MATICA HRVATSKA GRUDE SUSRETI 2010. Broj IV.

Nakladnik OGRANAK MATICE HRVATSKE GRUDE Republike Hrvatske bb 88 340 Grude Glavni urednik Mario Bui Urednitvo Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi fra Ante Mari Jozo Mari Marija Marti Mario Bui Mladen Leko Petar Maji Sreko Mikuli Stjepan Glava Tihomir Glava Vinko uljak Vinko Zori Grafiki urednik Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi Edita Grubii Lektor i korektor Lucija Mikuli Tisak Grafotisak, Grude www.grafotisak.com Naklada 1000 primjeraka

FALI CIP

4
MATICA HRVATSKA GRUDE

SUSRE TI

Grude, 2010.

SADRAJ

Umjesto uvodnika...................................................................................... 7 Zemljopis Povijest................................................................................... 11 Politika................................................................................................... 163 Religija.................................................................................................... 179 Kultura................................................................................................... 217 Ueniki pokuaji................................................................................... 325 Zanimljivosti.......................................................................................... 333 Kronika................................................................................................... 339

4. GODINJAK

UMJESTO UVODNIKA
Hercegovac u Mnchenu jest uostalom da su ovdanji demokratski procesi bez mene teko zamislivi, sve to jest, ali bavarska je festivalska obljetnica bila tako okrugla da joj nisam mogao odoljeti. Neto to odgaam ve dvadesetak godina napokon je dolo na red. Trebali ste i vi poi sa mnom na Oktoberfest u Mnchen, svi: vjerojatno najvea puka feta na svijetu pravo je mjesto da takozvani obini ljudi sebi daju malo oduka, a ovih okruglastih dvjesto godina od odravanja prvoga Oktoberfesta mogle su biti onaj dodatni razlog kojega mi poslovino neodluni uvijek traimo. Kad se ve nisam u Mnchenu prije dvadeset pet godina realizirao kao radnik, neuspjeno ekajui sa studentskom iskaznicom na arbeitsamtu u Kapuzinerstrae 26 (znam da vam je tu neobinu rije arbeit teko povezati sa mnom, ali imao sam i ja svijetlih pokuaja u ivotu), kad odlazei kasnije viekratno na Handwerksmesse u njemu nisam zapoeo karijeru uspjena poslovnog ovjeka, moda se ba tu u Mnchenu napokon ostvarim barem kao kronini pivopija. Nekim ljudima naprosto treba vremena da pronau najboljega sebe. Evo, upravo sad mi sinula genijalna ideja: Hercegovac u Mnchenu mogao bi to biti naslov neke zgodne parodije na Minnellijev slavni mjuzikl iz pedesetih godina prologa stoljea. S gangom umjesto Gershwinove glazbene podloge, s uglavnom prizemnim umjesto umjetnikih ambicija glavnoga lika, s minhenskim Hauptbahnhofom - tim mitskim mjestom gastarbajterske sudbine i ivota umjesto parikoga Champs-lyses, mogao bi to biti komad gledan skoro kao Matiiev Cinco i Marinko. Zanimljivo je kako meni genijalne ideje dolaze tako esto, i uvijek kad im se najmanje nadam. Oktoberfest vam se odrava na Theresienwiese, na ogromnom trgu-poljani praktino u samome sreditu grada. Od Marienplatza, glavnog i najpoznatijeg minhenskoga trga, on vam je udaljen dvije, a od gorespomenutog Hauptbahnhofa tek jednu stanicu podzemne eljeznice. Desetine divovskih atora, stotine sisatih konobarica u tradicionalnoj bavarskoj nonji, tisue onih drvenih prirunih stolova (i tono dvostruko vie
7 4. GODINJAK

Jest bilo predizborno vrijeme, jest da sam ja vaan imbenik u tim stvarima,

klupa; ako netko ne vjeruje, neka dogodine prebroji) kakvi su i kod nas postali uobiajni u razliitim masovnim prigodama, stotine tisua kobasica, milijuni litara piva, to su vam grube brojke koje nijedna slina manifestacija u svijetu ne moe dostii. Narodna feta za Jurjevo u mom selu, recimo, po mnogim elementima, u prvom redu po raznolikosti gastronomske ponude, slijedi isti obrazac, ali je po gabaritima neusporedivo manja. Te male gabarite bih kad sam ve spomenuo svoje selo - jo i oprostio, meutim ono to snano kompromitira nae seosko okupljanje jest nerazumna odluka organizatora da mi na feti, umjesto konobarica, imamo konobare. U Mnchen se potkraj rujna i poetkom listopada doslovce slijevaju rijeke ljudi iz svih krajeva Njemake i svijeta. Vjerujem da ste na televiziji ovih dana vidjeli barem jedan reportani prikaz pojaanoga uivanja u ivotu, tog ludila na trenutke. Pored nas je sjedila jedna skupina Australaca, njih deset-petnaest, svi otprilike u rasponu od 30 do 40 godina. Kad jednom odluite otii na Oktoberfest, preporuio bih vam da to napravite organizirano, upravo u ovakvim skupinama. Premda plah i bojaljiv u komunikaciji s ljudima, enama poglavito, nakon nekoliko onih njihovih litarskih krigli piva i meni se razvezao jezik. Oktoberfest je koliko sam mogao razumjeti taj teni australski samo jedna od postaja na njihovu jednomjesenom krstarenju Europom. Pored neobina kontrasta izmeu tipinoga Nijemca, utogljena i disciplinirana u radno vrijeme, a tako razularena i sklona oblokavanju po atorima Oktoberfesta i slinih narodnih veselica, pria ovih Australaca bila mi je posebno draga valjda zbog te moje stalne udnje za dugim i oputenim putovanjima. Prema slubenim procjenama, barem milijun stranaca od ukupno 6-7 milijuna posjetitelja - svake godine posjeti ovu jesensku minhensku fetu. To nije milijun zapadnjakih bogataa ili pomahnitalih pustolova, to je milijun obinih ljudi, pripadnika srednjega sloja koji sebi mogu priutiti ovakva putovanja po svijetu. Jedna Australka iz toga drutva za susjednim stolom, naprimjer, slubenica je u srednje velikoj firmi i u Europu je dola s kolegama s posla i prijateljima. Nisam ba razumio ime joj se firma bavi, nisam razabrao niti koji je od kolega s kojima se grljakala njen deko (ako je ijedan), ali vam iz prve ruke mogu potvrditi da je ova Australka njemakih korijena bila sasvim good-looking. Upravo ita Anu Karenjinu (i inae, kae, voli rusku knjievnost), ula je za Hrvatsku, Hercegovinu i Bosnu, zna i neke Hrvate tamo dolje u Australiji. Kako i prilii mojim godinama i branom statusu, ja svoj uveni junjaki arm nisam pojaavao na tricu, nagovarao sam tek nju i njene kolege da jedan odmor provedu na hrvatskoj obali i otocima, najljepima na svijetu - rekao sam im, nastojei tako doprinijeti BDP-u i gospodarskom oporavku naih krajeva. Komia, ustavne promjene i Trei entitet ni spomenuo nisam. D most bjutiful in d vrld - da, ba tim rijeima sam rekao. Ivan imi
4. GODINJAK 8

ZEMLJOPIS POVIJEST
VJEKOSLAV IMUNOVI Geoekoloke znaajke rijenog sustava: Tihaljina-Mlade-Trebiat i areala bukove ume Bosiljna . ...............................................................................13 ANDRIJA NIKI Kretanje puanstva u Tihaljini.....................................................................44 MILKA TICA Ledinac, srce Donjih Mamia....................................................................125 MARIO BUI Zrakoplovni satnik Cvitan vitez Gali.......................................................143 FRA ROBERT JOLI Franjevaki muenici iz Opine Grude......................................................150

11

4. GODINJAK

GEOEKOLOKE ZNAAJKE RIJENOG SUSTAVA:

Tihaljina-Mlade-Trebiat i areala bukove ume Bosiljna prilog odrivom razvoju upanije Zapadnohercegovake

sustava Tihaljina - Mlade Trebiat i umskog kompleksa bukve Bosiljna u jugozapadnom dijelu planinskog hrpta abulja. Objanjavaju se fizike pretpostavke njihova stvaranja. Ukazuje se na okolnosti koje bi mogle naruiti razmjerno labilnu ravnoteu geoekolokih imbenika i dovesti u opasnost opstojnost izdvojenih prirodnih pojava. Kako ne koritenje ne znai zatitu, raspravlja se o optimalizaciji rukovoenja podrujima izdvojenih prirodnih posebnosti, unato proizvodnji hidroenergije, i zahvatima koji se u njihovoj blizini planiraju ili su provedeni. Ukazuje se i na oprez pri izradi i provoenju postojeih opinskih prostornih planova koji unutar svojih granica obuhvaaju jedan ili vie izdvojenih fenomena. Istaknuta je potreba njihovog meusobnog usklaivanja, jer su date posebnosti (prirodni fenomeni) u slubi odrivog razvoja i ope dobrobiti ljudske zajednice. Kljune rijei: upanija Zapadnohercegovaka, rijeni sustav Tihaljina Mlade - Trebiat TMT, male protone hidroelektrane MHE, vodopadi Koua i Kravica, sedrene barijere, krka vrela, bioloka raznolikost, odrivi razvoj, Bosiljna, fitogeografska regija, stupanj ranjivosti. Geoecological features of river systems Tihaljina-Mlade-Trebiat and range Bosiljna beech forests - a contribution to sustainable development of the West Herzegovina County The paper discusses natural phenomena and geoecological characteristics of the river system Tihaljina - Mlade Trebiat and area of beech forest complex Bosiljna in the southwestern part of the mountain ridge abulja. The physical conditions of their creation has been explained. Its accentuate
13 4. GODINJAK

U radu se raspravljaju prirodni fenomeni i geoekoloke znaajke rijenog

to the circumstances that could disrupt a relatively unstable equilibrium of geoecological factors and endanger the existence of selected natural phenomena. Since passivity and do not touch anything philosophy does not mean really protection of natural phenomena, paper discusses the optimal management of natural area of selected natural phenomena in spite of energy production and the operations on them that are planned or realized. It points out also to caution in creating and implementing the existing municipal spatial plans, wich including one or more selected natural phenomena. Its has been emphasized necessity of their mutual coordination, because these phenomena provide to the general benefit of the human community. Key words : Westherzegovina County, river system Tihaljina - Mlade Trebiat TMT, little run on river plants MHE, Koua and Kravica falls, travertine barrieres, karst springs, biological diversity, sustainable development, Bosiljna, phytogeographic region, the degree of vulnerability. Uvodnik Prema popisu stanovnitva od 30. 03. 1991. godine upanija Zapadnohercegovaka ukljuuje opine Grude (218 km2), sa 16 358 stanovnika, Ljubuki (289 km2) sa 28 340 stanovnika, Posuje (372 km2) sa 17 134 stanovnika i iroki Brijeg (388 km2) sa 27 160 stanovnika. Ukupna povrina upanije iznosi 1267 km2, a u njoj je prema popisu iz 1991. godine ivjelo 88. 992 stanovnika, odnosno 70 stanovnika na km2. Teritorij upanije obuhvaa Visoku Herecegovinu (Visoki kr) na krajnjem sjeveru i sjeveroistoku ( >1000 m.n.v.; titar planina, Dugo Polje, SZ dijelovi vrsnice ukljuujui i najvii vrh Plono 2228 m, i JI padine hrpta abulje), Zapadnohercegovako brdsko podruje izmeu 500 i 1000 m.n.v. unutar trokuta Posuje - Sutina - Vrpolje u osrju upanije (Mratnjaa) i Nisku Hrecegovinu obiljeenu zavalama polja i zaravni u kru, visinske vrijednosti manje od 500 metara, koju najveim dijelom odvodnjavaju rijeke Tihaljina Mlade - Trebiat i Litica s pritocima, u okviru slijeva (donje) Neretve. Preteito karbonatni sastav stijena (izuzev zavala polja, uglavnom je zastupljen krki reljef ), sloena tektonska struktura, obiljeena reversnim rasjedanjem i navlaenjem stijena, te transpresijsko transtenzijskim deformacijama struktura, krka hidrografija, kontaktni (dodirni) poloaj izmeu obale Jadranskog mora i visokih krkih Dinarskih planina u zaleu, s postupnim prijelazom klimatskih znaajki koje utjeu na posebnost i raznovrsnost biljnog i ivotinjskog svijeta (biodiverzitet) ishode pojavom brojnih prirodnih fenomena (posebnosti)

4. GODINJAK

14

Slika 1. upanija Zapadnohercegovaka geografski smjetaj

i potencijala, koji su izdvojeni na osnovi procjene njihova geoekolokog potencijala. Na podruju upanije izdvajaju se: Rijeni tok Tihaljina - Mlade - Trebiat sa svim svojim posebnostima Park prirode Blidinje sa svojstvenom florom i faunom Blidinjsko jezero Jugozapadne padine planinskog hrpta abulje - Bosiljna sa umskom zajednicom bukve Jezero Tribistovo zahvat povrinske vode za vodovod Posuje s okolnim izvoritima Izvorita pitke vode u Rakitskom polju (dodir vapnenakih stijena i flia)
15 4. GODINJAK

 Prirodne panjake povrine Dugog polja, Svinjae, Liba i Rakitskog polja Jezero Krenica grudskom dijelu Imotsko-bekijskog polja Vodopadi, bukovi, slapita i sedrene barijerice rijenog sustava Tihaljina-Mlade-Trebiat Izvorite Tihaljine, Pe Mlini Borak, izvorite rijeke Litice U radu se detaljnije razrauju fenomeni i geoekoloke znaajke prostora upanije Zapadnohercegovake na primjerima rijenog sustava Tihaljina - Mlade - Trebiat i areala bukove ume Bosiljna u jugozapadnom dijelu gorskog hrpta abulja i objanjavaju fizike pretpostavke njegova stvaranja. Ukazuje se na okolnosti koje bi mogle naruiti razmjerno labilnu ravnoteu geoekolokih imbenika i dovesti u opasnost opstojnost izdvojenog fenomena. Kako ne koritenje ne znai zatitu, raspravlja se o optimalizaciji rukovoenja podrujima izdvojenih prirodnih posebnosti i zahvatima koji se na njima planiraju ili su provedeni. Ukazuje se i na oprez pri izradi i provoenju postojeih opinskih prostornih planova koji unutar svojih granica obuhvaaju jedan ili vie izdvojenih fenomena i njihovo meusobno aktivno usklaivanje, jer su date posebnosti u slubi odrivog razvoja i ope dobrobiti ljudske zajednice. Rijeni sustav Tihaljina - Mlade - Trebiat Slijev TMT povrine je 1.268 km2 i duine oko 120 km, mjereno po duljoj osi slijva vodotoka. U irem hidrogeolokom smislu pripada hidrogeolokom sustavu Dinarskog kra, obiljeenog prisustvom, u najveem dijelu, karbonatnih (vapnenci i dolomiti) stijena sekundarne poroznosti, izrazite do dobre vodopropusnosti, s mjestminim pojavama hidrogeolokih barijera koje ine geoloke strukture ije se osi pruaju okomito ili koso na smjer kretanja podzemnih voda i u koje su uklopljene slabo propusne i nepropusne stijene paleogenskih laporovitih vapnenaca, lapora i flia. Na mjestima gdje su evidentirane lokalne ili regionalne hidrogeoloke barijere, dolazi do uspora, vodama razmjerno bogatog krkog podzemlja, i njihove pojave na povrini krkog terena u obliku snanih, brojnih i nepresunih krkih vrela koja hrane tokove, kako na samom izvoritu, tako i putem njihovih kraih pritoka du najveeg dijela toka glavne tekuice (Slika 2, 2a i 3). Prosjene koliine padalina koje se izlue na slijev iznose oko 1500 mm godinje. Slijev odlikuje pojava brojnih krkih stalnih i povremenih vrela sa znaajnim prosjenim i minimalnim izdanostima. Vodotok Tihaljina - Mlade - Trebiat (TMT) je druga po veliini ponornica u slijevu Neretve. Izvire u Republici Hrvatskoj kao vodotok Vrljika.
4. GODINJAK 16

Nakon poniranja izvire u Bosni i Hercegovini (upanija Zapadnohercegovaka) kao vodotok Tihaljina, zatim mijenja naziv u Mlade, a kao Trebiat ulijeva se u Neretvu. Faktori koji utjeu na hidroloke prilike rijenog sustava TMT su: litoloki, petrografski, mineroloki, tektonski, hidrogeoloki i geomorfoloki. Kompletan slijev oblikovan je u preteito karbonatnim stijenama s neto laporovitih vapnenaca, vapnenih lapora, samo mjestimino gline, flia i u poljima aluvijalno jezersko movarnih naslaga. Izrazito je okren, i zastupljeni su gotovo svi oblici kra (oblici povezani s protokom vode kroz krko polje, ponori, jame, estavele, manji kanjoni, vrtae, akumulacije, periodinog povodnja). Poloaj, vrsta geolokih struktura i stijenski sastav odreuju smjer i dinamiku podzemne cirkulacije voda i karakter podzemnih veza izmeu ponora i izvora. Topivost minerala kalcita i dolomita u vodi, potpomognuta prisustvom ugljine kiseline te njihova ponovna precipitacija pod specifinim geoekolokim i geokemijskim uvjetima slapita, omoguava oblikovanje sedrenih barijera i pojavu slapova razliitih oblika i starosti. Postanak najviih slapova posljedica je rasjedne tektonike. Reljef rijenog dna utjee na karakter teenja tekuice, ime se pospjeuje izluivanje CO2 i pojaava dinamika stvaranja raznovrsnih sedrenih oblika. Antropogeni faktor Utjecaj ovjeka ogleda se kroz veliki broj izgraenih kanala za navodnjavanje i odvodnju. razliitih namjena (vodoopskrba, navodnjavanje, sprjeavanje i smanjenje voda povodnja). Klimatski faktor Sunije razdoblje zabiljeeno je od 1980 godine do danas. Blage zime smjenjuju arka ljeta. Srednje sijeanjske temperature su visoke (od 4C do 6C), dok su ljeta suha i vrua (apsolutne maksimalne temperature od 40C do 45C). Srednja godinja suma padalina kree se od 1200 l/m2 do 1800 l/m2. Temperatura vode najveim dijelom godine via je od 10C to je povoljno za taloenje sedre Osnovna veza Trebiata sa vodotocima zavale Imotsko-Bekijskog polja ostvaruje se preko ponora ainovac u njegovu najniem, jugoistonom dijelu, i tunela Petnik (Sl. 2, 2a). Na izlazu iz tunela u Pe-Mlinima nastaje rijeka Tihaljina (Slika 3), koja mijenja ime na ulazu u Ljubuko-Vitinsko polje (Kavazbain most) i dio do
17 4. GODINJAK

mosta u Humcu se zove Mlade, da bi je, nakon Humca do ua u Neretvu u Strugama, zvali Trebiat. U strunim krugovima za rijeni sustav Tihaljina - Mlade - Trebiat, kae se da ine vodotok TMT koji u svom izvorinom dijelu protjee kroz opinu Grude, zatim najveim dijelom kroz opinu Ljubuki i manjim dijelom kroz opinu apljina. Kada ovom rijenom sustavu pridodamo i rijeku Vrljiku od samog izvorita Opaac, duina vodotoka do ua u Neretvu iznosi oko 70 km. Orografska slijevna povrina, ovog izduenog slijeva, do ua u Neretvu iznosi, oko 1200 km2 (gotovo kao i cijela povrina Zapadnohercegovake upanije). Tekuica tijekom podzemnog teenja prenosi veliku koliinu otopljenog kalcij karbonata kojeg precipitira u pojedinim dijelovima povrinskog toka. Na svom putu kroz Hercegovinu u duini od oko 50 km vodotok gradi niz razliitih sedrenih tvorevina poevi od sedrenih podvodnih pragova preko sedrenih barijerica do sedrenih slapova. Turbulencija vode tijekom teenja pospjeuje daljnje taloenje sedre. Svakako, najpoznatiji su sedreni slapovi Koua i Kravica (Slika 6.). Vodopad Kravica sedrotvorna je barijera visine i do 30 m. Vodopad Koua, visine do 10, a irine izmeu 20 i 30 m. Rijeka Trebiat u svom sjevernom i sjeveroistonom zaleu (dijelu hidrogeolokog slijeva) ima velike podzemne akumulacije, o emu svjedoe izdana vrela u dolini ovog vodotoka kao to su Klokun, Vriotica, Studenci, Modro oko, Grabovo vrelo i brojna druga, manja vrela. Za stvaranje vodopada Kravica najznaajniji je bigar, sedra ili travertin. Radi se o kemijski pretaloenoj karbonatnoj stijeni koja se stalno ili povremeno samoizgrauje i podie razliite sedrene oblike i barijere stvarajui tako slapita i slapove. Vodopad Kravica predstavlja prirodan fenomen kra i pod zatitom

Legenda uz sliku 2 i 2a
4. GODINJAK 18

Slika 2. Hidrogeoloke znaajke upanije Zapadnohercegovake.

Slika 2a. Hidrogeoloke znaajke upanije Zapadnohercegovake.

je drave kao prirodna rijetkost. Visina vodopada je od 26 28 m s rubnim vodenim amfiteatrom, promjera 120 m. Preko sedronosnog sloja od dna prema vrhu izrasla je hidrofilna trava, mahovina i liajevi (openito sedronosna vegetacija). Preko sedrenog slapa sputaju se pleteniasto izduljena busenja trava povijua i tako raspruju glavni tok na vodopadu u nizove manjih mlazova to pojaava estetski doivljaj vodopada.

Slika 3. Pe Mlini, izvor Tihaljine

19 4. GODINJAK

Turbuletntno kretanje vode i veliina protoka u tekuici (Tablica 1.), utjee na pojaano prozraivanje vode i bre taloenje sedre. Od biljnih vrsta koje se nalaze u ovom biotopu, na samom slapu, na njegovu rubu, u mirnim dijelovima i na sedrenim pragovima, osim viih vrsta biljaka zabiljeeno je i istraeno 48 vrsta niih biljaka; 25 vrsta algi, 17 vrsta mahovina i 6 vrsta dijatomea. Na slapovima i brzacima krkih rijeka vladaju posebni ekoloki uvjeti, koji se bitno razlikuju od onih koji su znakoviti za ostale vode na kopnu. Zbog tih specifinosti nastale su na krkim rijekama sedrene tvorevine, na kojima su se naselile samo odreene biljne i ivotinjske vrste meu kojima ima mnogo tzv. sedrotvoraca, koji svojom nazonou omoguavaju zadravanje estica kalcij karbonata i tako sudjeluju u stvaranju sedrenih naslaga razliitog oblika.

Slika 4. Vode SZ dijela slijeva rijenog sustava TMT, 1 - hidrografija slijeva Riine, Suvaje, Sije i Vrljike, 2 Tok rijeke Tihaljina. (Prilagoeno i dopunjeno prema izvorniku: Vodoprivredni uvjeti za izgradnju MHE, Mostar, rujan 2008 oujak 2009., Bukmir, F. 2008.).

Slika 5. Vode JI dijela slijeva rijenog sustava TMT. 3 rijeka Mlade duine toka oko 14 km, 4 - rijeka Trebiat duine toka oko 24 km. (Prilagoeno prema izvorniku: Vodoprivredni uvjeti za izgradnju MHE, Mostar, sijeanj 2007. i Bukmir, F. 2008)

Abiotiki faktori koji mogu utjecati na dinamiku sedrotvornog procesa su temperatura, brzina strujanja vode, alkalitet, koliina ugljinog dioksida i koliina otopljenog kisika. Niska temperatura vode, ne samo zimi nego i ljeti, smanjuje intenzitet taloenja sedre, dok tvrdoa vode, prema mjerenjima, nema bitniji utjecaj na sedrogenezu.
4. GODINJAK 20

Tablica 1. Protoci Tihaljine, Mlade i Trebiata na hidrolokim postajama u mjerenom razdoblju.

Slika 6. Vodopadi Koua i Kravica - prirodni fenomen kra Zapadnohercegovake upanije nastao je kombiniranim procesima formiranja sedre, krke korozije i ponovne sedimentacije (precipitacije), biogenih procesa i tektonike.
21 4. GODINJAK

Izdvajaju se tri morfoloko vremenske faze stvaranja sedrenih naslaga (Slika 7.). U poetnoj fazi razvoja stvaraju se plitki sedreni pragovi, koji su ispod povrine vode. Na njima se hvata sedrotvorna hidrofilna vegetacija koja pospjeuje precipitaciju sedrenih naslaga i nastaju barijerice visine do 0,5 m iznad povrine vode. Na povrini barijerice, zadravaju se razni sedotvorci; alge, mahovine, trzaljci, tulari, rakuci, liinke kukaca iz skupina Diptera, vodeni kornjai i niz drugih. Biotiki imbenici (organizmi) zadravaju estice kalcij karbonata i pri tom pridonose da barijerica raste u okomitom smjeru. Iz barijerice rastom napokon nastaje prava sedrena barijera, na kojoj se mogu zapaziti razliiti oblici; sedrene brade, sedreni zastori, sedrene poluspilje, sedrene spilje i niz drugih (poput spiljskog nakita, moe se oblikovati veliki broj raznovrsnih sedrenih oblika koji e se i geografski razlikovati ovisno o mikro i mezo ekolokim uvjetima tekuice). Male hidroelektrane na rijenom sustavu Tihaljina - Mlade - Trebiat. Male protone hidroelektrane s minimalnim tetnim utjecajem na okoli u pravilu je projekt protonih hidroelektrana run of river, snage do 10 MW. Projektiraju se i koriste najee u ruralnim podrujima i podrujima

Slika 7. Stupnjeviti razvoj sedrenih barijera na rijeci Trebiat

4. GODINJAK 22

Slika 8. Slapovi Kravice pri razliitim protocima Trebiata

gdje postoji deficit energije, a ulaganja u druge izvore energije su preskupa za lokalnu zajednicu. Projektiraju se i uspjeno rade i na podrujima skromnije vodne izdanosti, ili u podrujima velikih sezonskih kolebanja izdanosti izvora i protoka tekuica. Prilikom njihove izgradnje nema potrebe za veim zahvaanjima u krajolik tako da njihova prisutnost ne iskljuuje mogunosti donoenja zakonodavne regulative sa strogo postavljenim zahtjevima zatite pojedinih fenomena prirodnog okolia openito. Hidroelektrana Pe Mlini nalazi se u Zapadnohercegovakoj upaniji u opini Grude koja za svoj rad koristi vode rijeke Vrljike koja zavrava tok u najniem dijelu Grudskog polja u predjelu Nuga, odakle se tunelom, duine 1570 m i irine 5 m, kroz brdo Petnik spaja s rijekom Tihaljinom u podruju Mlinita (Pe Mlini). Visinska razlika izmeu Imotsko - Grudskog polja (akumulacijskog bazena Nuga, (Slika 9) i strojarnice u podnoju brda Petnik na lokaciji Pe Mlini iznosi 107 metara. Putena je u pogon 2004. godine. Jugoistoni dio Grudskog polja esto je plavljen zbog velikih kolebanja protoka Vrljike, znatne prihrane vodama iz okolnih izvora izmeu Imotskog i Gruda, te poveanja nivoa podzemnih voda za hidrolokih maksimuma. Izgradnjom protone (ne utjee na oscilaciju vodostaja u nizvodnom dijelu Tihaljine) MHE Pe - Mlini stvoreni su uvejti za dobivanje energije iz obnovljivog izvora, i regulaciju vika voda koje su poplavljivale JI dio polja. Pred ulazom u tunel ureen je bazen za izravnavanje dotoka. Kod veih dotoka
23 4. GODINJAK

potrebni nivo odrava se ili nizvodnim odvonjavanjem ili poplavljivanjem polja, ali na znatno manjoj povrini u odnosu na povrinu do sada plavljenog podruja. Nepropusnost dna i bokova osigurano je postavljanjem nepropusne posteljice. S ciljem to uinkovitijeg iskoritavanja voda planira se i provodi regulacija kanalske mree.

Slika 9. Akumulacija Nuga izgraena je za potrebe MHE Pe Mlini u Drinovcima

Tablica 2. Osnovni podaci o planiranim MHE na rijekama Tihaljini i Trebiatu na prostoru ZH

Slika 10. Situacione karte i veliine akumulacija za MHE slijeva Tihaljine i Trebiata
4. GODINJAK 24

Bolje energetsko iskoritavanje povezano je s potrebom daljnje izgradnje nizvodnih akumulacija (Slike 4. i 5.) za MHE (Tablica 2.) rijenog sustava TMT to se moe nepovoljno odraziti na ravnoteu rijenog ekosustava, a s tim i na hidromorfoloke fenomene (sedrene barijere i slapove) po kojima je tok poznat. Zato e se ukazati na znaajke rijenog sedrotvornog sustava TMT i na mogue ekoloke prijetnje koje ga mogu ugroziti, ali koje se mogu uinkovito pratiti i po potrebi otkloniti. Organiziran i stalan, zakonom odreen monitoring (stalno sustavno promatranje ekosustava, i promptno reagiranje na promjene parametara koji mogu dovesti do njegove neravnotee i ugroavanja), ekoloki prihvatljiva projektna i tehnika rjeenja, te njihovo strogo potivanje prilikom izvedbe, mogu pomiriti zahtjeve za dobivanjem ekoloki prihvatljivih, obnovljivih izvora energije i visokog stupnja ouvanja prirodnih fenomena.

Slika 11. Pregradna mjesta projektiranih akumulacija za MHE na Tihaljini i Trebiatu; 1 Koua 2 Dubrava 3 Kravica 4 Stubica 5 Modro oko 6 Klokun.
25 4. GODINJAK

Morfogeneza sedrenih barijera i slapita Sedra, bigar, travertin, vodeni kamen, vodeni maak, tufa razliiti su nazivi za kemijski vrlo sline hidroprecipitate (precipitat ili talog netopljiva je vrsta tvar nastala reakcijom u otopini). Iako su kemijski slini ili isti, morfoloki (teksturno) se mogu meusobno dosta razlikovati to ovisi o fizikim i kemijskim uvjetima talonog okolia. Sedra je uglavnom sediment iji se taloni okoli povezuje sa slapovima u okoliima krkih rijeka. Turbulentno kretanje vode u tekuici utjee na pojaano prozraivanje vode i bre taloenje sedre. Od sedrotvornih biljnih vrsta koje nalazimo na ovom biotopu u slapu, na rubu slapa, u mirnim dijelovima i na sedrenim pragovima, osim viih vrsta biljaka pronaeno je 48 vrsta niih, i to: 25 vrsta algi, 17 vrsta mahovine i 6 vrsta dijatomea. Na slapovima i brzacima krkih rijeka vladaju posebni ekoloki uvjeti, koji se bitno razlikuju od ostalih voda na kopnu. Zbog tih specifinosti nastale su na krkim rijekama sedrene tvorevine, na kojima su se naselile samo odreene biljne i ivotinjske vrste meu kojima ima mnogo tzv. sedrotvoraca, koji svojom nazonou omoguavaju zadravanje estica kalcij karbonata i tako sudjeluju u stvaranju sedrenih naslaga razliitog oblika. Glavni imbenici koji utjeu na nastanak sedre su: litoloki sastav, prirodna neuravnoteenost uzdunog profila, turbulencija u protjecanju, rasprskavanje vode, promjene vodostaja, irina korita, dubina vode, prozranost, uee kemijski topivih elemenata, kiselost, plinovi u vodi i antropogeni utjecaj. Znaajnu ulogu u stvaranju sedrenih tvorevina ima temperatura. Proces taloenja sedre ne moe se odvijati u vodi ija je temperatura nia od 10C. Kalcit i dolomit (minerale krkih stijena) voda otapa sa veom koliinom CO2. Glavni uvjeti nastanka sedre su: oslobaanje CO2 i istovremena prezasienost vode s CaCO3 (indeks > 3) kiselost (ph je vei od 8) otopljena organska tvar ispod 10 mg/l; organski ugljik onemoguava taloenje biljni svijet, temperatura, klima i ostali mjesni uvjeti ekosustava Pojednostavljeni proces nastanka sedre prolazi kroz slijedee faze: padalinske vode brzo prodiru kroz kr prolazei kroz humus otapaju CO2 nastao uslijed rasta bilja i radom mikroorganizama

4. GODINJAK

26

 voda u poniranju otapa vapnence i dolomite i stvara topljive soli (Ca2+, Mg2+, HCO3-) voda izvire i dolazi u dodir sa atmosferom u kojoj je parcijalni tlak CO2 manji nego u vodi voda naglo gubi CO2, dolazi do naruavanja kemijske ravnotee, raspadaju se bikarbonati i taloi se karbonat (sedra). Ca(HCO3)2 = CaCO3 + CO2 + H2O Sedrene barijere mogu biti stare i nekoliko stotina tisua godina. Novije tvorevine na rijenom sustavu Tihaljina Mlade - Trebiat nastale su u zadnjih 6000 - 7000 godina. Starost sedre pouzdano se odreuje C14 metodom Tri su osnovna tipa sedrenih naslaga na rijenom sustavu Tihaljina - Mlad - Trebiat. U poetnoj fazi razvoja stvaraju se sedreni pragovi, koji su ispod povrine vode. Nakupljanjem sedrenih naslaga nastaju barijerice visine do 0,5 m iznad povrine vode. Na povrini barijerice zadravaju se razni sedotvorci; alge, mahovine, trzaljci, tulari, rakuci, liinke kukaca iz skupina Diptera, vodeni kornjai i niz drugih. Biotiki imbenici (organizmi) zadravaju estice kalcij karbonata i pri tom pridonose da barijerica raste u okomitom smjeru. Iz barijerice rastom napokon nastaje prava sedrena barijera, na kojoj se mogu zapaziti razliiti oblici; sedrene brade, sedreni zastori, sedrene poluspilje, sedrene spilje i niz drugih (poput spiljskog nakita, moe se oblikovati veliki broj raznovrsnih sedrenih oblika koji e se i geografski razlikovati ovisno o mikroekolokim uvjetima tekuice). Status zatite rijenog sustava Tihaljina - Mlade - Trebiat Prema Zakonu o zatiti okolia upanije Zapadnohercegovake, zatieni okolini objekti rijeke Trebiat su: sedreni oblici oko vodopada Kravice, koji predstavlja spomenik prirode; geomorfoloki spomenici: izvor Tihaljine u Pe Mlinima, vrelo Vriotice u Vitini , i vodopadi Koua, Kravice i Buine. Kritini parametri ouvanja rijenog ekosustava kojeg ne smije naruiti daljnja izgradnja minihidroelektrana su: Varijabilnost protoka mora omoguiti procese kao to su ispiranje sedimenta, alga i kra Minimalni protok vode identifikacija razliitih komponenti reima protoka koje su vane za strukturu i funkciju rijeke, te obalnog ekosistema

27

4. GODINJAK

(minimalni protok, srednji minimalni protok, srednji godinji protok, visoki protok poplave). Kvaliteta vode - nizak protok se dogaa za vrijeme ljeta, a kao posljedica su poveane vrijednosti sulfata nizvodno od pritoke Klokun. Vrlo je vano ocijeniti to se dogaa s fizikalno-kemijskim parametrima za vrijeme niskog protoka (odnosi se na hranjive tvari, organske tvari, otrovna zagaenja, temperatura, itd). Pogodnost habitata za floru i faunu, Openiti hidrauliki habitati: ribe; makrofiti (prosjena brzina vode: minimalno 0,3 m/s, prosjena dubina vode: minimalno 0,2m), dubina vode (kritine vrijednosti za ciljane vrste), brzina vode (kritine vrijednosti za ciljane vrste) Sedrotvorne rijene zajednice: temperatura vode vea od 14 C (temperaturna granica taloenja), brzina vode u rasponu 0,5 3,5 m/s (najoptimalnija je brzina od 1 2 m/s, kod koje se zadrava najvei broj sedrotvornih organizama), pH vode iznad 8, smanjena koncentracija otopljene organske tvari i osigurati dovoljan stalni protok iste vode. Makrofiti: Vodena biljna vrsta Nuphar luteum: Javlja se u mezo do eutrofnim vodama, bogatim nutrijentima i karbonatima. Dolazi na promjenjivim dubinama (do 2 m), a optimalna dubina je 1,2 m. Osjetljiva je na velike i dinamine promjene nivoa vode. U umjereno brzim vodotocima gdje je dno od pijeska i mulja odgovara joj brzina od 0,3 0,15 m/s. Naseljava i spore vodotoke brzine 0,2 0,05 m/s.

Kritini parametri za ljude: pejzana vrijednost vodopadi, vidljivi sa prometnica mogunost rekreacije i kupanja u rijeci Areal bukove ume Bosiljna umski prostori predstavljaju podruja iznimne bioloke raznolikosti brojnih biljnih i ivotinjskih vrsta. Uloga uma kao prirodnog izvora proizvodnje energije i potronog materijala, mijenjala se tijekom vremena. Pravilno gospodarenje umama, njihova zatita i ouvanje kao i ouvanje njihove bioloke raznolikosti omoguio bi njihov opstanak koji je nuan za razvoj turizma i rekreacije kao i drugih gospodarskih grana upanije. ume predstavljaju i znaajan prirodni resurs za svako podruje, ali treba naglasiti da je to resurs koji se moe potroiti, zato valja poticati ouvanje vrijednih umskih povrina. Od posebne je vanosti gospodarstvena uloga
4. GODINJAK 28

uma i gospodarska dobit (prerada drveta i eksploatacija uma). U novije vrijeme u svijetu pa tako i na istraivanom prostoru posveuje se sve vea panja ekolokoj funkciji uma, koja je iznimno bitna za opstanak na zemlji. Probuena je svijest o znaaju uma zato to se umske povrine smanjuju, a oneienje okolia je iz godine u godinu sve intenzivnije. Zato je sve prisutniji pojam odrivi razvoj koji predlae gospodarenje i zatitu umskih dobara kako bi ih mogle koristiti budue generacije. Sa sociolokog stajalita umske povrine su dostupne za ljude u svrhu etnje, rekreacije i uivanja u prirodi, ali to predstavlja moguu opasnost za okoli. Da bi se uspostavila prirodna ravnotea sve ugroene i vrijedne povrine treba zakonski zatititi i izgubljene hektare vrijednog umskog dobra primjerenim nainom gospodarenja i poumljavanjem nadoknaditi. uma utjee na itav niz prirodnih procesa i funkcija koje mogu biti mjerilo ouvanosti prirodnog fizikog okolia. U proizvodne funkcije ume svrstava se sveukupno djelovanje ume u kojem nastaje organska tvar biljnog ili ivotinjskog porijekla, pri emu se uporabom tih tvari zadovoljavaju odreene potrebe ovjeka. Osim neposredne koristi koju daje u obliku drvene mase ( tehniko drvo, celulozno i ogrjevno drvo ), ova umska zajednica ima i drugu, puno vaniju ulogu koja se prepoznaje kao opekorisna uloga ume koja se oituje u obogaivanju zraka kisikom, proiavanju zraka, zatiti tla od erozije, filtriranju i ouvanju povrinskih voda, ublaavanju buke, utjecaju na mikroklimatske znaajke, i konano ne manje vano, uma je ambijentalno pejsana cjelina, visokih estetskih vrijednosti, pogodna za lovstvo, turizam, rekreaciju i edukaciju obrazovanje. Povrinom najvea neprekinuta umska zajednica planinske bukve, na podruju upanije Zapadnohercegovake, nalazi se na teritoriju opine Posuje, u Bosiljni iznad Rakitna, koja je vrlo kvalitetna i pogodna za industrijsko iskoritavanje. Od ukupno 849 100 m3 zaliha drvene mase kojom raspolae opina Posuje, na areal bukove ume Bosiljna otpada 401 200 m3, odnosno 47 %. Prema ekoloko - biogeografskoj rajonizaciji, podruje areala bukove ume Bosiljna, nalazi se na granici Alpske (eurosibirske sjevernoamerike) i Mediteranske (submediteransko planinsko listopadne ) fitogeografske regije. Predstavlja homogenu fitogeografsko klimatsku zonu slinih geomorfolokih i orografskih prilika, zastupljenu s fitocenozom /(Fitocenozabiljna zajednica, je tipina kombinacija razliitih vrsta biljaka koje imaju sline ili iste potrebe u stanitu)/, gorske bukove ume vapnenako dolomitnih jugozapadno eksponiranih padina gorskog hrpta Bosiljna, s naglaenim karakterom klimazonalnosti.
29 4. GODINJAK

Klimazonalnu vegetaciju u ovom sluaju ini umska zajednica ije je rasprostranjnje uvjetovano makroklimatskim prilikama israivanog prostora. Klimaregionalne zajednice nastaju kao posljedica promjena geografske irine () i sukladno s tim klimatskih parametara koji se dodatno mijenjaju s porastom nadmorske visine. Realna (aktualna) vegetacija nekog podruja rezultat je, uz niz ostalih faktora, i klimatskih prilika kao i utjecaja ovjeka. Klimatska funkcija ume proizlazi iz: 1. prostorne prisutnosti ume 2. prostorne cjelovitosti ume 3. tijesne povezanosti ume sa vodnim ciklusom.

Slika 12. Arel bukove ume Bosiljna iznad naselja Sutina u Rakitskom polju

Slika 13. Areal bukove ume Bosiljna smjeten je na dodiru alpske i mediteranske biogeografske regije
4. GODINJAK 30

uma utjee na intenzitet evapotranspiracije (odstranjivanje vlanosti), a time i vodnu bilancu hidrolokog ciklusa. Uinak albeda (mo odbijanja svjetla), se znaajno smanjuje, i u umi iznosi od 10-20%. uma je konvertor (pretvara) temperature (zrak se u umi zagrijava) to moe povoljno utjecati na odreene biljne i ivotinjske zajednice, posebice u planinskim podrujima obiljeenim niskim zimskim temperaturama. uma utjee na zatitu i unapreenje ovjekova okolia, proiiva je zraka, sprjeava pojavu naglih hladnih zranih prodora, pozitivno utjee do 60 km od ume. to je umska povrina vea utjecaj je izraeniji. Ne od manje vanosti, uma titi i udaljenije poljopoprivredne povrine i usjeve od moebitno tetnih meteorolokih prilika. Proizvodi kisik i do 20 tona po hektaru godinje. Hidroloka funkcija ume ogleda se u: 1. usporavaju brzo topljenje snijega; 2. poboljavaju infiltraciju; 3. izravnavaju otjecanja; 4. pomau u filtraciji kod poplava; 5. poboljavaju kvalitetu vode (u usporedbi sa drugim ekosustavima); 6. uvaju kvalitetu vode. 7. utjeu na vodni reim, proiavanje povrinskih i podzemnih voda 8. zatita tla od erozije, stvara vie tla nego ga gubi erozijom 9. umanjuje nepovoljne uinke dugotrajnih kia i ljetnih proloma

Slika 14 . Poloaj areala bukove ume Bosiljna u okviru hidrografske mree prostora ZH
31 4. GODINJAK

U proizvodne funkcije ume svrstava se sveukupno djelovanje ume u kojem nastaje organska tvar biljnog ili ivotinjskog porijekla, pri emu se uporabom tih tvari zadovoljavaju odreene potrebe ovjeka. Ranjivost umskih podruja kao dijela okolia uslijed primarnih djelatnosti (ratarstva, stoarstva, prekomjerne sjee) je opredijeljena kvalitetom prirodnih elemenata, koje izgradnja objekata i ureenje i djelovanje odreenih djelatnosti mogu unititi ili otetiti. Kvaliteta odreenih sastojaka prirode se izraava kroz mjerila, koja su utvrena na podruju ouvanja prirode: tipinost, rijetkost, posebnost. Najranjivija su podruja, koja se uvrtavaju meu prirodne vrijednosti, podruja s velikom raznolikosti te zatiene ume. Stupanj ranjivosti raste s kvalitetom reljefnih oblika. Ugroeniji ranjiviji su rijetki i posebni prirodni elementi u okoliu, prvenstveno oni, koji se izvoenjem primarnih djelatnosti mogu unititi ili trajno otetiti. Klimatske znaajke Na podruju bukove umske zajednice Bosiljna zamjetan je utjecaj izmijenjenog (visinom modificiranog) tipa mediteranske klime. U vegetacijskom periodu izlui se 33% padalina. Vodna bilanca je nepovoljna i iznosi 0,86 to znai da u vegetacijskom periodu ispari vea koliina vode nego to se padalinama prikupi. Utjecaj temperaturnog reima naglo slabi s porastom visine. Utjecaj padalinskog reima maritimnog je karaktera, tako

Slika 15. A Karta ranjivosti krajobraza s aspekta njegove prepoznatljivosti na utjecaje primarnih djelatnosti u ZH (Izvor: Studija ranjivosti prostora F BiH, 2008.), B Karta potencijala prostora za umarstvo u ZH (Izvor: Studija ranjivosti prostora F BiH, 2008.)
4. GODINJAK 32

da se najvea koliina padalina izlui u zimskoj polovici godine. Temperature znatno kolebaju na to utjee udaljenost od mora i nadmorska visina.
Meteoroloka stanica Tomislavgrad Rakitno Konjic iroki Brijeg Livno apljina Mostar Nadmor. visina 903 915 280 320 724 5 99 Geogr. irina 43 42 43 34 43 39 43 23 43 50 43 05 43 21 Temp. zraka God. 9,2 9,4 11,1 13,2 9,0 15,0 14,8 IV IX 14,8 14,8 16,9 19,0 14,8 20,7 20,7 Sred.relat. vlaga God. 74 80 73 71 72 72 62 IV XI 69 77 70 65 67 67 57 Sr. sum. padal. God. 1182 1983 1404 1755 1181 1156 1539 IV XI 451 624 496 517 457 365 506

Tablica 3. Godinje vrijednosti temperature zraka, srednje relativne vlage i srednj sume padalina, u vegetacijskom periodu za meteoroloke postaje u irem okruenju JZ padina abulje, odnosno areala bukove ume Bosiljna

Meteoroloka stanica Tomislavgrad Rakitno Konjic iroki Brijeg Livno apljina Mostar

N/S Kvocjent God. 525 1127 552 537 494 240 324 IV - XI 130 255 127 109 119 69 75

Indeks sue 18,1 25,1 18,4 17,8 18,4 11,9 16,5

Veget. period 180 173 205 225 171 255 247

Pot. Evptransp. u mm IV-IX 537 568 701 631 533 668 673

Indeks klime 3 23 -2 -4 3 -21 -6

Tablica 4. N/S kvocijent ( godinji i u vegetacijskom periodu ), indeks sue, duljina trajanja vegetacijskog perioda, potencijalna evapotranspiracija ( u vegetacijskom periodu ) te indeks klime za meteoroloke postaje u irem okruenju JZ padina abulje odnosno areala bukove ume Bosiljna

Geoloka osnova oblikovanja tala areala bukove ume Bosiljna Pedoloki supstrat na kojem raste umska zajednica bukve Bosiljna razvijen je na vapnenakim stijenama cenonske starosti (gornja kreda). to vie, cjelokupna jugozapadna padina gorskog hrpta abulje oblikovana je na tim naslagama, a tek u podgorju abulje ove su naslage u tektonskom dodiru s naslagma paleogena (lapori fli, vapnenake bree), du rasjeda Sutina Bogodol koji
33 4. GODINJAK

pokazuje kosi pomak (kombinacija reversnog i desnog horizontalnog pomaka). Cjelokupna vapnenaka masa na kojoj je oblikovana jugozapadna padina hrpta abulje odrubljena je s dva granina horizontalna (kosa) rasjeda: spomenuti Sutinsko Bogodolski na JZ i Doljanski na sjeveroistoku. Unutar ta dva granina rasjeda, oblikovan je sustav prateih, ealoniranih, desnih graninih pojedinim blokovima stijena. Takva situacija dovela je do raspucalosti stijena i njihove proetosti sustavima odgovarjuih pukotina. Litoloki, naslage vapnenaca jednolino su razvijene. U donjem dijelu vapnenakih naslaga prevladavaju chondrodonte, a u gornjoj rudisti. Ove naslage ine podinu na kojoj su oblikovane najkvalitetnija leita boksita ovog podruja. U najviim dijelovima stupa javljaju se kristalinski vapnenci s rudistima i keramosferinama. Udio CaCO3 u ovim vapnencima prelazi 95%. Navedene injenice okvir su pedogeneze umskih tala na kojima raste umska zajednica planinske bukve Bosiljna.

Slika 16. Prikaz geolokih znaajki JZ dijela abulje na podruju areala bukove ume Bosiljna. 1. vapnenci cenomana, 2. turonski masivni vapnenci i dolomiti, 3. vapnenci i dolomiti rijasa, 4. vapnenci i dolomiti dogera i malma, 5. lapori, pjeenjaci i pjeskoviti vapnenci donje krede, 6. breasti vapnenci i dolomiti vulkanogenotalone skupine ladinika, 7. sivi dolomiti i vapnenci, 8. vapnenci cenona, 9. foraminiferski vapnenci u podini i fli, 10. breasta, dijelom konglomeratina smjesa lapora, glina i pjeenjaka mjestimice s ugljenom i promina naslage, 11. gline i bijeli lapori, 12. kvartarne naslage fluvioglacijalnog, glaciofluvijalnog, derazijskog, proluvijalnog, aluvijalnog, gravitacijskog i rijenog podrijetla.
4. GODINJAK 34

Tla Na podruju bukove ume Bosiljna zastupljene su tri osnovne kategorije tala: Nerazvijena tla (litosoli), javljaju se na vrstim stijenama u planinskom podruju, ili na rastresitim supstratima nastalim mehanikim troenjem vrstih (temeljnih) stijena kao to su koluvij i deluvij. Nastaje mehanikim raspadanjem temeljne stijene in situ to su mlada nerazvijena tla. Oskudna vegetacija akumulira male koliine organskih ostataka, koji se lako ispiru kroz kamenu troinu, pa je nakupljanje humusa vrlo slabo. Zbog nerazvijenosti, bliska su fizikalno kemijskim svojstvima matine stijene. U okolici Bosiljne javljaju se na vapnencima i dolomitima. Vapnenako dolomitna crnica (kalkomelanosol), iako spadaju u kategoriju razvijenih tala evolucijski su mlada (>10 000 godina). Zato se mineralni dio ne razlikuje puno od matinog supstrata. To su tla s izraenim litogenim karakterom. Nastaju u klimatskim zonama gdje je umanjen intenzitet procesa transformacije organske i mineralne tvari. Ova tla nastaju samo na tvrdim vapnencima i dolomitima. Predstavljaju prvi stadij u genezi tala na vapnencima i dolomitima. Javljaju se u rasponu od vrlo plitkih do zrele faze dubljih tala, posebice u umama poput Bosiljne. U zreloj fazi bogate su glinom, koje su s regolitom slijepljene u mrviaste agregate. Suha su i topla tla, porozna, dobro prozraena, vodopropusna i mogu stradavati od sue. Tlo je neutralno do kiselo, a kisela se reakcija pojaava s porastom nadmorske visine. Bogata

Slika 17. Vrste tala u upaniji Zapadnohercegovakoj s posebnim osvrtom na tla u okviru arela bukove ume Bosiljna
35 4. GODINJAK

su humusom, kojeg u organogeno mineralnoj mjeavini, kakva se susree na Bosiljni, iznosi do 25%. Siromana su duikom i fosforom, ali razmjerno bogatija kalijem. Nisu podlona eroziji, posebice kad tvore umsko tlo. Smee tlo na vapnencima i dolomitima (kalkokambisol), nastaje na istim vapnencima i dolomitima, najee okrenima. Javlja se u planinskom podruju (do 1700 m.n.v.) gdje se moe izmjenjivati s crvenicom i kalkomelanosolom. Prigodna vegetacija je listopadna ili mjeana uma. A horizont je tamnosmee, B uto smee do crvenkasto smee boje, mjestimice s primjesama skeleta. Granica prema temeljnoj stijeni je neravnomjerna s pukotinama, depovima i klinovima. Tlo je propusno, dobre prirodne odvodnje, dobre prozraenosti i dobrih termikih svojstava. Sadraj humusa u ovim tlima pod umom je povean i iznosi 8 10%. Siromano je fosforom a pH vrijednost je 5,5 6,6.

Slika 18. Najzastupljenije vrste tala na podruju areala bukove ume Bosiljna i njenoj neposrednoj okolici. 1 i 2 litosoli, 3 planinske crnice, 4 tipini reljef na kojem se oblikuju planinske crnice, 5 i 6 smee tlo na vapnencima i dolomitima, 7 tipian reljef na kojem se oblikuju smea tla (Rosne poljane JI dio).

4. GODINJAK

36

Slika 19. Mogui izvori ugroavanja podruja upanije Zapadnohercegovake

Slika 20. Podruje areala bukove ume Bosiljna: a pogled na dolinu Dreanke, b sjeverozapadni poetak kontinuiranog umskog arela Bosiljna, c reljefni odraz litologije terena JZ padina abulje. U podnoju dolomitini vapnenci obiljeeni su zaobljenim reljefnim oblicima, dok se isti vapnenci pri vrhu odlikuju otrim formama reljefa, d dio areala bukove ume Bosiljna
37 4. GODINJAK

Zakljuak Slijev TMT ima povrinu 1.268 km2 i duinu od oko 120 km, mjereno po duljoj osi slijeva vodotoka. Faktori koji utjeu na hiodroloke prilike rijenog sustava TMT su faktor kra, antropogeni faktor i klimatski faktor. Osnovna veza Trebiata sa vodotocima zavale Imotsko-Bekijskog polja ostvaruje se preko ponora ainovac i tunela Petnik. Na izlazu iz tunela u Pe Mlinima nastaje rijeka Tihaljina, koja mijenja ime na ulazu u LjubukoVitinsko polje (Kavazbain most) i dio do mosta u Humcu se zove Mlade, da bi, nakon Humca do ua u Neretvu u Strugama, nosila ime Trebiat. Vodotok gradi niz razliitih sedrenih tvorevina poevi od sedrenih podvodnih pragova preko sedrenih barijerica do sedrenih slapova. Vodopad Kravica predstavlja prirodan fenomen kra i pod zatitom je drave kao prirodna rijetkost. Visina vodopada je od 26 28 m s rubnim vodenim amfiteatrom ispod vodopada promjera 120 m. Tri su morfoloka tipa sedrenih naslaga. U poetnoj fazi razvoja stvaraju se sedreni pragovi, koji su ispod povrine vode. Nakupljanjem sedrenih naslaga nastaju barijerice visine do 0,5 m iznad povrine vode. Na povrini barijerice zadravaju se razni sedotvorci; alge, mahovine, trzaljci, tulari, rakuci, liinke kukaca iz skupina Diptera, vodeni kornjai i niz drugih. Biotiki imbenici (organizmi) zadravaju estice kalcij karbonata i pri tom pridonose da barijerica raste u okomitom smjeru. Iz barijerice rastom napokon nastaje prava sedrena barijera, na kojoj se mogu zapaziti razliiti oblici; sedrene brade, sedreni zastori, sedrene poluspilje, sedrene spilje i niz drugih slinih. . Pojednostavljeni proces nastanka sedre prolazi kroz slijedee faze: Padalinske vode brzo prodiru kroz kr. Prolazei kroz humus otapaju CO2 nastao uslijed rasta bilja i radom mikroorganizama. Voda u poniranju otapa vapnence i dolomite i stvara topljive soli (Ca2+, Mg2+, HCO3-). Voda izvire i dolazi u dodir sa atmosferom u kojoj je parcijalni tlak CO2 manji nego u vodi. Voda naglo gubi CO2, dolazi do naruavanja kemijske ravnotee, raspadaju se bikarbonati i taloi se karbonat (sedra). Ca(HCO3)2 - CaCO3 + CO2 + H2O. Male protone hidroelektrane s minimalnim tetnim utjecajem na okoli u pravilu je projekt protonih hidroelektrana run of river, snage do 10 MW. Prema Zakonu o zatiti okolia upanije Zapadnohercegovake, zatieni okolini objekti rijeke Trebiat su sedreni oblici oko vodopada Kravice, koji predstavlja spomenik prirode i geomorfoloki spomenici kao to su izvor Tihaljine u Pe Mlinima, vrelo Vriotice u Vitini i vodopadi Koua, Kravice i Buine.

4. GODINJAK

38

Kritini parametri ouvanja rijenog ekosustava kojeg ne smije naruiti daljnja izgradnja MHE su: varijabilnost protoka, minimalni protok vode, pogodnost habitata za floru i faunu i kritini parametri pejzane vrijednosti za ljude. umski prostori predstavljaju podruja iznimne bioloke raznolikosti brojnih biljnih i ivotinjskih vrsta. Pravilno gospodarenje umama, njihova zatita i ouvanje kao i ouvanje njihove bioloke raznolikosti omoguio bi njihov opstanak. Zato je sve prisutniji pojam odrivi razvoj koji predlae gospodarenje i zatitu umskih dobara kako bi ih mogle koristiti budue generacije. uma utjee na itav niz prirodnih procesa i funkcija koje mogu biti mjerilo ouvanosti prirodnog fizikog okolia. Povrinom najvea neprekinuta umska zajednica planinske bukve, na podruju upanije Zapadnohercegovake, nalazi se na teritoriju opine Posuje, u Bosiljni iznad Rakitna, koja je vrlo kvalitetna i pogodna za industrijsko iskoritavanje. Prema ekoloko - biogeografskoj rajonizaciji, podruje areala bukove ume Bosiljna, nalazi se na granici Alpske ( eurosibirske sjevernoamerike ) i Mediteranske ( submediteransko planinsko listopadne ) fitogeografske regije. Klimazonalnu vegetaciju u ovom sluaju ini umska zajednica ije je rasprostranjnje uvjetovano makroklimatskim prilikama israivanog prostora. Ranjivost umskih podruja kao dijela okolia uslijed primarnih djelatnosti (ratarstva, stoarstva, prekomjerne sjee) je opredijeljena kvalitetom prirodnih elemenata, koje izgradnja objekata i ureenje i djelovanje odreenih djelatnosti mogu unititi ili otetiti. Stupanj ranjivosti raste s kvalitetom reljefnih oblika. Zamjetan je utjecaj izmijenjenog (visinom modificiranog) tipa mediteranske klime. Vjekoslav imunovi

39

4. GODINJAK

Summary River basin TMT (Tihaljina - Mlade - Trebiat) catchment has a surface area of 1268 km2 and a length of about 120 km, as measured by the longer axis of the basin. Factors affecting hydrological conditionsof the river system, THT are factor of rocks type, anthropogenic factors and climate factors. Basic connections of Trebiat river with basin water bodies Imotsko-Bekijsko poljes is achieved through the tunnel Petnik and the sink hole ainovac. At the exit from the tunnel into the Pe Mlini area, originate Tihaljina River which changed its name at the entrance to Ljubuki - Vitina poljes (at Kavazbain bridge), so that part to the bridge in Humac called Mlade (Croatin - young), and its part after bridge of Humac to the mouth of the Neretva river, near village Struga, called Trebiat. River system TMT builds a variety of travertine formations ranging from underwater step (riffles, bars) over travertine shallow bars to waterfalls. Waterfalls is a natural phenomenon of karst and under the protection of the state as a natural rarity. The height of the waterfall is 26-28 m and it is of the amphitheater shape, 120 m in diameter. There are three morphological types of travertine deposits. In the initial phase of development creates travertine step(riffles, bars), which are below the surface vode. During travertine deposition, low barriers is created, up to 0.5 m above water surface On the surface of low barriers retain various algae, moss, crabs, insect larvae from a group of Diptera, aquatic beetles, and many others. Biotic factors (orgaisms) keep calcium carbonate particles together, thereby contributing to low steps growth in the vertical direction. From the progressively low steps (bars) growth finally occurs main travertine barriers, where they can observe different morphological forms like travertine chin, travertine curtains, travertine half-cave, travertine caves and many other similar. Simplified process of the creating travertine barriers through the following stages: Precipitation of water quickly infiltrated the carst underground. Percolating through humus layer, dissolved CO2 arising from the growth of plants and microorganisms work. The sinking water dissolves limestone and dolomite and generates soluble salts (Ca2 +, Mg2 +, HCO3-). The water rises at surface and comes into contact with the atmosphere in which the partial pressure of CO2 is less than in water. The water rapidly loses CO2 that leads to lose of the chemical equilibrium, bicarbonate decays and carbonate (travertine) creates. Ca (HCO3)2 = CaCO3 + CO2 + H2O. Small hydroelectric power plants, with minimum adverse impact on the environment generally is a project of hydroelectric run of river power plants powered to 10 MW. According to the Environmental Law of Westherzegovina county, environmental protection facilities Trebiat River are travertine forms around
4. GODINJAK 40

the waterfalls, which is a natural monument and geomorphological monuments: the spinghead of the Tihaljina at Pe Mlini, spinghead of Vriotice at Vitina, and Falls: Koua, Kravice and Buine. The critical parameters of the conservation of river ecosystems that should not impair by the further construction of powerplants include: variability of flow, minimum flow, suitability of habitats for flora and fauna and landscape values of critical parameters for humans. Forest areas represent areas of exceptional biological diversity of many plant and animal species.Proper management of forests, their protection and preservation also conservation of biological diversity would ensure their survival. Therefore, it is increasingly common notion of sustainable development, which suggests the management and protection of forest resources so that the next generation could use them. Forest affects the whole range of natural processes and functions that can be a measure of conservation of the natural physical environment. The largest area continuous mountain beech forest community, the West County area, located on the territory of the municipality Posuje in Bosiljna above Rakitno, which is very good and suitable for industrial use. According to ecological biogeographical zoning, area range Bosiljna beech forest, located on the border of Alpine (eurosibirian - North) and Mediterranean (sub-Mediterranean - mountainous deciduous) phytogeographic region. Climatozonal vegetation, in this case, makes forest communities whose distribution is dictated by macroclimatological occasions of the area.. The vulnerability of forest areas as part of the environment due to primary activities (farming, livestock, excessive felling) is committed to quality natural elements, that construction of facilities and planning and operation of certain activities can destroy or damage it. The degree of vulnerability rises with the quality of landforms. A noticeable impact modified (modified height) Mediterranean-type climate. The soil substrate on which grows Bosiljna beech forest community developed on the limestone cliffs of cenon age (Upper Cretaceous). The whole mass of limestone on which was formed southwestern slopes of the ridge abulja beheaded with two border horizontal (forward) fault. There is developed three main categories of soils: undeveloped land (litosoli), limestone-dolomite humus (kalkomelanosol) and brown soil on limestone and dolomite (kalkokambisol). Almost the whole range is represented with a growing community of deciduous beech.
41 4. GODINJAK

Literatura i izvori: Bognar A., imunovi V., 2006: Geomorphological evolution of Dinarides. Excursion guide, HUN-GEO, Budapest 2006. Bognar A. B., Bognar H. I., 2010: Geoekoloko vrednovanje reljefa Republike Hrvatske. Meunarodni simpozijum Geoekologija XXI vijek, Teorijski i aplikativni zadaci, Zbornik radova, 21-24. rujan 2010. abljakNiki, Crna Gora. Bukmir F., 2008: Hidroloke znaajke prostora opine Ljubuki, Diplomski rad. Mostar. Grupa Autora, 2002: Studija utjecaja na okoli HE Pe Mlini, Elektroprojekt, Zagreb. Grupa Autora, 2003: Znanstveno struni simpozij s meunarodnim sudjelovanjem; Voda u kru slivova Cetine, Neretve i Trebinjice. Zbornik radova. Neum, 25. 27. rujna 2003. Grupa Autora, 2007: Vodoprivredni uvjeti za izgradnju malih hidroelektrana. Podloge. Geodetske, hidroloke i energetske podloge o vodotoku, lokacijama i moguim rjeenjima malih hidroelektrana. Mostar. Grupa Autora, 2008: Turistika zajednica Zapadno-hercegovake upanije, iroki Brijeg. Grupa Autora, 2009: Studija ranjivosti prostora upanije Zapadnohercegovake, IGH Mostar d.o.o., rujan 2009. Ljeevi A. M., 2010: Geodiverzitet, geonasljee i geoekoloki faktori odrivog razvoja. Meunarodni simpozijum Geoekologija XXI vijek, teorijski i aplikativni zadaci, Zbornik radova, 21-24. rujan 2010. abljak-Niki, Crna Gora. Procjena odrivog razvoja u BIH (Izvjetaj BIH za Svjetski Samit o odrivom razvoju (WSSD)), Sarajevo, Banja luka juni 2002. Rogli J., 1938: Imotsko polje, fiziko-geografske osobine. Posebna izdanja Geografskog drutva, sv. 21, Beograd. Rogli J., 1968: Odnos rijene erozije i krkog procesa. Cvijiev zbornik, SANU, Beograd. Saletto-Jankovi M. (1994): The role of geomorphological research in geoecology. Acta geographica Croatica, vol.29, Zagreb. Saletto-Jankovi M., (1994): The landscape ecological evaluation of the NP Paklenica. Zbornik radova IGU Conference 1994.: Environment and Quatity of Life in Central Europe, Prag. Saletto-Jankovi M., (1995): Geomorfoloke znaajke reljefa NP Paklenica i njegovo geoekoloko vrednovanje. Magistarski rad, Biblioteka Geografskog odsjeka PMF-a, Zagreb.
4. GODINJAK 42

Saletto-Jankovi M., (1997): Geoekoloke osobine NP Paklenica. Doktorska disertacija, Biblioteka Geografskog odsjeka PMF-a, Zagreb. imunovi V., Rianovi J., 1995: Geografski aspekt poplave s primjerima iz hrvatske i Hercegovine 1.Hrvatska konferencija o vodama. Zbornik radova, knjiga 2. Dubrovnik, 441-448. imunovi V., 1998: Hijerarhija centralnih naselja upanije Zapadnohercegovake. Acta geographica Croatica, vol. 32. Zagreb, 125-144. imunovi V., 2008: Park of nature Hutovo Blato characteristics of geographic structure. I. International sciencific geographical colloquium, Karaotok, apljina, 10-14. imunovi V., Rianovi J., 2003: River Cetina representative example Dinaric karst. XI. Croatian-Hungarian geographical colloquium. Split, 22 26. imunovi V.,(2010): Prirodni fenomeni i potencijali upanije Zapadnohercegovake i njihova geoekoloka optimalizacija. Geoekologija - XXI vijek, Teoretski i praktiki znaaj, Meunarodni simpozijum, abljak - Niki, 21 - 24. 09. 2010. imunovi V., Bognar A., 2005: Geomorfoloke znaajke Parka prirode Blidinje. I. Meunarodni znanstveni simpozij Blidinje 2005. Zbornik radova simpozija, Blidinje, 16-17. rujan 2005. 25-41. imunovi V., 2006: Glaciation traces on vrsnica mountain. XII. Hungarian-Croatian geographical colloquium, Nagykoru, 19-22. May 2006. Zakon o zatiti okolia. Narodne novine ZH br. 5/2000. Zakon o umama Federacije BIH, Sl. novine F BIH, broj 20/02, 37/04 Zakona o zatiti okolia Federacije BIH, Sl. Novine F. BIH broj 33/03

43

4. GODINJAK

Kretanje stanovnitva u Tihaljini

Put i obveza vode me od posljednjeg zadravanja u Drinovcima do Tihaljine.1 To je mjesto u kome se nalazi sjedite upe koja je obnovljena 1889. godine. I odluio sam se tu zaustaviti, otvoriti dobru knjigu upa Tihaljina, koju su s ljubavlju napisali povjesniar dr. Anelko Mijatovi i pravnik Zvonko Kordi. Knjigu je objavio upnik fra Jozo Zovko s porukom: Teimo kao i svi doi do svoga poetka. Ova bogata povijest obvezuje, nadahnjuje da dostojanstveno i odgovorno uvamo svoju batinu. U knjizi ete susresti imena svojih prea, vae korijene Izraunajte, hoe li nam Tihaljina ostati pusta! Oduite se svojoj Crkvi, svom hrvatskom narodu i franjevakoj Provinciji novim zvanjima. Neka ova povijest bude uiteljica buduim generacijama!2 Zapisanim podatcima elim pridodati jo neke kako bih upoznao itatelje Susreta s pojedinostima ovog blagog, pitomog, vodonatopljenog, kamenitog, ali dragog podneblja. Duga je povijest Tihaljine, ispisana mnotvom ivota. Na sljedeim stranicama izdvajam na jednom mjestu barem one vanije povijesne trenutke u ivotu ove franjevake i Gospine upe i posebno spomenuti ulogu koju je imala u nastanku, rastu i mijenama kranske religioznosti i hrvatske kulture. Tihaljina je od davnina naseljeno mjesto upa na granici zapadne Hercegovine s junom Hrvatskom. Za hodoasnike ona je svetite s prepoznatljivim Gospinim kipom. Tihaljina, uz susjedna sela, sinonim je za sunce i uareni kamen, ljetnu vrelinu i cvrke. Njezin dio Rike sinonim je za izvorne vode i zelenila, vrtove i njive povra i itarica, vinograda i obradive zemlje. Tihaljina s Ravlia peinom odvodi nas u daleku prolost koju preputamo arheolozima. Tihaljina je i kamenita. To je ono su im se danas susreemo. Ovdje je kamen gdje se god okrenete ni kamo god krenete. Kamen na ovaj ili onaj nain
1 2

Andrija Niki, Kretanje puanstva u Drinovcima, Susreti Godinjak, Izd. Matica hrvatska , Grude 2009., sv. 3., str. 23.-55.

upa Tihaljina u povodu 100. obljetnice obnove upe, Duvno, 1989., str. 7.-8.
44

4. GODINJAK

ini i ovaj kraj vrstim i tvrdim. A njegova energija je razvila i vrstu volju u namjerama ovdanjih ljudi nasljeivati, stjecati, poveavati, raditi, imati i predati u naslijee. Njihove uljave ruke o tome bi imale puno toga ispriati, ali njihova pria je uglavnom zavravala na prekrienim prsima. S druge strane, izvori pitke vode ine oprenost suhoi tvrdog nam brda i upravo ona, ta ivotna, svjetlucava i ista tekuina, umiruje i ublaava e ispucale zemlje, opet s kamenom u njoj i oko nje. To je pomirba oprenosti, nadopunjavanje, sklad koji ovo mjesto nudi. Imati i jedno i drugo, jednako vrijedno prepoznaje na prepoznatljivi ovjek. Ako elite pratiti Riku od Pe Mlina do Klobuka, onda ete vidjeti Boju prirodu u svojoj snazi, ljepotu koja nas ostavlja iznenaenima i spokoj koji s ritmom toka, daje rijeka. Dolina ove rike biljei plodnu zemlju, floru i faunu, podruje gdje se otkriva sr postojanja darovane prirode u njezinom iskonskom obliku. Na poetku su mlinice i stupe, ali i elektrina centrala. Mlinice i stupe su, uglavnom, umuknule i preputene zubu vremena sravnjene sa zemljom. Centrala krade vodi snagu, prkosnim stupovima prenosi je i raskono dijeli diljem Hercegovine. Ona rasvjetljava domove, pokree strojeve i prua raznovrsnu pomo ljudima dananjice. Tihaljina je poznata i po mistinim stecima. Ti monolitni kameni glasnogovornici stoljeima govore, ali rijetki su sasluali cjelovitu njihovu poruku. Bez ikakve sumnje nai prei ije ostatke uvaju steci zavrjeuju dragocjeno mjesto u Hercegovini. To su pokuaji dananjih prea da jo u srednjem vijeku urbaniziraju ovo seosko podruje. to nisu mogli za ivota to su nastavili inili umirui i lijegajui, odnosno ostajui na svom plemenitom. Njih emo prepoznati i na stranicama ove studije, rjee poimenino, a ee pod brojevima. Vraajte se ponovno u Tihaljinu. Stanovnici ovog ubavog sela i prolaznici su arhivirali osjeaj velianstva Boje prirode. Tihaljina je ponosna na ovaj dio prirode koji se nalazi u njezinim grudima. U prvom dijelu ove studije iznose se vaniji povijesni podatci, a u drugom popisi stanovnitva i Tihaljski rodovi. Ako volite prolost onda, uz nie izdvojene podatke, prelistavajte davne zapise, prigodne studije, a posebice monografiju vrijednih povjesniara i pisaca upa Tihaljina u povodu 100. obljetnice obnove upe, 1989. godine. Ne zaboravite ee otvoriti i umreene poruke svojih sumjetana.3 Kako ljude i na naim podrujima sve vie zanimaju vlastiti korijeni, upozoravam na

3 upa Tihaljina u povodu 100. obljetnice obnove upe, Duvno, 1989. i http://www.tihaljina.com/ . Koristio sam posuvremenjene podatke, ponedjeljak 5. sijenja 2009.: http://www.tihaljina.com/index.php?option=com_content&view= article&id=68&Itemid=74 .

45

4. GODINJAK

popise stanovnitva objavljene na stranicama spomenute monografije upa Tihaljina.4 I. Hod kroz povijest Uvod Iako Tihaljina, prostorno maleno podruje i zaokruena zemljopisna cjelina neznatne povrine, napisali su dr. Anelko Mijatovi i Zvonko Kordi, nije u prolosti utjecala na neke osobite promjene zbivanja u gospodarskom, vojnom, politikom ili u bilo kojem obliku drutvenoga ivota ue ili ire zajednice, niti se je formirala kao jedno urbano jezgro, i prema tome, nije ni mogla biti predmet veega interesa nijednoga od navedenih inilaca, ipak, to nije bilo za oekivati, o njoj su biljeili kroniari, izvjetavali vizitatori i pisali istraivai. Tome je, prije svega, pridonio zemljopisni smjetaj Tihaljine na tradicionalnim prometnicama od Neretve prema Imotskoj krajini i od istoka prema Zabiokovlju i Makarskom primorju. Dolina Tihaljine, iako izraziti kraki predjel, bogata vodom i pogodnim povrinama za obraivanje, oduvijek je bila pogodna za ivot, pa je tu ovjek ivio jo u prapovijesti, a tu se je odrao i u ovim krajevima kroz esta pustoenja i razarajua ratna vremena. Upravo, ostaci kulture ovjeka na tom prostoru u veini su uzrok interesiranja istraivaa za ovaj kraj.5 Od prvog poznatog i najstarijeg pisanog podatka u vezi s Tihaljinom u poznatoj srednjovjekovnoj kopiji antikih rimskih itinerera, moda iz III. stoljea, nazvana Tabula Peutingeriana, u kojoj je ucrtana i rimska cesta SalonaNarona, sa svim postajama, meu kojima je i Ad Fusciana, za koju svi istraivai dre da se je nalazila na podruju Tihaljine, do crkvenih izvora XV. i XVI. stoljea, vie od jedno tisuljee nije nam poznat nijedan podatak u vezi sa samom Tihaljinom.6 Prve vijesti o dolasku franjevaca u Humsku zemlju donosi fra Petar Bakula u svojoj knjizi I martirii Patnje u hercegovakoj franjevakoj misiji7 Hercegovaka misija, pie Bakula, zauzima mjesto meu prvim misijama u Franjevakom redu.8 Nastala je u prvih dvadeset godina poslije osnutka ovoga

4 upa Tihaljina, (str. 163.-170. i 279.-310.), Franjevaki arhiv u Mostaru, Spisi Provincije, sv, 35., ff. 266. -269.; sv. 36., f. 259.-271 i Andrija Niki, Drevna prezimena u Tihaljini, Bekija. 5 6 7 8

Opirnije: upa Tihaljina u povodu 100. obljetnice obnove upe, Duvno, 1989., str. 15.-49. Turske porezne knjige iz 1475.-1477., 1570.-1580., 1585., 1599. s odgovarajuim podatcima imaju svoju vrijednost.. P. Bakula, I martirii, Roma, 1862., str. 9.- 38. - Poglavlje I. Dolazak franjevaca u Hercegovinu, turska okupacija i muenitva.

Fra Aneo Kraljevi u svom ematizmu pie da su franjevci u ove krajeve pristigli odmah po osnutku Reda. erigajski Aneo, Mostar, 2007.
4. GODINJAK 46

slavnoga Reda po misionarskim pothvatima.9 Osim s poganstvom, franjevci su se u Hercegovini morali probijati i boriti s hereticima: patarenima10, koji su u ono vrijeme bili jako jaki u itavom Iliriku.11 Svjetlo, koje su u ono doba donijeli franjevci svojim propovijedanjima12, rasvijetlilo je zamraene pameti toga naroda koji, videi u tim novim apostolima novog irila i Metodija13, poniznost, blagost, ljubav i savreni sklad svih kreposti, spontano otvori svoje srce plodnosti nebeskoj rosi koja je jako ugodno padala posredstvom Boje rijei. Uistinu, polja koja su obraivali serafski radnici, pokrivae hercegovako tlo bujnom vegetacijom, mirisnim cvijeem i obilnim plodovima.14 Klicali su od veselja Gospodinovi ratnici osvojivi plijen, a skupa s njima pjevali su i himnu slavlja i zahvalnosti i oni koji su osloboeni od poroka bezbotva, hereze i smrti, privedeni krepostima pobonosti i tovanja Boga, jedinoga darovatelja vjenoga ivota. Vatra Raspetoga, koja je upaljena u srcima Hercegovaca, nije mogla zadugo ostati sakrivena, a da se ne proiri u poar i prema vani. Zahvalni Bogu i svojim duhovnim ocima, daju se na podizanje spomenika katolike pobonosti. Kranski ar je tako obuzeo dobri svijet, da se za kratko vrijeme Hercegovina okitila na svom katolikom elu s pet franjevakih samostana,15 mnogobrojnim crkvama i kapelama, ve prema potrebama i koristima naroda.16 I kako je iz dana u dan rasla pobonost naroda, tako su se podizale i nove crkve i one postojee proirivale i uljepavale.17 Moniji i odliniji ljudi te provincije jednako su prednjaili u pobonosti podiui spomenike vjere, smatrajui kao najveu ast ako Bogu daruju kao rtvu najvei dio svoga imanja, koje im je Boja dobrota dala.18 I tako su franjevci, nastavlja Bakula, borei se za
9 Toj problematici posvetio je Mandi uvodno poglavlje. Hrvatska franjevaka provincija osnovana je 1226. godine. Usp. Dominik Mandi, Franjevaka Bosna, Rim 1967. 10 Fra Petar Bakula preuzima ondanje mijljenje o vjerskom stanju srednjovjekovnog puanstva u Humskoj zemlji i Bosni. Na temelju novijih istraivanja i suvremenih dokumenata to su bili bosanskohumski krstjani. 11 12

Rimska pokrajina.

Zaslugu o uvrenju vjere u Humskoj zemlji i fra Aneo Kraljevi pripisuje franjevcima, sve dok nije zaslugom bra e Reda sv. Franje, koji su u ove krajeve pristigli odmah po osnutku Reda, vraena u krilo Katolike crkve i na latinski obred. Hercegovaka je misija potom doivjela velik napredak, kad ju je 1339. posjetio gene ral Reda sv. Franje Gerard dOdon. General Geraldus Othonis u starijoj literature Gerard Odonis, a novijoj Gerard Ot. Pariki profesor Grard dOdon 1339. je izabran za osamnaestog generala Franjevakog reda.
13 14 15 16

Sveta braa, slavenski prosvjetitelji iril i Metod. Usp. Rudo Mikuli, Iseljeniko pitanje ljubukog kotara, Selo i grad, almanah 1930. 2. godite. Bakula misli na samostane u Mostaru, Konjicu, Ljubukom, Duvnu i erinu. Usp. Schematismus 1867.

Na temelju arheolokih istraivanja i rijetkih dokumenata na podruju zapadne Hercegovine postojalo je prije turske okupacije i ruilakog divljanja preko 150 crkava.
17 Tu su se posebno isticali dubrovaki trgovci koji su obilno darivali pojedine franjevake samostane i svetita. To svjedoe i najstariji danas poznati spomeni pojedinih mjesta Ljubuki, Novi, Bie, Zahum. 18 Tako se danas, na temelju arheookih nalaza, tradicije, zapisa fra Petra Bakule i sauvanih dokumenata zna da su franjevaki samostani postojali u Novom kod apljine, na Biu, u Mostaru, Konjicu, Ljubukom, Duvnu, erinu, Policama (Ruii), Imotskom na Prolokom jezeru, a od XV. stoljea u Zaostrogu, malo kasnije i u ivogou. Uz to postojali su i franjevaki samostani u istonoj Hercegovini: Nevesinju, Stocu, Ljubinju, i, uz benediktinski u Polju na trebinjskom podruju. Usp. Franjevaki arhiv u Ljubljani, Mavro Faidiga, Bosna seraphica. U ljubukom kraju postojalo je 39 crkava, u mostarskom 15, u Brotnju deset, u irokobrijekom deset, u konjikom kraju 48 i duvanjskom kraju 33. A na podruju istone Hercegovine poznato je 45 drevnih crkava. Ukupno 152 u zapadnoj i 45 u istonoj to zbrojeno ini podatak od 197 crkvenih zdanja. Meutim, osim regionalnih franjevakih poglavara provincijala u Dubrovniku, vikara u Bosni i biskupa franjevaca imena drugih fratara sve do poetka

47

4. GODINJAK

svoga Gospodina sa zastavom kria u ruci, s velikom ustrajnou predvodili nove ete vojnika. A one su vjerno i neumorno slijedile hrabre i svatko se je smatrao najsretnijim koji je mogao biti prvi. Toliku ast, ugled i potovanje franjevci su stekli ispoetka. To je potvreno i injenicom to su kroz dugi period svoga boravka u Hercegovini franjevci u tako velikom broju kao nigdje u Europi. I ne smije se rei da je samo narod volio svoje misionare, jer se vidi iz povijesnih fragmenata onoga vremena, da su ih potivali knezovi, plemii i visoka gospoda. I ne samo da su ih potivali, nego su franjevci utjecali mnogo na njih kao duhovni obnovitelji. Iz tako svetoga jedinstva, to je karakteristika samo ovakvih asnih i pametnih ljudi, rodio se napredak, koji se je sve vie usavravao do visokog stupnja. Tako su iz sjemena kranskoga morala, koje su franjevci sijali na bogato hercegovako tlo, nicali religiozni i civilni ogranci, koji su rasli kao u proljee i napravie od Hercegovine zemaljski raj, ije su ljepote i slasti uivali samo ljubitelji boanskoga Jaganjca koji se iz ljubavi rtvovao na drvetu kria. Dva stoljea su Hercegovci uivali vjerski i graanski mir koji je jedino blaenstvo na zemlji smrtnoga ovjeka. I, evo, Hercegovina gleda svoje sinove vesele i pune duevnoga zadovoljstva, pune ivota i veselja, gdje stoje kao nepomine stijene, ali problijedjele od smrtnoga straha. Gleda ih ive, ali ivotom malo manjim od smrti. Tako, eto, crno nebo pokriva se crnim i gustim oblacima, koji uskoro zastiru zrake prve ivotvorne zvijezde. Ugleda, kako se die bijes vjetrova i njihov strahoviti sukob, spremajui stranu oluju, grmljavinu i ubitane gromove nad glavama Hercegovaca.19 Podatke iz crkvenih pismohrana ponudili su javnosti fra Pave ilobadovi, fra Andrija Kai Mioi, fra Stipan Vrlji (1677.-1742.), makarski biskup don Stjepan Blakovi, apostolski vikari fra Pave Dragievi, fra Marijan Bogdanovi, fra Marko Dobreti, a posebice fra Petar Bakula20. Na temelju upnih izvjea o Tihaljini su nam nudili podatke: fra Martin Mikuli, fra Dominik Mandi, fra Ivo Bagari i jo neki. Trebamo biti zahvalni zapisima putopisaca (J. Alaevi, Otto Blau, Nikola Barii, Philipp Ballif, Vjekoslav Klai, iro Truhelka i dr. te uitelj Nikola Barii21). Te svoje zabiljeke o
16. stoljea gotovo nam nisu poznata. Uza svu nepoznatost brojni fratri su ugradili sebe u povijest Katolike crkve i navedena zdanja na ovim irokim prostranstvima. Usp. A. Niki, Kratka povijest Bosne i Hercegovine do 1918. godine, Mostar, 2002., str. 128.-164., Katolici u Sarajevu do 1918., Mostar, 2001. s popisom vikara i provincijala i Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614. do 1918., Mostar, 2003.
19 U zamolbi za gradnju samostana u Hercegovini fra Nikole Kordia, fra Ilije Vidoevia i fra Pake Kvesia, Posuje, 8. prosinca 1843. stoji: U naoj domovini Hercegovini trenutno nema nijedne crkve i nijednoga samostana. Grad Kreevo u Bosni, kojem smo podloni mi, hercegovaki franjevci i puk, ima jedva preko 200 katolikih kua, a ipak predstavlja pola redovnike zajednice kreevskoga samostana. Hercegovina, u kojoj ima preko 4.000 kua i gotovo 30.000 katolikih dua, i to samo u onom dijelu to je podloeno kreevskomu samostanu, ne ubrajajui dio koji je podloen samostanima u Fojnici i Sutjesci i tre binjskom biskupu, jedva da sainjava ostatak kreevske redovnike za jednice. Usp. erigajski Aneo..20 Petrus Bakula, Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Split, 1867. 21 Nikola Barii, Tihaljina i njezine znamenitosti, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1893., te Bonjaku (1893., br. 12,1; 45, 2), Sarajevskom listu (1893., 123, 2) te na njemakom jeziku /Tihaljina in der Hercegovina, Wissenschaftliche Mittheilungen aus der Bosnien und der Herzegovina, 1895., 577-578).

4. GODINJAK

48

Tihaljini, njezinim znamenitostima i narodnim vjerovanjima Barii je objavio i u U XX. stoljeu za poznavanje prolosti Tihaljine posebno su znaajni istraivalaki radovi: Marka Vege o prapovijesnim gomilama, ostacima rimske civilizacije i stecima (1964.), Ive Bojanovskog o trasi rimske ceste SalonaNarona (1977.), Petra Orea o Mukogradu i Gradini na obroncima Malia (1978) te Brunislava Marijanovia o prapovijesnom nalazitu u Ravlia peini i o Gradini na obroncima Ljubea (1981. i 1988.).22 1. Ime Tihaljina Mjesno je ime Tihaljina, pie Daniel Aleri, jednoznano na cijelom junoslavenskom podruju. Njime se openito oznauje samo jedno naselje u zapadnoj Hercegovini, ono koje je i puk u tome naselju i njegovoj okolici nekad zvao Tihaljina a danas zove Tijaljina ili Tijaljna (pridjev: tijaljski, stanovnik: Tijaljanin, stanovnica: Tijaljkua ili Tijaljkulja). To se naselje prvi put spominje g. 1475-1477, u arapskom tekstu, u obliku Tihaljina, i to kao jedno od naselja koja su od davnina... bila batina... vojvode Dadoja. U hrvatskom tekstu spominje se ono prvi put g. 1599, u pluralnom obliku Tialjine, i to kao jedno od naselja u veljakoj upi. Rijeka koja tee kroz to naselje danas je u svojoj okolici poznata kao Rika ili Tijaljska rika (= rijeka koja pripada selu Tihaljini). U prolosti se, meutim, i ona spominje pod istim imenom pod kojim i naselje. Njezino se ime javlja g. 1774., na karti priloenoj Fortisovu djelu Viaggio in Dalmazia, i to u obliku Tijaljina, izvorno Tiaglina.23

22 Prvi poznati i najstariji pisani podatak u vezi s Tihaljinom je u poznatoj srednjovjekovnoj kopiji antikih rimskih itinerera, moda iz III. stoljea, nazvana Tabula Peutingeriana po njemakom humanistu Konradu Peutingeru, u kojoj je ucrtana i rimska cesta Salona-Narona, sa svim postajama, meu kojima je i Ad Fusciana, za koju svi istraivai dre da se je nalazila na podruju Tihaljine. Vie od jedno tisuljee nije nam poznat nijedan podatak u vezi sa samom Tihaljinom. Podaci iz turskih i crkvenih izvora XV. i XVI. stoljea za nas su posebno dragocjeni (1475.-1477., 1570.-1580., 1585., 1599.). U XVII. je stoljeu vie podataka o Tihaljini zapisao bosanicom fra Pave ilobadovi u Libretinu o etovanju u Primorju i Hercegovini 1662-1686. U XVIII. stoljeu je vie podataka zapisao fra Andrija Kai Mioi i objavio 1759. godine, zatim dragocjene podatke o Tihaljini ostavili su nam fra Stipan Vrlji (1677.-1742.), makarski biskup don Stjepan Blakovi, te apostolski vikari fra Pave Dragievi (1743), fra Marijan Bogdanovi (1768.), fra Marko Dobreti (1777.). U XIX. stoljeu vie je istraivaa skupljalo podatke o Tihaljini, a neki od njih su i proputovali kroz Tihaljinu: J. Alaevi, fra Petar Bakula, Otto Blau, Nikola Barii, Philipp Ballif, Vjekoslav Klai, iro Truhelka, fra Martin Mikuli i dr. istraujui prvenstveno rimsku prometnicu Salona-Narona ali i druge starine. Neto vie podataka o Tihaljini objavili su fra Petar Bakula, Schematismus topographico-historicus Custodiae provincialis et Vicariatus apostolici in Hercegovina, Split, 1867) i Nikola Barii (Tihaljina i njezine znamenitosti, Glasnik Zemaljskog muzeja, Sarajevo, 1893.). Te svoje zabiljeke o Tihaljini, njezinim znamenitostima i narodnim vjerovanjima Barii je objavio i u Bonjaku (1893., br. 12,1; 45, 2), Sarajevskom listu (1893., 123, 2) te na njemakom jeziku /Tihaljina in der Hercegovina, Wissenschaftliche Mittheilungen aus der Bosnien und der Herzegovina, 1895., 577-578). U XX. stoljeu za poznavanje prolosti Tihaljine posebno su znaajni istraivalaki radovi: Marka Vege o prapovijesnim gomilama, ostacima rimske civilizacije i stecima (1964.), Ive Bojanovskog o trasi rimske ceste Salona-Narona (1977.), Petra Orea o Mukogradu i Gradini na obroncima Malia (1978) te Brunislava Marijanovia o prapovijesnom nalazitu u Ravlia peini i o Gradini na obroncima Ljubea (1981. i 1988.).http:// www.tihaljina.com/index.php?option=com_content&view=article&id=68&Itemid=74 - Aurirano Ponedjeljak, 05 Sijeanj 2009 23

Usp. Akademijin Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb 1880-1976, ili Skokov Etimologijski rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika, Zagreb, 1971-1974.
49 4. GODINJAK

Kako je, dakle, dolo do toga mjesnoga imena? Odgovor nudi Daniel Aleri: Imajui na umu da dananji pridjev tijaljski i imenice Tijaljanin, Tijaljkua i Tijaljkulja upuuju na osnovu Tijalj-, koja je u starije doba glasila Tihalj-, zakljuujem da se tu radi o mjesnom imenu koje je nastalo poimeniavanjem enskoga posvojnoga pridjeva Tihaljina (lok. u Tihaljinoj) bez pomoi nastavka. Jasnije reeno, mora da je puni oblik toga mjesnoga imena u starije doba glasio Tihaljina Vas (= Tihaljino Selo), odnosno Tihaljina rika, tako da se je govorilo npr. kua u Tihaljinoj Vasi ili mlinice na Tihaljinoj rici. Tenja za pojednostavnjivanjem dovela je do pojave jednostavnijega, pridjevskoga oblika Tihaljina (kua u Tihaljinoj, mlinice na Tihaljinoj...). Slino kao to je prvotni pridjev Miljacka, uz koji je nekad stajala imenica rijeka, zamijenio imenikom (nom. Miljacka, gen. Miljacke, dat. Miljacki...), tako je i taj nekadanji pridjev Tihaljina zadobio na kraju oblik prave imenice (kua u Tihaljini, mlinice na Tihaljini...). Rekonstruirani prvotni oblici Tihaljina Vas i Tihaljina rika upuuju na zakljuak da je tim mjesnim imenom prvotno oznaivano selo ili rijeka, ili, bolje, i selo i rijeka u vlasnitvu nekoga Tihalje, tj. u vlasnitvu nekoga velikaa koji je u puku bio poznat pod imenom Tihalja. () A moglo je nastati ili od imena Tihomil, ili od imena Tihomir, ili od imena Tihoslav. Imena Tihomil, Tihomir i Tihoslav, zakljuuje Aleri, koja su na tome podruju morala biti uobiajena bar do Tridentskoga koncila u XVI. st., nekad od mila, bez sumnje, bila upotrebljavana u oblicima Tiha i Tiho (). Dakako, i imena Tiha i Tiho mogla su biti proirena. Ima potvrda da su u starije doba ivjela u oblicima Tihan, Tiho i Tihoje, kao i u obliku Tihota. A upravo po mjesnom imenu Tihaljina smije se zakljuivati da je ivjelo i u obliku Tihalja. Istina, nastavak je -alja u tvorbi mukih imena dosta rijedak. Da je, meutim, bio dosta uobiajen upravo u okolici dananje Tihaljine, svjedoi ne samo mjesno ime Tihaljina nego i mjesno ime Vitaljina kojim se oznauje zaselak sela Raljana jugoistono od Ljubukoga. Ono je, nema sumnje, nastalo od starijega, punoga oblika Vitaljina Vas, pri emu je ime Vitalja izvedeno od imena Vito koje je, opet, izvedeno od imena Vitomir, tako da mjesno ime Vitaljina znai, zapravo, isto to i Vitomirovo Selo (). Budui da se mjesno ime Tihaljina, kako sam iznio u poetku, prvi put spominje g. 1475.-1477., dolazi, razumije se, u obzir samo onaj velika toga imena koji je ivio prije tih godina. Znam samo za jednoga takva velikaa. To je humski upan Tihomil koji je, po jednom rodoslovu, ivio u X. st. i sagradio crkvu sv. Stjepana u Drijevima, tj. u dananjoj Staroj Gabeli, neto junije od ua Tijaljske rike, koja se tamo zove Trebiat. Taj je, dakle, Tihomil mogao u puku biti poznat kao Tihalja i istodobno biti vlasnik mlinica u Pei, a i samoga sela na tome podruju. Njegov daleki potomak mogao bi biti onaj vojvoda Dadoje kojemu
4. GODINJAK 50

se g. 1475-1477. pripisuju i Tihaljina i mnoga druga sela zapadno od donje Neretve kao njegova batina od davnina. 24 2. Poloaj Tihaljine Tihaljina se nalazi u zapadnom dijelu Hercegovine, uz istoimenu rijeku. Najblia naselja: Grude, imotski, Ljubuki, iroki Brijeg, Vrgorac, ona je povezana kroz razne oblike drutvenoga i privrednoga ivota. Biokovo, duljine 36 km, irine 9,5 km i s najviim vrhom (Sv. Jure) 1.672 m, dijeli i udaljuje Tihaljinu od Makarskog primorja. Nekadanje povijesno-drutvene okolnosti i stalan nesigurnost po ivot, uz ostalo, uvjetovale su razvoj naselja u Tihaljini, pa su si zaseoci nastali daleko i zaklonjeni od glavne tihaljske prometnice Klobuk-Pisak-Nezdravica-Doci-Drinovci. 25 2.1. Znaajniji povijesni nadnevci do 1450. godine Oito je, po ostacima raznih kulturnih slojeva, pie Anelko Mijatovi, da je ovjekovo ivljenje u dolini Tihaljine dosta staro i susljedno ve od prapovijesti; njegove tragove u prapovijesti i u antikno doba potvruju brojna nalazita, jo uvijek neistraena i nepredoena, a o tijeku Srednjega vijeka svjedoe steci posuti diljem Tihaljine. Brojni podaci i o ivljenju u ovom prostoru od XV. stoljea do naih dana nisu neznatni ni beznaajni nego, naprotiv, svjedoe . o jednom dosta mukotrpnom i burnom ivljenju. Tu su se smjenjivale drave, narodi i civilizacije; tragovi ovjeka su ostajali kao svjedoci vremena kojem su pripadali. Dananje stanovnitvo u Tihaljini, nastavlja Anelko, pripada hrvatskoj naciji, a vjernici katolikoj vjeri. Da je tako bilo i u prolosti, sve od ranoga Srednjeg vijeka, o tome svjedoe brojni podaci, uglavnom, navedeni i u ovoj knjizi. O ivotu i stradanjima stanovnitva u Tihaljini u prolosti, takoer se dosta govori na stranicama ove knjige, od najstarijih vremena pa do naih dana. Iz pristupanih nam podatka moe se zakljuiti da se je na ovom prostoru uvijek borilo, stradalo, zarobljavalo, odgonilo, progonilo i selilo. Zarobljeni su odvoeni u Carigrad ili Italiju, bjealo se je prema moru, a kruh se je traio u Neretvanskoj dolini i u Bosni, a moda i drugdje.26

24 25 26

Aurirano, ponedjeljak, 12. sijeanj 2009. Usp. upa Tihaljina, str. 26. upa Tihaljina, str. 59.-60.
4. GODINJAK

51

O nazonosti kranstvu u Tihaljini svjedoi i velik broj otkrivenih ostataka crkava za koje se tvrdi da su sagraene u V. ili VI. stoljeu,27 a za neke lokalitete predaja tvrdi jo uvijek da su tu bile crkve. Za tri mjesta u Tihaljini se tvrdi da su tu bile crkve, a ti lokaliteti nazivaju se Crkvinama. Za ostatke crkve u Banjim Njivama postoji podatak jo iz prve polovine XVIII. stoljea u dnevniku makarskoga biskupa don Stjepana Blakovia koji je 1735. pohodio hercegovake krajeve. Na putu kroz Tihaljinu prema Klobuku 26. kolovoza 1735. naili su kraj nekoga brda na jedno staro kransko groblje s velikim kamenim pokrovima, od kojih su neki imali gore kri. I na suprot vidjee na jednom bruljku staru crkvu sv. Nikole, ije zidine postoje bez pokrova, a to je mjesto na teritoriju ljubuke tvrave.28 Oito radi se o stecima na Kordia greblju uz obronke Ljubea, a oko jedan kilometar odatle, u smjeru Klobuka,

na Banjim Njivama, i danas su vidljive neke zidine za koje se pria da su ostaci crkve. I fra Petar Bakula 1867. navodi da je u Banjim Njivama bila crkva posveena sv. Nikoli, kod koje se vide mnogi velianstveni nadgrobni spomenici velikaa. iro Truhelka je 1893. objavio kako je, obilazei i Tihaljinu, u Banjoj Njivi pronaao ruevine jedne vee i jedne manje graevine; lee jedna do druge. U obadvije vire zidovi iznad 1 m, a zapadni ugao one manje graevine uzdie se dapae jo 2,5 m. Marko Vego je tu vidio ostatke crkvenih zidina i okolo mnogo rimske cigle i grupu steaka. Smatrao je da je ta crkva s okruglom apsidom, vjerojatno sagraena u V. ili VI. stoljeu, kad i sline otkrivene kranske bazilike u upnici u Klobuku, u Borasima i Docima kod Vitine. I danas su vidljivi oni zidovi koje je 1893. Truhelka opisao kao ostatke manje graevine. Nalaze se u predjelu koji se zove Crkvina i vlasnitvo je potomaka pok. Ivana Mlinarevia. Zapadni vidljivi zid ugla te graevine dugaak je oko
27 Marko Vego, Bekija kroz vijekove, Sarajevo, 1964,50-52; uro Basler, Arhitektura kasnoantikog doba u Bosni i Hercegovini, Sarajevo, 1972; Opi ematizam Katolike crkve u Jugoslaviji 1974, Zagreb, 1975, povijesni izvjetaji; Dr. Andrija Niki, Starokranske crkve u Hercegovini od IV. do VII. stoljea, Krni zaviaj, 1976, br. 9,7-16; ematizam Hercegovake franjevake provincije, Mostar, 1977, 139. 28

A. Niki, Hercegovaki katolici izmeu 1683. i 1735. godine (pretisak iz zbornika Tisuu:godina Trebinjske biskupije, Sarajevo, 1988), Mostar, 1988,44.
52

4. GODINJAK

2 metra, a juni oko 3,5 metra. Visina toga ostatka je najvia oko 2,5 metra. Istono od te graevine nalazi se jedno udubljenje, dimenzija 2 x 3 metra, za koje se tvrdi da je bila atrnja i da je u nju ubaeno zvono. Juno od te zidine nalaze se ostaci jedne manje graevine za koju se tvrdi da je bila kapelica. Za razliku od crkve u Banjim Njivama, koje su ostaci i sada vidljivi, o crkvi sv. Ilije u Tihaljini Bakula nije tono naveo gdje se nalazi, iako su se njezini zidovi jo onda vidjeli. Da se radi o ostacima crkve na Jakenici (Fusciana?), moe se zakljuiti iz predaje to ju je 1893. Barii objavio, navodei da se ondje nalaze dvije njive koje narod naziva Crkvine i da je kraj tamonjih steaka bila crkva; a ispod crkve, gdje su sada njive i tihaljinsko vrelo, varo. I u ematizmu o franjevakoj hercegovakoj provinciji, objavljenom 1977., navodi se da se izmeu potoka Jakenice i Nezdravice nalaze ostaci rimskoga naselja i da su se na istom mjestu dugo vidjele ruevine crkve sv. Ilije. Prialo se je kako je na Dugim niivama, izmeu Kose i ceste Jakenica-Nezdravica, postojala crkva sv. Petra i da je do nje vodila cesta. O svim tim ostacima ranokranske civilizacije u Tihaljini moi e se neto vie rei tek nakon poduzimanja arheolokih istraivanja na lokalitetima vezanim uz njihovo ubiciranje.29 U srednjem vijeku, prema pisanju Konstantina Porfirogeneta u djelu De administrando imperio O upravljan ju carstvom-, Tihaljina je pripadala upi Imota. Uz ostalo, prema ostacima crkve u Runoviima, nalazu starohrvatskog pletera u Prolocu, postojanju benediktinske opatije na izvoru Vrljike u Imotskom, ostacima crkvenih zdanja u Gorici, crkve sv. Petra u Zavali, nailazi se na lepezu podataka o kranstvu na irem podruju. Od 1102, kad je Hrvatska stupila u dravnu zajednicu s Ugarskom, tim krajevima vladaju hrvatsko-ugarski vladari sve do kraja XV. stoljea, s manjim ili veim prekidima. Ostale crkvene prilike onoga vremena u tim krajevima mogu se doarati osnutkom oko godine 1300. franjevakoga samostana u Imotskom, a u Tihaljini je, vjerojatno, jo uvijek sluila svojoj namjeni crkva sv. Nikole u Banjim Njivama, s obzirom na to da su se ouvale njezine zidine sve do danas. Godine 1378. u Imotskom zapovijeda Ugrin Embrich te imotski knez i zahumski vojvoda Stjepan Pribilovi, kao podlonici hrvatskoga bana. U ono vrijeme Imotski je bio osim upravnoga i vano vojniko sredite, s vie od tisuu vojnika. Nakon smrti kralja Ludovika godine 1382. u Hrvatskoj je dolo do 25-godinjega hrvatskog ustanka (1385.- 1408.) pod vodstvom brae Horvata i Ivana Paline protiv kraljice Marije i njezine majke Jelisavete. Ustanike je pomagao bosanski kralj Stjepan Tvrtko (1377.-1391.). Iz toga vremena postoji i jedan podatak, ne ba potpuno vjerodostojan, u kojem se
29

upa Tihaljina, str. 90.-92.

