POSLANIKOVO DJETINJSTVO

Safvet M.Halilovic | Novi Horizonti br/str. 70

Sira Muhammedov, sallallahu 'alejhi ve sellem, ivotopis (6) Muhammed, sallallahu 'alejhi ve sellem, posljednji je Allahov Poslanik. Allah Uzvieni ga je odabrao da dostavi Njegovu poruku i uputu ljudima. Slanje Muhammeda, sallallahu 'alejhi ve sellem, najvea je milost i blagodat Gospodara svjetova. On, kao dostavitelj Allahove rijei i upute, uzor je ljudima u svim segmentima ivota. Zato je poznavanje Poslanikovog ivotopisa od izuzetne vanosti za svakog ovjeka; za muslimane zbog toga to ne mogu biti pravi vjernici osim ako se ugledaju u Poslanika i njegov ivot, a za nemuslimane zbog toga to bi trebalo, prije konanog suda o Muhammedu i njegovoj misiji, da upoznaju njegov ivot i djelo. U ovom prilogu govori se o Poslanikovom, sallallahu 'alejhi ve sellem, djetinjstvu i tekim ivotnim okolnostima koje su pratile kao i poukama koje se iz toga mogu izvui. Muhammedov, s.a.v.s., otac 'Abdullah umro je prije roenja svog sina. To se desilo za vrijeme povratka s jednog putovanja u am. Na povratku se zaustavio radi odmora u Medini, gdje je ivio njegov dajda. Tu se razbolio i nije mogao nastaviti put s karavanom. Kada je karavan stigao u Mekku, 'Abdu-l-Muttalib je odmah poslao svog najstarijeg sina El-Harisa u Medinu kako bi pomogao 'Abdullahu da se vrati kui. Meutim, po dolasku u Medinu El-Haris saznaje da je 'Abdullah umro i da je ukopan u Medini. El-Haris se vratio u Mekku da bi obavijestio svog ostarjelog oca i 'Abdullahovu suprugu Aminu o tom bolnom dogaaju. Ona je u to vrijeme bila trudna i, otprilike, dva mjeseca nakon toga rodit e Muhammeda, s.a.v.s. Sve to je 'Abdullah ostavio iza sebe bilo je pet deva, manje stado ovaca i abesinska robinja Bereke, s nadimkom Ummu Ejmen, koja je, kako saopavaju biografska djela, odgojila Poslanika, s.a.v.s. Kod dojilje Halime u plemenu Benu Sa'd U vrijeme kada je roen Muhammed, s.a.v.s., meu uglednim arapskim porodicama bio obiaj da svoje sinove alju u pustinju gdje su, uz dojilje, provodili dio svog djetinjstva u nekom beduinskom plemenu. To se inilo iz vie razloga: a) u pustinji, za razliku od gradova gdje su esto harale razne epidemije, smrtnost djece bila je znatno manja; b) pustinjski svjei zrak bio je ljekovit ne samo za djeije tijelo, ve je to blagotvorno djelovalo i na njihovu duu; c) u pustinji su djeca bila u prilici da lake naue isti arapski jezik, s obzirom da su urbane sredine imale izvjesne doticaje sa drugim narodima i kulturama to je uzrokovalo i odreene promjene u jeziku. Dobro poznavanje svog jezika za Arape je imalo izuzetno veliki znaaj jer se vrijednost ovjeka procjenjivala njegovom rjeitou, a poezija je bila kruna te rjeitosti. Imati pjesnika u porodici bilo je neto ime su se svi ponosili, a najbolji pjesnici gotovo uvijek su poticali iz nekog pustinjskog plemena, jer je upravo jezik u pustinji bio najbliskiji pjesnitvu. To su bili glavni razlozi zbog kojih su ugledne arapske porodice slale djecu da prve godine svoga djetinjstvo provedu u pustinji. Mekka, kao centar i svetilite predislamskih Arapa, u tome nije bila nikakav izuzetak, pogotovo ako se ima u vidu da su se u njoj esto javljale epidemije, to je rezultiralo visokim procentom smrtnosti djece. Zbog toga su Mekkelije slale svoju djecu u pustinju kako bi na istom zraku tjelesno ojaala, duhom ovrsnula i progovorila istim arapskim jezikom. Uz to, ivot u pustinji pruaoje je odlinu priliku da djeca, u ranoj mladosti, naue vjetinu jahanja. Neka plemena koja su ivjela u pustinji uivala su veliki ugled meu Arapima upravo zbog toga to su bila poznata po tome to su osiguravala kvalitetne dojilje i lijepo se

