KAKO POTROITI SVIJET?

/// mala kola ratova za resurse

Dobro doli u 21. stoljee. Svijet za koji nitko od nas nije spreman. Tako Richard Heinberg zapoinje svoj analitiki esej Sumrak?, objavljen 07. lipnja 2006. godine. Heinberg nije maji kaalj, a nije ni nekakav analitiki kinta kunta koji je proitao pet brourica o nekoj temi pa sad tupi li ga tupi ko da sudba svijeta ovisi o njemu. Autor je cijenjenih knjiga, od kojih je posljednja Peak Everything: Waking Up to the Century of Declines. U svojim knjigama i na predavanjima hrabro govori o smjeru kojim svijet treba krenuti, ukoliko se elimo iskreno posvetiti borbi protiv klimatskih promjena i nestabilne politike situacije u svijetu uzrokovane izmeu ostalog i jagmom za preostalim prirodnim resursima. Heinberg u spomenutoj knjizi apelira da se okrenemo zadovoljavanju svojih potreba s manjom potronjom i tednjom energije, to je stav svjetlosnih godina udaljen od gotovo svih vodeih politikih i ekonomskih institucija, koje u potrazi za spasonosnim rjeenjem, glavinjaju od nuklearnih elektrana preko automobila na vodik do unitavanja za bud zato prelijepih prirodnih resursa kao to je rijeka Dobra. Mi si za sada ne dajemo za pravo kao Heinberg najaviti svijet za koji nitko od nas nije spreman, jer nemamo toliko znanja, a i neki promili se nadaju kako nije u pravu. Zapravo, putovanje kroz ovu knjiicu e nam i posluiti kao samopomo (to je danas jako popularno) u potrazi za odgovorom na pitanje kakve utjecaje e energetska kriza imati u godinama koje dolaze. U feljtonu se neemo baviti teorijama zavjera, trukanjem o navodno megamonim komisijama i loama, a niti tajnim komitetima vlastodraca iz sjene. S gutom emo izbjei drutvo arlatana koji si utvaraju da imaju dalekovidnu kuglu, kvazinostradamuse koji najavljuju sukobe civilizacija i epohalne crte bojinice obavijene determinirajuim kaosom. Inzistiranjem na tim zamuenim juhicama, umjesto da se bavimo bistrim tezama i injenicama, vrlo brzo trilaterala zavri kao tralalala. Sustav kojem je ta jalova kritika upuena, trpi to ko teinu ptijeg perca, pa nije niti udno da mnoge analize drutvene moi umjesto u ozbiljnim rubrikama skonavaju na policama odmah pored rubrike Ufologija.

Nasuprot tome, pokuat emo analizom stvarnih dogaaja i politikih kretanja prikazati kako se odnosi moi u svijetu kroz pozicioniranje i ratove za resurse prelamaju i na politiku i socijalnu situaciju te unitavanje prirode i okolia. Dapae, glavna teza kojom zapoinjemo glasi: osiguranje energije i borba za resurse odredit e svijet u godinama koje dolaze. Hm, i nije neko otkrivanje tople vode. Ovim uvodom najavljujemo knjiicu o energetskoj situaciji u svijetu, a zamislili smo je kao putovanje svjetskim prostranstvima, regijama i dravama. Analizirat emo kako se relevantni drutveni akteri odnose prema energiji toj kljunoj temi naeg opstanka. Stoga emo knjiicu podijeliti po slijedeim poglavljima ili temama: Bliski istok pretplaeni na Sjedinjenje Amerike Drave Rusija i Centralna Azija najvie diktatora po kvadratnom metru Daleki istok i jugoistona Azija izmeu bogatstva i siromatva Afrika komadanje rtve Latinska Amerika bijeg u samostalnost? Sjeverna Amerika najvei derai planete Europa dame i gospodo, predstavljamo vam euroatlantske dezintegracije? Hrvatska odozgo zeleno, odozdo plavo - a naprijed? ZAKLJUAK pajdo, poto ti plaa kilovat?

Bliski istok - pretplaeni na Sjedinjenje Amerike Drave

Poinjemo s Bliskim istokom, regiju koju SAD eree i oblikuju sebi po gutu ve gotovo sto godina. Ako nije bezobrazno to tako postavljati, Bliski istok je vjerojatno najiscrpljenija regija naeg svijeta. Ne samo zbog crpljenja fosilnih goriva kojima ova regija obiluje kao niti jedna druga, ve i zbog iscrpljivanja stanovnitva regije kojima se kao lopticom nabacuju lokalni domai diktatori zaogrnuti vjerskim fundamentalizmom i globalne ubojice zaogrnute nasmijeenom demokracijom punoj oruja i bombi. Radi se o regiji koja ima sudbu da zajedno s Centralnom Azijom i Rusijom ini strateku elipsu, odnosno podruje gdje se nalazi 75 posto naftnih i 65 posto dokazanih plinskih nalazita. to vrijeme vie odmie to silno prirodno bogatstvo postaje sve vie oma oko vrata obinih ljudi, a znaenje fosilnih goriva za svijet ne sugerira kako e se neto bitnije promijeniti u doglednoj budunosti. Dodue, ne moe se porei kako su pametniji meu nama poodavno shvatili to e kontrola nafte, pa onda i plina, znaiti za svjetsku mo. Ve 1920. godine, najmonije nafte korporacije su tzv. Ugovorom crvene linije, kako se to u diplomatskim krugovima pristojno kae, podijelile zone interesa u regiji. Vrlo brzo su Amerikanci shvatili gdje se krije sveti gral buduih odnosa u svijetu. Ameriki predsjednik Roosevelt jo se prije kraja Drugog svjetskog rata u veljai 1945. godine, naao sa saudijskim princem Ibn Saudom. Lijepo mu je rekao uj Ajbn, pametan si ovjek i vidi kuda stvari idu, daj nam lijepo tu naftu s kojom ionako ne zna to e koliko je ima, a mi ti zauzvrat nudimo da postane prvi poslijeratni frendli diktator. Tako su se SAD obvezale tititi saudijsku dinastiju, a Saudijska Arabija je postala jedan od najvjernijih kupaca amerikog oruja. Jimmy Carter je danas poznatiji kao dobitnik Nobelove nagrade za mir, a manje po Carterovoj doktrini. Potonje je zasluio kad je 1980. godine u svom govoru o stanju nacije, objasnio kako vitalni interesi SAD-a lee u Perzijskom zaljevu, odnosno u slobodnom protoku tamonje nafte, to se mora osigurati pod svaku cijenu. Danas znamo to to znai. Carter je imao dostojne nasljednike. Najljepe je kad je roditelj ponosan na svoje dijete pa dananji rat protiv terorizma Busha sina, zagrije staro srce oca Busha, i podsjeti ga kako je on grmio o novom svjetskom poretku.

Najvjerniji regionalni saveznici u stvaranju novog svjetskog poretka sve su samo ne preslika ideolokih floskula o sukobu civilizacija. S jedne strane Izrael, s druge strane Saudijska Arabija. Zajedno s Egiptom zauzimaju visoka mjesta najveih kupaca amerikog naoruanja. SAD je cijelu regiju uinio vojnim taocem svojih energetskih interesa te kada govorimo o zemljama Bliskog istoka govorimo o najmilitariziranijoj regiji na svijetu i tu se ne tedi. Od 1990. do 2001. godine zemlje Bliskog istoka su uvezle oruja u vrijednosti 190 milijardi dolara, najvie od SAD-a. A nakon reklama, nastavljamo sa mirovnim pregovorima. Izrael je toliko siguran u potporu SAD-a da ve nekoliko desetljea na svakakve zamislive i nezamislive naine kri ljudska prava Palestinaca te se agresivno odnosi prema susjednim zemljama. U odravanju nasilja gotovo su uvijek imale partnere i u mnogim palestinskim teroristikim skupinama koje su sijale smrt po izraelskim civilnim ciljevima. Mnogi e zakljuiti kako se upravo u razrjeenju tog odnosa, odnosno sukoba Izrael-Palestina krije tajni kod i drugih nestabilnosti u regiji. Ovdje emo jo napomenuti kako potpisujemo pravo Palestinaca na vlastitu dravu, jel hajte imaju je i drugi pa to ne bi i oni ostvarili tu, kako nam tumae, tekovinu civilizacijskog napretka. Ali oekivati kako e osnivanje samostalne drave Palestine rijeiti probleme s Izraelom, a pogotovo njihove unutarnje ravno je iluziji. Palestince nakon to dobiju kakvu takvu dravu tek eka buenje iz tisuljetnog sna, kakvo je doekalo i mnoge druge. Izrael pak mirne due moemo smatrati 51. amerikom saveznom dravom. Na koliini veta koje su SAD izglasavale godinama, kad god bi se pokuala donijeti ikakva rezolucija UN-a s osudom Izraela, mogla bi biti ljubomorne i mnoge savezne drave na slubenom amerikom teritoriju. I posljednje razaranje Libanona samo su jo jedan dokaz koliko je Izrael siguran u tu svoju poziciju. Ono to upada u oi je proizvodnja unutranjih sukoba koji i pored, a esto upravo zbog amerike prisutnosti, razaraju zemlje regije iznutra. Tako se u Iraku sukobljavaju ijiti i Suniti, u Palestini pripadnici Fataha i Hamasa, u Libanonu oni koji ele zemlju pribliiti Siriji te kao takvi su bliski proiranskom Hezbollahu i oni koji ele zemlju maknuti iz tog zagrljaja. Mnoge druge zemlje uspijevaju zauzdati takva kretanja iskljuivo izrazitim diktatorskim i autoritarnim stilom vladanja kao to je sluaj s Ujedinjenim Arapskim Emiratima, Kuvajtom, Bahreinom, Saudijskom Arabijom i drugima. Ova potonja je,

kao to smo rekli, pod posebnom paskom SAD-a zbog svoje u svjetskim razmjerima neupitne opskrbljenosti naftom, a za muslimanski svijet kao centar vjere zbog Meke i Medine. Irak manufaktura kaosa Prije agresije na Irak, amerika dravna tajnica Condoleezza Rice upozorila je cijeli svijet kako SAD ne ele da napunjeni pitolj postane gljivasti oblak, aludirajui na nuklearno oruje koje Saddam navodno posjeduje. Potpredsjednik SAD-a Dick Cheney je govorio kako imaju nepobitne dokaze o povezanosti irake vlade i alQaede. I jedni i drugi su si tepali kako su samo boje sluge. No danas znamo kako kampanja za ruenje Saddama Husseina, jer Irak navodno posjeduje oruje za masovno unitenje te je prijetnja okolnim zemljama, SAD-u i svjetskom miru, predstavlja jednu od podlijih lai koje su politike elite ikad proizvele na ovoj planeti. Dodatno sprdanje s pozicijom i znaenjem UN-a, u doba kada toj neko uglednoj organizaciji noge ionako dobrano klecaju, samo jo vie doarava koliko su opasni ljudi u samom vrhu vlasti SAD-a. Prava je istina kako su oni samo dobili priliku ispuniti ono to su dugo prieljkivali pozicionirati se vojno u regiji najbogatijoj naftnim i plinskim izvorima. Project for a New American Century (PNAC) u kojem su u drugoj polovici '90-ih godine sjedile mudre glave krajnje republikanske desnice, kasniji nosioci najvanijih poluga vlasti, jo je tada zazivao pozicioniranje u zemljama Bliskog istoka uz svrgavanje Saddama Husseina. Ta uena transformacija, kako se cijeli proces nazivao, za ameriku vojsku, industriju, pa i cijelo drutvo, biti e teko izvedena bez dovoljnog jakog katalizatora, koji je definiran u sintagmi novi Pearl Harbour. Poetkom 2001. godine Skupina za energiju pod izravnim upravljanjem

potpredsjednika SAD-a Cheneya ima sastanak na kojem umne glave zaduene za energetsku sigurnost zemlje stoje nad mapama irakih naftnih polja, naftovoda, rafinerija i druge infrastrukture vane za naftnu industriju. Nevladina organizacija Judical Watch, uspjela je sudskom tubom pozivajui se na Zakon o informiranju, uiniti dokumente i zakljuke sa sastanka dostupnima javnosti nekoliko godina kasnije. Pored Iraka (11 posto svjetskih naftnih rezervi), Cheneyevi energetiari su sastanili i nad mapama svih naftnih i plinskih polja u Saudijskoj

Arabiji (25 posto svjetskih naftnih rezervi) i Ujedinjenih Arapskih Emirata (8 posto svjetskih rezervi). Bio je te preslasni zalogaj za nae neokonzervativne deronje. Ono to im je zasigurno posebno upadalo u oi i mamilo suze ljute je dodatni dokument u kojem je bio popis svih drava i korporacija koje su imale ugovore s vladama Saudijske Arabije, Ujedinjenih Arapskih Emirata i Iraka za projekte iskoritavanja nafte te plina. Na popisu za Irak jasno se vidi kako se irakom naftom slade francuski TotalFinaElf, ruski Lukoil, kineski China National Petroleum te drugi. Sad bar znamo koliko je kotalo protivljenje agresiji na Irak u Vijeu sigurnosti UN-a. Na sastanku Cheneyeve skupine gdje se crnio um od pomisli na sva ta silna naftna polja, sjedili su i predstavnici najjaih naftnih korporacija Exxona, Shella, BP-ja, Conocoa i drugih. Ponovimo, godina sastanka je 2001, i to prije teroristikog napada na SAD. Kako su prolazili mjeseci postajalo je sve jasnije da UN-ovi inspektori koji njukaju po Iraku traei oruje za masovno unitenje, sve vie izraavaju stav kako u Iraku vie nema opasne robe koju su SAD i Velika Britanija prodavali Saddamu u '80-ima. Da se priekalo jo malo, inspektori UN-a bi donijeli definitivan zakljuak kako oruja za masovno unitenje u Iraku vie nema, a to bi za sobom povuklo preispitivanje sankcija te vee iskoritavanje irake nafte, upravo za one europske, ruske i kineske korporacije. Dogaaj koji je takoer odluan za agresiju na Irak, daleko vie nego se to kroz medije prezentiralo, monetarna je provokacija Saddama iz jeseni 2000. godine, kada je odluio svu iraku naftu koja se prodavala kroz UN-ov program Hrana za naftu, naplaivati u eurima, umjesto u dolarima kao sav normalan svijet. Vanost dolara u globalnoj ekonomiji i ratovima za energetske resurse, jedna je od najvanijih tema danas, i mi emo joj posvetiti znaajan prostor u kasnijim poglavljima. Ovdje je dovoljno napomenuti kako je Saddamova odluka bila amarina SAD-u i moemo samo misliti kako su naim naftomanima ile probijale vratne niti, a zubi mrvili usno meso zbog te oite bezobratine neposlunog sina. Najvei kupac irake nafte unutar programa Hrana za naftu bile su upravo SAD, i to ak dvije treine od ukupno prodavane. Dok su slinili nad onim mapama, Cheneyevi deki sigurno su mislili da kako se samo taj iraki diktatori kakvih imamo na desetine irom svijeta, usudi em nam prodavati skupu naftu, em nas zajebava tjerajui da kupujemo i dajemo mu eure, a ne dolare. To se jednostavno nije smjelo dopustiti, a i moralo se pokazati bilo

kojoj drugoj zemlji koja bi se usudila slijediti iraki put to joj slijedi. U lipnju 2003. godine, odmah nakon okupacije zemlje, trgovina irakom naftom prebaena je nazad u dolare. Irak je danas zemlja kaosa i ne bi nas trebalo uditi ako u budunosti bude rascjepkan na tri, pa i vie dijelova. ak i da nije okupacijskog terora te brutalnog nasilja izmeu Sunita i ijita, Amerikanci su gurnuli ovu zemlju nekoliko desetljea unazad. Odluke agresorske vlasti o ukidanju subvencija za hranu, amerikanizaciji cjelokupne poljoprivredne proizvodnje, podjeli najunosnijih naftnih, energetskih i uslunih poslova zaslunim korporacijama, otputanju desetine i desetine tisua dravnih slubenika i radnika, te slabi pomaci na poboljanju infrastrukture, uinili su Irak jednim od najsiromanijih i najteih mjesta za ivot. ak i opsesija o pumpanju neodrivog amerikog potroakog balona toliko uenom irakom naftom nije do kraja ostvarena, jer se svako toliko napadaju rafinerije, naftovodi i ostala infrastruktura potrebna za normalnu opskrbu naftom. Zbog pobunjenikih napada, Irak je poetkom 2005. godine proizvodio svega pola milijuna barela dnevno, to je daleko od preko 1,5 milijuna barela kolike su trenutne mogunosti. Danas se i bivi apologeti rata skanjuju to se to tamo u pustinji dogaa, i u oku pune medije izjavama kako to ipak nije zahvalnost kakvu su oekivali za isporuku demokracije. Zemlje saveznice u zloinu bjee glavom bez obzira, a u SADu nagradno pitanje za milijun dolara, pa ak i milijardu dolara, glasi - kako osigurati povlaenje iz Iraka, a i dalje trupliti o ratu protiv terorizma koji nikada nee zavriti. I dok se polako navikavamo na mjericu irakih vijesti, panja se usmjerava na slijedeu izabranu rtvu sulude amerike politike. Iran kockanje provokacijama Ako izuzmemo stoere demokratskih kandidata na zadnjim izborima za Kongres i Senat u SAD-u, vrlo je lako pogoditi na kojem se jo mjestu u svijetu otvarao ampanjac. Pozicija Irana, kojem su mnogi ve predviali sklonita i nabrijane deke iz Utaha, danas izgleda puno bolje nego prije pola godine. Ameriki politiko-naftnovojni industrijski kompleks koji osigurava neodrivoj ekonomiji da se i daje privremeno kotrlja, u trganju latica napast u te, neu te napast, trenutno su za Iran stali na neu te napast, mada nikad nije sigurno da apa nee posegnuti za

slijedeom laticom i istrgnuti je. Ipak, trenutno to nije izgledno i nekoliko je razloga za trenutno pregrupiranje amerike imperijalne konjice i tapkanje na mjestu. Gubitak oba doma u SAD-u smo ve spomenuli, i tu e sada Bushu biti tee samo mahnuti rukom da bi mu na svaki ratni pokli slijedile ovacije i posluno aplaudiranje. Utihnuli su i ideoloki magovi neokonzervativne desnice koji su donedavno krajnje ozbiljno zagovarali i ogranieni nuklearni napad na Iran. Dodue, ovdje isto treba stati s daljnjim slavljem, jer demokrate u vanjskoj politici vie karakterizira nesuvislost i bezidejnost, nego jasna i svrsishodna kritika Busha. Iran za sada najvie profitira na krizi i propalom poslu u Afganistanu i Iraku, jer je jasno kako bi oni bili nekoliko puta dublji pijesak za Amere. Toga su svi svjesni pa se u zadnje vrijeme manje pria o datumu mogueg amerikog napada na Iran, a vie o ukljuivanju Irana u iraku krizu kao posrednika, pa pozivi stiu ak i od krugova bliskih trenutnoj vlasti SAD-a. Iran je itekako svjestan tih novonastalih okolnosti, i sada zasigurno likuju, uz duan oprez. U meunarodnoj zajednici, osim par antiamerikih legla, postoji konsenzus kako nisu bez vraga amerike brige oko iranskih nuklearnih ambicija, jer se radi o muiavoj vladajuoj garnituri koja se rado istura kao obrambeni bedem islamskog svijeta od modernih kriara sa Zapada. Dodatno sve zbunjuje dilema je li iranski predsjednik Ahmadinedad zaista opasno trknut kada pone s antisemitskim litanijama ili se radi o bedastim provokacijama gdje nastoji pokazati kako moe biti gluplji od svojih protivnika na globalnoj politikoj pozornici. I demokratski imperijalisti i autoritarni fundamentalisti u stanju su kockati se sa sudbinom cijelog svijeta, a nabacivanje idiotskim izjavama slui im samo da uvruju svoje pozicije u lokalnim okvirima, ime postaje jasnije koliko zapravo trebaju jedni druge. Vei pritisak na Iran prijei i tradicionalna dvolinost svjetske politike, jer unato stavu prema nuklearnoj energiji, ostaje nejasno zato Iran ne bi imao pravo na takvu energiju, a druge zemlje bi. Iran ne skriva svoju elju da osigura struju pomou nuklearne energije i teko da e odustati od toga, ak i da SAD na kraju krene u agresiju na ovu zemlju. Zato je Iran tako vaan? Iz slinih razloga kao i Irak. Iran posjeduje druge po redu najvee zalihe nafte (11,1 posto) i druge po redu najvee zalihe plina (15,3 posto). Saudijska Arabija ima vie nafte, Rusija vie plina, ali niti jedna zemlja nema u tolikoj mjeri oba resursa. Takoer, Iran je ne samo veliki proizvoa/izvoznik nafte i plina, ve i zbog svoje

pozicije predstavlja vano sjecite trenutnih i moguih putanja za naftovode i plinovode. Iran je istovremeno zemlja Bliskog istoka, ali i Centralne Azije te predstavlja most prema ostatku kontinenta. Pokuaji Irana da se u energetskom ratu pozicioniraju kao centralna azijska pozicija predstavlja jednu od najveih prijetnji planovima SAD-a. Tu se krije i najvei razlog amerikog gruntanja o iranskoj opasnosti, jer SAD nastoji centralno-azijsku energetsku mreu preusmjeriti prema zapadu. Zato Iran isto plete mreu svojih saveznika i energetskih suradnji. Potpisani su energetski ugovori s Rusijom, Kinom i Indijom, od kojih je onaj s Kinom iz 2004. godine vrijedan ak 70-100 milijardi dolara. S obzirom da pored vojnih, Washington nastoji i preko ekonomskih, politikih i drugih pritisaka osigurati/zadrati utjecaj u regiji, uloili su ogromne diplomatske napore da prisile Kinu povui se iz ovog ugovora, ali bez uspjeha. U pregovorima je i izgradnja plinovoda od Irana preko Pakistana do Indije, a iekuju se i razgovori o afganistanskoj ruti za plin. Razlozi to Iran trai saveznike za iskoritavanje njihovih rezervi nafte i plina, lei u injenici kako njima realno trebaju investicije i dodatno znanje da pokupe sav taj ugljikovodini lag na dnu torte. Premda Iran trenutno uiva na valu visokih cijena nafte, svjesni su kako i njihove zalihe ugljikovodika nee vjeno trajati. Ve sada Iran nije vie u stanju zadovoljavati OPEC-ove (kartel zemalja izvoznica nafte) kvote, a zbog nedovoljne razvijene proizvodne infrastrukture, uvoze preko pola benzina kojeg potroe. Kockanje provokacijama za sada se najvie odigrava na polju gdje je i Irak odigrao bacanje previe. Iran prijeti da e otii i korak dalje od Iraka. Ne samo da su prebacili svu svoju trgovinu naftom u eure, takoer kako bi kaznili crnog vraga SAD, ve opasno prijete i uspostavom naftne burze koja bi trgovala eurima za cijeli svijet, to je zaista bez presedana. Time bi iranska naftna burza bila konkurencijama onima u New Yorku, Londonu i Ujedinjenim Arapskim Emiratima koje sve trguju u dolarima. I ova odluka za sada ima karakter one loptice koja se nabacuje s jedne na drugu stranu. Ameri poruuju ukoliko neete biti posluni, sredit emo vas, a Ahmadinedad odgovara ako ete i dalje nastaviti srati, mi emo cijelom svijetu omoguiti trgovanje naftom u eurima. Trgaju se latice, a mi smo ostavljeni kao gledatelji u toj apsurdnoj gladijatorskoj makljai. Do sada je provoenje u praksu

iranske prijetnje o eurofilnoj naftnoj burzi odgoano nekoliko puta, i pravi razlozi su manje realne potekoe i komplikacije stvaranja jednog takvog novog energetskofinancijskog sustava, a vie taktiziranje iranskih elnika. Ipak, kao dio proslave Islamske revolucije, iranska burza otvorena je u veljai 2008. godine na otoku Kish koji je proglaen i zonom slobodne trgovine. Za trgovinu u nafti, naftnim derivatima i plinu, primaju se prijateljske valute iranski rial, euro, jen i rublja. Ukoliko ikome ita znai, prva transakcija obavljena je 18. veljae u 09:30 ujutro, a ast prve prodaje zapale je 2200 polietilena. Ovaj korak je ravan nekoliko 11. rujnova, i situacija da SAD jo uvijek upka one latice, a ne alje bombardere da reu iransko nebo, ostavlja nam dva odgovora. Jedan kae kako SAD u ovom trenutku zapravo nema snage (manje vojne, a vie politiko-ekonomske) poslati Iranu rakete na kojima pie Mum, this one is for you. Drugi pak odgovor kae kako mentalitet i duh Cheneyevih dekiju vie ne stoluje u Bijeloj kui. Ali tko bi mogao povjerovati u to?

