STATUS BR 11

STATUS magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja
broj 11, proljee 2007., asopis izlazi kvartalno

Nakladnik: Udruga graana Dijalog Mostar, N. . Zrinjskog 13, 88000 Mostar
Za nakladnika: Josip Blaevi, josip.blazevic@dijalog.ba
Urednitvo: Alen Kristi, Eldar Sarajli, Ivan Vukoja
Glavni urednik: Ivan Vukoja, ivan.vukoja@dijalog.ba
Grako oblikovanje: Marin Musa / SHIFT KREATIVNA AGENCIJA
e-mail adresa urednitva: status@dijalog.ba
Internet: www.status.ba
ISSN: 1512 8679
Tisak: CPU, Sarajevo
Oniviiivir ovoo nvoi riciisi su vorooii
Vio RH, Foocii z iois:vo FBiH i

Ovn vusIIntI)n v vuvos:nvI)n s:nvovv oon:oun.
Sadraj
U V O D N I K
Iv Vuoi: Od mehanike ravnotee prema dinamikim proimanjima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .4
D E L I B E R A T I V N A D E M O K R A C I J A
Srvi Brnnin:

Deliberativna demokracija i multikulturalne dileme . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .8
Eiov Sviiic: Ground Zero: Bosna i Hercegovina izmeu kulturnog fundamentalizma i politike deliberacije . . . . . . . . . 25
Asir Muiic i Nrvzu uv: Tuneli bez svjetla . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
R E L I G I J S K I F U N D A M E N T A L I Z A M I P O L I T I K I E K S T R E M I Z A M U B I H I U S V I J E T U
Dio Anzovic: O religijskom i etnikom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 68
Dus Bnic: Politika i religija - kobna sprega na fatum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 73
Eso Bi:i: Politika religioznog konikta: religija izmeu vjere i politike . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
Ivr Duvovic: Povijest jednog sloenog odnosa u kratkim crtama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
riio Ivovic: Fundamentalizam: Redukcija ideja za apsolutizaciju vlasti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88
Mivosiv Juvrsic: U ime oca i sina i tekueg rauna . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 97
BoZ K:v: Nastanak i oblicifundamentalizma u kranstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
Air Kvis:ic: Zajedniko religijskih fundamentalizama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
Miir Lsic: Clash kultura ili nekultura? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 130
Vnioi Pvriirvic: Povratak religije i kultura prevoenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
E:oi rvrvic: Kunja razlike u svijetu pretpostavljene jednakosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 155
Mii Vuorovic: Doslednost verskog fundamentalizma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 160
A K T U A L I J E
Miir Lsic: Posthumni spor u vicarsko-njemakom magazinu za politiku kulturu Cicero. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 166
Fvu Bovic: Bog Amerikanac i nove tehnologije demokracije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 172
Dvov Mvo: Trijumf nazadnih vrednosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 178
Arv PoZo-uvic: Skice o samoubistvu kao sociopatolokoj pojavi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 182
S T A T U S U O G L E D A L U
Uoo Viisviirvic: Jedan subjekt u BiH je ipak jednom zaivio . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 188
H I S T O R I O G R A F I J A
Mior Acic: Velika promjena: Retorika i realnost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 198
FroZo Fov:o: udo nevieno: uvoenje tramvaja u Sarajevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 217
Ivo Lucic: Politika i medijska revizija prolosti u Bosni i Hercegovini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 226
Z E L E N A REA K C I J A
Tvsviv:i: Vanjska i sigurnosna agenda Europske Unije i Zapadni Balkan . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 240
P O E Z I J A
Mivosiv Pirr:: Stojan Vuievi pjesnik dvojstva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 250
L I K O V N O S T / U M J E T N O S T
Ivr Hosic: Damija Fethija mrtvi kamen ili kontinuitet vjeite mudrosti? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 260
P R I K A Z I
Eso Bi:i: Luda drava daytonska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 272
Nrvzu uv: Bijela knjiga tame . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 275
Nrvzu uv: Inspirativno (ne)slaganje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 277
Iv Lovvrovic: Epistemoloka otvorenost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 280
Dio Kvrno: O velikim i malim mitologijama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 281
Dui Mricic: Ruta Tannenbaum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 284
Sroi Musnroovic: Demaskiranje mitoloke tradicije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 289
Dvo Prvis: Batinom u svijet . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 291
Eiov Sviiic: Boja Evropa i avolje religije? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 299
11
Uv o dni k
4 | Mozi z voii:icu ui:uvu i ovus:vr vi:i
I
zoiro o ir rs:o is:ir u ooi s:voi voooi
kako je svaki poetak teak pa makar to bio i poe-
tak novog ciklusa. Premda smo nekoliko puta do sada
naglaavali kako svaki broj Statusa radimo kao da nam je
prvi, ili posljednji, ipak je u svima nama koji smo, meu
ostalim i srcem, bili prisutni u Statusu, ivjela nada i e-
lja da neemo tek tako odustati i prestati izlaziti. elje-
li smo pokazati da je Status ne samo kvalitetom sadraja i
autora, nego i koliinom tekstova i brojeva, te vremenom
trajanja na bosanskohercegovakoj drutvenoj pozornici
projekt koji nije samo mnogo obeavao nego je, ipak, ne-
to i napravio. I tako, iz broja u broj, dogurali smo bili i do
desetog, jubilarnog broja. I kako to ve biva, malo se opu-
stili i ponadali da e se nakon toga stvari odvijati po ne-
koj noj pozitivnoj inerciji. Barem to se tie nancijskih
sredstava neophodnih za normalno funkcioniranje ova-
kvog projekta. Relativno brzo uslijedilo je nekoliko hlad-
nih tueva, koji su, u kombinaciji s ve spomenutim laga-
nim oputanjem i postjubilarnom depresijom, u jednom
razdoblju, barem kod potpisnika ovih redova, rezultira-
li krizom svrhe i smisla daljnjeg ustrajavanja na ovakvom
konceptu i projektu. Kako su se u meuvremenu dogodile
i neke male osobne nesuglasice, te naelna mimoilaenja
meu lanovima urednitva, s pravom bi se moglo kazati
da je Status u prethodnim mjesecima prolazio kroz jedno
krizno razdoblje. No, brzo smo shvatili da je zapravo sve
normalno i da se stvari, ipak, odvijaju po inerciji, u skladu
sa svojim unutarnjim stanjima i zakonitostima. S obzirom
da ne ivimo u ureenom i stabilnom drutvu, nije bilo
logino, niti realno oekivati da logika i ureenost budu
imanentne bilo kojem procesu i projektu unutar bosan-
skohercegovakog drutva. Zato bi Status bio iznimka?
U drutvima permanentne krize uspjeh i kvaliteta nisu
ba na nekoj visokoj cijeni. Imajui sve to u vidu, jedanae-
sti broj ovakvog asopisa jeste svojevrstan uspjeh, ali nu-
no treba biti i svojevrsni novi poetak. Koliko e ovaj novi
ciklus trajati, koliko brojeva e izbaciti, hoe li sadrajno
i kvalitativno moi ostati na razini prethodnog ciklusa, ili
ga pak nadmaiti, kao i do sada ovisit e o mnogo faktora.
Ono to je gotovo izvjesno jeste to da emo se morati vra-
titi borbi za svaki broj, kao da nam je prvi, ili posljednji.
Tim vie, jer ovaj broj ide u tisak a jo uvijek nemamo do-
voljno nancijskih sredstava za sve trokove. Nadamo se
kako e ti problemi uskoro biti reeni, i kako emo i dalje
nastaviti s praksom urednog i brzog izmirenja svih obve-
za prema suradnicima i autorima.
Od mehanike ravnotee
prema dinamikim
proimanjima
Imajui u vidu injenicu da je Status u dosadanjim brojevima prilino
prostora i panje posveivao konsocijacijskim modelima i teorijama, ovaj
temat o deliberativnoj demokraciji smatramo i dodatnim utegom za
postizanje ravnotee u zastupljenosti razliitih teorijskih opcija i koncepata
unutar Statusa. Naravno, puno vie od puke mehanike ravnotee stalo
nam je do dinamikih i meusobno obogaujuih sukobljavanja i
proimanja razliitih teorijskih, svjetonazorskih, kulturolokih, pa i
politikih koncepata
Ivan Vukoja
Uv o dni k
S::us, nvoi 11, vvoiircr zoo;. | 5
Kako ste ve na naslovnici mogli proitati, tema ovog bro-
ja je: Religijski fundamentalizam i politiki ekstremizam
u BiH i svijetu. Jedan od autora teksta za temu broja je i
na suradnik iz prolog broja Alen Kristi. Pored izvrsnog
teksta Zajedniko religijskih fundamentalizama, u koje-
mu opisuje i objanjava osnovna ideoloka i organizacijska
obiljeja zajednika gotovo svim fundamentalistikim vjer-
skim pokretima, doprinos Alena Kristia ovome broju, a
poglavito temi broja, bio je i mnogo vei. Njegovim trudom
i zalaganjem u temi broja imamo nekoliko izvrsnih teksto-
va autora koji po prvi put, i iskreno se nadam ne i posljed-
nji, piu za Status. Imajui u vidu njegov doprinos ovome
broju, ve spominjane nesuglasice meu lanovima ured-
nitva, te injenicu novog poetka smatrali smo imeno-
vanje Alena Kristia novim lanom urednitva loginim i
dobrim potezom. Istovremeno, kolegama Nini Raspudiu
i Draenu Peharu zahvaljujemo na uistinu velikom dopri-
nosu koji su i kao autori, i kao urednici dali Statusu. Vjeru-
jemo da e se u iduim brojevima autorska suradnja nasta-
viti, i veseli nas to smo, bez obzira na naelna mimoilae-
nja, i dalje ostali u prisnim prijateljskim odnosima. I to je
Status.
Premda su, ve poslovino, svi tekstovi teme broja izuzet-
no struni i zanimljivi, uredniki naglasak stavljam na dva
teksta za koja pretpostavljam da e, zbog brojnih zapanju-
juih primjera i podataka kojima obiluju, izazvati najburni-
je reakcije itatelja. Rije je o tekstovima U ime oca i sina
i tekueg rauna Miroslava Jureia, te Fundamentalizam:
redukcija ideja za apsolutizam vlasti eljka Ivankovia. U
prvospomenutom tekstu Miroslav Jurei pie o utjecaju
protestantskih fundamentalistikih strujanja na ameriku
politiku. Tekst na argumentiran nain pokazuje da je taj
utjecaj kroz cijelu ameriku povijest bio puno vie pravi-
lo nego iznimka, i da pod njegovim veim ili manjim utje-
cajima stoje ne samo George W. Bush, nego i Bill i Hillary
Clinton. U tekstu eljka Ivankovia kroz mnotvo primje-
ra se nastoji pokazati kako je stvarnost (politikog) islama
upravo ono to se o njemu misli i kakvim ga se predstavlja u
zapadnoj javnosti, a ne ono to on sam o sebi samodopad-
no misli da jeste. Spisateljski radovi Turina Orhana Pamu-
ka i Iranke Azar Nasi, kako nam to pokazuje tekst eljka
Ivankovia, daju mnotvo primjera za takve tvrdnje.
Pored teme broja, drugi veliki blok i nosivi stup novog
broja Statusa je temat o deliberativnoj demokraciji. Oda-
bir temata, autora i tekstova je u potpunosti bio u dome-
nu urednike i autorske odgovornosti Eldara Sarajlia. Po-
red njegovog teksta Ground Zero: Bosna i Hercegovina iz-
meu kulturnog fundamentalizma i politike deliberacije,
koji ponovno prikazuje Eldara Sarajlia kao autora sposob-
nog u visokom teorijskom kljuu, na dugo i na iroko, zani-
mljivo i inspirativno raspravljati o razliitim detaljima nae
drutvene i politike svakodnevice, temat sadri i tekst
Seyle Benhabib Deliberativna demokracija i multikultural-
ne dileme, te razgovor koji je o deliberativnoj demokraci-
ji, pojmovima i predstavama graanstva, konsocijaciji, et-
nopolitici, etnopravdi i Bosni i Hercegovini Eldar Saraj-
li vodio sa Asimom Mujkiem i Nerzukom urkom. I uz
ovaj temat idu dva urednika naglaska. Prvi je spomenuti
razgovor trojice suradnika Statusa koji se sve vie prolira-
ju u glavne bosanskohercegovake predstavnike politolo-
kih koncepata baziranih na graanskim (kao liberalno-de-
mokratskim) naelima i vrijednostima. Ujedno, sva tri au-
tora pripadaju i skupini politikih teoretiara koji smatra-
ju da konsocijacijski modeli ureenja Bosne i Hercegovi-
ne niti u teorijskom, niti u praktinom pogledu nisu dobro
rjeenje za Bosnu i Hercegovinu. Imajui u vidu injenicu
da je Status u dosadanjim brojevima prilino prostora i
panje posveivao konsocijacijskim modelima i teorijama,
ovaj temat o deliberativnoj demokraciji smatramo dodat-
nim utegom za postizanje ravnotee u zastupljenosti razli-
itih teorijskih opcija i koncepata unutar Statusa. Naravno,
puno vie od puke mehanike ravnotee stalo nam je do di-
namikih i meusobno obogaujuih sukobljavanja i proi-
manja razliitih teorijskih, svjetonazorskih, kulturolokih,
pa i politikih koncepata. Opetovano naglaavamo zalaga-
nje Statusa za stvarni i praktini, a ne deklarativni i formal-
ni pluralizam.
Drugi uredniki naglasak unutar temata o deliberativnoj
demokraciji je ve spominjani autorski tekst Eldara Sa-
rajlia, lana urednitva Statusa, odnosno, dio tog teksta
naslovljen Eskurs 3 eljko Komi i matrica konsocija-
cije. U spomenutom poglavlju autor se bavi analizom slu-
aja listopadskog izbora eljka Komia za hrvatskog la-
na kolektivnog dravnog predsjednitva Bosne i Herce-
govine, odnosno nekim reakcijama koje je taj izbor iza-
zvao. Jedan od dva teksta s kojima pri tom polemizira jest
i moj tekst O legitimitetu: koga predstavljaju predstavni-
ci, objavljen na web portalu Pulsdemokratije, (www.puls-
demokratije.ba). Obruavajui se kritiki i polemiki na
osnovne teze u mome tekstu, Eldar Sarajli nudi nam svo-
je objanjenje spomenutog drutveno-politikog fenome-
na. Ono to smatram vrijednim spomenuti je injenica da
se Eldar, piui tekst, uope nije bojao da bi moja uredni-
ka reakcija na njegov tekst mogla, na bilo koji nain, biti
negativna. To da je otro polemizirao s mojim stavovima,
spomenuo mi je, kao najnormalniju injenicu, aljui mi
ve napisan tekst. Takvu gestu smatram do sada najveim
priznanjem za moj uredniki rad u Statusu. Takoer, sma-
tram je i potvrdom da se Status uspio etablirati kao aso-
pis koji na ovim prostorima najdosljednije njeguje plu-
ralizam miljenja, ideja i koncepata. Nadamo se da e, jo
neko vrijeme, tako i ostati, i da e i neki drugi asopisi sli-
jediti ovaj put.
Deliberativna
demokracija
De l i b e r a t i v na de mok r a c i j a
M
isiiri sr o sr orrovcii inoiir
moe razumjeti kao model za organiziranje ko-
lektivnog i javnog provoenja moi u najvani-
jim institucijama drutva na temelju naela da odluke koje
utjeu na dobrobit kolektiva mogu biti sagledane kao re-
zultati procedure slobodnog i razumnog promiljanja
pojedinaca koji se smatraju moralno i politiki jedna-
kima. Naravno, svaka denicija spornih pojmova kao to
su demokracija, sloboda i pravda nikada nije puka deni-
cija. Tako je i s gore navedenom denicijom. Moje razu-
mijevanje demokracije daje prednost deliberativnom
modelu nad drugim vrstama normativnih razmatranja.
To ne znai da impliciram da gospodarska dobrobit, e-
kasnost institucija i kulturalna stabilnost nisu relevantne
u procjenjivanju adekvatnosti normativnog shvaanja de-
mokracije. Zahtjevi za postojanjem gospodarske dobrobi-
ti i potrebe kolektivnog identiteta moraju biti zadovoljeni
kako bi ona dugorono opstala. Meutim, normativni te-
melji demokracije kao oblika organiziranja kolektivnog i-
vota nisu ispunjenje gospodarske dobrobiti niti puka rea-
lizacija osjeaja kolektivnog identiteta. Naime, postizanje
odreene razine gospodarske dobrobiti moe biti kompa-
tibilno s autoritarnim politikim sustavima, odnosno anti-
demokratski reimi mogu biti uspjeniji od demokratskih
u osiguravanju osjeaja kolektivnog identiteta.
Temelj legitimiteta u demokraciji poiva u pretpostavci da
institucije koje polau pravo na obvezatnu mo to ine jer
njihove odluke predstavljaju stav koji odraava interese svih
imbenika. Ova pretpostavka moe biti ispunjena samo
ukoliko su te odluke u naelu otvorene odreenim procesi-
ma javnog odluivanja slobodnih i jednakih graana.
DELIBERATIVNA
DEMOKRACIJA I
ETIKA DISKURSA
U ovom poglavlju bavim se pitanjem moe li deliberativni
model demokracije, temeljen na etici diskursa, ponuditi
odgovarajue odgovore izazovima koje postavljaju zahtje-
vi multikulturalizma. Kada se usporede s drugim suvreme-
nim stavovima, poput onih Johna Rawlsa i Briana Barryja,
snaga deliberativnih modela sastoji se u dvotranom pri-
bliavanju politici. Ovaj dvotrani pristup, s jedne stra-
ne se fokusira na postojee institucije, kao to su legislati-
va i sudstvo u liberalno-demokratskim drutvima, a s dru-
ge strane, politike aktivnosti i borbe drutvenih pokreta,
udruga i grupa u graanskom drutvu dovedene su u ari-
te putem teorije demokratske javne sfere. Upravo se u jav-
Deliberativna demokracija
i multikulturalne dileme
Za razliku od privilegiranja zakonske regulative i pravorijeka u sluaju
modela politikog liberalizma, deliberativna demokracija proiruje
moralni/politiki dijalog u graansku javnu sferu. Deliberativna
demokracija vidi slobodnu javnu sferu graanskog drutva kao glavnu
arenu za artikulaciju, osporavanje i rjeavanje normativnih diskursa
Seyla Benhabib
*
Ovi :rs: vvros:vii vooiviir iior Srvir Brnnin, Tnr Cini+s or Cui1uvr: Equnii1r n:u Divrvsi1r i:
1nr Gionni Evn. Pvicr:o Uivrvsi:v Pvrss, Nr Jrvsrv, zooz; vooiviir ir sioviiro ino Driinrvn1ivr
Dr+ocvncr n:u Mui1icui1uvni Diir++ns, s:v. 1o-1;.
noj sferi, unutar graanskoga drutva, odvijaju multikul-
turalne bitke i tu dolazi do politikog i moralnog uenja te
transformacija vrijednosti. Moja tvrdnja je da je naglasak
na razrjeenju multikulturalnih dilema kroz proces obli-
kovanja volje i mnijenja u graanskom drutvu je najkom-
patibilniji s trima normativnim uvjetima: egalitarnim re-
ciprocitetom (egalitarian reciprocity), dobrovoljnim sa-
moopredjeljenjem (voluntary self-ascription) i slobodom
udrivanja i razdruivanja (freedom of exit and associa-
tion). Drim da se te norme zasnivaju na naelima univer-
zalnog potovanja i jednakosti te reciprocitetu koji su oko-
snica diskurzivne etike.
Diskurzivni model etike formulira najopenitija naela
i moralne intuicije koji se nalaze u pozadini vrijednosnih
postavki deliberativnog modela demokracije
1
. Procedural-
ne posebnosti specijalnih argumentativnih situacija koje
se nazivaju praktinim diskursima (practical discourses)
jednake mogunosti za sudionike da se ukljue u bilo koju
temu koju smatraju relevantnom za problematiziranu nor-
mu o kojoj je rije; promiljeno propitivanje pravila za for-
miranje agende nisu automatski prenosive na makroin-
stitucionalnu razinu, niti je nuno da bude tako. Procedu-
ralna ogranienja diskurzivnog modela mogu djelovati kao
test standardi za kritiku procjenu kriterija pripadnosti,
pravila za formiranje agende, strukturiranje javnih raspra-
va unutar i meu institucijama. Praktini diskursi nisu mo-
del za institucije, ali mogu pomoi u projcenjivanju domi-
nantnog institucionalnog ureenja.
Osnovna premisa diskurzivne etike tvrdi da vrijede jedi-
no one norme i normativno institucionalne uredbe koje
se mogu dogovoriti izmeu svih kojih se one tiu u spe-
cijalnim argumentativnim situacijama koje se naziva-
ju diskursi (vidi Habermas, (1983.) 1990; Benhabib 1992,
29.). Ovo naelo nazivam metanormom u kojoj e, spe-
cinije norme koje se mogu smatrati vrijedeima, biti te-
stirane ili uspostavljene putem procedura koje zadovolja-
vaju taj kriterij. Ova metanorma pretpostavlja naizmjen-
ce naela univerzalnog moralnog potivanja i egalitar-
nog reciprociteta. Dozvolite mi pojasniti da je ova norma
pravilo djelovanja, meudjelovanja ili organiziranja, dok
je naelo opa moralna i politika propozicija poput one
koja kae Ne uzrokuj nepotrebnu patnju ili Graani mo-
raju imati ravnopravan tretman. Naela omoguuju plural-
nost normativnih konkretizacija; ista naela mogu se pro-
voditi kroz razliite norme i institucije. Ja deniram nae-
la univerzalnog potivanja i egalitarnog reciprociteta kako
slijedi. Univerzalno potivanje zahtjeva da priznamo pra-
va svih bia sposobnih govoriti i djelovati da budu sudioni-
1) O modelima deliberativne demokracije opseno se rapravljalo posljed-
njih godina i velik je broj srodnih, ali lagano konkurentskih modela koji se
pojavljuju u literaturi. Najznaajniji meu njima su oni koje iznose: Co-
hen, 1989; Dryzek, 1990; Fishkin, 1991; Gutmann i Tompson, 1996; Ha-
bermas 1996a. Ja analiziram konceptualne, kao i socioloke razlike izme-
u nekih od tih modela kod Benhabib, 1996a.
ci u moralnom razgovoru
2
; naelo egalitarnog reciproci-
teta, protumaeno unutar granica diskurzivne etike, pred-
via da unutar diskursa svatko ima jednako pravo na razli-
ite inove govora, zapoeti novu temu i traiti opravdanja
pretpostavki razgovora i slino.
3
U okviru teorije delibera-
tivne demokracije, ova naela mogu se realizirati kroz cijeli
niz zakonskih i politikih uredbi kao i kroz neinstituciona-
lizirane prakse i udruge graanskog drutva.
Odnosi izmeu metanorme diskurzivne etike, naela uni-
verzalnog potivanja, egalitarnog reciprociteta i ustavnih
temelja liberalnih demokracija nisu samorazumljivi niti
deduktivni. Najopenitije premise iz kojih proizlaze ti
ustroji konkretno, garancija osnovnih ljudskih, graan-
skih i politikih prava mogu biti sagledani kao utjelovlju-
jue i kontekstualizirajue za te norme i naela u povijesno
razliitim, kao i drutveno i kulturalno razliitim, zakon-
skim okvirima. Ope moralne lozoje u pozadini konsti-
tucionalnih garancija osnovnih ljudskih, graanskih i po-
litikih prava prihvaaju razliite normativne rekonstruk-
cije: Rawlsova teorija politikog liberalizma, temeljena na
preformuliranom kantovskom poimanju osobe i Haber-
masov model deliberativne demokracije jedina su dva pri-
mjera takvih generalnih rekonstruktivnih moralnih teori-
ja. Prije no to iznesem implikacije tih normativnih mode-
la na multikulturalne sukobe i rjeenje problema, dopustite
mi da objasnim opreku izmeu modela konsenzusa li-
beralnog preklapanja, kao to to sugerira Rawlsova stu-
dija i pristupa deliberativne demokracije.
JAVNI UM I KONSENZUS
LIBERALNOG PREKLAPANJA
Rawlsov model javnog uma i deliberativni model demo-
kracije dijele neke temeljne premise. Obje teorije sagleda-
vaju legitimaciju politike moi i propitivanje pravednosti
institucija kao javne procese otvorene svim graanima.
Ideja da je pravda institucija izloena oima javnosti, da
2) Ranije sam objasnila da imamo moralne obveze prema biima koja nisu
sposobna govoriti i djelovati ili koji to mogu u ogranienom smislu. Vidi
poglavlje 1. Moralne obveze prema drugima ne mogu se mjeriti sposob-
nou drugih da postanu pripadnici diskurzivnih zajednica. Imamo obve-
ze prema svim biima, ukljuujui i neljudska bia, ije dobrobit moe biti
ugoena naim djelovanjem. irina, jednkako kao i sadraj tih obveza za-
htjevaju diskurzivnu specikaciju.
3) U djelu Situating the Self: Gender, Community and Postmodernism in
Contemporary Ethics (1992.), razlikujem formalne i komplementar-
ne norme reciprociteta. Deniram formalni reciprocitet kao onaj koji se
ostvaruje kroz javne i institucionalne norme, koje obino imaju formu-
laciju Ako imam pravo na X, onda ti ima obvezu ne ometati me u
uivanju u X i obrnuto (159). Deniram komplementarni reciprocitet
kako slijedi: Svatko ima pravo oekivati i pretpostaviti od drugih na-
ine ponaanja kroz koje se drugi osjea priznatim i potvrenim kao
stvarno, individualno bie sa specinim potrebama, talentima i spo-
sobnostima (159). Takve norme su esto, iako ne uvijek, privatne i pri-
padaju domenama prijateljstva, ljubavi i brige, kao i nekim graanskim
udrugama kao to su vjerske ili profesionalne, ili organizacijama u mje-
snim zajednicama i naseljima, kao i druge sline vrste.
tako kaemo, i da mora biti otvorena kontroli, ispitivanju
i promiljanju je fundamentalna. Tri su znaajna naina
u kojima se ideja javnog uma kod Rawlsa razlikuje od gore
predloenog modela javnog donoenja odluka.
Prvo, za razliku od deliberativnog modela koji inzistira na
otvorenosti agende javnoj raspravi, Rawlsov model ogra-
niava provoenje javnog uma na donoenje odluka veza-
no za specine teme. To su teme koje ukljuuju osnovna
ustavna naela i pitanja osnovne pravde. Rawlsov model
javnog uma proizlazi iz ograniene agende
4
.
Drugo, javni um u Rawlsovoj teoriji najbolje je sagledano
ne kao proces promiljanja meu graanima, ve vie kao
uredbeno naelo koje namee odreene standarde kako bi
pojedinci, institucije i agencije morali promiljati pitanja
od opeg interesa. Standardi za javni um odreeni su poli-
tikim poimanjem liberalizma.
Tree, za Rawlsa drutveni prostor unutar kojem javni um
djeluje takoer je ogranien. Standardi koji vrijede za jav-
ni um ne primjenjuju se na osobno prosuivanje i donoe-
nje odluka niti na promiljanja o njima od strane lanova
razliitih zajednica kao to su crkvene ili sveuiline, koje
su vitalni dio kulture odreene podrijetlom (1993, 215).
Promiljanje sloenih tijela i udruga je javno kada uzme-
mo u obzir njihove lanove, ali nije javno u odnosu na po-
litiko drutvo i graane openito. Ne-javno promiljanje
podrazumijeva brojne premise graanskog drutva i pri-
pada onome to sam nazvala kulturom pripadanja, odno-
sno kulturom odreenom podrijetlom, za razliku od javne
politike kulture (220). Javna sfera, za Rawlsa stoga nije
smjetena u graansko drutvo ve u dravu i njezina
tijela, ukljuujui prvu i najvaniju zakonsku sferu i pripa-
dajue joj institucije.
Rawlsov i deliberativni model razlikuju se u tri klju-
na aspekta: deliberativni model ne stavlja ogranienja na
agendu javne rasprave: zapravo on potie diskurs o razgra-
nienjima izmeu javnog i privatnog; drugo, deliberativ-
ni model smjeta javnu sferu u graansko drutvo, i vie
je orijentiran na naine na koje politiki procesi i kultura
odreena podrijetlom ulaze u interakciju, i na koncu, dok
se Rawlsov model fokusira na konanu i prinudnu politi-
ku mo, deliberativni model se usredotouje na neprisil-
ne i nekonane procese formiranja miljenja u neogranie-
noj javnoj sferi.
Kako bi se procijenile kompletne implikacije Rawlsova mo-
dela na multikulturalne konikte treba imati na umu da
4) U prethodnoj verziji ovog poglavlja, (Prema deliberativnom modelu
demokratskog legitimiteta (u Benhabib, 1996a, 74, 91 n. 25), istakla sam
zato se ova kritika Rawlsova modela ne smije shvatiti kao da njegova te-
orija stavlja ogranienja na Prvi Amandman kojim se regulira sloboda go-
vora i udruivanja. Moja kritika upuena je normativnom modelu koji go-
vori to se ubraja u javno promiljanje; ne elim rei da Rawls ogrania-
va slobodu govora..
politiki liberalizam proizlazi iz politikog poima-
nja osobe. U ovoj teoriji na pojedince se gleda kao na au-
tonomna bia u smislu da javno odnosno iz perspektive
vanijih institucija liberalnog drutva njih treba smatrati
sposobnima (1) stvarati i slijediti bit dobra i (2) angairati
se u razumnu suradnju koja ima okosnicu u naelima prav-
de. Kao to je dobro poznato, Rawls se u svojem djelu Po-
litiki liberalizam (1993.) preusmjerio s moralistikog na
politiko shvaanje osobe iz razloga to je moralnu auto-
nomiju koju je zastupao u Teoriji pravde (1971.) ocijenio
prekontroverznom da bi posluila kao premisa i osnova za
preklapajui konsenzus u liberalnom drutvu. U takvom
drutvu, razliite skupine, udruge i organizacije slijediti e
razliita poimanja dobra, od kojih e neka biti u oitoj kon-
tradikciji s normom autonomije u njihovim praksama, kao
i organizaciji. Nisu samo ortodoksni idovi i musliman-
ske skupine u liberalnim drutvima one koja ne mogu pro-
i test robusnog kriterija moralne autonomije, u tu e sku-
pinu ui i katolika crkva, kao i zajednica Amia, s obzirom
da autonomija znai da se individuom smatra onaj pojedi-
nac ije se racionalne sposobnosti smatraju izvorom vrije-
deih moralnih tvrdnji, a to je oito u kontradikciji sa sa-
mim temeljnim postavkama velikog broja takvih zajedni-
ca. Odnosi hijerarhijske podreenosti, jednako kao i oblici
spolne diskriminacije, temeljene na vjerskim naelima, kao
i razliit tretman meu osobama, ne mogu proi Rawlsov
test. Stoga, jedan nain shvaanja preklapajueg konsen-
zusa u multikulturalnom, multivjerskom i multietnikom
drutvu jest ustrajati na injenici da, sve dok razliite sku-
pine javno podravaju autonomiju osoba primjerice ne
zabranjuju suprugama da glasuju niti ih prisiljavaju da gla-
saju kako im je naloeno injenica da u njihovom privat-
nom ponaanju, te iste grupe mogu biti opresivne prema
enama pri tom ne doputajui enskoj djeci da pohaa-
ju kolu ili da slobodno biraju svoje partnere ili zanimanja,
nee se smatrati kontradikcijom politikom liberalizmu.
U toj minimalistikoj verziji politikog liberalizma, naii
emo na otru podjelu izmeu javne domene preklapanja
dogovora i konsenzusa, i privatne, uglavnom kune sfere
kulturalnih i vjerskih razlika. Budui da Rawls jasno povla-
i razliku izmeu kulture odreene podrijetlom i jav-
ne politike kulture u drutvu, cijeli niz problema koji
spadaju u kulturni ivot grupa, biti e potisnuti u privatnu
sferu i iskljueni iz javnog promiljanja. Moe se tvrditi da
neki modeli preklapajueg konsenzusa lee ispod zakon-
ske podjele rada izmeu zajednikog krivinog koda (com-
mon criminal code) i kulturalno i vjerski specinog privat-
nog prava kao to je to ureeno, na primjer, indijskim fede-
ralnim ustavom.
Ovaj minimalistiki model politikog liberalizma koji
se temelji na preklapajuem konsenzusu ima na prvi po-
gled brojne pozitivne osobine. Razlika izmeu pitanja koja
su od opeg interesa i stoga moraju biti regulirana u in-
teresu svih kroz preklapajui konsenzus i onoga to je is-
kljuivo briga lanova tih zajednica iji je identitet obliko-
van ivotom grupe u svojoj posebnosti, svakako je kljuan
u osiguravanju vitalnosti pluralistikih tradicija u liberal-
no-demokratskim dravama. Rawls pie, Politika kultu-
ra demokratskog drutva uvijek je obiljeena raznolikou
suprotnih i nepomirljivih vjerskih, lozofskih i moralnih
doktrina. Neke od njih savreno su razumne... Kako je mo-
gue da dugotrajno postoji pravedno i stabilno drutvo slo-
bodnih i jednakih graana koji su trajno podijeljeni vjer-
skim, lozofskim i moralnim doktrinama? (1993., 4)
Kao to brojni primjeri koje sam razmatrala u knjizi suge-
riraju, razdvajanje kulture odreene podrijetlom i jav-
ne politike kulture iako privlano kakvo ve moe biti
institucionalno je nestabilno i analitiki neobranjivo.
Nekoliko je razloga iz kojih je tome tako; prvo previe je
sudara i sukoba oko nekih osnovnih ustavnih postavki koje
prihvaa veina liberalnih demokracija, kao to je jedna-
kost spolova, tjelesni integritet, osobna sloboda, obrazova-
nje djece kao i prakse nekih manjinskih subkultura i sku-
pina. Naprimjer, politiki liberalizam ne dozvoljava brak
izmeu nesuglasnih maloljetnika, niti odobrava da obitelj
proda mladu enu kao prostitutku; ne odobrava nanoenje
trajnih tjelesnih ozljeda kao to je mutilacija genitalija kod
ena. S obzirom da su ustavne osnovne postavke liberalno-
demokratskih drava, utjelovljenih u artikulaciji temeljnih
ljudskih, graanskih i politikih prava, u brojnim sluaje-
vima u suprotnosti s praksama etnikih i vjerskih manji-
na, sukobi oko tumaenja i primjene tih naela u svjetlu tih
praksi postaju neizbjeni.
Drugo, razliite subkulture i grupe istaknuti e suparni-
ke postavke za jednak i drugaiji tretman i morat e biti ar-
bitrirane na pravedan i nepristran nain. Na primjer, mu-
slimanske djevojice u kolskom okrugu u Creilu ohra-
brivane su da provode svoje obiaje s obzirom da je i i-
dovskim studentima u istom kolskom okrugu bilo dozvo-
ljeno da nose jarmulke na nastavu, a na nekim predava-
njima zatraili su da ih se izuzme iz ispita u subotu. Ka-
kvo opravdanje postoji u liberalnoj dravi koje bi objasni-
lo zbog ega pripadnici jedne vjerske grupe imaju drugai-
ji tretman od drugih? U tom sluaju, naelo nepristranosti
i pravednog tretmana zahtijeva jednako ophoenje prema
svima. U drugim sluajevima, nepristranost moe zahtije-
vati razliit tretman: osjetljivost na potrebe invalida i oso-
ba s posebnim potrebama znai, na primjer, opremiti javne
ustanove poput kola, bolnica i knjinica posebnim pristu-
pnim rampama i wc-ima. U nekim siromanijim kolskim
okruzima takva skupa obnova ustanove moe znaiti uki-
danje satova glazbe za talentirane uenike. Ipak, pravda za-
htijeva da oni koji su hendikepirani, ne vlastitom grekom,
moraju biti tretirani drugaije od onih koje je srea obda-
rila potpuno zdravim tijelima. Minimalni liberalizam pre-
klapajueg konsenzusa ne nudi upute o tome kako ponov-
no uspostaviti konsenzus u sluaju takvih sukoba izmeu
osnovnih ustavnih postavki s jedne strane i praksi nekih
kulturalnih grupa s druge. Kako bi prepoznao te i druge di-
leme, Brian Barry razvio je cjelovit odgovor na multikul-
turalna pitanja temeljena na premisi liberalizma kao pra-
vednosti. Barry dijeli brojne premise s Rawlsom, ali tako-
er polazi od politikog liberalizma suoavajui izravnije
izazove koje multikulturalne rasprave postavljaju liberalno
politikim naelima.
LIBERALNI EGALITARIZAM
I MULTIKULTURALNA PRAVDA
Barry otvara diskusiju sljedeom opaskom: Hegel je re-
kao da je Minervina sova polijee u sumrak, a Rawlsova
teorija pravde nam donosi savrenu ilustraciju toga. Jo u
1971. kada je Teorija pravde objavljena javili su se (pogo-
tovo u novim lijevim i feministikim krugovima) pro-
tivnici koji su napadali individualistiku prirodu libe-
ralnog graanstva... Od tada su kritike liberalnih paradi-
gmi porasle koliinski i izraavane su na jo ee naine:
prevladalo je vjerovanje da u naelu duboko grijee (2001,
8). Barry pokuava opravdati liberalno-egalitaristiku kon-
cepciju pravde u svjetlu multikulturalizma. Usput, mnogi
su retoriki uspjesi postignuti i brojni ideoloki neprijate-
lji eliminirani.
5
Barryjevi pogledi vani su za projekt deli-
berativne demokracije koji branim u ovoj knjizi. Prvo, po-
put njega, odbacujem tendenciju prihvaanja da su ti dis-
tinktivni kulturalni atributi denirajua obiljeja svih sku-
pina (305). Grupni identiteti ne bi smjeli biti kulturalizi-
rani. Drugo, slaem se s Barryjem da ponekad multikultu-
ralne politike openito nisu dobro osmiljene u smislu po-
dravanja vrijednosti slobode i jednakosti (12). Tree, za
Barryja najuvjerljiviji razlog za uvoenje grupnih prava je
kada e sustav grupno-utemeljenih prava za one koji pate
od sustavnih nedostataka biti nain za ispunjenje uvjeta li-
beralnog egalitarizma da neki ljudi ne bi trebali imati ma-
nje prilika i sredstava od drugih u sluaju kada je do nasta-
janja situacije nejednakosti dolo iz okolnosti za koje sami
nisu bili odgovorni (13). Barry usvaja neke vrste armativ-
nih djelotvornih politika i prihvaa postavku koja kae da
bi se osigurala jednakost prilika neke grupe treba ciljati s
posebnim mjerama raspodjele. Pored manjina pod priti-
skom rasizma, u tu kategoriju ulaze djeca pripadnika rad-
nike klase i tjelesno zakinuti. Uglavnom, Barry preferira
preraspodjelu u odnosu na priznavanje i ini se da je mi-
ljenja da multikulturalizam poiva ili na pogreci ili na zloj
namjeri, ili na objema. I tu se ja razilazim s njim. Ako nije
5) U djelu Culture and Equality (2001.), Barry napada poziciju nove ljevi-
ce, tvrdei da su branitelji grupnog identiteta anti-univerzalni u svo-
jim zahtjevima (5); da se njihove teorije sasvim no uklapaju u osnovne
postavke neprosvjetiteljskih ideja (11), da multikulturalna politika pro-
izvodi inovnike politike korektnosti (328), i dr. Ipak irok spektar
autora koje razmatra neki poput Iris Young, simpatiziraju multikultu-
ralizam, a zauzimaju lijevu poziciju; drugi poput Todda Gitlina, ne dijele
njezine simpatije, a takoer se smatraju ljeviarima sugerira da je malo
konsenzusa oko tih pitanja meu ljeviarima kao to je i meu autorima
poput Willa Kymlicke, Josepha Carensa i Melisse Williams koji sebe
opisuju kao liberale i deliberativne demokrate. Nepotrebna pola-
rizacija koja je proizala iz Barryjevih retorikih eskapada umanjuje vri-
jednost njegove argumentacije.
problem u kulturi, u emu je onda problem i to je rjeenje?
U brojnim sluajevima problema uope nema, stoga ne tre-
ba traiti rjeenje... Problem su ni iz ega stvorili multikul-
turalisti, koji pretpostavljaju da je jednak tretman manjina
naprosto proizvoljna toka u kontinuumu izmeu posebno
nepovoljnog i posebno povoljnog tretmana, pri emu neu-
tralnost ne treba posebno hvaliti (317).
Rasputanje multikulturalistikih postavki loa je sociolo-
gija. Pojava politike identiteta/razlike na globalnoj razi-
ni, dio koje je multikulturalizam, ne moe se ispustiti kao
da naprosto samo odraava izume i kriva promiljanja eli-
ta. ak i da su elite vjete u izmiljanju lanih multikultu-
ralnih teorija kako bi opravdale svoje zaposjedanje pozici-
ja moi, jo uvijek bismo morali objasniti zbog ega njihovi
pogledi nalaze na odaziv meu irokim narodnim masama.
S obzirom da ne podravam teorije iz 1930-ih godina u ko-
jima su mase gurnute u ruke manipulatorskih (i esto au-
toritarnih) elita, ponovno se vraamo na isto pitanje: zbog
ega zahtjevi multikulturalnosti imaju posebnog odje-
ka kao to je to sluaj sada?
U nekoliko navrata sam u ovoj knjizi sugerirala nekoliko
moguih razloga: (1) procesi suprotni globalizaciji, kroz
koje imigrantske zajednice iz nezapadnih dijelova svijeta
prolaze prigodom useljavanja i njihovo suoavanje sa za-
htjevima liberalno-demokratskih drava; (2) geopoliti-
ke konguracija nakon pada komunizma 1989. u istonoj
i srednjoj Europi i pojava nacionalizama kao bitne snage u
bivim komunistikim zemljama (vidi Brubaker, 1996. i Be-
nhabib, 1997b); (3) nastanak Europske Unije i reima s no-
vim poredcima (vidi poglavlje 6 koje slijedi); (4) nenamjer-
ne posljedice redistributivnih politika u kapitalistikim de-
mokracijama i uzdizanje identiteta sa zatienim statusom
za kulturalne grupe koje se provode kroz takve politike
(vidi poglavlje 3 koje prethodi); i na koncu (5) promjenji-
vi modeli kapitalistike i sociokulturalne integracije u za-
padne liberalne demokracije. Dok se s mnogim Barryjevim
posebnim preporukama u politici sasvim slaem, ini mi
se da ovo otputanje multikulturalizma pokazuje nedosta-
tak socioloke senzibilnosti za promjene s kojima se naa
drutva suoavaju. Kod Barryja, kao i u Rawlsovoj teoriji,
javlja se odreena nestrpljivost prigodom analize odnosa
izmeu liberalnih politikih naela i kulture odreene po-
drijetlom. Ovaj stav koji zanemaruje djelovanje kulture u
liberalnim politikama i drutvima proizvodi zakrljalu vi-
ziju demokracije i odnosa izmeu zakonskog djelovanja i
demokratske borbe. Razlika u teoriji deliberativne demo-
kracije poiva na njezinoj viziji meudjelovanja izmeu li-
beralne odanosti temeljnim ljudskim, graanskim i politi-
kim pravima, kroz zakonske procese i demokratsku politi-
ku borbu u graanskom drutvu. Dopustite mi da dalje ra-
zvijem razlikovna obiljeja ovog modela.
DELIBERATIVNA DEMOKRACIJA
I MULTIKULTURALISTIKE
BORBE
U etici diskursa, na autonomiju se gleda kao na moralno,
ali i politiko naelo; to zahtijeva da stvorimo javne prak-
se, dijaloge i prostore u graanskom drutvu oko kontro-
verznih normativnih pitanja u kojima svi kojih se ona tiu
mogu slobodno sudjelovati. Temeljno obiljeje autonomije
je da kolektivne prakse u kojima sudjelujemo mogu biti sa-
gledane kao ishod legitimnih procesa promiljanja i dono-
enja odluka. Za razliku od privilegiranja zakonske regula-
tive i pravorijeka u sluaju modela politikog liberalizma,
deliberativna demokracija proiruje moralni/politiki
dijalog u graansku javnu sferu. Deliberativna demokra-
cija vidi slobodnu javnu sferu graanskog drutva kao glav-
nu arenu za artikulaciju, osporavanje i rjeavanje norma-
tivnih diskursa.
Model deliberativne demokracije ima dva kanala (dvotra-
nost ili dvokanalnost): prihvaa zakonsku regulativu, kao
i intervenciju kroz izravne i neizravne dravne metode u
multikulturalnim raspravama i sagledava normativni dija-
log i osporavanje u graanskoj javnoj sferi kao osnovu za
multikulturalni demokratski dravni poredak. Nema pret-
postavke da e moralni i politiki dijalozi stvoriti norma-
tivni konsenzus, ipak se pretpostavlja da ak i kad to ne us-
piju postii, postoji obveza ograniavanja na zakon kako bi
se iscrtale granice suivota, drutva u kojima se takvi mul-
tikulturalni dijalozi dogaaju u javnoj sferi artikulirati e
graansku toku gledanja i graansku perspektivu proi-
renog mentaliteta. Proces javnog iznoenja dobrih ra-
zloga nee samo odrediti legitimitet normi koje e se sli-
jediti; on e naglasiti graanske vrline demokratskog gra-
anstva kultivirajui navike uma (habits of mind) na javno
promiljanje i razmjenu.
