UNIVERZITET U BIHAU EKONOMSKI FAKULTET

INTELEKTUALNI KAPITAL I UPRAVLJANJE ZNANJEM SEMINARSKI RAD

Student: Profesor: Haris Hodi Prof.dr. Caria Bei

Biha, april 2011. God.

SADRAJ:
Uvod.................................................................................................................. .............................3 Intelektualni kapital............................................................................................................... .........4 Pojam intelektualnog kapitala........................................................................................................4 Utvrdjivanje intelektualnog kapitala...............................................................................................5 Vrijednost intelektualnog kapitala..................................................................................................6 Menadment intelektualnim kapitalom.........................................................................................7 Upravljanje znanjem............................................................................................................. ..........8 Osnove upravljanja znanjem..........................................................................................................8 Strategija upravljanja znanjem ....................................................................................................12 Zakljuak........................................................................................................... ............................13 Literatura .......................................................................................................... ...........................14

UVOD
Koncept intelektualnog kapitala pojavio se poetkom devedesetih godina dvadesetog stoljaa kad je trina vrijednost poduzea poela viestruko nadilaziti njegovu knjigovodstvenu vrijednost ukupne materijalne i financijske imovine. Premda su se neka istraivanja provodila i prije, revoluciju na podruju prouavanja intelektualnog kapitala izazvao je Thomas A. Stewart koji je i danas jedan od vodeih istraivaa na tom podruju, udarivi temelje novom konceptu. Stewart definira intelektualni kapital kao:
Znanje, vjetine i sposobnosti zaposlenih; od istraivakog tima pa sve do manualnih radnika koji su razvili tisuu razliitih naina za poboljanje efikasnosti poduzea. Intelektualni kapital je kolaboracija; zajedniko uenje poduzea i njegovih klijenata, koja stvara vrstu sponu izmeu njih i koja osigurava njihovu dugorono uspjenu poslovnu suradnju.

Pod pojmom upravljanja znanjem misli se na poboljanje rada institucija ili organizacija, na temelju iskoritavanja znanja zaposlenika. Postoji mnogo definicija upravljanja znanjem, a jedna od njih kae: "Upravljanje znanjem odnosi se na niz postupaka koji koriste organizacije da bi identificirale, stvorile, prezentirale i distribuirale znanje za ponovno koritenje, osvjetavanje i uenje preko organizacije."

INTELEKTUALNI KAPITAL Pojam intelektualnog kapitala

Intelektualni kapital je dio fiksnog kapitala preduzea. Intelektualni kapital preduzea je zbir svega onoga sto zaposleni znaju o organizaciji i znanja koja postoje u njoj, a to ini osnovu njene konkurentske prednosti. U intelektualni kapital preduzea ubraja se sav ''intelektualni materijal'' znanje, vjetine, iskustvo, informacije, intelektualno vlasnitvo, poznavanje tehnologije i procesa i sl., odnosno sve ono u organizaciji to se moe iskoristiti za stvaranje vrijednosti. Intelektualni kapital se dijeli na ljudski kapital i strukturalni kapital. Istraivai na podruju stvaranja konkurentskih prednosti preduzea doli su do zakljuka da je ono to neko preduzee zna, nain na koji se tim znanjem koristi i brzina kojom moe usvojiti nova znanja, jedino to mu danas daje trajno stvorenu konkurentsku prednost. Iako se veina menadera savremenih preduzea slae sa kljunom ulogom znanja kao izvora konkurentske prednosti , malo njih zna kako da efikasno pronadje to znanje unutar svog preduzea i kako da ga upotrijebi za proizvodnju nove vrijednosti tj. kako da to znanje pretvori u svoj intelektualni kapital. U svrhu kapitalizacije svog znanja, saremene ''organizacije koje ue'' moraju poeti upravljati svojim intelektualnim kapitalom koji obuhvata kompletno znanje koje stvara ili je u mogucnosti da stvara novu vrijednost za preduzee.Veina preduzea jo uvijek ne upravlja svojim korporativnim intelektualnim kapitalom, najvanijim resursom koji posjeduju, a ona koja ue kako da to
4