Centralna Azija i Rusija najvie diktatora po kvadratnom metru

Zbog blizine Rusije, koja tradicionalno polae pravo na ovo podruje, i sve prisutnijeg pozicioniranja SAD-a u regiji, nadmudrivanje starih rivala vidljivo je najvie u kaspijsko-kavkaskoj regiji. Kako smo naveli ranije, zajedno sa Bliskim istokom ovo podruje ini strateku elipsu. Radi se o podrujima bogatim naftom i plinom bez premca u svijetu, a samim tim su magnet za ratove i sukobe za resurse. Rusija buenje diva SAD je pobijedio Rusiju u Hladnom ratu, ali u energetskom ratu najjae karte su drugaije podijeljene i predstoji jo dosta bacanja da vidimo ko e slavodobitno staviti dlanove na sav ulog, a ko e lupnuti akom na stol. Kako je i sam SSSR pao zbog vlastitih slabosti na koje su se tek nadovezale vanjske nepovoljne okolnosti, tako i danas SAD, veu prijetnju predstavlja sam sebi, nego sve one sile zla koje toliko reklamiraju. A nekad je bilo tako drugaije. Nekad je energija bila politika kategorija i lako se bilo igrati krizama, a danas pored politike, rubrika geologija najee die dva prsta kada se postavi pitanje: Ko e nam danas rei koliko vrijedi barel nafte? Memorandumi CIA-e iz '70-ih koji su prije par godina postali dostupni javnosti zbog Zakona o informiranju, pokazuju nam kako su se bavili predvianjima vrhunca proizvodnje nafte u Rusiji. SAD je znao koliku mo Rusiji daje izvoz nafte i plina pa ih je obradovao podatak CIA-e kako e vrhunac iskoritavanja ruske nafte doi poetkom '80-ih. CIA nije puno fulala, jer se vrhunac proizvodnje nafte u Rusiji dogodio u drugoj polovici '80-ih. I tada SAD zove u pomo svoju staru prijateljicu Saudijsku Arabiju koja u drugoj polovici '80-ih preplavljuje svijet naftom i sputa joj cijenu za ak 60 posto. U studenom 1985. godine, barel nafte bio je 30 dolara, da bi do lipnja 1986. godine pao na 10 dolara i tek u travnju 1989. godine se popeo na 20 dolara po barelu. S obzirom da se radilo o jednom od glavnih izvora zarade, rasklimanom SSSR-u to je bilo previe. Ali danas, Rusija na elu s Putinom i kloniranim nasljednikom Dmitrijem Medvedevim, kooperi se kako nije jo od Gagarinovog leta. Glavni razlog za to

buenje gotovo ve eutanaziranog diva zasigurno su ogromne zarade koje Rusija ostvaruje zahvaljujui izvozu nafte i plina. Nakon nestabilnih '90-ih, kada su zapadne korporacije u bratskom dogovoru s nacionalnim mafijaima rasturale rusko drutvo odvevi veinu stanovnitva u omu siromatva, ponovo se pojavila elina ruka koja se brine za boljitak naroda. Nakon to je osvojio vlast 2000. godine, bivi oficir KGB-a Vladimir Putin, zapoeo je s konsolidiranjem dravne kontrole nad plinskom i naftnom industrijom Rusije. Richard Heinberg s kojim smo zapoeli feljton, istie da je Putina to toliko obuzelo da je napisao i disertaciju Prema ruskoj transnacionalnoj energetskoj korporaciji u kojoj je bez ikakvih figa u depu najavio kako bi Rusija trebala koristiti svoje velike energetske rezerve za geostrateku prednost. Napisano uinjeno. Velik dio ruskog vanjskog duga je otplaen, nagomilala se lova u dravnim rezervama, a Gazprom je pretekao BP kao drugu svjetsku energetsku korporaciju. Trenutno je Rusija u proizvodnji nafte gotovo poravnata s amerikim saveznikom Saudijskom Arabijom, premda Saudijska Arabija vie izvozi, jer Rusija koristi velike koliine za svoje potrebe. Rusija zauzima sve vei udio na europskom tritu nafte i plina (etvrtinu nafte i treinu plina), a i Japan i Kina kao veliki energetski potroai nisu imuni na njene ugljikovodine ari. Rusija se vraa na politiku scenu zahvaljujui visokim cijenama nafte, ali je svjesna kako tu ne moe puno sama diktirati, posebno ne pored OPEC-a. Zato je sa plinom potpuno drugaije i tu Rusija ima rezerve ko nitko nigdje (oko 45 posto). Putinov cilj je svojevrsna plinska verzija OPEC-a, kartela koji e osigurati mreu kroz Centralnu Aziju te opskrbljivati Europu i Kinu. Od 2001. godine postoji Forum zemalja izvoznika plina s lanicama Rusijom, Alirom, Bolivijom, Brunejima, Iranom, Indonezijom, Libijom, Nigerijom, Omanom, Katarom i Venecuelom. Premda nema status tijela kao to je OPEC da moe odreivati cijene plina, radi se o skupini zemalja koje zajedno kontroliraju 66 posto dokazanih rezervi zemnog plina i sigurno je da razmiljaju i u tom smjeru. Ukoliko Rusija uspije u svom naumu i osnuje plinski savez koji e odreivati i globalnu cijenu plina, Zapad e se s nostalgijom prisjeati dana kada je pjev Internacionale bio glavni razlog da se tresu gae. A Rusija je fakat neumorna u stvaranju tih nabrijanih gomilica. The Shanghai Cooperation Organization (SCO) je stvorena u lipnju 2001. godine, a lanice su Rusija, Kina, i etiri bive sovjetske republike iz Centralne Azije (Kazahstan,

Kirgistan, Tadikistan i Uzbekistan). Dok je malo diskusije o SCO-u u amerikim medijima, ta organizacija strpljivo iri svoj kapacitet djelovanja kao geopolitika protutea Washingtonu. Pored drpanja vjernih amerikih saveznica poput Kazahstana i Kirgistana, te neodlunog Uzbekistana, u SCO-u vrebaju i ostatak Azije. Status promatraa imaju Iran, Mongolija, Pakistan i Indija, od ega je prvih tri zatrailo i status punopravnih lanica. Na sastanku prije godinu i pol iranski predsjednik Ahmadinedad je doekan kao heroj regije. Premda jo nisu potpuno ispunili svoje najave o prioritetima zajednikih energetskih projekata, ovakvo okrupnjavanje sigurno mrti obrve u Washingtonu. Bahatost Putina koji je svjestan novosteene energetske uloge svoje zemlje ide dotle da ak i jedna mona Europska Unija mora paziti da ne provocira prevelikim povlaenjem za ruski rukav oko takvih sitniarija kakva su ljudska prava, slobode medija i teror nad stanovnitvom eenije. Tu se za nita ne zahtijeva preveliki komentar, niti za ubojstva politikih protivnika od kritiki nastrojenih novinarki do pijunskih prebjega, a kamoli za ovinistike izjave divljenja silovateljskim uspjesima svog izraelskog kolege. I propast energetskog dogovora Rusije i EU u finskom Helsinkiju nije prouzroila klizanje ni najmanje kapi znoja sa ela Velikog Vladimira. Putin je otiao iz Finske nadmen kako je i doao, poruio dekima i curama iz EU da mu se jave kad se dogovore, te ih ostavio da se bakaju s nezrelom Poljskom koja je neto zakomplicirala s vetom zbog blokade izvoza poljske mesine u Rusiju. No, kao i mnogi monici ove planete, i Putin glumi cool momka dok hladnokrvno dijeli simte tamte vegere po glavicama nafte i plina gladnih svjetskih temera, a zapravo cijelo vrijeme namiguje svojim kompanjonima u nadi da nitko drugi ne gleda. Proizvodnja plina je trenutno u padu u Rusiji i to uz teke ruske i europske zime, moe natjerati Rusiju da smanji svoj izvoz plina, a time i zaradu. Isto tako, stanovnitvo Rusije plaa jako malu cijenu za plin, a domai zahtjevi su sve vei. Putin zna da e njegova zemlja trebati enormne kapitalne investicije kako bi odrala pumpanje ugljikovodika. Europa i Japan trebaju te ugljikovodike, a imaju gotovine za investicije.

Zato e Putin i dalje namigivati, a samo paljiviji pratitelji zbivanja na velikoj sceni e uoiti da razlog tom titranju nije sigurnost u plodnu budunost, ve zakamuflirani jamenac sadanjeg taktiziranja. Kavkasko-kaspijska regija aukcija za diktatore Ovdje ih se nagomilalo ko da ispadaju sa tvornike trake uz dilemu da se ne zna koji je model bolji u svojoj ulozi. Gospodari dananjih dravica redom su bivi komunistiki inovnici koji su nakon raspada Sovjetskog Saveza samo nastavili upravljati svojim oblastima uz drugaiji izbor odredita servilnosti: SAD ili Rusija. Jo 1999. godine, Kongres je izglasao Zakon o strategiji puta svile, u kojem se otvoreno istie potreba pozicioniranja SAD-a u centralnoj Aziji i kaspijskom bazenu zbog smanjenja ovisnosti o nafti iz nesigurnog perzijskog zaljeva. Danas se to slubeno zove borba protiv terorizma. Rusija je vie puta objavila kako ne prihvaa opravdanja SAD-a da je pozicioniranje u regiji dio borbe protiv terorizma, ve osvajanje resursa, to Rusija nee gledati skrtenih ruku. Glavni cilj SAD-a je, kako smo ve naveli u prvom dijelu, preusmjeriti kretanje energenata iz regije prema zapadu i tu se nije tedilo. Zbog centraliziranosti sovjetskog reima, svi naftovodi i plinovodi ili su prema sjeveru, a najjeftinija/najbra ruta za prijevoz kaspijske nafte ide preko Irana. Jasno je iz kojih razloga i jedna i druga opcija ne mekaju Amerima. Busheva administracija eli smanjiti utjecaj Moskve na Centralnu Aziju i oslabiti Gazpromovu rastuu kontrolu energetske opskrbe prema Europi i Kavkazu, promovirajui nove rute za plin i naftu koji bi zaobilazili Rusiju i Iran. Zato se i ilo preko britanskog BP-ja u ogromnu investiciju novog pravca Baku-Tbilisi-Ceyhan (Azerbejdan-Gruzija-Turska) kroz teritorij razumnih i demokratskih drava. Izgradnja preko 1700 kilometara dugog naftovoda koji poinje u Azerbejdanu i preko Gruzije dolazi do Turske vrijedila je etiri milijarde dolara, a pratili su je prosvjedi ekolokih i ljudskopravakih udruga. Za naftovod su osiguranje dali Svjetska banka i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), a graevinske zahvate u Azerbejdanu i Gruziji povjereni su izmeu ostalih i Bechtelu. Naftovod je okrenut prema Zapadu i zbog Kine. Tako nafta iz Centralne Azije postaje europska i Zapadna nafta, a ne azijska. 1:0 za Washington.

Koliko su oajni naftni gladui dovoljno govori injenica kako su ogromne svote novaca investirane u naftovod koji prolazi blizu est potencijalnih ratnih zona: regija Gornji Karabah u Azerbejdanu, eenija i Dagestan u junoj Rusiji, separatistike enklave u Junoj Osetiji i Abhaziji u Gruziji, te kurdska podruja u Turskoj. Privid sigurnosti trebala bi osigurati amerika vojna baza izgraena 2002. godine u blizini naftovoda u Gruziji. Michael Klare, profesor studija Svjetska sigurnost i mir na koledu Hampshire tono istie kako bi samo ili luak iao graditi naftovod u takvom podruju ili netko potpuno oajan za svaki barel nafte, netko tko je svjestan kako su podruja gdje bi bilo lake doi do nje ve zauzeta ili na zalasku. Dodatno bruse ivce i posljednji podaci koji pokazuju kako kaspijsko podruje i nije bogato naftom kolika su bila predvianja puna nade u otkrie bliskoistone kopije, pa su u skladu s tim i mnoge zapadne naftne korporacije najavile smanjivanje svojih istraivakih ulaganja u regiji. ak i naftom najbogatiji Kazahstan nema kapaciteta i logistike da iskoristi bogatstvo na kojem lei. Polovinom godine najavili su skok sa sadanjih dnevno proizvedenih 1,3 milijuna barela nafte na 3 milijuna barela, ali tek 2015. godine, a do tada ko iv, ko mrtav. Iskoritavanje nafte oteavaju i nesreene crte razgranienja. Po uzoru na hrvatsko-slovensko rjeavanje morske granice, slino se dogaa i u Kaspijskom moru. Tako je prije nekoliko godina iranski vojni patrolni brod presreo istraivaki brod u vlasnitvu BP-ja koji je krenuo u potragu za naftom iz Azerbejdana, i prisilio ga na povratak uz poruku kako se radi o iranskom teritoriju. Sve zemlje regije karakterizira vladavina diktatora, od kojih bi nas neki, da nije tuno i opasno, svojim blentavim idejama nasmijavali. Dok kolektivno uzgajaju kult linosti, njihove drave zauzimaju posljednja mjesta na ljestvici zemalja najmanje sklonih korupciji, a vodea mjesta u postotku siromanog stanovnitva. iri se i opasnost od gladi, jer sve zemlje centralne Azije gube plodno tlo koje se pretvara u pustinju, a Kazahstan je sam izgubio gotovo polovinu plodnog tla od 1980. godine. U Centralnoj Aziji Washington slijedi staru i poznatu imperijalnu politiku, podravajui korumpirane, autokratske reime koji nude poslove u energiji i baze za vojsku SAD-a. SAD su se upele iz petnih ila domai ruskih granica i podravaju to novano, to vojno itavu lepezu pitoresknih diktatora. Istovremeno su raznobojno sponzoriranim revolucijama podrivali vlade koje su odbile tako igrati. Koliko su pustili svoje super ljepljive pipke kada treba zakaiti energetske resurse, dovoljno govori podatak kako

su vojno prisutni u Afganistanu, Uzbekistanu, Kirgistanu i kako smo rekli Gruziji. Ostvarene su i tijesne vojne suradnje s Kazahstanom i Azerbejdanom, dvjema najveim proizvoaicama nafte u tom dijelu svijeta. Poto su dobili ast biti poetak novog pumpanja nafte prema Zapadu, Azerbejdan zasluuje da sa njim zaponemo tuni niz. Azerbejdan je proao kroz ratno stanje i prije dobivanja nezavisnosti 1991. godine. U regiji Gornji Karabah, preteno kranski dio kojeg nastanjuju Armenci, htio se odcijepiti od veinskog muslimanskog dijela Azerbejdana i pripojiti Armeniji. Zapoeo je rat izmeu Armenaca i zajednikih snaga regionalne vlade Azerbejdana i sovjetske vojske. Nakon raspada SSSR-a, azerbejdanske trupe ostaju same u ratu, a primirje se potpisuje 1994. godine. U ratnim godinama Armenci su uspjeli osvojiti regiju Karabah i 20 posto teritorija Azerbejdana. Tisue ljudi je poginulo, uz 250000 izbjeglica na strani Armenaca i 1,1 milijun na strani Azera. Pogaate, SAD je pomagao armensku stranu u ratu, ali uobiajeno za amerike roade. sada imaju vjerne saveznike u Azerbejdanu. U Azerbejdanu danas najvee udjele u naftnim poljima imaju amerike i britanske korporacije. Kao i u drugim kavkaskim novostvorenim dravama i ovdje je bivi komunistiki lider Heydar Aliyev preuzeo vlast i poeo upravljati vrstom rukom. Aliyev je zapoeo sa provoenjem neke svoje hibridne dravne verzije Islama, te su pored nezavisnih medija i bilo kakve opozicije, proganjanje i islamistike skupine koje nisu prihvaale Aliyeva kao vrhovnog autoriteta. U namjetenim izborima tatu Aliyeva, naslijedio je sin Ilham Aliyev 2003. godine. U svibnju 2006. godine, Bush u Bijeloj kui ugouje sina Aliyeva, naglaavajui u pozdravnom govoru vanost sigurnosne i energetske veze dviju nacija. Nursultan Nazarbajev, bivi komunistiki lider, drma pak Kazahstanom, a postaje nezamjenjivi predsjednik od 1991. godine. Bez obzira to Kazahstan nije dozvolio izgradnju baza na svom teritoriju, poslali su svoje trupe u Irak, te primili pomo u snabdijevanju amerikim helikopterima, avionima i brodovima. Danas im je najvei problem to ih je, ne odve hrabro, poznati britanski komiar uzeo kao glavne mete svojih poalica pa se silno ele prikazati Zapadu kao napredna zemlja, ali za to uglavnom koriste jeftinu propagandu i troenje novca na velebna graevinska zdanja.

Bliske veze SAD ostvaruju i s kirgistanskim predsjednikom Askarom Akayevom koji je dozvolio koritenje teritorija svoje zemlje za napad na Afganistan. Zauzvrat je Akayev nagraen s paketom pomoi od 49,9 milijuna dolara 2002. godine, od ega je 12 milijuna dolara bila vojna pomo. Uzbekistanski predsjednik, takoer autoritarnog stila, Islam Karimov, isto je dozvolio smjetanje amerike baze u toj zemlji za napad na Afganistan. Karimov je takoer iskoristio parole i demagogiju rata protiv terorizma kako bi opravdao represiju nad islamskim grupama u svojoj zemlji. Vlast koju je bivi ministar obrane SAD-a, Donald Rumsfeld opisao kao kljunog vojnog partnera SAD-a u ratu protiv terorizma, pobila je nekoliko stotina ljudi u antivladinim prosvjedima u gradu Andijanu u svibnju 2005. godine. Kada je Karimov podsjetio SAD na vojne baze u Uzbekistanu, SAD ne samo da su odustale od ikakvih zahtjeva za provoenjem istrage o masakru civila, ve su blokirali i provoenje istrage unutar NATO-a. Ipak, Karimova je jako naljutilo prvotno gruntanje SAD-a i poruio im da izvole u roku od pola godine povui vojsku s njegovog teritorija, to je vlastodrcima u SAD-u uzrokovalo trokiranje srane aorte i umirivanje jogunastog diktatora novim ponudama u lovi i najmodernijim pljucama. Diktator Sparmurat Nyazov, bivi komunistiki lider koji se prozvao

Turkmenbashijem, ocem svih Turkmena, zaista je posebna pria. Nyazov vlada diktatorskim mjerama nudei zauzvrat narodu osiguranje minimalnih uvjeta za ivot. Odredio je da svatko moral ljubiti njegov lik i djelo, po sebi nazvao mjesec sijeanj, odredio od kada poinje starost, ispisao novu slubenu religiju i dao svoje ime novoj sorti dinje koja je velika, ba kao i on. To mu nekim udom nije pomoglo da se isupa iz zagrljaja smrti krajem 2006. godine, jer je zakazalo srce od prevelike ljubavi. Njegov nasljednik Gurbanguly Berdimuhammedow, zadrao je tip vladanja, premda treba priznati kako tek iekujemo dostignua suludih ideja prethodnika. Tata svih Turkmena dok je jo bio iv je odluio kako je najbolje djecu drati u izolaciji, te je u Turkmenistan zaista teko ui, a stranim korporacijama je zabranjeno poslovati. Jedina iznimka je ruski gigant Gazprom o ijim plinovodima je ovisna cijela zemlja. Upravo u rezervama prirodnog plina lei vrijednost Turkmenistana na dananjim aukcijama za resurse. Dodue, ne moe se rei kako Nyazov nije pokuao proiriti energetsku politiku pa je 1999. godine potpisan preliminaran ugovor sa Shellom o izgradnji alternativnog plinovoda ispod Kaspijskog mora prema

Azerbejdanu, ali je odmah dola prijetnja iz Rusije kako e Gazprom ugasiti glavni plinovod. Alternativni plinovod je odmah maknut sa dnevnog reda. Turkmenistan je odbio dati SAD-u koritenje zranog prostora, kao i izgradnju vojnih baza za napad na Afganistan. Tadikistan se takoer 2004. godine svrstao na rusku stranu, dozvolivi pozicioniranje 20000 ruskih vojnika na svom teritoriju. Rusija nita manje od SAD-a ne sudjeluje u proizvodnji nestabilnosti u regiji, posebno u Gruziji. Odmah nakon raspada Sovjetskog Saveza, dvije gruzijske pokrajine Abhazija i Juna Osetija, ratom su se pokuale pripojiti Rusiji, uz svesrdnu pomo Moskve. Ipak, niti jedna drava na svijetu ih nije priznala. Danas ak 90 posto stanovnitva tih pokrajina ima rusko dravljanstvo. Obje pokrajine su i opstale do sada iskljuivo zahvaljujui Rusiji, ija ih vojska uva na liniji razgranienja glumei mirovne trupe i time prijei centralnu vlast u Tbilisiju da uspostavi suverenitet nad cijelim podrujem. Parlament Abhazije je kroz zazivanje stoljetnog bratstva uputio slubeni zahtjev Moskvi za priznanjem. To je samo uzrokovalo ionako stalno prisutnu napetost izmeu Gruzije i Rusije. Mihail Sakavili, gruzijski predsjednik je najavio da bi bilo kakav pokuaj odcjepljenja, Gruziju prisilio da krene u rat. Istovremeno, sadanju gruzijsku vlast pomae vojno SAD, a pozvani su i u NATO savez. Do sada je Putin koristio separatistike tenje ovih dviju gruzijskih pokrajina kako bi ucjenjivao Zapad eventualnim dobivanjem dravnosti Kosova. Putin je istaknuo da pravila trebaju biti ista za sve, pa ako Kosovo ima pravo na samostalnost, onda bi trebale imati i ta dva proruska podruja u Gruziji. Ovo cjenjkanje bi mu se moglo obiti o glavu, jer niti jedna niti druga nisu imale status u prijanjoj zajednici kao Kosovo u Jugoslaviji, pa se niti ne mogu povlaiti paralele izmeu njihovih situacija. Ukoliko Putin prihvati samostalnost vlastitih pulena u kavkaskom podruju, postavlja se pitanje na osnovu ega isto ne bi imala pravo i eenija, zemlju koju su ruske snage razorile do neprepoznatljivosti, a i danas teroriziraju lokalno stanovnitvo. Slino bi se moglo postaviti pitanje i za Dagestan i Inguetiju, u koje se 90-ih prelio separatistiki pokret iz eenije, a koje su danas isto u sastavu Ruske Federacije. Koliko je shizofrena situacija u regiji doarava nam ukljuenje svih centralnoazijskih zemalja u NATO-vo Partnerstvo za mir. Istovremeno, mnoge amerike saveznice,

kao lanice ve spomenutog azijski orijentiranog CSO-a, provode zajednike vojne vjebe s Rusijom. Ali Washington je tisue kilometara daleko, a njegovi rivali Rusija i Kina su blizu. Najgori scenarij za Washington bio bi rusko-iranska koalicija koja dominira centralnoazijskom naftnom i plinskom proizvodnjom i opskrbnim rutama. Rusija i Iran imaju velike zalihe potrebnih resursa, i te nacije su geografski smjetene da lako osiguraju opskrbu ugljikovodicima tritima u razvoju. Washington je suprotno, veliki uvoznik i plina i nafte i njegova sposobnost da zatiti vojno svoje saveznike je upitna, posebno nakon debakla u Afganistanu i Iraku. Neprijateljstvo Busheve administracije i prema Rusiji i prema Iranu, mogla bi ih natjerati na vre saveznitvo. Afganistan uzgoj neprijatelja Nismo zaboravili rubnu zemlju centralne Azije. No, moda je i bolje da je ne spominjemo, jer amerika politika prema ovoj zemlji zasluuje bez prevelikih objanjenja jedino komentar: E vala, jeste kreteni. SAD je u Afganistanu najbolje dokazao kako se fino njeguje tradicija uzgoja neprijatelja, prvo kreiranjem plodnog tla za nastanak najreakcionarnijeg izdanka islamskog fundamentalizma talibanske provenijencije, kada su im trebali kao laka i fanatina konjica protiv SSSR-a, ali i danas kada ponovno stvaraju plodno tlo za njihovo jaanje svojom katastrofalnom politikom u toj zemlji. Pored Talibana, kreirano je i stanje olakanog uzgoja opijuma pa UN procjenjuje kako je u Afganistanu urod opijuma u 2005. godini dosegnuo rekordne razine od 6100 tona, dovoljno za proizvodnju 610 tona heroina. To je 92 posto svjetske proizvodnje. Dakle, rastu polja opijuma, a rastu bogami i Talibani, na to se svima normalnima jei koa. U izvjetaju njemakog kontingenta u Afganistanu od prije par tjedana, istie se kako pravi napadi Talibana tek slijede, te se nasluuje panika priznanjem kako se nalaze svega par desetaka kilometara od centra Kabula. Razoaranje koje su ljudi doivjeli nakon svrgavanja Talibana, gdje su ih sa blagoslovom i pod patronatom saveznika zamijenile sline siledije Sjevernog saveza i drugih lokalnih erifa, zapravo su omoguile Talibanima da se regrupiraju i ponovno ojaaju te osvoje srca i umove lokalnog puka. Da su se Talibani nauili i politici dovoljno govori podatak kako sada, za razlike od svoje prethodne vladavine,

podravaju seljake u uzgoju opijuma i osiguravaju im distribuciju i daljnje trite. Time se ko naizgled dobroudni krpelji prianjaju lokalnim ljudima, koji pak siju opijum, jer su saveznike vlasti pa onda i Karzaijeva vlada unitili konkurentnost bilo koje druge poljoprivredne kulture. Tako SAD zatrpavaju Afganistan svojim prehrambenim proizvodima, koji se esto uvoze u zemlju unutar humanitarne pomoi, a Afganistan to vraa proizvodnjom sirovine toliko potrebne za normalno funkcioniranje bogatijeg sloja SAD-a. Premda nije oznaen kao mjesto velikih rezervi nafte i plina, osim nagaanja o moguim nalazitima nafte i plina na sjeveroistoku zemlje, Afganistan je zanimljiv kao tranzitno podruje kako bi se izbjegli Rusija i Iran. Plinovod zbog kojeg se ilo u ruenje Talibana, ponovno je potpisan 2002. godine od strane Tadikistana, Afganistana i Pakistana. Eh, kako sada, gotovo eznutljivo, zvue rijei iz 2002. godine biveg amerikog ministra obrane Donalda Rumsfelda kako je pobjeda i stanje u Afganistanu postignue koje zaustavlja dah i uspjean model koji bi se mogao primijeniti i u Iraku. E vala, jeste kreteni.

Daleki istok i jugoistona Azija izmeu bogatstva i siromatva

Philip Stephens, kolumnist neoliberalnog magazina Financial Times kae kako e slijedea faza globalizacije najvjerojatnije imati azijsko lice. Amerikancima i Europljanima to sigurno nee biti ugodno. I zaista nee. I jedni i drugi su svjesni da azijski kontinent dobiva sve vie na vanosti i moi. To uzrokuje probleme i amerikoj i evropanskoj eliti, jer treba nahraniti apetite svih tih probuenih regionalnih partnera, a da ne ispadne kako vonj kolonijalizacije jo uvijek ui ispod ispeglanih odijela. Radi se o ogromnom prostoru isto takvih kontrasta, pogotovo kada pogled usmjerimo prema dvjema najveim dravama tog podruja: Kini i Indiji. Slave ih ak i u UN-u zbog najveih uspjeha u borbi protiv gladi i ekstremnog siromatva. Tu se isprepliu kineski gospodarski boom priobalnog podruja na istoku zemlje sa zaputenom ruralnom unutranjou koju ponegdje pritiu i separatistike tenje. Tu se isprepliu indijski gradovi nikli na uglancanoj proizvodnji ipova i visoke tehnologije, s umiranjem gladnih ljudi na prljavim gradskim ulicama. Tu se ispreplie ak 40 posto svjetskog stanovnitva. Mnogi e gledati prema njima zadivljenim okicama, jer ne samo da su motor cijelog kontinenta, ve sve ee odreuju i globalna kretanja. Kina mladi Amerikanci prihajajo Oni malo stariji od vas se vjerojatno sjeaju pokuaja na tadanjoj slovenskoj televiziji da sinhronizirano prevode amerike vesterne. Ideja je prekinuta, kao i kod nas slini pokuaji prevoenja srpskih filmova u drugoj polovici '90-ih, jer se ekipa valjala od smijeha, ne zbog smijenih scena, nego zbog suludih jezinih konstrukcija. Tako je i '80-ih John Wayne upozorio svoje drugare kako Indijaneri prihajajo! Da je netko stvaran u '80-ima uzviknuo kako prihajajo Kinezi, isto bi mu se ekipa valjala od smijeha, mada je od tada poeo nezapamen ekonomski rast Kine. No, po onome to danas znamo o Kini i ivotnom stilu koji se tamo iri, zapravo bi netko trebao uzviknuti Mladi Amerikanci prihajajo! Kina je 2003. godine postala drugi najvei potroa nafte iza SAD-a. U izvjetaju World Energy Outlook 2006, Svjetska agencija za energiju upozorava kako e s

obzirom na sadanji rast, Kina prestii SAD u emisiji staklenikih plinova 2009. godine, ak 10 godina prije predvienog roka. Jo 2005. godine, prema podacima Earth Policy Institutea, pretekli su SAD u potronji ita, mesa, ugljena i eljeza. Po sadanjim trendovima potronje, gramzivosti za energetskim resursima i zagaenju okolia, Kina se predstavlja svijetu kao mlaa verzija amerikog sna. Sna koji ostatku planete predstavlja najgoru nonu moru. Kao to je Bush u transu negiranja klimatskih promjena pojasnio kako ameriki nain ivota nije za pregovore tako je nedavno zakljuio i Lu Xuedu, kineski zamjenik direktora Ureda za globalne meunarodne odnose: Ne moe se rei ljudima koji se bore da zarade dovoljno za jesti kako trebaju smanjiti svoju emisiju. Na dragi Lu zapravo slabo komunicira s ostatkom svoje administracije. Prema studiji Green National Accounting Study Report 2004, Kina je te godine imala 63 milijarde dolara gubitka zbog zagaenja i ekolokih incidenata, najvie kao posljedica zagaenja vode i zraka. Pan Yue, kojeg Lu i njemu slini vjerojatno uope ne fermaju niti pet posto, zamjenik je direktora Dravne agencije za zatitu okolia i on skrueno priznaje kako ak petina kineskog gospodarskog rasta, svoj uspjeh duguje unitavanju okolia. Podaci koji se nadovezuju na ove, zastraujui su, posebno ako imamo u vidu koliinu ljudi koji ive na tom podruju. Jedna treina Kine pati zbog kiselih kia koje nastaju zbog pretjeranog emitiranja SO2 iz termoelektrana na ugljen. Emisija tog plina je dvostruko vea od sigurnosnog nivoa, te je u porastu za 27 posto u odnosu na 2000. godinu. Ve sada Kina koristi vie ugljena nego SAD, EU i Japan zajedno. Pri tome emitira SO2 dvostruko vie od SAD. Vie od 300 milijuna seoskog stanovnitva nema pristup pitkoj vodi, a 400 milijuna gradskih stanovnika die jako zagaen zrak (od toga ih 15 milijuna boluje od bolesti respiratornog sustava). Posebno bode u oi injenica kako je nekadanji ponos Kine u svijetu, pristup proizvodnji, pripremi i konzumiranju hrane, danas potpuno naruen i srozava se iz godine u godinu. Kina je danas uvoznik hrane, a 2005. godine proizvela je 34 posto manje itarica u odnosu na 1998. godinu. Razlozi su povezani sa zagaenjem zraka, vode i tla. Samo u razdoblju 1999-2005, Kina je izgubila 8 milijuna hektara plodnog tla koje se zbog industrijalizacije i loe poljoprivredne politike pretvaralo u pustinjska podruja. Na Dan zatite okolia, 06. lipnja 2006. godine Dravno vijee Kine objavilo je izvjetaj u