brinula o odgoju primljene djece. Jedno od tih plemena bilo je pleme Benu Sa'd ibn Bekr, ija se teritorija prostirala jugoistono od Mekke. Poslanikova majka Amina eljela je svog sina povjeriti nekoj eni iz tog plemena. Pozanti historiar i biograf Ibn Hiam u svom djelu Sira biljei izjavu Halime, ene koja je pripadala plemenu Benu Sa'd i uzimala djecu na dojenje. Ona je, u vrijeme kada je Muhammed, s.a.v.s., roen, krenula sa svojim muem Harisom u Mekku kako bi nali novoroene iz neke ugledne i bogate kurejevike porodice: 'Bilo je to' - priala je - 'u vrlo sunoj godini koja nam nita ostavila nije. Izala sam na jednom zekastom magarcu; sa sobom smo vodili i nau oronulu devu. Te noi niko od nas nije zaspao od djeteta koje je silno plakalo od gladi. U mojim grudima nije bilo nita da ga utjei, a ni u deve nije bilo mlijeka da ga nahrani. Samo smo ekali oblak i rastereenje. Jahala sam na magarcu i jahanje mi je bilo tako dotuilo da smo od slabosti i iznurenosti jedva izdravali. Tako smo, traei dojenad, stigli do Mekke. Svakoj od nas koje smo ile ponuen je Muhammed, s.a.v.s., ali ga je svaka odbila kad joj je reeno da je siroe. Mi smo, naime, od djetetova oca oekivale nagradu, i mislile smo: 'ta moe uraditi njegova majka i djed?' Stoga ga nismo eljele. Meutim, sve ene osim mene su ve bile uzele po jedno dojene, i kad smo se spremali za povratak, rekla sam svom muu: 'Ja, Boga mi, ne elim da se jedina meu svojim prijateljicama vratim bez dojeneta. Ipak u otii do onog siroeta i uzeti ga!' 'Kako hoe', rekao je on. 'Moda e nam Allah u njemu dati beriet!'' 'Otila sam do njega i uzela ga', nastavila je Halima, 'a to sam uradila samo zato to nisam nala nikog drugog. Meutim, kad sam ga donijela na svoju jahau ivotinju i stavila ga sebi u krilo, moje grudi su se trgle prema njemu s obiljem mlijeka! On je dojio sve dok se nije zasitio. S njim je dojio i njegov brat, pa se i on zasitio. Potom su obojica zaspali, premda, kako sam rekla, od naeg sina prethodne noi nismo mogli spavati. Moj mu je zatim je priao naoj oronuloj devi i iznenada ustanovio da joj je vime puno mlijeka. Pomuzao ju je i mi smo se dobro napili njenog mlijeka, tako da vie nismo bili ni gladni ni edni. Zanoili smo i proveli jednu predivnu no! Kada je svanulo, moj mu je rekao: 'Zna, Halima uzela si blagoslovljeno stvorenje.'' Biografska djela biljee da je Boiji blagoslov (bereket) pratio Poslanika, s.a.v.s., gdje god je on iao. Vraajui se iz Mekke u podruja plemena Benu Sa'd, Halimini i saputnici njenog mua Harisa bili su uveliko iznenaeni: magarac na kojem je jahala Halima iao je takvom brzinom da ga niko nije mogao stii. Halimine prijateljice govorile su: 'Keri Ebu Zu'ejba, saekaj nas! Pa je li to isti magarac s kojim si i pola?' 'Jeste, onaj isti', odgovorila je Halima. Kada su stigli na teritoriju plemena Benu Sa'd a to je bilo neplodno podruje i trava za ispau stoke bila je prava rijetkost - Halima i njen mu primijetili su da, nakon to im je pristiglo blagoslovljeno dojene, njihovo stado svake veeri dolazi sito i puno mlijeka. Muzli su i pili to mlijeko, dok drugi u vimenima svoje stoke nisu nita nalazili. Vlasnici stoke govorili su svojim pastirima: 'Pobogu, napasajte i vi tamo gdje napasa Halimin pastir!' Meutim, njihova stoka je i dalje hodala gladna, ne dajui mlijeka. Halima i njena