UDK 111.1 Jaspers, K.

Pregledni lanak Primljeno 9. 11. 2011. Prihvaeno 24. 10. 2012.

Metafizike dimenzije u misli Karla Jaspersa

Anto Gavri*, Petar Jakopec** Saetak
U lanku se nastoji osvijetliti Jaspersov odnos prema tradicionalnoj metafizici, ali i metafizika koju gradi polazei od vlastitoga shvaanja ovjekove egzistencije. ovjek koji se predaje obuhvatnomu (odnosno onostranomu, transcendentnom biu) nikada ne raspolae potpuno svojom egzistencijom tek mu to obuhvatno omoguuje da sebi samomu samoga sebe uvijek iznova postavi kao zadau, obvezu i odgovornost. Jaspers otro razlikuje filozofsku i konfesionalnu vjeru: dok religijskokonfesionalna vjera podrazumijeva potpunu odluku i odreenost egzistencije za religioznu vrstu bitka, filozofska vjera vlastitim ivotom svjedoi za onu vrstu istine koja ne podlijee nikakvim prethodnim danostima (kanonima), ve koja bi tek trebala omoguiti komunikaciju, odnosno doputenost drugih ljudi prije mene samoga. Tek pod pretpostavkom komunikacije s drugima moja vlastita egzistencija postaje smislenom. Kljune rijei: Karl Jaspers, filozofska vjera, egzistencija, Istina, komunikacija, borba za ljubav, Transcendencija, granina situacija, ovjek, tubitak

Uvod
Filozofija dvadesetoga stoljea uvelike je proistekla iz zabrinutosti ovjeka nad vlastitom egzistencijom. Drutvene promjene u prvoj polovini prologa stoljea (ideologije komunizma, faizma i nacionalsocijalizma) dovele su do bitnoga prevrjednovanja i unitenja moralnih vrijednosti, drugim rijeima, izravno su utjecale na filozofsku misao koja se usmjerila na ovjeka kao usamljeno i sebi samomu preputeno bie. Unaprjeenjem znanosti i tehnologije ovjek je zaboravio na svoga blinjega te je konano izazvao brojne sukobe s katastrofalnim posljedicama, primjerice dva velika svjetska rata. U tome kaotinom vremenu brojni su mislioci nastojali povratiti nadu u mo pojedinca, ali i osvijestiti dostojanstvo osobe. Jedan je od tih velikana i njemaki filozof Karl Jaspers (1883. 1969.). Suoen s neizvjesnou vlastite egzistencije i egzistencije ovjeka uope,
* **

Doc. dr. sc. Anto Gavri, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb. Adresa: Jordanovac 110, p. p. 169, 10001 Zagreb, Hrvatska. Epota: gavric@dominikanci.hr Petar Jakopec, Filozofski fakultet Drube Isusove, Zagreb. Adresa: Jordanovac 110, p. p. 169, 10001 Zagreb, Hrvatska. Epota: petar.jakopec@gmail.com

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

495

oz04704.indd 495

12.11.2012. 12:00:45

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

Jaspers je uvijek iznova osjeao potrebu da prema samoj toj egzistenciji pristupi na uvijek razliit nain, kako bi ona vjerom u samu sebe dovela do osvjetljenja (Erhellung). Jaspers je pri pokuaju temeljnoga osvjetljavanja ljudske egzistencije, po svoj prilici, imao u vidu uvijek dvoje: prvo, ono to me odreuje prije mene samoga i, drugo, ono to mi kao to apsolutno odreujue doputa da budem potpuno slobodan. Prvo Jaspers naziva das Umgreifende (obuhvatno), drugo egzistencija na razini t potpuno omoguene (ak, teoloki reeno, darovane) slobode. Iz duhovnoga kaosa koji je zahvatio itavo ovjeanstvo, koje je uslijedilo nakon brojnih ratnih razaranja, Jaspers pokuava obnoviti nadu u ovjeka. U ovome se istraivanju nastoji prikazati Jaspersovo shvaanje egzistencije i povezanost egzistencije s filozofskom vjerom (koja daje zamah ozbiljenju mogue egzistencije).

1. Kako Karl Jaspers shvaa egzistenciju?

Jaspers egzistenciju ograniuje na ovjeka jer smatra da samo ovjek ima onaj samosvojan nain bitka za koji se pojedinac moe odluiti.1 Filozofija egzistencije nije u tom smislu nikakav nain miljenja, nego zahtjev da se vlastitim ivotom svjedoi i odgovara za izgovoreno i miljeno. Tako shvaena ovjekova egzistencija nije nikakva stvarnost, ve ista zbiljnost koja samu sebe, druge i svijet u cjelini doivljava na razini iste smislenosti i znaajnosti upravo za samu vlastitu egzistenciju. Egzistencija zbog toga nikada nije ovjekova stvarnost, ve uvijek nova mogunost da se bude drugaijim! Nema ovjeka po sebi, on je za Jaspersa sve do svoje smrti uvijek nedovrena zadaa. Stoga je ovjek bie koje se uvijek nalazi u duhovnom i intelektualnom razvoju da bi konano dostigao ideal renesansnoga ovjeka, a to je homo humanitas. Odnosno, Jaspers nastoji ponuditi osnovu na kojoj bi se mogao graditi jedan novi humanizam, prikladan novom svjetskom drutvu koje bi imalo snane moralne principe, koje bi ugradilo u sebe ono bitno iz svih civilizacija, kultura, religija itd.2 Toj se zadai moraju podvrgnuti ne samo filozofija i teologija, nego i vladajue znanosti i tehnika. Bilo koja znanost, koja gubi praizvorni odnos s temeljnom zadaom samoozbiljenja svih mogunosti onoga istinski ljudskog, postaje potpuno besmislena te prema ovjeku i njegovu svijetu potpuno neprijateljska, sve unitavajua. Stoga je Jaspers uvjeren da pojedinane znanosti ne mogu pruiti zadovoljstvo i puninu ivota jer ne daju odgovor na pitanje o smislu ivota; ne dre do ovjekove vrijednosti i kreposti. Meutim, treba traiti sponu izmeu filozofije i prirodnih (te ostalih vrsta) znanosti. Jedna bez druge ipak ne mogu: filozofiji znanost treba u vidu najsvjeijih rezultata i informacija, a znanost treba filozofiju radi spoznavanja svojih mogunosti.
1 2 Usp. Stjepan Zimmermann, Jaspersov egzistencijalizam, sv. 1, HAZU, Zagreb, 2001, 5. Ante Peria, Humanizam i sloboda kod Karla Jaspersa, Scopus, (12) 25 (2012) 44.