Dopustite mi da objasnim nain na koji ovaj deliberativni
model moe djelovati u nekima od ranije spomenutih slu-
ajeva, kao to su Shah Bano i afera s maramom. Na prvi
pogled moe se initi da je diskurzivna etika sasvim irele-
vantna u sluaju Shah Bano jer norme moralne autonomi-
je i naela univerzalnog potovanja i egalitarnog recipro-
citeta u oitoj su kontradikciji sa hijerarhijskim i neravno-
pravnim praksama brojnih indijskih podzajednica Hin-
du, muslimana, budista i drugih. Egalitarni deliberativni
modeli koji bi zahtijevali gotovo potunu transformaci-
ju tih drutava, mogu se s pravom sumnjiiti za nelibe-
ralizam. Ali diskurzivna etika se ne predstavlja kao model
za promjenu ustanova i praksi; ona je idealizirani model u
skladu s kojim moemo mjeriti pravednost i legitimitet po-
stojeih praksi i teiti njihovoj reformi, ukoliko i kada de-
mokratska volja sudionika za takve promjene postoji. Pod-
sjetimo se da mi ulazimo u diskurzivne prakse kada dola-
zi do moralnih i politikih sukoba i kada svakodnevne nor-
mativne izvjesnosti gube svoju upravljaku snagu. Pod ta-
kvim okolnostima ulazimo u diskurzivne prakse s onima
na ije interese mogu utjecati norme koje su u pitanju. U
sluaju Shah Bano opovrgavane norme nisu iznos alimen-
tacija koja joj je dodijeljena ve (1) prakse jednostrane po-
ligamije i razvoda, koje na asimetrian nain privilegiraju
mukarca; (2) oekivanja da razvedena ena postane eko-
nomski ovisna o mukim roacima; i (3) uvjerenje da se ni-
ta ne moe uiniti kako bi ona postigla neovisnost. Mora-
mo se upitati bi li se takve norme i dalje podravale u slua-
ju hipotetikog diskursa u kojemu bi svi, ijih se interesa to
dotie, sudjelovali slobodno, ukljuujui, prije svega musli-
manske ene svih starosnih dobi na kojima se te norme pri-
mjenjuju. Postavlja se pitanje zbog ega se ene dobrovolj-
no postavljaju u poziciju podreenosti, ranjivosti i rizika.
Ako stavimo u zagradu strah od osvete, prisile, izopenja
i drugih sankcija, za koje pretpostavljamo da bi izostale u
diskurzivnoj situaciji, najei razlozi koje same ene daju
su da je to njihova tradicija i njihov nain ivota. Ipak Shah
Banina pria pokazuje nam da je tradicija u tranziciji i da
tradicionalni mehanizmi pravednosti i podrke koji su ne-
kada moda imali u vidu ene (i djecu) muslimanske za-
jednice, vie naprosto nisu na snazi. Shah Bano je dovoljno
ljuta na supruga odvjetnika koji manipulira institucijama
indijskog suda u svoju korist i dovoljno inteligentna da se
obrati indijskom federalnom sudu kako bi zahtijevala povi-
enje iznosa alimentacije. Njezini muki roaci nedovoljno
bogati ili pak nevoljni da je uzdravaju, ne sprjeavaju je da
se okrene zakonu i zatrai pomo. U tradiciji u ovom slu-
aju nema elemenata mistinosti; siromatvo, mo i sebi-
ni interesi udruili su se kako bi omalovaili enu koja se
pokuava izboriti za svoje dostojanstvo.
Posljedica ovog sluaja je nunost koju je uvidjela musli-
manska zajednica da se izmjeni Akt o braku i rastavi. en-
ske grupe, vladine agencije i meunarodne razvojne orga-
nizacije sudjelovale su u ovom procesu. Osim toga, pitanje
enske ekonomske neovisnosti stavljeno je na dnevni red
u suvremenoj Indiji. Je li muslimanska zajednica bila spre-
mna sudjelovati u nacionalnom dijalogu o statusu ena, si-
romatvu i razliitim oblicima samopomoi koje banke i
tvrtke nude i koji bi razbio zaarani krug enske ovisnosti,
koji se trenutano vodi? (vidi Nussbaum i Glover, 1995.).
Ukoliko voe muslimanske zajednice odbiju ui u ovaj di-
jalog na nacionalnoj razini, kako mogu javno obraniti svoj
stav koristei se zdravorazumskim argumentima? Nee biti
dovoljno da jednostavno izigravaju noja kada postane ja-
sno da tradicionalno tkanje njihove zajednice puca po a-
vovima i da moraju biti pronaeni novi i podesniji naini
kako bi se poderana tkanina pokrpala.
Uzmite za primjer laaire foulard: tu imamo paradoksal-
nu situaciju u kojoj francuska drava intervenira kako bi
nametnula vie autonomije i jednakosti u javnoj sferi nego
to to djevojke koje nose marame za pokrivanje glave ele.
No koje je zapravo znaenje djelovanja tih djevojaka? Je li
to in ispunjenja vjerske dunosti i subverzija, ili kultural-
ni prkos ili pak adolescentsko prenemaganje kako bi dobi-
le vie panje i kako bi dobile na vanosti? Djeluju li one
tako iz straha, uvjerenja ili narcizma? Nije teko zamisliti
da njihovo djelovanje sadri sve te elemente i motive. Gla-
sovi djevojaka se ne uju u ovoj estokoj raspravi. Iako je u
Francuskoj u toj prigodi dolo do razvijanja istinskog jav-
nog diskursa u javnoj sferi i dubinskog propitivanja demo-
kracije i razlika u multikulturalnim drutvima, Gaspard i
Khosrokhavar (1995) istiu da su se stavovi samih djevo-
jaka jedva uli sve dok ih nisu intervjuirali sociolozi. Iako
djevojke u pitanju nisu bile odrasle i pred zakonom su jo
uvijek pripadale skrbi obitelji, razumno je pretpostaviti da
su u dobi od petnaest, esnaest godina mogle donositi od-
luke i obrazlagati svoje postupke. Da su njihovi glasovi sa-
sluani, postalo bi jasno da se razlog za noenje marame
pomie iz vjerske sfere u sferu kulturnog prkosa i sve
vee politizacije. Ironino, pravila jednakosti francuskog
sustava javnog obrazovanja koje je izvelo te djevojke iz pa-
trijarhalnih struktura doma u francusku javnu sferu i dalo
im samopouzdanje i mogunost da dadu novo znaenje no-
enju marame. Umjesto kanjavanja i kriminaliziranja nji-
hovih aktivnosti, nije li bilo adekvatnije zatraiti od djevo-
jaka da objasne svoje djelovanje barem svojim kolskim za-
jednicama i ohrabriti dijalog meu mladima na temu to
znai biti muslimanski graanin u laikoj Francuskoj Re-
publici? Na nesreu, glasovi onih ijih se interesa vitalno ti-
cala norma koja regulira zabranu noenja marame u odre-
enim uvjetima bili su uutkani.
Ovom raspravom ne nastojim sugerirati da bi zakonske
norme morale nastati iz diskurzivnih procesa. Legitimaci-
ja zakona nije sporna u ovom primjeru; prije bi bila spor-
na demokratska pravovaljanost zakonskih, ali po mojem
miljenju nerazumnih i nepravednih odluka. Bilo bi de-
mokratskije i pravednije da kolska uprava nije nametnu-
la znaenje njihova ina tim djevojkama i da je djevojka-
ma dana prilika da javno protumae svoje postupke. Bi li
to izmijenilo ili bi moda trebalo utjecati na odluku drav-
nog vijea? Moda ne bi, ali bi klauzula koja odobrava za-
branu razmetljivog i demonstrativnog pokazivanja
vjerskih simbola mogla biti ponovno razmotrena. Dovolj-
no je primjera u sociolokoj literaturi da u mnogim dru-
gim dijelovima svijeta muslimanke koriste maramu jedna-
ko kao i feredu kako bi prikrile paradokse vlastite eman-
cipacije od tradicije (vidi Gole, 1996.). Pretpostaviti da su
njihovi postupci motivirani isto vjerskim prkosom spram
laike drave ograniava sposobnost tih ena da ponovno
ispiu znaenje njihova djelovanja i na ironian nain po-
novno ih zatvara unutar zidina znaenja od kojega su mo-
da pokuavale utei.
Procesi uenja takoer moraju obuhvatiti i muslimanske
djevojke. ire francusko drutvo mora nauiti, a ne stigma-
tizirati i svrstavati u stereotipe kao zaostala i potlaena
stvorenja sve one koji nose ono to se na prvi pogled ini
kao vjerski nametnut komad odjee; djevojke same i oni
koji ih podravaju, u muslimanskoj zajednici i izvan nje,
moraju nauiti davati objanjenja za svoje postupke ko-
ristei se zdravorazumskim argumentima u javnoj sfe-
ri. U zahtjevima da se potuju i jednako tretiraju njihova
religijska vjerovanja moraju objasniti kako oni namjerava-
ju tretirati vjerovanja drugih, pripadnika razliih religija i
kako bi u praksi institucionalizirali podjelu vjere od dra-
ve u okviru islamske tradicije. Muslimanski stavovi nisu li-
eni kontradikcija. Islamistike fundamentalistike skupi-
ne koriste kao izliku toleranciju u liberalno-demokratskim
drutvima kako bi pogurale svoje ciljeve i poveale politi-
zaciju svojih sljedbenika. Islamitske vjerske stranke u Tur-
skoj, poput zabranjene Stranke blagostanja (Refah) i stran-
ke koje su nakon zabrane iz nje nastale, poput Stranke kre-
posti (Fazilet) pogurale su laiki ustav zemlje do samih
granica, ne samo inltracijom u Ministarstvo pravosua i
unutarnjih poslova, ve sugeriranjem u otvorenom izbor-
nom procesu kako namjeravaju potkopati ustav. Ne moe-
mo biti naivni kada se radi o takvoj vrsti borbe, niti smije-
mo zaboraviti da u nekoj mjeri ti problemi nadmauju pro-
voenje slobode savjesti i vjeroispovjesti i postaju kolektiv-
ni politiki spor o prirodi drave i suvereniteta, kao to je
to sluaj, na primjer, sa suvremenom Turskom i Alirom.
Moja Pascalova vaga glede takvih pokreta je da e ih njiho-
va demokratska integracija u javnu sferu kroz izbore, jed-
nako kao i druge graanske prakse, prisiliti da ukau na
vee politike igre koje su na kocki kroz njihovo djelovanje,
dok e njihova marginalizacija i potlaenost samo stvarati
opasne muenike.
Dopustite mi da naglasim razliku izmeu dvotranog pri-
stupa modelu deliberativne demokracije jo jednom se po-
zivajui na Barryjev liberalni egalitarijanizam. Barry kriti-
zira promiljanje Iris Young i Nancy Fraser zato to pro-
pagiraju lou politiku, kao i lou sociologiju (2001, 276).
Nije mi sasvim jasno koji je alternativni socioloki model
Barry razvio kako bi ga suprotstavio teoriji grupa Iris Yo-
ung i modelu redistribucije i priznavanja Nancy Fraser.
Bilo kako bilo, on je otporniji nego to je nuno za meu-
ovisnost politike i kulture. Od posebnog znaaja ovdje je
razlika izmeu njegova pristupa i onih poput pristupa Yo-
ungove, Fraserove i poput mojeg, koji gledaju na ire soci-
oloke i kulturoloke procese i pokrete u vrednovanju mul-
tikulturalizma. Barry je ustrajan u tvrdnji da Youngova i
njezine saveznice nemaju naelne primjedbe na takvu poli-
tizaciju kulture jer, dopustite mi podsjetiti, niti jedna dru-
tvena praksa ili djelovanje ne bi smjela biti iskljuena kao
neprikladna tema za javnu diskusiju, izjanjavanje ili ko-
lektivni izbor (277, citira Youngovu 1990, 120). Ja ne pri-
hvaam tvrdnju Youngove u cijelosti: miljenja sam da neke
prakse i djelatnosti nisu prikladna tema za kolektivno djelo-
vanje meutim, takoer smatram da sve drutvene prakse
i djelatnosti mogu postati prikladne teme za javnu diskusi-
ju i izjanjavanje.
Koji su relevantni primjeri za to? Ljubavna afera predsjed-
nika i staistice nije prikladna domena kolektivnog djelo-
vanja, ukoliko pod kolektivnim djelovanjem smatramo za-
konodavstvo. No ak i u toj domeni, postupci predsjedni-
ka Clintona izneseni su pred sudom uz optubu za krivo-
kletstvo i laganje specijalnom istraitelju. Barry i ja emo
se sloiti da u ovom sluaju povrijeeno temeljno pravo na
privatnost u liberalnom drutvu; ali upravo zakoni toga li-
beralnog drutva nam dozvoljavaju da se sporimo gdje tre-
ba povui granicu izmeu privatnog i javnog, izmeu pri-
vatnih veza i javnih odgovornosti. Kultura je politika;
Barry eli pretpostaviti da postoje temeljne kulturne vri-
jednosti nepolitike kulture u liberalnom drutvu, dok fe-
ministiki kritiki teoretiari tvrde da se vei dio djelovanja
demokracije odvija kroz politiki kompromis unutar poli-
tikom proete kulture.
ak i u sluaju ove arke afere koja je ameriku javnost
protresla kroz izlaganje besramnih pojedinosti, delibera-
tivni demokrat trai one trenutke javno relevantnog dis-
kursa koji mogu imati neku iskupljujuu vrijednost. Kroz
aferu Billa Clintona i Monice Lewinsky nauili smo neto
o simetriji odnosa moi u najvie pozicioniranim uredima
u zemlji. Uglavnom muka zakonodavna tijela ukljuuju
brojne mukarce koji vrebaju mlae staistice, koje takoer
ne moraju nuno biti nevine i nevoljne pruati seksualne
usluge. Je li to spoznaja koja bi trebala imati za posljedicu
neki oblik kolektivnog djelovanja? Moda jest, a moda i
nije. No to sigurno jest tema koja je kulturalna i psiholoka,
ali i politika, i prikladna je tema za javni spor i raspravu.
Da, to znai politizaciju kulture; to znai politizaciju kultu-
re seksualnih navada, a kritika tih navada u svjetlu savre-
no liberalnih normi autonomije, pravde i jednakosti. Uko-
liko ozbiljno shvaamo liberalni egalitarijanizam, ne moe-
mo eljeti zatititi neke domene kulture od javne debate i
propitivanja, kao to to Barry eli postii.
Javna osvijetenost i rasprava mogu odvesti do nekog obli-
ka kolektivnog djelovanja; to se moe dogoditi ako postoji
konsenzus da su odreeni oblici ponaanja i odreeni od-
nosi utuivi u okviru normi liberalne drave. Legislativa
protiv silovanja u braku, kunog nasilja, zlostavljanja dje-
ce i seksualnog zlostavljanja na radnom mjestu pojavila se
u mnogim zemljama kao odgovor na agitaciju i aktivno-
sti podizanja razine svijesti razliitih enskih grupa. Nema
kontradikcije izmeu politikog i kulturalnog djelovanja
drutvenih pokreta grupa i udruga u graanskom dru-
tvu, s jedne strane i proirenja dnevnog reda za raspravu
u liberalnim demokracijama, s druge. Vrlo esto drutveni
pokreti kroz njihovo opozicijsko djelovanje u ime ena ili
homoseksualaca, osoba s posebnim potrebama i zlostavlja-
nih, ire znaenje jednakih prava i pretvaraju ono to se i-
nilo privatnim problemom u kolektivnu brigu. Deliberativ-
no demokratski pristup fokusira se na to vitalno meudje-
lovanje izmeu formalnih institucija liberalnih demokraci-
ja poput legislative, sudova i birokracije i neslubenih pro-
cesa graanskog drutva koji su artikulirani kroz medije i
drutvene pokrete i udruge.
Jedna od standardnih primjedbi na dvotrani pristup mo-
delu deliberativne demokracije je argument da taj model
naivno pretpostavlja da e openje dviju razliitih grupa u
graanskom drutvu dati civilne i za obje strane povoljne
rezultate: posebice u jako polariziranim drutvima, u ko-
jima razliita kulturalne, etnike i lingvistike grupe ko-
egzistiraju, moglo bi biti bolje smanjiti broj spontanih su-
sreta meu tim skupinama. Naravno, dovoljno je primjera
koje moemo navesti iz blie i dalje povijesti koji idu u pri-
log ovoj primjedbi. Ipak, ova primjedba dokazuje i previ-
e: ukoliko je neprijateljstvo izmeu dviju grupa prejako,
zakon moe kontrolirati izbijanje neprijateljstva samo do
odreene mjere. Ukoliko se ne moe razviti istinsko meu-
grupno i interkulturalno razumijevanje i ako je prostor za
dijalog ogranien, tada e prije ili kasnije te napetosti unu-
tar zajednice iznai druge oduke. Uistinu, kao to to navo-
dim kasnije, postoje instance kada stvarna podjela razli-
itih zajednica kroz politiko cijepanje moe biti pre-
poruljiva. Izmeu iskustava multikulturalnog hladnog
rata koji je osiguran zakonskim mehanizmima kontrole i
vrue konfrontacije koja vodi ka otcjepljenju postoji mla-
no i iritantno uplitanje u ivote obinih graana liberalnih
demokracija. Za njih e susreti u graanskom drutvu dje-
lovati odgojno jednako kao i potresno.
Meu suvremenim teoretiarima multikulturalizma, neki
pluralisti tvrde da odreene religijske i kulturalne razli-
ke ostaju nepomirljive i ne moe im se izai u susret kroz
uniformne ustavne metode, kao to to nastoje uiniti de-
liberativni demokrati i pokuavaju liberalni egalitarijan-
ci: nuno je prihvatiti pluralizam, tvrdit e, ne samo u
graanskom drutvu i njegovim tijelima, ve takoer i u
slubenoj javnoj sferi. Neki pluralisti zastupaju prizna-
vanje mnoine pravosua koji bi proizali iz iskustva ra-
zliitih normativnih zajednica (Shachar); drugi brane lin-
gvistiku ili kulturalnu pluralizaciju javne sfere (Kymlic-
ka; Parekh; Carens).
PLURALISTIKO
ISPREPLITANJE
HIJERARHIJA MOI
Najzanimljiviji sluaj pomirenja enskih i djejih pra-
va i multikulturalistikih preokupacija uinjen je od stra-
ne Ayelet Shachar. Ona je akutno svijesna onoga to sama
naziva paradoksom multikulturalne ranjivosti - konkret-
no nenamjerne posljedice dobronamjerne dravne politi-
ke koja pokuava izai u susret kulturalnim potrebama, ali
za posljedicu imaju da ene i djeca tih grupa snose nepro-
porcionalan teret (2000., 386). Shachar se prije svega bavi
normativnim zajednicama ili grupama s razliitim identi-
tetima. Ona vidi vjersko denirane grupe kao one koje di-
jele zajedniko vienje svijeta koje se protee na stvaranje
zakona za zajednicu (386 n. 8). Priznaje da su takve deni-
cije optereene potekoama no unato tome vjeruje da se
one mogu primjeniti na druge manjinske skupine organi-
zirane prije svega na osnovi etnikih, rasnih, plemenskih ili
nacionalnih kriterija, sve dok njihovi lanovi dijele zajed-
niki drugaiji pogled na svijet koji se protee na stvaranje
zakona za zajednicu (386).
Ozbiljna je pogreka proiriti naoko bezopasan termin nor-
mativne zajednice na etnike, nacionalne, rasne i plemen-
ske zajednice i sl. ukoliko oni dijele svjetonazor i imaju za
cilj donoenje zakona temeljenog na njemu. Ovo ponavlja
pogreke grupnog esencijalizma; od dijeljenja istog svje-
tonazora stvara ozbiljan preduvjet i razlikovno obiljeje
grupa: zato bi pripadnici iste etnike grupe dijelili isti
svjetonazor? Ne moe li jedan Rus u isto vrijeme biti anar-
hist, komunist ili slavol? Ne moe li netko u isto vrijeme
biti crn i separatist, integracionist ili asimilacionist? Nepo-
trebno je nizati vie primjera. U slubi argumentacije, pret-
postavimo da unutar liberalno demokratskih drava posto-
je razliite normativne zajednice, od kojih e najistaknutije
biti temeljene na vjerskom identitetu, ali od kojih e neke,
poput Druza u Izraelu, Prvih Naroda (First Nations) u Ka-
nadi, i Aboridina u Australiji biti oblikovane kroz veu ili
manju teritorijalnu segregaciju i zajednike naine ivota
(bilo da su nomadi, ribari, lovci ili jednostavno oni koji ive
u rezervatu).
Shachar prepoznaje dvije zakonske arene znaajne za raz-
granienje grupa i njihovih granica pripadnosti: zakon o
obitelji i obrazovanju. U obrazovnoj areni, potivanje za-
htjeva manjinske zajednice da zatiti svoj nain ivota
moe ograniiti djeju drutvenu mobilnost kroz nedosta-
tak izlaganja izrazito pluralistikim i razliitim aspektima
kurikuluma, obvezatnog srednjokolskog obrazovanja ili
sudjelovanja u obrazovnom okruenju koje sve osobe treti-
ra kao jednake (2000., 392). U SAD-u, kao i drugdje posto-
ji brojna i opsena literatura na tu temu. Smatram da je, u
okvirima naela etike diskursa, svaki obrazovni sustav koji
odbija izlagati djecu najnaprednijim oblicima znanja i pro-
pitivanja na raspolaganju ljudskom rodu, nemogue oprav-
dati. Alternativni moralni nauk, nain ivota i vjerske tra-
dicije u njihovim zajednicama djeci mogu biti na raspola-
ganju uz ostale oblike znanja. Obveza liberalno-demokrat-
skih drava je zatititi ne samo drutvenu mobilnost svo-
jih mladih, kao to to Shachar formulira, ve i osigurati jed-
naka prava na razvoj moralnih i intelektualnih sposobnosti
kao cjelovitih ljudskih bia i buduih graana takoer.
Broj institucionalnih preureenja (vidi Shapiro 2001.)
kompatibilan je s tim zahtjevom: Sustav moe biti obve-
zatno javno obrazovanje za svu djecu do zakonski odree-
ne dobi (francuski model javnih kola ili ameriki model
obrazovnog kolovanja do napunjene esnaeste godine kao
to je odluio vrhovni sud SAD-a u poznatoj parnici Wis-
consin protiv Yodera). Kao alternativa, vjerske ili druge pri-
vatne osnovne kole voene od strane razliitih zajednica
se mogu osnivati; one nee primati dravne potpore s ob-
zirom da bi to izlagalo riziku neutralnost liberalne drave
ili bi ih primale na temelju naela primjenjivog na sve ko-
le. Na primjer, vjerske kole ili one u okviru upa primale bi
dravnu potporu za slijepu djecu ili djecu s posebnim po-
trebama; i to ne bi ugroavalo neutralnost drave. Moglo bi
se zahtijevati da takve privatne kole slijede jedinstven ku-
rikulum u nekim obvezatnim predmetima, kao to su pri-
rodne znanosti, matematika, povijest ili poduka slubenog
ili slubenih jezika u zemlji, provinciji ili dravi u pitanju.
Tako bi muslimanska privatna kola u Barceloni trebala po-
nuditi program koji nije iskljuivo na arapskom, ve i kata-
lonskom, kao i na kastiljskom, s obzirom da je katalonski
slubeni jezik u Barceloni, a kastiljski se koristi u svoj jav-
noj komunikaciji s centralnom panjolskom vladom, kao i
u medijima.
ak je mogue da liberalna drava bude jo popustljivija
u deniranju dozvoljivih oblika kolstva i da se u potpu-
nosti suzdri od nametanja kurikularnih zahtjeva. Umje-
sto toga, kroz uporabu standardiziranih testova i zavrnih
ispita, javne vlasti mogu osigurati da postoje odreene za-
jednike toke u kolskim programima i da su pokrivene
kljune materije na pokazanoj razini kompetencija. Dra-
va New York ima ispite poznate pod nazivom Board of Re-
gents; Njemaka ima Habitur; Izrael zahtijeva Bagrut.
Odreeno odudaranje od institucionaliziranog dizajna i
redizajn su dozvoljivi u ovim domenama.
Ovi viestruki institucionalni aranmani ne smiju se mije-
ati s normativnim naelima koja su u pitanju: normativ-
ne zajednice nemaju pravo zakinuti djecu za znanje koje
je akumuliralo ovjeanstvo niti za civilizacijska dostignu-
a kako bi propagirali svoj nain ivota; oni imaju pravo na
djecu prenositi osnove njihova naina ivota uz ostale obli-
ke znanja koje dijeli ovjeanstvo. Naravno, uvijek e po-
stojati kontradikcije, nekonzistentnosti i tenzije meu tim
uenjima, no obiljeje ljudske inteligencije je nauiti izla-
ziti na kraj s takvim kontradikcijama i tenzijama. Opsku-
rantizam nije kompatibilan s moralnom i politikom auto-
nomijom. U brojnim sluajevima, moe biti teko provesti
takve politike i navesti razliite zajednice kojih se to doti-
e da ih prihvate, ali samo zato to to pravo nije provedivo,
ne prestaje vrijediti. Jedna od mojih glavnih zamjerki plu-
ralistikom stavu je da se ne pravi jasna razlika izmeu nor-
mativnog prava i institucionalno provedivog, i vrlo se esto
moralni oprez i politika pronicljivost mijeaju sa zahtjevi-
ma pravde. Pravda svakako donosi sa sobom jednak i pra-
vedan tretman kako tvrdi Joe Carens u svojoj posljednjoj
knjizi o multikulturalizmu (2001). Ali pravda nije samo jed-
nak tretman jer zahtjevi pravde tee nepristranosti kako bi
predstavljali ono to je u interesu svih koji se smatraju jed-
nako vrijednim moralnim biima. Takvi zahtjevi ukljuuju
sukob. Ukoliko jednak i pravedan tretman nema za poslje-
dicu oblik moralne kazuistike, mora biti u stanju opravdati
kontekstualno specinu prirodu brojnih odluka i politika
takoer imajui u vidu naela. Ne smijemo mijeati ono to
bi Kant nazvao razboritost (Klugheit) ili sposobnost dje-
lovanja s taktom i stratekim uvidom u moralnu i politi-
ku materiju, s djelovanjem na temelju naela. Dobra poli-
tika uvijek e zahtijevati vjetinu, kao i strateki talent, i to
ne samo u svrhu multikulturalnog suivota jer se takvi ta-
lenti ne mogu i ne smiju mijeati s naelnim argumentom i
opravdanjem u toj domeni.
Razmiljanja Ayelet Shachar ne koncentriraju se prven-
stveno na pitanja zakona o obrazovanju ve i na obiteljsko
pravo. Ona lukavo istie da tradicionalno, razliite vjerske
(i nacionalne) zajednice koriste regulativu braka i razvoda
jednako kao to moderne drave koriste zakon o dravljan-
stvu: kako bi jasno denirali tko je unutar, a tko izvan ko-
lektiva. Obiteljski zakon ispunjava tu demarkacijsku funk-
ciju zakonski denirajui samo odreene vrste braka i sek-
sualne reprodukcije kao legitimne, dok oznaava sve druge
kao nelegitimne (2000., 394) Akomodacija zahtjeva multi-
kulturalizma u ovoj areni, kroz raspodjelu zakonskih moi
u odnosu na brak i razvod na razliite normativne zajedni-
ce moe nametnuti neproporcionalan teret na ene. Shac-
harini izvorni prijedlozi usmjereni su na rjeavanje takvih
dilema.
Shachar tvrdi da brojni nedavni pristupi paradoksu multi-
kulturalne ranjivosti poput ponovno univerzalizirane gra-
anske opcije ili onoga to ona naziva neizbjenom raspra-
vom o cijeni jakog multikulturalistikog pristupa (405),
zahtijeva da ene i drugi lanovi potencijalno ugroenih
skupina odaberu izmeu svojih graanskih prava ili gru-
pnih identiteta. Ili moraju prihvatiti krenje njihovih gra-
anskih prava u intragrupnim situacijama kao preduvjet za
zadravanje grupnih identiteta, kao cijenu zatite njihovih
temeljnih prava od strane drave. (405). Jedno mogue rje-
enje takvih bolnih dilema je stvoriti viestruke zakonske
hijerarhije odreujui koji forum ima autoritet potvrditi
zakonsko sjedinjenje i rijeiti nastali zakonski spor. Imamo
na raspolaganju nekoliko institucionalnih opcija:
Vremenski denirana nagodba (Temporal Accomodati-
on). Zakonodavstvo moe biti podijeljeno izmeu drave
i autoriteta normativne zajednice u razliitim fazama i-
vota. Brak moe biti vjerski potvren (zakonski), a razvod
i rastava dozvoljeni samo kroz okretanje dravnom auto-
ritetu.
Dvosistemski pristup. Stranke zadravaju opciju pribjega-
vanja laikom ili vjerskom autoritetu kako bi omoguili ra-
zvod ili rastavu. Kada stranka podnese zahtjev za graan-
ski razvod Shachar se fokusira a sluaj idovskih, pa ak i
hasidskih ena druga se strana mora povinuti otklanjaju-
i sve vjerske prepreke ponovnom vjenanju. Dok ovakav
dvosistemski sustav moe biti prikladan za rjeavanje slu-
ajeva brane opresije, on ne prua poticaj razliitim gru-
pama da preispitaju svoje unutarnje diskriminatorne nor-
me.
Pristup zajednikog upravljanja (Te Joint Governan-
ce approach). Pojedinci su pripadnici ne samo jedne gru-
pe, a svaki od tih entiteta kontrolira neke aspekte situaci-
je dozvoljavajui doprinose razliitih izvora autoriteta. Na
primjer, kroz multikulturalne sudove pripadnici razlii-
tih grupa mogu meudjelovati jedni s drugima prevode-
i, tumaei i iznalazei zajednika rjeenja u razliitim
sporovima na temelju razliitih zakonskih tradicija. Sha-
char nadalje dodaje da se drutvene arene za koje se vodi
borba (kao to su obrazovanje, obiteljski zakon, imigracij-
ski zakoni, kriminalno pravo, razvoj resursa i zatita oko-
lia) mogu interno podijeliti na podteme vieznana, ali
komplementarna zakonska pitanja (418). Model zajedni-
kog upravljanja nee samo uspostaviti multikulturalna pra-
vosudna tijela poput sudova i vijea za arbitrau sukoba,
ve e takoer dopustiti daljnju podjelu autoriteta kroz iz-
mjetanje zakonodavstva po tematskim osnovama. U tom
smislu, brak mogu potvrditi normativne zajednice, drava
e zadrati prava odreivanja djeje naknade i rasporedi-
ti obiteljska dobra i odrediti druge benecije. Ovaj pristup
ima prednost to proiruje benecije punog i jednakog sta-
tusa graanina na ene i djecu tih manjinskih skupina, dok
u isto vrijeme priznaje njihovu pripadnost razliitim pod-
grupama.
Kada bismo primijenili posljednji Shacharin prijedlog na
sluaj Shah Bano, koji smo ranije razmatrali, zakljuili bi-
smo da je Shah Bano imala pravo traiti povienje iznosa
alimentacije putem indijskog federalnog suda i da je taj sud,
koji je vratio njezin sluaj muslimanskom sudu, bio u krivu.
Ona je trebala dobiti jednak tretman poput svakog puno-
pravnog indijskog graanina bez obzira na to to je musli-
manka. Shachar zakljuuje: Sustav zajednikog upravlja-
nja pri podjeli i diobi autoriteta obeava uspostavu vie od
jednog skupa standarda koji bi zdrueno upravljali ili za-
jedno prevladali u odreenom podruju drutvene borbe.
Postoji nada da e se dominantna podjela autoriteta na sve-
ili-nita zamijeniti s uidnijim i dinaminijim konceptom
moi i pravosua (424).
Ove sugestije svrstane su meu najmatovitije institu-
cionalne prijedloge koji su iznaeni kako bi se izalo na
kraj s paradoksom multikulturalne ranjivosti. Shachari-
ni prijedlozi u korist mjeovitog modela posebno su va-
ni iz perspektive interkulturalnog dijaloga, koji branim u
ovom radu. Ovaj model aktivno potie interkulturalni di-
jalog o zakonskim tradicijama tumaenja, procjene i pro-
sudbi. Pristup zajednikog upravljanja koji je u opreci s
mnogim drugim multikulturalistikim modelima koji za-
konskim tradicijama brane meudjelovanje s drugima, na
taj nain onemoguavajui interkulturalni dijalog otvara
nove obzore zakonskoj i politikoj imaginaciji.
Meutim, unato vrlo vanom doprinosu Shacharini pri-
jedlozi imaju nekoliko institucionalnih, kao i normativnih
nedostataka: prvo, procedure za institucionalizaciju mul-
tukulturalnog pravosua izlau se riziku od odreenog za-
konskog eklekticizma, koji moe podrivati jednu od osnov-
nih vrijednosti pravne drave, konkretno, jednakost pred
zakonom za sve. Naravno multitikulturalistika kritika
kae da je takva jednakost u stvari nejednakost jer slijepi-
lo za razlike ne znai jednak tretman za osobu ija razli-
itost od drugih, ini se, zahtijeva ne nejednak, ve razliit
tretman. Ipak, postoji razlika izmeu iznimaka u ime nekih
grupa, praksi i institucija na temelju razloga koje bi svi oni
mogli dijeliti, a pretpostavke da ti razlozi opravdavaju ra-
zliit tretman vie ne zahtijevaju opravdanje koje bi se mo-
glo generalno upotrebljavati. U posljednjem sluaju moe-
mo se pribojavati odreene refeudalizacije zakona. Uko-
liko se ne uspostave jasne granice izmeu ustavnih osnova
o kojima se ne moe pregovarati i onih praksi, prava i ovla-
sti kojima mogu upravljati razliite normativne zajednice;
i bez specikacije sposobnosti ustavnih naela da istisnu
druge vrste zakonske regulative, ne moemo rijeiti para-
doks multikulturalne ranjivosti, ve samo dozvoljavati po-
novni ulazak u krug bez iznalaenja sustavnog rjeenja.
Shacharina opsena denicija normativno reguliranih za-
jednica, u svjetlu njezinih tvrdnji, nainje problem o refe-
udalizaciji zakona. Njezini prijedlozi najbolja su rjeenja
za teritorijalno koncentrirane normativne zajednice poput
Druza u Izraelu, Prvih Nacija u Kanadi, Aboridina u Au-
straliji i indijanskih zajednica u Srednjoj Americi. ak i u
tim sluajevima, ne smije se previe estoko teiti mogu-
nosti pomirenja prava ena i djece s temama s kojima se
bavi kulturalna autonomija.
Zanimljivo je da grupa kojom se Shacharova najvie bavi
Hasidi nije teritorijalno utemeljena zajednica. tovi-
e, izraelski hasidizam i Haredimi (ekstremni ortodoksni
Jevreji) djelomino duguju svoj jedinstveni status unutar
drutva injenici da Izrael ne odjeljuje dravu i religije. Za-
pravo, nema privatnog svjetovnog prava koji tretira pitanja
braka i razvoda u Izraelu, i nevjerniki parovi i parovi koji
se ne pridravaju propisa moraju proi kroz labirint idov-
skih ortodoksnih rituala vjenanja i razvoda. U ovoj instan-
ci, paradoks multikulturalne ranjivosti nema utjecaja na i-
dovske vjerske sekte, ve na nevjerne idove i na one koji
se ne pridravaju idovskog vjerskog zakona. Opcija skla-
panja svjetovnog braka i razvoda za sve vjere i grupe mora
biti fundamentalno pravo autonomije individue u moder-
noj dravi; potrebe normativnih zajednica ne smiju spadati
u prioritet na tetu krenja prava idovske veine.
Dodatna opasnost ovih kreativnih institucionalnih prijed-
loga na neki nain je to to sprjeavaju zakonske procese
da postanu dinamini i to to ne predviaju kulturno-po-
litiki dijalog. Kao kod Barryja, Shacharini prijedlozi ta-
koer privilegiraju zakonsko na utrb politikog i kultu-
ralnog. Iznalaenje multikulturalnih rjeenja moe rezul-
tirati nekom vrstom multikulturalnog hladnog rata: moe
biti uspostavljen mir, ali ne i pomirba; moe biti pregovo-
ra i cjenkanja, ali ne i meusobnog razumijevanja; i tako-
er moe doi do pat pozicije i odstupanja koja ne name-
e potovanje za druge ve strah od njih. Malo je vjerojat-
no da e u liberalno-demokratskim drutvima ikad posto-
jati politika koja e stajati iza tih dihotomija; mo je svepri-
sutna i tako e i ostati. Upravo zato to multikulturalizam,
u toliko svojih manifestacija, izaziva osnovne pretpostavke
liberalnih demokracija, trebao bi otpustiti svoj koniktivni
i eksplozivni potencijal u javnu sferu kroz dijalog, suelja-
vanje i razmjenu miljenja obinih graana. Kulturalna pi-
tanja, kulturalne procjene duboko su povezane s naim tu-
maenjima vlastitih potreba, pogledima na dobar ivot i s
naim snovima o budunosti. S obzirom da su te procjene
duboko ukorijenjene, moramo, kao graani liberalno-de-
mokratskih poredaka, nauiti ivjeti s onim to je Micha-
el Walzer nazvao liberalizam i umijee odvajanja (1984.).
Kao graani mi moramo znati kada smo dosegli granice
tolerancije, ipak moramo nauiti ivjeti s drugou dru-
gih iji naini bivanja mogu dubinski ugroavati nae vla-
stite. Kako drugaije dolazi do usvajanja moralnog i poli-
tikog znanja, osim kroz takve susrete u graanskom dru-
tvu? Inae bi multikulturalizam mogao postati sredstvo za
promoviranje balkanizacije razliitih zajednica i svjetona-
zora. Opasnost ove situacije je da im autoritarne struk-
ture uspostave ono to se ini mirom izmeu dviju gru-
pa, one se raspadaju kao povijesni primjer mogu poslu-
itit uvjeti u Srednjoj, odnosno Istonoj Europi i na Balka-
nu nakon raspada Austro-ugarskog i Otomanskog Carstva
na kraju Prvog Svjetskog Rata, kao i sovjetska zajednica na
kraju 1989. etnika mrnja, vjerski feudi, kulturalne ven-
dette i lingvistiko izopenje pojavili su se u njihovim gla-
vama. Uistinu, ponekad bi Hladni rat bio ono to je potreb-
no da stavi pod nadzor etniku mrnju, no kao to je stvar-
ni kraj povijesnog Hladnog rata pokazao, bez javnog gra-
anskog prostora za multikulturalno razumijevanje i sue-
ljavanje, preraspored znaenja i pre-pripovijedanje, nema
budunosti za demokratski poredak i navike promiljanja
za demokratsko graanstvo. Zakon osigurava okvir u ko-
jem se odvija djelovanje kulture i politike. Zakoni, kao to
su to ve znali drevni mudraci, su zidine grada, ali umjet-
nost i strasti politike odigravaju se unutar tih zidina (vidi
Arendt, (1958.) 1973.) i esto politike vode ka slomu tih
prepreka ili barem ka tome da se osigura njihova propu-
snost (vidi poglavlje br. 6 koje slijedi).
Stoga postoji dijalektiki odnos izmeu temeljnih ustav-
nih naela i aktualne politike politikog liberalizma. Prava
i druga naela na kojima poiva liberalno demokratska dr-
ava, kao to su vladavina zakona, podjela moi i transpa-
rentno pravosue povremeno se moraju stavljati na ku-
nju i reartikulirati u javnoj sferi kako bi zadrali i obogati-
li izvorno znaenje. Jedino kroz preispitivanje prava na slo-
bodu govora koju osigurava Prvi amandman moemo na-
uiti zbog ega ili kako spaljivanje zastave ne moe biti za-
tieno istim, dok u isto vrijeme govor korporacija u obli-
ku novanih donacija u predizbornim kampanjama koja
im osiguravaju prostor za javno arikuliranje stavova moe
(vidi Substein 1995; Butler 1997.) Jedino kada nove grupe
trae prava koja su ih inicijalno iskljuivala mi moemo ra-
zumijeti fundamentalna ogranienja svakoga potraivanja
prava unutar ustavne tradicije, kao i ovisnost o kontekstu
vrijednosti tih zahtjeva. Demokratski dijalog i takoer za-
konska hermeneutika naglaeni su kroz repozicioniranje i
ponovnu artikulaciju potraivanja prava u javnoj sferi libe-
ralnih demokracija. Zakon ponekad moe voditi tom pro-
cesu, u tim zakonskim reformama vodeu ulogu moe ima-
ti javna svijest i moe podii javnu svijest na razinu ustava;
zakon takoer moe kasniti za javnom svijesti i moe po-
stati nuno podbosti ga kako bi joj se prilagodio. U titra-
voj multikulturalnoj liberalnoj demokraciji, kulturalni i po-
litiki sukobi i uenje kroz njih, ne bi smjeli biti ugueni za-
konskim manevrima. Sami demokratski graani i ne samo
suci i zakonodavci moraju usvojiti umjetnost odijeljivanja
kroz testiranje granica njihova naoko preklapajueg kon-
senzusa.
Multikulturalni pluralistiki dogovori u zakonskoj sferi
moraju biti voeni naelima koja slijede.
a. Egalitarni reciprocitetet. Pripadnici kulturalnih, vjer-
skih, lingvistikih i drugih manjina ne smiju, zbog svoje
pripadnosti, imati manje ovlasti u civilnim, politikim, gos-
podarskim i kulturnim pravima od pripadnika veine.
b. Dobrovoljno samoopredjeljenje. Individua ne smije biti
automatski prikljuena kulturalnoj, vjerskoj ili lingvistikoj
grupi kojoj bi pripadala po roenju. Individualna pripad-
nost odreenoj grupi mora se temeljiti na irokoj mogu-
nosti samoopredjeljenja i samoidentikacije; postoje broj-
ni sluajevi u kojima je samoidentikacija sporna, ali dra-
va ne bi smjela jednostavno dodijeliti pravo na deniranje
i kontrolu pripadnosti nekoj grupi na tetu pojedinca. Po-
eljno je da se u nekom stadiju ivota, odraslu osobu pita
prihvaa li i dalje pripadati zajednici svoga podrijetla.
c. Sloboda udruivanja i razdruivanja. Sloboda poje-
dinca da izae iz pripisane skupine morati biti neograni-
ena, iako izlazak mogu pratiti gubici nekih vrsta formal-
nih i neformalnih povlastica. Izopenje i drutvena isklju-
ivost su neformalne cijene za razdruivanje; gubitak pra-
va posjeda zemlje i druge benecije vezane za dobra biti
e formalna cijena razdruivanja. U sluaju ovog drugog,
liberalno-demokratske drave imaju pravo intervenirati i
regulirati cijenu razdruivanja u skladu s naelom jedna-
kosti svih graana.
6
Ovakve situacije ukljuuju sporne za-
htjeve razliitih strana stoga moraju postojati neke proce-
dure donoenja pravorijeka, kao i preispitivanje kako bi se
oni rijeili. Nadalje, elja pojedinaca da ostanu pripadni-
ci grupe iako se brakom vezuju s osobom izvan svoje sku-
pine ne smije biti odbijena; rjeenja moraju biti pronae-
na za sklapanje braka izmeu pripadnika razliitih grupa
i njihovu djecu.
6) Imam na umu sluaj o kojemu se mnogo raspravljalo - Santa Clara Pu-
eblo vs. obitelj Martnez. Presuda je potvrdila uredbu Santa Clare koja ga-
rantira status pripadnika djeci mukaraca koji su se oenili izvan vlasti-
tog plemena dok iskljuuje djecu ena koje su uinile to isto. Djeca Juli-
je Martnez, pripadnice plemena Pueblo koja se udala za pripadnika ple-
mena Navajo, nisu mogli ostvariti stanarsko pravo u njezinoj kui koja se
nalazi na podruju Pueblo administracije. (Santa Clara Pueblo vs. Mar-
tnez 98 US 1670)
Te se norme ire na naela univerzalnog potivanja i ega-
litarnog reciprociteta koji su krucijalni za etiku diskursa.
Dok norma pod a (egalitarni reciprocitet) jest daljnje po-
janjenje to ta naela donose sa sobom u uvjetima delibe-
rativne demokracije, norma pod b (dobrovoljno samoopre-
djeljnje) i c (sloboda udruivanja i razdruivanja) se ire na
podruje koncepta osobe kao samoprotumaenog i samo-
deniranog bia ije se akcije i djela konstituiraju kroz kul-
turalno informirane naracije. Pravo na dobrovoljno samo-
opredjeljenje i pravo na razdruivanje i udruivanje raaju
se iz vizije pojedinca kao bia koje se samo-tumai. Rawls
bi to denirao kao sposobnost ovjeka da bude izvor za-
htjeva koje sam vrednuje; kod Habermasa, to bi se odno-
silo na nau sposobnost za komunikativnu slobodu - od-
nosno prihvaanje ili odbijanje komunikativnog ina go-
vora proirenog na nas preko drugih i vrijednosni zahtjevi
koji se tu podrazumijevaju. Daljnja konkretizacija tih nor-
mi kroz institucionalne prakse i njihovo otjelovljenje kroz
drutvene prakse predmet su demokratskih donoenja od-
luka i sporazuma meu sudionicima.
Ne samo pluralisti, ve i neki deliberativni demokrati tako-
er, izraavaju zabrinutost da pristup deliberativne demo-
kracije ne shvaa dovoljno ozbiljno nazonost neukrotivih
etnokulturalnih konikata u drutvu. Veina teorija deli-
berativne demokracije, ini se, polazi od pretpostavke
unitaristikog poretka. Moe li deliberativna demokraci-
ja rijeiti duboko ukorijenjene etnokulturalne i nacionali-
stike konikte?
DELIBERATIVNA DEMOKRACIJA,
SAMOODREENJE I
MULTIKULTURALIZAM
Jorge M. Valadez, takoer sklon multikulturalizmu, ukrat-
ko iznosi probleme deliberativne demokracije:
Razlike u svjetonazoru ili neslaganje s potrebama i inte-
resima izmeu kulturalnih grupa mogu biti toliko dubo-
ki da nedostatak kulturnih manjina da pobude kultur-
nu suradnju kako bi postigli svoje politike ciljeve moe
imati veliko znaenje. Kada je animozitet izmeu razlii-
tih kulturnih grupa jako izraen, kada sporovi oko ogra-
nienih sredstava oteavaju kompromise ili kada su ko-
gnitivne i afektivne razlike izmeu grupa nepremostive,
primjerice, ak ni izjednaavenje epistemikih sredstava i
sposobnosti njihove uporabe, jednakost motivacijskih re-
sursa, multikulturalno obrazovanje ili reforme u forumi-
ma javnog promiljanja ne mogu biti dovoljni za stvaranje
deliberativnog miljea u kojemu e prijedlozi etnokultur-
nih manjina biti sasluani. Ovaj nesretni scenarij lake se
moe dogoditi meu autonomistikim i secesionistikim
grupama nego grupama koje trae rjeenje unutar dane
stvarnosti s obzirom da su ovi posljednji vie voljni pri-
hvatiti vrijednosti veine i institucionalizirati prakse, kao
i sebe sagledati kao pripadnike zajednike politike zajed-
nice. (2001., 101)
Valadez izraava cijeli niz zabrinutosti koje dijeli s drugim
deliberativnim teoretiarima kao to su James Bohman
(1996.), Iris Young (2000.) i Melissa Williams (1998.) Do-
pustite mi da odijelim te brige u dvije ope kategorije: epi-
stemike brige o kognitivnim i afektivnim predrasudama
modela deliberativnog konsenzusa; te politike i institucio-
nalne brige koje se bave granicama deliberativne politike.

