajne baletne suknje, tanke poput staniola, koje su se dizale i sputale u ritmu neovisnom od vjetra. uvi ga ili ga tek krajikom oka spazivi, ona se okrenu od svojih progonitelja i ree: Pomozite mi. A potom je rekla i svoje ime. On je zastao, malo due, iako ona nije mogla primjetiti tu stanku. Tad se pokrenuo prema njoj i opet stao. ovjek i lebdei stroj stadoe, takoer. U emu je stvar? upitao je, glasom posve mirnim, dubokim i pomalo pjevnim. Zele me odvesti ona ree. Pa? Ja ne elim ii. Oh. Nisi spremna. Ne, nisam spremna. Onda je to, pak, vrlo jednostavna stvar. Nesporazum. On se okrenu prema onoj dvojici. Dolo je do nesporazuma ree. Ona nije spremna. To se tebe ne tie, Bork odvrati ovjek. Centar je donio svoju odluku. Onda e je morati preispitati. Ona kae da nije spremna. Gledaj svoja posla, Bork. ovjek se primaknuo. Stroj ga je slijedio. Bork podie svoje ruke, jednu od krvi i mesa, a drugu od drugih stvari. Ne ree. Mii se s puta ree ovjek. Ometa nas. Bork se polako pokrenu prema njima. Svjetla u stroju poee mirkati. Njegovi skuti padoe. Uz cvree zvukove, i sam pade na pijesak i ostade nepomino leati. ovjek je stao i povukao se korak unazad. Ovo u morati prijaviti... Odlazi ree Bork.

ovjek klimnu, zastade i podie stroj. A potom se okrenu i, uzevi ga sa sobom, uputi prema plai, ne okreui se. Bork spusti ruke. No, no obratio se djevojci smirujui je. Sad ima jo vremena. Onda je krenuo dalje, istraujui prazne koljke i naplavljeno drvlje. Ona pode za njim. Oni e se vratiti ree. Naravno. Sto u onda uiniti? Moda e do tada biti spremna. Odmahnula je glavom. Poloila je ruke na njegov ljudski dio tijela i rekla: Ne. Neu biti spremna. Kako to moe sada znati? Pogrijeila sam ona ree. Nisam nikad trebala doi ovamo. On zaslade i osmotri je. To je nezgodno ree. Najbolje to mogu preporuiti je da ode i razgovara s terapeutima u Centru. Oni e ve nai naina da te uvjere da je mir bolji od tjeskobe. Vas nikada nisu uspjeli uvjeriti ree ona. Ja sam drugaiji. Ova situacije se ne moe s tim usporeivati. Ja ne elim umrijeti. Onda te ne mogu odvesti. Podesno stanje svijesti je preduvjet Upravo tako pie u ugovoru Toka sedam. Oni mogu pogrijeiti. Zar ne mislite da i oni ponekad grijee? I njih spaljuju jednako kao i ostale. Oni su najsavjsniji. Sa mnom su postupili pravedno. Samo zato to ste praktiki besmrtni. U vaem prisustvu strojevi pregaraju. Nijedan ovjek ne moe, ako to ne elite, na vas poloiti ruke. Ali, zar vas nisu pokuali otpremiti u stanju nespremnosti ? To je bio plod nesporazuma. Kao i sa mnom? Sumnjam. Odmaknuo se od nje i nastavio hodati niz plau. Charles Eliot Borkman ona zovnu. Ponovo to ime. On zastade, jo jednom, iscrtavajui tapom mreu linija u pijesku. A onda, upita: Zato si to rekla? Tako se zovete, zar ne? Ne on ree. Taj ovjek je umro u dubokom svemiru kad je linijski brod, pogrijeivi u koordinatama, skoio na krivo mjesto i dospio preblizu zvijezdi koja se preobrazila u novu. On je bio heroj. Dozvlio je da mu pola tijela izgori, dok je drugima oslobaao amac za spaavanje. I preivio je. Moda poneki njegov djeli i jest. Ali samo poneki. Nije li to bio pokuaj atentata? Tko zna? Jueranja politika nije vrijedna papira potroenog za njena obeanja, njene prijetnje. On nije bio ba samo politiar. Bio je dravnik i humanista. Jedan od rijetkih koje, na odlasku u penziju, vie ljudi voli nego li mrzi. Smijuljio se. Vrlo si milostiva. Ali ako je tako, onda je manjina konano uinila svoje. Lino mislim da je bio neka vrsta nasilnika. AB svejedno, drago mi je uti da si se prebacila na prolo vrijeme; Tako su vas dobro zakrpali, da biste mogli trajati zauvijek, i zasluujete najbolje. Sto eli od mene? Doli ste ovdje da umrete i onda se predomislili... Nije ba tako. Jednostavno nisam to nikada sroio na nain

prihvatljiv uvjetima Toke sedam. Da budem na miru... Pa nisam ni ja. Ali meni nedostaje vaa sposobnost da Centar uvjerim u tu injenicu. Moda, kad bih ja s tobom otiao tamo i porazgovarao s njima... Ne ree ona. Oni bi se sloili samo toliko dugo dok ste vi tamo. Ljude poput nas nazivaju simulantima ivota i mnogo su leerniji kad se radi o rjeavanju naih sluajeva. Ne mogu im, kao vi, vjerovati, sve dok nemam vlastito oruje. Sto bi ti onda htjela da uinim, djevojko? Nora. Zovite me Nora. Zatitite me. Eto, to bih htjela. Vi ivite nedaleko odavde. Dopustite da ostanem s vama. Drite ih dalje od mene. On je eprkao po uzorku; poeo ga je brisati. Sigurna si da je to ono to hoe? Jesam. Sigurna sam. U redu. Moe, onda, poi sa mnom. I tako je Nora otila ivjeti sa Borkom u njegovu daaru pokraj mora. Tokom tjedana koji su slijedili, svaki put kad bi predstavnici iz Centra navratili, Bork bi im naloio da smjesta odu i oni bi otili. Napokon su prestali dolaziti. Danju, ona bi koraala s njim uz obalu i pomagala mu skupljati naplavljeno drvlje, jer je nou voljela vatru; i dok su za njega, dugo vremena, vruina i hladnoa bile nevane stvari, dolo je vrijeme kad je na svoj nain poeo uivati u sjaju vatre. A na njihovim etnjama, on bi tapom rovao po vlanim hrpama smea kojeg je more izbacilo i prevrtao bi kamenje da vidi to se nalazi ispod. Boe! to oekujete da ete pronai tu ispod? rekla je, uzmiui i zadravajui dah. Ne znam smijuljio se. Kamen? List? Vrata? Neto lijepo. Poput toga. Hajdemo pogledati ega ima u plimnim lokvama. One su barem iste. Dobro. Iako je jeo, vie zbog navike i okusa, nego iz stvarne nude, njena prirodna potreba za redovitim obrocima i lakoa kojom ih je pripremala, naveli su ga da ove prilike oekuje s neim nalik na ritualno zadovoljstvo. I desilo se to kasnije, opet nakon jednog veernjeg obroka, da mu je prila i prvi kut ga ulatila. Nespretno, groteskno moda je tako moglo izgledati Ali ispalo je potpuno drugaije. Sjedili su ispred vatre, suili se, grijali, promatrali, u tiini. Odsutna, podigla je krpu koju je on ispustio na pod i pobrisala mrlju od pepela sa njegove polovice u kojoj se zrcalio sjaj plamena. Kasnije, to je uradila ponovo. Mnogo kasnije, ovaj put potpuno usredotoena, prebrisala je svu prainu sa svjetlucave povrine, prije odlaska u krevet. Jednog dana ga je upitala: Zato ste kupili kartu samo u jednom smjeru, do ovog mjesta, i potpisali ugovor, ako niste eljeli umrijeti? Ali ja sam to elio on odgovori. I onda vas je neto navelo da promijenite odluku. Sto? Ovdje sam otkrio zadovoljstvo vee od te elje. Ispriajte mi o tome, hoete li? Svakako Otkrio sam da je ovo jedna od nekoliko situacija, moda i jedina, u kojoj mogu biti sretan. To je u samoj prirodi ovog mjesta: umiranje, smireni zavretak, radosno odlaenje. Ovdje me ispunjava njegova kontemplativnost, ivei na rubu entropije i uviajui da je to dobro. Ali ne ispunjava vas toliko da biste se i sami podvrgli tretmanu? Ne. U ovorn pronalazim razlog za ivljenje, a ne za umiranje. To moe izgledati kao izopaeno zadovoljstvo. Ali tada, ja sam izopaen. A to je s tobom? Ja sam naprosto pogrijeila ree ona. I to je sve. Oni te prilino ispituju, koliko se sjeam. Jedini razlog zbog kojeg

su u mom sluaju pogrijeili je bio taj to nisu mogli pretpostaviti da bi itko na ovom mjestu mogao pronai nadahnue da nastavi ivjeti. Da li je tvoja situacija moda biia slina? Ne znam. Moda... U dane kad je nebo bilo jasno; oni bi poivali na utoj vrelini sunca, igrajui male igre i katkada priajui o pticama koje su prolazile i o stvarima koje su plivale, vrludale, plutale, ravale se i cvjetale u njihovim lokvama. Ona nikad nije priala o sebi, niti da li ju je na ovo mjesto dovela ljubav, mrnja, oaj, umor ili ogorenje. Umjesto toga, priala je o neodreenim stvarima koje su dijelili u tim sunanim danima; a kad ih je vrijeme zadravalo u kui, promatrala je vatru, spavala ili latila njegov oklop. Tek mnogo kasnije, poela je pjevuiti, dijelove tada popularnih melodija ili neke prilino stare. U to vrijeme, kad bi osjetila njegov pogled na sebi, naglo bi prestajala i okretala se drugim stvarima. I tada, jedne noi, dok je vatra tiho pucketala, a ona sjedei brisala njegove ploe, ree polako, jako polako, tihim glasom: Mislim da u se zaljubiti u tebe. On nije govorio, niti se micao. Nikakvim znakom nije odavao da ju je uo. Nakon due pauze, ponovno je progovorila: Jako je udno... otkriti da se ovako osjea... ovdje... u ovim okolnostima... Da ree on, nakon nekog vremena. Prolo je jo neko vrijeme i ona spusti krpu, primi ga za ruku, onu ljudsku, i osjeti na svojoj njegov vrsti stisak. Moe li? ree ona, prekinuvi ogromnu tiinu. Mogu. Ali ja bih te smlavio, djevojice. Rukama je prelazila preko njegovih ploa, a potom uzdu i poprijeko, od ljudskog dijela do metala i natrag. Pritisla je usne na njegov obraz koji se predao. Nekako emo uspjeti rekla je i, naravno, uspjeli su. U danima koji su nadolazili, ee je pjevala, pjevala je veselije pjesme i nije prekidala kad bi je on promatrao. A on bi se ponekad probudio iz laganog sna koji je i njemu bio potreban, i budan, kroz siune otvore svojih lea, primjeivao ju kako tamo lei ili sjedi i, smijui se, gleda ga. Povremeno je uzdisao iz istog zadovoljstva to moe osjetiti nalet zraka iznutra i oko sebe, i bila je to ona vrsta mira i zadovoljstva koju je ve odavno bio svrstao u manje vrijedne kategorije sna, ludosti i praznih elja. Ponekad bi se ak uhvatio kako zvidi. Jednog dana, dok su sjedili na nasipu, a sunce je upravo zalazilo, zvijezde se pomaljale i sve dublji mrak se topio oko tankog plamena vatre koja je jenjavala, ona ispusti njegovu ruku i prstom pokae: Brod ree. Da odgovori dohvativi njenu ruku. Pun ljudi. Prilino, pretpostavljam. To je tuno. Mora da je to ono to oni ele ili bi eljeli da ele. Pa ipak je tuno. Da. Veeras. Veeras je tuno. A sutra? I sutra, rekao bih. Gdje ti je ono nekadanje oduevljenje za dostojanstveni kraj, blaeno oputanje? Ne mislim puno o tome, ovih dana. Mislim o drugim stvarima. Promatrali su zvijezde sve dok no ne postade posve mrkla i vedra, ispunjena hladnim zrakom. A onda ona ree. Sto li e biti s nama? Sto e biti? ree on. Ako si zadovoljna sa stvarima kakve jesu, nema potrebe da ih se mijenja. A ako nisi, reci mi to ne valja.

 Nita, sve je u redu ree ona. Kad tako razmilja, sve je u redu. Bio je to samo mali strah, maka koja me grebe po srcu, kako kau. Ja u tebi zagrebati po srcu on ree, podiui je kao da u njoj nema nimalo teine. Smijui se, odnese je natrag u daaru. Bio je to duboki san, nalik na omamijenost, iz kojeg se mnogo kasnije trgnuo, bio trgnut zvukom njenog plaa. Kao da mu je osjeaj za vrijeme bio poremeen, jer se inilo da je proao nenormalno dug period vremena prije nego je registrirao njen lik, a njeni jecaji su zvuali neprirodno razvueni i udaljeni. Sto... je... to? upita, i u istom trenutku postade svjestan slabanog i drhtavog osjeanja u miiu svoje ruke, kao od uboda igle. Nisam... htjela... da se probudi ree ona. Molim te, spavaj dalje. Ti si iz Centra, zar ne? Skrenula je pogled. Nije vano proapta on. Spavaj. Molim te. Nemoj zaboraviti... ... uvjete Toke sedam dovrio je. Ti uvijek potuje ugovor, jel'da? Nije to sve to je bilo vano... za mene. Stvarno si mislila ono to si rekla, onu no? Tako se desilo. Naravno da e sada to rei. Toka sedam... Svinjo jedna! ona viknu i oamari ga. On se poe ceriti, ali tada, na stolu, pored nje, ugleda pricu i prestade. Uz nju su leale i dvije prazne ampule. Nisi meni ubrizgala obje ree, a ona svrnu pogled. Hajde on se poe dizati. Moramo te odvesti u Centar. Da se to neutralizira. Da te se oisti od toga. Ona odmahnu glavom. Prekasno je... ve. Zagrli me. Ako hoe neto uraditi za mene, uradi to. Obavio je svoje ruke oko nje i leali su tako dok su plime i vjetrovi tukli, puhali i jenjavali, brusei njihove bridove u sve savreniju ljepotu. Mislim... Priat u vam o stvorenju zvanom Bork. Ono se rodilo u srcu umirue zvijezde. Bio je to komad ovjeka i komadii mnogih drugih stvari. Kad bi se one pokvarile, ljudski dio bi ih zaustavio i popravio. A kad bi se on pokvario, one bi ga zaustavile i popravile. Ono je bilo tako vjeto zamiljeno da je moglo trajati zauvijek. Ali ako bi jedan dio umro, ostali ne bi morali obustaviti svoje funkcije, jer bi ono jo uvijek moglo uspjeno izvoditi kretnje koje je cjelokupno stvorenje neko izvravalo. To je stvar na mjestu uz more koja hoda pokraj vode, eprkajui svojim raljastim, metalnim tapom po drugim stvarima koje su valovi dovaljali. Ljudski dio, ili dio ljudskog dijela, je mrtav. Odaberite bilo koje od navedenog.
Preveli Melita Bai i Ivan Bilosni Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Ursula K. LeGuin

Pravilo o imenima

OSPODIN Podbrdni izae ispod svog brda, nasmijeen i zadihan. Svaki mu je dah iz nosnica izbacivao dvostruki oblai pare, snjenobijele na jutarnjem suncu. Gospoin Podbrdni pogleda u vedro prosinako nebo i osmjehne se ire nego ikad pokazavi snjeno bijele zube. I onda sie u selo. Jutro, gospodine Podbrdni govorili su seljani, dok ih je mimoilazio u uskoj, jedinoj ulici, izmeu kua sa stoastim, streim krovovima, slinim debelim, crvenim eirima muhara. Jutro, jutro! odgovarao je svakome. (Naravno, loa je srea poeljeti bilo kome dobro jutro; jednostavna izjava o dobu dana sasvim je dovoljna na mjestu tako proetu Utjecajima, kao to je otok Sattins, gdje jedan nepaljivi pridjev moze promijeniti vrijeme itavog tjedna.) Svi su oni govorili s njim, neki naklono, neki s naklonim prezirom. On je bio sve to je taj otoi imao od arobnjaka, pa je tako zasluivao potovanje no, kako moe potovati malog, debelog mukarca od pedeset godina, koji se gega naokolo nonih prstiju okrenutih unutra, izdie paru i nasmijeen je? Nije bio nita osobito ni kao radnik. Vatrometi su mu bili prilino dotjerani, ali su mu napici bili slabi. Bradavice koje bi aranjem uklonio, esto su se ponovo pojavljivale nakon tri dana; rajice koje bi uarao ne bi izrasle vee od bundeve; a u one rijetke dane kad bi se strani brod zaustavio u luci Sattins, gospodin bi Podbrdni uvijek ostajao ispod svog brda iz straha, objasnio je, od zlog oka. On je bio, drugim rijeima, arobnjak onako kako je razroki Gan bio drvodjelja; u nedostatku boljeg. Za ovu su se generaciju seljani nekako snalazili s loe ovjeenim vratima i

nedjelotvornim arolijama, a svoju su muku olakavali tako to su se prema gospodinu Podbrdnom ponaali kao prema pukom suseljanu. Cak su ga i na ruak zvali. Jednom je on neke od njih pozvao na ruak i posluio velianstven objed, sa srebrom, kristalom, damastom, peenom guskom, pjenuavim andradesom iz '639. i pudingom od ljiva s trpkim umakom: meutim, za cijelog je objeda bio tako nervozan da je to oduzelo sav uitak, a osim toga, za pola su sata svi bili opet gladni. Nije volio da mu itko posjeuje peinu, ak ni predvorje, od kojeg, ustvari, nitko nikada nije dalje ni doao. Kad bi vidio da se ljudi pribliavaju brdu, uvijek bi iskakao da ih doeka Idemo sjesti ovdje ispod borova! rekao bi nasmijeen i mahnuo prema jeliku, ili, ako je kiilo Idemo popiti neto u krmu, ha? premda su svi znali da on ne pije nita jae od vode iz bunara. Neka od seoske djece, izazvana tom zakljuanom peinom, prkala su, obijala i provaljivala dok je gospodin Podbrdni bio odsutan; meutim, mala vrata, to su vodila u unutranju prostoriju, bila su zatvorena arolijom, a ovaj se put inilo da je arolija djelotvorna. Jednom je par djeaka, drei da arobnjak prijeko, na Zapadnoj obali, lijei bolesnog magarca gospoe Ruuna, donijelo svinjsku nogu i sjekiricu, no, na prvi udarac sjekirice po vratima, iznutra doe urlik gnjeva i oblak purpurne pare. Gospodin Podbrdni se ranije vratio kui. Djeaci pobjegnu. On nije izaao i djeacima se nije dogodilo nikakvo zlo, premda su oni rekli da nitko ne bi povjerovao kakav silni tulei strani siktavi grozni rik taj mali debeljko moe ispustiti ukoliko ga sam nije uo. Ovog su dana njegov posao u selu bili tri tuceta svjeih jaja i funta jetre; a i zaustavljanje u kolibi kapetana Fogena, da obnovi aroliju za gledanje na starevim oima (potpuno beskorisnu kad se primijeni na sluaj odlijepljene mrenice, no, gospodin je Podbrdni i dalje pokuavao), i konano, brbljanje sa starom Goody Guld, udovicom harmonikara. Prijatelji gospodina Podbrdnog bili su uglavnom starci. On je bio straljiv sa jakim mladiima iz sela, a djevojke su bile nepovjerljive prema njemu. ini me nervoznom, toliko puno se smjeka sve su govorile, durei se, motajui svilenkaste kovrice oko prsta. Nervozan je bila novotarska rije i sve su im majke odgovarale Nervozna, moju nogu, blesavoa je ime za to. Gospoam Podbrdni je jedan puno potovani arobnjak! Nakon to je otiao od Goody Guld, gospoain Podbrdni proe pored kole, koja se tog dana odravala na javnom panjaku. Kako na otoku Sattins nitko nije bio pismen, nije bilo Knjiga iz kojih bi se uito citati, nije bilo klupa u koje bi se urezivali inicijali i nije buo ploa koje bi se brisale, a, ustvari, nije bilo ni kolske zgrade. Kinim bi se danima djeca sastajala na tavanu Javnog taglja i sijeno bi im se uvlailo u hlae; sunanim bi ih danima uiteljica Palani vodila kamo bi joj se svidjelo. Danas, okruena s tridesetoro zainteresirane djece ispod dvanaest i sa etrdeset nezainteresiranin ovaca ispod pet, predavala je vanu toku u nastavnom programu: Pravila o imenima. Gospodin Podbrdni, stidljivo, osmijehnut, zastane da poslua i pogleda. Palani, punana, lijepa djevojka od dvadeset godina, inila je privlanu sliku na zimskorn suncu, ovce i djeca oko nje, hrast bez lia iznad nje, a iza nje dine, more i isto, blijedo nebo. Govorila je gorljivo, lica blago zacrvenjelog od vjetra i rijei. Sada ve znate Pravila o imenima, djeco. Ima ih dva i ista su na svakom otoku na svijetu. Koje je jedno od njih? Nije pristojno pitati nikog kako mu je ime vikne jedan debeli, ivahni djeak, prekinut vritanjem jedne curice: Ne mo nikad nikom rei svoje ime moja mater kae! Da, Suba. Da, Popi draga, ne krijeti. To je tono. Nikad nikog ne pita za ime; Nikad ne govori svoje. A sada, razmislite na minutu, pa mi onda recite zato zovemo naeg arobnjaka gospodin Podbrdni? Ona se nasmijei gospodinu Podbrdnom preko kovravih glava i runastih leda, a on sav zasja i nervozno stisne svoju kesica s jajima. Zato ta ivi ispod brda: ree pola djece Ali, je li to njegovo istinsko ime?

 Nije ree debeli djeak, popraen vritanjem male Popi Nije! Kako zna da nije. Jer je doa ovdje skroz sam i niko nije znao njegovo istinsko ime, pa nam nisu mogli re, a on nije moga... Vrlo dobro, Suba. Popi, ne vii. To je tono. Cak ni arobnjak ne moe rei svoje istinsko ime. Kad vi djeco budete proli kolu i proete kroz Obred, ostaviete svoja djeja imena za sobom i zadrati samo svoja istinska imena, za koja nikada ne smijete pitati ni odavati ih. Zbog ega to pravilo? Djeca su bila tiha. Ovce su blago blejale. Gospodin Podbrdni odgovori na pitanje: Zato to je ime stvar ree on svojim stidljivim, tihim, grlenim glasom a istinsko ime je istinska stvar. Izgovoriti ime znai kontrolirati stvar. Jesam li u pravu, uiteljice? Ona se osmjehne i pokloni, oito pomalo dovedna u nepriliku njegovim ueem. A on otkaska prema svom brdu, privijajui jaja na grudi. Nekako ga je minuta to ju je proveo promatrajui Palani i djecu uinila vrlo gladnim. Zakljua unutranja vrata iza sebe uurbanom arolijom, no, mora da je bila pukotina-dvije u aroliji, jer je golo predvorje uskoro bilo puno mirisa prenih jaja i uscvrale jetre. Tog je dana vjetar bio lagani i svjei zapadnjak, i na njemu u podne neki brodi doklizi po sjajnim valovima u luku Sattins. Jo dok je obilazio rt, spazi ga jedan otrooki djeak, I poznavajui, kao i svako dijete na otoku, svako jedro i svaki kri jarbola na etrdeset brodova ribarske flote, potri niz ulicu izvikujui Strani brod, strani brod! Vrlo su rijetko ovaj usamljeni otok posjeivali brodovi s nekog jednako samotnog otoka na Istonom vanjskom moru ili neki poduzetni trgovac sa Arhipelaga. Kad je brod stigao do mola, pola je sela bilo tamo da ga pozdravi i ribari su ili za njim prema kui, a kravari, kopai koljaka i sakupljai trava otpuhivali su uzbrdo i nizbrdo po kamenitim brdima, krenuvi prema luci. Meutim, vrata gospodina Podbdnog ostala su zatvorena. Samo je jedan ovjek bio na brodu. Stari kapetan Fogeno, kad su mu to rekli namrti ekinjaste bijele obrve iznad slijepih oiju. Samo je jedna vrsta ovika ree on koji plovi u Vanjsko more sam. arobnjak, ili vjetac, ili mag... I tako su seljani bili bez daha, nadajui se da e jednom u ivotu vidjeti maga, jednog od monih Bijelih vraeva s bogatih, kulama pokrivenih, gusto naseljenih unutranjih otoka Arhipelaga. Razoarali su se, jer je putnik bio prilino mlad, zgodni crnobradi momak koji ih veselo pozdravi s broda i skoi na obalu poput bilo kojeg mornara kojem je drago to je stigao u luku. Predstavio se kao plovei torbar. No, kad su kapetanu Fogenu rekli da nosi hrastov tap sa sobom, starac kimne. Dva arobnjaka u jednom gradu ree on. Slabo! I usta mu se zaklope kao kod starog arana. Kako im stranac nije mogao odati ime, odmah su ga sami imenovali: Crnobradi. I poklonili su mu dosta panje. Imao je mali mjeoviti teret od tkanina, sandala, piswi pera za obrubljivanje plateva, jeftinog tamjana, plutajueg kamenja, finih trava i velikih staklenih perli s Wenwaya uobiajena torbarska gomila. Svatko na otoku Sattins je doao da pogleda, da popria s putnikom i moda da kupi neto: Ma samo da ga se po tome sitin! kokotala je Goody Guld, koju je, poput svih seoskih ena i djevojaka, s nogu oborio upadljivo dobar izgled Crnobradog. I svi su se djeaci zadravali oko njega, da ga uju kako pria o svojim putovanjima na daleke, udne otoke Vanjskog mora ili opisuje velike bogate otoke Arhipelaga. Unutranje rute, plovne puteve bijele od brodova, i zlatne krovove Havnora. Mukarci su drage volje sluali njegove prie; meutim, neki od njih su se pitali zato jedan trgovac plovi sam i zamiljeno razgledali njegov hrastov tap. No, cijelo to vrijeme gospodin je Podbrdni mirovao pod svojim brdom.

