Skripta Za Bankarstvo

You might also like

Download as pdf or txt
Download as pdf or txt
You are on page 1of 51

1. TA JE E-BANK. RAZVOJ E-BANK Elektronsko bankarstvo nije jedna tehnologija, ve pokuaj spajanja vie razliitih tehnologija.

Svaka od njih razvija se u drugom smeru i na drugaiji nain, ali su u zadnje vreme razliite grupacije shvatile znaaj zajednikog rada. U bankarstvu se trenutno odvija neka vrsta revolucije u poslovanju zbog toga to je, zadnjih godina, dolo do znaajnog porasta upotrebe novih tehnologija, pogotovo u bankarstvu na malo. Prvi korak ka elektronskom bankarstvu bili su bankomati (Automated Teller Machines ATMs). Iako su bankomati stari ve tridesetak godina, njihova sve vea upotreba i dalje e menjati navike u bankarstvu. Upotrebom bankomata banke nisu vie ograniene samo na jednu lokaciju, ve mogu da imaju ogroman broj uslunih punktova irom sveta. Bankomati nisu doveli do zatvaranja lokalnih ogranaka, kao to se isprva pretpostavljalo. U stvari, danas postoji ak i vie ogranaka nego u vreme postavljanja prvog bankomata u Ohaju. Oni su, meutim, doveli do smanjenja broja zaposlenih u ograncima banaka. Diebold, jedan od glavnih proizvoaa bankomata smatra da bankomati evoluiraju u virtuelne ogranke. Na bankomatima budunosti klijenti e komunicirati sa blagajnicima preko ekrana, u virtuelnom okruenju. Ovi razvijeni bankomati imae mnogo ire funkcije i omoguavae vei obim daljinskih transakcija sa bilo koje lokacije. Sledei ozbiljni korak ka elektronskom bankarstvu, nakon pojave bankomata, nainjen je razvojem softvera za line finansije (Personal Finance Software). Najpoznatiji program u ovoj kategoriji je Quicken, koga proizvodi firma Intuit, a u novije vreme firma Microsoft lansirala je konkurentski program pod nazivom Money. Ovi programi omoguili su mnogima koji ozbiljno brinu o novcu da jednostavno prate ta se sa njime deava. Skot Kuk (Scott Cook), direktor Intuita, dizajnirao je svoj program jo 1983. Program je dizajniran na taj nain da oponaa uobiajene postupke ljudi pri rukovanju novcem, a proiren je spiskom dugoronih namera i elja koje ljudi planiraju da ostvare svojim finansijama. Ostali programi ove vrste sledili su primer Quickena. Standardne mogunosti ovih programa obuhvataju inteligentni registrator, mogunost budetiranja i podsetnik koji vas opominje kada treba da platite neki dug. Elektronsko plaanje je jedna od kljunih komponenti elektronskog bankarstva. Najvee zasluge za porast elektronskog plaanja ima CheckFree korporacija. Pit Kajt (Pete Kight) je osnovao ovu kompaniju 1981. godine. CheckFree korporacija sada pokriva preko milion trgovaca u Sjedinjenim Dravama i najvea je kompanija ove vrste. Veina njenih klijenata plaa raune pomou softvera koji je vlasnitvo korporacije. CheckFree korporacija, u najveem broju sluajeva, alje menice trgovcima, a klijentov raun u lokalnoj banci se zaduuje kada trgovac podnese i naplati menicu. Onlajn bankarstvo predstavlja kombinaciju karakteristika programa za line finansije i elektronskog plaanja rauna. Ono funkcionie putem telefonske veze sa bankom. Kada se povee sa raunarskim sistemom banke, korisnik alje listu rauna koje treba da plati, a prima izvod najnovijih transakcija iji je kliring izvren. Korisnici programa za line finansije zadovoljni su zbog toga to skoro sve onlajn banke rade sa jednim, ili sa svim popularnijim programima za line finansije, tako da korisnik ne mora ponovo da se privikava na nove programe. Celokupna evidencija koju je neki pojedinac vodio godinama unazad jo uvek se nalazi u njegovom personalnom raunaru. Ovo, naravno, znai da ove banke imaju ugovor o licenci sa jednom, ili sa nekoliko firmi koje proizvode programe za line finansije. Prirodni naslednik onlajn bankarstva je Internet bankarstvo. Prva banka koja je u potpunosti svoje raune prebacila na Internet bila je Security First Network Bank. Kasnije su i druge banke, kao to je Wells Fargo, brzo ule u ovu arenu. Intuit, proizvoa programa Quicken je nedavno pokrenuo OpenExchange kao nain da pojedinci, firme i banke iskoriste prednosti Interneta u oblasti finansijskih usluga. Internet je daleko najefikasniji nain za isporuku finansijskih informacija, ali su problemi u vezi s bezbednou doprineli tome da banke prilino sporo ulaze u ovu oblast poslovanja. Model Internet bankarstva koji koristi Security First Network Bank prilino je slian Quickenu, ali ne zahteva nikakav poseban softver od korisnika, osim kompatibilnog Web itaa i veze s Internetom. Lica koja su stalno u pokretu i raseljena lica nestrpljivi su da iskoriste pogodnosti koje prua Internet bankarstvo. Oni su, recimo, u mogunosti da podignu gotovinu sa bankomata ma gde se nalazili, ali ne mogu da plate raune koji im, u meuvremenu, pristiu na kunu adresu. Uz pomo Internet bankarstva korisnici e biti u mogunosti da jednostavno plate raun za telefon ili grejanje, bilo da to ine iz, recimo, Rima ili Njujorka.

Pred poetak olimpijade u Atlanti mnoge velike banke reklamirale su korienje gotovinskih kartica. Ova strategija iziskivala je postavljanje itaa kartica u restoranima, bioskopima i na drugim mestima gde veliki broj ljudi obino troi male svote novca za plaanje robe i usluga. Na mnogim mestima na kojima su ve postojali bankomati pojavili su se ureaji za punjenje ovih kartica. Ovi ureaji bi zaduili va raun u banci i prebacili novac na integrisano kolo (mikroip) koje je ugraeno u karticu. Putem ovih kartica smanjena je potreba da banke pruaju usluge kli jentima koji podiu gotovinu za tekue potrebe. Takoe je enormno smanjen iznos gotovine koju su trgovci morali na kraju radnog dana da prenesu u banku. Naravno, pored bankomata, elektronskog transfera na mestu prodaje (Electronic Funds Transfer/Point of Sale EFT/POS), elektronskog plaanja rauna, onlajn i Internet bankarstva, za funkcionisanje elektronskog bankarstva nuno je i postojanje odgovarajuih (elektronskih) sistema za izvetavanje i platnih i obraunskih sistema. Prvo emo obraditi razvoj ovih sistema, a zatim I komponente elektronskog bankarstva. 2. KORPORATIVNO BANKARSTVO Zavisno od toga kome pripada vodea uloga finansiranja preduzea u razvijenim trinim privredama razlikuju se dva osnovna modela finansijskih sistema: - nemako-japanski model je bankarski finansijski sistem u kome banke i njeni krediti imaju dominantnu ulogu pri finansiranju preduzea;banke su takoe i veliki akcionari preduzea. Japanske banke reaguju kao akcionari i za razliku od ostalih bankarskih sistema,gde banke najee i jedino interesuje prihod od kamata, japanske banke imaju mnogo veu ulogu u kontroli preduzea. Kada kreditirano preduzee zapadne u tekoe, banka se ponaa kao menader i vlasnik preduzea, a ne samo kao poverilac. Umesto da povea kamatu, da bi se obazbedila od poveanog rizika,ona smanjuje kamatu da bi se lake revitalizovalo preduzee koje je upalo u tekoe. - anglosaksonski model, (pre svega u SAD i Velikoj Britaniji) primarna uloga u finansiranju preduzea pripada finansijskog tritu,odnosno razliitim finansijskim instrumentima (akcijama i obveznicama,npr) finansijskog trita. U takvim sistemima stalno prisutna pretnja preuzimanja kompanije primorava menadere da tee to veoj vrednosti imovine preduzea,to zahteva vei udeo sopstvenih sredstava i vee korenje akcija kao izvora finansiranja. Banke su najznaajnije kreditne finansijske institucije. U savremenim privredama postoje dvostepeni bankarski sistemi. Prvi nivo ini centralna banka koja predstavlja stoer bankarskog sistema,ona je pre svega monetarna institucija koja ima zadatak da privredu (makrosistem)obezbedi optimalnom koliinom novca. Drugi nivo ine poslovne banke koje su depozitno-kreditne institucije iji je osnovni zadatak prikupljanje slobodnih novanih sredstava (depozita) od nebankarskih transaktora i da ih plasiraju nebankarskim transaktorima, najee u obliku kredita. U svakoj zemlji postoji vei broj ovih banaka i one se dele po razliitim kriterijumima: - ronost poslova (depozitne ili komercijalne banke - kratkoroni poslovi, investicione banke dugoroni poslovi) - specijalizovanost poslova (univerzalne banke opteg tipa, specijalizovane ili granske poljoprivredne,industrije i sl.) - veliina teritorije na kojoj preteno posluje (lokalne, regionalne, nacionalne, medjunarodne) itd. BANKARSTVO RAZVIJENIJIH ZEMALJA Bankarski sistem SAD Centralno bankarstvo sistem centralne banke (FEDERAL RESERVE SYSTEM) Osnovana 1913. kada je donet akt kojim je uspostavljen pravni red u dotadanjoj haotinoj strukturi bankarskog sistema SAD. FED kao centralna banka SAD sastoji se od 12 federalnih rezervnih banaka ime je respektovano federalno ustrojstvo drave, FED u Washingtonu objedinjuje rad federalnih rezervnih banaka vrei time funkciju centralne banke: koncipira i sprovodi monetarnu politiku, obavlja operacije i usluge za banke lanice, obavlja poslove za vladu i vri superviziju i kontrolu poslovanja banaka lanica. Udeo u kapitalu centralne banke. Kapital FED formiran je od kapitala banaka koje su lanice sistema, deo tog kapitala je uplaen, a deo izdvojen na posebne raune i uplauje se po pozivu.
2

Guverner i zamenik guvernera. Predsedava odborom koji ine 7 guvernera koje imenuje predsednik, a potvrdjuje senat. Njegov mandat je 4 godine, dok se ostali imenuju na 14 godine i svaki put se bira iz druge centralne banke lanice. Stepen autonomije. FED deklarativno ima velik stepen autonomije i nezavisna je agencija savezne vlade odgovorna direktno kongresu. Poslovno bankarstvo Pored FED u bankarskom sistemu funkcioniu i sledee banke: komercijalne banke (nacionalne i dravne)- najbrojnije: plasiranje kredita, posrednike usluge. Mogu biti nacionalne i dravne. udruene tedne banke: mobilizacija oroenih depozita efektne banke:emisija i plasiranje vrednosnih papira. Namena pre svega za finansiranje industrije trust banke: uvanje i upravljanje tuom imovinom. banka za izvoz i uvoz: organ vlade u spoljnoj politici Bankarski sistem Engleske Centralno bankarstvo centralna banka Engleske (Bank of England) Osnovana 1694. ima monopol na izdavanje novca. Osnovana je kao jedinstvena institucija a u organizacionom smislu sastoji se od emisionog sektora i bankarskog sektora. Emisioni sektor izdaje novanice koje prenosi na bankarski sektor koji se bavi aktivnim i pasivnim bankarskim poslovima sa dravom i bankama. Udeo u kapitalu. Od osnivanja pa u narednih dva i po veka kapital bio je u vlasnitvu privatnog sektora, a od 1966. ova institucija je nacionalizovana. Guvernera i njegovog zamenika imenuje kraljica na predlog predsednika vlade na mandat od 5 godina, sa mogunou ponovnog izbora. Stepen autonomije. Dok je bila zastipljena privatna svojina bila je u znatnoj meri nezavisna od vladine politike, od 1966. njena autonomija je smanjena. Ipak Bank of England nije samo instrument ministarstva za finansije jer su njen uticaj i ugled ostali jaki. Sedite je u Londonu, sa svojim ograncima (branches)na teritoriji kraljevstva. Poslovno bankarstvo - komercijalne (depozitne) banke - eskontne banke (bill brokeri) - efektne banke (stock brokeri) - akceptne banke (banke za medjunarodni promet) - korporacije za dugorono finansiranje Bankarski sistem SR Nemake Centralna banka SR Nemake BUNDESBANK Osnovana 1875. monopol na izradu novca stekla je malo kasnije (1891.), jer je krajem XIX veka u Nemakoj bilo mnogo manjih banaka koje su izradjivale novac. Tek 1945. Centralna banka Nemake stekla iskljuivo pravo na emisiju novca. Nain organizacije. Od osnivanja do 1948. bila je jedinstvena institucija, zatim je transformisana u sistem centralne banke po ugledu na FED, da bi 1957. ponovo postala jedinstvena ustanova BUNDESBANK. Predstavlja centralnu banku ili banku I stepena koja emituje novac, vodi monetarnu politiku i obavlja sve finansijske i blagajnike poslove za centralnu vladu. Udeo u kapitalu. Do 1945. imala je u svom kapitalu zastupljeno privatno vlasnitvo gde su privatni vlasnici birali svoje predstavnike u upravljake strukture sa nekoliko lanova odbora direktora koje je postavljala vlada. Guverner ima mandat od 8 godina koji se moe opozvati. Stepen autonomije centrale banke Nemake je veliki, ona je nezavisna od instrukcija Savezne vlade. Ova autonomija je u znatnoj meri doprinela da se centralna banka uspenije bori sa inflacijom. Sedite je u Frankfurtu. Poslovne banke
3

Institucionalna struktura: - privatne i javne banke - tedionice, kreditne zadruge i instituti za imobilisani kredit Privatne i javne banke: - banke naslednice tri velike D banke (Deutsch Bank, Drezden Bank, Deutsch Discont Gesellschaft) - dravne regionalne i lokalne banke - privatne banke Bankarski sistem Francuske Centralna banka Francuske BANQUE DE FRANCE Osnovana je 1800. spajanjem nekoliko privatnih banaka a monopol na izradu novanica i kovanog novca poveren joj je 1848. Centralna banka Francuske organizovana je kao jedinstvena institucija. Udeo u kapitalu. Kada je osnovana njen kapital bio je meovit, jer su znatan deo kapitala obezbedili privatni bankari, dok je deo inicijalnog kapitala bio dravni. Godinu dana posle osnivanja Napoleon je prodao dravni deo u kapitalu BANQUE DE FRANCE, tada je ova institucija funkcionisala u privatnoj svojini, do 1945. kada je nacionalizovana. Stepen autonomije. Zavisna je od vladine politike, gde se guverner i francuski ministar finansija sastaju redovno dva puta meseno radi konsultacija o najvanijim pitanjima monetarno-kreditne politike. Poslovno bankarstvo - depozitne banke - poslovne banke - kreditne banke za srednjorono i dugorono kreditiranje Bankarski sistem Italije Centralna banka Italije BANCA DITALIA Osnovana 1893. spajanjem 6 privatnih banaka,a stekla je iskljuivo pravo na emisiju novca 1926. Organizovana je kao jedinstvena institucija. Vlasnici kapitala su kreditne institucije, socijalni fondovi i osiguravajue kompanije. Guvernera bira vlada Italije pri emu mandat nije ogranien. Ocene o stepenu autonomije su podeljene, s obzirom na strukturu vlasnitva i nain kako se biraju rukovodioci. Poslovno bankarstvo - banke javnog prava - banke nacionalnog interesa - banke obinog kredita - narodne banke - tedionice - specijalne kreditne institucije za srednjorono i dugorono kreditiranje Bankarski sistem JAPANA Centralna banka Japana BANK OF JAPAN Osnovana 1882. sedite u Tokiju, monopol na izradu novanica i kovanog novca dobila dve godine kasnije, organizovana kao jedinstvena institucija sa uzorom centralne banke Belgije koji je vremenom modifikovan, tako da se danas ove dve institucije ne mogu uporediti. Udelom u kapitalu privatni sektor uestvuje sa 45% dok ostatak pripada dravi. Guvernera postavlja ministarstvo finansija koje je lan Odbora direktora i predstavnik japanske agencije za plan. Stepen autonomije. Iako je zastupljena privatna svojina, normativno ova institucija nema veliki stepen sutonomije. Dok u praksi ima znaajan uticaj i veliku nezavisnost. Poslovno bankarstvo - city banke - regionalne banke - banke za dugoroni kredit - trust banke - specijalizovane banke (za devizno poslovanje, export, import i Japanska razvojna banka)

EVROPSKA CENTRALNA BANKA ECB Od 1. juna 1998. poinje sa radom ECB i nacionalne centralne banke zemalja Evrope Formiraju Evropski sistem centralnih banaka ESCB. Primarni cilj ESCB je obezbedjivanje cenovne stabilnosti na principima otvorene trine privrede sa slobodnom konkurencijom, uz afirmaciju efikasne alokacije resursa. Osnovni zadaci ESCB: - definisanje i sprovodjenje monetarne politike EU - rukovodjenje deviznim poslovima - dranje i upravljanje deviznim rezervama zemalja lanica - omoguavanje to efikasnijeg platnog prometa - sprovodjenje prudencijalnog nadzora nad kreditnim institucijama i stabilnost finansijskog sistema kapital kojim raspolae ECB je 5 milijardi eura koje su uplatile lanice ESCB. Formula za utvrdjivanje uea u osnivakom kapitalu bila je zasnovana na ueu u GDP i stanovnitvu EU. Pored toga svaka zemlja lanica uestvuje u formiranju deviznih rezervi ECB do ukupnog iznosa od 50 milijardi eura. Najvee uee ima Deutsche Bundesbank, za njom Francuska, Italija, Engleska. Euro je jedinstvena evropska valuta, sastoji se od 100 centi. Na kraju 1998. utvrdjen je vrst kurs izmedju evra i svih 11 nacionalnih valuta, koje su bile u funkciji tokom prelaznog perioda. Da bi neka zemlja pristupila jedinstvenoj evropskoj valuti mora ispuniti sledee uslove: - stopa inflacije ne sme da je vea od 1.5 procentnih poena iznad nivoa koje ostvaruju tri najuspenije zemlje - dugorone kamatne stope ne smeju biti vee od dva procentnih poena iznad kamatnih stopa u tri najuspenije zemlje - ostvariti niske fiskalne deficite koji ne smeju premaiti nivo od 3 % GDP - ukupan javni dug mora biti manji od 60% GDP - devizni kurs mora biti stabilan unutar Evropskog monetarnog sistema - postojanje nezavisne centralne banke TARGET sistem su razvile ECB i centralne banke zemalja lanica EU kao sistem za medjusobno bruto poravnanje u realnom vremenu (real time gross settlment - RTGS) na bazi plaanja u euru. Sastoji se od 15 nacionalnih RTGS sistema i mehanizma platnog prometa ECB, koji su medjusobno povezani tako da pruaju jedinstvenu platformu za obradu svih plaanja u euru. Tri glavna cilja TARGET-a su: - obezbedjivanje sigurnog i pouzdanog mehanizma za plaanje van zemlje na osnovu RTGS sistema - poveanje efikasnosti platnog prometa medju lanicama EU - da bude u funkciji realizacije monetarne politike ESCB i novanog trita eura

3. Poslovi prikupljanja sredstva Poslovna banka prikupljajui slobodna novana sredstva kod sebe formira izvore aredstava za budue plasmane. Ti iyvori sredstava mogu da budu: Depozitni Nedepozitni Kao sto sama re kae, depozitni izvori sredstava predstavljaju sredstva koje kod banke dre njeni komitentni u obliku depoiozita. Nedepozitni izvori sredstava mogu da budu kreditni i investicioni. Kapital banke predstavlja specifian oblik nedepezitnih izvora. Ukupni izvor sredstava, ukupna pasiva bilansa banke predstavlja njen finansiski potencijal. 1. Depozitni izvori sredstava Deozitni izvori sredstava ili depozitni potencijal banke presdtavlja deo njenog finansiskog potencijala koi se formira iz tuih izvora na bazi biletarno ugovorenih novanih iznosa koje

komitenti dre kao depozite kod pslovne banke. Depozit koji se dre kod poslovne banke mogu biti: Privrede i stanovnistav Oroenih i neoroenih Dinarski i devizni Namenski i nenamenski Kamatni i beskamatni 1.1. Depoziti privrede Depoziti privrede u savremenoj bankarsko teoriji i u praksi, najee se deli na: Depoziti po vienju Oroeni ili investicioni depoziti Specijlni depoziti Depoziti po vienju. Ovi depoziti predstavljaju oblik kratkoronih potraivanja nebankarskih transaktora prema sektoru banaka. Radi se naime o transakcionim deozitima koje njihovi vlasnici koriste da bi izvrili razna plaanja. Na depozite po vienju poslovna banka po pravilu ne plaa kamatu ili ukoliko se ona plaa onda je veoma mala. Obaveze poslovne banke kao depozitara su : Da dre deponovana sredstva na raun deponenta Da sa rauna deponenta po njegovom nalogu ili nalogu od njega ovlaenog lica vri plaana do iznosa raspoloivih sredstava odnosno u granicama pokria. Da u korist rauna deponenta prima i evidentira sve uplate od treih lica. Da deponenta redovno obavetava o svim promenama na njegovom raunu Da deponentu eventualno plaa kamatu za iznos deponovanih sredstava Obaveze bankarskog komitenta kao ddeponenta su: Da svoja novana sdrdstva po vienju deponuje kod poslovne banke Da naloge za plaanje sa depozitnog rauna upuuje blagovremeno poslovnoj banci sa kojom je zakljuuo ugovor o novanom depozitu Da na log za plaanje daje samo u granicama raspoloivih sredstava na depozitnom raunu Budui da depoziti po vienju mogu da budu povueni iz banke svakog dana bez ikakve prethodne najave oni presdtavljaju najnestabilniji izvor sredstava banke. Sobzirom da banka ne plaa kamatu ili plaa malu kamatu depoziti po vienju predstavljaju najjeftinije tue izvore sredstava Oroeni ili investicioni depoziti. Ovi depoziti predstavljaju oblik dugoronih potraivanja ne bankarskih transaktora prema senktoru banaka. To su vremenski i mobilisana sredstva koje vlasnici dre kod banaka. Oni imaju ugovorom tano utvren rok dospea odnosno taan datum kada deponenet moe njima da raspolae. Do tog roka depoziti su vezani za banku i oni su dugoroni izvori sredstava odnosno dugoroni finansiski potencijal banke. Mada se radi o depozitima koji su u bankama oroeni na ugovoreni rok moemo razlikovati dve vrste ovih depozita, sobzirom na mogunost raspolaganja njima od strane vlasnika: Oroeni depoziti na odreeni fiksni rok Oroeni depoziti na odkazni rok Prvu grupu ine depoziti koji su oroeni na ugovoreni rok i njima vlasnik da raspolae po isteku tog roka. Kod druge grupe depozita deponent povlaenje depozita mora da prethodno najavi i tek po isteku tog najavnog perioda sa depozitima moe da raspolae. Specijlni depoziti. Ovi depoziti predstavljaju specifinu vrstu depozita po vienju. Specifian je nain njihovog formiranja kao i nain njihovog korienja. Formiraju se prinudnim putem na osnovu zakonskih propisa sa ciljem da se realizuje usvojena oreena ekonomska politika zemlje i koriste se za tano zakonom propisane svrhe. Banka na njih plaa kamatu ali je ona manja od kamate na oroene depozite. 1.2. Depoziti stanovnitva Depoziti stanovnitva dre se, pre svega u obliku tednih depozita. Finansisku osnovu tednih depozita ini tekua i komulirana tednja stanovnitva koja se formira u cilju pokria
6

planiranih rashoda u narednom periodu ali i pokria i neplaniranih rashoda u vanrednim sluajevima. Stanovnitvo svoje tedne depozite mogu da dre ne samo kod poslovnih banaka nego i kod drugih finansiskih organizacija. Za poslovnu banku tedni ulozi predstavljaju stabilan izvor sredstava i na njih se plaa ugovorena kamata. Obino se tedni depoziti evidetiraju na tednim knjicama tedia ali se mogu evidentirati i samo unosom u kompjuter banke. Najee se tedni depoziti dele na neoroene ili na depoziti po vienju i oroene, te na ne namenske i namenski Neoroeni i oroeni tedni depoziti. Stanovnitvo moe drati tedne uloge kod banke po vienju a moe ih oroiti na odreeno vreme. Oroeni tedni depoziti mogu biti oroeni na tano odreeno vrema ili oroeni na odreeno vreme sa otkaznim rokom. Svoje tedne depozite po vienju tedie, po pravilu, mogu da povuku iz banke u bilo kom trenutku. Oroeni depoziti se mogu povui iz banke samo po isteku ugovorenog roka. Da bi se za ititile male i srednje tedee od gubitka u sluaju likvidacije banke i da bi se izbeglo masovno povalaenje tednih uloga, u veini zenalja postoji istitucija osiguranja depozita do odreenog iznosa tednog uloga. Nenamenski i namenski tedni depoziti. Pored nenamenske tednje koja je najstariji i naj rasprostranjeniji oblik tednje, u ekonomski razvijenim zemljama znaajno mesto zauzima i namenska tednaj, kao to je tednja za kolovanje, penziju... namenska tedna je po svom obliku dugorona tednja pa je i time veoma interesanta za banke. 2. Nedepozitni izvori sredstava Ne depozitni izvori sredstava jo uvek predstavljaju dopunske izvore finansiskog potencijala poslovnih banaka. U isto vreme ovi izvori imaju tendenciju poveanja uea u ukupnim izvorima sredstava banaka. Nedepozitni izvori sredstava mogu da budu kreditni i investicioni. 2.1. Kreditni izvori sredstava Poslovna bankaq moe da prikuplja sredstva i kreditnim putem odnosno uzimanjem kredita od centralne banke ili drugih banaka i finansiskih institucija. Zaduenje poslovnih banaka u inostranstvu je mogue pod odreenim uslovima koji su ureeni posebnim nrminativnim reenjima. Da bi banka koristila ove kredite mora da ima veliki potencijal tj. samo velike banke. Kredit od Centralne banke. Poslovna banka da bi dobila kredit od centrene banke mora da bude kreditno sposobna i da ispunjava ostale uslove propirane za korienje kredita centralne banke. U veini zemalja po pravilu, postoje dve kategorije kreditakoje kredita centralne banke odobravaju.to su kratkoroni revolving krediti kojima se refinansira lreditni potencijal banaka, a koji se kontinuirano obnavljaju i to, po pravilu, na stalno viem nivou, te krediti za likvidnost, koji imaju supre kratke rokove vraanja i koji se odobravaju samo u izuuzetnim sluajevima kao bi banke mogle da premoste trenutne probleme sopstvene likvidnosti. Rediskontni krediti odobravaju se poslovnim bankama na bazi pokria dikontovanih menica kje se nalaze u portfelju poslovne banke. U obzir dolaze samo kvalitetne menice iza kojih stoje solventni partneri a rok dospea menica, po pravilu nije dui od 90 dana. Ovako odobren kredit je obzbeen odnosno on ima pokrie u kupljenim menicama i io se automacki vraa u momentu dospea i naplate menice. Relombardni krediti, za razliku rediskontnih kredita, odobravaju se poslovnim bankama na bazi pokria hartija od vrednosti koje se nalaze u portfelju poslovne banke,a na osnovu kojih je prethodno odobren lombardni kredit. Selektivni krediti se odobravaju u ekonomski nedovoljno razvijenim zemljama i preko njh centrelna banka utie na strukturu kreditnih plasmana poslovnih banaka pokuavajui da deluje na promene ekonomske stukture i dinamiziranje ukupne privredne aktivniosti zemlje, utvruje prioritetne pravce za koje e odobriti kredite. Drugim reima, centralna banka odobrava selektivne kredite bankama i na taj nain vri refinansiranje sredstava koje su poslovne banke plasirale krajnim korisnicima u vidu kredita za namene iz selektivnog programa. Krediti za likvidnost. Ukoliko poslovna banka ne raspolae dovoljnim rezervama likvidnosti za odbranu od nelikvidnosti ona e se prvo ako je to mogue zaduiti na meu bankarskom tritu
7

preko koga se vri iravnjanje oscilacija u prilivima i odlivima novanih sredstava pojedinih poslovnih banaka. To se obezbeuje i preko nadzora, odnosno preko finansiskog boniteta poslovne banke od strane centralne banke kao i raletivno i visoke kamatne stope koje se plaa za kerdite za likvidnost. Krediti od drugih poslovnih banaka. Do meusobnog kreditiranjaizmeu poslovnih banaka dolazi najee iz sldeih razloga: Zajednikim finansiranjem odreenog posla Usmeravanjem sredstva komitenata sa ciljem da se kreditira jedan posao Namensko kreditiranje odreene banke kako bi se omoguilo komitentu banke zajmo primca da izmiri obaveze prema komitentu banke zajmodavca. Odobravanje kratkoronih kredita drugoj banci koja je privremeno ula u zonu nelikvidnosti 2.2. Investicioni izvor sredstava Poslovna banka mogu pprikupiti sredstva, odosno poveavati svoj finansiski potencijal, emisijom i plasmanom sopstvenih hartija od vrednosti. Drugim reima banke prikupljaju slobodna novana sredstva tako sto emituju i prodaju specifina vrste hartije od vrednosti. Da bi bank amogla da emituje i prodaje sopstvene hartije od vrednosti ona mora da ispunjava stroge uslove propisane za to.

