LIRSKONARATIVNA PJESMA KAO INTERTEKST BONJAKIH PRIPOVJEDAKA PREPORODNOG PERIODA Poetike odlike bonjake balade Balada, lirskonarativna pjesma

''tragine intoniranosti'' ili pjesma u kojoj je uvijek prisutan ''susret sa smru''1 jedan je od najplodonosnijih usmenih anrova bonjake knjievnosti. Pored toga to predstavljaju pjesme izrazite umjetnike vrijednosti, balade nude i iznimno bogat tematski raspon. Shodno tome, kada je rije o tematici bonjakih balada, najee se susreemo sa temama smru rastavljenih dragih, zlosretne nevjeste, smrznute nevjeste, sukoba u porodici, zle majke itd. Naime, navedene teme u baladama dolaze u brojnim varijantama, a jedna od najeih tema svakako je tema smru rastavljenih dragih. Baladu moemo posmatrati kao djelomino kompleksan knjievni anr. Dakle, jedna od najzanimljivijih odlika balada jeste ona da one sadre lirske, epske i dramske elemente. Balada ima narativan karakter, a pria se kazuje ili pjeva u treem licu (slinost sa narodnom epskom pjesmom), dok je radnja proeta emocijom (slinost sa narodnom lirskom pjesmom). Kada govorimo o dramskom izrazu balada, mislimo prije svega na onu dramsku kompoziciju balada (ekspozicija, zaplet, vrhunac, peripetija i rasplet), prisutnost sukoba odnosno suprotstaljenih stavova likova, kao i onu stalnu napetost i iekivanje razrjeenja odnosno raspleta u baladama. Nadalje, ''usredsreujui se na jedan kljuni prizor, balada ostavlja zaetak sukoba, kao i ugoaj da se podrazumijevaju i naslute ili ih samo ovla naznaava. Karakterizacija je svedena na najmanju mjeru, likovi se otkrivaju kroz radnju i izjave, otvoreni moralistiki u vezi sa ponaanjem junaka potisnut je, a motivacija je rijetko izrijekom data. Opis, bez obzira kakve je naravi, u baladi je kratak i uobiajen, prijelazi izmeu pojedinih prizora su nagli, vremenski pomaci tek ovla naznaeni; kljuni dogaaji i osjeanja saopavaju se u bolnim, ustrim dijalozima. Baladini nain prikazivanja tei postizavanju odsjenog, dramskog dojma, s namjernom krtou i iznenadnou.''2

Iz usmenog u pisano balada kao osnovni pripovjedaki model

1
2

Maglajli, Munib: Usmena balada Bonjaka, Preporod, Sarajevo, 1995, str. 7.

Isto, str. 9.

Izniman broj bonjakih pripovijedaka uoblien je prema baladesknom modelu. S obzirom na to, nameu se neka od kljunih pitanja: ''Zato je model balade prvim bonjakim pripovjedaima bio osnovna podloga i uzor prilikom pisanja pripovjedaka? ta su to pripovjedai ''preuzimali'' iz balada?'' Naime, jedan od razloga zbog kojega je balada bila jedan od glavnih, ako ne i glavni pripovjedaki izvor jeste taj to su prvi bonjaki pripovjedai bili vie okrenuti pojedinanoj, intimnoj ljudskoj sudbini, a ne kolektivno-historijskim dogaajima. Kao osnovni razlog takvog naina pripovijedanja Durakovi istie drutveno marginaliziranje Bonjaka, te u vezi s tim konstatuje sljedee:
''U stogodinjem politikom i drutvenom marginaliziranju Bonjaka, u odsustvu mogunosti stvaranja historije, nai su se pripovjedai okretali vie porodinom kultu i nekim trajnim, povijesnim surovitostima neugroenim vrijednostima pojedinane a ne kolektivne sudbine. I, konano, nisu li se nai pripovjedai upravo zbog te tragine sudbine nacionalnog marginaliziranja vie obraali preradi literarnih motiva i iskustva, nego li panoramskoj prezentaciji historijske zbilje i realistike slike drutvene stvarnosti, vie stiliziranosti arabeske i onom tihom kujundiluku intimne ljudske drame nego li naturalistikoj i historijskoj slici svijeta.'' 3