 Ovo je prvi otok koji sam vidio da nema arobnjaka ree Crnobradi jedne veeri Goody Guld, koja je pozvala njega, svog neaka i Falanl na alicu aja od trava. Sto radite kad vas uhvati zubobolja ili krava presui? Ma ta, imamo gospodina Podbrdnog! ree starica. Koliko god to vridilo ree njen neak Birt, i onda pocrveni od purpura i prolije svoj aj. Birt je bio ribar, velik, stasit, utljiv mladi. Volio je uiteljicu, ali, najblie u kazivanju da je voli bilo je da daje koare svjeih lokardi kuharu njenog oca. O, vi imate arobnjaka? upita Crnobradi. Je li nevidljiv? Nije, samo je jako stidljiv ree Palani. Ovdje ste samo sedmicu, znate, a mi vidimo tako malo stranaca ovdje... I ona malo pocrveni, ali ne prolije svoj aj Crnobradi joj se osmjehne. Onda je on dobar Satinjanin, ha? Nije ree Goody Guld nita vie nego ta ste vi. Jo jednu alicu, netjae? Sad ga dri u alici. Nije, dragi moj, doa je u zerici od broda, prije etri godine, je li? Ba dan posli kraja lova na srdele, sian se, jer su dizali mrie u East Creeku, a Pondi Kravar je slomija nogu ba tog jutra, prije pet godina je to moralo biti. Nije, etiri. Nije, pet je, to ti je bila godina kad luk nije nika. I doplovi ti on na malenoj gajeti do vrva punoj krinja i kutija i veli kapetanu Fogenu, koji onda nije bija slip, a tolko je star, nebo zna, da je moga biti i dva puta slip. ujem kako priaju veli on, da nemate nikakvog arobnjaka ni vjeca, moda bi htjela jednoga? Sigurno, ako je magija bijela! veli kapetan, i prije nego ta mo rei sipa gospodin Podbrdni se uselija u onu peinu ispod brda i arolijom je skida ugu s make od Goody Beltow. Iako je krzno naraslo sivo, a ono je bila naranasta maka. Smina ti je to bila betija posli toga. Crkla je prole zime kad je bilo ledeno. Goody Beltow ti je tako pogodila smrt te make, jadne betije, gore nego kad joj se ovik utopija na Dugim koljima, one godine kad je bija dugi lov na srdele, kad je ovaj tu netjak bija beba bez gaa. Ovdje Birt ponovo prolije svoj aj, a Crnobradi se naceri, ali Goody Guld nastavi neustraivo i govorila je sve dok nije pala no. Idui dan Crnobradi je bio dolje na molu, brinui se za razbijenu palubu svog broda, a inilo se da mu treba puno vremena za popravljanje, i kao obino navlaio mualjive Satinjane u razgovor. E, sad, koji od ovih brodova je brod vaeg arobnjaka? upita on. Ili on ima jedan od onih to ih magovi smotaju u orahovu ljusku kad ih ne upotrebljavaju? Ka kakvi ree jedan tromi ribar. Gori ti je u peini, ispo brda. Odnio je brod u kojem je doao do peine? Je. Skroz gori. Ja pomoga. Teak ka olovo je bija. Do vrva pun veliki kutija, a one do vrva pune libara sa aranjen, veli on. Teak ka olovo je bija. I tromi se ribar okrene, uzdahnuvi itavo. Neak Goody Guld, koji je u blizini krpao mreu, uzgleda sa svog posla i upita s jednakom tromou: Bil tili upoznat gospodna Podbrdnog, moda? Crnobradi uzvrati Birtu pogled. Za jedan se dugi trenutak mudre crne oi susretnu sa estitim plavima; onda se Crnobradi osmjehne. Da. Hoe li me odvesti do brda, Birte? Ou, kad zgotovin ovo ree ribar. I kad je mrea bila zakrpana, on i Arhipelaanin krenu uz jedinu seosku ulicu prema visokom zelenom brdu iznad sela. Meutim, dok su prelazili javni panjak, Crnobradi ree: Saekaj malo, prijatelju Birte. Moram ti ispriati jednu pripovijest, prije nego to sretnemo vaeg arobnjaka. Priaj ree Birt, sjednuvi u sjenu jednog zimzelenog hrasta. Ta je pripovijest poela prije stotinu godina, a jo se uvijek nije zavrila, premda e se zavriti skoro, vrlo skoro... U samom srcu Arhipelaga, gdje su otoci nagomilani kao muhe na medu, postoji otoi

nazvan Pendor. Lordovi od Pendora bili su moni ljudi, u tim starim ratnim danima prije Lige. Pljaka, otkupi i danak slijevali su se u Pendor, i davno su tamo skupili veliko blago. Tada je odnekud, daleko sa Zapadnog otoja, gdje se zmajevi kote na otocima od lave, jednog dana stigao vrlo moan zmaj. Ne jedan od onih razraslih gutera to ih veina naroda kod vas na Vanjskom otoju zove zmajevima, nego veliko, crno, krilato, mudro, lukavo udovite, puno snage i prepredenosti, a poput svih zmajeva volio je zlato i drago kamenje iznad svih stvari. Ubio je Lorda i njegove vojnike, a narod Pendora pobjegao je nou u svojim brodovima. Svi su pobjegli i ostavili zmaja smotanog u Pendorskim kulama. I ostao je tamo stotinu godina, vukao svoj ljuskavi trbuh po smaragdima, safirima i zlatnicima, izlazio samo jednom u godinu ili dvije, kad je morao jesti. Sa oblinjih je otoka otimao hranu Zna li ta zmajevi jedu? Birt kimne i ree apatom: Djevice. Tono ree Crnobradi Eto, to e nije moglo podnositi vjeno, kao ni pomisao da on sjedi na svem tom blagu. I tako, nakon to je Liga ojaala, i Arhipelag vie nije bio tako zauzet ratovanjem i gusarstvom, odlueno je da se napadne Pendor, istjera zmaj, a dragulji i zlato uzmu za riznicu Lige. Stalno bi htjela novaca, ta Liga. I tako se skupila ogromna flota sa pedeset otoka, a sedam magova je stajalo na pramcima sedam najjaih brodova, pa su zaplovili prema Pendoru... Doli su tamo. Iskrcali se. Nita se nije micalo. Sve su kue stajale prazne, sue na stolovima puno stogodinje praine. Kosti starog Lorda i njegovih ljudi leale su po dvoranama i stepenicama zamka. A sobe Kula smrdjele su po zmaju. Ali, nije bilo nikakvog zmaja. Nije bilo ni blaga, niti jednog dijamanta veliine makovog sjemena, niti jedne jedine srebrne perle... Znajui da se ne moe oprijeti sedmorici magova, zmaj je pourio utei. Ili su po njegovom tragu i otkrili da je pobjegao na jedan pusti otok gore na sjeveru, nazvan Udrath; slijedili su mu trag do tamo, i to su nali? Opet kosti. Njegove kosti, zmajevske. Ali nikakvog blaga. Neki arobnjak, neki nepoznati arobnjak, odkoznakuda, mora da se susreo o njim sasvim sam i porazio ga, a onda pobjegao s blagom, ispred samog nosa Lige. Ribar je sluao, paljivo i bezizraajno. E, sad, to je morao biti neki arobnjak moan i prepreden, prvo da ubije zmaja, a drugo, da ode ne ostavivi traga. Lordovi i magovi uope mu nisu mogli nai trag, ni otkud je doao, ni kamo je otiao. Skoro su i odustali. To je bilo prolog proljea; ja sam bio na trogodinjem putovanju po Sjevernom otoju, a vratio sam se otprilike u to vrijeme, I oni su traili od mene da im pomognem nai tog nepoznatog arobnjaka. To je bilo mudro od njih. Jer ja ne samo da sam arobnjak, to mislim da su neki od ovdanjih tupih seljaina i pogodili, nego sam ja i nasljednik lordova od Pendora. To blago je moje. Moje je, i zna da je moje. One budale iz Lige ga nisu mogli nai zato to nije njihovo. Ono pripada kui Pendor, a veliki smaragd, zvijezda blaga, Inalkil Zelenkamen, poznaje svog gospodara. Vidi! Crnobradi digne svoj tap od hrastovine i glasno vikne Inalkile! Vrh tapa pone svijetliti zeleno, estokim zelenim sjajem, zasljepljujuom izmaglicom boje travanjske trave, a u istom se trenu tap obrne u arobnjakovoj ruci, naginjui se, nakoavajui, sve dok nije pokazivao ravno na padinu brda iznad njih. U dalekom Havnoru sjaj nije bio tako blistav promrmlja Crnobradi ali je tap pokazivao dobro. Inalkil je odgovorio kad sam zvao. Taj dragulj zna svog gospodara. A ja znam tog lopova i pokoriu ga On je moan arobnjak, koji moe savladati zmaja. Ali, ja sam moniji. eli li znati zato, tupa seljaino? Zato to ja znam njegovo ime! Kako je ton Crnobradog postajao bahatiji, Birt je izgledao tuplje i tuplje, praznije i praznije; no, na ovo se trne, zatvori usta i zabulji u Arhipelaanina. Kako si .. to dozna? upita vrlo polako. Crnobradi se nakezi i ne odgovori. Crna magija?

 Kako inae? Birt problijedi i ne ree nita. Ja sam lord od Pendora, tupa seljaino, i uzeti u zlato to su ga moji oci osvojili i dragulje to su ih moje majke nosile i Zelenkamen! Zato to su moji. A, sad, moe svojim seoskim glupanima ispriati cijelu pripovijest nakon to budem porazio tog arobnjaka i otiao. ekaj tu. Ili moe doi gledati, ako se ne plai. Nikad vie nee imati priliku vidjeti nekog velikog arobnjaka u svoj njegovoj moi. Crnobradi se okrene i, ni ne pogledavi nazad, zagrabi uz brdo prema ulazu u peinu. Birt je vrlo polako iao za njim. Na dobroj udaljenosti od peine stao je, sjeo ispod stabla gloga i promatrao. Arhipelaanin je ve bio stao; ukoeni mrani lik usamljen na zelenoj padini brda pred razjapljenim ustima peine, stajao je savreno mirno. Odjednom digne tap iznad glave, a smaragdni sjaj zasja oko njega kad je viknuo: Kradljivce, kradljivce pendorskog blaga, izlazi! Zauje se prasak, kao od isputenog zemljanog suda, iz unutranjosti peine i izriga se puno praine. Ustraen, Birt naglo prigne glavu. Kad je ponovo pogledao, vidio je da Crnobradi jo uvijek stoji nepokretno, a na ulazu u peinu stajao je, pranjav i neuredan, gospodin Podbrdni. Izgledao je neznatno i kukavno, noni prsti kao i obino okrenuti unutra, male okserice u crnim arapama-hlaama, i bez tapa nikad ga nije ni ima pomisli Birt. Gospodin Podbrdni progovori: Tko si ti? ree on svojim hrapavim glasiem. Ja sam lord od Pendora, kradljive, i doao sam po svoje blago. Na to gospodin Podbrdni polako postane ruiast, kao i uvijek kad bi ljudi bili grubi prema njemu. No, onda postane neto drugo. Postane ut. Kosa mu se nakostrijei, on ispusti kaljivi urlik i bio je uti lav, sjajnih bijelih onjaka, to skae niz brdo na Crnobradog. Meutim, Crnobradi vie nije stajao tamo. Divovski tigar, boje noi i munje, skoi u susretu lavu. Lav nestane. Ispod peine nenadano se stvori visoki gaj, crn na zimskom suncu. Tigar se zaustavi usred skoka, ba prije nego je uao u sjenu stabala, zapali u zraku, postane platneni jezik i ibne prema suhim, crnim granama No, tamo gdje su stajala stabla, iz padine naglo iskoi vodopad, luk od srebrenaste bune vode, i zatutnji prema vatri. Ali vatre nestane. Samo na jedan trenutak pred ribarevim zapiljenim oima dignu se dva brda zeleno koje je znao i novo, golo, smee brdace, spremno da ispije jurei vodopad. To je prolo tako brzo da je natjeralo Birta da mirne, a poslije mirkanja, on mirne ponovo i zajei, jer ono to je sada vidio bilo je znatno gore. Tamo gdje je bio vodopad, lebdio je zmaj. Crna su krila zamraivala cijelo brdo, eline se pande pruale traei, a iz mranih, ljuskavih, razjapljenih usana su vatra i para brizgale. Ispod udovinog stvorenja stajao je Crnobradi, smijui se. Uzmi oblik koji ti drago, mali gospodine Podbrdni! izazivao je. Ja ti mogu uzvratiti. Ali ova igra postaje zamorna. elim pogledati svoje blago, Inalkil. A sad, veliki zmaju, mali arobnjae, uzmi svoj istinski oblik. Zapovijedam ti silom tvog istinskog imena Yevaud! Birt se nije mogao ni maknuti, ak ni mirnuti. uurio se i piljio, htio to ili ne. Vidio je kako crni zmaj lebdi u zraku iznad Crnobradog. Vidio je kako vatra kao mnogo jezika lie iz ljuskavih usta, para iklja iz crvenih nosnica. Vidio je kako lice Crnobradog postaje bijelo, bijelo kao kreda, a bradom okruene usne dru Tvoje ime je Yevaud! Da ree snani, hrapavi, siktavi glas. Moje istinsko ime jest Yevaud, a moj istinski oblik je ovaj oblik. Ali zmaj je bio ubijen nali su zmajevske kosti na otoku Udrath... To je bio jedan drugi zmaj ree zmaj, a onda se obrui poput

sokola, ispruenih kandi. A Birt zatvori oi. Kad ih je otvorio, nebo je bilo isto, padina prazna, osim crvenkastocrnkastog ugaenog mjesta i nekoliko tragova kandi u travi. Ribar Birt ustane i pobjegne. Bjeao je preko javnog panjaka, rastjerujui ovce lijevo i desno, pravo u selo do kue Palaninog oca. Palani je bila vani u vrtu, plijevei salatu potoarku. Doi s menom! dahne Birt. Ona se zapanji. On je zgrabi za zapee i odvue sa sobom. Ona malo zavriti. ali se nije opirala. Otrao je s njom ravno na molo, gurnuo je u svoju ribarsku gajetu Queenie, odvezao cimu i zaveslao poput demona. Zadnje to je otok Sattins vidio od njega i Palani bilo je Queenino jedro, to je nestajalo u pravcu najblieg otoka na zapadu. Seljani su mislili da nikad nee prestati priati o tome kako je neak Goody Guld, Birt, izgubio pamet i otplovio sa uiteljicom, ba na dan kad je torbar Crnobradi nestao bez traga, ostavivi sva svoja pera i perle za sobom. Meutim, tri dana kasnije su ipak prestali priati o tome. Imali su drugih stvari za prianje kad je gospodin Podbrdni konano izaao iz svoje peine. Gospodin Podbrdni je odluio da, poto njegovo istinsko ime vie nije tajna, moe odbaciti i svoju masku. Hodanje je puno tee od letenja, a osim toga. prolo je puno. puno vremena otkako je pojeo pravo jelo.
Preveo Vlatko Juri-Koki Objavljeno posredstvom P&R

Pavel Amnuel

Glas
I uslual golos; 1987.

IDA plae. Premda mi uz osmijeh prua as olju kave, as tost, ja ipak vidim da ona plae. Ona ne moe shvatiti to se to dogodilo sa mnom postao sam sasvim drugaiji nakon povratka. A ja nita ne mogu da joj kaem. Nita. utke ispijam kavu i izlazim na balkon. Na stan je na posljednjem katu, a zgrada, tridesetokatnica, najvia je u gradu, i ja vidim kako se u krugu Instituta kreu po teretnom dvoritu roboti-mehaniari U mainskom odjeljenju ritmino se pale lampe oznaavajui odbrojavanje netko upravo polazi u prolost. Dalje se prostire prazan plac na kojem su tek poeli da kopaju temelje za novo paleontoloko odjeljenje. Iza placa, na periferiji grada, u proelju Doma tampe njiu se na vjetru raznobojne zastave od kojih je najvia zastava OUN. Svjetinu pred ulazom ne mogu vidjeti, ali znam da se ve skupila, a znam i zato. Ja neu ii tamo, i nikamo neu ii, stajat u na balkonu i ekati, dok Lida skloni posue i ode sa svojim biolozima. A onda... to? Jo ne znam, ali neto u morati uiniti. Oduvijek sam imao slabu volju. U djetinjstvu sam sluao sve i potpadao pod svaiji utjecaj. Valja je jako posluan djeak govorila bi majka s ponosom. Ne znam, ime se tu imala ponositi. Otac me je uio da se nikad ne preputam okolnostima. Slabo ga se sjeam bio je pomorac, plovio je oko svijeta i kao mali sigurno nije vaio za tako zlatno dijete kao ja. U koli sam bio odlian zato to sam potpao pod utjecaj naeg razrednika. Kada sam poslije kole otiao u Institut krononografije, nitko nije shvatao zato to inim. A ja sam se prosto nalazio pod snanim utjecajem linosti Ragozina, to nitko nije znao, pa je taj moj postupak smatran za prvo ispoljavanje samostalnosti.

Samog Ragozina sam upoznao tek na drugoj godini. Dotle sam, jedino, sa strau gutao njegove knjige i lanke. Oni su tako i djelovali na mene, da sam uinio ono emu se ni sam od sebe nisam nadao. Ragozin je, i ne slutei to, stvorio od mene ovjeka. Teko da je mogao predvidjeti takav pedagoki efekat od svojih strogo naunih publikacija, posve lienih ikakve vanjske privlanosti. Ragozin! Malen, mrav, namrten od bola on je ve tada bio teko i beznadno bolestan osniva kronodinamike, ostavljao je snaan dojam samim svojim izgledom. Trebalo je da se rodi u Indiji, da hipnotizira zmije i dovodi masu na trgu u trans. Osnove kronografije smo znali, kako nam se inilo, nita gore od njega samoga, zato to smo svaki dio gradiva polagali barem po desetak puta. Samo apsolutno potpuno shvaanje donosilo je peticu. U protivnom, dobijala se najvie dvojka. Rekao bih da je Ragozin i ivio tako, dijelei svijet na dvije kategorije, dvije boje: dobro i loe, bijelo i crno. Kronodinamika i sve ostalo. Ili e kronodinamika donijeti ljudima sreu, ili neka je uope ne bude. Ragozin je bio sanjar, romantiar. Njegova predavanja nama, oduevljenim studentima, nemogue je opisati. To je trebalo vidjeti i doivjeti. A trebalo je vidjeti i doivjeti to vrijeme, vrijeme moje mladosti. Prve vremenske maine bile su ogromne kao visoke pei, i samo su ih dvije zemlje imale SSSR i SAD; maine su troile uasno mnogo energije. Poslije svakog putovanja novine su donosile mnotvo fotografija i podataka. Biblioteka Ivana Groznog. Petar Prvi na ratnom savjetovanju. Linkoln i borba za osloboenje. Kronografi su postali ogromne projekcione sale u kojima se oivljavala povijest. Putovanja u vremenu nalikovala su prvim letovima u svemir, samo to su bila mnogo razumljivija za sve i stoga mnogo popularnija. Ali, nitko nikada nije izaao iz vremenske maine u fiziki svijet. Nitko jo nije u prolosti zgazio nijednu travku, niti razmijenio s precima ijednu rije. Jednom su se neki djeaci prepirali na ulici. Prolazio sam pokraj njih i uo. Jedan je tvrdio da se prolost moe izmijeniti, samo to postoji neka konvencija koja to zabranjuje. Drugi je bio uvjeren da se na prolost ne moe utjecati. Pomislio sam kako brzo vrijeme gradi nove poglede. Meutim, konvencija OUN o vjeitoj zabrani svakog utjecanja na prolost donijeta je ve poslije smrti Ragozina. Nedugo prije smrti uitelj je postavio prvi kamen u zdanje Instituta vremena onog to stoji u centru giada i u kojem se sada nalazi samo uprava. A prije dvadeset godina tamo su bili i inenjeri, planeri, tehnolozi i mi operatori. Vremenske maine su i danas veoma skupe, skuplje od najsuvremenijeg svemirskog broda. Cak smo i dimenzije uspjeli tek neznatno smanjiti. Ulazei u upravljaku kabinu uvijek sam se osjeao kao arafi koji je ispao iz nekog nebitnog dijela maine. Bio sem prekriven predajnicima, okruen ekranima, vezan uz sjedite; o izlasku u fiziku prolost nije moglo biti ni rijei. Ali ve i vidjeti i uti sve to se dogaalo prije stotinu, tisuu godina, ve i to se ni sa im nije moglo usporediti. Ni sa kakvim letom u svemir. Ni sa im! Mislio sam da e s uiteljevom smru sve zavriti. Ako ne kronografija, a ono bar moj rad u njoj. Ali, Ragozin nije uio samo mene. Imao je on i talentiranijih uenika. I rad se nastavio. A onda se pojavila Lida. Ne, prvo je u gradu otvoren Institut biologije, jo jedan dodatak Institutu vremena. Jo ranije osnovani su Fiziki institut, Institut kemije i ak Institut povijesti literature. Grad je rastao. Institut vremena obuhvaao je sve: ljude, kolektive, itave nauke. Biologija nije bila izuzetak. Ne moe se rei da su biolozi ili kemiari istraivali samo ono sto smo mi, operatori, donosili na trakama i hologramima iz prolosti. Imali su oni i vlastite ideje koje nisu bile direktno vezane sa kronografijom. Uostalom, kad smo se upoznali, ja uope nisam znao ime se ona bavi i to e nam u gradu Institut biologije. Zaplovio sam po matici, ona me je ponijela, i ime te struje bilo je ljubav. Ime je bilo Lida. Kada smo se vjenali, gradski savjet dao nam je stan na samom vrhu tada nove zgrade, i mi smo esto stajali na balkonu, kao to stojim ja sad, i promatrali grad. U centru se dizala ogromna i, kako nam se inilo, savreno neprikladna za to mjesto, kula vremenska maina. Sad je nema. Stara je razmontirana, a dvije nove, makar i podupiru krov operatorske sale, ipak nisu tako gigantske i ne vide se odavde. I ne vidi se odavde onaj dan kad je Lida rekla da su biolozi uspjeli da sintetiziraju protobionte. Sasvim je

ishlapio iz sjeanja taj dan. Sest godina nije to tako dugo vrijeme da bi se sve zaboravilo. Sjeam se da smo tada poslali Igora Lidinim roditeljima na Krim, na ljetnji raspust. Obraivao sam rezultate svog posljednjeg putovanja Skitima i bio potpuno zaokupljen tim poslom. Moda sam zato i zaboravio ostalo. Nieg se vie ne sjeam. Nieg! Protobionti. Mikroorganizmi praroditelji ivota. Kao da nije ve dosta mikroorganizama sintetizirano dotad. Tako sam barem tada mislio. Znaaj sinteze protobionata shvatio sam tek poslije tri godine kada je Manuhin izvrio najdublje putovanje u prolost u povijesti kronografije. Prisustvovao sam polasku, deurao sam za pultom, viao sam ga poslije jo tjedan dana imao sam sve kao na dlanu, itavu operaciju. Manuhin je otiao u prolost etiri i pol milijarde godina u ono vrijeme kad se raao ivot na Zemlji. Njegovo putovanje utroilo je energetske zalihe Instituta za dvije godine unaprijed. Meutim, umjesto oekivanih traka sa zapisom o nastanku bjelanevinskih organizama Manuhin je donio neto to je uasnulo sve one koji su se imalo razumjeli u molekularnu genetiku i biologiju niih ivotnih formi. Ja sam ispoetka nisam shvatio nita. Sudio sam o tome jedino po reakciji rukovodilaca pokusa. tampa je opisivala kako je Manuhin pao u naruje srenih kolega koji su ga oekivali, a u Institutu se ve znalo: Manuhin je donio dokaze da na Zemlji nije bilo ivota i da se on nije ni mogao razviti. Priroda ima svoje zakone. Brzina svjetlosti je konstantna i zbog toga mi ne letimo ka drugim zvijezdama. Zbog zakona ouvanja energije moramo traiti njene nove izvore umjesto da konstruiramo vjene motore. I biologija ima svoj fundamentalni zakon koncentracije. Samo u veoma koncentriranoj sredini moe putem sluajnih fluktuacija spontano nastati ivot. Na Zemlji u koju je dospio Manuhin, gdje je, kako se inilo, bio sve sam vulkan do vulkana koji su grmjeli i grohotali, i gdje su oceani u neprestanim burama lomili strme obale, na toj Zemlji uvjet koncentracije nije bio ispunjen. I prema tome nikakva elektrina ili magnetna polja nisu mogla poroditi ono to se roditi nije moglo ivot. Mikroorganizmi, jednostanini, najprostiji. Cak ni to. Nita! Sjeam se da sam pravio ale na raun toga. Jo nisam shvaao koliko je to ozbiljno. Nisam ni slutio to me oekuje. Prije etiri i pol milijarde godina ivota nije bilo, ali samo milijardu godina docnije on je ve naveliko postojao. U oceanima, ak i u barama. Pletnjev je bio u kasnom arhaju prije godinu i pol i donio odande sjajan materijal. Znai, biolozi su negdje pogrijeili. No i to onda? Eto im posla, nek' razmisle malo o tome. I razmislili su. Manuhinovo putovanje detaljno je analizirano i svi biolozi svijeta sloili su se da je pokus u redu. Na Zemlji se nije mogao razviti ivot. Reklo bi se, da je najprostije i ujedno najloginije rjeenje za nas kronografiste pretraiti taj arhajski interval od milijardu godina i ustanoviti to se tamo zbilo. To su i predlagali laici, neupueni u sutinu onoga o emu govore. Novinari, reporteri, ak i neki politiari svi oni koji formiraju javno miljenje. Milijardu godina! Manuhinovo putovanje bilo je energetski ekvivalentno sa osam stotina putovanja u mezozoik. Da smo eljeli pretraiti dati interval, morali bismo ostaviti sve drugo, prebaciti itavu svjetsku kronologiju na taj problem, izgraditi jo na stotine maina i radi toga uskratiti sredstva mnogim granama privrede. A sve to nije bilo mogue, o tome je bilo besmisleno i govoriti. O tom se i nije govorilo u svakom sluaju, ne meu strunjacima. Jedne nedjelje Lida, Igor i ja otili smo na jezero. To jezero je bilo odlino odravano, mada nije bilo umjetno. Ribu se, vjerojatno, moglo i rukama loviti. Igor je jurio za leptirima bez mreice, reklo bi se da ih je nagovarao da sloe krila i sjednu mu na rame. Zato se sjeam toga? Bio je to obian dan na planetu Zemlji: jesero, drvee, trava, leptiri i nas troje. Bio je. A moglo ga je i ne biti. Ako je vjerovati biolozima nije ga smjelo biti. Nije moglo, nije smjelo biti ni proplanka pored jezera, ni mene, ni Lide, ni Igora. Niega! Kod Doma tampe vidim to sa balkona sputaju se helikopteri sa plavim linijama na trupu. To su letjelice OUN, one uvijek dolaze posljednje. Znai, kroz deset minuta poet e da zovu, da trae najveeg heroja svih vremena, Valentina Melentjeva. Kada su glasine poele javno kolati ponovo sam imao prilike da

proitam neke radove Ragozina. Virtualne svjetske linije uili smo ve pred kraj bio je to najapstraktniji dio specijalnog kursa i oito nepotreban za nas kronografiste-operatore. Sad su svi u gradu govorili samo o njima. Pronaeno je, naime, jedino objanjenje za Manuhinov paradoks to, da je itava povijest planeta Zemlje, poinjui od najdrevnijih vremena, bila i ostala samo jedna virtualna svjetska razvojna linija koja se moe bilo kad prekinuti. I, to je najgore, mi tu ne moemo nita uiniti. Nita! Virtualne linije. Zbivanja koja nemaju uzrok i, shodno tome ni posljedice u opem razvoju Univerzuma. Uproeno, moe se ovako rei: ako se u povijesti odigra neki savreno bezrazloan dogaaj, onda povijest moe i bez njega, dogaaj nee imati nikakve posljedice, njegova svjetska linija e se prekinuti, to se moe desiti ili odmah poslije tog dogaaja, ili mnogo vremena docnije, ali desit e se neizostavno, i svijet e se dalje razvijati kao da neobinog dogaaja nikada nije ni bilo. ovjeanstvo je nastalo i razvilo se na virtualnoj svjetskoj liniji kojeta. Tako sam ja mislio. I mislio sam da je besmisleno tvrenje naih teoretiara da e se svjetska linija na kojoj postoji ovjeanstvo neminovno prekinuti uslijed ega e Zemlja trenutno postati onakva kakva je bila prije etiri i pol milijarde godina, razvijat e se u skladu sa logikom prirode, i nikakvog ovjeanstva koje je tu logiku naruilo nee biti! Ja sam imao drugu ideju, i iznosio sam je svakome tko me je elio sluati. Zato ne bismo razrijeili paradoks djelatnou vanzemaljaca? Prije etiri milijarde godina doletjeli su na Zemlju predstavnici neke druge civilizacije, vidjeli da je Zemlja pusta i naselili njene nedovoljno koncentrirane oceane protobiontima. A dalje je sve ilo svojim tokom bez ikakvih paradoksa. I bolje je onda stegnuti pojas, izgraditi jo stotinjak maina i nai u prolosti doljake, nego ivjeti u stalnom stranu od iznenadnog i totalnog ieznua, kojeg moda nikada i nee biti. ak sam i na znanstvenom savjetu istupio s tom idejom. Prvi put u ivotu. I uzalud. Tonije, moje istupanje dalo je rezultat, ali posve drugaiji od onog, koji sam ja oekivao. elio sam da obrate panju na moju ideju, a oni su obratili panju na mene samog. I kad se kasnije rjeavalo pitanje o izboru kandidata za putovanje sjetili su se nametljivog operatora. A ja sam sve to bio zaboravio. Poslije, duge tjedne, postojao je samo Igor. Njegove izgrizene usne i moleiv pogled. Uasno. Igor je imao uroenu sranu manu. Ne naroito opasnu. Ako je vjerovati lijenicima, opasnih bolesti uope i nema. Igor se nije razlikovao od druge djece. Dok je trajala operacija mjerio sam koracima bolniki hodnik i premotavao u glavi jednu te istu Vrpcu obalu jezera i nas kako trimo igrajui se. Igor se gotovo nimalo nije zadihao. I onda, odjednom dekompenzacija. Poplavele usne, uplaen pogled, apat mamice, hou li umrijeti?. To je, ustvari, bilo poslije, ali sve se izmijealo, i meni se inilo, da je taj apat nekako vezan sa naim odlaskom na jezero. Odvezli smo Igora u Lenjingrad, bila je potrebna hitna operacija. Zaboravio sam na Kijevsku Rusiju, na kojoj sam tada radio. Sjetio bih je se da su na njoj ivjeli arobnjaci koji umiju vraanjem otkloniti bolesti srca. Tada bih, nevidljiv, stajao pored njih, gledao, sluao, uio se, pa bih i sam postao arobnjak, kako ne bih morao zuriti u te bolnike zidove i hodnike, i u starog kirurga koji je otvorio bijela vrata, umorno kimnuo glavom meni i Lidi, i otiao. Onda je izala i medicinska sestra i rekla da je sve u redu, da je zalistak uiven besprijekorno i da e Igor poivjeti dvjesta godina. Napetost je odjednom iezla i ja sam pomislio: ivjet e i dvjesta i tisuu i zauvijek, jer su djeca besmrtna, osim ako... Ako se ne prekine ta slijepa linija ovjeanstva koja, ako je vjerovati Ragozinovim jednadbama, nigdje ne poinje i nikamo ne vodi. Igor je ozdravio, a ja sam se vratio na posao znajui ve za rjeenje koje je bilo doneseno. Docnije sam se raspitivao, htio sam doznati, kome je prvom pala na pamet ta ideja. Nisam saznao. Ona je, vjerojatno, lebdjela u zraku i buknula, kao vatra zapaljena odjednom sa vie strana. ovjeanstvo mora ivjeti, ivjeti spokojno, ne mislei na to da sutra moe svemu doi kraj. Za dobrobit ljudi treba otkloniti taj strah. Treba odnijeti u arhaj protobionte, stati na obalu oceana i baciti kapsulu u vodu. I to je sve. Paradoks e nestati, ivot e biti roen, i nee biti nikakvih virtualnih linija, i nikakvih doljaka iz svemira, zato jer e ljudi sve sami obaviti. Tako to treba uiniti. Svjetska konvencija zabranjivala je uplitanje u prolost i situaciju je mogla izmijeniti samo druga konvencija, zato to je kontrola bila stroga, i nita se nije moglo uiniti bez sankcije vlada devedeset i tri zemlje.

