POSLOVNE FINANSIJE Vrste fin.

trita: a) prema mjestu na kojem se transakcije obavljaju i podruja na koje se odnose - lokalna - nacionalna - internacionalna b) prema porijeklu uesnika u fin. transakcijama - domaa i meunarodno c) prema prirodi potraivanja - trita dugovnih finansijskih instrumenata (s odreenim rokom dospjea) - trita vlasnikih fin. instrumenata (dionice) d) prema roku izvrenja sklopljenog posla - promptna (spot) i terminksa (derivatna) e) prema karakteru trinog materijala - trite novca rok dospjea do 1 godine - trite kapitala rok dospjea dui od 1 godine - devizno trite kupovina i prodaja deviza za domau valutu f) prema tome da li se fin. instrumenti u pormetu nalaze prvi put ili ne - primarno i sekundarno g) prema prometu razlikujemo - berzanski i vanberzanski promet h) prema organizacionoj strukturi - aukciona - posrednika Finansijski instrumenti mogu imati formu vrijedonosnih papira (dugovne i vlasnike) ili da proistiu iz depozitnih i kreditnih odnosa. Instrumenti trita novca su najlikvidniji vrijedonosni papiri s rokom dospjea do 1 godine. Imaju niske stope prinosa. Zbog toga je trite kratkoronih vrijedonosnih papira najaktivnije trite vr. papira. U kraktorone vrijedonosne papire spadaju: 1. bankarski akcepti - mjenica trasirana na poslovnu banku 2. blagajniki zapis pisana isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da e kupcu o roku dospjea isplatiti odreeni iznos sa pripadajuom kamatom 3. komercijalni zapis - slian blagajnikom zapisu, emituju ih visokobonitetne korporacije sa rokom dospjea od 45 dana do jedne godine 4. federalni fondovi obavezne rezerve poslovnih banaka na raunima u CB 5. ugovori o reotkupu repo ugovori o kupovini (prodaji) vr. papira koji esto vae samo 1 dan 6. depozitni certifikati potvrde o depozitu izdaju poslovne banke Instrumenti trita kapitala - imaju rok dospjea dui od 1 godine - obuhvataju dugovne, ali i vlasnie (obveznice i dionice) Obveznice su vr. papiri koji omoguavaju emitentima da prikupe sredstva na kreditnoj osnovi, a vlasnicima isplatu glavnice i kamate po unaprijed utvrenoj dinamici u odreenom vremenskom periodu Podijela vrijedonosnih papira:

a) prema emitentu - dravne vr. papire - vr. papiri koje emituju preduzea i drugi privredni subjekti b) prema roku dospjea - kratkorone do 1 godine - srednjorone od 1 5 godina - dugorone preko 5 godina rok dospjea c) prema porijeklu odnosno zemlji gdje se emituje - domae obveznice - inostrane obveznice - euroobveznice d) prema nainu osiguranja - osigurane (npr. hipotekom) i neosigurane e) prema starosti - starije (srenior) i isplauju se prije mlaih mlae (junior) f) prema karakteru kamata - obveznice sa fiksnom kamatom - obveznice sa varijabilnom kamatom - obveznice bez kamate prodaju se uz diskont g) prema sistemu amortizacije - obveznice sa jednokratnim dospjeem - obveznice sa viestrukim dospjeem - obveznice sa kombinovanim dospjeem h) prema opcijama - konvertibilne - obveznice sa pridruenom punomoi - obveznice s opozivom - obveznice otkupljive na zahtjev vlasnika Vlasniki instrumenti (dioncie) daju pravo vlaniku nad aktivom i buduim prihodima firme emitenta (uee u vlasnitvu). Dijele se na: - obine - preferencijalne dionice Izvedeni vrijedonosni papiri (derivati) nisu ni kreditni ni vlasniki, nego predstavljaju prava na druge oblike finansijske aktive. U izvedene vrijedonosne papire spadaju: - forvard terminski ugovor izmeu dva subjekta o kupoprodaji odreene aktive (robe) plaanje u budunosti po unaprijed utvrenoj cijeni - Fjuers slian forvardu, ali se radi se o standardiziranom ugovoru i omoguuje uee tree strane - opcije predstavljaju pravo, ali ne i obavezu kupovine ili prodaje nekog fin. instrumenta - Svop (swap) sporazum kojim se ugovorne strane obavezuju na zamjenu (jedne valute za drugu ili fiksne kamate za fluktuirajuu) Osnovni zadaci finansijskog sistema svake zemlje su: - pruanje usluga plaanja (u BiH se samo ova funkcija uspjeno obavlja) - osiguranje likvidnosti - trgovina rizicima

