Prof. dr Biljana uriin,redovni profesor Pravni fakultet Univerzitet Crne Gore, Podgorica 4.

OSNOVNA NAELA POSTUPKA MEDIJACIJE Medijacija kao jedan od alternativnih naina rjeavanja sporova je neformalan, brz, neobavezujui i povjerljiv postupak kojim stranke pokuavaju da rijee spor uz pomo jednog ili vie medijatora na nain koji e biti prihvatljiv za obje stranke. Stranke i medijator imaju mogunost da same urede nain na koji e se medijacija sprovoditi, da stranke aktivno uestvuju u tom pravcu da same odrede medijatora, da odlue da li e ih zastupati zakonski zastupnici, odnosno punomonici, da odrede datum, mjesto i vrijeme medijacije, da u svakom trenutku mogu da odustanu od postupka medijacije, kao i da aktivno uestvuju u zakljuenju poravnanja. Sve navedene radnje pokazuju neformalnost postupka medijacije, a posebno u odnosu na sudski postupak, koji je strogo formalan. Meutim, onog momenta kada stranke potpiu saglasnost da prihvataju medijaciju kao nain putem kojeg pokuaju da rijee njihov spor, one se saglaavaju i da e se ponaati po odreenim naelima ovog postupka po kojima se ovaj ureuje - o pravilima koja garantuju njegov duh. U tim pravilima je sutina i osobenost medijacije - u njima je njena ideja vodilja. I dalje, u tim pravilima je osnovna razlika izmeu ovog i svakog drugogo postupka. Razrada ovih pravila pretpostavlja uvaavanje svih pojedinosti i tako da norme u kojima su ove (pojedinosti) i one koje pretpostavljaju naela ine usklaen i harmonian sistem, u naem sluaju sistem normi postupka medijacije. Naelima postupka medijacije treba da se izbjegnu odreene etike dileme, ili da se bar svedu na razumnu mjeru. U tom pravcu medijator treba da: sauva nepristrasnost i izbjegava konflikt interesa; ohrabri stranke na dobrovoljnost i saoblikovanje postupka; zadri povjerljivost i obezbjedi fer i poten postupak. Ove etiri osnovne obaveze pomau da se postupak medijacije vodi nesmetano i da se izbjegavaju nepotrebe komplikacije. Nekada je jako teko pomoi drugima da rijee njihov problem. Visoki etiki standardi su osnova da se ouva povjerenje i potovanje i njih treba zadrati tokom postupka medijacije. Osnovna naela postupka medijacije se mogu podijeliti na ona koja vae u svakom postupku posredovanja (opta) i na ona koja su karakteristina za pojedine vrste posredovanja, kao na primjer za porodinu medijaciju (posebna). Ono to im je zajedniko je da ih stranke svojom voljom ne mogu mijenjati do kraja postupka medijacije. Njihova sadrina i znaaj e se u daljem tekstu objanjavati.

