Professional Documents
Culture Documents
seminarski-ŽIVOTINJSKO OPŠTENJE I LJUDSKI GOVOR (Uvod U Lingvistiku)
seminarski-ŽIVOTINJSKO OPŠTENJE I LJUDSKI GOVOR (Uvod U Lingvistiku)
xxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxxxxx
xxxxxxxxx xxxxxxxxxxx
1. Uvod
Primijenjen na životinjski svijet, pojam govora upotrebljava se samo
zloupotrebom termina. Zna se da je do danas bilo nemoguće ustanoviti da životinje
raspolažu, makar i u nerazvijenom obliku, nekim načinom izražavanja koji bi imao
svojstva i funkcije ljudskog govora. Završila su se sa neuspjehom sva ozbiljna
ispitivanja vršena na životinjskim zajednicama, svi pokušaji, izvođeni pomoću raznih
tehnika, da se izazove ili kontroliše bilo kakav oblik jezika koji bi se mogao smatrati
sličnim ljudskom.
2.2.Vokalna komunikacija
Kao feromoni, zvučni signali strujaju oko prepreka i mogu se emitirati dan i noć
u svim vremenskim uvjetima. U najboljim uvjetima najvokalniji kralježnjaci se mogu
čuti na mnogo većim razmacima. Najveća prednost vokalne komunikacije jest
fleksibilnost jer se potrebni zvučni signali mogu stvarati iz jednog organa.
Jednostavna podešavanja organa omogućuju da se variraju jakost i visina tona,
harmonična struktura i redoslijed tonova koji u kombinaciji stvaraju veliko područje
razlikovnih signala. Ptičji pjev predstavlja vrhunac vokalne komunikacije.
2.4.Opipna komunikacija
Komunikacija dodirom je maksimalno razvijena upravo tamo gdje bismo
očekivali da je nađemo, kod onih prisnih redoslijeda okupljanja, pomirenja, udvaranja
i odnosa roditelja i potomstva koji dovodi životinje u najbliži tjelesni kontakt. Za vrste
koje se gusto okupljaju, kao npr. kukci koji spavaju zimskim snom i jata riba u
pokretu, tjelesni kontakt je i očit cilj i signal.
2.6.Električna komunikacija
Da bi se zaštitile od neprijatelja ili da bi onesposobile plijen, posebne vrste
jegulja i raža u tu svrhu koriste električnu energiju koju proizvode u svojim tijelima.
( Kalmijn, 1971. ; Bullock, 1973. ) U svim živim bićima - računajući i čovjeka -
postoji mala količina električne energije. Međutim, čovjek nije u stanju usmjeravati
ovu energiju i staviti je pod svoju kontrolu kako bi je korisno i racionalno iskoristio.
Potrošena energija se nakon izvjesnog vremena puni i stvara se električna snaga koja
je spremna za ponovnu upotrebu.
Sad postoji mogućnost da se utvrdi da baš igra u svoja dva oblika služi pčelama
da obavijeste svoje druge o svojim nalazima i da ih tamo upute pomoću obavještenja
o pravcu i odstojanju. Osjećajući nektar koji je pčela progutala, one, pored toga,
saznaju i prirodu pronađenog plijena. Onda i same polete i odlaze na mjesto koje je
ona naznačila. I tako posmatrač prema tipu i ritmu igre može da predvidi kako će se
košnica ponašati i da provjeri dostavljene indikacije.
Pčele se pokazuju kao sposobne da proizvedu i da razumiju istinsku poruku koja
sadrži više datâ. One mogu da registruju odnose položaja i odstojanja, mogu da ih
sačuvaju u „pamćenju“, mogu da ih međusobno saopštavaju simbolišući ih raznim
tjelesnim pokretima. Značajna je činjenica da one manifestuju sposobnost
simbolizovanja: postoji „konvencionalan“ odnos između njihovog ponašanja i
podataka koji to ponašanje prenose.Taj odnos je opažen od drugih pčela terminima u
kojima im je bio prenesen i on postaje pokretač akcije. Sve dovde mi kod pčela
nalazimo uslove bez kojih nikakav govor nije moguć, sposobnost da se formuliše i da
5
se tumači „znak“ koji upućuje na izvjesnu „stvarnost“, pamćenje iskustva i
sposobnost da se to iskustvo raščlani.
Poruka sadrži tri data: postojanje izvora hrane, njegovo odstojanje, njegov
pravac. Ti bi se elementi mogli rasporediti na malo drugačiji način. Igra u krug
označava prisustvo plijena, podrazumijevajući da je na kratkom odstojanju. Druga
igra formuliše pravo opštenje; tu je postojanje hrane implicirano u oba data
(odstojanje i pravac), koja su izričito iskazana. Mi u tome vidimo nekoliko tačaka
sličnosti s ljudskim govorom: ovi postupci upotrebljavaju jedan istinski, iako
rudimentaran, simbolizam, pomoću kojeg su objektivna data transponovana u
formalizovane gestove, koji sadrže varijabilne elemente sa postojanim „značenjem“.
7
do sada mogao otkriti kod životinja, svojstven insektima koji žive u društvu. Društvo
je takođe uslov jezika.
5. Summary
Communication is an adaptation that helps animals survive. Communication can
be auditory, visual, tactile or chemical (tastes and smells). Animals use
communication to attract mates, warn off predators, mark territory and to identify
themselves.
Bees are able to communicate direction and distance of a food source by means
of the round dance, wagging dance and shaking signals. Honey bees learn and
communicate in order to find food sources and for other means. It has long been
known that successfully foraging Western honey bees perform a dance on their return
to the hive, known as wagging dance, indicating that food is further away, while the
round dance is a short version of the wagging dance, indicating that food is nearby.
The laden forager dances on the comb in a circular pattern, occasionally crossing the
circle in a zig-zag or waggle pattern. In 1947, Karl von Frisch correlated the runs and
turns of the dance to the distance and direction of the food source from the hive. The
orientation of the dance correlates to the relative position of the sun to the food
8
source, and the length of the waggle portion of the run is correlated to the distance
from the hive.
5.1.Keywords
auditory, visual, tactile, chemical, wagging dance, honey bees, hive
6. Bibliografija