Institucije trita kapitala u BiH To institucije koje obavljaju promet vr. papira, osiguravaju pravila i standarde prometa, registruje njihov prenos, obavlja poslove depozitara, te regulie i nadzire proces emisije i prometa vr. papira. U BiH postoje slijedee institucije trita kapitala: - Komisija za vrijedonosne papire - registar vr. papira - depozitar vri prijem uplata za vr. papire kod nove emisije - Berza i druga ureena javna trita - profesionalni posrednici (brokeri i dileri) - Institucionlani investitori (penzini fondoivi, osiguravajua drutva, invest. fondovi) Komisija za vr. papire specijalizovana samostalna institucija koja odobrava emisiju vr. papira, regilise i nadzire promet vr. papira, propisuje standarde izvjetavanja javnosti itd. Registar vr. papira obavlja registraciju, uvanje i odravanje podataka.Vr. papiri kod registra se vode u obliku elektronskog zapisa. Platni sistem moemo definisati kao skup instrumenata bankarskih postupaka i meubankarskih sistema za prenos novca koji omoguuje kruenje novca izmeu zainteresovanih strana. To je finansijski krvotok privrednog sistema. Platni promet su plaanja izmeu pravnih i fizikih lica sa svrhom namirenja novanih dugova. Platni promet se dijeli na domai (subjekti su iz iste drave) i meunarodni (devizni). Kod izgradnje platnog sistema voditi rauna o slijedeim naelima: - pouzdanost povjerenje uesnika da e njihova transakcija biti izvrena tano - sigurnost osiguran od neovlatenog upada - efikasnot brzina prenosa novca - jasnoa unaprijed poznata pravila igre - racionalnost jeftin platni sistem. Platni sistem je izloen slijedeim rizicima: - riziku likvidnosti nesposobnost ugovorne strane da isplati obavezu na vrijeme - kreditnom riziku propusti plaanja obaveza u punom iznosu - sistemskom riziku posljedica neuspjeha (propusta) jednog ili vie uesnika u platnom prometu to dovodi do lananih rekacija i problema likvidnosti ili solventnosti za druge uesnike. Glavni izvori rizika platnog sistema su zaostajanje u poravnanju i nesinhronizirano plaanje. Bitan preduslov za uspjeno funkcionisanje platnog sistema je postojanje konvertibilne i stabilne nacionalne valute. U BiH su uspostavljena dva mehanizma za poravnanje: - sistem bruto poravnanja u realnom vremenu (trenutno) RTGS za plaanje velikih iznosa (preko 20.000 KM) pojedinanih naloga koji direktno idu preko Centralne banke i - iro kliring za plaanje manjih iznosa putem zbirnih naloga (optimalan broj naloga oko 1000) Ukamaivanje je izraunavanje budue vrijednosti novanih tokova odnosno svoenje gotovinskih iznosa na neki budui datum. Ukamaivanje moe biti pomou: - proste kamatne stope glavnica (poetni iznos) je uvijek osnovica je obraun kamate - sloene kamatne stope osnovica za obraun kamate je glavnica uveana za kamatu iz prethodnih perioda

Efektivna kamatna stopa je kamatna stopa s godinjim ukamaivanjem jednaka kamatnoj stopi s ispodgodinjim ukamaivanjem, odnosno kamatna stopa koja uz godinje ukamaivanje osigurava iste godinje kamate kao inominalna kamatna stopa uz obraun kamata za m perioda godinje. Razlika izmeu efektivne i nominalne kamatne stope bie vee to je uestalije ukamaivanje. Diskontovanje je izraunavanje sadanje vrijednosti buduih novanih tokova. Kamatna stopa koja se koristi u ovoj operaciji naziva se diskontna kamatna stopa. Suprotno ukamaivanju. RIZIK I NEIZVJESNOST Rizik (latin. riscum igre na sreu) oznaava mogunost pojave razliitih ishoda, kako pozitivnih tako i negadivnih. Predstavlja mogucnost tetnog uticaja prijetnji na ostvarenje postavljenih ciljeva. Vezan je za budue ishode posmatrane pojave, odnosno poslovnog rezultata. Mogue situacije: - situacija sigurnosti (izvjesnosti) poznati su svi elementi rezultata poslovanja situacija rizika mogue vie ishoda i mogue je dati vjerovatnoe njihovog nastanka - situacija neizvjesnosti mogue vie ishoda, ali nije mogue dati vjerovatnou njihovih ishoda. Ako se ni poslije dodatnih informacija ne moe odrediti vjerovatnoa nastanka za donoenje odluka moe posluiti teorija igara. - najdublja neizvjesnost investitor ne moe da navede ne samo vjerovatnoe moguih ishoda nego ni same ishode poduhvata. Najtea je za donosioca odluka, a nastaje usljed nedostatka informacija, znanja o rezultatima Vrste rizika: 1. poslovni rizik javlja se kao posljedica varijabilnosti rezultata poslovanja. U velikoj mjeri zavisi od odnosa fiksnih prema varijabilnim trokovima. Vei fiksni trokovi vei rizik 2. Finansijski rizik odreen nivoom zaduenja, odnosno stepenom koritenja finansijske poluge. 3. Projektni rizik ogleda se u varijacijama novanih prinosa koji se oekuju u buduem vremenskom periodu, kao rezultat eksploatacije projekta. 4. Portfolio rizik ogleda se u varijacijama prihoda na vrijedonosne papire, odnosno druge komponente portfolija Rizik se javlja kao posljedica varijabilnostiu moguih ishoda. Uzroke varijabilnosti mogue je podijeliti u dvije grupe (odnosno rizike prema izvoru mogue je podijeliti): - sistemske - nedejeljiv je i ne moe se izbjei. Posljedica je kretanja u ekonomiji u cjelini - nesistemske karakteristian je za odreeni ekonomski subjekt, granu ili grupaciju. Mogue ih je smanjiti diverzifikacijom. Mogu se izbjei, Sisteski uzroci rizika su: - promjene kamatne stope - promjene kupovne moi - trine fluktacije, - politika previranja - konjukturne i strukturne promjene u privredi dakle promjene u privrednom, ekonomskom, politikom sistemu i isto socioloke promjene