Politika plasiranja sredstva


Banka se i tretira kao depozitno-kreditna institucija kao posto uvek najvei deo serdstva prikuplja u obliku depozita a ta sedstva mahom plasira u obliku kedita. Ukupni plasmani banke mogu se podeliti na: Kreditne i Nekreditne Kreditni i nekreditni plasmani banaka evidentiraju se u aktivni bilans stanja banke, ti poslovi plasiranja sredsta nazivaju se aktivnim bankarskim poslovima. 1. Kreditni plasmani I ako se u savremenom bankarstvu uoavaju tendencije porasta nekreditnih plasmana ju uvek u strukturi dominiraju kreditni plasmani. Poslovne banke jnajvei deo svog sredstva plasdiraju u oblikui kredita. 1.1. Pojam i znaaj kredita Krediti za banku predstavljaju duniko-poverilaki posao u kome ona kkao poverilac ustupa pravo raspolaganja novanim sredstvima svome komitentu na ugovorom definisanom roku i definisanim uslovima.u kreditnom odnosu zastupljeno je je naelo povratnosti, sto znai da je dunbik u obavezi da vrati uzeti kredit od poverioca. Upravo je to karakteristino za kredit i po tome se on razlikuje od drugih oblika davaanja kao to su: pokloni, donacije, regresi... Poverenje izmeu poverioca i dunika je veoma bitno u svim finansiskim pa i kreditnim odnosima.o tome svedoi i da re kredit potie od latinske rei credo to znai poverenje. 1.2. Funkcija kredita U savremenim uslovima kredi je od izuzetne vanosti jer ima nekoliko veoma znaainih hunkcija, i to su: Mobilizatorska funkcija. Osnovna funkcija kredita jeste mobilizacija slobodnih novanih sredstava koja se nalaze privremeno van funkcije i njihovo usmeravanje na finansiranje procesa reprodukcije. Obezbeenje kontinuiteta i proirenje reprodukcije.Mobilisana slobodna sredstva bankarski sistem preko kredita racionalno upoljavai obezbeuje kontinuitet ali i ubrzanje i poveanje proizvodnje Obezbeenje likvidnosti i stabilnosti privreivanja.ova funkcija kredita dolazi do izraaja u obezbeenju sredstava u periodima kada privredni subjekti imaju privremenu nestaicu novanih sredstava izazvanu pre svega sezonskim karakterom proizvodnje i prodaje.
8

Podsticanje ravnomernijeg regionalnog razvoja.Usmeravanje kredita u razvoj privredno nerazvijenih podruja podstie se ravnomerniji regionalni razvoj to je od izuzetnog ekonomskog ali i ireg drutvenog znaaja. Regulator ponude i potranje na tritu.Selektivnom kreditnom politikom moe se uticati na podsticanje odreenih oblasti i privrednih grana i na taj nain regulisati ponudu i tranju na tritu. Uticaj na meunarodnu ekonomsku razmenuKreditna podrka poeljna je kako kod proizvodnje tako ikod plasmana robe na za izvoz.Konkurencija zatitne mere na inostranom tritu ne mogu se vie prevazii samo kvalitetom i cenom proizvoda ve ikreditnim uslovima plaanja koje izvoznik nudi svojim kupcima. Kontrola funkcija.Poslovna banka pri odobravanju uslovljava svom komitentu da vri stalnu kontrolu njegovog poslovanja kako bi bila sigurna da je on kreditno sposoban da kredit koristi za namene predviene ugovorom,te da tokom otplate kredita posluje uspeno i bez potekoa izvrava ugovorene obaveze prema banci. 1.3. Vrste kredita Podela kredita se moe vriti prema razliitim kriterijumima, kao na primer: Prema obliku u kome se daje i vraca kredit se deli na: 1. naturalni; 2. robnonovani ; i 3. novani kredit S obzirom da davaoca kredita , odnosno poverioca kredita mogu biti: 1. bankarski ; 2. zaduni ; 3.privatni Sa gledita primaoca kredita , odnosno dunika razlikuju se: 1.zanatski ;2. zemljoradniki ; 3.komunalni ; 4. industrijski krediti. Zavisno od toga u koje se svrhe kredit koristi on se mo4e podeliti u dve velike grupe: 1. potroaki 2.proizviaki Priozvoaki krediti se dalje dele na 1. obrtne i 2. investicione. Prema roku na koji se kredit odobrava on moe da bude: 1.kratkoroni ; 2. srednjoroni ; 3.dugoroni kredit Sa aspekta uslova povlaenja kredite moemo podelitina 1. jednokratne i2. sukcesivne Jednokratni se u potpunosti povlae po odobrenju , a sukcesivni jednom odobreni mogu se povlaiti u vie rata u narednom ugovorenom periodu kao na primer revolving krediti i kreditne linije. S obzirom na uslove otplate kredita se dele na: cele i amortiacione Zavisno od plaanje nadoknade za korienje kredita omamo kamatne i beskamatne. Sa gledita namene za koju se odobravaju krediti mogu biti namenski i opti ili nenamenski. Prema nainu obezbeenja imamo odnosno osiguranja krediti mogu biti: pokreveni i neporiveni. Nepokriveni krediti se odobravaju duniku bez specijalnog pokriai oni se jo nazivaju i blanko krediti. Za razliku od njih kod pokrivenih kredita banka zahteva od traioca kredita da kao obezbeenje zaloi adekvatnu podlogu ili pokrie iz koje e naplatiti kreditni dug ako se ne vrati u ugovoreni rok. 1.4. Principi kreditne politike Pri odobravanju kedita za banku je od posebne vanosti da dosledno potuje osnovne bankarske principe poslovanja, te da se pridrava principa kreditne politike. Poti principi kreditne politike zajedniki su za sve banke i sve vrste kredita. Pored njih postoje i specifini proncipi releveantni za pojedine banke i pojedine vrste kredita. Opi principi kreditne politike nalau poslovnim bankama da vode rauna o sledeem: banka mora da izbegava visok stepen koncetracije kredita u jednoj grani, sektoru ili oblast privrede kada se radi o komitentima koji pretenduju za dobijanje kredita, banka moe zahtevati da oni u bilansu odravaju odreen iznos finansiskih sredstava, kao inicijalni izvor parcijalnog obezbeenja kredita samo odobravanje kredita podrazumeva strogu formalizovanu proceduru utvrivanje uslova, kao sto su: namena, cena, uslov.. osim kredita sa visokom stopom obezbeenja svi ostali kreditni zahtevi moraju biti praenim finansiskim izvetajem traioca kredita u posklednjih godinu dana. kredit se odobrava uz amortizacioni plan otplate
9

imajui u vidu negativne efekte kreditnog rizika po sostveno poslovanje, kao i zainteresovanost makro sistema da se neracionalnima korienjem kredita ne izazovu inflatorna kretanja, banka je zainteresovana da prioretentno potniruje legitimne zahteve za kerditiranje likvidnih potreba. banka mora nadzirati i koristiti korienje kredita. Specifini principi kreditne politike, i oni predviaju: da kratkoroni krediti privredi za prevazilaenje krakoronih finanskih problema i ne smeju biti odobreni za dui period od 90 dana. Banke treba da utvrde maksimslnog obima kredita prema nominalnoj vrednosti zaloga kada se radi o pokrivenim kreditima. Banke treba da vode posebno rauna o osiguranju dugoronih kredita u cilju minimizacije rizika Preporuljivo je da banke kreditne linije ugovaraju na period od godinu dana Za sdpecifina podruija kreditiranja mogu se definisati veoma restruktivna ogranienja. 1.5. Uslovi odobravanja kredita Pri odobravanju kao korisnici mogu da se pojave samo oni traioci kredita koji ispunjavaju sve definisa ne uslove, a ti uslovi mogu da budu opteg i posebnog znaaja. Opti uslovi za odobravanje kredita vae za sve korisnike i sve vrste kredita i oni ssu definisani zakonskim propisima i aktima poslovne politike banke. Poslovna banka mnora da utvrdi dali je traioc kredita pravno sposoban za zakljuivanje ugovora o kreditu. Kod pravnih lica to se utvruje uvidom u dokumentaciju o upisu u postojein registar i proverom da su potpisnici zahteva za kredit ovlaenja lica za to. Kod fizikih lica mora da se radi o punoletnoj osobi bez ogranienja pravne sposobnosti. Posebni uslovi za odobravanje kredita imaju selektivni karakter i oni se odnose na: vrstu kredita, sopstveno uee... Posebni uslovi mogu da budu razliiti i zavisno od traioca kredita. 1.6. Kreditna sposobnost traioca kredita Ocena kreditne sposobnosti traioca kredita vri se prvo sa formalnog a onda i sa materijalnog aspekta. Pod formalonom kreditnom sposobnou traioca kredita podrazumeva se njegova pravna sposobnost da moe da zakljui ugovor i preuzme sve obaveze koje iz njega proizilaze. Kreditna sposobnost traioca kredita sa materijalnog aspekta jeste ono lice koje banci prua dovolno garancije da e preduzeti obavezu u celini i u ugovorenom roku ispuniti, pri tome banka vodi racuna o sledeim uslovima koje traioc treba da ispuni a to su: ostvarivanje pozitivnog finansiskog rezultata ima uredno finansisko poslovanje i aurno knigovodstveno stanje ima mogunost da vrati kredit o roku nabazi tekueg i planiranog poslovanja u neposrednoj budunosti namenski koristi ranije odobrene kredite i obaveze po njima izmiruje u ugovorenim rokovima uredno izmiruje obaveze prema banci, dravi i poslovnim partnerima i blagovremeno naplauje svoja ptraivanja. Banka je duna da svojim aktima uredi postupak ocene finansiskog stanja a naroito kreditne sposobnosti dunika, i to: 1. procene profitne, operative i finansiske stabilnosti dunika 2. analiza tokova gotovinadunika sa dinamikog asprkta 3. analiza mogunosti naplate potraivanja 4. analiza uradnosti izmiorennja obaveza dunika 5. analiza ekonominosti projektau vezi koji se podnosi kreditni zahtev 6. primene ostalih savremenih metoda procene finansiskog stanja.

10

1.7. Cena kredita Zavisno od plaanja cene ili naknade na korienje kredita imamo: kamatne i beskamatne kredite. Veoma su retki beskamatni krediti, po pravilu, krediti imaju svoju cenu koju je korisnik obavezan da plati za korienje tuih sredstava , a ona se materijalizuje kroz kamatu. Kamatu, koju korisnik plaa kao naknadu za korienje tuih sredstava obraunava se po normalnoj kamatnoj stopi.Nominalna kamatna stopa asatoji se od dve komponente:realne kamatne stope i stope inflacije. Poslovna banka na svoje stalne komitente i prvoklasne dunike naplauje najniu kamatnu stopu koja se u literaturi naziva primarnom kamatnom stopom .U sutini ona predstavlja cenu izvora sredstava banke, trokova administracije kredita i ukalkulisanu stopu profita baanke.Ostalim korisnicima kredita poslovna banka na ovu primarnu kamatnu stopu dodaje premiju koja pokriva stepen kreditnog rizika konktetne grupe korisnika kredita Tradicionalno, pogotovu na kratkorone kredite i u uslovima stabilnog domaeg novca , poslovna banka sa korisnikom kredita ugovara fiksnu kamatnu stopu..Kod dugoronih kredita , pak, poslova banka i korisnici kredita , po pravilu pribegavaju ugovaranju fleksibilnih kamatnih stopa. Pri ugovaranju fleksibilnih kamatnih stopa ugovara se referentna kamatna stopa koja slui kao osnov za utvrivanje kamatne stope, odnosno kao generalna cena bankarskog kredita. Kao referentna kamatna stopa moe se uzeti na primer:Kamatna stopa na dravne blagajnike zapise, kamatna stopa na meubankarskom tritu. 1.8. Obezbeenje kredita i zatitne klauzule Poslovna banka prilikom kreditiranja nadstji d sredstva plasira u kredite koji nee izazvati vee rizike, odnosno mogunost da se kreditir na vrati na nain i i roku kako je ugovorom predvieno.ali svikreditni plasmani , po pravilu, nosdee u sebi rizik da kredit ne bude nvraen kako je to ugovoreno. Iz ovog proizilazi da postoje dve grupe komitenata traioca kredita: Komitenti koji kredite dobijaju na osnovu pokria Komitenti koji kredite dobijaju , a nisu u obavezi da poslovnoj banci prue pokrie za odobreni kreit Kod ostalih komitenata, te kod odobravanja kredita na dui rok poslovna banka , po pravilu zahteva odreeno pokrie kako bi se osigurala u sluaju da se kredit ne vrati na vreme.Kao oblike obezbeenja kredita banka moe da koristi: Jemstvo Ustupanje i zalaganje potrazivanja Ustupanje i zalaganje prava Zlogu na pokretne stvari i robu Zalogu na hartije od vrednosti Prenos u fiducijarnu svojinu Hipoteku Garancija(jemstvo) se primenjuje kao ugovorno obezbeenje i to najee u sluajevima kada se radi o odobravanju manjih iznosa kratkoronih kredita .Sa ugovorom ojemstvu se obino neko lice obavezuje poveriocu nekog treeg lica (glavnog dunika) a e u sluaju da glavni dunik ne izvri obavezu on istu izvri umesto glavnog dunika.Jemstvo se najee javlja u dva oblika:supsidijarno i solidarno. Za supsidijarno jemstvo je karakteristino, da je u prvom redu glavni dunik odgovoran a tekpotom jemac i to uslovno shvaeno Kod solidarnog jemstva poverilac ne mora da za svoju naplatu potravanja prvo obratiti pravom duniku, vemoe istu u celini da naplatiti ili od glavnog dunika ili od jemca Ustupanje i zalaganje potraivanjapojavljuje se kao mogunost obezbeenja banke od rizinog plasmana u uslovima dekonjukture i privredne krize.Ustupanje i zalaganje potraivanja se vri tako to zalagodavac upredaje zalagoprimcu ispravu o zalonom potraivanju.ukoliko se zalonim potraivanjem stvara mogunost naplate kamate tadan je obaveza zalogoprimca da iste naplati i da sa njima izmiri deo svijih potraivanja prema zalogodavcu.

11

Za ustupanje i zalaganje prava ,kao obezbeenje davaoca bankarskih sredstava je karakteristino da ne predstavlja upravom smislu rei obezbeenje.Praktini primeri ukazuju , da se ovo pravo najvie koristi kod:Rudarsko-geolokih istraivanja ,eksplotacije mineralnih voda ,uma, prava na licence, patente i slino. Kada je u pitanju zlog na pokretne stvari i robu, banke nerado prihvataju kao zalogu robu u rinfuznom stanju kao i pokvarljivu robu. Razlog ovakvom stavu lezi u injenici da zalogoprimci najee ne raspolau sa smetajnim prostorom i ureajima za uskladitenje i uvanje robe. Zalog na hartije od vrednosti. Zalogoprimac e radije umesto rinfuzne i pokvarljive robe kao zalogu primiti hartije od vrednosti koje daju pravo raspolaganja robom kao to su:konosman(pomorska teretnica);tovarni list(najee elezniki); skladinica (ugovor izmeu skladita i deponenta robe) Prenos u fiducijarnu(Privremeni primalac zavetanja)svojinu se pojavljuje kada preduzee pri odobravanju bankarskih kredita zalae osnovno sredstvo i prenosi ga ugovorom na poslovnu banku, a banka sa drugim ugovorom to isto osnovno sredstvo daje na upotrebu ni to za celo vreme vraanja kredita.Za ovakav oblik zalonice kae seda je esto nepovoljan, jer preduzee koje trai kredit dovodi u zavisan poloaj od poslovne banke uz stvaranjke nepoverenja u odnosima sadrugim kjomitentima zbog fiducijarene svojine. Hipoteka predstavlja zalono pravo na nekretnine i najee se da je pri odezbeenju naplate4 kredita. Njihova primenljivost je posebno izraena kada se daju vei krediti sa duim vremenskim rokovima trajanja. Hipoteka kao zalog se obezbeuje na osnovu potpisanog ugovora izmeu poverioca i dunika. Karakteristika hipoteke jeste, da se pre odobravnja kredita vri procena nekretnine, i pri emu je kredit uvek u smanjenom iznosu i to za 30-50% od vrednosti nekretnine.Hipoteka zaloga predstavlja za vlasnika nekretnite pogodnost jer moe svo vreme da koristi nekretninu dok uredno vraa kredit.Ima sluajeva kada vlasnik nekretnine istu otuuje pri emu novi vlasnik nekretnine preuzima na sebe obavezu vraanju kredita u zaetom iznosu u trenutku otuenja nekretnine. Zbog poveanog kreditnog rizika na dugorona kredite banka odreuje zatitne klauzule. Najee koreiene zatitne klauzule su sledee: Preduzee se obavezuje da e u perioda trajanja kredita davati banci odreen set periodinih finansiskih izvetaja. Preduzee se obavezuje da e za vreme korienja kredita drati sopstveni obrtni kapital iznad odreenog minimalnog nivoa Preduzee nesme da vri vee bilansne promene ili vlasnike transformav+cije bez odobrenja banke. Preduzee ne sme da kupuje vrednosne papire da nebi ulazilo u sekulativne transakcije koje bi mogle da znae poveanje kreditnog rizika. Preduzee ne sme da kupuje afilacije (nove pogone) ili da ulazi u fuzije sa drugim preduzeima bez odobrenja banke kreditora. Ukoliko preduzee probije vrednost odreenih indikatora na koje je izvrena kreditna analiza mogu se primeniti ogranienja u pogledu isplate dividende akcionarima.. 1.9. Postupak kreditiranja Pod postupkom kreditiranja podrazumevamno sve radnje koje preduzimalac trailac kredita i poslovna banka kako bi se odobrio kredit. Ovaj postupak u nekim sluajevima je veoma jednostavan i kratak, a u nekim veoma sloen i dug. Ta zavisi od mnogo faktora kao to su: vrsta kredita, namena kredita, obim kredita, ronost kredit, korisnik kredita... Celokupan postupak kreditiranja odvija se u vie fazakoje bi, uslovno, mogli podeliti na slede: Podnoenje zahteva za kredit Obrada kreditnog zahteva Reenje o kreditnom zahtevu Zakljuivanje ugovora Korienje kredita Vraanje kredita Monitoring kredita
12

1.9.1 Podnoenje zahteva za kredit Zahtev za kredit traioca kredita obavezno mora da sadri sledee elemente: Vrste kredita Iznos kredita Uslova korienje kredita Instrumenti obezbeenja vreanja kredita. Obrazloenje kreditnog zahteva treba da ubedi banku u neophodnost odobravanja kredita traiocu. Dokumentacija koja se podnosu uz zahtev zakredit zavisi od poslovnog odnosa taraioca kredita i banke, vrste, iznosa, ronost kredita... Poslovna banka u napred definie neophodna dokumenta koja treba priloiti uz zahtev. Nasjee treba priloiti sledea dokumenta: Odluku organa upravljanja o kreditnom zaduenju kod poslovnebanke. Plan razvoja traioca kredita Plan realizacije traioca kredita izraen koliinski i vrednosno Prethodni zavrni raun i periodini obraun Ostvarena realizacija traioca kredita, struktura trokova i prodajne cene Kretanje zaliha traioca kredita Stanje obrtnih sredstava i njihovih izvora Stanje ukupnih obaveza i njihova struktura Pregled ukupnih potraivanja i struktura po ronosti Stanje i kretanje fondova traioca kredita 1.9.2. Obrada kreditnog zahteva Zahtev za kredit sa obrazloenjem i neophodnom dokumentacijom traioc kredita dostavlja banci. Obrada prispelog kreditnog zahteva vri se od strene posebne slube za kreditiranje od strane strunih lica, tanije kreditnih referenata. Pri obradi kreditnog zahteva kreditni referenti analiziraju traioca kredita sa dva aspekta: Formalno pravnog Materijlno finansiskog Sa formalno pravne strane treba ustanoviti da li je zahtev za kredit podnet u skladu sa utvrenom procedurom i moe li se uzeti u obradu. Sa materijlno finansiske strane neophodno je izvriti kreditnu analizu i proceniti realnost finansiskih potreba preduzea, te utvrditi kreditnu sposobnost traioca kredita i realnu ekonomsku opravdanost podnetog zahteva. U analizi stepena kreditnog rizika najee proizilaze 5 faktora i to su: 1. karakter pokazuje spremnost kao i elju da se dug otplati na vrema zajedno sa kamatom. 2. kapacitet zaduenja zanai procenu sposobnosti preduzea ili domainstva da iz tekueg dohotka moe da izvri vraanje bankarskog kredita zajedno sa kamatom. 3. kapital pokazuje neto inovinu dunika. 4. zalog predstavlja realno pokrie koje moe da bude uslov za dobijanje kedita. 5. ekonomske prilikeoznaavaju makroekonomske ili sektorske prilikekoje utiu na sposobnost otplate. Nakon obrade svih podataka kreditni referent pie kreditni referat koji treba da sadri sledee elemente: naziv, sredite i delatnost traioca kredita kreditna sposobnost traioca kredita stepen izvrenja obaveza prema banci iznos traenog kredita namena traenog kredita dinamika korienja kredita projekcija oekivanih efekataod odobrenog kredita