ine oekuju milionske utede. Intelektualni kapital moe zamjeniti ostale vrste kapitala, oslobadjajui finansijska sredstva, poveavajui sposobnost preduzea i tako drastino poveavajui i profit preduzea. Upravljanje intelektualnim kapitalom nije lako. Preduzea moraju da nadju naina za indentifikovanje i ujednaavanje postojeeg intelektualnog kapitala, kao i kreiranje novog. Premda je intelektualni kapital element poslovanja poznat ve godinama, sam koncept je relatvno nov. Tekoe sa mjerenjem intelektualnog kapitala i upravljanje njime rezultat su menaderima svojstvene tendencije ka zastarjelim finansijskim metrikama i pokazateljima. Pogled na preduzee zasnovano na njegovim sopstvenim resursima otkriva njegove konkurentske prednosti zavisne od internih resursa kojima preduzee raspolae. To treba da bude osnovica za daljnje kreiranje i razvijanje stvorenih konkurentskih prednosti putem razvijanja barijera za imitaciju, i to na osnovu ''tihih'' kompleksnih i specifinih znanja. Prema tome postoji potreba za razvojem sofisticirane analize neopipljive imovine koja se pokazala kao kljuni strateki resurs u savremenom poslovanju.

Utvrivanje intelektualnog kapitala

Intelektualni kapital je zbir svega to svi zaposleni preduzea znaju i to ini njihove konkurentske prednosti. Za razliku od sredstava kojima su menaderi i raunovodje upoznati, intelektualni kapital je nevidljiv. To je znanje zaposlenih, trening i intuicija istraivakog tima ili znanje radnika koji su razvili hiljadu razliitih naina za poboljanje efikasnosti kompanije, dakle saradnja, zajedniko uenje preduzea i njegovih kupaca koje izmedju njih stvara sponu koja obezbjedjuje ponovno vraanje kupaca. Intelektualni kapital se moe definirati kao intelektualni materijal, formalizovan zadran i rasporedjen u proizvodnji dodatne vrijednosti. Intelektualni kapital ini znanje, kao dinamian ljudski proces, transformisano u neto vrijedno za preduzee. Upravo se tu vidi razlika izmedju upravljanja znanjem i upravljanja intelektualnim kapitalom preduzea. Cilj menadmenta znanja je da pobolja sposobnost stvaranja vrijednosti u preduzeu putem efikasnije upotrebe postojeeg znanja, dok je cilj menadmenta inetelektualnog kapitala da pobolja sposobnost skupljanja skrivenih vrijednosti u preduzeu putem njihovog otkrivanja, zadravanja,

uravnoteavanja i obnaljanja, kao i pribavljanja novih vrijednosti za preduzee. Jednu od najboljih definicija intelektualnog kapitala dao je Hugh MacDonald koji kae da su to ''znanja koja postoje unutar preduzea i koja se mogu upotrijebiti za kreiranje konkurentskih prednosti'' tj. ''to je skup svega to zaposleni unutar preduzea znaju i to izotrava konkurenske prednosti preduzea. Sve su te definicije vie ilustracija nego definicija. Raunonodstveno gledajui, intelektualni kapital oznaava razliku izmedju trine vrijednosti preduzea i njegove knjigovodstvene vrijednosti.Trina vrijednos je zbir vrijednosti svih donica preduzea dok knjigovodstvena ini sadanju vrijednost fizike i finansijske imovine. Jedan od glavnih atributa intelektualnog kapitala je neopipljivost. Ona nema tvrdi oblik kao nekretnine, nema oitu finansijsku vrijednost. Intelektualni kapital se karakterie kao ''skrivena'' imovina zato to je ponekad teko utvrditi intelektualni kapital i oznaiti njegovu eknomsku vrijednost. Danas kada je znanje postalo primarna sirovina i rezultat ekonomskih aktivnosti, organizacijska sposobnost pametni ljudi koji rade pametne stvari dolazi u prvi plan. Za ljude koji dodijeljuju svoje pare preduzeima (investitori), za ljude koji dodijeljuju te pare unutar preduzea (menaderi) i za ljude koji dodijeljuju svoje ivote tim preduzeima (zaposleni), intelektualni kapital je postao toliko bitan da se moe rei da preduzea koja ne upravljaju nsvojim znanjem, zapravo ne obraaju panju na svoje poslovanje.