496

oz04704.indd 496

12.11.2012. 12:00:55

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Jaspersova temeljna filozofijskoegzistencijalistika postavka glasi da je ovjek samomu sebi darovan od transcendencije!3 Ta darovanost od transcendencije4 za Jaspersa poglavito znai da ovjek od ina vlastitoga roenja nikada nije svoj, ve uvijek iznova stoji pred vlastitom mogunou, tj. mogunou da tek zadobije vlastiti bitak i time ujedno odredi vlastitu bit. Stoga se misao o transcendenciji zadobiva samo u slobodi transcendiranja; odgovornost je na svakome pojedincu i tada se iskuava radikalna otvorenost i sloboda, suprotna bilo kojem obliku iskljuivosti ili apsolutiziranja.5 Stojei pred tom zadaom, on se najprije suoava sa svojom pukom, prosjenom svakodnevnicom u kojoj mu te mogunosti ostaju skrivene, tj. on svoj ivot u pukoj svakodnevnici izvrava poput biljke i ivotinje, na razini najelementarnijih (biolokih i drutvenih) funkcija onoga to Jaspers naziva Dasein te nikada ne iskuava ni sebe ni ljude kojima je okruen, a time ni mogunost da svoj Dasein uspostavi kao onu vrstu egzistencije koja e transcendirajui svoje predmetno postojanje tek iskusiti ili moda uspjeti izgraditi vlastitu bit! Tek tada e ovjek, prema Jaspersu, moda i doivjeti da bude obuzet Obuhvatnim. Doprijeti do Obuhvatnoga, prema Jaspersu, zahtijeva vrstu odluku. To znai: ne smijem ni svijet, ni blinjega ni sebe, a kamoli Boga, uzeti kao neku predmetnu, raspoloivu danost. Moram odustati od tradicionalne predmetnometafizike vrste znanja. Moram dospjeti na razinu na kojoj u svemu ivome i neivome mogu vidjeti onu ifru transcendencije koja vlastitu egzistenciju kao puki Dasein tjera na samoprevladavanje.

1.1. Kako6 egzistencija dospijeva do vlastite transcendencije

ovjek spoznaje istinu u vjeri,7 kada se ne upravlja ni pragmatinom niti dogmatskom vrstom istine, i kada ne tei neprestano za to veim postignuima u smislu znanstvenotehnikoga ovladavanja svijetom. Ja dolazim do iste istine kada prodirem izvan cjelokupne imanencije svijeta, da bih se tek na osnovu iskustva transcendencije vratio u svijet, a tek kad sam i u njemu i izvan njega, ja sam istinski ja.8 To prodiranje nije po Jaspersu mogue bez komunikacije, ne samo s drugima, nego s cjelokupnom povijesnom predajom i svijetom. Komunikacija, razgovor pojedinca s drugima, predajom i svijetom, zbiva se u borbi ispunjenom ljubavlju (liebender Kampf). Egzistencije u toj borbi djeluju jedna
3 4 5 6 Usp. Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, Prosveta, Beograd, 1967, 5051. Transcendencija je u Jaspersa nespoznatljivi apsolutni bitak. Josip Osli, Danijel Tolvaji, Odnos filozofijskog vjerovanja i objavljene religije kod Karla Jaspersa, Bogoslovska smotra, (77) 3 (2007) 608. Stavljanjem rijei Kako u navodnike eli se istaknuti temeljna razlika izmeu filozofije egzistencije i svih prijanjih esencijalistikih filozofija koje se pitaju o to, dakle o bti, a ne o modusima egzistencijalnoga ozbiljenja bia, posebice ovjeka. Ovdje treba istaknuti da nije rije o religijski shvaenoj, nego o filozofskoj vjeri, u kojoj mislea egzistencija vlastitim ivotom svjedoi za spoznatu istinu. To dakle nije vjera na temelju objave, ve vjera koja izvire iz osobnoga uvida. Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, 64.

497

oz04704.indd 497

12.11.2012. 12:00:55

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

na drugu, trae dodirnu toku u kojoj mogu pronai smisao vlastitoga postojanja i bia uope. U egzistenciji se neprestano izmjenjuju vjera i oaj; vjera posjeduje udnju za mirom u vjenosti, pa i onda kada postaje gledanje vjenosti. Obiljeja istine nalaze se u konstruktivnome sukobu, u meusobnom priznavanju. Kroz sukobe osjeamo ono to je specifino za pojedine karaktere istine i u svakom sukobu shvaamo svojstveni izvor mogue neistine.9 Sva obiljeja istine moraju biti u srodnoj i vrstoj povezanosti, da bi istina opstala kao takva, da se ne izgubi nijedan nain sveobuhvatnoga. Naime, ovjek moe imati mnogo prijatelja, posao, dom i sve ostalo u emu uiva i to ga veseli, a da pritom nije ozbiljio svoju vlastitu egzistenciju.

1.2. Jedinstvo egzistencije

Jedno je u Jaspersa jedinstvo zbiljnosti, onostranosti i ovjekove egzistencije. Egzistencijalno jedinstvo ogranieno je prolou i sadanjou s kojima ovjek identificira i otkriva dubinu svojega bitka. Ovdje je veoma vano obostrano sudjelovanje i priznanje, istodobno sudjelovanje egzistencije i transcendencije. ovjek postaje dio povijesti sudjelovanjem u tubitku, ali ne kao puki tubitak, ve kao mogua egzistencija time to transcendirajui sebe i sam pridonosi daljnjemu oblikovanju povijesti. Stoga je u Jaspersa svaki pojedinac izravno odgovoran za oblikovanje koliko vlastite, toliko i ovjeanske povijesti u cjelini. Odrekne li se te uloge, tj. odgovornosti za tu dvostruku povijest, jedinstvo egzistencije rui se zajedno s idejom ovjene (humane) povijesti. Ukoliko su ideje zamiljene kao sklad duha i zbiljnosti, utoliko projiciraju sliku duhovnoga svijeta u kojemu je i sam fiziki svijet poprimio duhovno oblije. U tom obratu sada i egzistencija i transcendencija mogu ponovno stupiti u tubitak koji zbog toga i sam gubi onaj predmetnoosjetilni karakter. Svijet u cjelini biva raspredmeen tako da sada postaje istinskim horizontom ozbiljenja egzistencije i prisutnosti transcendencije. Jedno i sve Heraklitove dijalektike stjeu se tako u tom Jednom, a da pritom prevlast nema niti Jedno niti njegovi dijelovi. Tek tada Jedno postaje tubitak i ozbiljuje se u svijetu: Jedno govori kroz svoje dijelove, a dijelovi svoju istinitost dobivaju (kao ifre) u tom Jednome. Jedini je put do filozofske istine um; osnovna je znaajka uma volja za jedinstvom.10 Istina nije jedna, ve je raspolovljena na izuzetak i autoritet. No istina kao takva ipak se moe smjestiti pod jedan krov, a to je u predanju Jednome. Um je taj koji trai jedinstvo u Jednome, ali kao most koji eli povezati sve to je rasuto i razjedinjeno. Um je totalna volja za komunikacijom. Svemu to moe da postane govor, svemu to jest, on eli da se prikloni, da ga sauva.11 On trai Jedno pomou bezgranine iskrenosti i spremnosti, tako da se sve dovodi u pitanje, ali i na nain beskonanoga usvajanja (Aneignung) svega. Kao takav, um je
9 Isto, 67. 10 Usp. Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, 7879. 11 Isto, 81.