Od uzroka nesistemskog rizika treba istai: - iskoritenje kapacitete i tehnoloke promjene - konstrukcvija finansija - organizacijsko-upravljaki faktori dok su faktori nesistemskog rizika: - specifine promjene na tritu (pojave substituta i konkurencije), - brze tehniko-tehnoloke inovacije - specifine zakonske regulative i sl. Savremene tehnike za kvantificiranje rizika zasnovane su na teoriji vjerovatnoe. Vjerovatnoa se definie kao omjer izmeu broja dogaaja i broja pokuaja, kada broj pokuaja tei beskonanosti. Vjerovatnoa moe biti: - vjerovatnoa a posteriori (statika ili objektivna) dobije se promatranjem odreenih dogaaja - subjektivna (a priori) subjektivna procjena Raspored vjerovatnoe moe biti: - Diskretan (prekidan) raspored (distribucija) vjerovatnoe je raspored promjenjljive koja moe uzimati ogranien broj vrijednosti. - Kontinuiran (neprekidan) promjenjljvia moe imati veliki broj razliitih vrijednosti, odnosno bilo koji broj u odreenom intervalu. Normalan raspored vjerovatnoe je simetrian oko svoje srednje vrijednosti to znai da su modus, medijana i srednja vrijednost meusobno jednaki. Karakteristike rasporeda vjerovatnoe: 1. srednja vrijednost 2. varijansa i standardna devijacija 3. kovarijansa 4. koeficjenat korelacije Srednja vrijednost (oekivana) je mjera centralne tendencije i predstavlja prosjenu vrijednost suajne promjenjljive. Izraunava se mnoenjem sluajne promjenjljive sa vjerovatnoom njihovog ostvarenja Varijansa i standardna devijacija Rizik zavisi upravo od odstupanja pojedinanih vrijednosti od oekivane (srednje) vrijednosti, pa je zbog toga neophodno izraziti disperziju. Centralni momenti su mjere disperzije i izraavaju odstupanje pojedinanih vrijednosti od oekivane vrijednosti (srednje). Drugi centralni moment, odnosno kvadratno odstupanje zove se varijansa, dok pozitivan kvadratni korjen varijanse naziva se standardna devijacija. Koeficjenat varijacije Standardna devijacija se izraava u apsolutnim pokazateljima rizikam, da bi zakljuci bili to pouzdaniji ona se pretvara u relativan pokazatelj koeficjenat varijacije. Koeficjenat varijacije je relativna mjera rizika po jedinici povrata. Trei centralni momenat (j=3) je mejra simetrije i ukazuje na pravac asimetrije ukoliko ona postoji. Ako je pozitivan vea je vjerovatnoa da promjenjljiva ima veu vrijednost od srednje vrijednosti i obratno. Kada je jednak nuli podjednaka je vjerovatnoa ostvarenja veih i manjih vrijednosti promjenjljive u odnosu na njenu srednjuv rijednost (tada se radi o simetrinom rasporedu)

Kovarijansa (Cov) predstavlja mjeru kojom se izraava odnos izmeu promjenjljivih, odnosno stepen slaganja varijacija promjenjljivih. Moe biti pozitivna i negativna. To znai da se dvije promjenjljive kreu u istom smjeru (npr. ako je stopa jednog vr. papira vea od njegovog prosjeka, onda je to sluaj i sa drugim vr. papirom), dok kog negativne promjenjljive se kreuu u suprotnim smjerovima. Kovarijansa se moe kretati od minus beskonano do plus beskonano. Kada je priblino jednaka nuli moemo zakljuiti da nema pravilnosti izmeu kretanja varijacija promjenjljivih. Koeficjenat korelacije koristi se kao alternativna mjera odnosa izmeu dvije sluajno promjenjljive. Kree se u intervalu od -1 do +1. Kada je jednaka +1 tada se radi o perfektnoj korelaciji Vea od nule dvije promjenjljive se kreu u istom smjeru Kada je jednaka nuli dvije promjenjljive su nezavisne manja od nule (negativna, inverzna) promjena vrijednosti promjenjljivh u suprotnim smjeroviam jednaka 1 tada je perfektno negativna Portfolio rizik Portfolio je kombinacija dva ili vie vrijedonosnih papira, valuta, nekretnina ili neke druge aktive u posjedu pojedinca. Cilj kreiranja portfolija je minimiziranje rizika Stopa prinosa portfolija izraunava se kao ponderisani prosjek stopa prinosa idnividualnih vrijedonosnih papira od kojih se portfolio sastoji. Ponderi mogu biti: - pozitivni (long pozicija) ako jedan vr. papir ima stopu prinosa iznad oekivanog imae i drugi. - negativni (short pozicija) ako jedan vr. papir ima sropu prinosa iznad oekivanog drugi e imati negativnu stopu. Mjeru rizika portfolija devijacijom izraavamo njegovom varijansom, odnosno standardnom

