DVOTJEDNIK ZA KULTURNA I DRUTVENA ZBIVANJA

Zagreb, 27. svibnja 2010., godite XII, broj 284

Andrej Nikolaidis: Kua, poso (Sirtaki RMX) Boris Buden: udo u Moskvi Temat: Festival europske kratke prie

12 kn (HR), 2,5 km (BIH), 1,6 (SLO)

SADRAJ
Info

INFO

pripremila: Jelena Ostoji

glavni program predstavljanja knjiga i autora (proza, poezija, publicistika), asopisni program predstavljanja hrvatskih i stranih asopisa, djeji program predstavljanja autora, knjiga i asopisa za djecu i mlade te dodatni program okrugli stolovi, knjievno-glazbena dogaanja i sl.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

Jelena Ostoji 2, 47
Drutvo

Kua, poso (sirtaki rmx) Andrej Nikolaidis 3 udo u Moskvi Boris Buden 4 Uvijek vjerni Boris Postnikov 5 Pouka Middlesexa: filozofirati nije isplativo Alen Sueska 6 Otvoreno pismo svekolikoj javnosti Vladimir Dodig Trokut 8-10 Night Shift Rade Jarak 12 Fasciniranost granicama spoznaje Petar Bujas i Suzana Marjani 13
Kolumna

Knjige, asopisi i itanje

Od 27. svibnja do 2. lipnja odrava se Rijeki sajam knjiga i festival asopisa KIMA. Sajam e svakodnevno biti otvoren od 10 do 22 sata. Veina programa te izloba knjiga i asopisa odvijat e se u Hrvatskom kulturnom domu na Suaku (Strossmayerova 1, Rijeka). Osim u prostoru atrija HKD-a i galerije Kortil, raznoliki i atraktivni programi odravat e se i na drugim lokacijama u Rijeci. Svoju ponudu e predstaviti stotinjak preteno hrvatskih, ali i stranih nakladnika. Osim najveih hrvatskih i rijekih nakladnika, izlagat e i mnogi manji ili specijalizirani izdavai, a ove godine po prvi puta se oekuje sudjelovanje poznatih rijekih antikvarijata. Sajamska e ponuda ukljuivati preko 8000 naslova sa sajamskim popustima do 70%. KIMA 2010. zamiljena je kao viednevna kulturna manifestacija koja u prvom redu promie knjige, asopise i itanje. Cilj ovoga sajma je omoguiti zainteresiranoj publici kupnju knjiga, asopisa i drugih srodnih publikacija te putem predstavljanja i u neposrednom kontaktu upoznavanje autora, urednika i drugih tvoraca zaslunih za njihovo izdavanje. Rijeki sajam kao posebnost odlikuje festival asopisa koji e se osim same njihove prodaje sastojati od kreativnih predstavljanja zanimljivih, posebnih i kvalitetnih asopisa kulturno-umjetnikog (knjievnost, film, glazba, strip, likovnost, arhitektura, dizajn) i aktivistikog obiljeja (feminizam, alternativa i dr.). Potaknuti sve veom marginalizacijom kulturno-umjetnike periodike, izbacivanjem asopisa iz knjiara i njihovom opom nedostupnou, elimo u okvirima rijekog sajma stvoriti specifino mjesto na kojemu bi se sastali kvaliteta i raznovrsnost asopisnog svijeta to bi moglo biti poticajno i plodonosno za itavu hrvatsku kulturnu scenu. Program ovogodinje KIME sastojat e se od sljedeih kategorija:

Studenti, radnici, seljaci i njihova prava

Nova Skripta br. 67 dostupna je na Filozofskom fakultetu, u Studentskom centru, u Varavskoj i na drugim mjestima u gradu. Meutim, Skripta se moe preuzeti i s poveznice u rubrici Publikacije na www.slobodnifilozofski.hr u ijoj arhivi moete nai i sve prijanje brojeve. Skripta br. 67 donosi izjavu za medije od 6. svibnja, tekst

Novi muzej u novoj ekonomiji Biserka Cvjetianin 7 udna Kula Nenad Perkovi 11 Kapetan Koma preporuuje Zoran Roko 12, 43 Aristotelovi problemi Neven Jovanovi 46
Socijalna i kulturna antropologija

Kratko o Festivalu europske kratke prie

Festival europske kratke prie ove e se godine odrati od 30. svibnja do 4. lipnja u Zagrebu i Rijeci, a, meu ostalima, nastupit e i dobitnica Pulitzerove nagrade, Elizabeth Strout. Ova meunarodna knjievna manifestacija okuplja uglavnom pisce mlae generacije, a festivalski program ukljuuje predstavljanje autora i nakladnika, autorsko itanje pria, prevoditeljske radionice, okrugle stolove, druenja pisaca i prevoditelja s publikom i druge akcije. Zemlja partner 9. FESK-a je Katalonija iz koje stie, kako naglaavaju organizatori, etvero odlinih kratkopriaa: Lolita Bosch, Jordi Punt, Llucia Ramis i Mrius Serra. Uz njih, svoje knjige u Zagrebu i Rijeci predstavit e i najbolji mladi pisac 2009. po izboru Village Voicea, Wells Tower, potom jedan od najuglednijih pisaca engleskog govornog podruja, osvaja ovogodinje prestine nagrade Sunday Timesa za kratku priu, Novozelananin C.K. Stead. Od Europljana tu su Irci Kevin Barry i Declan Meade, finska autorica koja pie na vedskom Susanne Ringell, engleska knjievnica koja ivi u Berlinu Clare Wigfall, maarski pisac Lszl Krasznahorkai, eki autor Jaroslav Rudi, pisci i urednici panjolske nakladnike kue Tropoeditores Oscar Sipn i Mario de los Santos te direktorica organizacije Literature Across Frontiers Alexandra Buchler. Od hrvatskih autora sudjelovat e Maja Hrgovi, Mario Kova, Zoran Malko, Zoran Tomi, Neven Vuli, Senko Karuza.

rezultati radionice za mlade talente, unutar koje je deset polaznika tijekom osam dana uz mentorstvo uglednih gostiju Festivala snimalo svoje filmske uratke. Meugeneracijska solidarnost kao moto ovogodinjeg festivala manifestirala se i u izboru volontera. Organizatori su tako okupili oko pedesetak volontera svih dobi, od uenika do umirovljenika koje je osjeaj korisnosti i socijalne angairanosti povezao u cilju da ovaj festival uine to uspjenijim.

Projiciraj!
Udruga 25 FPS odluila je organizirati radionicu za mlade filmske projekcioniste. Cilj radionice je dati praktian uvid u festivalsku filmsku projekciju, nauiti kako se radi s mnotvom formata (8 mm, 16 mm, 35 mm, video), s kratkim i dugim metrom. Kandidati ne moraju nuno biti profesionalno vezani uz film, ali je vano odreeno tehniko predznanje ili senzibilitet te poznavanje engleskog jezika. Edukacijske radionice e se odravati nekoliko puta na godinu i to najee tijekom filmskih festivala, a najboljim kandidatima otvorit e se mogunost edukacijskog treninga i na festivalima u susjednim zemljama. Prva radionica odrat e se od 1. do 5. lipnja 2010. u sklopu Animafesta pod vodstvom iskusnog inozemnog projekcionista i instruktora s bogatom praksom projiciranja na mnogim evropskim festivalima i filmskim manifestacijama. Cijena radionice je 350,00 kuna, broj mjesta je ogranien, a prijave s kratkom biografijom, motivacijskim pismom i kontakt informacijama (broj mobitela, mail) treba poslati do 29. svibnja na adresu info@25fps.hr.

Teren kao prizemljenje teorije Ines Prica 14-15

Esej

Pjesnitvo i aktivizam Maja Klari 16 Alternativno rjeenje za svjetsku civilizaciju The Venus Project 34-35
Vizualna kultura

Reifikacija umjetnosti Silva Kali 17 Trijumf zagrebakih studenata Bojan Kritofi 18 Razgovor s Katarinom Zlatec Bojan Kritofi 19 In memoriam Frank Frazetta Marin Radii 20
Tema broja: Festival europske kratke prie

priredio Roman Simi Bodroi Devet ivota jednog festivala FEKP 21 U brda Kevin Barry 22-23 No poslije noi Clare Wigfall 24 Luka Llucia Ramis Laloux 25 Raun Lszl Krasznahorkai 26-27 Teta Emilia Susanne Ringell 28 Kolinje Jaroslav Rudi 28
Kazalite

o situaciji na Middlesexu kao i pismo podrke studentima u blokadi, tekst Karin Doolan Jesu li zaista krivi samo studenti i Andree Milat Studentski krediti u Europi , osvrt Crvene akcije na skuptinu Europske banke za obnovu i razvoj, izvjetaj s 86. plenuma i pismo podrke akciji Ne damo Varavsku. Takoer, ve se neko vrijeme u javnosti moe nai i broura Radnici, seljaci i njihova prava Radniki FAQ proiren odlomkom Seljaci i poljoprivreda .

ovik od trlia Suzana Marjani 29 Ateistike molitve Nataa Govedi 30-31

Glazba

Festival idovskog filma

Do 29. svibnja u Zagrebu se odrava etvrti Festival idovskog filma. Festival je otvoren u nedjelju 23. svibnja, a program festivala sastoji se od filmskog, edukacijskog, glazbenog programa te filmske radionice Talent Workshop. Festival je otvorio njemaki film John Rabe koji govori o spaavanju kineskih radnika tijekom japanske okupacije Kine za vrijeme Drugog svjetskog rata. Inae, John Rabe je za svoje kineske radnike bio isto to i Oscar Schindler za idove. Osim ovog, filmski program sadri ukupno 43 filma u kategorijama igranog, kratkog igranog i dokumentarnog. U subotu, 29. svibnja u 19 sati publici e biti prikazani

Ples sfera Trpimir Matasovi 36

Knjige

Gdje je tu civilno drutvo?

Izmeu mainstreama i graanskog neposluha perspektive razvoja civilnog drutva u Hrvatskoj naslov je okruglog stola koji se odrava u etvrtak, 27. svibnja u 9,30 sati u Novinarskom domu u Zagrebu. Neki od sudionika su Gordan Bosanac, Sran Dvornik, Paul Stubbs, Vjeran Piri, arko Puhovski, Tomislav Tomaevi, Teodor Celakoski, Damir Grubia, a moderiraju Tin Gazivoda i Mima Simi. nastavak na stranici 47

Prie o kruhu, prie o gladi Boris Postnikov 37 Tko je za kolae? Vinja Penti 38 Glaanje izama ampanjcem Mirna Cvitan erneli 39
Proza

Voda, pauina Nada Gai 42-43

Poezija

Hrvatski crnac Slavko Jendriko 44

Natjeaj

Mokraa Marijo Glava 45 Konstantno fulam Davor Ivankovac 45

Strip

Proljetni Labud Komikaze 47

Drutvo

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

Kua, poso (sirtaki rmx)

Ono to nam mediji serviraju kao rije zdravog razuma o Grkoj lijep je primjer kako je potpun rad ideologije u naim drutvima: umjesto da se krivica pronae u Wall Streetu, sada se Grci prozivaju lijenima i glavnim krivcima za krizu Andrej Nikolaidis
Srdbu mi, boginjo, pjevaj anarhista, Haosu sina/Pogubnu, kojano zada lihvarima tisuu jada.

e bi li tim stihovima mogla poeti nova verzija Ilijade, koja bi pjevala o (ah, o jojednoj!) dunikoj krizi Grke i nemirima koje su pripadnici naroda koji je izmislio razmiljanje tim povodom dez-organizovali? Taj bi spjev, zapravo, bio mjeavina Homera i Vergilija. Osnovna razlika izmeu dvije verzije je u Trojanskom konju: kojega Vergilije u priu uvodi nakon zavretka Homerovog spjeva, dok bi se u novoj verziji morao pojaviti ve na poetku. Trojanski konj su, za ovu priliku, bile velike financijske institucije globalnog kapitala. Trojanskog konja ovoga puta nisu poslali Grci, nego je Grcima poslat. Kao da su nepismeni barbari, koji vie nita ne itaju, oni su poklon primili. I onda se nali u udu kada su iz konja iskoile horde lihvara, naoruane kreditnim listama i kamatnim stopama.
Miljenje i kopanje Svi smo uli

Kua, poso, onog koji, kako kae Ekrem, ivi, radi a i samo radi, onog koji eto ta zna, nita ne zna, a e da zna? (primijetimo ovdje da pjesnik Sokratovom znam da nita ne znam dodaje i odgovor na pitanje: zato nita ne znam? Zato to se upravo rad isprijeio izmeu njega i spoznaje). ak i ako prihvatimo da je rad stvorio ovjeka, nije li jasno da ta tvrdnja ujedno predstavlja i najstraniju optubu na raun rada? I ta se tu na koncu uopte ima rei, osim onoga to je primijetio i Homer: jednako umiru oni koji mnogo rade kao i oni koji ne rade nita. Nama, dananjim Grcima, neprekidno zamjeraju da je u nama ostalo odve malo od antikih Grka. Nismo dobri sinovi svojih predaka, poruuju nam. A kako da budemo dobri, kad moramo da radimo? I Heideggerov uveni spis zove se Miljenje i pjevanje, ne Miljenje i kopanje. Nekad se znalo: drugi rade, a mi razmiljamo i vodimo dravu. Pa nema filozofije bez dokolice! Danas je upravo obratno: mi radimo, kako god i koliko god da radimo, a drugi nam vode dravu.
Grka kao rtva teroristikog napada Jer, ta se zapravo de-

To je, dakle, istinska Nova Evropa: ona stara stvarana je prema grkim idealima, dok se ova nova vie od svega plai da bi mogla biti nalik na Grku. Jer u Grkoj danas ivi Crvena smrt
apsolutno sigurna investicija. Pokazalo se da njihove ocjene ne samo da su bile pogrene, nego ih je bilo mogue i naruiti i kupiti. tefani navodi e-mail prepisku iz jedne od tih agencija, u kojoj se kae: I da su ovaj posao sastavile krave, dali bismo mu dobru ocjenu. A onda... su te bonitetne agencije udarile i Europsku uniju.Sniavanje bonitetne ocjene, udarac je Evropskoj uniji stoga su te agencije snizile rejting najprije Grke, potom i Portugala i panije. Njihova mo je tolika da su njihove ocjene proroanstva koja se sama ostvaruju. EU se jadno brani, njeni zvaninici govore o vukovima koji e progutati male drave, ali napad se nastavlja. U biti, zakljuuje tefani, Grka je bila rtva teroristikog napada koji je preko Wall Streeta izveo sam kapitalizam. To je ok-terapija na djelu. Kao rezultat grke krize i pratee panike, ukidaju se ostaci socijalne drave u Evropi, sa opravdanjem to je nuno, da se i nama ne desi grki scenario.
Crvena smrt u Grkoj Ako po-

zelenaku stranu prie, koju su nam prenijeli slobodni i demokratski mediji. Grci su zasluili da propadnu. Grci su ljenine, koji zahtijevaju dodatke na platu da bi na vrijeme doli na posao. Grci su previe plaeni. Grci u penziju idu sa 53 godine. Ono to nam mediji serviraju kao rije zdravog razuma o Grkoj sasvim je lijepi primjer kako je potpun rad ideologije u naim drutvima, kako njegovom djelovanju nita i niko ne izmie. Ljudi koji izriu osude Grke govore u korist svoje tete. Oni ne vide subverzivni i revolucionarni potencijal ponosnog grkog nerada. ta ima loe u tome da se radi manje, a zarauje vie? Radije biste da to vei dio vika vrijednosti koji proizvedete vaim radom prisvoji poslodavac? ta ima loe u tome da se sa 53 godine ide u penziju? Radije biste da u osamdesetoj udarniki umrete na radnom mjestu? Koga e Grci otetiti svojim neradom i kanjenjem na posao tajkunsku elitu? Bolje da stvari idu prirodnim tokom da tajkunska elita, kao i uvijek, stie na tetu (ne)radnika? Grci nee da rade, govore nam. A zato da rade? Da bi sebe sveli na savremenog zapadnog ovjeka kakvoga je oslikao Ekrem Jevri u svojoj potresnoj-protestnoj pjesmi

Svi smo uli zelenaku stranu prie, koju su nam prenijeli slobodni i demokratski mediji. Grci su zasluili da propadnu. Grci su ljenine, koji zahtijevaju dodatke na platu da bi na vrijeme doli na posao. Grci su previe plaeni. Grci u penziju idu sa 53 godine

silo Grkoj? U odgovoru na to pitanje pomoi e nam sjajni tekst Marcela tefania, objavljen u ljubljanskoj Mladini, iji prevod moete proitati na adresi http:// www.e-novine.com/ekonomija/ekonomijaanaliza/37512-Teroristiki-napad-Europu. html. Prvo, jo od veljae znamo da je Grkoj na putu u ekonomski pakao tajno pomagao Goldman Sachs, bankarsko-investicijski konglomerat koji je orkestrirao prikrivanje grkih dugova, a istodobno je njima uz pomo specijalnih derivatnih produkata pekulirao i basnoslovno zaradio. tovie, grku vladu je ak uvjerio da prihode velikih javnih poduzea, primjerice aerodroma, prepusti tajnim investitorima, oito klijentima i partnerima Goldman Sachsa... Ergo: Wall Street je ono to obino radi u zemljama treeg svijeta napravio u dravi Europske unije i uzrokovao drugu depresiju, drugi i jo fatalniji udar krize... tovie, 2006. godine je direktor Goldman Sachsa postao ministar financija SAD-a... Menaderima su za prolu godinu isplatili nagrade u iznosu od 16 milijardi dolara! Jednom rijeju: Goldman Sachs, koji Amerika asti, pekulirao je protiv Grke i protiv Europske unije, kako su navodno po pisanju Wall Street Journala protiv eura pekulirali i neki ameriki hedge fondovi (npr. SAC Capital Advisors LP, Greenlight Capital Inc., Soros Fund Management LLC, Paulson and Co.), pie tefani. Dalje u tekstu navodi se da su protiv Grke pekulisale i najvee svjetske, naravno amerike, bonitetne agencije: Standard & Poors, Moodys i Fitch. Te su kue, izmeu ostalih, izazvale i Svjetsku ekonomsku krizu. Njihov posao je da nezavisno i pouzdano ocjenjuju rizinost investicija pa i samih drava. Te su agencije najopasnijim moguim investicijama, osuenim na propast, davale ocjenu AAA, to znai

stoji neki kao tuberkulozni ispljuvak ljigav i do sri korumpiran stav, to je onda ona mainstream liberalna pria da je na, balkanski kapitalizam lo, dok meutim postoji i onaj dobar, nekorumpirani ameriki, na primjer. im se obraunamo sa korupcijom, i uvedemo pravi, istinskikapitalizam, sve e biti u redu. Dok sluamo prie o tome kako u naregion dolaze samo sumnjivi investitori, nekako nam izmie oito: da je Wall Street samo srce najkorumpiranijeg sistema za koji povijest zna. Svako ko je u ivotu uo dvije rege pjesme, zna kako ljudi Treeg svijeta zovu taj sistem: Babilon. U Babilonu je umro jedan od najveih Grka, Aleksandar Makedonski. Sa persijskom vojskom u kojoj su sluili i Babilonci, na Termopilima, grkom Kosovu, sukobili su se Spartanci, ti grki Crnogorci. Na vojsku Babilona maskiranu u uniforme grke policije laje onaj predivni, uti anarhistiki pas koji od trga do trga prati ljeviare-demonstrante, i slui kao ivi podsjetnik na to ta biti grki cinik izvorno znai. Nakon to smo od Babilona primili tako mnogo Balkanu, s ljubavlju danajskih poklona, ovjek bi rekao da smo neto nauili. Grka je pala, uz aplauze i odobravanje onih koji su zgroeni grkim neradom i rastronou. To je, dakle, istinska Nova Evropa: ona stara stvarana je prema grkim idealima, dok se ova nova vie od svega plai da bi mogla biti nalik na Grku. Jer u Grkoj danas ivi Crvena smrt. A to ako Evropa sutradan spozna, ba kao u Poeovoj prii, da je Crvena smrt meu njima? ta ako dvorjani utvrde Evropa stanu padati jedan za drugim, to ako stane i ura od ebanovine? A Crvena smrt zadobije nad svime neogranienu vlast.

Drutvo

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

udo u Moskvi

zagrebaki studenti i studentice. U njihovim rukama je ve spremna kuharica, bolje reeno Blokadna kuharica praktini vodi za pripremu i provedbu blokade fakulteta unutar historijskoga konteksta borbe protiv neoliberalne transformacije Boris Buden obrazovanja... Ta broura je istodobno pria o stvarnoj blokadi Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, koji je, kao jedna od najveih i najpoznatijih visokoobrazovnih ustanova u Hrvatskoj, u proljee 2009. bio pet tjedana pod studentskom kontrolom. Tekst dakle govori o stvarnim dogaajima te saima refleksije i iskustva samih aktera. To znai da se iz njega neto moe nauiti. Iskustvo pobune je nauk onih koji ue. Ali pozor! Doista znati Tko uzme zagrebaku znai samoga sebe dovesti u pitanje. To pogotovo stoji za Blokadnu kuharicu one koji su pobrkali svoj poi pomisli: Hajde gled na politiku realnost s pogledom svjetske povijesti da vidimo jesu li same. U naelu ne postoji ni oni tamo dolje na sredite ni periferija. Pogled postkomunistikom kojemu se ini da tamo negdje vani postoji periferija, na jugoistoku u koju on gleda svisoka, pogled meuvremenu neto je aktualne hegemonije, a ne shvatili o svijetu, pogled samog sredita tovie, on je odnos moi. Tko sm nije nita uzme zagrebaku Blokadnu shvatio. Studentski se kuharicu i pomisli: Hajde da prosvjed u Zagrebu vidimo jesu li oni tamo dolje na postkomunistikom jugomogao dogoditi istoku u meuvremenu neto upravo zato to je bio shvatili o svijetu, sm nije artikuliran istodobno nita shvatio. Studentski se prosvjed u Zagrebu mogao i kao protest protiv dogoditi upravo zato to je globalne hegemonije, bio artikuliran istodobno i koja je jedini kao protest protiv globalne hegemonije, koja je jedini izvor historijske izvor historijske legitimalegitimacije za lokalne cije za lokalne odnose moi. odnose moi Rije je o teleologiji tzv.

Predgovor austrijskom izdanju Blokadne kuharice, praktinog vodia za pripremu i provedbu blokade fakulteta po uzoru na zagrebaki primjer iz 2009. Uskoro izlazi i ameriko izdanje Kuharice, a vie informacija moete pronai na www. slobodnifilozofski. com

amislite: u Moskvi se dogodilo udo. Lenjin je ustao iz mrtvih. Svatko tko jo sanja o radikalnoj promjeni postojeeg pourio se onamo da od Vladimira Iljia uje odgovor na staro, poznato pitanje: to da se radi? No njegove rijei, prve nakon vie od osamdeset godina u sarkofagu, sve su ostavile bez rijei: gladan sam.
Borba protiv globalne hegemonije To je as kad nastupaju

postkomunistike tranzicije I ba zato kuharica, koja od 1989./90. odreuje a ne manifest, proglas, itav politiki ivot u istonoj otvoreno pismo Evropi. U ovom konkretnom sluaju je uvoenje kolarin, ili teze, primjerice kao izravan povod student- aprilske ili majske, skim protestima, bilo pravtj. est ili, zato dano kao jedan od nunih modernizacijskih procesa na ne, 21 teza. Pozvani putu u Evropsku uniju. smo u kuhinju, a ne na U argonu postkomunistike tranzicije, tu je samo pozornicu svjetske rije o prilagodbi evropskim povijesti standardima. Lokalne elite podupiru, rijeima samih studenata/ica, I ba zato kuharica, a ne manifest, mit o EU kao zoni opeg blagostanja, proglas, otvoreno pismo ili teze, primjerice aprilske ili majske, tj. est ili, to onda opravdava ukidanje steenih zato ne, 21 teza. Pozvani smo u kuhisocijalnih prava. Samim time je jasno i u emu je pravi ideoloki efekt evropskih nju, a ne na pozornicu svjetske povijesti. integracija on, naime, nije u prostornoj Ustvari, okupacija Filozofskog fakulteta nego u vremenskoj ekskluziji. Ne dijeli u Zagrebu nije bio ni teatralni acting out, insceniran za pogled drugih, ni passage nas toliko na one koji su unutra i na one koji su vani, nego na one koji su uvijek lacte, junaki skok u nepovrat radiukorak s vremenom i one koji kasne te kalne negacije. Ona je skromno nazvana: prvo moraju nadoknaditi proputeno. studentska kontrola nad fakultetom. Zakanjeli modernizam, tako se naPoprilino atipino za klasinu mladenaku pobunu, u Blokadnoj kuharici se zivao postkomunistiki Istok prije dvadeset godina. No danas ta razlika vie stalno govori o kontroli, pri emu se prije ne oznaava vanjske granice EU. Ona je svega misli na samokontrolu: red, disciplinu, tonost, sustavnost, koordinaciju, imanentna projektu europskih integraistou... Studentski protest u Zagrebu cija, sve dok su dotine nuno vezane uz je bio u potpunosti posthisterian. Tu neoliberalne reforme. Gdje god da danas u Evropi ljudi jo uvijek pruaju otpor u nije bilo ni edipovske drame, ni kolekime starih socijalnih prava, odmah ih se tivnih izljeva hormon, a ni generacijprokazuje kao neprijatelje napretka i blaskog sukoba. Uostalom, upravo se po gostanja, slobode i demokracije; ukratko: tim karakteristikama danas prepoznaje proces neoliberalnog prisvajanja i osikao neprijatelje Evrope, a njihova steena socijalna prava, primjerice pravo na guravanja moi. Tim su korisnija iskuobrazovanje, kao privilegije drutvenih stva zagrebakih studenata i studentica. Steena iskustva su prezentirali u Bloparazita koje treba ukinuti na putu prema kadnoj kuharici da bi pomogli drugim blagostanju. studentima i studenticama (i lanovima Ni u sreditu ni na perifedrugih kolektiva, npr. radnicima i radriji Tako je to bilo lani u Zagrebu, tako nicama u tvornicama), u zemlji ili izvan je bilo i jest u Beu, i svugdje gdje su se nje, da naprave to isto, tj. da ustanove i organiziraju direktnodemokratski, koljudi usudili izazvati postojeu hegemolektivni organ plenum. U Zagrebu je to niju. No ono to razdvaja svijet protiv kojeg su se studenti i studentice pobunili, istopet tjedana savreno funkcioniralo. No dobno ujedinjuje njih same, gdje god do ipak cilj potpuno ukidanje studentskih prosvjed doe. Oni se danas tako ne bore kolarina, tj. besplatno obrazovanje za ni u sreditu ni na periferiji neoliberalnoga sve nije postignut. No i dalje se kuha. Ali vie ne bez kuharice. kapitalizma oni se bore ba protiv te razlike same, tj. protiv hegemonije koja nas A Lenjin? Njemu donosimo poslasticu sili da na taj nain postavljamo granice u iz zagrebake kuhinje udesa tako da moe svijetu. Solidarnost nije ni pretpostavka sit iznova utonuti u vjeni san... ni rezultat ove borbe, ona je njezin naS njemakoga preveo Drago Markia vlastiti oblik.

Drutvo

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

Uvijek vjerni
to nam poruuje novi val kampanja za piva i kakve to veze ima s Varavskom ulicom Boris Postnikov

glaavanje je nain na koji kapitalizam govori volim te samome sebi tako je, jo sredinom osamdesetih, cijelu priu oko advertajzinga saeo ameriki sociolog Michael Schudson. Svake godine, otprilike u ovo doba, taman uoi ljetnih vruina, te ljubavne izjave postanu glasnije i dosadnije nego inae: u medijski prostor nahrupe proizvoai piva, ne bi li se okoristili kombinacijom naglih temperaturnih skokova i velikih sportskih dogaanja. I kod nas, naravno, stvar funkcionira na isti nain; onih nekoliko brendova koji se smatraju hrvatskima iako su odavno u vlasnitvu stranih korporacija razviju zastave na kockice i okupe pod njima testosteronsku armadu pa televizija, internet, radio i novine mjesecima odzvanjaju od odanosti i vjernosti, kvartovskih tuluma i navijakih himni, dobre zabave i loe prikrivenog homoerotizma. Schudsonov zaljubljeni cvrkut tu se brzo pretvara u nekontrolirano pijano trabunjanje: malo gdje su stereotipi toliko ogoljeni, ideje banalne, a poruke tupave kao u reklamama za pivo. Potvrdu te teze upravo nam ovih dana nude nove kampanje Oujskog, Karlovakog i Pana.
Nogomet i ugostiteljstvo

Dodue, s obzirom da se hrvatski nogometai nisu kvalificirali na ovogodinje Svjetsko prvenstvo, cijela je pria ipak manje agresivna, kockasta ikonografija decentnija, a nacionalni naboj prigueniji. S iznimkom Oujskog: ono ostaje vjerno reprezentaciji i potpisanim sponzorskim ugovorima pa nam u novom spotu pokazuje navijae koji dok nai igrai prate televizijske prijenose iz June Afrike umjesto da tamo nastupaju dolaze pod njihove prozore i navijaju za Hrvatsku, neuspjehu usprkos, uz poznati slogan uvijek vjerni... Ostali su ipak inspiraciju potraili izvan nogometnog terena: Pan se, recimo, okrenuo ugostiteljstvu. Rije je, inae, o brendu koji, unutar neke imaginarne lifestyle-stratifikacije ovdanjih pivopija, grabi s dna kace i targetira onoga prosjenog Hrvata koji se zove Boo i najvie voli sa svojom urom i zajednikim im prijateljima okrenuti meso na rotilju pa baciti partiju bele uz gajbu punu dobro ohlaenog piva. Boo, ura i drugari defiliraju tako Panovim spotovima ve dosta dugo, putuju na zajednika ljetovanja i zimovanja, slave roendane i zabavljaju se uz pikado, a ako postoji motiv zbog kojeg ove reklame donekle odudaraju od mat(r)ice, onda je on vezan uz rodne uloge, jer enama su tu ipak odkrinuta vrata u svijet pivskih rituala; kroz njih, meutim, uglavnom ulaze nosei novu turu mrzlog na tacni. I u novoj reklami sve je na prvi pogled isto: ekipa sada otvara nekakvu zalogajnicu, Boo se mui montirajui luster, ura kuha, a ostali manje-vie statiraju. U restorani onda ue neki prolaznik i s vrata pita treba li pomoi; Boo, sretan, vie da treba, a ovaj ga zaobie i navali na urin lonac pa na kraju poentira: Evo, sve sam oistio!.
Tri etape recesijskog advertajzinga Humor je, vidimo, i dalje

glupav, ni rodne se uloge nisu promijenile pa lako moe promai sitni pomak u odnosu na prethodne Panove reklame: po prvi put,

simpatini rotiljdije ne planduju u vikendici next-door-losera (u interpretacijama glumaca niti dokoliare u kafiu, nego su se hrabro Kreimira Mikia, Bojana Navojeca i Leona bacili na malo poduzetnitvo. Detalj djeluje Lueva) bila je, inae, meu domiljatijim nevano, ali zapravo vrlo dobro ukazuje na i duhovitijim kampanjama poslovino neput koji je advertajzing kod nas proao u proinventivnoga pivskog sektora hrvatskoga teklih godinu i pol ili dvije, nosei se s recesiadvertajzinga; dodue, Karlovako je oito jom. Paljivija analiza reklamnoga diskursa u targetiralo mlae, cool&urbane potroae ovom razdoblju ozbiljnoga ljuljanja do juer pa je ve to otvaralo prostor malo pomaknuneupitne neoliberalne dogme vjerojatno bi tijim scenarijima. Nova kampanja Oklada uoila tri etape toga puta. Prva je bila cenzorje pala zadrala je recept s trojicom frenska i koristila se jednostavnim preuivanjem dova, ali je promijenila likove, a strategiju aktualnog ekonomskog konteksta ili, u boljem bazirala opet u skladu s targetiranom grupom na famoznom viralnom marketingu sluaju, eufemizmima o vremenu drugaijih ili, pojednostavljeno reeno, koritenju ve izazova, trenutku za hrabre odluke, novim prilikama koje ekaju samo vas; u tom postojeih drutvenih mrea (u ovom sluaju razdoblju, oglaivai su se drali onog otrcaFacebooka) za plasiranje i virusno irenje nog zakona populistike psihologije po kome poruke; frekventno emitirani TV-spot, ciproizvod koji reklamirate ne smijete nikada, tylighti i low-budget plakati polijepljeni po nipoto i ni na koji nain povezati s negativgradovima zamiljeni su tu kao udica za onnim vrijednostima pa su pojmove krize i line priu o okladi dvojice prijatelja i trebali recesije mirno prepustili medijskome disbi, skupa s njom, kreirati napetu i intrigantnu kursu ozbiljnih vijesti, parazitirajui usput multi(mas)medijalnu fikciju. na tjeskobi i strahu koje je on proizvodio. U Od napetosti i intrigantnosti nita: findrugoj fazi, nakon to su se nesretne negativne vrijednosti Dobro je znati: udomaile u svakodnevici do istodobno dok u mjere u kojoj bi njihovo eskivimedijima padaju ranje ve djelovalo kao neuvijeno laganje, srameljivo su pri- fiktivne pivske oklade, putene i u svijet reklama; jedna u Zagrebu je pala od najcininijih strategija pritom jedna sasvim stvarna je bila podmetanje uzroka problema pod njegovo rjeenje pa ograda smo tako, izmeu ostalog, mogli girano dokumentarni spot sniman kunom saznati i to da je najbolji i najpraktiniji nain kamerom prikazuje neto to bi, valjda, treda se izae iz minusa na raunu, odnosno balo biti uobiajeno besposliarsko poslijeosobne zaduenosti, taj da se podigne kredit, odnosno jo vie zadui... podne trojice drugova. Jedan gleda televiziju, Konano, dolo je vrijeme i za treu etapu: a druga ga dvojica snimaju i, kao, frendovski zezaju, objanjavajui nam usput da e sada novi ekonomski optimizam, bodrenje klootkriti koje su to Karlove posebne sposobnuloga poduzetnikog duha i yes-we-can nosti. Na se Karlo malo neka, ali na kraju mantru. Oglaavanje je pritom, naravno, pristane i hrabro ustvrdi kako on, eto, moe samo dio ireg medijskog pokreta za obnovu i razvoj pa je i ovaj obrat ve pripremljen tri mjeseca bez Karlovakog. U kadar tada ulazi vii i markantniji od one dvojice mi tu velikim novinarskim kampanjama o skoro pa uroenoj lijenosti nas Hrvata i aljenja shvaamo da je on alfa-mujak u drutvu, u vrijednoj antipoduzetnikoj klimi koju smo emu nam pomae kosa mafijaki zalizana naslagama gela i odmah nudi okladu: ako stvorili, tako da sada novi svijetli primjeri poduzetnikog angamana i entuzijazma mogu Karlo izdri tri mjeseca bez Karlovakog, dobit e kamion pun jasno tog istog Karlomirno preuzeti unaprijed pripremljenu ulogu junaka i spasitelja koji, naoruani tek vlastivakog. Karlo prihvaa, oklada je pala, slijedi tom vizijom i hrabrou naravno, uz malu obavezna poalica za kraj (prijatelji nazdravpomo Vlade koja e im izii u susret i, onako ljaju pivom, ali nesretni Karlo ne smije piti s njima, jer je oklada ve poela), a mi smo usput, potkresati prava radnika vode zemlju upueni na stranicu www.karlovaoklada.com iz ponora recesije u neku bolju budunost. Cijela ta pria naposlijetku neoekivano i po vie informacija. Adresa, zapravo, vodi na neodoljivo podsjea na onu situaciju iz spota Karlov Facebook-profil: tamo on detaljnije Oujskog: ba poput nepokolebljivih naviobjanjava u to se, jadan, uvalio i poziva jaa, i mi se spremamo poruiti uzdrmanom nas da ga podravamo kroz tri mjeseca bez omiljenog piva... sistemu da emo mu biti uvijek vjerni (i pritom, jasno, ignorirati injenicu da su se Ako postoji razlog zbog kojeg su reklame njegovi zatitni mehanizmi pokazali propuzanimljive, on se sigurno ne tie scenarija, snima koliko i obrambena linija hrvatske glume ili humora koji pokazuju; zato moreprezentacije). Zato nam je mjesto tamo emo pustiti po strani Karlovo neuvjerljivo prenemaganje, potpunu nemotiviranost regdje i navijaima iz reklame: pred visokim ogradama luksuznih vila naih posrnulih, plika razlozima dokuivima zdravome raali i dalje voljenih heroja. zumu ili injenicu da druga dva lika imaju tako blesave nadimke kao to su Faca (to je, Tko je Faca? A dok su Oujsko i Pan jasno, onaj zalizani) i Buco. Razlog je u tome to donose do karikature pojednostavljene i u novim kampanjama igrali na isprobane likove i koncepte, Karlovako je napravilo pojanjene strategije dominantne medijske ozbiljniji zaokret, otkazalo suradnju agenciji reprezentacije drutvene zbilje, destilirani B.B.D.O. i proslijedilo bocu Bruketi&iniu. debilitet vladajuih ideolokih obrazaca: one B.B.D.O.-ova nagraivana viegodinja sesu neoliberalni kapitalizam for dummies. I ba je zato u reklami Karlovakoga od Karla rija reklama s trojicom prijatelja, klasinih

puno interesantniji zalizani Faca. Ne znam bi li on tamo trebao predstavljati solventnog poduzetnika, sposobnijeg dilera teih droga ili jednog od onih hrvatskih nogometaa koji nisu otili na Svjetsko prvenstvo pa sada ubijaju vrijeme u drutvu prijatelja iz kvarta, ali u svijetu konstruiranome ovom kampanjom postoje ljudi koji bez razmiljanja nude na okladu kamion pun piva. Ne znam ni kolika bi tono bila cijena tog kamiona, ali slutim da je bitno via nego to hrvatski standard predvia za sluajeve spontanih prijateljskih oklada. I tu se onda treba sjetiti prethodne serije reklama, s Mikiem, Navojecom i Luevom: njihov glavni problem bio je taj to bi, kada im prijatelji dou na tulum, imali samo jednu bocu u friideru pa su se onda morali nekako snalaziti s njom...
Mala uporita za velike ofenzive Moda su ovi semantiki po-

maci u novim spotovima i kampanjama Pana i Karlovakoga zanemarivo mali, moda ne zasluuju ovoliku panju; ali, kada jedni uz pivo suptilno serviraju poticaj na malo poduzetnitvo, a drugi sliku bogatstva nedostinoga bilo kome tko stvarno pije Karlovako a ne, recimo, Guiness, Leffe ili neku skupocjenu marku iz belgijskih samostana onda su to sitni fragmenti ljubavnog diskursa, i to onog schudsonovskog, kojim kapitalizam glorificira samoga sebe, a treba se potruditi i uoiti ih ve i zbog toga to, nakon kraeg razdoblja recesijske stagnacije, opet nadiru u medijski prostor. Oni su mala, ali brojna simbolika uporita velikim retorikim ofenzivama, oni tvore medijski mizanscen za igrae iz prvoga plana: zatieni od suvislije kritike i analize vlastitom banalnou i povrnou zbog koje ih skoro nitko ne uzima za ozbiljno s jedne, i oglaivakim kapitalom koji upravlja medijskim odabirom tema s druge strane, stvaraju onaj pozadinski um bez kojeg ne bi bilo ni vodeih dionica orkestriranoga perpetuiranja neoliberalne ideologije. Spojite, evo, eksperimenta radi, poduzetniku agilnost Boe i ure s kapitalom Face i dobili ste nikoga drugoga nego Tomislava Horvatinia zar se nisu svi argumenti u prilog uzurpaciji javnoga prostora u Varavskoj u ime njegovog poslovnog interesa temeljili na laudama poduzetnikom elanu, zar nisu proglaavali krupni kapitali jedinim pouzdanim deratizacijskim sredstvom? A ako je ova usporedba previe smjela, ona je to na tetu vlasnika HOTO grupe: on moe izgubiti politiko zalee, kao to ga upravo gubi sa sve izvjesnijim padom Milana Bandia, moe izgubiti bitku za Varavsku, kao to se treba nadati da hoe, moe ak zbog toga i bankrotirati, kao to najavljuje; isti oni mediji koji su ga do juer slavili potom e ga brzopotezno pretvoriti u bad guya jer nije potovao pravila potene kapitalistike igre, a sam e sistem time ostati ne samo neokrznut, nego i ojaan, dobivi potvrdu vlastitog potenja. Ako novine uskoro zbilja objave vijest o Horvatinievu porazu, to e biti i zato da bi Boo, Faca i drutvo mogli u oglasima, tri ili etiri stranice dalje, nastaviti mirno cugati svoje pivo. Bez obzira na to, dobro je znati: istodobno dok u medijima padaju fiktivne pivske oklade, u Zagrebu je pala jedna sasvim stvarna ograda.

Drutvo

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

Pouka Middlesexa: filozofirati nije isplativo!

Zbog financijskih razloga, prije mjesec dana najavljeno je zatvaranje poznatog odsjeka za filozofiju na sveuilitu Middlesex u Londonu. Studenti su, slino kao i u Zagrebu, blokirali fakultet, a otada im stiu potpore iz cijelog akademskog svijeta (Badiou, iek, Chomsky, itd.). Nakon jedanaest dana blokada je zavrena, ali studenti ne odustaju od obrane svojih prava Alen Sueska

tkad je filozofije, jedna od njezinih glavnih karakteristika bila je ta da nekima vrlo lako postaje trn u oku, da se vidi ili prikazuje kao svojevrsna prijetnja ili pak kao suvina drutvena pojava. Filozofija, uvijek kada je ona istinska filozofija to e rei, kada kritiki promilja ne samo svoj svijet sa svim njegovim bitnim aspektima i implikacijama, nego ujedno i ovjeka tog svijeta etiketirana je ili kao drutveno disfunkcionalna anomalija ili kao povijesna redundantnost ije je vrijeme prolo. Tako je Sokrat prije dva i pol tisuljea okrivljen da kvari mlade jer ih je uio da misle neovisno o uvrijeenim konvencijama, dapae, da propituju te konvencije te da misle svojom glavom i ne prihvaaju unaprijed ponuene odgovore ija bjelodanost se ne smije dovoditi u pitanje. Kao to je poznato, osuen je na smrt, a ta presuda zapravo je bila jasna presuda filozofiji: U Ateni nisi poeljna!. Povijest nudi jo primjera neposlunih filozofa: Giordano Bruno je spaljen jer se drznuo kontrirati Crkvi; Spinoza je ekskomuniciran iz svoje zajednice jer je imao potrebu prokazati praznovjernost i zatupljenost ortodoksnog judaizma; enciklopediste 18. stoljea dominantne drutvene institucije vidjele su, u najmanju ruku, kao nepodobne graane. Ukratko, ono sapere aude (usudi se znati) koje filozofija zahtijeva od svakoga tko u nju ulazi uvijek je smetalo ustaljenim elementima drutvenosti koji pomisao o takvoj drskosti nisu mogli podnijeti.