1. NAELO DOBROVOLJNOSTI Medijacija pomae strankama da nau svoje sopstvene opcije za rjeenje njihovog konflikta, kojem pripada i centralno mjesto u ovom postupku. Iz toga razloga, naglasak je stavljen na potrebi da se dozvoli strankama da odluuju o rjeenju koje je najprihvatlivije za obje od njih. Da li e one se sporazumjeti u cjelini, o dijelu cjeline ili nee zakljuiti nita, ostavljeno je njima da same odlue. Medijator ne smije rei strankama ta da rade tokom medijacije, ali ih moe uputiti da su one slobodne da u svakom trenutku medijaciju napuste. Upravo, znaajan elemenat postupka posredovanja je dobrovoljno uee kako stranaka, tako i medijatora, a koje zavisi od njihove spremnosti da uestvuju u ovom postupku u dobroj namjeri. Ovo naelo je prisutno tokom itavog postupka medijacije, tj. prije pokretanja odreenog postupka, za vrijeme trajanja postupka ili u nekoj kasnijoj fazi postupka, ukoliko se radi o medijaciji u koju stranke stupaju dobrovoljno, to takoe, znai da stranke ili, pak, medijator mogu u svakom trenutku povui saglasnost da uestvuju u medijaciji. I dalje, u onim sluajevima kada je medijacije obavezna, kao na pr. u nekim porodinim sporovima, ili ako su se stranke uz materijalnopravni ugovor obavezale da e ii na obaveznu medijaciju (pre-dispute contract) stranke ili medijator mogu, takoe, povui saglasnost da se postupak okona putem posredovanja. Niko, a pogotovo medijator ne smije vriti bilo kakav pritisak na stranke da se medijacija obavi, a pogotovo da se nastavi ili zapone postupak pred nadlenim sudom ili arbitraom ako su stranke odluile da se medijacija okona u negativnom kontekstu. Suprotno bi znailo povredu prava stranke na slobodan pristup sudu (assess to justice), to je u suprotnosti sa odredbom lana 6 Evropske konvencije za zatitu ljudskih prava i sloboda. Naelo dobrovoljnosti se protee u svom dejstvu i ire. Kada stranke odlue da zaponu parnini ili arbitrani postupak, odluku o predmetu spora e donijeti trea osoba sud ili arbitar. Meutim, u medijaciji poravnanje koje stranke zakljuuju kao krajnji rezultat medijacije je rezultat aktivnog sudjelovanja stranaka i ne smije se temeljiti na bilo kakvim pritiscima u pravcu sile, prevare ili zablude. Naelo dobrovoljnosti onemoguava medijatori da, po pravilu, iznosi strankama svoje miljenje o spornim pitanjima. Medijator koji bez izriite saglasnosti iznese svoje miljenje, a posebno na odvojenom sastanku, bez saglasnosti druge strane, moe da dovede do gubljenja povjerenja i mogunosti da se medijacija okona neuspjehom. Na drugoj strani, na taj nain moe revoltirati stranku da se ukopa u svoju poziciju i razmilja da je posrednik na strani suprotne stranke, to vodi i nepovjerenju u medijatora.

2. NAELO JEDNAKOSTI STRANAKA Naelo jednakosti i ravnopravnosti stranaka u postupku medijacije doprinosi ostvarivanju jednake pravne zatite, koja je jedno od osnovnih ustavnih naela. Jednakost stranaka omoguava ostvarivanju pravinosti, efikasnosti, brzini i aurnosti postupka medijacije. Od momenta kada stranke potpiu saglasnost da pristaju na medijaciju, one dobijaju jednake mogunosti koje se tokom postupka ogledaju u sledeem:

da vode i kontroliu postupak; da slobodne izraavaju svoje elje; da daju ponudu drugoj strani i istu prihvataju; da slobodno, aktivno i jednako uestvuju u zakljuenju poravnanja.

Medijator je osoba koja se stara o ravnopravnosti stranaka i to na nain to se podjednako obraa strankama u postavljanju pitanja i dilema, ima obavezu da ostavi strankama vrijeme da iznesu svoje stavove, vodi rauna o zastupanju stranaka i sl. U nejednakom je poloaju stranka koja nema punomonika, nasuprot onoj koja ga ima i to ako je jo kvalifikovan. Medijator je taj koji e pouiti stranku o potrebi zastupanja od strane strunog lica ili je pak, duan da je upozori na tetnost takvog postupka. Medijator, takoe, je duan da upozori stranku da ne prihvati poravnanje koje nije u njenom interesu, ili da potpie poravnanje koje ne razumije. Ono to se posebno potencira je da se kod stranke stvori psiholoki osjeaj da je ona ravnopravna u postupku medijacije, bez obzira na njeno imovno stanje (ekonomsku mo), strunost i sl.

3. NAELA NEPRISTRASNOSTI, NEZAVISNOSTI I NEUTRALNOSTI U interesu to objektivnijeg rada u postupku medijacije, posebna panja se posveuje naelima nepristrasnosti, nezavisnosti i neutralnosti. Ovim naelima stvorene su mogunosti izuzimanja iz postupka medijatora u onim sluajevima u kojima postoje okolnosti koje bi dovele u sumnju objektivnost i nepristrasnost u radu. Ujedno, ova naela su vrst oslonac za ostvarivanje jednakosti i ravnopravnosti stranaka. Medijator je duan da sprovodi postupak medijacije nezavisno i nepristrasno u cilju mirnog rjeenja spora. Medijator ne smije da vri medijaciju ni pod ijim uticajem. On je duan da tokom postupka medijacije fer postupa sa svakom strankom u sporu. Medijator je duan da ostane nezavisan i nepristrasan za itavo vrijeme postupka medijacije. Medijator mora stalno da ima na umu da problem u medijaciji pripada stranaka, a ne da je njegov. Inae, ovo naelo je prisutno kako u zakonodavstvu, tako i u praksi svih centara za medijaciji. Lice koje je odreeno za medijatora duno je da odmah saopti sve okolnosti vezane za spor koje dovode u sumnju njegovu nepristrasnost i neutralnost. Kada se kae nezavisno, onda se to odnosi na to da medijator ne moe uestvovati u postupku u kojem je imao ili ima lini interes, lini, porodini ili poslovni odnos sa strankom u sporu. U ovim sluajevima se radi o konfliktu interesa. Meutim, stranke u sporu mogu se i drugaije dogovoriti. Pod nepristrasnou se podrazumijeva da medijator ne pokazuje naklonost ili favorizovanje prema jednoj stranci. On je nepristrasna kada pokazuje interesovanje za obje stranke i predlae im opcije koje e obje zadovoljiti. Pod neutralnou se cijeni da medijator nema interes za odreeni uspjeh u sporu. Gurajui stranke da zakljue poravnanje, a one upuuju medijatoru da nijesu zadovoljne,