KOGNITIVNE I AFEKTIVNE
PREDRASUDE
DELIBERATIVNE DEMOKRACIJE
Deliberativna demokracija ini se privlanom mnogima
jer, za razliku od agregativnih modela i modela interesnih
skupina demokratske legitimacije, ponovno obnavlja smi-
sao demokracije kao kooperativnog poduhvata meu gra-
anima koji se smatraju slobodnima i moralno izjednae-
nim biima. Kolektivne odluke pie Valadez nisu rezul-
tat pukog zdruivanja ranije postojeih elja graana; pri-
padnici politikog poretka nastoje meusobno utjecati na
stavove ukljuujui se u javni dijalog u kojemu propituju i
kritiziraju, na civilan i obziran nain, pozicije drugih dok
iznose razloge za odabir vlastitih stajalita (2001., 5). Na-
glasak koji model deliberativne demokracije stavlja na de-
mokratsku ukljuivost ini ga posebno privlanim isklju-
enim manjinama, dok izvori te iskljuenosti lee u spol-
nim, etnikim, rasnim, kulturalnim, lingvistikim, religij-
skim ili seksualnim opredjeljenjima. Nadalje, deliberativna
demokracija obeava ne samo ukljuenje ve i osnaivanje
(empowerment) ustrajavajui u tome da se demokratski
legitimitet moe postii samo kroz sporazum svih ko-
jih se to tie, to osigurava, barem na normativnoj razini,
da norme ne mogu biti usvojene i institucionalna ureenja
zastupana na tetu onih koji su u najnepovoljnijem poloa-
ju i kojih se to najmanje tie.
Ovi normativni uvjeti ukljuenja i ovlatenja, u isto vrijeme
dok deliberativnu demokraciju ine privlanom, takoer je
ine sumnjivom. Kao i kod svakog normativnog modela,
uvijek se moe pozivati na dominantne uvjete nejednako-
sti, hijerarhije, izrabljivanja i dominacije i dokazati da to
moe biti istina u teoriji, ali da nije tako u praksi (Kant
(1793.) 1994.). Odgovor na ovaj drevni sukob izmeu nor-
me i stvarnosti jest izjava da kada bi na svijetu sve bilo kako
bi trebalo biti, tada ne bi bilo potrebe za izgradnjom nor-
mativnih modela; injenica da normativni model ne ko-
respondira sa stvarnou nije razlog da ga se odbaci, jer
se potreba za normativizacijom javlja upravo iz injenice
da ljudi mjere stvarnost u kojoj ive u svjetlu naela i obe-
anja koja nadmauju tu stvarnost (vidi Benhabib, 1986.)
Stoga je relevantno pitanje: daje li nam ponueni norma-
tivni model mogunost da analiziramo i destiliramo raci-
onalna naela postojeih praksi i institucija na takav na-
in kojim potom moemo koristiti te racionalne konstruk-
cije kao kritike smjernice za mjerenje stvarno postojeih
demokracija? Neki deliberativni demokrati tvrde da pro-
blem nije samo nedostatak korespondencije izmeu nor-
mativnog i empirijskog, ve da neto dubinski nije u redu
sa samim normativnim modelom. Oni koji to tvrde esto
ukazuju na neke duboko ukorijenjene kognitivne i afektiv-
ne predrasude, koje bi trebale utiati glasove nekih sudio-
nika procesa demokratskog donoenja odluka.
Optuba za epistemiku predrasudu (epistemic bias)
moe imati nekoliko oblika: prvo, model deliberativne
demokracije ne moe izai u susret sustavima vjerovanja
i svjetonazorima koji dubinski odudaraju ili su ak nesa-
mjerljivi s njim; drugo, naglasak deliberativnih modela na
javnoj naravi promiljanja je skloniji obestjelovljenim i
nestrastvenim normama govora; tree, uvjet postizanja
razumskog ugovora, posebno u inaici koju daje Jurgen
Habermas, smjeta razinu konsenzusa previsoko, zahtjev
je nerealan i iskljuiv.
Nesamjerljivost. Uzimajui u obzir prvu grupu argume-
nata, eljela bih ovdje podsjetiti na zahtjeve iz poglavlja 2
protiv jake nesamjerljivosti. I dalje tvrdim da je jaka nesa-
mjerljivost nekoherentna pozicija, jer ukoliko bi takva ne-
samjerljivost okvira i svjetonazora postojala ne bismo to
mogli znati jer ne bismo bili u stanju ustvrditi u emu se
oni sastoje. ee smo svjesni, poput epistemikih suvre-
menika, da neka od naih uvjerenja mogu biti meusobno
iskljuiva i u suprotnosti s onima kojih se pridravaju nai
sugraani. Takoer moemo biti uvjereni u nedostatak ko-
gnitivne vrijednosti nekih njihovih pretpostavki, meutim
u javnoj sferi deliberativnih demokracija mi moramo pri-
hvatiti jednake zahtjeve za moralnim potivanjem partne-
ra u dijalogu koji imaju takva uvjerenja. Tu mislim na spor-
ne sluajeve kao to je evolucionizam naspram kreacioniz-
ma. Ova kontroverza stavlja u iskuenje do najviih razi-
na uspostavljene kanone znanstvenog dokaza i vrednova-
nja, iako smo kao epistemiki suvremenici u liberalnim de-
mokracijama nauili ivjeti i suraivati u kolskim odbori-
ma, kao i u knjinikim povjerenstvima i drugim udrue-
njima.
7

Koristim izraz epistemiki suvremenici (za pojanjenje
vidi poglavlje 2). Dopustite mi objasniti to pod time mi-
7) Razmotrite strastvene pokuaje Waltera Lippmana da razlikuje demo-
kraciju od jednostavne vladavine veine i da pobije tvrdnju da demo-
kratske veine mogu odreivati znanstvene, lozofske i etike istine:
Dok veina koristi mo za unitavanje javnog kolstva, manjina se na neko
vrijeme mora povinuti toj sili no nema razloga prihvatiti konaan rezul-
tat. Glasovi veine nemaju u sebi impliciran unutarnji stav o ponaanju
kola. One su vanjske injenice koje treba uzeti u obzir poput vremena
ili opasnosti od vatre. Upute za organizaciju kolstva mogu doi iskljui-
vo od pedagoga, a pitanja to se treba poduavati iz biologije mogu odre-
diti samo biolozi. Glasovi veine nita ne mogu urediti u ovom sluaju i
oni ne uivaju nikakvo uvaavanje. Oni mogu biti u pravu ili u krivu; ne
postoji nita u veinskom naelu to bi podrazumijevalo da su u pravu ili
u krivu.
slim: neki oblici znanja na raspolaganju su nam jer su re-
zultati odreenih povijesnih iskustava i injeninih otkria.
U demokratskom dijalogu najee dijelimo epistemike
obzore; najtei i najtvrdokorniji sluajevi za demokratsko
promiljanje su oni koji ukljuuju drutvene oblike ivo-
ta koji suive u istom prostoru, ali ne pripadaju istom vre-
menskom obzoru iskustava. Takav sluaj nalazimo meu
indijanskim narodima i plemenima koja se sueljavaju s ko-
lonizatorima i izrabljivaima, uzurpatorima i imperijalisti-
ma na visokoj razini tehnolokog razvoja. Danas, to vie
nisu konkvistadori, ve dunosnici brazilske ili meksike
vlade ili multinacionalne kompanije koje plemena Amazo-
ne ili Yucatana odvajaju silom od njihova naina ivota i
katapultiraju ih nekoliko stoljea u budunost u periodu od
svega nekoliko godina.
Ipak, najvie demokratskih rasprava i sporova u suvreme-
nim drutvima nisu izazvali sudari izmeu radikalnih ne-
samjerljivih elemenata, iako postoje odreeni stupnjevi ne-
kompatibilnosti, kontradiktornosti i iskljuivosti meu su-
stavima vjerovanja ili ak meu epistemikim suvremeni-
cima. Sustavi vjerovanja obinih djelatnika nemaju razi-
nu koherentnosti i sustavnosti znanstvenih svjetonazora.
Obini moralni i politiki donosioci odluka nemaju karte-
zijanski um i vrlo esto nisu svjesni vlastitih kontradikci-
ja. Na primjer, vjerovanja kranskih scijentista o moder-
noj medicini su u kontradikciji s postavkama suvremene
znanosti; ali kranski scijentisti ne odbacuju u potpunosti
modernu znanost i tehnologiju i dalje koriste struju, kao i
automobile, rashladne ureaje, kao i sustav modernog ban-
karstva. Veina demokratskog dijaloga ne vodi se oko ne-
samjerljivosti, ve oko divergentnih i konvergentnih vjero-
vanja i vrlo esto ne znamo koliko su duboka ta odstupanja
ili koliko velika mogu biti preklapanja, sve dok nismo uli u
raspravu. Ako, meutim, intenzitet, kao i veliina pretpo-
stavljenih nesumjerljivosti moe biti odreena kroz delibe-
rativni dijalog, koji su onda valjani razlozi za odbacivanje
takvog dijaloga kao obojanog interesima i ne dovoljno ne-
pristranog ak i prije no to ga zaponemo? ak i grupe i
pojedinci s dubinski divergentnim vjerovanjima motivira-
ni su da se ukljue u demokratsko promiljanje jer posto-
ji neka konvergencija na razini materijalnih interesa i obli-
ka ivota koje dijele. Demokratsko promiljanje meu mo-
ralnim suvremenicima, ije djelovanje i akcije meusobno
djeluju, grade nesavrene konvergencije nesavrenih susta-
va vjerovanja.
Kada multikulturalistiki i deliberativni teoretiari brinu
o nesamjerljivosti, pretpostavljaju da prije je svega uzro-
kuju drutvena pozicioniranost ili drutvena perspektivi-
zacija. Drutvena pozicioniranost, kae se, stvara odree-
nu perspektivu u odnosu na svijet koja je nekompatibilna
i nesimetrina sa stajalitima onih koji nikada nisu zauze-
li tu poziciju. Kada produbljujemo problematiku i propi-
tujemo koje su to mogue drutvene pozicije, najee se
pokae da je rije o grupama koje podravaju jake politike
identiteta: spol, rasa, klasa, etnija, jezik, seksualno opre-
djeljenje i slino. Drutvena pozicioniranost u tom slua-
ju zapada u isti esencijalizam u kojemu postoji premisa
o reduciranosti struktura individualne svijesti kod ogra-
niavanja grupnih identiteta. Branitelji drutvene pozici-
oniranosti gotovo i ne brinu o problemu deniranja tih
grupe i ne pitaju se postoje li zapravo takvi tipini svje-
tonazori ili grupna svijest koja im se moe pripisati.
8
Ja
vjerujem da takve holistike strukture svijesti nema i da
zastupnici drutvene pozicioniranosti takoer operiraju
s kcijom unitaristike svijesti u kojoj reduciraju sporne
debate svake ljudske grupe o sebi i vlastitom identitetu na
koherentnu priu koja se lako da ograniiti. Ironino, kul-
turalni esencijalizam vraa se kako bi progonio svoje naj-
glasnije kritiare jer oni koji tvrde da su ljudske kulture
ljudske tvorevine takoer tvrde da su pojedinci zarobljeni
u perspektivnu izlomljenost vlastitih drutvenih pozicija.
Obje tvrdnje kulturalnog esencijalizma, kao i drutve-
nog perspektivizma nisu tone.
Valadez razlikuje razumijevanje preko prijevoda i ra-
zumijevanje kroz familijarizaciju. Tvrdi da moemo ra-
zumjeti druge konceptualne okvire, nain ivota, ne kroz
prijevod termina jednih u termine drugih (stav koji on atri-
buira Donaldu Davidsonu, kao i Richard Rorty), ve kroz
familijarizaciju. odnosno, razumijemo okvire koji su ra-
dikalno drugaiji od naih ne pronalazei termine i prava
unutar naih okvira koji izomorfno korespondiraju termi-
nima i pravima drugih; ve postepeno postiemo sve veu
familijarnost s nainom na koji oni koriste te rijei u njiho-
8) Iris Young, na primjer pie , Svaka drutvena perspektiva ukljuuje ne
samo vlastiti ivot i povijest ve svaku drugu poziciju koja djeluje na nje-
zino iskustvo. Tako sluatelji iz pria koje drugi prepriavaju mogu nauiti
kako njihov stav, djelovanje i vrijednosti izgledaju u oima drugih. Pripo-
vijedanje pokazuje akumulirano znanje na raspolaganju kolektivu iz sva-
kog oita, a kombinacija pripovijesti iz razliitih oita ini kolektivnu
drutvenu mudrost koja se ne moe dosei gledajui iz jedne perspekti-
ve. (1996., 132). Youngova nasljeuje koncept drutvene perspektive iz
fenomenologije i posebno od kasnog Sartrea u Kritici dijalektikog uma
((1960.) 1982.) esto se fenomenoloka analiza pomie na razinu tran-
scendentalnog ili kvazi-transcendentalnog objanjenja uvjeta naeg ivo-
ta i svijeta i nastoji uiniti vidljivima one pretpostavke o nama, drugima i
naim svjetovima koje smo nuno ve napravili kako bi nai svjetovi bili
sastavljeni na nain koji bismo prepoznali kao sastavnicu naeg svijeta.
Bilo da je tako kod Husserla, Heideggera, kasnog Witgensteina ili Sartrea,
uvijek postoji problem posredovanja razine fenomenoloke analize s em-
pirijskim sastavnicama bilo kojeg povijesnog ivota i svijeta. Fenomeno-
logija nije empirijska sociologija. Witgensteinove igre rijeima ne prekla-
paju se sa empirijskim atributima etnokulturalnih jezinih skupina nita
vie nego to se Heideggerov Das Mann odnosi na mase u industrijskim
demokracijama. Radovi Iris Young, iako posuuju neke elemente od fe-
nomenologije, slobodni su od takvih zabrinutosti o tome kako posredo-
vati empirijsko i transcendentalno. Ona konkretizira drutvene pozicije
tako to prevodi transcendentalan nain analize na empirijske drutvene
grupe; nadalje, te drutvene grupe nose udnovate slinosti sastavnicama
politike identiteta posljednjih desetljea u Zapadnim demokracijama, kao
to su enske, rasne i etnike manjine, homoseksualne zajednice, osobe
s posebnim potrebama, idovi, Romi i sl. Ne postoji uvjerljivi razlog zbog
ega bi se fenomenoloka grupa preklapala ili bila identina drutvenim
grupama mobiliziranim kao drutveni pokreti. O temi o potekoama i
vjetinama izgradnje drutvenih grupa, vidi Schutz, 1982, 164-203. Kao
to sam ranije ustvrdila, ovo mijeanje razina u radovima Youngove tako-
er je karakteristino za njezinu kritiku deliberativne demokracije i poku-
aj da zamijeni komunikativnu za deliberativnu demokraciju. Za daljnja
promiljanja radova Iris Young, vidi Benhabib 1996a i 1999c.
vom jeziku, uz cijeli raspon situacija u kojima ih koriste, uz
sve vrste tvrdnji koje oblikuju i tako dalje (2001., 91). Ovo
je korisna razlika no ne smije se pretjerati. Prijevod uklju-
uje familiarizaciju jednako koliko i familijarizacija uklju-
uje prijevod. Kada pokuavamo razumjeti druge kroz vri-
jeme i prostor, poinjemo prevoditi i ukoliko smo dovolj-
no dobri prevoditelji, i ako smo dovoljno matoviti povje-
sniari i lingvisti, etnogra i knjievni kritiari, na kraju
se familijariziramo s drugim tradicijama. Meutim, kada
smo moralni suvremenici, nae djelovanje i meudjelova-
nje imaju posljedice na ivote onih koje ne moramo pozna-
vati, tada imperativ da se familijariziramo s njihovim na-
inom promiljanja i nainom ivota postaje kljuan. De-
mokratski dijalog se odvija unutar obzora moralne i poli-
tike suvremenosti i uistinu veliki dio interkulturalnog di-
jaloga dogaa se u procesu familijarizacije. Zakljuujem da
je prva primjedba deliberativnoj demokraciji, temeljena na
jakoj tezi o nesumjerljivosti, neodriva.
Predrasude u javnoj prirodi obrazlaganja. esto se tvr-
di da fokus na javnosti i javnim forumima u okviru mo-
dela deliberativne demokracije takoer stvara predrasude
u kojima takvi institucionalni prostori i prakse privilegira-
ju odreeni model neotjelovljenog i nestrastvenog oblika
govora (Young 1996., Williams 2000.) Ovo kao posljedicu
ima iskljuenje govora grupa kao to su ene, seksualne,
lingvistike i etnike manjine; Autohtoni narodi Amerike
iji modeli diskursa mogu biti otjelovljeniji i strastveniji, te-
melje se na prianju pria i na oblicima pozdravljanja. Po-
stoje najmanje tri problema vezana za ovaj stav.
Prvo, deliberativna demokracija ne mora imati pola-
zite u unitaristikom modelu javne sfere. Javna sfera u
smislu Habermasova modela deliberativne demokracije,
koju Cohen i Arato (1992.), Nancy Fraser (1992.) i ja (1992.
i 1996.a) dalje razvijamo, nije unitaristiki, ve pluralisti-
ki model koji priznaje razliite institucije, udruge i pokrete
u graanskom drutvu. Socioloki, javna sfera se promatra
kao splet razliitih oblika udruivanja i organizacija, kroz
njihovo meudjelovanje iz kojeg nastaje anonimni jav-
ni razgovor. Decentrirana javna sfera sastoji se od meu-
sobno preklapajuih mrea i udruenja tijela koja obliku-
ju javno miljenje i donose odluke. Unutar tih viestrukih
i preklapajuih mrea javnosti, razliite logike obrazlaga-
nja, pozdravljanja, prianja pria i ukorijenjenih vrsta go-
vora mogu cvjetati.
Drugo, smatram pretpostavku da politiki i kulturalno ne-
privilegirane i marginalizirane grupe predstavljaju drugost
uma (the other of reason) nekom vrstom egzotike. Zato
tako brzo pretpostavljamo da um odgovara dominaciji, dok
tijelo odgovara marginalizaciji i obeaje neki oblik osloba-
anja? Postoje razliite tradicije narativnih stilova i rezo-
niranja i prianja prie meu ljudskim grupama; no bilo
bi dobro ne nametati metazike binarne opozicije poput
onih: um nasuprot tijelu, nepristranost nasuprot otjelovlje-
nosti/angairanosti, kad govorimo o tim razlikama.
Tree, snaga tih primjedbi na javnu prirodu obrazlaganja,
po mojem miljenju, proizlazi iz sljedee pretpostavke: jav-
nost sa sobom donosi normativne zahtjeve da naelo, za-
kon ili tijek djelovanja da bi bili prihvatljivi moraju biti pro-
cjenjeni kao takvi iz gledita svih kojih se to tie. Sudjelova-
nje u javnom podruju namee obvezu da okrenu perspek-
tive i da se bude spreman promiljati i razlagati sa stanovi-
ta onih drugih kojih se to tie. Ovaj zahtjev za nepristra-
nou naroito obvezuje zakonodavstvo i deliberativna ti-
jela koja odluuju o prinudnim pravilima djelovanja za sve
ukljuene. U nizu lanaka, Melissa Williams istakla je pri-
mjedbe ovom regulativnom naelu javnosti (1998. i 2000.).
Williamsova poinje s primjedbom da deliberativni de-
mokrati proiruju liberalno poimanje da se legitimna vla-
davina temelji na pristanku tvrdei da temelji drutvene i
politike suradnje moraju biti produkt razumne razmjene
meu graanima. Kako bi podrala zahtjev za legitimite-
tom, meutim procesi deliberativne demokracije moraju
ukljuivati sve relevantne drutvene i politike perspekti-
ve (2000., 125). Williamsova dodaje da ona nije uvjere-
na da su branitelji adekvatno pristupili izazovima drutve-
nih razlika razlika je denirana po kriterijima spola, rase,
etnije, klase, seksualne opredijeljenosti i drugog delibe-
rativnom shvaanju legitimiteta (125). Williamsova izlae
opreznu obranu deliberativne demokracije naspram kritici
teoretiara prava grupa istiui kako bi regulativni cilj de-
liberativne demokracije ukljuivao reinterpretaciju nepri-
stranosti s ciljem ukljuivanja iskljuenih i potisnutih pi-
tanja, osoba i sudionika i takoer bi predstavljala opreku
sklonosti privilegiranju odreenih institucionalnih struktu-
ra, razloga i ishoda. (130-31) Ipak, Williamsova je skepti-
na kada je rije o deliberativnoj demokraciji kao adekvat-
nom rjeenju izazova koje postavljaju teoretiari grupa i
njezin sredinji argument poiva na ulozi razloga i obra-
zlaganja u procesima deliberativne demokracije. Pie: pa-
nja posveena razlikovnim perspektivama u politikim pi-
tanjima koja slijede smjernice drutvene razlike budi neko-
liko sumnji o standardu deliberativne teorije vezanom za
razlonost i o tome kako sudionici odluuju to se sma-
tra razlogom za potrebe politikog promiljanja i odlui-
vanja... Priznavanje razloga marginaliziranih grupa kao ra-
zloga za (ili prihvatljivih) druge graane je neizvjesna tema
(33-34, istaknuto u izvorniku). Ovo je vana opaska koja
tono predstavlja epistemiku logiku argumenata delibera-
tivne demokracije i takoer je fenomenoloki osjetljiva na
ono to se mora dogoditi ukoliko deliberativni procesi po-
stignu uspjeh.
Kao odgovor nudim razlikovanje izmeu sintakse i seman-
tike razloga u javnoj sferi.
9
Sintaksa razloga odnosila bi
9) Michael Rabiner razlikuje formalni i substantivni kriterij u ispravlja-
nju normi. Ovo su formalni kriteriji za ispravljanje normi: zakonske nor-
me moraju biti opravdane konsenzusom svih strana kojih se one tiu kroz
racionalni, moralni diskurs, voen u pravednim uvjetima. Meutim, su-
bstantivan sadraj normi nije poblie objanjen u Habermasovoj teoriji i
stoga moe varirati ovisno o kulturi... Formalni uvjeti pod kojima se stva-
se na neka strukturalna obiljeja koje bi trebale posjedova-
ti sve tvrdnje koje artikuliraju javne razloge. Razlozi e se
smatrati razlozima jer ih se moe braniti kao neto to je od
opeg interesa za sve koji se smatraju jednakim moralnim
i politikim biima. Tvrditi da je A razlog za usvajanje po-
litike X ili zakona Y moe se analizirati kao izjava da su X
ili Y od interesa za sve koji se smatraju jednakim moralnim
i politikim biima. Moemo opravdati tu tvrdnju jer smo
uspostavili X ili Y kroz procese javnog promiljanja i odlu-
ivanja u kojima svi kojih se te norme i politike tiu sudje-
luju u diskursu. Ovo je sintaktika struktura javnih razlo-
ga u modelu deliberativne demokracije.
Sadraj X i Y, kao i priroda argumenata i razloga, produ-
bljeni u diskursu u procesu uspostave takvih zakljuaka
briga su semantike razloga. Nema naina da se unapri-
jed zna koji zahtjevi i perspektive neke specine grupe se
mogu ili ne mogu ubrajati meu razloge. Zamislivo je da
manjina uvjeri veinu kako treba prihvatiti usmeno preda-
nje kao zakonsku osnovu za posjedovanje zemlje predaka.
To se dogodilo kada je Vrhovni sud Kanade odluio pri-
hvatiti usmene pripovijesti Gitxan Indijanaca iz Kispioxa u
Britanskoj Columbiji kao dokaz da polau pravo na zemlju
u toj regiji (De Palma, 1998.) Takve usmene predaje dobi-
le su status zakonskog temelja na temelju stava svih graa-
na Kanade koji su smatrali da je pravedno priznati posebnu
povijest i veze naroda Gitxsan s njihovom zemljom. Ono
to je dalo legitimitet odluci kanadskog suda je upravo pre-
poznavanje zahtjeva specine grupe kao najboljeg intere-
sa za sve dravljane Kanade.
Naravno, Williamsova ima pravo istaknuti da veine nisu
uvijek voljne ili dovoljno otvorene za prihvaanje takvih
osnova, a kamoli za priznavanje istih kao razloga. Kada je
u pitanju vlast nad resursima, kao i drugi materijalni inte-
resi (legitimna uporaba zemlje na primjer), javit e se otpor
od strane veine da prizna prava manjina. Deliberativni
procesi ne ine oitom potrebu za demokratskom borbom
kroz demonstracije, opsade, trajkove i blokade. Grupe au-
tohtonih Amerikanaca imaju pravo sauvati integritet svo-
je zemlje zaustavljanjem unitavanja uma koje su pripa-
dale njihovim precima, zabranjivanjem povrinske eksplo-
atacije ugljena ili zabranom nekih vrsta lova ili odlaganja
otrovnog otpada. Takve politike borbe grade koalicije za-
dobivajui suosjeanje onih koji shvaaju da je borba ma-
njine pravedna jer ukljuuje razloge s kojima se svi mogu
identicirati. To bi bili razlozi poput: za sve je dobro sau-
vati i ekoloki osvijeteno koristiti zemlju, kao to su In-
dijanci inili stoljeima i generacijama, radije nego uniti-
ra norma, a ne specian sadraj same norme, je ono to procjenjuje Ha-
bermasova teorija. I ti uvjeti pravednog, racionalnog, normativnog kon-
senzusa osiguravaju univerzalistiki oblik kulturalno razliite substantiv-
ne norme (1999., 65). Ovo je dobra formulacija; takoer bih eljela do-
dati da formalni uvjeti obvezuju procese formiranja normi na te naine
da neke materijalne norme ne mogu proi sito racionalnih diskursa. For-
malna obiljeja procesa obvezuju neke, iako ne sve, aspekte materijalnog
ishoda.
ti ekoloku ravnoteu, oblike ljudskog ivota i drugih ivih
bia zbog protabilnosti proizvodnje drveta ili nafte, mate-
rijalne dobiti ribara ili lovaca. Takve tvrdnje imaju seman-
tiku strukturu legitimnih javnih razloga. Uistinu, kao to
Williamsova primjeuje: Kada istrebljenje struktura ne-
pravedne nejednakosti ovisi o potvrdi drutvenog znae-
nja prakse za marginalizirane skupine, pravda deliberativ-
nih ishoda ne ovisi samo o sudionicima koji pokazuju vrli-
ne otvorenosti i meusobnog potivanja (kako to naglaa-
va deliberativna teorija), ve takoer na njihovom posje-
dovanju vrline empatije i davanja prednosti potraivanjima
marginalizirane skupine upravo zbog te empatije (2000.,
138). Ja u drugim radovima tvrdim da koncept proirenog
mentaliteta Hannah Arendt moe biti bolji izraz od em-
patije jer zahvaa irenje naih obzora kroz spoznavanje
perspektive drugih i kroz politiku i moralnu borbu (vidi
Arendt, 1961., 220-21; Benhabib, 1992, 89-121). Dolazim
do zakljuka da ova primjedba, iako bazina, ne potkopava
projekt deliberativne demokracije.
* * *
Nedostian cilj konsenzusa kroz donoenje odluka. Od
najranijih formulacija u radovima poput Legitimation Cri-
sis (1975.), Habermasova verzija deliberativne demokraci-
je i njegova teorija diskursa ozakonjenja izloeni su optubi
da je kriterij za konsenzus meu sudionicima daleko pre-
jak. Iluzorno je oekivati da e snaga boljeg argumenta
uvijek prevladati i to iz istih razloga. Iako je Habermasov
rad u meuvremenu doivio dosta modikacija od tih ra-
nih formulacija (vidi Bohman, 1996.), jo uvijek moemo
pronai sline tvrdnje u njegovim kasnim radovima: Dok
se stranke mogu sloiti oko ispregovaranog kompromisa
za razliite razloge, konsenzus donesen kroz argumentira-
nje mora poivati na identinim razlozima koji su sposobni
uvjeriti strane na isti nain (Habermas, 1996a, 344).
Takve izjave zastrauju suosjeajne komentatore poput Bo-
hmana (1996.) i Valadeza (2001.), od kojih su obojica vie
uvjereni u lozofsku vrijednost jakih teza o nesamjerljivo-
sti od mene. Meutim, oni obznanjuju da postoje druge za-
preke argumentaciji u Habermasovovim radovima, a koji
mogu biti kompatibilniji s pluralistikim pristupom formi-
ranja konsenzusa. Habermas tvrdi, na primjer, da ne mo-
emo unaprijed znati koji razlog se moe smatrati javnim,
a koji nejavnim. S obzirom da javni um nije ogranien kao
to je reeno u Rawlsovu okviru, na formuliranje ili raspra-
vu samo na temeljna ustavna naela, demokratska debata
meu obinim graanima proiruje shvaanje onoga to bi
se moglo smatrati javnim razlozima. Suprotno Bohmanu i
Valadezu, elim istaknuti da, iako se semantiki sadraj tih
razloga moe izmijeniti, njihova sintaktika struktura da
su u naboljem interesu svih koji se smatraju slobodnim i
jednakim moralnim biima e ostati. Vjerujem da je Ha-
bermas u pravu kad inzistira na toj razlici, i da ak i ako pri-
hvatimo pluralitet javnih razloga, ne moramo uspostaviti
kompromis o normativnoj sintaksi javnog opravdanja.
Habermasova tvrdnja da konsenzus donesen kroz argu-
mentaciju mora poivati na identinim razlozima koji su
sposobni uvjeriti stranke na jednak nain (1996a, 344)
mora biti paljivo rastavljen na sastavne dijelove. Haber-
mas vodi rauna o tome da vrijednosti normativnih pro-
suda ne budu reducirane na razloge ovisne o djelatniku
ili specine za djelatnika. On tvrdi da takva opravdanja
mogu voditi kompromisima, ali ne i moralnim dogovori-
ma. To je zasigurno istina kada je rije o nekim vrstama
tvrdnji. Ne samo da moemo zadovoljavajue tvrditi da
moralne tvrdnje, za razliku od naela razboritosti i utilitar-
nosti, ne mogu biti samo specine za djelatnika (prihva-
am taj zakon jer je dobar za mene i srodne meni), ali tako-
er moemo tvrditi da odreene vrste politikih naela ne
mogu biti opravdane samo na temelju razloga specinih
za djelatnika. Na primjer, pretpostavite da Kina i Sjedinje-
ne Drave pokuavaju postii neki konsenzus na podruju
osnovnih ljudskih prava. Sjedinjene Drave ne mogu rei,
mi prihvaamo ljudska prava zato to su ona iz nae to-
ke gledita najbolji nain za irenje naeg naina ivota svi-
jetom; kineska delegacija bi tada mogla odvratiti, mi pri-
hvaamo minimalnu listu ljudskih prava jer, iz nae toke
gledita, ona nam omoguavaju da dobijemo meunarodni
kredibilitet i pristup meunarodnim tritima. Vrlo esto
upravo ovako razmiljaju delegacije u meunarodnim pre-
govorima i upravo zbog toga prihvaaju neke normativne
aranmane na stratekoj osnovi. Ukoliko, meutim, vjeru-
jemo da ljudska prava konstituiraju moralnu osnovu za de-
mokracije irom svijeta, tada moramo biti spremni zastu-
pati njihovu vrijednost na temelju razloga za koje mislimo
da mogu biti opravdani s toke gledita svih ljudskih bia.
Protumaena na taj nain, Habermasova tvrdnja da moral-
ne norme postignute konsenzusom, moraju uvjeriti svako-
ga iz istih razloga, ne djeluju previe nezadovoljavajue.
Ipak, politiki diskurs i moralni diskurs nisu identini. Po-
litiki diskurs je mijeani modus u kojemu se univerzalizi-
rani zahtjevi pravde, strateki razlozi vezani za agenta i za
grupu, kulturalno pripisana etika razmatranja koja pripa-
daju mi zajednicama mijeaju i isprepliu. Uvijek postoji
napetost u demokratskom diskursu izmeu razliitih stru-
ja normativnog promiljanja i argumentacije. U sljedeem
poglavlju baviti u se pitanjem napetosti izmeu zahtjeva
univerzalnih prava i potraivanja suvereniteteta konkret-
nih ljudskih zajednica koji su konstitutivni iskustvu mo-
dernih nacionalnih drava u kojima su udomljene liberal-
ne demokracije.
Ne postoje samo napetosti u politikom diskursu izmeu
konstitutivnih elemenata normativnog i stratekog promi-
ljanja, ve zahtjevi i argumenti mogu promijeniti svoj nor-
mativni status kroz demokratsko donoenje odluka u ko-
jem etika razmatranja mogu postati univerzalne postavke
pravde. Najzanimljiviji primjer promjene meunarodnog
konsenzusa je u sluaju enskih prava. Dok je status ena
i djece do nedavno smatran kraljenicom etike speci-
nosti razliitih ljudskih zajednica, i oekivalo se da budu
dijelom zakonske regulative autoriteta iskljuivo te zajed-
nice, noviji meunarodni diskurs o pravima ena stvorio
je transnacionalne diskurzivne mree meu aktivistima i
borcima za enska prava, predstavnicima zajednica, zako-
nodavcima i meunarodnim radnicima. Diskurs o pravima
ena i djece pomaknula je njegov status od mi-speci-
nih etikih tvrdnji na univerzalne tvrdnje okrenute pravdi
(Jaggar, 1999, 320). Shacharini prijedlozi za ispreplitanje
sudbenih hijerarhija jednako su motivirani priznanjem da
su prava ena i djece zahtjevi univerzalne pravde, koji mo-
raju biti akomodirani na neki nain u okviru kulturalnih i
zakonskih posebnosti razliitih ljudskih grupa. Dok je Ha-
bermasov zahtjev da bi dogovor postignut konsenzusom
morao uvjeriti sve na istoj osnovi prejak je uvjet za pro-
suivanje ishoda demokratskog promiljanja, koje sadanji
mijeani modeli moralnog, stratekog i etniki specinih
oblika razmiljanja, ovaj zahtjev je jo uvijek koristan za ra-
zumijevanje kako se logika zahtjeva univerzalne pravde ra-
zlikuje od logike stratekih, jednako kao i etiki, specinih
zahtjeva. Diskursi su moralni i politiki procesi uenja.
Bohman sugerira kako mi sagledavamo javno promilja-
nje kao neto to podrazumijeva moralne kompromise.
Zahtjevi moralnosti i oni koji proizlaze iz kompromisa ne
bi se smjeli meusobno iskljuivati, kao to ponekad Ha-
bermas sugerira. Javno promiljanje kao to Valadez isti-
e slaui se pri tom s Bohmanom, je prvenstveno i naj-
vanije drutvena kooperativna djelatnost koja ima za
cilj razrjeenje konkretnih problemskih situacija (Va-
ladez, 2001., 63). Bohman denira moralni kompromis kao
situaciju u kojoj strane ne modiciraju okvir kako bi po-
stigle jednoglasnost iako to mogu initi kada sukobi nisu
preduboki. Oni radije modiciraju njihova koniktivna tu-
maenja okvira tako da mogu prepoznati moralne vrijed-
nosti i standarde drugih kao dio toga (1996., 91). Moralni
kompromis je oblik moralnog uenja i tu se slaem s Boh-
manom i Valadezom da su takvi procesi kljuni za djelova-
nje deliberativne demokracije koje nema samo veze s argu-
mentima ve i pronalaenjem meusobno prihvatljivih na-
ina kooperacije i nastavka suivota. Dok priznajemo em-
pirijsku logiku demokratskog promiljanja i procese obli-
kovanja volje, ne smijemo zaboraviti regulativno naelo da
logika javnog opravdanja zahtijeva nepristranost kroz koju
se najbolji interesi onih koji se smatraju jednakim moral-
nim i politikim biima uzimaju u obzir. Dolazim do za-
kljuka da je kritika u pitanju da okvir deliberativne de-
mokracije temeljen na diskurzivnoj etici sadri previe epi-
stemikih i afektivnih predrasuda da bi mogao pravedno
djelovati unutar interkulturalnih i meukulturalnih kon-
teksta pretjerana i da se takvi problemi mogu prevladati
bez gubitka osnovnih premisa ovog modela.
Osim optubi kritiara da postoje epistemike i afektiv-
ne predrasude, oni tvrde da modeli deliberativne demo-
kracije proizlaze iz unitaristikog politikog okvira i ne
mogu pravedno djelovati na pluralistiko kulturalno ure-
enje podjele moi niti na secesionistike kulturalne i na-
cionalistike zahtjeve. Sljedee poglavlje bavit e se takvim
problemima kroz analizu konkretnih sluajeva ukljuiva-
nja prije nego li secesije. Moja tvrdnja je da kada propitu-
jemo suvremene prakse graanstva, kao i one u razvoju,
bolje vidimo moralne cijene i politika proturjeja secesije
unutar sustava moderne nacionalne drave.
Ooniv :rs: i vro:uv: EIonu Snun)IIt.
Pviirvoo s roirsoo: Gouonn Mn:It.
Ground Zero:
Bosna i Hercegovina
izmeu kulturnog
fundamentalizma i
politike deliberacije
Politika deliberacija, kao sutinski antipod logike kulturnog
fundamentalizma, uz sve razumski utemeljene razloge, u Bosni i
Hercegovini je, naalost, najmanje izvjesna. Njene vrijednosti, koje poivaju
na principima izvanjskim kako povijesnom tako i politikom biu BiH koje
se trenutno ispoljava, predstavljaju radikalnu novost, te kao takve
svojevrsno politiko strano tijelo koje moe egzistirati tek u ravni politike
teorije, intelektualne i apstraktne razmjene miljenja; primjena ovakvih
principa u drutvu s minimumom liberalne tradicije predstavlja
izvanrednu tekou, pa ak i sasvim sigurnu nemogunost, jer se radi o
principima koji, da bi bili ono to zaista jesu, moraju poeti iz same
nutrine politikog bia a ne biti nametnuti od strane nekog izvanjskog
autoriteta; no takvo bie ne postoji
Eldar Sarajli
Velika lekcija svega ovoga je da sloboda i jednakost,
poput blagostanja i prijaznosti, postoje jedino tamo
gdje su prisutni od samog poetka. Ovo je iznenaenje
koje je demokracija uvala za nas: jednakost je na po-
etku, ne na kraju. To je razlika izmeu egalitarijaniz-
ma i demokracije: demokracija pretpostavlja jednakost
na poetku, egalitarijanizam je pretpostavlja na kraju.
Demokracija zahtijeva da svi njeni graani utrku za-
ponu jednaki. Egalitarijanizam insistira da je svi jed-
nako zavre.
Jr Buoviiivo
... ako je osnivanjem revolucija postigla svoj cilj i dola do
svog kraja, onda duh revolucije ne samo da nije novo po-
injanje, ve je poinjanje neeg to treba da uini suvi-
nim dalji novi poetak; institucija koja odgovara duhu no-
vog poetka opet bi dovela u pitanje ba revolucionarne te-
kovine. Iz toga naalost izgleda da slijedi da nita vie ne
ugroava revolucionarne tekovine nego upravo duh koji ih
je proizveo. Treba li sloboda, koja se u svojoj najuzvienijoj
formi manifestuje u djelovanju, da bude cijena kojom bi-
smo platili osnivanje?
Hn Avro:
1. Politiki vehabizam?
J
vi oisuvs u Bosi i Hrvcroovii, u vosiiroir
vrijeme, obiljeen je masovnim prisustvom govora o
vehabizmu, kao o svojevrsnom religijskom fenomenu
koji se pojavljuje unutar islamskog religijskog kruga. Naj-
veim dijelom izazvan povijesno novim (masovnijim) pri-
sustvom pripadnika hanbelijskog mezheba islamske (su-
nitske) pravne kole karakteristine za podneblje Arabljan-
skog poluotoka, preciznije Saudijske Arabije ovaj feno-
men zaokupio je panju veine bosanskohercegovakih
medija. Geopolitiki momentum, determiniran Bushovim
ratom protiv terora koji je mapirao simboliku matricu
sukobljavanja na relaciji Zapad Islam doprinio je velikom
medijskom interesovanju za ovaj fenomen; u tolikoj mjeri
je globalna medijska konstelacija odredila kontekst diskur-
sa da se sa velikom sigurnou moe kazati da je savreme-
ni fenomen vehabizma u BiH, izmeu ostalog dominantno
i medijski fenomen, odnosno da medijski aspekt ini jedan
od osnovnih strukturnih konstituensa fenomena kakav se
danas iskazuje. To potvruju i mediji u Bosni i Hercegovi-
ni navedimo nekoliko primjera: 1) u programu jedne od
vjerovatno najgledanijih televizijskih emisija u BiH
1
, koja
je jedan dio sedmine agende posvetila novinarskoj analizi
fenomena vehabizma u Bosni i Hercegovini, urednik i vo-
ditelj date emisije je gosta u studiju pozvanog da govo-
ri iz perspektive pripadnika vehabijskog pokreta i nakon
njegove eksplicitne tvrdnje da se ne smatra vehabijom, na-
stavio oslovljavati kao pripadnika tog specinog pokreta
2
;
skoro dvadesetominutni blok posveen vehabijskoj pri-
jetnji (dominantno) muslimanima, ali i pripadnicima dru-
gih vjeroispovijesti u BiH, protekao je u svojevrsnom (iako
nehotinom) meta-diskursu o problematici koja je imala
sasvim konkretne pokazatelje: voditelj je gosta, inae neka-
danjeg predstavnika opskurne asocijacije Aktivna islam-
ska omladina u nekoliko navrata pokuao navesti na ko-
lotrag narativa u kojem on predstavlja nezvaninog zva-
ninika jednog formalno ne-postojeeg, ali kulturoloki
i simboliki sasvim konkretnog pokreta barem u oima
posmatraa, a to su u ovom sluaju bili, ne samo mediji, ve
i posredovano njima, cijelo potencijalno gledateljstvo; u ci-
jeloj prii, u okviru koje je i od gledatelja (vjerovatno zbu-
njenih nastalom situacijom) traen vrijednosni stav o feno-
menu vehabizma a bez adekvatnog prethodnog objanjenja
cjelokupnog fenomena, sutina znaenja ovog pojma iz-
makla je ispod kliznog i multikorisnog oznaitelja ve-
habizma kao skrivene prijetnje
3
, nove radikalne opa-
snosti i bijele Al-Kaide u Bosni i Hercegovini i na Bal-
1) Radi se o Centralnom dnevniku sa Senadom Hadifejzoviem na tele-
viziji Hayat, od 18. novembra 2006. godine.
2) U ovom, kao i u nebrojeno mnogo sluajeva televizijskog novinarstva
u Bosni i Hercegovini, sama televizija predstavlja, kako je to, prije nekoli-
ko godina zapazio Pierre Bourdieu, jednu opasnu formu simbolikog na-
silja. Simboliko nasilje je nasilje uz preutno sauesnitvo onih koji ga
trpe, i isto tako, esto onih koji ga vre, i to u mjeri u kojoj su i jedni i dru-
gi nesvjesni da ga ine ili da ga podnose. P. Bourdieu, Narcisovo ogleda-
lo, Clio, Beograd, 2000.
3) Nezavisne Novine, nedjelja, 26. novembar 2006.
kanu; dati urednik/voditelj je ak i do nesluenih i iritan-
tnih nivoa ignorancije cijelu problematiku dodatno uslo-
njavao i svakim pitanjem bivao dalje od sutine problema,
da bi u jednom trenutku diskusija sa oznaenim pripadni-
kom polu-virtualnog pokreta bila miljama daleko od svake
racionalne obale, doprinosei sve veoj vlastitoj, ali i gle-
dateljskoj ignoranciji, te svoenjem problema na formal-
ni identitetski okvir; itav narativ, uposlen u slubi televi-
zijske ekskluzivnosti rezultirao je niim drugim do svo-
jevrsnim snanim kulturolokim a ne razumskim, uteme-
ljenjem problematike; ovo je, nepunih mjesec dana nakon
toga potvrdila i druga televizijska kua
4
, koja je, koncep-
tualno, metodoloki i uope komunikacijski zbunjujuom
postavkom doprinijela svojevrsnoj apriorizaciji tumaenja
jednog sasvim konkretnog problema; od gledatelja je i ovaj
put traeno apriorno miljenje o fenomenu koji je tek tim,
iako katastrofalnim, ipak pionirskim medijskim pokuaji-
ma prvi put ozbiljno tretiran u Bosni i Hercegovini, dakle
predstavljen tom istom gledateljstvu od koga se je trai-
lo miljenje; 2) osim ovoga, televizijskog primjera, i mnogi
klasini, tampani mediji u BiH
5
, vizuelnom identikaci-
jom bilo koje vijesti koja se odnosi na pripadnike islamske
vjeroispovijesti oznaene nekim od takozvanih vehabijskih
odjevnih i pojavnih artefakata duga, rijetka brada, krat-
ke pantalone kontekstualizirali su problematiku primar-
no unutar raspojasane simbolike bushovskog war on terror
u kojoj su slike afganistanskih boraca i pripadnika taliban-
skog reima bile kljuna vizuelna deskripcija problema o
kojem se pie; ne treba ni spominjati da je etiki i urnali-
stiki kvalitet tekstova o vehabijskoj problematici u BiH
u ovim dnevnim novinama bio na nedopustivo mizernom i
u najmanju ruku neprofesionalnom nivou. O smjeru njiho-
ve politike angairanosti ovaj put nee biti rijei, mada bi
se, to je ve predstavlja klasine metode sociologije medi-
ja, o epistemolokim, kao i onim isto interesnim vezama
medija i raznih politikih grupa u zemlji, mnogo toga mo-
glo kazati. I u ovom konkretnom sluaju bila je rije o jed-
nom ekpresnom kulturolokom kontekstualiziranju proble-
matike, dakle jednom, kako elim pokazati ideologizacij-
skom procesu sa mnogo ozbiljnijim konsekvencama nego
to to izgleda na prvi pogled.