kojem priznaju ekstremno srozavanje stanja u okoliu. U izvjetaju se istie kako se ak 60 posto teritorija zemlje moe smatrati ekoloki ranjivim. Oko 90 posto panjaka prijeti degradacija i dezertifikacija. Ovi podaci nam zapravo pokazuju kako su u ovom trenutku Kinezi ipak najvea opasnost samima sebi. Jasno je kako kineska potronja raste i kako je njihova emisija staklenikih plinova sve vea, no u ovom trenutku utjecaj Kine na klimatske promjene jo je uvijek daleko manji i od SAD-a i od veine zemalja EU-a u odnosu na broj stanovnika. Tako kada Meunarodna agencija za energiju u spomenutom izvjetaju za 2006. godinu, upire predugim prstom u Kinu, zapravo dri fige iza lea skrivajui brutalni pritisak na planet koji ine Zapadna drutva. Unato ogromnim lokalnim problemima, koji su posljedica nekontroliranog i neodrivog ekonomskog rasta ovisnog o fosilnim gorivima, Kina se ne osvre previe na rupe u temeljima svog uspjeha i sumanuto juria zajedno sa drugim vodeim zemljama u posljednjem napadu na prirodne resurse. Prepuna gotovine od svog ogromnog trgovinskog suficita, sve je uspjenija u natjecanju sa SAD-om za buduu naftu, ne samo u Aziji, ve i u Africi i Latinskoj Americi. To nas ne treba uditi love imaju ko blata, nafte gutaju sve vie, a pokrivaju jedva polovinu svojih potreba vlastitim izvorima. Kina je zapoela s pozicioniranjem u regiji. Kupila je 60 posto u treem po veliini naftnom polju u Kazahstanu Aktobeu, ije se rezerve procjenjuju na jednu milijardu barela nafte i krenula u izgradnju 3400 kilometara dugog naftovoda od Kaspijskog mora u Kazahstanu do zapadne kineske provincije Xinjiang. Kina ak 20 posto svoje nafte dobiva iz Irana i sa tom zemljom ima ugovore vrijedne desetine milijardi dolara. U tom kontekstu biti e zanimljivo pratiti njihovo ponaanje na trganje latica oko agresije agresiju SAD-a na Iran. Dobila je i ugovore o isporuci nafte iz Chavezove Veneculele. Kineski predsjednik odlazi u Afriku ee nego u mnoge dijelove Kine i s tim kontinentom Kina ima itav niz trgovinsko-energetskih ugovora, posebno sa zemljama Gvinejskog zaljeva na zapadu Afrike, Angolom i Nigerijom. Kina u zamjenu za naftu, nudi izgradnju cesta i eljeznica, kola i bolnica, brojne proizvode i tehnologiju. ak su odbili osuditi Sudan zbog pasivnosti centralne vlade na genocid u regiji Darfur, jer je Sudan dopustio Kini izgradnju 800 kilometara dugog naftovoda prema obali. Razlog prozaino ameriki: kineska China National Petroleum Company (CNPC) je suvlasnik 40 posto konzorcija Greater Nil koji proizvodi svu

sudansku naftu. Mladi Amerikanci brzo ue. Kineski CNPC ulae u naftnu industriju Sudana kao u niti jednu drugu zemlju na svijetu. Takoer su poeli s obavljanjem zajednikih vojnih vjebi s Kirgistanom. Vjerojatno najveu zabrinutost SAD-a ostavila je zajednika vojna vjeba Rusije i Kine u kolovozu 2005. godine. Ruski odnosi s Kinom su se zatoplili zadnjih godina i od vee suradnje prijei ih najvie tradicionalni strah jednih od drugih. Kineski rastui apetit za energijom povlai za sobom probleme za Japan i Junu Koreju, koji isto trebaju ugljikovodike. U proteklih pola stoljea te zemlje su bile centar amerikog globalnog utjecaja. Ali amerika sposobnost da osigura buduu energetsku opskrbu je sve vie upitna u usporedbi s onom dobro pozicioniranih Rusije i Irana. I Koreja i Japan e se morati sukobljavati s Kinom da odre svoj dio potronje od ukupno nabavljivih energenata. Trenutno su Kina i Japan u sukobima zbog teritorijalnog prava (i pristupa za mogunost crpljenja) u Istono kineskom moru. Hoe li SAD moi pomoi Japanu ukoliko se ovo pretvori u opasnije kokanje? Ne sluajno su sve ee prave debate u Japanu o potrebi ruenja pacifistikog Ustava i izgradnje jake vlastite vojske. Kao to se SAD-u ne svia rusko koritenje energenata za ostvarivanje politikih ciljeva, tako im se ne svia niti kinesko koritenje ekonomske moi i bogatstva za ostvarivanje politikih ciljeva, koji u ovom sluaju za njih znae nabaviti to vie nafte iz to vie izvora bez obzira na cijenu. To je problem, jer je ovaj svijet ovako ureen, premali za dva SAD-a. Posebno dok ga vodi apsolutno nenormalna vlast. Koliko je primitivni ikanluk uao u svaku poru amerike vlasti dovoljno govori kako je Bush za vrijeme posjeta kineskog predsjednika Hua Jintaoa SAD-u 2006. godine, ovome pustio tajvansku himnu usred primanja u Bijeloj kui. Hu je to otrpio i otiao u Saudijsku Arabiju, vjernu saveznicu SAD, i potpisao nekoliko ugovora za dopremanje nafte u Kinu, u zamjenu za sofisticirano oruje i druge tehnologije. Ipak, iza nove geopolitike snage, i iza kineskog spektakularnog ekonomskog rasta, krije se dugotrajna ranjivost. S obzirom na veliku populaciju i inherentni demografski konflikt izmeu industrijaliziranih priobalnih gradova i osiromaenih poljoprivrednih dijelova u unutranjosti, Kina e sve tee odravati represiju vlastitog stanovnitva. Unutranji politiki nemiri e jaati ukoliko se rast nee moi odravati, a rast e se smanjiti bez beskrajne energetske opskrbe.

Koliko je daleko otila opsjednutost kineskih vlasti kontrolom, dovoljno govori podatak kako se razmatra Zakon o odgovorima na izvanredne situacije u kojem se dozvoljava lokalnim vlastima da kazne medije ukoliko piu o nesreama ili ekolokim katastrofama bez dozvole politikih glaveina. Kinu cijeli svijet smatra svjetskim pobjednikom utrke prema dnu, gdje drave licitiraju prema dolje koja e dati najmanje radnikih prava, najmanje zakona o zatiti okolia, najmanje ogranienja za korporacije. Godinama je bila san svih neoliberalnih siledija - spojila je najbrutalniju verziju kapitalizma u tritu i vrstu ruku komunizma u politici. Magini spoj jeftinog masovnog rada, zadovoljnih potroaa i probrane ete nadglednika. Samim tim je nevjerojatno da tukci u Komunistikoj partiji Kine ne vide kako zidaju svoj spomenik na mulju, blatnjavoj kaljui koju su i pokuali ostaviti iza sebe, tamo dalekih '80-ih kada se nezaustavljivo krenuli napred iz siromatva, a John Wayne na slovenskoj televiziji upozoravao jedino na Indijanere. Indija povlateno klackanje Indija je takoer toliko velika i raznolika da je svijet za sebe. Svijet suprotnosti kakav se rijetko sree. Srce ti se stee pri pomisli na rairenu pojavu ubijanja enske novoroenadi, jer su ene manje cijenjene i imaju manje anse za uspjeh u siromanom i patrijarhalnom drutvu. Srce ti se iri, pumpaju veselo i klijetka i pretklijetka pri pomisli da imaju saveznu dravu Keralu koja nudi nadu ne samo Indiji, ve i cijelom svijetu sa drugaijim modelom razvoja. Kerala uporno, uz sve tekoe i probleme koje ima, odbija udarce neoliberalnih batinaa, i nudi razvoj utemeljen na lokalnim resursima i odrivom odnosu prema okoliu, uz rodnu ravnopravnost, malu smrtnost djece i socijalnu osjetljivost. Te odlike su sve vie u opasnosti, pa e srca koja kucaju za Keralu trebati pojaati snagu svojih pumpica. Ali zaista, svijet suprotnosti kakav se rijetko sree. U politikom smislu Indiji je u ovom trenutku pravo fino i za sada balansira levitirajui na dvije stolice, da ne kaemo izmeu dvije vatre. Jedna je od najvjernijih saveznica SAD-a i zato Bush potpisuje ugovore s Indijom gdje obeaje dijeljenje nuklearne tehnologije kako bi ova dobila na energetskoj sigurnosti, dok Iranu za sline tenje

alje podmornice i vojne brodove. Posluno cvrkuu i kada u UN-u treba glasati protiv iranskog nuklearnog programa. SAD i Indiju pored sigurnosti, znaajno vee i trgovina. Istovremeno, unato jasnom i lobistiki upornom protivljenju SAD-a, Indija sklapa 7 milijardi dolara vrijedan ugovor izgradnje plinovoda s Iranom, koji bi joj trebao pokriti rastuu potronju uslijed ekonomskog razvoja. Plinovod prolazi i kroz Pakistan i time ini energetski ovisnima ove dvije zemlje koje su donedavno ratovale, a jo uvijek imaju nerijeena granina pitanja. No, Indija se pridruila i plinovodu koji ide od Turkmenistana preko Afganistana do Pakistana. Sada bi trebao dobiti i svoj produetak do Indije. Ovaj pravac podravaju i SAD, jer nisu valjda dabe ili oslobaati onaj tamo Afganistan. A i onaj ludi Ahmadinedad im fakat ide na ivce, pa mu nije loe koji poso izjaloviti. Jasno je kako tu Indija koristi svoju povlatenu geografsku poziciju i kao i mnoge zemlje na licemjernoj klackalici stavlja teret na jednu ili drugu stranu. Za sada nema nikakvih naznaka da naglo odskoi sa tla strana klackalice na kojoj sjedi SAD, ali ukoliko se nastavi vojno koprcanje SAD-a u Iraku, pa se agonija nastavi i agresijom na Iran, Indija se moda prisjeti kako se nalazi na azijskom kontinentu. Indijski gospodarski rast ovisi o opskrbi energijom, a sa sve skupljom naftom i manjim zalihama ugljena, dugoroni planovi rasta su upitni. S obzirom na svoje rastue apetite za energijom i ona je krenula u globalnu potragu za fosilnim resursima. Kao i Kina i Indija je iskoristila odlazak veine zapadnih korporacija iz Sudana te se pozicionirala u toj opustoenoj zemlji. Pored sudjelovanja u naftnoj prii, Indija je ponudila i vojnu obuku za sudanske vladine snage. Donedavno su se Kina i Indija jako fajtale u samoj Aziji za osiguranje toliko potrebnih energenata. I ono gore spomenuto pretumbavanje plinovodima koji Indiji dolaze sa zapadnih granica, imaju svoj razlog i u neuspjehu osiguranja dotoka plina s istonih granica, iz Burme ili kako je danas slubeno zovu Mianmara. Vojna hunta koja vlada bivom Burmom je odluila odustati od ekanja sa kretanjem u posao dogovorenog ugovora o distribuciji plina preko Bangladea, i jednostavno potpisala ugovor s korporacijom PetroChina na slijedeih 30 godina. Banglade je odugovlaio, i Kina je uskoila u prazan prostor, pa sada Indija muku mui s pronalaskom drugog pravca za plinovod s istone strane koji bi zaobiao Banglade, ali svaka takva nova ideja kotat e dvostruko vie zbog dueg pravca. Ovo je samo upotpunilo sliku nadmoi kineski

energetskih korporacija u odnosu na indijske, nadovezujui se ve na slian niz preuzimanja poslova iz Kazahstana, Ekvadora, Nigerije i Angole. Jedno je jasno s obzirom na veliinu i znaaj Kine i Indije, gotovo je nemogue oekivati ikakvu stabilniju i mirniju opskrbu energentima u Aziji, ukoliko se nastavi ovaj tihi rat za resurse izmeu njih. Moda je naznaka pozitivnih kretanja bio osvojeni zajedniki projekt u Siriji krajem 2005. godine, ali nedavni dogaaji oko Mianmara ponovno nas podsjeaju kako e kod politikih elita kada su ratovi za resurse u pitanju, uvijek proraditi sebini gen. Pacifika otoja svijet u nestajanju Zasluili su da im damo posebno mjesto. Oni e biti prve rtve klimatskih promjena. Promjena koje smo stvorili mi na Zapadu. Moemo to shvatiti kao metaforu nepravedne raspodjele klimatskih promjena, koje e prvi osjetiti oni koji ili nisu ili su jako malo odgovorni za njih. Prije su sluili kao odlagalite za nuklearne pokuse velikih sila, a sada slue kao odlagalite potronje fosilnih resursa. Skriveni deponij zapadnjakog ivotnog stila. Proizvodnja hrane, turizam, cjelokupni ivot ovih otoka smjeten je u priobalnoj zoni, koja prva dolazi na udar sve eih uragana i poveanja razine mora. Na Fidiju je 90 posto sela u priobalnom podruju, na Samoi 60 posto kola. Oblinja Indonezija bi mogla izgubiti oko 2000 otoka. Obala je vana i s obzirom na ribarsku djelatnost znaajnog dijela stanovnitva, a i kao prostor koraljnih grebena i uma mangrova, iznimno bogatih i vrijednih ekosustava. Na otoku Tuvalu su se pomirili sa sudbinom koju smo im namijenili i ve imaju potpisan sporazum s Novim Zelandom o prihvatu svih stanovnika i stanovnica otoka kako e utjecaj klimatskih promjena napredovati, a razina mora uiniti ivot na Tuvalu nemoguim. Ovakvom scenariju mogu se zahvaliti i svojoj najblioj velikoj susjedi Australiji. Australija kao najblii veliki susjed snosi veliku odgovornost, jer prati svoju uiteljicu po klimatskoj politici SAD u odbijanju Kyoto protokola sve do izbora sadanjeg premijera Kevina Rudda krajem 2007. godine. I ovdje stoji kako je neshvatljiva blentavost politikih elita, jer je 2006. godina bila najtoplija za Australiju od kad se mjeri temperatura, sa itavim nizom sua i poara. Ne samo to, ve je Australski ured

za meteorologiju istaknuo kako svi podaci govore da se podruje Australije zagrijava bre od ostatka planeta. No, to sljepilo i neosjetljivost na slabije je samo uhodana tradicija koju Australija njeguje u regiji. Njihov odnos prema malom i iznemoglom Istonom Timoru trebao bi ui u udbenike kada se ui o politici koju Dale Allan Pfeiffer naziva energetskim faizmom. Australija je uz SAD i Britaniju desetljeima podravala diktatorski reim Suharta u Indoneziji, a ovaj je bio posluan i pametan te nudio zauzvrat obilne koliine nafte iz okupiranog Istonog Timora. Suharto je prepustio dio teritorija Australiji, upravo onog dijela na kojem se nalaze bogata naftna nalazita. Australija je nastavila zadovoljavati tu slast i nakon to su se indonezijske snage u potpunom rasulu i kaosu povukle iz Istonog Timora. Istoni Timor je shvaajui doslovno svoju novosteenu samostalnost, poelio samostalno upravljanje i naftnim poljima koja mu pripadaju te je zatraeno posredovanje meunarodnih pravnih instanci, jer je Australija neto razmiljala kako su pohlepni ti Istonotimoranci umjesto da budu sretni to konano njihovi sportai mogu paradirati na Olimpijadama, oni se sada uhvatili tih naftnih polja. I da se ne gubi vrijeme, Australija se 2002. godine povukla iz procesa koji je vodio Meunarodni sud pravde, a koji se ticao utvrivanja meunarodnih pomorskih granica izmeu Australije i Istonog Timora. Naime, shvatili su da e meunarodnom arbitraom izgubiti velik dio teritorija koji im je 1972. godine nesebino poklonio diktatorski reim Suharta. Tako je Australija ostavila u svojim rukama teritorij bogat fosilnim gorivima i nastavila ga iskoritavati, a Istoni Timor koji ima godinji budet nekoliko desetaka milijuna dolara, i jedna je od najsiromanijih zemalja na svijetu, ostaje u zrakopraznom prostoru meunarodnog prava. Do 2004. godine Istoni Timor je godinje gubio oko 350 milijuna dolara zbog okupacije Australije koja im pljaka prirodne resurse. Poeli smo ovo poglavlje s mislima o azijskoj noti nadolazeih godina pa je red i da to zaokruimo. Zamjenik urednika asopisa The Hindu upozorio je prole godine: Ukoliko e 21. stoljee biti azijsko, azijska pasivnost u energiji mora zavriti. Dok imamo najvee proizvoae i najbre rastua potroaka drutva u energiji, Azija trenutno ovisi o institucijama, trgovinskim pravilima i vojskama izvan regije, kako bi trgovali izmeu sebe. I aj sad ti budi pametan i reci koliko e to jo trajati?

Afrika: komadanje rtve

Afrika? Ma joj, sigurno se sjeate Afrike. To je onaj kontinent kojeg znamo iz dokumentaraca o ivotinjama. Tada se divimo toj divljini. Inae ih se sjetimo svakih 20-ak godina kada im organiziramo humanitarne koncerte. Ako ste ipak zaboravili spektakl u ast Afrike od prije dvije godine s koncertima prepunim glazbenih i inih zvijezda, ao nam je, vidimo se opet za 20-ak godina. Uz nadu da e i dalje vai domaini biti udarni plemenitaki BB tandem Bob i Bono. Dobro, malo pretjerujemo, mi ovdje priamo o Africi i kada nadrapa netko iz Hrvatske, kao to je sluaj s otmicama u Nigeriji. Po tom preutnom dogovoru o ignoriranju itavog jednog kontinenta, pomislili bi kako tamo nema nita vano i znaajno. No kao i uvijek, opet bi trebali posluati one koji imaju dobre informacije. Carter je otkrio karte i objavio svijetu kako Perzijski zaljev predstavlja nacionalni interes SAD-a. Clinton je otkrio karte i objavio svijetu kako Centralna Azija i Kaspijski bazen predstavljaju nacionalni interes SAD-a. Isto je uinio i George Bush s Afrikom. Zapadna Afrika je posebno apostrofirana kao mljac mljac regija u Cheneyevom National Energy Planu iz 2001. godine, kojeg smo spominjali u prvom poglavlju. Kako nafta s poznatih i starih odredita sve tee nalazi put do SAD-a, nadanja za ovaj dio Afrike idu ak do uspostavljanja pune konkurencije nafti s Bliskog istoka, to je malo izvan realnosti, ali mogu biti sretni i ako uspiju ufatiti 25-30 posto ukupnih potreba u slijedeih par godina. Trenutno SAD dobiva oko 15 posto svog uvoza iz Afrike, a vrh zauzimaju zemlje Gvinejskog zaljeva, Nigerija, Angola i Ekvatorijalna Gvineja. Nigerija prokletstvo resursa Nigerija je jedan od najboljih primjera prokletstva resursa. Zemlja bogata resursima, a osim 200-njak lokalnih odabranih obitelji, veina stanovnitva ivotari u siromatvu i gladi. ak 66 posto stanovnitva ivi u apsolutnom siromatvu, s manje od jednog dolara na dan. Po ljestvici Indeksa ljudskog razvoja (HDI) kojim UN mjeri kvalitetu ivota u pojedinoj zemlji, Nigerija zauzima 151. mjesto od 177 ukupno. Najmnogoljudnija je afrika zemlja sa 137 milijuna ljudi, ali i 250 etnikih grupa, pa su

sve ei meuplemenski sukobi. 50 posto stanovnitva je muslimanske vjere, a 40 posto kranske. Zemlja je nakon dobivanja nezavisnosti bila obiljeena vojnom diktaturom, a ak je i nakon prvih izbora 1999. godine proglaena treom najkorumpiranijom dravom na svijetu. Tada je izbore dobio bivi vojni general Olesegun Obasanjo, koji je kao diktator vladao Nigerijom i tijekom 70-ih. Narod voli ljude s iskustvom. No, Nigerija je peti po redu opskrbljiva naftom SAD-a i zato je toliko vana, posebno ako znamo da se veina njene nafte klasificira kao laka nafta, znai kao ona do koje je lako i jeftino doi. Prve buotine postavlja Shell 50-ih godina, a ta je korporacija postavila i neka od neslavnijih dostignua u poticanju krenja ljudskih prava i unitavanja okolia u toj zemlji, posebno u delti rijeke Niger. Od kada je poeo izvoziti naftu na Zapad, Shell je iz delte rijeke Niger izvukao milijarde dolara. Korporacija je osiguravala diktatorskom reimu ogromne zarade, a diktatorski reim je osiguravao mir i red kako bi posao mogao mirno tei. Dodatno iz zahvalnosti je najui krug diktatora Sanija Abachea pokradenu lovu ulagao u dionice i nekretnine na Zapadu. To je bilo ruka ruku mije samo tako. Ogoni narod koji nastanjuje podruje koje je Shell desetljeima iskoritavao i zagaivao organizirao se u nenasilan pokret poetkom '90-ih. No, s obzirom da je u ukupnom izvozu nafte iz Nigerije Shell sudjelovao sa ak 50 posto, a nafta sudjeluje s 90 posto u zaradi od izvoza, bilo je jasno kako e feder sprega korporacija-diktatura uiniti sve da zaustavi takva talasanja. Tisue ljudi je ubijeno, i na desetine sela uniteno. U 50 godina iskoritavanja nafte, u delti rijeke Niger izlilo se 1,5 milijuna tona nafte, to je 50 puta vie od izlijevanja prilikom katastrofe s tankerom Exxon Valdez. Shell je danas pak prvak korporativne drutvene odgovornosti, oni su novi etiki obrazac korporacija koje se furaju na energetsku efikasnost i balansiran pristup akcijama protiv klimatskih promjena. Da nije tuno, smijali bi im se. Ovako se oni nama smiju, a i cijelom pravnom sustavu. Priznali su naoruavanje nigerijskih policijskih snaga koje su terorizirale lokalno stanovnitvo, i time su postali sudionici i u namjetenom procesu protiv pjesnika Ken-Sare Wiwe i jo osmorice pripadnika Ogoni naroda, koji su pogubljeni nakon fejk suenja 1995. godine. Ipak iz Shella smiju odgovoriti kako je to bilo davno, kako su nauili lekciju i da stvarno majke im

mile preko groba nee vie nikad. Suenje protiv njih, koje je podigla Wiwina obitelj povlai se ve nekoliko godina po sudovima u SAD-u. Kako to ve obino biva, kad makne pitome, dou divlji. Ubojstvo Wiwe i njegovog nenasilnog pokreta, otvorilo je prostor za mnogo radikalnije skupine i dok si rekao drutvena korporativna odgovornost u Nigeriji imamo itavu lepezu militantnih skupina koje otimaju strance, diu naftovode u zrak i blokiraju rafinerije. To nas ako emo pravo i ne udi, jer je nabrijana mlade godinama gledala kako se bjelosvjetski monici slaste njihovom naftom punei depove sebi i probranoj lokalnoj eliti, dok njima ostaju crne lokve i zagaen zrak od isparavanja. Odrastati u takvoj atmosferi ne raa nita drugo nego raspizdoto ljude koji nemaju to izgubiti, a presuda se stavlja na teret prvome koji naie, a odgovora opisu sumnjivaca. U jednom od komunikeja dali su do znanja to to znai: Mi nismo niti komunisti niti revolucionari. Mi smo samo jako ogoreni ljudi. Nitko vie ne broji napade militanata, prekide u protoku crnog zlata kroz naftovode, i zatvaranja rafinerija to zbog silovitih napada, to zbog predostronosti. Mladim ljutim ljudima u delti rijeke Niger to doe kao izlazak van. Militanti ele dio kolaa i to otvoreno priznaju. Zato esto naplauju nesmetan prolaz nafte, a ako im se ne udovolji, radi dinamit ili apaju strane radnike i trae otkup. Pametni su pa uvijek odvoje dio za lokalne zajednice. Premda bi ih u svakoj drugoj zemlji opisali kao bandite i vercere naftom, osigurali su si status lokalnih Robin Hoodova. Vlastima ih je teko locirati, jer im sela pruaju zatitu i utoite, a i gerilski su brzi u svojim rijenim amcima. Imaju matovita imena: Dobrovoljne snage ljudi delte Nigera i Pokret za emancipaciju delte Nigera. Mnogi istiu kako protiv njih nema konkretnijih i preciznijih akcija vlasti, upravo zbog svijesti centralne vlasti o nepravednoj raspodjeli bogatstva od nafte, pa se stoga tolerira njihovo lopovsko oporezivanje trgovine naftom. Pitanje je samo koliko e dugo taj neautorizirani porez tolerirati u Bijeloj kui? Angola i Ekvatorijalna Gvineja kopiranje prokletstva Angola je druga po redu u proizvodnji nafte u Africi, a Ekvatorijalna Gvineja trea.

Pored ogromnog bogatstva u nafti i dijamantima, u Angoli ak 82 posto stanovnitva ivi u siromatvu. U HDI izvjetaju 2004. godine, UN je Angolu svrstao na 166. mjesto od ukupno 177. No, kao i kod Nigerije i ovdje iitavamo istu prancu. Angola je SAD-u sedmi po redu opskrbljiva naftom i zato joj dionice rastu. Nafta sudjeluje s 80 posto u prihodima zemlje. Graanski rat u Angoli je trajao preko 25 godina, a kontrola nad resursima je bila najvei mamac. I danas postoji jak pokret za odcjepljenjem u regiji Cabinda, koja pretpostavljate, ima najvie 50 posto svih rezervi nafte Angole. Postrojenje amerike naftne korporacije Chevron Texaca u regiji Cabinda, okrueno je minskim poljima zbog sigurnosti, a zaposlenici se dovoze i odvoze helikopterima. Sin biveg francuskog predsjednika Mitteranda, uhapen je 2000. godine kao jedan od umijeanih u verc orujem za jednu od zaraenih strana u Angoli. Teodoro Obiang Nguema, drma Ekvatorijalnom Gvinejom od vojnog udara 1979. godine. SAD je 1995. godine zatvorio ambasadu u Ekvatorijalnoj Gvineji, zbog oajnog stanja sa ljudskim pravima u toj zemlji. Onda su krajem 90-ih brojne korporacije ,izmeu ostalih Exxon i ChevronTexaco, otkrili nalazita nafte u toj zemlji. I sad ti onda trukaj o ljudskim pravima. Na svom putu u SAD, 2002. godine, Nguema je obeao Amerikancima miran san, jer e im investicije u njegovoj zemlji biti dobro uvane i osigurane. Godinu dana kasnije ambasada SAD ponovno je otvorena, premda se stanje sa ljudskim pravima nije nita popravilo. Oslovljen od Condoleeze Rice kao prijatelj SAD-a, Nguema je prije koju godinu preivio pokuaj dravnog udara koji je vodio nitko drugi doli Sir Mark Thatcher, sin bive britanske premijerke Margaret Thatcher. Ah, ta djeca, ti im omogui sve, a oni bi se igrali velikih politiara. Kao i u sluaju centralnoazijskih zemalja i ovdje SAD osigurava viemilijunske iznose za vojnu pomo i naftne investicije. SAD je poduzeo tihu izgradnju vojske u Zapadnoj Africi, s osobljem dovedenim iz Nigerije i vojnim brodovima iz Gvinejskog Zaljeva. Zapoeto je i vojno pomaganje Gabonu, kojega su nedavna otkria stavile u sam vrh nalazita nafte na kontinentu. Vojne snage SAD-a trenirale su vojsku Gabona, a znanje se koristi na civilima i protivnicima reima u toj zemlji. Vjerovali ili ne, mogue je da u Izvjetaju o ljudskim pravima State Departmenta iz 2005. godine stoje zajedno tvrdnje kako je stanje ljudskih prava u Gabonu loe, ali kako su odnosi SAD

i Gabona izvrsni. Kao to smo naglasili u prolom poglavlju, i Kina se jako pozicionira u Africi, a i ostale zemlje ovdje pletu svoje niti. Kina uvelike financira svoje saveznice. U Sudanu, izvoz nafte donosi ak 70 posto zarade, a vie od pola zaraenog troi se na vojsku. Sudan se ugroava i upadima pobunjenika iz susjednog ada. A ad je pak zanimljiv jer je jedan od domaina preko 1000 kilometara dugog naftovoda koji ide do Kameruna. Odavde dolazi 160000 barela svaki dan, pa je logino da u Svjetskoj banci istiu kako projekt moe biti katalizator za veu demokraciju. U praksi to izgleda tako da predsjednik ada Idriss Deby koristi zaradu od naftovoda za kupovinu oruja, kojim tlai domae stanovnitvo, premda su inae deki i cure iz Svjetske banke jako osjetljivi na takvo nenamjensko troenje prorauna. Naftovodom upravlja konzorcij na elu s amerikim Exxonom, koji uzima ak dvije treine profita. Oito industrijski svijet vidi Afriku manje kao podruje za razvoj, a vie kao brdo resursa za pokupiti. Koliko je Afrika siromana u novcu, toliko je bogata u resursima. To su vrlo dobro znali svi koji su je pljakali i prekrajali od doba robova, preko kolonizacije, do dananjeg humanitarnog cementiranja pozicije rtve. Kontinent je bogat brojnim rudama, dragim kamenjem, nafta sve vie iklja van, trgovina drvom cvate, a nije za odbacit niti dvije gurmanske poslastice - kakao i kavu, gdje ljudi rade u robovskim uvjetima do boli potplaenih poslova. Cijeenje gotovo cijelog kontinenta nastavilo se i u eri globaliziranog svijeta, pa Afrika vie troi na otplatu vanjskih dugova Svjetskoj banci i MMF-u, nego to ulae u zdravstvo ili kolstvo. Stanje u okoliu se sve vie erodira, i dodatno ugroava oajno zdravstveno stanje ljudi, posebno sa sve veim utjecajem klimatskih promjena. To je dobitna kombinacija laprdanja o slobodnoj trgovini. Pljaka resursa, ratovi i diktature, uniten okoli, lova ide van, neovisno radi li se o korporacijama, Svjetskoj banci, MMF-u ili nekom u nizu, ljudi sve bolesniji, prijeko potrebni lijekovi sve skuplji, a jeftinije zabranjeno koristiti, jer tako kae Svjetska trgovinska organizacija (WTO). Zato cvate ona na poetku spominjana humanitarna rapsodija, premda Afrika manje dobije od sve te pomoi u godinu dana, nego to izgubi nepravednim trgovinskim uvjetima za svoje proizvode. I to ti je slobodna trgovina.