Middlesex Universityja), Edward Esche, alje e-mail zaposlenicima Odsjeka u kojemu stoji da je njegova preporuka da se Odsjek za filozofiju, zajedno sa svim njegovim programima, u potpunosti ukine prihvaena od strane uprave Univerziteta. Njegova odluka je, tvrdio je tada, jednostavno financijske prirode. 4. svibnja studenti filozofije na Middlesexu trebali su se nai na sastanku s lanovima uprave, no oni se nisu pojavili odgodivi sastanak u zadnji as. Potaknuti nenajavljenom odgodom sastanka, studenti su mirno preuzeli kontrolu nad zgradom kampusa Trent Park (gdje se nalazi uprava spomenute kole) kako bi ovakvu odluku Univerziteta zaustavili u otvorenim dijalozima s njezinom upravom. Nakon jedanaest dana studentske samoorganizacije, alternativnih predavanja, gostovanja raznih profesora i nekoliko poprilino neuspjenih sastanaka studenata s upravom, uprava Univerziteta pokrenula je tubu protiv studenata te su oni bili prisiljeni prekinuti blokadu, s jasnom porukom: Borba se nastavlja! U prilog tomu zato ovo nije tek samo jo jedna pria gaenja nekog Odsjeka za filozofiju govore sljedee injenice: u Research Assessment Exercise 2008. godine sustavnoj provjeri istraivakih projekata britanskih sveuilita koju, u suradnji s njoj istovjetnim institucijama u Walesu, kotskoj i Sjevernoj Irskoj, provodi dravno Vijee za financiranje visokog obrazovanja Engleske (Higher Education Funding Council for England HEFCE) 65% rada Odsjeka za filozofiju Middlesexa ocijenjeno je kao Recept je, dakle, vodee u svijetu ili izvrsno na meunarodnoj razini, to sasvim jednostavan: taj Odsjek ini najbolje ocijeeli li se poveati njenim odsjekom na itavom profit, sve to Univerzitetu. Takoer, to Odsjek za filozofiju na Middleuniverzitet treba sexu ini trinaestom najboljom uiniti je da odbaci tu takvom institucijom u Englebijednu humanistiku. skoj, od ukupno njih 41. Nadalje, Middlesex je bio nadaleko Ukratko, radi se o ne samo po tome to je tomu da se usred krize poznat jedno od rijetkih mjesta u ankapitala interes glosaksonskome svijetu gdje se predaje suvremena kontinenistog tog kapitala talna filozofija, ve i po tome postavlja na jo vei to je to jedan od za to najbolje pijedestal nego na specijaliziranih, najuspjenijih kojemu je dosada bio i meunarodno najpriznatijih centara (to potvruje ne samo Pritisak na filozofiju Scenapeticija koja do 20. svibnja ima skoro 17 rij koji se u zadnja tri tjedna odvijao na 000 potpisa1, nego i pisma potpore filosveuilitu Middlesex u Londonu eklazofa iz itavoga svijeta, a da i ne govotantan je primjer suvremenog tretiranja rimo o pismima onih renomiranijih filozofije koji nimalo ne odskae od ripoput Badioua, Butler, Rancira, ieka goroznosti i neto eksplicitnije primitivi mnogih drugih). nosti prethodno navedenih povijesnih primjera. Proimo ukratko samo osnovni Kategorija D Da cijela pria bude slijed dogaaja: 26. travnja, dekan tzv. apsurdnija, zahvaljujui spomenutom School of Arts and Education (koja je dio RAE istraivanju kvalitete projekata,

Univerzitet u Middlesexu samo e akamalo filozofije to e ostati bit e unaprijed rezervirano za najsposobnije (to demske godine 2009./2010. dobiti 173 ovdje znai iskljuivo: platno sposobne) 260 zbog visokog ranga Odsjeka za filozofiju. Ti novci uope ne moraju biti koji ionako nemaju problema s postojeim uloeni u onu instituciju koja je zasluna sustavom upravo jer su njegovi najvei za njegovo dodjeljivanje od HEFCE-a. profiteri pa e se time filozofija svesti na, tovie, Middlesex e nastavljati dobivati kao to jedan komentator kae, razgovor istu tu svotu svake godine do sljedeeg o funkcijama jezika i kvalitetama razliiRAE 2014. godine, sve i ako se Odsjek tih vrsta ajeva. Foucaultova dijagnoza za filozofiju u potpunosti ukine. tu dolazi do svoga krajnjeg izraaja: vi se Ono to zapravo stoji iza ovog sudanas smijete usuditi znati, ali to znai manutog poteza koji je jednostavno znati samo ono to je potrebno i poeljno, financijske prirode jest openito smatonije, ono to vam je servirano. Moda njenje dravnog financiranja visokog bi se ak moglo rei da je ipak u ponudi obrazovanja u Engleskoj ije posljedice vie diskursa, no to su sve diskursi podrese veinom prelamaju na humanistici. eni diskursu kapitala koji ne dozvoljava Spomenuti HEFCE naloio je englebilo kakvu alternativu. skim univerzitetima da budu Je li uistinu uinkovitiji u preraspodjeli svojih sredstava, to zapravo preuzetno rei da su znai sljedee: sredstva treba profesori i studenti uloiti u tzv. STEM (science, technology, engineering and Middlesexa u kritikoj mathematics) podruja koja teoriji zapravo bili stvaraju daleko vie prihoda, predobri i da je to ali su ujedno i gospodarski (a to istovremeno valjda znai njihova glavna mana? i drutveno) mnogo potrebIronino je i nadasve indikativno da nija. Filozofija tako, zajedno s ostalim se filozofija Middlesexa s naroitom humanistikim disciplinama, prema kriuspjenou takoer posvetila suvremenoj terijima HEFCE-a spada u kategoriju kritikoj teoriji, obraujui u jednom od D, koja je najnie financirana kategorija svojih diplomskih studijskih programa sve (STEM spadaju u kategoriju B i C, medicina u kategoriju A). S obzirom da je od frankfurtske kole do dananjih kritikih teoretiara poput Badioua, Negrija britanska Vlada odredila visoke financiji slinih. Je li uistinu preuzetno rei da su ske kazne svim onim univerzitetima koji bi povisili svoje kvote za upis studenata, profesori i studenti Middlesexa u kritikoj poeljno je da svaka pametna uprava teoriji zapravo bili predobri i da je to njihova glavna mana? Oni su ono sapere uini sljedee: (1) kategoriju D treba ukiaude shvatili ozbiljno (koje li drskosti!) te nuti kako bi se vie studenata moglo prisu filozofiju koristili kao orue subverzije, miti u visoko subvencioniranu kategoriju kao vjenu sumnju koja duhu ne da mira A; (2) u kategorijama C i B potrebno je ponajvie onda kada mu se kae to ti je smanjiti zaposleni kadar, a poveati broj jednostavno tako a, budimo iskreni, to studenata i povisiti kolarine koje oni je krajnje neisplativo. plaaju kako bi se poveala dobit. Recept je, dakle, sasvim jednostavan: eli li se 1 Peticija se moe potpisati na sljedeoj poveati profit, sve to univerzitet treba uiniti je da odbaci tu bijednu humaniadresi: http://www.gopetition.com/petitions/ save-middlesex-philosophy.html stiku. Ukratko, radi se o tomu da se usred krize kapitala interes istog tog kapitala postavlja na jo vei pijedestal nego na kojemu je dosada bio.
Samoperpetuacija postojeeg sistema Zadivljujua je

inherentna karakteristika takve logike samim odbacivanjem onoga to nije profitabilno istovremeno se sprjeava postojanje onih elemenata koji bi tu logiku najvjerojatnije mogli dovesti u pitanje. Ima li ieg primjera samoperpetuiranja postojeeg sistema proizvodnje? Tim postupkom ne samo da se na ivotu odrava kapital kao glavna drutvena sila koja proima sve njezine odnose, ve se i unaprijed odreuju ona znanja koja toj sili odgovaraju, koja je nee dovoditi u pitanje ili joj, nedajboe, protusloviti. Ono

kolumna

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

kulturna politika

Novi muzej u novoj ekonomiji

Poetkom svibnja 2010. otvoren je u Metzu novi Centar Pompidou u koji je, u cilju decentralizacije kulture, (privremeno) preseljen dio umjetnina iz parikog Centra Pompidou Biserka Cvjetianin

ivimo u dobu koje nazivamo postindustrijskim, postmodernim, umreenim, virtualnim ili digitalnim, dobu kojeg obiljeavaju brze promjene. Najnovije informacijske i komunikacijske tehnologije, digitalna ekonomija, inovacija i kreativnost u poduzetnikoj kulturi, unose novu dinamiku u razliita podruja ljudskog djelovanja. Nedavni zavretak izgradnje jednog muzeja u Francuskoj izazvao je veliko zanimanje javnosti, objavljeni su brojni prikazi i komentari, a neki strunjaci istakli su njegove vrijednosti upravo u kontekstu promjena koje su se zbile posljednjih tridesetak godina.
Decentralizacija Poetkom svib-

naslovi u mnotvu objavljenih lanaka u medijima. U nastojanjima umnoavanja mjesta odluivanja, da citiram Rena Rizzardoa, nedavno preminulog francuskog strunjaka za kulturnu politiku i decentralizaciju kulture, francuska vlada uskoro e povezati i Louvre-Paris s Louvre-Lens. Politika decentralizacije je u sreditu ovih projekata, ali oni ukazuju i na brze promjene kroz koje prolazi suvremeni svijet.
Cijeli jedan svijet izmeu 1977. i 2010. Opisujui novi muzej u

nja 2010. otvoren je u Metzu novi Centar Pompidou u koji je, u cilju decentralizacije kulture, (privremeno) preseljen dio umjetnina iz parikog Centra Pompidou. Muzej koji e oivjeti grad, Muzej i regionalni razvoj, Muzej koji e dovesti pariku umjetnost u provinciju, Muzej na meunarodnoj sceni, tek su neki

Nije rije samo o decentralizaciji na relaciji Pariz Metz, ve prije svega o procesu deindustrijalizacije koji je ovdje izraen u prijelazu iz rafinerije koje je autor Renzo Piano, u profinjenu jednostavnost zgrade Shigerua Bana

glasilu ParisART, Andr Rouill konstatira da je izmeu Pompidou-Paris i Pompidou-Metz, odnosno izmeu 1977. i 2010. godine cijeli jedan svijet. Promijenila se epoha, to je, u ovom kontekstu, vidljivo iz aspekta geografije i arhitekture. Nije rije samo o decentralizaciji na relaciji Pariz Metz, ve prije svega o procesu de-industrijalizacije koji je ovdje izraen u prijelazu iz rafinerije koje je autor Renzo Piano, u profinjenu jednostavnost zgrade Shigerua Bana. Iz drske tvornice viebojnih metalnih cijevi prelazi se na zdanje umjerenih boja, jednostavnih i diskretnih materijala, ekoloki ispravnih. Pompidou-Paris spomenik je u ast dobrih vremena u kojima se toliko crpilo naftu da se industrija rafiniranja utisnula u oblike najvanijeg muzeja moderne i suvremene umjetnosti u zemlji. U Metzu je napadna alegorija industrijskog napretka pretvorena u brigu za posjetitelje, u stvaranje gostoljubive i otvorene forme. Cijevi, elini nosai i staklene stjenke zamijenjeni su u Pompidou-Metzu drvom koje nije skupo i koje je mogue reciklirati. Andr Rouill istie i potivanje povijesti grada prema kojem su okrenute tri galerije, otkrivajui njegovo bogato kulturno i povijesno nasljee. Ako uveno dizalo u Pompidou-Paris simbolizira dobra vremena i uspon jedne epohe, svojim krovom u obliku eira Pompidou-Metz graditeljski prenosi neka obiljeja dananjice. Za Shigerua Bana koji se inspirirao kineskim eirima i mostovima, eir je tek simpatini oblik koji je mnogo iri od samog zdanja kako bi ga zatitio. Potraga za napretkom ustupila je mjesto tihom i humanom doeku, za to su zasluni i mostovi koji povezuju: Briga i respekt, moda i skromnost, umjerenost i neobvezatnost, ini se da proizlaze iz ovog muzeja kao neke od vrijednosti koje se pojavljuju iz ruevina modernosti, u potresajima dananjeg svijeta. Na izvjesni nain, zakljuuje Andr Rouill, muzej e u regiji ispuniti prazninu koju je za sobom ostavio nestanak starih industrija, i pridonijeti podizanju nove ekonomije zasnovane na kulturi i turizmu.
Kreativnost i inovacija Jo ne

razmatraju se u mnogim dokumentima i na brojnim skupovima meunarodnih organizacija na europskoj i svjetskoj razini i zahtijevaju nove pristupe. Ekologizacija ekonomije (tj. tranzicija prema inteligentnijoj i zelenijoj ekonomiji) i potpora industriji utemeljenoj na inovaciji, ljudskim sposobnostima, vjetinama i znanju, odrivosti, istaknuti su u novoj europskoj strategiji EU2020: U svijetu u brzim promjenama, ono to predstavlja razliku, jest obrazovanje i istraivanje, inovacija i kreativnost. Neosporno je da prosperitet Europe ovisi o njezinoj sposobnosti jaanja inovacije i kreativnosti. Izgradnja nove ekonomije pretpostavlja mnogo veu ulogu i vanost kulturnog i kreativnog sektora u doprinosu ekonomskoj i socijalnoj inovaciji, istraivanju, cjeloivotnom uenju. Umjetniko obrazovanje te intersektorsko i interdisciplinarno partnerstvo kao to je, na primjer, suradnja umjetnika, dizajnera, znanstvenika, istraivaa i tehnologa, i stvaranje njihovih clustera otvara nove putove inovacije. Europsko vijee je prije godinu dana prihvatilo zakljuke o kulturi kao katalizatoru kreativnosti i inovacije (Culture as a Catalyst for Creativity and Innovation, Council of the EU meeting, May 2009.). Premda dokument istie apsolutnu potrebu osiguranja socijalne kohezije, ne spominje ulogu koju kultura moe imati u realizaciji ciljeva socijalne politike poticanjem kreativnosti i inovacije i kao izvora socijalne inovacije. Kultura i umjetnost mogu ponuditi nove putove u odgovoru na socijalne izazove u kojima su se dosadanji pristupi pokazali neadekvatnim, mogu stvarati nove socijalne odnose i motivirati ljude za sudjelovanje u zajednici. Kulturne i kreativne industrije razvijaju se u sve snaniji sektor ekonomije, na to ukazuje i Zelena knjiga, prvi dokument Europske komisije o kulturnim i kreativnim industrijama (prikazan u prolom broju Zareza). Kretanje prema novoj ekonomiji u kojoj su kljuni kreativnost i inovacija, opravdat e investiranje u kulturu i kulturnu raznolikost. Simboliki je takav zahtjev ve izraen izgradnjom novog Centra Pompidou.

tako davno, takav bi se zakljuak inio utopijom. Meutim, nestanak starih industrija, kriza tradicionalnih industrijskih sektora, kao to je brodogradnja, realokacija industrija, restrukturacija nekih industrijskih sektora i stvaranje novih,

Drutvo

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

OTVORENO PISMO PREDSJEDNIKU REPUBLIKE, SABORU, VLADI TE SVEKOLIKOJ HRVATSKOJ I SVJETSKOJ JAVNOSTI
Umjetnik anarhist obraa se po tko zna koji put novim apelom za spas propadajue zbirnice Antimuzeja. Tekst prenosimo u cijelosti bez redaktorskih intervencija ili skraivanja Vladimir Dodig Trokut

aeci zbirke nastali su krajem 60-ih godina prolog stoljea do danas, kao jedinstvena prva svjetska umjetnika muzeoloka praksa, a dobiva svojstvo spomenika kulture rjeenjem o preventivnoj zatiti spomenika kulture br: 03-UP/I-615/2, znak: NK/VP od 14.07.1981. Regionalnog zavoda za zatitu spomenika kulture u Zagrebu te je zbirka po svom projektiranju i osnivau postala temeljem nove muzeoloke prakse u svjetskim razmjerima. Predstavlja fundus predmeta koji nisu prihvaeni i prikazani niti u jednoj od postojeih muzejskih ustanova. Sastoji se od povijesnih djela u nekoliko odvojenih cjelina te zbirki i zbirnica cca 500 tisua predmeta svakodnevne upotrebe i 15 tisua predmeta graanske zbirke te umjetnike prakse. Zbirnice Antimuzeja su slubenim aktom 1991. godine karakterizirane kao strateko i vojno-kulturno dobro od interesa za Republiku Hrvatsku. Zbirka Antimuzej je dinamian muzej, kako po svojoj mogunosti stalnog mijenjanja postava i dopunjavanja fundusa, tako i po svojim dislociranim proizvodnim poligonima i projektima kao sukladnim dijelovima cjeline. Antimuzej kao projekt predstavlja prototip slojevitih nonmuzeja, podmuzeja, lokalne umjetnike prakse te sainjava eksteritorijalni Antimuzej. Nalazi se u vie leksikona, enciklopedija i u svjetskim pojmovnicima. Pravnom terminologijom iskazano: radi se o intelektualnom vlasnitvu izvornika, intelektualnom vlasnitvu, nematerijalnom vlasnitvu, transferu znanja, duhovnom vlasnitvu, patentu i inovaciji. O djelovanju Vladimira Dodiga Trokuta na planu promicanja umjetnikih ideja, ali i o muzeolokoj aktivnosti prikupljanja i teoretske misli, davno se oitovala cjelokupna struna javnost. Na izlobama i kroz objavljene projekte Vladimira Dodiga Trokuta i njegov Antimuzej, prepoznali su strunjaci i sva strukovna udruenja kao unikatnu pojavu u meunarodnim razmjerima, primjerice najradikalniji povjesniar umjetnosti 20. stoljea Harald Szeemann s kojim je suraivao na projektu zdruivanja Muzeja opsesija s Antimuzejom. Dokumentarija i hemeroteka o tome je danas zbirka sama za sebe i paralelna kolekcija preko 600 dokumenata, strunih miljenja, ekspertiza, i elaborata muzeologa, povjesniara umjetnosti, konzervatora i dravnih institucija. 1990. godine V.D.T.osniva antiratnu grupu koju sainjava jo 17 intelektualaca, povjesnika, knjievnika, umjetnika, snimatelja, ratnika te teoretiara. U srpnju 1990. kao dragovoljac domovinskog rata, istog mjeseca osniva stoer Antimuzeja kao jedinicu posebnih namjena. Uinio je neprocjenjive usluge Republici Hrvatskoj i MORH-u pri spaavanju umjetnina, prijedlozima za reparaciju, restituciju i supstituciju umjetnina u korist RH. S podruja zahvaenih ratom prikupljeno je i spaeno vie stotina umjetnina u skladu s meunarodnim ratnim pravom i konvencijama (parika, praka, rimska, amsterdamska, enevska i haka te povelje naroda UN-a). Mnogobrojni apeli, proklamacije, otvorena pisma, elaboracije, elaborati i okrugli stolovi o problemu situiranja Antimuzeja nisu do dana dananjeg dobili oitovanje, miljenje i odgovor o problemima uvanja zbirka i aktivnog djelovanja V.D.T. kao muzeologa. Objavljeno je takoer u vie navrata u tiskovinama i elektronskim medijima. utnja je osnovna privilegija vlasti, ali ne i demokratske, koju narod bira i koja narodu polae raune, nego totalitarne i boljeviki uzurpatorske. Svojom utnjom iskazuje nebrigu i nemar prema nacionalnim kulturnim dobrima, a time se kri i zakonsko pravo i cjelokupna dravna i internacionalna

regulativa o zatiti spomenikog blaga. Cijeli sluaj je samo jo jedna karika u desetljetnom devastiranju kulturnog blaga i negiranja cjelokupnog strukovnog sustava za skrb i ouvanje nacionalne batine, zbirki i donacija (Zbirka Lubensky, Zbirka Motika, ostavtina Hegedui, ostavtina Krnjavi, ostavtina Serti, Zbirka Gvozdenovi, Zbirka Rosi, Zbirka Csikos, Medvedgrad, Dolac, Ferimport, Paromlin, Oktogon, Jezuitski samostan, zbirka Dragutin Tomi, zbirka Rui, zbirka Zajc, zbirka Vilim Svenjak, Mirogoj, Cvjetni trg, Kvaternikov trg, Gajeva).

1.) Zbirka Antimuzej poklonjena je u cjelini hrvatskom narodu 1976. godine testamentalnom voljom sa zadrkom i aneksima, ne iz kulturolokih i vlasnikih razloga, ve iz politikih, jer se ne slaem s pravom nasljeivanja i vlasnitva, kao deklarirani antro- Mnogobrojni apeli, poloki anarhist od ezdeset osme, a i danas proklamacije, otvorena anaroholiberal, od ranih sedamdesetih ne pisma, elaboracije, elaborati slaem se s pravom nasljeivanja, posjedovanja i vlasnitva, jer po svojim naelima i okrugli stolovi o problemu i uvjerenjima ja svoju zbirku kao njezin situiranja Antimuzeja nisu besteretni vlasnik, testamentalnom voljom do dana dananjeg dobili sa zadrkom ostavljam hrvatskom narodu i svim graanima i graankama. (Otkud mi oitovanje, miljenje i pravo da neto to je narodno prisvojim kao odgovor o problemima uvanja svoje?) Zbirka je bila zbrinuta u atomskom zbirka i aktivnog djelovanja sklonitu u Ulici Viktora Bubnja, a projekt Antimuzeja je zapoet u Mrenikoj 27 u V.D.T. kao muzeologa Zagrebu izgradnjom sigurnosnog trezora 1989. godine i zgotavljanjem prvog kata za prihvat cjelovite zbirke i osposobljenja za prihvat i uvanje svih materijala s ratom zahvaenih podruja, ma ije one bile. Naziv projekta je bio Antimuzej je mjesna zajednica, mjesna zajednica je muzej, to je temeljem naela demokracije. Pet godina nakon promjene vlasti, 1995. donirana je slubeno prvi put hrvatskom narodu, po dopisu upuenom Ministarstvu kulture koje je trebalo sainiti naturalni popis o prihvatu donacije i napisati prijedlog Hrvatskom Saboru o prihvatu donacije i legatu, a na upravu Gradu Zagrebu. Pod istim kondicijama postupak o nostrifikaciji ponovljen je drugi put 2001. godine ponovo na upravu Gradu Zagrebu. 2.) V.D. Trokut donirao je, iskazom svoje slobodne volje, od nikog nagovoren, svoju antimuzejsku zbirku hrvatskom narodu, a na upravu Gradu Zagrebu te integralne cjeline zbirke gradu Rijeci, Rovinju, Puli, Koprivnici, Opatiji, Balama, Poreu, Vodnjanu, Bjelovaru Profili zbirke antimuzeja javno prikazani inili bi donaciju, jedinstvenu cjelinu u svjetskim razmjerima, o emu postoje i vjerodostojni dokumenti. 3.) Zbog izuzetne sakupljake umjetnike vrijednosti HDLU je V.D. Trokuta 1993. godine proglasio zaslunim kulturnim djelatnikom grada Zagreba i Hrvatske. Javnosti je poznato da je godine 1981. zbirka antimuzeja postala zatieni spomenik kulture darovan u cjelini (cca 160 tisua predmeta) hrvatskom narodu. Anti-muzej je intelektualno vlasnitvo, duhovno vlasnitvo, vlasnitvo izvornika i transfer znanja foto: Darko Bavoljak V.D.T.-a, a i patent i inovacija muzejske

prakse u svjetskim razmjerima. Zbog inercije kulturnih institucija, nadlenih ministarstava, nerazumijevanja birokracije, zamiljeni projekt Anti-muzej u Hrvatskoj nije zaivio. injenica je da je moj antimuzejski projekt meunarodno prihvaen i prikazan u segmentima najmanje u osam zemalja to je u mnogo emu izmijenilo i inoviralo muzeoloku teoriju i praksu i promijenilo sustav vrijednosti na burzovnom tritu artefakata. 4.) U srpnju 1990. godine postajem dragovoljac Domovinskog rata. Istog mjeseca osnivam stoer antimuzeja kao jedinicu posebnih namjena i inim neprocjenjive usluge Republici Hrvatskoj, Ministarstvu obrane i Oruanim snagama, pri spaavanju umjetnina, prijedloga za reparaciju, restituciju supstituciju umjetnina u korist RH te sam bio

Drutvo

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

foto: Darko Bavoljak

Antiratna grupa inicirala je izdvajanje azila kulturnim radnicima koji su kao disidenti na poetku rata zbog neslaganja s politikom bili proganjani u svojim sredinama. Tako su preko nae grupe azil dobili Mirko Kova, Miro Glavurti, Jevrem Brkovi, Perovi i drugi
ukljuen u analitiko-logistiku potporu MORH-a, a o je tome izvjetavao dnevni i tjedni tisak, meutim zbog mjera zatite objavljeni podaci ostali su turi premda je vidljivo da je rije o izuzetnim aktivnostima. Antiratna grupa inicirala je izdvajanje azila kulturnim radnicima koji su kao disidenti na poetku rata zbog neslaganja s politikom bili proganjani u svojim sredinama. Tako su preko nae grupe azil dobili Mirko Kova, Miro Glavurti, Jevrem Brkovi, Perovi i drugi. Osim prikupljanja i uvanja umjetnikih djela, bavili smo se i humanitarnim akcijama pa smo na okupirane dijelove Hrvatske u nekoliko navrata poslali 70 tona hrane i sanitetskog materijala srpskom ivlju, u skladu sa enevskom i drugim konvencijama, to mnogima, na alost, nije bilo pravo. Takoer smo tiskali knjiicu meunarodnog ratnog prava za potrebe edukacije pripadnika oruanih snaga prije uspostave ZNG. U periodu od 1990.-1995. godine, u ratnim uvjetima u skladu s meunarodnim ratnim pravom i konvencijama (rimska, parika, praka, amsterdamska, enevska, haka) te poveljom Ujedinjenih naroda stoer antimuzeja je spasio na stotine umjetnina. Nakon to sam utroio povee svote vlastitog novca prilikom otkupa i isplate umjetnina, uzimao sam zajmove i zaduivao se kod raznih ljudi u zalono pravo na sve umjetnine, a dobrotom dobroinitelja uzimajui hipoteke na njihovo vlasnitvo, zemljita, kue, stanove. Kako zajmove nisam u potpunosti vratio, a rokovi povrata istiu, predlaem da Ministarstvo kulture ili Grad Zagreb otkupe neko vrijednije djelo svjetske umjetnosti u iznosu mog javnog ukupnog duga. Taj bi iznos spasio desetke ljudi koji su velikim entuzijazmom ispomagali prikupljanje vrijednih umjetnina. Rad stoera antimuzeja i antiratne grupe kao jedinice posebnih namjena nije zgotovljen mirnom reintegracijom te se nastavlja i dalje kroz mirnodopski stoer antimuzeja i traje do dana dananjeg, u otkrivanju umjetnina i njihovog bespravnog otuenja poslije ratnih operacija, ne samo na teritoriju RH, ve i izvan nje. Postavlja se pitanje i restitucija umjetnina u irem smislu. Nakon preseljenja zbirke antimuzeja iz atomskog sklonita u suhi podrumski prostor u Grahorovoj ulici, zbirka je po nalogu Marine Dropuli i tadanjeg gradskog poglavarstva za potrebe sklonita stanara preseljena iz podrumskog prostora koji je bio tien tehnikom i sigurnosnim alarmnim sustavima u dvorinu kuicu bez propisnog tehnikog

i elektronskog osiguranja, u neprilagoene uvjete za takvu vrstu pohrane, protivno zakonu struke, tijelima koji skrbe za zatitu kulturnih dobara te pravne meunarodne regulative, protivno ideji ratnog prava meunarodnih konvencija u sluaju rata, to je povreda ratnog prava i kvalificira se kao ratni zloin. Iako je zbirka zapisniki preseljena iz jednog u drugi neadekvatni i vlani prostor uz prisustvo civilne zatite i stanara, ostavljena je na milost i nemilost propadanju i devastaciji, protupravnom otuenju, u vie navrata izvrene su devastacije i krae o emu su obavijetene nadlene institucije, policijska postaja, Ured za nacionalnu sigurnost te tiskovine i elektronski mediji. Navedeni materijal dan danas propada i prijeti mu daljnja opasnost od otuenja i devastacija.

izuzev postavljanja sigurnosnih protuprovalnih vrata i prozora nakon nekoliko odaslanih proklamacija, prozivka, pournica, apela, otvorenih pisama te obavljenih razgovora u prisustvu pravnih zastupnika i odvjetnika antimuzeja s Bandi-polisom i njegovim satrapima, sva obeanja nisu iinjena do dana dananjeg. U dva navrata sainjena je zajednika komisija predstojnika regionalnog zavoda i gradskog poglavarstva te ekspertnog tima antimuzeja, nakon ega je napravljena elaboracija i elaborat sanacije oba prostora od 150 kvadratnih metara za koje je odobreno 1 200 000 kn za sanaciju navedenih prostora, to do dana dananjeg nije uinjeno. Takoer, poto je navedeni prostor u Jukievoj bio predmetom nedosljedne privatizacije, Gradsko poglavarstvo je protupravno sainilo nagodbu s pravnim sljednicima navedenih prostora, s firmom Medika, iako zakon iskljuuje povrat imovine prethodnim vlasnicima za prostore koji su dodijeljeni za obavljanje muzejsko-kulturne djelatnosti. U vie navrata traio sam osobno, kao i regionalni zavod te Gradski ured za kulturu Grada Zagreba, zamjenski prostor koji mi nije dodijeljen. Odugovlaenjem davanja zamjenskog prostora koji mi je vie puta obean, zbirka i dalje propada. Prije 4 godine, uz nekolicinu suradnika i poznanika, prijatelja i studenata povijesti umjetnosti i muzeologije, temeljitim preslagivanjem materijala zbog katastrofalnih uvjeta pohrane i vlage, odstranio sam doslovno jedan kamion od 5 tona propalog materijala s izuzetno vrijednim artefaktima i dijelom materijala reparacije spaenih umjetnina s ratom zahvaenih prostora, i odvezao na gradski deponij to zasigurno nije bilo mojom krivnjom. Svi ministri kulture i tijela koja se bave zatitom spomenikog blaga upoznati su s ovom sloenom problematikom kao i s djelatnostima stoera Antimuzeja te sa stanjem zbirke i njezinim propadanjem, kao i radom stoera antimuzeja i mirnodopskog stoera antimuzeja jedinica posebnih namjena te o spaenim umjetninama s ratom zahvaenih prostora to su predmetom sloenih bilateralnih odnosa o povratu umjetnina nekad zaraenih strana, kao i MORH RH te obavjetajne sigurnosne slube, i sam bivi predsjednik RH Stjepan Mesi te ostali visoki hrvatski dunosnici, predstojnici pravoslavne crkve u Hrvatskoj i pravoslavne crkve u Beogradu koji su uinili uvid u dio spaenog materijala, kao i konzulat Republike Srbije gdje smo ih upoznali sa situacijom uz moje prisustvo. U pregovorima je sudjelovao i Darko Schneider te smo uspostavili dogovor o zajednikoj suradnji i osnivanju zajednikog tijela za povrat umjetnina, a tom prilikom dogovorili smo povrat umjetnina iz Vukovara prije uspostave diplomatskih bilateralnih odnosa izmeu Republike Srbije i Republike Hrvatske. Zaudno je da postojee tijelo za povrat umjetnina pri Ministarstvu kulture do dana dananjeg nije sudionike inicijatore spaavanja umjetnina s ratom zahvaenih podruja, ma ije one bile, pozvalo na bilo kakav oblik suradnje o saznanjima i popisima spaenih umjetnina te informacijama o drugim umjetninama koje trenutano kontrolira mirnodopski stoer, i o mjestima njihovog nalaenja.

Gradsko poglavarstvo Grada Zagreba i Ministarstvo kulture snose odgovornost za navedeno stanje. U vie navrata traio sam preseljenje dijela zbirke iz tog prostora u drugi adekvatniji prostor. Prestankom odluke o koritenju navedenog prostora za potrebe sklonita u Grahorovoj ulici, isti je privremeno dodijeljen na koritenje izbjeglicama umjesto da je zbirka iz dvorinog prostora vraena u prvobitni podrumski prostor ili vraena u prostor atomskog sklonita jednom korisniku koji je sa svojim kapacitetima mogao opremiti i objediniti cjelovitu zbirku na jednom jedinstvenom mjestu, ime bi se omoguio uvid u cjelovitu grau, izvriti naturalni popisi, nuni konzervatorski i restauratorski radovi ime bi se sprijeilo propadanje javnog dobra i spomenikog blaga. Danas je zbirka dislocirana na 35 lokacija na teritoriju RH i manjim djelom u inozemstvu pa time Svi ministri kulture Ministarstvo kulture i Gradsko poglavar- i tijela koja se bave stvo te svi oni koji se bave zatitom i skrbi zatitom spomenikog kulturnih dobara sudjeluju i olakavaju krivina djela nad zatienim spomeni- blaga upoznati su s ovom kom kulture koji je po strukturi i profilu sloenom problematikom materijala automatski pod zatitom FAO, i s djelatnostima stoera UNID-a i UNESCO-a.. Nisu se udostojali uiniti proceduralne i zakonske uviaje o Antimuzeja te sa stanjem stanju i nastalim tetama, devastacijama i zbirke protupravnim otuenjima. Nakon brojnih intervencija dodijeljen je prostor u Jukievoj 16, dvorina zgrada, od Gradskog poglavarstva Grada Zagreba za pohranu i sainjavanje naturalnog popisa jer ne zadovoljava niti minimum tehnikih uvjeta. Prostor prokinjava, a predmeti doslovno trunu s dijelom vie stotina predmeta spaenih s ratom zahvaenih prostora i s ostalim artefaktima, a preuzeta obaveze od strane Gradskog poglavarstva Grada Zagreba od 1994. dodjelom navedenog prostora do dana dananjeg nisu ispunjene, sanacija 40 kvadratnih metara terase koja proputa naveliko kiu i stvara poveu vlagu koja unitava postojee artefakte

kao

Drutvo
1996. godine u MM centru SC-a prezentirani su svjetskim povjesniarima umjetnosti, muzeolozima, mecenama te predstavnicima UNID-a, UNESCA, FAO-a i Vijea Europe projekti od znaaja za hrvatsku i svjetsku umjetnost i muzeologiju, meu njima i moji projekti Antimuzej, Goli otok, Podzemni grad, Muzej putovanja, Muzej aja, Muzej mode i drugi. Ta prezentacija rezultirala je nizom kraa intelektualnog vlasnitva i autorstva. Tako je nastao Park socrealizma u Budimpeti, Muzej represije u Litvi i slini. Projekt Antimuzej, uz Krlein gvozd i MSU, 2000. godine dolazi na listu prioriteta za Grad Zagreb, a realizacija je predviena u tri faze do 2003. godine uz pripomo Grada Zagreba i RH kao projekt od interesa za Republiku Hrvatsku. Meni iz nekih nepoznatih razloga do te realizacije nije dolo do dana dananjeg. Dio cjeline materijala zbirke Antimuzej (cca 55000 artefakata) deponiran u muzejskom dokumentacijskom centru u Masarykovoj ulici izmjeten je i privremeno pohranjen u Tehniki muzej. Od znaajnijih artefakta (nekoliko stotina djela Ordona Petlevskog, cjeloviti opus rukopisa Dobrie Cesaria, Luke Botia, Luke Perkovia, Stanislava imia, arhiv Hinka Hinkovia), industrijske arheologije i ostaloga, devastiran je od strane uprave Tehnikog muzeja 1990./91. godine, koji je doslovno naredbom mjerodavnih zavrio na zagrebakom javnom smetlitu Jakuevac, to je nevieni kulturocid i muzeocid i presedan u muzeolokoj praksi civilizirane Europe, i sainjava in nasilja nad kulturnim dobrom. Od 1999.do 2010. godine ivim u Tomaievoj 12, bivoj muionici Gestapoa, u prostoru od 40 metara kvadratnih u kojem je deponiran dio zbirke antimuzeja, bez struje, sanitarnog vora, slupanih prozora, bez ikakvih minimalnih uvjeta za ivot. Nakon vie odaslanih zamolbi za dodjelu radnog i stambenog prostora, bez obzira to se nalazim na listi prioriteta kao socijalni sluaj, a istovjetno kao zasluni graanin, mojim molbama nije udovoljeno do dana dananjeg, o emu su vie puta pisali u javnim tiskovinama, a samo Gradsko poglavarstvo sainilo je trodijelnu komisiju (Jelavi, oki, Ljutina) koja je sainila uvid u stambene i ivotne uvjete u kojima obitavam. U vie navrata je objavljeno u tiskovinama da sam dobio od Grada Zagreba stan kao zasluni graanin, to nije istina. Iako je Grad u vie sluajeva dodijelio prostore i stanove zaslunim graanima i kulturnim djelatnicima koji to nisu, iako sam prvi na listi prioriteta zbog sloene socijalne, zdravstvene situacije, ali i zasluga, nakon svih dodjela ja sam uvijek ponovo prvi na listi prioriteta, zajedno sa svojom zbirkom. 1990. godine izvrene su dvije provale i devastacije u prostoru atomskog sklonita u Ulici V. Bubnja, iako je navedeni prostor bio pod vetom sekretarijata za narodnu obranu Grada Zagreba, gdje je nestao niz umjetnina neprocjenjive vrijednosti svjetskih autora, kao i cjelovita zbirka bjelokosti, katana, najstariji poznati hrvatskih grb tiskan u pomorskoj enciklopediji i dr., teta se mjerila u milijunima njemakih maraka. Za nastalu devastaciju odgovorno je Gradsko poglavarstvo te PU Novi Zagreb. Iako sam uao u trag poiniteljima, zbog nesuradnje Gradskog poglavarstva i PU Novi Zagreb, poinitelji nisu otkriveni. To je opstrukcija i neosjetljivost vlastodraca. Za poinjenu drugu devastaciju izravno je odgovorna tadanja proelnica za kulturu Grada Zagreba Naima Bali. Uz pripomo brigadira Josipa Javorovia i generala Zvonimira ervenka dostavljeno mi je 180 vojnih drvenih sanduka. Nakon obrade i pakiranja zbirke, zbirka je prenijeta u podrumski prostor Grahorove ulice. injenino je da dodijeljeni prostor u Mrenikoj 27, gdje je zapoeta gradnja prvog hrvatskog i svjetskog antimuzeja sa sigurnosnim depoom, uza svu danu dokumentaciju, nacrte projektiranja i uvide u trokovnike, investitor tadanjih radova bila je Fundacija antimuzej i njezini dobroinitelji, projekt je svjesno opstruiran od Gradskog poglavarstva, iako se radilo o vojno-stratekom objektu od znaaja kulturnog i javnog dobra. Isti prostor mi je oduzet i dodijeljen prethodnim vlasnicima suprotno ideji javnog dobra i meunarodnog ratnog prava. 1.) Gradsko poglavarstvo i Ministarstvo kulture postavljaju se iznad struke, ne prepoznajui kulturno dobro, Antimuzej je projekt, a ne konvencionalni graanski koncept.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

10

2.) Gradsko poglavarstvo i Ministarstvo kulture preuuju Zakon o zatiti spomenika kulture i Zakon o muzejskoj djelatnosti i samim time su sudionici devastacija i otuenja zbirki Antimuzeja i pospjeuju krivine radnje i krivina djela. 3.) Devastaciju Antimuzeja Gradsko poglavarstvo, Ministrstvo kulture i Regionalni zavod za zatitu spomeniika i prirode osobito pospjeuju nerjeavanjem pitanja sanacije prostora u Jukievoj 16. Dok prostore dobivaju zasluni graani koji to nisu te nepoznati, neprovjereni umjetnici, u Jukievoj 16 se opstruira izgradnja sigurnih depoa i ureenje prostorija Antimuzeja koja je sama Fundacija Antimuzej dijelom htjela sufinancirati uz dobroinitelje i sponzore. 4.) Gradsko poglavarstvo, Ministarstvo kulture i Regionalni zavod za zatitu kulturne i prirodne batine svjesno i oito osujeuju i opstruiraju ostvarenje projekta Antimuzej, to je javni muzeocid. Time osporavaju elaborate struke i strukovnih udruenja, povjesnika i teoretiara umjetnosti i muzeologa, i naih i svjetskih, i preuuju svjetsku vrijednost projekta te objektivnu istinu i pravdu o tome. 5.) Gradsko poglavarstvo i Ministarstvo kulture negiraju niz preporuka strukovnih udruenja te preporuku i traenje vlastitog Ureda za kulturu, ime se apsolutno izdiu nad struku i javni interes, i politiki prefoto: Darko Bavoljak suuju struci. 6.) Antimuzej je Zakonom o zatiti spomenika kulture zatiena i registrirana Gradsko poglavarstvo, cjelina, ali samo formalno. Opa nebriga Ministarstvo kulture i za zbirke Antimuzeja ine bespredmetnim Regionalni zavod za zatitu sam navedeni Zakon, a time i meunarodne konvencije koje obavezuju Hrvatsku da se kulturne i prirodne batine bori protiv muzeocida, gradocida, urbano- svjesno i oito osujeuju cida, knjigocida i svekolikog kulturocida. i opstruiraju ostvarenje Ono to je jedan narod spreman zatiti kao svoje kulturno dobro, segment je cjelokupne projekta Antimuzej, to je meunarodne humane batine, a pristajanje javni muzeocid na meunarodna pravila obavezuje i nae subjekte na adekvatno ponaanje. 7.) Zbirka i opus Vladimira Dodiga Trokuta dislocirani su na 35 lokacija u Zagrebu i Hrvatskoj. Time je onemoguen dostup materijalu i svaka primjerena djelatnost i bilo kakva obrada na umjetnikom i muzeolokom planu, ime se izravno negira Ustavno pravo na rad, zanimanje i djelovanje. 8.) Gradsko poglavarstvo svojom utnjom, pasivnou, izbjegavanjem svjetskih normi i pravne regulative omoguilo je viestruko razbojstvo nad Vladimirom Dodigom Trokutom devastacijom zbirke u atomskom sklonitu u bivoj Ulici Viktora Bubnja i devastaciju dijela materijala u stanu na Metrovievom trgu, Jukievoj, Grahorovoj, Zvonimirovoj, Tomaievoj, Bulievoj ulici u Zagrebu te u Labinu, Splitu i drugdje. - da mi se u hitnom postupku dodijeli odgovarajui 9.) Vladimir Dodig Trokut donirao je iskazom svoje ivotni i radni prostor kao zaslunom graaninu Grada Zagreba i Hrvatske, pogotovo, jer idue godine, 4. 2. 2011. slobodne volje, cjelokupnu umjetniku zbirku i antimuzejski projekt hrvatskom narodu, a ne upravi Grada Zagreba. imam svoju retrospektivnu izlobu u Domu hrvatskih Profil zbirki Antimuzeja javno prikazan inio bi ovu doumjetnika, galerijama Prsten i Bava povodom 43 godine naciju jedinstvenom cjelinom u svjetskim razmjerima. profesionalnog umjetnikog rada. Nikoga ne optuujui za priroenu ili uroenu indolenciju, birokratski um i openito emocionalnu i mentalnu prikraenost, ve u duhu elje da se jedno strateko pitanje od interesa za dravu i narod te javno dobro jednom i za svagda rijei, zahtijevam: - da se zbirka pod hitno objedini s 35 lokacija na jedno jedinstveno zadovoljavajue suho mjesto, to znai da zadovoljava minimum zahtjeva struke te Zakona o zatiti spomenika kulture i konzervatorskih uzusa. To podrazumijeva tehniko i elektronsko osiguranje te adekvatne kontejnere, police, omote te da se dodijeli nekoliko kvalificiranih ljudi koji bi obavili potrebne radnje i poslove. - da se izvri naturalni popis zbirke do upisa u registar spomenika kulture te od materijala saini nekoliko tematskih cjelina za javnu prezentaciju kako bi graani i graanke dobili valjan uvid u darovnicu. Ovim otvorenim pismom obavjetavam hrvatski narod, cjelokupnu javnost i graanstvo da Gradsko poglavarstvo i Ministarstvo kulture i ostali subjekti nisu odgovorili na cijeli niz mojih zamolbi i opih proklamacija o skrbi i ouvanju zbirki Antimuzeja. Budui je Antimuzej odavno prerastao prostorno i koncepcijski svog osnivaa i darovatelja (danas oko 500 tisua predmeta), obavjetavam javnost, kako sam ja, V.D.T., nemoan bilo to uiniti pred gluhim vlastodrcima, i ovo je moj posljednji apel. Ja vie nisam u stanju zbirku zatiti manipulativno, ni moralno osiguravati brigu o zbirnicama i materijalu Antimuzeja. Na znanje i sa tovanjem hrvatskoj javnosti. Za stoer Antimuzeja, Vladimir Dodig Trokut, likovni umjetnik, muzeolog i donator

Kolumna

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

11

udna uma

udna Kula
U udnoj umi postoji i jedna udna Kula u kojoj sjedi udan Alkemiar, originalan lik meu svim udnoumskim umjetnicima i umjetnicima, koji je upornou, kroz desetljea, smukao neto zanimljivo i originalno, neto od ega bi drava mogla imati koristi uz vrlo mala ulaganja Nenad Perkovi

itatelji udne ume otprilike ve mogu slutiti to mislim o suvremenoj umjetnosti. U vie navrata sam iznosio stavove koji su nesumnjivo zatucani i konzervativni. itava ta scena ide poprilino na ivce, ve radi grotesknog nerazmjera objektivne teine koju ima i nosi u odnosu na samodopadnost znaaja koji samoj sebi pridaje. Da stvar bude gora, uglavnom je rije o mladim, ili ne vie tako mladim ljudima, koji nisu pretjerano skloni uiti, ali su, opet nerazmjerno, vrlo skloni samoizraavanju. Rezultat je, generalno gledajui, otuan. Najvei dio itavog tog truda svodi se na epigoniju, mimetizam, prikriveno ili sasvim otvoreno plagijatorstvo, sumnjive interpretacije i autointerpretacije, beskrvnost, mlakost, neupuenost, privatizaciju opeg, poopavanje privatnog, sve zajedno proarano neobinom drskou i lanom samouvjerenou tom zakonitom kopiladi suvremenog marketinga. Ali tako to ide s liberalizacijom, kad je prati konzumerizam. Fast food postane relevantan, a ljudi se debljaju. Sasvim sam naisto s konzervativnou svog pogleda na fenomen, i nije malo onih s kojima ga dijelim. Naisto sam jer uope nije rije o zatucanosti, nego o zdravu razumu. I rezignaciji prema budalatinama na raun poreznih obveznika e da bi se imala kultura.
Nemojmo se zavaravati Op-

besmislice, netko se lepa jer se uvijek kroz ivot lepa, i itav jedan mali, sivi, pokisli, nezanimljiv cirkus s dosadnim, uvijek jednim te istim repertoarom, natiskan pod birokratskim financijskim atorom pijucka, pljucka i prducka: dobro je, ide nekako, gura se, ivi se... pak smo ipak nekakvi umjetnici pa uj pa gle... neim se bavimo. Nemojmo se zavaravati: umjetnost je, napose likovna, lukrativna djelatnost, i to u najpoganijem kapitalistiko-liberalistikom smislu. Trite umjetnina nije nita manje znaajno od trita nekretnina, no to nije ono to bi me svrbjelo u ovom problemu. Umjetnost je lukrativna, ali pod odreenim uvjetima. Da se radi i ulae, umjesto da se brljavi. A umjesto da ulaemo, mi troimo, ah, kako tipino i kako prozaino; uvijek ista (naa) pria.
Rutinska rezignacija Rutinski

erairena bezidejnost i napose parazitiranje na (starim) tuim idejama, jo gore, parazitiranje na mrtvim idejama ili ak na mrtvacima samim, kakvog bi to ovjeku trebalo dati poticaja, i zato? Zato bih iao u galeriju gledati iznakaena ljudska trupla kao umjetnike eksponate? Edukativno? Edukativno my ass. Kakva je spoznaja skrivena u izgledu golog bedrenog miia ispod koe? Ako nisi patolog, to je to osim morbidne znatielje? Zato bih Krleine Balade iao gledati u kazalite ako ih lijepo mogu itati doma, neokrnjene, nezagaene i autentine neoteene? Ili, zato bih gledao rekonstrukciju nekog performansa od prije 30 godina? Zato to autor eli ustanoviti koliko e ponovljeni akt imati smisla u ovom vremenu? Pa da je odmah pitao nekog, umjesto da propituje, mogao je utedjeti mnogo truda, a dravi poneto poreznog novca, jer bi mu netko nedvosmisleno i jasno rekao: nema smisla, ovjee Boji. I tako se to razvlai u beskraj, kao sirovo tijesto na prstima. Netko se pravi glup, netko zaista i nije ba bistar, netko se trudi kao konj pa mu ao odustati od kakve oite

Da sam kakav administrativnobirokratski subjekt, slubenik kakvog ministarstva ili eksponent struke, zacijelo bi mi stari jarac iao na ivce, vjerojatno jaim intenzitetom nego to mi na ivce idu mainstream umjetnici

rezigniran, ne bih sve ovo opet vrtio po glavi da ne itam otvoreno pismo Vladimira Dodiga Trokuta koje je prispjelo na adresu redakcije. Pomno sroeno, starinski ton, pomalo manifestno. Napada malo lijevo i desno, nabraja malo svoje zasluge, pomalo ogoreno, pomalo ironino. Trai da mu se pomogne, ak ne ni socijalno, to bi zapravo bilo prvo i najloginije, nego da mu se sauvaju njegove zbirke i zbirnice. Ne trai pomo u smislu milostinje, nego samo da se potuje zakon, da mu se uzvrati, makar i nerazmjerno, za usluge i zasluge i, moda najvanije, da se pokua biti malo dalekovidniji i da netko napokon shvati to to zapravo, zajedno s njegovom zbirkom, propada. I povrh svega toga da ga netko uope uje. Da sam kakav administrativno-birokratski subjekt, slubenik kakvog ministarstva ili eksponent struke, zacijelo bi mi stari jarac iao na ivce, vjerojatno jaim intenzitetom nego to mi na ivce idu mainstream umjetnici kada nisam nikakav subjekt koji bi o bilo emu odluivao. Kog vraga gnjavi s tom starom kramom i kog se vraga nije pobrinuo za sebe i za nju, ve je uhvatio icati od drave... uostalom, kao i svi oni, bestidni icari pod platem artizma, pomislio bih otprilike. Stari je uz to, vjerojatno, i krajnje neugodan. Napije se pa zaboravi rokove, lampav je prema administraciji, svadljiv, dosljedno tjera taj svoj anarhizam s kojim ni jedan normalan slubenik ili dunosnik ne zna to zapoeti i kako odraditi. To, dakle, uope nije jednostavno. Stari vlaj, bi rekli. Nije taj od juer. Sam za sebe e rei, ne jednom i uz osmijeh: Neka sam i lopov, ali sam poten. Koncept je to koji teko ide u glavu naim remetinekim kandidatima od vrha do dna vlasti. Potenje nije u modi, a ako nekim sluajem i nisi lupe, poeljno je biti barem obina hulja. I to onda s ostarjelim anarhistom? Ignorirati, to drugo. Neka laje, i tako ga nitko ne slua, nit je ikoga briga.
Ignorirajmo anarhiste! Iro-

nija je u sljedeem: sve snanije civilno drutvo, dika liberalne demokracije, sustavno i sve uspjenije bori se za prava, ili barem za glas iskljuenih i marginaliziranih. Ne selektiraju se pritom problemi i njihova teina. Istospolci se ele drati za ruice na cesti, hura, borimo se za dranje za ruke na cesti; biljojedi ele spaavati ivote ivotinjama, hura, borimo se za prava ivotinja;

manjinci, osobe s invaliditetom, spolno, rodno, mineralno, kako god mu drago zakinuti, hura, dignimo glas i za njih; pa ak i huligani sa slamom u glavi ne smiju biti iskljueni u borbi za svoje pravo da razbijaju, ni kriminalcima po zatvorima za ljudskije uvjete za sve diemo glas. Pa dobro, zato onda tako dosljedno ignoriramo jednog dosljednog anarhista koji od Crvenog Peristila do danas ne radi nita drugo nego dosljedno biva to to jest: umjetnik anarhist. Uporno, strpljivo, desetljeima. Trebaju nam reference? Pa ima ih, malo po malo uvukao se u enciklopedije i leksikone, ljudi su doktorirali na njegovu radu... Kakvo smo mi to drutvo kad se uope moe dogoditi da ljudi poput Vesne Parun, Toma Gotovca ili V.D. Trokuta postanu socijalni sluajevi? Da bi onda neki politiar, uobiajeno bez kalibra i bez ideje kazao ja u to srediti i skupio nekoliko politikih poena smuljavi neku gradsku garsonjeru? Zato bi ti kojekakvi bojadisari preskupih tunela i krijumari energenata u dui, a grijai stolica na poloajima tijelom, uzimali bilo kakvu zaslugu u pomaganju ljudima koji su zaista neto napravili za ovo drutvo, ili da budemo do kraja patetini, za ovaj narod? A zato bi ti koja ima nevinije ruke... ili Volim Zagreb ili Antimuzej bili ita korisno ovom narodu? Pa, zadrimo se na tom nesretnom Antimuzeju, sasvim profitno i neoliberalistiki: zato to bi bio velika toka na turistikoj i kulturnoj mapi Europe pa i svijeta, a toka bi bila ovdje. Ali, tim prostacima je i to previe apstraktno, ne vide to bi se tu imalo maznuti, nema tu brodova ita da nestanu put nekih off shore Maglenih otoka. Kad bi se samo malo raspitali, togod proitali, vidjeli bi da nije sve u itu i sirovinama... O nekakvom naelu da je dobro za mene to je dobro za drutvo ne elim ovdje ni snatriti. I da, mi moemo imati birokratski problem komunikacije s anarhoidnim, vremenom pregaenim umjetnicima, ljudima koji su na rubu ve i vlastitom, dragovoljnom marginalizacijom, koji se ne znaju utekati u vrijeme i prostor i samima sebi postati uspjeni menaderi, promotori i kuratori, ali potpuno je nejasno kako smo mogli smetnuti s uma da su napravili sve to su napravili upravo zato to su takvi, neprilagoeni i neprilagodljivi, a ne drugaiji. Na koncu, nasljee je bjelodano, ugraeno, jer kako bi inae leinari tuih ideja i sakupljai tueg perja rekonstruirali ba njihove performanse, radove, akcije i danas isfuravali svoje artistike pimplarije, kreirali scenu? Tako ispada da u udnoj umi postoji i jedna udna Kula u kojoj sjedi udan Alkemiar, originalan lik meu svim udnoumskim umjetnicima i umjetnicima i da je upornou, kroz desetljea, smukao neto zanimljivo i originalno, neto od ega bi drava mogla imati koristi uz vrlo mala ulaganja. Ali isto tako ispada da lijepo moe stati u red: na rep svih hrvatskih propalih investicija. S tom jednom ironinom razlikom, zapravo ve i karmikom: u dravnu propalu investiciju on je investirao itav svoj ivot. Pa, ivjeli!

Drutvo

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

12

Rade Jarak, Night shift

Spavao sam poslijepodne od dva do sedam a zatim sam vodio ljubav s prekrasnom djevojkom. Naveer, nakon ljubavi oko deset sati krenuo sam malo protegnuti noge i uhvatiti svjeinu noi. Sjeo sam na terasu ispred Pifa kad uniu Pogaar i Horvat. to radi tu? Kako nisi na barikadama? - Kakvim barikadama? upitah. - Pa tu, iza ugla u Varavskoj. Doe Karaka i kae - Policija je loe volje, jedva ekaju da ulete. Jebote, odjednom mi skoi adrenalin i ja krenuh. Na barikadi uglavnom klinci, cure dredloksi intelektualci. I jedan pijani tip kao da je iziao iz filma Spajki Lia. (Jedva su ga se rijeili) Prialo se da murja kree oko tri ujutro. Svi su bili sigurni pa i ja. ekalo se. (Premda je moja teorija bila da e krenuti oko etiri, pet kad je rulja najpospanija.) ekalo se. ekalo. Poela je da pada kia. Klinci su razapeli neki najlon, kao sibirski ator. Mi smo stajali u zaklonu ispod banke. (Folksbank pika im materina). Stajao sam na kartonima iz kontejnera, jer sam imao tanke onove na plesnim cipelama. Na smeu ispred Benetona Rui je naao nekakvu tangu. ekali smo u sjeni kao zadnja, odluna falanga. Taktika je bila sjesti na pod ako murja krene. (Ali tko zna to bi tu bilo, vie volim taktiku Udari i bjei) ekalo se. ekalo se sranje. Fajt. Fajt s interventnom policijom. S pokemonima sa titnicima i kacigama. Oko tri, etiri dola je Ura voa ekipe. ekalo se, ali nita. Kiica. Murja na kii. Pokemoni na kii. Zatitari na kii. Oko pet nazove me Denis i kae: Hajdemo na Jakubove kape. I u sedam smo na Dolcu jeli koljke.