upravo pokazuje da nije neutralan ve da mu je jako stalo do toga kako e stranke zakljuiti poravnanje i time doprinijeti i nekom njegovom interesu. Medijator tu svoju zainteresovanost moe da pokae odmah na uvodnom ili kasnije na odvojenim sastancima. Potrebno je napomenuti da se termini nepristzrrasnost i neutralnost u modernoj literaturi esto meusobno prepliu. 1 Ako stranka sazna za okolnosti koje upuuju na nezavisnost ili nepristrasnost medijatora ona moe da zatrai u bilo kojoj fazi medijacije da se odredi drugi medijator. Ako to odmah ne uradi, gubi pravo da to uini kasnije, kao i pravo da trai ponitaj poravnanja koje je zakljueno u medijaciji gdje je uestvovao medijator koji je trebalo da se izuzme. Inae, u pogledu ovog naela, kao i ostalih naela, se mogu pojaviti i niz etikih pitanja.

4. NAELO POVJERLJIVOSTI Povjerljivost i obezbjeenje povjerljivosti je condictio sine qua non za uspjenu medijaciju. To je ujedno i etika obaveza medijatora. Cjelokupna komunikacija u okviru postupka medijacije povjerljive je prirode i mora biti potovana od stranaka, zakonskih zastupnika, odnosno punomonika, posrednika i treih lica, osim ukoliko se stranke nijesu drugaije dogovorile. Podaci do kojih se dolo tokom postupka medijacije, nijesu dostupni drugim fizikim i pravnim licima, niti iroj javnosti, osim ako se ne odnose na samo izvrenje poravnanja stranaka, ili gdje to nalae zakon. Ovo se posebno odnosi na situaciju ukoliko medijacija ne bude uspjena, pa se nastavi, odnosno zapone parnini, arbitrani ili neki drugi postupak. Zahvaljujui naelu povjerljivosti, medijatoru se omoguava da ustanovi interese i elje stranaka u postupku, kako bi im se omoguilo da dou do optimalnog rjeenja. S druge strane, povjerljivost omoguava strankama da budu otvorenije u razmatranju spornih pitanja i opcija. Naelo povjerljivosti u medijaciji se kree u tri pravca: odnos medijator - stranka; odnos medijator - sudija; odnos medijacije prema optoj javnosti. Povjerljivost u odnosu - medijator stranka se naziva u nauci i interna povjerljivost. Ona obuhvata i osobe koje se tokom postupka medijacije bave administrativnim poslovima u medijaciji. Da bi se ona ustanovila, stranka od samog poetka medijacije treba da vjeruje medijatoru. Povjerljivost u ovom odnosu posebno dolazi do izraaja na odvojenim sastancima. Medijaotr ne smije prenijeti ono to je saznao na ovom sastanku drugoj stranci, osim ako ga sama stranka na to ne ovlasti. Cilj odvojenih sastanaka je da se razgovara o stvarima koje se nijesu mogle dobiti ili o njima diskutovati na zajednikim sastancima. Diskusija na odvojenim sastancima ukljuuje stvarno ispitivanje, interese i
1

Vidi, Kimberlee Kovach, Mediation: Principles and Practice (2d ed. 2000).