porodica imali su viak i obilje, za cijele dvije godine koje je Muhammed, s.a.v.s., proveo kod njih kao dojene. Poslanik, s.a.v.s., brzo je rastao na istom pustinjskom vazduhu. Kad je napunio dvije godine, bio je dobro graeno dijete i teno je govorio arapski jezik. Halima ga je tada odbila od sise i odvela ga njegovoj majci Amini u Mekku, mada je silno eljela da on ostane i dalje kod njih radi blagostanja i berieta koje im je donio. Zato je pokuala nagovorit Aminu da jo neko vrijeme ostavi Muhammeda kod njih kako bi jo ojaao. S obzirom da su se u Mekki esto javljale epidemije, Amina je pristala i Muhammed, 'alejhisselam, ponovo se vratio sa svojom majkom po mlijeku u pustinju gdje e provesti,

otprilike, dvije naredne godine. U tom periodu on je dodatno ojaao i jo bolje nauio arapski jezik. Kada je napunio etiri godine desio se dogaaj koji je natjerao Halimu i nenog mua Harisa da blagoslovljeno dijete ubrzo vrate njegovoj majci. Naime, jednoga dana, dok je Muhammed, 'alejhisselam, bio sa janjcima iza atora, Halimin sin (Poslanikov brat po mlijeku), dotrao je i, sav uplaen, rekao: 'Onaj moj kurejijski brat! Odvela ga dvojica ljudi u bijelom, otvorila mu prsa i neto po njima rukama eprkali.' Halima i Haris pourie ka Muhammedu i naoe ga kako stoji, samo je bio blijed. Kada su ga upitali ta je bilo, on je rekao: 'Doli su dvojica ljudi u bijelom, poloili me na zemlju, otvorili mi prsa i traili neto, ne znam ta.' Kada je odrastao, Poslanik, s.a.v.s., o tom dogaaju je podrobnije govorio: dvojica ljudi obuenih u bijelo bili su, zapravo, dvojica meleka (Debrail i Mikail) i oni su iz njegovih prsa izvadili ejtanski udio i pakost koju ljudi, kao ljudska bia, mogu imati. Taj dogaaj zabiljeen je u gotovo svim sirama. Takoer, prenesen je u relevantnim hadiskim djelima kao to su Muslimov Sahih i Ebu Ja'lov Musned. Zabiljeili su ga i drugi hadiski autoriteti, poput imama Ebu Nu'ajma i Ibn 'Asakira. Otvaranje Poslanikovih, s.a.v.s., grudi ponovljeno je jo dva puta: pred poetak primanja Objave i prilikom Isra'a i Mi'rada. Postoje autori koji su pokuali opovrgnuti taj dogaaj dovodei u sumnju autentinost predaje koja o tome govori ili putem dokazivanja teze da je Poslanikov ivot bio osloboen od bila ega iracionalnog i misterioznog. Smatramo da se taj dogaaj uistinu desio jer je prenesen putem autentine predaje u relevantnoj hadiskoj literaturi i predstavlja jednu od Poslanikovih, s.a.v.s., mudiza (nadnaravnih djela). Dr. Muhammed Ebu ehbe, u Siri je ponudio izuzetno kvalitetne i utemeljene odgovore onima koji imaju dilema kada je u pitanju spomenuti dogaaj. Nakon tog dogaaja, Halima i Haris su, bojei se za sigurnost djeteta koje im je bilo povjereno, pourili u Mekku i vratili Muhammeda, 'alejhisselam, njegovoj majci Amini. Time je zapoela nova faza Poslanikovog, s.a.v.s., djetinjstva. Potrebno je istai da je vrijeme koje je Poslanik, s.a.v..s, proveo u pustinji na njega izvrilo veliki utjecaj, pa su Halima i njen narod ostali predmet njegove ljubavi i divljenja tokom cijelog ivota. Kada je Halima dola u posjetu Muhammedu, 'alejhisselam, nakon njegovog vjenanja s Hatidom, a bila je nastupila sua, vratila se s kamilom punom vode i etrdeset grla stoke. Svaki put kada je Halima posjeivala Muhammeda, 'alejhisselam, on je, u znak potivanja, razastirao svoj ogrta da bi ona sjela na njega. Kada je ejmu, Haliminu kerku i Poslanikovu sestru po mlijeku, zarobila muslimanska vojska zajedno s pripadnicima plemena Benu Hevazin nakon