Za to inae ne grlimo jedni druge ovako? Za to ne prigrlimo ivot svakog trenutka, poput ovog zagrljaja? Zaboravljamo. Zaboravljamo, da.

Ali sada se prisjeamo. Da, prisjeamo se. Lijepo prisjeanje, zar ne? Postoji zagrljaj koji...Naravno, ne mo e zagrliti svaku osobu na svijetu fiziki. Ako je tvoje vlastito bie slobodno, a jest kad prepozna svoju vlastitu slobodu. Tada tvoje bie grli svijet. I svijet to prepoznaje. Ali nekad moraju postati tihi da bi prepoznali to. I u trenutku spoznaje, i oni takoer bivaju osloboeni. To je prilika. Postoji ne to vee i od poduavanja. Kad netko u potpunosti ue u tu spoznaju, kad ima unutarnju uvjerenost. To prethodi poduavanju, nije li? To je kao kad nekoga upozna i zaljubi se bez ikakvih informacija o toj osobi. Stoga znamo da te informacije nisu u potpunosti potrebne. Postoji ljubav koja ne zahtjeva da se ne to prvo zna o osobi. Nema uvjeta, nema zahtjeva. Ne moram znati ima li neki poseban talent prije nego te prihvatim i zavolim. Samom injenicom da jesi, da si bie je prepoznato da si To. A To voli sebe. To po tuje sebe. Ljubav koja je tu prisutna ne postavlja nikakve uvjete. Ne zahtjeva nikakve info rmacije. Zato to te zna i prepoznaje kao samu ljubav. Poduavanje dolazi nakon toga. Poduavanje dolazi kad smo zbilja ne to zaboravili, ili imamo osjeaj da ne znamo. Tada nas uitelj podsjea. Najbolje poduavanje je prisjeanje. A ne stavljati u tvoju glavu ono to je u mojoj glavi. Samo se prisjea . Ako je ljubav takva, onda ona ubrzo pro ima itav svijet. Ako mora istra ivati, ako ja moram istra iti tebe da bi znao je li te mogue voljeti, trebat e nam mnogo vremena. Ali ako odmah znam, kad te pogledam, da si ti To.. U satsangu ka emo da ne priam s tobom kao s individuom. Ne kao individua s individuom. Nego svjesnost sa svjesnosti razgovara o svjesnosti. Jer ne postoji ni ta to bi mogla uiniti da postane svjesnost. Ali ini se da nekako to zaboravljamo. I ini se da je to zaboravljanje duboko, ako postoji takva stvar. Ka em ''ako postoji takva stvar'' jer ponekad u satsangu shvaate da ono to se ini daleko,duboko i skriveno je zapravo sveprisutno. Tako um precipira stvari. Smije no je jer isto tako mo emo rei da na nokat mo e prekriti sunce. Koncept u koji vjerujemo mo e skriti ovu intuitivnu istinu. A najmoniji koncept je ''Ja sam to,ja sam ja,ja sam um i tijelo'' A ovaj koncept skriva samu vjenost. To je misterija. Mo e skriti vjenost zato to je pretvara u koncept. I onda se ini da je vjenost ne to prema emu moramo ii. Ali sam poku aj da negdje idemo je samo ideja, Poku aj se pojavljuje u svjesnosti ko ja je vjenost sama. To je suptilni zaokret pa nje koje mo e otkriti istinu! Volim vidjeti kad je to prepoznato. Onda ljubav nije uzgojena, nego osloboena. To je razliito, vidi ? Um misli da ljubav treba njegovati, uzgajati, graditi. Ali ja ka em: ti jesi ljubav! Neki ljudi ne osjeaju puno ljubavi u svome srcu. Ali u trenutku spoznaje ljubav t

ee kao rijeka. Koliko je vremena trebalo da se uzgoji? Ovo jutro kad sam do la, gledala sam gospodina koji je pozdravljao ljude, spremao bicikle. I zaljubila sam se u njega. Ovom vrstom ljubavi. Jednostavno neodoljivo. Vrlo lijepo. Koji poetak jutra! Koji poetak! Najbolji u mom ivotu!