potrebe stranke i procjenu elja i kontraponuda suprotne stranke. Ako medijator otkrije ove stavove drugoj stranci bez odobrenja, medijator bi izgubio povjerenje. Na drugoj strani, kada stranka otkrije neto na odvojenom sastanku koje je vano za mogunost druge stranke da donese odluku, ali odbije da dozvoli informaciju da bude saoptena drugoj stranci, medijator je u dilemi. Da li medijator treba da kae drugoj strani u svakom sluaju? Ne, jer se jasno kri povjerljivost. Na zahtjev stranke, svaki podnesak, isprava ili dokumenat koji je upotrebljen u postupku medijacije se vraa stranci bez zadravanja kopije. Medijator je, takoe, u obavezi da svaku zabiljeku sainjenju u postupku medijacije uniti poslije njegovog okonanja. Povjerljivost dolazi i do izraaja i u sluaju kada medijacija nije uspjena. Medijator ne smije da iznosi sudiji, koji vodi postupak poslije neuspjene medijacije, bilo kakve podatke o medijaciji. Ukoliko bi se desilo da medijator poslije uestvuje u sudskom, arbitranom ili nekom drugom postupku bilo kao sudija pojedinac, lan sudskog vijea, ili arbitar, duan je da trai izuzee iz tog postupka. Medijator ne smije ni da se iz znatielje raspituje kod sudije ili arbitra kako tee spor i kakvi su izgledi za njegov uspjeh. Medijator se, takoe, ne moe pojaviti da bude svjedok u sporu u kojem je uestvovao kao medijator. U takvim sluajevima on moe, shodno pravilima ZPP-a da trai uskraivanje svjedoenja. U praksi nekih drava u U-S. ima i suprotnih miljenja. 2 Medijator se mora uzdrati i da treim osobama saopti bilo kakve informacije u vezi sa medijacijom, na primjer, da je medijacija u toku, ta je sporno, kakavi su izgledi stranaka, njihovi stavovi i sl. Tree osobe nijesu ograniene povjerljivou i stoji injenica da su esto zainteresovane, posebno da doznaju ishodite medijacije. U naucu se ovaj vid medijacije naziva eksternim. Naravno, ovo pravilo trpi izuzetak, to znai da se stranke mogu i drugaije dogovoriti. Najee se deava da stranke daju saglasnost za objavljivanje uspjenog ishoda medijacije. Medijator se mora uzdrati ne samo od izriitog davanja informacije, ve i da to ne uradi nekim konkludentnim radnja, kao to moe da bude klimanje glavom, govor oima ili pokreti rukama. Posebno se potenciraju tkz. dokazne zabrane. Naime, ako se stranka, posrednik ili trea osoba u sudskom, arbitranom ili nekom drugom postupku pozove na injenice ili predloi kao dokaz okolnosti vezane za postupak medijacije, takav predlog e se odbaciti kao nedoputen, a informacije dobijene na taj nain se ne mogu koristiti prilikom donoenja odluke, osim ako se stranke nijesu drukije sporazumjele. Takva zabrana bi, na primjer, bila ona kada bi se predlagao kao dokaz injenica da je stranka predlagala medijaciju ili priznanje zahtijeva u postupku medijacije. Ako se u postupku medijacije stranka pozivala na neku izjavu ili dokaz koji bi u drugom postupku mogla uskratiti, injenica da je takva izjava ili dokaz upotrijebljena u cilju zakljuenja poravnanja ne znai ujedno i pristanak stranke na upotrebu takve izjave ili dokaza u drugom postupku.

Vidi, Fenton v. Howard, 118 Ariz.119, 575 P.2d 318 (Ariz.1978), 183, 202.

5. NAELO JAVNOSTI U postupku medijacije iskljuena je javnost. Stranke, njihovi zakonski zastupnici, odnosno punomonici mogu prisustvovati postupku medijacije. Tree osobe mogu prisustvovati postupku medijacije samo uz dozvolu stranaka i uz saglasnost posrednika. U tom pravcu oni treba da uvaju kao tajnu sve to su uli i saznali u toku postupka medijacije. Pod treim osobama se podrazumijevaju nauna i struna javnost (studenti, medijatori pripravnici ili polaznici kursa za medijaciju). Ova lica su duna da potpiu izjavu o povjerljivosti, a stranke i posrednik da im daju, odnosno, saglase se o njihovom prisustvu. Njihovo prisustvo moe da bude neposredno na sastancima, a mogu ukoliko to prostorne prilike dozvoljavaju da posmatraju medijaciju i u specijalno ureenim prostorijama koje se nalaze van sobe gdje se odvija medijacija, ali koje su vizuelno i zvuno opremljene da se moe pratiti postupak medijacije. Ovakve prostorije obino imaju veliki medijatorski centri u kojima se vri i obuka buduih medijatora.