4) Radi se o Federalnoj televiziji i emisiji Penica, koja je emitovana 07.
decembra 2006. godine u 21.00 sat. Vei jaz izmeu socijalne i politike
bitnosti tematike s jedne i producentsko-urednike intervencije i uloge s
druge strane odavno nije zabiljeen u bosanskohercegovakom novinar-
stvu. Pomenuta emisija savren je prikaz sutinske nesposobnosti bosan-
skohercegovakog drutva da se, sistematski, uhvati u kotac sa apstrak-
tnim drutvenim i politikim problemima koji se pred ovo drutvo, u pro-
cesu ope tranzicije i nevjerovatne brzine kojom se smjenjuju dogaaji,
postavljaju.
5) U prvom redu Dnevni list iz Mostara, mada ni ostale dnevne novine u
Bosni i Hercegovini nisu prednjaile u profesionalnoj obradi novonastale
problematike, sa blagim izuzetkom Osloboenja, koje je donosilo uglav-
nom tekstove profesora sa sarajevskog univerziteta koji se, po vokaciji,
bave slinim pitanjima. Za vie referenci o ovome pogledati Dnevni List,
Dnevni Avaz, Nezavisne Novine i Osloboenje u periodu tokom 2006. go-
dine. Posebna panja, meutim, ipak treba biti usmjerena analizi (simbo-
likog) diskursa Dnevnog lista iz Mostara. Vidjeti i tekst Bijela Al-Qaida:
1.200 spavaa u naoj zemlji, od 07.12.2006. godine.
Ovi konkretni primjeri nisu, dakle, iskoriteni sluajno. Na
njih, kao na primjere medijske prezentacije fenomena ve-
habizma u Bosni i Hercegovini ovdje je prije svega ukaza-
no kako bi se otvorile slijedee tumaenjske perspektive
prva, koja se tie jednog novog odreenja onoga to se do-
sad nazivalo vehabizmom, i to u kontekstu strukture zna-
enja; druga, iji je cilj diskusija o kulturalizaciji kao ide-
olokoj konstrukciji bosanskohercegovake drutvene
zbilje, u emu sam fenomen vehabizma ima veoma zna-
ajnu ulogu, utoliko to se pojavljuje kao savren indika-
tor stanja; i trea, koja podrazumijeva svojevrsnu teorij-
sku ponudu pomirenja radikalno razdvojenih koncepata, i
to iz konteksta integrisanja prethodno kulturalizirane
sekcije drutvene realnosti u njen pripadajui, politi-
ki okvir. Dakle, da budem do kraja eksplicitan, te jasan u
uvodnom dijelu razmatranja koje slijedi, fenomen vehabiz-
ma, kojeg elim kontekstualizirati kao pokazatelja svojevr-
snog kulturnog totalitarizma nee biti tumaen iz i strik-
tno u odnosu na religijsku (islamsku, dakako) perspektivu
njegovog znaenja, iako je ona, svakako, imala formativnu
ulogu u samom procesu konstituisanja pojma. O tome po-
stoji ekstenzivna literatura, a i njeno tumaenje prevazila-
zi ne samo okvire ovdje zamiljenog rada, ve i moje li-
ne kompetencije. Meutim, ono to elim jeste da veha-
bizam koristei jednu od moguih odrednica tog, speci-
no islamskog fenomena protumaim koristei jedan
mnogo iri pojmovni i iskustveni aparat koji, po mom
skromnom miljenju, moe doprinijeti kako boljem razu-
mijevanju onoga to je u samom, usko odreenom feno-
menu vehabizma i problematino, kao i konteksta u kojem
je nastao te mnogostruko slinih mada na prvi pogled di-
jametralno razliitih sluajeva i koncepata koji se pojav-
ljuju unutar javnog polja bosanskohercegovakog drutva.
Nije mi namjera da negativni naboj koji evidentno pra-
ti i sam pojam vehabizma izmjestim iz njegovog forma-
tivnog konteksta i primijenim na druge aktere, iako e ar-
gumentacija moda tako djelovati, ve prije da, u skladu sa
stavom i vrijednostima kulturnog prevoenja i interkul-
turalnosti kao svojevrsnog hibridnog svojstva savremenih
formi identiteta, pojam iskoristim kao simboliki adekva-
tan kako bi se opisao jedan novonastali oblik starog feno-
mena. U tom smislu, dakle, elim predstaviti novo znae-
nje (koje, jednim dijelom elim konstituisati i u formi no-
vog pojma) fenomena kojeg za potrebe ovog teksta nazi-
vam politikim vehabizmom. Takoer, taj fenomen elim
postaviti u teorijski odnos sa jednim drugim, kako e se po-
kazati, radikalno suprotstavljenim konceptom drutvene i
politike deliberacije. Dakle, za poetak, ta podrazumije-
vam pod pojmom politikog vehabizma?
Da bi se uopte, a u smislu politikog teoretiziranja i po-
sebno, govorilo o jednom sociolokom fenomenu poput
(politikog) vehabizma, potrebno je, makar i u grubim cr-
tama odrediti iri okvir u kojem se dati fenomen pojavlju-
je. Ve je reeno da je vehabizam jedan od sociolokih fe-
nomena ije su simbolike i politike granice kada je ri-
je o eksternim imbenicima odredili kako kontekst 11.
septembra i rata protiv terora kao reakcije na taj tragi-
ni dogaaj, tako i intenzivna medijska eksploatacija ci-
jele problematike, to je imalo posebnog odjeka u Bosni
i Hercegovini. Meutim, ono to je takoer imalo utica-
ja na samo ispoljavanje, kao i percepciju svega to je imalo
veze sa vehabizmom u bilo kojem simbolikom obliku jeste
i kontekst izraene politike identiteta, kao jednog po-
litiko-lozofski utemeljenog oblika miljenja, koji ve
dui period dominira raznolikim politikim djelovanjima
irom svijeta. Taj kontekst, koji, grubo kazano, cjelokupno
politiko djelovanje nastoji svesti na identitetske osnove,
izgraene na lozoji kulturoloke nesamjerljivosti, uticao
je i na specino formiranje simbolikih odrednica veha-
bizma koje su u bitnom smislu suprotstavljene unutarnjim
elementima same vehabijske ideologije, to je u konanici
dovelo do krucijalnog nerazumijevanja fenomena vehabiz-
ma kakav je se pojavio u Bosni i Hercegovini onemogu-
ujui preovladavajuem islamskom miljenju adekvatan
odgovor na njegove izazove ali i otvaranja nove perspek-
tive tumaenja i djelovanja u odnosu na sam fenomen. Da-
kle, politika identiteta, kao zamah kulturalizacije u pro-
cesima tumaenja drutvenih pojava, s jedne strane je one-
moguila adekvatno teorijsko i praktino bavljenje fe-
nomenom vehabizma i njegovim posljedicama po dru-
tvo (u Bosni i Hercegovini), a s druge strane je otvorila
prostor jednoj novoj, u sutini reaktivnoj, interpretaci-
ji fenomena, te njegovih karakteristika koje bivaju prepo-
znate i u drugim manifestacijama javnog i politikog djelo-
vanja u BiH.
Prvo, vehabizam predstavlja isto religijski fenomen, ve-
zan, kako sam kazao, za specine politike i povijesne
uslove koji su nastali krajem 17. i poetkom 18. stoljea na
podruju dananje Saudijske Arabije.
6
Osim konkretnog
politikog, kulturoloki cilj vehabijskog pokreta u to vrije-
me to se dovoljno uspjeno transponira i u dananji hi-
storijski okvir, te ime biva relevantnim u raspravi bio je
svojevrsno skidanje svih tradicijskih naslaga sa izvorne po-
ruke islama, primljene na arabljanskom poluotoku. Prak-
tino, to je predstavljalo (esto i nasilno) uklanjanje svega
to, u bilo kojem smislu, nije korespondiralo sa onim to su
sljedbenici Muhammeda ibn Abdul-Vehhaba odredili su-
tinom islamske poruke. Ta sutina kao i svaka ima-
la je, naravno svoju kulturoloku formu, a ona je u ovom
sluaju bila forma kulturnog i civilizacijskog razvoja Ara-
bije 17. stoljea, to je, naravno bilo zanemareno i to se, u
oima kasnijih interpretatora i sljedbenika Abdul-Vehha-
bove doktrine, pretpostavilo kao odreena sutina bez for-
me. Na taj nain stvorene su osnove svojevrsnog kulturnog
fundamentalizma, iako se tvrdi da je prvobitna namjera
reformatora bila ostvarenje samo onog vjerske (kao iste
6) Za potrebe ovog teksta, naznait u samo neke njegove odrednice, svje-
sno izbjegavajui ekstenzivniju analizu koja se, u sveopoj kakofoniji i svo-
jevrsnim diskurzivnim otkriem fenomena, moe pokazati izlinom. Ta-
koer, nije mi namjera ni baviti se povijesnim i politikim prikazom veha-
bizma i njegove ideologije; umjesto toga, zanima me njegova savremena
recepcija, kako od strane sljedbenika, tako i od strane onih koji to nisu.
duhovne) prirode, takozvana socio-moralna rekonstruk-
cija drutva u skladu sa ovom fundamentalnom interpre-
tacijom.
7
Tako, budue tovanje i primjena takve, kako
se shvatala, proiene poruke islama predvialo je
istovremeno i odreeno (ne)svjesno pristajanje na jed-
nu konkretnu kulturoloku formu, kao ljuturu, odno-
sno neophodni kulturni kontekst same sutine. Upravo
je ova injenica na neki nain i razlog dananjeg speci-
nog izgleda, kao kulturolke forme, veine pripadnika ta-
kozvanog vehabijskog pokreta; duga, rijetka brada i podre-
zane pantalone, kao kulturni style novog islamizma pred-
stavljaju upravo simboliko svjedoanstvo ovog kulturnog
Povratka, svojevrsni pojavni revival nanovo shvaene su-
tine islamske poruke.
8

S druge strane radikalno suprotno od namjere islamskog
revivalizma postmoderna politika identiteta ne pozi-
va na odbacivanje onoga to je oznaeno kao kultu-
roloka naslaga, odnosno rezultat povijesnosti odree-
nih identiteta; ak naprotiv, politika identiteta svoj raison
detre pronalazi upravo u ovim kulturolokim specinosti-
ma odreenih identiteta, koji su nastajali povijesno, te koje
se potom odreuju politiki relevantnim, u aspsolutnim
kategorijama. Dakle, kulturni fundamentalizam kao
postavljanje kulturne forme u centar politikog znaenja i
relevancije predstavlja i karakteristiku politike iden-
titeta, s tom razlikom da u odnosu na vehabijsku praksu,
ovaj naglasak na kulturnoj formi predstavlja svjestan cilj,
konanu odrednicu date politike. U takvom politikom si-
stemu, svi drutveni konteksti postaju kulturalno odree-
ni. Kultura umjesto sredstva drutvene integracije posta-
je sredstvo/svrha ideniteta uope. Ona podaruje smisao i-
vota pojedincu, drutvenim skupinama, etnikim i spolno-
rodno razliitim zajednicama. U ime kulture vode se pos-
tmoderni ratovi. Kultura otvara i zatvara pristup sloeno-
sti suvremenog svijeta time to zaposjeda podruje dru-
tvenog uope (Pai, 2005:6). Meutim, ono to u fenome-
nu savremenog vehabizma i njegove politiko-simbolike
konstrukcije u Bosni i Hercegovini predstavlja specikum
to sainjava i strukturne osnove oznaenog politikog
vehabizma kao oblika kulturnog fundamentalizma
jeste izmeu ostalog i vremensko, a ne samo konceptualno
7) Preuzeto iz John Esposito, ed., The Oxford Dictionary of Islam (2003).
Oxford University Press.
8) Kulturni style takozvanih vehabija ne zavrava na ureivanju spoljanjeg
izgleda individua, ve i monumentalnih dijela arhitekture, umjetnosti i
drugih tradicijskih artefakata. Osim nadaleko poznatog sluaj unitavanja
statua Bude u Afganistanu, islamski revivalisti, nansirani od strane
saudijskog reima, doveli su do skoro potpunog unitenja enterijera jed-
nog od najljepih spomenika islamske arhitekture i u Bosni i Hercegovi-
ni, Begove damije u Sarajevu, a sve pod platom uklanjanja idolatrije i
kulturnih naslaga koje se nisu mogle intertpretirati u skladu sa onim to
su oni odredili sutinom islama. U tom revivalistikom naletu oteena
je potpunim prefarbanjem u bolniko bijelu unikatna umjetnika
kaligraja, oslikana na unutranjim zidovima Begove damije. Iako je u
Bosni i Hercegovini jako malo pisano o ovom problemu, neto vie detal-
ja moe se pronai u kratkom tekstu iji je autor Michael A. Sells, Eras-
ing culture: Wahhabism, Buddhism, Balkan Mosques, (2. april, 2002.)
dostupan na web stranici http://www.haverford.edu/relg/sells/reports/
wahhabismbuddhasbegova.htm
poklapanje dominacije obje simbolike prakse u jedinstve-
nim politikim okvirima. Naboj islamskog politikog revi-
valizma, ovdje oznaenog kao vehabizam, koji posredno in-
sistira na okamenjenosti kulturne forme (kao garantu ou-
vanja Sutine) udruio se sa eksplicitnim i direktnim poli-
tikim insistiranjem na kulturnoj formi kao Sutini po sebi
i za sebe. Aktiva islamskog revivalizma, u vlastitoj ekspre-
siji koja nije toliko organizovana, smiljena i strateka ko-
liko se eli predstaviti naila je na pasivu epistemologije
kulturne razlike, koja usisava revivalistiki iskaz i konstrui-
e ga u okviru vlastitih uzusa kulturnog formalizma i ideo-
logije Forme-kao-Sutine, politike i prakse moralnog relati-
vizma u ovisnosti na datu formu. Fundamentalizacija kul-
ture, kao savrena reeksija globalne ideologije kulturnih
razlika, nala je svoj izraz i u Bosni i Hercegovini u kontek-
stu vehabizma i njegove kulturoloke (kao ideoloke) kon-
strukcije. Time je, ne samo osnova ovog redukcionistikog
iskaza do apsoluta politiziranog i ideologiziranog islama,
ve i njegova (medijska i javna) recepcija kao fenome-
na, ideologizirana do krajnjih granica simbolike snolji-
vosti. Ultimativnu referencu vrjednosne negativnosti ono-
ga to je nazvano vehabizam predstavljao je iskljuivo onaj
pojavni nivo argumentacije, dok o onom doktrinarnom i
substantivnom njegovoj radikalnoj dogmatici i drutve-
nom okotavanju, opasnom za bilo koje drutvo koje tei
otvorenosti sve je manje bilo rijei; bosanskohercegova-
ki mediji iz poetnog primjera su najbolja potvrda ove i-
njenice. Oni koji su pokuali fenomen kritikovati u kontek-
stu njegovih doktrinarnih parametara bili su, s jedne stra-
ne proglaeni neprijateljima religijskog establishmenta, a s
druge, radikalno neshvaeni te iskoriteni za potrebe sim-
plicirajueg medijskog diskursa i njemu imanentnog info-
tainment-a, ideologije urnalistike ekskluzivnosti. Kultu-
ralizacija je odnijela prevagu nad racionalnou.
Iz pomenute simbolike konstelacije, kao i konkretnih po-
litikih praksi koje su se pojavile kao reakcija na nju, slijedi
zakljuak da ono to bi se moglo nazvati vehabizmom eg-
zistira u svijesti mnogo prije nego su vehabije postale nje-
gov kljuni simboliki proponent. Kao matrica kolektivne
svijesti, vehabizam u bosanskohercegovakoj politikoj
zajedinici egzistira kao politiki vehabizam, fenome-
noloka osnova politike ekspresije i drutvene aksiologi-
je. Politiki vehabizam, otud, ne predstavlja iskljuivo svoj-
stvo islamskog revivalizma iako je on njegova formativ-
na ljutura u dananjem kontekstu ve kolektivnu osno-
vu ritualizovane politike forme, konstituirane kao jezgro
jo u vrijeme socijalizma, da bi zahvaljujui tranziciji i nje-
nim proturjenostima evoluirao u poseban iskaz postmo-
derne fenomenologije Bosne i Hercegovine. Politiki veha-
bizam, dakle, krasi viesmislena aplikacija jo jedan od
plutajuih oznaitelja te dvostruko konstruirana struk-
tura; kao inicijacija, on predstavlja potragu za (politikom)
sutinom koja se iskazuje kao okotavanje formi u kojoj je
Sutina posljednji put prepoznata (efekat i praksa islam-
skog revivalizma), dok kao reakcija on pretpostavlja egzi-
stenciju mentalne mape perceptivnog apriorizma, koja i-
tav spektar djelovanja kao pojavnosti smjeta u kontekste
politike identiteta i ideologije kulturnih formi, te vri da-
lju ideologizaciju, okotavajui drutvo u konceptu autori-
tarne vizije budunosti. On, u tom (globalno odreenom)
smislu, ne predstavlja autonoman a jo manje autohton
fenomen, ali sigurno zavrijeuje svojevrsnu teorijsku pa-
nju, upravo zbog svoje dvoslojnosti i relevancije u kontek-
stu prevladavanja kolektivno-mentalne sklonosti politi-
kom autokratizmu i kreiranja slobodnog i otvorenog dru-
tva u Bosni i Hercegovini. Politiki vehabizam je, dakle, za-
snovan na logici kulturne kao politike fundamentalizaci-
je javnog polja koja se u BiH i na Balkanu ispoljava kao te-
nja ka ostvarivanju apsolutne politike moi i reprezenta-
cije putem odreenih kategorija kulture. elim, u nekoliko
crta, opisati uporita ove argumentacije.
2. Kulturna kao
politika fundamentalizacija
Poetnu silu kulturnog fundamentalizma predstavlja ak-
tivna kulturalizacija kao samosvjesna simbolika praksa
usmjerena u pravcu ostvarivanja odreenih partikularnih
interesa zasebnih kulturnih grupa. Takva, aktivna kultura-
lizacija kao politiko sredstvo naslanja se na ve postojeu
konzervativnu tradiciju, onu koja vlastitim politikim hti-
jenjem saima kompletnu javnu svijest u okvire kulturne
forme date zajednice, kolektiva sa ve izgraenom (ili mi-
nimalno potencijalnom) svijeu o vlastitoj zasebnosti. U
tom bi se kontekstu dalo argumentirati da kulturna funda-
mentalizacija, u svom inicijalnom iskazu, podrazumijeva-
jui pritom i reeksiju globalne fenomenologije, predstav-
lja i nastavak (neo)konzervativizma drugim sredstvima,
svojevrsni postkonzervativizam kao obscenu ekstazu kul-
turnog oboavanja, obogotvorenje kulturnog identiteta. U
tom smislu ovaj fenomen ne predstavlja sasvim novu dru-
tveno-politiku pojavu, ve se naslanja na neto duu tra-
diciju konzervativno-romantiarske misli i akcije, u okviri-
ma evropske politike povijesti. elim ponuditi neto de-
taljniju elaboraciju ove tvrdnje.
Postkonzervativizam, ukoliko odluimo tumaiti ga u kon-
tekstu politikog kontinuiteta i konceptualne veze sa rani-
jim iskazima sentimentalizma u politikom polju, ini se
da predstavlja i svojevrstan puni krug romantizma, evolu-
cijski proizvod Reakcije kao kontinuiranu putanju od poli-
tikog ka kulturnom, zatim opet od kulturnog ka politi-
kom konzervativizmu, zaustavljajui se u savremenosti na
onome to se naziva politikom identiteta, odnosno kultu-
rom kao novom ideologijom (Pai, 2005). U tom smislu,
postojee obogotvoravanje kulture se ne pojavljuje ex nihi-
lo, odnosno ne predstavlja kao to to moe izgledati uz-
memo li u obzir puki opseg politikog zamaha, te kultur-
ni detalj koji se politizira u formalnom smislu radikalnu
novost, ve prije proirivanje ranije prepoznatog prinicipa
na sve aktere i sam totalitet drutvene egzistencije, bilo u
normativnom politikom (kao institucionalnom) ili irem
drutvenom (kao civilnom) smislu.
Mora se meutim priznati, ipak postoje odreene teorijske
tekoe artikulacije ovog kontinuiteta, ponajvie u smislu
u kojem je globalizacija uticala na dananje poimanje kon-
zervativnih sentimenata, u emu zasigurno nema premca
u povijesti. S istom tekoom koja se pojavljuje pri pokua-
ju uniciranja teorijskih karakteristika neokonzervativiz-
ma usljed njegove rasprenosti i znatne doze relativiz-
ma suoavamo se i pri pokuajem da teorijski formuli-
ramo postkonzerativizam kao drutveno-politiku katego-
riju radikalizacije i vulgarizacije konzervativnih sentime-
nata, srodnih strukturi kulturnog fundamentalizma. Pos-
tkonzervativizam iskazan kao politika identiteta je,
isto tako, proizvod drutvenih i historijskih uvjetovanosti
kao i svaki konzervativizam u ranijem povijesnom periodu.
Znamo da se konzervativizam, izmeu ostalog izgradio na
irokom aksiolokom protivljenju revoluciji koja je viena
kao najava haosa, zagovarajui zasnivanje drutvene struk-
ture kao organskog proizvoda; kao njegov politiki nasljed-
nik, i neokonzervativizam se pokuao utemeljiti na otpo-
ru onim drutvenim procesima koji su ubrzano umnoava-
li drutvenu egzistenciju, pluralizirajui svaku, a ponajvie
politku datost, te na taj nain u vienju novih konzerva-
tivaca prijetili ukidanjem egzistencije same po sebi
9
. Jedna
od osnovnih razlika koja se je pojavila kao rezultat povije-
snog toka, izmeu ranijeg konzervativizma Reakcije i onog
kasnijeg, nastalog u dvadesetom vijeku, moe se pronai
izmeu ostalog i u injenici da je prvobitni konzervativi-
zam aktivno traio povratak na vrijednosti od prije (revo-
lucije), dok je njegov kasniji, neokonzervativni iskaz teio
da ouva stanje koje je zatekao/stvorio, protivei se pret-
postavljenom napretku kao ekspanziji pluralizma, odno-
sno liberalizma kao potencijala globalnog doba. Neokon-
zervativizam se, to je isto tako stvar drutvene uslovljeno-
sti kao egzistencijalne neminovnosti, pomirio s injenicom
tehnolokog razvoja, koji se ve, neovisno o htijenju njego-
vih subjekata, bio desio. U takvom okruenju, neokonzer-
vativizam je prihvatio tehnologiju kao proizvod savreme-
nosti i njome posezao u prolost da bi sebe utemeljio u da-
tom momentu egzistencije.
ini se da slinosti savremene politike identiteta kao
postkonzervativnog fenomena i neokonzervativizma
kakav se moe prepoznati u nekim politolokim djelima
zaustavljaju na ovoj razdjelnici. Iako se pojava politikog
neokonzervativizma kao uslovljenosti vee za drugu polo-
vinu 20. stoljea, za one, prevashodno ekonomske proce-
9) Ovaj kozervativizam je, u nihilistikim nanosima globalizacije i pos-
tmodernizma vidio svoj kraj, ukoliko ne istraje na poziciji koja je svaku
vrijednost sebi imanentnu, smatrala apsolutnom. Moe se rei da je neo-
konzervativizam teio da modernistiku matricu objektivacije, u postmo-
dernizmu kulturnih razlika i njihove ideologizacije interpretira kao jednu
od novonastalih (ili probuenih) partikularija, ime je, to je posebno bit-
no, dekonstruisan njen normativni potencijal.
se kasnih 60-ih i ranih 70-ih godina
10
koji su naizmjeni-
no smjenjivali periode ekonomskog rasta i recesije te na taj
nain u velikoj mjeri uticali (esto i diktirali) socijalno i po-
litiko raspoloenje,
11
postkonzervativni fenomen ne gra-
di u tolikoj mjeri vlastitu egzistenciju na otporu liberaliz-
mu kao ekonomskoj, koliko kao dominantno politikoj lo-
zoji, koja se reektuje na nain na koji je odreeno dru-
tvo, odnosno njegov sistem politike reprezentacije, kon-
struiran. Postkonzervativizam, kao jezgro vehabijskog
politikog iskaza, dakle, ne odbacuje globalizaciju, ve
se hrani njenim viesmislenostima i koristi sve njene bla-
godeti. U tom smislu predstavlja i logian nastavak ranijih
konzervativnih politikih utemeljenja, no sa u kontek-
stu povijesnosti jo jednom krucijalnom razlikom: nasu-
prot konzervativizmu Reakcije (koji je u odreenom smi-
slu bio fundamentalistiki, teei novoj valorizaciji i poli-
tikom vraanju na vrijednosti prolih vremena) i neokon-
zervativizmu kasnog dvadesetog stoljea (koji je teio oka-
menjivanju postojeih i tehnologijom induciranih konzer-
vativnih uvjeta koje je jednim dijelom uspio ostvariti) pos-
tkonzervativizam tei obesmiljavanju sadanjosti s ciljem
kulturoloke fundamentalizacije budunosti drugim rije-
ima, poput marksistike upotrebe nasilja kao babice po-
vijesti, i postkonzervativni subjekt (pretpostavljajui evo-
lucijski tok povijesti s konanom odrednicom u kultur-
nom identitetu kao temelju politike konstitucije) se ne
libi upotrijebiti i nasilje kako bi ostvario svoj cilj. Ovo na-
silje ne mora nuno vojne prirode esto i nije, usljed ne-
dostatka aktivne vojne moi i objektivnih (geo)politikih
ogranienja; mnogo ee, ono predstavlja simboliki i po-
litiki totalitarizam, odsustvo komunikabilnosti kao svje-
doanstvo svjesnog i samo-nametnutog socijalnog i civili-
zacijskog autizma kao programatske injenice.
Upravo iz slinih razloga se moe argumentirati da je i sam
vehabizam a posredno i politiki vehabizam, kako je on
odreen za potrebe ovog eseja prije sekularni, dakle svje-
tovno-politiki, nego ekskluzivno religijski fenomen. I ve-
habijski politiki iskaz, u schmittovskom smislu barata
upotrebljivim pojmovima modernog nauka o dravi kao
sekulariziranim teologijskim pojmovima. Ne samo prema
svojem povijesnom razvoju, jer su iz teologije preneseni u
nauku o dravi, u kojoj je, primjerice, svemogui bog...za-
konodavac, ve i u svojoj sistematskoj strukturi... U teolo-
koj koncepciji drave bili su dominantni teoloki pojmovi.
Bog je vrhovnik na nebu, a bog na zemlji bio je vladar, ap-
10) Vidjeti recimo u Eric Hobsbawm, Doba ekstrema, Istorija kratkog 20.
veka 1914 1991; Dereta, Beograd, 2002.
11) ini se da su socioloka i politoloka tumaenja neokonzervativizma
blia ekonomskoj teoriji kao onoj koja moe objasniti takve sentimente
u drugoj polovici 20. stoljea. U tom kontekstu, iako heterogena pojava,
neokonzervativizam je tumaen kao sentiment otpora i straha spram ra-
zlivanja autentinih kultrurnih vrijednosti ekonomskom globalizacijom s
jedne, i kao autarkini reeks recesije s druge strane ekonomske ljestvice.
Neokonzervativizam je stoga, mobilizirao argumente iz neoliberalne po-
litike ekonomije, sociobiolologije i humane genetike, pozitivistike kriti-
ke marksizma, konzervativne kritike kulture i elitistike teorije demokra-
cije (Dubiel, u Milardovi, 1993:67).
solutni vrhovnik. Zemaljsko carstvo bila je blijeda kopija
nebeskog. Apsolutne monarhije oznaavale su volju bo-
ju, a pokoravanje apsolutnom monarhu bilo je pokoravanje
bogu, jer je monarh sluga boji na zemlji. U apsolutistikim
teorijama drave susreemo analogije iz teologije. Sekula-
rizacija pojmova o dravi nastupa s prosvjetiteljstvom i te-
orijama dravnog ugovora, teorijama o diobi vlasti ili trija-
di vlasti (Milardovi, 1993:58). (Politiki vehabizam se na
taj nain pojavljuje kao fenomen sekularnog, postreli-
gijskog okruja, onog u kome je prethodna politika veza
zemaljskog vrhovnika s boanstvom dekonstruisana mo-
dernim geopolitikim razvojem. Politiki vehabizam tei
reprodukciji tog teolokog stanja drave u cjelosti, no u
skladu s bivanjem postkonzervativnim fenomenom tom
razlikom da ga primarno ne zanima cjelina egzistencije svi-
jeta, ve njegovom kulturom omeena realnost). U ovom
kontekstu se, takoer, kako vidimo, teologijskim mehaniz-
mima legitimizira decizionistika lozoja politike kao ap-
solutna istoa politike moi jednog drutvenog koncepta.
Takva politika lozoja koju batini svaki fundamenta-
lizam, pa i kulturni pretpostavlja ideal totalne drave kao
sistema drutvene sree i centralnog kulturoloki uspostav-
ljenog mehanizma cijelog drutva. Takva, kulturoloki to-
talna drava kojoj tei vehabijski revivalizam, a kako
emo vidjeti i politiki vehabizam je upravo schmittov-
ski, ona koja je nastala samoorganiziranjem drutva i koja
se, prema tome, ne moe vie odijeliti od njega, pa obu-
hvaa sve drutveno, a to e rei sve to se tie zajedni-
kog ivota ljudi. Ovdje vie nema ni jednog podruja pre-
ma kojem bi drava mogla sauvati bezuvjetnu neutralnost
u smislu neuplitanja (Schmitt u Milardovi, 61).
Politiki neokonzervativizam (kao i raniji konzervativizam)
teio je, kako smo rekli, uspostavljanju i odravanju vrstih
socijalnih i politikih struktura koje je, vremenom nagriza-
la povijest kao vrijeme za sebe. Svako konzervativno mnije-
nje tei odravanju i osnaivanju drutvenih institucija kao
stubova i garanta odrivosti identiteta kao takvog, ime se
zadobija i reproducira konkretna politika mo. Institucije
kao funkcionalni drutveni mehanizmi interakcije, same po
sebi ne podraavaju konzervativnost; prije su to proizvo-
di ljudskih socijalnih tenji za olakavanjem ivota u sloe-
nim i velikim zajednicama koje se poinju formirati sredi-
nom i krajem Srednjeg vijeka, rastom i formiranjem velikih
gradova i veih politikih zajednica. Tek se s Amerikom
revolucijom institucije kao garanti slobode zasnivaju
u politikom smislu (Constitutio Libertatis). Meutim, in-
stitucije kao zasebni smisaoni mehanizmi u kontek-
stu njihovog evropskog, a ne amerikog naslijea u do-
broj mjeri utjelovljavaju metaziki element kao transhi-
storijsku ziku drutva samog po sebi. Kao mehanizmi za
drutvenu orijentaciju, konzervativno shvaene institucije
u dobroj mjeri izraavaju teleoloku simboliku kao raison
detre sebe samih, ime zadobijaju egzistenciju neovisnu o
konkretnoj drutenoj potrebi. Na taj nain u svom repre-
zentativno-simbolikom vidu, institucije ine izvjesni on-
toloki identitet s obzirom da smisao nalaze u sebi samima,
tj. u vlastitom trajanju (Cvetkovi, 2003).
S obzirom da je ova metazika institucija kao kulturo-
lokih injenica koje pripadaju zasebnim zajednicama je-
dan od egzistencijalnih uvjeta njihove upotrebe od strane
konzervativnih politikih snaga, nacionalni, kao kulturno-
etniki diskurs, roen i razvijen tokom 19. stoljea, pojav-
ljuje se kao dominirajui ethno-ethos ovog institucional-
nog konzervativizma i u savremenom, takozvanom pos-
tmetazikom dobu ope relativizacije. Odravanje kul-
turnih institucija tako doprinosi izgradnji izvjesnosti onih
etnikih subjekata koje simboliziraju, ime svaki pokuaj
razvodnjavanja uloge drutvenih institucija nailazi na sna-
an otpor konzervativnih snaga.
Kulturoloki fundamentalna, meta-logika struktura poli-
tikog vehabizma kao postkonzervativistikog sentimen-
ta s nedvojbenim historijskim precima u ranijim konzerva-
tivistikim utemeljenjima svoje ontoloko uporite izme-
u ostalog legitimira i svojevrsnim intelektualnim angai-
ranjem, dakle onom vrstom politikog djelovanja u kojem
pripadnici intelektualno-politikih elita imaju izraenu
ulogu. Kultura, kao medij povijesnih i drugih drutvenih
vrijednosti, intelektualcima konzervativistikih usmjerenja
sluila je kao kostur po kojem su nizane razne identitetske
teorije konstituisanja drave i drutva u cijelini. Spoj kul-
ture, jednog dijela intelektualne klase koja se ivo i dijelom
posredno sjea ranijih vremena iz kojih se ovaj kulturnohi-
storijski obrazac crpi, zajedno sa novim pripadnicima inte-
lektualne elite koja operacionalizira te povijesne projekci-
je u budunost, te tehnolokog razvitka i politike prakse
koja je sluila kao vezivno tkivo ovih elemenata, rezultirao
je prilino vrstom sintetikom strukturom ove vrste kon-
zervativizma; on sasvim uspjeno egzistira i danas u Bosni i
Hercegovini, dajui prostor i matrinu osnovu novoj feno-
menologiji kulturnog totalitarizma koji se pojavljuje u obli-
cima politikog vehabizma i slinim, na ekskluzivnoj kul-
turi zasnovanim ekspresijama. Odreeni autori su takoer,
u tom smislu naglaavali bitnu ulogu kulture u novim ute-
meljenjima konzervativnosti, tvrdei da je upravo u ovoj
sferi konrezvativni sentiment najsnaniji: ... na kultur-
noj razini neokonzervativizam je iskljuivo pokret in-
telektualaca, dakle po prirodi protupopulistiki. Proizvod
je njihova razoaranja drutvom za kojeg su koncipirali te-
orije, a koje se nisu poklopili s drutvenom zbiljom. Pre-
tjerani liberalizam, dovevi u pitanje tradicionalnu kultur-
nu okosnicu, rezultirao je njihovim pomakom od liberala
pa do ljeviara i neokonzervativaca (Milardovi, 1993:68).
Sainjavajui, kako je ranije reeno, puni krug konzerva-
tivnog romantizma, postkonzervativizam se od razoara-
nih intelektualnih i politikih elita sedamdesetih i osam-
desetih godina dvadesetog stoljea prelio u mase, posta-
jui potpun elitno-populistiki izraz konzervativnosti dva-
deset i prvog stoljea. Bosna i Hercegovina, svojim povije-
snim iskustvom u posljednjih dvadeset godina potvruje
ovu tezu, to je stavlja u slian slijed globalne socijalne fe-
nomenologije, omoguavajui nam odreenu teorijsku re-
eksiju te socioloki uvid.
Reaktivni fundamentalizam, predstavlja sekundarnu
odrednicu kulturnog fundamentalizma kao praksu politi-
ke kulturalizacije koja operie sa pojmovima antikolonija-
listikog, antiimperijalistikog i antikomunistikog otpora,
no s jednom bitnom razlikom u odnosu na libertarijanski
naboj odreenih povijesnih sluajeva borbe protiv koloni-
jalnog ili komunistikog ugnjetavanja, a ta je da reaktivni
fundamentalizam u isto vrijeme determiniu dominantno
antiliberalni sentimenti. Njega karakterie i simboliko i
politiko iskoritavanje identiteta otpora u kontekstu
antiimperijalistike borbe kao artikuliranog odgovora na-
cionalistikog projekta povratka tradicionalizmu primor-
dijalne zajednice (religijski fundamentalizam, komunitari-
zam, regionalizam) (Pai, 2005:100).
Kulturna izvorita veine konzervativnih mnijenja dvade-
setog stoljea prepoznata su, i ideoloki formirana, kako je
to Gellner u sluaju nacionalizma pokazao, u industrijskom
periodu, iako konzervativni poredak koji se uspostavlja na
kulturnoj osi egzistira i u ranijem, agrarnom periodu ljud-
ske povijesti; s druge strane, postkonzervativizam se pojav-
ljuje kao reakcija na ubrzane globalizacijske procese, kao
proizvod povijesno snanih drutvenih transformacija na
pragu i poetkom 21. stoljea. Kultura, dotada identika-
cijsko sredstvo visoke klase, bez stvarnog ideolokog upo-
rita u stanovnitvu, odnosno masama kao osnovnom me-
diju postkonzervativizma, u savremenom periodu doiv-
ljava stanovitu demografsku transpoziciju u pravcu irih
socijalnih slojeva. To je ini ne samo snanijom u kvantita-
tivnom, ve i (zlo)upotrebljenijom u kvalitativnom smislu
od strane politikih i intelektualnih elita. Socijalna identi-
kacija na kulturnoj osnovi, koja ekspanziju doivljava, kako
smo rekli u industrijskoj eri olakala je stvaranje potreb-
nih uvjeta za nastanak politikih utemeljenja postkonzer-
vativizma u globalnom dobu. Gellner s tim u vezi tvrdi da
je upravo povijesni momenat onaj kljuni element koji je,
u direktnoj povezanosti s kulturom (i to je takoer veoma
bitno, s obrazovanjem) stvorio odreenu socio-idejnu kon-
cepciju koju je onda iskoristila drava i kojoj mi, u ovom
sluaju pridajemo konzervativne karakteristike. Gellner
izriito tvrdi da je egzosocijalizacija, produkcija i reporo-
dukcija ljudi izvan lokalne bliske jedinice danas norma, i
da tako mora biti. Imperativ egzosocijalizacije je glavni je
klju za pitanja zato drava i kultura moraju biti povezane,
dok je u prolosti njihova veza bila tanka, sluajna, razno-
vrsna, labava i esto minimalna. Danas je ona neizbjena
(Gellner, 1998:59). U fenomenolokom smislu, u kojem se
i daje tumaenje konzervativnih inkarnacija s poetka dva-
deset i prvog stoljea, kultura i drava bivaju izjednaene u
odreenom vrijednosnom odnosu u kojem se oba koncep-
ta moraju nuno politiki, ali i drutveno poklapati; drugim
rijeima, kultura i drava moraju biti jedno, i to u onom
smislu koji pretpostavlja svojevrsnu organsku povezanost
jednog drutva (kao specine kulture koja osigurava mak-
simum zajednitva) i institucija koje se uspostavljaju u nje-
govom okviru. Upravo je koncept nacije-drave, u povije-
snom i politikom smislu, onaj koji kako tvrdi Terry Ea-
gleton (2002) nastoji osigurati ... san o identitetu izme-
u racionalnog i afektivnog, civiliziranog i kulturnog (Ea-
gleton, 2002:100).
To je dovelo do toga da se konzervativno mnijenje, u kon-
tekstu sukoba sa kolonijalnom upravom ili dominirajuom
imperijom javlja kao ideoloka rearmacija vernakularnog
identiteta; iako je imperijalizam, takoer bitno odreen i
konzervativnim karakterom, jer zagovara odravanje vr-
stih kolonijalnih struktura, kako u politikom, tako i u kul-
turnom smislu, reakcija na njega se takoer, esto sluila
slinim obrascima.
12
Velianje alternativnih, dakle nacio-
nalnih, regionalnih i lokalnih vrijednosti u odnosu na im-
perijalne bilo je prinueno da preuzme konzervativni me-
tod, tim vie jer se pojavilo u takvim povijesnim okolno-
stima koje su ga s lakoom legitimizirale. Niske kulture
(Gellner) dotada podjarmljenih nacionalnih i kulturnih za-
jednica od strane imperijalnih sila s visokom kulturom,
imale su povijesni zadatak da, postajui visoke, masovne
i zvanine identitetske i vrijednosne forme datih zajedni-
ca obezbijede politiku legitimizaciju i eljenu drutvenu
interakciju koja je tada stupila na scenu. Inverziju pozici-
ja razliitog shvaanja kulture i novo insistiranje kultur-
nih formi na nunosti institucionalizacije tradicijskih vri-
jednosti narodnih zajednica, jasno je opisao Eagleton tvrd-
njom da se ... sa stajalita Kulture, kultura ... nastrano hva-
ta za sluajne posebnosti ivota rod, etnicitet, nacional-
nost, drutveno porijeklo, seksualne sklonosti i slino i
preobraa ih u nositelje nunosti (Eagleton, 2002:71). Ta-
kav obrazac nije bilo mogue izvesti ne koristei onaj kon-
zervativno-fundamentalni metod koji je date socijalne kru-
gove zatvarao u vrste kulturoloke i historijske strukture
kao transpovijesne ideale i sopstvenu kulturnu egzistenci-
ju suprotstavljao svakoj tuoj. Historija kratkog dvadese-
tog vijeka (Hobsbawm, 2002) je svojim trusnim karakte-
rom punim sukoba, ratova nacionalnog, antikolonijalnog
ili oslobodilakog karaktera u potpunosti potvrdila egzi-
stenciju, ali i opasnost konzervativnog obrasca. On se i da-
nas, kako smo rekli, javlja utjelovljen u politici identiteta,
to se u kontekstu aniimperijalistikog otpora posebno do-
vodi u vezu sa pozicijom neoliberalnih globalnih politika,
koje bivaju, kako tvrdi Pai isti simboliki imperijali-
zam koji se, za ostvarenje vlastitih ciljeva slui i pojmovi-
ma poput multikulturalizma, tolerancije, postmodernosti,
identiteta i fragmentacije u interesu hegemonije amerike
kulture (Pai, 2005: 9).
Kultura je, u smislu identiteta otpora bila subjektom za
ostvarenje neke u ovom sluaju konzervativistike ideje
12) Nasuprot tome, Pai recimo kae da kultura kao radikalno sredstvo/
svrha identiteta otpora ne posjeduje mo politke strategije koja bi bila al-
ternativa Imperiju sve dok ne postane radikalno drukija politika borba
za ozbiljenje univerzalnih sadraja projekta modernosti (Pai, 2005:87).
ali i objektom sveukupnog konzervativnog mikrokozmo-
sa. Tako je kultura posluila kao nain legitimizacije kon-
zervativne politike, ali u isto vrijeme i kao predmet oboa-
vanja same te politike i njenih sljedbenika, drugim rijei-
ma, ishodite i cilj svake identitetske politike. S izrae-
nom distinkcijom od one Durkheimove teze, po kojoj reli-
giozno drutvo, oboavajui boga, ustvari sebe projicira i
oboava u toj koncepciji, industrijska era se je kako je to
pokazao Gellner oslobodila te, njoj suvine dijalektike,
i otvoreno poela slaviti sebe i svoje kulturne proizvode.
Drutvo vie ne oboava sebe kroz vjerske simbole; mo-
derna, aerodinamina, visoka kultura na kotaima sebe
slavi pjesmom i plesom, koji posuuje (stilizirajui ih u tom
postupku) od puke kulture, za koju zaneseno vjeruje da ju
nastavlja, brani i rearmira (Gellner, 1998:78). Takva ma-
trica bie prenijeta na ostale drutvene sfere, na politiku
posebno i presudno, i gurirae kao sveprimjenjiva teorija
i praksa, neovisno o kulturolokom, civilizacijskom ili poli-
tikom relativizmu. Posebno e to biti izraeno na teritoriji
jugoistone Evrope, odnosno Balkana, meu Junim Slove-
nima, ije su izrazito bogate i meusobno sline kulture u
sumrak 20. stoljea posluile kao legitimirajue sredstvo
nacionalistikog nasilja, ali i politikog oboavanja kolek-
tivistikih i kulturno fundamentalistikih formi. Veliki je
broj primjera iz prakse koji e to potvrditi, no u kontekstu
ovog eseja, nudim tri svjeija balkanska primjera kojim ka-
nim potkrijepiti iznesene pretpostavke, a one se mogu sa-
eti u iskaz da kulturni fundamentalizam bilo kojeg kultur-
nog kruga predstavlja jednu od osnovnih potekoa politi-
ke tranzicije u zemljama jugoistone Evrope, te da, neovisno
o nainu, mjestu i politikom kontekstu ispoljavanja, pred-
stavlja ideoloku osnovu simbolikog i politikog totalitariz-
ma. Primjere ovdje predstavljam u formi eskursa, kako bih
obezbijedio dovoljan konceptualni prostor za njihovu dvo-
slojnu interpretaciju kao fenomena za sebe, ali i kao sa-
stavnih dijelova cjelokupne argumentacije koja se eli po-
nuditi u ovom tekstu.
Eskurs 1 Mladi Muslimani
i njihovo politiko naslijee
U Sarajevu je, tokom 2006. godine, u izdanju udruenja
Mladi Muslimani objavljena knjiga pod nazivom Mladi
Muslimani 1939-2005: Historijat. Iako ukoriena i no-
minalno uobliena kao historijska studija grupni autor-
ski prikaz povijesti ideje i organizacije Mladih Muslima-
na, knjiga se pojavljuje bez eksplicitnog navoenja imena
grupe autora koji su je napisali. Uzmemo li ovo u obzir, te
injenicu da predstavlja pisani proizvod samog udruenja,
nije potrebno posebno promiljanje da bi se dolo do za-
kljuka da knjiga gurira mnogo vie kao promotivni, od-
nosno propagandni materijal nego ekstenzivan historijski
prikaz ideje i prakse mladomuslimanskog pokreta u Bosni
i Hercegovini. Zaista, uradak predstavlja publikaciju loeg
profesionalnog kvaliteta, kako u historijskom, tako i u lite-
rarnom smislu. Meutim, njena politika relevancija, kako
elim pokazati, neovisno o htijenju skrivene grupe autora
i samog udruenja kao izdavaa, pokazuje odreene zna-
ajke koje vrijedi interpretirati, i to u kontekstu reaktivne
fundamentalizacije koja je odreena kao jedna od dvije te-
meljne odrednice fenomena kulturnog fundamentalizma u
BiH.
