PREGLED PREGLED

ASOPIS ZA DRUTVENA PITANJA/PERIODICAL FOR SOCIAL ISSUES

lanci Enes Durakovi: Traganje za knjievnim identitetom Mirko Pejanovi: Drutvene i politike pretpostavke ustavne reforme u Bosni i Hercegovini tokom procesa integracije u Evropsku uniju Ismet Salki: Politika transformacija i uvoenje potpunog upravljanja kvalitetom (TQM) u javnu upravu Bosne i Hercegovine Aida Spahi-Zeki: Socijalni kapital kao faktor odrivog razvoja Jasminko Mulaomerovi i Jasmina Osmankovi: Turizam i lokalni razvoj speleoturizam u BiH Elvira Islamovi: Tranzicija i drutvo rizika Articles Enes Durakovi: In Search of Literary Identity Mirko Pejanovi: Social and Political Assumptions of the Constitutional Reform in Bosnia and Herzegovina during the Process of Integrations within the European Union Ismet Salki: The Political Transformation and the Total Quality Management (TQM) Introducing into the Bosnia and Herzegovinas Public Administration System Aida Spahi-Zeki: Social Capital as a Sustainable Development Factor Jasminko Mulaomerovi and Jasmina Osmankovi: Tourism and Local Development Speleotourism in B&H Elvira Islamovi: The Transition and Risk Society

Sarajevo, septembar/September-decembar/December 2010.

BROJ NUMBER

ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)

asopis za drutvena pitanja

Broj 3 Godina 2010. Godite LI

PREGLED

Sto godina univerzitetskog asopisa Pregled

Sarajevo, septembar-decembar 2010.

PREGLED asopis za drutvena pitanja Izdava: Univerzitet u Sarajevu Sarajevo, Obala Kulina bana 7/II, Bosna i Hercegovina Redakcija asopisa: Uzeir Bavi Enes Durakovi Mustafa Imamovi Marina Katni-Bakari Senadin Lavi Mirko Pejanovi Hidajet Repovac Nusret Smajlovi Meunarodna redakcija: Zvonko Kova, Filozofski fakultet Sveuilita u Zagrebu (Hrvatska) Dragan Milanovi, Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu (Hrvatska) Milan Podunavac, Fakultet politikih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija) Vesna Pogaj Hadi, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija) Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija) Stanka Setnikar Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija) Mitja Velikonja, Fakultet drutvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija) Veselin Vukoti, Fakultet za meunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta Donja Gorica (Crna Gora) Glavni i odgovorni urednik: Mustafa Imamovi Zamjenik glavnog i odgovornog urednika: Marina Katni-Bakari Izvrni urednik: Senadin Lavi Ilustracije: Mustafa Skopljak Sekretar redakcije: Fuada Musli Lektura: Tarik ui Prijevod: Mirza erkez DTP: Samir Boguni Tira: 300 primjeraka tampa: Odgovorno lice tamparije: tamparija FOJNICA d.o.o. Fojnica ehzija Buljina Izlazi etveromjeseno asopis Pregled je indeksiran u EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS i C.E.E.O.L. meunarodnim bazama podataka. Univerzitetski tele-informatiki centar je kreirao i dizajnirao web stranicu asopisa www.pregled.unsa.ba ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)

ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)

Periodical for Social Issues

No 3 Year 2010 Volume LI

PREGLED

A Hundred Years of the University Periodical Pregled

Sarajevo, September-December 2010

PREGLED Periodical for Social Issues Publisher: University of Sarajevo Sarajevo, 7/II, Obala Kulina bana, Bosnia and Herzegovina Editorial Board: Uzeir Bavi Enes Durakovi Mustafa Imamovi Marina Katni-Bakari Senadin Lavi Mirko Pejanovi Hidajet Repovac Nusret Smajlovi International Editorial Board: Zvonko Kova, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia) Dragan Milanovi, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia) Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia) Vesna Pogaj Hadi, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia) Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia) Stanka Setnikar Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia) Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia) Veselin Vukoti, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances and Business (Montenegro) Editor-in-Chief: Mustafa Imamovi Deputy Editor-in-Chief: Marina Katni-Bakari Executive Editor: Senadin Lavi Ilustration: Mustafa Skopljak Editorial Board Secretary: Fuada Musli Language Editor: Tarik ui Translation: Mirza erkez DTP: Samir Boguni Press run: 300 copies Print: Officer in charge in Printing-house: tamparija FOJNICA d.o.o. Fojnica ehzija Buljina Fourth month periodical Periodical Pregled is indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L. international databases. Webpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-Information Center ISSN 0032-7271 (Print) ISSN 1986-5244 (Online)

SADRAJ / CONTENTS

lanci / Articles
Enes Durakovi: Traganje za knjievnim identitetom / In Search of Literary Identity Mirko Pejanovi: Drutvene i politike pretpostavke ustavne reforme u Bosni i Hercegovini tokom procesa integracije u Evropsku uniju /Social and Political Assumptions of the Constitutional Reform in Bosnia and Herzegovina during the Process of Integrations within the European Union Ismet Salki: Politika transformacija i uvoenje potpunog upravljanja kvalitetom (TQM) u javnu upravu Bosne i Hercegovine / The Political Transformation and the Total Quality Management (TQM) Introducing into the Bosnia and Herzegovinas Public Administration System Aida Spahi-Zeki: Socijalni kapital kao faktor odrivog razvoja / Social Capital as a Sustainable Development Factor Jasminko Mulaomerovi i Jasmina Osmankovi: Turizam i lokalni razvoj speleoturizam u BiH / Tourism and Local Development - Speleotourism in B&H Elvira Islamovi: Tranzicija i drutvo rizika / The Transition and Risk Society

11

53

73

103

121 139

PREGLED

Pogledi i miljenja / Views and Opinions

Selma Zec: Bikameralizam i parlamentarna demokratija / Bicameralism and Parliamentary Democracy Fuad Purievi: Prava boraca u Federaciji Bosne i Hercegovine sa osnovama i razlozima integriranja prava u dravi Bosni i Hercegovini / War Veterans Rights in the Federation of Bosnia and Herzegovina with the Basis and Reasons for the Rights Integration in the State of Bosnia and Herzegovina Enis Omerovi: Ujedinjene nacije i masovna krenja ljudskih prava u formi meunarodnih zloina u Bosni i Hercegovini u vrijeme meunarodnoga oruanoga sukoba / United Nations and the Mass Human Rights Violations in the Form of International Crimes in Bosnia and Herzegovina during the International Armed Conflict Selma Delali: Nova posthladnoratovska strategija NATO saveza / New PostCold War Strategy of the NATO Alliance

161

175

209

239

Prikazi i osvrti / Reviews and Comments

Enes Pelidija: Politika autonomije BiH izmeu dva svjetska rata / The B&Hs Politics of Autonomy between Two World Wars Safet Bandovi: Multidisciplinarni diskurs i historijske sinteze / Multidisciplinary Discourse and Historical Synthesis

249

257

PREGLED

Sabina Alispahi: Politika psihologija : situacije, pojedinci i dogaaji / Political Psychology : Situations, Individuals and Cases Devad Drino: Dva nova sarajevska steka / Two New Examples of Steak in Sarajevo Edin Rami: Odnos Dubrovake republike i Bosanskog ejaleta kroz spise bosanskih namjesnika / Relations between the Republic of Ragusa and the Bosnia Eyalet through the Documentation of Bosnian Governors Lada Buturovi: Razgovor majke i sina / Conversation between Mother and Her Son Elma Huruz: Tajno i javno lice demokratije / The Overt and Covert Face of Democracy Ivan avlovi: Ustvari, radi se o plagijatu, pa i u muzici! / It is Plagiarism Actually, even in Music!

269

275

281

287

293

301

In Memoriam
Dag Strpi: Mladen aldarovi - 1916-2010

313

PREGLED

lanci Articles

Enes Durakovi UDK 82.09 TRAGANJE ZA KNJIEVNIM IDENTITETOM (Poetika sjeanja i kritika samorefleksija) IN SEARCH OF LITERARY IDENTITY (Poetics of Remembering and Critical Self-Reflection) Saetak Zanemarena i onemoguena u knjievnohistorijskom samodefiniranju, bonjaka je literatura sve donedavno i u djelima najznaajnijih pisaca sadravala i opsesivnu temu traganja za kolektivnim identitetom, koja se u razliitim vidovima kulturnomemorijskog reprezentiranja u svakom novom tekstu uobliuje kao muna samospoznaja jednog svijeta zateenog na raskrima svjetova i kultura, na kome se lome talasi istorije. Otud, iako su posebnosti poetikog identiteta bonjake knjievnosti vane, naravno, i u tradicionalnom opisu dijahronijskog knjievnopovijesnog niza, ipak je mnogo vanije prepoznavanje temeljnih kulturnomemorijskih toposa, formata i figura knjievne tradicije to se u novovjekoj knjievnosti pouzdano prepoznaju kao temeljna kulturna osnova i arhetipska potka savremenog knjievnog teksta. Zato je danas u smjeni i naporednosti razliitih knjievno-kritikih paradigmi kojima uvijek iznova preitavamo znaaj tradicije u tekstu vlastite kulture bitno prepoznati te konstante i vrijednosti u njihovoj intertekstualnoj obnovljivosti, ime se reprezentativnost knjievnopovijesnog niza preobraava u dinaminu, polifonu i policentrinu mozainost palimpsestske rekreacije estetski ivih potencijala tradicije. Kljune rijei: bonjaka knjievnost 19. i 20. vijeka, traganje za identitetom, poetika sjeanja, kritika samorefleksija

PREGLED

11

Summary Neglected and denied of its own defining quality within the literary historical realm of self-defining, the Bosniak literature until recently contained, in works of most prominent authors, an ever obsessive theme of seeking the collective identity that is shaping in various forms of cultural and memory representation in every newly produced text as troublesome self-awareness of a world caught at the crossroads of cultures and worlds, where surges of history clash. From that direction, even though peculiarities of Bosniak literatures poetic identity are important, even in the traditional description of diachronic literary historical string certainly, however much significant is recognition of cultural and memory loci, formats and figures of literary tradition, confidently recognized in modern literature as the basic cultural foundations and archetypal texture of modern literary discourse. Therefore, we are having today shifting and alongside various critical and literary paradigms by which we always reread again the significance of tradition within the text of our own culture, where recognizing these values and constants possesses great importance within their inter-textual renewal, which transforms the representativeness of literary historical range into a dynamic, polyphonic and polycentric mosaic of palimpsest recreating esthetically alive potentials of tradition. Key words: 19th and 20th century Bosniak literature, looking for the identity, poetics of remembering, critical self-reflection

12

PREGLED

Intima jednog naroda, to je njegova knjievnost. U njoj on otkriva svoje strasti, svoje aspiracije, svoje snove, svoje frustracije, svoja vjerovanja, svoju viziju svijeta koji ga okruuje, svoju percepciju samoga sebe i drugih, meu njima i nas. Zato kad govorimo o drugima nikada ne smijemo gubiti iz vida da smo i mi, ma ko da smo, takoer drugi za druge. (Amin Malouf: Poremeenost svijeta) Pravo je, naravno, svake zajednice da istrai, sistematizira i prezentira vlastitu knjievnu tradiciju, to knjievnohistorijska prouavanja i danas ini legitimnim i neophodnim oblikom knjievne znanosti, osobito u trenucima oslobaanja od patrocentrikih oblika kulturnog hegemonizma koji priguuje i marginalizira posebnosti, ponitava razliitosti. Jer, i pripovijesna je kao i pripovjedna proza, izmeu ostaloga, i metod kojim kolonizirani narodi dokazuju svoj vlastiti identitet i postojanje svoje vlastite historije, a mo da se pripovijeda ili da se blokira nastanak drukijih pripovijesti, veoma je znaajna za odnos kulture i imperijalizma naglasio je Edvard W. Said, ponavljajui da su i same nacije naracije, ali i upozoravajui na opasnosti koje se ukazuju u ponovnom otkriu vlastite kulture razliitim oblicima religijskog i nacionalistikog fundamentalizma1. Na slian nain je Anthony D. Smith upozorio da nacionalizam nudi usku, sukobom bremenitu legitimaciju za politiku zajednicu, legitimaciju koja neminovno suprotstavlja jednu kulturnu zajednicu drugoj, ali da nacionalne naracije imaju i pozitivna djelovanja, u koja izmeu ostalog spadaju odbrana manjinskih kultura, spasavanje izgubljenih istorija i knjievnosti, nadahnjivanje kulturnih preporoda, razreavanje identitetske krize, legitimisanje zajednice i drutvene solidarnosti, nadahnjivanje otpora tiraniji2. U ovom neprestanom dvojenju o smislu i funkciji knjievnosti u skupnosti kulturnih praksi valja podrazumijevati stanovite razlike koje poivaju na nepodudarnim socio-povijesnim iskustvima drutvenih i kulturnih zajednica i, posljedino, razliit stupanj znanstvene, knjievnoteorijske samoosvijeenosti i upuenosti. Tradicionalno razumijevanje drutvene funkcije knjievnosti po kojem ona nije toliko akademski predmet koliko duhovno istraivanje, po vanosti izjednaivo sa sudbinom same
1 2 Edvard W. Said, Kultura i imperijalizam. Citirano prema: Zdenko Lei, Nova itanja: Poststrukturalistika itanka, Buybook, Sarajevo, 2003, str. 253254. Anthony D. Smith, Nacionalni identitet, preveo s engleskog Slobodan orevi, Biblioteka XX vek, Beograd, 1998, str. 3536.

PREGLED

13

civilizacije3, to je u evropskom teorijskom diskursu bilo dominantno u 19. stoljeu, u vrijeme kanoniziranja poetikih konvencija tzv. zakonodavnih knjievnosti, u junoslavenskim knjievnopovijesnim naracijama javlja se kroz cijelo 20. stoljee u dva naporedna vida ideologijske funkcionalizacije: povlaenog oblika konstituiranja nacionalnog identiteta u duhu prosvjetiteljskog modela kulture i utilitarnog sredstva u apologiji stanovitih ciljeva politikih elita i hegemonih centara moi, ali i onih subverzivnih potkopavanja i stidljivih opiranja ovim institucionalno sakrificiranim knjievnoznanstvenim sistemima kojima u osnovi poiva normativna nacionalno-emancipacijska koncepcija jedinstva i kontinuiteta ili rigidna instrumentalizacija u duhu soc-realistike ideoloke prakse. Osloboena redukcionistikih svoenja knjievnog pisma na ilustraciju etnopolitikog identiteta ili profane ideologijske tendencioznosti, knjievnost se ipak u skupnosti kulturnih strategija ukazuje i u nezanemarivoj i vanoj funkciji prepoznavanja posebnosti nacionalnih kultura, u mnogostrukosti simbolikih formi, diskurzivnih praksi i raznovrsnih oblika kulturne simbolizacije specifinih kolektivnih identiteta i drutvenih zajednica. Valja, naime, uz punu svijest o mnotvenosti sloenih i dinaminih vidova identiteta u kojima se prepoznajemo, imati na umu i saznanje da e se osjeaj zajednike pripadnosti, zasnovan na jeziku, kulturi i povijesti uporno [...] potvrivati budui da jami socijalno-psiholoki nuno imaginarno okuenje, sferu povjerenja4. Nije li to nuno okuenje isto ono razumijevanje kulturnog i nacionalnog samoprepoznavanja to je, zadravajui univerzalni smisao Heidegerove misli da je jezik (kultura) kua bitka, doivljajem traginih iskuenja bonjake/bosanske historije nalo poetsko ozbiljenje u pjesmi Mora Abdulaha Sidrana: ta to radi sine? Sanjam, majko. Sanjam, majko, kako pjevam, A ti me pita, u mome snu: ta to ini sinko? O emu, u snu, pjeva, sine? Pjevam, majko, kako sam imao kuu. A sad nemam kue. O tome pjevam, majko. Kako sam, majko, imao glas, i jezik svoj imao.
3 4 Terry Eagleton, Knjievna teorija, s engleskog prevela Mia Pervan Plavec, Sveuilina naklada Liber, Zagreb, 1987, str. 44. Vladimir Biti, Upletanje nereenog, Matica hrvatska, Zagreb, 1994, str. 127.

14

PREGLED

A sad ni glasa, ni jezika nemam. Glasom, koga nemam, u jeziku, koga nema U kui koju nemam, ja pjevam pjesmu majko. U tekstu Pjesnitvo Abdulaha Sidrana Hadem Hajdarevi je dobro uoio da je u ovoj pjesmi napisanoj pred rat stanje stradanja i rata samo do krajnjih granica izotrilo dramu otimanja, nemanja, dramu identiteta5, da bi se u poenti, neoekivanim paradoksom, punina tog poreknutog, nestalog i otetog identiteta i supstancijalnog jedinstva svijeta i jezika, iznova osvojila, potvrdila i ispunila u estetski i ontoloki nadmonom jeziku pjesme. U daljnjoj mistifikaciji znaenjske dvosmislenosti Sidran e esto napominjati da je pjesmu Mora prvo usnio na makedonskom jeziku (!), to s jedne strane priziva slino historijsko iskustvo makedonskog i bosanskog (bonjakog) osvajanja prava na nacionalno-kulturno samoodreenje, ali istodobno znaenja pjesme univerzalizira i oslobaa patosa zaviajne doslovnosti. Ali, kada u Sidranovoj pjesmi sasvim u skladu s danas dominantnim ideo-afektivnim horizontom oekivanja iitavamo kolektivnu identitetsku dramu traganja za kuom bitka, ne bismo smjeli previdjeti da je ta drama u pjesmi prisutna tek aluzivno-simbolikim smislom, da nijednim stihom nije doslovno imenovana i da je estetska vrijednost, pa onda i referencijalna, simbolika aluzivnost alegorijske semantizacije bosanskog konteksta, ostvarena prije svega snanom poetsko-ekspresivnom funkcijom jezika. U Sidranovoj Mori zbiva se, naime, onaj izuzetno rijedak pjesniki as uda istodobnog ontologiziranja i transsupstancijaliziranja historijskog svijeta i iskustva to ga je na slian nain u Dizdarevim pjesmama Modra rijeka i Zapis o izvoru Kasim Prohi prepoznao kao imenovanje neimenljivog, kada ono to je nadiskustveno i nadjeziko poinje da ivi kao ista neposrednost pjesnikog iskustva i jezikog oblika6, ali je istodobno kod oba pjesnika taj metafiziko-atemporalni karakter sutine implicitno poreknut samom historinou pjesnikove vizije drevne Bosne, prihvatanjem njene historije kao autentinog medijuma za raanje univerzalne ljudske i pjesnike poruke7. Zato se simboliki smisao i Dizdarevog Kamenog spavaa i Sidranove Sarajevske zbirke u poliseminosti njihova poetskog univerzuma otkriva i kao drama samodefiniranja od tradicije do
5 Hadem Hajdarevi, Pjesnitvo Abdulaha Sidrana. U knjizi: Enes Durakovi, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. III, Novija knjievnost Poezija, Alef, Sarajevo, 1998, str. 567. 6 Kasim Prohi, Apokrifnost poetskog govora. Poezija Maka Dizdara, Veselin Maslea, Sarajevo, 1974, str. 119. 7 Isto, str. 79.

PREGLED

15

identiteta8 u otkrovenju kulturne semiologije zaviajnog muzeja koji se historijski uzevi, prirodno uklapa u realitet naeg ivotnog i duhovnog prostora, ali se u njemu istodobno otkriva kosmopolitizam ljudske istine i njena nesvodivost na odreeni povijesni trenutak, na lani etos vremenske promjenjivosti9. U knjievnokritikom rekonstruiranju tragova historije i izvjesnoj homolognosti knjievnog i povijesnog svijeta, u sloenim odnosima pojedinanih djela s cjelinom knjievnih sistema, u bonjakoj knjievnosti 20. vijeka doista se moe prepoznati dinamina raznolikost kulturnih strategija konstrukcije nacionalnog identiteta, ali tek kao okvir koji obrubljuje onu daleko bogatiju, savremenim kritikim metodama esto zanemarenu sliku stilsko-formacijskih ulananosti i anrovskih raznolikosti knjievnih fenomena koji osebujnou literarnosti i u inu stvaranja i u inu razumijevanja nude uvijek vie od doslovnosti ideolokih sadraja, poruka i funkcionalizacija. Intertekstualna umreenost svekolike kulture sjeanja u bonjakoj se novovjekoj knjievnosti ukazuje u dinaminim formama rekonstitucije poetikih toposa knjievne tradicije kao simbolikog sistema literarnih konvencija, ali i naglaene rekonstitucije socio-povijesnih tragova, znakova i glasova izgubljenog nacionalnog identiteta. Dramatina traganja za izvjesnijim oblicima bonjake nacionalne identifikacije lake je i primjerenije, naravno, pratiti u historiografskim i socio-politikim interpretacijama potkrijepljenim dokumentima negoli u knjievnim, fikcionalno-imaginativnim tekstovima, mada je kako je ve reeno balkanska historiografija, kao i ostali vidovi kulturnih praksi, nerijetko proeta pristrasnou nacionalnih, etnopolitikih koncepcija i konstrukcija. U historijskim i sociopolitikim tekstovima ta dramatina sloenost konstituiranja bonjakog nacionalnog identiteta uoava se prije svega u presudno vanom odnosu tradicionalnog i snanog doivljaja pripadnosti univerzumu islamskog svijeta (umma) sa statusom povlatenog mileta u osmanskom periodu, ali i jedinog pribjeita etnokulturno i politiki delegitimirane zajednice u novijoj povijesti, i s druge strane evropskog koncepta nacije do ijeg e potpunog konstituiranja doi tek potkraj 20. vijeka, uz ogromne otpore i poricanja, pokuaje asimilacije i kolektivne eksterminacije, dramatina i nerijetko tragina iskustva i iskuenja na razmeima novovjeke balkanske
8 9 Od tradicije do identiteta (Sarajevo, 1974) naslov je knjige Muhameda Hadijahia koja i danas vai za referentnu kulturno-historijsku, socio-politiku studiju, a u kojoj autor uz obilnu dokumentarnu grau prati procese etnikog i politikog samodefiniranja bonjake zajednice. Kasim Prohi, o. c., str. 50.

16

PREGLED

historije. Ali i vlastita basanja, nesnalaenja i nerazumijevanja, politike nedoumice i stranputice, pa se i znaaj religijskog i etnikog u konstrukciji bonjakog nacionalnog identiteta mijenjao ne samo slijedom promjena politikih sistema i hegemonih centara moi nego i merkantilnih politikih nagodbi u oba vida identitetskog opredjeljenja. Ovaj svijet se jo uvijek ukazuje u konvulzivnim, ivim i dinaminim procesima proimanja, ali i sukobljavanja dva temeljna oblika kolektivnog samoprepoznavanja: pripadnosti islamu ne kao vjeri nego kao jednoj od tri velike ili visoke ili svjetske kulture (H. Neimarlija) i sekulariziranog politikog koncepta nacije u kompleksnim odnosima bonjakih i bosanskih meuproimanja, uzajamnosti i neminovnosti, kulturnih simbioza i sinkretizama, ali i predrasudnih naporeivanja i konflikata, animoziteta i idiosinkrazija. I ba zato to je tako prevreo i problemski gust u njega i jest zala Andrieva sonda10, zapisao je Skender Kulenovi, sugerirajui zapravo da se ta sloenost i kolektivne identitetske krize i pojedinane, egzistencijalne sudbine i munine na dramatinim raskrima povijesti autentinije moe izraziti polimorfnim i polifonim vidovima knjievnog izraza negoli prividno objektivnim znanstvenim diskursom, uvijek podlonim nalozima i nasilju politikih elita i ideologijskih konstrukcija. U dinaminoj, historijski i drutveno promjenjivoj procesualnosti sloenih oblika kolektivne imagologije knjievni su tekstovi, osobito u poetnom stadiju konstitucije ili postkolonijalnim vidovima rekonstitucije nacionalnog identiteta, bitno zaposjednuti i ovom vrstom ideologijskog diskursa. Zato je vano i ovdje naglasiti nunost obazrivog prepoznavanja nacionalne samorefleksije to je u razliitim vidovima tek ovlano semantizirala i proela kako pojedinane knjievne tekstove, tako i cjelinu novovjeke bonjake knjievnosti, jer je takva vrsta ideologijskoga tumaenja knjievnosti tek jedan od legitimnih, ali ne i vanijih aspekata razumijevanja knjievnog univerzuma, nesvodivog na oskudnost monohromne kolektivno-identitetske ilustrativnosti. Dramu identitetskog samorazumijevanja u knjievnim tekstovima bonjakih pisaca moemo pratiti od kraja 19. vijeka, kada kako to naglaava Enver Kazaz proces nacionaliziranja Bonjaka od strane Srba i Hrvata dostie kulminaciju i kad je bonjaki pjesnik sav u lomovima dokazivanja nacionalnog identiteta u sloenim odnosima bosanskohercegovakih i junoslavenskih kulturnih simbioza i naporednosti, ali i neprekidnih prisvajanja njihove kulture, te nijekanja njene posebitosti11, sve do savremenog trenutka, kada se i o bonjakoj i bo10 Skender Kulenovi, Iz smaragda Une. U knjizi: Eseji, Izabrana djela, knj. VI, Sarajevo, 1983, str. 158. 11 Enver Kazaz, Musa azim ati, knjievno naslijee i duh moderne, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 1997, str. 24.

PREGLED

17

sanskoj kulturi prema Vedadu Spahiu razmilja kao entitetu u fazi intenzivne i prijelomne semiotizacije, s jo neizvjesnim ishodima, ali vrlo izvjesnim prirodnim entropijskim pranjenjima i ireverzibilnim kontingentima zaborava, koji su izravni ili neizravni produkt djelovanja vanjskih principa moi i unutarnjeg stanja nemoi da im se svrhovito i osmiljeno parira12. S obzirom na to da im je sve do sredine ezdesetih godina 20. vijeka poricana mogunost bilo kakve javne, institucionalno organizirane identifikacije i da su nasiljem zvanine politike svedeni na vjersku zajednicu kojoj je dana mogunost da se mirnim evolutivnim putem nacionalno opredijeli, sve je to vodilo negiranju njihove povijesti, tradicije, knjievnosti i svih onih duhovnih vrijednosti ijim se usvajanjem razvija vlastito nacionalno bie13. Pa i ezdesetih godina, kada su Bonjaci priznavani na politikoj ravni, istovremeno im je poricana svaka samoidentifikacija, etnika, povijesna i kulturna sadrina njihovog nacionaliteta14, o emu uz ostalo svjedoe estoka osporavanja Isakovievog Biserja i Begievog referata na Simpoziju o savremenoj knjievnosti Bosne i Hercegovine. Ti se procesi poricanja mogunosti knjievnohistorijske samorefleksije nastavljaju i danas uruavanjem svakog pokuaja sistematiziranja bonjake knjievnosti bilo u skupnosti bosanskohercegovakih i junoslavenskih kulturno-povijesnih naracija, bilo u posebnostima samosvojnih knjievnohistorijskih pripovijesti. Stoga je u osnovi tano zapaanje Envera Kazaza da su se izuavanja bonjake knjievnosti odvijala bez ireg odziva naune javnosti i institucija, uz rizik politike likvidacije, naune i drutvene marginalizacije, to je otvaralo prostor za negiranja i svojatanja bonjake knjievnosti, to se dogaa i danas15, ali je neprihvatljiv, znanstvenom diskursu neprimjeren zakljuak da je humanistika sutina bonjake knjievnosti, paradigmatino izraena u Kamenom spavau Maka Dizdara, simboliki pokazatelj odnosa bonjake nacije, knjievnosti i knjievne historije prema ideolokim projektima osnovanim na mrnji i zloinu spram bonjake nacije i njenih duhovnih vrijednosti16. Medijalna pozicija nepripadanja jasno definiranom kulturnom i duhovnom prostoru na razmeu polariziranih kulturno-civilizacijskih svjetova, koji u historijskim
12 Vedad Spahi, Bonjaki kulturni identitet izmeu principa moi i mira, Godinjak BZK Preporod, Sarajevo, god. III, 2003, str. 39. 13 Mustafa Imamovi Historija Bonjaka, BZK Preporod, Sarajevo, 1997, str. 562. 14 Isto, str. 565. 15 Enver Kazaz, Poetika i struktura raskra i ukrtanja. U knjizi: Morfologija palimpsesta, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 1999, str. 314. 16 Isto, str. 315.

18

PREGLED

zatijima postaje polje mnogostrukih interkulturnih proimanja i simbioza, ali mnogo ee prostor surovih antagoniziranja i etnokulturnih homogenizacija koje ne trpe razliku i, stoga, pod prijetnjom kolektivne eksterminacije zahtijevaju nedvosmislena opredjeljenja i pripadanja, uvjetovala je opsesivno prisustvo identitetske teme u bonjakoj knjievnosti 20. vijeka. Izopen iz evropski globaliziranog prostora na temelju univerzalnih vrednota kranstva interpretiranih na politikoj i ekonomsko-kulturalnoj razini17, stigmatiziran turskim grijehom otpadnitva, taj se svijet jo uvijek u naracijama drugih prepoznaje kao jedan svet jo nesituiran u aktuelnosti po kriterijima nove Evrope i nekontekstualizovan u globalnoj distribuciji drutvenih, kulturnih ili umetnikih identiteta18. Tu su i osnovni razlozi odsustva knjievnohistorijskih istraivanja, sistematiziranja i kanonizacije bonjake knjievnosti, prezentirane rijetkim i sporadinim naporima pojedinaca izloenih nesmiljenim politikim osudama ili, u blaoj formi, marginaliziranih zbog navodne znanstvene anahronosti etnokulturnih kanonizacija. Pa i danas, u prividno rasreditenom svijetu kulture koji prividno povlauje subalterne kulturne identitete, ta je vrsta pripovijesti o jednoj nasiljem historije marginaliziranoj knjievnosti proskribirana i onemoguena prikrivenim oblicima i strategijama dominantnih centara moi, koji taj svijet i njegovu kulturu prepoznaju samo u mjeri u kojoj ga mogu kontrolirati, pripitomiti i naturalizirati. Bonjaka je knjievnost postala tek podatan predmet za mrtvozorniku egzemplifikaciju ve ovjetalih, akademski institucionaliziranih uenja o Drugom, razliitosti i liminalnosti, ime se, nerijetko, za volju ispraznih teorijskih uopavanja delegitimira svaki napor vlastite knjievnopovijesne refleksije. O tom mimikrijskom manevru teorijskog miljenja koje prividnom dekonstrukcijom klasinih knjievnopovijesnih naracija evropocentriki dominantnog kulturnog diskurza knjievni tekst marginaliziranih literarnih zajednica zapravo stavlja pod kontrolu hegemonih kultura Homi K. Bhabha je napisao slijedea saznanja karakteristina i za dananju poziciju bonjake knjievnokritike prakse: Tekst Drugog ostaje egzegetski horizont razliitosti i nikad ne postaje aktivni agens vlastite artikulacije. Taj Drugi se citira, navodi, izdvaja, osvjetljava, stavlja na stranu jednom slikaj-sa-svih-strana strategijom viestrukog osvjetljavanja. Narativ i kulturalna politika
17 Dubravko Lovrenovi, Povijest est magistra vitae, Rabic, Sarajevo, 2008, str. 211212. 18 Miko uvakovi, Biopolitiko tumaenje otvorene potencijalnosti balkanske umetnosti, Zenike sveske, br. 3, Zenica, 2006, str. 55.

PREGLED

19

razliitosti postaju zatvoreni krug interpretacije. Tako Drugi gubi svoju mo da oznaava, da porie, da zapone svoju enju da uspostavi vlastiti institucionalni ili opozicioni diskurs. Koliko god da je besprijekorno poznat sadraj jedne druge kulture, koliko god da je ona anti-etnocentriki predstavljena, njeno lociranje u zabran velikih teorija sa zahtjevom da ona u analitikim terminima, zauvijek ostane samo zgodan objekt znanja, pokorni korpus razliitosti stvarno reproducira odnos dominacije i predstavlja najozbiljniju optunicu protiv institucionalne moi teorije.19 Nemogunost organiziranih istraivanja i statusnog etabliranja bonjake knjievnosti imalo je za posljedicu zakanjele procese njene kanonizacije, a tu je i jedan od razloga zato su knjievni tekstovi gotovo svih znaajnijih pisaca proeti raznolikim auto- i heteroimaginativnim figurama kolektivne kulture sjeanja kojima kao da se apokrifno nadomjeta odsustvo znanstvenih knjievnohistorijskih sinteza. Te su kolektivno-mentalitetske autoimaginativne slike pratile dinamiku historijskih mijena i javljale se u irokom i raznovrsnom registru kulturnomemorijskih formi, simbolikih predstava i narativnih figura u djelima nejednake estetske vrijednosti, ali i ideologijske instrumentalizacije knjievnog teksta od folklorno-mitskih, pasatistiki senzibiliranih evokacija slavne i herojske prolosti u kojoj se ukorjenjuju posebnosti starostavnog etnokonfesionalnog i nacionalnog identiteta, do kompleksnijih, umjetniki autentinih vidova samoprepoznavanja u bosanskohercegovakim i junoslavenskim kulturno-identitetskim komposibilnostima. Ova je vrsta folklorno-etnografske iluminacije simbolikog svijeta kulture sjeanja karakteristina prije svega za prosvjetiteljski model i vrijeme konstituiranja nacionalne knjievnosti, kada su procesi njena kanoniziranja podreeni preventivnoj cenzuri zajednice koju Jakobson i Bogatirjov pripisuju epskom svijetu folklorne tradicije20, a kasnija teorija recepcije onom horizontu oekivanja koji je zaposjednut afirmacijom tradicionalnih vrijednosti nacionalne kulture. Vidljivo je to ve i u onim patetinim oitovanjima nacionalnog identiteta u pjesmama Avde Karabegovia Hasanbegova i Osmana ikia, Safvet-bega Baagia ili Muse azima atia. U turobnom vremenu kalajevskih pokuaja nacionalne unifikacije i naporednih srpsko-hrvatskih nadmetanja u nacionalizaciji
19 Homi K. Bhabha, Posveenost teoriji. U knjizi: Zdenko Lei, Nova itanja: Poststrukturalistika itanka, o. c., str. 280. 20 Vidjeti: Roman Jakobson i Pjotr Bogatirjov, Folklor kao naroit oblik stvaralatva, preveo Stjepan Stepanov. U knjizi: Usmena knjievnost, priredila dr. Maja Bokovi-Stulli, kolska knjiga, Zagreb, 1971.

20

PREGLED

muslimana zainje se ta drama neprestanih basanja i traganja za pouzdanijim oblicima kolektivne samoidentifikacije na surovim raskrima balkanske povijesti. A neizvjesnost i nepouzdanost kolektivne sudbine i opstanka uvjetovala je onda i nepouzdanost i promjenljivost nacionalnih opredjeljenja i moda se ta drama ponajbolje vidi na primjerima iz atievih pjesama Srpski ponos, Ja sam Bonjak i Bosni: Ja sam Srbin, srpsko djete Srpska mi je savjest ista Junakih mi djeda slava Ko sunace arko blista. (Srpski ponos, 1899) Ja sam Bonjak dini junak Vjeran svetom domu svome Vjeran slavi naih djda I narodu Bosanskome. (Ja sam Bonjak, 1903) Postojbino draga, Mladena i Tvrtka! Hrvatstvo mi Tvoje batinstvo je sveto A neka je samrt i teka i gorka, Za spas tvoj i sreu mog ivota eto. (Bosni, 1912) O dramatinim iskustvima i iskuenjima traganja za identitetom koja traumatino i opsesivno proimlju svekolik tekst novovjeke bonjake kulture pisao je i Ivan Lovrenovi, a u tekstu Paradigma Skender posebno je naglasio da je ta izloenost surovosti historijske neizvjesnosti opstanka uvjetovala tragediju muslimanskog intelektualca i umjetnika, pa ako hoete i muslimanskog naroda. Ne, ne mislim pri tomu na onaj prvi, ve otrcani sloj problema, na tzv. izjanjavanje i mijenjanje izjanjavanja iako je i to dio problema i te tragedije. Mislim na tu ogromnu neminovnost i sposobnost uivljavanja u drugo, koja jest sredstvo spasa, sauvanja ivota i postojanja, ali postaje, moe postati i neto vie
PREGLED

21

 vrutkom autentina stvaralatva. A pri svemu tomu i trajno ostaje otvoren, kao otvorena rana, problem stvarnog i punog identiteta osobnoga i umjetnikog.21 Tragino iskustvo postojanja na razmeima svjetova i kultura i traumatina nepouzdanost identiteta, koji je danas tek zgodan objekt znanja, pokorni korpus razliitosti, s nerijetkim mimikrijski samozatajnim ili autoorijentalistikim samorefleksijama to ih u paradigmatinom vidu susreemo u Skenderovom eseju Moji susreti s Mauranievim epom ili Meinim Sjeanjima, moda se najoitije ogleda u stihovima Hamze Hume to ih i Midhat Begi navodi kao ilustraciju vorne nedae i munine: Nazvae me Hamzom Kao to nazvae hiljadama ljudi Iz pustinja divljih beduina Crnih graana vjeno sunanih gradova, Hiljadama bakarnih Inda Ljudi sa plantaa Hiljadama bakarnih Inda I onih s pazara visokog Irana to prodaju ilime Biser, nakit, ene, O udno je to udno Da ovdje U naoj zemlji kraj Evrope Hamzom zovu mene.

Zanemarena i onemoguena u knjievnohistorijskom samodefiniranju, a to je za posljedicu imalo zakanjele vidove sabiranja u identifikacijskim pripovijestima knjievnohistorijskih sistematizacija i pregleda, antologija i hrestomatija, bonjaka je literatura, dakle, sve donedavno i u djelima najznaajnijih pisaca sadravala i opsesivnu temu traganja za kolektivnim identitetom. Tu su onda i razlozi dugotrajnih nacionalno-romantiarskih predstava mitologizirane svijesti i selektivne kulture sjeanja koja knjievne tek21 Ivan Lovrenovi, Paradigma Skender. U knjizi: exTenebris, AGM, Zagreb, 1994, str. 99.

22

PREGLED

stove nerijetko i danas proimlje evokacijama monumentalne nacionalne historije posveene transcendentalnim i metapovijesnim vrijednostima i stoga nepomirljivo antagonizirane slinim kolektivnim naracijama susjednih kultura. Karakteristini i za ostale junoslavenske knjievne naracije knjievni tekstovi pseudohistorijskom gestom konstrukcije identiteta uporno obnavljaju onu vrstu simbolikog kulturnog imaginarija u kojem bi zeleno busenje i svijetli grobovi, kao sakralni toposi i historijskog i literarnog pamenja trebalo da posvjedoe neupitnu odanost izvanpovijesnim vrijednostima zajednice kao zaloga i potvrde nacionalnog identiteta. Epski postamentirane, takve se kolektivno-imaginativne knjievne naracije javljaju posebno u vremenu snanih drutvenih promjena i historijskih potresa, kada se monumentalnost predakoga naslijea i misionarska uloga pjesnika profeta nalogom zajednice nadreuje svakoj individualnoj gesti a sudbina jedinke svodi na neminovnost rtvovanja i herojskog zatonitva. Na taj nain knjievni tekstovi bivaju izatkani preom ovjetale stilematike i profane folklorno-dekorativne semiotike tradirane u repozitoriju kolektivnih rituala i predstava, linosti i mjesta pamenja. Podreeni utilitarnoj funkciji buenja nacionalne svijesti i konstrukcije nacionalnog identiteta, zagueni patosom retorine apelativnosti knjievni tekstovi postaju uvari i promicatelji nacionalne pedagogije, etnografskog slikanja sehara, ilima i kapidika i ta je otuna folklorno-muzealna inscenacija kulturnog identiteta, karakteristina za epohu prosvjetiteljstva, u posljednjih dvadesetak godina anahrono preplavila ne samo savremene knjievne tekstove nego i svekolik tekst bonjake kulture. Uz ove iluminativne pripovijesti prevrene simulakrumima zaviajnog muzeja u novovjekoj se bonjakoj knjievnosti prepoznaje i ona literarno autentino posredovana drama traganja za identitetom to se u razliitim vidovima kulturnomemorijskog reprezentiranja u svakom novom tekstu uobliuje kao muna samospoznaja jednog svijeta zateenog na raskrima svjetova i kultura, na kome se lome talasi istorije. Odnosi se to posebno na ezdesete godine dvadesetog stoljea a osobito su upeatljive one Selimovieve i Kulenovieve, Suieve i Ibriimovieve, ili Dizdareve i Sidranove, esto citirane etnokulturno semantizirane slike u kojima se, jednako u fikcionalnim i nefikcionalnim tekstovima, raskriva i njihova intimna drama traganja i lutanja za izvjesnijim oblicima kolektivne sudbine. Takva je, recimo, uznemirujua, defetistika slika bosanskomuslimanskog svijeta to je u romanu Dervi i smrt u so-

PREGLED

23

lilokviju proetim saznanjem o historijskom bezizlazu izgovara Hasan, a neznatnom anrovskom preregistracijom stila Mea Selimovi obnavlja u intervjuu Radovanu Popoviu objavljenom 1970. godine.22 A mi smo niiji, uvijek smo na nekoj mei, uvijek neiji miraz. Zar je onda udno to smo siromani? Stoljeima mi se traimo i prepoznajemo, uskoro neemo znati ni ko smo, zaboravljamo ve da neto i hoemo, drugi nam ine ast da idemo pod njihovom zastavom jer svoje nemamo, mame nas kad smo potrebni a odbacuju kad odsluimo, najtuniji vilajet na svijetu, najnesreniji ljudi na svijetu, gubimo svoje lice, a tue ne moemo da primimo, otkinuti i neprihvaeni, strani svakome, i onima iji smo rod, i onima koji nas u rod ne primaju. ivimo na razmeu svjetova, na granici naroda, svakome na udaru, uvijek krivi nekome. Na nama se lome talasi istorije, kao na grebenu [] Najzamreniji ljudi na svijetu. Ni s kim historija nije napravila takvu alu kao s nama. Do juer smo bili ono to danas elimo da zaboravimo. Ali nismo postali ni neto drugo. Stali smo na pola puta, zabezeknuti. Ne moemo vie nikud. Otrgnuti smo a nismo prihvaeni. Kao rukavac to ga je bujica odvojila od majke rijeke i nema vie toka ni ua, suvie malen da bude jezero, suvie velik da ga zemlja upije.23 Vano je, naravno, naglasiti da se literarna reprezentacija historijskog svijeta Bosne to je u Selimovievim romanima susreemo i kao dramu traganja za kulturnom sastojinom kolektivnog bia i identiteta javlja, s jedne strane, kao pria ispriana iz perspektive likova, autodijegetikih pripovjedaa koji ispisuju prije svega intimnu muku razgovora sa sobom, a s druge strane i kao identitarna pripovijest o najzamrenijim ljudima na svijetu na kojima se lome talasi istorije. Dervi i smrt i Tvrava nude polifono ucjelovljenu, raznolikim narativnim postupcima bogato stratificiranu romanesknu strukturu, u kojoj se sabiru i sueljavaju raznoliki glasovi, pa zato ni iskaze Ahmeda Nurudina ili Hasana, ehage Soe ili Ahmeta abe, ba kao ni brojne Selimovieve tekstove o vlastitom i kolektivnom biu, ne moemo svesti na jednoznane vidove prepoznatljivog kolektivnog identiteta. Selimoviev roman nije glas iz tamnog vilajeta u kojem su likovi opsjednuti plemenskom svijeu koja iskljuuje sve to se prostire
22 Radovan Popovi, Knjievni razgovori, Sarajevo, 1970. 23 Mea Selimovi, Dervi i smrt, Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 386. i 463.

24

PREGLED

izvan granica vlastitog, zatvorenog i homogenog svijeta, niti je ta drama u cjelini i sloenosti idejno-semantike zasnove narativnog teksta presudno odreena nacional-romantiarskom svijeu o izvornoj istoti kolektivnog bia. Podrazumijevamo li tu sloenost imaginiranja vieslojnih procesa kulturnih samodefiniranja i njihov nesumnjiv socio-povijesni znaaj i utjecaj u potrazi za izgubljenim identitetom kako jedne nacionalne zajednice ili zemlje, kao i znanstvene, knjievnopovijesne pozicije24, danas je ve i samo pitanje koliko se u Hasanovim samopreispitivanjima moe nai bonjatva i koliko bosanstva, koliko pojedinane i koliko kolektivne sudbine25 tek retorika figura koja podrazumijeva odgovor da je rije o hibridnom identitetu kojim se ne predoava vrsto znanje o sebi i svojima, neka sigurna samospoznaja identiteta26. Pouzdanost znanja o sebi i svojima razlae se u mnogostrukim vidovima traumatinih pitanja to ih Selimovievi likovi uporno postavljaju mada su svjesni uzaludnosti napora da se na razmeu svjetova, na granici naroda razaznaju jasni znakovi kulturnog i politikog, historijskog i nacionalnog bia i identiteta. Na taj nain se u Selimovievim romanima, kao i u Dizdarevom Kamenom spavau, opsesivna i traumatina tema kolektivnog samodefiniranja i postojanja, to je u bonjakoj knjievnosti moemo pratiti od kraja 19. vijeka, artikulira u svojevrsnoj poetici prostora, s toposima granice i raskra, koji e u romanima Dervia Suia i Skendera Kulenovia, Irfana Horozovia ili Devada Karahasana, poeziji Maka Dizdara ili Abdulaha Sidrana, konano i u esejima Midhata Begia ili Muhsina Rizvia, imati znakovite simbolike obnove i citatne dopune i umnoavanja. Tako se ustaljuje niz poetikih konstanti i oznaka koje u neprestanoj intertekstualnoj obnovi opsesivnih toposa i kulturno semantiziranih znakova u bosanskom prostoru knjievnih naporednosti, sinkretizama i simbioza stvara osoben univerzum bonjake knjievnosti. Simbolika geografske semiotike i topografije preobraava se u topografiju i semiotiku prostora knjievnog svijeta, a na toj mapi sredinje mjesto zauzimaju Selimovievi romani i Dizdarev Kameni spava. Izuzetno uspjenu interpretaciju poetike i semiotike prostora (to je u posljednje vrijeme postala temeljna strategija u razumijevanju Selimovievih romana) nalazimo u tekstu Marine Katni-Bakari Od stvarnih do imaginarnih prostora u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia.27
24 Zvonko Kova, Mea Selimovi u meuknjievnom prostoru, Novi Izraz, br. 4950, Sarajevo, juli decembar 2010, str. 11. 25 Isto, str. 13. 26 Isto, str. 11. 27 Marina Katni-Bakari, Od stvarnih do imaginarnih prostora u romanu Dervi i smrt Mee Selimovia, Novi Izraz, br. 4950, Sarajevo, juli decembar 2010, str. 3749.

PREGLED

25

Polazei od Lotmanovih kategorija polifonije prostora, binarnih opozicija i toposa granice, autorica i intimnu sudbinu Ahmeda Nurudina i realni prostor deavanja, konano i tekstovni prostor romana, razumijeva u dramatinoj poziciji postojanja izmeu, na granici nepremostivo razdijeljenih prostora. Tako se topos granice javlja i kao simbolika, sinegdoka figura Bosne i Nurudinove raspetosti izmeu tjelesnog i duhovnog, izmeu profanog i sakralnog, konano i naratorovog konstruiranja tekstovnog prostora u opoziciji stiliziranog sakralnog stila i profanog/svjetovnog stila. A prostorni znakovi granice i raskra, intimne i kolektivne munine samodefiniranja na prostoru niije zemlje temeljni su konstituensi i Makovog Kamenog spavaa28, i gradivni elementi zamanog pripovjedakog i romanesknog opusa Dervia Suia, od zbirke Pobune (1966) do posthumno objavljenog romana udnovato (1991), kojem u podnaslovu stoji signifikantna oznaka roman o razlici. Za razliku od Mee Selimovia, u ijim se romanima Dervi i smrt i Tvrava drama kolektivnog bonjakog identiteta javlja ipak uzgredno, pa se lokalni hronotop javlja kao etnokulturno semiotizirani (historijski i metafiziki) prostor, ali i pozornica na kojoj se zbiva univerzalni, vjeno isti sukob pobunjenog pojedinca i totalitarnog sistema vlasti, Dervi Sui ve u zbirci novela Pobune, a potom u nizu romana s historijskom tematikom, demitizirajui nacional-romantiarske vizije prolosti, prezentira viestoljetnu povjesnicu Bosne i Bonjaka kao neprekidnu udnju da se na krvavim razbojitima historije pronau odgovori na temeljna pitanja smisla i line i kolektivne sudbine. Osnovno idejno znaenje, ovdje, istina, prilino simplificirano kao nacionalno i klasno samoosvjeenje bonjakog naroda, ostvaruje se sporo i muno od prvih plamiaka pobune to titraju u dui Abdulaha Pilavije (pripovijetka Plaenik) do razbuktale vatre revolucionarnih gibanja kojima su zahvaeni njegovi daleki potomci Redep i Abdulah (pripovijetka Preko mutne vode). Pri tom se, slino Andriu, i kod Suia javlja simboliki smisao rijeke koja dijeli obale i svjetove i koju u udnji samodefiniranja na liminalnom prostoru njegovi likovi nastoje premostiti i tako spoznati vlastiti identitet. I kod Andria i kod Suia se i
28 Zanimljivo je ovdje spomenuti da je u monografiji Apokrifnost poetskog govora (Sarajevo, 1974) Kasim Prohi vrlo otro kritizirao teorijski napor Lotmana, Uspenskog i dr. koji moe biti shvaen kao izraz posebne vrste duhovnog suanjstva prividnog ili dobrovoljnog izgnanstva u kojemu intenzivno radi uobrazilja da se sve u historiji i savremenosti zbiva po principu diskretnog pomjeranja geolokih slojeva znaenja i sistema kulture (str. 25). Ali, u neposrednoj interpretaciji Makove poezije naglaavajui za njega neprihvatljivu pojavu da savremeni svijet biljei utrnue simbola pred znakom, Prohi e i u tekstnom prostoru Kamenog spavaa (toposu Slova) i u topografiji historijskog i metafizikog prostora imenovati upravo semiotike topose granice, raskra i binarnih opozicija kao temeljne znakove i intimne, antropoloke raspetosti lirskog subjekta i granine pozicije Bosne na razmirju svjetova i kultura, konano i opozicije pjesnikovog govora i sakralnog Slova Boije poruke.

26

PREGLED

lina i kolektivna munina doivljaja tragine podijeljenosti bia na granici neprobojnih prostora sukobljenih svjetova i kultura posreduje simbolikom patnje tijela i rijeke ambisa koja bie na raskru raspoluuje na dvije ive obale mesa koje se uzalud trae i dozivaju. Stoga se i Andriev Mehmedpaa Sokolovi i Suievi likovi iz Pobuna nastoje osloboditi te nelagode premoujui tu zlu vodu to se i u dui i u tijelu nastanila i kao kulturna i metafizika, historijska i intimna oznaka razlinosti i granice, ponorna praznina koja onemoguava napor definiranja supstancijalnog smisla homogenog identiteta. Suievi romani su paradigmatini za tu neprestanu dramu traganja za iluzijom pouzdanog identiteta kojim bi se, na razmeu svjetova, gdje jedne vojske i bajraci omrknu a druge osvanu, napokon saznala priroda i sastojina bonjakog i bosanskog kolektivnog bia i tako prevazili ambisi tradicionalnih predstava o Drugom kao zemaljskoj inkarnaciji transcendentalnog principa zla. Selimovieve i Suieve autoimaginativne vivisekcije kolektivne svijesti zaviajnog svijeta izloenog neizvjesnoj sudbini postojanja na liminalnom prostoru sukobljenih svjetova Istoka i Zapada, imat e prividno smirujuu verziju u etnokulturnoj slici to je susreemo u Kulenovievom eseju Iz smaragda Une, ali i dramatinu dopunu u Skenderovim poemama i novelama, esejima i putopisima, a posebno u njegovom romanu Ponornica. Nerijetko se, naime, u opusu istoga pisca smjenjuju pasatistike evokacije naoko nepromjenjivih kolektivno-mentalitetskih vrijednosti s naglaenim opisom folklorno semiotiziranih prostora, bia i stvari i dinamina, drutvenim i historijskim procesima uzrokovana slika raslojavanja prividno homogenog identiteta. Tako je Skenderov esej Iz smaragda Une sentimentalno-evokativna arabeska patrijarhalne bosanskomuslimanske sredine, statino-deskriptivna reprezentacija izvanvremenoga simbolikog kapitala jedne rafinirane gradske kulture nenaete surovou historije, a itava je ova kulturoloka skica saela i produbila temeljne postavke etnoloke studije ivot i obiaji muslimana u Bosni i Hercegovini Antuna Hangija: U ovom svijetu, pred kunim pragom svi spoljni tragovi ostavljaju se sa obuom. Unutra je stalna sutonska tiina, govor je ispod glasa, zidovi bez ara i slika, samo na ponekom visi levha: to je neki, uokviren, kaligrafski ispis iz Kurana. Seija, iljteta, ilimi, mangala, na
PREGLED

27

zidu pusteija (ovije runo na kojem se klanja) odaje su bez mnogo namjetaja, kao kraljevske dvorane, kao da se hoe prostor i u njemu ljudski lik, a stvar samo kao njegova pozadina. U jednom uglu je neto kao izrezbaren i neobojen ormar, to je musander: tu se poslije svake plotne noi mora okupati, da bludna aroma ne ponesrei dan koji je svanuo. Donesena pod osmanlijskim alaj-bajracima, kuhinja je ovdje zrela vizantijska, kult jedan kulinarski prilagoen domaoj biljci i ivotinji. Kumrija i lastavica pod strehom opomena su protiv grehote, badem i trenja procvali poziv da se jo jednom ivi. Mati je ovdje iva svetinja (enu ovjek uvijek nae, majku nikada), pred starou se ustaje na noge, brat i sestra dvojnici su jedne ljubavi kakva samo meu njima moe da bude (i stoga dvojnici najveega grijeha). Svijet je ovo dozlaboga ulan: i mata o raju mu je ulna. A pod kamenom patrijarhalnog tabua izraio se u najii ljubavni fluid ispjevao, u svojoj drevnoj rijei, jednu od najrafinovanijih i najdramatskijih ljubavnih lirika u svijetu. Mrtvi se potuju, ostaju u dugom spominjanju, ali nema pompe smrti ni mnogo plaa poslije nje; prije sahrane hoda e upitati vjernike je li umrli bio dobar ovjek, oni e rei da jest i na tabutu spustiti ga u crnu zemlju. Jednostavni nadgrobni spomenici (niani iliti baluci) stoje u zelenoj travi nagnuti svaki na svoju stranu, kao vesela pripita braa. Pa i u turbetima uti gola jednostavnost.29 Kulenovievo literarno sugestivno insceniranje prostora i stvari kao kulturno semantiziranih figura pamenja ukazuje se ovdje i kao socijalno determiniran in sjeanja zajednice, pa zato ni poetski evokativno prizvani prostori, stvari i bia koji nam statusno-simbolikim znaenjem nude sliku trajnosti i stabilnosti zajednice nisu samo pozornice njezinih oblika interakcije, ve i simboli njezina identiteta i sidrite njezina sjeanja30. Zato je i Skenderov esej kulturno-memorijski repozitorij koji paradigmatino potvruje da je temeljna svrha postojanja nekog mjesta pamenja zaustavljanje vremena, blokiranje napretka zaborava, fiksiranje stanja stvari, ovjekovjeenje smrti, materijalizacija nematerijalnog da bi se maksimum smisla sakupio u minimum znakova.31
29 Skender Kulenovi, Iz smaragda Une, o. c., str. 157158. 30 Jan Assmann, Kultura sjeanja. U knjizi: Kultura pamenja i historija, priredile Maja Brkljai i Sandra Prlenda, Golden marketing i Tehnika knjiga, Zagreb, 2006, str. 54. 31 Pierre Nora, Izmeu Pamenja i Historije. Problematika mjest. U knjizi: Kultura pamenja i historija, priredile Maja Brkljai i Sandra Prlenda, Golden marketing i Tehnika knjiga, Zagreb, 2006, str. 57.

28

PREGLED

Na ovoj statinoj, poetskom patinom izatkanoj ari i podlozi arhetipskog obrasca bosanskomuslimanskog porodinog ivota, okruenog i zatienog avlijskim zidovima i neprikosnovenim zakonima i obiajima patrijarhalne zajednice, to ga tako esto susreemo u novelama i romanima na razmeu 19. i 20. vijeka, rastvara se potom dinamika slika, u ovom eseju tek ovlano nagovijetena, a u cjelini Skenderova knjievnog djela realizirana u raznolikim vidovima literarno posredovanih kolektivnomentalitetskih samorefleksija, dramatinih historijskih zbivanja i iskuenja u vremenima traumatine identitetske krize. Reprezentirana simbolima, toposima i simulakrumima kolektivne poetike sjeanja, prividno trajna i nepromjenjiva slika bosanskomuslimanske sredine i u ovom eseju e biti uznemirena zavrnom reenicom kojom Kulenovi navjeuje iroki spektar tematskih preokupacija karakteristinih za cjelinu njegova opusa: Ali u ovom svijetu, ispod njegove mirne i sveane obrazine, stalno tinjaju pa na mahove iznenadno buknu velike ljudske strasti, drame krvi, patrijarhalnih okova, bogatstva i bijede, vlasti, bjekstva u rakiju i ba zato to je tako prevreo i problemski gust, u njeg i jest zala Andrieva sonda.32 Tako e se u romanu Ponornica nekad homogeni svijet begovata zasnovan na prividno trajnim vrijednostima drutvenog i porodinog ivota ukazati u vremenu rasula, razjeden neminovnou historijskih mijena u kojima su se uruili principi i vanjske i unutarnje kohezije nad ijim su vrijednostima bdjeli Muftija i Djed, nekad pouzdani simboli autoritarne hijerarhije drutvenog, vjerskog i obiteljskog svijeta, ivota i identiteta. Ponornica nudi izuzetno sloenu sliku te historijske i socijalne krize bonjakog svijeta na razmeu 19. i 20. vijeka, u vremenu burnih i dramatinih preobraaja docvjetalih oblika tradicionalne kulture u dinaminu atmosferu zapadnoevropskog modernizma i taj je preobraaj nagovijeten onom simbolinom slikom naprsline u arabesknoj drvorezbi na stropu djedove kue, simbolinom svodu porodinog kosmosa: Gledam onda u izrezbareni drveni strop. Geometrija njegovih arabeski nije vie mogla da se opire jednom drukijem redu ljepote, redu koji je iz duboreza proniknuo svojim naprslinama i klobucima
32 Skender Kulenovi, Iz smaragda Une, o. c., str. 158.

PREGLED

29

 moda su ba ove naprsline i klobuci napon one ljepote koja je u svemu kao krv u nama.33 Polifonijski strukturiran romaneskni svijet Ponornice u gustom prepletu drutvenih i historijskih, etikih i religijskih predstava o prividno monolitnom kolektivnom identitetu biva uhvaen u trenucima potpunog rasapa patrijarhalne kulture pa se i ovaj simboliki smisao naprsline u iluziji izvanpovijesne, arabeskne saobraznosti transcendentalnog i historijskog svijeta ukazuje u trenucima dramatinih rasjeda orijentalnog naslijea i novopridole okcidentalne kulture, socijalnih suprotnosti begovske i kmetovske zajednice, kao i onih snanih poriva za osvajanjem prostora individualne slobode i potvrde osobnog identiteta ene izvan autoritarnog sistema kolektivno normirane egzistencije. Na slian nain e se i u poemi Na pravi put sam ti, majko, izio ukazati dva generacijski suprotstavljena kontrastna doivljaja i shvaanja ivota: majinog arhetipskog obrasca zatvorenog obiteljskog svijeta, pred ijim se kunim pragom svi spoljni tragovi ostavljaju sa obuom i sinovljevog pijanstva slobode i otvorenih vidika i prostranstava pranjavih svjetskih drumova. Vano je meutim ovdje istaknuti da ni Ponornica Skendera Kulenovia ili Dervi i Smrt Mee Selimovia, Konak amila Sijaria ili Pobune Dervia Suia nisu presudno odreeni transparentnom signifikantnou kolektivne samorefleksije jer upravo ezdesetih i sedamdesetih godina ukupna bonjaka i bosanskohercegovaka knjievna praksa [] na sasvim nov, savremen nain poela se vraati nekim od najkarakteristinijih svojih obiljeja, pa tako i sloenijoj psihologizaciji te, posebno, izraenoj poetizaciji pripovjednog teksta, koji sad ponovo postaje orijentiran ne prvenstveno ka raznolikosti partikularne povijesne ili savremene vanjske, dogaajne pojavnosti ve, naprotiv, prije svega ka univerzalnoj, svevremenoj ovjekovoj, opeljudskoj nutrini, intimi i privatnosti, unutranjim mukama i lomovima te dramama i traumama pojedinca a ne zajednice.34
33 Skender Kulenovi, Ponornica, Izabrana djela, knj. V, Sarajevo, 1983, str. 2526. 34 Sanjin Kodri, Knjievno djelo Mee Selimovia, Skendera Kulenovia i Dervia Suia, Osloboenje, Sarajevo, KUN, god. LXII, br. 22.973, 9. 12. 2010, str. 35.

30

PREGLED

To je, naime, i vrijeme kada se i kod njih, kao i kod niza mlaih pisaca (Isakovi, Luki, Fetahagi i Ibriimovi), gube tradicionalni narativni modeli i romaneskni junaci kao paradigmatini zastupnici stajalita totaliteta (G. Lukacs), a ukazuje intimna drama pojedinca izloenog nasilju totalitarnih sistema. Ali za razliku od Isakovia ili Lukia, Fetahagia ili Ibriimovia, ije su proze ispranjene od monumentalizma historijskog iskustva, a ukazao se svijet marginaliziranih likova i kontingentnih sudbina, Selimovievi i Suievi, Kulenovievi ili Sijarievi romani i novele jo uvijek zrae atmosferom vlastite kulture sjeanja i nastojanja sinteze mikro- i makrokozmikog pripovjednog svijeta. A da e se ta vorna nedaa i munina traganja za identitetom javljati i kasnije u djelima naih savremenika potvruju i brojni primjeri iz romana, novela ili pjesama Nedada Ibriimovia, Irfana Horozovia ili Devada Karahasana. U ovom izboru literarno autentinih kulturno-memorijskih inscenacija polimorfnog bonjakog/bosanskog teksta kulture, treba ilustrativno izdvojiti Karahasanov esej o bosanskoj kui iz pripovijesti Karlo Veliki i tuni slonovi, koji u prvi mah neobino podsjea na Kulenoviev etnokulturni zapis iz eseja Iz smaragda Une, a zapravo ga i ponavlja i persiflira, ovjerava i univerzalizira sloenim postupcima uoblienja narativnog teksta35.
35 Bosanska kua poinje avlijom. Kad proe kroz avlijsku kapiju, ovjek se nae u jednom prostoru koji je na pola puta izmeu kue i vanjskog prostora, recimo ulice ili trga na kojem kua stoji. Avlija je, poput kue, ograena sa svih strana avlijskim zidom ili ogradom i samom kuom, ali nije natkrivena, ona je poploana ili kaldrmisana, ali u jednom kraju, moda uz kuu ili uz avlijski zid nasuprot kui, ima jednu plohu golog tla, naime jednu lijehu plodne zemlje u kojoj su zasaene kadifice i turski karanfili. Tako avlija spaja u sebi prirodu i kulturu, jednu drvenu klupu u njegovoj sjeni, spaja dakle u sebi osobine prirodnog i umjetno oblikovanog prostora. ovjek koji se zaputio u bosansku kuu, stupa nakon avlije u divanhanu ili verandu, onaj dio kue koji je zatvorenom prostoru jedan korak blie nego avlija. Divanhana ima krov i za nekoliko stepenika je uzdignuta od tla, ali je ograena samo dopola, jednim poluzidom na ijem su vrhu najee saksije sa jaglikom i bosiokom, minuicama i daninoi, pomijeanim u raznim omjerima i kombinacijama, ovisno o sklonostima ene koja ih je sadila. ovjek koji sjedi na divanhani nije vie na granici, dakle unutra i vani, kao onaj koji se nalazi u avliji, on je definitivno unutra, odvojen od prirode i od grada, ali jo uvijek povezan s njima, otvoren njihovim utjecajima, izloen onome to se zbiva vani i prijemiv za to. On uje zvukove to dolaze s ulica ili s trga, on udie mirise koji do njega dolaze iz oblinje pekare, on ne moe zaboraviti ivot koji tee oko njegove kue i neposredno uz nju, ve s onu stranu avlijskog zida. Ali je taj ivot, sa svim njegovim zvukovima i mirisima, ublaen i umiren, on se na divanhani ve mijea sa zvukovima i mirisima kue, recimo s onima to dolaze od ene ili iz kuhinje, s mirisom dunja s ormara ili mirisom suhih trava iz potkrovlja. A onda se iz divanhane ulazi u takozvani muki dio kue u kojem se sjedi s roacima, s prijateljima, pa ak i sa strancima koji su uspjeli u kuu prodrijeti kao gosti. Muki dio kue je dakle ve sasvim odvojen od prirode, od univerzalnoga, ograen od neba, vjetra i vode, slobodnih ivotinja i horizonta, ali je jo uvijek zadrao jedan dosta nizak stupanj socijalne otvorenosti. Kad se proe i taj dio, stupa se u zatvoreni, enski dio kue u kojem borave ene i djeca, u skroviti intimni svijet u kojem se voli, boluje i raa, u kojem se pretresaju strahovi i brige, trai savjet i utjeha, u kojem se od majke dobivaju prvi dojmovi i pojmovi o svijetu i ivotu. Tu boravi dua kue. Na osnovu ovog opisa moglo bi se rei da je bosanska kua, poput glavice crvenog luka, niz slojeva koji, jedan nakon drugoga, vode prema nekoj unutranjosti, koju se ne moe vidjeti ni opipati, ali je se itakako moe udahnuti, omirisati, upiti koom, jer ona je dodue nevidljiva, ali sasvim realna. Kod glavice luka je najdublja unutranjost ono prazno mjesto iz kojeg glavica poinje klijati, kod bosanske kue je najdublja unutranjost ve spomenuta dua kue, koja sigurno ima mnogo veze sa duhovnim ivotom ene to vodi kuu i s njezinim osjeanjem svog boravka u svijetu, svoje familije, svoje ovozemaljske ispunjenosti. Tako e ovjek, kad bi se takav neko mogao zamisliti, nakon deset minuta boravka u enskom dijelu posve strane

PREGLED

31

I Karahasanov tekst barem na prvoj razini razumijevanja prezentira sliku patrijarhalne kulture ivljenja, s nizom ambijentalno prepoznatljivih detalja, predmeta i simbolikih toposa, ali se iza te etnografski precizno inscenirane kulturne semiotike rastvara dublja, prvom pogledu tee uoljiva, poetika svetog prostora kue koja s avlijom koja spaja u sebi prirodu i kulturu i kunog praga koji odvaja sveto od profanog, sugerira doivljaj svejedinstva svijeta, dubokog i osvjedoenog meuproimanja velikog Sve i ovjeijeg bia, velike i potpune harmonije duha ovjeka i duha univerzuma.36 Za razliku od Lotmanove semiotike prostora gdje se tekst kulture razumijeva u aksiolokim kategorijama binarnih opozicija i dinaminih procesa semioze koja razdvaja semiotiki prostor kulture (unutra) i izvansemiotiku realnost prirode (spolja), u Karahasanovom tekstu se sasvim u skladu s ezoterijskim doivljajem svejedinstva znakovi prostora i znakovi vremena, socijalnih ili rodnih razlinosti, ukazuju umirujuim ritmom saobraznosti metafizike i ovozemaljske svrhovitosti i ispunjenosti, vieslojnim oblicima zatiene due bosanske kue. Ako je Kulenovievom eseju, uz snanu doivljajnost intimno-evokativne poetike sjeanja, inspirativni izvor bila Hangijeva ve spomenuta etnografska studija, onda bi se Karahasanovom kulturno-semiotikom itinereru kojim nas vodi od avlijskih vrata koja se otvaraju u sveti prostor do najdublje unutranjosti gdje boravi dua kue, intertekstualna naporednica mogla nai u tekstu Sveti prostor i vrijeme iz knjige Odgonetanje Boijih znakova Annemarie Schimmel. A na taj nain e se u Karahasanovoj poetici prostora etnografsko-muzealna reprezentacija bosanske kue, slino simbolici Makove didovske hie, preobraziti u metafiziki, izvanpovijesni dom u kojem univerzum i ljudski svijet doista jesu jedno, ali neodredivo jedinstvo. Karahasan e na slian nain u Pismu iz 1993. citatnim postupkom intertekstualnih uslonjavanja, dopisivanja i dekonstruiranja Andrievog Pisma iz 1920 metafiziku semiotiku poetike grada razloiti u nizu epistolarnih ispovijesti potomaka Andrievog Maxa Lwenfelda opsjednutih udnjom da povratkom naputenom zaviaju pronau izgubljeni identitet, koji je zapravo ezoterijski neodrediv, polimorfan, nesvodiv na jednostavan opis identitetske jedinstvenosti, ba kao to je neopisiva i ezoterijska poetika i dua Sarajeva.
kue, znati o emotivnom ivotu i snovima, zadovoljstvu i nezadovoljstvu, radosti i tugama domaice, koliko i o socijalnom statusu familije koja u kui ivi. Moda i vie, sigurno vie, iako sve to vidi i moe opipati svjedoi o statusu, a nita od vidljivoga o onome prvom. (Devad Karahasan, Karlo Veliki i tuni slonovi. U knjizi: Izvjetaji iz tamnog vilajeta, Dobra knjiga, Sarajevo, 2007, str. 141142.) 36 Nerkez Smailagi, Dua Orijenta. U knjizi: Uvod u Kuran, Zagreb, 1975, str. XI.

32

PREGLED

Na slian nain se i u Horozovievim romanima u ezoterijskim putovanjima neomeenim prostorima bezgranine, borhesovske biblioteke premjetamo iz historijskog svijeta, oznaenog kulturnom semiotikom zaviajnog miljea, u literarno-imaginarni hronotop, iz folklorno-zaviajnog u postmoderni muzej, labirint ispunjen priama i sjenama pria (Parabola o Minotauru). U toj svojevrsnoj postmodernoj estetskoj utopiji u kojoj je izbrisana svaka razlika izmeu prie i onog o emu se pria [] jer je ivot zapravo jedino i mogu i ostvariv u prii, u literaturi37, Horozovi sabire i oivljava, osvjetljava i sjeni, tradira i pronosi svekoliku kulturnu i duhovnu tradiciju u Knjizi tajnih pismena, labirintu ispunjenom zagonetnim znakovima i tragovima narativno raskono segmentirane knjievne arabeske. U tom smislu su i Talhe ili edrvanski vrt, koliko i Karta vremena, Kalfa ili Imotski kadija, osobeni komentar kulture koji traga za kulturnim i ukupnim duhovnim sadrajem nacionalne tradicije38, tajanstveni adab i knjiga znanja u kojoj su sabrani sakralni toposi, vrijednosti i znakovi izgubljenog identiteta, knjiga koja i sama putuje ezoterijskim i heterotopijskim prostorima razgranatog labirinta intertekstualno umreenog svijeta kulture. A u tom ezoterijskom putovanju i pretapanju zbiljnih u imaginarne prostore prie, dramaturkim uslonjavanjem narativnih postupaka, etnokulturalno prepoznatljiva semiotika zaviajnog miljea preobraava se u mnogoslojni univerzum prie: mistina metafora svejedinstva svijeta i alefa, oniristikog ogledanja svega u svemu, partikularnog u univerzalnom (kap i more), dobiva u Horozovievom tekstu ingenioznu palimpsestsku obnovu, postmodernu verziju nazire: A ja sam tad vidio sav svijet u mrei mog malog grada. Grad nije pripadao jednom omeenom svijetu. Pripadao je svim svjetovima. I svi su poznati i naslueni svjetovi bili u njemu.39 Valjalo bi ovom nizu autoreflektivnih kulturno-memorijskih tekstova posebno istaknuti Sidranovu knjigu Sarajevska zbirka to je, poput Borgesove knjige od pijeska kojoj se ne zna ni kraj ni poetak, od prvog izdanja (1979) u svakom novom imala stalne i bitne dopune i preinake, semantike i simbolike obnove i rekonfiguracije. Slino Kamenom
37 Muhidin Danko, Mit, mata i stvarnost u priama Irfana Horozovia. U knjizi: Strah od teksta, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 1998, str. 143144. 38 Enver Kazaz, Bonjaki roman XX vijeka, Naklada Zoro, Zagreb Sarajevo, 2004, str. 351. 39 Irfan Horozovi, Imotski kadija, ahinpai, Sarajevo, 2005, str. 42.

PREGLED

33

spavau Maka Dizdara u ivom intertekstualnom dijalogu i oivljenju utihlih glasova prolosti, Sidran preitava tragove povijesti to su i kao ope i zaviajno iskustvo, i kao lina drama suoenja s nesmiljenou historije, estetski ve jednom uoblieni u bosanskoj knjievnoj tradiciji. A na taj nain tekstualni tragovi prolosti u Sidranovom stihu (ogledalu koje pati) ovjeravaju traginu obnovljivost historije, ali i simboliki univerzum nacionalne kulture koja se, kao i kod Maka, Skendera ili Karahasana, Selimovia, Suia ili Ibriimovia, u tom intertekstualnom dijalogu obnavlja i odrava.40 Jer upravo na taj nain, sjeajui se sebe u dinaminom sustavu intertekstualnih uslonjavanja i uslojavanja poetikih konvencija, toposa i oblika, u gustom prepletu palimpsestskih obnova i aluzija, preobrazbi i persiflaa knjievnost stie i kulturno prepoznatljiv literarni identitet koji posredno, simbiozom knjievnog i historijskog pamenja, svjedoi i sudbinu jednog svijeta i sliku jedne zanemarene kulture. Dramu traganja za identitetom to se u knjievnim tekstovima najznaajnijih bonjakih pisaca 20. vijeka javlja otrim anatomskim rezovima i sudbinskim upitnicima na raskrima savremenog trenutka moda je najsugestivnije saeo Midhat Begi u tekstu Na muslimanski pisac i njegova raskra: Biti Musliman, a pisac, svakako je muna samospoznaja, kao to je uvijek bila povoljnija pripadnost to jasnijim i to veim nacionalnim strukturama. [] Za bosanskohercegovakog Muslimana a pisca to je odavno psiholoka slabost, munina, vjeni dodir nitavila, pa ak i onda je to tako bilo kada je pod turskom carevinom imao povlaen poloaj, za delikatnije duhove pogotovo tada. Jer Bosnom se nikad nije mogao zaodjeti nacionalno, razvrstavajui i sam sebe po vjeri umjesto po nacionalnosti kao to su ga i svi drugi time oznaavali. Nazivao se tada turskim imenom u svekolikom i sveoptem religijskom konfesijskom odnosu, za razliku od Osmanlija, Turkua, koje su predstavljali doljaci iz Turske. Otuda je pitanje njegova identiteta njegova vorna nedaa, munina i problematika, koja sigurno nije bila manja njegovim pristajanjem uz druga nacionalna odreenja, ak ni njegovim uklapanjem u evropski civilizacijski stil i ivotni oblik.41
40 Vidi u tom smislu izuzetno uspjelu intertekstualnu interpretaciju Sidranove poezije u knjizi Vedada Spahia Vrt Baeskija (Tuzla, 2005). Rije je o studiji u kojoj Spahi istrauje meutekstovne i metatekstualne relacije Ljetopisa Mula-Mustafe Baeskije i tekstova savremene bosanskohercegovake knjievnosti i knjievne znanosti, i to je prva studija u kojoj je dosljedno i uspjeno u naoj knjievnokritikoj praksi primijenjena teorija intertekstualnosti. 41 Midhat Begi, Na muslimanski pisac i njegova raskra. U knjizi: Raskra IV: Bosanskohercegovake

34

PREGLED

Traumatina i muna nastojanja samodefiniranja na razmeu svjetova i granici naroda, dramatina traganja za etno-konfesionalnim, kulturnim i politikim identitetom ijim bi se definiranjem izbjegla munina vjenog dodira nitavila na prostorima historijske neizvjesnosti karakteristina su, dakle, za svekoliku povijesnu sudbinu bosanskomuslimanskog svijeta, a u bonjakoj knjievnosti 20. stoljea postaje lajtmotivska intertekstualna figura i ponorno prisutni kulturni topos koji se u svakom novom tekstu javlja u drukijem vidu i obliku estetske sugestije. Simboliki smisao figura izvora (Dizdar), jezera (Selimovi), ponornice (Kulenovi), rijeke (Sui), knjige (Horozovi), kue (Karahasan), jezika (Sidran) ili raskra (Begi) to se u brojnim, diskurzivno razliitim tekstovima bonjakih autora javlja kao razgranata semioloka mapa traganja za utemeljujuim vidovima etnokulturnog i socio-politikog identiteta, dri taj proces i danas otvorenim i nedovrenim. U ovom skupu simbolikih slika figura stvara se svojevrstan semiotiki sistem kulture sjeanja koji sreom nije semantiziran profanom ideologijskom gestom konstrukcije, reprezentacije i afirmacije nacionalnog identiteta imaginiranjem navodno neprekinutih kontinuiteta nacionalne povijesti, nego se i ta alegorijska aluzivnost kulturnog pamenja ukazuje u kompleksnijim vidovima obnavljanja i preobraaja specifinih poetikih toposa knjievne tradicije u kojima su onda trajnije upisani i tragovi historijske sudbine. Otud i uoavanje distinktivnih obiljeja kojima nastojimo kodificirati poetike posebnosti bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, uz nuno okvirno razumijevanje socio-povijesnog obzora teksta kulture, ipak valja primarno zasnivati na knjievnim tekstovima primjerenijim vidovima prepoznavanja karakteristinih artikulacija opih knjievnih konvencija, obrazaca i odlika. Odnosno, nas ovdje zanimaju upravo ti procesi uoblienja novovjeke bonjake knjievnosti kao intertekstualno umreenog sistema literarnog pamenja to se u posljednjih stotinjak godina ukazuje u mnotvenosti preobraaja tradicionalnih knjievnih vrijednosti i oblika, s bitnim knjievnohistorijskim i poetskim mijenama i konstantama i neprestanim proimanjima ne samo s bosanskim i junoslavenskim nego i univerzalnim knjievnim iskustvima. Bogatstvo raznolikih kulturnih obrazaca i polimorfnih knjievnoestetskih vidova, sadraja i iskustava novovjeka bonjaka knjievnost duguje ne samo otvorenosti prema irokim horizontima i univerzalnim tokovima svjetske kulture nego i ovim i danas ivim i nedovrenim traganjima za pouzdanim i vrstim oblicima vlastitog identiteta to se u konvulzivnim proimanjima univerzalnih obrazaca i modela s mnogovrsnim mikrokulturnim lokalnim
knjievne teme, Djela, knj. 5, Veselin Maslea Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 131.

PREGLED

35

obiljejima uporno opiru naporu definitivnih odreenja i kanoniziranja. Na slian nain je i Nihad Agi, promovirajui znanstveni metod kulturnopovijesne naratologije ijom bi se primjenom ostvarila produktivna veza naratolokog koncepta s kulturnopovijesnim vidovima kulture sjeanja, uoio da su upravo zbog odsustva dokumentarno utemeljenih istraivanja historijskih kontinuiteta bonjake tradicije, brojni knjievni tekstovi naseljeni etnokulturno semantiziranim figurama sjeanja, pa su stoga jezik i pismo postali sakralna mjesta pamenja potisnute i zaboravljene bonjake kulture. Svjesna nedostataka povijesnih dokumenata o kulturno-historijskom kontinuitetu bonjaka knjievnost, umjetnost i kultura u cjelini povijesno sjeanje reduciraju na retoriku i na nekoliko ekskluzivnih medija pamenja, na pismo, sliku, tijelo i mjesta. Tako Selimovievi, Suievi, Ibriimovievi knjievni junaci svojim kretanjem prostorima romana simboliki markiraju mjesta i kulturne obrasce na kojima se i unutar kojih se zbiva, lomi, nestaje ili uskrsava povijesno sjeanje. Zahvaljujui njima bitna su mjesta pamenja postali tekije, greblja (mezarluci), damije, to upuuje na imanentni islamski i eshatoloki kd knjievnih i kulturalnih diskursa. Zbog toga bonjaka knjievnost i bosanski kulturalni narativ obiljeava topos pisma kao istog duha, jer se preko bosanskog jezika ini transparentnim ono to je zaboravljeno i potisnuto, pa udo pisma i metafizika pisma (H. G. Gadamer) uokviruje i iznutra proima bosanski kulturalni narativ i sve njegove knjievne forme.42 Agievom konceptu kulturnopovijesne naratologije koja deskribira kulturno oznaene figure sjeanja korespondentan je koncept kulturnomemorijske historije bonjake knjievnosti to ga u inicijalnom obliku indicira Sanjin Kodri u tekstu Knjievnost, prolost i kulturalno pamenje.43 I jedan i drugi autor podrazumijevaju da procesi kanonizacije i pisana povijest knjievnosti imaju primarnu funkciju zasnivanja kolektivnog identiteta44 jer je i kulturnomemorijska historija knjievnosti zainteresirana za prob42 Nihad Agi, Poetika sjeanja, Biblioteka orbisLiterarum, Sarajevo, 2010, str. 180. 43 Sanjin Kodri, Knjievnost, prolost i kulturalno pamenje: Knjievnopovijesne osobenosti novije bonjake / bosanskohercegovake knjievnosti i ideja kulturalnomemorijske historije knjievnosti, Radovi, knj. XIVXV, Filozofski fakultet, Sarajevo, 2010, str. 163203. 44 Nihad Agi, Knjievnost i kulturalno pamenje, Centar za kulturu i obrazovanje, Teanj, 2010, str. 20.

36

PREGLED

lem povlatenog kulturalnog smisla i kulturalno oznaenog to se u kontinuitetima i diskontinuitetima komunicira unutar jedne knjievnosti45. Ali e i jedan i drugi jasno istaknuti da se ova vrsta interpretativnih strategija ne moe svesti na istraivanje nacionalne specifike i funkcije povijesti knjievnosti poto se prostori sjeanja u literaturi uvijek konstituiraju u intertekstualno povezan prostor literarnog pamenja46 i dinaminih interkulturnih proimanja i prelijevanja bosanskohercegovakog knjievnog mozaika obiljeenog sloenou konstanti i varijanti knjievno-kulturalnih konektivnih struktura, sloenou koja se realizira i [] kao trajno istovremeno i kontinuiranje i variranje raznolikih sadraja kulturalnog pamenja unutar razliitih kulturalnomemorijskih makromodela47. *** 20. stoljee je, dakle, paradigmatino obiljeeno odsustvom institucionalno organiziranih istraivanja, sistematiziranja i kanonizacije bonjake knjievnosti izloene neprekidnim pokuajima nacionalistikih inkluzija i naturalizacija, pa su tu i razlozi ne samo odsustva za svaku kulturu dragocjenih revalorizacija, preitavanja i dekonstruiranja to se smjenom knjievnohistorijskih epistema ukazuju kao njena intelektualna povijest, nego i porazne posljedice da ova zanimljiva literatura jo uvijek nema sistematian, makar i tradicionalni knjievnohistorijski opis. Za razliku od stabilnih drutvenih zajednica i ve kanoniziranih junoslavenskih knjievnosti, nad njom nisu institucionalno bdjeli uvari tradicije, svetenici, pisari i pesnici koji taj fond etnikih mitova, seanja, simbola i vrednosti, pohranjuju u svetim i duboke narodne pote dostojnim tradicijama, zapisuju, uvaju i prenose kroz hram i crkvu, manastir i kolu, u svaki grad i selo na prostoru dotine kulturne zajednice.48 Zato je i znanstveno pouzdano, normativno-identitetsko uoblienje sistematske istorije knjievnosti u kojoj e pojedinane knjievne pojave
45 46 47 48 Sanjin Kodri, o. c., str. 163. Nihad Agi, o. c., str. 8. Sanjin Kodri, o. c., str. 195. Anthony D. Smith, o. c., str. 50.

PREGLED

37

biti predstavljene kao karike u lancu49, a pogotovo definiranje posebne poetike bonjake (i bosanskohercegovake, konano) knjievnosti izuzetno teka i zazorna zadaa, pogotovo ako se javlja ideolokim nalozima konstruiranja nacionalnog identiteta u duhu tradicionalne prosvjetiteljskoromantiarske knjievnohistorijske koncepcije. A na junoslavenskom kulturno-povijesnom prostoru itavo je dvadeseto stoljee bitno odreeno upravo tradicionalnom knjievnopovijesnom svijeu, osobito u etabliranju i kanonizaciji srpskih i hrvatskih etnokulturnih naracija, dok je bonjaka knjievnost tekla ponorno, bez sistematskih istraivanja, sa sporadinim nagovjetajima knjievnohistorijskih i poetikih osvjeenja i osvjetljenja, nerijetko surovo zaguenih represijom ideoloke i politike (nad)moi hegemonih kulturnih i drutvenih identiteta. Stoga je i onaj prvi znaajniji pokuaj knjievnohistorijskog pregleda bonjake knjievnosti na orijentalnim jezicima, Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti Safvet-bega Baagia iz 1912. godine50, obiljeen autorovom skeptinom spoznajom da nije uspio ispuniti prvobitnu namjeru da uzroke i poljedice dovede u ma kakav savez kako bi radnja imala suvislu formu historije literature: U ovom djelcu pie Baagi neka se ne oekuje kakova historija literature ili zaokruena literarna radnja jer to nije bilo mogue izvesti. Sve kombinacije da se uzroci i poljedice dovedu u ma kakav savez i tako cijeloj radnji dade nekakav opi pregled, ostale su bezuspjenim. Priznajem: da je jednostavni kronoloki red suhoparan, kad cijela radnja nema suvisle forme, ali da to izvedem, moram takoer priznati, da sam danas kratkih rukava.51 Ova Baagieva samokritika opservacija da pozitivistiki suhoparno nizanje injenica i imena nije uspio prevazii modernom kritikom metodom kojom bi se ostvarila suvisla forma historije literature, karakteristina je i za kasnije, rijetke pokuaje sistematizacije bonjake knjievnosti. Odsustvo institucionalno organiziranih istraivanja bosanske medievalne
49 Zdenko Lei, Knjievnost i njena istorija, Veselin Maslea, Sarajevo, 1985, str. 172. 50 Bonjaci i Hercegovci u islamskoj knjievnosti. Prilog kulturnoj historiji Bosne i Hercegovine, Vlastita naklada, Sarajevo, 1912. Muhsin Rizvi pretpostavlja da je Safvet-beg Baagi autor i onog kratkog, nepotpisanog lanka O bosanskoj knjievnosti (Bonjak I/1891, 34, 2. juli) koji predstavlja prvi pregled stvaranja bosanskohercegovakih Muslimana u potezu od knjievnog rada na orijentalnim jezicima preko narodnih pjesama do alhamijado literature, i to napisan od jednog Muslimana, o emu nesumnjivo svjedoi dobro poznavanje grae i intiman dodir s njome. (Muhsin Rizvi, Bosanskomuslimanska knjievnost u doba preporoda 18871918, 2. izdanje, El-Kalem, Sarajevo, 1990, str. 82.) 51 Safvet-beg Baagi, o. c., str. 8.

38

PREGLED

kulture koje bi bilo lieno nacional-romantiarskih uitavanja savremenih etnopolitikih identiteta i, pogotovo, jedva preglednog bonjakog blaga na orijentalnim jezicima spremljenog u metaforikom i doslovnom znaenju u podrume povijesti i na tavanske prostorije batinika52, prouzroilo je da je i u prvoj polovici 20. vijeka devetnaestovjekovna filoloko-pozitivistika metoda i u onim skromnim, entuzijastikim pregnuima bila dominantan oblik knjievnohistorijskog diskursa. Zato ni Baagi ili Handi, Kreevljakovi ili Mujezinovi, Rizo Rami ili Hasan Kiki, nisu uspjeli da zasnuju konzistentnu povijest nacionalne knjievnosti koja bi prikazujui knjievnopovijesni proces unutar nacionalne knjievnosti imala na umu jedinstvo tog procesa unutar veih, nadnacionalnih cjelina, ukazivala na ope knjievnopovijesne zakonitosti, ali ukazujui na te ope zakonitosti isticala ujedno nacionalne posebnosti ne samo cjelovitog procesa, nego i svakog knjievnika i djela ponaosob53. Svedena na akribina biografsko-bibliografska istraivanja i filolokopozitivistika sabiranja, prijevode, transkripciju i transliteraciju knjievnih tekstova, zaeta skromnim naporima Ibrahim-bega Baagia, Mehmedbega Kapetanovia Ljubuaka i Mehmeda Teufika Okia, bonjaka je knjievna historiografija u prvoj polovini XX vijeka, uza svu monumentalnost doktorske disertacije Safvetbega Baagia ili izuzetno znaajnih monografija Mehmeda Handia54, jo uvijek bila nespremna da zasnuje metodoloki konzistentnu povijest bonjake knjievnosti osmanskog perioda kako u uem kontekstu bonjake i bosanskohercegovake knjievne tradicije, tako i u cjelini i cjelovitosti nadnacionalne orijentalno-islamske knjievnosti.55 Sretna je okolnost da su i Ljubuak i Baagi u neminovnim i dramatinim procesima evropeizacije kad su Bonjaci ostali izvan jedinstvenoga kulturno-civilizacijskoga kruga u kome su stoljeima ivjeli i stvarali56 prihvatili bitna iskustva evropskog prosvjetiteljstva i znanstveno utemeljenu metodologiju orijentalne filologije, koju ne moemo svesti tek na postkolonijalnim diskursom imenovane razloge imperijalne prirode i evropske tenje hegemonizma nad kulturama zasnovanim na orijentalno52 Esad Durakovi, Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih orijentalista. U knjizi: Prolegomena za historiju knjievnosti orijentalno-islamskog kruga, Connectum, Sarajevo, 2005, str. 40. 53 Aleksandar Flaker, Knjievne poredbe, Naprijed, Zagreb, 1969, str. 10. 54 Rije je o knjigama al Gawhar al-usna fi taragim ulama wa uara fi Busna (Kairo, 1930) i Knjievni rad bosanskohercegovakih muslimana, Dravna tamparija, Sarajevo, 1933. 55 O tome je iscrpnu pisao Esad Durakovi u tekstu Razvoj knjievnohistorijske i knjievnokritike misli u radovima bonjakih orijentalista (u knjizi: Enes Durakovi i Fahrudin Rizvanbegovi, Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, knj. VI, Novija knjievnost Knjievna kritika, Alef, Sarajevo, 1998, str. 750). 56 Esad Durakovi, o. c., str. 38.