498

oz04704.indd 498

12.11.2012. 12:00:55

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

mogunost univerzalnoga zajednikog ivota. Um izvire iz istine sveobuhvatnoga u kojem se nalaze razni naini bivanja, ali u vezi je s Jednim. Umom se pronalazi zajedniki jezik sporazumijevanja; on ujedno omoguuje autentinost borbi i sukoba.12 Razum istrauje, eli spoznati Jedno uvijek polazei i ostajui kod njegovih dijelova, dok um stalno preispituje to je razum spoznao, ali sa stajalita tog Jednoga, tj. cjeline.13 Jednostavno govorei, razum ostaje prikovan za pojedinano (osjetilno dano) znanje, a um je zbog te ukorijenjenosti u cjelini otvoren za svaku pojedinanost, tj. za druge; eli postii blaeni mir time to ne doputa da bilo to pojedinano bude ukinuto u cjelini, eli povezati sve u jednu smislenu cjelinu kao pravi uvjet pravednosti i zajednikoga ivota. Filozofija poinje tamo gdje tako shvaeno (razumsko) znanje, znanost i tehnika zakazuju, ona daje slobodu egzistenciji kako bi mogla ponovno krenuti prema ozbiljenju same sebe. Deifriranjem ifri transcendencije sama se metafizika po Jaspersu razvija kao jezik transcendencije, kao ono to uope omoguuje osvjetljavanje egzistencije (Existenzerhellung). Prema tome, ifre su svaka vrsta pojava u svijetu od individualnih do drutvenih, kao i od prirodnih do politikih previranja u svakidanjem ivotu.

1.3. Istina i vrste istine

Jaspers smatra da o pronalaenju istine odluuju pogodni sluajevi, a ne istinito kao takvo. Jaspers istie kako je njegova supruga najvie zasluna za razvoj njegove misli: Uvjeren sam da dubinu svoje filozofije ako se to tako uope smije nazvati nikad ne bih postigao bez moje supruge.14 Time Jaspers eli istaknuti kolika je vanost drugih, predaje i svijeta za samo ovjekovo komunikativno prodiranje ne samo k istini, nego i k pravoj egzistenciji, budui da mu tek t drugi otkrivaju njezine prave mogunosti koje su mu do tada ostale skrivene. S druge strane, kada je okruen ljudima koji su potpuno uronjeni u puku svakodnevnicu, ovjek je prisiljen traiti istinu samo iz vlastita izvora, tj. iz onoga to bi on mogao, ali poradi smrtnosti nikada nee biti. Meutim, Jaspers plae nad ljudima koji nisu sposobni pronai temelj u toj svojoj bestemeljnoj egzistenciji, nego trae skolastiki reeno sebe od drugoga (ab alio). Ili, kako bi rekao sam Jaspers: Najprije se tvrdilo da postoji apsolutna istina, zatim se sumnjalo u sve to je istinito, a uz to su se sofistiki proizvoljno koristile prividne istine.15 Apsolutna istina, na koju oito Jaspers cilja, mogue se odnosi jedino na teocentrinu, spekulativnoteoloku sliku svijeta, po kojoj je pretpostavka spoznaje mogua tek u onosvjetnome ivotu, tek s potpunim i radikalnim prekidom s vlastitom tjelesnou, to je kod Platona, neoplatoniara i Augustina istoznano
12 13 14 15 Isto, 82. Usp. Isto, 8283. Karl Jaspers, Autoportret, Scopus I/2 (1996), str. 83. Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, 60.

499

oz04704.indd 499

12.11.2012. 12:00:56

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

smrti. Taj zahtjev za spoznajom apsolutne istine zadrao se preko njemakoga idealizma sve do prve polovice 20. stoljea u najraznovrsnijim racionalistikim filozofijama. Doba koje dolazi, poevi od Descartesa preko Kanta i Hegela pa sve do Husserla i suvremene anglosaksonske filozofije, Jaspers proglauje vremenom sofistike koje karakterizira pragmatinost; sve se moe iskoristiti kao materijal ili neko sredstvo, ali s pogledom usmjerenim na beskonano iskoritavanje u svrhu stjecanja to veega materijalnog bogatstva. Budui da je u ovome razdoblju sve temeljeno na subjektu (antropocentrizam), njega bitno karakterizira relativnost spoznaje, budui da je vrlo teko nai jedno spoznajno uporite koje bi bilo zajedniko svim pojedinanim subjektima. Jaspers takoer razlikuje istinu koja je dostupna razumu (Verstand) i od one koja je dostupna duhu (Geist). Istina duha spoznaje se pripadnou jednoj cjelini koja se shvaa u uzajamnome pripadanju i postojanome uzdravanju duha, dok razum, uronjen u osjetilnost, uvijek spoznaje dijelove cjeline nekoga predmeta, nikad cjelinu samu.16 Istinu ovjek moe dokuiti jedino kada neprestano transcendira svoje puko (svakodnevno) postojanje u pravcu zadobivanja prave egzistencije, tj. kada nastoji biti uvijek on sm. Egzistencija je posljednja vrsta istine koja se pojavljuje kao svijest uope; kao duh, a to je ovjek. Ona ne moe sebe postaviti izvan sebe, ona ne moe sebe znati i, u isto vrijeme, biti to to se zna.17 Jaspers tvrdi da ono to sam ja ne mogu nikada potpuno posjedovati jer se uvijek nalazim u konkretnoj vremenskoj situaciji, a s druge strane, u neprestanome tijeku prevladavanja sebe kao pukoga postojanja. 1.3.1. Autoritativna/autoritarna istina Pojedinac nerijetko u vlastitoj predaji i povijesnome izvoru nastoji pronai svoju istinu. Tada se ravna prema nekom vanjskome autoritetu. Autoritet u koji se vjeruje prije svega je jedini izvor istinskog znanja koje se tie samog naina bivovanja.18 Pojedinac je i samom tradicijom vezan uz autoritet; usidrenost u predaji omoguuje mu komunikaciju s vlastitim izvorom, s onim to ga povijesno bitno odreuje kao takvoga. Do spoznaje vlastitoga podrijetla ovjek dospijeva ne samo samorefleksijom, nego i itanjem sadanjih ifri transcendencije koje izviru iz te predaje i koje otkrivaju ovjekove sadanje mogunosti prave egzistencije. Ukoliko osoba usvoji unutarnje vrijednosti autoriteta, one postaju dio njezina bia; ako vrijednosti nisu dio nje, one joj postaju strane. Kada je ovjek pomou autoriteta doao do sebe, dozreo je vriti svoju zadau ozbiljenja vlastite egzistencije. Za tu je osobu sloboda postala nunost istinitoga, nunost koja je uspjela pobijediti samovolju; osobi tada jedini autoritet postaje transcenden16 Usp. Isto, 63. 17 Isto, 63. 18 Isto, 73