13

Na kraju postoji zakljuak u kome se jasno referent pie da li je kredit odobren ili odbijen. Zakljuak sadri sledee elemente: iznos kredita namena kredita rok otplate kredita kamatna stopa nain korienja kredita nain otplate kredita sopstveno uee i slino. Zakljuak referenta predstavlja predlog odluke kooju treba da donese nadlean organ. 1.9.3. Reenje o kreditnom zakonu Na osnovu zakljuka iz kreditnog referata donosi se reenje o kreditnom zahtevu. Ta reenje donosi kreditni odbor banke koji se sastaje jednom sedmino na redovnim sastancima, amogue je i vanredno zakazati. Kreditni odbor ili kukovodilac koji donosi odluku o kreditnom zahtevu mae ga usvojiti, moe ga usvojiti uz odreene promene ili ga odbiti. Definitivno reenje moe da bude pozitivno lil negativno, ukoliko je negativno podnosila zahteva se obavetava piamenim putem ako je pozitivno onda se podnosilsc poziva u banku radi potpisivanje ugovora o kreditu. 1.9.4. Zakljuivaje ugovora o kreditu Ugovor je obavezno u pismenoj formi i treba da sadri: Naziv poslovne banke i korisnika kredita Iznos odobrenog kredita Namena kredita Rok korienja kredita Redovna kamatna stopa Kaznena kamata Instrumenti obezbeenja vraanja kredita Namenska kontrola korienja kredita Ostale obaveze banke prema korisniku kredita Ostale obaveze korisnika prema banci Nadlenost u sluaju spora Mesto i datum potpisivanja... 1.9.5. Korienje kredita Kada se potpie ugovor o kreditu onda se stie pravo o korienju odobrenog kredita, odnosno taj kredit se puta u teaj. Nain korienja kredita zavisi od vrste kredita i on je ugovorom definisan. U nekim sluajevima sdedstva po odobrenom kreditu poslovna banka ne stavlja na raspolaganje korisniku kredita ve ih koristi za izmirenje njegovih obaveza prema banci po ranije korienim kreditima. Tada dolazi do transformacije jednog kredita u drugi. Korisnik kredita se ugovorom obavezuje da e namenski koristiti kredit, a banka ima pravo i obavezu da prati i kontrolie korienje kredita. Kada banka utvrdi da korisnik nenamenski troi kredit i ne dostavlja blagovremeno dokumentaciju onda banka preuzima adekvatne mere koje su ugovorom definisane, i one mogu biti: obustavljanje daljeg korienja kredita, raskida se ugovor i korisnik treba da vrati nenamenski iskoriena sredstva... 1.9.6. Vraanje kredita Kredit se moe vretiti banci u celini na ugovoreni datum lil u vie rata, odnosno anuiteta, zavisno kakao je ugovorom definisano. Korisnik je u obavezi da banci uredno vraa kredit u skladu sa ugovorenim uslovima. On mora sam da vodi rauna o blagovremenoj odplati da nebi kasnio sa odplatom i plaao kaznene kamate. Ukoliko se dogodi da korisnik kredita nije u stanju da vrati kredit u ugovoreno roku banka razmatra i utvruje opravdanost razloga za kanjenje u vraanju
14

kredita. Ako banka oceni da su razlozi opravdani ona moe da produi rok vraanja kredita ili obnovi kredit sa novim rokovima vraanja. Produenje roka vraanja kredita, kao i obnavljanje kredita, vri se po istom postupku kao i kod odobravanju novog kredita. Ako su razlozi neopravdani banka naplauje dug cudskim putem. 1.9.7. Monitoring kredita Po odobravanju kredita banka ne treba samo da pasivno evidentira na kreditnim raunima sve primljene uplate na ime odplate kredita nego da aktivno vri monitoringodobrenih , a nevraenih kredita kako bi u svakom trenutku mogla da zna u kakvom stanju je svaki njen kreditni plasman stanovnitva blagovremene naplate. Ali ne samo da bi to banka znala nego da bi blagovremeno mogla da preuzme odgovarajue mere kako bi kanjenje u vraanju kredita poduprela ili bar sanirala. Banka na prve indicije da e doi do kanjenja u vraanju kredita mora da prisupi izradi sanacionog scenarija da bi utvrdila u kojoj meri su krediti nenaplativi i pod kojim uslovima bi moglo da doe do finansiske konsolidacije dunika kako bi on mogao ponovo da vraca kredit. Ukoliko je vraanje kredita due od 90 dana, a nije dolo do reprogramiranja kredita, ti krediti se smatraju problematinimkoje banka otpisuje na teret rezervi za otpis kredita. To ne znai definitivan gubitak sredstava za banku jer postoji mogunost da se kasnije naplati bar deo tih otpisanih kredita. 6. Nekreditni plasman Pored kreditnih plasmana, koji su jo uvek dominantni, banka ima i nekreditnas plasmane, meu kojima su najznaajni plasmani sredstava banke u hartije od vrednosti. 1.5. Plasmani sredstava banke u hartije od vrednosti Banke skoro sav svoj kreditni potencijal plasiraju u oblikukredita i kupovnih hartija od vrednosti. Plasman banaka u hartije od vrednosti nazivaju se investicijama ili investicionim plasmanima za razliku od kreditnih plasmana gde banka odobrava kredite. Izmeu kreditnih i investicionih plasmana banaka postoji nekoliko bitnih razlika, a najvanije su: I, kredit se odobrava preduzeima imajui u vidu trajne komitenske odnose kao i line veze sa menaderima, dok su investicije vie nepersonalne. II, kod kredita je pravilo da traioci pokreu inicijativu za dobijanje kredita, dok kod investicija inicijativa polazi od strane bankeprilikom kupovina hartija od vrednosti na sekundarnom tritu. III, banke dre kredite popravilu do roka njihovog dospea, tako da se smatra da kredit predstavlja nelikvidnu aktivu banaka. Upravo ova razlika iymeu kreditnih i investicionih plasmana ima veliki znaaj u strategiji adekvatnog komponovanja ukupnih plasmana banke. Zavisno ta je preovlaujui motiv da banka u svojoj aktivi dri investicione plasmane, hartije od vrednosti moemo da podelimo na dve velike grupe: Hartije od vrednosti kao rezerve likvidnosti Hartije od vrednosti kao izvor poveanja profitabilnosti banke Tako bi se moglo rei dau prvu grupu spadaju hartije od vrednosti sa rokom dospea do godinu dana, a u drugu grupu hartije od vrednosti sa duim rokom dospea. U prvu grupu spadaju hartije od vrednosti koje ine sekundarnu rezervu likvidnosti. To su bankarski plasmani koji se mogu u izuzetnom kratkom roku mogu pretvoriti u primarnu likvidnost, odnosno transakcione depozite banaka. Drugu grupu hartije od vrednosti banke dre prvenstveno radi poveanja sopstvene profitabilnosti, odnosno u cilju sticanja profita. Karakteristika velikog broja hartije od vrednosti jeste obaveza plaanja obaveza u tano utvrenim iznosima i rokovima. Po tome su investicioni plasmani slini kreditnim plasmanima. Srednjorone i dugorone hartije od vrednosti se mogu prodavati i zato,za razliku od kedita, za hartije od vrednosti u portfelju banaka kaemo da predstavljaju likvidnu aktivu banaka. To su transferibilne hartije od vrednosti kod kojih postoji bezuslovnost njihove naplativosti u predvienom roku. Banke u zemljama sa razvijenim finansiskim tritem plasiraju sredstva u velikom broju hartije od vrednosti meu kojima se najee susreu: Dravne obveznice
15

Obveznice lokalnih vlasti Obveznice i akcije preduzea. Dravne obveznoce su hartije od vrednosti u koje banke usmeravaju, pretean deo svoga investicionog plasnama. Drava emisijom obveznica prikuplja sredstva za privremeno finansiranje dravnog budeta ili za finansiranje konkretnih projekata od opteg interesa za dravu. Dravne obveznice mogu da se emituju kao kratkorone, srednjorone, dugorone. Obveznice dravnih vlasti se emituju sa ciljem finansiranja nekih od oblika budetske potronje na lokalnim nivoima. Obveznice i akcije preduzea su hartije od vrednosti gde se kompanije pojavljuju kao emitenti i na taj nain vre prikupljanje sredstva. Za razliku od obveznica koje imaju fiksni rok dospea i nose unapred utvrenu kamatu, akcije nemaju rok dospea i njenom vlasniku umesto fiksne kamate nose dividendu i koja je varijbilna i zavisi od poslovnih rezultata preduzea. Investitori pre kupovine obveznica ele da im neko garantuje za sigurnost, tako se pojavljuju agencije koje vre javnu procenu i rangiraju kreditne sposobnosti emitenata. 2.3. Poslovi bankarskih garancija Poslovi bankarskih garancija predstavlja specifian vid nekreditnih plasmana banaka jer mogu, a nemoraju da dovedu do angaovanja kreditnog potencijala banke. Bankarskom garancijom se banka obavezuje da e izvriti ugovorenu obavezu predvienu u garanciji umesto dunika ako to sem dunik ne uini u roku i na nain kako je ugovorom definisano. Korisnik garancije se bankarskom garancijom obezbeuje u sluaju neplaanja ugovorene obaveze ods strane dunika ali i za druga neispunjavanja ili neurednog izvavanja ugovornih obaveza. Bankarska garancija se izdaje u pismenoj formi. Bankarske garancije se mogu podeliti na razliite kriterijume pa tako razlikujemo: Uslovne i bezuslovne garancije Pokrivene i nepokrivene garancije Samostalne i skcesorne garancije Platene i inidbene garancije Fiksne i limitirane garancije Neposredne i posredne garancije Nostro i logo garancije Uslovne i bezuslovne u praksi se mnogo ee koriste bezuslovne jer na prvi poziv korisnika banka ispunjava garanciju bez opravdanosti njegovog zahteva. Kod uslovnih garancija je to da bi se one izvrile mora da postoji opravdanje na postavljeni uslov. Samostalne i akcesorne mnogo ee se koriste samostalne garancije, odnosno garancija sa oznakom bez pogovora gde banka prema korisniku garancije moe da stavlja prigovore samo iz garancije ali ne i iz osnovnog ugovora za to je garancija data i ugovora o izdavanju garancije. Platene i inidbene garancije pored platenih kod koih banka garantuje da e njen komitent izvriti odreeno plaanje, postoje i takozvane inidbene garancije kod kojih banka garantuje da e njen komitent izvriti inidbenu radnju. Fiksne i limitirane garancije kod fiksne garancije se zna unapred taan iznos obaveze. Kod limitarnih garancija banka garantuje samo do odreenog iznosa. Neposredne i posredne garancije kod neposrednih garancija banka garant po nalogu svog komitenta odobrava garanciju direktno njegovom poveriocu a kod posrednih pojavljuju se dve banke. Nostro i loro one se koriste u meunarodnim plaanjima. Nostro garanciju po nalogu domaeg komitenta daje domaa banka u korist inostranog korisnika, a kod loro je obrnuto strana banka za domaeg korisnika. 2.4. Poslovi avaliranja i akceptiraja Poslovi akceptiranja i avaliranja predstavljaju specifican oblik nekreditnih plasmana poto se u njima poslovna banka pojavljuje kao jemac, odnosno garant po osnovi obaveza koje potiu na bazi izdatih hartija od vrednosti od strane njenog komitenta. Avaliranjem menice banka kao avalista garantuje isplatu menice od strane menine dunike, te ukoliko menini dunik ne isplati menicu to e uiniti banka. Akcept kao jemstvo predstavlja vru obavezu banke jer je ona kao akceptant duna da na prvi poziv ivvri uplatu kao dunik.
16

4. TREZORSKO, DEPO I BLAGAJNIKO POSLOVANJE Trezorsko poslovanje Trezor je veoma bitna institucija u poslovnim bankama, jer se smatra bankom u banci. Pod trezorom se podrazumeva specijalno ureen i obezbeen prostor u kome su smetene odreene vrednosti. To je najee podzemni prostor dobro obezbeen od krae, poara i slinih opasnosti. Nadleni organi banke za obezbeenje posveuju naroitu panju adekvatnom obezbeenju trezora (obezbeenost prostora, ispravnost signalnih ureaja, prisustvo uvara). Propisi koji reguliu nain postupanja i rukovanja vrednostima u trezoru su jako rigorozni: - Trezor mora imati najmanje dve brave i dva kljua od kojih je svaki poveren jednom od dva su kljuara; - Sukljuari ne mogu biti brani par ili dva lica koja su bliem srodstvu; - Otvaranje trezora mogu izvriti samo oba sukljuara lino i oni moraju biti prisutni svo vreme dok je trezor otvoren; - Samo izuzetno u trezoru mogu biti i druga slubena lica, ali samo uz obavezno prisustvo sukljuara i tada se u posebnu evidencuju belei tano vreme boravka u trezoru tih slubenih lica; - Trezor je otvoren samo kada se radi u trezoru, i on se zatvara posle svake trezorske operacije; Trezor obezbeuje operativnu likvidnost banke, obavlja poslove na finansijskom tritu za raun banke kao i za raun velikih komitenata i vri transfer sredstava izmeu pojednih organizacionih delova banke. U trezoru se nalaze razne vrednosti: - Ispravan novac; - Kasete sa gotovinom blagajne; - Strana valuta; - Zamenjeni oteen novac; - Plemeniti metali; - Hartije od vrednosti (menice, ekovi, obveznice,...); Slanje ili prijem trezorskih vrednosti se moe vriti: - Preporuenom (amanetnom) poiljkom Rukovodilac trezora izdaje nalog za pakovanje i iznoenje vrednosti iz trezora; Poiljka se upisuje u knjigu amanetnih poiljki; Amanetna poiljka se alje potom ili se uruuje lino; Slubenik pote ili primaoc amanetne poiljke upisuje u knjigu amanetnih poiljki da je preuzeo istu; Prijem amanetne poiljke se obavlja obrnutim redosledom od slanja; - Po kuriru Koristi se kada je u pitanju amanetna poiljka vee vrednosti; Nalozi koji se izdaju su ifrirani a kurir ima oruanu pratnju; Depo poslovi Ovo su neutralni ili usluni bankarski poslovi. Komitenti poslovnih banaka (deponenti) mogu da ostave (deponuju) svoje vredne predmete (hartije od vrednosti, strana valuta, ...) u posebno za to odreenom prostoru banke (depou), a poslovna banka (depozitar) im garantuje da e te vrednosti uvati i da e ih na njihov zahtev vratiti u nepromenjenom stanju. Deponenti mogu ostaviti svoje vrednosi kod depozitara samo posle potpisivanja ugovora u kome se reguliu njihova meusobna prava i obaveze. Zavisno od naina predaje i uvanja vrednosti depoi se dele na: - Otvorene depoe Deponent predaje vrednosti depozitaru u otvorenom vidu tj. nezapeaene sa spiskom istih u dva primerka; Slubenik proverava spisak, overava oba primerka od kojih jedan vraa deponentu a drugi prilae sa vrednostima i izdaje potvrdu o prijemu vrednosti; Pri podizanju vrednosti, slubenik izdaje kontra potvrdu o prijemu tj. vraanju deponovanih vrednosti;
17

Zatvorene depoe Deponent predaje vrednosti depozitaru zapeaene peatom deponenta (u kaseti, koverti, omotu,...); Depozitar odgovara samo za omot koji mora biti neoteen, a ne za unutranju sadrinu; Deponent ne govori depozitaru ta je u depou ali mu daje izjavu da su to stvari koje je dozvoljeno deponovati; Prijem i podizanje je slino kao i kod otvorenog depoa;

Izdavanje sefova je zaseban vid depo poslova. U ovim sefovima komitenti banke mogu da uvaju svoje vrednosti. Sef je poseban metalni ormari u kome se nalazi limena kaseta sa kljuiem u koju se odlau vrednosti. Moe biti uraen u vie veliina u zavisnosti od vrednosi za koje se koristi (sitni predmeti, umetnike slike,...). Za otvaranje sefa potrebna su dva kljua: klju koji se nalazi kod korisnika (razliit za svaki sef) i nulti klju koji je kod slubenika banke (isti za svaki sef). Kljuiem od kasete korisnik otvara kasetu i bez prisustva slubenika ostavlja ili uzima vrednosti iz kasete. Tano vreme ulaska korisnika u sef i njegovog izlaska vodi se u posebnoj evidenciji. Da bi neko mogao da bude korisnik sefa mora potpisati ugovor o zakupu sefa sa bankom. Za vreme zakupa korisnik plaa odreenu nadoknadu banci. Po isteku zakupa korisnik je duan da isprazni sef i vrati sve kljueve banci. Blagajniko poslovanje Blagajniko poslovanje se u uem smislu odnosi na bankarsko poslovanje sa gotovinom u blagajni, a u irem obuhvata zamenu pohabanog novca kao i suzbijanje falsifikovanja novca. Gotovina (u domaoj valuti) u kasi poslovne banke slui za tekue potrebe blagajnikog poslovanja (podmirenje potreba komitenata vezanih za gotovinu). U toku radnog vremena izvri se veliki broj transakcija sa gotovinom velike vrednosti. Zbog toga se poslovi blagajne odvijaju u posebno ograenom prostoru (alterskom boksu) od strane posebno proverenih lica (blagajnika). Postoje dva tipa blagajne: - Meovite (sve vrste poslova vezanih za gotovinu); - Specijalizovane (blagajna za uplatu, blagajna za isplatu,...); Isplate se vre preko opte likvidature. Pre isplate blagajnik proverava da li je dokument na osnovu koga se vri isplata likvidiran (da li proao prethodnu kontrolu) i proverava identitet stranke kojoj se vri isplata (uvid u linu kartu). Na isplatni dokument blagajnik stavlja peat ISPLAENO i svoj potpis a stranaka svojim potpisom potvruje da joj je isplaena navedena suma novca. Na isti isplatni dokument blagajnik upisuje apoene isplaenog novca. Blagajnik je duan da novac prebroji pred strankom, a stranku zamoli da prekontrolie iznos isplaenog novca (Uglavnom je istaknuto obavetenje da se primaju reklamacije samo na licu mesta). Sve isplate se evidentiraju u blagajnikom dnevniku. Uplate se takoe vre preko opte likvidature. Pri prijemu odreene sume novca od stranke blagajnik stavlja odgovarajui peat i svoj potpis na uplatni dokument ime on potvruje prijem novca, a priznanicu (potvrdu o uplati) predaje stranci. Sve uplate se, isto kao i isplate, evidentiraju u blagajnikom dnevniku. Popis blagajne se vri na kraju radnog vremena. Blagajnik razdvaja zateeni novac na: - Deo do blagajnikog maksimuma ini iznos novca koji je dozvoljeno drati u blagajni; Ostaje u kaseti blagajne kao poetni saldo za sledei radni dan; - Deo koji je viak iznad blagajnikog maksimuma Predaje se trezoru uz odgovarajue potvrde; Iz trezora se moe preuzimati novac za potrebe blagajne. Tada blagajnik izdaje trezoru potpisani bon ili protokol kao potvrdu o prijemu novca. Zadatak blagajnika je takoe prebrojavanje i pakovanje novca u pakete i vreice (novanice istog apoena u pakete po 100 komada i 10 paketa u 1 sveanj, a kovani novac istog apoena u vreice) koji su obeleeni i zapeaeni. Po zavretku radnog vremena blagajnik i kontrolor sastavljaju obraun blagajne u dva primerka, od kojih jedan ide blagajniku a drugi u trezor, koji sadri: - Ukupan dnevni ulaz (poetno stanje salda blagajne na poetku radnog dana + iznos novca preuzetog iz trezora + sve uplate u toku radnog dana);

18

Ukupan dnevni izlaz (novac predat trezoru u toku radnog dana + sve isplate u toku radnog dana prema blagajnikom dnevniku); Razlika izmeu ukupnog dnevnog ulaza i ukupnog dnevnog izlaza predstavlja saldo gotovine na kraju radnog vremena tj. saldo gotovine za naredni radni dan. Taj iznos se uporeuje sa popisom. Novac se opet prebrojava, i ako se ova dva iznosa slau, zakljuava u kasetu i odnosi u trezor. Kontrolom blagajne, kontrolor moe konstatovati manjkove ili vikove u blagajni. On tada podnosi izvetaj na osnovu koga posebna komisija utvruje ko je za to odgovoran. Komisija pravi zapisnik i dostavlja ga nadlenima koji donose reenje o nadoknadi tete u sluaju manjka (nadoknauje se od odgovornog slubenog lica) ili reenje o upotrebi blagajnikog vika u sluaju vika (vraa se vlasniku ako je greka, knjii se kao vanredni prihod ako se ne utvrdi poreklo). Poslovna banka je u obavezi da zameni pohaban i oteen novac i da ga izdvoji iz opticaja. Nakon izdvanja iz opticaja, novac se razvrstava po apoenima, prebrojava, pakuje na odreen nain i po propisanoj proceduri alje u trezor centralne banke kako bi bio zamenjen. 5. DEVIZNO-VALUTNI, MENJAKI I POSLOVI PLATNOG PROMETA Devizno valutni poslovi - su poslovi vezani za strana sredstva plaanja (devize-kratkorona potraivanja u inostranstvu u stranoj valuti; valute ili efektivni strani novac-novac u stranoj valuti; strane hartije od vrednosti-hartije od vrednosti u stranoj valuti koje emituje nerezident). Da bi poslovna banka mogla da obavlja ove poslove mora dobiti ovlaenje od Centralne Banke, a one se odnose na: - Kupovinu i prodaju efektivnog stranog novca od domaih lica (rezidenata) i stranih lica (nerezidenata); - Kupovinu putnikih ekova, bankarskih ekova i kreditnih pisama u stranoj valuti; - Slanje ekova u inostranstvo radi naplate u stranoj valuti; - Isplatu doznaka iz inostranstva; - Voenje deviznih rauna graana; - Preuzimanje otkupljenih stranih sredstava plaanja od ovlaenih menjaa; Poslovna banka moe dobiti ovlaenje za obavljanje svih ili samo nekih od navedenih poslova, to zavisi od podnetog zahteva poslovne banke, uslova koje ispunjava i odluke Centralne banke o stepenu ovlaenja. Menjaki poslovi - su poslovi kupovine i prodaje efektivnog stranog novca i ekova u stranoj valuti od domaih i stranih fizikih lica. Ove poslove obavljaju: - Narodna banka; - Poslovne banke - Rezidenti (pravna lica i preduzetnici) sa ovlaenjem Narodne banke; Narodna banka i poslovne banke obavljaju menjake poslove u svoje ime i za svoj raun, dok rezidenti obavljaju ove poslove u svoje ime a za raun banke (samo jedne) sa kojom imaju sklopljen ugovor o menjakim poslovima. Ovlaeni menja je duan: - Da stavi natpis MENJANICA (na srpskom i na nekom od stranih jezika) ispred prostora menjanice; - Da istakne kursnu listu i obavetenje o visini provizije (ako je ima); - Da izda odgovarajuu potvrdu prilikom otkupa ili prodaje efektivnog stranog novca i ekova; - Da vodi evidenciju i uva dokumentaciju o menjakim poslovima; Otkup efektivnog stranog novca se vri kada se on nalazi na vaeoj kursnoj listi Narodne banke i kada je novac ispravan i u opticaju. Svi ovlaeni menjai dobijaju publikaciju Narodne banke sa opisom stranog novca i njegovih falsifikata. Ovlaeni menjai su duni da predaju strana sredstva plaanja i prateu dokumentaciju (obraun i rekapitulaciju otkupa i prodaje stranih sredstava plaanja) banci sa kojom imaju ugovor o menjaki poslovima.
19

Poslovi platnog prometa - su poslovi u kojima se vri plaanje u novcu (gotovinska i bezgotovinska) izmeu lica (fizikih i pravnih).To se odnosi na: - Plaanje roba i usluga; - Plaanaj po finansijskim odnosima; Plaanje izmeu uesnika u platnom prometu se vri na dva naina: - Neposredno plaanje izmeu isplatioca i primaoca novca (sve je manje zastupljeno); - Posredno plaanje izmeu isplatioca i primaoca novca posredstvom banke ili druge finansijske institucije (obuhvata najveu deo platnog prometa); Poslovi platnog prometa preko banaka spadaju u neutralne bankarske poslove tj. posrednike bankarske poslove gde poslovna banka obavlja poslove za ime i rauna svog klijenta. U zavisnosti od oblika novca kojim se obavlja platni promet razlikujemo: - Gotovinski platni promet (gubi znaaj u odnosu na bezgotovinski; susree se kod sitnih plaanja); - Bezgotovinski platni promet (vri se virmanski prenosom novanih sredstava na osnovu naloga isplatioca sa njegovog rauna na raun primaoca); U zavisnosti izmeu kojih lica se vri platni promet tj. mesta gde se ona nalaze razlikujemo: - Unutranji platni promet ili platni promet u zemlji (izmeu domaih lica); - Meunarodni platni promet ili platni promet sa inostranstvom (po robnom osnovu tj. uvoz i izvoz roba; i po nerobnom osnovu tj. usluge, pokloni, naslea, prihodi od imovine u inostranstvu, prava iz inostranstva,...); Instrumenti plaanja u unutranjem platnom prometu Instrumenti plaanja u unutranjem platnom prometu su obrasci koji se koriste pri plaanju izmeu domaih lica. U upotrebi su jedoobrazni obrasci od kojih svaki ima svoj naziv i brojanu oznaku i slui za odreenu vrstu plaanja. Instrumenti gotovinskog plaanja Instrumenti gotovinskog plaanja koriste se pri uplati gotovog novca na raun lica ili isplate istog sa rauna lica. Prema tome imamo: - Naloge za uplatu na raun (opta i posebna uplatnica); - Naloge za isplatu sa rauna (nalog za gotovinsku isplatu i gotovinski ek); Opta uplatnica slui za plaanje gotovim novcem kada lice koje plaa nema svoj raun ili kada vri uplatu na raun dnevnog pazara i vika iznad blagajnikog maksimuma. Ima tri dela: priznanicu, izvetaj o uplati i izvetaj za arhivu. Posebna uplatnica slui za plaanje gotovim novcem specifinih plaanja gde je potrebno dokazati nadlenom da je uplata izvrena. Ima etiri dela: priznanicu, izvetaj o uplati, izvetaj za arhivu i izvetaj nadlenom organu. Nalog za gotovinsku isplatu je instrument gotovinskog plaanja kojim se vri isplata gotovog novca sa rauna i tednih knjiica, isplata invalidnina, isplata po sudskim reenjima,itd. Ima dva dela: nalog za gotovinsku isplatu i izvetaj o isplati gotovine. Gotovinski ek se koristi kada se podie gotovina sa rauna zbog isplate plata zaposlenima, nekih materijalnih trokova u gotovini ili kad se daje nolog banci da se isplate odreena sredstva vlasniku eka. Potanska uplatnica se koristi kada ni platilac ni primalac novca ne raspolau raunima, pa se isplata i uplata obavlja preko pote. Instrumenti bezgotovinskog plaanja Instrumenti bezgotovinskog plaanja u unutranjem platnom prometu koriste se za plaanje sa rauna isplatioca na raun primaoca novca. Poslovni rauni mogu biti iro-rauni i tekui rauni. Kao instrumenti bezgotovinskog plaanja koriste se: - Opti nalog za prenos; - Poseban nalog za prenos;
20