PREGLED

39

islamskim vrijednostima i tradicijama. Ne treba, naime, zaboraviti da se upravo u liberalnoj atmosferi prosvjetiteljstva razvio snaan pokret knjievnokulturnoga preporoda koji karakterizira prevazilaenje identitetske krize i entuzijastino sistematiziranje i umjetnike (mahom orijentalno-islamske) i usmene knjievne tradicije, pa su i Baagieva disertacija ili Ljubuakovi zbornici Narodno blago i Istono blago evropskim duhom modernizma osnaeni i utemeljujui obrasci knjievnohistorijske samorefleksije, surovo zaguene tek poslije 1918. U periodu izmeu dva svjetska rata takva je vrsta knjievnohistorijskih istraivanja, sistematiziranja i sinteza bila neostvariva iz vie razloga, a posebno stoga to su Bonjaci u novostvorenoj Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nacionalno, etnokulturno i politiki delegitimirani, svedeni na evropskoj onovremenosti anahronu i stranu vjersku zajednicu, stigmatiziranu navodnom historijskom krivnjom konvertitstva, pa je u agresivnim procesima naturalizacija i pripitomljavanja, kako je to istaknuo Midhat Begi, ovo knjievno stvaralatvo u svome slijedu i tako neobinom preobraavanju kroz historiju vrlo krto predstavljano u okviru hrvatske odnosno srpske knjievne historije, ponekad bosanskohercegovake, kakav je sluaj sa Hrvatsko-srpskim spisateljstvom u Bosni i Hercegovini dr. Dragutina Prohaske, izdatim 1911. na njemakom (ili kratkim pregledom u knjizi Vladimira orovia Bosna i Hercegovina iz 1925.)57 Valja, meutim, ovom Begievom zapaanju dodati i poraznu injenicu na koju je jo 1921. godine upozorio ukrija Kurtovi da nae akademski obrazovane ljude moemo na prste pobrojati, a kulturnih institucija i radnika na kulturnom polju nemamo nikako58 i da je snana, politiki instrumentalizirana polarizacija prosrpskog Gajreta i prohrvatske Narodne uzdanice dodatno oteavala mogunosti zasnivanja makar i tradicionalnih oblika sistematizacije bonjake knjievnosti. Prvotno oduevljenje za jugoslavensku kulturnu sintezu koja bi bila knjiga sviju nas, harmonija naih dua i novi skupni individualitet koji e apsorbovati sve individualitete narodnih estica59 to ga poput Muradbegovia iskazuju
57 Midhat Begi, Slika jedne zanemarivane knjievnosti, o. c., str. 176. 58 ukrija Kurtovi, Prva re, Budunost, Sarajevo, 1/1919, 20. juni, str. 2. 59 Ahmed Muradbegovi, Problem jugoslovenske muslimanske izolacije, Nova Evropa, III/1921, 4, str. 107

40

PREGLED

i drugi bonjaki pisci60, vrlo brzo je splasnulo: uza sve izuzetno znaajne knjievne simbioze u procesima svekolike evropeizacije junoslavenskog kulturnog prostora u knjievnohistorijskim naracijama i dalje dominira tradicionalna podjela na srpsku i hrvatsku nacionalnu knjievnost, pa je i bonjakim piscima u meuratnom periodu ostalo tek da se opredijele ili da ih opredijele za jednu ili drugu nacionalnu opciju. Odsustvo razvijene knjievnokritike djelatnosti u meuratnoj bonjakoj knjievnosti uoio je i Radovan Vukovi naglaavajui da su tu ulogu preuzeli na sebe sami pisci: Meu piscima Muslimanima iz Bosne i Hercegovine nije se dvadesetih godina pojavio znaajniji kritiar koji bi kontinuirano pratio pojave u knjievnosti. Zato su najznaajniji autori beletristi, Hamza Humo, Ahmed Muradbegovi, Hasan Kiki i delom Hivzi Bjelevac, razvili iru knjievnokritiku delatnost i kao prikazivai knjiga ili kao pesnici koji razmatraju pitanja knjievnih smerova za koje su se opredelili, odreenih anrova ili pak muslimanske duhovnosti i specifinosti duhovnog stvaralatva u Bosni i Hercegovini. Hamza Humo je prikazivo knjige koje su bile bliske njegovom poetikom konceptu, ali su ga posebno interesovale knjievne forme Muslimana iz Bosne i Hercegovine, kao i posebnosti istonjakog pisanja, ime je nastavljao odreene preokupacije predratnih muslimanskih pisaca. To je inio i Muradbegovi, ali on je pokazivao i vie interesa za nove smerove u knjievnosti, za novo kao fenomen vremena i posebno za probleme pozorita i drame. Hasan Kiki je takoe, uz problematizacije aktuelnog knjievnog stvaranja u Bosni i Hercegovini, pisao i osvrte o stvaralatvu Muslimana a kao pripadnik socijalne levice, razmiljao o literturi iz ugla jednog marksistiki opredeljenog i Krlei bliskog leviara.61 U oskudnom broju radova u kojim autori analitiki uoavaju distinktivna knjievnohistorijska i poetika obiljeja ove literature uz tekstove
116. Citirano prema: Ahmed Muradbegovi, Izabrana djela, knj. III, Svjetlost, Sarajevo, 1987, str. 179. 60 Tako je u tekstu Odgajanje masa 1921. Abdurezak Hifzi Bjelevac slino Muradbegoviu pisao: Ako se hoe da i muslimani prime jednu naciju, onda e najzgodnije biti jugoslovenstvo, koje e konano i biti naa jedinstvena nacija kada se uklone opreke izmeu Hrvata i Srba i kada preu obadvije nacije svoju nacionalnu fazu. (Vidi: A. H. Bjelevac, Odgajanje masa, Novi vijek, 1/1920, 7, str. 78.) 61 Radovan Vukovi, Razvoj novije knjievnosti, Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, Institut za knjievnost Svjetlost, Sarajevo, 1991, str. 153154.

PREGLED

41

Husnije engia i Ahmeda Muradbegovia, potom Demila Krvavca ili Rize Ramia, posebno treba izdvojiti tekstove Elija Fincija Muslimani u naoj savremenoj knjievnosti62, Maximiliana Brauna Zaeci evropeizacije u knjievnosti slavenskih muslimana u Bosni i Hercegovini i Jovana Kria Udeo muslimana u naoj knjievnosti63. Za sve ove tekstove karakteristian je kritiki odnos prema tradicionalnom folklorno-orijentalnom nasljeu na kojem je poivao prosvjetiteljsko-preporodni model bonjake knjievnosti, s tim to je dvadesetih godina to izraz svekolike kulturne tranzicije u svijet evropskog moderniteta, a tridesetih godina izraz estoke, ponegdje i preotre kritike s pozicija socijalne knjievnosti. Zanimljivo je, meutim, da e za razliku od Husnije engia i Ahmeda Muradbegovia, a potom i Hasana Kikia ili Rize Ramia, koji e otro kritizirati folklornu egzotiku onovremene bonjake knjievnosti traei proienje orijentalno-islamskog senzibiliteta modernim izrazom okcidentalne civilizacije (engi, Muradbegovi) i kritikog angamana prema anahronom etnokulturnom naslijeu i neposrednoj drutvenoj stvarnosti (Kiki, Rami, Krvavac...), Jovan Kri zapaziti da su ti procesi tranzicije folklorno-prosvjetiteljskog u modernistiki model ve dovreni: Danas je knjievnost muslimana uglavnom na nivou koji je dostigla savremena srpskohrvatska knjievnost. Ta knjievnost se nije nigde otuila svojoj sredini, ali je otila dalje od obinog folklora i od nametene orijentalne egzotike. Muslimanski pisci pomogli su da se bar nanu cele nove oblasti zanemarenog i nagomilanog umetnikog bogatstva.64 Od tridesetih godina sve snanije se i meu bonjakim piscima javlja ideoloki snana knjievna ljevica, pa e i mladi knjievni kritiari poput Husnije engia, a potom i Hasana Kikia i Rize Ramia, Demila Krvavca i Akifa eremeta, Safeta Krupia i Skendera Kulenovia, o bonjakoj knjievnosti pisati izuzetno otro, uoavajui i njene posebnosti, ali insistirajui na onoj vrsti knjievnog i drutvenog angamana koji nije presudno odreen etnokulturnom samorefleksijom:
62 Eli Finci, Muslimani u naoj savremenoj knjievnosti, Jugoslavenska pota, 8. 2. 1932. 63 Jovan Kri, Udeo muslimana u naoj knjievnosti, Gajret, Kalendar za 1939. godinu, 1938, str. 192198. 64 Isto, str. 194.

42

PREGLED

Raskra muslimanskog pisca tada vie nisu bila ona koja je Mato 1908. vidio izmeu Zagreba, Beograda i Carigrada, nego izmeu nacionalizma i socijalizma, izmeu Krlee i folklora.65 Skromni rezultati organiziranih istraivanja bonjake povijesti, kulture i knjievnosti posebno u meuratnom periodu uvjetovali su, meutim, i u tek stasaloj intelektualnoj eliti lijeve orijentacije doivljaj traginog samozaborava i odsustva bonjake knjievnopovijesne samorefleksije o emu je s puno gorine 1939. godine u tekstu Jedna alost i jedna potreba pisao Skender Kulenovi: Mi znademo neto mucati o bogumilima, Gradaeviu, okupaciji, poneki su itali Baagia, Truhelku, Klaia, Kreevljakovia i sl., ali ko bi znao otkriti nove komplekse injenica i sve te injenice povezati jednom znanstvenom teorijom naeg razvoja? A pogotovu (kad bi se takova teorija pojavila), ko bi znao da je eventualno izda i u popularnom obliku? [] Ko bi iznio postanak, razvoj i stanje muslimanske tampe i knjievnosti.66 Konano, i nakon 1945. godine, u socijalistikoj Jugoslaviji, nastavit e se procesi preuivanja i poricanja bilo kakve posebnosti i bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti, pa je sve do sredine ezdesetih godina u svim oblicima drutvene, akademske i znanstvene prakse dominirao stav da je mogue govoriti samo o knjievnicima, jer knjievnost Bosne i Hercegovine sa nekim svojim specifinim osobinama posebne knjievnosti ne postoji.67 Rigidnost soc-realistikog modela knjievnosti koji zahtjeva besprizivno potovanje teorije odraza podrazumijevala je ne samo ideoloke naloge savremenoj knjievnoj produkciji nego i resemantizaciju klasinih oblika prosvjetiteljske koncepcije povijesti knjievnosti: zaduena je i za odgojno-propedeutiko prevrednovanje svekolike tradicije u duhu ideologije internacionalizma i afirmaciju politikih ideala to su u djelima prolosti anticipirali navodno univerzalne vrijednosti na kojima poiva savremeno, klasno osvijeteno socijalistiko drutvo. Opozicija klasno-nacionalno bila je sve do sredine ezdesetih godina temeljna opreka
65 Midhat Begi, Na muslimanski pisac i njegova raskra, o.c., str. 114. 66 Skender Kulenovi, Jedna alost i jedna potreba, Putokaz, 1939, br. 123. 67 Predgovor Zborniku savremene bosanskohercegovake proze, Sarajevo, 1950.

PREGLED

43

teorijskih razmatranja, sporenja i pregovaranja u drutvu koje je i jedan i drugi vid socijalnog znaenja knjievnosti hipostazirala i razumijevala kao presudan, utemeljujui konstituens kolektivnog identiteta. Ne moemo zato razvojne tokove poslijeratne knjievnosti posmatrati samo iz suenoga rakursa partikularnih etnokulturnih naracija nasuprot dugotrajne ideoloki povlatene kulturne strategije unitarne jugoslavenske kulturne sinteze, jer soc-realistiki koncept literature zasnovan na teoriji odraza nije poricao samo posebnosti nacionalnih knjievnosti nego i raznovrsne poetike modele karakteristine za onovremeni evropski kulturni prostor, ba kao to se ideoloki suspektnim smatrao i svaki pokuaj individualiziranog stvaralakog ina osloboenog od obaveze apologije kolektivnih drutvenih vrijednosti revolucije koja tee. O tome je u tekstu posveenom razvoju savremene knjievnokritike misli u Bosni i Hercegovini 1975. godine instruktivno pisao Juraj Martinovi naglaavajui da je oficijelna kulturna politika podrazumijevala besprizivno prihvaanje revolucionarne ideologije i rigorozne ideoloke tendencioznosti umjetnikog izraza: Tim vrijednostima bila je podreena i knjievnost izraavajui u tom trenutku drutvene stvarnosti primjerenu viziju svijeta, iji je glavni nosilac bila idejno homogena masa, stvarni historijski subjekt revolucije, iz koje se kao pozitivni junak mogao izdvojiti samo heroj koji je izraavao vii stepen klasne svijesti i potpuniju integraciju drutveno relevantnih etikih vrijednosti.68 Valja isto tako naglasiti da i naa novovjeka rekonstrukcijska prevrednovanja tradicionalno kanoniziranih knjievnohistorijskih paradigmi i sistematizacija, uz znanstveno utemeljena nastojanja emancipacije nacionalnih knjievnosti kojima se porie normativnost ideoloki konstituiranog koncepta homogene jugoslavenske kulturne sinteze, moraju uvaavati i nesporne zajednike vrijednosti univerzalnih poetikih modela koje su u snanim integracijskim procesima na jugoslavenskom kulturno-povijesnom prostoru nalazile autentinu estetsku realizaciju mimo etnokulturno semantizirane kulturne gramatike. Zato u osnovi prihvatljivo zapaanje Envera Kazaza da je bonjaka kultura esto svojatana i od strane Srba i od strane Hrvata i da je sutina
68 Juraj Martinovi, Kritika i teoretska misao savremene knjievnosti u Bosni i Hercegovini, Izraz, god. XIX, knj. XXXVII, br. 45, Sarajevo, 1975, str. 426.

44

PREGLED

ideologije bila da se Muslimanima oduzme njihova kultura69 valja ublaiti utoliko to je u poslijeratnoj Jugoslaviji barem na razini zvanino proklamirane kulturne politike i soc-realistike doktrine internacionalizma zanemarivana afirmacija partikularnih nacionalnih kultura, a ve etablirani, institucionalno zatieni oblici srpske, dijelom i hrvatske i slovenake knjievnosti svojom su sadrinom, prilagoenom dominantnom ideologijskom horizontu, ispunjavali i potkopavali uniformni model nadnacionalne jugoslavenske kulture. Rijetki pokuaji ukazivanja na posebnosti bonjake ili bosanskohercegovake kulture gotovo su u potpunosti iezli, potisnuti i zagueni, svedeni na razinu ideologijski suspektnog incidenta70, o emu je u novije vrijeme uvjerljivo pisao i Sanjin Kodri: [] svijest o karakteristinosti bosanskohercegovakog knjievnog stvaralatva bila je ili posve potisnuta na marginu ili je, pak, knjievnost BiH sma trana zaviajnom, odnosno, u najboljem sluaju, regionalnom knjievno u, bez stvarnih vlastitih distingvirajuih obiljeja, bez prepoznatljivosti vlastite tradicije i vlastitih zakonitosti historijskog razvoja te bez iega to bi bio neki naroit njezin specificum u vremenu savremenosti i sl., rijeju: bez ma ega to bi nju te njezine nacionalne sastavnice na sinhronijskoj i/ili dijahronijskoj osi uinilo jednakovanim i punopravnim literarnim tokom s cjelovitim statusom zasebne knjievne djelatnosti u okvirima sloenog i pluralnog jugoslavenskog literarnog mozaika.71 Tek negdje od sredine ezdesetih godina uoljiva su prva nastojanja da se u cjelovitosti historijskog poretka i sistema, uz dijahronijski slijed prepoznaju i sinhronijske vrijednosti knjievnopovijesnih zakonitosti i one specifine gramatike jedne kulture i historije duha. Nakon viedecenijske utnje i poniavajue suspenzije ispoljavanja vlastitih kulturnih vrijednosti potkraj ezdesetih godina zapoinje bosanski i bonjaki kulturni preporod kao izraz burnih procesa svekolikih drutvenih preobraaja. Trebalo je, izgleda, da se pojave i tako izuzetna knjievna djela kao to su Kameni spava Maka Dizdara i Dervi i smrt Mee Selimovia, djela koja univerzalnu vrijednost i ljepotu svoga izraza duguju i vanredno sugestivnoj
69 Enver Kazaz, Narod koji je izdrao zlo historije (razgovor sa Atifom Purivatrom), Ratni bilten Prve motorizovane brigade, Sarajevo, juni 1993, str. 9. 70 O tome vidi vie u knjizi aira Filandre Bonjaka politika XX vijeka, Sejtarija, Sarajevo, 1998. 71 Sanjin Kodri, Knjievna prolost i poetika kulture, Slavistiki komitet, Sarajevo, 2010, str. 158.

PREGLED

45

rekreaciji bosanske i bonjake ive tradicije, pa da se oslobodi nagomilana energija dotad strogo kontroliranog senzibiliteta i osjeanja pripadnosti vlastitoj kulturi. U Dizdarevim i Selimovievim pjesnikim zbirkama i romanima, ali i brojnim djelima drugih pisaca objavljenim u narednih tridesetak godina, izbila je ponorno skrivana snaga viestoljetno taloene kulture, zatomljene i prezrene u prethodnim periodima bilo iskljuivou susjeda, bilo nasiljem vladajueg ideolokog projekta. Prisjetimo se da je iste 1966. godine, kada su objavljeni Kameni spava i Dervi i smrt izala i zbirka pripovijetki Pobune Dervia Suia, koja uz njegove romane Uhode (1971), Hoda Strah (1973) i Nevakat (1983) u formi historijske proze iznova aktualizira povijesnu sudbinu Bosne i Bonjaka u sporom i munom traganju za vlastitim biem, identitetom i slobodom. Slijedi potom talas historicizma u bonjakoj pripovijetki, romanu i drami, od Skendera Kulenovia (Divanhana, 1972, i Ponornica, 1977), Zaima Topia (Zemlja heretika, 1972), amila Sijaria (Konak, 1971, i Carska vojska, 1976), do Nedada Ibriimovia (Ugursuz, 1968, Karabeg, 1971, Braa i veziri, 1989), Alije Isakovia (Hasanaginica, 1974) ili Irfana Horozovia (Talhe ili edrvanski vrt, 1972, i Karta vremena, 1983). Bonjaki se knjievni preporod ne moe posmatrati izolirano od svekolikog bosanskohercegovakog kulturnog i drutvenog pokreta i preobraaja karakteristinog za ezdesete, sedamdesete i osamdesete godine 20. vijeka: od Filipovievog eseja Bosanski duh u knjievnosti ta je to?72 i Begievog referata na simpoziju o savremenoj knjievnosti Bosne i Hercegovine73, kojima se branio status bosanskohercegovake knjievnosti u junoslavenskoj interliterarnoj zajednici, preko Isakovievog Biserja74 i Rizvieve dvotomne disertacije Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine75, kojima se aktualiziralo postojanje samostalne bonjake knjievnosti, slijedile su brojne rasprave o statusu i modelima izuavanja knjievnosti u Bosni i Hercegovini, nerijetko praene estokim sueljavanjima ali i politikim osudama i inkriminacijama. Parafrazirajui temeljne uvide aira Filandre analitiki izloene u knjizi Bonjaka politika XX. vijeka (1998), Enver Kazaz je naglasio upravo tu ideologijsku osnovu otpora vladajuih centara
72 Muhamed Filipovi, Bosanski duh u knjievnosti ta je to?, ivot, Sarajevo, XV/1967, br. 3, str. 1318. 73 Midhat Begi, Knjievna kretanja u Bosni i Hercegovini od 1945. godine do danas, Simpozijum o savremenoj knjievnosti Bosne i Hercegovine, Svjetlost, Sarajevo, 1971, str. 777. 74 Alija Isakovi, Biserje, Stvarnost, Zagreb, 1972. 75 Muhsin Rizvi, Knjievno stvaranje muslimanskih pisaca u Bosni i Hercegovini u doba austrougarske vladavine, III, ANUBiH, Sarajevo, 1973.

46

PREGLED

moi pokuajima znanstvenog utemeljenja statusa bosanskohercegovake i pogotovo bonjake (muslimanske) knjievnosti: Prevlast ideolokih u odnosu na znanstvene kriterije u prouavanju knjievnosti ponajbolje se ogleda u onim zbivanjima to ih je sedamdesetih godina prolog vijeka izazvao poznati simpozij sarajevske Svjetlosti: Simpozij o savremenoj knjievnosti Bosne i Hercegovine, nakon kojega se pokreu, ponajprije u sarajevskom knjievnom glasilu Odjek mnogobrojne optube protiv Midhata Begia i njegovog zalaganja za bosanskohercegovaku, a onda i za muslimansku knjievnost. Upliv politikog i ideolokog u znanstveno podruje jo je ilustrativnije u zbivanjima to ih je izazvala Isakovieva antologija muslimanske knjievnosti pod nazivom Biserje, gdje se Isakoviu ne zamjera samo to to je identificirao muslimansku knjievnost kao samostalnu i nepobitnu kulturnu injenicu, nego ak i to to u njoj nije razdvojio klasno osvijetenu i neosvijetenu literaturu i pisce.76 Korespondentni makar i skromnim drutvenim procesima demokratizacije jugoslavenske zajednice, u obzoru dominantnog ideologijskog koncepta socijalistikog drutva, procesi statusnog etabliranja i bosanskohercegovake i bonjake knjievnosti presudno su odreeni protokanonizacijskim tekstovima Midhata Begia Knjievna kretanja u Bosni i Hercegovini od 1945. do danas i Na muslimanski pisac i njegova raskra. U tom smislu je, u obnovi znanstvene vjerodostojnosti, vano i danas naglasiti tu dragocjenu viestrukost bosanskog i bonjakog (ali i bosanskosrpskog i bosanskohrvatskog) knjievnopovijesnog sagledavanja i sistematiziranja to se negdje od sredine ezdesetih godina XX stoljea sve reljefnije ukazivala u brojnim edicijama i hrestomatijama, antologijama i panoramama, istraivakim i izdavakim projektima.77
76 Enver Kazaz, Terminoloka zbrka (Bosanskohercegovaka knjievna historija i studij knjievnosti u raljama politikih ideologija). U knjizi: Neprijatelj ili susjed u kui, Rabic, Sarajevo, 2008, str. 910. 77 Spomenimo ovdje samo neke projekte koji su u paralelizmu bosanskohercegovakog i bonjakog koncepta uzajamnosti i komplementarnosti bitno doprinijeli afirmaciji i jednog i drugog vida sistematizacije i kanoniziranja statusnih oblika nae knjievnosti. Edicije: Kulturno nasljee Bosne i Hercegovine (dugoroan projekt utemeljen 1965.), Savremena knjievnost naroda i narodnosti Bosne i Hercegovine u 50 knjiga (Svjetlost, Sarajevo, 1984/85) i Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine (Institut za knjievnost i Svjetlost, Sarajevo, 1991), odnosno Muslimanska knjievnost XX vijeka, IXXV (Svjetlost, Sarajevo, 1991), Bonjaka knjievnost u 100 knjiga (dugoroan projekt utemeljen 1993., BZK Preporod) i Bonjaka knjievnost u knjievnoj kritici, IVI (Alef, Sarajevo, 1998). Antologije: Panorama savremene bosanskohercegovake proze (1961) i Stari bosanski tekstovi (1971) Maka Dizdara, Suoeni sa svijetom: Antologija novije poezije u Bosni i Hercegovini (1971) Huseina Tahmiia, Hodoljublje (Izbor bosanskohercegovakog putopisa) (1973) Alije Isakovia, Antologija savremene bosanskohercegovake poezije (ivot, 7/8, 1976)

PREGLED

47

Svijest o neminovnosti knjievnopovijesnih istraivanja i jednog i drugog vida bosanskohercegovakih kulturnih posebnosti i skupnosti, tradicijskih razliitosti i saobraznosti, sinkretinosti i nerazluivosti potvruje i simboliki signifikantna naporednost Rizvievog Pregleda knjievnosti naroda Bosne i Hercegovine (1985) i Panorame bonjake knjievnosti (1994), Lovrenovievih knjievnopovijesnih eseja Labirint i pamenje (1989) i Bosanski Hrvati (2002) i Tontievih antologija modernog bosanskohercegovakog i srpskog pjesnitva iz 1991. godine, i ta je naporednost u desetljeu pred rat proela brojne knjievnokritike tekstove koji su obogaivali sliku jedne polimorfne i polifone kulture. Uz tekstove Midhata Begia i Muhsina Rizvia, Herte Kune i Muhameda Hadijahia, Sulejmana Grozdania, Borisa oria i Alije Isakovia, Kasima Prohia, Zdenka Leia i Juraja Martinovia, Radovana Vukovia i Josipa Leia, Muhameda Nezirovia, Dejana urikovia i enane Buturovi, posebno mjesto pripada kulturnohistorijskom eseju Ivana Lovrenovia Labirint i pamenje, knjievnopovijesnom tekstu koji i danas zrai simbolikim vrijednostima bosanskih kulturnih komposibilnosti, tragino destruiranih surovom zbiljom posljednjih desetljea. Nakon brojnih istraivanja koja su nudila razliite modele statusnih odreenja bosanskohercegovake knjievnosti svojevrsnu sintezu trebalo je da predstavlja u ratu unitena i stoga znanstveno neverificirana edicija Prilozi za istoriju knjievnosti Bosne i Hercegovine, projekat Instituta za knjievnost u Sarajevu, u kojoj se, danas je to sasvim izvjesno, znanstvenom utemeljenou teorijskog pristupa, sistematinou knjievnohistorijskih istraivanja i pouzdanou kritikog vrednovanja posebno izdvajaju knjige Muhameda Nezirovia Jevrejsko-panjolska knjievnost u Bosni i Hercegovini, enane Buturovi Bosanskomuslimanska usmena epika, Zdenka
Ivana Kordia, Antologija savremene bosanskohercegovake proze (ivot, 7/8, 1980) Demaludina Alia, Antologija bosanskohercegovake poezije XX stoljea (Lica, 3/4, 1981) Slobodana Blagojevia i Novije pjesnitvo Bosne i Hercegovine (1990) Stevana Tontia, odnosno Biserje: Izbor iz muslimanske knjievnosti (1972) Alije Isakovia, Antologija muslimanske poezije XX vijeka (1990) Enesa Durakovia i deset antologija bonjake knjievnosti (Alef, Sarajevo, 19951997) Maka Dizdara, enane Buturovi, Muniba Maglajlia, Aie Softi, Emine Memije i Lamije Hadiosmanovi, Enesa Durakovia, Gordane Muzaferije, Alije Isakovia i Fahrudina Rizvanbegovia, kao prireivaa. Ovu dragocjenu dvostrukost bosanskohercegovakog i bonjakog knjievnog reprezentiranja Izdavaka kua Alef upotpunila je 2000. godine antologijama bosanskohercegovake poezije XX vijeka (Enes Durakovi, Mile Stoji i Marko Veovi), pripovijetke (Enver Kazaz, Nikola Kova i Ivan Lovrenovi) i drame (Gordana Muzaferija, Fahrudin Rizvanbegovi i Vojislav Vujanovi). Dodajmo ovom izboru i zbornike sa Simpozijuma o savremenoj knjievnosti Bosne i Hercegovine (1971), Knjievnost Bosne i Hercegovine u svjetlu dosadanjih istraivanja (ANUBiH, 1977), tematske brojeve asopisa Izraz (Savremena knjievnost u Bosni i Hercegovini, br. 1112/1974 i 34/1975) i asopisa Pozorite (Meuratna bosanskohercegovaka drama, br. 56/1988, i Savremena bosanskohercegovaka drama, br. 12/1990), kao i niz monografija, studija i rasprava objavljenih u prethodnih etrdesetak godina u kojima se znanstveno definiraju status i modeli izuavanja i bonjake i bosanskohercegovake knjievnosti.

48

PREGLED

Leia Pripovjedaka Bosna I i II, Josipa Leia Dramska knjievnost I i II, Dejana urikovia Roman 1945 1980 i Hanife Kapidi Osmanagi Poezija 1945 1980 Pjesnici lirske apstrakcije. Mada se u traganju za pouzdanijim i vrim oblicima ne samo knjievne poetike nego i autentinog i integralnog kulturnog, drutvenog i politikog identiteta, bonjaka knjievnost od kraja 19. vijeka ukazuje u raznovrsnim vidovima preobraaja, knjievnokritika je misao, dakle, jako dugo ostala nerazvijena, nespremna da uoi i sistematizira njene knjievnohistorijske i poetike karakteristike. U munim procesima i bosanskog i bonjakog nacionalnog, drutvenog i politikog samodefiniranja, uz nerijetka poricanja bilo kakvog prava na knjievnopovijesnu pripovijest nije onda nimalo sluajno da se i u novijim tekstovima bonjaka knjievnost prezentirala metaforikom slikovnou kakva je, recimo, ona Rizvieva slika dinamiki reverzibilnog teksta bonjake kulture, to se u novovjekoj knjievnosti obnavlja ili ponorno skriva u raznolikim vidovima intertekstualnih preobraaja tradicije: Tako bonjaka knjievnost kao kinetika estetska struktura traje od svojih iskona kroz nae dane kao ponornica koja tee sad povrinom, javnou kulturne historije, sad dubinama podzemnih tokova, inhibirano ali u naponu gejzira, estetske i misaone tenzije i koncentracije, da izbije silovito na povrinu knjievnog ivota i zastruji, kao masa, tokom umjetnosti rijei.78 A upravo je Muhsin Rizvi, saimljui iskustva i rezultate dotadanjih istraivanja bonjake knjievnosti u radovima ve spomenutih prethodnika i znaajnih savremenika ponudio u tekstu Poetika bonjake knjievnosti iz 1988. godine prvu znanstveno utemeljenu cjelovitu mapu razvojnih tendencija, epoha i razdoblja, knjievnih anrova i konvencija u kauzalnosti knjievnopovijesnog slijeda i sinhronijskih poetikih toposa, vrijednosti i karakteristika. Cjelinom svoga monumentalnog naunog opusa Rizvi je zapravo i ovim tekstom, a potom i posthumno objavljenim izborom teksto78 Muhsin Rizvi, Poetika bonjake knjievnosti. U knjizi: Panorama bonjake knjievnosti, Ljiljan, Sarajevo, 1994, str. 3536.

PREGLED

49

va znakovitog naslova Panorama bonjake knjievnosti (Sarajevo, 1994) najavio golemu knjievnohistorijsku sintezu i sliku jedne zanemarivane knjievnosti koja e kasnije u daljnjim procesima kanonizacije bonjake knjievnosti imati zanimljive i vrijedne dopune u radovima niza mlaih autora. Bitno je ovdje odmah naglasiti da u ovim tekstovima u kojima se nastoje uoiti kontinuiteti bonjake knjievnosti od srednjovjekovlja do danas autori (uglavnom) ne podlijeu onoj vrsti etnokulturnih kanoniziranja esencijalistiki shvaenog knjievnog identiteta, nego u pravilu prate i ukazuju na sloene i policentrine procese adaptacije univerzalnih, nadnacionalnih sistema, zakonitosti i vrijednosti irih kulturno-civilizacijskih krugova s raznolikou bosanskih tradicija. Umjesto esencijalistikih koncepcija etno-konfesionalnih imaginiranja istote izvornog nacionalnog identiteta, bonjaku kulturnopovijesnu samorefleksiju proimlje svijest o historijski sloenim procesima simbioza i amalgamiranja raznolikih kulturnih obrazaca, hibridnih i sinkretikih oblika formiranih u hunoj matici povijesnih sudara i mijena, to je na kraju i dovelo do uoblienja jedne specifine kulturne mikrozajednice. A tu se onda ugnijezdila prividna antinomija tautolokog imenovanja bonjake i bosanskohercegovake knjienosti, to je posljedica ne samo i danas prisutnog mimikrijskog samozatajstva i nelagode etnokulturnog samodefiniranja nego i pune svijesti o vlastitom sinkretizmu, prirodnom i neminovnom prepoznavanju u mozainoj skupnosti bosanskohercegovakog identiteta, ak i onda kad su srpski i hrvatski pisci izmjeteni u izvanbosanske knjievnopovijesne pripovijesti i kulturne kanone. Posebnosti poetikog identiteta bonjake knjievnosti vane su, naravno, i u tradicionalnom opisu dijahronijskog knjievnopovijesnog niza, ali je ipak mnogo vanije prepoznavanje temeljnih kulturnomemorijskih toposa, formata i figura knjievne tradicije to se u novovjekoj knjievnosti pouzdano prepoznaju kao temeljna kulturna osnova i arhetipska potka savremenog knjievnog teksta. Zato je danas u smjeni i naporednosti razliitih knjievno-kritikih paradigmi kojima uvijek iznova preitavamo znaaj tradicije u tekstu vlastite kulture bitno prepoznati te konstante i vrijednosti u njihovoj intertekstualnoj obnovljivosti, ime se reprezentativnost knjievnopovijesnog niza preobraava u dinaminu, polifonu i policentrinu mozainost palimpsestske rekreacije estetski ivih potencijala tradicije. Upravo u tom smislu i bonjaka novovjeka i savremena knjievnost u cjelini razliitih diskurzivnih praksi i etnokulturnog definiranja knjievni identitet potvruje u reverzibilnosti i djelotvornosti arhetipskih obrazaca tradicije, preobraene i inovirane u savremenim vido50
PREGLED

vima kulturne produkcije.79 Zato umjesto klasinog knjievnohistorijskog opisa bonjaku knjievnost bi trebalo pratiti u smjeni poetikih sistema, koje u posljednjem desetljeu 19. i prvim desetljeima 20. vijeka presudno odreuju preobraaji orijentalno-islamske tradicije u svijet moderne evropske knjievnosti.

79 Djelotvornost tradicije je podnaslov knjige Utva zlatokrila Hatide Dizdarevi-Krnjevi (Filip Vinji, Beograd, 1997.), u kojoj autorica istrauje sloene procese estetskih preobraaja usmene tradicije u novovjekoj srpskoj poeziji, a bitni uvidi rekonstitucije tradicijskih oblika i vrijednosti folklorne poetike pamenja koji nisu podlegli kultu epske pjesme nego su ivi palimpsesti estetski reanimiranih obrazaca narodne kulture u modernoj poeziji mogli bi posluiti kao uzoran model i u istraivanju proimanja usmene i pisane bonjake knjievnosti.

PREGLED

51

Mirko Pejanovi UDK 323 (497.6) DRUTVENE I POLITIKE PRETPOSTAVKE USTAVNE REFORME U BOSNI I HERCEGOVINI TOKOM PROCESA INTEGRACIJE U EVROPSKU UNIJU SOCIAL AND POLITICAL ASSUMPTIONS OF THE CONSTITUTIONAL REFORM IN BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING THE PROCESS OF INTEGRATIONS WITHIN THE EUROPEAN UNION Saetak Glavni drutveni proces koji se odvija u Bosni i Hercegovini nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma 1995. godine jeste proces unutranje integracije i integracije drave Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i NATO savez. Snaga procesa evropskih integracija javlja se kao pokreta unutranje integracije. I ne samo to, javlja se kao pokreta izvoenja reformi koje omoguuju izgradnju evropskih standarda u ekonomskoj, politikoj i kulturnoj sferi. Izvoenje reformi odvija se unutar aktivnosti bosanskohercegovakih demokratskih snaga i aktivnosti institucija meunarodne zajednice. Mnoge izvedene reforme omoguene su posredovanjem i uticajem institucija meunarodne zajednice. U prvim godinama postratne obnove meunarodna zajednica je osigurala donatorska sredstva u iznosu od pet milijardi amerikih dolara. Tim sredstvima je obnovljena komunalna i drutvena infrastruktura. Obnovljene su saobraajnice i stvorene pretpostavke za obnovu privrednog ivota. Usljed sporosti odvijanja privatizacije dravnih preduzea, nova privredna struktura jo uvijek nije obnovljena. Meunarodna zajednica je sve do 2002. godine bila organizator parlamentarnih izbora. Pokazalo se da je bila iluzija stajalite meunarodne zajednice da se demokratija jaa uestalim izborima i kraim dvogodinjim mandatima parlamentarnih tijela. Tako su u vremenu od 1996. godine do 2002. godine izvedena tri izborna ciklusa za parlamente u entitetima i Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine.
PREGLED

53

Od 2002. godine uvode se etverogodinji mandati parlamentarnih tijela. To su sljedei mandati: od 2002. do 2006. i od 2006. do 2010. godine. U ova dva mandata Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine vladajuu veinu ine jednoetnike stranke. Ove stranke svoje politike interese i koncepcije drutvenog razvoja izvode iz kolektivnih etnikih skupina. Na ovoj osnovi u strukturi pluralizma glavnu mo u izborima za parlamente dobijaju etnike stranke. Budui da su koncepcije etnikih stranaka uslovljene etnonacionalnim politikama, ove stranke nisu mogle u sastavljanju parlamentarne veine izgraditi vrst i stabilan koalicioni sporazum. Pribjeglo se formiranju vlasti na partnerskoj osnovi. Meutim, vrenje vlasti na partnerskoj osnovi nije moglo dosegnuti izgradnju politikog konsenzusa o mnogim reformama u dravnom razvoju Bosne i Hercegovine. Nepostojanje tog konsenzusa odmijenjeno je odlukama visokog predstavnika meunarodne zajednice. Zapravo, visoki predstavnik meunarodne zajednice je na temelju bonskih ovlatenja donio vie stotina odluka i vie desetina zakona kojim se omoguilo odvijanje reformi. Meu najvanijim reformama su reforme izvedene u oblasti odbrane: formirane su jedinstvene oruane snage, izvrena je institucionalna reforma strukture, organizacije i nadlenosti Vijea ministara Bosne i Hercegovine, te je uspostavljena Uprava za indirektno oporezivanje. Jedna od najzahtjevnijih reformi odnosi se na reformu dejtonskog Ustava Bosne i Hercegovine. Radi se o tome da je dejtonski Ustav Bosne i Hercegovine kreiran na osnovu politikog kompromisa i u okviru meunarodnog mirovnog ugovora. Dejtonski ustavni koncept unutranjeg ustrojstva drave sa dva entiteta preferira etniku osnovu politikog ispoljavanja stranakih interesa. Taj moment je presudno uticao da je drava Bosna i Hercegovina u postdejtonskom vremenu nefunkcionalna drava. Bosna i Hercegovina kao drava, usljed etnikog karaktera politikog pluralizma, nema politikog konsenzusa o dravnom razvoju unutar parlamentarne veine na nivou drave. Zbog toga je Bosna i Hercegovina postala nemona u izvoenju reformi koje za pretpostavku imaju konsenzus unutar parlamentarne veine. U tom kontekstu jedna od najsloenijih reformi koja podrazumijeva politiki konsenzus vladajuih stranaka jeste reforma Ustava Bosne i Hercegovine. A vladajue stranke su pokazale da zbog bitnih razlika u konceptima nisu u stanju izgraditi konsenzus o ustavnim pitanjima kako u mandatu Parlamentarne skuptine Bosne i Hercegovine 20022006, tako i u mandatu 20062010. godine. U Parlamentu Bosne i Hercegovine nije dobio veinu aprilski paket ustavnih promjena 2006. go54
PREGLED

dine. Takoer, butmirski pregovori, od oktobra do decembra 2009. godine, nisu uspjeli dovesti do konsenzusa meu politikim strankama o promjeni Ustava Bosne i Hercegovine. Postavlja se pitanje: ta ine pretpostavke za postizanje konsenzusa o promjenama Ustava Bosne i Hercegovine? Te pretpostavke se javljaju u tri aspekta. Prvi je angaovanje i uticaj meunarodne zajednice u pitanju izvoenja ustavne reforme i to sa stanovita geopolitikog uticaja velikih svjetskih sila. Drugi aspekt se odnosi na mogunost promjene strukture stranakog pluralizma i mogunosti obrazovanja parlamentarne veine nakon izbora 2010. godine. Ako vei izborni uspjeh dobiju graanske multietnike stranke, one e koaliciju obrazovati na programu reformi, ukljuujui i reformu Ustava. Trei aspekt je uvoenje ustavnih promjena kao uslova za sticanje statusa kandidata za punopravno lanstvo u Evropskoj uniji. Summary The main social process taking place in Bosnia and Herzegovina after the Dayton Peace Agreement from 1995 is the internal integrative process and ascension of Bosnia and Herzegovina into the European Union and NATO Alliance. The power of the European integration process occurs as a of internal integration drive force. Not only that, it also appear to be a driver for implementation of reforms that allow the building of European standards in economic, political and cultural sectors. Reforms implementation is carried out within the activities of Bosnian democratic forces and activities of the International Communitys institutions. Many of the carried out reforms are made possible through the moderation and influence of the International Communitys institutions. In the first years of post-war reconstruction, the International Community provided donor funds in the amount of five billion U.S. dollars. These funds had been used for restoring communal and social infrastructure. Roads were reconstructed and new conditions created for the renewal of economic life. Due to the slow course of privatization of state enterprises, new economic structure has not yet been restored. Until 2002, the International Community was the parliamentary elections organizer. It turned out that position of the International Community that democracy was getting strengthened by frequent elections and a shorter two-year term of parliamentary bodies was illusory. Thus, in the
PREGLED

55

time period from 1996 until 2002 was carried out in three election cycles for the parliaments of the entities and the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina. After 2002, four-year terms of parliamentary bodies were introduced. These are the following mandates: from 2002-2006 and 2006 to 2010. In these two mandates of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina, the ruling majority were uni-ethnic parties. These parties are deriving their political concepts of social development out of the collective ethnic groups. On this basis in the structure of the pluralism, ethnic parties are receiving the main power in the elections for the parliaments. Since the concepts of ethnic parties are caused by ethno-national policies, and these parties could not form a parliamentary majority by a strong and stable coalition agreement, so forming the government on a partnership basis was resorted to. However, the exercise of power based on partnership building was not able not reach a political consensus on reforms in many reforms concerning the development of state of Bosnia and Herzegovina. The lack of consensus had been replaced with the decisions by the Higher Representative of the International Community. In fact, the Higher Representative of the International Community, on the basis of Bonn authorizations, enacted hundreds of decisions and dozens of laws that allowed the progress of reforms. Among the most important reforms were carried out reforms in the sphere of defense: unified armed forces were established. Institutional reform of the structure was also carried out, organization and competence of the Council of Ministers of Bosnia and Herzegovina too. The Indirect Taxation Office was established too. One of the most demanding reforms are related to the reforming the Dayton Constitution of Bosnia and Herzegovina. The point is that the Constitution of Bosnia and Herzegovina was created in Dayton on the basis of political compromise within an international peace treaty. The Dayton constitutional concept prefers the internal state structure of with two entities ethnic based political party for expressing the interest. That moment was crucial to exert the influence upon the state of Bosnia and Herzegovina in the post-Dayton time as the non-functioning state. As a state, Bosnia and Herzegovina due to the ethnic character of political pluralism does not possess political consensus on the national development within the state level parliamentary. Therefore, Bosnia and Herzegovina has become powerless when carrying reforms is about, assuming a consensus within the parliamentary majority. In this context, one of the most complex reforms 56
PREGLED

including a political consensus of the ruling parties is the reform of the Constitution of Bosnia and Herzegovina. Ruling parties have shown that due to significant differences in the concepts they are not able to create a consensus on constitutional issues both in the 2002-2006 mandate of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina and in the 2006-2010 mandate as well. The constitutional changes reform package from April of 2006 did not win the majority in the Parliament of Bosnia and Herzegovina. The Butmir negotiations from October to December 2009 also failed in bringing the consensus among political parties about reforming the Constitution of Bosnia and Herzegovina. The question is what does make the preconditions for achieving consensus on reforming the Constitution of Bosnia and Herzegovina. These conditions are occurring within three aspects. The first one is to engage and influence the International Community when it comes to performing the constitutional reform from the standpoint of geopolitical influence of major world powers. The second aspect relates to the ability of changing the structure of party pluralism and possibility of having the parliamentary majority after the 2010 elections. If civic parties of multiethnic orientation achieve more electoral success, they will form coalition on the programme of reforms, including the Constitutional reform. The third aspect is the introduction of constitutional amendments as a precondition for obtaining the status of candidate for fulltime membership in the European Union. 1) Neki pojavni oblici krenja ljudskih prava u postdejtonskom razvoju Bosne i Hercegovine Postratni politiki razvoj Bosne i Hercegovine zapoeo je na temelju Dejtonskog mirovnog sporazuma1, potpisanog u decembru 1995. godine. U provoenju Dejtonskog mirovnog sporazuma glavnu ulogu je imala meunarodna zajednica i u vojnom i u civilnom aspektu. Mirovne vojne snage su stvorile pretpostavku za sigurnost graana na cijelom prostoru. Kao prvi vaan moment te sigurnosti bila je sloboda kretanja graana. Meunarodna zajednica je osigurala u vidu donacija pet milijardi dolara za postratnu obnovu Bosne i Hercegovine. Veina te pomoi je utroena za obnovu saobraajne, energetske i komunalne infrastrukture, za obnovu kola i zdravstvenih ustanova. Sa tim je ila i obnova stambenog fonda.
1 Opi okvirni sporazum sporazum za mir u Bosni i Hercegovini postignut je nakon pregovora u amerikoj vojnoj bazi Wright-Petterson, Dayton, 21. novembra 1995. godine, a potpisan 14. decembra 1995. godine u Parizu. Dejtonski mirovni sporazum sadri 11 aneksa. Ustav BiH predstavlja sadraj IV Aneksa.

PREGLED

57

Obnova privrede nije imala oekivani tok jer je privatizacija trajala predugo. Mnoga preduzea su zavrila u steaju jer nisu uspjeno privatizirana. Izostala su ulaganja iz inostranstva. Ovo za posljedicu ima veoma visoku stopu nezaposlenosti koja je porasla na 40% u 2008. godini. Usljed toga od zavretka rata bosanskohercegovako drutvo egzistira u siromatvu. Skoro 30% stanovnitva ivi u stanju socijalne potrebe2. U nedostatku statistikog popisa stanovnitva procjenjuje se da je u postratnom periodu iz Bosne i Hercegovine iselilo preko 100.000 mladih obrazovanih ljudi jer ne mogu nai zaposlenje u svojoj zemlji. Gotovo 47% (46,8 %)3 mladih u Bosni i Hercegovini izmeu 16 i 24 godine je nezaposleno (sada je u eurozoni nezaposlenost 10%, tj. zemljama koje imaju euro kao monetu)4. I pored visoke nezaposlenosti i vidnog siromatva, politike elite izvedene na etnikoj osnovi ARTIKULIU PRIMARNO INTERESE IZ ETNIJE IZ KOJE DOLAZE. Etniki interesi izvedeni kao kolektivni interesi potiru IDENTIFIKACIJU SOCIJALNO-EKONOMSKIH INTERESA BROJNIH SOCIJALNIH I DOBNIH SKUPINA, poput nezaposlenih, penzionera i mladih. Zbog zanemarivanja socijalno-ekonomskih interesa, proizvodne skupine stanovnitva od strane politikih stranaka u praksi, vidno je KRENJE ljudskih prava u polju ekonomsko-socijalnog razvoja. Procjenjuje se da jedna treina nezaposlenih radi na crno, jer poslodavci izbjegavaju obaveze prema penzionom i zdravstvenom osiguranju radnika. I u sferi obrazovanja i kulture javljaju se pojavni oblici krenja ljudskih prava. Zbog socijalnog siromatva, posebno u porodicama gdje roditelji nisu zaposleni, sve tee se ostvaruje pravo djece i omladine na obrazovanje. Organizacija rada osnovnih kola na etnikoj segregaciji u dijelu Federacije BiH pokazuje koliko je etnonacionalna politika iskljuiva i odgovorna za tu vrstu segregacije (kao primjer se uzima obrazovanje djece po modelu dvije kole pod jednim krovom). Jedno od ljudskih prava koje je zagarantovano Aneksom VII Dejtonskog mirovnog sporazuma jeste pravo na povratak. Ovo pravo se u postdejtonskom razvoju Bosne i Hercegovine ostvaruje samo DJELIMINO.
2 3 4 Sistem ranog upozoravanja, Kvartalni izvjetaj za period april juni 2003. godine, UNDP i vlasti BiH, str. 1617. Izvor: Anketa o radnoj snazi 2010, Agencija za statistiku Bosne i Hercegovine, Sarajevo, novembar 2010, str. 31. Statistika agencija Evropkse unije, Eurostat, 02. 04. 2010. godine

58

PREGLED

Od dva miliona stanovnika Bosne i Hercegovine koji su u vremenu rata protjerani ili raseljeni, procjenjuje se da je povratak ostvarilo 1.031.635 stanovnika u Bosnu i Hercegovinu. Takoer, procjenjuje se da je oko 700.000 stanovnika Bosne i Hercegovine trajno iselilo u zapadnoevropske i prekookeanske zemlje. Povratak u Republiku Srpsku Bonjaka i Hrvata kree se u brojkama: 150.000 Bonjaka i 15 000 Hrvata. I oni koji su izvrili povratak imaju problema sa odrivou tog povratka. U Federaciji Bosne i Hercegovine povratak je prema procjenama ostvarilo 130.000 graana srpske nacionalnosti5. Dva su razloga nedovoljnog povratka izbjeglica i raseljenih: - ne postoje ekonomska poticajna sredstva za privreivanje povratnika (samoodrivost povratka), te

- ne postoji ulaganje jedinica lokalne samouprave u obnovu komunalne infrastrukture u povratnikim naseljima. Trei i veoma karakteristian pojavni oblik u krenju ljudskih prava u Bosni i Hercegovini je DISKRIMINACIJA GRAANA NA ETNIKOJ OSNOVI. Ovaj vid diskriminacije ukinut je na ravni ustavne norme i to nakon donoenja Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o konstitutivnosti naroda 2000. godine na cijelom prostoru BiH i usvajanja amandmana na Ustav Federacije BiH i Ustav Republike Srpske 2002. godine. Na temelju ovih amandmana vlade i ustavni sudovi u entitetima imaju obavezujuu multietniku strukturu, ali i dalje su organi dravne uprave u entitetima, zatim, kantonima i u jedinicima lokalne samouprave optinama preovlaujueg jednoetnikog sastava. Meunarodna zajednica je osigurala u potpunosti multietniki sastav sudske vlasti u Bosni i Hercegovini na temelju Zakona o sudskom i tuilakom vijeu. Poseban vid krenja ljudskih prava odnosi se na diskriminaciju skupine ostalih, zapravo pripadnika etnikih manjina u pogledu prava da biraju i da budu birani u Dom naroda Parlamentarne skuptine i za lanove Predsjednitva Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, dolo je i do presude Suda za ljudska prava Vijea Evrope u predmetu Sejdi-Finci tokom 2009. godine6.
5 6 Izvor: pregled povratka raseljenih osoba i izbjeglica na podruju Federacije BiH (period 01. 01. 199631. 12. 2009. godine), http://www.fmroi.gov.ba/bosanski/statistika/4.%20Kumulativni%20povratak.pdf Pogledati predmet Sejdi i Finci protiv BiH; Presuda Evropskog suda za ljudska prava od 22. decembra 2009. godine, broj 27.996/06 i 34.836/06. U Bosna i Hercegovina nakon Dejtona, FPN, Sarajevo, 2010. godine, str.21

PREGLED

59

2) Izgradnja drave Bosne i Hercegovine u postdejtonskom vremenu Parlamentarne institucije svoj legitimitet izvode iz demokratske volje graana. Ta volja se potvruje na slobodnim izborima. Meunarodna zajednica je imala u postratnom vremenu strategiju da e odravanjem parlamentarnih izbora svake dvije godine uvrstiti demokratske institucije i razviti demokratske odnose u Bosni i Hercegovini. Tako su u postratnom vremenu izbori za Parlamentarnu skuptinu Bosne i Hercegovine i parlamente entiteta odrani 1996, zatim 1998. i 2000. godine. Od 2002. godine uveden je etverogodinji mandat Parlamenta Bosne i Hercegovine i parlamentarnih tijela u entitetima. Pokazalo se da je dvogodinji mandat parlamentarnih struktura bio iluzija naspram oekivanja u pogledu razvoja demokratije. Osim u mandatu 20002002, kada je izbornu pobjedu dobila skupina socijaldemokratskih i graanskih stranaka pod imenom Alijansa za demokratske promjene, sve druge izbore, zapravo 1996, 1998, 2002. i 2006. godine dobile su etnike stranke. Ove stranke imaju bitno razliita stajalita o dravnosti Bosne i Hercegovine i njenom unutranjem politikom ustrojstvu. Etnonacionalne stranke su nakon izborne pobjede parlamentarnu veinu formirale ne na principu KOALICIONOG POLITIKOG SPORAZUMA, to je i model i praksa u demokratskim zemljama Evropske unije, ve na osnovi PARTNERSTVA U PODJELI I VRENJU VLASTI. Partnerski model vladanja je izvan DEMOKRATSKIH NAELA koja se primjenjuju u evropskim zemljama razvijene parlamentarne demokratije. Kada bi naprimjer u jednoj demokratskoj Njemakoj dolo do sukobljavanja unutar koalicione parlamentarne veine, dolo bi do zastoja u radu vladinih institucija. Morali bi se raspisati prijevremeni izbori. Ako bi se vrenje vlasti zasnivalo na partnerskim odnosima skupine vladajuih stranaka, zemlja bi postepeno ula u krizu funkcionisanja dravnih institucija, ponajprije zato to se ne bi znalo na kome je odgovornost za funkcionisanje vlasti. Partnersko vrenje vlasti u Bosni i Hercegovini je nuno ostalo IZVAN PRETPOSTAVKI ZA IZGRADNJU MEUSTRANAKOG KONSENZUSA U PROCESU DONOENJA ZAKONA I UPRAVLJANJA DRUTVENIM RAZVOJEM ZEMLJE. Zapravo, vrenje vlasti na 60
PREGLED

partnerskoj osnovi samo po sebi ne moe imati kapacitet za izgradnju politikog meustranakog konsenzusa. Zbog toga se u procesu odluivanja u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine tokom postratnog razvoja mnogi vani zakoni nisu mogli usvojiti. Taj nedostatak konsenzusa unutar vladajue skupine stranaka nadomjetale su INTERVENCIJE visokog predstavnika meunarodne zajednice u BiH u obliku privremenih odluka za proglaenje zakona. U okviru takve intervencije visokog predstavnika doneseni su zakoni o grbu, zastavi7, Dravnoj graninoj slubi8, Vijeu ministara9, Upravi za indirektno oporezivanje10, amandmanima na ustave entiteta11, kao i o konstitutivnosti naroda na cijelom prostoru drave Bosne i Hercegovine. Na temelju donesenih odluka od strane visokog predstavnika, VIJEE MINISTARA DOBILO JE NOVI KAPACITET: proirena je njegova struktura sa tri ministarstva, koliko je imalo 1997. godine, na devet ministarstava, nakon 2005. godine. Uspostavljen je Sud Bosne i Hercegovine i jedinstvene oruane snage. Formirana je jedinstvena uprava za indirektno oporezivanje, kao i sigurnosne i obavjetajne slube. 3) Promjena dejtonskog Ustava Bosne i Hercegovine najsloenija reforma u postdejtonskom razvoju Od 2000. godine zapoinje diskusija, tada samo u nevladinim organizacijama, o nunosti promjene dejtonskog Ustava Bosne i Hercegovine. Od 2004. godine diskusije o mogunosti ustavne reforme poinju i u politikim strankama. Mogunost reformi Ustava najdue su odbijale vla7 Odluka o proglaenju Zakona o zastavi Bosne i Hercegovine, http:/www.ohr.int/print/?content_id=344; visoki predstavnik je proglasio ovaj zakon 03. 02. 1998. godine. Zakon o zastavi Bosne i Hercegovine Parlamentarna skuptina usvojila je tek 2001. godine, nakon ega je objavljen u Slubenom glasniku BiH, broj 19/01. Odluka o proglaenju Zakona o dravnoj graninoj slubi, http:/www.ohr.int/print/?content_id=358; visoki predstavnik je proglasio Zakon o dravnoj graninoj slubi 13. januara 2000. godine. Parlamentarna skuptina BiH je usvojila ovaj zakon 2001. godine, te je objavljen u Slubenom glasniku BiH, broj 19/01. Odluka o proglaenju Zakona o Vijeu ministara Bosne i Hercegovine, http:/www.ohr.int/print/?content_ id=28607; visoki predstavnik proglasio je ovaj zakon 03. 12. 2002. godine. Zakon o Vijeu ministara Bosne i Hercegovine Parlamentarna skuptina usvojila je 2003. godine, nakon ega je objavljen u Slubenom glasniku BiH, broj 30/03. Odlukom visokog predstavnika donesen je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH, http:/www.ohr.int/print/?content_id=33398; visoki predstavnik je proglasio ovaj zakon 2004. godine. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH Parlamentarna skuptina usvojila je tek 2007. godine, nakon ega je objavljen u Slubenom glasniku BiH, broj 32/07. Odluke visokog predstavnika o proglaenju Odluka o izmjenama i dopunama ustava entiteta, http:/www. ohr.int/print/?content_id=7474 i http:/www.ohr.int/print/?content_id=7480

8 9

10

11

PREGLED

61

dajue stranke u Republici Srpskoj. Do sveopteg prihvatanja mogunosti za promjene Ustava Bosne i Hercegovine dolazi 2005. godine kada se uz angaovanje administracije SAD-a izvrila priprema amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine. To je bio preloman moment sa stanovita uspostave odnosa vladajuih politikih stranaka prema mogunostima promjene dejtonskog Ustava Bosne i Hercegovine. Kad se o pripremljenim amandmanima otvorila rasprava u Parlamentarnoj skuptini BiH tokom aprila 2006. godine, dolo je do konfrontacije unutar skupine vladajuih stranaka o predloenom paketu promjena Ustava BiH (ovaj paket promjena nazvan je aprilski paket12 amandmana na Ustav BiH). Ishod rasprave i glasanja je bio takav da predloeni amandmani nisu mogli dobiti dvotreinsku veinu. Protiv amandmana glasala je Stranka za BiH i dio zastupnika iz Hrvatske demokratske zajednice BiH, koji su bili u procesu prelaska u novu stranku HDZ 1990. Stranke koje su odbile glasati za aprilski paket amandmana na Ustav BiH branile su svoje stajalite kritikom da promjene Ustava BiH ne ukidaju entitetsko glasanje koje se u procesu odluivanja najee upotrebljava za BLOKADU u odluivanju prilikom donoenja najvanijih zakona u Parlamentarnoj skuptini Bosne i Hercegovine. Potom je ustavno pitanje postalo izborno pitanje u provoenju izborne kampanje za parlamentarne izbore u jesen 2006. godine. Kampanja je obiljeena naglaenom nacionalistikom retorikom. Ta retorika se kretala oko proklamacije: da Bosna i Hercegovina nema entitete, na jednoj strani, i referendum za otcjepljenje Republike Srpske, na drugoj strani13. Parlamentarna veina, formirana u januaru 2007. godine za mandatni period do 2010. godine, predvidjela je ustavnu reformu Sporazumom o formiranju Vlade. Meutim, unutar parlamentarne veine formirane za period 2006 2010. godine ne postoje pretpostavke za konsenzus o ustavnim promjenama. Radi se o tome da su razlike u pristupu takve da razgovor o ustavnim promjenama vodi sukobljavanju stranaka unutar parlamentarne veine. I vie od toga, politika sukobljavanja o mogunosti ustavnih reformi DESTABILIZIRAJU RAZVOJ DRAVE BOSNE I HERCEGOVINE. Stranke u parlamentarnoj veini u osnovi imaju dva pristupa ustavnim reformama. Jedan pristup zagovara postupnu reformu reformu Usta12 Radi se o tome da je predloeni paket ustavnih promjena uao u parlamentarnu proceduru u aprilu 2006. godine i tako je dobio odreenje aprilski paket. 13 Nosilac politike proklamacije Bosna i Hercegovina bez entiteta je Stranka za BiH i njen lider Haris Silajdi, a proklamacije za referendum o otcjepljenju Republike Srspke je SNSD i lider ove stranke Milorad Dodik.

62

PREGLED

va BiH u vie faza. Unutar ovog pristupa u prvoj fazi promjena Ustava BiH usvojili bi se amandmani na temelju kojih bi bile proirene funkcije Parlamentarne skuptine i Vijea ministara, te kapacitet u odluivanju o reformama od kojih zavisi integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Drugi pristup zagovara donoenje novog ustava BiH koji bi imao rjeenja prema evropskim standardima. Unutar ovog pristupa uspostavila bi se i nova rjeenja u pogledu unutranjeg teritorijalno-politikog ustrojstva drave Bosne i Hercegovine. I za prvi i za drugi pristup promjeni Ustava Bosne i Hercegovine ne postoji konsenzus stranaka unutar parlamentarne veine. Stranke koje ine parlamentarnu veinu u mandatu 20062010. godine nisu u mogunosti postii konsenzus o promjeni Ustava Bosne i Hercegovine bez angaovanja i uticaja meunarodne zajednice u procesu izvoenja promjena. Dva su veoma bitna momenta u kontekstu mogunosti izvoenja ustavnih promjena. Jedan je u tome da postoje bitne konceptualne razlike izmeu stranaka unutar parlamentarne veine. Drugi je geopolitika realnost da izgradnja drave Bosne i Hercegovine do take njene samoodrivosti i lanstva u EU pretpostavlja pomo i angaman meunarodne zajednice. Radi se o tome da je integritet i meunarodno-pravni subjektivitet drave Bosne i Hercegovine uz sve drugo i konstrukcija meunarodne zajednice na osnovu rjeenja u Dejtonskom mirovnom sporazumu i ovlatenja meunarodne zajednice za provoenje ovog sporazuma14. Provoenje Dejtonskog mirovnog sporazuma dobilo je svoj institucionalni okvir. Formirano je Vijee za implementaciju Dejtonskog mirovnog sporazuma koje ine velike sile i uticajne drave. Osim vojnog angaovanja meunarodna zajednica ima uticaj putem visokog predstavnika na provoenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Istorijski cilj provoenja Dejtonskog mirovnog sporazuma je IZGRADNJA MIRA I KONSOLIDACIJA DEMOKRATIJE SA USPOSTAVOM SAMOODRIVE BOSNE I HERCEGOVINE. A samoodrivost Bosne i Hercegovine kao drave postaje istorijska realnost onda kad kroz reforme ispuni uslove za lanstvo u Evropskoj uniji i NATO savezu. Posmatrano u ovom kontekstu, izvoenje reforme dejtonskog Ustava znai u
14 Primarna su dva ovlatenja koja je meunarodna zajednica dobila za provoenje Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prvo ovlatenje se odnosi na prisustvo i angaman vojnih snaga kao mirovnih snaga i drugo je angaovanje visokog predstavnika meunarodne zajednice kao vrhovnog civilnog autoriteta meunarodne zajednice.

PREGLED

63

geopolitikom smislu DOGRADNJU DEJTONSKOG MIROVNOG SPORAZUMA. A to, zapravo, podrazumijeva da je promjena Ustava Bosne i Hercegovine mogua kao zajedniki projekt demokratskih snaga Bosne i Hercegovine i meunarodne zajednice. 4) Koncepcije stranaka parlamentarne veine o promjenama Ustava Bosne i Hercegovine i prijedlozi meunarodne zajednice Parlamentarnu veinu u periodu 20062010. godine ine: SDA15, SzBiH16, HDZ BiH17, SNSD18, HDZ 199019 (Partija demokratskog progresa je napustila parlamentarnu veinu 2008. godine, PDP). Iako su u Sporazumu o formiranju vlasti poetkom 2007. godine ove stranke preuzele obavezu da e predloiti reformu dejtonskog Ustava, ni u jednom segmentu moguih promjena nisu uspjele izgraditi konsenzus. Nisu uspjele donijeti ni odluku u Parlamentarnoj skuptini BiH o pristupanju procesu promjene Ustava Bosne i Hercegovine. Neslaganja meu strankama parlamentarne veine kreu se u irokom rasponu. Stranka demokratske akcije zagovara postupnost u promjenama Ustava BiH. Unutar tog pristupa ima izgraeno stajalite da se u prvoj fazi ustavnih promjena usvoje amandmani na temelju kojih bi se proirile nadlenosti Parlamentarne skuptine BiH i Vijea ministara i to u sferi odluivanja o zakonima kojim se provode reforme i realizuje integracija Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Unutar svog stajalita Stranka demokratske akcije zagovara i promjene Ustava BiH kojim se ukida diskriminacija graana u pogledu jednakog izbornog prava na cijeloj teritoriji BiH. Istovremeno se zagovara i uvoenje suda Bosne i Hercegovine, te orgranienje upotrebe entitetskog glasanja20.
15 16 17 18 19 20 Stranka demokratske akcije (SDA) Stranka za Bosnu i Hercegovinu (SzBiH) Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine (HDZ BiH) Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) Hrvatska demokratska zajednica 1990 (HDZ 1990) Potreban nam je dravni sud, a neophodno je i svim graanima omoguiti da imaju dvojno dravljanstvo, kao i da se na jedan nain onemogui zloupotreba entitetskog glasanja; vidi: Tihi, Sulejman: Izjava, Nezavisne novine, 03. 12. 2009. godine.

64

PREGLED

Stranka za Bosnu i Hercegovinu preferira stajalite da je potrebno donijeti novi ustav Bosne i Hercegovine koji bi bio u potpunosti zasnovan na evropskim standardima. A to podrazumijeva uspostavu multietnikih regionalnih zajednica umjesto dvoentitetske strukture. Ova stranka odbija svaku mogunost promjene Ustava BiH koja ne bi sadravala ukidanje entitetskog glasanja21. Hrvatska demokratska zajednica Bosne i Hercegovine zagovara promjenu Ustava Bosne i Hercegovine koja bi dovela do ukidanja neravnopravnog poloaja hrvatskog naroda zbog dvoentitetske unutranje teritorijalne organizacije Bosne i Hercegovine. Po koncepciji Hrvatske demokratske zajednice, teritorijalna organizacija i strukturiranje vlasti u Bosni i Hercegovini izvelo bi se na nacionalnom principu. U toj organizaciji uvode se tri entiteta na nacionalnoj osnovi, a za grad Sarajevo se predlae da bude u statusu distrikta. Blisko stajalite HDZ BiH ima i sestrinska stranka Hrvatska demokratska zajednica 1990. Njen lider Boo Ljubi u traganju za promjenama Ustava Bosne i Hercegovine naglaeno promovira zahtjev za jednakopravan poloaj konstitutivnih naroda22. Iz tog stajalita proizlazi ustrojstvo Bosne i Hercegovine na nacionalnom principu, to znai tri entiteta. Za Ljubia su jaanje dravnih institucija i jednakopravnost naroda dva principa koja mogu Bosnu i Hercegovinu uiniti funkcionalnijom. Savez nezavisnih socijaldemokrata, koje predvodi Milorad Dodik, u svim razgovorima o moguim promjenama Ustava Bosne i Hercegovine, kako onim ranijim tako i tokom butmirskih razgovora, zagovara stajalite koje se javlja u obliku konsenzusa i vladajuih i opozicionih stranaka u Republici Srpskoj. U tom stajalitu se potcrtava da u svim ustavnim raspravama moraju ostati neupitni Republika Srpska, entitetsko glasanje i embargo na prenos nadlenosti sa entiteta na institucije drave BiH23.
21 Entitetsko glasanje je problem i konica koja mora biti uklonjena kroz ustavne amandmane. Entitetsko glasanje je posljedica etnikog ienja i ne moe ostati u Ustavu; vidi: Silajdi, Haris: Izjava, Nezavisne novine, 03. 12. 2009. godine. 22 Mi emo uiniti sve da usvojimo potrebne zakone i u ovom procesu (butmirskom) bit emo maksimalno konstruktivni. Meutim, ne moemo pristati na neto to je manje od jednakopravnosti tri konstitutivna naroda; vidi: Ljubi, Boo: Izjava, Osloboenje, 03. 12. 2009. godine. 23 Ovakvo stajalite se u osnovi javlja kao diktat, to se pokazalo i u butmirskim pregovorima; vidi: Trnka, Kasim: Ko predlae federalizaciju BiH na nacionalnoj osnovi priziva destabilizaciju, Sedmica, Dnevni avaz, 05. 12. 2009. godine.

PREGLED

65

Pred razgovore sa Dejmsom tajnbergom Dodik e izjaviti: Republika Srpska nee dovesti u pitanje nijedan segment svoje autonomije24, pri tome dodaje: ako bude po principu uzmi ili ostavi, ja u ostaviti25. Nakon razgovora sa Dejmsom tajnbergom Dodik daje izjavu u kojoj organiava obim promjena Ustava BiH samo na aspekt usklaivanja sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. Rije je o sljedeoj izjavi: Pregovori o ustavnim promjenama isforsirani su od strane bonjakih politiara koji ele da usklaivanje sa Evropskim konvencijama rezultuje mnogo veim promjenama na koje mi ne moemo pristati...26. Drugi krug razgovora o butmirskom paketu promjena Ustava BiH, odran poetkom decembra 2009. godine pod rukovoenjem Dejmsa tajnberga, zamjenika amerikog dravnog sekretara, nije donio rezultat. Sve stranke, uesnice razgovora, sem Stranke demokratske akcije, odbile su predloena rjeenja. Dva su glavna stajalita u odbijanju butmirskog paketa. Jedno stajalite smatra da je prijedlog izaao iz okvira promjena Ustava BiH koje se odnose na usklaivanje Ustava sa Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i slobodama. Ovo stajalite dolazi od Saveza nezavisnih socijaldemokrata kao izraz kontinuiteta politike odbijanja potrebe jaanja nadlenosti i uloge institucija drave BiH: Parlamentarne skuptine, Vijea ministara i Predsjednitva drave BiH. Drugo stajalite odbija predloeni butmirski paket sa ocjenom da su rjeenja nedovoljna. Zapravo, predviena rjeenja ustavnih promjena ne sadre ukidanje entitetskog glasanja i ne sadre valjan institucionalni okvir proirenja nadlenosti Parlamentarne skuptine u odluivanju o pitanjima koja se odnose na evropske integracije. Na odbijanje butmirskog paketa ustavnih promjena od strane politikih stranaka Dejms tajnberg iznosi stajalite: Ono to sam shvatio jeste da SAD ovdje ele da pomognu i ostanu prisutne, ali da je sva odgovornost za odluke bilo kakve vrste na domaim liderima27. Svoje prihvatanje butmirskog paketa lider Stranke demokratske akcije obrazlae ovako: Ukoliko elimo raditi za opi interes BiH, moramo postii kompromis (podvukao M. P.). Meutim, ukoliko ispred stavljamo stranake interese ili neki lini ego ili neto drugo, onda e teko biti doi do dogovora. Stranci nam ele pomoi, ali nee raditi na posao. Ovo je
24 25 26 27 Vidi: Dodik, Milorad: Izjava, Dnevne novine, San, Sarajevo, 02. 12. 2009. Vidi: Dodik, Milorad: Izjava, Dnevne novine, San, Sarajevo, 02. 12. 2009. Dodik, Milorad: Izjava, Nezavisne novine, 03. 12. 2009. tajnberg, Dejms: Izjava, Osloboenje, 03. 12. 2009.

66

PREGLED

poetak koji osigurava rjeavanje 50 posto problema. Da li zato to ne rjeavamo svih 100 posto trebamo odbaciti i ovo? Mislim da ne treba28. Promjena Ustava Bosne i Hercegovine oblikovana kao butmirski paket to je nastao u razgovorima predstavnika SAD-a i Evropske unije sa pet vladajuih i dvije opozicione stranke29 u vremenu od oktobra do decembra 2009. godine nije donio pozitivan ishod. Vladajue stranke: SDA, SNSD, SzBiH, HDZ BiH i HDZ 1990, nisu uspjele izgraditi konsenzus o sadraju moguih amandmana na Ustav Bosne i Hercegovine. Time su pokazale da ne posjeduju ni odgovornost a ni sposobnost za izgradnju konsenzusa, kao ni kompromisa koji omoguuje ODVIJANJE INTEGRACIJSKOG PROCESA i dobijanje statusa kandidata za lanstvo Bosne i Hercegovine u Evropskoj uniji. 5) Zakljuna razmatranja Dejtonskim mirovnim sporazumom dravi Bosni i Hercegovini je u vidu garancije meunarodne zajednice osiguran kontinuitet dravnog razvoja. Ovlatenja koja je dobila meunarodna zajednica u provoenju Dejtonskog mirovnog sporazuma takvog su sadraja da su institucije meunarodne zajednice dobile preovlaujuu ulogu i uticaj u postratnoj obnovi i drutvenom razvoju Bosne i Hercegovine. Ta uloga ima dva aspekta. Prvi je odravanje mira i sigurnosti za graane BiH. Drugi je pruanje pomoi demokratskim snagama Bosne i Hercegovine da izvode reforme putem kojih se ispunjavaju uslovi za dobijanje lanstva u Evropskoj uniji i NATO savezu. Bez odvijanja evroatlanskog integracijskog procesa nije mogue provesti Dejtonski mirovni sporazum i izgraditi demokratsku dravu Bosnu i Hercegovinu. Nije mogue dovriti istorijski proces internacionalizacije bosanskog pitanja. U okviru izvedenih reformi, neke od njih se javljaju kao najvanije i kao potvrda integracije Bosne i Hercegovine u evroatlanske institucije.
28 Tihi, Sulejman: Izjava, Osloboenje, 03. 12. 2009. 29 Uz vladajue stranke u butmirskim razgovorima su uestvovale i dvije opozicione stranke: Socijaldemokratska partija BiH i Partija demokratskog progresa.

PREGLED

67

Prva vrlo vana reforma pripada izgradnji institucionalnih kapaciteta drave BiH. Radi se o promjeni strukture, organizacije i nadlenosti Vijea ministara kao izvrne vlasti. Od samo tri ministarstva unutar Vijea ministara 1997. godine (vanjski poslovi, ekonomski odnosi sa inostranstvom i civilni poslovi) dolo se kroz reforme i uz pomo meunarodne zajednice do strukture Vijea ministara sa devet ministarstava. Druga reforma se odnosi na promjene u organizaciji oruanih snaga. Dvije komponente postratnih oruanih snaga: Vojska RS i Vojska Federacije BiH, integrisane su u jedinstvenu bosanskohercegovaku instituciju: ORUANE SNAGE. Ovom institucijom upravlja Predsjednitvo BiH kao civilna komanda. Izvedene reforme oruanih snaga postale su osnova za uspjean proces integracije oruanih snaga BiH u NATO savez. Promjene u polju KONSOLIDACIJE PARLAMENTARNE DEMOKRATIJE imaju samo djelimine rezultate. Od 2002. godine Bosna i Hercegovina samostalno provodi parlamentarne izbore putem svoje Centralne izborne komisije. Etnike stranke imaju glavnu mo, ali i razliit konceptualni odnos prema dravnosti Bosne i Hercegovine. Zbog toga u svim postdejtonskim parlamentarnim veinama, odnosno u svim parlamentarnim mandatima ne uspjevaju IZGRADITI KONSENZUS o sloenim pitanjima dravnog razvoja Bosne i Hercegovine. Nepostojanje konsenzusa odmijenio je visoki predstavnik meunarodne zajednice koji je donio vie stotina odluka i na temelju njih proglasio najvanije reformske zakone. Jedna od najvanijih reformi koja stoji pred bosanskohercegovakim drutvom i dravom u postdejtonskom vremenu jeste reforma dejtonskog ustava BiH. Ta reforma je nuna u procesu ispunjavanju uslova za lanstvo Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Zato je nuna? Najvie zato to je potrebna institucionalna dogradnja dravne strukture kojom se Parlamentarnoj skuptini i Vijeu ministara daje kapacitet da efikasno donose zakone i provode reforme koje su uslov za prijem u lanstvo Evropske unije i NATO saveza. U svakoj demokratskoj zemlji unutar parlamentarnog sistema vladavine ustavne promjene se izvode pod pretpostavkom postojanja politikog konsenzusa, to znai konsenzusa unutar stranaka parlamentarne veine, kao i drutvenog (bazinog) konsenzusa u cjelini demokratske javnosti. Kao pitanje svih pitanja javlja se ono koje trai mogunost postizanja konsenzusa za ustavne promjene unutar vladajuih stranaka. Budui da ga 68
PREGLED

nema vie od jedne decenije, postavlja se pitanje to mu moe biti zamjena? Meunarodna zajednica putem visokog predstavnika ne eli proglaavati, odnosno nametati ustavne promjene. Smatra da je to pitanje u odgovornosti lidera parlamentarnih stranaka u Bosni i Hercegovini. I tu se krug zatvara. Mogui izlaz je u promjeni pristupa meunarodne zajednice u projektu izvoenja promjena dejtonskog Ustava BiH. Valja imati u vidu da promjena dejtonskog Ustava podrazumijeva i geopolitike dimenzije, a to znai uee i uticaj meunarodne zajednice. U emu bi se sastojala promjena pristupa meunarodne zajednice? Ustavne promjene bi se proglasile nunim za ispunjavanje uslova u procesu dobijanja statusa kandidata za lanstvo BiH u Evropskoj uniji. Ovo stajalite bi se proglasilo putem odluka Vijea za implementaciju mira. Istovremeno bi se definisao i okvirni sadraj promjena, a to je: PODIZANJE KAPACITETA INSTITUCIJA DRAVE BiH: PARLAMENTA, VIJEA MINISTARA i PREDSJEDNITVA, u cilju efikasnog funkcioniranja drave u sferi provoenja reformi kao uslova za integraciju u Evropsku uniju. Za ovaj cilj postoji jedan drugi konsenzus i podrka graana Bosne i Hercegovine. Istraivanja pokazuju da veina graana Bosne i Hercegovine eli imati status graana Evropske unije i lanstvo svoje drave u Evropskoj uniji. Na taj nain bi i rasprava o ustavnim promjenama bila izmjetena iz zatvorenog otuenog i birokratiziranog kruga lidera vladajuih stranaka u Parlament i u strukturu civilnog drutva.

PREGLED

69

Literatura 1. Altermatt, Urs: Etnonacionalizam i Evropa, Svjetionik Sarajevo, Je, Sarajevo, 1997. 2. Bosna i Hercegovina petnaest godina nakon Daytona, politikopravni aspekti demokratske konsolidacije u postkonfliktnom periodu, Zbornik radova, urednici Dino Abazovi i Stefan Hammer, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, 2010. 3. urak, N. . ekrlija E. Sarajli S. Turalo: Politika elita u Bosni i Hercegovini i Evropska unija-odnos vrijednosti, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, 2009. 4. Dal, Robert: Demokratija i njeni kritiari, CID, Podgorica, 1999. 5. Habermas, Jurgen: Izmeu naturalizma i religije-filozofski lanci, Tugra, Sarajevo, 2009. 6. Hafner, D. F. M. Pejanovi: Razvoj politikog pluralizma u Sloveniji i Bosni i Hercegovini, Fakultet za drubene vede Ljubljana i Fakultet politikih nauka Sarajevo, Sarajevo/Ljubljana, 2006. 7. Ibrahimagi, Omer: Dravnopravni i politiki razvitak Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2009. 8. Nezavisne novine, oktobar i novembar, 2009. 9. Osloboenje, oktobar i novembar, 2009. 10. Pavlovi, V. Z. Stoiljkovi: Savremena drava, Konrad Adenauer Stiftung i Fakultet politikih nauka, Beograd, 2008. 11. Pejanovi, Mirko: Politiki razvitak Bosne i Hercegovine u postdaytonskom periodu, TKD ahinpai, Sarajevo, 2005.

70

PREGLED

Ismet Salki UDK 323+3.07 (497.6) POLITIKA TRANSFORMACIJA I UVOENJE POTPUNOG UPRAVLJANJA KVALITETOM (TQM) U JAVNU UPRAVU BOSNE I HERCEGOVINE THE POLITICAL TRANSFORMATION AND THE TOTAL QUALITY MANAGEMENT (TQM) INTRODUCING INTO THE BOSNIA AND HERZEGOVINAS PUBLIC ADMINISTRATION SYSTEM Saetak U ovom radu se razmatra specifina inicijativa uvoenja potpunog upravljanja kvalitetom u javnu upravu Bosne i Hercegovine kao posebno podruje Novog javnog menadmenta u sklopu programa menaderskih reformi javne uprave koje se provode u posljednjih 30-ak godina u svijetu. Ta inicijativa je dovela do razvoja potpunog upravljanja kvalitetom u javnoj upravi kao posebnog modela koji treba posluiti podizanju kvaliteta rada javne uprave i kvalitetnijeg pruanja usluga graanima. U radu se posebno analizira proces politike transformacije bosanskohercegovake drave kroz proces tranzicije iz jednopartijskog socijalistikog sistema u viepartijski demokratski sistem. Nadalje, u radu se iznose analize o stanju u kojem se nalazi javna uprava, o politikom kontekstu u kojem se provodi proces reforme javne uprave u Bosni i Hercegovini, a dio rada analizira evropske principe javne uprave i usklaenost uprave u Bosni i Hercegovine sa evropskim standardima. Centralni dio rada razmatra mogunost uvoenja potpunog upravljanja kvalitetom u javnu upravu Bosne i Hercegovine, analizira prepreke i mogunosti za uvoenje jedne takve inicijative, te posebno razmatra sam postupak implementacije TQM-a u javnu upravu kako bi Bosna i Hercegovina to kvalitetnije i bre provela reforme i ispunila uvjete za integraciju Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju. Kljune rijei: javna uprava, Evropski principi javne uprave, Total Quality Management, Bosna i Hercegovina, Evropska unija
PREGLED

73

Summary This paper deals with a specific initiative consisting of introduction of the Total Quality Management in the B&H Public Administration as a specific area of New Public Management within the program of public administration management reforms, which has been implemented for the last thirty years worldwide. That initiative led to the development of the Total Quality Management within public administration as the special model that should increase the quality of public administration work and providing of better services for the citizens. The paper is analyzing in particular the Bosnian states party organization transforming process from single-party socialist system to democratic multi-party one throughout the transition process. Furthermore, the paper provides analyses of public administration condition, political context as the environment in which the process of public administration reforming in B&H takes place. The papers fourth part is giving an analysis of the European Principles for Public Administration, and of the Bosnian administrations complying with European regulations. The core of the paper examines the possibility of introducing the Total Quality Management into the public administration of Bosnia and Herzegovina, analyzes obstacles and possibilities of introducing of such initiative, and in particular, examines the very procedure of the TQM implementing within the public administration, in order to help Bosnia and Herzegovina implementing its reforms faster and better, thus fulfilling the conditions needed for the ascension in the European Union. Key words: public administration, European Principles for Public Administration, Total Quality Management, Bosnia and Herzegovina, the European Union

74

PREGLED

1.

Uvod

Bosna i Hercegovina je, kao jedna od est republika, bila u sastavu bive Socijalistike federativne republike Jugoslavije sve do 1992. godine. U Bosni i Hercegovini je 29. februara i 1. marta 1992. godine odran referendum graana1. Rezultat referenduma2 bio je da su graani Bosne i Hercegovine odluili da ive u suverenoj i nezavisnoj dravi Bosni i Hercegovini. Meunarodna zajednica je 6. aprila 1992. godine priznala Bosnu i Hercegovinu, nakon ega su Srbija i Crna Gora izvrile agresiju na meunarodno priznatu suverenu i nezavisnu dravu Bosnu i Hercegovinu. To je bio jedan od najstranijih ratova u istoriji Bosne i Hercegovine, rat koji je bio utemeljen na genocidu3, s ciljem obespravljivanja, progona i unitenja bonjakog i hrvatskog stanovnitva. Rat je zaustavljen potpisivanjem Opeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini 1995. godine u Daytonu4. Dejtonski sporazum zadrava ideju suverenog i nezavisnog razvoja i meunarodno-pravnog subjektiviteta drave Bosne i Hercegovine, ali i uspostavlja novi koncept ustavno-politikog ureenja. Prema tom konceptu, Bosna i Hercegovina se sastoji od dva entiteta: Federacije Bosne i Hercegovine i Republike Srpske. Odlukom Meunarodnog arbitrarnog tribunala od 2000. godine uspostavljen je Brko Distrikt. Bosna i Hercegovina je 24. aprila 2002. godine postala lanica Vijea Evrope. Cilj Vijea Evrope je postii bolju povezanost meu svojim lanova sa svrhom ouvanja i ostvarivanja ideala i naela koji su im zajednika batina i koja olakava njihov ekonomski i socijalni napredak5. BiH je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju6 sa Evropskom unijom
Referendumsko pitanje glasilo je: Jeste li za suverenu i nezavisnu Bosnu i Hercegovinu, dravu ravnopravih graana, naroda Bosne i Hercegovine Muslimana, Srba, Hrvata i pripadnika drugih naroda koji u njoj ive? Begi, I. Kasim: Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog mirovnog sporazuma (1991.-1996.), Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, str. 73. 2 Republika izborna komisija u Izvjetaju je konstatirala da se od ukupnog broja graana sa pravom glasa (3.253.847) na referendum odazvalo 2.073.568 ili 64,31% od ukupnog broja graana sa pravom glasa. Pozitivan odgovor na referendumsko pitanje dalo je 2.061.932 graana sa pravom glasa ili 63,95% od potencijalnog broja glasaa, odnosno 99,44% od broja koji su pristupili referendumskom izjanjavanju. Protiv referenumskog pitanja glasalo je svega 6.037 biraa ili 0,19% graana sa pravom glasa u BiH. Begi, I. Kasim: Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog mirovnog sporazuma (1991.-1996.), Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997, str. 77. i 78. 3 Filipovi, Muhamed: Bosna i Hercegovina najvanije geografske, historijske, kulturne i politike injenice, Sarajevo, 1997, str. 109. 4 Opi okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini parafiran je 21. novembra 1995. godine u Daytonu, a potpisan je 14. decembra 1995. godine u Parizu. 5 lan 1. Statuta Vijea Evrope http://conventions.coe.int. 6 Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) sastoji se od 10 poglavlja: 1) opa naela, 2) politiki dijalog, 3) regionalna saradnja, 4) slobodno kretanje roba, 5) kretanje radnika, poslovni planovi, pruanje usluga, kapital, 6) usklaivanje prava, provedba prava i pravila trinog natjecanja, 7) pravosue i unutranji poslovi, 8) oblici saradnje, 9) finansijska saradnja, i 10) institucionalne, ope i zavrne odredbe. 1

PREGLED

75

16. juna 2008. godine. Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju Bosna i Hercegovina je stupila u prvi ugovorni odnos sa Evropskom unijom. Bosna i Hercegovina ima obavezu da provede dogovorene odredbe iz Sporazuma i da nastavi sa svojim aktivnostima u ispunjavanju kriterija za punopravno lanstvo. Nakon potpisivanja Sporazuma sljedei korak je stjecanje statusa zemlje kandidatkinje za lanstvo u Evropskoj uniji. U narednom periodu Bosna i Hercegovina mora provesti veliki broj reformi kako bi se pripremila da to bolje i bre ispuni kriterije za postizanje punopravnog lanstva u Evropskoj uniji. Jedna od najbitnijih reformi, za koju Bosna i Hercegovina ima obavezu da je provede, jeste reforma javne uprave koja ima kljunu ulogu za ispunjavanje kriterija za postizanje punopravnog lanstva u Evropskoj uniji. Bosna i Hercegovina mora javnu upravu prilagoditi standardima koji vrijede unutar evropskog administrativnog prostora. S ciljem poveanja efikasnosti u javnoj upravi Bosne i Hercegovine potrebne su temeljne organizacijske promjene koje e rezultirati smanjivanjem glomazne birokratije i poveanjem brzine i kvaliteta u pruanju javnih usluga. 2. Politiko ureenje i podjela vlasti u Bosni i Hercegovini Na osnovu Aneksa IV (Ustav BiH) Dejtonskog mirovnog sporazuma Bosna i Hercegovina je demokratski ureena drava koja funkcionira u skladu sa zakonom i na osnovu slobodnih i demokratskih izbora. Ustav Bosne i Hercegovine predstavlja temeljni dokument za izgradnju i funkcioniranje drave Bosne i Hercegovine. U sastavu drave Bosne i Hercegovine su dva entiteta7: Federacija Bosne i Hercegovine i Republika Srpska, a od 2000. godine Odlukom Meunarodnog arbitrarnog tribunala uspostaven je Distrikt Brko koji je, takoer, u sastavu drave Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina ima jasno izraenu podjelu vlasti na izvrnu, sudsku i zakonodavnu.8

7 8

Ibrahimagi, Omer: Dravno ureenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005, str. 80. Sahadi, Maja: Priroda politikog sistema u Bosni i Hercegovini, Zbornik radova: Uvod u politiki sistem Bosne i Hercegovine izabrani aspekti, urednici: S. Gavri, D. Banovi i dr. Cristina Krause, Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Konrad Adenauer, Sarajevo, str. 1743.

76

PREGLED

Izvrnu vlast na dravnom nivou vri9: Predsjednitvo BiH i Vijee ministara; zakonodavnu vlast vri Parlamentarna skuptina BiH (Zastupniki dom i Dom naroda); sudsku vlast vri: Ustavni sud Bosne i Hercegovine, Sud Bosne i Hercegovine, Tuilatvo Bosne i Hercegovine i Pravobranilatvo Bosne i Hercegovine. Izvrnu vlast na nivou Federacije Bosne i Hercegovine10 vre predsjednik i dva potpredsjednika Federacije Bosne i Hercegovine i Vlada Federacije Bosne i Hercegovine; zakonodavnu vlast vre: Parlament Federacije Bosne i Hercegovine (Zastupniki dom i Dom naroda); sudsku vlast vri: Ustavni sud Federacije Bosne i Hercegovine, Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine. Izvrnu vlast na nivou kantona u Federaciji Bosne i Hercegovine vre: premijer kantona i vlada kantona; zakonodavnu vlast vri skuptina kantona; i sudsku vlast vre: kantonalni i opinski sudovi, tuilatva i pravobranilatva. Izvrnu vlast u Republici Srpskoj11 vre: predsjednik i dva potpredsjednika Republike Srpske i Vlada Republike Srpske; zakonodavnu vlast vre: Skuptina Republike Srpske i Vijee naroda Republike Srpske; sudsku vlast vri: Ustavni sud Republike Srpske, Vrhovni sud Republike Srpske, okruni sudovi i osnovni sudovi. U Bosni i Hercegovini postoji i organizacija vlasti u jedinicama lokalne samouprave. U Bosni i Hercegovini postoji 141 opina: u Federaciji BiH 78 i u Republici Srpskoj 63. Opine su organizirane tako da se opinski naelnik bira direktno na izborima, kao i opinsko vijee i organi opinske uprave. 3. Organizacija i funkcioniranje javne uprave u Bosni i Hercegovini Trenutno stanje javne uprave u BiH obiljeava glomaznost i nefunkcionalnost. U Federaciji BiH je karakteristina naglaena decentralizacija koja je nedosljedno izvedena, jer se temelji na dominirajuoj poziciji kantona i na nejasnom i nesigurnom ustavnom poloaju gradova. U Federaciji BiH postoje etiri vertikalna nivoa obavljanja vlasti (opina, grad, kanton, Federacija BiH). S druge strane, u drugom bh. entitetu Republici Srpskoj postoje samo dva nivoa vrenja vlasti (opina i entitet), s tim to jo formalno postoji i nivo grada, ali se on u praksi gotovo i ne primjeuje, a drava
9 Ustav Bosne i Hercegovine, lanovi IV, V i VI. Sarajevo, OHR (Office of the High Representative). 10 Ustav Federacije BiH, lanovi IVA, IVB i IVC, Sarajevo www.parlamentfbih.gov.ba. 11 Ustav Republike Srpske, lanovi 70, 80, 115, 121... www.narodnaskupstinars.net

PREGLED

77

BiH ima 13 ustava, u kojoj 13 skuptina donosi zakone, a podzakonske akte blizu 200 vlada i ministarstava. Na ovaj broj treba dodati organe i akte Distrikta Brko12. Sve ovo rezultira da drava Bosna i Hercegovina ima glomaznu, netransparentnu, birokratiziranu, neefikasnu upravu. Zbog velikog broja zakona, podzakonskih akata, odluka i propisa esto se i relativno jednostavni sadraji ne mogu prepoznati kao takvi, pa ih moraju rjeavati samo osobe sa dobrim poznavanjem normi i pravila. Gustina ovih pravila i regulativa spreava fleksibilno reagiranje na okolne uvjete koji se brzo mijenjaju. Javna uprava u Bosni i Hercegovini trenutno je glomazna i neefikasna, a i izrazito ispolitizirana. esto se funkcije dodjeljuju na osnovu politike pripadnosti, a u rijetkim sluajevima u skladu s strunim kompetencijama i iskustvom. Prema tome, javnu upravu u Bosni i Hercegovini karakteriziraju manipulacija i favoriziranje. Opeprisutna praksa zapoljavanja politikih podobnih pristalica vodi ka zapoljavanju osoba koje nisu kvalificirane za obavljanje svojih dunosti. Ovakva situacija ima za posljedicu dovoenje javne uprave u krizu koja spreava ekonomski i politiki razvoj i stvara socijalnu nestabilnost. Reforma javne uprave je jedan od stratekih procesa ukupnih promjena drave u tranziciji kakva je i Bosna i Hercegovina koja se eli prikljuiti zemljama s demokratskim tradicijskim opredjeljenjem, vladavinom prava i trinom privredom. Tranzicijsko opredjeljenje drave Bosne i Hercegovine podrazumijeva adekvatan pravni okvir i njezinu upravu koja e imati za cilj te vrijednosti promovirati i tititi. Potrebni su organizaciono prilagoavanje i veliki zahvati u promjeni propisa, ali i trajan i sloen proces reobrazovanja kadrova koji su uposleni u javnoj upravi. Istraivanja pokazuju kako nema brzih rjeenja. Ali, za postizanje dugoronih i odrivih rjeenja potrebni su paljivo razraeni sistemi i postupci, te novi ili bitno izmijenjeni zakoni, to podrazumijeva implementaciju Evropskih principa javne uprave, kao i izgradnju sistema potpunog upravljanja kvalitetom (Total Quality Management TQM).