500

oz04704.indd 500

12.11.2012. 12:00:56

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

cija koja govori preko njegove due i savjesti.19 U postojanju je zajednice od presudne vanosti autoritet kao vrst oblik istine, oblik koji je ujedno i nositelj potpune istine. Ako se autoritet izgubi, iz dobivenoga kaosa proizlazi preputanje struji sudbine ili mase. Jaspers u djelu Duhovna situacija vremena masu odreuje kao sveukupnost ljudi koji su u aparatu poretka opstanka tako ralanjeni da volja i osobine veine moraju biti odsudni, to je mo naega svijeta, koja djeluje neprekidno, a u publici i masi kao ljudskoj gomili poprima tek prolazno pojavno oblije.20 Prema tome, autoritet je enigma jedinstva istine u povijesnoj zbiljnosti. Ne potujui autoritet postajem iznimka koji unitava opepriznatu istinu. S druge strane, treba istaknuti da Jaspers pod autoritetom ne podrazumijeva nikakav crkveni, politiki, dravni ili ideoloki autoritet, budui da oni prema njegovu miljenju imaju naglaeno autoritarni karakter zato to ne samo gue slobodu pojedinca i mogunost slobodne odluke za vlastitu pravu egzistenciju, nego ga upravo ine dijelom ranije spomenute mase.

1.4. Zbiljnost je tijek ozbiljenja mogunosti

Filozofija nastaje kada se u ovjekovom pukom svakodnevnom postojanju pobudi svijest o nekome nedostatku; u takvoj situaciji, ovjek se svojom osobnom voljom i umom nastoji uzdii iznad te svoje prosjene egzistencije i otvoriti horizont beskonanih mogunosti: Prava je stvarnost bie koje se ne moe misliti kao mogunost.21 Jedino je iskuana i spoznata zbiljnost doista zbiljska mogunost. Zbiljnost je neto to se vie ne moe pretvoriti u mogunost, tj. mogunost prestaje biti kao takva upravo u inu vlastitoga ozbiljenja. Meutim, zbiljnost se ne moe misliti u svojoj cjelovitosti zato to ovjeka obuzima osjeaj nitavila kada misli da je sva zbiljnost pretvorena u miljeno. ovjek je u suprotnosti sa zbiljnou; naime, on posjeduje mogunost preispitivanja dane zbiljnosti u njezinom ostvarenome obliku. Ono to mislim ista je mogunost jer neko miljenje mogu ostaviti ili dalje ustrajati u njemu. ovjek u prvome redu posjeduje vlastitu dubinu bia pomou koje moe spoznati svijet oko sebe. Kao povijesno odreenomu biu ovjeku bitno pripada i njegova osobna povijest, u njoj se on stalno usavruje neprestano zadobivajui sebe kao moguu egzistenciju. Za ovjeka k tomu postoji i mnotvo mogunosti djelovanja u svijetu kojim je okruen. Pojave, bilo prirodne bilo drutvene, u sveukupnoj zbilji suodreuju ovjeka i njegovo djelovanje, on svoju vlastitu povijest izgrauje kroz taj meuodnos koji Jaspers uvijek odreuje kao tijek komunikacije. Vrenjem svojih najjednostavnijih zadaa u svijetu, od ljubaznosti prema drugima pa do ostvarenja sebe, ovjek gradi svoju povijest uz stalnu prisutnost transcendencije. Komunikacijom se egzistencija susree s Jednim i preko nje spaja s drugim ljudima. Jedino je u transcendenciji mogue osje19 Usp. Isto, 74. 20 Karl Jaspers, Duhovna situacija vremena, 4041. 21 Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, 91.

501

oz04704.indd 501

12.11.2012. 12:00:56

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

titi bezuvjetno ozbiljenje svojega ivota. Transcendencija govori razgovijetno samo egzistenciji, tj. kada se egzistencija otvara za nju kao za bitnu i jedinu mogunost sebe same. ovjek pronalazi sebe samo u drugim biima koja su zbiljska i konkretna, u blinjima, povijesti i svijetu, ali samo ako ih moe usvojiti na nepredmetan nain, tj. kao mogue ifre transcendencije. Zbiljnost se istinski doivljava u upoznavanju vlastite biti, ne kao neega to je prethodno dano, ve kao beskonane zadae i odgovornosti. Meutim, moja vlastita zbiljnost oituje se kada djelovanjem i miljenjem doem do graninih situacija (Grenzsituationen), do horizonta u kojemu se susreu konano i beskonano, ljudsko i boansko, to svaku egzistenciju dovodi s jedne strane u krajnju nevolju nemogunosti spoznaje transcendentnoga, a to ga s druge strane uvijek iznova tjera da neprestano pokuava prekoraiti tu granicu. Na granici besmisla ovjek iskusi konanost svega postojeeg, ne stvara iluzije, nita ne apsolutizira, nego svojim egzistiranjem mijenja to moe promijeniti, a ne nastoji promijeniti ono to nadilazi njegove duboko ograniene mogunosti.22

2. Filozofska vjera
Filozofska vjera u Jaspersovu smislu moe se povezivati samo s ovjekovom moguom egzistencijom, pretpostavkom da u vlastitoj konanosti i povijesnosti uvijek iznova moe prevladavati upravo tu konanost i povijesnost, ne postavljajui pritom pitanje ni o kakvoj konanoj svrsi vlastitoga bitka. Jer tada, prema Jaspersu, transcendencija nikada ne bi mogla ui u sferu imanentnoga, odnosno obuhvaeno bie nikada se ne bi moglo osjetiti obuhvaeno Obuhvatnim. Filozofska vjera predstavlja, dakle, u Jaspersa potpuno i radikalno suprotstavljanje svakoj onoj vjeri, religiji, spekulativnoj filozofiji i antropologiji koja utemeljujui mene, svijet, blinjega i Boga uspostavlja sve bez mene, blinjega, svijeta i Boga. Dominikanac Tomo Vere (1930.2002.) u jednom je kratkom tekstu tvrdio da Toma Akvinski pod teologijom nije podrazumijevao nita od onoga to su nakon njega, sve do sada, podrazumijevali i podrazumijevaju teolozi.23 Slino tomu, ni Jaspers pod filozofskom vjerom nije podrazumijevao nikakvu vjeru u smislu bilo kako (dogmatski) zastupanoga vjeronauka ili filozofskoga sustava, ve samo vjeru koja se brani i svjedoi vlastitim ivotom kao moja egzistencijalna istina. O filozofskoj vjeri ovisi hoe li ona samu sebe prihvatiti kao puko opstojanje (Dasein), kao puku egzistenciju, ili e se pak otvoriti za Obuhvatno kao za vlastitu mogunost. Kako bi egzistencija bila uvijek iznova mogua, filozofska vjera mora takoer uvijek iznova biti nestabilna, tj. neprestano ukidati sve dogotovljene (skruene, okotale) naine vlastita bitka, ali ne kao neki puki relativizam, nego u
22 Ivan Kordi, O biti istine: filozofske studije, Hrvatska sveuilina naklada, Zagreb, 1996, 75. 23 Usp. T. Vere, Iskonski mislilac, Dominikanska naklada Istina, Zagreb, 1978, 15 i sl.

