Lidija Gajski za Slobodnu Dalmaciju 22. rujna 2012., str.

FARMAKOMAFIJA

Dr. Lidija Gajski: Izmiljaju bolesti i ljude truju lijekovima

S dr. Lidijom Gajski razgovarao Saa Jadrijevi Tomas. Objavljeno 22. rujna 2012. u 12.30 na portalu Slobodne Dalmacije http://www.slobodnadalmacija.hr/Spektar/tabid/94/articleType/ArticleView/articleId/188208/ Default.aspx Bivi direktor parike bolnice Necker dr. Philippe Even i zastupnik u Francuskom parlamentu i lijenik Bernard Debre u novoobjavljenoj knjizi 4000 korisnih, beskorisnih i opasnih lijekova naveli su da je polovina lijekova koji se izdaju na recept u Francuskoj nepotrebna i potpuno neuinkovita, a pet posto ih je opasno za zdravlje pacijenata. Lijenici su, tvrde, izmanipulirani od farmaceuta, a efovi zdravstvenog sustava su upleteni u tu narkomafiju kako bi od drave izvukli to vie novca. No, i prije francuskih kolega, naa lijenica internistica dr. Lidija Gajski upustila se u istraivanje (ne)uinkovitosti lijekova, kao i sprege farmaceutske industrije i lijenika koji pacijente pumpaju nepotrebnim lijekovima, a zauzvrat bivaju nagraeni. Objavila je 2009. godine knjigu Lijekovi ili pria o obmani koja se gotovo na identian nain bavi prijevarom koju sada obrauju i francuski lijenici. Danas, Gajski donosi nove spoznaje o korupciji u zdravstvu, kao i loim i dobrim lijekovima, nadrilijenitvu... Kolika je danas sprega farmaceuta i lijenika? Sprega farmaceutske, odnosno medicinske industrije i lijenika vrlo je proirena, mogli bismo rei sveprisutna i bitno utjee ne samo na ustroj i funkcioniranje zdravstvenih sustava nego oblikuje i samu koncepciju bolesti i lijeenja. Proizvoai lijekova danas financiraju znaajan dio istraivanja vezanih uz lijekove, a lijenici-znanstvenici pomau im iznjedriti poeljne rezultate. Kroz profesionalnu izobrazbu u reiji kompanija, lijenici-nastavnici te krivotvorene nalaze distribuiraju kliniarima, a preko korumpiranih medija irokoj javnosti. U dravnim agencijama i osiguravajuim kuama lijenici-eksperti odobravaju farmaceutske proizvode za trite i stavljaju ih na liste obaveznog osiguranja. U zdravstvenoj administraciji lijenici-savjetodavci ureuju politiku lijekova u interesu njihovih proizvoaa, a pri zakonodavnoj vlasti kroje zakone po njihovoj mjeri. Sve te uloge i funkcije obnaa tek nekoliko desetaka vodeih medicinskih strunjaka u zemlji poput nae, i oni su najodgovorniji, uz politiare, za injenicu da su zdravstveni sustavi pretvoreni u eldorado tvornica lijekova i druge medicinske industrije. Oni su za to, naravno, dobro nagraeni novcem, profesionalnim ugledom, pa i politikom moi. Korupcija u ordinacijama manje je bitna, ne samo zato to su darovi skromniji, nego i stoga to obini lijenici praktiari nisu ni svjesni da su korumpirani. Jesu li vas kada pokuali podmitit? Jeste li vi kada prihvatili neko sponzorsko putovanje? Kao i veini lijenika, i meni su farmaceutski predstavnici dolazili s raznoraznim ponudama. Zastupnik jedne slovenske tvrtke nudio je novac za svakoga pacijenta kojem bih propisala njihov lijek; bio je samo jednom i nikad vie. Istina, svojedobno sam pohodila nekoliko plaenih kongresa i simpozija, no poto sam poela istraivati i stekla uvid u razmjere i korijene korupcije, potpuno sam prestala odlaziti na takve, u sutini marketinke