4. GODINJAK

53

spominje i Tihaljina. Naime, poznati hrvatski pjesnik fra Andrija Kai Mioi u pjesmi Pisma od Vukotina Vladimirovia ... , objavljenoj u drugom izdanju Razgovora ugodnoga godine 1759. govorei o neretvanskim knezovima Vladimiroviima, za kneza Radoa Vladimira naveo je da je od bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka za vjernost kao nagradu dobio neke posjede; meu njima se spominje i Tihaljina: Svitla kruna Tvrtkovi Stipane, kralj od Bosne slavne vazda zvane, puno fali Vladimira Radoa, vee nego Kobili Miloa, jer je njemu u pomoi bio i ungarsku vojsku pridobio, prid kojomno Kleeviu bie Pava bane, tako se zovie. Zato kralju pomilova njega vee nego bana ijednoga, rairi mu staru banovinu i potvrdi lipu didovinu. Darova mu selo Tialjinu, jo Veljake, Klobuk a i Plinu, sve Zvirie, Struge i Borovce, izvan toga darova mu novce, ravno Brono sve do Ljubukoga, i Ljubuki ak do Imotskoga, da banuje iz grada Sladinca Radoeva slavna porodica. U tekstu Govorenje kratko od kue Vladimirovia fra Andrija Kai je taj dogaaj vremenski stavio u godinu 1387., dakle u vrijeme vladanja bosanskoga kralja Stjepana Tvrtka. Nakon Tvrtkove smrti 1391., u Bosanskom Kraljevstvu je dola do izraaja mo pojedinih velikaa; meu njima se posebno istie Hrvoje Vuki Hrvatini (+ 1416.), vojvoda rusaga bosanskoga30, gospodar Donjih
30 Naziv odgovara: sav rusag bosanski -kruna kraljevstva bosanskoga, Sveta kruna bosanska, Corona regni misli se na Corana Regni Bosnae, poput suvremenih naziva: Corona Regni Bohemiae (1329.), Corona Regni Poloniae zapo.inje s Kazimirom III. (1333.-1370.) oznaavajui tako sve teritorije. Kralj umire, kruna ne umire rekao bi Joachim Bielski Tadanja je drava u pravnom smislu bila kompatibilna s europskim politikim prostorom. Usp. Dubravko Lovrenovi, Kruna kraljevstva,

4. GODINJAK

54

krajeva na Vrbasu, splitski herceg i od 1403. generalni namjesnik u Ugarskoj, Hrvatskoj, Dalmaciji i Bosni pretedenta na hrvatsko-ugarski prijesto Ladislava Napuljskoga. Nakon Hrvojeve smrti 1416., tim je krajevima zavladao njegov ura Ivan Nelipi koji je nakon 1420. zavladao itavom Hrvatskom.31 Nastanak Hercegovine, nastavlja Mijatovi, u vezi je s velikakom obitelji Kosaa, koje je rodoelnik veliki bosanski vojvoda Vlatko Vukovi (? - oko 1392.), osobito poznat po borbama s Turcima kraj Bilee 1388. i na Kosovu polju godine 1389. Vukovia je, zbog izuzetnih ratnikih zasluga, kralj Tvrtko nagradio i obdario velikim posjedima u novoosvojenim podrujima. Naslijedio ga je njegov sinovac Sandalj Hrani Kosaa (1392.-1435.), koji je, sa svojom braom Vukcam i Vukom, zavladao podrujem od Prijepolja, PljevIja i Nikia do Cetine, od Zavrja i Rame do Boke kotorske, podloivi sve ostale velikae na tom podruju. Nakon smrti dvojice monih bosanskih velikaa, kneza Pavla Radinovia (1415.) i vojvode Hrvoja Vukia (1416.), Sandalj je Hrani najmoniji ovjek u ondanjoj bosanskoj dravi. Sandalja je naslijedio njegov sinovac Stjepan Vuki Kosaa (1435.-1466.), koji je kao turski vazal naslijeene posjede jo vie proirio: prema zapadu, godine 1440. osvojio je Omi i Poljica; prema sjeverozapadu do gornjeg Vrbasa; na sjeveru prema izvoru rijeke Bosne i prema planini Jahorini; na sjeveroistoku i istoku njegov je posjed dopirao do rijeke Prae i Lima, do iza Prijepolja i Nikia, a odatle prema Boki kotorskoj gdje su mu pripadali gradovi Risan i Novi. Osim dubrovakog podruja od Novoga do iza Stona, itava jadranska obala od Risna do iza Omia pripadala je Vukievu posjedu. Turci nakon oruane okupacije Srbije napadaju i Hercegovinu 1459. i 1460. pljakajui je i pustoei. I u prigodi osvojenja Bosne u lipnju 1463. Turci su provalili u Hercegovinu i osvojili je do crte Gacko-Nevesinje-Ljubuki. Ve u poetku srpnja Herceg je sa svojim sinovima stupio u protuofenzivu. Oko sredine srpnja Vlatko je Turcima preoteo Klju pokraj Gacka, a Vladislav Ljubuki. Zatim su se nizale pobjeda za pobjedom. U poetku listopada u akciju je stupio i hrvatsko-ugarski kralj Matija, to je pozitivno utjecalo i na Hercegovu ratnu djelatnost i na djelatnost njegovih sinova, koji su se u studenom iste godine pridruili kralju Matijau. Dok su hrvatsko-ugarsko ete potiskivale turske osvajae iz doline Vrbasa i sa sjevera, hercegov stariji sin Vladislav Turcima je oteo Ramu, Uskopije i Livno. U poetku prosinca kralj Matija ga je primio u red hrvatsko-ugarskih velikaa i obdario ga gradovima koje je osvojio. Dok je Vladislav ratovao na zapadu, hercegov srednji sin Vlatko provalio je u istonu
Svijetlo rijei, listopad 2010., str. 56.-57.
31 Djela Andrije Kaia Mioia, Stari pisci hrvatski, knj. 27, Zagreb, 1942, 95, 393-397; Napretkova povijest Bosne i Hercegovine, Sarajevo. 1942; Pejo okovi, Bosanska Kraljevina u projelomnim godinama 1443-1446, Banjaluka, 1988. i upa Tihaljina, str. 96.-99.

55

4. GODINJAK

Bosnu i stigao sve do Srebrenice. Nakon toga ratovanja, Turci su se zadrali u sredinjoj i istonoj Bosni. U ratovanju 1464. izgubljeno je sve to je Vlatko osvojio, stradalo je Hercegovo podruje u Podrinju, a Vlatko, ranjen u tim borbama, sklonio se je na dubrovako podruje. Turci su napali Hercegovinu i 1465. i osvojili njezin vei dio, podruje izmeu Neretve i istone granice. Istodobno, po nekom prijanjem dogovoru s hercegom, Mleani su zaposjeli podruje izmeu Cetine i Neretve (Krajinu), a kralj Matija je na Hercegov poziv poslao slavonskog bana Jana Vitovca s 5.000 vojnika u dolinu Neretve koji je u Poitelju uspostavio hrvatsko-ugarsku bazu. U takvim okolnostima i velikai Vlatkovii u zapadnoj Hercegovini, sa sjeditem u Vrataru, pristali su uz kralja Matijaa. Nakon Hercegove smrti 1466. njegovi su sinovi podijelili ostatke oeve batine. Vladislavu je pripao sjeverni dio s Imotskim, a Vlatku juni dio s Hercegnovim. Iste godine Turci su zauzeli Blagaj, a 1468. Klju. I godine 1471. Turci su provalili u Hercegovinu i zauzeli Poitelj. Godinu dana Hercegov sin Vladislav napustio je Hercegovinu i preselio se je u Slavoniju, gdje mu je kralj Matija darovao Veliki i Mali Kalnik. Pokuaj Vlatka Hercegovia da 1476. i 1481. istjera Turke iz Bosne ostao je bez uspjeha. Uz pomo kralja Matijaa, napuljskoga kralja i Venecije (do 1479.), odrao se je do prosinca 1481. u Herceg Novom, kad se je predao Turcima.32 Zadnje utvrenje u Hercegnovom, koje su branili Hrvati i Ugri predalo se je Turcima krajem sijenja 1482. godine.33 Uz rijeku Tihaljinu postoji i vei komad obradivoga zemljita koje se naziva Sandaljica, nalazi se s desne strane rijeke, vie mosta. Oito je da je taj toponimski naziv u vezi s nekim ovjekom imenom Sandalj; on je bio, vjerojatno, vlasnik te s obzirom na plodnost dosta vane zemljine cjeline; to je, svakako, bio neki velika, moda upravo Sandalj Hrani kojemu je, kako je prije navedeno, pripadalo podruje od dananje Crne Gore do rijeke Cetine.34 2.2. Tihaljski zaseoci Nije nam poznato koliko je zaseoka postojalo u Tihaljini. Grupiranje steaka uz spomen crkava pomae nam rekonstruirati naseljenost upe kroz stoljea. Sauvane nekropole taj pokuaj urbaniziranja zaseoka sa sauvanim stecima svjedoi nam o viestoljetnim naseljima i na naem podruju. Brojnost sauvanih steaka obiteljskih i zajednikih domova preminulih bjelodano
32 Vjerojatno se je Vlatko predao Turcima po nagovoru svoga polubrata Ahmet-bega Hercegovia, koji je preavi Turcima kao mladi 1474. primio islam i u Turskom Carstvu vie od 30 godina zau zimao visoke poloaje. Poslije predaje, Vlatko je posjetio brata u Carigradu, zatim je kao turski tienik ivio u Hercegovini do 1486. godine. A onda je preao pod mletaku zatitu i s obitelji preselio na otok Rab gdje je ivio do godine 1489. 33 34

upa Tihaljina, str. 100.-102.

upa Tihaljina, str. 103.

56

4. GODINJAK

svjedoi napuenost dotinih krajeva. A crkve, naalost, sauvane u temeljima, duhovna su sredita brojnih pokoljenja. Steci, zapravo stojeci i leeci su autohtoni srednjevjekovni nadgrobni spomenici u Humu, Zahumlju, Humskoj zemlji i Hercegovini. Steci su povijest, vjera, kultura i svjetonazor bogatog kranskog svijeta od IX. stoljea do turske okupacije upisana u kamen. Oni obiljeavaju razvoj kulture europskog srednjeg vijeka poevi od vremena seobe naroda pa dalje kroz stoljea koja su slijedila. Steci su raeni od kamena cijelca pod utjecajem romanikog stila koji je u Europi vladao od IX. do XIII. stoljea i pod utjecajem gotskog stila (XII-XV. stoljee). Neki su maleni i po obradbi vrlo jednostavni, a neki su veliki i bogato obraeni. Ukrasne motive na stecima moemo podijeliti na vjerske: razni oblici kria, simboli uskrsnua i vjenoga ivota, palme, vinova loza, drvo ivota, sunce i mjesec, i svjetovne motive: ples

u kolu, lov na medvjede, jelene, srne i veprove, lov na konju ili pjeice, u pratnji psa ili sokola, viteke turnirske igre, plemiki grbovi, narodne are i ukrasi itd. I kada nisu obiljeeni nadgrobnim kamenom, grobovi se niu u pravilno usmjerenim redovima, a steci su doli samo kao daljnji stupanj prijenosa i bogaenja tradicije. Tako graditeljski, klesarski, stvaralaki i dekorativni zanos to je oduvijek bio moan i iv meu generacijama hrvatskog puanstva u Hercegovini i na irem podruju, utjelovio je, tijekom stoljea, jedinstvenu kulturu i civilizaciju rijetke ljepote, sjajne raznolikosti i neizmjernog bogatstva. Djela koja su stvorena i sauvana stoje i danas kao velianstven spomenik ponosa, vizije hrabrosti i nade kako pojedinaca, znanih i neznanih, tako i cijelog hrvatskog etnosa: kao snana, nepokolebljiva protutea mranom licu povijesti to ga je, takoer, ovo podneblje upoznalo u dugim razdobljima razaranja, patnji i robovanja. Umjetniki trezor steaka raen na naem podruju i nastao iz stvaralake samosvijesti domaeg naroda, u povijesnom kontinuitetu izrastanja kulture iz Hercegove zemlje ostao je za poruku buduim naratajima. Oni su ukraeni plastinim prizorima iz ivota, lova, vitekih turnira i natpisima bosanicom, domaom varijantom irilinog pisma. Steci su spomenici i uvari
57 4. GODINJAK

tajne jednog danas zagonetnog i nerasvijetljenog vremena humsko-bosanske povijesti. uvari tajne, ali i kljuevi za njeno otkrivanje, za deifriranje i onog davnog i ovog dananjeg humsko-bosanskog ovjeka. Steci su nadgrobni spomenici i obiteljske grobnice podizani u srednjem vijeku, a na podruju Hercegovine sauvalo se preko 37.000. Oni se, po vremenu nastanka, kao nadgrobni spomenici javljaju izmeu X. i XV. stoljea. U Hercegovini i danas su u uporabi groblja na kojima se nalaze steci, ali i crkve to govore o njihovoj starosti i naseljenosti ovog kraja. Na velikom broju lokaliteta u Hercegovini nalazi se znaajan broj steaka srednjovjekovnih nadgrobnih spomenika. Dosta ih je bogato ukraeno, a na nekoliko ih se nalaze i natpis. Pod stecima su pokopani nai preci, na nekim lokalitetima i danas su aktivna groblja, pa se nadamo da e sve nekropole biti ureene i dostupne i u turistike svrhe. Zastupljeni su svi poznati oblici, sljemenjak, sanduk i ploa. Meu stecima esto se susree i kri. Naalost, velik broj steaka je u prolosti uniten-koriteni su kao materijal za zidanje zidova. Ipak, dostatno ih je da se vidi kako je i u srednjem vijeku Hercegovina bila gusto naseljena. Koliko nekropola, toliko naselja, a na nekim podrujima, toliko crkava. Steaka ima i na podruju Hrvatske, Bosne, Crne Gore i Srbije, ali relativno, u daleko manjem broju. Ipak, oni su gotovo iskljuivo vezani za humsko-bosanski srednjovjekovni prostor predstavljajui najizravniju emanaciju narodnoga stvaralakog duha i najvii domet estetske kreacije u bosanskoj kulturi srednjega vijeka. U narodnoj tradiciji nije ostalo pohranjeno sjeanje na djelovanje Crkve bosanske, koje je trajalo preko dva i po stoljea. No, s podruja djelovanja Crkve bosanske postoji veoma veliki broj kamenih nadgrobnih spomenika - steaka, ija ih je originalna umjetnika izvedba svrstala u prvorazrednu kulturnu batinu nae zemlje. U vezi s ukraavanjem steaka, fra Dominik Mandi zakljuuje: Uresi na b. h. stecima, pa i oni s likovnim prizorima, nijesu na jedamput nastali, bez prethodnih radova i veza s okolnim hrvatskim zemljama. Ti su uresi jedan dio hrvatske narodne umjetnosti, koju su Hrvati od svoga dolaska na Jug razvijali u drvetu i kamenu; u crkvama, plemikim dvorovima i nadgrobnim spomenicima; u dodiru i pod utjecajem kulturnoga Zapada. Odatle jaki tragovi romanskoga i gotskoga sloga na uresima b. h. steaka. Steci u Tihaljini spominju se u dnevniku makarskoga biskupa don Stjepana Blakovia iz 1735. koji je te godine posjetio svoje vjernike na podruju pod turskom vlau.35 U devetnaestom stoljeu o stecima u Tihaljini pisali su Bakula, Milinovi i Barii, a u dvadesetom stoljeu Vego i Belagi. Broj steaka
35 Andrija Niki, Hercegovaki katolici izmeu 1683. i 1735. godine. pretisak iz zbornika, Tisuu godina Trebinjske biskupije, (Sarajevo, 1988), Mostar, 1988., str. 44.

4. GODINJAK

58

u Tihaljini bio je vei. Tijek vremena, nepovoljne prirodne i druge okolnosti i ljudski nemar pridonijeli su da su mnogi steci nestali razbijeni radi stvaranja obradivog zemljita, gradnje putova, podizanja zidova i slino. U Tihaljini se steci nalaze na slijedeim lokalitetima: 1. BANJE NJIVE. Fra Petar Bakula je jo 1867. objavio da se tu vide mnogi velianstveni nadgrobni spomenici velikaa,a 1964. Vego je naveo da se tu nalazi 14 steaka. U ovom kataloko-topografskom pregledu Belagi te steke uope ne spominje. Tu su se steci nalazili zapadno i sjeverozapadno od ostataka graevine za koju se tvrdi da je bila crkva i to u dosta velikom broju. U prolosti su, radi potrebe za veom obradivom povrinom, svi maknuti sa svoga leita, mnogi razbijeni, sloeni u gomilu ili uzidani u zid. Jo uvijek moe se nabrojiti 56 steaka. Izgleda da su svi steci bili u obliku crkvice-saduka ili ploe, neki su ukraen i ali se toan broj ukraenih ne moe utvrditi jer su nepregledni.36 2. GREBLJIC (brijeg na lijevoj obali Meljave, nasuprot Banjim Njivama). Na te steke vjerojatno se odnosi Vegin podatak da se na jednom brijegu s lijeve strane Tihaljine nalazi skupina od 6 nadgrobnih ploa. Ti steci, zapravo, lee na lijevoj obali rijeke Meljave. Ni ti steci nisu ubiljeeni u Belagievu pregledu. 3. KORDIA GREBLJE (pod Ljubeem, uz cestu koja iz Tihaljine vodi prema Puteevici). To groblje spominje makarski biskup don Stjepan Blakovi u svom dnevniku 1735. kao jedno staro kransko groblje s velikim kamenim pokrovima od kojih su neki imali gore kri. I Bakula 1867. navodi da u tom groblju ima vie plemikih nadgrobnih spomenika s obiljem krieva. Budui da je najnovijim ureivanjem Kordia greblja dolo do promjene tamonjega stanja i okolia, dobro e nam doi Vegin opis toga groblja iz 1964.: U katolikom groblju Kordia ima 8 grobnih ploa, 5 sanduka i 1 sljemenjak. Na jednoj ploi je izraen kri u obliku ljudskog lika. Na nekim sanducima se vidi ukras motiva sidra. Na jednoj ploi se istiu simboli od 6 plastino izraenih krieva: jedni na gornjoj a drugi na bonim stranama. Izvan katolikog groblja se nastavlja srednjovjekovno groblje na kome lei 7 grobnih ploa i 1 sljemenjak, a na njemu plastian kri. Na jednoj od ploa je izraen plastian kri. Na ovom dijelu groblja ispod velike ploe je izidana grobnica kamenom i malterom, dok se uz nju opaa izvjestan broj grobova ograenih kamenovima. Ukupno, u groblju su sauvano 14, a izvan 10 steaka, ali ima i steaka uzidanih u zid oblinjeg vrta (jugoistono). 4. JELINAKO POLJE (u sreditu Tihaljine). Tu je najvea skupina steaka u Tihaljini. Spominje ih Bakula 1867. godine. Milinovievo spominjanje
36

upa Tihaljina, str. 109.

4. GODINJAK

59

1879. steaka u Tihaljini svakako se je odnosilo na taj lokalitet. S obzirom na to da cesta vodi kroz sredinu nekropole, svakako je pri gradnji ceste oteen i uniten znatan broj steaka. Jo uvijek tu se nalazi 91 steak - sanduci, ploe i sljemenjaci; neki sljemenjaci su prevrnuti sa svog leita. Na vrh brijega nalazi se jedan uspravljeni steak za koji se tvrdi da je sluio mjesto oltara kada se tu nekada misa prikazivala. 5. BAROVITE-GLADIIKE (jugoistono od Jakenice) . Na tom lokalitetu Barii je 1893. uoio 12 steaka. Belagi navodi 8 steaka u toj nekropoli. Poredani su u nizovima z-i. Bez ukrasa su. Danas se prepoznaje takoer 8 steaka, dok se za jedan kamen ne moe utvrditi je li steak ili prirodni kamen u zemlji. 6. PROVALINA (Mlinarevia Doci). Tu se nalazi 14 steaka. Poredani su u nizovima z-i. Tri su steka ukraena motivima: kri, polumjesec, 2 rozete od osam krakova na jednom steku, i konj pod sedlom, bez jahaa. 7. MLINAREVIA OGRADA. Ispod ograde Marka Mlinarevia Jagia i s lijeve strane ceste koja od Jelinakog polja vodi u zaselak Lukende, nalaze se dva steka, jedan uspravljen, visine oko 2 metar i jedan poloen, ploa, dosta oteen. Poto se ti steci nalaze u jednoj udolici, pria se kako se je tu, dok se je krilo od Turaka, misa govorila i to na uspravljenom steku, da je tu jedan fratar pokopan i da se tu nekada uje zvuk zvonca. 8. MLININA (u Kanicama). Na tom lokalitetu nalazi se jedan steak, samac. Pria se da je to nadgrobni spomenik mlinara, vlasnika mlinice koja se je tu nalazila, po emu se to mjesto, uz naziv Stipinov vir, naziva i Mliniinom.37 Tih osam urbaniziranih naselje uz crkve koje su postojale svjedoi o brojnoj naseljenosti i bogatom ivotu naih prea prvih pet stotina godina drugog tisuljea. To je, po svoj prilici, osam prepoznatljivih naselja srednjovjekovne Tihaljine. 2.3. Kranstvo pod turskom okupacijom Kada su Turci okupirali i zapoeli zulumariti Tihaljinu, ne moe se tono rei. Ali iz poznatih podataka moe se priblino utvrditi. Budui da se Tihaljina spominje u poreznoj knjizi Poimeninom popisu sandaka vilajeta Hercegovina, sastavljenom od 1475. do 1477. moe se zakljuiti da se je to dogodilo svakako do njegova zavretka. Od tada pa sve do godine 1878. Tihaljina je ostala u sastavu Turskoga Carstva, dakle, puna etiri stoljea.

37

upa Tihaljina, str. 109.-112.

60

4. GODINJAK

Srednjovjekovne upe okupatori su preimenovali u nahije. One su se u naim krajevima poklapale s podrujem starohrvatskih upa. Hercegovaki sandak osnovan je u poetku godine 1470. sa sjeditem u Foi. Tihaljina je pripadala upi Imota koja je prvo pripadala Foanskom kadiluku, pa Mostarskom kadiluku i od ezdesetih godina XVI. stoljea Imotskom kadiluku koji su tvorile upe-nahije: Imota, Duvno, Buko blato, Ljubuki, Posuje, Gorska upa (sa sjeditem u Vrgorcu), Fragustin (Gornje primorje) i Primorje (Donje primorje sa sjeditem u Makarskoj). Turci su imali jo dvije ustanove: vojnu - vojvodaluk s vojvodom na elu i kneiju, na elu s knezom, za podruja s kranskim stanovnitvom.38 Turski popis iz 1585. godine, stoji u monografiji, sadri vie podataka o Tihaljini i ondanjim njezinim stanovnicima. Selar (?), sin Tomin, iz Tihaljine, plaao je vlaki porez u iznosu od 140 aki, obraivao je vinograde i zemlju u selu Brdu, vjerojatno dananji zaselak Brdo, i bio je duan davati desetinu vlasniku timara. U Tihaljini se spominju jo dvije vlake batine koje su pripadale Mustafi Mehmedovu, posadniku tvrave Vrgorac. Batinu Dragievu drao je Ivan Nikolin i plaao filuriju u iznosu od 163 ake. Spominje se i batina Ivana, sina Vuksanova, za koju je plaao filuriju, takoer u iznosu od 163 ake. U tom popisu spominju se i mlinovi na izvoru rijeke Tihaljine, koja se po prirodnom stanitu pela u stijenama na Izvorima onda nazivala elinja, a pripadali su Veliji, timarniku sela Draevice. Dva mlina i jedna stupa pripadali su Vukosavu i Boku i Radivoju Andrijinu, za koje su plaali ukupno poreza 75 aki. Spominje se na istom mjestu jo jedanaest mlinova koji su pripadali stanovnicima - raji sela Gornji Podsel, vjerojatno danas jedan od zaselaka u zapadnom dijelu Tihaljine; i na njih se je plaalo 330 aki poreza. Godine 1599. selo Tihaljina spominje se u sastavu veljake upe.39 2.3.1. e za slobodom i etovanja Godine 1620. radi se na dizanju ustanka za osloboenje Hercegovine, Bosne, Crne Gore, Albanije i Srbije. Meu urotnicima je i fra Petar Toma od Vrgorca. Od vie hajduka onoga vremena osobito je poznat Mijat Tomi, rodom od Duvna, koji djeluje i na podruju zapadne Hercegovine. Tihaljina se spominje 1623. godine, kao sredite istoimene upe. Neto prije 1636. osnovana je Imotska kapetanija u koju su, osim Imotskoga, spadali jo tvrave Zadvarje, Proloac i Ljubuki, pa i Tihaljina. Godine 1661. fra Luka Smoljan podigao je ustanak u zapadnoj Hercegovini, ali se je morao povui u Primorje,

38 39

upa Tihaljina, str. 113.

Dominik Mandi, Acta francescana Hercegovinae, Monumenta Franciscana Jugoslavica, Mostar, 1927., str. 45.
4. GODINJAK

61

gdje je utvrdio Gradac.40 U Makarskom primorju okupili su se mnogi izbjeglice iza Biokova, a brojni od njih istaknuli su se kao etovoe u tom ratovanju. I Tihaljinu, onda na vanoj prometnici Makarsko primorje - Hercegovina, nije mimoiao rat. O tome svjedoe podaci iz Libretina fra Pavla ilobadovia, u kojem su zabiljeeni dogaaji i etovanja na navedenom prostoru u razdoblju od 1662. do 1686. godine. 1663., miseca travnja na 21. haram baa Juria Leki, samo 40 junaka, uze kulu u Sovii Hasan bega Vlahovia i u kuli robja 27, a Turci ubie naega jednoga, a drugoga ranie. 1663., miseca travnja na 26. harambae primorske zatekoe Aliju Bojia s bratom i jo ji 8 njime li Vrulji u pilji i jedva ji izvadie. Aliju pogubie i jo ji njime 5, a 4 iva dovedoe. Turci naa 3 ubie (Kai navodi: Posie Aliju i brata mu Ibraima Juria Leki ... ). 1663., gospoiaka na 20. harambaa Juria Leki, samo 50 junaka, dogna iz Dumna 6 stotina male ivine koza i ovaca, goveda 18, konja 3. Tako se robi

i dobiva po turskoj zemlji, i dooe svi zdravo, fala B. Amen. 1664., miseca mara na 9. harambaa Juria Leki i Mati Kojkalo, samo 90 junaka, dognae iz Rakitna 70 goveda i 20 konja i 14 turske eljadi, a 3 posikoe, a kranske petero i svi zdravo fala Bogu. 1664., miseca mara na 22. harambaa Pavle Vukeli i Juria Leki, samo 230 junaka, pooe pod Ljubuki i zasidoe Turkom u polju, togod i izae na utee, ubie ji 7 a ivi dovedoe 8, a naa 2 ranie a ostali zdravo dooe f. B. 1664., miseca ilinaka na 14. harambaa Juria Leki, samo 20 junaka, dovede tri bule iz Rake gore ...

40

A. Niki, Hercegovaka crkva u sedamnaestom stoljeu, Krni zaviaj, 1987., br. 20., str. 17-32.
62

4. GODINJAK

1664., miseca listopada na 5. harambaa Juria Leki samo 25 junaka dogna iz Dumna konja 18 i dva ovika za sunje ... 1664., miseca studenoga na 12. harambaa Juria Leki dovede 3 Turina i bulu i 8 konja a bilo njime junaka 20 na Posuju a Turci Imoani ... 1664., miseca studenoga na 19. Jure Slipac pobi se s Turci u Tihaljini i Turci mu ubie druga a 2 ranie, koje su plino Turci bili oteli u orbini, a da Jure ne doe, ba bi i njih Turci bili pohitali svekolike to ih je bilo 120 a Turaka je bilo 60. Ljubuani a s Jurom je bilo 30 hajduka ... 1665., miseca veljae na 7. harambaa Juria Leki, samo 14 junaka, dogna male ivotine 80, a goveda 18 od Mostara ... 1665., miseca mara na 15. harambaa Juria Leki, samo 15 junaka, dogna iz Imote, iz Lukovca goveda 6, a male ivine 40. Istoga puta od Mostara dogna 6 goveda, i svi zdravo f. B .... 1665., miseca maja na 8. harambaa Juria Leki, samo 25 junaka, dovede 3 Turina iz Imockoga i ubi Antuna Grania na mistu; i dovede 1 konja i 3 vola, 30 male ivine, i jo uskoie 2 tri Bistovljanina i ovi Turke izdadoe ... 1665., miseca srpnja na 26. harambaa Juria Leki, samo 45 druga, uhiti u Posuju 3 bandura i barjak, a bilo je bandura 35, a ostali utekli, tako se bii ko more utei; istoga puta dogna 10 goveda iz Blata Ispod Mostara, nai svi zdravi ... 1665., miseca gospoiaka na 13. otie naa eta, 12 ljudi, zarobie u Vlaii malo goveda i pobigoe put Tihaljine, ali ji doekae Turci u Tihaljini i ubie Marka Vodanovia na mistu, a drugom otee kabanicu, a ostali Turci i ne vidie tako plino i prognae ... 1665., miseca gospoiaka na 25. harambaa Juria Leki, samo 25 druga, dogna s Bile od Mostara male ivine 300, a goveda 30. i ovo uini na svoju viru svomu sunju, za to nikada u hajduku ne dri vire ... 1665., miseca rujna na 21. harambaa Juria Leki, samo 40 druga, dovede od erina male ivoti ne 700, goveda 30. I ovo je uinio na svojoj viri, jer jim je viru da, da ji nee robiti, pak ji je porobijo, toliko je uzdanje u hajduku ... 1665., miseca listopada na 18. Juria Leki, samo 12 druga, dovede jednoga Turina i 2 kranina, i estero konja iz Doljana, prvo toga posla 6 konja i 2 ovika iz Imote na svojoj viri hajdukoj... 1666., miseca travnja na 6, harambaa Juria Leki, samo 50 druga, dovede Turina i bulu, jo dite iz Duvna iz Crljenica, a na jedan pogibe ondi na mistu... 1666., miseca ilinaka na 14. primorske harambae, samo 300 druga, otioe i porobie Donju Drenicu i uhitie eljadi turske 18, a posikoe 4, zajae male ivine 1500, goveda 70, konja 20; na 1 onda pogibe. Ali ji doeka
63 4. GODINJAK

Halajbeg kod Krenice, samo 70 konjika i 300 piaca, onde se dobro pobie i ubie 2 spajie a ranie ji 5, pak drugi put pobie se u Tihaljini, ubie 3 Turina a 4 uhitie, ali Turci ubie harambau Juriu Lekia, i tako se vojuje aliti bije41 (Kai navodi: Pobie se drugi put u Tialjini i ubie tri Turina, a etiri ufatie iva. Ali Turci ubie iz puke velikog viteza i junaka silnoga arambau Juriu Lekia: di se rodi, onde i pogibe, puno je vojeva i dosta turski glava odsikao. robja priveo u Primorje i turske zemlje porobio. Trideset glava turski svojom desnicom odsie. Pokojna mu dua!42 O odvoenju kranskoga stanovnitva u ropstvo43 govori i podatak da je fra Marijan Linji (1609.-1686.), makarski biskup (1664.-1686.), poznat po svojim pastirskim pohodima katolika u zapadnoj Hercegovini 1665. godine podnio Sv. Stolici tubu protiv mletakih vojnika zbog toga to su zarobili i prodali kao robove vie od 7.000 krana iz njegove biskupije. Vjerojatno je Linji i Tihaljinu posjetio obilazei svoje vjernike. I kad je 1670. Linji u Mostaru od turskih vlasti bio zatvoren i zlostavljan, za njega se uz jo neke katolike, zauzima i Pavo Tihaljac tj. iz Tihaljine. I kad je 1670. Linji u Mostaru od turskih vlasti bio zatvoren i zlostavljan, za njega se je uz jo neke katolike, zauzima i Pavo Tihaljac tj. iz Tihaljine. I oni koji su se zauzimali za biskupa bili su zlostavljani - batinani i morali su platiti kazne po tri kude. ilobadovievom kronikom za ona zbivanja sluio se i fra Andrija Kai Mioi (1704.-1760.); neke je podatke nadopunio ili skratio te ih uvrstio u Razgovor ugodni godine 1756. Primjerice, za Juriu Lekia Kai tri puta navodi da je rodom iz Tihaljine. 44 2.3.2. Franjevaka pastorizacija Tijekom osamnaestoga stoljea Tihaljina je, prema zapisu fra Stipana Vrljia, pripadala drinovakoj upi i prolokom samostanu. Neke spoznaje o Tihaljini pruaju nam podaci iz Dnevnika vizitacije makarskoga biskupa
41 Stipan Zlatovi, Kronika o. Pavla Silobadovia o etovanju u Primorju (1662-86), Starine, knjiga XXI., Zagreb, 1889., str. 86.115. 42 Kai o Lekiu pjeva (n. dj., 545): Na glasu je silni arambaa, po imenu Lekiu Juria, krajinu je tursku porobio i trideset glava osikao.

Ne bijae eega junaka od uskoka Lekia Jurie, od njega su pisme i popivke i u kolu lipe podskonice.
43 Dubrovaki franjevac Donat Jeli (1600-1676), potaknut zarobljavanjem 1656. velikog broja stanovnitva iz svojega rodnog Spia, meu kojima je bilo i 18 lanova njegove obitelji, naao se je u Ita liji u nastojanju da oslobodi zarobljene krane, gdje je ostao punih etrnaest godina, traei i otkuplju jui te nevoljnike. Meu pronaenim zarobljenicima spominju se i Ivan (Jure) Grubii i neki Martin iz Drinovaca. 44

Usp. upa Tihaljina, str. 117.-122.

64

4. GODINJAK

don Stjepana Blakovia (1731.-1779.), objavljene u Hercegovini 1735. U Tihaljini se je biskup zadrao od 24. do 26. kolovoza i boravio je u kui Grge Milasa. Iz Drinovaca se je biskup, u drutvu s drinovakim upnikom fra Franjom Milasom i drugim pratiteljima, uputio 24. kolovoza poslije objeda u smjeru Tihaljine. Prelazei brda i ume vrlo opasne, zalutali si i sreli su sveenika Antu Budimira koji je bio pao s konjem u jedan jarak i ozlijedio nogu. U Tihaljini su doli do kue Grge Milasa, gdje su zanoili. Sutradan je biskup dugo razgovarao s domainom i dao mu zapise za njega i njegove ukuane. Nakon toga biskup je poduavao u katekizmu sat i pol, zatim je ispovijedao, prikazao misu i podijelio krizmu velikom broju djece i odraslih osoba, protumaio smisao krizme i obveze kumova, sveano blagoslovio puk, polja i ivotinje. Zatim je podijelio zapise i druge molitve svakome tko ih je elio. Tog je dana iz Ljubukoga biskupu doao jedan turin zvani Kadraga. Kad je zavrio razgovor s biskupom, uao je u kuu, nadajui se da e objedovati, i kad je vidi da se za objed pee svinje, srdit je uzjahao na konja i uputio se u Ljubuki. Nakon objeda biskup je blagoslovio mnoge drvene krieve koje su seljani donijeli sa sobom i molio Boga nad oboljelima od raznih bolesti. Poto je izmolio asoslov i veerao, otiao je spavati. I 26. kolovoza ujutro biskup je pouavao vjernike, prikazao sv. misu i podijelio krizmu velikom broju djece i odraslih. Potom se je biskup uputio sa upnikom Milasom u Orahovlje. Iduu prema Klobuku, kraj jednoga brda, naili su pokraj nekoga starog kranskog groblja s velikim nadgrobnim spomenicima, neki s kriem. Nasuprot toga groblja vidjeli su staru crkvu sv. Nikole, ije su zidine strile bez krova.45 O brojnosti stanovnitva u Tihaljini neto vie govori izvjee apostolskog vikara fra Pave Dragievia, koji je izmeu 1741. i 1743. posjetio sve upe svoga vikarijata i o njihovu stanju 1744. izvijestio Kongregraciju u Rimu. Onda je Tihaljina imala 26 obitelji sa 157 odraslih lanova i 89 djece. U izvjeu biskupa fra Marijana Bogdanovia iz 1768. ima dragocjenih podataka i oTihaljini. Dne 3. lipnja 1768, poslije podne, iz Ruia je biskup Bogdanovi otiao u tree selo ove upe, udaljeno dva sata, zvano Tihaljina, gdje ga je primio Filip Rai, katolik, u svoju kolibu i tu je prenoio. Sutradan je ispovjedio vie pokornika, a potom je u polju na podignutom oltaru prikazao sv. misu. U propovijedi je naglasio potrebu kranskoga ivljenja, mnoge je priestio, a neke je i krizmao. Na kraju je puku i cijeloj upi podijelio pastirski

45 O toj vizitaciji, prema svjedoanstvu dr. don Slavka Kovaia, postoje dva dnevnika koji se razlikuju sadrajno i u nadnevcima. Vjerojatno su ih pisali biskupovi pratitelji sveenici Dujam Maslarda i Ante Antulovi. Kopije tih izvjea - Vati kanski arhiv, S. Congregatio Concilii, Relationes 476 Macharensis, prilog izvjeu iz g. 1736, list 10-11v i Nadbiskupski splitski arhiv, M. 82 fol 220-221 v. U vezi s tim pohodom pogledati: A. Niki, Hercegovaki katolici izmeu 1683-1735. godine, Zaviajna knjinica ivot i svjedoanstvo. sv. XII, Mostar, 1988., str. 44.

65

4. GODINJAK

blagoslov. Nakon objeda otiao je u upu Veljake.46 Tada je Tihaljina imala 41 obitelj, 202 odrasla i sa 122 djece.47 Podaci u vezi s Tihaljinom nalaze se i u izvjeu biskupa fra Marka Dobretia o drugom pohodu apostolskoga vikarijata u Bosni u lipnju 1777. Biskup Dobreti se je poslije vizitacije u upi Veljaci uputio u upu Ruie 14. lipnja i poslije pola noi, ujutro rano 15. lipnja, stigao u Tihaljinu i sklonio se u neku jadnu i prljavu pojatu blizu kuice Bernardina (Brne) Ania; tu je proveo no, vrlo neugodnu zbog prljavosti prostorije, neugodnih mirisa i prokinjavanja. S obzirom na to da su se u ono vrijeme Ania kue nalazile u tihaljskom zaseoku Selo, onda je i biskupovo prenoite bilo u tom zaseoku.48 Godine 1800. na svom drugom kanonskom pohodu, 8. svibnja, u Ruiima je zlostavljan fra Grgo Vareanin, apostolski vikar (1798.-1813.). Da bi izmamio novac od njega, optuivao ga je ljubuki kadija da bez slubenog pisma hoda po njegovu kadiluku. Kad se je oslobodio kadije, napadao ga je Ahmet-beg Beirevi, stari ubojica i pijanica; oslobodio ga se je tek velikom svotom novca. Nakon toga Vareanina je zlostavljao neki Turin iz Mostara, pijanica; oslobodio ga se je zaprijetivi mu se sudom.49 Reforme u Turskom Carstvu, koje je zapoeo jo sultan Selim III. (1789.1807.) a nastavio njegov nasljednik Mahmud III. (1808.-1839.), izazvale su u Bosanskom paaluku otpor povlatenih slojeva koji su nastojali, predvoeni Husein-begom Gradaeviem, izboriti to veu samostalnost paaluka. Iako je u oruanom sukobu 1831. i 1832. Gradaevi vie puta porazio sultanovu vojsku, zahvaljujui neslaganju meu voama autonomaa i taj je pokret doivio neuspjeh. U tom sukobu hercegovaki prvaci Ali-aga Rizvanbegovi, Smail-aga engi, Baaga Redepai i ljubuki kapetan Sulejman-beg ostali su vjerni sultanu i sredinjoj turskoj vlasti u Carigradu. Nakon to je bosanski vezir Ali Namik-paa sa sultanovom vojskom 26. oujka 1831. bio poraen i zarobljen, Ali-aga Rizvanbegovi je imenovan zamjenikom bosanskohercegovakog vezira. U tom svojstvu Rizvanbegovi je 24. kolovoza 1831. uputio upnicima i kapelanima, dvanaestorici knezova i svoj pravoj carskoj raji u Bekiji i Nahiji, svoju zapovid kojom im je naloio da priznaju svojim kapetanom i zapovjednikom Sulejman-bega i da kao i ostali svijet, ne sluajui one nevaljalce koji carsku i virnu raju na zlo nameu (bune protiv cara), neka raja pazi na svoje poslove i neka ukae virnost estitom caru ... 50
46 A. Niki, Dogaajnica., str. Marijan Bogdanovi, Ljetopis kreevskog samostana (1765-1817) - Izvjee o pohodu bosanskog vikarijata 1768, Sarajevo, 1984., str. 224. 47

Andrija Niki, Povijesna zrnca, Mostar, 2000.

48 49 50

Dominik Mandi, Acta, Mostar. 1927., str. 199.

Sreko M. Daja, Katolici u Bosni i Zapadnoj Hercegovini na prijelazu iz 18 u 19. stoljee, Zagreb, 1971., str. 116-117. M. Vego, Bekija, n. dj.
66

4. GODINJAK

Poslije pobjeda nad carskom vojskom i poto je od svojih pristaa bio proglaen bosansko-hercegovakim vezirom, Gradaevi je u proljee 1832. odluio obraunati sa svojim protivnicima u Hercegovini. Ljubukim upraviteljem (muselimom) imenovao je Azijata Osman-bega Manova. Krajem svibnja 1832. Manov je s 2.000 konjanika i pjeaka zauzeo ljubuku tvravu i porobio Ljubuki, a nakon toga je, 31. svibnja 1832, napao Vitinu, sjedite ljubukoga kapetana Sulejman-bega. Nastupajui prema Utvici, 2 km zapadnije od Vitine, gdje je Sulejman-beg bio zauzeo poloaj sa svojom vojskom u kojoj je bilo 200 dobro naoruanih vojnika i oko 350 katolika-kmetova. Nakon ljutoga pukaranja i napadnuta s lea, vojska Sulejman-bega razbjeala se je a i on sam pobjegao je na konju uz Tihaljinu prema Dalmaciji. U tom okraju poginulo je 12 kmetova, 30 ih ranjeno i 32 zarobljena, i jedan oficir Osman-bega Manova. Poginulim kmetovima pobjednici su odsjekli glave i slavodobitno ih donijeli u Vitinu do Sulejman-begova dvora, i nabili ih na koce, zapalili dvorac i povukli se u Ljubuki. I Manov je ubrzo morao napustiti Ljubuki. Po prianju kmeta Ivana Juria iz Ruia, 23-godinjega sudionika u utvikom boju, utvikom ratu ili bjeaniji (zbog bjeanja stanovnitva u Dalmaciju), kako se sve naziva taj kratkotrajni bojni sukob, za koji dan poslije bitke poginulih naih pole ene na mezovo), jer mukarci nisu smjeli, po arapama ih poznavale, tuno oplakale, u jeermama prine donosile (jer nisu mogle kopati grobove) i svaka svoga vojna na mjestu lijepo ukopala. Zatim su skinule glave s kolaca i pokopale ih.51 Poslije je u Vitini, na mjestu gdje su pokopane glave poginulih, Sulejman-begov unuk Mehmed-beg Kapetanovi podignuo spomenik s natpisom iz kojeg je vidljivo tko su poginuli u utvikom boju. Natpis glasi: Ovdje poivaju odsjeene glave vjernih i hrabrih naih zemljaka koji pogiboe za svog dobrog poglavicu ljubukog kapetana na Utvici 31. svibnja 1832. godine borei se protiv zloglasnog Azijata Osman-bega Manova. Iz ljubavi prema svojim milim zemljacima a i za historiki spomen, podie ovaj mali spomenik unuk i potomak nareenog poglavice Mehmed-beg Kapetanovi, naelnik gl. grada Sarajeva, u svom roenom mjestu plemenitoj Vitini u maju 1894.g. Ispod toga natpisa su podaci o poginulima: Franjo Beli iz Rastovae, Jako Kordi iz Tihaljine, Marko Leko iz Tihaljine, Marko imi iz Ruia, Marko imi-Petrilj iz Ruia, Makso Juri iz Ruia, Marko iri iz Broanca, Nikola iri iz Graca Posukog, Nikola Pandi iz Drinovaca, Petar Bonjak iz Posuja, Petar Bonjak iz Gorice, Petar Ravlji iz Drinovaca. Lahka im zemlja! Kako je vidljivo, meu poginulima su dvojica iz Tihaljine - Jako Kordi i Marko Leko. Godine 1833. Tihaljina je imala 79 obitelji, 261 odraslog stanovnika i 198 djece.
51

Martin Mikuli, Pustinjakove pripovijetke, Duvno, 1972., str. 40.-4l.

4. GODINJAK

67

Iako je hatierifom od Glhane 1839. ukinut stari turski feudalni sustav i proglaena jednakost svih graana pred zakonom, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, sigurnost ivota, imovine i vjerskog ivota, stanje kranskoga stanovnitva u Turskom Carstvu nije se bitno promijenilo. Osobito je bilo teko razdoblje vezirovanja u Hercegovini Ali-pae Rizvanbegovia (1832.-1851.). U jesen 1840. sve katolike obitelji bile su protjerane iz Mostara. Godine 1869. fra Petar Bakula je popisao turske zulume od 1850. do 1869. u posebnom Memorandumu, koji je potpisalo 26 narodnih knezova, i osobno ga odnio u Carigrad.52 Za vrijeme Hercegovakog ustanka 1875. katolici su se u Tihaljini digli protih muslimanskih zulumara. Uoi 26. veljae 1976. ustanici su iz Makarske pisali glavaru Tihaljine da pripremi veeru za 1200 ustanika. Ustanak u Hercegovini jo je 1875., zahvaljujui fra Pakalu Buconjiu koji je opisao uzroke ustanka u knjiici na talijanskom jeziku i dostavio konzulima velikih sila, postao meunarodno pitanje. Na Berlinskom kongresu od 13. lipnja. - 13. srpnja 1878. na prijedlog engleskog poslanika, Austro-ugarskoj je preputeno da moe preuzeti upravu te zavesti mir i red u Bosni i Hercegovini. Zaposjednue Bosne i Hercegovine austro-ugarska vojska izvela je izmeu 29. srpnja i 10. listopada 1878. Na pohodu u Hercegovinu polazne baze vojnim jedinicama bile su u Imotskom i Vrgorcu, a glavni zapovjednik te vojne sile bio je general Stjepan Jovanovi. Vojska je prela granicu 31. srpnja pokraj Vrgorca, a pokraj Imotskog 1. kolovoza 1878. Na putu prema Ljubukom jedan njezin odjel proao je i kroz Tihaljinu.53 Ljubuki je zauzet 2. kolovoza 1878. i time je izvrna turska vlast, nakon puna etiri stoljea, prestala djelovati u ovim krajevima.54 Turski okupatori su odmah nakon okupacije oko 1470. preli na islamizaciju katolikog puanstva. Na sve mogue naine pokuavalo se katolike poturiti. Meutim, franjevaka dosjetljivost, uz brojne osobne rtve, suprotstavljala se njihovim planovima, tako da su prestanak turskog zulumarenja u Tihaljini nadivjeli katolici sa svojim franjevcima.

52

A. Niki, Karitativna djelatnost franjevaca u Hercegovini u XIX. stoljeu, n. dj.

Dr. Anelko Mijatovi pie: Po prianju godine 1973. ime Mlinarevi r. Leko. r. 1872. na prolazu kroz Tihaljinu, austrougarska vojska se je odmarala na Jakenici i po Polju. Radujui se njezinu dolasku, pojedini Tihaljani nosili su mlijeko vojsci i astili je. upa, str. 134.
54 Mihovil Mandi, Okupacija Bosne i Hercegovine 1878, Zagreb. 1910; Memoari sa Balka na 1858-1878. napisao Martin urevi. Sarajevo, 1910; Nikola Buconji, Povijest ustanka u Hercego vini i boj kod Stoca. Mostar, 1911; Marko Vego, Don Ivan Musi i Hrvati u hercegova kom ustanku 1875-l878. godine, Sarajevo, 1953; Ba zilije Pandi, Biskup Aneo Kraljevi i hercegovaki ustanak 1875-1878, Krni zaviaj, 1977., br. 10., str. 36.-38.; A. Niki, Hercegovaki ustanak, Krni zaviaj. 1977, br. 10., str. 28.-35; A. Niki, Ulazak austro-ugarske vojske u Hercegovinu prema zapisu fra Filipa Sivria, Krni zaviaj. 1878, br. 11, str. 17.-22; A. Niki, Fra Bono Drenjak, Krni zaviaj, 1980, br. 13, 30-33. A. Niki, Hercegovaki usta nak, Mostar, 1995.

53

4. GODINJAK

68

2.4. Politike smjene minulih stotinjak godina Premda se je hrvatski narod, pie dr. Anelko Mijatovi, radovao austrougarskom zaposjednuu Bosne i Hercegovine, nadajui se da e biti osloboen svih onih nedaa koje je trpio stoljeima pod turskom vlau, njegova nada nije se ispunila i naao se je u istom poloaju kao i oni koji su se protivili tom zaposjednuu. Poglavito je nastojala uspostaviti nadzor nad vjerskim zajednicama i pridobiti ih za svoju politiku: godine 1880. zakljuen je sporazum s Carigradskom patrijarijom, 1881. potpisan je ugovor (konkordat) o uvoenju hijerarhije katolikih biskupa, a 1882. uspostavljena je posebna islamska vjerska hijerarhija u Bosni i Hercegovini. Godine 1881. uvedena je vojna obveza za sve stanovnike, bez obzira na vjersku i nacionalnu pripadnost, to je izazvalo 1882. ustanak u istonoj Hercegovini. Nova vlast je osobito nastojala pridobiti katoliko sveenstvo, to im je uspjelo samo djelomice. ak su neke posveene osobe i progonjene: bosanski biskup fra Pakal Vujii bio je smijenjen; ukinute su neke povlastice koje su franjevci uivali pod turskom vlau. I dolaskom nove vlasti, franjevci za svoje kole nisu dobili nikakvu veu potporu. Neke kole, koje su osnovali i vodili franjevci, bile su zatvorene, premetani upni uredi i samostani na Humcu i irokom Brijegu zbog toboe skrivenoga seljakog duhana, bio je zatvoren drinovaki upnik fra Filip utura, zbog toga to je u Ljubukom neto rekao protiv vlasti u obranu regrutiranih katolika itd. Godine 1885-1887. ustrojene su zemljine knjige, zaetak modernog katastra, iz kojih se vidi tko su bili vlasnici pojedinih kmetskih selita u Tihaljini, odnosno njihovi nasljednici. Uglavnom, vlasnici kmetskih selita u Tihaljini bile su neke begovske obitelji iz Ljubukoga, Vitine i Mostara.55 Neto vie podataka o Tihaljini postoji iz razdoblja Prvoga svjetskog rata (1914.-1918.). Odmah po izbijanju rata, godine 1914. u Zagrebu je osnovana Liga za zatitu djece i Sredinji zemaljski odbor za zatitu obitelji mobiliziranih i u ratu poginulih - u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji. Oni su se poslije ujedinili i svoju djelatnost razvili po Dalmaciji, Istri i Bosni i Hercegovini. Godine 1916. hercegovaki provincijal fra David Nevisti, po samostanima i upama u Hercegovini, osnovao je Kruh sv. Ante da pomogne ublaiti ratne posljedice i pomoi ratom ugroenima. Iste je godine Zemaljska vlada u Sarajevu dopustila Hrvatskoj narodnoj zajednici skupljanje milodara za ugroene. U tom karitativnom radu posebno se je istakao fra Didak Bunti, profesor i direktor franjevake gimnazije na irokom Brijegu, ali i drugi franjevci, sveenici i pojedinci, koji su, zauzimajui se kod vlasti, poglavara, pa i samoga cara Karla I, nabavljali i dijelili ivene namirnice stanovnitvu. Osim
55

Usp. upa Tihaljina, str. 135.-143.

4. GODINJAK

69

rata, nedostatka radne snage, oduzimanja ita i mesa, poskupljenja ivenih namirnica i nedostatka novca, gladi u Hercegovini pomogla je i sua godine 1917. Osim nabavke ivenih namirnica i njihove raspodjele stanovnitvu, te organizacije kuhinja po samostanima i upama,56 franjevci, predvoeni fra Didakom Buntiem, organizirali su i preseljavanje djece iz Hercegovine u rujnu i listopadu 1917. u prekosavske itorodne krajeve, kako bi se spasila od gladi.57 Posljedice gladi osjetile su se i u Tihaljini. Da bi spasili djecu iz Tihaljine su djeca ila na prehranu u Slavoniju u jesen godine 1917. Gotovo pred kraj rata, u jesen 1918., u Tihaljini se je, kao u i drugim krajevima diljem Europe, pojavila bolest, nazivana raznim imenima: panjolska bolest, epidemina bolest, nova bolest, upala u crivima. Od 8. studenoga 1918. do 23. oujka 1920. od te bolesti u Tihaljini su umrle 53 osobe.58 I u novoj administraciji Kraljevine SHS, pie dr. Mijatovi, Tihaljina je pripadala ljubukom kotaru, opina je bila u Drinovcima, a andarmerijska postaja u Tihaljini pokrivala je dobar dio drinovake opine. Godine 1937. u Tihaljini djeluje i odbor Hrvatskoga kulturnog drutva Napredak u sastavu: predsjednik fra Lovro Babi, upnik; potpredsjednik Nikola Milas, tajnik Rudo Milas, blagajnik Jure Primorac; odbornici: Stanko Milas, Andrija Lukenda i Filip Peri; zamjenici: Ivan Mlinarevi i Mijo Peri; nadzorni odbor: Ivan Leko i Jakov Toli. Izmeu dva rata Tihaljina je bila privredno i trgovako sredite za itavu Donju Bekiju i za jedan dio Zabiokovlja koje naginje prema Tihaljini. Tome su, uz velik broj mlinica i stupa za valjalo, pridonosile i ustaljene prometnice od juga prema sjeverozapadu i od istoka prema zapadu, prema Zabiokoviju i u Makarsko primorje.59 U ratu 1941-1945. nala se i Tihaljina. U tom stranom vihoru, po provjerenim podacima, ivote je izgubilo 237 Tihaljana.60 I materijalne tete nisu male ni zanemarive. Do 1952. Tihaljina je bila u sastavu opine Drinovci. Od 1952. do 1955. Tihaljina je sainjavala s Jabukom i Puteevicom jednu opinu sa sjeditem u Tihaljini. Od 1. rujna 1955. Tihaljina je u sastavu opine Grude.61

56 57 58 59 60

Po prianju fra Kamila Milasa brigu o zajednikoj kuhinji u Tihaljini vodio je Mar tin Primorac (1859.-1920.). andrija Niki, Godine gladi, povijesni prikaz spasavanja hercegovake sirotinje (1916.-1919), Duvno, 1974. Arhiv upnog ureda u Tihaljini, Protocol umrlih upe Tihaljina, str. 47. Usp. upa Tihaljina, str. 144.-148.

Ljubo Leko je na podruju Tihaljine prikupio podatke za 209, u Jabuci 5 i Puteevici 23= 237 rtava Drugog svjetskog rata i poraa.
61

Za razdoblje od 1918. do 1955. usp. upa Tihaljina, str. 144.-151.

70

4. GODINJAK

2.5. Stambeni uvjeti Svjedok kulture stanovanja krajem turskog i poetkom austrougarskog razdoblje opisao je tadanji ruiki upnik fra Martin Mikuli. Jednom listopadskih dana kad se vino odlijelo, pie fra Martin Mikuli, esta ispekla, glavati kupus dozreo i bravlje se meso uhijalo, pozove me na noite neki Marijanina R. Na dva sata daleko od upskog boravita. Kad se pozivu odazvah, napade me neki duhovni pomonik, te ja jamim i njega sa sobom da bude sjajnije i veselije. Doem onamo i zahvalimo u sjedatijoj kui, druge prazne nije imao, priapnu mi netko odmah s veera kako je u toj kui nedavno harala neka otrovna bolestina. Uzeo me je strah ali mi ne bi lijeka pod tvrdi mrak pa to bilo da bilo. Marijanina je bio crnomanjasta debela ljudina od kojih 40 godina, neoenjen. Imao je staru mater i nevjestu udovicu sa estoro nejake siroadi. ovjek joj se je prije godinu dana uduio u bunaru dobavljajui pruljom iz njega opanak. Te veeri bio mu je i zet, za kim mu bila sestra, neki Tolj, omaan ovjek, crvene glave kao da mu je devet dana u rujevim triskama i brou bojena. Stojna kuetina dosta prostrana, polovica somia zjala joj, bagIame na vratima bile od lozovine, iza uzbrdnih vratnika mogli su kozlii unutra. Po veeri i oduljem razgovoru polegnemo: ja s jedne strane silne vatre, a drug mi s druge; povrh nas po prezidi domain i zet mu; udno kue udovica s djecom pod jednim ogrnjaem: podno nje svekrva joj u staroj crnoj jaermini. Moj drug vei junak od mene, brzo usne kao i svi drugi; meni se nikako ne dalo. A kako bi se zaspati dalo? Marijanina i zetina mu umah su strano poeli hrkati kao dva na pola priklata vola; iza prvoga sna stade pomaganje djece oko matere, jedno vie otrnula mi noga, drugo boli me glava, tree jadan ti sam, pomete me, pokrij me i druga drugo. Vikala im mater uutkavajui, tjeei ih a koje i zapleskujui. Kad se smirie djeca, navali na vrata ranjenik krmak hrocajui i grunuvi u nje surlom, izvali ih na kuu. Skoi se stara uikajui i vraekajui, te mu odveza po skiku i niz povor nekoliko oplavaka; onda nagrnu iz hrpe u pregljinu eluda i izasu preda nj na dvoru. Dok je krmina pred kuom hrskala i vakala elude, probudi se domain i poe iz svega glasa dozivati zeta, udarajui ga nogom u tabane: - Zete, o zete, nemoj tako hrkati, tui ljudi spavaju. Zetina smumlja, haknu i nemilo poeavi se po trbuhu zahrka jae nego prije; sloi s njim i Marijanina. U svanue spade ovaj k vatri, prelomi preko koljena jasenovu bilju koja pue malo bolje nego jaje smrdljivo, poe prokresavati glavnje, zijevajui i proteui se. Iz cerovih glavanja ne samo su upaljivale varnice uvis sukljale, nego i ugljenje kolik oraci odskakivalo kojekud po kui. Unjerim se potom kad na meni zasmrdi kabanica, skoiv se na noge, rekoh mu prijazno:
71 4. GODINJAK

- Ne krei vie, prijatelju, ve polako pui, pa da bi se nikad ve ugorjela, poprit e nas ive!62 Sve do 1878. godine u Tihaljini nije bila kua zidanih kreom, osim turskih kula koje su bile pokrivene ploama kopanim obino u Plocima. S vapnom i zemljom crvenicom u Tihaljini su se poele zidati kue u veem boju tek nakon austro-ugarskog zaposjednua Bosne i Hercegovine. Starije bukom zidane kue, veim dijelom sagraene izmeu Prvog i Drugog svjetskog rata. 3. upa u Tihaljini Turski osvajaki prodor u XV. stoljeu i krvava okupacija unitili su crkvene ustanove i zgrade i u ovim krajevima. U nedostatku pisanih dokumenata, navedeni ostaci sakralnih objekata, nekropole steaka-stojeaka, grobovi, zbjegovi i pribjeita te mnoge potvrene prie o stradanjima krana onodobna su svjedoanstva o postojanju kranske organizacije. Nakon propasti franjevakih samostana u Mostaru i Ljubukom oko 1563, franjevci iz Zaostroga su pastorizirali katolike u Primorju, u Neretvanskoj i Vrgorskoj krajini i veem dijelu Hercegovine. Zapadni dio Hercegovine pastorizirali su franjevci iz samostana u Prolocu. U popisu upa samostana u Zaostrogu, datiranom 2. travnja 1599., spominje se i selo Tihaljina u stavu upe Veljaci. Godine 1623. Tihaljina se spominje kao jedna od etiri upe imotskoga samostana u Prolocu. Svakako, ime te upe odnosilo se je na podruje koje je, osim Tihaljine, obuhvaalo jo sela Drinovce i Ruie. Sjedite upe u Tihaljini vjerojatno je bilo u zaseoku Brdo, gdje je sauvana uspomena da su tu nekada fratri boravili. Naime, u dijelu toga zaseoka Oblogu nalazi se jedna zidina, unutarnje veliine 6 x 4 metra, za koju se tvrdi da su u njoj u tursko doba fratri stanovali. Na jednom kamenu gornjega zida uklesan je jedan kri veliine vodoravno oko 10 cm, okomito 12 cm. Oko stotinjak metara od tih ostataka nalaze se ostaci zidine jedne kuice unutarnjih dimenzija 3,5 x 2,5 metara, koja je, po predaji, bila kapelica-oltar. U tim je zidinama u devetnaestom stoljeu Jozip Mijatovi pronaao crkveno zvonce. Pedesetak metara od te zidine nalaze se ostaci jednoga bunara. Zidovi kua i bunara bili su zidani vapnom i zemljom crvenicom. O boravku fratara u zaseoku Brdo i danas priaju tamonji stanovnici. Tu je predaju jo 1867. objavio fra Petar Bakula: Stara je predaja da su franjevci imali mali samostan u Tihaljini pokraj mjesta pod Maliem gdje sad stanuju Primorci, i da se stoga i zove Fratarski dolac (Fratarska dolina).2
62

Marin Mikuli, Drveni strojevi., Dobri Pastir, Sarajevo, 1973., str. 125.-126.
72

4. GODINJAK

upa se 1626. naziva Drinovci. U sastavu imotskoga samostana ta je upa ostala sve do razgranienja nakon osloboenja Imotskoga ispod turske okupacione vlasti 1717. godine. Od tada, pa sve do 1844., kad su hercegovaki franjevci napustili Kreevo u Bosni i uputili se u Hercegovinu, pastoralnu brigu o upama u Bekiji vode franjevci iz Kreeva. Od godine 1836. pa do 1889. Tihaljina je u sastavu upe Ruii. Polovicom svibnja 1889. godine ruiki upnik fra Martin Mikuli je pozdravio ideju odcjepljenje Tihaljine od Ruiua i stvaranje nove upe.63 Godine 1889. u Tihaljini je uspostavljena, odnosno obnovljena upa. U njezin sastav, sa sjeditem u sreditu Tihaljine na brijegu Denjui, ulo je podruje etiriju sela i dviju upa. Kuu, uz pomo puka i biskupa fra Pakala Buconjia (1882.-1910.), sagradili su ruiki upnik fra Jako Vasilj i drinovaki upnik fra Filip utura. Iz dopisa koji je uvodravnik fra Nikola imovi uputio biskupu Buconjiu 19. svibnja 1889. sa irokog Brijega, vidljivo je da jo nisu bile odreene granice novoosnovane upe Tihaljine. U biskupskom dekretu, izdanom u Mostaru istog dana 19. svibnja 1889., podruja koja ulaze u sastav upe Tihaljine su: Tihaljina (s klobukim zaseokom Vlakama) iz sastava ruike upe te iz sastava drinovake upe tihaljski zaseoci Kanice, Kordii i Zaside, sela Jabuka i Puteevica.64 Fra Andrija Knezovi, prvi tihaljski upnik (1889.-1904.), izradio je kuu, izgradio kapelicu, posadio vinograd i sve druge potrebe upske i to veim dielom svojim vlastitim trokom.65 Pria se da su fratri, dok su gradili upnu kuu i izraivali je, stanovali u Primoraca na Ritu/66 i u Martina Primorca (1859.-1920.) u Nezdravici.67 Kapelica sv. Ilije, koju je izgradio fra Andrija Knezovi, je otar (oltar) koji je sve do 1968. sluio kao jedina bogomolja u tihaljskom upnom sreditu, danas obnovljena kapelica jugoistono od crkve. Fra Krian Gali je upnikovam u Tihaljini godinu dana (1904.-1905.). Njega je naslijedio fra Ivo Slikovi, sveenik koga su partizani ubili na irokim Briejgu 7. veljae 1945. godine.68 upnik fra Andrije Glavaa (1909.-1916.) nastavio je djelovati u Tihaljini. Nakon Prvog svjetskog upa se lagano oporavlja. upnik fra Sebastijan Lesko (1919.-1922.) poeo je 1921. zidati crkvu u Tihaljini, otprilike na istonomu
63 Karlo Jurii, Katolika crkva na biokovsko-neretvanskom podruju u doba turske vladavine, Zagreb, 1972., str. 138.140; A. Niki, Nazivi i veliine upe u Donjoj Bekiji (XVII-XIX. stoljee), Krni zaviaj, 1971., str. 10-12; Bazilije Pandi, Prolost drinovake upe, n. dj., str. 7.-10. i A. Niki, Kretanje puanstva u Drinovcima, Susreti Godinjak, sv. 3., str. 23.-55. 64 65

Franjevaki arhiv, Spisi Kustodije, sv. 17., f . 55.

Biskup fra Pakal Buconjije 19. svibnja 1889. proglasio Tihaljinu punopravnom upom. (lat.) 19.5.1889. Franjevaki arhiv, Spisi Kustodije, sv. 16., f . 315.
66 67 68

Izjava fra Andrije Knezovia, upnika u Tihaljini, 19.4.98. Franjevaki arhiv, Spisi Provincije, sv. 12., f . 255. Po kazivanju Dominika Primorca (r. 1922). Po kazivanju Martina Primorca (r. 1919).
4. GODINJAK

73

dijelu prostora dananje crkve.69. Kako bi to prije sazidao zapoetu crkvu fra Sebastijan Lesko je planirao poi u Ameriku i zatraio pomo od hrvatskih iseljenika. Za vrijeme svog izbivanja iz upe fra Sebastijan je 31. rujna 1922. zatraio od provincijala da mu poalju zamjenika. Predloio je fra elu (Silvestra Vasilja) ... jerbo on dobro pozna bekijskog seljaka, godina je slaba, a on nije depa prazna... .70 Kako je upnikovo planirano putovanja u Ameriku zahtjevalo dugoronije izbivanje, provincijal je 4. listopada 1922. predloio Biskupskom ordinarijatu fra Silvestra Vasilja za upinka u Tihaljini umjesto fra Sebastijana Leske koji odlazi u Ameriku.71 Prijedlog je usvojen i fra Sisvestar je upnikovao u Tihaljini slijedee tri godine.72 upnik fra Jakov Juki (1925.-1931.) je nabavio crkveno zvono. Podigli su privremeni zvonik, koji se odrao vie od etvrt stoljea. Nedostatak upne crkve pokuao je rijeiti 1938. upnik fra Darinko Brki i zajedno sa upljanima zapoeo je gradnju crkve. Crkva Bl. Dj. Marije u Tihaljini zapoeta je po nacrtu arhitekte Lavoslava Horvata iz Zagreba. Po tom nacrtu, trobrodna crkva u romanskom stilu, trebala je imati duljinu, bez svetita, 32 metra i irinu 17 metara. Duljina svetita - oltara 8 metara, a tolika je i irina, 8 metara. Visina pokrajnjih laa trebala je iznositi 8,50 metara, a visina srednje lae 17 metara. Visina zvonika trebala je iznositi 30 metara.73 Do srpnja 1942. ozidano je proelje nove crkve, i to u visini od 6 metara, i pobone lae do prozora. Drugi svjetski rat 1941.-1945. je omeo njezin dovretak. Svoj napon u ljudstvu upa je doivjela pred rat, godine 1940., kad je u 549 obitelji ivjelo 3506 stanovnika. Tada se je, osim sela Tihaljine, Puteevice i Jabuke, u sastavu tihaljske upe nalazio i klobuki zaselak Vlake, sve do 1943. kad je sjedite klobuke upe iz Kapelmle preseljeno na Prine mjesto gdje se i danas nalazi, u sredite sela, i taj je zaselak pripojen klobukoj upi. Veliki gubitak stanovnitva u ratu 1941-1945. u upi, vie od 230 osoba, mladih i sposobnih za privreivanje, velike seobe te opi drutveni razvoj, utjecao je i na razvitak upe. Uz to i kapela je bila provaljena, i opljakana, a kip sv. Ilije bio je sruen s oltara i oteen. Nakon rata, kad se pristupilo gradnji Doma na Brodini, gotovo sav pripremljeni klesani kamen i ostala graa upotrijebljena je za gradnju te zgrade. K tome upa je bila vie od pola godine, 15. VIII. 1949 - 3. III. 1950, bez upnika. U takvim prilikama vjernici
69 Fra Ivo je slao godinbja izvjea Provincijalatu u Mostar. Franjevaki arhiv u Mostaru, Spisi Provincije, sv, 26., ff. 19r i 221.; sv. 28. f. 236.; sv. 29. f. 289. 70 71

Franjevaki arhiv u Mostaru, Spisi Provincije, sv, 55., f. 183. Franjevaki arhiv u Mostaru, Spisi Provincije, sv, 59., f. 19. Franjevaki arhiv u Mostaru, Spisi Provincije, sv, 59., f. 90. Franjevaki arhiv u Mostaru, Spisi Provincije, sv, 59., f. 94.
74

72 73

4. GODINJAK

iz Tihaljine k misi su ili u susjedne upe i u vjernikim potrebama obraali su se okolnim upnicima. Dolaskom za upnika u Tihaljinu fra Krste Ravlia u poetku oujka 1950., ponovno je poeo ivot upe u Tihaljini: kapela je obnovljena, nabavljena je crkvena odjea i sue itd. Dok je kapela obnavljana i upni stan osposobljavan za stanovanje, upnik fra Krsto Ravli stanovao je u Juria. U sobi, u kojoj je stanovao, obinim je danom i misu slavio, a nedjeljom je misu slavio na Denjui uz jugoistoni zid oltara dananje crkve. I u vrijeme upnikovanja fra Bogdana ubele (1953.-1958.) nije se moglo pristupiti nekim veim graevinskim radovima u upi, pa ni gradnji crkve. Samo je drveni zvonik, podignut 1931., zamijenjen eljeznim 1957. godine. Nakon ratnih godina zastoja, Tihaljina je u vjernikom ivotu ivnula dolaskom za upnika u Tihaljinu fra Jakova Lovria u jesen 1958. Osim na pastorainom podruju, fra Jakov je ubrzo po dolasku u Tihaljinu poeo raditi i na gradnji crkve; i to, po sauvanoj dokumentaciji, jo 1959. i dovrio ju 1974. Fra Jakov je radio i na drugim graditeljskim pothvatima u upi.74 Fra Jakov je za svoga boravka u Tihaljini, punih 16 godina, sa svakim Tihaljaninom uspostavio jedan ljudski odnos. Brojna svjedoanstva govore o njegovu ovjekoljublju. Nemogue je procijeniti to su sve fra Jakov i njegova sestra Vida uinili za Tihaljinu, a i Tihaljani ih ne zaboravljaju.75 Novi tihaljski upnik fra Nedjeljko Martinovi (1974.-1982.) radio je na ureenju upne kue. U vrijeme upnika fra Klementa Galia (1982.-1985.) sagraen je crkveni zvonik i sruena je upna kua, sagraena prije osnutka upe u Tihaljini godine 1889. Gradnjom crkve u Tihaljini poela se je preporaati i upa, a pomalo i puniti novosagraena prostrana crkva. Mogunost zaposlenja u Grudama i drugim okolnim mjestima, asfaltiranje cesta, a i druge povoljne okolnosti, utjecale su na smanjenje iseljavanja Tihaljana. Stasali su i novi narataji. Sve se je blagotvorno odravalo i u ivotu upe. Okupljanje mladih nastavljeno je i u vrijeme upnika fra Nedjeljka Martinovia i njegovih kapelana.76 Duhovna zbivanja u vezi s Gospinim ukazanjima u Meugorju od 1981. povoljno su djelovala i na vjerniki ivot u Tihaljini. upa je otada ivnula u vjersko-duhovnom pogledu, a vjernika ravnodunost u mnogih je nestala. Dolaskom upnika fra Joze Zovke 1985., Tihaljina je postala hodoasnika
74 75

Kranska obitelj, Mostar, 1939, b. 2. Fratri su mi priali da je fra Darinko u Tihaljini elio sagraditi crkvu na Lovreu.

Godine 1970. Pod vodstvom upnika fra Jakova Lovria jedna skupina Tihaljana ila je u Rim na proglaenje svetim blaenoga Nikole Tavelia.
76

Usp. upa Tihaljina, str. 202

4. GODINJAK

75

u Meugorje, danas jedno od najposjeenijih marijanskih svetita u svijetu. Osim pastoralnoga rada sa upljanima fra Jozo je u Tihaljini zapoeo i razvio svakodnevni viestruki rad i s hodoasnicima. Tu su uz ostalo brojni vjernici pod duhovnim vodstvom fra Joze Zovke obavljali duhovnu obnovu i nalazili duevno smirenje. Neki hodoasnici su u Tihaljini provodili i po vie dana. Godine 1987. fra Jozo je uz pomo upljana i hodoasnika crkvu pokrio bakrom i postavio etvora hrastova vrata na crkvu, sagraena je nova upna kua; obzidan je zid oko crkveno-upnog dvorita, k upnoj kui dovedena je voda s Nezdravice, asfaltirano dvorite i parkiralite te o Boiu iste godine ureena dvorina rasvjeta. Godine 1988. poploano je dvorite i postavljene su podzide; zasaen je donji vonjak, a 1989. proirena je dolazna cesta iz Nezdravice; ureeno je istono parkiralite (izvan crkveno-upnog dvorita), a ureena je i kapela koja je vie desetljea bila glavna bogomolja u Tihaljini. upni ured Tihaljine 1988. sudjelovao je u financiranju ureenja crkve na Mijacima, a 1989. sudjelovao je i u financiranju gradnje crkve na Puteevici itd. Veina ovdje izvedenih radova financirana je dobrovoljnim prilozima hodoasnika. Uz upni ured u Tihaljini djelovao je i upni Karitas. Tu svi koji su oskudni mogu dobiti razne odjevne predmete i obuu. To su takoer darovi velikodunih hodaasnika.77 3.1. Selo Putaevica Zapadno od Tihaljine i sjeverozapadno od brda Ljubea nalazi se selo Puteevica. Nastalo je u prolom stoljeu i smjeteno je u dolini izmeu breuljaka Glavice i Otarita, kose Volarice i breuljka Karauzovice, uz stari put koji je iz Hercegovine vodio prema Zabiokovlju i u Makarsko primorje, po emu je to selo i ime dobilo. Tektonsko izdignue s brdom Otaritem (479 m) presjeklo je tihaljinsku dolinu i postalo prirodna brana prema Tihaljini. Puteevica je na oko 300 metara vioj nadmorskoj visini od Tihaljine. S obzirom na rasporeenost stanovnitva, Puteevicu tvore etiri zaseoka: Ivandii, Vranjei, Seline i Kapina. I etiri su prezimena u Puteevici: Ivandi, Opaak, Veki, Vranje. Iz popisa katolika u ovim krajevima 1743. i 1768. vidljivo je da je Puteevica bila nenaseljena. Godine 1853. u Puteevici je bilo 11 obitelji.78 Prvi poznati popis puanstva u Putaevici je od 16. lipnja 1879. Od 126 stanovnika Puteevice, 63 su bili mukarci, a 63 bile su enske.79 Od 159 stanovnika Puteevice 1895. 75 su bili mukarci, a 84 enske. Slobodnih

77 78

Usp. upa Tihaljina, str. 194.-202. Franjevaki arhiv (Mostar), Spisi Provincije, sv. 3., f 78.
76

Usp. upa Tihaljina, str. 208.

79

4. GODINJAK

seljaka bilo je 40 u 5 obitelji, kmetova je bilo 18 u 4 obitelji, a slobodnih seljaka i kmetova bilo je 90 u 13 obitelji.80 U crkvenoj upravi od 1889. Puteevica je u sastavu upe Tihaljine.81 Budui da nisu imali crkvu, Puteevani su ili k misi, krstili djecu, vjenavali se i obavljali druge vjernike obveze i potrebe u Poljicama, odnosno Kozici, u Drinovcima, i u Tihaljini. U novije vrijeme na Otaritu, u grobnoj kapeli, obavlja se sluba Boja svake druge nedjelje. Naizmjenice, svake druge nedjelje slavi se misa i na susjednom Drinovakom Brdu, pa vjernici s Puteevice obino te nedjelje idu tamo k misi. U proljee 1989. Puteevani su poeli graditi crkvu u svom selu. Dne 2. travnja, na Bijelu nedjelju, na zemljitu koje su darovali Kamilo Vranje i Kreo Vranje, postavljeni su i blagoslovljeni temelji. Pregled popisa stanovnitva Puteevice
Godina 1879. 1888. 1893. 1895. 1921. Broj obitelji 20 21 14 22 Broj odraslih 63 93 86 Broj djece 63 43 55 Ukupno 126 136 131 159 293

(Od 1902, do 1940, osim 1921. godine, stanovnitvo Puteevice iskazano je sa stanovnitvom Tihaljine, a od 1948. do 1981. sa stanovnitvom sela Jabuke).
1948. 1953. 1961. 1971. 1981. 1989. 73 73 71 65 58 29 387 396 374 332 276 112 18 130

3.2. Selo Jabuka Selo Jabuka, pie Anelko Mijatovi, nalazi se jugozapadno od Tihaljine i juno od sela Puteevice, uz asfaltnu cestu Poljica-Mijaca-Greda-Dole-Vitina. S istoka selo titi brdo Ljube, a s juga brdo Dobrievica. Na zapadu Jabuka
80 81

Statistika miesta i puanstva Bosne i Hercegovine za 1879, Sarajevo, 1880, 119.

Usp. upa Tihaljina, str. 152.-157.

4. GODINJAK

77

granii sa selom Mijacima. Selo tvore zaseoci Kupinjak i Jabuka. U selu su svi stanovnici jednoga prezimena - Roso. Pria se da su podrijetlom Marii iza Pogane Vlake - moda iz Rasna. Po toj predaji, bilo je devet brae Maria, imali su sestru Mariju, a otac im je bio pukar. Neki je Alija Hamzi iz Hamzia birao i na silu uzimao po svojoj volji kranske djevojke, o emu se je pjevala i pjesma: Sve obljubi Hamziu Alija, samo osta Maria Marija. Godine 1853. u Jabuci su bile svega etiri obitelji.82 Selo Jabuka spominje se i u dokumentima o hercegovakom ustanku 18741878. U Jabuku su se povukli ustanici predvoeni Musiem i Ljubibratiem, nakon to su 5. oujka 1876. kod Kaa odbili turski napad. Odatle su ustanici krenuli dalje niz Tihaljinu prema Ruiima i kroz Drinovce prema Gorici i Posuju.83 Dok su ustanici boravili u Jabuci, logorovali su kraj turske karaule. Po prvom popisu stanovnitva 1879, Jabuka je od 52 stanovnika imala 27 mukih i 25 enskih,84 a po popisu 1895. od 80 stanovnika 17 ih su bili kmetovi, a ostali su bili slobodni seljaci i kmetovi.85 U crkvenoj administraciji selo Jabuka pripadalo je upi Zavojanima, ini se, do 1847.86 Godine 1887. selo Jabuka u sastavu je klobuke upe.87 Meutim, dvije godine poslije, godine 1889. Jabuka je u sastavu upe Drinovaca. Od 1889. u sastavu je upe Tihaljine.88 Iako Jabuani pripadaju tihaljskoj upi, zbog daljine upne crkve, k slubi Bojoj obino idu u Mijaca u crkvu Velike Gospe, koja je, navodno, sagraena na hercegovakom podruju, a i Jabuani su sudjelovali u njezinoj izgradnji. I veinu drugih vjernikih potreba i obveza obavljaju u upi Poljica, u koju spada selo Mijace. Nekada su svoje mrtve Jabuani pokapali u Zavojanima, pokojnike su nosili po etiri sata, a sada svoje mrtve pokapaju u zajednikom groblju u Mijacima, oko crkve. upni ured Tihaljina financijski je 1988. godine sudjelovao u obnovi unutarnjosti crkve Velike Gospe na Mijacima, a i novanim prilogom za ureenje zvonika.

82 83 84 85 86

Usp. upa Tihaljina, str. 152.-157. Franjevaki arhiv. (Mostar), SP, sv. 3, f75, 79. Marko Vego, Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, itluk, 1981,281, 31l. tatistika miesta i puanstva Bosne i Hercegovine za 1879, Sarajevo, 1880, 119.

Popis puanstva 22. travnja 1895. Glavni rezultati Popisa iteljstva u Bosni i Hercegovini od 22. aprila 1895, Sarajevo, 1896, 542-543. 87 Vri, n.dj.
88

Franjevaki arhiv (Mostar), SP, br. 2/1887.

78

4. GODINJAK

Pregled popisa stanovnitva sela Jabuke

Godina 1879. 1887. 1893. 1895. 1989. Broj obitelji 8 13 13 12 24 Broj odraslih 30 61 76 Broj djece 25 36 12 Ukupno 52 55 97 80 81

(Od 1902. do 1940. stanovnitvo Jabuke iskazivano je zajedno sa stanovnitvom sela Tihaljine, a od 1948. do 1981. stanovnitvo sela Jabuke iskazivano je zajedno sa stanovnitvom sela Puteevice). 89 4. Stanovnitvo i poznati rodovi Najstarije podatke o brojnosti puanstva na podruju Tihaljine sugeriraju nam sauvane nekropole i crkve. Nekropole ti trajni pokuaji urbaniziranja upa, sela i zaselaka sa zajednikim i pojedinanim grobnicama, svjedoe o ivotnom smjenjivanju brojnih obitelji i puka na podruju dananje Tihaljine. Crkve su podizali vjernici za vjernike. Brojnost zaselaka, sela i naselja utemeljen je u gradovima i naseljima mrtvih. Jednih i drugih na podruju Tihaljine ima toliko da potiu na razmiljanje, otkrivanje, rekonstrukciju i rekognoscenciju nekadanje stvarnosti. Prisjetimo se nekropola: 1. Banje njive sa 56 stojeaka-grobnica, 2. Greblji sa 6 nadgrobnih ploa, 3. Kordia greblje sa 24 steka (14+10), ali ima i steaka uzidanih u zid oblinjeg vrta, 4. Jelinako polje s 91 stekom, 5. BaroviteGladiike prije 12, danas 8 steaka, 6. Provalina sa 14 steaka, 7. Mlinarevia ograda s 2 steka90 i 8. Mliniina s 1 stekom. Ukupno, prema monografiji upe Tihaljina, 1989. godine na podruju Tihaljine je postojalo najmanje 206 steaka.91 naselja do kojih smo doli na temelju sauvanih steaka upotpunjena
89 Franjevaki arhiv (Mostar), SP. 323/1893.
90 Poto se ti steci nalaze u jednoj udolici, pria se kako se je tu, dok se je krilo od turaka, misa govorila i to na uspravljenom steku, da je tu jedan fratar pokopan i da se tu nekada uje zvuk zvonca. 91 efik Belagi, Steci kataloko topografski pregled, Sarajevo 1871., str. 304. navodi samo etiri nekropole (Doci -14, Kordii 22, Nezdravica 66+8 = 110 steaka) na podruju dananje Tihaljine. Na taj nain, mogue i hotimino, umanjio je kransko kulturno nasljee samo na podruju Tihaljine. Odizonost se posebno susree u njegovu pogrdnom nazivu za kri krstaa(!?). Ne samo da je efik Belagi umanjivao kranske nekropole, nego , svi su izgledi, unitavao krieve. Prof. dr. Milan Bodiroga iz istone Hercegovine priao mi je o nestanku kria s Glavice kod Fatnice. Za postojanje jedinstvenog kria ee puta mi je prof. Bodiroga svjedoio. Njegovo svjedoanstvo sam zapisao 30. lipnja 2004. godine. Prof. Bodiroga tvrdi da je svojim oima vidio i itao napis na jednom kriu koji je otjeran s groblja Glavice kod Fatnice u Sarajevo. Naime, kroz preko pet stoljea postojao je nadgrobni spomenik u selu Fatnica, na lokalitetu Glavica u blizini Bodirogine rodne kue na tamonjoj nekropoli. Na kriu je bio natpis koji spominje Hasana sina Pere. To je materijalni dokaz za islamiziranog sina. U prvim zapisima poturica u Hercegovini ve 1468. u turskim dokumentima nalaze se zapisi poturica. Primjerice zapisano je: Mustafa sin Stipanom. To je, koliko je meni do danas poznato najstariji zaspi islamiziranog kranina ili poturice u

79

4. GODINJAK

poruenim crkvama u Bainim Njivama sv. Nikole, na Jakenici crkva sv. Ilije, na Dugim Njivama crkva sv. Petra, te fratarska atrnja na Maliu svjedoi o velikoj brojnosti katolikog puka na podruju Tihaljine. Sve je to turska krvava okupacija omela s lista zemlje. Meutim, iz starih panjeva su iznikle nove mladice koje se granaju. Sauvane statistike iz posljednjih 350 godina nude sljedeu sliku: 4. 1. Popisi stanovnitva i statistike Jedna od oznaka franjevake pastorizacije povezana je uz konkretne osobe s kojima su radili, crkvena zdanja u kojima su se susretali i urbabnizirana podruja groblja koja su ukraavali. O svem utome franjevci su ostavljali i zapisane izvore. Neprijateljstvo prema Katolikoj crkvi, koja se izmjenjivala tijekom stoljea, brojne dokumente je unitavalo, natpise razbijalo, ljude poubijalo. Crkva je, ipak, u svom srcu sauvala podatke od kojih upozoravamo na sljedea: Godina 1742. 1768. 1813. 1833. 1844. Broj domainstava 26 41 67 79 94 Broj odraslih 157 202 236 261 345 Broj djece 89 122 169 189 206 Ukupno 246 324 405 459 551

Hercegovini. Dokument je preveo i objavio turkolog A.S. Alii. Na Gorici je, prema svjedoanstvo dr. Bodiroge, postojao kameni kri srednje veliine s natpisom: + Ase lei Asan sin Pere. Prof. Bodiroga je stekologu efiku Belagiu pokazao taj kri sa spomenutim natpisom. Belagi je vidio kri, proitao natpis i odmah odluio da e drevni kri s natpisom da tu poiva Asan sin Pere, iz oko sedamdesetih-osamdesetih godina petnaestoga stoljea potjerati sa sobom u Sarajevo. Kri su izvadili sa stoljetnog leita, stavili u automobil i otjerali navodno u sarajevski muzej. Ve godinam traim taj kri. Jo ga nisam uspio pronai. Ali ja sada pitam stekologe posebice djelatnike u Zemaljskog muzeja u Sarajevu i pojedinano svakoga koji bilo to zna o tome spomenutom kriu koji je bio postavljen na grobu Asana Perina gdje je spomenuti kri s navedenim natpisom zavrio? Kasnije je isti Belagi objavio kataloki popis steaka s natpisima, ali nije spomenuo ni spomenuti kri ni njegov natpis. Kako je mogue da znanstvenik efik Belagi objavi Kataloki popis steaka na irem podruju s popisom i opisom steaka i krieva on uvodi i rabi za krane pogrdni naziv krstaa -, a ne navodi ni spomenuti kri ni njegov natpis (sic!). Pitam se koliko je krieva sa slinim natpisom neprijateljska ruka islamiziranih Hrvata stoljeima razbila?! Nadalje, isti Belagi je , prema i mojoj provjeri njegovih popisa steaka i lokaliteta, uvelike otetio podruje zapadne Hercegovine ne upisujui vie lokaliteta s preko tisuu steaka, posebice meu kojima se nalaze krievi. A njegove su knjige plaane novcem to ga je Drava prikupljala i od kranskog, odnosno katolikog puanstva u Bosni i Hercegovini. Konano, neka mi jave svi koji su svjedoci ili znaju da su krievi s lokaliteta na kojima su stoljeima drali strau i svjedoili, kransko podrijetlo islmista, a odneseni su u muzeje efika Belagia. Da skratim pitanja koja se pojavljuju uz navedeni postupak ostavljam ih itateljima da ih formuliranju i potrae na njih odgovore - konano gdje se nalazi i je li dostupan javnosti Muzej efika Belagia i zapisnici njegovih terenskih istraivakih hodanja, odnosno dopisi njegovih suradnika. Oekujem da bi se iz tih i slinih zapisa vie saznalo o raboti koja je unitavala u kamenu uklesane podatke katolikih otpadnika i poetke islamskih pripadnika u Bosni i Hercegovini. Sapienti sat! (Sic!!!) Ja se ne mogu oteti dojmu da su postojali i stariji Belagii koji su razbijali krieve sa slinim natpisima da im se posve zatre trag. Postavljam pitanje kako i gdje su zavrili hrvatski i kranski srednjovjekovni spomenici koji su sa svog plemenitog otjerani u Sarajevo ili drugdje sa ovnice u Mostar. Usp. Andrija Niki, Koerinska ploa. Mostar. Podakan o umanjivanju broja steaka u Tihaljini upuuje da je potrebno revidirati Belagieg Katalog steaka. On je to uinio, bez ikakvesumnej da umanji kransku kultrunu batinu iz razdobloja pred turske okupaicje i unitavanja nae civilizacije.
4. GODINJAK 80

1867. 1873 1889. 1892 1902. 1917. 1926. 1932. 1937. 1938. 1940. 1948. 1953. 1961. 1964 1973. 1976. 1981. 1989. 1991. 2001. 2009.

120 115 223 247 256 456 455

508

344

459 450 475 514 501 454 415 332 365

910 852 1385 1522 1871 2.980 2.983 3002 3125 3200 3.506 2747 2670 2613 2.876 3.365 2.465 2239 1638 1938 1718 1.277

Na pitanja tko se krije iza navedenih brojeva, odnosno koja su prezimena bila nosioci navedenih statistitka odgovara prilog o prezimenima u Tihaljini posljednjih stoljea. 4.2. Tihaljska prezimena U popisu katolikih obitelji s brojem djece i odraslih, te u popisu krizmanika i njihovih kumova u prostranoj drinovakoj upi, tajnik biskupa fra Pave Dragievia92, u Tihaljini 19. i 20. rujna 1742. upisao je: Pastoralni rad sada

92

Biskup fra Pavao Dragievi zapoeo je biskupski pohod svim upama u Apostolskom vikarijatu 15. listopada 1741. u Livnu, a zavrio 16. lipnja 1743. vizitirajui Kreevo. Iz sigurnosnih razloga nije se usudio ii u Sarajevo i upu Vodievo na austrijskoj granici pa je tamo poslao svoje izaslanike fra Bonu Benia, odnosno fra Petra iz Jajca. Podatke prikupljene pri pohodu sredio je biskupov tajnik fra Mato Marinkui (ili Martinevi) i pretoio ih u izvjee koje je biskup pregledao, ispravio i 29. veljae
81 4. GODINJAK

obavlja Potovani Otac Ante Pandi, pripadnik samostana u Kreevu; on za svoje uredno obavljanje posla nema ni kue niti mjesta, nego, neprestano idui od zaseoka do zaseoka i od kue jednoga kranina do kue drugoga kranina, vrlo siromano ivi. Njegovoj pastoralnoj skrbi pripadaju zaseoka 4, kranskih domainstava 125, prieenih vjernika 666, djece 390.93 Rodoslovlja i prezimena uope, pa prema tome i tihaljska, narodnosni su i jezini spomenici sa zaviajnim jezinim znaajkama. Ona su po naravi selilaki spomenici, dragocjeni izvori u poruavanju estih i zamrenih hrvatskih seljakanja sa svojih hercegovakih strana, i to od njihove pojavnosti do danas. Prezime smo dobili roenjem i nosimo ga do smrti, a nismo svjesni da su to spomenici neprocjenjive vrijednosti! Prezimena su prepoznatljivi i rodbinski nazivi, spomenici nae opstojnosti, nae pamenje, nai plemenski, narodni i vjerski spomenici, koji su nastajali od XII. stoljea. Ona sama ispisuju narodnosnu, demografsku, vjersku i jezinu povijest. On je mea nae autohtonosti i branik od globalizacije. Po prezimenu se prepoznaje migracijsko kretanje prema prolosti i prema budunosti. Po prezimenu te tvom poznajem! rekao ih s radou. Nadalje, prezime kao drutveni in, nastalo je iz drutvene potrebe kad se obitelj i porodica organizirala kao krvna i proizvodna jedinica. Njime se izraava krvno srodstvo (takva su prezimena najvie nastala po imenu oca ili majke), oznauju se osobe s kakvim znakovitim obiljejem (uglavnom prezimena koja nastaju po nekom nadimku), prepoznaju se osobe po nacionalnoj pripadnosti i po mjestu nekadanjeg ivljenja ili oznauju zanimanje osobe. Utvrivanju prezimena pridonijele su odluke Tridentskog sabora (1545-1563) o obveznom vodenju matinih knjiga rodenih, vjenanih i umrlih, kako bi se bolje mogao voditi nadzor i pregled nad vjernicima zbog krivoenstva, rodoskvrnua i neprilinih brakova. To je i razdoblje utvrivanja prezimena ovisno o drutvenopolitikim prilikama.94 Autori upe Tihaljina, Duvno 1989. navode 38 prezimena u Tihaljini (str. 236.-251.). Provjeravajui izvore kojima su se autori sluili, doao sam do novih prezimena. Taj broj sam, na temelju podataka iz sauvanih ruikih
1744. potpisao. Nakon toga dostavio ga je nadbiskupu Vicku Zmajeviu koji ga je 24. travnja s popratnim pismom proslijedio u Rim. U Tihaljini je biskup sa svojom pratnjom boravio 19. i 20. rujna 1742. godine. Prikupljeni podatci odnose se na to razdoblje.
93 Arhiv Propagande u Rimu, Scritture Originali nelle Congregazioni Generali de 22 giugno e 3 agosto 1744, vol. 720 nalazi se 580 listova, a samo Dragievievo izvjee obuhvaa stranice 110r 363v. Popis iz 1768. godine uva se: Scritture Originali nelle Congregazioni Generali vol. 824, ff. 388r.-455r. 94 Za upoznavanje hrvatskih prezimena osobito su vane knjige: Enciklopedija hrvatskih prezimena, Zagreb, 2008., Franjo Maleti i Petar imunovi, Hrvatski prezimenik puanstvo Republike Hrvatske na poetku 21. stoljea, Zagreb, 2008., Grafotisak; ,Leksik prezimena SR Hrvatske, Zagreb, 1976, s predgovorom dr. Valentina Putanca i knjiga Naa prezimena, porijekloznaenje-rasprostranjenost dr. Petra imunovia, Zagreb, 1985. Dosta vanih podataka u vezi s pojedinim prezimenima u Tihaljini, uz ritirane izvore, nalazi se u radovima fra Vjeke Vria, Vrgorska krajina, Vrgorac, 1972. i upe Imotske krajine, sv. I-II, Imotski, 1978.