502

oz04704.indd 502

12.11.2012. 12:00:56

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

korist Jednoga i jedne istine koja je zajednika svima koji nastoje oko vlastite egzistencije. Filozofska vjera moda zahtijeva potpunu predanost ovomu svijetu u svrhu ispunjenja zadae koju mogua egzistencija tek ima. Drugim rijeima, filozofija mi slui da sadanjost, zbiljnost, actualitas, Gegenwrtigkeit, sve ono to iz prolosti i sadanjosti mogu promatrati i oekivati kao vlastitu budunost, podiem na viu razinu svojega postojanja, u skladu sa zahtjevima transcendencije koja sam ja sm i prema kojoj snosim svagdanju i neodgodivu odgovornost. Transcendencija je sve to oko nas postoji, ponajvie ono to nam je dostupno. Za Jaspersa ovjek u filozofiranju probija svoju puku prirodnost, vjerojatno snagom vlastitoga bia. Ono to u tom proboju zahvaa kao bitak i kao samoga sebe, to je njegova vjera. U filozofiranju idemo putem k izvoru vjere koja pripada ovjeku kao ovjeku.24 Filozofskim se putem i istinom dolazi do zbiljnosti i to s nadom u mogunost usvajanja bia na nain njegova shvaanja. Potpuno je drugaija religijska nada. U religijskoj se nadi zbiljnost jasno oituje i spoznaje uz pomo autoriteta. Svijet je horizont beskonanih ifri transcendentne zbiljnosti ije deifriranje kod Jaspersa postaje istoznano s tijekom spoznavanja obuhvatnoga, odnosno same istine egzistencije sadrane u njemu; do filozofskoga pojma transcendencije dolazi se samo povijeu. Ona je za svakog ovjeka ono Jedno, njegov najprisniji i najdublji dio bia, to ini i samu njegovu osobnu proivljenu povijest. Filozofska je vjera sr svakoga osobnog ivota. Voenje toga osobnog ivota na nain neprestanoga samotranscendiranja jedino odluuje to ovjek uistinu jest, tj. kako on razumije svoju vlastitu bit. Filozofska se vjera ne moe institucionalizirati, ona je kao philosophia perennis koja sve povezuje, a nitko je ne posjeduje kao svoju, premda ona obuhvaa svaki pojedinani pokuaj ovjekova samorazumijevanja u egzistenciji kao nikad dovrenoj. Svako nedogmatino filozofiranje potjee od filozofske vjere.25 Nerijetko dolazi do sukoba izmeu filozofije i religije. U tom se srazu ne smije iz vida izgubiti istina. Obje se strane moraju postaviti na istu razinu, uravnoteiti se. Ako su i filozofija i religija pristrane, nisu pouzdane i istinite, ve su neko izvanjsko dranje. Zadatak je filozofske vjere komunikacijom i borbom ispunjenom ljubavlju biti spreman na djelovanje za odgovorno ozbiljenje egzistencije u svijetu.

2.1. Spoznajom svijeta otkrivam sebe

Polazei od tubitka svijeta, otkrivam sebe kao moguu egzistenciju jer upravo taj svijet predstavlja najiri i iskljuiv horizont mojega samoozbiljenja. ovjek posjeduje slobodu i komunikacijsku sposobnost u odnosu na druge, eli se izraziti i potvrditi u drugim ljudima, ali na nain njihova usvajanja, budui da to usvajanje omoguuje ujedno otkrivanje i mojih vlastitih, svim ljudima zajednikih egzistencijalnih mogunosti. Promiljajui, elim dohvatiti svoj tubitak (Dasein)
24 Karl Jaspers, Filozofska vjera, Breza, Zagreb, 2011, 23. 25 Usp. Karl Jaspers, Filozofija egzistencije/Uvod u filozofiju, 110.

503

oz04704.indd 503

12.11.2012. 12:00:56

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

u njegovu egzistencijalnome smislu, samu empirijsku stvarnost, ali se on zbog svoje rascjepkanosti neprestano udaljava od mene. U neuspjehu toga neprestanog pokuaja zahvaanja upoznajem transcendenciju; nain na koji traim svoj bitak iz mogue egzistencije naziva se filozofsko rasvjetljavanje (philosophische Existenzerhellung), to Jaspers u zadatak stavlja metafizici, ali metafizici koja se vie ne gradi na apsolutnoj, transcendentalnoj, pragmatinoempirijskoj ili bilo kako drukije razumljenoj istini, nego na istini koja upravo postupno nastaje kroz to osvjetljavanje vlastite egzistencije. Filozofskom orijentacijom ili potragom utvrujem da svijet u sebi nema nikakav prethodno dani temelj. Jedino svijeu o postojanju granica i ovjekove odreenosti tom granicom poinje prodor do egzistencije, to u ovome sluaju znai isto to i svjesno davanje nekog smislenoga temelja ovjekovomu svijetu. ovjekova se sloboda ostvaruje u odnosu na transcendenciju, drugim rijeima, egzistencija se moe ostvariti eli li se prema njoj otvarati u svijetu.26 Ona sebe potvruje i ostvaruje samo kada je predana transcendenciji te tako dobiva i pravu svijest o svojoj konanosti. Stoga transcendencija za Jaspersa uope nije miljena teoloki, ve izriito antropoloki: jednostavno kao uvijek trajui i neprestani zahtjev da ovjek samoga sebe uvijek nadmauje u onim ljudskim i povijesno dogotovljenim formama tubitka. Zbiljnost transcendencije moe biti prisutna samo u konkretnoj situaciji, kao spomenuti neprestani zahtjev. Za filozofa egzistencije Karla Jaspersa utoliko ne postoji nikakva tradicionalna metafizika, ve samo ona koja svjedoi ivotom za vlastitu istinu. Takva vrsta metafizike, o kojoj Jaspers govori sa svojom teorijom onoga obuhvatnoga (das Umgreifende), govori moda sa stajalita starih (novovjekovnoracionalistikih) teodiceja jedino o tomu da je sve na svijetu stvoreno prstom Bojim, da svaki kamen i biljka imaju svoj jezik, da su to sve ifre transcendencije koje bi po Jaspersu moda mogla deifrirati jedino mogua egzistencija. Ili, kako sam autor kae: Filozofska metafizika stoji izmeu predate metafizike, kao mogunost da se razumije i usvoji njen jezik, i egzistencijalno stvarne prisutnosti transcendencije, za koju vjeruje da je u sferi moguih misli.27 Ono to nam je metafiziki dostupno nije opipljivo poput nekog predmeta, ve je prisutno kao simbol ili misao.