Beta koeficjent odreenog vrijedonosnog papira je mjera reagibilnosti njegovih prosjenih prinosa na natprosjene prinose trinog portfolija. Beta opisuje funkcijsku vezu izmeu natprosjenog prinosa pojedinanog vr. papira i prinosa trinog portfolija. Koeficjenat nagiba objanjava za koliko e se promjeniti stopa prinosa na vr. papir ako se stopa trinog portfolija promjeni za 1. Ako je Beta: = 1 tada kaemo da se natprosjeni prinos vr. papira kree proporcionalno sa natprosjenim prinosom od trinog portfolija >1 natprosjeni prinos vr. papira raste bre od natprosjenog prinosa tr. portfolija <1 natprosjeni prinos vr. papira ima sproiji rast od natprosjenog prinosa tr. portfolija pa prema tome ima manji sistemski rizik. Trini portfolijo vie teorijska nego praktina kategorija. Predstavlja ponderisani portfolio koji sadri svu rizinu aktivu u meunarodnoj ekonomiji. Model procjene kapitalnih sredstava (CAPM) odreuje odnos izmeu oekivanog prinosa od rizinogn ulaganaj i sistemskog rizika tog ulaganja u uslovima trine ravnotee. U ovim uslovima od investicije se oekuje da obezbjedi prinos proporcionalan veliini sistemskog rizika.

III AKTIVAN PRISTUP FINANSIJSKOJ FUNKCIJI PREDUZEA Finansijska i raunovodstvena funkcija Finansijska funkcija je usko povezana sa drugim funkcijama i ona sama ne moze egzistirati. Finansijska i raunovodstvena funkcija su upuene na vrstu meusobnu saradnju i teko je odrediti granice gdje zavrava jedna, a poinje druga. One koriste iste novane podatke i dokumentaciju. Dio njihovih zadataka meusobno je povezan kod: - finansijskog planiranja - finansijske analize i - finansijske kontrole Saradnja je neophodna i kod praenja i kontrole novanih i robnih tokova Finansijska i nabavna funkcija Nabavka podrazumjeva odliv fin. sredstava pa je nophodna saradnja sa fin. funkcijom. Saradnja izmeu ove dvije funkcije ogleda se u - definisanje uslova nabavke (rokovi i naini plaanja) - izbor prioritetnih plaanja obaveza prema dobavljaima - utvrivanje optimalnih zaliha reprodukcije - ulaganje novanih sredstava u stalna sredstava i trajnu likvidnu imovinu. Finansijska i prodajna funkcija Saradnja je posebno izraena kod utvrivanja i realizacije prodajne politike i politike cijena. Prodaja i naplata potraivanja direktno odreuju obim i dinamiku priliva novca, a time i likvidnosti preduzea. Saradnja ove dvije funkcije neophodna je kod: - utvrivanja uslova prodaje - planiranja izvora finansiranja - ocjene boniteta i kreditne sposobnosti kupca - utvrivanje koeficjenta obrta zaliha gotovih proizvoda i potraivanja od kupaca - utuivanja kupaca zbog neplaenih obaveza Koordinacija izmeu funkcija (nabavne, finansijse i prodajne) Finansijaka, nabavna i prodajna funkcija moraju ostvariti dobru koordinaciju tako da obezbjede paralelitet rokova i uslova plaanja, odnosno da rokovi naplate ne budu dui od rokova plaanja obaveza, to moe dovesti do nedostatka finansijskih sredstava i ugroziti likvidnost preduzea. Finansijska i proizvodna funkcija Saradnja ove dvije funkcije izraena je kroz: - planiranje razvoja novog proizvoda (uvoenje nove tehnologije i novih proizvoda) - planiranje veliine serije - planiranje obima imobilnosti novanih sredstava u zalihama - utvrivanje koeficjenta obrta tekuih sredstava angaovanih u procesu proizvodnje - finansiranje pojedinih potreba proizvodnje ualaganje u postojee ili nove kapacitete Finansijska i upravljaka funkcija Upravljaka funkcija povezuje sve reprodukcione funkcije (nabavnu, proizvodnu, prodajnu i finansijsku). Finasijska i upravljaka funkcija moraju saraivati i postii saglasnost o - emisiji kratkoronih i dugoronih vrijedonosnih papira - o kupovini vrijedonosnih papira i otkupu ranije prodatih vrijedonosnih papira - o zakljuivanju ugovora o uzimanju finansijskih i robnih kredita - davanju kredita i plasmanu sredstava

prodaji potraivanja i otkupu dugova nabavci stalnih sredstava itd.