Naime, kao eksplicitno svjedoanstvo identiteta otpora
u odnosu na komunistiki reim i njegovu ideologiju na-
kon 1945. godine u Bosni i Hercegovini, lozoja pokreta
Mladi Muslimani predstavlja reaktivnu stvar po sebi. To
se potvruje i u samoj knjizi, kada se kae da se organizaci-
ja treba shvatiti kao spontani odgovor bonjakog naroda
na aktuelni historijski moment, kao prigodan impuls za sa-
moodranje u situaciji prijetee egzistencijalne ugroeno-
sti (Mladi Muslimani, 2006:20). Iako je organizacija for-
malno nastala 1939. godine, u osvit Drugog svjetskog rata
u poetku djelovala na teritoriji NDH, njenim kljunim
neprijateljem proglaen je tek komunistiki, kao ateisti-
ki i bezboniki reim koji je kasnije vojnim putem osvojio
vlast. Organizacija se, u smislu esencijalnog otpora antide-
mokratskom i totalitarnom reimu jugoslovenskih komu-
nista eljela predstaviti kao svojevrstan nukleus demokra-
cije bonjake nacionalne zajednice u BiH, predstavljajui
se zaslunom za pad komunizma i ostvarenje politike slo-
bode i demokratskog pluralizma
13
. No, meutim, upravo
u kontekstu tvrdnji o uzajamnom antifaistikom i anti-
komunistikom karakteru organizacije
14
pokazuje se, ak
i unutar totalno subjektivistikog diskursa same publika-
cije, kao organizacijskog pameta upakovanog u pseudo-
historijski okvir, dvosmislen karakter organizacijskog jez-
gra i njegovog odnosa sa ideologijom hrvatskog faizma
olienog u NDH i jugoslovenskog komunizma, olienog u
kasnije stvorenoj SFRJ.
15
No, ono to u kontekstu raspra-
13) To to su, nakon svega, islam i Muslimani u Bosni i Hercegovini op-
stali, izmeu ostalog, danas Bonjaci imaju zahvaliti i Mladim Muslima-
nima, koji su, de facto, bili jedina organizirana, iako ilegalna, grupacija
koja se beskompromisno i uporno borila (i na kraju izborila) za promo-
viranje i zatitu vjerskih prava i sloboda u periodu od 1945. do 1990. go-
dine, (str. 110); ... kada se moglo slobodno djelovati i uivati u blagoda-
ti slobode za iji dolazak na ove prostore svakako velike zasluge pripada-
ju i Udruenju Mladi Muslimani ... Mladi Muslimani 1939-2005: Hi-
storijat, str. 215.
14) Mladomuslimani su bili idejni protivinici faizma i komunizma, od-
nosno ideologija koje su ih uspostavile kao drutvenu praksu. To su i po-
tvrdili svojom antifaisikom orijentacijom i djelovanjem tokom Drugog
svjetskog rata i svojom antikomunistikom i antiateistikom orijentaci-
jom i djelovanjem u periodu od 1945. i dalje. Str. 239.
15) To potvruje i sam tekst ovog historijata mladomuslimanske or-
ganizacije. Iako se, nominalno (imajui na umu i dananju perspektivu,
naravno) suprotstavljajui i faistikoj politikoj orijentaciji, organizaci-
ja svojim djelovanjem ipak potvruje legitimitet ovom sistemu, i u okviru
njega pokuava djelovati na (nametnutim) legalnim osnovama, a da bi tek
prema kasnijem komunistikom sistemu nastupila retorikom i ideologi-
jom underground otpora, ilegalnog i subverzivnog rada koji ih je kasnije
kotao slobode. Naime, neovisno o apsolutnoj subjektivnosti publikaci-
je i nepoznatih autora koji su je napisali, direktni navodi poput onih
da su pokretai organizacije, odmah nakon raspada Kraljevine Jugoslavi-
je i uspostave Nezavisne Drave Hrvatske ... ponovo predali zahtjev za
registriranje, dostavljajui vlastima NDH na uvid pravila, koja su neko-
liko mjeseci ranije bila odobrena od bivih jugoslovenskih vlasti (str. 31.);
ve ima posebnu politiko-lozofsku vrijednost jeste poja-
va ideoloke revalorizacije rada ove organizacije u svrhu
promocije i zasnivanja savremenih politikih izraza u di-
jelu bonjakog naroda, te legitimiranja postojeih politi-
kih projekata, za koje se tvrdi da batine tradiciju revolu-
cionarnog djelovanja Mladih Muslimana. Najupeatljivi-
ja odrednica koja krasi ovu povijesnu transkripciju ideo-
lokih osnova jeste upravo univerzalizacija vlastite kultur-
ne i politike partikularnosti u novim politikim okolnosti-
ma, u kojima se upravo na apsolutizaciji takvih partikula-
rija potvruje nedemokratski i aliberalni karakter ovakve
projekcije drutva koja prijeti i pukoj egzistenciji Bosne i
Hercegovine kao povijesne i politike injenice. Postojee
mladomuslimansko organizacijsko jezgro inkarnirano u
Udruenju Mladi Muslimani te u dijelu centralnih struk-
tura Stranke demokratske akcije svoju politiku lozoju
gradi na naslijeu otpora ranih mladomuslimana komuni-
stikom reimu, koji je vien kao genuina rearmacija mu-
slimansko-bonjakog identiteta u modernoj povijesti. Od-
branom i armacijom identitetske posebnosti Bonjaka
odbranjena je i sloboda u BiH uopte, zakljuna je ana-
logija ovakvog pogleda na mladomuslimansku organi-
zaciju koji se predstavlja i promovie pomenutom knji-
gom o historijatu organizacije. Neprijatelj te armacije,
kao neprijatelj slobode uopte komunistiki reim vi-
en je kao kljuni ideoloki neprijatelj, apsolutna inkarna-
cija zla u povijesti iji je osnovni zadatak bio ateistika raz-
gradnja svijeta i nitenje svakog muslimanskog, kao religij-
skog, identiteta i njemu imanentnog vjerskog bia ovjeka.
kao i da ... u jesen 1941. godine vei dio lanova Mladih Muslimana
odlazi na studije u Zagreb i tamo formiraju organizaciju u internatu ...
(str. 32); te to predstavlja vrhunac gluposti i potcjenjivanja itaoca
da su Mladomuslimani ... u bezbroj sluajeva, svojim djelima i razliitim
angamanima dokazali svoje antifaistiko opredjeljenje. Naime, nijedan
od mladomuslimana se nije pridruio ustaama, ni jedan nije otiao u
Handar-diviziju ili neku drugu SS jedinicu. Bili su dodue, ulanjeni
u Ustaku mlade, kao i svi drugi uenici iz hrvatskih i muslimanskih po-
rodica u tadanjoj NDH, ali je to bila obaveza koja se nije mogla izbjei
(str. 47); te na kraju i da je veina studenata lanova Mladih Muslima-
na bila ... u ljeto 1943. godine mobilizirana u domobranstvo (str. 49.)
ostavljaju prostor razliitom tumaenju; u kontekstu navedenog postavl-
ja se sasvim logino pitanje, ukoliko je organizacijsko jezgro mladomus-
limanskog pokreta krasilo jednako antifaistiko kao i antikomunistiko
(kao antitotalitaristiko i slobodarsko uope) pregnue, zato se je tek
u konteksu komunizma odluilo za direktno suprotstavljanje i ilega-
lan i subverzivan rad? Zato se na istim ideolokim osnovama ukoliko
su one bile slobodarske nije suprotstavilo i jednom reimu iji je zloin
bio ne samo eksplicitniji i radikalniji od komunistikog, ve se nalazio i u
samim osnovama politike lozoje tog reima? injenice koje pokazu-
ju da su lanovi organizacije Mladi Muslimani nastojali stei legitimne
osnove svog rada u okviru jednog faistikog dravnog sistema, te da su,
u jeku borbe oslobodilakih snaga Evrope ali i BiH protiv tog reima, odla-
zili u epicentar ideologije NDH da bi tamo nastavili studije i rad, kao i da
su (iako nevoljko) bili lanovi hitleroidnih jugend organizacija i pripadni-
ci domobranskih jedinica jer je to predstavljalo obavezu koja se nije mo-
gla izbjei otvara bezbroj pitanja o samom karakteru organizacije, ali i
politikih vrijednosti i lozoje na ijim su osnovama zasnivali svoj rad i
djelovanje. Posebno je ovo znaajno u kontekstu postojeih politikih uv-
jeta u BiH i nastojanja da se, adekvatnom i antiideolokom interpretaci-
jom historije postave osnove za demokratski razvitak zemlje i marginal-
izaciju retrogardnih snaga koje rade na njenoj disoluciji. Naalost, niti na
jedno od ovih pitanja autori historijata Mladih Muslimana ne daju nika-
kav odgovor, ak tavie, nakon itanja ove knjige, sva ova pitanja, a dije-
lom i odgovori, nameu se sami po sebi.
Iako je nesumnjivo da je komunistiki reim, po sebi pred-
stavljao negaciju politike slobode i svakog pluralizma
ukljuujui i onaj religijski, dakako lozoja otpora mla-
domuslimanske organizacije, kako se da isitati iz histori-
jata bila je ne manje totalitarna i ideoloka, u svojoj suti-
ni.
16
Ukoliko ak i zanemarimo njene faktike odnose sa fa-
istikim reimom NDH i sve one povijesne uvjete u okru-
enju na koje Mladomuslimani nisu mogli utjecati i foku-
siramo se na politiko-lozofsku kao programsku ek-
spresiju idejnog jezgra mladomuslimanske organizacije (na
to se sasvim eksplicitno naslanjaju i dananje kljune -
gure mladomuslimanskog dijela bonjake politike eli-
te) doi emo do pomenute analogije o reeksivnoj ideo-
logizaciji tada formuliranog bonjakog identiteta otpora.
Naime, jedan od uporinih idejnih spisa mladomusliman-
ske organizacije jeste i kratka broura pod nazivom Kako
emo se boriti koju je napisao jedan od osnivaa orga-
nizacije, Emin Granov, za vrijeme Drugog svjetskog rata.
Ova broura je, kako se navodi u knjizi (str. 241 247) za
potrebe organizacije poslije rata ... mijenjana i dopunjava-
na te predstavlja jasnu potvrdu beskompromisno ideolo-
kog karaktera organizacije. elim navesti nekoliko citata
koji su bilo u povijesnom kontekstu, bilo van njega do-
voljno deskriptivni u navedenom smislu. U uvodu brou-
re, na pretpostavljeno pitanje kakav teba da bude pripadnik
ili simpatizer organizacije, autor kae slijedee: Ideoloka
snaga stvorit e u nama duevne faktore potrebne da nau
borbu odluno zaponemo, s nepokolebljivom i vrstom
vjerom da je vodimo do kraja, i da pobjedimo! Ideoloka
snaga daje nam volju kojom emo savladati sve tehnike
prepreke, daje nam potrebnu odlunost kojoj emo upor-
no braniti islam do krajnosti. Boriemo se s istom odlu-
nou bilo u diskusiji, polemici, nervnom ratu, bilo u zi-
koj, politikoj, vojnikoj borbi! Takav treba da bude Mla-
di Musliman (str. 241). Komunistikom jednoumlju, or-
ganizacija se metodom reeksivne ideologizacije su-
protstavlja vlastitim jednoumljem, kada tvrdi da su njeni
16) Tekst zakletve organizacije Mladi Muslimani koji je napisan zajed-
niki od strane centralne grupe mladomuslimanske organizacije pred-
stavlja jedan od eklatantnih primjera totalitarnog, iskljuivog i uopte
ideolokog karaktera idejnog jezgra ove organizacije, koja kao takva, ni u
kom smislu ne moe predstavljati doprinos ostvarenju politike slobode u
Bosni i Hercegovini. Tekst glasi: Neka je slava i hvala Allahu, Gospodaru
svih svjetova! Kao pripadnik organizacije Mladi Muslimani u koju sam
stupio dobrovoljno, zaklinjem se Svemoguim Allahom da u se pridra-
vati svih propisa Kurana, da u principe islama unositi u svoj ivot i ivot
svoje zajednice i beskompromisno se boriti protiv svega neislamskog,
da u rtvovati na Bojem putu sve od sebe, pa i svoj ivot, ako to budu
zahtijevali interesi islama. Svjestan veliine cilja Mladih Muslimana, za-
klinjem se da u ispuniti sve uvjete, naela, obaveze i zadatke koje mi or-
ganizacija postavi, da u interese organizacije uvijek pretpostaviti svo-
jim linim i da neu neprijatelju nikada izdati svog brata, niti bilo kakvu
tajnu organizacije, pa ni pod najteim okolnostima, znajui da me u pro-
tivnom eka sramna smrt izdajice, ponienje na oba svijeta. Sav svoj ivot
i sve svoje sposobnosti ulaem za irenje nae ideje i jaanje nae organi-
zacije. Ustrajno u se boriti za veliinu, mo i sjaj islama i za dobrobit svih
Muslimana svijeta. Molim Svemogueg da mi dade volje, snage, hrabro-
sti i ustrajnosti na ovome putu dihada, a da otkloni od mene sve slabosti
i mane i da mene i svu brau obaspe svojom najveom milou. Neka nas
Allah uputi na pravi put, na put onih koji nisu zalutali, Mladi Muslimani
1939-2005: historijat, str. 92, Sarajevo, 2006. (podvukao E.S.).
ciljevi ... ideoloka izgradnja pojedinca. Da se svaki poje-
dinac odgoji u korektnom islamskom duhu, te da se njego-
vo ideoloko uvjerenje uvrsti i dopuni potrebnim znanjem
i opremljenou ... da bi mogao biti jak, kolektiv mora biti
iznutra zdravim to znai da ne smije biti meu pojedinci-
ma, lanovima naeg kolektiva nesuglasice, razmirice, ra-
znolikosti miljenja, ili moda ak ideolokog neslaganja.
Moramo biti jednoduni, da imamo jedno isto korektno
islamsko uvjerenje, da budemo jednako ideoloki izgrae-
ni, mora da jednako razumijemo o svim stvarima koje za-
hvaa na odnosno islamski ideoloki domen, pa emo se
uvijek lako sloiti i kompaktni istupiti! Treba nam kolektiv
u kome nee pojedinci raditi na svoju ruku i po svom naho-
enju. itav rad kolektiva da se odvija u sporazumu i dogo-
voru, po savjetu i na inicijativu starijih, iskusnijih, izgrae-
nijih lanova kolektiva, zapravo ideolokih utemeljitelja i-
tavog pokreta. Njihov nadzor nad radom kolektiva najbolja
je garancija da e itava stvar tei do kraja svojim tokom, da
se nee izvitoperiti (str. 242); ... poto islam nije samo re-
ligija nego i ideologija, to muslimani ne mogu biti pripad-
nici stranaka, ni pokreta koji bi ih razjedinjavali. Za nae
muslimane je tetno da se opredjeljuju bilo za Srbe, bilo za
Hrvate, jer ih to takoer razjedinjuje .... Islam je prea i jaa
veza od krvne. Islam povezuje sve narode u jednu zajedni-
cu i to je tek prava zajednica, prava otadbina muslimana
kojoj oni jedino imaju da budu vjerni i odani ... (str. 103).
Politika sloboda se bez obzira na kasnije tvrdnje o bla-
gotvornosti iste shvatala tek kao sredstvo, a ne cilj antiko-
munistikog djelovanja politika sloboda i vlast je naj-
vie i potrebna radi nesmetane uspostave islamskog po-
retka (str. 243) kao i individue, koje treba ... jo iz ma-
lena, dok su jo nenatrunjeni, odgajati u korektnom islam-
skom duhu. Kod spretno izabranih metoda moe se omla-
dina odgojiti i spremiti za korisne zadatke i ciljeve! (isto,
str. 243). Mnogi dijelovi ovog programskog teksta ukazuju
da je ideoloka izgradnja drutva na osnovama partiku-
larne kulture kljuni i jedini cilj organizovanog djelovanja
Mladih Muslimana u periodu nastanka ove organizacije,
to je programski ne ini mnogo drugaijom od sli-
nih totalitaristikih politikih ideja i pokreta tog vremena.
Na iskljuivost i totalitarizam ukazuje i slijedei citat: Tre-
ba znati da je ovjek koji gura od sebe islam sa svim onim
to islam nauava, bezbonik, bludnik, bezkarakteran, po-
hlepan, razularen, divljaan, materijalista, egoista, asocija-
lan, zloinac; dakle, najee brutalna i sirova priroda. S ta-
kvim ljudima samo sila moe da izae na kraj! A mi, Mladi
Muslimani, moramo biti oni koji e s takvim znati izai na
kraj, koji e znati, kad ustreba upotrijebiti i silu ne tedei
protivnika (str. 243).
Dakle, iz navedenog je izvjesno da je politiki i vrijednosni
odgovor mladomuslimanske organizacije na komunistiku
diktaturu u to vrijeme bio koncept reeksivnog jednou-
mlja, svojevrnog islamskog komunizma koji je, po recep-
tu politike i drutvene purikacije
17
nastojao iz drutvene
zajednice odstraniti sve to je proskribirano kao neislam-
sko, drugim rijeima svaku naznaku politikog i drutve-
nog pluralizma. Iz toga se jasno zakljuuje da je cilj ovog
pokreta bilo ostvarenje vlastite kulturoloke kao politi-
ke paradigme, u kojoj bi se (ukoliko doe do osvajanja to-
talne vlasti) sa neistomiljenicima postupalo po klasinom
totalitarnom principu, osvjedoenom i postupcima komu-
nistikog reima prema lanovima mladomuslimanskoga
pokreta. Zanimljiv je i pokazatelj da je ideologija Mlado-
muslimana usvojila i odreeni hegelovsko-marksistiki re-
eks povijesne (dijalektike, te dijelom i organske, kao bio-
politike) nunosti,
18
kako bi opravdala neminovnost i neu-
moljivost vlastitog ideolokog programa i djelovanja, te le-
gitimirala svoenje politike i drutvene realnosti na vlasti-
tu kulturoloku osnovicu. Utoliko vie, tvrdnje recenzen-
ta u izvodu objavljenom na korici knjige da je ... rukopis
ujedno mogue itati i kao poduu, na injenicama uteme-
ljenu optunicu protiv svakog totalitarizma i diktature ...
predstavljaju upravo jednu tetnu relativizaciju pojmova i
koncepata totalitarizma uopte, svodei ih tek na komuni-
stiku kao ateistiku dimenziju, a zanemarujui reek-
sivno jednoumlje koje je, u spisima citiranih mladomusli-
manskih autora uoblieno i predstavljeno u formi kulturo-
lokog fundamentalizma i totalitarizma, nespojivog sa mo-
dernim i u naelu liberalnim politikim pluralizmom. Sva-
ka proskripcija orvelijanskog karaktera komunistikog re-
ima, a bez kritikog odnosa spram (takoer orvelijanske)
reaktivne ideologizacije sa kulturnim (kao etnikim ili re-
ligijskim) predznakom predstavlja jo jednu u nizu ispra-
znih optih mjesta drutvene pseudoznanosti. A upravo
je to locus savremenog politikog vehabizma kao kulturo-
lokog fundamentalizma koji dominira dananjom bosan-
skohercegovakom politikom scenom i odreuje karakter
17) Dobar primjer primitivnog i retrogardnog kulturolokog puritanizma
u odnosu na modernost i ono to je ona, u drutvenom smislu, implicira-
la i donosila jeste i slijedei citat, koji govori o zakljucima ilegalnog ple-
numa koji je odran u Sarajevu 20. i 21. februara 1949. godine, i na kojem
su, izmeu ostalog kritizirani .... oni koji su posjeivali igranke, baletne
i und kinopredstave, jer je na tim priredbama, po miljenju lanova ru-
kovodstva, bilo mnogo nemoralnosti, te su se mogle buditi neke nezdrave
strasti. Reeno je da lanovi Organizacije ne smiju plesati i upranjavati
druge zabave, ali da je normalno da gledaju lmove koji podstiu borbe-
ni duh i armiraju moralne principe, historijske i kulturne dogaaje, po-
sebno po preporuci starijih i rukovodstva. U vezi s tim, kritizirana je za-
grebaka grupa u kojoj prema takvim pojavama nije bilo dovoljno rigoro-
znog odnosa, a u kojoj je inae bilo pojedinanih razmimoilaenja, poto
su neki njeni lanovi posjeivali igranke, ureve, ili u none lokale itd.
Zato je odlueno da se takvi lanovi ukore, a pojedini lanovi rukovod-
stva zamijene (str. 100).
18) Prema neumitnom prirodnom zakonu razvoja, kulminacije, pada i
smrti, kako pojedinaca tako i itavih drutava islamsko drutvo, koje se
rodilo u doba Muhammeda, postepeno se razvijalo, dostiglo svoju zrelost
i poslije je poelo stagnirati, nazadovati, te je palo u historijski san. Donja
kulminacija nazatka toga drutva, te itave zajednice pada u doba poslije
Prvog svjetskog rata kada nijedna islamska zemlja nije bila slobodna, kada
je ak i mona Turska stajala pod evropskom izmom. Ali ta kulminaci-
ja je prola. Sunce se pribliava istoku. Zora rudi. Raa se novo mlado-
muslimansko drutvo, dolaze odmorni islamski narodi opet na histo-
rijsku pozornicu. Da bi se taj proces pospjeio, treba da to drutvo od-
baci sva shvaanja koja su se nalijepila na islam, treba da usvoji isti islam
... (str. 108).
njenih etno-politikih subjekata. Ideologija mladomusli-
manskog pokreta, kao jezgro dananje politike jednog dije-
la bonjake politike elite, predstavlja tek jednu od inkar-
nacija politikog vehabizma, koji nastoji da bosanskoher-
cegovako povijesno bivstvo svede na partikularne kultur-
ne determinante i na taj nain negira liberalnu pluralnost
kao njenu, kako elim kasnije pokazati, vjerovatno jedinu
demokratsku mogunost.
Eskurs 2 Ne damo Kosovo
ili o zasadima nove
Oktobarske revolucije
U sveanom, boinom izdanju beogradske Politike, za 6. i
7. januar 2007. godine objavljena je poruka (u trenutku pi-
sanja teksta i dalje aktuelnog) srbijanskog premijera Vojisla-
va Kotunice graanima Srbije pod nazivom Ne damo Ko-
sovo i Metohiju: Re Vojislava Kotunice. Premijerova poru-
ka stanovnicima Srbije, iako predstavlja iskoritavanje blag-
danskog konteksta i atmosfere pravoslavnog Boia za po-
trebe politike predizborne kampanje, indikativna je sa sta-
jalita politikih i socijalnih procesa u cijeloj regiji, na koje
se eli ukazati u ovom tekstu.
19
Cilj, dakle nije ponuditi nor-
19) Zbog toga, ali i zbog svoje genijalnosti, Kotunicina poruka zasluuje
da se prenese u cjelini. Da nije tragina, bila bi smijena. Ona glasi ovako:
Graani Srbije! U Kruevcu, drevnoj srpskoj prestonici, u kojoj je sto-
lovao estiti knez, zasesala je ona vlada koja je donela najsudbonosniju i
najdalekoseniju odluku u istoriji srpskog naroda. Nema Srbina koji ne
zna ime estitog kneza Lazara i godinu u kojoj se to dogodilo, kakva je
odluka tada donesena i zato je ostala na snazi za sva vremena. Kao i tada,
kao i kroz sve vekove, tako se i danas ona mora glasno rei i daleko uti. A
ta odluka staje u tri rei: Ne damo Kosovo! Ta re je ovdje pala pre mno-
go vekova, i tako kad govorimo o Kosovu, postala konana: prva i pos-
ljednja re srpskog naroda. U celoj istoriji Srba nije bilo ni jednog suprot-
nog miljenja. Jo se nije rodio Srbin koji bi ga dao ili rekao da Kosovo nije
nae, i da Kosovo nije Srbija. A kad ga nije bilo do sad, a bilo je vremena
i prilika, nee ga biti ni odsad! Ne damo Kosovo jer ne damo Srbiju! A
kad ga mi ne damo, niko ga u nae ime ne moe ni davati ni poklanjati niti
bi Srbija to ikad mogla priznati! Dok postoji Srbija Kosovo e biti Srbija
i to je prvo slovo duhovne azbuke srpskog naroda. Kosovo je drugo ime za
Srbiju, a Lazar drugo ime za pravdu i pravo. Srbija se uzda u Boga i pra-
vdu, meunarodno pravo i poredak, Povelju UN. Ko jo sme da ne zna te-
meljno naelo poretka civilizovanog sveta da su granice svake drave ne-
povredive i zato to naelo ne bi vailo samo u sluaju Srbije. Najmonije
drave ne ustupaju nikome ni svoje beskrajne pustinje ni daleka ostrvca u
morskim prostranstvima. Zato s pravom pitamo ko bi mogao da se usu-
di da od Srbije trai da ustupi svoje srce, polje asti, prestonicu svoje vere
i svoje kulture. I kako je uopte mogue da kau kako to reenje moe
vaiti samo za Kosovo, kao da je Kosovo neki poseban sluaj na svetu za
koji vai posebna pravda. Ali pravda je pravda ili nije pravda i zato su na
stranu pravde i Srbije stale i neke od najmonijih drava dananjeg sve-
ta na elu s Rusijom! Povelja UN svim meunarodno priznatim dravama
i dravama lanicama UN garantuje nepovredivost granica, kao i nepo-
vredivost njihovog suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Vlada Srbije
izriito zahteva da odredbe Povelje UN budu u potpunosti primenjene na
Srbiju. Povelja UN titi integritet meunarodno priznatih drava na isti
nain na koji ustav jedne demokratske drave titi integritet svakog nje-
nog graanina pojedinca. Vrednost Povelje UN i jeste pre svega u tome
to ona podjednako i bez izuzetka vai za sve drave sveta i, po tom jed-
nostavnom principu, mora vaiti i za Srbiju. Ne moe Kosovo biti izu-
zetak od povelje UN, i ne damo da Kosovo bude izuzetak od pravde
i prava. Graani Srbije mogu da budu ponosni to na Kosovu i Metohiji
ne branimo nita drugo nego pravo i pravdu. Drugi bi da otimaju ono to
nije njihovo, tvrde da Kosovo nije nae, a trae da ga poklonimo. Koso-
mativnu, ve prije analitiku interpretaciju premijerove po-
ruke, iako su i normativne kategorije u samom obraanju i
vie nego konfuzne i neodreene, to je karakteristino za
ideoloki diskurs koji je kljuna determinanta objavljenog
teksta posebno je ovo sluaj u normativnoj neizdiferen-
ciranosti objekta/subjekta kome je poruka upuena; iako se
u uvodnoj reenici izriito navodi adresat kao Graani Sr-
bije, kasnije konstrukcije jasno otkrivaju etniki supstrat
predvienog primaoca poruke, i to u svojevrsnom ekskluzi-
vistikom i esencijalistikom smislu koji tvrdi na nema Sr-
bina koji ne zna ime estitog kneza Lazara ... ili u celoj isto-
vo ne damo; jer izgubimo li Kosovo izgubljeno je pravo i pogaena je
pravda. Srbija nikad nee prihvatiti da se sila moe rugati pravdi, niti be-
zakonje moe postati princip civilizovanog sveta. I ba zato to dobro zna-
mo ta branimo, i to ne pristajemo da se sila ruga pravdi, naa odlunost
nikad nije bila vea. Re Srbije je presudna za sudbinu Kosova i Metohije.
Svako ko bi se usudio da pree preko nae rei i prizna nezavisnost Koso-
va, ne bi priznao Kosovo nego golu silu i brutalnu otimainu srpske teri-
torije. itav svet se svakodnevno osvedoava da jo niko nije dao iole su-
vislo objanjenje zato bi se na teritoriji Srbije stvarala jo jedna albans-
ka drava. Kome je pala na pamet ova naopaka i opasna ideja koja vrea
zdrav razum, uvodi haos i rui tekom mukom uspostavljeni poredak sve-
ta. Ali kome god da je pala na pamet oda ideja, ona se nikad nee ostvari-
ti. Srbija e obezbediti autonomiju albanskoj nacionalnoj manjini na Ko-
sovu i Metohijij, i mi smo spremni da razgovaramo o svim oblicima auto-
nomije koje poznaju evropske drave. Neka pogledaju kakve autonomije
postoje u evropskim dravama i neka kau evo o ovoj autonomiji hoemo
da razgovaramo. I autonomiju e imati, ali otimanje teritorije se ne moe
drukije ni zvati ni tretirati. Srbija nudi evropska reenja za autonomiju
i zahteva da se potuju pravo i meunarodni poredak, da se potuju nje-
ne dravne granice, jer su granice svih drava garantovane Poveljom UN
i niko nema pravo da nau izdvaja i prekraja. Ako ima neko ko bi iz nekog
razloga hteo da podri stvaranje jo jedne albanske drave, niko ga ne
spreava da svoju teritoriju ustupi za takav projekat. U suprotnom neka
to odmah zaboravi. Lako je biti iroke ruke s tuim teritorijama. Mora biti
van svake sumnje da je i neprihvatljivo i nemogue da se, protivno volji
Srbije, prekrajaju njene meunarodno priznate granice i da se na delu od
15 odsto nae teritorije, pored postojee, stvara jo jedna albanska drava.
ta je to to bi bilo ko dobronameran morago da zameri naem predlo-
gu za reenje problema Kosova i Metohije. Krimo li moda neki evropski
standard ili neko naelo meunarodnog prava, da ne uskraujemo neko
pravo albanske nacionalne manjine. ta je to sporno u naem zalaganju
da se potuje pravo i pravda, da se potuju dravne granice, da se potuje
povelja UN, da se potuje princip suvereniteta i integriteta meunarodno
priznatih granica. Srbija jo nije ula ni jedan dostojan odgovor na ova pi-
tanja. A ako je neko pomislio da e Srbija utati i nemo gledati kako joj
se otima najdragocenijij dio zemlje, taj se grdno prevario. Nikada Srbija
nije bila nema kada je trebalo odbraniti pravo i pravdu. Srbija je izabra-
la i vrsto stala, tamo gde je oduvek bila, na stranu istine, na stranu pra-
vde, na stranu osnovnih ljudskih prava. I nikako ne bi valjalo da neko
pokua da uvredi srpski narod i ponudi mu nadoknadu za istinu i pra-
vdu, jer se Kosovo ne moe niim zameniti ni nadoknaditi. Srbija alje
jasnu poruku mira, spremnosti da gradimo, na istinskim demokratskim
naelima, zajedniku budunost Pokrajine, u kojoj e svi iveti mirno, ra-
vnopravno i prosperitetno. Graane Srbije niko nije mogao da podeli na
pitnanju Kosova i Metohije. Vi najbolje znate da su dravni i nacionalni
interesi Srbije iznad svih podela. Vi najbolje znate da se samo vrstim je-
dinstvom i odlunom narodnom voljom mogu braniti i odbraniti istina,
pravda, pravo i Kosovo. Srbija je jo jednom pokazala da moe da bude
jedinstvena pri donoenju Mitrovdanskog Ustava. Graani Srbije su svo-
jom suverenom voljom zlatnim slovima upisali u Ustav da je Kosovo i Me-
tohija oduvek bilo i da e zauvek biti Srbija. Ta re se mora potovati i ne
moe ni povui ni prenebrei. Mi kao narodna koalicija upuujemo samo
jednu poruku; Kosovo i Metohiju moramo svi zajedno, jednoduno, sva-
ki graani, ceo narod, braniti najjaim orujem koje imamo, a narod naj-
bolje zna da su to istina, pravda i pravo. Srbija nikada ne sme odustati od
ovih naela, jer onda ne bi samo izgubili Kosovo, ve i Srbiju, i svoj iden-
titet, duh i slovo, i ponitili bi sami sebe. Zato kaemo, da nas svi dobro
uju i razumeju: Ne damo Kosovo i Metohiju! ivela Srbija! Mir Boji
Hristos se rodi! Politika, 6. i 7. januar 2007. godine.
riji Srba nije bilo ni jednog suprotnog miljenja. Nema Sr-
bina koji bi ga dao ili rekao da Kosovo nije nae ...; graa-
ne Srbije niko nije mogao da podeli po pitanju Kosova ... i
slino. Jasno je dakle, bez obzira na tituliranje, da je ethnos
osnova graanstva u Kotunicinoj boinoj poruci, i u
to nema sumnje. Suvino bi bilo i navoditi ostale primjere
koji bi potvrdili ekskluzivni nacionalistiki karakter srbijan-
skog dravnog ustrojstva; svaka namjera u tom pravcu bila
bi samo jedno od optih mjesta deskripcije postojeeg sta-
nja u ovoj zemlji to, naalost, dovoljno govori o tragi-
nom karakteru povijesne i politike situacije u kojoj se na-
lazi Srbija i zemlje u njenom neposrednom okruju. Upravo
u tom smislu, namjera ovog eskursa je ukazati na odree-
ne karakteristike srbijanskog postoktobarskog politikog
kvaliteta koji upuuju na zakljuke iznesene ranije u tekstu,
kao i ukazati na one zajednike fenomenoloke odrednice
koje ih stavljaju u istu ravan sa ostalim primjerima na koje
se skree analitika panja.
No, prije nego se pristupi analizi Kotuniine poruke, bitno
je da se ona kontekstualizira u povijesne okvire takozvane
post-petooktobarske, revolucionarne Srbije, kako bi se
jasno razluio karakter i stepen ideologiziranosti trenut-
nog srbijanskog drutva. Kako je to pokazao Boris Buden, u
jednom kraem tekstu koji propituje kulturni karakter re-
volucije od 5. oktobra 2000. godine kada je sruen
reim Slobodana Miloevia zapadnoevropski mediji i
politiari oduevljeno su pozdravili ruenje Miloevia kao
zavrni in istonoevropske demokratske revolucije. Po-
vijesni i politiki proces koji je zapoeo krajem sedamde-
setih sa Solidarnou u Gdanjsku, kulminirao padom Ber-
linskog zida u jesen 1989, napokon je oktobra 2000. dovr-
en u Beogradu, gdje je demokracija u jednoj zakanjeloj
ali ne zbog toga i u manje autentinoj revoluciji napo-
kon odnijela pobjedu nad totalitarizmom. Padom Miloe-
via, da citiramo Joschku Fischera, pala je posljednja cigla
Zida ... Tako su i Srbi, kao nacija-subjekt tog dogaaja, do-
bili svoju vlastitu ulogu u junakoj prii o denitivnoj po-
bjedi demokracije nad komunistikim totalitarizmom. Ri-
je je ustvari o itavoj jugoslovenskoj drami, toj dekadi lu-
dila koja je sada retroaktivno reintegrirana u evropski po-
vijesni mainstream ... (Buden, 2001:67-8). Petooktobarski
socijalni i politiki dogaaj shvaen je kao konaan in izla-
ska Srbije kao posljednjeg bastiona komunistike ideolo-
gije upravo iz one povijesne faze koju je obiljeila domi-
nacija ideologije kao takve; utoliko je ovaj in shvaen kao
konaan revolucionarnim aktom induciran politiki ulazak
Srbije u postmodernu, kao u odreeno postideoloko poli-
tiko stanje sa potencijalom kreiranja demokratskog i mo-
dernog evropskog drutva po uzoru na zapadne demo-
kracije. Krivica za posljednju fazu ideoloke egzistencije
srbijanskog drutva, u takvom kontekstu, prebaena je re-
troaktivno na guru Slobodana Miloevia (personicira-
jui itavo antidemokratsko i totalitarno naslijee dekade
u liku jedne politike individue) iza ega, kako tvrdi Buden,
... nije teko naslutiti interes politike elite takozvanog slo-
bodnog svijeta. Pri tom nije prvensteno rije o najkomot-
nijem nainu da se ta elita, svaljujui svu krivnju na poli-
tiki le Slobodana Miloevia, oslobodi svake odgovorno-
sti za krvavi raspad Jugoslavije. Buno proklamiranje Milo-
evievog pada u konanu pobjedu demokracije ima dru-
gu svrhu ono potiskuje stvarni poraz te iste demokracije
(Buden, 2001: 69). Dakle, sljedstveno ranije konstruiranom
balkanistikom diskursu, Evropa kao medijsko-politiki
konglomerat, u ovom smislu petooktobarsko ruenje dik-
tatora Miloevia uklopila je u kontekst kulturolokih (kao
civilizacijskih) determinanti, u kojima Drugost predstavlja
osnovicu politikog (kao kulturno-konsekventnog) rasui-
vanja i djelovanja. U osnovi, radilo se o onom racionalisti-
ko-antropolokom konstruktu balkanske primordijalnosti
kao bazine Drugosti politikoj kulturi zapada. Tek u ta-
kvom kontekstu citirau opet Budena ... postaje jasno
zato je 5. oktobar morao na Zapadu biti shvaen kao pad
posljednje cigle Berlinskog zida, a Miloevi kao posljed-
nji evropski komunist i luak. Zato da bi unutarnja politi-
ka proturjeja zapadne demokracije mogla biti projicirana
u njen izvanjski kulturni element. U tom smislu nema ni-
kakve bitne razlike izmeu pojmova Balkana i komunizma.
Oboje su u istom kulturalistikom kodu ono Drugo Evrope,
odnosno Zapada. Stoga je srpski narod 5. oktobra, uavi u
Skuptinu, jednim jedinim korakom izaao ne samo iz ko-
munizma, nego i Balkana. Njegova politika reintegracija
u Evropu i svijet, koja je neposredno uslijedila, izravna je
posljedica tog, u osnovi kulturnog ina. Petog se oktobra
u Beogradu nije dogodilo nita vie od jedne zakanjele,
provincijalne kulturne revolucije. Srbi su toga dana prestali
biti ono Drugo Zapada, ali samo zato da bi politika kao ono
Drugo kulture to ostala (Buden, 2001:73). Usvajajui ovu
matricu revolucionarne politike promjene koja je sim-
boliki ustrojena na ideoloki nain, to se jasno da naslu-
titi i iz navedenih Budenovih rijei konstruisane po osno-
vi balkanistike naracije, srpski postrevolucionarni reim,
predvoen politikom Vojislava Kotunice nije iziao iz do-
mena ideologijske konstrukcije politike i drutvene zbilje,
ve uinio puku inverziju ideolokih pojmova, nastavljaju-
i ideoloku egzistenciju po vlastitoj (politikoj) strukturi;
u postrevolucionarnoj Srbiji, ideologija je doivjela svoje-
vrsni kulturni obrat, bivajui kulturalizirana novim setom
pojmova, ali i aktivno ideologizirajui svaki domen tradici-
onalne kulture. Time je ideologija odreena kao socijal-
ni i politiki negativitet, iskrivljena svijest o parametrima
socijalne realnosti (iako upakovana u kulturoloku for-
mu) nastavila biti kljunom odrednicom politikog razvo-
ja cjelokupnog drutva. Kad kultura zauzme ontologijsko
mjesto drutvenog bitka i kad se svaki fenomen ljudskog i-
vota u zajednici razmatra kulturalno, izvrena je ideologij-
ska konstrukcija zbilje (Pai, 2005:35).
Upravo u svjetlu ovih rijei treba tumaiti i objavu Kotu-
nicine poruke graanima Srbije; jedino u tako konstrui-
ranom kontekstu, nacionalni narativ o primordijalnom za-
vjetu Srba i Boga ovaploenom u Lazarovom inu tran-
scedencije moe postati osnovnim politikim i dravo-
tvornim programom jedne politike zajednice, kao prva i
poslednja re srpskog naroda. Kulturalizirana ideologiza-
cija zbilje se za razliku od one komunistike pokazu-
je kao univerzalna i svevremena paradigma, determinira-
na odlunou svjesnih subjekata da je potuju i uvode u
vjenost; tako u ...celoj istoriji Srba nije bilo ni jednog su-
protnog miljenja. Jo se nije rodio Srbin koji bi ga dao ili
rekao da Kosovo nije nae, da Kosovo nije Srbija. A kad ga
nije bilo do sad, a bilo je vremena i prilika, nee ga biti ni
odsad! No, bez obzira na to, i dalje se slijedi ona komu-
nistika matrica proizvodnje realnosti, u kojem je ... po-
litika volja jedini subjekt proizvoenja svijeta (Dimitri-
jevi, 2001:39). Zavjet jednog naroda sa Bogom kao za-
vjet Drave i njenog konstituiueg projekta za vrhovnom
metazikom instancom tako se pretvara u jedan imateri-
jalan ustav, duhovni kostur etatistikog esencijalizma, do-
kazanog i opravdanog etnikom (narativnom) tradicijom
u prolosti i projiciranom u daleku budunost Dok po-
stoji Srbija - Kosovo e biti Srbija i to je prvo slovo duhov-
ne azbuke srpskog naroda. Ovdje je indikativan i nain na
koji se ova ve univerzalizirana partikularnost u ideolo-
kom smislu nastoji legitimizirati i postojeim univerzal-
nim normativima temeljima svjetskog poretka stvorenog
pobjedom nad faizmom u Drugom svjetskom ratu; slino
kao i u prethodnom sluaju, kada se jedan kulturno i poli-
tiki partikularistiki projekat nastoji predstaviti najavom
slobodarske demokracije i pluralizma na osnovu vlasti-
te suprotstavljenosti komunistikom totalitarizmu i sr-
bijanski metaziki zavjet nastoji opravdati vlastite zahtje-
ve empirijskim i politikim normativima univerzalne va-
nosti, ali tek nakon to je iste prekrio i negirao vlastitim
djelovanjem, odnosno provoenjem masovnih zloina i
krenjem bazinih ljudskih prava. Zanimljiva je dedukci-
ja Kotunicinog opravdanja srbijanskih dravnih zahtjeva;
kao svojevrsna boanska emanacija, kojoj Srbija (kozmi-
ki) biva svojevrsnim biopolitikim medijem (kao Politiki
Krist) iznosi se tvrdnja da se Srbija (...) uzda u Boga i prav-
du, meunarodno pravo i poredak, Povelju UN. Krajnje li-
cemjerno, dakako zvue naredni redovi poruke u kojoj sr-
bijanski premijer, drei lekciju politikim neistomiljeni-
cima poruuje i skoro otvoreno prijeti, pitajui ko jo sme
da ne zna temeljno naelo poretka civilizovanog sveta da
su granice svake drave nepovredive i zato to naelo ne bi
vailo samo u sluaju Srbije; univerzalizacija srbijanskih
zahtjeva kao drugi korak kulturoloke partikularizacije
kako se vidi iz ovih izvoda, nastoji se predstaviti kao ra-
cionalno utemeljena, kao utkana u samu strukturu global-
no institucionaliziranog razuma, odnosno samog poretka
svijeta kome je pala na pamet ova naopaka i opasna ide-
ja koja vrea zdrav razum, uvodi haos i rui tekom mu-
kom uspostavljeni poredak sveta, pita premijer svoje gra-
ane, laajui se istovremeno diplomatsko-politikih teh-
nika oito upuenih i suprotstavljenoj strani i meuna-
rodnoj zajednici nudei evropsku autonomiju alban-
skoj nacionalnoj manjini na Kosovu.
Kako je ranije kazano, a pravdajui navoenje slobodno
mogu rei komine (ali naalost time nimalo manje tragi-
ne) Kotuniine poruke Srbima, ovaj izvod ukazuje na
odreene zakonitosti jednog ireg fenomena, ranije ozna-
enog terminom kulturni fundamentalizam koje takoer
mogu vaiti i u irem kontekstu. U prvom redu se radi o
nastavku ideologizacije zbilje, ovaj put kulturnim, za ra-
zliku od ranijih klasnih, sredstvima. U sluaju Srbije to
je moda ini i teim sluajem od ostalih zemalja na Balka-
nu ini se da su se aktivna kulturalizacija, ranije ozna-
ena kao samosvjesna simbolika praksa usmjerena ostva-
rivanju odreenih partikularnih interesa zasebnih kultur-
nih grupa i reeksivna fundamentalizacija kao ideologizi-
rana reakcija identiteta otpora totalitarnom reimu spojili
sa dominantnim autoritarnim i antidemokratskim naslije-
em politike kulture komunistikog reima druge Jugo-
slavije. Drugim rijeima, politika identiteta kao global-
ni fenomen, u Srbiji se na jedan odreen instrumentali-
stiki nain nalijepila na autoritaristiki karakter vla-
dajue politike elite. Figura Slobodana Miloevia, kao
nekadanjeg socijalistikog lidera, koji se za potrebe odra-
nja na vlasti jednog inherentno autoritarnog reima sasvim
lagodno koristio etnonacionalistikom retorikom je odli-
an primjer ovakve situacije. Meutim, kako elim pokaza-
ti, sa padom Miloevia i njegovog reima, nije istovreme-
no pala i osnova ove politike kulture, to se, kako izgleda
esto zanemaruje, precjenjujui znaaj 5. oktobra u Srbiji.
Argumentaciji o svojevrsnom kontinuitetu etnopolitike od
perioda jugoslovenskog socijalizma do danas (Vlaisavlje-
vi, 2006:11-24) se moe pridruiti analiza stepena demo-
kratske transformacije drutva kao takvog; iako se ona ra-
zumije kao prelaz ka tipu ureenja socijalnih i politikih
odnosa u kojem se ideologiji oduzima konstitutivni status
(Dimitrijevi, 2001:7) takva koncepcija, kao osnova anali-
ze, teko da doputa da utvrdimo kako se u sluaju petook-
tobarske Srbije radi o ... prvom bitnom koraku u procesu
tranzicije od politikih reima koji su se zasnivali na vlada-
vini rei ka politikom reimu koji se zasniva na vladavini
prava (isto). Iako je srbijanski put od miloevievskog au-
toritarizma do danas nezanemariv u smislu obezbjeenja
odreenih sloboda javnog govora i politikog ispoljavanja,
te razvoja sektora civilnog drutva, prethodna analiza po-
ruke Vojislava Kotunice upravo pokazuje da je potenci-
jal 5. oktobra u Srbiji ipak malo precenjen.
20
Naime, radi
se o tome da ne samo da je monopol komunistike vla-
20) Knjiga Nenada Dimitrijevia Sluaj Jugoslavija: socijalizam, naciona-
lizam, posledice (Beograd, 2001: Samizdat B92) je objavljena nedugo na-
kon ovog dogaaja, tako da je mogue da je autor, uslijed kratkog vremen-
skog razdoblja izmeu 5. oktobra i objavljivanja knjige, te snanog sim-
boliko-revolucionarnog naboja koji je pratio petooktobarska deavanja
precijenio ovaj drutveno-politiki in u Srbiji. Naravno, ostavljam otvo-
renu i mogunost da sam grijeim, te da se autor i dalje dri ove konstata-
cije, iako s tim nisam upoznat. Inae, knjiga obiluje vrijednim zapaanji-
ma koja su mi pomogla uobliiti i vlastiti sud o fenomenu koji razmatram,
na emu sam itekako zahvalan. Takoer, moram kazati da sam svjestan
i bitno predizbornog, dakle dominantno i instrumentalistiki propagan-
dnog kakatera analizirane Kotunicine poruke tako da mislim da joj ne
pridajem znaaj vei nego to zasluuje ve prije da se vodim milju o
uvjetima koji su je omoguili i mnogo znaajnije o posljedicama koje
ona, kao samo jedan dio cjelokupnog diskursa, moe da ima na Srbiju, ali
i na cijelu regiju.
sti ... nadivio komunizam u Srbiji, kao i u drugim zemlja-
ma nasljednicama bive Jugoslavije, zadravajui svoju ma-
ineriju i svoje tehnike distribucije jo dugo nakon to su
njegovi nosioci napustili komunistiku ideologiju (Gordi,
2001:29) nego i o tome da se je kontinuitet ideoloke kon-
strukcije stvarnosti nastavio i nakon petooktobarskih de-
avanja koja su viena kao konaan politiki i drutveni ra-
skid sa ideologijom kao takvom. Komunizam kao Ideolo-
gija zamijenjen je etnonacionalizmom kao ideologijom,
spoznajno-strukturalnim okvirom ljudske svakodnevnice.