Nalog za naplatu; Obraunski ek; Akceptni nalog;

Optim nalogom za prenos poslovni subjekt daje nalog banci da sa njegovog rauna prebaci novana sredstava na raun drugog poslovnog subjekta. Ima tri primerka od kojih se jedan overen dostavlja izdavaocu naloga, drugi overen primaocu sredstava, a trei ostaje u dokumentaciji banke. Poseban nalog za prenos se koristi kada je privrednom subjektu potreban jo jedan primerak naloga kao dokaz nadlenima da je izvreno plaanje. Ima tri primerka koja ima i opti nalog, plus taj dodatni etvti. Nalog za naplatu koristi se kada poslovni subjekt poverilac daje nalog banci da se na njegov raun sa rauna drugog poslovnog subjekta dunika prebace odreena novana sredstva i to kada je dunik otvorio akreditiv u korist poverioca ili kada se vri naplata menice. Obraunski ek je instrument obezbeenja plaanja i plaanja izmeu pravnih lica. Izdaje ga privredni subjekt dunik na teret svog rauna a u korist rauna drugog privrednog subjekta poverioca. O roku dospea poverilac podnosi obraunski ek na naplatu. Akceptni nalog je instrument koji slui za obezbeenje plaanja i za plaanje o roku dospea. Ima tri pimerka i izdaje ga privredni subjekt dunik (na njemu ispisuje elemente sa opteg naloga za prednos, plus datum dospea naloga) privrednom subjektu poveriocu koji ga potpisuje, overava, preuzima i podnosi na napatu najkasnije na dan dospea. Specijalni instrumenti (obezbeenja) plaanja Specijalni instrumenti plaanja u unutranjem platnom prometu slue i za gotovinska I za bezgotovinska plaanja, ali i za osiguranje plaanja. U njih spadaju: - Menica; - Akreditiv; - Cirkularno kreditno pismo; - ek; - Garancija; Menica Menica je sredstvo plaanja kojim se njen izdavaoc (trasant) obavezuje da e imaocu menice (remitentu) o roku dospea isplatiti novani iznos sa menice. Postoji vie kriterijuma podele menica, a to su: - Prema popunjenosti (popunjena i blanko menica); - Prema osnovu nastanka (robna i finansijska menica); - Prema pojavnim oblicima (vlastita solo menica i vuena trasirana menica); Blanko menica se izdaje kao sigurnost za budua potraivanja. Na njoj je samo potpis izdavaoca menice (trasanta). To je budua menica. Samo kada imaoc menice (remitent) popuni ostale elemente, ona postaje vaea. Popunjenu menicu u celosti popunjava njen izdavaoc (trasant). Robna menica je posledica poslovnih odnosa izmeu privrednih subjekata u robnom premetu. Finansijska menica nastaje poslovnim odnosom banaka i privrednih sunjekata pri zasnivanju kreditnih odnosa. Vlastita solo menica je menica gde su izdavaoc (trasant) i dunik (trasat) isti. Vuena trasirana menica ima oblik poziva na plaanje. Jedan subjekt (trasanat) daje nalog drugom subjektu (trasatu) da u naznaeno vreme na naznaom mestu isplati treem subjektu (remitentu) menini iznos. U okviru meninog plaanja pojavljuju se sledea lica: - Trasant (izdavaoc menice); - Trasat (isplatioc meninog iznosa); - Remitent (primaoc menonog iznosa); - Akceptant (trasat ili tree lice koje je prihvatilo akceptiralo isplatu menice o roku tj. lice koje je postalo glavni menini dunik);
21

Avalista (irant tj. lice koje garantuje da e neko od potpisanih meninih dunika ispuniti svoje obaveze ili e ih on ispuniti umesto njega); - Indosant (lice koje menicu prenosi na drugoga); - Indosator (lice na koje se prenosi menica); Svi uesnici meninog poslovanja moraju se pridravati sledeih naela: - Naelo pisanosti (menina izjava mora imati pisanu formu); - Naelo inkorporacije (menine izjave se ne mogu davati odvojeno od same menice); - Naelo konstantne menine obaveze (date pisane menine obaveze ostaju nepromenjene); - Naelo menine solidarnosti (za menine obaveze su solidarno odgovorni svi menini dunici); - Naelo samostalne menine obaveze (svaka pojedinana menina izjava se vri nezavisno od ostalih meninih izjava sa menice); - Naelo neposrednosti (svaki potpisnik menice je u obavezi ne samo prema licu kojem je menicu dao, nego i prema svakom imaocu menice koji je na ispravan nain doao do nje); - Naelo menine strogosti (posle pregleda formalne ispravnosti menice moe se izvriti naplata po hitnom postupku od meninog dunika koji nema mogunost odlaganja naplate); Menicu (zajedno sa nalogom za naplatu i propratnim pismom) na naplatu podnosi imalac menice (remitent, indosator) na dan dospea za naplatu. Novana sredstva se uzimaju sa rauna meninog dunika, ili ako on nema dovoljno novanih sredtava sa rauna avaliste, i prenose na raun imaoca menice. Ako naplata uopte nije mogua preduzima se akt protesta menice kod nadlenog suda. Akreditiv Akreditivom poslovna banka na zahtev klijenta (nalogodavca) daje nalog drugoj banci da nekom licu otvori akreditiv tj. da mu isplati odreenu sumu novca. Po tome da li se akreditiv po neemu uslovljava razlikujemo uslovne akreditive i bezuslovne akreditive. Takoe, po tome da li se akreditiv moe opozvati imamo opozive akreditive (nalogodavac moe samoinicijativno da opozove akreditiv ili mu promeni uslove) i neopozive akreditive (nalogodavac moe da opozove akreditiv ili mu promeni uslove samo uz saglasnost korisnika akreditiva). Cirkularno kreditno pismo Cirkularno kreditno pismo izdaje poslovna banka licu koje moe na osnovu njega koristiti novac kod neke druge poslovne banke do odreenog iznosa i roka. Ono mora glasiti na odreeno ime (za fiziko lice se zahteva broj line karte i potpis), i izdaje se kako za gotovinska tako i za bezgotovinska plaanja. Cirkularno kreditno pismo se izdaje i tri primerka od koji korisnik dobija original i drugu kopiju dok prva kopija (potpisana od strane korisnika) ostaje kod banke koja je izdala ovaj dokument. Korisnik cirkularnog kreditnog pisma koristi sredstva iz ovog dokumenta uz prezentovanje pisma i popunjavanja odgovarajueg obrasca platnog prometa. Na poleini cirkularnog kreditnog pisma vodi se evidencija o plaanju iznos na koje glasi pismo, iznos koji se isplauje po nalogu, preostali iskorieni iznos, datum, peat i potpis ovlaenog lica banke koja vri isplatu. ek ek je sredstvo plaanja kojim njegov izdavalac drugom privrednom subjektu po vienju isplauje iznos sa eka. Izmeu eka i menice postoje odreene slinosti (avaliranje, indosiranje, plaanje, protest) i razlike (ek je iskljuivo sredstvo plaanja; kod eka trasant je iskljuivo banka; ekovi se ne mogu akceptovati; svaki ek mora imati likvidno pokrie u novcu; svaki ek dospeva po vienju; ek se moe opozvati; ek ne moe imati klauzulu o kamati; ek se ne moe blanko izdavati; ek se moe delimino isplatiti). U momentu izdavanja ek, da bi vaio, mora imati sve bitne elemente: - Oznaka ek na samom dokumentu; - Bezuslovni nalog o plaanju naznaene sume novca;
22

Ime platioca (trasat); - Naziv i potpis banke koja je izdala ek (trasant); - Dan i mesto izdavanja eka; Osim osnovnih elemenata ek moe imati i manje vane elemente klauzule. U unutranjem platnom prometu se najee susreemo sa gotovinskim, obraunskim i virmanskim ekom. Gotovinski ek se koristi kada se podie gotovina sa rauna zbog isplate plata zaposlenima, nekih materijalnih trokova u gotovini ili kad se daje nolog banci da se isplate odreena sredstva vlasniku eka. Obraunski ek nije naplativ u gotovom novcu (sadri klauzulu: samo za obraun) in e moe biti izdat na donosioca. Barirani ek se moe naplatiti jedino preko druge banke kao posrednika. Prepoznatljiv je po tome to je precrtan sa dve paralelne linije (iz donjeg levog oka ka gornjem desnom). Moe biti opteg karaktera (izmeu linija nije naznaeno ime banke tj. moe se naplatiti kod bilo koje banke) i posebnog karaktera (izmeu linija je naznaeno ime banke za naplatu eka). Moe da glasi na ime, na donosioca i po naredbi. Garancija Garancija je isprava kojom se garant obavezuje da e izvriti plaanje umesto glavnog dunika ako on sam to ne uini u ugovorenom roku. Bankarskim garancijama se garantuju kako kreditne obaveze tako i druge obaveze glavnog dunika. Ostali oblici platnog prometa (izmirenja obaveza) U unutranjem platnom prometu postoje neklasini oblici izmirenja obaveza kojima se raiavaju ve postojei duniko poverilaki odnosi. Tu spadaju: - Kompenzacije; - Asignacije; - Cesije; - Preuzimanje duga; - Kontokorentni obraun; Kompenzacija je uzajamno izmirenje obaveza iste vrste putem prebijanja obaveza i potraivanja. Primenjuje se kada su privredni subjekti meusobno i dunici i poverioci, kada su potraivanja iste vrste i dospea i kada postoji obostrana elja za to. Moe biti bilateralna (dva privredna subjekta) i multilateralna (vie privrednih subjekata). Asignacija se vri dobrovoljno kod obaveza iste vrste i dospea. Asignacijom se novi dunik (asignat) upuuje na izmirenje obaveza dosadanjeg dunika (asignanta) prema poveriocu (asignatoru). Novi dunik (asignat) mora biti i dunik i poverilac. Moe biti potpuna (izmirenje obaveza u celosti) i nepotpuna (izmirenje do najmanjeg iznosa obaveza). Cesija je prenoenje ili ustupanje (cediranje) potraivanja od dosadanjeg poverioca (cedenta) na novog poverioca (cesionara). Dunik (cesus) ostaje isti kao i samo potraivanje. Dosadanji poverilac je duan da obavesti dunika o izvrenoj cesiji tako da bi ovaj znao kome da izmiri obavezu. Preuzimanje duga predstavlja promenu dunika, to je slino asignaciji. Da bi dolo do preuzimanja duga poverilac mora da pristane na to, i tada obaveza dosadanjeg dunika prema poveriocu prelazi na novog dunika. Za razliku od preuzimanja duga kod asignacije dunik ostaje u obevezi prema poveriocu sve do izmirenja obaveza od strane novog dunika. Kontokorentni obraun se vri izmeu privrednih subjekata koji imaju este i dugotrajne poslovne odnose u kojima se pojavljuju i kao dunici i kao poverioci. U ugovorenim rokovima oni vre obraun svojih dugovanja i potraivanja, utvruju saldo na kontokorentnom raunu koji se u skladu sa ugovorom likvidira u odreenom roku uz korienje dogovorenih instrumenata platnog prometa.

23

Instrumenti plaanja u meunarodnom platnom prometu Instrumenti plaanja u meunarodnom platnom prometu obuhvataju sve obrasce za plaanje izmeu lica od kojih je jedno u inostranstvu. To su: - Bankarska doznaka; - Dokumentarna inkaso naplata; - Dokumentarni akreditiv; - Bankarska garancija; - ek; - Menica; - Kreditna pisma; - Kreditna kartica; Bankarska doznaka Kod bankarske doznake nalogodavac daje nalog poslovnoj banci da izvri plaanje prema inostranstvu. Da bi bio validan nalog mora sadrati: podatke o korisniku doznake, iznos doznake i razlog slanja doznake. Banka koja primi zahtev nalogodavca za izvrenje doznake daje nalog banci u inostranstvu da korisniku doznake isplati odreen iznos. U platnom prometu sa inostranstvom postoje: - Nostro doznake (slanje doznaka iz zemlje u inostranstvo preko domae banke) i loro doznake (slanje doznaka iz inostranstva u zemlju preko domae banke); - Robne doznake (plaanje robe) i nerobne doznake (plaanje usluga); - Uslovne doznake (uz ispunjenje nekog uslova, npr.predaju garancije) i bezuslovne doznake; Dokumentarna inkaso naplata Dokumantarna inkaso naplata se sastoji od slanja na naplatu odreenih komercijalnih dokumanata (posredstvom banke u zemlji i inostranstvu). Ona predstavlja izvestan rizik i za prodavca izvoznika (ne postoji mogunost da e kupac isplatiti komercijalna dokumenta) i za kupca uvoznika (dunost da isplati dokumenta pre dospea robe tj. provere iste). Prua veu sigurnost od bankarske doznake, ali manju od dokumentarnog akreditiva. Dokumentarni akreditiv Dokumentarni akreditiv se pojavljuje u sluaju kada je jedno lice u zemlji a drugo u inostranstvu. Zavisno od toga koje se lice nalazi u zemlji a koje u inostranstvu postoje: nostro akreditiv i loro akreditiv. Nostro akreditiv se otvara po nalogu domaeg lica u korist inostranog lica (npr. prilikom uvoza) uz odreene koristi: - Otvarajui akreditiv uvoznik potvruje dobro finansijsko stanje, pa moe zahtevati bolje uslove plaanja; - Roba e biti isporuena u saglasnosti sa uslovima isporuke u akreditivu; - Kupac brzo prima zahtevana dokumena; - Kupac moe biti siguran da e platiti samo ako dokumenta potpuno odgovaraju akreditovanim uslovima; Loro akreditiv se otvara inostrano u korist domaeg lica (npr. prilikom izvoza) uz odreene koristi: - Banka e izvriti isplatu prema akreditovanim uslovima nezavisno od kupca; - Kupac nee moi zaustaviti plaanje ni u kom sluaju; - Ukoliko kupac eli da ospori plaanje, mora to uiniti odvojeno od akreditiva (bolja pregovaraka pozicija izvoznika); - Plaanje se izvrava brzo; Bankarska garancija U meunarodno platnom prometu imamo: - Nostro garancije (Daje domaa banka po nalogu komitenta u korist inostranog korisnika);
24

Loro garancije (Daje inostrana banka po nalogu inostranog komitenta u korist domaeg korisnika); Supergarancije (U sluaju kada korisnik nema poverenje u banku garanta on moe traiti garanciju neke poznatije banke tj. garanciju na garanciju); Kontragarancije (Daje banka u zemlji korisnika na osnovu garancije dunikova banke i ona je u svemu identina njoj);

ek ek, u meunarodnom platnom prometu, je hartija od vrednosti kojom njen izdavalac (trasant) daje nalog banci (trasatu) da na teret njegovog pokria isplati odreeni iznos novca korisniku eka (remitentu) u drugoj zemlji. Razlikujemo: - Bankarski ek (ek koji banka vue na sebe tj. ona je i trasant i trasat); - Putniki (travellers) ek (ek koji je namenjen putnicima u inostranstvu koji sa ovim ekovima mogu da podiu novac u raznim mestima gde se zadravaju; Izdaju ga turistike i putnike agencije, kao i banke); - Dokumentarni ek (Koristi se pri plaanju roba i usluga; Dospeva na naplatu po vienju i isplauje se ako su uz njega priloena odgovarajua dokumenta meunarodni tovarni list, faktura,); Menica Menice se u meunarodnom platnom prometu koriste ili kao sredstvo plaanja ili kao kreditni instrument. Banke za raun komitenata alju menice na naplatu inostranim bankam ili od njih dobijaju menice za naplatu u zemlji. Iako je jako rasprostranjena u meunarodnom plaetnom prometu, razliiti pravni propisi vezani za menicu u pojedinim dravama stvorile su tekoe u njenom korienju kao takve. Nainjeno je vie pokuaja unufikacije meninog prava, pa postoje dva paralelna sistema: evropski ili enevski i angloameriki. Kreditno pismo Kreditno pismo se koristi najee za vreme putovanja u inostranstvo (izbegavanje rizika gubitka ili krae novca). To je pismeni nalog banke upuen drugoj (inostranoj) banci da u odreenom vremenu i iznosu korisniku isplati kreditno pismo. Kod kreditnog pisma postoje etiri subjekta: - Nalogodavac; - Banka izdavalac kreditnog pisma; - Inostrana banka isplatilac kreditnog pisma; - Korisnik kreditnog pisma; Postoje dve vrste kreditnih pisama: - Posebno kreditno pismo (moe se koristiti samo u jednoj banci); - Cirkularno kreditno pismo (moe se koristiti u bilo kojoj banci); Svaka isplata se evidentira na poleini kreditnog pisma a od korisnika se uzima priznanica da je naplatio odreeni iznos po kreditnom pismu. Kreditna kartica Kreditna kartica se koristi kao instrument plaanja i u unutranjem i u maunarodnom platnom prometu. Korisniku prua mnoge pogodnosti jer njom moe da vri razna plaanja bez uplitanja u razne procedure prilikom transfera novca. Mogu se grupisati u tri grupe: - Specijalizovane (izdaju ih trgovake i uslune kue za plaanje roba i usluga u njihovim objektima); - Univerzalne (izdaju ih specijalizovane firme za kreditiranje); - Bankarske (izdaju ih poslovne banke); Javljaju se u dva osnovna oblika: - Kreditne kartice (limitarane do iznosa kredita koji korisnik moe da koristi kod izdavaoca); - Debitne kartice (limitirane iznosom sredstava na depozitnom raunu korisnika kartice);

25

6. E-BANKARSTVO I RAZVOJ PLATNIH I OBRAUNSKIH SISTEMA Poslednjih tridesetak godina, radi opsluivanja rastuih zahteva trgovine, evoluirao je itav niz razliitih platnih sistema. U veini sluajeva ovi sistemi funkcioniu kao zatvorene privatne mree, to uslovljava nekompatibilnost izmeu razliitih sistema. Naroito je otra granica izmeu platnih i obraunskih sistema koji se koriste za transfere na veliko i onih koji postoje za obraun plaanja na malo, pogotovo kada je re o plaanjima koja prevazilaze granice jedne drave. Ovo je dovelo do obrnute relacije izmeu ukupnog obima i broja transakcija u platnim sistemima za transakcije na veliko i malo a, takoe, i do daljeg produbljivanja jaza izmeu velikih multinacionalnih korporacija i manjih preduzea koja ele da koriste elektronske sisteme za plaanje. Na primer, veliki deo tekue globalne trgovine kontroliu velike multinacionalne kompanije koje, uglavnom, trguju u okviru svojih sopstvenih mrea sastavljenih od podrunica irom sveta. Ove velike korporacije nastoje da minimizuju trokove transfera u okviru svog poslovanja, titei pritom svoj pravni integritet i poreski status. Manje kompanije, koje nemaju pristupa ovim mreama, primorane su da se oslanjaju na papiroloke sisteme zasnovane na obimnoj dokumentaciji. Ovi sistemi su uglavnom veoma spori i skupi, kako za kupce tako i za prodavce. Kao to smo ve napomenuli, platni sistemi za plaanja na veliko esto su razliiti od onih koji su usmereni na plaanja na malo. Razraeni obraunski sistemi u realnom vremenu bili bi neadekvatni za plaanja na malo, koja vre mala i srednja preduzea, esto izvan granica matine zemlje. Slino tome, stepen neophodnog direktnog nadzora od strane centralne banke vei je kod platnih sistema na veliko, a znatno je manji kod platnih sistema na malo, zbog minimiziranja trokova. U budunosti e postojati sve vea divergencija izmeu platnih i obraunskih sistema za plaanja na veliko i malo. Sistemi za plaanja na veliko fokusirae se na globalna devizna trita i trita finansijskih vrednosnih papira koja postaju sve vea i sloenija. Ove mree e, verovatno, ostati privatne i zatvorene, uz bliski nadzor koji e vriti centralne monetarne vlasti. Sa druge strane, obraunski sistemi u oblasti trgovine trebalo bi da idu u smeru mnogo otvorenijeg sistemskog okruenja, minimiziranja transakcionih trokova i pruanja mogunosti za efikasan obraun transakcija na malo. Prema podacima UNCTADa, trokovi papira i ostalih sloe nih formalnosti u vezi s tokovima trgovine izvan granica zemalja dostiu 10 procenata od konane vrednosti proizvoda. Jedna tipina trgovinska transakcija moe obuhvatiti nekoliko razliitih strana i razliitih dokumenata, a svi oni moraju da se provere, prenesu, ponovo unesu u razliite informacione sisteme, obrade i uskladite. U UNCTADu veruju da ovo predstavlja glavnu smetnju za rast svetske trgovine, pogotovo kad su u pitanju industrijalizovane zemlje. Prema procenama UNCTADa, nepotrebni transakcioni trokovi iznose preko 400 milijardi dolara godinje, a oni mogu da se smanje za 25 i vie procenata putem skraivanja procedura I razvoja trgovine bez papira. U centru ovakvih promena verovatno e biti automatizacija obrauna plaanja na malo. VELIKI NACIONALNI PLATNI SISTEMI Elektronski platni sistemi nisu novina; oni funkcioniu u izvesnim oblicima ve nekoliko decenija. Iznosi koji prolaze kroz sisteme na veliko su ogromni. Indikacije radi, ameriki Fedvajer (Fedwire) i CHIPS obrnu iznos ekvivalentan drutvenom bruto proizvodu Sjedinjenih Drava svakih 2,5 dana. Britanski CHAPS dnevno obavi plaanja u iznosu od 90 milijardi funti, to predstavlja etvrtinu drutvenog bruto proizvoda Velike Britanije, iako je prosean broj plaanja u jednom danu manji od 40.000. Slino tome, na osnovu podataka Banke za meunarodni obraun (BIS), potrebno je manje od tri radna dana da japanski sistemi za meubankarski transfer sredstava postignu obrt koji je jednak drutvenom bruto proizvodu ove zemlje, dok se ovakav obrt u Nemakoj postie za etiri dana. Meutim, veliina ovih finansijskih tokova sve manje ima veze s realnim plaanjima za robu i usluge unutar i izvan granica zemlje. Preko 45% ovih plaanja su devizne transakcije. Potekoe koje su uoene kod postojeih sistema odnose se na injenicu da banke tokom dana upadaju u velika prekoraenja, koja se ne kontroliu, izlaui lanove konkretnog sistema riziku. (Setimo se, na primer, 1974. godine, kada je dolo do bankrotstva nemake Herstatt banke koje je izazvalo tzv. domino efekat ugrozivi itav sistem.) Zbog toga Bank of England predlae bruto obraun u realnom vremenu (realtime gross settlement RTGS) kao reenje koje e dovesti do toga da plaanja budu u potpunosti izvrena u toku dana, umesto da se vezuju jedno s drugim na kraju tog dana.
26

Meunarodna plaanja na veliko sve su vie meusobno isprepletena. Videli smo da procenat plaanja na veliko, koji se odnosi na devizne transakcije, u Velikoj Britaniji iznosi 45%, dok je taj procenat u vajcarskoj ak 90%. Pretpostavlja se da e sa globalizacijom finansija sline proporcije postojati i u drugim velikim finansijskim centrima. Ovo namee potrebu za obraunom realnom vremenu, na globalnoj osnovi, koji e povezivati sve nacionalne platne sisteme na veliko.