Latinska Amerika bijeg u samostalnost?

Posebno za Meksiko, al' vrijedilo je i za cijeli kontinent, desetljeima se mantralo nametnuto prokletstvo daleko Bogu, preblizu SAD-u. Mislilo se pri tom na kadroviranje i upravljanje kontinentom u reiji sjevernog susjeda, koji je odreivao cijenu pomidora na trnici u Rio de Janeiru, a di nee tko e stolovati u najvanijim prijestolnicama Latinske Amerike. To je uzrokovalo politiku nestabilnost gotovo na cijelom kontinentu, regularno ubijanje politikih neistomiljenika desniarskih vlada ustolienih pod patronatom i podrkom SAD-a te ogromni jaz izmeu bogatih i siromanih. Mnogi danas istiu kako se Latinska Amerika crveni, ne od stida, ve od premoi ljeviarskih ideja i partija na kontinentu. Opet, i tu treba biti oprezan i ne zanositi se povrnim pogledima. Jasno je kada stavimo Chaveza ili bolivijskog Moralesa i brazilskog Lulu i ileansku Bachelet, imamo irok spektar lijevih ideja i politika. No, i to je promjena. Povijesno su SAD gledale na Latinskuu Ameriku kao na svoje dvorite i nisu dozvoljavali previe samostalnih poteza tamonjih lidera. Ali moe biti kako su ovaj put stvari otile predaleko da bi se sredile uobiajenim metodama, jer SAD ne moe vie u Latinskoj Americi uvoditi demokraciju, paralelno kao to to ine u Iraku, a nagovjeuju Iranu. ini se da se dogaa ono to je izgledalo nemogue do prije pet godina Latinska Amerika izlazi iz kontrole SAD-a i mogla bi se ak ujediniti u neprijateljstvu prema sjevernom susjedu. Lideri zemalja Latinske Amerike sve ozbiljnije promiljaju, za sada zaista samo kao ideju, model udruivanja po uzoru na Europsku Uniju s izborima i parlamentom, zajednikom vanjskom politikom te trgovinskim ugovorima. Premda imaju jo toliko toga na leima, danas na istravanju aktivistikog maratona za socijalnu pravdu i zatitu okolia, iju ostatak svijeta za nekoliko kilometara. Od meksikih zapatista koji su prvi ispisivali note na kajdanki globalne borbe protiv

neoliberalizma do argentinskih okupiranih tvornica kojima upravljaju radnici i radnice. Od brazilskih seljaka bez zemlje koji zauzimaju zanemarena prostranstva bogatih ljenguza i pretvaraju ih u ivotne prostore do ekolokih programa u urbanim centrima kao to su Curitiba (Brazil) i Bogota (Kolumbija) pred kojima se metropole i bogatijih zemalja mogu slikat. Od Urugvaja koji je postao prva zemlja u kojoj je pitka voda zakonski odreena kao pravo svake osobe te je zabranjena privatizacija vode i vodovodnog sustava do Paragvaja koji je 2004. godine donio zakon kojim zabranjuju masovno krenje uma i od tada provode satelitski nadzor kako bi mogli istovremeno reagirati ukoliko uoe unitavanje uma. Nije bez vraga nedavno Noam Chomsky cijeli kontinent nazvao najuzbudljivijim mjestom na svijetu. Venezuela socijalizam d.o.o. Vjerujemo kako nikoga ne udi to poinjemo s najpoznatijom i najivahnijom antiamerikom prznicom na svijetu. Ve se dugo nije rodio netko tko s takvom ljubavlju izraava mrnju prema politikoj eliti SAD-a, a da ova ne moe pucnuti prstima i poslati isti tren disciplinsku oklopnu konjicu. Kooperenje Huga Chaveza poinje poprimati obrise leteeg cirkusa u kojem je on glavni lik, a glavni cilj ismijati kapitalistiku bagru sa sjevera. Od zadnjeg naganjanja Busha po Latinskoj Americi, gdje bi ga kao sjena pratio i slao kui nebiranim rijeima, do one poznate predstave u zgradi Ujedinjenih naroda kada je po Chavezu govornica zaudarala na vraga koji je tu bio dan prije njega, a vrag se zove George W. Bush. Inae, performance u Ujedinjenim narodima vrijedi spomenuti kao prvorazrednu marketinku kampanju. Chavez je naime, kao potporu svojim uvjerenjima, mahao knjigom Noama Chomskyog Hegemony and Survival: America's Quest for Global Dominance, izaloj jo 2003. godine. Malo prije toga, u studenom prole godine bila je na Amazonovoj ljestvici prodaje na skromnom 160,722. mjestu. Nakon Chavezove reklamne kampanje, Chomskyjeva knjiga je u svega nekoliko dana skoila na sedmo mjesto prodanih primjeraka na Amazonu, da bi jedno vrijeme bila i broj jedan. Eto draga Oprah, tako se radi marketing za literaturu. Bez obzira slaete li se s njim ili ne, simpatian li vam je ili ga smatrate opasnim nasljednikom fidelista ili u boljoj varijanti politikantskim ridikulom, Chavezu treba priznati nekoliko stvari.

Od kraja 1998. godine kada je prvi put doao na vlast, Chavez je demokratskim kanalima, uz potvrde meunarodnih tijela o regularnosti, est puta dobivao podrku stanovnitva Venezuele, to na izborima, to na referendumima. Jedini referendum koji je s pravom izgubio je ovaj posljednji pred kraj 2007. godine, kada je glupo traio dozvolu za diktaturu. Uz to je preivio dva ozbiljna pokuaja dravnog udara. Trenutno se takvim legitimitetom, a bogami bi se namuili da zavirimo i u povijesne itanke, nitko u svijetu ne moe pohvaliti. Uostalom, nije loe za tipa koji je politiku karijeru poeo neuspjelim pokuajem vojnog udara 1992. godine, za to je odleao u uzi dvije godine. Preobrazio je ekonomiju zemlje u korist siromanih i obespravljenih, to ako hoemo traiti pandane na globalnom nivou moemo izbrojati na prste jedne ruke. Kada je Chavez doao na vlast, 61 posto ljudi u Venezueli je ivjelo ispod granice siromatva. Krajem 2005. godine taj broj je pao na 43,7 posto stanovnitva i dalje pada. Mnogi e zakljuiti kako je napredak i vei, jer je Chavezova vlada provela brojne reforme protiv siromatva i gladi koje slubena statistika ili teko ili uope ne biljei. Ljudima je porasla kvaliteta ivota. Uspostavljene su trnice na kojima siromani mogu kupovati subvencioniranu hranu ria, grah, piletina, mlijeko i kruh prodaju se 30-40 posto niim cijenama. Do kraja 2004. osnovano je unutar misije Mercal 13000 takvih trnica u kojima je zaposleno vie od 41000 ljudi, a 11 milijuna ljudi sudjeluje kao korisnici. Edukacijski sustav je takoer proao reforme. Od uvoenja ak tri obroka u kole kako bi se smanjila pothranjenost djece, do borbe protiv nepismenosti. Do 2005. godine, 1,5 milijuna ljudi je nauilo pisati, to je ak 90 posto od ukupno nepismenih u zemlji. Organizirani su i besplatni teajevi za rad na kompjuterima i Internetu te odnedavno na operativnim sustavima otvorenog koda. Nezaposlenost je pala na 20 posto 2003. godine, da bi se 2006. godine kretala oko 10 posto. Do kraja 2005. godine vlast je podijelila 2,2, milijuna hektara dravne zemlje za 130000 seljaka organiziranih u zadruge, jer je i Venezuela bila obiljeena uobiajenom latinoamerikom raspodjelom do tada je 2 posto velikih zemljoposjednika zauzimalo 60 posto zemlje. Zadrugarstvo je razvijano i u drugim podrujima. Studenti koji zavre studije ekonomije, menadmenta, tehnikih znanosti i slino odlaze osnivati ili pomagati rad zadruga. U odnosu na 1999. godinu kada je bilo svega 762 zadruge u zemlji, danas ih je 70000. Ustav Venezuele, mala plava knjiica je

najprodavanije tivo u zemlji. Unutra su i takve odredbe i lanci kakvi se mogu nai samo u poveljama ili ciljevima aktivistikih udruga i nevladinih organizacija. I to sve uz estoke pokuaje da se reforme prema njegovom socijalizmu 21. stoljea osujete kako iznutra, tako i izvana od strane SAD-a. A nije imao podrku niti prirodnih sila, jer niti godinu dana od dolaska na vlast dok se jo bakao sa estokim protivljenjima ekonomske elite u zemlji, Venezuelu je zadesila tragina nesrea otkliznua tla zbog obilnih kia. Uslijed odrona, poginulo je oko 30000 ljudi, uglavnom najsiromanijeg sloja koje je i gradilo straare na strmim rubovima grada. To je bio dodatni teak udarac za tek ustolienog Chaveza, koji je i doao na vlast njihovim glasovima, obeavi im bolji ivot. Premda rizino s obzirom da je na vlast doao upravo glasovima siromanih ljudi, Chavez je prve godine svog vladanja vie koristio za ovladavanje svim ekonomskim polugama zemlje, kako bi uope i kontrolirao raspodjelu novaca (za siromane), nego to te godine pamtimo po socijalnim reformama. Dapae, moemo u vremeplovu naizmjence pratiti Chavezova fokusiranja kada se borio za opstanak, socijalna pitanja padala su u drugi plan, kada je potpuno ovladao i politikom arenom i najvanijom firmom u zemlji, nacionalnom naftnom kompanijom (PDSVA), krenuo je u ostvarivanje svoje bolivarske revolucije. I to je bio odlian potez, jer nam pokazuje na koji nain je Chavez sprijeio ono prokletstvo resursa koje smo spominjali u prolom poglavlju o Africi. I pokazuje nam da nije glup politiar. Jasno, ekonomska poluga Venezuele je nafta. I fino im se skupilo. Venezuela po svjetskim rezervama nafte zauzima sedmo mjesto, ali najvie u zapadnoj hemisferi. Kao i Kanada obiluje velikim koliinama katranskog pijeska, to je nova fora zaduenih sedativ-ideologa kojom nas se pokuava umiriti kako nafte zapravo ima i vie nego dovoljno za nastavak ove sulude utrke prema dnu. Na stranu to nafta iz katranskog pijeska sigurno nee osigurati jeftinu cijenu goriva, zapiimo sada kako i to na svjetskim burzama die dionice. A u sluaju sparivanja lake nafte i katranskog pijeska, Venezueli printaju ispise najveih naftnih rezervi, veih od onih u Saudijskoj Arabiji. I jasno da dekima i curama iz Washingtona to zvui juuhuuu.

Kada je Chavez doao na vlast, nacionalna naftna kompanija (PDSVA) je bila u rukama njemu nesklone ekonomske elite. I ajde, budimo iskreni, lako emo mi za Chaveza, ali nacionalna naftna kompanija je bila nesklona obinim ljudima Venezuele. Premda je PDSVA zaraivala ogromnu lovu od prodaje nafte, u Venezueli za vrijeme dolaska Chaveza na vlast, kako je ve reeno, prema podacima UNDP-ja tri petine stanovnitva ivi ispod granice siromatva. Zato su njihovi partneri u SAD-u pa i drugdje mastili brk. Podrunice PDVSA-e smjetene u SAD-u su dobivale naftu iz Venezuele ispod cijene, te takvu jeftiniju naftu preprodavale dalje u SAD-u po skupljoj cijeni. Do polovice '90-ih PDVSA, nacionalna naftna kompanija Venezuele, svake je godine prosjeno prebacivala 500 milijuna dolara na svoje raune u inozemstvo, ime su obogaivali ekonomije tih zemalja, uglavnom SAD. Zakljuak je bio jasan: Venezuela financira bruto drutveni proizvod SAD-a. Chavez je to htio prekinuti. Prvo je 2001. godine skuptina izglasala zakon o investiranju zarade od trgovine naftom u zdravstvene, obrazovne, socijalne i druge programe orijentirane prema poveanju kvalitete ivota ljudi. Dodatno su poveani porezi koje strane naftne korporacije trebaju platiti Venezueli za eksploataciju nafte. Niti par mjeseci poslije Chavez je smijenio dotadanju upravu PDSVA-e, a ovi u suradnji s Trgovinskom komorom Venezuele, sindikatima, oporbom te uz podrku privatnih medija kreu u travnju 2002. godine u njegovo ruenje. Tu su se dogaaji izmjenjivali kao u kakvom trileru, jer je nakon dva dana sukoba i stotine poginulih objavljen uspjeh dravnog udara, da bi se nakon kontra-prosvjeda Chavezu odanih graana i dijela vojske, ovaj sutradan vratio na poloaj. Nakon toga je bilo zatije par mjeseci da bi krajem godine protivnici Chaveza krenuli u novi ekonomski pritisak na vlast blokadom naftnih rafinerija i luka, to je znailo ogromni manjak u dravnoj kasi. Blokada je trajala ak 63 dana, da bi je razrijeio Chavez slanjem vojske i nasilnim zauzimanjem rafinerija i luka. Dakle, prve godine Chavezove vlasti obiljeene su politikim reformama,

ovladavanjem glavnim polugama vlasti u ekonomiji te nastojanjima da preivi pokuaje dravnih udara. Rairila su mu se krila nakon ovladavanja crpljenjem i trgovinom venezuelanske nafte. Tu se malo i raspitoljio i odluio pokazati kako s njim nema cile mile nakon zauzimanja dravne naftne kompanije podijelio je, pod optubom za pobunu i dravnu izdaju, otkaze za 18000 menadera i radnika koji su sudjelovali u trajku i blokadi rafinerija i luka te ih zamijenio novima.

No, Chavez je dobio vanu poruku raja je uz njega i bez pomoi i pobune obinih ljudi mogao bi se fukati tamo u travnju 2002. godina kad je stvarno bilo li-la ko e dalje upravljati zemljom. Narod je dao jasnu poruku kako nee dopustiti nasilne intervencije u demokratske procese. A to je najvanija stvar koju stanovnici Venezuele mogu jasno izraziti s obzirom koliko su u Washingtonu zainteresirani za te demokratske procese. Kasnije objavljeni dokumenti CIA-e jasno dokazuju kako su u SAD-u ne samo znali da se sprema dravni udar na Chaveza, nego su ga i dobrano pomagali. Svega pola godine prije pokuaja dravnog udara, iz SAD-a je u Venezuelu poslano nekoliko milijuna dolara za financiranje Chavezovih protivnika. Na dan dravnog udara 2002. godine, predsjednik Meunarodnog republikanskog instituta (IRI), George Folsom istaknuo je kako su svi sektori civilnog drutva ustali u obrani demokracije. New York Times objavljuje uvodnik u kojem se istie kako jueranjim ostavkom predsjednika Huga Chaveza, venezuelanskoj demokraciji vie ne prijeti ovjek koji bi htio postati diktator, a Chicago Tribune se pridruuje jo nevjerojatnijom tvrdnjom kako nije svaki dan da demokracija profitira od vojne intervencije koja ide protiv legalno izabranog predsjednika. Bravo, petica iz slobode medija. Da je Chavez zadovoljan iskljuivo ulogom lokalnog naftnog velmoe, jo bi nekako u Washingtonu i provakali tog bezobraznika. Ali ovaj fakat nema namjeru prihvatiti ulogu prvog u selu, ve je upro li ga upro u prelijevanje svog socijalizma ne tedei ogromnu lovu od zarade naftom. S itavim nizom zemalja stvorio je programe razmjene nafte za proizvode i usluge potrebne Venezueli, i kako bi jo vie napakostio SAD-u, razmjena se esto obavlja bez koritenja dolara, ve tradicionalnim putem trampe ja tebi ti meni. Tako primjerice, s Argentinom imaju ugovor o trampi nafte za mlijeko. Najhvaljeniji takav program je onaj s Kubom, koja je u zamjenu za naftu, poslala u Venecuelu tisue i tisue doktora te ostalog lijenikog osoblja da sudjeluju i u poetku iznesu misiju/program Barrio Adentro uspostavljanja klinika za osnovnu zdravstvenu skrb u siromanim podrujima zemlje. Do danas je otvoreno ak 1907 takvih klinikih centara irom zemlje. Ovdje je zanimljivo spomenuti kako je Vijee venezuelanske federacije lijenika, blisko oporbi, pokrenulo kampanju protiv lijenika iz Kube optuujui ih kao agente Fidela Castra te su ak organizirali i prosvjede protiv doljaka s Kube. Naravno, nisu ponudili da

zauzmu njihova mjesta. Nakon toga je podignuta ustavna tuba, jer kubanski lijenici nisu imali sve potrebne diplome i dozvole kako zahtijeva domai Zakon o praksi medicine. Ustavni sud je odbio tubu sa zakljukom kako se radi o humanitarnoj misiji koja ne podlijee takvim strogim pravilima. Tek se danas mogu vidjeti i promjene s novom generacijom doktora i medicinskog osoblja, pa je 2005. godine u programu sudjelovalo neto vie od 6000 venezuelanskih lijenika i ostalog osoblja. Chavez je i najagilniji promotor ugovora ALBA (Alternativa Bolivariana para las Amricas), koja bi trebala okrenuti zemlje Latinske Amerike meusobnoj suradnji i partnerstvu, i suprotstaviti se nametanju podreenosti SAD-u unutar Ugovora o slobodnoj trgovini izmeu obje Amerike (FTAA). Chavez je pozvao na solidarnost, pa je u ALBA-u uveo Fond za kompenzaciju strukturalnog prilagoavanja, unutar kojeg bi bogatije lanice pomagale siromanije. U srpnju 2005. godine Venezuela je posudila Ekvadoru 300 milijuna dolara kako se ne bi morali zaduiti na meunarodnom tritu da otplate vanjski dug. Unutar programa Petrocaribe, 13 karipskih dravica od Venezuele dobiva jeftiniju naftu koja se obavezala pokriti 40 posto cijene, kada god je barel nafte iznad 50 dolara, to je od tada do danas sluaj. Ne samo da ruje sa svojim socijalizmom po kontinentu, nego se Chavez ne ustruava zaviriti i na sam teritorij kojem je suveren George W. Bush. Potonji je bijesno odbio pomo Venezuele nakon uragana Katrina, jer si je umislio kako je njegova administracija sposobna pomoi stanovnicima New Orleansa i drugih pogoenih podruja, ali Chavez nalazi druge kanale za pomo siromanom stanovnitvu SAD-a. Za to koriste svoju naftnu podrunicu u SAD-u Citgo, i trenutno preko nje nekoliko desetina siromanih kuanstava u New Yorku dobiva jeftiniju naftu za grijanje. Njihova mo i nije mala, jer vrijednost ulaganja i nekretnina Citga u SAD-u dosee 12 milijardi dolara, a zapoljavaju i 150000 ljudi. Chavez je svjestan da e za dugoroni uspjeh njegovog socijalizma trebati neto vre od nafte. Zato je i pokrenuo programe diverzifikacije privrednog sektora kako ne bi ovisili samo o izvozu nafte. Venezuela je 2002. godine zaraivala od izvoza nafte 75 posto, to je i dalje ovisnika pozicija, ali se smanjuje u odnosu na 1977. godinu, kada je nafta u izvozu zauzimala ak 95 posto. Kao podrka dugoronom cilju uvedene su carine na velik broj uvezene robe, a inicirana je i kampanja Made in

Venezuela, kojom se eli poveati konkurentnost domae robe. I ovdje biljeimo uspjeh - 2004. godine rast nenaftnog sektora bio je 17,8 posto, a naftnog 8,7 posto. Jasno, treba ko i toliko puta prije u feljtonu, i ovdje skrenuti panju na majstore blefiranja. Tako e Chavez odrati vatren govor protiv vrajeg Busha u zgradi Ujedinjenih nacija, a i openito e htjeti biti prvi na redaljkama antiamerike retorike, ali e isto tako uredno svaki mjesec slati naftu u SAD-u kao nigdje drugdje. Bush je vrag, ali vrag koji je uredan platia s pokriem zelembaa i to je onda retorika koja se najbolje razumije. Venezuela pokriva 15 posto uvoza nafte SAD-a i time je peti najvei izvoznik nafte u SAD. Sa druge strane zauzima ak treinu izvoza SAD-a koji ode prema zemljama Latinske Amerike. U Venezueli ne skrivaju kako ele stvoriti novo drutvo, neto posebno. Premda su mnogi slini pokuaji u prolosti propali, ili zavrili u potpunoj suprotnosti, ovdje se istie kako su svjesni toga te kako ne ele ponavljati greke diktature proletarijata niti onoga za to je Che Guevara umro. U tom kontekstu se i istie priznavanje privatnog vlasnitva u Venezueli. Plan koji je u procesu stvaranja je osnivanje mnogih lokalnih skuptina u kvartovima i selima, koje se onda koncentrinim krugovima umreavaju u vee oblike upravljanja. Lokalne skuptine imaju autonomiju i odluivanja za podruja koja se tiu samo njih. Sada se stvara paralelni sustav, i nadaju se da e stari s vremenom otii. Ipak, neke posljednje najave od samih revolucionara upozoravaju da bi mogli ponoviti kubanske greke. Koliko se na domaem terenu radi jasno i duboko, toliko su mnoge globalne poruke mutne i plitke. Chavez tu, kao i mnogi prije njega, upada u klopku povrnog antiamerikanizma, koji poiva na pouku neprijatelj mog neprijatelja je moj prijatelj pa je esto u maznim odnosima s voama neprijatelja SAD-a, od Irana preko Sjeverne Koreje do Kine. Takoer, Chavez je prilino neodreen u komentiranju kritika kako eli i trei mandat na mjestu predsjednika zemlje, premda trenutno po zakonu nema pravo na to, ali ima veinu u skuptini koja bi taj zakon mogla promijeniti. Kako bi dobio odrijeene ruke da u drugom mandatu ubaci u petu brzinu i uvede Venecuelu u eru maksimalne revolucije, skuptina mu je poetkom 2007. godine izglasala voenje zemlje dekretom slijedeih 18 mjeseci. Mnogi opravdano strahuju kako je to poetak

ozakonjivanja autoritarnog tipa vladanja, to je trenutno usporio jedino neuspjeh na posljednjem referendumu. Poveao je broj sudaca u Ustavnom sudu s 20 na 32, postavivi sebi lojalne suce kako bi i tamo osigurao kontrolu. Privatnim medijima je naloeno minimum 60 minuta tjedno edukacijskog programa propisanog od strane vlade, za to je Chavez dobio packu od Human Rights Watch-a. Nekima je i odbijeno produenje koncesije, to je protumaeno kao dodatan pokuaj kontrole medija. Po zemlji se prodaju lutkice ala Action Man s likom Chaveza, ime zanimljivim pristupom doprinosi izgradnji vlastitog kulta linosti. I jasno je da u tome uiva. Kolumbija koka i kokanje Mnoge zemlje Latinske Amerike prole su svu silu dravnih i vojnih udara, diktatura i totalitarizama, dravnog terora i gerilskog teroriziranja. Danas isto tako mnoge govore o tim temama u vremenu prolosti i veina ih spada u ono to se kolokvijalno naziva krugom demokratski ureenih drava. Kolumbija je i dalje razdrmana u prezentu i sadanje pozicije u tom kaosu zauzimaju se jo od '60-ih godina 20. stoljea. Tu zbilja ne zna od koga prije moe nadrapati: dravnog aparata i vojske trenirane od strane, recimo to pristojno amerikih vojnih strunjaka; narkodilera i njihovih paravojnih skupina desne provenijencije; te ljeviarskih gerilskih organizacija. Vojska i paravojska esto zajedno surauju i mire na sitne nestaluke partnera u borbi protiv ljeviarskih gerila, odnosno kako se danas slubeno kae i u Kolumbiji, ratu protiv terorizma na domaem terenu. Ljeviarske gerile rasprostiru se ak na gotovo polovini teritorija, od ega kontroliraju velik dio. Da pojasnimo, vlada republike Kolumbije nema suverenitet, odnosno autoritet na najmanje treini teritorija, a i na slijedeoj petini ne bi dali ruku u vatru da obian ovjek, a kamoli strani turist, moe mirno poi u etnju bez pancirke i napamet nauenog broja bankovnog rauna. Najpoznatija i najjaa de ljeviarska gerilska del skupina Pueblo je Fuerzas iliti Armadas po naki Revolucionarias ColombiaEjrcito (FARC)

Revolucionarne oruane snage Kolumbije. Da malo osvjee imid, poetkom '80-ih dodali su i naziv iza crtice i da ne bude zabune oplemenili se platem narodne vojske. Oni se s vie ili manje uspjeha koopere na ak 35-40 posto teritorija Kolumbije i na velikom dijelu tog podruja su najmoniji suvereni. Manje uspjeni u zauzimanju i osiguranju svog feudalnog lena je ekipa iz Ejrcito de Liberacin Nacional (ELN) - Nacionalne vojske osloboenja. Oni su u 40-ak godina ratovanja s

vladom uspjeli proiriti svoj utjecaj na nekih 10 posto teritorija. FARC ima 1500018000 ljudi pod svojim zapovjednitvom, a ELN 3000-5000. I jedni i drugi vole hapati prirodnih ljepota gladne zapadnjake turiste i bogate ljude za ije osloboenje onda trae otkupnine. Ovi u FARC-u se bave i uzgojem koke, preradom i dilanjem kokaina. Fanatino juriaju na rafinerije i naftovode, posebno one u stranom vlasnitvu, a negdje normalnost feudalnih dabina u Kolumbiji 21. stoljea ide do takvih apsurda da im strane korporacije uredno isplauju lovu, odnosno porez da nafta tee nesmetano kroz teritorij koji FARC kontrolira. Ovdje treba dodati kako naftne korporacije zapravo uope ne zanima ideoloka pozadina njihovih redara dok god oni jame sigurnost protoka crnog zlata. Zabiljeeni su sluajevi isplate od strane Occidental Petroleuma te BP-ja i dravnim vojnim snagama u podrujima, gdje su krena ljudska prava lokalnog stanovnitva, zagaivan okoli, a bilo je i sluajeva ubojstva. FARC je i poznat po neslavnom rekordu koji se tie regrutiranja djece u svoje redove. Gotovo 20-30 posto njihovih vojnika je mlae od 18 godina, a mnogi nemaju niti 12. U Kolumbiji 64 posto stanovnitva ivi u siromatvu, a u ruralnim podrujima to skae i do gotovo 80 posto. I upravo tu momci koji jo zazivaju Marxa i Lenjina nalaze svoje najvjernije pristalice, jer su obini ljudi razoarani neuinkovitou i korumpiranou centralne vlade, pa je siromanim mladim ljudima odlazak u gerilu karta za bijeg od gladi i siromatva. Dodue, nije rijedak sluaj i da radi prijeki sud partije, pa ukoliko mladi mukii iz odabranog sela ne uviaju kako je za njihov bitak na ovom svijetu spasonosno postati aktivnim lanom jedne ljeviarske gerilske skupine koja dila drogu pod parolama o slobodi i bratstvu, onda cijelo selo nastrada. Civili su jo vie stradavali od paravojnih desniarskih skupina, od kojih je najpoznatija bila Autodefensas Unidas de Colombia (AUC), odnosno Ujedinjene snage Kolumbije za samoobranu. Paravan za samoobranu svojih narko interesa je zapravo cilj ubijanja politikih neprijatelja, gdje su na prvom mjestu pripadnici ljeviarskih gerila, a nisu nesretni niti ako ukokaju nekoga iz sindikata, aktivista nevladinog sektora te oporbenih politiara. Trenutno su slubeno rasputeni, premda su neki njihovi dijelovi i dalje aktivni. Pribrojimo ovom drutvu jo i poznate narko-kartele koji imaju vlastite vojske i biti e nam jasna pozadina one teze o razdrmanosti Kolumbije.