opsadeTaifa, Poslanik ju je oslobodio i vratio njenom narodu kako je i eljela. Muhammed, 'alejhisselam, kao jetim Boija sudbina i odreenje htjeli su da Muhammed, 'alejhisselam, ne ivi dugo ni sa svojom majkom. U estoj godini ivota on, u drutvu majke i robinje Ummu Ejmen, odlazi u posjetu svojim dajdama i rodbini u Medini. Tom prilikom majka mu je pokazala kuu u kojoj je umro njegov otac i mezar gde je ukopan. Nakon mjesec dana boravka u Medini, majka Amina odluila je da se vrate u Mekku i, prilikom povratka, u mjestu ElEbva' dvadeset tri milje juno od Medine, ona se razboljela i uskoro umrla. Tu je i ukopana a Ummu Ejmen je ucviljeno dijete vratila u Mekku. Od tada je Muhammed, 'alejhisselam, postao dvostruko siroe. O tome govori i Kur'an asni: Zar (ti Muhammede) siroe nisi bio, pa ti je On utoite pruio, i za pravu vjeru nisi znao pa te na Pravi put uputio. (Ed-Duha, 6-7)

Nakon toga, brigu o njemu preuzima djed 'Abdu-l-Muttalib koji je tada bio ve u poznim godinama. On je, inae, osjeao veliku naklonost i ljubav prema svom unuku. Kao ovjek od velikog ugleda imao je poseban autoritet meu Kurejeviima i esto je sjedio pored Kabe, arapskog svetilita. Mjesto gdje je on sjedio bilo je oznaeno posebnim jastuetom i 'Abdu-l-Muttalibova djeca ne bi sjedila na jastuetu ve pored njega. Meutim, kada je Muhammed, 'alejhisselam, dolazio kod Kabe, njegov djed bi ga svaki put stavljao da, pored njega, sjedi na tom jastuetu, to je predstavljalo veliku poast. Kada je Muhammed, 'alejhisselam, ostao bez oba roditelja, njegov djed je prema njemu pokazivao jo veu naklonost. Vodio ga je ak i u Sabor (Daru-n-nedve), gdje su se vodei ljudi, svi preko etrdeset godina ivotne dobi, okupljali da raspravljaju o raznim ivotnim pitanjima. 'Abdu-l-Muttalib, koji je tada imao oko osamdeset godina, nije se ustruavao pitati sedmogodinjeg djeaka za miljenje o pitanjima o kojima se raspravljalo. Na upit svojih sagovornika zato to ini, on je odgovarao: 'Pred mojim unukom stoji velika budunost.' Dvije godine nakon majine smrti, tj. kada je Muhammed, 'alejhisselam, navrio osam godina, umire mu i njegov djed. To se desilo devete godine od Godine slona. Nakon toga, o Muhammedu, 'alejhisselam, brinu njegov amida Ebu Talib i njegova supruga Fatima. Ebu Talib je, s obzirom da bio sin 'Abdu-l-Muttalibov, imao veliki ugled ali je bio siromaan i imao je mnogo djece. Uprkos siromatvu, Ebu Talib je bio izuzetno plemenit i gostoljubiv ovjek to mu je pribavilo veliko potovanje meu Kurejeviima. Od tog vremena, kada je Muhammed, 'alejhisselam, kao osmogodinje siroe stigao u njegovu kuu, Ebu Talib e do kraja ivota (tj. vie od od etrdeset godina) biti Poslanikov zatitnik. Kada je Muhammed, 'alejhisselam, doao u kuu svoga amide, gdje je bilo mnogo usta koja treba nahraniit, poeo je da radi i privreuje. uvao je, za sitne novie, stada nekih kurejevikih porodica na proplancima Mekke. Tog perioda Poslanik se sjeao i kasnije, a u hadisu koji biljei Buharija u Sahihu, rekao je: Allah nije poslao nijednog poslanika a da on nije uvao ovce. (Ma bea'sellahu nebijjen illa ve kad re'a el-ganem). Poslanik je taj posao radio gotovo trinaest godina, tj. do svoje dvadeset i prve godine ivota, kada se poeo baviti trgovinom. Tako je zaraivao za svoje ivotne trokove i nije bio na teret svome amidi koji je imao brojnu porodicu. Jednom prilikom, kada je Muhammed, 'alejhisselam, napunio dvanaest godina, Ebu Talib koji se, inae, bavio trgovinom, krenuo je na put u am. Njegov brati ga je zamolio