Iz naeg Instituta je na savjetovanju u enevi bio Merenjickij, na doivotni direktor, akademik itd. Kasnije, nedugo prije mog polaska, upitao sam ga to je osjeao kad je glasao za privremeno skidanje zabrane. Ne privremeno, ve jednokratno ispravio me je. Ispostavilo se da je razmiljao kolika e koliina protobionata morati da se ponese. Poduzetan ovjek. Kao da je ve imao prilike sudjelovati u pokusu stvaranja ovjeanstva. ujem kako Lida prilazi balkonskim vratima, eka da se okrenem, eli da me ohrabri pred susret s novinarima. Ne okreem se. Predstoji mi drugaiji susret, i ne mogu sad nikoga da vidim. Lida tiho odlazi. Uvrijedila se. Neka. Moram biti sam. Kao tada. Da, izabrali su mene. Jednoglasno. Merenjickij me je predloio i uvjerio sve. Do polaska je ostalo godinu dana i posao je bio paklenski po esnaest sati dnevno. Godinu dana. Mogli su odrediti datum polaska i kroz pet godina pa da se pripreme obave polako i bez urbe Ali ljudi su izgubili nerve oekujui kraj svijeta i nisu mogli dugo ekati. Na dan polaska grad je opustio. Stanovnitvo je evakuirano, ostale su samo kontrolne grupe na CPU i energostanici. Rizik je bio nepredvidiv jer nitko jo nije izlazio u fiziku prolost. Lidu i Igora sam jo prethodne noi. odvezao u jedan pansion uma, tiina, ist zrak. Bio sam sasvim spokojan, bez ikakvih predosjeaja. Znao sam to moram uiniti na obali arhajskog oceana, stotinama puta sam ponavljao operaciju na pripremama, postao sam gotovo kao automat, unikatni strunjak za izruivanje esnaest tona protobionata u beivotne vode. To je bila dvostruka koliina po proraunima, osam tona bilo bi dovoljno da proces razmnoavanja i razvitka poe spontano. Osiguranje. Kad stvara ivot na vlastitu planetu osiguranje je neophodno. Ali ne, ipak sam bio uzbuen. To sam shvatio kasnije, kad su mi trodimenzionalni ekrani reljefno prikazali visoku hrid iznad uzanog zaljeva, crnu, otru i mranu, premda je sunce stajalo gotovo u zenitu, i ak mi se inilo da mi se znoj slijeva niz lea od vruine, a ocean bio je isti kao i danas, modar, zatamnjen na horizontu. Mora biti da je proao itav minut dok nisam skrenuo pogled s ekrana na instrumente trebalo je da postupim upravo obrnuto. Po instrumentima je sve bilo u redu. Tako sam i ja osjeao. Ocean je tutnjio. Odjednom prasak. U daljini su u nizu, sve jedan vei od drugog, kao dinovi u stroju, stajali vulkani. Svi su se dimili, horizont je bio zastrt sivilom, i taj poluprozirni zastor primicao se obali. Najblii vulkan je prigueno zatutnjio i izbacio stub plamena; izgledalo je kao da jedna od glava vieglavog zmaja probudila i razljutila na itav svijet zbog toga to joj je prekinut san. Odlijepio sam predajnike, odvezao remene, podigao se i uspravio u kabini. Izaac sam u fiziku prolost! Postalo je vrue. Znoj je odista potekao niz lea. Duboko sam udahnuo, mada sam na licu imao masku sa kisikom uinilo mi se da je i zrak koji udiem dio te neive, jo zadimljene atmosfere. Kisika u njoj nije bilo. Ali i on e se pojaviti, zato to sam ja ovdje. I pojavit e se ivot, i bit e drvee i itna polja, i dupini e sjei modre valove, i djeca e se igrati na igralitima posutim sitnim pijeskom sa plae, i bit e sve, to e biti ivot na planetu Zemlji. Spustio sam se niz bok vremenske maine na obalu i prvi put je ugledao sa strane, neokruenu pomonim ureajima, bez kompleksa CPU, samo ogroman konus, nalik vulkanu, kako se presijava na suncu. Maina je bila predivna. Svijet je bio predivan. Kleknuo sam i zagrabio pijesak grub, sa komadiima stijenja. Prosijao sam ga kroz prste, uzeo jo i napunio jedan od depova na pojasu. Zatim sam napunio ostale depove i sve kontejnere oko stotinu, i na svaki od njih stavio odgovarajui natpis. Pijesak na metar od obale. Pijesak na pet metara. Grubi pijesak. ljunak. Bazalt. I tako dalje. Radio sam tri sata toliko mi je po programu odreeno za prikupljanje uzoraka. Bio sam skoncentriran, ali ve koncem prvog sata poela me boljeti glava. Probadalo me je u sljepoonicama. Bol se lagano pojaavala, kao da mi je obru stezao glavu. Nervi, pomislio sam. Odnio sam kontejnere u kabinu, i vratio se na obalu posljednji put! Iznad mene je glasno kljocnulo: est metara gore, iz trupa maine pomolila se i poela se izvlaiti ka obali dugaka teleskopska ruka.

Odbrojavanje unatrag ve je teklo do poetka izbacivanja bilo je dvadeset sedam minuta. Poelo se smrkavati. Sa planina je nadolazio oblak, crn, kao i duboki svemir. Pred njim su se kovitlali sivi oblaii, slivali su se i razletali u stranu. Tamo gore vjetar je puhao u naletima, tjerao ka oceanu gar, pepeo i kiu vidio sam kako je izmeu obale i planinskog lanca, tri kilometra daleko od mene, pao crni zastor, ; spojivi oblak sa zemljom, i uo kako je neto gluho zaumjelo. Pljusak! Ureaj za izbacivanje protobionata bio je spreman, uzdizao se tako blizu valova koji su se razbijali o obalu da su kapljice dolijetale do vrha cijevi. Duhnuo je vjetar vru kao iz pei. Bio je to prvi nagovjetaj oluje. Vrijeme je da se vratim u kabinu. I tada zauh glas: Tko si ti? utio sam. Neu valjda odgovarati samome sebi. Tko sam ja? ovjek. Obian ovjek koji ini najneobinije djelo u povijesti svi jeta. ovjek koji zapoinje tu povijest. Bog! Kroz milijardu godina ljudi e po obliju svojemu sazdati boga. ovjek? Jesi li doletio sa zvijezda? To nisam ja pitao! Nije bilo u mojim mislima takvog pitanja. Nije ga ni moglo biti. Naglo sam se okrenuo. Stijenje. Pepeo. Oblaci koji se pribliavaju. Jesi li doletio sa zvijezda? Nisam razmiljao da li je to realno. Upitali su me neto i ja sam odgovorio. Ne. Ja sam iz budunosti. Iz budunosti ovog planeta? precizirao je glas. Da rekao sam. Negdje u meni bilo je ogromno zaprepatenje, ali ja mu nisam dao da izae. Ipak sam ja profesionalac. Uvjeban sam da spremno doekam sve mogue situacije. Bjelanevinski ivot? Da odgovorio sam gledajui stijenje, hridine na obali, planine na horizontu. Sve je bilo pusto. Tko to govori? zapitah. Razum planeta. Kojeg planeta? pitanje je samo izletjelo. Ovog. U mislima ga naziva Zemlja. Potrudi se da misli jasnije, teko te razumijem. Spotakao sam se o kamen i umalo to nisam pao. Pazi rekao je glas. Odjednom sam se umirio. Zbog neeg me je ta briga za mene podsjetila da moram i postavljati pitanja, a ne samo odgovarati. S kime razgovaram? Gdje ste vi? Tko ste? Kakav razum planeta? Na Zemlji ne postoji ivot... Na Zemlji postoji ivot. Ve oko... milijardu godina. Teko mi je da itam tvoje misli. Mora se smiriti, inae je dijalog nemogu. Miran sam rekoh. Znai glas je usporio u budunosti e se ovdje razviti bjelanevinski ivot. I razum. Da rekao sam. Tonije, pomislio sam, ali ak sam i u mislima uo, kako gordo zvui moj odgovor. Ja znam to je to bjelanevinski ivot glas je izvodio svoje zakljuke. U toku milijarde godina on se pojavljivao mnogo puta i brzo iezavao. Takav ivot se ovdje ne moe razviti. Ne moe sloio sam se. Zato sam i doao. uti rekao je glas. Razmiljaj. O sebi, o svom vremenu, o razumu. Nisam mogao da razmiljam. Zelja da saznam to se tu u stvari dogaa postala je jaa od sposobnosti da mirno razmiljam. Dobro rekao je glas. Onda u prvo ja. Ja sam svud oko tebe. Ja sam razum Zemlje. Plinoviti omota, primjese, sve ono to ti u mislima naziva sivom koprenom... Sve sam to ja, moje tijelo, moj mozak moj razum. Da je atmosfera Zemlje imala drugaiji sustav ja se ne bih pojavio.

Organskih spojeva u meni nema. Pa, ipak, posjedujem razum. Osjeam tvoje uenje. Ti mnogo toga ne zna. Ja znam vie. O svijetu. O sebi. O planetu. I mogu mnogo toga. Ovi vulkani ja sam ih probudio kako bi moje tijelo dobilo spojeve neophodne za ivot. Oceani ja upravljam njima, kako bih regulirao klimu. Dakako, to je dugotrajan proces, ali ja se ne urim. Vjetrovi, kie, snijeg, nastaju samo onda kad ja to zaelim. Sve je svrhovito na ovom planetu. Sve je osmiljeno i onaj planinski lanac, koji je ostavio takav dojam na tebe, ja sam podigao. Ti zna za pojam ljepote. Eto, ovaj svijet je lijep... A ja poznajem i kozmos. Ono, to ti naziva drugim svjetovima. Mislio sam da si ti otuda. Pojava bjelanevinskog ivota na Zemlji ubit e me. Zato? upitao sam. Ti vrlo dobro zna zato rekao je glas lagano. Moe li to... bie... osjeati strah? Posjeduje li nagon samoouvanja? Moda i ne, jer, proivjevi milijardu godina, moda nije nikad ni pomiljalo o smrti. Pogledao sam gore ureaj se ve nalazio u poloaju za izbacivanje kontejnera. Kroz jedanaest minuta oni e poletjeti ka puini, i zapoet e procesi koji e dovesti do nastanka mikroorganizama, zatim jednostaninih organizama, pa riba, ivotinja i nas ljudi. Za njega e to bili kraj, zato to e se zrak njegovo tijelo naglo obogati kisikom koji e ga usmrtiti. On e umrijeti, da bismo ivjeli mi. Ne ja u ga ubiti, da bismo mi ivjeli. Zar nije tako? Da, u pravu si rekao je on. Uini neto zamolio sam. elio sam da vidim ako ne njega, jer kako vidjeti zrak, a ono bar tragove njegove djelatnosti. Htio sam da se uvjerim da nisam siao s uma. Shvatio me je. Gledaj. Oblak koji se pribliava oceanu skrenut e ka obali. To se odigralo brzo. Oblak se propeo, napuhao, rubovi su mu otili uvis, savili se u kovitlacu, i munje su u cik-cak zapratale po stijenju. Vidio sam kako se u pijesku stvaraju crni lijevkovi, tolika je bila snaga munja. I oblak je skrenuo. Otplovio je ka obali, a u magli izmeu mene i vulkana pojavila su se okna istog zraka. I sunce kao da se oistilo, okupalo kiom koja nije pala na zemlju i zasjalo, i opet je bio dan. A do poetka izbacivanja kontejnera ostalo je osam minuta. Jo uvijek sam ga mogao zaustaviti, bilo bi teko, ali mogao sam stii. Neka ivi on glas, razumna atmosfera Zemlje. udan i drevan razum. Najzad, ovo je njegov planet, njegov dom. Zato ljudi moraju otpoeti svoju povijest umorstvom? Moda je ba zato u naem svijetu i bilo toliko ratnih uasa, djece koja su umirala od gladi, kuge, koja je kosila cijele narode? Moda su nam i Dingis Kan i Hitler bili kao neko prokletstvo za to to ja sada stojim ovdje nepomino i samim tim ubijam. Zato ja moram odluivati sam za itav svijet? Za dva razumna svijeta? Zato ba ja moram da biram? Uinilo mi se da polako ludim. Treba da postanem ubojica. Da napravim grijeh. Prvi u povijesti ljudskog roda. Sve e poeti sa mnom, sva stradanja i patnje ovjeanstva. I njegova srea takoer dodao je glas. Ne postoji nikakva sila koja bi sjedila niti naih ivota i vjeno vam se svetila zbog mog nestanka. Savladaj se. Postoje dva razuma ja i vi. I jedna ivotna sredina Zemlja. Mora se odluiti. Zato oklijevam kada je izbor oigledan? Ljudi sa svim svojim manama to su ipak ljudi, to je Igor, to je Lida, to je Ragozin sa njegovim idejama i to sam ja. Jo dva minuta. U tom asu ja sam bio itavo ovjeanstvo. I mogao sam, koliko sam htio, ponavljati da nisam spreman donositi takvu odluku, da to nije poteno... Ali ipak sam morao odluiti. Nisam govorio nita, ali sam znao da sam donio odluku. Htio sam mu rei da je on stvorio predivan svijet i da u tom udesnom svijetu postoji... da e postojati jedan djeak koji mora ivjeti. I ena, bez koje taj djeak nee moi da bude roen. I zbog njih... I drugih? I drugih takoer...

Ureaj je proradio i kontejneri su poletjeli ka puini blistajui na suncu naranastim rubovima. Padali su u ocean a omota se odmah poinjao rastvarati, trilijuni aktivnih mikroorganizama pohrlili su u dubinu, i taj je trenutak razdvojio u povijesti Zemlje pusto od ivota. Jedan ivot od drugog. Ali ja sam ipak i dalje uo glas. uo sam ga svo vrijeme. I sada takoer. Oslukivao sam ga kada su me zaueni Merenjickoj i Manuhin pitali zbog ega sam se vratio prije vremena. Sluao sam ga kad sam ravnoduno podnosio izvjetaj o izvrenju zadatka. Sluao sam ga kad sam preutio da sam ga ikad uo. Instrumenti nisu nita zabiljeili, ba kao ni pri putovanju Manuhina. Glas mi je nareivao da utim. Ni on, ni ja nismo eljeli da ljudi saznaju istinu o svom nastanku. Ljudi nisu krivi. Sluam taj glas stojei na balkonu. On mi govori o vjenosti Svemira, o hijerarhiji razuma. Govori bez prestanka ujem ga ak i u snu. I vie ne mogu da utim. Rijei mi same naviru, i ja uviam da uskoro vie neu moi da izdrim i da u poeti da govorim. A ne smijem da govorim o tome. Nikada.

Preveo Andrija Lavrek

Larry Niven

Granice

kvar... No, jedan od onih velikih putnikih brodova koji prevoze cvrkutave insektoide trebao se otisnuti iz svemirodroma Mount Forel za dva dana. Trgovaki imperij cvrkutavaca zauzima gotovo cijelu Galaksiju, a Sunev sistem prilino je daleko od sredita tog imperija. Mnotvo putnika ve je bilo stiglo, strahujui da ih brod ne ostavi na cjedilu. Gostionica Draco ie bila krcata. Upravo sam neto traio ispod unka kad je neoekivano poela zagluna buka. Trgnuo sam se od neugodnog iznenaenja. U sveopoj galami dominirala su i izmjenjivala se dva zvuka: jednolini cvrkut i prodorno cviljenje nalik kripi nekih golemih vratiju koja se bez prekida otvaraju i zatvaraju na zrhralim arkama U vrijeme kad jo nisam imao ovaj protu-zvuni ureaj, babilonski je toranj u usporedbi s gostionicom Draco zvuao kao skladni, harmonini monolog. Zamislite samo: tridesetak ili etrdesetak stvorova, pripadnika desetak razliitih vrsta i rasa ukljuujui tu i ljude, koji svi govore u isti mah svojim nezamislivo dreavim i uz to neobinim glasovima, uz istovremeno urlanje njihovih prevodilakih naprava. Neke vrste, kao to su, na primjer, skriventishi, ne slue se u razgovoru glasovima, ali isto tako nisu svjesni da proizvode neprekidno kripanje i cvile koji izlaze iz njihovih krga. Neki opet pjevaju. Naime, oni to nazivaju pjevanjem, i jo pritom napominju da je ono dio njihovog vjerskog obreda; i kako onda da ih zaustavim? Shvatio sam da je jedino rjeenje problema buke selektivni priguni ureaj, i pripadajue tehniko osoblje koje e se brinuti za njegovo odravanje. Taj sam si luksuz mogao priutiti. Zaraujem dobro, naplaujui prilino skupo svu onu robu i usluge koje nudim svojim neobinim gostima. No, ponekad se dogaa da i taj ureaj za priguivanje zakae. Konano sam ispod pulta naao ono to sam traio kanister dvostrukih stijenki u kojem se nalazio zeleni kriptonit. Odnio sam svjetlucave zelene kamenie etvorici vanzemaljaca u okruglim ambijetalnim posudama. Nalazili su se za etiri razliita stola, vodei razgovor s predstavnicima etiriju razliitih rasa. Dosad nisam jo nikad imao prilike vidjeti roziperajca. Mekoljei se u gustoj, tamnoj tekuini u svojoj prozirnoj kugli, lena mu je peraja bila nalik trokutu, ruiaste boje i tanka poput pauine, a protezala se od glave do repa tijela koje je potsjealo na spljotenog pua Medu stolovima je vladala gotovo potpuna tiina, osim, naravno, u zvunim mjehurima koji su obavijali svaki pojedini stol. Znai da je kvar bio samo djelomian No, im sam se vratio natrag za ank buka je opet postela nesnosna. Trudio sam se da je uope ne sluam. Uostalom, nisam ni pokuavao ukloniti kvar s pedesetak gostiju u lokalu i desetak razliitih vrsta, koji su svi ekali da ih usluim. Pripremio sam bistru juhu i votku za etvoricu gligova, i nekoliko boica veliine naprnjaka s ledeno hladnom tekuinom na bazi amonijaka koje je naruila grupa od desetak kromasto-utih insekata veliine zrna soli. A, dvoglasna buka nalik dijalogu nastavljala se i

jerojatno ih nikad ne bih uo da se nije pokvario ureaj za priguivanje buke. A da te veeri nisam imao toliko gostiju i prepune ruke posla, moda bih neto i poduzeo da uklonim taj

dalje: piskavo cvrkutanje praeno dubljim tonovima metalne kripe. Ono to mi je pritom strahovito ilo na ivce bio je osjeaj da oba ova zvuka imaju svoj logini smisao! Onda sam odluio da ukljuim prevodilaki ureaj. Moda e me sva ta buka manje smetati ako je ujem na engleskom. Zauo sam: ... li primijetio da oni esto govore o granicama, ogranienjima? O granicama? Ne razumijem te. Granice brzine svjetlosti. Teoretska vrstoa metala, kristala, legura. Najmanje i najvee mase pri kojima neko nevidljivo tijelo moe biti neutronska zvijezda. Maksimalno vrijeme i trokovi potrebni da bi se okonao neki istraivaki projekt. Odnos povrine i obujma u odreivanju maksimalne veliine nekog odreenog bia... Ali, svako pametno bie zna za te stvari! Naravno, i mi shvaamo da granice postoje. Ali ljudska bia u svemu to rade najprije odreuju granice i postavljaju ogranienja. Znai razgovarali su o nama, domorocima. Vanzemaljci to esto rade. Njihova su shvaanja i predodbe esto neobina i zapanjujua, ali vam brzo dosade. Nisam ih vie sluao jer sam morao izvaditi ispod anka jo desetak boica s mjeavinom amonijaka i staviti ih na posluavnik zajedno s dva tapi-alca koje je Gail onda odnijela malim utim insektima koji su se smjestili u obliku potkove na samom rubu svog stola, razgovarajui ustro s dvojicom ljudskih sociologa. To je njihov nain razmiljanja rekao je jedan glas. Oni jedan drugome odreuju vrlo komplicirane granice. Postoje cijele profesije, zovu ih suci i pravnici, koji itav svoj ivot posveuju utvrivanju koji je ljudski stvor prekrio odnosno preao koju granicu, i na kojem mjestu. Postoji i druga profesija koja po vlastitom nahoenju mjenja postavljene granice. Ne zvui ba naroito zabavno. Usprkos tome, svi oni moraju igrati tu igru. Sigurno si i sam primijetio da granice koje su utvrdili u svemiru i granice koje su odredili jedan drugome nose jedno te isto ime: zakon. Sluajui ih primijetio sam da cvrkutavac vodi glavnu rije. Dobro. Ali, tko su oni? Dva glasa koja pripadaju dvjema potpuna razliitim vrstama... Intereslelarna zajednica poznaje sve te granice, ali u drugaijem obliku. Ne bih se ba sloio da ih poznajemo sve. Godelovo naelo postavlja granicu savrenosti matematikih sistema. Molim te, koje bi druge vrste tragale za tom granicom? Naa sigurno ne bi. Da, mislim da ni mi ne bismo radili na tome. Ali... Ljudska bia naprosto insistiraju na granicama. Oni pristupaju svakom problemu s tog stajalita. Kad utvrde gdje se nalaze granice, oni poinju prikupljati potrebne podatke i nabijati njima meuprostor sve dok postavljene granice ne popuste. Kad srue prvu granicu, postavljaju novu iza nje. Zanima me... Na trenutak sam gotovo povjerovao da prepoznajem tko su oni. Dva stvora kojima su pripadali ti udni glasovi. Samo jedan od stolova za dvoje bio je zauzet, a za njim su sjedili jedan cvrkutavac i jedna ena. Sumnjao sam na grupicu koju su sainjavala tri vanzemaljca: jedan rozeperajac i dvojica vrstih, zdepastih gostiju koji su bili prekriveni vanjskim ljuturama na kojima su se isticale ukrasne are dreavih boja. Priinilo mi se da jedan od njih dvojice zadrijemao. Drugi je mahao kratkim, zdepastim udovima, priajui. Opet sam zauo njihove glasove. Neto mi je palo na pamet. Moji su primitivni preci obino umirali kad bi dosegli odreenu granicu starosti. ivot je prestajao, kad razmnoavanje vie nije bilo mogue. Mi nosimo u sebi ugraeni mehanizam biolokog samounitenja. Istva je stvar i s ljudskim biima. Meutim, moja vrsta ne umire

ukoliko nas netko ne ubije. Nae se stanice cijepaju, dolazi do fisije. Zbog toga svaki od nas ima dugo pamenje koje se protee u daleku prolost. Premda su nae vrste razlikuju u tom pogledu, rezultati su ipak isti. U jednom trenutku daleke prolosti spoznali smo da moemo odgoditi vlastitu smrt. I vama i nama postalo je jasno da nikad neemo moi dostii odreeni stupanj civilizacijskog razvoja ukoliko pojedinci meu nama ne budu mogli ivjeti dovoljno dugo da bi stekli potrebno znanje i ivotnu mudrost. Presudna granica naeg opstanka, granica izmeu ivota i smrti uklonjena je i tek onda nae su se vrste proirile planetama, a onda i itavim svemirom. Zar to nije bio sluaj i s drugim nomadima svemira? Pfarthovi se, na primjer, odluuju na smrt tek kad im ivot ozbiljno dosadi. Cvrkutavci su ve bili prastari kad su stigli na druge planete i daleke zvijezde, a gligovi (kvrcccc!) su ak otili mnogo dalje programiranjem nasljednih osobina... Zar te iznenauje injenica to sva razumna, inteligentna bia streme ka produenju vlastitih ivota? Iznenauje? Nipoto. Ali, vidi, ljudska se bia jo uvijek suoavaju s problemom ogranienja svog ivotnog vijeka. Granica izmeu ivota i smrti jo uvijek ima strahovito velikog utjecaja na njihovo duhovno stvaralatvo. Njihov se nain razmiljanja uvelike razlikuje od naeg. Oni esto tragaju za istinama koje nas uope ne zanimaju. Zaula se jaka, neprevodiva kripa kao da metal tare metal. Moda je to njihov nain podrugljivog smijanja. Tvoja su nagaanja prilino nerazumna. Zar ih je njihov osebujan pristup problemima nauio neemu to mi ve ne znamo? Otkud bih ja to mogao znati? Na ovom se planetu nalazim tek tri njihove, lokalne godine. Knjinice podataka su im velebne, ali im je sistem povratnih informacija vrlo oskudan. S druge strane, oni imaju Godelovo Naelo, pa Heisenbergovo Naelo neodreenosti koje utvruje i postavlja granice u odnosu na daljnja otkria vezana za podruje kvantne teorije. Stanka. Moramo provjeriti da li je neka druga rasa postigla neto slino. A u meuvremenu, moram porazgovarati s jo jednim gostom. Nejasno. Ponovi. Sjea se da sam ti spomenuo onog trgovca-gliga? Da, sjeam se. Vjerojatno zna da su pravi majstori za biologiju podvodnog svijeta. Ovaj je trgovac doao na Zemlju s vrlo detaljno razraenom tehnikom za odranje i neprekidno ponavljanje stanja rane zrelosti ljudskih bia. Cijeli postupak i obrada su prilino sloeni i skupi, no ukoliko bi se naao vei broj zainteresiranih kupaca, trokovi bi se uvelike smanjili, tako kae taj trgovac. Moram ga nagovoriti da ne prodaje svoje umijee na ovoj planeti. Slaem se! Uklanjanje granice izmeu ivota i smrti, odnosno njeno ukidanje drastino bi utjecalo na ljudsku psihu. Jedan od dvojice stvorova u ljuturastim oklopima je ustao. Zvuk njihovih glasova naglo je utihnuo onog trenutka kad sam naputao ank i krenuo prema njihovom stolu, ne znajui uope to da ih pitam. Zakoraio sam u mjehur zvuka koji je obavijao njih dvojicu i roziperajaca, i rekao: Oprostite to vas uznemiravam, razumna bia... Prekasno izustila je prevodilaka naprava iz prozirne posude. Onaj s ljuturom je kazao: Moj je sugovornik izabrao smrt. Zaelio je jo samo da potegne jedan dim svoje cigare u naem drutvu. Sagnuo se i kratkim udovima podigao svog mrtvog druga, a onda krenuo prema izlazu. Roziperajac je takoer ve bio na odlasku, valjajui se u svojoj okrugloj posudi prema vratima. Tek sam tada shvatio da je njegov pravi glas bio preslab da bi se probio kroz gustu, tamnu tekuinu u kojoj je plutao. Ovdje se nije ulo nikakvo cvrkutanje, nikakva prodorna kripa.