Kolumbija je trea po redu primateljica vojne pomoi SAD-a, odmah iza neupitnog Izraela i Egipta. I nije da nije zahvalna - jedna je od rijetkih vjernih prijateljica SAD-a na kontinentu. Dapae, ta suradnja se iz godine u godinu produbljuje. Krajem 2000. godine SAD je zapoeo s primjenom Plana Kolumbija, unutar kojeg se borba protiv polja koke svela na zapraivanje pesticidima iz aviona kako bi se polja tako unitila. Zapraivanje je najvie obavljano u junoj regiji Putumayo, koja je sluajno i regija bogata naftom. Nafta openito zauzima sve vei udio u ukupnoj zaradi Kolumbije i trenutno pokriva petinu izvoza. Procjene o rezervama su nepotpune poto se velik dio moguih nalazita nalazi na teritoriju koje kontroliraju ljeviarske pobunjenike skupine. Plan Kolumbija je vrijedan 1,2 milijarde dolara, od ega se ak 70 posto odnosi na direktne vojne potrebe. U dogaajima poslije 11. rujna, rat protiv droge se izjednaio s ratom protiv terorizma. Problem koji se javio uslijed zapraivanja je utjecaj pesticida na cjelokupni eko-sustav te na prehrambene usjeve. ak su i guverneri est junih okruga prosvjedovali, jer se iri glad i stanovnitvo odlazi iz junog dijela Kolumbije. Upravo iz tih razloga, u rijetko vienom suglasju, parlament EU je 2001. godine odbio podrati Plan Kolumbiju s 474 glasa protiv, i samo jednim za, jer se projekt previe oslanja na vojsku i militarizaciju Kolumbije. Ameriku pomo su tradicionalno pratili izdani krediti MMF-a koji su zahtijevali zauzvrat privatizaciju i prihvaanje neoliberalnih naela u ekonomiji. Po nalogu MMFa prihvaena je i nova odredba, koja je omoguavala stranim korporacijama da umjesto prijanjih 50 posto, zadre ak 70 posto nafte eksploatirane iz novih polja. Dravna naftna korporacija, simpatina imena Ecopetrol, prola je restrukturiranje 2003. godine te je razbucana na manje firme, a kao novi uvjet MMF-ovom kreditu od 2,1 milijarde dolara, nova odredba o naftnim pravima dozvolila je stranim korporacijama da zadre sve, 100 posto pronaene nafte sve dok buotine rade. Porez naftnim korporacijama na iskoritavanje je smanjen sa prijanjih 20 posto na svega 8 posto ukoliko se iz naftnog polja crpi manje od 5000 barela na dan, to je bio sluaj s gotovo svim poljima stranih korporacija. Time se pripremio teren za potpunu privatizaciju Ecopetrola, jer je svakome jasno kako se nee moi natjecati sa stranim naftnim korporacijama pod tim uvjetima. Ecopetrol je postao najobiniji posrednik, to je rijetko vien sluaj u svijetu. Tako se dogaa da Ecopetrol mora kupovati naftu iz Kolumbije od stranih korporacija po trinim svjetskim cijenama da bi onda izvozio tu

istu naftu u SAD. Predsjednik Kolumbije je Alvaro Uribe, kojem od polovine 2006. godine tee drugi mandat. Uribe je dobio ogromno povjerenje graana obeanjima da e se obraunati s gerilskim skupinama i oito je da su birai izmueni graanskim ratom od nekoliko desetljea odluili izabrati vrstu ruku. No, kritiari upozoravaju kako Uribe koristi svoju poziciju i za obraun s politikim neistomiljenicima. Uribe je ak u svom prvom mandatu pokuao proglasiti dvije zone u Kolumbiji podrujima gdje bi vojska imala vee ovlasti od civilnih institucija, i tek je presudom Ustavnog suda onemoguen taj pokuaj tihog uvoenja diktature. Te dvije zone okruuju na istoku zemlje Cao Limn naftovod i naftna polja u vlasnitvu Occidental Petroleuma. 2003. godine je u tumanovskom stilu napao nevladine udruge, nazvavi ih servisom terorizma i neprijateljima Kolumbije. To je bio njegov odgovor na izvjetaj 80 nevladinih udruga, gdje se kritizira njegova sigurnosna politika. Time je Uribe pokazao kako je nauio lekciju svojih tutora, praktiki ponovivi rijei potpredsjednika Occidental Petroleuma Lawrencea Meriagea, koji je na svjedoenju pred Kongresom prije prihvaanja Plana Kolumbija istaknuo kako se samo dvije grupacije u Kolumbiji protive eksploatiranju nafte i razvoju ljeviarske skupine i nevladine udruge. Slubene statistike istiu kako je poveana sigurnost i kako je nasilje smanjeno. Cao Limn naftovod je 2001. godine bio napadan 170 puta od strane FARC-ovih gerilaca, a 2004. godine 17 puta. No, i ovdje predstavnici civilnog drutva istiu kako je poveana sigurnost u gradovima, ali su ruralna podruja ostala potpuno zaputena. Ljeviarske gerile su se uglavnom i povukle u seoska ili prigradska naselja, jer su ih iz urbanih sredina potjerali ili vladine snage ili desniarske paramilicije. Zato je u junoj regiji Putumayo, gdje je Plan Kolumbija najvie i provoen, broj napada na naftovode i naftna postrojenja sa 48 u 1999. godini, skoio na rekordnih 144 u 2003. godini. Serija napada FARC-ove gerile 2005. godine dovela je do smrti preko 200 vojnika, pa ak i do ostavke ministra obrane Kolumbije. Da vladine trupe i desniarske paramilicije ne prave nikakvu razliku izmeu kritiara Uribea, dovoljno govori poinjenje jednog od najveih zloina 2005. godine. U osveti zbog FARC-ove ofenzive, vladine trupe su ule u mirovno selo San Jos de Apartad, koje je jo 1997. godine proglasio neutralnost u sukobima i zabranu

unoenja oruja u podruje mirovnog sela. Vojnici Kolumbije su pobili petero odraslih i etvero djece, ukljuujui i osnivaa Luisa Eduarda Guerra-Guerru. Ni poljima koke ni kokanju ljudi ne nazire se kraj u Kolumbiji. Brazil Bliski Istok alkohola Da, Brazil nije zemlja bogata naftom i na prvu loptu ne bi trebao biti ovdje. No, knjiica se zove Kako troimo svijet?, a Brazil zaista troimo. Oni su bogati jednim resursom, tonije znanjem i tehnologijom kako iskoristiti resurs eernu trsku iz koje dobivaju etanol koji onda koriste u benzinskim motorima. Poznati su u cijelom svijetu po svom programu ProAlcool zapoetim jo u '70-ima kada su svijetom harale prve naftne krize. Osigurali su tada subvencije i krenuli sa pionirskim pokuajima u proizvodnji biogoriva. Tako su dosegli svjetske rekorde i zadovoljavali ak 40 posto potronje u transportu koji koristi benzin. Brazil je tedio i ogromne novce. U razdoblju 1976-2004. uteda, odnosno razlika izmeu investiranog novca u proizvodnju etanola i smanjenog plaanja u dolarima za uvoznu naftu je ogromnih 60,7 milijardi dolara, a kad se ukljue izbjegnute kamate na vanjski dug koji bi se otplaivao zbog uvoza nafte uteda se penje na 121,3 milijarde dolara. Tada su bili pametni uvidjeli su to se dogaa s naftom i kako melje u sve vei krug vanjskih dugova zemlje koje je moraju uvoziti te koristili lokalni etanol za lokalne potrebe uz malu potronju. Danas su glupi, jer imaju iluziju kako e bez radikalnog unitenja okolia moi namiriti ogromne apetite SAD-a. Do sada je Brazil bio toliko uspjean u svom programu biogoriva, jer su proizvodili za lokalne potrebe, to bi obnovljivi izvori energije trebali i biti, te zato jer su se trudili zaokruiti cijeli proces iskoritavajui i otpad. Ostatak od proizvodnje etanola se koristio kao gorivo za pokretanje energije tvornica koje proizvode etanol. Pepeo bogat fosforom koji ostaje nakon paljenja suhog dijela u peima i kvasni dio koji ostaje nakon berbe bogat duikom, koriste su kao organsko gnojivo za polja eerne trske. No glavni razlog uspjeha je taj to su Brazilci imali potronju goriva manju od 10 posto amerikog prosjeka. A onda i biogoriva imaju smisla kao ekoloka goriva. Posljednje najave i trendovi u Brazilu pokazuju kako e krenuti stopama SAD-a u proizvodnji biogoriva ime e izgubiti sve dosadanje prednosti u odrivosti.

Prologodinji susret brazilskog predsjednika Lule i amerikog Busha, u kojem je ovaj potonji kao gost imao jedan jedini cilj da glumata divljenje domaoj industriji etanola kako bi dogovorio to vei izvoz u narednim godinama, potvruje nam strahove mnogih u organizacijama za zatitu ljudskih prava i okolia. Biogoriva loom i neodgovornom politikom, mogu umjesto obnovljivog resursa za lokalne zajednice, postati prljavi biznis i uzrok krenja ljudskih prava te ak i ugroavanja ekosustava i klime. Prije su se krile tropske kine ume kako bi se dobile povrine za panjake za meso namijenjeno izvozu u zapadna bogata drutva. Sada se dodatno kre tropske kine ume za uzgoj kultura iz kojih se mogu dobiti biogoriva za izvoz u zapadna bogata drutva. Kako li smo samo napredovali na ljestvici eko-osvijetenosti. Najvea svjetska ekoloka organizacija WWF, iznijela je podatak kako ak 80 posto emisije staklenikih plinova Brazila ne potjee od transporta i koritenja automobila, ve od deforesterizacije, spaljivanja i krenja tropskih kinih uma pri emu se emitiraju velike koliine CO2 pohranjenog u umama. Poetkom 2007. godine, brazilska je vlada ohrabrena Bushevom podrkom, najavila poveanje investicija u proizvodnju biogoriva za 6 milijardi dolara u slijedee etiri godine. Brazil je najvei svjetski izvoznik etanola, i od svojih 16 milijardi litara godinje proizvedenih, izveze petinu uz tendenciju rasta. Najvei uvoznik etanola iz Brazila je SAD s 58 posto od ukupnog izvoza, odnosno 1,74 milijarde litara. Premda i sami proizvode etanol, u SAD-u su svjesni kako njihov genetski modificirani kukuruz ne moe u iskoristivosti mjeriti s brazilskom trskom. I kako nas lijepo ui povijest o nafti, treba na poetku stvoriti kontrolu nad energetskim resursima. Ako bi SAD pokuao zadovoljiti 10 posto svoje sadanje potronje benzina uvozom iz Brazila, Brazil bi svoje sadanje povrine eerne trske trebao samo za tu svrhu poveati peterostruko, to je suluda ideja koja e rezultirati trajno negativnim posljedicama za okoli. No nai se novopeeni eko-energetiari u Riju i Washingtonu prave kako to ne vide. I to je samo jo jedan dokaz kakve slijepe mufljoze vode ovaj svijet. Meksiko prva ekonomska rtva biogoriva Namjerno su stavljeni iza Brazila. Neemo ovdje niti koliko su vani SAD-u kao drugi izvoznik nafte, tik iza Kanade. Niti zato to priznaju vrhunac iskoritavanja nafte u svom najplodonosnijem polju Cantarellu. Ovdje su jer su oni prve ekonomske rtve

biznis biogoriva. Naime, zbog sve veeg koritenja biogoriva, kulture od kojih se proizvode postaju traena roba te im cijena raste. S obzirom da se radi i o vanim prehrambenim kulturama, siromano stanovnitvo treba plaati vie da se prehrani. U SAD-u je cijena kukuruza u posljednjih par godina skoila za gotovo 70 posto, zbog poveane proizvodnje etanola. S obzirom da su SAD sa 40 posto glavni opskrbljiva svijeta kukuruzom, to je povealo cijenu i u zemljama koje taj kukuruz uvoze. Meksiko je nekad bio znaajan proizvoa hrane, ali je prihvaanjem neoliberalnog modela postao uvoznik hrane, i to najvie iz SAD-a. Tako se poveanje cijene kukuruza u SAD-u prelilo i na trite Meksika. Cijene su poetkom 2007. godine bile 40 posto vee od onih u zadnjem kvartalu 2006. godine. Poetkom veljae ove godine, glavni grad Meksika preplavile su desetine i desetine tisua prosvjednika, koji su prosvjedovali protiv poskupljenja tortilja, glavne prehrambene namirnice u Meksiku koja se radi kukuruznim branom. Koliko je njih bilo svjesno da su zapravo rtve bogatakih tlapnji sa sjevera o resursu koji e zamijeniti naftu? Resursu kojeg bi oni radije pojeli.

SAD najvei derai planete

Da previe ne kenjkamo s uvodom, ajmo mi odma u glavu kada bismo svi na planeti ivjeli kao prosjena osoba u SAD-u trebalo bi nam pet planeta. Jedan, dva, tri, etiri, pet. Pet lakih komada. Sad bar znamo gdje se najvie slavilo kad je objavljena vijest o pronalasku 581 c, navodno pogodnom planetu za ivot nas Zemljana. Znai fali jo svega tri. Ima da nas isporuuju leteim kontejnerima uz prigodno tapanje i jednosmjernu kartu. Dakle, kada bismo svi na ovom jo uvijek jedinom planetu eljeli imati takvu potronju energije, vozili takve aute, troili toliko drva i ostalih prirodnih resursa, jeli takvu hranu, imali tolike kue, bacali toliko smea, i da skratimo, imali takav ivotan stil, trebale bi nam jo etiri planeta kao to je ovaj po kojem gazimo. A toga jednostavno nema. Samim tim je zanimljivije to je to ivotni stil koji se promovira kao najpoeljniji za cijeli svijet, pa vriti iz svake reklame prijeko potrebnih stvarica kao to su instant cappuccino s okusom nenadjebivosti, automobil s papuicama za gas i kuplung koje masiraju stopala, i vakae koje ine zube toliko bijelima koda nas je neko netom naopo vapnom. Samim tim je zanimljiviji stav amerike elite na elu sa sadanjim predsjednikom, kada ih se gnjavi s onim minornim Kyoto protokolom, a stav kae kako ameriki nain ivota nije za pregovaranje. A iji je? Kineski? Peruanski? Makedonski? Ajmo dalje u glavu kad se ve tako i poelo. Trenutna mo

korporativno/politiko/vojne elite SAD-a nema premca u amerikoj povijesti, a ruku na srce niti u svjetskoj, ako iskljuimo otvoreno diktatorske kutke na planeti. Krajem rujna 2006. godine tada jo Bushu skloni Kongres izglasao je Defense Authorization

Bill 2007 kojeg je dio i preinaka zakona Posse Comitatus Acta iz 1878. godine. Bushu se dozvolilo da samostalno proglasi izvanredno stanje te je dobio i pravo na razmjetaj borbenih trupa unutar SAD-a, zapovijedanje Nacionalnom gardom to je inae bila privilegija dravnih guvernera. Tako je Bush zagospodario svim oruanim postrojbama i unutar SAD-a, to je situacija koju je Ustav trebao sprijeiti. Openito su tri gore nabrojane elite meusobno ovisne i ideoloki roaci se rotiraju na poloajima kako kome karijera napreduje ili nazaduje. Korporacije (naftne, bankarske, prehrambene, automobilske) su pumpai neodrivog apetita koji dere cijelu planetu, vojska SAD-a je uvar pumpi, jamac sigurnosti da prijeko potrebni resursi i robe ne zavre na krivoj adresi, a politika uz pomo medija ima za cilj uvjeravati nas kako pumpanje nema vijek trajanja te kako moe tei unedogled. Time slui interesima monih, a ne narodu i obinim ljudima. Zadnjih par godina primjetan je koliko nezadriv s obzirom na nastale okolnosti, toliko i neodriv ne samo za cijeli svijet, ve i za ekonomiju SAD-a, rast slijevanja love u vojni sektor. Prema podacima organizacije National Prioriteties Project (NPP) koja nadgleda u koje sektore od prikupljenog poreza graana vlada SAD-a ulae, u 2007. godini je gotovo 40 posto poreznog novca odlazilo na vojsku i sektore koji podravaju vojsku. Slijedei dio otpada na zdravstvo (21 posto) i otplaivanje kamata za nacionalni dug (19 posto). Na vojsku se troe stotine milijarde dolara, a za 2007. je zatraeno nevjerojatnih 563 milijarde dolara. U razdoblju 2001-2005., 34 najvee korporacije vezane za vojsku, ostvarile su rast profita od 189 posto. I plae direktora tih korporacija zabiljeile su nesluene visine, pa je prosjena plaa od 3,6 milijuna dolara godinje prije 11. rujna 2001., u razdoblju 2002-2005. skoila na 7,2 milijuna dolara. Opinjenost vojskom i naoruanou rezultira sa ak 737 vojnih baza SAD-a po itavom svijetu, a sam Pentagon troi godinje 320000 barela nafte dnevno, za to im treba 17 milijarde dolara godinje. U to nije ukljuena potronja vanjskih suradnika i plaenika ije usluge vojska SAD-a sve vie koristi posljednjih godina. Slino, kao i njihovi vojni pandani, direktori najveih naftnih korporacija, prema izvjetaju Executive Excess koji su nainili organizacije Institute for Policy Studies i United for a Fair Economy, u 2005. godini su zaradili u prosjeku 32,7 milijuna dolara u kompenzacijama. S druge strane, od poetka 90-ih naftne su korporacije u SAD-u politiarima dale 192 milijuna dolara donacija. Glavni cilj ove degutantne simbioze biznis-politika-vojska je osigurati prijeko potrebne koliine najvanijeg resursa na planeti nafte. Jedan od vodeih energetskih

teoretiara Michael Klare tono istie kako se vojska SAD-a zapravo pretvara u usluni servis za zatitu nafte. Od oko 84 milijuna barela nafte, koliko se godinje u svijetu proizvede, samom SAD-u (6 posto stanovnitva) treba otprilike etvrtina godinje da dosegnu ivotni stil koji nije za pregovaranje. Najvaniji energent je potrebno namiriti ak 65 posto iz uvoza i taj omjer e se poveavati i u narednim godinama, jer je SAD doivio vrhunac iskoritavanja nafte na svom teritoriju jo u '70ima. A sustav pet lakih planeta zahtijeva sve vei i vei unos nafte. Zato je nevidljivo mali korak izmeu Bushevih misli o ivotnom stilu koji nije za pregovaranje i ratu protiv terorizma kao presudnoj ideolokoj borbi 21. stoljea. Ajmo to isto direktno u glavu - stavljamo znak jednakosti izmeu injenica iz slijedee dvije reenice. Tonije, stavljamo znak kauzalne veze. Struja koja se u SAD-u potroi kako bi radili svi klima ureaji (nevjerojatnih 18 ukupne potronje struje), premauje ukupnu potronju struje u Indiji i Indoneziji zajedno. SAD je ve izgradio ili trenutno gradi vojne baze u 11 zemalja Bliskog istoka, 5 zemalja Centralne Azije i 3 u Africi. Jasno, kako smo spominjali u prethodnim poglavljima, u podrujima bogatima naftom ili podrujima gdje prolaze naftovodi. Zato smo rekli kako je rast ulaganja u vojsku nezadriv, jer treba sve te uvare blaga rasporediti po planeti i platiti, ali i neodriv, jer to vie fakat nije normalno. No, ajmo mi odmah otkantati i zajapurene antiamerike poletarce koji se narajcaju im se neto loe desi SAD-u, neovisno radi li se o teroristikom napadu 11. rujna ili o rafalima po kolskim klupama, uz zlurado neka malo i vama. I u samom SAD-u su sakriveni itavi milijuni onih koji bi dobili ono gore tapanje i karte za iseljenje, jer se nisu dobro pozicionirali u sjeditu neoliberalnog laktarenja pa se gomilaju na dnu drutvene ljestvice. Kada zaduena antiamerika proklinjala blagoslivljaju pravedniku kaznu, jer je uragan razorio New Orleans i okolicu, netko bi trebao pokucati na glave tvrde ko ebanovina i podsjetiti znalce kako u tim zasluenim osvetama uglavnom strada najranjiviji i najsiromaniji sloj SAD-a. Ili jasnije, onaj omraeni kruok amerike elite koji igra monopoly na cijeloj planeti, teko da je makar i okrznut takvim kaznama. SAD ima najveu nejednakost od ekonomski razvijenih zemalja izmeu najbogatijih i najsiromanijih, i Gini koeficijent im iznosi 0,469 (mjeri se od 0 do 1, a to je manji to je manja nejednakost u drutvu). 37 milijuna ljudi, od ega treinu ine djeca, ivi

ispod granice siromatva, a to je 12,7 posto stanovnitva. Njihov broj zadnjih godina raste. Preko dvadeset milijuna ljudi ovisi o javnim kuhinjama i drugim programima za pomo u prehranjivanju. Zadnji podaci Amerikog ministarstva poljoprivrede (USDA) istiu kako se posljednjih pet godina glad u SAD-u poveala za 43 posto. ak 24 posto zaposlene radne snage, radi na slabo plaenim poslovima, zaraujui manje od 9 dolara na sat. Premda za zdravstvo izdvajaju duplo vie od drugih ekonomski razvijenih zemalja poput Njemake, Velike Britanije, Kanade, Australije, Novog Zelanda i ostalih, imaju najgoru zdravstvenu uslugu u toj konkurenciji plus nevjerojatnih 45 milijuna ljudi koji su potpuno izvan zdravstvenog osiguranja i nemaju nikakva prava. Po studiji objavljenoj u asopisu Health Affairs godinje 2 milijuna stanovnika SAD-a proglasi bankrot, jer nemaju dovoljno novaca za platiti zdravstvene usluge i raune. Izgubi zdravlje - dobije bankrot. Eto, tu negdje apeliramo na nae antiamerike ebanoglavce da probaju pronai smisao za kontekst, nijanse i preciznost. SAD je ogromna zemlja isto tako ogromnih razlika koje su se Bushevom vladavinom jo vie i produbile. Ovo jasno ne znai da odrijeujemo narod odgovornosti kakvu vlast ima, sebi na lice i nalije, posebno u demokratski ureenim zemljama, ali isto tako ne namjeravamo upasti u zamku linije manjeg otpora gdje se ljudima koji imaju barabe na vlasti alju telegrami za to brom kolektivnom propau. Izmeu ta dva ekstrema, postoji itav niz utjecaja odreenih okolnosti, velike moi tradicije, manipulacije medija i edukativnog sustava, (ne)formalnih oblika kontrole i jo kojeega. I trenutno SAD tu nisu nikakva iznimka. Dodatni razlog zato bismo u ovom trenutku SAD-u trebali poeljeti sve najbolje u smislu da nau snage, politike mudrosti, graanske osvijetenosti i aktivizma koji bi ih odveli prema socijalno pravednijem i ekoloki odrivijem obliku ivljenja jest koliko magina, toliko ve pomalo dosadna rije globalizacija. Da, totalno iznenaenje za nae antiamerikaniste, svijet je danas povezan kao nikada prije, a posebno je povezan sa samim SAD-om, kako se to lijepo kae i u dobru i u zlu. Napraviti nekontroliran i neplaniran razvod od SAD-a moe rezultirati samo brutalnim obiteljskim nasiljem i trajnim oiljcima na potomstvu. Ukoliko SAD doivi ozbiljniju recesiju ili ekonomsku krizu na emu bi se sladili mnogi kau antiglobalisti, posebno ako do nje doe u kratkom razdoblju, s obzirom na ekonomsku i financijsku, pa

donekle i politiku povezanost svijeta, i ostatak svijeta bi dobrano fasovao. Kad smo se ve poeli toliko utirati u glavu, red je da ovo malo detaljnije objasnimo. Najvei izvozni proizvod SAD nije demokracija, a ruku na srce nije niti rock glazba. Najvei izvozni proizvod SAD je dolar, a najuspjenija tiskara na svijetu zove se FED (Sustav federalnih rezervi), centralna banka SAD-a. Majke ti mile, ti ga tancaju ko da je daba. A maltene njima i je. Ako je neto najvei izvozni proizvod najmonije zemlje na svijetu, jasno je da to netko uvozi i da se taj proizvod trai. Dolar je globalno zagospodario poetkom '70-ih, kada je Nixonova vlada odluila ukinuti vezanost dolara za zlato kako je bilo dogovoreno pred kraj Drugog svjetskog rata. Ta veza je trebala osigurati ekonomsku stabilnost poslijeratnog razvoja. Svaka zemlja je mogla izabrati hoe li uvati svoju zaradu i rezerve u dolarima ili u zlatu. No, dolari su se sve vie nagomilavali u bankama, posebno europskima, a rat u Vijetnamu je zahtijevao dodatno tiskanje novca kako bi se namirili trokovi agresije. Da su svi tada poeljeli dolare zamijeniti za zlato, to bi bilo nemogue, dolara je bilo previe. Kako bi se izbjeglo uruavanje sustava, Nixon je reko puj pike dogovor iz Bretton Woodsa (1944.) o povezanosti dolara i zlata vie ne vrijedi i od tada je dolar slobodna valuta. Zanimljivo, ekipa iz MMF-a i Svjetske banke je fiukala s pogledom u plafon i plela prste kao da se njih to ne tie, premda su kasnije bili prvi na kunom pragu zemalja u razvoju kad bi nanjuili opasnost monetarne nestabilnosti. Nixonova odluka samo je zacementirala prevlast dolara na svjetskom tritu, to je bilo vidljivo jo od kraja Drugog svjetskog rata. Ako elite neto kupiti na svjetskom tritu, postoji 70 posto anse da e vam za to trebati dolari. Najvaniji resurs dananjice nafta, na svjetskom tritu u potpunosti se plaa u dolarima. U posljednjih 30 godina FED je tiskao stotine milijardi dolarskih novanica koje je pokrivala trgovina naftom. Zato je i mogue da u SAD-u benzin bude gotovo 60 posto jeftiniji od svjetskog prosjeka. Zemlje u razvoju trebaju dolare kako bi otplatile dugove stranima bankama sa Zapada. Dolari se uvaju u rezervama centralnih nacionalnih banaka zbog eventualnih intervencija na tritu i kao osiguranje konkurentnosti domaih valuta. Inae, sve druge zemlje na svijetu, ukoliko pretjerano tancaju svoju valutu, a to nema pokria u realnom rastu ekonomije, valuta gubi na vrijednosti i dobar dan inflacijo. Samo SAD ima pravo tiskati svoju valutu koliko god eli, jer smo tu svi mi da pokupimo viak. Zemlje gomilaju dolare i kupuju sa njima naftu te ostale energente, robe i usluge. Sada zemlje koje izvoze naftu, druge energente, robe i usluge ostaju nafilane s gomiletinom dolara. Ako bi

zamijenile dolare za svoju valutu, podigli bi joj vrijednost i time smanjili konkurentnost izvoza. Dio uvaju u svojim centralnim bankama kako bi imale tvrdu vrijednu valutu za reakcije na tritu, ali nisu lude da uvaju sve, jer je isplativije uloiti i okrenuti lovu. Gdje e sa svim tim dolarima kako ne bi postali prilino bezvrijedne hrpe papira? Tko na ovoj planeti moe ponuditi najbolje uvjete, najveu stopu oploivanja, najpovoljnije kamate za dolare? Zemlje pune dolara vraaju ih nazad u SAD, gdje kupuju vrijednosne papire, obveznice, dionice, nekretnine i ostale vrijednosti u SADu. To je svih ovih godina i omoguavalo graanima SAD-a da imaju veu potronju i ivotni standard, nego da su je pokrivali vlastitim prihodima. Ovako vanjski prihodi postaju njihovi. Financial Times je objavio kako je kupovina vrijednosnih papira stranih centralnih banaka, osigurala pokrivanje budetskog deficita 2003. godine za ak vie od 80 posto. Koje god gore nabrojane vrijednosti kupovali veina te love na kraju zavri u amerikim bankama. Onda FED moe dati najmanje kamate svojim graanima za potpuno suludu kviki gric potronju, gdje je vjerska mantra kupi, potroi, baci i tako ukrug dok e biti svijeta. To ti doe kao savrena ironija dananjeg svijeta SAD se kretenski ponaa, a jamac smo im svi mi, neovisno o naim prosvjedima protiv rata u Iraku ili paljenju amerikih zastava. Bog ima smisla za crni humor. I to jako crni. Cijeli svijet je garant, bankovni jamac neodrivom nainu ivota u SAD-u i jedno drugo ohrabruje. Zato im se i moe biti najzaduenijom zemljom na svijetu s najveim trgovinskim deficitom. Do poetka 2007. godine Busheva ekipa poveala je javni dug za 3 bilijuna dolara u est godina pa sadanji nacionalni dug stoji na 9 bilijuna dolara, a trgovinski deficit na gotovo 850 milijardi dolara godinje. Koliko su SAD sve ranjivije zbog ovisnosti o uvezenoj nafti, dovoljno govori podatak kako uvoz nafte u godinjem trgovinskom deficitu zauzima treinu iznosa. Problem SAD-a je to previe troe, a premalo proizvode. Trenutno u SAD-u potronja zauzima nevjerojatnih 76 posto ukupnog godinjeg ekonomskog rasta. Cijeli SAD se pretvara u jedan veliki trgovaki centar. Dok je 1970. godine, 30 posto radne snage radilo u proizvodnom sektoru, danas je taj broj pao na 11 posto. To je cijena utrke prema dnu, gdje tvornice odlaze u zemlje s nie plaenom radnom snagom, nepostojanjem regulative o zatiti okolia i osloboenjem od poreza.

