Dusom gomila vlada potreba ropstva, a nikada potreba slobode.

Sredstva za akciju vodja; tvrdjenje, ponavljanje, zaraza 1

isto i jednostavno tvrdjenje bez ikakvog rezoniranja i do kaza jedno je od najsigurnijih sredstava, da neka ideja prodre u duh gomila. to je tvrdjenje zbijenije i to je vie lieno svakog privida dokaza i razlaganja, ima to vie autoriteta. Religiozne knjige i zakonici svih vijekova uvijek su se sluili jednostavnim tvrdnjama. Dravnici, koji su zvani, da brane kakvu politiku stvar, industrijalci, koji oglasima prave reklamu svojim produktima, po znaju vrijednost tvrdjenja. Tvrdjenje medjutim ima pravu vrijednost samo pod uvjetom, da se uporno ponavlja i po mogunosti istim rijeima. Drim, da je Napoleon rekao, da ima samo jedan ozbiljni oblik retorike: po navljanje. Ponavljanjem se tvrdnja tako uvruje u duhovima, da je napokon prihvaaju kao dokazanu istinu. Utjecaj, to ga ponavljanje vri na gomile, moe se pravo razumjeti, uoivi, kako ono mono djeluje i na najprosvjetljenije duhove. Ta mo dolazi otuda, Sto se esto ponavljana stvar na pokon upije u duboke regije nesvijesnosti, u kojoj se obradjuju motivi naih akcija. Iza nekog vremena mi vie ne znamo, tko je zaetnik ponavljane tvrdnje i napokon joj vjerujemo. Otuda dolazi zaudna mo oglasa. Poto smo itali stotinu puta, hiljadu puta, da je najbolja okolada okolada X., poinjemo sebi uobraavati, da smo to uli govoriti s vie strana i napokon smo i sami o tomu uvjereni. Kad smo itali hiljadu puta, da je brano Y. izlijeilo najvee linosti od najtvrdokornijih bolesti, napokon emo ga i sami okuati, kad nas snadje ista bolest. itamo li uvijek u istim novi nama, da je A pravi nitkov, a B vrlo poten ovjek, najposlije smo i sami o tom uvjereni, no dakako, ako ne itamo esto kakve druge novine protivnoga miljenja, gdje se obratno tvrdi. Tvrdjenje i ponavljanje su sami za sebe dosta jaki, da se uzmognu pobijati. Kad je neka tvrdnja dovoljno puta ponavljana i ako je po navljanje jednoduno, kako to biva kod izvjesnih financijalnih pot hvata, dosta bogatih, da kupe sve glasove, nastaje ono, Sto se na ziva strujom miljenja i sad djeluje snani mekanizam zaraze. U gomila imadu ideje, osjeaji, emocije, vjerovanja onu prenosivu mo, kakva je u mikroba. Taj je pojav vrlo prirodan, jer se moe promatrati i kod samih ivotinja, im su u gomili. im jedan konj u staji zare, odmah mu se pridrue i drugi konji u istoj staji. Panika, ili kakvo komeanje ovaca odmah se prenosi na cijelo stado. Kod ljudi u gomili sve se emocije vrlo brzo prenose i u tome lei razlog brzini panike. ivana poremeenja, kao na primjer ludilo, takodjer se prenose. Poznato je, kako esto obole duevno lijenici za umobolne. Nedavno su ak prikazani oblici ludila, kao agorafotija, koji se sa ljudi prenose na ivotinje.

Zaraza je tako snana, da namee pojedincima ne samo izvjesna miljenja, ve i izvjesne naine osjeanja. Ova zaraza ini, da se u izvjesno doba preziru pojedina djela, kao na priliku T a nh a u s e r, a kojima e se za nekoliko godina kasnije diviti ak i oni, koji su ih najvie opadali. Mekanizmom zaraze, a nipoto rezoniranja, rasprostiru se miljenja i vjerovanja gomila. U krmi se tvrdjenjem, ponavljanjem i zarazom uvruju sadanja shvaanja radnika, a ovako su se