12 Milievi, N. Dunerovi, R. ero, F.: Edukacija kadrova u lokalnim organima uprave i samouprave istraivanje, Centar za promociju civilnog drutva, Sarajevo, 2003, str. 17.

78

PREGLED

4. Evropski principi javne uprave i procjena stanja javne uprave u Bosni i Hercegovini Svaka drava koja ima namjeru postati lanica Evropske unije mora osigurati odgovarajuu sposobnost javne uprave da ispunjava obaveze koje proizlaze iz lanstva. Evropska unija nije strogo definirala pravila i uvjete za sistem javne uprave. S obzirom na tu injenicu, oni nisu sastavni dio zvaninog Acquisa13. Meutim, politiki kriteriji (kriteriji iz Kopenhagena14) zahtijevaju stabilnost institucija koje garantiraju demokratiju, vladavinu zakona, ljudska prava i zatitu manjina. Shodno tome, javna uprava u zemljama lanicama mora biti u skladu s temeljnim principima, koji su utvreni u 95 kriterija iz Madrida15, odnosno svaka zemlja mora imati dovoljno administrativnih kapaciteta da prihvati i implementira Acquis. SIGMA, zajednika inicijativa Evropske unije i Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj (OECD) za pomo u provoenju reformi, definirala je naela prema kojima se trebaju ravnati reforme javne uprave u tranzicijskim zemljama16. U Evropskoj uniji sve zemlje lanice su saglasne da javna uprava mora biti standardizirana. Shodno tome, sistemi javne uprave u svim zemljama lanicama EU postaju sliniji kako se grade i uspostavljaju administrativni kapaciteti. Principi koji slijede, dio su onoga to se openito smatra zajednikim svim zemljama lanicama EU17: 1. zakonitost javna uprava mora potivati okvir koji se primjenjuje na zakonodavne organe vlasti. Zakonitost u radu se postie putem kontrole rada javne uprave, kao to su interna kontrola (pravosudna
13 Acquis communautaire skraeno acquis (naziva se jo pravno naslijee zajednice) skup je prava i obaveza koji sve zemlje lanice obavezuje i povezuje unutar Evropske unije. On ne predstavlja samo pravo u uem smislu, jer obuhvata: sadraj, naela i politike ciljeve osnivakih ugovora, zakonodavstvo usvojeno primjenom osnivakih ugovora te presuda Suda Evropske zajednice, deklaracije i rezolucije koje je Unija usvojila, mjere koje se odnose na zajedniku vanjsku politiku, mjere koje se odnose na pravosue i unutranje poslove te meunarodne ugovore koje je Zajednica sklopila kao i ugovore izmeu zemalja lanica u podruju djelovanja Unije. Svaka zemlja koja eli postati lanicom Evropske unije mora prihvatiti odluke iz osnivakih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo sa Acquis communautaireom. 14 Ovi kriteriji su ustanovljeni tokom sastanka Evropskog vijea u Kopenhagenu 1993., a koje zemlje kandidati moraju ispuniti kako bi stekli pravo za punopravno lanstvo u EU. Ovi kriteriji su podijeljeni u tri grupe: Politiki kriteriji: stabilne institucije, koje garantiraju demokratiju, vladavina prava, ljudska prava i potivanje prava manjina, Ekonomski kriteriji: funkcioniranje trine privrede, Ostali kriteriji: prvenstveno se odnose na sposobnost drave da prihvati Acquis zajednice. ak i ako drava ispuni sve zahtjeve pred nju postavljene, Unija zadrava pravo da odlui hoe li i kada prihvatiti nove lanove. 15 Madridski kriteriji predstavljaju dodatan uvjet sa sastanka Evropskoga vijea odranog u Madridu u decembru 1995. godine i odnose se na mogunost prilagoavanja javne uprave standardima i normama EU. 16 SIGMA, European Principles for Public Adminsitration, Sigma Paper 27, OECD, Paris, 2003. 17 imac, Neven: Evropski principi javne uprave, Udruga za demokratsko drutvo, Zagreb, 2002, str. 91.

PREGLED

79

kontrola i parlamentarna kontrola, ali i ombudsman, revizijska institucija i nekoliko nezavisnih institucija); 2. predvidljivost ovaj princip podrazumijeva da odluke koje donose organi javne uprave nisu proizvoljne nego zasnovane na propisima, a graani trebaju unaprijed znati kakva bi mogla biti odluka organa javne uprave u njihovom konkretnom sluaju. Ovaj princip je povezan s prvim principom, reguliran putem podzakonskih akata i propisa, s jasnim i nedvosmislenim tumaenjima; 3. profesionalizam javna uprava je organ koji obavlja tehnike poslove, a profesionalizam garantira kvalitet. Zaposlenici u javnoj upravi trebaju biti profesionalni, sposobni i kvalificirani za vrstu posla koju obavljaju. Potrebno je uvesti adekvatnu praksu rukovoenja radom kadrovske slube kako bi se osiguralo potivanje ovog principa; 4. politika neutralnost iako je uobiajeno da zaposlenici u dravnoj slubi imaju svoje politike sklonosti i preferencije, njihovi politiki stavovi ne smiju utjecati na njihov rad; 5. odgovornost potrebno je definirati sankcije za neadekvatno obavljanje radnih poslova i zadataka kako bi se osigurala primjena ovog principa. Menader ima zadau osigurati prave ljude na pravim mjestima i motivirati ih za rad, ali i primijeniti sankcije u sluaju nezadovoljavajueg obavljanja poslova i zadataka; 6. kvalitet pruenih usluga i orijentiranost na klijenta javna uprava postoji da prua usluge graanima i preduzeima. Zadovoljan klijent ima kljuan znaaj za imid organa vlasti. U zemljama EU orijentacija javne uprave na pruanje kvaliteta i usmjerenost na klijenta tumai se kao okrenutost organa vlasti ka klijentima. Dravni slubenici stalno moraju traiti naine za poboljanje usluga na zadovoljstvo klijenata. 7. otvorenost i transparentnost na osnovu ovog principa od javne uprave se zahtijeva da svim zainteresiranim stranama omogui pristup javnim informacijama. Drava ne moe biti zatvorena prema javnosti, nego mora biti otvorena i transparentna. Naprimjer, potivanje ovog principa osigurava se i putem javnih konsultacija, otvorenih rasprava i dostupnosti informacija on-line.

80

PREGLED

Elektronsko obavljanje poslova18 uz koritenje informacijskih tehnologija19 (E-management) predstavlja izuzetno koristan instrument u implementaciji navedenih principa. To podrazumijeva koritenje informatikih i komunikacijskih tehnologija za unapreenje usluga koje pruaju organi javne uprave putem smanjenja trokova, poboljanja efikasnosti i promoviranja otvorenosti i transparentnosti. Kako bi proces reforme odnosno modernizacije javne uprave u Bosni i Hercegovini bio uspjean, potrebno je ispuniti odreene preduvjete: politika opredjeljenost, volja i podrka moraju se osigurati. Ako je potrebno postii poboljanja u cijeloj vladi, reformsku inicijativu mora podrati premijer. Potrebno je iskoristiti sve raspoloivo znanje kako bi se postigli rezultati; proces reforme javne upravne nema kraja; to je vie proces stalne modernizacije. Rije je o stalnom procesu poboljanja javne uprave; nikad ne treba biti zadovoljan trenutnim stanjem; jasno se mora definirati politika odgovornost ministar ili visoko rangirani dravni slubenik mora biti odgovoran i promptno reagirati ako se reformski proces uspori ili ako se pojave problemi; mora postojati kontrolni mehanizam koji bi bio blizak premijeru ili blizak nekoj srodnoj vodeoj poziciji; potrebna je profesionalna podrka. Za reformu javne uprave potrebno je da postoji centralna taka s decentraliziranom implementacijom. Ta pozicija treba biti bliska vodeoj izvrnoj poziciji (premijer). Vjerovatno je optimalno rjeenje da to bude nadleni ministar. U BiH je potrebno ojaati kapacitete i u parlamentima i u javnoj upravi kako bi ovaj proces bio uspjean. Uspjenost mnogih reformi u BiH ovisi direktno o javnoj upravi, a proces reforme javne uprave pun je izazova. Strategija reforme javne uprave usvojena je 2006. godine, ali njena provedba je veoma spora, usprkos konkretnim projektima iji je cilj omoguiti njenu provedbu.
18 Detaljnije pogledati: Zbornik radova, Modernizacija hrvatske uprave, urednik: Ivan Kopri, Zagreb, 2003, str. 293303. 19 Sa informacionim tehnologijom su se znatno proirile mogunosti da graani dobiju sve neophodne informacije o svim bitnim javnim problemima, da se efektivno ukljuuju u rasprave, te da se lake stekne slika o realnim potrebama graana, raznih grupa i organizacija. Mnoge vlasti sve vie koriste ovaj instrument za obezbeivanje on-line dijaloga sa graanima, to veoma pozitivno utie na vrednost politika. orevi, Sneana: Analiza javnih politika, igoja tampa, Beograd, 2009, str. 174.

PREGLED

81

Reforma javne uprave determinira dinamiku procesa pridruivanja EU. Proces provedbe mora se ubrzati. Dosadanji izvjetaji o implementaciji ukazuju na potrebu poboljanja koordinacije i saradnje izmeu institucija na svim nivoima, intenziviranje tog procesa imenovanjem koordinatora na entitetskom nivou, angairanje timova za nadzor nad provedbom. Osnovni izazovi koje treba rijeiti kako bi se uspjeno zavrio proces reforme javne uprave obuhvataju: povezivanje stratekih ciljeva s ljudskim resursima, osiguravajui kompetentnu dravnu slubu koja je konkretno osposobljena za pristup u EU i osiguranje adekvatnog budeta za podrku ovom procesu. Potrebno je imati na umu osnovne zahtjeve evropskog partnerstva u cijelom toku implementacije procesa reforme. Kako bi se ispunili zahtjevi, tj. kako bi se javna uprava BiH mogla smatrati jednom upravom, bez obzira na njenu unutranju institucionalnu strukturu, potrebno je izgraditi kapacitete u svim ministarstvima u BiH. Takoer, neophodno je usvojiti pravila kako bi se osigurala vei kvalitet propisa, koristei jasne formulacije s ciljem izbjegavanja pogrenog tumaenja. Potrebno je uvesti i procjenu regulatornog efekta kako bi se olakala rasprava o nacrtima pravnih akata. Uz nacrt akata treba obavezno izraditi ekonomsku, socijalnu i okolinu procjenu implementacije zakona. U ovaj proces je, takoer, potrebno ukljuiti i interresorne i javne konsultacije. I konano, potrebno je implementirati i odgovarajue sisteme pripreme budeta i druge instrumente za uspjeno voenje javnih finansija kako bi se osiguralo adekvatno koritenje sredstava EU u javnoj upravi, ira reforma i razvojni proces u BiH. U Izvjetaju Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine u 2009. godini20 navodi se odreeni progres u stepenu provoenja reforme javne uprave u BiH i istie da su Strategija i Akcioni plan implementirani sa otprilike 36% do jula 2009; da je Ured koordinatora popunjen kadrovima i da je koordinacija sa entitetskim koordinatorima kao i s meunarodnim donatorima zadovoljavajua. Meutim, isti Izvjetaj, ipak, zakljuuje da reforma mora biti intenzivirana, da je kvalitet javnih usluga u BiH jo uvijek veoma niska, to uz korupciju najvie umanjuje perspektive ekonomskog rasta, administrativni kapacitet u sektorima (ukljuujui za EU integracije veoma bitne, sektore poput okolia ili reguliranja trita i konkurencije) jo
20

Izvjetaj Evropske komisije o napretku BiH u 2009. godini, SEC (2009) 1338, Brisel 14.10. 2009, str. 10. i 11.

82

PREGLED

uvijek nezadovoljavajui, a i same perspektive reforme uprave su optereene politikim faktorima, kao to su fragmentirane strukture, dupliciranja i nejasne podjele nadlenosti i jo uvijek politizirane dravne slube21. 5. Uvoenje TQM-a u javnu upravu Bosne i Hercegovine Zahtjevi za poveanjem uinkovitosti i kvaliteta u dravnim i javnim slubama, posebno sredinom 80-ih godina prolog stoljea, potaknuli su razvoj novih doktrina javne uprave. U svima njima temeljni su zahtjevi: poveanje poduzetnosti, inovativnosti, smanjivanje hijerarhijskih prepreka, uvoenje novog naina upravljanja voenjem a ne zapovijedanjem, razvijanje ciljeva i misije organizacije, planiranje, te promocija kvaliteta kao temeljnog naela djelovanja22. Model potpunog upravljanja kvalitetom je preuzet iz privatnog sektora i velika je dilema je li mogue uspjeno ga, u svim aspektima, primijeniti i u javnom sektoru. On obuhvata pregled svih faza procesa rada (performance), aktivnu participaciju zaposlenih, povratnu reakciju (feedback) klijenata i trajno poboljanje kvaliteta rada23. Potpuno upravljanje kvalitetom (TQM)24 predstavlja jedan od pristupa upravljanju kvalitetom. To je oblik upravljanja organizacijom koji je usmjeren na kvalitet, a temelji se na ueu svih uposlenika u organizaciji koji zadovoljavanjem klijenata tee dugoronom uspjehu i zadovoljavanju potreba svih interesnih grupa (stakeholdera) jedne organizacije odnosno javne uprave. Sutina TQM modela zasniva se na 14 Demingovih25 taaka: 1. razvoj konstantne tenje unapreenju proizvoda i usluga Deming smatra da menadment mora biti istrajan u svom opredjeljenju za kvalitet i s kratkoronog gledita usredotoiti se na dugorono. Kvalitet, kao cilj organizacije, postavlja se ak i iznad profita. Prema
21 Leskovac, Saa: Tranzicija i reforma javne uprave politika reforme javne uprave u zemljama u tranziciji sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, 2009, str. 340. i 341. 22 Grdei, Ivan: Osnove analize javnih politika, Zagreb, 2006, str. 137. 23 orevi, Sneana: Vlasti u akciji svet javnih usluga, igoja tampa, Beograd, 2008, str. 32. 24 Total Quality Menagement (TQM) Potpuno upravljanje kvalitetom 25 Edvard Deming (W. Edwards Deming) bio je meunarodno priznati savjetnik za menadment kvaliteta i produktivnosti. Godine 1987. ameriki predsjednik Ronald Regan (Ronald Reagan) dodijelio mu je National Medal of Technology. Jo 30-ih godina prolog vijeka Deming je bio jedan od prvih koji su se usredotoili na sisteme, a ne na pojedince, te je nastojao identificirati varijable sistema koje treba mjeriti i na to kako ih mjeriti. Detaljnije: Luburi, Radoica: Umijee uspjenog upravljanja, HESPERIAedu, Beograd, 2008, str. 59. i 60.

PREGLED

83

miljenju Deminga, profit je posljedica do koje neminovno dolazi ukoliko se organizacija opredijeli za kvalitet; 2. usvajanje nove poslovne filozofije Deming smatra da je prilagoavanje novoj filozofiji unapreenja kvaliteta neminovno. Nije vie mogue ivjeti s uobiajeno prihvaenim nivoom kanjenja, grekama, loim materijalom, neispravnom robom i loim uslugama. Svoenje greaka na minimum nije dovoljno. Potrebno ih je potpuno eliminirati. Postojei sistem treba zamijeniti novim. Potrebno je usvojiti novu kulturu i filozofiju koju e podrati svi zaposleni. Nova kultura odraava opredjeljenje organizacije za kvalitet; 3. smanjenje ovisnosti o inspekcijama kao putu prema kvalitetu praksu masovne inspekcije, tj. kontrole proizvoda, nakon izrade, potrebno je zamijeniti kontrolom kvaliteta na samom startu i u toku proizvodnog procesa. Potrebno je eliminirati svaku potrebu za inspekcijom gotove proizvodnje, prvenstveno ugradnjom kvaliteta u cjelokupni proces proizvodnje. Kvalitet se ne postie ispitivanjem, ve unapreenjem procesa proizvodnje; 4. ukidanje prakse ocjene uspjenosti poslova samo na temelju cijene, te okretanje smanjivanju trokova poslovanja na temelju razvoja odnosa samo s jednim dobavljaem Deming ohrabruje organizacije u pravcu prevazilaenja problematinih odnosa koje imaju sa dobavljaima i saradnje s njima. Cijena, prema njegovom miljenju, nije bitna ukoliko nije povezana sa nivoom kvaliteta. Deming smatra da organizacije mogu unaprijediti odnose s dobavljaima, tako to e ui u partnerski odnos s jednim od njih, u koga imaju izuzetno povjerenje, i poeti rad na dugoronoj osnovi; 5. konstantno unapreenje svih procesa usmjerenih planiranju, proizvodnji i uslugama Deming smatra da je menadment obavezan kontinuirano raditi na iznalaenju novih naina za unapreenje kvaliteta. Unapreenje kvaliteta u toku procesa proizvodnje ili pruanja usluga je aktivnost bez kraja i dio odgovornosti menadmenta, ali i svih zaposlenih. Deming ohrabruje zaposlene u iznoenju problema, jer samo oni koji su poznati mogu biti i rijeeni, to moe biti viestruko korisno; 6. uvoenje konstantne edukacije na radnom mjestu obuka podrazumijeva da je svaki zaposleni adekvatno obuen i kvalificiran za posao koji mu je povjeren. Da bi se ovakve ideje praktino provele, 84
PREGLED

neke kompanije, kao to je naprimjer Motorola, osnovale su vlastite univerzitete; 7. uvoenje liderstva u organizaciju umjesto supervizora koji svoj posao svode na to da radnicima saope ta da rade i poslije provjere jesu li to dobro uradili, potrebno je uvesti praksu liderstva. Liderstvo, znai stvaranje sredine, atmosfere u kojoj e svaki zaposleni biti motiviran dati svoj maksimalan doprinos. Zapravo, zadatak lidera je omoguiti svakom radniku da maksimalno razvije i iskoristi svoje potencijale. Zbog toga je potrebno raditi na uvoenju institucije liderstva. Predvodnik, lider posjeduje znanje, linost i mo ubjeivanja za ostvarenje tranformacije svoje organizacije; 8. iskorijenjivanje osjeanja straha, pri emu se misli na suzdranost radnika prema menadmentu za Deminga je vano iskorijeniti osjeanje straha koje spreava zaposlene da postavljaju pitanja, prijavljuju probleme ili iznose svoje ideje. Osnovna premisa je izgraditi takvu atmosferu u organizaciji koja e podsticati otvorenost i sigurnost u iznoenju prijedloga, radu i politici kvaliteta; 9. ukidanje granica meu organizacijskim sektorima Deming smatra da su prepreke izmeu radnih jedinica (odjeljenja) kontraproduktivne. Potrebno je sruiti barijere izmeu organizacionih dijelova, podsticati interfunkcijske i interorganizacione timove u rjeavanje problema bez obzira na to u kom odjeljenju se oni jave. U mnogim organizacijama danas postoje kruoci kvalitete (Quality Circle), kao grupe (timovi) radnika koji odravaju sastanke na kojima raspravljaju o nainima da se unaprijedi kvaliteta i otklone problemi u proizvodnji. Interfunkcijski i interorganizacioni timovi doprinose unapreenju saradnje i znanja; 10. prema postavkama TQM-a pogreke u poslovanju najee su rezultat propusta u organizaciji procesa, a ne rezultat ljudske nepanje za uposlenike, Deming tvrdi da tzv. inspirativne slogane i napise, kao i ciljeve koji uposlenike psiholoki tjeraju na poveanje produktivnosti treba ukinuti. Organizacije koje pokuavaju na taj nain motivirati uposlenike, samo ih dovode u frustrirajui poloaj, budui da je najvei izvor nevolja sam sistem menadmenta. Kampanja putem postera, inspirativnih slogana i preporuka moe dovesti do izvjesnih trenutnih unapreenja kvaliteta i produktivnosti, te utjecati na uklanjanje izvjesnih, oigledno tetnih, uzroka. Vremenom se unapreenje smanjuje ili ak krene u obrnutom smjeru. Menadment mora
PREGLED

85

nauiti lekciju da je od sada pa nadalje on odgovoran za unapreenje sistema. Sistem je mrea meusobno povezanih i zavisnih komponenata koje rade u sprezi u nastojanju da ostvare cilj sistema. Sistem mora imati cilj. Bez cilja, bez svrhe nema sistema. Sistemom se mora upravljati. Ukoliko sve komponente sistema ne funkcioniraju dobro, od dobavljaa do kupaca (potroaa), zaposleni nee oigledno moi ostvarivati i poveavati kvalitetu, produktivnost i druge ciljeve koji se pred njih postavljaju putem postera, parola, upozorenja i sl; 11. eliminacija brojanih pokazatelja obavljenog posla, kao i numerikih ciljeva menadmenta potrebno je ukinuti radne standarde (kvote). Kvota je apsolutno inkompatibilna s beskrajnim usavravanjem. Postavljanje kvota neminovno dovodi do toga da zaposleni budu orijentirani na kvantitet, a zapostavljaju kvalitet svoga rada. U tom smislu, potrebno je ukinuti i numerike ciljeve ljudima iz menadmenta. Organizacije se trebaju fokusirati na pitanja kvaliteta, umjesto to slijepo jure za brojevima. Koncentracija panje samo na kraj procesa ne predstavlja efikasan nain za unapreenje procesa ili aktivnosti. Umjesto numerikih kvota, menadment treba raditi na unapreenju procesa; 12. uklanjanje prepreka koje ugroavaju ponos i dignitet uposlenika Deming smatra da je odlika ljudi da ele raditi kako treba. U tome ih spreava neadekvatan menadment, loa komunikacija, neadekvatna oprema, nesavreni materijali i druge prepreke koje menaderi moraju ukloniti kako bi se kvalitet poboljao. Sistemi koji tee ka prevazilaenju ovakvih prepreka trebaju zamijeniti sisteme gdje se uposlenici stalno stavljaju na probu, tako to se ocjenjuju, rangiraju i kategoriziraju; 13. osnivanje jakih obrazovnih programa i drugih oblika educiranja uposlenika, s ciljem linog profesionalnog usavravanja ono to organizaciji treba nisu samo dobri uposlenici, njoj su potrebne osobe koje se usavravaju. Menaderi, kao i svi uposlenici, moraju biti adekvatno obueni. Obuka podrazumijeva upoznavanje s metodama i tehnikama kontrole kvaliteta, kao i dodatne instrukcije o timskom radu i filozofiji kulture organizacije u pogledu TQM. Deming obuku smatra primarnom za postizanje ciljeva organizacije. Znanje predstavlja osnovu za stjecanje prednosti nad konkurencijom.

86

PREGLED

14. ukljuivanje svih zaposlenika u proces transformacije Deming smatra da se proces transformacije moe uspjeno provesti samo ako se svi zaposleni ukljue u njene tokove. Transformacija predstavlja zadatak svih. Kultura kvaliteta mora postati praksa. Potpuno upravljanje kvalitetom odnosno potpuna kvaliteta zasniva se na tri temeljna naela, a to su26: a) usmjerenost na korisnika, b) neprekidno unapreivanje i uenje i c) uee svih zaposlenih i timski rad. a) Usmjerenost na korisnika Savremena definicija kvaliteta kae da se ona svodi na zadovoljenje i prevazilaenje zahtjeva korisnika. Organizacije moraju obratiti panju na sve aspekte roba i usluga koji utjeu na kvalitet i zadovoljstvo korisnika. Ovdje se ne misli samo na jednostavno zadovoljenje zahtjeva korisnika, smanjenje greaka i reduciranje broja reklamacija. Napori organizacija moraju biti usmjereni na razvoj novih proizvoda, koji istinski zadivljuju korisnika. Pri tome se adekvatno mora reagirati na sve promjene zahtjeva korisnika i trita. Posmatrano sa stanovita potpunog kvaliteta, sve strateke odluke koje se donose u organizacijama moraju poivati na shvatanju korisnika. Organizacije moraju shvatiti da su unutranji korisnici isto tako vani za osiguranje kvaliteta kao i eksterni, tj. oni koji kupuju proizvode. Zaposleni koji sebe posmatraju kao dio lanca isporuioca i korisnika najbolje razumiju vlastitu vezu s kvalitetom krajnjeg proizvoda. Poslovna etika, zdravstvena zatita i sigurnost, ouvanje ivotne okoline, razmjena informacija o kvalitetu unutar same organizacije, a i drutvenih zajednica, takoer su vani aspekti koncepta usmjerenosti na kupca/korisnika. b) Neprekidno unapreivanje i uenje Neprekidno unapreivanje ima korijene u industrijskoj revoluciji. Utemeljitelj naunog menadmenta Frederic Taylor tvrdio je da je menadment odgovoran za iznalaenje najboljeg naina za obavljanje poslova i odgovarajuu obuku radnika. Neprekidno unapreivanje i uenje trebaju postati integralni dio upravljanja sistemima i procesima. Neprekidno unapreivanje (Continuous Improvement) odnosi se kako na inkrementalna mala i postepena, tako i na skokovita velika i brza poboljanja. Unapreenja se manifestiraju na sljedei nain:
26 Lazibat, Toni: Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga, Zagreb, 2009, str. 222.

PREGLED

87

 poveanjem uinka i efikasnosti koritenja resursa, poveanjem odziva i skraenjem proizvodnih ciklusa, smanjenjem greaka, te poveanjem vrijednosti isporuene korisniku kroz poboljane proizvode i usluge. Potreba za unapreivanjem proizvoda i usluga radi osvajanja prednosti na tritu, smanjenja greaka, kao i poboljanja proizvodnosti oduvijek je bio sutinski cilj poslovanja. Uenje je pojam koji se odnosi na prilagoavanje promjenama, to rezultira postavljanjem modificiranih ciljeva i usvajanje novih pristupa. Proces uenja odvija se uspostavljanjem povratne sprege izmeu prakse i rezultata. Ciklus uenja se sastoji iz etiri faze: planiranja, izvravanja planova, procjene napretka, te prilagoavanja planova na osnovu rezultata procjena. Peter Senge27 definira organizaciju koja ui kao: organizaciju koja neprekidno proiruje mogunosti za kreiranje svoje budunosti. Za takvu organizaciju nije bitno jedino da opstane. Uenje radi opstanka ili kako se drugaije naziva adaptivno uenje vrlo je vano, ak neophodno. Ali, za organizacije koje ue adaptivno uenje mora biti praeno generativnim uenjem, uenjem koje poveava nae kapacitete da stvaramo. c) Uee svih zaposlenih i timski rad Juran je smatrao da je sposobnost menadera da mobilizira znanje i kreativnost cjelokupne organizacije osnovni razlog brzog napretka pokreta za kvalitet u Japanu. Situacije u kojima menaderi zaposlenima na raspolaganje stavljaju neophodna sredstva i ohrabruju ih za poduzimanje odreenih akcija gotovo uvijek rezultiraju boljim proizvodnim procesima i proizvodima. Dozvoljavajui zaposlenima da, pojedinano ili u timovima,
27 Peter Senge je profesor Sloan School of Managementa na Massachusetts Institute of Technology. Peter Senge jedan je od vodeih svjetskih teoretiara menadmenta. Viestruki je doktor nauka te jedan od osnivaa i predsjednik Drutva za organizacijsko uenje (Society for Organizational Learning - SoL), mree samostalnih organizacija iz vie od 40 zemalja svijeta koje okupljaju praktiare, konsultante i istraivae s ciljem razvoja sposobnosti kreiranja i ostvarivanja budunosti drutva u skladu s najviim tenjama ljudi. Senge, M. Peter: Peta disciplina - Umee i praksa organizacije koja ui, Asse, Beograd, 2003.

88

PREGLED

uestvuju u donoenju odluka koje utjeu na njihov posao, a i na same korisnike, menaderi stvaraju irok manevarski prostor za unapreivanje kvaliteta. Dobre namjere, a bez konkretnih koraka, nisu dovoljne za uspjeh. Menaderi moraju uspostaviti sistem u kome aktivno uee zaposlenih postaje dio kulture, u kome se vrednuje timski rad, analiziraju uspjesi, ohrabruje preuzimanje odgovornosti i prua finansijska i tehnika podrka neophodna za kreativan rad. Uklanjanje birokratskih ogranienja i davanje ovlatenja zaposlenima za donoenje odluka koje doprinose zadovoljenju zahtjeva korisnika preduvjet je za uspostavljanje povjerenja i stvaranja produktivne klime u radnom okruenju. 5.1. Infrastruktura TQM-a Navedena tri naela potpunog kvaliteta trebaju biti podrana integriranom organizacijskom infrastrukturom, skupom menaderskih praksi i skupom tehnika i alata. Infrastruktura se odnosi na osnovne menaderske sisteme potrebne za efikasno funkcioniranje i izvravanje naela TQM-a28. Infrastruktura koja podrava osnovne principe potpunog kvaliteta sadri sljedee elemente29: 1) liderstvo, 2) strateko planiranje, 3) upravljanje ljudskim resursima, 4) upravljanje procesima i 5) upravljanje podacima i informacijama. 1) Liderstvo Uspjeh svake organizacije zavisi od uinka radnika na najnioj ljestvici u organizaciji. Ross Perot30 je rekao da se stvarima upravlja, a da ljude treba predvoditi. Svi menaderi moraju se ponaati kao lideri u oblasti kvaliteta. Njihov zadatak je uspostaviti sistem vrijednosti o kvaliteti i ugraditi ga u strukturu organizacije. Lino uee top-menadera u stalnim aktivnostima, za koje znaju svi zaposleni, slui kao primjer. Menadment sagledava ire perspektive i definira viziju i misiju organizacije. Tu je da ohrabri zaposlene i oda im priznanje. U sluaju da posveenost kvalitetu nije prioritet u organizaciji, bilo koja inicijativa moe lako propasti. U veini organizacija posveenih potpunom kvalitetu izvrno rukovodstvo definira politiku kvaliteta, daje smjernice za inicijative u vezi sa kvalitetom
28 Lazibat, Toni: Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga, Zagreb, 2009, str. 224. i 225. 29 www.tqm.com 30 Ross Perot je ameriki milijarder i bivi predsjedniki kandidat. Nedavno je pokrenuo internetsku stranicu kako bi naglasio ono to naziva ekonomskom krizom pred kojom se nala Amerika zbog velikog deficita u budetu. Mnogi smatraju kako je internetska stranica ustvari predstava u kojoj Perot barata brojkama i grafikonima, slinim onima koje je koristio u svrhu politikog marketinga tokom svojih predsjednikih kampanja 1992. i 1996. godine.

PREGLED

89

i preispituje kvalitet poslovanja. Lideri trebaju ohrabriti zaposlene da se ponaaju u skladu s moralnim principima i da budu korisni lanovi drutvene zajednice. 2) Strateko planiranje31 Postizanje kvalitete i liderske pozicije na tritu zahtijeva viziju budunosti, radi koje se organizacije moraju pozabaviti nekim fundamentalnim pitanjima: Ko su nai korisnici? Kakva je naa misija? Koje principe naa organizacija vrednuje? Strateko planiranje bi trebalo biti pokreta unapreivanja kvalitete u cjelokupnoj organizaciji. One se moraju, na duge staze, posvetiti interesima svih zainteresiranih strana (Stakeholders) i to: korisnika, zaposlenih, podugovaraa, akcionara, javnosti i drutvene zajednice. 3) Upravljanje ljudskim resursima Postizanje ciljeva u vezi s kvalitetom poslovanja zahtijeva potpuno posveenu, obrazovanu, obuenu i u sve procese ukljuenu radnu snagu. Zaposleni, koji dolaze u neposredni kontakt s korisnicima, moraju posjedovati sposobnost za potpuno razumijevanje njihovih zahtjeva i potreba. Od radnika na proizvodnim linijama se zahtjevaju specifine tehnike sposobnosti, a od svih zaposlenih, bez izuzetka, sposobnost i trud u koritenju podataka i informacija za neprekidno unapreivanje. Ove sposobnosti mogu se stei jedino odgovarajuim obrazovanjem i obukom. Najvei izazovi u oblasti razvoja zaposlenih podrazumijevaju integriranje prakse upravljanja ljudskim resursima izbora, odavanja priznanja, kvalitete rada, obuke i napredovanja u karijeri i njeno uklapanje u poslovne tokove.

31 Primjena stratekog planiranja u javnom sektoru SAD-a povezana je sa zahtjevima reformatora javnog sektora da se mora voditi poput poslovnog. Pioniri u tom pothvatu bile su savezne drave Pregon i Teksas. Detaljnije: eparovi, P. I.: Izazovi javnog menadmenta, dileme javne uprave, Golden marketing, Zagreb, 2006, str. 100117.

90

PREGLED

4) Upravljanje procesima Upravljanje procesima obuhvata projektiranje procesa koji rezultiraju proizvodima i uslugama, s ciljem zadovoljavaja potrebe korisnika, svakodnevnu kontrolu ispravnosti njihovog odvijanja i njihovo kontinuirano unapreenje. Dobro projektirani procesi rezultiraju kvalitetnijim proizvodima i uslugama, manjim kartom i potrebom dorade. Upravljanje procesima podrazumijeva poduzimanje aktivnosti prevencije. Prevencija podrazumijeva ugraivanje kvalitete, pri projektiranju, u proizvode i usluge, kao i u procese kojima se oni dobivaju. Trokovi prevencije u fazi projektiranja su neusporedivo nii od trokova koji nastaju pri korekcijama nastalih problema. 5) Upravljanje podacima i informacijama Savremeno poslovanje se sve vie svodi na mjerenja i analize koje se koriste pri planiranju, preispitivanju rezultata poslovanja, unapreivanju procesa i operacija, kao i poreenju s konkurentskim organizacijama. Primjena statistikih metoda s realnim podacima predstavlja mono sredstvo za rjeavanje problema i neprekidno unapreivanje. Mjerenjima se dobijaju najvaniji podaci o kljunim procesima, proizvodima, uslugama i postignutim rezultatima. Za ocjenjivanje i unapreivanje kvaliteta koristi se vie tipova podataka i informacija: potrebe korisnika, karakteristike proizvoda i usluga, izvoenje operacija, rezultati istraivanja trita, te rad zaposlenih. Analizom podataka i informacija stvara se osnova za donoenje odluka na svim nivoima u organizaciji. 5.2. Osnovni principi TQM-a32 Model potpunog upravljanja kvalitetom zasniva se na osam osnovnih principa: 1) usredotoenost na korisnika, 2) liderstvo, 3) ukljuivanje
32 www.tqm.com

PREGLED

91

svih zaposlenih, 4) procesni pristup, 5) sistemski pristup menadmentu, 6) neprekidno unapreenje, 7) odluivanje na osnovu injenica i 8) uzajamno korisni odnosi sa korisnicima. Usredotoenost na korisnika Organizacije zavise od kupaca i zbog toga moraju spoznati njihove potrebe kako trenutne, tako i budue. Na taj nain organizacija saznaje u kom smjeru treba djelovati i usmjeravati svoje aktivnosti u vezi sa ispunjavanjem potreba korisnika, njihovog prevazilaenja i dovoenja do stepena izvrsnosti. Primjenom ovog principa organizacija dobiva na boljem razumijevanju potreba svojih korisnika, povezuju se ciljevi organizacije s potrebama korisnika, cijela organizacija se upoznaje s potrebama korisnika, dobiva se uravnoteen pristup zadovoljavanja zahtjeva korisnika i drugih interesnih grupa (zaposleni, snabdjevai, finansijeri i dr.). Liderstvo Lideri u organizacijama trebaju uspostaviti jedinstvo svrhe postojanja i pravaca djelovanja organizacije. Lideri moraju motivirati zaposlene da na pravi nain i aktivno uestvuju u svim aktivnostima koje vode ka postizanju ciljeva organizacije. Ukljuivanje svih zaposlenih Uposlenici predstavljaju najvaniji resurs za svaku organizaciju. Njihovo ukljuivanje i potpuna posveenost u poslovanje i aktivnosti organizacije predstavlja priliku da se postojea znanja iskoriste i primjene na pravi nain, a sve s ciljem dobrobiti cijele organizacije. Primjenom ovog principa zaposleni shvataju teinu vlastitog doprinosa i uloge u organizaciji. Zaposleni postaju vlasnici nad procesima i postaju odgovorni za svoj proces. Zaposleni trae anse za unapreenje i daljnje usavravanje vlastitog znanja i javlja se otvorena diskusija u rjeavanju problema.

92

PREGLED

Procesni pristup Ukoliko se eli da organizacija ispunjava ciljeve na efektivan i efikasan nain, to se mora uiniti putem obavljanja aktivnosti kroz procese. Lako je zakljuiti da tradicionalno orijentirane organizacije, odnosno organizacije koje su funkcionalno orijentirane, moraju se u to skorije vrijeme usmjeriti prema procesima i izvravanju svojih aktivnosti i ciljeva kroz procese. Sistemski pristup menadmentu Ukoliko organizacija shvati vanost sistemskog pristupa, kojim su svi procesi povezani i usmjereni ka ispunjavanju ciljeva organizacije, tada se ispunjava uvjet za postizanje uspjeha. Primjena ovog principa esto i uspjeno vodi ka shvatanju meuzavisnosti procesa unutar jednog sistema, boljem shvatanju obaveza i zaduenja, a time i neutraliziranju meufunkcionalnih barijera, definiranju naina na koji se obavljaju pojedine aktivnosti unutar sistema i svakako neprekidnom unapreivanju sistema putem mjerenja. Neprekidno unapreivanje Ovaj princip mora biti stalan cilj organizacija koje imaju ozbiljne namjere u poslovanju. Primjenom ovog principa organizacija dobiva konzistentan pristup neprekidnog unapreivanja performansi kroz cijelu organizaciju, omoguavanje obuke zaposlenih, postavljene ciljeve za voenje i mjere za praenje neprekidnog unapreivanja, uspostavljene kulture u kojoj e neprekidno unapreivanje postati cilj svakog pojedinog zaposlenog. Odluivanje na osnovu injenica Sve odluke unutar organizacije su zasnovane na analizama podataka i informacija. Primjena ovog principa vodi ka sigurnosti da su podaci dovoljno tani i pouzdani, dostupnosti podataka onima kojima su potrebni, odluivanju na analizi injenica kombiniranih s iskustvom i intuicijom.

PREGLED

93

Uzajamno korisni odnosi s korisnicima Neophodno je da organizacije i njihovi snabdjevai imaju uzajamno korisne odnose zbog toga to su meusobno zavisni, a time poveavaju sposobnost i jednih i drugih na stvaranju vrijednosti. Da bi organizacija postigla uspjeh na tritu i ostvarila zavidnu poziciju meu konkurentima, mora integrirati elaboriranih osam principa. U praksi je dokazano da osnovni principi menadmenta kvalitetom optimalno funkcioniraju ukoliko je dolo do potpune integriranosti. Bitno je naglasiti i kako je neophodno posvetiti maksimalnu panju svakom principu jer je to preduvjet za ispunjavanje ciljeva organizacije. Koncepcija TQM, nakon to se izvre neznatne modifikacije, moe se primijeniti i na javnu upravu. Upravljanje kvalitetom prema TQM-u se koncentrira na ispunjavanje oekivanja klijenata ili ak na premaivanje tih oekivanja. Kod primjene TQM-a u javnom sektoru potrebno je uvaavati posebne zahtjeve koje postavlja drava. Naroito valja imati na umu da u javnom sektoru ne postoji ista homogenost usluga kakva postoji u privatnom sektoru. 5.3. Proces uvoenja TQM-a u javnu upravu U ovom radu proces uvoenja potpunog upravljanja kvalitetom u javnu upravu predstavit emo u tri faze33. Prva faza priprema za uvoenje potpunog upravljanja kvalitetom. Potpuno upravljanje kvalitetom zahtijeva paljivo planiranje, odnosno detaljno razmatranje svih aktivnosti koje su znaajne za organizaciju. Ova faza ukljuuje sljedee korake: 1) osiguravanje podrke i zalaganje vrhovnog menadmenta (Vijea ministara, Vlade Federacije BiH, Vlade RS, vlada kantona, opinskog naelnika i vijea), 2) osnivanje Odbora za upravljanje potpunim kvalitetom, 3) gradnja tima unutar odbora za upravljanje potpunim kvalitetom, 4) educiranje lanova odbora za upravljanje potpunim kvalitetom, 5) stvaranje strateke orijentacije: misije i vizije organizacje, 6) odbor za upravljanje potpunim kvalitetom prevodi izjavu o viziji u skup irokih ciljeva koje organizacija eli postii,
33 Lazibat, Toni: Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga, Zagreb, 2009, str. 231235.

94

PREGLED

7) predsjednik i odbor za upravljanje potpunim kvalitetom trebaju redovno informirati o koracima, 8) identificirati snage i slabosti organizacije (SWOT analiza), 9) identificirati zagovornike i protivnike, 10) ocijeniti zadovoljstvo/stav uposlenika jednom godinje, te 11) ocijeniti zadovoljstvo graana korisnika usluga. Druga faza planiranje potpunog upravljanja kvalitetom. Nakon to su provedene potrebne pripreme, ova faza ukljuuje sljedee korake: 1) planiranje implementacijskog pristupa i zatim primjena PDCA kruga34, 2) odbor za upravljanje potpunim kvalitetom odgovoran je za izbor poetnih projekata potpune kvaliteta na temelju snaga i slabosti organizacije, karaktera uposlenika, vizije i ciljeva te vjerovatnoe uspjeha, 3) sastavljanje timova za realizaciju projekata35, te 4) osiguravanje i usavravanje timova prije poetka realizacije projekata. Trea faza provoenje potpunog upravljanja kvalitetom. Ova faza izvrava ono to je planirano u prethodnoj fazi. Ova faza ukljuuje sljedee korake: 1) pokretanje i usmjeravanje tima. Odbor za upravljanje potpunim kvalitetom usmjerava i pokree svaki tim na ranije dodijeljenim projektima,
34 uveni PDCA krug razvio je Walter Shewhart, koji prvi put uvodi sistemski pristup unapreivanju radnih procesa. Metod PDCA (Plan, Do, Check, Action) ine etiri meusobno povezane faze: Plan planiraj: uspostavi ciljeve i procese neophodne za ostvarivanje rezultata u skladu sa zahtjevima kupaca i politikom organizacije, Do uradi: implementiraj procese, Check provjeri: obavi monitoring i mjeri procese i proizvod prema politikama, ciljevima i zahtjevima za proizvod i izvjetavaj o rezultatima, te Action djeluj: poduzmi akcije za stalno poboljanje performansi procesa. Detaljnije: Heleta, Milenko: Menadment kvalitetom, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2008, str. 30. 35 Formiranje timova za obavljanje zadataka u javnoj upravi detaljno je obraeno u: Kavran, Dragoljub: Javna uprava reforma, trening i efikasnost, Savet za dravnu upravu Vlade Republike Srbije, Beograd, 2003, str. 209234.

PREGLED

95

2) timovi za realizaciju projekata redovno izvjetavaju o napretku i postignutim rezultatima odbor za upravljanje potpunim kvalitetom, 3) posebni projektni timovi dostavljaju informacije o zadovoljstvu internih i eksternih korisnika usluga, 4) modificiranje organizacione infrastrukture prema potrebi. Odbor za upravljanje potpunim kvalitetom vodi brigu o promjeni procesa i procedure, organizacijskoj strukturi, programima nagraivanja uposlenika I odavanja priznanja, itd. Ovaj korak treba provoditi neprestano. 6. Zakljuak Na osnovu svega navedenog moe se zakljuiti da je Total Quality Management (TQM) postao najjae sredstvo za postizanje visokog nivoa kvaliteta javnih usluga. Mnoge organizacije irom svijeta shvatile su da je TQM put upravljanja budunosti. TQM je sredstvo pomou koga organizacije realiziraju osnovni cilj, a to je zadovoljenje interesa i potreba graana. TQM zadovoljava zahtjeve klijenata uz pomo: ljudi koji su ovlateni u institucijama; podrke kulture i unutranje nagraivanje; procesa koji se moraju kontinuirano mjeriti njihova efikasnost i unapreivanje; i shvatanja sistematskog poslovanja, razvijanja i unapreivanja. TQM mora biti prisutan u institucijama javnog sektora i mora poeti s vrha. Dakle, top-menadment mora pokazati da je ozbiljan u vezi s kvalitetom i njenom implementacijom. Ukoliko ovo izostane, zaposleni kvalitet nee shvatati ozbiljno i institucije javnog sektora su osuene na propast i prije poetka procesa unapreenja. Srednji menaderi imaju veoma vanu ulogu, a to je da sve informacije koje se odnose na kvalitet saope na razumljiv nain zaposlenima kako bi zaposleni mogli dati sve od sebe. Total Quality Memnagement dokazao se mnogo puta kao efikasan proces unapreenja i samog funkcioniranja organizacije, a njegova vrijednost potvruje se samo sveobuhvatnim i dobro osmiljenim implementacijskim procesom. Stoga je potrebno naglasiti kljune aspekte uvoenja TQM i utjecaj na institucije javnog sektora odnosno na organizacijske promjene koje iz toga proizlaze, s posebnim akcentom na primjenu filozofije potpunog kvaliteta u javnoj upravi. TQM kao proces predstavlja niz promjena i treba ga shvatiti kao filozofiju rada koja kao takva utjee na nain i oblikovanje poslovanja javnog 96
PREGLED

sektora. Upravljanje kvalitetom kao kljunim resursom u trinoj utakmici za animiranje klijenata znai kontinuiranu potragu za boljim tehnikim, tehnolokim, marketinkim i drugim poboljanjima koja e na kraju stvoriti eljeni rezultat, a to je zadovoljni graanin, odnosno porezni obveznik graanin koji glasa na izborima. U mnogim institucijama uvoenje TQM-a imalo je za posljedicu promjenu faktora koji su bitni za organizaciju: organizacijska struktura, stil rukovoenja, orijentiranost organizacije, konkurentsku prednost, slubenike i stil rada. Dok je ranija vertikalna hijerarhija s mnogo nivoa bila gotovo pravilo u institucijama gdje se implementirao, TQM organizacija se strukturira horizontalno, s malo hijerarhijskih nivoa. Stil rukovoenja u instituciji koja je implementirala TQM je kooperativan, a ne autokratski, to slubenicima ostavlja mogunost da sami preuzmu odgovornost i poduzmu inicijativu. Taka orijentacije u TQM-u je klijent. Orijentacija na klijenta i ispunjavanje interesa i potreba graana ionako pokazuje pozitivne efekte na sve oblike unutar institucije javnog sektora. Konkurentska prednost postie se TQM-om, putem dobivanja na vremenu, a ne vie niim trokovima. Potreba za slubenikom do sada je bila sigurna. U budunosti e biti vaan lini rast. Istina, to takoer znai imati snage i hrabrosti za donoenje odluka koje su do sada donosili pretpostavljeni. Radnoj grupi odnosno timu posveuje se vie panje. Vaan je uinak grupe, a manje uinak pojedinca. To je u skladu sa miljenjem da svijest o kvalitetu mora postojati kod svakog da bi se proizveo kvalitet. Posljednih godina mnogo se radi na primjeni i uvoenju TQM-a u dravnu i lokalnu upravu. Taj novi nain razmiljanja ukljuuje metode unapreenja kvaliteta sline kao u privatnom sektoru. Total Quality Management moe se definirati kao odnos do procesa upravljanja i seriju postupaka koji su meusobno tako koordinirani da osiguravaju i omoguavaju instituciji stalno unapreenje i usavravanje procesa, a time i postupaka i procedura radi dostizanja, zadovoljenja i premaivanja potreba graana. Praktina realizacija TQM-a bazira se na statistikim metodama kojima se sistematski sagledava uzrok pogreke. Do uzroka pogreke dolazi se posmatranjem i prouavanjem radnog procesa u cjelini. Jednom pronaeni uzrok pogreke ne uklanja se neposredno, ve se podeava i mijenja radni proces koji je do te pogreke i doveo.

PREGLED

97

Stoga za dugoroan uspjeh u radu javne uprave presudnu ulogu ima uvoenje standardnih radnih procesa i procedura kontrole kvaliteta usluga kako bi se graanima i svim ostalim institucijama zajamila kvalitetna, transparentna i efikasna usluga. U tome i jest osnovna vrijednost sistema upravljanja kvalitetom i TQM-a, a to je sagledavanje cjelokupne institucije kao niza isprepletenih radnih procesa i procedura, gdje kvalitet ima presudnu i najvaniju ulogu, a uvijek s ciljem zadovoljenja potreba graana. U organizacijama javne uprave koje su implementirale TQM nije bitno traiti krivca za uzrokovanu pogreku, ve kako sistematski u budunosti sprijeiti da se takva pogreka ponovi. Savremeni pristup kontroli kvaliteta i isticanju vanosti zadovoljstva graana omoguio je razvoj filozofije poslovanja u kojoj svi djelatnici, pa i svi interni procesi u privatnom sektoru tee jednom jedinom cilju, a to je kontinuirano vlastito profesionalno osposobljavanje. Ukorak s navedenim, potrebno je vizionarski razmatrati sve mogue probleme i indentificirati sve izvore otpora unutar javne uprave ka uvoenju i primjeni filozofije TQM-a. Stoga je veoma bitno u poetku identificirati promjene u institucijama koja proizlaze iz nove filozofije upravljanja, identificirati promjene u samoj organizacijskoj strukturi (ako do njih dolazi) i identificirati izvore otpora meu zaposlenima sa novim nainom poslovanja, te znati kako ublaiti izvore otpora kako oni ne bi zaustavili proces implementacije. Meutim, uvoenje TQM-a u dravne i lokalne uprave nailazi na jedan novi problem, a to je sasvim novi svijet politike isprepleten autokratskom, pasivnom, status quo birokratijom koja svugdje u svijetu prua otpore ka bilo kojoj promjeni. Jedan od razloga je i taj to se u veini zemalja u javnom sektoru zapoljavaju osobe koje imaju odreene politike veze ili su politiki podobni. TQM iza sebe povlai novu organizacijsku kulturu, kulturu kvaliteta, a u takvom okruenju klijent odnosno graanin i njegovo zadovoljstvo imaju kljunu ulogu koju javni sektor teko prihvata. Iz svega navedenog vidljivo je da je o kvalitetu umnogome lake govoriti nego zaista donijeti odluku o njenoj implementaciji i uvoenju. Nove stvari, nove probe, dovode ljude u rizik. Malo je onih koji su spremni prihvatiti rizik. Jednom kada politika i vodstvo unutar uprava donesu odluku i odaberu smjer ka uvoenju sistema upravljanja kvalitetom, osnovno je da ih ideja stalnog unapreenja kvaliteta i vrijednosti koje ona ima nikada ne napusti. Samo na taj nain, uz velike napore TQM, zaivjet e kao dio organizacijske kulture, te e je s vremenom pretvoriti u kulturu kvaliteta.

98

PREGLED

Literatura 1. Begi, I. Kasim: Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Daytonskog mirovnog sporazuma (1991.-1996.), Bosanska knjiga, Sarajevo, 1997. 2. orevi, Sneana: Vlasti u akciji svet javnih usluga, igoja tampa, Beograd, 2008. 3. orevi, Sneana: Analiza javnih politika, igoja tampa, Beograd, 2009. 4. Filipovi, Muhamed: Bosna i Hercegovina najvanije geografske, historijske, kulturne i politike injenice, Sarajevo, 1997. 5. Grdei, Ivan: Osnove analize javnih politika, Zagreb, 2006. 6. Heleta, Milenko: Menadment kvalitetom, Univerzitet Singidunum, Beograd, 2008. 7. Ibrahimagi, Omer: Dravno ureenje Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 2005. 8. Kavran, Dragoljub: Javna uprava reforma, trening i efikasnost, Savet za dravnu upravu Vlade Republike Srbije, Beograd, 2003. 9. Kopri, Ivan: Modernizacija hrvatske uprave, Zbornik radova Zagreb, 2003. 10. Lazibat, Toni: Upravljanje kvalitetom, Znanstvena knjiga, Zagreb, 2009. 11. Leskovac, Saa: Tranzicija i reforma javne uprave politika reforme javne uprave u zemljama u tranziciji sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu, Fakultet politikih nauka Sarajevo, 2009. 12. Luburi, Radoica: Umijee uspjenog upravljanja, HESPERIAedu, Beograd, 2008. 13. Milievi, N. R. Dunerovi F. ero: Edukacija kadrova u lokalnim organima uprave i samouprave istraivanje, Centar za promociju civilnog drutva, Sarajevo, 2003. 14. eparovi, P.I.: Izazovi javnog menadmenta, dileme javne uprave, Golden marketing, Zagreb, 2006. 15. Gavri, S. D. Banovi C. Krause, urednici: Uvod u politiki sistem Bosne i Hercegovine izabrani aspekti, Sarajevski otvoreni centar, Fondacija Konrad Adenauer, Sarajevo, 2009. 16. Senge, Peter M.: Peta disciplina - Umee i praksa organizacije koja ui, Asse, Beograd, 2003. 17. imac, Neven: Evropski principi javne uprave, Udruga za demokratsko drutvo, Zagreb, 2002. 18. Izvjetaj Evropske komisije o napretku BiH u 2009. godini, SEC
PREGLED

99

1338, Brisel 14.10. 2009. 19. SIGMA, European Principles for Public Adminsitration, Sigma Paper 27, OECD, Paris, 2003. 20. Statut Vijea Evrope, http://conventions.coe.int 21. Ustav Bosne i Hercegovine, Sarajevo. OHR, Office of the High Representative 22. Ustav Federacije BiH, Sarajevo www.parlamentfbih.gov.ba 23. Ustav Republike Srpske, www.narodnaskupstinars.net

100 PREGLED

Aida Spahi-Zeki UDK 330.14 SOCIJALNI KAPITAL KAO FAKTOR ODRIVOG RAZVOJA SOCIAL CAPITAL AS A SUSTAINABLE DEVELOPMENT FACTOR

Saetak Socijalni kapital i odrivi razvoj su koncepti o kojima se mnogo raspravlja u naunim krugovima, ali jo uvijek ne postoje opeprihvaene definicije ovih pojmova. Svaki pokuaj naunog pristupa ovim fenomenima nailazi na brojne prepreke uzrokovane razliitim i esto protivrjenim razumijevanjem ovih pojmova. Ipak, bez obzira na postojanje tih prepreka, u posljednje vrijeme evidentan je veliki interes naunika irom svijeta za prouavanjem problematike socijalnog kapitala i njegovog znaaja za razvoj drutva. Iako bi istraivanja uloge socijalnog kapitala u razliitim segmentima razvoja bila olakana kada bi postojala usaglaenost oko definicija koncepata socijalnog kapitala i odrivog razvoja, to nikako ne umanjuje doprinos rezultata dosadanjih istraivanja u ovom podruju. Budui da se radi o velikom potencijalu, socijalni kapital bi se kao resurs trebao uzet u obzir prilikom definiranja strategija odrivog razvoja. S obzirom na veliki broj definicija i jednog i drugog pojma koje su u upotrebi, te na nejasnoe u razumijevanju ovih koncepata, autorica ovog teksta daje pregled definicija koje su se najee koristile u empirijskim istraivanjima u ovoj oblasti. Zatim, analizira doprinos razliitih studija socijalnog kapitala s obzirom na njegov znaaj za odrivi razvoj, istiui njegov znaaj za razvoj lokalnih zajednica. Na kraju, autorica zakljuuje kako bi se sa preciznim definiranjem ovih pojmova izbjegle prepreke na koje se nailazi prilikom mjerenja stepena ostvarenja dugoronih stratekih razvojnih ciljeva. U zakljuku se ukazuje kako bi vlasti trebale uzeti u obzir znaaj uloge socijalnog kapitala prilikom razvijanja razvojnih politika, te bi u tom smislu trebale uestvovati u njegovom kreiranju. Kljune rijei: socijalni kapital, odrivi razvoj, sinergija, lokalni razvoj

PREGLED

103

Summary Social capital and sustainable development are concepts, much discussed in scientific circles, but still without any generally accepted definitions of these terms. Any attempt to make a scientific approach to these phenomena encountered numerous obstacles caused by different and often contradictory understanding of these concepts. However, regardless of the existence of these obstacles, recently, the great interest of scholars around the world to study issues of social capital and its importance for the development of society is evident. Although if there were some consistency regarding the definition of social capital and sustainable development concepts, then research of role of social capital in various segments of development would be facilitated, however not diminishing the contribution of the previous research results from this area. Since this stands for a great potential, social capital should be considered as a resource when defining the sustainable development strategy. Given the large number of definitions of both notions in use, and the ambiguity in the grasping of these concepts, the author provides an overview of most commonly utilized definitions that have been used in empirical research in this area, subsequently analyzing the contribution of various studies of social capital in view of its importance for sustainable development, stressing its importance for the development of local communities. Finally, the author reaches a conclusion that by these terms precise defining, obstacles, encountered when measuring the degree of achievement of long-term strategic development objectives, would have been avoided. The concluding section shows how authorities should take into account the importance of social capital developments role in policy fashioning, and in that sense should take participation in its creating. Key words: Social capital, sustainable development, synergy, local development 1. Socijalni kapital razliiti koncepti Termin socijalni kapital prvi put je upotrijebio L. Judson Hanifan poetkom 20. vijeka, ukazujui na znaaj ukljuivanja zajednice u demokratske procese. Socijalni kapital, kako ga je razumijevao ovaj autor, nije se odnosio na privatni posjed, materijalnu imovinu itd., nego na vrijednosti svakodnevnog ivota ljudi, kao to su dobra volja, prijateljstvo, drutvene interakcije izmeu pojedinaca i porodica koje ine odreenu drutvenu grupu. Koncept socijalnog kapitala u 20. vijeku javlja se jo nekoliko puta u 104 PREGLED

djelima razliitih autora (John Seeley, Jane Jacobs, Glenn C. Lourz, Pierre Bourdieu, Ekkehart Schlicht...), ali ne privlai mnogo panje u naunim krugovima. Tek u kasnim 80-im godinama 20. vijeka sociolog James S. Coleman postavlja ovaj termin na intelektualnu agendu upotrebljavajui ga u originalnoj Hanifanovoj verziji. Socijalni kapital za Colemana nije pojedinaan entitet, nego raznolikost entiteta koji imaju zajednika dva elementa: svi se baziraju na nekim aspektima drutvenih struktura i oni omoguuju djelovanje odreenih aktera bilo da su to pojedinci ili udruenja unutar strukture1. U literaturi nalazimo na razliite definicije socijalnog kapitala: ... karakteristike drutvene organizacije kao to su povjerenje, norme, i mree koje mogu unaprijediti efikasnost drutva pomou koordiniranih aktivnosti (Putnam, 1993); ... sposobnost aktera da obezbijede beneficije kroz predanost lanstvu u mreama i ostalim drutvenim strukturama (Portes, 1998); ... socijalni kapital predstavlja stepen drutvene kohezije koji postoji u zajednicama. On se odnosi na procese izmeu ljudi u uspostavljenim mreama, normama i drutvenom povjerenju, koji omoguuju koordinaciju i saradnju za dobrobit svih (Svjetska zdravstvena organizacija, 1998); ... informacije, povjerenje, i norme reciprociteta koje su prisutne u nekoj drutvenoj mrei (Woolcock, 1998); Socijalni kapital drutva ukljuuje institucije, odnose, stavove i vrijednosti koje upravljaju meuljudskim interakcijama i doprinose ekonomskom i socijalnom razvoju. Socijalni kapital, meutim, nije jednostavno suma institucija koje podupiru drutvo, on je takoer i ljepak koji ih dri na okupu. To podrazumijeva zajednike vrijednosti i pravila drutvenog ponaanja u personalnim odnosima, povjerenje, i drutveni osjeaj za civilnu odgovornost zbog ega je drutvo neto vie od skupa pojedinaca (Svjetska banka, 1998); Socijalni kapital je neposredna neformalna norma koja promovira saradnju izmeu dvije ili vie individua (Fukuyama, 1999);
1 Opirnije o razvoju koncepta socijalnog kapitala vidjeti u: Putnam, Robert D.: Democracies in Flux: the evolution of Social Capital in Contemporary Society, University Press, Oxford, 2002, str. 45.

PREGLED

105

 Socijalni kapital ine mree ukljuujui zajednike norme, vrijednosti i razumijevanje koji omoguuju saradnju unutar ili izmeu grupa (OECD2, 2001); Socijalni kapital, posmatran iz aspekta znaaja za pojedinca, odnosi se na mogunost pristupa resursima, zahvaljujui ueu u drutvenim mreama (Ciabattari, 2007: 35). Istraivanja Svjetske banke ukazuju i na sljedeu tipologiju socijalnog kapitala prema kojoj razlikujemo uvezujui, premoujui i povezujui socijalni kapital (Svjetska banka, 2002). Uvezujui drutveni kapital se odnosi na udruge i druge mree neformalnih asocijacija. On slui kao kolektivni mehanizam za odranje (izlaenje na kraj sa problemima) i upravljanje rizikom u situacijama gdje su odsutni novac, fiziki resursi i mree grupne vrijednosti. Meutim, uvezujui drutveni kapital moe prisiliti siromane na dugorono siromatvo zato to djeluje kao prepreka za vanjske mogunosti i resurse, te samim tim moe produbiti drutvene podjele i konflikte i na taj nain onemoguiti razvoj. Premoujui drutveni kapital, sa druge strane, predstavlja one mree i formalne asocijacije koje povezuju pojedince i grupe neovisno od glavnih drutvenih kategorija i podjela. On siromanim otvara mogunost da pristupe novim resursima, te unapreuje ope povjerenje i reciprocitet. Samim tim premoujui drutveni kapital igra kljunu i dugoronu ulogu u odrivom razvoju. Povezujui drutveni kapital predstavlja veze koje pojedinci imaju sa viim nivoima na kojima se donose odluke i alociraju resursi, te im samim tim potencijalno omoguava pristup dodatnim resursima i omoguuje da budu politiki relevantni. Stanovita o socijalnom kapitalu se razlikuju, ali ono to je svim teorijama zajedniko jeste da je interakcija meu pojedincima unutar pojedinih drutvenih struktura ono to omoguuje odravanje reprodukcije drutvenih beneficija. Kao kljuni elementi socijalnog kapitala najee se navode socijalne norme uzajamnosti, mree i povjerenje kao sastavni dio drutvenih interakcija. Norme uzajamnosti/reciprociteta su veoma znaajan izvor socijalnog kapitala. Ukoliko se neko drutvo odlikuje sistemom drutvenih normi koje se strogo potuju i ije se krenje sankcionira na
2 Organization for economic cooperation and development: Organizacija za ekonomsku saradnju i razvoj

106 PREGLED

adekvatan nain, pretpostavlja se da e i stupanj povjerenja koji postoji meu ljudima u tom drutvu biti vei. Mreu ini povezana grupa ljudi koji obino imaju neke zajednike atribute. Naprimjer, lanovi mree mogu biti ljubitelji nekog sporta ili dijeliti zajednike interese. Povjerenje se odnosi na nivo povjerenja koje ljudi imaju u to da e neko drugi djelovati u skladu s onim to je rekao, da e uraditi ono to se oekuje, ili da je to to je neko rekao pouzdano. Povjerenje se moe vezati ne samo za pojedince, nego i za grupe i institucije u drutvu, ukljuujui vlasti. Socijalni kapital stvara se u razliitim tipovima meuljudskih odnosa, kao to su porodini odnosi, prijateljstvo, poslovni odnosi, odnosi unutar obrazovnih, religijskih, etnikih, interesnih i drugih grupacija, drave i ostalih institucija. S obzirom na obimnost ljudskih interakcija, veoma je teko odrediti izvore odnosno osnovne faktore koji utiu na formiranje socijalnog kapitala. Svjetska banka i OECD su identificirali osam izvora ili dimenzija koje se smatraju relevantnim za razvoj socijalnog kapitala. To su: porodice, kole, lokalne zajednice, firme, civilno drutvo, javni sektor, gender i etnike grupe. Ove meunarodne agencije razmatraju mogunost formiranja socijalnog kapitala na svakom od ovih nivoa. Meutim, veoma je teko strogo definirati izvore socijalnog kapitala i objasniti naine na koji se on stvara. Razliite koncepcije socijalnog kapitala, razlikuju se i u pogledu izvora i determinanti socijalnog kapitala. S obzirom na vieznanost socijalnog kapitala i sloenost definicija, ovaj termin je jo uvijek dosta kompleksan i stoga je nemogue nastojati ga objasniti iz nekoliko datih izvora. Najpoznatiji svjetski kritiar koncepta socijalnog kapitala Ben Fine (2010) ukazuje na to kako je postojanje razliitih pristupa definiranju ovog pojma dovelo do njegove zloupotrebe. Kako bi se izbjegle zamke koje oteavaju razumijevanje socijalnog kapitala, a samim tim utiu i na adekvatan pristup istraivanju ovog fenomena, Fine u svom kritikom osvrtu na studije o socijalnom kapitalu ukazuje na koji nain bi se trebala vriti istraivanja o socijalnom kapitalu. S obzirom da je socijalni kapital kao koncept relativno nov i vieznaan, njegovo mjerenje je naroito problematino. U empirijskim studijama koriten je veliki broj razliitih varijabli kao indikatora socijalnog kapitala. Najee koriteni indikatori za mjerenje socijalnog kapitala su: uee pojedinaca u razliitim tipovima organizacija i neformalnih mrea,

PREGLED

107

 stupanj povjerenja u druge ljude i solidarnost, uee u kolektivnim aktivnostima i saradnja sa ostalim lanovima zajednice, pristup informacijama i komunikacija, socijalna kohezija i ukljuenost, te osnaivanje graanskog uticaja i politike aktivnosti. ini se da definicija koju je ponudila Svjetska banka sadri gotovo sve najvanije elemente socijalnog kapitala koji se najee koriste pri njegovom definiranju, te bi se u tom smislu mogla smatrati referentnom takom za potrebe ovog teksta. 2. Odrivi razvoj, vieznanost, problemi realizacije Odrivi razvoj je, kao i socijalni kapital, takoer vieznaan i kompleksan pojam, to njegovo razumijevanje ini problematinim. U literaturi se navodi ak 40 definicija odrivog razvoja (Carter, 2004: 216) od kojih je najee koritena ona koju je Svjetska komisija za okoli i razvoj (World Commision on Environment and Development WCED) upotrijebila u svom izvjetaju poznatom kao Burtland Report 1998. godine. U tom dokumentu odrivi razvoj je definiran na sljedei nain: Odrivi razvoj je onaj razvoj koji zadovoljava potrebe sadanjih narataja a da ne ugroava sposobnost buduih da zadovolje vlastite potrebe (WCED, 1987: 43). Kao kljuna naela odrivog razvoja navode se jednakost3, demokratija4, naelo opreza5, integracija zatite6, te planiranje7. Koncept odrivog razvoja temelji se na tri podruja: ravnomjernom ekonomskom rastu, zatiti i ouvanju okolia, te potivanju i unapreenju socijalnih i ljudskih prava. Iako su na poetku isticana prva dva aspekta
3 4 5 6 7 Naa nesposobnost da promiemo opi interes u odrivom razvoju esto je proizvod relativnog zanemarivanja ekonomske i drutvene pravde u i meu dravama (WCED, 1987: 49) Odrivi razvoj zahtijeva: politiki sistem koji garantuje stvarno uee graana u procesu odluivanja (WCED, 1987: 65) Kako bi zatitile okoli, drave e openito postupati oprezno prema svojim mogunostima. Tamo gdje postoji opasnost za ozbiljnu i nepopravljivu tetu, nedostatak sigurnih naunih dokaza nee se koristiti kao razlog za odgaanje mjera u spreavanju unitavanju okolia. (Agenda 21, naelo 15) Cilj odrivog razvoja i integrirane prirode globalnog izazova okolia i razvoja predstavlja problem za institucije (...) koje su osnovane na temelju uskih preokupacija i razgranienih briga. (WCED, 1987: 9) Agenda 21 nalae da svaki nivo vlasti (nadnacionalne, nacionalne, regionalne i lokalne) mora planirati strategiju odrivog razvoja.

108 PREGLED

koncepta, razvojem ideje sve se vea panja posveivala i jaanju socijalnog aspekta koncepta. Osnovna ideja koncepta odrivog razvoja sastoji se u tome da se uz pomo razvijanja moderne tehnologije uspostavi ravnotea izmeu tri navedene komponente. Bez obzira na injenicu da ne postoji jasno definirano opeprihvaeno znaenje odrivog razvoja, u literaturi se mogu nai razliiti pokuaji uspostavljanja tipologija odrivog razvoja. Najdetaljnija je ona koju je prezentirao ORiordan (Carter, 2004: 219), a koja razlikuje faze odrivosti s obzirom na nain vrednovanja ljudskih i prirodnih resursa. Prema ovoj tipologiji, u vrlo slaboj odrivosti potronja prirodnih resursa se moe smanjivati pod uvjetom da se oni kompenziraju poveanjem ljudskog kapitala. Slaba odrivost osigurava zatitu esencijalnih prirodnih resursa kao to su ozon, tropske ume..., ali je jo uvijek dozvoljena zamjena drugim vrstama prirodnih resursa. U snanoj odrivosti primjena naela opreza najvie dolazi do izraaja jer se svako koritenje prirodnih resursa treba nadoknaditi (recikliranje, poumljavanje, smanjivanje nejednakosti i sl.). U vrlo snanoj odrivosti potpuno se primjenjuje koncept dubinske ekologije8 koju karakteriziraju dravna ekonomija, drutveno-politiko i ekonomsko samopouzdanje. Nejasnoe u razumijevanju koncepta odrivog razvoja dovele su do mnogih kontradiktornih tumaenja ovog pojma. Tome je u najveoj mjeri doprinijelo nepostojanje preciznih kriterija koji bi pomogli zemljama da realiziraju naela odrivog razvoja. Umjesto toga, postoje razliite strategije usmjerene na ostvarenje odrivog razvoja koje su bazirane na vrlo nejasnom konceptu, te stoga ne mogu ni mjeriti stepen ostvarenog cilja u tom pravcu. Koncept odrivog razvoja e se u ovom tekstu razmatrati s obzirom na navedena tri temeljna podruja koja bi se mogla smatrati relevantnim indikatorima njegovog ostvarenja u konkretnim drutvenim zajednicama.

Dubinska ekologija predstavlja oblik radikalne ekoloke kritike tehnike civilizacije jer kritizira njezine temeljne vrijednosti tehnolatriju (religiozno oboavanje tehnike), antropocentrizam (uvjerenje da samo ljudi imaju vrijednost), instrumentalizam i resursizam (shvaanje prirode kao skladite sirovina), konzumizam (izjednaavanje blagostanja i atomizirane potronje tehnikih novotarija i senzacije masovnih medija), linearni progresivizam (uvjerenje o postojanju povijesno-socijalnog napretka, koji kulminira u modernoj civilizaciji) itd. Opirnije o ovom konceptu vidjeti u: Markus, T.: Dubinska ekologija kao ekoloka filozofija, u : Socijalna ekologija, Zagreb, 2003, str. 143163.

PREGLED

109

3. Znaaj ukljuivanja socijalnog kapitala u strategije o odrivom razvoju Socijalni kapital se mora tretirati kao jedan od bitnih elemenata ekonomskog i drutvenog razvoja svake ire zajednice jer osigurava efikasan pristup privrednim resursima i omoguuje razvoj ljudskih potencijala i potencijala drutva uope. 3.1. Empirijska istraivanja o ulozi socijalnog kapitala u odrivom razvoju Na veliki znaaj socijalnog kapitala za odrivi razvoj ukazuje Kanchan Chopra u svom eseju Socijalni kapital i odrivi razvoj: uloga formalnih i neformalnih institucija u zemljama u razvoju Social capital and sustainable development: the role of formal and informal institutions in a developing country (2001). Chopra smatra da je koncept socijalni kapital dao jednu sasvim novu dimenziju raspravama o odrivom razvoju. Institucije su dugo vremena smatrane kljunim u teoriji o razvoju. Meutim, uvidom u zastupljenost formalnih i neformalnih grupa koje ine socijalni kapital, koncept razvoja se povezuje sa drugim faktorima koji polako preuzimaju centralnu poziciju u teoriji o razvoju. Odrivi razvoj je uvjetovan irinom interakcija koje se ostvaruju u okviru tradicionalnih podjela izmeu drave, trita i netrinih institucija koje kreiraju socijalni kapital u drutvu. Jaanje neformalnih institucija koritenjem tehnologije, finansija i humanog kapitala iz razliitih sektora predstavlja sutinski faktor u operacionalizaciji koncepta odrivog razvoja. Istraujui razliite metode unapreenja socijalnog kapitala Peter Evans (1997) dolazi do zakljuka da bi bolje razumijevanje prirode sinergetskih odnosa izmeu drave i drutva i uvjeta pod kojim se ovi odnosi najlake ostvaruju trebalo postati znaajna komponenta svih buduih teorija o razvoju. Evansova vizija sinergije ima stroge implikacije na teorijsku i praktinu dimenziju rasprave o drutvenom i ekonomskom razvoju. U teorijskom smislu ona zahtijeva pristup razvoju iz aspekta irih institucionalnih okvira. Nita vie ne moe ograniiti sloene interakcije izmeu drutvenih aktera, neformalnih normi i mrea i formalnih organizacionih struktura koje su ukljuene u kreiranje sinergije. Sinergija je toliko snano oruje razvoja da se nikako ne smije ignorisati u teoriji o razvoju. Ona uveava drutveno vrijedne rezultate koji mogu biti derivirani iz postojeih resursa a koji zahtijevaju minimalno ulaganje materijalnih resursa i vlastite kreativnosti. S praktine strane, ove analize impliciraju da oni koji su za110 PREGLED

interesovani za kreiranje socijalnog kapitala, ak i meu grupama koje su u opoziciji prema dravi ne smiju automatski pretpostaviti da je drava neprijatelj. ak i u relativno autoritarnim reimima, saradnja sa reformskim snagama unutar drave moe biti produktivna. Nekoliko istraivaa prouavalo je odnose izmeu indikatora socijalnog kapitala i niza ekonomskih varijabli, ukljuujui lina primanja, investicije, produktivnost i bruto drutveni proizvod. Knack i Keefer (1997) istraivali su socijalni kapital mjerei stupanj povjerenja i graanske saradnje na uzorku od 29 trinih ekonomija. Oni su ustanovili da indeks povjerenja raste za deset procenata to je povezano sa poveanjem godinjeg bruto drutvenog proizvoda po glavi stanovnika za 0,8 procenata u periodu od 1980. do 1992, a da poveanje od osam procenata u polju graanske saradnje povezano sa poveanjem ekonomskog rasta za vie od jednog procenta. Inglehart (1997) je ustanovio prilino pozitivnu korelaciju izmeu lanstva u grupama i ekonomskog razvoja u siromanijim zemljama i prilino negativnu korelaciju izmeu ovih varijabli u bogatijim zemljama. Inglehart ukazuje na to da njegovo otkrie podupire stajalite da volonterske organizacije igraju pozitivnu ulogu u ranoj fazi ekonomskog razvoja. Narayan i Pritchett (1997) su mjerili socijalni kapital u ruralnim dijelovima Tanzanije. Istraivanje je provedeno u 87 sela u podruju ruralne Tanzanije, a fokus istraivanja je bio na istraivanju socijalnog kapitala i prihoda domainstava. Njihovo istraivanje je bilo fokusirano na mjerenje tri aspekta socijalnog kapitala: individualno lanstvo u grupama; karakteristike tih grupa; individualne vrijednosti i stavovi, naroito njihova definicija i oekivani nivo povjerenja u razliitim grupama, i njihova percepcija socijalne kohezije. Ispitanicima su, takoer, postavljanja pitanja o karakteristikama svake od grupa iji je pojedinac bio lan, ukljuujui prihod grupe, njeno funkcionisanje i proces donoenja odluka. Oni su uporeivali ove pokazatelje socijalnog kapitala sa podacima o prihodu domainstava u istom selu. Doli su do zakljuka da socijalni kapital dovodi do poveanja prihoda domainstava. Pokazalo se da socijalni kapital utie na primanja domainstava putem mehanizama, kao to su bolje pruanje javnih usluga, vea upotreba modernih agrikulturnih sredstava, vea aktivnost zajednice na izgradnji puteva i vea upotreba kredita u agrikulturi. Istraivanje porodica u ruralnim podrujima pokazalo je da su neformalni sistemi kao porodica, prijatelji i susjedi i manje formalni sistemi kao to su zadruge i klubovi naroito vani izvori prijateljstva, statusa informacija i usluga.
PREGLED

111

3.2. Socijalni kapital kao indikator odrivog razvoja Kreirajui svoje nacionalne strategije razvoja, razvijene zemlje poput Kanade, socijalni kapital tretiraju kao jedan od bitnih indikatora razvoja (Smith, 2004). Kanadska vlada je usvojila set indikatora o odrivom razvoju zahvaljujui inicijativi koju je pokrenula nezavisna agencija kanadske vlade Nacionalni radni sto za okoli i ekonomiju (NRTEE), koju sainjava 25 donosilaca odluka i profesionalaca iz svih sektora drutva. Premisa od koje se krenulo je da drutvo mora vie raunati na ekonomske, okoline i ljudske resurse koji su neophodni za odravanje zdravog drutva i ekonomije. Zbir ovih resursa ini nacionalni kapital koji se mora odravati, ako se eli postii odrivost. Ova agencija je dola do zakljuka da Kanada nema dovoljno podataka o prirodnim i ljudskim resursima i o povezanosti izmeu okolinih, socijalnih i ekonomskih pitanja. Kanada se, kao i ostale razvijene zemlje, oslanja uglavnom na makroekonomske indikatore, kao to je bruto drutveni proizvod, prilikom donoenja strategija ekonomskog razvoja. Ovi indikatori obuhvataju samo jedan dio faktora koji utiu na razvoj a koji nisu ukljueni u strateke razvojne ciljeve. Stoga NRTEE predlae set lako razumljivih indikatora za mjerenje prirodnog i humanog kapitala : - indikator za mjerenje istoe zraka, - indikator za mjerenje istoe pitke vode, - indikator za mjerenje emisije gasova, - indikator za mjerenje umskih povrina, - indikator za mjerenje movarnih podruja, te - indikator za mjerenje humanog kapitala NRTEE je predloio Federalnoj agenciji za statistiku da ove indikatore objavljuje na godinjoj bazi, a da ih Ministarstvo finansija Kanade ukljui u dravni proraun. Ova agencija je, takoer, predloila da se baza podataka proiri i na izvjetavanje o kapitalu, tj. da se u dravni proraun ukljue podaci o prirodnom, humanom i socijalnom kapitalu. Ovakvi indikatori bi trebali pruiti bolju osnovu za procjenu interakcija izmeu ekonomije, okolia i drutva, te unaprijediti mogunosti mjerenja progresa u tom pravcu. U kanadskom primjeru je evidentan znaaj koju je odigrala organizacija, kao to je NRTEE. Uloga ove organizacije u podsticaju vlade da istrai mogunosti za kreiranje indikatora odrivog razvoja i da ukljui aktere iz razliitih oblasti u diskusiju bila je kljuna za rezultat.

112 PREGLED

Socijalni kapital sve je vie u fokusu istraivaa, analitiara i donosilaca odluka. Interes za prouavanjem socijalnog kapitala doveo je do potrebe za mjerenjem socijalnog kapitala u cilju boljeg razumijevanja drutva i njegovog funkcioniranja. Mjerenje socijalnog kapitala omoguuje dodatne varijable za drutvena pitanja koja se ne mogu objasniti socioekonomskim i demografskim indikatorima. Sve je vie istraivanja koja su usmjerena na osiguravanje okvira za razumijevanje razliitih dimenzija i komponenata socijalnog kapitala i naina koji e olakati njihovo mjerenje. U tom smislu, evidentni su napori istraivaa usmjereni na razumijevanje, opisivanje i definiranje socijalnog kapitala u kontekstu ostalih formi kapitala (prirodnog, finansijskog i humanog), te na njegov doprinos drutvenom blagostanju. Istraivanja su pokazala (Boutiler, 2009) da velike kompanije, ako ele uspjeti ostvariti ciljeve koji se od njih oekuju na globalnom planu potujui pri tom osnovne principe koncepta odrivog razvoja, moraju posvetiti ozbiljnu panju socijalnom kapitalu. To znai da moraju paljivo analizirati mnogostruke odnose izmeu razliitih drutvenih grupa koji mogu biti od kljunog interesa za ostvarenje njihovih ciljeva. Uzimajui u obzir njihove interese, kompanije mogu izraditi strategije koje e omoguiti postizanje zajednikih ciljeva uz maksimalno potivanje osnovnih principa odrivog razvoja. Brojne su studije u kojima su identificirane aktivnosti vlasti za koje se vjeruje da bi mogle osnaiti formiranje socijalnog kapitala. Naprimjer, strunjaci i donosioci odluka u SAD-u koji su okupljeni u Saguaro grupu9 radili su zajedno vie od tri godine kako bi istraili praktine naine za izgradnju socijalnog kapitala, te su izradili listu od 38 preporuka. Dok su neke od preporuka namijenjene uposlenicima, porodicama i pojedincima, veina je onih koje su namijenjene vlastima. Oficijelna stranica Svjetske banke o socijalnom kapitalu nudi sugestije i ilustracije kao i napredne ideje i prijedloge brojnih vladinih i nevladinih organizacija i nezavisnih autora. Postoje razlike u pristupima kod razliitih autora. Ove razlike su dijelom proizale iz razliite konceptualizacije socijalnog kapitala i razlii9 Profesor Robert D. Putnam pokrenuo je inicijativu pod nazivom The Saguaro Seminar: Civic Engagement in America (Saguaro seminar: Graanski angaman u Americi) u okviru kole za upravu na Univerzitetu Harvard. Projekt je fokusiran na irenje spoznaja o nivoima povjerenja i ueu zajednice u strategijama razvoja. Seminar Saguaro obuhvata veliki broj istraivanja u oblasti socijalnog kapitala. Slubena stranica inicijative Seguaro seminara je http://www.ksg.harvard.edu/saguaro/index.htm . U okviru ove inicijative publikuje se izvjetaj pod nazivom Bettertogether koji se moe nai na veb-stranici: www.BetterTogether.org Grupu Saguaro ini 33 lana, ukljuujui lidere iz razliitih oblasti (od vladinih zvaninika do vjerskih lidera, od predstavnika sindikalnih organizacija do direktora kompanija, od izabranih predstavnika vlasti do ulinih radnika). Svi lanovi posveeni su unapreenju infrastrukture graanskog angamana u Americi. Ovih 25 praktiara i devet akademskih istraivaa od 1999. god. organizuju dvodnevne sastanke u cilju razvijanja praktinih strategija za unapreenje socijalnog kapitala u Americi.

PREGLED

113

tog razumijevanja naina na koji se socijalni kapital formira. Drugi razlog ove razlike proistie iz injenice to neki autori daju svoje prijedloge u zavisnosti od specifinosti situacija i potreba drutvenih zajednica u kojima su provedene studije. Naprimjer, neki od prijedloga istraivaa Svjetske banke su primjenjivi iskljuivo na smanjenje siromatva u zemljama Treeg svijeta, dok su neki od prijedloga Seguaro grupe, kao to je proces reforme u finansiranju politikih kampanja, relevantne samo za Sjedinjene Amerike Drave. 4. Uloga socijalnog kapitala u razvoju lokalnih zajednica Sinergija izmeu razliitih sektora drutva koju omoguuje socijalni kapital najbolje se oituje na lokalnom nivou. Na Svjetskoj konferenciji o zatiti ivotne sredine i razvoju, koja je odrana u Riju 1992. godine, usvojena je Lokalna agenda 21, dokument koji implicira da je za postizanje odrivog razvoja potrebna saradnja svih sektora drutva. Osnovni principi na kojima poiva Lokalna agenda 21 su: uee lokalnih vlasti, uee stanovnitva, posebno ena, omladine, nevladinih organizacija i poduzetnika, dugoroan proces planiranja i razgovora, koji se bazira na integraciji ekonomskih, ekolokih i socijalnih aspekata, cilj je program djelovanja s kojim se svi slau (konsenzus) i koji je orijentisan ka osnovama odrivog razvoja, radi se o procesu tokom kojeg svi sudionici ue jedni od drugih, novi nain razumijevanja politike (kooperacija i konsenzus) dolazi do izraaja, te postizanje cilja, odnosno kretanje ka cilju mora se uvijek nanovo ispitivati tokom ovog procesa i to na osnovu jasnih indikatora. Lokalna agenda 21 podrazumijeva aktivan drutveni angaman graana, te je stoga za njenu uspjenu implementaciju potrebno osigurati angairanost razliitih aktera drutvene zajednice iz oblasti politike, uprave, ekonomije, sindikata, religioznih zajednica, udruenja i neformalnih grupa graana. Uee lokalnih zajednica u ostvarivanju ciljeva imenovanih u Agendi 21 je od odluujueg znaaja za njihovu realizaciju. U poglavlju 114 PREGLED

28 Lokalne agende 21 navodi se: Lokalne zajednice su te koje upravljaju ekonomskom, socijalnom i ekolokom infrastrukturom, nadziru graevinske i urbanistike planove, odluuju o lokalnoj politici zatite ivotne sredine, o propisima u ovoj oblasti, te sudjeluju i u provoenju nacionalne i regionalne politike zatite ivotne sredine. Kao politiki i upravni nivo koji je najblii graanima lokalne zajednice igraju glavnu ulogu u procesu informisanja i mobiliziranja graana na putu ka odrivom razvoju. Svaka lokalna zajednica trebalo bi da zapone razgovore sa svojim graanima, lokalnim organizacijama i privatnim poduzetnicima, te da zajedno s njima zakljui i donese nacrt lokalne Agende 21, specifine za svoje podruje. Stalnim konsultacijama i postizanjem konsenzusa lokalne zajednice e u razgovoru sa organizacijama svojih graana, obrtnika, poduzetnika biti u mogunosti da formuliu najbolju strategiju odrivog razvoja. Sa druge strane, stalnim konsultacijama mijenja se svijest graana o pitanjima odrivog razvoja. Rukovodei se osnovnim principima Agende 21, svaka lokalna zajednica bi trebala da definira najbolju strategiju svoga razvoja koja je nastala kao rezultat planiranja uz uee svih aktera zajednice. Koliko je jedna zajednica u stanju da mobilizira graane i ukljui to vie aktera zajednice u kreiranje strategije lokalnog razvoja najvie zavisi od socijalnog kapitala koji postoji u zajednici. U drutvima sa niim stupnjem socijalnog kapitala vrlo je teko okupiti graane da uzmu uee u rjeavanju odreenih pitanja od zajednikog interesa. Manjak socijalnog kapitala, uzrokovan razliitim faktorima (od kojih je najznaajniji gubitak povjerenja u druge ljude, lokalne vlasti itd.) moe biti veoma poguban za razvoj malih zajednica. Meutim, socijalni kapital se moe izgraditi postepenim ukljuivanjem svih aktera zajednice u proces planiranja lokalnog razvoja. Planiranje lokalnog razvoja uz uee zajednice koji se u literaturi esto naziva uesniko planiranje, igra veliku ulogu u procesu stvaranja i jaanja socijalnog kapitala. 5. Zakljuak Socijalni kapital je neto na ta se mora raunati prilikom planiranja dugoronih strategija odrivog razvoja. To je veoma teko postii ako se prethodno jasno ne definira ta se podrazumijeva pod pojmovima socijalni kapital i odrivi razvoj. U suprotnom moe doi do veoma spornih i kontradiktornih prijedloga koji proizlaze iz sutinskog nerazumijevanja ovih koncepata. Preciznim definiranjem kriterija za mjerenje stupnja ostvarenja socijalnog kapitala i odrivog razvoja moe se ostvariti veliki napredak u
PREGLED

115

mjerenju stepena ostvarenja dugoronih stratekih razvojnih ciljeva koji su u uvjetima nepostojanja takvih kriterija potpuno nejasni i neizvjesni. Kako je socijalni kapital vaan resurs u postizanju odrivog razvoja potrebno je raditi na njegovom razvijanju. Vlasti bi svojim mjerama podsticanja rada udruenja graana i kreiranja atmosfere za uee ovih organizacija u realizaciji programa koji su od javnog interesa umnogome unaprijedila postojei socijalni kapital. Vlade razvijenih zemalja ve poduzimaju razliite aktivnosti u cilju jaanja razliitih formi socijalnog kapitala. Osiguravanje osnovnog sistema svojinskih prava i graanskog poretka su normalni preduvjeti za poveanje drutvenog povjerenja. Takoer, esto se u postojeim programima vlasti nalaze ciljevi koji su usmjereni na jaanje formi socijalnog kapitala, iako nisu formulirani na taj nain. Postoje razliiti prijedlozi vladinih politika koje bi mogle ojaati socijalni kapital. Neki prijedlozi npr. da se povea izvor finansiranja za obrazovanje su usmjereni na otkrivanje irih determinanti koji pokazuju nivo socijalnog kapitala u drutvu. Drugi prijedlozi ukazuju na istraivanje uticaja socijalnog kapitala i njegovih izvora i efekata, na mnogo direktniji nain, kroz aktivne vladine politike kreiranja novog socijalnog kapitala, ili kroz promjene vladinog pristupa u stimuliranju latentnog socijalnog kapitala. Drava svojim mjerama moe i da ozbiljno ugrozi socijalni kapital, koji je veoma teko obnoviti. Meutim, vlasti esto moraju da se upuste u promovisanje zajednica ukoliko u drutvu ne postoji sklonost ka spontanom udruivanju. Naravno, dravna intervencija sa sobom nosi rizik, poto ona vrlo lako moe potkopati spontane zajednice koje se uspostavljaju u civilnom drutvu Kako je socijalni kapital znaajan resurs lokalnog razvoja, vlasti moraju voditi rauna o tome da vie rade na mobilizaciji stanovnika lokalne zajednice na konkretnim akcijama u kojima e zajedno raditi razliiti akteri zajednice (pripadnici politikih stranaka, lanovi udruenja graana, predstavnici manjinskih grupa, lanice enskih organizacija, ugroenih skupina stanovnitva itd.). S druge strane, ne smiju se zanemariti niti napori nevladinih organizacija da u partnerstvu sa vlastima i biznis sektorom rade za dobrobit zajednice. Saradnja svih sektora drutva osigurava povjerenje graana u njihov rad, te samim tim dovodi do osnaivanja socijalnog kapitala Edukacija o civilnom drutvu i koritenje iskustva i dobrih praksi drugih zemalja su osnovni preduvjeti za izradu dugoronih razvojnih planova u koje trebaju da budu ukljueni predstavnici svih segmenata drutva (strunjaci, predstavnici udruenja graana, predstavnici poslovnog sektora, djelatnici u dravnim slubama itd.). 116 PREGLED

Literatura 1. 2. 3. 4. 5. Boutilier, Robert: Stakeholder Politics, Social Capital, Sustainable Development, and the Corporation, Greenleaf Publishing, 2009. Carter, Neil: Strategije zatite okolia: ideje, aktivizam, djelovanje, Barbat, Zagreb, 2004. Chopra, Kanchan: Social capital and sustainable development: the role of formal and informal institutions in a developing country, 2001. Ciabattari, T.: Single mothers, social capital, and work-family conflict, Journal of Family Issues, 2007, str. 3460. Evans, Peter: Government Action, Social Capital and Development: Reviewing the Evidence on Synergy, In State-Society Synergy: Government and Social Capital in Development, edited by Peter Evans. University of California Press/University of California International and Area Studies Digital Collection, Edited Volume #94, 1997, str. 178209, http://repositories.cdlib.org/uciaspubs/research/94/8 Fine, Ben: Theories of Social Capital: Researchers Behaving Badly, IIPPE, Pluto, 2010. Fukuyama, Francis: Social Capital and Civil Society, The Institute of Public Policy, George Mason University, 1999. Inglehart, R.: Modernization and Postmodernization Cultural, Economic and Political Change in 43 Societies, Princeton University Press, New Jersy, 1997. Knack, S. P. Keefer: Does social capital have an economic pay off? A cross-country investigation, Quarterly Journal of Economics, vol 112, no 4, 1997, pp. 1251-1288. Markus T.: Dubinska ekologija kao ekoloka filozofija, u : Socijalna ekologija, Zagreb, 2003, str. 143163. Narayan, D. L. Princhett: Cents and Sociability: Household Income and Social Capital in Rural Tanzania, World Bank Policy Research Working Paper no. 1796, World Bank, Washington, 1997. OECD (Organisation for Economic Cooperation and Development): The Well-being of Nations: the Role of Human and Social Capital, OECD, Paris, 2001. Smith, R: The role of institutions in building frameworks to measure sustainable development: the canadian experience, in: OECD: Measuring sustainable development: Integrated economic and social frameworks, 2004, str. 2129.