Nismo dugo, pa ajmo sad opet u glavu. Najmonija grupacija u SAD-u nije Republikanska stranka, niti grupacija Carlyle, nisu to niti obitelji Clinton i Bush, a nije niti neka tajna loa ili komitet. Najmonija grupacija u SAD-u je Komunistika partija Kine. 2006. godine SAD su imale trgovinski deficit od 763,6 milijarde dolara, od ega s Kinom treinu - 232,5 milijarde dolara. Slijedi EU iji trgovinski viak sa SAD-om zauzima 15 posto njihovog deficita, i Japan iji viak zauzima 11 posto. Nakon njih dolazi itav niz zemalja, uglavnom iz jugoistoka Azije i Centralne Amerike od kuda SAD uvozi veinu robe iroke potronje. Rekli smo u poglavlju u Dalekom istoku i jugoistonoj Aziji kako je Kina pobjednik utrke prema dnu i najvea tvornica na svijetu. ak vie od petine kineskog izvoza zavri u SAD-u, gdje ih gladni potroai razgrabe i prije nego prestanu biti trend zamijene ih novima. Tako Kina ima najvei trgovinski suficit sa SAD-om. Tragikomino je to svako toliko u samom SAD-u prokljuaju najnie strasti kvazipatriotskog zanovijetanja pa se pone trukati o potrebi otrije politike prema kineskim proizvodima i uvozu sa konanim zahtjevom da se uravnotei odnos dolara i kineskog yuana. Kako smo spomenuli ranije, Kina namjerno odrava teaj yuana niskim, kako bi im izvoz bio konkurentan. Kada bi se yuan i dolar stavili vie u ravnoteu, manje bi se kupovalo robe iz Kine, jer bi bila skuplja i trgovinski deficit s Kinom bi se smanjio. No, tada bi Kina manje zaraivala i tako dolazimo do jo vanijeg dijela velikog utjecaja kineske komunistike partije na SAD. Jasno da tu namjerno karikiramo, ali rekli smo da lelujanje neodrivog balona SAD ovisi o ulaganju izvana, jer ameriki potroai nisu sami dovoljni da ga odre dovoljno napuhanim. A Kina sa svojom ogromnom zaradom i zalihama dolara koje nagomilaju od izvoza, igra veliku ulogu u recikliranju dolara. Doli smo do sustava u kojem Kina ima pohranjeno u stranim valutama i nekretninama ak bilijun dolara. U SAD odlazi najvie, ne samo iz Kine, nego i iz svih drugih zemalja koje negdje moraju sa brdima zaraene love. Kina i Japan trenutno posjeduju 1,7 bilijuna dolara u valuti i nekretninama SAD-a. Nai kvazipatrioti zaogrnuti zastavom na zvijezde i pruge, zanemaruju uobiajenu potapalicu it's economy, stupid. Uostalom da je problem SAD-ovog deficita iskljuivo u preniskoj vrijednosti drugih valuta, ne bi imali deficit i s Europskom Unijom, ija je valuta jaa od SAD-a. SAD ima trgovinski deficit, jer kao to smo rekli samo troe ko blesavi, a sve manje proizvode. Ako bi se prkalo po teajevima i prisililo Kineze da ojaaju yuan, onda bi Kinezi manje zaraivali i manje ulagali u ameriko trite. Tko bi onda pokrivao dug koji SAD namee cijelom svijetu?

Taj dug i deficit je mogu samo pretjeranom potronjom u SAD-u, ovisnou cijeloga svijeta o nafti i ovisnou cijeloga svijeta o dolaru. Veina aktera ovog neodrivog randevua osjeaju zamor materijala, i kao u svakoj vezi kada doe do zasienja, poinju kicanja u drugim pravcima i razmiljanja joj da mi se izvu iz ove gabule. Svaki dan svijet treba uloiti u SAD 2,8 milijardi dolara kako bi se neodrivi sistem i dalje rolao. Problem se nazire u priznanju Ministarstva financija kako su u prosincu 2006. godine, SAD uspjele privui samo 15,6 milijarde dolara ulaganja, to je najmanje u posljednjih pet godina. Situacija se poslije donekle popravila, ali je porastao i broj prodanih bypassa u centru ekonomske i politike moi. Dolaru vrijednost pada, jer je u padu i cijeli sustav koji mu umjetno odrava vrijednost. Svijet je umoran od spaavanja SAD-a koji kao kakav blentavi utopljenik kad mu baci pojas za spaavanje, probui ga i trai novi. im je iz Kine najavljeno krajem prole godine kako premiljaju o usporavanju kupovanja dionica, obveznica i nekretnina na amerikom tritu, vrlo brzo je tamo u posjet poslana prva krema ekonomskih uvara SAD-a kakvu rijetko tko drugi moe dobiti: predsjednik FED-a Ben Barnanke, ministar financija Henry Paulson, ministar trgovine Carlos Gutierrez, ministrica rada Elaine Chao, ministar zdravstva Mike Leavitt i ministar energetike Sam Bodman, te direktorica za trgovinske odnose SAD-a Susan Schwab. Poruka je bila: dajte se ne zajebavajte sa ovime, jer smo onda svi do vienja. Ukoliko vrijednost dolara nastavi s padom, Kina i ostale zemlje mogle bi dodatno smanjiti svoju kupovinu na amerikom tritu kapitala, pa e vrijednost dolara jo vie pasti, a kamate porasti, upozorio je 31. svibnja ove godine UN-ov Ured za ekonomske i socijalne odnose (DESA). I ovdje je dobro posluati one koji imaju dobre informacije. Gospodin Dick Cheney je 2007. godine investirao svojih potenim radom zaraenih 25 milijuna dolara u fondove kojima kamata ili prati inflaciju ili su ak i zatieni od udara inflacije. Ne samo to, neto manju svotu novaca uplatio je u obveznice i fondove na tritu EU, to je sve samo ne povjerenje u matinu valutu. Dok god se nafta plaa dolarima, centralne banke e se grabati za njima. No, svijet se mijenja i nije vie isto mjesto kao prije 10, a kamoli 30 godina. Dolar je jo uvijek broj jedan, ali da se klima klima se. 2003. godine su centralne banke drale 70 posto svojih rezervi u dolarima, a krajem prole godine 66 posto svjetskih rezervi u centralnim bankama bilo je sauvano u dolarima. Bank for International Settlements

(BIS) je 2004. godine objavila kako su zemlje OPEC-a smanjile svoje dolarske rezerve u centralnim bankama s 75 posto u 2001. godini na 61,5 posto u 2004. godini. Nakon najave Kine pred kraj prole godine kako e ak 200 milijardi dolara diverzificirati, to je petina vrijednosti koju posjeduju u stranima valutama, nekretninama, dionicama i obveznicama, pokrenuta je lavina. Maginom rijei diverzifikacija okoristili su se i centralnim bankama Italije, Rusije, vedske i vicarske koje su takoer na svjetskim tritima odluile kupiti euro i funtu, te smanjiti udio dolara. Iz centralne banke Ujedinjenih Arapskih Emirata najavili su prebacivanje 8 posto svojih dolarskih rezervi u eure. Diverzifikacija se koristi kako se ne bi koristilo daj razguli vie s tim dolarima i ovo je sada ko tiha priprema terena, nevidljivi oblici vjebe za evakuaciju ako se desi najgore. Ako dolar sklizne jo nie. Europska centralna banka je ve savjetovala centralnim bankama svojih lanica da smanje kupovinu obveznica FED-a. Sve to treba povezati i s poecima sumnje u trgovanje naftom iskljuivo dolarima. Taman kad se nekako uspio zaustaviti Irak s takvim glupiranjima, poeli su sa zezanjem Iran, Venezuela, Rusija i drugi, a onaj euro lukavo stoji iza bunja i eka svoju priliku o emu emo u slijedeem poglavlju. Mnogi komentatori smatraju kako bi iroko odbijanje trgovanja naftom u dolarima, imalo utjecaj na ekonomiju SAD-a izmeu ozbiljnog i fatalnog. Kada bi zemlje OPEC-a zamijenile dolar eurom za trgovanje naftom, prestale bi uvati dolar u svojim rezervama i zamijenile ga eurom to bi uzrokovalo daljnji pad dolara za nekih 20-40 posto. A onda se niti obveznice, nekretnine i ostalo ne bi kupovale u SAD-u. Kako e padati potranja za obveznicama i dionicama u SAD-u, u FED-u e biti prisiljeni poveati kamate kako bi i dalje ostale interesantne, ali e to imati utjecaj na teu otplatu kredita graana i graanki SAD-a. A njima i ovako u depu jedva da ostaje pokoja mrvica i oni takoer pokazuju znakove da im je dolo do grla. Nivo tednje je dosegao gotovo nulu, to se nije zabiljeilo desetljeima. Jednostavno, ljudi imaju na grbai toliko kredita, a trokovi ivota su sve vei da im nita ne ostaje za u arape. Posebno je ozbiljno stanje u sektoru nekretnina, a kupovina kua je u sijenju pala na najniu razinu u posljednjih 13 godina. Sektor nekretnina, kupovina kua i stanova je posebno vana za ocrtavanje snage unutranje amerike ekonomije, odnosno potronje. Podaci govore kako je za izlazak iz recesije 2001. godine, sektor

nekretnina i sve to se vee za njega (graditeljstvo, instalacije, trgovci, pokustvo, selidbe) zasluan za ak 30-40 posto svih novih poslova. Situaciju dodatno pogorava i totalni kaos na tom dijelu financijskog trita, gdje su naputeni prostor zauzeli legalizirani oblici lihvarenja. U ludilo potronje uvueni su i oni koji s obzirom na svoju ekonomsku situaciju ili na probleme s otplatom trenutnih kredita ne bi mogli dobiti povoljne kredite za kupovinu nekretnina koje garantira FED. Tu su onda za najsiromanije nastupili leinarski kreditori mamei ih da uu u tzv. subprime loans, bez detaljnih objanjenja kako se radi o nepovoljnijim kreditima s visokom mogunou gubitka nekretnine. 2006. godine takvi lihvarski krediti zauzimali su ak 20 posto trita kredita i vrijedili 625 milijarde dolara, to je veliki rast u odnosu na 2001. godinu kada su vrijedili 120 milijarde i zauzimali svega 5 posto trita. Kako smo rekli, takve sekundarne kredite su dobivali oni siromaniji 2005. godine polovica svih kredita koje je uzimalo afro-ameriko stanovnitvo imalo je lihvarske klauzule. Sada desetine i desetine tisua ljudi mora napustiti svoje domove i proglaavaju bankrot, jer nisu u stanju otplaivati takve kredite, a na tritu koje je to i pokrenulo primjetna je prava beanija pa neki od najveih igraa kredita drugog ranga otputaju zaposlene i gase poslovanje. Zato nema frke za onaj najbogatiji drutveni sloj na koji George Bush uvijek pomisli prije odlaska na spavanje. Prodaja kua vrijednih iznad 5 milijuna dolara prole je godine porasla za 11 posto u odnosu na prethodnu. Eto, sad kad smo toliko izudarani i osjeamo se nokautirano, poentirajmo s onim lijepim eljama SAD-u. Svijet je jo uvijek previe povezan da bi se mogli zlurado smijuljiti na probleme preko velike bare. Ukoliko opadne potronja na amerikom tlu, cijeli sustav poinje klecati, jer ko e onda kupovati sve one playstatione tree generacije, najnovije hladnjake koji javljaju kad je potrebno izbaciti pokvarenu hranu iznutra i kvazizatvorske memoare razmaenih bogataica. Uspjean izvoz, pa onda i zarada dolara, pa onda i vraanje tih dolara u SAD-u, ovisi i o tome da sami potroai i potroaice SAD ostanu takvima kakvi jesu. A to ne postoji bez uspjenog dolara. Da je tome tako, dovoljno govori i kratka recesija u 2001. godini uzrokovana uglavnom padom vrijednosti visokotehnolokih korporacija i dot.com slomom na burzama te kasnijim teroristikim napadom na SAD. Te godine je zbog recesije uvoz SAD-a pao za 79 miljardi dolara, to i nije neto sad prejako puno, oko 6,3 posto

tadanjeg uvoza. No, i to je bilo dovoljno da se izvoz roba u toj godini na svjetskom nivou smanji za 4 posto, to je tada bio najvee smanjenje od 1982. godine. E, tih sitnih 4 posto ima puno jai utjecaj na zemlje koje ive od izvoza, puno jai nego to izgleda na prvi pogled. Izvoz je opao u 11 od 16 najjaih izvozniki orijentiranih zemalja, a u svim na jugoistoku Azije. Dajemo podatke o postocima pada izvoza za pojedine zemlje 2001. godine, a to je za njih znailo unutarnje ekonomske probleme: Tajvan (-17,1 posto), Filipini (-15,6 posto), Japan (-15,6 posto), Juna Koreja (-12,5 posto), Malezija (-9,8 posto), Indonezija (-8,7 posto), Tajland (-7 posto), Kina (-5,9 posto), Meksiko (-4,7 posto) i tako dalje. Radi se desetinama izgubljenih milijardi dolara, a nije se radilo o dugotrajnoj recesiji. Eto, sad se nai ebanoglavi antiamerikanisti ekaju po glavi i njurgaju: a kak to? Ili uobiajeno ego-sektaki porue kako ionako svi zasluuju propast. Danas smo jo i povezaniji. Rekli smo kako od kineskog izvoza ameriki potroai pokriju ak petinu? Gdje bi Kina nala dostojnu zamjenu kada bi se u SAD-u pojavila ozbiljna recesija? Koliko je SAD ovisan o potronji, toliko je Kina ovisna o proizvodnji za van. Vijee za meunarodne odnose objavilo je u lipanjskom broju svog asopisa Foreign Affairs, kako je u kratkom razdoblju 2000.-2003. u Kini otvoreno nevjerojatnih 60000 tvornica i proizvodnih pogona te skladita. Ovo ne samo da ita dva puta, nego koliko god puta itao, i dalje ne moe vjerovati. Kineska ekonomija je iznimno ovisna o izvozu i stranim ulaganjima okrenutima preko izvoznom sektoru, na to otpada preko 80 posto kineskog BDP-ja. Isti je sluaj i sa drugim izvozno orijentiranim zemljama u jugoistonoj Aziji i Latinske Amerike. Europa i neki drugi krajevi trebali bi manje patiti u tom sluaju, ali i mi bi osjetili lepet krila ruenja ekonomskog Iraka koji sada lebdi nad planetom. Cijelo vrijeme stiu upozorenja iz najuglednijih ekonomskih krugova kako je sadanji put SAD-a opasan ne samo za njih same, nego i za cijeli svijet. SAD je zasigurno i dalje najvea svjetska sila, ali koliina posrtanja i prepreka koje doivljavaju u daljnjim jurianjima na deranje planete poinje mutiti sliku neprikosnovenosti. Premda i dalje kontroliraju gotovo etvrtinu svijeta svojom vojskom, sve je tee dati jasan i odluan odgovor na pitanje: Deki, a di sad da pokrenemo novi rat? Trenutno smo u fazi odgaanja panike. Logino, jer kako smo probali pokazati u poglavlju svi su ovisni jedni o drugima. Nitko od ukljuenih igraa ne eli povui prvi

nagli potez kako ne bi izazvao paniku, ali nitko ne eli biti zadnja jajara koja e popuiti kad svi shvate o emu je rije i ponu masovno hitati dolare kroz prozor, kao to se radi sa stvarima koje nita ne vrijede. Ovo je sada masovna klackalica i premda se svi i dalje igraju, mnogi gledaju kako da s jednom nogom vani doskoe na tlo, a sebe to manje ozlijede. Kanada do vienja Kyoto, zaigrajmo loto Kanada je ako niste znali nova naftna sila i svi naftomani slave reklame o Kanadi kao svjetskom spasu energetske krize. Razlog - Kanada je 2003. godine ukljuila sav svoj katranski pijesak u dokazane naftne rezerve, premda se radi o potpuno drugaijoj (teoj, skupljoj, energetski zahtjevnijoj, tetnijoj za okoli) vrsti nafte. Odjednom je Kanada postala trea na svijetu u naftnim rezervama, jer su u pokrajini Alberta pronaene ogromne koliine katranskog pijeska iz kojeg je mogue derivirati naftu. Iz istih razloga Venezuela je prva na svijetu sa zalihama teke nafte u delti rijeke Orinoco. Kanada je s 4,9 milijardi barela rezervi skoila na nevjerojatnih 180 milijardi. Bez ukljuivanja katranskog pijeska (mjeavine gline, pijeska, vode i bitumena), Kanada bi bila na 22. mjestu u svijetu po zalihama nafte. No, kako smo rekli, katranski pijesak je dobio ulogu meke podloge za cijelo ovjeanstvo nojeva kako bi dok zabijamo glavu unutra imali osjeaj da je sve u redu i kako nema problema. To sve uzrokuje i radikalne promjene u okoliu na sjeveru Alberte. Zbog miniranja je iskreno tisue i tisue hektara uma, ostavljene su ogromne rupe u tlu i zagaena jezera koja se pune otpadom i ostacima od procesa miniranja. Za iskoristiti naftu iz katranskog pijeska, mora se iskopati dvije tone pijeska da bi se dobio jedan barel nafte. ak je i neoliberalnom progresu skloni Financial Times opisao pejza u Alberti distopijskom fantazijom. Proces rafiniranja bitumena emitira tri do etiri puta vie staklenikih plinova, nego vaenje nafte iz tradicionalnih polja. Upravo zbog istraivanja i proizvodnje teke nafte Kanada ima velikih problema u smanjenju emisije svojih staklenikih plinova, tako da su najavili i potpuno odustajanje od Kyoto protokola. Trenutna emisija plinova vea je za 24 posto od zadanog cilja, a raste prema 30 posto. Prema istraivanju koje je objavio University of Toronto, od zemalja skupine G8, Kanada provodi najmanje kvalitetnih aktivnosti i napora u borbi protiv

klimatskih promjena i emisije staklenikih plinova pa se i ona aktivno ukljuila u kockanje sa sudbinom cijelog planeta. Francuska naftna korporacija Total kao jedni od prvih igraa na tom podruju, toliko eksploatiraju tlo na sjeveru Kanade u potrazi za naftnim blatom da su zatraili izgradnju nove nuklearne elektrane u tom podruju, jer je proizvodnjom nafte ih katranskog pijeska uvelike poveana potronja energije. Ukoliko i zamirimo na energetsku i ekoloku cijenu katranskog cijena, postoji i financijska. Dok se za iskoritavanje nafte u Saudijskoj Arabiji potrebno potroiti manje od 5 dolara za jedan barel, a svjetski prosjek se kree ispod 15 dolara po barelu, u Alberti je potrebno potroiti i do 40 dolara da nam pone tei fina tekuina opojna mirisa. No, sada kada je nafta skupa, isplati se financijski ulagati u takve oblike iskoritavanja. Jasno je u skladu s tim kako nafta nee nestati jo koje desetljee, ali nee niti pojeftiniti i sve e biti vei teret siromanijem dijelu planete. Opet, ni ta financijska isplativost nee spasiti svijet od potrebe preispitivanja nas samih zbog naruenog odnosa prema resursima i energiji, jer je trenutna infrastruktura potrebna za znaajniji unos nafte iz katranskog pijeska nedovoljna. ak i Meunarodna agencija za energiju (IEA) predvia da e nekonvencionalni oblici nafte do 2030. godine zauzimati tek oko 8 posto od ukupne proizvodnje, to je kikiriki s obzirom na ono to nas eka s izvorima lake i jeftine nafte. Jasno je zbog koga se toliko ruje po nekad prelijepim predjelima Alberte. ak 75 posto proizvedene nafte od katranskog pijeska u Kanadi (preko milijun barela dnevno 2005. godine), odlazi u SAD, pa ih nije malo koji krste katranski pijesak energetskim pokrivaem amerike sigurnosti. Pa zato se onda uope ilo u Irak po naftu? Postoji 8,4 bilijuna razloga da se preuti odgovor. Kada su Georga Busha upitali nakon teroristikog napada na SAD, koji bi bio najpatriotskiji in za uiniti, on je iskreno rekao: Troite!. Govorio je amerikoj javnosti, ali se zapravo obraao cijelom svijetu, svima nama. Jo ga uvijek sluamo.

Europa dame i gospodo, predstavljamo vam euroatlantske dezintegracije?

Ako itate ovu knjiicu i ivite u Europi (ajde, za ovu priliku emo malo nategnuto tu ukljuiti ak i Hrvatsku), estitamo po svim trenutnim podacima i pokazateljima ivite na kontinentu na kojem je ostvaren najvei stupanj kvalitete ivota za najvei broj ljudi. Ovdje je ostvaren najvei stupanj ljudskih prava, socijalnih davanja, zdravstvenih i obrazovnih usluga, prava ena, zatite okolia, dostupnosti javnog transporta, ekipa bira svoje predstavnike na izborima i da dalje ne nabrajamo. ak i krajnje crni scenariji energetske krize u budunosti, kakvih se ne bi posramio ni uobiajeni vjerski fanatik to krade Bogu dane iekujui sudnji dan s iste te adrese, predviaju najvee mogunosti za nastavak kako tako normalnog ivota upravo na kontinentu kojeg obitavamo. Jasno, tu sad estoko povlaimo konicu svjesni kako kao i kod svih pria do sada, i u samoj Europi imamo itave nizove na lepezi s jedne strane ratova za resurse i odrivog razvoja s druge strane. Openito je Europa toliko razlomljena izmeu sebe da ti nekad nije jasno tko ili to sve to dri na okupu? Imamo u Europi drave, regije i gradove koji su nekoliko desetljea ispred ostatka svijeta u odrivim rjeenjima, ali imamo i one koji saugaju li ga saugaju koda im je uo bio osobno Dick Cheney. Imamo nezapameni razvoj koritenja energije vjetra na obalama oceana ili u Njemakoj, ali e zato narednih godina u jugoistonu Europu preko europskih razvojnih agencija i banaka sliti 18 milijardi dolara u projekte iskoritavanja fosilnih goriva i u nuklearnu energiju, a u obnovljive izvore energije svega 253 milijuna dolara. Imamo panjolsku koja naprednom vizijom pokuava integrirati u drutvo

(ilegalne) imigrante, ali imamo i Poljsku ijeg se odnosa prema manjinama ne bi odrekla ni izdajnika vlada endehazije. Imamo pokuaje da se uspostave drugaiji principi u voenju vanjske politike, ali imamo i nuenje EU teritorija, ugleda i dosljednosti za bagatelu, neovisno radi li se o muenju ilegalno zatoenih ljudi, raketnih titova ili dranja tute SAD-u dok se ovi prosipaju po cijelom svijetu. Nekadanji ponos razliitosti koje se sjedinjuju u zajednike vrijednosti i politiku koja potuje socijalna i ljudska prava te zatitu okolia, preesto prijeti izobliiti se u suprotstavljene uskogrudne brloge, gdje caruju lokalni kaprici. U tom smislu strukturalne klimavosti, sporosti povezane s neuinkovitou te ope neusuglaenosti oko temeljnih pitanja, Europskoj Uniji su jedina konkurencija Ujedinjeni narodi. No, ne kae narod daba da se treba bojati zla, a ne dobra. Tako i nas nije strah poboljanja tih uparenih klimavaca, dapae, ve nam je upravo vuna da od pretjeranog akanja po njima ne kolabiraju i otvore prostor jo gorima. Tako i nije bez vraga dok grintamo na UN, zapravo imamo prpu da im mjesto ne zauzmu globalne siledije koje samo ekaju da ih se pusti s lanca i da se ugase kamere. Isto, dok opravdano zahtijevamo od EU birokrata da se prisjete onog ponosa razliitosti, treba sa drugim okom gledati i paziti na nanovo upakirane feudalne nacoe koji bi opet pjevali ode krvi i tlu, a vrebaju iza sve veeg broja grmova pa ak i onih nakinurenih utim zvjezdicama. I ovjek se onda zbilja moe zapitati pa dobro, ali to njih onda sve u Bruxellesu dri skupa? Istina je da EU rjee od prekooceanskog roe moemo optuiti za bombardiranje demokracijom, ali kako lijepo kae pjesma, isto je tako istina i da para vrti tamo di burgija ne moe. A uspjena EU para vrijedi vie od neuspjenog EU Ustava. Tako se EU voli hvaliti kako po glavi stanovnika daju vie od SAD-a ili Japana u pomoi siromanim zemljama, ali e manje spominjati sitnicu kako po glavi stanovnika od te pomoi vie calta za prosjenu kravu europljanku, a kamoli za poljoprivredu openito. Dakle, za isti sektor od kojeg siromani ljudi siromanih zemalja ovise. Uvijek se pomo siromanim zemljama vee za dolazak europskih korporacija koje onda zagospodare odreenim sektorom ko u dobra stara vremena. Uvijek tamo gdje u EU para vrti: banke, telekomunikacije, visoka tehnologija, hrana, gospodarenje otpadom, voda i gospodarenje vodom.