Znai, priao sam pogrenom stolu. Okrenuo sam se i pogledao oko sebe po gostionici, ali nikakvih drugih potencijalnih kandidata nije bilo. Ali, ipak netko je ovdje u ovoj gostionici olako i ravnoduno osudio ovjeanstvo i mene! na starenje i smrt. Sto sada? Moda sam uo glasove koji su pripadali nekolicini razliitih stvorova. Sve ove nove rase govore na potpuno jednak nain, a ima i vanzemaljaca koji nikad ne prekidaju svoje sugovornike. Mali uti insekti? Ali, oni su bili u drutvu ljudi. Ljuskari? Glasovi koje sam uo u nekoliko su navrata spomenuli ljuturu, vanjski ljuskavi oklop... ali, mnogi vanzemaljski stvorovi imaju takve ljuture. Cvrkutavci bi se sigurno ve odali do sada; oni su naime strano brbljavi. Isto vrijedi za roziperajce, kao i za sriventishie ije je itavo disanje tako karakteristino. Niti ono golemo sivo stvorenje koje izgleda kao da pjeva ne dolazi u obzir. Preostalo je jo... pet, est stolova, ali svima njima nisam mogao pristupiti niti ih uznemiriti. Moda su se izgubili iz gostionice dok sam razmiljao o drugim stvarima? Brzo sam se vratio do svog anka i pozorno naulio ui, ali vie nita nisam uo. A misli koje su mi vrtoglavom brzinom jurile mozgom nailazile su samo na granice...
Prevela Sonja Lovasi Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Flatline; 1988.

Walter Jon Williams

Mrtva pruga

ogleda li iz svog stana nanie, vidi ulice pune automobila koji se probijaju kroz zrak sa minimumom buke, svi glatkih linija i izgraeni od ugljikovih vlakana, vrstih poput dijamanta i tanjih od jednog milimetra. Pogonske elije, liene ikakve mogunosti zagaivanja okoline, daju vie energije od bilo kojeg motora sa unutranjim sagorijevanjem. Voziti neka od tih kola jednako je sigurno kao i disati. Ti vozi buick roadmaster iz 1952. Njegova vanjtina je od elika, po aerodinamici jako potsjea na ciglu, a za sobom ostavlja trag od dima. Ako, vozei dovoljno brzo, udari u neto, umire. Moe to nazvati jednim oblikom protesta. Zgrada u kojoj stanuje se poput cvijeta otvara iznad grada, vitka stabljika legure koja na vrhu zavrava bujnim cvatom staklenih zidova. Gledajui dolje, s prozora svoje spavae sobe, moe vidjeti paukoliku gausovsku arhitekturu Fantasylanda, hiperrazvijenu Kristalnu Palau, u kojoj se najnoviji tehnoloki produkti nude na prodaju sve zasienijem i nemirnijem narodu. Arhitektura Fantasylanda se obruava i uspinje; stremi prema osebujnostima, geometrijskim neizmjernostima. Misli da je to prilino neskromno za ono to se neko obiavalo nazivati trgovakim centrom Naroito otkad Raslojivai ponekad odbacuju leeve na parkiralite. Pogleda li za devedeset stupnjeva u drugom smjeru, sa prozora svoje blagovaone vidi mat-crni oktahedron Neurodyn Intelgena A. G. Zgrada, visoka 450 metara, od vrha do dna je ispunjena molekularnim logikim sklopovima, uronjenim u rashlaiva. Broj mikroskopskih sklopova u tom volumenu je tako ogroman da izgleda apsurdno, ak i kad se iskae znanstvenim nainom zapisivanja. Radi u oblinjoj tvornici koja proizvodi rashlaiva i podaci su ti poznati. Sklopovi se umnoavaju i popravljaju jedan drugog, a ponekad, otprilike svakih par tjedana, mutiraju u djelotvornije oblike. Upijaju sirovu energiju u vidu suneve svjetlosti, pohranjuju je i transformiraju u neto ime bi se mogli hraniti. Povezani meusobno, ti sklopovi tvore inteligenciju mnogo bru i mnogo sloeniju od bilo kojeg ljudskog mozga. Oktahedron Neurodyna balansira u jednoj toki. Izgleda tako kao da bi ga i najslabiji povjetarac mogao oboriti. Oktahedron nikada ne pada. Za neke, to i jeste problem. Klub Danton je mjesto koje udovoljava svim oblicima protesta. Vjerski, politiki, socijalni, filozofski ako je zastranjenje, tamo je. A i kola od sira sa jagodama je takoer dobar. Klub se nalazi u jednoj staroj zgradi od opeke, ispod zaralog eljeznikog mosta. Taj most vie nita ne povezuje, a sa njegovih krajeva vise tranice u oksidiranoj zbrci metala. Ve bi se odavno bio uruio da ga klub nije kupio i omoguio mu da i dalje stoji. Smatrali su da on pridonosi atmosferi mjesta. Iznad graevine se u besprijekornom savrenstvu uzdie oktahedron Neurodyna. Neki to vide kao komentar situacije, kao jo jednu znaajnu metaforu. Kad si zavrio svoju etverosatnu smjenu u podzemnom postrojenju Neurodyna ti nadzire automatizirane strojeve koji dopremaju rashlaiva Ulma kree prema Dantonu. Ovaj posao obavlja ve etiri godine, jo otkad su te Gusari Providnosti otpustili nakon dvije neslavne sezone. Treneri ekipe nisu odobravali injenicu da ti se ne svia bol. Nitko ti nije ni bio rekao da se to od tebe oekuje. Dok vozi pokraj oktahedrona, primjeuje da su ga pripadnici kulta Nazadnjaka, odjeveni u domae sukno, dugih kosa i brada, iskoristili kao

zaklon, pripremajui u njegovoj sjeni vatru za kuhanje. Neurodyn za to ne mari. Kult moe gurati i udarati koliko god hoe, ali se oktahedron svejedno nee maknuti iz svoje toke. Vozi se do kluba i parkira pod mostom. Gustav (posljednje izdanje) sjedi na svom uobiajenom mjestu, u prozoru, i ti ga maui pozdravlja. Pokazuje ti da mu se pridrui. Gustav je patuljak. Nitko, u dananje vrijeme, ne mora biti patuljak, ukoliko to ne eli, a Gustav je patuljak jer je to njegov iskaz. On je svoje tijelo zaustavio u razvoju kao metaforu za ono to vjeruje da je drutvo uinilo njegovoj dui. Gustav je odani revolucionar i eli odvratiti ljude od njihove tehnologije. Zato to se bavi stvarima koje su ilegalne, Gustav ljudima oteava da ga pronau. Nema stalnog boravita i redovito mijenja izgled. Mali molekularni mehanizmi, pod njegovom koom, svakih par dana mijenjaju mu ustrojstvo lica. Molekularni mehanizmi su prva stvar od koje Gustav eli odvratiti ljude. Pretpostavlja da odani revolucionari ue kako da ive sa takvim proturjenostima. Izlazi iz buicka i ulazi u klub. Unutra vidi neke zaista odvratne ljude; mnogi od njih, izmijenjivi izgled, imaju ljuske, onjake, mnogobrojne oi i avolje rogove. Tu ima divova, patuljaka, hermafrodita, luaka, ubojica. To je sve samo stav, samo oblik protesta. Sve je igra, ak iako igrai ponekad umiru. Njihovi ivoti im ne znae mnogo. Ljudi iz Dantona su trkai na mrtve pruge. Svi oni nisu nimalo korisniji od eljeznikog mosta iznad njihovih glava, sa njegovim kratkim, zaralim inama koje vode od jednog ponora u drugi. Krivulja koja predstavlja sposobnosti umjetne inteligencije nanesena na grafikon kao funkcija vremena, u zadnjadva desetljea raste u skoro vertikalnu liniju, uzdiui se s tabele u pravcu beskraja, jedinstvenosti one vrste kakva se moe naslutiti u arhitekturi Fantasylanda. Kad bi se ljudski potencijal nanio na isti graf, neodluna linija rezultante bi se jedva probila prema gore. Ona je ravna i beznadna, jednako beznadna kao i sudbina veine ljudi na naem tunom i nesigurnom planetu. Molekularni mehanizmi su iz temelja poveali produktivnost i efikasnost. Oni misle bre, imaju bolje predodbe, ue na svojim grekama i pronalaze podatke za tren oka. Oni su savreno djelotvorni; nema protraenih sredstava, nema zagaenja, nema tetnih popratnih efekata. Namjera je bila da nas oni oslobode mukotrpnog rada, dosade, pa ak i nae smrtnosti, da pokrenu skrivene rezerve ljudskih mogunosti. A te rezerve su ostale sakrivene za sve osim nekolicine. Samo djeli stanovnitva moda svega dva posto posjeduje matu i sposobnost da moe iskoristiti novu tehnologiju, u svrhu izraavanja samog sebe i svojih ideala, u svrhu postizanja svog punog procvata. Mi ostali smo utonuli u more mikroskopske inteligencije. Prederavali smo se novim potroakim igrakama, dok nam od njih nije pozlilo. Svoje slobodno vrijeme smo pokorno ispunjavali umjetnou i zanatom, ostvarujui sebe kako je fraza govorila, sve dok nismo spoznali oaj usporedivi nae proizvode sa elegantnim, djelotvornim uzorcima nanotehnike. Molekularna mehanika je mogla obnoviti naa tijela, pretvoriti nas u super-bia. Ali jo uvijek postoji gornja fizioloka granica veliine mozga i njegove moi Ne moemo postati ljudski ekvivalent graevini Neurodyna. Naa vlastita tehnologija nas je nadmaila u razvoju. Postali smo beskorisni; nedostaje nam smisla. Ideologija ili religija su privlaili mnoge, ali i jedna i druga su se pokazale nevanim u odnosu na glavnu dilemu. Mnoili su se kultovi, bande i teroristi: nitko od njih nije ostavio znaajnijeg dojma. Propalo je ak i posljednje utoite frustriranih rat do istrebljenja. Sedamnaesti svjetski rat je trajao oko est minuta. Nitko nije poginuo. Mainerija jedne od strana je toliko bre i bolje evoluirala od druge, da je poraenima preostalo samo da se predaju. Strana koja strojevima daje veu slobodu,

neminovno pobjeuje. Onih dva posto nadarenih e ostvariti ljudski san, odletjeti do zvijezda, ivjeti poput bogova i dosegnuti konano razumijevanje svemira. A mi ostali, mrtvoprugai, postajemo sve nebitniji i nebitniji. Cak vie nemamo ni utjehu da bilo to znaimo, pa ni samima sebi. Hej kae Gustav. Pa to je brzonogi momak. Gosp. Neutralni. Sjeda i naruuje ljivovicu i kola od sira. Ispod Gustavovog pazuha se vidi izboina od pitolja. Kakavgod izgled trenutno imao, u zadnje vrijeme iz njegovog pogleda izbija oaj. Gustav mijenja lice, ali nikad ne mijenja visinu, zbog koje ga se, naravno, moe pronai lake nego bi on to elio. U sukobu praktinosti i principa, principi su pobijedili. Divi se Gustavu na tome, iako te, dakako, to esto ini opreznim. Ljudi od principa imaju obiaj ubijati druge ljude. Nisi spavao? pita. Trebam tvoju pomo. Dubokoumno promatra ljivovicu obasjanu svjetlom. To isto je Ugarti. rekao Ricku i pogledaj gdje ga je to dovelo. Tek toliko da negdje prespavam. Dok mi se lice ne izmijeni. Slijee ramenima. Mogue. Ali samo ako znam tko ti je za petama. Sino sam imao malu ideoloku prepirku sa Romantinim revolucionarima. Oni ele izgraditi socijalistikog ovjeka uz pomo genetske tehnologije. A ja im uporno govorim da genetska tehnologija i jeste problem. Uzdahnuo je. Rasprava se malo razbuktala. Da bih rekao svoje, morao sam jednoga od njih ukokati Zadnji put kad si me upleo u neku od tvojih prepirki kae, Raslojivai su mi pokuali raznijeli stan, ispalivi u prozor jednu od onih raketnih granata. Na svu sreu, prozor je bio od usavrenog polariziranog titanija, pa je uspio izdrati. Raslojivai su jako ozbiljni ljudi. Smatraju da nita od onog to ti daje tehnologija nema smisla. Vjeruju da predmeti poprimaju znaenje tek kad ih se otme, po mogunosti silom, od onih koji ih se ne ele odrei. Zahvaljujui svojoj ozbiljnosti, Raslojivai su uspjeli, veim dijelom, prigrabiti kontrolu nad crnim tritem robe koju proizvode ljudi. Nemaj brige kae Gustav. Romantini revolucionari koriste iskljuivo tehnologiju starog tipa. Vjerojatno e doi po mene sa pitoljima na kremen. Da su u pitanju Razvijeni revolucionari, tu bi ve bilo problema. U redu kae, kuajui svoj kola od.sira, ali ako mi itko raznese bol, uvaj se. To da meni prui utoite je najmanje to moe uiniti za revoluciju kae Gustav. Kad ve nee uiniti nita vie. Pokai mi neto to bi bilo vano kae, i ja u to uiniti. Ali nee moj ivot izvrgavati opasnosti za neto to nikako ne funkcionira. A to je sve to si dosad predloio. Na pozornici, ena se daje na licitaciju onim otkaenjacima ispod nje. Ona puta da se zloupotrebljava njeno tijelo i njen ponos, u znak protesta protiv njihove (i njene) sveope beskorisnosti. Ponude su ivahne. Cak i meu zasienima, seks se jo uvijek prodaje. Gustav zainteresirano promatra. Okree se i usredotouje na kola. Daljnji tok dogaaja te ne zanima. Dakle, ti si staromodan. Draba se zavrava i Gustav proguna. Lewis kae. Lewis ju je kupio? pita, iznenaen. Lewis dolazi ovamo. Prekasno je za odlazak, pretpostavljam. On sklapa oi. Prekasno. Lewis uranja u jednu od slobodnih stolica. Kao i obino, ima napeti,

nacereni izraz lica. Tekom mukom prikriva potitenost. Lewisu je oko dvadeset i pet, ali izgleda deset godina mlae. Punaan je i blijed, i ima bucmaste obraze, poput prugaste vjeverice. Polako gubi kosu. Vrlo je inteligentan, kako ti se ini, ali negdje je pogrijeio i pridruio se nama ostalima. On ima dovoljno pameti i mate da postane jedan od ljudi koji bi odista mogli upravljati novom tehnologijom, ali poeo je suosjeati sa gubitnicima i sada pokuava preokrenuti postojee stanje. Naravno, bez ikakvih izgleda na uspjeh. Svaka zamisao je bila apsurdnija od prethodne, a on i dalje brblja o njima, do munih i nerazumljivih detalja. Zadnja ideja je bio plan da oktahedron Neurodyna obori na parkiralite Fantasylanda, koristei viekrake kuke koje bi visile sa otetog svemirskog dizala. Iz depa vadi malu boicu za lijekove i stavlja je na stol, a potom grabi jednu od viljuaka iz postavljenog pribora i posee za tvojim kolaem. Pogodite to imam kae. Ti i Gustav se pogledavate. Reci odgovara. Pobjeda je naa. Pripremite se da preuzmete vlast. Gura boicu prema tebi. Tim? pita. Uspio sam govori. Uzima boicu i muka je. Neto novo. Moemo ljudskim biima vratiti kontrolu nad njihovim sudbinama. Zar to nije sjajno? Gustav ti upuuje umoran osmijeh. Dobro kae. I zbog toga sam ti prepustio svoj kola? On se cereka. Ne vjeruje mi. Sluaj. Ovaj put sam zaista uspio. Pokazuje boicu. Posebno izraeni mikrovirusi. Podie stisnutu aku. Smrt ugnjetavaima! Dozvoii da pogodim kae. eli da ti ih pomognem raspriti na mjestu na kojem radim. Naravno kae on. Kako e se drugaije plan ostvariti? Bolje poni razmiljati kako drugaije, Lewise. Lewis je pokunjen Hoe rei da mi nee pomoi? Gustav pripaljuje cigaru. Naravno da nee on kae. Neutralni nikad nikome ne pomae. Cak i ako netko razuman, poput mene, predloi stvar koja moe proi. Oh, dobro Lewis je nepokolebljiv. Ne vjeruje da e uspjeti Daj da ti objasnim. Namiguje ti. Zna li ita o bakleriolagnim virusima? Za boga dragoga... pokazuje da ti donesu jo kolaa od sira. Morat e povisiti nivo eera u krvi da bi mogao sve to podnijeti Virusi ti, zna, imaju oblik ba kao siune price za injekciju! imaju vrsti proteinski omota koji titi nukleinsku kiselinu u sredini, i kad napadnu bakteriju ubrizgavaju nukleinsku kiselinu kroz staninu stijenku. Potpuno gube svoj identitet individua. Ne moe ih se otkriti nikako nego kao genetski materijal, a taj materijal je u stanju preobliiti genetski kod stanice domaina. Sad e mi jo rei da posjeduje nepobjedivo virusno oruje govori i da sve to ja trebam uiniti je da na poslu stavim malo toga u rashlaiva i to e onda unititi sve Umjetne Inteligencije ovog svijena. Lewis ti opet namiguje. Upravo tako Kae. Znao sam da e to uiniti. Stie tvoj kola od sira. Lewis ga uzima od konobarice i poinje jesti. Gustav to vie ne moe izdrati. Svojim, cigarom ispunjenim, licem unosi se ravno Lewisu u lice.

 Zna li koliko su ga ve puta pitali to isto? on uzrujano inzistira. Zna li koliko sam ga ve puta ja pitao da to uradi? Imao sam u rukama na desetina takvih nepobjedivih oruja! I niti jedno od njih nije vrijedilo ni pseeg govna kad ih je trebalo upotrijebiti. Na razmaku od par centimetara, Lewis bulji u Gustava, smetenog izraza na licu i nastavlja jesti svoj kola. Moje je bolje kae. Umjesto proteinske obloge, koristio sam dvostruki sloj usavrenog aluminija, samo dvije molekule debelog. Kad se rashlaiva upotrebom zagrije, vanjski sloj se topi i oslobaa nutarnji sloj da pronae cilj i napadne ga. Jebeni idiote! Gustav se prodera. Misli da UI nisu uoile gdje im je najslabija toka? Misli da nisu poduzele sve da se zatite od oruja poput tvoga! Pokazuje na tebe. Koliko god da sam zbunjen, moram priznati da je ovaj tu, gospodin Neutralni, zaista bio u pravu kad je odbio sve te ljude. Nisi me sluao Lewis zavrava s tvojim kolaem od sira. To sam i mislio kad sam spomenuo samo dvije molekule debeli omota. Cijeli virus ima tek pet milimikrona u promjeru. Najmanji postojei virus ima dvadeset. Meta ne oekuje neto tako maleno. Ne mogu ga odstraniti filtriranjem. Pogledajte nacrte Posee u svoju akt-tanu i vadi debeli snop kopija. Neto veliko poput zdanja Neurodyna, moda samo za tri sata i cijela stvar se pretvara u topljeni sir. Ti baca letimian pogled na kopije. Tko ti je ovo izradio? Lewis ti se pobjedonosno ceri. Zakupio sam, naravno, neko vrijeme u Neurodynu. Morao sam potpuno razbiti program, tako da UI ne bi mogle ustanoviti to sam ih to pitao. Vrijeme u Neurodynu kae. To je skupo. On slijee ramenima. Preuzeo sam posao za Raslojivae. Trebao im je novi tip nervnog plina da ga upotrijebe za kult Robina. Zavlaio sam ih nekoliko mjeseci, uzeo njihove pare i s tim napravio ovo. Ponovno se cereka. ovjee, al' e ispasti glupi. Cigara ispade sa Gustavovih usana. Uzeo si lovu od Raslojivaa, a nisi obavio posao? Lewis se smije Lukavo, ha? Budalo! I to je, vjeruje zadnje to Lewis uje, jer, dok se Gustav odmie da nae cigaru, Raslojiva-ubojica, lica izmijenjenog tako da lii na dinosaura, zakorauje iza Lewisa i raznosi ga u komadie. Doslovno. Oruje koje koristi je ruica iz koje izviru brojni spletovi ugljikovih niti, debelih tek jednu molekulu i ukruenih nabojem statikog elektriciteta. Nevidljive ice prolaze kroz kosti i miie, ivce i organe i sijeku Lewisa u tanke djelie. On se raspada kao krumpir izrezan za prenje. I stolica na kojoj je sjedio se raspada zajedno sa njim. Ti i Gustav se, dosta prekasno, bacate na pod, otprilike u trenutku kad razrezani Lewis poinje padati poput lia. Slijedee to vidi je konobarica koja bulji u nered na podu. Oh, koji svinjac! ona guna. Ubojica je ve nestao. Boica, netaknuta, odskoi na pod, ravno do tvoje ruke. Nekoliko dana, ti i Gustav zurite u boicu koja stoji na stolu u tvom stanu. Ne priate o njoj. Svim silama se pretvarate da ona ne postoji. Ti napokon uzdahne i pita Gustava (novije izdanje) da ti pronae neku opremu. Koristi je da sadraj boice izvue i razdijeli ga u neznatne koliine kojima puni posebno pripremljene epove od elatine. Slijedei dan, kad odlazi na posao, nadgledavajui automatiziranu pominu traku

koja proizvodi rashlaiva za UI irom Sjeverne Amerike, poinje isputati Lewisovo odluujue virusno oruje u svaki stoti kontejner. epovi se otapaju i oslobaaju virus. Nekoliko dana kasnije poinje frka. UI brzo uoavaju u emu je problem i kako mu se suprotstaviti. U Neurodynu, jedinom mjestu u kojem se moe doi do podataka, ulazni i izlazni protok informacija iz oktahedrona je usporen za dvadeset minuta od uobiajenog plana. Dvadeset minuta: to je due od nekoliko zadnjih svjetskih ratova. Godinama nije bilo veeg poremeaja. UI-ma treba tri dana da, tragajui za uzrocima nezgode, dou do tebe. Moda su ih poremeaji usporili ili su naprosto htjele biti sigurne. Poistio si stan i nije bilo nieg to bi pronali, tako da te nisu mogli najuriti s posla. Samo su te prebacili na manje osjetljiv posao. Nije te briga. Sad ima vie vremena da ui o virusologiji. Ti i Gustav ulazite u posao oko sabotiranja. On ima veze, a ti pristup terminalima Neurodyna. Lewis je imao ispravnu ideju. Moda moe usavriti njegovu osnovnu zamisao. Ne eli priati kako je Lewisova smrt ita promijenila. Nije to bilo da ti iznenada uvia kako je Lewis umro za svoje virusno oruje i da eli osmisliti njegovu traginu smrt nita takvoga. Lewis je, bez obzira na svoj IQ, bio idiot. Zasluio je ono to ga je zadesilo. To je i traio. Upustio si se u taj posao oko sabotiranja iz potpuno vlastitih razloga. Uinio si to da osmisli svoj vlastiti ivot. Zna da to nee izmijeniti svijet, da nee svrgnuti strukturu modernog drutva. Oktahedron Neurodyna se nee sruiti iz svoje toke, bez obzira na ita to bi ti mogao uiniti. Ali ono to radi je svrsishodnije od bilo kojeg vjerskog kulta ili crnog trita ili oaja. Ako nita drugo, usavrava Ul-e, pomaui im da postanu ustrije i ustrajnije. U tom smislu, ti si zastupnik evolucije. Poinje shvaati zato su te Gusari otpustili. Ako neto radi, mora to uraditi do kraja. U nogometu, to podrazumijeva bol. Mora voljeti igru uprkos boli, uprkos osjeanja koje ti ona donosi. U tvom novom zanimanju, sporazum ukljuuje uzaludnost. Mora voljeti posao uprkos injenici da to nita ne mora znaiti nikom osim tebi, da to ne mora promijeniti nita osim naina na koji razmilja o sebi. Ui kako da zavoli svoj posao. Izazov, uzbuenje, pa ak i bespredmetnost. Ljubav koju polako otkriva je prekrasna stvar.
Preveli Melita Bai i Ivan Bilosni Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

Gordan

Momilovi

Pobednik

ije vie oseao svoje kretanje. Koraci su mu bili tromi, usta u gru. Mutnim bi oima treptao kad bi se kroz zeleni svod drvea probio snop neeg svetlog. Peklo ga je i ubijalo. Njegov vid, snagu, volju. Zatvorio bi oi i suvog grla i dalje razmiljao o onom to ga je muilo. to ga je teralo da ide dalje, za njega besciljno, napred i samo napred. Dolazilo mu je da stane, da se suprotstavi, stropota na meku nisku travu, legne ispod neke kronje u hlad i zaboravi na sve. Biti samo svoj. ne dati da ti uzmu um, tebe celog... Mislio je o tome, ali to nije inio. Hteo je da zauvek sklopi oi i prepusti se snu Ali nije mogao. Nije smeo... Nisu mu dozvoljavali. Iao je dalje Nema predaha. Tiinu ume remetilo je utanje lia pod njegovim koracima. Otupeo, u nekom polusnu, svestan. ali bez percepcije utisaka i njihovog razvrstavanja: bol, tuga, radost, lepo, sunce, utanje. samoa... Otupelost mu je zahvatala organizam. Ve danima bez sna, predaha, kao da ga je jurio neki uasni, krvoloni neprijatelj, inteligentan i brz, kao da e se pojaviti iza svakog grma, iza svakog drveta ili sa neba. Smeno, promrmlja za sebe, o emu mislim. ak rni je ostavljeno pravo da bar na trenutak mogu da mislim, da budem samo svoj. Nema neprijatelja ali idem dalje i ne smem da se pitam kada u stati. A tako bih rado stao. A moda i nije vie daleko do kraja. I on je i dalje hodao. Mislei jedino na san. Od njega nije mogao pobei jer je bio sve slabiji, a prokleta uma i njeni divni proplanci samo su ga jo vie mamili da se isprui i zaspi. Priseti se klinike. Svoje sobe sa velikim gvozdenim krevetom. Beli, isti pokrivai uvek su bili navueni i on bi legao na njih, opustivi se, ne mislei ni na ta. Sunevi zraci bi otro naruavali prijatan polumrak sobe, a do.pola ofarbani prozori u belo skrivali bi pogled na najlepi deo parka. Samo je mogao upreti svoj pogled u nebo, u visine, u oblake j Sunce, u slobodu i nepregledno prostranstvo koje je bilo samo za njih Letae, za njihova nena krila, tanka kao mehur od sapunice. Pukao je njegov mehur od sapunice, raspao se od iznenadnog udara vetra. Ko zna kako je preiveo pad. Ali, visine su za njega zauvek zatvorene. Morae ubudue da hoda kao Obini, koji to ine celog ivota. Kamo sree da je poginuo! Niz ekinjastu bradu potee mu suza... Idi dalje! Mora ii dalje! Hodaj, ne okrei se, grabi svom snagom, grabi! Morao je ii dalje. Bezglasno nareenje ga je vodilo dalje iako je bio umoran i gladan. Prazan stomak je boleo i inio da se mui jo vie. Nije razmiljao ko mu se to obraa i kako, odakle te misli u njegovu mozgu i zato ih tako posluno izvrava. Umor je savladavao mahinalnim kretanjem. Iskljuenog uma koji nije beleio mesta kroz koja je prolazio. I glad je potisnuo voljom, ali san nije mogao. Prikradao mu se, svakim satom sve jai. Oi su mu se sklapale, um

izdavao pogrene informacije. Jedino su ula govorila da legne, zaklopi oi i zaspi. Hodaj, to je tvoja jedina ansa! Da... hodam... hou... inim to... Ali teko mi je,,, shvati!... Uplaen sam... slab... sam sam... Sve mi je nepoznato, jako i daleko, nemoan sam. San mi se namee. Obuzeo me je i stie sve jae, ti ko god bio, ne zna kako je to. Ne zna i ne moe da zna. Pusti me, hou da spavam. Moram to da uinim. Ali hodao je i dalje. Preko jednog proplanka prepunog cvea. Blagi povetarac je povijao visoku travu, a Sunce je sve jae peklo. Grake znoja su mu se slivale niz lice. U nozi je osetio tup bol, a gr koji mu je ve krivio lice, poprimi neljudski izraz. Cim je zaao u umu nesnosna svetlost nestade i prijatna ga senka obavi. Ali san opet pree u napad. Miii mu popustie, a nesvestica ga iznova snano spopade. Iao je zatvorenih oiju, ne mislei vie ni na ta, previe umoran da bi bilo ta zaokupilo njegovu panju U jednom trenutku izgubi snagu i umalo ne posusta. Hodaj! Misli na to da hoda! Nastavio je da nezgrapno koraa. Iz odee natopljene znojem irio se zadah, ali on nije vie imao ni snage ni volje da ga osebi. Bilo mu je potpuno svejedno... Nije zastajao, niti se osvrtao. Sledio je neki nevidljivi, alt snano prisutni poriv. Samo je um koraka remetio tiinu. Stani! Ne hodaj vie. Moe da se odmori. Hodao je i dalje. Stani! Mora stati! Odmah! Nije verovao. Nakon svega vie nije mogao da veruje da moe i sme da stane. Moe se odmoriti. Sada sme. Njegov um je napokon prihvatio tu informaciju i on se poslednjom snagom otetura do jednog drveta i lee u. travu. Preplavilo ga je olakanje. Oputanje svih miia reklo mu je koliko je umoran. Prvi put je osetio neto slino letenju, preputanju slobodi strujanja vetrova i ogromnog prostora ije su stvarne granice bile samo ograniene ljudskom matom. Zadovoljstvo je bilo nestvarno, toliko dugo oekivano i nijednom doivljeno. Mogao je da zadrema Zaspao je Spavao je dugo ili se bar njemu tako inilo. Kao da je u snu uo Ustani!. Svejedno, znao je da ionako ne bi mogao da pomeri svoje telo. Ono ga vie nije slualo. Pritiskao ga je oseaj nekog udnog i haldnog sna. Oslobaajui san, bez gladi i umora, san koji je obeavao venost. Nagonski mu se opirao. Predaj se snu. Ne mora vie ii. I on mu se potpuno prepusti, svojim telom i rastrzanim umom. Nismo uspeh, sestro. Nismo. Ne uspeva se uvek. Roen je kao Leta, odrastao je kao Leta i ostae Leta. I bez krila, doktore? I bez krila. Svoju svest ne moe da promeni. Nikada nije mnogo hodao. Letai ne mogu da prihvate na ivot, ak i kada vie ne mogu da lete. Nemamo prava da ga laemo i godinama mu punimo mozak halucinacijama iz psihotrona Verovatno nemamo, ali umree ako ga pustimo da ivi ivotom Obinih. Stvorimo mu onda iluziju stvarnosti....