Osim to je ... nacionalizam konceptualiziran na isti na-
in kao i samoupravljanje: kao ideja koja se uspostavlja i re-
produkuje sa principijelnim ciljem da proizvodi poeljnu
stvarnost (Dimitrijevi, 2001:99) ova vrsta ideoloke kao
dravom inducirane konstrukcije stvarnosti ne biva radi-
kalno suprotstavljena nivou drutva kao svakodnevnice
ve njemu inherentna u smislu socijalne intime, svoje-
vrsne interiorizacije odreenih ideolokih vrijednosti koje
se proizvode na narativnoj bazi.
21
Kao i u realnom socija-
lizmu, drava biva bez obzira na proklamovani i parcijal-
no ostvareni pluralizam prva i posljednja instanca poje-
dineve drutvenosti, ultimativna referenca stvarnosti kao
takve. Tako ona ... nije onostrana na stari nain, kao oblik
zajednice, nego je neposredna optost nasuprot pojedina-
nosti. Drava obuhvata cijelo drutvo, to u krajnjoj liniji
znai da se izmeu ovih sfera moe slobodno staviti znak
jednakosti (Dimitrijevi, 41). I ovdje se legitimitet reima
i njegovih zahtjeva dok postoji Srbija Kosovo e biti Sr-
bija uspostavlja po odreenom ...mora-moi-biti legiti-
macionom principu, dakle o jednom zatvorenom koncep-
tu koji iskazuje (i sprovodi) dvostruku ambiciju: u negativ-
nom smislu, ovaj koncept eli da samom injenicom svog
postojanja delegitimira svaku posebnu individualnu ili gru-
pnu perspektivu, te svaku alternativnu projekciju ustroj-
stva zajednice; u pozitivnom smislu, ovdje je rije o ambi-
ciji da se stvarnost kreira iz ideje (isto, 40).
No, jo jedna zanimljiva odrednica ove ktivne transgresi-
je koja se, za razliku od pomenutih i manje-vie pozna-
tih i analitiki utvrenih stvari jeste i nain politike fun-
damentalizacije postautoritarnog reima u samoj injenici
stvarnosti kao vlastitom ovdje i sada, to je zasigurno na-
sijee upravo pogrenog i precijenjenog shvatanja petook-
tobarske revolucije. Ta politika fundamentalizacija ogle-
da se u ponitavanju svih aspekata i dimenzija politike
emanacije prethodnog reima samim njegovim karakte-
riziranjem u kontekstu posljednje cigle Berlinskog zida
ime se, za vlastite ideoloke potrebe kreira klima svojevr-
21) Iskustva naravno pokazuju da je i sama narativnost, neovisno o
sadraju odreene naracije, bitna karakteristika autoritarnog odranja
na vlasti u nestabilnim, posebno tranzicijskim drutvima, emu je reim
Slobodana Miloevia izvanredan primjer. Sve dok autoritarne struktu-
re ostaju netaknute, retorika kojom se one opravdavaju ima samo privre-
menu vanost. Ta se retorika u posljednjih nekoliko godina toliko puta
mijenjala u Srbiji da su mnogi posmatrai govorili kako dobijaju vrtogla-
vicu kada pokuavaju da prate reimsku ideologiju. Kroz sve te promjene
ostaje stalan jedan zahtjev za uniformnou u svakom trenutku i to o
bilo emu da se dogovara (Gordi, 2001:31).
sne socio-politike nulte take; ovaj ground zero se po-
tom koristi na dvostruki nain kao argument legitimno-
sti u odnosu na prethodni reim (kako u oima domae
javnosti, tako i meunarodne zajednice) ali i kao sredstvo
vertikalnog utemeljenja stvarnosti u ideologiju, koriste-
i se revolucionarnom retorikom, jedne Nove, Evrop-
ske i demokratske Srbije; novus ordo saeclorum tako za-
dobija apsolutni legitmitet, teei i apsolutnoj politikoj i
drutvenoj vlasti. Upravo u ovoj taki, u temeljima nulto-
sti politike situacije dolazi do spajanja oba pola kulturnog
fundamentalizma i u ovom sluaju: aktivna kulturalizaci-
ja, kao simbolika praksa apsolutizacije vlastitog kulturnog
identiteta u okvirima globalne politike identiteta (pozi-
cija recimo festivala Gua i trubake tradicije june Srbi-
je u postojeoj srpskoj kulturnoj konstelaciji) biva zdrue-
na s reaktivnom fundamentalizacijom reima i ideologije
koji su izgradili svoj legitimitet na osnovu (ne substantiv-
ne ve formalne) suprotstavljenosti autokratizmu nekada-
njeg komunistikog lidera, Slobodana Miloevia. Slina
situacija se pojavila i u Bosni i Hercegovini, u srpskom po-
litikom korpusu, i nju karakterizira postojea pozicija Mi-
lorada Dodika, kako u odnosu na ostale aktere bosansko-
hercegovake politike scene, tako i u odnosu na naslijee
i guru Radovana Karadia i njegovog reima, zaslunog
za stvaranje Republike Srpske. Prethodno miljenik meu-
narodne zajednice (kako su ga karakterizirali mediji) Mi-
lorad Dodik se pretvorio u prononsiranog nacionalistu i
zagovornika tvrde linije srpske politike u BiH ovako ba-
rem zvui medijsko objanjenje fenomena Milorad Do-
dik; meutim, stvarnost Dodika kao fenomena lei upra-
vo u matrici konzervativnog kulturnog fundamentalizma
ekpliciranoj u sluaju Srbije; Dodik je, kao oponent SDS-
ovom ratnom reimu, svoju suprotstavljenost izgradio
upravo na jednoj u kontekstu karaktera i politike ideo-
logije reima kojem se je suprotstavljao formalnoj osno-
vi: injenica da on nikad nije doveo u pitanje egzisten-
ciju Republike Srpske kao ideolokog produkta SDS-
a i Radovana Karadia zasnovanog na oitom zloinu,
kao sutinski antidemokratske i totalitarne tvorevine je u
mnogome znaajnija od fakta da se on, po osnovi korupcij-
skog (kao jednog od moguih) karaktera sukobio s tim re-
imom, to se esto zanemaruje u analizi njegove uloge u
politikom ivotu BiH, dovodei ove dvije injenice u istu
vrijednosnu i analitiku ravan. Njegovom potencijalu proi-
zvodnje politikog vehabizma u Bosni i Hercegovini moe
se svjedoiti svakodnevno inicijalnu kulturalizaciju, kao
sposobnost ideoloke i ekskluzivne konstrukcije srpskog
identiteta (odlazak na trubaki festival Gua u Srbiji, prisu-
stvo crkvenim sveanostima
22
, podrka srbijanskoj repre-
22) U sociolokom smislu, svakako je najbizarnija proslava krsne slave
Republike Srpske. Na posljednoj ovakvoj sveanosti, odranoj 9. januara
2007. godine kada se u ovoj svemirskoj parapolitikoj tvorevini obiljea-
va Dan i krsna slava RS Dodik je iskoristio priliku obznaniti da Repu-
blika Srpska kao demokratska i razvijena zajednica na putu ka evropskim
integracijama, ali ne po svaku cijenu, jeste ono to je odrednica sadanje
politike. Jo zanimljivija je recimo izjava i banjalukog vladike Jefrema
koji je tom prilikom Republici Srpskoj sluio svetu arhijerejsku liturgiju,
koji je, u svojevrsnom pravoslavno-hegelijanskom maniru kazao da je ...
zentaciji u fudbalu i slini politiki ispadi) Dodik je veo-
ma uspjeno kombinirao sa simbolikim kapitalom borca
protiv SDS-ovske korupcije i pseudosocijaldemokratskog
miljenika meunarodne zajednice kao osnovom svog re-
eksivnog fundamentalizma, stvorivi uvjete koji su mu
omoguili bezmalo apsolutnu politiku mo u jednom di-
jelu Bosne i Hercegovine. Ova injenica potvruje ranije
iskazanu tvrdnju, a ta je da kulturni fundamentalizam, pre-
ko apsolutnih kategorija kulture tei upravo ostvarivanju
apsolutne politike moi.
Eskurs 3 eljko Komi
i matrica konsocijacije
Sluaj oktobarskog izbora eljka Komia za hrvatskog la-
na kolektivnog dravnog predsjednitva Bosne i Hercego-
vine takoer predstavlja jedan zanimljiv drutveno-politi-
ki fenomen u ovoj eksperimentalnoj zemlji, vrijedan sva-
kog, a posebno politikog tumaenja. Osnovne injenice su
skoro svima znane kao kandidat Socijaldemokratske par-
tije, Komi je pobijedio u izbornoj utrci nad ostalim kan-
didatima uglavnom zbog dva paralelna razloga: a) prvi, ne-
veliko birako tijelo Hrvata u BiH je bilo podijeljeno izme-
u dva HDZ-a; i b) drugi, za eljka Komia su velikim di-
jelom glasali i ne-Hrvati u Federaciji BiH, u najveoj mje-
ri Bonjaci te manjim dijelom i Srbi. Reakcije jednog dije-
la Hrvata na Komievu, inae sasvim legalnu i demokrat-
sku, pobjedu bile su estoke od tvrdnji da ona nema legi-
timitet do tvrdnji da je na sceni smiljena taktika politike
i drutvene marginalizacije Hrvata u BiH;
23
u jednom tre-
nutku se inilo ak i da se svaka drutvena, a svakako i poli-
tika institucija Hrvata od veine politikih partija sa hr-
vatskim predznakom do Katolike crkve protivi ovom iz-
boru, i da je na pomolu bezmalo svojevrstan bojkot.
24
Ipak,
otadbina najvea ovozemaljska vrijednost koja se brani i uva slogom.
Vidjeti Osloboenje, srijeda, 10.01.2007.
23) Kao i svaki, i ovaj izborni rezultat bio je predmetom razliitih tuma-
enja, komentara i osporavanja, i u tome nema nita neobino, niti spor-
no. Smatram a to u nastojati detaljnije argumentirati neto kasnije
da nema razloga da komunikativnoj zajednici ljudi koji pristupaju izboru
vlastitih predstavnika u vlasti ne bude dozvoljeno svako konsekventno tu-
maenje konanog proizvoda u vremenu datog demokratskog procesa,
i sa tih premisa i sam elim nastupiti. Takoer, smatram da je postojanje
politike, kao komunikativne zajednice graana, osnovni preduslov egzi-
stencije i same demokracije u datom drutvu, tako da se svaka diskurziv-
na analiza nastale politike realnosti pojavljuje kao potvrda ali i uporite
tenji da se bude demokratskim, kao otvorenim i slobodnim drutvom.
U tom smislu, svako osporavanje prava na bilo kakav komentar narav-
no, pod pretspostavkom da dati komentar zadovoljava osnovne postulate
humanistike artikulacije predstavlja antidemokratski in po sebi, zato-
mljivanje neospornog prava ljudi na posjedovanje i artikulaciju vlastitog
(politikog) miljenja. U tom smislu, ne elim nikome osporavati pravo
na bilo kakav drugi komentar, ve jednostavno analitiki propitati stavove
iznesene u nekim od njih.
24) Posebno je zanimljiva bila gura dotadanjeg opskurnog hrvatskog
lana Predsjednitva, Ive-Mire Jovia koji je, bez obzira na objavljen i sa-
svim legalan izborni rezultat koji ga je proglasio gubitnikom izbora tvrdio
da je on ... apsolutni pobjednik na izborima za hrvatskog lana Predsjed-
nitva BiH ... ja u kao i do sada nastaviti obavljati svoju dunost, bez ob-
zira na formalni izborni rezultat (izjava prenesena u Dnevnom avazu, ne-
nakon to su se prvobitne, i hadezeovskim politikim inte-
resima inducirane strasti smirile, nekoliko politikih ana-
litiara je, dosta racionalnijim diskursom naravno, dovelo
u pitanje legitimitet Komievog izbora, i to najvie u kon-
tekstu injenice da je veliki broj ne-Hrvata, glasavi za Ko-
mia kao socijaldemokratu a ne kao Hrvata odredio rezul-
tat izbora i time negirao prava hrvatskom narodu da ima
vlastitim izborom odreenog (nacionalnog) predstavnika
u najvioj instituciji izvrne vlasti u zemlji. Bez intencije
da bilo kome u BiH negiram prava na adekvatno politiko
zastupanje, elim u nekoliko redova propitati ove tvrdnje i
analize, te ponuditi neto drugaije tumaenje.
25
U skladu sa ranije ekpliciranim kulturnim determinizmom
kao jednom formom kulturnog kao politikog fundamen-
talizma, elim ponuditi tvrdnju da su, iako odreeni takvi-
ma od strane jednog dijela bh. analitiara, formalni razlo-
zi proglaenog delegitimiteta eljka Komia kao hrvat-
skog lana Predsjednitva najmanje bili ti koji su inicirali
suprotstavljanje njegovom izboru; naime, smatram a to
u pokuati obrazloiti u nastavku teksta da su razlozi
bili zasnovani na jednom strogo kulturoloki determi-
nisanom shvatanju bosanskohercegovake zbilje, a ne
na analitici s demokratskih pozicija eljenog otvorenog
i nediskriminirajueg drutva.
Recimo, ukoliko prihvatimo formalno obrazloenje ospora-
vatelja legitimiteta u pomenutom primjeru, pred nas se po-
stavlja i svojevrsna metodoloka nunost analize slinog
sluaja koji se desio prilikom izbora kandidata u prethod-
nom sazivu kolektivnog predsjednitva drave i koji je ta-
koer je slijedio istu normativnu matricu, realiziranu, iako
parlamentarnom, ipak (u odreenom smislu) identinom
metodom;
26
i tom prilikom su (ovaj put poslanici dravnog
parlamenta, a ne graani na direktnim izborima) pripadni-
ci sasvim drugog naroda (i ovaj put Bonjaka) izabrali po-
litikog zastupnika Hrvata u Predsjednitvu BiH. Meu-
tim, ovaj sluaj nije izazvao polemiku niti bilo kakvu jav-
nu diskusiju o normativnim kao institucionalnim nedosta-
cima datog politikog mehanizma, to ukazuje da su izvo-
tom nakon izbora odranih 1. oktobra 2006. godine, te izabrana kao jedan
od greatest shits iz BiH u 2006. u listu Feral Tribune, 5. januar 2007).
25) S obzirom da elim polemizirati iskljuivo sa suvislim, razumski arti-
kuliranim i na argumentima zasnovanim tekstovima i miljenjima izne-
senim u jednom dijalokom i komunikativnom maniru a ne sa bilo ko-
jim javnim miljenjem koji zagovornike suprotnih teza proglaava zloin-
cima, vrijeajui ih ad hominem, to je naalost esta praksa u bh. javnoj
komunikaciji odluio sam da se u ovoj analizi posluim argumentima
i navodima iz dva teksta; prvi je onaj Ivana Vukoje, O legitimitetu: koga
predstavljaju predstavnici, koji je objavljen web portalu Pulsdemokrati-
je, 1.11.2006 (www.pulsdemokratije.ba); a drugi je tematski neve-
zan za sluaj Komi, no indikativan u jednom drugom smislu intervju
Fra Mije Dolana, provincijala Bosne srebrene, objavljen u Osloboenju,
11.01.2007. godine.
26) Iako je koritenje ovog sluaja takoer postalo jedno od optih mjesta
u suprotstavljenoj argumentaciji, smatram ga znaajnim, upravo iz pozi-
cije razloga naznaenih kao sutina tog specinog problema esencija-
lizacije i ideoloke konstrukcije identiteta nacionalnih predstavnika u dr-
avnoj vlasti.
ri problema negdje drugdje. To drugdje bez namjere
zanemarivanja problema reprezentacije i uope konstitu-
cije drave Bosne i Hercegovine predstavlja upravo onu
drugu specinost problematike na koju je ukazao sluaj
Komi, direktno upuujui na predmet diskusije cijelog
ovog teksta. Ona se tie pronalaenja stvarnog razloga
proglaenog delegitimiteta dotinog gospodina Kom-
ia, koji se, u najveoj mjeri moe prepoznati i u injenici
problematinog identiteta ovog politikog kandida-
ta, kasnije izabranog za datu poziciju u vrhu drave. Pro-
blematini identitet u ovom sluaju podrazumijeva odsu-
stvo stroge denicije neijeg kulturnog (kao individualnog,
ekspliciranog na svakodnevnoj razini) identiteta, a linost
g. Komia je paradigmatski prikaz ovoga. Problematini
identitet, dakle, predstavlja onaj identitet koji je otvoren,
hibridan i dinamian, te kao takav predstavlja prijetnju
egzistenciji zatvorenih, odnosno vrsto ksiranih i ideo-
loki determiniranih identiteta, upravo onakvih kakvi do-
miniraju (politikom) kulturom Bosne i Hercegovine.
Na analitiku dimenziju ove problematike ukazuju i neke
normativne nedoreenosti, iskazane u odreenim radovi-
ma o sluaju Komi. Jedno od optih mjesta kritike ovog
izbora kojeg sa odreenim analitiarima dijele i odre-
eni politiari predstavljaju tvrdnje tipa da ako su Hr-
vati konstitutivan narod u BiH, a eljko Komi nije iza-
bran glasovima Hrvata, onda njegov izbor za hrvatskog
lana predsjednitva nije legitiman
27
. Problem sa tvrdnja-
ma ovog tipa koje su bile i vie nego uestale po mom
miljenju, nalazi se u injenici ekskluzivistikog tuma-
enja znaenjskog sadraja onoga to se oznaava Hr-
vatima; jer, s obzirom da ne postoje detaljna socioloka
istraivanja o karakteru populacije koja je glasala za eljka
Komia, a izborni listi nije sadravao obavezno obiljea-
vanje etnike pripadnosti, veoma je teko utvrditi ko je za-
ista glasao za njega, mogue je samo dati odreene pretpo-
stavke; no i ako pretpostavimo (to nije teko s obzirom na
bonjaku ili sprsku populaciju tradicionalnih glasaa soci-
jaldemokratske opcije) da je znaajan broj ne-Hrvata dao
glas eljku Komiu, isto tako moemo pretpostaviti da je i
odreeni broj Hrvata uinio isto pretpostavke mogu biti
prilino utemeljene za neke dijelove Bosne i Hercegovine
koje naseljavaju Hrvati, poput recimo Tuzlanskog kanto-
na odredivi barem dio izbornog rezultata. Razumijeva-
jui dakle pretpostavke da je osim znaajnog broja Bonja-
ka i Srba, i jedan odreeni dio Hrvata ipak glasao za eljka
Komia, pitanje glasi: po kojim osnovama se onda na je-
dan ekskluzivistiki nain da ustvrditi da eljko Komi
nije izabran glasovima Hrvata? U skladu s tim - na osno-
vu ega se onim Hrvatima koji su to uinili oduzima pra-
vo slobodnog izraavanja njihovog identiteta? Da li je glas
dat eljku Komiu predstavljao svojevrstan in politike
autodekroatizacije? Narednim navodima i analizom elim
pokazati da se radi o odreenoj praksi etnike esencija-
27) I. Vukoja, O legitimitetu: koga predstavljaju predstavnici, Pulsde-
mokratije, 2006. Naredni citati odnosie se na ovaj tekst.
lizacije determinirane stranakom dakle, u bosansko-
hercegovakom kontekstu preovladavajueg uticaja nacio-
nalnih stranaka, ideolokom preferencijom.
Prvi korak normativne nejasnosti koja karakterizira ci-
tirani rad predstavlja inverzija pojmova demosa i ethnosa
kao normativnih okvira koji odreuju karakter naroda o
kojem se govori, a to je s obzirom na injenicu da ... danas
postoji, unutar savremenog ustavog prava ... razlikovanje
na pravnoj razini nacije i naroda koje mijenja tradicional-
no ustrojstvo ustavnog teksta i u velikoj mjeri utvruje na-
in organizacije politikog drutva i njegove moi (Have-
ri, 2006:230); ovo biva i dodatno analitiki vanim, uzme-
mo li u obzir da je to u jednom diskursu koji barata takvim
kategorijama od kljunog znaaja za razumijevanje teksta i
autorovih namjera. Recimo, slijedei citati postavljeni u
tekstu na takav (teorijski) nain koji ih ini osnovama ka-
snije (empirijske) argumentacije jasno upuuju da se na-
rod, kao skup individua koje ine politiki kolektiv, u okvi-
ru politike kategorijalnosti, shvata kao demos:
Predstavnika demokracija, tako, za razliku od izravne
demokracije, pretpostavlja jednu veu skupinu suverenih
i autonomnih pojedinaca koji dio svojih prava prenose na
jednu manju skupinu onih koji e ih predstavljati i u njiho-
vo ime vladati. Ali, kako odrediti granice te skupine, koji
kriterij mnotvo pojedinanih legitimirajuih volja indi-
vidua pretvara u zasebnu drutveno-politiku kategoriju
(konkretno drutvo, naciju, dravu)? Upravo injenica da
biraju zajednike politike predstavnike. Bez izbora vlasti-
tih zajednikih predstavnika, mnotvo zasebnih individu-
alnosti ne moe sebe prepoznati niti utemeljiti kao zaseban
politiki entitet ... Neotuivo je pravo svakog pojedinca da
samostalno i slobodno odluuje kojem drutveno-politi-
kom entitetu eli pripadati, odnosno koji tono drutve-
no-politiki entitet eli konstituirati ... Ako smo kazali da
je autonomni pojedinac osnovni nositelj prava i suvereni-
teta, kako u drutvu tako i dravi, onda nitko, pa ni oni koji
ih predstavljaju, nema pravo propisati tom pojedincu s kim
e se i po kojim kriterijima udruivati ... Neotuivo pravo
svakog pojedinca je da samostalno izabere kojem od po-
stojeih politikih naroda eli pripadati, ili da sa skupinom
istomiljenika, u okvirima demokratske procedure, radi na
konstituiranju novog politikog naroda.
28
,
... dok naredni upuuju na sasvim drugo, etniko razumi-
jevanje kategorije naroda kao nosioca politikog suvere-
niteta:
Ako ga nisu izabrali Hrvati, onda on ne moe biti hrvat-
ski predstavnik nego predstavnik onih koji su ga izabrali ...
Odgovor da su ga izabrali graani Bosne i Hercegovine koji
ne pristaju na etnike podjele nije logian, jer ne mogu
graani koji ne pristaju na nacionalne podjele pristati na to
28) Isto.
da biraju (hrvatskog) nacionalnog predstavnika (da ne go-
vorimo o tome zato su se kao graani odluili birati ba
hrvatskog predstavnika, a ne, na primjer, bonjakog)
29
.
Nekonzistentnost argumenata koji u ovom sluaju negira-
ju legitimitet izbora eljka Komia pokazuje se najbolje
ukoliko uporedimo normativne kategorije eksplicirane te-
orijskim konstrukcijama sa vrijednosnim tvrdnjama da ga
nisu izabrali Hrvati kao determinisani kolektivni subjekt
suvereniteta koji ima o tome ekskluzivno odluivati. Koli-
ki je nesrazmjer ova dva reda, u tekstu koritenih, argu-
menata pokazuje i potencijalno eksperimentisanje sa iska-
zanim varijablama u realnom vremenu: naime, ukoliko u
praksi hipotetiki, dakako primjenimo kategoriju iska-
zanu u tekstu, po kojoj je ... neotuivo pravo pojedinca da
samostalno i slobodno odluuje kojem drutveno-politi-
kom entitetu eli pripadati, odnosno koji tono drutve-
no-politiki entitet eli konstituirati ... te u skladu s im je
...neotuivo pravo svakog pojedinca ... da samostalno iza-
bere kojem od postojeih politikih naroda eli pripada-
ti, ili da sa skupinom istomiljenika, u okvirima demokrat-
ske procedure, radi na konstituiranju novog politikog na-
roda postavlja se sasvim logino pitanje ta spreava bilo
koje individue u datoj drutveno-politikoj zajednici (u
ovom sluaju je to entitet Federacije BiH) da, ukoliko to
ele, samostalno odlue da konstituiu hrvatsku naci-
ju? Drugim rijeima, ukoliko je organizirani skup indivi-
dua, kao drutveno-politiki kolektiv nosilac suverenite-
ta ta spreava sve lanove one grupe individua koji su u
eljku Komiu kao hrvatskom lanu Predsjednitva pre-
poznale vlastiti grupni interes, da za sebe utvrde da su Hr-
vati?
Iako mogu biti sasvim siguran da logika kulturnog funda-
mentalizma ovakvu interpretaciju smatra pogrenom, ubi-
jeen sam u njenu validnost, izmeu ostalog i zbog tvrdnji
autora teksta o procesima konstituiranja politikih nacija.
Iz slijedeeg citata se jasno vidi da autor za potrebe argu-
mentacije, naravno, jer poslije e se pokazati da su vrijed-
nosne osnove teorijsko-politikih prigovora sasvim dru-
ge prirode podrazumijeva da je proces konstituisanja
odreene nacije, kao drutveno-politikog kolektivite-
ta, dominantno politiki a ne kulturni proces:
Ali, to su zapravo i kako nastaju nacije? Kada odreeni
broj pojedinaca, iz nekih razloga, sebe poinje percipirati,
ili zamiljati, kao zaseban drutveno-politiki entitet, moe
se govoriti o poetku procesu nastanka nacije. Ali, da bi ta
samopercepcija, ili samozamiljaj, postao drutvena i poli-
tika injenica, potrebno je odreeno sredstvo njegove ma-
terijalizacije. Potrebno je sredstvo kroz koje se mnotvo tih
pojedinanih volja moe prepoznati i utemeljiti kao nadin-
dividualno zajednitvo, kao drutveno-politiki kolektivi-
tet. To sredstvo jesu demokratski izbori, na kojima samo-
29) Isto.
stalne individue biraju svoje zajednike politike predstav-
nike i time se samoproizvode i samopotvruju, konstitui-
raju kao politiki narod, nacija.
30

Ukoliko je to tako a sasvim je sigurno da na to upuuju
ovi navodi postavlja se pitanje kako je onda uopte mogu-
e uvtrditi ko zaista, u politiko-grupnom smislu ini skup
individua koje su dale glas eljku Komiu i ko je ta instan-
ca koja ima pravo odluiti o njihovom nacionalnom kao
politikom identitetu i karakteru, kako ponaosob tako i
grupno? Ukoliko je nacija politika injenica koja se us-
postavlja kao nadindividualno zajednitvo putem iz-
bora, s kojim se pravom onda uopte da odluno kazati i
uvrditi da oni koji su glasali za eljka Komi nisu Hrvati?
Oito je, dakle, da se radi o jednoj normativnoj inkonzi-
stentnosti, isprepletenoj sa snanim kulturnim deter-
minizmom, koji kao politiki fundamentalizam izjed-
naava pojmove etniciteta (kao svojevrsne kulturne esen-
cije nacionalnog kao politikog identiteta) sa pojmovima
drave i politike. Po tom tumaenju, samo one individue
koje podravaju odreeni politiki projekat imaju pravo
biti smatrane dijelom nae etnike zajednice ali i obrat-
no, lanovi nae zajednice, ukoliko ele biti smatrani ta-
kvim, moraju podrati samo jedan, strogo odreen poli-
tiki projekat. Ovakva tumaenja su, po mom miljenju, u
sutini antipolitika i primordijalistika, upravo jer insi-
stiraju da ... meu historijskim suverenostima prepozna-
mo one koje bi bile prirodnije od drugih, to znai izno-
va smjetati politiku u prirodni ako ne i boanski poredak;
misliti da neke od njih imaju pravo da se uspostave zna-
i smatrati da politika vie ne pripada bitku, ve trebanju
(Haveri, 2006:249). Instanca koja odluuje o ovom treba-
nju, odnosno o onome mora-moi-biti politike komuni-
stike-partijske avangardnosti biva dakle sama nacionalna
politika partija
31
kao nova povijesna avangarda; upravo u
ovoj taki moe se jasno odrediti ideoloki kao u sutini
antidemokratski karakter cijelog sistema koji nacional-
nu elitu, postvarenu kroz djelovanje najjaih nacionalnih
partija, postavlja na kljunu poziciju drutvenog funkcio-
niranja; sistem koji ovim akterima dozvoljava da sami
odreuju identitete graana (dravljana) vlastite ze-
mlje umjesto da njima, kao zrelim i neovisnim individu-
ama dopusti izbor individualnog identiteta i kolektivne a-
lijacije i ne moe se opisati nikako drugaije do ademo-
kratskim. Jer, zato bi individualna potraga za autenti-
30) Isto.
31) Sluaj da se, u ovom smislu, radi o dvije partije (HDZ i HDZ 1990)
koje su bile najee u osporavanju legitimiteta pripada sasvim drugoj ka-
tegoriji fenomena, tako da ovdje referiram na Partiju kao svojevrsni arhe-
tip koji je junoslovenski nacionalizam naslijedio od svog (povijesno) sta-
rijeg ideolokog brata komunizma. Naravno, tu podrazumijevam tra-
dicionalne nacionalne partije u BiH (SDS, HDZ i SDA) ali i sve one koje
svojim politikim kao nacionalnim konceptom tee apsolutu politi-
ke reprezentacije (iako sam svjestan da sve politike partije kao takve tee
apsolutnoj vlasti, smatram da se u pomenutom sluaju radi o radikalizaciji
ovog naela, emu smo se mogli uvjeriti u posljednjih 15 godina).
nim sebstvom bila podreena borbi bilo kojeg od ovih ko-
lektiviteta, ukoliko ne postoji nekakav ontoloki ili hijerar-
hijski poredak grupa kojima individua pripada ...? (Ben-
habib, 2002: 53). U jednom ovakvom sluaju jasno je da se
radi o procesu ranije opisanom kao kulturna fundamen-
talizacija odnosno o ideolokom svoenju politike
stvarnosti na njene iskljuive i nesamjerljive kulturne
fundamente; jer kako potvruje slian sluaj koji se desio
pri izboru ranijeg kolektivnog predstavnika Hrvata u Pred-
sjednitvu BiH, ono to je u kontekstu izbora eljka Kom-
ia predstavljalo problem nije proceduralne ve identi-
tetske (kao kulturne) prirode da je istim putem izabra-
na osoba ije su etno-identitetske obale mnogo jasnije de-
nirane nego je to bio sluaj u gospodina Komia, vrlo je
vjerovatno da se slini iskazi osporavanja legitimiteta ne bi
uopte ni pojavili. Iz ovoga slijedi da su upravo identitetski
a ne demokratski razlozi takoer predstavljali i osnovu
teorijskih te politikih prigovora regularnosti i pravednosti
pomenutog izbora.
32

No, s druge strane ne treba imati iluzija ni da je, u proce-
duralnom smislu, te u kontekstu u kojem se Bosna i Her-
cegovina u ovom trenutku nalazi, postojei ishod u politi-
kom i drutvenom smislu pravedan prema Hrvatima u BiH
kao konstitutivnom elementu daytonski shvaenog suvere-
niteta Bosne i Hercegovine. Onoliko koliko je eljko Kom-
i kao pobjedniki politiki kandidat rezultat transcendi-
ranja etnikih razlika kod jednog dijela bosanskohercego-
vake populacije, toliko je i rezultat politikog manipu-
liranja koje doputa postojei politiki i drutveni sistem
drugim rijeima, jasno je da je SDP u trenutnoj podje-
li hrvatske politike elite vidio priliku ostvarivanja vlasti-
tih stranakih kao interesnih ciljeva, te da je za pretpo-
staviti da e, bez obzira na stvarnu i praktinu nemo po-
zicije lana dravnog predsjednitva, biti mnogo vie vo-
en partijskim nego nacionalnim (kao progresivnim, a
ne regresivnim) drutvenim interesima. Meutim, kako
elim argumentirati kasnije, injenica transcendencije et-
nikih razlika kod jednog dijela (oito dovoljno velikog da
napravi neku promjenu) populacije pri njegovom izboru
predstavlja nezanemariv i slobodno moemo kazati revo-
lucionaran pomak u okvirima bosanskohercegovakog po-
litiziranja u posljednjih skoro dvadeset godina, te kao takva
zavrjeuje odreenu panju.
32) Iako cijeli sluaj oko izbora eljka Komia u ovom trenutku, ini se,
ve predstavlja politiki prevazien problem stvari idu dalje, prigovori
na delegitimitet su utihnuli on posjeduje znaajnu povijesnu vrijednost,
ali isto tako i svojevrsnu indikativnost u kontekstu argumentacije u ovom
eseju, te sam zbog toga smatrao korisnim ukazati na njega.
Iako se kod jednog dijela politiara i teoretiara u Bosni i
Hercegovini u posljednjih godinu dana pojavila tenja ka
argumentaciji u zastupanju vlastitih polazita zasnovanoj
na idejama politike konsocijacije
33
, elim tumaiti da je
upravo sistem koji poiva na takvim normativima i omogu-
io ovu vrstu svojevrsne politiko-proceduralne manipula-
cije kakva se je pojavila u sluaju g. Komia, te da za Bo-
snu i Hercegovinu ne predstavlja adekvatno politiko rje-
enje; naravno, ukoliko pretpostavimo da je doprinos stva-
ranju Bosne i Hercegovine kao jedinstvene i slobodne dr-
ave a ne njena postepena disolucija cilj i ovih prigo-
vora.
Ukratko, konsocijacijski model demokracije koji za Bo-
snu i Hercegovinu preporuuje grupa autora na elu s
Mirjanom Kasapovi
34
zasnovan je na dva seta argume-
nata; prvi set se, u iskljuivom kljuu koniktne socioloke
teorije bavi povijeu razdvojenosti bosanskohercegova-
kih etno-kulturnih zajednica i osnivanja njihovih separat-
nih kulturnih i politikih institucija, dok je drugi set zain-
teresiran prevashodno za teoretske modele konsocijacijske
demokracije koje je krajem sedamdesetih godina dvadese-
tog stoljea razvio nizozemski teoretiar, Arend Lijphar-
dt. Osnovicu argumentacije Kasapovieve da je za Bosnu
i Hercegovinu konsocijacijsko-demokratski model jedino
rjeenje ini kombinacija Lijphardtovih teoretskih za-
kljuaka sa njenom po mom sudu izrazito subjektivnom
i parcijalnom (iako u nekim elementima tanom) inter-
pretacijom bosanskohercegovake povijesti. Tako je Li-
jphardtovu argumentaciju o tri mogua izbora za podije-
ljena drutva, Kasapovieva prenijela na bosanskohercego-
vaki kontekst i utvrdila da podijeli zemlje na tri zasebne i
homogene drave s jedne i transformaciji drutva putem
asimilacije s druge strane, iskljuivu alternativu predstav-
lja jedino prihvaanje pluralnog drutva i konsocijacijske
demokracije (Kasapovi, u Status, 2006. 50 i 69). Suava-
njem politolokog vidokruga na tri trenutnim politikim
kontekstom i ideologijom uslovljene alternative te u skla-
du s njima vrei prilino subjektivnu dedukciju u prav-
cu vlastite, kao iskljuive i povijesno-politiki neminovne
preferencije, Kasapovieva je, osim plodne i svakako kori-
sne debate o konsocijacijskom modelu koja se nazire, isto
tako doprinijela i svojevrsnom nekritikom i na parcijalnoj
paradigmi zasnovanom usvajanju preporuenih principa,
emu osnovu, kako tvrdim, ne predstavlja ubjedljiva teo-
rijska argumentacija ve kulturni fundamentalizam, koji
je, spletom okolnosti kompatibilan sa odrenim vrijed-
nostima politike konsocijacije. Najbolji dokaz ovome
je i odreena reeksija pomenutih teoretskih stavova koju
33) ini se da je sve zapoelo objavljivanjem teksta, a zatim i knjige o
konsocijacijskoj perspektivi bosanskohercegovakog politikog ustrojstva
Mirjane Kasapovi, te Statusovim tematiziranjem ovog pitanja, u broj u 9.
Vidjeti M. Kasapovi Bosna i Hercegovina: Deset godina nakon Daytona,
u Status br. 9, Mostar, proljee, 2006.
34) Navodi koji slijede uzeti su iz pomenutog teksta M. Kasapovi, objav-
ljenog u hrvatskom asopisu Gordogan broj 6, zima 2005, Zagreb; Tekst
je, kako je navedeno potom objavljen i u Statusu br. 9, Mostar, 2006.
moemo pronai i u bosanskohercegovakoj svakodnevni-
ci; recimo, u jednom od januarskih izdanja bosanskoherce-
govakog dnevnog lista Osloboenje pojavio se intervju fra
Mije Dolana, bh. franjevca i provincijala Bosne Srebrene
u kojemu je on, oito pod utjecajem teorijsko-politikih ar-
gumenata koji se iznose u posljednjih godinu dana zastu-
pao miljenje da je konsocijacijski model drutvenog i po-
litikog ureenja Bosne i Hercegovine upravo onaj model
koji e ovoj zemlji obezbijediti drutvenu funkcional-
nost i politiku pravednost u raspodjeli politike moi
i utjecaja izmeu tri suprotstavljene strane.
35
Osim po-
zivanja na nekoliko autora kojima potkrepljuje svoje poli-
toloke stavove (meu kojima je svakako i M. Kasapovi),
intervjuirani fra Mijo Dolan navodi najpoznatija opta
mjesta konsocijacije: primjere nekih zemalja koje primje-
njuju takav model politikog ustroja, poput Belgije i vicar-
ske; tako je, navodi on Belgija zapoela rjeavati ovo pita-
nje uvoenjem kulturne autonomije za pripadnike razlii-
tih jezinih i nacionalnih skupina. Zanimljivo da ovaj oblik
organizacije drave esto nazivaju herojskim. Valjda zato
to za njegovo ostvarenje treba hrabrosti izii iz potroe-
nih i neuinkovitih povijesnih matrica ... do kraja provede-
na kulturna i personalna autonomija pretpostavlja estite i
inteligentne ljude, koji znaju da na tom treba iskreno radi-
ti. Tada e se bez straha i sumnjienja moi razgovarati o
teritorijalnom preustroju, koji tehniki olakava provoe-
nje usvojenih zakona i vrijednosti ... alternativa autonomi-
ji je unitarizacija. Ne elim ovdje sa franjevakim sveeni-
kom koji je svoje stavove izrazio u jednoj dnevno-novinar-
skoj formi raspravljati o politolokim principima dravnog
ustrojstva, ve naglasiti odreene stvari koje se, u kontek-
stu ovog istupa te prethodno iskazanih stvari ine indika-
tivnim; naime, ono to elim ovime ustvrditi, te ponuditi
kao interpretacijski argument jeste da sve intenzivnije za-
govaranje kulturom determiniranih politikih paradi-
gmi upuuje kako je ranije iskazano na ideoloku kon-
strukciju zbilje, te da time ne biva strukturno drugaije od
prethodne, ideologijom konstruirane zbilje (komunisti-
kog) reima, u odnosu na koju se tvori novi politiki iden-
titet kao ni od alternativnih, svojevrsnom graanskom
mitologijom induciranih tenji za Bosnom i Hercego-
vinom kao normalnom evropskom dravom. Tvrdim
da su stavovi iskazani u pomenutom intervjuu vie reek-
sija ove ideologizacije kulturnih formi, nego plod komplek-
snog politikog promiljanja, te da je i fra Mijo Dolan jo
jedna od epistemolokih rtava politike identiteta kao sa-
vremenog bosanskohercegovakog kulturnog fundamen-
talizma. elim biti konkretan, te ponuditi nekoliko razloga
zbog ega smatram da postojee zagovaranje konsocijacij-
skog modela u Bosni i Hercegovini pretpostavlja reproduk-
ciju ideolokog narativa:
35) Vidjeti Fra Mijo Dolan: Romantiziranje prolosti kod nas je u slubi
hegemonije, u Osloboenje, 11.01.2007. godine, Sarajevo.
a) Prvi razlog korespondira sa ranije utvrenim proce-
som aktivne kulturalizacije kao simbolike prakse ideolo-
ke tvorbe u pozadini ovakvih zahtjeva se nalazi u suti-
ni konzervativna politika lozoja, koja u okvirima nove
globalno-politike konstelacije smisao drutveno-politike
egzistencije ljudi smjeta u okvire tradicionalistiki shva-
enih identiteta (nacije, religijske zajednice) a ne u okvi-
re politinosti shvaene kao ljudska potreba za politikom
komunikacijom koja transdendira razlike; konsocijacij-
ski model na svojevrstan nain negira ljudsko, kao poli-
tiko djelovanje, uspostavljajui polje politikog kao skup
unaprijed odreenih kulturnih okvira, partikularno vae-
ih pravila od kojih nema odstupanja drugim rijeima,
umjesto da djelovanje, kao supstancija ljudske politinosti
uopte, bude predmetom permanentne re-kreacije, ono se
zatvara u moment institucionalnog konzervativnog aran-
mana zasnovanog na kulturi kao onom Drugom politike
(Buden); upravo je neupitnost etno-nacionalnih identi-
teta koja se u ovom modelu postavlja kao osnova politi-
ke normativnosti jezgro njegovog ideolokog karakte-
ra; negirajui reeksiju identiteta kao socijalno (dakle ko-
munikativno, interaktivno) konstruiranih fenomena, ovo
shvatanje ustvari ontologizira vlastitu, a posredno i svaku
drugu, koncepciju identiteta kao takvog, onemoguujui
svaki pokuaj politikog kao transcendirajueg pona-
anja individua i grupa, ukljuujui tu i onaj prvobitni po-
litiki in ustanovljenja jedne zajednice slobodnih graa-
na ustav. Ovdje etno-nacionalna perspektiva vai kao
vodei politiki princip, ukidajui na taj nain politiki
subjektivitet individue, ... to principijelno onemogua-
va svako razmiljanje o konstitucionalizmu, razotkrivajui
ustav kao instrument iju vanost ne treba traiti u prav-
noj, ve ideolokoj sferi (Dimitrijevi, 2001:65). U ovom
kontekstu onda valja tumaiti politike iskaze poput po-
menutog franjevakog dnevnog iskoraka u oblast politi-
kih kategorija dakle ne kao svjestan in promiljanja po-
litike biti i njenih obrisa u datoj drutvenoj zajednici, ve
kao reeks instrumentaliziranog uma logike kulturne
fundamentalizacije kao iskaza savremenog politikog
vehabizma. Konsocijacijski koncept ustrojstva u Bosni i
Hercegovini bi samo osnaio, te neposredno i instituciona-
lizirao ve postojei i preovladavajui fetiizam kultur-
nog naslijea (Baudrillard, 1988:100) kao kulturu kultu-
re (takoer i religiju religije) koja egzistira kao najmaligniji
oblik postmodernog politikog esencijalizma i primordija-
lizma u ovoj zemlji, te kojeg ve imamo u velikoj mjeri za-
saenog, zahvaljujui daytonskoj politikoj logici. Iako se
ovaj koncept nastoji teorijski opravdati navoenjem evrop-
skih primjera konsocijacijskog ureenja s jedne, te bosan-
skohercegovake povijesti radikalne institucionalne i kul-
turne razdvojenosti njenih etnija s druge strane, smatram
da se radi o paradigmatskoj partikularizaciji nedopustivoj
za jedno socioloko i politoloko istraivanje i tumaenje
(vidjeti recimo u Ritzer, 1997).
b) Drugi razlog nudi nam postojea postdaytonska real-
nost sama po sebi: ukoliko uporedimo one parametre kon-
socijacijske demokracije koji, preneseni iz teorije i radova
A. Lijphardta i M. Kasapovi cirkuliraju u posljednjih go-
dinu dana javnim poljem u Bosni i Hercegovini, naglaava-
jui znaaj velikih koalicija, prava veta, proporcionalnosti i
pariteta grupa te kulturne autonomije kao visokim stup-
njem samostalnosti svakog segmenta u odluivanju o
unutarnjim pitanjima (Milardovi, 1996:107) sa po-
stojeim parametrima daytonske BiH, vidjeemo da posto-
ji veoma velika podudarnost; jo od prvih demokratskih
izbora u BiH i uspostavljanja nove politike konstelacije, u
ovoj zemlji vai naelo nominalne saradnje tri najvee po-
litike nacionalne stranke:
36
dakle jedne velike (i labave, da-
kako) koalicije iji je jedini cilj obezbjeivanje stabilnosti
drutva i drave na nain obezbjeivanja svedrutvenog i
svepolitikog statusa quo; pravo veta je inkarnirano kao
zatita vitalnog nacionalnog interesa; proporcionalnost
i paritet grupa kao praksa institucionaliziranog paraleliz-
ma (Federacija BiH kao paradigma); a kulturna autonomi-
ja kao radikalizirani relativizam i epistemoloka gradnja
razdvojenih, nesamjerljivih i u svakom smislu suprotstav-
ljenih etnikih realnosti. Dakle, s obzirom da postoji kon-
senzus o potrebi mijenjanja postojeeg politikog poretka
u BiH koji je oito ne samo nefunkcionalan, ve u sutini
i nedemokratski, iskljuiv, mikro-autoritaran i autistian
postavlja se sasvim logino pitanje opravdanosti daljeg ra-
zvoja ovakvog (oito konsocijalnog) drutvenog ureenja.