Umjesto kolateralne tete, dobije kolateralnu telu. Ali ima i jo neto to kao nevidljivo, ali opako omamljujue ljepilo, vee ekipu u Bruxellesu. To je mo. Gotovo sa sigurnou moemo tvrditi kako se namirie izdaleka, i kako su svi koji ondje rade kao birokrati, lobisti, i parlamentarci svjesni teine tog mirisa. Jasno, ta mo skrene i na grbave kaldrme pa ih poploava pozitivnim kockama (sjetimo se samo di bi mi bili da nisu uvijek bile spremne EU packe na domae svinjarije), ali biti svjestan moi daje i osjeaj vanosti. U tom smislu EU zaista postaje mona gomilica na okupu radi se o gotovo pola milijuna i vie nego solidno potkoenih potroaa, a i ukupna godinja zarada smanjuje razmak od SAD-a. Unato svim parolama o globalizaciji, u trgovini kao da su u 20. stoljeu, jer od ukupne trgovine Europske Unije, na meusobnu trgovinu njezinih lanica otpada velikih dvije treine. Kad se to sve zbroji i stavi na trpezu, jasno je kako je EU najvaniji i jedini ozbiljni, istovremeno i partner i pandan SAD-u. No, upravo je taj ambivalentni odnos prema potomcima starog kontinenta jedan od trenutno najveih problema Europske Unije. Europa je tradicionalni partner SAD-u, a i svoj poslijeratni razvoj duguje prekooceanskom bratu (premda jasno ovi to nisu potpomogli bez svog interesa), no to je vei stupanj odsustva zdravog razuma u vrhovima moi SAD-a, to je tee izraavati zahvalnost zbog skladne prolosti. Nakon odlaska Blaira, Bush za svoje globalne agresije moe oekivati bezrezervnu podrku jo uglavnom iz nekadanjeg istonog bloka, posebno ako to ide kontra biveg tiranina Rusije. EU ima i dodatni problem, koji nadilazi dimenzije nesimpatija prema metodama najveih deraa planete. Fora je u tome kako jest tono da je Europska Unija manji deronja od SAD-a, ali da ga i oni vole papati, vole: i energije i staklenikih plinova, i hrane i pesticida, i istog neba i jeftinih letova avionom. I to sve u koliinama puno puno veima nego to ovaj planet, pa i ljudi na njemu mogu podnijeti. A dodatna je fora to se i SAD trenutno saplie sam sebi o izraubane noge koje su donedavno miiavo utirale u guzicu koga god su htjele. Bratska podrka je tada ila ovako mi vama jeftinu energiju, a nae se i koja kinta, a vi nama samo ponavljajte yes yes euroatlantske integracije su milinica. No, sada sve vei dio EU-a vidi da oni nogari nisu vie tako miiavi, ve puni rana, a vene stre ko norveki fjordovi. I tu je sad isto ona klackalica koju tako

esto spominjemo, jer EU nema tako monu svoju vojsku da glumi jo jednu ameriku konjicu, vlastitih energetskih resursa takoer ima sve manje, a kako smo rekli, nije da su neki uzor u maloj potronji na razini cijele Unije, ast iznimkama. EU je sve vie ovisna o uvozu energenata i tamo di bi oni sve rijeili, kako se to lijepo kae, direktnim stranim ulaganjima, SAD i dalje burgija ko kakav tumpasti rmpali, bez obzira na posljedice, a za EU to uzrokuje dodatno drmusanje klackalice. Zalihe nafte i plina u Sjevernom moru, koje su godinama bile energetsko zalee Europske Unije i posebno pojedinih lanica, sada se polako pribliavaju svojim vrhuncima iscrpljivanja i tu se sad klackanje komplicira, jer je bogata i naftom i plinom u susjedstvu rebrendirana energetska goropadnica Rusija. EU je o Rusiji posebno ovisna zbog opskrbe plinom. Kako bi zadovoljili odredbe iz Kyoto protokola, zemlje EU su poele s izgradnjom elektrana na plin koje manje emitiraju staklenikih plinova od onih na ugljen i naftu, ali umjesto da se potronja smanji pa da taj prijelaz ima i neke dugorone pozitivne posljedice, potronja se poveala i sada plina treba sve vie. Europa uvozi vie plina nego SAD, Kanada, Indija i Kina zajedno. ak pet zemalja EU, 100 posto ovisi u opskrbi plinom od Rusije, a deset ih ovisi za vie od polovice svojih potreba. Svjetski energetski gigant iz Rusije Gazprom, opskrbljuje Europu sa treinom plina, s godinjom prodajom od 25 milijardi dolara. Tu se sad naziru i ozbiljne pukotine izmeu stare i nove Europe. Stara troi vie energije i tu ih nikakva niti tradicija, niti povijest, niti autokracija Putinovog stila vladanja ne dotikavleju. Rusija gradi 1200 kilometara dug plinovod prema Njemakoj, od kuda dalje ide prema ostatku kontinenta. Glavni udio u projektu vrijednog 4,7 milijarde dolara ima ruski Gazprom, a onda slijede njemake korporacije BASF i E.On, a konzorcijem za izgradnju predsjeda bivi njemaki kancelar Gerhard Schroeder. Plinovod ide ispod Baltikog mora i zaobilazi Poljsku, baltike zemlje i Ukrajinu zemlje koje se smatra lojalnima SAD-u. To se tom kruoku nove Europe, one koja je ivjela u totalitarnim sustavima istonog bloka nikako ne svia, pa ponekad ima dojam kao da ele izgraditi novu eljeznu zatitu, ovog puta prema Rusiji. Poljski ministar obrane je usporedio plinovod dogovorom Hitler-Staljin iz 1939. godine koji je raskomadao Poljsku na dva dijela. To uzrokuje mnoga tapkanja u mjestu EU kao kolektiva, pa se gomilaju teme na pat pozicijama. Rusija jasno ne skriva politike implikacije svojih odluka i gotovo da moemo vidjeti Putina kako se ceri dok traju unutareuropske razmirice, jer kako god

bilo, struja se mora upaliti, a radijatori odvrnuti. Rusija uvijek uva u rukavu druga gladna trita, gdje kao najvanije vidi Kinu i Indiju. Ruski Transfet gradi naftovod od istonog Sibira prema Dalekom istoku, uglavnom za Kinu, ali i za ostatak istone Azije. No, kao to smo napomenuli u poglavlju o Rusiji i Centralnoj Aziji, pitanje je koliko e jo dugo Putin uivati u tom cereku, jer ni ruske mogunosti opskrbe energentima nisu vjeite. Prola zima u Europi je bila iznimno blaga, pa potronja nije bila prevelika, no uz koju teu, pa i uobiajenu zimu plus suludi ljetni sindrom klima ureaja, energenata e trebati sve vie. Rastu zahtjevi i stanovnitva u samoj Rusiji, gdje su cijene energenata niske, no ukoliko se smanji zarada izvan granica, niti doma cijene nee moi biti jo jako dugo povlatene. Rusiji su potrebna investicije i ulaganja da se svo to blago u tlu iscrpi do kraja, a Europa kako smo to rekli ima i voljna je uloiti. Tampon zona zemalja biveg istonog bloka ima sve manje prostora za ucjene, jer je sve vie stratekih pravaca koji ih zaobilaze, i mogli bi ostati na suhom kao posljednja zakerala na kontinentu. U godinama koje dolaze, zatitnici iz Bijele kue e imati sve vie problemima i sa namirivanjem vlastitih potreba, a kamoli da razmiljaju jo o drugima. No, moemo biti sigurni da razmiljaju o najslaoj europskoj simbiozi izmeu para i osjeaja vanosti zajednikoj valuti euru. Euro je zasigurno jedan od eih razloga osjeaja vanosti svih koji vode EU i usmjeravaju njenu politiku. Posebno je slae uivati u njegovim trenutnim uspjesima, jer su predvianja veine vodeih ekonomskih strunjaka prije sveane inauguracije europske valute bila, jadni ne bili, ko da se radi o otvaranju europske Pandorine kutije. No, ko se tada kladio na euro, danas masnih brka juhu veera. U razdoblju 2001.-2005. vrijednost dolara je pala za 28 posto u odnosu na euro, a kliznue se nastavlja i do dana kada dovravamo knjiicu. U prolom poglavlju smo spomenuli kako i centralne banke u cijelom svijetu smanjuju udio dolara u odnosu na euro (pa i druge valute) u svojim rezervama. Dodatno u Washingtonu konzumiraju poveane doze Gastala i zbog sve glasnijih razmiljanja u samom OPEC-u o prelasku na euro u trgovanju naftom. Ne treba smetnuti s uma kako zemlje OPEC-a uvoze iz EU-a gotovo 40 posto svoga uvoza, a zemlje OPEC-a su glavni opskrbljivai naftom EU-a. Danas EU trguje sa zemljama OPEC-a vie nego te zemlje sa SAD-om.

A sjeate se kad smo u poglavlju o Bliskom Istoku spomenuli odluku Irana da potpuno izbaci dolar iz trgovine svojom naftom isto kao onomad onaj bivi our son of a bitch Saddam Hussein. Tada je nezahvalna uloga glumatala zapala glasnogovornicu Europske komisije Amelie Torres, koja je odbila komentirati odluku Irana kao ijuuu, pa nemojte mene, pa to ba to pitanje, a lele, ba mi neto neugodno pa lijepo smuljala kako je za glaveine EU to pitanje slobodna volja vlade ili kompanije da koriste odreenu valutu za prodaju vlastitih proizvoda. E, a isto se sjeate kako smo spominjali ve svima poznatu Skupinu za energiju potpredjednika SAD-a Dicka Cheneya koja se sastojala od probranih dijelova republikanske elite, preplaenih savjetnika i najmonijih naftnih i energetskih korporacija.. Vrijeme paklenog sastanenja bilo je nekoliko mjeseci prije teroristikog napada na SAD, u rujnu 2001. godine i slinilo se nad mapama naftnih polja, rafinerija i glavnih pravaca za prijenos nafte u Saudijskoj Arabiji, Ujedinjenim Arapskim Emiratima i Iraku. Taj sastanak je dosta spominjan i u nekim medijima i u brojnim knjigama. A puno manje je poznata i razglabana Rezolucija Europskog parlamenta od 14. lipnja 2001. godine u kojoj se istie kako je potrebno poraditi na dijalogu (pazi ti to, dijalogu) sa zemljama OPEC-a da se nafta za EU pone plaati u eurima. Glasnogovornica Torres bidna, nije tada bila na svom trenutnom radnom mjestu, inae se ne bi onako snebivala na pitanje o odluci Irana da pone koristiti euro umjesto dolara za trgovinu svojom naftom. U prolom poglavlju smo opisali to bi to znailo, ne samo za SAD, ve i za cijeli svijet. I dok se veina zemalja OPEC-a i dalje klacka s tim pitanjem, Rusija je jo 2004. godine pristala prodavati Njemakoj plin u eurima te se razmatra takva transakcija za cijelu EU. Klackalica je sve vie klimavica. Eh, sad si striek Huntington misli, a joooj kakve li sam ono pisao bljezgarije o sukobima civilizacija na koje se onda napaljivali balkanski autokrati i njihovi lakeji, a vidi ti ovo danas. Veze izmeu Europe i SAD-a su jake i teko je za oekivati njihovo ruenje preko noi. Dapae, ukoliko se ta klackalica zbilja do kraja rasklima, to nee proi bez posljedica niti po samu EU, posebno s obzirom na oitu neslogu unutar same Unije oko odnosa prema SAD-u. Ipak, danas Washington ne moe oekivati da e na svaki njegov agresivni napadaj kihanja, Europljani kolektivno trati s maramicama i tapati po leima. Ili kako smo rekli na poetku da e ba svi drati tutu. Napredniji dio Europe je svjesniji kako i sam SAD ne sipa iz rukava obeanja kao prije deset i vie godina.

A kako se mi u tome snalazimo saznajemo na kapaljku izmeu mafijakog nasilja i estradnog mulja. No, i to neto govori o nama.

Hrvatska odozgo zeleno, odozdo plavo - a naprijed?

E, jadni li ti smo ga mi. Predsjednik Republike, koji moe polovici svijeta drati lekcije iz predanosti u borbi faizma svih fela te tvrdoglavog inzistiranja na vanosti ureenih odnosa presudnih za razvoj svakog normalnog drutva (dobro, nali bismo i niz lekcija koje bi on mogao primiti), nakon gledanja filma Neugodna istina, ovjenanog Oskarom za najbolji dokumentarni film, jedino zakljui mmmda, zbilja je frka i naloit u ovim mojima u Predsjednikom uredu da zamijene sve arulje onim tednima. Eto, nakon godina i godina od prvog koritenja tednih arulja u svijetu, doli smo do razine osvijetenosti kako nam je potreban Al Gore da posegnemo za njima. Ba nas zanima je li taj projekt gigantskih razmjera za Hrvatsku zapoet i ako je, je li dovren? Da odmah opravdamo ovo picajzlanje. Jasno da podravamo koritenje tednih arulja, jer nam to daje nebrojene meupovezane koristi: vea iskoristivost, due trajanje, utedu energije i manju emisija ugljinog dioksida te manje opasnog smea. No, isto tako je jasno kako to smatramo u boljoj varijanti tek prvim korakom u naporima za smanjenje utjecaja klimatskih promjena, a u loijoj varijanti dobrano nedovoljnim, posebno ako ga naglaavamo ko da ispred toga ide: Eureka! No dobro, pustimo mi naeg predsjednika na miru, jer za razliku od '90-ih, kroz tu se funkciju na sreu, vie ne vedri i oblai u zemlji, pa niti oko klime.

Pogledajmo to o svemu bitnome za temu naeg feljtona: koritenju energije i resursa, klimatskim promjenama i stanju ekosustava te proizvodnji hrane kau drugi gospodari vremena u Hrvatskoj. U Strategiji Republike Hrvatske za ispunjenje obveza iz Kyoto protokola koju je 2007. godine izradilo Ministarstvo zatite okolia, prostornog ureenja i graditeljstva (MZOPUG) u suradnji s Institutom za energetiku i zatitu okolia Ekonerg, kao jedan od ciljeva poveanja energetske efikasnosti potronje struje u sektoru zgradarstva stoji i cilj zamjene po dvije obine arulje onim tedljivima, u svakom kuanstvu do 2010. godine. Ovdje napominjemo kako je to prilino ambiciozan cilj, i trenutno nije jasno kako e se ispuniti bez aktivnije uloge drave, to se kod nas jo uvijek izraava u futuru drugom. Naime, u Velikoj Britaniji, svijest o klimatskim promjenama je vea nego kod nas, imaju educiranije stanovnitvo, rairenije trite energetski efikasnijim proizvodima, a to znai kako su ti proizvodi jeftiniji, i veu kupovnu mo stanovnitva. Ipak, danas u Velikoj Britaniji imamo manje od jedne tedne arulje po kuanstvu. Ako ih mi do 2010. godine uspijemo prestii, kako predvia Strategija, to e nam utedjeti 2,1 posto ukupne potronje elektrine energije. I tu smo onda tek na poetku puta. Ako ovdje stanemo, ko da nismo niti krenuli. Upravo je to i na najvei problem. Kretanje u mjestu. Nepotivanje vlastitih zakletvi. Nesuvislo buljenje u ogledalo i tepanje krezubici kako ima lijep osmijeh. Tako sa Energetskog instituta Hrvoje Poar istiu kako ak 83 posto dananjih zgrada ne zadovoljava toplinske propise niti iz daleke 1987. godine, a kamoli iz 2005. godine kad je donesen novi stroi propis. A nije ba da smo ih veinu gradili u sumrak komunizma. S obzirom da ne potujemo niti davno donesene zakone, onih dvije arulje po kuanstvu zaista izgledaju kao gigantski korak. Oito je kako drava nema dovoljno moi i odlunosti te osposobljenih ljudi i volje da prisili, u konkretnom sluaju graevinski lobi pa i same ljude kada grade kue na potivanje zakona. I oito je da kod nas nema niti dovoljno svijesti niti dovoljno educiranosti za iskreno i predano suoavanje s klimatskim promjenama, energetskim resursima i stanjem ekosustava. Nadalje se u temeljnom dravnom dokumentu o naem odnosu prema klimatskim promjenama i energiji najavljuje investiranje u energiju vjetra i biomase (5,8 posto ukupne energije do 2010. godine te 10 posto do 2020. godine), smanjenje gubitaka toplinskih gubitaka u zgradarstvu (hahaha, vidi gore), poveanje energetske efikasnosti potronje struje, instaliranje 5000 solarnih sustava za toplu vodu i grijanje,

do 100000 hektara uljane repice namijenjene transportu, reforme u industriji te sektoru gospodarenja otpadom kako bi se smanjila emisija staklenikih plinova, i jo itava hrpa hvalevrijednih namjera i elja. Zlobniji meu vama e sada zapitati, dobro tu svata lijepo pie, ali to ili tko garantira da e oni imaju vlast, to zaista i provesti? I mi emo su tu praviti toe, jer odgovora nema. Jo smo uvijek na stupnju politikog razvoja gdje smo sretni kad politiare natjeramo da objave koliko imaju satova, a koliko okota, koliko su firmi prepisali na supruge ili mueve, a koliko na zaove i jetrve. Vjeruj meni - ne, vjeruj meni, jedino odzvanja iz slatkorjeivih megafona. U Hrvatskoj ne postoji sustav nadzora nad ispunjavanjem predizbornih obeanja, niti postoji minimum odgovornosti politiara i politiarki prema definiciji funkcije koju obavljaju, a to je da slue ljudima. Kad se uoi nepotivanje obeanog programa s kojim su dobiveni glasovi, nestrunost i sklonost korupciji, ili nekontrolirano izlijevanje bahatosti, pritisak i zahtjev za odgovornou gotovo nikad ne dolazi iz samih stranaka o ijim se lanovima radi. Sve ostaje na jo nedovoljno razvijenoj graanskoj svijesti, civilnim inicijativama i udrugama, pritisku medija i nezavisnih intelektualaca te uspjesima od prilike do prilike. Jasno, uvijek diemo palac gore za aktivizam obine raje, nezavisnu i kritiki ljubopitljivu ulogu medija te hrabre istupe intelektualaca kojima nije jedino vano to su zasjeli na udobne predavalake fotelje visokog obrazovanja. Ali ukoliko sustav nema vlastite mehanizme nadzora te usmjeravanja, ukoliko nema pristojnu dozu samokritinosti i skromnosti, a s obzirom na stupanj educiranosti i graanske hrabrosti u Hrvatskoj, onda taj sustav brlja i na podruju tednih arulja i toplinskih propisa, a di nee na podruju ukupne odrivosti razvoja. Pa tu iz usta vladajue elite sluamo - neemo Drubu Adriu, a zapravo moda bismo ipak mogli, jedino nam preostaje graditi nuklearnu elektranu, ma jok nuklearki kad vidi molim te koliko imamo vjetra i sunca, ivjela ekoloka poljoprivreda, ali treba okrupniti mala gospodarstva jer su ona nekonkurentna i daju male prinose, a nas nita malo ne veseli. Odnos vladajue elite prema resursima i energiji pokazuje kako odnosa zapravo i nema, ve se radi o probnim balonima, marketinkim trikovima i nepovezanim nabacokama. Majstori kupovanja vremena. Ima se moe se. Tako naa plavo-zelena kiflica ostaje bez preciznih, jasnih i opipljivih koraka prema odrivijem drutvu, a to je ono to joj je najpotrebnije, kao i ostatku svijeta. U trenutku

kada smo sve svjesniji potrebe za hitnim djelovanjem u odnosu na galopirajue klimatske promjene, unitavanje najvrednijih ekosustava i ivog svijeta u njima, te problema s opskrbom najvanijih energenata i pripadajuih ratova za resurse, pored opih ciljeva i deklarativnih naela, potrebni su nam i primjenjivi i provjerljivi kratkoroni koraci prema odrivom drutvu. Kratkoroni koraci koji gaze po stazama dugoronih vizija. Znai primjerice, za koliko e se zbog tednje i boljeg dizajna, u godinu dana smanjiti emisija CO2 na dravnoj razini u sektorima zgradarstva, transporta, poljoprivrede i drugih, za koliko e se poveati povrine lokalno proizvedene i lokalno potroene hrane, a za koliko organski uzgojene, za koliko e se poveati udio obnovljivih izvora energije, i tako redom. Pa onda opet za slijedeu godinu, a nemoj nam brate dragi i sestro mila, to ete napraviti u sljedeih etiri godine ili do tamo neke 2012. godine, jer emo tako epati kroz prostor i vrijeme pa izgubiti i ono najvrednije to imamo, a to je upravo spomenuto bogatstvo i kvaliteta zeleno-plavog sustava. Nakon to smo u ekonomiji izgubili ili degradirali najvrednije poluge svakog drutva: sektor proizvodnje i sektor bankarstva, odnosno financija openito, kao najvredniji resursi nam ostaju ume i zalihe pitke vode. Od naeg ukupnog teritorija, prostori koje karakteriziramo ekoloki uinkovitim umama, zauzimaju ak 37,5 posto povrine, to se u svjetskim razmjerima smatra ekoloki izvrsnim. Ukoliko uraunamo ukupna umska zemljita dolazimo do 43,5 posto povrine RH pod zelenim platem. Na posebno mjesto svjetske karte nas stavlja i injenica kako se od tih povrina, ak 95 posto smatra prirodnim umama, riznicama bioraznolikosti i kvalitetnih ekosustava. Ne treba nas uditi to nam onda upijaju vie od polovine nae ukupne emisije ugljinog dioksida. Plavo koje nam dolazi odozdo smatra se i buduim razlogom za ratove, premda se ve i sada mogu pratiti prva kokanja i sukobi oko pitke vode. Prema podacima FAOa, Hrvatska je prva u Europi, a trea u svijetu (iza Kostarike i Paname) po koliinama obnovljive vode u odnosu na povrinu. Ukoliko raunamo obnovljive zalihe vode u odnosu a broj stanovnika, Hrvatska je, takoer na visokom, osmom mjestu, to predstavlja 32800 litara m3 godinje po stanovniku. S obzirom da ivimo u svijetu gdje 1,1 milijarda ljudi nema pristup pitkoj vodi, 2,2 milijarde ljudi nema zadovoljavajue sanitarne uvjete, a da godinje na globalnoj razini izgubimo 4000 kubnih kilometara pitke vode, ispada da mi ovdje leimo na zalihama sretne budunosti.

No upravo nam ti zeleno-plavi temelji odrivosti, stenju pod naim razvojem zadnjih godina. Potronja nam je sve vea, a sposobnost ekosustava da je hendlaju, odnosno da je upijaju i prerauju sve slabija. To je cijena i opsjednutosti pukim ekonomskim rastom i slijepe jurnjave za profitom, bez da se pogleda u retrovizor, a kamoli naprijed. Nije utjeha to nismo usamljeni u svijetu koji ne ui iz povijesti kako niti jedna civilizacija nije pozdravila svoje sutra bez odrivog odnosa prema hrani i energiji. Kada pogled usmjerimo prema stanju u naem lokalnom sokaku s tim poetnim stranicama kajdanke odrivosti svakog drutva, vidimo da pie pii kui propalo je. Prole godine smo spiskali 2 milijarde dolara na uvoz hrane, a proizvodimo svega 7 proizvoda dovoljno za nae potrebe (penica, kukuruz, jaja, peradarsko meso, vino, masline i mandarine), premda bismo s obzirom na koliinu i kvalitetu plodnih polja mogli hraniti i daleko ire od naih granica. U ovom trenutku ne proizvodimo sami niti polovicu svojih potreba za energijom, a ukoliko nastavimo ispisivati sadanje note rasta potronje energije, do 2020. godine trebati e nam je 60 posto vie, ali emo tada pokrivati niti treinu vlastitom proizvodnjom. Kakve klimatske promjene, kakvi bakrai. Poveimo to s apsolutnom ekonomskom ovisnou o rastu nae zaduenosti koja je dva do dva i pol puta bra od nae godinje zarade, i kukulele. Znai, tono je kad se od samog vrha piramide, premijera Hrvatske, pa nanie svi skanjuju i kukumave vezanih ruku kao eto, nafta, energija i hrana svuda poskupljuju pa mora i kod nas, odnosno kae vlast nije do nas. Ali je isto tako tono da ne moe biti tonije kako su upravo oni odgovorni to smo toliko ovisni o vanjskim manipulacijama opskrbom i cijenama i nafte i hrane. A taj dio reenice nikako da prevale preko usta ko da bi im se osuila za vjeke vjekova. A i lijep su mi oni primjer odrivog odnosa prema krkanju hrane i tedljivog prema potronji energije. Sve je to jo i tunije, jer imamo kvalitetnih kandidata za orkestar to se trudi svirati simfoniju odrivosti. Sisako-moslavaka upanija daleko od najbogatijih upanija u Hrvatskoj, od travnja ove godine kao prva u zemlji subvencionira kupovinu solarnih sustava za toplu vodu, Meimurska upanija podrava uvoenje organske hrane u vrtie, grad Koprivnica osvaja nagrade za rjeenja urbanog transporta, otok Krk prelazi europske ciljeve pravilnim gospodarenjem i smanjenjem otpada, u Karlovcu kroz suradnju civilnog drutva, gradskih firmi i graana sade se stabla za zeleniji i ljepi grad, a i nakupilo se brojnih akcija i kampanja samih udruga i graanskih

inicijativa koje su uspjeno uvale okoli i drutvo od zagaenja iz elektrana na ugljen, koritenja genetski modificiranih usjeva, poveane promenade tankera Jadranskim morem, unitavanja javnih i zelenih gradskih prostora i svata jo. E, to su ve note koje i drugima mogu biti inspiracija za glazbu koja je zvonka radost. Prema izraunima Instituta Global Commons, ekonomski najbogatije zemlje svijeta trebaju smanjiti svoju emisiju po glavi stanovnika za 60, pa ak i 90 posto do 2050. godine, ukoliko prihvatimo ravnopravnu i pravednu prosjenu globalnu emisiju po stanovniku. Postoje znanja, vjetine i tehnologije kojima postii i te naizgled nedostine razine. No, za njih je potrebna promjena nas samih, iskrena ljubav i toplina prema planeti i njenoj budunosti, te vrijednosne orijentacije i znanje utemeljeni na praktinoj odrivosti. Dobitna simbioza odgovornosti i odlunosti. Hrvatska bi s obzirom na oekivana demografska kretanja trebala smanjiti svoju trenutnu emisiju za 25 posto. To je znaajno manje, nego to e biti potrebno za najvee derae planete, ali i ta etvrtina zahtijeva neodgodivo djelovanje, sa transparentnim ulogama, obvezama i koracima prema ispunjenju tog cilja. No, i mi jo uvijek ivimo u svijetu gdje ekonomska zarada i rast potronje donose bodove i ovacije. Zato nam u svim svojim litanijama niti jedan politiar i politiarka nee obeati zadravanje, pa ak i poveanje kvalitete ivota uz manju potronju i tednju energije. Uostalom, tko bi glasao za njih?

ZAKLJUAK pajdo, poto ti plaa kilovat?