Leteo je visoko, traei hladne struje vetra koje bi ga nosile sve dalje. Svaki trenutak mu je bio kao venost, dug i lep u svojoj neponovljivosti. Blagim zaokretima pratio je struje, lovio ih i koristio Za njega nije bilo tajni u letenju, poznavao je nebo i sve njegove zamke. Opustio se sanjarivi o herojskom dobu svoje vrste, kada su svi naseljenici bili Obini, prikovani za zemlju i uskraeni za lepotu letenja. Kako su mogli da ive nije znao, ali je i danas bilo Obinih koji su zurili u njih zastraeni vratolomijom Letaa. Kada je bio mlad to ga je zabavljalo i... Snaan boni udar vetra ga zanese i on se prevrnu u vazduhu izgubivi pravac. Oseti bol u leima i shvati da je slomio ili, bar iaio krilo Padao je ko kamen i preostalo krilo mu nije mnogo pomagalo. Tle je bilo sve blie i on po prvi put u ivotu oseti strah. Pokua da pomakne povreeno krilo ali je taj pokuaj uasno boleo. Jo jednom, stisnuvi zube, pokua i poe da usporava svoj pad. Bolelo ga je jako, svaki zamah krilom je parao njegovo telo kao da ga neko ubada noem. Bio je nisko, morao je da pokua ma koliko bolelo. Odjednom, zastade i lagano poe da hvata visinu. Znoj mu je curio niz lice ali je on mahao, snano i uporno. Uhvati jednu struju brzog vazduha i u irokom luku nisko nad zemljom poe da se sputa. Nekoliko sekundi posle dodirnu tle i zaustavi se. Srce mu je tuklo u grudima, a lea su mu gorela. Znao je da e jo mnogo puta leteti... I pobediti nebo.

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Andrej Flumiani

Elektrini simulakrum
Jer oni koji vas veu, nee razumjeti va jezik niti ete vi razumjeti njih. Biljeka Leonarda da Vinija Nijedan ovjek ne moe biti zlosretniji on onog koji nikad nije upoznao patnju; takvo bie nikada ne moe biti pouzdano u sebe. niti moe spoznati vlastitu vrijednost. Grof Joseph de Maistre. Les soirees de Saint-Petersbourg, Lyon 1886 Wo es war soll Ich werden. Sigmund Freud

ehonijanski brod upravo se sputao na stari kozmodrom. Odjeven u elegantno crno odijelo s hlaama do koljena, Vortex je promatrao prizemljenje letjelice. Gehenner je zaista pourio... pomisli. Treba shvatiti njegov speed; Liehonia je pakleno vrelo i ubitano mjesto. Podesivi oi za percipiranje u mraku, on poe u susret Lehonijancu. Vortex i Gehenner, obojica poput zrnaca metalne praine u odnosu na dugi kozmodromski hodnik, izmjenjivali su uobiajene utivosti. Ogromne kromirane ventilacijske cijevi iz kojih je kapala vlaga, u polumraku su grozomorno rezistirale Gehennerov duboki opori vokal. Naviknut na Lehonijanev glas, Vortex je smireno oekivao prvo pitanje. U emu je problem, Vortex? priguenim glasom upita Gehenner, poravnavi sa est prstiju svoj kobaltnoplavi plat. Ribe su prestale izluivati glandulamin iz lijezda odvrati Vortex. Prodali ste lou robu mojoj porodici. Da li znate neto o Mafiji,

Gehenneru, prijatelju moj? Za nas Lehonijance, Vi ste samo dobri kupci, a Don Sequi i ja dobri prijatelji. Imamo nezgodne obiaje ako nas prijatelj iznevjeri. To bi trebali znati grmio je Vortex, namrtivi obrve od svjetloplavog elika. Gehenner zakorai iz tame i njegovo vanzemaljsko lice uhvati kroz procjepe gumenih roleta posljednje reflekse neonske rasvjete prije umorne zore Carne Towna. Par njegovih utih oiju, dva roga na elu, kao i neto poput korpionskih alaca umjesto obrva, Vortexa su uvijek iznova asocirali na lik iz starih legendi i pria, na Sotonu. Ali ti, Vortex, nita ne zna ree on. Isporuili smo vam zdrave mlade primjerke te je apsolutno nemogue da ne lue glandulamin, osim ako nisu mrve poput tebe. Zato si mrtav? ute oi uronile su u Vortexove sive takvim intenzitetom da se ovom uinilo kao da mu preko oiju isisava mozak. Iz daljine se oglasio tihi um letjelice u prolazu. U hodniku okupanom naranastom svjetlou jutra, vlaga se lijepila za ru. Naglim trzajem iz zgloba u Vortexovoj se ruci stvori pitolj. Moram te ubiti ree mafija i opali uz neznatan drhtaj. Lehonijanevo vitko tijelo pogoeno u, nazovimo ga tako, prsni ko, odskoi i zaglavi se izmeu dvije cijevi za grijanje, bez znakova ivota. Gehenner je odsanjao svoj san. Izvadivi iz depa videofon, Vortex je nazvao Ozakija, efa jedne podrunice Jakuza. Sve je spremno za krau glandulaminskih riba, Gospodaru, s potovanjem ree Vortex Gehenner je mrtav i spreman za pokret. Dobro s ekrana ga je hladnim pogledom gledao Ozaki. Krenite i slijedite program. Ja sam svoje rekao. Sad idi! Prekinuo je liniju. U potpunoj tiini Vortex se okrenuo prema tjelesnom ostatku Lehonijanca i naredio; Idemo, Gehenner! Mrtvac se odlijepio sa cijevi i posluno krenuo za plavokosim Zemljaninom kroz hodnik prepun novog dana. Pripremi se, Lehonijane, stiemo tamo gdje si mnogo puta sjedio, ali ne ovako prepariran. Bazen. Glavni tab porodice Sequi! promuklo izjavi Vortex dok je sputao bijelu letjelicu na parking petnaestog nivoa. Zemljanin je s Lehonijancem mirno napredovao kroz esterokutni hodnik naikan mafijinim uvarima Bazena, biomehanoidima koji su ih utivo proputali, prepoznajui u njima vrlo vane osobe Kako su se sputali ka bazenu, miris pljesni i liajeva je bio sve izraeniji, a mrak gui. Neposredno prije samog ulaza u bazen, hladna povrina elinih zidova uranjala je i nestajala u spletu cijevi, ila, aluminija, lijezda prekrivenom liajevima i prainom. Bio je to biometal, lehonijanski izum namijenjen odravanju ambijentalnih uvjeta neophodnih za ivot izluivaa glandulamina, te boanske droge koja je Mafiji povratila mo. Plaviasta svjetlost prodirala je kroz prljavi prozori svjetlozelenih, vlagom i pukotinama prekrivenih vrata bazena. Pravilni mozaik biometala to se granao oko jezivog ulaza podsjeao je Vortexa na udne biljke bez svjetlosti i klorofila. Tu ledenu ljepotu prekinuo je debeli ovjeuljak koji je otvorio vrata i naklonio se posjetiocima. Bio je odjeven u crnu plastiku koja je kirurkim zahvatima bila ugraena pod masnu kou. Njegov zli pogled loe se skrivao iza ukonstruiranih naoala, a deformiranu mu je lubanju na vrhu zatvarala metalna spojnica, antiautistiko pomagalo; zastarjeli model, napravljen znatno prije bioipova. elei prikriti iznenaenje uzrokovano znaajnim gostima, osmjehnuo se, a niz izgrienu donju usnicu potekla mu je slina. Kako si Orrine, preslatki moj? obratio mu se Vorlex. Gehenner nam je doao u posjet, da malo prekontrolira, da nam se ribice ne

bi pokvarile. Sve je u najboljem redu, gospodine! odvratio je Orrin, poneto usporenim glasom. Odravamo optimalne ivotne uvjete. Temperatura 16C, biometal se progresivno razvija po cijelom bazenu, ribe izluuju, tri kilograma istog glandulamina svakodnevno... Uvjerite se sami. ovjeuljak ih povede za sobom. Spustili su se betonskim stepenitem dok nisu dospjeli do rasvijetljene dvorane ijim se sreditem protezao 200 metara dug bazen opkoljen visokim kamenim stupovima pri vrhovima parazitski prekrivenim biometalom. U tamnu vodu bazena ponirale su nezgrapne plastine cijevi za filtraciju glandulaminske smjese, dok su u daljini, do posljednjeg centimetra ispunjeni biometalom, pulsirali glomazni zidovi. Stotinu mikroreflektora emitiralo je posvuda snopove svjetlosti nejednakog intenziteta. Vortex se nalaktio na zidnu izboinu posve prekrivenu organskometalnom smjesom, izigravajui zadivljenost grandioznom scenom. Lijepo to odravate ree on ne osjeajui nimalo smrad vlastitog nagrienog lakta. Trudimo se gospodine, gospodine... Orrinovo lice je oblikovalo nesvjesni izraz zapanjenosti, ne uspijevajui u svoj racionalni sistem integrirati uniteni lakat kako viri iz spaljene poderotine Vortexovog crnog rukava. Upravo je bio pomislio kako biometal ponovno isputa kiselinu, kada ga je, neposredno ispod oka, pogodio hitac iz Vortexovog pitolja unitavajui njegove naoale. To ga i nije zasmetalo jer je ve bio mrtav. Ispod povrine ogromnog akvarija glandulaminske ribe su na trenutak pomahnitale potmulo proizvodei gotovo neujne zvukove. Mutna voda se prelijevala iz bazena. Morao sam ga ionako ubiti osmjehivao se Vortex vraajui pitolj u futrolu ugraenu u podstavi odijela. Kada je ovjek mrtav, kao ja, zaboravi na neke osjete... Dok se Orrinova krv stapala s vlanim podom, Vortex je u bazen ubacio kapsulu sa feromonom koji podstie san u riba. Gehenner je konstruirao dva limena boksa mirno promatrajui dogaaje utim oima i ne razumijevajui zaista nita.

 Gurajui na kotaiima dva limena boksa ispunjena ribama, Lehonijanac i ovjek u crnom odijelu sporo su prolazili kroz hodnik pun bio-mehanoida iz osiguranja. Kako je miris liajeva i plijesni slabio, broj oklopljenih Mafijinih uvara se smanjivao. Crna vrata glavnog taba porodice Sequi napokon su se zaklopila za cijenjenim gostima. Svjetlo dana reflektiralo se na boksovima dok ih Gehenner nije utovario na stranji dio Zemljaninovog vozila. I dok su se zagnojeni oblaci sputali nad grad, Lehonijanac je elegantnom i odmjerenom kretnjom otvorio Vortexu vrata letjelice i stavio glavu u njezin reaktor. U pozadini parkinga vrtjela se neka hologramska reklama viktorijanskog namjetaja. Vortex je odletio, dok se bezglavo i po drugi put mrtvo Gehennerovo tijelo smirivalo. Mogli ste dugo poznavati Carne Town a da ne saznate za ulicu Nacal na drugom nivou. Mogli ste dugo poznavati ulicu Nacal a da nikada ne saznate za broj 852. Na tom broju asfalt je bio ukaljan plastinim otpacima, a ulazna vrata prekrivena aluminijskim cijevima, istroenim metalnim dijelovima i napuklim perploama. Ma koliko imali podeen neurooptiki sistem, teko bi primijetili crnu priliku kako se, gurajui limene boksove, provlai izmeu cijevi, razmie perploe i gubi u ulazu broj 852. Ako biste ga, nekim sluajem, opazili i krenuli za njim, nikad ne biste saznali to se nalazi iza tog broja; Jakuzin bi vas ovjek likvidirao prije nego to biste registrirali njegovo prisustvo, i tako biste propustili spoznaju da se iza broja 852. ulice Nacal na drugom nivou nalazi ured gospodina Ozakija, efa podrunice multinacionalne organizacije Jakuza. Ozakl je u svojoj radnoj sobi, okruen orhidejama, zapravo organskim kompjuterima, oplemenjenim bioipovima, promatrao Vortexa kako ulazi u prostoriju sa dva limena boksa. Gledao ga je svojim malim crnim oima iz kojih se nije moglo nazrijeti nita. Ostatak mu je lica bila maska kozmetike kirurgije sa preblijedim usnicama, uvuenim sljepoonicama i izboenim kostima, znacima isuvie dugo usporavanog rasula. Njegove su njegovane ruke bile zauzete igranjem kapaljkom za nos. Vortex je metar visoke limene boksove sa glandulaminskim ribama spustio na djelo Hektora Gimara iz 1895. mahagonijski stol u maniri Jugendstila. Odbacivi kapaljku, Ozaki je oprezno otkucao ulaznu ifru, i odjednom maska s njegova lica nestade; usnice postadoe crvene a uvuene sljepoonice nabreknue, jako i primjetno. U prvom su boksu bile prene ribice na kartonskim tanjurima, a u drugom poruka na bezdrvnom papiru: PRIJATNO. Gospodin Ozaki zbunjeno je gledao mrtvog Vortexa dok je ovaj laserskim skalpelom rezao svoju desnu ruku u zglobu. Grandiozna prostorija svojedobno je bila koncertna dvorana, dok je Don Sequi nije preuredio u salon za goste. Svjetlost je dopirala iz kristalnih lustera s kromiranim draima, a zidovi su bili obloeni modrom sintetikom koom i ispresijecani niskim bronanim statuama. Iz neurorezonantnog transformatora sijevala je polifonijska varijanta finala GOTTERDAMMERUNGA Richara Wagnera u izvedbi Michaela Drawoca, slavnog neuroelektronskog reproduktivca. Vjetar se odbijao od metaliziranih prozora, vani je padala kia, ali dvije osobe koje su ugodno zavaljene u secesijske stolice mirno pile aj, nisu obraale panju na to. Nakon to je muzika zavrila, jedna od njih zapali cigaretu i nagne se prema drugoj. Jo jednom te molim da uvai moju ispriku zbog toga to si ekao tako dugo ree Don Sequi isputajui plaviast dim. Morao sam uvjeriti neke konkurente u svoju vrijednost. No, pustimo sada to ispriaj mi napokon to se dogodilo. Jakuze su ubile Vortexa dok si bio odsutan izjavio je Gehenner, a njegove ute oi postale su crne. Jedna obrva Don Sequija se nakrivila; njegov najbolji ovjek spavao je s ribama. Gehenner je otpio gutljaj aja, proao estoprstom rukom preko lijevog roga i nastavio:

 Moja vrsta ima izuzetne psi-sposobnosti. To je tajna naeg trgovakog uspjeha koju ti sada otkrivam. im sam na Vortexov poziv doao na Zemlju, pretpostavljajui da je to tvoja direktiva, prilikom susreta s njim osjetio sam da je mrtav i zakljuio da razgovaram sa manipuliranim pokojnikom. Kako je mogao mrtav razgovarati s tobom? upita Don Sequi, drei se isuvie mirno. Jakuze imaju najbolju varijantu bioipa koju sam dosada vidio na ovom planetu. Izgleda da sada ubijaju protivnike da bi ih po potrebi oivljavali, kao ovaj put Vortexa. Zato su to uinili ba s njim? Zavirio sam u njegov mozak i proitao naredbe. Trebao me ubiti i uiniti mi bioipovima istu stvar koju su Jakuze uinile njemu, a zatim, u kooperaciji s lehonijanskim strunjakom za glandulaminske ribe, uetati se bezbrino u bazen i ukrasti ih za Ozakija programiranog u Vortexovom mozgu kao neto poput njegova vrhovnog Gospodara. Gdje je sada Vortex? Strpi se. Nakon to sam proitao naredbe, gurnuo sam ga, pomou psjonikih sposobnosti, i zatim simulirao ostvarenje plana u njegovoj glavi. Mrtvac se vratio gospodarima mislei da donosi glandulaminske ribe, a ja sam mu u limene kutije stavio dvije porcije prenih ribica, kupljene na kozmodromu, s porukom prijatno Jedino to je zaista donio bio je rasistiki virus meningitisa u upljoj ili desne ruke, tako da vjerujem da e Jakuze jedno vrijeme mirovati. Ah, jadni Vortex zakljui Don Sequi kada si mrtav mogu od tebe raditi to god ele. Stravino. Pravi si Sotona, Gehenneru. Zar vam nismo mi prodali glandulamin? odvrati Lehonijanac pokazujui tri reda sivih zuba. Potovanje police osiguranja je znak uspjeno obavljenog posla. A posao je najvaniji. Vortex je ovoga puta zaista bio mrtav, barem se tako osjeao. Prvotno ja korijen njegovih nadanja, negdje je nestalo ili je moda uobliavalo nekakvu nedramatinu sliku praznine; zauvijek se zaustavljalo u njoj. Ta je slika, meutim, posjedovala osjeaj ispunjenosti. I odnekud je pojmio da ta praznina smrti sadri vie zbiljnosti nego njegov cjelokupni ivot. Ako netko obrati panju, primijetit e crnu priliku kako se izvija izmeu aluminijskih cijevi, mirno pomie perploe i izlazi iz ulaza 852. ulice Nacal te tiho nastavlja sporu etnju drugim nivoom. Ako malo bolje pogleda, uoit e svijetli refleks elinih obrva na njenom licu i odsustvo ake na njenoj desnoj ruci. I vidjet e kako zastaje, stoji i nastavlja spori hod, pa nestaje u svjetlosti neona i holograma dok no pada na Carne Town.

Siriusova kola za pisce

OLIVER FRAN

Domai SF u SIRIUSU 88
NAAJ SIRIUSA u razvoju domaeg znanstvenofantastinog spisateljstva je toliki da nam se ini opravdanim uzeti poetak njegova izlaenja za nulti trenutak povijesti Jugo-SF-a. Prema ovoj tvrdnji povijest nae

znanstvene fantastike poinje sa SIRIUSOM. Pisao se SF, dakako, i prije. Znamo za FURTTNGERA, BELANA i ostale, ali je naa argumentacija sljedea: svaka povijest ima svoju pretpovijest i gradi se na onome to je bilo prije nje. Razlikujemo nairoko razbacane svjetionike na meusobno udaljenim obalama od postojane rasvjete mnogih svjetala velike luke. Nekad je tu i tamo objavljeno poneko znanstvenofantastino djelo ili djelo s neto znanstvenog i/ili fantastinog. Danas smo svjedoci postojane struje domaeg stvaralatva koja pulsira stranicama SIRIUSA, prelijeva se u druge magazine i tjednike irom zemlje, a dogodi se da preskoi i dravnu granicu traei afirmaciju u najeoj konkurenciji. Prije se SF pripovjedatvo javljalo u duim literarnim vrstama, poglavito romanu; u novije vrijeme uvjerljivo pretee kratka pria i novela, oblik primjereniji stupnju razvoja anra i pisaca u nas, a moda i samom SF-u. Usuujemo se rei da se romani javljaju i u SIRIUSOVO doba i prije njega otprilike jednako esto (rijetko). Boom autora temelji se iskljuivo na kratkoj prii, noveli i dosjetki (vicu, tosu), oblicima koje je SIRIUS mogao poticati. Zapazimo ovdje da KENTAUR ili NARODNA KNJIGA nisu pokrenuli lavinu domaeg SF romana. Da li zato jer je to prezahtjevna vrsta za nae jo nestasale proizvodne snage, ili je roman na bilo koji nain manje stimulativan, ili se nai izdavai boje slabije proe domaih proznih maratonaca, ili je posrijedi neki drugi ili, neemo ovdje dalje razglabati. PITANJE VREDNOVANJA Miljenja smo da je proteklo dovoljno vremena od prvih poetaka i da je nejako tkivo domaeg SF-a ovrsnulo i stasalo, bar u toj mjeri da ga moemo suprotstaviti svjetskoj produkciji, pa, ako rezultat odmjeravanja i ne bude na naoj strani (toga jo uvijek ne bismo smjeli traiti), zanimljivo e biti vidjeti gdje smo

usporedimo li se s onima iza kojih je vie tradicije, novca i ovisnika. Zelja nam je ocijeniti cjelokupnu produkciju znanstveno-fantastinog tiva domaih autora tokom '88. g. u SIRIUSU. Govorimo o razradi kriterija za to vrednovanje kako bi ono bilo to nepristrasnije. Ne nijeemo da bi drugi kriteriji poremetili, rezultat koji je na ovaj nain dobijen, pa ga u pojedinostima i izokrenuli. Ne uzmiemo ni od kritike kritike, od razgovora, dopunjavanja ili oporbi. Drage su nam i pohvale. O SF-u volimo razgovarati pa ekamo na odziv. Prva postavka koje emo se drati je jednako vrednovanje literarnih i znanstveno-fantastinih elemenata u djelu. Znai da svaka pria moe skupiti za svoju literarnu kakvou najvie 50 posto od ukupno mogueg broja bodova. Isto vrijedi i za SF stranu prie. Ovo je proizvoljna granica. Mogli smo postaviti taj odnos kao 60 prema 40. ili 40:60. Pokojni HUGO GERNSBACK priklonio bi se vjerojatnije odnosu 80:10 ili 99:1 u korist znanstveno-fantastonog. On je primat davao idejama, a rijei,su bile tu samo da tu ideju izraze. vedska kraljevska akademija ne slae se s GERNSBACKOM. Momci koji dodjeljuju Nobelovu nagradu za knjievnost dre da mora neto znati o gradnji mostova pie li o mostu na Drini, pa ne vide zato bi ocjenjivali posebno tvoje znanje iz mostogradnje. Sve su ideje njima ravnopravne, pa su jednako skloni umjetnom svijetu u obliku prstena i mostu koji vezuje vremena, dogaaje i svjetove. Prevagu daju uvjerljivijem, ivotnijem, umjetniki snanijem Budui da ocjenjujemo prie iz anra kojeg smo poklonici, a ne zato to smatramo da istina negdje u sredini, uzimamo kao najpoeljniji omjer literarnog i znanstvenofantastinog 50:50. Time smo vjerojatne a priori izbacili iz konkurencije i jednog ANDRlCA, ali ne vjerujemo da bi urednik SIRIUSA objavio Prokletu avliju ili Put Alije erzeleza, pa da dosad i nisu objavljivani. Time je ta stvar utanaena, a mi

se imamo domisliti budui da nismo knjievni kritiari koje bi sve elemente utrpali pod literarne, a koje pod znanstveno-fantastine kriterije za dobru priu. Jezik i stil (1) su nam prvi na pameti. Dobro pisano djelo je ono iji autor mari za jezik, a on sam bi morao njegovati svoj osebujan, samo njemu svojstven stil, a ne da mi u njemu prepoznajemo zadah GIBSONA, ELLISONA ili LEMA, k tome jo iznakaen i beivotan. Kompozicija i logika struktura (2) bi mogao biti sljedei literarni kriterij koji vrednuje narativnost prie. Moemo kroz njega ocijeniti nain na koji je pria ispriana, kako je ustrojen zaplet i kako se grade dogaanja. Unutranja logika radnje provjerava se ovim kriterijem. Glavna misao (3) djela je razlog zbog kojeg je ono napisano, to je ono oko ega se vrti radnja i to nam pisac eli priopiti. Ponekad se izraava sintagmom to je pisac htio rei. Za etvrto mjerilo dobre literarnosti predlaemo karakterizaciju likova (4) koji su u dobroj prii plastini, ivotni, uvjerljivi; oni sami nose radnju, a nije im ona nametnuta. Uzimamo, bez odvie filozofiranja, da su ova etiri mjerila meu sobom jednakovrijedna i da su dovoljna za opis literarne strane djela. Sloenije sustave ocjenjivanja preputamo matovitijim i kompjuterizovanijim poklonicima SF-a. Preostaje nam esefina strana SFa. Samo uareno sredite predmeta o kojemu je rije. Pripadnost anru (5) je prvo na to smo obratili panju. Ovdje sudimo da li je djelo u njegovoj matici ili je SF samo okvir u kojem nam je pria ispriana, da li je ona bliza ili dalja famoznom rubu nakon kojega nestaje u ambisu ne-SF-a. Umeemo pod pripadnost anru jo i vanost prie za sam SF. Na taj nain znanstvenoj fantastici jae pripadaju prie koje su originalnije ili nekim svojim elementom (idejom, temom, nainom obrade ili drugim) izbore posebno mjesto u Jugo-produkciji. U uvjerenju da jo nismo do kraja zapetljali jednostavno pitanje ocjene SFprie, spominjemo sljedei kriterij:

ideju djela (6). To je ono po emu je neka pria SF, ono oko ega se vrti autorova pozornost. Ideja prie je, po mnogima, najvaniji element SF-djela pa im se moe initi da je ta vanost njegovim izjednaavanjem s ostalim elementima priguena. Ostajemo sada pri svome, a o ukusima emo raspravljati naknadno. Na kraju smo za kriterije uzeli jo uvjerljivost znanstveno-fantastine okoline (9) to se dobrim dijelom poklapa sa znanstvenom utemeljenou djela, ali obuhvaa i razradu ukupnog miljea u kojem se radnja odvija, te ugoaj (8) ili tzv. atmosferu prie koji, opet, doprinosi vjernijem doaravanju okvira u kojem je radnja smjetena, ali sadrava i mjeru zaunosti kojom treba da odie svaka odista dobra SF pria. Prema ovih osam kriterija vrednovat emo prie izile u SIRIUSU. Raspon vrijednosti bit e od nita (bez vrijednosti) do pet (izuzetna vrijednost) za svaki kriterij, a konana ocjena djela bit e srednja vrijednost svih pojedinanih ocjena. Smatramo da djelo nije zavrijedilo objavljivanja ako je u bilo kojem svom elementu ocijenjeno niticom, a da jedinica znai jedva prolaznu ocjenu koja mu dozvoljava da se vadi na ostalim elementima. Srednja ocjena iznad etiri resila bi djelo dostojno objavljivanja u kakvoj svjetskoj antologiji, a iznad tri vrlo uspjelo djelo. DVANAEST VELIANSTVENIH U protekloj je godini u SIRIUSU objavljeno dvanaest duih ili kraih pria domaih autora, a pisalo ih je jedanaest naih pisaca. Njihovu panju plijene: sudar pravde i grijeha u dalekoj budunosti (S. PETROVSKI: Kazna, SIRIUS br. 140), drutvo budunosti izmijenjeno kakvim iznaaem (H. PRlC: Boja modrine, 141; N. ANTICEVIC: Majstor i Margita, 148), raslojavanjem (R. ANELKOVI: Spiridonova potera za neuhvatljivim, 144), kataklizam (S. JURETA: Kamen, 146/7 ili evolucijom (N. ANAK: Poslovan ovek, 145), esto uz

dodatak cyberpunka (V. LAZOVIC: Golo seivo, 142; G. STANKOVTC: Aneo i Crvena onja, 150), a tu su i teme paralelnih svjetova (S. PETROVSKI: Tunel, 145) te klasine ekspedicije u duboki svemir (D. OKIC: Divlje sunce, 143); B. MESERKO: Sami na istini, 149; P. RAOS: korpion no kriteriji: PET 140 PRC 141 LAZ 142 OK 143 AN 144 PET 145 AN 145 JUR 146/7 ANT 148 MES 149 STA 150 RAO 151 1 3 3 3 2 3 3 2 3 2 3 3 4 2 3 3 3 2 4 3 2 2 1 2 2 3

jeziku, 151), PETROVSKI, LAZOVIC, RAOS, ANDELKOVIC, OKIC, ANTICEVIC i PRCI su zapaeni autori, esto viani na stranicama SIRIUSA, a meu njima prepoznajemo i dobitnike naih najrenomiranijih nagrada za SF spisateljstvo. 3 5 3 1 1 3 3 2 2 2 3 2 4 4 2 2 2 2 3 2 1 2 2 1 2 2 5 4 2 1 3 3 3 2 3 2 2 1 4 6 3 3 2 2 3 4 1 1 2 2 1 3 7 3 2 2 3 2 3 2 2 2 1 2 3 8 3 2 2 2 3 3 3 3 2 3 2 4 prosjek 3.250 2.500 2.000 2.125 3.000 3.000 1.875 2.375 1.875 2.125 1.875 3.375