Smatram nepobitnom injenicu da bilo koji koncept koji
je zasnovan na politikoj univerzalizaciji vlastite isklju-
ive kulturne pozicije kulturni fundamentalizam par
excellence nije sposoban proizvesti minimum identika-
cije lanova te kulturne partikularije sa irim drutvenim
okvirom njihove egzistencije, u ovom sluaju bosanskoher-
cegovakih etnonacionalnih zajednica sa Bosnom i Herce-
govinom kao takvom; upravo iz tih razloga, Bosnu i Her-
cegovinu danas odreeni broj Hrvata u velikoj mjeri sha-
vata kao instrumentalnu i time privremenu politiku za-
jednicu sa konanim ciljem stvaranja zasebne nacionalne
drave i pripajanja susjednoj, najvei broj Srba kao nu-
no zlo i neodriv politiki okvir, a veliki dio Bonjaka kao
vlastiti iskljuivi okvir za reprodukciju bonjatva kao dr-
avotvorne ideologije, odnosno okvir poistovjeivanja eth-
nosa i njegove drave. Kulturno-fundamentalni kon-
cepti, kako smo vidjeli i ranije, tee apsolutu politike re-
prezentacije i nespojivi su sa vrijednostima slobodnog i
otvorenog drutva.
c) Trei i kljuni razlog zbog kojeg zagovaranje primjene
konsocijacijskog politikog modela u Bosni i Hercegovi-
ni smatram ideoloki induciranim procesom, jeste uloga
36) Iako je nominalno-propagandna ravan djelovanja odreenih bonja-
kih politiara unutar SDA i njenih ideolokih satelita, poput SBiH puna
pseudograanskih tendencija koje se opravdavaju razliitim argumenti-
ma, ini se da je politika ove stranke, u samom osvitu rata (1991) bila
jedan od kljunih osnivaa ovakvog formalnog konsenzusa, te svoenja
cjelokupne bh. politike realnosti na kulturom/religijom odjeljene i vri-
jednosno autonomne segmente. Vidjeti zanimljivu argumentaciju u Ta-
rik Haveri, Ethnos i demokratija: sluaj Bosne i Hercegovine, Rabic, Sa-
rajevo: 2006.
politikih (kao nacionalnih, dakako) elita u cijelom ovom
konceptu; injenica je da konsocijacijski aranman upra-
vo preko primjene mikroagregativnog modela odluivanja
u vlastitoj i iskljuivoj kulturno-politikoj sferi koji, sai-
manjem individualnih preferencija putem izbora, reekti-
ra izbor veine (Farelly, 2004) u guri izabranih partijskih
zvaninika, zatomljujui svaku individualnu perspektivu
naglaava kljunu i odluujuu ulogu elita u svakod-
nevnom procesu politikog odluivanja
37
potvruje ukori-
jenjenost konsocijacijskih principa u temeljnim struktura-
ma subjektivne ideoloke produkcije u nacionalnoj eliti
i njenim politikim varijablama. Ovaj fakt, imajui u vidu
kako neposrednu tako i tradicionalno shvaenu politiku
prolost elita i njihovih uloga u produkciji partitokratskih
38

ideolokih narativa i sistema razliitih usmjerenja (ali iste
strukture) dovoljan je da se barem na teorijskoj ili po-
vijesnoj osnovi zapitamo koliko bi dalja reprodukci-
ja takve politike strukture drutva bila produktivna u
smislu suglasja razliitih politikih subjekata o temeljnim
pitanjima suivota u vienacionalnoj zajednici te stvara-
nja demokratskog i otvorenog drutva, odnosno koliko bi
u navedenim povijesno-politikim uvjetima sve ovo uop-
te i bilo mogue.
39
Moje miljenje zasnovano na odre-
enom povijesnom i teorijskom te svakodnevnom uvidu u
kvalitet politikog funkcioniranja Bosne i Hercegovine
je da za na taj nain ustanovljene principe kojima se prav-
da zagovaranje konsocijacijskog modela nema adekvat-
ne empirijske a ni logike potvrde, nita manje nego to ih
nema i za tvrdnju da je BiH oduvijek bila raj toleranci-
37) ... saradnja meu elitama osnovna je znaajka kojom se odlikuje kon-
socijacijska demokracija ... osnovno obiljeje konsocijacijske demokracije
jeste da politike voe svih znaajnijih segmenata nekog pluralnog dru-
tva surauju u velikoj koaliciji u upravljanju zemljom (Lijphardt u Milar-
dovi, 1996:107); Glavni su akteri utvrivanja grupnih identiteta politi-
ke stranke, a razmjerni izborni sustav je optimalno sredstvo samooitova-
nja segmenata (Kasapovi, u Status, str. 52).
38) Zanimljivu argumentaciju da su konsocijacijski aranmani modeli u
velikoj mjeri prilagoeni nedemokratskoj vladavini partija u partito-
kratiji ime se reducira demokratski potencijal jednog drutva daje i E.
Zgodi (2006). Po njegovom tumaenju, konsocijacija kao politiki mo-
del vri viestruku redukciju demokracije: ... njeni su akteri partijski li-
deri, a ne graanstvo; politiki narod (graani) kao subjekt demokraci-
je je reduciran, odnosno izvanjski transformiran u supkulture, dakle u iz-
vjesne zajednice, u ove ili one kolektivitete, a ni njihovi lanovi, kao i jav-
nost u cjelini, ne sudjeluju u donoenju konsocijativnih dogovora ... de-
mokratski kapacitetu su ostavljeni na milost i nemilost subjektivnoj volji i
(ne)kulturnim anitetima voa, njihovom osobnom smislu za sporazum,
kompromis, toleranciju i sl. te nisu, prema tome, utemeljeni u transvolun-
taristikim institucionalnim procesima parlamentarizma i prava ... parti-
tokratski konsocijativni aranmani konzekvencija su prisila to proizilaze
iz fragmentiranosti socijalne i drutvene stvarnosti, a na drugoj strani, oni
su i subjektivno htijenje partijskih elita budui da s njima one i mogu obli-
kovati i prakticirati naciokratsko-partokratske reime i njima korespoden-
tne prakse u Esad Zgodi, Koalicije i partitokratija, Zbornik radova Izbo-
ri i izborne koalicije, IDES, Bijeljina, 2006. str. 223 239.
39) Iako je trenutna politika pozicija i vanost svake od tri postojee na-
cionalno-politike elite, po mom sudu, velika prepreka stvaranju zdravog
demokratskog drutva u Bosni i Hercegovini, moram priznati da je veoma
indikativno ponaanje hrvatske nacionalno-politike elite u kontek-
stu zloupotreba politikog poloaja i korumpiranosti, zajedno sa isto-
vremenim naglaavanjem i promoviranjem takvog politikog ustroja koji
im ostavlja najvie potrebnog prostora za manipulaciju, to je, po mom
skromnom miljenju, upravo konsocijacijski model.
je i arhetip multilateralizma
40
. tavie, ak i odree-
ne povijesne injenice, interpretirane u kontekstu politi-
ke i drutvene znanosti, mogu potvrditi navedene sumnje.
Jedna od takvih, po mom sudu najproblematinijih inje-
nica koju konsocijacijski model ne rjeava jeste upravo pi-
tanje dekonstrukcije politikog modela koji je preovlada-
vao u socijalizmu/komunizmu i koji se agregativnom logi-
kom politike avangardnosti povijesnog subjekta prenio
i u tranzicijske uvjete zemalja Balkana, a koji predvia ne-
upitnu nadlenost (nacionalnih) partijskih organa i struk-
tura u procesu reprezentacije politikog identiteta s jedne,
kao i procesa politikog odluivanja s druge strane, u emu
je uloga graanstva bila svedena na inertne objekte verti-
kalno uspostavljene politike.
U kontekstu ranije elaboracije o strukturalnim podudarno-
stima komunistikog sa nacionalistikim reimima na pro-
storu nekadanje Jugoslavije, moe se argumentirati da je
i postojea postdaytonska unutranja konstelacija Bosne i
Hercegovine kao totalitarni konsocijalizam (Dimi-
trijevi, 2001:76) reprodukcija komunistike autoritarne
matrice exYu socijalizma u kojem je ... mixtum composi-
tum nacionalnih socijalizama, u ijem se jezgru nalazio mi-
stini entitet Nacije, multiplikovan kroz federalne jedini-
ce, nacionalne komunistike partije i samoupravne struk-
ture (Dimitrijevi, isto); razlika ova dva povijesno i poli-
tiki usporediva politika modela u ovom sluaju nalazi se
na razini ostvarenosti apsolutnih tenji nacionalnih so-
cijalizama u konkretnom teritorijalnom ustroju, no iako
je Bosna i Hercegovina, barem u nominalnom smislu ne-
proporcionalna federacija, samoupravljanje federalizi-
ranih etno-nacionalnih entiteta egzistira na ravni sva-
kodnevne politike prakse. Postojea politika situacija
kao paradigmatski proto-prikaz konsocijacije koja se za-
govara u punom svjetlu prikazuje i mogunosti stvarnog
funkcionisanja takve drave i drutva: koliko je samoj su-
tini tog koncepta primjenjenog u Bosni i Hercegovini in-
herentna sudbina SFRJ potvruje i slijedei opis struktu-
re kasnog politikog funkcionisanja junoslovenske socija-
listike tvorevine: Lien elementarnih proceduralnih me-
hanizama koji bi obezbjeivali da politike odluke u slua-
ju spora uopte budu donijete, ovaj aranman se pokazao
kao ekasno sredstvo delegitimiranja savezne strukture i
njenog konanog razaranja. Jugoslavija je osamdesetih go-
40) Vidjeti komentar Zije Dizdarevia Kraj Bosne Srebrene: franjevaki
provincijal u slubi konsocijacijskog ukidanja bh. zajednice u dnevnom li-
stu Osloboenje, 16. januar 2006. godine, kao i uzvratni komentar Muha-
rema Bazdulja naslovljen Matrix ili moj je ivot vicarska, objavljen u ma-
gazinu BH Dani, 18. januar 2006, Sarajevo. U ovom smislu, oba smatram
analitiki neadekvatnim, odnosno metodoloki pogreno postavlje-
nim jer usvajaju ranije iskazanu matricu mentalnog apriorizma: u slua-
ju Z. Dizdarevia apriorizma da svako diskurzivno problematiziranje
ureenja i funkcionisanja BiH koje poiva na suprotnim stavovima
predstavlja konkretan politiki in destrukcije Bosne i Hercegovine;
te u sluaju M. Bazdulja apriorizma koji u iskazanim konsocijacijskim
stavovima usljed njihove alternativnosti u odnosu na mainstream bo-
njaku nacionalnu ideologiju ne prepoznaje naznake politike identite-
ta (apsolutizacije politike relevancije etnikog identiteta) kao ideoloki
formulisane diskurzivne prakse.
dina ivjela u politikom vakuumu, sa elitama koje nisu bile
spremne da se suoe sa izazovima krize i zaustave destruk-
tivne procese tako to bi ponudile racionalnu politiku re-
konstrukciju savezne drave (Dimitrijevi, isto).
Naravno, ponuena argumentacija vrijedi pod to je i ra-
nije naznaeno pretpostavkom da su ciljevi razliitih in-
terpretacija postojeeg bosanskohercegovakog politikog
stanja podudarni, ili ak i identini u odreenoj mjeri, a
to je stvaranje jedne slobodne, pravedne i demokratske sa-
vremene drave, u kojoj e individue i kolektivi uivati sva
mogua ljudska, kulturna i civilizacijska prava, to podra-
zumijeva primarno proces politike i drutvene konstruk-
cije, a ne permanentne dekonstrukcije koja, na osnovu sebe
same proizvodi nova uporita totalne moi. Iako je dekon-
strukcija okotalih narativa koji proizvode ideoloke kon-
cepte bitan proces konstrukcije, ovo bi podrazumijevalo da
je ona tek jedno od prolaznih i posrednih sredstava dru-
tvene i politike transformacije, a da je konstrukcija dru-
gaijeg i boljeg drutva u BiH cilj kome se razliitim te-
orijskim i politikim angamanima tei. Meutim, uko-
liko su konani ciljevi razliitih interpretacija drugaiji od
ovoga, drugim rijeima ukoliko tee dekonstrukciji i fak-
tiki politikom raspadu Bosne i Hercegovine po liniji nje-
nih etnikih elemenata, smatram da onda ideja konsocija-
cije u BiH ima kako teorijsko tako i praktino utemeljenje;
u tom smislu, kako bi argumentacija o razliitim modeli-
ma i prijedlozima strukturnog rjeavanja bh. politike pro-
blematike bila valjana i kako bi vodila konkretnim rezulta-
tima, diskusija o ciljevima bi morala prethoditi svakoj
diskusiji o sredstvima uspostavljanja boljeg i funkcio-
nalnijeg drutva u Bosni i Hercegovini. No s obzirom da
je pretpostavka ovog eseja da su ciljevi teorijskih prigovo-
ra i argumentacija u korist modela konsocijacije podudarni
sa onim koji se iznose u mojoj argumentaciji dakle stva-
ranje slobodnije, pravednije i jedinstvene BiH ponudiu
skicu sa nekoliko alternativnih prijedloga, zasnovanih na
ideji politike deliberacije kao antipoda kulturnom funda-
mentalizmu.
3. Nulta taka politike deliberacije
Stava da je sasvim drugaija osnova politikog promiljanja
i djelovanja potrebna za ostvarivanje demokracije i jedna-
kih ljudskih prava za sve pojedince i grupe, elim da ponu-
dim nekoliko teza za interpretaciju injenica i pretpostavki
iznesenih u prethodnom dijelu teksta. U prvom redu, sve
koncepte koji polaze od nepobitnih kulturnih razlika
kao osnova za politiko djelovanje, smatram pogrenim
u metodolokom smislu; smatram da je izvoenje, pravda-
nje i normativno uspostavljanje politikih djela ili ideja za-
snovanih bilo na religijskim (poput sluaja Mladi Muslima-
ni), mitolokim (sluaj Vojislava Kotunice i njegovog bo-
inog obraanja) ili etno-kulturnim (sluaj eljka Kom-
ia) determinantama jedna vrsta preuranjenog normati-
vizma o kojem je pisala Seyla Benhabib, kao ... prebrza
reikacija datih grupnih identiteta, neuspjeh interogacije
znaenja kulturnog identiteta, i zaokret u odnosu na socio-
loku i historijsku literaturu o ovim pitanjima kojom domi-
nira metodoloki konstruktivizam (Benhabib, 2002:viii);
naime, radi se o svojevrsnoj redukcionistikoj sociolo-
giji kulture koja, po rijeima Terence Turnera ... riziku-
je esencijalizaciju ideje kulture kao vlasnitva etnike gru-
pe ili rase; rizikuje postvarenje kultura kao separatnih en-
titeta tako to prenaglaava njihov homogenizacijski i ra-
zlikovni potencijal; rizikuje prenaglaavanje unutarnje ho-
mogenizacije kultura na nain koji moe dovesti do poten-
cijalno represivnih zahtjeva za komunitarnim konformiz-
mom; te tretirajui kulture kao oznake grupnih identite-
ta, ima tendenciju ka njihovom fetiiziranju koje ih tako
stavlja van dometa kritike analize (Turner, 1993: 412 u
Benhabib, 2002: 4). Svaki od pomenutih empirijskih slu-
ajeva, doveden na istu analitiku ravan potvrdie raniju
tezu da se radi o ideoloki konstruiranom procesu kultura-
lizacije kao politike fundamentalizacije, iji cilj nije ostva-
rivanje kolektivnih ljudskih prava, ve drutveno autisti-
na praksa purikacije neistog, zaustavljanja povijesnog
i fundamentalizacija kontigentnog (Benhabib, isto: 11).
Smatram, poput navedene autorice da su svi zahtjevi i po-
kreti usmjereni ka ... odravanju istoe i razliitosti odre-
enih kultura ... nepomirljivi sa demokratskim, ali i bazi-
nim epistemologijskim promiljanjima; meutim, ukoliko
prihvatimo unutarnju kompleksnost i sutinsku kontesta-
bilnost kultura, onda borbe za priznavanje koje doprino-
se proirenju demokratskog dijaloga odbacujui ekskluzi-
vitet i hijerarhiju postojeih kulturnih aranmana zasluu-
ju nau podrku (ix).
Jedan od bitnih uvjeta ostvarivanja irokog koncepta so-
cijalne ukljuenosti i potivanja kako individualnih tako i
kolektivnih prava u bosanskohercegovakom (pluralnom)
drutvu, po mom miljenju, moe predstavljati i realizacija
odreenih elemenata politike kao drutvene deliberacije.
ta se pod tim podrazumijeva? Osnovna ideja deliberativ-
ne demokracije predvia mogunost ... da se u demokrat-
skom drutvu politike odluke trebaju donositi kroz proces
deliberacije meu slobodnim i jednakim graanima, i ona
prati demokraciju jo od njenog roenja u Atini petog sto-
ljea (Moue, 2000). Cilj politikog promiljanja zasno-
vanog na deliberativnom modelu jeste povezivanje vri-
jednosti liberalizma sa demokracijom, svojevrsno po-
novno uspostavljanje moralne dimenzije liberalizma (isto,
3) i racionalno stvaranje legitimnih institucija kao zajed-
nikog procesa slobodnih i jednakih individua.
U knjizi An Introduction to Contemporary Political Teory
(2004) Colin Farelly opisuje politiku deliberaciju kao novi
politiki koncept za koji se smatra da ima potencijala za
prevazilaenje (u ovom povijesnom trenutku) neadekvat-
nog modela agregativne demokracije. Prema agregativ-
nom modelu demokracije, procesi odluivanja trebaju da
jednostavno agregiraju preferencije graana u izboru jav-
nih i stranakih zvaninika. Tako dobijen rezultat je, pre-
ma ovom modelu demokracije, pravedan ukoliko oslikava
preferencije veine ljudi. Farelly smatra agregativni model
neadekvatnim i problematinim iz nekoliko razloga. Prvi
razlog ovakvog miljenja je injenica da agregativni mo-
del potkopava sam ideal demokracije jer ne uspijeva dati
dovoljno panje naglasku na efektivnoj participaciji i pro-
svijetljenom razumijevanju (enlightened understanding),
dva kriterija koja se u kontekstu deliberativne demokracije
smatraju vitalnim za ostvarivanje pravednijeg i otvorenijeg
drutva. Prema suprotnom, agregativnom modelu, graa-
ni participiraju u procesu donoenja odluka primarno pu-
tem odabira njihovih preferencija na izborima. Glasanje
se tako shvata kao primarni politiki akt. Suprotno od
toga, stanovite politike deliberacije odbacuje ovako usku
koncepciju participacije. Kako bi u potpunosti participi-
rala u procesu politikog odluivanja, tvrdi Farelly, indivi-
dua mora biti dijelom autentine deliberacije a ne jedno-
stavnog sistema iskazivanja vlastitih preferencija na izbo-
rima. Takva deliberacija od stranaka zahtijeva da napuste
strateko ponaanje koje karakterizira agregativni model
demokracije i da umjesto toga tee postizanju konsenzu-
sa meu slobodnim i jednakim uesnicima. Uestvovati u
diskurzivnoj praksi je veoma razliito od uea u proce-
su odluivanja agregativne demokracije. Jedna od najbit-
nijih znaajki deliberativne demokracije u tom smisli jesta
da participaciju u demokratskom odluivanju karakterizira
kao transformacijski proces (Farelly, 2004:139). Koncept
deliberacije na takav nain naglaava politiku autono-
miju i intelektualni integritet svih pojedinaca, uesnika
jednog demokratskog procesa. Moda pradoksalno, ali ne
manje indikativno, upravo je ovakav koncept demokratske
konstitucije jednog drutva onaj koji u kontekstu sluaja
eljko Komi kakav je opisan ranije dozvoljava i ohra-
bruje kontestaciju i javno propitivanje politikih odluka i
djelovanja javnih zvaninika; pomenuti sluaj je samo po-
tvrdio nemo agregativnog modela da producira pravednu
odluku o izboru jednog politikog predstavnika koja bi bila
zasnovana na slobodnom i otvorenom promiljanju politi-
ke od strane zainteresiranih i intelektualno sposobnih in-
dividua. S druge strane, proporcionalne metode politike
reprezentacije, kakve imamo u postojeem politikom po-
retku u Bosni i Hercegovini te kakve se prieljkuju i za-
govaraju u okviru konsocijacijskih aranmana, takoer ...
ne bi smjele ni zatvarati individue u njihove pripisane za-
jednice koje im ne dozvoljavaju ... da glasaju za kandidate
drugih grupa i partija (Benhabib, 2002: 149) ve bi treba-
lo cjelokupan politiki sistem otvoriti graanskom propi-
tivanju i diskurzivnom uspostavljanju etikih kao politi-
kih normativa; i to je ono to se u okviru politike i dru-
tvene deliberacije nudi kao opcija. Mogunost takvog pro-
cesa konstituiranja opteg dobra i zajednikih normativnih
okvira mogla bi adekvatno biti iskazana i prilikom postro-
jeih (i predstojeih) procesa ustavnih reformi i u Bosni i
Hercegovini, u kojima bi graani putem organizacija ci-
vilnog drutva kao i nezavisnog intelektualnog djelovanja
imali mogunost utjecati na proces i uiniti ga vie de-
mokratskim, za razliku od postojeih agregativnih aran-
mana u kojima politike stranke, umjesto graana suve-
reno odluuju o njihovoj budunosti. Farelly dalje navodi i
jedan hipotetiki primjer kojim se opisuje potencijalna dje-
lotvornost ovakvog sistema drutvenog odluivanja. Pre-
ma ovom deskriptivnom primjeru kojeg u ovdje, za po-
trebe jednostavnog opisivanja parafrazirati ubacujui i ne-
koliko dodatnih, za bh. kontekst relevantnih varijabli, bez
mijenjanja sutine poruke pet hipotetikih prijatelja se
pokuavaju dogovoriti oko jedne, u politikom smislu sa-
svim trivijalne, ali indikativne stvari: gdje otii na veeru.
Nakon to ustanove da se ne mogu dogovoriti oko izbora
restorana, odlue da na demokratski nain donesu odlu-
ku, i to je ono to smatraju najpravednijim moguim nai-
nom koji im stoji na raspolaganju. Agregativno-demokrat-
ski izbor dizanjem ruku (show of hands) proglaava da
je na ovaj nain izabrana odluka ona isprava i pravedna,
te da se svi pojedinci u toj grupi prijatelja trebaju izjasni-
ti o svojim preferencijama, nakon ega bi cijela grupa tre-
bala prihvatiti donesenu odluku i otii u izabrani restoran.
Ukoliko recimo trojica od njih odlue da se ide u kineski, a
ostala dvojica izaberu neki drugi restoran, potonja dvojica
bi morala prihvatiti tu odluku, jer ona predstavlja proizvod
demokratskog procesa odluivanja i volje veine; u suprot-
nom, dolazi do blokade itavog procesa donoenja odluke
i postaje nemogue uopte i odluiti, te sva petorica osta-
ju gladni, ili se to je izvjesnije razilaze, svako na svoju
stranu. Meutim, ukoliko se u ovom, naizgled jednostav-
nom, sluaju primjeni pravilo politike deliberacije, ono
bi pretpostavilo da, kako navodi Farelly, prije izglasavanja
svi imaju priliku da iskau svoje miljenje bilo u koristi ili
protiv nekog od restorana koji su predloeni. Svaki od pri-
jatelja bi onda svoje preferencije nanovo razmislio u svijetlu
preferencija drugih ... te eventualno predloio sekundarnu
soluciju (Farelly, 2004:140); ukoliko ovo transkribiramo u
domen politikog odluivanja u datoj dravi, ovo bi znai-
lo da se, ukoliko jedna od potencijalnih odluka biva shvae-
na kao problematina za jednu od (bilo kako formuliranih)
grupa u tom drutvu koja bi u agregativnom procesu mogla
biti nadglasana, ostavlja normativni prostor za javno, dis-
kurzivno propitivanje politike odluke u svjetlu njenih im-
plikacija na bilo koju od drutveno-konstitutivnih grupaci-
ja. Na ovaj nain bi se izbjeglo donoenje diskriminirajuih
i nepravednih odluka u drutvu, te omoguilo demokrat-
sko otvaranje politikog sistema ka veoj graanskoj parti-
cipaciji kroz mehanizme civilnog drutva.
Sluaj eljka Komia je pokazao neadekvatnosti agrega-
tivnog modela odluivanja, a povijesna i trenutna iskustva
bosanskohercegovakog politiziranja potvruju ta se de-
ava kada, uslijed konsocijacijskog prava veta i odluuju-
e uloge nacionalnih elita biva nemogue donijeti bilo ka-
kvu odluku. Stoga, tvrdim, politika deliberacija predstav-
lja teorijski i praktini odmak od dosadanjih fundamenta-
listikih praksi zasnovanih na kulturnoj iskljuivosti s jed-
ne, te neadekvatnih agregativnih politikih modela s dru-
ge strane, koje se osim makro konsekvencija (poput sluaja
Komi) primjenjuju i na mikro planu, te vae i bivaju za-
govarane kao konsocijacijom inducirani modeli odluiva-
nja unutar predvienih etno-kulturnih gupa. Koncept po-
litike deliberacije stoga predstavlja stvarnu, a ne uto-
pijsku alternativu konsocijacijskoj demokraciji i kul-
turnom fundamentalizmu.
Iako je daleko od toga da u ovoj koncepciji ne postoje
stvarni problemi, na koje je ukazala dosadanja povijest
kako teorijskog razmatranja tako i konkretnih primjena i
tekoa demokratskog ivota poput sasvim opravdanog
ukazivanja na problematinost asimiliranja deliberacije u
liberalni konstitucionalizam (Dryzek); naglaavanje pro-
ceduralistike strane deliberativno-demokratskog modela;
socijalno uslonjavanje koje zahtijeva previe vremena za
provoenje predvienih procedura te na utopijsku dimen-
ziju masovne deliberacije injenice u korist ove vrste po-
litikog promiljanja u Bosni i Hercegovini nisu nimalo za-
nemarive. S teorijske strane, vanost deliberativnog preo-
kreta u teoriji demokracije, kako navodi Farelly, proistie
iz dva vana razloga: prvi, nudi se jedno shvatanje demo-
kracije koje nije, poput agregativnog modela, osiromaeno
u graanskom smislu, te koje je u skladu sa svim onim to
inae povezujemo sa demokracijom kao takvom (tj. otvo-
renim diskutiranjem i debatom). Drugi razlog proistie iz
injenice da je deliberativni preokret u teoriji demokracije
doveo teoretiare pravde i teoretiare demokracije mnogo
blie jedne drugima. Veze izmeu pravde i demokracije su
kompleksne i vane, a upravo su zastupnici deliberativnog
modela demokracije ti koji sve vie prisiljavaju politike te-
oretiare da pitanje odnosa ove dvije fundamentalne vri-
jednosti to ozbiljnije shvate (Farelly, 2004:156). to se tie
praktine strane ostvarivanja demokracije u jednoj tranzi-
cijskoj zemlji poput Bosne i Hercegovine koja je opteree-
na problemima kolektivnih identiteta i njihove valjane re-
prezentacije u prostoru politikoga to je ranije proble-
matizirano u radikalnom smislu kulturnog fundamentaliz-
ma na kojem poiva vulgarizirani politiki identitet kao po-
litiki vehabizam smatram da postoje dva sloja kljunih
drutvenih principa na kojima bi se mogla izgraditi budua
debata o koristi i mogunostima politike deliberacije:
a) Prvi set principa poiva na ostvarivanju deliberativnih
ideala kao dijela ukupne drutvene i politike tranzicije u
BiH, od jednopartijskog sistema socijalizma do otvorenog,
slobodnog i pravednog politikog drutva, sa znaajnijim i
efektivnijim ueem graana u procesima politikog od-
luivanja; ovo svakako predstavlja jedan od osnovnih pre-
duvjeta demokracije kao takve, za razliku o socijalistikog
drutveno-politikog sistema i njemu imanentnog herme-
tinog procesa donoenja politikih odluka, u kojemu su
graani zanemareni. Deliberativni principi tako ukljuu-
ju naglasak na komunikativnom uspostavljanju javnog
dobra kao cilja te konkretnog politikog djelovanja
kao metode jednog demokratskog drutva. Politi-
ka deliberacija, kao koncept, posjeduje odreenu snagu za
uspostavljanje pravednijeg drutvenog sistema i za akomo-
daciju razliitosti i potencijalnih problema koji iz nje pro-
istiu, upravo jer je snaga argumenta, po ovom koncep-
tu, mnogo znaajnija od socijalne ili politike pozicije one
osobe ili grupe koja ga zastupa; graani se, na ovakav na-
in, smatraju ne samo jednakim, ve i sposobnim za ra-
zumno prosuivanje o stvarima od javnog interesa; de-
liberacija je time mnogo znaajnija jer ohrabruje altrui-
stiko ponaanje i rad na optem dobru nasuprot indi-
vidualnih-partikularnih interesa na ovaj nain je deli-
beracija suprotna instrumentalnoj racionalnosti u kojoj su
privatni interesi ksirani i nepromjenjivi; te posljednje, ve-
ina ljudi ukljuenih u komunikativni proces deliberacije
je tako spremna modicirati ili prilagoditi vlastite intere-
se u skladu sa javnim dobrom, te podrediti svoje stavove
javnom preispitivanju. Bitno je meutim naglasiti da ova-
ko diferenciran koncept ne treba pojednostavljivati i svo-
diti na odreenu proceduralnu dimenziju to se, uzev-
i u obzir razvoj informacionih tehnologija jo ee nagla-
ava u kojoj se zadravaju odreena svojstva agregativne
demokracije (takozvana teledemokracija) ve insistirati
na konstantnoj kritikoj otrici cjelokupne politike pojav-
nosti (u kojoj vlastita pozicija ne smije predstavljati izuze-
tak). U oba sluaja, osnovna premisa je ista razliite po-
litike preferencije e prije ili kasnije doi u meusobni ko-
ikt ali svrha demokratske deliberacije jeste upravo rje-
enje ili prevazilaenje konikta, a ne agregacija razliitih
i prethodno uspostavljenih interesa. Ona naglaava kapa-
citet graana da se vode racionalnim argumentima i da,
u ime sveope pravednosti i kolektivnog boljitka cije-
le zajednice, partikularne interese stave u stranu (Lon-
don, 1995:33-55). U postojeem bosansohercegovakom
sluaju je, dakako, veoma teko ostvariti sve ove principe,
no s obzirom da politika deliberacija, kako je ranije ka-
zano, predstavlja drutveni proces, a ne recept rjeenja
nagomilane socijalne i politike problematike, ovakav kon-
cept politikog promiljanja moe predstavljati znaajan
potencijal, i to prevashodno u kontekstu substantivne de-
mokratizacije drutva koje i nakon sloma komunizma za-
drava mnogo elemenata politike psihologije jednoumlja
te matricu ideolokog totalitarizma.
b) Drugi set principa poiva na mogunosti za razgradnju
antipolitikih tendencija politike identiteta, i to u tri kon-
teksta ostvarivanja ne-hegemonistike koncepcije identite-
ta uope, o kojima je raspravljala i Seyla Benhabib. S obzi-
rom da koncept politike deliberacije i osnaivanja graan-
skog djelovanja na kreiranje politike, osim formalnih struk-
tura drave, izraen naglasak stavlja i na moralnu i tran-
sformativnu ulogu civilnog drutva u datoj zajednici to
se naziva i dvoslojnom dimenzijom (dual track) delibera-
tivnog pristupa politici, Benhabibova smatra da upravo u
... javnoj sferi, situiranoj u okviru civilnog drutva, mul-
tikulturalne borbe imaju svoje mjesto, gdje se pojavljuje i
uenje o moralnim vrijednostima kao i sama transformaci-
ja (Benhabib, 2002:106). Po njenom tumaenju, rezolucija
mnogih multikulturnih dilema moe se pojaviti u procesi-
ma formiranja miljenja i volje koji su inherentni civilnom
drutvu i trima principima ne-hegemonistikog kreiranja
identiteta kao normativnim uvjetima. Oni ukljuuju: ega-
litarni reciprocitet, po kojem se lanovima kulturnih, re-
ligijskih, lingvistikih i drugih manjina ne smije, zbog nji-
hovih svojstava i lanstva, dodijeliti nii stepen civilnih,
politikih, ekonomskih i kulturnih prava koja se dodjelju-
ju veini; dobrovoljni izbor pripadnosti, po kojem se u
konsocijacijskim ili federativnim multikulturnim drutvi-
ma ... individuama ne smije automatski pripisati pripad-
nitvo kulturnoj, religijskoj ili jezikoj grupi po osnovi nji-
hovog roenja. Individualno lanstvo u odreenoj grupi
mora dozvoljavati najire mogue forme dobrovoljnog iz-
bora pripadnosti i samo-identikacije. Deavae se mnogo
situacija kada e se razliite samoidentikacije meusobno
suprotstavljati i kontestirati, ali drava ne smije jednostav-
no dati sebi za pravo da denira i kontrolie grupno lan-
stvo na tetu individue niti bi to, to je pokazano rani-
jim primjerima, to pravo sebi trebale pripisivati politike
kao nacionalne ili pak intelektualne elite; te sloboda izla-
za i povezivanja, koja predvia da ... ne smiju postoja-
ti nikakve restrikcije na slobodu individue da prestane biti
lanom propisane grupe, bez obzira to prestanak lanstva
implicira gubitak odreenih vrsta formalnih i neformalnih
privilegija. U svakom sluaju, ne smije biti odbaena ni e-
lja individua da ostanu lanovi odreenih grupa, ak i u
sluajevima branog povezivanja sa lanovima drugih gru-
pa (Benhabib, 2002: 19-20).
Da bi uopte i postojala mogunost ostvarenja navedenih
demokratskih principa u drutvu kao to je Bosna i Herce-
govina, stava sam da se kao osnova politikog promiljanja,
umjesto do sada preovladavajueg partikularnog pogleda
na bosanskohercegovaku povijest, pretpostavi radikal-
na meusobna ovisnost svih postojeih bosanskoher-
cegovakih identiteta (kao politikih i kulturnih injeni-
ca). Smatram da nas tome ui ne samo sociologija kao teo-
rijski i znanstveni, ve i konkretna empirija kao svakodnev-
ni politiki okvir. Sociologijski konstruktivizam tako moe
biti osnovom tvrdnje da je ... jaki multikulturalizam, ili ono
to se zove mozaikim multikulturalizmom pogrean, kako
empirijski, tako i normativno, i da se interkulturna prav-
da razliitih grupa mora braniti u ime pravednosti i slo-
bode, a ne neuhvatljive prezervacije kultura ... Na ljudske
kulture moramo gledati kao na konstantne kreacije, rekre-
acije i pregovore imaginarnih razgranienja izmeu onoga
mi i onoga drugi. Sebstvo je sebstvo jedino zato to se ra-
zlikuje od stvarnog i mnogo ee imaginarnog drugog
(Benhabib, 2002:7). I bosanskohercegovake etnike par-
tikularnosti su, na taj nain neraskidivi konstitutivni ele-
menti ne samo kolektivnog nego i meusobnog partikular-
nog kulturnog bivstva, te je svako tumaenje i vrijednosno
svoenje politike na samo jednu identitetsku i kulturnu
osnovu, u prvom redu pogreno u metodolokom (kao te-
orijskom) a zatim i u demokratskom (kao politikom) smi-
slu. Deliberativna alternativa kao princip diskurzivno kon-
stituirane etike se zbog toga ini prihvatljivom, upravo jer
posjeduje potencijal da na postojeim razliitostima izgra-
di stabilno, zajedniko i pravedno drutvo kojemu e in-
dividua sa svim odabranim kulturnim, religijskim, jezi-
kim i drugim pravima imati mogunost neometanog i
slobodnog linog razvoja. Debatiranje o ovom modelu bi
tako ukljuivalo i diskusiju o mogunostima prevazilaenja
vestfalijski shvaene demokracije i njoj imanentnih parti-
kulariziranih javnih sfera (Fraser, 2005), koje su neadekvat-
ne ne samo u kontekstu globalnih kretanja, ve i u kontek-
stu Bosne i Hercegovine kao sloenog drutva koje, u veli-
koj mjeri, reektuje tu globalnu kompleksnost, te konse-
kvetno i potrebu za novom repolitizacijom shvaanja javne
sfere uopte. U normativnom smislu, ovo bi takoer zna-
ilo i da ... svi oni kojih se tie usvajanje odreene nor-
me imaju jednako pravo glasa u njenoj validaciji, ukoliko se
eli postii demokratski legitimitet. Za diskurzivnu etiku,
teritorijalna ogranienja i dravne granice nisu podudarne
sa onima moralne zajednice. Diskurzivne zajednice se tako
mogu pojaviti bilo kada i bilo gdje ljudska bia budu u prili-
ci utjecati meusobne akcije i blagostanje, interese ili iden-
titete (Benhabib, 2002: 145). Ovo svakako ne predvia i
ne propisuje nikakvo demoliranje etnikih i nacional-
nih identiteta kao kulturnih injenica naprotiv no
tei svojevrsnom oslabljivanju ideolokih (kao epistemo-
lokih i propagandnih) sprega njihovih politiziranih obli-
ka, to je posebno znaajno za tranzicijski kontekst Bosne i
Hercegovine i Balkana; jer, upravo kao narod i narodno, i
nacija i nacionalno tvore, u svih prihvaenim znaenjima,
skup povezanih pojmova bez kojih bi bilo nemogue opi-
sivanje drutveno-povijesne stvarnosti Balkana. Meutim,
upotrijebljeni u jednom normativnom projektu, ti pojmo-
vi neprestano proizvode nesporazume ... (Haveri, 2006:
243) i onemoguavaju uspostavljanje takvog drutvenog si-
stema kojim bi se ostvario balans izmeu individualnih
(kao politikih) tenji za slobodom i kolektivnih (kao
kulturnih) tenji za formalno-politikom reprezentaci-
jom. Stoga, zadatak ... demokratske jednakosti je kreirati
nepristrasne institucije u javnoj sferi te civilno drutvo gdje
se borbe za priznanje kulturnih razlika i sukobljavanje oko
kulturnih narativa mogu odvijati bez dominacije (Benha-
bib, 2002:8). Ljudska iskustva su takoer i partikularna, no
proces njihovog sticanja se ne zavrava na toj partikulari-
zaciji, ve iziskuje i ... integraciju tog iskustva u zajedniko
iskustvo itave zajednice. Separatizam moe biti prva faza,
no pitanje koje slijedi jeste: kako integrisati nove vrijedno-
sti u imaginativnu zajednicu u svijetu koji je pun podjela?
(Said, 2001: 60-61); odnosno kako u odreenom drutvu ...
stvoriti prostor za neslaganje i i podrati stvaranje institu-
cija u kojima ono moe biti manifestirano, te kao takvo biti
vitalno za demokraciju (Moue, 2000: 17)?
Proces politike deliberacije, po mom sudu, nije osloboen
ni elemenata samo-propitivanja i samo-reeksije vlastitih
teorijski i politikih osnova, posebno ako se ima u vidu sa-
svim diskutabilno pozivanje na racionalnost masa iju
se deliberaciju iziskuje i na koju se oslanja, tako da treba
imati u vidu i tu dimenziju deliberativne paradigme; tran-
sformativni proces koji se politikom deliberacijom impli-
cira bi trebao tako biti i reeksivno-transformativan, te u
jednoj mjeri producirati proirenje same paradigme, vodei
ka odreenoj multiparadigmatinosti koja bi se mogla pri-
mjeniti na to vei broj konkretnih sluajeva. U tom smi-
slu, odreeni teorijski prilozi i pokuaji nadogradnje mo-
dela politike deliberacije takoer mogu biti korisnim za
tumaenje trenutne bosanskohercegovake situacije, te za
eventualnu diskusiju o novim rjeenjima. ini se da je slo-
enost politike konstelacije u Bosni i Hercegovini u velikoj
mjeri podudarna i sa potekoama rjeavanja drutvenih
antagonizama i u ravni politike teorije; odnosno sa per-
spektivama, kako kae Chantal Moue, stvaranja demo-
kratskih formi identikacije koji e doprinijeti da se stra-
sti mobiliziraju u pravcu demokratskog dizajna (2000). U
tom smislu bi, vjerujem, bilo korisno propitati i postojee
politike uvjete u BiH u svjetlu nekih njenih pretpostav-
ki, i to prevashodno onih koje izazivaju dominirajuu ra-
cionalnost deliberativno-demokratskog modela, upuuju-
i na realno egzistirajua ogranienja, iji smo svakodnev-
ni svjedoci i u Bosni i Hercegovini; njena alternativa po-
iva na konceptu agonistikog pluralizma koji ne prene-
bregava injenicu postojanja strasti u drutvu, te pokua-
va ponuditi neka rjeenja: privilegujui racionalnost, i de-
liberativna i agregativna perspektiva zaboravljaju central-
ni element, koji je kljuni, a to je uloga strasti i emocija
u osiguravanju odanosti demokratskim vrijednostima.
Ovo se ne smije ignorisati, te iziskuje promiljanje pitanja
demokratskog graanstva na jedan dosta drugaiji nain.
Neuspjeh postojee politike teorije da rijei problem gra-
anstva jeste posljedica operisanja sa koncepcijom subjek-
ta koji smatra da individue, kao nosioci prirodnih prava,
prethode drutvu ili ih smatra maksimalno korisnim i raci-
onalnim subjektima. U svim sluajevima one bivaju izmje-
tene izvan socijalnih odnosa moi, jezika, kulture i cijelog
seta praksi koje i omoguuju individualnost. Ono to je is-
kljueno u ovim racionalistikim koncepcijama jeste upra-
vo pitanje ta su uvjeti egzistencije demokratskog subjek-
ta (Moue, 2000: 10). Dakle, ne treba imati iluzija da e
puko obezbjeenje prostora za diskurzivno uspostavljanje
moi, u uvjetima kakvi postoje u BiH omoguiti stvaranje
pravednijeg i funkcionalnijeg drutva, ali e sigurno dopri-
nijeti poputanju iskljuivih ideolokih sprega koje se na-
meu preko kategorija kulture i njene politike reprezenta-
cije. Ukoliko, poput Ch. Moue, pretpostavimo da su od-
nosi moi konstitutivni za sam pojam drutvenosti
moemo takoer i odbaciti utopiju o savrenoj harmoniji
koja bi se dala predvidjeti kao rezultat sveopeg politikog
i drutvenog osloboenja; naime, radi se o tome da se ...
demokratski karakter drutva moe zasnovati jedino na i-
njenici da niti jedan ogranieni socijalni faktor ne moe
sebi pripisati prava reprezentacije totaliteta i tvrditi da
je gospodar samih osnova (isto, 14). Jedna od kljunih teza
agonistikog pluralizma kojeg ona zagovara tvrdi da je ...
agonistika konfrontacija ustvari sami uvjet egzistencije.
Specinost moderne demokracije lei u priznanju i legi-
timaciji konikta i odbijanju da se on ugui nametanjem
autoritarnog poretka. Razbijajui simboliku reprezentaci-
ju drutva kao organskog tijela koja je bila karakteristi-
ka holistikog modela socijalne organizacije demokrat-
sko drutvo priznaje pluralizam vrijednosti i raaranost
svijeta kojeg je dijagnosticirao Max Weber kao i neizbje-
ne konikte koje to iziskuje (isto, 16). Iako Moue svoju
teorijsku poziciju gradi na kritici i svojevrsnoj nadogradnji
principa deliberativne demokracije, meu ije kljune za-
stupnike, osim Rawlsa i Habermasa postavlja i Benhabibo-
vu, njene kljune teze koje zagovaraju pluralnost politikih
i kulturnih formi i slobodu njihovog ispoljavanja, bez obzi-
ra na stepen razliitosti u odnosu na ostale forme prisut-
ne u datom drutvu, u velikoj mjeri se poklapaju sa tenja-
ma za priznavanje radikalne hibridnosti i polivokalnosti
kultura koje iskazuje Benhabibova, a koje smatram vrijed-
nim i u bosanskohercegovakom kontekstu: kulture, kao i
drutva, nisu holistiki, ve polivokalni, decentrirani i ra-
zlomljeni sistemi akcije i oznaivanja. U politikom smislu,
pravo na kulturno izraavanje mora poivati, a ne biti sma-
trano alternativom, na osnovama univerzalnih graanskih
prava (Benhabib, 2002: 26).
* * *
Razmatrajui politiko-povijesni kontekst Bosne i Her-
cegovine, te perspektive politike deliberacije iskazane
kroz teorijski diskurs, moe se zakljuiti da bi tek primje-
na odreenih principa i postulata deliberativne demokra-
cije zaista predstavljala svojevrsnu novost u konstituciji
demokratskog politikog drutva, a koja se ne bi zasniva-
la na historijski potroenim ili utopijskim principima. Sva-
ka analiza bh. prolosti, kako se moglo primjetiti iz pred-
hodnih primjera, koja je poivala na parcijalnoj interpreta-
ciji cjelokupne povijesti iz iskljuive kulturne perspektive,
nije do sada doprinijela skoro nikakvom istinski demokrat-
skom rezultatu koji bi bio pravedan prema svim pripadni-
cima drutva, kao socijalnim i politikim akterima povije-
sne i politike datosti. U to spadaju i sve one politoloke
i socioloke analize koje na radikalno suprotstavljenim
etno-kulturolokim osnovama povijesti kao i na pripisi-
vanju prirodnih prava odreenim etno-kulturnim zajedni-
cama grade politiku analizu, na osnovu ega daju prakti-
ne i kategorijalne preporuke; ali takoer i one koje u pro-
lim politikim ureenjima BiH neovisno o njihovom de-
mokratskom karakteru u geopolitikom kontekstu vide
onaj stepen homogenosti poeljan kao rjeenje postoje-
eg jaza izmeu nacionalnih zajednica. Tumaenja koja na
osnovu predpolitikih kao predmodernih datosti u povije-
sti Bosne i Hercegovine izvlae zakljuke za savremenu
politiku konstituciju zemlje, u sloenim globalnim, re-
gionalnim i lokalnim okolnostima nuno su ne samo par-
cijalna i tako neadekvatna, ve i determinirana kontekstom
i vrijednostima stranim istinskom politikom promiljanju
kao takvom. Bez obzira na nesumnjivu povijesnu, kao i-
njeninu vrijednost razliitih podataka koji govore u pri-
log identitetske konstrukcije razliitih bosanskohercego-
vakih zajednica kao separatnih kulturnih formi (od siste-
ma milleta u Otomanskom carstvu do devetnaestovijekov-
nih procesa konstrukcije nacionalnih institucija) utemelje-
nje postojee politike iskljuivo na principima i vrijedno-
stima koje se tumae tim kategorijama je u velikoj mjeri
neprihvatljivo, ukoliko je eljeni efekat date interpretaci-
je demokratska transformacija drutva. Nije u pitanju ni-
kakvo uitavanje ontolokih vrijednosti i parametara u po-
litike teorije i argumente koji stoje na osnovama povije-
u opravdanog komunitarizma, ve fakt uvaavanja i te-
orijske relevancije s jedne, te praktinog i politikog pri-
znanja injenice neraskidive simbolike i drutvene meu-
povezanosti bosanskohercegovakih partikularija, s druge
strane, to prua, po mom sudu, dovoljo razloga za jed-
no drugaije tumaenje. Radikalna novost koja je oito po-
trebna, ne samo u promiljanju ve i u praktino-politi-
kom djelovanju, trenutnu poziciju Bosne i Hercegovine za-
ista moe odrediti kao svojevrsnu nultu taku, kao upra-
njeno mjesto politikog i praktinog miljenja jedne siro-
mane, duboko podijeljene, tranzicijske zemlje.