4. GODINJAK

82

matinih knjiga, i rimskih izvora poveao za nova 26 prezimena. To smatram posebno vrijednim doprinosom ovog poglavlja. Uz pomo tih popisa i matinih knjiga roenih, odnosno krtenih, vjenanih i umrlih ruike upe i tihaljske upe, razvoj pojedinih obitelji i prezimena u Tihaljini moe se pratiti iz prve polovice XVIII. stoljea. I praznina izmeu 1768. i 1797. moe se pokriti s upisima roditelja od kojih su uglavnom roeni oko 1780. godine. Na jednom mjestu prikupljena n prezimena Tihaljana otkrivaju bogatstvo lokalne antroponomastike. Ona se u ovom obliku po prvi put predstavlja i eli biti vjeran svjedok lokalne povijesti, vjere i kulture. Ovaj popis uvruje svijest nositelja i dananjih prezimena o samima sebi i njihovom identitetu. Jer prezimena su najuvjerljiviji jezini spomenici, prava slika naeg zaviaja, naroda, vjere i tradicije. Prezimena su autentina povijest jer ih je stvarao sam puk. Ona svjedoe o vezama i proimanju s drugim susjedima, kuluturama i narodima s kojima smo dijelili tlo i sudbinu. Slijedee stranice su nezaobilazno gradivo istraivaima demografskih, migracijskih, kulturnih i socio-ekonomskih kretanja te zaimljiovtivo brojnim itateljima kojima je do lokalne i upne, ali hrvatske kulture i povijesti. Analizu tihaljskih prezimena zapoinjem s imenom franjevca, sveenika i muenika - fra Marka iz Tihaljine. Bezprezimeni Rodoelnik Tihaljana, povijesnom uvjetovanou i simbolino, je franjevac, sveenik i muenik fra Marko iz Tihaljine ili Tihaljanin. Nema prezimena, ali je stvarnost katolikog puanstva u Tihaljini u njemu pohranjena. Fra Marko upozorava da je ovo zemlja muenika i samosvjesnih osoba. Fra Marku se ne zna godina roenja, ni rod, ni prezime, ali je svoj ivot prepoznatlojiv u franjevcu i sveeniku zapeatio muenitvom. Jedino toan datum iz fra Markova ivota jest datum prijelaza iz vremenitosti u vjenost. To je datum roenja za nebo. Naime, dana 21. travnja 1557. pohlepni turski hajduci napali su samostan u Rami, pobili fratre, a samostan opljakali. Meu estoricom ubijenih franjevaca bio je i fra Marko iz Tihaljine, kako ga naziva ljetopisac. Njihova je smrt zabiljeena u Knjizi mrtvih pokojne brae samostana u Kraljevoj Sutjesci, a franjevaki red ih slavi 21. travnja kao muenike. Poznati hercegovaki pjesnik Nikola Kordi ovjekovjeio ih je u poemi Ramski muenici i objavio je u Mostaru 1939. u istoimenoj zbirci.95

95

Uspomena o Rami i franjevakom samostanu, pobiljeio fra Jeronim Vladi, franjevac bosanski, Zagreb, 1882, 33-36; Ramski muenici, Krni zaviaj, br. 20, 1987, 33-40.
83 4. GODINJAK

Evo sada poznatih drevnih prezimena u Tihaljini: 1. AKMADI Akmadii su, kao i ostali ovdje opisani rodoelnici, Hrvati. Oni su najveim dijelom podrijetlom iz Hercegovine. Brojni njihovi potomci su se, iz vie razloga i u raznim vremenskim okolnostima, iselili i raselili i po hrvatskim podrujima.96 Prezime Akmadi nastalo je od turske rijei atmada, akmada - vrst sokola uvjebanog za lov na ptice. Prije su se prezivali Dragievii. U Tihaljinu su Akmadii doli s Brda Drinovakog, i to Marko Akmadi. U maticama upe ruike potomci Marka Akmadia spominju se u Brdu, Tihaljini i Drinovcima. Oko 1825. u obitelji Marka Akmadia i Jurke r. Arambai rodio se sin imun.97 Njegov brat Jakov oenio je 1853. Matiju ki Joze Kordia.98 U Tihaljini se 1826. spominje Toma sin Marka Akmadia i Jurke Arambai.99 Slijedea imena su: Joza ki Markova (oko 1828.), Ivan (1855.), Mate (1858.), Doma (1858.), Bla (1861.), Petar (1862.), Luca (1863.), Ivan (1854.), Jozo Jakovljev (1865.), Jozo Ilijin 1867.). Budui se u Tihaljini ne spominju godine 1853. u popisu turskih poreskih obveznika, svakako tu nisu bili stalno naseljeni. Ranije su se Akmadii naselili u Podgradini enidbom Jakova Akmadia, sina Markova, Matijom kerkom Joze Kordia godine 1853. kojima se godine 1858. rodio sin Mate. Trenutno Akmadia nema u selu Tihaljini. U Kanicama, gdje su imali zemlju, dvadesetih godina XX. stoljea Mate Akmadi iz Pei je izgradio kuu i u njoj drao kavanu. Danas akmadia ima u Pei gdje su se naselili poslije 1882. To prezime u narodu se izgovara Kmadi. Na Humcu, kamo su odselili iz ovih krajeva u poetku XIX. stoljea, nazivaju se Okmade, u Kozici i Poljicama su Okmaii. Selili su Baku, Ameriku, Ljubuki, Mostar, Konjic i Rijeku. U Hrvastkoj100 danas ima oko 150 Akmadia u preko 55
96

Svako od ovdje upisanog prezimena je navedena u Enciklopediji kao poznato hrvatsko prezime. U enciklopediji je navedena njihova rasprostranjenost na podruju upanija, gradove i naselja u Hrvatskoj. Naveden je izdvojeni popis poznatijih predstavnika pojedinog prezimena. Ja sam, uz neke izdvojene pojedinosti, upozorio na kojoj se stranici prezime spominje i po koji podatak s namjerom da se slina Enciklopedija sastavi i za Hercegbosnu. Enciklopedija hrvatskih prezimena, Zagreb, 2008., str. 31. Arhiv ruike upe, Matica vjenanih, br. 34. U starim matinim knjigama broj poinje na poetku i nastavlja se sve do biskupova pohoda. Nakon to je biskup provjerio vjerodostojnost upisa, on je to potvrdio posebnim tekstom, peatom i vlastorunim potpisom. Poslije slubenog pohoda zapoinju novi redni brojevi koji se nastavljaju do slijedeeg biskupova pohoda. To treba imati na umu pri pretraivanju ovdje naznaenih podataka iz pojedinih matinih knjiga. Godine 1850. imun je oenio Jozu ki Mate Vrdoljaka. Podatak je pronaao neumorni prezimenolog gosp. Nikola Mandi. Izraavam mu zahvalnost na podatcima iz brojnih izvora koje i ovdje koristim. Arhiv ruike upe, Matica vjenanih, 7. Arhiv ruike upe, Matica umrlih, 164.

97

98 99

100

Politike i ine prilike uvelike su uvjetovale iseljavanje hercegovakih katolika na podruje June Hrvatske, ali i ostale. Prema veini prezimena moe se rei da je Dubrovako i Makarsko primorje iseljena Hercegovina. Stoga sam uz pojedina prezimena upozorio i na rasprostranjenost istog prezimena na podruju Hrvatske na poetkom prvog desetljea dvadeset i prvog stoljea. O tome opirnije usporedi: Franjo Maleti i Petar imunovi, Hrvatski prezimenik puanstvo Republike Hrvatske na poetku 21. stoljea, Tisak, Grafotisak Grude; Zagreb, 2008. i Enciklopedija hrvatskih prezimena, Zagreb, 2008.
84

4. GODINJAK

domainstava. Akmadii su prisutni u deset hrvatskih upanija; u ukupno 23 opine I 28 naselja, najvie u Zagrebu (30), Makarskoj (15).Vrgorcu (10) i u Osijeku (9). Poznatiji su Mile Akmadi dunosnik (1939.), asna sestra Gracija, milosrdnica, Slobodan (1962.).101 2. ANI Anii su najee Hrvati iz Hercegovine i duvanjskog kraja, a raselili su se i po hrvatskih predjelima. Prezime je nastalo od osobnog imena Ana. Zanimljivo je, kako se pria (Drina Milas r. Ani, r. 1915. i Mate Milas, r. 1912) da su Anii i Milasi u Tihaljini potomci dviju sestara Anice i Mile, to je i mogue. Nekada su stanovali u zaseoku Selo, gdje i sada imaju zemlju, a donedavno su neki imali i kue. Prvi podatak o tome prezimenu u Tihaljini je zapisan u izvjeu biskupa fra Pave Dragievia, koji je boravio u Tihaljini 19. rujna 1742. godine.102 Tada su u Tihaljini bila dva domainstva103 Ania - Grge Ania s 11 lanova i Ante Ania s 8 lanova.104 Godine 1768. po izvjeu biskupa fra Marijana Bogdanovieva 1768. godine, u Tihaljini su tri obitelji Ania - Ivana Ania s 11 lanova, Bernarda Ania s 5 lanova i Joze Ania s 4 lana.105 Bernarda Ania spominje biskup fra Marko Dobreti u svom izvjeu godine 1777. Godine 1765. u selu Kulini pokraj Plehana spominje se Kata Ani iz Tihaljine. Osim u Tihaljini, godine 1742. spominju se jo u selu Lipa pokraj Duvna i u Osmanlijama na Kupresu.106 U Imotskoj krajini Anii se spominju u selu Dobranju 1725, u Grabovcu 1764. i u Imotskom 1786.107 Za te Anie tvrdi se da su doselili iz Hercegovine. To prezime, ve odavno, nalazi se i na podruju Vrgorske krajine.
101 102 103

Enciklopedija, 2008., str. 31. Navedeno prezime, kao i ostala iz 1742. upisana su istog 19. rujna navedene 1742. godine.

U ona vremena katolici su ivjeli u domainstvima. Turci nisu dozvoljavali katolicima da grade prostranije kue za obitavanje. Tako su kue za stanbovanje bile skromne i skuene. Vie brae sa svojim obiteljima ivjeli su skupa.Pohoditlej fra Ivan de Vietri je zapazio i zapisao: Meu ovim dobrim kranima nema dioba, jer je otac sa sinovima i oenjenim unucima. I svi su sloni i ive zajedno u istoj kui, koju vodi najstariji od ljudi i najstarija od ena koje podloni sluaju vie nego redovniki. Andrija Niki, Dogaajnica. str, Stoga mi se ini tonijim nazivati prvotne kune zajednice domainstvima nego obiteljima.
104

Andrija Niki, Povijesna zrnca, Izd. Zaviajna knjinica, ivot i svjedoanstva, sv. 56., Povijesni icjeci, sv. 6., Mostar, 2000., str. 116. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158.

105 106

Iz Lipe potjee fra Ivan Ani. Roen 11. veljae 1624. godine a preminuo u Italiji, vjerojatno u Anconi, 24. VII 1685. Potjee iz drevne obitelji Ani. U Italiji je postigao naslov profesora teologije, tilac. U franjevakom redu vrio je dunost profesora, propovjednika i upnika u Velikoj, Naicama, Brodu, Beogradu i Duvnu. Zbog potrebe velike franjevake provincije Bosne Srebrene provincijal fra Franjo Ogrami poslao ga je 1662. u Rim s obvezom da prikupi i objavi Povlastice vlastite Provincije. Ani je to ispunio objavivi djelo Thesavrvs perpetvvs. Potom se vratio u domovinu. Na provincijalnom kapitulu 1669. izabran je za gvardijana u Rami. Dvije godine kasnije upnik je u Duvnu. Nije poznato gdje je djelovao sljedeih nekoliko godina. Prije godine 1678. stigao je u Ankonu i tu tiskao djela Vrata nebeska (1678.) i Svitlost karstianska (1679.). U isto vrijeme Ani je napisao svoj ivotopis i prepisao 14 dokumenata u kojima se hvale njegove zasluge i poslao ih Propagandi u Rim s preporukom da ga se imenuje biskupom ispranjene Duvanjske biskupije. A. Niki: Tristota obljetnica prvih knjiga na hrvatskom jeziku fra Ivana Ania, Krni zaviaj, 1979, 12, 13-17., A. Niki: Fra Ivan Ani. ivot i pisana djela, Mir i dobro, 1984, 4, 208210. i Kovai, Slavko Anto, Biobibliografija franjevaca Bosne Srebrene. Prilog povijesti hrvatske knjievnosti i kulture. Sarajevo 1991., str. 30-32.
107

Vjeko Vri, upe Imotske krajine, sv. I, str. 172; sv. II, str. 165. i 204.
4. GODINJAK

85

U matici krtenih ruike upe rod Ania moe se pratiti od 1799. do 1870, a u Matici krtenih i u Stanju dua tihaljske upe od 1889. U braku Ivana Ania i Luce r. uljak iz Klobuka roeni su: Matija (1799.), Ivan (1802.) i Rua (1807.).108 Potom se spominju roena Ania: ime (1822.), Joze (1823.), Agate (1826.), Andrije (1834.), Ivana (1836.), Luce (1863.) Ivana (1864.), Ivana (1870.), Nikole (1879). I tako redom. Godine 1853. u Tihaljini se spominje obitelj Ivana Ania. Godine 1948. u SR Hrvatskoj Ania je bilo u 56 mjesta od Dubrovnika, Korule i Hvara, do Gline, Zagreba i Borova. Anii iz Tihaljine selili su u Osijek, Baku i Argentinu. U Hrvatskoj danas ivi oko 680 Ania u preko 250 domainstava (997 prezime prema brojnosti). U Hrvatskoj razmjerno najvie Ania roeno je u Grabovcu kraj Makarske. Poznatiji su fra Ivan Ani, teolog (1624.),Dragutin A., slikar i likovni pedagog (1906.) i dr.109 3.ARAMBAI Arambaii su najee Hrvati, dobrim dijelom iz Hercegovine. Prezime nastalo od arapsko-turske imenice harambaa - hajduki poglavica, odmetniki voa. Podrijetlom su iz susjednih vrgorskih Poljica kao i, vjerojatno, Arambaii na Brdu. Godine 1812. u obitelji Silvestra Arambaia i Jurke r. Veki rodio se sin Jozo.110 Prvi Arambaii - nastanjeni u Puteevici, koji se spominju u knjizi Stanje dua tihaljske upe, su Ante r. 1827. i Jakov r. 1834. Godine 1948. Arambaia je bilo u SR Hrvatskoj u 46 mjesta, od Poljica i Dubrovnika do Slavonije. Iz Puteevice Arambaii su selili u Ameriku, Osijek i na Peljeac. U Hrvatskoj danas ivi oko 840 Arambaia u preko 350 domainstava (750 prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 540, pa se njihov broj do danas gotovo udvostruio. Prisutni su u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 71 opini i 103 naselja. Poznati su Lidija A. znanstvenica (1957.), Jadranka A., lijenica (1963.) i dr.111

108

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 107. i 114. Za vrijeme pisanja ematizma iz 1867. fra Petar Bakula donosi podatak da ruika upa nema starijih matinih knjiga od 1778. Usp. Schematismus Spalati, 1867., str. 163. Godine 1947. partizani su na irokom Brijegu uz ostala zapalili drevne matine knjige pa su meu njima izgorjeli i prvi svesci ruikih matica. Nikola Mandi je bio sretan, pa je imao u ruci prvi svezak Matice krtenih ruike upe od 1797. pa je iz nje ispisao podatke o krtenjima. Prema toj knjizi mogu se pretpostaviti da su roditelji tada krtene djece imala oko 25 godina. Na taj nain se moe praviti most izmeu popisa iz 1742., odnosno 1768. i 1797. ili blize godine, uz pomo roditelja. Ovaj nain se moe primijeniti na ovdje predstavljena starija prezimena tihaljske upe. Enciklopedija,2008., str. 35. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 24. Enciklopedija, 2008., str. 42.
86

109 110 111

4. GODINJAK

4. ARAEVI Araevi Marija u Tihaljini spominje se u popisu od 19. rujna 1742. kao kuma krizmanice Ane Bilonji. Ana je krizmana u 4. godini.112 5. BAGO To je prezime u Tihaljinu dolo iz posukog itluka 1950. enidbom Stipe Bage i Kate Mlinarevi. Po kazivanju Joze Sutona iz Posuja to je prezime nastalo po nadimku ovjeka koji je na jednoj nozi imao izraslinu - bagu. Nekada su se prezivali Knezovii i stanovali su u Broancu. U Hrvatskoj danas ivi oko 350 Baga u preko 110 domainstava. Poznat je Slavo Bago Antin, pisac i profesor.113 6. BANDI Prezime nastalo od rijei francuskog podrijetla banda, svakako znaenja vojne skupine pod jednom zastavom. To je prezime u Tihaljinu dolo godine 1955. uvjenanjem Ivana Bandia iz Cerova Doca za Dragicu Mlinarevi u zaseoku Bunarina. Bandii iz Tihaljine selili su u Split. Bandii su, inae, nastanjeni u upi Ruii, a ima ih i u Drinovcima. U Hrvatskoj danas ivi oko 600 Bandia u preko 200 domainstava Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 220, pa se njihov broj do danas gotovo utrostruio. Bandii su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 69 opina i 85 naselja. Poznati su: fra Ante Bandi, kulturni djelatnik (1679.), Milan B. saborski zastupnik I grasdonaelnik Zagreba (1955.), Danijela B. lijelnica (1970.) I drugi.114 7 BIAI115 Biai se spominje u Tihaljini meu krizmanicima 1768. godine. Tada je krizman Tomo Biai. Po svoj prilici on je imao roditelje u Tihaljini koji su se tako prezivali. 8. BILONJI Bilonji se spominje u Tihaljini meu krizmanicama 19. rujna 1742. godine. Tada je krizmana Ana Bilonji od etiri godine, a njezina kuma je bila Marija Araevi. Tom prigodom su krizmani jo Marijan, Rua, Ana i Gapar Bilonji. 116 Ti podatci, bez sumnje sugeriraju da je u Tihalojini postojalo vie obitelji s prezimenom Bilonji.

112

Serafin Hrka, Popisi obitelji iz XVIII. stoljea, Godinjak Matice hrvatske Grude, (Grude, 2007.,), sv. 1., str. 67. - dalje: Godinjak , sv. 1., str. 67. Enciklopedija, 2008., str. 52. Enciklopedija, 2008., str. 62. Mogue da se radi o lapsus calami pogrjekom u upisivanju prezimena Biai i Bioi Godinjak , sv. 1., str. 67.
4. GODINJAK

113 114 115 116

87

9. BIOI U popisu biskupa fra Pave Dragievia iz 1742. spominje se obitelj Toma Bioia sa 11 lanova.117 Meu kumama koje su kumovale 19. rujna iste 1742. godine uspisan je kuma Luca Bioi, koja je kumovala Ani Bilonji koja je imala 5 godina. A sutradan 20. rujna upisn je Mate Bioi od 30 godina kome je bio kum Baria Mlinarevi.118U izvjetaju biskupa Bogdanovia iz 1768. spominje se obitelj Stipana Biois sa 11 lanova.119 U ruikim matinim knjigama spominje se obitelj Mije Bioia iz Tihaljine i Mate r. Ani koja je 1801. dobila ki Matiju120, a 1895. sina Stipana.121 10. BRKI To prezime na Ania Staje u Tihaljini dolo je iz susjednoga klobukog zaseoka Vlake. Godine 1860. Ante Brki, iliti (alias) Boi sin Krianov iz Klobuka oenio je Jelu ki Kriana Vukojevia Madunovia. 122 Ta obitelj 1865. dobila je sina Matu. Mate je upisao kao sin Ante Brkia Krianova iz Tihaljine i Jele Maduna Vukojevi123 stvarenjem brane zajednice Mate (Matie) Brkia i Ive (Ivuke) Ani godine 1932. Brkii su se nekada prezivali Boii, a sadanje prezime dobili su svakako po nekome od svoga roda sa znakovitim brkom. U maticama ruike upe spominju se od 1838, a prezime Brki, drukije Boi, spominje se zadnji put 1860. Muki izravni potomci pok. Matie Brkia danas ive u Zagrebu, a enske u Kanadi, Mostaru i Sarajevu. Prezime Brki vrlo je raireno, bez obzira na podruje, nacionalnu ili vjersku pripadnost. U Hrvatskoj danas ivi oko 5800 Brkia u preko 2 000 domainstava (39 prezime po brojnosti) Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 3 100, pa se njihov broj do danas gotovo udvostruio. Brkii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 294 opine i 538 naselja.124 11. BUKI Po miljenju Milana Nosia, to je prezime nastalo od imena Bukmir. U Tihaljini se godine 1742. spominje obitelj Ivana Bukia s 15 lanova obitelji.125 Godine 1768. spominju se u Tihaljini 3 obitelji Bukia - Nikole Bukia s 5 lanova, Mate Bukia s 4 lana i Jure Bukia s 3 lana.126 U matinim knjigama

117 118 119 120 121 122 123 124 125 126

Niki, Povijesna zrnca, str. 115. Godinjak , sv. 1., str. 67.-68. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 73. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 36. Arhiv ruike upe, Matica vjenanih, 196. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 734. Enciklopedija, 2008., str. 143. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158.
88

4. GODINJAK

ruike upe Bukii se mogu pratiti od 1798. do 1859. godine, a od te godine u matinim knjigama tihaljske upe. Godine 1798. spominje se brana zajednica Cvitana Bukia i Ane r. Vranje, a 1800. brana zajednica Jakova Bukia i Ane r. Kordi. Obitelj Cvitana Bukia i Ane r. Vranje dobila je brojnu djecu:Katu (1800.), Jozu (1803.), Ruu (1805.), Ivana (1808.) drugog sina Ivana (1822.).127 Cvitan je preminuo 1850. u 78. godini ivota. Godine 1853. u Tihaljini su dvije obitelji Bukia - Ivana i Jakova. Po predaji, jedan je Buki preao na islam i nastanio se je u Ljubukom. Njegovi su potomci tamonji Bukovci. Bukii su selili, uglavnom, u Slavoniju - Osijek. Godine 1948. u SR Hrvatskoj nalazili su se u 13 mjesta, najvie u Lozovcu pokraj ibenika - 77 u 14 obitelji. U Hrvatskoj danas ivi oko 220 Bukia u preko 90 domainstava Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 120, pa se njihov broj do danas gotovo udvostruio. Brkii su prisutni u ukupno 13 opina i 17 naselja.128 12. BUKLIOI U Tihaljini se meu krizmanicima spominje Jozo Buklioi 1768. godine.129 13. BUNOZA, alias Mati, ili Bunozi Po miljenju Milana Nosia, to je prezime nastalo od latinske rijei bonus dobar. U Tihaljini se prezime spominje 1768., i to obitelj Stipe Bunozia koja je imala 6 lanova130 Meu krizmanicima se spominje Stipan Bunozi.131 Godine 1742. u Drinovcima se spominju obitelji Frane Bunoza sa 6 lanova i Mate Bunoza sa 5 lanova. Potom se, vjerojatno, netko njihov uvjenao u Tihaljinu. U matinim knjigama ruike upe prezime Bunoza, drukije Mati, spominju se od 1797. do 1810. Naime, 1797. krtena je Matija ki Jakova Bunoze iz Tihaljine i Luce r. Lukendi132 Godine 1797. u obitelji Ilije Bunoza i Matije r. Lukendi roen je sin Nikola.133 Od 1800. do 1810. u Tihaljini se spominju obitelji Bunoza: Joze i Luce r. Leki, Jakova i Luce r. Lukendi, Ilije Mati I Matije r. Lukendi, Jure i Vide r. Buki, Joze I Kriste epi, Jure I Vide r. Veki, Jure i Boice r. Buki.134 U matinim knjigama tihaljske upe to prezime moe se pratiti od godine 1843. Godine 1853. u Tihaljini je bila jedna obitelj Bunoza. Odavde su selili
127 128 129 130 131 132 133 134

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 35., 210., 322., 80., 57. Enciklopedija, 2008., str. 157. Godinjak , sv. 1., str. 74. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Godinjak , sv. 1., str. 75. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 36. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 97. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, od 31 do 416.
4. GODINJAK

89

u Australiju, Vrgorac, Metkovi i Zenicu. Bunoza u Hercegovini jo ima u Ruiima i Radiiima, kamo su doselili iz Tihaljine. Godine 1948. to se prezime nalazilo u SR Hrvatskoj u Osijeku, kraj Dubrovnika i akova. U Hrvatskoj danas ivi oko 160 Bunoza u preko 70 domainstava Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 10, pa se njihov broj do danas viestruko poveao. Bunoze su prisutni u ukupno 26 opina i 35 naselja.135 14. API Prezime api spominje se meu krizmanicima 19. rujna 1742. godine. Tada su krizmani Luca api od 5 godina, a 20. rujna krizman je Vid api od 6 godine. Po svoj prilici on je imao roditelje u Tihaljini koji su se tako prezivali.136 15. EPO ili epi Po miljenju Milana Nosia, prezime je nastalo od nadimka epalo, uobiajenog za ovjeka koji hodajui ostavlja trag, epa. epo ili epi se starinom prezivao Nimii. ivjeli su starinom u Zavojanima, pa odatle doselili u Tihaljinu.137 Godine 1742. u Tihaljini se spominje obitelj Ivana epe s 4 lana138, a 1768. takoder se spominje obitelj Ivana epe, odnosno epia, s 10 lanova.139 Oko 1780. spominje se Mate sin Vidana epe i Ane Bilonji. Oko 1795. spominje se Mijo sin Marijana epe i Luce r. Primorac. Oko 1796. spominje se Andrija sin Boe iz Tihaljine i Cvite Rai. Godine 1797. krten je imun sin Marijana epia i Luce Primorac.140 Ista obitelj dobila je i djecu: Stipana (1800.), Jelu (1801.), Ivan (1804.), Grgo (1807.).141 Formulacija se izmjenjuje: epo epi epo i moe ih se pratiti iz godine u godinu - ovdje do 1880.142 Godine 1790. u selu Gradini kraj Plehana spominje se Vida epi, rodom iz Tihaljirie. To prezime, osim oblika epo, spominje se i u obliku epi i u matinim knjigama ruike upe od 1783. do 1870. U tim maticama oko 1800. uoavaju se etiri brane zajednice, svakako potomci Ivana epe, i to: Vidan epo i Ana r. Bilonji, Mate epo i Ana r. Opaak, Boo i Cvita r. Rai, Marijan i Luca r. Primorac. Godine 1853. u Tihaljini se spominju 3

135 136 137

Enciklopedija, 2008., str. 161. Godinjak , sv. 1., str. 67.-68. Vjerojatno se radi o pogrjeki u upisu pa je naziv api tonije epi ili epo.

Usp. Otokar Lahman, Prilog prouavanju strukture stanovnitva Makarske, str. 570 pie: Nimii epi, akavska ri, br. 1-2. Iz prolosti Podgore, Nevenka Bezi-Boani, str. 42 pie: Godine 1772. Nimii zv. epo Mijo oenio se u Podgoviri Perom Pivac.
138 139 140 141 142

A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 29. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 150., 95., 258., 454. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 515.
90

4. GODINJAK

obitelji epa. U matinim knjigama tihaljske upe rodoslovlje epa moe se pratiti od godine 1847. U XIX. stoljeu epe su ispod Ljubea preli na lijevu stranu rijeke Tihaljine i sve donedavno, osim epa-Petrovuia svoje mrtve pokapali su u Lekino greblje, a nedavno su na Jakenici za sebe sagradili novo groblje. Godine 1948. epe su ivjele u Zavojanima, Kominu, Orebiu i u Slavoniji. epe iz Tihaljine selili su u Dretelj, Mostar, Sarajevo, Zagreb, Osijek, epin, Vodince, Sl. Brod, Otok, Andrijevce i druga mjesta Slavonije te u USA, Argentiriu, Kanadu, Njemaku i drugdje. U Hrvatskoj danas ivi oko 240 epa u preko 85 opina i 31 naselju, najvie u Zagrebu (45).143 16. OVI Dana 20. rujna 1742. u Tihaljini je meu kumovima upisa Jerko ovi. On je kumovao Grgi Periu koji je imao 12 godina. Kasnije 1768., upisan je krizmanik Mate ovi koji je imao tek dvije godine.144 17. UVALO Meu krizmanicima u Tihaljini 1742. godine upisan je i Grgo uvalo od est godina.145 18. ORLUKA To prezime, nastalo od turske rijei korluk-prkosan, tvrdoglav (Nosi), u Grudama se spominje 1768. I to domainstvo Lovre orlukia s 20 lanova. U Tihaljinu je doao Marijan orluka (r. 1863.) uvjenanjem 1887. za Matiju Lukendu i od te godine orluke se mogu pratiti u matinim knjigama tihaljske upe. Selili su u Osijek, Tuzlu i drugdje. U Hrvatskoj danas ivi oko 850 orluka u preko 350 domainstava (726. prezime prema brojnosti). orluke su prisutni u veini hrvatskih upanija, u ukupno 67 opina i 91 naselju, najvie u Zagrebu (250). 146 19. ELPEZA alias aljkui147 starinom Knezovi Po miljenju Milana Nosia, prezime je nastalo od turske rijei yelpaze, lepeza. U Tihaljinu su doli s Medvidovia u poetku druge polovice XIX. stoljea. I to nakon godine 1852, kad su se vjenali Jure Elpeza, sin Jurin iz Medvidovia i Cvite r. Knezovi i Pera ki Ivana Ania iz Tihaljine i Mande r. Vukoje, iz Tihaljine. Godine 1863. krtena je Marta ki Jure Elpeze iz Tihaljine

143 144 145 146 147

Enciklopedija, 2008., str. 202. Godinjak , sv. 1., str. 74. Godinjak , sv. 1., str. 72. Enciklopedija, 2008., str. 222.

aljkuii ive u Opancima kraj Imotskoga. U Hrvatskoj danas ivi oko 380 aljkuia u preko 100 domainstava aljkuii su prisutni u ukupno devet hrvatskih upanija, u ukupno 26 opina i 35 naselja, najvie u Splitu (180). Enciklopedija, 2008., str. 194.
91 4. GODINJAK

I Pere r. Ani.148 Tri godine poslije (1866.) istoj obitelji Jure Elpeza iz Vlake Tihaljine I Pere Ani krtene je ki Jela.149 Po Juri (Juki), Elpeze u Tihaljini imaju i nadimak Jukii: U matinim knjigama tihaljske upe mogu se pratiti od 1863. godine. Elpeze iz Tihaljine selili su u Ameriku, Osijek, Mostar, Ljubuki i Split. 20. ERCEG alias Primorac - Mijatovi alias Primorac - Mijatovi alias Erceg - Vrebac Mijatovi U ruikoj matici krtenih 1799. upisano je krtenje Duje sina Marka Ercega iz Tihaljine I Kate r. Juri iz Ruia. Ovaj Marko sin Ivana Ercega i Ive r. Milas sklopio je brak 1798. roen je oko 1770. godine.. Njegova braa Ivan roen je oko 1775. i Ante roen oko 1773. godine. Potonji se 1800. oenio Cvitom uljak. Ivan je upisao i kao Erceg i kao Mijatovi. Naime, uz ostalu djecu 1822. Ivanu Mijatoviu I Matiji Juri roen je sin Nikola.150 U Hrvatskoj Ercega danas ivi oko 2 600 u preko 2 600 domainstava (124 pretzime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 1 600, pa se njihov broj do danas gotovo udvostruio. Ercezi su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 137 opina i 207 naselja, najvie u Splitu (350). U Velikom Prologu kraj Vrgorca ima 140 Ercega.151 21. ERE Meu krizmanicima iz 1742. upisan je Mate Ere (Matthaeus Eressa) od pet godina.152 22. FRANJI alias Primorac Godine 1836. roen je i krten Ante sin Ivana Franjia iz Tihaljine i Ane r. Boban.153 Slijedee 1837. godien istoj obitelji Ivana Primorca I Ane r. Boban roeni su I krteni bliznaci: Ivan I Jozo.154 Potom 1838. godine roena je i krtena Marta ki Ivasn Franjia i Ane r. Boban.155 U Hrvatskoj Franjia danas ivi oko 1 800 u preko 650 domainstava (249 prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 850, pa se njihov broj do danas udvostruio. Franjii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 144 opine i 222 naselja, najvie u Zagrebu

148 149 150 151 152 153 154 155

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 393. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 826. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 85. Enciklopedija, 2008., str. 291. Godinjak , sv. 1., str. 72. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 143. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 247. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 294.
92

4. GODINJAK

(300). Poznat je fra Dominik Franji provincijal i ljetopisac (1761.), Jozo F., znanstvenik (1966.) i drugi.156 23. GABRI Gabrii u Tihaljini su potomci Gabre Mlinarevia, roenog oko godine 1760. Njegovu sinu Mati, koji je bio oenjen Cvitom Kordi, rodio se 1805. sin Jure, a sinu Martinu, koji je bio oenjen Katom, r. Kordi 1810. rodio se sin Ivan. U matinim knjigama ruike upe upisivani su pod dvojakim prezimenom Gabri, drukije Mlinarevi, a u matinim knjigama tihaljske upe od 1873. samo pod prezimenom Gabri. Kad je 1814-1815. ovim krajevima harala kuga, iz Gabria je kue dvoje umrlo i pokopani su na Jakenici-Gabria grob. Godine 1853. u Tihaljini su bile dvije obitelji Gabria. Gabrii iz Tihaljine odselili su u Zagreb. Inae, prezime Gabri je dosta esto u Hrvata. U Hrvatskoj Gabria danas ivi oko 1 000 u preko 350 domainstava (572 prezime prema brojnosti). Gabrii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 82 opine i 118 naselja, najvie u Zagrebu (180). Poznati su: fra Grgo Gabri, provincijal (sredine 17. st.), Stipe G. Jambo, politiar i gospodarstvenik (1958.) i drugi.157 24. GLASOVI Dana 19. rujna 1742. meu krizmainicma je upisana Iva Glasovi (Joanna Glassouich). Iva je imala 20 godina. Njezina kuma je bila Iva Pandi.158 25. GLAVA To je prezime u Tihaljinu dolo iz Drinovaca vjenanjem Zore Primorac i Berislava Glavaa iz Drinovaca godine 1978. Danas su dvije obitelj Glava u Tihaljini, u Nezdravici. Glava je dosta staro prezime. U Drinovcima su se 1742. nalazile dvije obitelji Glavaa - Antina sa sedam lanova i Martinova sa 17 lanova. U Hrvatskoj danas ivi oko 2 100 Glavaa u preko 800 domainstava (186 prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 960, pa se njihov broj do danas udvostruio. Glavai su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 180 opine i 275 naselja, najvie u Zagrebu (350). Ponzati su: fra Radoslav Glava, stariji, povjesniar (1867.) i fra Radoslav Glava Mlai, knjievni povjesniar i kritar (1909..), Branimir G., saborski zastupnik, pravnik i upan (1956.) i drugi.159

156 157 158 159

Enciklopedija, 2008., str. 315. Enciklopedija, 2008., str. 324. Godinjak , sv. 1., str. 67. Enciklopedija, 2008., str. 339.
4. GODINJAK

93

26. GLEDI U popisu krizmanika 1768. upisan je Nikola Gledi (Nicolaus Gledich)160 27. GOLEMAC Golemci potjeu iz Rake Gore, odnosno mostarske opine. Dolaskom 1960. Andrije Golemca iz Bijeloga Polja za nastavnika u Tihaljinu i vjenanjem s Milenom Vranje, to se prezime nastanilo u Tihaljini. Godine 1742. prezime Golemac nalazilo se u Dobrkoviima i Jarama. U Hrvatskoj danas ivi oko 130 Golemaca u preko 50 domainstava. Golemci su prisutni u veini hrvatskih upanija, u ukupno 26 opine i 34 naselja, najvie u Metkoviu (25). 161 28. GRBAVAC - Garbauaz alias Garbavevi - Grbavevi Dan 20. rujna 1742. upisana je krizma Marka Grbavevia koji je imao etiri godine, a meu kumovima je upisan Jozo Garbavac (Joseph Garbauaz). Godine 1768. upisana je Marga Garbavevi (Margarita Garbavevich).162 29. GRUBII To je prezime dolo u Tihaljinu iz Drinovaca vjenanjem Matije Kordi i Mate Grubiia iz Drinovuca 1948. godine. Grubiii u Drinovcima spominju se u XVII. stoljeu. U Tihaljini, u Bliznicama, ivi jedna obitelj Grubii. U Hrvatskoj danas ivi oko 3 200 Grubiia u preko 1 100 domainstava (87. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 1 900, pa se njihov broj do danas gotovo udvostruio. Grubiii su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 158 opina i 240 naselja, najvie u Zagrebu (550), Splitu (500). Poznati su: fra Silvije G., bibliar, pisac i predvoditelj (1910.), Vinko G.. jezikoslovac i pisac (1943..) i drugi.163 30. IVANDI Prezime nastalo od mukoga imena Ivanda. Na Puteevicu su doselili iz Poljica. Prezime Ivandi nalazi se oko Sinja, Splita, Makarske i drugdje. Ivandii s Puteevice selili su u Ameriku, Zagreb, Katela, Trogir, Osijek. U Hrvatskoj danas ivi oko 920 Ivandia u preko 300 domainstava (651. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 310, pa se njihov broj do danas gotovo utrostruio. Ivandii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 83 opine i 110 naselja, najvie u Zagrebu (150).164
160 161 162 163 164

Godinjak , sv. 1., str. 75. Enciklopedija, 2008., str. 346. Godinjak , sv. 1., str. 68. Enciklopedija, 2008., str. 368. Enciklopedija, 2008., str. 422.
94

4. GODINJAK

31. JURI Jurii su u Tihaljinu doli iz Ruia. Godine 1839. roen je i krten Mate sin Joze Juria iz Tihaljine i Rue r. Martinovi iz Mamia.165 Ista obitelj je 1842. dobila sina Petra, koji je vjerojatno kao dijetece preminuo166, pa su slijedeem sinu koji je roen 1843. nadjenuli ime Petar.167 Godine 1851. rodila im se i ki koja je na krtenju dobila ime Monika.168 U Hrvatskoj danas ivi oko 1 700 Juria u preko 550 domainstava (264. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 1 300, pa se njihov broj od tada poveao za treinu. Jurii su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 109 opina i 182 naselja, najvie u Zagrebu (300), Rijeci (130). Poznati su: Ljubo J., ekonomist, ministar (1954.), Vid J., gospodarstvenik (1973..) i drugi.169 32. KELAVA - Kelavi alias Tomas Godine 1802. u obitelji Tome Kelavia iz Tihaljine i Jake r. Rai iz Tihaljine rodio se sin kome su na krtenju dlai ime Toma.170 U Hrvatskoj danas ivi oko 1 400 Grubiia u preko 450 domainstava (340. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 240, pa se njihov broj do danas viestruko. Kelave su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 117 opina i 164 naselja, najvie u Zagrebu (250), Sinju (80). Poznati su: fra Metod K., misionar (1913.), Tomislav K., lijanik (1969...) i drugi.171 33. KOLAK ili Kolakovi To je prezime u vezi s turskim rijeima kola (ruka) i olak (onaj koji je bez jedne ruke). Po zapisanoj predaji podrijetlom su ispod Ljubukog. Godine 1742. u Tihaljini su bile dvije obitelji - Ivanova s 8 lanova i Andrijina s 3 lana172, a 1768. u Tihaljini se nalaze 3 obitelji Kolaka, odnosno Kolakovia Gaparova s 5 lanova, Grgina sa 7 lanova i Pavlova s 3 lana.173 Prezime je bilo brojno to potvruje broj krizmanika.174

165 166 167 168 169 170 171 172 173 174

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 368. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 157. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 282. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 151. Enciklopedija, 2008., str. 465. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 149. Enciklopedija, 2008., str. 497. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Kolakovi 1742. i Kolak 1768. Godinjak , sv. 1., str. 68.- 74.
4. GODINJAK

95

U XVIII. stoljeu, osim u Tihaljini, prezime Kolak nalazilo se jo i u Rastovai, ali i drugdje. U maticama ruike upe spominju se od 1799. do 1870. Godine 1799. roena je i krtena Ruica ki imuna Kolaka iz Tihaljine i Ive Vranje.175 Godine 1800. roen je i krten Andrija sin Ante sin Gapara Kolaka i Rue r. Lukendi Jozine.176 Godine 1805. roen je i krten Ivan sin Ante i Rue r. Lukenda.177 Godine 1846. roen je Andrija sin Grge Kolaka i Marte Primorac Vrebac.178 Godine 1857. u obitelji Nikole i Mare r. Rai roena su i krtena bliznad Mate i Matija Kolak.179 Sljedee 1858. godine u obitelji Nikole i Mare r. Rai ponovno su roena i krtena bliznad Vicde i Ana Kolak. 180 etiri godine kasnije u istoj obitelji Nikole i Mare r. Rai roen je i krten sin Pako Kolak.181 Slijedee 1863. u istoj obitelji Nikole i Mare r. Rai roen je i krten sin Luka Kolak.182 etiri godine kasnije 1867. u istoj obitelji Nikole i Mare r. Rai roen je i krten sin Jure Kolak.183 Tako se kranske obitelji Nikole i mare r. Rai nisu bojale djece. Na taj nain su doprinosili sauvanju plemena, prezimena, Crkva i upe. Njih sam izdvojio da se to bjelodano vidi. U maticama tihaljske upe prezime Kolak moe se pratiti od godine 1834. Godine 1853. u Tihaljini je bilo 3 obitelji Kolaka. Godine 1948. u SR Hrvatskoj to se prezime nalazilo u 50 mjesta. Kolaci u Stiljima vjerojatno su iz Tihaljine iselili oko godine 1692. Potomci Kolaka iz Tihaljine bili su i Katurdije u Mostaru koji sada ive u Zagrebu. Kolaci iz Tihaljine ive u Mostaru, Splitu, Zagrebu, Osijeku, Argentini, USA, Njemakoj i drugdje. U Sarajevu su, prema obavijesti od 7. travnja 2006. ivjele dvije obitelji Kolaka koji su podrijetlom iz Tihaljine. Radi se o Kolacima - Vraniima (Franiima). (Izvor: Mladen Kolak) U Hrvatskoj danas ivi oko 1 200 Kolaka u preko 450 domainstava (433. prezime prema brojnosti). A podjednako ih je bilo i sredinom prolog stoljea. Kolaci su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 86 opina i 136 naselja, najvie u Zagrebu (250), Ludbregu (70). Poznati su: fra Kasijan K. (1906.), Tomislav, gospodarstvenik (1980..) i drugi.184

175 176 177 178 179 180 181 182 183 184

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 103. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 169. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 335. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 214. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 320. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 190. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 279. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 430. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 64. Enciklopedija, 2008., str. 521.
96

4. GODINJAK

34. KORDI Po miljenju Danijela Aleria, nastanak toga prezimena u vezi je sa svetom Kordulom, muenicom koju kranstvo tuje jo od X. stoljea. Na Biokovu u kapeli sv. Jure, sagraenoj u XII. stoljeu, godine 1671. u oltar su ugradene moi i sv. Kordule. Kordi je vrlo staro prezime u junim hrvatskim krajevima. Spominje se jo u XV. stoljeu. A u Tihaljini je svakako jedno od najstarijih prezimena i danas je najbrojnije tihaljsko prezime. Godine 1681. u Makarskoj se spominje Jure Korda (Kordi), koji je dao izraditi sliku sv. Mihovila za samostansku crkvu u Makarskoj. U XVIII. stoIjeu Kordii se spominju i u Dubrovniku; osobito je poznat Petar Kordi, moreplovac. U Tihaljini su Kordii stanovali prvo oko Kordia greblja u Podgradini, a u XVIII. stoljeu, oko 1770. Jure Kordi je preselio u zaselak Ispod Strane i nastanio se je u jednoj spilji koja i sada postoji. Danas Kordii stanuju u vie tihaljskih zaselaka. Godine 1742. u Tihaljini se spominje obitelj Ivana Kordia s 18 lanova obitelji185, a 1768. spominju se u Tihaljini dvojica imenom Mate Kordi s obiteljima: jedna obitelj imala je 4 lana, a druga 9 lanova; obitelj Andrije Kordia s 5 lanova i obitelj Jure Kordia, s 8 lanova. Godine 1797. roen je i krten Mijo sin Ivana Kordia iz Tihaljine i Matije Mlinarevi.186 Uz ostalo 1798. roen je i krten Jakov sin Ilije Kordi i Luce r. Rosi iz Mijaca.187 Iste 1798. godine roen je i krten Ante sin Tome Kordia i Matije r. Ani.188 Godine 1853. u Tihaljini se spominje 13 obitelji Kordia. U maticama ruike upe Kordii se mogu pratiti od 1797. do 1870, a u maticama tihaljske upe od 1837. godine. Ov dje sam ispisao samo nekoliko znaajnijih podataka. Godine 1805. roena je Manda ki Ilike Kordia i Luce r. Rosi. Luca je preminula 1849. u oko 88. godini ivota.189 Godine 1815. roen je i krten Luka sin Mate sina Mate i Matije epi, te Marte r. Gabri Mlinarevi.190 Godine 1824. roen je i krten Petar sin Joze sina Ilije Kordi i Luce Rosi, te Ane Niki Jakovljeve. 191 Ista obitelj je 1826. dobila i drugoga sina kome su najdenuli ime Ivan.192 Godine 1837. roen je i krten Toam sin Bernarda

185

A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. Ivan je bio sin Tome i Rue r. Roso. Podatak je pronaao i upisao kao primjer dugovjena ivota u onim vremenima, neumorni prezimenolog gosp. Nikola Mandi. Na podatcima mu zahvaljujem Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 21. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 58. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 117. Ante jepreminuo 1883. godine. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 338. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 200. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 167. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 154.
4. GODINJAK

186 187 188 189 190 191 192

97

Nordica Filipova iz Tihaljine i Jurke Jozi iz Zavojna. 193 Godine 1839. roen je i krten Jozo sin Ante Kordia iz Tihaljine i Mande Kurtovi iz Kozice.194 Kordii u Kozikim Poljicima vjerojatno su podrijetlom iz Tihaljine. Kordii u Sritnicama u Brotnju, po svjedoenju fra Nikole Kordia (1791-1868) iz Sritnica, takoder potjeu iz Tihaljine a moda i oni u Blizancima. Kordi je vrlo raireno prezime u Hrvata, ali i u drugih naroda. Godine 1948. u SR Hrvatskoj prezime Kordi nalazilo se u 136 mjesta. Kordii iz Tihaljine imaju dosta i nadimaka: Aturovci, Abidii, Asanovci, Ivaevci, Delkii, Petrovci, Jurinovci, Brkii itd. Iz Tihaljine su u novije vrijeme selili: u Grude, Ljubuki, Mostar, Imotski, St. Kaniu, Osijek, Ploe, Borovo, Vukovar, Vinkovce, Prozor, S1. Brod, Sarajevo, Split, Ivankovo, Lipik, Dubrovnik, Zagreb, Bizovac, Voince, Valpovo, u USA, Argentinu, Francusku, Kanadu, vedsku i drugdje. U Hercegovini ih danas ima i u: Grljeviima, Bijelom Polju, Gorici, Klobuku, Gabeli, Mostarskim vratima. U Hrvatskoj danas ivi oko 2 000 Kordia u preko 750 domainstava (207.. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 1 300, pa se njihov broj gotovo udvostriuio. Kordii su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 145 opina i 229 naselja, najvie u Zagrebu (400), Osijeku I Splitu po 110. Poznati su: fra Petar K., fra Lucijan K., pjesnik i knjievnik (1914.), Zdenko K, rector Sveuilita u Mostaru (1949.+2004.), Zvonko K., pravnik., Zdravko K., pjesnik (1955.) i drugi.195 35. KURILJ Nositelji prezimena Kurilj doli su iz Zavojana. Godine 1829. roena je i krtena Cvita ki Mate Kurilja iz Tihaljine i Jurke r. Buki.196 Ista odibelj je dobial i krstila i djecu: Antu (1832.), ki Agata (1834.), Jure (1836.), Nikola (1838.) i Kata (1840.)197 Druga obitelj, Ivana Kurilja i Ane r. Primorac dobila je i krstila 1853. godine sina Nikolu.198 U Hrvatskoj danas ivi oko 140 Kurilja u preko 35 domainstava. Kurilji su prisutni u deset hrvatskih upanija, u ukupno 19 opina i 25 naselja, najvie u Makarskoj (35), Orebiu (35), Osijeku (20) i drugdje.199

193 194 195 196 197 198 199

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 369. Bernad je preminuo 1868. u 90. godini ivota. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 396. Enciklopedija, 2008., str. 533. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 101. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 418. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 10. Enciklopedija, 2008., str. 465.
98

4. GODINJAK

36. KURTOVI alias Opaak, MEDAK alias Opaak Akmadi Prezime Kurtovi alias Opaak je starinom od Dragievia iz Dragiine (danas upa erin) u Brotnju. U Tihaljini su Kurtovii doli iz Kozice uvjenavanjem. Godine 1860. Grgo Kurtovi sin Adama iz Kozice oenio je Ruu Jakova Bukia iz Tihaljine.200 Koncem iste 1850. godine navedena obitelj Grge Kurtoviua iz Tihaljine i Rue Bukia iz Zasida dobila je i krstila sina Ivana.201 Dvije godine kasnije (1862. ista obitelj je dobila i krstila sina Gabru.202 U Hrvatskoj danas ivi oko 1 200 Juria u preko 400 domainstava (434. prezime prema brojnosti), a podjednako ih je bilo i sredinom prolog stoljea. Kurtovii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 94 opine i 137 naselja, najvie u Splitu (170), Zgarebu (120). Poznati su: Mate K., pjesnik (1804.), fra Ante K, upnik i drugi.203 37. LEKO, Leki, Lekui Prezime nastalo od starogrkog imena Aleksandar (Alexios), koje je prihvatilo i kranstvo. U Tihaljini se susree u oblicima Leki i Leko. Jo u XVII. stoljeu u Tihaljini se spominje prezime Leki, a poslije (od XIX. stoljea) prevladava oblik Leko. Jedino je don Vid Leki (1866.-1912.) uzeo taj oblik prezimena. Oblici Leko i Leki spominju se u XVII. stoljeu u ljetopisu fra Pavla ilobadovia o etovanju u Makarskom primorju od 1662. do 1686. i u Kaievu Razgovoru ugodnom iz godine 1759. Osim vojvode Ivana Leke, Tire (?) Lekia i Vida Lekia, za koje se ne navodi otkuda su podrijetlom, ilobadovi i Kai spominju vie puta harambau Juriu Lekia, za koga Kai tri puta izrijekom navodi da je iz Tialjine (izd. 1964, str. 33, 75, 83). Po predaji, Leke su prvo stanovale u brdu, u predjelu Kuetine, gdje se i sada vide zidine kua. Navodno, bilo je i devet brae Leka koji su imali veliki ugled. Pria se kako jedan Leko nije htio dati sestru Turinu, pa je morao bjeati s obitelji i nastanio se vie Puteevice. Kad mu se troje djece utopilo u bunaru, vratio se u Tihaljinu i nastanio tamo gdje stanuju sadanje Leke. Pria se da su Leke stanovale i u Smrduljama pod Samogradom, vlasnitvo Primoraca uljuia s Brda, gdje se i sada vide zidine kua. Godine 1742. u Tihaljini se spominje domainstvo Lovre Lekui s 9 lanova i domainstvo Jure Leko s 9 lanova204. Prezime Lekui dobiveno je po nadimku neke ene koja je bila rodom od Leka. Po redoslijedu popisa moglo
200 201 202 203 204

Arhiv ruike upe, Matica vjenanih, 1. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 71. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 328. Enciklopedija, 2008., str. 579. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115.
4. GODINJAK

99

bi se zakljuiti da je Lekui i stanovao u Tihaljini, ne pod Maliem gdje sada Leke stanuju, nego negdje na prostoru od Zasida do Podzelenikovca. Dan 20. rujna 1742. Jure Leki je kumovao Miji Pandiu.205 To prezime spominje se i u popisu iz 1768., i to domainstvo Mate Lekuia s 5 lanova: U tom popisu spominje se i domainstvo Nikole Lekia s 8 lanova.206 Godine 1802. roen je ii krten Nikola sin Mate Lekia iz Tihaljine i Dome imi iz Dragiene.207 A 1812. roena je i krtena Kata ki Petra Leke i Joze Knezovi iz Duica.208 Potonja obitelj je i 1814. dobila ki Ivu,209 te 1819. sina Marijana, 1827. sina Andriju.210 Godine 1742., osim u Tihaljini, i u Medvidoviima (Medoviima) nalaze se dvije obitelji Leka i jedna u selu Lekii u kreevskoj upi. Godine 1773. prezime Leko spominje se u Prolocu, a 1793. prezime Leki spominje se u Riicama211 Godine 1853. u Tihaljini se spominje jedna obitelj Leko. Ve odavno,osim u Tihaljini, ive u Vojniima, Ledincu, Borajini, Buni, Cerovu Docu i Posukom Gracu. Predaja je kako svi oni potjeu iz Tihaljine. Leke iz Tihaljine selile su u USA, Kanadu, Njemaku, u Osijek, Vinkovce, Zagreb, Srijemsku Kamenicu, Novi Sad, Split, Sloveniju, Mostar, Ljubuki i drugdje. U matinim knjigama ruike upe spominju se od 1802. do 1870, a u maticama tihaljske upe od godine 1861. U Hrvatskoj ih danas ivi oko 1 400 u preko 500 domainstava (347. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 210, pa se njihov broj od tada viestruko poveao Leke su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 104 opine i 134 naselja, najvie u Zagrebu (450), Osijeku (130) i drugdje. Poznati su: don Vid Leki (Leko) (1866.), fra Mile L., prvi preminuli bogoslov Franjevake bogoslovije u Mostaru (1973.+ 29. sijenja 1896.), Fra Mile L., provincijal (1897.-+1957.), fra Teofil L., duobrinik (1915.- 1990.), Vlado L., ekonomist (1950.) i drugi.212 38. LUKENDA Prezime nastalo od mukoga imena Luka. Pria se da su Lukende potomci Luke Milievia, koji je imao est sinova. U Grlia emeru, vlasnitvu Ikee Lukende Rudekia, nalazi se jo uvijek dobro ouvana kua u zemlji, zidana kamenom i bukom od vapna i crvenice, poemerena (posvoena) po emu se
205 206 207 208 209 210 211 212

Godinjak , sv. 1., str. 68. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 132. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 10. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 82. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 64 i 242. V. Vri, Prezimena., I dio, 250; II. dio 12. Enciklopedija, 2008., str. 598.
100

4. GODINJAK

taj predjel i naziva emer, odnosno po vlasnicima potomcima Grge zv. Grle Lukende, Grlia emer. Duljina je kue oko 10 metara, a irina oko 6 metara. Vrata kue bila su s istone strane. Kua je imala dva prozora, okrenuta koso prema gore - jedan prema istoku i jedan prema zapadu. Kua je bila pregraena na manji ulazni dio i vei glavni dio, zidom irine 60 cm. U blizini te kue nalazila se atrnja (nakapnica) u koju su zbaene stvari u prigodi bjeanja pred nekom opasnou. Neto zapadnije od te zidine nalazi se jo jedna zidina u kojoj je Ikea Lukenda pronaao ognjite i kameni prag s uklesanim kriem. Godine 1742. u Tihaljini se nalazila domainstvo Luke Lukende s 14 lanova.213 U slijedeem popisu, iz 1768. nalaze prezime je pisano kao Lukendi. Tada su se nalazila trri doma s istim prezimenom. I to Jure Lukendia sa 7 lanova, Mate Lukendia s 8 lanova i Franje Lukendia sa 7 lanova.214 To prezime u obliku Lukenda ili Lukendi spominje se u maticama ruike upe od 1800. do 1870. pedesetak puta. Evo nekoliko ispisa. Godine 1800. roen je i krten Stipan sin imuna Lukednia iz Tihaljine i Rue r. Krnji iz Gorice.215 Godine 1812. roena je i krtena Matija ki Mate Lukende i Rue r. Macan.216 Godine 1824. roen i krten sin Jozo u obitelji Mate Lukende i Rue r. Macan.217 Godine 1813. roen i krten Ivan sin Luke Lukende iz Tihaljine i Mile r. Kordi Filipove.218 Godine 1828. roen i krten Jure sin Luke Lukende iz Tihaljine i Mile r. Kordi.219 A godine 1831. roen i krten Mate sin Luke Lukende iz Tihaljine i Mile r. Kordi Filipove.220 I tako redom Lukende su bile brojno prezime. U maticama tihaljske upe u obliku Lukenda prezime se moe pratiti od godine 1837. To prezime u Hercegovini nije se susretalo nigdje drugdje. Jedino se ve otprije i odavno to prezime nalazi u Barlovcima sjeverozapadno od Banje Luke. Po podacima dobivenim od o. Filipa Lukende, upnika u Presnaama, koji je i sam rodom iz Barlovaca, u tom mjestu danas ivi 25 obitelji Lukenda, a u Banjoj Luci i okolnim mjestima nalaze se 23 obitelji Lukenda, podrijetlom iz Barlovaca. Obostrana je predaja da su Lukende u Barlovce doselile iz Tihaljine. Lukende su bogati nadimcima: Bilkii, Kikii, Adii, Alii, Pasolii itd. U ovom stoljeu i u novije vrijeme Lukende iz Tihaljine selili su u Argentinu,

213 214 215 216 217 218 219 220

A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 23. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 28. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 187. Jozo je preminuo 1866. godine. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 31. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 335.

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 393. Luka je preminuo 1866. u oko 88. godini ivota, a Mila je preminula 1879. godine u 110. godini ivota. Podatke je pronaao Nikola Mandi. Na emu mu izraavam zahvalnost.
101 4. GODINJAK

USA, Kanadu, Sarajevo, Zagreb, Slavkovce, Borovo, Voince, Sl. Brod, Osijek, Mostar, itluk, Ljubuki i drugdje. U Hrvatskoj danas ivi oko 460 Lukenda u preko 170 domainstava Lukende su prisutni u veini hrvatskih upanija, u ukupno 64 opine i 83 naselja, najvie u Zagrebu (120), Rijeci (25) I drugdje. Poznati su: Davorin L., lijenik (1950.), Josip L., lijenik (1964.) i drugi.221 39. MATI alias Bunoza Godine 1825. u ruikoj matinoj knjizi je upisano krtenhje Stipana sina Joze Matia Iloijina iz Tihaljine I Ane r. Ivandi iz Poljica. 222 Bez ikakve sumnje Matii su u Tihaljini ivjeli koncem ako ne I od polovice 18. stoljea. Druga pobitelj je 1834. dobila sina imuna. To je obitelj Jure Matia Jurina i Dome r. Rai Vidanove.223 Ista obitelj 1839. dobila je I sin a Ivana. Tu pie da je Jure iz Tihaljine.224 O podrijetlu Matia stoji podatak u zapisu krtenja Martina sina Joze Matia iz Ruia i Ane r. Kutrrilj. Martij je krten 1838. godine.225 etvrta obitelj s prezimenom Mati bila je ona Ivana Matia iz Tihaljine I Matije r. Kordi koja je 1844. dobila sina Jozu.226 U Hrvatskoj danas ivi oko 10 100 Matia u preko 3 000 domainstava (12. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 4 700, pa se njihov broj od tada udvostruio. Matii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 341 opini i 717 naselju, najvie u Zagrebu (1 900), Rijeci (130). Poznati su: Antun Poeanin M., skradinski biskup i administrator (17. st.), fra Ambroz M., knjievnik (1795.), Tomo M., knjievniki i kulturni poovjesniar (1874.), Eugen M., pripovjeda (1889.) i drugi.227 40. MEDAK alias Opaak Kurtovi - Akmadi Godine 1813. Toma Opaak sin Marka Opaka i Kate r. Herceg iz Poljica oenio je Boicu Musa Antinu iz Rasna. 228 Kasnije, 1825 upisano je krtenje Frane sina Tome Medaka iz Polkjica upe Kozica I Boice r. Musa iz Duica. 229 To sv jedoi da je obitelj Tome Opaka dobila prezime Medak. Ili malo kasnije Medakovi. Naime, 1859. upisano je krtenje Jure sina Jakova Medakovia iz Tihaljine I Matije r. Konda.230 Jo jedna podatak pomae nam rasvijetliti
221 222 223 224 225 226 227 228 229 230

Enciklopedija, 2008., str. 621. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 25. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 28. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 395. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 347. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 371. Enciklopedija, 2008., str. 668. Arhiv ruike upe, Matica vjenanih, 11. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 40. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 295.
102

4. GODINJAK

podatak podrijetla novog prezimena. Naime, godine 1865. upisano je roenje, odnosno krtenje Pere keri Jakova Medaka Andrijina iz Drinovaca I Matije r. konda Ilijine iz Ruia.231 Ovi podatci potvruju kako su se u prolosti mladii enili, odnsono djevojke udavale iz susjednih upa u druge. Godien1866. upisano je roenje i krtenje Stipana sina Ante Medaka iz Tihaljine I ime Opaak alias Kurtovi. 232 Ista obitelj 1867. dobila je i sina Ivana iji su roditelji upisani kao Ante Medak iz Drinovaca I ima Opaak.233 U Hrvatskoj danas ivi oko 610 Medaka u preko 200 domainstava. Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 500.. Medaci su prisutni u ukupno 49 opina i 65 naselja, najvie u Kominu kraj Ploa (200), Metkoviu (80) i drugdje. Poznati su: Stjepan M., povjesniar (1596.), Darko M., odvjetnik (1959.), Karla M., lijenica (1975.) i drugi.234 41. MIJATOVI alias Erceg Primorac Vrebac Po predaji, Mijatovii u Tihaljini podrijetlom su iz Dalmacije i nastanili su se na Brdu, gdje se i sada pokazuje na zidinu njihove prve kue. U matinim knjigama ruike upe od 1798. do 1831. vode se pod prezimenom Erceg, drukije Primorac - Mijatovi ili Mijatovi, drukije Erceg-Primorac. Prvi ErceziMijatovii, odnosno Mijatovii-Ercezi u matinim knjigama ruike upe su Marko, Ante (Antota) i Ivan, sinovi Ivana i Ive r. Milas. Marko se oenio 1798. Katom Juri iz Ruia, Ante 1800. Cvitom uljak iz Klobuka i Ivan 1802. Matijom Juri iz Ruia. Marko je ostao na Brdu, a Ante i Ivan preselili su u Bliznice. Ivanovi su potomci Mijatovii Zidinama i Mijatovii Tadii. Dujam je roen 1799. u obitlji Marka Ercega iz Tihaljine I Kate Juri iz Ruia.235 On je preselio pod Ljube. U popisu vjenanih upisna je Marko Mijatovi kao kum. 236 Godine 1834. roen je i krten Mate sin Dujma Mijatovia I Jurke r. ulina.237 Kasniej su dobili jo sina imuna (1835.) i ki Ivu 1839., te sina Matu 1845. godine.238 Kasnije 1854. je upisnao roenje, odnosno krtenje File keri Andrije Mijatovia alias Erceg i Luce Kolak.239 Godine 1865. upisano je roenje, odnosno krtenje Joze sina Nikole Mijatovia iz Tihaljine i Kate

231 232 233 234 235 236 237 238 239

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 780. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 784. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 167. Enciklopedija, 2008., str. 677. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 140. Dujam je preminuo 1886. godine. Arhiv ruike upe, Matica vjenanih, 22. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 71. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 117., 378. i 55. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 45.
4. GODINJAK

103

r. Pandi.240 Godine 1876. roen je i krten Ivan sin Ante Mijatovia i Ive r. olak.241 Mijatovia starosjedilaca u Hercegovini ima u Krehinu Gracu, oko apljine i Stoca. Prezime Mijatovi, od imena Mijo (Mijat), dosta je staro i raireno. Godine 1948. u SR Hrvatskoj nalazilo se je u 127 mjesta. Iz Tihaljine Mijatovii su selili u Argentinu, Kanadu, Australiju, Njemaku, Borovo, Vinkovce, Otok kraj Vinkovaca, Osijek, Apatin, Sombor, Beograd, Ljubuki, Jablanicu, Zagreb, Brko, Dubrovnik i drugdje. U poetku XVII. stoljea medu senjskim uskocima spominje se vojvoda Niko Mijatovi, a u drugoj polovici XVIII. stoljea spominje se bosanski franjevac Gabrijel Mijatovi i dr. U Hrvatskoj danas ivi oko 2 700 Mijatovia u preko 1 000 domainstava (121. prezime prema brojnosti). Mijatovii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 209 opina i 362 naselja, najvie u Zagrebu (400), Osijeku i Splitu (po 90) i drugdje. Poznati su: Anelko M., povjesniar (1939.), Matija M., ekonomistica, Nikola M., pravnik i znanstveniki (1974..), Nikola M., professor latinskog i drugi.242 42. MIKULI Prezime nastalo od imena Mikula (Nikola). U Tihaljini se spominju od 1829. kad se Mate Mikuli, drukije Nimii, sin Antine i Jele r. Tomas iz Ruia, oenio Jelom Primorac, kerkom Ivanovom iz Tihaljine. Godine 1831. roen je i krten Stipan sin Mate Mikulia iz Tihaljine i Jele r. Primorac Ivanove.243 Godine 1833. roen je i krten Jakov sin Mate Mikulia i Jele r. Primorac.244 Trei njihov sin Mate roen je i krten 1837. godine.245 Godine 1853. spominje se obitelj Mate Mikulia i njegova brata Jakova, koji se 1832. oenio Anom Aleri i nastanio se u Tihaljini. Godine 1876. roen je i krten Jozo sin Frane Mikulia iz Selina i Kate r. ulj.246 A godine 1877. roen je i krten Jure sin Mate Mikulia iz Tihaljine i Cvite r. Kordi.247 To hrvatsko prezime dosta je raireno. Osim u Ruiima, gdje su doselili iz Proloca (V. Vri, n. dj., I. dio, 251) i gdje im je matica za ovaj kraj, nalaze se jo u Borajni, Koerinu, Grudama, Soviima, irokom Brijegu, Ljubukom i drugdje. Godine 1948. u SR Hrvatskoj nalazili su se u oko 140 mjesta. Iz Tihaljine su selili u Ameriku, Njemaku, Osijek, Grude i Omi.
240 241 242 243 244 245 246 247

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 642. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 78. Enciklopedija, 2008., str. 692. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 340. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 492. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 271. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 157. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 213.
104

4. GODINJAK

U Hrvatskoj danas ivi oko 4 000 Mikuli u preko 1 400 domainstava (61. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 1 900, pa se njihov broj od tada udvostruio. Mikulii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 233 opine i 381 naselju, najvie u Zagrebu (800), Splitu (250) I drugdje Poznati su: fra Martin Mikuli, knjievnik (+1912.), fra Rudo M., graditelj (+1942.), fra Vinko M., slikar, Marinko M., gospodarstvenik i pravnik (1956..), Ivan M., pjeva (1968.) i drugi.248 43. MILAS, vjerojanto Milasevi, Milosavi (?) Po predaji, Milasi su potomci Mile, (a od njezine sestre Ane su Anii, to je i mogue). Godine 1735. u Tihaljini se nalazio Grgo Milas sa svojom obitelji, a 1742. spominje se domainstvo Nikole Milasa koje je imalo deset lanova.249 Dana 19. rujna 1742. krizmana je Iva Milosavi od pet godina.250 Godine 1768. spominje se takoer obitelj Nikole Milasovia s 9 lanova.251 U matinim knjigama ruike upe oko 1780. uoavaju se obitelji Grge Milasa i Ive r. imi, Ivana i Matije r. Kordi, Nikole i Marte r. Petrovi te Jure i Ive r. imi. Evo nekoliko pojedinosti. Godine 1801. roena je i krtena Kata ki Ivana Milasa iz Tihaljine i Matije r. Korid.252 Godine 1806. krten je Ivan sin Petra Milasa Grgina I Matije r. Maduna.253 Godine 1810. krten je Stipan sin Petra Milasa i Matije Tomi iz Ruia.254 Godine 1820. krten je Ivan sin Petra Milasa i Matije r. Maduna iz Ruia.255 Godine 1825. krten je Ivan sin Marka Milasa i Marte r. Petrovi.256 Godine 1853. postoji pet obitelji Milas u Tihaljini. Godine 1743. u itluku kraj Posuja nalazi se domainstvo Filipa Milasa s 18 lanova. Po predaji koju je zabiljeio i objavio fra Vjeko Vri (n. dj., I dio, 1978, 96, 148, 217), Milasi iz Tihaljine doselili su u Donje Vinjane, a odatle su preselili u Podbablje, gdje se spominju godine 1725. Iz Podbablja su preselili u Zmijavce. Na Humac su Milasi doselili iz Tihaljine 1833. godine. U ovom stoljeu Milasi su selili u Argentinu, USA, Australiju, Mostar, Ljubuki, Donje Andrijevce, Borovo, Osijek, Topolje, Zagreb, Sarajevo, Split, Dubrovnik, Karlovac, Stubike Toplice, Rijeku itd. Predaju o Milasima u Tihaljini biljeili su Filip Milas Ili

248 249 250 251 252 253 254 255 256

Enciklopedija, 2008., str. 698. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. Mogue da se radi o pogrjenom upisu umjesto Milasovi upisano Milosavi. Godinjak , sv. 1., str. 67. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 82. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 428. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 218. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 160. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 64. Marko je preminuo 1871. u 80. godini ivota.
4. GODINJAK

105

(1907-1987) i Ante Milas (r. 1911). Godine 1948. u SR Hrvatskoj Milasa je bilo u dvadesetak mjesta, a najvie u Zmijavcima, 41 obitelj s 245 lanova. U Hrvatskoj danas ivi oko 1 100 Milasa u preko 350 domainstava (491. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 370, pa se njihov broj od tada utrostruio. Milasi su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 79 opina i 105 naselja, najvie u Zagrebu (250), Zmijavcima (190), na Kamenmostu (35) i drugdje.. Poznati su: fra Kamiloo M., duobrinik (1912.), s. Regina M., muenica (1915.- +1945.), Mario M., lijenik (1916.), Ante M., pravnik (1937.) i drugi.257 44. MLINAREVI Mlinarfevii su gotovo u potpunosti Hrvati. Razmjerno najvie ih je u proteklih tristotine godina roeno je u Hercegovini (Tihaljini). Prezime nastalo od zanimanja ili nadimka mlinar. Po predaji, neki je Leko u Liskovicama u Drinovcima naao dvojicu mladia Kozina i nastanio ih na svome imanju (Mlinarevia Draga). Poto su se oenili njegovim dvjema kerima dao im je i pola imanja, a pola je ostavio sinu. S obzirom na to da su radili u mlinici, dobili su i nadimak Mlinari. Godine 1742. u Tihaljini se spominje Ante Mlinarevi s domainstvom koje je imalo 12 lanova.258 Godine 1768. spominju se dva domainstva Mlinarevi - Blaevo sa 7 lanova i Ivanovo s 13 lanova.259 Pleme je bilo brojno pa su imali vie krizmanika 1742. i 1768. godine.260 Evo nekoliko ispisa iz ruike matice krtenih. Godine 1797. roen je i krten Petar sin Stipana Mlinarevia i Pomice r. Vujevi.261 Iste 1797. roen je i krten i Nikola sin Marka Mlinarevia o Kate r. Erceg.262 Trea obitelj Grge Mlinarevia i Apolonije r. Nui dobla je 1799. ki Anu.263 etvrta obitelj Mate Mlinarevia i Kate r. imi dobila je 1800. ki Boicu.264 Tako se oko 1800. u matinim knjigama ruike upe prepoznaju obitelji Mlinarevia: Stipana i Tomice r. Vujevi, Marka (sina Ivanova r. 1768) i Kate r. Erceg, Ante i Mare r. Pezer, Mate i Kate r. imi, Marka i Kate r. Primorac, Grge i Apolonije r. Nui te Mate i Cvite r. Kordi itd. Godine 1805. roen je i krten Jure sin Mate Gabria akias Mlinarevia i Cvite r. Kordi.265 Godine 1809. roena je i krtena Jurka ki Mate Gabria i Cvite r. Kordi.266 Sljedee godine je roen
257 258 259 260 261 262 263 264 265 266

Enciklopedija, 2008., str. 699.-700.. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Godinjak , sv. 1., str. 67.-75. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 15. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 20. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 168. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 174. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 320. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 132.
106

4. GODINJAK

i krten Ivan sin Martina Gabria sikan Gabrina i Kate r. Kordi.267 Tako se prepoznaje nastanak novih prezimena po oevu imenu. Godine 1852. roen je i krten Lovre sin Nikole Mlinarevia Gabria i Rue r. Maji. 268 Godine 1853, u Tihaljini je bilo est obitelji Mlinarevia. Godine 1854. upisano je roene, odnosno krtenje Mande keri Barie Mlinarevia iz Humca i Matite r. imi ulj iz Ruia.269 Jo jedna zanimljivost: 1859. roen je i krten Nikola sin Ilije Bile Mlinarevi i Pomice r. Kordi.270 Godine 1872. roen je Andrija sin Martina sina Martinova Mlinarevi i Joze r. Juri iz Vlaka.271 Danas Mlinarevia ima gotovo u svim dijelovima sela. Mlinarevie iz Priorca u drugoj polovici prologa stoljea potjerao je aga i oni su se naselili u Mokrom Docu (Gai), Popratinjaku i ejinu Docu. Iz Tihaljine Mlinarevii su selili na Humac (1825. godine), u Trebiat, Mostar, Ljubuki, Osijek, akovo, Novi Sad, Babinu Gredu, Sl.avonski Brod, Jastrebarsko, Konjic, Split, Karlovac, Sisak, Zagreb, Osijek, Rijeku, Ploe, Dubrovnik, Ljubljanu, te u Ameriku, Njemaku i drugdje. U Hrvatskoj oko 2008., ivi oko 370 Mlinarevia u preko 150 domainstava. Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 80. Mlinarevii su prisutni u veini hrvatskih upanija, u ukupno 47 opina i 51 naselju, najvie u Zagreb (110 obitelji), Osijeku (110), Vinkovcima (20), Kninu (10) i u Splitu (8). Poznati su Mladen Mlinarevi, ekonomist i gospodarstvenik (1954.), Vesnica M. znanstvenica (1959.), Ivica M gospodarstvenik (1968.), Draen M. gospodarstvenik (1873.) i drugi.272 Rairena su prezimena Mlinar i Mlinari. U Hrvatskoj danas ivi oko 370 Mlinarevia u preko 150 domainstava. Mlinarevii su prisutni u veini hrvatskih upanija, u ukupno 47 opina i 51 naselju, najvie u Zagrebu (110), Osijeku (110), Vinkovcima (30) i drugdje.273 45. MUCI alias Rai Koncem 18. stoljea u Tihaljini su postojama dva domainstavs prezimenom Muci, alias Rai. Naime, godine 1801. krten je Jozo sin Jure Raia iz Tihaljine i Ane r. Tomi.274 Malo kasnije 1804. u istoj obitelji roena je i krtena

267 268 269 270 271 272 273 274

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 175. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 251. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 48. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 395. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 229. Enciklopedija hrvatskih prezimena, Zagreb, 2008., str. 716. Enciklopedija, 2008., str. 465. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 51.
4. GODINJAK

107

ki Manda. Ime roditelja je upisano: Jure Muci i Ana r. Tomi iz Koerina.275 Njihovo tree dijete roeno je 1809., a na krtenju dobilo ime Stipan.276 U obitelji Ivana Mucia iz Tihaljine i Mande r. Juri iz Ruia 1803. roena je ki Vida, a 1807. sin Petar.277 U Hrvatskoj danas ivi oko 290 Mucia u preko 110 domainstava Mucii su prisutni u 34 opine i 43 naselja, najvie u Zagrebu (60), po 30 u Makarskoj i Zagvozdu, i druigdje. Poznati su: Stanislav M., gospodarstvenik (1967.), Jadrankla M., ekonomistica (1967.) i drugi.278 46. NUI Nuii su starinom iz Drinovaca, ali su imali svoje prebivalite i posjede u Tihaljini. Tako se oko 1795. spominje roenje Ante sina Ivana Nuia iz Tihaljine i Mare r. Vujevi. U ruikim matinim knjigam krtenja sovje djece upisivana su izmeu 1797. i 1827. godien. Tako 1797. godine upisano je krtenje Luce keri istih roditelja Ivana Nuia iz Tihaljine i Mare r. Vujevi.279 Drugoj obitelji, Martina i Boice r. Mlinarevi roen je i krten sin Frano 1798. godine.280 Godine 1801. krtena je Jaka ki Ivana i matije r. Vujevi. Trea obitelj Ante Nui i Cecilije r. imi dobila je 1824. sina Ivan.281 Njihovo sljedee dijete roeno je 1827. i dobilo ime Mate sin Ante Nuia i Ceciloije r. imi.282 Tako neka dananji drinovaki Nuii saznaju da su imali roake svojih predaka i u Tihaljini. U Hrvatskoj danas ivi oko 320 Nuia u preko 120 domainstava. Nuii su prisutni u 43 opine i 53 naselja, najvie u Zagrebu (80), Splitu (50), Makarskoj (20) i drugdje. Poznati su: fra Aneo N., arheolog, fra Arhaneo N., muenik., fra Pio Nui arhitekt, Vlado N., znanstvenik (1944.) i drugi.283 47. OPAAK alias Kurtovi - Medak Po predaji, Opaci su potomci nekoga Dragievia iz itluka koji je pobjegao u Poljica, a po naopakoj bradvi koju je donio sa sobom (za ljevoruke) dobio je nadimak Opaak (kazivala Mila Rude r. Opaak, r. 1912). U najstarijoj ruikoj matinoj knjizi spominju se majke s prezimenom Opaak. Godine 1948. u SR Hrvatskoj to se prezime nalazilo, osim u Poljicima (18 obitelji) i Mijacima (2), jo u Osijeku (5) i u Zagrebu (2). Opaci su s Puteevice selili
275 276 277 278 279 280 281 282 283

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 251. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 135. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 27. Enciklopedija, 2008., str. 726. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 25. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 76. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 154. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 240. Enciklopedija, 2008., str. 748.
108

4. GODINJAK

u Ameriku, Njemaku, Makarsku, Omi, Trogir, Klobuk, Tuzlu, Borovo, Sl. Brod, epin, Slankamen. U Hrvatskoj ih danas ivi oko 1 300 u preko 450 domainstava (413. prezime prema brojnosti). Opaci su prisutni u 98 opina i 130 naselja, najvie u Slavonskom Brodu (500), Zagrebu (140), Rijeci (130), Makarskoj (35) I drugdje. Poznati su: Anelko O., inenjer, gospodarstvenik I znanstvenik (1961.), Goran O., ekonomist (1962.) i drugi.284 48. PANDI Dana 20. rujna 1742. u Tihaljini je krizman Mijo Pandi (Michael Panich). On je imao 18 godina, a kum mu je bio Jure Leki.285 49. PENAVA Dolaskom za nastavnika u Tihaljinu Jerke Penave s Batina prije vie godina to se prezime nastanilo u Tihaljini. Inae, ne spominje se u popisima 1742. i 1768. godine. U Hrvatskoj danas ivi oko 710 Penava u preko 250 domainstava (958. prezime prema brojnosti). Penave su prisutni u 82 opine i 114 naselja, najvie u Zagrebu (190). Poznati su: fra Jerko P., slikar, Ivanka P., gospodarstvenica (1953..) i drugi.286 50. PERI Prezime Peri nastalo je od enskoga imena Pera. Perii u Prolocu i na Kamen Mostu podrijetlom su iz Tihaljine. I, navodno, nekada su se prezivali imii (V. Vri, n. dj., I. dio, 96, 252). Godine 1742. u Tihaljini se nalazilo domainstvo Josipa Peria s 8 lanova i domainstvo Tome Peria sa 5 lanova.287 Godine 1768. spominje se obitelj Grge Peria s 25 lanova i domainstvo Tome Peria sa 6 lanova. 288 Upada u oi da se u popisu iz 1742. i 1768. u Tihaljini susree isti kuedomain - obitelj Tome Peria (1742. sa 5, a 1768. sa 6 lanova).289 Po predaji, ovi su stanovali u Zasidama, gdje i sada postoji kamenica za vodu - Peria kamenica. Zbog nekoga sukoba s Bukiima, odselili su na Humac, i Dedii na Humcu njihovi su potomci.

284 285 286 287 288 289

Enciklopedija, 2008., str. 757. Godinjak , sv. 1., str. 68. Enciklopedija, 2008., str. 796. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Za ovu obitlej u monografici upa Tihaljina autori piu da je prezime nastalo od imena Pero.
4. GODINJAK

109

Godine 1798. krtena je Manda ki Mate Peria iz Tihaljine i Ane r. Primorac.290 Iste godine krten je i Jure sin Joze Peria i ime Vukojevi iz ipovae.291 U matinim knjigama ruike upe od 1798. do 1816. uoavaju se brane zajednice: Mate Peria i Ane r. Primorac, Joze i ime r. Vukojevi, Martina i Luce r. Glava, Jure i Mare r. Petrovi te Pake i Matije r. Mlinarevi. Godine 1826. krten je Marko sin Grge Peria Matina I Kate r. Vrcan Antine.292 Godine 1834. krten je Petar sin Grge Peria I Tomice r. Vukojevi iz Medvidovia.293 1868. krten je Nikola sin imuna Peria I Matije r. Rude.294 Godine 1869. krten je Nikoal sin Tome Peria I Matije Tomas alias Kelavi. 295 Dana 22. sijenja 1872. krten je Marijan sin imuna Peria iz Tihaljine i Matije Rude.296 Godien 1877. krten je Nikola sin Ivana Peria i Barbare r. imi.297 Tri godine kasnije 1880. krten je i drugi njihov sin koji je na krtenju dobio ime Marko.298 Godine 1853. u Tihaljini su 4 obitelji Peri. Perii iz Tihaljine selili su u Argentinu, USA, Njemaku, Klobuk, Ruie, Ljubuki, Mostar, Osijek, Klisu, Voince, Sarajevo i drugdje. U Hrvatskoj danas ivi oko 7 700 Peria u preko 2 000 domainstava (20. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 3 600, pa se njihov broj od tada udvostruio. Perii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 303 opine i 582 naselja, najvie u Zagrebu (1 100), Splitu (550), Zadru (350), Osijeku (300) i u Rijeci (250). Poznati su: Antun P., teolog (1725.), Josip Vergilije P., poltiar i knjievnik (1845.), don Marko P., biskup (1926.), fra Mariofil P., duobrinik (1929.), don Ratko P., biskup (1944.), Sanja P., lijenica (1965..) i drugi.299 51. PETRILJ - PETRILJEVI alias imi iz Ruia. Godine 1850. roen je i krten Iva sin Ivana Petriljevia iz Tihaljine i Luce r. Milas. 300

290 291 292 293 294 295 296 297 298 299 300

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 43. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 60. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 184. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 53. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,315. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 52. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 155. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 274. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 511. Enciklopedija, 2008., str. 801. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,59.
110

4. GODINJAK

U Hrvatskoj danas ivi oko 1 700 Juria u preko 550 domainstava (264. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 1 300, pa se njihov broj od tada poveao za treinu. Jurii su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 109 opina i 182 naselja, najvie u Zagrebu (300), Rijeci (130). Poznati su: Ljubo J., ekonomist, ministar (1954.), Vid J., gospodarstvenik (1973..) i drugi.301 52. PRIMORAC, Primorevi alias Erceg Vrebac - Mijatovi Po predaji, neki je djeak na Brdu bio u najmu u nekoga Raia. I kad je taj Rai, u svai oko diobe ita na guvnu, ubio agu i pobjegao u Gorance, naslijedio ga je na imetku taj djeak. S obzirom na to da je djeak bio iz Primorja, prozvali su ga Primorac (kazivao Ivan Ikea Primorac, r. 1905.). Prvotna Primoreva kua bila je tamo gdje su sada Ravlii. Prvi Primorci u Tihaljini spominju se 1742. godine. To su bila domainstva Stipe Primorac sa 16 lanova i Marka Primorca s domainstvom koje je imalo 11 lanova. 302 Godine 1768. spominju se obitelji Nikole Primorevi (Nicolaus Primorevich) s 11 lanova, Lovre Primorevi (Laurentius Primorevich) sa 7 lanova i Boe Primorevia (Natalis Primorevich) sa 8 lanova. 303 U matinim knjigama ruike upe od 1797. do 1815. uoavaju se slijedee brane zajednice Primoraca: Joze i Rue r. Tomas, Ivana i Ane r. Ani, Ante i Mande r. Kurtovi, Ivana i Matije r. Juri, Marka i Dome r. uljak, Ante i Mande r. Opaak, Pavla i Eve r. Mlinarevi, Ivana i Kate r. Leko. Primjerice, evo nekoliko izdvojenih pojedinosti. Godine 1797. roena je ima ki Joze Primorca iz Tihaljine i Rue r. Tomas.304 Godine 1802. roen je Grgo sin Ante Primorca i Mande r. Kurtovi Grgine.305 Godine 1802. krtena je Luca ki Marka Primorca (Mijatovia) i Kate Juri.306 Iste godine krtena je i Jela ki Ivana Primorca (Mijatovia) i Matije r. Juri.307 Godine 1804. krten je Ilija sin Marka Primorca Boina i Dine r. uljak Jurine. Kum je bio Jozo Kordi iz Sritnica.308 Godine 1804. krtena je Andrijana ki Stzipana Primorca Frani na i Pere r. Niki Markove.309 Ista obitelj je 1806. dobila sina Petra.310

301 302 303 304 305 306 307 308 309 310

Enciklopedija, 2008., str. 465. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 116. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 30. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 127. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 133. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 187. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 270. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 295. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 432.
4. GODINJAK

111

Godine 1805. krtena je Iva ki Ante Primorca i Mande r. Opaak Kurtovi.311 Iste godine krten je Mate sin Nikole Vrebca alias Primorca i Mare r. Vitica.312 Godine 1809. krten je Frano sin Joze Primorca franina i Ive r. Konda iz Ruia i majke Ane r. Niki iz Ruia Markove.313 Godine 1810. krten je Jakov sin Ante Primorca i Mande r. Kurt Iz Kozice.314 Iste godine krten je i Petar sin Marka Mijatoviya Ivanova i Kate r. Juri.315 Godine 1812. krten je Jozo sin Marka Primorca - Mijatovia i Kate r. Juri.316 Jozo je preminuo 1887. godine. Godine 1817. krten je Ante sin Pavla Primorca Bile i Eve r. Mlinarevi.317 Godine 1818. krten je Ivan sin Marka Primoca i Matite r. Mlinarevi. Ivan je odselio u Bijelo Polje.318 Godine 1821. krten je Toma sin Grge Primorca i Ive r. Juri.319 Godine 1833. krten je Ambroa sin Jure Primorca Ivanova i Franjke Brzica (Peri) Jurine.320 Godine 1841. krten je Mate sin Jure Primorca i Luce r. Milac i majke Luce Petrilj alias imi, Jozine.321 Godine 1843 u istoj obiteljiali s nekiim dodatciam roen je i krten sin Jozo Jure Primoca (Andri) i Luce Petrljevi imi.322 Godine 1845 rodio im se sin Jakov a roditleji su pisani kao Jure Andri i Luca r. imi.323 Evo jo jedne njihove inaice: 1848. krten je Mate sin Jure Andria alias Primorca i Luce imi Petrlju ki Jozina.324 Godine 1852. roen je i kreten Frane Primorac alias Vrebac. Kum je bio Ilija Kordi.325 Godine 1856. krten je Mate sin Petra Primorca i Ane r. Niki.326 U meuvremenu je, svi su izgledi, umrla prva Petrova ena, a vjerojatno i sini, potom se Petar oenio i s drugom enom dobio sina kome je nadjenuo ime preminulog djeteca. Nsaimre, slijedee godine krten je Mate sin Petra Primorca i Dome r. Peri Brzica.327 Godine 1859. krten je Stipan sin Petra Primorca Pavlova i Eve r. Mlinarevi i majke Dome Peri alias Brzica Ivanove.328 Ista obitelj dobila je 1861. sina Jozu. Tu je Domino prezime pisano
311 312 313 314 315 316 317 318 319

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 334. Manda je preminula 1862. godine u 90. godini ivota. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 359. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 128. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 176. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 190. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 273. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 283. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 307.

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 19. Grgo je umro 1867. u 90. godini, a Iva iste 1867. u 87 godini ivota. Ove podatke je pronaao Nikola Mandi, na emu mu zahvaljujem.
320 321 322 323 324 325 326 327 328

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 36. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 89. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 298. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 135. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 375. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 246. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 285. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 60. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 255.
112

4. GODINJAK

Brzica.329 Godine 1867. krten je Andrija sin Barie Primorac sina Grge i Ane r. Alilovi, te majke Boice Maduna Tomi.330 Vratimo se i zaustavimo na 1853. godini. Naime, godine 1853. spominje se pet obitelji Primoraca u Tihaljini. Primorci u Stiljima, Kau, Radiiima, Humcu, na itluku, u Krueviima i Uzariima podrijetlom su iz Tihaljine. Primorci iz ,Tihaljine selili su u Argentinu, USA, Kanadu, Ljubuki, Mostar, iroki Brijeg, Zagreb, Varadin, Osijek, akovo, Klisu, Babinu Gredu, Tovarnik, Tuzlu, Split i drugdje. Mario Petri smatra da su Primorci u Uzariima i Jarama podrijetlom iz Tihaljine, kamo su se doselili prije 170 godina. U Hrvatskoj danas ivi oko 1 200 Primoraca u preko 450 domainstava (445. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 200, pa se njihov broj od tada viestruko poveao. Primorci su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 100 opina i 132 naselja, najvie u Zagrebu (350), Metkoviu (100), Makarskoj (60) I drugdje. Poznati su: fra Aneo P., duobrinik (1808.), fra Franjo P., duobrinik (1826.), fra Vilim Primorac, professor na irokobrijekoj gimnaziji i misionar u Americi, Slobodan P., pravnik (1921.), Dragan P., minister znanosti (1965.), Mario P., gospodarstvenik (1969.) i drugi.331 53. RAI alias Muci Po miljenju dr. Petra imunovia, to je prezime nastalo od umanjenice Rao/Raa, nastalim pokraivanjem imena Radovan, Radoslav, Radomil. Godine 1692. spominje se hrambaa Ivan Rai, svakako rodom iz Tihaljine. Godine 1742. u Tihaljini se spominju domainstva Joze Raia, s 12 lanova i Mate Raia s 14 lanova.332 Godine 1768. upisana su domainstva Filipa Raia s 25 lanova, Nikole Raia s 12 lanova i Ante Raia sa 7 lanova.333 Godine 1798. roena je i krtena Matija ki Jakova Raia iz Tihaljine i Mande uljak.334 Godine 1798.-1800. spominju se brane zajednice Raia: Jakova i Mande uljak iz Klobuka, Filipa i Kate r. Ani, Jure i Ane Tomi s Pogane Vlake, Ivana i Rue Bioi, Vidana i Rue r. Ani, Jure i Mare Grbavac iz ipovae.