2.2. Simboli su prikaz transcendencije

Simboli su sila i snaga koja okuplja i stvara povijesno zajednitvo, tragovi transcendentnoga koji ga uprisutnjuju na nepredan (neosjetilan) nain. Posljedica pojave transcendencije u svijetu u obliku simbola i ifri predstavlja tijek borbe za prevladavanje pukoga predmetnog postojanja i prosjene svakodnevnice. Povijesno usvajanje dosadanjih metafizikih predodbi o egzistenciji i transcendenciji pretpostavlja pojmiti ih kao stupnjeve koji su, svaki za sebe, istiniti, ali koji mo26 Usp. Karl Jaspers, Filozofija, Izdavaka knjiarnica Zorana Stojanovia, Sremski Karlovci, 1989. 538540. 27 Isto, 540.

504

oz04704.indd 504

12.11.2012. 12:00:56

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

raju dobiti ponovno znaenje i za ozbiljenje vlastite egzistencije. Biti slobodan zahtijeva istinoljubivost u vlastitome postojanju. Metafizika je vana u smislu traenja smislenosti i istinitosti egzistencije, a svoje sadraje pronalazi u zajednitvu s njome, tradicijom, drugima i svijetom uope. Misao transcendira predmetnu stvarnost, nadilazi empirijske injenice; pojave u svijetu promatra kao ifre transcendencije te propitkuje kako ih deifrirati i osvijetliti.28 Tako egzistencija kao mogua postupno, nikad apsolutno, stjee uvid u vlastiti bitak kao onaj koji je ona sama stekla upravo na tome putu. Upravo je taj uvid istina, istina koja ne podlijei nikakvomu empirijskom korektivu niti korektivu apsolutne istine. Transcendiranje je nadilaenje neega zamislivog prema nezamislivome; ope su forme zamislivoga odreene kategorije unutar odreenoga (predmetnog) naina miljenja. Posljednji korak u apstrahiranju miljenja moe se izvesti jedino u samozaboravu, s temeljnim polazitem: Zamislivo je da ima neega to nije zamislivo.29 Sve to je naemu poimanju uma zamislivo samo su analogni primjeri transcendencije. Stoga se prilaenje transcendenciji nikada ne dogaa u sferi imanencije, ve jedino kao njezino radikalno naputanje i nadilaenje. Treba neprestano ponavljati obrat miljenja kako bi se uspjelo doi do miljenja koje ukida samo sebe i predaje se vodstvu transcendencije.30 Tada ovjek izlazi iz istoga tautolokog miljenja, tj. miljenja koje u formalnologikome smislu ima posla jedino sa samim sobom i svojim tvorevinama. Svaki ovjek posjeduje slobodu bitka i na temelju toga otvoren je prema svemu spoznatljivome i razumljivome.

2.3. Forma transcendencije

Tri su temeljne kategorije u kojima se prema Jaspersu zrcali ovjekov egzistencijalni put k transcendenciji: fiziki svijet uope, zbiljnost i sloboda. Iz tih kategorija proizlaze mnoga pitanja u odnosu na cjelokupni svijet, no najprije se postavlja pitanje: Zato (postojim)? Do prve kategorije dolazi se iz oiglednosti materije, Kantovim kopernikanskim obratom koji ukazuje na to da je postojanje objekta proizvod subjektivnih (transcendentalnih) spoznajnih postignua. Tim novovjekovnim obratom subjekt svojim miljenjem i djelovanjem bitno oblikuje cjelokupnu izvanjsku zbiljnost, tj. daje joj ljudski peat. Priroda postaje puki ovjekov proizvod. Druga je kategorija zbiljnost. S obzirom na nju, postavlja se temeljno pitanje o njezinoj bti, odnosno bitku. Odgovori su uvijek metafizike naravi kada polaze od nekog prethodno postavljenoga principa (Bog, um, duh, subjekt itd.). Tada se upravo zaboravlja da su svi ti principi uzeti iz svijeta, tj. da su proizvod ljudskoga miljenja. Konano, posljednja je kategorija sloboda koja nije nikakva objektivna danost, nego se neprestano stjee tijekom ovjekova otvaranja prema svijetu i
28 Usp. Isto, 554555. 29 Isto, 557. 30 Usp. Isto, 558.

505

oz04704.indd 505

12.11.2012. 12:00:56

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

sebi samomu. Sloboda je upravo izraz one ovjekove darovanosti sebi od transcendencije, transcendencije koju on sam mora dosegnuti kako bi uope bio slobodan. Taj bitak u slobodi najie se, prema Jaspersu, dogaa u miljenju, jer ovjekovo je djelovanje uvijek odreeno vanjskim, bilo prirodnim bilo drutvenim okolnostima. Kada npr. promiljam o nita, tada traim slinost s nita, neki analogan pojam; tek tada nita zadobiva znaajku kao neto. Nita ima dvije karakteristike: ono je identitet bitka i apsolutno nita. Nita ne egzistira kao rije ili kao fenomen, ve kao transcendencija koja se vraa iz svijeta, ali i ouvanje tubitka svijeta.31 ivot otvoren prema transcendenciji nije niim uvjetovan osim samom slobodom, ali je upravo zbog toga preputen potpunoj neizvjesnosti i mogunosti potpunoga neuspjeha (Scheitern). To je uvid koji dijele gotovo svi filozofi egzistencije. Pad i uspon proces su u vremenskome tubitku; svojim bitkom sudjelujem u tome nadilazeem procesu ime ujedno odreujem smjer svojega ivota kojim mi se postupno otkriva i sam njegov smisao (Sinn). Stoga tijek transcendiranja obuhvaa sav moj bitak, zahvaljujui njemu ja se postupno sjedinjujem s Jednim, naravno, nikada do kraja, budui da je to nemogue zbog konanosti same ljudske egzistencije. S druge strane, neprestana preputenost neizvjesnosti uspjeha prodiranja k transcendenciji podrazumijeva i vrlo veliku opasnost pada u potpuno nitavilo, totalni neuspjeh.