6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13.

PREGLED

117

14. Ostrom, E.: Collective Action and the Evolution of Social Norms, Journal of Economic Perspectives, 2000, str. 137158. 15. Portes, A: Social capital: its origins and applications in modern sociology, Annual Review of Sociology. 24, 1998, str. 124. 16. Putnam, Robert D.: Making Democracy Work : Civic Traditions in Modern Italy (Princeton, NJ: Princeton University Press), 1993. 17. Putnam, Robert D.: Democracies in Flux: the evolution of Social Capital in Contemporary Society, University Press, Oxford, 2002. 18. WCED (World Commission on the Environment and Development): Our Common Future, Oxford University Press (The Bruntland Report), 1987. 19. Woolcock, Michael: Social capital and economic development: toward a theoretical synthesis and policy framework, Theory and Society, 1998, str. 151-208. 20. World Bank: The Initiative on Defining, Moniotoring and Measuring Social Capital: Owerview and Program Description, Social Capital Initiative Working Paper, no.1, The World Bank, Washington, 1998.

118 PREGLED

Jasminko Mulaomerovi Jasmina Osmankovi

UDK 338.484 (497.6)

TURIZAM I LOKALNI RAZVOJ SPELEOTURIZAM U BIH TOURISM AND LOCAL DEVELOPMENT-SPELEOTOURISM IN B&H

Saetak Oko polovine bosanskohercegovake teritorije pripada kru. U radu se provjerava hipoteza da pilje mogu biti potencijalna baza turistikog i lokalnog razvoja nerazvijenih podruja u Bosni i Hercegovini. Razvoj se poima u svojoj punoi, kao odrivi u etiri kljuna aspekta: ekonomskom, ekolokom, tehnolokom i socijalnom. Kao argumenti za dokazivanje hipoteze apostrofiraju se historijski momenti, recentni ekonomski profil, iskustva u turistikoj valorizaciji pilja u svijetu, potencijali bosanskohercegovakih pilja, njihova turistika i razvojna atraktivnost, distribucija u prostoru, pozicija u odnosu na glavne prometne pravce i komplementarne sadraje. Teorijski okvir je nova teorija ili teorija endogenog razvoja, preciznije stav da svaki prostor posjeduje unutranje karakteristike koje mogu dovesti do ekonomskog rasta tokom dueg vremenskog perioda, pod pretpostavkom da se identificiraju i valoriziraju. U redu se ima u vidu potreba za definiranjem nove ekonomske geografije u kontekstu Krugmanovog razumijevanja ovog pojma. Metoda komparacija, analize, sinteze, deskripcije, te procjene se koriste za provjere osnovne hipoteze. Hipoteza se provjerava na 11 konkretnih primjera: pilja Vjetrenica, Ledenica, Orlovaa, Klokoevica, Bijambarska pilja, Titova pilja, Djevojaka pilja, Hrustovaka pilja, pilja Hukavica, pilja Megara, kao i dva vojna podzemna skladita kod Konjica i Han Pijeska (vjetake pilje). Naznaeni su osnovni elementi analize aktiviranja pilja u svrhu turistike eksploatacije kao komponente razvoja lokalnih i regionalnih zajednica. Procjena da je oko 5.000 EUR-a potrebno za jedno odrivo radno mjesto u turistikoj eksploataciji pilja na nerazvijenim podrujima upuuje na zakljuak da se u traenju rjeenja za eliminaciju ili ublaavanje problema siromatva na lokalnom i regioPREGLED

121

nalnom nivou potrebno koncentrirati i na pilje, kao postojee prirodne potencijale, da je potrebno prepoznati njihovu turistiku i razvojnu atraktivnost, a potom organizirati prezentaciju i plasman na tritu. U sluaju osam stotina pilja u svijetu, ta ocjena je u pozitivna. Turistika valorizacija pilja nee rijeiti sve razvojne probleme nerazvijenih podruja u Bosni i Hercegovini. Meutim, nesporno je da moe ublaiti problem siromatva u lokalnim i regionalnim zajednicama i inspirirati na proaktivniji pristup rjeavanju razvojnih problema. Kljune rijei: turistiki valorizirane pilje, speleoturizam, lokalni razvoj, siromatvo Summary Approximately, a half of the Bosnian territory is the area of karst. This paper is testing the hypothesis that caves may serve as a potential base of tourism and local development in underdeveloped areas in Bosnia and Herzegovina. The development is conceived in its fullness, as well as in sustainable within the four key aspects: economic, environmental, technological and social. As hypothesis proving arguments, we emphasize the historical moments, the recent economic profile, experience in the tourist valorization of caves in the world, Bosnian caves potential, their development and tourist attraction, distribution in space, the position in relation to major transport routes and complementary facilities. The theoretical framework is a new theory of endogenous growth theory, more precisely the attitude that every space has internal features that can lead to economic growth over a longer period of time, assuming that it has been identified and evaluated. The need for defining a new economic geography in the context Krugman understands of this term is already bear in mind. The method of comparison, analysis, synthesis, description, estimates is used to test the basic hypothesis. The hypothesis is being tested on eleven specific examples: the Vjetrenica cave, the Ledenica cave, the Orlovaa cave, the Klokoevica cave, Bijambarska cave, the Titos cave, the Djevojaka cave, the Hrustovaka cave, the Hukavica cave, the Megara cave, as well as two military underground warehouses near Konjic and Han Pijesak sand (manmade caves) . The basic elements of analysis for the purpose of activating cave exploration as a component of tourism development of local and regional communities have been indicated .it is estimated that approximately 5000 is needed for a sustainable workplace in the 122 PREGLED

tourist exploitation of caves in undeveloped areas suggesting on a task of seeking solutions to eliminate or mitigate the issue of poverty, and a need for paying close attention to caves , as already existing natural resources, to identify their development and touristic appeal, and then organize the presentation and placement on the market. In the case of eight hundredths of caves in the world, that rating is positive. Tourist valorization of caves will not solve all the problems of development of underdeveloped areas in Bosnia and Herzegovina. However, there is no doubt that it can alleviate the problem of poverty in local and regional communities and to inspire a more proactive approach to solving development problems. Key words: tourist valorized caves, speleotourism, local development, poverty 1. Uvod Turistika valorizacija pilja u Bosni i Hercegovini ima dugu tradiciju. To je i razumljivo s obzirom na broj i atraktivnost pilja. Oko 50% bosanskohercegovake teritorije pripada kru. Kao i veina drugih drutvenih i ekonomskih pojava koje su bile prisutne u Evropi i turizam je doao sa austrougarskom okupacijom, a kasnije upravom (krajem 19, odnosno poetkom 20. stoljea). pilje su, uglavnom, rasporeene u nerazvijenim ili nedovoljno razvijenim podrujima. U radu se provjerava hipoteza da bi turistika valorizacija pilja mogla pozitivno utjecati na lokalni razvoj nerazvijenih podruja. Provjera se vri na jedanaest konkretnih primjera. Uz to, respektira se historijsko iskustvo bosanskohercegovakih pilja, kao i iskustvo u turistikoj valorizacija pilja u svijetu. 2. Historijsko iskustvo turistike valorizacije pilja u BiH pilje u Bosni i Hercegovini od samog poetka nisu promatrane sa aspekta turistike eksploatacije, ve prije svega, to je i razumljivo s obzirom na prilike, kao vojni (rezerve alitre) i privredni potencijal (rezerve vode za ubrzani razvoj eljeznikog saobraaja). U istraivanja pilja se ukljuuju pojedinci, uglavnom, strani radnici koje je austrougarska uprava dovela. Njihove potpise mogue je nai u skrivenim hodnicima bosanskih pilja. Oni zajedno sa drugim istraivaima (umari, vojni inenjeri, arheolozi) poinju otkrivati svijet bosanskohercegovakog podzemlja i tako initi prve korake na polju turistike valorizacije pilja. To potvruju i neke od najstarijih fotografija. est motiv razglednica sa Vrela Bune u Blagaju
PREGLED

123

(Hercegovina) su turisti koje lokalni vodi prevozi od stare dervike tekije u unutranjost pilje. I graevinski zahvati, naprimjer stepenita u pilji Klokoevica na Igmanu kod Sarajeva, pokazuju da su neke pilje jo u to vrijeme imale iskljuivo turistiku namjenu. Znaajna speleoloka otkria eha Karela Absolona pred Prvi svjetski rat u peini Vjetrenici, potakla su istraivanja i izgradnju turistike staze u duini od oko 1.700 metara. Izgradnje velikih hidroenergetskih kapaciteta u krakim oblastima 60-ih godina prolog stoljea potaknula je znaajnija speleoloka istraivanja. Razvoj turizma u piljama Slovenije (Postojnska pilja, kocjanske pilje, pilja Vilenica), Hrvatske (Cerovake pilje, pilja Vrlovka), Srbije (Resavska pilja), motivira slina nastojanja u Bosni i Hercegovini. U bivoj Jugoslaviji aktivne su bile 42 turistike pilje od ega 16 u Sloveniji (Habe, 1994). Bijambarska pilja kod Olova (centralna Bosna) i pilja Vjetrenica u Popovu polju (Hercegovina) su glavni aduti sa kojima bosanskohercegovaka piljska turistika ponuda izlazi na trite. Treba spomenuti i Titovu pilju kod Drvara koja je pretvorena u muzej i koja je imala specifian razvoj. Razvoj piljskog turizma u Bosni i Hercegovini nije pratio i adekvatan razvoj institucija za ovaj specifini vid turizma. pilje Bijambarska i Vjetrenica date su na upravljanje lokalnim zajednicama. Prva je data na upravljanje planinarskom drutvu, a druga skromnom ugostiteljskom poduzeu koji nisu imale ni kadrovskih ni ekonomskih resursa da ih prezentiraju, a pogotovo ne da razvijaju njihov turistiki potencijal. Politika podrka razvoju ovog vida turizma potpuno je izostala. Titova pilja, koja je bila institucija (muzej) sadrajno vezana za tradicije Drugog svjetskog rata, imala je stalnu posjetu i odgovarajui rast i razvoj sa pozitivnim efektima na lokalnu zajednicu. Do posljednjeg rata u Bosni i Hercegovini ureeno je i otvoreno jo nekoliko pilja za turistike posjete, ali iskljuivo zalaganjem lokalne zajednica, odnosno speleolokog drutva. Turistika privreda (agencije, hoteli, republike turistike asocijacije) nije pokazala interes za ovaj vid turizma. Pored nabrojanih, za posjet turista bile su otvorene jo pilja Ledenica kod Bosanskog Grahova (zapadna Bosna) i, svega par mjeseci, pilja Orlovaa kod Sarajeva.

124 PREGLED

3. Siromatvo Sadanji ekonomski profil Bosne i Hercegovine, kao i mnogih drugih zemalja u razvoju, a posebno zemalja u tranziciji, determinira siromatvo, nezaposlenost, nejednakost. Oko 20% stanovnitva je ispod meunarodno priznate linije siromatva, a njih jo oko 30% moe biti gurnuto ispod ove linije na najmanji potres na tritu. U izvjetajima Svjetskog ekonomskog foruma za 20082009. godinu Bosna i Hercegovina ima rang 107 od 131 zemlje. (Lagumdija, 2008: 67) Bosna i Hercegovina ima veoma loe parametre dostignutog stepena transformacije i upravljanja tranzicijom i to sa tendencijom pogoranja. (Lagumdija, 2007: 76). Stopa nezaposlenosti se procjenjuje od 20% do 43%, zavisno od metodologije i institucije koja prezentira podatke. Posebno je izraena nezaposlenost meu mladima, preko 50% (Svjetska banka, 2005). Oko 20 procenata siromanih izrazito oskudijeva u kljunim aspektima standarda: prihvatljivi stambeni i sanitarni uvjeti, pristup zdravstvenim uslugama, pismenost i ukljuenost u drutvo. Analiza prezentirana u Izvjetaju o humanom razvitku ukazuje da je u BiH 27% odraslih siromano sa obrazovnog aspekta, a da 16% pati zbog siromatva u zdravstvenom smislu. (Anon, 2002). S aspekta pristupa poslu, siromano je 22% radno-sposobnog stanovnitva. Stambeni uvjeti su ispod praga siromatva za 11% stanovnika, a 29% njih ivi u uvjetima pravnog siromatva, jer obitavaju u stanovima za koje nemaju odgovarajua vlasnika ili stanarska prava. Ukupni rezultat ove analize ukazuje da je oko 72% odraslih siromano bar u jednom aspektu (Anon, 2002). Ispod linije siromatva najee su: djeca, osobe s niskim nivoom obrazovanja, stari i iznemogli, klasini socijalni sluajevi, kao i ruralno stanovnitvo. Kada se analiziraju podaci za cjelokupno stanovnitvo, osobe koje su naroito izloene riziku siromatva su: djeca, posebno do pet godina starosti, raseljene osobe i povratnici, nezaposleni, osobe niskog obrazovanja. (Anon, 2003). Pojedina podruja Bosne i Hercegovine, prije svega podruja izvan najuih regionalnih centara, posebno su pogoena problemom siromatva. Drugim rijeima reeno, stanovnici prostora izvan najuih regionalnih centara (Sarajevo, Banjaluka, Mostar, Tuzla) izloeni su veem riziku od siromatva. Podruja na kojima su locirane analizirane pilje spadaju u kategoriju nerazvijenih ili nedovoljno razvijenih. Lokalne zajednice u kojima su evidentirane potencijalne turistike peine imaju nivo ekonomske razvijenosti daleko nii od federalnog prosjeka, mjerenog visinom ukupnog domaeg proizvoda po stanovniku. U vrijeme sve vee ekonomske neizvjesnosti i evidentne globalne krize praene recesijom, lokalne zajedPREGLED

125

nice uviaju da tednja i domainsko poslovanje nisu dovoljne, nego da je potrebno podizanje kompetitivnosti. Lokalne zajednice uoavaju potrebu orijentacija na punu ekonomsku valorizaciju lokalnih resursa. 4. Lokalni razvoj Kao to je poznato, nezavisno od tipa siromatva u krajnjoj liniji jedino pravo i trajno rjeenje problema je ekonomski razvoj i to razvoj odriv u svim svojim dimenzijama: ekonomskoj, ekolokoj, tehnolokoj i socijalnoj (Todaro Smith, 2006). Kompetitivan razvoj lokalnih zajednica znai da one naprave najvie od onoga ime raspolau. Domai i meunarodni eksperti, znanstvene i druge institucije i organizacije kao adekvatno ili dovoljno dobro rjeenje za rjeavanje razvojnih problema Bosne i Hercegovine, siromatva i nejednakosti naznaavaju, izmeu ostalih, a veoma esto na prvom mjestu, turizam. Istie se da turizam moe pozitivno i snano doprinijeti drutveno-ekonomskom i kulturnom razvoju, ukoliko se eliminira potencijalna opasnost od degradacije okruenja i gubitka lokalnog identiteta. Jednako se naglaava da su resursi na kojima se zasniva turizam osjetljivi i da postoji rastua tenja za poboljanjem kvaliteta okruenja. Kod pozicioniranja turizma kao rjeenja problema siromatva u nerazvijenim i zemljama u tranziciji, meunarodne institucije, organizacije i eksperti respektuju potrebu za razvojem turizma koji zadovoljava ekonomska oekivanja i zahtjeve okruenja, uz potovanje ne samo drutvene i prostorne strukture destinacija, ve, takoer, i lokalnog stanovnitva, ouvanje i jaanje ljudskog dostojanstva lokalnih zajednica i turista. 5. Iskustva drugih Koliko stvarno ima interesa za piljski turizam u svijetu? Prema Zhang Jin (1996), u svijetu postoji oko 800 turistikih pilja. Neke od njih imaju impresivan broj posjetilaca. Halliday (1981) navodi da samo tri poznate amerike pilje (Karsbad Caverns, Mammoth Cave i Wind Cave) posjeti 2.500.000 turista svake godine. Treba rei da su ove tri pilje i ameriki nacionalni parkovi. Na drugoj strani, slovenski nacionalni park kocjanske pilje posjeti godinje 50.000 turista, ali zato Postojinsku pilju posjeti 800.000 turista godinje. Procjene su da pilje u svijetu godinje posjeti preko 150 miliona posjetilaca, a da je prihod (direktni i lokalni koji se kreu u odnosu 1 : 2 ulaz : suveniri, jelo, transport, putnika agencija)

126 PREGLED

oko 2,3 milijarde USD. Lista od 150 turistikih pilja koju su donijeli Cigna Burri (2000) pokazuje da odrivost (isplativost) neke turistike pilje ne zavisi iskljuivo od broja posjetilaca. pilje Wee Jasper i Murrindal u Australiji sa 3.000, odnosno 2.000 posjetilaca, pilja Angelica sa 3.000 posjetilaca u Brazilu, pilja San Michele na Sardiniji (Italija) sa 3.000 posjetilaca ili pilje Metro, Te Hahi i Babylon koje zajedno posjeti 5.000 turista godinje, osigurava dovoljan prihod lokalnim zajednicama koji ih ini samoodrivim. 6. Turizam ili okvir za turistiku valorizaciju pilja Okvir za turistiku valorizaciju pilja odnosno potencijalno trite determiniraju domai i strani turisti koji su ve izabrali Bosnu i Hercegovinu kao svoju destinaciju, turisti koji posjeuju susjedne zemlje, posebno Hrvatsku, kao i uenici i studenti kroz razne vidove nastavnih i vannastavnih aktivnosti. Potencijalno trite za razvoj speleoturizma, komponirano od turista koji su pokazali interes za ova podruja, studenata i uenika, istraivaa, moe se procijeniti na oko 573 hiljade posjetilaca. Kao potencijal za kreiranje potranje za ovim vidom turizma moe se uzeti ukupna kolska i studentska populacija, kao i turisti koji posjeuju Bosni i Hercegovinu. Tabela : okvirni recentni potencijali Bosne i Hercegovine
Bosna i Hercegovina Uenici osnovnih kola Uenici srednjih kola Studenti Turisti Tendencija smanjenja smanjenja rasta rasta Broj 380.686 160.497 104.280 583.742

Izvor: podaci o obrazovanju za BiH preuzeti sa http://bhas.ba/ ARHIVA/2008/SAO/EDU/1.pdf 15. 10. 2008. podaci o broju turista preuzeti sa http://bhas.ba/Arhiva/2007/Saopcenja/Turizam/turizam_A_07.pdf pristup 15. 10, 2008.

PREGLED

127

S obzirom na trendove u turistikoj potronji, kod analize potencijalnog trita za navedene objekte mogli bi se uzeti i podaci o turistikoj atraktivnosti, mjerenoj brojem turista, Hrvatske, Srbije i Crne Gore. Prema zavodima za statistiku, 2007. registrirano je preko 11 miliona turista u ovim zemljama. (Anon, 2008). Prema tome, rije je o ukupnom potencijalu od oko 1,2 miliona posjetilaca u prvom krugu izvan samih lokalnih zajednica odnosno od oko 11 miliona u drugom krugu, krugu neposrednog regionalnog okruenja. Pitanje je kako od ukupnog potencijalnog trite kreirati efektivno trite za turistiku valorizaciju pilja, kako njime ovladati i kako njime dominirati? 7. pilje kao turistiki (polu)proizvodi Iskustva zemalja u regionu (Hrvatska, Slovenija, Srbija) i u svijetu podravaju tezu o pozitivnim efektima turistike valorizacije pilja na lokalni razvoj. Na primjeru izabranih pilje naznaavaju se elementi koji mogu biti relevantni za njihovu turistiku valorizaciju u kontekstu lokalnog razvoja u Bosni i Hercegovini. pilja Vjetrenica je jedna od najznaajnijih pilja ne samo u Bosni i Hercegovini, nego na Balkanu. Jedinstveni prirodni fenomeni (jak vjetar koji ljeti pue iz pilje, a zimi u pilju), raznovrsna morfologija, podzemna jezera i jedinstveno bogatstvo podzemne (u veini sluajeva) endemine faune uinili su da Vjetrenicu u svojim radovima spominje ve rimski historiar Plinije. Svojim poloajem, na jugozapadnom obodu Popova polja nedaleko od Dubrovnika (Hrvatska), Mostara i Meugorja te prirodnog rezervata Hutovo blato, ima sve preduvjete za znaajan turistiki razvoj. Razloge zato do toga do sada nije dolo treba traiti u sukobima razliitih koncepcija njenog vrednovanja. U ovom trenutku postoji uraena turistika staza i osvjetljenje koje omoguavaju obilazak, ali neizgraena infrastruktura (makadamski put u duini 15 km od Jadranske magistrale) i nerijeeno pitanje gazdovanja peinom ne mogu poluiti ni znaajnije turistike efekte. Osim klasinih turista, ova pilja zbog svoje kompleksnosti i duine nudi mogunosti i za alternativni turizam specijaliziranim grupama (studenti, nauni radnici). Turistiki obilazak traje 40 minuta. Posjeta pilji se moe nadopuniti posjetama pravoslavnom manastiru u Zavali te Hutovu blatu i Svitavskom jezeru kao znaajnim rezervatima ptica. Dodatna ulaganja bi bila potrebna samo u bolju propagandu i signalizaciju na magistralnim putevima. 128 PREGLED

Bijambarske pilje su kompleks od nekoliko pilja koje se nalaze u zatienom pejzau Bijambara, oko 30 km sjeverno od Sarajeva. Za turizam je ureena Srednja bijambarska pilja koja je i najvei i najljepi speleoloki objekt. Zbog nerijeenih odnosa u upravljanju objektom (dato na upravljanje planinarskom drutvu) pilja je zapravo bila pod nadzorom samo u dane vikenda, a sve ostalo vrijeme na raspolaganju nesavjesnim posjetiocima koji su kroz ovih trideset godina na mnogo mjesta unitili ili otetili piljske ukrase. Poslije posljednjeg rata pilja je ponovo ureena za posjet turista, ali novi upravitelj, Kantonalno javno poduzee Sarajevo ume nema iskustva u upravljanju ovakvim objektima. Ne postoje vodii nego samo uvari (renderi) koji se brinu o cjelokupnom zatienom podruju. Realizacija projekta COOR 2005. godine uz podrku delegacije Evropske komisije u Bosni i Hercegovini trebala je i da u potpunosti promijeni ovakvo stanje (pobolja staze i osvjetljenje u pilji, uspostavi vodiku slubu, osigura edukativni i propagandni materijali). Ureeno je ukupno 350 m turistike staze, a posjet traje oko 30 minuta. S obzirom na blizinu Sarajeva posjeta nije ni izbliza onakva kakva bi mogla biti. Osnovni razlog za to je neodgovarajui upravitelj (bez iskustva u turizmu, turistika peina nije primarni biznis). To najbolje pokazuju podaci o broju posjetilaca u zatienom podruju Bijambare i pilji. Dodatna ulaganja su potrebna samo za novi propagandni materijal. Tabela 2: broj posjeta Bijmabaru tokom 2008.
Mjeseci 2008. 1 2 3 4 5 6 7 8 9 19 11 12 Ukupno Automobili 93 182 268 489 1848 802 720 1209 202 266 315 56 6450 Autobusi 0 0 1 12 91 37 7 12 1 16 8 0 185 Broj posjetilaca podruju 364 778 881 2222 11862 4658 2663 4799 817 1621 1420 211 32296 Broj posjetilaca pilji 0 0 61 107 1376 714 562 796 216 258 89 0 4179

Izvor: Sarajevo ume d.o.o, podaci od 02. 01. 2009.

PREGLED

129

Posjete Bijm abram a tokom 2008. godine

14000 12000 13 11 9 7 5 3

Broj posjetilaca Bijam baram a tokom 2008. godine

broj posjeta

10000 8000 6000 4000 2000 0

10

11

12

mjeseci 2008. Automobili Autobusi Broj posjeta Broj posjeta pilji

2000

4000

6000

8000

10000

12000

14000

Broj posjetilaca

Broj posjetailaca pilji

Graf 1: Posjete Bijmabarama tokom 2008. godine Napomena: u decembru, januaru i februaru pilja je zatvorena. pilja Ledenica se nalazi nedaleko od sela Resanovci na magistralnom putu od Drvara prema Bosanskom Grahovu i dalje prema Splitu. Otvorena je za turistike posjete 1979. godine, a uz atraktivnu turistiku stazu u pilji izgraeni su parking, restoran i prijemna kuica. U poetku je pilju zbog izuzetne ljepote ukrasa posjeivao veliki broj turista. Od 1987. godine broj posjetilaca se stabilizirao na oko 6.000 godinje. To je, prije svega, rezultat nepostojanja propagande. Blizina Drvara (tada Titovog Drvara), u koji je godinje dolazilo nekoliko stotina hiljada ljudi, nudila je mnogo vie mogunosti. Dananje stanje pilje karakterie zaputenost prijemnih objekata, staza u peini zahtijeva kompletnu obnovu (bila je od drveta), a i rasvjeta je potpuno van upotrebe. Za ponovno aktiviranje pilje kao turistikog objekta bilo bi potrebno uloiti oko 10.000 EUR-a (obnova staze i rasvjete, mali prijemni objekt). Trajanje obilaska pilje je 50 minuta. Nepovoljnost za ovu pilju u sadanjem trenutku je i relativno slaba putna komunikacija do Drvara odnosno Bosanskog Grahova. pilja Orlovaa je jedna od najljepih pilja u okolici Sarajeva. Ukupna duina istraenih kanala pilje poloenih u nekoliko nivoa je oko 2,5 km, a za turistiki obilazak bilo je ureeno oko 400 metara staze. Udaljena svega 12 km od grada Sarajeva, na magistralnom putu prema istonoj Bosni ona ima sve uvjete za prosperitetan turistiki razvoj. Kako je pilja otkrivena relativno kasno (zbog svojih morfolokih karakteristika vrlo uzak i dugaak pristupni kanal do glavnih dvorana), potpuno je sauvana od bilo kakvih ljudskih oteenja. Nakon posljednjeg rata ponovo je ureena za turistike posjete, ali zbog entitetskih podjela broj posjetilaca iz Sarajeva je neznatan. Bolja organizacija i orijentacija prema tritu Sarajevske 130 PREGLED

regije jedina je perspektiva za ovu peinu. Osim u kvalitetniju propagandu za sada nisu potrebna nikakva druga ulaganja. Trajanje posjete je oko sat vremena. Titova pilja se nalazi skoro u samom gradu Drvaru. Kao pilja nema nekih posebnosti (Mulaomerovi, 1998), ali je interesantna zbog svoje historijske uloge (kao sklonite Glavnog taba i marala Tita) u partizanskoj borbi protiv faizma u Drugom svjetskom ratu. Iako se taj dio historije Bosne i Hercegovine u novije vrijeme marginalizira, vjerujemo da bi odreene ciljane grupe turista i kolske ekskurzije imale interesa za posjetu. Potpuno aktiviranje u stanje kakvo je bilo prije posljednjeg rata zahtijeva rekonstrukciju barake na ulazu u pilju i prikupljanje muzejskog sadraja. Procjena ulaganja je oko 25.000 EUR-a. Djevojaka pilja, udaljena od grada Kladnja 6 km, jedno je od najveih svetita muslimana u Bosni i Hercegovini (Mulaomerovi, 1998). Godinje se u vrijeme dove (jedne vrste sezonske molitve ili hodoaa) okupi oko 30.000 posjetilaca. Do sela Brateljevii postoji lokalni asfaltni put, a od sela do pilje jo 2 km makadamskog puta. pilja nema posebnih sigastih ukrasa, ali je svojim dimenzijama zaista impozantna. Na kraju pilje nalazi se improvizirani mihrab (stepenite) koji ovaj dio pretvara u damiju. U pilji se nalazi i grob djevojke koji ima posebno znaenje u kultu ove pilje (po tome je pilja i dobila ime). Posebna vrijednost ove pilje je niz graviranih crtea na ulazu koji datiraju od ranog bronzanog doba do srednjeg vijeka. Trajanje posjeta je oko 40 minuta. Potrebna ulaganja (staza u peini, osvjetljenje, propagandni materijal) predviamo u iznosu od 20.000 EUR-a. Hrustovaka pilja ima gotovo idealne preduvjete za razvoj piljskog turizma. Nalazi se na oko 12 km zrane linije od Sanskog Mosta, a oko 1 km od sela Hrustovo. Od sela do pilje ima oko 700 m seoskog puta koji bi se za koritenje u loijim meteorolokim uvjetima morao popraviti, a onda se nastavlja iroka pjeaka staza do samog ulaza u pilju. Glavni kanal pilje, ija irina se kree od 20 do 40 metara, duine je oko 500 metara i u njemu su skoncentrirani svi najvaniji speleo-morfoloki ukrasi koji mogu biti interesantni turistima. pilja je gotovo horizontalna, to omoguava vrlo jednostavno i uz neznatne intervencije izgradnju turistike staze. Tragovi kultura iz prethistorije (slavonska keramika sa poetka bronzanog doba) i paleontoloki nalazi (peinski medvjed) dodaju ovoj pilji posebnu vrijednost. Hrustovaa pilja ima, kao rijetko koji speleoloki objekt na irim prostorima bive Jugoslavije, veoma bogato prirodno i kulturno-hiPREGLED

131

storijsko okruenje koje moe upotpuniti turistiku ponudu (pilje na vrelu rijeke Dabar, Fajtovaka pilja, vodopad Blihe, krako vrelo Zdena, stari gradovi Kamengrad i Kamiak, termalne vode). Trajanje posjete je oko 1 sat. Potrebna ulaganja su do 25.000 EUR-a. pilja Hukavica se nalazi na oko 13 km od Velike Kladue. Od magistralnog puta Velika Kladua Cazin pilja je udaljena oko 7 km i skoro do samog ulaza postoje dobre pristupne ceste i putevi na kojima su potrebne samo male popravke. pilja ima veoma pogodan poloaj s obzirom na to da se nalazi na vratima Bosne i u blizini veih gradskih sredita (Velika Kladua, Cazin, Biha), a u zaleu Unsko-sanski kanton. Veliina pilje (hodnici i sale), piljski ukrasi, mogunost jednostavnog provoenja staze, mogunost izgradnje odgovarajuih svjetlosnih efekata u dijelovima bez piljskog nakita, jesu sa morfolokog aspekta sasvim dovoljni za ureenje i buduu turistiku eksploataciju. Posjeta pilji bi trajala oko 30 minuta, a 15.000 EUR-a bilo dovoljno za poetna ulaganja. pilja Megara, poznata jo i pod nazivom Kuvija, nalazi se sjeverozapadnoj padini Orlovca na Preslici planini u zapadnom dijelu planinskog sklopa Bjelanice. Najlaki pristup je od Tarina, dolinom potoka Bioa (Bjelanica) u poetku asfaltnom, a kasnije dobrom makadamskom cestom. Ulaz pilje nalazi se na 1290 m nadmorske visine. Od Lanita gdje je ve izgraeno izletite sa natkrivenim stolovima do pilje je oko 500 m zrane linije. U morfolokom pogledu pilja je vrlo jednostavnog oblika i sastoji se od jednog kanala ukupne duine neto preko 220 metara. pilja Megara poznata je kao jedno od najbogatijih nalazita peinskog medvjeda (Ursus spelaeus). Gotovo cijela unutranjost pilje ispunjena je veoma bogatim sigastim tvorevinama koji su glavni interes prosjenih turista. pilja nije ureena za turistike posjete ali je njena morfologija takva da je to vrlo jednostavno ureenje, a sa minimalnim sredstvima. Vei zahvat je ureenje pristupne staze koja se mora prilagoditi turistikoj upotrebi (stepenice, odmorita), a u prvoj fazi eksploatacije ni elektrina rasvjeta nije neophodna. Naime, neke turistike pilje (kao Lrgrotte kod Graza u Austriji) ne koriste elektrinu rasvjetu, ve svakom posjetiocu daju lino (baterijsko) svjetlo. Poetna ulaganja u turistiko aktiviranje ove pilje procjenjujemo na 10.000 EUR-a. Klokoevica ili Klokotnica se nalazi na istonim padinama Bjelanice, u neposrednoj blizini hotela Maral. Od hotela do pilje udaljenost zranom linijom je oko 1 km, a kao pristupni put se moe iskoristiti trasa stare naputene umske eljeznice. U morfolokom pogledu pilja je vrlo 132 PREGLED

jednostavnog oblika i sastoji se iz dva dijela: ulaznog kanala i velike dvorane krunog oblika dimenzija 30 x 40 metara i visine preko 10 metara. Ova je pilja je ve u vrijeme austrougarske uprave ureena za turistike posjete izgradnjom kamenog stepenita u ulaznom hodniku. Iako pilja nije velika, kruna staza bi omoguila posjetu od oko 20 minuta. Treba napomenuti da su u svijetu i mnogo manje pilje ureene za posjet turista (pilja ipun kod Cavtata, Hrvatska, pilje u Valeti, Malta). Poetna ulaganja za ureenje staze i osvjetljenja su oko 10.000 EUR-a. Posebna pogodnost ovog objekta je njegova blizina olimpijskim borilitima, a njegova turistika ponuda nadopunila bi turistiku ponudu Igmana i Bjelanice, koje osim sportskih aktivnosti ne nude skoro nikakve druge sadraje, posebno u ljetnim mjesecima. Vojna podzemna sklonita kod Konjica i Han Pijeska. Umjetno podzemlje u posljednje vrijeme u zapadnoj Evropi postaje sve interesantnije i u turistikoj ponudi. Veliki broj starih rudnika, posebno obojenih metala, ali i rudnika uglja i soli koji su prestali sa radom pretvoreni su u muzeje. S jedne strane, tako je mogue drati pod kontrolom velike podzemne prostorije koje pod utjecajem vode mogu biti nestabilne i izazvati katastrofalne posljedice, a sa druge, pruaju se interesantni sadraji u turistikoj ponudi posebno za kolski uzrast. Na prostorima bive Jugoslavije, zbog obilja prirodnih pilja, tek u novije vrijeme je za posjetioce otvoren jedan dio rudnika ive u Idriji (Slovenija), a u Hrvatskoj veliko podzemno vojno sklonite u Paklenici kod Zadra. U Bosni postoje dva takva objekta: podzemna sklonita kod Konjica i Han Pijeska. S obzirom na trendove razvoja oruanih snaga, sve su prilike da e ovi objekti biti naputeni. Njihovo ureenje za turistiku eksploataciju jedino je, po nama, razumno rjeenje i prilika za lokalnu zajednicu. Kod ureenja ovakvih objekata treba ii na to veu dokumentarnost samog objekta. Slini objekti (npr. podzemno sklonite Emen-Ebel na Maginot liniji u Belgiji) prikazuju naoruanje iz tog vremena, spavaonice, uniforme, operacijske sale, osobne dokumente i sl. Ostala turistika ponuda se ne razlikuje od one kod prirodnih pilja: kafe-bar, suveniri, publikacije.

PREGLED

133

Tabela 3: pregled trajanja posjeta, radnih mjesta i investicija za izabrane pilje

pilja Vjetrenica Bijambare Ledenica Orlovaa Titova pilja Djevojaka Hrustovaa Hukavica Megara Klokotnica Podzemno sklonite kod Han Pijeska i Konjica Ukupno Trajanje posjete u minutama 40 30 50 40 20 40 60 30 20 30 30 Broj radnih mjesta 4 4 2 3 2 3 2 2 2 2 4 30 Investicija EUR 2.500 2.500 10.000 2.000 25.000 20.000 25.000 15.000 10.000 10.000 3.000 125.000

Prema tome, turistika valorizacija izabranih pilja uz investiciju od oko 125.000 EUR-a mogla bi osigurati direktno zapoljavanje 30 osoba, a indirektno daleko vie to bi moglo imati pozitivne efekte na lokalni razvoj. 8. Elementi strategije turistike valorizacije pilja Gradivni elementi nove osvjeene i podmlaene strategije turistike valorizacije pilja Bosne i Hercegovine trebali bi biti, izmeu ostalog: uvaavanje kriterija odrivosti, to znai da on mora biti dugorono ekoloki podnoljiv, ali i ekonomski vitalan te etiki i drutveno pravian za lokalne zajednice. Ovaj vid turizma mora biti senzitivan na kulturno naslijee i elemente tradicije, aktivnosti i dinamiku svake lokalne zajednice. Da bi participirala u generiranju odrivog, humanog i potpunog razvoja, turistika valorizacija pilja se mora zasnivati na raznolikosti mogunosti koje nudi lokalna ekonomija. Ona treba da bude potpuno integrirana i da pozitivno doprinosi lokalnom razvoju. Sve opcije razvoja turizma moraju efikasno sluiti poboljanju kvaliteta ivota svih ljudi u lokalnoj zajednici. Takoer, mora pozitivno utjecati na drutveni i kulturni napredak svake destinaci134 PREGLED

je, iskljuujui bilo koju vrstu devastacije. Razvijanje i/ili unapreivanje alternativnih oblika koritenja pilja kao jednog od oblika alternativnog turizma koji je kompatibilan sa principima odrivog, humanog i potpunog razvoja, uz podrku unoenju raznolikosti, predstavlja garanciju stabilnosti u srednjoronom i dugoronom razdoblju. Vlade, privreda, organi vlasti i nevladine organizacije vezane za turizam trebaju uestvovati u unapreenju i stvaranju otvorenih poslovnih veza za istraivanje, irenje informacija i transfer odgovarajueg znanja o piljskom turizmu i ekoloki odrivim tehnologijama u turizmu. 9. Zakljuak pilje se ine kao posebno interesantni turistiki objekti jer postoje kao ve gotovi (polu)proizvodi sa vrlo karakteristinim lokalnim ambijentom, kulturnim okruenjem i nesvakidanjim sadrajem. Kao objekti za posjetu posebno su interesantni uenicima osnovnih i srednjih kola te studentskoj omladini. Broj uenika i studenata pokazuje kolika bi se godinja posjeta mogla oekivati. Tu su i turisti za koje bi ovo mogao biti dopunski sadraj. Skoro svaka od spomenutih pilja moe biti brend za sebe, a njihov poloaj na karti Bosne i Hercegovine pokazuje da su smjetene na glavnim prometnim pravcima. Ako se pretpostavi da bi u svakoj pilji koja se turistiki valorizira posao dobilo izmeu dvije i etiri osobe, onda bi sa ulaganjem oko 125.000 EUR-a u piljskom turizmu nalo direktno zaposlenje oko 30 osoba (turistiki vodii, uvari, menaderi), a indirektno mnogo vie (ugostiteljski radnici, izrada i trgovina suvenira, transport, kuna radinost, smjetaj, radnici u turistikim agencijama, razliiti servisi i drugi). Manje od 5.000 EUR-a za otvaranje jednog radnog mjesta je vie nego inspirativno za generiranje lokalnog razvoja u nerazvijenim podrujima. Prirodne i druge vrijednosti bosanskohercegovakih pilja, njihova geoprometna pozicija, iskustvo u turistikoj valorizaciji pilja u svijetu, potencijalno trite, kao i potrebna ulaganja podravaju stav o turistikoj valorizaciji pilja kao komponenti lokalnog razvoja nerazvijenih ili nedovoljno razvijenih zajednica.

PREGLED

135

Literatura 1. Anon: Izvjetaj br. 25343-BIH: Bosnia and Herzegovina : Poverty Assessment. World Bank, Sarajevo, 2001. 2. Anon: Gender and Poverty: A Qualitative Survey. - International Bureau for Humanitarian Issues Meunarodni biro za humanitarna pitanja, Sarajevo, 2002. 3. Anon: Statistiki godinjak / Ljetopis Federacije Bosne i Hercegovine 2005 : Statistical Yearbook. Federalni zavod za statistiku, Sarajevo, 2005. 4. Anon: Izvjetaj br. 32650-BA: Bosna i Hercegovina: Izvjetaj o tritu rada. World Bank, Human Development Section Unit Europe and Central Asia Region, Sarajevo, 2005. 5. Anon: Community economic development, preuzeto sa: www.answers. com/topic/community-economic-development. Preistup 20. 09. 2008. 6. Anon: Podaci o broju turista za 2007. u Crnoj gori preuzeto sa http:// www.monstat.cg.yu/MeniGodisnjiPodaci.htm 15. 10. 2008; pristup 15. 10. 2008. 7. Cigna, A.A. Burri, E.: Development, management and economy of show caves, International Journal od Speleology, 29 B (1/4), 2000, str. 127. 8. Habe, F.: Kurzer bericht ber die probleme des hhlentourismus in Jugoslawien, International Journal od Speleology, 23, 1-2, 2004, str. 2527. 9. Hadziahmetovi, A.: Rast kompetitivnosti u Bosni i Hercegovini; prezentacija Izvjetaja o konkurentnosti Bosne i Hercegovine u 2005. godini, ANUBiH i MIT centar, 28. 11. 2005. Sarajevo, 2005. 10. Halliday, W.R. (1981): Karstic national parks: international economic and cultural significance, Proc. Int. Symp. Utilization of Karst Areas, Trieste March 29-30, 1980. Ist. Geol. e Paleont. Commissione Grotte E. Boegan, CAI Trieste, 1981, str. 135144. 11. Lagumdija, Z.: Kompetitivnost Bosne i Hercegovine i regiona Jugoistone Evropa 2008-2009, WEF, MIT Centar, Sarajevo, 2008.

136 PREGLED

12. Osmankovi, J. Mulaomerovi, J.: Peina Hukavica u opini Velika Kladua - preliminarna ekonomska valorizacija. Razvojna ansa ili zabluda / The Hukavica cave in Velika Kladua municipality - preliminary economic evaluation. A development - opportunity or an illusion, Na kr, XX-XXI, 33-34, Sarajevo, 2001, str. 133153. 13. Mulaomerovi, J.: Neki aspekti valorizacije peina u kontekstu implementacije filozofije odrivog razvoja, Na kr XVIII, 31, Sarajevo, 1998. str. 95110. 14. Mulaomerovi, J.: Speleoloka istraivanja nekoliko potencijalnih turistikih peina u okolini Sanskog Mosta: Speleological study of several potential tourist caves in the Sanski Most area, Na kr, XX-XXI, 3334, Sarajevo, 2001, str. 155166. 15. Osmankovi, J. Biaki, N.: Strategic Planning - Rejuvenance of Bosnia and Herzegovina as a tourist destination. XVII Biennieal International Congress Tourism & Hospitality Industry 2006 New Trends in tourism and Hospitality Mangment, May 3-5, Opatija, Croatia, 2006. 16. Sen, A.: Development as Freedom, Knopf , New York, 1999. 17. Shaw, T. R. uk, A.: Royal and other noble visitors to Postojnska jama 1819 1945 / Kralji in drugi plemeniti obiskovalci v Postojnski jami 1819 1945, Acta carsologica 31, 1, Supplementum 1, Ljubljana, 2002, str. 1107. 18. Todaro, P.M. Smith, C. S.: Economic development (ninth edition), Pearson Education Limited, Essex, 2006. 19. Zhang, S. Jin, Y.: Tourism resources on jarst & caves in China, Actas II Congr. ISCA 29, Malaga, 1994, str.111119.

PREGLED

137

Elvira Islamovi UDK 316.42 TRANZICIJA I DRUTVO RIZIKA THE TRANSITION AND RISK SOCIETY Saetak Tekst naznauje osnovne promjene koje su se dogodile u bosanskohercegovakom drutvu tokom razdoblja postsocijalistike tranzicije. O mnogim drutvenim promjenama do kojih je dolo u tranzicijskom razdoblju moemo govoriti u kategorijama rizika. Teorijski okvir u kojem se razmatraju drutveni rizici u ovom radu polazi od paradigme drutva rizika njemakog sociologa Ulricha Becka, a potom se ukazuje na neke od rizika proizvedenih u haotinim bosanskohercegovakim drutvenim potresima. Nakon gotovo dvije decenije tranzicijskog iskustva, te niza neuspjeha, postavlja se pitanje: gdje se Bosna i Hercegovina kao drava i drutvo trenutano nalazi, te kada e i u kakvom obliku zavriti proces tranzicije? ivimo u vremenu u kojem je na drutvenoj sceni istovremena interakcija rizika generiranih na globalnoj i lokanoj razini, koji se prepliu i stvaraju niz egzistencijalnih problema. Suoavamo se sa dvostrukim opasnostima: vlastitim, olienim u nacionalizmu, siromatvu, korupciji, nezaposlenosti, socijalnim nejednakostima i ugroenom kohezijom drutva, te svjetskim rizicima. U uvjetima smanjene sposobnosti drutvenih institucija za uspostavljanje nadzora nad rizicima i stanja u kojem politike elite produciraju odreene drutvene rizike, nameu se pitanja: na koji nain postojee politike strukture u Bosni i Hercegovini danas mogu odgovoriti na rizike vlastitoga, ali i svjetskoga drutva rizika modernog doba, i na koji nain mogu izvriti samosueljavanje s posljedicama drutva rizika? rizici Kljune rijei: bosanskohercegovako drutvo, tranzicija, drutveni

Summary The text indicates the main changes that took place in Bosnian society during the period of post-socialist transition. It is possible to speak about many social changes that occurred in a transitional transformation, in terms of risks. The theoretical framework in which the social risks are about to be considered in this paper is based on the paradigm of the risk society derived by a German sociologist, Ulrich Beck, and it points to some
PREGLED

139

of the risks produced in a chaotic Bosnian social upheavals and transformations.After nearly two decades of experiencing transition, and a series of failures, the question is where Bosnia and Herzegovina as a state and as a society is currently situated, and when and in what form the transition process will be completed. We live in a time when the social scene is entangled with the simultaneous interaction of the risks generated on global and local levels, which are intertwined and which create a series of existential problems. We are facing a double threat, our own nationalism, poverty, corruption, unemployment, social inequality and cohesion of society at risk, as well as global risks. In terms of the reduced capacity of social institutions to establish control over the risks, and the situation in which political elites produce certain social risks themselves, the question is how the existing political structure in Bosnia and Herzegovina could answer their own risks today, and the risks of modern society, and how an individual can accomplish facing with the consequences of risk society? Key words: Bosnian society, transition, social risks Uvod Rizici su stari koliko i smo drutvo. Drutvo rizika nije samo karakteristika razvijenih zapadnih drutava, kao posljedica industrijskog i tehnolokog razvoja, meunarodne politike ekonomije ili globalne ekoloke krize, ve univerzalna pojava koja proima sve aspekte drutvenog i individualnog ivota. Rizici suvremenog drutva u razliitim kontekstima pruaju znaajnu inspiraciju sociolokog miljenja. Razvoj sistematskog interesa sociologije za fenomen rizika u suvremenom drutvu govori o novom specifinom sadraju drutvene stvarnosti koja podrazumijeva neosporan porast rizinih situacija. Prema socijalno konstruktivistikom pristupu, rizici su socijalni konstrukti koji su determinirani odnosom strukturalnih snaga u drutvu. U modernom drutvu rizici su proizvedeni kao strukturni elementi i sastavni su dio svakodnevnog ivota. Teorijski okvir u kojem se razmatraju drutveni rizici u ovom radu, polazi od paradigme drutva rizika njemakog sociologa Ulricha Becka. Drutvo rizika Beck definira kao razvojnu fazu modernog drutva u kojoj se socijalni, politiki, ekoloki i individualni rizici to ih je izazvala dinamika inovacije, sve vie otimaju institucijama kontrole1. Pojmom drutva rizika Beck izraava obrat u sferi odnosa drutva prema opasnostima i problemima koje je ono
1 Beck, Ulrich: Pronalaenje politikoga. Prilog teoriji refleksivne modernizacije, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2001, str. 41.

140 PREGLED

proizvelo, a koji sa svoje strane nadmauju temelje drutvenih predodaba o sigurnosti i zato su, ukoliko dolaze do svijesti, u stanju uzdrmati osnovne pretpostavke dotadanjeg drutvenog poretka. To vrijedi za sve segmente drutva recimo za segmente privrede, prava, znanosti ali postaje problemom prije svega na podruju politikog djelovanja i odluivanja2. Takav koncept podrazumijeva rizike iskljuio kao posljedice proizvoda ljudskoga djelovanja. Rizino drutvo, smatra Beck, nije ogranieno samo na rizike po zdravlje i ivotnu sredinu ono ukljuuje itav niz meusobno povezanih promjena u savremenom drutvenom ivotu: promjena obrazaca rada, sve veu nesigurnost radnih mjesta, opadanje uticaja tradicije i obiaja. Vaan aspekt rizinog drutva jeste injenica da njegovi rizici nisu prostorno, vremenski ili drutveno ogranieni. Dananji rizici savremenog doba pogaaju sve zemlje i sve drutvene klase, oni imaju ne samo line posljedice, nego i globalne. Ljudi se, po Becku, u postsocijalistikim drutvima iz nacionalno-dravnog industrijskog drutva uvode u previranje svjetskog drutva rizika. Tranzicijska destrukcija Sa propadanjem socijalistikoga poretka zapoeo je proces velikih preobraaja zemalja u kojima je socijalizam dominirao kao poredak i kao sistem vlasti kako u vrijednosnom, tako i u funkcionalnom pogledu. Tranzicija oznaava procese politikih promjena kojima se nastoje izgraditi politike demokratske institucije, ekonomske transformacije prema modelima trine privrede, te niz vrijednosnih, kulturnih i socijalnih promjena, iji je ishod dugotrajan i nepredvidiv. Iako tranzicijska drutva tee uspostavi demokracije, dostizanje ideala ovoga poretka, praeno je esto javljanjem nacionalnih, etnikih i religijskih sukoba i podjela, ekonomske recesije, nezaposlenosti i rasprostranjenog osjeaja meu ljudima o nemoi da upravljaju sopstvenim ivotom. Svako je tranzicijsko iskustvo zasebno, a u Bosni i Hercegovini je ono obiljeeno traginim ratom, etnikim sukobima i podjelama, meusobnim nepovjerenjem nacionalnih politikih partija i isticanjem nacionalnih interesa kao sutinskih. Za Bosnu i Hercegovinu rat je imao posebno tragine posljedice. Teorija etnike mrnje i teorija jednake krivnje pruila je zapadnoj eliti odline izlike za njene konfuzne reakcije i neuspjene pokuaje da sprijee
2 Ibid.: 44.

PREGLED

141

izbijanje nasilja3. Nemogunost zapadne elite da sprijei nasilje u ratu, a danas dokine dejtonsku tiraniju, odnosno prisili domae etnopolitiare na uspostavu funkcionalne drave, pokazala je kako kae Jean Ziegler, da je meunarodno pravo u agoniji.4 Iskustvo Bosne i Hercegovine u ratu i poslije rata, pokazuje da nasilje nije nuno injenje, nego i neinjenje. Pored politike, ekonomske i socijalne destrukcije bosanskohercegovakog drutva, viestoljetni zajedniki ivot meu vjerskim i etnikim grupama u Bosni i Hercegovini, u nacionalistikim diskursima nastojao se trajno izbrisati. Bosna i Hercegovina se nakon zavretka rata suoila istovremeno i s poslijeratnom obnovom zemlje i s tranzicijom, zbog ega je taj proces tekao znatno sporije, nego u drugim tranzicijskim zemljama. U sociolokoj literaturi, poetak devedesetih godina prologa stoljea, oznaava se i kao tragian proces sociocida ili drutvoubistva koji podrazumijeva unitavanje funkcionalnog drutva, prvo ratnim razaranjima, a nakon rata posredstvom strategije institucionalnog slabljenja i razaranja bosanskohercegovake zajednice. Praktino, na prostoru Bosne i Hercegovine jo uvijek traje proces dezintegracije i razaranja drave i drutva koji se manifestira u nastojanju da se politiki legalizira nacionalna i teritorijalna supremacija, odsustvo zakona, stanje nedjelotvornosti i sveope nemoi, raspad i nepostojanje drutvenih normi i unitavanje sistema vrijednosti koji se snano odraava na ivote ljudi u tranzicijskom razdoblju. Rat i izostanak drutvenog i politikog konsenzusa o svim relevantnim politikim i ekonomskim pitanjima, doveo je Bosnu i Hercegovinu u inferioran poloaj u odnosu na druge tranzicijske zemlje. Postsocijalistika transformacija bosanskohercegovake drave i drutva obuhvata kompleksne i protivrjene procese razliitog smjera i dometa. Dejtonskim sporazumom Bosna i Hercegovina je dobila ustav koji dravu ini jedva odrivom 5. Protivrjeja unutar pravno-politikog ustrojstva drave pogoduje etnonacionalistikoj ideologiji, iji je osnovni cilj etniki, a ne graanski identitet i etniki podijeljeno drutvo. Populizam i nacionalizam koji se ranije mogao tretirati kao dio ratnih destrukcija devedesetih godina prolog stoljea, nespojiv je s razvojem moderne politike drave. Postojei oblik ureenja drave, ne otvara put stvaranju demokratskog drutva i djelotvorne drave, ekonomskog oporavka, politike rekonstrukcije i ozdravljenja
3 4 5 Sekuli, D. . porer R. Hodson G. Massey J. upanov: Sukobi i tolerancija, O drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracija. Zagreb, Hrvatsko socioloko drutvo, Naklada Jesenski i Turk, 2004, str. 132. Ziegler, Jean: Imperij srama. Zagreb, Biblioteka Izvori sutranjice, 2007, str. 49. Zanimljiv uvid u obiljeja dejtonske i postdejtonske stvarnosti : urak, Nerzuk: Postdejtonska Distopija i Nova Bosanska Utopija, STATUS, Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja, 5/2004.

142 PREGLED

drutva. Nakon trijumfa nacionalizma, cinizma njegovih politika i kobnih posljedica, oekivana uspostava moderne i funkcionalne drave koja je u stanju odgovoriti na izazove ekonomskoga i demokratskoga razvoja, ne nagovjetava skori kraj tegobne neizvjesnosti. Zbog izostanka svijesti kod domaih politiara o demokratskim vrijednostima, znaajan dio reformskih procesa i kreiranja javnih politika preputen je meunarodnoj zajednici. Dinamiku tranzicijskih procesa diktiraju u prvom redu meunarodna zajednica i domai politiari. Suprotno demokratskom idealu vladavine naroda, graani imaju najmanji utjecaj na budunost zemlje. Umjesto revitalizacije unitene privrede i ekonomskog oporavka, etniki sukobi i nepovjerenje, duboko su potkopali povjerenje u oekivane promjene. Nakon gotovo dvije decenije tranzicijskog iskustva i niza izazova na koje politike strukture nisu znale odgovoriti u duhu proklamiranih vrijednosti, postavlja se pitanje: gdje se Bosna i Hercegovina kao drava i drutvo trenutano nalaze, te kada e i u kakvom obliku zavriti proces tranzicije? Demokratizacija politikih struktura i civilnog ivota jedan je od najvanijih aspekata tranzicije. Politiki pluralizam i slobodni viestranaki izbori trebali bi biti okruenje za liberalizaciju i demokratizaciju drutva. Meutim, politika modernizacija, u smislu sve veeg ukljuivanja i participacije stanovnitva u vlasti na osnovi demokratskog reprezentiranja interesa, esto pogoduje nacionalizmu i etnikim sukobima, budui da nove elite na taj nain sebi pribavljaju masovnu podrku6. Razaranje mlade i slabane demokracije, poelo je, moglo bi se rei, i prije nego to je dola na svijet. U postsocijalistkom razdoblju u Bosni i Hercegovini, u dominantnim etnonacionalistikim diskursima, demokratske vrijednosti i nisu bile cilj. Zamijenili su ih nacionalizam, podijeljenost, sukobi i usmjerenost prema konzervativnim, autoritarnim i autokratskim politikim ulogama, sa niskim stupnjem politike kulture i odgovornosti. Tranzicija je sloen proces koji duboko zahvaa u vrijednosne i svjetonazorske temelje drutva. Jedan od najveih izvora smetnji razvoju demokracije i usporavanja reformi je vrijednosni segment drutva koji se najtee mijenja. Nerazvijenost sistema civilnog drutva i demokratskih institucija za posljedicu ima veu usmjerenost prema sukobima nacionalizma i etniciteta. Oekivanja graana da novostvoreno drutvo ostvari politiku, ekonomsku i socijalnu preobrazbu, koja e osigurati prava i individualne slobode za sve graane, bez obzira na njihovo etniko, konfesionalno, socijalno porijeklo, te neovisno o njihovom spolu, dobi ili obrazovanju, jo
6 Katunari, Vjeran : Sporna zajednica. Novije teorije o naciji i nacionalizmu. Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2003, str. 76.

PREGLED

143

uvijek se nisu ostvarila. Proturjenost razliitih interesa, iznad je opeg vrijednosnog sistema i osnovnih ljudskih prava. ivot u agoniji tranzicije, iji se kraj i ishod jo uvijek ne nazire, pred graane stavlja kljuna pitanja: da li e vladavina prava biti uspostavljena i da li e drava postati funkcionalna? Nedostaci mehanizma pravne drave i izostanak graanske kulture, kreiraju drutveni ambijent u kojem se prava mnogih drutvenih grupa znaajno ugroavaju. Politika proizvodnje rizika Posebna tema bosanskohercegovake tranzicije jest nacionalizam koji je postao sinonimom za ove prostore i najtea bolest bosanskohercegovakog drutva. Ekstremizam, iracionalnost i ruilatvo koji karakteriziraju dominaciju nacionalizma i tragediju rata, generirali su niz socijalnih rizika, a strah i neizvjesnost u pogledu mogunosti ponovnog skretanja drutva prema sukobima i autoritarnim rjeenjima, nisu u potpunosti otklonjeni. Destruiranje drave, drutva i ljudi, pusto koji je nacionalizam ostavio iza sebe protekla dva desetljea, namee pitanje, ali i nadu, da je muno iscrpljivanje i trovanje ljudi njegovim sadrajima, dovelo do zasienja tom idejom. Iznueno potenciranje razlika, kao osnovnih vrijednosti, iskljuivost i manipuliranje osjeajem ugroenosti od drugih, na tetu strunosti i etinosti dugo su bile jedini oblik kreiranja politike. Paternalizmu kao elementu nacionalistike ideologije u prilog ide drati lanove drutva u uvjerenju da su nezreli, nesposobni i bespomoni. Na taj nain poslunost i pasivnost stvaraju kulturni obrazac zavisnog ponaanja. U stvarnosti se taj obrazac iskazuje kroz monopol koji politike elite imaju na donoenje odluka u ime pojedinaca i grupa. Paternalizam poiva na volji za poslunou koja je na razliite naine proizvedena. Konformizam i poslunost samo su neki od vidova bjekstva od slobode, kao to je to pokazao Erich Fromm. Socijalnu nejednakost, jaz izmeu bogatih i siromanih, drutvenu nepravdu i ekonomske probleme treba potisnuti idejom kolektivnog identiteta, koju s toliko cinizma propagiraju politiari. Etnopolitiarima najmanje odgovara promjena stanja, jer to znai gubljenje pozicija u vlasti, statusa, privilegija, a esto i nezakonito steene imovine. Borba da se postojee stanje zadri to due nastavlja se, iako bezizlaznost i besmisao postojee drutvene stvarnosti, postaje sve oiglednija, a graani jedini gubitnici. No, je li to dovoljno da sljedbenici nacionalizma, uvide da njihove voe ne nanose samo tetu dravi, drutvu ili drugoj etnikoj zajednici, nego i vlastitom narodu. ime zagovornici nacionalizma danas u Bosni i 144 PREGLED

Hercegovini, nakon svih njegovih destrukcija, mogu opravdati njegovo postojanje? Moe li realnost teke ekonomske krize i siromatva, kao i nebriga vladajuih politikih struktura za sve tee uvjete ivota ljudi potisnuti nacionalistike strategije? U kojoj mjeri tegobna drutvenu stvarnost, poveano siromatvo i korumpiranost politikih elita, mogu ojaati svijest o tome da nacionalizam i njegove voe ne mogu ponuditi izlaz iz postojee krize? Vide li pojedinci i etnike skupine sebe, kao taoce meunacionalnih odnosa, iz kojih parazitski svoje privilegije crpe politike elite? Parafrazirajui tvrdnju Ernesta Gellnera7, suvremenog teoretiara nacionalizma, o tome da nacionalisti izmiljaju naciju moemo postaviti pitanje: da li je u sluaju Bosne i Hercegovine, realno oekivati, da nacionalisti danas izmiljaju nacionalizam kao ideoloko sredstvo u politiko-kriminalnim ambicijama i odranju steene politike i ekonomske moi i dominacije? Da li je ovaj opijum za narod povijesno istroen motiv, odnosno, u kojoj se mjeri moe govoriti o procesu otrijenjenja od njegovih razornih posljedica na izgradnju svekolikog drutvenog ivota ili je mogue ponovo aktivirati energiju osoba i socijalnih grupa u pravcu iskljuivosti i sukoba? Postojea politika ne nudi perspektivu i izbor prema budunosti. Najvie to ona ini u ovom trenutku jeste da svim silama pokuava ostaviti stvari kakve jesu. Politika koja ne nudi alternativan nain poboljanja sadanjosti, jest jedino, kako kae Frank Furedi, parodija politike. Sve ono to sada vidimo jest poricanje izbora koji potie fenomen kojeg se sve ee obiava nazvati politikom straha8. Bez obzira na namjere onih koji ga potiu, glavni uinak straha je ojaati ideju kako nema alternative9. Ideja o predodreenosti etnike podijeljenosti drutva i vjerovanje u nepromjenjivost takvog stanja, duboko je ukorijenjena, a podupire je povlaenje i odustajanje od ideje da se uspostavi kontrola nad vlastitim ivotom, fatalizam, konformizam, odustajanje od slobode. Otkud toliko nepovjerenje prema vlastitim mogunostima? ini se da je nemo postala preovladavajui oblik ovjekove drutvenosti i politinosti. Vjetom manipulacijom uspjele su politike elite postojee stanje u drutvu predstaviti kao jedinu zamislivu viziju drutva i prikazati sebe kao one koji jedini posjeduju rjeenje. Nepouzdana politika meunarodne zajednice kao monog arbitra koji upravlja naom realnou, pothranjivala je naivno oekivanje da e nakon nedovrene uspostaviti funkcionalnu dravu i stati na stranu slabijih lanova drutva. Izostanak graanske svijesti i oekivanja da e neko
7 Gellner, Ernest: Nacije i nacionalizam, Zagreb, Politika kultura, 1998, str. 75. 8 Furedi, Frank: Politika straha, S onu stranu ljevice i desnice, Zagreb, Izdanja Antibarbarus, 2008, str. 21. 9 Ibid.

PREGLED

145

drugi umjesto njih rijeiti sve probleme u drutvu, politika participacija od izbora do izbora, pokazuje da ni graani nisu posve pasivni u kreiranju vlastite drutvene opresije. Politika participacija u stalnom je opadanju, a ljudi gube povjerenje u sposobnost politiara i vlada da rijee gorue probleme. Proturjenost izmeu oekivane vladavine naroda i postojee vladavine voa politikih partija izvor je razoarenja demokracijom. Iako u svojim programima istiu da e artikulirati i tititi prvenstveno ope interese, u konkretnoj politikoj stvarnosti liene socijalne osjetljivosti, one su gotovo uvijek zatitnici parcijalnih interesa i jednostranih vizija funkcioniranja i razvoja drutva. Procjena javnosti o uspjenosti politiara na vlasti, kako kae Michael Laver, odvija se sa svijeu o tome da su politiari na vlasti motivirani da birae zakidaju na dva razliita naina10. Prvi nain na koji politiari zakidaju birae je da zbog lijenosti, neuinkovitosti ili proraunskog potkradanja, uine manje no to su obeali. Drugi nain ogleda se u poticaju politiara da dijelove policy paketa koje su obeali zamjene nekim svojim privatnim eljama11. Politika arolikost samo prividno stvara dojam politikog pluralizma. Broj stranaka koje djeluju u odreenom podruju i izlaze na izbore ne mora nuno biti indikator modernizacije politike scene. Zbog neprincipijelnih koaliranja, stranakog nadmetanja, borbe oko vlasti, moi i resursa u svakodnevnoj percepciji politikih zbivanja uvrena je slika o vlastohlepnom politiaru koji e sve uiniti da je se domogne. Nihilistiki koncept politike u kome se politika uspostavlja kao mo i sredstvo u slubi pojedinanog uz zloupotrebu zajednikih interesa, potisnuo je vienje politike kao racionalne, efikasne i humane djelatnosti, u slubi pojedinca i zajednice. Zapoeta pluralizacija politikog ivota kod nas podrazumijeva princip politike podobnosti i nepotizma, na tetu strunosti i etinosti. Politiki ivot postaje sve vie rascjepkan, a stranaka politika optereena unutarstranakim razmiricama. Proteiranje nekompetencije i politike, stranake, nacionalne, spolne, rodbinske ili druge podobnosti dovelo je do stalne isprepletenosti izmeu politikih i upravljakih struktura, pa u praksi imamo stalno premjetanje istih ljudi iz jedne upravljake strukture u drugu. Politika je u neraskidivoj vezi sa svim odluujuim drutvenim strukturama, pa i onim institucijama ije postojanje u drutvu ima svoju svrhu, jedino pod uvjetom da djeluju autonomno. Politike stranke, odnosno njihove voe, imaju sve veu mo i utjecaj, to iskljuuje iroke mase stanovnitva. Politika sadri mnotvo tradicionalnih elemenata, za vlast se
10 Laver, Michael: Privatne elje i politika, Zagreb, Naklada Jesenski i Turk, 2005, str. 232. 11 Ibid.

146 PREGLED

bore politike elite, participacija graana nije poeljna, a cilj politike je odrati status quo. Mnogi politiari namjerno odugovlae da donesu za graane vane odluke, jer je haos u kojem ivimo njihov neiscrpan izvor bogaenja i dominacije. Korumpiranost politikih elita, ija je najuinkovitija karta u politikoj igri nacionalizam i populizam, te nesposobnost dominantnih institucija za uoavanje nove drutvene stvarnosti u kojoj poveano siromatvo i nezaposlenost, produbljuje drutveni jaz i socijalne probleme, proizvodi socijalnu dezorganizaciju i brojne drutvene rizike. Tiranija partitokrata, kovaa lane demokracije, iscrpila je politiku koja je zbog neodgovornosti i bezobzirnosti njenih aktera postala sama sebi svrha. Partitokratija je, kako navodi Esad Zgodi, oblik pervertiranja demokratskog ethosa: poziva se, dodue, na njega, ali ga, u osnovi, kompromitira i izopauje. Demokratske institucije postoje, one su, meutim, tek pravni i formalni okvir, dekor i ambijent prakticiranja partitokratske politike12. Budui da demokratski zahtjevi nalau da se vlast osigurava nekoritenjem represije, razvijene su brojne metode manipulacije. Termini ljevice i desnice, vlasti i opozicije, u politikoj realnosti izgubili su svako znaenje. Politiki oportunizam i elja za vlau, njihove predstavnike tjera na nezamislive manipulacije, neprincipijelne koalicije, saveznitva i trgovinu mandatima. Monopolistiki politiki poduzetnici, kako ih Laver naziva, u nadmetanju za zaposjedanje vlasti, prinueni su na formiranje konzorcija politiara, kako bi se proizvela potrebna razina politikih usluga13. Protagonisti uspostavljanja koalicija, ruenja i formiranja vlada, iji je krajnji cilj iscrpiti to je vie mogue javnih sredstava, svojom djelatnou, naroito na lokalnim razinama, vie podsjeaju na vercere, nego na politike aktere usmjerene na racionalnu djelatnost u slubi zajednice14. Ovi i slini fenomeni bivaju uspjeno kontrolirani i onemoguavani u svojim negativnim uincima tamo gdje je uspostavljen demokratski drutveni sistem, koji, po svojoj prirodi, odreuje konstitutivne elemente i usmjerenja unutar koncepta politike. Linija izmeu vlasti i opozicije, ljevice i desnice sve je manje vidljiva. Politike elite odavno su odbacile tradicionalne predstave o postojanju opeg dobra i zajednike narodne ili birake volje. Nerijetko su zvanina politika i predstavnici izvrne vlasti samo izvoai radova interesnih grupa i lobija u sjeni. Korupcija u politici je prepreka transparentnosti u javnom ivotu. Ne samo da je narueno po12 Zgodi, Esad: Ideja bosanske nacije i druge teme, Sarajevo, Zalihica, 2008, str. 221. 13 Ibid.:153. 14 vercanje u politici; usp.: Laver, Michael: Privatne elje i politika, Zagreb, 2005, 7273, 7576, 112 113.

PREGLED

147

vjerenje u politiku i politike partije, nego i sama vjera u demokraciju kao politiki poredak. U postojeim uvjetima, oekivanja da politika napokon i uistinu postane briga za javno dobro ine se vie nego utopijskom. Odustajanje od tenje da politiku oblikuje miljenje veine, uspostava vladavine prava, stabilnost demokratskih institucija i moralnih temelja drutva, ostavlja nas na rubu ponora nae drutvene budunosti. Teko ekonomsko stanje, nezaposlenost, korupcija i organizirani kriminal, nemo drave u uspostavljanju vladavine prava, ine utopijskom svaku mogunost realizacije politiko-etikih ideala u praksi. Da li je demokracija odriva u uvjetima poveanog siromatva i izraene ekonomske nejednakosti? Bez ekonomskih, socijalnih i kulturnih prava, graanska i politika prava ostaju u velikoj mjeri nedjelatna, kako je u svoje vrijeme napisao Bertolt Brecht Glasaki listi ne hrani gladnoga15. Dejtonski mirovni sporazum podijelio je Bosnu i Hercegovinu ne samo u etnikom nego i u ekonomskom smislu. Ekonomske promjene obuhvataju prijelaz od dravnog i drutveno-vlasnikog sistema u privatnovlasniki sistem i razliite oblike trinog privreivanja. Meutim, naslijee prolosti ne moe se prevladati u kratkom periodu rekonstrukcije. Posljedica toga je pogreno proveden proces privatizacije, velika nezaposlenost, pad ivotnog standarda, siromatvo i sve vee socijalne razlike, pa veina graana Bosne i Hercegovine danas ivi znatno loije nego u vremenu prethodnog sistema. Proces privatizacije doveo je do devastacije privrede, nezaposlenosti, silne korupcije i pogoranja ivotnih uvjeta stanovnitva. Da su politika i ekonomska sfera, posredstvom raznih zloupotreba pozicija moi, manipulacija, i kriminala neodvojive, najbolje pokazuje primjer privatizacije biveg drutvenog sektora, u koju su direktno bile ukljuene mree politikih partija na vlasti i ratnih profitera promoviranih u novi sloj poduzetnika. Politike strukture kontrolirale su proces privatizacije, te odabrale pojedince i grupe od kojih je stvorena nova kapitalistika klasa16. Iza kulisa nacionalistike destrukcije odvijala se realnost ekonomskog razaranja drutvenog vlasnitva. Nositelji nove ekonomije istovremeno su oni ija se politika mo koristi kao direktni put za stjecanje materijalne koristi.17 Vlast se tako koristi za stvaranje nove socijalno-klasne strukture. Ratne politiko-kriminalne strukture u mirnodopskim uvjetima, nastavile su ulogu uvara nezakonito steenog bogatstva u ratu i podrivanje autoriteta drav15 16 17 Zegler, Jean: Imerij srama, Zagreb, 2007, str. 51. Sekuli, nav. dj., str. 362. Ibid.: 361.

148 PREGLED

nih institucija. Isprepletenost ekonomskih i politikih funkcija dovela je do dvostruke igre politikih elita. Manipulacija osjeajem ugroenosti od drugih i istovremeno brzo i sumnjivo bogaenje stvorilo je novu klasu kapitalista. Koristei institucije i poluge vlasti, privatizacijom, odnosno legaliziranom pljakom stvoren je novi sistem kapitalizma potpomognut nacionalistikom ideologijom i politikom. Primjeri koritenja politikog poloaja i dravne mainerije za nezakonito bogaenje, daleko prevazilaze ono to se dogaa u stabilnijim i razvijenijim kapitalistikim zemljama. Pod krinkom nacionalizma istovremeno se odvijala transformacija etnikih nacionalnih politikih nomenklatura u novu kapitalistiku klasu. Na taj nain stvoren je jedan specifini politiki kapitalizam zasnovan na sprezi drave i novih vlasnika gdje trite i njegove pozitivne sankcije odbacuju nove vlasnike, ali ih drava titi od trinih sankcija18. Na neto dui rok to mora biti disfunkionalno, mora smanjiti ekonomsku efikasnost sistema i dovesti do kriza i lomova19. Mogu li ekonomski interesi nadii etniku i politiku podijeljenost? Model integracije multietnikog drutva putem trita i zajednikih dravnih ustanova, koji se primjenjuje u zapadnim zemljama, teko je prenosiv u nezapadne zemlje na niskom stupnju ekonomskog i demokratskog politikog razvitka20. Ekonomski razvoj na osnovi slobodnog trita u tim zemljama ne poluuje rezultate kao u zapadnim zemljama21. Umjesto razvoja poveava se siromatvo, drutvena nejednakost i korumpiranost politikih elita. U takvim uvjetima politika manipulacija nacionalnim identitetima je najuinkovitije sredstvo odranja moi. Kako tranzicija ujedno znai i prikljuivanje na mehanizme globalnog trita, problem se samo multiplicira. Ekonomske tekoe i problemi imaju neizbjene politike posljedice. Gubitak ekonomske kontrole pojaava socijalne antagonizme i izrazito pogorava kvalitet drutvenog ivota. Oito je da nacionalizam ne moe ponuditi razvoj, niti otkloniti suprotnosti ekonomske nejednakosti. On ne moe ponuditi odgovor na probleme modernizacije i globalizacije, stoga vodi zemlju u samoiskljuenje i izolaciju 22.

18 Ibid.: 362. 19 Ibid. 20 Katunari, nav. dj., str. 77. 21 Ibid. 22 Ibid.

PREGLED

149

Javne institucije organizirana neodgovornost U poslijeratnim uvjetima strategija institucionalnog slabljenja i razaranja bosanskohercegovake zajednice nastavljena je odsustvom jasne strategije razvoja Bosne i Hercegovine kao dravne zajednice. Jedan od uznemirujuih aspekta tranzicije svakako je propadanje javnih institucija. Nefunkcionalnost drave i institucionalna nedograenost predstavljaju novu fazu bosanskohercegovake krize u kojoj funkcioniranje najznaajnijih drutvenih institucija i organizacija ostavlja dojam neodgovornosti i izostanka kontrole. Nedovoljno funkcioniranje modernih politikih regulativnih mehanizama produbljuje krizu, koja se manifestira u obliku anomijskih situacija u ekonomskom i politikom ivotu, ije su posljedice korupcija, nepotizam, kriminal, instrumentalizacija slubenih struktura za privatne ciljeve i nepovjerenje graana u funkcioniranje institucija. Najopasnije oruje umreene finansijsko-politike oligarhije je korupcija koja pogoduje institucionalizaciji organiziranog kriminala. Visok nivo korupcije unutar dravnog aparata, samovolja i sprega monika u politici i privredi, nemo prava i pravnih institucija ozbiljno ugroavaju drutveno tkivo. Za drutvo rizika vrijedi slabljenje institucionalne kontrole ili slabljene institucija koje mogu stvoriti zatitne mehanizme osiguranja od svijeta rizika. Rizik vie nije zatvoren u okvire nacionalne dravnosti, tj. nije vie lokalna, ve globalna pojava koja prijeti svima, ali ne pogaa jednako sve23. Slabost institucija omoguava, kako kae Beck, organiziranu neodgovornost. Institucije se situiraju u strateke prostore moi zarobljene od strane partitokrata. Ambicije politikih elita u osvajanju unosnih poloaja u institucijama gdje se nalazi najvea koncentracija politike moi u drutvu i privredi daleko nadmauju sposobnost upravljanja osvojenim. Najvei broj javnih institucija, ija je uloga i smisao postojanja da budu neophodan servis graana i podiu nivo kvaliteta njihovog ivota, nije servis graana, nego logistika baza koja prvenstveno slui vrhu vlasti, prvacima politikih partija, njihovim tajkunima, roacima i drugovima. U institucije i dravne slube prodrla je trina filozofija maksimiziranja linih interesa. Napad i zauzimanje javnog prostora i institucija od partitokrata u svrhu kontrole i manipulacije za posljedicu ima njihovu unutarnju eroziju. Pokuaj institucionalnog uvrivanja zauzetih javnih prostora ima mnogostruke posljedice u javnom sektoru, ije su direktorske, ministarske, poslanike fotelje i mjesta u upravnim odborima dio postizbornog plijena. Posljedica toga je propadanje institucija koje, umjesto da uspostave mehanizme zatite od
23 Beck, Ulrich: Pronalaenje politikoga. Prilog teoriji refleksivne modernizacije, 2001.

150 PREGLED

drutvenih rizika, i same uestvuju u njihovoj proizvodnji. Meustranako ereenje javnog sektora, budeta, javnih pozicija i institucija, radi zadovoljenja nestrpljivih i pohlepnih politiara, graane i njihove socijalne zahtjeve ostavlja na marginama odluivanja i demokratije. U uvjetima sve oskudnijih materijalnih resursa i ekonomske i politike nesigurnosti, promjene u sistemu socijalne sigurnosti razliito su se odrazile na poloaj pojedinih socijalnih slojeva. Prevladavanje socijalnih rizika, ublaavanje siromatva, te podizanje opeg blagostanja ljudi pod pritiskom je konstruiranja novih modela socijalne politike. Naputanje ideologije i prakse socijalizma donijelo je u tranzicijskom razdoblju promjene i u zdravstvenom sistemu. Zdravstvena politika prigrlila je kapitalistiki, i neoliberalni model, nastojei prilagoditi zdravstveni sistem, ekonominosti i smanjenju trokova. Takav pristup suava prostor za unapreenje zdravlje stanovnitva i ne odgovora na zahtjeve za kvalitetnom i pristupanom zdravstvenom zatitom. Finansijski teret zdravstvenog sistema sve se vie nastoji prenijeti na stanovnitvo, uvoenjem razliitih naknada koje plaaju pacijenti. Ograniavanje zdravstvene potronje, loe zdravstvene usluge i sveprisutna korupcija onemoguili su jednak pristup lijeenju i zdravlju za sve pripadnike drutva. Najvee optereenje je na slabijim lanovima drutva, nezaposlenima, siromanima, starijim osobama i djeci, koji su zbog loih ivotnih uvjeta skloniji razbolijevanju. Institucije javnog zdravstva nastoje se komercijalizirati. Entropija zdravstvenog sistema, posebno u manjim sredinama, kapitaliziranje i privatiziranje zdravstvenog sistema, uz prateu i sve izraeniju korupciju, potpuno je zanemarila naela pravednosti i dostupnosti zdravstvene zatite za sve pripadnike drutva, a zdravlje pretvorila u robu nedostupnu siromanima i marginaliziranim lanovima drutva. Pojedinac i drutvena trauma Razoarenje na putu prema demokratiji, gdje se umjesto siromatva, nezaposlenosti, korupcije, politikih manipulacija i silne drutvene nepravde, oekivao mir, porast ivotnog standarda i vladavina prava, uklonio je sve iluzije da e se ideali postii lako i brzo. ta ostaje razoaranim masama koje plaaju visoku cijenu za surogat, toliko eljene normalne drave: pesimizam, rezignacija, nacionalizam, vjerski fatalizam? Graani se vie nego ikad osjeaju nemonim da utjeu na promjene drutvene stvarnosti. Posljedica je sve izraeniji osjeaj drutvene nepravde i nepovjerenja graana u politiku, politike institucije i potkopavanje demokratskih vrijednoPREGLED

151

sti. Umjesto ideala politike slobode i demokracije, realnost je obiljeena nepovjerenjem, korupcijom i parlamentarnim razdorom. Pojedinci se suoavaju sa snanim osjeajem marginalnosti, ovisnosti i inferiornosti. Troenje, rastvaranje i raaravanje kolektivnih i grupno specifinih izvora smisla (...) vode do toga da se sada zadaa definiranja uvijek preputa ili namee samim pojedincima24. Preputa ih se, dakle, ivotu koji je optereen najrazliitijim, meusobno proturjenim globalnim i osobnim rizicima25. Budunost svakog pojedinca manje je sigurna nego to je to bila u tradicionalnim drutvima. U perspektivi svakodnevnog ivota bosanskohercegovakih graana nakon svih trauma rata i stradanja kriza se i ne doivljava kao izvanredno stanje ili neki zastraujui pojam koji trai hitnu promjenu. Kriza je u drutvenoj stvarnosti dugotrajno i svakodnevno iskustvo, gotovo normalno stanje koje se pasivno i ravnoduno prihvata. Pored masovnog krenja ljudskih prava, osiromaenja i kriminalizacije drutva, rat je prouzrokovao raspad ranije kreiranog i odravanog sistema vrijednosti, te krizu smisla ljudske egzistencije. Raniju predvidljivost drutva zamijenila je neizvjesnost. Ono to se smatralo funkcionalnim i racionalnim postaje opasno, jer proizvodi i legitimira disfunkcionalnost i iracionalnost26. Intenzitet i sloenost postojee destrukcije toliko je prisutna da pojedinac teko moe razumjeti odreenost vlastitog socijalnog statusa i line sudbine, niti moe uoiti njihov smisao. Line potekoe pojedinaca, kao to su siromatvo, nezaposlenost i bolest, najee se doivljavaju kao iskljuivo privatna stvar, iako u mnogim sluajevima predstavljaju javne probleme prouzrokovane drutvenom destrukcijom. Drutveni ivot je pun proturjeja koja naruavaju znaenje koje ovjek pridaje ivotu. Poricanje razmjera tog fenomena svjedoi o dubini moralne krize. Kad se pitamo o vrstini ili solidarnosti jedne grupe, uvijek postavljamo pitanje: kakav ima moral? A kad vidimo da u njoj povezanost i solidarnost slabi, govorimo o pojavama demoralizacije27. U svakom drutvu se etike norme veu uz odreene ideale i tenje. Durkheim je dobro uoio da je ideal neto to proistie iz prirode samog drutva: Jedno drutvo ne moe sebe niti stvarati niti obnavljati, a da istovremeno ne stvori ideal. To stvaranje nije za njega neka vrsta nusproizvoda koji ga samo upotpunjuje; to je in pomou kojega se ono stvara i rastvara.28 Da li e se drutvo vratiti realnim vrijednostima, koje su agresija, iskljuivost, pohlepa i kriminalno privatno stjecanje, iskrivili i potisnuli?
24 25 26 27 28 Beck, Ulrich: Pronalaenje politikog, 2001, str. 45. Ibid. Ibid.:63. Supek, Rudi: Sociologija, Zagreb, 1982, str. 167. Isto.

152 PREGLED

Prema ili/u drutvu rizika Izazovi modernog drutva u stalnom su porastu. Oni imaju razliita, vrijednosna odreenja. ivimo u vremenu u kojem je na drutvenoj sceni istovremena interakcija rizika generiranih na globalnoj i lokanoj razini koji se isprepliu i stvaraju niz egzistencijalnih problema. Suoavamo se sa dvostrukim opasnostima, vlastitim, olienim u nacionalizmu, monom ideolokom oruju u rukama politiko-kriminalnih struktura, siromatvu, korupciji, nezaposlenosti, socijalnim nejednakostima, ugroenom kohezijom drutva, te svjetskim rizicima. Globalni izvori rizika (terorizam, bolesti, glad, ratovi, zloupotreba tehnologija, globalne klimatske promjene, prirodne katastrofe, i dr.) ne utjeu podjednako na siromane i bogate zemlje. Stoga bi u fokusu buduih istraivanja trebala biti pitanja meusobnog utjecaja i isprepletenosti domaih i globalnih izvora rizika. Da li smo u stanju uoiti sve opasnosti i suprotnosti naeg vremena? Bosna i Hercegovina je i prije svjetske ekonomske krize imala visoku stopu siromatva. Drava i njeno stanovnitvo sve su vie zadueni, evidentan je pad proizvodnje, zaposlenosti i dohotka. Procjena Svjetske banke je da e u 2010. godini doi do porasta stope siromatva u Bosni i Hercegovini za dva procenta zbog pada dohotka stanovnitva za etiri posto29. Nakon pogreno provedene i preuranjene privatizacije, unitene privrede, ostale su zatvorene tvornice, radnici bez posla, zemlja bez poljoprivrednika, reducirani socijalni programi, zdravstveno zaputeni i loe obrazovani graani. Na poetku 21. stoljea uinci neoliberalne globalizacije mogu se uoiti u stalnom poveanju razlika u prihodima meu radnom snagom, smanjenju mogunosti zaposlenja i radnih uvjeta koja se sve snanije segmentira na lokalnoj i globalnoj razini, te u rastuim nejednakostima u raspodjeli prirodnih resursa i socijalnih davanja. Nadnacionalne organizacije, Svjetska banka, Meunarodni monetarni fond i Evropska unija znaajno utjeu i na nae ivote. Ekonomija svjetskoga trita svojom je dinamikom prisile izmijenila pravila svjetske politike. Ukidanjem granica izmeu ekonomije, politike i drutva, zapoinje nova borba za mo i njezinu protuteu30. Zahtjevi u pogledu slobode kretanja kapitala (uglavnom bogatih zemalja), i istovremeno zabranjivanje slobode kretanja odreenih skupina ljudi, samo su neki od brojnih primjera proturjene politike monih zemalja. Globalizaciju uspostavljaju moni protiv siromanih31.
29 Izvjetaj o siromatvu u BiH za 2009. godinu koji su uradili Svjetska banka i Direkcija za ekonomsko planiranje BiH: Osloboenje, 28.1. 2010, str. 21. 30 28 Beck, Ulrich (2004) Mo protiv mi u doba globalizacije. Nova svjetskopolitika ekonomija. Zagreb, kolska knjiga, str. 16. 31 Ibid.:17.

PREGLED

153

Internacionalizacija proizvodnje, finansija i ostalih ekonomskih sredstava nesumnjivo naruava sposobnost pojedinih drava da kontroliraju vlastitu ekonomsku budunost. Kako u sluaju Bosne i Hercegovine tranzicija ujedno znai i prikljuivanje na mehanizme globalnog trita, problem se samo multiplicira. Nakon to vladajue politike strukture nisu mogle podmiriti prevelike budete, umjesto smanjenja javne potronje, drava je pribjegla zaduivanju u MMF-u i drugim filijalama globalnog finansijskog kapitala. Poziv za potinjavanjem i podjarmljivanjem monicima dananje globalizacije, kroz viestruko meunarodno zaduenje, nikoga, a posebno graane ne ostavlja ravnodunim. Aranmani sa MMF-om pogoduju pohlepi politike elite u nastojanju da odri pozicije u vlasti. Ukoliko sredstva od stranih zajmova ne budu produktivno iskoritena za pokretanje privrede i poveanja zaposlenosti, ona e i dalje suavati prostor za nezavisnu ekonomsku politiku i dugorono optereivati slabije slojeve drutva. Neizvjesnost i rizici poslovanja domaih politiara sa akterima meunarodnog financijskog trita, s pravom zabrinjava ne samo sadanje, nego i budue generacije. Osim straha od ekonomskog podjarmljivanja koritenjem stranih zajmova i duga, gdje najveu korist imaju gospodari svjetskog finansijskog kapitala i lokalna politika elita, raste i napetost izmeu domaih intervencionistikih tenji i globalnih pritisaka za redukcijom socijalnih trokova koji ne vode rauna o domaim prilikama i potrebama. Na taj nain domaa politika elita i predstavnici meunarodnih finansijskih institucija, promovirajui konzervativne neoliberalne programe vre viestruki pritisak na drutvo, tanije njegove slabije lanove. Na taj nain teret odranja funkcioniranja drutva i drutvene brige, prebacuje se iz javne u privatnu sferu, ime se poveava pritisak na porodicu, od koje se oekuje da izvri funkciju ublaivaa krize. Nemogunost kontrole nad drutvenim rizicima kod graana stvara osjeaj straha i nemoi. Konceptualizacija stanja rizinosti povezana je u naem drutvu s idejom da se stanje ne moe promijeniti. Koncept stanja rizinosti sadri stav koji je razliit od stava o preuzimanju rizika. Rizinost podrazumijeva pasivnu i zavisnu ulogu i priznavanje nemoi. Nasuprot tome, preuzimanje rizika podrazumijeva izbor, djelovanje od kojeg se oekuje pozitivan ishod. Kod Niklasa Luhmanna se razlikovanje izmeu rizika i opasnosti poklapa sa suprotnou izmeu situacija onih koji odluuju i onih koje te odluke pogaaju32. Da li je uope vie mogue uspostaviti zajednicu koja vlada sama sobom i odreuje svoju budunost? Moderna teorija suvremene demokratske drave koja pretpostavlja ideju zajednice koja s pravom vlada sama sobom i
32 Beck, Ulrich (2001) Pronalaenje politikog, str. 50.

