Boj se ovna, boj se govna, a kad u ivjeti? ovjek se navikne na svaki smrad.

Dua moe esto da odri tijelo, ali tijelo duu nikad; ona posre i gubi se sama. Hiljadu neijih srenih asaka bie kao ovaj, ali ovaj nikada vie. Hiljadu tuih ljubavi bie kao ova, ali ova nikad vie. Hodaemo bez razloga, radovaemo se, bez razloga, smijaemo se, bez razloga, s jednim jedinim razlogom, to smo ivi i to se volimo. A kud es vei razlog. Ima ljudi, mada su retki, kojima ni bol ni misao ne unite vedrinu i jednostavnost. ak ih uine boljim. Ja sam mali ovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih to se usuujem da mislim. Je li to mudrost, da ne oekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuu? Gubitak je to je ta mjera sitna, a dobitak to ne traimo vie. Kako su ljudi glupi! ine zlo, da im se zlo vrati. Kad bi bilo vie te hrabre ludosti, moda bi drevno iskustvo prestalo da nas plai. Kad mi je teko, beim u samou; kad mi je jo tee, traim dobre ljude. Kakve su da su, ene su mudrije i bolje od mukaraca. To pred njima ne treba rei, ali su mukarci glupi, sujetni, uobraeni, ne vrijede mnogo, meu nama reeno. I udo je kako nas ene trpe. Lake je nagovoriti ljude na zlo i mrnju nego na dobro i ljubav. Zlo je privlano, i blie je ljudskoj prirodi. Za dobro i ljubav treba izrasti, treba se pomuiti. Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objanjavati ni traiti joj razlog. Ljubav je ipak jaa od svega. Najmanje se govori kad te se najvie tie. Najgore je kad ljudi ute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na ivot. I moja i tvoja Najvea mudrost u ivotu je da ovjek pronae pravu ludost. Ne voli da bude na smetnji, ne voli da te ko krivo pogleda, ne voli da ti iko runu rije kae. Kako onda misli da ivi? Nema ni jedne religije koja nije bezbono ruila. Niko nikome ne moe natovariti toliko muke na vrat koliko moe ovjek sam sebi. Nije pravo da poteni ljudi ostaju pod sumnjom zato to su drugi ravi. Nita ne mogu uiniti, ali mislim. Toliko mogu.

Od Bosanca se moe svemu nadati. Godinama ivi kao pametan ovjek, a onda sve uini da bi dokazao da je budala. Ono to nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo. Osama i tiina prvi su preduvjet da se neto stvori. Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta. San je ono to se eli, a ivot je buenje. Smijeno je moda, bio sam ovjek s onim od jue i hou da budem ovjek s ovim od danas, drukijim, moda i suprotnim, ali me to ne buni, jer ovjek je promjena, a zlo je ako ne posluamo savjest kad se javi. Suze mi teku od smijeha. Ako prestanem da se smijem, ostae samo suze. Svakome u priznati pravo da me prevari, osim prijatelju. Sve emer, sirotinja, glad, nesree A zato je tako? Ne znam. Moda zato to smo po prirodi zli, to nas je bog obiljeio. Ili to nas nesree neprestano prate, pa se bojimo glasnog smijeha, bojimo se da emo naljutiti zle sile koje stalno obilaze oko nas. Zar je onda uda to se uvijamo, krijemo, laemo, mislimo samo na dananji dan i samo na sebe, svoju sreu vidimo u tuoj nesrei. Nemamo ponosa, nemamo hrabrosti. Biju nas, a mi smo i na tome zahvalni. Sve e proi. Ali, kakva je to utjeha? Proi e i radost, proi e i ljubav, proi e i ivot. Zar je nada u tome da sve proe? Svijetom bi trebalo da vladaju ljudi koji znaju da uivaju, u svemu. Svima bi bilo dobro. Teko e se sporazumjeti dva ovjeka koja misle razliito. Lako e se sporazumjeti dva ovjeka koja misle. Usamljenost raa misao, misao raa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu. Vie je dobrih ljudi na svijetu nego zlih. Mnogo vie! Samo se zli dalje uju i tee osjeaju. Dobri ute. Zar moe ovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar moe prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmiljanje o posljedicama, ne elei da zna za njih? Eto, izgleda da moe..Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od muenja zbog odgovornosti. Zaustavie te na svakom koraku, ogadie ti svaki pokuaj, ponudie ti bezbroj dokaza da je najbolje utati, mirovati, gledati iz prikrajka. Zna li ta je najljepe u ivotu? elja, prijatelju. ivot naroda je glad, krv, bijeda, muno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuoj. tajna se due pamti nego jasna istina.