KORESPONDENTSKO BANKARSTVO Nasuprot nacionalnim meubankarskim obraunskim sistemima koji su razvijeni za plaanja veliko, transakcije izvan nacionalnih granica zasnovane su na starijoj platnoj arhitekturi. Ovaj sistem plaanja evoluirao je iz razliitih mrea korespondentskih banaka koje datiraju jo iz XII veka. Mree korespondentskih banaka su isprva formirane radi opsluivanja trgovinskih tokova u srednjovekovnoj Evropi, a deo dananje terminologije, kao to su nostro i vostro rauni, potie iz ovog perioda. Korespondentsko bankarstvo funkcionie na principu da jedna banka, koja zapoinje neko plaanje, treba da bude sposobna da ga usmeri. Plaanje nekog uvoznika nekom izvozniku bie usmereno kroz uvoznikovu lokalnu banku, koja e onda izabrati svog bankarskog korespondenta u inostranstvu. Ova banka e, za uzvrat, kontaktirati izvoznikovu banku ili, u izvesnim sluajevima, neku drugu lokalnu banku, koja e biti posrednik. Ovaj sistem je u poetku formiran da bi se eliminisala potreba srednjovekovnih trgovaca da obraunavaju transakcije u zlatu, zbog rizika pri njegovom transportu kroz neprijateljske teritorije. Korespondentski bankarski ugovori su opstajali, a do 1980ih godina korespondentsko bankarstvo bilo je vaan izvor profita za manji broj banaka u svakoj zemlji, koje su u prolosti obavljale galvninu transakcija izvan granica. Meutim, u eri elektronskog izvetavanja, korespondenstko bankarstvo je postalo jedan skup anahronizam koji samo poveava trokove svakog plaanja i predstavlja jednu od glavnih barijera za implementaciju efikasnih elektronskih mrea za plaanja na malo izvan nacionalnih granica. Meunarodni platni sistemi, kao to je SWIFT, ostaju bazirani na principima korespondentskih bankarskih odnosa. Korespondentski bankarski sistemi ostaju u irokoj upotrebi irom sveta. Oni su, takoe, u upotrebi i tamo gde su bankarski sistemi fragmentirani (na primer, u Sjedinjenim Dravama), gde se koriste za olakavanje plaanja izmeu lokalnih regionalnih banaka preko platnih banaka ili velikih banaka iz finansijskih centara. Korespondentski bankarski sistem, mada ukorenjen vekovnom praksom, postao je prilino zastareo. Njegov glavni nedostatak lei u injenici to je nekad potrebno tri, pa ak i vie posrednika da bi se izvrilo samo jedno plaanje. Nemogunost organizovanja jednog trokovnoefikasnog sistema za plaanja izvan nacionalnih granica postala je glavni politiki problem evropske komisije u naporima za stvaranjem jedinstvenog trita. Nedavna studija koju je sprovela evropska komisija otkrila je da su trokovi veliki a nivo usluga veoma slab. Studija je zasnovana na uzorku od 176 transfera (svaki u ekvivalentnom iznosu od 130 ECU), koji su obavljeni preko 22 banke u Evropskoj zajednici. Studija je otkrila da banke zahtevaju dugotrajnu birokratsku papirologiju, esto previsoke cene za transfer plaanja, i da im je potrebno i do 3 nedelje da izvre plaanje. Trokovi su u izvesnom broju sluajeva bili i do 20% od vrednosti plaanja (130 ECU). Evropska komisija trenutno priprema preporuke za zakonodavstvo koje bi primoralo banke u Zajednici da smanje trokove i poboljaju nivo usluga. Ugovor iz Mastrihta, koji su partneri iz Evropske zajednice potpisali novembra 1993. predstavlja, u sutini, principijelno zalaganje za realizaciju evropske monetarne unije. Prelazak na monetarnu uniju podrazumevae velike tehnike promene i generalni remont platnih sistema, kao i sklapanje novih bilateral nih ili multilateralnih platnih aranmana. SISTEMI ZA IZVETAVANJE O PLAANJU Kao reakcija na poveanu tranju za meunarodnim obraunom transakcija valutama i vrednosnim papirima, razvijeni su elektronski platni sistemi za plaanja na veliko. U oblasti meubankarskog izvetavanja trenutno dominira SWIFT, ali se on sve vie susree sa
27

konkurencijom u vidu drugih mrea. SWIFT je osnovan 1973. godine u Briselu. On je u vlasnitvu njegovih lanica, tj. konzorcijuma koji se sastoji od preko 2.200 banaka. SWIFT obezbeuje usluge elektronskog plaanja za blizu 4.300 finansijskih institucija irom sveta, a trenutno obrauje oko 500 miliona transakcija plaanja godinje. Deonice u SWIFTu zasnovane su na veliini protoka informacija. Trenutno u SWIFT u dominira 35 banaka, koje u protoku informacija o plaanjima uestvuju sa preko 50%. SWIFT je esto kritikovan zbog oslanjanja na zastarelu komunikacionu tehnologiju koja je koncipirana jo poetkom sedamdesetih. Mada je SWIFT prihvaen irom sveta, on boluje od istog naslea kao i korespondentske banke, koje ine osnovu svih prekograninih transfera na malo. U SWIFTu se, odnedavno, prouavaju mogunosti za pruanje usluga sa dodatom vrednou koje bi obuhvatale izvetavanje u vezi sa globalnim tritima vrednosnih papira. U SWIFTu procenjuju da e zbog rasta globalnog investiranja godinji broj informacija u vezi sa vrednosnim papirima iznositi preko milijardu do kraja veka. Postojae sve vea tranja za korienje sistema izvetavanja zbog skraenja vremena obrauna. To znai da je sve tee trgovati potvrdama u papirnom obliku. Uglavnom se svi slau da e uskoro biti dostignut onaj momenat kada tradicionalni naini obrauna putem teleksa i faksimila vie nee biti dovoljni. SWIFT se zbog toga fokusira na globalni obraun plaanja na veliko. Njegova postojea mrea i struktura provizija jednostavno nije dovoljno trokovnoefikasna za plaanja na malo. Na primer, mada su velike komercijalne banke glavni klijenti SWIFTa i u mogunosti su da izvre plaanja preko SWIFTa skoro bilo gde u svetu, cena ove usluge je oko 30 dolara po pojedinanom plaanju. Zbog toga se plaanja na malo obino izvravaju telegrafskim transferom ili potom. U novije vreme formirani su i drugi konkurentski sistemi za elektronsko plaanje izvan granica. Royal Bank of Scotland je udruila snage sa izvesnim brojem evropskih banaka i pokrenula meubankarski onlajn sistem (Interbank Online System IBOS). IBOS e pokuati da razbije arhitekturu korespondentskog bankarstva, koja je jo uvek dominantna u meunarodnom transferu plaanja. Cilj je da se stvori jedno virtuelno bankarsko udruenje koje povezuje mree klijenata banakauesnica bez korienja postojee finansijske infrastrukture. Vrlo je znaajno da IBOS koristi strunost British Telecoma, Digital Equipmenta, a u novije vreme i amerikog giganta u oblasti raunarskih usluga, EDSa (Electronic Data Systems) u izgradnji ovog sistema. Osnovani su i drugi platni sistemi, kao to je, na primer, udruenje finansijskih mrea (Financial Network Association FNA ) i britanski Scitor, koga je 1991. osnovao sistem za rezervaciju avionskih karata Sita. Mada je SWIFT proirio bazu svojih korisnika, on svoje usluge nije ponudio direktno glavnim nebankarskim korporacijama kako bi zadrao ekskluzivnost ovog platnog sistema za svoje deoniare. Sa druge strane, IBOS i FNA nastoje da iskoriste najnovija tehnoloka reenja za implementaciju elektronskih plaanja. U oba sluaja, znaajnu tehniku podrku pruile su kompanije sa velikim iskustvom i ekspertizom u oblasti informacionih i komunikacionih tehnologija. EKOVI I BANKARSKI TRANSFERI Uprkos razvoju elektronskih platnih sistema, plaanja izmeu preduzea jo uvek se obavljaju uglavnom na tradicionalni nain (ekovima ili telegrafskim transferom). U Sjedinjenim Dravama, uprkos razvoju brojnih automatizovanih sistema, veina preduzea i dalje svojim potroaima alje papirne raune, a svojim dobavljaima plaa putem papirnih ekova. U Federalnim rezervama procenjuju da je 1993. godine samo 3,8% od ukupnog obima transakcija izmeu preduzea obavljeno elektronskim putem, bilo preko CHIPSa, Fedvajera ili ACHa. Mada su amerika preduzea 1993. godine emitovala ekove u vrednosti od 59,4 triliona dolara, ovaj iznos ini samo 12,5% od ukupnog obima platnih transakcija koje su iznosile 547,5 triliona dolara. Slina situacija postoji i u svim drugim industrijalizovanim zemljama, gde je procenat plaanja izmeu preduzea koja se obavljaju elektronskim putem (u odnosu na ukupan obim plaanja) ak i nii od 12,5%. Platni sistemi bazirani na papirnoj dokumentaciji postaju sve skuplji u vreme kada postoje efikasni globalni elektronski komunikacioni sistemi. Ipak, reformu postojeih platnih sistema ometaju znaajne institucionalne barijere. Na primer, mnoge evropske zemlje jo uvek ne dozvoljavaju skraivanje procedure u vezi s ekovima (ukidanje obaveze da se ekovi fiziki vrate onom ogranku banke na koji su vueni). Preduzea se, takoe, nerado koriste elektronskim metodama i radije se fokusiraju na automatizaciju internih administrativnih procesa. U Velikoj Britaniji je mogue da se neko plaanje poalje elektronski preko CHAPSa. Meutim, trokovi e biti slini kao za plaanje preko SWIFTa, tj. oko 30 dolara za svaku transakciju.
28

ELEKTRONSKA RAZMENA PODATAKA Elektronska razmena podataka (Electronic Data Interchange EDI) obuhvata razmenu standardnih poslovnih dokumenata, kao to su porudbenice i fakture, direktno izmeu raunara. Elektronska razmena finansijskih podataka proiruje ovu razmenu platnim i obraunskim procesima koje obavljaju banke. Trenutno se elektronska razmena podataka uglavnom koristi za komuniciranje izmeu kompanija, ime se uklanja potreba prenosa papirnih dokumenata. Mada su standardi elektronske razmenepodataka razvijeni poetkom osamdesetih godina, njena stvarna primena je, do dananjih dana, vrloskromna. Od nekoliko miliona individualnih preduzea, koja su registrovana u Sjedinjenim Dravama, trenutno samo oko 44.000 kompanija koristi elektronsku razmenu poslovnih podataka. [tavie, od ovog broja samo 10% koristi elektronsku razmenu finansijskih podataka (4.400), dok se ostali i dalje oslanjaju na papirnu dokumentaciju u poslovanju sa svojim respektivnim bankama. Slino je stanje i u Evropi i Japanu. U Evropi se broj korisnika elektronske razmene podataka tek nedavno poveao na 40.000, u poreenju sa 20.000, koliko je postojalo 1990. Sada je jasno da je za razvoj elektronske trgovine potrebna itava serija promena tehnike i organizacione prirode. Stvarne stope implementacije znaajno variraju od zemlje do zemlje i dodatno su ograniene injenicom da je trenutno samo 50% od ukupnog prometa elektronske razmene informacija bazirano na meunarodnom EDIFACT standardu. Uspena implementacija elektronske razmene podataka ostaje i dalje povlastica velikih trgovinskih kua kao to su Sears Roebuck u Sjedinjenim Dravama i Marks & Spencer u Velikoj Britaniji. Ovde ubrajamo i General Motors, koji je 1993. godine naplatio 12 milijardi dolara od svojih dilera u Sjedinjenim Dravama koristei sistem za razmenu finansijskih podataka preko ACHa. Kompanije koje pruaju usluge elektronske razmene podataka u Evropi, kao to su IBM, BT, AT&T kao i INS/General Elecrtic Information Services (GEIS) spremne su za znaajan rast u budunosti. Niska stopa prihvatanja ovih usluga objanjava se visokim poetnim trokovima, nedovoljnom upuenou, kao i sporim tempom prihvatanja ovih usluga, koji esto primorava preduzea da uporedo odravaju elektronski i papirni sistem. AUTOMATSKE KLIRINKE BANKE Krajem ezdesetih godina u Sjedinjenim Dravama je postojala zabrinutost u finansijskom drutvu zbog naglog rasta broja ekova, koji su pretili da ugroze nacionalni finansijski sistem. Finansijske institucije i korporacije elele su da smanje runu obradu i skladitenje ekova. Vlada je nastojala da pronae nain za smanjenje trokova obrade socijalnih plaanja i zarada. Na bazi ideje, do koje su vodee britanske banke dole nekoliko godina ranije, 1968. godine formirana je radna grupa za unapreenje razmene bez papira (SCOPE Special Committee on Paperless Entries), koja je funkcionisala pri Banci federalnih rezervi u San Francisku. elja je bila da se stvori jeftin, pouzdan elektronski platni sistem, kao alternativa ekovima. Plan je bio jednostavan: pretvaranje periodinih sitnih plaanja ekovima (kao to su zarade i premije osiguranja) u posebno oblikovanu platnu evidenciju, koja e moi da se ita uz pomo raunara, i grupisanje ovih plaanja u pakete koji e se elektronski razmenjivati pomou raunara. Federalna vlada imala je veliki obim periodinih plaanja, ukljuujui zarade dravnih slubenika i isplate socijalnog osiguranja. Ova plaanja trebalo je razmeniti sa finansijskim institucijama irom zemlje. Prva automatska klirinka banka (ACH Automated Clearing House) poela je sa radom 1972. godine u okviru projekta kojim je upravljala drava. Kako se aktivnost ACHa irila, asocijacije klirinkih banaka irom zemlje kontaktirale su svoje Banke federalnih rezervi kako bi pribavile neophodnu pomo, opremu i struno osoblje za otvaranje automatskih klirinkih banaka. Najvea automatska klirinka banka je Njujorka automatska klirinka banka (New York Automated Clearing House NYACH). Ona je osnovana 1975. godine i postala je deo nacionalne mree automatskih klirinkih banaka koje su povezane sa Sistemom federalnih rezervi. NYACH obrauje veinu dravnih, i oko 75% od svih komercijalnih transakcija. Do 1983. godine NYACH je bila jedina privatna automatska klirinka banka u nacionalnoj ACH mrei. Danas u Sjedinjenim Dravama postoje tri glavna proizvoaa ACH sistema za obradu: Servantis Systems, Inc.; Applied Communication, Inc.; i Computer Associates. Transakcije preko automatskih klirinkih banaka predstavljaju jedan od najbre rastuih platnih mehanizama dananjice. Kompanije, asocijacije i dravne agencije koje plaaju ili primaju veliki broj uplata repetitivnog karaktera dole su do zakljuka da automatske klirinke banke
29

predstavljaju jednostavnu, brzu, sigurnu i ekonominu zamenu za pisanje i obradu ekova. Procenjuje se da se putem automatskih klirinkih banaka godinje obradi transakcija u vrednosti od 10 triliona dolara. Vei deo aktivnosti automatskih klirinkih banaka odnosi se na veliki obim transakcija na malo, koje se izvravaju grupno. Ovaj sistem se najvie upotrebljava za direktnu isplatu zarada i socijalnog osiguranja. Regularne transakcije sa fiksnim iznosom, kao to su otplate kredita za automobil ili uplate premija osiguranja, postale su uobiajene, a klijentima se omoguava da bez problema obavljaju i transakcije sa varijabilnim iznosima. Onlajn i Internet bankarstvo samo e poveati broj potroaa koji koriste ove usluge. Koristi od automatskih klirinkih banaka ne svode se samo na direktna plaanja izmeu korporacija. Neke kompanije ne koriste automatske klirinke banke samo kao zamenu za ekove ve, takoe, i za telegrafske transfere. Automatske klirinke banke obavljaju kreditne i debitne aktivnosti. Kreditne aktivnosti predstavljaju elektronski transfer novca sa bankarskog rauna nalogodavca na neki drugi raun. Direktna isplata zarada, penzija, dividendi; EDI plaanja izmeu korporacija; plaanje poreza sve su to primeri kreditne aktivnosti automatske klirinke banke. Debitnim aktivnostima, sa druge strane, vri se prenos na raun nalogodavca sa rauna primaoca. U debitne aktivnosti automatske klirinke banke spada plaanje poreza, plaanje kompanijama kablovske televizije, plaanje komunalnih usluga i sl. Uporedo sa rastom broja i vrednosti ovih transakcija rae i rizik. Prilikom obrade plaanja, finansijska institucija se suoava sa etiri vrste rizika: kreditnim rizikom (rizik da neka strana u transakciji ne moe da obezbedi neophodna sredstva), operativnim rizikom (rizik od greke ili odlaganja transakcije zbog greke nekog slubenika ili kvara na raunaru), rizik od prevare (rizik od pokuaja zloupotrebe ili preusmeravanja sredstava) i sistemski rizik (rizik da nemogunost jednog uesnika da izmiri svoje obaveze moe prouzrokovati da i drugi uesnici ne mogu da izmire svoje obaveze). Mada su gubici u vezi s aktivnostima automatskih klirinkih banaka do sada bili minimalni (pogotovo ako se uprede sa odgovarajuim gubicima kod ekova, kreditnih kartica, bankomata i telegrafa), javlja se rizik u platnim sistemima kao najznaajniji problem za finansijske institucije koje vre obradu ACH transakcija, kao i za kompanije koje izdaju naloge za ove transakcije. Korienje ACH plaanja umesto ekova sa velikim iznosima je sasvim logian izbor. Bezbednost elektronskih podataka, unapred programirane datoteke, automatizovano balansiranje datoteka i ogranienje transakcija omoguavaju kontrolu operativnog rizika i rizika od prevare u ACH transakcijama. to se tie telegrafskog plaanja, takoe, postoji interes kod korporacija da koriste automatske klirinke banke kao zamenu za krupnije telegrafske transfere. Razlozi za to su brojni, a najvaniji su: pravovremenost (kod telegrafskih transfera postoji mogunost zakanjenja), pogodnost (korporacije mogu poslati ACH plaanje sa istog raunara sa kog alju telegrafska plaanja, uz instaliranje odgovarajueg softvera), cena (nalog za telegrafski transfer je znatno skuplji od naloga za neku ACH transakciju). Ne treba, meutim, sva oekivana plaanja vriti preko automatske klirinke banke. Za razliku od ekova, supstitucija telegrafskog transfera ACH transakcijama poveava rizik finansijskih institucija I korporacija koje izdaju nalog. Prosena vrednost jedne ACH transakcije je ispod 4000 dolara, dok je prosena vrednost jednog telegrafskog transfera oko 3 miliona dolara. Meutim, ukupan rizik neke kompanije jednak je iznosu ukupne ACH kreditne datoteke, a ne iznosu pojedinih transakcija. Zbog toga, rizik koji proistie iz ACH kreditne datoteke moe biti isto tako veliki kao i kod pojedinih krupnijih telegrafskih transfera. Da bi se smanjio nivo ovog rizika, bez umanjenja koristi od ACH transfera, Nacionalna asocijacija automatskih klirinkih banaka (National Automated Clearing House Association NACHA) zahteva od banaka koje izdaju naloge da: 1) utvrde granice izloenosti riziku za svaku kompaniju nalogodavca; 2) povremeno preispitaju ove granice; 3) prate aktivnosti kompanije nalogodavca. I pored svega, automatske klirinke banke i dalje e predstavljati jedan od najpogodnijih I najpouzdanijih mehanizama za transfer novca. Razumevanje rizika i preduzimanje neophodnih mera predostronosti doprinee da to tako i ostane.

30

7. BANKARSTVO NA INTERNETU Platni sistemi i transakcioni mehanizmi danas jednostavno ne mogu da zaobiu Internet, koji polako postaje deo svih ljudskih aktivnosti. Projekti i inicijative u oblasti platnih sistema i transakcionih mehanizama su brojni i raznovrsni. Oni ne obuhvataju samo finansijske institucije ve i itav niz drugih firmi: hardverskih, softverskih, uslunih, telekomunikacionih... One pokrivaju itav niz aktivnosti u razliitim takama procesa plaanja- utvrivanje optih standarda, izgradnja infrastrukture, automatizovanje postojeih instrumenata (elektronski ekovi), novi platni mehanizmi, povezivanje trgovaca i potroaa itd. Veina ovih projekata je jo u fazi razvoja. Za veinu banaka u SAD-u Internet nije pomodarstvo, ve glavni trend, koji zahteva strategijski odgovor. Internet bankarstvo nije ogranieno samo na Internet sajtove sa promocionim materijalom i optim informacijama. Veliki broj banaka planira da ponudi itav niz usluga, ukljuujui i pristup raunima i on-lajn plaanja u realnom vremenu. Dva su kljuna razloga zbog kojih su banke zainteresovane za Internet bankarstvo: 1. Klijenti, koji e koristiti Internet bankarstvo, predstavljaju zanimljiv segment trita. To su uglavnom mlai ljudi sa veim stepenom obrazovanja i sa veim prihodima od prosenog klijenta. 2. Internet predstavlja vrlo efikasan i jeftin distribucioni kanal. Ova dva faktora predstavljaju potencijalnu pretnju tradicionalnim bankama. Niski trokovi distribucije smanjuju barijere za ulaz i mogu motivisati nebankarske institucije da uu u ovaj sektor. Korisnici Interneta pokazuju manji stepen lojalnosti i veu spremnost na promenu od prosenog bankarskog klijenta. Banke se plae mogunosti da njihovi klijenti koriste postojee banke za osnovne, niskorpofitabilne usluge, dok bi naprednije usluge kupovali od novajlija na tritu. Zato se Internet bankarstvo smatra sredstvom, koje e speriti odliv klijenata i preduhitriti konkurenciju. Samim tim banke usvajaju agresivne markentinke i tehnoloke strategije. Dosadanja iskustva o uspehu Internet bankarstva su krajnje pozitivna: brza implementacija, razvoj i poslovanje uz niske trokove, ohrabrujui odziv klijenata. Internet bankarstvo je samo deo jedne ire strategije elektronskog AA (Anytime, Anywhere) bankarstva. Ostali distribucioni kanali, kao to su telefoni,kartice ili privatne on-lajn mree, koje podravaju ovu tsrategiju, ne mogu se zanemariti. Suoene sa sve raznovrsnijim distribucionim kanalima i sve brojnijim proizvodima, vodee banke se trude da idu u korak sa vremenom. INTERNET KAO DISTRIBUCIONI KANAL Kompanije koje se bave pruanjem finansijskih usluga sve vie koriste Internet kao novi distribucioni kanal. Njihovi motivi su: 1. sloeni proizvodi se mogu ponuditi veem broju potencijalnih klijenata, sa podjednakim kvalitetom ali sa niom cenom; 2. mogu se ostvarivati kontakti sa bilo kojim mestom na Zemlji, u bilo koje doba dana i noi. Poznato je da distribucioni kanali predstavljaju fizike kapacitete preko kojih se, na sistematski nain, izgrauju kontakti sa potroaima u cilju njihovog informisanja i savetovanja o proizvodima i uslugama, kao i u cilju prodaje tih proizvoda i usluga. Internet predstavlja tzv. elektronski distribucioni kanal. U kombinaciji sa samouslunim terminalima i telekomunikacionom opremom, elektronski distribucioni kanali pripadaju grupi posrednih (indirektnih) kanala distribucije. WWW (World Wibe Web) je najpoznatiji i najznaajniji servis na Internetu. S obzirom da se zasniva na multimedijalnoj prezentaciji informacija, preko njega je mogue prezentirati informacije na jedan strukturirani nain.

31

PODRUJA PRIMENE INTERNETA U FINANSIJSKIM INSTITUCIJAMA Uopteno govorei, postoje etiri podruja primene Interneta u finansijskim institucijama: 1. prezentacija informacija 2. prezentacija informacija sa dvosmernom komunikacijom 3. interakcija sa korisnikom 4. bankarske transakcije Informacije se mogu pruiti putem jednosmerne ili dvosmerne komunikacije. Jednosmerna komunikacija znai da institucije koriste Internet samo kao medij za prezentaciju svojih proizvoda i usluga. Najjednostavniji nain za korienje dvosmerne komunikacije jeste da se omogui korisnicima da ostavljaju elektronsku potu na serveru. Interakcija sa klijentima zahteva brzu razmenu informacija. Informacije koje prua korisnik kontroliu informacije koje server daje Zbog strukture Interneta i namere da on bide otvorena mrea, postoji vrlo visok rizik pri finansijskim transakcijama. Zbog toga su razvijene ili se jo uvek razvijaju tehnike i standardi koje e omoguiti bezbednost Internet transakcija. Njih moemo grubo podeliti na reenja bazirana na hardveru i reenja bazirana na softveru. Uobiajena su reenja bazirana na softveru, zbog njihove lake implementacije. Ona obuhvataju line identifikacione brojeve, brojeve transakcija, algoritme za ifriranje. NUNOST STANDARDIZACIJE U OBLASTI INTERNET BANKARSTVA Dostupnost odgovarajue tehnologije je i dalje kljuni faktor u razvoju Internet bankarstva i inovativnih platnih sistema, ona ne predstavljaju vie kritian problem. Trenutno glavni problem predstavlja integrisanje ove tehnologije u ponudu proizvoda i usluga i stvaranje realnih poslovnih modela za nove sisteme i mehanizme.Dobar primer ovog trenda predstavlja evolucija problema bezbednosti. Bezbednost je dugo smatrana kritinim momentom u razvoju elektronske trgovine i elektronskog novca. Smanjenje bezbednosti nije, meutim, spreila brzi rast i razvoj elektronske trgovine i elektronskog novca. Narasla je potreba za odgovarajuim standardima. Postignut je sporazum o standardima za transakcije kreditnim karticama preko Interneta. Razvij razliitih platnih sistema pojaava potrebu meufunkcionalnosti. Glavni projekat u ovoj oblasti je zajednika inicijativa za elektronska plaanja- JEPI ( Join Electronic Payment Initiative). Sastoji se iz dva dela: 1. protokol za proirenje protokola (PEP) i 2. univerzalni protokol za plaanje (UPP). NOVI INSTRUMENTI I TRANSAKCIONI MEHANIZMI NA INTERNETU Tri nova instrumenta koja su povezana sa Internet bankarstvom su: inteligentne kartice, elektronski novac i mikro-transakcije. Inteligentne kartice prethodile su Internet bankarstvu. Vei uspeh su doivele u Evropi nego u Americi. Inteligentne kartice se smatraju dopunom on-lajn bankarstvu, a zajedniki cilj razvoja tehnologije inteligentnih kartica i on-lajn bankarstva jeste eliminisanje fizike valute putem dematerijalizacije vrednosti i poveanja bezbednosti transakcija. Inteligentne kartice imaju veliki potencijal kao prenosni ureaji, kao nosioci AA elektronskog bankarstva. Najvea prednost inteligentnih kartica jeste njena multifunkcionalnost, a njena prava vrednost je u kombinaciji njenih funkcija.