Organizacija fin. funkcije Uspjenost svakog posla zavisi od efikasnosti organizacije njegovih poslovnih funkcija. Bez obzira na veliinu preduzea, pravni oblik, i sl. svaka organizacija se sastoje od istog broja poslovnih funkcija. Svaka poslovna funkcija u svakoj organizaciji zahtjeva unikatno rijesenje. Preduzee se mora opredjeliti za onaj oblik organizovanja finansijske funkcije koji e biti najefikasniji i najracionalniji pri izvrsavanju zadataka. Bez obzira na izabranu organizaciju za uspjean rad u fin. funkciji neophodni su kadrovi, oprema, novac i vrijeme. Faktori koji utiu na organizaciju fin. funkcije su: Interni 1. veliina preduzea 2. organizacijska struktura 3. djelatnost preduzea 4. zadaci koji se stavljaju pred fin. funkciju 5. znanje i preduzetnike sposobnosti kadrova 6. nivo tehnike opremljenosti itd. Eksterni: 1. opte stanje u ekonomiji (depresija, recesija, prosperitet) 2. karakteristike fin. sistema 3. dominirajui trendovi na tritu 4. zakonski propisi Pravilo 72 predstavlja brz i nain rjeavanja problema kod sloenih kamatnih stopa koje se odnose na udvostruavanje poetnog iznosa. Ovo pravilo kae da broj 72 podijelimo sa brojem godina na koje je investicija uloena Dekurzivni ulozi ako se vrijednost svih uloga trai u trenutku posljednje upalte, odnosno ako se ulaganje vrsi na kraju svakog perioda, onda se govori o dekurzivnim ulozima. III FINANSIJKSA POLITIKA Politika je nauka o vjetini upravljanja . Finansijska politika je odluivanje o osnovnim fin. ciljevima, izboru strategije, taktike i pravaca akcije s namjerom da se ostvare osnovni finansijski ciljevi. Finansijska politika treba da dopirnese: - racionalnom poslovanju (osiguranjem fin. sredstava u neophodnom obimu, u najpovoljnijem trenutku pod najpovoljnijim uslovima, u najpovoljnijem obliku) - racionalnom koritenju svih raspoloivih sredstava - brem obrtu tekuih fondova i svoenju njihovog obima na stvarne potrebe - pravilnoj raspodjeli i koritenju ostvarene dobiti - mobilizaciji unutranjih sredstava - obezbjeenju stalne kontrole i analize ukupnog poslovanja Naela (principi) finansijske politike se mogu definisati kao zahtjevi (pravila) kojih se menadment pridrava kako bi rezultati poslovanja bili u skladu sa planiranim. U literaturi se kao najvaniji principi istiu: 1. princip finansijske stabilnosti 2. princip rentabilnosti 3. princip sigurnosti i likvidnosti 4. princip zatite od prezaduenosti

5. princip fleksibilnosti ili finansijske elastinosti 6. princip nezavisnosti 7. princip optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja Princip finansijske stabilnosti Polazi od odnosa izmeu dugorono vezanih sredstava i vlastitog kapitala uveanog za tui kapital. Taj odnos moe da bude vei, manji ili jednak 1. - ukoliko je jednak 1 dugorona finansijska stabilnost dugorono vezana sredstva su pokrivena vlastitim i dugorono pozajmljenim sredstvima - Ukoliko je odnos manji od 1 stvorena je sigurnost za doravanje likvidnosti preduzea dugorono vezana sredstva su manja od ukupnog iznosa vlastitog i dugorono pozajmljenog kapitala. - ukoliko je iznos vei od 1 preduzee je nelikvidno i finansijski nestabilno dospjele obaveze ne odgovaraju raspoloivim sredstvima Dakle treba teiti da je taj odnos jednak 1 ili manji od 1. Dugorono vezana sredstva - treba da budu pokrivena trajnim (vlastitim) kapitalom, a ako su pokrivena tuim dugoronim kapitalom, fin. stabilnost je mogue odrati pod uslovom da se dospjela glavnica dugorono pozajmljenog kapitala u potpunosti pokrije iz finansijskog rezultata. U dugorono vezana sredstva spadaju: - stalna sredstva - dugoroni plasmani - trajno vezana sredstva (zemljite, kupljene dionice drugih preduzea) Princip rentabilnosti - proizilazi iz cilja koji se izraava u maksimiziranju rezultata poslovanja na dugi rok. Koritenje pozajmljenog kapitala je prihvatljivo sve dok je stvarna kamata (odnos bruto dobiti i koritenog kapital) vea od trine kamate. Princip sigurnosti i likvidnosti Po trdicionalnom pristupu osnovni kriterij kreditne sposobnosti, odnosno sigurnosti je vlastiti kapital, meutim moe se posmatrati i sa aspekta rentabilnosti preduzea. Primarna sigurnost preuzeo je zahtjev za rentabilnou, a sekundarnu sigurnost ocjena imovinskih prilika. Likvidnost je sposobnost preduzea da u svakom momentu izmiri dospjele obaveze. Izmeu naela fin. stabilnosti i naela likvidnost postoji meusobna uslovljenost i to: - Ukoliko je koeficjenat fin. stabilnosti jednak 1 preduzee je nelikvidno jer nema likvidne rezerve - ako je manji od 1, preduzee je likvidno - ako je vei od 1, preduzee je nelikvidno Princip finansiranja u skladu sa rizikom Kapitalno intezivne djelatnosti zbog velikog udjela fiksnih trokova u ukupnim trokovima, po pravilu trebaju imati manje relevantno uee duga u ukupnoj strukturi kapitala Radno intezivnije djelatnosti (imaju manje uee fiksnih trokova) mogu raunati na vee uee tuih pozajmljenih sredstava kod planiranja konstrukcije finansiranja Princip fleksibilnosti Fin. elastinost je sposobnost kratkoronog prilagoavanja preduzea izmjenjenim uslovima poslovanja. Determinisana je sposobnou preduzea da pokrije potrebe za dodatnim kapitalom u sluaju proirenja poslovanja ili da vrati pozajmljeni kapital kod smanjenja poslovanja. Veu finansijsku fleksibilnost imaju preduzea sa veim ueem vlastitog kapitala u ukupnoj strukturi izvora finansiranja. U principu vrijedi pravilo da elastinost raste sa porastom tekuih sredstava u odnosu na imobilizacije i obrnuto.