Ralanimo li i ocijenimo (vidi tabelu) po prije navedenim elementima SIRIUSOVE prie, uoljivo je da su one najuspjenije po jeziku i stilu (prosjena ocjena 2.833), ali da i tu variraju od zadovoljavajuih do vrlo dobrih. Prednost smo dali RAOSU zbog njegovog ivopisnog i emocionalnog pristupa, izraajnog i bombastinog jezika, bogatog rjenika i slikovitih opisa. I PETROVSKI ima ve prepoznatljiv smiren i misaon stil. Najslabije ocijenjeni autori ili jo nisu sasma izbrusili svoj knjievni jezik i izgradili osobeni stil ili su se ini se priklonili nazoru da je SF knjievnost ideja i da s ostalim ne vrijedi mnogo trti glavu. Pripovijedanje kao umijee razvijanja radnje bez unutranjih proturjenosti neto je slabije ocijenjeno (prosjena ocjena 2.583). Istiemo ovdje ANDELKOVIEVU priu koja je ispriana linearnom progresijom bez kidanja kontinuiteta primjerice flashbachkovima uvjerljivo i pravim tempom, uvlaei sve vie itaoca u napetu radnju i pripremajui zavrni klimaks. Dobri su jo pripovjedai PETROVSKI (obje prie), PRCI, LAZOVIC i RAOS. Slabosti ostalih su u nedosljednostima,

slaboj ivosti prianja, gubljenju tempa kojim se razvija radnja, teem praenju prie uslijed uestalog kidanja kontinuiteta, a tu su i suvini ogranci radnje koji odvlae panju itaoca, a nisu u slubi njenog razvijanja, niti naglaavaju osnovni zaplet. Nalie na onu kuburu o kojoj govori EHOV, koja se opisuje u prvom inu, a nikad se ne ispaljuje. I CEHOV i mi smatramo da je to promaaj. Najvei je raspon ocjena za glavnu misao djela, ali je prosjena ocjena niska (2.500). Brilijantnim nam se ini razmiljanje o tome koliko je ovjek prihvatljiv sam sebi, ako nije ostalima svoje vrste (S. PETROVSKI: Kasna), jer autor promatra uobiajene odnose novom optikom, moguom samo u SF-u i na taj nam nain podastire nove zakljuke o nama samima. Istim je zasluna i vrlo dobra ocjena za pripadnost anru, jer se ljudska bit mogla ovako sagledati samo iz naeg anra. Nije to jedina vrijedna misao Yugo-SF-a osamdeset osme! RAOS nam takoer govori o ovjeku, ovdje kao osvajau, konkvistadoru pred kojim potreba za proimanjem raznovrsnih inteligencija nema veliku prou.

Iako je ovakvih misli ve bilo u SFu, od BRADBURYJA dalje, ona je ovdje iznijeta snano i na novi nain. Vrijednom ocjenjujemo i misao kako se ljudskost ne da okivati zabranama, pa dolazile one i od propisa idealnog drutva (H. PRCI: Boja modrine), jer upozorava na prisutnost onih koji bi nas preicom vodili do drutva vjene sree; takoer i ANBELKOVICEV stav kako je teko, gotovo nemogue, nerazvijenima dostii one koji su u razvoju jednom odmakli, jer snano potsjea na ovozemaljske prilike u svijetu. Nita slabija nije ni misao PETROVSKOG (pria Tunel) kako se moe mnogo izgubiti i kad se gledaju samo svoja posla, jer sagledava jo jedan vid humanosti, pa ni MESERKOVA misao kako strah potie na nasilje, a nada u mir (Zemljanin) se briljivo uva, jer ogoljuje mehanizme koji i meu nama djeluju. Neto su slabije ocijenjene misli o ljudima kao nedoraslima moima kojima raspolau (JURETA: Kamen), o gladijatorskim zabavama drutva budunosti i rtvi koja nije uvijek rtva (STANKOVI: Aneo i Crvena Sonja) te o nesmiljenom i neskrupuloznom ratu za trite (ANAK: Poslovan ovek), jer smo ih ve vie puta sretali. Slabije su ocijenjene prie gdje nam se inilo da je autorova misao rasplinuta u samoj radnji, pa je ona vanija od bilo kakve poruke. To vrijedi za LAZOVICEV komarni svijet sutranjice gdje se moda upozorava na podvrstu neprilagoenih, a superiornijih unutar ljudskog roda, no OKIEVU priu o zvijezdi koja postaje super-nova, pri emu autor, ini se, podastire svoje vienje SFa kao medija za popularizaciju znanosti, to je relikt iz GERNSBECKOVIH vremena, te na ANTICEVICEV sukob genijalca i vamp-djevojke, pri emu autor u maniri inozemnih zvijezda okuplja dogaanja iz svojih prijanjih radova. ini se da je karakterizacija likova najvea boljka domaeg SFa (prosjena ocjena samo 1.917), pa

je i ono to istiemo samo relativno dobro. Najbolje su profilirani likovi u ANDELKOVICEVOJ prii Spiridonova potera za neuhvatljivim gdje svaki od njih slijedi svoje vlastite ciljeve i ima svoja gledanja na okolnosti pa se, unutar grupe prirodno razvijaju razmimoilaenja ili sklonosti. U veini je pria karakterizacija likova ocijenjena jedva prolaznom ocjenom, jer su oni ili slabo profilirani (znamo da se likovi najbolje razvijaju u sukobima s drugim likovima) ili su dozlaboga stereotipni i otrcani. Istaknut emo ovdje i jednu slabost ovako zamiljenog ocjenjivanja. U nekim je SF djelima (primjerice CANKOVOJ i MESERKOVOJ prii) karakterizacija likova takorei nevana za priu, jer autor u malo teksta istie ono to je naumio mimo likova. Ne smatramo ovu manu presudnom, a drimo da nije zgorega ako je kraa pria donekle i hendikepirana pred duom; u njoj je lake prikriti slabosti u pripovijedanju. Prosjena ocjena pripadnosti SFu je 2.500. O Kazni PETROVSKOG ve smo pisali. Njegova vrijednost za anr je u relativizaciji poloaja ovjeka prema drugim ljudima, to nije dovoljno afirmirani pristup kod naih autora. Mi ga gledamo iz drugaije perspektive i zbog toga smo kadri o njemu neto novo zakljuiti. U RAOSOVU korpionu na jeziku na djelu je pojaavaki uinak SF okolja. Iz povijesti nam je ve znano da je ovjek kadar zatrti slabije (ne i manje napredne) civilizacije, ali ta spremnost da se gazi inteligencija poradi materijalnih probitaka okantnije djeluje u umjetniki obraenom djelu. SF ovdje pojaava osnovni dojam;' radi se cijeloj vrsti koja je plemenitija i bolja od homo sapiensa, ovjek je jo uvijek isti unato svom napretku i tome slino. OKICEVO Divlje sunce pripada SF-u samo temom i vezom s prvim poecima SF-a u svijetu, ali je takav pristup danas anakron. Relativno visoka ocjena stoji iz respekta prema prepoznatljivoj

struji i tzv. zlatnom dobu SF-a. Mnogo je vra dobra ocjena za izmijenjeni svijet u budunosti (ANELKOVIC: Spiridonova potera za neuhvatljivim), jer autor do krajnosti zaotrava suprotnosti koje zapaa u naoj stvarnosti, te za Tunel PETROVSKOG poradi naina ha koji promatra ovjeka: njegovim uranjanjem u potpuno stranu okolinu. Pustolovni SF predstavljen je priom Kamen, za anr vanom zato jer se ne smije zaboraviti njegova uloga da zabavi i prui itaocu, izmeu ostalog, zanimljivo i napeto tivo. PRIEVA Boja modrine pripada socijalnom SF-u, a koristi klasian procede poznat iz zaetka anra: poznati svijet nae stvarnosti promijenjen je uvoenjem jednog znanstveno-fantastinog elementa pri emu se pieva pozornost usredotouje na efekte te promjene. Ocijenjeno je da su u LAZOVICEVOJ i STANKOVICEVOJ prii SF elementi u prvom redu efektna kulisa iza koje se krije znanstvenom fantastikom siromano tivo. Znanstveno-fantastine ideje su raznolike i zasluuju prosjenu ocjenu 2.250. Istiemo mreu tunela (crvotoina) PETROVSKOG kroz koje se probijaju vanzemaljci uz pomo Zemljana kao najoriginalniju, takoer njegovu ideju doivotne kazne za besmrtnika u Kazni, PRCIEVO drutvo u kojem su spolovila udvostruena te ANELKOVIEV originalni raslojeni svijet i RAOSOVU planetu koja vrvi ivotom. Manje su uspjele ideje kibernetiziranog drutva budunosti (LAZOVIC), serfanja na gravitacijskim valovima (OKIC), novoj arhitekturi raunala povezanih u

hiperprostoru (ANTICEVIC), suradnje razliitih rasa u svemiru (MESERKO) i prijenosnika nezamislivih koliina energije iz svemira (JURETA). Slijede neto rabljenije ideje dehumanizirane industrije zabave (STANKOVIC) i do krajnosti komercijaliziranog drutva (ANAK). Uvjerljivost okolja i znanstvena utemeljenost imaju prosjenu ocjenu 2.250. Bolje od ostalih dali su je PETROVSKI za analizu stanja i razmiljanja glavnog junaka vie no za doslovni opis okoline (Kazna), OKI za briljivo tumaenje znanstvenih periferalija (iako je pria time dosta izgubila), ponovo PETROVSKI za razradu stranog miljea mree tunela i Obuke novaka za rad u njima, te RAOS za uvjerljivi prikaz strane planete. MESERKOVA pria gubi na uvjerljivosti detaljima koji su se mogli popraviti. Upada u oi da stanovnici dvije planete koji dolaze u kontakt tek u jednom trenutku svoje povijesti govore isti jezik. Ugoaj i zaudnost pobrali su prosjenu ocjenu 2.667. Istiemo ovdje RAOSOVU priu koja je vrlo dobrog ugoaja i zaudnosti, osobito u svom prvom dijelu gdje se opisuju preivljavanja glavnog junaka i opis ivog svijeta planete. Zakljuujemo da nam je 88. SF godina bila dobra i berietna. ega, ipak, u njoj nismo imali? Nije u njoj bilo nekog stila i izvrsnog pripovjedakog umijea P. PAVLIIA (sjeamo li se jo Vilinskih vatrogasaca?), ni zabrinutog humanista M. REMECA. Dobro bi nam doli PIHA i FILIPOVI, nisu tu bili ni DEVLI ni PRODANOVI te jo neki. Njih oekujemo ove godine. Oekujemo i nove nadarene pisce, one koji e osporiti danas ustanovljene veliine.

Seriozni znanstveni govor BOB SHAW

Iza svemira
raspaliti po njuci, ali je glupa ivotinja opet iskihnula dinamit i raspalila mene! U toj bolnici nije bilo zabavno, mogu vam rei cijelo vrijeme vas alju naokolo i ak vam nareuju kako ete spavati. Volim se, kad spavam, sklupati kao lopta, ali glavna sestra je rekla: Ne podiite koljena pod bradu to je embrionalni poloaj. Poslije nekoliko dana mi je postalo dosadno i pitao sam je to bih mogao raditi da mi proe vrijeme. Rekla je: Zar niste nikada uli za radnu terapiju? Mnogi nai pacijenti jako zavole model ibice. Ta ideja je izgledala dobra, pa sam se odmah dao na posao i za nekoliko dana od opeke i cementa izgradio divovski model izgorjele ibice. Glavnoj sestri se zbog neega nije svidio, pa su me oslobodili i mogao sam raditi na svom projektu, te sam se spremio brzinom munje. Neko vrijeme sam se kanio latiti vlastitog posla, zatim sam shvatio da u jo jednom morati pozvati Von Donegana, njemako-irskog uenjaka, pisca, naunog istraivaa, izumitelja jelenje koe za jednoruke perae prozora koja se sama izaima. Unato svim svojim slabostima, stari Von Donegan je pravi strunjak za film i televiziju. Toliko mnogo zna o filmu da ak prepoznaje imena specijalnih gostujuih zvijezda amerikih TVdrama. Svojevremeno su izdavai poeli izbacivati itave dijelove iz

vi koji su pratili prethodne ozbiljne naune razgovore e, uz ozljedu mozga, primijetiti i da ovoga puta koristim malo drugaiji pristup. Prije sam obiavao uzeti jednu odreenu temu i podvrgnuti je strogoj naunoj analizi, ali nedavno me zaarao Carl Sagan, pa pokuavam oponaati njegove metoda. (Na primjer, objavio sam izdavakom svijetu da u napisati nauno-fantastini roman i (da u) uzimati u obzir ponude od dva milijuna dolara navie. To je bilo pred gotovo godinu dana, ali izdavaki svijet je bio tako zapanjen tom objavom da se jo nisu dovoljno pribrali da bi stupili sa mnom u vezu. Telefonirao sam svom zastupniku i saznao da vodi drabu u moje ime i da su mu upravo ponudili dvije i po funte za najvredniji predmet iz mog obiteljskog nasljea originalni rashladni sistem sa tekuim kisikom iz pisaeg stroja Isaaca Asimova.) to je Sagan uinio u svojoj posljednjoj TV-seriji je da se bavio temom sve. Ja sam, eto, odluio da za svoje polazite uzmem svemir i odatle nastavim. Za mene vie nema sitnih ogranienja. U stvari, ta mi je ideja pala na um dok sam bio u bolnici poslije katastrofalnog pokusa s uzgojem stoke, uo sam kada je Barbara Woodhouse preko radija rekla da je dobar nain da umirite konja raspaliti ga po njuci. Pokuao sam jednog konja

njegovih knjiga i ak se snimio protestni film o takvoj praksi zvao se Previe preraeno. U prijanjim prilikama sam imao tekoa kada sam htio stupiti u vezu sa Von Doneganom, ali nakon uspjeha nae posljednje suradnje Tajnovitog svijeta Boba C. Shawa sklopio je za mene posebne aranmane. Bio mi je ostavio goluba listonou, uz uputu da mu bilo kakvu hitnu poruku privcem za noge. Uinio sam tako i poslao mu ga trebali ste vidjeti kako se ptica otimala kada sam je trpao u omotnicu i ekao ishod. Von Donegan se, nakon nekoliko dana, pojavio na mom pragu, izgledajui (kao) da, vie nego ikada, eli ostati neprimijeen. Ispostavilo se da bjei od grupe Asteka koji su pisali knjigu dokazujui da je uzletite na Cape Caneveralu sluajna vulkanska toka u tom podruju. Uveo sam ga i ponudio ga njegovim omiljenim piem Guinness coladom da smiri ivce. Zahvalno ga je ispio i sjeo grickajui garnirung krumpir i repu na tapiu dok sam ja provjerio da li je vidio ovu prekrasnu TV-seriju u kojoj se prikazuje upavi svemirski brod to podsjea na nekog Wurlitzera, breg od svjetlosti, i u kojoj se moe nai sve o svemu. Strano mi se svidjela rekao je. Pitam se kako su dobili sve ove izvanredne snimke crne rupe i neobina iskrivljenja kontinuuma svuda oko nje. To je bila lijeva nosnica Carla Sagana predbacio sam, sjetivi se sa zakanjenjem da je Von Donegan na glasu kao lord Carrington naunog savjetodavnog svijeta. Izgledao je zaueno: Hoete rei da to nije bio Kermit? Ba sam mislio da mu koa izgleda prezeleno. Rekao sam mu da se vrsto dri i nastavio iznositi svoju zamisao TVserije pod naslovom Iza svemira koja bi nastavila govoriti o svemu o emu je Sagan prestao. Pitao je kakve stvari bih uvrstio, te sam kao kakljiv primjer naveo neobinu injenicu da, u blizini Basingstokea, postoji ribnjak pun dadevnjaka koji su nevjerojatno slini Daveu Langfordu. To je primjer

ovjekovog utjecaja na snage prirodnog odabira. U poetku je bilo nekoliko dadevnjaka koji su sluajno izgledali kao Dave Langford. Svatko tko je uhvatio jednog od njih odmah ga je vratio u vodu tko bi, zdravog razuma, elio dadevnjaka koji je slian Daveu Langfordu? dajui tako toj vrsti dadevnjaka mogunost razmnoavanja. Kako je Dave postajao sve poznatiji u tom kraju (on je urednik savjetnik svega) praksa aktivnog ouvanja te vrste dadevnjaka prerasla je u mjesni obiaj. Cak danas ete, ako spomenete ima Davea Langforda u tom kraju, uti da mrmljaju Ustrajati kao dadevnjak. Ili tako neto... To je predivno, apatom je rekao Von Donegan. Napokon u moi predstaviti svoju novu teoriju kozmogonije. Sto je to? upitah s nelagodom. Evo ree zna da Sagan uvijek govori da se sve razvilo od prajuhe. Ima slijepu fiksaciju o prajuhi, zar ne? Zato ga zovemo Mister Ragout dodao sam. Na Von Doneganu je bio rad da izgleda nelagodno. Shaw, nee sada poeti Igre rijeima na temu juhe, zar ne? Bujoni i bujoni od tisuu godina... Pokuavam ti rei da je cijela ta stvar s juhom glupost. U poetku je sva materija u svemiru bila sakupljena u gromadu u obliku divovske kobasice. Nema nieg novog u toj ideji predbacio sam mu. Svi su uli za teoriju Big Bangera. Von Donegan je tuno zacmizdrio. Sada je poeo sa svojim starim alama o kobasici, jo dolazi w u r s t, bjeim odavde. Obeavajui da e poeti sa praktinim planovima za nau seriju, odjurio je i ostavio me da razmiljam o ozbiljnom naunom sadraju projekta, za to sam, naravno, bio posebno odgovoran. Za poetak, odluio sam da uope ne spominjem astrologiju, jednim dijelom zato Jto sam potroio sve

svoje viceve o astrologiji u mom govoru Up the Conjunction na Skyconu 78-e, a jednim dijelom zato to sam pomalo uvrijeen na astrologe to nisu priznali postojanje trinaestog sazvijea zodijaka, Ophiuca Jedna od stvari koje sam odluio uiniti u toj seriji bilo je ispraviti nekoliko greaka koje je poinio Carl Sagan. Taj dio mi se svia uglavnom zato to sam se poinjao osjeati pomalo krivim to uvijek uzimamo na zub jadnog starog Alberta Einstcina. Nije njegova greka to njegov i moj mozak jednostavno nisu bili u istom razredu. Jedna od greaka koje je Sagan ovjekovjeio je pria da je u 3. st. pr. n. e. Egipanin po imenu Eratosten tono izraunao veliinu Zemlje mjerenjem duine sjena dvaju tapova smjetenih na velikoj razdaljini. Taj klasini pokus je, zapravo, izveo ovdje u Engleskoj, moj stric u drugom koljenu, Eric T. Hoskies, u lipnju 1898. Zatakao je tap u zemlju u ovom stranjem vrtu u Budleigh Saltertonu i poslao strinu sjeverno sa slinim tapom. Dobila je uputu da produi deset milja ravno na zapad od Newcastlea, utakne tap u zemlju t izmjeri njegovu sjenu 21. lipnja u podne. Bio je veoma uzbuen kada ju je nazvao toga dana vrijeme je bilo savreno za pokus ali doivio je ok kada ju je traio duinu sjene. Nisam je mogla izmjeriti rekla je. Neki idiot je preko cijele zemlje izgradio zid koji zaklanja sunce. Odmakni se od zida, ljubavi odgovorio je i pokuaj ponovo sutra. Strina Edith je uinila kako joj je reeno, ali vrijeme zna biti malo nesigurno u tom dijelu zemlje zato su Gennetovi veinom selili na jug i prola su dva mjeseca do slijedeeg sunanog dana. Do tada je tap strine Edith pustio korijen i narastao za vie od pola metra. Koristei podatke koje je dobio tim pokusom, stric Eric je izraunao da je promjer Zemlje malo manji od etiri milje i taj rezultat je ljubomorno branio do dana svoje smrti. Taj dan je, zapravo, doao veoma, brzo, kada se uputio otrati

dvanaest milja oko ekvadora i pao u neku gomilu otpadaka u Newton Popplefordu. (Drugi ljudi su pali u tu istu gomilu i mislim da je vrijeme da je istai iz Newton Poppieforda konano uklone.) Meu ostalim stvarima koje sam odluio svakako staviti u seriju bila je pria o gubitku u poaru najveeg spremita (najvee riznice) staroklasinih rukopisa ikada sakupljenih pod istim krovom. Mislim, naravno, na poar u knjinici lanca BSFA u Aleksandrijskoj palai. A zatim, uvijek ona besmislena raspredan ja o tome kako se Isaac Newton domislio zakonu gravitacije. Zaista se dogodilo ovo: on je pao sa nekog drveta i sletio na jabuku stranjim dijelom. Ne elim se previe zadravati na tome kamo je jabuka otila, ali moe se razumjeti zato je pjesnik nazvao jabuku u rajskom vrtu supozitorijem dobra i zla. Ova nezgoda je natjerala Newtona da kae svoj uobiajeni aforizam to ode gore, mora sii dolje nadam se, koji je kasnije postao njegov Prvi zakon gibanja. Tono kako je rekao, Von Donegan se vratio za dan-dva sa novou da se domogao TV-studija sa svem odgovarajuom opremom. Barem jednom mi je bilo sasvim drago to ga vidim, jer sam radio, izvan rasporeda, po svojoj novoj metodi psiholoke analize, a to mi nije ilo predobro. Svatko zna za Rorschachov test s mrljama, no ja sam ocijenio da je previe ogranien, previe pasivan, ne omoguava dovoljno ispitaniku da otkrije sebe. Moja korjenito nova tehnika sastojala se u tome da ispitanik sjedne na preno jaje i zatim tumai likove koje je nainio. Postigao sam neke dobre poetne rezultate. Ako je jaje bilo stjenjeno u dug, uzak oblik, znailo je da je pacijent nervozan i napet; iskompleksiran, kako se kae. Ako se spljotalo u iroki krug, pacijent je bio oputen i zadovoljan, i malo debeo; a ako je oblik bio izrazito asimetrian (nepravilan), znailo je da je opasno neuravnoteen. Meutim, cijeli poduhvat se izjalovio, jer mi je ponestalo pravih luaka i jedini dobrovoljci koje sam si mogao priutiti da unajmim bili

su skupina glazgovskih ljubitelja naune fantastike. Ti ljudi su sabotirali moj rad uporno jedui prena jaja ukljuujui neka na kojima su drugi ve sjedili. Tako sam izgubio dvogodinji dokazni materijal o pokusima, ali junaki sam odbijao prijedlog jednog drugog ljubitelja da prijeem na pitu od svinjskog mesa kojom bi me on jeftino snabdijevao. Odbio sam tu ideju s obrazloenjem da bi moji ispitanici mogli, s psiholokog gledita, biti u strahu za ivot. Na kraju smo Von Donegan i ja uzeli taksi do TV-studija i on me odveo do kulisa. Oekivao sam dugi upavi svemirski brod s muzikom koja zvui kao umjetna plua na probi izdrljivosti, ali umjesto toga naao sam to prilino dreavo mjesto koje je podsjealo na kafeteriju hotela Heathrow. Ovo mi je poznato rekoh. To je most svemirskog broda Enterprise! Znam rekao je Von Donegan ali trokovi studija su sada toliko visoki da su poeli koristiti iste kulise prema vremenskom rasporedu. Crossroads (Raskra) uskoro sele ovamo. Zapravo, mislim da su uli prije nego je zavrila posljednja serija Zvjezdane staze. Primijetio sam rekoh. Hajde da se usredoimo na nau seriju. Sto emo prvo raistiti? Von Donegan je iz depa izvadio metalnu ploicu. Evo, to je ta ploica koju sam ja lino zamislio da se poalje na prvoj meuzvjezdanoj sondi. Pogledaj, ima sve te podatke paljivo prikazane simbolima koje sva inteligentna bia u naoj galaksiji mogu razumjeti i koji im govore kako da nas nau na Zemlji. Bez obzira na to koliko su strana ta bia, bez obzira na to koliko tisua svjetlosnih godina su udaljeni, trebaju samo pogledati ovu ploicu i moi e doi ravno do nas preko neobiljeenih pustinja meuzvjezanog prostora. Svia mi se rekoh ali ako je nainjeno za meuzvjezdanu sondu, to radi ovdje? Kamion gravera za isporuku doveo ju je na krivo mjesto, pa nije

stigla na avion rekao je Von Donegan. Moda bismo se trebali drati povijesti nauke. Recimo, Kepler koji rauna da planeta brie jednake povrine svoje putanje u jednakom vremenu. Brie? zainteresirah se. Je li to razlog to Amerikanci i dalje alju gore one svemirske kante? Von Doneganovo lice poprimilo je neobino beskrvan izraz, ali prije nego sam alu mogao nastaviti usisivaima, snano graen mukarac koji je nosio pulover Marks and Spencers i nepogreivo zapovjedniko dranje prili su kulisama. To ste vi, zar ne? rekoh mu. To ste vi! Vi ste sigurno... Tako je odgovorio je. Ja sam kapetan Smirk. Ali ja sam mislio da se zovete Kirk. Izraz zadovoljstva ieznuo je sa njegovog lica. Ne spominjite mi taj lik. Ali zar on nije kapetan svemirskog broda Enterprise? On je kapetan dnevne smjene. Onaj kojemu daju sve akcije. Ja sam onaj koji je u slubi nou i nikada se nita ne dogaa kada sam ja na zapovjednikom mostu. Izluuje me puka dosada. To je strano rekoh. Ne mogu sada razgovarati sa vama odgovorio je. Moram ii i pozabaviti se sa nekoliko Klingona. Mislite na ratoborne strance? Ne, na ljubitelje Zvjezdanih staza. Tako ih zovemo, znate. Ja sam ovdje u stazastom poloaju. Odostraga se tiho ulo kako Von Doneganu dolazi na povraanje; ne mogu rei da sam ga krivio, Smirkove igre rijeima bile su gore od mojih Srnirk je urno otiao, a ula je druga visoka figura koja je .takoer nosila pulover Marks nad Spencers i nepogreivo zapovjedniko dranje. Njegova pojava je, meutim, bila malo naruena ogromnim koliinama finog krzna i perja koje se prilijepilo za njegovu uniformu. Zdravo ree ja sam prvi oficir Schlock iz none smjene. Ispriavam se zbog ovog nereda u kojem je moja uniforma, ali moram

koristiti isti krevet kao prvi oficir dnevne smjene, a on uvijek nekako uspije isjei na jastuk u krpe i pustiti da izae perje. Gotovo kao da ima velike iljke na uima, ali mislim da je to nemogue. Ba tada pojavio se omanji ovjek u puloveru Marks and Spenceu, veoma zabrinutog izgUda. Zdravo, tamo ree. Ja sam glavni strojar none, Spotty. Pokuavam nai glavni pogonski motor. To je esti ove godine kojeg je glavni strojar dnevne smjene uzeo i prodao. Mislim da on ima vezu na bojnom brodu Galactica. Jeste li pogledali na uobiajeno mjesto? rekoh sa eljom da pomognem. Iza onih podnih vrata, odmah ispred kantine. Spotty je kimnuo glavom. Dolje nema niega osim legokocaka u boji. Scotty otpue unutra i igra se njima kada bi trebao popravljati glavni motor. Nema pojma o strojarstvu, znate, dobio je taj posao sam zato to se pretplatio na Interzone. Ne kao ja dodao je ponosno. Ja sam dobio stipendiju Larrya Nivena. U tom trenutku naila je prilino istroena pojava u puloveru Marks and Spencers. Pozdravljam ree. Ja sam lijenik none smjene, Decoy. Zao mi je to ne mogu stati da razgovaram s vama. Stalno vam zadaju posla, znai konstatirah. Zakolutao je oima prema meni, ali vratio sam mu nazad. Sve je to krivnja kapetana Kirka iz dnevne smjene gunao je. Barem jednom tjedno vozi brod punom brzinom u ogromno nevidljivo polje sila. Sljedeih pet ili est dana provodim popravljajui prolome i poispadale diskove meu posadom. Zar to -McCoy ne moe sam uiniti? upitah. Decoy je bacio ruke uvis. (Do tog trenutka nisam ak primijetio da ih je bio pojeo). McCoy nema pojma o medicini, znate, dobio je taj posao samo zato to je odbio pretplatiti se na Omni-knjigu budunosti. Ne kao ja dodao je ponosno. Ja sam dobio stipendiju Jamesa Whitea.