8. PRIMENA INTELIGENTNIH KARTICA I E-NOVCA NA INTERNETU


Inteligentne kartice, elektronski novac i mikro-transakcije su instrumenti ija je sudbina u bankarskoj primeni usko vezana sa sudbinom Internet bankarstva (pojam elektronski novac i pojam mikro-transakcije su razliiti pojmovi). Da bi se pravilno shvatio tekst koji sledi potrebno je jasno razlikovati:

elektronski (digitalni) novac i manupulaciju njime unapred plaeni proizvodi; korienje elektronskih sredstava komunikacije radi pristupa konvencionalnim bankarskim
uslugama pristupni proizvodi.
32

INTELIGENTNE KARTICE NA INTERNET Inteligentne kartice su prethodile Internet bankarstvu. One se smatraju dopunom on-lajn bankarstva. Zajedniki cilj razvoja tehnologije inteligentnih kartica i on-lajn bankarstva jeste eliminisanje fizike valute (papirnog i kovanog novca), koje se ostvaruje putem dematerijalizacije vrednosti (pretvaranja papirnog i kovanog novca u e-novac) i poveanja bezbednosti transakcija. Inteligentne kartice nisu samo bezbednosni ureaji, ve jo veu primenu nalaze kao prenosni ureaji (nosioci AA Anytime Anywhere elektronskog bankarstva). One se mogu koristiti za uskladitavanje vrednosti (inteligentna kartica Mondex firme MasterCard ima mogunost uskladitavanja vrednosti u est razliitih valuta, odnosno na kartici u isto vreme moete imati i dolare, i evre i jene ...), kontrolu pristupa sredstvima (npr. vrednost uskladitenu na kartici moete koristiti samo za odreene namene ili samo u odreeno vreme, itd.), identifikaciju (kartica postaje elektronski klju koji moe da omogui pristup vaem bankovnom raunu, ali i da otkljua vrata vaeg stana ili kancelarije), a njihova najvea vrednost je u kombinaciji ovih funkcija (multifunkcionalnost inteligentnih kartica). Iako su perspektive za razvoj platnih sistema baziranih na inteligentnim karticama veoma povoljne, potreban je dalji razvoj tehnologije inteligentnih kartica. Tu se pre svega misli na problem bezbednosti (prelazak na reenja zasnovana na javnom 1024-bitnom kljuu RSA algoritam). Jo jedan od problema na kojima e se raditi jeste razvoj kartica bez elektronskih kontakata (komunikacija beinim putem puna implementacija koncepta AA elektronskog bankarstva), kao i odgovarajue infrastrukture (terminali i itai kartica) potrebne za iroku primenu takvog reenja. ELEKTRONSKI (DIGITALNI) NOVAC NA INTERNETU I pored toga to je elektronski novac jedan od najreklamiranijih Internet koncepata, njegovo stvarno prisustvo na tritu je marginalno. Elektronski novac se moe efikasno koristiti za elektronsku trgovinu samo ako postoji infrastruktura visokog tehnikog nivoa, koja mora da obezbedi jednostavan i ekonomian pristup, kao i visok nivo bezbednosti. Novi platni sistemi zasnovani na e-novcu bie uspeni samo ako ih prihvati veliki broj ljudi. To se moe obezbediti tako to e sve strane koje u tim platnim sistemima uestvuju imati neku korist. Kupcima treba obezbediti jednostavan i efikasan nain plaanja. Trgovac e, iako snosi trokove transakcija, profitirati usled poboljanja imida pa time i poveanog obima prodaje. On e biti u mogunosti da smanji broj prodajnih objekata i zaposlenih. Konstruktori sistema e profitirati od honorara i provizija, ali samo u sluaju ireg prihvatanja i upotrebe njihovog sistema. Finasijske institucije e zaraivati na provizijama za usluge koje e obavljati kao posrednici (prikupljanje pazara od trgovaca, kliring, obuka kupaca). Uesnici u platnom sistemu koji se bave bezbednou podataka e kontrolisati digitalne potpise i kljueve i za to dobijati honorar. Ovakvi sistemi moraju da imaju adekvatne mere bezbednosti koje e moi da pokriju veliki broj istovremenih plaanja. Moraju da budu lako proirivi. Trokovi po jednoj transakciji plaanja moraju biti niski. Platni sistem mora da poseduje mehanizme za prepoznavanje i prevenciju ponovljenih plaanja istim digitalnim novanicama. Treba reiti problem nominalne vrednosti digitalnih novanica ili tako to e sve novanice imati najmanju moguu vrednost, npr. jedan cent, ili e postojati mogunost vraanja kusura (svako od ova dva reenja ima i svoje mane). Veoma je bitno omoguiti konvertibilnost e-novca u pravi novac uvek kada to potroa zatrai. To znai da je potrebno da postoji stabilan kurs izmeu elektronske i realne valute. Potrebno je obezbediti pouzdane mehanizme koji e otkloniti mogunost gubitka e-novca u sluaju kvara hradvera na kome se on nalazi. Predstavljanje realnog novca u elektronskom obliku nuno zahteva preslikavanje karakteristika realnog novca, kao to su anonimnost, autentinost i mogunost sitnih plaanja. Postoje dve razliite vrste digitalnog novca. Jedna vrsta garantuje, a druga ne garantuje anonimnost potroaa. Pored toga proces plaanja moe biti on-lajn i of-lajn. Kod on-lajn plaanja autentinost e-novanica se proverava odmah i one zato mogu biti koriene samo jednom, dok kod of-lajn plaanja one mogu biti koriene vie puta (kako bi se kod of-lajn plaanja izbeglo dvostruko troenje, informacije o korisniku se smetaju na samu e-novanicu radi kasnije provere).
33

Najpoznatiji on-lajn sistemi su E-Cash i NetCash, a of-lajn Mondex i VisaCash. E-Cash E-Cash je anonimni digitalni novac ija se ispravnost proverava on-lajn. Razvila ga je firma DigiCash. E-Cash koristi tzv. slepu metodu koja omoguava potpunu anonimnost potroaa i onlajn proveru ispravnosti digitalnih novanica. Proces plaanja upotrebom E-Cash-a: 1. Potroa alje novanicu sa ifriranim serijskim brojem finansijskoj instituciji; 2. Finansijska institucija vraa nazad overenu novanicu; 3. Potroa deifruje serijski broj i koristi, sada overenu, novanicu za plaanje trgovcu (sa prva tri koraka se postie anonimnost); 4. Trgovac alje primljenu novanicu svojoj finansijskoj instituciji; 5. Vri se provera i kliring izmeu finansijskih institucija trgovca i potroaa; 6. Trgovac dobija potvrdu (i isporuuje robu ili uslugu potroau), a saldo na njegovom raunu se poveava za dati iznos. E-Cash se smatra valutom za sebe (finansijske institucije moraju da koriste specijalne raune). Trokovi provere autentinosti e-novanica su relativno veliki, pa ovaj sistem nije pogodan za mikro-plaanja. NetCash NetCash metoda je razvijena na Univerzitetu june Kalifornije. Kod ove metode se upotrebljavaju ve postojei raunovodstveni sistemi i procedure, to dovodi do smanjivanja potrebnih investicija. NetCash je zasnovan na decentralizovanom pristupu i deliminoj anonimnosti. Sistem se zasniva na nezavisno distribuiranim novanim serverima na kojima se anonimni novac zamenjuje za neanonimni novac. Potroa podie novanice sa nekog novanog servera. Ove novanice se ifriraju putem javnog kljua i alju trgovcu. Anonimnost potroaa moe se garantovati upotrebom novog kljua za svaku poruku. Trgovac prebacuje novanice svom novanom serveru. Od svog servera on dobija nove novanice ili se odgovarajui iznos prebacuje na njegov raun. Konani kliring obavlja novani server. Svaka osoba moe da prima NetCash novanice, jer sistem omoguava slobodnu razmenu novanica. Mondex Mondex sistem digitalnog novca je razvila firma Mondex U.K, deo kompanije MasterCard. Ovaj sistem je zasnovan na inteligentnim karticama, a jedinstven je po tome to omoguava transfer sa kartice na karticu. Od svih sistema digitalnog novca Mondex je najpribliniji realnom novcu zato to se kod njega e-novac moe prenositi sa kartice na karticu beskonaan broj puta, bez potrebe nekog centralizovanog kliringa ili verifikacije. Kljuna razlika izmeu Mondex-a i realnog novca je mogunost praenja transakcija (Mondex kartice evidentiraju svaku transakciju putem jedinstvenog identifikatora). Bezbednost sistema zasniva se na hardveru ugraenom u karticu (digitalni novac ne moe da egzistira nigde osima na Mondex kartici), ali i na procesu prenosa vrednosti (dve kartice meusobno proveravaju autentinost; transferom u sekvencama se obezbeuje da novac ne moe istovremeno da egzistira na dva mesta). Jedan od problema Mondex sistema je potreba da potroai poseduju itae kartica. Meutim, mnogo znaajnija barijera za Mondex sistem je ekonomske prirode bankama jo uvek nije jasno kako e profitirati na njemu. Da bi neka finasijska institucija emitovala Mondex novac mora prvo da ga kupi od Mondex-a (nema profita od emisije). Ovaj sistem ne zahteva prisutvo banaka pa nema provizije ni od obrade transakcija. VisaCash VisaCash je projekat kompanije Visa, koji pokuava da razrei ekonomske probleme sa kojima se susree Mondex sistem. I ovaj sistem je zasnovan na inteligentnim karticama, sa tom razlikom to Visa banke mogu da emituju VisaCash i da profitiraju na njemu, a transakcije sa kartice na
34

karticu ne postoje. U sluaju izbacivanja kartica iz upotrebe banka moe da zaradi i onu vrednost koju su potroai zaboravili na kartici ili su je odbacili. VisaCash-u nedostaje multifunkcionalnost i prilagodljivost koju poseduje Mondex sistem. Razlozi za to su mogunost gubitka provizije, mogue ugroavanje bezbednosti i mogui gubitak dela emisije. 9. MIKROPLAANjA Mikro-plaanja su elektronska plaanja male vrednosti, koja su specijalno dizajnirana za elektronsku trgovinu na internetu, pre svega za trgovinu nematerijalnim dobrima. Sistemi mikro-plaanja su sistemi prilagoeni za transakcije malih vrednosti, u rasponu od nekoliko dolara do nekoliko centi pa i manje. Mikro plaanja se smatraju adekvatnim transakcionim mehanizmom za nematerijalna dobra informacije ili on-line razonodu, kod kojih je vrlo teko odrediti vrednost ili spremnost potroaa da plate. Ova oblast je predmet ubrzanog razvoja mada je, do sada, izgraen samo mali broj funkcionalnih sistema: Millicent, CyberCoin, NetBill. Millicent - je projekat koji je razvijen od strane DEC korporacije (Digital Equipment Corporation). Dizajniran je tako da podrava plaanje u iznosima manjim od jednog centa. Ovaj sistem ne nudi anonimnost i konanost plaanja, a zasnovan je na decentralizovanoj arhitekturi. Kljuna inovacija ovog sistema jeste korienje brokera i skripova (privremenih digitalnih novanica). Brokeri se brinu o upravljanju raunima, fakturisanju, odravanju veze i otvaranju novih rauna za trgovce. Potroa kupuje skrip od nekog brokera putem svoje kreditne kartice ili zaduivanjem odgovarajueg rauna kod banke ili brokera. Skrip je mikro valuta koja vai jedino u Millicent sistemu. Ona sadri bezbedan i jednostavan protokol za elektronsku trgovinu preko interneta. Skrip je nalik telefonskoj kartici. U momentu trgovine korisnik zamenjuje delove svog skripa za trgovev skrip. Ovaj skrip zatim alje trgovcu. Trgovac prikuplja skripove i zamenjije ih za realni novac. Bezbednost ove metode plaanja garantuje jednosmerna kontrolna (HASH) funkcija koja moe vrlo brzo da se proceni. ta vie, trokovi ilegalnog deifriranja skripa su mnogo vei od same vrednosti skripa. Nakon razvoja ovaj sistem preuzela je AltaVista. NetBill - ima ulogu tree strane. On obavlja proveru autentinosti, upravlja raunima, vri obradu transakcija, fakturisanje, informisanje klijenata i korisnika u mrei. Uz pomo NetBill rauna i klijent-softvera, korisnici mogu da kupuju informacije, softver ili neke druge usluge od dobavljaa usluga, koji su ovlaeni od strane NetBill-a. NetBill funkcionie kao elektronski servis za debitne kartice koji prua finansijske usluge za podrku elektronskoj trgovini. Ovaj sistem zahteva da trovci i kupci imaju otvoren raun kod neke finansijske institucije, koja ima ulogu brokera. Kada potroa eli da kupi proizvod/uslugu, NetBill softver alje poruku finansijskoj instituciji. Koja sadri odreene informacije za prenos sredstava na raun trgovca. CyberCoin - Ovaj sistem je razvila firma CyberCash. Kao i kod ostalih sistema, potroa unapred uplauje CyberCoin digitalni novac. Glavna razlika ovog sistema jeste ta to se vrednost ne prenosi na potroaev raunar, smart karticu ili elektronski novanik. Novac se uva na privremenom raunu koji je posebno kreiran za potroaa u CyberCash banci. Kada potroa izvri kupvinu sredstva se prebacuju sa kupevog CyberCash novanika na trovevu CyberCash registar kasu, a obradu ovakvih transakcija obavlja CyberCash. Trgovac moe prebaciti svoj digitalni novac na sopstveni depozitni raun ali mora zahtevati od CyberCash-a da inicira transfer ovih sredstava trgovevoj poslovnoj banci preko automatske klirinke banke (ACH). CyberCash je dizajnirao ovaj sistem za male transakcije koje mogu obuhvatati vrednosti od 25 centi. CyberCash nudi finansijskim institucijama i korisnicim reenje koje je nisko-rizino. Ni potroa ni trgovac ne mogu falsifikovati digitalni novac jer se ovaj sistem ne zasniva na sertifikatima koji glase na donosioca. CyberCash zna koliko je tano CyberCoin digitalnog novca kupljeno i koliki je transfer njima izvren, tako da ima potunu kontrolu nad ovim novcem. Uprkos svojoj trenutno vrstoj poziciji, CyberCoin e, vrovatno, izgubiti svoj udeo na tritu zbog pojave veoma elastinijih sistema zasnovanih na sertifikatu koji glasi na donosioca, kao to su Modex i VisaCash. ClickShare
35

- predstavlja reenje za elektronsku trgovinu preko interneta koje omoguava korisnicima da, nakon registracije, obavljaju jednostavnu kupvinu digitalnih sadraja (MP3 muzike, filmova, tekstova i sl.) preko interneta. ClickShare funkcionie na sajtovima firmi koje ele saradnju u oblasti prodaje digitalnog sadraja na bazi pretplate ili ''pay-per-click'' osnovi. Za razliku od drugih sistema nije potrebno instalirati ''digitalni novanik'', a podrana su plaanja ispod 5 centi. ClickShare omoguava registraciju, autentikaciju, personalizaciju, kontrolu pristupa, merenje poseenosti i kupovinu. ClickShare servis je kombinacija web-server softvera i mrenih servera koji vre autentikaciju na veem broju nezavisnih internet sajtova i akumuliraju transakcije i podatke o pristupu bez prosleivanja informacija o kreditnim karticama ili imenima potroaa preko otvorene mree. ClickShare omoguava korisniku da na web-serveru agenta od poverenja (banke, internet provajdera...) kreira jednu datoteku koja sadri njegovo ime, adresu, broj rauna i druge podatke. U svakoj narednoj kupovini putem ClickShare sistema, korisnik moe svakom web sajtu prilikom iniciranja transakcije kupovine da ponudi pristup ovoj datoteci. Trgovaki sajtovi mogu pristupiti datoteci, deifrovati informacije o korisniku i nakon toga mogu: prodati informaciju (mikro plaanja), pratiti korisnikova kretanja u cilju prikupljanja podataka, dobiti informacije o specifinim zahtevima korisnika (personalizacija), odobriti ili odbiti pristup. Privatnost korisnika se titi na taj nain to se osetljivi podaci o imenu korisnika i broju kreditne kartice uvaju u bazi podataka koju odrava agent od poverenja koga je izabrao korisnik. Veliki problem svih ovih sistema predstavlja to to je za bezbednost od sutinskog znaaja enkripcija. Enkripcija putem javnog kljua zahteva obimne proraune, i oprvdana je u sluaju transfera veih vrednosti, ali postavlja se pitanje smislenosti njene primene za transakcije male vrednosti. Drugi problem je ekonominost mikro-plaanja zbog problematinosti obrade i alokacije provizija za plaanja manja od 20 dolara, zato se kreditne kartice i ne koriste za mikro-plaanja.

10. POSLOVANJE PUTEM PLATNIH KARTICA (kreditnih i debitnih) Elektronsko plaanje na malo podrazumeva upotrebu sistema za elektronski transfer novca (ETF Electronic Fund Transfer). Postoji nekoliko ovakvih sistema koji obuhvataju: Bankomate Kreditne/debitne kartice POS sisteme Def1: Kreditna/debitna kartica je komad kartona ili plastike koji sadri neko sredstvo za identifikaciju (potpis, slika...) to omoguava osobi na koju kartica glasi da kupuje robu ili uslugu na teret svog rauna, koji se periodino zaduuje. Def2: Kreditne/debitne kartice su medijumi plaanja u sistemu plaanja na malo koji se koriste za kupovinu i koji automatski omoguavaju isplatu trgovcu preko sistema na mestu prodaje (POS) putem zaduivanja kupevog depozitnog rauna. Istorijski razvoj Prve kartice (zatvorenog tipa) nastale u SAD 1920. Univerzalne kartice nastale 1950. (Diners' Club). Diners' Club je izdavao kartice i naplaivao godinju proviziju, zaduivajui raun meseno ili godinje. Prvi bankarski sistem kreditnih kartica pojavio se 1959. od '76-'77 nosi naziv VISA. Drugi je MasterCard. Prvo regionalni, potom u celom svetu. Ovaj sistem kae: Vlasnik kreditne kartice moe da plaa u ratama, ali banka naplauje kamatu na neizmireni dug (ovako banke ne moraju da naplauju godinju proviziju). Kreditna kartica omoguava vlasniku da kupuje i/ili podie gotovinu do prethodno utvrenog iznosa (odobreni kredit). Odobreni kredit se moe isplatiti u celosti na kraju odreenog vremenskog perioda ili u ratama pri emu se neizmireni dug smatra odobrenim kreditom. Na odobreni kredit zaraunava se kamata. Debitna kartica omoguava svom vlasniku da kupuje direktnim zaduivanjem svoga rauna (moe da potroi samo onoliko koliko ima na raunu). Kreditne kartice zahtevaju etiri strane u svakoj transakciji: vlasnika kartice, trgovca (koji prodaje robu ili usluge), onoga ko vri obradu plaanja kreditnom karticom i emitenta kreditne kartice.
36

PROCES PLAANJA Sticanje statusa trgovca Status trgovca ima preduzee koje ima ovlaenje od strane poslovne banke, nezavisne prodajne organizacije ili neke druge finansijske institucije da prima plaanja putem kreditne kartice. Mala preduzea teko dolaze do ovlaenja jer predstavljaju visok rizik (jer ne mogu da podnesu naknadno zaduenje). Proces plaanja Proces plaanja kreditnom karticom moe se obavljati tradicionalno (fiziki kontakt sa trgovcem) i onlajn (kontaktiranje sa trgovcem putem interneta). U tradicionalnom sistemu plaanja na malo proces plaanja kreditnim karticama karakteriu dva procesa sa svojim operacijama. Ti procesi su: Autorizacija prodaje putem kreditne kartice (sl.1) i prenos rauna (sl.2). Autorizacija prodaje putem kreditne kartice - Trgovac izraunava vrednost kupljene robe i trai od kupca da plati - Kupac daje trgovcu kreditnu karticu - Trgovac provlai kreditnu karticu kroz POS terminal. Vrednost prodaje unosi se runo ili sa registar-kase. - Trgovac podnosi podatke o kartici i vrednost kupljene robe svojoj poslovnoj banci sa zahtevom za autorizaciju. Autorizacija se vri trenutno, a razmena podataka sa rauna se vri kasnije. - Poslovna banka obrauje transakciju i prosleuje zahtev za autorizaciju banci emitentu - Ako vlasnik kartice ima dovoljno novca na svom raunu, banka emitent odobrava transakciju i generie autorizacionu ifru koju alje poslovnoj banci. Banka emitent rezervie novac na raunu vlasnika kartice, ali ga jo ne zaduuje. - Poslovna banka obrauje transakciju i alje ifru za odobrenje (ili odbijanje) POS terminalu trgovca koji je poslao zahtev za autorizaciju.

Prenos rauna koji se odvija kasnije - POS terminal (ili registar-kasa) tampa raun koji vlasnik kartice potpisuje i time se obavezuje da e banci emitentu nadoknaditi naznaeni iznos. - Na kraju radnog vremena trgovac poredi autorizacije sa potpisanim raunima i kad utvrdi podudarnost, prevodi na depozit poslovnoj banci podatke o svakoj autorizovanoj transakciji kreditnom karticom (ili moe deponovati banci potpisane raune) - Za svaki raun ponaosob, poslovna banka vri zamenu sa odgovarajuom bankom emitentom (koja je datu karticu izdala), tj. banka emitent prenosi poslovnoj banci iznos konkretnog rauna umanjen za iznos provizije za zamenu. - Poslovna banka zatim deponuje iznos svih rauna koje je trgovac podneo na njegov raun uzimajui diskontnu proviziju

37

ONLINE plaanja putem kreditnih/debitnih kartica Onlajn plaanje podrazumeva plaanje putem interneta koji je otvorena mrea. Imajui u vidu da se trgovcu alje broj kreditne kartice, pojavljuje se problem bezbednosti. Kao reenje ovog problema prvobitno je ponuen prelazak u oflajn reim (saoptavanje broja kreditne kartice telefonom), a potom je nastao metod koji se danas uglavnom koristi, instaliranje sigurnosnih servera koji koriste SSL ili S-HTTP protokol. Ovi protokoli ifruje podatke koji se alju od web itaa do servera. Jo vei nivo bezbednosti nude posebni sistemi za bezbedne onlajn transakcije putem kreditnih kartica, First Virtual i CyberCash i SET protokol koji je u razvoju. First virtual (FV) FV zahteva od trgovca i kupca otvoren raun (nalog) kod samog FV-a. Nije potrban poseban softver (iako postoji softver za automatsku obradu prodaje), jer se transakcije obavljaju putem elektronske pote. Umesto broja kreditne kartice koristi se First Virtual-ov lini identifikacioni broj (FV PIN). FV PIN moe slobodno da se alje preko interneta jer ne sadri podatke koji bi omoguili zaduivanje kupevog rauna. Zato FV platni sistem ne koristi ifrovanje. Ovaj sistem je zasnovan na vaeim internet protokolima, a okosnicu prestavljaju elektronska pota i MIME standard. Prodaja preko ovog sistema odvija se na sledei nain: - Trgovac trai od kupca da upie FV PIN (npr. na stranici za naruivanje) - Trgovac proverava da li je FV PIN povezan sa postojeim FV raunom koji ima pozitivan saldo. (Provera rauna je opcioni korak u procesu prodaje). - Trgovac pokree transakciju plaanja preko FV-a tako to e-mailom alje FV-u: kupev FV PIN, trgovev FV PIN, iznosi valuta, opis usluge/proizvoda. - FV kupcu alje zahtev u obliku e-maila koji sadri: puno ime trgovca, iznos prodaje, opis proizvoda/usluge. - Kupac moe da odgovori sa DA ako prihvata uslove transakcije, sa NE ako nije zadovoljan uslovima transakcije ili sa PREVARA ako tvrdi da nije izvrio kupovinu i da je neko otkrio njegov FV PIN. Ukoliko nema odgovora, raun kupca se suspenduje. - FV alje trgovcu obavetenje da je kupac prihvatio (odbio) zaduenje. - Nakon 91 dana poto je kupeva kartica zaduena deponuje se na trgovev raun iznos prodaje umanjen za transakcionu proviziju. 91 dan da bi se FV zatitio od kupaca koji odbijaju zaduivanje; trokove snosi trgovac. Dobre strane FV-a: - Nije potreban dodatni softver - Raun kupaca se ne zaduuje bez njihove izriite saglasnosti - Kupovina je anonimna jer trgovac ne dobija ime kupca - Vrlo lako se postaje trgovac u ovom sistemu - FV ima vrlo male provizije Loe strane: - Trgovac snosi sav rizik - Trgovac eka 91 dan na deponovanje sredstava na njegor raun
38