6. NAELO EKONOMINOSTI, EFIKASNOSTI I USMENOSTI U tenji da se medijacija zavri to prije i sa to manje izdataka - trokova, sadrano je naelo ekonominosti. Ta tenja ne moe biti cilj, ako bi ila na utrb optimalnog rjeenja spora. Ovo naelo se izraava u potrebama da se u to kraem vremenu, sa manje korisnog rada i materijalnih sredstava postigne povoljan rezultat koji je prihvatljiv za obje stranke. U ovom naelu su ujedno i zahtjevi da se formalnosti svedu na najniu mjeru, to je ujedno i imperativ zatite uopte. U praksi se deava da mnoge parnice esto traju dugo. Graani su nezadovoljni, sudovi su optereeni i gubi se povjernje u pravosue to vodi u negaciju pravne drave i role of law. Iz toga razloga je medijacija pogodan i prihvatljiv nain da se izbjegnu duga i skupa parnienja. Inae, postupak medijacije je hitan. Medijacijom ne treba da se omogui odugovlaenje rjeenja, zadravanje parninog, arbitranog ili drugog postupka. Da bi se medijacija odvijala u to kraem vremenu i sa to manje trokova potrebno je: to manji broj bilo odvojenih, bilo zajednikih sastanaka; izbjegavanje, osim kada je neophodno, miljenje vjetaka, a kada je ono neophodno, onda stranka treba da ga sama pribavi; pokuavati da se vie sporova meu strankama rijei zakljuenjem u jednom poravnanju; da rokovi u postupku medijacije su krai, poev od roka koji je odreen za prihvat medijacije, pa do roka u kojem treba da se taj postupak zavri. Ukoliko postoji vie sporova, medjator treba da ocijeni njihovu teini i ukoliko vidi da je jedan komplikovan, da predloi strankama da pokuaju da rijee laki spor, a poslije da se okrenu ka onim komplikovanijim. U protivnom, ukoliko medijacija ne bi uspjela, stranke bi se razoarale i moda je okonale i za druge sporove.

Postupak medijacije treba da bude brz i u tome se i ogleda efikasnost ovog postupka u odnosu na parnini. Ako je vremenski odreen rok u kojem treba da se zavri medijacija, a medijator osjeti da se stranke kreu ka pozitivnom ishodu spora, treba da ih ohrabri i nastavi medijaciju, pa makar ona trajala i itav dan. Postoji mogunost da ukoliko bi se ona prekinula da se stranke sjutra ili drugog dana predomisle i da svi napori postignuti prethodnog dana padnu u vodu. Za realizaciju ovakvog naina rjeavanja treba strankama obezbjediti adekvatne prostorije, omoguiti im krae pauze, ali nikako medijaciju ne prekidati. Praksa pokazuje da se najvie poravnanja ostvari ve na prvom sastanku. Medijator koji je izabran moe da strankama upuuje pozive na vie naina. On moe da ih obavijesti pismeno, putem telefona ili putem elektronske pote. Ovakav vid komunikacije je uobiajan bilo da je u pitanju court annexed mediation kao i kada jo nije u toku sudski, arbitrani ili drugi postupak. U praksi zemalja koje imaju tradiciju u medijaciji, stranke svoje stavove, pitanja, dileme mogu da saoptavaju medijatoru putem savremenih sredstava komunikacije. Medijacija moe da se odvija i putem telefona i u svako vrijeme, pri emu je medijator duan da se pridrava pravila ovog postupka. Medijator sa strankama, po pravilu, komunicira usmeno. Nije dozvoljeno stenografisanje zapisnika o voenju postupka medijacije. Medijator moe da vodi krae zabiljeke koje mogu posluiti u cilju oblikovanja predloga poravnanja i njima se ne pridaje nikakva dokazna snaga. Meutim, stranke se mogu dogovoriti da dokazi do kojih se dolo tokom medijacije se mogu koristiti u parnici, to znai da je mjerodavna volja samih stranaka.