Kapetan Koma preporuuje

Iain McGilchrist
U knjizi The Master and his Emissary neuro-znanstvenik Iain McGilchrist daje umjetno disanje prilino zaboravljenoj i omalovaenoj raspravi o razlikama izmeu lijeve i desne modane hemisfere. No on to ini for real, usta na usta, ispod reflektora, u kupaim gaicama i preplanulih miica. Fascinantan neuro bay watch. Abecedu znamo otprije: desna hemisfera sklonija je holistikoj meupovezanosti a lijeva autistikom perfekcionizmu. Svaka od hemisfera namee svijetu, vlastitom specifinom obradom podataka, svoje vrijednosti i bori se s vrijednostima druge hemisfere. Moderna zapadna civilizacija, primjerice, poticala je u nama neravnoteu velikim favoriziranjem vrijednosti lijeve hemisfere. No samo zato to je mehanicistiki pristup svijetu, kao posljedica preferiranja lijeve hemisfere, pretjerano neljudski, ne znai da je pristup desne hemisfere istinitiji ili izvorno ljudski nijedan ne donosi konanu istinu, nego samo razliite poglede na istu stvar. McGilchrist mudro preporuuje balans. Stare teorije o razliitim svojstvima modanih hemisfera umiljale su da su odreene funkcije (jezik, mata, razum, emocije) locirane samo na jednoj od hemisfera, no nova istraivanja pokazuju da se svaka funkcija obnaa na objema hemisferama. Pa zato onda uope imamo dvije hemisfere? Zato, tvrdi McGilchrist, to o svakoj od hemisfera treba razmiljati kao o nekoj vrsti osobe, sa specifinim nainom miljenja/konstruiranja svijeta, vrijednostima i preferencijama pa je do rascijepljenosti dolo kako bi se izbjeglo da ta dva naina miljenja smetaju jedan drugome, jer bi se zajedno mogli potirati a dobro nam dou oba, jedan za po doma, drugi za u kazalite. (Postavlja se onda glupo pitanje a zato nemamo tri, ili sedam, hemisfera? Zar ne bi bilo bolje da imamo 11 osoba u sebi, 11 razliitih vrijednosnih sustava?) Ako ste oduvijek nekako osjeali da znanstveni opis svijeta nije sve, da tu mora biti jo neto, i ako ste pritom mislili da vam to ape neko vae duboko, izvanvremensko, duhovno bie, sad se moete slobodno razoarati to vam je samo aptala desna hemisfera vaeg mozga, istog onog mozga ija je lijeva hemisfera posloila tu sliku svijeta koja vam cijelo vrijeme nije bila uvjerljiva. Ispada da dubinska razlika izmeu zapadnjakog i istonjakog miljenja, izmeu razuma i mistike, izmeu analize i intuicije ne postoji sve su to samo razliiti trikovi istog mozga. Zaista je rije o razliitim vrijednostima, ak osobama u nama, ali i jedne i druge stvara isti mozak. Mozak moe stvoriti ak i svijet koji ga naizgled nadilazi, also na zapadu nieg novog: nema nieg izvan mozga. Pa ti vidi. (Ili je sve to samo oajniki nain redukcionistikih znanstvenika da dopuste mistiku bez priznavanja njezina postojanja. Tipa bog nije iluzija; on je realna vrijednost koju izmilja mozak.) Zoran Roko

Drutvo

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

13

FASCINIRANOST GRANICAMA SPOZNAJE

Uz tribinu Fasciniranost praznovjerjem i parapsihologijom danas: psihologija, mistika i numinozno, odranu povodom objavljivanja prijevoda knjiga Mistika i granice spoznaje Aniele Jaff te Knjige talismana i amuleta Claudea Lecouteuxa u izdanju naklade Scarabeus 2009. godine, Sarajevo, Sajam knjiga, 24. travanj 2010. Petar Bujas i Suzana Marjani

etar Bujas: Uvodno spomenimo da je tribina Fasciniranost praznovjerjem i parapsihologijom danas: psihologija, mistika i numinozno, povodom objavljivanja prijevoda knjiga Mistika i granice spoznaje Aniele Jaff (preveo Dubravko Torjanac) te Knjige talismana i amuleta Claudea Lecouteuxa (prevela Branka Paunovi) u izdanju naklade Scarabeus 2009. godine, odrana na sarajevskom Sajmu knjiga u okviru hrvatskoga programa, i to u onom dijelu koju je organizator nazvao Hrana za duu. A dua i njezina hrana ve od davnina pripadaju pojmu sakralnog, pojmu koji je u prethodnih nekoliko stoljea doivljavao nebrojene metamorfoze. esto je citirana tvrdnja poznatog povjesniara religija Mircea Eliadea po kojoj danas ivimo u radikalno desakraliziranom svijetu. Meutim, prema istom autoru, a i mnogim drugima koji su zajedniki radili u krugu Eranos (Campbell, Jung, Kernyi, Corbin itd.), ljudska potreba za sakralnim samim tim nije iezla; ona svoje utoite danas trai u novim mogunostima koje joj se nude kao nadomjestak. U svom najpoznatijem djelu Povijest vjerovanja i religijskih ideja Eliade je izrekao jo jednu zanimljivu tvrdnju: Sakralno je element u strukturi svijesti, a neki stupanj u povijesti te svijesti. Na najdrevnijim razinama kulture ivjeti kao ljudsko bie samo je po sebi religiozan in jer hranjenje, seksualni ivot i rad imaju sakramentalnu vrijednost. Drugim rijeima, biti ili ak postati ovjek, znai biti religiozan. A samo prije dva-tri stoljea dralo se da e se moderno doba, koje je tada nastajalo, osloboditi natruha vlastite prolosti i konano baciti u ropotarnicu preivjele religiozne ideje i zajedno s njima sve oblike vjerovanja u nadnaravno. inilo se, takva vjerovanja pripadaju djetinjem stadiju ljudske povijesti i zatvaraju irom otvorena vrata napretku koji je upravo ekao ljudsku vrstu napretku utemeljenom na novovjekovnoj znanosti naglaeno empirijskog tipa. Stoga vjerovanjima ne treba posveivati previe panje; moda samo toliko kao nekim ne ba ugodnim uspomenama. Moderno je doba tako otpoelo konfrontaciju sa svjetovima i vremenima koji su mu prethodili; nastalo je konfrontacijom s pradavnim univerzumima i njihovim sustavima vjerovanja. Meutim, u samom srcu ranih poetaka moderniteta, u velikoj i radikalnoj drutvenoj promjeni koja se naziva Francuska revolucija, dakle krajem 18. stoljea, vjerovanja ipak nisu ieznula. Paradoks je to se u tim vremenima mnogo govorilo o Novoj eri, a i sam razum, i njegova hipertrofija kao iskljuiva uzdanica vremena koja su nadolazila, pretvoren je u kult kult razuma i vjerovanje u bolje sutra koje e donijeti nezaustavljiv napredak empirijskih znanosti. Nije nepoznato ni da je tada u Francuskoj i slubeno zapoela nova era pa je i sam kalendar podeen prema toj novoj okolnosti: krenulo se od nulte godine (sic!), a

napravljeni su i novi mjeseci (npr. termidor, fruktidor, brimer, frimer). Tako su stvoreni svi uvjeti za nastanak nove, sekularne religije, koja nije (barem po htijenju) vie bila onostrana, ve uglavnom ovostrana. inilo se tada (a pogotovo sada) da sustavi vjerovanja ipak imaju neku nevjerojatnu otpornost; ba poput virusa koje uslijed napretka prirodnih i medicinskih znanosti uvijek uspjeno iskorjenjujemo, ali oni se ipak i uvijek nenadano opet pojave Naravno, nije ova ovostrana religija punim intenzitetom mogla jako dugo trajati; nakon poetnog entuzijazma, zanos je polagano kopnio. Neovisno o romantizmu, kao velikom pokretu za ponovno oivljavanje mitskih, legendarnih, iracionalnih i intuitivnih svjetova znaajnih za egzistencijalni poloaj ovjeka prolosti, znanost 19. stoljea odnosila se prema razliitim oblicima vjerovanja krajnje negativno. Ona su opet poprimila obiljeja neeg apsurdnog; posprdno gledite vidjelo je u njima skup besmislica koje pripadaju nekoj embrionalnoj fazi ovjeanstva. Vie je nego oito, govorilo se, da sve to pripada nekom predlogikom mentalitetu (o emu je dosta pisao Lvy-Bruhl; pred sam kraj ivota ipak je odustao od te teze), koji predstavlja nii razvojni stupanj u povijesti nae civilizacije. Pa ipak, svekolika kriza europskog duha izmeu dva svjetska rata nije bila samo kunja izdrljivosti u podnoenju dotad gotovo nevienih kolektivnih patnji; ona je bila i detonator koji je otvorio nove horizonte i uvide. Paradoksalno, ovi uvidi u mnogoemu su nalikovali starim, ve pomalo zaboravljenim religijskim idejama i vjerovanjima. Ponovno je oivljen veliki interes za egzotino, arhajsko za mitove i simbole. Neki autori (npr. Campbell, Kernyi, Eliade) usporedili su otkrie nesvjesnog, kao najvanije otkrie dubinske psihologije, s otkriem mikroskopa. Mnogostruki i zaudni svjetovi skriveni ispod prividno mirne povrine uzburkali su znatieljne duhove. Opet su se poela izuavati i tumaiti razliita (mislilo se: preivjela) vjerovanja, naravno u svjetlu novih spoznaja i iskustava. A nove spoznaje govore da psiholoke istine koje iz takvih vjerovanja proizlaze nisu samo puke tlapnje; one imaju i duhovnu vrijednost, ak neovisno i o mnogim aberacijama koje ih kroz vrijeme prate. Naposljetku, vjerovanja imaju i drutveni znaaj jer upravljaju ponaanjem ljudi.
Kontrafobino ponaanje

Suzana Marjani: Dakle, ukratko u okviru naslovne teme ove tribine, koja istie fasciniranost praznovjerjem danas, moemo rei da knjiga Mistika i granice spoznaje (1988.) jungovske psihologinje Aniele Jaff upuuje na injenicu da fasciniranost praznovjerjem danas, dakle, u razdoblju visokorazvijene tehnologije, zahvaa velike mase ljudi, to se obino interpretira kao mentalni paradoks i anakronizam. Tako usporedo pronalazimo i iPod i Toyotu i keltske krieve i potkovu

s krakovima okrenutima u nebeske visine. Ipak, pri tonijem promatranju, Aniela Jaff istie da visokorazvijena tehnologija uz to to je ovjeku podarila nezamislivu mo promie praznovjerje, prizvavi mu u sjeanje i opasnosti apokaliptikih razmjera. Uputimo samo na injenicu na koju, meu ostalima, upozorava Greenpeace na svojoj web-stranici od 24. svibnja 2005. godine: svake minute unitavamo amazonsku praumu u veliini est nogometnih igralita! Upravo je tim svojevrsnim ankronizmom i otvoren dokumentarni serijal Vjerovanja (scenaristica i redateljica Vlatka Vorkapi), koji se poeo emitirati 17 . svibnja ove godine na prvom programu HTV-a, koji govori da je danski fiziar Niels Bohr, inae poznat kao jedan od utemeljitelja moderne atomske fizike, iznad vrata svojega radnoga kabineta drao potkovu, vjerujui da tako postavljena titi od zlih duhova i pridonosi esto je citirana pozitivnu energiju. S obzirom na autoriinu tvrdnja Mircea Eliadea znanstvenu posveenost parappo kojoj danas sihologiji, promotrimo definiciju parapsihologije koju Aniela Jaff ivimo u radikalno nudi u poglavlju Fasciniranost desakraliziranom praznovjerjem i parapsihologisvijetu. Meutim, jom, a u odnosu na praznovjerje, praznovjerne pretpostavke i obi- prema istom autoru, aje dakle, u odnosu na okul- a i mnogim drugima tizam. Odnosno, njezinim rijekoji su zajedniki ima: Kao to parapsihologija zauzima mjesto takorei pokraj radili u krugu Eranos psihologije (gr. par uz, kod), (Campbell, Jung, tako je praznovjerje smjeteno Kernyi, Corbin itd.), pokraj, ako ne i na sasvim suprotnoj strani priznatoga religij- ljudska potreba za skog vjerovanja. Pritom Ani- sakralnim samim tim ela Jaff uvodi etiku razlikovnu nije iezla. odrednicu izmeu parapsihologije i okultnih fenomena gdje srednjega vijeka, vie smo puta tono zakljuparapsihologija moe postati djelotvornom matricom demaskiranja zastranjivanja koje ili da se ovjek u razdobljima uruavanja i nalazimo u okultizmu. promjena priklanja iracionalnom i povjerava nevidljivim i natprirodnim snagama brigu za Zamjetno je da na potpuno isti nain sebe i svoju sudbinu. u svojoj Knjizi talismana i amuleta (2005.) Dakle, i danas kako to navodi LecouClaude Lecouteux detektira kako su amuleti teux na poetku svoje knjige, jo uvijek nai talismani ponovo prisutni posljednjih tridelazimo na raznorazne sreonoe, od potkove setak godina, i da bi bilo zanimljivo prouiti koliko je tome pridonijelo pogoranje gospreko (naalost) zeje ape do prvosvibanjpodarske situacije tijekom godina drutveske urice i djeteline s etiri lista. Odnosno nih kriza te poziva sociologe i etnologe na njegovom apostrofom: Dugovjenost vjeronavedena istraivanja, to bi bilo od itekavanja je zauujua jer, kako kae Jacques kve koristi u naem kontekstu s obzirom na Le Goff, nikada nismo izali iz srednjega procjene Hrvatskoga udruenja za prirodnu, vijeka. S obzirom na etnopsiholoko odreenje energetsku i duhovnu medicinu (www.huped. magije koje je ponudio Gza Rheim, a koje hr) koja pokazuju da 40 posto Hrvata koristi glasi: Magija je uglavnom kontrafobino usluge kiropraktiara, bioenergetiara, odlazi ponaanje; ona oznaava prijelaz iz pasivnona meditaciju, reiki ili pak prakticiraju neku sti u djelovanje, mogli bismo samo poeljeti drugu nekonvencionalnu terapiju, a Svjetska da takvo kontrafobino ponaanje, dakako, zdravstvena organizacija procjenjuje da se u revolucionarnom smislu, zahvati i ire mase ak 80 posto ovjeanstva koristi dobrobiljudi diljem liberalno-kapitalistike EU, a ne tima biljne medicine (usp. Jutarnji list, Magazin, 23. kolovoza 2008., str. 70-71). I nadalje, kao za sada samo Grke koji su dodirnuli Lecouteuxovom procjenom: Prouavajui samo politiko dno dna. Talog, rekao bi Dri feca od ljuckoga roda (ljudski olo) porast vjere u uda u odreenim razdobljima

Socijalna i kulturna antropologija

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

14

Teren kao prizemljenje teorije

Autorica, bez namjere sinteze irih teorijskih rasprava o problemu, nastoji uokviriti domete terena kao podrazumijevane, osporavane, ali neizbjene etnoloke znanstvene prakse, posebno se osvrnuvi na mjesta gdje nunost njezinih ogranienja mutira u specifine strategije manipulacije znanjem i/ili akademskom moi Ines Prica

erenska istraivanja ostaju najintrigantnijim mjestom proizvodnje i ozakonjenja etnolokog znanja, bilo da se i nadalje podrazumijevaju u nekoj preutnoj formi ili se odbacuju u samim epistemolokim temeljima; i onda kada se neposredno kulturno iskustvo smatra znanstveno nezamjenjivim i kada se ukazuje na imanentno krivotvoriteljsku prirodu njegova predstavljanja. Kao to pojam empirijskog znanja koji podrazumijeva, obuhvaa doista raznorodan sadraj od evidencije unaprijed zadatih kulturnih elemenata do nedokuive potrage za iskazom kulturne drugosti tako je rastezljiv i modus etnografije kao tekstualizacije iskustva terena. Ukljuujui i potpunu odreenost dokumentiranja, kada bi predstavljala svojevrsni usmeni znanstveni anr, nju je, u sumi dosadanje povijesti discipline, moglo predstavljati sve u rasponu od statistikih grafikona i arhivskih natuknica do crtica s puta i znanstvenopopularnih romana.
Dolazak i odlazak s terena Zahvaljujui

tako steenom, meta-metodolokom statusu, s terenskih su istraivanja zauvijek skinute olakice primarne, pripremne ili ak poluprofesionalne faze skupljanja grae. Do juer, barem kada je rije o domaim okolnostima, rutinirani istraiva u oekivanim situacijama i poznatom okruenju, danas je zamiljen strunjak sklon samopromatranju i terenskoj refleksiji , spreman da poetnu nesigurnost i nedoumice dolaska, ali i takoer samopotvrujui finale odlaska s terena, bezrezervno i katkad bespotedno podijeli sa svojim itateljima. Na mjestu nereflektiranih opisa objekata i pojava, spremnih za daljnju intelektualnu obradu, sada nastupaju ispovjedni pasai profesionalnih subjekata, pometenih intervencijom stvarnog doivljaja u steevine akademskog obrazovanja pa je za izmijenjeni, gotovo inverzni status terenskih injenica zasluan prije svega oprez pred teorijom , bilo da je on potekao iz traume istinske informiranosti ili iz sekundarnih izvora akademskog folklora. U oba sluaja, i kada sloenou uvjeta prijeti posvemanjim odustajanjem, trajnim ostankom kod kue, ili kad je tek uputa o objavljivanju u nekom boljem asopisu, taj oprez je neporeciv preitak kraja stoljea, um koji se prenosi uionicama i hodnicima institucija: teren vie jednostavno nije vie ono to je nekad bio, kako to u naslovu svoga nedavnog zbornika jednostavno uobliuju James D. Faubion i George E. Marcus (Fieldwork is Not What It Used to Be: Learning Anthropologys Method in a Time of Transition, 2009.). Daleko od besplatnog izvora podataka, to je prostor nestalnih kriterija politike ispravnosti terenskih odnosa i okotalih kriterija njihove tekstualne verifikacije. U domeni ovih posljednjih, znanstvena je samoobjava , rutinom izdavakih naputaka shvaena kao najlaki oblik odricanja od pune odgovornosti plasmana znanja, u svakom sluaju ve odavno izgubila svoju lustrativnu snagu. Izmaknuta mogunosti da se i nadalje ostvaruje u onom naivnom obliku koji je Clifford Geertz izrugao kao profesionalnu deformaciju antropoloke metafizike prisustva (bio sam tamo), objava naruena istraivaeva autoriteta sada tee mahom kroz uvjeravanja o vlastitoj kapacitiranosti za noenje sa sloenim uvjetima bivanja tamo, pri emu status fragmenata nekad poznatih kao kulturne injenice tei povlaenju u pozadinski plan, u nekoj vrsti krijumarenja pozitivnog znanja o svijetu. Koliko je to blizu ili daleko od mnogobrojnih uzora postavljenih u posljednjim desetljeima, velikim dijelom i kao nedostine ideale epistemoloki i etiki ispravnog etnografskog pisma,

teko je rei. No zamjena deskripcije za inskripciju koja se moe okarakterizirati zavrnim ishodom prijepora oko izvjetavanja s terena, u skladu je s temeljnim iznalaskom kulturne ili ope teorije objavom neizljeivog jaza istraivakog i stvarnog subjekta u konstrukciji znanstvenoga znanja. Na taj nain, budui da je u konceptu empirije nataloeno cjelokupno aporino nasljee zapadne epistemologije, neizvjesnost strategija njegove reprezentacije posljedica je nunosti orijentiranja daleko izvan, ionako kontroverzne, povijesti same disciplinarne prakse. Rije je o nezgodi koja je strunjaka iz disciplina koje su, zahvaljujui kontingentnoj prirodi predmeta, i nadalje zadrale fukoovski status rubnih, ekscesnih ili korektivnih diskursa za sustav drutvenih i humanistikih znanosti, postavio pred hijerarhiju izvanznanstvenih argumenata o dohvatljivosti i jezinoj artikulaciji cjelokupnog ljudskog iskustva. S ovoga su navodno bezinteresnog poloaja, esto i posve nekorektno vraana nazad u prosudbu disciplinarne prakse, mahom svedena na ukaz njezine manipulativne, neosvijetene prirode. Nakon to su, usprkos otro postavljenih kontroverzi koje su odonda uglavnom stavljene na ekanje, ponovno reinstalirana u svojoj punoj fenomenolokoj snazi to se, nimalo sluajno, podudarilo s tzv. tranzicijskim momentom preraspodjele politike moi i akademskih interesa suvremeni je status terenskih istraivanja moda najtonije opisati kao latentan. Lakoa s kojom se danas tko u stanju otputiti na to mjesto neizvjesnih fizikih i konceptualnih granica ovisi o brojnim motivima i ogranienjima, o mjeri u kojoj smo spremni nositi se s njegovom znanstvenom i socijalnom povijeu, ali i o karakteru kognitivne gladi, ili onoga to je od nekog autentinog istraivakog poriva preostalo u opoj prevlasti pragmatinih, akademskih i komercijalnih, ali takoer i ispovjednih, autorefleksivnih i samoestitajuih zahtjeva nad ovom teorijski izmrcvarenom, ali fenomenoloki vitalnom znanstvenom praksom.

Boundaries and Grounds of a Filed Science, Berkeley, 1997.). Ondje gdje je zapela ili pak pragmatino stala na granicama znanstvenosti, rasprava se nadalje razvija u metadisciplinarnim teorijskim okvirima ope i nerazrijeene zabrinutosti za konstruktivistiki karakter zbilje i logocentristiki karakter reprezentacije. Dvostrukost ove kritike namjere mogue je traiti i u idealu etnografske dijaloginosti s prijeloma stoljea, koji je u sebi, osim ue disciplinarnih zahtjeva za korektivnim (istraivakim i tekstualnim) praksama, krio i radikalnu zamisao teorijske prethodnosti nad svakim oblikom znanstveno steenog znanja, sve do potpune odreenosti empirijskoga jamstva drutvenih i humanistikih znanosti. Unutar ovoga meta-disciplinarnog diskursa znanstvena je praksa koja je, poput etnologije, snano naslonjena na metafiziku iskustva i prisutnosti, moglo bi se rei, stradala kao rtveno janje cjelokupnog preustroja znanstvenih disciplina. Ako su iz tog, paradigmatski kriznog momenta ostale drutvene znanosti izile gotovo neoteene u svojoj metodolokoj samouvjerenosti, onda je to i zbog toga to su dugovi dijelom otplaeni iz domene antropologije, kao svojevrsnog rezervoara dokumentarnog sadraja za meta-uvide u opu europocentristiku manipulaciju nad jezikom i smislom. No makar mu je u tom svojstvu bilo predvieno nita drugo nego namirivanje savjesti do zavrne bolonjske kapitulacije, antropoloki diskurs pokazuje se najvitalnijim mjestom ponovne akademske restabilizacije drutvenohumanistikog sustava znanja. Etnografija kao tekstualna evokacija terenskog iskustva, sada se, s dodue odreenim ekskluzivitetom etnolokog (antropolokog) disciplinarnoga vlasnitva te izmaknuta iz svoga priglupog epistemolokog statusa, pojavljuje u obzoru novih paradigmi s osovinskim pretenzijama, kao jamstvo njihove, sada teorijski steene, empirijske vjerodostojnosti. Prvi puta istinski izloena reperkusijama metadisciplinarne rasprave, ili teroru teorije, kako se ponekad karakteriziraju njezini neoperabilni posebnu pogodnost za i razmjerno nedobronamjerni uinci, ugroena je (etnoloka i antropoloka) reprodukciju znanstveno znanstvena zajednica odgovorila izrazito ovjerenih socijalnih nejednoliko kada je rije o recepciji i mesubordinacija pruilo je todolokom posvajanju njezinih sloenih argumenata. ozraje post-socijalizma, No zazor od teorije i njezinih smrtokoje je u euforinom nosnih implikacija, koji je zasigurno jedan odbacivanju ideolokih od tih efekata, pokazao se vie nego pretjeranim, barem kada su u pitanju nedonameta obezakonilo i gotovo dirljivost ili pak ponovna stabilizacija kukompletno nasljee lokalnih rikuluma i istraivakih projekata. Mnogi intelektualnih zajednica od iznalazaka samokritikoga razdoblja preuzeti su u operabilnim paketima reTerenska kontroverza i znanstveni cepture osvijetenoga pisanja, esto se preokreui u karikaturu vlastitih autentinih poziva. Srednjostrukontekst Od osamdesetih godina prolog stoljea postavljena u centar etiko-epistemolokih debata, projaki odgovor na dalekosene domete antropoloke blematizacija etnolokog terena razvija se unutar amkritike u velikoj se mjeri sveo na retoriko osiguranje bivalentnih dometa. Kao unutardisciplinarni poziv za od politike nekorektnosti, s prevlau ornamentalne raiavanjem neuglednog nasljea znanstvene povieliminacije seksizma, koja je, kao i u nas, svjesno ili jesti, rasprava je odredila dosegljive ciljeve antropolonesvjesno preuzela na sebe ulogu zamraivaa lanca gije kraja stoljea, kao mnotva manjinskih diskursa ekvivalencije podinjavanja i otpora. Ustolieni ideal interdisciplinarnosti obavlja se kroz imperativ citatodreenih kulturnom razlikom i subalternitetom, ponosti i nesavladivo, automatizirano bujanje bibliograjaala kriterije obznanjivanja mjesta istraivanja i upisa fije, dok se u sjeni selektivnih i esto diskriminirajuih autorske svijesti te ustoliila etnografiju kao sloeno pismo intersubjektivnosti i tentativnog pregovaranja odluka anonimnih recenzenata odvija ista bitka za gole konfliktnih kulturnih vrijednosti (usp. Vered Amit, injenice, suho zlato komercijalnih drutvenih znanosti. ur. Constructing the Field. Ethnographic Fieldwork Osvjetavanje socijalne pozadine istraivake situacije in the Contemporary World, London, 2000.; Akhil mogue je sada uglavnom iitati kroz ve konfekcijske Gupta i James Ferguson, ur. Anthropological Locations: signale autorske autorefleksije, briga za tekstualnost se

Socijalna i kulturna antropologija

Sumnjivi uvoz teorije Izbje-

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

15

gnuta u svojim temeljnim terminima kao sumnjivi uvoz teorije, postmodernistika rasprava ovdje nastupa naknadnim ulaskom kroz prozor, dodatno oteana kontekstualnim meteom diskursa, to su uvjeti koji naknadno tvore njezino autentino ozraje. Time je i problematizacija terenskog istraivanja poslije post-modernizma, zajedno s neizvjesnim statusom svojih temeljnih kontradikcija, u dobroj mjeri svediva na ne vie naelno nego metodoloki konfliktno i produktivno pitanje prenosivosti diskursa, komunikacije znanstvenih tradicija, odnosno samoga prijenosa teorije unutar razliitih paradigmi i tradicija. Iako ih ne olakava u smislu ikakva konanog rjeenja , sekundarnost i ispresijecanost ovakva disciplinarnog i kulturnog smjetaja djelatna je podloga za umanjivanje paralizirajuih efekata centralnog teorijKadar iz stripa Eternals skog nadgledanja. Problem zbilje ovdje je ekspeditivno vraen u zbilju, teorija je, u Mogue je i da se iza terenskih post-poroajnim mukama, baena nazad istraivanja i nadalje krije mutna na teren. tovie, odavde djeluje u svoj svojoj skandaloznoj ivotnosti, preokreideja o njihovu spoznajnom, nutih ishodita i motiva, u onom obliku socijalnom i autorskom karnevalske periferijske mutei koja je moda najtonije, iako u rezigniranom karakteru, sa irokom skalom naputanju teorijske nomenklature, jedkontradiktornih znanstvenih, nom zazvana pasmaternom (V. Biti). profesionalnih i ljudskih No zato je mogue i da se iza terenskih istraivanja i nadalje krije mutna ideja o vrednota u pozadini. njihovu spoznajnom, socijalnom, i autorpretoila u birokratsko postroavanje objavljivakih skom karakteru, sa irokom skalom kontradiktornih kriterija, dok je sa samim terenom, moda i zato to znanstvenih, profesionalnih i ljudskih vrednota u pozadrukije ne moe, vie-manje, sve po starome. dini. Ovdje teoretiziranje terena ma kako se oslobaAko u njegove krajnje ishode ubrojimo i novu hijeajui uvidi u disciplinu pokazali njegovim rezultatom, rarhiju znanja, koja je s post-socijalistikim momentom ee nego to je moda potrebno, poprima karakter neprijateljske aktivnosti, pojaavajui profesionalne pomela vjerodostojnost malih i drukijih znanstvenih diskvalifikacije konkurentne, tzv. foteljne djelatnosti tradicija maui s argumentom insajderske optereenosti i nesposobnosti za refleksiju, onda su u pravu ak i konformizma i nepokretnosti, suenosti vidika, praznih oni koji su oduvijek smatrali da je to razdoblje najbolje spekulacija, nelagode i straha od neposrednog susreta. jednostavno prespavati. Zato u prosjeku svih lokalnih varijanti i povijesnih promjena u shvaanju profesije, prednost ipak odnosi Rad periferije S druge, i vedrije strane, pitanje ideja etnologa kao lovca-sakupljaa postavljenog performativnosti terenskog znanja obnavlja se upravo pred iskustveni status kulturnih injenica kao subjekt izvan dohvata sredita njegova ozakonjenja, u nazovi s vlastitim egzistencijalnim potrebama. manje bitnim znanstvenim zajednicama s regionalnim Spomenut u ovdje pionirske analize identiteta proobjavljivakim dometima. Neke prednosti sada su pofesije Lidije Sklevicky s poetka devedesetih godina, malo i na njihovoj, tj. naoj strani, jer nesudjelovanje u gdje nalazimo sigurnu potvrdu o ampionskom statusu, glavnoj utrci, drutvena beznaajnost podruja, blagobibliografski umjereno ostvarenog , rasnoga terenca u lokalnoj znanstvenoj zajednici. Rad Olge Supek iz sretvorno oitovana u jo relativnoj sigurnosti financiranja pa i onaj spomenuti uspavani modus koji ih je izmadine sedamdesetih ukazuje pak da je rije o kontinuitetu knuo neurotinim aspektima teorije, sada najednom imperativa terena, u to doba postavljenog kao neki oblik izlaze kao kolateralne prednosti. odgojno-popravne prakse drskih mladih strunjaka, U tako paradoksalno steenoj vitalnosti znanstvepri emu se nunost dugotrajnog opetovanog boravka na noga ozraja zahvaljujui karakteru rasprave koja je terenu lako premetao u alibi trajnog odlaganja pisanja postmodernistiku argumentaciju mahom svela na njei samodovoljni oblik znanstvene karijere. Odbojnost zine epifenomenalne znaajke pa je zatim prebila u prema terenu kojom su obiljeene tada nove generacije jednako epifenomenalnim, specifino kontekstualnim etnologa, odnosila se svakako i na to svoenje dokumerukavcima domaih prijepora na vidjelo izlaze, zatanata na akademsku usmenu predaju, feudalno prisvajanje kane ili obnovljene, dileme terenske metodologije i telepodataka i njihovu zlouporabu kao kolskog sredstva ologije, u svom najiem obliku. Jednako uz povrno ili ocjenjivanja. Ali takoer i na formalizam i redukciju etljutito odbijanje kao i uz pobono praenje literature, nografskog interesa, posluno slijeenje prolostoljetnih otvorene teme antropolokoga milenarizma s kraja upitnika i tekstova prethodnika, koji su terensku zadau prologa stoljea stoje kao tvrda stijena disciplinarne svodili na klimanje glavom kazivaima i kurtoaznu brigu vjerodostojnosti, spremne da ih se, na manje spektakulaza ouvanje tradicijskog stanja kulture. Naposljetku, ran nain, pokua razlomiti u pojedinanim, razbacanim opskurna je svrha istraivanja na drugi otvor probila u deskriptivnoj bujici regionalnih i sub-regionalnih prinaporima mnotva profesionalnih anonimusa. Makar i iznuena, sekundarna prednost dananje etnoloke mjera, minijaturnih razlika u pojedinanim sluajevima djelatnosti na periferiji ne sastoji se stoga u prepoznabacanja soli ili ljubljenja kunih pragova, svih odreda vanju njezina tranzicijskog karaktera kao spremnosti (dok se ne dokae suprotno) potencijalno noseih i prilagodbe, mimikrije ili postizanja izvrsnosti kao invarijantnih. Golema neautorizirana graa stavljena jedine alternative otpadnitva. Suprotno, na raspolaje tako u rezervate iekivanja dubljeg, oportunijeg ili ganju joj je mogunost da se ostvari u hibridnim uvjebilo kakvog smisla, namijenjena u dug buduim generacijama, i rijetkim hrabrim i destruktivnim autorskim tima kontradiktornih diskursa i modusa iznalaenja vjerodostojnog, mada privremenog glasa. Na taj nain pojavama, dok je mravlji rad anonimnih entuzijasta sloenost epistemolokih pra-pitanja stavlja se moda vremenom pretvoren u strunjaku prisilu i inerciju. ponovno u zagrade, ali ne i ad acta , jer je rad periferije Farsa same terenske komunikacije, poznata vjerojatno nita drugo do li divlji rad teorije. Naprotiv, svaki je mnogima, do dugo je prikrivana u anegdotalnoj formi, bilateralni dogovor o podjeli ingerencija zgodan alibi bez prava da se probije do tada jo neustolienog pa i rezistentnosti novopozitivistikih i srednjih strujanja nezakonitog autorefleksivnog izriaja. Tako su, nakon (ukljuivi ovdje i zagovaranje nepobitnosti modernipada meteorske pojave Antuna Radia, njezini najbostikog nasljea discipline). lji i najsoniji dijelovi ostajali neprepoznati, skriveni i

zaboravljeni, u najboljem sluaju pohranjeni u poluprivatnim biljenicama. Prije objavljivakoga imperativa, koji e postati njezinim sljedeim nametnikom, funkcija etnologa na terenu, moglo bi se slobodno rei, bila je da jednostavno povremeno bude tamo, sve dok obje strane, i aci i seljaci, umorni od igranja zadanih uloga, na kraju nisu teile potpunoj meusobnoj nevidljivosti.
Neugodne spoznaje Pa gdje drugdje onda

traiti razloge gubitka refleksivnog potencijala terena i rekuperacijske, situacijske dimenzije etnografije, a onda i zatiranja djela i autora koji su joj povremeno htjeli udahnuti teorijsku ivotnost i pertinenciju? Zato je drugo, uza svu obznanjenu naklonost prema svome neposrednom predmetu izgubila, ili nikada nije ni dosegla, onaj mitomorfino-poetini ar koji e je u krajostoljetnim teorijama uzdignuti na prijestolje interdisciplinarnog holistikog ideala? Prije nego izgube iskljuiva prava nad ovim oblikom pisanja sada suoene sa zahtjevnim naknadnim uvjetima njezine proizvodnje i plasmana na okrutnom tritu drutvenih, povijesnih i politikih znanosti predtranzicijske su (male) europske etnologije u nj upisale prevelike tragove socijalnih dominacija. Loe shvaena dinamika znanstvenog procesa, koja e je postaviti najnie u navodnoj hijerarhiji antropoloke spoznaje, razlog je zbog kojeg e etnografija u zaputenim znanstvenim zajednicama biti preputana navodno inferiornim razinama neobrazovanim ljubiteljima batine, ili obrazovanim nestrunjacima, kasnije po pravilu studentima, mlaim ili lokalnim znanstvenicima te radije enskim nego mukim strunjacima. Preneseno na status discipline, kao vjeite kandidatkinje unutar ostalih akademskih disciplina, to je nasljee zbog kojeg se od etnologije do danas oekuje obavljanje primarnih istraivakih djelatnosti, skupljanje grae za daljnju teorijsku obradu u udaljenim centrima interpretativne moi. No posebnu pogodnost za reprodukciju znanstveno ovjerenih socijalnih subordinacija pruilo je ozraje postsocijalizma, koje je u euforinom odbacivanju ideolokih nameta obezakonilo i gotovo kompletno nasljee lokalnih intelektualnih zajednica. U sumnjivo emancipatorskom pozivu za ukljuivanje u srednju struju na brzinu sklepane paradigme europske antropologije, istonoeuropski teren postaje popritem bitke za svjei simboliki kapital. To se natjecanje, nakon ignoriranja evidencije postojee, ma kako rudimentarne, eklektine, ali i zaetnike, domae teorije, usmjerilo na dokumentarno blago insajderskih uvida. Apsurd stvaranja informirane, internacionalno obrazovane i teorijski osjetljive populacije tranzicijskih strunjaka sada je gola nunost realizacije u uvjetima deklarativne kozmopolitske interdisciplinarnosti, i to na lokalitetima gdje su pozvani da ipak ne odugovlae oko primarne zadae dokumentiranja grae, sve skupocjenije po utroku vremena i novca, a o vjetini i spremnosti hereditarnih etnologa da se (umjesto nas), snau baeni u realnost, da i ne govorimo. Sve onda govori u prilog slobodnije, makar i nehonorirane prakse istraivanja i miljenja u manjim i operabilnijim okvirima. Potraga za autohtonom teorijom, ili Frantzom Fanonom prezrenih znanstvenih tradicija (K. Verdery), ne podrazumijeva recidive barbarogenijskih poziva, ali ni prepisivanje procedura iz reklamiranih djela, nego redefiniciju nasljea domaih etnologija kroz pomno nadgledanje efekata prijevoda teorija na mjestu vlastita iskustva i refleksije. To ukljuuje dakako i neugodne spoznaje o regresiji spoznajnog i interpretativnog interesa etnologije, koja zloudno raste posljednjih dvadesetak godina pa moda upuuje i na potrebu rekonstrukcije i snanijeg crpljenja nasljea izmeu ezdesetih i osamdesetih godina. To nije samo vrijeme pred-tranzicijske neprepoznatljivosti i bauljanja periferije, nego i pojave neuniformiranih, hibridnih pomaka, lienih elje za formalnom identifikacijom unutar, ionako raznolike i nesvrstane ponude metodolokih i teorijskih okvira. Takav oblik privremenih, nesavrenih, osobno obiljeenih i odgovornih, ali autorstvom neopsjednutih etnografija, koje razbacane nalazimo u irokom rasponu izraza, od etnologije svakodnevlja i ivotnih stilova, nadahnute kritikom teorijom, do snanih strukturalistikih intervencija koje su preosmislile potroeni smisao tradicionalne etnografije, predstavljaju i sadrajne i strateke elemente za ocrtavanje dometa privremenih autonomnih zona etnolokoga rada na globalnoj periferiji.
Ulomak iz vee cjeline.

Esej

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

16

Pjesnitvo i aktivizam
to se dogaa kad je oruje na koje pozivamo pero pjesnika, a borba njegovo knjievno djelo? Festival aktivistike poezije u Trstu pokuava odgovoriti na to pitanje Maja Klari

ad je sredinom etrdesetih godina prolog stoljea francuski filozof Jean Paul Sartre u eseju Angairana knjievnost napisao: Naa je namjera pridonijeti odreenim promjenama u Drutvu koje nas okruuje, vjerojatno nije oekivao da e se vie od pedeset godina poslije omanja grupa studenata pozvati upravo na te rijei. Ako i nije oekivao, moda je ipak potajno prieljkivao da taj poziv na oruje odjekne to dalje. Desetljeima nakon to je tekst objavljen, u vrijeme kad postmodernistika poezija postaje odve samodostatna, hermetina i tek u rijetkim sluajevima progovara o konkretnim problemima zajednice, ponovno se ukazuje potreba za knjievnou koja bi osim estetike imala i drutveno-pragmatinu funkciju. Aktivizam zapoinje u trenutku kad pojedinac ili grupa shvate da su zakinuti za neka od svojih osnovnih prava. Borba za povrat tih prava, pak, zapoinje prouavanjem konkretnih problema i osmiljavanjem strategije za njihovo rjeavanje. Poziv na oruje i borba koncepti su koji imaju prije svega negativnu konotaciju. No, to se dogaa kad je oruje na koje pozivamo pero pjesnika, a borba njegovo knjievno djelo? Borba ne podrazumijeva nuno koritenje nasilja u ostvarivanju spomenutih prava, ve i zduno zagovaranje i predanost postavljenom cilju. I premda bi se knjievnosti moglo spoitnuti da u toj borbi ne moe sudjelovati kao sudionik ravnopravan ostalim borcima, budui da je, uvjetno reeno, tek rije na papiru i nema jainu, recimo, masovnog prosvjeda ili blokade, Sartre i njegovi sljedbenici, onodobni kao i ovi danas, ne bi se sloili s time te bi argumentirali kako knjievnost moe itekako sudjelovati u borbi, ako ne i zapoeti je.
Aktivizam u knjievnosti to

njegovu slubenom nazivu (Pravo na dijalog), ve i po njegovoj ideji vodilji i aktivnostima koje se na njemu provode. Mladi ljudi koji sudjeluju na forumu dolaze iz razliitih krajeva svijeta te sukladno tomu iznose na vidjelo raznolike probleme s kojima se susreu svaki u svojoj sredini. Autori koji u travnju u sklopu natjeaja Castello di Duino nastupaju kao pjesnici, u listopadu se na forumu pojavljuju kao aktivisti i zagovarai ljudskih prava. Forumu nerijetko prisustvuju i sudionici iz veoma udaljenih zemalja kao to su Nigerija ili Kongo, a koji redovito progovaraju o potrebi uspostavljanja mira u tim nestabilnim dijelovima svijeta. Kad je prvi put iznesena ideja o natjeaju aktivistike poezije koji bi bio proveden preko Odsjeka za anglistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, grupica studenata odluno je zauzela suprotan stav, poriui angairanoj knjievnosti status umjetnikog anra. Branei takve larpurlartistike stavove, izravno su se suprotstavili inicijativi da se natjeaj uope pokrene, to je potaknulo niz rasprava o estetikoj funkciji knjievnog djela. I Sartreovu su ideju kritizirali brojni suvremenici tvrdei kako su najgori umjetnici najangairaniji. Ili su toliko daleko da su tvrdili da on eli ubiti knjievnost. Meutim, Umjetnost radi umjetnosti, kako se u oba sluaja pokazalo, ne mora nuno biti opreka angairanoj umjetnosti, one mogu bez problema koegzistirati i svaka na svoj nain pridonositi okolini u kojoj nastaju. Sartreovim rijeima, u angairanoj knjievnosti angairanost ni u kojem sluaju ne treba potisnuti knjievnost, mi moramo nastojati sluiti knjievnosti ulijevajui joj novu krv. Festival aktivistike poezije vjerojatno se danas ne bi ni mogao s pravom tako nazivati da se naiavi na te poetne prepreke obeshrabrio i odustao od postavljenog cilja.
Pjesme o klasnoj borbi, rtvama prirodnih katastrofa... Prologodinji slubeni

je to aktivizam u knjievnosti? Kako knjievnost moe sudjelovati u inu aktivizma? Kako bi ona mogla biti aktivizam sm? Sartre je saeo iroko rasprostranjeno miljenje u sljedeu reenicu: Knjievnik pie kad se drugi bore. To je ono protiv ega ustaje odnosno, ukoliko je to istinito, ono to namjerava promijeniti. Knjievnici ne samo da se moraju ukljuiti u borbu, ve je moraju i pokrenuti ako ve ne postoji nijedna druga inicijativa. Ideja o festivalu aktivistike poezije roena je na pjesnikom forumu koji se redovito organizira u Trstu u sklopu meunarodnog pjesnikog natjecanja Castello di Duino. Forum u Trstu, pod vodstvom profesorice Gabrielle Valere Gruber, ukljuuje razne aktivnosti koje imaju za cilj ilustraciju reprezentativnih drutvenih problema dananjice te predlaganje rjeenja istih. Premda se ne deklarira kao takav, forum u Trstu umnogome je aktivistiki sudei ne samo po

tekst natjeaja zapoinjao je rijeima mladog maarskog pjesnika Tibora Weinera Sennyeyja koji je pozivao kolege diljem svijeta da prihvate zadatak na koji su se obvezali kad su poeli pisati. Taj univerzalni poziv na ujedinjenje odjeknuo je iznad oekivanja. Iz raznih zemalja svijeta poele su pristizati pjesme o klasnoj borbi, rtvama prirodnih katastrofa, nemirima, sukobima, ovisno o problemu kojeg su se pjesnici odluili dotaknuti. Glavni partner prvog izdanja festivala Art Attack bio je Amnesty International Hrvatske koji se diljem svijeta i preko nebrojenih podrunica bori za ljudska prava. Kombinirajui podruja svojih djelatnosti, AIH i Art Attack osmislili su zajedniki program u sklopu kojeg je predstavljena zbirka poezije koju su napisali zatvorenici Guantnama, Poems

from Guantnamo, the De- Tema ovogodinjeg tainees Speak . Nagraeni festivala Art Attack pjesnici koji su gostovali na je Ulica, a poseban trodnevnim zbivanjima u Zagrebu, osim svojih pjesama, naglasak stavljen proitali su i po nekoliko jo je na problem neprevedenih pjesama iz spobeskunitva menute zbirke povukavi tako zanimljivu paralelu izmeu svoje i njihove poezije. Nakon itanja, o festivalu i sve se vie organizacija i projicirane su snimke razgovora sa zatvoudruga poelo javljati istiui elju za renicima u kojima oni opisuju ivot prije, sudjelovanjem. Jedan od njih je i Wam poslije i nakon pritvora te progovaraju o Kat, nizozemski aktivist koji je svojesvojim pjesnikim ambicijama. dobno pokrenuo niz udruga i fondacija Razmjena iskustava, literarnih i aktikoje se bave zatitom okolia, pravima vistikih, najvee je postignue prologodjece i promicanjem mira. Dugi niz dinjeg festivala. Volonterske organizagodina proveo je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i to upravo u vrijeme Docije kao to su zagrebaki VCZ ili Zelena movinskog rata kad je pokrenuo mreu akcija predstavile su vlastite aktivistike programe pjesnicima koji su potom traili ZaMir i Centar Suncokret. U priu o Art naine kako da te ideje implementiraju u Attacku Wam se ukljuuje predloivi svoje radove. S vremenom je zanimanje suradnju s Ecotopijom koju organizira za festival raslo. Ono to bi u marketingu svake godine. Ecotopia je meunarodni ljetni kamp koji okuplja mlade ljude iz nazvali word-of-mouth komunikacijom, u ovom je sluaju odigralo presudnu ulogu, cijele Europe koji se bave ili zanimaju ne podcjenjujui time sm potencijal feza ekoloka i drutvena pitanja te pitanja stivala da postane poznat iroj javnosti socijalne pravde, a koji se tijekom 20 dana na temelju vlastitih kvaliteta. Meutim, u kampu upoznaju i razmjenjuju iskustva, u drutvu koje obiluje festivalima i inim uglavnom s podruja humanitarnih, vomanifestacijama, u kojem gotovo svaki lonterskih i aktivistikih udruga i orgavei grad organizira neko slino zbivanizacija. Iako su Art Attack i Ecotopia nje, vrlo je vjerojatno da bi jedan mali dva vidno razliita pristupa aktivizmu, pjesniki festival brzo pao u zaborav. K oni ipak imaju neke zajednike karaktome jo i aktivistiki. U tom je smislu teristike zbog kojih je Wam i izrazio elju za povezivanjem tih dviju inicijativa komunikacija od od usta do usta odnosno razmjena kontakata i povezivanje pje povezivanje istomiljenika, razmjena snika, bilo da su direktno ili indirektno iskustava i kontakta, irenje poruke mira sudjelovali u festivalu, bila presudna u i solidarnosti te pokretanje potencijala mladih aktivista. irenju glasa o njemu kao i u donoenju odluke da bi se takvo to trebalo ponoviti Tema ovogodinjeg festivala Art i naredne godine. Attack je Ulica, a poseban naglasak stavJedna od pjesama koje su pobijedile ljen je na problem beskunitva to je na ovogodinjem festivalu savreno iluotvorilo iroku lepezu mogunosti u radu strira osnovnu problematiku s kojom se s tom marginaliziranom i sve brojnijom susreemo ne samo kod ovog festivala, drutvenom skupinom. ve i kod angairane knjievnosti openito. Georgios Ampatzidis, mladi grki biolog i pisac, u svojoj je pjesmi Gorue rijei zapisao: Znam da te nije briga za moje glupe retke/ Jer te nee nahraniti / Nee ti pruiti utjehu / Nee ti pomoi preivjeti jo jedan dan. Koliko e uistinu angairana knjievnost ikome pomoi? ime mjeriti njezin II. Festival aktivistike poezije Art Attack Zagreb / Split, 2. - 6. lipnja 2010. doprinos? To su samo neka od pitanja koje festival poPROGRAM stavlja samome sebi, no svim Srijeda, 2. lipnja 2010. - Zagreb moguim pesimistinim od19:00 Knjinica Bogdana Ogrizovia govorima usprkos, nastavlja Otvaranje festivala. vjerovati da pjesnici uistinu Gostovanje pjesnika: Kristina Bara, Marko mogu odigrati vanu ulogu u Gregur, Josipa Mareni, Daniel Radoaj, Stanko poticanju pozitivnih promjena Stoji (Hrvatska), Mitko Gogov (Makedonija), u drutvu. Nouzad Jadan (Sirija), Sabrina Mandanici Kako je bilo i za oekivati, (Njemaka), Slaana imrak (Srbija), Matteo internet kao najuinkovitiji i Pasquini (Italija) najdalekoseniji medij danas, Promocija zbornika s nagraenim radovima. odigrao je svoju ulogu. PuPredstavljanje projekta Poetry Against tovima koje je postalo odve Discrimination, Luke Dale-Harris (kulturni teko pratiti kako se granala centar Tuzrakter, Maarska). mrea sudionika, suradnika i Glazbeni program: Joan and the Miners zainteresiranih, irio se glas

vizualna kultura

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

17

Reifikacija umjetnosti
Zagrebaki salon je uistinu trogodinja nacionalna smotra neega to se nekad zvalo likovnom umjetnou i arhitekturom te neega to se nekad zvalo primijenjenom umjetnou i dizajnom Silva Kali
45. zagrebaki salon, Dom HDLU-a, Zagreb, od 8. do 30. svibnja 2010.
Zlatan Vehebovi, Bez naziva, 2010.