Lidija Gajski za Slobodnu Dalmaciju 22. rujna 2012., str. 2

skupove. Od predstavnika medicinskog establimenta esto se moe uti da je suradnja s farmaceutskim kompanijama u medicinskoj edukaciji nuna zbog nestaice javnih izvora financiranja. To je potpuna neistina. Skromnijim planiranjem strunih sastanaka i predavanja profesionalna izobrazba moe se provoditi i uz mala sredstva. Sadraj meunarodnih kongresa dostupan je na internetu, kao i struni lanci i asopisi koji se na jednostavan nain mogu distribuirati lijenicima. Rekli ste da je farmaceutski kompleks do te mjere ekspandirao da je potroio bolesne ljude i sada ulazi meu zdrave na nain da ih pretvara u bolesne i na njima zarauje. Moete li mi malo elaborirati tu svoju izjavu. Do unatrag pedesetak godina farmaceutska je industrija mogla u isto vrijeme i zaraivati i lijeiti ljude. Meutim, u zadnjih je nekoliko desetljea na plodnom tlu medicine i zdravstva, gdje joj nitko nije postavio granice, toliko narasla da je te dvije zadae postalo nemogue pomiriti. Naprosto je dolo do zasienja trita bolesnih ljudi. Da bi se dalje zaraivalo, trebalo je krenuti meu zdrave. Kojim je to sve modelima populacija zdravih ljudi pretvorena u korisnike farmakoterapije? Postoji vie modela. Jedan od njih je koncept imbenika rizika. Kolesterol je proglaen faktorom rizika za srani udar, povieni tlak za modanu kap, eer za otkazivanje bubrega i sljepou... Ljudi s povienim vrijednostima ovih parametara proglaavaju se rizinima i nude im se lijekovi radi sprjeavanja bolesti u budunosti. Jasno je da visoki tlak i eer treba lijeiti; rije je o stanjima koja stvaraju tegobe i tu smo na terenu tradicionalne medicine koja lijei ljude u patnji. Meutim, na normalnim, prosjenim razinama ovih parametara, a naroito na niskim vrijednostima koje se u zadnje vrijeme nude kao ciljne, korist od lijeenja je zanemariva ili ne postoji. Klinikim smjernicama koje sustavno sniavaju normalne vrijednosti kolesterola, tlaka i u manjoj mjeri eera, a koje bez znanstvenih uporita formuliraju male skupine kliniara vezanih uz farmaceutsku industriju, dovedeni smo u situaciju da je danas u zemljama zapadne Europe 70-80 posto starijeg stanovnitva podlono primjeni barem jednoga preventivnog kardiovaskularnog preparata. Koji je model primijenjen u sluaju osteoporoze? Je li to doista izmiljena bolest? U sluaju osteoporoze primijenjen je model po kojem je mladost proglaena zdravljem, a starost boleu. Definicija bolesti kojom se danas sluimo stvorena je tek 1994., i to na nain da je za normalnu uzeta gustoa kostiju ene izmeu 20 i 30 godina. Gubitak kalcija fizioloki je proces vezan uz starenje i ovakvo je prijeporno odreenje dovela do toga da ene u pedesetoj imaju znaajnu ansu da im se otkrije osteopenija, a one u sedamdesetoj osteoporoza. Mogu se sloiti s time da je legitimno i ispravno nastojati odgoditi starost i njezine manifestacije, ma koliko ona bila fizioloka. Meutim, lijekovi koji nam se za to na ovom podruju nude upitne su uinkovitosti i nisu bez nuspojava. Imamo li jo primjera izmiljenih bolesti? Naravno. Bolesti se izmiljaju na nain da se (kvazi)znanstvenim istraivanjima dokae uinak farmaceutskoga pripravka u odreenim stanjima. To mogu biti fizioloka ili granina stanja i prolazni poremeaji. Onda se ona proglase bolestima. Primjeri menopauza, premenstrualni sindrom, erektilna disfunkcija (spolne potekoe u mukaraca). Od Helicobactera pylori, bakterije koja ivi u sluznici eludca 60 posto ljudi, poetkom devedesetih godina stvorena je nova bolest; nova klasa lijekova u vezi s tim do kraja devedesetih postala je jedna od najpropisivanijih. Od itavoga niza novostvorenih psihijatrijskih oboljenja spomenut u samo socijalnu fobiju strah od javnog nastupa; lijei se