Vrijednost intelektualnog kapitala

Svako preduzea vrednuje intelektualne materijale u obliku imovine i prirodnih bogatstava, podataka, informacija, znanja i sl. Veoma je vano da se ovi materijali lociraju unutar preduzea, kako bi se utvrdilo gdje postoji prostor za mogua poboljanja i unapredjenja. Zato je vano znati gdje treba gledati. Odgovor je , na jedno ili vie od slijedea tri mjesta: u svoje ljude, svoju organizacionu strukturu ili u svoje poslovne klijente. Leif Edvinsson, jedan od pionira u istrazivanju intelektualnog kapitala, miljenja je da ga treba dijeliti na tri dijela: ljudski kapital, organizacioni kapital i kapital klijenata. Prema tom modelu, svaki od ova tri dijela moe biti mjerljiv i ocjenjen za
6

investiranje, svaki je neopipljiv, svaki odraava naunu imovinu preduzea i svaki opisuje stvari koje zanimaju menadere i investitore. Ljudski kapital oznaava posebnu sposobnost individualaca za sprovodjenje rjeenja do kupaca, izvoz inovacija i poboljanja, bilo putem istraivanja u laboratorijim ili putem vodjenja preduzea. Ali pametni individualci ne dovode nuno do pametnog preduzea. Dijeljanje i prenoenje znanja zahtjeva strukturalnu i inteektualnu imovinu kao to je informacioni sistem, laboratorije, znanje o trinim kanalima i sposobnost menadmenta koja pretvara individualni know-how u vlasnitvo grupe. Kao i ljudski kapital, oragnizacioni kapital postoji samo u kontekstu strategije. To je organizaciona sposobnost preduzea da udovolji zahtjevima trita. Ukljuivanje ljudskog znanja u organizacioni kapital omoguava preduzeima bre ukljuivanje u svijetske trendove i globalno trite. To se postie utvrdjivanjem tehnika i tehnologija koje mogu biti primjenjivane svuda u svijetu, i primjenom softwerskih aplikacija i strukturnog know-howa. Kapital klijenata ini vrijednost odnosa s ljudima s kojima preduzee posluje. To je vjerovatnoa da e kupci nastaviti da posluju s njima i u budunosti. Kapital klijenata moe se proiriti i na odnose s dobavljaima. Medjutim bilo da se radi o odnosima prema gore ili dole ciljevi poslovanja su isti. Intelektualni kapital se ne sastoji od od podjeljenih sektora ljudskog, organizacionog i kapitala klijenata, ve od njihove medjusobne poezanosti. Organizacioni kapital, koji je stvoren od baza podataka, raunarskih mrea, patenata i dobrog menadmenta, moe kapitalizovati talenat ininjera, dok ga loa oprema i birokratizacija mogu obezvrijediti. Ako ljudski kapital u obliku vrhunskih eksperata ne komunicira sa kapitalom klijenata, rezultat e biti negativan. Intelektualni kapital je neskorista ako se ne kree.

Menadment intelektualnim kapitalom

Menadment intelektualnim kapitalom strateka je aktivnost koja pozitivno mijenja efikasnost preduzea. Na taj nain i sami zaposleni postaju svjesni svoje uloge u lancu stvaranja vrijednosti. Menadment intelektualnim kapitalom pomae u otkrivanju skrivenog ili nedovoljno iskoritenog dijela znanja unutar preduzea. Mnoga preduzea sa velikim znanjem prihvatila su ljudski aspekt intelektualnog kapitala kao kritian za njihov opstanak.
7

