KRIARSKI RATOVI

Kako je sve poelo :

Papa Urban ll, u strastvenom,

propagandistikom govoru pred tisuama prikupljenih vjernika u Clermontu, u Francuskoj, 27.11.1095, poziva sve istinske krane da oslobode Svetu Zemlju od Muslimanskih nevjernika, koji su je osvojili stoljeima prije i sada naplaivali hodoasnicima ulaz. Tisue naivnih vitezova, kmetova, pa ak i nekoliko kraljeva stavlja na svoje tunike veliki crveni kri i odlazi u 200. godinji rat za oslobaanje navodnog Isusovog groba. Zainjen prijetnjom pakla i obeanjem nagrade (konkretno Papa je udijelio "izlazak iz istillita svim sudionicima direktno u Raj" - poznato?), poziv je naiao na neoekivani odaziv. Oni koji su proitali o nasilju u Bibliji znaju da i Kriarski ratovi i Inkvizicija i progoni idova i ostalih "pogana" nalaze tamo svoje puno opravdanje. -- Prvi Kriarski rat je pokrenut 1096-1099 bojnim pokliem "Deus Vult" (Bog to eli), pozivom na unitenje nevjernika u "Svetoj Zemlji". Kriari u Njemakoj prvo su se obraunali s "nevjernicima meu nama", idovima u dolini rijeke Rajne. Tisue su odvuene iz svojih domova ili mjesta gdje su se skrivali, i sasjeeni ili ivi spaljeni ("vatra isti"). Onda su religiozne legije pljakale i ubijale putem sve do Jeruzalema. Sveenik Raymond Aguilers je napisao: "U Solomonovom hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi, pa ak i do konjskih uzda, po pravednom i udesnom Bojem sudu." Oko 40.000 Muslimana, zajedno s idovima je pobijeno u ta dva dana, i tako je Jeruzalem "oien od nevjernike ruke". Zabiljeeno je i da su spalili jednu sinagogu punu idova. Nakon pokolja svi su se okupili oko navodnog Kristovog groba na misu zahvale. U njihovim rukama je grad ostao oko 100 godina.

Osvajanje Jeruzalema 1099. godine

Prvi kriarski rat (1096. - 1099.) vodili su veliki francuski, flandrijski i normandijski velikai, meu kojima se istiu Godfrid Bouillonski i njegov brat Baldovin. Oni su na Istok krenuli u kolovozu 1096. godine preko Balkana i Bizanta, a ve 1097. godine na vojnom pohodu preko Male Azije izborili su i prvu pobjedu osvojivi Niceju (lipanj 1097. godine), zatim pobjedivi u bitki kod Dorileja (srpanj 1097. godine), nakon ega su se domogli Edese i Antiohije (1098). 15. srpnja 1099. osvojili su Jeruzalem, opljakali ga i poinili velik pokolj stanovnitva. Sveenik Rajmund Aguilers napisao je: "U Salomonovom hramu (u Jeruzalemu), gazili smo do koljena u krvi, pa ak i do konjskih uzda, po pravednom i udesnom Bojem sudu." Oko 40.000 muslimana, zajedno sa idovima pobijeno je u ta dva dana, i tako je Jeruzalem "oien od nevjernike ruke". Zabiljeeno je i da su spalili jednu sinagogu punu idova. Nakon zauzimanja grada u bazilici Svetoga groba odrana je misa zahvale. U njihovim rukama grad je ostao oko 100 godina. Budui da je cilj rata bio ostvaren mnogi su se kriari vratili u svoje zemlje. Neki su, meutim, ostali i nastavili se probijati du istone sredozemne obale. Oni su na koncu osnovali i etiri kriarske drave: Jeruzalemsko Kraljevstvo, grofoviju Tripoli, kneevinu Antiohiju te grofoviju Edesu. Sredite posljednje osnovane kriarske drave, Tripoli, kriari su osvojili 1109. godine, nakon 6 godina opsade. 1097. Kriari stiu u Konstantinopol (dananji Istambul). 1098. Francuska i normanska vojska zauzele Edesu i Antiohiju. 1099. Kriari zauzeli Jeruzalem i podijelili obalno podruje na etiri kraljevstva.