CyberCash CyberCash sistem plaanja zasniva se na programu CyberCash Wallet koji kupci moraju da instaliraju na svoj raunar i koriste prilikom kupovine. Po instalaciji programa, kupac mora da kreira svoj identifikacioni broj novanika koji predstavlja niz znakova koji slue za identifikaciju novanika. Potom mora da kreira ifru. Kupac moe da kreira vie novanika od kojih svaki mora da ima svoju ifru. U novanik mora da bude ubaena bar jedna kreditna kartica (a moe da ih bude vie) tako to se unose neophodni podaci: broj kreditne kartice, datum isteka, adresa za dostavu i telefonski broj. Ovi podaci se registruju kod CyberCasha-a. Trgovac mora da instalira softver za plaanje preko interneta SMPS koji mu omoguava da se povee kako sa kupcem (lanom CyberCash-a) tako i sa CyberCash-ovim serverom. Trgovac potom mora da otvori trgovaki raun kod poslovne banke koja podrava internet transakcije putem CyberCash-ovog bezbednog sistema za plaanje preko interneta (SIPS). CyberCash moe da komunicira samo sa bankama sa kojima ima ugovor. Prodaja preko ovog sistema odvija se na sledei nain: - Kupac koji kupuje proizvod/uslugu sa www sajta pritiska CyberCash dugme - Trgovev SMPS softver alje fakturu kupevom CyberCash Wallet-u (koji je implementiran u web ita kao pomona aplikacija) - Kupac bira karticu u novaniku i potvruje njen izbor - Kupev softver stavlja digitalni potpis, ifruje fakturu i informacije o kreditnoj kartici kljuem koji je dodeljen identifikacionom broju novanika i alje paket trgovevom softveru. - Trgovev softver dodaje ovom paketu zahtev za autorizaciju i obradu plaanja kreditnom karticom, stavlja digitalni potpis, ifruje paket CyberCash kljuem i alje ga CyberCash serveru. - CyberCash server prosleuje paket raunaru iza Firewall-a koji je oflajn. Poruka se deifruje i proverava se da li je trgovac menjao originalnu kupevu fakturu. - Informacije o kartici sa zahtevom za autorizaciju i obradu ifruju se opremom koju koriste poslovne banke za ifrovanje finansijski podataka i alju se trgovevoj banci posebnim linijama. - Trgovava poslovna banka obrauje trgovev zahtev i prosleuje ga banci koja je emitovala karticu opet putem posebna mree. - Banka emitent alje ifru za odobrenje (odbijanje) poslovnoj banci koja ovu ifru prosleuje Cyber Cash-u. - CyberCash alje trgovcu ifrovanu poruku o uspehu ili neuspehu transakcije plaanja kreditnom karticom. - Trgovev SMPS softver kupevom CyberCash Wallet-u alje poruku o uspehu (neuspehu) transakcije plaanja. Dobre strane: - Jako ifrovanje (dvostruko) - Trgovac ne vidi broj kreditne kartice kupca - Uplata stie na trgovev raun u uobiajenom roku Loe strane: - Mora se instalirati poseban softver - Trgovac mora da ima raun u banci koja prima CyberCash-ova bezbedna plaanja SET SET je predloeni standard za obavljanje transakcijama kreditnim karticama preko interneta. Treba da ostvari jednostavno i jeftiro reenje za trgovce koji prodaju putem kreditnih kartica na internetu, da stvori protokol za obradu transakcija koji e malo uticati na postojeu finansijsku infrastrukturu i da omogui proizvoaima softvera da proizvedu softver za plaanje kreditnim karticama. Prodaja preko ovog sistema trebalo bi da se odvija na sledei nain: - Kupac pokazuje interesovanje za kupovinu - Trgovev sistem formira i alje fakturu kupevom softveru koji fakturu prima i prenosi trgovcu podatke o kupevoj kreditnoj kartici. - Kupac bira VISA ili MasterCard karticu (ili neku drugu koja podrava SET standard)
39

Kupev softver zapoinje proceduru plaanja: trai od trgovevog softvera da mu dostavi trgovev javni klju za ifrovanje kao i javni klju platne kapije koju trgovac koristi. - Trgovev softver generie odgovor na zahtev (jedinstveni identifikator transakcije, sertifikate trgovevog javnog kljua i kljua platne kapije) i alje ga nazad kupcu. - Kupev softver proverava javni klju trgovca i kapije i generie dva paketa informacija koja alje nazad trgovcu: paket sa informacijama o narudbibni (Order Informations - OI) i paket sa instrukcijama za kupovinu (Payment Instructions - PI). PI paket se ifruje javnim kljuem kapije, a OI paket javnim kljuem trgovca. - Kupev softver prenosi PI i OI pakete trgovcu. - Trgovev softver proverava integritet poruke i ako je poruka neizmenjena softver poinje proces traenja autorizacije od trgoveve poslovne banke. - Trgovev softver generie zahtev za autorizaciju plaanja kreditnom karticom i poruku ifrovanu javnim kljuem platne kapije svoje poslovne banke, alje svojoj poslovnoj banci. Poruka sadri zahtev za autorizaciju, PI paket i trgovev javni klju. - Platna kapija deifruje poruku i proverava integritet poruke. Potom alje zahtev za autorizovanje plaanja kreditnom karticom emitentu kreditne kartice kupca. - Banka emitent alje ifru za odobrenje (odbijanje) platnoj kapiji koja generie ifrovanu poruku sa autorizacionom ifrom i alje je nazad trgovcu. - Trgovev softver deifruje poruku o autorizaciji i ispituje da li je zahtev odobren ili ne. Ako je odgovor DA, trgovev softver alje poruku kupevom softveru kojom informie kupca da je plaanje prihvaeno i da e proizvodi/usluge biti isporueni. - Kupev softver obrauje poruku i javlja kupcu da je plaanje prihvaeno. Dobre strane: - Ne zahteva treu stranu da prati transakciju - Jako ifrovanje - Trgovac ne vidi broj kreditne kartice kupca - Uplata stie na trgovev raun u uobiajenom roku Loe strane: - Mora se instalirati poseban softver - Banka mora da skolopi ugovor sa kompanijom koja e upravljati platnom kapijom ili e to sama raditi - Trgovac mora da ima raun u banci koja prima SET transakcije PREDLOENI novi sistemi za plaanje na malo Novi sistemi se razlikuju od ETF-a po tome to je monetarna vrednost prenesena na potroaevu karticu, raunar ili drugi ureaj pre nego to je potroa koristi. Kartice sa uskladitenom vrednou Kartice sa uskladitenom vrednou obuhvataju dve bazine tehnologije: 1) Kartice sa uskladitenom vrednou na magnetnoj traci su plastine ili papirne kartice sa ifrovanom magnetnom trakom. Dele se na: - Kartice sa uskladitenom vrednou za zatvorene sisteme jednonamenske kartice kartice sa ogranienom namenom Kartice sa uskladitenom vrednou za otvorene sisteme

2) Kartice sa uskladitenom vrednou na mikroipu (inteligentne kartice) su kartice koje


mogu ali ne moraju imati ifrovanu magnetnu traku, ali moraju imati integrisano kolo ili mikroip. Mogu se koristiti u sistemima sa ogranienom namenom i u otvorenim sistemima. Inteligentne kartice Inteligentne kartice su kartice koje imaju integrisano kolo ili mikroip. Mogunosti su sledee: - Mogunost noenja veeg broja valuta na jednoj kartici Mogunost noenja veeg broja aplikacija na jednoj kartici Mogunost efikasnijeg upravljanja i kontrole trokova
40

Vii stepen zatite (bezbednosti)

11. UPRAVLJANJE RIZICIMA U E-BANKINGU Verovatno e strategijsko opredeljenje sve veeg broja banaka biti ukljuivanje u elektronsko bankarstvo i aktivnosti u vezi s elektronskim novcem. Vea upotreba elektronskog bankarstva i elektronskog novca moe poveati efikasnost bankarskog i platnog sistem, na zadovoljstvo potroaa i trgovaca. U isto vreme, postoje i rizici kojima se banke izlau u elektronskom bankarstvu i aktivnostima u vezi sa e-novcem. Rizici se moraju uporediti sa koristima, a banke moraju biti u stanju da upravljaju rizikom, da ga kontroliu i da, eventualno, apsorbuju izvesne gubitke ako to bude potrebno. Rizik u e-bankarstvu i aktivnostima u vezi sa enovcem treba da se procenjuje u kontekstu ostalih rizika sa kojima se banka suoava. Od sutinskog znaaja je da banke imaju jedan sveobuhvatan proces upravljanja rizikom, koji je pod odgovarajuim nadzorom upravnog odbora i vieg menadmenta. Nakon identifikacije i procene novih rizika u e-bankarstvu i aktivnostima u vezi sa e-novcem, upravni odbor i vii menadment treba informisati o ovim promenama. Pre nego to se otpone bilo koja nova aktivnost mora se sprovesti sveobuhvatan pregled, kako bi vii menadment utvrdio da li je proces upravljanja rizikom adekvatan za procenu, kontrolu i praenje bilo kog rizika koji se javlja sa predloenom novom aktivnou. Procena rizika Procena rizika je jedan kontinuiran proces. On obino obuhvata tri koraka. Prvo, banka moe preduzeti jedan detaljni analitiki proces za identifikaciju rizika i, kada je to mogue, za njihovo kvantificiranje. U sluaju da rizici ne mogu da se kvantificiraju, menadment ipak moe da identifikuje pojavu potencijalnih rizika i korake koje treba preuzeti da bi se ovi rizici ograniili. Menadment banke treba da formira jednu nepristrasnu ocenu veliine bilo kog rizika, kako u pogledu uticaja koji on moe imati na banku, tako i u pogledu verovatnoe da e se takav dogaaj desiti. Drugi korak u proceni rizika jeste da upravni odbor ili vii menadment odrede toleranciju rizika za datu banku. Ova procena e se izvriti na bazi procene gubitaka koje e banka moi relativno bezbolno da pretrpi u sluaju da se neki dati problem materijalizuje. Konano, menadment moe da uporedi ovako procenjenu toleranciju rizika sa procenom veliine rizika kako bi zakljuio da li neka izloenost riziku ulazi u okvire tolerancije. Upravljanje i kontrola rizika Nakon procene rizika i tolerancije rizika, menadment banke treba da preduzme korake za upravljanje i kontrolu rizika. Ova faza procesa upravljanja rizikom obuhvata aktivnosti kao to su implementacija sigurnosnih politika i mera, koordinacija interne komunikacije, procena i unapreenje proizvoda i usluga, primena mera za upravljanje i kontrolu rizika usled oslanjanja na spoljne vrioce usluga, dostavljanje izvetaja klijentima i njihova edukacija, i razvoj rezervnih planova. Vii menadment treba da omogui da osoblje koje je odgovorno za primenu ogranienja rizika ima ovlaenja nezavisna od poslovne jedinice koja obavlja e-bankarstvo ili aktivnosti u vezi sa e-novcem. Banke poveavaju svoju sposobnost da kontroliu razliite rizike svojstvene svim aktivnostima i da upravljaju njima kada su politike i procedure uzloene u formi pisanog dokumenta i dostavljene svim relevantnim kadrovima. Mere i politike obezbeenja Obezbeenje je kombinacija sistema, aplikacija i interne kontrole koja se koristi za ouvanje integriteta, autentinosti i poverljivosti podataka i operativnih procesa. Dobro obezbeenje oslanja se na razvoj i implementaciju adekvatnih politika i mera obezbeenja za procese u okviru banke, kao i za komunikaciju izmeu banke i spoljne sredine. Mere i politike obezbeenja mogu ograniiti rizik od eksternih i internih napada na sisteme e-novca ili ebankarstva, kao i reputacioni rizik koji nastaje usled proboja obezbeenja. Poiltika obezbeenja izraava nameru menadmenta da podri sigurnost informacija i obezbedi objanjenje organizacije obezbeenja banke. Ona, takoe, postavlja smernice koje definiu sigurnosnu toleranciju rizika banke. Ova politika moe da definie odgovornost za dizajn, implementaciju i uvoenje mera za bezbednost informacija, a moe da ustanovi i procedure za procenu saglasnosti sa politikom, uvede disciplinske mere i izvetaje o krenju bezbednosti.
41

Mere obezbeenja su kombinacija hardverskih i softverskih alata i kadrovskog menadmenta, koji doprinose izgradnji sigurnih sistema i poslovanja. Banke mogu da izaberu neke od brojnih mera obezbeenja kako bi spreile ili ublaile eksterne i interne napade i zloupotrebu e-bankarsva i enovca. Ove mere obuhvataju, na primer, enkripciju, ifre, zatitu od virusa i proveru zaposlenih. Enkripcija je upotreba kriptografskih algoritama za kodiranje isto tekstualnih podataka u ifrirani tekst, kako bi se spreilo njegovo neovlaeno pregledanje. ifre, lozinke, lini identifikacioni brojevi i hardverski simboli su tehnike za kontrolu pristupa i identifikaciju korisnika. Protivpoarni zid (firewall) je kombinacija hardvera i softvera koja prati i ograniava eksterni pristup internim sistemima, koji su povezani na otvorene mree, kao to je internet. Firewall moe i da razdvaja segmente internih mrea korienjem Intranet tehnologije. Tehnologija firewall-a, ako je pravilno dizajnirana i implementirana, moe biti efikasno sredstvo za kontrolu pristupa i ouvanje poverljivosti i integriteta podataka. Poto je ova tehnologija vrlo kompleksna, i vrlo skupa, njena jaina i mogunosti treba da budu usklaeni sa osetljivou informacija koje se tite. Mada firewall prikazuje dolazee poruke, on ne mora nuno da prua zatitu od programa koji se podiu sa internetaa koji su inficirani virusima. Zbog toga, menadment treba da razvije mere za prevenciju i detekciju, kako bi se umanjile anse za infekciju virusom i unitenja podataka, pogotovo kada je u pitanju e-bankarstvo. Nisu svi napadi na obezbeenje eksterni. E-bankarstvo i aktivnosti u vezi sa e-novcem treba da budu zatieni, to je mogue vie, od neovlaenih aktivnosti sadanjih i bivih zaposlenih u banci. Kao i kod tradicionalnih bankarskih aktivnosti, provera biografskih podataka novih uposlenika, privremenih uposlenika i savetnika, kao i interna kontrola i podela dunosti, vane su pretpostavke za zatitu bezbednosti sistema. Kada je u pitanju e-novac tada se koriste sledee mere zatite: online interakcija sa emitentom ili centralnim operaterom; nadgledanje i praenje individualnih transakcija; ugradnju nekvarljivih ureaja u kartice sa uskladitenom vrednou i ureaje u trgovinama; ograniavanje novanih iznosa i datuma isteka kod kartica sa uskladitenom vrednou. Interna komunikacija Aspekti operativnog, reputacionog, pravnog i ostalih rizika mogu se kontrolisati ako vii menadment saopti kljunom osoblju kako e e-bankarstvo i e-novac podrati ukupne ciljeve banke. U isto vreme, tehniko osoblje treba jasno da stavi do znanja viem menadmentu kako su sistemi dizajnirani i koje su njihove prednosti i nedostaci. Ovakva procedura moe smanjiti operativni rizik usled loe dizajniranih sistema, ukljuujui nekompatibilnost razliitih sistema u okviru bankarske organizacije; probleme u vezi sa integritetom podataka; reputacioni rizik povezan sa nezadovoljstvom klijenata zbog toga to sistem ne funkcionie onako kako su oni oekivali; i kreditni i likvidacioni rizik. Da bi se obezbedila adekvatna interna komunikacija, sve politike i procedure treba da budu u pisanoj formi. Pored toga, vii menadment treba da usvoji politiku korporacije o neprestanoj edukaciji i poboljavanju vetine i znanja, koja je u saglasnosti sa tempom tehnolokih inovacija, kako bi se smanjili operativni rizici koji se javljaju usled nedostatka kadrova i strunog menadmenta. Obuka moe obuhvatiti tehnike kurseve, kao i upoznavanje osoblja sa najnovijim kretanjima na tritu. Procena i unapreenje Procena proizvoda i usluga, pre njihovog ireg uvoenja, moe biti od koristi pri ograniavanju operativnog i reputacionog rizika. Testiranje potvruje da oprema i sistemi funkcioniu pravilno i proizvode eljene rezultate. Pilot-programi ili prototipovi mogu biti od koristi pri razvoju novih aplikacija. Rizik od usporavanja ili prekida rada sistema moe biti smanjen putem politike periodine revizije mogunosti postojeeg hardvera i softvera. Oslanjanje na spoljne vrioce usluga Rastui trend u bankarskoj industriji jeste da se banke strrategijski fokusiraju iskljuivo na svoju delatnost, oslanjajui se na spoljne vrioce usluga, koji su specijalizovani za obavljanje aktivnosti koje su izvan okvira strunosti banke. Mada ovakvi aranmani mogu pruiti koristi, kao to su smanjenje trokova i ekonomija obima, oslanjanje na spoljne vrioce usluga ne ublaava krajnju odgovornost banke za kontrolu rizika koji utiu na njeno poslovanje. Shodno tome, banke treba da usvoje politike za smanjenje rizika usled oslanjanja na spoljne vrioce usluga. Bezbednost poverljivih informacija banke je od kritinog znaaja. Aranman sa spoljnim vriocima usluga moda e zahtevati da banka deli svoje poverljive podatke sa vriocima usluga. Menadment banke treba da proceni sposobnost vrioca usluga da odri isti nivo bezbednosti kao
42

kad bi se ove aktivnosti obavljale unutar banke, putem pregleda politika i procedura vrioca usluga u pogledu zatite osetljivih podataka. Pored toga, nadzorni organi e eleti da imaju pravo na nezavisnu procenu strunosti i poslovnih i finansijskih performansi vrioca usluga. Informisanje i edukacija klijenata Informisanje i edukacija klijenata moe pomoi banci da ogranii pravni i reputacioni rizik. Informisanje i programi za edukaciju klijenata, koji upuuju na to kako se koriste novi proizvodi i usluge, kakve su provizije koje se zaraunavaju za proizvode i usluge, koji su mogui problemi i kakve su procedure za njihovo reavanje, mogu pomoi banci da posluje u saglasnosti sa zakonima i regulacijama o zatiti potroaa i privatnosti. Informacije i objanjenja o prirodi odnosa banke sa povezanim internet sajtovima mogu pomoi u smanjenju pravnog rizika banke, koji se javlja zbog problema sa proizvodima i uslugama na povezanim sajtovima. Rezervni planovi Neka banka moe smanjiti rizik poremeaja internih procesa ili isporuke proizvoda/usluga razvojem rezervnih planova, koji utvruju smer akcije u sluaju poremeaja funkcionisanja ebankarstva i usluga u vezi sa e-novcem. Rezervni plan treba da obuhvati spaavanje podataka, alternativne mogunosti za obradu podataka i podrku klijenata. Rezervni sistemi treba periodino da se testiraju kako bi se obezbedila njihova kontinuirana efikasnost. Banke treba da obezbede da njihovo rezervno poslovanje bude podjednako sigurno kao i normalno poslovanje. Jedan znaajkan aspekt e-bankarstva i e-novca jeste oslanjanje na ekstremne entitete, ukljuujui dobavljae hardvera i softvera, vrioce usluga na internetu i telekomunikacione kompanije. Rezervni planovi mogu doprineti ogranienju reputacionog rizika koji se javlja usled akcija same banke, ili zbog problema koje su iskusile druge institucije koje nude iste ili sline proizvode/usluge u oblasti e-novca i e-bankarstva. Npr, banke mogu ustanoviti procedure za reavanje problema klijenata u sluaju poremeaja u sistemu. Praenje rizika Kontinuirano praenje je znaajan aspekt bilo kog procesa upravljanja rizikom. Za e-bankarstvo i aktivnosti u vezi sa e-novcem praenje je posebno znaajno, kako zbog toga zato to je u samoj prirodi ovih aktivnosti da se brzo menjaju uporedo sa inovacijama, tako i zbog oslanjanja pojedinih proizvoda na korienje otvorenih mrea. Dva znaajna elementa praenja su testiranje sistema i revizija. Testiranje i posmatranje sistema Testiranje funkcionisanja sistema pomae nam da otkrijemo neuobiajene aktivnosti i spreimo krupnije probleme, poremeaje ili napade na sistem. Testiranje prodora fokusira se na identifikaciju, izolaciju i potvrdu greaka u dizajnu i implementaciji sigurnosnih mehanizama putem kontrolisanih pokuaja prodora u sistem, koji su izvan uobiajenih procedura. Posmatranje je forma praenja pri kome se softver i aplikacije za reviziju koriste za praenje aktivnosti. Za razliku od testiranja prodora, posmatranje se fokusira na praenje rutinskih operacija, ispitivanje i kontinuirano procenjivanje efikasnosti obezbeenja putem testiranja njegove podudarnosti sa politikom obezbeenja. Revizija Revizija predstavlja vaan nezavisni kontrolni mehanizam za otkrivanje nedostataka i minimiziranje rizika u obavljanju e-bankarstva i vrenju aktivnosti u vezi sa e-novcem. Uloga revizora je da se uveri da su razvijeni odgovarajui standardi, politike i procedure, i da ih se banka konzistentno pridrava. Osoblje koje vri reviziju mora posedovati odgovarajue kvalifikacije, kako bi obavilo precizan pregled. Interni revizor treba da bude odvojen i nezavisan od osoblja koje donosi odluke o upravljanju rizikom. Da bi se pojaala interna revizija, menadment mora nastojati da pronae kvalifikovane eksterne revizore. Upravljanje rizikom u poslovanju izvan nacionalnih granica Rizici u poslovanju van nacionalnih granica mogu biti mnogo sloeniji od rizika sa kojima se banke susreu u okviru svoje matine zemlje. Prema tome, banke i nadzorni organi treba da posvete dodatnu panju proceni, kontroli i praenju operativnog, reputacionog, pravnog i ostalih vrsta rizika koji se javljaju u e-bankarstvu i aktivnostima u vezi sa e-novcem prilikom poslovanja izvan nacionalnih granica. Banke koje se odlue za pruanje usluga klijentima na razliitim nacionalnim tritima treba da proue razliite nacionalne pravne zahteve i da uvaavaju nacionalne razlike koje se odnose na obavetenost klijenata o proizvodima i uslugama kao i na njihova oekivanja. Pored toga, vii
43

menadment treba da razmotri da li postojei sistemi za odobravanje kredita i upravljanje likvidnou uzimaju u obzir potencijalne potekoe, koje se mogu javiti prilikom obavljanja aktivnosti izvan nacionalnih granica. Banka treba da proceni rizik zemlje i da razvije rezervne planove koji e uzeti u obzir poremeaje u vrenju usluga koji nastaju zbog problema u ekonomskoj ili politikoj klimi u inostranstvu. Banka, takoe moe da se suoi sa potekoama prilikom insistiranja da neki strani vrilac usluga ispuni svoje obaveze. U sluaju da se banke oslanjaju na vrioce usluga u inostranstvu, nacionalni nadzorni organi e eleti da procene mogunost dobijanja informacija od ovih vrilaca usluga, kao i da razmotre aktivnosti ovih stranih vrilaca usluga od sluaja do sluaja. Nacionalni nadzorni organi mogu imati vanu ulogu pri identifikaciji i razreavanju jurisdikcionih nedoumica. Oni mogu uloiti napore u razvoj mera za otkrivanje neopreznih i nezakonitih postupaka. Konano, nacionalni nadzorni organi mogu nastaviti i ojaati kooperativne napore za deobu informacija u vezi sa inovacijama u oblasti proizvoda i usluga. 12. FUNKCIJE EMISIONE BANKE NASTANAK I OSNOVNE KARAKTERISTIKE Glavna monetarna institucija i osnovni stoer bankarskog sistema svake zemlje je centralna banka. U raznim zemljama ta banka nosi razne nazive: narodna, emisiona, dravna, itd. Kod nas se centralna banka zove jo i Narodna Banka Srbije. esto se centralna banka naziva i banka banaka jer kod nje poslovne banke dre svoje depozite i esto se obraaju za odobrenje kredita. Karakteristike centralne banke u odnosu na poslovne banke su sledee: emisija novanica i kovanog novca, regulisanje poslovanja poslovnih banaka, nadzor nad radom poslovnih banaka, garant likvidnosti bankarskog sistema, velika uloga drave u upravljanju, regulisanje novca u opticaju, itd. U veini zemalja rad centralne banke regulisan je zakonom o centralnoj banci kao i odnosi sa poslovnim bankama. ORGANIZACIJA CENTRALNE BANKE Uloga, znaaj i zadaci koje obavlja centralna banka, regulisani su zakonom. Te zakonske odredbe razliite su od zemlje do zemlje. U pogledu organizacije, mogu se razlikovati 3 osnovna tipa centralnih banaka: 1. Jedinstvena centralna banka 2. Sloeni sistem centralnih banaka 3. Nadnacionalna centralna banka Jedinstvena centralna banka - znai da je jedna jedinstvena banka u jednoj dravi, to znai da u jednoj dravi ne mogu da postoje dve centralne banke. U ovom tipu drava, ukupnu monetarnu politiku dri jedan subjekt, a to je centralna banka. Sloeni sistem centralnih banaka - je tamo gde u jednoj dravi postoji vie banaka koje obavljaju funkciju centralne banke, a jedna od njih je vodea koja koordinira radsvih ostalih. To je bio sluaj u SFRJ, gde je svaka republika imala svoju centralnu banku, a na elu svih njih bila je centralna banka koja je koordinirala rad svih ostalih. Nadnacionalna centralna banka - javlja se kod zemalja koje su ule u visok stepen ekonomske integracije i koje su stvorile monetarnu uniju. Ovakav tip organizovanja centralnih banaka imamo danas u Evropskoj uniji, gde jedinstvena moneta je euro. OSNOVNE FUNKCIJE CENTRALNE (EMISIONE) BANKE U savremenim uslovima centralne banke u svim zemljama obavljaju sledee osnovne funkcije: 1. Emisiona funkcija (izdavanje papirnog i kovanog novca) 2. Funkcija monetarnog regulisanja 3. Funkcija banke banaka 4. Funkcija bankara drave, odnosno vlade
44