154 PREGLED

odreuje svoju budunost, iz temelja je uzdrmana karakterom i strukturom globalnih veza i meupovezanosti s kojima je dananja drava suoena33. Kljuno pitanje glasi: kako se pojam i organizacijski oblik drave mogu i moraju otvoriti i preoblikovati za izazove ekonomske i kulturalne globalizacije34? Da se kreira novi tip drutva, u Bosni i Hercegovini je neophodan demokratizacijski pomak koji zahtijeva iri prostor za ekonomski razvoj i vladavinu prava, od onog koji proizvodi dejtonska drava svojom, nacionalnom samodovoljnou i mehanizmima iskljuivosti i zatvaranja. Prijepor oko budunosti zemlje i njenog budueg ustrojstva, trai preobrazbu politike na nain koji bi omoguio djelotvornije oblikovanje i organiziranje drave i drutva i transformaciju od politike iskljuivosti do politike mogunosti, za koju je potrebna nova politika elita, spremna odrei se etnike parcijalizacije i dejtonske paradigme. Neprovoenje kljunih reformi u drutvu posljedica je straha od gubitka monopola politike i ekonomske moi. Drutveni razvoj je na niskom nivou, preputen stihiji, zemlja ide u sve vea zaduenja, a etnike tenzije i dalje su prisutne. Zemlja tone u dugove, nezaposlenost, propadaju obrazovne, zdravstvene i socijalne institucije. Na koji se nain etablirani kreatori ozraja dubokog nepovjerenja, straha od budunosti, nacionalizma i siromatva u Bosni i Hercegovini danas mogu odgovoriti na rizike vlastitog, ali i svjetskoga drutva rizika modernog doba i na koji se nain, da upotrijebimo Beckov izraz, mogu izvriti samosueljavanje s posljedicama drutva rizika? Manipulacijom etnikim identitetima u politikom i linom interesu, siromatvom, nezaposlenou, odravanjem moi kao sistema dominacije, iskljuivanja i drutvene nejednakosti. Nacionalizam i postojea politika ne nude odgovor na probleme modernizacije i globalizacije, nego vode samoiskljuivanju i izolaciji zemlje. Paradoks je to i dalje postoji znaajan broj onih koji vjeruju da partitokrati znaju ta rade i kuda ih vode. Kako poveati ekonomsku i politiku snagu nemone drave, da bi se uspjenije nosila sa svim rizicima ekonomske globalizacije koja u sebi, takoer, sadri zahtjev za slabom dravom. Kako odgovoriti na globalne izazove, tako da postanemo subjekti, a ne rtve promjena? U uvjetima smanjene sposobnosti drutvenih institucija za uspostavljanje nadzora nad rizicima i stanja u kojem politike elite produciraju drutvene rizike (korupciju, nacionalizam, slabljenje institucija), a od njih se istovremeno oekuje smanjenje drutvenih problema i opasnosti i njihovo svoenje na podnoljivu mjeru, radi se o
33 Helld, David (1990) Modeli demokracije. Zagreb, kolska knjiga, str. 309-317. 34 Beck, Ulrich (2004) Mo protiv mi u doba globalizacije. Nova svjetskopolitika ekonomija, str. 28.

PREGLED

155

pokuajima upravljanja rizicima u pravcu koji osigurava interese nekolicine. Stare elite ija se mo zasniva na promociji nacionalizma, politikom voluntarizmu i autoritarizmu ne mogu odgovoriti izazovima unutranjih ekonomskih, politikih i socijalnih problema. Kako oekivati od promotora etnike parcijalizacije i destrukcije izlaz iz krize, blagostanje, privredni rast i sigurnost radnih mjesta? Oni nisu u stanju na temelju vlastitog znanja i refleksivnog potencijala uspostaviti strategije i odnose prema naviruim globalnim problemima proizalim iz modernizacije. Neuspjeh u unutarnjoj demokratizaciji i vanjskoj integraciji, blokiranje razvoja i produbljivanje jaza izmeu modernizacije i retradicionalizacije ine neizvjesnim ishod drutvenih promjena. Apatija je reakcija na nedostatak bilo kakve inicijative i perspektive u odnosu na drutvenu realnost koja je za veinu stanovnika ove zemlje odavno postala nepodnoljiva. Koliko se socijalne nejednakosti, siromatva i drutvene nepravde moe istrpiti? Gdje je granica koja bi pokrenula pobunu potlaenih? Moe li nezadovoljstvo i potreba za drutvenom pravdom i toliko eljenom funkcionalnom dravom potaknuti kolektivni demokratski otpor35? Obeshrabrenost i duboko nepovjerenje u mogunost ljudskog djelovanja i imaginiranja vlastite drutvene stvarnosti decenijama je uspostavljana i paljivo pothranjivanja od strane politikih elita koje nas ele uvjeriti da jedine posjeduju rjeenja za drutvene nedae. Vjera u mogunost napretka i povjerenje u ljudske mogunosti oslabljena je u veini drutava s poetka 21. stoljea. Koji standardi, vrijednosti i ideali, mogu potaknuti i motivirati danas ljude u Bosni i Hercegovini na akciju prevazilaenja sistema koji je vie okrenut interesima nekolicine, nego veine, vie destrukciji nego stvaralatvu, vie prolosti nego budunosti? Kako vratiti prosvjetiteljsku vjeru u vlastite sposobnosti i stvaranje ljudskijeg drutva? Nadu i oekivanje pozitivnih drutvenih promjena trebalo bi pratiti osmiljavanje budunosti i vremena koje dolazi. No, od pukih rtava nacionalistike i neoliberalistike vizije svijeta do pravednosti, jednakosti, socijalne pravde, graanske odgovornosti i vrijednosti demokracije dug je i neizvjestan put.

35 Nastojanje brazilskog naroda da osigura demokratski put svoje zemlje, opisao je brazilski predsjednik Lula da Silva sljedeim rijeima: Da bi se temeljito promijenile drutvene strukture neke zemlje, nisu dovoljni ni predsjednik ni parlament. Nuan je narod. Iz toga proizlazi: pobjeda nad unutarnjom oligarhijom i stranim krvopijama ovisi o mobilizaciji i odlunosti drutvenih narodnih i demokratskih pokreta. Navedeno prema: Ziegler, Jean: Imperij srama, Zagreb, 2007, str. 175.

156 PREGLED

Literatura 1. 2. 3. 4. 5. 5. 6. 7. 8. 9. 10. Beck, Ulrich: Pronalaenje politikoga. Prilog teoriji refleksivne modernizacije, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2001. Beck, Ulrich: Mo protiv moi u doba globalizacije. Nova svjetskopolitika ekonomija, kolska knjiga, Zagreb, 2004. urak, Nerzuk: Postdejtonska Distopija i Nova Bosanska Utopija, STATUS, Magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja, 2004. Foo, Salih: Sociologija, Drugo dopunjeno izdanje, Dom tampe, Zenica, 2000. Furedi, Frank: Politika straha, S onu stranu ljevice i desnice. Izdanja Antibarbarus, Zagreb. Laver, Michael: Privatne elje i politika, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2005. Helld, David: Modeli demokracije, kolska knjiga, Zagreb, 1990. Gellner, Ernest: Nacije i nacionalizam, Politika kultura, Zagreb, 1998. Katunari, Vjeran: Sporna zajednica. Novije teorije o naciji i nacionalizmu, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2003. Papi, arko: Socijalno ukljuivanje i filozofije razvoja, Ekonomija ubrzanog razvoja, Forum Bosna 43/08, Sarajevo, 2008. Sekuli, D. . porer R. Hodson G. Massey J. upanov: Sukobi i tolerancija, O drutvenoj uvjetovanosti nacionalizma i demokracija, Hrvatsko socioloko drutvo, Naklada Jesenski i Turk, Zagreb, 2004. Supek, Rudi: Sociologija, kolska knjiga, Zagreb, 1982. Zgodi, Esad: Ideja bosanske nacije i druge teme, Zalihica, Sarajevo, 2008. Ziegler, Jean: Imperij srama, Izvori sutranjice, Zagreb, 2007. Izvjetaj o siromatvu u BiH za 2009. godinu, koji su uradili Svjetska banka i Direkcija za ekonomsko planiranje BiH; Osloboenje, 28. 1. 2010.

11. 12. 13. 14.

PREGLED

157

Pogledi i miljenja Views and Opinions

Selma Zec UDK 321.72 BIKAMERALIZAM I PARLAMENTARNA DEMOKRATIJA BICAMERALISM AND PARLIAMENTARY DEMOCRACY Saetak Normativno osmiljavanje demokratije primarno nastaje u parlamentu, institucionalizovanom skupu drutva ili drutvenih stratuma na kome se vode otvorene rasprave, odluuje i utjee u procesu donoenja kljunih politikih odluka. Struktura ili dizajn parlamenta pritom zavisi od niza faktora, kao to su specifino historijsko naslijee, dominantne politike ideologije i prakse, te socioekonomski i kulturno-obiajni uslovi ivota. Da li e u jednom politikom sistemu legislativa funkcionisati na principu unikameralizma, bikameralizma ili multikameralizma zavisi od kompleksnosti drutvenog ambijenta, politike tradicije i aktuelnog politikog praksisa na makropolitikom nivou. Nastanak drugog doma u parlamentu autor dovodi u vezu sa razvojem liberalne demokratije i interesa razliitih drutvenih grupa (teritorijalnih, klasnih, manjinskih) da budu adekvatno politiki promovisani. Kljune rijei: bikameralizam, parlamentarna demokratija, institucionalni dizajn, podjela vlasti, politika tolerancija Summary Normative designing of democracy is primarily occurring in the parliament, institutionalized congress of society or social stratum where open debates run, where decisions are made and where impact at the process of making key political decisions is produced. The structure or design of parliament, at the same time, depends on many factors such as specific historical legacies, the dominant political ideologies and practices, and socio-economic, cultural and customary ways of living. Will in a political system the legislative operate on the principles of unicameralism, bicameralism or multicameralism depends on the complexity of the social environment, political traditions and the current political praxis at the macro
PREGLED

161

political level. The second chambers emergence in the parliament author has associated with the development of liberal democracy and the interests of different social groups (territorial, class, minorities) in order to be adequately promoted politically. Key words: bicameralism, parliamentary democracy, institutional design, division of powers, political tolerance 1. Uvod Atributi graanske drave iznjedreni na fonu parlamentarne demokratije impliciraju kulturno-etniku i konfesionalnu neutralnost u javnom prostoru i njihovu vividnost unutar drutva, odnosno privatne sfere. Komunikacija nosilaca razliitih identiteta usklauje se na mjestu opteg dobra i javnog interesa koji pretpostavljaju osposobljavanje njihovih legitimno izabranih reprezentanata za ravnopravno sudjelovanje u politici. U parlamentarnoj demokratiji politika participacija se osigurava u parlamentu u kome politiki djeluju predstavnici graana, odnosno drutvenih grupa legitimno izabranih na neposrednim, slobodnim izborima. Sam in izbora politikih predstavnika predstavlja dobrovoljno davanje pristanka da se u ime graana, preciznije reeno referentnog birakog tijela, donose zakoni i vane politike odluke. Zakonodavno tijelo po svojoj strukturi moe se sastojati iz jednog, dva ili vie domova. Prema podacima Interparlamentarne unije, meunarodne organizacije koja okuplja parlamente (predstavnika tijela, legislatura) suverenih drava, trenutno na svijetu postoji 187 parlamenata, od kojih je 112 jednodomnih, a 75 je dvodomnih.1 Viedomnost ili multikameralizam je rijetka pojava, dok se oko prve dvije podjele vlasti mnogo raspravlja2. Tanije, i danas se vode politoloke rasprave oko toga koja je podjela najbolja. S obzirom na razliitosti unutar samih drava po pitanju tradicije, kulture, drutvene strukture i niza drugih elemenata, pojavljuju se i implikacije po pitanju broja domova u smislu koja podjela najvie odgovara datoj dravi. Glavno pitanje u odnosu na broj domova jeste kakva e podjela unutar zakonodavstva garantovati uravnoteenu vladu. Arend Lajphart iznosi statistiku prema kojoj oko dvije treine zemalja na svijetu imaju jednodoman
1 Bai, Petar: Drugi dom-stanje, poslanje perspektive, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, broj 1, 2007. 2 Komi, Jovan: Jednodomni ili dvodomni parlament u pluralnom drutvu, u: S. Orlovi i V. Pavlovi, Dileme i izazovi parlamentarizma, Fondacija Konrad Adenauer, FPN, Beograd, 2007, str. 223.

162 PREGLED

parlament, a treina je dvodomna3. injenica da u svijetu postoji najvie unikameralnih parlamenata pomalo je zbunjujua s obzirom na to da jednodomnost predstavlja jedinu instituciju koja je odgovorna za donoenje zakona. Ipak, prema uvidima A. Lajpharta, percipira se da su najrazvijenije zemlje svijeta utemeljene na konceptu bikameralizma. 2. Bikameralizam ili dvodomnost Savremeni koncept bikameralizma koncipiran je na antikom intelektualnom naslijeu. Narodne skuptine u grkim polisima Atini i Sparti Eklezija i Apela su pored ograniene ravnopravnosti svih grkih graana (punoljetni, slobodni mukarci, graani referentnih polisa) imale posebna, izdvojena tijela ili domove, Geruzije ili Vijea staraca, u kojima su politike odluke apriorno zadobijale svoju prohodnost prije opteg izglasavanja u narodnoj skuptini. Danas, bikameralizam predstavlja strukturu parlamenata sastavljenih iz dva doma. U federalnim dravama donji dom iskljuivo predstavlja dom svih graana, dok gornji dom predstavlja dom federalnih jedinica. U prilog tome, kako je krajem 18. vijeka isticao veliki engleski liberal Edmund Berk, donji dom predstavlja cijelu naciju (u smislu naroda koji se konstituisao kao drava), a ne birae jedne izborne jedinice ili okruga koji su ga izabrali. Otuda, zakljuuje Berk, poslanik u donjem domu je duan da u parlamentu vodi rauna o optim interesima naroda i drave, umjesto da iskljuivo zastupa i brani uske interese svog izbornog okruga. A u sluaju sukoba izmeu lokalnih i optih interesa, prednost treba dati potonjima.4 Postojanje dvodomnog sistema je motivisano ciljem da se politika vlast svede na pravno regulisane okvire i onemogui politika samovolja zakonodavca, to se postie izglasavanjem zakona i drugih pravnih akata u oba doma kako bi oni postali pravno vaei. Razlikujemo dva oblika dvodomnih sistema. Prvi je sistem ravnopravne dvodomnosti5 unutar koga oba doma imaju jednake ovlasti i jednaka prava u odluivanju. Ovlasti su podijeljene po domovima i svaki dom ima autonomiju u obavljanju poslova u okviru svojih ovlasti. Pored ovlasti koje su podijeljene po domovima, postoje i za3 Lijphart, Arend: Modeli demokratije, CID Podgorica, 2003, str. 212. 4 Burke, Edmund: Speech to the Electors of Bristol, 3 November 1774, The Works of the Right Honourable Edmund Burke 1, the University of Chicago, 2000, str. 446448. 5 Pajvani, Marijana: Parlamentarno pravo, Fondacija Konrad Adenauer, 2008, str. 86.

PREGLED

163

jednike nadlenosti oba doma koje oni ravnopravno dijele i izglasavaju na zajednikim sjednicama. esto federalno ureene drave imaju ovaj sistem dvodomnosti. Drugi oblik je sistem neravnopravne nadlenosti6 unutar koga domovi imaju neravnopravan status, tj. jedan od domova ima vee nadlenosti, poslanici se ne biraju jednako u oba doma, uslovi za kandidaturu su razliiti, duina mandata nije jednaka, jedan od domova ima vea prava u donoenju odluka i sl. Ovakav sistem karakteristian je za unitarne drave koje imaju dvodoman parlament. 2.1. Donji dom Donji dom je institucija koja predstavlja sve graane jedne drave. Poslanici koji ulaze u sastav donjeg doma biraju se direktno na slobodnim i fer izborima, prema naelu veine, tako da kandidat sa najvie osvojenih glasova biva izabran. Tako konstituisan donji dom predstavlja sve graane koji su ga izabrali7. Drugo naelo prema kome se biraju poslanici jeste naelo reprezentovanja, a njegova specifica differentia je u postojanju razliitosti interesa graana, pa se po tom osnovu biraju poslanici u parlamentu proporcionalnim izbornim sistemom. Poslanici izabrani prema principu proporcionalnosti predstavljaju razliite interese graana ili fragmente birakog tijela koje ga je izabralo. Na taj nain se ublaava tzv. tiranija veine donjeg doma. Donji dom se u nekim dravama naziva jo i dom komuna, dom graana, predstavniki ili zastupniki dom. 2.2. Gornji dom Gornji dom ili drugi dom bira se na razliite naine. Poznat je gornji dom Velike Britanije koji se naziva Dom lordova (House of Lords), a lanovi se imenuju ili nasljeuju titulu8. Prema tom kriteriju, u Gornjem domu sjede predstavnici visokog svetenstva, predstavnici svjetovne aristokratije, naslijednog plemstva (Lords Tempora), lordovi koji pomau u radu Parlamenta (Law Lords) i zaslune osobe (Life Peers).
6 7 8 Ibidem, str. 86. Ibidem, str. 198. Ibidem, str. 201.

164 PREGLED

U federalnim dravama, gornji dom predstavlja federalne jedinice. Poslanici se biraju posredno ili neposredno. U nekim dravama gornji dom je mjeovitog sastava, gdje se dio poslanika bira, dio se imenuje, a dio poslanika postaju poslanicima prema poloaju u drutvu. Gornji dom nastao je kao institucija koja radi sama za sebe, za razliku od donjeg doma koji radi za opte dobro. 3. Bikameralni parlament (primjeri: Velika Britanija i SAD) Velika Britanija je kolijevka parlamentarizma koja poiva na dugoj tradiciji kralja i kraljevstva mnogo prije normanskog osvajanja Engleske 1066. godine. Britanski parlamentarizam je rezultat evolucije i tradicije, a ne revolucije. U 12. stoljeu u ovoj dravi se parlament razvija iz institucije Magnum Concilium (Veliki savjet) na kojem su se okupljali kralj, aristokratija i svetenstvo kako bi raspravljali o vanim politikim pitanjima, najee u vezi sa ratovima i porezima. Tek u 16. stoljeu dolazi do vee socijalne mobilnosti i uticaja graanskog stalea (trgovaca i zanatlija) na poslove krune, tako da se parlament diferencira na Gornji dom (House of Lords), u koji ulaze pripadnici visokog svetenstva i aristokratije, i Donji dom (House of Commons) u koji ulaze pripadnici grofovija i graanskog stalea. Razlozi zbog kojih dolazi do spomenutog bikameralizma u Velikoj Britaniji uzrokovani su naglim pranjenjem kraljevske kase usljed konstantnih ratova koje je kruna vodila kako u unutranjosti zemlje, tako i sa svojim susjedima (Francuskom i panijom). Monarh je stoga sazivao parlament kako bi obavezao graane da plaaju poreze kojim bi se finansirali ratovi, odravalo kraljevstvo i popunjavali deficiti koje je kruna pravila svojim rasipnikim ponaanjem. U vrijeme apsolutne monarhije parlament, iako predstavniko tijelo, nije imao nikakvog uticaja na donoenje zakona i drutveno bitnih odluka. Zaivljavanje politikog uticaja Donjeg doma historijski se deava uporedo sa razvojem institucije spikera, koji je bio medijator ili posrednik izmeu kralja i parlamenta. Donji dom je vremenom postao predstavnik opteg interesa cjelokupnog graanstva u Velikoj Britaniji, dok je Gornji dom zadrao politiko pravo da predstavlja odreene drutvene grupe. Postepeno je Donji dom razvijao i zakonodavne nadlenosti koje e primarno prisvojiti tek polovinom 19. stoljea, da bi naposlijetku politiki trijumfovao usvajanjem Povelje prava (Bill of Rights) 1688. godine. Taj dokument predstavlja najznaajniji i najuticajniji nain ogranienja kraljeve vlasti. Njime je parlament dobio pravo slobode govora i raspravljanja, potvreno je graansko pravo na podnoenje peticija kralju.
PREGLED

165

Ovim dokumentom potpisano je da se parlament saziva ee i da se lanovi biraju slobodnim izbornim pravom. To je moment kada je Donji dom stekao primat nad Gornjim domom. Amerika je, takoer, razvila dvodomni sistem9. To nije zauujue s obzirom na to da su Sjedinjene Amerike Drave nastale ujedinjenjem nezadovoljnih britanskih kolonija. Veina tih kolonija je ve imala bikameralnu strukturu prije svog zvaninog ujedinjenja. Ustav koji je donesen 1787. godine i danas je na snazi (dopunjen amandmanima). Prema tom ustavu, donijeta je odluka o zakonodavstvu koja karakterie Ameriku kao zemlju sa bikameralnim sistemom. Formiran je Kongres koji je sastavljen od Gornjeg doma ili Senata i Predstavnikog doma. Ovim ustavom Sjedinjene Amerike Drave su postale prva federalno ureena drava na svijetu. Kongres je glavni zakonodavni organ. Kao to je i karakteristino za federalno ureene drave, Sjedinjene Amerike Drave lanove Predstavnikog doma biraju proporcionalno (prema broju stanovnika), a svaka drava bira po dva senatora kao predstavnike Senata odnosno Gornjeg doma. Za razliku od parlamenta u Velikoj Britaniji, gdje je Gornji dom sastavljen od aristokrata, Sjedinjene Amerike Drave nisu eljele niti imale taj stale na svojim prostorima. Kandidati za izbor senatora birani su prema imovinskom stanju iz jednostavnog razloga to nisu eljeli da na izabrane lanove utjeu vanjski faktori. 4. Opte karakteristike gornjeg doma Za razliku od donjeg doma gdje se lanovi biraju na slobodnim, neposrednim, javnim i fer izborima od strane graana, lanovi gornjeg doma se nisu birali, nego su se imenovali prema odreenim pravilima ili su nasljeivali titulu odnosno poziciju u domu. Taj nain biranja predstavnika imao je negativne reakcije u drutvu koje se osjete i danas, jer se takav nain smatra nedemokratskim, pa samim tim se i institucija gornjeg doma smatra nedemokratskom institucijom. U savremenim demokratskim dravama lanovi gornjeg doma se mogu birati na direktnim izborima ili indirektnim, a pored toga se i dalje popunjavaju imenovanim lanovima ili nasljednicima, pa je staro miljenje o nedemokratinosti gornjeg doma i danas dosta uvrijeeno. Takoer, karakteristino za gornji dom je i to da mandat traje ili mnogo due nego u donjem domu ili lanovi imaju doivotan mandat. Ipak, u nekim drutvima, koja nemaju razvijenu demokratsku politiku kulturu ili
9 Opirnije u: Durakovi, Nijaz: Uporedni politiki sistemi, Pravni fakultet, Sarajevo, 2007, str. 111168.

166 PREGLED

teko akomodiraju konflikte unutar drutva, postojanje gornjeg doma je opravdano jer se u njemu tite interesi nacionalnih ili etnikih manjina, teritorijalnih ili klasnih grupa, koje su pod specifinim pritiskom veinskog stanovnitva u dravama ili nekim njenim dijelovima, a u nemogunosti da imaju adekvatan politiko-drutveni izriaj i zatitu svoga nacionalnog, klasnog ili teritorijalnog identiteta (npr. Jevreji, Romi, Baski). U pluralnim drutvima, u kojima vladaju izraziti ideoloko-politiki rascjepi, imperativ je demokratiju uiniti to inkluzivnijom u smislu politikog priznavanja relevantnih manjina. Decentralizacija politikog sistema putem gornjeg doma i ukljuivanje predstavnika etnikih manjina i graanskih regionalnih interesa predstavlja bitan uslov legitimnosti reima i efikasnog funkcionisanja institucija parlamentarne demokratije. 4.1. Podjela ovlasti U odnosu na problem podjele ovlatenja u zakonodavstvu dvodomnih sistema bitna je varijabla moi domova. Jovan Komi10 pie o postojanju snanijih i slabijih varijanti dvodomnih sistema u komparativnoj praksi savremenih drava. Parlamente koji imaju domove sa priblino jednakom moi nazivamo jakim ili simetrinim dvodomnim parlamentom. Za razliku od ovih parlamenata, postoje oni u kojima jedan dom ima veu mo u odnosu na drugi, pa se takvi dvodomni parlamenti nazivaju slabim ili asimetrinim dvodomnim parlamentima. To znai da simetrini parlamenti imaju priblino jednaku podjelu ovlasti (naprimjer Senat u SAD), dok kod asimetrinih parlamenata jedan dom ima vee ovlasti od drugog doma (Dom lordova u Velikoj Britaniji podreen je Domu komuna). Uglavnom su u jasno podreenom poloaju gornji domovi odnosno senati. Prema ustavnim ovlatenjima postoje, dakle, parlamenti unutar kojih su domovi jednaki, ali u kojima, ipak, postoje neke restrikcije na strani drugog doma. Zatim, postoje parlamenti u kojima gornji dom ima neke egzekutivne ovlasti (pravo veta). I na kraju, postoje parlamenti u kojima Gornji dom ima savjetodavnu ulogu (pravo odgode).

10 Komi, Jovan, u: Orlovi, S. V. Pavlovi: Dileme i izazovi parlamentarizma, str. 232240.

PREGLED

167

4.2. Endru Hejvud: o dobrim i loim stranama dvodomnog parlamenta11 Glavne prednosti dvodomnosti, prema E. Hejvudu, ogledaju se u tome da postojanje gornjeg doma ograniava mo prvog doma i spreava eventualnu mogunost tiranije veine. Hejvudova teza, da iako formiranje gornjeg doma ne znai iskljuivo volju graana, koja je osnova demokratije, u ovom sluaju zvui demokratinije, jer spreava volju veine, odnosno problematizuje pitanje majorizacije. Demokratinije je postojanje dva doma iz razloga to ne odluuje samo jedna strana, u naem sluaju veinsko stanovnitvo, ve i predstavnici specifinih drutvenih grupa. Nadalje, prednosti dvodomnosti se percipiraju i u efikasnijoj kontroli donoenja zakona, te u kvalitetnijem odluivanju uzrokovanom duim raspravama i odugovlaenjem donoenja spornih zakona. Tako naprimjer Dom lordova u Velikoj Britaniji ima pravo suspenzivnog veta12, a to znai da prijedloge zakona iz Doma komuna moe vratiti na daljnje razmatranje. Odugovlaenje se nije pokazalo kao nedostatak, jer se deavalo da Dom komuna promijeni svoj stav o nekom zakonu. Sa druge strane, Hejvud percipira i nedostatke dvodomnosti, gdje se, kao prvi nedostatak, navodi dvodomnost koja je utemeljena na mogunosti nepotrebno sloenog i tekog postupka donoenja zakona. Dalji nedostaci dvodomnosti su: ograniavanje demokratskog principa vladavine (posrednim izborom ili neizborom lanova gornjih domova), skoro siguran put do institucionalnog sukoba i paralize vlasti, mogunost ograniavanja pristupa kreiranju politike-zakoni su u rukama zajednikih odbora i konzervativna politika pristrastnost13. 5. Jednodomni ili dvodomni parlament u modernim dravama Iako postoje stanovita koja opstanak dvodomnih sistema vide u ograniavanju jednostranosti o odluivanju u zakonodavstvu, injenica je da se u 20. stoljeu pokazalo kako vie drava smatra kako je jednodomni parlament bolji. Na poetku prolog stoljea vie od polovine zemalja je imalo dvodomne parlamente. Meutim, nakon Drugog svjetskog rata pa do danas dosta zemalja je prelo na jednodomni parlamentarni sistem. Danas dvije treine zemalja ima jedan dom u parlamentu, a jedna treina dva
11 Ibidem, str. 233. 12 Durakovi, Nijaz: Uporedni politiki sistemi, str. 80. 13 Hejvud, Endru: Politika, Clio, Beograd, 2004, str. 596.

168 PREGLED

doma. Postavlja se pitanje da li to onda znai da je parlament sa jednim domom efikasniji i vie odgovara interesima drave i drutva? To je kompleksno pitanje na koje je teko odgovoriti, jer, prije svega, drave se meusobno mnogo razlikuju, pa jedna struktura moe funkcionisati u nekoj dravi priblino idealno, a da ista takva struktura nekoj drugoj dravi ne odgovara.14 Takoer, injenica je da najrazvijenije zemlje imaju dvodomni parlament, to predstavlja jo jednu od implikacija koje oteavaju odgovor na postavljeno pitanje. Zemlje razvijenog zapada uglavnom imaju dvodomnu strukturu. 5.1. Opravdanost postojanja drugog doma Podjela na domove se u praksi pojavljivala iz razliitih razloga. Jedan od razloga formiranja dvodomne strukture parlamenta jedne drave jeste ograivanje i zatita od tzv. tiranije veine. Tiranija veine je negativan fenomen u demokratskim drutvima, jer vlast koja je izabrana na izborima na osnovu najvie dobijenih glasova predstavlja volju veine graana koji su je birali. Manjine, prema tom principu, mogu biti ignorisane, marginalizovane ili politiki iskljuene iz vlasti. Tiranija veine se javlja kao rezultat neposredno izabranog donjeg doma. Gornji dom pritom funkcionie kao jedan od mehanizama za ograniavanje tiranije veine u donjem domu. Jo jedan od razloga prisutnosti dvodomne podjele legislature jeste onemoguavanje iznenadnih i promptnih promjena u zakonodavnom sistemu. Pregovori izmeu dva doma o eventualnim zakonskim promjenama predstavljaju proces unutar kojeg se odluke ne mogu donijeti ishitreno. Dvodomni sistem omoguava da zakoni budu dio veeg broja ljudi u politiki korektnoj igri. Gornji dom tada funkcionie kao instrument kontrole rada donjeg doma 5.2. Prelazak sa jedne na drugu strukturu Ve smo istakli kako je u 20. stoljeu znaajan broj zemalja preao sa bikameralne strukture parlamenta na unikameralnu strukturu. U tom pogledu, bitno je istai kako jedan dio drava koje su ukinule drugi dom pred14 Tako npr. ovani Sartori u svom tekstu Ni predsedniki sistem, ni parlamentarizam pie o injenici da predsjedniki sistem ne funkcionie stabilno ni u jednoj dravi osim SAD-a, to se nadovezuje na konstataciju kako jedan sistem moe da funkcionie dobro u jednoj davi, a u drugoj dravi ne moe da opstane. Sartori, ovani: Ni predsedniki sistem, ni parlamentarizam, preuzeto iz: Politoloke teme, Magna Agenda, Beograd; 2002, str. 183197.

PREGLED

169

stavlja drave u kojima gornji dom nije funkcionisao kao idealno-tipski model referentne demokratske legislature. U velikom broju sluajeva gornji dom je predstavljao instituciju koju su desniari i autokrate iskoritavali za line nedemokratske interese i interese ideologija koje su podravali. U dravama, u kojima je gornji dom predstavljao kamuflau za skrivanje ili premreavanje stvarnosti opasnim ideolokim ciljevima, sa padom datog reima (kao to je faistika Italija ili panija u vrijeme Francuska Franka) nestajao je i gornji dom. Pored takvih drava, postoje i one u kojima gornji dom nije iskoritavan u svrhu autokratskih reima, nego su jednostavno gornji domovi postepeno gubili svoje funkcije postajui finansijski teret drave, te su u konanici i ukinuti. Politika strujanja poetkom 20. stoljea nagovijestila su potpunim ukidanjem gornjih domova sve dok se radikalan obrat nije desio nakon Drugog svjetskog rata padom totalitarnih sistema u zapadnoj Evropi. Drave koje su u skorije vrijeme iz unikameralizma prele na bikameralizam su ili zemlje koje su nekada imale bikameralni parlament, pa su poslije prelaska na unikameralnu strukturu restaurirale gornji dom, ili drave koje ga nikada nisu ni imale. Razlozi za uvoenje dvodomnih parlamenata su u vezi sa idejama kontrole i ravnotee vlasti kako u okviru parlamenta, tako i u odnosima izmeu legislative i egzekutive. U ovom kontekstu, vano je apostrofirati da su se i afrike zemlje nakon procesa dekolonizacije vie opredjeljivale za to vei stepen decentralizacije vlasti i veu participaciju graana u procesima politikog odluivanja. U politolokim raspravama varijacije prelaska sa unikameralizma na bikameralnu strukturu vlasti i obratno rezultuju oprenim stavovima. Jedni teoretiari parlamentarnih praksi vide budunost parlamenata u bikameralizmu, dok drugi smatraju da postojee meunarodne institucije pokazuju veu funkcionalnost u rjeavanju poslova koji su nekada bili u nadlenosti gornjih domova. Stvarni ishod i sliku parlamenata u budunosti teko je predvidjeti, ali jedno je sigurno. Dvodomni sistemi u kojima gornji dom postoji samo formalno u praksi ne predstavljaju zrele demokratske sisteme, ve samo poivaju na prefiksima demokratinosti. U takvim i slinim drutvima gornji dom je neophodno restaurirati ili prei na unikameralnu strukturu parlamenta. Parlamentarna demokratija per se nije model koji se jednostavno moe preslikati na drutva koja nemaju ili dugo vremena nisu imala demokratsko iskustvo u izgradnji i radu dravnih institucija. Evaluacijom politikih i drutvenih potencijala, uzroka i nivoa konfliktnosti u referentnom 170 PREGLED

drutvu i spremnosti politikih i drutvenih aktera na politiki kompromis moe se doi do funkcionalnih rjeenja o tome na koji nain bi se ustrojile i funkcionisale najvanije institucije legislative i egzekutive u zemlji. 6. Zakljuak Politoloke kritike upuene na raun rada jednodomnih parlamenata proistiu iz pretpostavke da donji dom prijeti tiranijom veine i opasnou od donoenja promptnih i kolizionih pozitivno-pravnih normi u jednom drutvu. Takoer, kritike se upuuju jednodomnoj strukturi parlamenta i iz razloga to se odluuje samo iz jednog pravca koji maksimizuje veinsko stanovnitvo, a politiki marginalizuje, neutralizuje ili iskljuuje pripadnike manjinskih drutvenih grupa. Sa druge strane, kritiki pristup dvodomnoj strukturi parlamenta ukazuje da se uloga gornjeg doma moe svesti samo na puku formalnost i topos gdje se provode parcijalni i lini interesi pojedinaca, posebnih drutvenih grupa i/ili politikih partija. Teko je utvrditi koje je ureenje parlamenta efikasno, ali na to se i ne moe dati univerzalan odgovor: ili unikameralizam ili bikameralizam, jer svaka drava ima svoje specifinosti prema kojima treba da ureuje kako svoj politiki sistem, tako i strukturu parlamenta. Koncept liberalnodemokratskih drutava i parlamentarne demokratije treba razvijati u duhu cjelokupnog tradicionalnog i kulturnog naslijea jedne zemlje, ali i realnih politikih mogunosti o karakteru i strukturi dravnih institucija.

PREGLED

171

Literatura Knjige 1. Axford, B G. K. Browning R. Huggins B. Rosamond J. Turner A. Grant: Uvod u politologiju, Politika kultura, Zagreb, 2002. 2. Durakovi, Nijaz: Uporedni politiki sistemi, Pravni fakultet, Sarajevo, 2007. 3. Hejvud, Endru: Politika, Clio, Beograd, 2004. 4. Lijphart, Arend: Modeli demokratije, CID, Podgorica, 2003. 5. Orlovi, Slavia Pavlovi, Vukain: Dileme i izazovi parlamentarizma, Fondacija Konrad Adenauer, Fakultet politikih nauka, Beograd, 2007. 6. Pajvani, Marijana: Parlamentarno pravo, Fondacija Konrad Adenauer, Beograd, 2008. 7. Sartori, ovani: Ni predsedniki sistem, ni parlamentarizam, u: Politoloke teme, Magna Agenda, Beograd, 2002. asopisi 1. Bai, Petar, Drugi dom- stanje, poslanje, perspektive, Zbornik radova pravnog fakulteta u splitu, broj 1, 2007. 2. Burke, Edmund, Speech to the Electors of Bristol, The Works of the Right Honourable Edmund Burke, The University of Chicago, 2000. Internet 1. www.dadalos.org

172 PREGLED

Fuad Purievi UDK 364.65-058.65 (497.6)

PRAVA BORACA U FEDERACIJI BOSNE I HERCEGOVINE SA OSNOVAMA I RAZLOZIMA INTEGRIRANJA PRAVA U DRAVI BOSNI I HERCEGOVINI WAR VETERANS RIGHTS IN THE FEDERATION OF BOSNIA AND HERZEGOVINA WITH THE BASIS AND REASONS FOR THE RIGHTS INTEGRATION IN THE STATE OF BOSNIA AND HERZEGOVINA

Saetak Pravni i socijalni aspekti integriranja borake zatite u Bosni i Hercegovini su izuzetno znaajna i kompleksna pitanja, koja imaju karakter multidisciplinarne naune oblasti. U osnovi, ovo je jedno od najosjetljivijih pitanja u postratnoj Bosni i Hercegovini, koje jo nije dovoljno ureeno ni u entitetima Bosne i Hercegovine, a o rjeavanju ovog pitanja na nivou drave jo uvijek se i ne razmilja, a pogotovu nema praktinih pokuaja rjeavanja ovog pitanja na nivo drave Bosne i Hercegovine. Analizirajui osnovna prava boraca i lanova njihovih porodica, regulirana federalnim i kantonalnim propisima u Federaciji Bosne i Hercegovine, nedvojbeno se namee zakljuak da su ta prava regulirana parcijalno, neujednaeno i neracionalno. Ostvarivanje drugih - dopunskih prva preputeno je kantonalnim vlastima koje imaju razliite finansijske mogunosti. Posljedice toga su nejednakost pred zakonom, jer se prava ostvaruju prema mjestu prebivalita. Ovakvo reguliranje i ostvarivanje prava direktno utie na pravnu, socijalnu i ekonomsku neizvjesnost i nestabilnost, ne samo boraca i lanova njihovih porodica, ve i entiteta, pa i drave u cijelosti. Zbog ovakvog stanja, ini se potpuno opravdanom analiza osnova i razloga integriranja prava boraca i lanova njihovih porodica na nivou Bosne i Hercegovine. Priznajui osnovanost diskusije o ovom pitanju, a iskljuivo u cilju boljeg razumijevanja izlaganja, neophodno je definirati i znaenje termina koji e se koristiti u ovom radu.

PREGLED

175

Kljune rijei: pravi, socijalni, borako-invalidska, zatita, integriranje. Summary Legal and social aspects of integrating soldier care in Bosnia and Herzegovina are highly important and complex questions, requiring multidisciplinary science approach. Essentially, this is one of most sensitive questions in post-war Bosnia and Herzegovina that has not been adequately regulated in entities of Bosnia and Herzegovina. On the state level it has not even considered, and there are no any practical attempts to solve it. Analysing basic rights of war veterans and their family members, regulated on federal and cantonal level in Federacija BiH, one can make an unambiguous conclusion that these regulations were made partly, unevenly and irrationally. Additional rights implementation is left to cantonal authorities that have different financial abilities. This kind of regulation process and rights claim directly affects legal, social and economic uncertainty and instability, not only that of war veterans and their family members, but also that of entities, and the whole state. Due to this situation, the analysis of basics and motivation for integration of rights of war veterans and their family members on the state level is totally justified. Acknowledging the adequacy of discussing this question to understand the presentation better, it is essential to define the meaning of the terms that will be used in this paper. Key words: legal aspects, social aspects, war veteran welfare system, integration Uvodna razmatranja o pojmovima Pojmovi koji se koriste u ovom radu imaju zakonsko uporite i znaenje, kako slijedi: borac i borako-invalidska zatita su kao termini, imanentni bosanskom jeziku i u ovom radu se koriste kao dominantni pojmovi, ali ne i jedini, s obzirom da vaei Zakon iz oblasti borakoinvalidske zatite u Federaciji BiH koristi pojam branilac i braniteljskoinvalidska zatita, kao opeprihvaene pojmove, iako su to pojmovi imanentni hrvatskom jeziku, sadrajno su istog znaenja. U entitetu Republika Srpska su u upotrebi pojmovi borac i borako-invalidska zatita. U entitetu Federacija Bosne i Hercegovine osnov za jednaku i ravnopravnu upotrebu ovih pojmova je u Ustavu Bosne i Hercegovine i Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine i koriste se pojmovi i na bosanskom jeziku, ali koritenje 176 PREGLED

i drugih pojmova, zasnovano je na ustavnim propisima, te na Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave1. Isto uporite je u Zakonu o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave2. U ravnopravnoj upotrebi sa pojmovima: poginuli borac i lanovi porodica poginulih boraca su i pojmovi: ehid i lanovi porodica ehida. Inae, pojam ehid i odreenje ovog pojma, naao sam u Rjeniku bosanskog jezika (karakteristina leksika)3, u kome se ehidom naziva svaki musliman koji na Boijem putu bude svjedok istine svojim ivotom i time stekne Boiju milost. Iako je ovo pojam koji rabe samo muslimani i koji je vezan za njihovu vjersku pripadnost, on je kod Bonjaka - Muslimana poprimio ope pravo graanstva i svakodnevne upotrebe, a zakonski se koristi kao sinonim za pojam poginuli borac. Osnov za upotrebu pojma ehid, naao sam u Zakonu o udruenjima ratnih vojnih invalida, lanova porodica ehida i poginulih boraca i demobilisanih pripadnika oruanih snaga4, kao i u Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica5. Dominantno koritenje pojmova: borac i borako-invalidska zatita je u skladu sa zakonom, a i zbog toga to je u postdejtonskoj Bosni i Hercegovini upotreba ovih pojmova najprikladnija, posebno sa stanovita ishoda i zavretka rata, a posebno i zbog budunosti multietnike i multikonfesionalne nam drave. U svom osnovnom odreenju, ovi pojmovi ne sadre u sebi asocijacije odbrane dijelova teritorije drave, niti asocijacije takozvane odbrane pojedinih naroda i narodnosti u Bosni i Hercegovini, a uz to jo imaju i svoju viedecenijsku upotrebnu vrijednost, a sve ovo u cilju integriranja borake zatite u dravi Bosni i Hercegovini. Pravne i socijalne aspekte integriranja borake zatite kao nerazdvojive termine za ovo pitanje, jedino je mogue promatrati kroz socijalno pravo, koje je mlada grana pravnog sistema i pravne nauke. Kako socijalno pravo jo nije steklo ope pravo graanstva, zato to je relativno novo, mora se kazati da se ono razvilo i razvija iz drugih grana prava, specijalno iz radnog prava, ali isto tako i iz upravnog, porodinog, finansijskog i drugih grana prava,6 ali
1 2 3 4 5 6 Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave (Slubene novine Federacije BiH, br. 3/96 i 48/99) Zakon o federalnim ministarstvima i drugim tijelima federalne uprave (Slubene novine Federacije BiH, br. 58/02 i 19/03) Alija Isakovi, Rijenik bosanskog jezika (karakteristina leksika), Sarajevo, 2005, str. 308 Zakon o udruenjima ratnih vojnih invalida, lanova porodica ehida i poginulih boraca i demobilisanih pripadnika oruanih snaga (Slubene novine Republike BiH; br. 33/95 i 37/95) Zakon o pravima branilaca i lanova njihovih porodica (Slubene novine Federacije BiH; br. 33/04, 56/05 i 70/07) Vidjeti: Prof. dr Veselin Trnini, Socijalna prava invalida rata u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1997.

PREGLED

177

i drugih oblasti znanosti. Navedeni aspekti integriranja borake zatite u Bosni i Hercegovini spadaju u posebna socijalna prava koja predstavljaju konkretizaciju opeg sistema socijalnog prava i obuhvataju zasebnu oblast koja je dio integralne socijalne i pravne politike drutva. Promatrajui i prouavajui predmetne aspekte integriranja borake zatite, nuno je ukazati na injenicu da pravni i socijalni aspekti u sutini predstavljaju socijalno-zatitno pravo, koje obuhvata tri ua podruja, i to: socijalno osiguranje, socijalno obezbjeenje i socijalno staranje. Socijalno osiguranje oznaava najvaniji dio socijalne zatite, i to onaj dio u kome je socijalna zatita gotovo u cjelini podignuta na stepen prava.7 To je dakle, pravno utvren jedinstven sistem obaveznog osiguranja u kojem osiguranici na principima solidarnosti i uzajamnosti osiguravaju novana davanja, materijalna davanja i strune usluge, u konkretnom sluaju kod rana, povreda, ozljeda, bolesti, smrti, pogibije, nestanka lica, invalidnosti, otklanjanja opasnosti od nastupanja invalidnosti, tjelesnog oteenja i slino.8 Prema tome, ovo je najvaniji dio opeg sistema socijalnog obezbjeenja. Socijalno obezbjeenje imaju lica (boraka populacija) kojima je pozitivnim propisima priznato pravo da od odreenog organa uprave ili organizacije zahtijevaju da im prue socijalnu zatitu, koja ovako podignuta na stepen prava predstavlja socijalno obezbjeenje, odnosno socijalnu sigurnost. Dakle, socijalno obezbjeenje ne zavisi direktno od doprinosa pojedinca (tj. od visine i duine ulaganja u pojedine fondove), nego se zasniva na potrebama graana (borake populacije) u sluaju nastupanja odreenih socijalnih rizika, a to je u sutini garancija socijalnog minimuma. Kod socijalnog staranja lica nemaju pozitivnim propisima priznato pravo na socijalnu zatitu, nego mogu samo da takvu zatitu trae (mole), ako nemaju socijalno pravo u subjektivnom smislu rijei, onda se takva zatita naziva socijalno staranje (u koja prvenstveno ulaze socijalne pomoi). Zajednika karakteristika sva tri definirana podruja socijalne zatite sastoji se primarno u tome da je teite ove podjele u nainu i izvorima obezbjeivanja osnovnih i dopunskih sredstava za boraku populaciju u dravi Bosni i Hercegovini, neovisno od toga o kom dijelu BiH je rije. Razumjeti i istraiti pravni i socijalni aspekt integriranja borake zatite u Bosni i Hercegovini sa naunog i pozitivno-pravnog aspekta, trebao bi
7 8 Vidjeti: Prof. dr Mihailo Stupar, Socijalna politika, Beograd, 1963. Vidjeti: Prof. dr Veselin Trnini, Socijalna prava invalida rata u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1997; Vidjeti: Prof. dr Mihailo Stupar, Socijalna politika, Beograd, 1963.

178 PREGLED

se ogledati u normativnom izrazu socijalno-pravne drave. Naime, u irem smislu, ovo pitanje je naslovljeno na pitanje odnosa drave i prava, a drava i pravo su nerazdvojno u dijalektikom jedinstvu povezane pojave. Uz to, pitanje sutine drave, s jedne strane, i pravnog i socijalnog iz oblasti borake zatite, s druge strane, predstavljaju intrigantno i aktuelno pitanje kojim bi se socijalno pravo, danas u Bosni i Hercegovini, moralo kontinuirano baviti. Bosna i Hercegovina nee biti blia Vijeu Evrope i drugim meunarodnim asocijacijama, ako samo jedan entitet ili oba reguliraju odreene odnose (pa makar to bilo i za rjeavanje veoma teko pitanje pitanje socijalnih prava boraca i drugih rtava rata), ukoliko to ne uini i drava svojim zakonodavstvom jer je ona obavezni meunarodnopravni subjekt prema meunarodnom javnom pravu. Prema tome, Ustav Bosne i Hercegovine kao integralni dio Opeg okvirnog sporazuma sadri uobiajene elemente svojstvene najviem pravnom i politikom aktu jedne drave, iako je prema svom sadraju i meunarodnim konvencijama i akt meunarodnog prava. Potvrda naznaene konstatacije o Ustavu BiH se temelji na etiri argumenta ope prirode: Prvo, u podjeli nadlenosti izmeu BiH i entiteta prihvata se tipina federalna struktura, sa iskljuivim ovlastima BiH u nizu oblasti dravnog ureenja, odnosno ekonomskog i socijalnog sistema; Drugo, i institucije, odnosno organi BiH ukazuju na federalnu strukturu; Tree, Ustav po osnovu utvrivanja pune slobode kretanja lica, roba, usluga i kapitala irom Bosne i Hercegovine potvruje jedinstven ekonomski i socijalni prostor u meunarodno priznatim granicama BiH; etvrto, Ustav BiH kao najvii pravni akt nadreuje ustave i zakone entiteta, a Ustavni sud Bosne i Hercegovine je nadlean da verificira kompatibilnost ustava entiteta sa Ustavom Bosne i Hercegovine.9 Od 1991. godine do danas, prava borake populacije su regulirana i ostvarivana na razliite naine i na razliitim nivoima, prevashodno zavisei od finansijskih mogunosti, kako za korisnike iz reda Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijea obrane, tako i za korisnike iz reda Vojske Republike Srpske. U Federaciji BiH, kao veem entitetu, postupak ujednaavanja i unificiranja prava je u toku, te se sagledavaju i analiziraju se svi ratni i poratni zakonski propisi10, dok je u Republici Srpskoj,
9 Prof. dr. Kasim I. Begi, Bosna i Hercegovina od Vanceove misije do Dejtonskog sporazuma (19911996), Sarajevo, 1997, str. 297. i 298. 10 Ratni propisi iz oblasti borako-invalidske zatite Republike BiH i Hrvatske zajednice Herceg-Bosne: Zakon o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca (Slubeni list R BiH, broj: 2/92 i 13/94); Zakon o zatiti pripadnika Teritorijalne odbrane i drugih branilaca Republike Bosne i Hercegovine (Slubeni list R BiH, broj: 4/92 i 13/94); Zakon o izuzetnom materijalnom obezbjeenju ratnih vojnih invalida i porodica poginulih boraca (Slubeni list R BiH, broj: 33/95, 37/95 i 17/96); Uredbom o zatiti vojnih invalida za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili rata na podruiju Hrvatske zajednice Herceg-Bosne (Narodni list

PREGLED

179

kao manjem entitetu to rijeeno na drugi nain.11 Radi cjelovitog uvida u rjeavanje pitanja borake zatite u cijelosti ukazuje se na rjeavanje ovog pitanja danas, a pri tome vodei rauna o razvoju borake zatite u Bosni i Hercegovini na iskustvima Drugog svjetskog rata. 1. Boraka zatita u Federaciji Bosne i Hercegovine Prava ratnih i mirnodopskih vojnih invalida12 i lanova njihovih porodica, lanova porodica ehida, lanova porodica poginulih, umrlih i nestalih boraca, demobiliziranih boraca i lica zaslunih u Odbrambeno-oslobodilakom ratu, po prvi puta se na jedinstven i unificiran nain nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma ureuju u skladu sa Ustavom Federacije Bosne i Hercegovine.13 Tri su osnovne karakteristike sistema socijalnog osiguranja, odnosno reguliranja borake zatite, i to: - za korisnike prava borako-invalidske zatite koji su svoja prava regulirali (stekli) do 6.4.1992. godine, primjenjuju se propisi preuzeti od bive SFRJ, dok se na korisnike prava iz borako-invalidske

HZH-B, broj:2/93); Uredbom o izmjeni Uredbe o zatiti vojnih invalida za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili rata na podruju Hrvatske zajednice Herceg-Bosna (Narodni list HZH-B, broj: 9/93) i Zakonom o zatiti vojnih invalida i obitelji poginulih i nestalih branitelja (Narodni list Hrvatske Republike Herceg-Bosne, broj; 36/94 i 24/95). 11 U Republici Srpskoj, prava boraca, ratnih i mirnodopskih vojnih invalida (u socijalnim pravima su izjednaeni ratni i mirnodopski vojni invalidi) i lanovi porodica poginulih, umrlih i nestalih boraca Odbrambeno-otadbinskog rata, lanovi porodice umrlih vojnih invalida, lanovi porodice poginulog ili umrlog vojnika na sluenju vojnog roka i lica u rezervnom sastavu, regulirana su Zakonom o pravima boraca, vojnih invalida i porodica poginulih boraca Odbrambeno-otadbinskog rata (Slubeni glasnik Republike Srpske, broj: 46/04,53/04 i 20/07, a Preieni tekst ovog zakona je objavljen u Slubenom glasniku Republike Srpske, broj 55/07). Navedeni zakon je pretrpio izmjene i dopune, ali ne sutinskog znaaja. Ovim zakonom su na jedinstven i unificiran nain regulirani uslovi, nain i postupak za utvrivanje statusa i prava korisnika borakoinvalidske zatite, a potom i nain ostvarivanja prava, nain obezbjeenja novanih sredstava, te druga pitanja od znaaja za ostvarivanje Zakonom propisanih prava. Metodologija izrade zakona je ista kao u Republici Srbiji. 12 Invalidnost potjee od latinske rijei invalidus, to znai: nejak, nemoan, slab, iznemogao, nesposoban, onesposobljen. Do svog sadanjeg znaenja invalidnost je pretrpjela niz znaajnih promjena. Meutim, i danas postoje neslaganja u definiciji invalidnosti, odnosno u njenom korjenitom znaenju. Za laike je invalidnost gubitak nekog dijela tijela, za privrednike smanjenje kvaliteta i kvantiteta radnog uinka pojedinca, za osiguranika je to, u prvom redu, gubitak zarade i odreene socijalne pozicije. U Standardnim pravilima za izjednaavanje mogunosti za osobe sa invaliditetom, kao dokumentu Ujedinjenih naroda umjesto nekad uobiajnih termina invalidne osobe i invalidi (disabled persons, the disabled) upotrebljava se izraz osobe sa invaliditetom (persons with disabilities). Namjera je jasna: naglasiti kako se obiljeje invalidnosti ne odnosi na (cijelu) osobu. Smatra se da ovaj prevod treba potovati, iako ova nova sintagma nije (za sad) kod nas uobiajena. Pravila su objavljena kao Standardna pravila za izjednaavanje mogunosti za osobe sa invaliditetom, koje je usvojila Generalna skuptina na svom 48. zasjedanju, 20. decembra 1993. godine (Rezolucija 48/96), Tuzla, 1999. 13 Zakon o pravima branilaca i lanova njihovih porodica usvojen je i proglaen ukazom Predsjednika Federacije Bosne i Hercegovine od 11. juna 2004. godine i objavljen u Slubenim novinama Federacije Bosne i Hercegovine broj: 33/04, da bi stupio na snagu narednog dana od dana objavljivanja, tj. 20. juna 2004. godine.

180 PREGLED

zatite, koji su svoja prava regulirali (stekli) nakon 6.4.1992. godine, primjenjuje Zakon o pravima branilaca i lanova njihovih porodica; - u osnovi, predviena prava u Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, podudaraju se sa propisima koji su se primjenjivali do donoenja novog Zakona i oigledno je da su na prava u novom Zakonu imala utjecaja rjeenja iz savremenih pravnih sistema, a da pri tome nije voeno rauna o ekonomskim i finansijskim mogunostima budeta iz kojih se finansiraju zakonima utvrena prava.

Prema Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, braniocem se smatra pripadnik Armije Republike Bosne i Hercegovine, Hrvatskog vijea obrane i policije nadlenog organa unutranjih poslova koji je uestvovao u odbrani Bosne i Hercegovine (poetak agresije na opinu Ravno) od 18.09.1991. do 23.12.1996. godine, odnosno do prestanka neposredne ratne opasnosti i koji je demobiliziran rjeenjem nadlenog vojnog organa, kao i lice koje je uestvovalo u pripremi za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu prije 18.09.1991. godine, a koje je angairano od nadlenih organa. Shodno naprijed definiranom pojmu branioca, da se zakljuiti da se u vojne rtve rata mogu uvrstiti: 1. 2. 3. 4. ratni vojni invalidi mirnodopski vojni invalidi lanovi porodica lica poginulih, umrlih ili nestalih boraca lanovi ue porodice, odnosno roditelji poginulih vojnih lica ili umrlih od rana, povreda ili ozljeda zadobijenih pod zakonom utvrenim okolnostima lanovi ue porodice, odnosno roditelji vojnih lica koji umru od bolesti zadobijenih pod zakonom utvrenim okolnostima lanovi porodica ratnih vojnih invalida od I do VII grupe poslije njihove smrti bivi (demobilizirani) borci.

5. 6. 7.

Analizirajui pojam branioca i vremenski period u kome se to svojstvo stjee, dolo se do zakljuka da je zakonodavac kao krajnji datum do kada se moe stei svojstvo branioca odredio datum prestanka neposredne ratne opasnosti, a da je za prvi dan, pa ak i ranije od kada se moe stei svojstvo branioca u Federaciji Bosne i Hercegovine, uzeo dan poetka agresije
PREGLED

181

na opinu Ravno, a to je 18.9.1991. godine. Za lice koje je uestvovalo u pripremi za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu prije 18.9.1991. godine, zakonodavac nije rekao, niti utvrdio, od kog nadlenog organa bi trebalo biti angairano lice, mada se pretpostavlja da je to, vjerovatno, nadleni vojni organ, iako je to nedoreeno. Uz ova zapaanja o pojmu branioca i o datumu stjecanja i prestanka tog svojstva, neophodno je ukazati i na vrijeme meunarodnopravnog priznanja Bosne i Hercegovine, koje je uslijedilo na sjednici Vijea ministara Evropske zajednice u Briselu 6. aprila 1992. godine, s tim da ono poinje tei od 7. aprila 1992. godine. Dakle, iako pojam agresije nije jo uvijek definiran na opeprihvatljiv nain, namee se zakljuak da je datum od kada se moe stei svojstvo branioca formalnopravno, najblae reeno diskutabilan, s obzirom da 18.9.1991. godine Bosna i Hercegovina nije bila meunarodno priznata. 1.1. Pravni osnov za reguliranje prava ratnih vojnih invalida Da bi ostvario pravo iz oblasti borako-invalidske zatite, ratni vojni invalid mora biti dravljanin Bosne i Hercegovine koji je, vrei vojne i druge dunosti za ciljeve odbrane Bosne i Hercegovine, zadobio ranu, povredu, bolest ili pogoranje bolesti, pa je zbog toga nastupilo oteenje njegovog organizma najmanje za 20%. Novina u odnosu na dosadanja zakonska rjeenja je i to da je ratni vojni invalid i lice koje je pod istim uslovima bilo ratni zarobljenik i zadobilo ranu, povredu, bolest ili pogoranje bolesti, pa je u tom svojstvu zbog toga nastupilo oteenje njegovog organizma najmanje za 20%. Pod istim uslovima i okolnostima, svojstvo ratnog vojnog invalida moe stei i strano vojno lice (stranac). Pored ratnih vojnih invalida, Zakon o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, poznaje i kategoriju mirnodopskog vojnog invalida. To svojstvo moe stei lice koje je u miru bez namjere, vrei vojnu dunost, zadobilo ranu ili povredu, pa je zbog toga nastupilo oteenje njegovog organizma najmanje za 20%, odnosno kod kojeg je usljed bolesti ili pogoranja bolesti nastupilo oteenje njegovog organizma najmanje za 60% u periodu od 24.12.1996. godine i dalje, i to: - - - 182 PREGLED vojno lice na sluenju obaveznog vojnog roka, pitomac u vojnoj koli, pripadnik rezervnog sastava za vrijeme vojne dunosti.

Kako bi ratni vojni invalid kontinuirano i nesmetano uivao svoja pripadajua prava, duan je nadlenom organu za boraku zatitu prijaviti sve promjene koje utjeu na koritenje, obim i prestanak tih prava, a ako to ne uini sam, to e onda po slubenoj dunosti uiniti organ dravne uprave, te mu donijeti rjeenje o prestanku ili izmjeni priznatih prava. 1.2. Pravni osnov za stjecanje svojstva ratnog vojnog invalida Za postojanje pravnog osnova, neophodno je nastupanje osiguranog sluaja. To se utvruje posebnim postupkom koji je reguliran Zakonom o pravima branilaca i lanova njihovih porodica i koji sadri odredbe posebne vrste upravnog postupka, u odnosu na vaei Zakon o upravnom postupku. Odredbe Zakona o upravnom postupku se primjenjuju samo u sluaju ako nedostaje neka posebna odredba u Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica. Prema tome, svojstvo ratnog vojnog invalida moe se stei samo na osnovu oteenja organizma koje je nastalo uslijed rane ili povrede, koji su ostavili vidne tragove pod kojim se podrazumijevaju jasno vidljivi tragovi na povrini tijela i vidljiva oteenja unutranjih organa utvrena odgovarajuim dijagnostikim metodama. Za odreivanja procenta vojnog invaliditeta koristi se Pravilnik o utvrivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenata vojnog invaliditeta, koji je nakon usvajanja Zakona o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, donio rukovodilac federalnog organa dravne uprave nadlean za pitanja borako-invalidske zatite 20.07.2004. godine i koji se primjenjuje od dana poetka primjene Zakona. Imajui u vidu injenicu da je pojmovno i sutinski odreeno znaenje invalidnosti, ovdje treba napomenuti da se danas u Federaciji Bosne i Hercegovine procent invalidnosti odreuje po razliitim pravilnicima i listama (npr. za vojne invalide, civilne rtve rata, za vojnu sposobnost, za radnu sposobnost i slino), to dodatno oteava posao ljekarima pojedinano, odnosno institucijama koje se bave ovim poslom, kao to je u Federaciji BiH, Institut za medicinsko vjetaenje za oblasti penzijskog i invalidskog osiguranja, socijalne zatite, djeije i invalidske zatite, borako-invalidske zatite, odbrane i vjetaenja u drugim oblastima.14 Razmiljajui o ovom problemu, koji ima viestruke negativne konotacije, poevi od toga da osobe sa invaliditetom za isto tjelesno oteenje po razliitim pravilnicima i listama invaliditeta dobijaju znaajno razliite procente tjelesnog
14 Uredba Vlade Federacije BiH o postupku medicinskog vjetaenja i osnivanju Instituta za medicinsko vjetaenje (Slubene novine Federacije BiH, broj: 17/06.

PREGLED

183

oteenja, namee se zakljuak da bi bilo neophodno da se ovaj posao obavlja u skladu sa meunarodnim pravilima i listama procenata invaliditeta, jer se time posao olakava i ljekarima strunim licima, koja se bave ovim poslom, a sve osobe sa invaliditetom dovode u ravnopravan i jednak poloaj, te uz to imaju i meunarodno priznat procent invaliditeta bilo gdje u svijetu.15 Za odreivanje procenta invaliditeta uzima se u obzir i oteenje organizma nastalo usljed: upotrebe standardnih lijekova; operacija i drugih terapeutskih poduhvata radi lijeenja od rane, povrede i bolesti zadobijenih pod zakonom predvienim okolnostima i noenja ortopedskih pomagala; okolnosti pod kojima je kod ratnog vojnog invalida nastupilo oteenje organizma usljed psihosomatskih oteenje i poremeaja16 i manifestiralo se do 23.12.1997. godine; gubitka ili tekog oteenja parnog organa, ako je drugi parni organ izgubljen ili teko oteen usljed posljedica rane, povrede ili bolesti zadobijene pod zakonom utvrenim okolnostima. Ovisno od stepena oteenja organizma izraenog u procentu, ratni vojni invalidi razvrstavaju se u deset grupa invaliditeta i to od prve do desete grupe. Ovisno od stepena tjelesnog oteenja, da bi invalid stekao svojstvo ratnog vojnog invalida i da bi mu bio utvren procenat invaliditeta, potrebno je da isti podnese zahtjev za utvrivanje vojnog invaliditeta, ali istovremeno da podnese i zahtjev za ostvarivanje prava iz ove grane socijalnog osiguranja. Ova dva zahtjeva se moraju razlikovati, jer je izvjesno da se prava ostvaruju tek na osnovu traenja, a i tim prije, jer se neka prava ostvaruju retroaktivno u odnosu na dan podnoenja zahtjeva. Kako je po Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica predvieno tzv. prevoenje ranijih korisnika ovih prava po novom zakonu, to se zakonodavac odluio da veinu prava vee za dan stupanja na snagu citiranog Zakona.17
15 Meunarodna klasifikacija oteenja, nesposobnosti i hendikepiranosti (ICIDH) koja je prvobitno objavljena od Svjetske zdravstvene organizacije u probnu svrhu 1980. godine. Razvijena nakon sistematinih pokuaja na raznim poljima i nakon meunarodnih konsultacija u zadnjih pet godina, ista je usvojena od strane 44. Skuptine Svjetske zdravstvene organizacije odrane 22.05.2001. godine (Rezolucija WHA 54.21) za meunarodnu upotrebu. Meunarodna klasifikacija bolesti i s tim u vezi zdravstveni problemi (skraenica: ICD-10) je objavljena kao Deseta revizija, Poglavlje 1 do 3, od Svjetske zdravstvene organizacije, eneva 1992. 1994. 16 Posttraumatski stresni poremeaj (PTSP) se moe definirati kao zakanjeli ili produeni odgovor na stresni dogaaj ili situaciju (bilo kratkog ili dugog trajanja) izuzetno ugroavajue (prijetee) ili katastrofalne prirode, koji vjerovatno u skoro svake osobe izaziva sveproimajuu uznemirenost. Prije ili kasnije i kod nas se mora mnogo ozbiljnije prii uvoenju posttraumatskog stresnog poremeaja u listu vojnog invaliditeta. Centralno mjesto u procjenama oteenja organizma, svakako, imaju trajne promjene linosti, kao finale posttraumatskih preivljavanja pacijenta i dijagnostiki minimum za mediko-legalnu verifikaciju. Izvor: Posttraumatski stresni poremeaj novi uzrok invaliditeta i invalidnosti, Institut za ocjenjivanje radne sposobnosti - Sarajevo, Sarajevo, 2002. 17 Prof. dr. Sead Dedi, Socijalno pravo, Sarajevo 2005., str. 194. 195.

184 PREGLED

Prema tome, da bi dolo do socijalnozatitnog pravnog odnosa ratnih vojnih invalida, neophodno je da se kumulativno ispune tri uslova: 1. 2. 3. pravni osnov, odnosno status zatienog lica, nastupanje zatienog (socijalnog) sluaja izjava (zahtjev) lica pogoenog tim sluajem.

1.3. Elementi pravnih odnosa socijalnog obezbjeenja (socijalnih prava) ratnih vojnih invalida Elementi pravnih odnosa socijalnog obezbjeenja ratnih vojnih invalida su grupisani na slijedei nain: 1. 2. 3. subjekti pravnih odnosa socijalnog obezbjeenja ratnih vojnih invalida, prava i obaveze iz pravnih odnosa socijalnog obezbjeenja ratnih vojnih invalida pravo na socijalne prestacije ratnih vojnih invalida.

1.3.1. Subjekti pravnih odnosa socijalnog obezbjeenja ratnih vojnih invalida Subjekti pravnih odnosa socijalnog obezbjeenja (prava) ratnih vojnih invalida su: 1. 2. zatiena lica iz reda ratnih vojnih invalida organ uprave nadlean za poslove borako-invalidske zatite putem kojeg se ostvaruju prava ratnih vojnih invalida.

1.3.2. Prava i obaveze iz pravnih odnosa socijalnog obezbjeenja (prava) ratnih vojnih invalida Osnovna prava ratnih vojnih invalida su: 1. 2. 3. 4. lina invalidnina dodatak za njegu i pomo od strane drugog lica ortopedski dodatak zdravstvena zatita, ukoliko to pravo ne mogu ostvariti po drugom osnovu
PREGLED

185

5.

naknada za ishranu i smjetaj za vrijeme putovanja i boravka u drugom mjestu po pozivu nadlenog organa uprave iz oblasti borakoinvalidske zatite.

1.3.2.1. Lina invalidnina Pravo na linu invalidninu je bezuslovno pravo koje ratnom vojnom invalidu pripada bez obzira na imovinsko stanje, na prihod od samostalne djelatnosti, socijalnog osiguranja ili na prihod ostvaren po bilo kojem drugom osnovu. Lina invalidnina ratnog vojnog invalida utvruje se u mjesenim iznosima, prema grupi vojnog invaliditeta. Osnovica za odreivanje mjesenih novanih primanja utvruje se u poetnom iznosu od 734,00 KM, koja se odlukom Vlade Federacije Bosne i Hercegovine poetkom svake godine mijenja i usklauje prema kretanju indeksa maloprodajnih cijena, prema podacima Federalnog zavoda za statistiku iz prethodne godine i visine raspoloivih sredstava planiranih u federalnom budetu za tekuu godinu. Mjeseni iznos invalidnine ratnih vojnih invalida od I do X grupe odreuje se u procentu od osnovice, i to od 100% I grupe, pa do 5% X grupe. 1.3.2.2. Dodatak za njegu i pomo od strane drugog lica Pravo na dodatak za njegu i pomo od strane drugog lica imaju ratni vojni invalidi od I do IV grupe, koji su nesposobni za vrenje osnovnih ivotnih potreba bez pomoi drugog lica. U cilju ostvarivanja prava na dodatak za njegu i pomo od strane drugog lica, ratni vojni invalidi se razvrstavaju u tri stepena i to: 1. u prvi stepen ratni vojni invalidi I grupe, koji su potpuno nesposobni da se brinu o sebi i samostalno obavljaju osnovne ivotne potrebe, a kojima je potrebna stalna njega i pomo od strane drugog lica u drugi stepen ostali ratni vojni invalidi prve grupe, kao i ratni vojni invalidi II, III i IV grupe kod kojih pored vojnog invaliditeta, postoje i druga oteenja organizma koja su nastala nezavisno od vojnog invaliditeta, a koja su zajedno sa vojnim invaliditetom jednaka oteenju organizma vojnog invalida I grupe razvrstanih u prvi stepen dodatka, u trei stepen vojni invalidi od II, III i IV gripe, ija je nesposobnost jednaka nesposobnosti vojnog invalida I grupe razvrstanih u drugi stepen dodatka.

2.

3.

186 PREGLED

Iznos dodatka za pomo i njegu od strane drugog lica utvruje se od osnovice kako slijedi: 1. 2. 3. za prvi stepen 100% od osnovice, za drugi stepen 70% od osnovice, za trei stepen 50% od osnovice.

Pravo na dodatak za njegu i pomo od strane drugog lica utvreno je Zakonom o pravima branilaca i lanova njihovih porodica i Pravilnikom o dodatku za njegu i pomo od strane drugog lica vojnih invalida kojim se propisuju medicinske indikacije za razvrstavanje vojnih invalida od I do IV grupe prema potrebi za njegom i pomoi od strane drugog lica i grupi vojnog invaliditeta u stepen dodatka.18 1.3.2.3. Ortopedski dodatak Pravo na ortopedski dodatak imaju vojni invalidi kojima je vojni invaliditet utvren zbog teih oteenja organizma koja su neposredna posljedica rata, odnosno zadobijene rane, povrede, ozljede ili bolesti koja je prouzrokovala amputaciju ekstremiteta ili teko oteenje funkcije ekstremiteta, ako i zbog potpunog gubitka vida na oba oka ili enukleacije jednog oka. Navedena oteenja organizma razvrstavaju se u tri stepena, prema teini, vrsti i uzroku oteenja. Osnovica za odreivanje visine ortopedskog dodatka je mjeseni iznos line invalidnine vojnog invalida I grupe, pa u skladu s tim, visina ortopedskog dodatka iznosi mjeseno: 1. 2. 3. za prvi stepen 29% od osnovice, za drugi stepen 22% od osnovice za trei stepen 17% od osnovice

U sluaju kad kod vojnog invalida postoji kombinacija vie oteenja prvog stepena, ortopedski dodatak se poveava za 25%. Pravo na ortopedski dodatak je regulirano Zakonom o pravima branilaca i lanova njihovih porodica i Pravilnikom o ortopedskom dodatku vojnih invalida prema kome ovo pravo ima vojni invalid kome je vojni invaliditet utvren na osnovu Pravilnika o utvrivanju procenta vojnog invaliditeta zbog oteenja organizma koja se razvrstavaju po stepenima.19
18 Pravilnik o dodatku za njegu i pomo od strane drugog lica vojnih invalida donesen je od rukovodioca Federalnog organa uprave zaduenog za oblast borako-invalidske zatite 20.7.2004. godine pod brojem 01-02-1134/04. 19 Pravilnik o utvrivanju procenta vojnog invaliditeta sa Listom procenata vojnog invaliditeta donesen je od rukovodioca Federalnog organa uprave za poslove borako-invalidske zatite 20.7.2004. godine pod brojem

PREGLED

187

1.4. Pravo na socijalne prestacije ratnih vojnih invalida Socijalna prava ratnih vojnih invalida su dosta raznovrsna, jer se nastojalo kroz zakonsku regulativu postii to vea socijalna sigurnost iz ove posebne vrste socijalnog obezbjeenja. Za socijalne prestacije ratnih vojnih invalida se moe rei da su kauzalne i odmjereno regulirane, tako da se one daju ne samo u novcu, nego i u naturi i uslugama. Treba posebno naglasiti da ratni vojni invalidi imaju prava da prema Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica mogu pod povoljnijim uvjetima ostvariti pravo na penziju i dodatak na penziju u skladu sa propisima iz oblasti penzijsko-invalidskog osiguranja. Osim navedenih osnovnih prava ratnih vojnih invalida koja se finansiraju iz budeta Federacije BiH kao prestacija u novcu, kao posebnu novanu prestaciju reguliranu zakonom, istiu se prava dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i lanova njihovih porodica ureenih na nivou Federacije BiH.20 Ovim Zakonom ureena su: prava, uvjeti i postupak za ostvarivanje prava dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja (to podrazumijeva i ratne vojne invalide nosioce ratnih priznanja i odlikovanja) i lanova porodica poginulih, umrlih i nestalih lica koja su posthumno dobitnici ratnih priznanja i odlikovanja kao pripadnici Armije RBiH, Hrvatskog vijea obrane i MUP-a za vojne zasluge u Odbrambeno-oslobodilakom ratu od 18.9.1991. godine do 23.12.1995. godine. Zakonom su utvrena priznanja i odlikovanja za korisnike ovog prava iz reda Armije RBiH i Hrvatskog vijea obrane. Nosiocima najveih ratnih priznanja i odlikovanja osim prava reguliranih Zakonom o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, pripadaju i prava utvrena drugim propisima iz oblasti borako-invalidske zatite. Vlada Federacije BiH je, osim navedenih novanih prestacija, regulirala, te obezbijedila nain i obim ostvarivanja socijalnih prava u naturi i uslugama. Jedno od najveih prava u naturi koje je obezbijedila i ostvarila Vlada FBiH je pravo na besplatno (poklonjeno) motorno vozilo za ratne vojne invalide 100% I grupe. Od socijalnih prava u vidu usluga koje je obezbijedila Vlada Federacije BiH za ratne vojne invalide paraplegiare treba istai program fertiliteta paraplegiara koji je zapoet u julu 1999. godine. Uz sve istaknute socijalne prestacije ratnih vojnih invalida u novcu, naturi i uslugama koje
01-02-1134/04 i Pravilnik o ortopedskom dodatku vojnih invalida koji je donesen od rukovodioca Federalnog organa uprave za poslove borako-invalidske zatite 20.07.2004. godine pod brojem 01-02-1134/04. 20 Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i lanova njihovih porodica (Slubene novine Federacije BiH, br. 70/05 i 61/06).

188 PREGLED

su regulirane federalnim propisima ili odlukama Vlade Federacije BiH, treba istai i Fondaciju za pruanje pomoi u rjeavanju stambenih pitanja pripadnika borakih populacija u Federaciji BiH, koja je osnovana Odlukom Vlade Federacije BiH.21 Dakle, putem Fondacije boraka populacija u cijelosti (pa i ratni vojni invalidi) rjeavaju socijalno pravo na stan koji predstavlja kombinovanu socijalnu prestaciju u novcu i naturi. Djelatnost Fondacije je pruanje pomoi u: - - - opravci i sanaciji porodinih i stambenih zgrada, stanova u privatnom vlasnitvu i stanova na kojima postoji stanarsko pravo; izgradnja novih stambenih jedinica i osiguranje povoljnih kredita za ove namjene.

Pravilnikom su utvreni uslovi, nain i kriterij za pruanje pomoi u rjeavanju stambenih pitanja: ratnih vojnih invalida, lanova porodica ehida, poginulih i nestalih boraca, demobiliziranih boraca, porodica umrlih ratnih vojnih invalida i porodica umrlih demobiliziranih boraca, koji nemaju rijeeno stambeno pitanje. Pravilnik sadri kriterije i mjerila za utvrivanje liste prioriteta od kojih se posebno istie duina uea u oruanim snagama, stepen invaliditeta kod ratnih vojnih invalida, ratna priznanja, uee i rezultati u invalidskom sportu, kao i stimulans za povratak u predratna prebivalita na prostoru Republike Srpske, a po osnovu svih ovih kriterija i mjerila dobija se odreeni broj bodova i tako sainjava lista prioriteta za stambeno zbrinjavanje. Uz sva pobrojana osnovna i druga socijalna prava ratnih vojnih invalida reguliranih na nivou Federacije BiH, a sve u cilju to vee socijalne sigurnosti iz ove posebne vrste socijalnog obezbjeenja, posebno su obrauju prava demobiliziranih boraca i dopunskih prava branilaca i lanova njihovih porodica. 1.5. Prava demobiliziranih boraca i druga (dopunska) prava boraca i lanova njihovih porodica koja su regulirana kantonalnim zakonima Zakon o pravima branilaca i lanova njihovih porodica je pri reguliranju osnovnih prava borake populacije u cijelosti, predvidio i druga prava,
21 Odluka o osnivanju Fondacije za pruanje pomoi u rjeavanju stambenih pitanja pripadnika borakih populacija (Slubene novine Federacije BiH, br. 322/02); Statut Fondacije za pruanje pomoi u rjeavanju stambenih pitanja pripadnika borakih populacija donio je Odbor povjerenika Fondacije na prvoj sjednici odranoj 02.08.2002. godine na koji je Vlada Federacije BiH dala saglasnost svojom Odlukom br. 401/2002 od 07.08.2002. godine i Pravilnik o uslovima, nainu i kriterijima za dodjelu sredstava za pruanje pomoi u rjeavanju stambenih pitanja pripadnika borakih populacija, koji je donio Upravni odbor Fondacije na sjednici odranoj 12.05.2006. godine.

PREGLED

189

od kojih posebno istie da kantoni u Federaciji BiH utvruju postupak i nain ostvarivanja zdravstvene zatite, lijeenja u inozemstvu, pravo na ortopedsko pomagalo, zapoljavanje, prava branilaca i lanova njihovih porodica koja ostvaruju kao druga prava u skladu sa federalnim i kantonalnim propisima koja nisu obuhvaena Zakonom o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, te na kraju posebno istie da kantoni svojim propisima prioritetno rjeavaju stambena pitanja pripadnika borake populacije. Federalnim Zakonom se obavezuju kantoni da svojim propisima osiguraju stambeno zbrinjavanje i pomo u stambenom zbrinjavanju borake populacije po pravu prvenstva, kako slijedi: 1. 2. 3. 4. 5. djeca poginulih, umrlih i nestalih boraca bez oba roditelja i ratni vojni invalidi sa oteenjem organizma od 100% I grupe; porodice sa dva i vie poginulih, umrlih i nestalih boraca i ratni vojni invalidi sa oteenjem organizma od 100% II grupe; porodice poginulih, umrlih i nestalih boraca i ratni vojni invalidi sa oteenjem organizma od 90%, 80% i 70%; ostali ratni vojni invalidi i demobilizirani borci.

Dakle, federalni zakon je regulirao, u sutini, samo osnovna prava borake populacije, a kantone obavezao da svojim propisima rijee veoma irok i znaajan broj socijalnih prava, koja bi, ako bi bila i ostvarena, poluila heterogen sistem socijalnog obezbjeenja ratnih vojnih invalida, ali i ostalih branilaca i lanova njihovih porodica. Uz ovu krupnu manjkavost, posebno istiem da rjeavanje ovog pitanja na ovakav nain, nije u skladu sa Ustavom Federacije BiH, niti sa ustavima kantona. Ustavi u Federaciji BiH su ovo pitanje rijeili kao podijeljenu nadlenost, a to znai da Federacija BiH, niti moe, a niti treba, da jednostrano obavezuje kantonalne vlasti na rjeavanje ovog pitanja na navedeni nain. To je i dovelo do toga da svih deset kantona u Federaciji BiH ovo pitanje rijei svako na drugaiji nain, a to prije svega zbog toga to su ekonomsko-finansijske mogunosti svih kantona razliite. Kako se, u pravilu, prava iz borakih prinadlenost rjeavaju i ostvaruju prema mjestu prebivalita, to je dovelo do toga da borci i lanovi njihovih porodica imaju razliito regulirana, a potom i ostvarena prava u Federaciji BiH.22 To su: ratni vojni invalidi i
22 Zakon o dopunskim pravima boraca branitelja Bosne i Hercegovine (Slubene novine Kantona Sarajevo, broj. 2/02 i 28/03); Zakon o dopunskim pravima boraca branitelja i lanova njihovih porodica (Slubene novine Tuzlanskog kantona, broj. 7/02); Zakon o dopunskim pravima branilaca i lanova njihovih porodica (Slubeni glasnik Unsko-sanskog kantona, broj. 3/05); Zakon o dopunskim pravima branilaca i lanova njihovih porodica (Slubene novine Zeniko-dobojskog kantona, broj. 6/06); Zakon o dopunskim

190 PREGLED

lanovi njihovih porodica, lanovi porodica ehida, poginulih, umrlih i nestalih boraca, demobiliziranih boraca i lica sa naroitim zaslugama u Odbrambeno-oslobodilakom ratu, a u to su ukljuena i druga pitanja iz oblasti zatite boraca i lanova njihovih porodica, koja imaju prebivalite na podruju odreenog kantona.23 Zakonom o pravima demobiliziranih branilaca i lanova njihovih porodica Federacije Bosne i Hercegovine24 ureuju se: prava, uslovi i postupak za ostvarivanje prava demobiliziranih branilaca, kao i zaslunih lica u Odbrambeno-oslobodilakom ratu, te prava, uslovi i postupak za ostvarivanje prava lanova porodica demobiliziranih branilaca. Ovim zakonom braniocem se smatra pripadnik Armije RBiH, Hrvatskog vijea obrane i policije, tj. nadlenog organa unutranjih poslova, koji su uestvovao u odbrani Bosne i Hercegovine (poetak agresije na opinu Ravno) od 18.9.1991. do 23.12.1996. godine, odnosno do prestanka neposredne ratne opasnosti i koji je demobiliziran rjeenjem nadlenog vojnog organa, kao i lice koje je uestvovalo u pripremi za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu prije 18.9.1991. godine, a koje je angairano od nadlenog organa. Pod ueem u odbrani Bosne i Hercegovine, smatra se uee u oruanom otporu i djelovanje koje je u direktnoj vezi sa pruanjem otpora. Dobrovoljcem u organiziranju otpora, smatra se pripadnik vojnih i policijskih jedinica koji je uestvovao u pripremi za odbranu i u odbrani Bosne i Hercegovine u periodu od 18.9.1991. do 19.6.1992. godine, kao i drugo lice koje nije bilo vojni obveznik u vrijeme dobrovoljnog stupanja u oruane snage i ostao neprekidno u jedinicama do kraja rata, ili je ranije demobiliziran od nadlenog vojnog organa. Pod veteranom se podrazumijeva lice koje je stupilo u jedinice Oruanih snaga od 19.6.1992. godine do kraja 1992. godine, i ostalo neprekidno do 23.12.1995. godine ili je ranije demobilizirano od nadlenog organa, ali ne na lini zahtjev. Kako Bosna i Hercegovina na dan 18.9.1991. godine nije bila meunarodno priznata drava, postavlja se pitanje legalnosti i legitimnosti priznavanja ovih svojstava od navedenog datuma, kao to se isto pitanje postavljalo i u prethodnom dijelu ovog rada za druge uivaoce borakih prinadlenosti.
pravima boraca i lanova njihovih porodica u Bosanskopodrinjskom kantonu Gorade (Slubene novine Bosanskopodrinjskog kantona Gorade, broj. 3/05). 23 Napomena: U daljnjoj obradi ove teme, nee se vie obraivati dopunska prava za bilo koju preostalu kategoriju borake populacije koje mogu ostvariti socijalna prava po Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, iz kojeg su svi kantoni unificirano preuzeli lica koja mogu ostvariti predmetna prava iz oblasti borake zatite. 24 Zakon o pravima demobiliziranih branilaca i lanova njihovih porodica (Slubene novine Federacije BiH,broj: 61/06, 27/08 i 32/08).

PREGLED

191

lanovi porodice demobiliziranog borca, utvreni zakonom su: 1. 2. 3. 4. 5. brani partner, djeca roena u braku i van braka (ua porodica); usvojena djeca, kao i pastirad koja ive u zajednikom domainstvu sa demobiliziranim braniteljem; roditelji i usvojilac; ouh i maeha koji ive u zajednikom domainstvu sa demobiliziranim braniteljem; djed i nana, po ocu i majci, koji su se starali o podizanju i odgoju lica od koga izvode pravo i sa kojim ive u zajednikom domainstvu i koji su ivjeli u zajednikom domainstvu sa demobiliziranim braniocem neposredno prije njegovog stupanja u Oruane snage BiH, pod uslovom da nema lica iz take 1.,2.,3., i 4. maloljetna braa i sestre, kao i braa i sestre nesposobni za privreivanje, a ija je nesposobnost nastupila prije 15. godine ivota, ako zajedno ive sa demobiliziranim braniocem i ukoliko nemaju roditelje, odnosno lanove ue porodice; vanbrani partner demobiliziranog branioca sa kojim ivi u zajednikom domainstvu najmanje tri godine, ili krae ako imaju zajedniko dijete.

6.

7.

Prava demobiliziranih branilaca su: novana naknada za vrijeme nezaposlenosti; pravo po osnovu preostale radne sposobnosti; stimulativne mjere i prednost pri zapoljavanju; prednost pri dodjeli kredita za podsticanje zapoljavanja; povoljniji uvjeti penzionisanja; osnovno obezbjeenje; zdravstvena zatita; stambeno zbrinjavanje; subvencioniranje plaanja naknade trokova koritenja graevinskog zemljita; 10. prednost pri upisu u obrazovne ustanove i pravo na obezbjeenje sredstava za nabavku udbenika; 11. prednost pri dodjeli stipendija i smjetaja u studentske domove. 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9.

192 PREGLED

Prava lanova porodica demobiliziranih branilaca pod uslovima utvrenim prijedlogom zakona su: 1. 2. 3. 4. 5. zdravstvena zatita; prednost pri upisu u obrazovne ustanove i prvo na obavezna sredstva za nabavku udbenika; prednost pri dodjeli stipendija i smjetaja u ake i studentske domove; prednost pri zapoljavanju; pomo u sluaju smrti.

Osnovicu za sva novana primanja po zakonu ini prosjena mjesena neto plaa isplaena u Federaciji BiH u prethodnoj godini, prema izvjetaju Zavoda za statistiku Federacije BiH. Kako su prava iz Zakona o pravima demobiliziranih boraca u Federaciji BiH finansijski neostvariva, pa i uz imovinski cenzus, postavlja se pitanje stvarne potrebe za ovim zakonom, tim prije to je donesen kao predizborni i finansijski neutemeljen propis, a u 2010. godini se pokazao finansijski neodrivim propisom. Uz sve manjkavosti reguliranih prava demobiliziranih boraca, elim istai i osnovnu karakteristiku svih navedenih dopunskih prava, koja ni po pitanju reguliranja nisu u cijelosti ujednaena i unificirana. I tamo gdje su dopunska prava bar priblino unificirano regulirana, po pitanju njihovih ostvarivanja, vlada potpuna neujednaenost i arolikost, jer svi kantoni nemaju iste finansijske mogunosti za ostvarivanje reguliranih prava. Zbog neujednaenosti, neizdiferenciranosti i nesvrsishodnosti ostvarivanja dopunskih prava po kantonima koji su donijeli svoje zakone, Skuptina Saveza ratnih vojnih invalida Bosne i Hercegovine, zahtijevala je od Vlada Federacije BiH da formira posebnu Fondaciju za finansiranje dopunskih prava branilaca i lanova njihovih porodica i druga prava), kako bi se nivo prava za sve branioce FBiH izjednaio, bez obzira na njihovo prebivalite, to je mogue po vaeim Ustavnim odredbama, uz prenoenje nadlenosti kantona na Federaciju BiH.25 Od svih dopunskih prava elim posebno da ukaem na svu teinu i sloenost zdravstvene zatite borake populacije koju su u svojim kantonalnim zakonima predvidjeli i regulirali svi kantoni koji su donijeli ove zakone kao dopunsko pravo za lica koja nisu osigurana.
25 Zakljuci 11. redovne Skuptine Saveza ratnih vojnih invalida Bosne i Hercegovine, odrane u Sarajevu 29.06.2006. godine, i to take 2. i 3. koje su podrale sva borako-branilaka udruenja udruge nastale iz Armije RBiH i Hrvatskog vijea obrane.

