"LJUDSKI rod gotovo je do savrenstva doveo nezgodnu navadu da osuuje, najee napreac", pie portal Lupiga, koji donosi

priu koja na sjajan nain opisuje taj fenomen kojeg se ovjeanstvo vjerojatno nikad nee rijeiti. Pouna i u ivotu vrlo iroko primjenjiva pria toliko je puta ispriana da je danas vrlo teko pronai njenog autora, a u njoj e vam kroz priu starog pastira postati jasno koliko jedna naoko logina i opravdana odluka zapravo moe biti pogrena. Jednom su jednog starog pastira, koji je ve preko sedamdeset godina uvao ovce upitali novinari: "Moete li nam ispriati neto osebujno, to vam se zasigurno moralo dogoditi, za tako duga razdoblja." Razlog, zato su uope novinari doli je bio: drava je odluila da mu dodijeli poasnu mirovinu za njegov osamdeseti roendan, jer je poteno obavljao svoj posao eto ve punih sedamdeset godina, a nikakvih drugih osnova ne bi mogao imati po kojima bi dobio zasluenu mirovinu, jer nije bio nigdje prijavljen, na nikakvim platnim spiskovima poduzea. Starac se ispoetka branio, da je on obian pastir i ve mu je bilo neugodno to su uope doli oni kojih se niti u snu ovjek ne bi nadao, a kamoli da e jo o njemu netko i pisati u novinama, za koje je on, onako nepismen, samo znao da postoje. No, novinari kao novinari, napasni kao osice, nisu se dali tek tako otpraviti. A prostoduni je starac na kraju ipak popustio i zapoeo priati. Imao je on obinih pria, koje su za obinu raju i koje se mogu priati uz vatru djeci, jedino je mislio da su one suvine. Kada sam imao dvadeset godina, naao sam u umi malo nejako psetance. Onako maleno mi se smililo, pa sam ga jednostavno pokupio sa sobom bez razmiljanja. Ve nakon par dana mi se to pseto privrglo, i ja sam ga zavolio. Svuda sam ja njega vukao sa sobom, dijelio sa njim to sam i sm imao. I pseto je lijepo napredovalo. No, seljani su me poeli zadirkivati govorei da je to vuk i da ga trebam ubiti, jer da e se veliko zlo dogoditi. Kako sam ih mogao posluati, kad mi je srcu priraslo i gotovo. Pseto je postalo krno, veliko, i kad bih ponekad neto bio zaboravio u selu, slobodno sam ga pustio, rekavi da mi to sam donese. Gledao bi me za trenutak u oi, kao da trai na neki drugi nain, a ne rijeima, to sam mu kazao. Bio je to vrlo pametan pas i pomagao mi je revno uvati ovce. Jednog kasnog, ljetnog popodneva, nebo je nekako pritislo. Bilo je vedro, ali zrak je bio teak, kao da e kia.Uao sam u kolibicu u planini, u kojoj je bio i tor za ovce koje su tu plandovale u sjenci par

stabala. im sam legao na leaj, oi su mi se same sklopile. Bilo je sparno. Ne znam koliko sam dugo leao, tek neto me je prenulo iza sna. Neko krkljanje i reanje. Sve je bilo nekako prigueno, tako da nisam bio siguran da li ja to spavam ili sam budan. Izaao sam da vidim ipak to je. Vrata kolibice su gledala na zapad. Naranasta sunana lopta je bila jo za koplje visoko. U smjeru prema suncu moj je pas sjedio. Gubica mu je bila sva krvava, a kako je bio okrenut postrance, sunce mu je naranasto prosijavalo kroz oi. Kao da je mjesto njih imao dvije eravke. Sve je izgledalo tako nestvarno tim vie, to se ispred njega nalazila hrpa pueeg mesa iz prohujalog ivota. Odmah sam shvatio to je bilo na stvari. Uao sam hladno mirno u kolibu i skinuo puku ponad vrata i ponovno izaao. Podigao sam lagano puku, nanianio mu glavu, glavu mog vuka. On se nije ni pomaknuo. Kao da je osjeao krivicu to je prokockao moje povjerenje, koje sam u njega uloio. Povukao sam obara i on je pao. Da bih nekako spasio, to se spasiti dalo, otiao sam u selo po nekog od seljana i kola. Pomalo me je bilo i sram to prije nisam seljane posluao. Sunce je upravo zalazilo, kada smo poeli tovariti leeve ovaca u kolica. Moete si zamisliti koliko je bilo moje zaprepaenje kada sam izmedju ovaca naiao na tri lea vuka i jedne vuice. Srce mi se steglo, a na oi mi grunue suze. Ubio sam svog istinskog prijatelja. Posumnjao u zvijezdu na nebu. Odonda je prolo ezdeset godina, a ja tu sliku ne mogu zaboraviti, kao da se danas zbilo. Odonda sam se nekako povukao u sebe. Rijei su mi nevoljko prelazile preko usana. Bio sam vrlo paljiv. Jasno mi je postalo da nema vie mjesta u mojoj dui za bilo kakvo osuivanje bilo koga. Cijena toga je bila visoka, a niti me je tko pitao da li elim kupiti to iskustvo.