5. Kontrolna funkcija 6. Funkcija kontrole platnog prometa 7. Spoljnoekonomska funkcija. U pojedinim zemljama imamo zastupljene i druge funkcije centralne banke, a to su: 8. Razvojna funkcija 9. Informaciono-istraivaka funkcija. Emisiona funkcija - ima zadatak i ovlaena je od strane drave da vri izdavanje novanica i kovanog novca, kao i da vri putanje u opticaj i povlaenje iz opticaja novanice i kovani novac. Funkcija monetarnog regulisanja - ima vanu ulogu u definisanju i sprovoenju monetarne politike koja je jedna od bitnih elemenata ekonomske politike svake zemlje. Glavni instrumenti monetarnog regulisanja su: - krediti centralne banke poslovnim bankama, - operacije na otvorenom tritu (poslovi na slobodnom tritu kapitala), - regulisanje obaveznih rezervi banaka, - administrativne mere monetarnog regulisanja, itd. Funkcija banke banaka - osnovni zadatak ove funkcije se sastoji u tome da obezbeuje kredite poslovnim bankama potrebnim za normalno funkcionisanje makrosistema privrede. U praksi postoje dve vrste kredita koje centralna banka odobrava poslovnim bankama, a to su: 1. redovni krediti i 2. krediti za likvidnost. Redovni krediti predstavljaju jedan od kanala emisije centralne banke iz koje centralna banka odobrava kredite poslovnim bankama za likvidnost. Kredite za likvidnost centralna banka odobrava poslovnim bankama samo u izuzetnim sluajevima, kada doe do neusklaenosti izmeu priliva i odliva sredstava, a isrcpljene su sve druge mogunosti uravnoteenja priliva i odliva novanih sredstava banke. Poslovne banke su obavezne da strogo vode rauna o svojoj likvidnosti i da raspolau sredstvima za premoavanje neusklaenosti izmeu priliva i odliva sredstava. Da bi poslovne banke ouvale svoju likvidnost imaju sledee mogunosti da se brane od nelikvidnosti, a to su: 1. Prva mogunost odbrane od nelikvidnosti ine obavezne rezerve koje su poslovne banke po zakonu obavezne da dre kod centralne banke. 2. Drugu mogunost odbrane ine rezervna sredstva na sopstvenom rezervnom raunu. 3. Trea mogunost premoavanja nelikvidnosti ine pozajmice krediti na tritu. 4. etvrta mogunost prevazilaenja nelikvidnosti poslovne banke ine krediti koje dobija rod centralne banke. Centralna banka moe poslovnoj banci odobriti kredit za likvidnost, ali i ne mora. Kredit se odobrava samo ako je poslovna banka ispunila uslove za dobijanje kredita. Kontrolna funkcija - ova funkcija centralne banke ostvaruje se preko plaanja, kontrole i korigovanja poslovne aktivnosti poslovnog bankarstva. Po pravilu, kontrolu nad poslovnom bankom vri centralna banka u zajednici sa ministarstvom finansija i slubom za novani opticaj. Osnovni poslovni nadzor centralne banke nad poslovnim bankama su: - izdavanje i oduzimanje dozvole za rad, - provera i analiza finansijskih izvetaja, - propisivanje odreenih normativa i - kontrola njihovog pravilnog sprovoenja. Funkcija kontrole platnog prometa - Prvobitno se delatnost centralne banke u ovoj sferi svodila na njenu emisionu funkciju, odnosno izdavanje novanica i kovanog novca kojim se vrilo gotovinsko plaanje. Vremenom, sa pojavom i brzim irenjem bezgotovinskog plaanja, odnosno bezgotovinskog prometa, centralna banka dobija i funkciju organizatora platnog prometa. Centralna banka je obavezna da obezbedi brzo i efikasno funkcionisanje platnog prometa u zemlji. Spoljnoekonomska funkcija - u okviru ove funkcije centralna banka regulie plaanja i kreditiranje prema inostranstvu i upravlja spoljnim dugovima i deviznim rezervama zemlje, i vodi rauna o stabilnosti deviznog kursa.
45

Razvojna funkcija - centralne banke pojedinih, po pravilu ekonomski slabije razvijenih, zemalja obavljaju i znaajnu razvojnu funkciju. Ona se ogleda u kreditiranju pojedinih privrednih grana pod znatno povoljnijim uslovima (nia kamatna stopa, dui rokovi otplate, i sl.) kako bi se podstakao njihov bri rast, a to bi trebalo da dovede do promene privredne strukture i dinamiziranja ukupne privredne aktivnosti zemlje. Informaciono-istraivaka funkcija - ova funkcija je izraena kod mnogih centralnih banaka, u prvom redu ekonomski razvijenih zemalja, i ona esto predstavlja znaajne informaciono-statistike centre u kojima su koncentrisani veoma vani podaci ne samo iz monetarne sfere, nego i pokazatelji o stanju u realnom sektoru privrede, to im omoguava da raspolau veoma bogatim bazama podataka. Na primer, centralne banke Nemake, Belgije, panije i jo nekih zemalja imaju centralizovane baze podataka o bilansima banaka i preduzea. Na taj nain centralne banke postaju znaajni informacionostatistiki centri koji raspolau obiljem bitnih informacija, a koje se koriste u nauno istraivakom radu u samim centralnim bankama, mada su one od velike koristi i za mnoge dravne organe, naune institucije i druga zainteresovana lica. Centralna banka ostvaruje svoje funkcije kroz bankarske operacije koje mogu da budu pasivne i aktivne. U osnovne pasivne operacije (pasivu) centralne banke spadaju: - emisija gotovog novca (novanica i kovanog novca), - prijem depozita poslovnih banaka, - depozita neposrednih komitenata (drave) kod centralne banke. U osnovne aktivne operacije (aktivu) centralne banke spadaju: - kreditni poslovi sa poslovnim bankama i neposrednim komitentima (u prvom redu, dravi), - operacije na otvorenom tritu hartija od vrednosti i - devizne operacije (rauni) centralne banke. Pored ovih osnovnih pozicija u bilansu centralne banke se nalaze i druge, kao na pr.: fondovi (kapital), nerasporeeni profit ili nepokriveni gubici, interne rezerve, itd. 13. MENADMENT U BANKARSTVU 1. Savremene tendencije u bankarstvu - U poslednjih nekoliko decenija dolo je do znaajnijih promena u ekonomskom, tehnolokom i drutvenom razvoju, koje su uticale na profile, oblike i naine rada finansijskih institucija, meu kojima i banaka. Ove promene su zahtevale nove forme menaderskog raziljanja i odovornosti. Te promene odnose se pre svega na: - deregulaciju bankarskog poslovanja, - razvoj informacione tehnologije, - globalizacija finansijskog trita, - ogroman rast finansijskih transakcija i volumena, - nestabilnost sredine i rizik, - porast korisnikog zahteva. Deregulacija bankarskog poslovanja podrazumeva uklanjanje finansijskih barijera i prepreka to omoguava fleksibilnije poslovanje i trino ponaanje banaka konkurenciju. To prvenstveno ukljuuje: slobodnije formiranje kamatnih stopa, naknada i provizija, paralelno uestvovanje banaka i nebankarskih institucija na finansijskom tritu. Sutina je u tome da deregulacija omoguava trinu konkurentnost banaka i korienje njihovih nejednakosti u neto razlici kamatnih stopa odnosno u kamatnoj mari i drugim elementima konkurentne prednosti u poslovanju. Razvoj informacione tehnologije omoguio je bankama vie nego ikada da komuniciraju sa korisnicima i konkurentima, prodaju i isporuuju bankarske proizvode i usluge, jednostavno obavljaju evidenciju i proces plaanja, oblikuju i razvijaju nove proizvode i usluge i upravljaju svojim poslovanjem. Smatra se da su poslovi voenja evidencije i komunikacije u poslednje tri i po decenije padali za oko 15% godinje. Dramatian pad zabeleili su i trokovi platnog prometa pali za 90% u poslednjih 20 godina. Veina banaka je kompjuterizovala svoje knjigovodstvene funkcije i funkcije sa masovnim transakcijama (bankomati, plastine kartice, e-bankarstvo).
46

Globalizacija finansijskih trita i bankarskog poslovanja podrazumeva sve vee jaanje poslovne aktivnosti domaih banaka sa bankama u svetu. Ovo je pod stnanim uticajem: deregulacije (koja otvara vrata stranim bankama i preduzeima), informacione tehnologije (koja omoguava trenutnu vezu sa stranim tritem tokom 24 asa), rast maunarodnog poslovanja praenog potrebom za finansijskim i bankarskim proizvodima i uslugama irom sveta, potrebom za ekspanzijom preduzea koja ih tera na poslovanje van granica zemlje. Ogroman rast finansijskih transakcija i volumena rezultat je: rasta u svetskoj privredi i poveanja poslovne aktivnosti, rapidne globalizacije finansijskih trita, izvanrednog rasta zaduenosti zemalja, snage globalnog transfera informacija, inovacija u finansijskim instrumentima. Ovakav rast finansijskih transakcija i nagli razvoj pojedinih banaka i firmi moe biti praen nedovoljno brzim razvojem upravljakog i informacionog sistema, odnosno nedovoljno obuenim kadrovima. Nestabilnost sredine i rizik su trendovi i snage koje kreiraju svetska ekonomija i svetska finansijska trita. Nestabilnost finansijskih trita i brze nepredvidive promene su u uskoj vezi sa rizicima na nacionalnim i internacionalnim finansijskim tritima. To ukazuje na jaanje menadment funkcije u cilju upravljanja raznim vrstama eksternih i internih rizika. Porast korisnikih zahteva je rezutat vee informisanosti i veih saznanja korisnika o uslovima i vrstama proizvoda i usluga koje im nude banke i druge finasijske institucije. U ovakvim uslovima pobednici su oni koji na vreme i korektno anticipiraju zahteve i vrednosti korisnika, dok su gubitnici oni koji propuste da se prilagode novim zahtevima i eljama korisnika i mirno posmatraju nastale dinamine trine procese. 2.Promene poslovne filozofije banaka - Kljune promene u poslovnoj orijentaciji banaka, koje se kao novina manifestuju u njihovoj poslovnoj filozofiji, stilu i strategiji, odnose se na: -primenu bankarskog marketinga, -kreditiranje sa promenljivom kamatnom stopom, -projektno i korporacijsko finansiranje privede, -pojavu sekjuritizacije, -korienje elektronskog bankarstva i -supervizorstvo (monitoring) bankarstva. Prihvatanje bankarskog marketinga pomae banci da svoje poslovnje usmeri na zadovoljavanje potreba sadanjih i buduih korisnika i na toj osnovi ostvari opstanak, rast i razvoj uz zadovoljavajui profit. Kreditiranje sa promenljivom kamatnom stopom postaje jedan od naina prilagoavanja poslovanja banke u uslovima rizika i neizvesnosti. Naime, este promene kamatnih stopa mogu dovesti banku u gubitke ako se ne zatiti od rizika to se postie ugovaranjem promenljive kamatne stope na plasirana sredstva. Projektno i korporacijsko finansiranje privrede. Za uspeno kreditiranje banka treba vie panje da obrati na pojedine poslove preduzea nego na preduzee kao traiova kredita. Pojedini poslovni poduhvati ili projekti preduzea, za koje mu nedostaje odreeni iznos sredstava mogu biti interesantni za banku kao davaoca kredita vie nego tzv. korporacijsko finansiranje preduzea. Projektnom kreditiranju predhodi ekspertiza projekta u koji banka namerava ui svojim sredstvima. To je prihvatljivije sa aspekta banke nego davanje preduzeu kredita za obrtna sredstva. Sekjuritizacija, predstavlja vee orijentisanje banaka na izdavanje, kupovinu i transfere hartija od vrednosti na raun klasinih bankarskih depozitno-kreditnih operacija. Vee uee hartija od vrednosti u bilansu banaka je jedan od naina da se pobolja bilansna struktura i uspostavi zadovoljavajua relacija izmeu prihoda, trokova i rizika u uslovima visoke zaduenosti i prenapregnutih bilansa banaka. Elektronsko bankarstvo je forma bankarskog poslovanja gde se sredstva transferiu preko razmene elektroskih signala, vlasnitvo nad sredstvima i transferi sredstava sa zapisuju na kompjuterskim sistemima a korisnika indetifikacija se vri preko pristupnog koda. Elektroski bankarski sistem koristi se u tzv. maloprodaji bankarskih proizvoda i usluga (bankomati) i u maubankarskom sistemu plaanja u zemlji i sa bankama u inostranstvu kao elektronski transfer sredstrava (SWIFT). Supervizorstvo odnosno monitoring podrazumeva nadzor nad poslovanjem banaka. Monitoring nad radom poslovnih banka vri centralna banka preko svoje koordinirajue uloge u postizanju ravnotee izmeu pojedinanih mikro ciljeva banaka i strategijskih ciljeva drutva. 3. Menadment u bankarstvu
47

Jedan od kljunih problema savremenog poslovnog bankarstva nalazi se u njegovom efikasnom upravljanju. U izjednaenim konkurentskim uslovima, za bolji uspeh imaju vee anse one banke koje imaju ili e obezbediti kvalitetniji menadment tim. Pod menadmentom se podrazumeva pojedinac ili grupa pojedinaca odgovornih za prouavanje, analizu i formulisanje odluka i iniciranje odgovarajuih akcija u korist jedne organizacije. Nema sumnje da je za voenje banke jedna od bitnih predpostavki poznavanje procesa bankarske tehnike i tehnologije. Na najviem nivou banke je od izuzetnog znaaja donoenje strategijskih i taktikih poslovnih odluka koje utiu na strukturu bilansa banke tako da se maksimizira profit. Savremeno bankarsto pored menadera zahteva i lidere. Lideri podstiu i vuku ljude napred za sobom, dakle ne guraju ih. Oni imaju viziju i fikusiraju napor kilektiva na pretvaranje vizije u realnost. Sa druge strane menaderi stavljaju akcenat na fizike interne resurse banke njen kapital, tehnologiju, opremu. Menaderi sa vie efekta upravljaju onim to ve egzistira. Izbor upravljakih odluka ,pre deregulacije u finansijskoj sferi, povalio je sa sobom vrlo mali ili zanemarljiv rizik neuspeha, poto su uslovi poslovanja bili stabilni u duem vremenskom periodu. To se odnosilo na skoro fiksne kamatne stope i na relativno visoku kamatnu maru. Za voenje bankarski poslova u takvim uslovima bila su potrebna prevashodno znanja bankarske tehnike, tehnologije i administracije ali ne i meandmenta. Savremena bankarska teorija i praksau kazuju da je jedan od kljunih faktora uspeha moderne banke upravo njeno najvie rukovodstvo, odnosno njen ''top menadment''. Upravo se u ovom domenu mogu pojaviti knjini problemi: - nesposobnost upravljanja promenama, - nedovoljan strategijski pristup, - neodgovarajua organizaciona struktura i - neodgovarajua poslovno-prodajna klima. Zato se smatra da su istinski bankarski lideri oni: - koji imaju jasnu viziju razvoja i poslovanja, koji saoptavaju saradnicima tu svoju viziju, koji su preduzimljivi i koji su opsednuti sa perfektnou.

14. SUPSIDIJARNI POSLOVI


Supsidijarni bankarski poslovi predstavljaju dopunske poslove kojima se poslovne banke bave kako bi zadovoljile potrebe svojih komitenata i ostvarile znaajne prihode, odnosno poveale sopstvenu profitabilnost. Supsidijarni bankarski poslovi spadaju u najprofitabilnije poslove banaka. Nazivaju se jo i parabankarskim poslovima jer nisu primarno bankarski poslovi, ve ih banke obavljaju za specijalizovane institucije, kao to su: konsalting kue, osiguravajua drutva, turistike agencije, lizing kompanije itd. U supsidijarne bankarske poslove spadaju: - konsalting poslovi, - poslovi oko emisije i plasmana hartija od vrednosti komitenata, - brokerski poslovi, - poslovi osiguranja, - forfeting i faktoring poslovi, - franizing poslovi, - lizing poslovi, - poslovi prometa (robama, nekretninama i sl.), - poslovi turistikih usluga itd. KONSALTING POSLOVI Konsalting usluge pruaju visokoobrazovani profesionalci raznih strunih profila, kako svojim komitentima, tako i drugim zainteresovanim licima. U konsalting usluge spadaju: - pruanje strune pomoi iz oblasti spoljnotrgovinskog i deviznog poslovanja, - pruanje strune pomoi iz oblasti poreske i carinske politike, - poslovi finansijskog konsaltinga (brokersko dilerski poslovi i sl.),
48

- poslovi raunovodstvenog konsaltinga (voenje poslovnih knjiga za manja preduzea), - poslovi procene vrednosti kapitala koja se vri pri novoj emisiji hartija od vrednosti i u procesu privatizacije (prodaja, podela akcija), - poslovi marketinkog karaktera (istraivnje i analiza trita), - poslovi oko registracije preduzea (otvaranje iro-rauna itd.). Mnogi od ovih poslova su slini ili identini klasinim bankarskim poslovima. POSLOVI OKO EMISIJE I PLASMANA HARTIJA OD VREDNOSTI KOMITENATA Prilikom emisije i plasmana hartija od vrednosti, komitenti angauju poslovnu banku, koja vri: - savetodavnu funkciju komitentima koji nameravaju da izvre emisiju nove serije hartija od vrednosti, - izradu prospekta i drugih neophodnih dokumenata za dobijanje dozvole za emitovanje hartija od vrednosti, - garanciju da e nova serija hartija od vrednosti biti uspeno plasirana, tako to se banka obavezuje da otkupi sav preostali deo emitovanih hartija od vrednosti, - propagandne aktivnosti radi uspeha emisije i plasmana hartija od vrednosti, - plasman hartija od vrednosti na primarnom finansijskom tritu, - izdavanje potvrda o upisu i uplati akcija, - uvanje akcija u portfelju banke, - prijem dividende i pojedinana isplata akcionarima itd. Poslovi emisije i plasmana hartija od vrednosti koje obavlja poslovna banka uglavnom su povezani sa aktivnostima na primarnom finansijskom tritu. BROKERSKI POSLOVI Poslovne banke imaju zapaenu ulogu i na sekundarnom finansijskom tritu, gde se pojavljuju u ulozi brokera i/ili dilera. Ukoliko se pojavljuje u ulozi brokera, poslovna banka obavlja posrednike poslove u tue ime i za tui raun uz naplatu brokerske provizije, odnosno ona izvrava naloge komitenata u vezi sa kupovinom i prodajom hartija od vrednosti. Ovo su parabankarski ili supsidijarni bankarski poslovi jer nisu primarni, nego ih obavljaju specijalizovane institucije berzanski posrednici brokeri. Kada se banka pojavljuje u ulozi dilera, onda ti poslovi spadaju u sopstvene bankarske poslove koje banke vre u svoje ime i za svoj raun, nastojei da ostvare to veu razliku ( maru) izmeu prodajne i kupovne cene hartija od vrednosti. POSLOVI OSIGURANJA Poslovi osiguranja su jedni od najprofitabilnijih poslova uopte. Poslovna banka se u poslovima osiguranja moe pojaviti na razliite naine: - poslovna banka sa osiguravajuim drutvom potpisuje ugovor o prodaji njegovog osiguranja i za to dobija ugovorenu naknadu, - poslovna banka i osiguravajue drutvo zajedniki osnivaju novo osiguravajue durutvo, - poslovna banka samostalno osniva sopstveno osiguravajue drutvo. FORFETING I FAKTORING POSLOVI Forfeting poslovi predstavljaju oblik finansiranja izvoznih kredita koji se realizuju prodajom izvoznog potraivanja banci ili specijalizovanoj instituciji (FORFETERU), uz odbitak odgovarajueg fiksnog iznosa. Na ovaj nain izvoznik koji je prodao robu stranom kupcu na kredit dolazi do likvidnih novanih sredstava, uz odreeno umanjenje. Forfeting poslove karakteriu dui rokovi otplate (ak i nekoliko godina) i prenos celokupnog rizika dunikove obaveze na forfetera, odnosno banku ili finansijsku instituciju koja postaje novi poverilac. Poslovi forfetiranja ubrzavaju obrt kapitala i smanjuju angaovana sredstva izvoznika, to utie na poboljanje njegove likvidnosti i prebacuje rizik spoljnotrgovinske transakcije sa izvoznika na banku ili specijalizovanu instituciju. Ovo omoguava da i organizacije koje nisu naroito likvidne mogu da izvoze na kredit. Faktoring poslovi su veoma slini forfeting poslovima samo se kod faktoring poslova banka ree pojavljuje kao posrednik (posrednik su uglavnom specijalizovene institucije). Rokovi dospea kod faktoringa su po pravilu krai, a iznosi potraivanja manji. Poslovne banke se mogu direktno baviti poslovima forfetinga i faktoringa, a mogu osnivati i svoje specijalizovane kompanije.
49

FRANIZING POSLOVI Franizing je metoda koja se sastoji u tome da velika korporacija prodaje svoje ime i poslovne metode malim i nezavisnim preduzeima. Najpoznatiji sluajevi franizinga su nastali u oblasti proizvodnje i distribucije brze hrane (McDonalds). Davalac franize dozvoljava da se formira kompanija koja koristi njegovo ime i poslovne modele, obezbeuje obuku kadrova (menadera), opremu, vri kontrolu kvaliteta, obezbeuje reklamu na nacionalnom nivou, daje im pravne savete, obezbeuje im pravo pristupa na mreu ATP sistema (bankomata), ali korisnik franize ostaje samostalan u vlasnikom pogledu. Ideja franizinga preneta je i na bankarstvo ali u ogranienom obimu. LIZING POSLOVI Poslove lizinga mogu da obavljaju poslovne banke (direktno ili preko svojih specijalizovanih kompanija) ili specijalizovane institucije za to. Poslovi lizinga najee se koriste u finansijskim transakcijama koje su vezane za plasman proizvoda u zakup velike pojedinane vrednosti (oprema, automobil i sl.). Preduzee koje eli da kupi proizvod, a nije u mogunosti da ga plati, ima mogunost da ga zakupi. Proizvoa prodaje svoj proizvod na kredit i uz posrednika u lizingu, vri naplatu svog potraivanja. Korisnik lizinga plaanjem zakupnine, u stvari, indirektno otplauje deo vrednosti imovine koja je predmet zakupa. Poslovi lizinga doprinose razvoju trita i boljem plasmanu proizvoda, a za proizvoaa opreme smanjuje angaovanje sopstvenih sredstava i ubrzava obrt kapitala. POSLOVI PROMETA Poslovne banke u cilju poveanja sopstvene profitabilnosti bave se, po pravilu, preko svojih specijalizovanih preduzea, poslovima prometa: - prodaja proizvoda komitenata banke to doprinosi poveanju profitabilnosti kako komitenta tako i same banke, - nabavka deficitarnih materijala za komitente kako bi se proizvodnja blagovremeno zavrila, - promet nekretninama. Pored navedenih sluajeva poslovna banka se bavi prometom roba i usluga i za ostala pravna i fizika lica i izvan komitentske sredine, u cilju poveavanja profitabilnosti. POSLOVI TURISTIKIH USLUGA Poslovi turistikih usluga odnose se na pruanje usluga u oblasti turizma i rekreacije kako zaposlenih u banci, tako i treih lica. Prednost poslovnih banaka je u nuenju turistikih aranmana uz veoma povoljne kreditne uslove. Poslovna banka moe da se pojavi na razliite naine: - poslovna banka sa turistikom agencijom potpisuje ugovor o prodaji njenih turistikih aranmana i za to dobija ugovorenu naknadu, - poslovna banka i turistika agencija zajedniki osnivaju novo turistiko preduzee, - poslovna banka samostalno osniva sopstvenu turistiku agenciju. Poslovne banke mogu sve navedene supsidijarne bankarske poslove da vre same, a mogu i da osnivaju sopstvena preduzea za obavljanje ovih poslova. 15. AKCIJE I OBVEZNICE Osnovne vrste dugoronih hartija od vrednosti su akcije i obveznice. Akcije predstavljaju korporativne unose vlasnike hartije od vrednosti, dok obveznice predstavljaju kreditne, zajmovne hartije od vrednosti. Akcije se mogu podeliti: 1. prema nainu odreivanja legalnog imaoca na: akcije na ime i akcije na donosioca (osnivake akcije su obavezno akcije na ime); 2. prema redosledu izdavanja na: akcije prve emisije i akcije narednih emisija; 3. prema sadrini prava na: obine, odnosno redovne i prioritetne, odnosno povlaene akcije;
50

4. prema pravu glasa na: akcije sa pravom glasa i bez prava glasa. Osnivake akcije su obine akcije sa pravom glasa, glase na ime, a prenose se putem indosamenta. Vlasnik obinih akcija ima pravo i na druga prava, u skladu sa odlukom o emisiji, ukljuujui pravo pree kupovine akcije narednih emisija. Prioritetne akcije daju pravo imaocu u odnosu na primaoca obinih akcija, na prvenstvo naplate dividende, prvenstvo naplate iz likvidacione, odnosno sluajne mase kao i druga prava utvrena odlukom o izdavanju akcija. Prema sadrini prava, prioritetne akcije mogu biti: - kumulativne, - participativne i - zamenljive. DIVIDENDE Dividende predstavljaju dobit na osnovu udela u akcionarskom kapitalu, odnosno posedovanju akcija koje o tome svedoe. One su promenljiv prihod, a zavise od prihoda akcionarskog drutva i njegove poslovne politike. Vrste dividendi: 1. stalne, odnosno regularne i ekstraordinarne, odnosno posebne; 2. koje se iskljuuju iz dobiti i one koje se isplauju iz osnovne glavnice; 3. koje se isplauju u gotovom novcu, zatim u akcijama, pa u obveznicama, pa u dobrima koja se javljaju u vidu obeanja.
RAZMATRANJE POLITIKE DIVIDENDI SA ASPEKTA RAZLIITIH INTERESA

Veinski akcionari Tvorci miljenja


Kontrolisano drutvo / menadment

Dividenda

Manjinski akcionari / Mali investitori

Berzanski kurs

Finansijski analitiari

51

You might also like