Uspjena primjena tehnologije povezana je s upravljanjem intelektualnim kapitalom. Tehnologija omoguava bolje upravljanje intelektualnom imovinom i bre razvijanje znanja. Menadment intelektualnim kapitalom neophodan je za preduzea koja ele da budu uspjena na svjetskom nivou. Intelektualni kapital vaan je strateki inilac u intenzivnoj ekonomiji, a njegovo prepoznavanje i kvalitetno upravljanje intelektualnim kapitalom, bio bi uspjeh preduzea u 21. Vjeku. Intelektualni kapital je intelektualni materijal- znanje, informacija, intelektualno vlasnitvo, iskustvo koje moe da se upotrijebi za stvaranje bogatstva. To je kolektivni intelektualni potencijal. Teko ga je indentifikovati,a jo tee efektivno izmjeriti. Ali jednom kad se otkrije nepresuan je izvor konkurentske sposobnosti preduzea. Skrivena vrijednost preduzea, njegova nedodirljiva imovina danas ini veinu vrijednosti uspjenog preduzea. Charles Handy procjenjuje da intelektualna imovina preduzea esto vrijedi tri ili etiri puta vie od opipljive knjigovodstvene vrijednosti. Ukupni kapital preduzeamoe se uporediti sa santom leda. Iznad morske povrine nalazi se vidljivi, suncem obasjani dio koji ini financijsku i fiziku imovinu preduzea. Dole ispod povrine nalazi se neto nevidljivo i mnogo vee, neto iju vrijednost svi prepoznaju ali iju veliinu niko sa sigurnou ne moe da utvrdi. itavo podruje intelektualnog kapitala je novo, ai se svakim danom sve vie istraivaa, ali i stunjaka iz prakse, ukljuuje u prouavanje tog fenomena, shvatajui njegovu vanost u savremenom poslovanju. Svima je konano postalo jasno da je nastupila era znanja i da treba pronai puteve za upravljanje tim znanjem, kao i naine za njegovo transformisanje u intelektualni kapital koji postaje dominantna konkurentska prednost savremenih preduzea. Intelektualni kapital je jedina garancija za uspjeno poslovanje preduzea u budunosti.

UPRAVLJANJE ZNANJEM Osnove upravljanja znanjem

8

Kao akadmesko polje strategijski menadment je u potrazi za integrativnom konceptualizacijom kojom je mogue povezati razliita znanja. Iz tog razloga, upravljanje znanjem postaje sve znaajniji dio strategije. U promjenjivom okruenju , organizacija ne moe da postigne konkurentsku prednost oslanjaui se samo na trinu strategiju ili strategijsko upravljanje resursima. Stvarnost globalne konkurencije i poveanje sofisticiranosti kupaca, usmjerila je panju organizacije na potrebu da se razvije proces organizacije koja ui. Upravljanje znanjem je organizacioni proces koji pomae preduzeu da identifikuje, odabere, organizuje, proiri, aktivira i unaprijedi informacije i sadraje, koji se nalaze unutar preduzea. Upravljanje znanjem je praksa ili disciplina koja ukljuuje interakciju ljudi, procesa i tehnologije. Upravljanje znanjem predstavlja funkciju menadmenta koja tei ka unapredjenju performansi poslovanja poveanjem kapaciteta organizacije u uenju, inovacijama i rjeavanju problema. Baskervil navodi discipline kod kojih upravljanje znanjem ima kljunu ulogu. Tok i upotreba upravljanja znanjem za neke discipline
Teoretska osnova Informaciona ekonomija Strategijski informacioni sistemi Organizaciona kultura Organizaciona struktura Organizaciono ponasanje Vjetaka inteligencija Upravljanje kvalitetom Kljuno konceptualno znanje Intelektualni kapital Primjenjena svrha upravljanja znanjem Obrazloenje Razvoj koncepta upravljanja znanjem Ekonomija znanja

Sr kompetencije Preutno i ratikulisano znanje Organizacija usmjerena ka cilju Kreativnost, inovativnost, ogranizaciono uenje Sistemi zasnovani na znanju Benmarking procjene rizika

Obrazloenje

Alijanse znanja

Definisanje procesa Definisanje procesa

Kultura znanja Organizacija znanja Kreiranje znanja, kodifikacija znanja Infrastruktura znanja Kvantitativni okviri