Princip nezavisnosti Ukoliko preduzee nije sposobno da odgovori svojim obavezama, povjerioci u cilju naplate svojih potraivanja, tee da uestvuju iusmjeravanju i kreiranju fin. politike preduzea. Da bi se od ovakvih nastojanja menadment preduzea mora voditi rauna da uslovi zaduivanja budu fleksibilni, prihvatljivi i da odgovaraju fin. politici preduzea. Nivo duga u ukupnoj strukturi kapitala preduzea treba da bude na nivou koji garantuje kontrolu menadmenta nad preduzeem. Princip nezavisnosti povezan je s naelom rentabilnosti. Princip optimalnog aktivizacionog dejstva slike finansiranja Ukupan uspjeh preduzea uslovljen je u znatnoj mjeri i njenim optim ugledom u javnosti, a na sticanje ugleda imaju znaajan uticaj bilans i izvjetaj o poslovanju, koji su dostupni javnosti. Ovaj princip usko je povezan sa potivanjem ostalih principa. Pravila finansiranja Mogu se definisati kao principi za izbor oblika finansiranja u cilju zadovoljenja potreba za kapitalom, odnosno to su norme za prikupljanje kapitala. Pravila finansiranja imaju viestruku ulogu koja se ogleda u: 1. za preduzee predstavljaju orjentir pri formiranju strukture izvora finansiranja (samostalnost, sigurnost, rentabilnost i sigurnost) 2. predstavljaju neku vrstu standarda u fin. analizi (stvarno stanje uporeuje sa normalom) 3. imaju ulogu kriterija pri ocjeni kreditne sposobnosti potencijalnog duniak od strane povjerioca Pravila finansiranja mogu se grupisati u: Vertikalna pravila finansiranja 1. Odnos vlastitih i pozajmljenih izvora 2. Odnos rezervi prema nominalnom kapitalu Horizontalna pravila finansiranja 1. Zlatno bankarsko pravilo finansiranja 2. zlatna bilansna pravila finansiranja Ostala pravila finansiranja 1. pravilo finansiranja 1:1 2. pravilo finansiranja 2:1 Odnos vlastitih i pozajmljenih izvora Nazivaju se jo pravila za pokrie rizika. Najee se koristi pravilo jednakosti tueg i vlastitog kapitala 1:1 (zlatno pravilo izravnanja rizika) Odnos rezervi prema nominalnom kapitalu Akumuliranjem neto dobitka za rezerve, pri njegovoj raspodjeli, preduzee stvara rezervni kapital. Preovladava miljenje da je puno obezbjeenje vlastitog kapitala pokriveno sa 50%, rezervi. Ako je odnos vlastitog i tueg kapitala 1:1, onda je iznose rezervi 25% u odnosu na ukupni kapital. Zlatno bankarsko pravilo finansiranja Ovo pravilo insistira na paralitetu rokova aktivnih i pasivnih kreditnih poslova, drugim rijeima tui kapital se ne smije koristiti vremenski nepovoljnije nego sto je dobijen. Kraktokorna sredstava treba da su uloena samo kratkorono, isti sluaj i sa dugoronim. Zlatna bilansna pravila finansiranja U sutini zaltnih bilansnih pravila lei zahtjev zlatnog bankarskog pravila finansiranja da izvori po roku raspoloivosti i po visini, u okviru svog roka, moraju odgovarati uloenim sredstvima. Meutim ovo je teko ostvarivo, stoga treba pratiti posebno dugorono uloena

10

sredstva u odnosu na dugorone izvore i kratkorono uloena sredstva i novac i kratkorone izvore. Zlatna bilansna pravila su usmjerena samo na dugorono uloena sredstva i dugoroe izvore i ako oni odgovaraju, onda odgovaraju i kratkorona. Zlatna bilansna pravila mogu biti: - zlatno bilansno pravilo u uem smislu stalna sredstva trebaju biti pokrivena vlastitim i dugorono pozajmljenim kapitalom, atekua imovina kratkoronim kapitalom - zaltno bilansno pravilo u irem smislu insistira na dugoronom finansiranju ne samo stalnih sredtsava, nego i tekue imovine koja je trajno vezana za preduzee Pravilo finansiranja 1:1 Polazi od zahtjeva jednakosti gotovine, kratkoronih vrijedonosnih papira i kratkoronih potraivanja sa jedne strane i kratkoronog kapitala sa druge strane . U sebi sadri osnov za odrabvanje likvidnosti Pravilo finansiranja 2:1 Polazi od zahtjeva da odnos tekue imovine prema kratkoronim izvorima finansiranja bude najmanje 2:1, drugim rijeima da preduzee jednu polovinu obrtnih sredstava finansira iz kratkoronih, a drugu iz dugoronih izvora finansiranja. Racionalni i kontinuirano finansiranje - je temeljni cilj fin. politike, a odnosi se na a) osiguranje najpovoljnije kombinacije vlastitih i tuih (internih i externih) izvora finansiranja b) ubrzanu cirkulaciju sredstava c) razumno koritenje privremeno slobodnih sredstava Izbor izvora finansiranja ipak predstavlja najvaniji faktor finansijske politike Pri definisanju politike finansiranja treba potovati slijedea pravila: - sva sredstav treba stalno i racionalno koristiti - odravati finansijskur avnoteu i harmoniju - zaduivanje ne smije prelaziti nivo kreditne sposobnosti Vlastiti ili tui izvori (kome dati prednost) Sa aspekta likvidnosti prednost imaju vlastiti izvori finansiranja, zatim slijede tui dugoroni, pa tek onda kratkoroni. Sa aspekta rentabilnosti koristi se kriterij rentabilnosti vlastitih i ukupnih izvora. Politika kreditnog zaduivanja ima prednost u odnosu na politiku jaanja vlastitih izvora sve dok je kamatna stopa na zaduenja manja od bruto stope rentabilnosti ukupnih izvora sredstava preduzea. U sluaju da je cijena duga vea od bruto stope rentabilnosti ukupnih izvora prednost se daje jaanju finansiranja iz vlastitih izvora. V POJAM I OBLICI FINANSIRANJA Pojam finansiranja Pod pojmom finansiranja podrazumjeva se pribavljanje finansijskih sredstava, njihovo plasiranje i vraanje finansijskih sredstava. U procesu finansiranja kontinuirano se smjenjuju slijedei postupci: 1. finansiranje 2. investiranje 3. dezinvestiranje suprotno investiranju 4. definansiranje suprotan proces finansiranju Izvori finansiranja pod izvorima sredstava smatraju se paravne i fizike osobe od kojih preduzee pribavlja sredstva. Izvori finansiranja mogu biti: 1. Vlastiti 2. Tui 3. Hibridni