rite je naslov ovogodinjeg 45. zagrebakog salona (likovnih umjetnosti), koji e u slijedu obuhvatiti nadolazei Salon mladih. Kustos 45. salona Branko Franceschi nudi temu na koju umjetnici odgovaraju svojim radovima, istaknuvi na njima cijenu, koja moe biti i samo simbolina bilo previsoka, bilo gotovo obescijenjena. Svi su radovi na izlobi ponueni na prodaju, ime HDLU zakonsku mogunost prodaje radova svojih lanova ugrauje u temu izlobe. Franceschi u uvodniku kataloga Salona polazi od eseja Donalda Kuspita Art Values or Market Values?, koji se bavi stvarnou i sutinom mehanizma hipertrofiranog meunarodnog trita umjetninama, na kojemu je umjetniko djelo postalo zamanjakom ostvarivanja vika novane vrijednosti, zbog koje ga se kao nain oplodnje investicije, a to je u suprotnosti s duhom tradicionalnog mecenatstva kupuje, skuplja i, na koncu, stvara.
Umjetnine vs. automobili i jahte Zagrebaki salon je uistinu tro-

izjavljuje kako milijarderi samo umjetnine vole vie od auta i jahti. Odravi predavanje na seminaru o tritu umjetninama, odsjeo je u apartmanu s etiri zvjezdice u zgradi Muzeja, odakle se nou moe izai i etati po cijelom muzeju, izvjetavaju mediji. U skoro pa neposrednoj blizini Zagreba prole godine simboliki je u venecijansku renesansnu carinarnicu umjetena Fondacija Franoisa Pinaulta, francuskog biznismena koji je vlasnik Conversa, Samsonitea, Guccija, ali i aukcijske kue Christies, koju je preoteo od tvrtke koja je i sama brend, LVMH. Pinault je, pak, brendirao svoj ivot enidbom sa Salmom Hayek. Showbiznisiranje umjetnosti u nas je jo nepoznata pojava.
Ugodan kau umjetnosti Postoji li trite suvremene umjetnosti u Hrvatskoj? Svakako e podizanje monumentalne zgrade i pogon Muzeja suvremene umjetnosti Zagreb doprinijeti prestrukturiranju sustava vrijednosti i osobnog ukusa iroke publike i potencijalnih ulagaa u neto to je ulaganje u robu na temelju osobnih ukusa ili predvianja rasta cijene robe, kao dio svjetske trgovine ne-nunom robom (luxury goods), u dvijetisuitima do recesije najpropulzivnije industrije na svijetu, to je prihodovala vie od trgovine orujem ili human traffickinga. Isto tako, korporativni novac ve utjee na stidljivo formiranje trita suvremene umjetnosti u Hrvatskoj, kroz sustav otkupnih nagrada. Neke privatne galerije suvremene umjetnosti koje su, meutim, vodili biznismeni, smatrajui da je to posao u koji se svatko razumije (kao to je prosjean graanin miljenja da suvremenu umjetnost svatko moe napraviti), posustale su poput zanimljivog B.O.P.-a na Ribnjaku, koji je zastupao dobre umjetnike poput Ivane Franke i Silvija Vujiia. Sve vie hrvatske suvremene umjetnike zastupaju galerije u inozemstvu: primjerice, Davida Maljkovia, nakon to ga je producentski potpomogao kustoski kolektiv WHW, zastupa amsterdamska Annet Gelink Gallery; Gorana Petercola i Gorana Trbuljaka, kao i grupu IRWIN, zastupa ljubljansko-berlinska Galerija Gregora Podnara, biveg umjetnikog direktora ljubljanske Galerije KUC; Mladena Stilinovia inteligentno (posredno) predstavlja supruga, ugledna teoretiarka umjetnosti Branka Stipani dok se domae galerije uglavnom bave prodajom djela starih majstora. Zato je zanimljiv moment izlobe Salona paralelni postav malobrojnih domaih privatnih galerija suvremene umjetnosti, pa tako i zagrebake Galerije Laval Nugent, koja razvija projekt PR-a za hrvatske umjetn ike u svijetu. Kolekcionari poput

godinja nacionalna smotra neega to se nekad zvalo likovnom umjetnou i arhitekturom te neega to se nekad zvalo primijenjenom umjetnou i dizajnom. Poslanje je ovogodinjeg izdanja da Salon poslui kao platforma za istraivanje, raspravu i provjeru statusa trita umjetnina kao primarnog strukturnog problema cjelokupnog korpusa nacionalne vizualne umjetnosti i da pridonese legalizaciji trita umjetnina, ukljuivanju naih umjetnika na meunarodno trite, tu su i aktivacija i popularizacija domaeg kolekcionarstva te pokretanje sajma umjetnina u Zagrebu. Radove za izlobu odabrao je meunarodni iri, sastavljen od inozemnih privatnih kolekcionara i galerista Josie Browne, Anna Daneri, Hans Knoll i Sanja Vukeli. teta to je izostala Neda Young, gotovo mitska amerika kolekcionarka i lanica boarda podupiratelja Guggenheima roena na Koruli, koja mnogo bolje poznaje hrvatsku suvremenu umjetnost. U programu Zagrebakog salona odrano je predavanje Mareka Classena, suosnivaa i direktora svjetski poznatog projekta online baze podataka o umjetnicima, izlobama, galerijama, muzejima i umjetninama Artfacts.Net. Umjetnicima koji se bave performansom ili prostornim instalacijama vrijednost na grafikonu umjetnosti raste svaki put kad naprave izlobu, dok svega desetak posto njih sudjeluje na aukcijskim prodajama umjetnosti. Gotovo istodobno, u Zagrebu na poziv Muzeja suvremene umjetnosti gostuje Frdric Elkam , direktor odjela za naobrazbu kolekcionara u aukcijskoj kui Drouot, koji Patriciji Ki u Jutarnjem listu

Marinka Sudca stvaraju sustav Umjetnicima koji se arhiviranja i institucionalizira- bave performansom nja moderne i suvremene hrvatili prostornim ske umjetnosti, paralelan nuno tromom stroju slubenih in- instalacijama stitucija. Sudev virtualni mu- vrijednost na zej, s tendencijom postvarenja, grafikonu umjetnosti zaivjet e na web stranicama, nuno prevedenima na engleski raste svaki put kad jezik, te online publicistikom. naprave izlobu Zanimljivi najavljeni projekti novih poduzetnika, poput samoposluivanja sa suvremenom umjetnos prizorom pliaka Bavica, kojim su strau, zaustavljeni su recesijom. Ipak, postoji teki, na usporenom videu nalik na animijedan paralelan i gotovo nevidljiv nain ranu sliku, tvorei ritmizirani ornament, na koji trite umjetnosti funkcionira u rasporeene figure nalik na Dijkstrine Hrvatskoj, a na emu Grupa ABS, jo uviklince, u igri picigina. Intelektualna dojek izvan sustava, temelji recentne radove sjetka na kojoj se mnogi radovi temelje ini kroz mreu potpora gradova i drave, se da je iscrpljena do smrti, dok su drugi lo, ili nedovoljno dobar, zanatski rad; taj dobivanje gradskih prostora za ateljee i zaposlenja na akademijama, kojih se mnogo problem izvedbe djela jo je razvidniji kod otvorilo u post-tranzicijsko doba. domaeg product i modnog dizajna te primijenjenih umjetnosti, koji su dakle i ars i Slika je etverokutan predtechn, gdje i najzanimljivija rjeenja ostaju met Slika je jednostavan, najee etvena razini skice ili prototipa. rokutan predmet, koji zauzima odreen proZanimljivo je da komisija Upravnog stor u stvarnom svijetu. (Lovro Artukovi). odbora Hrvatskog drutva likovnih umjetSlikarstvo je medij i tehnika koja je vie puta nika, na elu s predsjednikom Josipom iznova rehabilitirana u povijesti umjetnosti Zankijem, za ravnateljicu te institucije u oujku bira Gaellu Gottwald. Njezina vi20. stoljea, na nain povratka korijenima, zija razvoja HDLU-a predvia promovia nagrada Zlatanu Veheboviu, koji je svoj rad na izlobi 45. zagrebakog salona zaciranje hrvatskih umjetnika, kao scene, u jenio na realnih 48 tisua kuna, potvruje svijetu, s naglaskom na pozicioniranje na trite suvremene umjetnosti. ini se da dominaciju medija slikarstva na izlobi. Veje to strateka linija, iji je pravac zacrtan heboviev rad ne podilazi estetskim oekikoncepcijskom eskapadom 45. zagrebavanjima, nego predstavlja izazov za svaki kog salona. Nova ravnateljica HDLU-a je lagani trini, ali i interpretativno-kritiki i umjetnica i kustosica. Vera Horvat Pinplasman (iz obrazloenja priznanja AICA-e) u tradiciji genre slikarstva, barokne tari u nedavnom intervjuu Patriciji Ki dijagonalne kompozicije, monumentalnih za Jutarnji list izjavljuje kako je povijest umjetnosti luksuzan studij: uiti gledati i dimenzija, a za motiv ima i sam slikarski oslikan prizor, trivijalan predmet-souvenir, razvijati opaanja moe se jedino na resentimentalni isjeak prirode sa zaetaka mek-djelima, i to u originalu, a to znai kulta turizma, figuricu koja prikazuje Alpe putovati. U domaim uvjetima, baviti se dijagramatske siluete. tom strukom uglavnom podrazumijeva Zamjetljive su i slike apsolventa slidesetljee volontiranja, putovati moe ako karstva Marina Majia, treenagraenog vodi turistike grupe, a mogunost interautora, te Josipa Tiria i Sebastijana Dradisciplinarnog usavravanja te studijskih i ia, ija se izloba Every man for himself specijalistikih boravaka u inozemstvu je minimalna, dodatno umanjena u ratnim i otvara u Galeriji SC na dan izlaska Zareza poslijeratnim okolnostima, naspram slike iz tiska. Drai je izvrstan slikar tekstura, asemblaa materijala graanskog interijera nesputane mobilnosti bez granica i pasoa. na nain spremita optereenog misteriizloba Salona je oito povod za mnogo oznim simbolizmom prizora (par mukih ire rasprave od samog pitanja trita koje cipela u sjeni moda priziva Magrittea), je dakako neizbjeno. no ini se zanimljivijim od neobaroknog Nakon Zagrebakog salona, valja Artukovievog Spremita. iznova zakljuiti da je u domaim okolnostima tzv. likovnih umjetnosti i dizajna Ars i techn Zaudno je malo na premalo produkcije za previe smotri i izlobi zastupljena fotografija, primjerice manifestacija, pa je potrebno pribjei razanimljivom vizualizacijom Kristova lica znim smicalicama, poput tematskih i antiu naborima platnene vreice odloene na koncepcijskih izlobi, kako bi se nalo stolici u radu Branke Cvjetianin. Lijepa opravdanje za svaki novi postav ve vieje video-slika Dana Okija (26.05.2008.), nog.

Vizualna kultura

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

18

Trijumf zagrebakih studenata

Magdalena 2010, 12. Meunarodni festival kreativne/ vizualne komunikacije od 13. do 16. svibnja U MariborU U SlovenijI Bojan Kritofi

veanom dodjelom nagrada autorima najboljih radova, na sada ve tradicionalnom meunarodnom natjeaju u podruju kreativnih i vizualnih komunikacija, u subotu 15. svibnja slubeno je zatvoren 12. po redu Magdalena festival. Natjeaj je i ove godine potvrdio Magdalenu kao jednu od najznaajnijih strukovnih manifestacija u regiji najvie je radova, oekivano, pristiglo iz bivih jugoslavenskih republika, pri emu su prednjaile Hrvatska s ak 244 uvrtena rada, i domain festivala Slovenija sa 127 radova, dok je Bosna i Hercegovina s 89 uvrtenih radova zauzela neto skromnije tree mjesto. Radovi se na natjeaj primaju u ak 14 stalnih kategorija (a gotovo svake godine pojavi se i neka nova), te u kategorijama tri slubena festivalska briefa za koje se dodjeljuju posebne nagrade. Ove godine od natjecatelja se trailo da dizajniraju novi vizualni identitet Umetnostne galerije Maribor, osmisle novu liniju odjee za Orto kolekciju sezone jesen/zima 2010, te da kreiraju glazbeni spot za novi singl Dubioze Kolektiva, bosanskog benda koji je svojom svirkom popratio zatvaranje festivala. Za 14 stalnih kategorija meunarodni iri dodjeljuje prvu i drugu nagradu, a meu prvonagraenima bira se i rad za nagradu Magdalena glavnu nagradu cijelog natjeaja. Skulpture zlatnih grudnjaka (Golden Bra) se osim prvonagraenima u pojedinim kategorijama dodjeljuju i najboljima u kategoriji briefova, ali i u nekoliko posebnih kategorija kao to su Newcomer of the Year, Best Use of Photography in Communication, Best Combination of Copy and Design, itd.
Danas Kupi, Sutra Baci Meu-

Magazine prua mogunost izrezivanja novih modnih dodataka sa stranica asopisa na licu mjesta! Pored ovih uspjeha valja spomenuti rad Choose Your Way Kristine Ivani i Dragane Ile, takoer studentica zagrebakog Studija dizajna, koje su njime osvojile nagradu u kategoriji izrade novog vizualnog identiteta Umetnostne Galerije Maribor. Prve su nagradu u kategoriji Small Promos osvojili Hrvoje ivi i Dario Devi, takoer kolege ranije spomenutih, i to za originalni dizajn promotivnih letaka Teatra &TD, dok je zasebno Hrvoju pripala jo jedna nagrada, Golden Bra u kategoriji Creative Media Content for the Web, za rad Reci to! Kao i prole godine, najvie je nagrada u cjelini otilo u ruke hrvatskih studenata, i to ove godine podjednako studentima zagrebakog Studija dizajna, kao i studentima Odsjeka za Dizajn vizualnih komunikacija Umjetnike akademije u Splitu; meu kojima treba posebno istaknuti izvrstan rad Animafest Sae Pocrnia, vizualni identitet zagrebakog festivala animiranog filma nastao u sklopu studija, za koji je i osvojio prvu nagradu u toj kategoriji.
Kritiki angairana komunikacija Premda je prema broju osvojenih

dvosmjeran i zapravo ilustrira nain na koji zdravi ljudi esto gledaju invalide, bolesne ili zaostale u razvoju u poetku moda s odmakom i donekle s visoka, no takve emocije gotovo uvijek brzo zamjenjuju osjeaji saaljenja i empatije. Primjera radi, na jednom od plakata nalazi se visoka izma sa tiklom, no umjesto tikle vidimo teak uteg od 2 kg. Radi se, naravno, o bolesti koja oteava pokretljivost udova, to je i objanjeno u posebnom okviru. U principu, svaki plakat sadri nekoliko osnovnih informacija o bolesti o kojoj fotomontaa govori.
Predavanja i radionice Drugom radu iz BiH koji

narodni iri u sastavu Mel Woods (Velika Britanija, predsjednica irija), Damjan Stankovi (Srbija), Fehim Hadimuhamedovi (BiH), Silvana Catazine (panjolska) i Cille Veerasawmy (Danska) glavnu je nagradu Magdalene dodijelio Katarini Zlatec, studentici Studija dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, za njen vrlo upeatljiv i inspirativan rad DKSB Catalog (Danas Kupi, Sutra Baci), koji je dobio i prvu nagradu u kategoriji Best Spoof Communication. Rad je dizajniran u stilu maloprodajnih kataloga kojima su svakodnevno zatrpani potanski sanduii veine gradskog stanovnitva, s tom razlikom to je inspiraciju za odabir proizvoda autorica pronala na najpoznatijem zagrebakom sajmitu Hreliu na Jakuevcu. Originalno se poigravajui s trash estetikom jeftinih vizualnih elemenata karakteristinih za maloprodajne kataloge, i simbolima masovne kapitalistike kulture kao to su Spiderman i Barbie figurice, autorica je stvorila rad iznimne snage i vrijednosti, ija prezentacija, nadajmo se, nee biti ograniena na promociju na samo jednoj natjeajnoj izlobi. Nagradu u kategoriji Best design osvojila je Katarinina kolegica Petra Miliki za svoj rad Fashionist Magazine, nastao u slinom anru oblikovanja prodajnih asopisa/kataloga; s tim da se u ovom sluaju pretpostavlja snanija interakcija itatelja s radom, budui da Fashionist

nagrada i ove godine festivalski natjeaj obiljeio trijumf hrvatskih studenata, meu prestino drutvo prvonagraenih uli su i radovi studenata i mlaih profesionalaca iz drugih zemalja, posebno iz Bosne i Hercegovine; meu kojima se dva rada istiu visokom razinom zanatske izvrsnosti, zaokruenim, artikuliranim i dosljedno provedenim konceptom, kao i onim bitnim sastojkom koji se na mnogim meunarodnim natjeajima uvijek izrazito uvaava istaknutom etikom komponentom dizajnerske kreacije, odnosno kritiki angairanom komunikacijom kao glavnim ciljem dizajnerske prakse. Jedan od dva rada nagraen je prvom nagradom u kategoriji najboljeg plakata (Outdoor Category), a radi se seriji plakata autorice Enise Bravo naslovljene You can? They cant!, ija je svrha educirati ciljanu publiku o svakodnevnim problemima s kojima se nose ljudi oboljeli od rijetkih, ali vrlo tekih bolesti, koje im oteavaju ili posve onemoguavaju izvoenje nekih banalnih i samorazumljivih radnji kao to su hodanje, noenje neto teih predmeta, presvlaenje i sl. Autorica je problem rijeila koristei efektne fotomontae, aplicirajui na fotografije obinih predmeta poput visokih izmi sa tiklama, aa s vodom ili majica dodatni motiv koji se recipijentu u prvih mah ini duhovit, no radi se o inteligentnom vizualnom triku koji slui prvenstveno tome da se privue pozornost. Ali, ve nakon par sekundi smijeh nestaje, a fotomontaa se otkriva u punoj snazi kao rjeito i bolno isticanje teko savladivih problema s kojima se bolesni suoavaju, te izraava konanu autoriinu misao o solidariziranju s potrebitima, izraenu u varijacijama osnovnog copya You can? They Cant!. Svakako je rije o radu u kojem je proces interakcije s plakatima izrazito

je privukao pozornost irija dodijeljena je prva nagrada u kategoriji dizajna najbolje knjige, a radi se o eksperimentalnoj knjizi 10 ovjekovih zapovijedi autorice Amile Handi. Svaka stranica knjige sadri malu misaonu igru u kojoj se razliitim nainima presavijanja listova, uklanjanja oznaenih dijelova papira, rezanja, premetanja, izostavljanja i slino otkrivaju pojmovi bitni za ovjekovu egzistenciju, poput humanosti, morala, ljubavi i potenja. Dovedeni u meuodnos, ti se pojmovi povezuju u misli o ljudskim vrlinama i manama te ovjekovim ivotnim mogunostima, upuenima itatelju, koje je autorica nazvala ovjekovim zapovijedima, iako se zapravo ne radi ni o kakvim imperativima, ve vie o opevaeim savjetima koji svakome mogu biti nit vodilja u traenju odgovora na bitna ivotna pitanja. Pri tome je najvei naglasak na spomenutom procesu kojem se misli otkrivaju, i koji zapravo slavi ljudsku kreativnost i individualnu matovitost. Budui da se pri itanju knjige listovi doslovno trgaju i mijenjaju, svaki je primjerak knjige namijenjen samo jednom itatelju, koji mora sam otkriti njenu sutinu. Uglavnom, cjelovit popis dobitnika nagrada, kao i galeriju nagraenih radova, moe se pogledati na web stranicama festivala. Osim natjeajne izlobe koja je uvijek sredinje dogaanje festivala pa zauzima i najvie prostora (izlobeni prostor Naskovog Dvorca i Umetnostnu galeriju Maribor), odrana je i izloba radova nagraenih 2009. godine na tradicionalnom natjeaju Art Directors Cluba iz New Yorka, kao i izloba Samire Kentri, i ona inozemnog dvojca Anrick Bergman & Luciano Foglia, obje u domeni dizajna u novim medijima, odnosno dizajna interakcija. Gosti festivala i lanovi irija

Katarina Zlatec, DKSB Catalog, 2010.

odrali su brojna predavanja i radionice, a nakon svakog dana uslijedila je nona veselica u nekom od mariborskih klubova. Zamjerke to se tie organizacije bi se mogle uputiti prilino nemuto izvedenoj dodjeli nagrada, gdje je prazni hod gotovo u potpunosti unitio tradicionalni komiarski uvod, a glavobolje iriju i posjetiteljima zadavale su i nevolje s projektorom. Moda je diskutabilna i odluka irija da ne dodjeli prve, odnosno druge nagrade u nekoliko kategorija (njih ak 8!), no kako je opa selekcija nagrada meu publikom pozitivno ocijenjena, na to nije izreeno previe glasnih primjedbi. U cjelini, Magdalena je i svojim 12. izdanjem potvrdila stalno rastui meunarodni ugled, te na kraju moemo samo rei: vidimo se dogodine!

Razgovor Katarina Zlatec

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

19

Danas kupi, sutra baci

Katarina Zlatec, studentica prve godine diplomskog studija na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu, smjer vizualne komunikacije, ovaj mjesec dobila je prvo znaajno strukovno priznanje u karijeri na meunarodnom festivalu kreativne komunikacije Magdalena 2010. u Mariboru osvojila je glavnu nagradu Magdalena grand prix, za svoj DKSB katalog Bojan Kritofi
Magdalena, meunarodni festival kreativne komunikacije, jedna je od najznaajnijih strukovnih manifestacija u regiji pa tako i dobitak glavne nagrade na festivalskom natjeaju Magdalena grand prix nosi specifinu teinu. to tebi ova nagrada znai? Kako bi se taj uspjeh mogao odraziti na daljnji tijek tvoje karijere u dizajnu? S obzirom da je zahvaljujui Magdaleni sada poela tvoja afirmacija u regionalnim okvirima, hoe li nagraeni rad slati na jo neke inozemne ili domae natjeaje? Openito, smatra li da su natjeaji za mlade dizajnere najbolja metoda afirmacije, usavravanja, stjecanja novih iskustva i svijesti o konkurenciji? Priaj nam malo o svom prvonagraenom radu DKSB Catalog . Rad je suptilno, ali uvjerljivo socijalno angairan i sadri jasnu kritiku jednog segmenta kapitalistikog sistema proizvodnje i potronje, no cijela je ideja izvedena vrlo duhovito i nepretenciozno, a ton komunikacije izvrsno pogoen. Slijedi klasino pitanje to te inspiriralo u kreaciji rada, bilo u sadrajnom, bilo u vizualnom smislu? S kojim si ciljem pristupila poslu? Reci neto vie o uvjetima u kojima je rad nastajao.

Nagrada je potvrda mom radu openito to meni kao studentici puno znai. Nisam joj se uope nadala, bila je veliko iznenaenje. To mi je dodatni poticaj da dalje nastavim sa svojim radom, ulaganjem u svoje znanje i svojim razvojem kao dizajnerice. Ve sam do sad stupila u kontakt s mnogim meni novim ljudima iz tog svijeta, zahvaljujui festivalu i nagradi. To mi se ini kao bonus nagrada i sigurno e utjecati na daljnji tijek mog napredovanja. to se tie slanja radova na druge natjeaje, trenutano je jo jedan u planu, ali ne elim se previe sad koncentrirati na to. Tu je kraj akademske godine, a tu su i neki drugi, novi projekti koji me zaokupljaju i koje bih eljela im kvalitetnije ostvariti. Mislim da u u budue pokuati im vie sudjelovati na natjeajima, do sad sam to inila rijetko i ne bez straha. Natjeaji su definitivno dobra metoda za sve navedeno.
OBLICI EDUKACIJE

Kakva je tvoja generalna ocjena ovogodinje Magdalene organizacija, izlobe, popratna dogaanja? Meni se ini da su ove godine izlobe, ako izuzmemo onu natjeajnu, bile manje zanimljive, ali je zato organiziran cijeli niz atraktivnih radionica, od O drutvenoj radionice dizajna knjiga do odgovornosti radionice stop animacije. dizajnera trebalo Kakva su tvoja iskustva sa studentskim radionicama bi vie razgovarati i dizajna, koliko je takav navoditi rauna. Jesam in rada i edukacije bitan za za dizajn koji e prosjenog studenta?

voditi brigu o svojim posljedicama, dizajn koji je kritian i eksperimentalan i pomie granice

Znam da je u festival uloeno mnogo truda, ali nedostataka je na alost bilo. A i voljela bih da sam mogla doivjeti vie od cijelog festivala od samo jednog poslijepodneva. Radionice su odlian oblik edukacija za prikupljanje novih znanja, iskustava i za sklapanje poznanstava. Zanimljivo je raditi s novim ljudima i na temama s kojima se moda ne susree svaki dan. Ja sam sudjelovala na nekoliko radionica i nevjerojatno mi je koliko ovjek kroz takav timski rad moe nauiti o sebi. Svakako radionice veem uz ljepa iskustva vezana za moje obrazovanje.

Rad je nastajao tokom cijelog prolog semestra na Studiju dizajna. Radila sam ga uz mentorstvo profesora Stipe Bria i asistenta Luke Boria te uz veliku pomo kolegice Petre Miliki. Zadatak je samoiniciran, to znai da sam sama odredila temu i podruje interesa. Inspirirao me zagrebaki sajam Jakuevac, takozvani Hreli, a i buvljaci openito. Ta trnica na kojoj se mogu nai nevjerojatne stvari, potaknula me na razmiljanje o dananjoj proizvodnji i koliini materijalnih dobara koje cirkuliraju svijetom. U istraivanju koje je uslijedilo dotakla sam se razliitih podruja (ekonomija, marketing, ekologija, sociologija...) da bi dola do poruke koju elim komunicirati i do samog koncepta. Rad je kritika hiperprodukcije i konzumerizma dva fenomena koji zajedno ine zaarani krug. Unutar tih problema, koncentrirala sam se na marketing to je meni kao dizajnerici blie podruje. Medij, estetiku i ton sam preuzela upravo iz svijeta na koji sam se eljela osvrnuti. Konkretno i jednostavno reeno, rad je katalog u kojem se nalaze predmeti koji su uglavnom uzeti s buvljaka (stari, koriteni, ali ne nuno i neupotrebljivi), a predstavljeni su na nain na koji se danas predstavljaju i prodaju novi proizvodi. Osim predmeta, s Hrelia su preuzete i neke marketinke metode (pretjerani opisi i snienja, akcije i povici kojima prodavai na buvljaku mame ljude). Naziv kataloga DKSB kratica je za Danas Kupi, Sutra Baci uzreicu koja se takoer esto moe uti na Hreliu.
DRUTVENA ODGOVORNOST STRUKE

a kao sredstvo izraavanja tipografiju i fotografiju.

Proteklo su desetljee grafiki i ini dizajn u meunarodnim okvirima obiljeile ee polemike na temu drutvene i socijalne odgovornosti dizajnera, etikih standarda struke, relacije izmeu dizajna kao komercijalne pratee industrije i dizajna kao naina individualnog izraavanja, onoga to se danas pomodno zove graphic authorship. Kakvi su tvoji stavovi prema tim pitanjima? Je li tvoj senzibilitet blii dizajnu u komercijalnom smislu ili vie eksperimentalnim, istraivakim, kritikim vodama? Ili moda misli da se nitko ne mora definitivno opredijeliti, a ovakva podjela samo banalizira cijeli problem?

Svakako se slaem da bi o drutvenoj odgovornosti dizajnera trebalo vie razgovarati i voditi rauna. Jesam za dizajn koji e voditi brigu o svojim posljedicama, dizajn koji je kritian i eksperimentalan i pomie granice. No, nisam ni ekstremni protivnik tzv. komercijalnog dizajna. Stvari ni u ovom sluaju nisu crnobijele. Promjene bi se trebale desiti na vie razina da bi do njih dolo i u dizajnu. Problem je u svijesti ljudi, a on postoji bez obzira na zanimanje. Ja za poetak mogu razmisliti o vlastitim akcijama i vlastitoj odgovornosti. Za poetak bi bilo divno kad bi to iskreno uinio svatko za sebe pustite me da jo malo budem idealist.
Mali rezime tvoje dosadanje dizajnerske teorije & prakse. Kako si doivjela studij, koliko ti je pomogao da se osovi na noge? Idue akademske godine bi trebala diplomirati. Kakvi su daljnji planovi, ima li ih ili je jo prerano brinuti se o metodama preivljavanja u tzv. stvarnom svijetu?

Primila si prvu nagradu i u kategoriji dizaj na omota glazbene ploe, CD-a ili DVD-a za studentski rad na albumu Pet Shop Boysa. Koliko te ovaj segment dizajna zanima i misli li dalje razvijati svoj rad i u tom smjeru, ili su ti neki drugi anrovi suvremenog dizajna srcu ipak drai?

Dizajn omota glazbenih albuma je vrlo lijep posao i to je definitivno podruje kojim bih se rado bavila. Ali mom srcu je puno toga drago i ne mogu rei da sam se ve sad odluila za specijalizaciju. Voljela bih raditi na projektima za kulturu i projektima koji su drutveno angairani. Od medija, najvie volim knjige,

Ove godine zavravam prvu diplomsku godinu na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu. Mogu rei da sam mnogo nauila, ali svjesna sam da mogu (i elim) jo mnogo vie. Radila sam na nekoliko projekata izvan fakulteta, tako da sam se imala prilike susresti i sa stvarnim prilikama i klijentima. Razmiljam o odlasku na daljnje kolovanje, ali tu se naravno namee pitanje financija. Jo jednu godinu sam ovdje, namjeravam je to bolje iskoristiti, a dalje emo vidjeti.

In memoriam

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

20

Kist i ma
Frazetta je strip-crta koji je postao brend, tvorac vizualne definicije anra maa-i-arobnjatva, sword-and-sorcery Marin Radii
Frank Frazetta (9. veljae 1928. 10. svibnja 2010.) odlazak jednog od najpoznatijih i najutjecajnijih ilustratora fantastike koji je zauvijek oblikovao likove Conana i Tarzana

ana 10. svibnja 2010. godine napustio nas je Frank Frazetta (u mladosti je odbacio jedno z u prezimenu, odnosno dvaput udvojena slova), ameriki slikar i ilustrator koji je svojim djelovanjem tijekom druge polovice 20. stoljea izvrio ogroman utjecaj na suvremenu neo-pop kulturu. Njegove naslovnice za knjige, magazine i stripove, omoti za muzike albume i filmski plakati lako su prepoznatljivi u moru radova drugih autora i izdvajaju ga zbog jedinstvenog, nevjerojatno snanog i esto vrlo dramatinog crtea koloriranog sirovim koloritom. Frazettinim opusom dominira tema divlje i neukrotive snage ivotne energije potencirane smrtnom prijetnjom u sukobu, u kojem borbu za preivljavanje umjetnik prikazuje u svoj njezinoj silini. U sredite kompozicije postavlja herojske likove vee od ivota, na pozornici sainjenoj od mita, magije i strave.
Od Tarzana do Ringa Starra

Roen 1928. godine u New Yorku, Frank Frazetta odrasta u talijanskoj zajednici Brooklyna. S navrene tri godine ve prodaje svoje crtee lanovima rodbine, a u estoj kao veliki poklonik stripova Tarzan Hala Fostera i Terry and the Pirates Miltona Caniffa i sam crta vlastite prie u slikama. Kao nadarenog osmogodinjaka roditelji ga upisuju u ekskluzivnu Brooklyn Academy of Fine Arts gdje studira sljedeih osam godina, od ega prve etiri pod tutorstvom klasicizmu sklonog talijanskog profesora Michaela Falange. U petnaestoj poinje zaraivati u stripovskom studiju Bernarda Baileyja gdje pomae briui viak linija na crteima iskusnijih kolega i tuirajui, nakon ega dogovara posao za ak nekoliko izdavaa stripova i iduih godina brusi zanat usavravajui se u razliitim anrovima: od funny-animal, westerna, avanture i misterije pa do fantastike i povijesne drame. Ranih pedesetih godina prologa stoljea ostvaruje seriju naslovnica za tada vrlo popularni znanstveno-fantastini strip Buck Rogers, to mu donosi posao suradnika cijenjenog autora Ala Cappa na pasicama novinskog stripa Lil Abner. To je i vrijeme kada pohaa Cartoonists and Illustrators School (kasnije School of Visual Arts) u kojoj mu je mentor Roy Gerald Krenkel, umjetnik poznat po radu u fantasy anru, a od onih koji su nedvojbeno izvrili utjecaj na mladog Franka svakako je i ve spomenuti Harold Rudolf Foster koji prvi adaptira Tarzana za strip, kod nas ipak mnogo poznatiji kao tvorac slavnog viteza Okruglog stola, Princa Valianta. Nakon devetogodinjeg rada na pasicama za Lil Abner Frazetta 1961. samovoljno naputa sigurnost stalnog dobro plaenog posla i jedno vrijeme crta za muke magazine, izmeu ostalih i Playboy u kojemu surauje sa Harveyjem Kurtzmanom, Willom Elderom i Jackom Davisom na stripu Lil Annie Fannie gdje je zaduen za enske likove. (Ovo veselo drutvo poznato

po ismijavanju svih segmenata amerikog drutva i naina ivota, odgovorno je inae i za pokretanje kultnog magazina Mad.) 1964. godine pustolovni romani Edgara Ricea Burroughsa o Tarzanu i Johnu Carteru od Marsa postaju zanimljivi novoj generaciji itatelja i Frazetta se prihvaa izrade naslovnica meko ukorienih (paperback) knjiga za nekoliko razliitih izdavaa. Odmah po objavljivanju njegov rad prepoznat je kao drugaiji i puno kvalitetniji od ostalih, ime u velikoj mjeri doprinosi boljoj prodaji. Pokazuje se da ta izdanja mnogi kupuju upravo zbog naslovnica, dok ih unutarnji sadraj manje ili uope ne zanima! Iste godine, humoristiki Mad objavljuje mu karikaturu lana The Beatlesa, Ringa Starra, koja ne prolazi nezamijeeno od filmske industrije i on ubrzo izrauje svoj prvi filmski plakat za komediju Whats New Pussycat? kompanije United Artists. (Tijekom duge i plodne karijere nainiti e plakate i za filmove kao to su Hotel Paradiso Petera Glenvillea, The Fearless Vampire Killers Romana Polanskog, Gauntlet Clinta Eastwooda.)
Slikanje vatrom Pored onih za

stvarnosti. Va um stvara slike neprestano ih bojei u tonove drugaije od realnih. U svom radu pokuavam uhvatiti takve slike. Uinit u da nadiru ravno prema vama, vee, snanije i kudikamo vie prijetee jer se bavim emocijama straha, a ne anatomskim proporcijama.
Naslovnica od milijun dolara 1983. Fra-

Frank Frazetta, Conan the Adventurer, 1966.

Edgara Ricea Burrougsa, Frazetta tijekom druge polovice ezdesetih i prve polovice sedamdesetih godina slika naslovnice za knjige jo jednog amerikog pisca pulp literature Roberta Ervina Howarda, oca sword and sorcery podanra unutar fantastine proze, danas najpoznatijeg po djelima Conan the Barbarian i Kull. Frankova vizija Howardovog hiborijanskog doba s osvajakim pohodima i uzavrelom krvi u aru bitke uz silovit i nezaustavljiv galop zapjenjenih konja oduevljava publiku, priskrbljuje mu gomilu vjernih oboavatelja i ujedno neposredno utjee na mnoge ilustratore i crtae stripova irom svijeta. Dovoljno je spomenuti Johna Buscemu, jednog od najboljih autora u itavoj povijesti izdavake kue Marvel Comics ili Simona Bisleyja, proslavljenog naslovnicama za fantasy magazin Heavy Metal. Gledajui seriju ilustracija za Conana, ali i mnoge druge radove koji ukljuuju duh barbarizma, postaje nam savreno jasno zato Frazettin rad nazivaju slikanje vatrom, to je i naslov dokumentarnog filma o njemu iz 2003. godine. Zanimljivo je da je Frazettin savjetnik za vizualizaciju Conanovog svijeta bio bivi mentor, suradnik i dugogodinji prijatelj Roy Krenkel. Dvojac udruuje snage i u radu na naslovnicama za stripovske horror magazine Creepy i Eerie izdavaa Warrena, i to na nain da Krenkel crta poetne grube skice koje potom Frazetta po potrebi mijenja i zavrava u ulju na platnu ili dasci. Karakteristino za njega je da e, bez obzira na motiv, sve uiniti veim, opakijim, mahnitijim, opasnijim, jo ivotnijim, ali isto tako i jo mrtvijim. On sam objanjava zato: Iako stvari vidim onakvima kakve jesu, radije ih slikam prema dojmu kakav ostavljaju u mojoj svijesti. Na primjer, ako zaista preispitate svoje strahove, shvatit ete kako su oni zapravo preuveliavanje

zetta zajedno s redateljem Ralphom Bakshijem producira dugometrani animirani film Fire and Ice za koji osmiljava izgled likova i slika plakat, ali ova pustolovna fantazija ne uspijeva ostvariti vei uspjeh na blagajnama kinodvorana. Do kraja dekade, izmeu ostalih, naslikat e i etiri djela s motivom demonskog ratnika lica uvijek sakrivenog u tami sjene pod kacigom s rogovima i s tekom ratnom sjekirom u rukama, zvanog The Death Dealer. Opaki, mrani jaha s jedne od najpoznatijih Frazettinih slika, od svojeg prvog pojavljivanja 1973. godine, postao je ikona anra. Amerika hard rock skupina Molly Hatchet koristi ga 1978. godine za omot svog debut albuma. Od 1988. ovaj lik se pojavljuje kao protagonist pisanih romana, od 1995. i stripova, a nainjeno je i vie skulptura i akcijskih figura (naravno, sve uz odobrenje tate Franka). Pored Molly Hatchet, i druge grupe slinih glazbenih usmjerenja (npr. Dust, Nazareth, Yngwie Malmsteen, Wolfmother) jo od ranih sedamdesetih pa sve do danas upotrebljavaju Frazettine slikane ilustracije za neke od omota svojih izdanja. Devedesetih godina prolog stoljea majstor je i dalje aktivan, a radovi mu nimalo ne gube na snazi i sugestivnosti koja ga je uinila slavnim. Izdava Verotik objavljuje mu Arcanum zbirku ilustracija nainjenih samo u olovci tijekom 1993. godine, a izlazi i itav niz luksuznih, bogato opremljenih knjiga koje predstavljaju umjetnikov ivot i djelo. Od 2000., na alost, uslijed ozbiljnih zdravstvenih problema, Frazetta slika sve rjee da bi potkraj ivota s velikog imanja u Pennsylvaniji preselio na umirovljeniku Floridu gdje umire od modane kapi. Koliku popularnost je uivao od strane struke i brojnih poklonika i kakav status ima kod kolekcionara, moda najbolje pokazuje podatak da je 2009. godine njegovo djelo Conan the Conqueror (Berserker, to znai odjeven u medvjeu kou, a s vremenom rije poinje dobivati znaenje obuzet

Vizija hiborijanskog doba s osvajakim pohodima i uzavrelom krvi u aru bitke uz silovit i nezaustavljiv galop zapjenjenih konja oduevila je publiku, priskrblila mu gomilu vjernih oboavatelja i neposredno utjecala na mnoge ilustratore i crtae stripova irom svijeta

Autoportret, 1962.

mahnitim bjesom, to ga je svojim ratnicima udahnjivao Odin) kupio za milijun dolara Kirk Hammett, vodei gitarist Metallice; rije je o razradi prve naslovnice zbirke od etiri pulp prie nadahnute nordijskom mitologijom Roberta E. Howarda i L. Spraguea de Campa, na kojoj je Conan prikazan kao miiav dugokosi ratnik koji stoji na hrpi kostura u koju zabada ma, dok mu napadno razgoliena djevojka grli noni gleanj, a zelenkasta svjetlost naglaava miiavost ratnikova tijela. Frazettina vizualizacija Conana Barbarina snano je, uz Wagnerovu glazbu, utjecala na oivotvorenje toga lika u ekranizaciji Johna Miliusa iz 1982., s Arnoldom Schwarzeneggerom u naslovnoj ulozi.

Temat:

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

21

Festival europske kratke prie

Od 30. 5. do 4. 6. 2010. u Zagrebu i Rijeci

Devet ivota jednog festivala (a bit e ih jo!)

krojiti izdanje festivala (znaju svi koji su ih krojili) nije lak posao. ini ti se ponekad da ti je cijeli ivot otiao na pripremu tog malog uda, od razmjene prvih mejlova s piscima, preko tisuu i jedne praktine stvari bez koje ne ide pa sve do odjavne pice na nekoj od festivalskih pozornica dobrih godinu dana kasnije. Ali ono to spaava stvar (pored potpora pokrovitelja i sponzora, naravno!) jest osjeaj da svako festivalsko izdanje, osim to uzima, ima i daje ni manje ni vie nego cijeli jedan ivot. Pisci koji postaju lica, glasovi i smijeh; tekstovi koji neponovljivo odjekuju i nastanjuju se u mjestima koja volimo i poznajemo, jedinstvena kemija koja izmeu publike, izvoaa i organizatora nastaje samo jednom, samo ovaj put to je ono kako mi osjeamo, i kako radimo ovaj festival. Ve devet godina zaredom. Pisati o devetom izdanju FEKP-a moe se zato samo nagaajui, kao i o svemu to se jo nije dogodilo. Ipak, znamo sljedee: neobino smo sretni to e vrlo posebnu notu FEKP-u 2010. dati vrlo posebna zemlja partner Katalonija. Katalonski pisci sve su prisutniji na policama hrvatskih knjiara, ali drimo da bi ih i domaa publika i domai nakladnici mogli/trebali/voljeli i vie. Zato niz itanja i predstavljanja, zato prevoditeljska radionica na Filozofskom fakultetu Sveuilita u Zadru. Katalonsku knjievnu reprezentaciju na ovogodinjem FEKP-u (veliko hvala Institutu Ramon Llull!) ine Lolita Bosch, Jordi Punt, Llucia Ramis i Marius Serra doite i provjerite zato! Ali da ne bude da je sve palo na (istina snana) katalonska plea: svoje knjige u Zagrebu i Rijeci predstavljat e i dvoje Amerikanaca dobitnica Pulitzerove nagrade za knjievnost 2009. Elizabeth Strout i najbolji mladi pisac 2009. po izboru Village Voicea Wells Tower. Gost nam je i jedan od najuglednijih pisaca engleskog govornog podruja, osvaja ovogodinje prestine nagrade Sunday Timesa za kratku priu Novozelananin C.K. Stead, a uz njega (napokon Europejci!) dinamini duo irske knjievnosti: pisac Kevin Barry i urednik Declan Meade; finska autorica koja pie na vedskom Susanne Ringell i engleska autorica koja pie u Berlinu Clare Wigfall; i jo dvojica koje je zarobio Berlin (ili se dogodilo obrnuto): kultni maarski pisac Lszl Krasznahorkai i eki autor Jaroslav Rudi, iji kult (hvala na pitanju!) takoer dobro napreduje. Korisnu naviku da svake godine predstavljamo kulturne djelatnike od kojih bismo kojeta mogli nauiti nastavljamo i sljedeim pozivnicama: Oscaru Sipnu i Mariu de los Santosu, piscima i urednicima panjolske nakladnike kue Tropoeditores te Alexandri Buchler, direktorici organizacije Literature Across Frontiers, a naravno, tu su i sjajni hrvatski autori s novim knjigama: Maja Hrgovi, Mario Kova, Zoran Malko, Zoran Tomi, Neven Vuli te jedan i jedini Senko Karuza Treba li nakon toga komentara? Doite i proivite (deveti) ivot s nama!