Definisanje procesa

Definisanje procesa Evaluacija

Znanje je jedina kategorija koja upotrebom raste, Ona je dobro koje je neopipljivo, i sve vie se namee kao pokretaka sila. Znanjem, kao nepopipljivom imovinom i osnovnim poslovnim resursom, mora se pravilno upravljati. Dok s jedne strane, pojedini dijelovi zabiljeenih informacija predstavljaju znanje, s druge strane i samo znanje sadri veliki broj informacija. Zbog toga je neophodno odovojiti ova dva pojma. Znanje i nformacijese proimaju i korite kao sinonimi, ali razlika je jasna: Informacije imaju veze sa opisivanjem, definicjama ili perspektivama Znanje ukljuuje strategiju, praksu, metode ili pristupe

Upravljanje znanjem obuhvata eksplicitno zapisano znanje, zatim implementirano znanje a potom implicino znanje, preoblikovano znanje i menadment vlasnitva ili dobra. Konkurencija i stalne tehnoloe promjene imaju vanu ulogu u razvoju i transformisanju svih podruja ivota organizacije. Tako uestalost intenzivnih promjena postaje i jedna od najvidljivijih odlika svijeta. Kreativnost i inovativnost postaju osnovni pokretai napretka. Na osnovu toga, potrebno je stimulisati, prepoznati i upravljati raznolikim inovativnim potencijalom i primjeniti ga na svim podrujima ivota i rada.Menadment znanja je strategijska primjena kolektivnog znanja preduzea i konw-how za stvaranje profita i poveanje udjela na tritu. Imovina ili vrijednost znanja stvaraju se prikupljanjem , uvanjem, podjelom i usmjeravanjem organizacionog znanja. Napredne tehnologije omoguuju istraivanje organizacione svijesti radi stvaranja novih proizvoda zasnovanih na znanju. Ukoliko se upotrebljava na strategijski nain, znanje donosi iste profite. Znanje je vana strategijska prednost organizacije i njen primarni resurs. Znanje se ne stie samo na osnovu vjetina zaposlenih ve i na osnovu svi elemenata sredine organizacije i razumjevanja njihovih veza. Kada se znanje identifikuje , njime se mora upravljati, znanje mora da se zadri, skladiti, trasformie i koristi. Upravljanje znanjem utie na promjenu organizacije uz pomo sakupljanja i standardizacije iskustava po pravilima , standardizacije operatinih procedura i proizvoda sistema. Organizacije imaju sisteme odlaganja informacija iz eksternog i internog okruenja. U tim sistemima se skladiti organizaciono znanje i oni se nazivaju organizaciona memorija. Tako se znanje zadrava u organizaciji bez obzira na promjene koje se deavaju.

10

Takve organizacione mogunosti obezbjedjuju preduzeu da egzistira kao cjelina , na osnovu iskustava i iznad individua ukljuenih u dogadjaje.

Uticaji okruzenja politika Drava Drustvo Ekonomija

Upravljanje znanjem Aaslkjdh

Liderstvo Organizacija
Reininjering

Tehnologija
E-mail

Uenje
Poslovna kultura Inventivnost i intuicija Strategijsko planiranje Inovacije i izumi Vizija i ciljevi Organizaciono uenje Klima Virtualni timovi Rast Uenje na iskustvu Segmentacija Zajedniki rezultati Komunikacije Razmjena znanja Upravljanje ciljavima Tokovi informacija

Procesa

OLAP

Procedura

Pretraivai

TQM

Skladita znanja

Organizacija rada

Podrka u odluivanju

Komunikacije

Modeliranje procesa

Menadment alati Komunikacije Komunikacije

11

Liderstvo Uenje

Organizacija

Tehnologija

MULTIPLINARNE DISCIPLINE Sistemsko ininjerstvo Organizacioni razvoj Sistemski menadment Organizaciono ponaanje