2.4. Uloga filozofske vjere kao vodia u ivotu

Filozofsko vjerovanje nije znanje i nije povezano s religioznom vjerom u smislu ispovijedanja odreene vjeroispovijesti. Zbog toga filozofska vjera predstavlja za Jaspersa formulu to oznauje i obiljeuje govorenje koje, ak i onda kada se odnosi na neto objektivno i subjektivno, neprestano ima na umu ono to obuhvaa subjekt i objekt.32 Filozofsko je vjerovanje unutarnji princip osobnoga ivota. To je neiji odabrani stil ivota i nain djelovanja. tovie filozofsko je vjerovanje vjerovanje ovjeka u svoju mogunost. U njemu on udie svoju slobodu.33 U filozofskom je vjerovanju iskljueno bilo kakvo unaprijed stvoreno miljenje za ostvarenje neke namjere. Usmjeruje ga samo pouzdanost u sluanju transcendencije, to se ovdje moe razumjeti i kao unutarnji glas savjesti. U slobodi se egzistencija ostvaruje u nepokolebljivu, odgovornu i plemenitu osobu. Zbog toga egzistencija nije pasivna, nego je neprestano na putu ostvarivanja svojih osobnih kvaliteta i konkretiziranju zadaa koje neprestano niu na tome putu egzistencijalnoga samoozbiljenja.
31 Usp. Isto, 562. 32 Richard Wisser, Filozofski putokazi, Globus, Zagreb, 1992, 220. 33 Ante Kusi, Jaspersov sveobuhvatni bitak i filozofsko vjerovanje, Crkva u svijetu, (25) 4 (1990) 332.

506

oz04704.indd 506

12.11.2012. 12:00:56

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Osvjeivanjem filozofske vjere u bitku pojedinca iskljuuje se bilo kakva vjernost dogmama ili autoritetima. Do istine se filozofskim vjerovanjem dolazi unutarnjim radom, na temelju samorefleksije. Kako u svakome vjerovanju, tako i u filozofskome vjerovanju postoje prepreke. Prve su prepreke moralnoga karaktera i nalaze se u svijesti svakoga pojedinca odnosno njegovu stilu ivotu. Druge su metafizikoga karaktera i smjetene su u raznim ideolokim ili autoritetnim oblicima. Prepreke se mogu svrgnuti jedino egzistencijalnom komunikacijom i vjerom. Komunikacijom se ovjek opredjeljuje za borbu bez nasilja, tonije, za borbu u ljubavi; sa sigurnou se daje drugima. Zadaa je filozofske vjere temeljito izgraditi svoje stavove i braniti egzistencijalnu izvornost; zatititi se od demonskih prikrivanja koja skreu na krivi put okretanja od svijeta i priznavanja njegove nitavnosti i besmislenosti. Neiskrenost izokree smisao rijei i sam jezik postaje neistinit te ima namjeru obmanjivanja (upravo u sofistikome smislu). Naime, ovjek tada ivi razjedinjen i vie ne posjeduje duhovnu ravnoteu. Jaspers eli potaknuti povratak vjeri u bitak, a ne u ivotarenje (Dahinleben). Filozofska je vjera nuno u savezu sa znanjem; potreban joj je, s jedne strane, razum kako bi mogla objasniti i svladati pojave neophodne za ivot; potreban joj je um kako bi se uzdigla upravo iznad tih svakodnevnih potreba i uvjetovanosti; potrebna joj je izvorna usidrenost u transcendenciji kako bi nastojala prekoraiti i one granine situacije koje su nepremostive i samomu duhu. 2.4.1. Komunikacijom ovjek izgrauje sebe Svoj bitak ovjek ostvaruje u drugome bespotednim predavanjem i darivanjem vlastite egzistencije. Dakle, filozofsko je vjerovanje ostvarivanje egzistencije ili kompletne linosti po odluivanju za Transcendenciju u uvjetima naelnoga neuspjeha opstanka da ovjeku dade unutarnje zadovoljstvo.34 Ukratko: na mjesto religijskoga vjerovanja dolazi filozofsko vjerovanje koje transcendira sve to je predmetno, dogmatsko, ideologijsko i demonsko u ovjekovu tubitku. Interpretira se kao spontano povjerenje u bitak i fundamentalno pouzdanje u ivot, onkraj svih pretpostavki koje su strane samomu tom ivotu.35 Filozofska refleksija ovjeku rasvjetljava egzistenciju te pokazuje put do slobode, transcendencije. U Jaspersa je takoer prisutna i hermeneutika svijest prema kojoj je istinsko promiljanje usredotoeno na usvajanje znanja kojim ima postati ono to filozofiranje uvijek jest: samobitak koji se rasvjetljuje u svojoj transcendenciji.36 Oslukujui transcendenciju ostvarujemo vlastito bivstvo. Nuno je uvijek biti otvoren za drugoga, bezuvjetno se predavati svijetu i boanskomu. Boga ovjek prepoznaje u bitku kao ifru koja je neizravno prisutna, u naoj egzistenciji i komunikaciji. Do Boga se ne moe doprijeti kao do nekog opipljivoga objekta.
34 Isto, 334. 35 Usp. Kurt Salamun, Etike komponente u filozofiji Karla Jaspersa, Filozofska istraivanja, (8) 1 (1988) 233. 36 Richard Wisser, Filozofski putokazi, 236.