329 330 331 332 333 334

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 153. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 157. Enciklopedija, 2008., str. 852. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 44.
4. GODINJAK

113

Evo nekoliko ispisa. Godine 1801. krten je Boe si Filipa Raia iz Tihaljine i Kate r. Ani iz Tihaljine.335 Godine 1892. krtena je Doma ki Vidana Raia i Cecilije r. Ani.336 Godine 1807. krten je Ilija sin Petra Raia i Veronike r. Petrovi.337 Ista obitelj dobila je ki Mandu koja je krtena 1821. godine. 338 Godine 1813. krten je Ivan sin Nikole Raia i Jurke r. Petrovi.339 Godine 1826. krten je Ivan sin Mate Rai I Pere r. Zovko Bandi Matine.340 Godine 1831. krten je Tadija sin Nikole Raia iz Tihaljine i Ive r. imi iz Ruia.341 Godine 1835. roeni su i krteni blizanci Vale i Apolonije djeica obitelji Nikole Raia i Ive r. Ilii.342 Pet godina poslije roen je u istoj obitelji i sin Jure.343 Godine 1857. krten je Filip sin Ivana Raia i Marte r. Erceg iz ipovae.344 Godine 1860. roen je i krten Ivan sin Tadije sina Nikole i Ive r. imi i majke Kate r. Vrdoljak ki Mate iz Drionovaca. 345 Godine 1868. krten je Mate sin Tadije Raia i Kate r. Vrdoljak.346 Godine 1868. krten je Mate sin Stipana Raia i Kate r. Mikuli iz Zasida.347 U istoj obitelji je 18709. roen sin Jozo, a 1874. sin Ivan.348 Raii su u poetku ivjeli u Podzelenikovcu, a poslije su se rairili po Tihaljini i odselili u susjedna sela Klobuk, Vojnie i Dole. Godine 1853. u Tihaljini je bilo 5 obitelji Raia. Iz Tihaljine Raii su selili u Ameriku, Njemaku, vicarsku, Osijek, Varadin, Zagreb, Imotski, Metkovi, Sarajevo, Split, apljinu, Klotar Ivani, Prozor, Peljeac, Split, Beograd, Trogir i drugdje. Mucii na Humcu podrijetlom su iz Tihaljine i ranije su se prezivali Rai. U Hrvatskoj danas ivi oko 2 500 Raia u preko 850 domainstava (137. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 420, pa se njihov broj od tada viestruko poveao. Raia ima u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 156 opina i 265 naselja, najvie u Zagrebu (550), Slavonskom Brodu (300) i drugdje. Poznati su: Marko R., gospodarstvenik (1965.), Tomislav R., gospodarstvenik (1974.) i drugi.349

335 336 337 338 339 340 341 342 343 344 345 346 347 348 349

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 105. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 185. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 58. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 276. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 37. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 99. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 368. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 95. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 57. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 352. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 50. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 260. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 267. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 7. i 371. Enciklopedija, 2008., str. 885.
114

4. GODINJAK

54. RAVLI Po miljenju Danijela Aleria, to je prezime nastalo od nepotvrenoga hrvatskog turcizma raflija - onaj koji pravi rafe, police tj. stolar. Ravlii su u Tihaljinu doselili oko 1882. godine iz Ploca u Drinovcima. To je poznato prezime iz Vrgorske krajine. Povezivali su ga s kraljevskim rodom, a i Kai je opjevao Ravlie u Vrgorskoj krajini kao junake. Ima ih u Kozici, Poljicima, Makarskoj, Slivnu i drugdje. Iz Tihaljine su selili u Kanadu. U Hrvatskoj danas ivi oko 1 400 Ravlia u preko 500 domainstava (358. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 330, pa se njihov broj od tada uetverostruio. Ravlii su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 98 opina i 134 naselja, najvie u Zagrebu (350), Makarskoj (180). Poznati su: Jaka R., povjesniar knjievnosti (1896.), fra Krsto R., glazbenik, uznik i duobrinik, Zlatko R., obrtnik (1953.), Martina R., ekonomistica (1982.) i drugi.350 55. ROSO, Rosi Dana 20. rujna 1742. kao kum Cvitana Bioia upisan je Ante Rosi. Istog dana je krizmana Magdalena Rosi u 23. godini ivota. Njezina kuma je bila Iva Kolakovi.351 U novije vrijeme stanovnici Jabuke i jedna obitelj u Tihaljini nose prezime Roso. Po predaji (kazivao Anelko Roso iz Jabuke, r. 1924) preci Rosa prezivali su se nekada Marii. Sadanje prezime dobila su estorica brae po nadimku Rosa svoje sestre Marije kojoj su obranili djevojaku ast. Prezime postoji u Mijacima, Poljicima, Kozici, Zavojanima, Prapratnici, Kuni na Peljecu, Milni i Supetru na Brau, oko Metkovia i Imotskoga itd. Rose iz Jabuke selili su i ive u Americi, Australiji, Njemakoj, Orebiu, Osijeku, Katelima, Kuni, Trpnju, Osijeku, epinu, Beogradu. U Hrvatskoj danas ivi oko 1 200 Rosa u preko 350 domainstava (479. prezime prema brojnosti). Rose su prisutni u ukupno 55 opina i 92 naselja, najvie u Makarskoj (200), Osijeku (90). Poznati su: Ante R., ratnik i poduzetnik (1952.), Ivan R., pravnik (1959..) i drugi.352 56. RUDE, starinom Dumandi iz Rakitna Rudea ima u Vinjanima, Poljicima i Kozici. Po miljenju Milana Nosia, to je prezime nastalo od rijei rud (crven). Po predaji doli su iz Zubae u Zavojanima. Prvi u Tihaljini spominje se 1828. Ante Rude koji je bio oenjen Boicom Mlinarevi. Ante je po svoj prilici
350 351 352

Enciklopedija, 2008., str. 887. Godinjak, sv. 1., str. 68. Enciklopedija, 2008., str. 903.
4. GODINJAK

115

roen oko 1800. godine, jer im se 1828. rodila i krstila ki Matija.353 Njihova su djeca: spomenuta Matija (r. 1828.), te Petar (1830.)354, Mate (1833.)355, Marta (1835.)356 i Mate (1845.). 357 Godine 1853. bila je samo jedna obitelj Rude u Tihaljini. Petar, sin Antin, oenio se Agatom Peri, alias Milas i 1858. su doblili i krstili sina Stanislava.358 Isto obitelj dobila je 1863. sina Stipana359, 1869. Ivana360 i 1872. Petra.361 Godine 1863. krten aje Iva ki Mate Ruea Antina te Ive r. Pezer Antine s Pogane Vlake.362 Godine 1874. roena je i krtena Antina ki Joza. Njezina kuma je bila Joza Mijatovi.363 Godine 1874. krten je Ante sin Mate Rudea i Ive r. Pezer s Pogane Vlake.364 Iste godine roena je i krten i Petar sin Mate Rudea i Matite r. Kordi. To su prvi korijeni Rudea u Tihaljini. Inae, prezime Rude nije ba raireno. U veem broju 1948. bilo ih je u susjedstvu u Gracu, Kozici, Poljicima te u Vinjanima Donjim i u Dvoru na Uni. To prezime postoji i u obliku Rude, u manjem broju. U novije vrijeme i neki Rudei podrijetlom iz Tihaljine preuzeli su taj oblik prezimena. Rudei iz Tihaljine selili su u Ameriku, Njemaku, Mostar, Zagreb, Osijek, Bijeljinu, Grude, Babinu Gredu, Bjelovar, itluk. U Hrvatskoj danas ivi oko 310 Rudea u preko 90 domainstava. Rudei su prisutni u 38 opina i 47 naselja, najvie u Makarskoj (50), Imotskom (50). Poznati su: fra Rajmund R., pisac i politiar (1844.), Jelena R., znanstvenica (1973..) i drugi.365 57. IMI Prezime nastalo od mukog imena ime ili enskoga ima. imii su u Tihaljinu, u zaselak Ispod Strane, doli iz Ruia, uvjenanjem godine 1856. Joze imia, sina Matina i Joze r. Toli, za Matiju Roso, ker Matinu i Luce r. imi, udovice Jakova Kordia, poginulog u Utvikom boju kraj Vitine godine 1832. godine. Godine 1863. roena je I krtena Ana ki Joze imia iz

353 354 355 356 357 358 359 360 361 362 363 364 365

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 303. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 181. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 497. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 178. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 64 Vjerojatno je prvi Mate preminuo, pa su drugom djetetu dali isto ime.. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 176. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 423. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 338. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 356. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 408. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 352. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 378. Enciklopedija, 2008., str. 906.
116

4. GODINJAK

Tihaljine I Matije r. Roso.366 Godine 1865. krten je Marko sin istih roditleja.367 Trei njihov sin roen je i na krtenju 1874. dobio ime Mate. Od dvojice Jozinih sinova Marka (r. 1865.) i Mate (r. 1874.) dananji su imii u Tihaljini. imii iz Tihaljine selili su u Split, Njemaku, Francusku i Kanadu. Prezime imi je dosta raireno po Hercegovini, Bosni i SR Hrvatskoj. U Hrvatskoj danas ivi oko 6 700 imia u preko 2 000 domainstava (30. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 3 000, pa se njihov broj od tada poveao za treinu. imii su prisutni u gotovo svim hrvatskim upanijama, u ukupno 288 opina i 536 naselja, najvie u Zagrebu (1 100), Splitu (350) I drugdje. Poznati su: Andrijica imi, hajduki harambaa (1833.), Antun Branko imi, irokobrijeki ak i knjievnik (1898.), Stanislav .pisac (1904.), fra Velimir , duobrinik, slikar, aljko ., Ivan ., Josip ., nogometa (1977.) i drugi.368 58. TOLI Prezime je nastalo od starohrvatskoga imena Tolimir (Nosi). Tolii su ivjeli u Tihaljini jo u XVII. stoljeu. Oni su podrijetlom iz Drinovaca.369 Naime, poznat je fra Mate Toli iz Tihaljine, r. oko godine 1691. Godine 1742. u Tihaljini se nalazila domainstvo Ivana Tolia sa 7 lanova.370 Dana 19. rujna 1742. Marijan Toli je bio kum Marijanu Bilonjiu koji je imao etiri godine.371 Sutradan, 20. rujna 1742. Filip Toli je bio kum Gaparu Bilonjiu koji je imao etiri godine.372 Godine 1768. pisana su domainstva Filipa Tolia sa sedam lanova i Gapara Tolia sa 6 lanova. 373 Izmeu 1768. i 1800. Jure Toli je osnovao obitelj i M. Primorac. Oni su imali sina Filipa. Filip se oenio Ruom epo Tominom i 1805. su dobili ki Matiju.374 Godine 1807. dobili su ki Maru.375 Godine 1797. Krtena je Jurka ki Ivana Tolia iz Tihaljine i Mare r. Kolakovi.376 Godine 1798. krtena je Manda ki Jakova Tolia i Cvite r. Kolak.377 U prva dva upisa majki iz navedenih obitelji majina prezimena su
366 367 368 369 370 371 372 373 374 375 376 377

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 474. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 749. Enciklopedija, 2008., str. 1007. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,139. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. Godinjak, sv. 1., str. 67. Godinjak, sv. 1., str. 68. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 319. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 442. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 26. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 68.
4. GODINJAK

117

nijansirana. Godine 1827. roen je i krten Luka sin Stipana Tolia i Matije r. Vukojevi.378 Godine 1842. roen je i krten Ante sin Stipana Tolia i Matite Vukoje. Ova dvojica potonjih krtenika odselili su iz Tihaljine u Mostar.379 Oko 1800. postojale su brane zajednice Tolia: Ivana i Mare r. Kolakovi, Jakova i Cvite r. Kolak, Mate i Boice r. epo-epi, imuna i Mande r. Roso, Filipa i Rue r. epo. Godine 1814. krten je Mate sin Filipa Tolia iz Drinovaca i Rue r. epo.380 Godine 1853. u Tihaljini su bile tri obitelji Tolia. Osim u Tihaljini, godine 1742. Tolia je bilo u Grudama, u Biletiima u Bronu i u Sarajlijama kraj Duvna. U Vrgorskoj krajini ima ih u Stiljima, vjerojatno izbjegli u XVII. stoljeu. I Tolii, koji su se oko Plehana nalazili u drugoj polovici XVIII. stoljea, vjerojatno su iz Tihaljine. Prezime Toli dosta je raireno. Najvie ih ima u Banji i Kotezima kraj Metkovia, u Drumu i Prolocu kraj Imotskoga, Vrgorcu, Zagrebu, kraj Ivaneca. Iz Tihaljine Tolii su selili u Ameriku, Australiju, Njemaku, Osijek, Zagreb, Ljubuki i drugdje. U Hrvatskoj danas ivi oko 2 900 Tolia u preko 850 domainstava (108. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 640, pa se njihov broj od tada uetverostruio. Tolii su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 144 opina i 240 naselja, najvie u Zagrebu (650), Splitu (140) I drugdje. Poznati su: fra Mate Toli, duobrinik (1691.), fra eljko Toli, provincijal, fra Zoran T, povjesniar Ivan T., gospodarstvenik (1965..) i drugi.381 59. TOLJ Tolji su u Tihaljinu doli iz Stilja. Godine 1800. roena je i krtena Ana ki Jakova Tolja iz Tihaljine i Ane r. Kolak.382 Vjerojatno je Jakov doao u Tihaljinu na eninstvo uvjenao se. Godien 1804. krtena je Marta ki Jakova Tolja i Cvite r. Kolak.383 Godine 1805. krten je Marko sin Jakova Tolaj i Klare r. Kolak.384 ini se da su Jakovu umirale ene, pa se on ponovno enio i sa slijedeim enama dobivao djecu. Druga obitelj je 1852. dobila bliznad Andriju i Lucu djeicu Ivana Tolja i Marte r. Gabri Mlinarevi.385 Ima jo jedna pojedinost. Oko 1860. krten

378 379 380 381 382 383 384 385

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 278. On je odselio u Mostar. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,198. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 139. Enciklopedija, 2008., str. 1066. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,36. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 250. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,318. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,297.
118

4. GODINJAK

je imun sin Ivana Tolja i Marte r. Mlinarevi. On se oenio u Mostaru 1887. godine.386 U Hrvatskoj danas ivi oko 900 Tolja u preko 250 domainstava (671. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 150, pa se njihov broj od tada viestruko poveao. Tolji su prisutni u ukupno 48 opina i 72 naselja, najvie u Vrgorcu (140), Orebiu (130) i drugdje. Poznati su: Ivan T., saborski zastupnik (1954.), Ivana T., lijenica (1967.), Nikolina T., lijenica (1978.) i drugi.387 60. TOMAS doli iz Drinovaca. Imali su Kelavii Prezime nastalo svakako od osobnoga imena Tomo ili Tomislav. Godine 1742. u Drinovcima se nalazilo pet obitelji Tomasa. U Tihaljinu su u Zaside, doselili vjerojatno uvjenanjem u drugoj polovici XVIII. stoljea. Godine 1802. krtena je Matija ki Stipna Tomasa iz Tihaljine I Dore r. Rai.388 Godine 1902. krten je Toma sin Tome Kelavia iz Tihaljine i Jake r. Rai.389Godine 1819. krtena je Kata ki imuna Tomasa iz Tihaljine i Marte r. Nui Martionove.390 Prema tome prije 1800. u Tihaljini se spominje brana zajednica Tome i Agate r. Rosi, 1800. Stipana Tomasa i Dore r. Bioi, nakon 1800. imuna i Marte r. Nui. Godine 1853. u Tihaljini su dvije obitelji Tomas. Godien 1871. krten je Mate sin Stipana Tomasa iz Tihaljine I Ane r. Gabri Mlinarevi.391 Neki Tomasi u Tihaljini imali su i pridjevak Kelave, Kelavii. Iz Zasida se Stipan Tomas (1838.-1925.) uvjenao u Kanice i tu su danas dvije obitelji Tomasa Stipinovaca. Tomas inae, nije osobito raireno prezime. Iz Tihaljine Tomasi su selili u Argentinu, USA, Kanadu, Austriju, Njemaku, Ljubuki, na Crnopod, Sarajevo, Ivankovo, Osijek, Slavonski Brod, epin, Split, Cerno. U Hrvatskoj danas ivi oko 1 400 Tomasa u preko 500 domainstava (359. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 380. Tomasi su prisutni u ukupno 131 opini i 180 naselja, najvie u Zagrebu (300), Osijeku (11) i drugdje. Poznati su: Tomas, glagoljski prepisiva (15. st.), Mate Tomas, slubenih i memoirist, fra Vinko T., duobrinik (1937.), Augustin T., duobriniki (1939.), fra Ante Tomas, arhivist. i drugi.392

386 387 388 389 390 391 392

Te podatke navodi Nikola Mandi u svom zapisu. I na ovom podatku Nikoli iskreno zahvaljujem. Enciklopedija, 2008., str. 1066. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,174. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,149. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih,127. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 54. Enciklopedija, 2008., str. 1167.
4. GODINJAK

119

61. VEKI Prezime nastalo od mukog imena Veko, Velimir, Velislav (Nosi). Na Puteevici, kamo su doselili iz Vrgorskih Poljica, po podacima iz matinih knjiga ruike upe, susreu se od 1815. Naime, 1815. krtena je Jurska ki Ante Vekia iz Tihaljine sina Vidana iz Poljica I Pere r. Ani Ivanove. 393 U Pei je bila mlinica Ilije Vekia s Puteevice. Prezime Veki dosta je raireno. Ima ih u Poljicima, Kozici, u Drinovcima, Metkoviu, Visu, Dubrovniku, oko Knina, u Lici, Zagrebu, Mostaru i Slavoniji. Vekii s Puteevice selili su u Ameriku, Makarsku, Orebi, Dubrovnik, Grude, Split, Osijek i drugdje. U Hrvatskoj danas ivi oko 760 Vekia u preko 250 domainstava (857. prezime prema brojnosti). Sredinom prolog stoljea bilo ih je priblino 460, pa se njihov broj od tada poveao. Vekii su prisutni u 72 opina i 97 naselja, najvie u Metkoviu (110), i drugdje. . Poznati su: Ivica V. lijenik (1967.), Grgica G., gospodarstvenik (1969.) i drugi.394 62. VRANJE Domandi, a daljnjom starinom iz Rakitna. Starinom su Domandii iz Podgore. Prezime je nastalo od imena Frane, Franje, Vranje. Ima ih u Kozicama i Poljicima. U Tihaljini se nalaze u Podgradini, a na Puteevici su najbrojnije prezime. U maticama ruike upe spominju se tek nakon godine 1823. Naime, 1823. Mate Vranje sin Tome iz Poljica Kozice i Ive Opaak eni Anu Mieti ki Antinu.395 Vjerojanto Matin brat Mijo sin Tome Vranje I Ive Opaak iz Kozice eni Jaku Juri Matinu iz Ruia.396 Godine 1826. krtena je Ana ki Mate Vranjea iz Tihaljine I Ane r. Tomas.397 Godine 1843. krten je Ivan sin Mije Vranje iz Tihaljine i Jake r. Juri.398 Godine 1860. krten je Bla sin Andrije Vranjea i Tomice r. Vrdoljak. 399 Godine 1861. krten je Mate sin Tome Vranjea Mijina i Antice Kurilju iz Mijaca.400 Godine 1874. krten je Jozo sin Boe Vranjea i Kate r. Kordi.401 Godine 1875. krten je Andrija sin Ivana Vranjea i Vide Kordi.402 Godine 1853. u Tihaljini i Puteevici bilo je est obitelji Vranjea. To je prezime dosta brojno. Ima ih po otocirna u Dalmaciji, po Hrvatskoj, Slavoniji i Baranji. Osim u Tihaljinu i Pei, Vranjei s Puteevice, a i iz Tihaljine selili su

393 394 395 396 397 398 399 400 401 402

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 157. Enciklopedija, 2008., str. 1009. Arhiv ruike upe, Matica vjenanih, 43. Arhiv ruike upe, Matica vjenanih, 21. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 157. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 285. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 430. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 160. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 352. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 64.
120

4. GODINJAK

u SAD, Argentinu, Panamu, Australiju, Njemaku, Split, Katela, Makarsku, Poljica, Metkovi, Trogir, Kunu na Peljecu. U Hrvatskoj danas ivi oko 1 200 Vranjea u 400 domainstava (466. prezime prema brojnosti). Vranjei su prisutni u svim hrvatskim upanijama, u ukupno 100 opina i 146 naselja, najvie u Splitu (140), Makarskoj (120), Osijeku (120), Zagrebu (110) i drugdje. Poznati su: Stipan Vranje, vlasnik Grafotiska, eljko V., ekonomist i gospodarstvenik (1958..) i drugi.403 63. VREBAC - Vrepevia, alias Primorac To prezime je nastalo od naziva ptice vrabac. Drugi oblik toga prezimena je Rebac. Godine 1742. u Tihaljini je ivio Ivan Vrebac(Joannes Vrebac) s obitelji koja je imala est lanova.404 Dana 20. rujna 1742. krizmana je Matija Vrebevi (Matthaea Vrebcevich) koja je imala etiri godine.405 Godine 1768. obitelj Ivana Vrepevia (Joannes Vrebevich) imala je pet lanova.406 Godine 1742. prezime Vrebac postojalo je u Ivanjskoj u Bosni i u Rami. Godine 1804. krten je Jozo sin Nikole Vrebac iz Tihaljine i Andrijane r. Beus.407 Godine 1805. krten je Mate sin Nikole Vrebac alias Primorac i Mare r. Vitica.408 Obitelj Nikole Vrebca pomlaivala se djeicom: Joza 1807., Boica 1810., Mijo 1817., Frane 1819. i Marta 1822.409 Nikola Primorac alias Vrebac je preminuo 1850. godine u 77. godini.410 Godine 1853. u Tihaljini je ivjela jedna obitelj Vrebac. U maticama ruike upe od 1804. pa do 1867. moe se u Tihaljini pratiti rodoslovlje Vrebac ranije Primorac. Po kazivanju Mirka Vrepca koji biljei predaju o rodoslovlju Vrebaca, estorica brae Primoraca, zbog nekoga ubojstva morali su bjeati pred Turcima, a kasnije se je jedan vratio i predstavio se prezimenom Vrebac. Vrepci iz Tihaljine selili su u Osijek, epin i Ljubuki. Po predaji, Repci u Trebiatu su iz Tihaljine, kamo je odselio brat Franje Vrepca koji se spominje u popisu iz 1853. godine. U Mostaru ima Rebaca katolika i muslimana. 411 Spomenuti Frane je sa Jakom r. Mlinarevi 1856. dobio ki Anu.412 ini se da je Franina prva ena Jaka preminula, te je s Matijom r. Toli 1867. dobio ki Jurku.413
403 404 405 406 407 408 409 410 411

Enciklopedija, 2008., str. 1133. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 115. Godinjak, sv. 1., str. 68. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 269. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 359. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 59., 174., 300., 115. i 43. Arhiv ruike upe, Matica umrlih, 36.

upa Tihaljina, Duvno 1989., str. - 235.-251. , http://www.tihaljina.com/index.php?option=com_content&view=article&id =52&Itemid=62 - Aurirano Ponedjeljak, 12 sijenja 2009. u 14:40 sati. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 223. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 158.
4. GODINJAK

412 413

121

Godine 1871. krten je Andrija sin Frane Vrebca i Matije r. Toli.414 Ista obitelj je 1875. dobila sina Nikolu.415 U Hrvatskoj ih danas ivi oko 190 u preko 80 domainstava .Vrebci su prisutni u 34 opine i 46 naselja, najvie u Zagrebu (50), Osijeku (25) i drugdje.416 64. VUJEVI, Vujavi, Vueviili Vujevi Godine 1742. u Tihaljini se spominje domainstvo Boe Vujevia (Natalis Vuiavich) sa 9 lanova.417 Dana 19. rujna 1742. krizmana je Andra Vuevi (Andrea Vueuich) u estoj godini. Kuma joj je bila Jela Leki.418 Godien 1768. spominje se domainstvo Joze Vujevia (Joseph Vuiavich) sa 14. lanova.419 Kako nemamo matinih knjiga do konca stoljea nije poznat razvojni tih obitelji. Tek 1798. susreemo upis krtenja Cvitana sina Ante Vujevia iz Tihaljine i Marte r. Eljugi iz Drinovaca.420 Ista obitelj dobla je 1800. ki Jaku,421 1802. sin Jure422 i 1805. ki Boica.423 Godine 1798. susree se krtenja Tomice keri Marijana Vujevia i Ive r Tomas.424 Godine 1800. krtena je Matija ki Jure Vujevia Markova i Pere r. Bioi.425 Godine 1803. krtena je Luca ki Jure Vujevia i Pere r. egart iz Zavojana.426 Ista obitelj je 1814. dobla sina Marka.427 Godine 1807. krten je Boe sin Ivana Vujevi iz Tihaljina i Matite r. Leki.428 Godine 1812. krten je Baria sin Ante Vujevia i Marte r. Eljuga.429 Poslije nema upisanih krtenja iz obitelji Vujevia U Hrvatskoj danas ivi oko 1 100 Vujevia u preko 350 domainstava (520. prezime prema brojnosti). Vujevii su prisutni u 80 opina i 117 naselja, najvie u Splitu (250), Zagrebu (130) i drugdje. Poznati su: Stjepan V., pjensik (1837.), Stipe V., znanstvenik (1954.) i drugi.430

414 415 416 417 418 419 420 421 422 423 424 425 426 427 428 429 430

Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 47. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 46. Enciklopedija, 2008., str. 1136. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 116. Godinjak, sv. 1., str. 67. A. Niki, Povijesna zrnca, str. 158. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 51. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 12. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 150. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 299. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 83. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 152. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 225. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 124. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 46. Arhiv ruike upe, Matica Krtenih, 284. ini se, da je imao i brata blizanca Jozu. Enciklopedija, 2008., str. 1145..
122

4. GODINJAK

****** Ove godine se prisjeamo 121. obljetnice obnovljene upe u Tihaljini. Svih ovih godina upljani su nastojali ivjeti sa svojim korijenima mirno prihvaajui probleme i rjeavajui ih kako su znali i umjeli. esto su bili zatoenici prolosti, to dananji narataj nerijetko sprjeava da se otvori budunosti. Dananji Tihaljani su raseljeni na sve strane svijeta.Velika veina ih je nastavila ivjeti i svoje obitelji osnovali u Republici Hrvatskoj. Ma gdje bili srce im je, drim, i dalje u Tihaljini, djetinjstvo im se vraalo kako je bilo. Svijet se ubrzano mijenjao, a Tihaljani polagano. Ma gdje god bili, rekao je prof. Marijanovi u Gradniima, 12. listopada 2008. godine, ma koliko god u ivotu uspjeli, ostali smo samo djeca Hercegovine. Jer na tom putu mudrosti, na njegovu kraju, vjeito nas eka majka i djetinjstvo, eka nas zvono s crkvice u gaju, eka nas mamina veernja molitva i miris kuhanog mlijeka. Pouavao je hercegovake fratre o govoru naih crkava i samostana sazdanih od kamena. Jednom rijeju, duu kamena upoznao, s njom pjevuio, hodio, svetost stijene prepoznao u svetosti rijetke sjene kamenjara svoj ivot sakrio, s kamenom ivio da bi pod njim Stvoritelju potiho zahvaljivao.() Vano je napomenuti kako je ideja puke kole u Staroj crkvi bila sastavnica izvorne ideje gradnje, dakle vezana za godinu 1855. () Ona je bila ali i ostala naa trajna stvarnost i naa potreba, temelj na kome podnosimo zlou povijesnih oluja a opet ostajemo tu i razvijamo se. U tom udesnom bilu ivota naega ovjeka na kamenu, u samom njegovom srcu, kamena je crkvica u selu, dole kola a gore apsida s korom i prostorom za vjerni puk, veernja zvona i pozdrav Gospi uz mamine sklopljene ruke. A ipak, smokva i groe zriju po gajevima, u zavjetrini. To nas je odralo, to nam je bilo temeljom. Ali, tako treba i ostati! upa Tihaljina obnovljena je godine 1889. U njezin sastav, sa sjeditem na brijegu Denjui, ulo je podruje etiriju sela i dviju upa. Za uspostavljenja upe pripremalo se je prije nego je donesen dekret o njezinu osnutku. Kuu, uz pomo puka i fra Pakala Buconjia, mostarsko-duvanjskog biskupa (18821910, sagradili su ruiki upnik fra Jako Vasilj i drinovaki upnik fra Filip utura. Iz dopisa koji je uvodravnik fra Nikola imovi uputio biskupu Buconjiu 19. svibnja 1989. sa irokog Brijega, vidljivo je da jo nisu bile odreene granice novoosnovane upeTihaljine. U biskupskom dekretu, izdanom u Mostaru istog dana, odreena su podruja koja ulaze u sastav upe Tihaljine: Tihaljina (s klobukim zaseokom Vlakama) iz sastava ruike upe te iz sastava drinovake upe tihaljski zaseoci Kanice, Kordii i Zaside, sela Jabuka i Puteevica. Tko su Tihaljani o kojima sam napisati po koji podatak? To su konkretne poimenine osobe s imenom i prezimenom ovdje sam upozorio samo na
123 4. GODINJAK

jedna dio njih. Upozoravam itatelje i ivue nasljednike spomenutih prezimena da Bogu i fratrima trebaju biti do neba zahvalni da imaju po koji podatak svog rodoslovlja. Sada moemo ii do unazad oko tristotine godina. Ti nama nepoznati fratri uvelike su prikupljena u knjizi Luonoe.431 Kada su doli komunistiki jednoumnici,odnosili matine knjige iz upnih ureda, gdje su nastajale i gdje pripadaju utili smo jer nismo bili komunisti, kada su doli velikosrbi, utjeli smo jer nismo bili njihovi, kad su doli austrougrgri utjeli smo jer nismo bili njihovi. Kada su se na nas sruili Turci, utjeli smo jer nisu pripadali naima. A svi su oni unitavali nae dokumente, nae svetinje i nae crkve. Komunisti su komisijski spalili matinu knjigu umrlih iz etrdesetih godina dvadesetog stoljea. Kada su doli po mene vie nije bilo nikog da progovori. Turski osvajai, kao I iz ivota njihovih nasljednika. I od ne smao jednog pogkoljenja, nego brojnih pokoljenjaformirati kroz povijestKada dou po nas drugi e utjeti jer su oni drugo, priznaju samo vlastite i sebine interese. Zato se svi nauimo braniti lanove ne samo svojih obitelji, nego i susjede, braniti, nau zemlju i ozemljejer nas inae nee imati tko braniti kad dou po nas.Borimo se protiv sverga to je antikranski, nedemokratski i nesocijalno. Prije e deva proi kroz uicu igle, nego e u raj ui oni koji su unitavali podatke o naim preima i nama. I danas su u sastavuupe Tihaljine sela Tihaljina, Puteevica i Jabuka. Glavni objekti u samom sjeditu upe su svakako crkva i kapelica sv. Ilije,te upni ured, mrtvanica i upna kua (u kojoj su smjetene kolske sestre Franjevke). Na Puteevici je 1989. sagraena crkva sv. Josipa. S obje strane Rike i na uzbrdinama svuda okolo su raspukline u stijeni kroz koje proviruje vrijeme i poput plime, iri se okolo. I mene je Bog u taj kamen postavio i pokuavam iz njega saznati i ponuditi ivotni sok sada na papiru. Prenosim vam poruku ivh u naem susjedstvu: Kad se umorite od tranja za zvijezdama, sjednite na kamen, osluhnite izvor i ut e kako vam vai prei apu priu iz daljine. Mogao bih ja jo! Pozivam vas na suradnju. Ponekad je potrebno zavoljeti, istraiti, vidjeti i uvidjeti sam.To je pustolovina koja raa osjeaj radosti i uitka, a to je smisao ivljenja i preputanja ivotu ma gdje god se naete.U kamenu svoj testament kleemo. Neka ovi podatci iz povijesti Tihaljine, o kretanju puanstva u upi i popis prezimena budu poticaj ovom narataju za razmiljanje o njihovoj budunosti. fra Andrija Niki

431

Andrija Niki, Luonoe nae vjere i uljudbe, Mostar, 2004.

124

4. GODINJAK

Ledinac, srce Donjih Mamia

Donji Mamii je povijesti u naslijee svoje ime, a svoja dobra u batinu Alpezama, Bondama, olacima, Knezoviima Palcima i Vukojama. Novi narataji pokrstili Medvidovie imenom Medovii i uveli ga u kolo od sedam sela, u Mamie. U korijenu rijei Mamii jezikoslovci nalaze razliite odgovore. Jedni vide prapoetak bezuvjetne ljubavi, izvor rijei za najdrau: mami, mama, majka, mati. Drugi nalaze ljudima jednako drag korijen izvlaei ga od aramejskoga mmn ili grke mammns to u prijevodu na hrvatski jezik znai bogatstvo. Ima i onih koji izvor rije Mamii pronalaze u glagolu mamiti.1 Od ega su stari Mamiani skovali rije Mami nije zapisano. Najstariji trag o pripadniku roda Mami ostao je utisnut u Dalmaciji. Godine 1681. Franjevakim samostanom u ivogou upravlja gvardijan fra Ilija Mami. U fratarske je knjige upisano da je taj fratar 1630. uao u zemaljski ivot u Mamiima, a iz njega u vjeni otiao 1694. godine iz istog samostana kojim je upravljao. Godinu dana prije njegove smrti pleme Mami, i jo nekoliko katolikih obitelji iz Mamia, bjee od turskih gospodara. Pod Kamenicu, Dinaru, Svilaju i Mosor, na obale rijeke Cetine, doveli ih harambaa Ivan Mami iz Mamia i fratar Franjo Radni iz Brotnja. Narod se spasio turskoga meraka, a harambaa i fratar od venecijanskih vlasti za uinjenu rabotu dobili dravnu plau i to po 10 dukata mjeseno. Osim do Cetinske krajine Mamii su 1686. godine, sa svoje starine iz Medvidovia u Hercegovini, stigli u Liane Ostrovike, izmeu Benkovca i Skradina pa u Suboticu s bunjevakim rodovima. U Mamiima ostali najtvrdokorniji. Krili se po gori Roui. Prkosili i Turcima i muci. I ostalo ih za simena, kako Mamiani kau. Njih petnaest u etiri obitelji 1741. godine fra Pavao Dragievi (1694. -1773.), biskup ubiljei u svoj Popis bosanskohercegovakih Hrvata katolika iz 1741./42. Tamo crno na bijelom stoji: U
1

Mami, srednjovjekovno pleme iz sela Medvidovii u Hercegovini ostavilo

Ivankovi, Ante; Jure Kerum. Hrvatski rodovi opine Mu, www.ogorje.net

4. GODINJAK

125

Mamiima, pokraj irokog Briga etiri obitelji: Martinova s devet, Nikolina s etiri, i Ivanova s dvije due.2 Godine 2010. u Mamiima nema Mamia, ali due njihovih dua diu u Gornjim Mamiima. Prometnuli se u Kolobarie i Martinovie.3 Vrijeme svijetu razdijeli stari rod Mamia. I selo im podijeli. Kao jabuku. Na dva dijela. Jedan dio s Raia gradinom zapade gornje krajeve, a drugi dio s Vinjikom, Ledinakom i Bandia gradinom zapade donje krajeve. Gornje krajeve, oni iz dravnih ureda, imenovae Gornji Mamii, a donje krajeve Donji Mamii.

Sl. 1. Vrijesak u kripinama

Donji Mamii, dvije su rijei za dvije upe, upu Ledinac s crkvom svete Male Terezije4 i upu Raskrije s crkvom svetoga Ante5 Padovanskog te sedam sela, sedam bisera u kolajni zapadne Hercegovine, ugnijeenih izmeu opina iroki Brijeg, Ljubuki i Grude. U svojoj povijesti pripadali su Mamii upi Blato (erigaj), Ruii, Rasno, Koerin, Grude i opini Drinovci, Ljubuki i iroki Brijeg. Danas pripadaju opini Grude.

2 3 4

Dragievi, Pavao. Popis bosansko-hercegovakih Hrvata katolika iz 1741./42. Ivankovi, Ante. Hrvatski rodovi opine Mu, www.ogorje.net

Sv. Mala Terezija (1873. - 1897.), poznata i pod imenom sv. Terezija iz Lisieuxa i sv. Terezija od Malog Djeteta Isusa i Bojeg Lica, svetica Rimokatolike crkve podrijetlom iz Francuske, najmlaa crkvena nauiteljica, redovnica karmelianka, zatitnica misionara i knjievnica. Spomen-dan joj je treega listopada. Sv. Antun Padovanski (1195. - 1231.), kranski svetac. Spomen-dan mu je trinaestoga lipnja, a zatitnik je djece.
126

4. GODINJAK

Sl 2. Prapovijesna gomila na Stranjiku u Podledincu i nalaz s Vinjike gradine

Zai krugom po Donjim Mamiima i zastati na prvoj najjunijoj postaji znai nai se u Borajni. To stidljivo selo skriveno u ikare hercegovakog kra u svom imenu nosi davna vremena. Latinska rije borealis odgovara hrvatskoj rijei sjeverni ili sjeverna strana neba. A Borajna se nalazi sjeverno od Bigesta, rimskog logora na lokalitetu Graina u Humcu kraj Ljubukog. U Borajni vrijeme staji, samo gora raste. Na Cerovu Dolcu naraslo puno kua. Iz cerovih6 uma u dolu buka strojeva iz Asfaltne baze s tihaljskoga brda istjerala vile pa sad na gomilama ne gore vatre za mir duama s one strane povijesti. Pogana Vlaka izgubila svoju kamenu gradinu, a u krug sazidane velike stribe7, gomile Poganjari rasuli grobljem Pogledaom. S Pogledae puca pogled na polje Baran i brdo Zelenikovac zakien kao Boja prijestolnica utim cmiljem8 i zimzelenim zelenikama9. Podledinac uvuen u srce Mamia ima svoj dep, svoje seoce Pavie. Nekada je na pavikim vokama proljee odravalo svoju modnu reviju, a pele se gostile medom iz najraskonijega behara. Paviani otili za boljim ivotom, voke im pocrkale, pele pomrle i samo rijetkima rastu uspomene. Ima Podledinac na svojoj osobnoj karti i etiri praslike, etiri dobro ouvane ilirske10 gomile. Tu je i jo prohodan konjski put za kraljevsku Bosnu. Uspinje se uz Vukovac i Ercegov tor, brda u kojima je utemeljitelj imena Hercegovine, herceg Stjepan Vuki Kosaa (1404. - 1466.) imao i danas vidljiv golemi tor za svoje blago. Imaju Mamii na svom zapadu Vinjicu (Vinicu), selo bez ijedne vinje u prolosti, a i danas tu je ta voka rijetka poslastica. Ime Vinjica vjerojatno potjee od latinske rijei vicinalis to znai, sporedni put, oblinji ili
6 7 8 9

cer (Quercus cerris), bjelogorino drvo iz roda hrastova striba je drugi naziv za gomilu smilje (Helichrysum arenarium.) zelenika (Phillyrea latofolia), zimzelena biljka koja raste u makiji

10

Iliri, domorodaka plemena u starom vijeku koja su ivjela od Panonske nizine do Jadranskoga mora. Prvi zapis o Ilirima see iz prvog tisuljea prije Krista. Ilir znai prema nekim lingvistima slobodan i zmija. Najpoznatiji ilirski vladari su kraljevi Bordilis, Agron i Epulon i kraljica Teuta. Rimljani su ih potpuno pokorili, a zemlju im pretvorili u svoju provinciju Ilirik.
127 4. GODINJAK

Sl. 3. Preko gomile u Stranjiku pogled na Baran polje

Sl. 4. Put preko Ercegova tora i pogled na Ledinaku gradinu

u blizini, jer Vinjica je staro naselje stasalo pored rimske ceste od Mokroga do brda Pit u Gorici te u blizini Ledinake, Raia i Vinjike gradine, tri strateki vrlo vana uporita i tri najvie toke u sedam mamikih sela. U starini Vinjicu su krasili vinogradi puni ilavke, trnjka, zbijenice, osinjarke i drugih prastarih vrsta vinove loze. Na istonu stranu Vinjice naslonili se Medovii starinom Medvidovii, najstarije mamiko selo. A juno, ispod Medovia i brda Gradina lei irom rastrt Ledinac. Ledinake stribe - gomile, gradine, steci, emalua - turska kula, crkva, kola, matini ured i pota, stare i moderne kamene kue krvotok su i dua Donjih Mamia, Ledinac, dua Donjih Mamia

Sl.5. Na Ledincu toka iz svemira

Ledinac je sredinje selo Donjih Mamia u dravi Bosni i Hercegovini. Pripada opini Grude. Smjeten je na visoravni sjeveroistono od Gruda na magistralnom putu Grude - iroki Brijeg. Udaljenost izmeu mjesta Ledinac i Sarajeva, glavnoga grada Bosne i Hercegovine je 176,81, Mostara 42, a od veih mjesta u dravi Hrvatskoj to jest Splita 120, Makarske 65 i Dubrovnika 140 kilometara.

4. GODINJAK

128

Sl. 6. Ledinac i Vinjika gradina na vrh brda

Krajolik Ledinca je ivopisan, zaljuljan izmeu breuljaka i dolova, zasut kamenjem svih veliina, iaran ledinama i vrtaama, zakien bjelogorinom umom drijena, hrasta, jasena, graba i klena, proaran ukrasnom zelenikom, ljekovitom smrikovinom11, utom, mirisnom i medonosnom tilovinom12 te drugim niskim raslinjem kra.

Sl. 7. Drijen, drin (Cornus mas L.)

Sl.8. Tilovina, negnjil, zanovijet (Petteria ramentacea)

11 12

smrika (Juniperus communis), obina borovica, kleka, venja, srednje visok grm ili nisko zimzeleno drvo

tilovina, negnjil, zanovijet (Petteria ramentacea, sieber, presl. por. papilionaceae, leguminosae), (lepirnjae, mahunarke), tilovina kao endem obitava na Balkanskome poluotoku.
129 4. GODINJAK

Blizina mora i doline Neretve daruje Ledincu blagu, mediteransku klimu, koja povremeno zadobiva obiljeja kontinentalne zbog blizine visokih planina Biokova (Bijakove), Zavelima, Matokita, Magovnika, Velea, Otrca, Svinjae, vrsnice, abulje i Vrana. Stari ljudi znaju rei kako se Biokovo i Vele stalno gledaju i dozivaju pa zbog enje jednoga za drugim na Ledincu stalno pirka i popuhuje povjetarac. Zbog strujanja daha tih visokih Bojih planina teaci su i u kasno proljee u koparanima13 kopali duboku kopu. Teaci i tegavci14 zaspali povijesni san samo Biokovo i Vele jo uvijek Ledincom razgone omorinu.

Sl. 9. kija

Ledinac je bio poznat po vrsnim vinogradima i kvalitetnom duhanu. U Obienjacima, ispod Alpezinih kua, na starim trsovima dozrijevalo groe slae od meda, toilo se misno vino. Uz vino meraila se i mamika kija15, mirisna ko dua, uta ko sunce i tanka ko svila, rezana od poznatoga ercegovakog duvana ravnjaka. Mamike zore brujale su od pisme, momake gange16:
Lipo ti je groe u svanue Na Ledincu kod Zulpia kue.17

13 14 15 16 17

posebna vrsta kratkih kaputa posebne obua teaka, platneni nazuvci kija, runo, u tanke niti rezan duhan Ganga, puka pjesma Hercegovine i Dalmatinske zagore

Mijatovi, Anelko. Ganga : pismice iz Hercegovine, Imotske krajine, od Duvna, Livna i Kupresa. Tomislavgrad : Naa ognjita, 2004., str. 78
4. GODINJAK 130

Sl. 10. Trnjak i zaboravljeni starac bili trs

Utihle pisme, zamrle gange, a duvanjaci u kupine zarasli. Potpunom zaboravu opiru se jedino vinogradi. Zaputeni podsjeaju na muku teakoga kruha i raseljenost svijetom, a obraeni svjedoe ivot. Otili Mamiani - Ledinani za putom, za raom, za kolom. Rijetki se vratili na svoje, na batinu, na plemenito18. Samo poneki, kad im se dua prepuni uspomenama, dolaze bar u proljee orezati lozu, otrsiti drau, posvjedoiti da jo jesu i tu i tamo iza sedam, iza osam, iza devet visokih planina.

Sl. 11. Prapovijesna ukopna gomila kod Bandia gomile

A tragovi pretpovijesnoga ivota na prostorima Ledinca ostali su utisnuti u kamenim gomilama, gradinama i nekropolama. Tri velike ukopne gomile te jedna obrambena gradina, ili vojna utvrda, spomenak su smrti i ivota ilirskih
18 Nakon raspada staroga rodovsko-plemenskog drutva u Bosni i Humu se razvija ranofeudalno drutvo. Do kraja 9. stoljea razvili su sve feudalne karakteristike. Bosansko-humski feudalni sustav zasniva se na plemenitoj batini koja je uobiajena u zapadnoeuropskim zemljama. Ona predstavlja trajnu svojinu s vazalnim odnosima zasnovanim na sustavu vjerne slube i vjere izmeu gospodara i podanika.

131

4. GODINJAK

plemena Delmata (Dalmata) koji su ivjeli od 4. st. pr. Krista izmeu Neretve i Cetine. Ime Delmati vue korijen od grke rijei Delmatoi, a Dalmati od latinske rijei Dalmatae (obje rijei znae ovca). Prema Marku Vegi: ... rije Dalminium je ilirskog porijekla i oznaava polje na kojem se gaji mnogo stoke. Dalminium je dananji upanjac u Duvnu polju. Nekad je na rimskom trgu bio poznat duvanjski sir Dalmata19. Susjedi ilirskog plemena Dalmata bili su Daorsi20. Daorsi su ivjeli istono od Mostarskog blata. Razdvojnica izmeu Dalmata i Daorsa, prema Marku Vegi, prolazila je kod Koerina, danas opina iroki Brijeg, a koji se nalazi u neposrednoj blizini Ledinca21. Dalmatska utvrena naselja na Pitu, brdu iznad Gorice kod Gruda; Viru kod Posuja; Mokrom (Mokrskik) i Biogracima kod irokog Brijega, digla su se kao mlad mjesec iznad zemlje nedaleko od Ledinca. I ba kao to i dolikuje skupnom plemenskom imenu Ilir ili slobodan, a dovodi se i u vezu sa zmijom, ivjeli su Iliri Delmati slobodni, u miru, gospodari sami sebi, branei svojnost kao ljuti poskoci. Nakon smrti mone ilirske kraljice Teute, gospodari ovih prostora postali su Rimljani i ostali u njemu sve do 476. godine poslije Krista, odnosno do rasula monoga Rimskog Carstva.

Sl. 12. Pogled s Vruike gradine na cestu prema Gorici i brdu Pit

19 M. Vego. Bekija kroz vjekove. Sarajevo, 1963., str. 24

20 Daorsi, ilirsko pleme koje je ivjelo u dolini Neretve od 300. do 50. godine pr. Kr. Sredite im je bilo u Oaniima kod Stoca. I danas se ruevine toga naselja zovu Daorson. U Daorsonu je pronaen i novi s likom ilirskoga kralja Ballaiosa iz 168. pr. Krista te lik lae s grkim natpisom Daorson. 21

M .Vego. Historija Brotnja. itluk 1981., str. 19.

132

4. GODINJAK

U pokorenim krajevima Rimljani su osnivali svoje logore, pravili ceste i povezivali svoje legije. Stari delmatski put preko prijevoja Polugrna vodio je prema utvrdi Pit iznad Gorice. Put od Polugrne prema Pitu protezao se prema zapadu. U tom pravcu i danas su vidljivi ostaci etiriju velikih gradina imenom: Ledinaka, Vinjika, Raia, Vruika, ostaci etiriju vrstih utvrda na najviim vrhovima s kojih se moglo golim okom ozirati na sve etiri strane svijeta i nesmetano motriti na dobronamjerne putnike i na opasne uljeze. Dvije su, Vinika i Raia gradina, pola sata hoda od Ledinca dok je trea u Ledincu, s njegove sjeverne strane prema Medoviima, na brdu koje se i danas zove Gradina. Sve tri su mamike gradine vremenu darovale svoje tijelo, rasule kosti niz litice pa je svaka njezina metaljka22- kameno ogledalo ljudskog nemara, ali ogledalce Suncu i Mjesecu te nijemi zaklon zmijama to izmile s proljea kako bi se napile rose sa estolistog tijeg mlika23. Iz stoljea na stoljee pile zmije rosu, ispijale kapi prije i poslije Sunca pa cvit tije mliko narod zazva i zmijska trava ili zmijski znoj.

Sl.13. Uspon na Vinjiku gradinu

Sl. 14. Tije mliko, zmijska trava, zmijski znoj (Orinthogalum)

Prostor dananjega Ledinca davnih je dana dodirivao rubove vrlo bitnih rimskih cesta koje su povezivale vojne logore s glavnim putovima. Od Salone24 (Solin) do Ledinake gradine valja proi stotinjak, od Narone25 (Vid kod
22 23 24

metaljka, vei kamen djelomice oklesan, oblikovan tije mliko, zmijska trava, zmijski znoj (Orinthogalum)

Salona (Solin) bila je prvo grka pa rimska kolonija. Osnovana je u 3. st. pr. Kr. U njoj je ivjelo 60 000 stanovnika i bila je po veliini etvrti grad u Rimskom Carstvu i sredite provincije Ilirik. Prvi solinski biskup bio je sv. Dujam. Navodi se kao mjesto pokrtavanja Hrvata. U bazilici sv. Petra i Mojsija okrunjen je hrvatski kralj Zvonimir, a kraljica Jelena slavna podigla je dvije crkve koje jo postoje. Solin je najstarije marijansko svetite u Hrvata. Godine 1998. papa Ivan pavao II. Posjetio je Solin.
25 Narona (Vid kod Metkovia) bila je prvo grka pa rimska kolonija. Osnovana je od 4. do 2. st. pr. Kr. Spominje je gri povjesniar Pseudo Skilak u 4. st. pr. Kr. Postala je vana rimska provincija, trgovako sredite i polaznica za borbe s ratobornim Delmatima u 1. st. pr. Kr. Vrlo rano primili su kranstvo. Na saboru 530. i 533. u Saloni spominje se i naronski biskup.

133

4. GODINJAK

Metkovia) tridesetak, a od Delminiuma26 (Tomislavgrad) etrdeset kilometara. Najznaajnije i najblie rimsko naselje, udaljeno samo dvadesetak kilometara od Ledinca, s vojnim logorom Bigeste (Humac kod Ljubukog), podignuto je u dolini rijeke Trebiat. Sagraen je i jedan zidani katel te logor u kojem su boravili, sudei prema brojnim nadgrobnim natpisima, dijelovi rimskih legija: Legio VII. Claudia Pia Fidelis, Legio III. Flavia Felix, Legio VIII. Augusta te pomone vojne jedinice, kohorte: Cohors I. Belgarum, Cohors I. Lucensium, Cohors III. Alpinorum i druge. Godine rimskog upravljanja ovim prostorima obiljeila je i pojava kranstva. Kranstvo je svoje sjeme u tu crvenicu zasijalo vrlo rano pa su ve u 5. stoljeu poslije Krista, samo na sat i pol hoda od Ledinca, utemeljene dvije starokranske bazilike. Ostaci jedne bogomolje nalaze se na lokalitetu Crkvine u Klobuku, a druge u Vitini. Uz korijene, temelje Boje kue, u Klobuku je sauvan i kapitel27 jednoga stupa. Godine 313. car Konstantin I. Veliki (274. - 337.) Milanskim ediktom dao je pravo i slobodu ispovijedanja kranske vjere. Car Teodozije (347. 395.) podijelio je 395. Rimsko Carstvo na Istono i Zapadno. U ve dobro razlomljeno i rasuto Carstvo doselili su na poziv bizantskog cara Heraklija (575. - 641.) Hrvati. Godine 626. pridoli Hrvati nastanili su stari grad Solin. U Solinu su u to doba stolovali romanizirani Iliri te manji broj Gota. Puno godina kasnije bizantski car Konstantin Porfirogenet, koji je ivio od 912. do 959. godine, napisao je na osnovi carskih arhiva znamenito djelo O upravljanju carstvom. U tom zapisu spominje staru upaniju Rastoku koja je osnovana u 7. stoljeu, nakon doseljenja hrvatskih plemena. U istom djelu spominje se upa Imota, kao jedanaesta hrvatska upa i grad Mokrskik, koji veina povjesniara stavlja u prostore dananjeg sela Mokro, opina iroki Brijeg, udaljen dva sata hoda od Ledinca. Smjenjivali se dani, smjenjivale se vojske, smjenjivali narodi ostavljajui svoj trag u kamenu, Sl. 15. Konstantin u metalu, u zemlji. A onda, zaspali su dani, Porfirogenet O upravljanju zaspale godine, zaspala stoljea. U povijesnoj carstvom nijemosti prolazili su ivoti bez slova, bez rijei,
26 Delminium (Tomislavgrad) sredite je Ilira Delmata. Glavni grad nalazio se na planini Lib. Rimljani su ih pokorili u 1. st. poslije Krista. Bio je vano raskrije putova za Europu. U njemu je odran prvi hrvatski sabor 753., a 925. godine tu je okrunjen i prvi hrvatski kralj Tomislav. 27

kapitel , arhitektonski termin , gornji dio, glava stupa, u pravilu ukraena, koja nosi teret luka ili grede (dorski, jonski)
134

4. GODINJAK

bez zapisa. Jedini straari kamene gomile, kamene gradine i kameni - steci, svjedoci su zanijemljene povijesti, povijesti u kamenjaru i u kamenu. I sve to je do nas danas doprlo samo je mata, san, nagaanje to je bilo kad je bilo i tko je bio kad je bio. I sve tako do ponovnoga ropstva, do popisa novih osvajaa, porobljivaa tih bogom danih prostora, Sl. 16. Ostaci starorimske bazilike u prostora plodne zemlje, tople klime i vanih Mokrom, Mokrskik, 6. stoljee stratekih toaka bilo prema kopnu ili prema moru. Gotovo tisuu godina nakon utrnua Rimskoga Carstva, prema prvom popisu stanovnitva Bosanskoga sandakata iz 1468. i 1469. godine, Ledinac je bio naputen, selo upisano u posjed tadanjega bosanskog sandakbega Isabega Ishakovia, sina Ishaka-bega Hranuia Kotromania, koji je i pokorio te krajeve, a vladao je Bosnom od 1454. do 1463. godine. Samo est godina kasnije, prema turskom popisu poreznika u Hercegovini iz 1475., Ledinac je pripadao upi Mostar28. Prema istom popisu jasno je da su gospodari Ledinca, prije Turaka, bili Vukii Krmpotii. Prema tom popisu iz izbjeglitva dolaze bivi stanovnici Ledinca, a sva imanja vraena su katunu Vukia Krmpotia s jedanaest domova, odnosno povraene su im njihove stare batine: Buhovo, Veslivtak, Ledinac i Borajna. U Poimeninom popisu sandaka vilajeta Hercegovina za godinu 1475. - 1477., a koji Sl. 17. Smrt Stjepana II. Kotromania, detalj sa krinje svetoga imuna iz je prema turskim spisima priredio i 1985. Zadra objavio Ahmed S. Alii, na stranicama od 89 do 90 navodi se: Nahija humska zemlja (Hum) - demat Vukia Krmpotia, spomenuti: Petrij sin Miomana, Vukas sin Milivoja, Milun sin Mukice, Radoje sin uula, Milain sin uula, Vladisav sin Krmpotia, Pava sin Milia, Vuihna sin Stranputia, Petri sin Dobromana, Vukas sin Dane. Domova 11. Mjesta po imenu Ledinac, Veselivtak, Buhovo i Borajna ranije je Sinan-beg dao nevjernicima:

28

Niki, Andrija. Dogaajnica Bosne i Hercegovine 614. 1918. Mostar : Franjevaka knjinica i arhiv, 2003., str. 157
4. GODINJAK

135

Vukiu, Radosavu i Vuihni i dematima koji njima pripadaju, kao zimovite. Od ranije su to bile njihove batine pa su ponovo doli pod tim uvjetom. 29

Sl. 18. Grb Krmpotia - Petrovia30

Vratili se batinici na svoju plemenitu, trudili dan za danom pa kad im muka naraste preko Malia, Magovnika i Matokita, prebaci ih na put Biokova do mora pa preko vode u svit. Razioe se, rastiie31 Zemljom. Jedni Krmpotii stigli do Senjske Drage, Stolca, Krivog Puta, Lia pa u Senj, a drugi do Pazarita, Bilaja, Udbine i Veljuna. Pleme Petrovia, od kneza Damjana Krmpotia, 1605. stiglo u Li. Danas su u Gorskom kotaru, ive u Mrkoplju, Sungeru i Fuinama. Na Ledincu ukorijenie se samo najotporniji, ostadoe najtvrdokorniji. Drugovali s poskocima, pjevali zelembaima: Zelembau, zelembau zeleno ti mliko u matere, s lastavicama eznuli za daljinama i rasli sa suncem. Godina 294. nakon prvog popisa i nakon povratka iz progonstva na Ledincu je tinjao ivot tiho i neiskorjenjivo. U izvjeu od 27. veljae 1771. o pohodu u BiH 1770. biskup fra Marijan Bogdanovi (1720. - 1772.) opisuje nesnosno stanje Crkve u Bosni i Hercegovini. O tom pohodu i izvjeu fra Andrija Niki (1942.-) pie: Drugo izvjee nije uobiajeno izvjee o upama nego isprika to biskup nije mogao obaviti pohode po upama u vikarijatu. Da se ono pokae u pravom svjetlu, trebalo bi napisati itave knjige, veli biskup. Ratna stradanja, strah, prijetnje, pokolji (masakri), zatvori, ubijanja i otimaine dostigli su vrhunac i prijete nestankom bijedne Crkve Kristove. Bijedni misionari su podnijeli od barbara takva zlostavljanja da su ih htjeli u plug upregnuti umjesto volova dok ih upnici s narodom nisu od toga molbom i mitom odvratili. upa Ruii imala je
29 30 31

Ahmet ALII, Poimenini popis sandaka vilajeta Hercegovine iz 1477., Sarajevo 1985., str. 89-98. www.vrilo-mudrosti.hr/razno/razno-povijest.html razii, razletjeti kao ptice
136

4. GODINJAK

tada 6 naselja sa 155 katolikih obitelji i 1423 katolika, a od toga je 890 odraslih i 533 maloljetne osobe. Na Ledincu je tada bilo devet kua, 38 odrasle osobe, 33 djece to jest ukupno 71 osoba .32

Sl. 19. kripina i zmija smukulja, blesulja (lat. Coronella austriaca) na Katonskoj kamenici u Podledincu

Godina je 1770., a u Ledincu devet kua i 71 osoba die i raste ledinakom zemljom. Za sedamdeset etiri godine izraslo ih je 107 i to u deset kua, u deset zapovijedi Bojih. Njihovi su ivoti zabiljeeni, upisani u popisu katolika u upi Blato sa sjeditem u erigaju. Popis su godine 1844. napravili upnik fra Nikola Kordi (1791. - 1868.) i kapelan fra Pako Kvesi. Na dan 3. srpnja 1844. godine u Mamiima, danas Gornji Mamii, bilo je 14 kua i 138 itelja, a u Medvidoviima, danas selo Medovii u upi Ledinac, 18 kua i 99 itelja. Ledinac se spominje i u kronici fra Ilije Leke iz Ledinca u kojoj on opisuje kronologiju dogaanja oko izgradnje kapelice. Godine 1874. zapoeta je gradnja kapelice sv. Kria na Ledincu. Na radost Mamiana kapelica je podignuta, ali na alost u njoj se nikada nije misilo33. Jo i danas stoji i sa svojim napola

32 33

A. Niki, Dogaajnica Bosne i Hercegovine od 614. do 1918., Mostar, 2003., str. 324-325. govorilo, odralo misu
4. GODINJAK

137

sruenim kriem i rozetom34 na zapadnoj strani somia svjedoi o elji, snazi i trudu starih Mamiana. S godinama rasla djeca, s djecom rasli ivoti, rasla nova djeca. Ubrzano. Ledinakom je zemlje zakiptio ivot kao iz mravinjaka. Samo za etrdeset osam godina, nakon Kordieva i Kvesieva popisa, iznicalo je trostruko vie osoba. Prema Bakulinom35 Shematizmu iz godine 1892. na Ledincu i Medvidoviima, (Medoviima), ivjele su pedeset etiri obitelji i tristo devedeset est itelja. Pedeset etiri obitelji i tristo devedeset est itelja, premetani od erigaja do Koerina pa do Drinovaca, Ruia i Rasna. Zalazili k njima ponekad poneki fratri, zadravali se pomalo, ee nimalo. Ledinani stasali bez Sl. 20. Fra Ilijin san, uz stube do ulaznih vrata svoje upe, bez svoje crkve, bez nikad priznate kapelice sv. Kria na Ledincu svoga duhovnog uitelja. Sami, u kru ostavljeni, o nebo oslonjeni. A imali su nekada davno i svoju upu i svoju kuu molitve u svome, na svome, na plemenitom, na Ledincu. Prije Kapele svetoga kria, prema Dominiku Mandiu, na Ledincu je bila kua bosanskih krstjana o emu pie: Ledinac se nalazio na istonoj granici sredovjene upe Imotski. Radi toga se s priliitom vjerojatnou moe pretpostaviti, da se u dananjem Ledincu nalazila jedna kua bosanskih krstjana, koji su se brinuli za pripadnike bogomilske crkve u tadanjoj upi Imotski.36 Pod krov kue bosanskih krstjana na Ledincu zavlaile se lastavice, otvarala se vrata Boje kue svim dobrim ljudima prije 1718. jer te godine pue ko nebesko vrime granica izmeu Venecije i Turske. Puno godina kasnije Petar je Gudelj uknjiio: Granica izmeu Venecije i Turske, 1718., maem rasijee Imotu. Presijee polje, odsijee njezina najljepa i najbogatija sela: Goricu, Sovie,

34 35

Rozeta je graditeljski ukras u obliku ruinog cvijeta sa stiliziranim laticama.

Petar Bakula (1816. - 1873.), fratar, prosvjetitelj, pisac i prevoditelj roen u Posuju. Pisao je pjesme, religiozno-povijesne epove, filozofiju i polemike na talijanskom, hrvatskom i latinskom jeziku.
36

Dominik Mandi, Bosna i Hercegovina : povijesno-kritika istraivanja : sv. II, Bogomilska crkva bosanskih krstjana. ChicagoRoma-Zrich-Toronto : Ziral, 1979. str. 383- 385
138

4. GODINJAK

Sl. 21. Martinovac

Drinovce, Grude. Rasijee Vinjane, odsijee Posuje, Rakitno, Vir. Po staroj granici opet granica: prokrvarila stara rana. Dokle e krvariti Imota?37 Dokle? Brine se Petar Gudelj, vrsni sin stare Imote. A brinuli su se i u starini neki drugi dobri ljudi za svoj puk. O dobroti i brinosti bosansko-humskih duhovnih nauitelja svjedoi i Oporuka gosta Radina od 5. sijenja 1466. godine: da on to razdijeli s pravom duom i dobrijem nainom, krtenijem, koji su prave vjere apostolske, pravijem krstijanom - kmetom i pravijem kmeticam - krstijanicam ., a navlano da se toj dijeli starijem kmetom i kmeticam, takoge tko bi bili ubozi dobri muje od koje godije vr`ste, ili krstjane ili krstjanice, koji grijeha ne ljube, da im ima i hoe dijeliti reeni net mi Radin, kako koga vidi i zna od naega zakona, ili slijepa ili hroma ili mlobna ili uboga, kako koga videi, nikomu tri perpere, a nikomu etiri, a nikomu 5, a nikomu 6, a nikomu 7, a nikomu 8. Takoe i mrsnijem ljudem - prokaenijem i slijepim i hromim i gladnijem i ednijem i starcem i staricam - da se ima i hoe davati, kako koga videe, na blage dni.. 38 U suhozid zala stoljea, utihnuli glasovi djedova, a ledinaka kua krana zavukla se u ledine, kao pu u kuicu, uvukla se u san pa spava ve stoljeima. Ne probudila se nikad, kao da je i sad zaklinje njezina nemila susjeda, jedna potpuno drukija kua Bosne i Huma. Izdigla se ta sablast iznad ledinakih
37

Gudelj, Petar. Put u Imotu. Baka Voda : Mala nakladna kua Sveti Jure, 1996., str. 10 www.plbih.info/.../Arheoloska-i-arhivska-grada.
4. GODINJAK

38

139

ledina pa stri podno Gradine, vremenom okljatrena, osamljena i ukleta, pusta pustara. A govore ljudi da nekad je bila ljepotica nad ljepoticama ta kamena zidina, to zdanje emal-age, ta emalua. I jo kau Mamiani da je emalaga dao napraviti tako visok toranj svoje kule da je s njegova vrha mogao zuriti u dvore svoje ljube dolje u Nahiji, u Ljubukom i snatriti o sevdahu u modrim sutonima. Ljubav umrla, sevdah minuo, toranj se sruio pa sad stri kao smitljikav39 babin zub.

Sl. 22. Kule emal-age, emalua u Ledincu

I jo se prepriava da je emal-aga u Ledinac uveo dan puhanja u oganj. Od kue do kue, svaki dan redom ilo i mlado i staro puhati u gospodarovo ognjite, raspirivati vatru, odravati plamen kako se u aginim dvorima nikada ne bi zdimilo40. ist plamen pucketao sve dok jedan Kusi iz Pavia nije puhnuo agi u oi. Ognjite se ugasilo, a emal-aga, kau, nikada nije zanoio u raskonoj kamenoj ljepotici na Ledincu, na plemenitom, na tuoj. Od straha, misle, jer duhovi vjenih spavaa iz poin-polja podno steaka, a ispod emalue, umili su svaku veer svoj neproivljeni sevdah. - Pria na priu, godina na godinu, zaborav na zaborav - tako je govorio tihi i samozatajni Jozo Knezovi, donjomamiki matiar, govorio pa upisivao u knjigu roenih, u knjigu vjenanih i u knjigu umrlih. Upisivao, opisivao i
39 40

siv i trul sa smeim pjegama zadimilo

140

4. GODINJAK

ispisivao Mamiane u svom vremenu i iz svog vremena, a u stankama iitavao stare spise i sanjao kako e o Mamianima davnih vremena sve zapisati u neke nove knjige od uenih slova. Govorio, obeavao i prikupljao. Godinama. I navlas tako do jednog jutra kad je naglo sve napustio i iznenada otputovao. Otiao Jozo k Bogu. Na istinu. S njim otila i njegova znanja. Zaturili se njegovi rukopisi Bog zna kamo i gdje. Slova se izgubila, rijei ostale. Ostala Jozina kazivanja kako je naao zapis da je jedne godine nemilice i iz neba i iz zemlje udario nevieni led. Sruio se na sve ivo. Okovao loze, sledio okote pa su u proljee svi trsi posjeeni. Umrli vinogradi u samo jednom danu, zatrli se. Nestali. Iz izrovane, izranjene zemlje udarila trava. Zemlja se zazelenila pa zaledinila. Led i ledine skovali novo lice selu podno Gradine. Novo se lice potpisalo i ledom i ledinama, zapisalo se Ledinac.

Sl. 23. Baran polje nakon zimskih kia

I jo je kazivao Jozo da je u stajama na Krevcu u Zelenikovcu bio jedan veliki orah pod kojim je plandovalo tisuu ovaca te da je Baran polje esto plavilo. Poplavljena zemlja od Guvana i Perovine do Mrkih stina odmarala se mjesecima, leala pod finim muljem. I kakogod se zvizdan41 uspinjao nebu,

41

jako sunce, pripeka

4. GODINJAK

141

tako je voda gubila lice. Izranjala strnita, kopnila Guvna i Dugolaze. Na Ponornicama i Lokvama zaostajale krpice vode. Dugo. Voda je leala, mlaila se, zagrijavala, mijenjala i lice i boju. Rosna praskozorja slavile abe kreketue i zapisivale ime dugom polju, polju od podnoja Vinjice, Ledinca, Podledinca, Pogane Vlake pa uz rub Brljevina, Stranjika i Zelenikovca do Jazvina i Dragiine ispisivale B a r a n. Baran polje i po barama nosi svoje ime. Po barama Baran polja plivale ribe to su iznad Vriotica s izvorima izvirale. Zalutale iz bosanskih rijeka, ispod zemlje sale na humsku zemlju pa se krile po barama Baran polja. Rasle po poplavljenim baranskim njivama, Mamiani ih lovili u koulje, Mamianke u kotule42, a Turci i na njih danak udarali. Kazivao Jozo i o tisuu i pet stotina dua, tisuu i pet stotina njih koji su branili Ledinac od Turaka. Branili pa predali due Bogu. Otili. Doli neki novi Mamiani i neka nova vremena, zaboravna vremena. Tako je i nova mamika mlade zaboravila da su kue radosne samo ako u njima kipi ivot i plau dica, zaboravila pa je godine 1991. u Donjim Mamiima disalo samo 1696 dua. U Ledincu se sve vie umire, vie nego raa, svjedoe knjige. Ledinac sve vie u ledine urasta, svjedoe ljudi.

Sl. 24. Istona strana Ledinca

Milka Tica

42

suknje
142

4. GODINJAK

Zrakoplovni satnik Cvitan vitez Gali1

Najuspjeniji Hrvatski pilot lovac u drugom svjetskom ratu Fighter aces (Piloti asovi) Christophera Shoresa. Na str. 135 poimence je navedeno 14 zrakoplovaca, pilota asova iz skupine zrakoplovnog pukovnika Franje Dala s brojem oborenih sovjetskih vojnih zrakoplova. Na vrhu liste pilota asova nalazi se tadanji najuspjeniji hrvatski zrakoplovac, satnik Cvitan vitez Gali, koji je postigao 38 priznatih pobjeda u zranim dvobojima na Istonoj fronti. Shoresov popis, osim netonosti u broju pobjeda, sadri imena i prezimena trojice Slovaka kojima tu nije mjesto. Svi ti zrakoplovci, borei se protiv Sovjetskog Saveza, smatrali su da se bore za Hrvatsku, jer propau boljevikog saveza hrvatska e drava postojati, bez obzira na njezinu buduu politiku strukturu. Ratno saveznitvo nikada se nije biralo na temelju nekih simpatija, ve na osnovi interesa obaju saveznika. Poznato je izvjee voe britanske vojne misije pri Vrhovnom tabu NOV Jugoslavije, brigadira Fitzroja Macleana, britanskom premijeru Winstonu Churchillu: Gospodine predsjednie, Tito e poslije rata uvesti komunistiku vlast u Jugoslaviji . Na to ga je Churchill upitao: ,,Gdje ete se vi nastaniti poslije rata! ,,Pa naravno u Londonu! ,,to vas onda briga za Jugoslaviju! Mi emo pomagati i crnog vraga samo da doemo do pobjede!, rekao je Churchill. ivotni put Cvitan Gali roen je 29. studenoga 1909. godine u selu Gorica kod Imotskog, u obitelji koja je imala ukupno devetero djece. Otac Danko mukotrpno je radio da bi uzdravao brojnu obitelj. Cvitan je zavrio osnovnu

Engleska izdavaka kua Hamlyn objavila je 1975. godine omanu knjigu

Ovaj tekst je preuzet iz knjige Danijel Frka, Josip Novak, Sinia Pogai: Zrakoplovstvo Nezavisne Drave Hrvatske 1941-1945, Zagreb,P.c. grafike usluge,1998., Biblioteka Krila, knjiga 1.
143 4. GODINJAK

kolu u Soviima. Kao bistro dijete, prihvatio ga je stric, lijenik u Stocu, odakle je kao mlinar i mehaniar u Posuju unovaen 1927. u pjeatvo. Kao izvrsnom ueniku u vojnoj koli, udovoljeno mu je molbi da se premjesti u zrakoplovstvo, te je u Mostaru zavrio pilotsku kolu s odlinim uspjehom. Neko vrijeme je sluio u Skopju da bi, pokazavi izvanredne sposobnosti, bio primljen u lovaku pilotsku kolu u Zemunu 1932. Tu je zavrio i posebnu kolu gaanja za zranu borbu i postao nastavnik letenja. Iz dokumenata saznajemo da se vjenao 29. oujka 1937. s Hrvaticom Anom Vocel. U Zemunu je izgradio obiteljsku kuicu koja je poslije II. Svjetskog rata konfiscirana. U braku je imao dvije djevojice, Vesnu i Jasminu, koje su na alost umrle u prvoj godini ivota. U vojsci je imao u vie navrata sukobe zbog izraenog hrvatstva. Travanjski rat 1941. zatekao ga je kao narednika, pilota na pomonom uzletitu Kosor kraj Mostara gdje se nalazila 3. pilotska kola JKRZ. Odakle je preletio, kao svjestan Hrvat, u Sinj i stavio se na raspolaganje zapovjedniku uzletita. U zrakoplovnoj legiji Na temelju dragovoljne prijave je Cvitan Gali, tada stoerni narednik, dodijeljen 4. skupini Zrakoplovne legije koja je postrojena u Zagrebu 12. srpnja 1941. godine. Zapovjednik joj je bio bojnik Franjo Dal. Gali je sa 202 pripadnika upuen na specijalistiku izobrazbu u Njemaku, u gradi Furth kraj Nurnberga. Veina pilota i aviomehaniara zavrava izobrazbu u toj koli koristei postupno kolske i borbene zrakoplove. Uzgred, neka bude spomenuto da je Cvitanov brat Kreimir bio aviomehaniar koji je dolaskom jugoboljevika na vlast uhien i bez suda ubijen u zatvoru u Mostaru, 9. lipnja 1945. Nakon uspjenog kolovanja upueno je 10. lovako jato 28. rujna 1941. godine ponajprije u Poltavu. Zapovjednik jata, satnik Vladimir Ferenina postie 2. studenoga 1941. godine prvu zranu pobjedu hrvatskih zrakoplovaca na istoku. Cvitan Gali, u inu asnikog namjesnika, postie krajem studenoga 1941. godine svoju prvu pobjedu, kada je 10. jato ve preseljeno na uzletite u Taganrog. Zrane borbe su bile svakidanje, i od 11 lovakih zrakoplova Messerschmitt Bf 109 E preostalo je samo 7 zrakoplova. Pojaanim jatom zapovijedao je tada bojnik, pilot lovac Mato ulinovi, koji je u bivoj Jugoslaviji zavrio specijalno kolovanje u Francuskoj. Nakon odmora, ponovno je 25. veljae 1942. zapovjednitvo preuzeo potpukovnik Franjo Dal.
4. GODINJAK 144

Meu naim pilotima lovcima iznenadno se istaknuo Cvitan Gali koji se po nekoliko puta na dan dizao u zrak, u borbu. Ubrzo je dobio in zastavnika i 2. oujka 1942. godine postie iznad sela Margaritovka svoju drugu pobjedu, a dva dana kasnije svoju treu i etvrtu pobjedu iznad mjesta Lisonogorskaja. Svoju petu pobjedu nad sovjetskim lovcem I-16 postie 7. travnja 1942. U tom vremenu jato je postiglo ve 28 pobjeda za svega 6 mjeseci boravka na bojinici. Vrijeme je bilo vrlo hladno, uzletite puno visokog snijega, koji je esto sprjeavao bilo kakvu borbenu uporabu zrakoplova. Cijele noi su mehaniari, pa i piloti istili uzletnu stazu od snijega. Brojne pohvale i odlikovanja za postignute pobjede zasjenjivale su gubitke naih pilota. Odmah se uvidjela hrabrost i neustraivost hrvatskih pilota, i sile Osovine, kao i Saveznici, donosili su mnoga izvjea o junatvu naih zrakoplovaca. Poetkom svibnja 1942. jato dobiva naziv Zrakoplovne skupine Dal i prebaeno je na uzletite blie Sevastopolju. Najvie je koriteno uzletite Eupatorija. Zrakoplovna skupina Dal postaje po svojim brojnim pobjedama sve poznatija u cijeloj Europi. ak i Amerikanci u svojim tjednicima donose fotografije pojedinih hrvatskih pilota lovaca, ne krijui zadovoljstvo nad njihovim zranim pobjedama, iako su slubeno bili saveznici SSSR-a! Politika ne poznaje moral! Pobjede na nebu Borbe na Krimskom poluotoku uvjetovale su stalne selidbe uzletitima, te se 21. svibnja 1942. nalaze ve u Artemovsku. Za etiri dana djeluju hrvatski zrakoplovci s uzletita u Konstatinovsku. Te selidbe od mjesta do mjesta diktiralo je pomicanje bojinice, to je iziskivalo trajno i tegobno premjetanje servisnih radionica i mehaniara svih struka, kamionima, blatnjavim seoskim putovima, kaljuama otopljena snijega. Za pilote mijenjanje mjesta boravka nije predstavljalo osobite potekoe, ali ipak nije pogodovalo odmoru nakon borbenih letova. Veliku pobjedu postie zastavnik Gali 17. travnja. 1942. obaranjem tada najboljeg sovjetskog lovakog zrakoplova MIG-3. U to vrijeme jato postie svoju 50. pobjedu, a 21. lipnja izvren je tisuiti let protiv neprijatelja. Cijeli domovinski tisak i radio zabiljeili su taj podatak. Poetkom srpnja iste godine jato je opremljeno najsuvremenijim lovakim zrakoplovima Messerschmitt Bf 109 G ( G Gustav ), to je bio dokaz da Nijemci cijene sposobnost naih zrakoplovaca. Zrakoplovi su svojom velikom brzinom leta i opremom bili daleko nadmoniji sovjetskim lovcima. U zraku
145 4. GODINJAK

su bili nepobjedivi, ali dio zrakoplova bio je oteen djelovanjem sovjetskoga protuzrakoplovnog topnitva. I sam zapovjednik skupine, potpukovnik Franjo Dal, bio je viestruko pogoen te je bio prisiljen spustiti se na sovjetsku stranu. Uz mnogo sree i hrabrosti uspio se probiti do njemakih poloaja i vratiti se u svoju skupinu. Neumorni Cvitan Gali 1. kolovoza 1942. obara sovjetski lovaki zrakoplov najnovijeg tipa, a tijekom istoga mjeseca jo tri neprijateljska zrakoplova. Broj svih pobjeda Skupine Dal popeo se na 100 priznatih zranih pobjeda. Ne proe ni dana da Gali ne srui po koji neprijateljski zrakoplov. Tijekom rujna Gali obara jo etiri sovjetska zrakoplova. U borbama je njegov zrakoplov dobio vie pogodaka od sovjetskih lovaca. Vjeto manevrirajui i letei maksimalnom brzinom, uspio je pobjei iz borbe. Ali pobjede se niu sve vie tijekom nastupajuih mjeseci, te su 25. listopada hrvatski zrakoplovci zabiljeili ve 150. zranu pobjedu. Kratki odmor u domovini Konano hrvatski zrakoplovci dolaze 22. prosinca 1942. pred sam Boi u Zagreb na zaslueni odmor. Bilanca biljei da su u 3000 borbenih letova ostvarili 164 pobjede, uz gubitak est pilota. Najuspjeniji as Skupine Dal postao je tada porunik Cvitan Gali koji je u 407 letova postigao 29 priznatih
4. GODINJAK 146

pobjeda. U domovini je odlikovan eljeznim trolistom III stupnja s hrastovim granicama, a odlikovalo ga je i njemako zapovjednitvo eljeznim kriem II. i I. stupnja. Za vrijeme zasluenoga odmora novinari su salijetali porunika Galia gotovo danomice. Kratko vrijeme obavljao je u I. zrakoplovnoj skupini Prve zrakoplovne luke u Zagrebu na uzletitu Borongaj dunost zapovjednika zrakoplovnog jata. Ponovno na istonom bojitu Veina hrvatskih zrakoplovaca sredinom veljae 1943. godine nalazi se na Krimu i nastavlja djelovanje s uzletita na Keru. Ubrzo porunik Gali postie u travnju svoju 32. pobjedu. Za dotadanje uspjehe dodijeljen mu je Njemaki kri u zlatu. Uskoro dobiva takmaca u mladom pilotu, poruniku Mati Dukovcu koji je u 22 dana oborio ak 13 sovjetskih zrakoplova. Dogaali su se i gubici u jatu, ali porunik Gali postie jo 5 pobjeda. Po prvi puta je oborio i jedan lovaki zrakoplov engleske proizvodnje Spitfire sa sovjetskim pilotom. Saveznici su slali raznim kanalima svoje lovake zrakoplove jer je sovjetsko zrakoplovstvo znatno oslabilo. Svoje posljednje zrane pobjede Gali postie 5. lipnja 1943. kada u jednom danu obara dva najnovija sovjetska lovaka zrakoplova. Pod utjecajem sovjetske promidbe bilo je i nekoliko prebjega naih zrakoplovaca zbog ega je smijenjen potpukovnik Franjo Dal. No, novim zapovjednikom bojnoga zrakoplovstva NDH postaje 19. rujna 1943. pukovnik Adalbert Rogulja koji unapreuje Franju Dala u in pukovnika i vraa ga na prijanju dunost. U Zagrebu i Zaluanima Veterane lovake Skupine Dal Stoer bojnoga zrakoplovstva NDH povlai na novu dunost u domovini. Oni najbolji postaju zapovjednicima lovakih jata u NDH, kao i instruktori u pilotskim kolama. Svoju karijeru bojinoga pilota lovca zavrio je porunik Cvitan Gali s 38 priznatih i najmanje 7 nepriznatih pobjeda, koje je ostvario u 439 borbenih letova. U Zagrebu, na uzletitu Borongaj, smjestilo se 11. lovako jato u 1. zranoj luci. Zbog velikog gubitka njemakih lovakih zrakoplova Messerschmitt Bf 109 G-10 hrvatsko bojno zrakoplovstvo dobilo je krajem 1943. i poetkom 1944. znatno slabije francuske lovake zrakoplove Morane Saulnier MS 406, koje su njemake snage zarobile od Francuza. S njima su stvorena nova jata sa zrakoplovcima, veteranima istonog bojita. Cvitan Gali dobiva in natporunika, neprekidno je u opasnosti da se na njegovu zrakoplovu izvri diverzija na uzletitu Borongaj koje je bilo
147 4. GODINJAK

povezano s podzemljem i partizanskim pokretom otpora. Sve te akcije vodio je zapovjednik 19. promidbenog jata nadsatnik Ivan Cvenek koji je otkriven pri padu NDH. On je upropastio i mua nae prve padobranke i zrakoplovke Katarine Matanovi-Kulenovi koja je kao vojni pilot bila pripadnik njegova jata. Prema iskazu danas jo ivuega 90-godinjeg hrvatskog zrakoplovca Alojza Farbaka, Cvenek je ifrom obavijestio partizansko vodstvo u Bosni o preletu aeroklubskog sanitetskog zrakoplova ,,Bijeli orao s naznaenim crvenim kriem na krilima u Biha. U njemu su novinar Namik Kulenovi, i pilot, ing. umarstva Bartol Mihaljevi trebali dovesti lijekove za ranjene vojnike u Biha, ali ih je oborio savezniki pilot zrakoplovom Spitfire, te su obojica izgorjela. Grob pilota ing. Bartola Mihaljevia na Mirogoju kasnije su partizanske vlasti, skupa sa svim domobranskim grobovima, preorale. Iz kojih je razloga natporunik Cvitan Gali upuen na pomono uzletite Zaluani kraj Banja Luke nije ni danas jasno. Gali je bio odreen zapovjednikom 23. lovakog jata 5. zrakoplovne luke Banja Luka koje je zatiivalo podruje pod nadzorom spomenute luke, te izvialo i djelovalo po partizanskim poloajima.

4. GODINJAK

148

Pogibija Zbog velike vanosti ishoda rata na Balkanskom poluotoku zrakoplovne snage Velike Britanije esto su bombardirale ciljeve na podruju NDH. U mnogim eskadrilama lovakih zrakoplova letjeli su srpski piloti koji su se kao etnike formacije prebacili u Kairo. U prvih nekoliko mjeseci 1944. iznad podruja bive Jugoslavije zrakoplovne snage RAF-a (Kraljevsko zrakoplovstvo Velike Britanije) zapoele su niz operacija uz podrku partizana. U tim akcijama bombardiranja, mitraljiranja i opskrbe partizana zranim putom posebno su angairane postrojbe DAF-a (Desert Air Force). Na pomonom uzletitu u Zaluanima prikupilo se etrdesetak njemakih i hrvatskih zrakoplova kojima se namjeravalo napasti partizanske linije opskrbe i komunikacija. Zbog izdaje i pijunae eskadron 2. SAAF (2. eskadrila Junoafrikoga zrakoplovstva) izvela je iznenadni napadaj zrakoplovima Spitfire i oborila se na nekamuflirane stajae hrvatske zrakoplove na uzletitu Zaluani svaki zrakoplov izbacuje po dvije bombe od po 200 kg. Natporunik Cvitan Gali pokuao je uzletjeti svojom Moranom i stupiti u borbu. Jedna od bomba pala je uza sam njegov zrakoplov u kojemu je ve sjedio zrakoplov je raznesen, izgorio u plamenu, zajedno s hrvatskim vitezom, junakom istonoga bojita Cvitanom Galiem. Tijelo natporunika Cvitana Galia prevezeno je u Zagreb i pokopano je 8. travnja 1944. na Mirogoju. Nad otvorenim grobom oprotajni govor odrao je zapovjednik bojnoga zrakoplovstva NDH pukovnik Adalbert Rogulja. Posmrtno je Gali promaknut u in zrakoplovnoga satnika, a odlikovan je i Zlatnom medaljom za hrabrost, s pravom na naslov viteza. Cvitan Gali bio je esti hrvatski narodni junak s tim naslovom. Po dolasku partizanskih vlasti u Zagreb grob mu je preoran, kao i svih ostalih hrvatskih vojnika na Mirogoju, tako da se danas tek nasluuje mjesto ukopa. Zapovjednik pukovnik Franjo Dal objeen je u Beogradu, mnogi su asovi piloti strijeljani, a neki osueni na dugogodinje zatvorske kazne. Mario Bui

149

4. GODINJAK

Franjevaki muenici iz OPINE GRUDE

Uvod

akciju vezanu za svoju pobijenu brau u Drugome svjetskom ratu i porau u elji da bi konano njih 66-orica, ili barem neki iz toga broja, bili od Crkve proglaeni muenicima za vjeru, blaenicima ili ak svecima. U tu se svrhu naveliko istrauju njihovi ivoti, trai se pismena graa o njima i predmeti na bilo koji nain vezani za njih te se na temelju toga izrauju opseni ivotopisi pobijenih fratara; pokrenuto je glasilo Vicepostulature za kauzu muenika pod imenom Stopama pobijenih (ureuje ga vicepostulator fra Miljenko Mia Stoji), a objavljeno je i nekoliko knjiga ili znanstvenih radova o toj brai; osobito je vano skupljanje svjedoanstava onih koji bi mogli neto rei o bilo kojem pojedinom ubijenom fratru, osobito vezano za njegovu mueniku smrt, ali i za njegov svet ivot; obavljeno je nekoliko ekshumacija na mjestima za koja se dralo da bi mogao biti pokopan neki od ubijenih, a osobito je uspjeh postignut u Zagvozdu i Vrgorcu, gdje su pronaeni ostatci nekih ubijenih hercegovakih franjevaca, od kojih su etvorica dosada i identificirani; odravaju se znanstvene tribine u spomen na pobijene fratre, pa evo i ovo je jedna od njih, koje imaju za svrhu upoznavanje vjernika s naporima franjevaca oko istraivanja smrti njihove subrae te poticanje na davanje svjedoanstava ili drugih prinosa za proces njihove beatifikacije. Stoga zahvaljujem i Mariju Buiu koji mi je omoguio da kaem neto o naoj pobijenoj brai i u upi Gorica-Sovii. Muenitvo kroz povijest elio bih odmah na poetku napomenuti da muenitvo na ovim prostorima nije bilo nikakva novost, jer su ovdje i fratri i vjerniki puk preivljavali iznimno teka etiri stoljea turskog ugnjetavanja i muenja, o emu vrve franjevaki
4. GODINJAK 150

U posljednjih nekoliko godina hercegovaki su franjevci pokrenuli iroku

nekrologiji i ljetopisi. Navodim i dva sluaja muenitva fratara rodom s podruja dananje grudske opine. Prvi sluaj je iz sredine 16. stoljea: Fra Luka iz Brotnja, fra Luka iz Duvna, fra Marko iz Tihaljine, fra Leon iz Vrlike, fra Petar iz Rame i jedan franjevac kojem ime nije zapisano smrtno su stradali od Turaka 21. travnja 1557. Turci su napali ramski samostan i do temelja ga zapalili, a njih estoricu pobili. Tijela im zacijelo poivaju negdje na podruju Rame. Drugi sluaj je iz sredine 18. stoljea, a radi se o muenikoj smrti fra Luke Mikulia, rodom iz Ruia. Prema sauvanim zapisima njegov je redovniki ivot uglavnom bio povezan sa samostanom u Kreevu. God. 1766. izabran je za nedjeljnog propovjednika u kreevskoj samostanskoj i upnoj crkvi, pomagao je u izgradnji crkve i samostana koji su nesretnim sluajem izgorjeli 1767. Poetkom 1768. bio se ozbiljno razbolio. Bio je uitelj novaka. Na toj slubi je i stradao. Ubio ga je zli paa Nuhan dok je etao u samostanskom vrtu. O tome je opirno pisao biskup fra Marijan Bogdanovi u svome Ljetopisu. Fra Luka je ubijen 13. oujka 1769. Pokopan je sutradan u samostanskoj crkvi u fratarskoj grobnici ispred velikog oltara. Treba li i spominjati da Nuhan zbog toga ubojstva uope nije bio kanjen? tovie, i kasnije se prijetio fratrima, i imali su mnogo muke zbog njega. Stradanja u Drugom svjetskom ratu i porau Ipak, sve to nije bilo nita u usporedbi sa stradanjima sredinom 20. stoljea, kada je zloinaki komunistiki um sasuo svu svoju mrnju na Crkvu i njezine predstavnike. Osobito je teko stradala upravo Hercegovaka franjevaka provincija, kojoj su partizani unitili dvije iznimno vrijedne odgojne ustanove: elitnu gimnaziju na irokom Brijegu i poznatu bogosloviju u Mostaru, a dobar dio profesora i duobrinika, kao i brae laika i bogoslova brutalno usmrtili. Brojni drugi su pobjegli preko granice i tako sauvali goli ivot, dok su brojni od onih koji su preivjeli ubijanja 1945. u godinama koje su slijedile komunistiku mrnju osjetili na moda jo brutalniji, a u svakom sluaju dugotrajniji nain nego pobijeni, to jest u zatvorima pod uljepanim imenom kazneno-popravnih domova, u kojima su proivljavali najtea ponienja i progone. Dakako, bilo bi nemogue detaljno govoriti o svemu tome, pa u se ja veeras ograniiti samo na ivotopise onih fratara koji su rodom iz ovih krajeva, dakle iz upa donjobekijskog dekanata. Za ostale podatke toplo svima preporuam one listove, asopise i knjiga u kojima se mogu pronai brojni vrijedni podatci o naim pobijenim fratrima, od kojih su neki rodom iz ovoga kraja, dok su drugi krae ili due vrijeme djelovali u ovim upama.
151 4. GODINJAK

Od 66 ubijenih hercegovakih fratara tono je njih 10 s podruja dananje grudske opine. Od toga je jedan iz Gorice (fra Krian Gali), jedan iz Sovia (fra Melhior Prli), jedan iz Ruia (fra Maksimilijan Juri), a ostala sedmorica su iz Drinovaca (fra Radoslav Glava, fra arko Leventi, fra Anelko i fra Arkaneo Nui, fra Borislav i fra Kremir Pandi te fra Emil Stipi). Budui da je potpuno nemogue iznijeti opsene ivotopise svakoga od njih, to u veeras donijeti samo ope podatke o veini, a opirnije u se zadrati samo na ivotopisima etvorice: dvojice iz upe Gorica-Sovii (fra Krian Gali i fra Melhior Prli), jednoga iji je grob nedavno pronaen i iji su posmrtni ostatci nakon identifikacije pokopani u irokobrijekoj bazilici (fra Maksimilijan Juri) te dakako fra Radoslava Glavaa, koji je bez sumnje najkontroverznija osobnost meu svim pobijenim hercegovakim franjevcima, jer je pune etiri godine obnaao visoku dravnu slubu u Ministarstvu pravosua i bogotovlja Nezavisne Drave Hrvatske.

4. GODINJAK

152

Kratki ivotopisi estorice franjevaca iz Donje Bekije Pa idemo najprije na kratke prikaza ivota i smrti one estorice na ijim u se ivotopisima samo kratko zadrati. Napominjem samo da i za fra Anelka Nuia i za fra Emila Stipia imam izraene velike ivotopise, ali veeras jednostavno nema vremena za njih. Idemo abecednim redom: Fra arko Leventi rodio se u Drinovcima 27. kolovoza 1919. Osnovnu kolu zavrio je u Drinovcima, gimnaziju na irokom Brijegu, a bogoslovni studij u Mostaru. U Franjevaki red stupio je 1936., a za sveenika je zareen 1943. Od zavretka studija (1944.) do smrti djelovao je kao kapelan na . Brijegu. Partizani su ga ubili i spalili na . Brijegu 7. veljae 1945., u 26. god. ivota, s 11-oricom ostale brae. Tjelesni ostatci poivaju mu u irokobrijekoj crkvi. Fra Anelko Nui rodio se 10. travnja 1908. u Drinovcima. Puku kolu zavrio je u rodnom mjestu, gimnaziju kod franjevaca na irokom Brijegu, a filozofsko-teoloki studij u Mostaru i Breslauu. U franjevaki novicijat stupio je 1926., a za sveenika je zareen 1932. Pastoralno je djelovao kao kapelan u Mostaru (1934.) i Konjicu (1934-37), kao upnik u Gorancima (1937-39), Izbinu (1939-41) te kao kapelan na itluku (1941-43) i Meugorju (194345). Ubijen je od partizana na krinom putu poslije 15. svibnja 1945. negdje u Sloveniji, u 37. god. ivota, 19. god. redovnitva i 13. god. sveenitva. Ne zna mu se za grob. Fra Arkaneo Nui roen je u Drinovcima 21. veljae 1896. Osnovnu je kolu zavrio u Drinovcima, gimnaziju na irokom Brijegu, bogoslovni studij u Mostaru i Beu. Doktorat iz teologije postigao je na Bekom sveuilitu 1923. U Franjevaki red stupio je 1914., a za sveenika je zareen 1921. Studirao je klasinu filologiju na Sorboni u Parizu (1923-27). Od 1927. do smrti bio je profesor klasinih jezika na irokobrijekoj gimnaziji. Partizani su ga ubili i spalili na . Brijegu 7. veljae 1945., u 49. god. ivota, 31. god. redovnitva i 24. god. sveenitva. Tjelesni ostatci poivaju mu u irokobrijekoj crkvi. Fra Borislav Pandi roen je u Drinovcima 7. sijenja 1910. Gimnaziju je zavrio na irokom Brijegu, a bogoslovni studij u Mostaru. Franjevaki habit obukao je 1928., a za sveenika je zareen 1934. Djelovao je najprije kao vjerouitelj na Humcu (1936/37), a onda kao tajnik irokobrijeke gimnazije i drugi metar sjemenitaraca (1937-40). Od 1940. do smrti nastavnik je vjeronauka na istoj gimnaziji, a od 1941. prvi metar sjemenitaraca. Partizani su ga ubili i spalili na . Brijegu 7. veljae 1945., u 35. god. ivota, 17. god. redovnitva i 10. god. sveenitva. Tjelesni ostatci poivaju mu u irokobrijekoj crkvi.
153 4. GODINJAK

Fra Kreimir Pandi rodio se 4. oujka 1892. u Drinovcima. Osnovnu je kolu zavrio u Drinovcima, gimnaziju na irokom Brijegu i Mostaru, bogoslovni studij u Mostaru, Grazu i Zagrebu. Doktorat iz filozofije poloio je u Zagrebu 1923. Franjevaki habit obukao je 1909., a za sveenika je zareen 1915. Od 1919. do 1940. bio je profesor na . Brijegu, a od 1929. do 1934. ravnatelj gimnazije. God. 1940. izabran je za provincijala hercegovakih franjevaca, a od 1943. do smrti opet je profesor na . Brijegu. Partizani su ga ubili 8. veljae 1945. u Mostarskom Gracu, kamo se s nekolicinom franjevaca bio sklonio, u 53. god. ivota, 36. god. redovnitva i 30. god. sveenitva. Tjelesni ostatci poivaju mu u irokobrijekoj crkvi. Fra Emil Stipi roen je 4. listopada 1912. u Drinovcma. Gimnaziju je zavrio na irokom Brijegu, a bogoslovni studij u Mostaru i Rimu. U franjevaki novicijat stupio je 1932., a za sveenika je zareen 1937. Pastoralno je djelovao najprije kao kapelan u Duvnu (1939-41) i Mostaru (1941/42) te kao upnik u Gorancima (1942-45). Povlaio se pred partizanima prema austrijskoj granici. U svibnju 1945. uhien je negdje u Sloveniji te pogubljen od partizana na nepoznatom mjestu, u 33. god. ivota, 13. god. redovnitva i 8. god. sveenitva. Ne zna mu se za grob. Fra Krian Gali A sada neto opirnije o fra Krianu Galiu, rodom iz Gorice. On je drugi po redu ubijeni hercegovaki franjevac (nakon to je jo u svibnju 1942. ubijen upnik u Kongori fra Stjepan Naletili). Fra Krian je stradao krajem 1944., i to zapravo sluajno, jer su se tada partizani jo uvijek eljeli prikazati u lijepom svjetlu. Fra Krian se rodio 30. studenog 1870. u Gorici. Osnovnu je kolu zavrio na . Brijegu, gimnaziju na Humcu, bogosloviju na . Brijegu, u Asizu i Perugi. Franjevaki je habit obukao 1889., a za sveenika zareen 1893. Djelovao je u brojnim hercegovakim upama: kao kapelan u Veljcima (1894/95), . Brijegu (1895/96), upnik u Rakitnu (1896/97), kapelan u upanjcu (1897-99), upnik u Bukovici (1899-1902), uici (1902-04), Tihaljini (1904/05), vikar na Humcu (1905/06), upnik u Ljutom Docu (1906-08), kapelan na Humcu (1908/09), erinu (1909-11), opet na Humcu (1911-14), Gradniima (191418), erinu (1918-20), Humcu (1920/21), erinu (1921/22), na Humcu (1922-37). Od 1937. je u mirovini na Humcu. Ubijen je bombom ubaenom kroz prozor u upnu kuu u Meugorju 30. listopada 1944. Pokopan je na groblju Kovaica. O tome sluaju imamo zabiljeene i veoma detaljne podatke, koje ovdje donosim. Fra Krian je nakon bombardiranja humakog samostana, koji je nakon toga postao nemogu za normalno stanovanje, premjeten u upnu kuu u
4. GODINJAK 154

Meugorje. Tada je ve bio nagluhi starac u 75. godini ivota. O njegovoj je smrti opirno pisao meugorski upnik fra Serafin Vitica (1940.-1945.). Fra Krianova smrt bila je vie plod nesretnih okolnosti, a ne stvarne partizanske elje da ga ubiju. O tome svjedoi i pismo provincijala fra Lea Petrovia upniku fra Serafinu krajem 1944. godine. Pita o fra Krianovoj smrti jer je uo da je poginuo nesretnim sluajem te nastavlja: ujemo, da partizanski odredi blago postupaju s narodom i da tamo vlada red i mir. Hvala Bogu da nevini ne stradaju. Partizani su nedugo prije toga bili zauzeli Brotnjo. Svijet je pobjegao prije njihova dolaska, najvie u Mostar. Na to provincijalovo pismo opirno je odgovorio upnik fra Serafin. Iz njegove su upe, pie, pobjegli gotovo svi upljani nakon to su na brdo Crnicu iznad sela 28. listopada 1944. doli partizani. Proulo se bilo da su to etnici, iako su bili partizani. I upnik se sklonio na itluk. U upnoj kui ostao je sam stari fra Krian Gali. Ostale su bile i asne sestre u svojoj kui. Sutradan je upnik s fra Rufinom iliem i fra Jerkom Mihaljeviem, bogoslovskim odgojiteljima i profesorima koji su tada boravili na itluku, doao u Meugorje. Tu su upoznali partizanskog zapovjednika porunika Boju Kurilia, rodom iz Trebinja. Rekao im je iskreno da meu partizanima ima i neto bivih etnika. Sporazumjeli su se da se fratri vrate na itluk i saope narodu da se vrati kuama. Opet je fra Serafin s malim slugom doao u Meugorje sutradan (30. 10.) popodne. Uskoro je tu poelo pripucavanje, pa je fra Serafin morao maloga odvesti na itluk jer je plakao. Nakon mojega odlaska oko 5 sati o. Krian Gali doao je u . sestara. Tu je veerao i poao u kapelu (= upnu kuu, op. R. J.) oko 6 sati. Partizanska je straa bila negdje oko nae kue, koja je pitala: tko je i tko ide. On se nije javio, jer je to starac, koji nije uo ni razumio poziv strae. Nato ga je straar ranio u nogu. On je doao u ured. Opet je straa zvala. Budui da se opet nije javio, straar je bacio svoju bombu u ured, koja ga je ubila. Bio je jo u utorak jutro, 31. X. iv u uredu. Iza toga je umro. U meuvremenu je upnik bio na itluku i 31. listopada i 1. studenog nije se mogao vratiti zbog pucanja. Na Sve svete, 1. 11. u 9 sati uveer dola je partizanska straa u nau kuu u itluku, pregledala samo prizemlje i otila. Tu sam strau pitao za porunika Kurilia Boju, koja mi je rekla, da se nalazi negdje na itluku. Mi smo otili spavati. Na osvit mrtvoga dana u 1 sat ujutro dolazi porunik Kurili i trai mene, da mi saopi poginue p. o. Kriana Galia. Sve mi je rekao, kako sam ja gore naveo, i da su ga oni partizani pokopali u Kovaici, jer nije bilo nikoga od naega svieta tko bi ga pokopao. Onaj se porunik jako izvinjavao, da im je svima krivo i ao, da je ovaj starac poginuo s obzirom na nas i na njih. Ja sam rekao, da je nama fratrima i previe ao, da se prolila ovako i nevina krv! starca od 75. god., koji ni muhi nije zla mislio.
155 4. GODINJAK

Na mrtvi dan, doao sam opet s fra Rufinom u Meugorje ujutro, gdje sam ja i ostao, a Rufin se povratio kui. Sastao sam se s njihovim oficirima i komesarima. Svi su se izvinjavali radi smrti pok. Kriana. Da je O. Krian bio kod as. sestara, da se uo i u as. sestara poziv strae: tko je, i da se nije uo odgovor sa strane O. Kriana, to su mi rekle i potvrdile i as. sestre. I u Matici umrlih upnik je opirno zabiljeio taj nesretni dogaaj. Uz to je nadodao i sljedee: Pokojni o. Krian Gali bio je uvijek tih, miran, od molitve i bezazlen ovjek. Svijet ga je rado zvao da blagoslovi polja goni zaklinje skakavce i gusjenice; da blagoslovi bolesne ljude i blago. Dana 8.12.1943. slavio je u svom rodnom mjestu Gorici 50. godinjicu misnitva. O. upnik je rekao partizanima, da je to najnevinija krv, koja je pala i mogla pasti na teritoriju nae upe. U upnom ljetopisu sauvana je vijest da je upnik fra Drago Stoji podigao pokojnom fra Krianu grobnicu na mjesnom groblju Kovaici. Sagraena je 1960. godine, a stajala je 85.000 dinara. Kasnije je u tu grobnicu sahranjen i fra Slavko Barbari te je grobnica veoma lijepo ureena. Na nju svakodnevno dolaze brojni hodoasnici iz itavoga svijeta. Fra Melhior Prli Drugi fratar rodom iz ove upe bio je fra Melhior Prli. Rodio se u Soviima 27. srpnja 1912. U franjevaki red stupio je 1935. Bio je brat laik. Novicijat je zavrio 1937/38., a sveane zavjete poloio je 1941. Radio je kao stolar u samostanskoj radionici na irokom Brijegu. S drugom braom partizani su ga 8. veljae odveli sa . Brijega prema Splitu i ubili u Zagvozdu. Ubijen je u 33. god. ivota i 8. god. redovnitva. Njegovi su posmrtni ostatci, skupa s drugim pobijenima, pronaeni u Zagvozdu 60 godina nakon smrti. O tim je iskopavanjima opirno pisao fra Ante Mari, povjerenik Provincije za pobijenu brau (Tragom ubijenih hercegovakih fratara, Mostar, 2007., str. 191-199; ima i dosta njegovih fotografija). Ono to je svakako znamenito jest da je upravo fra Melhior prvi uope identificirani hercegovaki franjevac ubijen u Drugom svjetskom ratu. Nakon njega su identificirana jo trojica: fra Zdenko Zubac i fra Julijan Koul (ubijeni skupa s fra Melhiorom u Zagvozdu) te fra Maksimilijan Juri (ubijen u Vrgorcu). Nakon to su partizani zauzeli iroki Brijeg i pobili 12 franjevaca na samome Brijegu 7. veljae 1945., sutradan su osmoricu franjevaca, koji su se do tada zbog ratnih sukoba skrivali u fratarskoj mlinici i hidrocentrali, odveli u nepoznatom pravcu, a njima su kasnije prikljuili i neke fratre uhiene u Ljubukom. Kasnije se saznalo da su odvedeni u Zagvozd te tamo najprije
4. GODINJAK 156

mueni a potom brutalno ubijeni. Doveli su ih najprije u jednu veliku kamenu kuu, ruku svezanih icom na leima, te ih gurnuli unutra. Meutim, kako je strop bio spaljen, tako su zarobljenici u mraku propali u podrum, pri emu su neki smrtno stradali, a ostali se strano polomili. uo se uasan jauk, a dolje su ih tukli toljagama i kundacima, da bi ih onda sve pobili strojnim orujem i na koncu na njih bacili bombe. Pokopali su ih odmah u blizini te kue, i to veoma plitko, tako da su nekim noge virile iz zemlje. Kako se vlasnik, blizak s partizanima, alio na to, prenijeli su ih u tzv. oginu ledinu, udaljenu kojih stotinjak metara i tu pokopali. Tu su leali punih 60 godina. Ekshumacija je izvrena u travnju 2005. Pronaeno je 18 kostura, a radi se o odraslim mukim osobama. Potom su preneseni u Mostar na Patologiju KBC-a. Do danas su identificirana tri tijela, od kojih je prvi upravo spomenuti fra Melhior Prli. Fra Maksimilijan Juri elim sada rei neto vie i o fra Maksimilijanu Juriu, koji je do sada posljednji od identificiranih hercegovakih franjevaca. O njemu sam tom prigodom napisao opiran ivotopis koji je objavljen u Stopama pobijenih (br. 4, Humac, 2010., str. 42-53), pa oni koji moda ele znati vie detalja o njemu neka to pronau u navedenom asopisu. Fra Maksimilijan se rodio 9. listopada 1913. u Ruiima. Gimnaziju je zavrio na irokom Brijegu, a bogoslovni studij u Mostaru i Rimu. Franjevaki habit obukao je 1932., a za sveenika je zareen 1938. Nakon svrenog novicijata fra Makso odlazi kao klerik na iroki Brijeg, kako je onda bio obiaj, dovriti 7. i 8. razred gimnazije, a zapravo su to bile prve dvije godine filozofskog studija. Po zavretku gimnazije prelazi u Mostar i zapoinje bogoslovni studij na Franjevakoj teologiji. U Mostaru zavrava tri godine studija (1935.-1938.). Posljednje je dvije godine teolokog studija fra Makso zavrio u inozemstvu. Fra Makso je studirao teologiju u Rimu, na meunarodnom franjevakom uilitu Antonianumu, u akademskim godinama 1938/39. i 1939/40. U meuvremenu je poloio najprije jednostavne zavjete, na Humcu 1. kolovoza 1933., a tri godine kasnije i sveane, u Mostaru 2. srpnja 1936. Za sveenika ga je zaredio mostarsko-duvanjski biskup fra Alojzije Mii u Mostaru 12. lipnja 1938. Mladu je misu fra Makso proslavio u rodnim Ruiima na Ivandan, zatitnika upe, 24. lipnja 1938. Fra Makso nije bio osobito dobra zdravlja. Na lijenikom pregledu u Zagrebu rekli su mu da ima defekt u kraljenici i zato su mu skrojili neki oklop koji je morao nositi na sebi. Krajem 1939. otiao je opet na pregled u Zagreb. Pie provincijalu: Rekli su mi, da e mi dati jedan oklop solidniji
157 4. GODINJAK

koji se moe skidivati i dugo vremena nositi, pa tako da ne moram esto ovamo dolaziti. Taj e oklop, dakako, biti i skuplji od prvoga. Lijenik mu je pronaao kao neku suicu u hrptenjai i 2 godine nosio na sebi oklop od gipsa. O tom fra Maksinu oklopu poneto je zabiljeio i njegov kolega i, ini se, najbliskiji prijatelj fra Janko Bubalo u svojim memoarima. On pie kako je fra Maksu kraljenica poela muiti jo na bogosloviji u Mostaru, o emu je on meutim utio, pa je upravo fra Janko problem iznio metru bogoslova fra Jerki Mihaljeviu. Tri kraljenika prljena u osjetljivom podruju lea poela su ozbiljno poputati. Na pregledu su mu lijenici ustanovili teko oteenje kraljenice, ali neizljeivo. I jedino to su mogli, napravili su neki steznik (mi smo ga zvali samar) od impregniranih remenia i eljeznih ipica to je bolesnik nosio na sebi sve do dana svoje sretne smrti() Kad bi se otkrio zajedniki grob, mislim da bi se na jednome kosturu jo i sada taj samar naao. Po povratku iz propale kraljevske vojske sredinom 1941. fra Makso je, kao i drugi povratnici, bio rasporeen na pastoralnu slubu. Privremeno je bio rasporeen u upu Blizance (danas Gradina) kod itluka. Na sjednici uprave Provincije 15. listopada 1941. odreen za kapelana i katehetu u Gorici. Pa ipak s njegovim odlaskom iz Blizanaca, gdje je bio samo tri-etiri mjeseca, nije ilo tako lako, jer su i upnik i upljani traili da ostane u njihovoj upi. Tvrdili su da je svojim svetim ivotom i djelovanjem preporodio upi. Ipak, fra Makso je u studenom 1941. preselio u Goricu. I iz toga razdoblja fra Maksina djelovanja imamo svjedoanstvo da je bio i glazbeno nadaren. U Gorici je takoer vodio Drutvo sv. Ante, bio kateheta u mjesnoj koli i upni pomonik. Tu je sveano otvorio dom sv. Ante, a unutra je stavio veliku plou s Deset Bojih zapovijedi, a tu su i ilustracije, hrvatski i katoliki listovi, kao i zemljopisne karte. U Gorici je ostao neto vie od godine i pol (studeni 1941. srpanj 1943.), a onda je bio premjeten na Humac za upnog pomonika, vjerouitelja u koli sestara milosrdnica, voditelja Mladei sv. Ante, ispovjednika i propovjednika, a sljedee je godine imenovan i drugim metrom novaka. Na Humcu su metri s novacima ostali do poetka kolovoza 1944. Tada su morali otii, jer je samostan bio oteen u angloamerikom bombardiranju. Preselili su u rezidenciju u Veljake. Iz Veljaka se vratio na Humac vjerojatno u studenom 1944. Koji su bili razlozi da su partizani ubili fra Maksimilijana? Radilo se u prvome radu o tome da je fra Makso bio obljubljen franjevac, poglavito kao veoma uspjean voditelj Drutva sv. Ante i pjevakog zbora na Humcu, dakle u Ljubukom. Posve je naravno da je on kao takav smetao neljudima i bezbonicima svih vrsta. A bezbonici su doli u Ljubuki kraj negdje krajem listopada ili poetkom studenog 1944. Poeli su svojatati i Dom sv. Ante, gdje se okupljalo fra Maksino Drutvo sv. Ante, u blizini samostana, kao narodnu
4. GODINJAK 158

imovinu. Meutim, fra Makso je u Domu prema uzorku iz Gorice na deset kartona napisao Deset Bojih zapovijedi. To je partizanske bezbonike toliko bolo u oi kad bi god uli u Dom, jer su mislili da su parole bile upuene protiv njih i da se radi o neprijateljskoj propagandi, a moda nisu niti shvatili da se zapravo radi o Deset Bojih zapovijedi. Stoga su fra Maksu uskoro pronali i zatvorili. Za njega se srano zauzeo njegov bivi upnik u Gorici fra Serafin Dodig, koji je uivao odreenu zatitu i simpatije kod partizana. Moda bi ga ak bio i izvukao iz zatvora da se, barem za partizane, nije dogodilo neto nepredvieno. Naime, hrvatska je i njemaka vojska 28. sijenja 1945. uinila snaan protuudar na partizanske poloaje, tako da su partizanske junaine pobjegle za Vrgorac a da nisu opalile ni jednoga, doslovno ni jednoga, metka u obranu Ljubukoga. I od svega to su uspjeli bilo je da potjeraju sa sobom etrdesetak nedunih ljudi i ena iz zatvora (treim korakom!) i da ih odmah po dolasku u Vrgorcu strijeljaju. Prema onome to pie fra Janko, s njima se naao i fra Serafin, koji je fra Maksi i ostalima u asu strijeljanja uspio dati () odrjeenje koje se, ako se uspije, umiruima daje. Makso se drao junaki! Nato je crvena tanad na hrpu pokosila i ene i mukarce Posmrtni ostatci fra Makse Juria otkopani su u listopadu 2008. O iskapanju je dnevnik vodio fra Miljenko Stoji, vicepostulator postupka muenitva Fra Leo Petrovi i 65 subrae. Na temelju iskaza svjedoka poelo se iskapati u dvije krape u blizini Vrgorca, na lokalitetu Belia gumno, lijevo i desno od puta koji vodi prema Vrgorakom polju i selu Kotezi. U obje krape pronaena su po tri tijela, koja su bila bez reda nabacana jedno preko drugoga. Ubijeni su metkom u potiljak. Prilikom otkopavanja druge jame uz kosti jednoga stradalnika pronaeni su ostatci redovnike krunice, koja je bila smotana. To je davalo nadu da bi se moglo raditi upravo u fra Maksi Juriu. Nekoliko mjeseci kasnije ta se slutnja i obistinila. Postupak identifikacije obavile su dr. Marija DefinisGojanovi, dr. Davorka Sutlovi i njihovi suradnici. Iako su kosti bile dosta trone pa postupak nije bio jednostavan, ipak je 15. svibnja 2009. nepobitno utvreno da se doista radi o posmrtnim ostatcima fra Makse Juria. Njegovi su posmrtni ostatci pokopani u samostanskoj crkvi na irokom Brijegu. Fra Radoslav Glava Na kraju bih se posebno osvrnuo i na fra Radoslava Glavaa ml., o kojem sam takoer napisao veoma opiran i detaljan ivotopis (objavljen u Hercegovini franciscani, br. 4/2008., str. 191-242), a poslije i jo neke tekstove, posebno nakon dva osvrta koja je na tu temu nainio mjesni biskup mons. Ratko Peri. Ovdje dakako zbog nedostatka vremena donosim samo osnovne natuknice.
159 4. GODINJAK