Dalje, pripovijedanjem o traginoj sudbini pojedinca ili pojedinaca, te isticanjem unutranjeg plana ljudskog ivota, bonjaki pripovjedai su se nastojali pribliiti tadanjim itaocima, posebno enskom dijelu italake publike koji se postepeno poveavao. Pripovijetke sa ljubavnim temama konstruisane na baladesknim zapletima, u kojima prepoznajemo junake (najee ene) koji ne mogu nai rjeenje za bezizlazne situacije, te zavravaju tragino, bile su omiljeno tivo enama, moda i zbog toga to su se suosjeale sa junakinjama takvih pripovijedaka. Ono to nas takoer zanima jeste nain na koji su prvi pripovjedai preuzimali odreene baladeskne elemente. Prije svega, uoljivo je oslanjanje na balade na tematsko motivskom nivou. Teine teme i motivi velikog broja bonjakih pripovijedaka preuzeti iz balada su: ljubav sa zaprekom i smru rastavljeni dragi. Balade su pripovjedaima pruale oslonac i kada je u pitanju nain fabuliranja i gradnja likova. Shodno tome, junaci pripovjedaka uveliko podsjeaju na tragine baladeskne junake koji nailaze na nerazumijevanje u krugu porodice. Zatim, esto u pripovijetkama uoavamo onu dramsku napetost balade, baladeskne zapletne motive na kojima se zasniva sukob meu likovima, koji vodi ka traginom kraju. Elementi balada u pripovijetkama prvih bonjakih pripovjedaa

Enes Durakovi, Bonjaka pripovijetka XX. vijeka, str. 34.

U ovom dijelu pristupit emo analizi onih pripovijedaka u kojima smo jasno uoili baladesknu podlogu, ali ne smiju se zanemariti ni one pripovijetke u kojima se samo naziru neke od odlika balada. S obzirom na injenicu da su pripovjedai preporodnog perioda teila kako pounom, tako i zabavnom karakteru knjievnih djela, nije zauujue to je najvei broj pripovijedaka protkan ljubavnom fabulom. Takav je sluaj i sa pripovijesti Na Neretvi Osman-Aziza, objavljenoj u zbirci Na pragu novoga doba (1896.). Navedena pripovijest je zapravo jedino Osman-Azizovo djelo nastalo na baladesknoj podlozi. Naime, pripovijetka Na Neretvi ''zainjena'' je ljubavnom tematikom, tanije temom tragine ljubavi prekinute zbog spleta razliitih okolnosti. Motiv nesretne ljubavi iji je uzrok socijalna nejednakost esto je zastupljen u usmenim bonjakim baladama. U pripovijesti Na Neretvi Alijini roditelji su protiv njegove ljubavi prema Fati zbog toga to je Fata nieg roda:
Nee on meni nju dovodit! Gdje je njezin soj, a gdje moj? 4

Nakon to uoava da Alija ne odustaje od svoga nauma da oeni Fatu, Zarif-hanuma, Alijina majka, zaklinje svoga sina majinim mlijekom to je takoer jedan od estih baladesknih motiva:
zubima, kao Alija i Alija, ako ti iao, haram ti majino mlijeko! - prenagli se hanuma, te i sama stisnu usnicu da je alila i htjela povratiti ta je rekla. Mati! - ciknu Alija i problijedi. - Neu joj vie ii ali znaj da si i mene izgubila! - zakle se

opuznu niz avliju na vrata.5

Za razliku od balada o nesretnim zaljubljenima, u kojima mladi najee pristaje na elje svojih roditelja i uzima za enu djevojku po njihovoj volji, te kasnije okonava svoj ivot, Alija prkosno kree krivim putem, te zavrava tragino nakon tue u mejhani. Pri samom kraju pripovijesti Osman-Aziz preuzimaju jo jedan baladeskni motiv, a to je motiv sna kao predosjeaja odnosno nagovjetaja tragine budunosti:
''A tada se strese kao da se je prepala. Snovidilo joj se da tamo, u onoj kui, vidi mlada, blijeda momka, bez krvi, gdje su mu se rane pokazale na glavi, na ramenu i prsima. - Zar je taki moj Alija? - zakloni glavu u ruke i proplaka. Sve je naglas jecala. Al zaplisnu Neretva, probudi je njen um ona zaustavi pla i pogleda. - Ti si? - nasmija se ona sretna iza smokova lia i mahnu rukom, gledajui na drugu stranu, gdje je stajao mlad, lijep, zdrav i itav momak onaj isti, s kojim se je jo zamlada na tu daljinu igrala. - Amo, amo! - zvao je momak, a ona je odmah prepoznala njegov glas. Ona mu mahnu rukom da e doi...''6
4 5

Osman-Aziz, Na Neretvi, str. 51. Isto, str. 73.