PREGLED

193

To je regulirano odredbama Zakona o zdravstvenom osiguranju Federacije BiH26 i Zakonom o pravima branilaca i lanova njihovih porodica i to kao osnovno pravo iz oblasti zdravstvene zatite. Kako je zdravstvena zatita, kao veoma sloeno i kompleksno socijalno pravo, definirano i regulirano propisima Federacije Bosne i Hercegovine i propisima odreenih kantona, i kako je to pravo globalno sa naune i strune strane u najveem dijelu dobro izdiferencirano i svrsishodno regulirano, ovdje e zbog toga biti rijei samo o posttraumatskom stresnom poremeaju (PTSP), kao novom uzroku invalidnosti, koji nerijetko donosi i gubitak radne sposobnosti. Posttraumatski stresni poremeaj kao novi uzrok invalidnosti koji esto rezultira gubitkom radne sposobnosti, u svim bosanskohercegovakim naunim oblastima a posebno medicinskoj i psihijatrijskoj praksi tek trai svoje mjesto. Zbog toga ovo pitanje treba promatrati sa pozicije i iskustava zemalja koje su po ovom pitanju odmakle daleko od Bosne i Hercegovine i ije spoznaje imaju naelnu edukativnu ulogu, kao i naa iskustva i spoznaje po pitanju ove savremene i nove bolesti zdravstvenog problema.27 Osim posttraumatskog stresnog sindroma i druge bolesti i oboljenja, rane, povrede i ozljede nastale u ratu, pitanja su kojima treba posvetiti posebnu panju, a od kojih zavisi ostvarivanje mnogih prava i predmet su ocjene radne sposobnosti i ocjene invalidnosti. Razmatrajui ovo pitanje, dolazi se do spoznaje da je zdravstveni problem posttraumatski stresni poremeaj samo jedan od moguih uzronika gubitka radne sposobnosti. Na ovom mjestu elim posebno ukazati na problem ratnih vojnih invalida, koji su veoma mladi bili ukljueni u odbranu suvereniteta i integriteta Bosne i Hercegovine, praktino iz srednjokolskih klupa. Ti branioci ratni vojni invalidi, koji nisu imali ni teoretsku ansu da zasnuju radni odnos, danas su paraplegiari, kvadriplegiari, tetraplegiari, slijepi, amputirci obostranih ekstremiteta i lica sa visokim amputacijama pojedinih ekstremiteta, ili sa tekim oboljenjima. Po postojeim pozitivnim zakonskim propisima u Federaciji BiH, oni ne mogu ostvariti pravo na invalidsku penziju iz penzijsko-invalidskog osiguranja, iako imaju staa onoliko koliko su proveli u Oruanim snagama koji im je priznat kao sta u dvostrukom trajanju. Imajui u vidu penzionisanje pripadnika Oruanih snaga BiH pod povoljnijim uslovima28,
26 Zakon o zdravstvenom osiguranju (Slubene novine Federacije BiH, broj: 30/97, 7/02 i 70/08). 27 Broura Instituta za ocjenjivanje radne sposobnosti Posttraumatski stresni poremeaj novi uzrok invaliditeta i invalidnosti, Sarajevo, mart 2002. godine, str. 20 25. 28 Uredbe o povoljnim uslovima za sticanje prava na strosnu penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije BiH (Slubene novine Federacije BiH, broj: 2/00 i 21/01); Uredbe o povoljnim uslovima za sticanje prava na strasno penziju vojnih osiguranika Vojske Federacije BiH

194 PREGLED

a tie se najee zdravih ljudi, smatram da je nemoralno i neopravdano uskraivanje ovog prava najteim ratnim vojnim invalidima. Miljenja sam da se moe omoguiti pravo na penzionisanje ratnim vojnim invalidima kod kojih je radna nesposobnost nastupila zbog rane, povrede, bolesti, zbog ega je utvreno tjelesno oteenje, a koji ne mogu to pravo da ostvare po Zakonu o penzijsko-invalidskom osiguranju Federacije BiH. Za ova lica, s obzirom da nisu mogla imati radi sta, mogao bi se kao osnov uzeti poseban sta u oruanim snagama - kao sta u dvostrukom trajanju, pa ako treba i viestrukom trajanju. Ovim licima bi se ovo pravo moralo priznati, tim prije, ako se zna da penziju pod povoljnijim uslovima mogu ostvariti i dravni slubenici i namjetenici biveg Federalnog ministarstva odbrane. Uz istaknuti problem najteih ratnih vojnih invalida (100% I grupe), kojih je i najmanje, a u stanju su permanentne i stalne potrebe, ukazat u jo i na injenicu da bi se i ostalim teim ratnim vojnim invalidima trebali omoguiti povoljniji uvjeti penzionisanja, i to po mom miljenju na nain i pod uslovima koji su odreeni za dobitnike ratnog priznanja ili odlikovanja. To znai da bi ovim teim ratnim vojnim invalidima trebalo omoguiti pravo na punu starosnu penziju sa navrenih 35 godina penzijskog staa, bez obzira na godine ivota, odnosno pravo na starosnu penziju kada navre 55 godina ivota i najmanje 20 godina penzijskog staa, pod uvjetima i na nain propisan Zakonom o penzijskom i invalidskom osiguranju.29 Prema tome, s obzirom da su finansijske i ekonomske mogunosti Federacije Bosne i Hercegovine veoma ograniene, te se ne moe pruiti adekvatna zatita i reguliranje odgovarajuih socijalnih prava svim borcima i lanovima njihovih porodica, onda bi se mogli utvrditi bar prioriteti i njima omoguiti uslove ivota dostojne ovjeku. 1.6. Mirnodopski vojni invalidi Mirnodopski vojni invalidi su po Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, kada je u pitanju obim i visina prava, kao i ostvarivanje i postupak ostvarivanja pripadajuih prava u cijelosti izjednaeni sa ratnim vojnim invalidima. Da bi lice steklo status mirnodopskog vojnog invalida ono u miru, bez namjere, vrei vojnu dunost, zadobije ranu ili povredu, pa zbog toga nas(Slubene novine Federacije BiH, broj: 14/04, 27/04 i 47/04); Uredbe o sticanju prava na strasno penziju pod povoljnijim uvjetima pripadnika bive Vojske Federacije BiH i dravnih slubenika i namjetenika biveg Federalnog ministarstva odbrane (Slubene novine Federacije BiH, broj: 75/06, 58/07 i 89/07 i 31/08). 29 Zakon o posebnim pravima dobitnika ratnih priznanja i odlikovanja i lanova njihovih porodica (Slubene novine FBiH, br. 70/05 i 61/06) i Zakon o penzijskom i invalidskom osiguranju (Slubene novine FBiH, br. 29/98, 49/00, 32/01, 73/05, 59/06 i 4/09).

PREGLED

195

tupi oteenje njegovog organizma najmanje za 20%, odnosno kod njega, usljed bolesti ili pogoranja bolesti nastupi oteenje njegovog organizma najmanje za 60% u periodu od 24.12.1996. godine. Ukoliko mirnodopski vojni invalid naknadno ispuni uvjete za stjecanje svojstva ratnog vojnog invalida, po osnovu uea u oruanim snagama stjee svojstvo ratnog vojnog invalida, a invaliditet mu se utvruje prema ukupnom oteenju organizma po oba osnova. 1.7. Osnovna prava lanova porodice poginulog, umrlog, nestalog borca i umrlog ratnog vojnog invalida lanom porodice poginulog, umrlog, nestalog borca i umrlog ratnog vojnog invalida smatraju se: 1. 2. brani drug, djeca roena u braku i van braka; usvojena djeca, kao i pastorad koja su sa poginulim ili nestalim braniocem, odnosno umrlim ratnim vojnim invalidom ivjela u zajednikom domainstvu posljednju godinu prije njegove smrti ili nestanka, odnosno stupanja u oruane snage; roditelji i usvojilac; ouh i maeha koji su sa poginulim, umrlim, nestalim braniocem, odnosno umrlim ratnom vojnim invalidom ivjeli u zajednikom domainstvu najmanje tri godine neposredno prije njegove smrti, odnosno stupanja u oruane snage; djed i nana po ocu i majci, koji su se starali o podizanju i odgoju lica od koga izvode svoje pravo i sa kojim su ivjeli u zajednikom domainstvu najmanje tri godine neposredno prije stupanja u oruane snage, pod uvjetom da nema lica iz take 1., 2., 3. i 4.; maloljetna braa i sestre, kao i braa i sestre nesposobni za privreivanje, a ija je nesposobnost nastupila prije 15. godine ivota, ako su sa njim ivjeli u zajednikom domainstvu do njegove smrti, odnosno stupanja u oruane snage i ukoliko nemaju roditelje, odnosno lanove ue porodice; vanbrani drug neoenjenog poginulog, umrlog, nestalog branioca sa kojim je imao dijete i sa kojim je ivio u zajednikom domainstvu najmanje godinu dana prije njegove smrti, odnosno stupanja u oruane snage, ako je taj status dokazao u roku od 12 mjeseci od dana smrti tog lica.

3. 4.

5.

6.

7.

196 PREGLED

Kako se vidi iz naprijed pobrojanog, u zajednikom domainstvu su odreena lica sa nosiocem prava ili sa licem od koga se izvodi pravo morala ivjeti jednu ili tri godine, s tim da se pod pojmom zajedniko domainstvo smatra zajednica stanovanja, privreivanja i troenja ostvarenih prihoda. Osnovno pravo lana porodice poginulog, umrlog, nestalog borca i umrlog ratnog vojnog invalida su: 1. 2. 3. 4. 5. porodina invalidnina; uveana porodina invalidnina; pomo u sluaju smrti; zdravstvena zatita; naknada za ishranu i smjetaj za vrijeme putovanja i boravka i u drugom mjestu ukoliko lice bude pozvano od strane organa dravne uprave za poslove borako-invalidske zatite.

1.7.1. Porodina invalidnina Da bi lanovi porodice poginulog, umrlog i nestalog borca, kao lanovi porodice umrlog ratnog vojnog invalida od I do IV grupe koji je bio korisnik dodatka za njegu i pomo od strane drugog lica i sa kojim su do njegove smrti ivjeli u zajednikom domainstvu pet godina prije njegove smrti, mogli ostvariti porodinu invalidninu, treba da ispune odreene uvjete i to: 1. udovica kada navri 45 godina ivota ili udovac kada navri 60 godina ivota, kao i prije navrenih 45 odnosno 60 godina ivota, ako ih nadlena ljekarska komisija proglasi trajno nesposobnim za rad ili ako je djeci prestalo pravo prema ovom Zakonu; djeca roena u braku ili van braka, usvojenici i pastorad do navrene 15. godine ivota, odnosno, ako su na kolovanju do kraja trajanja redovnog kolovanja, a najkasnije do navrene 25. godine ivota, a nesposobni su za privreivanje, onda za vrijeme dok ta nesposobnost traje, pod uvjetom da je nesposobnost nastupila prije navrene 15. godine ivota, odnosno 25 godine ivota, ukoliko su bila na redovnom kolovanju. Ako je kolovanje prekinuto zbog bolesti ili slube u oruanim snagama za vrijeme ratnog stanja, ova lica mogu se koristiti pravom na porodinu invalidninu i za vrijeme bolovanja, odnosno slube u oruanim snagama za vrijeme ratnog stanja i to do navrene 25. godine ivota, a poslije toga najvie jo za onoliko vremena koPREGLED

2.

197

liko su izgubili od redovnog kolovanja, ako je redovno kolovanje produeno prije navrene 25. godine ivota; 3. roditelji i usvojioci imaju pravo na porodinu invalidninu, iako su lica iz take 1. i 2. ostvarila to pravo; 4. ouh i maeha ukoliko nema lica iz take 3. koji su sa poginulim braniocem, odnosno umrlim ratnim vojnim invalidom ivjeli u zajednikom domainstvu najmanje tri godine neposredno prije njegove smrti, odnosno stupanja u oruane snage. Ouh, maeha i usvojilac koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na porodinu invalidninu imaju pree pravo od roditelja koji nisu vrili roditeljske dunosti u skladu sa Zakonom; 5. djed i nana (po ocu i majci), koji su se starali o podizanju i odgoju lica od koga izvode pravo i sa kojim su ivjeli u zajednikom domainstvu najmanje tri godine neposredno prije njegovog stupanja u oruane snage, pod uvjetom da nema lica iz take 1., 2., 3. i 4.; 6. maloljetna braa i sestre, kao i braa i sestre nesposobni za privreivanje, a ija nesposobnost je nastupila prije navrene 15. godine ivota, ako su sa njim ivjeli u zajednikom domainstvu do njegove smrti, odnosno do stupanja u oruane snage i ukoliko nemaju roditelje, odnosno lanove ue porodice; 7. vanbrani drug neoenjenog, poginulog, umrlog, nestalog branioca sa kojim je imao dijete is a kojim je ivio u zajednikom domainstvu najmanje godinu dana prije njegove smrti, odnosno stupanja u oruane snage, ako je taj status dokazao u roku od 12 mjeseci od dana smrti tog lica, moe ostvariti pravo na porodinu invalidninu pod sljedeim uslovima: udovica kad navri 45 godina ivota ili udovac kada navri 60 godina ivota, kao i prije navrenih 45, odnosno 60 godina ivota, ako ih nadlena ljekarska komisija proglasi trajno nesposobnim za rad, ili ako je djeci prestalo pravo Zakonom utvreno. Ako uu porodicu sainjavaju brani drug sa jednim ili vie lanova porodice iz take 2., brani drug ima pravo na porodinu invalidninu kao sauivalac s njim, bez obzira na propisane uvjete. Iznos porodine invalidnine utvruje se od osnovice kao i za ratne vojne invalide i to na nain kako slijedi: 1. 2. 3. 198 PREGLED za jednog lana porodice u visini 43% od osnovice; za dva lana porodice u visini 55% od osnovice; za tri lana porodice u visini 60% od osnovice;

4.

za etiri lana porodice u visini od 65% od osnovice. Za lica koja moraju ispuniti odreene uvjete da bi ostvarili pravo na porodinu invalidninu navedeno u taki 1. i koja nisu imala djecu, a imaju prihod po osnovu radnog odnosa, penzije ili vrenja samostalne djelatnosti, porodina invalidnina iznosi 20% od osnovice. Izuzetno od zakonskih uvjeta, branom drugu, bez obzira na godine ivota, ako ne ostvaruje druge prihode, ija su djeca prestala biti korisnici prava na porodinu invalidninu, pripada pravo na porodinu invalidninu u iznosu od 43% od osnovice. lanovima porodice nestalog branioca pripada pravo na porodinu invalidninu do njegovog proglaenja umrlim, a najkasnije do 20.6.2006. godine, kada im prava prestaju ukoliko u tom periodu ne pokrenu postupak za proglaenje nestalog borca umrlim. Osim lanova porodice umrlog i nestalog branioca, kao i lanova porodice umrlog ratnog vojnog invalida pod navedenim uslovima, pravo na porodinu invalidninu mogu ostvariti i lanovi porodice ratnog vojnog invalida od II do VII grupe, ali samo pod uslovom da je njegova smrt posljedica rane, povrede ili oboljenja po kom osnovu je ostvario pravo na linu invalidninu i sa kojim su ivjeli u zajednikom domainstvu pet godina prije njegove smrti. Porodina invalidnina za jednog roditelja neenjenog poginulog borca iznosi 43% od osnovice. Ukoliko porodinu invalidninu koriste oba roditelja neenjenog poginulog borca, porodina invalidnina iznosi 50% od osnovice. Za jednog roditelja enjenog poginulog borca koji ostvaruje druge mjesene prihode, porodina invalidnina iznosi 10% od osnovice. Ukoliko porodinu invalidninu koriste oba roditelja koji imaju druge mjesene prihode, porodina invalidnina iznosi 15% od osnovice. Za jednog roditelja enjenog poginulog borca koji nema drugih redovnih mjesenih prihoda, porodina invalidnina iznosi 27% od osnovice, a ako porodinu invalidninu koriste oba roditelja, porodina invalidnina iznosi 35% od osnovice. 1.7.2. Uveana porodina invalidnina Djeca poginulih, umrlih i nestalih boraca, kao i djeca umrlih ratnih vojnih invalida pod navedenim uvjetima, bez oba roditelja, imaju pravo na porodinu invalidninu uveanu za 35% od osnovice za jedno dijete, 45% od osnovice za dvoje djece i 55% od osnovice za troje i vie djece.
PREGLED

199

lanovi porodice koji ispunjavaju uvjete za priznavanje prava na porodinu invalidninu po osnovu dva ili vie poginulih lica, imaju pravo na jednu porodinu invalidninu po sopstvenom izboru uveanu za 20% od osnovice za svako poginulo lice. Roditeljima kojima je poginulo jedno dijete, odnosno, ako imaju jedno ili vie djece koja su nesposobna za privreivanje, prema zakonom utvrenim uslovima, porodina invalidnina se uveava za 30% od osnovice. Ako porodinu invalidninu koriste dva ili vie lanova porodice, porodina invalidnina se dijeli korisnicima na jednake dijelove. Osnovna primjedba koju istiem izvrnom organu vlasti u Federaciji BiH, uz priznanje za trend i evidentno nastojanje da se kroz ovo socijalno pravo postigne i zavidna pravinost raspodjele raspoloivih finansijskih sredstava, shodno finansijskim mogunostima Federacije BiH bez ega i nema ostvarivanja prava, ogleda se u tome da je i izvrni i zakonodavni organ vlasti u cilju realizacije i pravinije raspodjele sredstava, trebao i morao voditi rauna o imovinskom cenzusu korisnika ovih prava. udno je da je zakonodavac previdio injenicu da se u Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica, kada su u pitanju porodine invalidnine, za veu ili manju porodinu invalidninu koristi uvjet koji definira da odreeno lice ne ostvaruje druge mjesene prihode, iz ega se moe izvui samo jedan zakljuak, a to je: Nije bitno koliki su ostali mjeseni prihodi, da bi neko lice ostvarilo ili da ne bi ostvarilo pravo na porodinu invalidninu, to sigurno nije u duhu socijalne pravde i realne raspodjele oskudnih i nedostatnih sredstava i to prevashodno onima kojima su najpotrebnija. Veliki je broj lica iz reda borake populacije sa drugim mjesenim prihodima, ali vrlo malim, oskudnim i nedostatnim za minimum egzistencije. Oni bi trebali i morali imati utvren prioritet u borakoj zatiti. Lica sa zavidnim ukupnim mjesenim primanjima de facto i de jure i ne bi trebala biti predmet ove materijalne zatite. 1.7.3. Pomo u sluaju smrti lanovi porodice ratnog vojnog invalida koji su ostvarili pravo na porodinu invalidninu i koji su sa tim licem u vrijeme njegove smrti ivjeli u zajednikom domainstvu, imaju pravo na jednokratnu novanu pomo u visini 100% od osnovice utvrene Zakonom, ukoliko to pravo ne mogu ostvariti po drugom osnovu. Jednokratnu novanu pomo moe ostvariti samo jedno lice, bez obzira na broj lanova porodinog domainstva.

200 PREGLED

1.7.4. Ostvarivanje prava iz oblasti borako-invalidske zatite Licima koja ispunjavaju uslove za ostvarivanje socijalnih prava iz borako-invalidske zatite, ta prava pripadaju od prvog dana narednog mjeseca od dana podnoenja zahtjeva, ukoliko zakonodavac nije drugaije odredio. Isplata mjesenih novanih naknada vri se u mjesenim iznosima za prethodni mjesec. Ako ratni ili mirnodopski vojni invalid za isto oteenje organizma stekne pravo na novanu naknadu po drugom propisu moe po sopstvenom izboru koristiti pravo na linu invalidninu, ali samo po jednom propisu. Na isti nain kao koritenje prava na linu invalidninu, ratni i mirnodopski vojni invalid moe koristiti i pravo na dohodak za njegu i pomo od drugog lica ili drugo lino pravo. Prekluzivnom normom je odreeno da prava iz oblasti borakoinvalidske zatite, ne mogu ostvariti: - - - lica koja su samovoljno, bez odobrenja nadlene komande napustila oruane snage (dezertirala); lica koja su se sama ranila ili povrijedila radi izbjegavanja vojne slube za ciljeve odbrane i sigurnosti Bosne i Hercegovine; lica koja su osuena pravosnanom sudskom presudom zbog izvrenja teih krivinih djela protiv ustavnog poretka Bosne i Hercegovine, ustavnog poretka Federacije Bosne i Hercegovine, krivina djela protiv ovjenosti i meunarodnog prava i krivinih djela protiv oruanih snaga i lanovi porodica lica koja su osuena za djela iz prethodne tri take.

Kada prestaju prava iz oblasti borako-invalidske zatite, precizno je odreeno zakonom, a ti sluajevi su: - - usljed smrti korisnika; u sluajevima u kojima se ne moe ostvariti pravo na pravosnanost presude nadlenog suda, koji se odnose na krivina djela zbog kojih se to pravo ne moe ostvariti. djeca roena u braku ili van braka, usvojenici i pastorad do navrene 15. godine ivota, odnosno, ako su na kolovanju do kraja trajanja redovnog kolovanja, a najkasnije do 25. godina ivota; branom drugu stupanjem u brak ili vanbranu zajednicu i

PREGLED

201

branom drugu koji ne vri roditeljsku dunost prema djeci, ako je fiziki i psihiki zdrav, a na osnovu odluke nadlenog organa za starateljstvo.

Ako se protiv vojnog ili mirnodopskog vojnog invalida ili korisnika porodine invalidnine vodi krivini postupak za krivino djelo zbog kojih se ne mogu ostvariti ova socijalna prava, za vrijeme dok se nalazi u pritvoru porodici ratnog i mirnodopskog vojnog invalida i porodici korisnika porodine invalidnine, isplauje se polovina njegove invalidnine i ortopedskog dodatka. Obustavljena polovina isplatit e se ratnom i mirnodopskom vojnom invalidu, odnosno korisniku porodine invalidnine, ako krivini postupak bude obustavljen pravosnanom odlukom ili ako ratni i mirnodopski vojni invalid, odnosno korisnik porodine invalidnine bude pravosnanom presudom osloboen optube, odnosno, optuba protiv njega bude odbijena, ali ne zbog nenadlenosti suda. Ratni i mirnodopski vojni invalid kome su amnestijom ili pomilovanjem ukinute pravne posljedice osude, moe ostvariti prava i to najranije od prvog dana narednog mjeseca poslije donoenja akta o amnestiji ili pomilovanju. 1.7.5. Reguliranje i ostvarivanje prava borako-invalidske zatite za lica koja su svoja prava stekla do 6.4.1992. godine Prava korisnika iz oblasti borako-invalidske zatite u Federaciji Bosne i Hercegovine, koji su ta prava stekli do 6.4.1992. godine, regulirana su sljedeim zakonskim propisima: - - - Zakon o osnovnim pravima vojnih invalida i porodica palih boraca (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 6/94, 13/94); Zakon o zatiti boraca Narodnooslobodilakog rata (Slubeni list SR BiH, br. 35/90); Zakon o osnovnim pravima boraca panskog nacionalnooslobodilakog i revolucionarnog rata od 1936. do 1939. godine boraca (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 6/94, 13/94); Zakon o osnovnim pravima nosilaca Partizanske spomenice 1941. boraca (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 6/94, 13/94); Zakon o osnovnim pravima lica odlikovanih Ordenom narodnog heroja (Slubeni list RBiH, br. 2/92, 6/94, 13/94);

- -

202 PREGLED

Dakle, navedenim zakonskom propisima su regulirana prava boraca i lanova njihovih porodica iz Drugog svjetskog rata i panskog nacionalnooslobodilakog i revolucionarnog rata od 1936. do 1939. godine. Ostvarivanje i postupak ostvarivanja prava navedene borake populacije vri se i po Zakonu o pravima branilaca i lanova njihovih porodica. 1.7.6. Reguliranje i ostvarivanje prava za korisnike borako-invalidske zatite sa prebivalitem u Brko Distriktu Bosne i Hercegovine i lica sa prebivalitem u Republici Srpskoj, drave Bosne i Hercegovine Reguliranje prava korisnika borako-invalidske zatite sa prebivalitem u Brko Distriktu Bosne i Hercegovine ureeno je Zakonom o pravima branilaca i lanova njihovih porodica (Slubene novine Federacije BiH, br. 33/04 od 19.6.2004. godine) na isti nain kao i za korisnike ovih prava sa prebivalitem na prostoru Federacije BiH. O pravima lica sa prebivalitem u Brko Distriktu u prvostepenom postupku rjeava organ nadlean za borako-invalidsku zatitu Vlade Brko Distrikta Bosne i Hercegovine i to po federalnom propisu, a po albama na prvostepena rjeenja i u postupku zakonske revizije rjeenja, Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilakog rata. Za lica sa prebivalitem u Republici Srpskoj drave Bosne i Hercegovine koji su bili uesnici posljednjeg rata na prostoru Bosne i Hercegovine u redovima Armije RBiH, Hrvatskog vijea obrane i policije nadlenog organa unutranjih poslova u Federaciji BiH, o njihovim pravima iz Zakona o pravima branilaca i lanova njihovih porodica u prvostepenom postupku rjeava najblii kantonalni organ za borako-invalidsku zatitu u odnosu na njihovo prebivalite, a po albama na prvostepeno rjeenje i u postupku zakonske revizije rjeava Federalno ministarstvo za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilakog rata. Na lica koja nemaju prebivalite u Federaciji BiH ne mogu se primijeniti odredbe Zakona o upravnom postupku Federacije BiH. U pravilu, kako stoji u Zakonu, u postupku za ostvarivanje prava iz federalnog zakona, primjenjuju se odredbe Zakona o upravnom postupku, ukoliko ovim federalnim propisom nije drugaije odreeno. A kako je odreeno, to je praktino teko ili nikako primjenljivo. Zbog ove pretjerane uslonjenosti priznavanja prava lica iz oblasti borako-invalidske zatite koja ostvaruju svoja prava prema prebivalitu van prostora Federacije BiH, a u sutini su im ta ista prava priznata po federalnim
PREGLED

203

propisima i propisima kantona u Federaciji BiH, ovo bi bio jo jedan od dodatnih razloga da se sva pitanja borako-invalidske zatite rijee i reguliraju putem nadlenog organa uprave drave Bosne i Hercegovine. 1.7.7. Naknada tete nastale za vrijeme ostvarivanja prava iz borakoinvalidske zatite Lice kome je isplaeno bilo koje novano primanje po osnovu utvrenih socijalnih prava, a na koje nije imalo pravo, duno je vratiti tako protuzakonito primljena novana sredstva. Sluajevi kada je lice duno vratiti ova sredstva su: - ako je na osnovu netanih podataka za koje je znalo ili je moralo znati da su netani, ali je na drugi protivpravni nain ostvarilo novano primanje koje mu ne pripada, ili je ostvarilo novano primanje u veem iznosu nego to mu pripada; ako je ostvarilo novano primanje zbog toga to nije prijavilo nastale promjene koje utjeu na gubitak, prestanak ili smanjenje obima nekog prava, a znalo je ili je moralo znati za te promjene i ako je primilo novani iznos vei od iznosa koji mu je odreen rjeenjem.

Ovo potraivanja iz prethodno navedene tri take zastarijevaju protekom roka odreenog federalnim zakonom kojim se ureuje zastarjelost za ovu vrstu potraivanja. Ovi rokovi poinju da teku od dana kada je u upravnom postupku rjeenje postalo konano, a kojim je utvreno da isplaivano primanje ne pripada ili da pripada u manjem obimu, odnosno od dana kada je izvrena posljednja nepravilna isplata novanih sredstava. Lice koje je primilo nepravilno isplaena sredstva, duno je da ih vrati u iznosu primljenom za posljednje tri godine, raunajui od posljednje isplate na koju nije imalo pravo. Obaveza vraanja nepravilno isplaenih iznosa postoji, bez obzira na to da li je rjeenje kojim je tom licu pravo priznato, poniteno ili ukinuto. Za nepravilne isplate koje su nastale kao posljedica greke organa uprave koji je vodio postupak priznavanja prava, nepravilno isplaena sredstva nadoknadit e organ koji je uinio greku i odgovarajui iznos novanih sredstava doznaiti na raun Federalnog ministarstva za pitanja boraca i invalida Odbrambeno-oslobodilakog rata. 204 PREGLED

2. Zakljune konstatacije Ustav Bosne i Hercegovine u osnovi normira federalnu strukturu, iako u njegovom tekstu nema decidnijeg definiranja tipa drave. Ipak, nesumnjivo je da se radi o federaciji, istina, sa neto labavijom strukturom, te od ovoga treba i krenuti u razvijanju teze integriranja borake zatite u Bosni i Hercegovini. Zbog neadekvatne budetske politike Bosne i Hercegovine, koja se ogleda prevashodno u nedefiniranom statusu zajednikih potreba javnog karaktera, u koju, pored penzijsko-invalidskog osiguranja, zdravstvene zatite i privremene nezaposlenosti, spada i borako-invalidska zatita, a zbog odsustva aktivnog meubudetskog izravnavanja i fragmentarnosti, dovodi se u pitanje kvalitet svih zajednikih potreba javnog karaktera, a posebno sistema borako-invalidske zatite, iji su fragmentarni (entitetski i kantonalni) kapaciteti skromni, a time i kvalitet ivota unutar borake populacije izraeno nejednak. Trenutno stanje u Bosni i Hercegovini po pitanju integriranja borakoinvalidske zatite moe se opisati kao nedostatak prevashodno politike volje, kako bi se ovo pitanje sveobuhvatnije, racionalnije, ekonominije i pravinije reguliralo na nivou drave. Upravo zbog svih navedenih razloga, reforma budetskog i ukupnog sistema javnog finansiranja je neophodna, jer je bez reforme nerealno oekivati da sistem finansiranja preuzme odgovarajuu ulogu u tokovima privreivanja. Ukoliko se ovo ne desi i postojei reducirani fiskalni uinci sve vie e imati negativne implikacije na ukupni ekonomski i socijalni razvitak, pa i na integriranje borake zatite u Bosni i Hercegovini, a uz to i na ulazak Bosne i Hercegovine u Evropsku uniju i druge evroatlantske integracije, jer su integracije opi svjetski trend u svim oblastima drutvenog ivota. Da je integrirano reguliranje i ostvarivanja prava borake populacije mogue vriti po jednom-jedinstvenom zakonu, najbolje nam pokazuju sljedea dva primjera: Primjer prvi: Zakonom o pravima branilaca i lanova njihovih porodica Federacije Bosne i Hercegovine, korisnicima iz reda Armije RBiH i Hrvatskog vijea obrane, mada su bili u oruanom sukobu, danas je istim zakonom integrirano reguliranje i ostvarivanje prava borake populacije u ovom entitetu BiH. To bi trebalo i moralo da znai da nema nikakvih pravnih i socijalnih, a ni ostalih zapreka, da se prava korisnika iz oblasti borakoinvalidske zatite propiu jedinstvenim dravnim borakim zakonom, ali na svrsishodan i ekonominiji nain.
PREGLED

205

Primjer drugi: Da je integriranje borake zatite na nivou drave Bosne i Hercegovine mogue, dokazuje nam, nedvojbeno, primjer Brko Distrikta Bosne i Hercegovine, u kome isti (jedan) opinski (prvostepeni) organ dravne uprave provodi kompletan prvostepeni postupak priznavanja, utvrivanja i konstituiranja prava svih lica podnosilaca zahtjeva i to neovisno od toga da li su podnosioci zahtjeva na prava iz oblasti borakoinvalidske zatite bili pripadnici Armije RBiH, Vojske RS ili Hrvatskog vijea obrane. Dakle, primjer Brko Distrikta Bosne i Hercegovine nam pokazuje da je reguliranje i ostvarivanje prava iz oblasti borako-invalidske zatite mogue vriti na jednom mjestu i u istom organu dravne uprave, to je sigurno rudimentarni nukleus integriranja borako-invalidske zatite u Bosni i Hercegovini, kao dravi.

206 PREGLED

Enis Omerovi UDK 341.123 + 341.231.14 : 343.4 (497.6) UJEDINJENE NACIJE I MASOVNA KRENJA LJUDSKIH PRAVA U FORMI MEUNARODNIH ZLOINA U BOSNI I HERCEGOVINI U VRIJEME MEUNARODNOGA ORUANOGA SUKOBA UNITED NATIONS AND THE MASS HUMAN RIGHTS VIOLATIONS IN THE FORM OF INTERNATIONAL CRIMES IN BOSNIA AND HERZEGOVINA DURING THE INTERNATIONAL ARMED CONFLICT

Saetak Autor u ovome znanstvenome radu daje temeljit prikaz djelovanja organizacije Ujedinjenih nacija u odnosu na meunarodni oruani sukob u Bosni i Hercegovini. U prvome poglavlju, nakon uvodnih razmatranja, analizira ustanovljavanje, mandat i ulogu Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, u najveoj mjeri kroz analitiki i kritiki presjek rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. U drugome poglavlju rada autor pie o ustanovljavanju i ulozi sigurnosnih zona Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, to predstavlja, do danas, jedno od najkontroverznijih instituta djelovanja Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, odnosno odluka meunarodne zajednice drava. Rad, takoer, donosi znaenje i posljedice donoenja odluke Vijea sigurnosti iz 1991. o uvoenju zabrane uvoza oruja u bivu Jugoslaviju (Bosnu i Hercegovinu), kao i o znaenju i djelotvornosti zatvaranja zranoga prostora iznad cijele Bosne i Hercegovine. Kljune rijei: Ujedinjene nacije, Vijee sigurnosti, generalni sekretar, Bosna i Hercegovina, meunarodni oruani sukob, agresija, genocid, meunarodni zloini, sigurnosne zone, Zatitne snage Ujedinjenih nacija

PREGLED

209

Summary The author of this academic paper gives a thorough presentation of action of the United Nations in relation to international armed conflict in Bosnia and Herzegovina. In the first chapter, after the initial review, he analyzes the establishment, mandate and role of the United Nations Protection Force in Bosnia and Herzegovina, mainly through analytical and critical cross-section of the Security Council resolutions of the United Nations. In the second chapter, the author writes of the establishment and role of the safe areas of the United Nations in Bosnia and Herzegovina, which constitute as an legal institute, to date, one of the most controversial actions of the United Nations in Bosnia and Herzegovina, respectively the decisions of the international community of States. The paper also brings meaning and consequences of the decision of the Security Council in 1991. which means the introduction of the ban on imports (embargo) of weapons in the former Yugoslavia (Bosnia and Herzegovina), as well as the importance and effectiveness of the closure of airspace over the whole of Bosnia and Herzegovina. Key words: United Nations, Security Council, Secretary General, Bosnia and Herzegovina, an international armed conflict, aggression, genocide, international crimes, ethnic cleansing, safe areas, the United Nations Protection Force Uvodna razmatranja Odnos organizacije Ujedinjenih nacija prema Republici Bosni i Hercegovini u vrijeme meunarodnoga oruanoga sukoba (19921995), koji je imao formu voenja agresorskoga, odnosno agresivnoga rata1 moemo promatrati sa vie aspekata. Ujedinjene nacije su preko svoja dva najbrojnija tijela, odnosno dva kolektivna organa djelovanja: Generalne skuptine i Vijea sigurnosti, nebrojeno puta donosile rezolucije kao meunarodne dokumente ili izjave volje ove svjetske organizacije, adresirajui i obuhvatajui, uglavnom, veinu dogaanja koja su se deavala na prostorima bive Socijalistike federativne republike Jugoslavije (SFRJ). Naime, Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija 1991. donosi ukupno tri rezolucije glede situacije u Socijalistikoj federativnoj republici Jugoslaviji. Sljedee godine (1992) isto tijelo usvaja ukupno 12 rezolucija u odnosu na Bosnu i Her1 Definiciju agresije i agresivnoga rata pogledati u Rezoluciji Generalne skuptine Ujedinjenih nacija, broj 3314 (XXIX) od 1974.

210 PREGLED

cegovinu, te etiri uopene rezolucije koje se odnose na bivu Jugoslaviju (former Yugoslavia). Godine 1993. Vijee sigurnosti usvaja osam rezolucija glede Bosne i Hercegovine, kao i dvije rezolucije glede Savezne republike Jugoslavije. Godine 1994. Vijee sigurnosti usvaja sedam rezolucija o Bosni i Hercegovini, dvije generalne rezolucije o bivoj Jugoslaviji, te jednu rezoluciju o Saveznoj Republici Jugoslaviji. Posljednje godine (1995) Vijee sigurnosti usvaja sedam rezolucija glede Bosne i Hercegovine, kao i tri rezolucije glede bive Jugoslavije. Iz priloenoga moemo vidjeti da je 1992. Bosna i Hercegovina bila tema veinu sjednica Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, jer je upravo ove godine donesen najvei broj rezolucija (ako kao predmet istraivanja uzmemo period 19911995) koji se odnosi na Bosnu i Hercegovinu2. Ustanovljavanje, mandat i uloga Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) Ujedinjene nacije odnosno Vijee sigurnosti e putem rezolucija ustanoviti svoje zatitne snage pod nazivom UNPROFOR (United Nations Protection Forces), koji e prvotno biti razmjeten na teritorij Republike Hrvatske, a kasnije, 1992, i na teritorij Republike Bosne i Hercegovine, s prvobitnim ciljem uspostavljanja uvjeta (mira i sigurnosti), koji su/bi bili potrebni za organiziranje mirovnih pregovora i provoenje njihovih zakljuaka, kojim bi se rijeila kriza u bivoj SFRJ. Naime, Zatitne snage Ujedinjenih nacija (kako glasi prijevod akronima UNPROFOR) osnovane su Rezolucijom Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 743 (1992) od 21. februara 1992. prvenstveno temeljem glave VII Povelje Ujedinjenih nacija, jer je u preambuli navedene rezolucije konstatirano da situacija u Jugoslaviji nastavlja konstituirati prijetnju meunarodnom miru i sigurnosti. Ovom prilikom je od svih drava zatraeno pruanje odgovarajue podrke mirovnim snagama, posebno u dozvoljavanju nesmetanog prolaska preko teritorija vozila i osoblja Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija. Ove snage su pokrivale cijelo podruje bive Jugoslavije, dakako, osim Republike Slovenije, a glavnina snaga je bila rasporeena na teritoriju Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske, dok je glavno sjedite Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija za bivu Jugoslaviju bilo u Zagrebu. Dana 08. juna 1992. Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija usvaja Rezoluciju 758 (1992), to predstavlja formalnopravni dolazak UNPRO2 Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija usvajalo je rezolucije i o Hrvatskoj te o bivoj jugoslavenskoj republici Makedoniji, no ove drave nisu tema ovoga znanstvenoga rada.

PREGLED

211

FOR-a u Bosnu i Hercegovinu. Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija vrlo brzo odluuje da proiri mandat i povea snagu svojih mirovnih snaga u Bosni i Hercegovini. Vrijedi kazati da je Vijee sigurnosti u vie navrata raspravljalo o vremenskoj i materijalnoj komponenti mandata UNPROFOR-a u Bosni i Hercegovini. To je uinjeno prvotno u rezoluciji 776 (1992) od 14. septembra 1992. kada je UNPROFOR-u proiren mandat na praenje konvoja otputenih/osloboenih zatoenika iz zatoenikih centara po zahtjevu Meunarodnoga komiteta crvenoga kria (MKCK/ICRC). Nadalje, mandat UNPROFOR-a je podran/proiren i u rezolucijama 824 (1993), 836 (1993), 844 (1993), 908 (1994), 913 (1994), kao i u Rezoluciji 998 (1995) od 16. juna 1995. kada je Vijee sigurnosti odluilo formirati snage za brzi odgovor (rapid reaction capacity). Naime, Vijee sigurnosti je pozdravilo pismo generalnoga sekretara Ujedinjenih nacija od 9. juna 1995. u kojemu on trai pojaavanje snaga UNPROFOR-a i ustanovljavanje kapaciteta za brze reakcije, kako bi se UNPROFOR-u omoguilo da provede svoj mandat u potpunosti3. Rezolucijom se, takoer, odobrava poveanje broja osoblja UNPROFOR-a za dodatnih 12,500 osoba. Primjeujemo da se poveanje broja osoblja UNPROFOR-a, kao i formiranje snaga za brzi odgovor unutar Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, dogodio neto manje od mjesec dana od pada sigurnosne zone Ujedinjenih nacija Srebrenica i od masovnih krenja ljudskih prava, odnosno injenja masovnih meunarodnih zloina u ovome dijelu Bosne i Hercegovine. No, pri spominjanju mandata Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija vrijedi naglasiti da je UNPROFOR imao nekoliko vrlo vanih i prioritetnih zadataka u toku, naprimjer, 1992: Rezolucijom 758 (1992) njegov mandat je proiren i na omoguavanje funkcioniranja aerodroma u Sarajevu i dostavu humanitarne pomoi, prvo u Sarajevo i okolinu, a zatim i cijelu Bosnu i Hercegovinu. Mandat je ukljuivao i zatitu humanitarnih konvoja, praenje zabrane letenja u zranom prostoru Bosne i Hercegovine, kao i zatitu tzv. sigurnosnih zona koje su ustanovljene 1993. Mandat je ukljuivao i upotrebu sile u samoodbrani i koordinaciju sa regionalnom organizacijom Organizacijom sjevernoatlantskog sporazuma (North Atlantic Treaty Organisation - NATO) na osnovu glave VIII Povelje Ujedinjenih nacija, uz upotrebu zranih napada po odobrenju4.
3 4 Taka 9. Rezolucije 998 (1995). Zrani udari snaga NATO-a na vojne ciljeve na okupiranim teritorijama Bosne i Hercegovine provedeni su, naprimjer, nakon masakra na sarajevskoj gradskoj trnici Markale, koji se dogodio 28. augusta 1995. U ovom masakru ubijene su 43 osobe, a 104 ranjene.

212 PREGLED

Mirovna misija Ujedinjenih nacija rasporeena je u Bosnu i Hercegovinu radi ouvanja mira u trenucima kada je agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu ve bila zapoela u svojemu najuasnijem obliju. Ove snage su dole u Bosnu i Hercegovinu na osnovu vrlo nejasnoga i ogranienoga mandata, to se moe jako dobro vidjeti iz prethodno navedenih rezolucija, koji je bio ustanovljen na etiri osnovna odnosno opa ili univerzalna principa koja vae i koja su primjenjiva u svim mirovnim misijama Organizacije ujedinjenih nacija u bilo kojem dijelu svijeta gdje su mir i sigurnost narueni. etiri principa su predstavljena u: upotrebi sile samo u samoodbrani (ovo znai da su snage UNPROFOR-a mogle koristiti silu, odnosno upotrijebiti oruje samo u svojoj samoodbrani, da bi zatitile prvenstveno sebe i svoje osoblje), neutralnosti i nepristrasnosti (snage UNPROFOR-a nisu smjele zauzimati niiju stranu, odnosno u obavljanju svojih zadataka su morale djelovati kao da su rasporeene na niijoj zemlji)5, davanje saglasnosti, odnosno svjesnost svih strana u oruanome sukobu (sve strane koje uestvuju u jednom oruanom sukobu moraju biti svjesne dolaska mirovne misije Ujedinjenih nacija, a nerijetko se trai i pristanak strana u oruanom sukobu da bi se one uope mogle razmjestiti i pozicionirati na odreenom dravnom teritoriju. Meutim, uzimajui u obzir nove mirovne misije, koje su veinom ovlatene da poduzimaju ne samo preventivne, nego i prinudne akcije, odnosno represivne mjere, ovo pravilo se sve rjee primjenjuje u dananjoj konstelaciji snaga, odnosa i pravila), te legalnosti u osnivanju i provoenju mandata mirovne misije (ovo je logian zahtjev s obzirom da mirovnu misiju utemeljuje Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija kao glavni organ koji osigurava meunarodni mir i sigurnost prema lanu 24. stav 1. Povelje6. Ukoliko su bilo gdje u svijetu meunarodni mir i sigurnost narueni ili ugroeni, o tome raspravlja Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija i donosi odluku u formi rezolucije7. Vijee sigurnosti, ukoliko utvrdi da postoji
5 Zatitne snage Ujedinjenih nacija su djelovale u Bosni i Hercegovini kao da su pripadale Meunarodnom komitetu crvenoga kria. Naime, jedan od osnovnih postulata po kojima djeluje MKCK je nepristrasnost (ne pravi razliku po nacionalnoj, rasnoj, vjerskoj osnovi, klasi ili politikim miljenjima. Nastoji ublaiti patnje pojedinaca, a rukovodi se samo njihovim potrebama, pri emu daje prednost najhitnijim sluajevima kojima je potrebna pomo) i neutralnost (kako bi i dalje uivao povjerenje svih, MKCK ne smije stajati ni na iju stranu u toku neprijateljstava niti da se u bilo kojem trenutku uplie u sporove politike, rasne, vjerske ili ideoloke prirode). Ostali osnovni principi MKCK-a su: humanost, nezavisnost, dobrovoljnost, jedinstvo i univerzalnost. Svi navedeni principi su proklamirani na 20. Meunarodnoj konferenciji Crvenoga kria i Crvenoga polumjeseca odranoj u Beu 1965. lan 24, stav 1. Povelje Ujedinjenih nacija iz 1945. glasi: Da bi se osigurala brza i djelotvorna akcija Ujedinjenih nacija, drave lanice povjeravaju Vijeu sigurnosti prvenstvenu odgovornost za odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti, i pristaju da Vijee sigurnosti radi u njihovo ime kada obavlja svoje dunosti na temelju te odgovornosti. lan 39. Povelje glasi: Vijee sigurnosti utvruje postojanje svake prijetnje miru, naruavanja mira ili djela

PREGLED

213

imanentna prijetnja miru ili naruavanje mira ili ak djelo agresije (to je bila situacija sa Republikom Bosnom i Hercegovinom u 1992), ima sva prava i ovlasti prema Povelji da poduzme odreene aktivnosti, pa ak i prinudne radnje temeljem lana 42. Povelje. Posljednja reenica ovog lana kae: Ta akcija moe obuhvatiti demonstracije, blokadu i druge operacije zranih, pomorskih ili kopnenih snaga Ujedinjenih nacija. Upravo iz ove posljednje reenice vidi se mogunost, odnosno pravni osnov osnivanja mirovnih misija u skladu sa glavom VII Povelje. Vijee sigurnosti je jedan od glavnih organa Ujedinjenih nacija koji osniva mirovne misije i tada mirovne misije djeluju kao pomoni organ Vijea sigurnosti, odnosno kao njegova produena ruka na terenu. Vijee sigurnosti je organ koji u svojoj rezoluciji odreuje jasan i objektivan mandat koji su u skladu sa ciljevima koji se ele postii na terenu. S druge strane, generalni sekretar Ujedinjenih nacija, takoer, ima vrlo vanu ulogu glede upravljanja mirovnim snagama. Njegova dunost je u politikom, humanitarnom i vojnom planiranju situacije. Iako je uloga generalnoga sekretara glede ovih pitanja izuzetno vana, on ne moe unilateralno formirati mirovnu misiju, niti moe njome samostalno upravljati. Uloga Generalne skuptine Ujedinjenih nacija postaje de facto sve slabija na ovome polju djelovanja. Generalna skuptina kao da je polako istisnuta iz foruma u kojem se odluuje o mirovnim misijama. Meutim, ovaj kolektivni organ Ujedinjenih nacija je imao vrlo vanu ulogu glede meunarodnoga mira i sigurnosti temeljem Rezolucije Generalne skuptine Ujedinjenih nacija 337 (1950) koja je poznata pod nazivom: Ujedinjeni za mir, a koja je usvojena 3. novembra 1950. Donoenje navedene rezolucije predstavlja vrenje de facto revizije Povelje Ujedinjenih nacija, nikako de jure, jer promjena jednoga dijela Povelje in concreto nije izvrena po predvienoj proceduri njene izmjene, nego je Generalna skuptina samostalno odluila da se aktivno ukljui u pitanje meunarodnoga mira i sigurnosti. Rezolucija predvia: Ukoliko Vijee sigurnosti usljed nedostatka jednoglasnosti stalnih drava lanica bude u nemogunosti da izvri svoju primarnu ulogu u vezi uspostavljanja i odranja mira i sigurnosti, Generalna skuptina e odmah razmotriti situaciju i donijeti odgovarajue preporuke lanovima za poduzimanje kolektivnih mjera, a u sluaju krenja mira ili djela agresije, upotrebu oruanih snaga. Neposredan povod njezinom donoenju je bio oruani napad Sjeverne Koreje na Junu Koreju 1950. kada je Vijee sigurnosti po prvi puta u svojoj historiji poduzelo oruanu akciju
agresije i daje preporuke ili odluuje koje e se mjere poduzeti u skladu s lanovima 41. i 42. radi odravanja ili uspostavljanja meunarodnoga mira i sigurnosti.

214 PREGLED

s ciljem spreavanja daljnjeg irenja oruanoga sukoba. Ova rezolucija je prvi puta primijenjena u svoj svojoj snazi na prijedlog bive SFRJ 1956. povodom trojne agresije na Egipat od Izraela, Velike Britanije i Francuske. Rasporeivanje mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u svijetu, pa tako i u Bosni i Hercegovini, kada promatramo karakteristike novih, odnosno nove generacije mirovnih misija, vri se ili se vrilo prema glavi VII Povelje Ujedinjenih nacija iz 1945. Za ciljeve ovoga rada od prijeke je potrebe naglasiti da Povelja ne sadri eksplicitno pravilo koje bi predvialo osnivanje mirovnih misija, nego se pravni osnov trai u cjelovitome tekstu ovoga meunarodnoga dokumenta. Sa sigurnou moemo rei da se pravni osnov, ne samo za osnivanje mirovne misije stricto sensu nego i za mijenjanje ili dopunjavanje mandata jedne mirovne misije, pronalazi u tekstu Povelje, odnosno, kako je i ranije u tekstu navedeno, u glavi VII, lanu 42. Poto se mirovne misije osnivaju u skladu sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija, to je i ranije naznaeno, one pored preventivne uloge, koja se, dakako, oituje u spreavanju oruanoga sukoba ili ouvanju mira, imaju i prisilnu ili prinudnu ili represivnu ulogu u svojemu mandatu. Naime, poto se sve nove mirovne misije (mirovne misije nove generacije) alju u drave gdje su odranije poeli ili ve eskalirali oruani sukobi (bilo da se radi o unutranjemu ili meunarodnome oruanome sukobu) preventivna uloga mirovne misije nee biti ba od velike pomoi. One e se nuno, u najvie sluajeva, morati osloniti na prinudne mjere pri obavljanju svoga mandata i ispunjavanja konanih ciljeva zbog kojih je i ustanovljena odreena mirovna misija. U odnosu na snage UNPROFOR-a, koje su vojnu silu mogle koristiti samo u svojoj samoodbrani, i koje su istovremeno bile nedovoljno opremljene sa naoruanjem, a usporedbe radi, nakon potpisivanja Dejtonskoga mirovnoga sporazuma s kraja 1995, Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija izglasalo je Rezoluciju 1031 (1995) od 15. decembra 1995, u kojoj je na osnovu poglavlja VII Povelje Ujedinjenih nacija pozdravilo spremnost drava lanica Ujedinjenih nacija da, djelujui u koordinaciji sa Aneksom 1-A Daytonskoga mirovnoga sporazuma, pomognu stranama potpisnicama mirovnoga sporazuma rasporeujui multinacionalne snage za implementaciju8. Ova rezolucija predstavlja rezoluciju od vrlo velike vanosti za tadanju budunost Bosne i Hercegovine, jer su, ovim dokumentom, drave lanice Ujedinjenih nacija bile ovlatene da, shodno Aneksu 1-A Dejtonskoga mirovnoga sporazuma, ustanove multinacional8 Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 1031 (1995) od 15. decembra 1995, taka 12. operativnoga dijela.

PREGLED

215

ne snage za implementaciju (IFOR International Forces Meunarodne snage) pod jedinstvenom komandom i kontrolom, kako bi se ispunile uloge specificirane u Aneksima 1-A i 2 Dejtonskoga mirovnoga sporazuma. Dakle, Meunarodne snage su ustanovljene da bi provodile, odnosno nadgledale provoenje vojnoga dijela navedenoga sporazuma. U svojim zadacima, Meunarodne snage su imale ovlasti poduzeti sve neophodne mjere (to take all necessary measures) da bi se implementirao potpisani meunarodni sporazum. Ovom rezolucijom je izvren prijenos ovlasti sa Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija na Meunarodne snage, odnosno utvreno je da e se mandat Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija okonati onoga dana kada generalni sekretar Ujedinjenih nacija izvijesti Vijee sigurnosti da je izvren prijenos ovlasti sa UNPROFOR-a na IFOR9. Ovom rezolucijom je, takoer, uspostavljen i Ured visokoga predstavnika u Bosni i Hercegovini kojem je povjeren zadatak da, u skladu sa Aneksom 10 o civilnoj implementaciji Dejtonskoga mirovnoga sporazuma, nadgleda njegovu punu implementaciju, te da je Ured visokoga predstavnika konana vlast (final authority) glede interpretacije Aneksa 10 o civilnoj implementaciji navedenoga meunarodnoga sporazuma10. Dakle, Aneks 1-A Dejtonskoga mirovnoga sporazuma, zajedno sa prethodno navedenom rezolucijom (koja je pravno uspostavila subjektenositelje nadgledanja i provoenja odredaba spomenutoga meunarodnoga sporazuma), predstavljali su punu pravnu osnovu da snage IFOR-a upotrijebe i koriste vojnu silu, ne samo u svojoj samoodbrani, nego i u provoenju proirenog i vrlo jasnog mandata novih, zdruenih snaga Ujedinjenih nacija i NATO pakta. Snage IFOR-a su imale mandat traganja za optuenicima pred Meunarodnim krivinim tribunalom za bivu Jugoslaviju (ICTY), koji su se nalazili na teritoriji Bosne i Hercegovine, i koji su se odbijali dobrovoljno predati ovom meunarodnom tribunalu. Mogli su sasvim legitimno i legalno poduzimati neophodnu i strogo kontroliranu silu u procesu njihovog uhienja i provoenja do Den Haaga. Ustanovljavanje i uloga sigurnosnih zona Ujedinjenih nacija Ujedinjene nacije, odnosno Vijee sigurnosti, osuujui krenje meunarodnoga humanitarnoga prava, ukljuujui i praksu etnikoga ienja, zabrinuti obrascem neprijateljstava od strane paravojnih jedinica bosanskih Srba protiv gradova i sela u istonoj Bosni, ponavljajui da je
9 Isto, taka 33. operativnoga dijela. 10 Isto, take 26. i 27. operativnoga dijela.

216 PREGLED

uzimanje ili pripajanje teritorije prijetnjom ili upotrebom sile, posebno kroz praksu etnikoga ienja protupravan i neprihvatljiv in11, odluuje se za formiranje tzv. sigurnosnih zona Ujedinjenih nacija koje bi bile ustanovljene i organizirane temeljem ovlasti iz glave VII Povelje. Formiranje tzv. sigurnosnih zona Ujedinjenih nacija uinjeno je Rezolucijom Vijea sigurnosti 819 od 16. aprila 1993, kada je ustanovljena prva sigurnosna zona Srebrenica u Bosni i Hercegovini. Ve narednoga mjeseca Vijee sigurnosti donosi Rezoluciju 824 (1993) od 06. maja 1993. kojom se uspostavljaju, pored Srebrenice, jo pet sigurnosnih zona za gradove: Sarajevo, Tuzla, Biha, epa i Gorade12. Uzimajui u obzir ove dvije rezolucije, u Bosni i Hercegovini, u vrijeme agresije, bilo je ukupno est sigurnosnih zona Ujedinjenih nacija. Uspostavljanje tzv. sigurnosnih zona dolo je u vrijeme kada su Ujedinjene nacije bile duboko zabrinute ubrzanim pogoravanjem situacije u navedenim gradovima, a posebno u Srebrenici i njenoj blioj okolini zbog tragine humanitarne situacije, to je bio rezultat kontinuiranih oruanih napada i granatiranja nedunoga civilnoga stanovnitva od, kako je navedeno u rezolucijama, paramilitarnih snaga bosanskih Srba. Vijee sigurnosti je, takoer, uzelo u razmatranje hitnost sigurnosnih i humanitarnih potreba nekoliko gradova u Bosni i Hercegovini, koji su postali svojevrsna stjecita velikoga broja raseljenih osoba, meu kojima je bilo nebrojeno mnogo ranjenih i bolesnih. Tekstom Rezolucije decidno je navedeno da, u sluaju da se strane u sukobu ne povinuju ovoj rezoluciji, Vijee sigurnosti izraava spremnost da u najkraem moguem vremenu razmotri usvajanje bilo koje dodatne mjere koja je potrebna za njenu potpunu implementaciju, ukljuujui omoguavanje potivanja sigurnosti osoblja Ujedinjenih nacija13. U tom duhu je dana 4. juna 1993. usvojena Rezolucija Vijea sigurnosti 836 (1993) kojom je mandat UNPROFOR-a bio znatno proiren, kako bi se otklonili oruani napadi na sigurnosne zone. Rezolucijom je bilo predvieno pojaanje vojnih snaga UNPROFOR-a, dok je upotreba zranih snaga, kao jedna od vojnih mjera u implementiranju rezolucija 819 i 824, bila toplo primljena. UNPROFOR je, dakle, ovom rezolucijom, imao mandat da odvrati napade na sigurnosne zone,
11 Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 819 (1993) od 16. aprila 1993, preambula. 12 ... utvruje da se glavni grad Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, i ostala ugroena podruja, naroito gradovi Tuzla, epa, Gorade, Biha, kao i Srebrenica, i njihova okruenja, trebaju tretirati kao sigurnosne zone od strane svih odnosnih strana, koje trebaju biti slobodne od oruanih napada i od bilo koje druge neprijateljske radnje. (Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 824 (1993) od 6. maja 1993, taka 3. operativnoga dijela). 13 Slubenici i organi Ujedinjenih nacija imaju konvencijsku meunarodnu zatitu temeljem nekoliko meunarodnih dokumenata: Povelja Ujedinjenih nacija iz 1945, Konvencija o privilegijama Ujedinjenih nacija iz 1946, Konvencija o privilegijama i imunitetima specijaliziranih ustanova iz 1947, kao i Sporazum o privilegijama i imunitetima sudija i inovnika Sekretarijata Meunarodnoga suda pravde iz 1946.

PREGLED

217

da nadgleda primirje, da promovira povlaenje vojnih ili paravojnih jedinica koje ne pripadaju jedinicama Vlade Republike Bosne i Hercegovine, da zauzme odreene kljune take na terenu, kao i da uestvuje, odnosno osigurava dostavljanje humanitarne pomoi civilnome stanovnitvu. Vijee sigurnosti je ovom rezolucijom zahtijevalo od generalnoga sekretara da sa vladama drava lanica Ujedinjenih nacija razgovara, kako bi njihove vojne snage mogle uestvovati kao jedinice UNPROFOR-a. Traila se pomo drava lanica Ujedinjenih nacija, ne samo u slanju dodatnih kontingenata nego i u slanju logistike pomoi snagama Ujedinjenih nacija u Republici Bosni i Hercegovini, kao i usklaivanje i pojaavanje snaga UNPROFOR-a radi implementacije odnosne rezolucije. Zatitne snage Ujedinjenih nacija dobile su, ovom rezolucijom, pravo da poduzmu sve neophodne mjere (ne poznajui o kojem se opsegu neophodnih mjera zapravo radi) kako bi se odvratili napadi na uspostavljene sigurnosne zone, ukljuujui i upotrebu zranih napada, koji bi predstavljali podrku UNPROFOR-u u realiziranju i provedbi ovlasti iz njegovoga mandata glede sigurnosnih zona. Kako moemo vidjeti, Rezolucijom Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 836 (1993) prvobitni mandat UNPROFOR-a je dobrim dijelom proiren, a sve u cilju zatite civilnoga stanovnitva u sigurnosnim zonama, kao i u potpunome provoenju utvrenoga koncepta sigurnosnih zona u Bosni i Hercegovini. Glede koncepta sigurnosnih zona Ujedinjenih nacija, moramo podvui da je teorija meunarodnoga prava, do tog vremena, poznavala vie oblika sigurnosti za civilno stanovnitvo u jednome oruanome sukobu. Radi se, prije svega, o sanitetskim zonama i mjestima, kao i o zonama i mjestima sigurnosti koji e biti tako organizirani da stave van domaaja ratne zarobljenike i bolesnike, nemone, stare osobe, djecu ispod 15 godina, bremenite ene i majke s djecom ispod sedam godina14. lan 15. Dodatnog protokola I (1977) na enevske konvencije iz 1949. predvia mogunost osnivanja i neutraliziranih zona na podrujima na kojima se vode borbe. Nadalje, meunarodno humanitarno pravo kod meunarodnih oruanih sukoba predvia uspostavljanje nebranjenih mjesta. Stranama u sukobu zabranjeno je da bilo kojim sredstvima napadaju nebranjena mjesta iz kojih e svi borci, pokretno oruje i pokretna vojna oprema morati biti prethodno evakuirani, dok civilno stanovnitvo, koje ostane na nebranjenim mjestima, ne smije poduzimati nikakav neprijateljski akt15. I demilitarizirane zone su, takoer, predviene u meunarodnim oruanim sukobima, to je detaljno regulirano u lanu 60. Dodatnog protokola I (1977) na enevske
14 lan 14. stav 1. Dodatnog protokola I (1977) na enevske konvencije iz 1949. 15 lan 59. Dodatnoga protokola I (1977) na enevske konvencije iz 1949.

218 PREGLED

konvencije. Meutim, ono to je primjetno je da u ovim meunarodnim dokumentima nije predvieno da se demilitarizirane zone, neutralizirane zone, nebranjena mjesta, sanitetske zone i mjesta, kao i mjesta i zone sigurnosti, osnivaju temeljem glave VII Povelje Ujedinjenih nacija, odnosno da se utemeljuju bilo kojom odlukom Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija. U toku agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu sigurnosne zone su utemeljene ne na osnovu dokumenata koji predstavljaju primarni izvor meunarodnoga humanitarnoga prava, nego na osnovu glave VII Povelje Ujedinjenih nacija. Ilustracije radi, a glede Iraka, Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija usvaja Rezoluciju 688 (1991) 5. aprila 1991. u kojoj osuuje represiju prema irakome civilnome stanovnitvu u mnogim dijelovima Iraka, ukljuujui podruja naseljenim Kurdima, ije posljedice prijete meunarodnome miru i sigurnosti, zahtijevajui od Iraka da doprinese uklanjanju prijetnje meunarodnome miru i sigurnosti, istovremeno insistirajui da Irak dopusti pristup meunarodnim humanitarnim organizacijama16. Vijee sigurnosti je, takoer, zatrailo od generalnoga sekretara da upotrijebi sve izvore koji mu stoje na raspolaganju, ukljuujui i one relevantnih agencija Ujedinjenih nacija, kako bi hitno adresirao kritine potrebe izbjeglica i raseljenoga irakoga stanovnitva17. Postoje miljenja da se u navedenoj rezoluciji nigdje nije eksplicitno navela namjera ustanovljavanja sigurnosnih utoita, te da su nacije/drave, koje su glasale protiv ove rezolucije ili su, pak, bile suzdrane, bile vjerovatno u uvjerenju da e ovaj dokument posluiti Sjedinjenim Amerikim Dravama i Velikoj Britaniji da trajno razmjeste vojne trupe na teritoriju Iraka. S ovim u vezi se postavlja i pitanje pravnoga osnova kreiranja no-fly zones (zona zabrane letenja) u Iraku, te da li postoji mogunost da je zona zabrane letenja ustanovljena implicitno kroz navedenu taku 5. Rezolucije 688 (1991) Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija18? Pravni osnov kreiranja sigurnosnih utoita u Iraku 1991. i danas ostaje cjelovito nerazrijeen. Meutim, uprkos relativno dobro osmiljenom konceptu sigurnosnih zona u teoriji, koje su trebale predstavljati samo privremenu mjeru zatite civilnoga stanovnitva u procesu okonanja agresije na Republiku Bosnu i Hercegovinu, jer su uspostavljene kao odgovor na alarmantnu situaciju, u praksi su mnoge kontroverze i opstrukcije organa Ujedinjenih nacija bile primjetne. Osnovna kontroverza se sastojala od postojanja razlika izmeu
16 Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 688 (1991) od 5. aprila 1991, take 14. 17 Isto, taka 5. 18 Vie o zonama zabrane letenja na podruju Iraka 1991. pogledati u poglavlju Zrani prostor Republike Bosne i Hercegovine.

PREGLED

219

pozicija, osuda, zahtjeva, odluka, preporuka i proklamiranih poziva, koje su bile sadrane u rezolucijama, i oiglednom nedostatku volje kod organa Ujedinjenih nacija da se sve ono to je proklamirano u dokumentima provede u praksi. Ujedinjene nacije, kao univerzalna meunarodna organizacija, koja jedina ima ovlasti odluivati, raspravljati i poduzimati konkretne aktivnosti kod ugroavanja meunarodnoga mira i sigurnosti, nije uspjela pravovremeno i adekvatno reagirati kako bi se spasili i spaavali ivoti u proklamiranim sigurnosnim zonama. Vojska Republike Srpske je provodila masovne oruane napade protiv civilnoga stanovnitva u sigurnosnim zonama, eklatantno krei i meunarodno humanitarno pravo i ope meunarodno pravo19. Vojska Republike Srpske je nastavila granatirati grad Sarajevo, vrei kontinuirani teror nad civilnim stanovnitvom u gradu20. Radilo se o tekom granatiranju civilnih ciljeva koja po meunarodnom humanitarnom pravu predstavljaju zatiena mjesta, odnosno zatiene objekte. Na djelu su, takoer, bili snajperski napadi, kao i zaustavljanje humanitarne pomoi Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice (UNHCR). Iako je Tuzla bila proglaena sigurnosnom zonom, granatiranje grada i okolnih mjesta nikada nije prestajalo. Oruani napad na grad Tuzlu je kulminirao dana 25. maja 1995. kada je na tuzlanskoj Kapiji, u uem centru grada, od samo jedne granate poginula 71 osoba, a ranjeno oko 140 osoba21. Ironija je jo vea znajui da se ovaj dan u bivoj Jugoslaviji slavio kao Dan mladosti, predstavljajui dan roenja Josipa Broza Tita. Kontinuirani oruani napadi odvijali su se i na ostale sigurnosne zone u Bosni i Hercegovini, dok su dvije sigurnosne zone Srebrenica i epa pale u ruke agresora dana 11. jula 1995. odnosno 25. jula 1995. Nakon to je evaku19 Rezolucije Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija se moraju potivati a njihove odredbe pravovremeno i adekvatno provoditi kada Vijee sigurnosti donosi rezoluciju temeljem glave VII Povelje Ujedinjenih nacija. Sigurnosne zone Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini su upravo bile utemeljene rezolucijama na osnovu glave VII Povelje, to znai da ne samo da su pravno zainteresirane i odnosne strane obavezne potivati ove rezolucije nego i sve drave lanice Ujedinjenih nacija. 20 Da VRS, kao strana u sukobu, nije potivala odredbe Rezolucije Vijea sigurnosti 824 (1993), prvenstveno da se, u ovom sluaju, grad Sarajevo treba tretirati kao sigurnosna zona od svih odnosnih strana, koja treba biti slobodna od oruanih napada i od bilo koje druge neprijateljske radnje, mogu posvjedoiti i dvije presude ICTY-a u predmetima Tuilatvo v. Dragomir Miloevi (IT-98-29/1) i Tuilatvo v. Stanislav Gali (IT-98-29). Stanislav Gali je optuen i osuen za cijelo vrijeme dok je bio komandant Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske u periodu od 10. septembra 1992. do 10. augusta 1994, a Dragomir Miloevi u periodu od 11. augusta 1994. pa sve do zavretka oruanoga sukoba. Ovi predmeti govore o kontinuiranom teroriziranju civilnoga stanovnitva u gradu Sarajevu tokom opsade grada. 21 Novak uki je osuen na kaznu dugotrajnoga zatvora od 25 godina za krivino djelo ratni zloin protiv civilnoga stanovnitva (Krivini zakon Bosne i Hercegovine) pred Pretresnim vijeem Suda Bosne i Hercegovine dana 12. juna 2009. U prvostepenoj presudi u paragrafu 247. na strani 77 stoji: Na osnovu svega navedenog vijee je izvan razumne sumnje utvrdilo da se navedeni dogaaj desio, odnosno da je dana 25.05.1995. godine u 20.55 sati pala granata u ui centar grada Tuzla zvani Kapija te da je od posljedica pada granate poginula 71 osoba, a preko 130 osoba tee i lake ranjeno. Takoer je konstatirano u narednome paragrafu da je odbrana ovu injenicu uinila nespornom. U vrijeme pisanja ovoga rada predmet se nalazi u albenome postupku.

220 PREGLED

acija Bonjaka iz sigurnosne zone Ujedinjenih nacija epe zavrena 27. jula, UNPROFOR nije mogao mnogo uiniti za ljude koji su ostali unutar ove zone. Kako navodi David Harland u Izvjetaju koji je upuen bazi UNPROFOR-a u Sarajevu, Srbi nisu dozvolili UNPROFOR-u da ode u dio sigurnosne zone koju su kontrolirali pripadnici Armije RBiH, i niti jedan potpisani sporazum se nije implementirao. Pripadnici UNPROFOR-a u epi su mogli biti jedino potencijalni taoci i nita vie. Izgleda da e se preostalo stanovnitvo epe morati sami braniti. Mnogi e vjerovatno nastojati pobjei i domoi se slobodne teritorije. Mnogi e, s druge strane, biti ubijeni ili zatoeni22. Zanimljivo je itati i David Harlandov Sedmini izvjetaj o situaciji koji je bio upuen Johnu Ryanu dana 29. jula 1995. u kojemu se navodi: promatrai UNPROFOR-a bili su prisutni kada je enklava pala i primijetili su veliki broj stranih plaenika (naroito Grka i Rusa) koji su bili prisutni meu srpskim snagama, kao i velike koliine UNPROFOR-ovog naoruanja koji su oni koristili23. Kako se moglo desiti da strani plaenici, osobe koje ne spadaju pod zatiene osobe prema enevskim konvencijama iz 1949. i Dodatnim protokolima iz 1977, budu ne samo na strani Vojske Republike Srpske u tom trenutku, nego i da koriste naoruanje koje je oigledno, kako stoji u navedenom izvjetaju, pripadalo Zatitnim snagama Ujedinjenih nacija? Od januara 1994. holandski bataljon Zatitnih snaga Ujedinjenih nacija je dobio zadatak da zatiti sigurnosnu zonu Ujedinjenih nacija Srebrenicu. Postoje izvjetaji da su, najmanje dva mjeseca prije no to e poeti oruani napad na sigurnosnu zonu Srebrenica, drave lanice Vijea sigurnosti i generalni sekretar bili obavijeteni o nadolazeem napadu24. Upravo navedeni organi Ujedinjenih nacija ove informacije nisu dijelili, kako autor navodi, citirajui odreene izvore, sa Holandskom vladom i vojnim zvaninicima. Mogunost preventivnoga vojnoga udara je u potpunosti bio iskljuen od zvaninika Ujedinjenih nacija. Holandski bataljon UNPROFOR-a nije pokuao odbraniti srebreniku enklavu, istovremeno dovodei sebe i svoje ljudstvo u vrlo ranjivu poziciju od poetka mirovne misije, ne zahtijevajui poveanje, odnosno razmjetanje dodatnih trupa sa teim naoruanjem unutar sigurnosne zone Srebrenica25. Oni su sve nade kako u
22 Izvjetaj Pregovori o epi (15) Davida Harlanda, efa civilnoga sektora Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini, upuen Johnu Ryanu i Maj-Gen Gobilliardu dana 2. augusta 1995. 23 Harland, David: Sector Sarajevo: Weekly Situation Report, 29. juli 1995, str. 2. 24 Grunfeld, F. W. Vermeulen: Failures to Prevent Genocide in Rwanda (1994), Srebrenica (1995), and Darfur (since 2003), Genocide Studies and Prevention International Journal, Vol. 4, No. 2, IAGS, 2009, strana 225. 25 Ibid, strana 227.

PREGLED

221

svoju sigurnost tako i u odvraanju agresorskih napada povjerili zranim snagama NATO-a, koje su bile stacionirane u bazi u Italiji. Meutim, ova je strategija doivjela svoj neuspjeh kada su vojnici UNPROFOR-a, u vie navrata, bili zatoeni kao taoci (taktika uzimanja pripadnika UNPROFOR-a za taoce je esto koritena od Vojske Republike Srpske kako bi se na taj nain sprijeili zrani napadi regionalne vojne organizacije NATO-a na terenu). Naime, o ovome se bavi Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija broj 913 (1994) od 22. aprila 1994, u kojoj se, inter alia, osuuje zatoenje osoblja UNPROFOR-a od snaga bosanskih Srba, kao i sva ogranienja koja se nameu UNPROFOR-u u izvravanju njegova mandata. U taki 5. Rezolucije zahtijeva se trenutno putanje cijeloga osoblja UNPROFOR-a koji je jo uvijek u zatoenju od strane snaga bosanskih Srba. Rezolucijom 987 (1995) od 19. aprila 1995, Vijee sigurnosti trai potivanje sigurnosti svih pripadnika UNPROFOR-a, gdje u taki 1. ponovno zahtijeva da se sve strane u konfliktu uzdre od bilo koje radnje zastraivanja ili nasilja protiv UNPROFOR-a i njegova osoblja. I u konanici, Vijee sigurnosti je Rezolucijom 998 (1995) od 16. juna 1995. ponovno zahtijevalo da snage bosanskih Srba odmah i bezuvjetno oslobode cjelokupno ostalo zatoeno osoblje UNPROFOR-a, i nadalje zahtijeva da sve strane u potpunosti potuju sigurnost osoblja UNPROFOR-a, kao i ostalih koji su ukljueni u dostavljanje humanitarne pomoi, i da osiguraju njihovu kompletnu slobodu kretanja. ICTY je optuio i Radovana Karadia i Ratka Mladia za zloin uzimanja talaca pripadnika UNPROFOR-a u vrijeme meunarodnoga oruanoga sukoba. U optunici protiv Radovana Karadia s obiljeenim izmjenama od 19. oktobra 2009. u taki 11. navedene su optube za uzimanje talaca, to predstavlja zloin protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom, jer je kao takav definiran Meunarodnom konvencijom protiv uzimanja talaca od 1980. Paragraf 83. posljednje optunice glasi: Radovan KARADI je u dogovoru s drugima poinio, planirao, podsticao, naredio i/ili pomagao i podravao uzimanje vojnih posmatraa i pripadnika mirovnih snaga UN-a za taoce. Osim toga, Radovan KARADI je znao ili je bilo razloga da zna da se njegovi podreeni spremaju da poine zloin uzimanja talaca ili da su ga ve poinili, a nije preduzeo nune i razumne mjere da sprijei takva djela ili kazni poinioce. U narednome paragrafu, izmeu ostalog, stoji da je Radovan Karadi uestvovao u udruenome zloinakome poduhvatu uzimanja talaca, kako bi prisilio NATO da se uzdri od zranih napada na vojne ciljeve bosanskih Srba.

222 PREGLED

U Ruandi su se 1994. meunarodne snage za ouvanje mira povukle nakon ubijanja deset belgijskih pripadnika mirovne misije (United Nations Assistance Mission for Rwanda - UNAMIR) u Ruandi. Naime, tokom zloina genocida u Ruandi Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija usvaja Rezoluciju 912 (1994) od 21. aprila 1994. kojom Vijee sigurnosti izraava duboku zabrinutost za sigurnost pripadnika UNAMIRA-a i drugog osoblja Ujedinjenih nacija u Ruandi, otro osuujui napade usmjerenih protiv pripadnika UNAMIR-a, u kojima je nekoliko pripadnika UNAMIR-a izgubilo svoje ivote, odnosno bilo povrijeeno. Naime, Belgija je, za razliku od ostalih drava lanica Vijea sigurnosti zagovarala da UNAMIR dobije jak i konkretan mandat. Meutim, nakon navedenoga incidenta iz aprila 1994. Belgija povlai svoje snage iz Ruande. Zanimljivo je pratiti, odnosno usporediti ulogu Sjedinjenih Amerikih Drava glede poetaka oruanoga sukoba u Bosni i Hercegovini i Ruandi. Klintonova administracija, moemo s pravom ustvrditi, nije se eljela vojno uplitati u toku trajanja meunarodnoga, odnosno unutranjega oruanoga sukoba i izvravanja meunarodnih zloina. Glede Bosne i Hercegovine, UNHCR je humanitarnim konvojima dopremao hranu, lijekove i drugu opskrbu u gradove i podruja pod opsadom. Meutim, UNPROFOR, sa nejasnim mandatom, i pored njegova proirivanja, u velikome broju sluajeva, nije bio u mogunosti, odnosno nije bio spreman primijeniti silu u situacijama kada bi humanitarni konvoj bio iz neopravdanih razloga zaustavljen, kako bi osigurao prolazak humanitarne pomoi kroz ve dogovorene i utvrene humanitarne koridore. Vijee sigurnosti Rezolucijom 752 (1992) od 15. maja 1992. u takama 7. i 8. naglaava urgentnu potrebu za humanitarnom, materijalnom i finansijskom pomoi, uzimajui u obzir veliki broj izbjeglica i raseljenih osoba, te u potpunosti podrava trenutne napore kako bi se dostavila humanitarna pomo svim rtvama konflikta i kako bi pomoglo u dobrovoljnome povratku raseljenih osoba njihovim domovima, dok se u taki 8. pozivaju svi da osiguraju sve uvjete radi efektivne i neometane dostave humanitarne pomoi, ukljuujui siguran i osiguran pristup aerodromima u Bosni i Hercegovini. Dopremanje humanitarne pomoi u sve okupirane dijelove Bosne i Hercegovine, a posebno u sigurnosne zone, bila je nadlenost UNHCR-a, iji su konvoji vrlo esto zaustavljani i pretresani od vojske i policije Republike Srpske26. To je bio jedan od razloga donoenja Rezolucije 859 (1993)
26 David Harland, koji je od 1993. do 1995. bio zaduen za civilna pitanja u komandi UNPROFOR-a u Sarajevu, a zatim je radio kao politiki savjetnik komandanta snaga Ujedinjenih nacija u Bosni i Hercegovini Ruperta Smitha, izjavio je dana 10. maja 2010. pred ICTY-em na suenju Radovanu Karadiu, kao svjedok optube, da su vlasti i vojska Republike Srpske sistematski ograniavali slobodu kretanja snagama i konvo-

PREGLED

223

od 24. augusta 1993. kojom je Vijee sigurnosti zahtijevalo da se osiguraju nesmetani prolasci humanitarne pomoi, ukljuujui dopremanje hrane, vode, elektrine struje, goriva i nesmetanoga odvijanja komunikacija, posebno u sigurnosnim zonama u Bosni i Hercegovini27. Kako je sigurnost slubenika UNHCR-a kod dopremanja humanitarne pomoi bila vrlo esto upitna, otuda i zahtjev Vijea sigurnosti da sve strane cijelo vrijeme moraju potivati sigurnost i operativnu efikasnost slubenika UNHCR-a28. Nadalje, u preambuli Rezolucije 913 (1994) od 22. aprila 1994. Vijee sigurnosti osuuje sve napade protiv civilnoga stanovnitva, ukljuujui i napade protiv humanitarnih radnika u odnosu na situaciju u sigurnosnoj zoni Gorade. Ovom rezolucijom najotrije je osuena kontinuirana ofanziva na sigurnosnu zonu Gorade koja je rezultirala u ubijanju brojnih civila i velikoj ljudskoj patnji.29 Glede Gorada, specijalni izvjestilac generalnog sekretara Ujedinjenih nacija je utvrdio da je enklava bila granatirana i da je konvojima dva mjeseca bilo uskraeno da dopremaju humanitarnu pomo [...] Specijalni izvjestilac je konstatirao da je u proljee 1994. grad bio izloen vojnoj ofanzivi snaga bosanskih Srba, pri emu su ciljani civilni objekti, ukljuujui bolnicu, te da je snabdijevanje vodom bilo prekinuto [...] Humanitarni konvoji bili su izloeni neprijateljstvima, ukljuujui zatoenje osoblja UNPROFOR-a i krau opreme [...] Slian model ponaanja bio je i u Bihau, Tuzli, Cerskoj i Maglaju30. Meunarodni sud pravde je u presudi spora koji se odnosi na primjenu Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Bosna i Hercegovina vs. Srbija i Crna Gora) smatrao da su skoro svi dogaaji koje je podnosilac tube spomenuo utvreni31 na osnovu raspoloivih dokaza, te je donio zakljuak da su srpske snage u Sarajevu i drugim gradovima namjerno ciljale na civilne pripadnike zatiene grupe32. U Rezoluciji Vijea sigurnosti 959 (1994) od 19. novembra 1994. izraava se naroita zabrinutost zbog eskalacije neprijateljstava u i izvan sigurnosne zone Biha, to rezultira u veliku ljudsku patnju i veliki broj raseljenih osoba33.
jima Ujedinjenih nacija koji su isporuivali humanitarnu pomo i da su je 1995. skoro potpuno uskratili. Taka 3. Rezolucije. Taka 4. Rezolucije. Preambula Rezolucije. Meunarodni sud pravde, spor koji se odnosi na primjenu Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Bosna i Hercegovina vs. Srbija i Crna Gora), Presuda, 26. februar 2007, paragraf 327. 31 Vie o ovome pogledati u paragrafu presude 323328. 32 Meunarodni sud pravde, spor koji se odnosi na primjenu Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida (Bosna i Hercegovina vs. Srbija i Crna Gora), Presuda, 26. februar 2007, paragraf 328. 33 Preambula Rezolucije. 27 28 29 30

224 PREGLED

Prvobitno, temeljem rezolucija Vijea sigurnosti, sigurnosne zone su konceptualizirane da prvenstveno umanje patnju i zatite civilno stanovnitvo, zabrane, ne samo oruani sukob, nego i sva vojna djelovanja i aktivnosti u zoni, te, u konanici, da sprijee eklatantno grubo krenje osnovnih ljudskih prava i sloboda. U julu mjesecu 1995, kada su dvije sigurnosne zone (Srebrenica i epa) pale u agresorske ruke, pripadnici holandskoga i ukrajinskoga bataljona UNPROFOR-a pokazali su svu nemo Ujedinjenih nacija da zatite ugroeno civilno stanovnitvo u okupiranim podrujima. Tek nakon pada ovih sigurnosnih zona Vijee sigurnosti poduzima prisilne mjere protiv Vojske Republike Srpske. Ovo je period kada su se i Sjedinjene Amerike Drave odluile aktivnije ukljuiti u mirovni proces, koji je rezultirao pristankom/prisiljavanjem na zakljuivanje Dejtonskoga mirovnoga sporazuma pred kraj 1995. Naime, Vijee sigurnosti donosi Rezoluciju 1004 (1995) od 12. jula 1995, na vanrednoj sjednici, u kojoj je inter alia zahtijevalo da Vojska Republike Srpske prestane sa ofanzivom i da se odmah povue iz sigurnosne zone Srebrenica. Nakon meunarodnih zloina, koji su se izvravali po padu navedenih sigurnosnih zona34, specijalni izvjestilac Komisije za ljudska prava Ujedinjenih nacija Tadeusz Mazowiecki podnosi neopozivu ostavku na svoju poziciju dana 27. jula 1995, nakon skoro tri godine od postavljanja na to mjesto35. U pismu ostavke koju je uputio predsjedavajuem Komisije Ujedinjenih nacija za ljudska prava i generalnome sekretaru Ujedinjenih nacija, u prvome paragrafu stoji: injenica da su Ujedinjene nacije dozvolile da Srebrenica i epa padnu, osim ogromne tragedije koja je pala na ta sigurna utoita zagarantirana meunarodnim dogovorima, nameu mi obavezu da ustvrdim kako ne vidim nikakvu mogunost za nastavak moga mandata Specijalnog izvjestioca koji mi je dala Komisija [Ujedinjenih nacija] za ljudska prava. Objanjavajui
34 O sigurnosnoj zoni Srebrenica, o njenome padu, zloinima protiv ovjenosti i meunarodnoga prava, posebno o zloinu genocida koji se vrio u kontinuitetu i koji je svoju tzv. kulminaciju dosegao jula 1995, o politikoj i moralnoj odgovornosti meunarodne zajednice drava glede Srebrenice vrena su golema istraivanja i raene velike studije. Jedna od njih je Srebrenica 1995 u tri knjige, u izdanju Instituta za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnoga prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 1998, 1999, 2000. Glede sigurnosne zone Srebrenica potrebno je pogledati i Izvjetaj Generalnoga sekretara Ujedinjenih nacija prema Rezoluciji Generalne skuptine 53/35 (1998) Izvjetaj o Srebrenici od 15. novembra 1999, kao i autorov magistarski rad. 35 Komisija Ujedinjenih nacija za ljudska prava je 14. augusta 1992. usvojila Rezoluciju 1992/S-1/1, u kojoj je zatraila od predsjedavajueg da imenuje Specijalnog izvjestioca, koji e direktno ispitati stanje ljudskih prava na teritoriji bive Jugoslavije, naroito u Bosni i Hercegovini, redovno prikupljati relevantne i vjerodostojne informacije o stanju ljudskih prava od vlada, pojedinaca, meuvladinih i nevladinih organizacija i iskoristiti pomo postojeih mehanizama Komisije Ujedinjenih nacija za ljudska prava. Predsjedavajui Komisije Ujedinjenih nacija za ljudska prava promtno reagira i u vrlo kratkome roku na mjesto specijalnog izvjestioca Komisije Ujedinjenih nacija za ljudska prava imenuje biveg poljskog premijera Tadeusza Mazowieckog. Tadeusz Mazowiecki je u novoj ulozi prvi puta posjetio podruje Bosne i Hercegovine od 21. do 26. augusta 1992. (pogledati ire: Izvjetaj Tadeusza Mazowieckog broj E/CN.4/1992/S-11/9 od 28. augusta 1992).

PREGLED

225

svoje razloge, bivi poljski premijer izjavio je da time eli protestirati protiv odluka Londonske konferencije o Bosni, koja je prihvatila pad Srebrenice i koja se pomirila sa padom epe.36 Kako Tadeusz Mazowiecki navodi, povrede ljudskih prava se bezono nastavljaju. Stalno se nailazi na blokade kod dolaska humanitarne pomoi. Civilno stanovnitvo se stalno granatira, a plave kacige i predstavnici humanitarnih organizacija umiru. Zloini se izvravaju brutalno i brzo, a odgovor meunarodne zajednice je spor i neefikasan. Tadeusz Mazowiecki je, prilikom davanja ostavke, na konferenciji za tampu izjavio da bi meunarodna zajednica morala odustati od svoje hipokrizije prema Bosni, jer mi tvrdimo da je branimo, dok je ustvari naputamo. Ne moe se sa kredibilitetom govoriti o zatiti ljudskih prava kada postoji nedostatak konzistentnosti i hrabrosti to pokazuje meunarodna zajednica i njeni lideri37, rijei su to Tadeusza Mazowieckog, koji je bio prvi proponent uspostavljanja sigurnosnih zona u Bosni i Hercegovini i cjelovite zatite civilnoga stanovnitva u tim zonama. Meutim, kako Vijee sigurnosti i generalni sekretar u New Yorku te UNPROFOR u Bosni i Hercegovini nisu mogli nita vie uiniti da zatite civilno stanovnitvo od vrenja gnusnih meunarodnih zloina nad njima, i kako je koncept sigurnosne zone nepovratno propao, Tadeusz Mazowiecki optuuje meunarodnu zajednicu drava i navodi da on ne moe nastaviti sudjelovati u lanoj zatiti ljudskih prava. S druge strane, moe se uti i miljenje da je Tadeusz Mazowiecki kontroverzna linost koja je u sebi utjelovljivala svu nespremnost i nerazuman odnos Ujedinjenih nacija prema agresiji na Republiku Bosnu i Hercegovinu, posebno glede permanentnoga krenja ljudskih prava, te da je konstantno upotrebljavao nepravni termin etniko ienje u svojim izvjetajima Ujedinjenim nacijama38. Embargo na uvoz oruja izravno krenje lana 51. Povelje Ujedinjenih nacija Da je Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, u svojim rezolucijama, koristilo meunarodnopravnu kvalifikaciju zloina genocid, tada bi izravno Bosni i Hercegovini bilo priznato inherentno pravo na odbranu/samood36 Konstanty Gebert, Izvjetavanje nije dovoljno misija za ljudska prava Tadeua Mazovjeckog, lanak objavljen u knjizi: Genocid u Bosni i Hercegovini 1991 1995, Zbornik radova sa Meunarodnog kongresa za dokumentaciju genocida u Bosni i Hercegovini, Bon, 31. august 4. septembar 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnog prava, Sarajevo, 1997, strana 680. 37 Ibid. 38 Mirovna misija Ujedinjenih nacija u Ruandi je, takoer, doivjela svoj krah 1994. kada meunarodne mirovne snage nisu mogle sprijeiti nadolazei genocid zbog nedovoljnoga kapaciteta i nedovoljne politike volje stalnih drava lanica Vijea sigurnosti.

226 PREGLED

branu, te bi u oima meunarodne zajednice drava nametnuti embargo iz 1991. na uvoz oruja dravama bive SFRJ u oruanome sukobu djelovao vrlo upitno u svojoj legitimnosti. Poznato je da je ova odluka Vijea sigurnosti 713 (1991) od 25. septembra 1991. odgovarala jedino Saveznoj republici Jugoslaviji, koja je na raspolaganju imala cjelovit i jedinstven arsenal naoruanja Jugoslavenske narodne armije. U Rezoluciji se inter alia kae: Sve zemlje e, u cilju uspostavljanja mira i stabilnosti u Jugoslaviji, odmah uspostaviti opi i potpuni embargo na sve isporuke oruja i vojne opreme Jugoslaviji, dok Vijee sigurnosti ne odlui drugaije. U Preambuli Rezolucije Vijee sigurnosti je navelo da je ... duboko zabrinuto borbama u Jugoslaviji koje uzrokuju velike gubitke ljudskih ivota i materijalnu tetu sa posljedicama na zemlje u regiji, posebno na granina podruja susjednih zemalja39. Vijee sigurnosti je, takoer, bilo zabrinuto to nastavak ove situacije konstituira prijetnju meunarodnome miru i sigurnosti, te je preporuilo i podralo nastojanja Europske zajednice i njezinih drava lanica uz podrku drava lanica Organizacije za sigurnost i saradnju u Europi (OSCE) da uspostave mir i dijalog u Jugoslaviji kroz, inter alia, implementaciju prekida vatre, ukljuujui slanje promatraa, odravanje konferencije o Jugoslaviji, ukljuujui ve utvrene mehanizme, kao i suspendiranje dostave svih oruja i vojne opreme Jugoslaviji40. Jedan od, dakako, glavnih uinaka embarga bilo je zamrzavanje postojeih vojnih arsenala u vrijeme izrazite dominacije bive Jugoslavenske Narodne Armije. U vie navrata su Republika Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska traile od Ujedinjenih nacija ukidanje embarga na uvoz oruja, meutim, to se, tokom cijelog trajanja agresije na ove dvije meunarodno priznate drave, nije dogodilo. Stalne drave lanice Vijea sigurnosti su smatrale, prevashodno za Bosnu i Hercegovinu, da ukoliko se ukine zabrana uvoza naoruanja, da e na svim stranama u oruanome sukobu doi do poveavanja broja civilnih rtava, te da e ivoti vojnika UNPROFOR-a takvom odlukom biti u izravnoj opasnosti. Glede ovoga pitanja, valja kazati da je Republika Bosna i Hercegovina dana 15. novembra 1993. donijela izjavu da pokrene sudski postupak protiv Ujedinjenog Kraljevstva pred Meunarodnim sudom pravde Ujedinjenih nacija zbog krenja Konvencije o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948, Meunarodne konvencije o eliminiranju svih oblika rasne diskriminacije iz 1965, kao i drugih izvora opega meunarodnoga prava navedenih u lanu 38. Statuta Meunarodnoga suda pravde. Intencija
39 Rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, 713 (1991) od 25. septembra 1991. 40 Ibid.