11

4. Specifini 5. Opcijsko finansiranje Vlastiti izvori finansiranja 1. Akumulirana dobit (interni) 2. Amortizacija (interni) 3. Emisija dionica (eksterni) 4. prikriveno finansiranje (vremenska razgranienja) 5. Ostali oblici vlastitog finansiranja Tui izvori finansiranja 1. Krediti 2. Emisija obveznica 3. Domai i ino ulagai 4. Autonomni (spontani) izvori finansiranja Hibridni izvori finansiranja 1. Quasi vlastiti izvori (preferencijalne dionice) 2. Quasi tui izvori finansiranja (dohodovne obveznice) Specifine izvori finansiranja 1. finansiranje iz faktoringa 2. finansiranje iz fortfetinga 3. finansiranje iz lizinga 4. Franizing aranmani Opcijsko finansiranje 1. Varanti 2. Konvertibilni vrijedonosni papiri Akumulacija je interni, vlastiti izvor finansiranja, a to je u stvari akumulirana neto dobit. Namjenjena je uglavnom za samofinansiranje novih dugoronih uloga, odnosno za: - nova dugorona ulaganja /finansiranje investicija) - za dugorone finansijske plasmane - za kupovinu dionica i sl. a koristi se i za finansiranje tekueg poslovanja. Amortizacija specifian oblik (interni, vlastiti) finansiranja, jer ne poveava obim sredstava, ve predstavlja transformaciju sredstava iz materijalnih u novana stanja Poslovna sredstva=(Osnovna sredstva - Amortizacija)+ (Obrtna srestva + Amortizacija) Sredstva iz amortizacije koriste se za finansiranje tekuih potreba procesa reprodukcije do konane namjenske upotrebe amortizacije. Zbog toga to privremeno poveavaju finasijski fond, amortizacija predstavlja privremeni izvor vlastitog finansiranja. Finansiranje emisijom dionica Dionice su pismene isprave o uloenim sredstvima u vlasniku glavnicu dioniarskog preduzea. Postoje dvije vrste dionica: obine i preferencijalne (povlatene) Preferencijalne dionice predstavljaju kombinaciju karakteristika obinih dionica i obveznica. U odnosu na obine dionice imaju prioritet u isplati dividende i likvidacione mase, ali ne nose pravo glasa. Mogu biti: - kumulativne -kumulativno pravo na neisplaene dividende (mogu biti isplaene kasnije)

12

- nekumulativne pravo na preferencijalne dividende ne prenosi se u naredni obraunski period. Preferencijalne dionice mogu nositi niz opcija: - opciju opziva - opciju konverzije u obine dionice - opciju punomoi za kupovinu obinih dionica isl. Procjena vrijednosti preferencijalnih dionica Kod dionica treba razlikovati: - nominalnu otisnuta na dionici, - knjigovodstvenu nominalna + rezerve po dionicii - trinu cijenu treua cijena na tritu kapitala Trina vrijednost povlatene dionice bazira se na konceptu sadanje vrijednosti buduih novanih tokova investitora. Dividenda predstavalja osnovicu za vrednovanje dionice Metodom diskontovanja dividendi utvruje se zapravo glavnica preferencijalnog kapitala koja e vjeno generirati oekivane novane tokove (povlatene dividende). V=D/k gdje je V(cijena preferencijalne dionice) D(novana dividenda na kraju perioda) i k (diskontna stopa oekivana stopa povrata) Ako je stopa prinosa od dividendi jednaka trinoj stopi povrata, trina vrijednost dionice bie jednaka anominalnoj vrijednosti. Obine dionice Sa korporacijskog aspekta to je instrument pomou kojeg dioniko drutvo prikuplja novana sredstva potrebna za finasiranje svog poslovanja Sa aspekta investitora to je vrijedonosni papir putem kojih investitori ostvaruju budue oekivane dividende i oekivani kapitalni dobitak. Mogu biti u pismenom obliku ili u obliku elektronikog zapisa. Obine dionice nose slijedea prava: 1. pravo na upravljanje pravo glasa 2. pravo na dobit isplata dividende iz neto dobitka 3. pravo na imovinu - iz likvidacione ili steajne mase 4. ostala prava pravo prodaje dionice i sl. Prednosti obinih dionica: 1. obina dionica ne obavezuje DD na isplatu dividendi, dok se kamata na obveznice i preferencijalna dividenda mora ispaltiti bez obzira na rezultat 2. to je papir bez dospjea 3. poveava finansijsku sigurnost 4. omogoava stvaranje odreene rezerve za eventualne uslove loeg poslovanja Nedostaci obinih dionica: 1. emisija novih dionica moe dovesti do promjene kontrole drutva 2. trokovi upisa i distribucije dionica 3. dividenda se ne izuzima iz poreske osnovice 4. emisijom novih dionica dolazi do raspodjele neto dobiti na vei broj dioniara 5. Nova emisija moe predstavlajti lo signal za poslovanje drutva Procjena vrijednosti obinih dionica Isto kao i preferencijalna i obina dionica ima svoju nominalnu, knjigovodstvenu i trinu vrijednost. Trina cijena obine dionice predstavlja funkciju tekuih i oekivanih dividendi uz predvieni rizik za dionicu. Kod procjene vrijednosti obinih dionica postoji vie modela:

13

model varijabilne dividende konstantan rast dividendi Viefazni rast dividendi Obveznice vrijedonosni papiri sa unaprijed odreenim rokom dospijea (po pravilu nije krai od 10 godina iako se mogu emitovati i sa kraim rokom). Sa aspekta zakona to je pismena isprava kojom se njen izdavalac obavezuje da e vlasniku obveznice isplatiti, dinamikom naznaenom u obveznici, iznose novanih sredstava naznaene u obveznici. Sa korporacijskog aspekta to je instrument pomou kojeg preduzee prikuplja novana sredstva potrebna za finansiranje poslovanja. Kamata je fiksni troak finansiranja. Sa aspekta investitora to je prenosivi vrijedonosni papir, pa se moe koristiti kao predmet kupoprodaje, instrument plaanja. Obeznica nosi nizak rizik jer je isplata obavzena bez obzira na poslovni rezultat. Izuzetak su dohodovne dionice gdje je isplata kamate uslovljena poslovnim uspjehom dunika. Ugovor o reotkupu repo Repo posao (ugovor) predstavlja prodaju vrijedonosnih papira (najee dravnih) uz obavezu prodavca da ponovo kupi prodate vrijedonosne papire od kupca po unaprijed utvrenoj cijeni, tano odreenog (ugovorenog) dana ili u bilo koje doba u budunosti (otvoreni repo) (prodavac vraa pozajmljena sredstva uvezana za dogovorenu kamatu) Rok zakljuivanja (od 14 do 30 dana) a najee se zakljuuju samo preko noi. Terminski repo ugovori su ugovori zakljueni sa rokom dospjea preko 30 dana. Kamata = Glavnica x kam.stopa x (rok dospjeca /360) ta je kolateral? Vrijedonosni papiri koji su predmet prodaje i ponovne kupovine, predstavljaju osiguranje (kolateral). Generalni kolateral je kada kupac nema posebne zahtjeve da mu se isporui tano odreeni vrijedonosni papir, a sa druge strane je specijalni kolateral (u odreeno vrijeme posebno traeni vr. papiri na tritu) Faktoring specifian izvor finansiranja. Faktoring je kupovina potraivanja gdje na osnovu ugovora o faktoringu prodavac potraivanja nudi na otkup sva svoja potraivanja nastala isporukom isporukom roba i usluga, dok se kupac potraivanja obavezuje sva ta potraivanja otkupiti i u odreenom postotku odmah platiti. Za svoje usluge kupac (faktor preduzee) naplauje komisionu proviziju u odreenom procentu od nominalne vrijednosti. Forfeting - . U osnovi ispunjava dvije funkcije: finansiranje i prenos rizika. Ima rok dospjea najmanje 6 mjeseci, a najvie 6 godina. Kod ovog posla se takoe trguje potraivanjima, ali se uglavnom koristi za kupoprodaju potraivanja od inostranih dunika. Forfeting je otkup potraivanja od strane banke, za koje se naplauje odreena provizija u obliku diskontovane isplate samog potraivanja. Izmeu faktoringa i forfetinga slinost je u tome to se dolazi do gotovine ne ekajui naplatu potraivanja. Lizing - Pod lizingom se podrazumjeva takva transakcija na osnovu koje jedan privredni subjekat, umjesto da kupi investicionu opremu, obraa se lizing preduzeu koje mu tu opremu daje u zakup na odreeni rok. Lizing se ne moe poistovjetiti sa kupoprodajnim ugovorom kod kojeg odmah dolazi do promjene vlasnitva, a niti sa ugovorom o zakupu kod kojih nikako ne dolazi do promjene vlasnitva. Kod lizinga po isteku ugovora moe doi do promjene vlasnitva. Zavisno od toga na koji se period oprema uzima pod zakup, razlikujemo slijedee lizinge : - operativni (poslovni) prenosi se pravo koritenja dobra na odreeni rok koji je relativno kratak u odnosu na ivotni vijek dobra - finansijski (kapitalni) lizing rok koritenja opreme, nekretnine ili dobra priblino jednak procijenjenom ivotnom vijeku dobra. Franizing Sklapanjem ugovora nastaje odnos u kojem davalac /franizer/ stvalja na raspolaganje svoj imid, znanje, marketinku tehniku primatelju /franizantu/ uz naknadu. Prema vrsti franizing se moe klasifikovati kao: - franizing u domenu distribucije

14

- poslovni franizing Prema subjektima razlikujemo: domai i meunarodni.

15