Zna li ta je najljepe u ivotu? elja, prijatelju. Usamljenost raa misao, misao raa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu. Najmanje se govori kad te se najvie tie. vrijeme uporno gloe ovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadraja. ivot ovog naroda je glad, krv, muka; bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuoj. Ono to nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo. ivot naroda je glad, krv, bijeda, muno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuoj. A velikai e se vratiti kui, svi, da priaju o slavi, i da preivjelima piju krv. uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan. Ljudi se ustvari boje, zato su surovi. Nijedan ovjek nije dovoljno pametan. Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta. Kako su ljudi glupi! ine zlo, da im se zlo vrati. Najgore je kad ljudi ute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na ivot. I moja i tvoja Je li to mudrost, da ne oekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuu? Gubitak je to je ta mjera sitna, a dobitak to ne traimo vie. Osama i tiina prvi su preduvjet da se neto stvori. Ja sam mali ovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih to se usuujem da mislim. San je ono to se eli, a ivot je buenje. Zar moe ovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar moe prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmiljanje o posljedicama, ne elei da zna za njih? Eto, izgleda da moe..Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od muenja zbog odgovornosti etrdeset mi je godina runo doba: ovjek je jo mlad kako bi imao elja, a ve star da ih ostvaruje. teta to nemam deset godina vie pa bi me starost uvala od pobuna ili deset godina manje pa bi mi bilo svejedno. Jer trideset godina je mladost, to sad

mislim, kad sam se nepovratno udaljio od nje, mladost koja se niega ne boji, pa ni sebe.

ovjek nije drvo, i vezanost je njegova nesrea, oduzima mu hrabrost, umanjuje sigurnost. Veui se za jedno mjesto ovjek prihvaa sve uvjete, ak i nepovoljne i sam sebe plai neizvjesnou koja ga eka. Promjena mu lii na naputanje, na gubitak uloenog, netko drugi e zaposjesti njegov osvojeni prostor i one poinjati iznova. Ukopavanje je pravi poetak starenja, jer je ovjek mlad sve dok se ne boji zapoinjati. Ostajui, ovjek trpi ili napada. Odlazei, uva slobodu, spreman je promijeniti mjesto i nametne uvjete. Kuda i kako da ode? Kasno je, sjeanja, uzalud se javljate, beskorisne su vae nemone utjehe i podsjeanja na ono to je moglo biti jer to nije bilo, nije ni moglo biti, a uvijek izgleda lijepo ono to se nije ostvarilo. Mlade djevojke zamiljaju ivot i vjeruju rijeima. Starice se boje smrti i s uzdahom sluaju o raju. Nada je svodilja smrti, opasniji ubojica nego mrnja. Nezadovoljstvo je kao zvijer, nemona kad se rodi, strana kad ojaa. Nita nemam osim uvjerenja da sam astan, ako i to izgubim, biu ruevina. Pa u tome i jeste sve- vraati se. S jedne toke na zemlji eznuti, polaziti i ponovo stizati, bez te toke za koju si vezan, ivot nije odlaenje i vraanje- nego lutanje. Smatrao sam dunou i sreom da sebe i druge uvam od grijeha. I sebe, uzalud je kriti. Grjene misli su kao vjetar, tko e ih zaustaviti. U emu je pobonost, ako nema iskuenja koja se savladavaju? ovjek nije Bog, i njegova snaga je ba u tome da suzbija svoju prirodu, tako sam mislio Sad o tome mislim drukije Svijet mi je odjednom postao tajna, i ja svijetu, stali smo jedan prema drugome, zaueno se gledamo, ne raspoznajemo se, ne razumijemo se vie Smijeno je moda, bio sam ovjek s onim od juer i hou biti ovjek s ovim od danas, drugaijim, moda i suprotnim ali me to ne buni jer ovjek je promjena, a zlo je ako ne posluamo savjest kad se javi. Smrt je jekin, sigurno saznanje, jedino za to znamo da e nas stii. Izuzetka nema, ni iznenaenja, svi putevi vode do nje, sve to inimo to je priprema, za nju, priprema im zakmeimo udarivi elom o pod, uvijek je blie, nikad dalje. Pa, ako je jekin, zato se udimo kad doe. Ako je ovaj ivot kratak prolazak to traje samo as ili dan, zato se borimo kako bi ga produili dan ili sat. Zemaljski je ivot varljiv, vjenost je bolja. Trebalo bi ubijati prolost sa svakim danom to se ugasi. Izbrisati je kako ne bi boljela. Lake bi se podnosio dan to traje, ne bi se mjerio onim to vie ne postoji. Ovako se mijeaju utvare i ivot, pa nema ni istog sjeanja ni istog ivota.