PREGLED

227

Republike Bosne i Hercegovine je bila tuiti Ujedinjeno Kraljevstvo za nespreavanje zloina genocida protiv ljudi i drave Bosne i Hercegovine41, to je protivno lanu I Konvencije o genocidu. Nadalje, Bosna i Hercegovina je namjeravala tuiti Ujedinjeno Kraljevstvo jer je Ujedinjeno Kraljevstvo, kao jedna od pet stalnih lanica Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija, nezakonito nametnulo i odravalo oruani embargo prema Republici Bosni i Hercegovini, to predstavlja krenje lana 51. Povelje Ujedinjenih nacija, tako da je ovim aktom uestvovala kao sauesnik u zloinu genocida. Meutim, 3. januara 1994. pravni zastupnik Republike Bosne i Hercegovine pred Meunarodnim sudom pravde Francis Boyle obavjetava registrara Suda da Republika Bosna i Hercegovina povlai tubu protiv Ujedinjenog Kraljevstva zbog sile, prisile i prijetnje Britanske vlade i vlada nekoliko drugih europskih drava upuenih prema najviim dunosnicima bosanske vlade u enevi, Londonu i Sarajevu42. Upravo zbog britanskoga pritiska kao i pritiska drugih evropskih zemalja, koje su u tom trenutku dale podrku Velikoj Britaniji, a koje se u pismu Francisa Boyla uope ne spominju, Republika Bosna i Hercegovina je odluila odustati od podnoenja tube, odnosno tubenoga zahtjeva protiv Ujedinjenoga Kraljevstva pred najviom sudskom instancom Ujedinjenih nacija. Konvencija o spreavanju i kanjavanju zloina genocida iz 1948. u lanu VIII predvia da se svaka ugovorna strana moe obratiti nadlenim organima Ujedinjenih nacija kako bi ovi, prema Povelji Ujedinjenih nacija, poduzeli mjere koje smatraju odgovarajuim za spreavanje i kanjavanje djela genocida ili bilo kojeg drugog djela navedenog u lanu III. Poto Ujedinjene nacije nisu adresirale grubo krenje ljudskih prava u Bosni i Hercegovini kao zloin genocida, niti su oruani sukob adresirale kao djelo agresije (osim u prethodno navedene dvije rezolucije Vijea sigurnosti), osigurale su ambijent da niti jedna drava, formalnopravno, ne moe traiti od Vijea sigurnosti poduzimanje adekvatnih mjera s ciljem svekolikoga pomaganja institucijama i stanovnitvu napadnute drave. Radilo se ovdje o gruboj viegodinjoj praksi Ujedinjenih nacija koja se ogledala u oitom izjednaavanju rtve i agresora, te su se u tom smislu, na implicitan nain, anulirala sva prava drave, stalne i punopravne lanice Ujedinjenih nacija. U konanici, dana 22. novembra 1995. Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija usvaja Rezoluciju 1021 (1995) kojom se u taki 1. odluuje da e
41 Izjava Republike Bosne i Hercegovine da pokrene sudski postupak protiv Ujedinjenog Kraljevstva pred Meunarodnim sudom pravde od dana 15. novembra 1993. 42 Pismo Francisa Boyla pod naslovom: World Court: Bosnia v. Britain for Genocide 15 November 1993 od 15. novembra 2009.

228 PREGLED

embargo na dostavljanje oruja i vojne opreme prestajati po etapama za odreene vrste naoruanja, i pod odreenim uvjetima, nakon to Republika Bosna i Hercegovina, Republika Hrvatska i Savezna republika Jugoslavija potpiu mirovni sporazum. Zrani prostor Republike Bosne i Hercegovine Glede zranoga prostora Republike Bosne i Hercegovine, Vijee sigurnosti, djelujui prema glavi VI Povelje Ujedinjenih nacija, odluilo je da Rezolucijom 781 (1992) od 9. oktobra 1992. u taki 1. uspostavi zabranu vojnih letova u zranome prostoru Bosne i Hercegovine, koja se nee odnositi na letove zrakoplova UNPROFOR-a i drugih letova koji budu podravali operacije Ujedinjenih nacija, ukljuujui humanitarnu asistenciju. S ove vremenske pozicije, moemo kazati da su mehanizmi iz Rezolucije Vijea sigurnosti 770 (1992) o osiguravanju sigurnosti za dopremanje humanitarne pomoi u Bosnu i Hercegovinu (glede zabrane letenja), u najveoj mjeri, provedeni, dok su se u odnosu na ostale rezolucije Vijea sigurnosti, odredbe ove rezolucije, u velikoj mjeri, na terenu potivale. S druge strane, Vijee sigurnosti je naivno vjerovalo da e zabrana svih vojnih letova u zranome prostoru Bosne i Hercegovine doprinijeti zavretku neprijateljstava, kako su oni u vie navrata nazivali meunarodni oruani sukob u Bosni i Hercegovini. Ovom rezolucijom se indirektno, temeljem glave VIII Povelje, traila vojna i logistika asistencija NATO-a u osiguravanju provoenja njezinih odredaba. Glede prikazivanja usporedbe sa Irakom, vrijedi kazati da su irake zone zabrane letenja proklamirane od Sjedinjenih Amerikih Drava, Ujedinjenoga Kraljevstva i Francuske nakon Zaljevskoga rata 1991. kako bi se zatitile humanitarne operacije u sjevernome Iraku i iitski muslimani na jugu zemlje. Naime, radilo se o nametanju zabrane svih vojnih i civilnih letova u dva odvojena iraka zrana prostora (sjeverna zona zabrane letenja i juna zona zabrane letenja) s ciljem osiguravanja humanitarnih operacija u ova dva dijela Iraka. Navedene drave su se prilikom uspostavljanja irakih zona zabrane letenja pozivale na Rezoluciju Vijea sigurnosti Ujedinjenih nacija 688 (1991) od 5. aprila 1991. kako bi legalizirale svoje operacije na terenu. Meutim, navedena rezolucija ne sadrava niti jedno eksplicitno ovlatenje ili doputenje za uspostavu zabrane letenja za irake vojne i civilne zrakoplove. Istina je da je Vijee sigurnosti Rezolucijom 688 (1991) konstatiralo da represija irakoga civilnoga stanovnitva u mnogim dijelovima Iraka, a posebno u podrujima naseljenim Kurdima, predstavPREGLED

229

lja prijetnju meunarodnome miru i sigurnosti (shodno lanu 39. Povelje), ime je Vijee sigurnosti formalnopravno dovelo sebe u situaciju da moe odluivati o uvoenju mjera kako bi se otklonila prijetnja meunarodnome miru i sigurnosti. Ove zone neletenja uspostavljene su temeljem glave VII Povelje ime su se Ujedinjene nacije osigurale protiv optubi da su izvrile nelegitimno i nelegalno uplitanje u unutranja pitanja drave Iraka prema lanu 2 (7) Povelje Ujedinjenih nacija43, kao i prema Deklaraciji Generalne skuptine Ujedinjenih nacija od 9. decembra 1981. o zabrani mijeanja u unutranje poslove drava. No, kontroverze i diskusije oko legalnosti uspostavljanja zona zabrane letenja u akademskim krugovima jo uvijek traju44. Umjesto zakljuka Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija, prvenstveno stalne lanice ovoga tijela, kako rad prikazuje, nisu htjele pravovremeno reagirati u punome kapacitetu kako bi sprijeile meunarodni oruani sukob na prostoru bive Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini, te sprijeile i ograniile izvrenje tekih zloina protiv vrijednosti zatienih meunarodnim pravom. No, znajui za ostala planetarna mjesta oruanih sukoba i izvrenja zloina, priznaemo da je meunarodna zajednica drava relativno brzo dola do zakljuka da se u Bosni i Hercegovini treba provesti agresivna oruana/ humanitarna intervencija sa jakim pritiskom za potpisivanje mirovnoga sporazuma i zavretak oruanoga sukoba. Pogledajmo, naprimjer, Ruandu, gdje je elnik mirovne misije Ujedinjenih nacija u Ruandi, kanadski general Romeo Dallaire, zatraio dozvolu da reagira protiv onih koji pripremaju masakr, ali je njegov zahtjev odbijen u sjeditu Ujedinjenih nacija45. Iako je generalni sekretar Ujedinjenih nacija u to vrijeme bio Boutros Boutros Ghali, afriki predstavnik crne rase, koji je bio na elu cijele organizacije, ipak je situacija u Ruandi, odnosno stravino i rapidno izvravanje zloina genocida, bila ignorirana.
43 O zabrani letenja i uspostavljanju No-fly zones u Iraku pogledati vie: Danesh Sarooshi, The United Nations and the Development of Collective Security. The Delegation by the UN Security Council of its Chapter VII Powers, Oxford University Press Inc, drugo izdanje, New York, 2003, strana 229 i dalje. 44 Oprena miljenja i rasprave ne postoje samo o meunarodnopravnoj legalnosti zona zabrane letenja u Iraku 1991. nego se vrlo ozbiljno i studiozno pie i o izvrenim ratnim zloinima Sjedinjenih Amerikih Drava i njezinih saveznika u periodu od 42 dana, izmeu 16. januara i 27. februara 1991. na podruju Iraka. Govori se i o amerikoj agresiji na Irak te o njezinoj kontinuiranoj imperijalistikoj i intervencionistikoj politici u ovome dijelu svijeta. Vie o ovome svakako vidjeti u knjizi Ramseya Clarka i drugih: War Crimes. A Report on United States War Crimes Against Iraq, Maisonneuve Press, Washington, D.C. 1992. 45 Preneseno: Aneli, Neven: Kratka povijest ljudskih prava, ACIPS & Helsinki komitet za ljudska prava u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 2008, strana 178.

230 PREGLED

Sjedinjene Amerike Drave zbog sopstvenih greaka u Somaliji s poetka 1990. nisu sebi eljele priutiti jo jednu pogreku sa situacijom u Ruandi, kakvu su imali u sklopu mirovne misije Ujedinjenih nacija u Somaliji (UNOSOM II). Ova prva humanitarna intervencija Ujedinjenih nacija46 nije postigla svoj cilj razoruavanje sukobljenih strana i uspostavljanje trajne humanitarne pomoi civilnome stanovnitvu. Misija UNOSOM II je doivjela neuspjeh upravo zbog proturjenosti: umjesto da osiguraju odravanje ve dogovorenoga mira izmeu strana u konfliktu, UNOSOM II su morale prisiliti strane u konfliktu da dogovore taj mir, a pod pritiskom velikih gubitaka i same su postale strana u konfliktu. Upravo slike ubijenih amerikih vojnika iz Somalije ili vojnika mirovnih trupa UNPROFOR-a, koji su u Bosni i Hercegovini uzeti kao taoci, a koje su obile cijeli svijet, smanjile su spremnost velikoga broja drava da svoje vojnike alju u misije Ujedinjenih nacija. eenija je bila primjer teritorije koja pripada nekoj drugoj interesnoj sferi, onoj ruskoj, i u koju se nije bilo preporuljivo mijeati konkretnim vojnim i diplomatskim aktivnostima, nego je sve ostalo na vokabularu zabrinute meunarodne zajednice drava oliene u Generalnoj skuptini i generalnome sekretaru Ujedinjenih nacija. Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija 1995. nije ak usvojilo niti jednu rezoluciju47 glede stanja u eeniji, posebno u glavnome gradu Groznome, koji je naprasno uniten, zajedno sa velikim brojem civilnoga stanovnitva, poevi od polovice decembra 1994, kada ruski predsjednik Boris Jeljcin alje vojne trupe u ovu junu republiku. Prilikom donoenja odluke o vojnoj, humanitarnoj i diplomatskoj intervenciji u jedan oruani sukob, bilo da je on unutranjega ili meunarodnoga karaktera, veliki utjecaj svakako ima injenica da li velike sile, odnosno stalne lanice Vijea sigurnosti imaju sopstveni interes bilo koje vrste da se takvo to i napravi. Glede situacije u Darfuru (Sudan), Vijee sigurnosti nije spremno reagirati na pravi nain, odnosno uvijek je u pitanju nedostatak urgentnosti ove svjetske organizacije. Meutim, vojna intervencija Sjedinjenih Amerikih Drava u Afganistanu 2001. i Iraku 2003. bila je vie no urgentna, predstavljajui ameriku intervencionistiku politiku u svojemu punome obliju. Napad NATO-a na Srbiju 1999. i ulazak kopnenih snaga na teritorij Kosova radi spreavanja humanitarne katastrofe i eskaliranja oruanoga sukoba bio je, takoer, urgentan. No, u ovom sluaju
46 Tokom misije UNOSOM II u Somaliji prvi puta nakon angamana u Kongu mandat mirovnih trupa bio je povezan sa glavom VII Povelje Ujedinjenih nacija i s upotrebom vojne prisile. 47 Zbog uloenoga veta Ruske Federacije.

PREGLED

231

snage NATO-a nisu dobile odobrenje od Vijea sigurnosti za poetak intervencije, to bi, promatrajui problem stricto sensu, znaio protupravni napad na jednu suverenu dravu i njezin teritorij. Ovo pitanje bie predmetom vjeite diskusije: da li je dravni suverenitet vaniji od meunarodnoga mira i sigurnosti? Meutim, postoje miljenja, posebno ona koja dolaze iz Velike Britanije, da se oruana sila (oruana humanitarna intervencija) moe upotrijebiti u izuzetnim situacijama kako bi se izbjegla humanitarna katastrofa48. No, istina je da je ovim primjerom napravljen jedan grubi presedan u meunarodnome pravu, presedan koji ima za cilj uvoenje nekih novih pravila u meunarodno pravo, odnosno progresivni razvoj ove pravne grane ka jednome novome konceptu upotrebe sile u meunarodnim odnosima49. Naime, autor stoji pri tvrdnji da jedino Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija moe odluiti koja situacija zahtijeva humanitarnu i vojnu intervenciju u svijetu, da dozvoli upotrebu sile, i da odluuje o posljedicama takve intervencije. Za ovakav stav postoji vie uporita u Povelji Ujedinjenih nacija. lan 1 (1) Povelje kae: Ciljevi su Ujedinjenih nacija: odravati meunarodni mir i sigurnost i u tu svrhu: poduzimati djelotvorne kolektivne mjere radi spreavanja i otklanjanja prijetnja miru, i radi suzbijanja ina agresije ili drugih naruavanja mira, i ostvarivati mirnim sredstvima i u skladu s naelima pravde i meunarodnoga prava, ureenje ili rjeenje meunarodnih sporova ili situacija koje bi mogli dovesti do naruavanja mira. lan 2(4) Povelje glasi: Drave lanice se u svojim meunarodnim odnosima suzdravaju od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene protiv teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnosti bilo koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s ciljevima Ujedinjenih nacija. Ovlatenje poduzimanja kolektivne humanitarne ili vojne intervencije ima jedino Vijee sigurnosti Ujedinjenih nacija temeljem lana 24 (2) Povelje: Da bi se osigurala brza i djelotvorna akcija Ujedinjenih nacija, njezine drave lanice povjeravaju Vijeu sigurnosti prvenstvenu odgovornost za odravanje meunarodnoga mira i sigurnosti, i pristaju da Vijee sigurnosti radi u njihovo ime kada obavlja svoje dunosti na temelju te odgovornosti. No, ovo je posve druga tema i naune rasprave o ovome ne zasluuju stranice ovoga teksta.
48 Ovo je tzv. institut u meunarodnome pravu koji nosi naziv: humanitarna intervencija. Pogledati ire u knjizi: Tarcisio Gazzini, The Changing Rules on the Use of Force in International Law, Manchester: Manchester University Press, 2006. 49 Potrebno je sumnjati, odnosno s dozom obazrivosti gledati na pojavu/koncept koji sve vie zahvata meunarodnu zajednicu drava: humanistiki ili pacifistiki militarizam, u kojemu je oruani sukob prihvatljiv ukoliko mu je namjera donijeti mir, odnosno demokraciju ili osigurati uvjete za distribuciju humanitarne pomoi na teritorij odreene drave.

232 PREGLED

*** U ovome radu je prezentirana i analizirana uloga i djelovanje organizacije Ujedinjenih nacija, prvenstveno kroz Vijee sigurnosti ove organizacije glede meunarodnoga oruanoga sukoba u Bosni i Hercegovini. Kroz razna poglavlja djelovanja ove organizacije u toku trajanja oruanoga sukoba na teritoriju Bosne i Hercegovine, u konanici zakljuujemo da su Ujedinjene nacije pravile mnogobrojne pogreke u sopstvenome poimanju situacije u bivoj Jugoslaviji, bez priznavanja agresije protiv Bosne i Hercegovine. To je priznao ak i generalni sekretar Ujedinjenih nacija Kofi Annan u Izvjetaju o Srebrenici od 15. novembra 1999, u kojemu on istie da su greke proistekle iz nesumnjivo dobronamjerne tenje: pokuali smo ouvati mir i primijeniti pravila za ouvanje mira u situaciji u kojoj nije bilo nikakvoga mira [...] Situaciju na terenu smo pokuali stabilizirati putem sporazuma o prekidu vatre, to je ilo na ruku Srbima koji su kontrolirali vei dio teritorija. Pokuali smo izbjei upotrebu prisile, osim u svrhu samoodbrane, to nas je dovelo u sukob sa interesima branilaca sigurnosnih zona, ija je sigurnost zavisila od nae upotrebe sile50. Kako nadalje navodi, a glede embarga na uvoz oruja, zajednica naroda odluila je odgovoriti na rat u Bosni i Hercegovini embargom na uvoz oruja, dostavom humanitarne pomoi i razmjetanjem snaga za ouvanje mira. Mora se jasno naznaiti da su ove mjere bile lo nadomjestak za odluniju i silovitiju akciju kojom bi se sprijeilo odvijanje uasa. Embargom na oruje nije se postiglo nita vie do zamrzavanja vojnoga stanja u bivoj Jugoslaviji [...]51. U pogledu dopremanja humanitarne pomoi, generalni sekretar izjavljuje: Isto tako ni snabdijevanje humanitarnom pomoi nije predstavljalo adekvatan odgovor na etniko ienje i vrenje genocida. [...] Ali dostava humanitarne pomoi nije nikada predstavljala rjeenje za probleme te zemlje. Problem koji je vapio za vojnopolitikim rjeenjem se sastojao u tome to je jedna lanica Ujedinjenih nacija ostavljena bez mogunosti odbrane uslijed embarga na oruje koji su joj nametnule Ujedinjene nacije, bila ereena snagama koje su je eljele unititi. Rjeenje ovom problemu nije mogla biti humanitarna pomo52.
50 Izvjetaj Generalnoga sekretara Ujedinjenih nacija prema Rezoluciji Generalne skuptine 53/35 (1998), 15. novembar 1999, para 488. Prijevod Izvjetaja moe se pronai u knjizi: Smail eki, Muharem Kreso, Beir Maci, Genocid u Srebrenici, sigurnoj zoni Ujedinjenih nacija, jula 1995, Institut za istraivanje zloina protiv ovjenosti i meunarodnoga prava Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo, 2000. (Edicija: Srebrenica 1995, knjiga 3). 51 Isto, paragraf 490. 52 Isto, paragraf 491.

PREGLED

233

Glede mandata, uloge i cjelokupnoga djelovanja UNPROFOR-a, generalni sekretar, u poglavlju o ulozi Vijea sigurnosti i drava lanica Izvjetaja o Srebrenici, precizira da ni slanje snaga za ouvanje mira nije predstavljao suvisao odgovor na ovaj problem. Moj prethodnik [misli se na Boutrosa Boutrosa Ghalija] je otvoreno rekao Vijeu sigurnosti da Snage za ouvanje mira Ujedinjenih nacija ne mogu donijeti mir Bosni i Hercegovini. [...] Nije ispunjen nijedan od preduslova za slanje snaga za ouvanje mira: nije bilo mirovnoga sporazuma ak se nije potivao ni prekid vatre nije bilo oigledne volje da nastupi mir i nije postojala jasna spremnost zaraenih strana. [...] Lako naoruane, lako vidljive u svojim vozilima, razasute irom zemlje po brojnim neodbranjivim osmatrakim takama, one su mogle samo potvrditi ono to je bilo oigledno: nije bilo mira kojega treba ouvati53. Generalni sekretar je zakljuio da su humanitarne operacije Ujedinjenih nacija za bosanske Srbe bile instrument za postizanje njihovoga cilja54. U takvim situacijama, sutinski je vano imati sposobnost da se mandat prilagodi situaciji na terenu, dok komanda UNPROFOR-a nije bila fleksibilna ni za jednu od spomenutih stvari55. U vezi sa sigurnosnim zonama, generalni sekretar pie da je ak i prije otpoinjanja napada na Srebrenicu, Sekretarijatu, kao i dravama lanicama, bilo jasno da sigurnosne zone nisu istinski sigurne. Nije bilo ni politike volje da se upotrijebi odluna zrana sila protiv srpskih napada na sigurnosne zone, kao ni mogunosti da ih se na terenu porazi56 [...]. Srbi su kao dio svojih irih ambicija ka Velikoj Srbiji, otpoeli okupaciju teritorija enklava, elei te teritorije samo za sebe. [...] Tako je civilno stanovnitvo bosanskih Muslimana postalo glavna rtva brutalno agresivnih vojnih i paravojnih srpskih operacija koje su imale za cilj da oiste eljene teritorije od civilnoga stanovnitva tako da bi se one mogle naseliti Srbima57. Ova podruja nisu bila sigurna, a nisu bila ni sigurne luke u smislu meunarodnoga humanitarnoga prava, niti sigurne zone u bilo kakvom vojnom smislu.58 Organizacija Ujedinjenih nacija, kao cjelina sa svojim konstitutivnim organima, nije u potpunosti ili, bolje kazano, imala je nadasve nepotpuno shvatanje opsega srpskih ratnih ciljeva u bivoj Jugoslaviji. Ili su srpski
53 54 55 56 57 58 Isto, paragraf 492. Isto, paragraf 493. Isto, paragraf 493. Isto, paragraf 494. Isto, paragraf 495. Isto, paragraf 499.

234 PREGLED

ratni ciljevi shvaeni sa dozom neozbiljnosti ili su se Ujedinjene nacije nadale da e svojim autoritetom prisutnosti na teritoriju Bosne i Hercegovine pridonijeti smirivanju oruanoga sukoba, ili je, pak, u pitanju bilo neto tree. Nema opravdanja zato Sekretarijat, Vijee sigurnosti, Generalna skuptina, te Zatitne snage Ujedinjenih nacija nisu reagirali bre i odlunije. Kada je Vijee sigurnosti ustanovilo Snage za brzo djelovanje u Bosni i Hercegovini 1995, organi Ujedinjenih nacija su se istovremeno zalagali da se ove snage pretjerano ne koriste, s ciljem potivanja iskonskoga mandata s kojim je UNPROFOR i doao na teritorij Bosne i Hercegovine 1992. No, kada je UNPROFOR konano poduzeo odlune akcije u augustu i septembru 1995. protiv Vojske Republike Srpske, to je odista pridonijelo da se oruani sukob privede svome kraju. Meunarodna zajednica drava, ma ta ona s pravnoga aspekta obuhvatala, mora u cjelini prihvatiti dio odgovornosti, jer je dozvolila tragian poetak, tok, razvoj i zavretak oruanoga sukoba u Bosni i Hercegovini na nain da je neprestano odbijala koristiti konkretnu, brzu i odlunu vojnu intervenciju, odnosno prisilu u raznim fazama oruanoga sukoba u Bosni i Hercegovini. No, i pored priznanja generalnoga sekretara Ujedinjenih nacija da su, po njemu, Ujedinjene nacije pravile greke u rasuivanju greke ukorijenjene u filozofiji nepristrasnosti i nekoritenja sile koje su potpuno neprimjerene za sukob u Bosni59. Meunarodna zajednica drava odnosno organizacija Ujedinjenih nacija mora biti ne samo moralno i politiki odgovorna za svoje propuste i postupke, nego i pravno odgovorna za gore navedene grube greke u svome djelovanju u Bosni i Hercegovini. Generalni sekretar u svome Izvjetaju govori o moralnoj i politikoj odgovornosti Ujedinjenih nacija, te o posljedicama takvih odgovornosti, no, ni u jednoj reenici nije se osvrnuo na traenje, odnosno postojanje mogunosti meunarodne ili krivine odgovornosti drava, odnosno meunarodnih organizacija za meunarodne protupravne delikte, odnosno zloine, a koji se vezuju za oruani sukob u Bosni i Hercegovini. No, stvaranje uvjeta za meunarodnopravnu i krivino-pravnu odgovornost drava i meunarodnih organizacija i konkretizacija teorijskih instituta u meunarodnoj praksi, predmet je znanstvene analize nekog drugog znanstvenoga rada.

59 Isto, paragraf 499.

PREGLED

235

Selma Delali UDK 327.54 + 327 (73 : 497.6)

NOVA POSTHLADNORATOVSKA STRATEGIJA NATO SAVEZA NEW POST-COLD WAR STRATEGY OF THE NATO ALLIANCE Saetak Tokom Hladnog rata uloga i svrha NATO-a su bili jasno definisani postojanjem prijetnje koju je predstavljao Sovjetski savez i Varavski pakt. Povijest je pokazala da je tehnoloka superiornost NATO-a u odnosu na drave lanice Varavskog pakta odigrala kljunu ulogu u pobjedi Zapada u hladnoratovskom periodu. Po okonanju Hladnog rata pojavila se jedinstvena prilika za graenje nove sigurnosne arhitekture u cijelom euroatlantskom podruju. Cilj ove nove arhitekture je bio da se osigura stabilnost i sigurnost svih nacija u euroatlantskom podruju. U ovom radu se predstavlja NATO-ovo odreenje sigurnosti kao iri koncept koji obuhvata politiku, ekonomsku, ali i odbrambenu komponentu. Summary During the Cold War period, the role and purpose of the NATO was clearly defined by existence of the threat posed by the Soviet Union and the Warszawa Pact. History has showed that NATOs superiority in technology, in comparison to the Warsaw Pacts member countries, played a key role in Wests victory in the Cold War period. Upon termination of the Cold War, a unique opportunity for building of new security architecture in the entire Euro-Atlantic region arose. The purpose of this new architecture is assuring the stability and security of all Euro-Atlantics nations. The purpose of this paper is to provide outlines of the NATOs security explicitness as a wider concept encompassing the political, economic, and the defensive component as well.

PREGLED

237

Za vrijeme Hladnog rata uloga i svrha NATO-a su bili jasno definisani postojanjem prijetnje koju je predstavljao Sovjetski savez. Nesumnjivo, tehnoloka superiornost NATO-a u odnosu na drave lanice Varavskog pakta odigrala je znaajnu ulogu u pobjedi Zapada u Hladnom ratu. Po okonanju Hladnog rata pojavila se jedinstvena prilika za graenje nove sigurnosne arhitekture u cijelom euroatlantskom podruju. Cilj ove nove arhitekture je bio da se osigura stabilnost i sigurnost svim nacijama u euroatlantskom podruju bez stvaranja linija podjele1. NATO posmatra sigurnost kao iri koncept koji obuhvata politiku, ekonomsku, kao i odbrambenu komponentu. U ovom procesu sporazumne stabilizacije Savez ima i imat e snanu i esencijalnu ulogu u ouvanju stabilnosti i sigurnosti u Evropi. Svjetski poredak se u znaajnoj mjeri promijenio od vremena formiranja NATO saveza i Ujedinjenih nacija. Po zavretku Hladnog rata poetkom 90-ih bilo je neophodno izvriti ponovnu procjenu uloge Sjevernoatlantskog saveza (NATO-a) kao odbrambenog mehanizma. Historijski, NATO je nastao u najveoj mjeri kao odgovor na sigurnosne prijetnje koje su dolazile od Sovjetskog saveza i zemalja Istonog bloka, istovremeno osiguravajui vezivno tkivo koje e povezati bive suprotstavljene strane u Drugom svjetskom ratu u jedinstvenu sigurnosnu strukturu2. 12 prvobitnih lanica je potpisalo NATO sporazum u Washingtonu 4. aprila 1949. u cilju pruanja kolektivne odbrane i ouvanja mira i sigurnosti u sjevernoatlantskom regionu. Ovaj kolektivni sistem samoodbrane se zasniva na lanu 51. Povelje UN-a i lanu 5. Vaingtonskog sporazuma koji predviaju da e se oruani napad na jednu ili vie strana u Sporazumu smatrati napadom na sve njih. U skladu s tim, u sluaju takvog jednog oruanog napada, lanice moraju pomoi napadnutoj strani poduzimajui samostalno ili sa drugim stranama radnje koje smatraju neophodnim, ukljuujui oruanu silu u cilju vraanja ili ouvanja sigurnosti sjevernoatlantskog podruja. NATO je savez koji se sastoji od 28 nezavisnih zemalja lanica: Albanija, Belgija, Bugarska, Kanada, Hrvatska, eka Republika, Danska, Estonija, Francuska, Njemaka, Grka, Maarska, Island, Italija, Latvija, Litvanija, Luksemburg, Holandija, Norveka, Poljska, Portugal, Rumunija, Slovaka, Slovenija, panija, Turska, Velika Britanija, Sjedinjene Amerike Drave.
1 2 Christopher, Warren: NATO: Reaching out to new partners and new challenges, U.S. Department of State Dispatch, 11. 12. 1995, str. 902. Albright, Madeleine: A New NATO for a new century, Dispatch, 10(3), Washington, 1999.

238 PREGLED

Temeljni lan 5. Sjevernoatlantskog sporazuma odnosi se na pravo individualne i kolektivne samoodbrane priznate lanom 51. Povelje Ujedinjenih naroda. Glavni lanovi Sporazuma jasno ukazuju da Savez djeluje u skladu sa smjernicama Povelje UN-a, strogo potujui svoje ciljeve i principe. Meutim, strane u Sporazumu tvrde da NATO nije regionalna organizacija, nego organizacija za kolektivnu samoodbranu. Uprkos demantirajuem jeziku lana 5. Sporazuma, NATO se nije ograniio na akcije kolektivne samoodbrane. Realizujui zadatke tipine za jednu regionalnu organizaciju, NATO granice su proirene u cilju unapreenja ekonomske i naune saradnje, pored svojih strogo vojnih ciljeva. Tradicionalna konfrontacija izmeu NATO-a i Varavskog pakta je okonana. Raspad Varavskog pakta zajedno sa nastankom ustavnih demokratija u Centralnoj i Istonoj Evropi i transformacijom Ruske Federacije u osnovi je osigurao da je prijetnja od konfrontacije izmeu armija velikih sila na evropskom kontinentu malo vjerovatna. Meutim, ubrzo je postalo oigledno da e nekoliko netradicionalnih i prilino neoekivanih rizika dati NATO-u nove zadatke, novu misiju i suoiti ga sa novim izazovima. Jedan od najveih izazova posthladnoratovske Istone Evrope su bila nerijeena pitanja samoodreenja, to je bila osnova sukoba u bivoj Jugoslaviji. NATO je odigrao znaajnu, ako ne i centralnu, ulogu u konanom rjeenju ratova u bivoj Jugoslaviji, posebno u sluaju Bosne i Hercegovine i Kosova. Nakon 1989, iznenadni pad kako vanjskih, tako i unutranjih marksistikih centralnih vlasti stvorio je opasan vakuum moi u centralnom i istonoevropskom regionu. Borba za etniko samoodreenje je postala dominantna ideoloka snaga za vrijeme dezintegracije Sovjetskog saveza, a posebno Jugoslavije. Jugoslavenska tragedija predstavlja poseban sluaj novog pristupa razliitim nivoima samoodreenja u posthladnoratovskom periodu. U bivoj Jugoslaviji bilo je oigledno da se teritorijalni integritet i etniko samoodreenje ne mogu mirno postii usred kolapsa centralnih politikih i ekonomskih vlasti. Borba za etniko samoodreenje je dovela do genocida i etnikog ienja. Nakon oba svjetska rata nacionalne granice su vjetaki preureivane, bez potivanja i zatite razliitih etnikih grupa. Stoga ne iznenauje da pitanje etnikog samoodreenja ostaje da se njime bavi globalna zajednica nacija u posthladnoratovskoj eri. Tradicionalna uloga i iskustvo NATO-a nisu ga dobro pripremili za spreavanje sukoba i upravljanje ratovima u bivoj Jugoslaviji, ija je dimenzija bila bez presedana. U zavrnici na Kosovu, dok su Evropska
PREGLED

239

unija i Organizacija za sigurnost i saradnju u Evropi pokuavali da odigraju politiku ulogu u posredovanju i spreavanju sukoba, u konanici je bila neophodna upotreba sile od strane NATO-a. Nakon iskustva u Bosni sa mirovnim snagama UN-a i paraliziranom angamanu NATO snaga, ini se da je na kocki bio opstanak NATO-a i da je neraskidivo povezan sa pitanjem uspostave mira i sigurnosti u pokrajini Kosovo. Suoene sa genocidom irokih razmjera i brutalnim akcijama jugoslavenske vojske, snage sigurnosti u meunarodnoj zajednici su bile prisiljene da djeluju. Mirovni pregovori u Ramboulieru su rezultirali politikim dokumentom koji je odraavao kompromis koji nije bio prihvaen od strane jugoslavenske vlade, ostavljajui upotrebu NATO snaga kao jedinu alternativu za provedbu Sporazuma iz Rambouliera. Osnivaki sporazum NATO-a nalae da NATO djeluje na nain konzistentan sa fundamentalnim mandatom i principima Povelje UN-a. Posebno, svaka aktivnost u okviru poglavlja VII zahtijeva odobrenje Vijea sigurnosti, ali se znalo da dvije stalne lanice Rusija i Kina nee pristati na takvu akciju, odnosno da e uloiti veto na odluku o koritenju NATO snaga. Stoga, Vijee sigurnosti UN-a nije odobrilo odluku o upotrebi NATO snaga sve dok te akcije nisu dovele do usvajanja Sporazuma iz Rambouilera. NATO zrana kampanja na Kosovu u proljee 1999. je bio drastini otklon od ranije NATO politike. irei svoju misiju, NATO je prvi put djelovao u napadakom, a ne odbrambenom stilu i to u misiji izvan NATO podruja. Po miljenju nekih komentatora, posebno u Istonoj Evropi, NATO je time izaao iz okvira svog prvobitnog mandata, postajui snana ruka Sjedinjenih Amerikih Drava i djelujui kako god i gdje god im je volja. U martu 1999. NATO je otpoeo rat prvi put u historiji ne da bi odbranio neku zemlju lanicu, nego da bi zaustavio etniko ienje kosovskih Albanaca koje je naredio u to vrijeme jugoslavenski predsjednik Slobodan Miloevi. Bombardujui bez odobrenja UN-a i uprkos politikim nesuglasicama unutar Saveza, sukobu meu vojnim rukovodstvom i periodinim ruskim prijetnjama (i u konanici opasnosti od ruskog vojnog angamana), Sjedinjene Drave su provele kampanju koja je uspjela zaustaviti nasilje i okonala srbijansku kontrolu nad Kosovom. Od svog postanka osnovna uloga NATO-a je bila ouvanje i zatita slobode i sigurnosti njegovih zemalja lanica. Za vrijeme Hladnog rata NATO je sluio kao primarno sredstvo za spreavanje rata u Evropi. Osnovan je u cilju zaustavljanja irenja komunizma, a kao odgovor Sovjetski 240 PREGLED

savez i njegovi saveznici u Istonoj Evropi su formirali Varavski pakt. Ova ravnotea snaga je sauvala mir i spreavala izbijanje rata u Evropi vie od 40 godina. Meutim, od raspada Sovjetskog saveza NATO je u velikoj mjeri ostao bez precizno definisane svrhe. Gotovo preko noi svrha postojanja NATO-a je postala historija. NATO lideri su se nali na elu najmonije armije na svijetu bez ikoga s kim bi se borili. Meutim, posmatrajui ono to je ostalo nakon komunizma, NATO je odluio da e njegova sljedea misija biti unapreenje demokratije i zatita ljudskih prava u Evropi. Ove operacije je otpoeo pod pokroviteljstvom mirovnih snaga UN-a. NATO je ve imao komandnu infrastrukturu i logistiku kao podrku operacijama u Evropi. 1991. rat u Bosni i Hercegovini je predstavljao prvi veliki test za UN-NATO savez. Nakon to diplomatija nije uspjela zaustaviti etniko ienje u BiH, UN su nametnule embargo na oruje i odobrile upotrebu dijela NATO snaga kao mirotvoraca koji e nadgledati trgovinu orujem u bivim jugoslavenskim republikama. NATO zapovjednici, meutim, nisu bili u potpunosti zadovoljni rezultatima svog saveza sa UN-om. U proljee 1999. NATO je drastino odstupio od svoje ranije politike podrke UN-u i stvari na Kosovu preuzeo u vlastite ruke. Kao vojna kampanja NATO bombardovanje na Kosovu je bilo izuzetno uspjeno i predstavljat e znaajan doprinos vojnim teoretiarima za izuavanje u narednom vremenu. Za vrijeme kampanje provedeno je gotovo 14.000 napada u kojima je stradalo oko 500 civila i nijedan savezniki vojnik. U poreenju sa drugim velikim zranim kampanjama u 20. stoljeu ove brojke su izuzetne. Kampanja NATO-a na Kosovu je postigla jo neto to ranije nikada nije uinjeno: bacila je jednu stranu silu na koljena, a da pri tome niti jedan vojnik nije stradao. Meunarodni eksperti smatraju da se ovaj sluaj ne bi trebao posmatrati kao presedan u odnosu na zanemarivanje odobrenja Vijea sigurnosti i u odnosu na fundamentalne principe navedene u Povelji UN-a. Radije, ovaj sluaj bi se trebao posmatrati kao izolirana akcija opravdana tradicionalnim obiajnim meunarodnim pravom kao humanitarna intervencija u cilju spreavanja genocida ili kao meunarodna pravna nunost intervenisanja i zatite ovjeanstva. Kosovsko iskustvo predstavlja realni izazov za NATO i meunarodne pravne eksperte da formiraju preciznije definirano tijelo za meunarodno pravo u cilju zatite prava etnikih grupa i izgradnje efikasnog institucioPREGLED

241

nalnog okvira za praenje i provedbu prava. Moda je postojanje takvog jednog sistema moglo sprijeiti jugoslavensku tragediju koja je dovela do etnikog ienja, genocida i drugih stranih zloina protiv ovjenosti, rjeavajui problem koji nije adekvatno tretiran u okviru postojeih tijela meunarodnog prava. Jasno, ljudi u Bosni i Hercegovini i na Kosovu nisu imali vjeru u sposobnost meunarodnog javnog prava da zatiti njihova prava. Sa zavretkom Hladnog rata Evropi je potrebna nova sigurnosna arhitektura. Bive zemlje lanice Varavskog pakta, zabrinute zbog destabilizirajueg vakuuma moi, ele da se prikljue NATO savezu. Ali, ukoliko NATO ne uspostavi novi konstruktivni odnos sa Rusijom, proirenje NATO-a bi moglo dovesti do podizanja nove eline zavjese, samo ovaj put istonije. Tragino kosovsko iskustvo krajem prolog stoljea bi trebalo rezultirati briljivom ponovnom procjenom uloge UN sistema sigurnosti u kontekstu nove misije NATO-a u posthladnoratovskim etnikim sukobima3. NATO je formiran kao savez za odbranu i ne samo kao sigurnosna organizacija. Danas se razvija u sistem kolektivne sigurnosti u kojem su odnosi izmeu Rusije i SAD-a i Rusije i evropskih lanica NATO-a vaan dio. Uloga NATO snaga se promijenila. Njegova isto odbrambena funkcija je stvar prolosti4. Neki preduslovi, znakovi promjene uloge i sutine NATO-a su se pojavili moda e evoluirati u mirovnu organizaciju za Evropu ili Balkan. Pored navedenog, 11. septembar 2001. godine predstavlja prekretnicu u povijesti politike temeljene na sili. Tog dana je 19 fanatika, od kojih nisu svi imali zapadnjako obrazovanje, uz relativno neznatna sredstva bacilo najmoniju i tehnoloki najrazvijeniju silu svijeta u paniku i pokrenulo globalnu politiku krizu. Popratni efekti ovog ina oitovali su se u militarizaciji amerike vanjske politike, ubrzavanju zapadne preorijentacije Rusije, jaanju nesuglasica izmeu Amerike i Evrope, intenziviranju amerikog ekonomskog usporavanja i promjeni tradicionalne amerike definicije graanskih prava. Oruje kojim je sve to postignuto sastojalo se od nekoliko noeva i spremnosti da se rtvuju vlastiti ivoti. Nikada ranije nije toliko malo slabih nanijelo toliko bola tako velikom broju monih5.
3 4 5 Gabor, Francis A: Reflections on NATOs New Mission: Conflict Prevention in the Struggles for Ethnic SelfDetermination, Review of Central and East European Law 2004, str. 247256, 2004, Koninklijke Brill N.V., Printed in the Netherlands. Weizsaecker, Von Richard (bivi predsjednik FRG, Berlin): Russias European Dimension and Global Challenges, The 122nd Conference of the Bergedorf Forum, International Affairs, Moskva, 2001, str. 110111. Brzezinski, Zbigniew: AMERIKI IZBOR: Globalna dominacija ili globalno vodstvo, Politika kultura, Nakladno-istraivaki zavod, Zagreb, 2004, CID, Podgorica, 2004.

242 PREGLED

U Strategiji nacionalne sigurnosti SAD-a iz 2002. godine stoji da su napadi od 11. septembra takoer bili napadi na NATO6. U tom kontekstu, NATO je pozvan od strane Sjedinjenih Amerikih Drava da slijedi model ove strategije sigurnosti, te da usvoji iri koncept samoodbrane, to je NATO i uinio, kada je prvi put u lan 5. unio klauzulu o samoodbrani. Osnovna misija NATO-a kolektivna odbrana transatlantskog saveznitva ostaje, ali sada je NATO morao razviti nove strukture i sposobnosti da tu misiju provodi pod novim okolnostima. Dakle, NATO je ve znaajno redefinisao svoju ulogu nakon sukoba u bivoj Jugoslaviji i svog angamana u Bosni i Hercegovini i na Kosovu. U svom novom stratekom konceptu iz 1999. preuzeo je novu ulogu u rjeavanju kriza kako bi odgovorio na rizike koji potiu iz nestabilnosti, kao i iz agresije. Otiao je dalje od isto odbrambene uloge kako bi uzeo u obzir i rizike, ukljuujui irenje oruja za masovno unitenje, djela terorizma i sabotae. Zadatak NATO-a vie nije samo da osigura odbranu svojih lanica, nego i da doprinese miru i sigurnosti u euroatlantskom regionu7. Vanjska politika SAD-a prema BiH u kontekstu irenja NATO saveza Jedan od boljih argumenata za Dejtonsko-Pariski sporazum i rasporeivanje amerikih snaga u Bosni i Hercegovini jeste bio taj da e angaman u bosanskom sukobu sluiti veim amerikim stratekim interesima. Jedan takav interes je bio budunost zapadnog saveznitva: prolongiranje rata u Bosni i nesuglasice meu saveznicima bili su otrovni za samo saveznitvo, a nekoherentnost zapadne politike, koja je rezultat toga, bila je otrovna za kredibilitet NATO-a. Drugi kljuni strateki interes bio je proirenje NATO saveza na Srednju Evropu, a prolongiranje rata u Bosni je, takoer, ovo kompliciralo8. Dejtonsko-Pariski sporazum je Sjedinjenim Amerikim Dravama pruio priliku da ostave sve komplikacije po strani i da se ponovo fokusiraju na evropsku politiku. Clintonova administracija, posebno nakon to se vratila na vrsto tlo, mogla je pokazati znaajnu diplomatsku vjetinu. Koristila je Bos6 The National Security Strategy of the United States of Amerika, Washington D.C., The White House, 2002. 7 Gray, Christine: The US National Security Strategy and the New Bush Doktrine on Preeemptive Selfdefense, Chinese JIL, 2002. 8 Christopher, Warren: Advancing U.S.-Russia effort for peace in Bosnia, US Department of State Dispatch, Washington, 1996.

PREGLED

243

nu, naprimjer, kako bi pomogla napredovanje irenja NATO-a, tako to je ukljuila Rusiju u Snage za implementaciju (IFOR)9. Ministar odbrane William Perry i zamjenik dravnog sekretara u Clintonovoj administraciji Strobe Talbott su vjeto pregovarali o stavljanju ruskih trupa pod direktnu ameriku komandu, ak i ako je ameriki general, takoer, bio zapovjednik NATO-a. Rasporeivanje ruskih trupa u Bosni, pod amerikom komandom, u okviru mirovnih snaga predvoenih NATO Savezom, bilo je bez presedana10. Ovo je dalo administraciji prizor ruskih vojnika pod NATO komandom na koje e se ukazivati kao dokaz da NATO irenje ne mora biti antirusko. Sjedinjene Amerike Drave su uvjeravale Ruse da e oni svojom kooperativnou u sluaju Bosne zadobiti vee razumijevanje SAD-a u drugim pitanjima, kao to je rusko ponovno preuzimanje kontrole nad njihovim bliskim susjedstvom (Centralna Azija i Kavkaz, ukljuujui naftom bogati Kaspijski bazen)11. I upravo, rat protiv BiH, iako voen na perifernom krilu NATO-vog stratekog prodora u drugu Evropu, jedan je od kljunih momenata koji su uticali na donoenje Odluke o irenju Saveza12. Meutim, ni irenje NATO-a ni EU ne mogu sutinski biti analizirani ni shvaeni bez potpunog razumijevanja novih stratekih dimenzija nafte i gasa u Euroaziji. Veliki potencijal EU da postane nezavisni globalni akter, konkurirajui SAD-u, zavisit e od toga ko e politiki kontrolirati zone proizvodnje nafte i gasa i nove energetske tranzitne rute. Energetski interesi su, takoer, bili uzrok lokalnih ratova u podruju Kavkaza, ukljuujui rat izmeu Rusije i eenije, rat izmeu Armenije i Azerbejdana oko Nagorno-Karabaha i tenzije izmeu Gruzije i Rusije oko Abhazije. U ovom regionalnom okruenju Turska, Gruzija i Azerbejdan su radile zajedno na predloenom naftovodu Baku-Tbilisi-Ceyhan. SAD pruaju diskretnu podrku ovom projektu ili zbog kurdskog pitanja ili zbog protivljenja Rusije ili to se moe dokazati neekonominim i konano dovesti do opeg nemira na Zapadu. Sve u svemu, izgradnja cjevovoda, uklanjanje konkurenata i siguran transport energije na zapadna trita po stabilnim cijenama su kljuni
Blank, Stephen I.: The NATO-Russia Partnership: A Marriage of Convenience or a Troubled Relationship? Carlisle Barracks, PA Stretegic Studies Institute, 2006. 10 Holbrooke, Richard: Zavriti rat, ahinpai, Sarajevo, 1998, str. 2. 11 Rodman, Peter W.: Yalta in the Balkans, National Review, 1995, str 66. 12 urak, Nerzuk: Geopolitika kao sudbina,. Sluaj Bosna: Postomodernistiki ogled o perifernoj zemlji, Fakultet politikih nauka, Sarajevo, 2002. 9

244 PREGLED

pokretai amerike vanjske politike prema Balkanu i Bliskom Istoku. irenje NATO-a ka Istoku i fragmentiranje politike karte Jugozapadne Euroazije je u slubi sigurnosne dimenzije amerike politike, uglavnom na raun evropskih, ruskih i kineskih stratekih interesa. Osnovni cilj Sjedinjenih Amerikih Drava od 1990. godine na sva tri ratita bio je obuzdavanje njemakog/EU, ruskog i kineskog uticaja, odnosno njihovo potinjavanje dravnim amerikim ciljevima i nacionalnim interesima. Sutinsko pitanje u odnosu na irenje NATO-a jeste da je to proces potpuno povezan sa irenjem same Evrope. Ukoliko Evropska unija postane geografski vea zajednica i ukoliko bi takva Evropa eljela da zasniva svoju sigurnost na produenju pakta sa Amerikom, onda slijedi da se njen geopolitiki najistureniji sektor, Srednja Evropa, ne moe demonstrativno iskljuiti iz uea u sigurnosti, u emu uestvuje drugi dio Evrope preko transatlantskog saveza13.

13 Clinton, William J.: Promoting trans-Atlantic security through NATO enlargement, U.S. Foreing Policy Agenda, USIA Electronic Journal, 1997.

PREGLED

245

Prikazi i osvrti Reviews and Comments

Enes Pelidija UDK 929 Spaho M. (049.3) POLITIKA AUTONOMIJE BIH IZMEU DVA SVJETSKA RATA1 THE B&HS POLITICS OF AUTONOMY BETWEEN TWO WORLD WARS Saetak Tekst je prikaz knjige Mehmed Spaho (18831939). Politika biografija Husnije Kamberovia, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo 2009, str. 280. Summary The following text is a review of the book Mehmed Spaho (18831939). A Political Biography, by Husnija Kamberovi, the Council of Bosniak Intellectuals Congress, Sarajevo 2009, pg 280. Za svakog ozbiljnog znanstvenika pisanje o poznatim linostima, bilo da se radi o naunicima, knjievnicima, umjetnikim stvaraocima, sportistima i slino, veliki je izazov. Posebno se to odnosi na politike linosti koje se tokom ivota nekritiki hvale do zvjezdanih visina ili se osporavaju do vulgarnosti. To se naroito odnosi na linosti sa prostora zemalja cijele Jugoistone Evrope, pa time i Bosne i Hercegovine. Ma kako se neko trudio da bude objektivan, uvijek mu se pripisuje odreena doza subjektivnosti, te jo vie ideoloke orijentiranosti. To se podjednako moe kazati kako za one o kojima piu saradnici i savremenici, tako i historiari sa odreene vremenske distance. Zato su ovakve studije za njihove autore ma sa dvije otrice. To je ujedno veliki izazov, ali i odgovornost. Naroito se to odnosi na velike dravnike koji svojim radom i djelima ostavljaju tragove u vie generacija. Vjerovatno je svega toga bio svjestan i dr. Kamberovi, kao autor ranije napisane studije o Husein-kapetanu Gradaeviu, ovoga puta
1 Prikaz knjige Mehmed Spaho (1883-1939). Politika biografija Husnije Kamberovia, Vijee Kongresa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, str. 280.

PREGLED

249

piui o dr. Mehmedu Spahi, voi bonjakog naroda izmeu dva svjetska rata. Ta odgovornost i izazov su ovoga puta vjerovatno bili i vei. Kao i do sada, autor je prije pisanja imao uvid u brojne izvore i strunu literaturu koja se odnosi ne samo na dr. Spahu, nego i vrijeme u kome je ivio i djelovao. Ve u Predgovoru autor upoznaje itaoca ko je pisao o dr. Mehmedu Spahi, te kakav su stav pojedini autori imali o ovoj linosti. U Metodolokom pristupu stradalnitvo politikih lidera profesor Kamberovi ukazuje na jednu pojavu koja se odnosi na smrt istaknutijih bonjakih politiara 20. stoljea; Onako kako je navodno od sranog udara u hotelu Srpski kralj u Beogradu iznenada umro dr. Mehmed Spaho 29. juna 1939. godine, tako su svoj tragian kraj imali i Demal Bijedi u avionskoj nesrei januara 1977. godine, kao i Hamdija Pozderac poetkom aprila 1988. godine. Razlog da spominje navedene linosti i njihove tragedije motivirali su autora ove knjige zbog injenice, kako istie: Ovaj uvod se inio potrebnim kako bismo progovorili o problemu liderskog stradalnitva, o emu se meu Bonjacima 20. stoljea prilino puno debatiralo. U ovoj knjizi u se odvojiti od toga; neu pisati priu o Spahi na temelju predpostavki, nego iskljuivo na temelju provjerljivih pisanih izvora, makar takav pristup i ne omoguava da se uvijek i u cjelosti sagleda jedna linost.(str.12). Ve na prvim stranicama Husnija Kamberovi s pravom istie da u opoj politikoj historiji smrt ne znai kraj, nego vrlo esto poetak. Pisanje o politikoj biografiji dr. Mehmeda Spahe u cijeloj knjizi zasnovano je na tematskom i hronolokom izlaganju. Ova studija je strukturirana iz tri dijela: a) Djelatnost Mehmeda Spahe do Prvog svjetskog rata; b) Politika djelatnost Mehmeda Spahe 1918-1929. godine i c) Djelatnost Mehmeda Spahe od 1929. do smrti 1939.godine. Ve na prvim stranicama autor konstatira da je dr. Mehmed Spaho bio jedan od malobrojnijih bonjakih intelektualaca sa diplomom Pravnog fakulteta Univerziteta u Beu iz 1906. godine. Godinu dana kasnije (1907) poloio je doktorski ispit i vraa se u rodno Sarajevo. Tu je zapoeo skromnu karijeru. Prvo je obavljao posao sudskog prislunika (19061908), a onda se zapoljava kao pripravnik kod advokata dr. Jozefa Fischera. Od osnivanja Trgovako-obrtnike komore 11. novembra 1910. godine biran je za njenog sekretara. Ve u to vrijeme pokazuje interes za politiku. U aktivni politiki ivot ulazi 1914. godine. Tada je biran za lana Gradskog vijea Sarajeva. Do toga dolazi poslije povlaenja Esada ef. Kulovia sa tog mjesta.U naredne 250 PREGLED

etiri godine uzimao je aktivno uea u radu Gradskog vijea. O svemu tome nas podrobnije upoznaje dr. Husnija Kamberovi u prvom dijelu ove studije. U tom dijelu autor donosi vie Spahinih diskusija. Veoma interesantna je jedna izjava dr. Spahe kada se govorilo o poploavanju pojedinih sarajevskih ulica pred dolazak prestolonasljednika Austro-Ugarske Franca Ferdinanda. Tada je u vezi sa ovim pitanjem imao polemiku sa tadanjim dogradonaelnikom poznatim arhitektom Josipom Vancaem. Tom prilikom mu je Spaho kao vijenik kazao: Ne treba stvarati Potemkinova sela kojima e visoki gost proi, i time pokazivati visokom gostu, kako su u nas ulice ureene, dok u gornjim ulicama, kuda po svoj prilici nee prolaziti vlada upravo mizerno stanje. Ova izjava dr. Spahe, koju u knjizi citira autor, u narednim decenijama do smrti bila je kredo Spahine politike. Kada neposredno iza zavretka Prvog svjetskog rata u novoj dravi Kraljevini SHS, od 1929. godine u Kraljevini Jugoslaviji zapoinje i traje njegova politika aktivnost i vostvo u JMO, upravo dr. Mehmed Spaho ne dozvoljava zarad trenutnog interesa zanemarivanje sutine, bilo da to radi kao ministar ili u opoziciji. Dr. Spaho uvijek se drao osnovnog cilja, a to je poboljanje poloaja stanovnitva i borba za bolju poziciju Bosne i Hercegovine u jugoslavenskoj dravi izmeu dva svjetska rata. U toku svoje bogate i relativno duge politike aktivnosti nastojao je da se previe ne priblii ni politikom Beogradu, ali ni Zagrebu. Uostalom, kako je navedeno u ovoj knjizi, to je diplomatski kazao dopisniku zagrebakog Jutarnjeg lista 05. decembra 1920. godine: Mi hoemo da budemo jednako bliski Zagrebu i Beogradu. O svemu tome uz arhivsku grau i strunu literaturu veoma pregledno i sa brojnim podacima upoznajemo se itajui stranice ove knjige. Onako kako je i u metodolokom pristupu naglasio, dr. Kamberovi prati sva politika deavanja na prostorima tadanje jugoslavenske drave sa posebnim osvrtom na Bosnu i Hercegovinu. Autor na prvo mjesto stavlja historijska deavanja u politikom ivotu brojnih aktera, gdje dr. Spaho ima vrlo zapaeno mjesto i ulogu. Ne proputajui ni jedan vaan detalj iz burne i bogate politike Spahine biografije, profesor Kamberovi mu daje ono mjesto i ulogu ni vie ni manje nego koliko je bilo potrebno. Zato nerijetko vidimo brojna deavanja i pojedine druge aktere odreenih politikih zbivanja da bismo tek u narednim stranicama shvatili da je kroz cio tekst Spaho direktno ili indirektno prisutan na onim mjestima gdje se manje spominje.To se vidi jo na poetku njegove liderske uloge u JMO i posebno u vrijeme pred donoenje Vidovdanskog ustava. Tada na jednoj skuptinskoj sjednici u Beogradu kae Protivni smo plemenskim autonomijama, a za autonomiju
PREGLED

251

smo pokrajina, po dosadanjim geografskim granicama. Tom izjavom je aludirao na opstanak cjelovitosti Bosne i Hercegovine u njenim historijskim i meunarodno priznatim granicama koje su potvrene od Karlovakog mirovnog ugovora iz 1699. do Berlinskog kongresa 1878. godine. Podjednako je pokazivao politiku mudrost kako u rukovodstvu JMO, tako i u skuptinskim klupama u opoziciji ili kao lan vlade. To se vidjelo i prilikom sukoba u JMO oko vostva 1922. godine. Tada je uvrstio svoje mjesto u voenju ove najznaajnije bonjake stranke izmeu dva svjetska rata, ali i u brojnim opozicionim ili vladajuim savezima sa drugim politikim strankama. Da je ta politika odgovarala biraima, govori i podatak da je u odnosu na 1925. u 1927. godina JMO poveanje glasaa, a time i broj poslanikih mjesta. O svemu tome nas prof. dr. Husnija Kamberovi vrlo detaljno, ali i pregledno upoznaje, dajui onoliko mjesta i prostora koliko je u datom kontekstu potrebno i za linost o kojoj pie. Takoer, pie i o tri atentata na dr. Spahu, prije nego e 29. juna 1939. godine iznenada napustiti ovaj svijet u vrlo zagonetnim okolnostima. Ne podlijeui dnevno-politikim priama ili neutemeljenim kazivanjima, autor o tome faktografski donosi podatke do kojih je doao ne uputajui se ni u kakvu vrstu pekulacija i ostavljajui itaocu da sam o tome donese sud. U knjizi se upoznajemo i sa vanjskopolitikom aktivnosti dr. Mehmeda Spahe, te njegovim odlaskom u vie drava kao ministra saobraaja, privrede ili umarstva. Posebno je interesantan Spahin odlazak na poziv jerusalemskog velikog muftije Emina el-Huseinija na Sveislamski kongres u Jerusalem 07. 12. 1931. godine. Sa njim su na ovom kongresu bili i njegovi blii politiki saradnici i prijatelji Uzeir-aga Hadihasanovi i hadi Hasanaga Nezirhodi. U to vrijeme u Kraljevini Jugoslaviji bila je lina diktatura kralja Aleksandra Karaorevia koju je zaveo 06. januara 1929. godine. Tada je ukinut i parlamentarni ivot. Na ovo su reagirali lideri ranijih politikih stranaka u poznatim Zagrebakim punktacijama. Meu njima je bio i dr. Mehmed Spaho. Zbog toga je 31. januara 1933. godine osuen na 20 dana zatvora i 5000 novane kazne. Tako je svoj 50. roendan 18. marta 1933. godine doekao u zatvoru. Time se pridruio najveem broju tadanjih i kasnijih politiara koji su manje ili vie osjetili zatvorske zidine. I ovaj kratkotrajni zatvorski boravak kao iskusan politiar iskoristio je za linu i popularnost stranke koju je vodio. U brojnim politikim kombinacijama esto je bio korak unazad u pregovorima. Da se ne bi puno eksponirao, u takvim situacijama bi isturao nekog od svojih saradnika. Time je pravio prostor, da ako neto ne bude u 252 PREGLED

redu, da na vrijeme intervenie. Tako je bilo i u vrijeme stvaranja JRZ-a sa dr. Milanom Stojadinoviem i dr. Antonom Koroecem. Bilo je i veselih dogodovtina. Kada mu je predsjednik Vlade dr. Milan Stojadinovi ponudio 1935. godine da kao ministar saobraaja ide u Vatikan i potpie konkordat kojim se regulisao poloaj katolike crkve u Kraljevini Jugoslaviji, dr. Spaho mu je pola u ali, a pola ozbiljno odgovorio: Gdje u ja u Rim kod pape! Pa jo da ga poljubim u papuu. U knjizi na vie mjesta autor pie i o optubama brojnih Spahinih politikih protivnika, kao to je bilo sa muftijom Maglajliem 1922. ili sa ministrom efkijom Behmenom 1938. godine. Meutim, dr. Kamberovi istie da je dr. Mehmed Spaho kao ministar saobraaja u vie jugoslavenskih vlada pomagao da se otvore radna mjesta i ljudi zaposle. Posebno je vodio rauna o zaposlenju velikog broja siromanih ljudi iz Bosne i Hercegovine. Naroito se ta njegova politika osjetila u gradnji tri eljeznike pruge: Biha Knin, Bilea Niki i Foa Ustipraa. Takoer, pomogao je izgradnji luke Ploe. Na ovom mjestu dr. Kamberovi donosi vrlo interesantna razmiljanja vodeih linosti o izgradnji luke Neum, iznosei brojne i za danas vrlo interesantne podatke, kada je rije o Spahinom stavu o tome. Husnija Kamberovi nas upoznaje da je upravo u vrijeme dok je bio ministar, dr. Spaho snano se zalagao za luku Ploe, te da je u to vrijeme izraena studija, a da su se ti planovi u vezi sa ovom lukom realizirali tek iza Drugog svjetskog rata. Posebno su interesantne stranice knjige u kojima se govori o velikom uticaju Mehmeda Spahe od 1936. do 1939. godine na Islamsku zajednicu, te na izbor njegovog brata Fehima ef. za reisul-ulemu. Na kraju donosi sve zvanine informacije o smrti dr. Mehmeda Spahe i ta su o tome drugi kazali. Posljednje stranice knjige upoznavaju nas o Spahinim politikim nasljednicima i njegovom politikom naslijeu. Na kraju, dr. Husnija Kamberovi svoje vienje o dr. Mehmedu Spahi zavrava sa sljedeom konstatacijom: Za njega se takoe moe konstatovati kako je pravio politike kompromise, mnogo taktizirao, ali se drao svoje glavne politike linije, muslimanstva i jugoslovenstva, te dodaje: Njemu je bilo sve doputeno, kao ovjeku bez koga se ne moe. Kao zasluna linost koja je ostavljala vidan trag, ukopan je u haremu Begove damije u Sarajevu, a tarih na njegovom nianu napisao Mehmed ef. Handi. U drugom dijelu knjige su prilozi. Autor se potrudio da donese vie slika i vie lanaka Mehmeda Spahe.

PREGLED

253

Gledajui u cjelini, cijela studija Mehmed Spaho (18831939). Politika biografija dr. Husnije Kamberovia pisana je struno i pregledno. Njome se popunjava jedan znaajan dio historije Bosne i Hercegovine 20. stoljea. Ona je utoliko korisna to kroz pisanje politike biografije dr. Mehmeda Spahe popunjavaju se i do sada nenapisane mnoge stranice prolosti prve polovine 20. stoljea ove zemlje i njene, kako su i do sada mnogi konstatirali, i najznaajnije linosti ovih prostora iz toga vremena. Knjiga je podjednako interesantna kako za historiara, tako i za svakog itaoca zbog strunosti i stila pisanja.

254 PREGLED

Safet Bandovi UDK 94 (497.11)(049.3)

MULTIDISCIPLINARNI DISKURS I HISTORIJSKE SINTEZE1 MULTIDISCIPLINARY DISCOURSE AND HISTORICAL SYNTHESIS Saetak Tekst je prikaz knjige Holma Zundhausena Istorija Srbije od 19. do 21. veka, Beograd 2008, str. 579. Summary The text is a review of the book entitled: The history of Serbia from 19 to 21st century by Holm Sundhaussen, Beograd 2008, pp 579.
th

Prolost se raznim metodolokim zahvatima moe spoznati na vie naina. Na Balkanu, gdje su parahistoriografije, agresivne nacionalne ideologije, mitska i historijska svijest ispunjeni patriotizmom ksenofobinog tipa, samorazumijevajuim objektivnim istinama, mitovima i fikcijama, zanosnim velikim vremenima, zaljubljenou u aristokratsku prolost, egzistiraju klieizirane predstave i zasebni modeli kolektivnih memorija. U kulturama balkanskih naroda u kojima je, napisao je Miroslav Krlea, narodna svijest sazdana od krvi, tlapnje i strave, upadljivi su simboli patnje, usamljenosti, borbi, neshvaenosti, osjeanja permanentnog neprijateljstva drugog, narcisoidnosti, na ta se nadovezuju tipizirani obrasci i tirade o navodnoj izabranosti i uzvienosti. Percepcija vlastite nacije kao i njeno definiranje adaptira se, sa distanciranjem od stvarnosti, eljenoj projekciji i problematinim htijenjima. Nikada protagonisti, uvijek samo rtve. Mitovi o rtvama su povezani sa jasnom slikom neprijatelja. Brojni strunjaci rukovoeni ogranienim tumaenjem prolosti, ali i obini ljudi, mahom
1 Prikaz knjige Istorija Srbije od 19. do 21. veka Holma Zundhausena, prevod s nemakog Tomislav Beki, Clio: Beograd, 2008. str. 579.

PREGLED

257

shvataju historiju Balkana iskljuivo sa nacionalnih polazita, minimizirajui dostignua drugih etnikih grupa i multinacionalnih drutava i drava kojima su nekad pripadali, zanemarujui njegov historijski, socijalni i kulturni kontekst. Mee na kojima se Balkan zavrava ostale su sporne. Tu vie presuuje politika nego geografija. Tokom raspada Jugoslavije i postjugoslavenskih ratova nastajala je obimna biblioteka djela stranih autora, razliitog znaaja i odjeka, o zbivanjima na Balkanu u blioj i daljnjoj prolosti. Richard Holbrooke e napisati da je u SAD-u svojevremeno najpoznatija od svih knjiga o Jugoslaviji na engleskom jeziku bila knjiga Rebece West Crno jagnje i sivi soko, iz 30ih godina XX stoljea, ije e teze kako su Turci upropastili Balkan, da su muslimani rasno inferiorni, uticati na dvije generacije italake publike. Knjiga R. Kaplana Balkan Ghosts imala je, takoer, znatnog uticaja na zapadne politiare poetkom 90-ih godina prolog stoljea, zateenih navodno ivom slikom raznih naroda koji su beznadeno zarobljeni u konflikt koji datira jo od XIV vijeka. Knjige pojedinih esto uticajnih autora izazivale su oprene i burne reakcije i iz uvjerenja da stranci zapravo ne mogu pojmiti ovdanju jedinstvenost, skrivenu u dubinama naeg kolektivnog ega. U Beogradu je svojedobno odran i nauni skup povodom knjiga Noela Malcolma o Bosni i Kosovu, podvrgnutih otrim kritikama, a on sam, markiran kao intelektualni najamnik koji ne polazi ni od kakve racionalne pozicije. Zapaene i podijeljene reakcije u naunim krugovima i javnosti u regionu izazvala je i knjiga Istorija Srbije od 19. do 21. veka autora Holma Zundhausena (Berlin, 1942), profesora historije Jugoistone Evrope na Institutu za istonoevropske studije Slobodnog univerziteta u Berlinu i predsjednika Naunog savjeta Instituta za istonoevropske studije u Minhenu. Doktorirao je o temi uticaja Herderovih ideja na stvaranje nacija kod narod Habsburke monarhije. Prije pojave ove knjige u strunoj javnosti ve je bio poznat po svojim djelima Istorija Jugoslavije 1918-1980 (tutgart, 1982), Istorijska statistika Srbije 1834-1914 (Minhen, 1989), Eksperiment Jugoslavija (Manhajm, 1993). O znaaju knjige Istorija Srbije od 19. do 21. veka, prvobitno objavljene na njemakom jeziku 2007, govori i injenica da je ona nastala zahvaljujui podrci knjievne mree Traduki koju su osnovali Austrijsko ministarstvo za evropske i inostrane poslove, Savezno ministarstvo inostranih poslova Njemake, vicarski Savjet za umjetnost Pro Helvecia, KulturKontakt iz Austrije, Gete institut i Fondacija S. Fier. Zundhausen u uvodu ove knjige, sinteze viedecenijskog bavljenja srpskom historijom, sa irokom istraivakom osnovom, ukazuje da je svi 258 PREGLED

oni koji oekuju od nje jedan pledoaje za ili protiv Srba, mogu odmah odloiti. On sebe ne vidi niti kao advokata, ni tuioca, a kamoli u ulozi sudije, ve, prije svega, kao vjetaka ili istraitelja, nekoga ko osigurava tragove, sakuplja dokaze, ispituje i odmjerava, ko mora da se suoi s prazninama i pukotinama. U predgovoru njenom srpskom izdanju on iznosi, pak, da bi, naknadno, o nekim stvarima drugaije pisao, neto izostavio, negdje dopunio: Potkrale su se i greke. Ali jedno stoji: oduvek me je fasciniralo da se bavim drutvima i kulturama koje su drugaije od onih u kojima sam odrastao. Bavei se Srbijom kao i drugim regionima i narodima jugoistone Evrope, putem uporedne perspektive nauio sam mnogo o sebi i svojoj okolini. Utoliko istorija Srbije koja je pred vama moda ne predstavlja dobitak za Srbiju, ali je veliki dobitak za mene. U uvodnom dijelu pod naslovom ta je istorija Srbije i kako se ona moe pisati? on postavlja osnove svoje konstrukcije historije Srbije, prvo razmatrajui pojmove same historije i njenog odnosa prema sjeanju, pojmove drave i naroda i njihovo konstituiranje, mo mitova i njihov uticaj na savremenost i iz nje projektiranu, uvijek maglovitu budunost. Autor smatra da su srpska drava i srpska nacija stvaraju u XIX stoljeu sa ustancima na prostoru Smederevskog sandaka (Beogradskog paaluka) i da se ne moe govoriti o obnovi ili vaskrsu srpske drave, to je tradicionalno stanovite srpske historiografije. Srpska drava i srpski narod su rezultati XIX i prvih decenija XX stoljea, oni se ukrtaju, ali nisu identini, dodaje ovaj historiar, prezentirajui krai presjek promjene statusa i teritorije srpske drave, od ishoda balkanskih ratova 19121913. koje ocjenjuje najvanijim promjenama do danas. Zundhausen postavlja razliku izmeu drave Srbije i mentalne Srbije, Srbije u glavama, zakljuujui da se one razlikuju u pogledu granica, u raskoracima izmeu politiko-geografske i mentalno-geografske karte, da su neslaganja Srbije kao imaginacije i Srbije kao dravne realnosti, duboko odredile istoriju 19. i 20. veka. Ocjenjujui, brojem ogranienu, literaturu stranih i srpskih historiara koji su se bavili cjelovitim ili djelominim pregledima Srbije u XIX i XX stoljeu, svjestan postojanja razliitih tendencija u nauci, znatnih razlika izmeu romantiarske i kritike historiografije, Zundhausen kao relevantna istie djela koja su napisali Stevan Pavlovi i Yves Tomi; od radova srpskih autora posebno se zadrao na knjizi Srbija 1804-2004. Tri vienja ili poziv na dijalog Ljubodraga Dimia, Dubravke Stojanovi i Miroslava Jovanovia, u kojoj kritiki procjenjuje miljenja Ljubodraga Dimia. Stavove drugo dvoje spomenutih srpskih historiara Zundhausen smatra dijametralno razliitim od jo uvek omiljenih epopeja o rtvama i slobodi, kao i od
PREGLED

259

herojizacije u srpskoj istoriografiji ili `istorijsko-filozofskih`, sudbonosnih i religijski inspirisanih tumaenja srpske istorije (kao, na primer, kod Radovana Samardia ili novog propovjednika nacije Duana Batakovia). Kao to je Pantelija Srekovi, pozitivni profesor Velike kole u XIX stoljeu, imao svog negativnog Ilariona Ruvarca, tog prevratnika u nauci i rodonaelnika srpske kritike historiografije, tako i brojni savremeni domoljupci, pokazala je dr. Olivera Milosavljevi, imaju svoje antipode. Sukob patriotske, totalitarne i manjinske kritike historiografije, uz dominiranje ilavog, degeneriranog kulturnog modela, u Srbiji nee zadugo biti okonan. Zundhausen kazuje da su mitovi i legende u enormnom obliku prodrli u istoriografiju o Srbiji i Srbima... ak ni kritiki nastrojene autorke i autori nisu od toga zatieni, jer mitom proeta semantika je tako duboko ukorenjena da je njeno uklanjanje povezano sa znatnim tekoama kada treba da se formuliu neke stvari. Historiarima je nuna i empirija o procesima iji su savremenici, a oni nisu jednoznani. Zundhausen se ne boji kratke vremenske distance u odnosu na interpretaciju dogaaja iz najnovije srpske historije. Pored niza zakljuaka koje donosi, trudio se, kako to i izdava predoava, da ostavi itaocu mogunost da doe do vlastitog zakljuka. Svjestan je injenice da e se znanje o neposrednoj prolosti sve vie razvijati, ali da bi, njegovom sudu, ekati pravu distancu i do tada prepustiti politiarima i novinarima dravno tumaenje, bilo jednostavno neodgovorno. Postoje dogaaji, podsjea ovaj autor u jednom intervjuu, koji su se zbili prije 2000 godina i koji jo uvijek izazivaju najee kontroverze. Prvo izdanje Srpske revolucije Leopolda Rankea objavljeno je 1829. godine, 14 godina nakon Drugog srpskog ustanka. Ako je to bilo rano, koliko onda vremena treba da proe izmeu jednog dogaaja i njegovog historijskog tumaenja? A ta se deava za to vrijeme? U meuvremenu se, naravno, nee utjeti. Za ono to je izloio smatra da je to privremena rekapitulacija dva stoljea s otvorenim krajem. Uputna su metodoloka upozorenja da ono to se danas zna, a nije znalo prije, moe protokom vremena biti potvreno, ali i prevazieno, da izgleda znatno drugaije. Sa protokom vremena, pojavom novih izvora, uveavanjem znanja, historiar na svakoj stranici ve napisanog, u naknadnom itanju, svjestan nunosti oslobaanja historije od objektivne istine, moe ispisivati zablude vlastitih strunih i ideolokih uvjerenja. U sreditu razmatranja bili su stvaranje nacije i nacionalne drave i njihove posljedice: formiranje nacionalnih obrazaca tumaenja i sjeanja, napetosti izmeu prolosti i historije, izmeu tradicije i moderne, izmeu grada i sela, izmeu evropske i prave Srbije, izmeu Srbije kao real260 PREGLED

nosti i Srbije kao volje i predstave, esto sueljavanje izmeu zapadnjaka i antizapadnjaka u redovima elita. Evropa nije trauma srpskih masa ve srpske elite, noene pothranjenim mitovima, neosnovanim predstavama o sebi i o drugima. Racionalno shvatanje duha vremena je manjinska stvar. Srpski reformatori su tradicionalno pesimistini. Glavna karakteristika historije Srbije u moderno doba je, prema istraivanjima i drugih autora (L. Perovi), mnogo ratova i mnogo ustava. U modernoj historiji Srbije su sve tri dominantne ideologije (nacionalna, socijalna i komunistika) organicistike. Dravno pitanje je tretirano kao pitanje teritorije i granica. Zundhausen iznosi, iz perspektive historiara procesa dugog trajanja, postavljajui prolost Srbije u iri kontekst dogaanja, da je historija Evrope toliko raznovrsna, u pozitivnom kao i u negativnom smislu, da u Srbiji nema niega to u slinoj formi nije postojalo u drugim dijelovima Evrope ili jo uvijek postoji. Historiar nije onaj koji zna, ve onaj koji trai i stalno preispituje prethodna znanja, izbjegavajui zamke normiranosti, jednostranosti i konvencionalnosti. Postizanje potpune objektivnosti u sutini je doista iluzija, ali borba za nju ostaje obaveza. Ne recimo, kazao je Mark Blok, da su dobrom historiaru strane strasti; on ima strast razumijevanja. Ne prikrivajmo to, ta rije je bremenita tekoama, ali i nadama. Ako je pisana historija neophodni rekvizit jedne nacije, kazuje autor, odsustvo volje i moi da se ona struno i objektivno napie dokaz je labilnosti u stvaranju identiteta. Pojedini historiari uporno otkrivaju nacionalne identitete i osjeanja u XIV i XV stoljeu. Kategorizacije tog vremena bile su ipak drugaije od dananjih poimanja i iluzija. Svaki kolektivni identitet je konstrukcija, nije stalna kategorija, izgrauje se, utvruje i trpi izmjene. Niz prilika i okolnosti, svjedoi struna literatura, utie na njegovo formiranje. Nije samo rezultat samoopredjeljenja, esto je odreen faktorima na koje oni koji su u pitanju ne mogu uticati. Niko se ne raa kao pripadnik odreene nacije, ve takvim postaje. Nacija nije genetska, organska, ve historijska kategorija. Heterogeno porijeklo razvijenih etnikih zajednica nije izuzetak, ve pravilo. Zajednice koje se nazivaju etnikim, ne moraju biti i zajednice ljudi istog porijekla, ljudi povezanih krvnim srodstvom. Nema istih naroda u historiji. Ilarion Ruvarac je relativizirajui srpsku etniku autentinost, pisao 1902. da zna iz sopstvenog iskustva da je u nas Srba i posrbljenih meu nama Bugara, Vlaha, Cincara i Arbanasa lake i probitanije verovati i primati s verom skaske i izmiljotine, nego ne vjerovati te onda morati dokazivati zato ne treba verovati u skaske i izmiljene prie, koje su toliki ozbiljni, ueni i razboriti pisci primili za istinu i gotov novac.
PREGLED

261

Strah od tzv. neiste krvi prisutan je svuda gdje dominira romantizam u poimanju prolosti. Stvaranje nacije je definicija i razgranienje, jer bez razgranienja nema nacije. Ljudi se ne definiraju samo jezikom, kae Zundhausen, koliko god da je vaan. To je, objanjava on, na kraju prihvatio i Vuk Karadi, mada razoarano, za razliku od mnogih svojih epigona. U naciju spada svijest o zajednitvu i opeprihvaeno ime. Nacionalna svijest nastaje kroz odreene etape, tradicije se stvaraju, dotjeruju i transformiu uz gradnju naknadnih predanja i koritenje naslijeenih religijskih sadraja, vrijednosti i simbola. Mit se koristi kao surogat za historijske praznine. Zundhausen, razlikujui historijsku svijest od historijskog saznanja, obrazlae da je kosovski mit, osim zbirki pjesama Vuka Karadia, Njegoevim Gorskim vijencem pretoen u nacionalnu mitologiju Srba, zlatnu nit narodnog predanja, ustvruje da ovaj mit, obavijen maglom nejasnih uspomena, poiva na tumaenju i estetizaciji onoga to nije bilo. Kosovski boj 1389. je, po analizama vie autora, koji negiraju tvrdokorne stereotipe, bio zapravo sukob dva feudalna saveza. Knez Lazar, podsjea Zundhausen, bio je predvodnik hrianske alijanse koja se sastojala od srpskih, bosanskih, albanskih i bugarskih trupa. I osmanski hroniari, poput Idrisa Bitlisija, svojedobno su spominjali da su osim Srba na Kosovu, ratovali Ugari, Arbanasi, esi, Bugari, Franci, te esi i Poljaci. Destruktivnu snagu kosovski mit dobija naknadno postavljanjem veze izmeu nebeskog carstva s novom Kneevinom Srbijom, svojom usmerenou protiv otpadnika i muslimana, s ukljuenjem mita u dugoroni politiki program postosmanske Srbije, svojim politikim mesijanizmom i (starozavetnim) imperativom osvete koji postaje sve snaniji. Mitoloke matrice i narodne pjesme su vremenom sticale status prvorazrednih historijskih izvora. Lake je vjerovati u stare nego prihvatati nove istine. Odbranaka historija daje pozitivne odgovore za sebe i negativne za druge. Historiografija i tvorci lanih mitova znaju uvati legende u interesu naroda, odnosno politike i epohe. Medijska i politika propaganda osnauje stereotipe, a mitska svijest opstaje kao poeljno stanje nacionalnog bia. Nacije su sazdane kao zajednice kolektivnog pamenja i zaborava. Kolektivna prolost se, sa specifinim nacionalnim kodovima percepcije, uveliko razlikuje od objektivnog historiografskog znanja. U vremenima nacionalnih preporoda, traga se za izvorima sopstvenog identiteta, skrivenih u vlastitoj prolosti, za poeljnom historijom. Tomovi nauno utemeljenih djela nita ne mijenjaju u odnosu prema historiji ukoliko su drutvene i politike okolnosti takve da je poeljna drugaija svijest i kultura sjeanja. Snaga mita, uz jak osjeaj etnocentrizma i stereotip o 262 PREGLED

vlastitoj posebnosti, iskazuje nerijetko uivljenost u neto to zapravo ini fikciju. Sve ono, pie E. Hobsbaum, to ini fond znanja ili ideologiju nacije, drave ili pokreta, nije ono to je doista ouvano u narodnom sjeanju, ve ono to je izabrano, napisano, popularizirano i institucionalizirano od strane onih kojima je u funkciji da to ine. Historiar je, po profesiji, posebno, duan, kae dalje, da podsjea svoje sugraane na ono to bi oni htjeli zaboraviti. Sve kulture posjeduju odreene rezervoare slika, uz iju pomo iskazuju naelne kategorije postojanja. Na Balkanu se emancipacija od patrijarhalnih vrijednosti tretira kao gubljenje identiteta. Zbog redukcije totaliteta postoji relativnost u predstavljanju historijskih fenomena. Historija je jedna, ali se njene interpretacije razlikuju. Marija Todorova, osmanistkinja, iznosi konstatacije, u kojima nije nauno usamljena, da je pola milenija osmanske uprave Balkanu donijelo ne samo ime, ve i najdui period politikog jedinstva u itavoj njegovoj historiji. Tri i po stoljea osmanske uprave u Srbiji po pravilu pamte se kao strana vladavina, kao turski jaram ili kao azijsko-islamska despotija, iako sa historijskim realnostima, ovakva etiketiranja imaju veoma malo veze, pie Zundhausen. Oni koji su prihvatili islam uinili su to sopstvenom odlukom a o muslimansko-hrianskom ratu u svakodnevnom ivotu sve do poetka 19. veka nije moglo biti govora. Razlike izmeu zapadnog i istonog hrianstva veinom su imale veu teinu nego razlike izmeu hrianstva i islama. Historiari vjeruju u svoje istine iako nema konane historije. Zundhausen u znatnoj mjeri stavlja pod znak sumnje mnoga dosadanja reprezentativna znanja i shvatanja u Srbiji, u srpskoj i evropskoj historiografiji. Historijska svijest savremenih Srba je znatno mitologizirana. Preovlaujua drutvena svijest je arhaina, sa dominacijom agrarno-kolektivistikog mentaliteta.. Zundhausen misli da se srpska historija svodi na mitove, mitoloku i nacionalistiku svijest. Slobodan Jovanovi, srpski historiar i pravni teoretiar, upitao je svojedobno svog oca Vladimira Jovanovia, oca srpskog liberalizma, zato je njegovo pokoljenje toliko mitologiziralo nacionalnu prolost, na ta je ovaj kratko odgovorio: Nismo imali od ega poeti. Srpski etniki i dravni prostor u sutini se svodi, prema Zundhausenu, na Smederevski sandak (Beogradski paaluk). Savremena Srbija, ne samo po njegovom sudu, nema znaajniji historijski kontinuitet sa srednjovjekovnom. Govorei o srpskim ustancima prvih decenija XIX stoljea na tom prostoru iznosi da su ustanici imali pred sobom ciljeve daleko unatrag vaeih vrijednosti, iz prolosti vaspostavljanje dobrog starog reda i nisu znali ta da ponu s konceptima nacije i nacionalne drave. Nikada hajduija nije imala vee razmere nego pod vladom Miloa Obrenovia.
PREGLED

263

Nacionalne drave na Balkanu nastajale su u XIX stoljeu putem nasilja, pljake i progona nepodobnih etnikih i vjerskih zajednica, prije svega, muslimana, diskvalificirajui se pritom, svojim brutalnim postupcima, kao navodni nosioci vie, evropske civilizacije. Muslimani su bili prva rtva njihovog nastanka i ekspanzije. Protjerivanjem muslimana sa prostora na kome je nastajala srpska drava, kae autor, postavljane su smjernice u pravcu jedne etnike homogenizacije. Odnos prema muslimanima iskljuivao je toleranciju i ravnopravnost. Prvi kamen u temeljima masovnih fobija je razlika u religijama, monih vododjelnica u svjetskim okvirima. Zundhausen pie da se sa paganstvom koje je sve do XIX stoljea bilo duboko ukorijenjeno moglo ivjeti, ali sa renegatima koji su primili islam ne. Oni su bili odabrani od duhovnih i svjetovnih voa kao mete za mrnju prema strancima. Religijske tradicije su sloene i ambivalentne. I nacionalizam je neka vrsta sekularne religije, odnosno politika religija. Sve drave, nastale u sukobima sa Osmanskim carstvom tokom XIX stoljea, Zundhausen naziva postosmanskim dravama. Uz podsjeanje na znaaj Naertanija za srpsku imperijalnu ideju, ukazuje da je i program Ujedinjene omladine srpske bio program jednog iredentistikog nacionalizma. Ratovi u kojem osloboenje jednog naroda rezultira eliminiranjem drugih naroda ne mogu imati oslobodilaki smisao, pored svih mitolokih magli i pobjednikih istina koje prenebregavaju osnovne injenice, odbacujui sve ono to moe naruiti idealiziranu sliku prolosti, kojoj se tei osigurati, u ime viih ciljeva stvarnosti, nuni legitimitet. Historiar ne bi smio dozvoliti da pobjednik ima monopol nad prianjem prie potomstvu. Onaj ko oznaava Kosovo kao Stara Srbija i Makedoniju kao Juna Srbija, taj time eli, kae ovaj autor, da polae pravo na njih, da predstavljaju njegov posjed. Da li e neka akcija biti klasificirana kao oslobodilaka borba, izdaja ili terorizam, zavisi i od naina promatranja ili od pravnih definicija. Teko je govoriti o osloboenju, ako oslobodilac, osloboenome oduzima njegovu slobodu ili mu nametne svoju verziju slobode. Nema nacionalizma bez stereotipa o drugima, jer bez njih nema ni stereotipa o sebi, niti interesnih manipulacija. Uklanjanje povijesnih predrasuda je uvijek teak posao. U balkanskom etnikom kaleidoskopu naelo nacionalnosti bilo je formula za nasilje. U opem smislu etniko ienje se moe shvatiti kao termin koji obuhvata sistematske, masovne zloine, protjerivanje nepoeljnog stanovnitva sa jedne teritorije zbog religiozne ili etnike diskriminacije, stratekih ili ideolokih pobuda. Ovaj termin se na Balkanu ustalio kao eufemizam koji prikriva genocid. Nema genocidnih naroda ali ima 264 PREGLED

genocidnih politika. Zundhausen pie da tokom balkanskih ratova 1912 1913. dolo do prvih etnikih ienja velikog stila u evropskoj istoriji 20. veka. ok zbog tih ienja bio je utoliko vei to su se dogodili samo pet godina posle usvajanja Hake ratne konvencije 1907. godine, koja je imala za cilj da se jasno povue razlika izmeu boraca i civilnog stanovnitva. Ta razlika je u ovim ratovima bila ignorirana. Od balkanskih ratova prakticirana podjela rada izmeu vojske i paravojnih formacija, koje su izvravale prljave poslove doivjee u postjugoslavenskim ratovima devedesetih godina prolog stoljea svoj novi vrhunac. Raanje jugoslavenske drave 1918., pie Zundhausen, u cjelini je stvorilo vie problema nego to ih je rijeilo. Nacionalni unitarizam i dravni centralizam su dva temeljna stuba prve Jugoslavije. Ravnotea moi unutar ove drave, izrazita razlika u blagostanju meu regijama i male kulturne razlike izmeu nacija, od njenog stvaranja su u centru svih sukoba oko podjele i preraspodjele. Ni socijalistika Jugoslavija nije bila toga poteena. Srpska identifikacija sa Jugoslavijom kao vlastitom dravom u kojoj ive i drugi narodi bila je osnova sukoba i konano njenog razaranja. Nacionalizam je, kao dugovjena koncepcija, oznaen kao primijenjena ideologija neodvojiva od identiteta, inficirajui cjelokupni drutveni javni ivot u Srbiji, bio i burna, negativna reakcija na tektonske promjene u Evropi i svijetu, na izmjenu globalne epohe svijesti i meunarodnih odnosa. Pojavio se kao odgovor na razvojne alternative srbijanskog drutva: nacionalizam ili modernizacija. Miloevi je, nastojei da ponovi kosovski efekat iz druge polovine osamdesetih godina, podsticao srpsko vodstvo u Hrvatskoj, a potom i u BiH na provokacije, kako bi u tom sklopu Srbi ponovo bili prikazani kao rtve. Rat koji je 1992. zahvatio BiH, po svojim razmjerama, bacio je u zasjenak borbe u Hrvatskoj. Srpska ratna strategija oruanog ustanka, navodi autor, jednom zastraenog, zatim podstrekivanog srpskog stanovnitva i aktiviranje Jugoslavenske narodne armije, uz ukljuenje paravojnih jedinica i vikend-ratnika iz Srbije, funkcionirala je u BiH jo efikasnije nego u Hrvatskoj. Pojam etniko ienje kruio je od poetka rata u BiH svjetskom tampom i u Njemakoj je 1992. izabran za najgoru rije. Iz perspektive srpskih nacionalista, zagovornika stvaranja srpskih dravica na prostorima na kojima se nikada nije prostirala Srbija, Miloevi e svojim potpisom u Dejtonu izdati srpski narod. Zundhausen u sporu sa dijalektiarima neraskidivosti klanja i oranja nije zaobiao ni odgovornost paralelnih centara moi u Srbiji, pad komunizma, ali i opstanak presvuenih komunista na vlasti. U ocjenama zbivanja tokom posljednje decenije XX stoljea fokusira se na ulogu Srpske
PREGLED

265

akademije nauka i umjetnosti, koja se sa svojim Memorandumom pretvorila u mjesto pseudonaune kanonizacije srpske prie o rtvi i antisrpskih teorija zavjere. Za Slobodana Miloevia e napisati da gotovo nema srpskog politiara u XIX i XX stoljeu koji je ne samo susjednim nacijama, ve i sopstvenom drutvu i zemlji nanio toliko tete kao on, mada je bio samo izvrilac koji je pretoio u politiku ono ta su drugi bili zamislili. Na osnovu svog vienja historije Srbije do danas, Zundhausen zakljuuje da bi se sa izvjesnom sigurnou moglo rei da bi se istorija Srbije i srpskog drutva odvijala drugaije da su se elite pre oko sto godina vie zainteresovale za konsolidaciju drave i drutva nego za teritorijalnu ekspanziju. Sa Pirovom pobedom u balkanskim ratovima 1912/13. srpska drava je natovarila sebi hipoteku s kojom nikada nije uspela da izae na kraj. On uoava da je Srbija mogla biti jedna visoko razvijena zemlja. Potencijal za to je postojao. Ali, ona je rtvovana velikoj ideji, koja je Srbiju devedesetih godina unazadila za celo jedno stolee. Srbi nisu ni `tragian narod` kako je to formulisao Dobrica osi, niti su `nebeski narod`, nego sasvim `normalno` drutvo, koje su zasenili i zaveli narcisoidni propovednici, proroci i politiari (kao i mnoga drutva pre njih). Od dva prozora za vreme koje omoguavaju orijentaciju u sadanjosti, prozora u prolost i prozora u budunost, prvi je zatvorio pogled na ovo drugo. U kui Clio, izdavau Zunsdhausenove knjige, bili su svjesni da e ona pokrenuti odreena preispitivanja novije srpske historije, da e naii na vie, ne samo strunih reakcija. Nisu pritom izostale ni diskutabilne ocjene da stranci ne mogu razumjeti Srbe i njihovu historiju, posebno jedan Nijemac, to je odista bila udna argumentacija na poetku XXI stoljea. Zundhausenova knjiga u srpskom prevodu sadri i pogovor koji je napisao dr. Duan Batakovi. On smatra da znaajnu ulogu u oblikovanju Zundhausenovih stavova imaju i odreena predubeenja, lina ili od drugih preuzeta, koja odslikavaju sve stereotipe, predrasude i osporavanja, kao i stanovita koja nemaju sigurna uporita ni u raspoloivoj dokumentaciji, ni u ozbiljnoj, iroko prihvaenoj naunoj literaturi. Pojedina Zundhausenova tumaenja neki historiari u Srbiji smatraju pogrenim, vidjevi u njima uticaje politike i stereotipnog miljenja o Srbiji, a ne objektivnu zasnovanost naunog suda. Najglasniji su kritiari po pitanju njegovog stava da razlozi za raspad Jugoslavije datiraju prije Titovog vremena, i miljenja da kosovski mit ima predimenzioniranu ulogu u ivotu Srba. Dr. Slavenko Terzi e istai da je Zundhausenova knjiga proeta duhom istorijskog revanizma i revizionizma, kako je njena osnovna funkcija da naknadno legitimizuje razbijanje Jugoslavije i politiku arhitekturu stvorenu nakon 266 PREGLED

toga. Tzv. potena nacionalna historija pretpostavlja sposobnost da se zaboravi sve to joj ne ide u prilog, da se otro kritikuju stranci i njihova vienja koje ne odgovaraju reprezentativnoj matrici, idealiziranim autoprojekcijama i statinim predstavama sa debelim mitolokim nanosima, pravljenim za domau upotrebu. Rairena sklonost da se demantira ili potiskuje teret sopstvene prolosti doprinosi devalviranju historije. Dr. Latinka Perovi predoava, pak, da je srpska historiografija bila manje pluralna od realne historije Srbije, da je previala pluralnost misli o dravi i drutvu. Nije, meutim, dovoljno samo ta historiari kazuju o svom narodu i njegovoj prolosti, ve je takoer bitno, govore iskustva ali i savremenost, i kako ih drugi vide, ta misle, piu i itaju o njima, kakvi modeli percepcije dominiraju. Bez znanja, koje poziva na opreznost, nema ni vredonosnih sistema, niti iskoraka u ira poredbeno-historijska istraivanja i poreenja u meunarodnim okvirima. Zundhausenovu sintezu odlikuje multidisciplinarnost, prisutno je vie diskursa. Prolost koja se moe rekonstruirati, kae, on, po naunim metodama, sadri, bar parcijalno, mnoge demantije koji se odnose na ono to je jedno drutvo pohranilo u svom kulturnom pamenju kao istinu. Historiju je nuno reinterpretirati, demonumentalizirati, oslobaati je od ogranienog tumaenja, pseudomitskih i pseudohistorijskih mrea, fatalistike vezanosti za problematine teorije koje gode nacionalnoj sujeti, od stereotipa i jednostranih, poeljnih predstava. Openje sa prolou, stalno je njeno doraivanje, ali poto je itamo iz tragova kakve je ostavila, ta prolost je onda haotina, sluajna, fragmentarna (Vitold Gombrovi). Revizionizam izaziva dijalog, moe biti produktivan. On je, shodno iskustvima, pratea pojava stalne interpretacije prolosti, odnosno smisla historijske nauke. Nova saznanja otvaraju nova polja nepoznatog, pa je u tome i njihova vrijednost.