Temat: FEKP 2010.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

22

Kevin Barry, U brda

U
ovoj zemlji, rekao je, netko te vidi da se penje na brdo i odmah si jebeni kreten. Samo zato to ne visi u pubu ili ne sjedi pred televizirom i gleda sranja. Rei u ti ovo, Teresa, radije bih se vani penjao na brda, nego sluao neke od ovdanjih jebivjetara. Teresa je kimnula, uzdahnula, mijauknula. Fino smo se danas penjali, rekao je. Dobro ste se drale, cure. Nortfejsice su odradile svoje, ha? North Face su sjajne izme. Za dobru izmu vrijedi dati koju funtu vie. Nema smisla gnjaviti se s jeftinim izmama, Teresa. Goretex je izvanredan materijal, mi to znamo, i nema toga tko se nee s tim sloiti. Pouzdan, ma ne bi me ni mrtvog uhvatili u neem drugom. I sueno voe vam je pomoglo, je l da? Odlino. Puno je bolje od okoladice Mars, zna? Vidi, sueno voe i oraasti plodovi polako otputaju energiju, a to je upravo ono to ti treba u posljednjoj etapi malo teeg uspona. Nad njegovim sumornim nosom nadvile su se mone obrve. Glavu mu je poput kacige krasila kosa ukasta i gruba poput ice. Bio je mukarina od metar i osamdeset. Pa, Teresa, ree, ovo je Wicklow, i oujak je, to si oekivala? Nisu ti ovo Kanarski otoci. Uostalom, ti to ni ne osjea s tim flisom na sebi. Sluajui vas dvije, ovjek bi pomislio da ste u brdima kao doma. Ha? Navele ste me da u to povjerujem, je li, Teresa? Upoznali su se te zime u planinarskom drutvu u Dublinu. Drutvo se reklamiralo lecima u sportskim trgovinama i pokojim neuglednim oglasom u novinama. Sastanci su se odravali utorkom, tijekom cijele godine, u dobro osvijetljenom lounge baru blizu grada: svi su bili dobrodoli. Dolazili su uglavnom ljudi sa sela, a veina njih dobrano je prola cvijet mladosti. Uslijedila bi dva sata srameljiva razgovora uz razvueno pie. Istini za volju, Teresu i njezinu prijateljicu Marie nisu toliko zanimala brda koliko su ih zanimali zdravi mukarci, a Brian se doimao pouzdanim, imao je dobar posao u laboratoriju na sveuilitu, nije previe pio, i bio je visok i vitak. Nikada za sebe ne bi rekao da je dobra partija, ali tako vam je to. Pa uj, moglo bi se rei da nisam ba sjajan s ljudima, Teresa, rekao je. Evo, otvoreno u ti priznati, nikad mi nije bilo lako sa enama. Ve dugo nisam bio u vezi. A kad smo ve kod toga, mrzim tu rije. Znam otii na pie ili na ruak, to ve, s kolegama s posla, i samo sluam moja veza ovo, moja veza ono, bla bla bla. Druga rije je partner. Isuse! Kako mrzim tu rije. Moj partner ovo, moja partnerica ono, pa slobodno dovedite svog partnera, imate li partnericu. Daj, odjebite. ujete li to vam govorim? Odjebite! Partner, ma ne znam, kao da se radi o badmintonu. Leali su zajedno goli u krevetu, nisu jo vodili ljubav. Bit u posve iskren s tobom, Teresa, a zato i ne bih? Nisam bio sa enom ve etrnaest godina. Ma kakva sua, Teresa, to nije dovoljno dobra rije. Sad e se, naravno, zabrinuti. Mislit e, to to nije u redu s tvojim mukarcem? Ali ne, nemoj, posluaj me, molim te. Ovo je neto sasvim udesno za mene. Gotovo kao da ne razumijem to mi se dogaa. Leati ovdje s tobom meni je naprosto nevjerojatno. Plan je bio sljedei: ostaviti auto u Wicklowu, uspon do prijevoja Tobar, neto prezalogajiti, par pia, prespavati u pansionu s dorukom, spustiti se sljedee jutro. Rezervirali su tri sobe. Kakve su to bile komplikacije. Brian je, naravno, morao imati sobu za sebe, ali to s djevojkama? Odlue li podijeliti sobu, to bi znailo jedna drugu osuditi na neuspjeh, a to ako te noi do neega doe? Na kraju je svaka uzela svoju sobu. Zato ne uzmemo svaka svoju sobu, rekle su, kad je tako jeftino. I rat je potiho objavljen. Brianu su se time otvorila dvoja vrata, iako on sam toga nije bio posve svjestan. Pansion je vodila sitna enica koja je u kasne none sate i to svake noi voljela razgovarati sa svojom tetom, koja je bila mrtva ve dvadeset godina. To poslijepodne, kad su doli, stavila je naoale i, kao da izvodi neki vaan obred, otvorila knjigu gostiju. Knjiga gostiju pruala joj je osjeaj ugode, a tijelo bi joj preplavili trnci. Pomalo bi joj se zavrtjelo i obuzela bi je neka djetinja razdraganost. U trenutku otvaranja knjige bila je poput make s klupkom vune. Upitala je Marie i Teresu jesu li sigurne da ne ele zajedniku sobu, jer ima jednu krasnu dvokrevetnu, jeftinije bi prole. Djevojke su je prostrijelile pogledom, rekle ne, hvala, ne, uzet emo odvojene. Brian je pocrvenio. Vie para nego razuma! ustvrdio je. Ludo, rekla je enica. Povukli su se u svoje sobe, i svatko je od njih osjetio zahvalnost na kratkom predahu od drutva. Bili su samci, u etrdesetima, i godinama su ivjeli sami pa im je tako dugo jutro provedeno s drugima predstavljalo izazov. Sobe su bile gotovo jednake. U svakoj je bio uzak krevet s kvrgavim madracem. U svakoj je bio ormar za odjeu, toaletni stoli, aa za vodu, alica i tanjuri,

ajnik i ajne vreice, te vreice kave Bewleys koje su tamo stajale jo od prolog tisuljea. Svaka je soba imala svoju kupaonicu, koju je nemarno obukao sredovjeni neak sitne enice, ovjek koji je oboavao zaviriti u aicu, bio je ovisan o sirupu protiv kalja i pogled mu je vjeito bio mrk, prkostan. Mariena je soba gledala na pocinan limeni krov upe uza stranji dio kue. Sjedila je na krevetu, pogleda prikovana za zelene tapete. Tapete su prikazivale prizor iz dungle. Zelena je boja bila tu da smiri. Iz Teresine sobe, tik do njezine, dopirao je zvuk tua. Ne isputaj tu kuju iz vida, rekla je samoj sebi. Da me pita kako je sve to poelo, Teresa, rekao je Brian, da me posjedne na kau i kae, no dobro, kako je sve to poelo? Priaj mi o svom djetinjstvu, sva ta sranja? Dobro, naravno da korijen problema lei upravo tamo. Stvarno? rekla je Teresa. Otac mi je iznenada umro, rekao je, kad mi je bilo osam godina. Da, znam, mrc mrc. Ali kako je umro, to je najgore od svega. Bilo je to tako naglo. Pravi ok. Krvarenje u mozgu. Bili smo na praznicima. Bili smo na plai! O, da. Jednog trenutka lei tamo u kupaima, ve sljedeeg lei mrtav. Moj brat i ja igrali smo se u pijesku. Jesi li ikad bila u Lahinchu, Teresa? Nevjerojatne dine, i eto nas tamo, valjamo se po pijesku, pretvaramo se da smo Buck Rogers na Mjesecu, ili to ve, i nakon nekog vremena kaemo hajmo do mame i tate po kolu i ips, zna, i onda se vratimo, a ona je na koljenima u pijesku i rida. Vie, Johne! Oh, Johne! Johne! A moj otac lei na runiku vrata oblivena krvlju. Ne bi vjerovala koliko je to krvi bilo. Jesi li znala, rekao je, jesi li znala, Teresa, da krv tada zapravo izlazi na ui? Ma daj me nemoj? rekla je Teresa. No ono to mi je najjasnije ostalo u sjeanju nije plaa, nego povratak u Sligo sljedeega dana. Brat i ja bili smo u oku, ali prilino nesvjesni svega kad su ga stavljali u mrtvaka kola u Lahinchu, jedino o emu smo uspjeli razgovarati bilo je koliko e mrtvakim kolima trebati da stignu u Sligo. Sve smo izraunali. Ako se kola kreu brzinom od osam kilometara na sat, a do Sliga je 160 kilometara, to je dvadeset sati! Uope nam nije palo na pamet da e kola voziti normalnom brzinom sve dok ne doemo kui. Mislili smo da e ii sporo kao na sprovodu, cijelim putem kroz Clare i Galway. I toga se najjasnije sjeam od svega, nije li to udno? Mi u autu, iza mrtvakih kola, s majkom nakljukanom tabletama, ukomirana je, ujak vozi, a tip koji vozi mrtvaka kola kroz Clare ispred nas juri valjda preko sto na sat. I jedino se sjeam tog lijesa kako poskakuje u stranjem dijelu mrtvakih kola, a ja si mislim, o, Isuse, ma to ne moe biti dobro, ma nikako. Nekoliko dana nakon toga, ja i brat opet napucavamo loptu, Teresa, pa mi smo samo djeca, mi smo Buck Rogers, i jednostavno nastavi biti dijete, tako je to. Ali hoe li iz svega toga izai normalan? Nakon duge jutarnje etnje i uspona do prijevoja Tobar sjeli su u pub na ruak. Juhica, tost, alice kave. Pub je vrvio izletnicima, a nedavno su ga i renovirali. Posve nov aparat za kavu grgoljio je poput uzbuene tetke. Vreva uobiajena za vrijeme ruka polako je jenjavala, ustupivi mjesto tromim poslijepodnevnim satima, koji su najavili svoj dolazak pomalo ratoborno zijevnuvi. Oni koji polude, uvijek polude poslijepodne. Bila je tu i neizostavna aica dnevnih cugera staklastih pogleda koji su ivahno raspredali, irei

Temat: FEKP 2010.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

23

svoje veselje natopljeno krivnjom. Tiina se spustila na troje izletnika, zarobivi ih u svom vrstom, nesavladivom stisku. Pa, rekao je naposljetku Brian, ne znam za vas dvije, ali ja u izai i upiti to je ostalo od danjeg svjetla. Ma nemoj mi rei da opet ide hodati? rekla je Marie, kojoj se jo nije sasvim vratio dah nakon jutarnjeg napora. Marie je bila lijepa no turobna ena, oiju vjeito ispunjenih grozom i kiom. A zato ne? rekao je on. Pa nismo li ve dovoljno dugo mrtvi? O, Isuse, rekla je Marie, noge mi otpadaju od boli. Jeste li samo vidjeli te listove? Imam listove kao olimpijski sprinter. Ma daj! Mora da je na groblju sjajan dan! rekla je Teresa. Upravo tako, odvratio je Brian. Zato sad odustati, kad ti je krenulo? Moemo jednostavno napraviti krug sve do Drumeenaghadra, i onda se spustiti natrag u selo. Hajde, Marie, zaboga? Osjeat e se odlino. Ma, ne znam, rekla je. Moda u se ipak vratiti i malo odmoriti. Ma, ne znam. Ba ete me posramiti! Marie, hajde! rekao je Brian. Onda se vidimo poslije, rekla je Teresa. I sad, ne samo da su njih dvoje otili i hodali jo tri sata, nego su se poslije jo sat vremena zadrali u pubu ispijajui piva Smithwick, dok je Marie sjedila u svojoj sobi i zurila u tapete s dunglom. Otila je u kupaonicu popikiti se, i dok je tako sjedila, malen oblak pranjave buke sanjivo joj se spustio na glavu. Bilo je osam sati osam! kad su se vratili u pansion. Pokuala se naaliti, stvarno se trudila. Ve sam mislila da leite mrtvi negdje u nekoj movari! Evo, samo to nisam nazvala gorsku slubu spaavanja. Ma prestani, rekao je Brian i pocrvenio. Bilo je teko aliti se s time. U njezinim je oima tinjalo neto veoma blisko mrnji. Otili su utroje na odreske u restoran u stranjem dijelu puba. Marie je mislila, doputam li joj da prelako odnese pobjedu? Teresa je mislila, mnogo je ljepa od mene, oduvijek je bila, moda se samo zavaravam? Brian je mislio, jedino o emu danas piu u tim enskim asopisima o tome je koliko si dobar u krevetu. Mogao bih pojesti cijelu kravu, rekao je Brian. To me uope ne bi udilo, rekla je Marie, koja je za sedam minuta sredila pola boce finog panjolskog vina. Divno je vidjeti takav apetit, rekla je Teresa. Kako li je samo smirena i podmukla, pomislila je Marie. to se dogodilo na toj etnji? Na etnji se dogodilo to da se Brian prisilio da razumno sagleda stvari. Marie je, doao je do zakljuka, jednostavno prezgodna za njega: kod nje ne bi imao nikakve anse. Teresa je, s druge strane, stajala zadnja u redu kad su se dijelile brade i imala je oi poput vrane. Pa, to mu je zasigurno davalo prednost? Brian je bio dobro upoznat s nesmiljenom lukavou prirodne selekcije, znao je da je ljepa ivotinja oit izbor, no prirodna selekcija brzo padne u drugi plan kad prijee etrdesetu i drka u arapu u siva jutra u svom jednosobnom stanu, gdje su ti dnevna soba, blagovaonica i kuhinja jedna te ista prostorija. I tako su Brian i Teresa pri povratku u selo uspjeno izveli neto to je nalikovalo oijukanju. Boe, Briane, danas smo bome dobro napunili plua svjeim zrakom, rekla je Teresa. Pazi, od toga se lako poaavi, rekao je Brian. To je, po njegovim standardima, za razliku od njegova uobiajenog ponaanja, bilo sono i provokativno. I odjednom, kao da je hodala tik uz njega. Ruka bi joj svako malo dodirnula njegovu, a blago gumeno trljanje njihovih izama od Goretexa bilo je sasvim dovoljno da ga prome uzbuenje. Zar je to zaista sve to je potrebno, pomislio je, tek jedna topla zamjedba? Kakav odrezak, rekao je Brian.

Izvrstan je, rekla je Teresa, ba kako treba. Nema boljeg od dobrog komada mesine, rekla je Marie, dok se igrala prenim krumpiriima na tanjuru. Konobarice! Jo jednu bocu, molim. Veeras si se odluila opustiti, Mar! rekla je Teresa. Zato ne, jebote? rekla je Marie. Ima ko sitno za automat s cigaretama? Nisam znao da pui, Marie, rekao je Brian. Imam ja hrpu skrivenih talenata, rekla je. Kriomice je skrenuo pogled prema Teresi, a ona je sloila lice koje je govorilo: u svilenim rukavicama, mali, pristojno emo joj dati do znanja. Brian je postajao sve vjetiji u itanju pogleda iz Teresinih vranastih oiju. Nakon odrezaka, uslijedio je jo jedan muni sat u pubu. Sporo pivo za Teresu i Briana, brza votka za Marie. Teresa i Brian pomno su se pripremali za dugu no ispunjenu uicima. Kad su se vratili u pansion Svetog Ignacija Lojolskog, rekli su laku no, vidimo se ujutro, u cik zore! Brian je skrenuo lijevo prema broju devet, Marie i Teresa desno prema est i sedam. Popij au vode prije spavanja, Mar, rekla je Teresa. Odjebi i crkni, rekla je Marie. Pola sata nakon toga Marie je ula kako Teresa izlazi iz sobe. I vie se nije vratila. Sjedila je uz upaljeno svjetlo i s blagom glavoboljom. Popela se na krevet i izvadila bateriju iz detektora za dim, a zatim ponovno sjela i puila. Prvim busom! rekla je naglas. Promotrila je dunglu na tapetama. Vjerojatno neko mjesto poput Mozambika, pomislila je. Na pamet joj je pala pjesmica iz jedne reklame. Um Bongo. Um Bongo. Pije ga cijeli Kongo. Ne smeta ti ako malo priekamo, zar ne? rekao je. Hvala, ljubavi. Samo... sve se ovo zbilo tako iznenada, zna? Ali ti, ah... ma valjda ti je jasno koliko sam sretan to sam ovdje s tobom, zar ne? U to nema sumnje! Slaem se, odvratila je Teresa srameljivo. Teresa je zakljuila da se sjajno zabavlja. Ta intimnost, osjeala je, to je doista mona stvar. Da, zaista je uivala u cijelom tom iskustvu, ali uivat e jo vie kad bude kod kue na svojem kauu, sama sa svojom makom, uz priguena svjetla i dupkom punu au dok na radiju vrte pjesme u nonom programu. Tek e tad dopustiti da je uitak dokraja preplavi. Iz kuhinje se zauo zvuk ajnika u kojem je voda upravo zakuhala, zvuk spravljanja aja, zvuk para papua koje klize ulatenim linoleumom. Mislila sam obojiti zidove u plavo, Minnie, rekla je sitna enica. to ti misli, Minnie? Plavo? uj, Teresa, rekao je Brian. Posve sam spreman dati ovome jo jednu ansu. Nemam uope problema s vraanjem u akciju. Hajde, primakni se malo blie. Oh, ovo je arobno.
S engleskoga preveo Bruno tefi

KEVIN BARRY (Irska) debitantsku zbirku pria There Are Little Kingdoms objavio je 2007. godine i odmah osvojio nagradu Rooney za irsku knjievnost. Na kazaline daske njegove su prie dosad postavila kazalita Meridian Theatre iz Corka i Keegan Theatre iz Washingtona. U proljee 2011. godine izai e mu roman City of Bohane, a 2012. i druga zbirka pria. Barryjeve kratke prie objavljene su u mnogim asopisima i antologijama kao to su The New Yorker, The Stinging Fly, The Dublin Review, Short Fiction i Phoenix Best Irish Stories. Autor je scenarija za kratkometrani film The Ballad of Kid Kanturk i trenutno radi na scenariju za dugometrani film Memorabilia. ivi u Irskoj, u okrugu Sligo i u slobodno vrijeme po knjiarama uhodi svoje potencijalne itatelje.

Temat: FEKP 2010.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

24

Clare Wigfall, No poslije noi

Nisam imala ni kome otii. Stan i ja uglavnom smo se drali po strani, a nisam mogla zamisliti da pozvonim na vrata nekome od onih rijetkih prijatelja koje smo imali. to bih im rekla? Neete pogoditi to sam upravo saznala o Stanu. Zaustavila sam se ispred Odeona u glavnoj ulici. Ispred je visio plakat za neki stari film s Mae West koji smo Stan i ja vidjeli prije par godina. No poslije noi. inilo mi se da ona gleda ravno u mene. Kapci pod tekom minkom, namazana usta u nekakvom poluosmijehu, dim cigarete koji se izvija poput plavih valova njezine kose. Dok sam je gledala gore na plakatu, glupaa kakva jesam, uinilo mi se da mi govori: Glavu gore, lutko. Sve e biti dobro. U istom smo sosu, ti i ja. Zaljubile smo se u krive momke. Nikad nisam bila sama u kinu. Da budem iskrena, osjeala sam se nekako bezbrino. Od djevojke koja je prodavala slatkie kupila sam kutiju okoladnih keksa s pepermintom i sjela na svoje mjesto ekajui da se svjetla ugase. Bilo je ugodno pustiti da me tama proguta. Osjetiti da bar nakratko stvarni svijet mogu staviti na ekanje. Gledala sam sve te lijepe mukarce i ene gore na platnu. Sjetila sam se kako mi je Stan jednom objasnio da su filmovi samo iluzija; igra svjetla na komadu platna. Ali to sam popodne u sve vjerovala. Prepustila sam se iluziji. A, da budem iskrena, pustila sam i suzu. Nisam si mogla pomoi. Ali kino je bilo skoro prazno i mislim da nitko nije primijetio. Kad je film zavrio i svjetla se upalila, ostala sam sjediti na svom mjestu dok svi nisu izali. Onda sam sloila svoj rupi, spremila kutiju s keksima koje nisam pojela i kroz bona vrata izala na svjetlo dana. Dok sam ulazila u dvorite, jedan novinar je viknuo: Eno je, to mu je ena! Svi su okrenuli svoje fotoaparate prema meni i opet poeli kljocati. Oko nas, na susjednim prozorima, vidjela sam da se zavjese pomiu. inilo se kao da su svi pogledi uprti u mene. Kao da sam slavna. Ovaj put nisam spustila glavu i projurila pored njih. Ne. Sjetila sam se Mae. Zamislila sam se u otmjenoj svilenoj haljini, satenskim cipelama visokih potpetica i s dijamantima koji mi u grozdovima vise s uiju i niu se oko vrata. Zamislila sam kako to drago kamenje svjetluca pod blicevima. Zamislila sam stolu od srebrne lisice oko svojih ramena, svoju kosu izbijeljenu do boje meda, a oi naglaene tekom minkom. Koraala sam kroz nae malo dvorite zamiljajui cigaretu meu prstima, magliast dim koji me okruuje. Popela sam se stepenicama do naeg stana kao da sam filmska zvijezda, aljui onaj poluosmijeh fotoaparatima koji su kljocali i bljeskali oko mene. Jako mi je ao, rekla sam novinarima dok sam se gurala kraj njih da doem do vrata, ali nemam vam to rei. Ulazna su se vrata zatvorila za mnom, a iluzija kao da mi je skliznula s ramena. Sav taj sjaj i bljetavilo izblijedjeli su u mranom hodniku. Ostala sam sama. Komad praznog platna. Poslije sam neko vrijeme ostala unutra. S navuenim zavjesama. Nakon nekog vremena novinari su se razili. Vie nisam bila vijest. Morala sam neto raditi. Promijenila sam posteljinu, stavila novi sapun i bacila onaj smei sos koji je on tako volio stavljati na veeru. Sve njegove stvari strpala sam u dva velika kofera i etkicu za brijanje, i ispeglane koulje, i sloene pidame, i prirunike o autima i ealj na kojem je jo bilo par vlasi. Brinula sam se da bi to moda moglo zatrebati policiji kao dokaz pa nita nisam bacila, samo sam ta dva kofera stavila na vrh ormara. Sve je bilo dobro dok u penici nisam nala tanjur s njegovom hladnom veerom. Ne znam zato me to toliko uzrujalo. Blesavo, zar ne? Takva sitnica. Uzela sam tanjur i ispraznila ga u smee iako je to grehota. Nakon toga, nisam znala to bih sa sobom. Poistila sam sve to se poistiti dalo i sklonila sve to je bilo njegovo. Razmaknula sam zavjese da pustim svjetlo, jer ne moete se dovijeka skrivati u mraku, a onda sam sjela na kau i pustila da se tiina stana slegne oko mene. Bilo je teko ne misliti kako e on svaki as uetati kroz vrata, gotov s poslom i spreman za svoj aj. Vani, na veernjem svjetlu, pjevale su ptice. I djeica se igrala, dolje u dvoritu.
S engleskoga prevela Lida Lamza

a sam gulila krumpir kad su mi pozornost privukli farovi koji su na trenutak obasjali kuhinjski prozor. Gle ti to, duo, viknula sam prema dnevnom boravku, policija u dvoritu. Propela sam se na prste i naslonila se na sudoper da bolje vidim. Kad sada razmiljam o tome, udno je da mi nije odgovorio ili barem ustao iz fotelje da pogleda kroz prozor. Stan je samo ugasio radio, ispio svoj aj i sjedio tamo i ekao, kao da zna da e pozvoniti ba na naa vrata. Nita se ne brini, Joycie, rekao mi je dok je iao otvoriti vrata, ti samo dovri veeru, ja u to srediti. Da me ubije pojma nisam imala zato bi ba nama pozvonili. Skinula sam pregau i za svaki sluaj popravila frizuru tko zna, moda ta dva bobija poele ui ali onda se Stan vratio u kaputu i sa eirom na glavi i rekao mi da mora u postaju odgovoriti na par pitanja. Par pitanja? rekoh. Zato? to se dogaa? Vidjela sam kako nas policajci promatraju s praga. A tvoja veera? to je mene zanimalo. Ostavi je u poretu, rekao je Stan, pojest u kad se vratim, i ovla me poljubio u elo. Netko bi pomislio da bih nakon osam godina braka trebala znati sve o svom muu. Ali istina je da ja o Stanu mnogo toga nisam znala. A onda opet, kad pogledam sebe i svoj ivot... recimo samo da ni on nije puno toga znao. Ali, takva su vremena bila, ne? Kad upozna nekog novog, bilo je bolje nita ne pitati. Na Stana sam nabasala u sklonitu, a gdje drugdje? Ba za vrijeme posljednjih zranih napada. Bili smo zbijeni kao sardine. Rat je proveo u London, rekao mi je, radio je kao automehaniar. U vojsku nije iao zbog platfusa. Ne bih ba rekla da je to bila ljubav na prvi pogled ili tako neto. Valjda ste ve vidjeli fotografije nije ba bio Errol Flynn. A i ja, u svom tvornikom kombinezonu. No djelovao je kao pristojan momak, a u svojim godinama nisam si ba mogla dopustiti da budem izbirljiva. Poeli smo izlaziti i samo tri mjeseca poslije vjenali smo se, oenili u Bethnal Greenu. Znate, onda nije bilo puno natezanja niste znali to vas eka iza ugla. Osam godina braka i nikad nisam imala razloga aliti se. Dobro smo se slagali. On je kui redovito donosio plau i nikad me nije udario ili tako neto, ak nije ni podignuo glas. Dakle, te noi Stan se nije vratio doma i, vjerujte mi, do jutra sam se ve nasmrt zabrinula. Bez njega je u stanu bilo uasno tiho i nisam znala to bih sama sa sobom. Obino bi ujutro zazvonila budilica i ja bih ustala i pripremila mu jaje na tostu za doruak, ali nisam imala apetita. Spremila sam krevet i poravnala posteljinu i na njegovoj strani, iako uope nije bila zguvana. Mama mi je uvijek govorila: Kad ti je teko, skuhaj si alicu aja. Zato sam pristavila ajnik i krenula otvoriti vrata da uzmem mlijeko s praga, kad su zakljocali fotoaparati. Svi su ve bili tamo, valjda su ekali da izaem. Fotoaparati su kljocali, a ja sam samo stajala, na svom pragu, s viklerima i u kunoj haljini. Nisam se jo ni namazala. Gospoo Turbidge, vikali su. Gospoo Turbidge? Imate li to rei o uhienju vaeg mua? Meni je to bilo previe za mene, svi ti blicevi od kojih sam skoro oslijepila i ti novinari koji su se naguravali sa svojim notesima. Odmah sam se vratila unutra i zalupila vrata i ostala stajati tamo u praznom hodniku, sluajui kako me dozivaju. Mislim da sam tada shvatila da neto nije u redu. Grozan je to osjeaj. Ruke mi se nisu prestajale tresti; sva sam drhtala. I nije mi se svialo to to, ako je stvarno tako, svi oni tamo vani znaju zato je Stan uhien, a ja jo uvijek nita ne znam. Pa sam otila do policijske postaje, a tamo su me posjeli u praznu sobu sa alicom aja i rekli mi da priekam inspektora. Bojim se da vam je mu upao u gadnu kau, rekao je kad je uao, a onda je zastao, kao da ne zna kako da nastavi. Zapravo jako gadnu kau. Tada su mi rekli to je Stan napravio. Sve one grozne stvari. Nisam znala to da kaem. Sat na zidu otkucavao je minute. Gospoo Turbidge? Jeste li dobro? Nisam si mogla pomoi; aj koji sam maloprije popila izletio mi je na usta. Ravno po haljini. Htjela sam u zemlju propasti. ena s prijamnog altera dola mi je pomoi da se oistim. U redu je, duo, stalno je govorila, u oku si, zar ne? Ima nekoga kod koga bi mogla ostati par dana, dok se stvari malo ne smire? Rekla sam joj da mislim da nemam. Tuno se osmjehnula. Prije nego to sam otila, pitali su me elim li ga vidjeti. Samo sam nepomino stajala. Bilo mi je udno pomisliti da samo par koraka dalje, sm u eliji, sjedi ovjek ije sam koulje ribala. Ne, rekla sam im. Mislim da ne elim. Kad sam izala iz zatvora, nisam znala to bih sa sobom. Neko sam vrijeme samo stajala tamo na ploniku, svima na putu. inilo mi se kao da vie ne znam ni koji autobus vozi do doma. Kao da sam izala u neki novi svijet u kojem vie nita ne prepoznajem. Auti su mi izgledali drukije. ak i nebo. Plonik na kojem sam stajala. Pretpostavljam da sam jednostavno odlutala. Znala sam samo da se ne elim vratiti u stan. Ne jo. Nisam se htjela opet suoiti s onim novinarima na ulazu, s onim zabadalima od susjeda. I nisam znala to bih kod kue. Znala sam da se on nee vratiti.

CLARE WIGFALL (Engleska, UK) roena 1976. godine u Londonu, rano je djetinjstvo provela u Berkeleyju u Kaliforniji i potom se vratila u Veliku Britaniju. ivjela je u Pragu, Granadi, Norwichu i naposljetku u Berlinu. Prie su joj objavljene u asopisima i antologijama kao to su Prospect, New Writing 10, The Dublin Review, Public Space, a pisala je i za BBCjev Radio 4 i NPR Berlin. Njezina hvaljena debitantska zbirka pria The Loudest Sound and Nothing izala je 2007. godine u nakladi izdavake kue Faber and Faber nakon to je Wigfall na njoj radila gotovo 10 godina. Godine 1997 . upoznala je urednika izdavake kue Faber koji joj je ponudio ugovor, ne postavivi joj nikakav rok. Prva pria iz zbirke, The Numbers, osvojila je 2008. godine BBC-jevu nagradu za najbolju kratku priu. Trenutno radi na novoj zbirci pria i romanu.

Temat: FEKP 2010.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

25

Llucia Ramis Laloux, Luka

1. Sjeam se jea kojeg su izgrizli mravi, pronali smo ga pokraj kue i eljeli smo ga nahraniti mlijekom iz tetrapaka. Ujutro je bio mrtav. Sjeam se kako je moj brat elio kuati mrava jer ih Kinezi jedu i stavio ga je ivog u usta, no ispljunuo ga je jer ga je bockao. Sjeam se kako je moja sestrina izvukla zranicu nekakve automobilske gume s broda i kako je iz nje iskoio rak pa se moja sestrina uplaila i ispustila kota koji je zgnjeio raka te su mu iznutrice izletjele na usta, trc. Zatim smo ga bacili u vodu i plutao je. Sjeam se kad sam jednom, podigavi deblo, otkinula rep guterici koja je bila ispod njega i kunem se da je zapitala. Moja sestrina, moj brat i ja dugo smo promatrali taj otkinuti rep. Ne dolazim esto ovamo i ove uspomene nemaju nikakve veze s nostalgijom. 2. Nou sam zamiljala da ivim u internatu. U mojim fantazijama roditelji su mi upravo umrli i tamo sam bila nova. Udobno smjetena pod poplunom, u sobi koju u stvarnosti nisam dijelila ni s bratom, zamiljala sam druge postelje, s djevojicama ije sam disanje mogla uti pokraj sebe. Bila sam jako tuna jer su bile zloeste prema meni, ak su i profesorice bile takve. Smiljala sam plan za bijeg. U tim beskrajnim noima zamiljala sam da sam jadno siroe koje sanja o skorom bijegu. A onda bi me mama, koja je mirisala na kremu za lice, dola poljubiti i ja bih zaspala. Jutrom bi nas zvidukom dozvala kroz hodnik, kao da smo ptice. Ula bi u moju sobu i digla rolete. Potom bi to isto ponovila i u bratovoj sobi. 3. Iznenadila me dok sam stojeke pikila, s jednom nogom sa svake

strane wc-a. Upitala me: to radi? Odgovorila sam: Vjebam. Zanimalo ju je za to tono. Rekla sam joj da se moram pripremiti, budui da u uskoro postati djeak. Moja majka nije razumjela. Morala sam joj objasniti da, kad se rodi kao djevojica, sa etrnaest godina postaje mukarac, jednako kao to i djeaci sa etrnaest godina promijene spol. Moja majka je zakolutala oima i odgovorila da to nije tono. Ma to nije tono. Da to nije tako, uporno je tvrdila. Pomislila sam da mi se obraa kao da sam kakva glupaa pa sam je podsjetila kako je moja starija sestrina, prije nego to je dola u ove godine, bila djeak. Moja majka je to zanijekala: tvoja sestrina je uvijek bila ena. Razljutila sam se, ma kako mi je mogla proturjeiti u neem tako oitom, jer ja sam se jako dobro sjeala da je moja sestrina bila momi i da se zvala Juan. Moja zaprepatena majka kiselo se nasmijeila, ali ja sam to primijetila i upitala sam je to je, to je tako smijeno, zato me eli prevariti u neem tako vanom, to je mislila, da se ne sjeam ili je moda mislila da sam tuka. Rekla mi je da ne smijem koristiti tu rije. Tuka, tuka, tuka, ponavljala sam. A onda sam pobjegla u svoju sobu da ne dobijem papuom po stranjici. iz kole s Tonicom. Zvali smo je tako jer je bila visoka jedva metar i ilet. Zapravo mi nije bila prijateljica, ali ile smo u isti razred i ivjela je pokraj autobusne postaje na koju sam dolazila, tako da smo ile zajedno. Ponekad bih odlutala u mislima jer su mi razgovori s njom bili dosadni i jer je uvijek inzistirala da uinam s njom u njezinoj kui. Tonica je bila jako siromana, ili sam barem ja tako mislila. ivjela je u bijednom stanu sa sestrama, psom, makom, est ribica, kanarincem i kameleonom. Taj je stan, pun dlaka i zamraen sputenim roletama, uasno smrdio. Njezinu majku vidjela sam samo jednom, i sada znam da je bila pijana. Kad bih izila iz te kue, uvijek me svrbjela glava pa bih se okupala im bih dola kui. Roditeljima bih rekla da smo imali dodatni sat tjelesnog; da im kaem istinu, kaznili bi me jer se ponaam kao luakinja.
4. Prestala sam osjeati s jedanaest godina, jednog dana kad sam se vraala

odgovoriti. Rekla je da e je odvesti na hitnu. Tonica mi je ponavljala da je ne ostavljam samu. Za svojih jedanaest godina, odgovorila sam jako ozbiljno: Ne, Tonice, moram ii, ako mi pobjegne autobus, moji roditelji e se zabrinuti. Bit e ti dobro s tom gospoom. I tako sam je ostavila s jo jednom neznankom.
7. eli li da se vjenamo? Sklupan podno mojih nogu, oboje izvaljeni na krevetu od dva spojena madraca, goli i znojni usred ljeta, ovjek postavi pitanje koje me zaprepasti. Odgovorila sam mu da je vrijeme za postavljanje glupih pitanja izmeu est i est i petnaest ujutro i da me sada treba odvesti kui. Sjeam se njegovog imena, ali neu ga zapisati, za svaki sluaj. Za sluaj da je njegova prisutnost snana kao to je i ta no jo uvijek u mom sjeanju. Shvatila sam da bih mu jednog dana rekla da. Nismo se vie vidjeli. 8. ute gajbe za boce. Nae kockaste stranjice na tim gajbama, elite li jo malo kave? Igrali smo se mame i tate, a ja sam uvijek bila goa. Da, molim vas, koljena do brade; naa koliba od mrea. Ponekad i lutke. Ali obino se nisam igrala lutkama. I slani bakini keksi. 9. Ono tamo je ruka? Moja sestrina ju je otkrila. Trali smo prema stijenama u japankama. ovjek je zaudarao na ribu i oko vrata mu je kruio roj muha. Bio je bez glave. Ne sjeam se da smo vikale i bjeale, niti da smo ga eljele dotaknuti tapom. Ne sjeam se ni kome smo otile rei ni kada. Samo znam da je dola policija jer su mi tako rekli, i da sam se te noi popikila u krevet. Ve sam bila starija, bit e da sam imala devet godina. Sada moje tijelo pluta.

S katalonskog prevela Ivana akor

5. Za vrijeme odmora igrali smo se junaka. Zavezali bismo kune ogrtae oko vrata kao da su platevi i glumili smo da nam je ve sedamnaest godina, jer bismo tada mogle izlaziti s momcima. Zamiljale smo svoje prineve na bijelom konju, uglavnom filmske zvijezde poput Supermana. Itziar je bila jako visoka i runa, ba gadna. Nosila je flaster na jednom od debelih stakala svojih naoala. Kosa joj je bila raupana i siva, nokti dugaki. Zubi su joj bili razdvojeni i sitni. Njoj iza lea zvali smo je vjeticom, ali bila nam je prijateljica. ukala je u govoru. Da je moram pretvoriti u kakvu ivotinjicu, bila bi zmija, nema sumnje. Jednog dana je rekla da e postati mukarac. 6. ovjek ju je sluajno udario pa nastavio trati ne obraajui pozornost na nas. Jebote, uzviknula je Tonica, a ja sam se posramila jer mi doma nisu doputali izgovarati tu rije. Iznenada je shvatila da joj ruka krvari. Nisam znala to uiniti. Smuilo mi se. Ona se od oka rasplakala. Ja sam vidjela samo krv prljavu od psa, make i ribe, od dlaka, kameleona i kanarinca, i gadila mi se ta krv. Neka gospoa je dola vidjeti to se dogaa. Upitala je gdje su joj roditelji, gdje joj je zdravstvena iskaznica, pitanja na koja Tonica nije znala

LLUCIA RAMIS LALOUX (Katalonija, panjolska) roena je 1977. godine u Palmi. Novinarka i spisateljica, autorica je dvaju romana: Egosurfing, za koji je 2010. dobila nagradu Josep Pla, i Coses que et passen a Barcelona quan tens 30 anys. Bila je glavna urednica knjievnog asopisa Quimera, pisala je za kulturni podlistak dnevnika Diario de Mallorca, a danas pie za dnevni list El Mundo. Njezine pripovijetke i kratke prie razasute su po razliitim antologijama Antologiji mladih majorkanskih pisaca, Odio Barcelona, Matar en Barcelona te u asopisima Lluc, Zut i Casatomada. Trenutna recesija ne pogaa je previe, jer ionako ivi na njezinu rubu.

Temat: FEKP 2010.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

26

Lszl Krasznahorkai, Raun

Palmi Starijem, u Veneciju

bratio si nam se, a mi smo znali to hoe pa smo ti poslali Lukreciju, i poslali smo Floru, i poslali smo Leonoru, i poslali smo Elenu, a zatim je otila Kornelija pa je otila Diana, i tako je to ilo od sijenja do lipnja, od listopada do prosinca, otila je Ofelija pa je otila Veronika, otila je Andriana i otila je Danae, zatim Venus, malo-pomalo svaka je debela i krepka kurva i kurtizana prela tvoj prag, glavno je bilo, kao i svim Mleanima, da elo bude visoko i isto, da ramena budu iroka i obla, a grudi iroke i bujne, da se tijelo prelije, da se razlije preko ionako prenisko sputene camicie, i nek pogled sa zanosnih obraza hitro padne na svjee, slatke, te dvije poeljne dojke, kako si stalno objanjavao Fredericu, koji je iao po narudbu, a zatim je i Frederico objanjavao nama, da, kao proli put, nek bude takva, iroka i bujna poput te doline, Val Seriana, odakle si doao, cerekao se Frederico, jer po njemu ti si traio tu lombardsku dolinu odakle potjee, i ispriao je to to su potvrdili i ostali, da tebe ba i ne zanima nita drugo osim toga, barem nita od onoga to krije mranu tajnu puti tamo dolje, samo ovdje gore valoviti, zlaani pramenovi, blistav par oiju, blago razmaknute usne, dakle glava, i zatim sve to se prostire tamo dolje nie od brade, od irokih, oblih ramena, taj prueni krajolik mirisna tijela, ostalo ne, od njih si uvijek traio da spuste naramenice, ramena, kako si ih upozorio, hou vidjeti uvijek i posve otkrivena, ali uz to htio si vidjeti i udubljen svod bijelih ipkastih rubova camicie od jednog ramena do drugog, taj svod koji se sad pruao malo iznad oslikanih bradavica dojki, ali koji se nekad ocrtavao poput nebeskog svoda, po sredini duboko sputenog nad tvoje selo, iznad doline Seriana, to im nisi objasnio, to je shvatio samo Frederico nakon nekog vremena, ali nije ni on objasnio, a tebi postaviti pitanje, posebno o tvojim slikama, nikako se nije moglo, naime zato slika tako pa ne debele nego tako strano goleme ene, nisi doputao nikakva pitanja, ionako si lako gubio strpljenje, a od nestrpljivosti esto bi im naredio da posve otkriju grudi, ali zatim, kako su rekle, gotovo uvijek bi dopustio da dijelom navuku haljinu, tako nisu ni znale to hoe od njih, neke su se bojale, jer ve su toliko toga ule, i premda su bile spremne na sve, ipak su se bojale da se s tobom, kod tebe, u tvojoj bottegi trai neto to one nee moi pruiti, ali kako su rekle, nisi ti htio nita, tovie, esto bi se dogodilo da ih ne zadri, platio bi, a one ni zrno groa ne bi dobile, nakon to bi dovrio slikati te goleme ene, nisi se dao ni u postelju odvesti, samo su cijelo vrijeme morale stajati, ili sjediti na nekoj sofi, stajati, ili sjediti satima i ne micati se, samo ekati i strahovati, to li e se dogoditi, jer ubrzo te poeo pratiti glas da taj iz Bergama, kako su se one izrazile, uope ne jebe, nee ih ni pipnuti, govori im tihim, obino uglaenim rijeima, kamo da stanu, kamo da sjednu pa ih samo gleda, gleda kako one gledaju njega, a na koncu, nakon to je prolo vremena, kae im da spuste jo nie camiciu na lijevom ramenu, ili da jo vie uskomeaju nabore haljine, ili da oslobode jednu dojku, uvijek s udaljenosti s koje ih nisi mogao dotaknuti, sjedi na stolcu s naslonima za ruke, govorile su dame kad bi ih dvojica slugu ispratila na mol i kad bi se vratile masceratom koji je vani ekao sve vrijeme, nikad im se ne pribliava, i ne doputa da te diraju, kao oni, cerekale su se, koji su samo eljeli buljiti u njih, a zajahali bi mukarca, ali ti ne, priale su nam djevojke, ti, ne zato... samo ih gleda, a one moraju nepodnoljivo dugo stajati, dugo sjediti, pa naravno, to im je ve bilo poznato, u Veneciji je bilo koliko hoe slikara koji su mogli sebi priutiti da kurva ili ak cortigiana onesta doe k njima, one su ve stajale i sjedile za svakakve umjetnike, neke su koji put bile i kod velikog Bellinija glavom i bradom, da bi potom, uz opi smijeh, vidjele sebe kao Bogorodicu ili svetu Magdalenu ili svetu Katarinu u crkvi San Giovanni e Paolo ili u Scuola di San Marco, to je ve bilo uistinu zabavno, a i jesu se lijepo zabavile, ali u tvom sluaju, Lombaranine, nakon tebe iz Seriane, uobiajeno bi veselje nekako izostalo kad bi nakon posjeta jedna od njih pred ostalima iznijela to je bilo, jer stalno su ponavljale da im u tvom sluaju nita nije jasno, a nikako ne razumiju zato ih pretvara u takve enetine, ja uope nemam tako golema ramena, mrmljala je Danae, a ni ja nisam tako debela, pokazivala je bokove Flora, i zaista, u tim predimenzioniranim oblinama uistinu je bilo neto neobjanjivo, naime, unato pretjerivanju ostale su lijepe i privlane, nikome nije bilo jasno kako ti to uspijeva, a foto: Nan Goldin

nadasve s kojom svrhom, ali sve to tvoje slikanje bilo je tako udno, to su sve govorile, jer kao da slikanje uope nije bilo cilj, nego samo da vidi neto na njima, ili u njima, zato im je bilo sve neugodnije i neugodnije, jer taj pogled, to se ne moe izdrati, rekle su, tako bi razrogaio oi, tako gnusno da bi se i iskusna kurva uznemirila i oborila pogled, ali onda bi se izderao na njih da te pogledaju u oi, inae nisi loe postupao s njima, samo to ih nisi ni prstom taknuo, to nisu mogle shvatiti, zapravo su osjeale strah pred tobom i zato nisu rado ile k tebi, premda bi poteno platio, ak i najgoroj si dao nekoliko bijednih scuda , a to bi tek dobila svjea mlada kurva ili cortigiana onesta , iako ti ne spada meu bogate, samo poznate, tebi ipak ne ide tako dobro, slike ti stoje tamo na gomili, kako se pria, slike Lukrecije i Danae i Flore i Elene, prodao si vie svetakih slika, gdje je Danae postala Marija, Flora sveta Katarina s djetecem ili pred lijepim krajolikom, no, sve je to rasprodano, to znamo, ali gdje je naruitelj htio dobiti sliku ljubavnice, a ti nisi naslikao ljubavnice, jer one su ostale Lukrecija i Danae i Flora i Elena, no, tamo ve nisi uspio uvijek uvjeriti naruitelje bludnike da su im one po volji, i tako je takvih uvijek bilo u bottegi , nabacanih straga, vie nego to si mogao prodati a katkad bi sam odao svoje nezadovoljstvo, i uvijek si iznova pokuavao s njima, zato si nam s vremena na vrijeme slao poruke preko Frederica i traio u raznim oblicima, ali uvijek istu enu, i to nije bilo teko shvatiti, nakon toliko tisua i toliko desetaka tisua i stotina tisua raznih narudbi iz Carampane nama je bilo oito ve od tvoje prve godine u Mlecima da hoe uvijek istu enu pa smo ih takve i slali, otile su Lukrecija i Flora i Leonora i Elena i Kornelija i Diana, i ilo je to od sijenja do lipnja, od listopada do prosinca, otila je Ofelija, i otila je Veronika, otila je Andriana i otila je Danae, zatim Venus, ali od sijenja do lipnja, od listopada do prosinca htio si isto, a to smo tek naknadno shvatili, nakon duga razmiljanja, zato nae dame slika tako debele i u emu je tvoja tajna, da te goleme ene na platnima ipak izgledaju tako vraki lijepo, ali shvatili smo na koncu, barem netko od nas, ja, sasvim sigurno, da ti doista hoe stalno isto, dolinu Seriana, besramnie jedan, izmeu kurvinih ramena i grudi, htio si tu dolinu, gdje si roen i koja te moda podsjea na majinu dojku, premda si zgodan mukarac, lijepa stasa, ali posebno lica, to zna svatko tko te poznaje, a to je dakako zapelo za oko svakoj drolji, i pole bi one i besplatno, ali tebi nisu trebale, samo da gleda njihove oi, bradu, ramena, prsa, zato su te ubrzo zamrzile, jer nisu imale pojma to hoe, tako smo im morali objanjavati da se smire i odu, kad si ih ve naruio, jer tako lako toliko scuda ne mogu nigdje zaraditi, a povrh toga odijeva ih u prekrasne haljine, jer se sve one moraju preruiti pa smo i zbog toga sumnjali da si u gadnoj potrazi za neim, i prolazile su godine, i dole su nove Flore i Lukrecije i Veronike i Ofelije, i sve su bile razliite, ali tebi su bile sve iste, morale su skinuti visoke calcagnetti ve na vratima, no zapravo su morale skinuti sve, jer osim gaica skinuo bi s njih gotovo sve u emu su dole, i dvojica slugu obukla bi ih u neku jednostavnu ipkastu camiciu i to je jo trebalo, na kraju u predivan

Temat: FEKP 2010.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

27

izvana i iznutra, i ne zanima ih drugo, samo eludac i lisnica, ali uglavnom su sve prazne, pa ih ti tako trai stalno iznova, a mi ih aljemo stalno u novu obliku, i odlaze opet Kornelija i Flora i Elena i Venus da svojim pogledima pronau kod tebe tu toku, da te pogode, jer oito i sam to hoe, zato si ih sprijeio u svemu to bi inae uinile, zato im ne doputa da se skinu, nisu tu zato da pokau grudi i sve to imaju, jer zna da je bit ivotinje u odgaanju, u odugovlaenju, naime, nek samo obeaju pogledom da moda, jo samo malo, ili drugi put, premda je mogue i to da se ve sljedeeg trenutka kad opaemo remen time odjednom sve otkrije, da samo obeaju tim pogledom to to ti eli uhvatiti, i to to oito eli ovjekovjeiti na slici, i ako ti je sretan dan, taj pogled te pronae, i obea ti da evo, sada, no, sada, moda... jer odgaanje je bit tog vrakog bia koje te dri zarobljenim, i svakog mukarca u Veneciji i na svijetu, i premda ti stalno eli naslikati taj sljedei trenutak, trenutak ostvarenja obeanja, i uhvatiti ga, postoji dobar razlog zato to ne moe, svim bojama i potezima na platno moe staviti samo ono to je prije ostvarenja tog obeanja, sve to, cijeli razvoj, a taj razvoj krije se u pogledu koji dobije za svoje scude, ako ga dobije iako slika za kojom udi prikazuje neto drugo, to nikad nitko ne moe naslikati, jer to je nepokretna slika, eden ostvarenog obeanja, kad nema pokreta i nita se ne dogaa, a jo je tee objasniti da se o toj nepokretnosti, stalnosti, nepromjenjivosti ne moe nita drugo rei: nita, jer u ostvarenom obeanju izgubi se ono to se obealo, u ostvarenom obeanju iezne, uniti se predmet udnje pa tako udnja ograniava samu sebe, silovito udi, i nema vie, jer udnja nema nikakvu stvarnost, na nju, na stvarnost moe se ukazivati samo unaprijed, iz vremena prije, jer na udan nain vratiti joj se poslije, iz onoga nakon nje, i pribliiti joj se straga, sjeanju je to posve nemogue, to, to sjeanje u svakom sluaju zavodi na krivi put, moda mu je ba to zadaa, da povjerujemo da se neto dogodilo, da smo dobili neto za ime smo prije udjeli, premda nas ba ono, sjeanje, udaljava od predmeta, i nudi krivotvorine umjesto stvarnog, to stvarno, naime, ne moe dati, to, naime, ne postoji, ali naravno to ionako nije tvoj put, ti si slikar, ti ivi u udnji, dakle u zabludi si od poetka, ti obmanjuje sebe da e camicia jednom pasti i u tom obeanju i sam si grenik, grenik kojem e strana kazna biti dosuena na sudnji dan, ti si zasad jo daleko od toga, dovodi sama sebe u zabludu, ti jo udi za time, i ne razmilja, nego luduje, bjesni za time, ostane bez daha, sjeti se i poalje Frederica, a mi tebi poaljemo Danae, Veroniku, Andrianu i Venus, aljemo ih, aljemo svaki put kad od Frederica ujemo to sad eli... ali, naravno, doi e jednom dan kad emo podvui crtu, kad emo zbrojiti sve to si traio, i tada, Palma Stariji, tada, Iacopo Negretti, nema vie, to e biti kraj, i poslat emo ti raun, na to moe raunati.
S maarskoga preveo Adam Walko

ogrta ili haljinu protkanu zlatom ili ponekad samo plav ili zelen barunasti kaputi, i tiho bi ih zamolio da oslobode jednu dojku, spuste camiciu nie, a zatim si samo buljio satima u ta iroka, meka, obla ramena, nevino iskrivljeni osmijeh na licu, a u meuvremenu kao da nisi primjeivao uarenu vruinu nad rosnom koom golih grudi, nisi ti primjeivao nita od toga to su ti nudile, jer tebi ne treba uzak struk, mlijeno bijeli trbuh, bujna stranjica i nikakva kutrava stidnica, nisu te zanimale razmaknute usne i koljena i bedra, toplo krilo i izazovan miris iznad oblaka parfema, ti bi ostao ravnoduan kad bi neka iskuala sve one rijei i poglede i uzdahe koje je jedine poznavala od tisuu ari zavoenja, ti bi samo odmahnuo da ne, da prestanu, i da ne, preklinjem vas, nipoto se nemojte micati, nek samo mirno sjede na sofi, i gledaju u tebe, nek ne skreu pogled, ni na tren, ali to ovaj hoe, udile su se sve, od Lukrecije do Venus, to znai ta blesava igra s tim glupiranjem da ja buljim u njega, bulji on u mene, pa tko smo mi, malene djevice iz ipkarske radionice?!, ili to, povisile bi glas, i sve su djelovale doista bijesno ali ne, mi smo znali da tebi nisu one potrebne, nego neto sasvim drugo preko njih, ja osobno uvijek sam mislio (da sad vie stvarno ne govorim u ime ruffiana , nego kao netko tko stoji iza ruffiana , blizu Serenissime, a kao mukarac jo blie Carampani, ali oito iz navedenog ionako ve zna tko govori) da si ti posve izuzetan mukarac, kojeg ne zanima nita drugo osim da potrai i pronae u eni najsablanjivije profinjenu, vraku putenost, da za tebe ena znai samo golo tijelo, a ja se slaem s time, i razumijem te, jer i po meni mi smo samo tijelo, ali od tog tijela, ako ga vidi u trenucima svjeine, od tog tijela to isparava svjeinu doznaje koliko je duboka i tajanstvena i neodoljiva ta elja u tebi kojom udi, od koje bi pomahnitao da je ostvari, zbog koje na kraju rtvuje sve samo da bude tvoja premda se radi tek o malo koe, i malo rumenila na koi, zatim malen otuni osmijeh, ponekad samo kako spusti ramena pa kako sagne, a onda polako podigne glavu, i jedna mala plava vitica, malen izazovni pramen kose sluajno padne na sljepoonicu, a taj pramen obeava neto, pojma nema to, ali umro bi da to ne moe imati, i moda upravo zato, siguran sam da je i tebi posve jasno, one se zapravo ne otkrivaju i izlude mukarca dok skidaju haljinu, oh, ba naprotiv, obino kad provire grudi, trbuh, krilo, stranjica i bedra, pa, time obino doe kraj svakoj neobuzdanoj tlapnji, nego kad odjednom u treptaju mutna svjetla svijea zabljesne ivotinja u njihovu pogledu, jer za tim pogledom ludite svi, za tom lijepom ivotinjom, a ta ivotinja je golo tijelo, zato biste krv prolili, za tren kad je ta ivotinja u djeliu sekunde neobjanjivo lijepa, to zablista ponekad u pogledu Kornelije i Flore i Elene i Venus, kad si svjestan toga, jer ve prilino dugo ivi na ovome svijetu, kako danas izgledaju ona Kornelija, ona Flora, ona Elena i ona Venus naborale su se sve one

LSZL KRASZNAHORKAI (Maarska) roen je 1954. godine u Gyuli.