Za opirnije podatke upuujem osobito na tekst objavljen u Hercegovini franciscani. Fra Radoslav je roen 29. listopada 1909. u Drinovcima. Gimnaziju je zavrio na irokom Brijegu, a bogoslovni studij u Mostaru i Lillu (Francuska). U franjevaki novicijat stupio je 1927., a za sveenika je zareen 1933. Kratko je pastoralno djelovao kao kapelan na . Brijegu (1934/35). Potom je studirao hrvatski jezik i knjievnost na Zagrebakom sveuilitu (1935-39). Od 1939. je profesor na uvenoj irokobrijekoj gimnaziji, gdje ostaje nepune dvije kolske godine. Od svibnja 1941. do smrti je naelnik u Ministarstvu pravosua i bogotovlja u Zagrebu. Bio je vrstan knjievni kritiar, a radove je objavljivao u znanstvenim asopisima. Njegove je knjievne studije u zasebnoj knjizi posthumno objavio Branimir Donat (A. R. Glava, Hrvatska knjievnost i duhovnost, Zagreb, 1995.). Komunisti su ga po okonanju rata uhapsili i sudili pred Vojnim sudom u Zagrebu. Nakon istrage s koje su do danas sauvane Glavaeva Izjava od 10. lipnja i Zapisnik sa sasluanja od 13. lipnja suen je 29. lipnja. Kakvo je to suenje bilo pravedno najbolje e ilustrirati injenica da su na istome procesu odjedanput osueno 58 osuenika, a da je suenje svima njima zavreno u samo jednome jedinom danu! Glava je osuen na smrt strijeljanjem, a osuda je bez sumnje izvrena uskoro nakon toga, vjerojatno u prvim danima mjeseca srpnja 1945. U svojoj opirnoj studiji o Glavau dokazao sam da je veina optubi zbog kojih je osuen na smrt obina podvala, nerijetko i najobinija la, iako dakako ne moe biti sumnje da je i Glava po svojoj odgovornoj slubi morao imati neke veze s nasilnim prijelazima pravoslavaca ka katoliku i grkokatoliku vjeru. O tome e se jo istraivati i pisati, a ve sada dokumenti pronaeni u Hrvatskom dravnom arhivu u Zagrebu (njegova Izjava i Zapisnik sa sasluanja) daju naslutiti da se vie radilo o pokuaje zatite pravoslavnih Srba od gologa istrjebljenja koje su zagovarali neki ustaki rasovi, meu kojima i Glavaev zatitnik Mile Budak, poznati knjievnik. Spomenuti dokumenti takoer gotovo da ne ostavljaju nikakve sumnje da je i Glava pred partizanima ipak bjeao iz Zagreba prema austrijskoj granici, ali da je bio uhien i vraen u Zagreb. Dosadanja saznanja govorila su da je ostao u Zagrebu i tamo saekao ulazak partizana, uvjeren u svoju nevinost. *** Ako e ovo predavanje pomoi u naem naporu oko procesa beatifikacije nae pobijene franjevake brae, onda e to meni biti najbolja satisfakcija to sam prihvatio va poziv i progovorio nekoliko rijei o njima. Hvala na strpljivosti! Fra Robert Joli
4. GODINJAK 160

POLITIKA
Petar Maji Esej o knjizi Barei fra Vjekoslava Lasia...............................................165 Gordana Ilii Ovako dalje neemo!.................................................................................168

163

4. GODINJAK

Esej o knjizi BAREI fra Vjekoslava Lasia

nekoliko godina imao sam zadovoljstvo sudjelovati u predstavljanju nekoliko zanimljivih knjiga,politikog sadraja, tematike vezane za Hrvate i za Hrvatsku. Radi se o Bleiburgu Josipa Jurevia borbi i stradanju Hrvata tijekom i poslije II svjetskog rata, Hakoj formuli Vinje Stareine - borbi i stradanju Hrvata nakon Domovinskog rata, Rat je poeo prije Zdenka osia, dokumentirani opis jednog od kljunih momenata Domovinskog rata zaustavljanje tenkova na Pologu i Brod budala Damira Peorde - o pogrekama, zabludama i nesnalaenju hrvatske vlasti nakon Domovinskoga rata. I u ovakvom paualnom nabrajanju odmah je uoljivo da postoji tematska i povijesna praznina. I evo doekasmo, karika koja tu nedostaje mogla bi biti knjiga Barei- oca Vjekoslava Lasia, koju bi ovako neformalno mogli oznaiti kao istinski ep o jednom ovjeku, ep o hrvatskom junaku Miri Bareiu, ali ujedno kao i dokumentarno tivo o ljubavi, patnjama i borbi hrvatske emigracije i iseljenitva za slobodu hrvatskoga naroda i stvaranje Nezavisne hrvatske drave. Knjiga se sastoji od niza autentinih svjedoenja njegovih prijatelja, suboraca i supatnika i 3 strune recenzije, koje sam ja osobno jedno po jedno gutao u dahu. Umiljajui sebi da sam relativno dobro upoznat sa tematikom i problematikom knjige, ostao sam zateen, zaprepaten i zadivljen novootkrivenim detaljima u ovoj knjizi. O nekim od njih e vjerojatno govoriti i moje kolege supredstavljai, mnoge e vjerojatno uoiti i sami itatelji, zato u ja svoj osvrt usmjeriti sa druge strane. Kad sam nedavno u jednom drutvu sluajno spomenuo da u predstavljati knjigu o Miri Bareiu, jedan od nazonih je s pika konstatirao: Da, itao sam, to je knjiga koja je u nastavcima izlazila u jednim dnevnim novinama, i onda zlobno dodao: Je li to onaj Miro Barei kojem je aa bio u partizanima? Ne, to je onaj Miro koji ima velike ui, odgovorih. Kakve veze imaju velike ui, upita on pomalo zbunjeno. Pa, prijatelju, kad si ve sve to itao, ma kakve veze nakon svega toga ima to mu je otac bio u partizanima? Jeste, taj reeni gospodin nije htio primjetiti da je Miro imao 4 ujaka strijeljana od partizana,
165 4. GODINJAK

Posljednjih

da je tek u pubertetskoj dobi od dugogodinjeg hrvatskog uznika Brune Vulina saznao istinu i o ratu, i o pobijenim ujacima, i o diskriminiranom poloaju Hrvata u Jugoslaviji, pa i oevoj nemilosti i proganjanju od strane partizana i komunista. Miro je tek tada spoznao, istinski osjetio da je Hrvat. Nije primjetio da je Miro, jo dijete od 18 godina, politiki suen, 6 mjeseci gotovo nizato odleao na Golom Otoku i tu spoznao sve strahote komunistike jugoslovenske diktature. Zamisli dalje ovjee, da sa 18 godina donosi sudbonosnu odluku i za sebe i obitelj, bjei od Titova reima u svijet, goloruk, polupismen, ne poznajui jezik i nosei u glavi krhke predodbe o pravednom demokratskom zapadnom svijetu i zablude o dobro organiziranoj i opremljenoj hrvatskoj emigraciji. I nakon svih gorkih spoznaja, Miro sebi doputa da bezrezervno uroni u fanatizam bezgranine ljubavi za Hrvatsku i donosi odluku o borbi koju nita nije moglo promijeniti do njegove smrti. Fanatizam i herojstvo koje obuzima misli i mozak, a tijelo tjera u asketizam do granica ljudskog poimanja. Ne, prijatelju tih 40 godina ivota nije ljudski vijek, to je neto iznad ili izvana, nespoznajno obinom ovjeku. Kada danas kaemo kako je kod nas sve napala korupcija, i kako se nita ne moe napraviti bez debele veze ili novca, moemo li i zamisliti mladia protjerana iz vedske u daleki Paragvaj, bez novca, bez vize, bez poznavanja jezika, bez kole, bez prijatelja, s natovarenom tekom stigmom zloina na leima, da za godinu dana postane sporta godine u Paragvaju, za dvije godine prvak june Amerike u karateu, a za tri prvak svijeta u taekwandou, izborivi se sam da to bude ostvareno pod zabranjenim hrvatskim imenom, hrvatskim stijegom i hrvatskom himnom. U finalu je pobjedio Jugoslavena Antu Nobila, dananju hrvatsku odvjetniku zvijezdu koji kroji pravnu sudbinu i hrvatskim domoljubima i samoj Hrvatskoj koju vjerojatno nikada nije istinski elio. Svojom osobenou, radom i uspjesima Miro je vrlo brzo osigurao pristup do vrha paragvajske vlasti i elnika svjetske politike. Preteak zadatak. A, moemo li danas, siti i najedeni i hrane i slobode i prije dvadesetak godina nesluena obilja, kada smo i za neznatnu sitnicu i nepravdu spremni pljunuti i po Hrvatskoj i po slobodi, moemo li pojmiti pedeseti dan trajka glau i rijei radije u umrijeti nego dopustiti diskriminaciju samo zato to sam Hrvat. Teko! Preteko! I druga stvar; Hrvatska emigracija sa svim svojim patnjama i nadanjima ,enjama i zabludama, meusobnim nepovjerenjem i kontradikcijama uoljivim i u ovoj knjizi ipak je karika bez koje nebi bilo mogue ostvariti dravu i obraniti slobodu. Rei u osobno: prve knjige krajem sedamdesetih o Stepincu i generalu Drinjaninu, san o hrvatskoj slobodi, uvjerenje o postojanju emigrantske hrvatske vojske, zabludi o naklonosti 6. amerike flote, i jo tota. Blagoslovljene 91. demokratske promjene, apsolutno povjerenje naroda
4. GODINJAK 166

i neizbjean rat. Noima je san potiskivan strahom, odgovornou, brigom za narod, osjeajem nemoi, crnim beznaem. I danas se stresem, kako su olakavajue odjekivale vijesti; doao je Barei, stigao je Roso s legionarima, dolazi Tuta sa svojima, masovno dolaze hrvatski emigranti. O Boe kako im to moemo zaboraviti. Tijelo obrambenog zida su sigurno bili domai borci ognjitari, ali krila su inili sredstva i ljudi hrvatske emigracije. Nasreu i tijelom i krilima je uz sve nesporazume kolala ista domoljubna krv. Hrvatska nije ni onolika koliku smo eljeli, niti onakva kakvu smo sanjali, ali je ipak vea od dlana, i parafrazirati u jednog naeg Hercegovca kad su ga pitali to misli o homoseksualnosti; on je bez puno razmiljanja rekao da mu je osobno draa i najrunija ena od najljepeg mukarca. Iz svake Bareieve misli i rijei moemo isitati - draa mi je moja nesavrena Hrvatska i njena sloboda od najzavodljivije Jugoslavije ili druge sline asocijacije. Ma kao da ena moe biti runa ili Hrvatska nevoljena. Pa i u ovoj knjizi vidimo da ni razvikana vedska, panjolska, Paragvaj, Sjedinjene Drave Amerike nisu bez grijeha i nedostataka, ak i onih koji prelaze okvire i spoznaje naeg kranskog razmiljanja i poimanja. Na kraju u rei, Miro je moda bio nemirna duha, neukrotiva karaktera, krutih stavova, divljane upornosti, nevjerojatne samokontrole i snalaljivosti, ponekad neupuen, Miro je posrtao i grijeio, ali ja kad budem govorio djeci o njemu neu ni pomisliti jesu li mu velike ui, neu ni Ludvigu Parloviu, ni Stipi Mikuliu, ni Bruni Buiu. Neu to jamano pomisliti, ni Tumanu, ni uku, ni Bobanu, ni Zadri, pogotovo ne ivima: Taiku, Gotovini, Dariju, Branimiru, ,(a, je su li to moda inili Grci svom Ahilu, idovi svom Samsonu, Englezi Robinu Hoodu, Francuzi Ivani Orleanskoj, Ameri Georgu Washingtonu, Meksikanci Panchu Villi, Srbi Punii Raiu, partizani Titu,). Djeci u rei, da su to ljudi koji su sanjali i na san i koji se nesebino dadoe za hrvatsku slobodu. A osobno u nastojati i pokuati uiti djecu, da nita svjesno ne uinimo ime bi doveli u pitanje njihov san. Vjerujem da e fra Vijeko inicirati, a hrvatski umjetnik rijei i filma dobiti inspiraciju za prikladan mitski roman ili filmski spektakl o ivotu i opijenosti ljubavlju za Hrvatsku viteza Mire Bareia. Miro je vitez, Miro je heroj, Miro jedna od najsjajnijih zvijezda na hrvatskom muenikom nebu slobode! Duboko vjerujem, Mirin san se nastavlja, i usprkos svemu i nakon svih nedaa, Hrvatska e ivjeti i bit e uskoro i malo vea i puno, puno bolja. Amen. Hvala na pozornosti. Petar Maji

167

4. GODINJAK

Ovako dalje neemo!

zbirci sabranih dokumenata pod naslovom Fra Didakova skrb za Hercegovinu, izdavaa Franjevake knjinice i arhiva u Mostaru (Mostar, 2000.), fra Andrija Niki donosi niz dokumenta meu kojima i Spomenicu Preuzvienom gospodinu ministru Burianu koja je, na alost, aktualna i danas. Stotinu jedna godina je prola, no i danas je potreba za pisanjem ovakvih pisama ista! Fra Didak Bunti roen je 9. listopada 1871. godine u Paoi, od oca Mije i majke Matije. U srpnju 1894. zareen je za sveenika. Godine 1895. doao je na iroki Brijeg gdje je zapoeo svoj dugogodinji rad sa acima, kada je 1919. godine izabran za provincijala Hercegovakih franjevaca i preselio se sa irokog Brijega u Mostar. Umro je 3. veljae 1922. godine, od srane kapi u itluku. Prilikom ekshumacije njegovog tijela 1838. godine, dakle 16 godine poslije smrti, tijelo mu je pronaeno neraspadnuto. Niki pie: Da se to (neraspadnuto tijelo, g.i.) dogodilo drugdje u zapadnom svijetu, Talijani bi, recimo, ve zapoeli proces za njegovo proglaenje blaenim, pa potom svetim. Naprotiv, kod nas taj jedinstveni znak, ini se jo nikoga nije potakao na slinu ideju. Raspon fra Didakovog djelovanja nema granica, u njegovim pismima, koja su rijetka ostala sauvana (1947. godine na irokom Brijegu unitena je njegova korespondencija), moe se naslutiti koliko se posvetio svom narodu. Razliite su vrste njegovih djelatnosti i njegove skrbi. Spaavanje gladne djece i njihovo slanje u Slavoniju, opismenjavanje neukog puka, izgradnja bazilike na irokom Brijegu, izgradnja duhanskih stanica, izgradnja cesta, irenje potanske i telefonske mree, sadnja voaka i podizanje vinograda, pitanje cijene duhana, stoarstvo, pelarstvo, politika djelatnost, njegova zauzetost na svakom polju bila je potpuna. Velikana u hrvatskom narodu je mnogo, no neki od njih su nedovoljno vrednovani a neki, na alost, potpuno zaboravljeni. Kako bismo barem malo odmaknuli neke od njih sa ruba zaborava i svojim zalaganjem i zahvalnou postavili ih na njima pripadajue mjesto, nije potrebno mnogo.

4. GODINJAK

168

U nastavku donosimo Spomenica Preuzvienom gospodinu ministru Burianu,1 pismo koje opisuje jad i bijedu hrvatskoga naroda Hercegovine s Didakovim uzvikom: Ovako dalje neemo!. Preuzvieni gospodine ministre! Ovu Vam spomenicu posveuje katoliki narod Hercegovine kao jednu kitu cvijea, u kojoj dodue neete nai lijepih i mirisavih rua, ali tim vie gorkog pelina i emerike, kojim cvijeem obiluje Hercegovina. Od eljeznice do dalmatinske i bosanske granice u povrini od kojih 3.000 km 2 sa 112.000 itelja. Prije svega iskrena Vam i topla hvala itavog naega naroda na Vaemu trudu i nastojanju oko uvoenja ustava i po tom svrgnua tekog apsolutistikog jarma, koji nam je najvie kriv dananjem naem kulturnom i gospodarstvenom nazatku. Da nam pako spomenuti ustav bude to vie odgovarao naim tekim prilikama i potrebama, to si smatramo za dunost u pogledu buduega Narodnoga zastupstva Dostaviti Vaoj Preuzvienoj slijedee nae elje i zahtjeve: 1. Da svaki na punoljetni dravljanin bude imao aktivno i pasivno pravo glasa, te i ako po kurijama bude to svoje pravo izvravao tajno i izravno. 2. Da se meu viriliste,2 kad ve moraju biti, uvrsti osim biskupa jote i provincijal franjevakog reda u Hercegovini radi osobitih i neprolaznih zasluga ovoga reda koli za na narod toli za monarhiju, te zbog velikoga upliva ugleda i povjerenja, koga i sada jednako taj red u cijelom katolikom puanstvu Bosne i Hercegovine uiva, a to u ostalom odgovara i brojnoj snazi katolikoga iteljstva Hercegovine, koja broji 150.000 dua. 3. Drei se naela: jednaka prava, jednake dunosti zahtijevamo, da se i naim fratrima, sveenicima i uiteljima ne bi oduzelo pasivno pravo glasa kao kod opinskih izbora, tim vie to mi hvala skrbi bosanskohercegovake uprave nemamo drugih iole naobraenih ljudi meu sobom, koje bi mogli u zastupstvo birati, a mi strancima niti moemo niti hoemo nae povjerenje date. 4. Ovo isto i sa istih razloga traimo za opinska i eventualno okruna zastupstva.

1 2

Itvan Burian, (1851-1922), austrougarski ministar vanjskih poslova (1915-1916, 1918), ministar financija (1916-1918).

lan politikog tijela po poloaju ili po rodu (po pozivu), a ne po izboru.

4. GODINJAK

169

A sad prelazimo na naa gravamina, meu kojima prvo i najalosnije mjesto zaprema Duhan Duhansko je pitanje Hercegovcu ivotno pitanje, pitanje hljeba, pitanje njegova obstanka. Duhan je njegov prvi i glavni proizvod, jedina njegova zarada, od okupacije monopoliziran, to je osobit nesretnoga kmeta teko titilo, jer je tim de facto uprava dosudila agi pravo treine, dotino etvrtine ne samo na rod zemlje, nego takoer i na svu njegovu zaradu, koje pravo aga pod turskom upravom nije imao. Jedanaest mjeseci neprekidno traje na rad o duhanu. A kako smo tek od drave za taj na rad oteeni? Dokazano je i s nepobitnim dokazima, koje smo mi preko Hrvatske narodne zajednice upravili Vaoj preuzvienosti, da mi kao kmetovi sadioci duhana ne dobivamo popreno vie od 30 helera, slovom trideset helera za nadnicu. Od ovoga moramo platiti paupal i sve mogue danke i namete tako, da se veinom kui vraamo praznih ruku, gdje nam ene i djeca skapavaju od glada i bijede. Mi plaemo i kukamo nad ovom nepravdom, gospodine ministre, do neba se uje, ali nas Vi ne ujete ili moda ne hajte za nas. Je li pravo, preuzvieni gospodine ministre, da mi sadioci duhana, koji smo tek dvadeseti dio bosanko-hercegovakog puanstva, doprinosimo u samom porezu i duhanu vie nego jednu desetinu itavog dravnog prihoda? Je li pravo, da mi na taj nain radimo pred dravu poput robova, a da za to ne dobijemo ni najprostijega crnoga kruha? Bi li ikoja neprijateljska drava tako svoga neprijatelja, da ne reemo dravljanina, izrabljivala i u propast rivala? Kakvu volju mi moemo imati za rad, kad se ba ni trunka ne moemo veseliti svomu trudu i znoju? Rei e se, gospodine ministre, da nije nitko prisiljen baviti se sadnjom duhana. Na ovo odgovaramo: Hercegovcu je mriet ili se seliti ili duhan saditi, drugo nam ne preostaje zbog sue, pomanjkanja svake druge zarade i prenapuenosti ovoga krnoga kraja, od koga niti jedna etvrtina nije prikladna za obraivanje. Vi ste nam obeali, gospodine ministre, da e nam se ove godine duhan bolje platiti, ali kako je to obeanje iskupljeno, moete se osvjedoiti iz ovih mnogobrojnih dozvola, to ih sa sobom donosimo. emu su povieni razredi, emu li ciena duhanu, kad su ivotni zahtjevi naega naroda jednaki nitici. Preuzvieni gospodine ministre, na je narod osiromaen, i na prosjaki tap spao te mi prieti oita propast, osobito ove godine, gdje nita nemamo do ovo alosnoga duhana, koga smo vie sa suzama i znojem nego sa vodom odgojili. Pa ipak nam se ovako ove godine kao da se sve proti nama urotilo kraj svih naih molba, kraj svih naih tuba, kraj istoga obeanja, Vae Preuzvienosti i kao za inad procjenjue i plaa kud i kamo gore negoli dosadanjih godina. ta treba dotle na siromani narod, koji nita vie izgubiti ne moe, u oajnost
4. GODINJAK 170

tjerati? Ovako, preuzvieni gospodine, ne moe ii dalje. Stoga apeliramo na ovjekoljubivi osjeaj Vae preuzvienosti, da smjesta odredite Vama podinjenim organima, neka vre Vau rie, koju ste nam u ovogodinjim delegacijama dali, i da ne sile narod, da se laa nezakonitih sredstava i oajnih u obranu svoga bitka i obstanka. U ovom pogledu stavljamo Vaoj Preuzvienosti sliedee priedloge i zahtjeve, koji e nadamo se biti jednako od koristi i dravi i sadiocima. 1. Traimo da nam se dosadanja svota za otkup duhana bar podvostrui, t.j. da na kilogram duhana odpanu popreno 2 krune. Ovaj na zahtjev nije nipoto pretjeran, jer e nam se tek tada sudariti nadnice na 90 helera. Uvjereni smo, da tim drava ne bi nita tetovala, pae to bi joj u mnogom pogledu bilo od ne male koristi. Vie bi se naime i bolje vrsti duhana dobivalo. Podigla bi se porezna snaga naroda. Nestalo bi kriomarenja i prenaanja najbolje vrsti naega duhana u Dalmaciju itd. 2. Da nam se duhan procjenjuje pravedno prema njegovoj kakvoi i izradbi. Jer kako je to, da se ista vrsta duhana i sa istoga zemljita kod procjene razlikuje za jednu, za dvije, pae i za tri klase? 3. U tu svrhu zahtjevamo, da nae procjenitelje i vjetake odabiremo mi producenti duhana sami i da ti procjenitelji budu imati pravo glasa i posredovanja u korist sadilaca, budui da sadanji procjenitelji nisu nita drugo, nego jedna plaena inovnika stafaa, koja niti imadu naega povjerenja niti oni nas zastupaju. 4. Da se etvrtina, dotino treina, koju smo dosada morali davati agi s razloga gore navedenih obori (smanji) ako ne sa osminu a to bar na estinu. 5. Kad ve plaamo paual, to ogovara zemljarini, da se dokine desetina na duhan. 6. Da se duhan iz Hercegovine ne izrauje unaprijed u Bosni, kao to je do sada bivalo, jer nije pravo, da se nama oduzimlje ta jedina mogunost zarade i prenaa u Bosnu, koja obiluje sa planinama, rudokopima i svakovrsnim tvornicama, k tome jo plodnim i obilnim zemljitem, dok naprotiv u Hercegovini od svega toga nema ni spomena. 7. da se kazna zbrane sadnje duhana ogranii na najvie prekraje zakona o duhanskom monopolu. 8. Da se ovim dravi ne bi umanjili dohoci od duhana, predlaemo, da se dokinu sve zloporabe i suvini trokovi duhanske reije. Da takovih trokova mora biti. Dokazuju nam dohodci od duhana drugih drava. Radi primjera donosimo ovdje obraun maarski za godinu 1905., u komu se mogu itati ove brojke:
171 4. GODINJAK

Primitak od duhana kruna 9.089.176 i 39 helera. Izdatak od duhana kruna 2.907.128 i 61 heler. isti prihod od duhana kruna 6.182.047 i 78 helera. Dakle maarska drava, kojoj takoer ne pada duhan s neba, ima vie nego dvije treine iste dobiti, dok bosansko-hercegovaka uprava ima tek neti preko polovine iste dobiti. 9. Poimenice predlaemo, da se dokinu kojekakvi eksperimenti dravne plantae, koje nikomu za uzor ni na korist nisu, jer sve svruju s deficitom, premda se njihov produkt zaraunava kud i kamo drugije nego na. 10. Isto tako predlaemo, da se dokinu skroz nepotrebita i suvina institucija procjenitelja duhana na njivi tako zvanih ecmana, poto glavar svakoga sela i onako prisustvuje brojenju i raunanju duhana, koji uostalom najbolje i najtonije zna, to tko ima. 11. Neka se razvrgne ugovor s bosanko-hercegovakom privilegiranom zemaljskom bankom u Sarajevu u pogledu prodaje naega itavoga izraenoga duhana, pri emu bi i drava pritedjela takoer vrlo znatnu svotu. 12. Kad bi se povisio odkup duhana sadiocima, kako stoji pod brojem 1., mogli bi se smanjiti i izdaci za financijalnu strau, koji su u nas mnogo vei od onih sigurnosne strae(andarskih). 13. Ako drava ne bi mogla udovoljiti ovim naim skroz opravdanim i razloenim zahtjevima, neka bi se izruio dravni monopol Udruga sadilac duhana, koje e se u svrhu zatite svojih interesa osnovati. Ta bi Udruga drage volje davala svu istu dobit, koju drava danas ima od duhana. Uini li se u ovom pogledu ta mu drago, sumnje nema, da emo se mi u ovom pitanju morati izjednaiti sa susjednom Dalmacijom, tim vie, to je na duhan i vrstom i izradbom po obenitom priznanju samih Dalmatinaca daleko bolji od njihova. Nadalje, to je to na kako spomenusmo glavni proizvod i jedina zarada, doim u Dalmaciji duhan zaprema tek etvrto mjesto domae privrede. Isuenje i reguliranje naih polja Najplodnije nae zemljite to ga imamo u povrini od kojih 100 etvornih kilometara, uslijed toga, to su zplili ponori i podzemna driela, lei pod vodom. Od ovih iztiemo osobito: Bekijsko polje, Mostarsko i Buko blato. Sve nae molbe, da bi nam se ovo zemljite odvodnilo i reguliralo, premda bi se razmjerno s malim trokom moglo izvesti, ostale su bez uspjeha. Molimo dakle, to visoko ministarstvo, da bi nam se ova davna naa elja ve jednom
4. GODINJAK 172

ispunila,pogotovu kad je narod spreman na svaku rtvu i pripomo. Ta gdje bi se unosnije glavnica uloila nego ovdje! Stoarstvo Stoarstvo, ta takoer znatna grana nae privrede, ne samo da nije napredovalo, nego je kud i kamo nazadovalo, to e bez sumnje dokazati statistiki podaci, koje e uprava doskora imati u rukama. Razvitku naega stoarstva meane su sve mogue zapreke kao to su: visoki porez na koze, zabrana panjaka, nasilno odstranjivanje s obinih planina, od kojih istiemo osobito Kopevinu, gdje je Hercegovac od pamtivjeka orao, pasao i kosio. A to sve zato, da bi se podiglo umarstvo. U tom se je postupalo bez ikakva smisla, razbora i obzira. Metnute su u zabrane visoke i odrasle ume, kao to je Vran i Topli gvozd, gdje stoka ne moe umi nanieti nikakve tete. U zabranu su takoer metnute rudine i panjaci, gdje nema ni traga nikakvu drvetu, niti se je tu ita sadilo ili sijalo. Takvim zabranama ima i po petnaest godina, a da se na njima ne vidi nikakve promjene. Je li dakle ikakvo udo, to je narod uvjeren, da su te zabrane metnute jedino zato, da se mogu globe od njega utjerivati, u emu je stradao osobito nesretni upanjaki (duvanjski) kotar, gdje je erar posezao i za privatnim vlasnitvom. Mi znamo cieniti vriednost uma kao itko, ali se sa svom odlunou ograujemo proti tomu zulumu, te molimo i zahtijevamo: 1. Da nam se stara prava ispae i obraivanja zemljita na gore reenim planinama potvrde. 2. Da se vlasnici nanovo uspostave u svoje vlasnitvo, koje im je oduzeto proti svakom pravu i zakonu. 3. Da se pri poumljavanju uzme obzir na stoarstvo i na potrebe naroda, koji je kod toga zainteresiran. 4. Da umske zabrane budu imale jedino tu svrhu, da se uma podgoji, te da se pri tomu uzmu skroz drugi nain i sistem od dosadanjega. 5. Da se puste zabrane stoci ondje, gdje je uma ve odrasla te joj ne moe nakoditi. Ceste Dravne ceste s ovu stranu Neretve nemamo ni punih 150 km, tako da doe na 2.000 etvornih kilometara tek 100 km ceste, a na pojedinoga itelja samo metar i po. Kroz ovih 30 godina mi smo dali dravi ro u novcu, to u radu preko 4.500.000 kruna, a to se je potroilo veinom tamo kuda nijedan na stanovnik nee nikada proi. Sad mjesto rabote plaat emo teki namet za uzdravanje cesta, kojih mi nemamo, radi ega nije nam ba osobitoga veselja
173 4. GODINJAK

donijelo ukidanje rabote. Stoga traimo, da nam se izgrade ove neophodne potrebite ceste: Kruevo-Litica, itomisli-Privalj, Vitina-iroki Brijeg, zatim spoj ceste Privalj-Grude. Pote i brzojavi Cijelo podruje od okupacije do danas nije dobilo niti samo jedan potanski ili brzojavni ured. Dodue nalazi se jedan, i to u Ljubukom, ali je taj obstojao i za turske uprave. Tako imamo mjesta, koja su udaljena od pote po 60 km! Ovomu je uzrok taj, to su pote i brzojav u vojnikim rukama, te ih jedino dre ondje, gdje ima vojnika ili gdje im dobit nose. Budui da mi vojske nemamo, nemamo onda ni pote. Zato molimo, da se pote i brzojavi podrave te uvedu i tamo, gdje ih narod i potreba trai, a to su meu nama: Litica (iroki Brijeg), itluk i Posuje. kolstvo Do nazad nekoliko godina nismo imali u svemu nego 10 pukih kola, tj. Na 10.000 itelja jednu! No hvala Bogu pod upravom Vae Preuzvienosti jedino ondje moemo zabiljeiti znatan napredak, jer nam se je taj broj kola sada podvostruio, te elimo samo, da se u tom pravcu i dalje prosliedi, da barem svaka upa bude imati po jednu kolu, jer i sada dolazi jedna puka kola tek na 4.000 dua. Ovdje nam je spomenuti, da mi nemamo jo nijednoga uroenika iz ovog kraja, koji bi svri koju viu kolu izuzev sveenstvo. Mi se u udu pitamo: gdje je taj toliko spominjani civilizatorni rad uprave krou ovih 30 godina?! Ima ga dakako, ne moemo porei. No sav je on koncentriranu glavnom gradu i oko eljeznikih pruga, gdje to zahtieva strategija i interesi stranaca. Tamo je ras, tamo je napredak, pae luksuz, koji ini nemili i neugodni kontrast sa zaputenim selima i seoskim puanstvom, koje je stvoreno rek bi jedino zato, da plaa poreze i d aslui spomenutim interesima. Ono je njiva: uviek koena, a nikad gnojena; krava muena, a nigda hranjena, zgodno bi se mogla naa zemlja u tom pogledu prispodobiti sredinjoj Africi. Kuda naime teku rieke, tuda raste sve bujno i divno, a korak dalje pustinja pa pustinja. Tako i u nas: kuda prolaze eljeznice pa i one, koje us graene bez ikakve gospodarstvene svrhe i vriednosti (tu se radi). Ovakav rad uprave mogao bi se prije zvati eksploatacijom nego civilizacijom. Sa zaviu i boli gledamo na Bugarsku, koja se je u isto vrieme oslobodila od turskoga gospodstva, kad toboe i mi, pa gdje je ona, a gdje smo mi?! Sjetite se dakle, preuzvieni gospodine ministre, da obstoji jedna zemlja, koja se zove sjevernom Hercegovinom, i da ta takoer stoji pod Vaom upravom, koju nastava lojalan, miran i svom vladaru posve odan i vjeran narod, na ime kojega nie podpisani upnici, glavari i odbornici uruuju Vaoj Preuzvienosti
4. GODINJAK 174

ovu nau seljaku Spomenicu, i to jedino s tom svrhom, da Vaoj Preuzvienosti preporue svoju kamenitu, teko izkuanu i zaputenu otabinu, koja e uvjereni smo pod Vaom skrbi, brigom i okriljem otrati suze i nanovo procvasti. Neka se barem ovaj namet, isto tako cestarina, kolarina i brojaina uvrste u obinski prihod te neka se troi u onim obinama, u kojima se i pobire. Dugo bi bilo, Preuzvieni, izbrojiti sve nae jade i nepravde, koje smo snosili kroz ovo 30 godina, ali ih ne emo vie nabrajati, nego emo im lieka traiti u saboru. Istaknut emo samo to, da se ne tuimo na velike poreze i ne alimo toliko, koliko na to, to ti nisu u nikakvu razmjeru s koristi, koju bismo morali od njih imati. Gotovo sav duhan (31.000q), od koga drava ima dohotka etiri puta vie nego od svih bosanskih uma, daje ovaj kraj, a dobiva za nj neznatnu odkupninu. A ta se je tu investiralo i utroilo ? 20 pukih kola, 150 km ceste, 2 dravne kue i jedna tala za magarce. To su nam sve kulturne teevine kroz 30 godine uprave. Bogotovna nastava Kako u mnogoemu, tako smo mi Hrvati Hercegovine, u prvom pak redu nae sveenitvo, znatno i nepravedno prikraeni u podpori, koju drava daje iz dravnih, dotino narodnih sredstava u svrhu katolike bogotovne nastave u Bosni i Hercegovini. U tu svrhu troi drava 134.800 kruna. Od te goleme svote troi se u Hercegovini u gore reenu svrhu samo 11.000 kruna, dotino prema broju katolikog puanstva, a jo vie prema poreznoj snazi odpalo bi na Hercegovinu jedna podpuna treina, to bi iznosilo 44.933 krune! Razlog toj nepravdi jest poglavito u tome, to je nae hercegovaki sveenstvo veinom redovnikog stalea, na koje se kako izriito stoji u ugovoru od godine 1881. izmeu Sv. Stolice i bosanske vlade u ovom pitanju mora uzeti duni obzir. Meutim, na nae staro redovniko sveenitvo ne samo da nije uzet duni obzir, nego uobe nikakav obzir od bosanske vlade, tako da je nae hercegovako sveenstvo koje se sastoji gotovo iskljuivo od franjevaca preputeno samo sebi. Tek poslije tolikih maljakanja dobilo je za pomladak neznatnu podporu. Hercegovina ima 130.00 katolikog hrvatskog puanstva, a to je vie nego jedna treina cielog bosansko hercegovakog hrvatskog katolikog iteljstva. Tih 130 hiljada katolika Hrvata iz Hercegovine daju u dravnu blagajnu - raunajui samo porez i prihod od duhana okruglu svotu od 6 milijuna kruna, a tu svotu ne doprinosi razmjerno ni izdaleka nijedan kraj Bosne i Hercegovine. Rei e se, da je gimnazija u Travniku i bogoslovno sjemenite u Sarajevu zajedniki zavod za sveenstvo Bosne i Hercegovine, u kojemu Hercegovina participira s jednom treinom. Nu kako je s tim, moe se vidjeti iz slijedeih brojaka.
175 4. GODINJAK

Kroz ovih 26 godina, odkad postoje ta dva zavoda, drava je tu potroila ni vie ni manje nego 3 milijuna kruna, a na biskupiju Mostarsko-Duvanjsku samo 700 hiljada kruna! Za tih 700 hiljada kruna, koje su potroene na raun reene biskupije, biskupija Mostarsko-Duvanjska dobila je do sad sam tri (3) sveenika (upnik u Drenici, Bielom Polju i Nevesinju). Ako podielimo tu svotu od 700 hiljada s brojem 3, dobit emo 233,333 kruna. To je svakako preskupa kolarina za jednog sveenika. Iz ta dva zavoda nije dosad iziao ni jedan svjetovnjak iz Hercegovine, koji bi svrio nauke, jer bi i to bila jednainako velika teevina za dotinu pokrajnu. Mislim, da smo s ovim podpuno dokazali nepravdu, koja se nanosi Hercegovini u ovom pogledu. Zato molimo Vau Preuzvienost, da nam se odstrani ova nepravda, te da nam se daje podpuna treina svote, koja se troi na bogotovnu nastavu. Ta svota neka se daje mostarskom biskupu, koji e j svakako korisnije uloiti podielivi je svjetovnom i redovnikom kleru, da se naobrazi ondje, gdje se to sa zdravstvenog i pedagogijskog gledita bude vidjelo na najshodnije. Jer se nas bolno doimlju tolike osmrtnice hercegovake mladei, koja je primorana uiti u ta dva zavoda. Izbor biskupa U interesu je kako naroda tako i sveenitva, da u svom duhovnom poglavaru vidi oca, narodnog ovjeka i svojega duhovnog pastira, a ne tek plaenog vladinog inovnika. Stoga se mi katolici Hercegovine ne odriemo naega staroga prava, po kome sveenstvo nae biskupije ima pravo birati trojicu izmeu sebe, i predloiti ih Sv. Stolici, od kojih jednoga mora odobriti i potvrditi za biskupa. To je nae staro, neprieporeno pravo, priznato i potvreno koli od svjetovne toli od duhovne vlasti, na temelju koga prava izabran je i dananji na biskup u Hercegovini. Ako je dakle Sv. Stolica prepustila neto od tog prava svjetovnoj vlasti, to je ona mogla i smjela popustiti samo od svog prava. U pravo pak naroda i sveenstva bez njihove privole naravno da nije smjela ni mogla nita dirati, jer to nije nikakva povlastica, nego nae sveto i neosporno pravo. Zato u sluaju ispranjanja biskupske stolice ako bi vlast mimoila to nae pravo smatrali bi katolici Hercegovine tekom povredom i oitim nasiljem, kome se oni nikad nee pokoriti. Ovo smo sve podnosili mirno i strpljivo ne zato, to smo kako se veli mrtvi, nego zato, to smo lojalni i mirni dravljani te nismo htjeli praviti neprilika upravi, nego nadajui se u pravednost njezinu, mislili smo da e ve jednom i na nas red doi i da e nas sunce ogrijati, ali toga jo ne doekasmo. Pouzdano se nadamo u pravednost Vae Preuzvienosti, kojoj ostajemo odani. Grodana Ilii
4. GODINJAK 176

RELIGIJA
BAZILIJE PANDZI Sjeanje na fra Arhanela Nuia................................................................181 MIRELA PRIMORAC Mediji - u slubi mira ili nasilja.................................................................187 PETAR MAJI to nas ini katolicima Thomas H. Groome..............................................196 Anamarija Leko Rudolf Steiner i korijeni Waldorfske pedagogije........................................200

179

4. GODINJAK

SJEANJE NA FRA ARHANELA NUIA

Perko Nui, zemljoradnik iz Drinovaca, imao je etiri sina: Stipe bio je roen 1874., Ivan godine 1880., Jozo 1882. i konano Nikola roen 1896. U selu je smatran dosta bogat zemljoradnik; posebno, otkako su tri prva sina poodrasla i svim arom mladenake jakosti marljivo i u najboljem redu obraivali svoje imanje. Braa su nastojala svojim skladnim i marljivim radom poboljati posjede koje je njihov otac Perko stekao i svoje vrijeme poveao. ekali su da i njihov najmlai brat Nikola odraste i svoje sile pridrui njihovima.
Osnovno kolovanje Meutim, godine 1900. dogodio se velik dogaaj u Drinovcima. Te godine ondje je osnovana osnovna ili puka kola. Perko Nui, iako nije znao ni itati ni pisati, shvaao je vanost toga dogaaja u razvoju sela. Stoga godine 1903. nije se nimalo skanjivao poslati svoga sedmogodinjeg sina Nikolu u kolu da naui itati i pisati. Nikola je rado poao u kolu i uio dobro. Perki je bilo vrlo drago kad je uo vrlo povoljan sud o Nikolinu uenju. Uz to, kad se nakon kole vraao kui, vrlo rado je pomagao u sitnim ali nunim seljakim poslovima, pa tako nekako Nikolina kola nije bila na tetu zajednikog imovinskog dobra. U takvom su raspoloenju prole etiri godine Nikolina kolovanja. A kad je Nikola godine 1907. zavrio etiri razreda puke kole, nastalo je pitanje u kui Perke Nuia to s malom Nikolom koji nije pokazivao velike volje za teake poslove, a njegov uitelj stalno je hvalio njegovu sposobnost i marljivost u uenju. Osim toga pitanja, koje je katkad smetalo obini tok ivota, jo viu pometnju prouzrokovao je trei Perkin sin, dvadesetpetogodinji Jozo, kad je odluio pokuati svoju ivotnu sreu u Americi, o kojoj su se u selu prenosile vijesti kao o zemlji meda i mlijeka. Negdje godine 1907. Jozo je ostavio svoje rodne Drinovce i zaputio se u Ameriku. Punih sedam godina radio je u tuem svijetu, neto zaradio, ali to ga nije usreilo. Svakim danom mislio je na Drinovce koje su mu uvijek bili pred oima i neodoljivom ga snagom privlaili.
181 4. GODINJAK

Konano nakon 7 godina, Jozo se odluio na povratak roditeljskoj kui da nastavi ivot kojega je prije provodio. Odlazak Joze Nuia u Ameriku stavio je u zabunu Perkinu obitelj, jer su s njim izgubili jednu dobru radnu snagu. Katkad su se ipak tjeili da e Nikola brzo odrasti i zamijeniti Jozu , a u meuvremenu e se snai, strpjeti i marljivije raditi. Ali Nikola nije pokazivao volje za taj posao. Istina, bio je jo mlad pa je mogao nadoi, ali iskustvo oko u njemu nije moglo vidjeti dobra teaka. A tko je pratio njegovo djeako zanimanje mogao je opaziti da je on, uz igru, najradije itao. Osim toga, jo kao djeak vrlo je rado pjevao. Znao je pjevati i seljake gange, ali posebno je lijepo pjevao pobone pjesme koje je uo u crkvi. Bila je milina sluati ga kad je u korizmi po polju pjevao Gospin pla, kojega tada seljaki svijet, napose mlade, openito pjevao, ali nitko kao on. Susjedi su se divili njegovu glasu i govorili da pjeva kao slavuj. Srednjokolac Nikola je bio dvije godine u iekivanju i dvoumici. Nije se mogao odluiti bi li se posvetio obraivanju zemlje ili poi koji drugi putem. Meutim, u ljetu godine 1908. doao je na praznike njegov roak Jure Nui Matutinovi koji je uio u sjemenitu na irokom Brijegu. Nikola je uglavnom s njim proveo itavo ljeto, gledao njegove knjige, sluao od njega kako se ui i gimnaziji i ta misli o budunosti. Ono ljeto bilo je presudno za Nikolu Nuia. Jure je uspio nagovoriti oca Perka da Nikolu poalje na iroki Brijeg u gimnaziju. Njegov polazak na iroki Brijeg nije imao nikakvih potekoa, jer je ona franjevaka gimnazija pred nekoliko godina poela primati i vanjske ake, pa je Nikola prvu godinu gimnazije zavrio kao vanjski ak, a sljedee godine (1909./1910.) bio je primljen u sjemenite. Nikola je iz godine u godinu uspjeno napredovao u nauci. Uz to je sve bolje upoznavao franjevaki nain ivota, a posebno sv. Franju. Doao je do jasne spoznaje da je Bog u ivotu ovjeka sve. Kad ovjek ivi u prisutnosti Bojoj, nema se ega bojati. U svemu oko sebe vidi trag Boje dobrote, ide veseo kroz ivot i divi se ljepoti koju je Bog oko njega postavio. U tom raspoloenju zavrio je peti razred gimnazije. Bilo je vrijeme da stupi u novicijat ili godinu kunje kroz koju prouava franjevaki ivot i odluuje da li je na nj franjevaki red. Odmah nakon zavrene kolske godine otiao je roditeljskoj kui da se odmori. Bio je veseo i s veseljem gledao u svoju budunost. Njegovo je veselje bilo tim vee to je kod kue naao brata Jozu koji se nakon sedam godina vratio iz Amerike.
4. GODINJAK 182

Na oprotajnom ruku 10. kolovoza 1914., kad je Nikola naputao roditeljsku kuu, nala su se zajedno sva etiri brata. Stari Perko i njegova ena ima bili su sretni, ali njihova srea bila je pomuena zbog vanjskih dogaaja. Na 28. srpnja zapoeo je rat. Bili su zabrinuti to e biti od njihovih sinova. Na 17.rujna Nikola je stupio u franjevaki redi uzeo ime Fra Arhaneo. Fra Dujo Ostoji, hercegovaki franjevaki provincijal, dao mu je franjevako odijelo. Nakon novicijata na Humcu Fra Arhaneo je zapoeo esti razred gimnazije na irokom Brijegu, a iza toga sedmi i osmi. Nakon svrenog osmog razreda poloio je 13. rujna 1918. ispit zrelosti. Kako se pribliilo vrijeme sveanih zavjeta, pripravio se na sveane zavjete i poloio ih u Mostaru 4. listopada 1918. Bogoslov Poslije zavrene srednje kole i nakon sveanih zavjeta zapoeo je uenje bogoslovije u Mostaru. Ubrzo nakon zapoetog uenja bogoslovije u Mostaru prisustvovao je dogaajima koji su se razvijali i u Mostaru kad se stvarala nova drava Srba Hrvat i Slovenaca. Ali odmah u prosincu 1918. i Fra Arhaneo je obolio od tzv. panjolske gripe kao i mnogi drugi u to vrijeme. Dok je leao bolestan u postelji, donijeli su mu vijest da je umrla 12. prosinca 1918., od sline bolesti, njegova majka ima roena Peri iz Tihaljine. Tu je vijest naoko mirno primio, pokrio glavu i gorko zaplakao. Tek 7. sijenja 1919. mogao je prisustvovati sv. Misi za ispokoj njezine due. Fra Arhaneo je uio bogosloviju u Mostaru kroz dvije godine,a onda su ga poslali u Be da nastavi treu. Upisao se na bogosloviju bekog sveuilita 28. listopada 1920. Slijedee godine (nakon tree godine bogoslovije) zareen je u Beu 21. kolovoza 1921. za akona, a 28. kolovoza za sveenika. Prvu misu rekao je u franjevakoj crkvi sv. Ane u Mnchenu 11. rujna 1921. U Beu je nastavio etvrtu godinu bogoslovije. Ve na proljetnom kapitulu provincije godine 1922. odreen je da , nakon zavrene bogoslovije, ide na iroki Brijeg za nastavnika. Dana 7. srpnja 1922. Fra Arhaneo je dobio svjedodbu da je zavrio bogosloviju. Kako je bio odluio polagati doktorat iz bogoslovije, isti dan, kada je dobio svjedodbu da je zavrio bogosloviju, predao je pismenu radnju za doktorat iz bogoslovije. Radnja mu je odobrena 20. listopada 1922., a ve 23. listopada polagao je prve ispite. Tog puta nije mogao poloiti sve ispite, jer je dobio vijest da mu je otac Perko slabo i da ga eli vidjeti prije smrti. Zbog toga je prekinuo s polaganjem ispita
183 4. GODINJAK

i krenuo u Hercegovinu. U Drinovce je doao 1. listopada. Nekoliko dana bio je kod bolesnog oca, a onda je otiao na iroki Brijeg da zapone predavanja na gimnaziji. Dali su mu da predaje 17 sati tjedno, a zapoeo je predavanja 8. studenog. Fra Arhaneo se privikavao na novi ivot, gledao kako e njegovi aci to bolje shvatiti ono to im predaje,a mislio je i na svoje ispite koje ma polagati u Beu. Upravo je bila zavrila kola pred Boi kad je 22. prosinca izbio na iroki Brijeg njegov najstariji brat Stipe. Doao je s konjem. Otac Perko doao je da konca i hoe da jo jedanput vidi Fra Arhanela. Sutradan je otputovao i doao kui u predveerje. Naao oca iva, ali je bilo oito da se njegov ivot pribliava kraju. Fra Arhaneo je na Boi rano rekao tri mise. Trea misa bila je pjevana. Svirao je upnik Fra Ilija Rozi. Dok je fra Arhaneo iza mise svlaio misno odijelo, opazio je da se k njemu pribliava upnik gotovo zaplakan. Saopio mu je da je Perko umro izmeu 7 i 8 sati ujutro. Tu mu je vijest upravo donio brat Jozo. Fra Arhaneo je sutradan zakopao oca u novi grob, kojega su braa iskopala na sam Boi, i ostao nekoliko dana kod kue. Bio je tuan, osjeao se siroe na ovome svijetu. Imao je tek 27 godina, ali je bio bez oca i majke. Vratio se na iroki Brijeg da nastavi predavanja. Doktor bogoslovije i profesor klasinih jezika Dok je Fra Arhaneo predavao povjerene mu predmete, vidio je da se u gimnaziji osjea potreba novih profesora koji su zavrili na sveuilitu. Posebno je bio potreban jo koji profesor klasinih jezika. Tada su imali samo jednog profesora klasinih jezika koji je zavrio na sveuilitu. Kako je volio klasine jezike, prijavio se u travnju 1923. da e, im doktorira iz bogoslovije, upisati na sveuilitu klasine jezike. Njegova namjera bila je odmah odobrena i primljena. Kad je te godine zavrio predavanja na gimnaziji, Fra Arhanelo se uputio u Be da poloi preostale predmete za doktorat iz bogoslovije. Dana 13. srpnja proglaen je doktorom bogoslovije. Nakon toga otputovao je u Francusku da prije poetka kole upotpuni znanje francuskog jezika kako bi mogao na francuskom slijediti predavanja na parikom sveuilitu. Kroz etiri godine pohaao je klasine jezike na parikom sveuilitu Sorbonne i 10 lipnja 1927. poloio profesorski ispit iz klasinih jezika. Neke predmete pohaao je i na Parikom katolikom institutu i poloio ih 17. lipnja iste godine. Konano, kad je zavrio ispite u Parizu, stavio se na raspolaganje Franjevakoj Klasinoj Gimnaziji na irokom Brijegu. Povjerili su mu predavanje u prvom redu grkog i latinskog jezika. U sluaju potrebe davali su mu da predaje i druge predmete, posebno francuski.
4. GODINJAK 184

U predavanjima bio je zanimljiv, pristupaan svima i djelovao je privlaivo. Zbog njegova naina tumaenja aci su veinom zavoljeli njegove predmete. Na poseban nain bio je uvjerljiv u tumaenju grkog i latinskog jezika, jer je esto tumaio kako su narodi tih jezika stvarno govorili ili kako su pjevali svoje pjesme, koje su aci trebali prevoditi. Mnogi su aci upravo zbog toga njegova naina tumaenja rado uili te stare jezike i nakon dugih godina sjeaju se sa zadovoljstvom njegova naina predavanja. Uz predavanja raznih predmeta u gimnaziji Fra Arhaneo je pratio razna zbivanja u europskim narodima, posebno na vjerskom podruju, i o njima izvjetavao u raznim hrvatskim listovima i glasilima. Od njegovih lanaka ostao je zapaen onaj o gramatici fra Lovre itovia (1682.-1729.), poznatog franjevca koji je s islama preao na katolicizam i postao franjevac. Taj lanak izaao je u godinjaku Stopama Otaca sv. V (1938.-1939.) str. 76-100, pod naslovom Patriotsko i religiozno obiljeje itovieve gramatike (1713.) Muenik Fra Arhaneo je kroz 17 godina vrio svoju profesorsku slubu. I danas je lako nai bivih njegovih uenika koji sa zahvalnou govore o njegovoj profesorskoj vjetini i o njegovoj dobroti. Godine 1944. zapoeo je kao kolsku godinu. Ali te godine nije bilo kao prije. Partizanska komunistika vojska pribliavala se irokom Brijegu. Bez sumnje ve tada imali su plan unititi u njemu rasadite vjere i kulture. Franjevci na irokom Brijegu vie-manje znali su kakvo o njima miljene ima ta vojska koja se pribliavala. Stoga su mladi i straljiviji odluili pobjei ispred nje. Naprotiv stariji nisu imali snage da to uine, iako su moda htjeli, a najmlai nisu imali iskustva s putovanjima po tuem svijetu pa se nisu usuivali napraviti takav pothvat. Fra Arhaneo se pribliavao pedesetoj godini ivota. Iako je u mladosti dosta putovao po svijetu, odluio je ostati na mjestu. Moda i nije vjerovao sve to se o partizanima govorilo. Potovao je svakog ovjeka pa je drao da u svakom ostane onaj osnovni znak ljudstva i onda kad je u zlu ogrezao. Koncem godine 1944. ulo se svakodnevno pucanje blizih partizanskih vojnika, a 6. veljae 1945. ujutro zapoeli su neuvenom estinom gaati topovima izravno samostan, gimnaziju i napose crkvu. Kasnije su neki brojili topovske udarce na crkvu i nali su da je crkva pogoena s 296 topovskih udaraca. Pucanje je nastavljeno i sutradan. A oko 11 sati popodne toga dana 7. veljae partizani su uli u samostan. Urnebesno su vikali, psovali i traili oruje kojega, naravno, nije bilo. U samostanu su nali neto okolnog naroda, izvjestan broj aka i 12 franjevac. Onaj okolni svijet odmah su poslali njihovim kuama, a
185 4. GODINJAK

takoer i manje ake, a vie ake sutradan su otpremili u vojsku. Franjevce su poeli pozivati, jednog po jednog, oko tri i po sata poslije podne. Kasnije su naeni u protuzrakoplavnom sklonitu ubijeni metkom u zatiljak, poliveni nekom zapaljivom smjesom i zapaljeni. I fra Arhaneo je bio u toj skupini ubijenih franjevaca. Bio je itavo vrijeme miran i utljiv. Kad ga je straar pozvao rijeima: Ti, drue bez rijei je poao. Po svoj prilici iza vrata uzeli su ga dva razbojnika ispod ruke i odveli u sklonite. Tu je jedan od njih ispalio metak u njegov zatiljak i gurnuli su njegovo tijelo na hrpu ostalih fratara koji su ubijeni prije njega. Kad su ih sve pobili, polili su ih neim i zapalili. Meutim fra Arhaneo nije ostao odmah mrtav. On se kasnije uspio izvui iz hrpe pobijenih tjelesa, odvui se u jedan ugao sklonita i ondje izdahnuo. Upravo mueniki zavrio svoj ivot, zajedno s jedanaest od svoje subrae, ovaj sposobni i izobraeni franjevac kroz ivot veseo i nasmijan, koji je svakom dobro elio i inio ga kliko su mu mogunosti doputale. Bazilije Pandi

4. GODINJAK

186

Mediji u slubi mira ili nasilja

Uvod

ivimo u kulturi koju mnogi nazivaju kulturom informacija ili kulturom masovnih medija. Informacija je postala novi izvor moi,uzrokuje mnoge promjene kako na osobnom tako i na drutvenom planu. Ako ve povezujemo pojam medija s kategorijom moi postaje neizbjeno postavljanje etikih pitanja. to su mediji? Djeluju li oni u skladu s etikim principima i to uope u medijskoj kulturi znae etiki principi? Odgovaraju li zahtjevima svakog ovjeka ili stoje u slubi vlastitih interesa? Je li njihova mo apsolutna ili postoje odreene granice njihova zanimanja i djelovanja? Treba imati u vidu da se iza svakog ovog pitanja krije osoba, odnosno subjekt koji upravlja i raspolae medijskim sredstvima. Stoga se kultura medija moe nazvati kulturom ljudskog djelovanja. Danas se u jednom globalnom i brzom ritmu sve predstavlja kao vijest bez koje ovjek ne moe ivjeti, a budui da vijest uvijek moe imati dvije razliite verzije, tko naoj svijesti garantira da je usvojila onu ispravnu. Svakoj informaciji prethodi neki dogaaj koji se prezentira javnosti u istinitom ili neistinitim obliku, ovisno iskljuivo o dobroj ili looj volji ovjeka koji djeluje. Javna glasila doista esto slue istini, ali katkad djeluju kao sredstva propagande i dezinformacije, u slubi neogranienih interesa, nacionalnih, etnikih, rasnih i vjerskih predrasuda, pohlepe za materijalnim i raznovrsnih lanih ideologija. Upravo tu se nalazi temeljna ozbiljnost problema i postavlja se pitanje koje se sviju nas bezuvjetno tie: hoemo li dozvoliti da informacije pored nas prolaze nezapaeno ili emo u njima pokuati iitati znakove vremena te pokuati odgovoriti na pitanja koja nam se postavljaju, hoemo li kao ljudi 21. stoljea biti nijemi promatrai stvarnosti ili emo se angairati u uspostavljanju mira i slobode? Temeljni moralni zahtjevi svakog priopavanja jesu potivanje istine i sluenje istini. Upravo u tom smjeru je glasila poruka: mir je u istini, pape Benedikta XVI.,za
187 4. GODINJAK

Svjetski dan mira 1. sijenja 2006. godine. Budui da je tema dosta opirna osvrnut u se na nekoliko kraih naslova: 1. Mir i nasilje (kratka analiza pojmova) 2. Pojam i zadaa medija 3. Kratka povijest medijske politike (negativni oblici medijskog djelovanja, mediji u slubi nasilja) 4. Crkva i mediji (mediji u slubi ovjeka) 1. Mir i nasilje Rije mir (eirenee) u Novom Zavjetu pojavljuje se ak 91 put to svjedoi o velikoj vanosti te stvarnosti. Biblija naglaava kako jedino istinski mir moe urediti odnose unutar zajednice i biti temeljem na kojem e se graditi odnosi sa svim ljudima. Mir (alom) za Hebreja oznaava uspjean ivot i dobre odnose s ljudima i s Bogom. U konanici moemo rei sljedee: mir kao iroka kategorija, kategorija koja znai kudikamo vie negoli puku odsutnost rata, zapravo znai stavljanje na zdrave temelje svekoliku stvarnost odnosa meu ljudima te izmeu ljudi i Boga. Mir je stvarnost koja stvara pretpostavke za zdrav suivot s ljudima. Jedino je mir kadar konflikte meu ljudima harmonizirati i sprijeiti da se konflikti pretvore u nasilje, ruilatvo i iskljuivanje. Samo mir omoguava zdrave odnose u zajednici. Od velike je vanosti inzistirati na njezi mira u meuljudskim odnosima jer dananji ovjek vie jednostavno ne zna to e s drugim, a ako zna tada je to vrlo est pristup iz interesne sfere tzv.iskoritavanja ( prostitucija, eksploatacija, diskriminacija itd.). Odnos s drugima zna biti beskrajno teak i moe nabacivati zastraujue probleme integracije-od ivota u obitelji pa sve do napetosti meu internacionalnim blokovima. Svaka ljudska zajednica ima svoje konflikte i moramo ih znati rijeiti na nain drugaiji od onog kakvog danas vidimo u mnogim zemljama opustjelim od bratoubilakih ratova, dakle na miroljubiv nain. Mir je rezultat poretka kojeg je Bog elio i u kojem vladaju istina, pravednost, sloboda i ljubav. Ne moe se govoriti o miru kada nema prianjanja uz naravni poredak stvari, kao ni potivanja opeg moralnog zakona iji je autor ljudsko srce te kad se prijei cjeloviti razvoj osobe i zatite njezinih temeljnih prava kao i kad su brojni narodi primorani trpjeti nepravde i nesnoljive nejednakosti. Pred ovakvim pitanjima smo svi pozvani; pitanje istine i lai tie se sviju nas i odluujui je za miroljubivu budunost naega planeta.1
1 Papa Benedikt XVI, Mir je u istini, Poruka pape za svjetski dan mira 1. sijenja 2006., u: Katoliki tjednik br. 51-52, 25. prosinca 2005., str 9.

4. GODINJAK

188

Nasilje je suta suprotnost miru. Ono moe postojati na razliitim razinama: gospodarstvo, politika, drutvo, kultura, religija. Na izvoritu svih tih nasilja krije se nasilje nad idejama, nad miljenjem, nad inteligencijom, nad razumom, nad govorom, nad pojmovima, nad rijeima. U dananjem vremenu kao i u cjelokupnoj povijesti ovjeanstva osobito je naglaeno nasilje u ime religija. Mediji neprestano izvjetavaju o teroristikim napadima u ime Boga. Totalitarne sile se ne zadovoljavaju time to uz pomo politikog organiziranja i ekonomskog planiranja vre nadzor nad izvanjskim oitovanjima drutvenog ivota, ne, one nastoje ovladati i ljudskim umom i kontrolirati ovjekovu misao i volju sluei se pri tome metodama kondicioniranja masa i psiholokog pritiska. Upravo na ovom podruju mediji moraju odigrati posebnu ulogu ukazujui na zablude i neistine koje se svakodnevno plasiraju u kulturu ljudskog ivljenja inei pojedinca i zajednicu pasivnim analitiarima svijeta koji ih okruuje. 2. Pojam i zadaa medija to su to mediji, mas mediji, medijska kultura i politika komunikacije? Medij je ono to posreduje, posrednik.2 To je vodee znaenje u ovom izrazu. Kada danas govorimo o masovnim medijima, onda mi pod time mislimo da se sredstvima poput fotografije, tiska, novina i knjiga, radija, televizije i interneta dopire do neartikulirana broja ljudi. U pojmu medija, dakle ponajprije vidimo posrednitvo, ali pri tome je posebno to je adresat uvijek anoniman. Ta rije osim posredovanja ima i drugi prizvuk: medij je element nae kulture u smislu onog to je izmeu nas tako da sve nas okruuje i nosi, jer doista svi mi u bujici informacija danas plivamo kao uvodi. Otkako je francuska revolucija nazvana levee en masse, pojam masa je na kraju 18. stoljea polako postajao uobiajen naziv za veliko, nepregledno mnotvo ljudi. Masa je zapravo neto poput tijesta, ona je dakle ono to mijesimo i na odreen nain oblikujemo, ono to tek dovodimo u odrijeenu formu.3Osnovna karakteristika mase jest ta da joj nedostaje artikulacije i diferencijacije. Objektivno gledajui u pojam kultura spada cjelokupno podruje ljudskog sebeostvarujueg djelovanja to znai da su mediji dio ovjekove kulture. No time se odmah postavlja pitanje o odnosu kulture i masovnih medija koji su pozvani da ovoj slue. Svijet medija toliko se razvio da je u ivotu kulture izazvao mnoge promjene. U nae ivote prodiru informacije u nesluenim razmjerima i takve bujice, da ne kaem tsunamije

2 3

. Domovi, Rjenik stranih rijei, Sani- plus , Zagreb 2002, str. 865. Usp. H. G. Gadamer, Ogledi o filozofiji umjetnosti, AGM, Zagreb 2003,
4. GODINJAK

189

informacija treba voditi i usmjeravati da se naa kultura, osobito kultura animi, kultura ljudske due i duha time ne bi razarala, nego podupirala.4 Svjedoci smo nesretne injenice izloenosti suvremenog ovjeka preko mjernom posredovanju medija. Nalazimo se usred info smoga u kojem nam nedostaje ono bitno znanje, orijentacijsko znanje koje bismo mogli okarakterizirati i kao mudrost ivota. Zbog prekomjernosti medijskog posredovanja postepeno gubimo neposredan pristup zbilji, a prije svega zbilji drugoga, naeg blinjega. Mediji su okupirali nau svakodnevicu, posveujemo im vie vremena nego svojoj obitelji ili prijateljima (facebook, twiter itd.). Mediji nas svake sekunde zasipaju razliitim sadrajima, usmjeravaju nas na to to je vano, a to ne, to je u trendu, a to nije, to je dobro, a to je loe5 Mediji nas bombardiraju morem pred-znanja, da ne kaem pred-rasuda, o drugome/ drugima to nam onemoguava normalan dijalog koji je pretpostavka mira. Mediji bi danas trebali preuzeti mnogo veu odgovornost za informaciju bilo rijeju bilo slikom. Brzina kojom se dogaaji odvijaju, neizmjerna koliina informacija i nain na koji se te informacije serviraju dovode u paradoksalnu situaciju da se zapravo vie i ne zna to je prava novost. Teko je oekivati da e mediji biti promicatelji mira, ako i dalje budu postupali kao u sluaju objavljivanja Muhamedovih karikatura, putanja TV-emisija kao to je npr. Popetown , itd. Kultura se bitno tie drave, a time mediji kako smo ve naznaili su neizostavni dio suvremene kulture. Drava nije subjekt kulture, ali ona sa njoj svojstvenim zadaama-pravni poredak, bonum comune, itd.,ima nezaobilaznu ulogu u omoguavanju kulturnog djelovanja. Na dravu spada podizanje institucija i uvoenje mjera u svrhu ouvanja i njegovanja duhovnih, moralnih i religijskih vrednota. Drava je duna promicati te vrednote danas osobito preko medija i medijskih institucija-centara, a ukoliko radi suprotno od toga onda se radi o direktnom nasilju drave nad pojedincem i drutvom. Sloboda je preduvjet istinskog mira te jedan od njegovih najdragocjenijih plodova. Mediji e biti u slubi mira samo onda ako ponu odgovarati na sve jasniju zadau razvijanja snaga samostalnog miljenja i vlastitog prosuivanja. 3. Kratka povijest medijske politike6 Medij i medijska politika imaju svoje poetke i korijene u poecima drutvenih zajednica u kojima je postojala potreba za javnim priopavanjima

4 5 6

Usp. Isto.

B. Skoko, Mo medija, u: Svjetlo rijei br. 278, Sarajevo, svibanj 2006, str. 6. Usp. T. Mari, nav. dj.
190

4. GODINJAK

informacija, odluka, naputaka i upozorenja pripadnicima tih zajednica. O medijskoj politici u pravom smislu rijei moe se govoriti tek od nastanka novina kao publicistikog masovnog medija. Prve novine su se pojavile 1566. godine u Basellu pod nazivom Feuilles de nouvelles. U 17. i 18. stoljeu provodila se apsolutistika komunikacijska politika koja se temeljila na volji svjetovnih vladara, to nije bilo neto posve novo jer su takvu vrstu komunikacijskog ureenja zastupali filozofi i politiari poput Machiavellia, Hobbesa, Hegela i mnogi drugi. Iz etrdesetih godina 19. stoljea potjee socijalistika medijska politika njemakog drutvenog ekonomista i utopista znanstvenog socijalizma Karla Marxa (1818-1883). Ta politika je dobila svoj ortodoksni oblik u djelima ruskog politiara i utemeljitelja Sovjetskog Saveza Lenjina (1870-1924). Marx je vidio pravu opasnost u komercijaliziranju tiska. Njegov uveni moto slobode tiska glasi: Prava sloboda tiska sastoji se u tome da ne bude obrt. Kada je poeo Prvi svjetski rat u javnosti je postojalo miljenje da je tisak gurnuo svijet u rat. Neuspjesi u ratu pripisivali su se looj inozemnoj propagandi. Znaajna je bila i injenica rata kao komunikacijskog dogaaja koji se odvijao prije svega kroz ratnu propagandu. Mediji su imali ulogu utjecati na javno miljenje u svijetu s namjerom diskreditiranja neprijatelja i dobivanja pristalica u neutralnom inozemstvu. Ta propaganda je takoer imala za cilj pridobivanje protivnikih vojnika za svoja stajalita o ratu. Protivnikoj strani su iz kontraobavjetajnih sredita slane pogrene informacije. Time je esto prikrivano vlastito nasilje. Razvijale su se slube za ratnu propagandu, znaajna je engleska propagandakoja je uloila mnogo napora kako bi u taj rat uvukla i Sjedinjene Amerike Drave. Amerika javnost trebala je stei dojam da njemaka nakon osvajanja Francuske, Engleske i Rusije planira osvajanje Amerike. Propagandni materijal irio se preko raznih vidova informiranja, preko fotografije i filma, raznih asopisa, letaka i knjiga. Vojnim porazom njemake 1918. godine prestala je propaganda prema inozemstvu a vie se usmjerila prema unutarnjoj politici. Propaganda koja je jako mnogo doprinijela da se od Prvog svjetskog rata napravi jedan komunikacijski dogaaj, ipak je bila samo predigra za propagandistiki aparat kojeg e za nekoliko godina stvoriti nacionalsocijalistike snage zbog politikog indoktriniranja. Najvie naelo nacionalsocijalistike politike pa tako i njezine komunikacijske politike bio je rasizam. Tvorac nacionalsocijalizma je njemaki politiar, kancelar i voa njemakog Treeg Carstva od 1933.-1945. godine Adolf Hitler. On je razvio dalekosenu propagandnu aktivnost u koju su bila ukljuena vodea ministarstva njemake. Formirana je propagandna trupa iji su pripadnici bili novinari, fotografi, radijski spikeri, pisci, kazalini redatelji, karikaturisti, znanstvenici, 1943. godine bilo ih je 15 tisua. U Wehrmachtu su izraena
191 4. GODINJAK

temeljna pravila za voenje propagande u ratu. U tim pravilima je napisano da psiholoko voenje rata moe u uvjeravajuem smislu djelovati na unutarnje dranje ljudi te pripremiti na vojni uspjeh,a u posebnim sluajevima moe ak sprijeiti rad oruja i sauvati dragocjeno ljudsko dobro. Poetak devedesetih godina prolog stoljea medijska politika, moe se s pravom rei da je uvelike doprinijela razvoju mnogih zloina na prostorima Hrvatske, Bosne i Hercegovine, ne iskljuujui ni Srbiju. Manipulacijska politika Slobodana Miloevia i njegovih bliih suradnika i pristaa irila se nezaustavljivom brzinom. Veliki govori predsjednika utopijske drave Velike Srbije uinili su vlastiti narod guskama koje srljaju u zloin. Kroz itav ovaj period, stajalite politike nije se bitno promijenilo. Mijenjale su se samo metode koritenja medija i metode kontroliranja medija. Medijska politika u meunarodnim odnosima poevi od nastanka prvih nacionalnih zajednica, a kasnije i prvih gradova i drava daje dovoljno materijala da se usporedi medijska politika pojedinih povijesnih razdoblja s dananjom medijskom politikom u svijetu i u vlastitoj zemlji. Osvrnemo li se na cjelokupnu ljudsku povijest i njegovu djelatnost biti e nam kristalno jasno da sve politike strukture i ideologije propadaju ukoliko nisu izgraene na istini i ukoliko nisu u slubi mira. Zato se kvalitetna budunost moe i mora graditi uenjem na vlastitim pogrekama. 4. Odnos Crkve i medija U prethodnom podnaslovu vidi se opravdan razlog zbog kojeg pojam medij u mnogima od nas izaziva negativnu konotaciju. Mediji su zahvaljujui razliitim politikama u povijesti nanijeli moda puno vie tete nego koristi. Ipak ne smije se zanemariti njihovo pozitivno djelovanje u raznim vidovima ljudskog ivota. Da nije medija kako bismo upoznali daleke ljude i krajeve, vidjeli bezbrojne nesree i katastrofe, shvatili postojanje davnih civilizacija, znali to se dogaa oko nas, saznali politiki ivot naih predstavnika, a da ne spominjemo karitativni rad i druge socijalne djelatnosti kojima se mediji bave.7 Uiteljstvo Crkve jo je prije Drugog vatikanskog sabora, poevi od Pija XI. I osobito Pija XII., zauzelo je pozitivan pristup medijima. Papa Pijo XII. u svojoj enciklici Miranda prorsus (o filmu, radiju i televiziji) medije naziva udesnim izumima tehnike koji su ujedno i divni darovi Boji. Ta enciklika pripravlja put dekretu o sredstvima drutvenog priopavanja Inter mirifica
7 Usp. B. Skoko, nav. dj., str. 6.
4. GODINJAK 192

Drugog vatikanskog sabora. Od tada pa do danas Crkva naglaava vanost medija u svom poslanju navijetanja Radosne vijesti i nove evangelizacije u dananjem vremenu. Crkva u medijima gleda velike Boje darove i znakove vremena. U vremenu masovne komunikacije ne umara se razmiljati o njezinoj misiji evangelizacije i upotrebi svih sredstava u toj svojoj temeljnoj zadai. To je njezina priroena zadaa i permanentni poziv.8Papa Ivan Pavao II., kojeg smatraju jednim od najveim komunikatorom prolog stoljea za medije kae: Uznemirenim srcima zbog opasnosti koje mogu proizvesti nove tehnologije ja kaem: ne bojte se! Ne ignorirajmo realnost u kojoj ivimo, proniknimo tu realnost u njezinoj dubini, pokuajmo u svijetlu vjere razlikovati autentine znakove vremena. 9 Na poseban nain je pozivao Crkvu na uinkovitu i usklaenu nazonost u svijetu medija pozivajui sve na razmiljanje kako navijetati Krista i sredstvima drutvenog priopavanja u zoru Novog Milenija.10 Nije mogue komunicirati s dananjim drutvom niti ostvarivati unutar Crkveni dijalog ako se ne prihvaaju naini i mogunosti koje nudi svijet medija. Mediji esto nisu jedini uzronici negativnih pojava u drutvu, jer su neke postojale i prije njihove pojave npr. nasilje, pornografija. Ipak ne smije im se oduzeti odgovornost prema ovjeku ni na koji nain, bilo da su apsolutno pasivni, odnosno nedjelatni, bilo da su pretjerano aktivni, tj. da zadiru u privatnost pojedinca ruei njegovo dostojanstvo. Svakako su ove stvari itekako delikatne, zbog toga je potrebna edukacija medijskih djelatnika. Temeljni moralni zahtjevi svakog priopavanja jesu potivanje istine i sluenje istini. Svakako smatram da je jako bitno priznati Crkvi njen karitativni i socijalni rad putem medija, kao i emisija koje prenose poruku mira cijelim svijetom. Koliko je samo onih bolesnih i ostavljenih kojima su radijske i televizijske emisije prozor u svijet, koliko je samo onih koji imaju priliku pratiti svetu misu preko radija i televizije, mediji za njih sigurno nisu prokletstvo, nego blagoslov. Papa Pavao VI. Kae: Crkva bi se osjeala krivom pred Gospodinom kad ne bi uporabila ta mona sredstva koja ljudski um svakodnevice ini jo savrenijim.11 Vjerojatno da su mediji postojali u doba dok je Isus Krist hodio naom zemljom, zasigurno ne bi puno vremena troio sluajui i gledajui ih, ali bi ih zasigurno dobro poznavao i iskoristio u irenju vesele vijesti, tada je svojim apostolima govorio propovijedajte s krovova, a danas bi zasigurno rekao iskoristite mo medija da vaa poruka doe do to veeg broja ljudi.12
8 9

I. Baluki, Mediji u slubi navijetanja evanelja, u: Katoliki tjednik br. 32, 8. kolovoza 2004. str.13. Isto. Usp. Isto, str. 14. Isto, str. 13. I. Skoko, nav. dj., str. 9.
4. GODINJAK

10 11 12

193

Zakljuak Govoriti danas o medijima nipoto ne znai govoriti o jednoj statikoj stvarnosti, medijska kultura se neprestano mijenja zahvaljujui svakodnevnim tehnikim postignuima. Tema medija danas je izuzetno aktualna iako nam se na prvi dojam ini da joj se premalo posveuje prostora u komunikaciji, gotovo nesvjesno pohranjujemo informacije koje nam se plasiraju u nau psihu to mijenja na globalnoj razini na mentalitet. Bilo kako bilo, mi ljudi ne bismo znali niti mogli ivjeti bez medijske komunikacije. Koliko god nam medijska kultura teti, koliko god nas ponekad vie zaglupljivala nego informirala, moda nam jo vie koristi. Ne moe se nijekati pozitivan utjecaj medija na ljudsko drutvo, mediji sami po sebi nisu problem, oni su dar. Ponovno ponavljam naelo koje je papa Benedikt izrekao za svjetski dan mira 2006., a glasi : U istini je mir ! Samo cjelovita istina stvara pretpostavke za mir. Mediji bi za pitanje istine osobito u ovom povijesnom trenutku trebali biti pojaano osjetljivi kada ivimo u svjetonazorno pluralistikim drutvima. Ostvarenje mira moe osujetiti samo la. Sveto Pismo u svojoj prvoj knjizi Postanak ukazuje na la izreenu na poetku povijesti ljudskog hoda s Bogom. Ukazuje na la koju je izrekao onaj koga apostol Ivan naziva ocem lai (Iv 8, 44). Lai se pripisuje drama grijeha sa svim njegovim konsekvencama koje je prouzrokovao i nastavlja i dalje uzrokovati u povijesti individua i naroda. Dovoljno je predoiti si prolo stoljee u kojem su ideoloki politiki sustavi tajili istinu, njome manipulirali i tako unitili cijele narode. Ovaj primjer pokazuje kolika je odgovornost na svakom pojedincu u promicanju istinske kulture ivota, osobito putem medijskih sredstava. Od medija ne smijemo bjeati niti ih ignorirati. Mediji moraju biti u slubi ovjeka i istinskog mira. Mirela Primorac

4. GODINJAK

194

Literatura Tihomir Mari, Medijska politika od indoeuropskog pranaroda do Ujedinjenih naroda, Ziral, Mostar- Zagreb 2003. Hans Georg Gadamer, Ogled o filozofiji umjetnosti, AGM, Zagreb 2003. elimir Domovi, Rjenik stranih rijei, Sani plus, Zagreb 2002. Papa Benedikt XVI. Mir je u istini -Poruka pape za svjetski dan mira 1. sijenja 2006. , u : Katoliki tjednik br. 51-52, 25. prosinca 2005. Boo Skoko, Mo medija , u : Svijetlo rijei br. 278., Sarajevo, svibanj 2006. Ivo Baluki, Mediji u slubi navijetanja evanelja , u : Katoliki tjednik br. 32., 8. kolovoza 2004.

195

4. GODINJAK

TO NAS INI KATOLICIMA Thomas H. Groome

Eto, zaudo, pisac je knjigu naslovio ovim po mnogoemu sudei pomalo zaboravljenim pitanjem. I ne samo po naslovu, ova knjiga je i po anru, sadraju, formi, utisku koji ostavlja, moguim promjenama u ovjeku, stilu pisanja, neobina, drukija, nije za proitati u jednom dahu i bilo bi oholo i olako pomisliti da ju je mogue ozbiljnije analizirati i predstaviti u nekoliko minuta, na nekoliko stranica. Zato u i ja temeljem svjeeg utiska itanja i prigodnog razmiljanja, poeti prispodobom, pievim stilom, slino kako i on u svakom odjeljku ove knjige poinje svoja razmatranja: ivotnom ilustracijom radi jasnije predodbe. U jednom naem hercegovakom gradiu ujutro, ena je izila iz automobila i, nebitno je li to zbog pritiska u zraku, neprospavane noi, niskog tlaka ili prijelaznog razdoblja, odjednom joj je dola slabost, zacrnilo se pred oima i u trenu je zemlja poela plesati kao pijana. Svjesna ipak da se nalazi na vrlo prometnom mjestu, uspjela se uhvatiti za neku ipku i kontrolirano se spustiti na koljena. Kleei tako na nogostupu uz kiosk, vjerojatno kratko, ali njoj dugo kao vjenost, postajala je svjesna grozne stvari. Pokraj nje su prolazile noge: odrasle i djeje, u hlaama i suknjama, u cipelama i tenisicama, bre ili sporije, ali su prolazile i prolazile i nijedne ne pokazae da imaju ita iznad, da imaju ruke, lice, oi, duu, da imaju jezik koji bi upitao: Zato kleite gospoo, da vam moda nije slabo? Kad je crnilo popustilo uspjela se podii i uz pomo zida otila do svoga odredita. Ali noge, noge su ostale pred oima, odlazee noge i duboka gorina u dui. Vjerojatno su sve te noge bile hercegovake, katolike. Vjerojatno su neke od njih svoga naredbodavca odvele u nedjelju u crkvu, na Svetu misu i priest, a skoro sve tamo otiu bar nekoliko puta godinje. Vjerojatno su svi njihovi odrasli vlasnici primili veinu Svetih sakramenata. A, jo uvijek nam udvorno tepaju da je ovdje u Hercegovini najjaa utvrda kranstva i katolianstva, pred nesmiljenim naletima new agea i njegove ideologije. Pa recite mi kakva je sutinska razlika ovog dogaaja i Isusove prispodobe o milosrdnom Samaritancu?
4. GODINJAK 196

Dvije tisue godina je prolo, a krani katolici se, u svojoj oholosti i ljudskoj slabosti, nisu uspjeli trajno otarasiti, osloboditi niti jednog velikog grijeha. Isus kao da je to dobro znao, pa zato njegove rijei, njegovo uenje zvue univerzalno, svevremenski. One su jednako upuene i onim ljudima na gori i nama danas. Thomas Groome je bio u Rimu Vatikanu, sreditu Katolike crkve, a ja to prieljkujem i ve dulje vrijeme se pripremam sa znatieljom, ushienjem, ali iskreno priznajem, i s trunkom zebnje i strepnje. Groome se usredotoio i fokusirao Rim na vrlo suptilan nain. Napravio je malu distinkciju izmeu pape Urbana VIII, velikog materijalnog graditelja, ali korumpiranog, okrutnog i bahatog, koji je stalno naglaavao svoju vanost i veliinu, i pape Ivana XXIII, dobrog i skromnog, pouzdanog uvara istinskog duha katolianstva. I upravo je, zasigurno voen Svetim duhom, papa Ivan XXIII Drugim Vatikanskim koncilom, nakon puno stoljea, ponovno pribliio Crkvu ovjeku i ponovno sljubio Sveto pismo i Crkvenu tradiciju kao simbiotske izvore Bojeg otkrivanja. Od tada je prolo pedesetak godina. ovjek katolik, nelogino i oholo uzmiui pred dobrom, a preputajui se svim, nutarnjim posesivnim i vanjskim agresivnim, loim silnicama, ponovo dolazi u dvojbenu situaciju, nedoumicu i nepriliku, kada se zapita: to me ini katolikom? Ne s puno manje gorine i nelagode Groome je odgonetao, koji je Rim pravi, nepatvoreni, prevladavajui; onaj ubogi, rtvujui iz prognanikih katakombi i isposnikih redovnikih sobiaka, ili onaj bljetavi, mondenski, arobni, s Vatikanskog ili drugih brojnih rukotvorenih trgova, i na tuoj krvi, znoju i muci izgraenih crkvenih i svjetovnih velianstvenih zdanja. Thomas Groome je roen u Americi, u tradicionalnoj irskoj katolikoj obitelji, od oca politiara s integritetom i majke odgojiteljice svoje devetero ive od desetero roene djece. Imao je tetu asnu sestru, koja je ivjela, doslovno svetaki i imala blagotvorni utjecaj na cijelu obitelj. Poznati je i priznati katoliki vjerouitelj i voditelj seminara. ini se da je u ovu knjigu saeo svoje veliko iskustvo u ophoenju s ljudskom duhovnou i svoje vjerske spoznaje temeljene na tradiciji, prouavanju Biblije i uenju Crkve, kao i svakodnevnoj konverzaciji i suoavanju s problematikom vjerskog ivota i katolikog identiteta u modernom svijetu. A taj moderni svijet sve vie naginje bezbotvu i nekoj kvaziduhovnosti, podosta razliitoj, a poesto i suprotnoj onoj kojoj su katolici ueni i odgajani. Jesam li rekao vjerouitelj? Groome je uistinu veoma impulzivan, vispren, dobronamjerno kritian, pragmatian i blizak vjerouitelj. Metodoloki je jednostavan. Ova knjiga je razvrstana po tematskim poglavljima s naslovom, koja poinju prispodobom iz stvarnog ivota, zatim slijedi argumentirano i dokumentirano razmatranje teme, a na kraju nenametljiv savjet i sugestivno pitanje itatelju.
197 4. GODINJAK

Uistinu, tko nas je zadnji put upitao neto suvislo po pitanju vjere, osim onoga u ispovjedi: Kad si se zadnji put ispovjedio i to si grijeio? Naravno tu mislim na nas starije jer djeci smo to stavili u obvezu naobrazbe kao redovit predmet. I gdje bi se to mogao potraiti pravi odgovor na pitanje koje te je, igrom sudbine ili bljeskom pameti napalo u ovom svakodnevnom ravnoduju? Sveenici su kao i drugi ljudi, sve vie u urbi i obvezama i ine se poprilino nezainteresirani tim nadzemnim stvarima. Nedjeljne propovijedi su, ast izuzecima, poprilino kompromisne, stereotipne, nepripremljene i esto prepisane s interneta. Knjige religioznog i moralnog sadraja manje su atraktivne, relativno slabo se itaju, imaju slabu promidbu, to je svojevrsni apsurd. Ne sjeam se kada sam u crkvi uo preporuku za neku knjigu. Vjerski mediji sve vie gube korak s agresivnim, propagandistikim, podilazeim i podlim antivjerskim medijima. Obiteljske molitve su sve rjee. Tako pojedinac katolik dolazi u vrlo apsurdnu, traginu i tunu situaciju, ostaje na vjetrometini ivotne zbilje, u trendu udaljavanja i od ovjeka i od Boga, i samo ih osobna tragedija vraa istinskoj vjeri, katolicizmu, Isusu. Da, rekoh tragedija, jer su u svakodnevlju sve vie skloniji, umjesto s obitelji, prijateljima, sveenikom, ovjekom, Bogom, razgovarati i obraati se novcu, televizoru, internetu, mobitelu, astrologu, vrau, vragu, i u njima traiti rjeenje i smisao. Thomas Groome, iznutra, manirom iskusnog, dobronamjernog znanstvenika detektira probleme suvremenog katolika, ui, opominje, sugerira, opetovano ponavlja istine, razotkriva lai i zablude, inicira, moli, predvia, postavlja pitanja i izjavljuje sumnje zajedno sa svojim itateljima. Tako e se i sam u jednom trenutku vratiti na izvor, na polazite i potraiti odgovor od roene matere po pitanju vjere i duhovnosti: Pa u moje vrijeme nismo puno priali o duhovnosti, ve najvie o ivljenju nae vjere. Dakle, budi dobar i poten i brini se za ljude u potrebi. Pomoli se svaki dan. Uivaj u ivotu s obitelji. I pazi da ide na misu svake nedjelje. Ah, znao sam da e to rei, pie Groome. Uistinu, Crkva katolika, Kristova, kroz povijest je prolazila mnoge kunje. Katolicima su nazivali; muenike iz Koloseuma, vojnike u Kriarskim pohodima, srednjovjekovne inkvizitore, sveenike pedofile, korumpirane politiare, Pilatovu enu, pape Borghije, sv. Franju, Michelangela, Henrika VIII, Musolinija, brau Kenedy, Majku Tereziju, i dugi nizovi slinih i razliitih osoba koje su vanjski integritet Katolike crkve, kao duhovne, religijske institucije uzdizali i dovodili u pitanje. O njima i njihovim djelima e suditi onaj koji e i svima nama. Kristovo uenje i Crkva katolika su opstali unato svim nedaama i vrata paklena nee je nadvladati. Jesu li katolici zbog ovog biblijskog predskazanja stvarno u lagodnijem i povlatenijem poloaju. Dijelim Groomovu sumnju. Ljudi ne smiju stei dojam, osjetiti i vidjeti Crkvu kao prepreku, ogranienje svom duhovnom ivotu, onoga koja kontrolira i dozira
4. GODINJAK 198

njihov pristup Bogu. Crkva treba biti put i vrata nebeska koja omoguava trajni pristup sjedinjenju u Kristu. Zato napunjen Duhom svetim, svaki katolik ima odgovornost biti promicatelj i zrcalo Katolike crkve. Ha, zaradi se togod i od promocija knjiga, aljivo mi nabaci nedavno jedan prijatelj, aludirajui valjda na moje ee sudjelovanje u predstavljanju knjiga. Naravno, ali zarada nije u novcu, nego u tome to te ta preuzeta obveza prisili da proita knjigu, ako je dobra naui togod novo i korisno, a tu je i zadovoljstvo spoznaje da nekome moe preporuiti neto dobro i vrijedno. Uostalom mislim da su se i tim motivom vodili nai nakladnici Juri jer bi sigurno bili puno profitabilnije prevesti i izdati neto u modernistikom trendu kao Da Vincijev kod ili ciklus Harry Potter, ali promiljanje da e ba ovakvom knjigom obogatiti neije spoznaje, odgovoriti na brojne upite, pomoi rijeiti dvojbe koje ponekad i ivot znae, pomoi vratiti svoj osobni, nacionalni i vjerski identitet i integritet, znai puno vie od onoga to se novcem moe platiti. Uostalom kakva su to ljudska bia koja imaju samo noge koje hodaju, ure, prolaze, pronose nas kroz ivot i ruke koje uzimaju, otimaju, grabe, a glava, lice, oi, srce, dua su tko zna gdje, nebitni, skriveni i zarobljeni. Zato sve estitke Juriima na izboru i njihovim izdanjima, a naoj Matici hrvatskoj na promociji naklade Juri u sklopu kulturne manifestacije Uskrsa s Maticom i na uistinu lijepom veeranjem ugoaju. Svima vama nazonima zahvaljujem na strpljenju i panji. Hvala! Petar Maji

199

4. GODINJAK

RUDOLF STEINER I KORIJENI WALDORFSKE PEDAGOGIJE

Saetak

Waldorfska pedagogija, kao dio suvremene pedagoke zbilje, tema je o kojoj se kod nas rijetko govori. Shodno tome, ovaj rad ne pretendira kritikom osvrtu na opus Rudolfa Steinera. U njemu se saeto iznosi ono to na tu temu moemo pronai u literaturi s hrvatskoga govornog podruja. Waldorfski uitelj obradi svake teme prilazi sa strau kao da je i sam pobornik te ideje, te tome odgojno-obrazovnom naelu ovaj rad duguje svoj afirmativni ton. Kljune rijei: waldorfska pedagogija, waldorfska ustanova, antropozofija, duhovna znanost, slobodna kola, odgajatelj, dijete.
1. Uvod esto smo danas u prilici uti kako je jedino promjena konstantna. Cjeloivotno obrazovanje nadaje se kao odgovor na brze promjene koje su zahvatile svijet. Meutim, pod prosperitetnim razvojem drutva misli se jedino u terminima ekonomskog prosperiteta i neznanstveno je misliti drugaije. Ono to zovemo humanistikim ciljevima marginalizirano je, ako je uope i prisutno. Pedagogija Rudolfa Steinera (1861.1925.), ili waldorfska pedagogija, predstavlja radikalnu alternativu ovakvom odnosu prema svijetu. Krajem XIX. i poetkom XX. stoljea, Steiner je toliko usavrio sposobnost promatranja nadosjetilnog, te je smatrao opravdanim zastupati je kao duhovnu znanost. Meutim, kako je ono to Steiner naziva duhovnom znanou bar na prvi pogled jako udaljeno od intelekta, teko je o tome raspravljati na nain kako smo navikli.
4. GODINJAK 200

Ipak, Rudolf Steiner nastojao je biti razumljiv, te je smatrao da je u svojim djelima ponudio naine kako da se ljudi uvjere u vjerodostojnost njegovih rijei. Iznalaziti nove metode istraivanja due na znanstvenoj osnovi posta vio je sebi kao ivotni zadatak. Steinerova duhovna znanost poznata je kao antropo zofija. Ona ima za cilj spoznati duhovni i duevni ivot osobe i kao takva ini podlogu za cjelokupno odgojno-obrazovno djelovanje od vrtia do mature. Spoznaja svijeta putem intelekta i osjetila nedostatna je, smatra Steiner. esta zamjerka njegovu opusu je nejasnoa. itatelj neupuen u njegov nauk stjee dojam odreene nedoreenosti. S druge strane, suvremeni se ovjek nae na tankom ledu kad se krene baratati pojmovima koji nisu podloni egzaktnim mjerenjima. Ako i ostavimo prostora dvojbi, pedagogija koja je izrasla iz ivotnog Steinerova djela vrijedan je koncept unutar znanosti o odgoju i obrazovanju. Steinerovi vlastiti uspjesi za ivota, kao i postignua dananjih uenika waldorfskih kola govore tome u prilog. 2. Iz biografije Rudolfa Steinera (1861.-1925.) U prvom redu duhovni znanstvenik, ali i pedagog, filozof, likovni umjetnik, arhitekt i dramski pisac, Rudolf Steiner za mnoge je nepoznanica. Igrom sluaja, roen je u Kraljevcu u Hrvatskoj. Bio je sin eljeznikog slubenika. Nakon mature bavi se prirodnim znanostima: studira biologiju, kemiju i fiziku u Beu. Jo od sedme godine doivljavao je nadosjetilna iskustva koja je, u strahu od nerazumijevanja, do u odraslo doba preuivao ljudima u svojoj okolini. Kao osamnaestogodinjak, prvi put uvia da svoju percepciju svijeta dijeli sa drugim osobama. Kao osobu kolovanu u prirodnim znanostima, Steinera je muio raskorak izmeu prirodoznanstvenog pogleda na svijet i svojih duevnih, prareligioznih doivljaja. Vezu izmeu prirodnih i duevnih znanosti nalazi u Goetheovim radovima. Nakon zavretka studija, Steiner se zapoljava kao odgajatelj jednog djeaka sa hidrocefalusom. Djeak je bio proglaen nesposobnim za kolovanje, a nakon rada sa Steinerom primljen je u redovno kolovanje skupa sa svojim vrnjacima. Kasnije je taj djeak postao lijenik. Istovremeno se Steiner na svoj osebujni nain bavi fiziologijom i psihologijom, a napose pedagogijom. Od 1900. Steiner uglavnom dri predavanja u Berlinu. ivi kao slobodni pisac te djeluje u vie udruenja, kao to je udruenje Giordano Bruno.
201 4. GODINJAK

U potrazi za prostorom u kojem bi mogao iznijeti svoja razmiljanja i iskustva, u to vrijeme prilazi berlinskom Teozofskom drutvu. Interes za duhovna istraivanja teko je mogao pronai drugdje. U svom prvom predavanju, koje je odrao pred teozofima, Kranstvo kao mistina injenica, predstavio je jednostrano poimanje svijeta kao djelovanje neprijateljskih, demonskih snaga. Predstavlja svoju univerzalnu sliku Krista, odnosno svijeta, i ve se ovdje jasno suprotstavlja vodeem teozofskom nazoru. Sa 35 godina, Steiner uvia na koji nain bi se pomou osjetilne percepcije vanjskog svijeta moglo prodrijeti u duhovno. Ova spoznaja omoguila mu je djelovanje sa aspekta vladajueg pogleda na svijet. Steiner je neumorno nastojao na razumijevanju upravo od strane svojih suvremenika i umjesto kritike postojeeg stanja u drutvu, naglasak stavljao na pronalaenje novih modaliteta djelovanja. U udruenju Giordano Bruno, 1902. prvi put javno istupa sa svojim ivotnim zadatkom: iznalaziti nove metode istraivanja due na znanstvenoj osnovi. Ovim iskorakom roena je antropozofija (gr. antropos=ovjek, sophia=mudrost). 1 Ovo je vrijeme stanovitog ugleda Steinerova u znanstvenim krugovima Njemake. S druge strane, Steinerovo djelovanje u okviru Teozofskog drutva imalo je za posljedicu prekidanje kontakta s mnogim javnim osobama. Steiner ne stvara iluzija o istinskom prihvaanju njegovih stajalita u akademskom svijetu. Iako i sam sudionik u svijetu akademskih istraivanja (godine 1891. izlazi njegova proirena doktorska disertacija Istina i znanost), smatrao je pogrenim da se jedino taj svijet smatra mjerodavnim u sudu to je znanost, a to ne. Godine 1913. dogaa se definitivni otklon od Teozofskog i nastaje Antropozofsko drutvo. Poticaj za irenje antropozofskih inicijativa na mnoga polja rada dobivao je od sve veeg broja suradnika. Na temelju vlastitog arhitektonskog projekta u Dornachu (vicarska) nastaje zgrada nazvana Goetheanum. U njemu je Steiner koncentrirao centar duhovno-znanstvenog pokreta. Pod njegovim rukovodstvom Goetheanum su gradili pripadnici sedamnaest razliitih nacija, dok je izvan vicarske bjesnio Prvi svjetski rat. Tad jo nije bilo vrijeme za inicijative na polju pedagogije i na drutvenom polju, to e se promijeniti poslije rata. Steiner je smatrao da u osnovi antropozofije lei isti nain miljenja kao kod prirodnih nauka, te da duhovne nauke ne trebaju dokazivati svoje istine iz prirodnih.
1 Pojam se upotrebljavao ve od 16.stoljea. Marielle Seitz i Ursula Hallwachs, Montessori ili Waldorf (Zagreb: Educa, 1996.), 117.