Hatida Krnjevi istie kako san nerijetko predstavlja ''hladni dodir sa samom smru; a suoenje i strah od smrti doivljeni i proivljeni u snu prije deavanja, navode neke junake balade da se, poslije toga to su 'trenuli', pripreme za konaan odlazak.''7 Takoer konstatuje da san najee predstavlja traginu budunost, to primjeujemo i na kraju pripovijesti Na Neretvi:
''I ila je lako, lako, kao ptica, tiho, kao to se je i mjesec krio (...) Lagano je stupala baom i milo se i draesno uvijala svojim tankivitim stasom. Izie na puteljak al' onaj je glas sveer zove. I ide, i ide (...) - Hodi amo, amo! - zvao je onaj mili, slatki glas. (...) - Evo, ja u ti pruiti ruku, a ti uhvati! Na! I prui ruku, i koraknu nogom... ... Voda zapljusnu, udari o peine, a uz oni pljusak izgubi se i krik. Mjesec je sjao i vidilo se bistro dno Neretve ovamo pri kraju. Pod vodom se otimlje neto, razmahuje rukama, hvata se za glavu, oajno potee za kose... A kose su bile veoma duge i lijepe.''8

Motiv utapanja djevojke u rijeci takoer bismo mogli dovesti u vezu sa baladesknim motivom. Taj motiv pronalazimo u baladi o Potopnici Bisernazi. Dakle, jasno je uoljivo kako su i Alija i Fata prikazani kao tragine linosti, ba kao to su i likovi balada tragine linosti. Razlika je u tome to je Alija svjesno iao ka traginom kraju, dok je Fata rtva sudbine, te ''strada'' zbog prevelikog bola i patnje, te bezizlazne sitacije. Dalje, nekoliko pripovjedaka emsudina Sarajlia potvruju tezu da su usmene balade bonjakim pripovjedaima ponudile zaista poticajan poetski obrazac za knjievno stvaranje. Sarajlieve pripovijetke u kojima se nazire baladeskna podloga su sljedee: Razija, Bijela taka pod gajem i Rodica.

Tajno pismo - Kao prepreka ljubavi izmeu Eminbega i Vasfije pojavljuje se Vasfijin otac erimbeg. erimbeg je prikazan kao tvrdokorac koji je bio protiv svih novotarija, rudije i irenja obrazovanja, te je njegov konzervativizam bio i osnovni razlog zbog kojeg nije elio udati kerku za Eminbega, koji je zavrio rudiju. U ovoj pripovijeci djevojka, zbog pregoleme ljubavi, ipak pristaje da je Eminbeg otme:
''U to se doba priuljao mladi beg erimbegovoj kapiji i bacio kamiak u strehu male kuice u avliji, to su u njoj momci stajali. Omer je izao iz svoje sobice i na vratima kunim dao znak Faturi, a ova mladoj hanumi. Ona sva protrnula, pogledala jo jednom majku koja je razgovarala s nekom enom

6 7

Isto, str. 87. Hatida Krnjevi, Urok, kletva i snovienje u baladi, str. 253. 8 Osman-Aziz, Na Neretvi, str. 88.

to im po srei doe na sijelo, pa se udaljila iz sobe. I za jedan as ona se nae na avlijskim vratima gdje je ekao Eminbeg. Drhtala sirota ko prut.''9

Otmica''Momci smiljali da zaprose curu, da se tako uini kraj, al' da! Lahko je isprositi, ama ko e izvesti curu kad jedan drugomu smeta.''10 aban presreo Mejru: ''- Mejro! Obrekla si mi! Eto ti i mater! Dina mi, il' sad il' nikad! (...) - Mejro! pristupi aban blie. Reci sad: il' hoe il' nee! Evo vidi, ja bih te mogo i oteti, ali neu otmice, reci! Hou, - proapta cura.''11

Nakon to su uli Mejrinu odluku, Haimaga i njegovi drugovi mirno su prihvatili poraz, te nije dolo do sukoba i traginog kraja. Pripovijetka ima sretan kraj, te zavrava sljedeim odlomkom:
''aban povede mladu sa svojim drutvom, a poe mu u svatove i nekoliko trgovevih drugova. Otac ih abanov doeka ko sinove svoje. Nastavilo se veselje, pila se kahva, erbe, oteglo se do zore.'' 12

Oinsko srce otac htio oeniti Alajbega djevojkom koljenovikog soja, a ne priprostom seljankom:
''(...) ali ja velim da bi mi kuu osramotio, kad bi mi doveo snahu od niska roda. On je koljenovi, pa treba da se i eni koljenovikom!''13

Avdibeg:
' izbije i 'On je neprestano razmiljao o sinu, nije mu ba toliko stalo do njegove enidbe koliko do tog da mu iz glave onu seljanku. A uskipilo je to u njemu toliku srdbu da je pod svaku cijenu htio da pokae i sinu Hasan-bajraktaru i svakom: da je on otac koji vlada svojim sinom.''14

Otac odluio da ga oeni, a Alajbeg se odluno suprotstavio, te odluio da ode u vojsku:

''Kolik to bi okom trepnuo, mladi se beg odluio na vojsku. Bilo mu u dui teko, u oevim rijeima gledao sve veu zapreku, sve vei zid izmeu sebe i Ajke, a nje se odrei, to nije smio ni pomisliti.'' 15

Alajbeg je otiao na Drinu u boj, a otac kojega je savijest grizla, krenuo je za sinom, a pripovijetka zavrava u obnovljenoj srei i harmoniji:
''Cijela je okolica govorila kako dva bajraktara odnesoe mejdan, potukoe dumana do nogu, ali Alajbeg povrh toga odvede i djevojku. Oni sa nekoliko drugova, kad se vojska razie, trei dan osvanue u Resama. Od to je doba Avdibeg sobom isprosi Mujkia ker Alajbegu i svatovi krenue kui: veselju nije kraja bilo. opet ivjela Avdibegova kua onim starim, sretnim ivotom.'' 16

Edhem Mulabdi, Tajno pismo, str. 136. Edhem Mulabdi, Otmica, str. 168. 11 Isto, str. 170. 12 Isto, str. 171. 13 Edhem Mulabdi, Oinsko srce, str. 215. 14 Isto, str. 218. 15 Isto, str. 220. 16 Isto, str. 226.
10

''to se tie baladeskne 'prie', ona uglavnom govori o odnosima meu ljudima u privatnom svijetu obitelji i o sudbini jedinke koja u tom svijetu ostvaruje svoju sreu ili nesreu. U stvari, balada ee govori o nesrei, jer su u patrijarhalnoj obitelji zakoni tradicije i drutveni obziri jai od volje jedinke i njenog prava na sreu. Baladi je zato i blisko ono tragiko osjeanje svijeta da je pojedinac uvijek na gubitku, pa su i njeni junaci po pravilu lahko ranjive i krhke jedinke (esto upravo ene), ija je lomljivost u njihovoj osjeajnosti. Za razliku od epskog junaka, koji, ako gine, gine na megdanu, junak ovih pjesama gine od ljubavi.''17 Nadalje, motiv protivljenja jednog od roditelja (najee oca) ljubavi izmeu dvoje mladih est je motiv iz bonjakih narodnih pjesama. Tako se i u Zelenom busenju ljubavi izmeu Ahmeta i Ajie suprotstavlja Ajiin otac (ljubav sa zaprekom). U daljem toku romana, Ajia protiv oeve volje obeava da e poi za Ahmeta. U tom dijelu se osjea neka strepnja i Ajiina briga zbog toga to e pogaziti oevu rije. Dakle, Edhem Mulabdi nas povezuje sa tradicijom i patrijarhalizmom, kada se potovala odluka roditelja i kada se strepilo ako se uini suprotno. Nakon Ahmetovog odlaska u boj, a kasnije i njegove smrti, Mulabdi opisuje Ajiinu tugu i nemo. U tim dijelovima romana akcenat je pomjeren na intimno preivljavanje lika, a Sari ukazuje i na injenicu da je Mulabdi u tim dijelovima posegnuo za nekom vrstom unutranjeg monologa: Baladeskni motivi najee su zastupljeni prilikom opisa Ajiinog bola i nesretne sudbine. U tim dijelovima primjeujemo tuni ton koji je osoben za bonjake balade: Opis, bez obzira kakve je naravi, u baladi je kratak i uobiajen, prijelazi izmeu pojedinih prizora su nagli i skokoviti, a kljuni dogaaji i osjeanja saopavaju se u bolnim i ustrim dijalozima. U pojedinim dijelovima romana Mulabdi je koristio takav nain pripovijedanja: U baladama junaku je uskraena srea i one najee izazivaju tuni osjeaj uskraenosti. Ali balade ne karakterizira samo ta tuna pria ve i poseban nain na koji je ispriana. U njima je pria data vie u nagovjetajima nego u razvijenoj fabuli, reducirana na samo neke momente, s mjestima neodreenosti koja u priu unose izvjesnu zagonetnost. (320) Panje vrijedna je injenica da se baladeskna podloga nazire kroz itav roman. Naime, u prvom dijelu romana prikazana je nesretna ljubav, tuga, te bol zbog nemogunosti ostvarenja

17

Zdenko Lei: Teorija knjievnosti, Sarajevo, Sarajevo Publishing, 2005, str. 412.

ljubavi, dok je u drugom dijelu romana prikazano eljno iekivanje dragog, patnja za njim i na kraju smrt zbog ljubavi. Ljubavna pria, zaplet konstruisan na zamrenim porodinim odnosima. Ljubavne ''zapreke'' kao u baladi.