Nakon objavljivanja prvih pria napisao je i svoj prvi roman Stntang (1985.) za koji je napisao i scenarij prema kojem je Bla Tarr 1994. snimio film. Suradnja izmeu pisca i reisera bila je vrlo uspjena pa je iz nje proizalo jo nekoliko filmova. Krasznahorkai je dobitnik mnogih nagrada, izmeu ostalog nagrada Jzsef Attila, Tibor Dry, nagrade njemake radijske postaje SWR, nagrada Kossuth i Sndor Mrai. Pouavao je u SAD-u i u nekoliko je navrata boravio u Kyotu na poziv Japanske fundacije. Krasznahorkai od 2007. ivi u Berlinu, gdje je i predavao kao gostujui profesor na tamonjem sveuilitu. Napisao je i Kegyelmi viszonyok (1986.), Az urgai fogoly (1992.), A Thseus-ltalnos: titkos akadmiai eladsok (1993.), Kegyelmi viszonyok (1997.), Megjtt zsais (1998.), Az ellenlls melanklija (2000.), Este hat; nhny szabad megnyits (2001.), szakrl hegy, Dlrl t, Nyugatrl utak, Keletrl foly (2003.), Rombols s bnat az g alatt (2004.), Hbor s hbor (2006.), Seiobo jrt odalent (2008.). www.krasznahorkai.hu

Temat: FEKP 2010.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

28

Susanne Ringell, Teta Emilia

T
eta Emilia je slaba na ekshibicioniste. Nije da ezne za njima, ne, nikako, ali ako naleti na kojega od njih a uvijek naleti (je l neto s njom nije u redu ili njih doista ima posvuda?) ona nasjedne, postane njihova rtva. Ne moe se otrgnuti. Suosjeanje je to to je dri prikovanu uz njih. Razrogaene oi i ake stisnute u depovima, gotovo se ne da izdrati koliko je neugodno, a, osim toga, esto na kraju nita ne bude. Upravo je to najstranije to nita ne bude. Jesu li svi ekshibicionisti impotentni? Ili su se ti gotovo impotentni ekshibicionisti specijalizirali ba za nju, sredovjenu enu s grudima i nogama? Proaranih oiju i oprezno izraenih interesa za ljude i prirodu. Ekshibicionisti su valjda ultimativna kombinacija upravo toga dvoga, ljudi i prirode, jer neoekivano se pojave ba negdje u prirodi. A jesu ljudi, to ne smijemo zaboraviti. Teta Emilia to ne zaboravlja, ne zaboravlja ona ljude poput tebe i mene, koji odjednom iskoe iza nekog drveta, u umarku, na puteljku, u parku, iza neke kue. Mukarci. Muka bia. Teta Emilia nikada nije vidjela ekshibicionisticu i na tome je doista zahvalna. To bi zbunjivalo, bilo bi prekomplicirano. Ne, teta Emilia misli da pokazivanje golotinje nije neto gdje bi trebalo inzistirati na ravnopravnosti. Teta Emilia ponekad misli tako, a ponekad teta Emilia pokuava misliti ovako: Koja srea da sam ba ja naila! Moda sam potedjela neko dijete, mravu djevojicu uznemirenih i neshvatljivih snova, moda sam svojom prisutnou potedjela sranog bolesnika, nekoga tko se boji mraka, nekoga tko je za ovo spreman jo manje od mene. Ili sprijeila susret s nekim divljakom, jer ovjek mora misliti i na dobrobit ekshibicionista. Mogao je naletjeti na primitivca, koji bi ga prebio na mrtvo ime i objesio na najblie drvo. Teta Emilia ne voli nasilje. Ne voli kad se ljudima dogodi neto loe. I tako se teta Emilia pripremi i gleda, gleda te izmuene, prestraene, nesretne ekshibicioniste koje joj je ivot donio. Ali, jedno bi rado pitala, njih bi pitala, samo to nikada nije bilo prilike za to. Teta Emilia voljela bi znati kamo da gleda kako bi ubrzala proceduru. Sad malo krui pogledom gore-dolje, ali ini se da to rijetko zadovoljava. Da bulji samo u njegova maliu ili da ga gleda u oi ili da pogledom obuhvati cijelu pojavu? Teta Emilia ne zna tono kome da se obrati s tim pitanjem. Ali jedno zna: bolje je kad ekshibicionist svri. To nekako bude olakanje i za nju. Teta Emilia mrzi dugo, besmisleno drkanje, to je tako poniavajue za sve ukljuene.
Sa vedskoga prevela eljka ernok

SUSANNE RINGELL (Finska) roena je 1955. godine u Helsinkiju gdje i danas ivi. Pie na vedskom. Na tamonjoj Akademiji dramske umjetnosti diplomirala je glumu 1981. Deset godina kasnije napustila je kazaline daske kako bi se posvetila pisanju. Vezu s teatrom odrala je pisanjem drama i radijskih drama. 1995. godine dobila je nagradu Prix Italia za radijsku dramu Vestalen, a 2004. osvojila je Prix Europa Radio France. Knjievni debi imala je 1993. godine s kratkim priama i otada je objavila sedam knjiga. Okuala se u raznim knjievnim vrstama (kratka pria, poezija, jedan roman preveden na francuski), no veinom pie kratke ili vrlo kratke prie. Njezina djela esto su proeta dubokom melankolijom s dozom humora. U jesen 2010. joj izlazi nova zbirka kratkih pria Vattnen.

Jaroslav Rudi, Kolinje

Rico svaki dan svrati u Cantonu na tri piva. Zaposlen je kao radnik na gradnji tunela kod Bavarskog kolodvora. Njegove su oi kao dva mrana tunela, glava kao izudarana lopta s plavom kosom oianom na etkicu, a ruke kao motike koje mu rastu iz snana vrata. Sjedi na terasi, promatra bijelu macu koja neto trai u tegli s cvijeem. Mic-mic, zove, ali maku ne zanima. Maka ima okus kao kuni, ali jesti kunie nije lijepo, odailje alu kroz zrake rujanskog sunca. Pogleda Ulrike i Ritu za susjednim stolom, obje su za glavu vie od njega, ali fora ih nekako zaobie. Kad doe konobar, Rico upita vrijedi li jo dogovor za kolinje. Kakvo kolinje?, zanima Ritu. Konobar pozove cure da dou k njemu u subotu. Privatno. Svinjska gozba u ast jeseni kod mene doma. Kolinje kod kue? Vi ste nastrani ili to?, naceri se Ulrike. A unku kod nas jede za doruak, je l da? Moda jedem unku, ali ubiti ivotinju? Sam si rekao da ne bi ubio ni goluba, a svinju bi?, pridrui se Rita. Ja ne bih, ali Rico e to obaviti. On je kolovani mesar. Subota je ujutro. Uzak prozor u bijeloj kupaonici konobarova stana gleda na zatvor u kojem su za biveg reima pogubljivali ljude. Konobar je jednom otiao pogledati zatvor s grupom turista iz Mnchena, oekivao je da e ga elija smrti potresti, dirnuti. Istina, bilo je hladno i odvratno u skladu s oekivanjima goli zidovi, mjesto gdje je stajala giljotina i slino ali vie su ga dirnule noge cure koja ih je vodila i s kojom je zavrio u nekom baru, onda na podu svoje kuhinje i jo dvaput biciklima na kupanju na jezeru. Konobar sada prijateljima i curama nalijeva u ae beherovku koju mu je Andreas dovezao iz eke, gdje je bio s mamom na izletu, puta glazbu i kae da je u hladnjaku dovoljno piva. Rico kae da e piti tek nakon obavljenog posla, tako je rekao, zato da mu udarac bude precizan, a um ist to je najvanije pa izvue iz torbe malena prestraenog odojka. Prekrasan je, ne moete to uiniti, kae Rita. Od bratia iz Querfurta. ista ekologija, kae Rico, a konobar pogleda odojku u ui, ne oi, nego njegove male ui. Ne zna zato, ali ganu ga. Pa ne znam ba, kae. to ne zna?, pita Rico. Jednostavno ne znam. Pa neu ga valjda odvesti natrag? Grije li se ve voda? Da. Onda dobro. Rico iz naprtnjae izvlai no, sjekiru i kuke te sav pribor stavlja na perilicu rublja i stolicu. Svima kae da se odmaknu i sprema se udariti praia u glavu. Ja ovo ne mogu podnijeti, idioti jedni, uzvikne Ulrike, ali ne mie se s mjesta. Treba mi mira, kae Rico, djeluje strogo, ali onda iznenaujue njeno doda: Jednostavno zamirite. Cure jo malo cvile, bude se u njima majinski osjeaji, ali ne uspijevaju otrgnuti se od tog prizora. Onda se to dogodi. Rico zamiri, moda je odjednom to previe i za njega, udari, ali sjekira promai elo odojka, razbije ploice na kadi, a prase se d u bijeg. Rita i Ulrike vrite i poskakuju, Andreas se zalije pivom i u opem kaosu zdere s vrata kupaonice poster grupe Lost in Leipzig, posljednji koji je konobaru preostao. Ulrike bjei na hodnik i van iz stana, prase za njom, prestigne je na stepenicama i nestane na ulici. Ulrike vriti, a Rita je vue za sobom po Bernhard-Gring-Strasse, odojak krivuda izmeu ljudi i automobila iz suprotnog smjera koji trube, zaustavlja se pokraj kontejnera, utri u dvorite, istri iz susjednog, kree preko parka i jo dalje kroz prolaz prema aveniji, gdje na vrei za spavanje sjedi Mario i mota prvu jutarnju cigaretu. Andreas se spotakne o njega. Odojak bjei ulicom uz Cantonu, izbjegne kola hitne, tramvaj i dvoje umirovljenika u trabantu, tri po pruzi sve do raskrija kod Bavarskog kolodvora, provue se ispod ograde i izgubi se dolje u tunelu koji kopaju od Bavarskog prema Glavnom kolodvoru. Konobar ne moe doi do daha, odavno govori sam sebi da mora prestati puiti i poeti se baviti sportom. Rico brie znojno elo. Sranje, kae Rico. Sranje, kae konobar. Na poslu u imati gadnih pizdarija, ree Rico. ivjela jesen, dodaje Andreas i izvlai pljosku s beherovkom. Nije lijepo jesti praie, kae Ulrike i odlazi s Ritom na doruak u Cantonu.
S ekoga prevela Branka akovi

JAROSLAV RUDI (eka) roen je 1972. u Turnovu na sjeveroistoku eke. Po zavretku studija njemakog jezika, povijesti i novinarstva u Liberecu, Pragu, Zrichu i Berlinu okuao se u nekoliko profesija, od novinara do menadera punkerskog benda. 2002. godine Rudi je primio nagradu Jii Orten za svoj prvi roman Nebe pod Berlnem, a potom se i proslavio grafikom trilogijom Alois Nebel (2003. - 2005.) koju je objavio u suautorstvu s umjetnikom Jaromrom vejdkom. Njegov drugi roman, Grand Hotel, objavljen je 2006. godine, a Rudi je napisao i scenarij za film pod istim imenom u reiji Davida Ondieka. Trei mu je roman Potichu objavljen 2007 . godine. Jaroslav Rudi ivi na potezu Prag Lomnice nad Popelkou Leipzig, pie za kazalite, radio i film te povremeno nastupa s rock bendovima U-Bahn i Jaromr 99 And The Bombers. Knjige su mu prevedene na njemaki, poljski i srpski.

KAZALITE

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

29

ovik od trlia
U Povodu prvomajskoga performansa Radnici su poderali svoj praznik Pina Ivania, KUNS (Klub umjetnika na Suaku), Rijeka, kao i njegova performansa a Dio PollA, izvedenoga na pulskom eljeznikom kolodvoru 7. svibnja, naravno, ove godine Suzana Marjani

odsjetimo kako je eljko Jerman otvorio svoj esej ovik od ira o Pinu Ivaniu, tom pulskom multimedijalnom umjetniku i zasigurno najilavijem performeru, u svojoj knjizi Zagubljeni portreti . Esej, dakle, nosi naslov ovik od ira , s obzirom da je Pino Ivani, kako Jerman nadalje navodi, poznat u naim umjetnikim krugovima kao vegetarijanac ili kako ga je, pridodaje nadalje Jerman, jedan gostioniar u Juriima (mjestu izmeu Pule i minja), dok nas je nudio prutom i skuio da on ne jede meso, nazvao ovik od ira (usp. eljko Jerman, Zagubljeni portreti , Zagreb, Meandar, 2006.). Ovaj hranidbeni podatak neka nam poslui kao socijalnogastronomska poveznica s Ivanievim prvomajskim performansom Radnici su poderali svoj praznik , to ga je izveo u rijekom KUNS-u (Klub umjetnika na Suaku), a u okviru kojega je proitao tekst o Karamustri, radniku koji je zavrio na Birou za zapoljavanje te nakon to je dobio poziv za jedan posao, pie ispovijest tipa biobio.
Performans u trliu Zadrimo

graansko-liberalnog tipa, a ljudi su mi se zgadili za sva vremena. Sad se nadam poslu istaa. Naravno, taj je italaki performans Pino Ivani u KUNS-u kostimografski oznaio izvedbom u radnom odijelu/trliu (trli/trli naziv za radno odijelo u Istri i rijekoj regiji), a nakon proitane Karamustrine biografije (radnika biografija Nepoznatog Nekog iliti Svatkovia), pojeo je s tanjura dva karanfila kao i onaj simboliki iz revera radnikoga odijela, to je oito bilo Ivanievo svakodnevno odijelo u doba dok je radio u brodogradilitu Uljanik. Nije naodmet spomenuti da su voditelji KUNS-a najavili taj radniki performans sljedeom uvodnom reenicom: Performans legendarnog pulskog umjetnika, dugogodinjeg radnika brodogradilita Uljanik. Prvomajski se performans, kako saznajem od naega umjetnika-radnika, nastavio u zajednikom happeningu okupljenih u KUNS-u kada je kuhar donio grah, gra, pasulj, to ve, za nastavak prvomajskoga derneka.
Konzerva ribice, mesnog doruka itsl. Tragom tog soci-

trlia, razgovarao Antun Marai, Studentski list , br. 763, 21. oujka 1980.).
a Dio PollA i Addio Pola Zavrno, zadrimo

se stoga na tom auto/biografskom tekstu, a koji ide u pravcu da su Karamustri humane i humanitarne demokratske promjene donijele otkaz, a uz to i tisuu kuna dravotvorne socijalne pomoi. I tako Karamustrin biobio nastavlja: Sreom oduvijek je bio asket i isposnik pa je nekako preivljavao. Danas su ga pozvali u Ured za zapoljavanje i ponudili mu posao istaa u brodogradilitu. Slubenik ga je zamolio da na brzinu napie kratki ivotopis i evo to je napisao. Dakle, rodio sam se prije pedeset godina kao neiskvarena genijalna budala, mogli ste me uvjeriti u sve jedino ne u postojanje Boga i komunizma. Te dvije stvari nisam mogao probaviti. Bio sam u fazi umjerenog optimista. Radei s ljudima poinjem lagano tonuti u pesimizam, i tako je bilo do vojske. U vojsci moja slika svijeta poela je tamniti. Tad sam na svoju nesreu poeo puno itati, gledati i usporeivati. Poinjem osjeati prve naznake gaenja. Bila je to agnostika faza s naznakom skepticizma. Poslije toga dolazi period osamdesetih i traenja sebe putujem Evropom, doivljavam kulturoloke okove, opet usporeujem i postajem umjereni skeptik i egzistencijalist, slika svijeta je sve tamnija. Veliki boljevik drug Tito odlazi svetom Petru na raport, a kod nas ispred duana vijore se dugi repovi za kavu i ulje; postajem skeptik i to tvrdi, ali naginjem i cinizmu. Zagazivi u tridesete godine, gledajui ogromnu koliinu bedastoe, gluposti i idiotizma, otrovan od svega postajem cinik. Stvaram vlastitu predstavu o Bogu Stvoritelju i vlastitu religiju u koju ponekad ni sam ne vjerujem. Devedesetih, kad smo se svi onako sono poubijali meu sobom, postajem totalni nihilist to podrazumijeva anarhizam

jalno-gastronomskoga performansa Radnici su poderali svoj praznik podsjetimo svakako na Ivaniev performans Tuna fishing iz 1986. godine, koji je nastao kao hommage Daljevoj istoimenoj slici iz ezdesetih godina, gdje je Pino Ivani uveo radniku ikonografiju, translatirajui Daljeve tune u riblje konzerve-sardine koje su tijekom onodobnoga, a i sadanjega, soc-pol (socijalno-politikog) okruenja figurirale kao svakodnevna radnika gastronomska ikona, naravno, uz komad kruha u radniko-brodogradilinim marendama. Ili kao to je kritiarkomentator zanimljivoga nadimka Teo the Teo zabiljeio u Studentskom listu te davne 1986. godine povodom spomenutoga performansa: Stie umjetnik u svojem svakodnevnom radnikom odijelu, tu je i konzerva tunjevine. Noetinom ubada i probada konzervu. Izloba je otvorena. Pukla je prva instalacija. Mnogima zasigurno nije jasno da u performanceima rije instalacija nema veze sa strujom ili telefonom, ali, eto, Pino, dokazuje da je ipak pukla instalacija. Ili Pinovim pojanjenjem: U socijalizmu i kapitalizmu jedino to radnik otvara (mislim na sveano otvaranje raznih objekata, manifestacija i porinua brodova) je njegova konzerva ribice, mesnog doruka itsl. za marendu. Uostalom, povodom prvomajskoga performansa Radnici su poderali svoj praznik moemo se prisjetiti i Ivanievih provokacija sa socijalnim ciljem koje je davnih sedamdesetih oblikovao u nizu akcija prodorom realnog pod nazivom Ulaz trlia/tihi in iz 1978. godine kada je na izlobe i kulturne manifestacije dolazio odjeven u radno, radniko odijelo, inae, njegovo svakodnevno odijelo za preivljavanje (usp. Pino Ivani: Iz

se na performansu a Dio PollA, to ga je Pino Ivani izveo 7. svibnja na eljeznikom kolodvoru u Puli, koja, Pino Ivancic, Radnici su dakle, zaista ima kolodvor, pozderali svoj praznik istina, gotovo prometno nevidljiv. Tako na pitanje zbog ega je za performans a Dio Prvomajski je PollA odabrao mjesto pomalo performans Pino sablasnoga pulskoga eljeIvani kostimografski znikoga kolodvora te kada je zadnji vlak s toga kolodvora oznaio izvedbom u krenuo prema Zagrebu, Pino radnom odijelu/trliu, Ivani odgovara sljedeim a nakon proitane autobiografskim podacima: Za mene super ambijent, radnike biografije neke asocijacije na odlaske i Nepoznatog Nekog dolaske (u tuinu, JNA/vojiliti Svatkovia, sku), moja fascinacija tom eljeznicom kad smo odlazili na pojeo je dva karanfila vlak u 13,28 h za Ljubljanu, s tanjura i onaj gore bili u 18,30 h, odgledali simboliki iz revera koncert, predstavu ili neko dogaanje pa nazad na stanicu na noni vlak u 0,30 h za Pulu. U Zanimljivo, ali upravo je istoga dana i u isti sat, da ironija pulske eljeznice 5,30 h bili u Puli te u poduzea, kole ili bude jo vea u odnosu na tzv. metrodoma, kako tko A od kada se Juga raspolu, u zagrebakoj Gradskoj knjinici podijelila, sve je polo u k Prekinute veze (ego tripovi vlastodraca) i granica odran Knjievni petak povodom objavkao u prii. Imamo nekoliko putnikih ljivanja prijevoda knjige Povijest putoveza do Lupoglava i Buzeta i jednu za vanja eljeznicom Wolfganga SchivelLjubljanu/Maribor Eto, na primjer za buscha (preveo Boris Peri). A vrli na ministar Kalmeta upravo se nekako tih Zagreb ide u 9,20 h, a u Zagrebu si oko 15,15 h s presjedanjem na autobus za dana odvaio ukinuti dio eljeznikih Rijeku. pruga, npr. nimalo nevanu liniju Pleternica Naice, liniju u blizini koje I tako je vremenskim odreenjem polaska zadnjega vlaka, oko 19,30 h, s je npr. u vrijeme Prvog svjetskog rata prvoga perona pulskoga eljeznikog koputovao Krlea. Ili kako je to Krlea zalodvora poeo crnohumorni rapsodini pisao u dnevniku, da gledajui Motajicu performans a Dio PollA. A to je putena drugoj, bosanskoj obali Save, koju iz kapelobatrinske k. und k. verkstigunestvije bez odlaska, odnosno Ivaniev monolog o gradu s jednim gradskim kagsstationske perspektive (iz perspektive zalitem i off-Dr. INAT-om, s naglaskom carske i kraljevske opskrbne postaje) na politikim i kulturnim aktualijama, promatra ve pet mjeseci, oekuje da se pratio zvuk harmonike Gordane Batepojavi onaj prokleti poeki voz koji nikako nee da stigne iz Pleternice (Davni li. Osim toga, da glazbena kulisa te kolodvorske rapsodije bude potpuna, dani , 22. svibanj 1917.). u tom je monolokom performansu suNaravno, uz taj Ivaniev monoloki djelovala i esta suradnica Ivanievih performans kao glazbena kulisa nala performansa Ivana-Nataa Turkovi koja se i mona, zaista mona pjesma Addio Pola Francija Blakovia, s obzirom na je, pratei Ivaniev povijesni monolog o Puli, svirala gitaru i potiho pjevala naslovnu dadaistiku igru rijeima Ivanpjesme Fabrizija De Andra. Na pitanje ieva performansa a Dio PollA. zbog ega ba taj kantautor, Ivani odgovara: De Andr ima jednu pjesmu o povratku/bivanju buntovnika, i tu sam pjesmu elio ostaviti za kraj kad odlazim s perona, ali smo se na licu mjesta sloili da Nataa ipak neobavezno, s obzirom na sam performans, otpjeva tu pjesmu, kao to se i deavalo na stanicama nakon koncerata, kad su se ljudi vraali doma i u ekanju uz gitare pjevali, ili sami ili bi pjesmu prihvatili i ostali koji su se nalazili na peronima. Uostalom, tad se skoro najvie njegovih pjesama pjevuilo.

Kazalite

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

30

Ateistike molitve

Uz predstavu Buenje proljea Franka Wedekinda, u reiji Olivera Frljia te izvedbi Zagrebakog kazalita mladih, zatim i uz Crkvu autorice Young Jean Lee u reiji Sae Boia i trostrukoj produkciji Eurokaza, Kazalita slijepih i slabovidnih Novi ivot te MSU-a, kao i uz Anela unitenja u reiji Daria Harjaeka, postavljenog u Teatru &TD.

Postoji trenutak u kojem polis, napredujui u svojem zajednitvu, prestaje biti polis. Aristotel, Politika

edatelj Oliver Frlji na ZeKaeM-ovoj pozornici tvrdi kako je crkvu potrebno i tono izjednaiti s faizmom. U predstavi Buenje proljea, Frljieva je meta pristanak malograanske sredine da joj crkva skroji i brnjicu i lijes i kri i propovjedaonicu i pozornicu i luaku koulju. Crkva je proteza, koliko i elektrina stolica duhovnosti u njezinim rukama roditelji postaju ubojice svoje tinejderske djece, a djeca zatim postaju ubojice vlastite jo neroene djece, umirui od komplikacija pri nestrunom obavljanju abortusa. U istom izvedbenom projektu, glumci su samo administratori odreene ideologije koju proziva redatelj. Glumci mirno sjede i gledaju u daljinu, disciplinirano ustaju, deklamiraju, hodaju, vraaju se na mjesto, karikaturalnom jednostavnou simuliraju scene Nataa Govedi iz seksualnog odnosa sveenika i djeteta, razapinju tijela na krieve, zakivaju tijela u ljesove, putaju da ih opkoli horda verbalnih progonitelja, preslaguju krieve u svastike. Glumci su tako pretvoreni u neto nalik slubenicima politike teorije, s kojom se sluajno slaem, ali ne slaem se s nainom na koji je izvedbeni agitator na samoj pozornici istisnuo daleko kompleksniju figuru izvoaa. Agitator moe samo proglaavati i objavljivati (svejedno propovijeda li desnu ili lijevu dogmu), dok glumac moe isto ono to I premda se lako moe William Blake pripisuje socijalnom perfordokazati da kri i svastika meru daleke Judeje: Isus je bio posvemanja vrlina, jer je reagirao iz impulsa, a ne prema doista dijele iskustvo pravilima. Nije mi jasno zato svi ZKMprogona ideologijskih ovi glumci u Buenju proljea izgledaju kao protivnika, moje je pitanje navinute lutke. Zato nigdje nema njihova impulsa? Zato se bitka protiv jedne stege moe li pozornica dokinuti mora voditi sredstvima neke druge stege? crkvu, moe li je osporiti, ili Zato imam dojam da se Frljieva predstava s njome ipak dijeli itav niz odvija kao bilo koji redateljski teatar starog kova, iji voa puta nije tu da prui zajednikih obiljeja?

autorske dozvole svojim sljedbenicima, nego je tu da nam objavi istinu? U svakom sluaju, gledajui ostatke Wedekinda, saete na prepriavanje komada, osjeam se instrumentalizirana, a ne slobodna misliti svojom glavom. Vrlo slino Medveekovim predstavama, u kojima sam takoer gurnuta prema poruci u boci, tijekom Buenja proljea pratim kako predstava inzistira na razbijanju boce. Je li to doista obraun s idolima propovjedaonice ili samo lupanje po ljuturi propovjedaonice? U vremenu u kojem upravo ljeviari poput ieka ili Badioua s pravim pravcatim zanosom na usnama govore o tragikom apsolutu Isusa Krista, na razliite naine pokuavajui izmaknuti Isusov performativ apama Crkve kao papinske organizacije, kazalite takoer priznaje da je utjecaj Vatikana daleko vei no to bismo mogli oekivati od sekularnog 21. stoljea. I premda se lako moe dokazati da kri i svastika doista dijele iskustvo progona ideologijskih protivnika, moje je pitanje moe li pozornica dokinuti crkvu, moe li je osporiti, ili s njome ipak dijeli itav niz zajednikih obiljeja? Sudei po predstavi koja se pokuava najneposrednije obraunati s crkvenim mehanizmom indoktrinacije, kazalite i crkva u najmanju ruku dijele prostor zajednike utopije (isti prostor inae dijele ljevica i kranstvo, nemojmo se zavaravati). I kazalite i crkva postoje samo onoliko koliko stvaraju zajednicu, a ne onoliko koliko glasno zabiju ekiem svoje teze na vrata lokalne crkve u Wittenbergu. Inae se ne bismo s Hamletom ve etiri stotine godina pitali zbog ega moj unutarnji prostor koliko god da je okrenut onostranim vrijednostima i posljednjim pitanjima umire kad se nema s kime povezati unutar ljudske zajednice pa makar ta smrt bila nazvana i muenikom te odigrana po strogim pravilima luteranskog samovanja.
Produktivno pitanje Najvanije pitanje koje

podstavlja Wedekind, to bi se dogodilo kad bismo djecu izvadili iz kole i pustili da stasaju bez stalnih poniavanja i discipliniranja, u Frljievoj je predstavi postavljeno retoriki. Bez mogunosti da bilo predstava bilo glumci na njega daju odgovor. Mene, pak, najvie od svega zanima izvedba koja bi imala projekcijsku snagu probati odgovoriti na to

Kazalite

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

31

govore i pjevaju daleko izravnije od naina na koji smo navikli da nam se obraaju u razliitim religijskim ritualima. Govore onoliko neposredno koliko to doputa kazalite. A kazalite doputa daleko vie no to moemo zamisliti i podnijeti.
Iracionalni dokaz Zato je Crkva

pitanje. Kako bi izgledala jedna generacija koja raste mimo sustava ideologijske krotkosti, tono onako kako rastu djeca vrtike dobi. Igraju se, istrauju, imaju bezbroj znatieljnih pitanja, vei dio dana provode u prirodi, ne moraju misliti u kategorijama koje je odobrilo neko ministarstvo, niti moraju internalizirati vrijednosti njihove (vjero)uiteljice. Poznato je da eksperimenti u ovom smjeru nikada nisu bili dugog daha, niti su ak imali pozitivne posljedice u smislu djejeg stjecanja profesionalnih kompetencija (kolski eksperiment Summerhilla ostaje zapamen po Neillovoj sumornoj izjavi: Radije bih da Summerhill stvori sretnog smetlara, nego neurotinog premijera.). Jer nije toliko vano sustav represije zamijeniti sustavom anarhije ili ukidanjem akademskih izazova, koliko je vano ponuditi djeci mogunosti kreativnog saznavanja i razliitih nebirokratiziranih sadraja, a to je jo uvijek poduhvat ravan trajnom preseljenju ljudske civilizacije u svemir. Waldorfska edukacijska psihologija, koja inzistira na runom radu, zanatima i pseudoreligioznim ritualima kao zamjeni za intelektualno stimulativnu nastavu (osobno ne bih u Waldorfskoj uionici izdrala dulje od dva sata), ba kao i Montessori pedagogija sa svojim ukidanjem zvona, ali zadravanjem klasinog sustava ocjenjivanja, nisu bitno revolucionirali sustav kolskog drila. I tu opet dolazimo do kazalita: nekadanja ZKM-ova hit predstava Knjiga o dungli daleko je zanimljivija kao program slobodnog sazrijevanja, od bilo ega to nam nude drava, kola i crkva. Mogu li djeca odlaziti u kolu onako kako odlaze na kazaline radionice? Mogu li se djeca iz dana u dan baviti samo svojim kreativnim potrebama? To bi svakako bio program kojemu bih se voljela pridruiti. I posvetiti. Ne samo jednom predstavom, nego ak rizikom pokretanja novih institucija.
Kako moliti? Istog dana kad je u Zagrebakom kazalitu mladih odrana premijera Buenja proljea, u Muzeju suvremene umjetnosti odrana je premijera predstave Crkva, autorice Young Jean Lee i redatelja Sae Boia. Od naina na koji je u predstavu ula publika, bez ikakvog naloga tiho razgovarajui i zauzimajui svoja mjesta kao da je u pitanju ispraaj pokojnika (svako ukanje moglo bi djelovati nepristojno), preko toga kako je rijeen usporeni, meditativni i pri tom provokativno novoritualni scenski pokret (Ksenija Zec) ili odigrana nesposobnost sveenikih likova da ponude svojim sluateljima ita osim psihotinih ispovijedi u prvom licu jednine, predstava Crkva u svakoj je sekundi svjesna sprege vjernitva i kazalita, podjednako ironizirajui, ali i kapitalizirajui ovo saveznitvo. Vrlo je teko odluiti to je vjera. Kad se izvoai obrate publici s pitanjem za to elite da se pomolimo, odgovori su veoma zanimljivi. Jedna ena iz publike trai da se pomolimo za sina koji ne moe nai posao. Glumci onda izvode molitvu koja poantira potrebu da njezin sin aktivnije potrai posao i angaira se oko vlastite ivotne situacije. Druga trai da se pomolimo za sve prisutne u publici. I

kasnije e predstava postavljati pitanja to zapravo znai usmjeriti svoju pozornost prema tome da nekome elimo dobro, odnosno to znai baviti se uvjeravanjem ljudi kako je crkva definitivno najbolje mjesto za stjecanje unutarnjeg mira i uzajamne pomoi. Saa Boi na prvi pogled slijedi obrednost same crkve: niz anglikanskih spiritualnih pjesama pribliava nas misi kao zajednikom pjevanju. No kad god neka od sveenica, a govorim o sjajnim glumicama imenom Dajana Biondi, Anita Matkovi i Ivana Starevi, preuzme rije i otkrije nam svoje motive za boravak u crkvi, razlozi su poraavajui, konfuzni, ako ne i bizarni. Sveenica je osoba koja ne moe ivjeti u svijetu sekularne praznine, ali i osoba koja djeluje poput robota ispranog programom religijskih utjeha. Ljudska vrsta pokazuje se psihotinom do te mjere da crkva odjednom funkcionira kao ubonica, odnosno lokacija na kojoj vas nitko nee proglasiti ludim ako imate vizije ili ekspresivne none more. U predstavi sudjeluju i Vojin Peri te Marko Makovii, pri emu je fascinantno koliko je Vojin Peri u stanju posve mirno uvesti publiku u introspektivni prostor velikom sugestivnou svog odmjerenog i reskog glasa, dok Marko Makovii divlja i nastoji nas svim silama uvjeriti da je propovijed neka vrsta obrednog plesa s mikrofonom, pri emu spaavanje drugih stalno prelazi u mahnito tjeenje samog sebe (i obrnuto).
Pjev intereligijskih melodija Predstavu

veoma uznemirujua predstava. to je dulje gledamo, to smo svjesniji da su njezine premise prepisane iz ljudske mahnitosti, odnosno da crkva opstaje ne samo zahvaljujui ideologijskom aparatu, nego i specifinoj ljudskoj strasti prema fantastici i nadnaravnoj dramaturgiji, onome to se ne da isplanirati i stie u obliku dara ili katastrofe, iji zamah nikako da stavimo pod kontrolu deklarativnog ateizma. Bacimo li pogled na opus uvjerenog protivnika crkve, poput Luisa Buuela, u njemu emo vrlo brzo pronai vrstu, nesalomivu vjeru u Iracionalno. Osobno smatram veoma zabavnim Buuelov odgovor na pitanje zato ne ita psihoanalitike i vjerske kritike svog opusa: Zato jer mi je draa moja imaginacija od bilo koje interpretacijske istine. To je dobar odgovor. Dramatiarka Young Jean Lee spremna je otii korak dalje i ustvrditi kako e vjere biti sve dok postoji potreba da nekolicina ljudi sjedne zajedno i zapjeva. Kod nje je zabavno to tom pjevanju nije mogue nai nikakvo objanjenje. Ono se dogaa iz potrebe koju ne moemo podvesti pod uenje ove ili one vjeroispovjesti. Za neke gledatelje, mo pjesme je dokaz o povodljivosti ljudske grupe. Za druge je dokaz o njezinoj kooperativnosti i zaraznosti emocija. Oboje je tono i blisko materijalu s kojim svakodnevno rade i crkva i kazalite. Nain na koji se ivi glas obraa ivom uhu istraivali su i politiki demagozi, kapitalizirajui ga na razliitim mitinzima pod znakom iste one svastike koje se dotie i Oliver Frlji. U tom smislu Buenje proljea i Crkva nisu udaljene predstave. Ali dok se jedna bavi metodologijom zavoenja retorikom spasa (Crkva), druga se bavi odbacivanjem ve i same mogunosti sofizma spasa, ba kao i odbacivanjem izvedbenih ukrasa (Buenje proljea). Paradoksalno, mislim da Crkva na gledatelje djeluje daleko izazovnije od Wedekinda, naprosto zato to si daje truda oko niza glumakih detalja. O da, kazalite je neusporedivo bolji perfomer od crkve.
Aneo unitenja Rijetko mi se prua prilika da

Crkva mogue je opisati i kao kazalinu misu za sve vrste institucionaliziranih religija. Njihov jedini ivi element sastoji se od mogunosti da se ovjek obrati ovjeku, a ne da se sveenik obrati okupljenim vjernicima. Crkva, naravno, inzistira na tome da nam sveenik mora otvoriti unutarnji put, tako da obraanje sveenika u ovoj predstavi postaje prava pravcata drama nesporazuma, nametljivosti i netolerancija. Njujorka spisateljica i redateljica Young Jean Lee izjavila je kako ne moe podnijeti nikakvo izravno politiziranje u kazalitu, ali ba zato je uasno zanima kako gledalite dramaturki suoiti s politinou svakodnevnih ponaanja, a da pri tom publika ne pobjegne odmah u svoje apolitine rupice. Zbog toga je njezina Crkva na prvi pogled doista simulacija neke neodreeno panteistike mise, s arobnim napjevima koji funkcioniraju samo ako se zavuku izravno pod kou gledatelja, za to su u Zagrebu zadueni pjevai poput Ivane Starevi (publici poznate i kao glazbene zvijezde Anoievih Kauboja), Petre Antoli i ede Antolia. Reija Sae Boia fanatiki je vjerna didaskalijama i inscenaciji komada iju reiju u New Yorku potpisuje sama autorica: od toga da obje izvedbe zapoinju potpunim mrakom, kroz koji nam se obraa izvoa iz gledalita, zatim vodei emocionalnu ugoenost publike prema glazbenim gospel numerama koje polako pune prazni prostor pozornice (sa svega jednom klupom i propovjedaonicom), sve do toga da su tri ene tri sveenice odjevene u haljine elementarnih boja (crvena, plava, uta) i skladno koreografirane, stvarajui svojevrsni jamac retorike uvjerljivosti itavog komada. One, naime,

tri premijerna naslova, ujedno pod vodstvom trojice redatelja sline generacijske pripadnosti, dotiu sline probleme, tako da je ne kanim propustiti. Aneo unitenja, prema filmu Luisa Buuela te u reiji Daria Harjaeka (mjesto izvedbe: Teatar &TD), takoer progovara o grupi buroaske publike uhvaene u istu onu crkvenu ritualiziranost kojom se bave i Oliver Frlji i Saa Boi. Ali Harjaek namjerno iz svoje predstave izbacuje sve Buuelove obilate i dramatine asocijacije vezane za plastine idole i crkvena sklonita vjernika. Za Harjaeka, Aneo unitenja definitivno je drama o (odve) racionalnom mehanizmu kazalita, kao i o njegovu neurotinom ponavljanju jedne te iste situacije. Ponavljamo jer se ovdje ponavlja, mogao bi glasiti moto Harjaekove inscenacije. Glumci na pozornici (Maja Kati, Ana Kari, Darko Japelj, Dean Krivai) ak malo i protestiraju zbog toga to ih se reducira na opetovano igranje besmislenih radnji, ali jedina osoba koja se zbilja pobuni je Darko Japelj, zgrabivi pitolj i uperivi ga u Anu Kari. Tek tada Ana Kari odigra ono to NIJE buroaska ovijalnost, ali u tom trenutku predstava zavrava. Ova gesta uspostave teatra (i teatralnosti) nakon sat vremena ponavljanja praznih gesti djeluje kao olakanje, takoer nas pitajui zato je suvremenom redatelju tako teko priznati da ljudska situacija nee biti inovativno postavljena ako preskoimo sve ono to pamtimo kao izvedbeni izazov u povijesti teatra, ljudskog roda pa i u povijesti crkve. Mi smo bia koja mogu lajati na krieve, moemo reati na mjeseinu, moemo zavijati od uasa kad nas privode nastavi ispravnog miljenja, to nam daje veliki emancipatorski, i scenski, potencijal. Nisam sigurna koliko ga vide domai redatelji, ali sigurna sam da mi njihove predstave djeluju vie kao prikrivene (u sluaju Frljia i gnjevne) molitve za nenasilnu duhovnost, nego kao konani raskid s vjerskim doktrinama. U sva tri sluaja, kazalite i crkva daleko su sliniji no to bi to voljela bilo jedna, bilo druga strana.

oglas

KINO EUROPA
ET / THU 03.06. IZBOR LUISA COOKA / LUIS COOK'S FAVORITES 70' FOLIMAGE - LA RSIDENCE 74' GEORGES SCHWIZGEBEL 72' Q&A PET / FRI 04.06. SUB / SAT 05.06. NED / SUN 06.06. VICARSKI STUDENTSKI FILM / SWISS STUDENT FILM 71' VICARSKA ANIMACIJA JUER / SWISS ANIMATION YESTERDAY 73' HRVATSKA ANIMACIJA / CROATIAN ANIMATION 1960-61 58' CARTOON EAST 35' AARDMAN 2 58' Q&A HRVATSKA / CROATIAN PANORAMA 62' ACME FILMWORKS - NEKAD I SAD / THEN AND NOW 75' Q&A VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 3 71' VELIKA / GRAND PANORAMA 3 75' NAMJENSKI FILMOVI / COMMISSIONED FILMS 61' VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 4 62' VICARSKA ANIMACIJA DANAS / SWISS ANIMATION TODAY 79' FOLIMAGE - ABLJE PROROANSTVO / RAINING CATS AND FROGS 90' BEST OF ANIMAFEST 2010

UTO / TUE 01.06.

SRI / WED 02.06.

11.00

14.00

16.00

17.00

VELIKA / GRAND PANORAMA 1 72'

KAREL ZEMAN 75'

18.00

19.30

SVEANO OTVORENJE / GRAND OPENING

AARDMAN 1 65' Q&A

ACME FILMWORKS - KRATKA I DUGA FORMA/SHORT AND LONG FORM 90' Q&A VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 5 70' DODJELA NAGRADA / AWARD CEREMONY

20.00

ANIMAFEST SPECIAL 45'

VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 2 71'

22.00

VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 1 69'

VELIKA / GRAND PANORAMA 2 73'

KINO TUKANAC
ET / THU 03.06. KAREL ZEMAN 75' Q&A PET / FRI 04.06. STUDENTSKO NATJECANJE / STUDENT COMPETITION 1 67' SUB / SAT 05.06. STUDENTSKO NATJECANJE / STUDENT COMPETITION 2 65' NED / SUN 06.06. STUDENTSKO NATJECANJE / STUDENT COMPETITION 3 67'

UTO / TUE 01.06.

SRI / WED 02.06.

11.00

JEDANAESTERO U POKRETU / ELEVEN IN MOTION 35' Q&A

14.00

STUDENTSKA / STUDENT PANORAMA 1 66'

STUDENTSKA / STUDENT PANORAMA 2 69'

FRDRIC BACK 1 60' VICARSKI STUDENTSKI FILM / SWISS STUDENT FILM 71' STUDENTSKO NATJECANJE / STUDENT COMPETITION 3 67' IZBOR LUISA COOKA / LUIS COOK'S FAVORITES 70' VELIKA / GRAND PANORAMA 2 73' AV performance: Max Hattler, Noriko Okaku

FRDRIC BACK 2 69' Q&A HRVATSKA ANIMACIJA / CROATIAN ANIMATION 1960-61 58' Q&A GOSTI IZ GALAKSIJE / VISITORS FROM GALAXY D. Vukoti; 82' JACQUES DROUIN 56' Q&A VELIKA / GRAND PANORAMA 3 75' FOLIMAGE - LA RSIDENCE 74' ACME FILMWORKS - KRATKA I DUGA FORMA/SHORT AND LONG FORM 90' JEDANAESTERO U POKRETU / ELEVEN IN MOTION 35'

16.00

VICARSKA ANIMACIJA JUER VICARSKA ANIMACIJA DANAS / SWISS ANIMATION YESTERDAY / SWISS ANIMATION TODAY 79' 73' Q&A STUDENTSKO NATJECANJE / STUDENT COMPETITION 2 65' FRDRIC BACK 2 69' VELIKA / GRAND PANORAMA 1 72'

18.00

JACQUES DROUIN 56'

STUDENTSKO NATJECANJE / STUDENT COMPETITION 1 67'

20.00

GEORGES SCHWIZGEBEL 72'

FRDRIC BACK 1 60'

22.00

STUDENTSKA / STUDENT PANORAMA 1 66'

STUDENTSKA / STUDENT PANORAMA 2 69'

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

00.00

GOSTI IZ GALAKSIJE / VISITORS FROM GALAXY D. Vukoti; 82'

32

KINO MOVIEPLEX
ET / THU 03.06. PET / FRI 04.06. SUB / SAT 05.06. NED / SUN 06.06.

UTO / TUE 01.06.

SRI / WED 02.06.

10.00 FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 1 54' (4-7 god/yrs) OBITELJSKI / FAMILY PROGRAM 75' FOLIMAGE - ABLJE PROROANSTVO/RAINING CATS AND FROGS 90' FANTASTINI GOSPODIN LISAC / FANTASTIC MR FOX W. Anderson 87' FOLIMAGE - FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 51' AARDMAN 2 58' OBITELJSKI / FAMILY PROGRAM 75' FOLIMAGE - FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 51'

11.00

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 1 54' (4-7 god/yrs) FOLIMAGE - ABLJE PROROANSTVO/RAINING CATS AND FROGS 90' FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 3 66' (10-14 god/yrs) FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 2 62' (7-10 god/yrs) FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 1 54' (4-7 god/yrs)

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 1 54' (4-7 god/yrs)

FOLIMAGE - FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 51'

13.00

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 2 62' (7-10 god/yrs)

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 2 62' (7-10 god/yrs)

oglas

15.00

16.00

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 3 66' (10-14 god/yrs)

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 4 71' (14+ god/yrs)

18.00 AARDMAN 1 65' ACME FILMWORKS - NEKAD I SAD/ THEN AND NOW 75' VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 3 71' VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 4 62'

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 4 71' (14+ god/yrs)

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 3 66' (10-14 god/yrs)

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 2 62' (7-10 god/yrs)

FILMOVI ZA DJECU / FILMS FOR CHILDREN 4 71' (14+ god/yrs)

20.00

FANTASTINI GOSPODIN LISAC / FANTASTIC MR FOX W. Anderson 87' VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 2 71'

NAMJENSKI FILMOVI / COMMISSIONED FILMS 61'

22.00

VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 5 70'

VELIKO NATJECANJE / GRAND COMPETITION 1 69'

AnimafestPRO & POPRATNA DOGAANJA / SPECIAL EVENTS

ET / THU 03.06.
AnimafestPRO mala dvorana kina Tukanac, Tukanac 1 AnimafestPRO mala dvorana kina Tukanac, Tukanac 1 18.00 h PREZENTACIJA / PRESENTATION: Cartoon Masters RADIONICE / WORKSHOPS iStyle Apple Premium Reseller, Vlaka 63

UTO / TUE 01.06.

SRI / WED 02.06.

PET / FRI 04.06.

SUB / SAT 05.06.

AnimafestPRO mala dvorana kina Tukanac, Tukanac 1

NED / SUN 06.06.

KONCERT / CONCERT Strossmayerovo etalite bb

AnimafestPRO mala dvorana kina Tukanac, Tukanac 1

23.00 h Boom Pacha Boom

ANIMAFEST U VAEM KVARTU / ANIMAFEST IN YOUR NEIGHBOURHOOD Centar za kulturu Trenjevka (CEKATE) & Meunarodni centar za usluge u kulturi (MCUK), Travno 11.00 h FOLIMAGE - ABLJE PROROANSTVO / RAINING CATS AND FROGS 90' RADIONICE / WORKSHOPS Educarena, Nova Ves 11 (Centar Kaptol)

NATJECATELJSKI / COMPETITION PROGRAM

PANORAME / PANORAMAS

IZ SVJETSKIH STUDIJA / WORLD STUDIOS

MAJSTORI ANIMACIJE/ MASTERS OF ANIMATION

13.00 h RAZGOVORI S AUTORIMA / MEET THE FILMMAKERS Veliko natjecanje/Grand Competition 1 & 5 15.00 h PREZENTACIJA/PRESENTATION Midhat Ajanovi Ajan 16.00 h PREDAVANJE / LECTURE: Ritam u crtanom lmu Rhythm in the drawn lm Antoni Trayanov 18.00 h PREDAVANJE / LECTURE: PROIRENA ANIMACIJA / EXPANDED ANIMATION - Fernando Galrito 11.00 h TOON BOOM WORKSHOP The power of digital storyboarding 13.00 h TOON BOOM WORKSHOP Discover advanced animation techniques KONCERT / CONCERT Strossmayerovo etalite bb 21.30 h Radost & Threesome 13.00 h RAZGOVORI S AUTORIMA / MEET THE FILMMAKERS Veliko natjecanje/Grand Competition 2 & 3 15.00 h RAZGOVORI S AUTORIMA / MEET THE FILMMAKERS Studentsko natjecanje/ Student Competition 1 & 2 16.00 h PREZENTACIJA KNJIGE / BOOK PRESENTATION: Ranko Muniti STRIP; DEVETA UMJETNOST, 2010 18.00 h OKRUGLI STOL/ ROUND TABLE Metodologija obrazovanja u animaciji' / 'Methodology of Training in Animation' KONCERT / CONCERT Strossmayerovo etalite bb 21.30 h Gute Nacht John-boy

13.00 h RAZGOVORI S AUTORIMA / MEET THE FILMMAKERS Veliko natjecanje/Grand Competition 4 15.00 h RAZGOVORI S AUTORIMA / MEET THE FILMMAKERS Studentsko natjecanje/Student Competition 3 18.00 h PREDAVANJE / LECTURE: FANTASTINI GOSPODIN LISAC / FANTASTIC MR FOX - Christian De Vita RADIONICE / WORKSHOPS Foaje kina Movieplex Movieplex cinema entrance hall 10.00 h MALA RADIONICA CRTANOG FILMA / KIDS ANIMATION WORKSHOP iStyle Apple Premium Reseller, Vlaka 63

10.00-12.00 h RADIONICA ZA DJECU / WORKSHOP FOR CHILDREN iStyle Apple Premium Reseller, Vlaka 63

FOKUS: VICARSKA ANIMACIJA / FOCUS: SWISS ANIMATION

KONCERT / CONCERT Strossmayerovo etalite bb

POSEBNI / SPECIAL PROGRAM

21.30 h Jewsers

POSEBNA DOGADANJA / SPECIAL EVENTS

11.00 h TOON BOOM KIDS WORKSHOP Have fun animating 13.00 h TOON BOOM KIDS WORKSHOP Have fun animating 11.00 h TOON BOOM WORKSHOP Discover advanced animation techniques 13.00 h TOON BOOM WOKSHOP The power of digital storyboarding KONCERT / CONCERT Strossmayerovo etalite bb 21.30 h Beatles Revival Band

lmovi primjereni djeci / lms suitable for children

IZLOBE / EXHIBITIONS
OD STRIPA DO FILMSKOG PLATNA - BELGIJSKI STRIP I ANIMACIJA / FROM STRIP TO SCREEN - BELGIAN COMICS AND ANIMATION 01. 06. / 11.00 h OTVORENJE IZLOBE / EXHIBITION OPENING izloba je otvorena do 06.06. / exhibition is open until 06.06 DUAN VUKOTI VUD OVJEK KOJI SE IGRAO / DUAN VUKOTI VUD - A MAN WHO WAS PLAYING 02. 06. / 22.00 h OTVORENJE IZLOBE / EXHIBITION OPENING izloba je otvorena do 13.06. / exhibition is open until 13.06

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

GALERIJA ULUPUH, Tkalieva 14

KULA LOTRAK, Strossmayerovo etalite 9

33

Esej

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

34

Alternativno rjeenje za svjetsku civilizaciju

Venus Project obrazovni je institut koji djeluje iz znanstvenog centra smjetenog u Venusu, na Floridi. Njegov je cilj potpuno preosmiljavanje nae kulture The Venus Project

azmotrimo li gomilu izazova s kojima je dananje drutvo suoeno, moemo sa sigurnou ustvrditi kako smo znatno prekoraili vremenski okvir za preispitivanje naega vrijednosnog sustava, za promiljanje i procjenjivanje nekih problema i pretpostavki koje lee u samom temelju tog drutva. Ova autoanaliza dovodi u pitanje samu prirodu toga to to znai biti ovjek, pripadnik civilizacije te kojim se izborima danas moramo prikloniti kako bismo osigurali sretniju budunost svim narodima svijeta. Trenutano ne raspolaemo velikim brojem alternativnih rjeenja. Jueranji odgovori vie nisu primjenjivi. Ili emo nastaviti s naim zastarjelim drutvenim obiajima

i misaonim navikama, ugroavajui u tom sluaju vlastitu budunost, ili moemo primijeniti prikladniji vrijednosni sustav koji odgovara drutvu u nastajanju. Iskustvo nas ui da se ljudsko ponaanje moe izmijeniti ili u smjeru stvaralake ili ruilake djelatnosti. Upravo je o tome rije u projektu Venus o usmjeravanju nae tehnologije i sredstava prema pozitivnim ciljevima, za krajnju dobrobit ljudi i planeta, te pronalaenju novih naina miljenja i ivljenja koji istiu i slave goleme mogunosti ljudskoga duha. Pri ruci nam je alat za osmiljavanje i izgradnju budunosti dostojne ljudskih mogunosti. Projekt Venus predstavlja odvaan, novi smjer za ovjeanstvo koji za sobom povlai nita manje nego potpuno preosmiljavanje Alternativna nae kulture. Ono to slijedi nije pokuaj predvianja onoga to ekonomija zasnovana e se uiniti, nego onoga to bi na resursima korist se moglo uiniti. Odgovornost izvlai iz postojeih za nau budunost u naim je rukama i ovisi o onim odlukama resursa, a ne iz koje emo donijeti danas. Najnovca te osigurava bolje sredstvo koje nam je dapravednu raspodjelu nas dostupno jest naa vlastita otroumnost. tih resursa, Dok drutveni reformatori najuinkovitije i za i instituti smiljaju strategije itavo stanovnitvo koje se bave samo povrinskim

simptomima ne dotiui temeljno drutveno djelovanje, projekt Venus tim problemima pristupa poneto drugaije. Smatramo da ne moemo izdvojiti te probleme iz okvira dananjega politikog i monetarnog establimenta. Prolo bi previe godina prije nego to bismo postigli imalo vanije promjene. Vrlo je vjerojatno da bi one zatim bile razvodnjene i stanjene do mjere nezamjetljivosti. Projekt Venus zagovara alternativno vienje za jednu novu i odrivu svjetsku civilizaciju neznanu svim dosadanjim drutvenim sustavima. Iako je ovaj opis umnogome saet, on se temelji na godinama prouavanja i eksperimentalnog istraivanja velikog broja ljudi iz mnogih znanstvenih disciplina. Projekt Venus predlae svje pristup posveen interesima ljudi i okolia. To je dohvatljiva vizija svjetlije i bolje budunosti, prikladna vremenu u kojemu ivimo, ujedno praktino izvediva za pozitivniju budunost svih naroda na svijetu. Projekt Venus zahtijeva izravan pristup tomu kako preosmisliti kulturu; zastarjeli nedostaci rata, siromatva, gladi, dugova, oneienja okolia te nepotrebne ljudske patnje shvaeni su ovdje ne samo kao neto

Danas je mogue svakomu osigurati blagodati visokoga ivotnog standarda, sa svim prednostima koje moe pruiti razvijena civilizacija
to se moe izbjei, nego i kao neto to je potpuno neprihvatljivo. Jedna od osnovnih pretpostavki projekta Venus jest potreba da usmjerimo svoja nastojanja prema tome da svi zemaljski resursi postanu zajedniko naslijee svih naroda svijeta. Sve manje od toga za posljedicu e jednostavno imati isti onaj popis problema svojstven dananjemu sustavu. Promjene su se tijekom povijesti dogaale sporo. Skupina za skupinom nesposobnih voa smjenjivala je one koji su im prethodili, ali temeljni drutveni i gospodarski problemi ostajali su isti jer su osnovni vrijednosni sustavi bili nepromijenjeni. Problemi s kojima smo danas suoeni ne mogu se politiki i financijski razrijeiti jer su u svojoj biti izrazito tehnike naravi. Moda ne postoji ak ni dovoljno dostupna novca za nune promjene, ali postoji i vie nego dovoljno dostupnih resursa. Upravo zbog toga Projekt Venus zagovara prelazak s monetarno utemeljenog drutva na ostvarivu globalnu ekonomiju zasnovanu na resursima.

esej

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

35

Nije novac ono to ljudima treba, nego je to slobodan pristup stvarima nunima za ivot. U ekonomiji zasnovanoj na resursima novac bi bio nevaan
Mi shvaamo da e prijelaz iz nae dananje kulture - koja je politiki nesposobna, voena oskudicom i zastarjela - u novo, humanije drutvo, zahtijevati kvantni skok i u miljenju i u djelovanju.
Zastarjeli monetarni sustav Novano utemeljen sustav razvio

se prije mnogo stoljea. Svi svjetski ekonomski sustavi socijalizam, komunizam, faizam pa ak i tobonji sustav slobodnog poduzetnitva ustraju u isticanju drutvene stratifikacije, elitizma, nacionalizma i rasizma, koji se u prvome redu temelje na ekonomskoj nejednakosti. Sve dok se jedan drutveni sustav koristi novcem ili zamjenom robe, ljudi i nacije trait e naine kako zadrati prednost u ekonomskoj utrci, a ako to ne mogu putem trgovanja, pribjei e vojnoj intervenciji. Jo se koristimo istim zastarjelim metodama. Na sadanji monetarni sustav nesposoban je omoguiti visoki standard ivljenja svakom ovjeku, niti moe osigurati zatitu okolia, zato to je kljuni motiv dobit. Strategije poput smanjenja radnih mjesta ili stvaranja toksinog otpada uveavaju dobit. Razvoj automatike, kibernetike, umjetne inteligencije te preseljenje proizvodnih pogona, uvijek e uzrokovati da se sve vie ljudska radna snaga zamjenjuje strojevima. Kao posljedica svega toga, sve e manje ljudi moi kupovati dobra i usluge, iako e naa sposobnost da proizvodimo gomilu stvari i dalje postojati. Nai dananji, zastarjeli politiki i gospodarski sustavi nesposobni su primijeniti stvarne dobrobiti suvremene inovativne tehnologije kako bi postigli najveu korist za sve ljude te na taj nain prevladali nejednakosti nametnute mnogima. Naa tehnologija juri punom parom iako su nam drutvene zamisli ostale prilino statine. Drugim rijeima, kulturna promjena nije ila ukorak s tehnolokom. Danas posjedujemo gomilu sredstava za proizvodnju dobara i usluga za svakoga. Naalost, suvremenu su znanost i tehnologiju, zbog osobnih interesa i novane zarade, sprijeili u postizanju najvee koristi tako to se namjerno potie zastarijevanje proizvoda, to se katkad zove svjesnim sprjeavanjem uinkovitosti. Na primjer, ameriko Ministarstvo poljoprivrede - ija bi funkcija, pretpostavljamo, trebala biti poveanje prinosa - zapravo plaa farmerima kako ne bi dosegnuli maksimalnu proizvodnju. Monetarni sustav nastoji zakoiti primjenu metoda za koje znamo da bi najbolje posluile interesima ljudi i okolia.