4. GODINJAK

202

3. Steinerove inicijative na drutveno-politikom planu Unato zavretku Velikog rata, Njemaka se 1919. nala pod prijetnjom novoga, ovaj put graanskog. Ekonomska kriza dovela je do nezaposlenosti, a ova opet do irenja gladi i epidemija. Na ulicama demonstracije i neredi irokih razmjera. Oni drutveno angairani pokuavali su pronai sredstva za borbu protiv klasnih razlika. Dogodilo se tako da su pojedini dravni slubenici u Njemakoj bili naklonjeni antropozofiji. Njihova rasprava o budunosti drave potakla je Steinera da im ponudi svoju zamisao o novom drutvenom poretku. Iste godine nastaje Steinerov Proglas njemakom narodu i kulturnom svijetu, koje uz njega potpisuje jo niz istaknutih osoba iz drutvenog ivota. Steinerova djelatnost ponovo izlazi na svjetlo dana, ali nova slika drutva nee na kraju naii na prihvaanje. Pie Glavne toke socijalnog pitanja i neumorno dri predavanja industrijalcima i radnicima. Govorio je o obrazovanju koje sudjeluje u socijalnim namjerama. Razradio je sliku o trolanom drutvu. Ta tri polja ovjekova djelovanja razlikuju se po svojim specifinim zakonitostima, a ine ih duhovno-kulturni, gospodarski i pravno-politiki ivot. Ukazivao je na loe uinke centralizacije na ove sfere. Za Steinera gospodarsko, pravno i duhovno tri su drutvene funkcije koje istovremeno postoje i trebaju biti neovisno upravljane. Jedino rjeenje za zadovoljenje ljudskih potreba vidi u decentralizaciji izvora odluivanja. Steiner svojim uenjem o socijalnom poretku baca novo svjetlo na ideale francuske revolucije. Sloboda, jednakost i bratstvo, svi se oni mogu ostvariti na posebnim podrujima ivota. Drutvu je potrebna duhovna sloboda u kulturnom ivotu, bratstvo u gospodarstvu i jednakost u pravu. Steiner je smatrao da se pojedinac ne treba zalagati na ojaavanju postojeeg drutvenog poretka i u tijesnoj vezi s time promilja o slobodnoj koli. Njega duevnog ivota u kolstvu i odgoju u novije je vrijeme postala sve vie stvar drave,isticao je. Da je kolstvo pitanje koje se tie drave, trenutno je tako duboko urezano u svijest ljudi da oni koji misle da bi to trebali opovrgnuti bivaju smatrani ideolozima s drugog svijeta.2 Dalje Steiner govori o otuenju od svijeta koje se dogaa u koli pod dravnom upravom. On govori o nemoi drave da odgovori zahtjevima novog ovjeanstva, npr. ekonomskim. S druge strane, kola obrazuje za potrebe drave. ovjek se dananjeg doba nesvjesno osjea karikom drutvenog
2

Rudolf Steiner, Pedagoka osnova i ciljevi waldorfske kole (Zagreb: Drutvo za waldorfsku pedagogiju Hrvatske, 1995.), 5.
4. GODINJAK

203

ureenja, tako da uope nije u stanju primjetiti da govori o opem obrazovanju ovjeanstva, a da zapravo misli na obrazovanje u svrhu dobivanja korisnih slugu svoje drave. Kako su mnogi smisao traili u socijalizmu, Steiner iznosi svoje miljenje o opasnosti da se obrazovanje unutar ovakvog ureenja nae jo u gorem poloaju. Steiner u socijalizmu vidi elju za preobrazbom stare drave u veliku ekonomsku organizaciju, u koju e se jednostavno integrirati stara dravna kola. koli je potrebna autonomija u slobodnom duhovnom ivotu, a sadraj je opravdano crpiti jedino iz spoznaje o ovjeku u postajanju.3 Na isti nain socijalna struktura odgajatelja ne smije ovisiti ni o emu izvan njih samih. Iako je smatrao da se u ureenje nastave i njene ciljeve ne smije mijeati nitko osim onih koji neposredno sudjeluju, pokret waldorfske kole pristao je na kompromis, ali ne i to se tie izbora nastavnika. Steiner tvrdi da iz kole kojom upravlja drava izlaze ljudi koji znaju ono to treba drugome, a ne njima samima te kao takvi moraju biti bez volje i elana. S druge strane, iskoritavajui pogled na prirodu i industrijalizacija doveli su do ovisnosti duhovnog ivota o gospodarstvu. Izgubljena je svijest o intelektualnom u kojem sudjeluje ljudska dua. 4. Pogled na podrijetlo djeteta u waldorfskoj pedagogiji Kako iza waldorfske pedagogije stoji duhovno-znanstveni pogled na svijet, a sve njene pretpostavke (po tvrenju njenog tvorca Steinera) uspostavljene su direktnim uvidom u nadosjetilno, za zakljuiti je da se kroz waldorfsku pedagogiju od poetka do kraja provlai neizrecivi respekt za ono ulima nedokuivo. Okultno (lat. Occultus- skriven, prikriven, tajan)4 stoji u samom temelju Steinerova pogleda na svijet. Tjelesno, duhovno, duevno, reinkarnacija, karma bitni su pojmovi kojima operira. Isti e pri samom spomenu poesto izazvati muninu, ili u najboljem sluaju nevjericu. Moe se dogoditi da prvi susret sa slikom djeteta koju njeguju u waldorfskoj pedagogiji uzrokuje potpuno gubljenje kredibiliteta. Zbrka koja vlada u razdiobi jednog dijela ovih pojmova na Zapadu moe se djelomino zahvaliti nedovoljnom poznavanju stavova Katolike Crkve o ovoj

3 4

Ibidem, 17. Milan Vujaklija, Leksikon stranih rei i izraza (Beograd: Prosveta, 1980.)
204

4. GODINJAK

problematici , iako se ona izjasnila po tom pitanju.5 Meutim, za neke od njih nismo uope navikli da pripadaju zapadnoj misli. Waldorfska pedagogija obraa se onome unutar ljudskog bia to ne moemo razumjeti pomou osjetila. Ona njeguje koncept besmrtnosti due, a u tom konceptu ugraeno je vjerovanje u vjeni ivot kako poslije smrti, tako i u onaj prije zaea. U tom smislu odgoj je odnos prema naslijeu djeteta, koje ono sa sobom nosi iz duhovnog svijeta. Odgoj nikada ne smije dotai suptilno tkivo Ja, nego uvijek nastojati na njegovom samoostvarenju. Odgojno-obrazovno djelovanje proeto je svijeu o bliskosti djeteta s ambijentom iz kojeg je poteklo (duhovnim svijetom). Ako je odgojno-obrazovno djelovanje waldorfskih ustanova proeto svijeu o djetetu kao biu pridolom iz vieg svijeta, ta svijest treba da se reflektira na predmete kojima emo okruiti dijete, a koji e tu vezu odrati ivom. Kad se govori o pedagokoj svakodnevici malog djeteta, to znai da treba biti okrueno istim bojama, igrakama u geometrijskim oblicima. Kako je ono i duhovno i bie jako osjetljivo na dojmove vanjskog svijeta, treba zatitu od buke i prejake svjetlosti. To se moe postii laganim baldahinom preko djetetove kolijevke. Na temelju slike o djetetu, waldorfska pedagogija ne preporuuje mobile iznad kolijevke, niti okruivanje djeteta arenilom boja. Smatra se da mnoge takve stvari vie odgovaraju romantinoj predodbi odraslih. Steinerov pogled na dijete razlikuje se od miljenja prirodnih znanosti. On ne govori o biu obiljeenom nedostatcima, nego o samosvjesnoj individui koja se utjelovljuje da bi se ostvarivala izmeu onog to je donijela i onog to je naslijedila. Na predavanjima za prve waldorfske pedagoge, Steiner govori o duhovnosti koja se pri zaeu na neki nain zaodijeva tjelesnou. Iz tih predavanja dobivamo sliku o malom dijetetu koje nikada nije daleko od svoje duhovne domovine. Jae odvajanje dogaa se u osmoj godini, a jedan je od simptoma tog procesa promjena zuba. Okolina osjetljiva na djetetove potrebe oslukivat e iste, umjesto da se trudi usaivati sadraje u dijete. U tu svrhu odgajatelj se mora duevno vezati za dijete, odnosno nadii svoje znanje iz odgojnih teorija. U jednom priruniku, iji su autori danas vodei antropozofi u svijetu, stoji likovna ilustracija svemirsko prostranstvo i lik djeteta koje stoji na nekom nebeskom tijelu, pruajui ruke ka Zemlji. Ovo je ujedno i najbolje ilustrativna, saeta predstava koju ima waldorfska pedagogija, kad se govori o podrijetlu djeteta.

5 Drugi Vatikanski sabor potvrdio je da su duh, dua i tijelo razliite stvarnosti jedne osobe, tj. pripadaju jednoj cjelini. II. Vatikanski sabor, Gaudium et spes 22, 1965.

205

4. GODINJAK

Waldorfska pedagogija vidi dijete kao bie sastavljeno iz etiri komponente, a svaka je od njih na posebnoj relaciji sa Svemirom. Kad se radi o ovoj predodbi (a i ostatku njegova uenja), Steiner nije smatrao da govori o neem novom. Svakih sedam godina ove komponente mijenjaju svoju funkciju i oituju se jaim ili slabijim intenzitetom. 4.1. etiri komponente bia djeteta Iako se i sam Steiner kree unutar ovih pojmovnih odredbi, on na jednom mjestu kae da ih smatra previe apstraktnima i da su, kao takve, podlone manipulaciji. Da se posluimo njegovim rijeima, njih je potrebno probuditi, a to buenje zadaa je umjetnosti. 4.1.1. Fiziko tijelo Na ovom mjestu nije potrebno ire razmatrati sliku fizikog djetetova razvoja, i kad se o tome govori, waldorfska pedagogija u potpunosti se oslanja na sve to o tome kae suvremena znanost. Steiner je smatrao je svako razumijevanje ovjeka (govori o 12 naina gledanja sebe i svijeta matematizam, materijalizam, racionalizam, idealizam, psihizam, pneumatizam, spiritualizam, monadizam, dinamizam, realizam, fenomenalizam, senzualizam) dobro unutar svog domena. Meutim, fiziki rast se shvaa kao posljedica djelovanja unutarnjih snaga i kozmikih utjecaja. Prvih sedam godina vrijeme je intenzivnog oblikovanja tjelesnih organa i u skladu s ovom spoznajom roditelji i odgajatelji djeluju tako da ne napreu eterine snage u svrhu ranog uenja, o emu e biti rijei kasnije u ovom radu. Briga za fiziko zdravlje najvaniji je preduvjet svega ostalog bavljenja ovjekom i u tom smislu waldorfska pedagogija istie vanost prisustva lijenika, pogotovo u najmlaoj dobi. Lijenici su nezaobilazna savjetodavna pomo roditeljima i odgajateljima. Kontroverze vezane uz cijepljenje, znaaj dojenja (kojemu i znanost sada pridaje vei znaaj od puke nutritivne funkcije) kao i pozitivni i negativni utjecaji vruice, samo su neki od problema u kojima je waldorfska pedagogija upuena na antropozofsku medicinu. Kako je dijete ispod sedam godina posve osjetilno bie, a u velikoj mjeri e to ostati i kasnije, tako treba njegovim fizikim osjetilima izai u susret. Urbane sredine veoma su nepogodne za razvoj osjetila, nema drvea po ijem bi granju dijete vjebalo ravnoteu i tako stjecalo samopouzdanje, zagaenje zraka ini da krlja osjetilo mirisa, a umjetne povrine oko djeteta ne zapoljavaju opip.

4. GODINJAK

206

Stoga waldorfski odgajatelji vjebaju osjete ne samo umjetnou, nego na svim podrujima uenja. Uz svjesnost o odvojenosti rada i uenja od fizike aktivnosti danas, posebna se briga posveuje fizikom odgoju. I na tom polju waldorfska pedagogija pokazuje autentinost time to ne gaji natjecateljski duh. 4.1.2. Etersko tijelo Etersko tijelo naziva se jo i ivotnim, budui da ono iz materije oblikuje i nastanjuje fiziko tijelo. Eterske snage osim ljudi imaju i biljke i ivotinje. Kako je to doba najintenzivnijeg rasta, u prvom sedmogodinjem razdoblju u cijelosti su upuene na fiziko tijelo, a poslije gubljenja mlijenih zuba eterske snage mijenjaju funkciju na nain da poinju sluiti uenju i radu na duevnoj razini. Nakon to su oblikovale organe, tkiva, kosti i zube, eterske snage i dalje zadravaju svoju narav oblikovatelja. U drugom sedmogodinjem razdoblju dijete je zrelo za vjebanje pamenja, usvajanje sklonosti i navika, jaanje savjesti i karaktera. Ovo je vrijeme kada do izraaja dolazi i temperament. 4.1.3. Astralno tijelo Astralno tijelo, po miljenju Steinera, ini da osjeamo radost ili bol, udnju, strast. Ovaj je ovjekov dio izvor instinkata. Njega uz ovjeka, imaju i ivotinje, ali ne i biljke. Ovo tijelo nije sazdano materijom, kao ni etersko. Astralno tijelo oslobaa se sa nastupom spolne zrelosti. 4.1.4. ovjekovo Ja Od ivih bia, Ja je svojstveno samo ovjeku. Iako se smatra da je Ja u punom smislu svojstveno odrasloj osobi (iz uahurenosti izlazi tek oko 21. godine, kada se osoba i zakonski smatra odraslom), ostvareno Ja vrhunski je cilj odgoja u ustanovama waldorfske pedagogije, zbog ega je potrebno neto rei i o tome. Prije svega, Ja djeluje cijeloga ivota. Ja je najskrivenija jezgra u strukturi bia, ono najosobenije i ujedno najljudskije u nama. Pojedinac se kree izmeu polova ivota i smrti, a njegovo Ja nepromjenjiva je konstanta koja se obraa vjenom. Ja ivi i u prolosti i u budunosti. U waldorfskoj pedagogiji Ja se ne poistovjeuje sa drutvenom osobom niti je to ego u Freudovom6 smislu. Ja nikada ne dolazi do krajnjeg izraza sebe samoga , niti podlijee definiciji. Ja gura prema naprijed. Iskustvo postojanja i aktivnosti naeg ja dinamiki je
6

Ego je za Feuda posrednik izmeu ida i okolne realnosti. Branimir verko i dr., Psihologija (Zagreb: kolska knjiga, 1999.), 135.
207 4. GODINJAK

element ivota. Promiljanje realnosti Ja temelj je religije, kao i svakog svjesnog nastojanja da pronaemo sebe. Kada dijete ui hodati, ja je ono to ga podie kada prestane puzati i krene prvim koracima. Ja je sveprisutno, a ipak tek postupno dolazimo do svijesti o njegovu postojanju. Dosegnuvi odreenu zrelost, postajemo svjesni zadae naeg postojanja. 5. Uloga religije u waldorfskoj pedagogiji Ako duhovni razvoj, kakvome stremi duhovnoznanstveni pokret, mora dovesti ovjeka u ivotnu vezu sa itavom njegovom okolinom7, onda iz samog znaenja pojma religije iitavamo i njenu ulogu. Religija (lat. religere = ponovno povezati) je odnos prema svetome8. Waldorfska pedagogija nastoji prevazii duboki ponor izmeu prirodoznanstvenog objanjenja ovjekova postanka i slike koju propovijeda religija. Religija je esto puta odbacivala evoluciju, a Waldorfska pedagogija ne odbacuje ni jednu niti drugu. Upravo suprotno, evoluciju promatra kao trajni proces na koji je sve upueno, pa tako i dua. Pedagogija je samo nastojanje na toki u kojoj je pomirenje znanosti i religije mogue. Waldorfski odgoj djeluje po principu: ono to djetetu ne ponudite, ono ne moe niti odabrati. Rudolf Steiner roen je unutar katolike tradicije. Za njegovo djelo karakteristina je integracija kranskog i istonjakog misticizma. Ova tendencija ka univerzalnosti sutinski razlikuje njegovo uenje od sektatva koje veemo uz ono ekskluzivno, koje je ujedno i razlog zastarijevanja sekti i nemogunosti njihova trajanja u vremenu. Sa stajalita duhovne znanosti, Steiner ne govori samo o duhovnom ili spiritualnom svijetu, ve o posve odreenim biima i snagama koji stoje iza naega fizikog svijeta. Te duhovne injenice, kako ih naziva Steiner, smatra se da izlaze u susret djetetovoj religioznoj prirodi. Meu duhovnim injenicama arhaneo Mihael, ili sv. Mihovil, jako visoko kotira. Kako je Steiner opirno pisao i predavao o Mihaelu, potrebno je neto o tome rei. Legende o Mihaelu seu u vrijeme kad je ljudska misao bila jae usredotoena na prirodu i ograniena prirodom. On je pobjednik nad Luciferom, a u proslavi tog blagdana vidimo preivjelu tradiciju, iako direktni uvidi nisu vie mogui.
7 8

Ibidem, 7.

Milan Vujaklija, Leksikon stranih rei i izraza (Beograd: Prosveta, 1980.)

208

4. GODINJAK

Waldorfska pedagogija vidi dijete koje jednim dijelom svoga bia pripada prirodi, unosi je prehranom, disanjem i osjetilima, ali je po svojoj duhovnoduevnoj strukturi blisko biima viih hijerarhija, ili Bogu. Sukob Mihovila i zmaja znai borbu ovjeka sa prirodom (instinktima, nagonima, poudom). Mihovil predstavlja ovjekovu predanost i nastojanje. Kao i drugdje, tako se i ovdje Steiner protivi onomu to bismo mogli nazvati principom adicije ili naprosto dodavanja na postojee stanje. On se zalae za preispitivanje temelja. Dakle, waldorfske kole na Zapadu oduvijek obiljeavaju blagdane sv. Mihovila i svetog Martina, Boi, Uskrs i svibanjsku sveanost. Na mjestima predominantne idovske tradicije, islama ili budizma slavi se onako kako je to svojstveno ovim kulturama. To vidimo kao jednu od kunji waldorfske pedagogije u budunosti hoe li uspjeti biti univerzalna. Kako Steiner ne govori o religiji u smislu neke odreene konfesije, to je ono to waldorfska pedagogija danas prua uenicima koji ne ispovijedaju nijednu vjeroispovijest. Za onu djecu iji roditelji tako ele, dri se konfesionalni vjeronauk kao nastavni predmet. Religija u najirem smislu podrazumijeva vjerovanje autoritetu, a waldorfska pedagogija dijete do puberteta vidi kao bie koje treba autoritet u roditelju ili uitelju i koje eli djelovati iz ljubavi prema njemu. Dijete mu se predaje. Steiner tvrdi da je malo dijete po prirodi religiozno, a poslije puberteta svatko uspostavlja vlastiti odnos prema religiji. 6. Odgajatelj Put je drevna metafora ivota, a waldorfski uitelj slijedi vlastiti unutarnji put (zaetnik waldorfske pedagogije dao je svojevrsne upute za nastavnike9). Steiner u kontekstu obrazovanja nastavnika kae da je dobro nastojati na vrlini i usavravanju,no tendencija prema nekom odreenom usmjerenju savrenosti s vremenom se pretvara u svoju suprotnost i nesavrenu stvarnost. Waldorfska kola inzistira na naelu samoodgoja kod svojih uitelja. Samoodgoj predstavlja interioriziranje onoga to je uitelj usvojio tijekom svoga kolovanja. Dijete je bie koje izmie suhim teorijskim spoznajama. Priroda je ono to podlijee zakonitostima, pa se ni ovjekova ne razlikuje. Meutim, problematino je ono u ovjeku to je iznad prirode. Isto tako; Steiner ne vidi smisla u pedagogu koji nije direktni sudionik nastave i usporeuje takvog pedagoga sa osobom koja ne zna kako nastaje kip, a savjetovala bi kipara.

Rudolf Steiner, Kako se stjeu spoznaje viih svjetova (Zagreb: Antropozofsko drutvo Marija Sofija, 2003.).
4. GODINJAK

209

Kada Frans Calgren govori o kriterijima za waldorfske uitelje, on istie da to nisu nuno znanje, vjetina niti postignuti rezultati10. Pravi waldorfski uitelj je onaj koji je uspostavio sveobuhvatan ljudski odnos prema svom ueniku. Odgajatelj izlazi u susret duevnim potrebama. Da bi dolo do samorealizacije ovjekovog vieg ja, odgajatelj djeluje u svrhu otklanjanja fizikih i duevnih prepreka na tom putu Odgajatelj mora prije svega biti pripovjeda. On djeluje na volju, osjeaje i misli. Do sedme godine dijete ne poznaje uzrono posljedine veze, a granica izmeu doivljenog i fantazije nejasna je. U toj dobi odgovarajue sredstvo je bajka11 koja se obraa dui i utjecat e na percepciju doivljaja kasnije u ivotu, te se smatra da ne treba dijete uporno vraati na racionalnu povrinu zbilje. Naglasak je na tome da dijete razvije svijest o metamorfozi, o tome da stvari ne moraju uvijek biti onakve kakve izgledaju i da treba gledati iz mnogih perspektiva. Tjelesno i mentalno zdravlje glavni su ciljevi waldorfskih pedagoga. U skladu sa svime onim to je dijete (bie koje treba autoritet i priliku za attachment), jedan uitelj vodi razred u svim glavnim predmetima tijekom prvih osam razreda. Poeljno je da po mogunosti taj isti uitelj dri i neki predmet koji ne spada u glavne. Sve ovo zahtijeva od uitelja nadljudske napore, stalni rad na sebi i svom usavravanju. Uenikovo tijelo i duevne funkcije trebaju dobiti to ire mogunosti izraza. Tako se oblikuju vlastiti stavovi i sposobnost donoenja odluka na temelju samostalnog miljenja. U pedagokom djelovanju vrijedi naelo da sve ono, to za nas u djetinjstvu i mladosti uine nai roditelji i odgajatelji, reflektira na sposobnost preuzimanja odgovornosti za vlastiti razvoj u odrasloj dobi. Svako dublje iskustvo radosti vezano je za razvoj djetetovih snaga i sposobnosti, kako to takoer istie, kod nas nedavno prepoznati autor, Robert Spaemann: Jer onaj tko moe vratiti sjeanje na jedan savreni svijet, lake e izai na kraj s nesavrenim.12 Kao odgajatelj moete s uenicima samo onda izii na kraj, ako im u odgoju i nastavi pristupite na slobodan i individualan nain, kae Steiner. Kada se netko upita kako to da mladi, tako puni poleta i lakoe, odrastu u obeshrabrene, beznadne i umorne ljude, waldorfska pedagogija odgovor vidi u nedostatku uzora vrijednog potovanja.

10

Frans Calgren, Odgoj ka slobodi pedagogija Rudolfa Steinera (Zagreb: Drutvo za waldorfsku pedagogiju, 1991.

Steiner kae da onima koji ne razumijevaju direktno, treba govoriti u alegorijama. Kada se to primjeni na dijete, proizlazi da je bajka u waldorfskoj pedagogiji nezamjenjiva.
12

11

Robert Spaemann, Osnovni moralni pojmovi (Sarajevo-Zagreb: Svijetlo rijei, 2008.), 37.
210

4. GODINJAK

7. Igra Ogranieno je nae razumijevanje igre, ona nadilazi fizioloki i psiholoki refleks. Igra u djetinjstvu nosi implikacije na cijeli ivot. Njena je ogromna uloga u razvoju fantazije, kreativnosti, empatije, motorike. Meutim, drutveno razumijevanje ovjeka kao bia igre radikalno se promijenilo u suvremeno doba. Industrijska revolucija uinila je da se potencijalni nezavisni mislilac i ovjek jake volje iskazao u liku ovisnog radnika. Djeja igra duboko je pogoena. Djeca i mladi nali su se u tvornicama i rudnicima. Sve je bilo ureeno da se ovjek to vie radno iskoristi, a bilo kakva dokolica i aktivnost koja prua uitak smatrana je izvorom zla, te se ovjek mora oduprijeti krivnji ako hoe kreirati prostor za djeju igru. U waldorfskoj koli odnos prema igri temelji se djelomino na Schillerovoj misli o ovjeku kao homo ludensu.

211

4. GODINJAK

8. Zakljuak Kada kao neantropozof krenete, na temelju izvora iji je autor sam Steiner, zakljuivati o slici djeteta, suoavate se sa gotovo nepreglednom slojevitou. Njegove su reenice toliko kompleksne, da pri svakoj njihovoj interpretaciji prijeti opasnost da se neto vano izostavi. ini se da je oduvijek je bilo tako. Stenografije njegovih predavanja nastajale su na licu mjesta, a neka predavanja koja su danas evidentirana u registru sveukupnih njegovih djela, Steiner nije uspio pregledati. Dalje, Steiner nigdje ne govori izolirano o pojedinom aspektu slike o djetetu, onako kako bismo mi to eljeli. Veliki posao tumaenja njegova djela i pronalaenja onog pedagokog unutar njega, ini se da jo nije zavren. Ustvari, waldorfska pedagogija i ne eli definirati, ba kao to i nastavni sat u ovakvim kolama esto zavri pitanjem. Jedina tematika je Svemir i mjesto ovjeka u njemu, a nama je potrebno primijeniti to na dijete. Zakljuujemo da je usmjerenost na osobu i njen razvoj karakteristika i nekih drugih pristupa obrazovanju i psiholokim pravcima koji polaze od individualne prirode ovjeka. Razlika je u tome to waldorfska pedagogija smatra da je proces razvoja poeo prije roenja i nastavit e se i nakon smrti. Bazu ivota ini trolani ovjek na kojeg izvana i iznutra djeluje nepregledno mnogo initelja, koji egzistiraju na nepregledno mnogo nivoa. Kad se sagleda iz vie perspektive, ivot pojedinca je u stalnom nastajanju. Waldorfska pedagogija nastoji na proirenju Goetheovih intencija usmjerenih prirodi i procesu spoznaje. Ideal waldorfske kole je sloboda, ne u smislu izbjegavanja svih prepreka u provoenju vlastite samovolje, a jo manje u smislu nekakve indoktrinacije. Sloboda se ne sastoji u gledanju svijeta kao ureenog mjesta, gdje je potrebno jedino ponaati se po njegovim pravilima. Sloboda trai zalaganje. Rijeima Steinera, impuls ka injenju dobra mora potei iz nas samih. U svakoj njegovoj misli prisutna je svijest o ovjekovoj povezanosti s boansko-duhovnim snagama, a s druge strane i o tome koliko je vano da pojedinac upravi smjer svog ivota onoliko koliko mu je dano. Pritom se, naravno, savjesno mora baviti onime to mu omoguuje fiziki opstanak i ostvarenje, npr. svojom profesijom. Steiner nikada nije u opoziciji, uvijek nudi proirenje. Kao da promatra iz gotovo nesagledivo iroke perspektive. Njegovu sliku ovjeka ne moemo podvesti pod utopiju, on samo eli uvesti reda. Ne elimo li, ipak, izostaviti taj toliko puta omalovaeni pojam, u pomo pozivamo Blocha. Taj svojevrsni apologet utopije kazao je: Ako se ini da je obrazac prostakluka uzimati stvari onakve kakve jesu, onda se bez velikog paradoksa moe imati jednako povjerenje u sposobnost stvari da budu drugaije.13
13

Boris Kalin, Povijest filozofije (Zagreb: kolska knjiga, 2004.), 321.

212

4. GODINJAK

ovjek jest u Steinerovim oima i crn i bijel, a za pedagoge je ostalo premalo vremena da bi se zaustavljali na crnome. Waldorfska pedagogija skree pozornost na svijetlu stranu i kako se prema njoj odnositi, zbog ega se uvjetno moe rei da se nalazi blie polu pedagokog optimizma. Steinerovo cjeloivotno neumorno traganje za zakonitostima i vjeita nota topline u obraanju za mnoge je izvor uenja, a njegova je ogromna ivotna energija - nadahnue. Anamarija Leko

213

4. GODINJAK

Literatura: Ajanovi, D. / Stevanovi, M. kolska pedagogija. Sarajevo: Prosvjetni list, 1998. Calgren, F. Odgoj ka slobodi. Zagreb: Drutvo za waldorfsku pedagogiju, 1991. Glockler, M. / Goebel, W. to je waldofska pedagogija?. Zagreb: Drutvo prijatelja waldorfske pedagogije, 1990. Kalin, B. Povijest filozofije. Zagreb: kolska knjiga 2004. Kranich, E. M. Slobodne Waldorfske kole. Zagreb: Drutvo prijatelja waldorfske pedagogije, 1990. Seitz, M. / Hallwachs, U. Montessori ili Waldorf?. Zagreb: Educa, 1996. Spaemann, R. Osnovni moralni pojmovi. Sarajevo-Zagreb: Svijetlo rijei, 2008. Steiner, R. Odgoj djeteta sa stanovita duhovne znanosti. Zagreb: Drutvo prijatelja waldorfske pedagogije, 1990. Steiner, R. O elementalnim biima u prirodi i ljudskom postojanju. Zagreb: Drutvo za waldorfsku pedagogiju Hrvatske, 2002 Steiner, R. Pedagoka osnova i ciljevi waldorfske kole. Zagreb: Drutvo za waldorfsku pedagogiju Hrvatske, 1995. Steiner, R. Suvremeni odgoj djece i mladei. Zagreb: Drutvo za waldorfsku pedagogiju Hrvatske, 1995. Thomson, J. i dr. Zdravo djetinjstvo. Zagreb: Naklada ABC, 2002. II. Vatikanski sabor, Gaudium et spes 22. Rim, 1965.

4. GODINJAK

214

KULTURA
IVA NUI Nai pokuaji. ............................................................................................219 Aforizmi....................................................................................................220 FRA ANTE MARI Nama je Bog sve, a ljubav uzdarje. .............................................................221 PETAR MAJI Sjaju li zvijezde Mijo Toki.....................................................................233 Vlado Pandi Stanislav imi - Duhovni hajduk u jeziku.............................................237 Marko uljak Pjesme. ......................................................................................................265 SANJA ZADRO Stanice......................................................................................................273 Izgovori.....................................................................................................295 U alici kave..............................................................................................302 VIKTOR TICA Pjesme. ......................................................................................................306 Andrijana mlinarevi-cvetkovi Intervju s Draganom Nui-Vukovi.........................................................316

217

4. GODINJAK

Nai pokuaji
Osnovnoj koli Antuna Branka i Stanislava imia u Drinovcima Literarna druina izdaje glasilo Nai pokuaji. Tvorac i urednik bio je, sada ve daleke 1971. godine, nastavnik hrvatskoga jezika Vlado Pandi, danas profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Poslije njega taj je posao preuzela uiteljica Iva Nui suraujui sa svim djelatnicima u koli, a posebice s nastavnicima hrvatskoga jezika. Nai pokuaji su u sebi sadravali i sadravaju najbolje radove Literarne druine. lanovi su literarne druine svake godine dobivali nagrade na raspisanim natjeajima, koje su raspisivale ustanove, kulturne manifestacije, novine i sl. Radove su objavljivali u svim djejim listovima koje su redovito i itali. Djeca su neumorna u pisanju. U Naim pokuajima teme su razliite, niui redom prozu, poeziju, intervjue, zanimljivosti, zagonetke, poslovice, ale, radove iz drugih kola i sl. Nai pokuaji nisu izlazili jedno vrijeme zbog financijskih potekoa i Domovinskoga rata. Sada smo, to se kae, u pravoj formi. Literarna druina, Nai pokuaji, uitelji i nastavnici hrvatskoga jezika ine jedan vrijedan kulturno-knjievni krug, koji kuca kao sat. Ne nestaju zvijezde, kamen, sunce, kr, polja, momci, djevojke i narataji. To ostaje u pjesmotvorima, u kamenu, u ovjeku, u precima i potomcima. To ostaje u hrvatskim naratajima. Rijei prostrte po Drinovcima, po Hercegovini pjevaju i govore. Glasilom Nai pokuaji povezujemo narataje s naratajima. Preko pisane rijei njegujemo svoju batinu i u srcu uvamo ljepotu svoga kraja, svoje Hercegovine. Vjerujemo da e Nai pokuaji izrasti onako kako budu izrastali novi narataji i da e pjevati o onom o emu je pjevao najbolji hrvatski pjesnik Antun Branko imi. Nai pokuaji oivotvoruju ovo podneblje, uvaju i njeguju hrvatsku rije. Djeca iz srca ispisuju na papir sve to je lijepo, to izlazi iz njihove due, a na krni zaviaj je pun dobrote, ljubavi, dobroinstva, trpljenja, ljepote, cvrkuta ptica i plavoga neba. Ovaj lijepi krajolik, koji mirie dobrim duhom hercegovakoga ovjeka, kaduljom, smiljem, vrijeskom i suncem, treba ostati zapisan u pjesmama i priama. Njegujmo ovaj tvrdi kamen oplakan majinom suzom prolivenom za nestalim, poginulim i sinovima u tuini. Ostanimo na njemu, uvajmo ga, ugradimo u njega svoj ivot za budue narataje. Pustimo duboko korijenje koje se nikada nee dati iupati, a djeca e sve to opisati u slijedeim Naim pokuajima. Ja sam otila u mirovinu, ali Nai pokuaji se nikada nee umiroviti.
219 4. GODINJAK

AFORIZMI

Pele izbacuju trutove,trebale bi to i ene uiniti.

Onaj tko ide, a ne zna kamo ide, ne ide nikamo. Steemo remen do posljednje rupe u ivotu. Iz temelja se kua gradi, iz temelja se ivot sladi. Budale nikada nisu same. Ako je svirala na vrbi, onda je i ljubav na grani. Trn bode, a zla rije probada. Nemoj svoje nesposobnosti lijeiti na drugima. Isplazi jezik na zemlji da to ne bi uinio u paklu. Poteno je biti poten, jo potenije priznati da nisi poten. Iva Nui

4. GODINJAK

220

NAMA JE BOG SVE, A LJUBAV UZDARJE

STOTA OBLJETNICA FRA PAKALOVE SMRTI I OSNUTKA BIJELOGA POLJA 1910. 2010. Glas: Je li toga jutra na Bezgrjeno zaee 1910. umirui Pakal hrlei u zagrljaj vjenosti pred svojim oima vidio svoju pokojnu majku Vidu. Bijae od roda imia. Nije mogla svoga sina roditi u Drinovcima, gdje im bijae obiteljska kua, ve je preko uzbrdite i krevite Sebiine i Majia kule onako trudna, slaba i zadihana bjeala pred turcima u Slivno. Je li mu majka ispruila svoje ruke, to je izmamilo blagi osmjeh na pokojnikovu licu, da bi primila svoje edo. Je li umirui starac biskup uz svoju Vidu u svom ushienom i umiruem pogledu vidio nebesku Majku, Bezgrenu Djevicu, ta umirao je ba na njezinu svetkovinu Je li u tom trenu slutio budunost koju e doivjeti Biskupsko sirotite povjereno asnim sestrama franjevkama Sestra 1: Tko bi mi od vas djeco mogao odgovoriti kada se rodio preasni otac biskup fra Pakal Buconji? (sestra hoda tamo ovamo ispred grupe predkolske ili neto starije djece koja sjede u kolskim klupama pred njom, ta e ista djeca u potrebi biti i zbor i sve ono to e se u ovom recitalu s njima dogaati) Djevojica 1: Otac se biskup rodio 1. travnja 1833. godine i rodom je iz Drinovaca. Djevojica 2: Kako je rodom iz Drinovaca kad se rodio u Slivnu, a Slivno je daleko od Drinovaca i uope nije u Hercegovini ve u Dalmaciji (djeca se svaaju, jedni su za jedno, drugi za drugo i stvorila se poprilina galama koju sestra pokuava stiati i unijeti red) Sestra 1: Polako, polako (kad su se djeca umirila ona nastavi) Dakle, imate pravo i jedni i drugi, i nemate pravo ni jedni ni drugi (djeca je s nevjericom gledaju) E, da, to me gledate. To je tako u ivotu. Kad ovjek misli da ima uistinu pravo, neto iskrsne
221 4. GODINJAK

i nema pravo, i kad misli da je posve u krivu, opet e neto iskrsnuti i uvidjet e da ba i nije Djevojica 3: Ba tako, sestro, svi su me okrivili da sam ukrala Ivinu lutku, i svi su mislili da sam nevaljala i lopovica. Svi osim mene. Ja sam znala da nisam. I onda se nakon nekoliko dana lutka pronala u grmlju Iva: I onda su svi mene napali da sam je tamo izgubila, pa sam na pravdi Boga podnosila ljutnju svih Djevojica 1: A, tamo ju je sakrila, znamo ve svi tko (svi gledaju prema jednoj djevojici, a ona preda se) no, rekli smo da emo to zaboraviti Djevojica 4: Pa to onda spominjete, kad smo rekli Sestra 1: Boe, pa ne priamo sada o Ivinoj lutki ve o naem utemeljitelju i dobroinitelju blagopokojnom ocu biskupu fra Pakalu Buconjiu Dakle, on je ipak rodom iz Drinovaca, jer se tamo trebao roditi, ali ga je, bjeei pred turcima koji su progonili nae obitelji, njegova majka rodila u susjednom Slivnu I, to vam je najljepe iz njegovog ivota, jeste li zapamtili to sam vam proli sat priala. Djevojica 1: Meni se svidjelo da je bio sirotan. Djevojica 2: I kako je jako mali doao u selo erigaj k fratrima da bi i sam postao fratar. Djevojica 3: I kako ih je u maloj kuici koja je bila njihova kola bilo trinaest, kako su se oskudno hranili i nije ni kruha bilo dovoljno, kako su im kreveti bili samo od dasaka i nekih vunenih prostirki, kako su na nogama imali opanke, a bili obueni u krutu vunenu odjeu Iva: Ja, sestro, nisam razumjela to znai da su slipeteli kad su meu sobom dijelili sireni kruh Sestra 1: Moe li to netko od vas objasniti Ivi?! (gleda po djeci, ali svi daju do znanja da ne mogu) E, sluajte: Kad bi ti gladni djeaci koji su uili za fratre dobili od svoga metra, fratra koji ih je uio, komad kruha od sirka, to je jako crn, tvrd i ukusom ljut kruh, bili su presretni. Oni bi taj kruh izlomili na trinaest komada, jer ih je toliko bilo. No, iz straha da je neki komad vei, a neki manji, i da oni koji su jai ne bi odmah posegnuli za tim najveim komadom, svi bi zatvorili oi, bili bi u tom trenutku slijepi, kako bi uzeli komad kruha koji ih zapadne, jer ga tako zatvorenih oiju nisu mogli birati. Dakle, to je to slipetanje.
4. GODINJAK 222

Djevojica 4: Meni je sad jasno, a vjerujem i Ivi i svima nama. Sestra 1: Eto tako, sad smo to nauili. I to je poslije bilo s tim malim Stjepanom?! Djevojica 4: Kojim sad, Boe, Stjepanom? Djevojica 1: (die brzo ruku ustaje i odmah odgovara) Da si pazila proli put ve bi znala da se na biskup dok nije postao fratar tako zvao. Djevojica 2: Tako mu je pratar dao ime na krtenju. Sestra 1: (gleda jedno dijete za drugim, pa nastavi) I, to je bilo sa Stjepanom?! Djevojica 3: On je brzo nauio itati, pisati, raunati, lijepo pisati, pjevati, a ponajbolje latinski. Kad je to sve nauio fratri su ga ispitali, on je na ispitu odlino proao, i oni su ga obukli u haljinu sv. Franje koja se zove habit i tada je dobio svoje ime fra Pakal. Sestra 1: A, gdje se sve to dogaalo?! Djevojica 4: Pa na irokom Brijegu, Boe, ta u Hercegovini u to vrijeme nije bilo ni jednog drugog samostana Sestra 1: Tako je, Boe (sestra je imitira), i kad je prola godina kunje, to je uinio fra Pakal? Iva: On je lijepo sa svojim drugovima poloio vjene zavjete, zakleo se da e se nakon nauka ponovno vratiti u Hercegovinu, i otiao u Italiju studirati fratarske kole. Djevojica 1: I tamo je bio jedan od najboljih aka. Nauio je talijanski ko vodu, moja baka kae profekt. Tu su ga zaredili za sveenika i odmah ga postavili na papino uilite za profesora. Djevojica 2: Fra Pakal je htio u Hercegovinu, Talijani ga nisu dali, a fratri iz Hercegovine pisali ocu Generalu da ga puste, jer njima treba sada drugu djecu uiti u koli. I to je trajalo jedno dvije tri godine, i puste fra Pakala, a on sav sretan doe u Hercegovinu na iroki Brijeg, i tu odmah utemelji visoke kole za nae mladie koji ue za fratre. Sestra 1: Ja sam jako zadovoljna kako ste sve upamtili. I, dalje, to je dalje bilo s fra Pakalom?! Djevojica 3: E, dalje ne znamo, tu nam je juer zavrio sat. Rekli ste, sestro, da ete nam nastaviti priati o fra Pakalu i njegovu ivotu. Sestra 1: Sluajte, nakon Brijega dolazi u svoje Drinovce. Tu osniva upu, jer su Drinovci do tada bili zajedno sa Ruiima, a nakon toga ga fratri izaberu za svoga vrhovnog starjeinu u Hercegovini. Bila su to, djeco, jako teka vremena. Nakon vie stoljea padalo je krvavo tursko carstvo, narod je protiv turaka dizao ustanak na
223 4. GODINJAK

sve strane, a fra Pakal je s ostalim fratrima jako brinuo da Turci ubiju to manje ljudi. Dola je na vlast Austrija, i na je narod opet ostao bez svoje uprave, opet pod stranim gospodarom. Uto umri biskup fra Aneo Kraljevi i svi jednoglasno izaberu fra Pakala za biskupa. Djevojica 4: A, zato ga mi, Boe, zovemo biskup Pakal Buconji! Iva: Ba si mudro zakljuila. Sestra 1: I fra Pako je svome puku i svojim fratrima na posveenju za biskupa u Rimu napisao divno pismo koje se naziva poslanicom, a u njemu je izmeu ostaloga rekao: INTONACIJA MELODIJE GOSPODIN JE PASTIR MOJ IDE NAJPRIJE TIHO, PADA TAMA NA SCENU, DOLAZI POLAKO SVJETLO, NA SCENI JE ZBOR DJECE KOJA E OTPJEVATI PRVU KITICU PJESME. OPET E PADATI TIHO TAMA, DJECA E SJESTI U SVOJE KLUPE, A ZA TO VRIJEME Glas: Pastirnica sveenstvu i vjernom puku namjesnitva apotolskoga u Hercegovini, u Rimu, tiskom Svetog skupa za razirenje vjere 1880. godine. O. Pakal Buconji, obsluujuega reda s. Frane. Milostju Bojom i S. stola apotolskoga biskup magidski i namjestnik apotolski u Hercegovini. Svim potovanim sveenikom i svemu vjernom puku njegovoj pastirskoj skrbi povjerenomu, mir i pozdrav u Isukrstu! Primite, dragi u Isukrstu sinovi, kratku ali srdanu pozdrav vaega nedostojnoga Pastira. Milost i blagoslov naega premilostivoga Spasitelja, pratila od poela do svrhe nae zajednitvo, ter nam sve bilo u vezu iste kranske ljubavi i ovrivanju podpunom naih dunostih, na mir i sreu vriemenitu, a spasenje vieno dua naih. Vi, mila bratjo, od malo vriemena osnovanja ovdjenjega Namjesnitva Apotolskoga, imadoste dva dina Pastira. Komu bo od nas i danas u srdcih neive uspomena slavnoga nam fra Rafe Bariia, ter fra Angjelaq Kraljevia, koji toliko podnesoe i dobra uinie za ovo kranstvo. Izza toli dinih Pastira, izpoviedam, moraliste se nadati odlinijemu i vriedniemu, nego li to je sadanji za pastira vam u ponienoj i nedostojnoj naoj osobi odredjen. () A to vam sv. Otac Papa i estiti Vladar u nevriednoj naoj osobi dadoe pastira, osobitu vam blagohotnost pokazae, podavi
4. GODINJAK 224

vam pastira iz sredine vae, iz sredine vaih redovnika, sinova s. serafinskoga Frane, koji bivi ko prirasli za vas a vi za nje, i od toliko vjekova s vami bratjom svojom, od djeda i pradjeda, dielili sreu i nesreu, niti vas kroz najee kunje igda ostavili i zapustili, najbolje i sada zapoznaju vae potrebe i pravedne elje; oni najspravniji i sada za vas, kano za svoju duhovnu djecu, i duhovnu batinu, sve uiniti to po zakonu mogu i to im po pristojnosti dolikuje. Mi sinovi s. Frane doivismo, na svih nas utiehu, da vas nepokvarene i u svetoj i spasonosnoj katolikoj vjeri vrste izruimo pod slavnu kransku vladu, zato nesumnjite da neemo odsele za dobro vae i umom i djelom truditi i koristiti. Radi ega, ljubezni sinci, svi najtoplije imamo zahvalni biti vrhovnim vlastim na tolikom obziru i panji prama nam i naem dobru. Sestra 2: Hercegovka odnjiha ga mati, Litica mu uzglavlje je bila, Njojzi on e kao sunce sjati, Provid ga je njojzi odredila! Ovako su ga, djeco, slavili pjesnici u prigodi njegove tridesete obljetnice biskupovanja. To bijae poetkom 1910. godine. A, te je godine, nekako s proljea taj dobri biskup uinio jo jedan veliki i dobri in. Koji to bijae, moe li netko rei?! Djevojica 1: Nesebinom je darovnicom darovao asnim sestrama sv. Franje i njihovom enskom sirotitu zemljite u Bijelom Polju. To je prostrana oranici, i na njoj jedna mala kuica. Sestra 2: A, to bi asnim sestrama trebala ta zemlja?! Djevojica 2: asnima ne treba, njima nita ne treba, ali treba malim siroticama Djevojica 4: Malim siroticama, Boe, nije to tako. Zna se, tako ste nas nauili, da je o. biskup Pakal imao jako veliko i dobro srce. A svi koji imaju takvo srce najvie vole sirotinju. A, sirotinje uvijek ima. Ta, evo, i mi iz Majina sela, i mi smo sirotinja. Tako ih je bilo i onda. I nitko se u gradu Mostaru nije o njima brinuo. Mnogi su umirali od gladi, smrzavali se po bijednim kuama i predgrau, po selima oko Mostara. I onda je biskup rekao: E, toga je dosta. Vamo treba dovest asne sestre sv. oca Franje, ja u im dati kuu u Mostaru i u njih emo dovesti sirotinju, a sestre e se brinuti o njima. I doveo ih je iz Maribora. Iva: O. je Pako molio na sve strane, i franjevaki provincijal, i sestre su tako dole. A doveo ih je zato da se brinu u djevojicama
225 4. GODINJAK

koje su sirotne kao i mi, koje nemaju nita, napose za one koje nemaju svojih roditelja. Djevojica 4: I onda je to sirotite, i ta kola, kad su to asne uzele u svoje ruke, a pratri im pomagali iz svih naramica, a biskup to potakao i dopustio, naraslo. Trebalo je to, Boe, nahranit. Eto, zato je biskup trideset godina poslije ovako rekao: Treba toj djeci kruha, povra, voa, treba ima mesa. To se sve moe imat ako asnima dadne dobar komad zemlje. I, zato im je dao Bijelo Polje. Ne moe, Boe, zemlju okom pregledat. I tu su asne odmah sagradile uz tu neku staru kuicu jo vie i novu, i novu, i Bijelo Polje postade veliko, veliko Djevojica 3: Hranilo je svim i svaim Sirotite. A, davali su i dobri ljudi, i fratri i svi. Djevojica 1: Sestro, mogu li ja neto rei o biskupu fra Pakalu? Sestra 2: Reci, zlato! Djevojica 1: Ali, recite im da mi se ne smiju, oni se uvijek meni smiju kad je o neem razmiljam, pa to na glas reknem. Sve: Neemo se smijati, samo reci. Sestra 2: Eto, ula si, samo reci. Djevojica 1: Ja mislim da je o. biskupu, kad je odluio napraviti sirotite i kad je odluio da mu daruje i Bijelo Polje neto palo na pamet Sestra 2: A, to bi to bilo?! Djevojica 1: Pa, mislim ono to mu je priala njegova majka Vida kad je bio mali. Sestra 2: (djevojica je zastala sramei se da ne pogrijei i gledala je po drugoj djeci, a asna ju je podravala) Nemoj se bojati, samo reci, to mu je to majka govorila?! Djevojica 1: Pa, drei ga u svom krilu priala mu je kako je bila sretna dok ga je nosila pod svojim srcem, kako je ula kako se on u njoj nogeta (djeca su se poela smijati, a Djevojica 1 se uhvati za kosu i ljutito skoro sa suzama nastavi) Jesam li vam rekla, sestro, da e mi se smijati, uvijek mi se smiju kad ja neto razmiljam Djevojica 4: Boe, ko ti se smije (smije se) Sestra 2: Djeco, dosta. I ne slutite kao je lijepo to sada ujemo. (Okrenu se Djevojici 1) Nastavi, sine, samo nastavi (sva se djeca umirie i gledaju u nju) Djevojica 1: Ja uvijek alim to to i sama nisam doivjela: da me majka uzela na krilo i pria mi kako je to bilo kad sam bila pod njezinim
4. GODINJAK 226

srcem. Ja ne pamtim svoje majke, ja sam oduvijek u Majinom selu. Uvijek kad se govori o siromanoj i naputenoj djeci, ja vidim sebe, i uvijek zamiljam kako bi to sve drukije bilo da sam zapamtila svoju majku. (Zastala je. Svi su uutjeli, svi o sebi razmiljaju) Sestra 2: Molim te, smogni snage i nastavi. Djevojica 1: i priala mu je kako je sve spremila za njegov porod. Kolijevku opremila novim lanenim pelenama, kako mu je spremila ovoje i pelene, boicu, i samo ekala da joj se rodi. A, Stjepan je njezin samo slua i ne trepe oima. I onda, moj Stjepane, veli ona njemu, kad sam skoro trebala roditi uletio je tvoj otac u kuu sa stricima i s drugim ljudima iz zaseoka i rekao: Vide, bii to te noge nose, bii priko Sebiine i Majia Kulu zaobii jer i tamo su turske zaptije. Eto turaka na nae Drinovce. Ja sam ga sva u strahu gledala, i htjela neto rei, a on je povikao: Bii, eno, zaboga, uje li ti mene! A, to e biti s tebe i druge dice?! Jami ji sve i bii, a mene pusti sudbini. Spasi nam baren dicu! I, biala je jadna Vida. To mi je, sestro, stalno u glavi. A, vjerujem da je to u glavi bilo i naem biskupu kad mu je na pamet palo da napravi sirotite i pozove dobre asne da se o njemu brinu. Sestra 2: Krasno si nam to predoila. I ja sam uvjerena da mu je to stalno bilo na pameti. Djevojica 2: I, jo neto sestro! Biskup je i sam bio siromaan. Njemu je stalno u glavi i dui ostao oni sireni kruh s erigaja. On od tada nikada nije mogao prestati misliti na sirotinju. Posebno, kad je postao biskupom, i kad vie nije morao jesti tako sirotan kruh. Uvijek kad bi sjeo za objed on bi se zasigurno sjetio toliko sirotinje, posebno nas malenih koji ni za to nismo krivi a nemamo kruha, nemamo doma, nemamo nita. Iva: Zato ja mislim da je skroz glupo to smo se poeli smijati kad je poela pria o ovome. Sestra 2: Tono, i to valja zapamtiti. I jo neto. I vi ete odrasti. Ako Bog da, neete biti sirotinja. Ali, i tada kad vi ne budete sirotinja, bit e sirotinje. Nemojte ih nikada zaboraviti. Djevojica 4: Boe, zaboraviti, na daj Boe!
227 4. GODINJAK

Svi: Sestra 2:

Neemo nikada! To je ono emu nas ovaj veliki ovjek, fratar, sveenik i biskup i stotinu godina poslije svoje smrti ui. INTONICIJA MELODIJE GOSPODIN JE PASTIR MOJ IDE NAJPRIJE TIHO, PADA TAMA NA SCENU, DOLAZI POLAKO SVJETLO, NA SCENI JE ZBOR DJECE KOJA E SAD OTPJEVA DRUGU KITICU PJESME. OPET E PADATI TIHO TAMA, DJECA E SJESTI U SVOJE KLUPE, A ZA TO VRIJEME Glas: Godine Gospodnje 1910. na 18. sijenja navrilo se tono trideset godina fra Pakalovog biskupovanja. Toga je jutra ve ostarjeli dobri biskup tiho u krugu najdraih proslavio svoju obljetnicu. Jutrom rano Presvijetli je molio sv. misu zahvalnicu u svojoj kunoj kapelici. Pod tom je sv. misom priestio asne setsre III. Reda sv. Franje i djecu iz svoga sirotita. U crkvi sv. Petra i Pavla u 7 sati i 30 minuta sveanu je sv. misu zahvalnicu na nakanu o. biskupa pjevao mnogopotovani otac fra Luka Begi uz prisustvo mnotva pobonoga puka. Negdje s proljea otac je Biskup asnim sestrama darovao svoje imanje u Bijelom Polju za potrebu sirotita. To ensko sirotite bijae ocu biskupu jedno od njegovih najdraih ivotnih ostvarenja. O njemu je brinuo kao o najdraem edu. Slutio je mudri Otac da se blii njegov ovozemni kraj, te je sirotite htio osigurati i nakon svoje smrti. I onda je njegovo zdravlje te godine poelo naglo slabiti i snaga ga je naputala. Pao je na postelju i s ovim se svijetom rastao 8. prosinca 1910. godine. Ukop mu je bio svean. Bijahu mnogi i nadahnuti govori u oprotaju s velikim Pakalom. No, najsnanije su odjeknule rijei oprotaja Katice Peri, jedne male sirotice iz biskupova sirotita. Kad bi iznesen lijes iz palae, kojeg su nosili sami oo. franjevci i svjetovni sveenici, i im bi stavljen na mrtvaka kola, pozdravi ga mala sirotica ganutljivim rijeima: Premile drugarice! Evo nas pred rastvorenom rakom naeg predobrog oca i hranitelja. Jpo malo i vie ne emo ga vidjeti! Ah! koliki pla i tuga obuzima dobru djeicu na rastanku, kad im otac odlazi u daleki svijet na vie godina! Ovakova djeca u istinu tuguju i plau, ali u svoj njihovoj alosti opet ih tjei ona slatka nada, da e im se otac vratiti i da e se opet nai u njegovom oinskom zagrljaju. Ali mi tune i alosne! Rastajemo se za vazda sa naim predobrim ocem, sa onim, koji
4. GODINJAK 228

nas je sirote i zaputene primio pod svoj krov, hranio nas, odievao i svim potrebitim obskrbljivao, a to je na predobri otac fra Pakal Buconji, kojeg milosrdni Bog pozva k sebi na vjeni otpoinak iza trudnog rada i kojega evo njegovi najmiliji predaju majci zemlji da njegovog blagog oinskog lica vie ne vidimo. U njem gubi sveenstvo najiskrenijeg brata i druga, sad najprivenijeg lana, domovina najodanijeg tovatelja, biskupija uzor pastira i narod hrabrog obranitelja i oca a mi premile drugarice, u njem gubimo oca hranitelja i sve. Predobri oe! Znamo da se dijeli od svojih milih po Bojoj odredbi pak i od nas Tvoje siroadi, ali nas ne zaboravi ni gore kod Svevinjega, a mi od nae strane, rastajui se s Tobom ovdje na tvom grobu obeajemo da emo Ti i nadalje ostati zahvalne kerke i odane tovateljice, da emo sliediti Tvoje oinske savjete te kao dobra i zahvalna djeca uvijek se milo sjeati svog oca i hranitelja. Uz ovakovo sinovsko obeanje kliemo Ti: S Bogom! Dok se opet ne vidimo gore u nebu. S Bogom! Na prisutne je uvstveni govor djevojice duboki utisak uinio, to su pokazale suze na licima samih viih dostojanstvenika. Iza toga krenula je veliajna i nepregledana povorka svijeta etalitem tefenijinim k franjevakoj crkvi. Nebo je bilo oblano, kia nije htjela padati, a grad je uz nogostup stajao mirno drei eir u rukama i tiho tuei za svojim dinim ocem. Sveanu je slubu Boju predvodio uzvieni gospodin dr. tadler, nadbiskup, uz podvorbu pre. fra Alojzija Miia i don Anelka Glavinia, nadupnika u Trebinju. Za vrijeme sv. ina na koru su orgulje svirale, a pjevali franjevaki bogoslovi i biskupsko sirotite. Otac je biskup ukopan tu u crkvi sv. Petra i Pavla, pred oltarom sv. Ante Padovanskog, s desne strane gledajui od glavnog oltara. Sestra 3: Ove se godine sjeamo uistinu vrijednog i velikog jubileja. Tko e nam neto o tome kazati? Djevojica 4: Ja bih kazala, Boe, ali ne znam to je to jubilej. Sestra 3: Moe li netko objasniti? Iva: Ona ne zna, Boe,! Kako e znati kad nikad ne slua to nas sestra ui. Jubilej, tako ste nam, sestro, objasnili zadnji put, dolazi od idovske rijei jobel, a ta rije na hrvatskom znai trublja. Budui da na velikim proslavama sviraju trube, onda su i proslave po tome nazvane. Jubilej je, dakle, proslava godinjice rada, ivota neke osobe, ustanove ili nekog dogaaja. Obino se slavi u razmaku od 100, 75, 25, 20 ili 10 godina.
229 4. GODINJAK

Djevojica 4: E, onda znam. Mi slavimo dva jubileja, i oba su napunila stotinu godina. To je smrt naeg biskupa darovatelja i jubilej Bijelog Polja. Djevojica 1: Oba iste godine. Biskup je u proljee darovao Bijelo Polje, a u zimu te godine umro. Kako je to meni znakovito. Sestra 3: I te kako. Djevojica 2: Kao da je dragi Bog htio da uvijek kad slavimo godinjicu Bijelog Polja odmah mislimo i na dareljivog darovatelja, biskupa fra Pakala. Djevojica 3: Ja neto mislim da je to i biskupu bilo drago. Teak je bio njegov ivot, pun nesrea narodnih i nepravdi koje je teko podnosio, i pun tolikih ljudi koji su uvijek samo na sebe gledali. A on je volio i druge, posebno nejake i siromane i nejaku ensku djecu. Govorio bi, govorili ste nam, sestro, da je ponavljao da mu je ao nejakih djevojica koje ostanu bez roditelja, da e se tee snai od djeaka, pa je zato napravio za nas sirotite i darovao mu zemlju u Bijelom Polju. I imao je pravo. Nita nije teko kao biti mala siromana djevojica, bez ikoga svoga. I kad je sve to napravio, onda je rekao: E sad mogu mirno umrijeti. Sestra 3: I, to se onda dogaalo na tom darovanom posjedu u Bijelom Polju? Iva: asne su se sestre naselile u Bijelom polju prije stotinu godina. Dakle, te iste godine kad je zemljite i darovano i prije fra Pakalove smrti. No, ta je kua u Bijelom Polju sve do kraja I. svjetskog rata ostala podrunicom mostarske kue i sirotita. Djevojica 4: Sestre su prije I. svjetskog rata u Bijelom Polju otvorile 1913. godine osnovnu kolu. Sestra 3: Tono. I ta je kola otvorena najvie iz razloga to je ona u Mostaru za djecu iz sirotita postala pretijesnom. Tako su djevojice iz Sirotita u Mostaru dijelom ile i u tu kolu u Bijelom Polju i tu kod asnih cijelo vrijeme ivjele i bile smjetene. No, bilo je i drugih razloga, a najvie da bi i hrvatske katolike djevojice Bijelog Polja imale svoju kolu, jer su to u mjeovitoj dravnoj koli imale muslimanske i pravoslavne djevojice. Osim djevojica iz sirotita tu su asnima u Bijelo Polje dolazili djeaci i djevojice okolnih mjesta i iz Bijelog Polja, a biskup se Mii brinuo za njih i uvijek traio pomo od dravnih vlasti. A, to se u Bijelom Polju dogodilo 1921. godine?
4. GODINJAK 230

Djevojica 1: Izbio je poar i posve je izgorjela kua i kola asnih sestara u Bijelom Polju. Uz nevolje i glad koje je donio rat, sad i ovaj poar. Bilo je to strano. asne su spasile ivote svojih sirotica i vlastite i ostale pod vedrim nebom. Stalni su gosti i njima i djeci i cijelom Bijelom Polju bili samo studen i glad. Sestra 3: Iako su mnogi eljeli pomoi, obnova je tekla sporo i teko. Fratri i biskup pomagali su osobno i molili za pomo sestrama na sve bijele strane svijeta. Uz velike napore sve je obnovljeno i napravljeno jo bolje. Ureeni su parkovi, otvoreno groblje, Bijelo Polje postaje sve veim i ljepim sreditem asnih sestara franjevaka u Hercegovini. Djevojica 2: I sad je opet doao rat. Ovdje u nas u Hercegovini svako malo ili rat ili glad, a ponekad i poar. Rijetko nam se dogodi neto to bi bilo ljepe. Djevojica 3: Ovoga su sada prozvali II. Svjetski rat. Taj je rat ugasio Sirotite, ugasio kole koje su vodile asne, ugasio sve to je potivalo Boga i ovjeka. Sestra 3: I nakon toga rata u kojem su ubijeni na pravda Boga mnogi nai oevi i majke, nai fratri i sveenici i jedna naa asna sestra, komunisti su asnima oduzeli sve kue i imanja, osim ove kue u Bijelom Polju. Sada je ona postala vele jedinim krovom nad glavom cijele provincije asnih sestara. Zatvori su puni fratara, asnih sestara, mnogih naih vjernika. Neimatina i glad, strah. Hercegovina je utjela i patila. Ni drae nisu listale. Djevojica 4: No, mnoge su dobre obitelji diljem cijele Hercegovine jo are molile Boga i vjerovale u Njegovu providnost. Mnoge su djevojice i djevojke dolazile u Bijelo Polje i javljale se asnim sestrama da i same ele u asne. To je bila divota. Molile su, pjevale, radile i niega se nisu bojale. Takve su hrabre i pobone ene, Boe! Iva: Ile radit po bolnicama, a u samostanu u Bijelom Polju ile i plele. Vezle misno ruho, vodile svoje gospodarstvo, ivjele od svoga ulja i znoja. Djevojica 2: I opet, eto rata. Ovaj je bio za Bijelo Polje najstraniji. Sestra 3: Da, sine! Bio je straan. asne su do zadnjeg trena htjele ostati na svom ognjitu. Narod je sa suzama naputao svoje kue, ene su plakale, djeca nisu znala to se dogaa. Padale su granate. Samostan je molio dan i no. asne ne ele otii. Starice plau, ele sa svojom kuom umrijeti. Dolaze branitelji HVO-a,
231 4. GODINJAK

sve su to djeca koje asne znaju otkad su prohodali i tekog srca savjetuju: Sestre, poite, ovdje e biti pakao! Valjalo je pregaziti Neretvu i s brda jo jednom domahnuti nepreboljenom Bijelom Polju. Zavrile su na raznim mjestima, a najvie njih u Meugorju. S Djevicom su Marijom molile za mir, za slobodu, za povratak. Djevojica 1: Ja mislim da su nam tu i izmolile Majino selo, i da je Gospa tako htjela. I to je najljepe to se moglo dogoditi. Djevojica 2: I da su otvorile vrtie, i u Kiseljaku. asna 3: A, sve smo poeli s priom o Vidi Buconji koja je trudna morala bjeati da bi ivot svoje djece pred turcima spasila. Kako je ovaj ivot zagonetan. (PROKLETA SIROTINJA OD OLIVERA DRAGOJEVIA ILI ZASPALO JE SIROE NAI LIJEPO IZVEDBU I PUSTITI CD. DJECA I SVI MOGU ZAJEDNO PJEVATI) Glas: Teku godine i slau povijest. Teku, pamte i zaboravljaju. U albume slau osmijehe i pla, rane i bol, radosti i raanja, dozrijevanja i oluje koje odnose tek zametnute plodove. U stoljeu se rode mnogi i mnogi umru. Neke zapamte ovako, neke onako. A nad ovim svojim stoljeem zastao fra Pakal na Biskupovoj Glavici i gleda prema Vukodolu smrknutog brka, pa se okrene Podhumu i gleda Petra i Pavla, pa samostan i u njemu Bogosloviju, Samostan i sirotite asnih sestara, gleda Hrvojev dom, Napretkov, smilja mjesto za svoju katedralu, slua davorije pjevakih korova i ciku djece. I zastane, jae se osloni na svoj tap, pa kao da izmeu suenih vjea nekamo zagleda i prepoznaje. Je li to osmjeh alje svojoj Vidi zadihanoj uz Sebiinu, trudnu i bijednu goli ivot pred turcima spaavajui, ili broji zalogaje sirena kruha s erigaja i svoje drugove iekuje. A oni ve mnogi mrtvi, mnogi krenuli Bog te pita kamo. Ne, on se neem drugom smijei, i irom otvara svoje vesele starake oi od kapka do kapka, uzdie tap i njime oinski mae. To Pakal svojim siroiima, svojim djevojicama od svakoga ostavljenim, i svojim sestrama franjevkama, crnim, na pozdrav nebeske poljupce alje. I kao da veli, ljudi, neka nas. Pustite nas na miru. Nama ni ratovi ni glad, ni nepravda ni mrnja, nama ni sirotinja niti itko niti nita ne moe. Nama je Bog sve, a ljubav uzdarje. Fra Ante Mari
4. GODINJAK 232

SJAJU LI ZVIJEZDE MIJO TOKI

Kada sam nenadano dobio ast i preuzeo obvezu promocije knjige pjesama prijatelja Mije Tokia, u sklopu manifestacije Uskrs s Maticom hrvatskom u Grudama, bio sam, kao vjerojatno i mnogi drugi u to vrijeme, u malo intenzivnijoj duhovnoj fazi od uobiajene. Uskrsni dani, sami po sebi, daju poseban osjeaj; itanje Kolibe Wiliama Yonga i neobian susret ovjeka i Boga potie razmiljanja i propituje; intenzivirana su sjeanja tragike, tuge i ponosa odlaskom na Kupres 10. travnja; tu je i vrlo udna koincidencija politikih stavova i izjava Predsjednika RH i njegovog, kandidaturom pretpostavljenog i prezentiranog politikog antipoda, koje su sliile na jo jedan stisak klijetima orahove ljuske na kojoj plovi sudbina hrvatskog naroda Herceg Bosne; opako su intenzivirani medijski nasrtaji na Katoliku Crkvu; misteriozno je stradalo politiko i vjersko elnitvo prijateljske Poljske; jezovito vrite prepune stranice crnih kronika u medijima; a ve je nepodnoljivo dugo razdoblje vlage i studeni, kojim zima brani dolazak proljeu. Svakodnevne su i vijesti kako se Nebo i Zemlja opiru, jogune, srde, kanjavaju, poesto i nedune; olujama, poplavama, potresima, vulkanima, meteorima, poarima, epidemijama. Osjeaj pojaava i ini se nezaustavljiva kvarnost ljudskih dua i srdaca, usprkos pozivima i opomenama i nae Gospe i naih pjesnika. U taj udnovati koloplet informacija, dogaanja, razmiljanja i osjeaja, ponovno itanje poezije Mije Tokia uklapa se omamljujue i zastraujue, ali i ohrabrujue i okrepljujue, poput prikladnih Anelkovih (Mikuli) ilustracija u Mijinim knjigama. A Mijinu su poeziju recenzirali, predgovarali, pogovarali i promovirali mnogi poznati, priznati, od zanata: Boidar Petra, imun Musa, Marko Toki, Zdravko Kordi, Jozo Mari, Kreimir ego, Ilija Drmi, Antun Lui, fra Mia Stoji, Marina Kljajo Radi, Jozo Mai i drugi, i svi su o njoj govorili izuzetno pozitivno i s potovanjem. Poto Grude tako i tako slove kao uvijek i u svemu nekako drukijima i razliitijima, veeras e osvrt na Mijinu poeziju biti moda manje struan, a vie izravniji, prijateljskiji od srca,
233 4. GODINJAK

neposredniji i formom nesputaniji. Da, spomenuh prijateljskiji, iako sam se osobno u vremenima stvaranja ovih pjesama, vie osjeao kao njegov suputnik ili supatnik nego prijatelj, imajui ne jednom priliku zaviriti u njegov svijet, zbilju i stvaranje, i katkad pogledati na sve (tako si ja umiljam) njegovim oima. Da rekoh umiljam, jer u svojoj prvoj zbirci Knjiga nemira Mijo oko sebe sazida Utvrdu, neprobojnu utvrdu, tvrdu, na tvrdoj stini, s malo ili nimalo otvora i bez promaje; i sam e rei: Nastanio sam se u svom biu Kao u svojoj utvrdi Proirujem zidine Da svoje nemire mogu pokopati I hranim se uvijek i uvijek suzama i mlikom materinim Da bih na ramena svoja izrastao ( Sa svojih ramena lako je nebo dosegnuti ) I da je umro mlad, a nije, meni bi Utvrda bila sinonim za Miju i Mijino pjesnitvo isto kao to je Opomena za A.B imia ili imi za Opomenu. Mijo ne ostaje puziti po zemlji, nego stremi iz Utvrde do neba makar se na svoja ramena morao uspinjati. I kao to rekoh nije umro, i od tada je puno pjesama na nebu poezije na meni drag kalup i u dragoj formi, sa temama koje ne ostavljaju prazninu, temama koje kakljaju, eu, egrnjaju po savjesti, po uspomenama, po ishoditu i ognjitu, po spoznajama i djelima, i uvijek streme prema odreditu, ispunjenju i smiraju. Na krilima studene duvanjske bure, pun oiljka od rana, razoarenja, ozeblina i opeklina, rijetko sa smijehom vie sa suzama, smion i uljevit u novoj zbirci, vodi nas do Planine. A te stihove ve i djeca znaju, vrapci su davno nauili: Moj otac, htio je sina ko vjetar , ko planina Dobio je mene i opet me je volio Eto takav je za Miju aa, takva mater, takva Majka Domovina, takav Bog Otac, i sve to se dii imenom Oca i Majke nosi pravu ljubav, ne modernu, uvjetovanu nego onu iz Pavlove poslanice, bezuvjetnu, bezgraninu i nepotroivu. Mijo je imao hrabrosti i snage u onom povijesnom trenutku uzeti na svoja plea teko razdoblje, obeavajue ali i tragino opako. Razdiran nemirima, tragajui Sunce, s pogledom u zvijezde, ostao je nepopravljivi Zarobljenik Slobode. Ostao je pouzdan, uspravan, autoritet, makar ko i njegovom Sanjau Slobode
4. GODINJAK 234

Kad je htio vrisnuti istinu u svijet Svijet mu je zatvorio usta Mijo je onda priapne na uho, utisne u papir, u kamen, prospe u vjetar neukrotivi, zvijezde nedohvatne ili ti je nesmiljeno saspe u oi, pa bilo ti ili ne bilo drago. Da istinu. Unato tome svemu, ovdje u rei da sam osobno i od ovog stihopisca i od ovog ilustratora jednostavno oekivao i neto drugo, oekivao da izrastu u dio jezgra kreatora i predvodnika u traganju za Otetim Suncem. Da li previe? Uistinu, moda je to breme toliko teko da ga mogu nositi samo oni s manjim osjeajima obveze i odgovornosti. U pjesmi Pouka svijee Mijo svoj stav i spoznaje pojanjava i upuuje; Ako ne izgori za druge k tomu jo u zanosu ne e osvijetliti put ne e pobijediti tamu ne e obasjat svijet Plamen ljubavi je jedino oruje protiv tame. Ovo je zasad zadnja objavljena pjesma, kojom on proba razbiti tmine, isprati svu trpkost, gorinu, uzbrdice i nesanice, rasvijetliti put vjenog traganja. Moda e on novim pjesmama i sam sebi dopustiti spoznaju da proljea i ljeta traju koliko treba i u njegovom kraju, moda e tijekom podmuklih jeseni i crnih zima, sjeanjem vratiti onu prekrasnu, neponovljivu sliku, arobno ocvjetalog, duvanjskog polja, okrunjenog omamljujuim, planinskim zelenilom i suncem obasjanim snjenim vrhuncima. I prije kraja vratit u se na poetak. Ja duboko vjerujem da pakleno zlo koliko god bilo agresivno, nikada nee nadvladati Kristovu Crkvu, i da je Uskrs i zato da bude i dogodine. Ja strepim, da Hrvati nikad nee imati toliko slobode da bi za njom prestali tragati, i znam da e se mueniki braa Poljaci opet oporaviti. Ja slutim da e proljee uskoro omirisati i da e ljudi opet omiliti i Zemlji i Nebu. Zato se uzdati u Oca na Nebesima, a on e kao i dosada, i Miji Tokiu dati nadahnua i volje za nove stihove. Naravno da hoe! I sad neto stvarno osobno moje; bio sam katkad svjedok pokatkad i sukrivac, u posebnim vremenima, kad je posebnost situacije, teka vijest, jedna rije, gesta, nagovor mogli inicirati nastajanje poneke Mijine pjesme. Lijepo sjeanje. Naravno to su poetkom bili sirovi gabariti, meni iskreniji i blii, koje je on poslije u svojoj samoi strpljivo i precizno tesao, klesao, gnjeio, stinjavao, gladio, mazio do ovog savrenog oblika koji je pred nama u knjizi.
235 4. GODINJAK

Vjerujem da ih je Mijo kao i ostalu veinu stihova, dugo, dugo nosio u dui, iskreno i poteno. Zato u na kraju zakljuiti i otpozdraviti osobnom porukom i Miji i svima nama: Kakva sloboda i kakav hrast Obitelj, vjera, tradicija Svi ste vi isti retrogradni Sad je u iru opstrukcija Vi svjesni niste to novac moe Ljubav je samo teorija Juer je prolo, sutra je vrijeme Ponjati ito ne siju sjeme Prasak tiine i bljesak tame Suze za mrtve domoljube Dobri su zato jer su mrtvi Ljuti su samo oni to gube Da, takvo je vrijeme udno i ludo Kad vie od hrasta cijenimo ike A ja u to mislim, kud puklo, puklo Mijo je ljudina, a mi smo - zvrke! Petar Maji

4. GODINJAK

236

STANISLAV IMI DUHOVNI HAJDUK U JEZIKU

Saetak

nakon brata Antuna Branka imia, u uglednoj i onodobno bogatoj obitelji Martina i Vide imi, ro. Tomas. etverogodinju osnovnu kolu zavrio je u Drinovcima kao najbolji uenik. U rujnu 1915. poao je kao vanjski uenik u prvi razred Franjevake gimnazije na irokom Brijegu gdje je ostao etiri godine (1915-1919). Viu gimnaziju polazio je u Mostaru (1919-1923). Kao esnaestogodinjak (1920.) odluio se na doivotnu vjernost knjievnosti. Poetkom sijenja 1923. stigao je u Zagreb te nudio urednicima pjesme, a uzgredice je pokuao poloiti osmi razred gimnazije. Na poziv majina roaka, dravnoga dunosnika Ivana Bandia, produio je u Beograd, gdje se zadrao nekoliko tjedana u drutvu studenata i pjesnika. Upoznao je Tina Ujevia. Vrlo razoaran Beogradom vratio se u Mostar. U veljai i oujku najvie je pozornosti poklanjao izborima. Poetkom ljeta 1923. u Zagrebu je poloio maturu te uspostavio suradnju s novopokrenutim asopisom Orkan. U rujnu 1923. upisao je slavistiku i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. S bratom A. B. imiem planirao je tiskanje asopisa Knjievnik. Prve stihove tiskao je 1923. u zagrebakom Orkanu. Tijekom ivota objavio je gotovo dvjesto pjesama u listovima i asopisima te dvije pjesnike knjige: itanka za sve drutvene razrede (1939.) i Gnjev i pjev (1956.). Kritike je takoer poeo objavljivati 1923. Godine 1930. objavio je dva izvrsna eseja koja su privukla veliku pozornost: Knjievnika savjest i Mato danas. Kritiki ugled osobito je stekao 1933. nevelikom knjigom Krlea kao kritik. Nakon etiriju godina objavljuje drugu knjigu kritika, eseja, rasprava, prikaza i polemika: Dalekozor duha (1937.). U travnju i svibnju 1941. u Zagrebu je oekivao naplatu za protunacistike i protufaistike tekstove. Njemaki nacisti imali su ga na popisu za vjeanje. Zarobljen mu je u tiskari asopis Sabor. etiri godine je morao strogo utjeti u Zagrebu pod nadzorom policije (1941-1945). U svibnju
237

Stanislav imi je roen 18. travnja 1904. u Drinovcima, pet i pol godina

4. GODINJAK

1945. partizani su ga odveli u Maksimirski logor, ispitivali, tukli i predvidjeli za strijeljanje, zato to je prije rata pisao protukomunistike tekstove. ivot mu je spasio, odvevi ga u bolnicu, partizanski zapovjednik Ante Tuna Ramljak. Izbaen je iz Drutva hrvatskih knjievnika (1945.). U bolnici je obolio od tuberkuloze. Punih deset godina (1941-1950) nisu mu ni faisti ni komunisti doputali objavljivanje kritikih tekstova. Krajem 1950. i u 1951. doputeno mu je bilo samo pisanje o svjetskoj knjievnosti, a tek 1952. u Krugovima omogueno mu je objavljivanje tekstova o hrvatskoj knjievnosti. Na Treem kongresu knjievnika Jugoslavije 1952. u Ljubljani napao je Krlein demagoki referat te ponovno doveo sebe u velike nevolje. Komunistika partija mu je zabranila suradnju u listovima i asopisima (1952-1953). Vratio se zapravo tek poetkom 1954. kao nepokolebljivi, nesluganski vrsti kritik u hrvatsku knjievnost. Godine 1955. objavio je knjigu Jezik i pjesnik: u prvom dijelu su jezikoslovne teme, a zatim kritike i eseji o knjievnosti, filmu, asopisima itd. Ukupno je do kraja ivota objavio vie od dvjesto kritikih tekstova u listovima i asopisima koje nije uspio ponovno objaviti u knjigama. Neki su njegovi kritiki tekstovi posmrtno objavljeni. Kao zastupnik roditeljskih prava na knjievnu ostavtinu A. B. imia - vodio je trideset dvije godine teku borbu za spas njegovih rukopisa, estoke polemike, pa i sudski spor. Posljednje dvije-tri godine ivota (1957-1960) uglavnom je posvetio prireivanju bratovih sabranih djela premda je ve od poetka 1958. bolovao od leukemije. Neizmjerne su njegove zasluge za spas te predragocjene hrvatske kulturne batine. Izvrsno je prevodio s njemakoga, engleskoga i francuskog. Vrlo uspjeno je ureivao nekoliko asopisa: Orkan, Knjievnik (1925.), Savremenik, Knjievnik (1929 1931), Slobodni spisi, Hrvatski knjievni almanah, Sabor i dr. Objavio je povelik broj odlinih i uzornih publicistikih tekstova. Umro je 7. srpnja 1960. u Zagrebu.1 I. Svrhovito je u uvodu istaknuti da Stanislav imi nije zaboravljen ni u svojoj Hercegovini niti u Bosni, premda se nije suvino prisjetiti kako isticanje lijepih rijei o njegovim knjievnim djelima nije donosilo ni preporuke ni povlastice u razdoblju intenzivnoga tiskanja knjiga Miroslava Krlee, najslavljenijega

1 Tekst Stanislav imi duhovni hajduk u hrvatskom jeziku ponajprije je bio namijenjen Godinjaku Matice hrvatske Grude (2010.) za 50. obljetnicu smrti knjievnika Stanislava imia, ali ve je dvodijelno objavljen kao predgovor (izabranim djelima Stanislava imia) pod naslovom Duhovno hajdutvo u jeziku protiv zloduha u kulturi i kao pogovorna biljeka ivotopis Stanislava imia u knjizi: Stanislav imi Vladimir Juri, Izabrana djela, Matica hrvatska u Sarajevu i FMC Svjetlo rijei d.o.o. Sarajevo, Sarajevo, 2009.

4. GODINJAK

238

hrvatskog pisca u Sarajevu tijekom 1970-ih i 1980-ih.2 Meutim, u Zagrebu je ivjela glavnina pisaca kojima je ve smetalo samo spominjanje njegova imena i koji su eljeli potiskivanje u zaborav njegovih neugodnih i ubojitih kritika. Zanimljivo, poticajno i svrhovito je takoer uvodno navesti da je Stanislav imi ve u prvoj godini izlaska na knjievnu scenu (1923.) neobino i samozatajno proricao zaborav svojih knjievnih djela, kako je to istaknuo Miroslav Vaupoti (1975.):
Nadajmo se da se nee ispuniti njegovo mladalako pesimistiko predosjeanje 19-godinjaka iz pjesme Odlazak (1923.): Vi to ostajete, nitko nee ni pogledati za mnom, niti se sjetiti da stupah s vama kao drug, jer njegova Ostavtina: Jezik i duh3 ivjet e i dalje vre i trajnije u hrvatskoj knjievnosti.4

Nije se ostvarila Stanislavova slutnja, a njegova ostavtina jezik i duh nedvojbeno pridonosi hrvatskoj knjievnosti i nakon pola stoljea od njegove smrti. Njegove pjesme i kritike nisu tedjele ni prijatelja ni protivnika koji je zasluio kritiku, satirine i ironine aoke jer kritici imaju pametnijeg posla nego da budu vratari pa piscima otvaraju vrata, na koja izlaze u javnost, i da im se pri tom klanjaju.5 Iznimno hrabar, poduzetan, jak i oboruan velikim znanjem o knjievnosti, neponovljivim izraajnim sposobnostima i uzornim umijeima nastupao je kao neukrotivi zavrzica knjievnih i ideolokih voa, egoistinih nadripjesnika, mudrijaa, mutikaa, komedijaa te raznovrsnih i raznorodnih kukavica, udvorica, podmuklica i neznalica. II. U predkolskoj dobi je Stanislav imi ve pokazivao veliko zanimanje za usmene narodne pjesme, prie, legende, predaje i govore. Kao osnovnokolac je vrlo uspjeno oblikovao rimovane gangake deseterce prema nagovorima seoskih mladia, a prema slinim narudbama je na dernecima u Drinovcima poesto zapjevao o junatvu i robijanju u austrijskom zatvoru svoga roaka, hajdukoga harambae Andrijice imia, nakon ega je njegov vie puta tueni otac jelom i piem smirivao i razvedravao andare, nazdravljajui esaru Franji Josipu I.

2 U Sarajevu je Pero imunovi u 1980-im pisao doktorski rad o kritiku Stanislavu imiu. Zasluuje najljepu pohvalu njegov interes i dobru ocjenu objektivni dio znanstvenoga istraivanja premda veina tvrdnji o odnosima A. B. imia i M. Krlee te S. imia i M. Krlee nije u suglasju s neospornim povijesnim injenicama. Nedvojbena idealizacija i kontraproduktivna divinizacija M. Krlee u skladu je s vremenom u kojem je nastajao taj vrlo znaajni rad o S. imiu. Usp. Pero imunovi, Kritika i hereza (knjievno-kritiki rad Stanislava imia), Mostar, 1997. i Pero imunovi, Fragmenti o Stanislavu i Antunu Branku imiu, u: Zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku imiu, Drinovci, 2008, str. 149170. 3 4 5

edo Prica, Ostavtina: Jezik i duh (U spomen Stanislavu imiu), Vjesnik, 10. VII. 1960. Miroslav Vaupoti, Stanislav imi, u: Stanislav imi, Josip Bogner, Otokar Kerovani, Izabrana djela, Zagreb, 1975, str. 21. Stanislav imi, Jezik i pjesnik, Zagreb, 1955, str. 8.
4. GODINJAK

239

Kad je njegov stariji brat objavio prvu pjesmu u Lui, Stanislav je bio u drugom razredu osnovne kole.6 Nauio ju je napamet, krasnoslovio u koli i drugim prigodama ponosno istiui ija je to pjesma, premda je nije dobro razumio. Pozorno je pratio objavljivanje svih bratovih tekstova, pamtio ih, pa je do kraja ivota znao gdje je objavljen i kada je napisan svaki njegov tekst.7 U rujnu 1915. poao je kao vanjski uenik u prvi razred Franjevake gimnazije na irokom Brijegu, gdje je tijekom etiriju godina (19151919) redovito obavjeivao kolske kolege i neke profesore o novoobjavljenim bratovim knjievnim tekstovima. Ostala je uspomena na njegovu iznimnu darovitost te zaudnu razinu pismenosti, pa je bilo i proricanja da e biti bolji pisac od svoga starijeg brata. Svoje pjesme je pokazivao uglavnom dobrim prijateljima od kojih je dobivao samo pohvale.8 Pojedinim profesorima nije bio drag, osobito zbog bune komunikacije, priljivosti, dosjetljivosti, humora, neposlunosti, velikoga samopouzdanja, ali i zbog lucidnosti i neuobiajenih sastavaka u kojima je izravno kritizirao pojedine pisce i alegorino se podrugivao profesorima koji nisu imali naobrazbu i izraajne sposobnosti kakve je pubertetski zamiljao i oekivao.9 U mostarskoj gimnaziji (19191923) nije ni priblino postizao rezultate u skladu sa svojim velikim mogunostima.10 Vrio je promidbu bratova asopisa Juri (u jesen 1919.), a kao esnaestogodinjak, nakon objave bratove zbirke Preobraenja (1920.), takoer se odluio na doivotnu vjernost istoj ljubavi: knjievnosti.11 Pisao je pjesme, promicao programatske tekstove A. B. imia s kojim se redovito dopisivao, ali prihvatio je samo njegovu odlunost za duhovno hajdutvo u jeziku, kako je vie puta istaknuo.

Uitelji su isticali njegovu iznimnu inteligenciju, a tvrdili su i da je bistriji od starijega brata kojega su ve bili proglasili najpametnijim djetetom. Neprijeporno su uiteljske izjave utjecale na posebno samopouzdanje brae imia.

S bratom A. B. imiem je krajem kolovoza 1914. u oevu vinogradu (na Miletui) prvi put skrivao Antu Tunu Ramljaka koji se bojao novaenja u austrougarsku vojsku. Taj e ga istaknuti hrvatski komunist i partizanski vojni zapovjednik spasiti od partizanskog strijeljanja 1945. u Zagrebu. Mlai brat Jerko imi dobro se sjeao Stanislavove ljutnje na A. B. imia u srpnju 1917. kad je ostao bez velike pohvale za svoje poetnike pjesme, pune patetinih antievskih zaziva, kliktaja i jecaja. Bio je petnaestogodinjak kad je stekao kao tajni donositelj hrane u oev podrum i izvjestitelj o vanjskim dogaanjima dodatnu zahvalnost Ante Tune Ramljaka (kojega je skrivao i 1914. u oevu vinogradu), buduega visokog dunosnika u komunistikoj Jugoslaviji, te njegova (Ramljakova) velikog prijatelja i mlaega kolege Andrije Artukovia koji e postati visoki dunosnik u NDH. Obojica su se skrivala od srpskih orunika (1919.). Neprijeporne su povijesne injenice da su mu spasili ivot u povijesnim prekretnicama (Artukovi 1941. i Ramljak 1945.) iako im se vrsto suprotstavljao i netedimice izrugivao njihove politike. Usp. Vlado Pandi, O Stanislavu Stanku imiu, u: Stanislav imi, Krlea kao kritik (pretisak), Split, 2004, str. 7888.

10 Od poetka 1921. do poetka 1923. vie puta su ga nagovarali prijatelji, mladi hercegovaki franjevci koji su studirali u Beogradu, da poe s njima. Navodno je bilo mogue poloiti dva razreda gimnazije tijekom jedne kolske godine te upisati eljeni fakultet i dobiti stipendiju. Tu mogunost nije htio prihvatiti ni A. B. imi premda su mnogi Hrvati odlazili u Beograd pa zatim na francuska sveuilita sa srpskom preporukom i francuskom stipendijom. 11 Njegov otac je govorio u krugu obitelji da mu Stanko svakodnevno gomila brige: zaduuje ga nabavljajui skupe knjige, svata veli profesorima itd.

4. GODINJAK

240

III. Poetkom sijenja 1923. stigao je u Zagreb. Nudio je urednicima pjesme, te odmah oduevio Milana Begovia, urednika Savremenika, pjesmom Prije samoubistva, a pomutio mir svome bratu koji je oekivao imenovanje za suurednika Savremenika. Uzgredice je pokuao unaprijed poloiti osmi razred gimnazije, ali je na poziv majina roaka, dravnoga dunosnika Ivana Bandia,12 produio u Beograd, gdje se zadrao nekoliko tjedana u drutvu studenata i pjesnika. Upoznao je Tina Ujevia,13 ali nije uspio tuiti vrlo utjecajnom bivem ministru Tugomiru Alaupoviu mostarske velikosrpske profesore, pa se vrlo razoaran Beogradom vratio u Mostar. Neredovito je iao na nastavu, ali svakodnevno je itao knjige koje je dovukao iz Zagreba i Beograda. U veljai i oujku 1923. najvie su mu pozornosti privlaile velike svae oko izbora u Hercegovini. Nimalo mu se nije sviao savez nekih hercegovakih sveenika sa srpskim radikalima protiv Hrvatske republikanske seljake stranke (HRSS).14 Vie puta je u estokim raspravama izgovorio teke rijei vanim predstavnicima Hrvatske puke stranke i Narodne radikalne stranke. Time se vrlo zamjerio i nekim hercegovakim katolikim sveenicima, ije su roake financijski pomagali radikali, a svoga oca, promicatelja Radieve Hrvatske republikanske seljake stranke,15 dodatno je izloio nesnoljivosti i nemilosrdnom suparnitvu na brzinu obogaenih zapadnohercegovakih radikala. U lipnju 1923. ponovno je otiao u Zagreb, poloio maturu, uspostavio suradnju s urednicima novopokrenutoga asopisa Orkan,16 a zatim je tri-etiri tjedna boravio u Drinovcima gdje je od oca izmolio novac za tiskanje toga asopisa.17 U rujnu te godine je upisao slavistiku i germanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. S bratom A. B. imiem je lijepo suraivao18 premda ga nije posluno slijedio, ve je mladalaki ambiciozno govorio i o moguoj

12 Otac knjievnika i beogradskoga sveuilinog profesora Miloa I. Bandia (19301995), dugogodinjega predstojnika Katedre za srpsku i jugoslovenske knjievnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu, kojega je Slobodan Miloevi izbacio s posla (1989.). Posljednjih pet godina ivota uglavnom je izolirano ivio u staroj obiteljskoj kui u Zemunu. 13 S Tinom je razvio zanimljivo dopisivanje, a i druio se od 1940. do 1955. u Zagrebu. Usp. Pisma Tina Ujevia Stanislavu imiu (prir. Jerko imi), Zagreb, 1986. 14

Katolike sveenike su vrijeale nelijepe rijei Stjepana Radia, voe Hrvatske republikanske seljake stranke, koje je katkada upuivao popovima. Njegov roak Ivan Radi iz Drinovaca postao je zastupnik.

15 16

Taj je asopis poeo izdavati Konzorcij Orkan u kojem je trebao imati udjel i S. imi, nakon to donese novce. Ostalo je oko toga poprilino nejasnoa.
17 18

Svoj zahtjev je potkrjepljivao neospornom injenicom o oevu financiranju bratovih asopisa.

Dobre bratske odnose eljela je poremetiti Tatjana Marini, bratova zarunica. Posebno joj je smetalo Stanislavovo sarkastino ismijavanje njezinih boljevika i komunista. Usp. Vlado Pandi, Borba za rukopise Antuna Branka imia, u: Zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku imiu, Drinovci, 2008, str. 9396.
241 4. GODINJAK

vlastitoj ulozi u hrvatskoj knjievnosti. Brzo su se usuglasili oko zamisli da im otac financira novi asopis.19 Budui da je Stanislav bio izrazito komunikativan, duhovit, legendarni pripovjeda viceva, srdaan i veseo, stjecao je brzo zanimljiva i korisna poznanstva, pa je u razliitim asopisima objavljivao pjesme i kritike u prvim godinama boravka u Zagrebu. Krajem veljae 1925. lijenici su mu priopili da e A. B. imi brzo umrijeti. Bio je zaprepaten, potpuno izvan sebe pisao je svojima u Drinovce i Sarajevo, gdje su se na kolovanju nalazili trei brat Jerko i sestra Anela.20 Svakodnevno je posjeivao starijeg brata te prema uputama slagao njegove rukopise, a ureivali su u velikoj muci i asopis Knjievnik.21 IV. Nakon smrti A. B. imia (2. svibnja 1925) malo je hrvatskih knjievnika izrazilo suut i pokazalo razumijevanje za istinsku hrvatsku knjievnu tragediju, a jo manje ih je ponudilo pomo za spas njegove knjievne ostavtine, pa je Stanislav imi rano upoznao brzinu ljudskog zaborava i dubinu ljudske zavisti i zlobe. Bio je bez dvojbe ponajprije siguran u dobro razumijevanje bratovih sukoba s M. Krleom,22 pa je bez licemjernih uvijanja i odgoda na svoj nain tvrdio da dotini uz pomo udvorica uporno nastoji nedopustivim sredstvima, posebice u svijetu umjetnosti, odgurnuti njegova brata s visokih poloaja u hrvatskoj knjievnosti. Uzvraao je estokim napadajima nakon svakoga razotkrivanja ili samo nasluivanja bilo kakve ili bilo ije strategije nanoenja tete ugledu i guranja u zaborav A. B. imia, te posebice estoko poslije svake manipulacije udvoricama i sluganskim nadripiscima. Prvi je knjievnim povjesnicima usmjerio pozornost na dokazane osvetnike, te jasnom argumentacijom predoio kako nije rije o izmiljenim neprijateljima. Jasno i odluno je najavio svestrani pobjedniki protuudar, to su neki nezadovoljnici prikladno nazvali osvetom, ali malo ih je koji su mu izravno pomagali u
19

A. B. imi je konano krajem studenoga 1923. otputovao u Drinovce, gdje je ostao dva-tri mjeseca. Otac mu je dao novac u veljai 1924, pa je uz Stanislavovu pomo tiskao prvi broj asopisa Knjievnik u svibnju iste godine. Prema njegovoj uporabi tekih rijei u komunikaciji s kukavicama, podmuklicama, neznalicama i udvoricama nije se moglo zakljuiti koliko je bio osjetljiv i dobar ovjek, duboko human, uzorno milosrdan, s ljubavlju prema blinjem, prema svakom ovjeku kojemu je trebala pomo. U Drinovcima su se prepriavale istinite anegdote o njegovim dobrim djelima. Primjerice, u petoj godini ivota je prosjacima iz obiteljske ostave netedimice dijelio brano. Kao pukokolac nastojao je nahraniti sve gladne uenike. Ni jedno romsko dijete nije moglo bez dara proi pored njegove obiteljske kue. Gimnazijski i studijski kolege pamtili su ga ne samo po knjievnoj darovitosti, nego i po iznimnoj dareljivosti. Svoju prvu plau u Zagrebu podijelio je siromanim hercegovakim studentima, a nakon toga nije imao ni za jelo ni za zimski ogrta. Nekoliko pjesama, u kojima ubada bogatae, posvetio je i svome ocu kojemu je esto ponavljao: Prije e deva proi kroz iglene ui, nego bogata u Kraljevstvo Nebesko. Ostalo je upameno da su mu razliite gatare desetak puta prorekle da e ga zli ljudi dva puta osuditi na smrt, ali da e ga Bog spasiti u posljednji trenutak jer je pomagao sirotinju.

20

21 U razumijevanju Stanislavove estoke borbe za knjievnu ostavtinu svoga brata, ali i njegova gnjeva i polemikog nemilosra, pomoi e dokumentacija i njegova sjeanja na dvomjesenu bolesniku muku A. B. imia koju je uveavalo pet-est osoba. Usp. V. Pandi, n. d., str. 8389. i Vlado Pandi, Borba za rukopise Antuna Branka imia (1925-2008), knjiga u pripremi za tisak. 22

Usp. P. imunovi, n. d., str. 150153.