Lidija Gajski za Slobodnu Dalmaciju 22. rujna 2012., str. 3

antidepresivima. Proizvoai preparata za rast kose i elavost nastoje proglasiti boleu; moglo bi se dogoditi da uskoro osvane pod nekom ifrom u klasifikaciji konih bolesti. Rekli ste da su uz pomo utjecajnih, ali i podmienih znanstvenika i lijenika proirili granice bolesti, kao i indikacije za lijekove. Moe li detaljnije objanjenje? Scenarij je slian ve opisanom. U istraivanjima plaenim od farmaceutskih kompanija znanstvenici nau da pripravak djeluje i u blagim ili povremenim formama bolesti. Onda odbor eksperata s platnoga popisa tih istih kompanija i te oblike bolesti koji se ranije nisu lijeili, proglasi patolokima i podlonima terapiji. Na taj nain proirene su granice bolesti poput astme i depresije. irenje indikacija za lijekove ostvaruje se na slian nain, kad istraivanja dokau uinak preparata u novim stanjima i na novim populacijama. Lijekovi za kolesterol u desetak su godina od pripravaka indiciranih u uskim skupinama sranih bolesnika, prerasli u antiaterosklerotske lijekove koje se moe uvesti veini ljudi iznad pedesete. Antidepresivi, nekad davani samo za tee oblike depresije, danas imaju i do dvanaest indikacija koje ukljuuju i blae anksiozne poremeaje. Moete li mi navesti za koje bolesti se najee propisuju nepotrebni lijekovi? U prvom redu za kardiovaskularne bolesti. Na tom se polju naroito afirmirao koncept prevencije, pa se, s ciljem sprjeavanja bolesti poput sranoga i modanoga udara, velike koliine lijekova daju irokoj populaciji zdravih ljudi. Primjeri lijekovi za sniavanje masnoe, eera u krvi i krvnog tlaka, neki pripravci protiv zgruavanja (npr. aspirin); uinak skroman ili nepostojei. Na podruju psihijatrije drutvene i interpersonalne tekoe pretvorene su u medicinske, podlone farmakoterapiji i drugim medicinskim postupcima koji ih, naravno, ne mogu rijeiti. to je s depresijom? Depresija je tipini primjer medikalizacije; od razmjerno rijetke psihijatrijske bolesti, u dvadesetak je godina narasla do jednoga od najveih globalnih zdravstvenih problema. Usporedno s tim rasla je i potronja antidepresiva; djelotvornost (osim u tekim slikama depresije) na razini placeba (tableta s branom ili eerom). A s lijeenjem tumora? Na podruju onkologije, odnosno lijeenja raka, esto se primjenjuje beskorisna kemoterapija, ne samo zbog pritiska farmaceutske industrije nego i stoga to se bolesniku i obitelji eli ostaviti nada i dojam da se jo neto radi i poduzima. Moete li mi se osvrnuti i na skupe, a ponekad i nepotrebne pretrage poput svemoguih dijagnostikih slikovnih prikaza (rendgen, ultrazvune pretrage, color doppler, magnetska rezonancija i kompjutorizirana tomografija)... Ono to vrijedi za lijekove, u znaajnoj se mjeri moe rei i za dijagnostike pretrage. Pod pritiskom proizvoaa medicinskih aparata, potronoga materijala, biokemijskih i drugih testova i reagencija, u primjenu ulaze postupci ija je svrhovitost nerijetko upitna. Premda je razvoj medicinske tehnologije na podruju dijagnostike donio i neupitnu dobrobit, sustav njezina vrjednovanja krajnje je neodgovarajui, ako uope postoji. Kritini i odgovorni medicinski strunjaci upozoravaju na to da neke od pretraga ne predstavljaju nita vie od jo jedne lijepe slike, i ne samo da ne poboljavaju ishod lijeenja nego mogu nanijeti tetu. Imate li neke konkretne primjere? Za primjer se moe uzeti CT koronarografija koja se i u nas izvodi u nekim privatnim poliklinikama. No pretjeruje se i s puno manje sofisticiranom dijagnostikom. Ovoliki broj laboratorijskih pretraga sasvim sigurno nije potreban, kao ni rendgensko snimanje plua prije svake operacije; doppler vratnih i nonih arterija ordinira se preesto, bez stvarnih klinikih indikacija; denzitometrija je u naelu nepotrebna dijagnostika metoda. Naroito je sporan probir, odnosno potraga za rizinim osobama i onima u poetnoj fazi bolesti.