Htio sam ga pitati ne dolaze li mu ideje iznad njegove bolnike baze, kada nas je na stranu gurnuo mehaniki psi koji je s fijukom doao jednolino pojei: Pravila K9. Potvreno. Odmah iza njega dolo je nekoliko ljudi u dosta razliitim svemirskim odijelima, puloverima Britanskog narodnog magazina oni su se prepirali. Morate je poeti zvati Mjeseeva baza Alfa govorio je jedan. Mjeseeva baza Alfi zvui jednostavno glupo. Zatim su uli neki ljudi u uniformama Blakeove sedmorke puloverima C & A. Taj Terry Nation je imao petlju kada mi je rekao da sam glumaka varalica govorio je jedan od njih. Hou rei, ja njemu ne prigovaram to mu je dovoljno da se pretvara da je pisac znanstvene fantastike. Zatim su doli neki likovi iz Thunderbirdsa. Jedan od njih je govorio: Jeste li uli glasine da je Brains nezakoniti sin Eltona Johna? Da ree drugi. Ali mislim da nas zateu. Von Donegan me povukao za rukav. Ne moemo raditi u ovoj ludnici apnuo je. Ovo mjesto se poinje doimati kao kongres. U pravu si rekoh. Na program kasni ak prije nego je poeo. Pitali smo se to emo uiniti zatim, kada su uli nitko drugi nego David Bellamy, David Attenborough i Carl Sagan; svi su izgledali veoma uzbueni. Von Donegan ih je upitao to se dogaa. Nauno otkrie stoljea ree Sagan pjevajuim glasom. Upravo smo uli da u podruju Readinga postoji skupina pisaca naune fantastike koji svi lie na dadevnjake. To je jasan primjer ovjekovog utjecaja na snage prirodnog odabira. Sada odmah idemo dolje nainiti TV-seriju o njima. Ii u sa vama rekao je Von Donegan hrlei za njima i ostavljajui me samog. Nisam ih pokuavao zaustaviti da

odu, jer sam znao neto to oni nisu naime, da e svaki znaajan pisac znanstvene fantastike u zemlji ovog vikenda biti ovdje.. Zato sam doao u Brighton, pa ako ima pisaca iz Readinga koji lie na dadevnjake ili se na bilo koji

nain ponaaju kao dadevnjaci molim da me kasnije priekaju u baru. elim provjeriti njihove identifikacijske isprave.
Prevela Valerija Blaevi Luki Objavljeno posredstvom GPA, Mnchen

SCAN i OCR: Sekundica Ispravka i prelom: MasterYoda www.sftim.com

Priznajem da smo Bruno Ogorelec i ja bili prilino uplaeni kad nam se iz SAD javio Jack Williamson i zamolio da se naemo pri ruci njegovoj prijateljici Marianne Nielsen koja dolazi u Zagreb na neki kongres. Ona je veanka, ali ivi i radi u Kanadi. Prezime Nielsen asociralo je na neto lijepo, a Kanada na neto hladno. Ugodno smo bili iznenaeni kad su nas doekala dva lijepa, ivahna oka na vrlo simpatinom licu nae zgodne goe. Marianne Nielsen je kriminolog, SF-fan, i pisac SF-a, a kako rijetko imamo priliku razgovarati s nekim iz dalekih zemalja u kojima se njeguje SF, iskoristili smo priliku, a ona je bila divan sugovornik tokom tjedan dana boravka u Zagrebu na meunarodnom skupu antropologa i etnologa. Pitanje: Cime se vi bavite u

INTERVJU
MARIANNE O. NIELSEN

SF u Kanadi

Kanadi ? Odgovor: Ja sam kriminolog. Radim s Indijancima koji imaju probleme sa sistemom kaznenog prava i tekoe u prilagoavanju suvremenom stilu ivota. Nedavno sam napisala jedan tekst o primjeni tradicionalnog kaznenog prava i, tako, evo me ovdje na ovom kongresu, da kaem neto o toj temi. P: Ima li meu Indijancima pisaca i ljubitelja SF-a? O: Koliko je meni poznato, nema pisaca SF-a meu kanadskim Indijancima, mada ih ima vrlo dobrih pisaca izvan tog anra. No, postoji mnogo indijanskih kultura u Kanadi iji bi mitoloki elementi bili graa literaturi iste fantastike. Tu su ivotinje koje govore, duhovi, prie o postanku svijeta i zvijezda, recepti za lijeenje glavobolje bacanjem oiju prema nebu i jo mnogo drugih udnovatih tema. Najzanimljivije u indijanskoj kulturi je da sve ima duu: drvee, kamenje, voda; i da postoji odnos prema svim tim elementima prirode, da se s njima moe komunicirati, da se s njima treba razgovarati. Nama je to fantastika, ali njima je to sastavni dio svakodnevice. Dodue, ne svima, nego onima koji su jo uvijek vezani uz tradicionalnu kulturu. Rekoh da ima meu njima pisaca, ali ne i SF-a. To je jo mladi anr, a Indijanci su orijentirani na usmenu predaju, oni ne piu mnogo. Prvo domorodako pismo izmislio je jedan jezuitski sveenik, negdje oko 1880. godine. Tek su u posljednje vrijeme sami Indijanci poeli, umjesto stranih antropologa i etnologa, zapisivati svoje predaje da ih mogu prenijeti mladim generacijama koje polako zaboravljaju materinji jezik. Tako mladi Indijanci o svojoj tradicionalnoj kulturi itaju na engleskom. Neki od njih itaju i znanstvenu fantastiku, iako ne ba esto, moram rei. P: Pa, kako se postaje ljubitelj SF-a i SF-fan? O: Da odgovorim subjektivno ili kao sociolog? P: Na oba naina. O: U redu. Nakon dugogodinjeg promatranja SF-fanova, primijetila

sam neke zajednike crte tih ljudi, kako u Kanadi, tako i u veem dijelu SAD, dok o evropskim fanovima ne mogu nita rei jer ih slabo poznajem. Veina fanova su ljudi koji ive na rubu drutva, zbog odreenih razloga su devijantni, ne mislim u negativnom smislu. Oni su drugaiji. Neki od njih su djeca doseljena iz sela u grad. Nekima su se roditelji zbog prirode posla esto selili pa nisu mogli imati dugotrajna prijateljstva. Drugi su ivjeli u nesreenim obiteljskim prilikama pa su pokuavali pobjei od toga, pronai svijet u koji bi se sklonili. Neki od njih imaju tjelesnu manu ili su pretjerano debeli pa im se druga djeca rugaju. Nesretni su. Ima i djece doseljenika koja se teko uklapaju u novu sredinu i trae utoite. Tu su i oni prepametni. U koli se dosauju, zovu ih mozgovima ili genijalcima, nerijetko treberima. Inteligencija postaje mana, pa i za nju trae pribjeite. Putevi bijega su droga, pie, delinkvencija ili bijeg u literaturu, u fandom. Knjige u sebi nose snove koje i sami u sebi nosite, pokazuju da ih i drugi sanjaju na slian nain. P: A to se dogodilo s vama? O: Ja sam bila doseljenik. Imala sam sedam godina i nisam znala engleski. Rasla sam u malom i nevjerojatno konzervativnom gradu koji nije lako prihvatio skandinavske navike mojih roditelja. Susjedi su zabranjivali djeci da se igraju sa mnom jer sam smijeno govorila. Danas vie nije tako, i Kanada je napredovala, postala zemlja raznolikih kultura, ali tako jo nije bilo 1957. Spas sam nalazila u itanju. P: I kad ste poeli s pisanjem, to je, izgleda, put svakog SF-fana? O: Neto prije pet godina, ne mogu se tono sjetiti. Cini mi se da piem oduvijek. Pa, i moj posao trai mnogo pisanja, izvjetaja, ocjenjivanja, prijedloga, obavjetavanje vlade o ivotu Indijanaca, i slino. Ima i u tome fikcije, ali trebalo mi je neto osvjeavajue. Kako ustanova u kojoj radim stimulira obrazovanje i struno napredovanje, i meni su izali u susret i omoguili mi da

upiem teaj pisanja na fakultetu. Poela sam pisati i nisam prestala, a kad su me urednici poeli odbijati neformalnim biljekama uz tekst, to me jo vie ohrabrilo. lan sam jednog malog udruenja pisaca u Edmontonu koje se zove Bakreno prase, ima nas devetoro, pomaemo jedni drugima, kritiziramo se meusobno i ukazujemo na greke. lan sam i udruenja pisaca u SAD Moskovska mafija. P: A gdje su vam puke? O: Ha-ha-ha... Oruje jo ne koristimo. Ime je drutvu dao pisac Algis Budrys jer je sjedite u Moskvi u Idahou, a dobro su organizirani, objavljuju na sve strane, uspjeni su i sveprisutni poput mafije. Kao lan te druine prijavila sam se na veliki natjeaj za mlade pisce Writers of the Future i u drugom pokuaju uspjela i dobila nagradu. Organizatori natjeaja vrlo se brinu o svim sudionicima, naroito nagraenima, pozovu ih na sveanost, plate sve trokove, nagrade su takoer visoke, prie se objave u knjizi, a otvorena su dobitnicima sva vrata za daljnje objavljivanje. Taj natjeaj prua dovoljno publiciteta i osigurava prodor jo neafirmiranim autorima. P: Kakva je SF koju vi piete? O: Ja piem i o vanzemaljcima, odnosima s njima, novim tehnologijama i njihovu utjecaju, ali, mislim da su mi najuspjenije prie u kojima opisujem uasne stvari koje ljudi ine jedni drugima. To je neka crna fantastika ili horor. P: Ima li to veze s vaim poslom ? O: Zapravo bi to mogla biti neka vrsta katarze, taj nain na koji to izbacujem iz sebe. Strahote koje se dogaaju naim klijentima pretaem u prie. Ne piem konkretno o domorocima, ali oni jesu lica u mojim priama. Piem o vradbinama, o upotrebi ovjeka, o povreivanju ljudi. Ne znam zato, ali esto u mojim priama pobjeuju loi momci. P: Ima li, inae, pisaca SF-a u Kanadi? O: Kanada je dvojezina zemlja. Treina stanovnitva govori francuski, a ostali engleski, mada

ima mnogo i drugih etnikih grupa. Podjela ta dva podruja je geografska. Francusko podruje je Quebeck i Ontario, iako ih ima po cijeloj zemlji. Na univerzitetu u Edmontonu, gdje sam ja, imamo i francuska odjeljenja. Francuski pisci u Kanadi su vrlo aktivni, mnogo aktivniji od pisaca na engleskom. Izdavaa koji bi u Kanadi objavljivali SF na engleskom praktiki nema. Premali su da bi im se isplatila distribucija. Zato pisac mora svoja djela na engleskom plasirati u SAD. Tako su uspjeli Gordon Dickson, A. E. VanVogt, i mnogi drugi. A za razliku od njih, koji su se i preselili u SAD, Spider Robinson se preselio u Kanadu i postao njezin dravljanin. Naravno, objavljuje u SAD. Danas vjerojatno najpopularniji kanadski pisac je Bili Gibson. Smatraju ga ocem kiber-panka. Pisali su to prije njega i drugi pisci, recimo Dick, ali on je pokrenuo lavinu. On prati politiku, ekonomiju, tehnologiju, razvoj kompjutera i to povezuje u samosvojni svijet. P: Pria se da je kiberpank na izdisaju. O: Ne! U ovom svijetu gdje ste slavni petnaest minuta i odmah nestajete, kiberpank se dri ve vie od pola sata. To je zato jer postoji velika podudarnost vizije i realnosti. Ljude moda zamara oekivanje da se iz njega rodi neto novo. ali on sam jo moe mnogo dati. A i masa mladih pisaca pie kiberpank. To je neto kao novi novi val. P: Znate li ita o jugoslavenskoj znanstvenoj fantastici? O: Znam za SIRIUS jer itam Locus, ali vae pisce ne znam. Mislim da imate slian problem kao mi u Kanadi sa francuskim i engleskim. Oni koji itaju na engleskom ne itaju na francuskom, ali ne i obrnuto, oni koji itaju na francuskom, itaju i na engleskom. To je vrlo alosno, i isto se dogaa s drugim jezicima. Neugodno mi je rei, ali i ja itam samo na engleskom, a vrlo bih voljela itati i, kako ujem, vrsna djela francuskih Kanaana i drugih naroda. Nije mi poznato da je ijedna jugoslavenska SF-pria

prevedena na engleski. Vidjela sam prijevode nekih ruskih pria i odmah ih kupila. Zanima me kako se pie u drugim zemljama. Kupila bih i zbirku jugoslavenskih pria kad bi je bilo. Uvjerena sam da vi

ovdje piete dobro i elim vam da se uskoro uspjenije ukljuite u svjetsko SF-izdavatvo. Hrvoje PRCIC

UPOZORENJE GRAANSTVU: U sluaju da u izlogu neke knjiare ugledate ruiasto obojene knjige Planetata Oktalz, LiIjane Beleve, i ena kerka na zvezdite, Tome Arsovskog, umoljavamo vas da preete na drugu stranu ulice. U protivnom ne garantiramo nizato. Planetata Oktalz je romanuIjak koji pretendira na to da bude herojska space-opera, i to jo omladinska. Naravno, u skladu sa zakonima space-opere, jedan je ovjek dovoljan da se promijeni sudbina svijeta. Njemu je ime Zlate i trinaest mu je godina. A svijet koji treba spasiti i ija sudbina ovisi o trinaestogodinjem klincu, zove se,

PROITALI SMO ZA VAS

Nove makedonske knjige

da, pogodili ste, Oktalz. Da sam ja nekim sluajem ameriki kritiar, ja bih vam sad ispriao sadraj i rekao svoj sud. Al' jok. Nisam ja takav. Meutim, da elim ba i priati o Oktalzu i Zlati, ne elim. Ono o emu vam elim govoriti je problematika djeje knjievnosti. Naime, mene je oduvijek zanimalo zato se kod nas prema djeci ponaaju kao prema malim debilima, koji ne samo da nita ne znaju, nego nema ni potrebe da neto i naue u toj dobi. Eto, na primjer, u Oktalzu, Beleva je klincima, iskreno govorei, nadrobila svata. Pa tamo neki to su isti kao mi, ali imaju deset prstiju na jednoj ruci, pa su skroz (koliko sam shvatio) elavi, pa planeta prekrivena cementom i metalom bez mrvice prirodnog zelenila... i tako dalje, da ne davim. Ukratko, djeci se servira neto to je i po najblaim kriterijima ista besmislica. A da i ne govorim o nedostatku knjievnih tehnika. Beleva ve negdje na poetku spominje da e Zlate iz svega izai i iv i zdrav i da e Oktalz biti spaen. Koji je onda razlog da bilo tko ita knjigu iji kraj ve zna. Da je barem ostavila neki traak sumnje... Ma kakvi. Treba odmah na poetku uvjeriti djecu da nee pretrpjeti neke nepoeljne okove, da knjiga nee imati nesretan zavretak, i sve ostale etiki i moralno neugodne stvari. Eto, htio ne htio, opet sam zabrazdio na Oktalz. Ponavljam, u svemu tome skriva se uvjerenje da klincima nije potrebno nita pametno govoriti, za njih E nije jednako mc2, za njih se svemir otvara u meuprostornim tunelima, bitno je da sve bljeti od jeftine pirotehnike. Ili, kako se to u davna doba govorilo, nek je drek samo fino umotan, i njega emo prodati. I jo jedna stvar. Ovo je, navodno, namijenjeno djeci i omladini. Glavni junak je trinaestogodinjak. On na jednom mjestu kae: Zoto nema nikade nitu traga od prirodnite ubavini? Hej, hej, hej, prirodnite ubavini. Recite vi meni, ili sami sebi, gdje ste uli trinaestogodinjeg klinca da spominje prirodne ljepote, osim na kolskom satu, to ovdje nikako nije sluaj? I to je junak s kojim se treba identificirati? Liljana Beleva

oito nikada nije itala ni Sirius ni upute piscima. Jer, tamo je lijepo pisalo: Neka vai junaci govore prirodno. Ma hajde? A moda su oni lagali. Tko da vjeruje svemu to je napisano. Pogotovo Oktalzu. Svesrdna preporuka: ne dirati niti tapom dugim tri metra. Sa enom kerkom na zvezdite situacija je mrvicu bolja. No, ne zbog spisateljske ingenioznosti Tome Arsovskog. Stvar je u tome da je reeni Tome lijepo pokupio zaplet jednog nepoznatog romania pod nazivom E.T. i prenio ga na Zenu i njeno nasukavanje na Zemlju. Dakle, klinci su dobili jedan fino razraen zaplet. I to jo? Pa otprilike, onaj uveni bosanski grb. Naravno, samo djelo je fino ograeno od bilo kakvih pokuaja istraivanja znanstvene vjerodostojnosti, i to nazivom vselenskata skazna. A taj tip knjievnog djela, ako se uope moe nazivati knjievnim, ne podlijee nikakvim zakonitostima osim svojih. Meutim, samim tim to je prekopiran zaplet E. T. ja, roman se naao meu vrstama na koje je lov dozvoljen tokom cijele godine. Hou rei, ovdje je sluaj karakteristian za naa podneblja, a bojim se, i ne stmo za njih. Lijepo uzme neto to klinci vole, i ne samo klinci, pa to malo drugaije obradi, i eto ti. Uspjeh zagarantiran. Ali, ja osobno se nadam da nitko nee poletjeti na drugorazrednu kopiju. Sto e vam Zena, kad moete proitati original? I jo Tome Arsovski na kraju eretski uspostavlja distancu od svega toga sitnim poglavljem punim pitanja tipa: Moebi pojavata na ivotot pretstavuva kosmika neizbenost? Moebi ne sme sami vo Vselenata?, sve u stilu ma, samo smo se zezali, ali, moda smo imali i pravo. Jo fale samo etiri uvena pitanja (Sto je ivot? Sto sam ja? Otkud dolazim? Kuda idem?) pa da sve ode u... u Karakas. A tamo ekaju banane. A drugdje se klincima daje Tolkien, Moorcock, Watership down. A drugdje se klincima daje Mark Twain, Adrian Mole, Sherlock Holmes. Pazite, ja ni Liljani ni Tomi ne predbacujem to nisu Tolkien ili Twain. Ja njima

predbacujem to uz toliko dobrih djela u djejoj i omladinskoj knjievnosti pokuavaju doslovno prodati muda pod bubrege. Klinci moda i ne znaju sve ono to znaju odrasli, ali budale sigurno nisu. Ali, nisam siguran da od njih budale nee postati, samo ako ih se nastavi puniti ovakvim prevarama. Da, prevarama. Sto je drugo, ako ne prevara, kad uzme knjigu, oekujui neto lijepo, a naie na ovo gore opisano. Da situacija bude jo gora, biblioteka Peruniki, u kojoj je ovo sve objavljeno, namijenjena je djeci i omladini. A ako djeca nisu budale, omladina je to jo manje. Dosta prodike. Ni Liljana ni Tome ovo najvjerojatnije nee proitati, pa nema smisla vie troiti rijei. U cijeloj ovoj frci, zaboravio sam spomenuti da ja Oktalz i Zenu objavila Detska radost iz Skopja. Na njihovom se mjestu tom injenicom ne bih nimalo ponosio. Tko zna, da li njihovi urednici smatraju djecu za budale. Ha, to ete. Ja u jo malo Tolkiena. A kao prilog jednog dobrog Doylea. Vlatko JURI-KOKI

SFandom
TITOV VELES Od 11. do 13. novembra, javlja nam Ljubomir Mihajlovski, odrani su Trei dani naune fantastike u Titovom Velesu, u Domu JNA. U okviru manifestacije otvorena je izloba Zlatka Trajkovskog, Steve Vampola, Petra Lazarevskog i Goce Vasilevskog, u Pionirskom domu ore Organdijev prikazivan je video i filmski program, dodijeljena je i nagrada za najbolji literarni SF sastav

dobitnik je Gabriela Sazdovska. Manifestaciju je zatvorio Dime Velev, predsjednik optinske konferencije knjievne omladine Makedonije. Posebnu zahvalnost Ljubomir, inae glavni organizator, izraava personalu Doma JNA i zastavniku Pavlu Stojanovu, kao i suradnicima Risti Colakovu i Toni Silevu. Istovremeno nam Ljubomir skree panju na emisiju TV Beograd, posveenu graninim znanostima, emitiranoj 21. 11. '88, u kojoj je voditelj Jovan Pavliek predstavio svog sugovornika, dr. Zorana Zivkovia, kao prvog i jedinog Jugoslavena koji je doktorirao na temu znanstvene fantastike. To je bilo vrlo nekorektno prema dr. Feridu Muhiu sa skopskog sveuilita Kiril i Metodij i ne slui na ast sudionicima emisije, kae Ljubomir. BEOGRAD Dobili smo Emitor broj 64 i 65. Izdvajamo Lazoviev esej o stilskim vjebama u SF-u, Damnjanoviev izvjetaj o SF izdavatvu u Britaniji, objavljene prie, Anelkoviev esej o filmu Ko je ubio Jenaa?, najavu Nedeljkovieve Istorije hrvatske SF literature (sudei po najavi to e biti vrlo slabo), Momilovievu analizu Alefa i plan rada za decembar: Lazovievo predavanje o preklapanju SF-a i iste fantastike, razgovor s Draganom Filipoviem povodom njegove knjige, knjievnu radionicu, razgovor o specijalnom broju Eureke sa literarnim prilozima lanova drutva L. Komari, novogodinje akule. Impozantno! ZAGREB Nakon otkazivanja mini-konvencije World-SF-a zbog nemogunosti gostiju da dou, najavljuje se druga minica, s gostima iz Italije, za poetak veljae o emu emo vas detaljnije obavijestiti u iduem Siriusu. SFERA odrava stalne programe iz kojih izdvajamo predavanje i razgovor o nastanku svjetskog i domaeg fandoma, politici i SF-u, stalni video-termin, igraonicu, knjievnu radionicu, vrlo aktivne foto i ilustratorske sekcije. Sastanci su srijedom od 18.30 sati, Ivanigradska 41 a.

 SUBOTICA stigao nam je Meteor 23. U njemu je obilje informacija za lanove, prie, pjesme, eseji, bibliografija. Usuujemo se rei da je to danas najvredniji i najbolji fanzin u zemlji. Urednik ovog broja (a urednici se mijenjaju u svakom broju) je Igor Marjanovi. Izdvajamo i najavu idueg broja koji e biti posveen cyber-punku, predstaviti klub Sleam, koji njeguje taj podanr, kao i njihov fanzin Cvberpunk. TITOVO UZICE Od 18. do 20. novembra odrani su SF-dani u Titovom Uicu, u organizaciji SSO TU. Gosti su bili Zoran Zivkovi, Igor Kordej, Radmilo Anelkovi, Slobodan Curi, Boban Kneevi. Odrana je promocija nove knjige Dragana R. Filipovia Zlatna knjiga; otvorena izloba Igora Kordeja koji je ilustrirao tu knjigu, a najavljuje i strip po njoj; odran okrugli stol u SF-u u naoj zemlji danas, druilo se i razgovaralo. Urednik Siriusa duguje ispriku organizatorima i Draganu, jer je obeao da e sudjelovati, i ve je imao i kupljenu kartu, ali su onda iskrsnule neprilike. No, ima dana za megdana! GORNJI MILANOVAC Najavljuje se izdavanje SF asopisa Stelar koji bi se bavio samo domaim autorima i prezentacijom domaeg SF-a. Pripremaju ga braa Momilovi, a uskoro se oekuje pilot-broj. Drimo paleve za sreu.