U monetarnom sustavu platna mo nije povezana sa sposobnou proizvodnje dobara i usluga. Primjerice, tijekom ekonomske depresije, vidimo kompjutore i DVD-e na policama trgovina i automobile u izlozima, ali veina ljudi nije platno sposobna kupiti ih. Zemlja je i dalje ona stara zemlja; jedino su pravila igre zastarjela te stvaraju razdor, oskudicu i nepotrebnu ljudsku patnju. Monetarni se sustav razvio prije mnogo godina kao pomo pri kontroli ljudskog ponaanja u okoliu s ogranienim sredstvima. Danas novac ne slui usmjerenju ekonomije prema dobrobiti sveopeg puanstva, nego onima koji upravljaju financijskim sredstvima svih naroda.
Ekonomija utemeljena na resursima Svi drutveni sustavi,

bez obzira na svoju politiku filozofiju, vjersku pripadnost ili drutvene obiaje, naposljetku ovise o prirodnim resursima, tj. o istom zraku i vodi, obradivoj zemlji te o tehnologiji i osoblju nunom da se odri visok ivotni standard. Jednostavno reeno, alternativna ekonomija zasnovana na resursima korist izvlai iz postojeih resursa, a ne iz novca te osigurava pravednu raspodjelu tih resursa, najuinkovitije i za itavo stanovnitvo. To je sustav u kojem su sva dobra i usluge dostupni bez uporabe novca, kredita, trgovanja ili bilo kojeg drugog oblika zaduivanja ili sluganstva. Zemlja obiluje mnotvom resursa, a naa dananja praksa njihova dijeljenja pomou monetarnih metoda neprimjerena je i kontraproduktivna za na opstanak. Suvremeno drutvo usavrilo je tehnologije i moe osigurati hranu, odjeu, stambeno zbrinjavanje, zdravstvenu zatitu, prikladan obrazovni sustav te razviti neogranienu opskrbu obnovljive energije, energije koja ne oneiuje okoli, kao to su geotermalna i suneva energija, energija vjetra, plime itd. Danas je mogue svakomu osigurati blagodati visokoga ivotnog standarda, sa svim prednostima koje moe pruiti razvijena civilizacija. To se moe postii pomou inteligentne i humane primjene znanosti i tehnologije. Ekonomija zasnovana na resursima omoguila bi da se tehnologija upotrebljava za prevladavanje oskudnosti resursa tako to bi se koristili obnovljivi izvori energije, kompjutorizirana i automatizirana proizvodnja i skladitenje, kreiranje sigurnih i energetski uinkovitih gradova te usavreni transportni sustavi, to bi omoguilo opu

zdravstvenu zatitu i bolje obrazovanje Izbor je na nama Ljudsko je pote, povrh svega, tako to bi se uspostavio naanje podlono istim zakonima kao i novi sustav inicijative utemeljen na brizi bilo koja druga prirodna pojava. Nai obiza ovjeka i okoli. aji, ponaanja i vrijednosti popratni su Mnogo ljudi smatra da je tehnologija proizvodi nae kulture. Nitko nije roen s pohlepom, predrasudama, nesnoljivou, previe prisutna u dananjem svijetu te da je ona glavni uzronik oneienja okolia. patriotizmom i mrnjom; sve su to naueni To nije tono. Zloporaba ili kriva uporaba oblici ponaanja. Ako okoli ostane neizmijenjen, slina e se ponaanja ponovno tehnologije ono je to bi nas trebalo najpojaviti. vie zabrinjavati. U humanijoj civilizaciji tehnologija bi, umjesto da zamjenjuje ljude Danas uglavnom raspolaemo tehnostrojevima, skratila radni dan, uveala dologijom potrebnom za uspostavu globalne stupnost dobara i usluga te poveala vriekonomije zasnovane na resursima. Ako se jeme za razonodu. Kada bismo iskoristili odluimo pokoriti ogranienjima dananje nove tehnologije u podizanju ivotnoga monetarno zasnovane ekonomije, tada je vrlo vjerojatno da emo nastaviti ivjeti s standarda za sve ljude, onda nam njihova njezinim neizbjeivim rezultatima: ratom, primjena vie ne bi bila prijetnja. siromatvom, glau, oskudicom, zloinom, Kako biste bolje shvatili znaenje ekonomije zasnovane na resursima, razmineobrazovanou, stresom, strahom i neslite o ovome: kada bi sav novac na svijetu jednakou. S druge strane, ako prigrlimo koncept globalne ekonomije zasnovan na bio odjednom uniten, a tlo, tvornice i ostale resurse ostali netaknuti, mi bismo resursima, nauimo vie o njemu i podii dalje mogli izgraivati sve to poelimo jelimo naa shvaanja s prijateljima, to bi pomoglo ovjeanstvu da napravi razvojni i ispunjavati svaku ljudsku potrebu. Nije iskorak iz sadanjega stanja. novac ono to ljudima treba, nego je to slobodan pristup stvarima nunima za iJedina su ogranienja ona koja sami sebi vot. U ekonomiji zasnovanoj na resursima nametnemo. Projekt Venus nije ni utopijski novac bi bio nevaan. Resursi, proizvodni orvelovski niti odraava snove nepraknja i podjela proizvoda to je jedino to tinih idealista. Upravo suprotno, on predbi nam trebalo. stavlja dostine ciljeve zahtijevajui samo Kada bi obrazovanje i sredstva bili dopametnu primjenu onoga to ve ionako stupni svima, bez cjenika, ne bi postojale znamo. granice ljudskim mogunostima. Iako je to teko zamisliti, ak bi i najbogatijim S engleskoga preveo Vinko Vego. ljudima dananjice bilo mnogo bolje u Objavljeno na http://www.thevenusproject. drutvu utemeljenom na iskoritavanju com resursa kakvo predlae Projekt Venus. Pripadnici dananje srednje klase ive bolje nego neka- Pripadnici dananje danji kraljevi. U ekonomiji srednje klase ive zasnovanoj na resursima svi bolje nego nekadanji bi ivjeli bolje od najbogatijih kraljevi. U ekonomiji ljudi dananjice. U takvom bi se drutvu zasnovanoj na mjerila uspjeha zasnivala na resursima svi bi ivjeli ispunjenju osobnih ciljeva umjesto na stjecanju bogat- bolje od najbogatijih ljudi dananjice stva, vlasnitva i moi.

Glazba

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

36

Ples sfera
Premda se odluka da se na Daphnis i Chlo izravno nadovee i Bolero moe initi ustupkom publici, Staa Zurovac upravo je u tom zavrnom prizoru svoje predstave donio pravu poantu cijele baletne veeri Trpimir Matasovi
Maurice Ravel / Staa Zurovac, Daphnis i Chlo, Hrvatsko narodno kazalite Ivana pl. Zajca, Rijeka, 22. svibnja 2010.

mistinim dubinama boanske nakane, njih dvoje su hibernirali u ledu skuene svemirske maternice... Sudei po upravo navedenom poetku proslova Stae Zurovca za njegovu koreografiju Ravelovog baleta Daphnis i Chlo, nije slutilo na dobro. No, sreom, Zurovac je bitno bolji koreograf nego pjesnik, pa je tako njegova posljednje predstava u rijekom HNK-u Ivana pl. Zajca za razliku od svog programskog teksta sve samo ne pompozna i pretenciozna. Dapae, u polaganoj, ali ustrajno uzlaznoj putanji Zurovevog koreografskog opusa ovo je dosad, ako ne najambiciozniji, onda gotovo nesumnjivo najuspjeliji projekt. U njemu, dodue, nema irokog zamaha njegove predstave Danse macabre ili duboke misaonosti (ali i ironije!) Procesa. No, upravo u tome i lei najvea kvaliteta Daphnisa rije je o predstavi koja ima jasnu, ali ne i predoslovnu poruku, a naracija je nadomjetena tek naizgled nepovezanim nizanjem poetinih prizora.
Eros bez Thanatosa Univer-

zalnost Longusovih mitskih ljubavnika u ovoj je predstavi i vizualno naznaena, transpozicijom zbivanja u univerzum. U tom smislu, kljuni element predstavljaju Nasine fotografija, na kojima se temelji glavnina video materijala to ga je pripremio Mario Lukanovi. Kao kontrapunkt projekcijama dakle, neto to nije samo kontrastno, nego i nadopunjava scenografija ora Draunika kao sredinje punktove ima dva pokretna mehanizma: satni i onaj fotografskog objektiva. Ovaj potonji, u kombinaciji sa svjetlom Denija esnia, moe asocirati i na crvotoinu iz Zvjezdanih staza , pogotovo kada iz nje dolazi Pan, kojeg je kostimografkinja Katarina Radoevi Gali odjenula u kostim koji neodoljivo podsjea na izgled borgovskih radilica. Sve su to, meutim, izvanjske pojedinosti, koje, premda bitno pridonose poetinosti Zuroveve vizije, predstavljaju tek (relativno) konkretnu pozadinu (relativno) apstraktnim zbivanjima na pozornici. Naslovni junaci (u premijernoj ih podjeli pleu Vladimir de Freitas Rosa i Camila Izabel Moreira) ovdje su kao i Pan i Syrinx (Andrei Kteles i

Cristina Lukanec) tek prvi meu jednakima u nizanju prizora koji, u svojevrsnom plesu sfera, razmatraju razne aspekte meuljuskih odnosa. Oni mogu, ali i ne moraju biti odnosi ljubavi i/ili mrnje, to je i inae prepoznatljiv topos u Zurovevom opusu, iako ovaj put bez propitivanja arhetipskog binoma ErosThanatos. Premda se odluka da se u sklopu predstave na Ravelovu partituru Daphnis i Chlo izravno nadovee i njegov Bolero moe initi ustupkom publici, koji, k tome, nosi rizik usporedbe niza antologijskih koreografija tog djela, Staa Zurovac upravo je u tom zavrnom prizoru svoje predstave donio pravu poantu cijele baletne veeri. Jednostavno, ali uinkovito rjeenje s kruenjem plesaa na pokretnoj pozornici, naime, jasno simbolizira prethodno tek okvirno naznaenu ideju da pojedinac u svakom trenutku moe biti ne samo dijelom univerzuma, nego i sam ili u paru njegovim sreditem.
Gledalite okupano zvukom Iako nije u prvom

planu, glazbeni je segment ove predstave jednako bitan, ali i uspjean, kao i onaj scenski. Dok se u zagrebakom HNK-u zahtjevnije baletne partiture najee reproduciraju sa snimki, u rijekom ustraju na ivim izvedbama. Rijeki je orkestar ve bio zagrizao u nekoliko takvih tvrdih oraha, poput Bartkovog udesnog mandarina ili Procesa Berislava ipua. No, ak i u takvom kontekstu, Daphnis i Chlo predstavljaju jedan od najveih moguih izazova ak i za simfonijske, a pogotovo za kazaline orkestre. Monumentalni izvodilaki aparat se, zbog skuenosti prostora za orkestar, rairio i po loama, dok je zbor Kompleksne su bio smjeten na galeriji. To je, Ravelove partiture dodue, zadalo dodatnog posla dirigentici Nadi Matoevi, zazvuale kompaktno ali i stvorilo uvjete da zvukom i transparentno, pri ravnomjerno bude okupan iemu treba istaknuti tav prostor gledalita. Visoki standardi koje je besprijekorno dirigentica, ali i intendantica doziranje dinamike rijekog HNK uspostavila u gradacije u Boleru, svom orkestru dobili su ovom prilikom jo jednu potvrdu. na emu se znaju Kompleksne su Ravelove parspotaknuti ak i titure (i Daphnis i Chlo i Bonajbolji orkestri i lero) zazvuale kompaktno i transparentno, dirigenti

foto: Draen okevi

pri emu osobito treba istaknuti besprijekorno doziranje dinamike gradacije u Boleru, na emu se inae znaju spotaknuti ak i najbolji orkestri i dirigenti. Ukratko, nova rijeka plesna, ali i glazbena predstava zacijelo je jedan od kvalitativnih vrhunaca ove sezone, i to ne samo u Rijeci. Ako bude uvjeta (itaj: novca) ovo je predstava koju bi svakako, kao ogledni primjer najviih umjetnikih standarda, trebalo pokazati publici i u drugih gradovima. Ukljuujui i Zagreb.

Knjige

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

37

Prie o kruhu, prie o gladi

Napisana u tradiciji antologijskoga Mediteranskog brevijara i Druge Venecije, rafiniranim, ivim, bujnim esejistikim stilom, u kojem se frapantna erudicija mijea s ironijom i zaigranom imaginacijom, knjiga u sedam poglavlja razvija bogatu i armantnu pripovijest o hrani koja je toliko obina da ju se najee i ne primjeuje Boris Postnikov

a poetak, mali prilog mapiranju kolektivne memorije, iz sasvim osobne perspektive: ako postoji tisue naina da se prepria tranzicijsko razdoblje ovih prostora, jedan od njih mogao bi biti i pria o kruhu. Prije devedesetih, u vrijeme dekadentnoga socijalizma, izbor kruha na policama gradskih duana i pekara bio je, ini mi se dekadenciji vladajuega sistema usprkos prilino siromaan: mogli ste kupiti crni kruh (njega su umirovljenici ekali u redovima od pet ujutro), polubijeli, bijeli i to je, manje-vie, bilo to. Dobro, bilo je svakojakih kifli, pogaa, lepinja, pereca, peciva, tamo gdje sam ivio i odlinih somuna, ali izbor je, u usporedbi s onim koji e ga zamijeniti desetak godina kasnije, ipak bio mrav. Jer, kasne su devedesete, a za njima i nulte, skupa s obiljem TV-programa, nepreglednim mnotvom 3 u 1 sredstava za ienje i paljivo brendiranim mogunostima kreditnih akrobacija, u oteale potroake koarice smjestile pravu rasko kruha: kukuruznog, raenog, sojinog, alpskog, jemenog, prosenog, onoga od cjelovitog zrna, dijetalnog, makrobiotikog, istog, mijeanog, sa sjemenkama, bez sjemenki Kupovati onaj obini, crni ili bijeli, sada je nekako pass mjera prilagoenosti novim lifestyle trendovima postala je, hoe-nee, i vrsta kruha koji jede. A dijapazon nikad iri. Ili, ipak?

danas, u vremenu naglaeno partikularnih identiteta, ba u kruhu onaj motiv koji nadilazi epohe, civilizacijske i kulturne krugove; utoliko, ova je knjiga, ma kako to staromodno i prevakano moglo zvuati, u svome temeljnom zahvatu proeta humanizmom. Napisana u tradiciji antologijskoga Mediteranskog brevijara i Druge Venecije, rafiniranim, ivim, bujnim esejistikim stilom, u kojem se frapantna erudicija mijea s ironijom i zaigranom imaginacijom, ona u sedam poglavlja razvija bogatu i armantnu pripovijest o hrani koja je toliko obina da ju se najee i ne primjeuje, niui i ulanavajui obiaje, rituale, navike, anegdote, predanja, izreke, poslovice drevne i novije, poznate i skoro zaboravljene. Matvejevi paljivo promatra kruh, opipava mu koru i pupu, rekonstruira naine njegova pripravljanja i evocira uitak jedenja: od Mezopotamije, u kojoj su ve razlikovali brojne vrste, preko Egipta, gdje su ga sluili s tekuim kruhom pivom i ostavljali u grobnicama unutar piramida, uz mumificirane ostatke pokojnika, gdje je onda ostao ouvan tisuljeima, da bi ga danas izlagali u muzejima, preko Dalekoga Istoka, na kojem ga je stoljeima do zaborava potiskivala ria, antike Grke, u kojoj su o njemu pisali Eshil, Sofoklo, Aristofan, Hipokrat, Teofrast, staroga Rima, u kojem je dugo nastajao iz prvotnih kaa, pa siromanoga Srednjeg vijeka, godina osvajanja Novoga svijeta U pripovi Enciklopedijski jest se upleu brojne anegdote male povijesti, potvrene upuen, stilski ili nepotvrene: legenda o virtuozan, slikovit Rimljanima koji su pokolei duhovit, pisac je bali galske osvajae tako to su ih gaali tvrdim hljepinajupeatljiviji u ima, pokazujui im da imaju zavrnome akcentu, dovoljno hrane i za najduu u posljednjem opsadu, pria o hazarderskoj strasti Lorda Sandwicha koji poglavlju, kada se nije elio odvojiti od kocprelazi u prvo lice karskoga stola niti kako bi jeo pripovijedanja i kroz pa je zatraio da mu komad kruha nadjenu govedinom, intimnu ispovijed uvena poruka Marie Antoiotkriva motive nette gladnom parikom puku nastanka knjige: (pri emu je, ini se, carica ipak bila malo rafiniranija od etiri gladne napuljskoga trgovca Giovagodine proivljene u nnija Vizenca Storacija koji djetinjstvu je, dva stoljea ranije, izgladnjeloj gomili poruio da, ako ve nemaju kruha, jedu kamenje pa je i Humanistiki zahvat U globalnome selu koje tei da bude jedno, zavrio kamenovan o emu je u kapikruh postaje ajme sve vie jednolian, talnim Strukturama svakidanjice pisao Fernand Braudel) govori u svojoj novoj esejistikoj knjizi Kruh na Predrag Matvejevi, mostarski, zagrebaki, rimski, kozmopolitski kako Od mornarskog dvopeka do ve hoete pisac, znanstvenik, intelekslatke patipanje Matvejevi tualac par excellence. Razlika je, oito, (p)opisuje najrazliitije naine na koje je u perspektivi: Matvejevieva se iri do kruh mijeen, posluivan, peen: pustinjiskona civilizacija jer, kruh je stariji od ski beduini peku ga na devinom izmetu, u pisma i preko kontinenata, pronalazei sjevernoj Africi znali su ga prije peenja

ostavljati na otvorenom, da upija sunce, monasi manastira na Svetoj Gori ponekad bi u potpalu ubacili granicu brnistre, da mu da poseban okus. Sam popis kruhova koje knjiga spominje bio bi opseno tivo: srednjoeuropske delicije i orijentalna peciva, suhi mornarski dvopek i tvrdi vojniki kruh, slatki pan di Spagna (kod nas: patipanja) koji su Sefardi, bjeei iz panjolske, odnijeli sve do Sarajeva i dalje, poseban dvopek od rogaa koji su davali galijotima jer je od njega izmet ostaje posve suh i tvrd pa se potpalublje moe lako poistiti, bez odvezivanja zatoenika i riskiranja njihove pobune: Neistoa bi se lako skupila i gurnula metlom u more a da pritom ne ostavi traga za sobom. Sjatile bi se ribe unaokolo i time nahranile. Mornari bi ih lovili malom mreom ili udicom te pekli i blagovali s komadiem pravoga dvopeka, ne onoga od rogaa.

Pustinjski beduini peku ga na devinom izmetu, u sjevernoj Africi znali su ga prije peenja ostavljati na otvorenom, da upija sunce, monasi manastira na Svetoj Gori ponekad bi u potpalu ubacili granicu brnistre, da mu da poseban okus
priloene reprodukcije u boji, s druge strane, otkrivaju ga na Leonardovoj Posljednoj veeri, na platnima Velsqueza, Rembrandta i Van Gogha pa sve do Picassovih, Dalijevih i Malevievih djela. Naroito ekstenzivno zahvaa Matvejevi ulogu kruha u raznim vjerama i religijama, listajui Kuran, Bibliju, Talmud, ali i brojne apokrifne tekstove. U judaizmu i kranstvu, njegov je poloaj poseban: Stari zavjet nalae jedenje beskvasnoga kruha kao sjeanje na izlazak idovskog naroda iz Egipta pod Mojsijevim vodstvom, kada, bjeei pred progoniteljima, nisu imali vremena staviti kvas u tijesto. Oko beskvasnog i kvasnog kruha sukobit e se kasnije dva krila Crkve, to e biti jedno od pitanja koje e dovesti do shizme, stoljeima potom protestanti e oponirati uenju o transsupstancijanciji, pridavajui usporedbi kruha i Kristova tijela tek simboliku dimenziju
Najvanije pitanje A sve su ovo

Predrag Matvejevi, Kruh na; VBZ, Zagreb, 2009.

Iz Matvejevieve knjige mogao bi se izvesti i opiran leksikon kruha: pregrt je tu naziva na brojnim, mrtvim i ivim jezicima, a etimoloke rekonstrukcije otkrivaju, recimo, da sama rije kruh dolazi odatle to se truce nije sjeklo, nego lomilo, krilo, bile su krhke slino kao u engleskom, u kojem rije bread potjee od to break. Raspliui tkanje teksta, itatelj nailazi i na nit koja na marginama velike tradicije svjetske knjievnosti otkriva stihove i odlomke posveene u kruhu: u epu o Gilgameu, Ilijadi i Odiseji, kod Dantea i Shakespearea, u romanima Goethea i Manzonija;

tek mrvice s trpeze, okrajci Matvejevieva raskonog teksta. Enciklopedijski upuen, stilski virtuozan, slikovit i duhovit, on je najupeatljiviji u zavrnome akcentu: tamo, u posljednjem poglavlju, prelazi u prvo lice pripovijedanja i kroz intimnu ispovijed otkriva motive nastanka knjige: etiri gladne godine proivljene u djetinjstvu, za vrijeme Drugog svjetskog rata, priu o ocu, odvedenome u njemaki logor, gdje ga je mjesni sveenik nahranio kruhom, a otac, vrativi se nakon rata kui, poslao po sinu trucu kruha zarobljenim i izgladnjelim njemakim vojnicima Prie o kruhu prizivaju neizbjeno prie o gladi: knjiga zavrava upozorenjem na zastraujuu blizinu gladi danas, ovdje, u razvijenom svijetu. I stoga nije neobino to se tamo, meu zavrnim stranicama, naao i citat velikog anarhista Pjotra Kropotkina, reenica koju bi se moglo promovirati u credo knjige: Pitanje kruha vanije je od svih ostalih pitanja.
Objavljeno na www.booksa.hr

Knjige

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

38

Tko je za kolae?
Zbirka eseja obuhvaa raznolike teme ujedinjene prepoznatljivim stilom koji odlikuje argumentirana poleminosti Vinja Penti

zadatak pisati o Imperiju, kako Karlovi voli nazivati dananji svijet kapitalizma bez alternative. U tom izuzetno protonom simulakrumu autora posebno titi jedna njegova sve ustrajnija karakteristika: sveprisutni socijalni angaman koji bi trebao obavljati funkciju moralne savjesti imperija, koju autor stavlja pod navodnike, nazivajui ve na prvoj stranici aktualne demonstracije civilnih aktivista draesno beskorisnim. Naime, svi ti aktivisti takozvanog civilnog drutva sanjaju o miru bez imperijalizma, a takvo to, tvrdi autor, postoji tek u Moralna savjest uz kokice Disneyjevim crtiima. Imperijalizam je i pivo Precizan je to prikaz suvremene nunost, a nijekati ga znai opozivati nam stvarnosti to ga u zavrnom divlastito ishodite, ili kako to u fusnoti jelu svoje iznimne knjige eseja Melanduhovito objanjava autor: Ljeviarski kolija imperija iznosi Roman Karlovi. aktivisti vole se pomodno odijevati, no A upravo se analizom nae suvremenonjihove traperice s etiketom saila je sti bave najbolji eseji te uznemirujue radnica u Bangladeu za plau od 7 funti knjige. Roman Karlovi roen je 1976. mjeseno. Odlaze na rock koncerte za godine u Rijeci gdje je pohaao talijanljudska prva, no Bob Geldof, djed svih ske kole da bi kasnije studirao na Filotakvih koncerta, bio je glazbeni anonimus za sve dok nije doao na genijalnu zofskom fakultetu u Zagrebu. Krajem zamisao da pokrene Band Aid, koji mu devedesetih godina poinje objavljivati je bio odskona daska u unosnoj karina radiju te u nizu asopisa u kojima izlaze brojni njegovi tekstovi o drutvejeri. Aktivisti vole surfati internetom, nim i politikim pitanjima, kao i osvrti no mrea je nastala prenamjenom amerike vojne tehnologije u civilne svrhe i o knjievnosti, na hrvatskom i talijanskom jeziku. Prevodi i knjievna i teodanas je pod sveopim nadzorom tajnih rijska djela s nekoliko jezika. Njegove slubi. ele svjetski mir i istovremeno knjige ukljuuju zbirku eseja udesni mir u vlastitoj kui; to je strukturno strojevi (2008.) te izabrane hrvatske i nemogue. Imperij je realnost i neto talijanske drame Osloboenje Betulije i tako povrno kao to je civilni aktivizam drugi dramski tekstovi , objavljene prole moe ga samo strukturno osnaiti, a u godine, kada objavljuje i knjigu Melanveini sluajeva aktivizam je proizvod koliju imperija . samog sistema kojim se odrava njegova unutarnja dinamika. No, ono Autora posebno titi to zabrinjava i na to autor s pravom upozorava krianje je sveprisutni socijalni amoralne geopolitike s moralangaman koji bi nim humanizmom. ivimo u trebao obavljati udnom intermezzu izmeu povijesnih razdoblja koja su funkciju moralne likovala nad truplima pobijesavjesti Imperija, enih i onih koja e tek dobiti koju on stavlja pod priliku pobijediti ubijajui (jer to je, kae se u knjizi, struknavodnike, nazivajui turni preduvjet mirnog suive na prvoj vota meu demokracijama). stranici aktualne Nae pak vrijeme ne voli krv demonstracije civilnih ljudskih rtava te se doimlje osjetljivim na svaku patnju aktivista draesno svog simbolinog Drugog. To beskorisnim funkcionalno licemjerje u konanici pak uspjeno zakriva svaki njegov trag u naoj svakodnevnici Tu zbirku od ukupno etrnaest eseja koja ne smije biti naruena masakrirauokviruju Preludij i Finale, odnosno nim tijelom ratnog zarobljenika. Takvi uvodni esej Konzervativna revolucija: se prizori danas konzumiraju iskljuivo problemi legitimacije u kasnom imperijalizmu te zakljuni Imperij i svatovi iz u okviru mnogobrojnih kulturnih manikojeg je uzet i sam naslov zbirke. Izmeu festacija na kojima graani uz kokice i pivo prakticiraju svoju neupitno autennjih smjestila su se tri dijela knjige od kotinu moralnu savjest ugodno zavaljeni jih svaki donosi etiri eseja. Tekstovi su u meke naslonjae. nastajali u razdoblju izmeu 2003. i 2007. godine, a autor je veinu izvorno objavio u knjievnom asopisu Republika . Sentimentalni cinizam i imUvodni esej, koji sainjava Preludij perijalna melankolija Karloknjige, jedan je od najzanimljivijih te vieva knjiga obuhvaa raznolike teme se u njemu prikladno ocrtavaju njezine ujedinjene prepoznatljivim stilom koji osnovne preokupacije. U uvodu autor odlikuje argumentirana poleminosti. odmah upozorava na tekoe s kojima U prvom dijelu nazvanom Izgnani prose suoava onaj tko si danas uzima u roci nalaze se eseji posveeni europskim

schengenskom rajskom vrtu zamjetno je sve stranije potonue u primitivizam, od ubojstva i silovanja meu londonskim i parikim tinejderima do novoizumljenog skandinavskog rasizma. Imami usred carstva pozivaju na ubijanje nevjernika, imperij baca kasetne bombe na svatove, neki se zamataju maramama dok im drugi marame trgaju, a aktivisti civilnog drutva mau zastavicama duginih boja i kuaju indijske specijalitete.

integracijama te sekularnom fundamentalizmu, a uokviruju ih dva eseja posveena piscima, prvi Orhanu Pamuku, a posljednji slovenskom piscu Vladimiru Bartolu. Slijede Razoruani proroci u kojima autor pie o decentralizaciji no-

kod Karlovia utjelovljuje faustovsku nesavladivu ignoranciju, a novarka i sveanj kljueva tek su neki od pogubnih rekvizita vladavine neznanja.
Festivali golih stranjica

Roman Karlovi, Melankolija imperija; Naklada Lukom, Zagreb, 2009.

vih medija, Da Vincijevom kodu Dana Browna te suvremenom kolstvu i njegovim fenomenima. Autor meu ostalim inteligentno kritizira nove metodike trendove poput onog da se u nastavi koristi suvremena pop glazba. Posljednji dio knjige nazvan Dijagnoza je Naoruani proroci donosi e- precizno postavljena, tiri eseja posveena problemu ono to sad komunizma te njegovom ideolokom uobliavanju u naoj oekujemo spasonosni svakodnevnici. je lijek za cinizam i Knjiga zavrava apokalipmelankoliju tinim Finalom/Finaleom koji duhom odgovara poetici Brechta i Weilla. U eseju nazvanom Imperij i svatovi razmatraju se mogui pristupi oporoj suvremenosti, meu kojima autor izdvaja sentimentalni cinizam i imperijalnu melankoliju kao jedine preostale samostilizacije u svijetu u kojem je znanje uteg, a ne mo. Prva od njih kao svoje najjae oruje nudi zluradi smijeak za promatranje apokaliptine predstave koja nas okruuje, dok se u drugoj varijanti, nakon to pustimo suzu nad tunom nam sudbinom, moemo tek povui u samostan navrh brda i prepisivati stare tekstove. Pristupili mi imperiju zlurado ili turobno, u konanici ne postoji nain da izmaknemo simulakrumu najvee slobode: apsolutne slobode apsolutnog neznanja. Sjetimo li se slavnog bakroreza Melankolija I Albrechta Drera nastalog 1514. godine, primijetit emo da joj oko pojasa vise novarka i sveanj kljueva jer je u srednjovjekovlju tip melankolika bio shvaen kao gramzivac i tvrdica. U skladu s modernim interpretacijama Melankolije suvremeni imperij

Ispraznost svijeta melankolinog je Demokrita svojedobno tjerala u smijeh, a danas takav humor iznaen iz kominih suprotnosti na kojima svijet poiva ostavlja poveu knedlu u grlu. Nakon to se sa zluradim uitkom dobro nasmijemo Karlovievom opisu sveprisutnih i duboko povrnih urbanih manifestacija koje naziva univerzalnim festivalima golih stranjica, a nakon kojih ostaje tek gomila kondoma umjesto produhovljenja, u nama se polako i sigurno kristalizira elja za jednom drugaijom stvarnou. Autor svoju knjigu, koju je u njoj otro prozvani sistem lukavo proglasio najboljom knjigom eseja protekle nam godine, zavrava gorkom duhovitou: Oni koji vladaju bit e nedostino moniji, bogatiji,ugledniji i ljepi od nas, oni kojima se vlada bit e isto tako nedostino gluplji, bezobrazniji, neobrazovaniji i veseliji. Kako je rekla jedna hrvatska spisateljica, moja nemo je svemirska. Pretvorimo to u nau snagu. Jedimo kolae. Dijagnoza je Karlovievom knjigom precizno postavljena, ono to sad oekujemo spasonosni je lijek za cinizam i melankoliju. Kolai su nam ionako, ba kao i indijski specijaliteti civilnih aktivista, odavno bez okusa. Poput na smrt bolesnog kralja iz narodne bajke moemo se tek nadati koulji sretnog ovjeka.

Knjige

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

39

Glaanje izama ampanjcem

Esejistiko-biografska analiza Stila i Elegancije: urbana hladnokrvnost i besprijekorna odjea paradigmatskog engleskog dendija koji je formirao Modernog Mukarca Mirna Cvitan erneli
ko jedan izdava posee za objavljivanjem djela pisanog prije 155 godina, oito je da je rije o djelu koje nije nimalo izgubilo na svojoj aktualnosti i koje je i nakon toliko godina zadralo otvorenost prema novim iitavanjima. Kao djelo posveeno jednom izrazito modnom fenomenu, i to fenomenu vezanom iskljuivo uz muku modu, njemu se obino i pristupa iz kuta povijesti mode i kulture odijevanja. Ali, budui da su kultura odijevanja i moda fenomen iznikao i duboko ukorijenjen u drutvenu zbilju, oni su, kao nositelji itavog sustava vizualnih znakova, najjasnije zrcalo onoga to bismo mogli nazvati duhom vremena. elimo li razumjeti mehanizme koji pokreu dananji sustav odijevanja, valja nam okrenuti se prema tom stoljeu tako bremenitom proturjejima, tom stoljeu koje je, prema rijeima Philippea Perrota, iznjedrilo istodobno pojedinca i anonimnu masu, dendizam i uniformnost, distinkciju i konformizam (Les Dessus et les dessous de la bourgeoisie, 1981.).
Crna, boja uniforme demokracije Fenomen izvornoga

unoenje note kreativne slobode i fantazije u odjevnu kompoziciju. (Ne udi stoga obilje objavljenih rasprava o vjetini vezivanja kravate, meu kojima valja posebno izdvojiti Traktat o umijeu noenja i vezivanja kravate koji je pod pseudonimom napisao sm Balzac...) to se tie normi ponaanja, one se temelje na samokontroli, odnosno sposobnosti kontroliranja emocija, besprijekornom izgledu i dranju.
Akumulacija vizualnih znakova Afirmacija tih graanskih vrijed-

Baudelairea, Wildea, sve do DAnnunzia, jest kult individualnosti , sposobnost uspostavljanja nadzora nad vlastitim tijelom, nad vlastitim fizikim izgledom, sposobnost oblikovanja vlastitoga lika... To je ono umijee koje je najbolje definirao Wilde: Od svojega ivota uiniti umjetniko djelo.

Dendizam je najbolje definirao Wilde: Od svojega ivota uiniti umjetniko djelo

veernjih izlazaka postaje izlogom bogatstva. To je isti onaj odnos prema eni koji je iskazao i Baudelaire u jednom stihu: budi lijepa... i uti.... Trebalo je protei podosta vremena da paralelno s procesom emancipacije, popraene oslobaanjem tijela, i ena asimilira neka naela dendizma, s asimilacijom mukih atributa: tip garonne i Coco Chanel, Dior koji nakon drugog svjetskog rata uspijeva pomiriti krajnje suprotnosti: strogost i perfekciju kroja mukoga odijela s mekim linijama enskoga tijela; Yves Saint-Laurent koji odijeva enu u muko odijelo, John Galliano koji reinterpretira dendijevska obiljeja, prenosei ih na plan suvremenoga modnog izriaja. Kao fenomen ugraen u same temelje zdanja naega doba, dendizam je tijekom gotovo puna dva stoljea zadravao otvorenost prema propitivanjima u kontekstu vremena. Pitanje o mogunosti dijaloga s tim segmentom prolosti i te kako moe biti aktualno u sadanjem trenutku, u okvirima posve novog suvremenog drutva koje je Gilles Lipovetsky (Paradoksalna srea, Antibarbarus, Zagreb, 2008.; prijevod Jagode Milinkovi) definirao kao hiperpotroako drutvo u kojem je sveopa emocionalizacija potronje Homo consumericusa u golemom raskoraku prema vrijednostima i normama na koje se poziva dandy: racionalnost, jednostavnost, korektnost, odmjerenost... A upravo taj dijalog mogao bi upozoriti na domete poremeenih vrijednosnih kriterija kojima je izloena naa svakodnevica. Stoga i obraanje izvorima i temeljima suvremenosti, koje nam donosi ova knjiga, od dragocjene je koristi u uspostavljanju tog dijaloga.

Izvori i temelji suvremenosti Rije je tu ne samo o estetizaciji vla-

dendizma utjelovljena u liku Georgea Brummella, pripada vremenu velikih drutvenih promjena zapoetih u 18. i nastavljenih tijekom 19. stoljea: tehnike inovacije, ubrzana industrijalizacija, drutveni nemiri koji dovode do Francuske revolucije i ruenja staroga poretka, preobrazili su svijet i postavili temelje novoga, graanskoga drutva. Usponom graanina, njegovim naglim bogaenjem, rui se ne samo tradicionalni drutveni poredak Ancien rgimea, nego i tradicionalni vrijednosni sustavi: aristokracija po roenju ustupila je mjesto novoj aristokraciji novca, koja postavlja i posve nove, strogo kodificirane norme ponaanja pa tako i odijevanja, suprotstavljajui se aristokratskim hijerarhijskim kodeksima i raskoi kojom se, izvanjskim znakovima, bogatstvom materije, boje, ukrasa, vjekovima obiljeavao status. Nove vrijednosti temelje se na naelima jednostavnosti , korektnosti . Zahtjev za korektnou ukljuuje i istou (meutim, ta se istoa vie odnosila na odjeu nego na tijelo), perfekciju kroja i kvalitetu tkanine, ali i posvemanje guenje kolorita. Crno je uniforma demokracije, rekao bi Baudelaire. Tenja korektnosti rezultirala je i naglaenom krutou cjelokupne odjevne kompozicije koja je za graanina izvanjski znak uspjenosti, samopotovanja i dostojanstva. Najrjeitiji znak dostojanstva bio je cilindar koji, kao dominantni akcent cijele odjevne kompozicije, svojom strogou i krutou postaje izrazitim znakom graanske korektnosti. Jedini element koji je donekle ublaavao dojam krutosti i strogosti bila je kravata kao arina toka cjelokupne kompozicije, i jedini element koji je doputao

nosti iznjedrila je posve novu figuru u povijesti odijevanja i ponaanja: lik dendija . Iako dendi gradi svoj lik na temelju tih vrijednosti, on se od njih istodobno i distancira. Njegovo nepristajanje na konformizam, njegov poriv za jasnom distinkcijom od drutva, njegov kult individualnosti, kult fizikog izgleda, u mediju odijevanja, pronali su najadekvatniji izraz. Kao paradigmatski lik dendija, Brumell je i utvrdio osnovna naela dendizma: na planu odijevanja, osnovno je naelo jednostavnosti, odmjerenosti, istananosti i minuciozne panje posveene svakom pa i najsitnijem detalju: poznate su anegdote o glaanju izama ampanjcem, viesatnim pokuajima vezivanja kravate u traenju idealnog nabora i vora, u izradi rukavica koje savreno prianjaju uz ruku kao druga koa, a za koje je bilo zadueno nekoliko majstora. Boja rukavice stvar je individualnoga izbora: Aurevillyjeva bijela, Baudelaireova ruiasta, Wildeova siva... (upravo je rukavica znaajan detalj, kao barijera koja omoguuje uspostavljanje fizike distance od ljudi). Istu perfekciju namee i stilu ivota: okruivanje predmetima, kao to je kolekcija skupocjenog Svres porculana, kolekcija burmutica... Svom stilu ponaanja namee odmjerenost , istiui pritom suzdranu distancu od svijeta. U tom stavu nije teko prepoznati onu karakteristinu dendijevsku ambivalentnost: dvostruku tenju ka distinkciji: s jedne strane, distinkciju od uniformnosti i uniformiranosti graanske sredine, a s druge strane, osjeajem za mjeru, izrazitu distinkciju od onoga dijela graanstva (nouveaux riches) koje se, usporedno s akumulacijom bogatstva nastoji identificirati s visokim drutvom pretjeranom akumulacijom vizualnih znakova prema logici: to je vie bogatstva pokazano, znai da ste bogati i dostojni potovanja... Taj sloj nouveaux richesa bio je omiljena meta karikaturista. Tako jedna karikatura pokazuje dva dendija u teatru i jedan od njih primijeti: udnog li svijeta! Tko su oni napirlitani ljudi? Pa to je porodica mojeg trgovca eljevima koji se obogatio To sam i mislio. Ti su ljudi odvie bogati da bi bili comme il faut . Ono to je Brummell ostavio u naslijee svim daljnjim generacijama dendija i ono to opstaje, od Byrona, Barbeyja,

stitoga lika, ve i estetizaciji vlastitoga ivota i vlastitoga okruenja, kojima dendi uspostavlja jasnu distinkciju i distanciran odnos prema drutvu: ...biti jednostavan kako bi se distancirao od skorojevia, biti bogat kako bi se distancirao

Jules Barbey d Aurevilly, O dendizmu & Georgeu Brummellu, s francuskoga preveo YvesAlexandre Tripkovi; Modernist, Varadin, 2009.

od obinosti, biti skroman kako bi se distancirao od pretencioznih, briljirati, kako bi se distancirao od beznaajnih, slijediti modu kako bi se distancirao od provincijalaca, ali ne slijediti novi modni krik kako bi se distancirao od polu-svijeta, biti korektan kako bi se distancirao od ekscentrika, biti prirodan kako bi se distancirao od izvjetaenih, biti aktivan kako bi se distancirao od nezaposlenih, i biti lijen, kako bi se distancirao od ljudi koji rade... (Perrot). Valja tu napomenuti i jo jednu distancu: distancu prema eni, ime se dendi uklapa u mentalni sklop graanina 19. stoljea: nasuprot mukarcu-subjektu, ena nije nita drugo do objekt, statusni simbol uspjenosti mua. Uguenoj individualnosti odgovara i uguenost tijela slojevima odjee, tijelo negirano i sputano krutim korzetom, kavezom krinoline ili raznih umetaka; odjea prilikom

oglas

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

40

FABRIKA KNJIGA
Olivera Bataji i Jana Oroli
2729. 5. 2010. Booksa, Zagreb

HUMANISTIKA U TRANZICIJI
28. 5. 2010. Filozofski fakultet, Zagreb Nenad Dimitrijevi, Dean Duda, Predrag Brebanovi, Dejan Jovi, Nenad Velikovi, Boris Gunjevi, Viktor Ivani

oglas
Fabrika knjiga je osnovana u oktobru 2003. godine, mada njene edicije Re i DANiNO postoje ve deset godina. Knjige koje ova izdavaka kua objavljuje uglavnom su posveene uzrocima, posledicama i drutvenim implikacijama kolapsa Jugoslavije i etnikih sukoba koji su potom usledili. Fabrikina izdanja pripadaju razliitim anrovima (od poezije i proze, preko publicistike i esejistike, do sociologije i antropologije), a opisuju kontekst i pruaju analitiki okvir za razumevanje tranzicijskih procesa, koji oblikuju ivote ljudi ve dva desetlea. Meu publikacijama Fabrike knjiga je i asopis Re posveen knjievnosti, kulturi i drutvenim pitanjima.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

41

Boris Gunjevi (Teoloki fakultet Matija Vlai Ilirik, Zagreb): Duhovne vjebe protiv Imperija U kratkom izlaganju pokazae se kako svaka kritika kapitalistike racionalnosti mora biti teoloka. Ukoliko je kapitalizam religija, onda jedino religija moe ponuditi radikalnu kritiku kapitalizma. Ukoliko je kapitalizam istovremeno tehnologija elje, jedino to nam preostaje jest iscjeljenje elje koje nudi teoloka praksa duhovnog vjebanja u obliku paideie. Dejan Jovi (Univerzitet Stirling; Fakultet politikih nauka, Zagreb; glavni analitiar Ureda predsjednika Republike Hrvatske) EU-eropeizacija Balkana i/ili balkanizacija Europe? Nove kontroverze u konstrukciji Drugog Govorie se o uticaju zajednikog istorijskog naslea bivih jugoslovenskih republika na njihovu integraciju u Evropsku uniju. Nenad Dimitrijevi (Centralnoevropski univerzitet, Budimpeta): Masovni zloin, kolektivni identitet, i odgovornost Izlaganje je fokusirano na pitanje da li se svi lanovi nedobrovoljne grupe (nacije) trebaju smatrati odgovornim za zloin poinjen u njihovo ime. Viktor Ivani: Kako mediji lau govorei istinu Predavanje e biti o etikim pitanjima sa kojima se suoavaju novinari u dravama u tranziciji. U sreditu panje nai e se pitanje: zbog ega jefaktografska preciznost najee u slubi dezinformiranja? Dean Duda (Filozofski fakultet, Zagreb), Predrag Brebanovi, Dejan Ili Naslee Svetozara Petrovia Profesor Svetozar Petrovi (1931-2005) predavao je u Zagrebu, Novom Sadu i Beogradu. Svojim tekstovima i pedagokim radom presudno je oblikovao vie generacija studenata knjievnosti. Fabrika knjiga objavila je sabrana dela profesora Petrovia u pet knjiga, a razgovor e uglavnom biti posveen dvema koje se prvi put pojavljuju pred itaocima (Spisi o starijoj knjievnosti i Pojmovi i itanja).

etvrtak, 27. 5. u 18.00 BOOKSA, FABRIKA U BOOKSI Otvaranje izlobe Jane Oroli i Olivere Bataji Sretenovi: Korice u nastajanju (izloba korica za knjige Fabrike knjiga) Razgovor o novim knjigama Fabrike knjiga: Viktor Ivani, Zato ne piem i drugi eseji Nenad Velikovi, Dijagnoza patriotizam Boris Gunjevi, Raspeti subjekt Razgovor sa autorima vodi Dejan Ili, urednik u Fabrici knjiga

Petak, 28. 5. u 12.00 FILOZOFSKI FAKULTET, HUMANISTIKA U TRANZICIJI serija predavanja autora Fabrike knjiga Nenad Velikovi (Filozofski fakultet, Sarajevo): Zloupotreba knjievnosti u obrazovanju Predavanje e biti posveeno interpretaciji u nastavi, i tome kako, kad interpretacija izostane, knjievnost lako bude zloupotrebljena. Predrag Brebanovi (Filoloki fakultet, Beograd): Knjievnost kao Biblija Tema izlaganja bie odnos biblijskog i knjievnog kanona.