507

oz04704.indd 507

12.11.2012. 12:00:56

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

Jaspersu su uzori prorok Jeremija i Baruch de Spinoza koji propovijedaju i ive iz spoznaje da Bog jest.37 Filozofska vjera ima svoj posljednji cilj i kljunu tezu, a ta je da ovjek moe ivjeti pod Bojim vodstvom.38 Meutim, ivjeti pod Bojim vodstvom za Jaspersa znai biti u vlastitoj egzistenciji potpuno osloboen svih dogmatskih, bilo teolokih bilo filozofskih, govora o Bogu, budui da se on u njima uvijek pojavljuje kao puki predmet, dakle u sferi imanencije svijesti, ime se sama ta svijest naknadno uzdie i iznad samoga Boga. Egzistencije nema bez prave komunikacije; ona je pravi pokazatelj koliko je ovjek predan transcendenciji, spreman ostvariti osobni smisao ivota i koliko, sukladno tomu, ivi vlastitu filozofsku vjeru. 2.4.2. Objava Boga Bog jest. Postoji bezuvjetni zahtjev. Svijet ima iezavajue opstojanje izmeu Boga i egzistencije.39 Filozofska vjera i bitak po sebi nisu objekt koji stoji nasuprot ovjeku ili subjekt koji mu se suprotstavlja, ve su u nama ili dio nas. ovjek se uistinu ozbiljuje u unutarnjem radu i novom samosvijeu koja je slobodna i osvijetljena tubitkom svijeta. U protivnom bi odustajanje od ostvarenja svoje egzistencije kao posljedicu imalo zanemarivanje vlastitoga bitka i lako bi bilo ivotni promaaj. Egzistencija se stoga odluno treba opredijeliti za ispravnu ivotnu odluku, za onu koju moe posvjedoiti vlastitim ivotom (filozofska vjera) kako bi uope mogla biti slobodna. Racionalnim, deduktivnim i induktivnim ili bilo kojim drugim logikim pristupom nikada se ne uspijeva osjetiti prisutnost boanskoga u svijetu jer Bog nije nikakva injenica u svijetu. Bog se, kao to je viekratno istaknuto, objavljuje u svijetu pomou ifri koje u osjetilnome posreduju ono nadosjetilno. Kad god ga se pokua zahvatiti bilo kakvim misaonim operacijama, pojmovima ili kategorijama, Bog iezava iz svijeta, budui da transcendencija (Bog, stvar po sebi) moe u imanenciji prisustvovati samo na neprisutan nain: posredstvom simbola ili ifri.40 Tu Jaspers uvodi Kantovu misao o nespoznatljivosti stvari po sebi, ali za razliku od Kanta, koji Boga u svijetu doputa samo kao regulativnu ideju, Jaspers, kao to je reeno, u svemu u svijetu vidi prst Boji, trag transcendencije koji ovjeku upravo daje poticaj i zamah da se uvijek iznova pokuava uzdii k njoj. Otuda se komunikacija s transcendencijom ne odvija pod transcendentalnim (kantovskim), nego pod transcendentnim uvjetima, tj. pod onim uvjetima koje transcendentno diktira pomou ifri. Sloboda za Jaspersa ima bivalentno znaenje: prvo je da ovjek ne moe biti jedino od sebe (bilo da se to tumai u ontolokome ili socijalnom kontekstu), drugo je nadopunjujue on mora biti zahvalan transcendenciji zato to mu je sloboda od nje darovana. Sloboda je za Jaspersa odreenost koja nije apsolutna,
37 38 39 40 Usp. Danijel Tolvaji, Filozofijska vjera Karla Jaspersa, Crkva u svijetu, (44) 3 (2009) 363364. Isto, 366. Richard Wisser, Karl Jaspers: Filozofija u obistinjenju, Kruzak, Zagreb, 2000, 7. Usp. Isto, 47.

508

oz04704.indd 508

12.11.2012. 12:00:56

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

ve mogunost da se bude na nain istinskoga bitka. Ona je temeljno iskustvo kroz koje se ovjek ostvaruje. Na pitanje o jedinstvu i bti ovjeka ne moe odgovoriti nijedna pojedinana (prirodna ili drutvena) znanost; ono istinski ljudsko oituje se tek u onoj borbi ispunjenoj ljubavlju, u komunikaciji lienoj svake interesne pretpostavke. ovjek u filozofskome osvjetljavanju bira eli li ostati mogua egzistencija i postati pravi um ili se udaljiti od toga ideala. Zbog toga, svjestan svoje slobode, ovjek eli postati onim to moe i treba biti. On sebi skicira ideal svojega bia.41 Stoga Jaspers svoju filozofiju temelji na slobodnome izboru svake egzistencije visvis konanoga opredjeljenja za odreenu egzistencijalnu odluku, a ne logikom ili voluntativnom, tj. neposrednim interesom voenom odlukom, odlukom na temelju one filozofske vjere kao vjere u komunikaciju: Jaspers dodaje jo jednu bitnu odredbu filozofske vjere: ona je i vjera u komunikaciju. Istina koja povezuje ljude ima svoj izvor upravo u komunikaciji.42 Ukoliko nema komunikacije ili je kako kae Jaspers prekinuta, utoliko i sama osobna egzistencijalna istina poprima monoloki, prisilni, lani karakter.

Zakljuak
Jaspersovo shvaanje egzistencije razvija se prije svega kroz njezin odnos prema transcendenciji koju on razumije izriito filozofski, tj. kao ono to mi otvara horizont beskonanoga samoozbiljenja u slobodi, ali slobodi koja se sa svoje strane potvruje tek kroz mogunost usvajanja (Aneignung) blinjih, svijeta i boanskoga. Takva vrsta otvorenosti egzistencije prema transcendenciji i nju samu ini uvijek moguom, uzdie je iznad pukoga predmetnog tubitka, ali ujedno ukida i predmetni karakter svijeta, njegovu tuost, nitavnost i besmislenost. Otvaranje egzistencije za transcendenciju nije pak mogue bez one vrste filozofske vjere za koju se svjedoi i odgovara vlastitim ivotom, jer samo takva vjera posjeduje onu sposobnost komunikacije koja usvajajui drugoga uope ne eli ubiti razumljeno, nego ga uiniti nunim uvjetom ovjekova beskonanoga napredovanja k transcendenciji kao pravomu bitku. Dakle, sve do ovjekove smrti, za Jaspersa istinska egzistencija ostaje i razvija se samo kao mogua egzistencija.

41 Karl Jaspers, Filozofska vjera, 48. 42 Isto, 113.

509

oz04704.indd 509

12.11.2012. 12:00:56

A. Gavri i sur., Metafizike dimenzije...

Obnov. ivot, 2012, 67, 4, 495510

Metaphysical Dimensions in the Thought of Karl Jaspers Anto Gavri*, Petar Jakopec**

Summary
This article endeavours to cast a light on Jaspers relation to traditional metaphysics but also his metaphysics, the development of which is based on his own understanding of mans existence. The man who surrenders himself to the enveloping being (that is, an otherworldly, transcendent being) never has his existence completely at his disposal it is only this enveloping being that enables him always and again to designate himself as his own project, obligation and responsibility. Jaspers sharply distinguishes philosophical and confessional faith: while religiousconfessional faith assumes an existence totally decided upon and determined by a religious type of being, philosophical faith testifies by ones own life to a type of truth which is not subject to any previous givens (canons), but which should only just be able to make communication possible, that is to allow others precedence over ones self. It is only the presupposition of communication with others which makes ones own existence meaningful. Key words: Karl Jaspers, philosophical faith, existence, Truth, communication, loving battle, Transcendence, borderline situation, man, Dasein

A/Prof. Anto Gavri PhD, Faculty of Philosophy of the Society of Jesus in Zagreb, Zagreb. Address: Jordanovac 110, p. p. 169, 10001 Zagreb, Croatia. Email: gavric@dominikanci.hr ** Petar Jakopec, Faculty of Philosophy of the Society of Jesus in Zagreb, Zagreb. Address: Jordanovac 110, p. p. 169, 10001 Zagreb, Croatia. Email: petar.jakopec@gmail.com
*

510

oz04704.indd 510

12.11.2012. 12:00:56