Kunem se vremenom, koje je poetak i zavretak svega, da je svako uvijek na gubitku. Nisam htio ni jesti, ni piti, odbio sam kad me nudila, htio sam biti drugaiji od ostalih, zato sam bio isti. Na to god se odluio, morat u uiniti ja, sam. Bilo da oprostim, bilo da namirim. ivi nita ne znaju. Pouite me, mrtvi, kako se moe umrijeti bez straha, ili bar bez uasa. Jer, smrt je besmisao, kao i ivot. Ljubav je valjda jedina stvar na svijetu koju ne treba objanjavati ni traiti joj razlog. Pa ipak to inim, makar samo zato da jo jednom pomenem ovjeka koji je unio toliko radosti u moj ivot. Ali nikad ne znamo to izazivamo u drugom ovjeku rijeju koja za nas ima sasvim odreeno znaenje i zadovoljava samo nau potrebu. ivot je iri od svakog propisa. Moral je zamisao, a ivot je ono to biva. Kako da ga uklopimo u zamisao, a da ga ne otetimo? Vie je tete naneseno ivotu zbog sprjeavanja grijeha nego zbog grijeha. Onda da ivimo u grijehu? Ne. Ali ni zabrane nita ne pomau. Stvaraju licemjerje i duhovne bogalje. Tajna se due pamti nego jasna istina. Zna li to je najljepe u ivotu? elja, prijatelju. Usamljenost raa misao, misao raa nezadovoljstvo, nezadovoljstvo pobunu. Najmanje se govori kad te se najvie tie. vrijeme uporno gloe ovjeku misao, i od nje ostaje kostur, blijeda uspomena bez pravog sadraja. ivot ovog naroda je glad, krv, muka; bijedno tavorenje na svojoj zemlji i besmisleno umiranje na tuoj. Ono to nije zapisano, i ne postoji; bilo pa umrlo. ivot naroda je glad, krv, bijeda, muno tavorenje na svojoj zemlji, i glupo umiranje na tuoj. A velikai e se vratiti kui, svi, da priaju o slavi, i da preivjelima piju krv. uvijek je sumnjivo kad neko misli za sebe da je pametan. Ljudi se ustvari boje, zato su surovi. Nijedan ovjek nije dovoljno pametan. Osveta je kao pijanstvo, nikad nije dosta.

Kako su ljudi glupi! ine zlo, da im se zlo vrati. Najgore je kad ljudi ute, kad se ne objasne, pa svaka sumnja ima pravo na ivot. I moja i tvoja Je li to mudrost, da ne oekujemo mnogo ni od sebe ni od drugih? Je li to gubitak ili dobitak, ako saznamo pravu mjeru, svoju i tuu? Gubitak je to je ta mjera sitna, a dobitak to ne traimo vie. Osama i tiina prvi su preduvjet da se neto stvori. Ja sam mali ovjek koji je zaboravio da je mali. Uvrijedio sam ih to se usuujem da mislim. San je ono to se eli, a ivot je buenje. Zar moe ovjek tako potpuno uspavati svoju savjest? Zar moe prekinuti misao , kao konac, i zabraniti sebi razmiljanje o posljedicama, ne elei da zna za njih? Eto, izgleda da moe.. Nagon nas brani potpunim zaboravom, da bi nas spasao od muenja zbog odgovornosti ovjek je nepopravljiv i najee lae sam sebi. Opasno je kad se ovjek nae sam, okruen tiinom tueg neprisustva, vie je strahova i udnih razgovora sa sobom. Ljubav je ipak jaa od svega. Nadnio sam se nad njeno lice i gledao duge sjenke trepavica na oblim, mekim jagodicama. Njen dragi lik je odgonio utvare iz sna, i prijetee oi iz jave. Imam nju, oni me se ne tiu! Ja ne ekam sreu,- rekao je smijeei se. Zaista? Zaista. Imam je. U emu je? U tebi. Imam tebe. To mi je dovoljno. San je ono to se eli, a ivot je buenje. Sve sam to ja, isitnjen, sav od komadia, od odsjaja, probljesaka, sav od sluajnosti, od raspoznatih razloga, od smisla koji je postojao pa se zaturio, i sad vie ne znam to sam u tom kru. Otkrio sam je kao udo, zaprepastio se i ostao u nedoumici: drao sam je u zagrljaju, a ne znam da li me je zapamtila, da li me je primijetila ak? A moda je to samo enski hir, nain da je natjeram da je razrjeavam i nije pogrijeila ako je to htjela. ena vie voli njenu rije, makar bila i glupa, nego pametnu ako je gruba.

Jedino u mojim oima postaje savrenstvo. Ali znam, ipak,d a je to izgovor za moju neodlunost, za moje bezbrojne obzire, za strah od neuspjeha, znam da se to moja sujeta odupire Svjestan da sam u tom trenutku samo sporedni dio njenog ivota, tjeio sam se gorkom milju koja je poela da me progoni: da je svako nuno zatvoren u sebe i da je potpuno saivljavanje nemogue i da je na kraju krajeva glupo aliti za onim to je odreeno samom prirodom stvari. Pust ivot je gori nego nita, a ljudi se opet dre te pustoi, ne vjerujui kako ima ita drugo. Nita ne bi izgubili kad bi pustili ono to imaju, a boje se da ne bi dobili, zato ute i ekaju. Lijepo je ovo osjeanje ponosa, brani nas od kajanja. Nije ovjek ono to misli, ve ono to ini. Ali znam, uvjerio sam se, ti ne uje kad zovem u pomo, a da ti to kaem, ne bi vrijedilo, varka bi bila otkrivena, ne bih ti vjerovao ma to da uini ili bih mislio da sve ini iz saaljenja.
Zadovoljan sam to sam proivio vijek a nisam nikome nakodio. Ono to je meni tete naneseno, davno sam zaboravio, gubitak je lake podnijeti nego kajanje.