Lidija Gajski za Slobodnu Dalmaciju 22. rujna 2012., str. 4

Dok se probir ginekolokoga karcinoma jednostavnim i razmjerno pouzdanim Papa-testom moe smatrati primjerom korisnoga skrininga, istraivanja su pokazala da je mamografija u smislu probira raka dojke gotovo beskorisna, a PSA u smislu probira raka prostate vrlo problematian. Skrining karcinoma debeloga crijeva koji se u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina provodi kao Nacionalni program, konzumirao je golema sredstva i kadrovske resurse (kolonoskopija) bez jasnoga vrjednovanja rezultata, odnosno koristi. Ima li u medicini nepotrebnih kirurkih zahvata? Sasvim sigurno. iroka dijagnostika obrada i probir rezultiraju i znaajnim brojem lano pozitivnih nalaza, pa se pacijenti podvrgavaju nepotrebnim kirurkim zahvatima koji su nekad povezani s ozbiljnim komplikacijama; primjer nepotrebne operacije kvrica u dojci. Proizvoai umjetnih zglobova, ortopedskih vijaka i ploica, sranih elektrostimulatora i stentova, umjetnih punica, kirurkih instrumenata svi su oni zainteresirani za to vie operacija. Pritom se nerijetko radi o novim, nedovoljno ispitanim proizvodima, pa se onda dogodi da 93.000 ljudi irom svijeta, od kojih tristotinjak u nas, mora eksplantirati (izvaditi) nedavno ugraene skupe, najnovije i najbolje proteze kuka jer se naknadno nalo da su tetne za zdravlje. I lijenici su motivirani za promicanje nove tehnologije jer na njezinoj primjeni, odnosno uvoenju u zdravstveni sustav, izgrauju svoje profesionalne karijere i presti. U SAD-u je u tijeku suenje lijenicima koji su nepotrebno ugraivali stentove (intravaskularne proteze) u srane arterije svojih bolesnika. U svemu tome nije bez znaenja agresivni mentalni sklop modernog lijenika, koji je sve manje voen idejom dobrobiti bolesnika, a sve ee gleda to bi se s njime jo moglo uiniti. Brojne su ene s indikacijom za vaenje maternice ginekolozi uvjerili da im ne trebaju ni jajnici, pa su nakon operacije ostale i bez zdravih, nerijetko jo funkcionalnih jajnika. to s pripravcima, dodatcima prehrani koji se reklamiraju i prodaju u ljekarnama? Kolika je njihova uinkovitost? Kad je gotovo polovina onoga to se propisuje na recept beskorisno, moete misliti koliko je toga nepotrebnog izvan sustava zdravstvenoga osiguranja! Da bi dodatak hrani, odnosno pomono ljekovito sredstvo dobilo dozvolu za promet, mora zadovoljiti kriterij nekodljivosti; uinkovitost nitko ne ispituje. Stoga je veina tvrdnji o korisnosti tih pripravaka bez ikakvoga znanstvenog uporita, a te lane tvrdnje vrlo se rijetko sankcioniraju. Proizvoai zlorabe naivnost i povjerenje kupaca. ao mi je umirovljenika koji nemali dio svojih penzija nepotrebno ostavljaju u ljekarnama. Ja svojim pacijentima savjetujem da primjenjuju samo preparate za koje su se osobno osvjedoili da im koriste, i to ako unutar zdravstvenoga sustava nisu pronali rjeenje za svoju zdravstvenu tegobu. Ako nemaju smetnji, ne bi trebali nasjedati na uvjeravanja o preventivnim i zatitnim svojstvima kojekakvih pripravaka. Inae, jako mi smeta ona: Za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svoga lijenika. Lijenici malo znaju o tim pripravcima i nisu duni o njima informirati bolesnike. Imaju dovoljno drugoga posla. to mislite o vraarama na televizijama koje ljude u nevolji zovu u nonim satima, a onda im ovi pretkazuju tok bolesti i slino. Bi li takve emisije trebalo zabraniti? Medicina je iznimno plodno tlo za prevarante i manipulatore, kako za one motivirane lakom zaradom, tako i za one s mesijanskim porivima i ambicijama. Drske prijevare i krajnje neetina iznuivanja trebalo bi zabraniti i kanjavati. Meutim, regulacija na irokom podruju tzv. alternativne/komplementarne medicine, koja je bez daljnjega potrebna, ne bi se trebala temeljiti na zabranama i sankcijama. Na tom podruju ima objektivno djelotvornih terapijskih metoda (dijagnostike su upitne i tu bi se trebalo drati slubene medicine), a i kad nema strogo znanstveno dokazive koristi, ostaje uinak placeba koji nipoto ne treba odbaciti.