7. NAELO STRUNOSTI MEDIJATORA Za medijatora mora biti imenovano lice koje ispunjava odreene uslove. Ovi uslovi se mogu podijeliti u dvije grupe. Jedni su oni koji su odreeni zakonom ili pravilnicima centara za medijaciju. Na drugoj strani, medijator mora da posjeduje i odreene line kvalitete da bi se bavio ovim poslom. Veina centara za medijaciju, preporuke Savjeta Evrope, UNCITRAL- ova pravila, kodeks o etikom ponaanju medijatora EU, Uniform Mediation Act, zakoni o medijaciji zemalja koji ih imaju nalau da medijator treba da bude struan, ugledan, obuen za taj posao, da se stalno obrazuje, kao i da dobije feedback o svom radu. Ovdje bi se posebno naglasio feedback, koji medijatoru omoguava da shvati kritiku i da iz nje neto naui. Onaj ko nije spreman na povratnu informaciju i ne moe da podnese kritiku ne bi trebao da se bavi ovom profesijom. Programi obuke veine centara za medijaciju predviaju bazini kurs, kao i kurseve iz pojedinih pravnih oblasti, na pr. iz porodine medijacije, trgovake, graanske, radne, malih sporova, osiguranja, i sl. Za svaki od ovih treninga medijator dobija odreeni sertifikat. Svake godine, medijatori moraju da struno usavravaju svoje znanje i razvijaju vjetine na sledee naine: Prate savjetovanja, radionice na kojima razmijenjuju iskustva i pomau jedni drugima u pojedinim pitanjima, da prate naunu literaturu o medijaciji i drugim tehnikama ARS, kao i da prou najmanje jedan kurs iz pojedinih oblasti medijacije.

 Analiziraju svoje radnje, a posebno prate svoje uee u komedijaciji. Veliku ulogu u strunom usavravanju medijatora ima i komedijacija, koja svakom komedijatoru pomae da stekene nova saznanja, proiri postojea i ispravi eventualne greke u radu. Razgovaraju sa drugim medijatorima ili supervizorom. U zemljama koje imaju dugu tradiciju u medijaciji su prisutne supervizija i intervizija. Supervizor je na raspolaganju medijatorima koji sa njima pretresa probleme koji se mogu pojaviti za vrijeme ili poslije postupka medijacije. Intervizija je kada medijator iznosi neki lini problem koji mu se pojavio tokom medijacije i paljivo slua solucije drugih medijatora da bi vidio ta one znae za njega i ta moe na osnovu njih da uradi. Naravno, od medijatora se oekuje i da ima odreeno iskustvo u medijaciji, drugim rijeima da je odradio odreeni broj uspjenih medijacija. Prema tome, kada stranke odluuju o izboru medijatora mora im se omoguiti da imaju uvid u njegove strune kvalifikacije i radno iskustvo koje ima kao medijator. Medijator mora da posjeduje i odreene line kvalitete da bi se bavio ovim poslom. U velikim centrima za medijaciju (Amerika) ovim kvalitetima se pridaje posebna panja. Naime, kada se osoba prijavi da eli da uestvuje u bazinom kursu za medijaciju, prvo se provjeravaju putem psiholokih testova line karakteristike medijatora. U ove kvalitete spadaju: upornost, strpljenje, iskrenost, smisao za humor, fleksibilnost, mudrost i takt, izdrljivost, sposobnosti vezane za komunikaciju i meuljudske odnose, samopotovanje, samopouzdanje, potenje.

8. NAELO ZAKONITOSTI Medijacija, za razliku od parninog, je neformalan postupak. Ipak, i u medijaciji je prisutno naelo zakonitosti. Ono se ogleda u tome da su medijator i stranke vezani za prinudnopravne propise i pravila morala. Drugim rijeima, medijator moe da ne uestvuje u postupku medijacije, ako stranke idu ka tom da zakljue poravnanje koje je protivno javnom poretku. Ovo, dalje pretpostavlja i da medijator zna pravo (iura novit curia). Ukoliko medijator nije pravnik, dobro je da on medijaciju vodi uvijek sa pravnikom. Potovanje prinudnopravnih propisa posebno dolazi do izraaja kod porodine medijacije. Naelo zakonitosti se protee i na procesne norme. Naime, medijator mora da provjeri da li u postupku postoji sposobnost stranke da bude stranka u postupku, kao i da li advokat imenovan od strane stranke ima ovlaenje da uestvuje u postupku medijacije. Naelo zakonitosti je prisutno i u sluaju kada se u medijaciji postavi pitanje izuzea medijatora.