Baldanza i Stankosky navode prednosti upravljanja znanjem u kljunim oblastima upravljanja. Te prednosti oni nazivaju stubovima, nosiocima znanja: Liderstvo. Lideri razvijaju poslovnu strategiju od koje zavisi opstanak, pozicija i uspjeh preduzea. Uspjeh odredjenog procesa i/ili sistema razvija se na osnovu znanja. Lideri utvrdjuju, implementiraju i razvijaju strategiju koja obezbjedjuje faktore za opstanak preduzea na osnovu raspoloivog znanja. Interakcija lidera sa okolinom je vaan inilac u donoenju strategijskih odluka od kojih zavisi i organizaciona kultura i organizaciona klima preduzea. Organizacija. Organizaciona struktura mora da podri strategiju preduzea. Poslovni procesi i performanse menadment sistema moraju biti dovoljno snani da se odre u turbulencijama a opet dovoljno fleksibilni da se adaptiraju na promjene. Tehnologija. Tehnologija je esencijalni faktor koji snano utie na odluke menadmenta, skladitenje znanja, proces modelovanja, menadment alate internu i eksternu komunikaciju. Tehnologija mora da podri poslovnu strategiju, doprinese vrijednostima i da bude mjerljiva. Uenje. Pozitivan uticaj uenja se postie ako se uenje aktualizuje u unapredjenje efektivnosti. Ono se mora graditi na bazi upravljanja informacijama u cilju izgradnje organizacionog znanja. To podrazumijeva organizaciono upravljanje znanjem, organizaciju koja ui i organizaciju koja se mijenja. Razvijanje u ovom pravcu unapredjuje status quo, ali i pored toga, upravljanje znanjem moe da preraste u osnovno oruje za ostvarivanje konkurentske prednosti.

Svaki ''stub'' nosilac znanja i njegova komponenta su povezani i imaju snaan medjusobni uticaj. Da bi bili u skladu sa strategijom preduzea,
12

balans ovih elemenata mora da ostane fleksibilan. To je takodje uslov za adaptaciju preduzea na promjene okruenja. Uenje je usko povezanosa postizanjem efektivnosti i podudarno je sa procesom sazrijevanja, samoispunjenja, perspektive i odlunosti pojedinca kojji ui. Uenje se gradi na onome to pojedinci unesu u svoj rad. Organizacja koja ui nastoji da stvori vrijednosti, politike i procedure u kojima uenje i rad imaju isto znaenje u cijeloj organizaciji. Da bi organizacija postala organizacija koja ui, potrebne su aktivnosti na mnogo frontova, prije svega, potrebna je ozbiljna, dalekosena predanost i promjena od strane top menadmenta, koja prodire u sr organizacije. Adaptacija na promjenjivo okruenje bazirana je i zavisi od organizacionog znanja i inovacija. Organizaciono znanje, u slubi strategije preduzea, stvara osnov postizanja konkurentske prednosti na osnovu resursa znanja. Znaaj integracije znanja i strategije se ogleda u konstruisanju strategijskih okvira baziranih na znanju. Utom sluaju, svaka strategijska odluka nastaje kao kombinacija upotrebe resursa baziranih na znanju. Organizacije koje upravljaju znanjem i imaju razvijen sistem razmjene znanja, mogu da oekuju od svojih zaposlenih generisanje novih inovativnih solucija za rjeavanje problema, kao i razvoj inovativnih organizacionih procesa.

Strategija upravljanja znanjem

Preduzaa svoju misiju ostvaruju u dinaminom privrednom ambijentu, koji je prepun ansama i opasnostima, na koje treba blagovremeno reagovati i na pravi nain. Na promjene u svom okruenju, preduzee reaguje prilagodjavanjem poslovne strategije i taktike upravljanja, ponude i tranje, tehnologije i organizacije. Preduzee definie naine, pravce i metode za ostvarivanje mislije i ciljeva. Nakon toga slijedi realizacija postavljenih planova u praksi, a preduzee oekuje da ce to dovesti do eljenog stanja. Pri tome preduzee koristi svoje kadrovske, materijalne, finansijske i informatike resurse. Stvarnost funkcioniranja organizacije bila bi izuzetno jednostavna kada bi njeno okruenje i unutranjost bili poznati, kao to je poznat kontinuitet vremena. Veliki broj buduih promjena na koje e organizacija morati da odgovori su gotovo nepredvidljive. Odgovori na ove promjene mogu biti realizovani kroz menadersku improvizaciju ili organizacionu konstrukciju. Strategijski menadment predstavlja pristup upravljanju preduzeem koje polazi od jasno definisanih ciljeva, adekvatnih resursa za njihovo dostizanje i od traenja i koritenja ansi koje ne moraju biti vezane za prirodu tekueg
13