stvarala i inae sva vjerovanja gomila svih vijekova. Renan s pra vom uporedjuje prve osnivae kranstva sa socijalistama-radnicima, koji ire svoje ideje iz krme u krmu.
Presti je zapravo neka vrsta gospodovanja, to ga neki pojedinac vri na na duh, kakvo djelo ili ideja. Ovo gospodstvo paralizira sve nae kritike podobnosti i puni nam duu udivljenjem i poitanjem. Izazvani osjeaj n'e moe se protumaiti, kao ni svi osjeaji, no on mora biti iste vrste kao to je i fascinacija, kojoj je magnetizirani subjekt podlegao. Presti je najmonije sredstvo svakog gospodstva. Bogovi, kraljevi i ene ne bi nikad bili bez njega vladali. Razliite vrste prestia mogu se svesti na dva glavna oblika: steeni presti i presti osobni. Steeni presti je onaj, to ga daju ime, imutak, reputacija. Ovaj moe biti neovisan o oso bnom prestiu. Osobni presti naprotiv neto je individualno, to moe postojati zajedno s reputacijom, slavom, imutkom i biti po njima uvreno, no to moe i bez njih postojati. Steeni presti ili umjetni, mnogo je rasprostranjeniji. Samom injenicom, da pojedinac ima izvjesni poloaj, posjeduje izvjesni imutak, ili ima kakve naslove, dobiva svoj presti, makar kako mu je nitetna osobna vrijednost. Vojnik u odori, sudac u crvenoj halji imadu uvijek presti. Pascal je vrlo dobro opazio potrebu, da suci nose vlasulje i halje. Bez toga bi izgubili tri etvrti svoga autoriteta. I najbjesniji se socijalist malo uzbuni, kad vidi princa ili markiza, a dostaje usvojiti takve naslove, da se izmami trgovcu, sve, togod se hoe.1) U raznim prilikama nisam obraao panje na osobiti za nos, koji oblada najtrjeznijim Englezima, kad dodju u dodir ili ugledaju kojega engleskoga paira. Ako je samo njegovo stanje u skladu s njegovim rangom, oni ga ve unaprijed vole i kad se nadju pred njim, s odue vljenjem podnose sve od njega. Vidi se, kako se rumene od slasti, kad im se priblii, a kad ih nagovori, kako im se od radosti lica jo vie rumene, a oi neobino krijese. Oni imadu lordove tako rei u krvi, kao panjolci ples, Nijemci glazbu, a Francuzi revo luciju. Njihova strast za konje i Shakespeare-a je manje estoka, a zadovoljstvo i ponos, kojim ih to proima, manje temeljito. Knjiga o plemstvu ima znatnu prodju i svagdje ete nai, kako je svijet kao bibliju ita. 1) Ovaj utjecaj naslova, vrpca, odora na gomile nalazi se kod svih naroda, pa i kod onih, u kojih je osjeaj osobne neovisnosti najvie razvijen. U tom pogledu navodim zanimljivo mjesto iz knjige nekog putnika o prestiu izvjesnih linosti u Engleskoj. Presti, o kojem sada govorim, je onaj, koji vre osobe; pored ovoga moe se postaviti presti, to ga vre miljenja, lite rarna ili umjetnika djela itd. esto to nije nita drugo, nego akumu lirano ponavljanje. Historija, naroito literarna i umjetnika histo rija, sadravaju samo ponavljanje jednog istog suda, koje nitko ne kua kontrolirati, svatko ponavlja, to je uio u koli, pa ima imena i stvari, kojih se nitko ne bi usudio da dirne. Modernomu je itaocu lektira Homera bez sumnje vrlo dosadna, no tko bi se to usudi izrei? Partenon u svom sadanjem stanju jadna je razvalina bez ikakve zanimljivosti, no on ima takav presti, da ga nitko ne gleda onakva, kakav jest, ve u pratnji njegovih historikih uspomena. Svojina je prestia, da spreava, da se stvari vide onako, kakve jesu i da paralizira svaki sud. Gomile uvijek, a pojedinci vrlo esto trebaju, da o svakoj stvari dobiju gotovo miljenje. Uspjeh tih miljenja neovisan je o dijelu istine ili za blude, Sto ih sadravaju, on ovisi samo o njihovom prestiu. Sad dolazim na osobni presti. On je sasvim druge naravi, nego li umjetni ili steeni presti, koji sam prije predoio. To je

neovisna podobnost od svih naslova, autoriteta, kakvu posjeduje malo ljudi i koja im omoguuje, da s magnetskom silom opinjaju one, koji ih okruuju, pa i onda, ako su im ovi socijalno ravni i nemaju nikakvog obinog sredstva gospodstva. Oni nameu svoje ideje, svoje osjeaje onima, koji ih okruuju i sve im se pokorava, kako se divlja zvijer pokorava krotiocu, kojega bi mogla lako progutati. Veliki vodje gomila, kao Budna, Isus, Muhamed, djevica Orleanska, Napoleon, posjedovali su visok stepen ovoga prestia, te su naroito njime predobivali. Bogovi, heroji i dogme nameu se, a ne pretresaju se; oni se gube, im se uzmu u pretres. Velike linosti, koje sam spomenuo, imale su ovu svoju mo opinjanja ve prije, nego to su postale slavne, a ne bi to nikad bile postale bez nje. Oito je na primjer, da je Napoleon na zenitu svoje slave vrio samom injenicom svoje moi golem presti; no tim je prestiem bio donekle obdaren i onda, dok jonije imao vlasti i bio potpuno nepoznat. Kad je, kao neznani ge neral, bio iz protekcije poslan, da zapovijeda vojskom u Italiji, zapao je medju iskusne stare generale, koji su se spremali, da mladomu naolici, kojega im je poslao direktorij, priprave nemili doek. I od prvoga asa, od prvoga susreta, bez rijei, bez gesta, bez prijetnja, na prvi pogled buduega velikoga ovjeka, bili su ukroeni. Taine iznosi po savremenim memoarima zanimljiv opis toga susreta

Ljudima upravljaju i vode ih vjero vanja i obiaji, koji potjeu iz tih vjerovanja. Ona odluuju naj manjim inima u naem ivotu i najneodvisniji duhovi ne misle,, da im se otmu. Pravo je tirjanstvo ono, koje se nesvijesno vri nad duama budui da je ono jedino, koje se ne moe suzbijati. Ti~ berije, Dingiskan, Napoleon bili su bez sumnje opaki tirjani, ali Mojsije, Budha, Krist, Muhamed, Luther vrili su bez sumnje na dnu svoga groba kud i kamo dublji despotizam. Tirjanin se moe urotom oboriti, ali to moe urota protiv dobro uvrenog vjerovanja? U svojoj estokoj borbi protiv katolicizma i unato prividnom odobrenju gomila, kao i unato razornim postupcima, poput onih inkvizicije, naa je velika revolucija ostala pobijedjena. Jedini pravi tirjani, koje je ovjeanstvo poznavalo, bile su uvijek sjene mrtvih ili iluzije, koje je ono sebi stvaralo.
1. A n o n i m n e . (Na priliku uline A. Gomile gomile.) heterogene 2. N e a n o n i m n e . (Porote, parlamentarne skuptine itd.) 1. Sekte. (Politike sekte, religiozne sekte itd.) B. Gomile 2. K a s t e. (Vojnika kasta, sveehomogene nika kasta, radnike kaste itd.) 3. K l a s e . (Gradjanska klasa, seljake klase itd.)