9. NAELO ISTINE Medijator i stranke u postupku medijacije ne utvruju istinu. Potrebno je napomenuti da naelo istine (nema potrebe naglaavati materijana, jer ne postoji nita izvan materije) se ne definie, jer je to pravilo postupka, a osnovna pravila se ne definiu, ve samo objanjavaju. Medijator i stranke ne utvruju odlune injenice, kao to je to sluaj u parnici. injenice koje e biti od znaaja za postupak medijacije zavise od elja i interesa stranaka da se postigne poravnanje. Za stranku u postupku medijacije, istina je esto subjektivna i proizilazi iz dogaaja koji se nekada desio znatno prije nego je nastupio spor. O svojim skrivenim eljama, interesima, stranka e medijatora najee upoznati na odvojenim sastancima. Ukoliko medijator ocijeni da medijacija ide ka zakljuenju poravnanja, medijator e dozvoliti da se izdvoje nesporne injenice. Medijator treba da podstie stranke, posebno na odvojenim sastancima, putem otvorenih pitanja da ga informiu o svojim eljama i interesima koji su u pozadini spora, a koji e biti od velike vanosti za razumjevanje spora i njegovo eventualno rjeenje koje e biti prihvatljivo za obje stranke.

10. NAELO PRUANJA POMOI NEUKOJ STRANCI Jedno od osnovnih naela organizacije i rada pravosua je pravo na tubu, tj. da svako ima pravo na jednaku zatitu svojih prava u postupku pred sudom ili drugim organom. U tubi, govorio je Hegel, je ne samo pravo stranaka da prou kroz odreenu proceduru, ve i mogunost da obezbijede egzistenciju svojih prava. Iz ovog ustavnog naela proizilazi i naelo parnice da e sud stranci koja nema punomonika, a koja se iz neznanja ne koristi pravima koja joj pripadaju, upozoriti koje parnine radnje moe preduzimati. U protivnom, stranka moe da pretrpi tetu. Naelo pruanja pomoi neukoj stranci je ustanova u kojoj je sadran humani karakter parninog postupka. Intencija procesnog prava je da stranka doe do zatitte svojih prava. Inae, ova dunost pripada sudu i odnosi se samo na procesna, a ne i materijalna prava. Za razliku od sudije, za medijatora ovo pravilo nije obavezujue, ve je prije njegova etika obaveza da svakoj stranci omogui da dou do optimalnog rjeenja prihvatljivog za obje od njih. U onom trenutku, kada medijacija ue u slijepu ulicu, medijator mora da upozori stranke na slabe strane daljeg postupka. Medijator moe strankama da nevede pravno pravilo, tj. ta pravo odreuje. Ovdje se radi o evaluativnoj, a ne facilitativnoj medijaciji. Ovo ukazivanje na pravnu normu moe da bude na odvojenom, ali i na zajednikom sastanku. Naravno, medijator se ne uputa u ulogu sudije, da li su injenice dokazane, ve to preputa da sama stranka zakljui.

11. NAELO SAVJESNOSTI I POTENJA Misao o potenju i savjesnosti u pravnom ivotu je stara koliko i samo pravo. Kao isto moralni pojam koji sadri zakljuak o ljudskom ponaanju i uslove za ocjenu ispravnosti ponaanja, shvatanje o potenji i savjesnosti u znaenju lojalnosti i odranja obeanja je bilo prisutno i u primitivnim drutvima. Danas, naelo savjesnosti i potenja je u skladu sa pravilom da niko ne moe da iskoristi svoja prava samo za to da bi otetio drugoga ili s ciljem, koji je u suprotnosti sa dobrim obiajima, savjesnou i potenjem. Znameniti pravnik Valtazar Bogii u OIZ-u kae da ni svojim se pravom sluiti nemo, tek drugome na tetu il dosadu. Ovo pravilo je prisutno i u postupku medijacije. Ujedno, njime se ostvaruje i naelo istine. Ako medijator utvrdi da stranke zloupotrebljavaju svoja prava, duan je da ih na to upozori. To obino ini na odvojenim sastancima. Na primjer, medijator moe na odvojenom sastanku upozoriti stranku da ne govori istinu. Ukoliko stranke pokau nerazumjevanje za njegova upozorenja, medijator moe da prekine medijaciju. esto se deava da stranka ulazi na samom poetku sa ciljem da zloupotrebljava svoja prava, tj. da doe do informacija koliko suprotna strana je spremna na poputanje i da dozna koje su opcije suprotne strane. Razlog za ovakvo njeno ponaanje je da takva saznanja kasnije iskoristi u parnici i evenutalno pribavi neku korist za sebe. Ovo se esto deava u trgovakoj medijaciji, kada stranka ulazi u medijaciju, a unaprijed zna da e ona biti neuspjena.