poslovanja preduzea. Strategijski menadment se oslanja na kontinuirano koritenje informacija o okruenju. Strategijsko upravljanje je kontinuiran proces prilagodjavanja preduzea promjenjivoj okolini, u kome okolina vri uticaj na preduzee i preduzee vri uticaj na okolinu u kojoj egzistira. Postoji est naina djelovanja koji doprinose da strategija bazirana na upravljanju znanjem preraste u prednost preduzea: 1. Upravljanje znanjem kao dominantan dio poslovne strategije kao proizvod i kao proces. 2. Kreacija inovacije i znanja novi proizvod, brza komercijalizacija, stvaranje univerzalnog znanja i ekspertize podeavanjem vremena potrebnog za reagovanje. 3. Transferi znanja i najbolja praksa - poboljanje potroakih servisa podeavanjem vremena potrebnog za reagovanje. 4. Znanje usmjereno na potorae. 5. Upravljanje intelektualnom svojinom znaaj intelektualne svojine. 6. Lina odgovornost za sticanje znanja podsticanje individualnog uenja i razvoja. Kreativan pristup upravljanju znanjem moe da rezultira poveanom efikasnou, veom produktivnou i poveanim prihodima u svim poslovnim funkcijama.

Zakljuak
Intelektualni kapital je dio fiksnog kapitala preduzea. Intelektualni kapital preduzea je zbir svega onoga sto zaposleni znaju o organizaciji i znanja koja postoje u njoj, a to ini osnovu njene konkurentske prednosti. Danas kada je znanje postalo primarna sirovina i rezultat ekonomskih aktivnosti, organizacijska sposobnost pametni ljudi koji rade pametne stvari dolazi u prvi plan. Ljudski kapital oznaava posebnu sposobnost individualaca za sprovodjenje rjeenja do kupaca, izvoz inovacija i poboljanja, bilo putem istraivanja u laboratorijim ili putem vodjenja preduzea. Ali pametni individualci ne dovode nuno do pametnog preduzea.Intelektualni kapital se ne sastoji od od podjeljenih sektora ljudskog, organizacionog i kapitala klijenata, ve od njihove medjusobne poezanosti.Uspjena primjena
14

tehnologije povezana je s upravljanjem intelektualnim kapitalom. Tehnologija omoguava bolje upravljanje intelektualnom imovinom i bre razvijanje znanja. Kao akadmesko polje strategijski menadment je u potrazi za integrativnom konceptualizacijom kojom je mogue povezati razliita znanja. Iz tog razloga, upravljanje znanjem postaje sve znaajniji dio strategije. U promjenjivom okruenju , organizacija ne moe da postigne konkurentsku prednost oslanjaui se samo na trinu strategiju ili strategijsko upravljanje resursima.Upravljanje znanjem je organizacioni proces koji pomae preduzeu da identifikuje, odabere, organizuje, proiri, aktivira i unaprijedi informacije i sadraje, koji se nalaze unutar preduzea. Upravljanje znanjem je praksa ili disciplina koja ukljuuje interakciju ljudi, procesa i tehnologijeZnanje je jedina kategorija koja upotrebom raste, Ona je dobro koje je neopipljivo, i sve vie se namee kao pokretaka sila. Znanjem, kao nepopipljivom imovinom i osnovnim poslovnim resursom, mora se pravilno upravljati. Znanje je vana strategijska prednost organizacije i njen primarni resurs. Znanje se ne stie samo na osnovu vjetina zaposlenih ve i na osnovu svi elemenata sredine organizacije i razumjevanja njihovih veza.

Literatura
Strategijski menadment Caria Bei, Milan Nikoli, Aleksandar Damnjanovi, aak 2010
Intellectual Capital: The New Wealth of Organizations - Thomas A. Stewart

Intelektualni kapital Dragomir Sunda, Nataa vast Internet

15

16