Red je da se osvrnemo na sve dosad napisano o razdoblju od godinu, godinu i pol dana koliko smo pokrili. Dodue, tu upadamo u onu klasinu dilemu je li aa polupuna ili poluprazna. Oni koji se vide u prvoj skupini, nai e itav niz dogaaja i situacija kojima e potkrijepiti stav kako smo svjedoili vanim dogaajima. Klimatskim promjenama je konano zabijen barjak na vrhovima globalne politike agende, a svjetska je raja svjesnija povezanosti ratova za resurse i eventualne energetske krize. Bushevi republikanci vie ne drmaju zakonodavnom vlasti u SAD-u, odnosno Kongresom i Senatom, a i veina stanovnitva se kontinuirano i jasno opredjeljuje protiv nastavka agresije na Irak. Najodaniji fanovi ve pomalo zaboravljenog alterglobalistikog pokreta sladili su se vijestima, u mainstream medijima gotovo preuenima, o opoj degradaciji povjerenja u nekadanje mrcine globalne ekonomsko-politike moi, Svjetsku banku i MMF. To je rezultiralo gotovo opsjednutom utrkom zemalja u razvoju da im vrate dugove i skinu ih sa grbae, a MMF je ak zbog smanjenja potranje za svojim cijenjenim uslugama, morao zaviriti u vlastite zalihe i prodati zlatne poluge kako bi namirio gubitak, jer je sve manje luzera koji kucaju na njihova vrata i nude im sva svoja bogatstva u zamjenu za iluziju napretka. Oni koji gledajui u istu sliku, odnosno u isto razdoblje, smatraju kako je aa poluprazna, zakljuit e kako sve to i nije previe bitno, jer i dalje veselo juriamo prema dnu. Upravo je nespremnost prihvaanja pa zatim suoavanja s klimatskim promjenama, dokaz koliko nam je kolektivno ubrizgan kulturni mem tudum, koji je nesposoban preispitati brisanje vlastitih guzica, a kamoli kreirati viziju ivota u

slijedee dvije, tri generacije. U odnosu na klimatske promjene, kao ovjeanstvo smo hrabro ustali jalovim globalnim koncertima upamenima vie po ekonomskopropagandnim porukama i gomiletini smea od osvijetene publike, da bi prolu godinu zavrili sveopom brbljaonicom na Baliju gdje smo se znaajno dogovorili kako emo se i dalje dogovarati. Pecnut e nas oni koji au vide polupraznom, poentom kako se jo uvijek ne treba ufati niti u onu svjesniju globalnu raju koja kui temu naeg feljtona, povezanost potronje i energije te stanja u svjetskim ekosustavima i klimi, jer se njena osvijetenost u ovom trenutku uglavnom svodi na prigodno-humanitarne popevke i namjenske uplatnice, te tijek misli koji ide otprilike: Je, grozne su klimatske promjene i fakat nas je prpa za nau djecu i unuke, al' dajte k vragu, hoemo nie cijene nafte i plina, mada nam je i taj rat u Iraku bljak bljak, a posebno bi neto trebalo uiniti po pitanju ekolokih tehnologija. Oni koji ne samo da vide au polupraznu, ve vide i rupe na ai iz kojih sumanuto trca van, dodali bi kako i promjena raspoloenja oko nastavka i smisla rata u Iraku, nije posljedica sveope mirotvornosti i masovne epidemije ljubavnosti meu amerikim stanovnitvom, ve reakcija na poveanje robnog uvoza iz Iraka: mrtvakih ljesova naih dekiju. Poslani su kao roba, na isti tuan i beutan nain se i vraaju, bez danjeg svjetla, jeftinih konfeta i prtavih kamera. Ovdje bismo moda mogli doliti neto vode u korist onih koji au vide polupunom, jer to znai da tolerancija stanovnitva SAD-a na smrt vlastitih mladih lavova opada, posebno ako usporedimo s gotovo 60000 mrtvih u agresiji na Vijetnam. Sad smo nalili kap u au, pa radi fer igre treba vidit gdi curi. U drugoj polovini 2007. godine, Bush je dva puta vetoirao program ulaganja u zdravstvenu skrb siromane djece vrijedan 35 milijarde dolara za slijedeih pet godina, a demokratsko obojeni Kongres odobrio daljnjih 70 milijarde dolara za nastavak rata u Iraku za slijedeih jednu godinu. Ne da curi, nego iklja. Ipak, kako god gledali u au, ostaje nam zabiljeiti par injenica iz protekle godine: klimatske promjene su dobile meunarodno priznanje i to ak prije Kosova. Od

>>>

konanog priznanja i Meunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) kako moemo s 90 postotnom tonou zakljuiti da ljudi utjeu na trenutne promjene klime do ovjenanja Nobelovom nagradom za mir. No, kao to znamo iz regionalne

povijesti, meunarodno priznanje ne znai da su sve kockice posloene. A s klimatskim promjenama se ini upravo tako sloe se kockice, dvije, a onda neki klipan doe preko noi i sve srui, pa opet ispoetka. Tu se vraamo na ono gotovo ope glavinjanje politiara, dijela znanstvenika i ekolokih udruga, te veine medija i javnosti, gdje ispada da se postigao konsenzus o klimatskim promjenama i utjecaju ljudi na njihovo trenutno kretanje, a opet ispada kako rijetki znaju to bi trebalo uiniti po tom pitanju i svi ekaju Godota da uini prvi korak, a znamo kako to zavri. Institute for Public Policy Research (IPRR) iz Britanije, proveo je analizu 600 novinskih lanaka, kao i TV vijesti i reklama. U znaajnoj veini tih radova, naglaavali su se problemi, zainjeni katastrofinim predvianjima, a iznoenje praktinih rjeenja kako usporiti i ublaiti utjecaj klimatskih promjena i energetske krize, trailo se na male prste. Tako se stvara hollywoodizacija klimatskih promjena. Kolumnist magazina Newsweek Robert J. Samuelson, istaknuo je kako u debati oko globalnog zatopljenja postoji velika provalija izmeu retorike javnosti, koja je na rubu histerije i ponaanja javnosti, koje je na rubu indiferentnosti. na poetku pisanja feljtona za internet portal H-alter, to je temelj i cijele knjiice,

>>>

cijena nafte kretala se izmeu 50 i 60 dolara po barelu. Na kraju pisanja feljtona u sijenju 2008. godine prela je granicu od 100 dolara, to ako ste rekli prije godinu dana, dobili biste etiketu ekobabaroge koja plai malu djecu. Danas kada dopunjujemo knjiicu polovicom 2008. godine, pribliava se novoj granici od 150 dolara po barelu. Sad mnogi koji su godinama upozoravali da se nafta pribliava svom vrhuncu pa e logino poskupiti jer nema smanjenja potranje slavodobitno misle: Ja govorio, ne govorio, a neki poput Williama Engdhala i Michaela Chossudovskyog istiu kako nafte ima ko odra, a da je glavni uzrok ovom sadanjem rastu cijena isto pekuliranje najveih banaka i investicijskih fondova koji time pokuavaju pokriti nagomilane gubitke zbog krize na tritu nekretnina. Paralelno i povezano s tim je padalo povjerenje u dolar kao najvanije svjetske valute o emu smo opirno pisali u poglavlju o SAD-u, s tinjajuom ekonomskom recesijom u najmonijoj dravi svijeta zbog krize na tritu nekretnina i pada povjerenja potroaa. Za sada to ko nevidljivi kirurzi krpaju strani ulagai na amerikom tritu, od ega je posebno zanimljiv kapitalistiko-komunistiki hibrid Kina, zbog ogromnog trgovinskog suvika sa SAD-om, ali i ostatkom svijeta. Zadnja takva plastina operacija je bila u prosincu prole godine kada je iz novo-osnovanog dravnog fonda

The China Investment Corporation tekog 100 milijardi dolara, uloeno 5 milijardi dolara u sam financijski centar amerikog giganta, jednu od najmonijih banaka na svijetu Morgan Stanley. Znamo za etiketu Made in China. Vrijeme je da se ponemo privikavati na etiketu Controlled in China. Morgan Stanely, kao i druge Wall Street barabe, uzdrmani su krizom na tritu nekretnina, pa su samo u zadnjoj etvrtini protekle godine prijavili gubitak od 3,6 milijarde dolara. Da pokrpaju te brazgotine i nekako upicanjeni zavre godinu prigodnim face-liftingom, pozvani su depa puni potomci Mao Tse-Tunga. Isti ut kao Morgan Stanley, dobili su i drugi veliki igrai raspucalih temelja, a Citigroup je pomo potraio u Abu Dhabi Investment Authority fondu koji su im kapnuli 3,5 milijarde dolara. Kako se vremena mijenjaju? Nekada su barabama s Wall Streeta ispadale nezaslueno prikupljene novanice iz kofera sa ifrom i kaputa od ljama, a sada za aku rie mole instant injekcije koje lijepe fasadu. Eto, do kakvog li smo samo zakljuka doli? Najbolji budui predsjednik SAD-a, jer je najreprezentativniji simbol SAD-a, bio bi Michael Jackson. Jacko, rock on! Do kada e trajati to spaavanje pacijenta kojem su unutarnji organi prilino ugavi, traju neiscrpne rasprave. Sa kritikih strana tjedno moete dobiti najmanje tucet pisanih radova na temu budue velike recesije u SAD-u, a oni koji kontroliraju arenilo lijepih fasada, jer tko jo ima vremena i informacija da gleda temelje, umiruju da je sve u redu i kau: pa molim vas lijepo, pogledajte nove fasade. Mi smo rekli na poetku knjiice da se neemo baviti pekuliranjem, ve samo injenicama, i nemamo dovoljno znanja da stopostotno najavimo budui smjer SAD-a, a onda i dobrim dijelom ostatka svijeta. Jedno je sigurno, s obzirom na kretanje dolara, pad povjerenja potroaa te tihu recesiju i usporavanje ekonomskog rasta u samom SADu, klimatske promjene i rast cijena najvanijih energenata, kao i potrebu veeg izdvajanja love vojnom osiguranju kolanja tih energenata prema najveim konzumentima, ukoliko se neoliberalni kapitalizam izvue iz ove stupice koju si je sam postavio, treba mu rei: E stari, fakat ti svaka ast! Dodatno treba naglasiti kako s obzirom na vanost nafte za naa drutva, njena je skupoa stvorila lananu reakciju i poveala cijenu ostalih vanih energenata, resursa te proizvoda, od kojih posebno izdvajamo hranu. Da, hrana. Bravo mi ljudi, konano smo shvatili koliko je hrana bila prejeftina i

>>>

koliko je to imalo veze s jeftinim fosilnim gorivima koje smo nekontrolirano ulupavali u proizvodnju, transport, procesuiranje i prodaju hrane. 2007. godina e sigurno biti

upamena kao godina u kojoj smo osvijestili da hrana kao energija potrebna nama da ivimo, nee vie biti jeftina. Od sada, kada poraste cijena nafte, moda vie neemo gledati razoarane razmaence na benzinskim pumpama koji se vozei do oblinjeg duana po kruh i mlijeko ljutito cmulje da se to vie ne da izdrati i da ta vlada misli, ve emo prije zaviriti na police koliko doe truca kruha. Da bude potpisano jo brutalnijim otrenjenjem, pored rasta cijena osnovnih prehrambenih usjeva, padale su svjetske zalihe istih. Zalihe penice pale su za 11 posto u odnosu na prolu godinu. Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) UN-a istie kako su to najmanje razine od 1980. godine kada su poeli s praenjem, a ameriko ministarstvo poljoprivrede (USDA) istie da su svjetske zalihe na najmanjoj razini u zadnjih 47 godina. Slino stanje je i s kukuruzom, sojom, i drugim osnovnim namirnicama. Takvo stanje svjetskog prehrambenog sustava u UN-ovoj Agenciji za hranu i poljoprivredu (FAO) procjenjuju neoekivanim i nedoivljenim do sada. Njihov direktor Jacques Diouf istie kako usporedba rasta cijene nafte i hrane daje elemente krajnje ozbiljnih drutvenih kriza u budunosti. Sad se svata lupeta o razlozima skuplje hrane, i to to je zanimljivije najvie upravo od onih koji snose prilinu koliinu odgovornosti. Naime, i za naftu i za hranu pa i za ostatak najvanijih resursa ve godinama su poznata argumentirana upozorenja o trendovima i analize koje su pokazivale kako nam ukoliko neto ne promijenimo u svojem odnosu prema hrani i energiji, slijedi upravo ovo to nam je i uslijedilo. Ipak, ve spomenuti generalni direktor FAO-a, Jacques Diouf na utemeljenu kritiku kako nita nisu uinili da pripreme teren ili ublae krizu cijena i dostupnosti hrane, odgovara kako nije FAO taj koji svake godine na svijet donese 78,5 milijuna novih beba. E moj Jacques, pa ti koda si s kruke pao. Kruke koja je nekad bila jeftina pa sada iste takve fore prodaje. Slino je pao na svoj poloaj i predsjednik Svjetske banke Robert B. Zoellick koji sipa munje i gromove na razvijene drave zbog njihovih ogromnih subvencija svojim poljoprivrednim gigantima, to onda osiromauje poljoprivrede manje razvijenih zemalja te izbacuje sa trita male farmere irom svijeta. Stavimo sad na stranu da tako ne bi trebao govoriti predsjednik organizacije koja je godinama uvjetovala zemljama u razvoju privatizaciju poljoprivrede te liberalizaciju trgovine hranom pa danas veina tih zemalja zapravo stoji u redu ekajui komad kruha, jer nemaju vie razvijenu vlastitu proizvodnju hrane. Ali je stvarno huljski uti to od samog Zoellicka koji je, da malo osvjeimo sjeanje, do

2005. godine obavljao funkciju predstavnika SAD-a za trgovinu. Kao takav je preko WTO-a tucao u zdrav mozak sve zemlje u razvoju da uine jednu nevjerojatnu stvar, a to je da maknu subvencije za svoje poljoprivrede i ukinu carine za poljoprivredne proizvode koji dolaze iz zemlje SAD koja ima godinje poljoprivredne subvencije vrijedne nekoliko desetina milijardi dolara. Posebno je brutalio Zoellick za vrijeme pregovora na sastanku WTO-a u Dohi poetkom 2002. godine uz njenu napomenu kako e protivljenje prihvaanju sporazuma iz Dohe, SAD smatrati s obzirom na svjee rane od 11. rujna, svrstavanjem uz osovine zla i terorizam. Uz put je jo i osobno vodio na sudu WTO-a sluaj tube SAD-a protiv EU zbog genetski modificiranih usjeva i hrane. Eto ljudi, pazite to jedete, oito da hrana nafilana genetski modificiranim organizmima uzrokuje gubitak pamenja. Sada se svata u medijima navodi kao dodatni razlog ovog poskupljenja, od ega neke razloge treba staviti pod upitnik, a druge u najmanju ruku pojasniti: istie se pad prinosa u velikim proizvoaima hrane (Australija, Ukrajina) zbog vremenskih nepogoda i ekstremnih uvjeta. To je tono, no ne navodi se kako je i ove godine ponovno ostvaren rekordan urod na svjetskoj razini. Stavimo ovdje privremeno na stranu da bismo hranu mogli proizvoditi ekolokim metodama uz ak i vee prinose. Hrane ima. No, kao i s drugim resursima, ovdje je problem neodrivo koritenje i nepravedna raspodjela. Time dolazimo do drugog, puno vanijeg razloga za poveanje cijene hrane urbanizacija i poveanje potranje za hranom u zemljama kao to su Kina i Indija, te drugim zemljama koje pokuavaju uhvatiti korak s razvijenim kapitalizmom. Problem je to raste neodrivi ivotni stil koji vee na sebe prehranu baziranu na prekomjernom unosu ivotinjskih namirnica. A proizvodnja mesa zahtijeva ogromni unos itarica uz nepovoljni energetski prinos. Znai uloimo nekoliko puta vie energije, nego to je dobijemo nazad u kalorijama koje nam stoje na bogatim trpezama. I onda rastu cijene itarica koje su osnovna namirnica siromanima. No, ovaj se razlog ee preuuje, jer bi to bilo kao da diler kritizira narkomana to papa previe droge. Zemlje u razvoju samo ele biti kao mi: gledali su filmove, gutali reklame, upijali savjete arenih asopisa, sluali su plaene znanstvenike i savjetnike, sve zajedno sa samo jednom jedinom porukom radite to vam kaemo, i onda e i vama biti dobro kao nama.

Tko bi ih krivio? ele svoj dio kolaa. Problem je to su nezasitni potroai kapitalistikih zemalja ve prodrali poprilian dio kolaa, a namirnica potrebnih da se popuni pojedeno ili napravi novi sve je manje. To je bolna istina koju e sada prponi potroai u zemljama u razvoju morati uti nikad neete moi biti kao vai uzori na zapadu, barem ne u takvom omjeru, jer jednostavno nema toliko resursa, nema toliko zemlje, nema toliko tla, nema toliko ita i nema toliko krava arulja i koka Dakica. sljedei razlog poveanja cijena osnovnih namirnica jest, kako smo ve u poglavlju o Latinskoj Americi naglasili, slijep pokuaj nadoknade potronje goriva za transport kakav imaju SAD i EU, biogorivima, odnosno hranom. Evo neto da se malo gorko nasmijemo - vozila u SAD-u su 2004. godine prela kilometara koliko bi nam bilo dovoljno da 430 puta odemo do Plutona i vratimo se nazad. I sad ti roo sij tu genetski modificiranu kuruzu da to natanka. A nije taj Pluton ba iza ugla. Ako emo ikada pisati top listu kvazi rjeenja energetske krize, srljanje da se od lokalnog resursa biogoriva, napravi globalna roba agrogoriva, kao dodatna potpora visokosubvencioniranim velikim zemljoposjednicima i poljoprivrednicima, biti e zasigurno pri vrhu liste negativan utjecaj klimatskih promjena na prinose e se nastaviti. Sve dua suna razdoblja, nestajanje plodnog tla, poplave, zagaenje poljoprivrednih povrina i okolia dio su zajednikog napada na kvalitetu ekosustava. Gdje su sada one umne glave koje su nas umirivale lovakim priama kako se ne trebamo nita brinuti, jer e nas spasiti plodna tla Sibira ili Aljaske? Da, samo koje godine? kako to obino biva, ova situacija postala je neodoljivi mamac za najprizemniju aru bjelosvjetskih pekulanata koji na svjetskim burzama hrane kupuju usjeve tamo di su jeftiniji i prodaju di su skuplji, ili jednostavno zakupe velike koliine zaliha i maknu ih sa trita, kako bi ih za koji mjesec prodali po znatno skupljim cijenama. Tako se igra globalni kasino i tako se igra proizvodnja gladi. Ne samo to, upravo zbog vanosti hrane, a za sada poprilino skriveno od javnosti, sve vei broj bogatuna te investicijskih fondova iz SAD-a i Rusije kupuje plodna polja po Latinskoj Americi i Istonoj Europi kako bi zauzeli poloaje za godine koje dolaze. Plodno tlo postaje jedno od najvanijih resursa na planetu i moda nas ne dijeli puno od naoruanih uvara i

osmatranica oko kombajna i traktora. Kao i njihovi naftni pandani, najvee prehrambene i biotehnoloke korporacije poput Cargilla, Archer Daniels Midlanda, Monsanta i drugih, broje olde ko nikada, a skladita im puna. A sjeate se Richarda Heinberga, s ijom smo zloslutnom prognozom o svijetu za kojeg nitko od nas nije spreman zapoeli feljton? Upravo jer je britak u svojoj kritici neodrivosti kapitalistikog sustava i jasnom iscrtavanju posljedica koje donose paralelni procesi sve veih cijena najvanijih energenata i irenja negativnog utjecaja klimatskih promjena, Heinberg je godinama tavorio u klubu ekobabaroga, uz pripadajue ignoriranje, pa ak i pljuckanje. No, u zadnje vrijeme od brojnih intervjua, predavanja, knjiga i ostalih oblika gostovanja u javnosti, na dragi Hajnbo e zaboraviti svirati svoju prvu ljubav violinu, jer nema vremena za uivanje u klizanju gudala. Dapae, u meuvremenu je postao dio tima Oil Independent Oakland 2020 Task Force, koji radi strategiju prilagodbe na nadolazeu energetsku i klimatsku krizu kalifornijskog grada Oaklanda, s glavnim ciljem da se zbog reformi u proizvodnji i potronji energije, gradskom transportu, proizvodnji hrane i drugim bitnim podrujima, do 2020. godine grad pretvori u zonu koja nije ovisna o nafti za normalno funkcioniranje. Tim strunjaka je angairan direktno na zahtjev gradonaelnika Oaklanda. To ti je maltene koda zagrebaki gradonaelnik Milan Bandi kao savjetnicu za gradski urbanizam zaposli hrabru Veru Petrinjak-imek iz Zelene akcije. Da da, znamo da je smijeno, a zapravo tuno. No, zbog vlastitog iskustva, Heinberg se makar na osobnom nivou, mora demantirati i priznati kako neki ipak ele biti spremni za svijet 21. stoljea. Krenuli smo u knjiicu sa njegovim mislima, red je da tako i zavrimo. On uoava etiri scenarija, ne nekih futuristikih tralalala bajki ili nonih mora, ve trenutnih obrazaca po kojima sada stvaramo svoje stavove, ponaanje i ivotne odluke. Scenariji su: 1. Do posljednjeg daha Daljnja makljaa i ratovi za preostale resurse. Scenarij u kojem se nastavlja suludi odnos prema planeti kao da ih imamo na bacanje, a ne svega jednu. Ovo predstavlja duboko podijeljen svijet u kojem paralelno opada sposobnost globalnih ekosustava da namiruju nae napade na njih, raste geopolitika i ekonomska nesigurnost uz sve tee ostvarivanje zatite ljudskih prava na globalnoj razini.

2. ekanje maginog lijeka Vjeito iekivanje spasenja. Nada u bezbolnu tranziciju koju e omoguiti tehnoloko udo, jo neotkriveni izvor energije, trenutni evolucijski skok. Svodi se na kupovanje vremena i daljnje vezanje uma i tijela svjetskom stanovnitvu. Poruka je: nita se ne brinite, sve je pod kontrolom i strunjaci rade na rjeenjima, a vi se i dalje prepustite svojim najboljim prijateljima daljinskom upravljau i aspartamu skrivenom u mjehuriima. 3. Gradnja Noinih arki Izgradnja eko-socijalnih zajednica u ruralnim podrujima i urbanim prostorima koji funkcioniraju na odrivi nain. Najbolji primjer bi bila ekosela ili gradski kvartovi u kojima se odrivi razvoj primjenjuje u praksi, a ne samo kao deklarativna potapalica nafilana neuvjerljivou. Ovdje se naglaava, da ne kaemo slavi kretanje prema decentralizaciji i lokalizaciji, gdje se centar ivota poinje okretati prema uoj regiji ili prigradskom prostoru. 4. Smanjenje potronje energije (Powerdown) Kako je prethodni scenarij orijentiran na lokalna rjeenja i prakse, tako se ovdje naglasak stavlja na inicijativu odozgo. Jasno je kako ozbiljna politika smanjenja potronje energije, bez ega e biti nemogue usporiti i ublaiti utjecaj klimatskih promjena, nije ostvariv bez inicijative koja dolazi od gradskih, regionalnih i dravnih uprava i vlasti, pa ak i odreene meunarodne suradnje. U knjiici smo se trudili pokazati svu opasnost prvog scenarija. Pripreme za pozicioniranje idu toliko daleko da je neokonzervativni ideolog Robert Kagan u jednom od travanjskih brojeva Washington Posta 2006. godine postavio retoriko pitanje to misle uiniti SAD i EU s obzirom da Rusija i Kina oko sebe okupljaju neformalnu ligu diktatora nabrojavi pri tom Bjelorusiju, Uzbekistan, Sudan, Venezuelu, Iran i Angolu. Zakljuio je: Na alost, Al Qaeda moda i nije jedini izazov s kojim se danas suoava liberalizam, a moda nije niti najvei. Situaciju dodatno pogorava injenica kako su gotova sva podruja koja se trenutno navode kao zamjena bliskoistonoj jeftinoj nafti ili ih se slavi kao nova nalazita, locirana u podrujima koja su ili udaljena, ili je do nafte teko doi ili se radi o podrujima koja su obiljeena nemirima i moguim sukobima: zatieno podruje na Aljaski, ledena podruja Arktika, kolumbijske dungle, sjeverni Sibir, kaspijsko podruje, delta rijeke Niger, Uganda, ad, Sakhalinsko otoje na krajnjem istoku Rusije i tako dalje.

Trudili smo se naglasiti i svu jalovost drugog scenarija. Medijska i znanstvena nekritinost prema energiji vodika, nuklearnoj energiji, skladitenju i nadoknadi ugljika, ukapljenom plinu i drugim alternativama nafti samo pokazuju koliko nam jo nedostaje do ozbiljnog suoavanja s tabu temom nae civilizacije resursi zahvaljujui kojima smo razvili napredna drutva polako nestaju. No, kako to obino i biva, lake se obrecnuti na probleme, to prvi i drugi scenarij jesu, nego uoiti to se krije u rjeenjima. Kljuni cilj je spojiti trei i etvrti scenarij, pri emu trei ide odozdo, a etvrti odozgo u pristupu. Ukoliko se nastavi intenzitet i irenje negativnog utjecaja klimatskih promjena, te problem sa skupoom najvanijih energenata preraste u pravu energetsku krizu, bogato znanje i iskustvo, desetljeima sakupljano u brojnim zajednicama i edukacijskim centrima, mogli bi ostati zakopani u prolosti i neiskoriteni. U svijetu koji bi bio blie drutvenom kaosu i glavnoj mantri mizantropije ovjek je ovjeku vuk, eko-socijalni projekti kao modeli odrivosti, neovisno nalazili se u gradovima ili selima, mogli bi ostati u najboljem sluaju izolirani i preputeni sporom odumiranju ili bi ih neprijateljska okolina preko noi pregazila u suludom stampedu prema plodovima njihovog rada. U tom smislu trebamo biti svjesni, kako s obzirom na sloenost i opseg problema klimatskih promjena te osiguranja energetskih resursa, nije mogue izolirano primjenjivati odrivi razvoj. Nemogue je dugorono ostvarivati odrivost u neodrivom svijetu. Za sada imamo jo nedovoljno jaku razvijenu suradnju izmeu inicijative odozdo i odozgo, ali imamo nekoliko krasnih simbioza koje nas mogu inspirirati i uiti, poput brazilskog grada Curitibe, indijske drave Kerale, projekta Transition Towns u Britaniji pokrenutog od ekipe iz permakulturnih krugova, gdje rade s gradskim upravama i stanovnitvom na tranziciji prema odrivom razvoju, suradnju ekosela kao to je Findhorn u kotskoj ili Sieben Linden u Njemakoj sa sveuilitima i znanstvenim institutima, i mogli bi nabrajati dok ima struje. Ipak, trenutno s obzirom na situaciju, odnosno znaaj i veliinu potrebnih koraka, to nije dovoljno. Oni koji idu odozdo vrlo esto se samogetoiziraju reei na ostatak drutva kako je nepravedan i bez razumijevanja. Oni koji su na poloaju odozgo, preesto su nedorasli zadatku i poziciji koja bi trebala znaiti prije svega spremnost da se slui ljudima, pa oni odozdo esto izgube najbolje godine svog ivota pokuavajui upaliti lampice ovima gore. Traganje za praktinim i primjenjivim odgovorima na klimatske promjene te energetske i politike nestabilnosti vode nas

prema zakljuku kako trebamo otvorene i uporne aktere odozdo, koji iskustvom i znanjem mogu ponuditi odriviji razvoj, ali trebamo i osvijetene te educirane aktere na upravljakim pozicijama, jer mogu pomoi u irenju onog presudnog iskustva i znanja prema javnosti, odnosno cijelom drutvu. Jasnije reeno, bez daljnjeg pritiska odozdo kad zasluuju, odnosno bez suradnje s predstavnicima lokalne, regionalne i dravne uprave kad su dovoljno pametni da shvate kako troimo svijet i preuzmu svoj (poveliki) dio odgovornosti, nema odrivog razvoja kakav svijet treba. Dapae, za velik dio tema o kojima smo u feljtonu govorili, biti e nam potrebna sinteza u globalnim ugovorima i deklaracijama, jer se jedino i mogu rijeiti na globalnom nivou na zadovoljstvo svih. Moemo slobodno zakljuiti kako e osiguranje energije i borba za resurse, odrediti svijet u godinama koje dolaze. Ovo je zalazak jedne ere i ukoliko se ne promijeni smjer i nain kretanja u iskoritavanju i potronji resursa sve je izvjesniji svijet pun nemira i kaosa. U knjiici smo se trudili pokazati povezanost izmeu suludog potroakog ivotnog stila, unitavanja najvrednijih svjetskih ekosustava i klime, ratova za resurse i tee dostupnosti, odnosno sve veih cijena najvanijih energenata i hrane. Isto tako treba biti jasno, u skladu s posljednjim reenicama knjiice kako bez zajednike suradnje na problemima koje smo gore spomenuli, nije mogue uspjeti. Moramo se suoiti sa injenicom da solo brijai, etiki potroa kao zasebni samodopadni akter u drutvu, izolirani eko rajevi, i slina uskogrudna tapkanja, nemaju utjecaja na drutvo, a to je ono to traimo. Na drutvo utjeu educirani i predani, aktivni graani i graanke, (jasno i seljani i seljanke), koji su svjesni vanosti suradnje i meusobnog pomaganja. No, svjesni su i vanosti potrebe za organiziranjem te vanosti specifine osobne odgovornosti svakoga od nas za budunost svijeta. Naa knjiica Kako potroiti svijet pria upravo o tome i moemo njenu poentu objasniti kroz poznatu anegdotu: Skupina ljudi gasi poar na kui. Mue se, skau oko vatre, zalijevaju, a jedan ovjek stoji sa strane i gleda ih. Ovi i dalje gase, a ovaj i dalje stoji i gleda. Nakon nekoliko minuta vatra se proiri i zahvati cijelu kuu te ona izgori. Ovaj to je stajao cijelo vrijeme promrmlja: Ha, reko sam vam da neete uspjeti, nema vas dosta! I aj sad ti budi upak i stoj sa strane.