11. NAELO NAJBOLJEG INTERESA DJETETA Jedan od zadataka porodine medijacije je da se zadovolje interesi svih uesnika u postupku, a posebno da se zatiti najbolji interes djeteta. Medijator je osoba koja tokom postupka medijacije se stara o zadovoljenju interesa djeteta. Inae, ovo naelo je predmet brojnih meunarodnih konvencija, a posebno Konvencije o pravima djeteta, gdje su djeiji interesi u ii interesovanje. Iz preporuke R (98) 1 Savjeta Evrope, a kada je u pitanju porodina medijacija, medijator se mora brinuti o najboljim interesima djeteta. Iz toga razloga on u odnosu na dijete ne mora biti nepristrasan. to vie, medijator tokom postupka, pored uloge u samoj zatiti interesa djeteta, treba da upuuje roditelje na koji nain da zatite svoje dijete, odnosno djecu. Medijator e roditeljima pruiti odreene pravne informacije, a ovi e unutar njih nai rjeenja za dijete i za sebe koja e im biti prihvatljiva. Medijator se, takoe, usresreuje na to da podsjeti roditelje na njihovu osnovnu obavezu prema dobrobiti njihove djece i na potrebu da svoju djecu obavijeste i da se sa njima savjetuju, ukoliko su djeca u takvom psihofizikom stanju da ih razumiju. 3
3

Vidi, Savjet Evrope, Preporuku R (98) 1, lan 3, taka 8.

Postavlja se pitanje nijesu li naelo nepristrasnosti i najboljeg interesa djeteta u kompatibilnosti. Odgovor je odrean, jer se naelo nepristrasnosti protee u odnosu medijator stranka. S druge strane, naelo najboljeg interesa djeteta treba posmatrati kao naelo koje je vieg ranga u odnosu na naelo nepristrasnosti. Nema u medijaciji druge osobe osim medijatora koja e obezbijediti zatitu najboljeg interesa djeteta. Obraena naela postupka medijacije treba da doprinesu graanima, sudstvu i poslovnoj zajednici kako bi se poveala efikasnost, ekonominost i zadovoljile potrebe graana i pravnih lica u rjeavanju sporova, bilo pred sudom ili van sudske procedure i dolo do rjeenja predmeta spora. Kompromis je sutina uspjeno okonanog posredovanja, a krajnji rezultat okupljanja radi medijacije jeste da nema ni dobitnika, ni gubitnika, ve po mogunosti generalno zadovoljnih pojedinaca.

LITERATURA Ackerman, Duvall, A Force More Powerful: A Century of Non-Violent, 2000 Alternative Dispute Resolution: Handbook for Judges, ABA, 1993 Doyle, Haydock, Without the Punches Resolving Disputes Without Litigation, 1992 Deutsch, Coleman, Handbook of Conflict Resolution: Theory and Practice, 2000 Derains at All, A Guide to the New Rules of Arbitration, 2005 Douglas, Dictionary of Conflict Resolution, 1999 Djuricin, Posredovanje (broura), 2005 Goldberg and All, Dispute Resolution: Negotiation, Mediation and Other Process, 2003 Greenberg, Barton, McGuinness, Mediation and Arbitration to Prevent Deadly Conflict, 2000 Menkel-Meadow, Mediation: Theory, Policy and Practice, 2001 Raiffa, The Art and Science of Negotiation, 1982 Rau, Sherman, Peppet, Processes of Dispute Resolution, 2002 Riskin and All., Dispute Resolution and Lawyers, 1987 Ristin, Temeljna naela medijacijskega postopka, 2005 Senger, Evaluation of ADR in United States Attorney Cases, 2000 Ware, Alternative Dispute Resolution, 2001 Yard, Dictionary of Conflict Resolution, 1999 Ude, Civilno-procesno pravo, 2002 Uzelac, Zakon o mirenju, Komentarske biljeke, Mirenje, 2004