Lidija Gajski za Slobodnu Dalmaciju 22. rujna 2012., str. 5

Ne slaem se s dogmatinim stajalitem ortodoksnih znanstvenika i lijenika koji alternativcima odriu pravo lijeenja, to vie to je znanost na koju se pozivaju prepuna ogranienja i zloporaba, a suvremena medicina sve manje ispunjava oekivanja ljudi. Bilo bi pametnije i potenije da svi mi usustavljeni znanstvenici i lijenici najprije pometemo pred vlastitim vratima, tj. da se oslobodimo nadrilijenitva koje sami prakticiramo, kao i tehnokratsko-birokratskoga mentaliteta koji smo prigrlili.

Nepotrebna cjepiva
to mislite o cijepljenju? Cijepljenje je jo jedan primjer zaraivanja na zdravima. Svjedoci smo da se uvodi sve vie novih obvezatnih cjepiva. U vezi s tradicionalnim vakcinama, poput onih protiv difterije, tetanusa, zaunjaka i ospica, nema dokaza o djelotvornosti u sprjeavanju tih bolesti. Njihova je pojavnost pala zbog porasta ivotnoga standarda i boljih higijenskih uvjeta i prije negoli je cijepljenje uvedeno. S novijim vakcinama postoje jo vei prijepori. Hepatitis B nije tako ozbiljan javnozdravstveni problem da bi trebalo cijepiti itavu populaciju, i to ve u rodilitu. Najavljeno uvoenje obvezatnoga cijepljenja protiv humanoga papilomavirusa je nepotrebno, jer se rak grla maternice moe sprjeavati i lijeiti na puno jednostavnije i racionalnije naine. Cijepljenje protiv sezonske gripe, bez obzira na to to nije obvezatno, vrlo je raireno, premda ne postoje dokazi o tome da sprjeava gripu, smanjuje njezine komplikacije ili smrtnost. Moja obitelj i ja nikada se nismo cijepili protiv gripe.

Lijekovi su ipak u naelu dobri momci

Medicina je bez sumnje unaprijedila zdravlje ljudi, i danas to ini. Za razliku od kroninih bolesti koje ne uspijeva izlijeiti (jer to medicinskoj industriji nije u interesu), djelotvorna je u akutnim stanjima i bolestima. Antibiotici su nesporno korisna i vrijedna skupina lijekova. Inzulin doslovno spaava ivot bolesnicima s mladenakim tipom eerne bolesti. Hormoni titnjae su prijeko potrebni u hipotireozi. Tablete za eludac izlijeit e ir, antiastmatici olakati disanje, analgetici ublaiti glavobolju i reumatske smetnje, a sedativi e nam pomoi u kriznim razdobljima ivota. Znaajno povieni krvni tlak i eer takoer treba medikamentno lijeiti. U takvim stanjima koja predstavljaju stvarne bolesti i imaju jasnu kliniku sliku i simptome, nema puno dileme i valja posegnuti za lijekovima. Problem je, kao to sam ve istaknula, u tome da nam se lijekovi nude i onda kad se osjeamo dobro. U takvim situacijama ispravno je i sasvim legitimno osloniti se na zdrav razum, osobno laiko iskustvo i intuiciju; te bi kategorije, ako se sadanji trendovi nastave, uskoro mogle postati spasonosne.