PREGLED

267

Sabina Alispahi UDK 159.9 (049.3)

POLITIKA PSIHOLOGIJA: SITUACIJE, POJEDINCI I DOGAAJI1 POLITICAL PSYCHOLOGY: SITUATIONS, INDIVIDUALS AND CASES Saetak Tekst je prikaz knjige Davida Patricka Houghtona Politika psihologija: situacije, pojedinci i dogaaji, Taylor i Francis, 2009. Summary The text is a review of a book Political Psychology: Situations, Individuals, and Cases by David Patrick Houghton, Taylor and Francis, 2009. Dr. David Patrick Houghton, profesor na Univerzitetu Centralne Floride, Odsjeka za politike nauke, napisao je knjigu o politikom ponaanju. Rad je podijeljen na tri dijela: Situacija, Pojedinac i Spajanje situacije i pojedinca. Pored uvoda, knjiga sadri 17 poglavlja u kojima autor obrauje aktualne teme iz politike psihologije. U prvom poglavlju autor pojanjava konceptualnu shemu knjige, te definie politiko ponaanje. Prema Houghtonu, politiko ponaanje se odnosi na bilo koju aktivnost sa odreenim politikim ishodom. Ovakvo ponaanje ukljuuje irok spektar politikih aktivnosti, od ekstremnih ponaanja, kao to su terorizam i ratovanje, do uobiajenih ponaanja, poput glasanja na izborima. Takoer, odnosi se na proces donoenja odluka glasaa i politikih kandidata, ali je i vie od toga. Politiko ponaanje podrazumijeva razliita pitanja, poput: zato se deava rasizam, zato ljudska bia uestvuju u genocidu, ta odreuje kako e ljudi glasati, te zato drave ratuju?
1 Prikaz knjige Politika psihologija: situacije, pojedinci i dogaaji Davida Patricka Houghtona, Taylor i Francis, 2009.

PREGLED

269

U drugom poglavlju je ukratko predstavljen historijski razvoj politike psihologije. Politika psihologija je stara koliko i sama politika. Fokus politike psihologije, kao priznatog podruja o kojem se ui na fakultetima, veinom je internacionalan. Dok posebno dominira u amerikim kolama, politika psihologija postaje vrlo popularan predmet izuavanja u Evropi, Australiji i drugim dijelovima svijeta. Tema treeg poglavlja je Biheviorizam i ljudska sloboda. Ova tema je blisko povezana sa konceptualnim razlikovanjem situacionizma i dispozicionizma. Postoje razliite vrste situacionizma. To mogu biti direktni pritisci socijalnih grupa, to je opisano u estom poglavlju. Druge direktne i indirektne forme su ilustrirane eksperimentima Stanleya Milgrama, koji pokazuju da socijalno etiketiranje, autoriteti i druge socijalne norme oblikuju ljudsko ponaanje (etvrto poglavlje). U petom poglavlju je opisan poznati eksperiment Philipa Zimbarda sa zatvorenicima i uvarima, gdje su, takoer, objanjene razliite forme situacionizma. Pri tome situacija moe biti socijalni kontekst, grupa kojoj pojedinac pripada na radnom mjestu ili vee socijalne grupe koje oblikuju na identitet u drutvu. Biheviorizam je pristup koji je bio posebno znaajan za razvoj politike psihologije u periodu izmeu 1950. i 1960. godine kada je fokus psihologije i politikih nauka usmjeren ka znanstvenijem konceptu ponaanja, stoga autor u treem poglavlju razmatra ideje B. F. Skinnera. Milgramova istraivanja su znaajno utjecala na nain razumijevanja politike poslunosti odnosno pokoravanja autoritetima. Njegova otkria su pokazala da je veina ljudi sposobna prekriti osnovna moralna vjerovanja i principe zbog socijalnog pritiska pojedinaca koje percipiraju kao autoritete. Milgramova istraivanja se opisuju u etvrtom poglavlju kako bi se objasnio fenomen genocida sa posebnim osvrtom na holokaust. U sljedeem poglavlju se detaljno analizira fascinantno istraivanje Zimbarda (poznati Stanford eksperiment). Tu je ponovo fokus na zahtjevima situacije i na nainu na koji socijalno definirane uloge oblikuju ljudsko ponaanje. Zimbardova otkria se koriste u petom poglavlju kako bi se objasnio Abu Ghraib skandal. esto poglavlje, posljednje poglavlje u prvom dijelu, bavi se ponaanjem u grupi sa posebnim osvrtom na istraivanja Irving Janis o nainu na koji se ponaanje pojedinca mijenja kao odgovor na grupne pritiske. U svojoj slavnoj knjizi Groupthink Janis navodi kako socijalni pritisci utjeu i na najinteligentnije pojedince, to moe rezultirati katastrofalnim akcijama. 270 PREGLED

U drugom dijelu knjige (u kojem se govori o dispozicijama) opisuju se razliite psiholoke teorije. Sedmo poglavlje objanjava psihoanalitiki pristup razumijevanju ponaanja i njegov utjecaj na razvoj politike psihologije. U sedmom poglavlju autor, takoer, analizira psihobiografske klasike. Termin linost se razliito koristi u literaturi o politikoj psihologiji. Ponekad se koristi kao skraeni termin za sve individualne karakteristike pojedinca, ukljuujui i vlastita vjerovanja. U osmom poglavlju se govori o prednostima i manama analize psihobiografije. Deveto poglavlje se bavi kognitivnom revolucijom u periodu izmeu 1980. i 1990. godine. Ovaj psiholoki pokret je odbacio mnoge starije koncepte, ali je zadrao bazino dispozicijsko gledite, te je pruio novo objanjenje ponaanja preko struktura ljudskog pamenja. Sheme, analogije i druge strukture znanja se posmatraju kao sastavni blokovi ljudskog uma, te stoga utjeu na ljudsko procesiranja informacija. Iz ove perspektive, ljudska bia prilikom donoenja odluka najee koriste kognitivne skraenice i heuristike. Ljudska bia nisu samo pasivni primatelji informacija, to je nazvano hladnom kognicijom, nego su, takoer, pod utjecajem toplih procesa, kao to je ljutnja, ljubav, tuga itd. Utjecaj emocija na politiko ponaanje je tema 10. poglavlja. U 11. poglavlju se govori o politikoj neuroznanosti, koja podrazumijeva upotrebu naprednih tehnika, poput funkcionalne magnetske rezonance (fMRI). Napredna tehnologija za snimanje ljudskog mozga se poinje koristiti za istraivanje ponaanja glasaa da bi se, naprimjer, ispitale emocionalne reakcije glasaa na podraaje u politikim kampanjama. Trei, posljednji dio knjige (od 12. do 17. poglavlja), sadri empirijska istraivanja. Autor u ovom dijelu pokuava spojiti situacionizam i dispozicionizam da bi kategorizirao teorije koje objanjavaju razliita empirijska podruja politikog ponaanja. Naprimjer, u 15. poglavlju se postavlja pitanje: da li teroristika djela izvode psiholoki nenormalni pojedinci? Mnogi ljudi jednostavno pretpostavljaju da su teroristi mentalno bolesne osobe, ali novija istraivanja, koja su proveli John Horgan, Andrew Silke i drugi, opovrgnula su ovu iroko popularnu teoriju. Pokuaji da se otkrije jedinstvena linost teroriste (ili da se svim teroristima pripiu odreene osobine, poput narcisoidnosti) nisu doveli do pouzdanih spoznaja, tako da je opi zakljuak jednak onome to je MilPREGLED

271

gram zakljuio u sluaju genocida: da su najobiniji mukarci i ene sposobni poiniti djela ekstremnog nasilja. Ovo poglavlje, takoer, analizira istraivanja koja objanjavaju terorizam situacijskim silama i dinamikom grupnog ponaanja. U 16. poglavlju autor pojanjava teorije o nacionalizmu i etnikim konfliktima, rasizmu i politikoj netoleranciji, ponaanju glasaa i meunarodnoj sigurnosti, pitajui se da li situacijski ili dispozicijski pristup bolje objanjava odreeno ponaanje. Naposljetku, u 17. poglavlju autor predlae naine na koje se situacionizam i dispozicionizam mogu integrirati jedno u drugo. Autor ne razrijeava debatu izmeu situacionizma i dispozicionizma sve do posljednjeg poglavlja, gdje iznosi svoj kritiki osvrt. Iz navedenog prikaza se vidi da se u knjizi obrauju teme iz politike psihologije koje su prisutne i vrlo znaajne za podruje cijelog Balkana. Prijevodom knjige Politika psihologija: situacije, pojedinci i dogaaji na pravi nain bi se obogatila, kod nas, vrlo oskudna literatura za ovo iznimno vano podruje psihologije. Knjiga je pisana jednostavnim i razumljivim strunim jezikom, te se moe preporuiti kao relevantna literatura studentima drutvenih nauka, ali i svima onima koji se zanimaju za podruje politike psihologije.

272 PREGLED

Devad Drino UDK 082.2 (049.3) DVA NOVA SARAJEVSKA STEKA1 TWO NEW EXAMPLES OF STEAK IN SARAJEVO Saetak Tekst je prikaz knjiga Spomenica : (1950-2010) Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo : Filozofski fakultet, 2010. i Radovi Filozofskog fakulteta, knjiga XIV/I, Sarajevo : Filozofski fakultet, 2010. Summary The text is a review of books: Spomenica: (1950-2010) Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo; Faculty of Philosophy, 2010 and Radovi Filozofskog fakulteta, XIV/I volume, Sarajevo; Faculty of Philosophy, 2010. Filozofski fakultet u Sarajevu nedavno je izdao dvije dragocjene publikacije Spomenicu akademika Marka unjia (19271998), upravo na 12. godinjicu njegove smrti, i asopis Radovi Filozofskog fakulteta, knjiga XIV/I, koji su posveeni prof. dr. Ibrahimu Tepiu (19471997), povodom 60. godinjice roenja i 10. godinjice smrti, ime su se dostojanstveno oduili ovim velikanima bh. historiografije. U Spomenici Marka unjia visprenost urednika (prof. dr. D. Lovrenovi) inicirala je i obezbijedila priloge najznaajnijih istraivaa srednjovjekovlja ovih prostora (irkovi, Kovaevi-Koji, Hrabak, Toi, anjek), ali i kvalitetnih mlaih autora, tako da je Spomenica pravi biser historijske nauke na zadovoljstvo svih tovalaca unjieva djela. U njoj je data biografija akademika unjia sa do sada najpotpunijom bibliografijom njegovih radova (E. Kurtovi), te njegov rad Slaveni nastanjeni na podruju Ankonitanskog distrikta u 15. stoljeu, objavljen u Ankoni 1988. g. Pokojni akademik Sima irkovi (preminuo u novembru 2009) u radu
1 Prikaz knjiga Spomenica : (1950-2010) Filozofskog fakulteta u Sarajevu, Sarajevo : Filozofski fakultet, 2010. i Radovi Filozofskog fakulteta,knjiga XIV/I, Sarajevo : Filozofski fakultet, 2010.

PREGLED

275

Jedan primer kruenja darova predstavio je dokument iz Dravnog arhiva u Veneciji koji se odnosi na bosanske izraevine od srebra i, kako je sam napisao, dodajem vencu koji polau kolege i prijatelji, skromni priloak koji povezuje Markovu postojbinu, Hercegovu zemlju, arhiv u kome je najvie radio i temu koja ga je posebno privlaila. Desanka Kovaevi-Koji, nekadanja unjieva suradnica i kolegica, obradila je promet plikog srebra iz Srednje Bosne, po trgovakim knjigama brae Kabui, dok je u radu Franje anjeka nastavljena analiza crkvene povijesti bosanskog srednjovjekovlja radom Katarska inicijacija i pristup crkvi bosansko-humskih krstjana (1315. st.). Prilozi Bogumila Hrabaka (itno trite Ferare i Dubrovani, XIV-XVIII vek) i ure Toia (Ispolica soli na Neretvi) daju doprinos poznavanju ekonomske povijesti ovih krajeva, dok istrajni diplomatiar Milko Brkovi obrauje sa paleografsko-diplomatikog stajalita osam isprava o venecijanskom vraanju Dalmacije Hrvatsko-ugarskom kraljevstvu. Opirniji prilog Dubravka Lovrenovia naslova Profani teror-Sveta retorika na primjeru kako je bosanski vojvoda Radosav Pavlovi postao opaki pataren, bi katolike vjere donosi vrelima dobro potkrijepljen, nadasve zanimljiv i aktualan tekst problematike upotrebe mirnodopske i ratne terminologije povijesnih izvora. Lovrenovieva je zasluga ukazivanje na povijesnu pozadinu i kidanja hijerarhijskog zajednitva, na jednoj strani, i krivovjerja na, drugoj strani, ali jasna argumentacija i kvalitetna analiza nagoni itaoca na dublja promiljanja izvora politikog morala i vjerskog nacionalizma (vjerujem ne sluajno!). Gost iz Beograda Tibor ivkovi u radu o poecima Bosne u srednjem vijeku, analizirajui kastra oikoumena sauvana u djelu De administrando imperio, donosi vrlo savremenu interpretaciju navedenih vrela, po kojoj je Bosna u trenutku nastanka te liste bila nezavisna kneevina. Najistrajniji mlai istraiva ekonomske povijesti bosanskog srednjovjekovlja Esad Kurtovi istraio je posjed porodice Kosaa na otoku ipanu, pa je, nakon depozita, trgovine, zemljinjih posjeda, dao jo jedan dragocjen doprinos ovoj zanemarenoj, a opet vitalnoj strani ivota srednjovjekovne Bosne. Prilozi autora Srana Rudia, Milice Malovi-uki i Amira Klike posveeni su rodu Vlatkovia, porodici Zagurovi iz Kotora i lavanskoj vlasteli anti, iji je najistaknutiji lan bio tepija Batalo. Ne bi se mogla prihvatiti bez zadrke tvrdnja iz, inae dobrog, rada Amira Klike da su hrvatski historiari pokuavali bosanske tepije izjednaiti sa hrvatskim, srpski sa srpskim tepijama (str. 265, napomena br. 36) i pri tom navedeni stav argumentira samo od prije znanim tvrdnjama Miloa Blagojevia iz Srbije. U radovima nedavno preminulog akademika HAZU-a Luje Margetia, barda hrvatske pravne povi276 PREGLED

jesti, pojmovi tepija i dad se komparativno obrauju, jer nije neuobiajeno da isti termini u drugim sredinama imaju sasvim drugaije znaenje, kao naprimjer termini kaznac ili kazanina koji su u bosanskom i npr. dubrovakom pravu sa sasvim drugaijim znaenjima. teta je to mladi autor nije obradio u ovom kvalitetnom radu ni rezultate hodolokih istraivanja lokalnih autora, prvenstveno Envera Sujolia iz Travnika, koji su javno objavljeni i koji bi dali novi kolorit radu, prvenstveno sa aspekta ubikacije naselja i utvrda. Neven Isailovi je objavio znaajne fragmente o rodu Hrvatinia u Dalmaciji koji upotpunjavaju dosadanja saznanja o ovoj velikakoj porodici, a autor Hrvoje Petri je predstavio svoja istraivanja o doseljavanju pravoslavaca u Kraljevinu Slavoniju do poetka XVI stoljea. Pravo osvjeenje predstavlja rad Emira O. Filipovia o ueu bosanskih predstavnika na vitekim igrama u Budimu 1412. g. Autor je kao niko do sada obradio uee Bosanaca na ovom meunarodnom skupu velikaa. Bogato potkovan vrelima ukazuje jasno na uee bosanskog kralja Ostoje a ne kralja Tvrtka II, po dosadanjim interpretacijama povjesniara. Radovi Filozofskog fakulteta, knjiga XIV/1, posveeni su drugom preminulom profesoru Ibrahimu Tepiu (19471997) u povodu 60. godinjice roenja i 10. godinjice smrti, gdje su prezentirani radovi sa okruglog stola uprilienog tim povodom. asopis donosi uvodno izlaganje dekana prof. dr. Srebrena Dizdara, te lanke Vesne Mueta-Aeri, Zijada ehia, sa bibliografijom radova, Husnije Kamberovia, Ismeta Dizdarevia, Edina Raduia, Fahda, Amile Kasumovi, te Emira Filipovia. U dijelu lanci i rasprave (55330) donose se historiografski radovi, uglavnom, nastavnika i saradnika Fakulteta, dok je hvale vrijedan prevod Zijada ehia Asbotovog rada o ivotu u Sarajevu u austrougarsko doba. U vrijednom saopenju Envera Imamovia Arheoloka topografija Donje Neretve prethistorijskog i antikog doba ipak nedostaju rezultati savremenih istraivanja upravo ovog podruja, dok je Esad Kurtovi u ve prepoznatljivom i bogato dokumentovanom stilu obradio Bie i Blagaj kao sredita Humske zemlje. Radovi Aladina Husia uvijek predstavljaju kvalitetan doprinos sagledavanju razliitih vidova ivota i organizacije vlasti u osmanskom periodu, pa tako i kroz sagledavanje imamske slube u tvravama Bosanskog sandaka, dok se Emir O. Filipovi svojim radom LajosThaloczy i bosanska heraldika definitivno potvruje kao istinski najkvalitetniji bosanski heraldiar danas.

PREGLED

277

Dragocjen dio asopisa predstavljaju bibliografije Ibrahima Karabegovia, Ahmeda Aliia, Devada Juzbaia, Iljasa Hadibegovia i Envera Imamovia, dok je veliki prostor dat prikazima, recenzijama i osvrtima (399468) znaajnih historiografskih djela i monografija. Ovom, danas apsolutno zanemarenom, historiografskom vidu sa asnim izuzetkom Priloga Instituta za istoriju iz Sarajeva Radovi se vraaju u punom svjetlu, objavljujui prikaze i osvrte na najznaajnije monografije i studije i predstavljaju ne samo informativni i saznajni pregled, nego i jasan kritiki stav autora prikaza. Ukupno uzevi, Radovi Filozofskog fakulteta u Sarajevu predstavljaju stvarni povratak ovoga znaajnog asopisa na znanstvenu scenu na kojoj je godinama u ovom dijelu Evrope imao istaknutu i nezaobilaznu ulogu u irenju naune misli. Sama pojava Spomenice i Radova predstavlja radost za svakog istinskog ljubitelja, ali i jasan znak raskidanja sa dosadanjom letargijom, vidljivo prisutnoj na ovoj visokoobrazovnoj instituciji, tako da su nastavnici i saradnici Fakulteta svojim trudom i radom ovim izvanrednim djelima podigli dva nova sarajevska steka (ne pretjerujem u ocjeni!), jer e svakom ozbiljnom istraivau biti tivo i poticaj za daljnja vlastita istraivanja. Ovim publikacijama Filozofskog fakulteta dva asna imena profesora Marka unjia i Ibrahima Tepia ostaju trajno zabiljeena u povijesti bosanske duhovnosti. Hvala onima koji su u tome pomogli.

278 PREGLED

Edin Rami UDK 94 (497.15)13/17(049.3) ODNOS DUBROVAKE REPUBLIKE I BOSANSKOG EJALETA KROZ SPISE BOSANSKIH NAMJESNIKA1 RELATIONS BETWEEN THE REPUBLIC OF RAGUSA AND THE BOSNIA EYALET THROUGH THE DOCUMENTATION OF BOSNIAN GOVERNORS Saetak Tekst je prikaz studije Vesne Miovi Dubrovaka Republika u spisima namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka. Summary The text is an outlining of the study Republic of Ragusa in the Documents of the Bosnian Eyalet and Herzegovinian Sanjak Governors by Vesna Miovi. U ovom djelu autorica Vesna Miovi predstavlja cjelovit analitiki inventar bujuruldija namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka Dravnog arhiva u Dubrovniku. Inventaru prethodi uvodna studija s opisom oblika i znaajki bujuruldija, s pojedinostima o slubenom profilu namjesnika koji su ih izdavali i s pregledom odnosa Bosne i Dubrovnika koji je ustrojen prema temama u samim bujuruldijama. Tekst studije potkrijepljen je djelominim i cjelovitim prijevodima vanijih i interesantnijih primjeraka, te citatima iz drugih arhivskih izvora. U prilogu autorica donosi i prikaze peata namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka, poredane hronolokim redom, ukupno 72 peata. Dubrovaka republika poela je uspostavljati kontakt s Osmanlijama nakon njihovih prvih provala u Bosnu krajem XIV stoljea. Konkretniji pomaci dogodili su se 1430. i 1442, ali odnosi su, ipak, ostali prilino labavi sve do vladavine sultana Mehmeda II (14511481), osvajaa, i pobjednikih pohoda njegove vojske. S obzirom na injenicu da im se ona nezadr1 Prikaz knjige Dubrovaka republika u spisima Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka, Dubrovnik, 2008, str. 280

PREGLED

281

ivo pribliavala, Dubrovani vie nisu mogli odlagati i odbijati plaanje haraa, niti se nadati pomoi kranske Evrope. 1458. godine Dubrovani su pristupili pregovorima, obvezali se plaati 1500 zlatnika godinje i biti vjerni Osmanskom carstvu. Zauzvrat su dobili obeanje da e Republika biti zatiena, kao i itav niz trgovakih povlastica koje e njihovi trgovci obilno koristiti na sve veem osmanskom podruju. U vrijeme vladavine sultana Mehmeda II, osvajaa, propala je posljednja srpska despotovina (1459), osvojena je glavnina podruja Bosanskog kraljevstva (1463), ukljuujui i dio Hercegovine. 1482. godine Osmanlije su potpuno osvojili Hercegovinu i otada graniili s Republikom du cijele njene kopnene granice. Od 1458. dubrovaki poklisari putovali su svake godine na Portu, donosili hara i rjeavali tekue probleme. Tokom XVIII stoljea nosili su ga svake tree godine. Osim poklisara, za dubrovake poslove brinuli su i dubrovaki konzuli, koji su u Istanbulu postavljani od 1688. godine. Dubrovaki poklisari stalno su putovali i u Bosnu, prvo susjedstvo Republike i njezino zalee. Doticaji dubrovakih vlasti s tamonjim dostojanstvenicima, kadijama i kapetanima bili su vrlo esti, a poslovi i problemi koje je valjalo rijeiti raznovrsni i mnogobrojni. Vezanost Dubrovnika za Osmanlije trajala je oko tri i po stoljea, tokom kojih su Dubrovani zapisivali sve pojedinosti o svim kontaktima i zapise pohranjivali u odgovarajuim kancelarijama. Mnoge kontakte moemo pratiti od zapleta do raspleta, od krojenja taktike na sjednicama Senata, njena konkretiziranja na sjednicama Malog vijea dravnih uputa poklisarima, do njihovih pisama i izvjetaja s lica mjesta te spisa u kojima je izloena osmanska reakcija na odreeni problem. Podaci o Dubrovanima i Osmanlijama zapisivani su i pri sklapanju trgovakih i drugih poslovnih ugovora, tokom izdravanja karantene i openito u prometu trgovake robe kopnenim i morskim putevima. Ukratko, u mnogim fondovima i serijama Dubrovakog arhiva ostala su zapisana precizna, opirna i obilna svjedoanstva o vezanosti Dubrovana za Osmanlije. Jedna od njih predstavlja izuzetak jer je ba iz te vezanosti izrasla, a rije je o seriji osmanskih spisa koja je danas poznata pod nazivom Acta Turcarum. Doneseni u Dubrovnik osmanski spisi pohranjivani su u takozvanoj Turskoj kancelariji, koja se zajedno s ostalim dravnim uredima nalazila u Kneevu dvoru. Brigu o spisima vodili su dragomani, domai ljudi, ko282 PREGLED

lovani strunjaci za osmanski turski, arapski i perzijski jezik. Oni su spise razvrstavali, prevodili i pohranjivali u skladu s pravilima koja su vrijedila za arhive svih dravnih kancelarija. Spisi su morali biti dobro uvani i uredno sloeni, jer su koliko god bili stari uvijek mogli zatrebati kao potvrda, dokaz ili temelj za traenje novog dokumenta. Nakon sloma Republike 1808. godine, Francuzi su, im su preuzeli vlast ispraznili prostor Turske kancelarije. Francuske vlasti provele su i reorganizaciju cijelog Dubrovakog arhiva. Izdvojile su sudske spise koji su im svakodnevno trebali i formirale takozvani Sudski arhiv. Preostali dio ukljuujui osmanske spise nazvan Politiki arhiv, nije im bio potreban, pa su ga nemarno nabacale i ispremijeale. I po odlasku Francuza (1814) i dolasku Austrijanaca nita se nije promijenilo nabolje. Austrijske vlasti poele su pokazivati veliko zanimanje za latinske povelje, irilske i osmanske sultanske spise, pa su zaduile nekoliko osoba da naprave reda u potpuno zanemarenom Politikom arhivu. U Be je uskoro (1818) otila prva poiljka dubrovakog arhivskog blaga. Druga poiljka (1833) obuhvatila je oko hiljadu osmanskih sultanski dokumenata i rukopisne i tiskane knjige iz prirune knjinice stare Turske kancelarije. Zatim su austrijske vlasti (1836) htjele preuzeti sve preostale osmanske spise iz dalmatinskih arhiva, skupiti ih u Zadru i proslijediti u Be. Slubenici Dubrovakog arhiva predali su im 860 primjeraka i dali na znanje da ih u Dubrovniku vie nema. Meutim, jo oko 12-13 000 osmanski spisa nalazilo se u palai Sponza, gdje su najvjerovatnije premjetani u jakom poaru 1817. godine, koji je izbio u austrijskoj vojnoj pekari pokraj Kneevog dvora i zahvatio Arhiv. Stanje se poelo popravljati tek stotinjak godina kasnije, kada je 30-ih godina XX stoljea uloen trud da se poboljaju sasvim neprikladni uvjeti pohrane arhivskih spisa. Tada je (19331941) u Dubrovakom arhivu radio i diplomirani orijentalist Fehim Efendi, koji je popisao osmanske spise, koji su se do poetka XX stoljea nalazili u Sponzi. Spisi koji su odneseni u Be vraeni su u Dubrovnik 1946, 1948. i 1949. godine. U Beu su jo uvijek knjige iz prirune knjinice Turske kancelarije. Najvjerovatnije nikada se nee saznati ni priblino koliko je izvorno bilo osmanskih spisa, ni koliko ih je propalo u vrijeme Republike i kasnije, naroito pod Francuzima i u prvim godinama austrijske uprave. Danas je u seriji Acta Turcarum Dravnog arhiva u Dubrovniku pohranjeno oko 15000 osmanski dokumenata. Rije je o originalima na osmanskom turskom jeziku, njihovim ovjerenim ili neovjerenim prijepisima, te o prevodima na talijanski ili hrvatski jezik. U seriji Acta Turcarum nalazi se i manji
PREGLED

283

broj originalnih primjeraka pisanih bosanicom, latinicom i irilicom, te na arapskom, hebrejskom i armenskom jeziku. Zbog nenaklonjene sudbine, osmanski spisi su do dananjih dana ostali neprimjereno razvrstani, polovino inventarizirani i zato rijetko istraivani. Budui da je rije o bogatom, a neiskoritenom gradivu, 2002. godine Dravni arhiv u Dubrovniku pokrenuo je projekt njihova klasificiranja i inventariziranja. Prvo su obraeni sultanski spisi, kljuni za prouavanje meudravnih odnosa Dubrovake Republike i Osmanskog carstva. U skladu s hijerarhijom osmanske vlasti, dole su na red i bujuruldije, nareenja namjesnika Bosanskog ejaleta i Hercegovakog sandaka, koje nam autorica Vesna Miovi i predstavlja u ovom djelu. Odabir bujuruldija po takvom naelu usaglaen je i s nekoliko za istraivanje poticajnih elemenata, a naprimjer iz Dubrovakog arhiva na poseban nain predstavljaju bosanske i hercegovake namjesnike i njihove odnose s Dubrovnikom. Tijekom prouavanja bujuruldija pokazalo se da obuhvaaju vrijeme od 1643. do 1807. godine i da uglavnom pripadaju namjesnicima Bosanskog ejaleta, dok su manji dio (1/8) izdali namjesnici Hercegovakog sandaka. Njihove bujuruldije nisu razdvojene, ve su ostale u sastavu iste zbirke, tj. inventara, i to iz vie razloga. Hercegovaki sandak bio je sastavnim dijelom Bosanskog ejaleta. Zbog toga je izgledalo neumjesno odvajati politiku i stavove njihovih namjesnika prema Dubrovniku, bez obzira na injenicu da je hijerarhija osmanske vlasti u to vrijeme bila prilino naruena., nadalje, mnogi bosanski namjesnici XVIII stoljea ujedno su upravljali i Hercegovakim sandakom. U zbirku su ukljuene i tri bujuruldije bosanskih kajmekama (zamjenika) koji su upravljali Bosnom u odsutnosti namjesnika. Uvrtena su i dva posebno zanimljiva primjerka, dvije lane bujuruldije, zato to i one na svoj nain govore o odnosima Bosne i Dubrovnika. Bujuruldije bosanskih i hercegovakih namjesnika sastoje se od originala, njihovih ovjerenih i neovjerenih prijepisa, ak i od nekoliko neovjerenih prijepisa nastalih na temelju ovjerenih prijepisa, te od talijanskih i hrvatskih prijevoda. Tokom izrade inventara istovjetni primjerci spojeni su u jednu cjelinu, pa se tako ukupan broj bujuruldija sa oko 400 komada smanjio na 321 jedinicu. Svaka jedinica ima istaknutu novu signaturu, a zatim i stare signature dokumenata koje je obuhvatila. Budui da je veinom rije o originalima, posebne napomene stoje samo uz ovjerene i neovjerene prijepise, te hrvatske i talijanske prijevode. Prijevodi koji nemaju pripadajui original ili prijepis izdvojeni su i zasebno pohranjeni. Istraivanjem drugih arhivskih fondova, naroito pisama dubrova284 PREGLED

ke vlade bosanskim i hercegovakim namjesnicima (Copia Lettere Diverse), njenih uputstava poklisarima na Istoku (Lettere di Levante) i njihovih odgovora (Acta et Diplomata), utvreno je da nedostaje vrlo veliki broj bujuruldija. Stanje je mnogo gore nego u sluaju sultanskih spisa. Toliko bujuruldija nedostaje da sauvane moemo nazvati ostacima neko velike zbirke. Dovoljno je navesti dvije injenice, odnosno dvije krajnosti: sauvano je ak 19 bujuruldija izdanih 1775 godine, dok za vrijeme 16911701. nema niti jedne. Ipak, drugi arhivski izvori daju dovoljno podataka o propalim primjercima, pa su neki od njih spomenuti i opisani u odgovarajuim poglavljima ove studije Vesne Miovi.

PREGLED

285

Lada Buturovi UDK 82-312.7 (049.3) RAZGOVOR MAJKE I SINA1 CONVERSATION BETWEEN MOTHER AND HER SON Saetak Ovaj lanak se bavi svjedoanstvom u formi majinog razgovora sa sinom, ubijenim tokom rata oktobar 1992 januar 1995. u opkoljenom Sarajevu. Sam dnevnik je ivotno svjedoanstvo majke koja piui i uz pomo vjere pokuava, u emu na kraju i uspijeva, prevladati unutranje vrenje, duboko u njenom srcu nakon traginog gubitka, i konstitutirati duevnu ravnoteu unutar svoje linosti, a i vlastite porodice u ratom izmuenom Sarajevu. Dalje, moja analiza tekstualno uspostavlja vezu izmeu njenog linog iskaza i heroina iz usmene i klasine knjievnosti, iz mita i usmene tradicije, te ih smjeta na isti nivo zajedno sa svim majkama iz ireg konituniteta dimenzija vremena i prostora. Majin dnevnik postaje krikom iskazivanja stoljetne emocije i stavova navedenim u kristaliziranim slikama, prepoznatljivim kao takvim kroz periode neslaganja koji rezultiraju u sukobljavanju pojedinaca sa svijetom. Kljune rijei: ivotna pria, lino svjedoanstvo, mit, usmena tradicija, klasina knievnost, kristalizirane slike Summary This article is concerned with a witnessing story in the form of a mothers conversation with her murdered son during the war from October 1992 to January 1995 in the besieged Sarajevo. The diary is life testimony of the mother who, by way of writing and with the help of religion, tries to establish and succeeds in surmounting her personal turmoil deep down in her heart after the loss and in constituting spiritual balance with her own person and her own family as well in the war Sarajevo. Moreover, the relation establishes itself textually in my analysis between her personal testimony and heroines from oral and classical literatures, from myth and and oral tradition, and they place them on the same level with all the mot1 Prikaz knjige Razgovor majke s ubijenim sinom u opkoljenom Sarajevu Emire Ibrahimagi, Sarajevo, 2009.

PREGLED

287

hers from grander space- time. The mothers diary becomes an outcry of expressing century long emotions and postures stated in crystalised images recognisable as such through periods of discrepancies resulting in clashes between individuals and the world. Key words: life story, personal witnessing, myth, oral tradition, classical literature, crystalised images Drutvo za ugroene narode Bosne i Hercegovine, sa Fadilom Memievi na elu, promoviralo je u maju 2009. godine u Bonjakom institutu tek publikovanu knjigu Emire Ibrahimagi, njen ratni dnevnik pod naslovom Razgovor majke s ubijenim sinom. Knjiga je impozantno opremljena, u tvrdom povezu sa djeijim crteima, estitkama majci i ocu u unutranjosti njenih korica, sa posvetom autorice ove knjige uspomeni na svu ubijenu djecu u opkoljenom Sarajevu 19921995. godine. Odmah iza mota uz ovu knjigu date su od historijskog znaaja poruke otpora opkoljenog Sarajeva Leszeka Kolakowskog, poljskog filozofa (u zborniku Bosna i Hercegovina jezgro velikosrpskog projekta, u izdanju Helsinkog odbora za ljudska prava Srbije, 2006). Dat je sadraj na samom poetku kao i predgovor prof. dr. Saliha Foe, fotografija Opsada Sarajeva i autoriin tekst koji poinje podnaslovom Samir je ubijen. Znaajno je to knjiga posjeduje prevod na engleski mr. Amire Sadikovi i tekst o knjizi Fadile Memievi. Knjiga je potresna ivotna ispovijest jedne majke u opkoljenom gradu 19921995. godine. Spisateljica je dnevnik poela da pie 20. septembra 1992. godine, nakon to je tog popodneva od posljedica granatiranja izgubila sina, a umalo da nije izgubila i drugo dijete, kerku Samru, koja je ostala nedotaknuta, mada je bila blizu brata. Dnevnik vodi do januara 1995. godine. Dnevnik predstavlja krajnji oaj, stanje pakla majke pred nasilnom, preranom, djeijom smru smru djeteta Samira, umrlog sa nepunih devet godina suvie kratko je ivio (kae majka Emira). Sva majina bol i njena duboka tuga su se slili u tom dnevniku u reenice u kojima se osjeaju prolivene suze i oaj to i ona mora da bude ta koja je to doivjela, a mogla je ostati i bez Samre. Knjiga-dnevnik Emire Ibrahimagi, njen hod ene i majke koja mora i eli da preivi nakon smrti djeteta i da bude uz drugo dijete kerku kojoj je potrebna, a isto tako da bude muu smirena i uravnoteena supruga, koja je nauila da podnosi strahovitu bol, jer ma kako je njoj teko, zna da nije ni sama ni jedina u svom bolu. Dnevnik je svjedoanstvo njenog opredjeljenja da prihvati tu bol kao svoju linu, da se nosi sa njom, da bude naizgled normalna, kako ivot od nje trai. Dnevnik je ispovijest njene 288 PREGLED

beskrajne tuge koju moe rei jedino samoj sebi i mrtvom djetetu. Djeli toga dnevnika zna i njena kerka Samra, kojoj, u strahu da se njoj (Emiri) neto desi, ostavlja dnevnik kao obavezu da ga ita i sjea se nje i Samira. Osim pisanja dnevnika ona je nala i spas u religiji, islamu, sjeajui se i spajajui ono to ju je majka uila u djetinjstvu sa onim to je ona itala o islamu nakon svoje tragedije. Ona se vratila religiji i to ju je spasilo i ojaalo, a uila je i u toku rata. Postila i uila dove tokom mjeseci opsade da bi se odrala i bila korisna. Moto dnevnika je citat iz Kurana (V/32): Ako neko ubije nekoga koji nije ubio nikog kao da je sve ljude poubijao. A to se odnosi na njenog prelijepog, predobrog i pametnog sina, ija slika, djetinje ozbiljna oima se smijei sa korica knjige i posmatra svakoga ko uzme knjigu. Dnevnik je svjedoanstvo o ratnoj svakodnevnici, brigama ljudi i smrti koja je postala dijelom njih, sa dnevnim deavanjima, dok tamo negdje, u bijelom svijetu, enevi, Njujorku, Parizu, Londonu, proizvode rezolucije i rezolucije, a PAM-ovi i PAT-ovi svakodnevno grme po sarajevskim ulicama sijui smrt, sve praeno nedovoljnom pomoi ljudima koji nemaju za goli ivot u hiljadudnevnoj opsadi Sarajeva. Knjiga nije knjievni in, kako ga definiu strogi tradicionalni stilisti i teoretiari knjievnosti, literatura kojoj i ona pripada. Njena knjiga ima referencijalnu funkciju odnosa na stvarnost, to je mimezis ratne svakodnevnice i kao takva znaajna je i ima vrijednost za historiju ratnog Sarajeva. Ona je dio historije svakodnevnice jednostavnog ovjeka na vjetrometini ratnih zbivanja. I to treba uzeti u obzir kod prouavanja savremene historije, posebno historijskih zbivanja koncem XX vijeka u postkomunistikim zemljama. Knjiga Emire Ibrahimagi Razgovor majke sa ubijenim sinom u opkoljenom Sarajevu je osim razgovora majke sa mrtvim sinom i razgovor autorice sa potencijalnim itateljem/ itateljicom koji e se prepoznati u napisanom i na neki nain pruiti svoj odgovor ovom dijalogu. Svako novo itanje moe omoguiti da iskustvo Emire Ibrahimagi ne zastari, da dobije novi odgovor u vremenu koje dolazi. Svjedoenja Emire Ibrahimagi u odabranom pisanom obliku vraaju nas na same poetke stvaranja i biljeenja tradicionalno usmene literature, one trenutke kada se ona dodiruje sa umjetnikom, na one nepoznanice poetaka (noi vremena). Tako se ne moe osporavati i literarni domet ove knjige (literarnost je u materijalnim i formalnim uslovima knjievne umjetnosti, a to su naroito jezike injenice shvaene u funkcionisanju posebnog reima, sklopa, Georges Molini). To ne znai da je spisateljica upoznata sa teorijom literature i noena zahtjevima odreenog anra, ali je ona spontano u literarnom (epistolarnom) razgovoru sa sinom, porodicom i svijetom. Ako bismo knjievnost i bavljenje knjievnou gledali i kroz
PREGLED

289

ljudska prava i njihovu satisfakciju kao savremeni domet u osudi zloina, onda je Emira Ibrahimagi spontano i literarno progovorila epopejom detalja (Michel Chaillou) vlastite due, vlastitih bitnosti koji su joj vratili ivot i smisao ivota, vlastitu duu, pribliili je zbivanjima oko nje, blizu i dalje. Time ona podsjea na borbu i otpor antikih junakinja majki, npr. Niobu ili tradicionalnih majki, npr. majku Moria, majku Jugovia, Hasanaginicu, Majku Margaritu; u ovoj posljednjoj metaforikom rastanka sa sinom i bratom. Majka Margarita ih daje zori, uz strepnju da ih ona ne vrati dostojne njenog velikodunog dara, a oni je, popivi vodu zaboravku (brat) a sin je bio omaijan vijencem mlade Primorkinje zaboravljaju, opinjeni Drugim svijetom, njegovim arobnicama i osvajaicama. Poput Odiseja, oni zaboravljaju na Majku Margaritu u njenom bolu, koji je poput smrti i jo gore, jer smrt je premostiva za Majku Margaritu, a zaborav od ivih nije. Nakon smrti je ritualna kuknjava, a ovdje, snano, tiha tuga i bol. Bol je podstreka enama Srebrenice i majina bol je povezala ene u crnom sa svim enama kojima je oduzeta radost raanja. Njen dnevnik je poput pobune jedne majke, okamenjenog krika Niobe u suzama. Emirino izlaenje iz vlastite linosti, neemo kazati trajne alosti, njeno prebrojavanje granata, njeno dopiranje do neprijateljskih poloaja jeste blisko izlasku majke Moria iz zbunjenosti tuge i praktino preuzimanje svih briga iza kojih su elje njenih sinova da njihova imovina bude zatiena kroz porodicu i obezbjeena kroz stoljea kao i njeno dopiranje do sarajevskog esnafa i njegove moi, do njenog krika upuenog Carevini i njenoj organizaciji iste i iju majinsku snanu kletvu ona posjeduje. Kletva kod Emire Ibrahimagi je u skladu sa njenom linou i njenim obrazovanjem i modernim dobom kojem pripada. Ona je izraz njene intime i njenog vjerovanja, ona je nain njenog negodovanja ili sredstvo njene pobune, bijesa kojeg moderna ena, pravnica, majka i supruga izraava pred smru, tu pred njenim oima: Rat koji mi ubi tebe, rat koji me unesrei. Prokleti da su krvnici za ovaj rat, elim da im se sve ovo vrati. Milo moje drago i neduno dijete plati svojom glavom ove prljave ljudske rabote (str. 156). Njena kletva je konkretna, bez snanih metafora, bez invokacija i uzvika, bez hiperbola. Ona je izraena standardnim jezikom (elim da). Kletva Amine Mori povezana je sa dubokom religioznou, koja izvire iz njene vjere ovjeka koji vjeruje u religiju u kojoj je roen, koji je postavljen naspram kosmosa. Religija Emire Ibrahimagi je religija savremene linosti kojoj naginje, dijelom svojih postupaka, i majka Moria, dok je religija Eshilovih moliteljica, kao i Niobina, povezani sa njihovim mitskim biem, ne postoji nita izmeu njih i kosmosa i djece sa kojim su jedno. A 290 PREGLED

Emira Ibrahimagi je rascijepljena: njen kosmos je rascijepljen na ovaj svijet i svijet mrtvih koji su potpuno odvojeni. Njen razgovor sa mrtvim sinom je njena intimna, spontana elja da premosti taj jaz i da osvoji i taj prostor Drugog svijeta. Tradicija i modernost imaju jedno; one nose bol rastajanja najdraih i ivjeti svakodnevnicu sadanjosti bez najdraih stvorenja je in velikog napora dostojan divljenja, koji je individualan. Majka Emira je ljuta nad mrtvim djetetom, dok majke Amina Mori i Nioba pokuavaju spasiti barem jedno dijete od njihovih tlaitelja, Dizdar-age i boginje Leto; Majka Margarita pokuava saznati ta je sa njima, njenom djecom, da li su ivi, i saznanje da jesu i da su je zaboravili, to je njena sudbina. Bol svih majki je u modulaciji i njegovim nijansama: majka Mori gine u pjesmi, Nioba je okamenjena u bol, Majka Margarita eka, a majka Emira ivi bol i ljutnju iz kojeg izvire taj bol. Dijalog Emire Ibrahimagi sa mrtvim sinom dio je iskonske elje ovjeka da nadvlada smrt i ublai bol rastanka. Svojom spoznajom, da se vratila religiji kojoj pripada roenjem, ona je, vjerujemo, istinski prihvatila smrt svoga sina kao preseljenje. Put koji prolazi Emira je dio dugake putanje koju su prole Bonjakinje, a i ostale ene koje su ivjele u gradovima i podrujima odabranim za nestanak. Ova knjiga e biti znaajan segment grai (iva rije) za kulturnoantropoloka prouavanja, u kojima ene trpe, od fizike boli do boli u srcu i dui, i izgrauju vlastiti sistem odbrane, vezenom maramom ili amijom, crnom maramom, otvorenim govorom i otvorenim obraanjem svima koji su ih ugrozili.

PREGLED

291

Elma Huruz UDK UDK 321.7 (049.3) TAJNO I JAVNO LICE DEMOKRATIJE1 THE OVERT AND COVERT FACE OF DEMOCRACY Saetak Knjiga Tajni ivot demokratije: prilozi politikoj geologiji autora prof. dr. Esada Zgodia propituje fenomen tajnog unutar polja javnog politikog djelovanja, te znaenje i domete uticaja tajnog uma drave i svih onih ilegalnih, podzemnih praksi sakrivenih od demokratske javnosti. Razmatrane su tajne aktivnosti nastale kao produkt drutva, kao i one iji je kreator drava sa svojim tajnim strukturama. U tom kontekstu je prikazana i analizirana podvojenost demokratskog uma na javnu i tajnu sferu koje se permanentno proimaju. Autor ovu knjigu daje kao prilog zasnivanju politike geologije kao naune discipline sa konkretnim angamanom na istraivanju tajnih, konspirativnih, podzemnih politikih praksi. Kljune rijei: tajno, javno, privatno, liberalno-demokratska drava, politika geologija, demokratska javnost, konspirativno, realpolitika, politiko podzemlje Summary The book The Secret Life of Democracy, Contributions to Political Geology , by Prof. Dr Esad Zgodi is enquiring secret as a phenomenon within the realm of public political activities, and the meaning and the scope of influence of the secret mind of state and all the illegal, underground practices hidden from democratic public. The covert activities, including those as well whose creator is the state with their clandestine structures as well, as a product of society were subjected to the reviewing process. Also within the given context, the dichotomy of democratic mind into permanently permeating overt and clandestine spheres has been outlined and analyzed. With this book, author wants to give a contribution to the founding of Political Geology as a scientific discipline with a concrete assignment to investigate covert, undercover, underground political practices.
1 Prikaz knjige Tajni ivot demokratije : prilozi politikoj geologiji Esada Zgodia, Dobra knjiga, Sarajevo, 2010.

PREGLED

293

Key words: covert, overt, private, liberal - democratic state, political geology, democratic public, observing security, realpolitic, the political underground Sistematinost, originalnost, tematska poliperspektivnost, nauno-istraivaka posveenost, po kojima je Zgodi prepoznatljiv u svojoj akademskoj djelatnosti, utkani su i u ovu njegovu knjigu. Tajni ivot demokratije je svojevrsna komplementarna cjelina ranije objavljenoj knjizi Politika meteorologija: uloga atmosfere u politici (2007). Obje knjige govore o koegzistirajuim sferama moderne politike, s tim to prva propituje ono to pripada podzemnom, nevidljivom, sakrivenom svijetu, naspram druge koja se u svojim analizama bazira na nadzemno, vidljivo, na polju politikog djelovanja. Zgodi se prihvata izazova da ispita znaenje, domete i oblike djelovanja tajnog uma drave, tajnog u javnoj sferi, onog to je iza zavjese u djelatnosti tajnih, obavjetajnih struktura liberalno-demokratske drave, a u cilju davanja priloga zasnivanju politike geologije kao naune discipline koja bi analizirala takve procese i pojave. S obzirom na viedimenzionalnost i kompleksnost tajnog fenomena, autor se njime bavi kao neim to ima svoje izvorite, genezu i korelacijske take na polju legalnog, ali to je za autora jo bitnije na polju ilegalnog, podzemnog, sakrivenog od demokratske javnosti. Implikacije djelovanja takvog tajnog uma drave Zgodi sagledava kroz mnogobrojne ilustracije politikih praksi i drutvenih pojava, pri emu znalaki obrauje i analizira sadraje radova velikog broja savremenih autora iz regiona i svijeta. Knjiga je strukturirana iz etiri poglavlja: Uvodna objanjenja; Tajno kao proizvod drutva; Tajno kao proizvod drave i Javni i tajni um demokratije. Svaki ovaj tematski dio sadri nekoliko potpoglavlja parcijaliziranih na podnaslove, to govori o kompleksnosti teme i sveobuhvatnosti autorova pristupa. Na kraju knjige je priloena bibliografija, kao i biljeka o autoru. Kreui se unutar antropolokog diskursa u uvodnim naznakama, autor se pita zato je tajno oduvijek bilo tako privlano za ljude, te kako je i zato pojedinac primoran suegzistirati s tajnim ivotom liberalne demokratije danas. Stoga Zgodi razmatra i istie vanost i uticaj ambijenta izvanrednog za afirmaciju tajnog, te govori o svrhama koje imaju teorije zavjere u nacionalnim dravnim politikama i javnim mnijenjima, pri tome razlikujui praksu zavjere (kao realno-egzistirajue, planirane, nezakonite djelatnosti) od teorije zavjere (kao imaginarne, vjetaki stvorene, izmi294 PREGLED

ljene konstrukcije). Prilikom definiranja termina javnog i nejavnog uma, unutar ovog problemskog polja autor se slui formulacijama Johna Rawlsa (Don Rols), a dotie se i pitanja tajnog u evroatlantskim demokratijama. Da bi nas pribliio preciznijem odreenju i predmetnom opsegu pojma politike geologije, Zgodi nas pozivanjem na Platona i Aristotela upoznaje sa bazinim pojmovima javnog i privatnog koji zauzimaju vano mjesto u shvatanju uloge tajnog u politici. U tom kontekstu stoji i objanjenje fenomena politikog tajnog kao onog tajnog: (...) to ga u politikim procesima i odnosima, prakticiraju javni akteri politike, dakle, akteri koji pripadaju i sferi drave i akteri to figuriraju unutar civilnog drutva, a, prije svega, unutar politikih partija (str. 69). Oslanjajui se na prethodne refleksije, autor izvorite tajnog pronalazi na terenu realpolitike, koja se manifestuje kroz dva sublika: parapolitiku i kriptopolitiku. Naravi i opsege ovih termina autor konkretnije razrauje, spominjui njihove naine tajnog djelovanja uz pomo tehnikih i tehnolokih dostignua savremenog doba. Unutar potpoglavlja pod nazivom Politika geologija autor polazi od odreenja i podvrsta geologije da bi, koristei se analogijom i metaforom, napravio uvertiru i konano definirao pojam politike geologije rijeima: To je, ustvari, nauk o tajnom u politici: glavni predmet njenih preokupacija jest istraivanje konspirativnih stvarnosti politikog podzemlja (str. 85). Kroz cijelu knjigu je naglaena autorova zainteresiranost i motiviranost za istraivanje upravo naina ispoljavanja i uticaja tajnog unutar pluralistikog, politikog sistema. Taj interes se odnosi i na propitivanje njegovog odraavanja na podruje privatnog, a posebno na segment ljudskih prava i sloboda. Tajno kao proizvod drutva je naslov drugog poglavlja. Tu su prezentirana miljenja pojedinih autora o znaenju tajnog u historijskim procesima afirmacije graanskog ethosa unutar apsolutistikih sistema, te openito pojavi i ulozi tajnih drutava, sa posebnim osvrtom na fenomen slobodnih zidara. Autor ukazuje i na upotrebu ilegalno tajnog unutar ekonomije i korporativnih politika, ilustrirajui takve sluajeve nizom primjera. U vezi sa sljedeim spektrom upotrebe ilegalnog tajnog, ovaj put u teroristikim aktivnostima, Zgodi se pita koliko su, zapravo, te aktivnosti zaista tajne s obzirom na sve vei publicitet koji teroristike organizacije i grupe namjerno izazivaju u elji da skrenu panju na sebe? Nadalje, autor zalazi i u podruje nelegalnog, nelegitimnog, konspiracijskog lobiranja koje jasno diferencira od lobiranja kao legitimnog i dePREGLED

295

mokratskog sredstva za postizanje nekog cilja. Pri tome govori o irokom spektru primjene tajnih, okultnih, nelegalnih, pijunskih aktivnosti koje prakticiraju politiari i partije, a u vezu sa manifestacijama tajnog dovodi i fenomen mesijanske harizmatinosti. Crkva, odnosno polje religije, u knjizi je proklamirana kao matino polje tajnog i mistinog. U tom smislu, razmatrano je tajno sadrano u instituciji celibata; zatim u doba inkvizicije koja je okarakterisana kao stoljee upotrebe tajnog; analizom su dalje obuhvaeni i sluajevi sakrivanja i spaavanja ratnih zloinaca iz Drugog svjetskog rata od strane Katolike crkve i Vatikana, organizacije Opus dei, kao i mnogobrojni drugi primjeri djelatnosti tajnog unutar fundamentalistikih i militariziranih religijskih sekti i pokreta religijske desnice. Veze izmeu ena i tajnog u sferi politikog djelovanja Zgodi efektivno prikazuje tokom historije, kreui se od doba Rimskog carstva, razdoblja papske odnosno vatikanske drave, primjera iz dravne politike prakse Osmanskog carstva, te zapadnoevropskih drava i Rusije. Autor potom usmjerava istraivaki interes na definiranje termina anonimna javnost. Po njegovom miljenju ona se formira putem jednostrane korespondencije, posredno (putem medija) ili neposredno, u obliku potanskih poiljki, elektronske pote upuene javnim linostima, politiarima, institucijama vlasti itd. Otud proistiu i razmatranja o ulozi i moi medija u vladavini tajnim, gdje su u fokusu simbiotiki i istovremeno rivalski odnosi na relaciji mediji dravna politika odnosno politiari. Tree poglavlje knjige, koje nosi naziv Tajno kao proizvod drave, ukljuuje i nekoliko potpoglavlja naslovljenih sukladno aspektu iz kojeg tajno proistie: Tajno kao dravna sfera; Tajno i unutranja politika drave; Tajno i vanjska politika drave; Dravna garancija tajnog kao privatnog; te Granice pijunskog uma. Dravi koja je, kako kae Zgodi, producent tajnog, ali i njegov permanentni korisnik, na raspolaganju stoje policijske strukture, obavjetajne, kontraobavjetajne slube i drugi tajni aparati kojima su za djelovanje od naroitog znaaja umijea ifriranja (kriptografije) i deifrovanja (kriptoanalize). Nadalje, razmatra se obim i intezitet tajnog sadranog u zakonskim i podzakonskim propisima, pravilnicima i sl., uz osvrt na postojanje dravne tajne, tretmana njenog uvanja i zatite. Sagledavajui djelokrug uticaja tajnog u unutranjoj politici drave, Zgodi analizira razlike i slinosti dravnog tajnog i teroristikog tajnog. Prikazuje nam metode ratovanja psiholokim sredstvima liberalno-demokratske drave protiv vlastitih graana, operacije ispiranja mozga i metode torture (paradigmatine su u tom smislu ovdje navedene prakse amerikih tajnih slubi nad zatvorenicima u cilju iznuivanja priznanja). 296 PREGLED

Drave putem tajnih slubi poduzimaju razliite oblike tajnih operacija odnosno treih operacija na tlu stranih zemalja kako bi propagandnim djelatnostima, podravanjem zavjera unutar tih drava i sl. zatitile vlastite nacionalne interese. Vrlo esto u tim operacijama znaajnu ulogu imaju i multinacionalne korporacije zarad ouvanja svojih interesa u cilju poveanja profita i irenja trita. Drave i korporacije ne prezaju ni od poduzimanja specijalnih tajnih operacija koje su esto provoene na najmorbidnije naine, a pri tome je, kako naglaava autor (...) demokratija (...) s praksama tajnih akcija drave u spoljnjoj politici ugroena: centralna institucija demokratski i izborima konstituirane vlasti parlament je degradirana(str. 248). U vrijeme sve vee moi paternalistike, nadzorne drave i u doba ekspanzije uticaja medija privatni ivot je prostor koji je u stalnoj, dvostrukoj opasnosti. Stoga Zgodi problematizira pojavu i naine relativizacije prava na privatni ivot u liberalno-demokratskim ureenjima, od strane medija, s jedne, i zadiranjem drave u privatnost njenih graana, s druge strane. Potcrtava se zato vanost i iznose primjeri i oblici zakonske regulative u oblasti zatite ovog prava uzimajui u obzir razliite pravno-nacionalne, evropske i meunarodne dokumente, kao i primjere iz sudske prakse SAD-a , Evropskog suda za ljudska prava itd. Autor u tom smislu smatra da je pojava privatizacije osiguranja privatnog, graanskog ivota usko vezana za: () trijumf neoliberalizma sa njegovom ideologijom ije su temeljne maksime: privatizacija, deregulacija i fundamentalistiki shvaeno slobodno trite (str. 275). Najvanija implikacija takve prakse sadrana je u rastu moi (...) prikupljaa i upotrebljivaa onog tajnog(...) (str. 281), koji ostaju van dometa javne kontrole i van nadzora demokratskih institucija. Zgodi u ovom poglavlju nastoji odgonetnuti da li pijunsko znanje nosi u sebi limite koji ga ograniavaju u pretenzijama na sveprisutnost i sveobuhvatnost? Pri tome se primjeuje da, usprkos tendencijama drave da idealiziranjem svojih tajnih slubi i pijuna u javnosti formira lanu sliku (...)superiornosti tajnog uma(...) (str. 290), pijunsko znanje ograniava i devalvira u drutvima u kojima vlada pijunomanija odnosno (...) hiperinflacija pijunskih informacija(...) (str. 290), a tu su kao limiti i razliite deformacije i patoloka stanja u sigurnosnom sistemu. Na drugoj strani, motivi ulaska u pijunski svijet se kreu u rasponu od politikih i ideolokih motiva preko koristoljublja do motiviranosti sopstvenim zadovoljstvom.

PREGLED

297

etvrto, poslednje poglavlje knjige, naslovljeno kao Javni i tajni um demokratije, sadri tematske podnaslove: Tajno kao nuno; Kontroverze; te Demokratija i pariranje tajnom. Tajno je nuno i neizbjeno u konstrukciji vladanja laima. O toj politici Zgodi govori diferencirajui tajno unutar politike prljavih ruku koje se koristi u svakodnevnici politikih odnosa kao njen vaan dio, od one vrste tajnog kao nenunog, namjernog prikrivanja greaka i propusta politiara u javnosti, s druge strane. Aspekti odnosa graanskog prema tajnom kojeg produciraju dravne strukture variraju od fanatine zanesenosti, potpunog povjerenja, preko odnosa nezainteresiranosti, pa sve od povlaenja u vlastitu privatnost. Pri tome je prisutna dilema, naroito popularizirana nakon teroristikih napada na SAD, da li je prioritetnija sigurnost ili sloboda graana u ovakvim relacijama? Tako kompleksne odnose izmeu drave, kapitala, graanstva i tajnog autor naziva (...) dramom slobode graanskog drutva(...) (str. 329), budui su oni i konvergentni i divergentni, razapeti izmeu slobode, sigurnosti i tajnog . Zgodi temeljito razrauje ulogu parlamenta, vlade i sudstva u procesu ili pokuaju kontrole tajnih organa drave. Problemi kontrole se javljaju u tri kljune dimenzije. Prva, u sluaju kada je kontrola preslaba ili prejaka; drugo, kada se zakonske regulative kre, kada one ne postoje ili kada je na djelu hiperinflacija zakona i propisa; dok se trea dimenzija odnosi na sluajeve kada se agencije koriste silom u obavljanju svojih aktivnosti. Jednako paljivo on elaborira i kontrolnu funkciju graanske javnosti, odnosno graanskih organizacija, civilnih pokreta i medija koje uzimaju angaman na polju zatite ljudskih prava i sloboda, kritiziranja zakonskih normi u sferi regulacije tajnog, kontroliranja djelatnosti tajnih struktura drave itd. Zaokruujui knjigu, autor se pita: ime bi se moglo adekvatno odgovoriti ili eventualno parirati politici prljavih ruku? S obzirom na sve veu zastupljenost i sveobuhvatnost tajnog uma drave, to je ujedno i tematsko-idejna nit koja se provlai kroz cijelu knjigu, on je miljenja da nam u savremenom svijetu preostaje samo vjera u mo aktivnog graanstva i suegzistencija sa tajnim ivotom demokratije. Ipak, poentirajui u neto vedrijem tonu, zakljuuje da su: tu (...) u toj polifonijskoj otvorenosti svijeta ivota, meutim, anse i volji za slobodom, i civiliziranju politike kontrole bezbjednosti i htijenjima demokratije sa liberalnim ethosom (str. 354).

298 PREGLED

Ivan avlovi UDK 78 (497.6)(049.3) USTVARI, RADI SE O PLAGIJATU, PA I U MUZICI! Osvrt na lanak Muzika umjetnost u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stoljeu, Pregled, 2, 2010: 125139. IT IS PLAGIARISM ACTUALLY, EVEN IN MUSIC! Reviewing the article: Musical Art in Bosnia and Herzegovina in 19th and 20th Century Pregled, 2, 2010:125139.

USTVARI ...1 U asopisu Pregled, br. 2, 2010, str. 125139. objavljen je lanak pod naslovom Muzika umjetnost u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stoljeu, autora Sae Salihovia (u daljnjem tekstu: autor). lanak bez ikakvih referentnih uputnica (zlo)koristi moja dva simpozijska saoptenja pod naslovima: Neki problemi muzike u BiH (Zbornik radova I. Meunarodnog simpozija Muzika u drutvu, 1999: 5361; u daljnjem tekstu: Zbornik 1) i Ugodno i prilagodljivo: tranzicijsko stanje u bosanskohercegovakoj muzikoj praksi i nauci (Zbornik radova 3. Meunarodnog simpozija Muzika u drutvu, 2002: 2426; u daljnjem tekstu: Zbornik 3), kao i lanak Fragmenti o nacionalnom u muzici BiH (asopis Muzika, I/1, 1997: 2936). U lanku sam naao devet spornih mjesta koji nedvosmisleno upuuju na metodoloki i etiki nedopustivo koritenje rezultata tueg rada.
1 Naslov i struktura moga osvrta na lanak objavljen u prolom broju Pregleda su formulisani u tri sloja: Ustvari, rije kojom poinje lanak autora, zatim ...radi se o plagijatu... to je moja konstatacija i ... pa i u muzici!, to je jedna od mojih plagiranih sintagmi. Aluzivnom uputom na neprimjerenu jeziku strukturu za poetak ozbiljne studije, znaenjskim slojem konstatacije i jednom plagiranom sintagmom, naglaavam nedopustivi diletantizam nevedenog lanka. (Diletant, od tal. diletante, od lat. delectare veseliti, radovati, nestrunjak; ovjek koji se bez strune spreme, samo sebi za zadovoljstvo, povrno bavi nekom znanou ili umjetnou. Klai,Veliki rjenik stranih rijei, Zagreb: Zora, 1968: 285).

PREGLED

301

... RADI SE O PLAGIJATU... Prvi plagijat: na 127. strani autor kae: Bosanskohercegovako muziko stvaralatvo zapadnoevropskog tipa poelo je svoj razvoj dolaskom Austro-Ugarske, a zatim trpi utjecaje ex-jugoslavenskih (i svojih prvih susjeda), evropskih pa i svjetskih (amerikih) strujanja kao i svaka druga muziki nerazvijena sredina. Svi ti utjecaji su bili razliitog intenziteta, trajanja, karaktera i sadraja; na 53. strani Zbornika br. 1 ja kaem: Bih. muziko stvaralatvo zapadnoevropskog tipa poelo je svoj razvoj dolaskom Austro-Ugarske, a zatim trpi utjecaje jugoslavenskih, evropskih pa i svjetskih (amerikih) strujanja u onoj mjeri u kojoj i svaka druga muziki nerazvijena sredina. Utjecaji su bili razliitog intenziteta i trajnosti, sadraja i karaktera. Drugi plagijat: na 127. strani autor kae: Ako govorimo o muzici u Bosni i Hercegovni, moramo postaviti ona pitanja od ijih odgovora zavisi problematiziranje i razumijevanje njene cjelokupne historije, a koja se tie autohtonosti, kontinuiteta/diskontinuiteta, kompozitorskih skupina, stvaralatva te muzike prakse proteklog stoljea do dananje situacije; na 53. strani Zbornika br. 1 ja kaem: Govor o muzici u BiH je govor o nekoliko pitanja od ijih odgovora ovisi problematiziranje i razumijevanje njene historije. Pitanja koja problematiziramo u ovom tekstu tiu se: kompozitorskih skupina, autohtonosti, kontinuiteta/diskontinuiteta i razliitosti, situacije do rata 1992-95. i situacije danas. Svi problemi se sagledavaju iz aspekta kompozitorske prakse u BiH, tj. one stvaralake prakse koja je u osnovi svakog ozbiljnog govora o muzici jedne drutveno i politiki komplikovano ureene drave. Trei plagijat: na 130. strani autor kae: Ve nekoliko puta u svojoj historiji Bosna je morala sebi i drugima dokazivati da postoji i kao drava i kao specifian kulturni krug u odnosu na druge, kao i na svoje ire okruenje. Pa i u muzici!; na 59. strani Zbornika 1 ja kaem: Ve nekoliko puta u svojoj historiji BiH je morala sebi i drugima dokazivati da postoji i kao drava i kao specifian kulturni krug u odnosu na neposredno okruenje. Pa i u muzici!

302 PREGLED

etvrti plagijat: na 132. strani autor kae: Zato moramo obuhvatiti prve kompozitore i svu kompozitorsku praksu toga vremena koji su stvarali svoja djela u Bosni i Hercegovini, a to su bili esi (uloga ekih kompozitora i muziara u BiH jo nije u potpunosti osvijetljena). Najznaajniji su Bogomir Kaerovski i Franjo Maejovski, i njihov rad je posijao prvu klicu kompozitorskog stvaralatva u BiH. Isto se moe rei i za Aleksu antia, horovou i sastavljaa nekoliko originalnih kompozicija, ali bez potrebnog kvantiteta iza kojeg stoji znaajniji kompozitor i stvaralac. I ostali kompozitori su naravno doli iz drugih sredina, kao Alfred Pordes, Josip Majer, Tihomil Vidoi i drugi, a stvarali su u opeprihvaenom stilu onog vremena iji su krajnji ishodi bili foklorne horske ili solo pjesme, komadi s pjevanjem. Oni, dakle, nisu zaetnici moderne bosanskohercegovake muzike, ve su opi znak postojanja odreene kompozitorske prakse u Bosni i Hercegovini izmeu dva svjetska rata; na 53. strani Zbornika br. 1 ja kaem: Prvi kompozitori koji su stvarali svoja djela u BiH porijeklom su esi.2 Najznaajniji su: Bogomir Kaerovski (dolazi u Sarajevo 1898, u Zagreb odlazi 1917) i Franjo Maejovski (dolazi u Banja Luku 1900, umire u Sarajevu 1938). Njihov rad je posijao klicu kompozitorskog stvaralatva, ali se, barem za sada, ne bi moglo rei da je klica proizvela nekog novog kompozitora koji bi bio njihovim zanatskim i stilskim nastavkom. Isto se moe rei i za Aleksu antia, horovou i sastavljaa nekoliko originalnih kompozicija, ali bez potrebnog kvantiteta iza kojega stoji kompozitor. I ostali kompozitori doli iz drugih sredina (Alfred Pordes, Josip Majer, Tihomil Vidoi i drugi) stvarali su u opte prihvaenom stilu onoga vremenu iji su krajnji ishodi bile folklorne horske ili solo pjesme, komadi s pjevanjem isl. Oni, dakle, nisu zaetnici moderne bih. kompozicije, ve su opti znak postojanja neke kompozitorske prakse u BiH izmeu dva svjetska rata. Peti plagijat: na 132. strani autor kae: U prvim godinama poslije Prvog (sic! op. I. .) svjetskog rata dolaze (opet) kompozitori iz drugih jugoslavenskih sredina, da bi, tek oni (?), u stvaralakom smislu posijali prve klice modernog kompozitorstva iz kojih e mukotrpno rasti stablo bosanskohercegovake autohtone muzike prakse;
2 Uloga ekih kompozitora i muziara u BiH jo nije u potpunosti osvijetljena.

PREGLED

303

na 53. strani Zbornika br. 1 ja kaem: U prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata u BiH dolaze (opet!) kompozitori iz drugih jugoslavenskih sredina da bi, tek oni (!), u stvaralakom smislu posijali klice modernog kompozitorstva iz kojih e postepeno i mukotrpno rasti stablo bih. autohtone stvaralake prakse. esti plagijat: na 134. strani autor kae: Pitanje je da li je Bosna i Hercegovina, poratno drutvo onda i poratno drutvo sada, drutvo koje ima kulturu, jer je svako drutvo ima, ali nema umjetnost, ili je jo ne transcendira iz dostignute prolosti u budunost; na 136. strani Zbornika 3 ja kaem: U takvom stanju tranzicije kultura i umjetnost, muzika na primjer, prilagoavaju svoj duh tranzitivnom drutvu bez sutinskih promjena. Muzika mora biti ugodna da ne bi traila suvie, odnosno da se ne bi aktivno i kritiki odnosila prema drutvu. U tom smislu vidljiva je jedna pojava koja bi se mogla definirati kao kultura bez umjetnosti. Preciznije, postratno bih. drutvo ima kulturu, jer je svako drutvo ima, ali nema umjetnosti, ili je jo ne transcendira iz dostignute prolosti u budunost. Sedmi plagijat: na 134. strani autor kae: (...) a za to vrijeme imamo vrlo oskudnu zalihu bosanstva, pitamo se kakvo je stanje evropske muzike u bosanskohercegovakom drutvu, u savremenoj bosanskohercegovakoj muzikoj praksi i teoriji (...); na 137. strani Zbornika 3 ja kaem: Posljedica takvog stanja je da definitivno i nije mogue govoriti o bih. muzici onako kako se to govorilo do 1992. No, sve je tee govoriti i o muzici u BiH. Prosto zato to je vrlo oskudna zaliha bosanstva, a prevelik utjecaj muzika iz Jugoslavije i Hrvatske. Osmi plagijati: na 135. strani autor kae: Svakako se mora promiljati kroz cijeli prostor i dravu Bosnu i Hercegovinu, kao cjelovit kulturni organizam koji je nemogue posmatrati fragmentarno, to jest kroz nacionalne umjetnosti, jer bismo na taj nain zahvatili samo jedan list trolista (V. Premec) i zapravo tako osiromaili irinu bosanskog muzikog duha odnosno heterogenosti bosankohercegovake muzike, kao i cjelokupnog kulturnog razvoja uope;

304 PREGLED

na 59. strani Zbornika 1 ja kaem: Time Horozi zahvata samo jedan list trolista (V. Premec) i, zapravo, osiromauje irinu bosanskog muzikog duha. Karaa, s druge strane, antipodno usmjerava svoje kompozicije izvan folklora i time, zapravo, makar u smanjenom obimu, nastavlja onu prijeratnu heterogenost bih. muzike. Njegov opus, meutim, tek je u zaetku (diplomirao je kompoziciju 1997). Deveti plagijat: na 138. strani autor kae: Ratni i poratni bogati koncertni ivot, onda i sada u Bosni i Hercegovini, neka svjee komponirana djela, kretanja pravcima koja nisu skloni umjetnikoj muzici, neto drugo u sklopu drutvenosocijalnih uslovljenosti muzike, bosanskohercegovako stanovnitvo, koje e razvijati svoju umjetniku muziku u i izvan bosanskohercegovake kulturno-umjetnike paradigme kao svoju nacionalnu kulturnu potrebu, duh bosanske umjetnike muzike e opstati povezanou naroda u jednoj dravi, svijeu o bosanskohercegovakom muzikom duhu, stvaranjem bh. nacije, vrijednou muzike same i razvoja kulture bosanskohercegovakog drutva, koje je uslijed prodora evropske muzike na ove prostore doivjelo i trajne promjene; na 60. strani Zbornika 1 ja kaem: Iako je uvijek nezahvalno prognozirati budunost, evo ipak moguih procjena budunosti bih. kompozitora i muzikog ivota u BiH: - ratni i postratni bogati koncertni ivot, neka svjee komponovana djela, odrivost muzikih institucija: Muzika akademija, Sarajevska filharmonija, usahnut e pod naletom ogromnih problema: materijalno siromatvo drutva; palanako-arijski duh samozadovoljstva; kretanje kulturnog razvoja drutva pravcem koji nije sklon umjetnikoj muzici; neto drugo u sklopu drutveno-socijalnih uslovljenosti muzike; estetika umjetnike muzike nee za dugo postojati: onoliko dugo koliko je potrebno odgojiti kvalitetne mlade kompozitore i druge muzike profesije, koji bi bili sposobni i voljni usvojiti tradiciju bosanskog muzikog duha; onoliko dugo koliko politika bude ne/svjesna razloga njegovog postojanja; neto drugo izvan muzike same; nacije e razvijati svoju umjetniku muziku izvan bih. paradigme kao svoju nacionalno kulturnu potrebu: na pariima pogreno protumaene opte i historije muzike; na svjesno unitavanom duhu muzike duhom politike i ratom nasilno izvrenih promjena u
PREGLED

305

narodnoj i nacionalnoj strukturi BiH; na edukaciji svoga nacionalnog muzikog kadra i svjesnom isticanju svoga kompozitora i svoje umjetnike muzike; neto drugo u sklopu naciopolitikog duha; - uprkos, ipak, svim pobrojanim i drugim problemima duh bosanske umjetnike muzike e opstati: povezanou naroda u geografski jednoj dravi; svijeu o bosanskom duhu i bosanskom muzikom duhu; stvaranjem bih. nacije; vrijednou muzike same; neto novo i sada nepoznato ili sintetiki izvedeno iz prethodno iz/ miljenog. Plagiranje in continuo Obrazlaganje i interpretacija prethodnih devet plagijata nije potrebna. Ono to je bitno u smislu nepotivanja osnovnih uzusa akademskog istraivakog rada jeste da svaki od navedenih citata ili prepriavanja nije referentno pozvan citatom, fusnotom, biljekom, literaturom i sl. Naprosto, moji radovi su doslovce kopirani bez ikakvih upozorenja, bezobzirno i sa loim namjerama (v. kasnije). Takoer, moj rad Fragmenti o nacionalnom u muzici BiH plagiran je u smislu nenaznaenog koritenja termina poput bosanski ili bh. muziki duh, autohtonost, autentinost i sl., a kroz raspravu o nekim vanim pitanjima muzike u BiH. Duh ovoga moga rada je autor doslovno prenio u svoj rad, opet bez ikakvih referenci. Uostalom, autor nije plagirao samo mene. Osvrui se na historijske injenice autor ne navodi da je koristio i neke druge autore, poput Riste Besarovia i njegov uveni rad Iz kulturnog ivota u Sarajevu pod austrougarskom upravom (1974), pri emu neke podatke navodi netano. Npr. po Besarovievim istraivanjima prvi koncert umjetnike muzike u BiH odran je u Banja Luci 31. V 1881, a ne 31. I 1881, kako navodi autor. ...PA I U MUZICI! Osim nedozvoljene upotrebe tuih misli, autor ne navodi niti jedan element koji bi upuivao na ozbiljnu metodoloku opremu svoga rada: nema znakova za citate i uputnih fusnota, nema popisa literature, reference na druge izvore su netane ili nepotpune itd. O literarnom i pravopisnogramatikom, pa i etikom sloju lanka miljenje bi trebali dati strunjaci odnosnih oblasti, odnosno lanovi redakcije asopisa Pregled. Struni nivo lanka je vrlo upitan. Jednako vano kao i samo plagiranje jesu i neke potpuno netane tvrdnje. Autor tokom rasprave navodi nekoliko diskutabilnih tvrdnji, npr. kae da uloga eha u historiji muzike 306 PREGLED

BiH jo nije rasvijetljena, pri emu se neoriginalno poziva na moju napomenu u Zborniku 1 iz 1999. godine (v. gornju fusnotu br. 2). Meutim, istraiva historije muzike u BiH morao bi znati da je o ulozi eha u razvoju muzikog ivota u BiH u posljednjih nekoliko godina uraeno veoma mnogo kroz odbranu jednog magistarskog rada, zatim u nekoliko lanaka objavljenih u asopisu Muzika i saoptenja na meunarodnim simpozijima, izmeu ostalih zemalja i u ekoj. Dalje, autor u raspravu o muzici u BiH u 19. i 20. stoljeu uvodi pregled sistematizacije historijskih pojava u Evropi iz pera autora iz prve polovine 19. stoljea, poput Gustava Schilinga. Pri tome se poziva i na periodizaciju Allena Krauzea iz 1827. koji se, opet, po autoru, poziva na Schilingovu historiju dananje i moderne muzike iz 1841. godine (zar!?). To je greka i zapravo metodoloki nonsens. Izmeu ostalog i zbog toga jer su te teorije danas naputene i o njima se raspravlja samo kada se govori o muzici do 19. stoljea, odnosno do perioda muzikog romantizma. Primijeniti zakljuke tih naputenih teorija i, prije svega, klasifikacija muziko-stilskih epoha na historiju muzike u BiH je metodoloki pogreno, nemogue i nepotrebno. Ali, to zapravo govori o diletantizmu autora koji ne poznaje dovoljno niti optu niti historiju muzike u BiH. Zbog toga se deavaju i neki struni lomovi. Na primjer, autor odbacuje moju podjelu bh. kompozitora (v. Zbornik 1, str. 5354) suprotstavljajui joj klasifikaciju Zije Kuukalia. Meutim, prof. Kuukali nema svoju klasifikaciju bh. kompozitora niti govori o porodici muzikih umjetnika koji su djelovali u Bosni, u smislu bilo kakve klasifikacije. U vrijeme istraivanja prof. Kuukalia, tj. u toku 60-ih, 70-ih i 80-ih godina 20. stoljea, takva klasifikacija bh. kompozitora nije bila niti potrebna. Potreba za klasifikacijom, odnosno odreivanjem nacionalne pripadnosti kompozitora u zemljama Zapadnog Balkana, pa i u BiH, javila se nakon rata 199295. Zato? Naprosto zato to savremeni srpski muzikolozi bh. kompozitore srpske nacionalnosti svrstavaju u srpske kompozitore. Tako, na primjer, Vlado Miloevi, po roenju i smrti i po vlastitom opredjeljenju bosanski kompozitor, nije vie bosanskohercegovaki ve srpski kompozitor. Slina tendencija postoji i u hrvatskoj muzikologiji u odnosu na bh. kompozitore hrvatske nacionalnosti. Moja podjela odnosno historijska klasifikacija bh. kompozitora je naila na estok otpor u srpskoj i relativno blagonaklon prijem u hrvatskoj muzikologiji. Zato je vana klasifikacija kompozitora u BiH? Pored navedene politike razine, koja je zapravo u stvarima nauke marginalna, vana je i da
PREGLED

307

se ne bi pravile metodoloke, historijske, socioloke, estetike, pa i elementarno strune greke. Tako sam autor, povodei se kritikom moje klasifikacije, pravi kardinalnu greku: (...) moramo se dotai i procesa koji je zapoeo s prvim bh. kompozitorima, kao to je npr. Franjo Kuha (...) (str. 138). Franjo Kuha nije bh. kompozitor, nije ak niti kompozitor u stvaralako-estetskom smislu rijei, ve harmonizator narodnih napjeva koje je prikupljao u BiH i Hrvatskoj. On je jedan od prvih hrvatskih folklorista i muzikih pisaca i jedan od zaetnika hrvatske etnomuzikologije i historiografije. U BiH je boravio u drugoj polovini 19. stoljea kao sakuplja narodnih napjeva i... nita vie. Takva greka se i mogla desiti zato to autor nema u vidu ni jednu klasifikaciju bh. kompozitora niti neki egzaktniji odnos prema bh. kompozitorstvu. Na kraju, jo jedna napomena! Opasno je po nauku i muziku kada se muzikom naukom bave diletanti, posebno muzikom historiografijom i posebno u BiH. Naa nauka o muzici i muzika historiografija je relativno mlada nauna disciplina koja mora rijeiti jo nekoliko metodolokih i strunih, pa i, kako se vidi, moralno-etikih pitanja da bi se njome mogao baviti ljubitelj historije muzike, kako je to mogue u zemljama s dugom i velikom historijom muzike i snanom naukom o muzici. Historijska i socioloka pitanja muzike u BiH treba ipak ostaviti struci, muzikolozima, sociolozima, odnosno historiarima muzike u BiH koji se u posljednjih 15ak godina intenzivno bave naznaenim problemima kroz fundamentalna istraivanja za muziku u BiH, kroz rad na nekim leksikografskim izdanjima, zatim pisanjem istraivakih lanaka o muzici u BiH, organiziranjem naunih skupova na kojima se raspravlja o tim pitanjima, pa i pisanjem jedne cjelovite historije muzike u BiH. Povrnost i vehemencija diletantizma odmae struci, vodi u naune stranputice i pogrene teorije, o emu svjedoe mnoga podruja rada u savremenoj BiH, od politike do historije, od svakodnevnog ivota do estetike. Pored povrijeenosti zbog nedozvoljenog koritenja mojih tekstova, upravo takva saznanja su me motivirala da reagiram na plagijat s tako zvunim i obavezujuim naslovom Muzika umjetnost u Bosni i Hercegovini u 19. i 20. stoljeu autora Sae Salihovia.

308 PREGLED

In Memoriam

Mladen aldarovi (19162010) Prije nekoliko godina, a na prijedlog svoje Znanstvene sekcije, Hrvatsko politoloko drutvo dodijelilo je Mladenu aldaroviu svoju dosad jedinu Zahvalnicu za ivotno djelo u nastavi na Fakultetu politikih znanosti u Zagrebu. to je Mladena aldarovia uinilo tako jedinstvenim nastavnikom u oima njegovih nekadanjih studenata? Otkrio nam je nesluene mogunosti ne samo politologije i sociologije, nego drutvenih i humanistikih znanosti uope kao pripovijesti i kao djelatnoga pripovijedanja legitimiranih osobnom intelektualnom, politikom i profesionalnom angairanou za priu; kao razumijevanja kroz lirsko-ljudsko identificiranje i epsko-aktivistiko razlikovanje na aktualnoj povijesnoj sceni; u ivopisnoj punini kolopleta njezinih likova i tvrdih modela koji ih nastoje preati i gutati, te ivotvornog otpora zadanim kalupima povijesnih scenskih zapleta i raspleta, pri emu je sjaj integriteta vlastite i tuih osobnosti jedina prava garancija da e se povijest moda, doista, i dogoditi, te da se nee nepovijesno izroditi u mranu prazninu ili, pak, sivu ispraznost koja je svemu i uvijek najuporniji pratilac i najnedramatinija ali i najfatalnija prijetnja koncem. Takav na profesor Mladen aldarovi bio je, uistinu, pravi ovjek dugog XX stoljea, stoljea koje je u naim oima vie njemu bilo dramatinim svjedokom, nego to je on njemu puko svjedoio, stoljea moda i jedinog kontroverzno dostojnog takve njegove, paradoksalno, uvijek u osobnom stavu nadasve skromne pojave kojoj je kriterij uvijek bilo vie sizifovski uporno, iskreno i poteno, po njegovoj procjeni, pravo nastojanje, nego bilo koji uspjeh bez obzira na cijenu. Rodio se u 22. 12. 1916, a preminuo 20. 12. 2010. u Zagrebu. Gimnazijalac je bio u Bijeljini i Zagrebu, a pedagogiju, filozofiju, psihologiju te engleski jezik i knjievnost na filozofskim fakultetima u Zagrebu, gdje je apsolvirao 1941, i Beogradu, gdje je diplomirao 1957. Rat mu je za dulje vrijeme prekinuo studij, jer je, kao istaknuti lijevi intelektualac i pripadnik prijeratnog komunistikog pokreta, ustaki progon izbjegao pridruivi se prvim partizanima u Jabukovcu kraj Petrinje jo 10. 04. 1941, odakle je sudjelovao u organiziranju kasnijeg ustanka. Jedno se vrijeme, meutim, inilo da je skoio iz tave ravno u vatru, kako se to ponekad kae, iz progona u progon, ime je dijelom obiljeen cijeli njegov ivot. Naime,
PREGLED

313

najtee ratne dane proivio je, moda, kada ga je Tito u jednom svom lanku u Proleteru proglasio trockistom. To je tada bilo jednako potjernici sa oznakom iv ili mrtav! No, neunitivi M. . iz Proletera nadivio je i to samo njemu svojstvenom uroenom blagorodnou i sklonou okoline koja je to ak i tada znala staviti iznad politike i politikih objeda. Nakon rata bio je direktor Dravnog filmskog preduzea u Sarajevu, naelnik Odjeljenja za kulturu i umjetnost Ministarstva prosvjete BiH, naelnik odjeljenja za kulturno-prosvjetni rad Glavnog odbora sindikata BiH. U svojem sarajevskom razdoblju bio je jedan od osnivaa a 19531964. i jedan od dva glavna urednika poznatog asopisa za drutvena pitanja Pregled, a zatim i suradnik te lan urednitva slavne edicije Logos sarajevskoga nakladnika Veselin Maslea. U to je doba paralelno najprije povremeno a zatim i za stalno predavao Sociologiju na Vioj pedagokoj koli u Sarajevu (1946/47), Probleme kulture i kulturne politike na Vioj koli politikih nauka u Beogradu (1961/62), te Nauku o drutvu na Pravnom fakultetu u Sarajevu (19621964). Dvije od sarajevskih godina (19591961) kao stipendist Fordove fondacije bavio se politikom sociologijom i sociologijom kulture na doista vrhunskim amerikim sveuilitima Columbia, Michigan, North-Western, Berkeley i Stanford. Od poetka 1964. na zagrebakom FPN predavao je najprije Osnove nauke o politici, a zatim (i mojoj generaciji) Sociologiju kulture i kulturnu politiku. Bio je jedan od vie nastavnika koji su nam donijeli puno sarajevskog duha, ali i jedini koji ga je arobno kombinirao s tada sasvim svjeim dahom Amerike i prebogatog ivotno-revolucionarnog iskustva. Nakon vie od dva desetljea opet u svome Zagrebu ni u strunome ni u politikom aktivizmu nije mogao stati, pa je bio lan urednitva naega asopisa Politika misao, urednik asopisa Kolo Matice hrvatske, suradnik i lan urednitva asopisa Praxis, te jedan od organizatora slavne meunarodne Korulanske ljetne kole. Uz to je paralelno bio i lan vodstva, pa jedno vrijeme i glavni tajnik Matice hrvatske u vrijuim vremenima 19661968. Tako je imao jedinstveni privilegij da ga u Praxisu pomalo smatraju hrvatskim nacionalistom, a u Matici praksisovskom pa vjerojatno donekle i unitaristikom krticom. Na paradoksalan nain, od objeda da je reimlija openito ili pak samo jednoga od tadanjih pod-reima spaavao ga je nad-reim partijskim kaznama i konano iskljuenjem iz Saveza komunista nakon studentskih Lipanjskih gibanja 1968. godine. Kako mu je i priliilo, Mladen aldarovi je politiki stradao stajui nadasve uz svoje studente do kojih mu je uvijek bilo vie stalo no do ijednog od specifinih establimenta u kojima se dugo kretao. 314 PREGLED

U godinama koje su slijedile, osobito nakon njegova umirovljenja 1977, obino bismo se nalazili ba negdje na dananji dan i nakon njega na boino-novogodinjem domjenku Fakulteta i u danima zimske pauze, kada je svome najdraem studentu, danas profesoru Dragutinu Laloviu (s kojim nam je jednog davnog semestra 1960-ih izvodio nezaboravni polugodinji seminar o Krlei), a ponekad i meni pripovijedao o svemu to je bilo i to vie nikada ne moe biti. Te su pripovijesti ve vjene same po sebi, ali bilo bi dragocjeno da ih netko uskoro uspije barem u nekom obliku rekonstruirati iz njegovih zabiljeki. U takvom nerijetko uistinu jedinstvenom bajkovitom ozraju, kroz desetljea koja su prolazila, priinilo nam se da je Mladen ve tada podijelio sudbinu svoga pripovijedanja i da e u nedogled ostati ne samo s nama nego i uz nas. Kad sam od kolege Lalovia prije dvije veeri uo da je ipak otiao, doista sam se upitao kako je to mogue?! A onda sam shvatio da danas vie nije mogue biti Mladen aldarovi. Samo je zbog toga mogao otii. Dr. Dag Strpi, govor na ispraaju Mladena aldarovia, 23. 12. 2010, groblje Mirogoj, Krematorij, Zagreb, 13,50 h

PREGLED

315