242

4. GODINJAK

nepovoljnim hrvatskim kulturnim okolnostima, to se esto dogaalo kad se izrijekom raunalo samo na moral i pravdu. Njegove kritike Krleinih djela orkestrirano su odbacivane kao neutemeljene i motivirane starim sukobima za koje su optuivali njegova pokojnog brata. Stanislava imia je kao zastupnika neprijepornih roditeljskih prava na bratovu knjievnu ostavtinu posebice estila moebitna protuzakonita Krleina smotra svih rukopisa nakon preuzimanja A. B. imievih pjesama23 od Tatjane Marini, nevjerne vjerenice, budue supruge uke Cviia, Krleina komunistikog druga. Doivio je Krleino protuzakonito objavljivanje bratovih pjesama kao cininu potporu otimaima knjievne ostavtine prerano umrloga brata. Kad je uo od odvjetnika koliko bi trebalo ekati na sudski pravorijek u korumpiranoj dravi, bez ekanja je hrabro krenuo u samostalno usustavljivanje taktike kanjavanja bratovih protivnika. Brzo je rastjerao nekoliko polupismenih ambicioznih nemonika, zaplaio udvorice, a glavnoga suparnika je nastojao vie puta dobro uzdrmati prije glavnoga udara. S povijesne udaljenosti nije lako ocjenjivati postupke S. imia, ali nedvojbeno nije bilo drugih osoba koje bi tako uporno, kao to se on borio, spaavale knjievno djelo A. B. imia,24 vjerujui da e vrijeme pokazati koliko je originalna pojava u hrvatskoj knjievnosti.25 Da to nije inio, jedan od najveih hrvatskih pisaca bio bi poprilino potisnut u tamu zaborava, a njegovo knjievno djelo osakaeno.26 Borio se od dana njegove smrti pa do svoje smrti, a nema dvojbe da je ta borba utjecala i na njegovo osobno knjievno stvaranje. Poetkom 1930-ih svojim Slobodnim spisima izazvao je veliku pozornost, stekao znaajan ugled, ali i mnoge neprijatelje. Za njegovu knjievnu sudbinu je bila iznimno vana 1933. kada je objavio knjiicu Krlea kao kritik. Mnogi su ga napadali, rijetki javno hvalili, a on je zapravo i uivao u ulozi primatelja udaraca i prijetnji s lijeve i desne strane, zbrajao, planirao i revanirao se u svakoj zgodi.27 Vodio je estoke polemike, pa i sudski spor oko knjievne ostavtine starijega brata. Iscrpljivao se suvinim poleminim odgovorima, primjerice, na neistinite

23 A. B. imieve pjesme Smrt, Smrtno sunce i Vraanje suncu objavio je Krlea bez doputenja zakonitih nasljednika u svome asopisu Knjievna republika, Zagreb, 1925, 7, str. 287. 24

A. B. imieva biva zarunica je sa svojim komunistima nastojala njegove rukopise to bolje unoviti za potrebe ostvarivanja boljevikih ideja. 25 Usp. P. imunovi, n. d., str. 152.

Koliko god danas izgledale neprikladne i teke rijei koje je upuivao otimaima bratove knjievne ostavtine, u runim vremenima moda su i jedino bile svrhovite. Dva puta mu je sud dao pravo za slobodno nazivanje otimaa uobiajenim izrazima u hrvatskom jeziku.
27 Nakon to je nekima izgledalo da se potpuno primaknuo ljevici, primjerice, kao novinski izvjestitelj s Dimitrovljeva procesa u Berlinu, nije zaboravljao ponovno bocnuti komuniste i staljiniste gdje ih najvie boli, a zatim je sustavno napadao njemake naciste i talijanske faiste te njihove hrvatske pristae i odvjetnike koji su mu esto prijetili svojim dolaskom na vlast.

26

243

4. GODINJAK

i nezdrave optube zbog neureenosti bratova groba,28 ali neprekidno je pisao u zanosu osebujnim stilom kritike tekstove i pjesme, objavljivao uglavnom bez honorara u listovima i asopisima. U drugoj polovici 1930-ih tiskao je knjigu eseja Dalekozor duha (1937.) i zbirku pjesama itanka za sve drutvene razrede (1939.). V. U Zagrebu je doekao njemako vojno zaposjednue i NDH u neprijateljskom okruenju, zaboravljen od prijatelja koji su se razbjeali iz njegove blizine oekujui poetak naplate honorara za njegove protunacistike i protufaistike tekstove. Ostao mu je samo prijatelj Luka Perkovi, s kojim se sprijateljio jo u asopisu Progres (1927.), suraivao u Knjievniku (1930.) te u liberalnome protufaistikom Savremeniku (19361938). Znao je da ga njemaki nacisti imaju na popisu za vjeanje. Zarobljen mu je u tiskari asopis Sabor. Poeo se skrivati kada vie nije bilo dobrih skrovita, pa mu je bez tekoa u jedan podrum stigla poruka od ministra Andrije Artukovia da odmah otputuje u svoje Drinovce u Hercegovini, koja je bila u talijanskoj zoni, i javi se tamonjem vojnom zapovjedniku. U Drinovcima ga je ekalo veliko iznenaenje. Mladoga vojnog zapovjednika Rafaela Ranka Bobana dobro je poznavao, ali dugo ga nije vidio niti s njime na bilo koji nain komunicirao.29 U skladu s njegovom vojnom zapovijedi tajno je ostao jedno vrijeme u obiteljskoj kui, pa se s njegovim jamstvima vratio u Zagreb, gdje je morao strogo utjeti pod nadzorom policije.30 VI. Najvjerojatnije 9. svibnja 1945. nakon etiriju godina more i velikoga straha od njemakih nacista i ustaa31 pronali su ga partizani, uplaena, u oekivanju sigurne smrti.32 Prema zapovijedi partizanskog generala

28

Usp. Dragutin Tadijanovi, O historijatu Hamsunova Blagoslova zemlje u prijevodu Antuna Branka imia, u: Knut Hamsun, Blagoslov zemlje, Zagreb, 1983, str. 336.

29 Stanislav, stariji pet godina, bio mu je iznimno drag u djetinjstvu. Ve je kao petogodinjak poeo ostajati i boraviti po nekoliko mjeseci u roakoj obitelji Martina imia u Drinovcima, gdje je bilo dovoljno hrane u tekim ratnim godinama. inio je nekoliko godina veselo drutvo Stanislavu (Stanku) te njegovoj mlaoj brai Jerku i Maksi (Maksimilijanu). Usp. Vlado Pandi, O Stanislavu Stanku imiu, u: Stanislav imi, Krlea kao kritik (pretisak), Split, 2004, str. 7888. 30 31

Isto.

U ratnim godinama nije objavio niti jedan novi stih, a nekoliko njegovih prije objavljivanih pjesama tiskano je u jednom zborniku, itanci i asopisu bez njegova suglasja.
32 Kad je uo u radijskim vijestima ime partizanskoga generala Koe Popovia, koji se pripremao za ulazak u glavni grad Hrvatske na bijelom konju, Stanislav je izgubio svaku nadu.

4. GODINJAK

244

Koe Popovia33 istaknutoga prijeratnog komunista, parikoga studenta, francuskoga i srpskog nadrealista, Krleina suradnika i prijatelja34 odveli su ga u Maksimirski logor, ispitivali, tukli i osudili na strijeljanje, zato to je prije rata progonio drugove komuniste. Izravno mu je spasio ivot, odvevi ga u bolnicu, istaknuti meuratni komunist i partizanski zapovjednik,35 stari vjerni prijatelj Tuna (Ramljak), vrli suzaviajnik, koji mu je ve slao poruke da bjei u neki sanatorij jer je i na partizanskom popisu za strijeljanje. U bolnici je uistinu i obolio od tuberkuloze, ali uspio je preivjeti najuasnije partizanske pokolje. Kad je dobio vijest da je kao komunistiki neprijatelj izbaen iz Drutva hrvatskih knjievnika prema odluci partizanskih sudaca, njegovih prijeratnih knjievnih protivnika, nije bio nimalo alostan, jer najvanije je bilo sauvati glavu. Godine 1946. kao uvjet za povratak u javni ivot i na posao u Radnikoj knjinici u Zagrebu ponueno mu je pisanje putopisa nakon putovanja po osloboenoj Istri. Poetkom 1947. je saznao, to je i oekivao, da je otuena knjievna ostavtina A. B. imia u stanu Dragutina Tadijanovia koji mu je kao vlasniku nije htio vratiti punih deset godina, do sudskoga pravorijeka (1957.).36 Vrlo su rijetki bili urednici koji su se usudili s njime razgovarati ili ponuditi bilo kakvu tajnu suradnju, a katkada je dobivao samo slabo plaene korektorske poslove za najskromnije preivljavanje.37 Dok su titoisti nemilosrdno sreivali informbirovce (19481951), poeo je dobivati ponude za tajno (pod pseudonimima) objavljivanje kritikih tekstova. Krajem 1950. i u 1951. mogao je slobodno pisati samo o svjetskoj knjievnosti, a tek 1952. u Krugovima doputeno mu je objavljivanje tekstova o hrvatskoj knjievnosti. Nije to dugo trajalo, a onda ponovno, u skladu sa svojom neukrotivom iskrenou i osobnom prisegom da e se suprotstaviti svakoj demagogiji i neistini na bilo kojem mjestu, ubacio je sebe u velike nevolje.
33

Stanislav imi je s Koom Popoviem imao nekoliko ugodnih razgovora, ali i vrlo estokih sukoba, uglavnom zbog kritika Krleinih djela. Godine 1930. ili 1931. upoznao ih je Marko Risti s kojim je mladi Koa objavio knjigu Nacrt za jednu fenomenologiju iracionalnog (1931.). Neumoljivi, ogrubjeli ratnik i robija, povratnik iz panjolskog rata i zatvora u Francuskoj, najavio je Stanislavu kaznu krajem 1940. zbog teksta Politika istine, eseja o Krleinu romanu Na rubu pameti. Miroslav Krlea se bojao Milovana ilasa, a radovao svom miljeniku Koi Popoviu. Kako je ve istaknuto, Stanislav ga je dva puta skrivao u Drinovcima.

34 35 36

Tadijanovi je bio ohrabren partizanskom i komunistikom ministarskom moi Tatjane Marini, pa je odbijao sve zamolbe za povratak tue imovine. Ve je 1947. protuzakonito tiskao nekoliko pjesama u almanahu Ostvarenja, a 1950. je tiskao i A. B. imievu knjigu Pjesme. Usp. D. Tadijanovi, n. d., str. 336337.
37 Osvetoljubivi pisci su zbog prijeratnih Stanislavovih negativnih kritika izbacili iz zagrebakog Narodnog lista i njegova mlaeg brata Jerka imia (19061992), jednoga od prvih operetnih pjevaa u Sarajevu, diljem Europe poznatoga portskog novinara koji je pisao na pet-est jezika, uitelja mnogih hrvatskih novinara. Tuitelj je bio novelist i romanopisac kojem je S. imi prije rata odricao pravo na naziv knjievnik zbog nepismenosti. J. imi je vie puta svjedoio da je sutkinja u dvominutnom procesu i izvriteljica njegova kanjavanja bila supruga kritiziranoga knjievnika. Smatra se da je zbog Stanislavovih kritika i njegov otac u Ljubukom (1945.) dobio dodatni zatvor, a meu partizanima, koji su poslali u smrt njegovu sestru Anelu imi, uzornu uiteljicu u Soviima, bilo je prijeratnih zagrebakih studenata koji su Stanislava prokazivali kao neprijatelja iju obitelj treba strogo kazniti.

245

4. GODINJAK

Na Treem kongresu Saveza knjievnika Jugoslavije u Ljubljani (1952.), na kojem je Miroslav Krlea tada na vrhuncu politike moi odrao epohalni demagoki referat kojem su se komunisti knjievnici tri-etiri desetljea morali diviti, neto manje nego Marksovu Manifestu komunistike partije, Stanislav imi je jedini meu mnotvom izaslanika republikih drutava knjievnika, nalik Andersenovu djeaku pred golim kraljem, imao hrabrosti u raspravi otvoreno rei to misli o perfidnim komunistikim sijanjima lanih obeanja i iluzija:
Ovdje se govorilo o pribliavanju kulture masama. Ja mislim da kultivirati jednoga ovjeka, pogotovo itave mase, to jest itav narod, nije mogue za dvadeset etiri sata, pa ni za dvadeset etiri godine. Osim toga, ja mislim da svaki ovjek nema za svaku stvar jednako zanimanje. (...) A ako mislimo da mase odgajamo time to emo im odrati predavanje ili teaj, neemo ih uiniti kulturnima. Jedna kultura se ne stjee za dvadeset etiri sata, vjerojatno ni za dvadeset etiri godine. Narodi se kultiviraju stoljeima...38

Miroslav Krlea je viknuo: Dosta! Pritrali su policajci i Stanislava imia grubo makli iza govornice kao da je atentator. Dotadanji predsjednik knjievnike udruge Ivo Andri i novi Josip Vidmar vrsto su se suprotstavili uhidbi i maltretiranju, a razgoropaenom Krlei su dali potporu njegovi najbolji komunistiki drugovi, meu kojima se ponajvie istaknuo srpski kritik Milan Bogdanovi, slatkorjeivi slavitelj druga Staljina, koji je bezonom osudom pozvao na strogo kanjavanje Stanislava imia:
... uti ovakve anahrone izraze i izjave kao to su recimo pale od strane druga imia. Ja ih ne kritikujem, one su meni strane i daleke; ono ta hou da konstatujem to je da su to danas izvesni pogledi koji su mrtvi i mi neemo da se bakemo sa vampirima.39

Prema novinskim i radijskim izvjeima, a u skladu s uobiajenim nainima obraunavanja s narodnim i klasnim neprijateljima, moglo se zakljuiti da je Stanislavu imiu ve izreena osuda, to je 1952. moglo znaiti: razbijanje kamena na Golom otoku slabanim rukama.40 Ni jedan hrvatski pisac nije se u Ljubljani usudio javno braniti Stanislava imia. Otputovao je u Zagreb pod policijskim nadzorom. Unato najavama da e biti uhien, vrlo zadovoljan i ponosan svojim ljubljanskim nastupom

38 39 40

Diskusija, Svedoanstva, Beograd, 1952, 1516, str. 15. Isto, str. 1516.

Udba je ve sutradan u Drinovcima napravila premetainu obiteljske kue. Privela je ni krive ni dune njegova brata Maksimilijana Maksu imia i njegovu sestru Milu Pandi, ro. imi, od koje su zahtijevali predaju njegovih pisama koja je redovito unitavala nakon itanja. Tako je cijela Stanislavova obitelj (roditelji, braa i sestre) bila kanjena zbog njegova kritikoga rada, ali nikada ga nitko iz obitelji nije prestao voljeti.
4. GODINJAK 246

vratio se u svoje uobiajeno drutvo.41 Oni koji su ga dobro poznavali mislili su da je dugo pripremao velemajstorski napadaj na Krleu, bez obzira na sve zastraujue opasnosti. Komunistike glaveine naredile su urednicima listova i asopisa da s tim neprijateljem ne smije biti nikakve suradnje. Iz Drutva knjievnika Hrvatske pojedinci su zahtijevali ispriku drugu Krlei, zatim su i napisali pismo koje je trebao samo potpisati, to je bio ultimativni uvjet za ostanak na poslu u Radnikoj knjinici. Miroslav Vaupoti je vie puta govorio da je vrlo vana osoba (partizanski borac, knjievnik) spasila Stanislava imia od Golog otoka. Kad je Petar egedin postao predsjednik Drutva knjievnika Hrvatske (1953.), progon je znakovito prestao.42 Od samog poetka 1954. esto je pozivan i potican na pisanje i javno govorenje. Dragocjenu su mu potporu davali mladi pisci, ali i neki stariji, a meu njima je bilo i pisaca partizana, koji nisu uivali u luksuznim apartmanima zagrebakih bolnica za vrijeme rata, niti nakon rata u raskonim burujskim vilama na Tukancu kao primjerni komunist Miroslav Krlea.43 Odlino se Stanislav imi razumio s urednicima i veinom suradnika Krugova, ali nije dijelio nezasluene pohvale, pa se pojedincima i tada zamjerio.44 Postao je vrlo popularan predava na studentskim i knjievnim tribinama, a posjeenost njegovih knjievnih petaka bila je rekordna. VII. Posljednje dvije-tri godine ivota (19571960), nakon to je sud primorao Dragutina Tadijanovia na povratak knjievne ostavtine A. B. imia zakonitim vlasnicima, uglavnom je posvetio prireivanju bratovih sabranih djela premda je ve od poetka 1958. bolovao od leukemije. Umjesto na hitno lijeenje potroio je sijeanj, veljau i oujak te godine45 za pisanje izvrsnoga,46 usustavljenog, duboko dojmljivog, studioznog, elokventnog Pogovora o djelu A. B. imia. Krajem srpnja je bolestan stigao nakon dugo vremena u rodne Drinovce u kratki posjet ostarjelim i bolesnim roditeljima, to se nije svidjelo
41 Navodno se Tin Ujevi alio na narodnu: Kenje Stane, ludi Ero! Junaka se igraj, pa po glavi pipaj! Bolan bio, Hercegove, ti mahnito, baksuz mome, iz hajdukog to si efa nasmrivo glavnog efa! 42 Petar egedin je kao predsjednik Drutva knjievnika Hrvatske davao jo 1953. poticaje urednicima za suradnju sa S. imiem. 43 Prireiva ove knjige je u estim razgovorima s M. Vaupotiem na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (19791981) inzistirao na imenu ovjeka koji je zatitio Stanislava, ali nije nikada dobio izravan odgovor. Kad mu je ispriao kako je Jure Katelan uzviknuo na imievim susretima u Drinovcima (1970.) da je Petar egedin spasio Stanislava od tekih nevolja, obeavajui M. Krlei da e mu u Francuskoj osigurati nominaciju za Nobelovu nagradu, Vaupoti se smijao i govorio: Tu je Jure, pa neka ponovi. 44 Usp. Antun oljan, Jao! (Antun Branko imi: Sabrana djela, I, II, III - uredio, pripomene i pogovor napisao S. imi, izdalo Znanje, Zagreb, 1960), Telegram, Zagreb, 4. novembra 1960, str. 4. 45 46

Usp. Stanislav imi, Pogovor o djelu A. B. imia, u: Antun Branko imi, Sabrana djela: Poezija, Zagreb, 1960, str. 291412. Usp. Radovan Vukovi, Preobraaji i preobraenja, Sarajevo, 1969, str. 17.
4. GODINJAK

247

komunistikoj vlasti,47 ali, paradoksalno, ni pojedinim katolikim sveenicima, koji su svakodnevno trpjeli muke i nevolje koje im je inila ta vlast. Jedni i drugi su bili vrsto uvjereni da je rije o vrlo opasnom ovjeku, velikom neprijatelju, a on se zapravo cijeli ivot samo rijeima suprotstavljao opakim vlastodrcima i ostalim protivnicima ljudskih prava i slobode.48 Tridesetak se godina odluno, srano i portvovno borio za spas knjievnoga djela prerano umrloga brata od raznovrsnih nasrtljivaca, s jasnim i tajnovitim nakanama, protiv kojih je uz obiteljsku potporu inicirao i sudske procese, okonane pravomonim osudama tuenika. Nije dovrio ureivanje bratovih sabranih djela u skladu sa svojim planom. Slutei blizinu smrti, predao ih je u tisak s nadom da e jednoga dana biti sreena prema uobiajenim tekstolokim naelima.49 Udarali su ga tijekom ivota s raznih strana, emu je neosporno pogodovao i doprinosio zavrzivanjem, a i uzvraao je jezikom i duhom svima koje je vidio kao zloduhe u kulturi. Samo desetak dana nakon njegove smrti se izvjesna (...) drugarica iz komiteta uselila u njegov stan (Radniki dol 40), izbacila na hodnik sve to je imao u stanu, pa i putni kovei s knjievnom ostavtinom A. B. imia, neprocjenjivo hrvatsko kulturno dobro.50 Iz Drutva knjievnika Hrvatske nitko nije prosvjedovao, ali brzo su se politiki jaki knjievnici organizirali i isplanirali pljenidbu51 im ih je iz zagrebakoga nakladnog poduzea Znanje iznenadila vijest da su otisnuta A. B. imieva Sabrana djela koja je uredio, i pripomene napisao Stanislav imi.52 Ambiciozni cenzori pripremali su lomau sa zagrebakim komunistikim glaveinama te krenuli u Gornji Grad obaviti runi posao koji u kulturnim zemljama nikada ne bi radili knjievnici (umjetnici).53 Zakasnili su i nisu uspjeli stei oito arko eljenu slavu potpaljivaa lomae. Dok su osramoenici traili pomo komunistikih monika, velik dio naklade A. B. imievih Sabranih djela bio je ve u rukama iznimno motiviranoga itateljstva, a njegov dostojanstveni brat Stanislav imi, zauvijek i po tome, zasluan za hrvatsku knjievnost i kulturu, poivao je ve nekoliko mjeseci u miru na zagrebakom Mirogoju.
47 48

Vlast je podigla uzbunu kad je stigao veliki neprijatelj. Javno su sluali njegov razgovor s obitelji, roacima i prijateljima.

Desetak dana nakon njegova odlaska govorili su i pojedini katoliki sveenici da nije trebao dolaziti u rodno mjesto bez traenja oprosta, zato to se u 1930-im godinama po novinama svaao s katolikim sveenicima koji su religiozne pjesme njegova brata nazivali svetogrem: Molitva na putu, Molitva, Bog i moje tijelo, Naeni Bog i druge.
49

Kad su slagari u tiskari uli koliko je znanja, umijea i ljubavi unio u ureivanje bratovih sabranih djela, ubrzali su slaganje i prijelom. Nekoliko tjedana je korigirao prelomljene knjige, a onda je dola vijest da mu je smrt vrlo blizu. Usp. Vlado Pandi, Borba za rukopise Antuna Branka imia, u: Zbornik radova s Meunarodnoga znanstvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku imiu, Drinovci, 2008, str. 103. Isto, str. 104.

50

51 52

U kritikim osvrtima nisu toliko ralanjivani prireivaevi propusti, koliko su se dobro honorirani kritici estili nad pogovornim tekstom zbog isticanja autonomnosti pojave A. B. imia.
53

Usp. Jerko imi, Tko je vlasnik knjievne ostavtine Antuna Branka imia (Odgovor na lanak Dragutina Tadijanovia), ivot, Sarajevo, 1972, 9, str. 326330. i V. Pandi, n. d., str. 9596.
248

4. GODINJAK

VIII. Usmjeri li se samo pozornost na knjievno stvaranje Stanislava imia, treba odmah istaknuti da je i on, kao i njegov stariji brat, ivot rtvovao i posvetio knjievnosti. Trideset sedam godina (19231960) izrazito je dinamino, pa i buno nastojao privui pozornost itateljstva: neusporedivo vie kao knjievni kritik, manje kao pjesnik, premda se za njegove pjesme u gotovo svakoj hrvatskoj antologiji nalo mjesta. Premda je pjesme pisao u gimnazijskoj dobi, otprilike kada i A. B. imi, bio je samokritiniji, pa je odgaao objavljivanje. Nedostajalo mu je samopouzdanja unato blagim poticajima koje mu je davao stariji brat. Iznimno je cijenio i volio bratove pjesme, ali i nasluao se ve kao gimnazijalac napomena, prigovora i tvrdnji svojih kolega te pojedinih profesora da bratovi slobodni stihovi i nisu pjesme, pa je i to, najvjerojatnije, utjecalo na njegovo rano samozatajno pjesniko stvaralatvo. Prvotiskane njegove pjesme nedvojbeno pokazuju uobiajenu usmjerenost na mladalake teme, neograniene zanose mladosti koja ne voli stegnua bilo koje vrste, vrstine doputanja srcu i razumu da itatelju razbuuju osjeaje uz istodobnu pouku, zaudnu svjeinu i zrelost razmiljanja, umijee vezanja stihova u smislenu cjelinu, ali i nedostatak iskonske pjesnike spontanosti, preobilje dramatinosti u pozivanju itatelja na zajedniko odreenje neprijepornih injenica o svagdanjici, poistovjeivanje lirskog subjekta s uiteljskom ulogom, svojevrsnu zarobljenost silnom potrebom za izvornou pjevanja te malobrojnost svjeenosnih stilskih sredstava. Izrazito jasno mu se socijalne pjesme razlikuju od bratovih. Dok je A. B. imi, primjerice, pjevao o siromasima uglavnom bez ponude pjesnikih rjeenja za tunu svakodnevnicu, Stanislav imi povezuje liriku i kritiku, pjeva i kritizira, svenazono nudi neobina rjeenja, satirine poante s neumjerenim retorikim pozivom na pamenje i primjenu u svagdanjem ivotu. U nerijetkoj bojazni da mu poante prezvonko odjeknu kao nametljive mudroslovice, iznijansirano oblikuje poticaje za ublaivanje nezatajene potrebe dociranja i usmjerivanja. Starijeg brata je ve u prvoj godini (1923.) objavljivanja pjesama u Savremeniku, Orkanu i Ozonu pomalo nadjaao produktivnou: dvanaest pjesama. Desetak ih je objavio 1924. u asopisima: Jugoslavenska njiva, Literatura i Vijenac: dojmljivih, izazovnih, bez lepravih ukrasnih rijei, ali preoptereenih slinim motivima, izravno usmjerenih na raznovrsne orijentire u svagdanjem ivotu te izrazito usporena ritma, to zasigurno nije pridonosilo oekivanoj recepciji. Iz godine u godinu proirivao je suradnju s novim asopisima, to je dobar pokazatelj koliko su urednici bili zainteresirani za njegove neosporno zanimljive, itljive i svrhovite pjesme u okolnostima socijalnih previranja i slutnji o tekim vremenima, ali uskoro je nadjaalo uredniko zanimanje za njegove britke,
249 4. GODINJAK

nepopustljive i hrabre kritike, pa je tako i ostalo. Nedvojbena je bliskost njegovih ranih pjesama i kritika, meu njima je uzorna povezanost, pa bi se moglo i zakljuiti da su mu jamano u mladosti vlastite kritike bili najsigurniji uvari od stranputica i smjerokazi u stvaranju pjesme. U tome se moebitno i ugledao na brata, ali neprijeporno je bjeao iz njegove knjievne blizine, bojei se prigovora o njegovu utjecaju, ali slijedio je bratovu dostojanstvenost, odlunost, iskrenost i nepokolebljivost.54 U pjesmama Stanislava imia, kao i u drugim tekstovima, rasijano je mnotvo aforizama, a ironija, sarkazam, hiperbola, poredba i paradoks su mu najdraa stilska sredstva dok je metaforika bila u priuvi za specifine zgode jer je traio ljepotu u svakodnevnoj prozainosti svijeta i ivota.55 Neobino je kombinirao stihove: deveterce, deseterce, jedanaesterce i dvanaesterce. Traio je neobinost u slobodi pjevanja ne zaboravljajui privlaenje itateljske pozornosti, ali i imao prekomjerna oekivanja od svojih pjesama razvuena ritma u kojima se katkada nalo klasinoga pripovijedanja i vrstoga raspravljanja. Ostvarujui specifian ritam koji obino ne ponese i ne oduevi itatelje, u dinaminom zanosu je vie puta i homiletino intonirao pojedine stihove i cijele pjesme, to nije volio kod drugih pjesnika, pa mu se moe spoitnuti kao osobno nesuglasje pjesnika i kritika, ali to se nije dogaalo toliko esto da bi trebalo isticati kao vano obiljeje i veliku zamjerku. Bio je meu rijetkima u hrvatskoj knjievnosti koji su istodobno pratili dogaanja u njemakome, francuskom i engleskom pjesnitvu, pa je i na temelju tih iskustava bio optereen traenjem sve rjeih recipijenata, to je moebitno utjecalo na oblikovanje raznovrsnih stihova i njihova rasporeda u pjesmi, ali nije se pokazalo svrhovitim u hrvatskim okolnostima. Primjerice, u programatskoj pjesmi Dopustite da se predstavim (1933.), nakon desetogodinje nazonosti u hrvatskoj knjievnosti:
Ja s pomou svoje strpljivosti ivim preko dvajest osam godina. Jezik mi je jedina svojina. Da ne istrune od utljivosti, ja govorim to mi se sve ne svia.

IX. Pjesnika knjiga itanka za sve drutvene razrede (1939.), esnaest godina nakon prvotiskanih pjesama s pjesmom Dopustite, da se predstavim kao

54 55

A. B. imi je bratu Stanislavu dao savjet da ne pie kao to on pie. Usp. M. Vaupoti, n. d., str. 10.
250

4. GODINJAK

srdanom, razotkrivenom, iskrenom i mladalaki raspoloenom predvodnicom, s lako odgonetljivom racionalnou usustavljivanja nekronolokim redoslijedom pjesama izazvala je veliku pozornost kritike i itateljstva koje je vjerovalo Stanislavu imiu i uzvraalo mu posebnim zanimanjem za njegova knjievna djela, po emu je onodobno bio ispred veine hrvatskih pjesnika. Javili su se i njegovi deurni kritici s povelikom nadom da mu se konano mogu osvetiti za nesmiljene rijei kojima je dvostruio otkucaje srca duhovnim siromasima i njihovim pokroviteljima. Meutim, bilo je vie razgovijetnih i odlunih hvalitelja koji su smatrali da je ta nesvagdanja knjiga intelektualistikih pjesama neprijeporno za sve drutvene razrede ili sve klase.56 Ponajprije su pojedinim kriticima kopale oi njegove najbolje socijalne pjesme koje su istinski plod hrabroga gledanja u blisku budunost, nezadovoljstva ovjekom bez ljubavi prema blinjem i s umrtvljenim osjetilima koja ga ne alarmiraju kraj bezdanih provalija to zijevaju s obje strane sve ue staze koja vodi ovjeanstvo k traku vrlo daleke bljedunjave svjetlosti. Zapetljali su se kritici i s lijeve i s desne strane u svojim ideolokim mreama te zapravo svojim nerazumljivim jezicima i tandrkavim stilom samo uzveliali pjesnika S. imia te u nevoljnim nastojanjima priznali da nije mogue zaguiti pjev proet iskonskom ljudskou. Veini kritika su zasmetale i pjesme kao to je Oda Europi 1939, ponajmanje zato to je retorina, patetina, nego ponajprije to je prema njihovoj vrlo ogranienoj, pogrenoj i jadnoj prosudbi nedopustivo sarkastina, vulgarna, pretenciozna i opasna u osudi faizma i nacizma koji su za njih bili zore novoga doba, stupovi nosai Europe najnovijeg tipa koja je glavu pod kacigu dala:
Europo, neka ti je hvala za panjolsku posebno i eku, kojima si konclogore dala. Ti izvri zadau viteku.

Mnogi su se vidjeli u takvim pjesmama, pa im se ogledalo nije svialo jer je otkrivalo obilje pokvarenosti na zemaljskoj kugli, a eljeli su biti dio toga. Stanislav imi se obraao pjesmom malim, slabim ljudima s osjeajem grinje savjesti zbog malih grijeha, koji su neusporedivo ljudskija Boja stvorenja, nego duhovno siromani kritici koji ne znaju koliko je povijest i sadanjost izvor farizejskih prepirki te vrlo krvavih ratova. Nisu mu trebale prikrivajue alegorije, nepoznati simboli, metafore koje odgaaju osjeaje i razumijevanje, ve je ostao vjeran jednostavnom i vrstom izrazu koji cilja na to bri i

56

Isto, str. 1012.

4. GODINJAK

251

izravniji susret s obinim ljudima, eljnim jasne rijei koja jedino moe napojiti optimizmom u primicanju kataklizme. X. Proteklo je sedamnaest godina nesklonih objavljivanju pjesnikih knjiga koje nisu namijenjene slavljenju faistikih i komunistikih vladara do tiskanja druge njegove knjige Gnjev i pjev. U Pripomeni je razgovijetno i poticajno napisao:
Poezija u knjizi Gnjev i pjev, osim nekoliko pjesama koje su u njoj zadnje po redu, napisana je sva do konca 1944; dio nje bio je objelodanjen, a sve ostalo se evo objavljuje prvi put. Ta lirika i satira, koje je najvie nastalo u desetljeu 1930-1940, te satirine i elegine i rebelske pjesme, kojima su motivi okupatorska zlodjela u vrijeme Svjetskog rata II i strahote i uasi od toga, svomu je autoru danas predmet, to ga potie, da o njemu rekne koju kritiku rije i spomene se, malko, svojih iskustava tjelesnih i duhovnih i duevnih u prostoru i vremenu u kojima je taj predmet postao.57

Prije nego to se prisjetio osobnih iskustava, nedvojbeno je pripomenuo, radi izbjegavanja zabune, da poezija nije ivotopis, nego duevne i duhovne iskre iz ivota koje taj ivot ponegdje rasvijetle ili samo osvijetle.58 Neoekivano i neuobiajeno je odgovorio na temeljna pitanja o nadahnuima za satirine, elegine i rebelske pjesme koje su nastajale u tekim, prevrtljivim vremenima kada je istinskom pjesniku glava bila u torbi. Pripomena mu je u knjizi trebala, iako je u godini objavljivanja te knjige bio relativno dobra zdravlja, zato to je oito slutio da je dolo doba kada treba napraviti pregled poticaja za svoje pjesniko stvaranje, posebice u etvrtom desetljeu 20. stoljea. Znao je dobro da je vlastita tvrdoglavost bila prilino naivna u njegovim ekonomskim okolnostima, ali i da se ne stidi te svoje naivnosti.59 Jezgrovito i metaforino objanjava razloge svoga neizmjernog ponosa to su mu elja i volja i napor bili uvijek usmjereni da spisateljstvo ne bude uslunost ogranienitvu klerikalnoliberalne javnosti, prilog smetlju urnalizma i neukom profesorstvu te da pjesnik svjedoi o svojoj opstojnosti tako to nije kavalir spomenutoj jadnosti, kavalir koji strepi, da se ne bi zamjerio, i mjeri, kako bi se dodvorio, pa je dodvornik, ve da pjesnik bude duhovni hajduk protiv zloduha u kulturi te da sama lirika ne bude kavalir ... kavalirika, nego duhovno hajdutvo u jeziku, u stilu, u socijalnom smislu.60

57 58 59 60

Stanislav imi, Pripomena, u: Gnjev i pjev, Zagreb, 1956, str. 147. Isto. Isto, str. 148149. Isto, str. 149.
252

4. GODINJAK

Originalno, duhovito i pronicljivo je pripomenuo da nije bio nadrealist, nego podrealist, koji je promatrao ta je ispod injenica, tj. odakle postaju, te nastavio:
Prouivah u sebi liriku, a razmatrajui ta se zbiva u gradu, gdje obitavah, i itajui ta se sve dogaa u svijetu, ta se ponizna i umilna lirika u meni pretvarae u srdbu na ta dogaanja: u porugu domaem drutvu, izopaenom, ako je ikada bilo naoposum.61

Bilo mu je udno kako neki ljudi piu uvstvene stihove a nemaju ni mrvu uvstva protiv, priprosto reeno, protiv nepravde, a zatim je odluno naveo spoznaju, steenu izmeu dvaju ratova, da je suvremenosti u lirici toliko koliko je u njoj satirinosti: kritike o drutvu i o ovjeku u njemu.62 Istina je to o njegovu shvaanju pjesnike uloge u danim okolnostima jer je modernost, to jest ivotnost u knjievnosti toga doba, mogla (...) biti samo satira kao odolijevanje toj mori, i kao odmazda svijetu to mori i tom najgorom morom.63 Na svoj nain ispravljao je socijalnu poeziju jer poezija nije prepisivanje injenica, pa i zato to je prianje siromahu o njegovu ivotu suvino (...) jer o svomu ivotarenju on znade vie nego li moe stati u hiljadu Ilijada stihova, te zakljuuje da je zapravo poezija (...) jedinstvo revolucionarnoga uvstva i revolucionarne misli u slikama od jezika.64 Nije lako prihvaao kritike, pa je isticao da satirina poezija moe biti patetina, ili humoristina, ili ironina. Suprotstavljao se tvrdnjama da je antipoezija tamo gdje nema spontanosti, to su mu prigovarali stanari u knjievnosti: takozvani kritiari i njihovi roaci liriari i literarni amateri kad su na njegove satire pljuckali tvrdei da nisu moralne.65 Satiru je poistovjeivao s kritikom koje nema bez pameti, nedvojbeno nigdje, pa ni u stihu.66 O knjizi Gnjev i pjev napisano je desetak pohvalnih prikaza i osvrta samo u prvim dvjema godinama nakon tiskanja,67 ime je bio vrlo zadovoljan, premda je mislio da e biti nerazumijevanja njegovih pjesama u promijenjenim ivotnim okolnostima, ali i nadao se ciklinim mijenama i moguim novim plodonosnim susretima s potencijalnim recipijentima.

61 62 63 64 65 66 67

Isto. Isto. Isto. Isto. Isto, str. 151. Isto, str. 151152.

Usp. Milo I. Bandi, Gnjev i pjev S. imia, Politika, Beograd, 7. IX. 1956, 15563; Vlatko Pavleti, Gnjev i pjev, Vjesnik, Zagreb, 25. IX. 1956, 3662; Petar Brei, Gnjev i pjev S. imia, Prisutnosti, Zagreb, 1957, 1; Radojica Tautovi, Gnjev i pjev, Savremenik, Beograd, 1957, 2; Miodrag Aanin, Gnjev i pjev, Izraz, Sarajevo, 1957, 3; Sreten Perovi, Gnjev i pjev S. imia, Susreti, Cetinje, 1957, 3; Mirko Rogoi, Gnjev i pjev, Matica, Zagreb, 1957, 5 itd.
253 4. GODINJAK

Gotovo dvadeset godina nakon objave Gnjeva i pjeva Miroslav Vaupoti je u skladu s podjelom koju je napravio sm pjesnik s kojim je nekoliko godina vodio vrlo zanimljive i elokventne razgovore o knjievnosti jezgrovito i jasno usustavio i svoju ocjenu njegova nesvagdanjeg pjesnitva:
Pjesnitvo Stanka imia dijeli se u tri izrazite tematsko-gradacijske skupine koje sve zajedno imaju crtu koju bismo mogli nazvati namjernim izbjegavanjem eleginog, sentimentalnog, vjeno-lirskog i traenja ljepote u svakodnevnoj prozainosti svijeta i ivota. A u podtekstu svih njegovih pjesama stoji kao i u cjelokupnom mu djelu kritiki osmijeh i podsmijeh iza kutka usana i reski zarez u misaonom sklopu autorove imaginacije. Prvi ciklus, Rije srca, banalan u naslovu, ve je obojen imievskom autoironijom prema svojim sentimentalnim snatrenjima o ljubavi; drugi, Hladnokrvne satire, jest uspon ove diskretne rugalice u opori satirini odnos prema drutvenim zbivanjima graanske filistarske svakidanjice: trei je ciklus jedinstven svojom motivskom antimonarhistikom, antiokupacijskom i antifaistikom notom sarkastine osude nasilja andara, logorskih krvnika i slugana faizma, te strahot ratnih stradanja, bombardiranja. Ti Oglasi o smrti poetski su dokument prvenstveno, ali u pojedinim boljim pjesmama i krik ovjenosti pjesnikom rijeju. Uz ova tri bitna temeljca njegove pjesnike fizionomije, kao duboki unutarnji lajtmotiv koji sjedinjuje i ova tri ciklusa u jedinstvo krvi i rijei, jest motiv vlastite fizike bolesti od svojih poetaka do nasluivanja pomisli o pomrlosti, u tijeku tridesetak godina svoga knjievnog i ivotnog trajanja.68

U knjigu Gnjev i pjev ukljueno je sto jedanaest pjesama, a razne okolnosti nisu dopustile prikupljanje svih dotle objavljenih pjesama u asopisima, listovima i prvoj zbirci, a kojih je gotovo dvjesto.69 Stanislav imi je to dugo prieljkivao jer je smatrao da bi upravo predstavljanje svih pjesama u jednoj knjizi omoguilo objektivnije zakljuke o njegovu pjesnitvu. U knjievnoj ostavtini Stanislava imia do sada nisu pronaene neobjavljene podrugljivke u kojima je navodno netedimice udarao po komunistikom reimu, nemilosrdno po nekim starim protivnicima koji su uivali milosti i asti toga reima te ironizirao svoju teku bolest.70 Budui da su nakon njegove smrti svu knjievnu ostavtinu pomnjivo pretraila udbaka njukala, ne treba ni odbaciti staru pretpostavku i o konfiskaciji nekih rukopisa pjesama i neobjavljenih protukomunistikih tekstova.

68 69

M. Vaupoti, n. d., str. 10. Isto, str. 1011.

70 Pisac ovoga teksta je razgovarao s nekoliko knjievnika koji su prijateljevali sa S. imiem u posljednjim godinama njegova ivota. Veina misli da u onodobnim politikim okolnostima vjerojatno i nije zabiljeio mnoge nezgodne pjesme jer se bojao premetaine i robije. Te su pjesme, najvjerojatnije, samo izgovorene te zauvijek izgubljene ako ih netko drugi nije zabiljeio. Bilo je i prijatelja koji su pokuali reproducirati neke pjesme koje je S. imi izgovarao u drutvu.

4. GODINJAK

254

XI. Kritike je Stanislav imi poeo objavljivati takoer 1923. Prvotiskana je jezgrovita, dojmljiva ralamba i jasna ocjena knjige Boidara Kovaevia koju je objavio Milan Begovi u Savremeniku (1923, br. 9), bez suglasja suurednika A. B. imia koji nije bio sretan to mu i brat eli postati knjievni kritik. Dobro je iskusio koliko kritike donose raznovrsnih ivotnih tekoa, ponajvie gubitak prijatelja, osvetoljubive i podmukle neprijatelje, iskonstruirane spletke i sumnje u udoree itd. Drugi objavljeni kritiki tekst je prikaz knjige pjesama Franza Werfela, proglaen najboljim studentskim prikazom knjige na njemakom jeziku, a napisao ga je kao student prve godine germanistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu. S. imi je ocijenjen kao iznimno darovit i perspektivan kritik, a posebno je pohvaljeno njegovo poznavanje njemakoga i hrvatskoga jezika. Oba su mu kritika teksta ubrzo donijela oekivane nevolje, a posebne tekoe je najavljivala zavist mladih germanista kojima je njemaki bio obiteljski jezik. Dok mu je brat bio iv, nije stupao u velike polemike. Prvi izrazito borbeni kritiki tekst Kritika u nas (O kritici kakva bi trebala biti) objavio je u oujku 1925. u Orkanu, mjesec dana prije svoga 21. roendana,71 to je jedan od triju kritikih tekstova koje je bratu dao na itanje. Od druge polovice 1925. do poetka 1930. objavio je dvadesetak kritikih napisa, s izobiljem ironinosti, specifine slikovitosti, znakovite razbaruenosti i svojevrsne zanesenosti, a veina je imala izrazito polemian ton. S velikim povjerenjem u svoje kritiko i polemiko oruje neprekidno je zavrzivao i izazivao na polemike dvoboje pisce koji su imali ve znaajne uloge na knjievnoj sceni, ali veina je brzo shvatila da e s njime biti teko, pa su uglavnom na usmene rasprave slali svoje slabane pobonike i ustraene udvorice koji su javljali da je rije o opasnom kritiku i tvrdoglavcu kojega bi trebalo uutkati. Budui da je s komunistima bio u sukobu i zbog bratove knjievne ostavtine, tuakali su ga svojim drugovima i drugaricama kao opasna i nasrtljiva antikomunista72 iako je studiozno i elokventno pisao i o njihovu uzoru Vladimiru Majakovskom u tekstu 150 milijuna (Vladimir Majakovski),73 a zatim i u zadivljujue zreloj raspravi Aktivizam kod nas i u svijetu, u kojoj je zauvijek potvrdio svoju iznimnu kritiku darovitost, vrstine prosudbenih naela i irine znanja o svjetskoj knjievnosti poetkom 20. st.

71 Jerko imi je priao, prema Stankovim rijeima, kako mu je jako bolesni A. B. imi rekao jedva ujnim glasom: Ljepe e ti biti u ivotu ako ne bude zavrzivao takvim napisima. 72 73

Godine 1928. u Moskvi je boravila Tatjana Marini sa suprugom ukom Cviiem. Usp. V. Pandi, n. d., str. 9596. Usp. Stanislav imi, 150 milijuna (Vladimir Majakovski), Savremenik, 1928, 11, str. 491494.
4. GODINJAK

255

Godine 1930. objavio je u Knjievniku dva izvrsna eseja koja su privukla veliku pozornost: Knjievnika savjest i Mato danas.74 Prvi je nastao u kontekstu razmirica i prosvjeda protiv njegova objavljivanja A. B. imieva teksta Gustav Krklec. Nakon to je obrazloeno, estoko optuio nesavjesne pisce, protivnike svoga brata, poticajno i elokventno se zaloio za autonomiju umjetnosti i potpunu slobodu kritikoga rada. U drugom eseju iskreno se na najljepi nain divio Antunu Gustavu Matou apostrofirajui ga kao jednog od najveih Hrvata u povijesti:
Mato je pjesnik koji se oitovao u mnogostrukom radu; on je odreena, stalna mjera prema kojoj se mogu mjeriti kulturne vrijednosti; prema njemu se moe odreivati tonost ideja u Hrvatskoj. Mnogobrojne je njegove misli vrijeme potvrdilo kao tone. Suvremena zbilja i njezina nepodnoljivost upravo je onakva kakvu je on kao posljedicu nepromiljenosti, lakoumnosti i pokvarenosti proricao. Ideologija A. G. Matoa sintetizirana iz njegova cjelokupnog djela, dotino prava studija o njemu prikazat e ga kao jednog od najveih hrvatskih ljudi.75

Poetkom 1930-ih godina imao je dovoljno ponuenog prostora u listovima i asopisima, pa su osobito njegove velike polemike sposobnosti dole do izraaja. Dobro su ga u tim godinama upamtili: Gustav Krklec, Velibor Gligori, Jovan Radulovi, Duan Jerkovi, Marko Vranjeevi, Jovan Kri, Milan Durman, Simo Markovi tedimlija i dr. XII. Kritiku i polemiarsku slavu, ali i prokletstvo, najvie je stekao 1933. nevelikom knjigom Krlea kao kritik, nakon to je po listovima i asopisima u desetak godina knjievnoga rada objavio etrdesetak vrlo dobro zamijeenih i ocijenjenih kritikih tekstova. Oito ju je podugo pripremao jer je svaku svoju tvrdnju nastojao, u prekrasnom skladu s klasinim raspravljakim obrascima, suptilno potkrijepiti iznijansiranim navodima iz kritikih tekstova Miroslava Krlee, ije su ljeviarske pristae i udvorice posprdno sve to nazvale pamfletom,76 uobiajenim diskreditirajuim komunistikim nazivom za negativne kritike njihovih djela, a zapravo su mu nespretno i smueno odricali pravo da pie o njihovu idolu. Stanislav imi je mudro, spretno i sretno izabrao prikladnu temu, udario gdje je kritizirani bio izrazito ranjiv, tj. glagoljiv bez suvisle misli, a zatim je pozornost usmjerio na neprijeporne propuste, kardinalne pogreke, vrlo smijene neloginosti i kaotinosti. Oito

74 Stanislav imi, Knjievnika savjest, Knjievnik, Zagreb, 1930, 3, str. 9298. i Stanislav imi, Mato danas, Knjievnik, 1930, 7, str. 299304. 75 76

Isto, str. 299. Usp. P. imunovi, n. d., str. 153.

256

4. GODINJAK

ga je u zloestome i pozorno usustavljenom osvjetljavanju iz pravih kutova i jasnome karikiranju predstavio u punoi demagokoga prodavanja pameti skromno naobraenomu radnikom puku.77 Kritici koji su htjeli, zanimljivo i s lijeva i desna, vrsto odgovoriti ulagujui se komunistikom ideologu i vrhunskom demagogu, kako je izrijekom govorio Stanislav imi, upleli su se u neraspletivu mreu subjektivnosti, oajno zapetljali u nedoreenostima, razgalamili do gluhoe. Niti jedna kritika te knjige nije stigla do mrskoga cilja jer je ve na polazitu bilo zbunjenosti i nesnalaenja u izboru najbolje staze u gustoj magli i nemirima, izazvanima zanosom i zadihanou u kaotinom spremanju za obranu omiljenoga voe, bez pozornoga itanja i daleko od smirenih doumaka. Budui da je u cijeloj knjizi namjerno rasijano mnotvo pritajenih zamki za hvatanje naivaca, nemonika, neznalica, udvorica i podmuklica, mnogi su ve na poetku hitnuli koplja u trnje, zabrinuti za vlastitu slavu, im su razotkrili izvjesno promicanje kritike kao umjetnosti te pomalo shvatili da njihov kralj je gol. Smuene ljeviare zaudno su zamijenili smueniji desniari, podjednako bez ljubavi prema blinjem, solidne naobrazbe, ali nesukladnih sposobnosti za okraj s hajdukom u jeziku, gdje nije imao premca. Veini unaprijed oekivanih gubitnika na polemikom polju preostao je napamet naueni klasini savjet da kukavika i neznalaka utnja moe odglumiti i mudrost. Udvoricama, koje nisu izabrale bijeg s knjievne bojinice na koju su uglavnom gurnute, uz vidanje rana preostalo je oekivanje vlasti koja e ognjem i maem mjeriti i knjievnu pamet prema privrenosti velikim voama. Problematizirajui Krleino ideoloko prijestolje u tunome, demagokom kraljevstvu koje istinski nije moglo simbolizirati dolazak ustrajno obeavane bolje budunosti za socijalne skupine koje su grcale u raznim ivotnim nevoljama, zauzimao se Stanislav imi za iskorjenjivanje anestezirajue samopohvale, svenazone i uzaludne tendencioznosti, nekritinosti i nekulture:
Lako je dokazati da su sve kritike o Krlei, koje su do danas napisane, nekritine: da su neke netone, neke upravo aljive svojim besmislicama, a neke glupe kao tokmak; ali teko je iskorjenuti troskot nekritinosti, to je obrasla po pameti publike uslijed tih spomenutih kritika koje nisu kultura; troskot njihovih sudova uhvatila se i zakvaila sa svojih stotine ila i ilica za um javnosti, a gdje tlo zaplije troskot, ta trava, koja siui iz zemlje svu hranu, onemoguuje do krljavosti i unitenja uspjevanje svakog plodo-

77 Vlado Pandi, O Stanislavu Stanku imiu, u: Stanislav imi, Krlea kao kritik (pretisak), Split, 2004, str. 76: U zagrebakim gradskim knjinicama nema ve podugo niti jednoga primjerka, a esto se moglo uti u zadnjih etrdesetak godina da je to jedna od najtraenijih kritikih knjiga. Izazivala je znatielju ve od prvoga i dosad jedinog objavljivanja. Brzo je rasprodana. Odobravali su je i vrili joj ponajvie promidbu Krleini knjievni i politiki protivnici (i s desnice i ljevice podjednako). Pretpostavljalo se da su je onodobno proitali svi koje je zanimala knjievnost, posebice Krleino knjievno djelo. Veina je prikaza te knjige u listovima i asopisima bila negativna. Posebice su estoki napadaji dolazili s knjievne ljevice, to se inilo u pravilu im je netko dirnuo njihova pristau. Bili su usmjereni manje na Stanislava imia kao knjievnoga kritika, a vie na njegovu privatnost. Tom se knjigom neprijeporno zamjerio zauvijek Miroslavu Krlei i krleijancima.

257

4. GODINJAK

i koristonosnog usjeva potrebni su, da se ona iupa i utamani, veliki napori, dugo vrijeme, najbrinija kultura polja.

Nazvao je itanje Krleinih kritika uzaludnim traganjem za nepostojeom logikom u neumnom stvaranju i mutnom verbalizmu koji je utemeljen na gomilanju pompoznih retorikih slika i metafora bez ikakva znaenja, a njegovo je knjievno kritiko djelo prema svojoj koliini veliko, prema kakvoi vrlo maleno. Zaigrano, domiljato, proturjeno i svrhovito je pridodao kako treba pohvaliti marljivost toga pisca, kakva je kod nas inae rijetka, a moe mu se mnogo pokuditi i gotovo posve zanijekati kritika i mislilaka nadarenost, kakva u naoj literaturi nije jedina, ali, zdruena s hrabrou i otvorenou, ona je osamljena, i ba ta kritika smjelost zablene, te se vjeruje u kritiku snagu, kakve nema, kakva se stvarno utvara knjievnim slijepcima u njihovoj tami zbog neodgonetljivih umova Krleine rjeitosti. Krleinu neprijepornu sklonost prema estim i jalovim ponavljanjima jasno je razotkrio i izloio pogledima mnotva znatieljnika, potkrijepio istim navodima, pa zatim vrlo dojmljivom usporedbom poprilino prekoraio uobiajene granice te zaigrano ismijao, to su uspanieni krleijanci i navodili kao primjer pamfletistikog postupka:
Krlea bi, kad bi bio mlinar, izgleda, uivao u tom, da ponovno melje mlivo, koje je ve samlio; reenice, koje napie, on uvijek iznova prepisuje, opisuje ili raihava, te im opseg postaje vei, i dakako na taj se nain formalno jedna od druge razlikuju.78

Nikada ovisni, dostojanstveni i slobodarski Stanislav imi je u skladno oblikovanom zakljuku vrsto potkrijepljene knjige i grafiki dojmljivo istaknuo zavrnu ocjenu, koju su moebitno mnogi proitali s nadom i olakanjem oekujui da i on pronalazi u Krleinu djelu poneto za prolaznu ocjenu i sitnu pohvalu:
Krleina je vrijednost fragmentarna, samo pojedini dijelovi njegova opsenog djela zasluuju potovanje.79

Knjiicom Krlea kao kritik postigao je planirani cilj. Osveivao je brata, umirujue su govorile pristae starozavjetnoga zub za zub, ali njemu je bilo, kao to je redovito isticao, neusporedivo vanije to bre stjecanje ugleda monoga kritika, uvijek spremnog na zaustavljanje svakoga povrnog i subjektivnog kritika koji iri kratkovjeku, bijednu demagogiju, nedostojnu asnoga knjievnikog poziva. Postao je toliko popularan da je gotovo svakodnevno bio potican na suradnju u raznim listovima i asopisima koji su nastojali poveati svoju nakladu, ali to ga je iscrpljivalo te previe izlagalo svakodnevnoj zavisti i zlobi,
78 79

Stanislav imi, Krlea kao kritik, Zagreb, 1933, str. 40. Isto, str. 73.
258

4. GODINJAK

to se ubrzo pokazalo i opasnim za njegovo zdravlje jer je nekoliko puta bio i ozbiljno bolestan.80 Nisu mu dali mira, kao to ni on mnogima nije doputao ni kratak predah, izazivali su ga usplahireno na polemike dvoboje, uglavnom kao uzaludno ohrabreni predstavnici motiviranih skupina za njegovo unitenje ili barem privremeno uutkavanje do otkria korisnijih polemikih sredstava od najobinijih ogovaranja. Ne moe se zaobii neprijeporna injenica, esto ju je nesamozatajno objelodanjivao, da je u polemikama itekako uivao i osjeao se nakon obavljenoga posla kao i svaki dini pobjednik prije prolaska ispod slavoluka, potpuno svjestan svojih vrhunskih sposobnosti i polemikih umijea. XIII. Prole su etiri godine od objavljivanja prve do druge knjige kritika, eseja, rasprava, prikaza i polemika sa znakovitim naslovom Dalekozor duha (1937.), u kojoj je ponajprije oitovao specifinu dostojanstvenost i vrst kontinuitet kritikih promiljanja, stalni otklon od prilagodbe stajalita vremenskim i drutvenim okolnostima, ali i svijest o neprekidnom razvoju knjievnosti koji ozbiljan kritik treba uporno pratiti. Posebnu su pozornost privukli njegovi vrhunski eseji o Ujeviu, Stareviu, Matou, Janku Poliu Kamovu i dr. Neprijeporno ga je ta manje borbena knjiga konano uzdigla na sam vrh onodobne hrvatske knjievne kritike, a pojedinim starim i umiljenim novim protivnicima bila je to zamkovita prigoda za izazivanje na polemiku. S razumijevanjem je prihvatio i preutio neke dvosmislene kritike, sukladno obiajima i svojim naelima suglasio se s pravom na razliito miljenje, nekima u sebi zahvalio za pozornost, ojaao samopouzdanje nad nemoi otunih zajedljivaca, pa je i neprikladnim kalamburima i drugim verbalnim pljuskama natjerao pojedine izazivae na cmizdrave isprike i poklonstvo, a ostalima je javnim osramoivanjem oteao jezik da nisu mogli vie prikladno artikulirati ni jednu opravdavajuu zamisao.81 Uzorno su, meu ostalim, poticajne njegove analogije, antiteze, indukcija te osebujna slikovitost u tekstovima s nesvagdanjom kompozicijom, ojaana originalnim uvjeravanjem i uvjerljivou, jasnom loginou u zakljuivanju i neogranienom irinom potkrjepljivanja razgovijetnih misli. U skladu s oekivanjem dobio je mnotvo

80

Urednici pojedinih listova su nastojali iskoristiti njegovu popularnost te su mu nudili redovito objavljivanje feljtona pa i dopisnitva u inozemstvu. Prihvatio je Obzorov poziv za dopisnika s Dimitrovljeva procesa to je dobro iskoristio i za studiranje njemake knjievnosti u Berlinu.

81 Usp. O. B. (Oton Berkopec), S. imi, Dalekozor duha, eskoslovenskojihoslovansk revue, Beograd Praha, 1937, 4; Boidar Borko, Eseji Stanislava imia, Jutro, Ljubljana, 1937, 170; A. R. Buerov (Andrija Radoslav Glava), Primat duha (O S. imiu kao knjievniku i kritiaru), Hrvatska prosvjeta, Zagreb, 1937, 5; Ivan Donevi, Kulturtregeri, Nova rije, Zagreb, 1937, 44; A. R. Buerov (A. R. Glava), Dalekozor duha, Hrvatska prosvjeta, Zagreb, 1937, 910; Vladimir Juri, Kritiki spisi Stanislava imia, Obzor, Zagreb, 1937, 149 itd.

259

4. GODINJAK

novih neprijatelja,82 ali i ponosnih pristaa koji su konano prepoznali u njegovim diskurzima iznimnu intelektualnu snagu i lavlje srce svestranoga i neukrotivoga kritika kakvoga hrvatska knjievnost nije imala prije njega. Od 1936. do 1940. elokventno je promicao svojevrsni stvaralaki liberalizam, netedimice i nemilice osuivao talijanski faizam i njemaki nacionalsocijalizam u politici i knjievnosti, a nije zaboravljao ni malo pritajene ili odbaene komunistike ideologe, pa je u eseju Politika istine, posveenu Krleinu romanu Na rubu pameti, sudio odluno i vrsto:
Razboritu nije teko razabrati kako je i u dosadanjim Krleinim spisima miljenje intelekta slobodarskoga, skeptinoga, razloitije od dogmatinoga mu i vulgarnoga. (...) Jaa razloitost je duhovni odraz onoga to je jae u pievoj naravi. Antidogmatina narav Krlee ipak se najvie oitovala u knjizi Na rubu pameti, ali u obliku vulgarnu. Nesklad vlada u njemu izmeu pjesnika i ideologa. Prezire vulgarnost takozvanih pogleda na svijet, a ne prozire vulgarnost svoje reenice. Pogled na reenicu je pjesnikov pogled na svijet.83

XIV. Punih deset godina, od 1941. do 1950. nisu mu ni faisti ni komunisti doputali slobodno objavljivanje kritikih tekstova.84 U 1950. i 1951. preutno mu je doputeno samo pisanje o svjetskoj knjievnosti, a tek 1952. u Krugovima omogueno mu je objavljivanje tekstova o hrvatskoj knjievnosti, premda su mu preporuivani inicijali ili pseudonimi. Vratio se zapravo tek 1954. kao nepokolebljivi, nesluganski vrsti kritik u hrvatsku knjievnost. Godine 1955. objavio je velebnu, premda strogo cenzuriranu knjigu Jezik i pjesnik, koja je veliki dogaaj u povijesti hrvatske knjievnosti, bez obzira koliko su je pojedini hrvatski povjesnici knjievnosti neuspjeno nastojali skloniti u podrume za stare nepotrebne stvari. Prvi dio knjige posveuje jezikoslovnim temama: Jezik i pjesnik, Rije i red (Neuki udbenik, Jezikolovaki barbarizmi, Naglasak, Prevoenje, asopis i dobopis, Stil lingvista, Reenice kao poligloti) i Iskustvo rijei. Slijede eseji: Nedunost kritike i Pripomene o kritici te Prikazi i prikaze (Pojave aktivizma, Fontamara, Knjiga stihova 1931, Ujeviev Auto na
82 Iz Hercegovine ga je nespretno napao sumjetanin, daljnji roak, u ime skupine bivih prijatelja koji su uglavnom studirali uz radikalsku pomo u Beogradu i Francuskoj. Dotinoga su braa Stanislav i Jerko nauili itati prije polaska u kolu, predlagali za franjevako sjemenite, vodili na iroki Brijeg, a Stanislav ga je navodno nagovarao na pisanje dok je bio bogoslov, to je protumaeno kao poticaj za naputanje franjevaca. Uglavnom su odnosi jako zahlaeni kad su dotinom na odlasku u Francusku te nakon povratka na studij u Zagreb strogo zabranjeni susreti sa Stanislavom. Jerko imi je priao da mu je kao visoki dravni dunosnik u jednoj prigodi rekao da su svae sa Stankom bile nepotrebne te da e mu pomoi kao stari prijatelj u ratnoj nevolji. 83 84

Stanislav imi, Politika istine, Savremenik, Zagreb, 1940, knjiga II, 910, str. 239242.

U rodbinskim i prijateljskim razgovorima je esto ponavljao: Faisti i komunisti, slian je to reim, a to rei, il ga udri il od njega bjei.
260

4. GODINJAK

korzu, Uz Nazorov prijevod Heineove lirike i satire, Autosarkazam kao poast, Zloduh nevremena, Dobitnik Nobelove nagrade Carl v. Ossietzky, Muenik Carl v. Ossietzky, utilna pedagogija, Perkovieva poezija, Totalni pjesnik, Rasprava o Meyerholdu i Stanislavskom, Kolar perom, Chaplin ismijava, Moderna vremena). Zajedniki naslov Neveni nevremena imaju dva eseja koja su objavljena u Hrvatskome knjievnom zborniku (1940.) i Hrvatskom kolu (1940.). Tri eseja o filmu takoer imaju zajedniki naslov Dvijetri o filmu (Pomama za slikama, Rije i fotografija, Antikritika o filmu, i o kazalitu, i o likovnoj umjetnosti). Na kraju knjige su tri opsena, izvrsna eseja koje je objavio nakon stjecanja slobode objavljivanja u Krugovima (1952.): Prve hrvatske kritike i Literarni urnalizam te Motori knjievnosti u Narodnom listu (1954.). Knjiga Jezik i pjesnik brzo je privukla veliku pozornost kritike i irega itateljstva, nazvana posebnim povijesnim dogaajem u hrvatskoj knjievnosti,85 a Stanislav imi je alio to u ovu knjigu, jer je u njoj malen prostor, ne moe stati i esej o tomu, kako se razvija knjievni jezik, i o tomu kako je nepogreivo pjesniki umovao o jeziku Fran Kurelac, i kako to njegovo umovanje preziru, posljednjih desetljea, vrli domai pametovaoci o jeziku. Meu petnaestak prikaza te knjige samo su dva-tri bila bez velikih pohvala dok se samo za jedan moe rei da je bio negativno, revanistiki intoniran.86 Prije Stanislava imia nije nitko na takav nain, izvorno, iznijansirano, duboko promiljeno pa i nadahnuto pisao o jeziku i pjesniku.87 Znameniti povjesnik hrvatskoga knjievnog jezika Zlatko Vince nazvao ga je posljednjim pravim kurelevcem,88 koji se slae i u osnovnim pogledima na stil i na leksik i na prednosti korijenskog pisanja89 s Franom Kurelcem:
Poznato je da je Stanislav imi prouavao Kurelev izraz, pa su neke imieve misli posve u skladu s Kurelevim pogledima na zadatke knjievnoga jezika. Treba ogledati tek nekoliko imievih misli o knjievnom jeziku da se u to uvjerimo. imiu je jezik bujna uma najrazliitijih vrsta drveta pa iz njih pisac rezbari i tee svoje misli kako najbolje odgovara njegovoj zamisli. Od prirodnoga, jo neobraenog jezika oblikuje svoj izraz, to je tee nego od gotovog oblika svakidanjega govora. Lake je graditi kuu od jednakih opeka, a tee je kopati kamen, klesati ga, pa tek onda zidati, no od
85 Usp. Vlatko Pavleti, Jezik i pjesnik S. imia, Vjesnik u srijedu, Zagreb, 30. III. 1955, 152; Svetlana VelmarJankovi, Jezik i pjesnik S. imia, Delo, Beograd, 1955, 4; . . (uro najder), Kroz gusti S. imia (Jezik i pjesnik), Vjesnik, Zagreb, 10. IV. 1955, 3142; Milo I. Bandi, Politika kritike. Jezik i pjesnik S. imia, Na vesnik, Beograd, 26. VIlI. 1955, 74; Predrag Palavestra, Jezik i pjesnik S. imia, Mlada kultura, Beograd, 15. IX. 1955, 34; Gavrilo Vukovi, Jezik i pjesnik, NIN, Beograd, 4. IX. 1955, 244; Miroslav Vaupoti, Od Scile do Haribde, Studentski list, Zagreb, 17. X. 1955, 8; Miroslav Feller, Jezik i pjesnik, Vidici, Beograd, 1955, 1516; Boidar Borko, Jezik i pjesnik, Nova obzorja, Maribor, 1955, 9; Boo Milai, Jezik i pjesnik, Stvaranje, Titograd, 1955, 10 itd. 86

Usp. Velibor Gligori, titasta va (Povodom lanka G. Vukovia: S. imi: Jezik i pjesnik u Ninu, br. 244, 4. IX 1955), Nin, Beograd, 1955, 245. Usp. Dalibor Brozovi, Borac na svim knjievnim frontovima, Krugovi, Zagreb, 1955, 6; Dalibor Brozovi, Jezik i pjesnik, Narodni list, Zagreb, 8. VI. 1955, 3091. Usp. Zlatko Vince, Povijest hrvatskoga knjievnog jezika, Zagreb, 1990, str. 460. Isto.
4. GODINJAK

87

88 89

261

takva kamena kua je vra i ljepa. Misao ivi, dulje i trajnije, istie dalje imi, ako je formirana od sasvim izvornih jezinih oblika. Stoga je on za stare rijei i za njihovo oivljavanje. Danas se pisac mora opskrbljivati i narodnim jezikom, ali i onim iz starije hrvatske knjievnosti, koji je pomalo zaboravljen. Po imievu je miljenju, dananji razvitak naega jezika neprirodan jer mu je duh neskladan s tijelom. Razvijajui sve te misli, imi s velikim priznanjem spominje Frana Kurelca istiui kako je on nepogreivo umovao o jeziku. Gledajui tako na zadatke jezika, imi smatra najjaim stilistima XIX. stoljea, uz Starevia, Stilinovia i Nodila, upravo Frana Kurelca. imi tvrdi da grijee oni koji ne opaaju kako je neprestanom upotrebom unakaeno mnogo rijei kojima se promijenio i izopaio smisao, te ne osjeaju da je mnogom izrazu ishlapio miris, ieznuo okus, za kojima bi mogli doslutiti ta je on. Onome tko upotrebljava rijei to su manje u upotrebi, to su zaboravljene, neoteene i koje su moda tee shvatljive, upravo onako kao nove misli, prigovara se veli imi da pie rijeima to ih vie nitko ne upotrebljava i koje svatko ne razumije. Takve neupotrebljavane i nerazumljive rijei, to ih mee imi pod navodne znakove, u zbilji se govore, po njegovu miljenju, u narodu ili su napisane u mnogim rjenicima, pa i u drugim knjigama. Stoga otro zamjerava ljudima koji se ne bune kada treba nauiti tui jezik, a svoj bi htjeli znati bez ikakve muke. imiu prema tome ne bi, ini se, bio stran ni rjenik na kraju knjige (kao to je to sluaj u Kurelevu prijevodu Stopa) koji bi imao neupuenima protumaiti bogatstvo jezika.90

*** Objavio je Stanislav imi vie od dvjesto kritikih tekstova u listovima i asopisima koje nije uspio ponovno objaviti u knjigama jer nije mogao dobiti potporu za tiskanje kao nemirnoudni hrvatski knjievni kritik koji je usvjesnim kritikim postupkom svrhovito utuvljivao u glavu:
Jezik kritike nije tra redue i kuharice, ni referentski izvjetaj. Kritika nije pozdravni govor na banketu u poast sveara. Kritik nije trgovaki pomonik koji govori samo superlative. Kritik nije procjenitelj robe u komisionoj prodavaonici koji procjenjuje robu prema tomu da li je muterije kupuju vie, ili manje, ili je ne ele nikako.91

Nije mogao preutjeti ni golotinju duha ni zloduha u kulturi, te je dobro naoruan izazovno ulazio u svakojake rasprave s vrstom vjerom u pobjedu, esto nezaustavljiv i prevrst u estokim polemikama, pa mnogi su urednici stalno bili u strahu od osvete monika zbog njegovih ubojitih sreivanja slabanih tekstopisaca bliskih vlastima, premda su ga jako eljeli za suradnika, kako je ve apostrofirano, jer je svima redovito podizao nakladu. Stekao je mnoge srdane prijatelje i tovatelje svoje zadivljujue dostojanstvenosti i
90 91

Isto, str. 459460. Stanislav imi, Jezik i pjesnik, Zagreb, 1955, str. 8.
262

4. GODINJAK

nepokolebljivosti, ali i otvorene i osvetoljubive neprijatelje, koji su ga progonili i nakon smrti. XV. Stanislav imi je odlino prevodio, kao izvrstan poznavatelj hrvatskoga jezika i poliglot, uglavnom probrana knjievna djela s njemakoga, engleskog i francuskog jezika. U nekoliko prigoda okuao se i kao pisac na stranim jezicima. Ureivao je nekoliko asopisa: Orkan, Knjievnik (1925.), Savremenik, Knjievnik (19291931), Slobodni spisi, Hrvatski knjievni almanah, Sabor i dr. Upravo je u tim asopisima imao dovoljno slobode za predstavljanje svojih svesrdno i veselo razigranih te istodobno ozbiljnih, dubokih i sloenih promiljanja stegnutih u uzorno duhovite, ugodne i zvonke aforizme, ali poesto i u vrlo neugodne majstorske podrugljive igre rijeima, napasna polemika izazivanja, dvosmislene i opake kalambure, duboko ubodljive aoke otrovne estine, trpke tvrdnje koje je zvao grdnjama i ubojitu misaonost koja je poesto imala razarajue uinke.92 Objavio je povelik broj izvrsnih, dobro prepoznatljivih publicistikih tekstova, osebujnoga funkcionalnog stila, obiljeenih ugodnim raspravljanjem, vrstim oblikovanjem i pozorno iznijansiranim usklaivanjem tvrdnja, ali i takve je tekstove vie puta iskoristio za slanje nemilih poruka pojedinim suparnicima i njihovim udvoricama. Potpisivao se uglavnom raznim pseudonimima jer nije elio publicistiku popularnost, premda se zbog specifinoga stila nije mogao sakriti, ali od tih tekstova katkada je i jedino mogao ivjeti, jer su knjievni asopisi plaali izrazito skromne honorare ili nisu ih uope plaali. Samozatajno je izdvajao samo petnaestak svojih publicistikih tekstova koji zasluuju posebnu pozornost, a publicistiki stil je smatrao manje vrijednim od knjievnoumjetnikoga, slino kao i A. B. imi kad je pisao o novinama i novinarima. XVI. Stanislav imi je umro u Zagrebu 7. srpnja 1960. Mnogi knjievnici (Milivoj Slaviek, Miroslav Vaupoti, Vlatko Pavleti, Tomislav Ladan, Milo I. Bandi, edo Prica, Dalibor Cvitan, Saa Vere, Mirko Rogoi, Jozo Laui, Mladen Kljenak, Drako Redep i dr.) koji su dobro poznavali njegov veliki knjievni opus, radinost, iznimno iroku kulturu, vrhunske izraajne sposobnosti i

92

Usp. M. Vaupoti, n. d., str. 79.

4. GODINJAK

263

umijea, isticali su u nekrolozima da je otiao rano.93 Neprijeporno je stekao vaan poloaj u povijesti hrvatske knjievnosti. M. Vaupoti je u uvodu njegovih Izabranih djela istaknuo da nije bilo uistinu takvog prkosnika i oporbenjaka, pisca koji je ratovao sa svim i svakim, moda i sa samim sobom ponekad, ne zazirui od ruenja i nepovredivih autoriteta nacionalne knjievnosti do prkosnog ismijavanja bezbrojnih suputnika knjievnih zbivanja... 94 Bio je svojevrsni knjievni sveznalac, ali nedvojbeno i zavrzica i svadljivac koji se jezikom i duhom, pjesmom i kritikom, osobito borio protiv duhovnoga siromatva svoga doba. Govorio je to mu se sve ne svia, pa je mnogima bio nenadmani uzor kao istinski borac za bolju knjievnost, svaki izreeni smisao u jeziku te ovjekovu budunost.95 Duhovni hajduk protiv zloduha u kulturi, kao nitko prije i nakon njega meu Hrvatima, srcem i razumom je promicao duhovno hajdutvo u jeziku. Vlado Pandi

93

Milivoj Slaviek, Stanislav imi (iz govora na pogrebu), Telegram, Zagreb, 15. VII. 1960; Vlatko Pavleti, Stanislav imi (19041960), Knjievne novine, Beograd, 15. VII. 1960, 123; edo Prica, Ostavtina: Jezik i duh, Vjesnik, Zagreb, 10. VII. 1960, 4843; Miroslav Vaupoti, In memoriam Stanislavu imiu (tri zapisa o doktoru Stanku), Knjievnik, Zagreb, rujan 1960, 15; Milo I. Bandi, Dostojanstvo oveka dostojanstvo knjievnosti, Knjievne novine, Beograd, 15. VII. 1960, 123; Tomislav Ladan, Antigramatika i kritika, Izraz, Sarajevo, 1960, 9; Dalibor Cvitan, Stanislav imi kao kritiar, Knjievnik, Zagreb, 1961, 23; mv (Miroslav Vaupoti), Stanislav imi, Knjievni godinjak, Zagreb, 1961; Drako Redep, Nona etnja, Odjek, Sarajevo, 1962, 2; Saa Vere, Zagrebaki portreti Stanislav imi, Zagrebaka panorama, Zagreb, 1962, 7. Miroslav Vaupoti, n. d., str. 9. Usp. S. imi, n. d., str. 5.
264

94 95

4. GODINJAK

PJESME
LJETNA ZORA
Gledat u te sa tronoga trijema Kako ostavlja u mraku Selo moje mladosti, ivota moga I miris smilja u zraku Pozdravlja me sunce dok odlazi grijati Krajeve koje moje oi ne vidjee Kada se vrati, ekat u ga Kriati bostan ispod stare trenje Zvijezde bjee pred ljetnom zorom Sunce ocrtava Gradine lik A ona me s visoka gleda i alje mi pozdrave Mojih djedova krik

NEKROLOG ZA IVOTA
Ti mi kae kako treba voljeti sudbinu kako god teka bila Hou, majko ucviljena, na svom ponosnom kru i kamenu Kae mi kako treba voljeti i smrt jer ti si me rodila Hou, zemljo uplakana, ako umrem na tvom ramenu

265

4. GODINJAK

KRI
Kri je moj teak i dug Ali ga strah tjera da se skrati I dok mu dio po dio ostaje na tom putu Postaje mi sve drai On je svoj otisak ostavio na meni A ja se polako uspravljam I ako ga jednom vie ne bude Ne daj mi, Boe, zaboraviti

ISTILITE
ujem utanje vjetra i cvrkut cvraka to pjevaju do smrti. Kao da najvljuju Jerihonske trube. Blii nam se kraj. Vidim straha sjaj. Uao je kroz svaku poru tijela, kao u ptia to e letjeti po prvi put. Tama obavija zidove gnijezda. Krikovi se gube u daljini. Umiremo polagano u tiini. Due se bore u sredini. Nadaju se biti u visini.

4. GODINJAK

266

BAKA
Jedna ena stara ispod murve sjedi Jedna suza mala niz lice joj se slijeva U naboranoj ruci krunicu dri Tunim glasom Gospin pla pjeva Na povratku u kuu pomae joj tap I sunce koje dri zemlju suhom Ali tek to napravi jedan vie korak Uz par stepenica penje se s mukom Ti bi htio pomoi joj, ali ona neda Kad joj vidi muku, bit e Bogu stalo Iako joj ispod rupca viri kosa sijeda Kako emo bez nje, Boe? Neka je jo malo

JESENJE JUTRO
Tmurno jutro, tromost oblaka, teki njihovi koraci. Pjesma vjetra, vritanje lia, kine kapi na licu. Svjetlost munje, odgovor groma, strah u ilama! Natopljena zemlja, izvjesna je trenja, neizvjesnost! Postupno smirivanje, malo olakanje, nada. Zraka sunca, zatvorene oi, spasenje.

267

4. GODINJAK

NISI UMRO
Kada mi doe onako, kao san, ne elim se probuditi. Kada se probudim ovako, nesretan, elim oi presuiti. Ostala je uspomena koja ne umire i udaranje grana po prozoru, usred noi. Moja nada da se javlja. Nada da emo se zagrliti jednom, na nebesima.

KADA SMRT DOE

Veeras se sjedinjujem sa svojim strahovima to su me iscrpili tijekom godina Strah je tek odmak od trezvenog razmiljanja Sve e mi se objasniti Kakav sam ovjek bio a kakav sam trebao biti Zato sam toliko plakao kad sam se mogao smijati Kakav sam ivot ivio Zato umirem u ispraznosti Ujutro e suze jedne ene Natopiti uvelo stanje moje due Tako sinove svoje majke rue Ispunjavajui srca crninom

4. GODINJAK

268

ODA MOJOJ DRAGOJ

Najtee je preivjeti sve ove dane koji milju na tebe poinju Kada odlaze zvijezde i zora svane, sve one sa mnom tebi pjesme posveuju A kada tvoje ime na papiru pie, strah me da se ne zapali Da je bilo mogue voljeti te vie, dua i srce u trenu bi stali I koja bi to smrt bila. Klonula bi glava s osmijehom na licu Kao da je najljepi san sanjala. Tebe u mom naruju

NOI U TUINI
Vidio sam kako je bez majke zemljice. Slonovi se ne snalaze na snijegu. irafe bi bile sretne rtve, a lavovi siti. Kome rei? Moja je sudbina ne spavati. Moje su noi duge. Stihovi ih pokuavaju skratiti.

KADA ODEM
Kada ugleda prazan list I olovku kako lei na stolu Znaj da sam otiao zauvijek Tada zaboravi sve moje pjesme

269

4. GODINJAK

GROMOVNIKOV DAN 2008.

Nekada nas je bilo lijepo piti. A sada nas Gromovnik s visoka gleda, ukvaslo vino! Zagrmi, Ilija! Probudi nas! Ne daj da istrunemo. A on nas uje i pozdravlja nonim munjama. A Gomila odgovara i zapjeva. I ivi Gomila vjeno kroz pjesmu.

SREA
Srest u sreu, srea e cvati Kao bezbrini pupoljci Na miran proljetni dan Poljubit u radost, grohotan smijeh Imat u nakon svega Miran, bezbrini san Svuda oko mene srea e cvati I u toj zemlji sree Neu biti sam.

4. GODINJAK

270

LJUBAV IZ KAMENA
Ne mogu se nauditi ljudima Kada me pitaju zato te toliko volim A ti tako slaba i od tebe svatko uzima Ja zato jo ponosnije na tebi stojim Volim te iz dubina srca Za koja nisam znao ni da postoje Ti si razlog zbog kojeg ono kuca Kada pomislim kako zastaje Volim tvoju napaenu prolost Sva imena napisana na ovim grobovima Ako me na tebi ne eka budunost Neka odmah i moje ime pie na njima Volim sve slavne prie o tebi Pogotovo one koje mi je priao djed Kako te ni on ni zato dao ne bi Unato bievima u prsa, iao je naprijed Volim i one pjesme to su ti ih pisali Oni koji nikada nisu skrivali lice Zbog tebe bi ih uvijek zapjevali Na Boino jutro, poslije Zornice Na kraju volim samoga sebe I Boga koji me na tebi stvori Kada umrem branei tebe Postat u jedno sa precima svojim

Marko uljak

271

4. GODINJAK

ivotopis Marko uljak je roen dvanaestog dana mjeseca rujna godine 1984. u Imotskom, jednom od svojih gradova inspiracije. ivot ivi u selu Bobanova Draga i nikada mu nije palo na pamet promijeniti tu injenicu iako nije nauio pjevati gangu. U Mostaru, drugom gradu inspiracije, je zavrio studij novinarstva i napisao neke od svojih najdraih pjesama. M. . voli ljeto jer su u tom godinjem dobu svi blagdani u njegovoj upi te tada u svoje selo dolaze oni koje je ivot odveo od najljepeg dijela kugle zemaljske. Takoer mu je drago za Boi pjevati sve one pjesme koje ga identificiraju sa svim dragim ljudima istoga identiteta. Voli najljepu i najbolju djevojku na svijetu. Sve ostale podatke iz ivota smatra nebitnima jer su u ovima satkane sve bitne stvari koje ine ovjeka ovjekom i vode ga kroz ivot. p.s. srami se svoje prepotentosti.

4. GODINJAK

272

STANICE
1. Priali smo o razbijanju mjeseca na tople komadie to se prosipaju po umi kadrova koje prati monotona naracija. Usporene slike. Slatkasti miris beskrajnog popodneva i otisci bosih nogu u pasjoj vruini. Smijeh i tranje kroz more kopriva. Voda i opekline. Ubrizgavanje ljeta pod kou. Do neba i natrag. Skrivanje sunca u rukavu. Izmiljena zaliha toplija od mlaza krvi iz posjekotine na koljenu kad leti s bicikla na strmi seoski put. Za zimu u velikom gradu. 2. Voe i beskvasni kruh sa sezamom Lijeno ljetno jutro /popodne/ Prazna kua /ulica/ Glasovi Pokoeno sijeno Uokvireni uzvik u slici/kroz sliku Prepun. Bogat. Hoda Zauzima kuu Grli ptice na icama Samoa se okree sebi Postaje jesen na putu u kovezima I umjesto dima penje se k nebu iz dimnjaka Kao voda prevre svijet I opet u sliku ita I dokolice meu prstima
273 4. GODINJAK

3. /Grad je samo moj/ Pogubim se Tvoju snagu pratim svojim slikama I prodajem prste Za sporazum sa velikim nonim svjetlima I semaforima Vie puta Na vie naina Pa korak postaje lagan Kao muzika Neboderi pleu U arenim koncentrinim krugovima A grad je tako divan U ulicama koje mi stoje 4. Nesanica Kia I crveni obrazi djeteta na slici Sputavanje Tiina Pa muzika I kistovi za novac U vjetar I zimu Pa doekam i proe Izgovaranje jer moram Sebe nasilu Polako u gorostasnim izmiljotinama Onda opet tiina I veliki svijet u kanti za smee S jueranjim novinama Me probudio

4. GODINJAK

274

5. Sirovo jutro Sa zvukom ciganskih gitara Mirie na Nemoj se probuditi prije sedam da ne vidi kamo se skrilo ljeto sa zadnje stranice romana Nabrana zavjesa boje japanske jabuke ini da sunce kroz prozor proguta zidove I oboji sobu u crveno 6. Trenuci su isparili iz vrstih, zatitnikih ruku oceana i stvorili jednu jesen, mladu, nabujalu kao korito podivljale rijeke. Godinama pokuavam napisati priu svojim ilama, duboko ju utisnuti u kamen purpurnom krvlju slatkog okusa, ali ne uspijevam. Zastanem iz kruga u krug, uvijek na istom mjestu pa krenem iznova. Moda da sakupim sve ispriane u jedno lice i okrenem reenicu na bezbroj naina? U liku stranca, u rukama starca pogurenog od smijeha, u obrazima ljubavi, u krilima kukca, da napiem komad iupan iz crvene smrti sunca Hou li, ako poljubim svaku kap kie, uhvatiti pagu zmaja kojega odnosi vjetar? Hou li, ako proem sredinom mlake na putu, zadrati balon napunjen plinom? Hoe li leptir, koji je sletio na moje rame, pronai stan u liu loze zamrznuvi ju u jesenjoj mladosti? Jesu li moja slova otira gostima sage koja se nie iz kruga u krug, iz godine u godinu i osuena je na trajanje 7. Tue sretne brojeve promijeat u sa svojima Prespavali smo sve do jedan ustanak I misli su mi oiene od prisile Cijedim rijei iz neijih presloenih karika Pretvarajui se da su asocijacije Srljam u oekivanja i laem da mogu Kad gradim kostur od prilika prepisujui neko drugo vrijeme Tue zlato mijeam s olovom I sluam kako ne vjeruje da je moja motivacija farsa
275 4. GODINJAK

Upirem stopala o pod da osjetim tlo pod nogama I slatkast okus jo jedne siune pobjede 8. Uz kotao to Na lijenoj vatri Kljua Kljua i kasna Gusta jesen U crvenkastom liu ive loze U pijanom glasu susjeda to se klati Dok pria o svojim godinama Klate se i uspomene Na umornoj zemlji Uz drvene grede I debele cjepanice Uz igru svijea na grobovima Mirie i reski zrak Netaknut I naziru se brda Kroz no Kroz no se raa Povratak I povratak kljua U dimu iz kotla Jo mlad Da dozrije u nekoj novoj berbi Da prieka na neke druge prie I ponese i on na svojim slabim leima Teret nekih mranih godina 9. Ne razumijem Samo te ujem I odzvanja
4. GODINJAK 276

Glas kao moje najdrae balade Vuem se Pranjavim, uskim pjeanim putem Koraci sjenaju tragove Mjesec je velik i zlatan Kao smokve u kolovozu utim I potajno briem ostatak dana Kao to smo uili brisati Sve to stoji na granicama Punim depove tvojim eljama Da ih prosipam I u njima traim ogledala Kad mi pronae glazbu Opet u zatvarati oi Na otkucaje neijeg bila urezane u rijei Mirisati sumrak I sluati cvrke Da ponem misliti jezikom babljeg ljeta I sluati hrapave glasove u svojim ilama Kad bjeim od toga Kao da kradem smijeh sa lica Na tuim slikama 10. Jedno veliko ne znam Stoji pokraj neije sjene Malo prije sna Kad zakljuam vrata I prevrnem stranicu Sve mi se ini Da brzim, plitkim udisajima Presijecam neije korake Ali je mrak Vidim te
277 4. GODINJAK

Kad mi se ulja kroz strahove A od njih ostaje praina Uzmi komadie sunca to su mi ostali pod koom Kad ponovno uim hodati Da stanem na kraj sebi I posudim rijei iz tvojih aptanja Da ispiem dan Nacrtaj mi oblake Meu svojim notama I tjeraj me da priam Kad se elim prenemagati 11. U neijim mrzovoljno nabacanim opaskama prepoznajem ekaonicu za suze radosnice. Bez toke i zareza. Putam nek se rodi novi grad u sivoj utrobi ovoga. Izvui iz odraza sebe u blatnjavoj lokvi na putu neto samo moje, a da mi tatina ne upetlja prste u korake. 12. Kao hrana za moj mir Neije sluajno izgovorene rijei lijepe se za stranice Kao plug kroz sasuenu zemlju Udaram, a tragovi se urezuju duboko I svaki tvoj trzaj usana je stih A uporno se trpam u ladice i pokazujem samo povrinu Nema te dok ne kaem da si tu Mislim u zelenkastim nijansama Dok ekam da se probudi A tvoj smijeh mi tjera vene da iskau I plai me mir koji donosi jer me odvlai od navika Samo muna nedjeljna popodneva u sivom gradu iznose utnju iz zjenica Pomirila nas je neija pjesma, a ja kaem da pjesme lau Pretvaram trenutke u pogreke svjesno Kajanje ostavljam za sutra Jo svjesnije
4. GODINJAK 278

13. Mir i tiina I pepeljara na kat Sloeni runici Par sati do jeseni Kako se snovi isprazne Kad postanu stvarni I kako volim otii Samo da se vratim 14. Budi crte Na podlozi od umora Kad pod prozorom Sluam pijance Mislim o svemu to smo propustili Jer smo htjeli Budi obris Na plavkastom prozirnom Ogrtau od enje Da te zatvorim U muzeju svojih oblika Koji su stvarni Kad ponavljam motive Mislim o svemu to smo imali Sluajno Budi moja slika Da te smjestim Na sigurno U knjigu mogunosti 15. Tebe semafori vole jer zna kamo ide Netko se smije na balkonu Stari trijem Ljeto
279 4. GODINJAK

Poslije kie /Tranice su tako dobar motiv/ I puno prozora na monotonoj povrini stare ute zgrade Sve se promijenilo Ali iz godine u godinu Sve se dogaa ponovno I valjda opet boje prelijetaju po tim nekim licima Koja misle da znaju to ele Sve dok to ne dobiju Sasueni klipovi U beskrajnom polju kukuruza potkraj kolovoza I starac po egi poguren hoda I upa korijenje duhana Meni se ini da se tu i nema to proitati Glava mi je klonula niz dlan I imam na licu crvenkasti trag od nokta 16. Pomiljam na to Da zatvorim oi I stisnem kapke palevima Da vidim zelene, ute i crne koncentrine krugove Svaki put kad mi sine da ne postoji Ne postoji jer su se guste naslage buke i boje Nagomilale po slici tebe Koja je nekad bila u ladici sa Potvrdama o svjetlucavom djetinjstvu udo jedno koliko ljudi otvrdnu Na sve i svata I stvaram te...svaki dan...iznova U svakome, a ponekad u bilo kome I uvijek, ali ba uvijek ima i lice i osobnu kartu Ali proklete faze Otimaju mi ono to je sigurno moje
4. GODINJAK 280

Ja si otimam tebe Nesvjesno 17. Sunce je provalilo U sobu punu muzike Zadnji dani ljeta Rasparali su zavjese Pa iscijedili tintu Iz crvene olovke Sutra e se Juer Uvui u zidove I onda ispoetka 18. Ja elim biti taj sistem ini se da jesam Laem vas /A istinu stiem vrsto jagodicama kaiprsta i palca/ Brujim u metaforama, a krkljam u meustanju I oi mi tupo zastanu na krianju zida i stropa Jesen se mijenja u meni/Velika je poput psa sa susjedovog balkona Nita vie nije zakljuano U utim kutijama od kartona Opet gledam U odraz apsolutne utnje U staklu Isprljanom kapima Sutra Da zatvorim poneto Moda ujem Samo trag olovke A moda netko i govori Ukoen od sumnje

281

4. GODINJAK

19. Ljudi odlaze I nose sa sobom Miris plesnih dvorana Velikih staklenih otvora I esnaestog roendana Zvijezde su ostale Rasporeene Kao slike na zidu Moje male sobe Da smo znali uloviti Trenutke Da zapeatimo barem jedno Hvala 20. Glava postane teka kao olovo. Misli se redaju neizdrivim intenzitetom i brzinom, ali u jednolikim valovima. Sakrijem glavu pod jastuk i zatvorim oi /Koji je tvoj problem?/ Rujan je prazan poput vinskih baava poetkom istog. Ushieno prazan. Mot Groe Drva za zimu utavo lie //DOTAKNI NEBO// Dotakni ga etnja...duga? Moleiv oblak s rupcem na glavi/suha zemlja/mirie/nema vlakova...nema* Sumrak...stara osnovna kola Pjeani put Mahovina /Tiina/ Sunce moe na izmaku drati poput lopte u rukama I ono se kroz prste raspada kao perje i praina

4. GODINJAK

282

21. Kao da mi je netko rasporio kou, rastjerao krv iz ila da napravi aureolu pa se prostre podno mojih nogu da hodam po njoj kao po sagu i rasprio sunce kroz prostore izmeu kostiju pa vratio krv da prsne na suncu i stvori masu koja e privrstiti kou za tijelo i tjera me da trim, da trim i da vjerujem da sam od krvi, mesa i sunca Ima li mjesec ukastu boju Kad se gleda Kroz priu o Danima to su Ostali sauvani Od hladnoe Ili je crven Pa plav Pa balon od pjene I raspukne se U dlanovima Samo jer die 22. Ispriaj mi priu to je to Tako prtavo areno Na nebu Da boji svaku traku svake rijei Na listovima to je to tako veliko U starim stablima Da baca svjetlo Na drvene ljestve Oslonjene o njihova dna to je u stopalima Da ostavljaju tragove Na svemu to dotaknu
283 4. GODINJAK

I kako je udnovato Kad koraci priaju priu ak i u sumrak Kad se upale uline lampe I raspletu svoje prie Pa se grle s priama koraka 23. Sanjala sam juer popdne Hodam polako. Kasnoljetno. Preputajui se...zemlji...osjeaju Trai i nai e /Nemoj pretjerano specificirati i nai e/ Obrii tragove srpnja s uzglavlja I neka torbe ekaju spremne Ma, zaboravi Ionako, kao to jedan lutalica kae /sve je to samo igra/ Zatvori oi na proplanku i dotakni dlanom kost lopatice Eneida... Beskorisni sati vonje Trula kava Zastori...nabrani...boje purpura Srijeda /Dekadentna je i pomisao odlaska do ostataka rimskog naselja/ Bacam pridjeve dok valjci prelaze preko svjeeg asfalta i vodovodne cijevi stre na ulicu poput dopunskih leeih policajaca /Ovo niemu ne vrijedi/ Andaluzijski pas *Petak* Pokvarit u dojam itam zvukove i dobro jutro iznenauje mirne pospance u hladu loze. / Sanjam kaotino/. Nemojte zamjeriti. Suhozid...