da ga povede sa sobom i on se sloio. Kada su stigli do Busre, nadomak ama, zaustavili su se na jednom odmoritu. U blizini se nalazila jedna isposnika elija u kojoj je, iz generacije u generaciju, ivio po jedan kranski monah. Kada bi jedan umro, drugi bi zauzimao njegovo mjesto nasljeujui sve to se nalazilo u eliji. Tu su se nalazili i neki stari rukopisi. Behira (ar. Buhajra), monah koji je tada ivio u eliji, bio je dobro upoznat sa sadrajem tih rukopisa. U jednom od njih bilo je zapisano drevno kazivanje da e se meu Arapima pojaviti poslanik. On je osjeao da je vrijeme tog poslanika blizu. Kada se karavana u kojoj su se nalazili Ebu Talib i Muhammed, 'alejhisselam, primakla, on je vidio neto neuobiajeno: mali niski oblak pratio je karavanu kreui se tako da je uvijek bio izmeu sunca i jednog ili dva putnika. To je privuklo njegovu panju, pogotovo kada je vidio da i oblak stane kad karavana stoji. Odluio je da ispita taj sluaj, pripremio je hranu i pozvao putnike dasvrate kod njega. Kada je vidio Muhammeda, 'alejhisselam, Behira je na njemu prepoznao znake poslanstva a nakon razgovora s njim u to se, u potpunosti, i uvjerio. Posavjetovao je Ebu Taliba da tog djeaka vrati kui i da ga uva od idova, jer ako oni prepoznaju na njemu ono to je on prepoznao mogli bi da mu naude. Briljivi amida posluao je taj savjet i, s pratnjom, vratio svog bratia u

Mekku, nastavivi sam putovanje u am. Pouke roditeljima, omladini i da'ijama Poslanikov ivotopis izuzetno je korisno i pouno tivo. Svaka faza Poslanikovog ivota sadri brojne poruke i pouke. Iz dogaaja u vezi s Poslanikovim djetinjstvom moemo izvui sljedee pouke: 1) Ono to je Allah, d.., odredio ovjeku to je hajr za njega. Muhammed, 'alejhisselam, odrastao je kao jetim (siroe), ali to nije bilo smetnja na putu njegovog stasavanja i pripremanja za poslaniku misiju. tavie, to mu je pomoglo da ve od ranog djetinjstva vodi brigu o sebi i ne eka da neko drugi, umjesto njega, radi i zavrava poslove. Roditelji, umjesto da maze svoju djecu, trebalo bi da ih pripremaju i osposobljavaju za ivot, ivotne zadae i izazove. 2) Djeca koja imaju roditelje i ive u njihovom okrilju i brizi, treba da budu svjesna te blagodati, jer im ona moe biti i uskraena. 3) Da'ija treba biti osoba visokih humanistikih vrijednosti. Njemu je potrebno puno ljudskih osjeanja koja e uiniti da saosjea sa slabima i beznadenima u njihovim patnjama i iskuenjima. To se najbolje stie vlastitim ivotnim iskustvom, tj. proivljavajui nedae koje proivljavaju ti jadnici, jetimi, siromasi i beskunici. 4) Ukoliko da'ija ili osoba koja eli popraviti stanje drutva potiu iz ugledne porodice to e im pomoi da ih drugi bolje sluaju, jer se da'ijama i reformatorima neugledna roda i nepoznata porijekla obino upuuju prigovori. Zato je viestruko korisno da iz tog drutvenog stalea bude onih koji e biti angaovani na planu islamskog misionarstva i reforme drutva openito. 5) Pozivati Allahu, d.., i rukovoditi organizacijom koja se bavi takvim zanimanjem moe samo pametna i razborita osoba. Ljudi prosjenih umnih sposobnosti daleko su od toga da bi mogli voditi duhovni, misaoni i socijalni preporod jednog drutva. 6) U svome ivotu da'ija trebada se oslanja na lini rad i izvor prihoda u kojem nema molbe, ponienja i prezira. Iskrene i ponosne da'ije preziru da ive od sadake i davanja ljudi. Na taj nain oni se mogu, bez straha i bojazni, suprotstaviti zlu i neredu u drutvu i oivjeti duh asti, iskrenosti i pravednosti meu sljedbenicima ummeta.