Da itanje nije lagan posao znaju svi. Dugotrajno zurenje u bijeli papir sa onim silnim crnim vrknjicama po sebi (to neodoljivo podsjeaju na neki zarazni osip) ima poguban utjecaj na prirodnu istou uma. Za nas koji smo ve davno vornatim vijugama unakazali nevinu glatkou mozga, postoji jedna posve drugaija

opasnost od pretjerano debelih knjiga. Problem je, naime, u njihovoj teini. Drati u ruci novi dvotomni roman Stephana Donaldsona izriito je suprotno jednoj od tri moje ivotne maksime: Nita mi nije teko ukoliko ne iziskuje napor. (Za one jako radoznale, ostale su dvije iz riznice Brune Ogorelca i glase: Svemu mogu odoljeti, osim iskuenja i Svega se mogu odrei, osim luksuza.). Natrag k Donaldsonu. Tog momka se moda sjeate po dvostrukoj trilogiji o Thomasu Convenantu koja je nakon godina odbijanja od mudrih urednika koji poznaju trite na kraju zavrila kao fenomenalni bestseler. Mladoliki Donaldson je zanimljiva linost. Roen 1947. u Americi, proveo je mladost sa ocem lijenikom u misionarskoj stanici u Indiji. Nakon povratka u SAD gdje je diplomirao, odsluio je dvije godine zatvora odbijajui da ode u Vijetnam, za razliku od Gibsona koji je pobjegao u Kanadu. Poslije kazne magistrirao je knjievnost i posvetio se pisanju onih glupih romana za djecu sa arobnjacima i inim budalatinama. Donaldson skromno kae da njegovo pisanje nije nita bolje od ostalog to se objavljuje, ali da je jednostavno imao sree to su upravo njegova djela postigla uspjeh. Pisanje je in osobne kreativnosti a uspjeh knjige je javni fenomen i veza izmeu te dvije pojave je vrlo slaba, kae Donaldson Moram se sloiti s njim. Kronike Thomasa Couvenanta bile su teak roman za itanje. Donaldson se iz petnih ila trudio da pokae svoju erudicini i bogatstvo rijei, pa su mu ameriki kritiari zamjerili da ih je svaki as tjerao da poseu za rjenikom kako bi se uvjerili to znai koja rije, No, knjige su nale svoju publiku usprkos kritiarima. Pokojna JudyLyn Del Rey bila je jedina urednica koja je 1976. vidjela potencijal mladog autora. Danas je svaka Donaldsova knjiga redovni posjetilac bestselerskih lista. Njegov novi roman je 1300 strana duga bilogija Mordant u opasnosti (Mordant's Need). Naslovi oba romana, Zrcalo njenih snova (Mirror of her Dreams) i Dok

ovjek ne projae (A Man Rides Trough), citati su iz pjesme Johna Myersa Myersa (ne ponavljam, znam da dobro ujete, ovjek se odista tako zove) koja je objavljena u romanu Silverlock (ne prevodim jer je to nadimak glavnog junaka: sijedi, tj. Srebrni uvojak). Prije nego to nastavim dozvolite mi da spomenem da je stari simpatini iica Myers Myers umro prije mjesec dana u 82. godini. Iza sebe ostavio je mnotvo romana, preteno vesterna, iako ga najvie pamte po kultnom fantastyromanu Silverlock koji je oito utjecao i na Donaldsona. U Siluerlocku Myers je jo jednom oivio junake iz klasine literature zaogrnuvi ih u drugo ruho. Kroz zanimljivu priu italac treba prepoznati tko je koji lik, pa je ak izdana i knjiga tumaenja Silverlock je stvarno topla, ljudska pria i ita se s uivanjem ak i ako ne znate sve, no Odiseja. Robina Hooda, Merlina i sline morate prepoznati. Jo jednom natrag k Donaldsonu (hoemo li ikada stii?). Dakle, novi, dvotomni (svaki tom jedna kila teine) roman spomenutog S. D. bavi se slinom temom kao i prethodni ciklus. Mlada, samokritina, skromna djevojka s problemom vlastita identiteta, imenom Terisa Morgan, nae se u srednjovjekovnom paralelnom svijetu. U Mofdantu nema zrcala osim maginih kojima upravljaju arobnjaci da bi kroz njih iz drugih svjetova teleportirali stanovnike ili predmete. Ovaj je roman pisan lakim stilom nego prijanja autorova djela. Glavni likovi: Terisa, arobnjak pripravnik Geraden i majstor Eremis detaljno su razraeni, ali je njihova interakcija uvijek, ak i u najnapetijim scenama, na granici duhovitog, to zbog lepravosti Donaldsonovog pisanja, Sto zbog uroene Geradenove nespretnosti koja je oigledno ugraena kao detonator ozbiljnosti dvorskih intriga. Iako je itava prva knjiga komornog karaktera, odvija se unutar kraljevskog dvorca, radnja je mudro voena zapetljanim, okolnim putevima do oekivane kulminacije. Iako Terisa prolazi

kroz sline sumnje kao i Thomas Convenant, iako opasnosti koje joj prijete nisu nita manje stvarne i bliske. Mordant u opasnosti je itljivija knjiga sa, za svoj obim, relativno malo praznih hodova i mnogo dijelova koji vas gone da gledate unaprijed to e se dogoditi, ako i vi to radite. Ja da. Podijeljene su i posljednje ovogodinje nagrade. World Fantasy Awards. Najboljim fantastinim romanom proglaen je Replay Kena Grimwooda (roman je na putu za Jugu, pa u vam neto vie rei koji drugi put), najbolja pria je Bizonke djevojke Le Guinove, koja je osvojila i Huga, najbolja kratka pria je Prijateljev najbolji ovjek Jonathana Carrolla, a najbolja zbirka pria Lovac na jaguare Luciusa Sheparda (sjetile se njegove istoimene prie u SIRIUSU). Nova knjiga nedavno preminulog Roberta Heinleina prigodno e se zvati Gunanje iz groba, izjai e tek 1990, a sastoji se od Heinleinovih komentara i pisama koja su na njegov zahtjev posthumno objavljena. Jack Williamson, kojeg se neki jo moda sjeaju od njegova posjeta Zagrebu prije nekoliko godina, navrio je 80 godina ivota i 60 godina profesionalnog; rada na SF-u. Clive Barker, reiser i pisac Hellraisera, koji je dobio Britansku nagradu za najbolji fantasy-film, umalo nije bio uhapen kada je FBI dobio prijavu da je njegova pria objavljena u asopisu Omni neobino nalik stvarnom ivotu odbjeglog ubojice iz Chicaga. Barker u svakom sluaju ne vodi dosadan ivot. Nedavno je prilikom dijeljenja autograma u knjiari jedan vatreni oboavatelj izvukao britvu i razrezao svoje (sreom ne Barkerovo, koji kae da je na tren protrnuo od straha) zapee da bi dobio potpis krvlju. Moda ona pria koju je Stephen King ispriao u Misery i nije tako luda (tamo, naime, poznatog pisca ljubia dri u okrutnom zatoenitvu umobolna medicinska sestra edomorka, inae vatrena oboavateljica ljubia). Eto, to je pisac, profesija zvana opasnost.

 Kad je ve rije o Stephenu Kingu, a o njemu ve dugo nisam napisao ni slovca, rei u da je King jedini pisac na listi ove godine najbolje plaenih Amerikanaca s procijenjenim prihodom od 10 milijuna dolara (prole godine 15 mil. dolara). Sto se tie novih knjiga, kao da je nastupilo neko zatije. Od svih velikana anra dobili smo romane negdje poetkom i sredinom godine, osim Anne McCaffrey i novog romana o zmajevima s Perna. U zadnja tri mjeseca nije se pojavilo nita znaajno, a prema planu izdavaa ni u prvom tromjeseju 1989. nee biti senzacija. Julian May je najavila dugo oekivanu trilogiju Galactic Millieu za izdavanje u 19914. god. Eto, i SF-pisci ve ive, piu i objavljuju u budunosti. Nove knjige Piersa Anthonyja vie neu ni najavljivati, pogotovo kad je nova esti dio ve zavrene pentalogije, ali za tu priu ve znate. Novi roman Freda Pohla, Dan kada su stigli Marsovci, po pisanju kritike pitak je i prazan. I tako to, to naravno ne znai da stvari loe stoje. Barem ne na mojoj polici neproitanih knjiga. Na recenziju ekaju i zadnji Benford i Gene Wolfe, zatim roman anra vestern-fantasy nedavno preminulog pisca vesterna Luisa L'Amoura Haunted Mesa, pa zadnji roman Roberta Silverberga i jo nekoliko ranih romana Grega Beara koji su mi promakli. Kad sam ve spomenuo Grega Medu, spomenut u i kandidata za Huga, Boju talionicu (The Force of God), njegov roman koji me je oduevio svojim poetkom. A onda? A onda nita do kraja. Bearu to ve postaje navika, krene silovito a onda otaljiga sredinu trke. Kraj mu je dobar, iako depresivan, jedan od najboljih opisa potpunog unitenja Zemlje. Zato je u glasaju za Huga i proao onako slabo. Jedino me zaprepastilo drugo mjesto Effingerovog romana Kad gravitacija otkae. Iako je izgubio trku za prvo mjesto za sto bodova, preiao je Carda i njegovog Sedmog sina s istim brojem. S druge strane Kim Stanley Robinson kome sam prorekao da nee nikada osvojiti Huga umalo me opovrgao,

umakla mu nagrada za samo 36 bodova, a imao je jo jednu priu na listi. "Watt-Evans i njegova pria o hamburgernici pobijedila je s jo manje bodova razlike ispred Wilhelmove, a najeu bitku vojevala je Ursula le Guin koja je dobila Huga sa samo tri boda razlike! Od novih filmova koji se mogu ubrzo pojaviti u naim videotekama spomenut u novi film Johna Carpentera They Live (Oni postoje). To je SF-triler, raen po prii Raya Faradeya Nelsona Osam ujutro iz 60-tih godina (Nelson je inae autor vrlo dobrog romana Ganymede Takeover) i po stripu koji je nastao na bazi prie. Film govori o beskuniku Johnu Nadi (igra ga bivi rva John Piper) koji otkriva da su alieni meu nama i da je cijeli svijet hipnotiziran i upokoren televizijskim porukama. Alieni eksploatiraju na svijet kao multinacionalne kompanije nerazvijene. Film se moe pohvaliti jednom od najduih scena borbe na ekranu. Poruka koju Carpenter eli prenijeti je gaanje na pretjeranu komercijalizaciju normalnog ivota u Americi, pa su i alieni koji se sprovode na filmu prikazani kao kosturi s malo gnjilog mesa. Spielberg i Lucas su u meuvremenu u opticaj pustili crti Zemlja prije vremena (The Land Before Time) o malom brontosaurusu Littlefootu. Reiser je Don Bluth (isti onaj koji je napravio The Secret of NIMH ili, kako su to kod nas preveli udotvorni grm). Inae je originalni roman po kojem je raen taj crti bio Mrs Frisby and the Rats of Nimh Roberta C. O'Briena, a upravo je njegova ki Jane Leslie Conly objavila i nastavak Rasco and the Rats of Nimh. Dan Akroyd glumi u filmu Moja maeha je alien, a Schwarzenegger po prvi put glumi u komediji sa Dannyjem de Vitom u Blizancima (Twins). Schwarzenegger e se pojaviti i u ekranizaciji Dickova romana Pamtimo za vas na veliko (We Can Remember it for you Wholesale). Radni naslov filma je Total Recall (Apsolutno pamenje). Reiser je Paul Verhoeven (Robocop je njegovo maslo). Steve Gutenberg direktno iz ahure II prelazi u novu

horor-komediju High Spirits (prijevod je igra rijei, znai i dobro raspoloenje i duhovi iz visina) u kojoj se zaljubljuje u enskog duha (opet Daryl Hannah) u dvorcu Petera OToolea. Od SFfilmova igrat e jo i Promatrai (Watchers) o klincu koji natrapa na udovita koji su vladin neuspio genetiki eksperiment. Za klince snimljen je i ET-klon Mac and Me o simpatinom atienu koji lii na i E. T.-ja i deku u invalidskim kolicima Pripremite maramice I samo jo da pospremimo stvar s top-listama, pa smo gotovi. Piers Anthony je prvi i drugi na listi depnjaka s novim Xantom i gorespomenutom pentalogijom pretvorenom u seks (talogiju). Benford je trei sa Velikom nebeskom rijekom (to je taj roman to ga trebam proitati): Medu tvrdoukorienim knjigama i dalje vodi Eddings s Demonskim kraljem Karande, druga je Diane Duane s romanom Spockov svijet iz serije Zvjezdane staze, slijedi Terry Brooks sa zavretkom trilogije. arobnjakom na slobodi (Brooks ima drugi dio na listi depnjaka). Slijedi nastavak Eona Grega Beara pod naslovom Eternity (Vjenost), pa Joan Vinga s novim kvazicyberpunk romanom Catspave (ime glavnog junaka iz romana Psion, to je takoer nastavak). I ovim vijestima u sljedeem broju slijedi nastavak, tako da znate! Neven Antievi

pokrenete asopis u kojem bi se nala samo fantastika je stvarno odlina. Sigurna sam da bi brzo stekao svoje itaoce. Zato staviti fantastiku u Sirius pored toliko SF literature koja jo nije prevedena. Hobbiti su za mene simpatini, ali naalost, samo simpatini i nita vie od toga.' Gion Marina, Novi Sad Dragi urednie i itaoci Siriusa. neka pisma me podsjeaju na nae politiare koji na osam naina pokuavaju rei istu stvar, ali tako da voda tee samo preko njihova mlina Neki hoe samo SF. neki fantasy, ali mnogo je podanrova SF-a i fantasyia to sad? Za koji se odluiti? Ja bih to ostavio uredniku. Vjerujem u njegov izbor, a dobra fantastina pria je dobra i u SF-u i u F-u. Marin Basara, Split Veletovani drue urednice, priznajem da sam strepio od samog poetka pisma druga Damira, jer se odmah osjetilo da uvaeni drug Damir, koji zove na dvoboj, grca u opravdanom gnjevu i bijesu. Sagledavi sebe kroz njegove zjenice, lee, onu staklovinu i ukrtene one ivce, osjetih da se i sam trebam prekrstiti nad mizernou, ignorancijom i drskou vlastite malenkosti. Mea culpa. mea maxima culpa. I ve mi ruka posegne za zdjelicom pepela, kad mi oko zapne za kibernetiku. Ako sam ve ja mislio na jednadbu kibernetika = kompjuteri, na koji je ogranak drug Damir homo kiborg Filipovi? Na matematiki, bioloki, lingvistiki, ili tehniki, pod koji spadaju i kompjuteri? Naime, nekako ne vjerujem da je on mislio na jednu takvu definiciju kad je govorio o kibernetikim udovitima. Da jest, emu bi naglaavao kako je rnantikora od krvi i mesa. Povrh toga, ja niti sam, niti se smatram, niti me tko smatra udovitem. A vjerujem da ni njega ne smatraju udovitem, iako on to odluno tvrdi. Sto ete. valjda ovjek sebe poznaje. A istina boli. Kako mora da je Damira Filipovia boljelo onih stotinu devedeset i osam toaka

Potovani drue urednie, proitala sam pismo druga Radosava Ristta iz Beograda koje me je podstaklo da vam napiem nekoliko rei. Ne slaem se s njim da ste davili s kiberpankom. Mislim da itaoci Siriusa treba da budu upoznati sa novim kretanjima u SF-u, a to je ba kiberpank Sto se tie fantastike, potpuno se slaem s njim. Ideja da

mog pisma koje olako odbacuje pod parolom da mu je njegova dvolitrenka puna mutne vode ukazala na identinu logiku strukturu i ostalih objekacija (valjda su to primjedbe) vrlog... hm, mene. Veli i da sam ja njega skinuo s k... Jasno je da to nisam uinio dovoljno energino, jer mu onda sigurno ne bi palo na pamet da se tamo ponovo penje. A meni, meni je moje zdravo razmiljanje (ne traim inspiracije u boci) ukazalo na injenicu da siroe ni o logici pojma nema. Inae bi znao da ono to on upotrebljava umjesto dokaza ne vrijedi ni njegova zaudnog feedbacka. Naime, slui se sofizmom u predembrionalnom stanju, karakteristinim za utu tampu, koju oigledno izuzetno dobro poznaje. Also bitte, to ide ovako: Ja njemu kaem, Damire, pojma nema, osvrnijo si se na krive stvari. A on kae, Luda no, ne kae se osvrnijo, nego osvrnuo, e jesi tupan i kreten, te idiot. I ogadi on mene, a ni z od nekakvih dokaza koji bi moje tvrdnje oborili i pobili. Ma jok. Cini mi se da bi on sve one koji se negativno osvrnjavaju na njegovo mazanje papira vrlo rado oborio i pobio. Toliko arogancije i vjere u vlastitu nedodirljivost ve poodavno nisam vidio. Pod razno: Operaciju spola nisam izvrio, niti u. A onaj t... izazov na jo t... i dvoboj, to se ne moe shvatiti ozbiljno. Premda mu je tekst SF i rock dostojan sprava za muenje u Pinochetovam reimu, ovaj je izazov bolji od Monty Pythona i Galaktikog vodia zajedno. Evo, Damire, spreman sam doi kod treeg maksimirskog jezera u etiri ujutro, samo ako e ti timo proitati jo neto takvo, a kao podlogu moe dovesti svoju vrlo neuspjenu grupu Homo kiborg. Sve e se to snimiti i prikazivati djeci u prvom razredu osnovne. Pod naslovom Sto e biti od vas ako ne budete uili. Urednie Siriusa, to ne nabavi nekog tko je dostojan neprijateljstva? PS (domaa verzija): Ovakve idiotarije nema smisla ni zamjeivati. Zao mi je to sam Damru Filipoviu uope pruio zadovoljstvo da je netko proitao njegov proizvod. Ubudue

ne razgovaram sa frustiranim neuspjenim kvaziintelektualcima. Roko Anti, Zagreb Potovani urednie, prvi put se javljam iako itam Sirius dugi niz godina. Nisam vam se javljao ni da vas hvalim ili kritikujem jer smatram da je sve stvar ukusa, a o njima, zna se, ne vredi raspravljati. I ovog puta ne piem zbog vas nego zbog dva pisma objavljena u broju 150. Jedno je Ristia Radosava i njemu bih poruio da je sve to lepo i krasno to toliko voli SF, ali ne moe on da trai da u Siriusu prestane da izlazi fantastika. Da li je on uopte itao Tolkiena i Donaldsona i njihove knjige Gospodar prstenova, Silmarilion, Ogledale njenih snova. Ako nije, nek se potrudi, imae tota da naui. Sto se tie davljenja cyber-punkom, ja bih ba voleo da se otvori novi asopis, ali poto vidim da i Sirius jedva opstaje, isto sumnjam. Gibson nije za davljenje pokupio onolike nagrade. Ljiljani Novkovi bih poruio da fantastika postoji due od SF-a i tek se danas pokazuje da nauka uopte nije toliko superiorna u odnosu na sve ostalo. Sto se mene tie, grejp je mnogo ukusniji od limuna. Bez ljutnje i pozdrav svima Jovo Kozlovi, Beograd Cijenjeni drue urednie, prepiske o slovenskom SF fandomu koju ste pokrenuli odlinim prilogom o slovenskoj SF-sceni, pokazuje prave uzroke zamiranja slovenskog SF-pokreta, naroito kroz pismo Grande i Meserka. Problem je u tome to nitko ne eli besplatno da radi. Ekonomija prije svega! Meusobno optuivanje i svaljivanje krivice na nerad i neaktivnosti drugih je zamazivanje oiju. Nema vie entuzijasta koji bi besplatno radili. A ako netko ve preuzme obavezu aktiviste, onda treba da ispuni oekivanja neaktivnih koje je pozivao i obeavao im, a ne da im kae nisam bio aktivan jer vi niste bili aktivni. Sto je, recimo, Meserko napravio s onim ciklostilnim strojem koji je nudio Grandi? Sto je Granda napravio sa Drutvom kojem je predsjedavao? Zato se

prepiru ti aktivisti? Zato to svaki od njih eli vlast, odnosno da iz aktivnosti izvlai osobnu korist, materijalnu ili neku drugu. injenica je da su sve te aktivnosti Potemkinova sela, a dokaz je poplava neslovenskih pisaca SFpria u slovenskim revijama. ak su i u izvrsnom almanahu Terra sve stare, davno objavljene prie. Slovenski SF polako gubi literarnu bazu i to je osnovni problem, a ne prepucavanje fandomskih liderskih kandidata. Anton vec, Postojna Potovani drue urednie, proitao sam Meserkov tekst, pravi, otroperni, ironini, satirini, pamfletski, ogoreni, kritiki eseji-pismo; a pratim i sve to ste objavili o zbivanjima u slovenskom SF-u. Sve mi to zvui nekako poznato, ne samo iz SF-zbivanja, nego, kako bi rekli politiki izvjetai, i ire. Iskreno reeno, nije mi ba jasno to ele svi ti SFpregaoci. Pisci se ale da nemaju gdje da objavljuju, kritiari sahranjuju sve to je objavljeno, ljubitelji vape za fandomom, klubovi za lanstvom, meusobno se svi svaaju, a nitko ne kae nita konkretno u smislu djelanja. Sto napraviti da se stvari u slovenskom SF-u poprave. Volio bih neko takvo pismo proitati, pismo u kojem bi bio plan i program koji bi precizno iznio to i kako uiniti i tko, poimence. Ne moe se oslanjati na potencijalne aktiviste niti na njihov nerad. Cini mi se da je slina situacija i u drugim naim klubovima. Preovladava filozofija ja neu da radim ako drugi ne rade, ako u da radim elim lovu, samo ja sve znam, a drugi nita. Tako e polako umrijeti SF u Jugoslaviji. Ve ima manje klubova, a i fanova. Zrinko Teak, Zagreb..

NIJE ZA...

U novih petnaest recenzija vrlo je malo ohrabrujuih redaka. Samo dvije prie zasluuju MODA, a ositale NE. Dakle, na granici su prie POVRATAK, sa vrlo zgodno obraenim ciklikim mijenama; i PRIPOVJEDA, sa dosta elemenata horora, ali u cjelini vrlo konzistentna SF pria, Recenzentsko pero nisu zadovoljile slijedee prie: OVJEK I SAT je poznata tema u looj obradi, ali s nekoliko novih psiholokih momenata koje bi se isplatilo dotjerati, kao i nejasan kraj koji je nedotjeran podjeanako kao i stil. KRALJ ALKOHOL bi bio dobar vic ako se skrati na treinu. ONA je svijest koja je savrena ali nije SF nego filozofska meditacija. STARA PRIA bi bila vrlo zanimljiva da kraj nije ista bezvezarija, i svakako ga treba promijeniti u neto ozbiljnije. ZAGONETKA je ve bila na ocjeni i jo uvijek mislimo da i ona zasluuje novi i bolji kraj. SISTEM nagovjetava potencijal autora, ali sistemski ne spada u Sinus nego u neki bilten za zatitu potroaa. POSLJEDNJI ISPIT ima vrlo dobru temu (preputanje upravljanja vozilima robotima jer su ljudi opasni), ali katastrofalnu obradu, naivnu i, ak, besmislenu. Luake koulje postoje jo samo u loim filmovima. NEVIENA LJEPOTA BOJA s problemima interkulturalnog razumijevanja ima nejasan i nelogian kraj i treba ga mijenjati. KAO DA NIKAD NIJE POSTOJAO O rasi koja je primitivna ali moe upravljati vremenom vapi za boljom obradom, sada je bez snage i sasvim jalova. IGRE I FANTASTINA MATANJA ve u naslovu kae da nije SF, sa suvie filozofiranja i mladenakih redaka. ZABAVISTE je slaba avanturica slabog i neinteresantnog stila. POKLONJENA SEKUNDA sadri poznate elemente, koji bi se ak mogli i zgodno spojiti, ali ne na razini srednjokolskog lista.

Kupujem-prodajem
Prodajem SIRIUSE 1145 po sadanjoj cijeni, te knjige 1984 Orvela i Mi Zamjatina, a kupujem Vrli novi svet, Teko je biti bog, ovjek u visokom dvorcu, uvari vremena, Grad, Ja robot, Kraj detinjstva, Prsten te Gospodar svetlosti. DUAN STOJANOVIC, 43260 Krievci, Vrboveka 6 . Prodajem sve Kentaure, sve SIRIUSE, sva izdanja privatnih izdavaa kao i institucionaliziranih, oko 200 knjiga, iskljuivo u

kompletu. BRANKO NOVAKOVI, 72000 Zenica, I. L. Ribara 11 Kupujem Paklena narana Burgessa, Prva ena na Marsu Bevnona, Fahrenheit 451 i Tetovirani ovjek Bradburyja, Ostajem na Marsu Clarkea, Hobbitt Tolkiena. JADRAN ZDUNI, 41000 Zagreb, Jurjevska 49 Prodajem sve dosad izale knjige na podruju hrvatskosrpskog jezika, oko 200 naslova, RADOMIR VUINI, 41000 Zagreb, Gundulieva l/II. Prodajem SIRIUSE 1150 (bez broja 127) po cijeni od 70.000 dinara. JOSIP BARI, 58000 Split, Blatine 24 Prodajem Galaksije 1 200 (za 300.000 dinara), 3344 ukorieno (50.000 d.), Kosmoplov 124 (50.000 d.), Najbolje svetske SF prie 1986 (15.000 d), X-100 SF 135 (1500 po primjerku), kao i druge magazine. MILAN MANDI, 25000 Sombor, Jae Ignjatovia B/3.

NAGRADNA IGRA

Susan Calvin, robopsiholog iz serije Asimovljevih pria o robotima, oborila je rekord broja pristiglih tonih odgovora. Oito volite dobrog starog Isaaca i pamtite njegove junake. Ona je donijela sreu i desetorici naih italaca! Za to novogodinje iznenaenje pobrinulo se drutvo Terra iz Ljubljane koje je donator nagrada, Prvonagraeni, s tonim odgovorom, je DEJAN JOVANOVlC, 35230 uprija, J. Pania 5 On dobiva Almanah znanstvene fantastike Terra Slijedeih devet italaca SIRIUSA dobivaju SF postere drutva Terra. To su STASA ELAN, Split, Luieva 17; JOZE VURCER, Celje, Muzej revolucije Celje, Trg V. kongresa 3; LJUBISA TERZIC, 61290 Grosuplje, Ljubljanska 4/c; DINA MARKOVIC. Doboj, Petka uria 232; MIRKO STUPOVSKI, Kikinda, Zagrebaka 2/6; FRANJO OSTOVlC, Pula, A. Butorac 33; DUSANKA STOJKOVIC, Ni, I. L. Ribara 12, naselje Donja Vreina; SlMAT TOMISLAV, Zagreb, Bukovaka 76: DAVORKA MARTON, 44103 Sisak, . akovia 4. estitamo. Pobjednik u glasanju za najbolju priu je Dickson, neto malo ispred Sterlinga, a daleko iza njih Leinster, Drake, pa Waldroon. Novo nagradno pitanje pomalo je i anketa. Navedite, po vaem miljenju, tri najbolja domaa pisca SF-a, objavljivali oni u SIRIUSU ili u nekom drugom listu. Jednom od vas e to donijeli knjigu, a nama dragocjene podatke. Svoje odgovore aljite na dopisnicama, najkasnije do kraja sijenja, na adresu: VPA-SIRIUS (za nagradno pitanje), 41000 Zagreb, Avenija bratstva i jedinstva 4. Na dopisnicu zalijepite Bocka s ove stranice i napiite i koja vam se pria najvie svidjela a ovom broju SIRIUSA.

Cijena pojedinom primjerku 4.000 dinara. PRETPLATA (uz popust) za godinu dana 43.200 dinara, a za est mjeseci 21.600 dinara. Inozemna pretplata za est mjeseci 13 DM, 102 Asch, 11 Sf r, 14 Hfl, 54 Skr, 42 FF, 7 US $ (7,80 avionom). 9 C $ (10 avionom), 4,50 (5,20 avionom). Dinarska pretplata se uplauje opom uplatnicom u korist rauna 30101833-2052 (00027 SIRIUS) NlSPRO Vjesnik. Interna banka, Zagreb. Uplata na devizni raun 30101-620-16-15731-3252051 kod Udruene banke Hrvatske, Zagrebaka banka, Zagreb (za Sirius. izdanje OOUR-a IRI). Cijena oglasa: crno-bijela stranica 250.000 dinara, posljednja omotna stranica 400.000 dinara.