Predstavljanje Fabrike knjiga u Zagrebu pomogao je Heinrich Bll Stiftung.

GUERRILLA GIRLS
Branko Vuievi

Jedan ameriki SF pisac izmislio je 1953. godine drutvo iji je glavni neprijatelj knjiga* te se knjige i itaoci spaljuju bacaima plamena. Dabome, stvarnost je lukavija od SF romansijera: isti ili vei efekat unitavanja postie se hiperprodukcijom knjiga-ubreta. (Hiperprodukcija ubreta osnovna je funkcija dananjeg oveka. Otud, bujanje sveopteg ubrita. Tehnoloko ubre, ubre-politika, ubre-filosofija, ubre-religija, ubreumetnost) Kad stvari tako stoje, prirodno je roditeljski se zabrinuti za Oliveru i Janu. Zar nisu mogle da se profesionalno preorijentiu? One oblikuju knjige, te arhaine, tehnoloki prevaziene artefakte. Njihovi proizvodi su isti, elegantni, lieni lanog luksuza, esto otroumni. Po koricama se moe proceniti knjiga (to je, po Dejvidu Karsonu, znak da je dizajner dobro obavio posao). Bile toga svesne ili ne, O&J su gerilke. Stvaraju i odravaju slobodnu teritoriju pred invazijom sila ubreta. Naravno, ubre e trijumfovati to ne znai da je otpor besmislen. One (sa Brehtom) poruuju: Knjiga je oruje uzmi je u ruku!

Olivera Bataji

*Neposredna inspiracija za Bredberijev roman Fahrenheit 451 bilo je makartijevsko ienje biblioteka od antiamerikih knjiga, ali autor je imao na umu i bogatu plamenu tradiciju knjigoklastije: lomae Svete Inkvizicije, nacistike rituale spaljivanja knjiga na trgovima (da se nauk lako primao svedoi lokalni knjigoklast: Nama Srbima, ako je stalo da iz duha otklonimo bolesne klice, tu je knez Mihailov spomenik, tu su Terazije, a ibica imamo dosta, Obnova, Beograd, 17. novembar 1941) Moglo bi se reati bez kraja: od paljevine biblioteke u Aleksandriji do veselih vatrica Sarajeva i Bagdada, od onog legendarnog kineskog caraknjigomrsca do Maove Kulturne revolucije itd. itd.

Jana Oroli

Proza

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

42

Nada Gai, Voda, pauina V

oda kao prolog Krenula su govorkanja da od Slovenije pristiu

velike vode, oprezniji su pomnije sluali starije kako upozoravaju da je Sava ve jednom skorom odnesla pol Zagreba , bilo je i onih koji su odlazili na obalu i vraali se uznemireni prizorom balvana to su na prijeteoj vodi munjevito nestajali ispod mosta, ali kako te, koji provjeravaju rijeke, nitko ne uzima ozbiljno, sve se svelo na to da su stanovnici po junim dijelovima grada etiri tjedna gazili blato po neasfaltiranim uliicama, a oni u centru nervozno otvarali kiobrane i strepili za svoje ukavce. Ranih ezdesetih vijesti su uglavnom smirivale ljude onda kad ih je trebalo pozivati na oprez, a uzbunjivale kad im je moralo biti svejedno pa se tako znalo sve o Lumumbi i sudbini kongoanske djece, plakalo se za Kennedyjem, tuan je kraj nesretne Lajke uznemirivao snove Zagrepana, ali se sve do veernjih sati 25. listopada 1964. godine na radiju nije mogla uti ni rije o tome da je velika voda zaista nadomak Zagrebu. No, i tada, kad su konano objavili da postoji mogunost izbijanja podzemnih voda u podrumima rubnih dijelova grada , ljude je vie zabrinulo to to je povremeno nestajalo struje i zbog ega je bilo vie nego izvjesno da se u drutvenim prostorijama i po rijetkim kuanstvima u kojima je ve bilo televizora, nee moi gledati epizoda serije Bonanza . Te noi Trenjevka nije utonula u mrak, jednostavno zato to od samih poetaka nicanja tog kvarta, ona iz mraka nikada i nije bila izila. Ugaene uline svjetiljke i svjetlomrcanje nasreu nikad odbaenih petrolejki, samo su pridonosili osjeaju vlane hladnoe pa se naselje dekama i poplunima pokrilo do zuba. Do ponoi, niiji koraci nisu se uli. Blato je jelo i zvuk i otisak. Dva sata iza ponoi, vezani psi ve su bijesno trgali lance, a oni slobodni nasrtali na ograde, netko je iziao na kiu i jauknuo u no, netko je pokucao na susjedova vrata, netko je zazvao mamu, netko je prokleo i Trenjevku i kmicu. S autoputa prema Ljubljani plavo milicijsko svjetlo je zasjeklo mrak i zauo se nerazumljiv glas iz megafona. Da je glas bio razgovjetniji, ljudi bi doznali kako se zbog predostronosti pozivaju stanari da napuste podrumske i prizemne prostorije ; ovako, samo su smeteno registrirali udaljenu sirenu koja je pozivala na uzbunu i tek se poneko od starijih na trenutak zamislio nad injenicom da ovjek zauujuom i niim neopravdanom brzinom zaboravlja i namjenu i svrhu tog neprirodnog zvuka. Jedino se nisu ula crkvena zvona, koja su, otkad je svijeta i vijeka i Zagreba, za svake poplave zvonila na uzbunu. Neija je ruka moda i krenula da povue ue pa zastala preplaena strogim propisom o oglaavanju crkvenih zvona, ili nije ni povjerovala samoj sebi da e veliki povodanj zadesiti grad Zagreb i ugroziti ivote i imutak svekolike pastve. Ana Firman pridigla se na krevetu i, spustivi noge, naslijepo pokuala pronai papue. Da je i bilo svjetla, ona od trbuha ne bi mogla vidjeti svoja stopala. Uostalom, ve vie od mjesec dana nije to ni pokuavala. Mu se nije budio i ena ga je, napola okrenuta, protresla uhvativi ga za rame. Skoio je. Jel poelo? Molim? Nije. Nekaj se dogaa vani. Odi vidi kaj je. Zdravko Firman navukao je hlae preko pidame i u hodniku prebacio kaput preko lea. Nije se osvrnuo na enino: Kiobran! Ana je ula mua kako razmjenjuje kratke, ubrzane reenice sa susjedima, ula je i psovku koja nije bila namijenjena nikomu i povik koji se, iako bezimen, odnosio samo na nju. Ustani se, ustani se! Nije odmah reagirala svojim vanjskim tijelom, ali je po intonaciji njegova glasa onim drugim, unutarnjim, precizno odmjerila koliinu opasnosti. A Katarina, to njezino unutarnje tijelo, pritajila se u trbuhu. Mu je s vrata vikao na enu: Ana, daj se obleci, idemo! Sava je probila nasip! Ide na nas! Bre... ena je spustila ruke i sjedei poela zavrtati spavaicu kako bi je lake prevukla preko glave. Ana, prek spavaice navleci sve kaj moe, nemamo vremena. Dral bum ti bateriju da bolje vidi. Zaslijepljena snopom baterijskog svjetla spustila je glavu drei rukama krajeve spavaice. Noge su joj jedva dopirale do poda, trbuh joj se oslanjao o koljena, glava, koja kao da i nije imala vrata, leala je na tom trbuhu i njezinom se muu uinilo da je ukorio srameljivo, predebelo dijete. Preplavio ga je nepoznat osjeaj saaljenja, priao joj je i pomilovao je po glavi. Spustio je baterijsko svjetlo. - Nemoj se bojati. Samo kaput - Ne bojim se. Podigla je glavu. - Posvetli mi torbu za rodilite, kraj nahtkasla je. Ustala je prilino sigurno i lijevom rukom dohvatila torbu. Nakratko se uznemirila zbog nervoznog aranja baterijskog svjetla i, skupljajui vjee, prela pogledom po prostoriji. Sve, apsolutno sve u toj sobi bilo je nuno za ivot ukuana, naroito djeteta koje se svakog asa trebalo roditi, i nita, ba nita se nije smjelo smoiti pa je, osjetivi da je posve svejedno emu e dati prednost u spaavanju stvari, Ana Firman s nonog ormaria podigla staklenu figuricu harmonikaa s kojom e napustiti svoj dom.

Mu je ve stajao na pragu, netko je vikao na njega levo, Zdravko, jebemu, levo mi posvetli i snop baterijskog svjetla u histerinim je trzajima napustio hodnik. Mijeali su se bijesni glasovi; ulo se dozivanje, Viiilim, Viiilim , djeji pla koji nije izazivao saaljenje, ve je unosio paniku, enski glas koji je opominjao dragoga Boga da konano pomogne, i psovka mukarca koji je akama udarao o kuna vrata zazivajui nagluhe, zloeste Zgorelce, s kojima itavo desetljee nitko u susjedstvu nije ni rije progovorio. Upravo zbog Ulomak iz novog romana Nade Gai, izvikivanja tog prezimena, Ana se Voda, pauina koji e se uskoro pojaviti u konano uspaniila, ali ne toliko nakladi zagrebakog Algoritma da bi ispustila staklenu figuricu. Premjestila ju je u lijevu aku kojom je drala torbu, desnu je podigla prema vjealici i u mraku napipala objeenu odjeu; uzdrhtala ruka vie nije imala vremena provjeriti to je to dohvatila. Nije se usudila spustiti torbu na pod, samo je to to je prvo napipala prebacila na jedno rame, ne dosegnuvi drugo. Brino je vratila staklenu figuricu u desnu aku. Do praga joj je trebao doslovno korak. Ispruenom rukom uspjela je dotaknuti mua. Prila mu je i spustila lijevo rame da joj prebaci krilo ogrtaa. Kao da se uplaio da je do kraja ne uspanii, nije ju ni zagrlio, samo se vrsto dohvatio njezinog mekog revera. - Sve sam se dogovoril. Ide s Oboltima, ja bum samo hitil neke stvari na tavan i doem za vama. - A kam ja idem? - Prvo na suho, posle te budu otpelali u Petrovu, u rodilite, tam si najsigurnija. Doem za tebom. - Nemoj dugo. Nije vikala, nije apnula ne idem bez tebe , nije se zapravo ni osvrnula. Bila je apsolutno sigurna da je nee izdati. Mu je ve vikao prema Oboltu: Slavek, pusti Zgorelce, ja bum posle sa sekirom po vratima, daj primi Anu! ena je oprezno iskoraila iz kue i ugazila u plitku vodu. Da je mogla vidjeti svoje stopalo obuveno u lapu, ugledala bi vodu u pokretu, koja je, kao iv stvor, okruivala, njuila nogu, i stala je ispirati prije no to e je prodrijeti. Spustila se niz stubu, niz tu jednu jedinu trenjevaku tengu koja zapravo nikada nije ni bila postavljena kao ispomo za izlazak i ulazak u prizemnicu, ve kao znak da si, podigavi nogu, napustio vanjski svijet i uao u zatitu kue, ili kao znak da si, spustivi se za tu jednu stepenicu, iziao na milost i nemilost ulice. Stuba joj se uinila viom no to ju je njezina noga upamtila, irom no to je bila, pa je Ana Firman povjerovala i toj tengi da je nee izdati. Zadrat e vodu. Ne znajui to ima na sebi, izila je iz svoje kue ne u ogrtau, ve u radnoj kuti prebaenoj preko spavaice, sa staklenom figuricom harmonikaa u desnoj aci, a u lijevoj, s novom kariranom torbom kupljenoj u trenjevakoj Nami, u koju je, pripremajui se za rodilite, spremila dvije nove spavaice, ruiasti tepani

Nada Gai roena je 27 . listopada 1950. u Mariboru. ivi u Zagrebu gdje je u

vrijeme poplave 1964. pohaala Osnovnu kolu Kate Dumbovi koja danas nosi ime Julija Klovia. Maturirala je u trenjevakoj IX. gimnaziji u vrijeme dok je stanovala na Savskoj cesti. Sve ostale diplome stekla je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i Karlovom univerzitetu u Pragu. Predavala je, prevodila, bavila se urednikim i leksikografskim poslovima, a 2007 . objavila je roman Mirna ulica, drvored koji je Drutvo hrvatskih knjievnika nagradilo kao najbolju debitantsku knjigu te godine.

Proza
najlonski lafrok provercan iz Italije i kupljen ispod ruke, sapun u svijetloplavoj plastinoj kutijici, keficu za zube s crvenom, prozirnom rukicom u istoj takvoj kutijici, kalodont s okusom jagode, zeleni ealj, malu Soleu, dva nova runika i nunu opremu za bebu. Sve druge stvari koje su ostale u njezinoj sobi i u njezinoj kui, nisu se smoile, ve su netragom nestale u savskoj vodi koja je u noi sa 25. na 26. listopada 1964. godine poplavila june dijelove Zagreba, u kojima je ivjelo 180 000 stanovnika, i koja je sruila ili otetila 8676 kua te odnijela ivote 17 naih sugraana. Meu njima i oca Katarine Firman, poslije udane Horak.
Stoljee: 21. Godina: 2009. Mjesec: listopad Dan / no: 25./26. Vrijeme: 20 sati, 48 min PRVI KAMEN, PRVI VAL $ Mutni najlon Prestao je drmusati i amarati enu, ali je jo drao njezino

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

43

tijelo na kojemu se glava neprirodno objesila. ovjeku se uinilo da e se koa na eninu vratu svakoga asa rascijepiti pa je gadljivo ispustio tijelo i ono je, udarivi o koni kau, proizvelo ruan zvuk. Dlanove je obrisao o bedra pa je, osjetivi vlastitu dlakavu i mokru golotinju, odmaknuo ake i, kao mjesear, ispruenih ruku otiao do kupaonice. Otvorio je slavinu iznad umivaonika i lijevu ruku podmetnuo pod vodu. Prekrivi tijelom umivaonik, desnom se oslonio o ogledalo i tako prekrio svoje lice. Promijenio je poloaj i oprao desnu ruku. Zatim je spustio obje ruke pod slavinu i u zdjelici koju su tvorile ake promatrao vodu kako stvara vrtlog. Pognuo se u struku i ugurao nakrivljenu glavu u tijesan prostor izmeu umivaonika i slavine. Mlaz mu je udarao u uho i, osim tog snanog udaranja vode, izgubio se svaki zvuk vanjskoga svijeta. Postalo je bolno i ovjek je izvukao glavu, oprezno, kao iz procijepa. Nije se obrisao, samo je otresao kapi. Neko je vrijeme nepokretno stajao. Zatim se vratio u sobu, priao kauu i pogledao golo ensko tijelo. Glava je, kao priivena na tijelo kojemu ne pripada, leala nekako samostalno i postrani, i on vie nije dvojio da je to tijelo mrtvo. Vie i nije bila ena. Bilo je tijelo. Otiao je do stola na kojemu je stajao njegov iskljueni mobitel. Ukljuio ga je. Pogledao je palac kojim je poslao poruku. Zatim je otvorio aku i rub zaslona mu je pokazao da je tono 20 sati i 55 minuta. I aka je, kao i palac, bila mirna. Osjetio je da e sve biti dobro. Moralo je biti. 25 minuta kasnije: - Nita me ne pitaj. - Ne pitam. - Bilo je sluajno. - Nikoga ne zovemo, jel tako? - Sam zna. - Idem po najlon u garau. - Da ti pomognem? - Ne. Obucite se. - Vidi mene golog Totalno sam se izgubio. - Ne izlazite iz sobe. Nisam sam u autu. - Jesi ti normalan? - Ne izlazite iz sobe. Znam ta radim. ovjek je ostavio golog mukarca, iziao iz kue, priao automobilu, otvorio vrata i nekom na stranjem sjedalu rekao da se ne mie i ne osvre. Podignuo je vrata prtljanika, izvadio iz njega kone rukavice i navukao ih. Zatim je otvorio garana vrata, uao u garau i pokupio smotak debelog najlona. Nije ga traio, dobro je poznavao prostor. Proao je kroz unutarnja vrata do stuba kojima se popeo na hodnik to je vodio do sobe s otvorenim kaminom, konim kauom, golim tijelom na njemu i ve obuenim ovjekom u fotelji. Nije mu rekao ni rijei. Spustio je najlon na kau, tijelu ispod nogu. Pokupio je razbacanu ensku odjeu i drei je smotanu u lijevoj ruci, desnom araem potaknuo vatru u kaminu. Ubacio je odjeu. Vjerojatno je zasmrdjelo, ali ovjek nije okretao glavu. Priekao je da izgori zadnji komadi tkanine. Zatim je priao kauu. Najlon je razmotao i spretno ga podmetnuo pod tijelo pa ga objema rukama okrenuo na stranu kako bi ga lake umotao. Nakon samo jednog omatanja tijelo je sliilo smotanom tepihu, ali je baratanje njime bilo tee. Golemi ovjek je dahtao. Valjkasti je teret jedva prebacio preko ramena. Doao je do vrata i stao. Nije se okrenuo nepominom, odjevenom ovjeku, ali se dobro ulo to je rekao. - Jesmo li sad kvit? ovjek je kimnuo. - Jesmo. Kud e s tim? - Bolje vam je da ne znate. Trebalo mu je neto vie vremena da sie. Za njega teret nije bio teak, ali je bio nespretan za noenje. Iziao je istim putem, kroz garau, zatim priao otvorenom prtljaniku ija su vrata, kao golemi zaslon, prekrivala stranje staklo automobila. U autu se nitko nije pomaknuo. Olakano otpuhnuvi, ubacio je tijelo u prtljani prostor kao da strvinu ubacuje u raku. Teko je udarilo. Automobil se samo malo zatresao. Bila je to mona mrcina od automobila. Vrata gepeka reagirala su na naredbu, zaklopila se neujno, onako kako to tvrde u reklamama. ovjek je daljinskim zatvorio vrata garae, odmjerenim koracima doao do prednjih vrata automobila, sjeo na mjesto vozaa, vezao se, okrenuo klju i pokrenuo motor. Nije se osvrnuo ni na stranje sjedalo gdje se netko skutrio, ni na umom okruenu kuu, koja je polako nestajala u ogledalu retrovizora. 23 minute kasnije: - Zato vozi prema koli? - Zavei. ***

Novi roman Voda, pauina Nade Gai, najzagrebakije spisateljice, poinje s legendarnom poplavom Zagreba 1964. godine, dramatinim opisom evakuacije stanovnika naselja Trenjevke i nadiranja vode koja sa sobom donese i balvane i smee i smrti, uvue nas u svoje virove i ponese u dubine, zavrti i preplavi, sve dok nas kraj romana ne izbaci na svoje tvrde korice, kao brodolomnike, iscrpljene od njegova intenziteta, samozagledane i ako je u nama iole ukusa i samokritinosti katarzino ispranjene i ispunjene. Malo je romana koji beavno spajaju razliite anrove u harmoniku, pardon, harmoniju. U ovom romanu nai ete bajke, ispovijedi, struju polusvijesti, materijale skinute s interneta, psiho-profile ubojica sav onaj materijal od kojega se ivot u njegovoj punini i sloenosti i jezinom arenilu sastoji. Materijal koji je visoko artificijeliziran, e da bi se priveo dubini realiteta. No, to je sve samo carsko carevo ruho ispod kojega se krije pria koja razgoliava; pria o escortnoj prostituciji, o rtvovanom djetetu, o tri sestre, raspadnutim obiteljima, o vjenanju i sprovodu, zdravoj hrani i nezdravim idejama, o retardiranom ovjeku Deec Damiru i Djevici Mariji, kvartu Trenjevki o mafiji i politici, policiji ako ve treba sve to rei u jednoj rijei: o Gradu (i Svijetu?), pomalo kiklopskom, pomalo Kirkinom. Opet, ni irok pojam Grada ne zahvaa dovoljno duboko u ovaj roman pa ako emo pokuati ii pravo, zanemariti sve meandre i pritoke koje ivot znae, riskirati opasnost banalnosti, smijemo rei da je ovo roman o krivnji. A s krivnjom se teko nositi, kao i s oprostom, kao i sa zaboravom. Sve to vrijedi je teko. A ovaj roman je ono najljepe i najtee; kraljevski baldahin protkan zlatom koji, padne li na spavaa, uguit e ga. (K.L.)

Kapetan Koma preporuuje

Meursault
All Creatures Will Make Merry jedan je od najboljih albuma ove godine (nakon svibnja ionako dolaze samo lipanj i ostali glupi mjeseci), a stvorio ga je kotski bend nazvan po glavnom liku Camusova Stranca. Vole ih opisivati kao lo-fi, grubu verziju Arcade Fire, pa ako vas to moe privui, jo bolje. Zaista je rije o bogatom, orkestralnom zvuku, uzvienim crkvenim vokalima i zanosu prekopiranom s oluja i zemljotresa. Svaka je pjesma neki ritual za prizivanje ljubavi, tuge, bijesa, ruevina ili duhova. ak se moe uti neto nalik na pastoralne gajde, a frontman Neil Pennycook zaziva zemaljske i nebeske sile, zove samoga sebe vojskom i kraljem. No onda se uje bendo, i to kao da ga donose vjetrovi neke stare gramofonske ploe, i neki stihovi o sahranjivanju ivih: youve been such a disappointment from the moment that we died / and we will descend from the sky / and we will bury you alive. Da bi potom sletjela neutimana himna, poput kvartovskog aneoskog nabrijavanja za nogometnu utakmicu, samo to je ovdje rije o nabrijavanju za snjenu oluju ljubavne propasti. Strano pretenciozno a opet kao da je sve samo velika ala - ekstatino, tmurno, zloesto i zabavno istovremeno. Zoran Roko

poezija

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

44

Slavko Jendriko, Hrvatski crnac

Opipljivo nigdje
Tako malo znam o aju to ga uivajui pijuckam. Izabrao sam te transcendentirati. U sadraju alice gdje odmara i smrt. Najprije me izdvaja erekcija zatim vlanost. Ona e zasjajiti krovove poput blagoslovljene kie. Poslije nje mirisi cvjetova junog voa; U lovu na narane blii sam poaru sve opipljivijem nigdje.

Povijest gena
Virtualan sam ovjek imam problema s prijenosom emocija. Proljee koje sam ti upravo mejlao stii e do tebe u zimskim haljinama; Ohlaeni sam potomak toplokrvnog Kelta. Znojei se u kupskoj sojenici svjetlou je oplodio lijepu Slavenku. Ne ostavljajui otisak prsta u izmatanoj povijesti.

Zastave
U krleijanskim umama nije dostatno oko. Rijeima izabirem stablo za pravljenje olovke. Ona mora biti najbolja crtaica samokresa. Kada pokrenem prst da odustanem. Zastave spustim na pola spolovila da izblijede na suncu.

Spora evolucija
U svojoj se vitalnosti rijetko uplaim tame nakupljene u tijelu. Nudim ti opasne ute stranice vlastitoga starozavjetnog lica. Usta su mi naputeni mlin na Muri, ruke grabeljivice koje dovlae polja ita. Sjeanje uzrasta s pogledom na vodu. Davno odbaene peraje i stopala to vjebaju pokrete. U konanici svaki korak zasluuje da se govori o njemu.

Domoljubna roda
Koncem srpnja izumiru plitke vode stajaice izbezumljujui rodu. Niti izgladnjela nema osjeaja koji bi je porinuli u krau aba iz susjednog gnijezda. Prizor gledaju zadivljeni katolici. Nisam esta rije u njihovoj zajednici. U vrijeme punog mjeseca provalim u mesnicu. Ne izlazim dok se ne zasitim aba. I jo kui odnesem etvrtinu zlatnog teleta.

Apstraktna konstrukcija Ovdje

Na tijelo sam navukao oklop i nauio ga pisati: Poinje se krepko sjeati i ne ubija se: Ne zna priznati krivicu da bar malo bude molitva: U medijskoj stepi slijepa strepi naa privatnost. Sve dok nisam udomaio munje u shizofrenim stanjima svijesti. Od Straussa do Crnog mora. Poinje ljepota blagoslovljenih umobolnica. Sol za doruak izjeda anarhinu notu. Pobono se sluaju umnoeni glasovi valova. Noktima izbue nasipe izmeu galaksija. Plodni da ispiu estetiku djece.

Pouzdani vodi
Uho prepoznaje unutarnje utanje hramova kukuruza. Od zagrizanja u sveto zube mi uva pouzdani vodi takor. Okreem mu lea govorim mjeseini: Skupio sam dovoljno bjeline i sam u sebe ponijeti kui; Iz vree istresti genetski modificiranu svjetlost zrnja u hranilicu za ptice.

Domoljubna
Do valova Nila doputovao sam s torbom hrvatine. Ne ujem piramide na koptskom dozivaju druge piramide. Kozmopolitska srca roda potvruju uzaludnost dolaska: Nisam zatajio domoljublje njihovih gnijezda pri odlasku.

Nezatamnjeni mediji
Izgubljene ravnotee nakon svake vridbe istuiram divovski kombajn. U silosu pohranim sebezrnje dolar sebezrenje i crnomak Pred svaki obrok do nove sjetve izmjenjujemo poljupce u branu. Mati cijelu zimu pee pecivo i kolae. Nismo zatamnili medije nijedno zrno nije baeno sa silosa.

Neprijateljski sadraji Novi porod

Nakon kraeg boravka cvrkut mi je izletio iz vreice cimeta; Doma sam u pluima kronje. Ne zobljem dravnu penicu. Kljunom kljuckajui ispod kore crve sebi uglazbim znanje: U srcu servera opet sam rodio sjenicu.

Hrvatski crnac
Dorukovao sam kisik i apstraktne poare. Njih sam grizao dok nisam pocrnio. Drava se napokon smijei mojim dolazeim koracima. Apstraktan odzdravljam ljepotom. Opet nagovaram cvasti trenje poljubim ruke narodu: Bit u prvi crni hrvatski predsjednik.

U zatvoru 20 sunanih dana

Seksualno iskoriten odleao sam dvadeset sunanih dana. Svaka dva dana dijelimo majinu slaninu, salamu i cigarete. Ne i njezinu ljubav. Dvadeset dana po zraci sunca hodalo kratkotrajno pobratimstvo dua.

Pomalo zastrauje dnevno pretrpan potanski sandui. Oslobaajui sebe nastanjujem stubite neprijateljskim sadrajima. U visinama vodimo ljubav ne izgovarajui nita ljubavno. Sve je doputeno slobodnima u ljubavnoj tremi: Na krilima vjetra dojahala si mi iz Amsterdama u krevet.

natjeaj
za najbolji neobjavljeni prozni i pjesniki rukopis autora do 35 godina starosti

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

45

PROZAK / NAVRH JEZIKA Godinji natjeaj ALGORITMA i ZAREZA

Marijo Glava, Mokraa

izalo je opet zapiano. Tek to je ishlapila ona prethodna, pojavila se nova lokva mokrae. Po teksturi i izvedbi vidljivo je da je autor isti, ali ipak me svaki put promijenjena boja i miris navedu da pritisnem sva puceta od kata na kojem ivim do prizemlja, da se dizalo ee zaustavlja, da to vie provedem u njemu sputajui se, da dobijem na vremenu dok pokuavam iz atributa pialine iitati to je pjesnik taj dan jeo, to pio, to je svojim djelom ovaj put htio rei. Nije da je to sad stvarno neki pjesnik to nam mokri u dizalu i da nam on svojim inom eli poruiti neto u stilu piam na vau malograantinu. Da je tako, ja bih prvi zagazio u onu lokvu itavim stopalom, ma kleknuo bih ako treba, ali ne, to je jedno obino malo pae tu iz zgrade, jedan mali ker, betija, govno jadno, usrano, kao i vlasnik mu, jebo im pas mater obojici, eto tko je. Kaem pjesnik jer to govedo po cijeli dan laje, ne prestaje, itav dan samo cvili, zavija i laje. I onda nam jo na kraju zapia dizalo, ubre jedno i on i onaj koji ga je nauio tako. Ne prestaje lajati, a laje jer ga gazda ostavlja zakljuana u stanu kad napusti nastambu pa ovaj sjedne negdje blizu vrata, gleda u kljuanicu kao u kotanog boga i oplakuje onoga koji ga je napustio,

a im se gazda vrati lave prestane. I tako to traje ve godinu dana, a ovaj posljednji mjesec smo, evo uz lave koji, zaudo, ne prestaje po itav dan i no, dobili na dar i svakodnevno zapiano dizalo. Ono to je najzanimljivije u naim nebodersko-dobrosusjedskim odnosima jest to da svi znaju tko je autor, svi iz zgrade znamo u iju pialinu gacamo svako jutro ve mjesec dana, ulazimo na prstima pazei da to manjom povrinom uronimo u izluevinu to se presijava pod neonskim svjetlom stare limene kutije, ali nitko nee uprijeti prstom u krivca. Kao da se drimo poslovice: Neka prvi upre prstom onaj koji nikad nije zapiao dizalo. Ali meni je juer, kad nas se u mokrano dizalo u urbi natrpalo etvero, sve to skupa dopizdilo. Trpi koliko moe, ba kao i to malo govno koje je zakljuano po itav dan pa po gazdinu povratku ne izdri do izlaska na livadu, nego se olaka im prijee prag stana. uo sam ga kako laje uspinjui se, ovaj put pjeice, uza stube, trebalo mi je tih nekoliko katova hoda da si ubrzam puls, da si povisim adrenalin, da mu kad otvori vrata sve to ga slijedi spraim u lice. Pas je posljednjih mjesec dana lajao i kad je gazda bio kui i kad je bio odsutan i valjda je to ona kap to mi je upala u mokrae punu

au i prelila je. To je to. Tamo desno, eno, vidim je, cedulja s njegovim prezimenom na vratima, stigao sam. Pribliivi se uo sam psa kako ucviljeno grebe po drvenoj plohi s unutranje strane vrata. Gotovo sam se rastuio sluajui ga, ali odmah sam se sjetio dizala i poelio ubre prosinuti nogom u rebra. Pritisnuo sam zvono i dugo zadrao, a onda to ponovio jo jednom, samo malo due. Nitko nije otvarao. Pas me preklinjao da mu otvorim. U tom trenutku itava stvar postala mi je pomalo udna. Posegnuo sam za kuglom na vratima, zaokrenuo je i pogurao. Nije bilo zakljuano. Vrata su se otvorila, a iznutra me zapuhnuo uasan smrad. Zaudilo me kako jedna tako malena ivotinja moe toliko gadno smrdjeti. Tuno mi je nasrnuo na nogu, ali sam ga odgurnuo, sprijeivi mu izlazak i, otpuhujui zrak koji me tjerao na povraanje, potraio prekida svjetla na zidu. Valjda su to oni prizori iz rata, ne znam, nisam bio, ali sigurno ih je bilo, eto tako mi se uinilo gledajui to izgrieno truplo na podu i njegove naokolo raznesene, do kraja nepojedene kosti kako trule ispod ute svjetlosti 60-wattne arulje, dok ih pseto od kojih pet- est kilograma oblizuje, odjednom promijenjenim stavom mi dajui na znanje to je njegovo.

Okrenuo sam se, za sobom povukao vrata i krenuo niza stube. Sva srebra, sva zlata, svi ljudski ivoti, sva mokraa, sav izmet i smrad te ivotinje bio je u stanu, iza vrata s kuglom mjesto kvake, vrata koja pas nije mogao otvoriti, na podu na kojem je leao preminuli susjed, samac i srani bolesnik, a kojega je najbolji ovjekov prijatelj postupno probavljao. Pa ako je to tako, tko je onda posljednjih mjesec dana zapiavao dizalo?

Marijo Glava (Split, 1986.)

jo prije diplome na FESB-u poeo je uzgajati brkove, to je preraslo u ivotnu misiju. ivi kao svejed. Svira gitaru u rock skupini Veliko , koja ima vie ponuda negoli nastupa (a po tvrdnjama nekih i ne postoji). Radi. Objavljivao. Pie prozu i poeziju. U prosincu 2009. tiskan mu je prvi roman Libreto za mrtve kitove (pobjednik natjeaja Albatros, 2009.) dostupno u svim bolje opskrbljenim mesnicama i drogerijama ili na mail: malabiljka@ yahoo.com.

Davor Ivankovac, Konstantno fulam

01
. Kraj je nejasan tu e biti jo dosta okapanja ali svima nam je jasno sve je poelo velikim Bachom Neto se mutno naziva budunou Vidim etiri ome Vidim sudbinu sa socijalnom slubom Vidim najljepi kraj U njemu odjekuju tvoje sjetne rijei Rijei prije toke Ah Ucijepi me njeno u svoja mala slova Bit u ti manja od makovog zrna konana vjenost i ogrlica snova Bit u ti plavi ironini ah Zavirao je Bach

03
Derealizacija i halucinacije mogu biti posljedice neumjerenog konzumiranja snova koji su izgubili dosta svojih drai otkako su ih obloili filmom dali im oblik boju i teinu Sad se sa sigurnou moe izraunati stotinjak ih stane u jedan dep stotinu puta pet zelenih miligrama uredno poredanih na policama neuredno poredanih u ladicama Jedan koni i ogrlica snova hoda gradom izbjegava susrete posjeuje kafie svjedoci smo oite depersonalizacije snova Snovi imaju samo jednu nadu jednu malenu mogunost buenja U njoj poivaju svi njihovi snovi Poivaju i bude se Snovi probueni u sebe Sni moji su ogranieni

04
Kad bi popucale sve svemirske strune drukiju bi glazbu sluali u liftovima Malo bi nas grebli po elu Kvarkovi su dobri i slavimo ih odsad I svaki mion ima svoje Sjedili smo svjetlosnim stolicama daleko bila si mi nedostina Ovim pogonom trebalo bi mi predugo rije je o milenijima U meuvremenu bi sazvijea ugibala I zvijezde imaju svoje Ali veeras smo neto otresiti Nisam ti ja kao hawkingovo zraenje Sjedimo dodue na horizontu oekivanja ali crne rupe nisu naa briga Ime ti je iznimka koja svakodnevnim odustajanjem dokazuje kojeta

11
Televizija je otpjevala ljubavni song supermarketima i nova kocka ivota moe biti baena Dok se oi suuju od svjetlosti tehnologije i prate nove najezde ovih malih sliica Michel i ja piemo o jednom novom biu Puklo je u prsima i kroz konatu ljusku izviruje glava Je li ovo guter je li ovo zmaj pitamo se ravnoduni putajui vremenu uiniti svoje

02
U Cesarievom povratku najvie volim i uvijek kad u mislima itam ne odolim premotati ponovo mogue je preklopiti slikom sliku izbrojati sva slova ui u istu rijeku stiati zvunike kad netko ue u sobu nije mogue ponoviti neiskazano a nemogue je ne ponavljati nenapisano pri istresanju pijeska iz crvenih starki a samo o tom se radi

05
Jutros sam se opet probudio i poela je mistifikacija svega svega to sam bio svega to jesam i to nisam bio unato silnome trudu Znance treba uvjeriti u neto neznance u sve ali prije svih moram uvjeriti sebe da mi je barem polovica sna istina da su mi sjeanja san a san meu stvarima gdje nita nije odijeljeno

Davor Ivankovac roen je u Vinkovcima 7 . veljae 1984. godine. Preivljava u Vinkovcima i Nutru, kako koji dan.

kolumna

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

46

noga filologa

Aristotelovi problemi
Odgovori koji su puno manje privlani od pitanja. Tko god eli znati kakve su nevjerojatne neznalice bili ljudi antike to se fizike i fiziologije tie, neka ita Problemata Aristotelis, antike 1000 zato i 1000 zato. Zato je nebo plavo? Zato je more slano? Znanost iji su pokretai znatielja i radoznalost. I Marko Maruli koji sve to ita. Neven Jovanovi

ato se pijancima vrti? Zato vide dvostruko? Zato ljutiti ljudi budu vrui i oedne? Zato se oni koji nose ili vuku teret kreu pjevajui? Zato oni koji stalno jau imaju jau spolnu elju? Zato je seks najugodnija od svih stvari? Zato oni koji plivaju u moru zdravo vre nudu? Zato ronioci veu spuve na ui? Zato je poriluk dobar za zvuniji glas? Zato se nou bolje uje nego danju? Zato ljudima koji su postili jae smrdi iz usta? Zato nam se pri penjanju napreu koljena, a pri sputanju natkoljenice? Zato je tee trati nego etati? Zato ne moemo suspregnuti osmijeh kad vidimo prijatelje i rodbinu? Zato nam se dlake nakostrijee kad se prestraimo? Zato nam se put ini dui kad ne znamo koliko ga ima?
Toplo i hladno, suho i vlano Ova pitanja i jo stotine dru-

gih, zajedno s odgovorima, jo od antikoga doba krue Evropom u nekoliko zbirki, kao dio tzv. Corpus Aristotelicum. Zbirke su pripisivane samom Aristotelu i njegovu komentatoru Aleksandru iz Afrodisijade (oko 200. n. e); oito su ih, neprestano dodajui nova i nova pitanja i odgovore, sastavili nepoznati peripatetiki filozofi, da bi svoj konani oblik poprimile negdje do estog stoljea nove ere. Aristotelovi tonije, dakle, Pseudo Aristotelovi Problemi danas se u povijesti filozofije i pregledima aristotelovskog korpusa spominju ponajvie kao djelo u kojemu je po prvi put opisana optika tamna komora, i djelo iz kojeg je najvjerojatnije izveden aristotelovski pouak post coitum omne animal triste. Za Schopenhauera Problemi su kamenkua antike prirodoznanstvene nemoi: Tko god eli znati kakve su nevjerojatne neznalice bili ljudi antike to se fizike i fiziologije tie, neka ita Problemata Aristotelis; ona Schopenhauer je su zaista specimen ignorantiae definitivno bio u pravu: veterum. Sami problemi esto aristotelovski su jesu postavljeni tono, pa i domiljato, ali rjeenja su veinom odgovori puno manje patetina jer ne nude drugih privlani - puno manje objanjenja osim vjenoga tozadovoljavajui plog i hladnog, suhog i vlanog (tako stari namor pie u eseju od pitanja. No sama Neka arheoloka zapaanja su pitanja itekako iz Parerga i paralipomena).

mjestu okupljene na protuprirodan nain, a razmnoavanje je, kao to znamo, isto takvo izdvajanje vlage, ali u skladu s prirodom. A snoaj je ugodan bilo po nunosti, bilo s nekom posebnom svrhom. Po nunosti, naime, zato to je ugodan svaki put koji je u skladu s prirodom, ukoliko ga se moe osjetom spoznati. A posebna je svrha osiguravanje postojane reprodukcije ivih bia; uitak, naime, utjee na to da iva bia budu jae zainteresirana za snoaj. Zato se put ini duim onda kada hodamo ne znajui koliko e dugo trajati, nego onda kad znamo, ako su svi ostali uvjeti jednaki? Moda zato to znati kolik je put znai znati njegov broj, a poznato je da se stvar koja je neodreena ini veom od odreene; stoga, kao to je nuno ogranieno ono za to zna koliko je, tako i, ako ne zna koliko je neto, vrijedi suprotno, te se duh zbunjuje i biva doveden u zabludu i ini mu se da je ono to je odreeno zapravo neogranieno. Stoga, ma koliko neto bilo, ako se bude smatralo da nije odreeno, init e se neogranienim, zato to je prikladno za odreivanje. Ali ako nije odreeno, neogranieno je. Stoga se nuno mora neogranienim initi i ono to se ne ini odreenim.
1000 zato i 1000 zato Schopenhauer je definitivno bio u pravu: aristotelovski su odgovori puno manje privlani puno manje zadovoljavajui od pitanja. No sama su pitanja itekako kakljiva. Ne iz spoznajnofilozofskih ili prirodoznanstvenih razloga, koliko po naivnosti. Prepoznajemo pitanja kakva smo se svi mi povremeno pitali, o kakvima smo svi svojedobno razgovarali, vodei rasprave apsolutno, da tako kaem, larpurlartistike. Nismo se tada pitali kako da se obogatim, kako da se izlijeim, kako da naem posao, kako da prisilim dravne institucije da poteno rade; na to smo preli kasnije, u drugim situacijama. U ono vrijeme, u aristotelovskom duhu, pitali smo poput djece. Bez neposredne, konkretne svrhe. Zato je nebo plavo? Zato je more slano? Zato mi ne vidimo da je Zemlja okrugla? Takva su pitanja aristotelovskih Problema kao i pitanja iste znanosti. Znanosti iji su pokretai znatielja i radoznalost. (Zapaamo usput da je knjievna vrsta Problema preivjela do dananjih dana; oni koji su odrastali u Jugoslaviji moda se sjeaju knjige 1000 zato i 1000 zato: tampana davne 1985 od strane IP Vuka Karadia, u neverovatnih 20.000 primeraka. Verujem da je svaka kua koja je iole drala do sebe imala po jednu takvu! Poklanjali su nam je imuni roaci, bake i dede, a verujem, ponajvie roditelji u nadi da e tako izbei dobar deo pitanja na koja nisu imali odgovora. ta su to elije, pita knjiga. Pa, ta su geni? Zato na koi rastu dlake? Kako diemo? ta je bol? Koliki je atom? I onda slede detaljni odgovori. Teoretski, lepo smiljeno. Dete se zapita, uzme knjigu, proita odgovor i to je to. Ali deca ne bi bila deca kada bi traila pitanja u knjizi. Tako se 2007. sjeala Danijela Baki, Kolumnista Lepote i zdravlja, na Color Press Group blogu.)

Brzina kihanja Na je svijet, svijet

odraslih, znamo, specijaliziran. Glavno je vrijeme rezervirano za korisne stvari, za ono to je mjerljivo novcem; sve drugo zove se hobi, i tolerira se prvenstveno kao razonoda, rekreacija, nain da se osvjeeni vratimo u proizvodnju daljnjih pravih vrijednosti i daljnjih tvrdih valuta. Aristotelovskim se problemima danas nitko ozbiljno ne bavi (bavila bi se djeca kad bi znala kako) osim onih znanstvenih kurioziteta koji filaju praznine na rubovima novinskih stranica, kurioziteta tipa Istraivanje na 2000 ispitanika pokazalo je da su jutarnji tipovi aktivniji neposredno nakon, a veernji neposredno prije spavanja, ili Muzej svijeta zdravlja Johna F. Kennedyja tvrdi da se pri kihanju zrak moe kretati brzinom od 85% brzine zvuka, ili otprilike 1000 kilometara na sat. Nisam sluajno spomenuo larpurlartizam: ovakva su pitanja na svoj nain pjesnika. Svi takve stvari primjeujemo ali malo nas to dovoljno zasvrbi. A opet, jasno vam je, bez takvih pitanja nema znanosti. I na ideje je primjenjiv darvinizam moramo imati na tisue njih da bi opstale one najbolje prilagoene, one koje u zadovoljavajuem omjeru povezuju interesantnost i iskoristivost.
Repertorij Aristotelove Probleme

kakljiva

Izdvajanje pjenaste vlage Zato se pi-

jancima vrti? Moda zato to na vieno utjee i pokree ga toplina vina. Zato je seks najugodnija od svih stvari? Moda su nam spolni odnosi najugodniji bilo zato to sjeme istjee iz cijelog tijela (kao to kau neki), bilo zato to moda i nije iz cijeloga, ali se koncentrira u onom dijelu u kojem se ukrtaju i spajaju svi putovi i ile. A budui da se slian uitak javlja pri poudi kao i pri svrbeu, na jednak nain dolazi do svojevrsne trudnoe itavog tijela. Svrbe je, naime, izdvajanje pjenaste vlage na nekom

nisam otkrio sam. Pokazao mi ih je Marko Maruli. Sastavljajui, naime, tijekom vie od triju desetljea XV. i XVI. st. svoje najprivatnije djelo Repertorij, golemu, tematski i abecedno ustrojenu, sitno pisanu rukopisnu zbirku biljeaka iz etrdesetak antikih, kranskih i humanistikih knjiga, svojevrsnu zbirku pamenja vrijednih odlomaka (kako otprilike kae alternativni naslov rukopisa, zbirku podataka koji su mu se inili vrijednima da se njima poslui u vlastitu stvaranju) Maruli je pabirio i Problemata; i PseudoAristotelova, i ona Aleksandra iz Afrodisijade, i jo njima pridodana Plutarhova. Koristio se njima u latinskom prijevodu, u skupnom izdanju tiskanome u Veneciji 148889. (a jedan digitalizirani primjerak toga izdanja dostupan je na internetu, u okviru projekta Digitale Bibliothek Bavarske dravne knjinice). Sva pitanja koja sam citirao na poetku ovoga teksta prepisao je i Maruli na stranice Repertorija. Tu je onda znaajno i to je iz obilja problema pisac odabrao (odabir nam otkriva stazicu kojom moemo pristupiti njegovim interesima i nainu razmiljanja, Maruliitalac otkriva nam Marulia-mislioca) ali mi se znaajnim ini i to da ni Maruli nije zapisivao odgovore (umjesto toga samo referira na odgovarajui stranicu u knjizi). I Maruliu su se, kao i Schopenhaueru, pitanja inila vrednijima.

Info
nastavak sa stranice 2 su i dugometrani panjolski film elija 211 redatelja Daniela Monzona, dobitnik osam nagrada Goya, film I ja , pria koja rui predrasude o ljudima s Downovim sindromom te biografska priu o liku i djelu Sergea Gainsbourga, redatelja Joanna Sfara. U programu dokumentarnih filmova bit e prikazan film Zajedno Nenada Puhovskog, a na zavrnoj veeri festivala bit e prikazan, izvan konkurencije, kontroverzni dokumentarac Videokracija vedsko-talijanskog redatelja Erika Gandinija u kojem je glavni protagonist Silvio Berlusconi. U program kratkih filmova uvrteni su Tulum Dalibora Matania, Osloboenje u 26 slika Ivana Ramljaka i Marka kobalja te Potar s naslovne strane Tomislava Topia i Tomislava Mria.

zarez, xii /284, 27. svibnja 2010.

47

Filmovi u Splitu
Do 30. svibnja u splitskoj kinoteci Zlatna vrata te u ljetnom kinu Bavice odrava se trei po redu Festival mediteranskog filma. Za tree izdanje selektori su odabrali filmove veselijeg karaktera, njih preko dvadeset dugometranih i kratkometranih. Festival je otvoren filmom Soul Kitchen , viestruko nagraivanog Fatiha Akina koji je kroz lik mladia Zinosa, vlasnika jednog hamburkog restorana, ispriao dinaminu priu o prijateljstvu i ljubavi. U programu

Mjesto i uloga biblioteke u trinim uvjetima

Drutvo hrvatskih knjievnih prevodilaca organizira 4. izlobu knjievnih prijevoda svojih lanova i lanica, objavljenih tijekom 2009. i 2010. godine, koja e biti postavljena u izlozima Knjinice Bogdana Ogrizovia i Medijateke Francuskog instituta. Izloba je otvorena 24. svibnja, a moi e se pogledati do 1. lipnja. Okrugli stol pod naslovom Vrhovi svjetske knjievnosti i vrhovi hrvatskog prevodilatva odrat e se 28. svibnja 2010. u 18 sati u Knjinici Bogdana Ogrizovia, a na njemu sudjeluju Dalibor Blaina, Iva Grgi Maroevi, Tatjana Juki, Irena Luki, Sead Muhamedagi, Boidar Petra i Josip Uarevi. Ovim

projektom eli se propitati mjesto i ulogu biblioteke kao to je to (bila) Vrhovi svjetske knjievnosti u odupiranju iskljuivo trinoj regulaciji poloaja knjige s djelima klasika, zatim promotriti koliko je kvalitete u deset godina svojega postojanja ova biblioteka donijela na planu knjievnih prijevoda, koje je klasike prvi put predstavila te ima li za takve ili sline biblioteke jo mogunosti opstanka u hrvatskim uvjetima.

Na naslovnoj stranici: MARKO PRPI, INTOLERANCE

INTOLERANCE je ilustracija koja prikazuje svijet kakvim ga neka djeca vide. Mnoga odrastaju u okruenju u kojem vladaju nasilje i mrnja. Kao zaraza, ire se od jednog lana na cijelu obitelj, susjedstvo, kole, stadione... cijelo drutvo. Children see, children do. Nasilje stvara nasilje i mrnja stvara mrnju. Jedini lijek su edukacija i odgoj, na koje, stjecajem okolosti, mnogi nemaju pravo. Djeca najee ne znaju pravi razlog zato mrze nekoga i zato je nuno da im se na vrijeme objasni razlika izmeu dobrog i loeg. Za to su u prvom redu odgovorni lanovi obitelji te ustanove koje brinu o odgoju djece pa i svi mi koji svakodnevno dolazimo u dodir s djecom. MARKO PRPI (Zagreb, 1978) je zagrebaki kreativac kojeg jo zovu i Psiho, Zets, Prevara i Prle. Bavi se svim moguim tipovima vizualnih komunikacija. Zajedno s kolegom Markom Rukavinom radi na raznim Boonika projektima, a trenutno obojica pokuavaju namaknuti sredstva za prvi hrvatski dokumentarni film o street art-u Hunting Bears.

IMPRESSUM
zarez, dvotjednik za kulturna

Strip

www.komikaze.hr

i drutvena zbivanja
adresa urednitva

Vodnikova 17 , HR-10000 Zagreb, tel: +385 1 4855 449, 4855 451 fax: +385 1 4813 572 e-mail: zarez@zg.htnet.hr web: www.zarez.hr
ponpet 1215h

urednitvo prima

nakladnik

Druga strana d.o.o.

za nakladnika

Andrea Zlatar

glavni urednik

Boris Postnikov

zamjenici glavnog urednika

Nataa Govedi, Sreko Horvat i Marko Pogaar Nenad Perkovi

izvrni urednik

poslovna tajnica urednitvo

Dijana Cepi

Dario Grgi, Silva Kali, Katarina Luketi, Suzana Marjani, Trpimir Matasovi, Jelena Ostoji, Nataa Petrinjak, Sreko Pulig, Zoran Roko i GioiaAna Ulrich

dizajn

Ira Payer, Tina Ivezi Darko Miloi

lektura

prijelom i priprema za tisak

Davor Milaini

Tiskara Zagreb d.o.o.

tisak

Tiskanje ovog broja omoguili su:

Ministarstvo kulture Republike Hrvatske Ured za kulturu grada Zagreba

Marko Prpi, INTOLERANCE