4. GODINJAK

284

24. Zajedno Usputno mi se usijeca u ile Plima tvojih oiju Uvijek kestenasta boja Proganja I pretvara pjesmu u priu Gledam i putam Svjesno i nespretno Ne znam se predomisliti A kilometre brojim sve lake I sve manje oprezno Znam te jo otprije To sigurno 25. Ne volim zimu ni vjenanja ni sprovode Ni knjige u kojima se itam ni ljude koji me tjeraju da mislim da su me do kraja izgovorili Svakim fragmentom svoga redoslijeda i svaki je cjelina Ne volim velike dane ni monumentalne osjeaje Zveckanje drkom lice o au sa stalkom i unaprijed smiljene iste uzviene rijei Ne volim kad me pozdravljaju tako da doista mislim da odlazim ili da odlaze Ili da se u datom trenutku podrazumijeva da glumim odraslost i zakopam nadimke Volim se pustiti laganim zasijecanjima prve bure rane jeseni Nedjeljnog popodneva I osjeaju skrivenog poetka koji se sam po sebi tiho namee Polako i sigurno bez velikih obeanja 26. Hrskava nakupina etnji Svaki dan isti Navikne se Kao kad mijea
285 4. GODINJAK

Zobenu kau s medom Lie se izmjenjuje sa snijegom Pa s kiom Pa s pticama A ti hoda I vie ne misli to eli A to mora Ne uspinje se Jer tu i nema stuba Ulicu ima u memoriji svojih koraka Glavu moe spustiti A moe i dignuti pogled visoko I prepoznati matu Figura u oblacima 27. Netko je daleko i to se da proitati Previe je revno upisano meu redove I naivno. Izlizano A ono neto to je sagradilo i sobu punu muzike I cijelu dravu i to je i moje i tvoje i hue u lokomotivi I tjera me da priam i mislim I vraam se i dolazim To neto je uinilo kilometre relativnima 28. Kau mi da je postalo hladno i da ve iz dimnjaka sukljaju pare. Kau mi da bura nemilo iba i da moja mala sestra nie perle na gumeni konac. Kau mi da e vrijeme proi i da je sve isto, da me ekaju i da sam njihova. Sluam ih i sluam krv kako kola i sluam oi kako presuuju. Gledam ovo svoje nebo. Kako je nalik smrvljenom papru. Kau da tamo nema nita novog, a ja se pitam, zato je meni sve novost, bitna, velika, udnovata, ali mekana poput melema na ispucalu kou zapea. ekaju me, znam I znaju da dolazim To se vrijeme samo igra s nama
4. GODINJAK 286

Ja ne znam koja su pravila ovog velikog oblaka koji se vjeto mota oko mojih nogu, ali znam da u ovo doba tamo najljepe mirie zemlja. 29. Ja nisam nita to se ne bi moglo brzopleto utrpati u rije ili dvije... Vatra gori i nebo guta zvijezde...guta ih...a raaju se opet i brojim ih Pod ruku uzimam komad zraka i miris zemlje da zainim sivo popodne... Ali opet sam samo neto to moete strpati u rije ili dvije Tatina... Zvijezde su opekle nebo Odvoji me od pijeska i ucrtaj krugove u njemu Trebam li sauvati ita Ja sam tvoja maska. Imam te Dodaj mi vodu da polako preokrenem sve 30. Ruke su sloile Piramide Izvuci konce Iz dubine Da vidi samo Obrise igre Jednom u stati Uz travu na putu I ubrati neku rije I mi znamo Da tedimo na Sjenama Na kraju Razumijem Poplave vjetra iste Na hridinama Golim U plavom danu Od jutra
287 4. GODINJAK

to pliva Kroz rijei Dok zatvaram krug u srei 31. Gledam kako nestaje U laganoj vatri Jedno proljee U iskrama Baca zadnje odsjaje Na crvenkasto nebo Kia e Otpuhat e tihu urbu I sakrit e suze U koprenu kasne jeseni Do prvih bijelih pahulja Koje e poput mekanog pijeska Sjesti na kape kestenjara A mi emo otii Skupljati mahovinu Za debele poplune Od ljubavi Iglice bora Za radosne darove Susreta ekat emo no Crno bijelu Nau Da upali arena svjetla Uspavanki I polnoki Da zasvira skladbe zvonika Na proplanku Zagrljenom zimom I strest emo pepeo Od proljea Da slavljenike svijee
4. GODINJAK 288

U bojama Zapale povratke igrama Za zimnicu Za mir Za doek susreta 32. Zatvori oi I ne pitaj zato prolazim Zlato i purpur Pokrivaju sve to elim sakriti Ulice imaju miris Dogorjele vatre I svjeih jutara A s nama se Nevidljivi mimoilaze Zeleni plodovi Ljetnih popodneva Dan je jo I pria mi kako u opet u isti as Susresti pogled U boji napuklog kestena Zna Da zgrabit u sliku Od bunila sna I ponijeti u depu Svojih iskrica Iako utim I ne diem glavu Iz arenog ala Ja znam Da zna Da odnosim pogled U zlato i purpur Skriven od svega Zamotan
289 4. GODINJAK

33. to smo nekad mogli Pisati bajke O frakovima i krinolinama Sluati glazbu koija to smo mogli Gledati kiu I pranjave korice romana Mogli smo moda Mogli smo ponekad Rastvoriti prozore irom Samo da rastjeramo dim I vratiti se Tupiti pera na utoj pergameni Gledajui u bistre arenice vjenosti Gledati zvijezde Isprueni na strmoj stazici Igrati se ivota I bistriti misli Onima to zovu ih putnici Mogli smo zapisivati I uvijek smo znali Putati balone punjene plinom Da pletu se s pjenom oblaka Bacati iz ruke u ruku Rukohvate vodenih kuglica Mogli smo prasak muiti tkanjem stihova Naruiti slike i plava brda trzajem usana Mogli smo i rukama smo pleli jutro Mogli smo tada, a ja vie ne znam 34. Zamiljam Da se ulja Kroz trakice Mojih piskarija U kasni sat
4. GODINJAK 290

Da nitko ne zna Ali ja vidim Na brojau sna Tvoj otisak I odlazim mirno U poplune bez rijei Kao da tvoj dodir Mi na kapke Navlai no Tu si Znam 35. Ponekad poelim Smijeh Da se zaplete U trnje Na aveniji Svakodnevlja Ponekad poelim Ruku Da se zaplete U prste U arenoj rukavici Poelim Svjetlucavi ukras Na bijelom zastoru Obinoga Poelim Mladice rue U jeseni zlaanih Bobica otisaka elim ponekad Tirkizne prolaznike U svojim zjenicama I sve areno Poput duge
291 4. GODINJAK

U odsjaju ljeta Na balkonu djetinjstva elim Ali zakoraim u dan I gutam napitak Od ranih pahulja I crvenom bojom Piem i aram Svoja zrcala Zapalim svijee S mirisom vanilije Na humcima elja Da otjeram prstima Guste maglice arenila Da udahnem dan Koji je siv Ali je prijatelj Mojim notama 36. Dok dokolicu pretvaram u stanje uma i gutam ljeto u izlomljenim komadima U magli vidim malu povorku stoara gdje se penje uz stare ribarske stube Zamotani su u bijelo I svijet se stvrdne poput grumena suhe zemlje. A slika je sama za sebe komad jednog od dana kad smo stajali u prvom redu pred pozornicom smijeha. Pokazat u ti 37. Mrvice od papira I mrvice na papiru Lica na starim fotografijama I oldtimeri eiri Baloneri Swing
4. GODINJAK 292

Skoim visoko I napravim crno bijelu sliku od toga Pa poprskam po njoj cijeli spektar I zagrlim sve sve sve Ba sve Dobro sam I smijem se Jer je guva Posve podnoljiva... Kuc kuc Vrijeme je Mirie cimet I ujem ujem i buru I boje i mirise 38. Moi, a ne znati rei danas iznova Ja sam tvoje neto Svaki put kad me prekorai/Isprlja imaginarnim standardima arenu haljinu Zato lupa vratima Nije tako teko Vratit u se, zna Ne izlomim te nikad u sliicama Kao ono drugo/Kao sve Slaem te i preslagujem A kad mislim da nemam vie to izvrnuti naopake/skupiti i pokazati Kao magnet prilijepi se za ice puno tuih rijei. Svaijih Tamo si. U svemu Ja sam samo dio tebe 39. Opet e dozrjeti groe i mot e kljuati u bavama A ja u znati da me jesen oblai u svoju kabanicu i grli mi preostale dane Pa u hodati po noi
293 4. GODINJAK

I petljati nogama kroz pokoene snopove trave Kao da pada kia S listovima smokve kraj prozora Da ne ujem odgovore koje znam I ne miriem tursku kavu i vrela popodneva Da se istopim od mekog glasa i kripe konica Prepoznat u tue oi kad se gledam u tamnim staklima Sakrit u se i smijati A tebi u obeati Da e imati godina koliko ima Zamisli da ne zamiljam 40. Ostavljam korake Oi Manipulacije Blato na cipelama Sve je svjee I bistro Ogledalo Lijepo je

4. GODINJAK

294

IZGOVORI
1. Eliminirana potreba za izrazom u istom mahu postaje sjena to te lovi kroz umu varijacija koje pie sve do kraja do male ute kue gdje cjepanice u staru pe baca usamljeni lovac na slike krajolika u magli. Tjera od sebe i starca sa ubarom i violinu to je rasparala zvunike u sestrinoj sobi i divovske pele to se skupljaju na prezrele smokve a opet si na poetku na privremenoj i povremenoj adresi i progoni mozak da percipira polupoznati glas oduevljeno a ispranjeno. Glumi. U istim kratkotrajnim naletima hladnoe pokosi ti kosti svaki put kao prijelazna bolest koju krade nekome tko ima svoju sobu punu rijei i muzike pa se puni time na brzinu prepisujui od nekog tko pie o pisanju u strahu da ne pobjegne i smije se ko luak jer ima tiinu u naguvanoj ulici osvrnuvi se na mlataranje bezbroj parova obue oko sebe ti si kilometrima daleko. I zaokruuje. Priu. Onu bez semafora to se sami namjerno piu velikim slovom. Onu to nosi sunce u rukavu. I tvoji se koraci ne uju ni ivci napeti ko ice gitare. Svrstava se u imaginarne kategorije dok zaobilazi patetiku, a prti. Pria je gorostasna. Puno vea od nebodera to mi zaklanja pogled na sunce a uporno je nosim u depu. Je li me to Bog nauio da se ne razbjesnim na lica na kojima uvijek sve pie/prozirna povijest kroninog oslanjanja na sebe a svi su isti i da trim dalje i dalje i onda kad mi tiina izmie za dlaku pa se skriva iza svakog ugla? Da se uim dogovoriti sa sobom u masi 2. Da se smirim i da se progutam ne jednoj razini iznad one na koju su mi navikle i ui i oi jer su tamo ljudi, onako, ba ljudi bez protokola koje lepaju za sobom i fiktivnih obrazaca koje lijepe po koi ispod koje su, ipak, samo krv i meso. Starac trpa odjeu u koveg na kolodvoru. Skrenem pogled na njih, ne znam koji peron. Priaju o kazalitu i zranim lukama. imao sam 26 godina vrhunsko, nema ta. Piju zeleni aj. Kradem im fragmente i vodim ih do
295 4. GODINJAK

granice na kojoj u se ujutro zaustaviti, pitam se to bi bilo s njima da se naas dekontekstualiziraju. Odlazi platiti raun, pusto je. Svaki put zaboravim ljude od prolog puta, a inae dobro pamtim lica. Ovdje se pria sama od sebe pria i moe ju uhvatiti za rep ili glavu, svejedno. Krui. 3. Provlaim se kroz bujicu dima i ljudi. Izlazim na ulicu i pohlepno gutam zrak. Nikad ne postiem vie od toga. Osjeam kako mi se koica oko noktiju ljuti i ostaju krvave mrlje. Uskoro e svanuti i odlazim kui. Zatvaram oi i sanjam male vjetrenjae i preplaene ptice koje ih pokuavaju nadmudriti kako bi dole do bobica groa. vrst i star miris jeseni dopire mi do nosnica. Izlazim. Vjetar nanosi slatkast okus zraka, a oblaci kolaju ponad plavih obrisa Biokova. Kia e. U stopalima osjetim trnce instinktivno ubrzavi korak. Hodam podno njiva. Pletem prste i osjeam kako mi se kraljeci preslaguju. Postoji li objanjenje povremene aritmije mojih udisaja? Postoji li kao i nain izbjegavanja olovne praznine u glavi koja se javljala? Gacam kroz lokvu i prelazim na drugi dio puta, ljunani dio s otiscima kravljih kopita. Moj lik zrcali se u vodi koja postrance lei. Kamen je svuda i brljan i grmlje i draa. Od podlaktice do dlana jo od spavanja osjeam protrnue. Ruka se klati. Kamenii se gube i zvue pod mojim koracima. Uspravljam glavu prema nebesima i gledam naum zagasitih oblaka da zaposjednu istinu. Vraam se drugim putem. Duim. Kroz umu. Izlazim na pokrpani asfalt i dolazim kui. Jedan najobiniji gutljaj dnevnog svjetla naruio je turobni mir sobe. Ustajem. Zatvaram prozor. Navlaim zastore. Suhozid stoji na istome mjestu kao i prije. 4. Hvala za sedam godina vjernosti/Hvala i zbogom/ Neke odluke odgaam i onda se one jednostavno dogode...volji usprkos Gaali su nas i promaili puno puta Oni se ljute na mene/to se to njih ticalo/Probudila sam se kasno/ Sada sam sama i ovo sam ja. Ovo je moje udo na papiru. Oni su htjeli mene smesti na proplanku ibanom vjetrom, na kamenjaru i travkama. /Da ne udahnem gusti i isti miris samo svoga tkiva koji se pleo oko mojih nogu, sve do vrata, zujao oko uiju i glave/ Ja sam oslukivala njihove urlike i prodala se jutru nijemo. /Rebra ostaju ispod koe ive, a knjiga nema bez koraka, bez daha/ Ja u polako pa kud stignem
4. GODINJAK 296

Sve ih ujem, ali moja koa je postala vrtlog nejasnog divljatva. /A ja se smijem/ Vie ne marim za poreze ni drvene prikolice ni...ne marim vie za pobjedu jer je utisnuta u plonik po kojem gazim i ja i oni. /I to ih boli, znam/ Najvie boli Postoji netko tko eka na dnu ulice uz blatnu lokvu od kie, netko tko nijemo oslukuje vjetar i namjeta ice gitare za igru 5. /Duga se ne moe lijepo uhvatiti objektivom/Zagrli me i nemoj imati ime/ To je to to traim od tebe/Ja gledam hrapavu koru narane/Zato ona postaje plava...postaje balon vakae gume/Mi hodamo nou magistralnom cestom, a meni se priinjaju neboderi/I smijemo se/Maloumno...zapaliti filter od cigarete/ Ja vas volim/ivot jednog komadia stakla zrcali se u svitanju koje vidimo na brijegu na kojem je neka crkva/Sad kad smo stigli/Neboderi su fascinantni i oni tako divno apsorbiraju kakljanje svjetla/Zamisli samo da se i ovdje mogu brojati zvijezde/Kako bi divne bile na njihovim staklima/Ali...kao da se sve iznova rodilo/Harmonija/I utanje lia/Mama kae da je bilo vrue/Da je asfalt bio uaren i da su ljudi pokunjeni hodali izmeu velikih zgrada/Ja se, naime, ne sjeam/ 6. Ne muim se. Kad proguta paradokse i apsorbira dojmove od prenemaganja prije par dana/kao svake subote ujutro sinut e ti da smo trebali posluati do kraja sve ono to je dolo paralelno sa pospremanjem sitnih prilika za popravljanje greaka od preklani i skupljanje otpalih trenutaka kad nam se sluajno posreilo. Imaginarni kriteriji i tjedni raspored su opet zamaglili prozore. To neto je bilo vee i bilo je cijelo, a uporno je cirkuliralo svjesno oko stola za kojim smo se igrali analize tabu tema. Nije se moglo prespavati. Opet onaj osjeaj ogoljenosti asocijacijama. Ponedjeljak. Telefon. Mrmljam da imam situaciju jer se bojim da mi ovaj put nee ispasti as iz rukava. 7. Filmski Sporije Neurotina sam I sretna
297 4. GODINJAK

/Raspravimo o problemu promatranja pri vrhu neoienog prozorskog stakla/ Ne ide mi danas Pokucajmo Noobdiji na vrata Uvijek nekoga motre /O emu se, dakle, radi/ U taj mah une neto za vratima ujem nekoga kako bahato hoda i, ini se, ima zrane jastuke u papuama /Zakljuano je/ Mjesec e biti crven Pokvarit u veer Trudim se Stani/Plaviasta svjetla/Uvijek zemlja/Svi gledaju u daljinu/Zaraeni/ Priapnite mi, samo se ini da ne sluam Kolektivna psihoza Uivam Imamo potencijala Bobiasto voe djeluje kao sredstvo za neutralizaciju naznaka psihotinih stanja/Izostavih premise jer ih ne elite znati/ Duboko udahni i odvai se na korak do ruba zidia na kojem sjedi taj poznanik. Zagrabi vodu iz presuenog zdenca. Prorei zrak komadiem papira. Rasprsni pravila. Ima dvije ruke. Dovoljne su... 8. Crveni karton za muziku kad mora biti spreman na iznenaenja i na ono neto malo loe to jednostavno mora biti prije eksplozije mira. Pusti muziku da otopi snijeg i nee ti ni trebati jakna. Proitaj se izmeu redova i reproduciraj naueno automatski. Lake je ponekad treberski jer nema inspiracije za vie. Mama e ekati s veerom, a jo koji dan i glasnice putam u neije tue ruke. I zima e postati vrua jo vie nego srpanj i to samo od hoda kroz umu violina. Opet. Lajtmotiv se prosipa kroz prste kao kotice limuna i nespretno se pokazuje svima. Dok imam svijet pred nosom u samo jednoj toki i odbijam ga zapisati jer nema svrhe osim ako je svrha samo sebi, a to smo prerasli i bauljam po

4. GODINJAK

298

sjeanjima svoje mame na neke bolje godine, a ona nema nita protiv, dapae. Izlazim na ulicu i nosim crveni al. Ulica je puna vlage i tragova prevelikog broja dana to su se upetljali izmeu svijeta pred mojim oima i onoga iz kojeg moram iskoraiti. A hladan je dan i prosinac se ispreplie sa svojim odrazom u reminiscencijama na neto to znai samo od sebe na puno vie naina od ovog koji mi je zacrtan u memoriji svakodnevne trase od toke A do toke B i naveer u prestati misliti. Tako je put pravocrtan, a soba puna muzike ostaje daleko. Vraam ti i sjeanja i al. A trebam cipele koje ne proputaju vodu. Od potiskivanja neminovnog glas mi je postao hrapav. Meni su mirisi asocijacije pa ne znam pronai rijei da te podsjetim. Kad letimice prozuji kroz patetine stranice zguvat u ti svaku hladnu rije zajedno sa svojim papirima. Potajno su mi se upisale meu crte na dlanovima. Kad je godina na izmaku ini se posuenom, a trebam ju moi nauiti. Sluam ljeto kako ti se ulja po obrazima i uvijek me tjera da mislim na brojeve koji su ostali, a rijei spajam u nakupine i zovem ih priama. Pred vratima mi nagomilan trune onaj miris to podsjea na ljeto, a topli okus vina mi ini ruke veima dok plaem jer se razbila boica parfema i elektrina grijalica mi rastapa cipelu od umjetne koe. /Kao da ti nije jasno da mi je naprosto svejedno otkud si i zato to ponavljam po tko zna koji put?/ Ruke kao da su tue. Cigaretom sprim hlae i poreem se na komadi stakla. Film zastaje na onoj epizodi s dobrim pjesmama. Dobrim starim pjesmama. U sobi punoj muzike veeras je hladno jer nismo imali vremena ni ivaca skupljati drva ove jeseni pa spavam na spuvi na podu stare dnevne sobe. Ruke su ti mekane poput neizgaenog snijega. Igram se alom to mi visi oko vrata. Ove godine smo zamalo imali bijeli Boi pa mi je temperaturni skok udario u glavu i pomrsio raune. Lano samopouzdanje me tjera da mislim naglas i nesuvislo gestikuliram. Posjetit u te u tvom velikom gradu i raspravit emo sve do jedan problem od ivotne vanosti, ali tek na proljee. Previe sam, naime, od krvi i mesa da me ne bi dirale sitnice. A sad je tu sve ono to treba biti i nita vie. 9. Veite se Mislim da smo upravo krenuli /Zato se uope trudim/ Nedostaje mi ono kad smo ponekad znali razmiljati o tome to e nam nedostajati i trpati to sve u ladice onoga to se zapravo ne dogaa Ali...dogodilo se
299 4. GODINJAK

Ne bih u detalje, ali ve mi je dosadno. To su ve godine to stoje u razmaku. Tada sam izostavila premise, a sada ih se ne sjeam. To je bio samo estetski trik. Makar vam se ne ini tako. Skupila sam ono to je samo vae i ozbiljno mislim to pokazati ljudima. Neka jo jedna faza ode u vjetar. 10. Mjerim tiinu u stupnjevima i zatvaram oi pred brojevima Koji se blesavo preslaguju i ekaju da ih pamtim Tue prepirke slavodobitno preuzimaju prvo mjesto na listi prioriteta I ne da mi mira ulj na kojem stojim A upozorenja siluju povrinu kao para kad otvara poklopac posude prepune prokljuale vode Gledanjem sebi kroz prste borim se protiv dosjetki koje smiljam 11. Podlo, a naivno. Probudi me svaki put kad pokuam slagati rime. Vie me nema tko poduiti. Ljutnja je pobrisala krugove u pijesku, raspucala balone od sapunice i stojim tamo gdje smo slikali vedute. Sad se bojim da nemam to rei. Zaobili smo lunapark, ali smo se uspjeli pogubiti triput u jednom popodnevu, kruiti oko svega oko ega se moglo kruiti i saalijevati ljude koji nemaju vedro nebo i svinjac pored kue i smijali smo se. Odgovori se podrazumijevaju i tiina i dalje nije neugodna, moemo ispoetka, a moemo i preuivati i optuivati sluajnost. Meni je svejedno. Ja ne vjerujem da je od neeg onakvog mogla ostati samo povrina. Premoujem ono to stoji na putu do tamo gdje neke stvari uvijek ostaju iste. 12. Hajde posudi od tuih polupijanih pregovora inspiraciju za prvi in. Pa prepoznaj upozorenje u zvuku tipkanja to trga brino prikupljene razloge za nesanicu. Dok prepriava jedno te isto kroz tko zna koji po redu sustav znakova, prepoznajem te i sad ja posuujem tvoje izgovore kao karike. Uvijek da mi uvrste lanac. Osuujem te odajui poast tvojoj radosti zamaskiranoj u strah od ustajalosti. Ne moram smisliti nikad nita novo.
4. GODINJAK 300

13. Sluam trabunjanje za susjednim stolom Dok se pokuavam koncentrirati na eliminiranje suvinih stanica u ovih par godina to su se na brzinu ugurale u ekaonicu Svrstavam sunce u onu istu ladicu, a mrak se kao tinta prosipa po neobraenom drvu Zgusnem se u fraze i zaboravim probadanje unaprijed poznatih izgovora Zato me izvre naopake pretvarajui se da me uva? Na to se potroi mekani miris koji me svaki put povue za jezik? Najprije instinktivno poalim pa prevrem po tome uzdu i poprijeko Tek kad ode, shvatim pitanja Iz kruga u krug lampavo pretvaram svoje analize u show patetike Svaki put kad se vratimo na staro i odluimo ganjati vjetrenjae Nesvjesno preuzimam glavnu rije i osvijestim se tek kad ti vidim iskolaene oi Pa blijedo izrekne svoj stav koji ti je sve manje proturjean s postupcima Znam da se vraa Sutra opet bijesno trgam papire ili ih izgubim Ne mora uvijek znati definirati svoje razumijevanje Ponekad je dovoljno planirano se smucati ulicama i plaiti prolaznike Sve ee mi je bitno da znam da se teko mijenja Zato ti, s vremena na vrijeme, dosaujem glumei detektiva Prokockat u i ovu priliku za stvaranje slike kakvu su nas tjerali da pokazujemo Jer znam da ih je ostalo jo bezbroj

301

4. GODINJAK

U ALICI KAVE
1. Intermezzo Dim u kafiu I bljuzgavica na putu Kao da se igram s njima Kolektivno nesvjesnog Bez jutra S debelim naslagama praine Na policama gdje su sloeni manifesti Tromo Sutra sladunjavo Ve vidim zguvane papire Moda ostanem Svejedno 2. Za rani doruak pojeli smo sutra od juer Podgrijano Ostala je prazna alica od kave Sa debelim talogom I ipkasti stolnjak Razbacane fotografije na panou Pune sebe U raskoraku 3. Izlazi naglas Iz umotanosti u nonalantne kretnje
4. GODINJAK 302

Preglasno Dok utim I sluam vas Kako mi pokazujete Koga trebam samo upoznati A koga procijeniti Ja sam tu da mislim to znai koji trzaj obrvama I da znam to treba rei Utrpavam se nespretno Ali svojom voljom U ulogu svjedoka I prolazim Da ne bude komeanja i ljutnje 4. Razbacana pitanja Na koja ne mogu Pronai odgovore Ni u suludom arenilu jastunica od mate Sjedimo na krovu U utavim balonerima I njiemo noge od glenjeva do stopala Onda mi sine To su oni ovjeuljci to ive u aparatima za kavu I tako je lijepo Zabijati se u planete Letei s kometima Volim scene bez montae 5. Veer ima okus macchiata i zvuk neke pjesme koja govori o odlasku u Boston. Tako je topla veer poput sobe sa malim svjetlom u kutu...i volim zaviriti tamo...i kao da se nita nije ni pomaklo s mjesta. Grad je tako velik...
303 4. GODINJAK

Bacit u te kroz prozor Ne moe ni zamisliti kako lako Bolje da se smiri Nestat e Jednostavno Kao magla ujutro Kao ptice u jesen Smiri se Kao ice harfe kad popucaju Imam harmoniju arenilo Vlakove I svjetla I bez tebe 6. Sad smo zeleno zamijenili crnim i otili u nove pobjede/uvjetno reeno. Neboderi su odluili reflektirati zvijezde moda da mi dokau kako nisam u pravu. Svako ja ima svoje drugo. Bolje je kad to ne znamo jer onda ima fantastike. A zvijezde? One su tabu tema. 7. Strahoprazan prostor Zbog tvoje euforije I svaije Kad zna da plae od sree Al samo na par sati Od srca I brutalno te vrati u stvarnost Jedan od onih ponedjeljaka Svejedno hvala Grad se ugasio u svojim neonskim svjetlima Tiina mi je uvijek lijepo svirala I vidimo se opet Kad povedem nekog koga volimo Nekome koga volimo Da odgodimo sutra do preksutra I da me zabole eljust i grlo od smijanja
4. GODINJAK 304

8. Hoe da i tebi mo sadanjeg(svejedno) trenutka ironino pomuti planove kao uvertira kaosu koji iz dana u dan pred tvojim oima utjelovljuje to ti je najvie priraslo srcu? Opusti se. Ne mogu (te) izgovoriti do kraja Moje male stanice u vjenom dnevniku patetike izbruene u kalupe tono da se umetnem i mekoljim raspitujui se kod susjeda nadolazi li im uredno gorostasna kino zimska munina s mirisom losiona za tijelo koji podsjea na ba taj neki period ivota, svaki ba svaki put kad jedan od narednih dana posvete iskljuivo inventuri samoizgovaranja pred oima za koje zna da samo nijemo prate. 9. Kao da se praznim Ali ono to kaem mora ostati vrsto i /ne znam odlijepiti rijei od znaenja/ Ne znam prestati s pogrekama u interpretaciji Prevodim Kroz mene moete gledati jer me nema, ali... Neprestano mjerim Mjerim ivot u kilometrima Moj ivot vozi bicikl sa izduenim visokim upravljaem I povremeno zastane na klupici u parku da me prieka Onda opet polako krene...i kau da igra poteno 10. Poneto zna efektno zavriti, a ponekad se samo ne elim svaati s tobom jer to ne znam. Izmilja zabrane i pravila. Teke rijei. Ali znam da su tue i znam zato nisu tvoje. Ponesi poeziju sa sobom Stane u depove bez muke Sanja Zadro

305

4. GODINJAK

PJESME
Zakletva ivio sam u jedno davno vrijeme bogato neljudima siromano razumom, praunuci! Gladni smo bili zemlja moja i ja, praunuci! Bude li zemlja naa jedanput slobodna podignite hram istini, praunuci! Za goli ivot Onima koji su za moju budunost podnosili najvie rtava, mojim roditeljima i mom bratu. Ne mogu da zaspim kad stalno slutim topot konja, orgatanje kola i njega ujem, njega vidim kako umornom rukom zamahuje biem u prazninu i vie glasom Muenika: - Ist! Ot! Ist! Ot! Ista! Ista! Jo samo malo Bubane i dinar je u depu! Krvava para nagrada Mueniku sutra e za kruh nasuni otii. A njemu Mueniku njemu e ostati - Ist! Ot! Ist! Ot! Ista! Ista! Jo samo malo Bubane i dinar je u depu!
4. GODINJAK 306

Laku no Kad god bi nas polegla mama je rekla - Laku no. i mi smo apnuli - Laku no, laku no! Mama! Tako smo se od nje rastajali obuzeti snom zaarani igrama do sutra. Ona bi tiho izila tie i neujnije od mjeseine to se uvlaila kroz starinski, visoki prozor u izbu gdje smo spavali. Jo smo uli kako bi brava teko krinula i vie nije bilo ni petrolejke u tiho seosko veer ni majke. Nismo uli ni jedan njezin korak, ukrala nam ga meka trava dvorita, ista ona trava koju smo ljubili i gazili u igrama djejim, ista ona trava koja nam je skrila zrikavce. Nikad vie zrikavaca, a sve kao da zriu. Nikad vie zrikavaca u ovoj betonskoj pustinji u ovom pustom gradu. Nikad vie zrikavaca. Tek tihi vjetar s Juga nanese kadikad miris dalekih cvjetova cvjetova iz naeg dvorita, nanese toplinu dalekih junih mora, nanese daleke pjesme veselih pjevaa, zriku zrikavaca, i najljepe pozdrave nanese pozdrave minulih ljeta, nanese najdrae pozdrave meu njima, pozdrave nae majke u tiho seosko veer Laku no! Laku no!
307 4. GODINJAK

Neretva, Radobolja, Buna i Bunica Kamenje i al kupaju njih i one njega. Ko vedre oi uplakane djevojke Neretva, Radobolja, Buna i Bunica od izvora do ua do Delte do Mora kroz Mostar kroz Hercegovinu. Vedre i jasne od izvora do ua duboke ko zjene uplakane vedre i bistre do kamena i ala do dna. Neretva, Radobolja, Buna i Bunica od izvora do ua kroz Mostar kroz Hercegovinu. Bistre i bune oaravaju kroz Mostar kroz Hercegovinu od izvora do ua do Delte do Mora. Rijeke drage, Neretva, Radobolja, Buna i Bunica kroz Mostar kroz Hercegovinu.

4. GODINJAK

308

Humska zemlja Hercegovina Humska zemlja Hercegovina pusta od Ivan planine na sjeveru Biokova na zapadu dalje iza Velei na istoku uz Neretvu do Delte do mora! Humska zemlja Hercegovina krevita odgojila krne sinove Hercegovce pa ih pusti svijetom. Neka se seljakaju! Neka se potucaju od Nemila do Nedraga! I stoljeima tako ivotari Humska zemlja Hercegovina. ivotare s njom ili bez nje njezini sinovi Neretljani, Humljani, Zahumljani - Hercegovci ivotare po prostranstvima tuih zemalja tuih kontinenata tue June i Sjeverne Amerike tue Australije, Kanade svukuda po Europi nakrae ili zauvijek. Humska zemlja Hercegovina krevita naa zemlja pusta Domovina naa. Tko je od nas dvoje proklet? Tko je od nas dvoje sirotan? Humska zemlja Hercegovina naa najdraa. Tko je od nas dvoje uklet pa da smo mi nepotpuni bez tebe ti bez nas. Tko je od nas dvoje uklet? Ti sa svojim ljutim krom Ti s velikom planinskom brzicom bistrom i bunom Neretvom ili smo ti ukleti mi tvoji sinovi? Hercegovino!
309 4. GODINJAK

Zemljo! Domovino! Kako ti se oduiti mi, to si nas u tui svijet poslala mi, roeni pod ukletim zvijezdama mi, itavog ivota bez tebe u tuini. Kako ti se oduiti za mlijeko to smo ti ga majko na tvojim prsima dojili na djetinjstvu to smo ti ga majko na tvojim stijenama proveli. Pusta zemljo naa Domovino naa pusta kada su te momci ostavili pusta kada djevojke ekaju nedoekane mladie pusta kada majke i oevi u potaji vape, vape! Sijedi oevi, stare majke ekaju, mole, vape do groba ekaju mole, zaklinju Boga i Nebo mole za povratak sinova. Mole stare majke i zavjet ine mole se svetom Nikoli Putniku Bogu se mole. Sinovi im ne stiu, a sijede im kose majkama oevima. Sijede im kose odmiu godine sinovi im stii nee nikada, nikada! I tako na godinu jedno pismo sitni boini darovi razmjena dobrih elja. Hercegovina zemlja Humljana, Zahumljana, Neretljana jedna zemlja jedan narod od kneza Mihajla na ovamo narod humske zemlje
4. GODINJAK 310

narod Hercegovaca od Herceg-Stjepana naovamo zemlja Hercegovaca domovina Hercegovaca zemlja naa domovina naa. Tko je od nas dvoje uklet? Tvoji su li nas stari narodi ukleli narod Ilira ili ti neki stariji narod netko nas je ukleo zemljo naa domovino naa Hercegovino Zemljo Domovino!

311

4. GODINJAK

Pismo pokojnom ocu Oe, davno si otiao na vjeni poinak i uzalud dozivam tvoj topli lik. Tvoj tuni osmijeh me prati i tvoje rijei bit e bolje me vode. Znali smo se, dobro smo se znali kad smo u mati gradili dvore, vinograde, vonjake. S tobom je sve nestalo. Sijedim ti i dozivam tvoj topli lik. Tvoj tuni osmijeh dugogodinjeg bolesnika me prati. Nikad nita nisi traio jer si imao golemu nadu u nas. I uspjeli smo. Svi jedemo svoj kruh, kako si elio. Unuad rastu. Ja ti sijedim i sve vie se vraam u prolost gladnu, bosonogu, golu ali bogatu uz tebe uz tebe blagoga uz tebe toploga uz tebe brinoga: Danas je pusto bez tebe pusto u dui. Nemam s kim graditi kule u oblacima. Nemam s kim podizati vinograde vonjake. Svi su drukiji od tebe svi su samo svoji ti si bio moj
4. GODINJAK 312

sav moj ti si bio na sav na. Pusto je bez tebe golem ponor u dui. I dozivam te, dozivam tvoj topli lik dozivam tvoje blage rijei bit e bolje bit e bolje!

Ja nosim svoj broj Ja nosim svoj broj prognanika svih mojih prognanika. Ja nosim svoj broj stradalnika svih mojih stradalnika. Ja nosim svoj broj vojnika svih mojih vojnika. Ja nosim svoj broj aluminijsku ploicu oko vrata. Ja nosim svoj broj dok kroim svojom zemljom porobljenom razruenom popaljenom. Ja nosim svoj broj pod svojim nebom pod svojim zvijezdama pod svojim suncem. Ja nosim svoj broj dok kroim. Ja nosim svoj broj dok me nestane. I kad me ne bude vie nai ete moj broj prognanika moj broj stradalnika moj broj vojnika aluminijsku ploicu o vratu. Ponesite moj broj svoj broj nae brojeve ponesi! Ponesi!
313 4. GODINJAK

Ponesi! Ponesi!

elje Da mi je jo jedanput iz dubokog hlada oraha pogledat na visine Biokove u proljee dok je jo snijeg na planini, cvijee u dolini, tek izleeni tii u ipraju, janjci na panjaku. Da mi je jo jedanput udahnut svjeinu jutra koja s planine silazi u mirnu dolinu, u Imotsko-bekijsko polje, i okolne breuljke zabijeljene rascvjetalim trenjama. Da mi je jo jedanput ivjeti taj sretni dan djetinjstva. Da mi je, da mi je.

Viktor Tica

4. GODINJAK

314

ivotopis Viktor Tica je roen 12. travnja 1945. godine u Donjim Mamiima, upa Ledinac gdje je zavrio estogodinju osnovnu kolu. Sedmi i osmi razred osnovne kole, te prvi i drugi razred gimnazije zavrio je na irokom Brijegu, a maturu u Mostaru. U Zagrebu je diplomirao na Medicinskom fakultetu i specijalizirao internu medicinu. Lijeniki sta odradio je u Bjelovaru, a potom u Grubiinom Polju te u Grudama. Godine 1976. doselio je u Lipik te radio u Bolnici za rehabilitaciju. Domovinski rat ga zatekao na radnom mjestu u pakrakoj bolnici. Uz bolesnike je ostao do njihove evakuacije u Kutinu, Popovau i Zagreb. S obitelji, enom i troje djece, dospio je u progonstvo te se zaposlio na mjestu interniste u Domu zdravlja MUP-a Hrvatske. Nakon osloboenja Lipika vratio se u lipiku bolnicu gdje je obavljao poslove ravnatelja. Pie pjesme od gimnazijskih dana i objavljivao je po knjievnim asopisima. Napisao je vei broj pria za djecu i nekoliko dramskih tekstova. Objavio je knjige: Rat i progonstvo male prie iz Domovinskog rata. Zagreb, 1994., a u kojoj je opisao svoje doivljaje iz vremena rata od 1991. do 1993. Objavio je zbirke pjesama Kamen na kamenu : povratak stradalnika. Daruvar : Daruvarska tiskara, 1997., zbirku novela Prsten na dnu mora:. Pakrac : Matica hrvatska, 1998.; zbirku pjesama Pjesme, Poega : Matica hrvatska, 2006.; dramu Hrvatska trilogija, Pakrac : MIK II, 2008.

315

4. GODINJAK

Intervju s Draganom Nui-Vukovi

Razgovor s akademskom slikaricom Draganom Nui-Vukovi, dobitnicom mnogih nagrada na podruju umjetnosti, lanicom ULUBiH-a, HDLU-a, jednom od osnivaica ULU EN FACE i jednoveernje izlobe Privatno i javno, koja je ujedno i moja dobra prijateljica.
1. Kakvi su bili tvoji poetci, kad si osjetila poriv ka likovnom stvaralatvu i to je utjecalo na tebe? Od malena sam uvijek crtala, to me najvie zaba vljalo. U vrtiu smo imali kreativne likovne radionice. Sjeam se posjete jedne Francuskinje, likovne pedagoginje, koja nam je otkrila zanimljivu tehniku grataa i te radove jo uvam. Curice su matale da e jednom biti stjuardese ili balerine, a ja sam uvijek htjela biti slikarica. 2. Reci nam neto o svom kolovanju,jesi li dobila potrebne informacije ili ostvarila afirmativne kontakte sa svojim nastavnicima ili profesorima vezano za tvoj umjetniki razvoj? kolovala sam se u Metkoviu i to su bile dobre kole, osnovna i srednja. Voljela sam jako nastavnicu likovnog odgoja, Lajlu, bila je mlada, zanimljiva i kreativna osoba, a imali smo i dobro opremljen likovni kabinet i male biljenice u koje smo zapisivali osnovne pojmove likovne teorije. U srednjoj koli usmjerenog obrazovanja, ja sam ila u pedagoki smjer, profesorica umjetnosti je zaista voljela svoj posao, bila je to teorijska nastava u kabinetu za umjetnost, s tamnim zavjesama i projektorom gdje smo gledali reprodukcije djela iz povijesti umjetnosti, analizirali ih, prepoznavali za ocjenu, uoavali slinosti i razlike pojedinih djela i stilova, i tada sam ja ve znala da elim studirati likovnu umjetnost. Moja nastavnica Lajla jo radi u Metkoviu i uvijek je inspirativno doi u njenu kolsku radionicu. Bavi se slikarstvom, te smo zajedno i izlagale. Na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu diplomirala sam 1991. godine, interdisciplinarni studij slikarstva i povijest umjetnosti na Filozofskom
4. GODINJAK 316

fakultetu. Nedavno sam magistrirala na poslijediplomskom studiju slikarstva na ALU u Sarajevu. 3. Postoje li osobe ili uzori koji su bili presudni za tvoje stvaralatvo i koliki je njihov utjecaj? Obzirom da sam ja voljela likovno stvaralatvo, da ostanem dosljedna u svojoj elji za buduim zanimanjem, sigurno je presudna bila nastava likovne kulture u koli koja je zaista bila kvalitetna, i imali smo je 2 kolska sata tjedno. Likovni nije bio nekakav sporedni ili manje vaan predmet od drugih, i nije bio predmet kojim bi se podizali bodovi za prosjek, a posebno ne likovna umjetnost u srednjoj koli. Moja je majka uvijek neto crtala, i dobro je crtala, roditelji su me podravali u elji za studiranjem umjetnosti. Svakako moram spomenuti svoga profesora na Akademiji, Zlatka Kesera, izvrsnog slikara i pedagoga, iji su mnogi bivi studenti danas vrlo uspjeni na hrvatskoj likovnoj sceni. 4. Gdje bi se svrstala po pitanju umjetnikog opredjeljenja i gdje te drugi vide? Pa danas je teko govoriti o svrstavanju u smislu da pripadate nekom likovnom pravcu ili stilu. Kod svakoga od nas moe se nai elemenata nekog stilskog pravca ili u formalnom smislu slinosti s nekim drugim umjetnikom, ali mislim da je moje slikarstvo osobno, ono ima elemente tzv. infantilnog, djejeg prikazivanja stvari, svakako ne zbog neznanja za drukijim izraavanjem, niti zbog nekog trenda, nego je to jednostavno moja umjetnika tenja. A gdje me drugi vide? Pretpostavljam da misli na likovnu kritiku. Ozbiljnija likovna kritika je malo dalje odavde, a kada uspijete negdje dalje, u veim sredinama, kada ima izlobe u renomiranim galerijama, jo ako su one pozivne,

317

4. GODINJAK

onda je to pokazatelj gdje vas drugi vide. Ako neto uz to i prodate, a da nije komercijalno, tim bolje. Samo to mi se uvijek dogaa negdje dalje. 5. Dobitnica si nekoliko nagrada na podruju umjetnosti. Koliki znaaj za tebe one imaju? Strukovne su nagrade uvijek neto pozitivno, kao i bilo kakve druge nagrade. Dobivala sam ih za crte i slikarstvo u BiH, na skupnim selektivnim izlobama i sve su mi jednako drage. One su meni poticajne za dalji rad, to je potvrda od struke da ono to radite vrijedi, jer iza svake te nagrade stoji struni renomirani iri. To je ujedno i dopuna odgovora na prethodno pitanje gdje me drugi vide. Veliko priznanje je objema nama to smo uvrtene u kolekciju Umjetnike galerije BiH u Sarajevu, to je svakako potvrda kvalitete naeg stvaralatva. 6. Tvoj suprug Nikola Vukovi takoer je umjetnik. Koliko nadopunjujete jedno drugo, smatra li to prednou ili nedostatkom i na koji nain se to manifestira? Nikola je moj najbolji uitelj, nadopunjujemo se meusobno, i to odlino funkcionira. Vie sam ja uila od njega, naravno. Nesebino dijeli svoje znanje i umjetniko iskustvo posebno mladima. On je moj najbolji kritiar. 7. Obzirom da radi s mladima,utjee li to i u kojoj mjeri na tvoj kreativni rad? Ja radim s gimnazijalcima iskljuivo teorijsku nastavu, tako da oni ne utjeu na moj kreativni rad, kao to bi vjerojatno utjecalo stvaralatvo uenika osnovne kole ili djece predkolskog uzrasta. Njihova ostvarenja esto nadahnjuju. Sa svojim uenicima kroz likovnu sekciju povremeno radim praktinu nastavu i to ne koliko bih htjela, zbog nedostatka radnog prostora. Meni je s njima drago raditi, jako volim svoj pedagoki poziv. 8. Tvoj suprug i ti ste organizatori izlobe Privatno i javno koja se odrava u vaem vrtu ve nekoliko godina, prenesite nam iskustvo? Prvu skupnu izlobu u vrtu nae kue u irokom Brijegu, Nikola i ja organizirali smo u ljeto 2003. godine. Po Nikolinoj zamisli, tu su se trebali okupiti svi do tada mladi diplomirani umjetnici sa irokobrijeke likovne akademije i njegovi bivi studenti, s po jednim radom, da se vidi tko to radi, da se izmjenjuju iskustva, nove ideje i sl. Odaziv je bio velik kao i posjeta toj jednoveernjoj izlobi. Naziv Privatno i javno dala je naa prijateljica, akademska slikarica Kornelija Bajalo, koja je studirala i godinama ivjela u Bruxellesu, gdje se sline izlobe organiziraju u stanovima i ateljeima, ulicama Nastavili smo s tim aktivnostima svake godine pozivajui druge mlade umjetnike, diplomate, i starije renomirane umjetnike, prijatelje iz BiH, Hrvatske, Belgije, a ove godine iz Makedonije, Srbije, ri Lanke. Izloba je ve
4. GODINJAK 318

poznat likovni dogaaj na koji se rado odazivaju mnogi stariji umjetnici. Ve 5. godinu dodjeljuju se i istoimene nagrade, metalne skulpture koje je izradio Nikola, a dodjeljuje ih struni iri mladim umjetnicima za najbolja ostvarenja na izlobi. 9. Jedna si od osnivaa lik2ne skupine En Face koja se ve neko vrijeme uspjeno predstavlja diljem BiH i Hrvatske, reci nam neto o tome ? Udruga likovnih umjetnika En Face proizala je iz manifestacije Privatno i javno, i to opet po Nikolinoj zamisli, i opet iz njegovog entuzijazma i elje da mladima na taj nain prui priliku za zajednikim djelovanjem, i naravno sa eljom da ih to dri aktivnima, da stvaraju, surauju i izlau, posebno oni koji su ostali ovdje u Hercegovini. To je u poetku bila povea skupina od 30-ak i vie umjetnika, a vremenom se smanjivala, jer nisu svi bili aktivni, mnogi se danas ne bave ozbiljnije likovnim stvaranjem. Sami smo se financirali i ostvarili nekoliko veih zanimljivih izlobi u Mostaru, itluku, Livnu, Metkoviu, Vrgorcu, te jednu u Italiji. Registrirali smo En Face kao Udrugu likovnih umjetnika u irokom Brijegu 2006. godine i ozbiljnije krenuli u izlagake djelatnosti. Izlagali smo kao udruga u Mostaru, Livnu, Sarajevu, Tuzli, apljini, Imotskom i Zagrebu. Trenutno imamo 8 redovnih lanova i dobar smo tim. Osim zajednikog interesa za skupnim djelovanjem, vee nas slino promiljanje o umjetnosti, pa i osobna prijateljstva, to je svakako dobar pokreta naeg djelovanja. Jedan od projekata udruge je i izloba Privatno i javno, a i nagrade na toj izlobi u stvari dodjeljuje udruga En face. 10. Obzirom da si i sama likovni pedagog , to misli o razvoju likovne pedagogije u kolama na podruju BiH i o njenom znaaju ? Ve 18 godina radim u prosvjeti i kako sam ve rekla, volim taj poziv. Uvijek kaem da je najvanije voljeti posao kojim se bavite, za sve treba imati strast. esto ujem od mladih da bi najmanje eljeli raditi u prosvjeti i da tamo zavre oni koji nemaju drugog izbora. Na alost, to je izgleda tako, jer je drutvo openito demoralizirano, izgubile su se sve prave vrijednosti, pa tako i vrijednosti odgojno-obrazovnog procesa. A on je temelj svakog drutva. Mogle bismo samo o ovoj temi razgovarati danima, znam da jednako razmiljamo, posebno kada se radi o likovnoj pedagogiji. Naravno da je ona vana, njoj se puno posveuje panje u mnogim zapadnim zemljama od najranijeg kolskog uzrasta. Kod nas je to jo uvijek neto sporedno, neto to, naalost, moe predavati svatko, jer, kome uope treba umjetnost, bez nje moemo. Vizualna komunikacija je itekako vana, openito likovno obrazovanje u smislu pravilnog i sveobuhvatnog razvoja mlade linosti. Meni je strano uti od kolega koji predmete likovnu kulturu ili umjetnost u srednjoj koli smatraju manje vanima od ostalih ! to tek misle roditelji djece koju mi obrazujemo
319 4. GODINJAK

pa i odgajamo na neki nain ? Ne moe ni jedan predmet u koli biti manje ili vie vaan. Sve je povezano, sve na neki nain ima veze jedno s drugim, i nastavni bi se proces na tome morao temeljiti, na povezivanju stvari i pojava, posebno kod srodnih predmeta. Umjetnost u gimnaziji je itekako povezana s knjievnou, povijeu, psihologijom, sociologijom, filozofijom, pa na kraju i fizikom i matematikom. Ima dobrih likovnih pedagoga i ja se divim njihovu entuzijazmu unato svemu to sam prije rekla. I ti si jedna od njih. 11. Ve neko vrijeme nae dvije kole surauju i razmjenjuju uenike izlobe, tvoji dojmovi ? Veseli me sve to veseli moje uenike, posebno kada se radi o likovnom stvaralatvu. Njima samo treba dati priliku da izraze svoju kreativnost, esto se i sami iznenade svojim likovnim ostvarenjima. Ja u koli nemam odgovarajui prostor za likovnu sekciju, ali snalazimo se nekako, vano je da imam zainteresirane uenike. Nae lanjske izlobe su bile za svaku pohvalu. Uenici Gimnazije A.B. imia izlagali su svoje radove u gimnaziji u irokom Brijegu, a mladi irokobrijeani bili su gosti u Grudama sa svojim crteima i slikama. Ti su susreti objavljeni u godinjaku nae gimnazije, a nadam se da e se nastaviti i dalje. Interijer vae gimnazije u Grudama je zaista prekrasan, oivljen neobinim muralima i mobilima, a tvoji su uenici sigurno ponosni svojim likovnim ostvarenjima, oni kreiraju sredinu u kojoj borave, navikavaju se na neto neobino i novo to su sami stvorili. Treba ih u tome podravati, ba kao to ih se podrava i hvali u sportskim natjecanjima. 12. Vratimo se malo na tvoju umjetniku djelatnost. Koliko ti znai publika i koja je poruka koju eli prenijeti svojim radovima ? Publika? Pa nije mi vana kvantiteta koliko kvaliteta publike. Ako ti na izlobi bude dvoje-troje likovnih znalaca do ijeg ti je miljenja zaista stalo, to je odlino! Ja stvaram iz svoje osobne potrebe, a onda kada ve stvaram, naravno da je poeljno to izloiti, onda nekako to sve posloi na svoje mjesto, mislim u svojoj glavi i ide dalje. Likovno obrazovanu publiku formira likovna kultura i obrazovanje, ovo je opet jedan dio odgovora na tvoje pitanje o vanosti likovne pedagogije. Zna tko je jo uvijek najbolja publika? Djeca, djeca su najbolja publika, ona osjeaju intuitivno, nisu nauena, iskrena su, izvorna. Moje slikarske vizije najee nastaju spontano, ne razmiljam o nekoj poruci koja bi trebala biti itljiva i doslovna. Neupuena ih publika obino doivljava kao neto veselo, kao motive iz neprealjenog djetinjstva, bla, bla Iza toga naizgled veselog i djeje razigranog slikarskog svijeta kriju se mnogo kompleksnije stvari i pojave, pitanja i odgovori. Djeca su sklona nonsensu koji konvencionalne odnose meu ljudima i stvarima izvre u drukiju, novu, ironinu sliku svijeta. Moje su slike,slike izvrnutog svijeta. Pa ako u njima i
4. GODINJAK 320

ima humora, to je opet osobina djejeg gledanja na stvari, on je poput ventila za sav na jad i nemo, bol i nesnalaenje u svijetu koji nas okruuje i koji, po meni, nije ba ruiast i optimistian. Miljenja sam da cijeloga ivota moramo kontinuirano tragati za osobnom slobodom, u sebi uvati element bunta i onu iskrenu djeju kreativnu komponentu koja nas razlikuje od odraslih, emotivno praznih marioneta drutva, koji se ukalupe u njegove norme bez imalo svijesti o sebi.

321

4. GODINJAK

13. to misli openito o razini kvalitete umjetnosti i kulturnih zbivanja na podruju BiH u odnosu na regiju i ire ? Ponuda je arolika pa i kvaliteta, ja mogu imati osobno miljenje o neemu, ne mora se netko drugi sloiti sa mnom.to se tie konkretno likovne scene u BiH, kvalitetnih stvari svakako ima, mladih umjetnika svih profila, ali se isto tako svata nudi kao umjetnost. Umjetnost je puno vie od zanata ili obine zabave za kuanice, puno vie od neega to je ugodno za uho ili oko. Drim se one pokai mi arhitekturu jedne sredine ili naroda, pa u ti rei kakva je kultura openito. Mislim da me razumije. Puno je vie unda od prave kvalitete, eto to mislim. Bosanskohercegovaki film mi je trenutno zanimljiv. 14. Jesi li zadovoljna odnosom mjerodavnih institucija prema kulturi i koliko njihov odnos predstavlja poticaj ili prepreku razvoju umjetnosti u BiH ? Financiranje ozbiljnih kvalitetnih projekata uvijek je problematino, bez obzira na krizu u kojoj se nalazimo. Evo npr. naa udruga En Face ne moe sama ostvariti neku veu ozbiljniju izlobu izvan granica BiH, pri tome ne mislim da nam je upitna kvaliteta. Mjerodavni bi zaista trebali biti mjerodavni, znati prepoznati i podupirati kvalitetne projekte ili pojedince, koji bi se tako potvrdili dalje od svoga praga, a time i doprinijeli ugledu svojih malih sredina u kojima djeluju. Ali sve su nam vrijednosti poremeene, to se vidi u promicanju svega i svaega, neka se narod veseli. Ljudi nemaju redovne plae, nemaju mirovine, to je prestrano ! I za te stvari postoje mjerodavni. Nama je raditi, stvarati. Ne znam to bih bez toga ? I sa malo sredstava moe se napraviti mnogo, evo npr. naa izloba Privatno i javno.Puno se ozbiljnije shvaa i vrednuje negdje dalje, pa i financijska potpora, koliko god simbolina bila, obino stie od nekud dalje,ali valjda e biti bolje, tako se uvijek kae. 15. Za kraj nam reci kakvi su tvoji planovi za budunost? Planova ima mnogo, nadam se da e se bar neto od toga ostvariti u sljedeoj godini. U prosincu En Face s tri gostujua umjetnika ima izlobu u apljini, dogovara se i jedna vea izloba u Sarajevu u 2011. godini, Nikola i ja smo dogovorili izlobu na ljeto u Splitu, a onda se moda usput jo neto dogodi. Nadam se da u otputovati u Dubai. Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi

4. GODINJAK

322

UENIKI POKUAJI
Josip Tica Teak ivot - laka rjeenja..........................................................................327 Renesansa - Leonardo da Vinci, umjetnost po mjerilu ovjeka...................328 MagdalenA Grizelj Apstraktna umjetnost................................................................................329 Pjesme. ......................................................................................................330

325

4. GODINJAK

Teak ivot laka rjeenja

Je li itko ikada zaustavio Zemlju lupivi petom o nju? Je li itko malim dahom otpuhnuo vjetrove? Ili irokim zagrljajem obuhvatio i obuzdao more? Evo, upravo mi rijei teko padaju na pamet. Toliko toga gori u meni, ali nemoan sam izraziti se... Glumim da mi nitko ne treba, a, evo, okreem se traei u oima, u dui ljudi misao, nadahnue. Zar bih se trebao aliti? Nipoto! Kad sam okrenuvi se ugledao nekoga iza svojih lea, zaboravio sam na sve. Sad vraam vrijeme unatrag, okreem se, a iza mene nigdje nikoga. I padam... Padam, a svi me gaze. Gaze me moji neslomljivi ideali, gazi me moja otuenost, gazi me teret tekoga ivota. A nikome niti ne pada na pamet pruiti mi ruku. Sam sam protiv svih. Uasnut, sam, srce mi plae, ali oi su jo suhe kao pustinja. Ne odlazim, nego trpim. Tek to uspijem podii glavu kako bih pogledao kolike e jo nevidljive stope prijei preko mene, jedna od tih me sravnjuje sa zemljom. Nesrea u nesrei, zlo u zlu, propast u propasti... Dozivam svoj glas, ali me izdaje. Negdje na ledenoj stazi do moga srca gui ga moja tatina, moj ponos, moj odvratni ego. Sad sam jo i oslijepio pa ne vidim da oko mene prolaze ljudi iz sjeanja, no ionako ne bih skupio snage moliti ih za pomo. Ne vidim dijete zdravih, uplakanih oiju koje nema koga ugledati; sve njegovo je nestalo u ponoru prirode, rata... Sve to osjeam su bolni jauci moga srca i ljuta gorina. Zar sam tolika bijeda, tolika sebina zvijer da mi grlo nee pustiti glas? Pa prirodna je stvar da nitko ne uje moje misli, svi ujemo glasove... Dugo, predugo utim i razmiljam, no na kraju ipak pogazim sebe. Pobijedim svoju tatinu, sruim svoje ideale i vrisnem! Odgovora nema... Nema ga... Gdje su ljudi iz sjeanja? Jesu li nestali? Ne, nisu, ali je prekasno. Ogluio sam ih i oslijepio svojom ledenom hladnoom... Teak ivot nema lakih rjeenja! Ipak, ako zajedno lupimo petom, barem emo biti uvjereni da moemo zaustaviti Zemlju. Ako zajedno puhnemo, pomislit emo da se vjetar zaista okree od nas. Ako zajedno pokuamo zagrliti more, duboko emo povjerovati da ga moemo obuzdati, povjerovati da moemo sve, pa i tu sitnicu. Iskoristimo priliku dok je ruka jo u ruci! Tko zna do kada e jo biti...
327 4. GODINJAK

Renesansa Leonardo da Vinci,

umjetnost po mjerilu ovjeka

Renesansa je novost u europskoj umjetnosti kraja srednjeg i poetka novoga vijeka. Sama rije renesansa znai ponovno raanje, ponovno buenje klasine, bezvremenske antike umjetnosti. Po meni se samo to ponovno raanje ne odnosi samo na antiku umjetnost kao takvu, niti se samo u toj umjetnosti oituje. Renesansu sam vie doivio kao ponovno buenje osjeaja, ponovno unoenje osjeaja u umjetnika djela, a ne suzdravam se rei i remek-djela ovoga razdoblja. A sve to nakon hladne gotike! Gotike su graevine strile visoko u visine, a kao mjerilo su umjetnici postavili samoga Gospodina. Sada novo mjerilo postaje ovjek u svoj svojoj malenkosti, onaj isti ovjek koji je izgradio tolike babilonske kule, tolike visoke tornjeve niti stoljee prije. Svemu je tome izniman doprinos svakako dao i Leonardo da Vinci, genijalni um vlastitog, ali i naega vremena, vrhunac vrhunca umjetnosti, vrhunac renesanse. Mene, a, mislim, i svakoga dananjeg ovjeka razoruava napredak ljudskoga oka i uma u ovom razdoblju. Istovremeno i napredak ljudskog srca, due. Osoba bez due nije sposobna izraziti tako snane osjeaje i unijeti ih u tako irok spektar likova. Razoruava i sva ta jednostavnost, prirodnost i toplina, sva ta skromnost i elegancija urezana u renesansna remek-djela. Ponekad, kada promatram svijet i vrijeme oko sebe, osjeam prisutnost ledene hladnoe. Naalost, ne samo u predmetima, nego i u ljudima. Primjeujem da osjeaji i toplina jo jedanput nestaju. Ponovno teimo izjednaenju s Bogom, a ne vidimo da je sve tako blizu. Da je sve u nama. Moda je i nama potrebno ponovno raanje, povratak korijenima. Moda nam je potreban jo jedan Leonardo, jo jedna renesansa pokraj svih ratova i oruja, pokraj sve tehnologije. Pokraj svih stvari bez due.
Josip Tica

4. GODINJAK

328

Apstraktna umjetnost

XX. st. Tei istoj ekspresiji oblika, linija i boja i tematskoj neodreenosti. Od svih stilova moderne umjetnosti, apstrakcija je izazvala najvie otpora kod publike. Dok je svijet jo uvijek bio zaokupljen materijalnom egzistencijom i nije imao ni vremena, niti je vidio smisla, za istraivanje istog duha i emocija, umjetnici su svojom vidovitou, prije svih, nalik znanstvenim vizijama budunosti, ili ispred publike. Umjetnici se pribliavaju motivu elei oslikati njenu bit, a produkt toga su slike kao da su slikane iznutra. U tom pokuaju umjetnik se udaljava od predmetnih motiva i ostaju mu samo iste likovne vrijednosti. Slika je postala pokazatelj unutarnjeg stanja duha i due i ne predstavlja nita (ne tei tome da bude bilo to iz opipljiva svijeta). Obiljeena mnogim kritikama, prije svega zbog svoje vlastite biti, apstrakcija je takoer pojam umjetnost jer i u neodreenosti krije se neija misao.

Apstraktna umjetnost je smjer u modernoj likovnoj umjetnosti s poetka

329

4. GODINJAK


San Sanjam zemlju onu, mirom ispunjenu, a ljubavlju okienu, zemlju svu bez alosti, zemlju bisernu, zemlju u kojoj ples je samo ples. Sanjam no prekrivenu zvijezdama, radou natopljenu, mjeseinom obasjanu. Sanjam livade mirisne i zelene, rue bijele i osmijehe kristalne. Sanjam trak svjetla u mraku dubokog dola. Sanjam apat vjetrova u borbi i priu vodene kaplje. Sanjan svijet namamljen na svjetlo, iskre iz tvojih oiju. Sanjam, svijet to vidjela sam u kraljevstvu rijei. Sanjam. Sanjam san.

PJESME

In memoriam Ulice prazne su. Studen zrak je. Vjetar hladan. Krik djevojice.
4. GODINJAK 330

Na ruu ubola se nije. Kameno kroz tijelo. Uspavanka je otpjevana. Zamro svijet u trenu. Sunce se smrzlo. No izgubila me. Poznati zvuci, niotkud: I ne! Nije to Mjeseeva. Zvuci-nezvuci. Aneli na kaminu maginost izgubili; nisu ko juer. Ni plonik kraj kue nije ko juer; sada tu rue, miluju pogled znatieljnim prolaznicima.

Magdalena Grizelj

331

4. GODINJAK

ZANIMLJIVOSTI
DRAGUTIN PASARI Pozdrav iz Kutine......................................................................................335

333

4. GODINJAK

POZDRAV IZ KUTINE

Ogranak MH iz Kutine i njegovo Povjerenstvo iz Popovae od 3. do 6. lipnja 2010. godine organizirali su strunu ekskurziju u BiH. Misija putovanja bila je preteito upoznati kulturnu batinu Hercegovine, ali osjetiti i dodire dananjih kulturnih sadraja, posebno u promicanju suvremenog umjetnikog stvaralatva. Domaini Kutinanima bili su ogranci iz irokog Brijega, Mostara, Ljubukog i Gruda, tonije njihovi elnici s bliim suradnicima: Predrag Koul, Ivan Sivri, Radoslav Dodig i Mario Bui. U irokom Brijegu uz upoznavanje bogate batine, osobito uz uveni Franjevaki samostan. elnitva ogranka tog grada i Kutine dogovorila su i suradnju vezano za stvaralatvo Miroslava uteja (1936 2005). Rije je o jednom od najpoznatijih hrvatskih i svjetskih poznatih likovnih umjetnika druge polovice 20. stoljea. U suradnji s muzejima i galerijama posebno Muzejom Moslavine iz Kutine, ogranci e idue godine (2010.) uz 75. obljetnicu umjetnikova roenja zajedniki nositi izlobeno-nakladnike projekte. Miroslav utej 1971. godine bio je prvi predsjednik kutinskog Ogranka MH, a u irokom Brijegu na Akademiji likovnih umjetnosti otvorenoj 1996. godine proelnik grafike. Sudionici izleta upoznali su i Mostar, posebno bogatu franjevaku knjinicu i openito vrijedan, do meunarodnih okvira priznati rad tamonje Matice hrvatske. Pamtit e se i boravak u Meugorju. Tridesetak Kutinana razgledalo je i vrijedne spomenike srednjovjekovne hrvatske pismenosti: Koerinsku i Humaku plou. U Ljubukom ih je oduevio postav izlobe Majka, gdje su izloena i djela akademskog kipara Ivana Branka Imrovia (rodom iz Moslavine, profesor na Zagrebakoj koli primijenjene umjetnosti), autora skulpture Vila kutinska. Skulpturu je 2006. OMH Kutina postavio u sreditu svog grada. Zavrni trenutci s analizom viednevnih obilazaka u subotu,5. lipnja u Gorici nedaleko Gruda, bili su - susret za novi poetak.
Uvrstiti zapoeto Prvu zaustavnu postaju u BiH sudionici puta imali su nedaleko Jajca u zavjetnom svetitu sv. Ivana Krstitelja u Podmilaju (15. st.). Tijekom nedavnog
335 4. GODINJAK

rata (1992.) svetite je razrueno do temelja. Danas ivi u izvornom obliku s obnovljenom kapelicom (2000.). Prema projektima poznatog slovenskog arhitekta Marka Muia u izgradnji je u stijene okolnog brda projektirana velebna crkva. Nakon Jajca, Posuja i ve naprijed spomenutih mjesta, posljednja postaja, kilometar od slubene granice s Hrvatskom bila je u Gorici (Opina Grude). I tu se dogodio neobini susret s davnom prolou. Rijei dobrodolice izgovorene su na temeljima ranokranske bazilike sv. Stjepana Prvomuenika, (4- 6 st.), danas u znaku istraivanja splitskih arheologa. Njezine su ruevine bile ishoditem izgradnje novih zdanja, pa tako i jedne od najstarijih starohrvatskih upnih crkava (9. 11. st.). Osobiti dojam ostavlja prostor u kojem se nalazi piscina (zdenac za vodu) u kojoj se krtavalo, a koji detaljno opisuje domain mr. sc. Mario Bui, predsjednik OMH Grude. Naglaava zadovoljstvo to je usprkos zubu vremena ostao vrlo dobro ouvan. Dakle uvijek se ruilo, ali i obnavljalo. Nae je ne ruiti, ve uvrstiti zapoeto. O tome se govori u oblinjem kulturnom domu uz naslove bogatog nakladnikog opusa OMH Grude ( a slavi tek mali jubilej 5 godina!). Raduje lijep broj mladih i za na dolazak zainteresiranih lanova. Uloga autora ovih redaka (predsjednik OMH Kutina, nap. ur.) je predstaviti upravo objavljen broj Matiina asopisa Vijenac, u kojemu je i njegova reportaa o OMH Grude pod nazivom Na grudi gruanske zemlje. Dobrim dijelom pod dojmom je i prenosi ugoaj s gostovanja OMH Grude 7. svibnja u Palai MH u Zagrebu. I ovdje na kunom pragu predsjednik Mario Bui rei e uz povijest Gruda i okolice ono to je izgovorio u hrvatskoj metropoli: Grude, zasjele na obroncima jugozapadnih hercegovakih brda svojim poljem sva ova stoljea gledaju svoju Hrvatsku. Na brutalan nain odijeljeni od svoje matice najneprirodnijom neprirodnom granicom na svijetu ostale su istim hrvatskim krajem. Ni jedan kraj matine Domovine nema u tolikom postotku Hrvate za svoje itelje kao Grude. Moje je zahvaliti domainu na prijemu, ali i darovanim knjigama i CD-ima s glazbenom batinom. Treba opisati radost vrlo temeljitog puta, ali gdje mi je vrijednost pera pisca povijesnih romana i putopisa Milutina Mayera, roenog u mojoj Moslavini (Velika Ludina 1874 Zagreb 1958). Od pomoi sigurno bi mi sada bio njegov opis S puta u Duvanjsko polje (1925). to u? Nema smisla promovirati svoj lanak. Neizbjeno svoje Kutinane, ipak moram obavijestiti o onome to nisu uli od gostoljubivog i vrijednog domaina. Citiram iz reportae u Vijencu, a on govori od strane OMH Grude opinskim vlastima upuenoj Zamolbi za dodjelu zemljita za izgradnju kulturne ustanove Matice hrvatske Grude. U toj zgradi Ogranak kani izgraditi galeriju za izlobe, itaonicu, muzejsku zbirku, knjinicu Matice hrvatske i ured koji bi MH omoguavao cjelovito funkcioniranje, kae se o zahtjevu. Vie od statistike on potvruje prvorazrednu ulogu MH u tom kraju.
4. GODINJAK 336

Prijatelji i u stihovima Nema ljepeg trenutka ve uz razmjenu knjiga prihvatiti prijateljstvo takovog Ogranka i idue godine s nadaleko poznatom klapom Bratovtina ugostiti u Kutini uz 40. obljetnicu OMH. Na sreu tu je i predsjednik Povjerenstva MH iz Popovae Draen Kovaevi. Urednik je i zapaene antologije Kajkavska lirika Moslavine (naklada OMH Kutina, 2009.) pa spontano poziva da jezinu batinu Moslavine novosteenim prijateljima priblii itajui stihove na kajkavtini na lan Mladen Bago, inae porijeklom Hercegovac (djed roen u Grudama). S nama je i Ante Jureti, roeni Splianin, u Kutini i ire poznat kao uspjean pisac i redatelj kajkavskih komedija Raspituje se za svog prijatelja iz studentskih dana Florijana Galia upravo iz Gorice. S njegovim fotoportretom Ante zavrava i svoju prije pola stoljea pisanu poetsku knjigu Pisma sina razmetnoga (objavljena u nakladi OMH Kutina, 2005.). Nedaleko smo Drinovaca, rodnog mjesta Antuna Branka imia. Njemu u ast desetljeima organiziraju se imievi susreti. Zakljuujemo: pjesnici nisu samo uenje, ve i traenje u svijetu. A mi smo u etiri prekrasna dana nali zaista divne prijatelje i suradnike. Do novog susreta! Dragutin Pasari

337

4. GODINJAK

KRONIKA
MARIO BUI Ljetopis Matice hrvatske Ogranak Gude 2009.. .........................................341 46. imievi susreti 2009.. .........................................................................344 Kulturna manifestacija 4. dani Matice hrvatske Grude..............................346 Kratka rekapitulacija dogaanja Matice hrvatske Ogranak Grude u 2009.. ..................................................350 SREKO MIKULI Matica hrvatska u 2010. godini.................................................................351

339

4. GODINJAK

LJETOPIS MATICE HRVATSKE OGRANAK GRUDE 2009.

Matica hrvatska Ogranak Grude poziva Vas na kulturnu manifestaciju

USKRS S MATICOM HRVATSKOM U GRUDAMA Petak, 17. travnja 2009. U Srednjoj koli A. B. imi u Grudama u 19 sati Otvaranje izlobe slika Uskrsni motivi uenika Osnovnih i Srednje kole s podruja opine Grude *** U restaurantu Kod Baria u Grudama u 20 sati Susret Ogranaka Matice hrvatske iz Hercegovine s glavnim tajnikom Matice hrvatske Zorislavom Lukiem (Nastupaju uenici i zbor OG Grude; voditelj uenik Srednje kole Grude) etvrtak, 23. travnja 2009. U kinodvorani u Grudama u 20 sati Predstavljanje dvije knjige prof. dr. Miroslava Tumana Informacijski rat protiv Oluje i Informacijsko ratite i informacijska znanost (Nastupa Ivan Gali; voditeljica Sanja Jurani) etvrtak, 30. travnja 2009. U sklopu Hrvatske franjevake arheoloke zbirke u Staroj kapeli u Gorici u 19 sati Predstavljanje knjige u nakladi Hercegovake franjevake provincije RECIPE Leo Petrovi - prvi hercegovaki franjevac doktor znanosti *** Iza predstavljanja knjige Otvaranje izlobe grafika akademske slikarice Antonije Gudelj
341 4. GODINJAK

(Nastupa klapa Bratovtina; voditeljica Sanja Jurani) etvrtak, 14. svibnja 2009. U kinodvorani u Grudama u 19 sati Izborna Skuptina Matice hrvatske Ogranak Grude Petak, 22. svibnja 2009. U Srednjoj koli A. B. imia u Grudama u 17 sati Akademija Matice hrvatske Ogranak Grude Dodjela nagrada za najbolja literarna i likovna ostvarenja uenika osnovnih i Srednje kole iz opine Grude (Nastupaju uenici OG Grude; voditelj uenik Srednje kole Grude) Uskrsna estitka Matice hrvatske Ogranak Grude Svim svojim lanovima, svim graanima i iteljima opine Grude estit i blagoslovljen Uskrs eli Matica Hrvatska ogranak Grude. Uskrsli nam Gospodin mora postati primjerom i poticajem da se do Uskrsa stie preko Kalvarije. Uskrs je pria o praznom grobu, o platnu bez tijela, o uskliku radosti u zori treega dana, o straarima koji su od straha zanijemili i razbjeali se. Uskrs je pria, istinita pria o ivotu. Uskrs je pobjeda. Matica hrvatska Ogranak Grude

Zavrila kulturna manifestacija Uskrs s Maticom hrvatskom u Grudama Sveanom Akademijom u Srednjoj koli Antuna Branka imia u Grudama u etvrtak, 28. svibnja 2009. godine, zavrila je kulturna manifestacija Uskrs s Maticom hrvatskom u Grudama koja je trajala vie od mjesec dana. Na sveanoj Akademiji su dodijeljene nagrade uenicima osnovnih i Srednje kole s podruja opine Grude, i to za najbolja literarna i likovna ostvarenja. Za likovne radove iz osnovnih kola nagraeni su slijedei uenici: Antonio Lukenda 8b, Josip Mijatovi 6b, Boris Rogi 6a. Iz Srednje kole za likovne radove su dobili nagrade: Jure Peorda IIIb i Ivan Mati IId. Nagrade za literarne uratke za osnovne kole zaslueno su dobili sljedei uenici: Klara Boban 8b, Katarina Juri 7a, Martin Grubii 6a, Marijana Bui 6b, Jerko Gali 5a, Josipa Boban 5a, Andrea Biko 5a. Iz Srednje kole su nagrade dobili uenici: Paula Peji IIa, Marijana Biko IIb.
4. GODINJAK 342

Za ovu prigodu je Plaketu Matice hrvatske Grude izradila akademska slikarica, novoizabrana tajnica Matice hrvatske-Ogranak Grude, mr. Andrijana Mlinarevi-Cvetkovi. Djeca su takoer dobila i po etiri knjige koje su izale u nakladi MH Grude. Prigodnim govorom uenicima i njihovim profesoricama i profesorima zahvalio je predsjednik Ogranka Matice hrvatske Grude prof. mr. sc. Mario Bui kazavi da ovo to rade uenici ima smisla, te da danas vie nego ikada treba i itati i pisati i uiti i sluati, pa e svima ivot biti ljepi i bolji u svim segmentima.

343

4. GODINJAK

46. IMIEVI SUSRETI 2009.

Ovogodinji su 46. imievi susreti otpoeli u Vinkovcima 22. listopada, i to u muzeju Vinkovci, u Galeriji likovnih umjetnosti Slavko Kopa izlobom slika Karlo Afan de Rivera. Gostovala je Franjevaka galerija iroki Brijeg. Izaslanstvo Matice hrvatske Ogranak Grude i Organizacijskog odbora 46. imievih susreta u Vinkovcima su predstavljali: prof. Jozo Mari, dopredsjednik OMH Grude, te Petar Maji i Tihomir Maji, lanovi OMH Grude. U prepunoj kinodvorani u Grudama u 46. imievim susretima, u ponedjeljak, 9. studenoga 2009. godine, prikazan je film Kenjac, autora Antonia Nuia iz Drinovaca. Napominjemo da je ovogodinje imieve susrete, kao i prethodnih godina, uz opinu Grude organizirala Matica hrvatska Ogranak Grude. U etvrtak 12. studenoga 2009. godine takoer u sklopu imievih susreta u kinodvorani Grude predstavljena je knjiga Damira Peorde Brod budala. Knjiga je objelodanjena u nakladi Matice hrvatske Ogranak Grude i Matice hrvatske Ogranak iroki Brijeg. Za nakladnike se potpisuju Predrag Koul i Mario Bui. Predstavljai su ove knjige u Grudama bili Predrag Koul, Ivica Marijai, Petar Maji i autor Damir Peorda. U programu su takoer nastupili uenici Osnovne glazbene kole iz Gruda. Na ovogodinjim imievim susretima, u petak 13. studenog dodijeljena je godinja nagrada Antun Branko imi hrvatskom knjievniku Mili Peordi za knjigu Baanska ploa, poema. Sveta misa za brau Antuna Branka i Stanislava imia slavljena je u nedjelju 15. studenoga 2009. u 11 sati u crkvi Sv. Mihovila Arkanela u Drinovcima, a nakon mise u 12.30 sati bijae sveana Akademija u ast brae imi. Na akademiji su nastupili nagraeni uenici, pjesnici, zbor osnovne kole Drinovci i Tihaljina, klapa Bratovtina, a prigodno je predavanje o A. B. imiu odrao knjievnik Mile Peorda. Na kraju je svima prisutnima i svima koji su sudjelovali u ovoj ovogodinjoj kulturnoj zbilji zahvalio Viktor Mari, naelnik opine Grude.
4. GODINJAK 344

U utorak 17. studenoga 2009. zavrili su imievi susreti u Franjevakoj galeriji na irokom Brijegu i to izlobom slika vinkovakih umjetnika. U prigodi otvaranja izlobe sudjelovali su Mladen Karli, gradonaelnik Vinkovaca, Miro Kraljevi, naelnik opine iroki Brijeg, fra Vendelin Karai te prof. Jozo Mari koji je zatvorio ovogodinje 46. po redu imieve susrete.

345

4. GODINJAK

KULTURNA MANIFESTACIJA 4. DANI MATICE HRVATSKE GRUDE

Dani Matice hrvatske Grude, podsjetimo, u programu su imali slijedea dogaanja: -27. XI. 2009. (petak) u 18 sati u kinodvorani u Grudama predstavljanje ivota i djela dr. sc. fra Andrije Nikia u povodu 50. obljetnice njegova franjevatva u 800. obljetnici Franjevakog reda. Sudjelovali su knjievnici Fabijan Lovri i Kreimir ego, te prof. dr. Pero Marijanovi i prof. dr. fra Andrija Niki, kao i predsjednik Ogranka MH Grude Mario Bui. U glazbenom dijelu programa nastupili su uenici Osnovne glazbene kole Grude i klapa Bratovtina. Tim kulturnim zbivanjem poeli su 4. Dani Matice hrvatske u Grudama. -3. XII. 2009. (etvrtak) - Sveta misa zahvalnica u Novoj crkvi u Gorici u 19 sati bila je za lanove Bratovtine i sve ljude dobre volje. -4. XII. 2009. (petak) Bratovtina sv. Stjepana Prvomuenika GoricaSovii je obiljeila 10. obljetnicu svog postojanja i djelovanje u opini Grude. Sve se zbilo u Staroj crkvi u Gorici u 19 sati. Anelko Nikoli elo je promovirao CD klape Bratovtina, a prof. mr. sc. Mario Bui, predsjednik OMH Grude promovirao je knjigu Ljetopis Bratovtine 1999-2009. Mario Bui je inae i glavni urednik u ovom Ljetopisu. Na samoj proslavi kao poasni lanovi Bratovtine primljeni su Zvonko Bui Taik i Julienne Bui te Anelko Nikoli. Cijeli je program bio popraen krasnim pjesmama klape Bratovtina. Na kraju je fra Ante Mari pozdravio sve nazone te su mnogim zaslunima uruene zahvalnice.
Promocija Ljetopisa Bratovtine 1999.-2009. Govor predsjednika Matice hrvatske Grude, inicijatora za osnivanje Bratovtine i glavnog urednika Ljetopisa Bratovtine

4. GODINJAK

346

Deset godina rada Bratovtine, naega zajednikog rada, saeli smo u ovu knjigu Ljetopis Bratovtine i u ovaj CD klape Bratovtina veeras ovdje pod okriljem ove nae Stare crkve u Gorici na koju smo svi ponosni i naega zatitnika sv. Stipana Prvomuenika. Sjeam se onih prvih okupljanja Bratovtine. Na stotine nas je dolazilo, sjedalo, razgovaralo u staroj kapeli. Donosili smo zakljuke, dobre odluke, moda neke ne tako dobre, ali ni u kojem sluaju nisu bile zlonamjerne i zle. Ovih je deset godina prohujalo ko dlanom o dlan. Fra Ante Mari i fra Vinko Mikuli - Bajevi mladoliki i puni elana jedva doekae i blagoslovie ovu nau udrugu, usudio bih se rei nau zajednicu. Stalno su je pomagali i poticali nas. Iza njih fra Ante Ivankovi i fra Slavko Antunovi pa fra eljko Grubii danas i fra Ignacije Aleri i opet Bajevi. Vrijeme leti, neuhvatljivo. Vidim sebe iz tog vremena kako sam bio elegantan bez velike mase, vidim Dragana Prlia - Kruku kako je imao crnu kosu, Milu Pejia koji je oduvijek bio debeljuckast poput anela ispupenih crvenih obraia, Antu Pejia - eria kako je izgledao djetinjasto, Nevenka Grizelja obu s dugom kosom i onim zagonetnim nakaljajem kgr-kgr, naeg majstora od struje Antu Galia - onicu bez sijedih vlasi i ela pokrivena kosom, prvog predsjednika Bratovtine Damira Markia bez ijedne bore na licu i bez mrgodna lica, Miru Pejia i Branu Bobana, Draena Buia Aka, odu Buia, Nidu Grizelja i mnoge druge Soviane i Goriane, a onda one nae ljepe polovice Tatju Bui, Miru Peji, Ljubicu Paradik, Jele sve tri (dvije imia i jednu Pejia), Mirjanu Boban itd., itd. Da se tko ne uvrijedi radi nenamjerna nespomena... Sve se promijenilo, a zapravo je sve ostalo isto. Npr. eljko Boban - Jefto nije bio oenjen ni tada, a ni sada, a i mnogi drugi naalost. Promijenilo se vrijeme, prolo je 10 godina. A isto je ostalo postojanje Bratovtine, njezinih lanova i enskih i mukih, njezina djelovanja. Ona i danas egzistira, manje ima lanova, a radi kao da ih je preko sto kao u poetcima. Za tu ustrajnu egzistenciju potrebno je bilo mnogo truda i muke. Mnogo odricanja. Knjiga koju veeras imate ispred sebe, nije bez sadraja, ona imade vie od 180 stranica. Ona je samo u kratkim crtama zabiljeila rad Bratovtine kroz proteklih 10 godina. Ova je knjiga srce i dua Bratovtine, i ovaj CD takoer, kojeg je na voditelj pjevanja Anelko elo Nikoli iz Imotskog, od veeras lan Bratovtine, lijepo predstavio. Zapisali smo to da ostane budunosti. Verba volant, scripta manent vele stari Latini rijei lete, prolaze, a samo ono to je napisano ostaje. Iako ne mislim da bi Bratovtina bila zaboravljena kad ni knjige ne bi bilo. Samozatajno, ali hrabro uvijek koraca naprijed. Uvijek je tako bilo. Kad bi iskrsnuo problem, o njemu se raspravljalo, raspravilo i krenulo bi se dalje. Bez velika obaziranja, ilo se pogledom uprtim naprijed. Potovani uzvanici, ovdje su veeras s nama dvoje velikih ljudi: Julienne i Zvonko Bui Taik. Za Taika, dok bijae u zatvoru u Americi, i za njegovu
347 4. GODINJAK

Penelopu Julie Bratovtina je zajedno s Maticom hrvatskom Ogranak Grude organizirala mnoge predstave u znak sjeanja i zahvalnosti, kao moralnu podrku za rtvu koju su podnijeli on i njegova supruga za Domovinu Hrvatsku. Molim vas jednim gromoglasnim pljeskom jo jednom pozdravimo ove velike hrvatske rodoljube. Dragi Julie i Zvonko, hvala Vam za sve i dobro nam doli! 20. 11. 1999. sjeli smo u staru kapelu i predoili zamisao da osnujemo udrugu vjernika, koja e se druiti, biti zajedno, davati i realizirati ideje, biti uvijek i u svako doba na usluzi upnom uredu. I ta se ideja ispunila. Na 3. prosinca 1999. odrali smo prvi izborni sabor, izabrali vodstvo i otada pa do dana dananjega smo uvijek neto radili. Fra Ante i fra Vinko su nam sugerirali da ju nazovemo Bratovtina, pronaavi u fra Petra Bakule zapis u njegovu ematizmu iz 1867. godine kako je u naoj upi bila Bratovtina, imala je malu kuu koju je dala na koritenje upniku. Prozvali smo nau udrugu Bratovtina Sv. Stjepana Prvomuenika Gorica-Sovii. Dalje je ilo zahvaljujui entuzijazmu lanova Bratovtine. Bratovtina je od poetka imala svoje sekcije Molitveno-liturgijsku, karitativnu, umjetniku, glazbenu i graditeljsko-ekoloku. Sve to opisujemo u ovoj knjizi Ljetopis Bratovtine. U njoj imamo, uz pozdravne uvodne rijei naeg upnika fra eljka Grubiia i aktualnog predsjednika Ante Pejia, glavnog urednika Maria Buia, i osvrt na Bratovtine kroz povijest, zatim o naoj Bratovtini, o naem zatitniku sv. Stipanu, o sakralnim objektima u naoj upi te veliki desetljetni ljetopis Bratovtinina rada. Pozdravni lanak fra Ante Maria i lanke o naem zboru i o klapi Bratovtina i o Putu kria na Veliki petak kroz nau upu. Kad bismo saeli ukratko to smo sve u ovih deset godina uradili, onda bismo to mogli iskazati na sljedei nain, kako smo imali preko stotinu predavanja, molitava i hodoaa, kako smo svake godine najmanje triput godinje obali nae stare i one koji su samci u svojim kuama, nae bolesne upljane. Kako smo bili glavni nositelji molitve Puta kria na Veliki petak, kako smo nezaobilazan imbenik u kreiranju svekolika drutvena i humana ivota u naoj opini Grude. A kad svedemo sva zbivanja koja je Bratovtina u deset godina svoga postojanja uradila, onda nema mjeseca a da nisu bila barem dva dogaanja iz razliitih segmenata drutvenog, humanog ili pak duhovnog ivota. Kad su jednog zvonara pitali zato zvono ne zvoni, on je rekao ima sto razloga. Prvi je razlog: Nema zvona. Sugovornik mu je odgovorio da ne treba spominjati ostalih 99 razloga jer nee nikad zavriti sa svojom priom. U Bratovtine je zapravo suprotno. Zvono zvoni, i ima sto razloga da zvoni. Prvo ima zvono, ima se dakle to raditi i puno toga treba raditi, a onda imade i zvonar u ovom sluaju naa Bratovtina. Ostalih 98 razloga ne treba spominjati, da vas ne zamaram.
4. GODINJAK 348

Ovo je prigoda, dragi prijatelji, da spomenemo sve one koji su nam pomagali kroz proteklo razdoblje. Takvih je mnogo. Nai podupiratelji, bilo da se radi o materijalnim stvarima, bilo da se radi o lijepim rijeima poticaja, oni su duni nae panje. Nek im dragi Bog bude zahvalom. lanovi Bratovtine mole za svoje dobroinitelje. S tugom se spominjemo i naih lanova koji su mladi iznenada preminuli a to su. Ivana Gali, Blaenka Peji i Bili imi. Nek im dragi Bog da mjesto u svom Kraljevstvu. Poivali u miru Bojem! Ovdje osobito velika i iskrena hvala Udruzi mr. Mate Boban koja je sponzorirala izlazak naeg CD-a klape Bratovtina i predsjedniku te udruge prof. Vinku Zoriu koji je i lan Bratovtine. Takoer zahvaljujemo naoj opini Grude i naelniku prof. Viktoru Mariu i obitelji Ivice Galia pok. Svetana koji su sponzorirali tiskanje knjige Ljetopis Bratovtine. Hvala upnom uredu to ima strpljenja s nama, i naim asnim sestrama velika hvala, i svima Vama koji ste nam bili podrkom svih ovih 10 godina, a niste formalno lanovi Bratovtine. Hvala i svim medijima koji redovito prate Bratovtinu u njezinu nastojanju i djelovanju oko dobra. Posebno velika i najvea hvala naim fra Anti Mariu i fra Vinku Mikuliu Bajeviu za sami poetak i da njih ne bi, i postojanje bi Bratovtine bilo tad upitno. U nadi da emo se vidjeti i ovako lijepo druiti i prije nego iduih deset godina proe, srdano vas sve pozdravljam. A naa Bratovtina nek nam ivi jo mnogo ljeta. ivjeli! -Boinim koncertom upnih zborova i drugih glazbenih organizacija s podruja opine Grude, u nedjelju 20. prosinca 2009. godine, makar bijae led okovao sve kolnike po cestama, u prepunoj Staroj crkvi u Gorici zavrila je kulturna manifestacija 4. Dani Matice hrvatske u Grudama. Ovo je peti po redu, ve tradicionalan Boini koncert koji je organizirala Matica hrvatska Ogranak Grude u suradnji sa upnim zborovima i drugim glazbenim udrugama iz opine Grude. Tendencija je da se iz godine u godinu ovaj koncert poveava veim brojem zborova, a svake se godine organizira na razliitim mjestima, to se pokazalo vrlo dobrim i nailo je na oduevljenje publike. Ove su godine na ovom Boinom koncertu sudjelovali slijedei glazbenici: Djeji zbor upe Gorica-Sovii, Frama upe Gorica-Sovii, zbor upe GoricaSovii, zbor upe Ruii, zbor upe Drinovci i klapa Bratovtina. Predsjednik Ogranka Matice hrvatske Grude Mario Bui ove je 4. Dane MH u Grudama proglasio vrlo uspjenim i u uljudbenom smislu jako osmiljenim to treba zahvaliti svim lanovima Matice hrvatske Ogranak Grude.

349

4. GODINJAK

KRATKA REKAPITULACIJA DOGAANJA MATICE HRVATSKE OGRANAK GRUDE U 2009.

Matica hrvatska Ogranak Grude u ijoj je nakladi u zadnje 4 godine rada izalo preko 10 vrijednih knjiga, zadnjih je dana na svjetlo dana izaao i Godinjak MH Grude SUSRETI 3. Izmeu mnotva zanimljivih tema, Matica hrvatska Ogranak Grude zajedno s Ogrankom MH . Brijeg u 2009. godini tiskala je i knjigu Brod budala autora Damira Peorde iz Gruda. U svom je programu u 2009. godini imala niz kulturnih manifestacija kao npr. tradicionalnu Uskrs s Maticom hrvatskom u Grudama gdje je izmeu inih zbivanja raspisala Natjeaj za najbolje uenike likovne i literarne radove, te najbolje uenike nagradila Plaketom Matice hrvatske Grude. Pored toga imala je bogat ljetni kulturni program u suradnji s Bratovtinom sv. Stjepana Gorica-Sovii i organizirala zajedno s opinom Grude 46. imieve susrete, tradicionalnu manifestaciju 4. Dane Matice hrvatske Grude na kojoj je odran i 5. po redu tradicionalni Boini koncert upnih zborova i drugih glazbenih organizacija s podruja opine Grude, te je sudjelovala u programu obiljeavanja 10. godinjice Bratovtine. U istom e uljudbenom duhu Matica hrvatska Ogranak Grude nastaviti djelovati u 2010. godini, gdje ve ima pripremljene za tisak odreene knjige uz redovite SUSRETE 4, i bogat kulturni programa zajamen mnogim likovnim izlobama, promocijama knjiga i osoba, koncertima, tribinama, predstavama i radom s djecom, te drugim kulturnim sadrajima. U tom duhovnom ozraju svim kulturnim djelatnicima hrvatske uljudbe i svim ljudima dobre volje elimo Sretnu i blagoslovljenu Novu 2010. godinu! Mario Bui

4. GODINJAK

350

Matica hrvatska u 2010. godini

6. sijenja 2010. - Na poziv upnika upe Staevica fra Vinka Prlia, na Vodokre (Tri Kralja ili Bogojavljenje) klapa Bratovtina je posjetila ovu upu i pjevala za vrijeme svete mise i za vrijeme kulturnog dogaaja otvaranja izlobe slike Branimira Dorotia i otvaranja upne knjinice. Uz klapu Bratovtinu u programu su jo sudjelovali gradonaelnik grada Ploa gosp. Kreimir Veji. Doupanica Dubrovako-neratvanske upanije ga. Marija Vukovi, dogradonaelnici Ploa, glavari sela i mnogi mjetani i upljani Staevice. Gradonaelnik Ploa gosp. Veji obeao je pozvati klapu Bratovtina na festival klapa u Ploe koji se odrava u kolovozu svake, pa i ove 2010. godine. Predsjednik Bratovtine Ante Peji prigodnim darovima (knjigama Ljetopis Bratovtine i CD-ovima klape Bratovtina) obasuo je drage goste. Maticu hrvatsku Ogranak Grude je predstavljao njen predsjednik Mario Bui, koji se za vrijeme ruka obratio nazonima prigodnim rijeima. Staevica je zapravo dobila ime po sv. Stau (ili sv. Anastaziju) koji je muen za vrijeme vladavine cara Dioklecijana. Sv. Anastazije ili Sta je ivio je u doba sv. Dujma, solinskog biskupa. O njemu nema mnogo povijesnih podataka. Sigurno se zna da potjee iz Akvileje (blizu Venecije) i da je doselio u Salonu zbog pomaganja salonitanskoj Crkvi koja je podnosila teki vjerski progon. Po zanimanju je bio bojadisar tkanina, ali se u Saloni posvetio propovijedanju kranstva zajedno s biskupom Dujmom. Vjerojatno se je u njegovoj kui, koja se nalazila uz gradske bedeme, nalazio prvi oratorij u Saloni gdje su se tajno sastajali salonitanski krani prije 300-te godine, tj. u vrijeme biskupa Dujma. ini se da je to bio povod njegovu uhienju i njegovoj muenikoj smrti pod upravom gradskog prefekta Marka Aurelija Julija. Tradicija slono prenosi dogaaj smrti sv. Staa da je, naime, utopljen u moru ili u rijeci Jadru s vezanim mlinskim kamenom o vratu. To je bilo 304. godine, tj. iste godine kada je bio muen i pogubljen i biskup Dujam. Pobona matrona Asklepija dala je izvaditi njegovo tijelo iz mora i pokopati ga u svojoj grobnici. Kasnije je njemu u ast podignuta velika bazilika u Saloni na Marusincu.
351 4. GODINJAK

Nakladnitvo Matice hrvatske Ogranak Grude od 2005. do 2010. godini U razdoblju od obnoviteljske skuptine Matice hrvatske Ogranak Grude 2005. do kraja 2010. godine objelodanili smo slijedee knjige: Klijeta za razbijanje orahove ljuske, zbirka pjesama Ljubice Benovi, 2006. Godinjak Matice hrvatske Grude br. 1, 2007. godine Posljednji bijeg, povijesni roman fra Vjeke Vria, 2007. Rjenik Latinsko-talijansko-hrvatski, autora fra Ludovika Lalia iz Ruia, pisanog od 1685. do 1700. godine, priredio ga je iz rukopisa za tisak akademik . dr. sc. fra Serafin Hrka, izaao 2007. godine Godinjak Matice hrvatske Grude SUSRETI 2, 2008. godine Zbornik radova s Meunarodnog znanstvenog skupa o hrvatskom knjievniku Antunu Branku imiu u povodu 110. godinjice imieva roenja, 2008. Matica hrvatska ogranak Grude je sunakladnik knjige autora Zdravka Kordia: Knjievnost i kulturna politika, Zagreb-Mostar-Grude 2006. Molitva pod kriem, zbirka je pjesama kojoj je takoer Matica hrvatska Grude sunakladnik, a autor joj je Drinovanin, pjesnik Ivan Grubii, 2008. Osim izdavatva spomenutih knjiga, Matica je hrvatska u Grudama izdala nekoliko plakata, kataloga slika itd.

4. GODINJAK

352

Dakle, u posljednje etiri godine otkad smo obnovili Maticu hrvatsku u Grudama izdali smo 6 knjiga, te smo sunakladnici dvjema knjigama, te smo nakladnici mnogim katalozima i plakatima. Najvanije to bismo istaknuli da smo poeli izdavati Godinjak Matice hrvatske Grude koji od 2008. godine ima i svoje ime SUSRETI 2. Imali smo mnotvo predstavljanja knjiga, koncerata, izlobi slika, raspisujemo jednom godinje natjeaj za najbolje literarne i likovne uratke uenika svih kola iz nae opine, kako srednjokolaca tako i osnovnokolaca. Suorganizatori smo imievih susreta. Izborna skuptina Matice hrvatske u lipnju 2010. u itluku U srijedu, 20. sijenja 2010. godine u itluku bio je radni susret Ogranaka Matice hrvatske iz Herceg-Bosne s glavnim tajnikom Matice hrvatske Zorislavom Lukiem. Na sastanku su prisustvovali predsjednici Ogranaka MH (itluk, Grude, Ljubuki, Posuje, iroki Brijeg, Mostar, Livno, Tomislavgrad, Stolac i apljina) sa suradnicima. Tema je sastanka bila izborna skuptina Matice hrvatske. Ovogodinja izborna skuptina Matice hrvatske bit e u itluku i Meugorju od 17. do 20. lipnja 2010. godine. To je prvi put u povijesti Matice hrvatske da se izborna skuptina odrava izvan granica Republike Hrvatske. Preko sto zastupnika ove najstarije institucije kulture u Hrvata koji dolaze iz Hrvatske, Bosne
353 4. GODINJAK

i Hercegovine i inozemstva birat e upravna tijela Matice hrvatske. U ovoj prigodi izravni domaini Ogranci Matice hrvatske iz Hercegovine priredit e za sve posjetitelje razliite kulturne sadraje i upoznati ih sa znamenitostima Hercegovine. Izraeno je veliko zadovoljstvo ovim velikim, nadasve kulturnim zbivanjima, za koja je zapravo najzasluniji predsjednik Matice hrvatske Ogranak itluk i lan glavnog odbora MH prof. Andrija Stoji. 7. obljetnica smrti prof. Ivana Alilovia - 11. veljae 2010. U povodu 7. godinjice od smrti hrvatskog pisca i povjesnika knjievnosti iz Ruia prof. Ivana Alilovia, koji je bio lan Matice hrvatske, vodstvo Matice hrvatske Ogranak Grude i HKD Napredak Mostar (fra Andrija Niki) e u etvrtak, 11. veljae 2010. godine u 11 sati poloiti cvijee i zapaliti svijeu na njegovu grobu na keljinoj Njivi u Ruiima. Naime, prof. Ivan Alilovi je roen u Ruiima 25. veljae 1922. godine, a umro je u bolnici u Mostaru 11. veljae 2003. Autor je dvanaest knjiga i nekoliko desetaka lanaka iz zaviajne i hrvatske kulturne batine s podruja Hercegovine. Bio je takoer lan Matice hrvatske, politiki progonjen i robijao je za Hrvatsku u doba komunizma. Napisao je i neke ivotopise stradalnika te je bio lan jo nekih kulturnih i politikih udruga. Matica hrvatska Ogranak Grude e u etvrtak 25. veljae 2010. godine u kinodvorani Grude s poetkom u 18 sati odrati prigodan kulturni program posveen knjievniku Ivanu Aliloviu. U organizaciji Matice Hrvatske Ogranak Matice hrvatske Grude u etvrtak, 25. veljae 2010. godine, u kinodvorani Grude odrana je Veer posveena profesoru Ivanu Aliloviu,hrvatskom knjievniku,te je predstavljen Godinjak MH Grude SUSRETI 3 i druge knjige iz nakladnitva MH Grude. Pred velikim brojem posjetitelja na Veeri su govorili Mario Bui, predsjednik MH Ogranak Grude, Zorislav Luki,glavni tajnik Matice hrvatske, te fra Andrija Niki. Zorislav Luki je govorio o Godinjaku MH Grude SUSRETI 3 kao izuzetno vrijednom i kvalitetnom uratku kojeg treba itati, doim je fra Andrija Niki u svom eseju, kojeg je samo djelomino predstavio, govorio o ivotnom putu i djelu hrabrog, vrijednog i moralnog profesora Ivana Alilovia,ija djela nisu dovoljno predstavljena i vrednovana. U glazbenom programu svojim glasovirskim izvedbama najzahtjevnijih partitura svima je ugodio Ivan Gali iz Gorice, uenik II. razreda Srednje

4. GODINJAK

354

glazbene kole u Imotskom. Ivan je dobitnik brojnih priznanja i nagrada na razliitim natjecanjima kako u Domovini tako i u inozemstvu. Ovoj kulturnoj veeri nazoili su i predstavnici ogranaka Matice hrvatske iz Posuja, irokog Brijega, Ljubukog, itluka i apljine koji su u nastavku veeri imali jedan veoma vaan sastanak vezan uz odravanje Glavne i izborne skuptine Matice hrvatske u itluku i Meugorju, 19. lipnja 2010. godine. Zakljueno je da idui sastanak s najkonkretnijim potezima bude za otprilike mjesec dana u itluku.

MATICA HRVATSKA OGRANAK GRUDE raspisuje NATJEAJ elei potaknuti ljubav za pisanu rije, MATICA HRVATSKA OGRANAK GRUDE raspisuje Natjeaj za najbolje pjesnike i prozne radove uenika osnovnih i Srednje kole s podruja opine Grude. Svoje literarne radove (ciklus pjesama ili proznih uradaka pisanih u tri primjerka, i to na raunalu ili strojopisu) uenici osnovnih i Srednje kole iz opine Grude trebaju dostaviti najkasnije do 1. travnja 2010. godine na adresu: Srednja kola A. B. imia Grude Ulica dr. Franje Tumana 14 88 340 Grude s naznakom za Natjeaj Matice hrvatske. Prosudbeno povjerenstvo e procijeniti pristigle radove, najbolji e biti nagraeni te e oni svoje radove moi proitati na Akademiji kod dodjele nagrada koja e biti u etvrtak 8. travnja 2010. godine u Srednjoj koli A. B. imia u Grudama s poetkom u 18 sati. Grude, 29. sijenja 2010. Broj: MH-01/10. Matica hrvatska Ogranak Grude

355

4. GODINJAK

MATICA HRVATSKA OGRANAK GRUDE raspisuje NATJEAJ elei potaknuti ljubav za likovnim stvaralatvom, MATICA HRVATSKA OGRANAK GRUDE raspisuje Natjeaj za najbolje likovne radove uenika osnovnih i Srednje kole s podruja opine Grude. Svoje likovne radove uenici osnovnih i Srednje kole iz opine Grude trebaju dostaviti najkasnije do 1. travnja 2010. godine na adresu: Srednja kola A. B. imia Grude Ulica dr. Franje Tumana 14 88 340 Grude s naznakom za Natjeaj Matice hrvatske. Prosudbeno povjerenstvo e procijeniti pristigle radove, najbolji e biti nagraeni te e oni svoje radove moi izloiti na Akademiji kod dodjele nagrada koja e biti u etvrtak 8. travnja 2010. godine u Srednjoj koli A. B. imia u Grudama s poetkom u 18 sati. Grude, 29. sijenja 2010. Broj: MH-02/10.

Matica hrvatska Ogranak Grude

USKRS S MATICOM HRVATSKOM U GRUDAMA etvrtak, 8. travnja 2010. U Srednjoj koli A. B. imi u Grudama u 18 sati Otvaranje izlobe Uskrs uenika osnovnih i Srednje kole iz opine Grude *** Poslije otvaranja izlobe slika u Srednjoj koli A. B. imia u Grudama u 18,30 sati Akademija Matice hrvatske Ogranak Grude
4. GODINJAK 356

Dodjela plaketa Matice hrvatske Grude za najbolje pisane i likovne radove uenika osnovnih i Srednje kole iz opine Grude U glazbenom programu sudjeluju uenici Osnovne glazbene kole Grude

357

4. GODINJAK

Petak, 16. travnja 2010. U kinodvorani u Grudama u 20 sati Predstavljanje knjige pjesama Mije Tokia (U glazbenom dijelu programa sudjeluje klapa Bratovtina)

Petak, 23. travnja 2010. U sklopu Hrvatske franjevake arheoloke zbirke u Staroj kapeli u Gorici u 20 sati Predstavljanje knjige Grge Mikulia Prie i legende iz Hercegovine *** Iza predstavljanja knjige Otvaranje izlobe Uskrs uenika osnovnih i Srednje kole iz opine Grude (U glazbenom dijelu programa sudjeluje klapa Bratovtina)

4. GODINJAK

358

etvrtak, 29. travnja 2010. U kinodvorani u Grudama u 20 sati Predstavljanje knjiga Naklade JURI iz Zagreba (U glazbenom programu sudjeluje Osnovna glazbena kola iz Gruda)

Petak, 7. svibnja 2010. U dvorani Matice hrvatske u sredinjici u Zagrebu u 18 sati Predstavljanje Matice hrvatske Ogranak Grude SRDANO VAS POZIVAMO I RADOSNO OEKUJEMO!

Sreko Mikuli

359

4. GODINJAK

Ispravci iz Susreta 3: Na str. 122. trebalo je ispod pjesme stajati ime: Marko Pavlovski. Ispod teksta o Marku Pavlovskom nedostaju inicijali V. P. Na str. 85., u Sadraju za ovu rubriku, trebalo je stajati Priredio S. G. (kod Antun Branko imi na suvremenik); te takoer IVA NUI Pjesme (umjesto Moja dva vremena; i STJEPAN GLAVA Moja dva vremena.