41
Ta nul-
tost trenutne pozicije BiH je dvoznana; ona predstavlja
opasnost, ali i mogunost: ukoliko bude protumaena kao
nultost koja na postojeoj, ratom, nasiljem i podjelom in-
duciranoj situaciji nastoji izgraditi politiko drutvo koje
nee transcendirati sve rezultate zla uinjenog individui
i drutvu kao cjelokupnoj zajednici, onda e predstavlja-
ti ne samo promaaj nego i dalju razgradnju drutva koje-
mu je predodreena bolna smrt; drugim rijeima, ukoliko
osnovu Bosne i Hercegovine bude predstavljao postoje-
i poredak ili bilo kakva varijacija zasnovana na posto-
jeim fundamentalistikim vrijednostima uspostavljen
nasiljem, te kao takav apriori totalitaran (u prostornom
kao i u kulturnom smislu) sutinski demokratsko i libe-
ralno drutvo nee biti ustanovljeno; no ukoliko ta nul-
tost bude shvaena kao mogunost radikalne novosti, kao
svojevrsni revolucionarni napor usmjeren ka uspostavlja-
nju institucija koje e garantovati svaki vid slobode, svima
i svuda, onda ona ima potencijala za drutveni i politiki
uspjeh. Dakle, nultost mora biti shvaena u iskljuivo poli-
tikom, a ne historijskom smislu; predmet (kao osnova) hi-
storijski shvaene nultosti jeste postojee stanje antipoli-
tiki status quo dok osnovu nultosti u politikom smislu
moe predstavljati samo deliberacija kao radikalna novost;
jedino ona moe biti istinskom nultou jer je radikalno
odsutna iz bh. politikog i povijesnog iskustva i kao takva
predstavljati novi poetak u oba smisla, onom politikom,
ali i povijesnom. Ta nultost moe biti potencijal upravo u
onoj gramatici ljudskog djelovanja koja radi na izgradnji
meusobno isprepletenog pluraliteta kao reprodukcije svi-
41) Pojam nulte take u tumaenju BiH prvi put je, u kontekstu historij-
ske interpretacije, koliko je meni poznato, uveo Ivan Lovrenovi, tako da
njemu dugujem ovu konstrukciju. No, kako sam nastojao pokazati u pret-
hodnom dijelu teksta, smatram da se ova nultost, umjesto u historijskom,
mora prije svega shvatiti u politikom (teorijskom i praktinom) smislu,
kao sposobnost generiranja sasvim nove paradigme politikog promilja-
nja Bosne i Hercegovine; ta paradigma, po mom sudu, prevazilazi kultu-
rom determinirane politike principe (kakvim smatram i model politi-
ke konsocijacije), te pretpostavlja iri proces drutvene i politike delibe-
racije. Vidjeti Lovrenoviev tekst Historijska nulta taka u magazinu BH
Dani, od 09.06.2006. te u Statusu br. 10, Mostar, 2006.g, str. 188-189.
jeta kao takvog, u kojemu mo moe pripadati svima, a ne
uskom krugu ideolokih gura: ... i kao to gramatici djelo-
vanja pripada da je ona jedina sposobnost koja pretpostav-
lja ljudski pluralitet, tako i sintaksi moi pripada da je ona
jedini ljudski atribut koji ne pripada samom ovjeku, nego
je svojstven svjetovnom meuprostoru preko koga se ljudi
meusobno povezuju i koga izriito utvruju u aktu osni-
vanja budui da se koriste svojim kapacitetom obeanja,
koji je u politikom domenu moda najvia i najznaajnija
od svih ljudskih sposobnosti (Arendt, 1991: 152).
Meutim, politika deliberacija, kao sutinski antipod lo-
gike kulturnog fundamentalizma, uz sve razumski uteme-
ljene razloge, u Bosni i Hercegovini je, naalost, najma-
nje izvjesna. Njene vrijednosti, koje poivaju na principi-
ma izvanjskim kako povijesnom tako i politikom biu BiH
koje se trenutno ispoljava, predstavljaju radikalnu novost,
te kao takve svojevrsno politiko strano tijelo koje moe
egzistirati tek u ravni politike teorije, intelektualne i ap-
straktne razmjene miljenja; primjena ovakvih principa
u drutvu s minimumom liberalne tradicije predstav-
lja izvanrednu tekou, pa ak i sasvim sigurnu nemo-
gunost, jer se radi o principima koji, da bi bili ono to za-
ista jesu, moraju poeti iz same nutrine politikog bia
a ne biti nametnuti od strane nekog izvanjskog autoriteta;
no takvo bie ne postoji. Na njegovom mjestu i dalje ive
predpolitiki duhovi, stvorenja svijeta zatvorenog u simbo-
like i stvarne granice kulturnih zatvora, luakih ustano-
va samonametnutog autizma. No, ostaje nada, iskazana ri-
jeima Hannah Arendt:
Svaki poetak skriva u sebi element potpune proizvoljno-
sti. On se nalazi ne samo izvan lanca kauzaliteta, u kome
je sigurno svaka posljedica odmah determinisana kao uzrok
daljih razvitaka; on se zapravo ne moe izvesti kad bi mo-
gao, onda i ne bi bio nikakav poetak i stoga se pojaviti,
to se tie vremena i prostora, takorei Niotkuda. Ono to
uvijek ponovo poinje, u momentu samog poinjanja takvo
je kao da je uopte iezao slijed, odnosno, kao da se izalo
iz kontinuiranog poretka vremena (Arendt, 1991:178).
EIonu Snun)IIt vour ir 1,;8. oooir u Donoiu. Z-
vvsio ir Fui:r: voii:icin u u Svirvu, ooir
i os vonu vos:oiviorsi s:uoii iz onis:i vo-
ii:oiooiir. Bvi sr ovivs:vor i voi u UNDP-u.
Literatura:
1. Arendt, Hannah (1991) O revoluciji: odbrana javne slobode.
Beograd: Filip Vinji.
2. Baudrillard, Jean (1988) America, Verso: London and NY.
3. Benhabib, Seyla (2002) Te Claims of Culture: Equality and Di-
versity in the Global Era. Princeton University Press, New Jersey.
4. Bourdieu, Pierre (2000) Narcisovo ogledalo, Clio, Beograd.
5. Buden, Boris (2000) Petooktobarska kulturna revolucija, u Re
no. 60/5, Beograd, s. 67-73.
6. Cvetkovi, Vladimir (2002) Institucije, drava, identitet, Zbor-
nik (Re)konstrukcija institucija Godina dana tranzicije u Srbi-
ji, IFDT, Beograd.
7. Dimitrijevi, Nenad (2001) Sluaj Jugoslavija: socijalizam, na-
cionalizam, posljedice. Beograd: RE, B92.
8. Eagleton, Terry (2002) Ideja kulture. Zagreb: Naklada Jesen-
ski i Turk.
9. Esposito, John ed., (2003) Te Oxford Dictionary of Islam. Ox-
ford University Press.
10. Farelly, Colin (2004) An Introduction to Contemporary Politi-
cal Teory, Sage Publications, London.
11. Fraser, Nancy (2005) Transnationalizing the Public Sphere, u
Republicart, multilingual web journal, http://www.republicart.
net/disc/publicum/fraser01_en.htm.
12. Gellner, Ernest (1998) Nacije i nacionalizam. Politika kultu-
ra: Zagreb.
13. Gordi, Erik (2001) Kultura vlasti u Srbiji: nacionalizam i ra-
zaranje alternative. Beograd: Samizdat B92.
14. Grupa autora, (2006) Mladi Muslimani 1939-2005: Historijat.
Sarajevo, Udruenje Mladi Muslimani.
15. Haveri, Tarik (2006) Ethnos i demokratija: sluaj Bosne i Her-
cegovine, Rabic, Sarajevo.
16. Hobsbawm, Eric (2002) Doba ekstrema: istorija kratkog dva-
desetog veka 1914-1991. Beograd: Dereta.
17. Kasapovi, Mirjana (2006) Bosna i Hercegovina: Deset godina
nakon Daytona, u Status br. 9, Mostar, proljee, 2006.
18. London, Scott (1995) Teledemocracy vs. Deliberative Demo-
cracy: a Comparative Look at Two Models of Public Talk. Journal
of Interpersonal Computing and Technology, Vol 3, No 2 (April
1995), pp. 33-55.
19. Milardovi, Anelko (1993) Konzervativizam i neokonzerva-
tivizam; Alinea, Zagreb.
20. Milardovi, Anelko (1996) Uvod u politologiju, Pan Liber:
Osijek.
21. Moue, Chantal (2000) Deliberative Democracy or Agonistic
Pluralism, Institute for Advanced Studies, Vienna.
22. Pai, arko (2005) Politika identiteta: kultura kao ideologija.
Zagreb: Antibarbarus.
23. Ritzer, George (1997) Suvremena sociologijska teorija. Zagreb:
Globus.
24. Said, Edward (2001) Power, Politics and Culture: interviews
with Edward W. Said, Bloomsbury, London.
25. Sells, Michael A. (2002) Erasing culture: Wahhabism, Bud-
dhism, Balkan Mosques; www.haverford.edu/relg/sells/reports/
wahhabismbuddhasbegova.htm
26. Vukoja, Ivan (2006) O legitimitetu: koga predstavljaju pred-
stavnici, web portal Pulsdemokratije, www.pulsdemokratije.ba
27. Vlaisavljevi, Ugo (2006) Junoslovenski komunizam i posli-
je: kontinuitet etnopolitike, u Etnopolitika i graanstvo, s. 11-24,
Mostar, Dijalog.
28. Zgodi, Esad (2006) Koalicije i partitokratija, Zbornik radova
Izbori i izborne koalicije, IDES, Bijeljina, str. 223 239.

DNEVNE I SEDMINE NOVINE:
BH Dani, 18.01.2006. i 09.06.2006, Sarajevo.
Dnevni list, 07.12.2006. godine, Mostar.
Nezavisne Novine, 26.11.2006. godine, Banja Luka
Feral Tribune, 05.01.2007, Split.
Osloboenje, 16.01.2006, 10.01.2007. i 11.01.2007. godine, Sara-
jevo.
Politika, 6. i 7.01.2007. godine, Beograd.
Sarajli: Kakvo je vae miljenje o pojmu i statusu pojma
graanstva u dananjoj Bosni i Hercegovini? Nije li, na
neki paradoksalan nain, bonjaka politika, koja nominal-
no najee optira za graansku BiH u posljednje vrijeme
najvie doprinijela unitavanju graanskih kao liberalno-
demokratskih perspektiva BiH? Pritom mislim na nevje-
rovatnu inaciju kojoj je ovaj pojam podvrgnut, od veli-
kog povratka Harisa Silajdia u politiki ivot...
Mujki: Pa, ve due vrijeme, barem kada sam ja u pitanju,
smatram da je dilema graansko ili etniko u BiH la-
na, zbog toga to se obje, u politikoj praksi pokazuju kao
esencijalistike konstrukcije. Naravno, etnopolitika kon-
cepcija polazi od etnosa kao jezgrenog sopstva, kao stva-
ri-u-svijetu, stvari po sebi; dok, kada je u pitanju tzv. gra-
anska opcija u BiH, ona je takoer esencijalistika u onom
smislu u kojem nudi jednu povlatenu, jezgrenu koncepci-
ju Bosne i Hercegovine, iz koje slijede recimo koncepcije
podobnosti, patriotizma, a zatim i dravotvornog naroda
koji sve dri na okupu sa svojim povlatenim razumijeva-
njem kome bi se svi ostali trebali pribliiti. Pa, s tim u vezi,
i s jedne i druge strane, imamo armiju povijesniara, inte-
lektualaca koji prave tu to bi Hobsbawm rekao rein-
venciju povijesti, odvajaju se odreeni momenti koji potvr-
uju ovu tezu. Ustvari, ne postoje dvije strane dileme. Obje
opcije su sutinski etnopolitike.
Sarajli: Dakle, po tvom miljenju, radi se o mimikriji gra-
anstva ...?
Mujki: Dakle, ondje gdje se graansko razotkriva u svojoj
etnopolitikoj istini je ustvari u sferi politike prakse, da-
kle, izbori i postupci nakon izbora, posebno kada priamo
o raspodjeli poslanikih mjesta ...itd. Naalost, graanska
koncepcija i njena retorika se koristi za homogenizaci-
ju samo jedne etnike skupine, u ovom sluaju bonja-
ke etnike skupine. Dakle, u konanici i graanska politi-
ka se pokazuje kao etnopolitika u daytonskoj etnopoliti-
koj konstrukciji BiH. Odnosno, u BiH jo uope ne postoji
graanska politika opcija.
urak: Pojam graanskog jedan je od onih oblikujuih ter-
mina koji je u bh. javnom ivotu prisutan na pogrean na-
in. ta to znai? Znai da smo danas u BiH suoeni sa po-
javom, percepcijom i predstavom graanskog a da pojam
te pojave, percepcije i predstave teorijski nije konstituiran,
izuzimajui tek poneki individualni napor, naroito u bur-
nim vremenima pred izbijanje protubosanskog nasilja kra-
jem osamdesetih godina. Ne moemo se ba pohvaliti lite-
raturom koja je ozbiljno, bez bilo kakvih jednostranosti, a
naroito etnikih i ideologijskih, neutralno mislila graan-
stvo u svim njegovim partikularijama. Dok je teorija utje-
la o pojmu, predstava pojma objavljivala se Bosni i Herce-
govini kao puki privjesak etnikoj konstituciji drave, kao
uljepavanje etnokomunizma, kao estetika permanentne
(nacional)socijalistike revolucije.
Sarajli: Da li je pojam predstavljao komunistiku inven-
ciju?
urak: Vana je distinkcija izmeu pojma i predstave. Ima-
te predstave koje opterete stvarnost a da u stvarnost uop-
e nisu dole preko pojma. Kako se to manifestiralo? Ma-
nifestiralo se i manifestira tako da se uz Srbe, Hrvate i Bo-
njake, u razliitim politikim aklamacijama, upotrebljava
suks ... i graani. Time nam se hoe rei da su prvo na-
stali Srbi, Hrvati i Bonjaci, pa tek onda ljudi. Izvjesno je
da postoje teorije koje mogu opravdati taj povijesni mi-
rakl. Ipak, dozvolite mi da ne dozvolim udima da obliku-
ju znanost, ma koliko to bio uzaludan posao. Zato je, da-
kle, graanstvo funkcioniralo kao privjesak u prethodnoj
Bosni i Hercegovini? Moe se naknadno tvrditi da je to bio
unutranji dug komunistike ideologije, dug samoj sebi kao
ideologiji, da bi se na voleban i primitivan nain olabavio
pritisak etnikog kojeg su komunisti racionalno uvaava-
li i iracionalno proganjali. Da nije bilo tog proganjanja,
vjerovatno bi Bosna i Hercegovina bila poteena po-
litikog organiziranja na mononacionalnoj osnovi kao
krune izdajstva jedne poticajne zemlje. Evidencija je neu-
moljiva: i komunisti i nacionalisti banalizirali su graan-
sko veui ga sa etnikim. Zbog toga smo danas suoeni sa
strahom, sa velikim i opravdanim strahom etnikih za-
Tuneli bez svjetla
Razgovarao: Eldar Sarajli
AsIm Mu)It i Nvuzu uun o oriinrv:ivoi orrovciii, voirovir i vvros:vr ovus:v, o-
sociiciii, r:ovoii:ici, r:ovvvoi i Bosi i Hrvcroovii
jednica u BiH da je konstitucija graanskog principa u
dravnoj sferi kraj etnike ravnopravnosti, da je usvaja-
nje i realiziranje principa jedan ovjek jedan glas apso-
lutno nemogue u BiH a naravno da je nemogue kada
smo prethodno artikulirali graansko kao privjesak etni-
kog onemoguavajui izgradnju javne sfere kao neetnike.
Graanstvo, u svim svojim kapacitetima, suoilo se sa od-
sustvom odgovora na prethodna pitanja. Izostajanje tih od-
govora prouzrokovalo je ozbiljne probleme bosanskoher-
cegovakoj dravnoj i drutvenoj strukturi. Naime, mno-
ga prethodna pitanja uope nisu rijeena a njima se na neki
nain stvarnost bavi. Ne moemo znati ta je graanstvo,
jer je povijesno ignorirano, ali a posteriori znamo da to ne
moe. Kako iz iskustva kojeg nema moemo znati da ne-
to ne moe? Moda iz pojma? Ali pojam smo preskoili! E
to je to prethodno pitanje na koje nismo odgovorili. ta je,
u ovom kontekstu, bio problem s komunizmom? Pa upra-
vo preskakanje odgovora na prethodna pitanja. Na koji na-
in? Pa tako to je pod pritiskom jake ideologije komuni-
zam zaboravio da se bavi svakodnevnicom. Dozvolite da
budem krajnje praktian objasnit u to metaforom tune-
la: dok ste se vozili kroz tunele u socijalistiko-komunisti-
koj Bosni i Hercegovini ta ste mogli primjetiti? Mogli ste
primjetiti da su stijene pomjerene, planine rastavljene, tu-
neli nikli u svojoj komunikacijskoj dovrenosti... sve je bilo
u redu, samo u tunelima nije bilo svjetla. Dakle, pitanje
je sljedee: zato se u tunelima, nakon to je sve uraeno,
nisu ugraivala i svjetla? Zato to je ideologija bila jaa od
stvarnosti i nije se vodilo rauna o zavretku tih elementar-
nih, bitnih stvari koje omoguuju da ivot bolje funkcioni-
ra a ne da ideologija dominira. Ali, ideologija je bila svjetlo;
to svjetlo gotovo se moglo opipati kroz onu antologijsku
reenicu naih ljudi pa ima li bolje zemlje na svijetu! E
tako se desilo i sa graanstvom. Ono, kao prethodno pita-
nje uope nije miljeno i razmatrano, izuzimajui zaista ri-
jetke pojedince koji su, pristajui na unutranju emigraci-
ju, pristajali i na intelektualni mazohizam. Tako smo ostali
bez graanskog normativiteta a graanski trg okupirali su
bijedni nacionalisti.
Sarajli: Kako biste vi onda, u najkraem, artikulisali to
graansko? Kako ga vi shvatate?
Mujki: Upravo u potvrdu Nerzukovih rijei, elim rei da
mi jo uvijek imamo mnogo dilema u samom pristupu pro-
blemu. Prvo, graanstvo preuzimamo iz engleske rijei ci-
tizenship i pri tome jo uvijek nismo naisto ta pod tim
podrazumijevamo. Da li je to graanstvo u smislu civic koji
podrazumijeva sasvim odreeni skup vrijednosti i prak-
se solidarnosti, ili je to naprosto, dravljanstvo, lanstvo u
odreenoj dravnoj zajednici. Po mom miljenju, graan-
stvo kao civic se svodi na jednu vrstu kolektivne identika-
cije, solidarnosti. To moe znaiti i kako to recimo Bru-
baker pokazuje kako graastvo kao civic dolazi u blizi-
nu etnikog nacionalizma jer i ono govori o zajednikom
porijeklu. Evo, mi emo danas svi rei da je Francuska par
excellence graanska nacija, nacija-drava. Jer ako igdje, u
Francuskoj je prisutna pria o zajednikoj povijesti, zajed-
nikim datumima, i ona time podsjea na etnike naracije
koje susreemo od transkavkazije do Balkana.
Sarajli: Kao neko etnograanstvo?
Mujki: Da, kao neka vrsta etnograanstva, koje je u svom
ozbiljenju a trajalo je 150 godina, od Fracuske revolucije
prilino represivno provoeno. ta znai onda ako se, s
druge strane, opredjelimo za dravljanstvo? Plaanje pore-
za? Ja sam, recimo skloniji toj opciji, jer ona nema ovaj di-
rigirano vrijednosni ili kako ga ja volim nazvati esen-
cijalistiki uklon. Jer, ona vas ne obavezuje na neku poseb-
nu vrstu solidarnosti, mada treba znati da i ova opcija ima
svoje mehanizme inkluzije i ekskluzije, samo ih smatram
mnogo prihvatljivijima. Ona jednostavno nudi okvir da bi
svaka razliitost mogla ....
Sarajli: Ona je administrativna...?
Mujki: ... ona je administrativni okvir, unutar kojega bi
svaka razliitost mogla doi do izraaja. Za razliku od re-
cimo prigovora graanskoj opciji da potire razlike, ja sma-
tram obratno, da se razlike dakle, kulturalne, politike
..itd. mogu pojaviti samo unutar takvog jednog okvira.
Sarajli: Da li je onda in plaanja poreza svojevrsni iden-
titetski iskaz?
Mujki: Pa ja mislim na ravni fenomenologije svakod-
nevnice da je bezbolnije da se moda razlikujemo po
tome ko je od nas platio porez, a ne o tome ko navija za re-
prezentaciju BiH, a ko ne navija.
urak: Ovaj teorijski background o kojem Asim govo-
ri nama nedostaje. Zato? Zato to smo mi sa svojim ra-
zliitim historijama i sa svojom zajednikom historijom
napanovani da graanstvo motrimo ne kao ovu iska-
znicu o kojoj kolega Mujki zbori nego upravo obrat-
no, kao esencijalistiku doktrinu. Naalost, na svim na-
im stranama proizvodnja esencijalistikih argumenata je
uznapredovala imamo najmanje tri graanske dra-
ve u dravi Bosni i Hercegovini, samo to ne pokrivaju
isti prostor, pa se razotkrivaju kao etnograanske. Otuda
su prigovori kritiara graanske agende u odreenoj mje-
ri prihvatljivi ali i podsticajni za miljenje koje nema drugu
snagu do da govori i pie o graanstvu koje je s onu stranu
etnograanstva kao hegemonijalne mimikrije.
Sarajli: Dakle, jedini metod za razlikovanje graanskog
od pseudograanskog jeste referiranje na teoriju?
urak: Ne jedini, ali prethodni svakako jeste. Kritiar gra-
anske drave BiH bit e uvjerljiviji ako umjesto argumen-
tacije o hegemoniji, unitarizmu, neravnopravnosti, sa-
rajevskoj ariji, minder-sijelima, reinkarnaciji Osman-
skog carstva i tako dalje i tako blie, a koju alje na pravu
adresu, ponudi teorijsku argumentaciju koja hegemon-
ske strukture rijeava bilo kakvog graanskog smisla. S
druge strane, veliki izazov je i pred teorijskim pristalicama
graanske politike zajednice: mogu li ponuditi argumen-
te koji se jednako ili slino lijepe za pripadnike razliitih
bosanskohercegovakih etniciteta? Mogu li biti itani a da
ne budu a priori uitani?
Mujki: Evo recimo, kako se to artikulira. Po mom milje-
nju, esencijalistiku naraciju se moe prepoznati po nivou
apstrakcije. Najuobiajeniji prigovor ljudima koji govore o
graanskoj opciji je da se oni zalau za apstraktnog gra-
anina, odsjeenog svake socijalne interakcije, udaljenog
od realnosti. To je veoma priprost prigovor. Taj se prigo-
vor moda moe a i to je upitno uputiti klasinim li-
beralima.
urak: Pa upravo je apstraktni graanin uronjen u stvar-
nost, a Bonjaci, Srbi i Hrvati su izronili iz nje. Ako neka et-
nika stranka nudi najbolji ekonomski program, a pripad-
nici drugih etnikih zajednica - kojima je, kako pokazuju
istraivanja javnog mnijenja, ekonomija najvanija injeni-
ca koja odreuje kome e dati glas na izborima ne glasaju
za tu stranku, zar to ne pokazuje da su izronjeni iz stvarno-
sti, da su apstrahirani od stvarnosti. U politikom polju, od
relevantnih stranaka, po ovoj matrici, samo su SDP BiH
i Narodna stranka Radom za boljitak uronjeni u stvar-
nost. Ostale stranke su izvan stvarnosti i zato pobjeuju.
Mujki: Da, ali ako ti esencijalizira tu apstrakciju, ako joj
daje izvanvremeni supstancijalitet onda daje povoda da
ti se prigovori. S druge strane, za mene ako mogu i pri-
hvatiti takav kriticizam o apstraktnom graaninu, mada
uz ograde samo jedna kategorija je apstraktnija od ap-
straktnog graanina, a to je kategorija etnike grupe, na-
roda, odnosno nacije. Kako izii na kraj s tom apstrakci-
jom? Upravo takvim kategorijama pripisuje se izvanvreme-
ni supstancijalitet koji se odjednom pone smatrati stvar-
nosnom injenicom. Na ta referirate danas kada kaete
Hrvat, Bonjak ili Srbin?
Sarajli: Meta-apstrakcija?
Mujki: To je meta-meta-apstrakcija. Jer ne postoji neko
jezgreno bonjatvo hrvatstvo ili srpstvo. Posto-
ji dominantna, od etnopolitike nametnuta ja je nazivam
hegemonistika konepcija hrvatstva, bonjatva i srpstva
koja se raznim politkama a one su obino politike dis-
kriminacije, zastraivanja, po potrebi to su i politike nasi-
lja i genocida, dakle ono emu svjedoimo svaki dan i to
se namee graanstvu; mislim da je iluzorno govoriti o je-
dinstvenoj esencijalistikoj koncepciji srpstva, hrvatstva ili
bonjatva; s tih pozicija dolazi i kritika onih koji se zalau
za graansku opciju kao onih koji se zalau za jednog ap-
straktnog, odsjeenog graanina. Niko ko je zaista u do-
sluhu sa ovim savremenim teorijskim uklonom niko oz-
biljan nakon postkolonijalnih studija, nakon Foucaulta,
nakon Rortyja nee tvrditi danas da je mogue neto tako
kao to je apstraktan graanin. Drugim rijeima, koncep-
cija apstraktnog graanina izgleda da se mota po glavama
uglavnom onih koji su se zduno bacili na proizvodnju ap-
straktne koncepcije nacije.
urak: Ja bih naprosto drugaije artikulirao pojmove da
bismo doli do slinog stanovita. Za mene su ustvari et-
nike grupe, na nain na koji se poimaju i materijaliziraju,
forme pseudoapstrakcija. A graanin je konana apstrak-
cija, sve dok ovjek ne izumi vrstu superiorniju od sebe. ta
znai konana apstrakcija? To je ona komprehenzivna re-
alija koja moe sve da ukljui. No, problem je slijedei: et-
nike grupe kao pseudoapstrakcije kada ele da re-
aliziraju svoje politike projekte, kada su na putu da rea-
liziraju svoje politike projekte, shodno teorijskoj zamisli,
pretvaraju svoj projekat u graanski. Tako nemate nika-
kvih problema da politika elita u Republici Srpskoj taj en-
titet doivljava kao graansku politiku zajednicu. Ako po-
litika elita Republike Srpske to tako doivljava i priljeno
armira na entitetskom nivou, logino je pretpostaviti da i
politike elite drugih etnikih grupa imaju sline koncep-
te graanstva. Zato su prigovori komunitaraca liberalima
opravdani, mada ovako realizirana graanstva mogu pred-
stavljati izvjesno komunitarno naelo. Stoga je beskrajno
vano pitanje - kako izgraditi povjerenje meu intelektu-
alcima, kulturnim i politikim elitama, predstavnicima ci-
vilnog drutva...? Kako razgovarati a da se rezultati razgo-
vora stvarno diseminiraju na razne partikularne grupe i da
se na taj nain smanjuje nepovjerenje? Kako razgovarati
o politikoj zajednici koja bi svojim ureenjem odgo-
varala svim graanima u BiH a da uesnici razgovora ne
budu igosani trivijalnim atribucijama koje obesmiljavaju
nastojanje za razgovorom. Ja mislim da je to najzahtijevni-
je pitanje za Bosnu i Hercegovinu i najue je povezano sa
razvojem demokratske kulture.
Sarajli: Nije li, u skladu s tim, opasnije postojanje tog
pseudograanskog od samog ve klasinog neposto-
janja graanskog uopte? Da li je to i neka specika Bosne
i Hercegovine, i da li u skladu s ranijim Nerzukovim kon-
strukcijama
1
ovo radikalno prisustvo odsustva libera-
lizma moemo nazvati i daytonskim liberalizmom?
urak: Pokuaj artikulacije integrativnog graanskog
politikog koncepta od strane bonjake politike eli-
te nemogue je iitati kao odsustvo elje za dominaci-
jom. Nemogue! Zato? Pa zato to se ne alju poruke od
strane politikih elita da su zainteresirane za dobijanje
teorijskih rezultata koji bi mogli znaajno utjecati na ko-
rekciju njihovih politikih stavova o tome ta jeste graan-
ska politika opcija. Drugo, ono to je problem jeste to ui-
tavanje historije u nau svakodnevnicu. Nevjerovatan je taj
historijski poticaj da ljudi iz razliitih vremenskih dionica
bosanskohercegovake povijesti u dananje vrijeme uita-
1) Dejtonski nacionalizam: ogledi o politikom, Buybook, Sarajevo, 2004.
vaju ono to e armirati ili negirati njihov aktualni polo-
aj. Zato je to tako, meni nije jasno. Zaista nisam organi-
zirano naivan, nego nije mi jasno zato smo mi toliko op-
tereeni tim historijskim naslijeem. Neke moje uvaene
kolege, prijatelji i voljeni ljudi poticajno su govorili i pisa-
li da, nakon svega to se desilo u BiH, pokuaj konstituci-
je neke nulte take ima smisla; tu sad poinje jedno rava-
nje koje bi na neki nain trebalo misliti. U kojem smislu?
Ako polazimo od nulte take, onda bismo morali potpuno
zanemariti historiju. Ako zanemarujemo historiju onda bi
naa sadanjost i naa budunost kao neka pretpostavlje-
na nultost morala biti zasnovana na apstrahovanju histo-
rije. Ja bih volio da neko ponudi kontraargumentaciju, ali
da li je naa historija optereena graanskom konstituci-
jom politike zajednice? Nije. Optereena je konsocijacij-
skom konstitucijom politike zajednice. Da li BiH treba ra-
steretiti konanim optereenjem? Konanim u smislu do-
bijanja odgovora na sljedee pitanje: da li je najbolje rje-
enje za BiH dovravanje konsocijacijskog naela? Ali
to onda nije nulta taka, to je onda kontinuitet! Mogue da
je to najizvjesnije rjeenje za Bosnu i Hercegovinu koje e
pokrenuti mrtvi dejtonski provizorij. Ali, ne bih odbacio
valjanost povijesne anse da zaponemo neto to do sada
nismo probali, to je bilo, de facto, zabranjeno.
Mujki: Ja mislim da je, inae, nulta taka nemogua.
Mi smo historijska bia, i na nain razumijevanja svo-
je povijesti, to ima i utjecaja na nain kako percepira-
mo svoju budunost. Dakle, nemogue je jer smo mi i
hermeneutika bia govoriti o nultoj taki. Historij-
ska nulta taka je neka vrsta historijskog proizvoda sa-
danje situacije koju je Nerzuk odlino opisao kroz tu
metaforu ravanja; mi se prema povijesti uvijek odnosi-
mo na taj nain, vrimo neku vrstu reinvencije na nain
odabira zato neki od nas odabiru ove, a ne one doga-
aje iz povijesti, zato ih rekontekstualiziraju na ovaj, a
ne na onaj nain, mislim da mnogo vie govori o njiho-
voj sadanjoj normativnoj politikoj orijentaciji, projek-
ciji BiH koja dolazi ili iz entuzijazma ili iz razoarenja,
nego to govori o nekom stvarnom objektivnom historij-
skom kontinuitetu.
Sarajli: Nije li deliberacija, kao neto to ne postoji u bo-
sanskoherecegovakoj povijesti, svojevrsna nulta taka?
Nije li to neki radikalni novi poetak mislim da ste obo-
jica nedavno govorili i o tome kako Bosna i Hercgovina
nema nikakve liberalne povijesti? Ne bi li to bio onda ra-
skid sa konsocijacijom iz prolosti?
Mujki: Kad kaemo nulta taka to se ne deava u povi-
jesti. To naprosto ne moe postojati. ak i kad su najradi-
kalniji dogaaji u pitanju, to se ne deava. Nema nulte ta-
ke u povijesti postoji samo na govor o tome, i to na alost,
radikalan govor.
urak: Neko e rei da je i konsocijacija koju treba dovri-
ti ustvari deliberacija.
Mujki: Ja ne mogu rei da bi to bilo neto zaista novo. Za
mene su prva i druga Deklaracija ZAVNOBiH-a dva klju-
na dokumenta moderne politike dravnosti, koja oba sa-
dravaju ovu komponentu etnikog i graanskog ...
Sarajli: Ali, nije li to bilo inducirano ovim to je Nerzuk
govorio na poetku, dakle ovim uitavanjem graanskog
kao privjeska etnikom? Kako ga moemo drugaije isko-
ristiti ako je bio na taj nain povijesno odreen?
Mujki: Da, ali graanski element postoji. Ako pogleda-
mo povijest komunistike Jugoslavije uvijek je bilo perioda
kada je on bio vie i manje prisutan. Niko mi ne moe rei
da se period prisustva graanskog izmeu 1945. i 1965.
moe porediti recimo s periodom od 1965. do 1985. kada
je liberalizacija znaajnije uzela maha. Mislim da je to bilo
doba znaajnijeg razvoja graanske svijesti koju je prati-
lo osnivanje razliitih graanskih udruga i obilje inicijati-
va. Dakle, ti elementi oko kojih je postignut najiri narod-
ni konsenzus u povijesti nae zemlje jesu tu; odnosno ono
to nama sada treba jeste neka vrsta rekontekstualizacije.
Ali to nikako ne bi bila neka nova izvana nametnuta para-
digma. Ja jednostavno ne mogu misliti s obzirom da smo
historijska bia da to moe nekako pasti s neba. Pa ak i
Dayton koji nam je, na neki nain pao s neba, ima svo-
je duboko utemeljenje u ovim pseudo-konsocijacijskim
strukturama, na nedovrenoj praksi etnike teritorija-
lizacije.
Sarajli: Da, ali ini mi se da to ne rjeava ovaj problem sa
historijskim tumaenjem o kojem smo maloprije govorili.
urak: Ja mislim da sa ZAVNOBiH-om postoji problem.
Dakle, ta Deklaracija ZAVNOBiH-a jeste na neki nain
bosanskohercegovaka Magna Charta; ta je onda pro-
blem? Problem je to danas politike elite u BiH naprosto
ne ele da batine naslijee ZAVNOBiH-a kao svoje nasli-
jee. Proizvodi se jedan organizirani zaborav. Imate poli-
tike elite koje batine ZAVNOBiH, ali ne kao organizira-
no sjeanje, ne kao ideoloku platformu, nego kao slam-
ku, kao nunost za koju se hvataju. To jeste problem, kako
naslijee ZAVNOBiH-a artikulirati u ovom postdayton-
skom ambijentu kao neto s ime se mogu identicirati
razliiti bosanskohercegovaki parcijaliteti. Oigledno je
da je to problem. Evo pitanja koje je, po mom miljenju,
etike naravi: da li je proizvodnja diskontinuiteta u od-
nosu na ZAVNOBiH, rezultat razumijevanja novog bia
BiH, ili je to nehtijue, neznajue saopavanje povijesne
zavrenosti Bosne i Hercegovine kao politikog entiteta?
Zbog te dileme, imamo unutarnje nerazumijevanje i pro-
dukciju nepovjerenja i straha. Prisutna su i sljedea pita-
nja: da li oni koji iitavaju ZAVNOBiH kao zavrenu pri-
u koja je vaila unutar jednog ideolokog registra i koja
vie nema dravotvorni potencijal u smislu da utie pozi-
tivno na politike i kulturne elite u Bosni i Hercegovini, to
ine zato to realno shvataju da se na toj podlozi BiH ne
moe dalje izgraivati? Da li je otpremanje ZAVNOBIH-a
u bolju prolost rizina pria o kraju zemlje? Ili je oslo-
baanje BiH od ZAVNOBIH-a ponajbolji ulog u mogu-
nost Bosne i Hercegovine? Jeli mogue graditi novu BiH
bez naslijea ZAVNOBIH-a? Znai, kad dobijemo odgo-
vore na ova pitanja i kad odgovorno pokuamo racionali-
zirati subjektivistike diskurse, uz prijateljsko odgoneta-
nje taaka nepovjerenja, nae anse rastu. Znat emo na
emu smo. Ali, ko e preuzeti odgovornost?
Evo, uzmimo za primjer pojam konsocijacije. Zato taj po-
jam nije bio prisutan u bosanskohercegovakoj povijesti?
A objektivno, ivjeli smo i razliite konsocijacijske for-
me. Imali smo sadraj pojma bez samog pojma. Da li je
sada pojam ono to nedostaje BiH kako bi se stvorili teo-
rijski uvjeti za politiko dovravanje konsocijacijskog na-
ela? Mislim da je to jedan od nunih uslova i otuda va-
nost javne debate o ovom pitanju. Debate koja e se baviti
vanim pitanjem: da li je konsocijacijski oblik politikog
ureenja BiH najbolji nain da se doe do politike za-
jednice s kojom e svi u BiH biti zadovoljni? Ponavljam,
to je vano pitanje. Kao to je vano i ovo: da li je upra-
vo odsustvo tog pojma kroz historiju rezultat opiranja ze-
mlje moguem nestanku, metazikim radom bosansko-
hercegovake duhovnosti. Zato uvodim ovu skarednu -
guru koja je navodno izmiljena? Zato to smatram da je
BiH kao latentna konsocijacija rezultat imperijalnih i re-
gionalnih upliva kojima se sama zemlja opirala odbijajui
da osnov njenog identiteta bude uvezen. A ako je on zbilja
uvezen, emu onda uope ova zemlja? Moda ona ustva-
ri uope i ne postoji, sem u mojim metazikim pekula-
cijama. No, budui da sam tek zrno praine a zemlja traje,
nee biti da je nema. Evo nas na skliskom terenu metazi-
ke. Ipak, oprostite Vi meni, ali u emu je problem sa me-
tazikom? U emu je problem sa negativnim i pozitivnim
naslijeem metazike? Pa iz Beograda je pucala metazi-
ka podrana topovima jugoslovenskog metazikog uda
Jugoslovenskom narodnom armijom! Imate nacistiku
Njemaku kao realizirani politiki projekat u kome se, na
jedan konglomeratski nain, metazika zemlje preobrazila
u odreeni ideoloki projekat. No, imate i drugi sluaj gdje
upravo metazika zemlje brani njen identitet od prekovre-
menog rada radikalnog zla. Naravno, to ne znai da je u pi-
tanju trajna kategorija.
Sarajli: A koji je to sluaj?
urak: Pa imate ih vie, ali nas zanima Bosna i Hercego-
vina. Naalost, sasvim je mogue da se metaziki omo-
ta Bosne i Hercegovine u potpunosti istanji i da se, u hi-
storijskoj dogaajnosti, na prostoru BiH pojave nove poli-
tike zajednice. Ipak, vrijedi se boriti protiv toga, bez ob-
zira na smanjene potencijale bh. opstojnosti. Zemlja je
sada ostala sama, bez unutranjeg povijesnog politikog
subjekta. Kljuno je pitanje moe li zemlja opstati ako
je ispranjena od sadraja, odnosno, moe li tek njen do-
govoreni budui sadraj odrediti ta je to Bosna i Herce-
govina?
Sarajli: Ne mogu a da ne primjetim u objektivnom smi-
slu, iako je i takva deksripcija esto stvar odreene reduk-
cije da se, danas u BiH, linija razdvajanja etnikog i te-
orijskog poklapa u prii o konsocijaciji i deliberaciji (pri
emu se hrvatski teoretiari zalau za konsocijaciju, a
bonjaki za deliberaciju). Kako to tumaiti? Da li je to
indikativno u bilo kojem smislu?
Mujki: Pa ja mogu potvrditi stvari koje sam ranije rekao.
Podjednako kao zalaganje Srba i Hrvata, tako i zalaganje
Bonjaka koritenjem vokabulara graanske opcije kristali-
zira, odnosno homogenizira samo jedan narod, a kod druga
dva naroda stvaraju se suprotna osjeanja. Zbog toga sma-
tram pokuavajui odgovoriti na ovo Nerzukovo prvo pi-
tanje, da konsocijacija nije sretno rjeenje za BiH jer e u
njoj graani biti nesretni. Konsocijacija jedino moe zado-
voljiti interese etno-oligarhija, dok e se kod graana i da-
lje podgrijavati osjeaji straha, to e se vericirati na sva-
kim narednim izborima. Zato se sa sigurnou moe rei da
ako ostane ovakav pravno-politiki okvir se mogu pred-
vidjeti rezultati izbora 2010. i 2014. godine. Zato to upravo,
u teorijskom smislu, bosanskohercegovaka konsocijacija, u
svom nekom primordijalnom obliku, ak se i ne poklapa s
onim to govori Lijpardt. Smisao konsocijacije, prema Lij-
phardtu je, da se izmeu politikih elita kao konstitutiv-
nih elementata drave stvara atmosfera povjerenja; ali evo,
i Nerzuk pie o tome, i ja piem o tome, i ti si pisao o tome,
nae elite opstaju na nain produkcije krize i nepovjerenja.
Oni su generatori krize. Dakle, prvi i osnovni cilj konsocija-
cijskog politikog aranmana nae politike elite nisu u sta-
nju da obave; jednostavno, kriza im je raison detre.
Sarajli: A koliko je to povjerenje o kojem govori Lijphardt
formalne, a ne sutinske prirode?
Mujki: Ono zahtijeva jednu vrstu deliberacije. U svom
najelementarnijem smislu, deliberacija znai staviti se u
poziciju drugog; dakle, svoju bonjaku poziciju u izgra-
diti ako se transponiram u cipele Hrvata ili Srbina. To je
elementarno znaenje deliberacije. Meutim, kod nas se
deavaju sasvim obratni procesi i ini mi se da postoji
moda je to pogreno zakljuiti konsenzus meu poli-
tikim elitama, ali on je negativne prirode slaemo se da
se ne slaemo. A vi na tome ne moete nikakvo naelo za-
snovati, a kamoli politiku zajednicu. Elementarno naelo
izgradnje bilo kakve politike zajednice je ono opeg inte-
resa, odnosno onoga koje se pita kakve e posljedice imati
neka odluka za najvei broj graana te zajednice.
Sarajli: Dozvolite samo da se vratimo na trenutak na ovo
pitanje poklapanja etnikog i graanskog. Da li je na
osnovu toga to si rekao ispravan zakljuak da nijedno
od ta dva teorijsko-politika zalaganja, nije autentino, da
su oba svojevrsna mimikrija?
urak: Vae pitanje, a priori uitava graanstvo kao etni-
ki koncept. Naravno, niste Vi to izmislili ve ste to podi-
gli iz stvarnosti kao eklatantnu notornost. Ipak, valja pri-
mjetiti da BiH kao zemlja u bilo kojoj formi svoje egzisten-
cije nije nainom svoje egzistencije proizvela politiki za-
htjev bonjake elite da se nacija konstituira na redukcio-
nistiki nain. ta time elim da kaem? Dakle, ta redukci-
ja nacionaliteta na etnicitet to je uradila SDA navela
Vas je da postavite to pitanje. Zabranili smo npr. sami sebi
da kategoriju Bosanac motrimo kao da je nacija, uvjereni
u njenu bezveznost, uvjereni u nemogunost da regiona-
litet moe postati nacionalitet. Redukcionistika denicija
nacije potekla iz BiH i jedna transgranina denicija naci-
je s obzirom na susjede dala je, izmeu ostalog, materi-
jal meunarodnoj zajednici da konstituira podjelu zemlje.
Ako vi konstruirate jednu redukcionistiku naciju a naci-
ja je uvijek vezana za teritorijalitet vi svoj nacionalitet ve-
ete za odreeni teritorijalitet. Zato sam to rekao? Dakle,
pokuavam da izbijem argumentaciju za takav oblik po-
stavljanja pitanja, gradei kuu bosanskog bitka na premi-
si da je mogue pronai zagovaratelje deliberacije meu
Srbima i Hrvatima i zagovaratelje konsocijacije meu Bo-
njacima. Moda e doi dan kada Vae pitanje o jasno mar-
kiranoj etnikoj liniji zalaganja za jednu ili drugu politiku
ideju nee imati smisla. Ali ono e uvijek imati smisla ako
BiH usmjerimo u samo jednom pravcu. Nisam za huntin-
gtonovske linije podjele kada je u pitanju promiljanje Bo-
sne i Hercegovine pa da se intelektualci koji se zalau za
graansku politiku zajednicu motre kao Bonjaci a koji se
zalau za konsocijaciju kao Hrvati ili kao Srbi. Ne mislim
da je to konana istina, iako sada i ovdje moe izgledati kao
konana istina. Kao prvo, nije istina da se bonjaki inte-
lektualci zalau za graansku politiku zajednicu! To nije
istina! Ko kae da se zalau za graansku politiku zajedni-
cu? Dajte mi argumentaciju.
Sarajli: Imao sam na umu ono to se pojavljuje u javnom
diskursu i to se nominalno oznaava graanskim, kao po-
litika projekcija.
urak: To je druga stvar. to nas opet vraa tome kako
nam strano nedostaje teorija i kako se sve ini da nam i
dalje strano nedostaje.
Mujki: Mislim da je problem to je etniko-kolektivisti-
ko shvaeno kao jedini nain politikog organiziranja u
BiH, i to je neka alosna tradicija koju mi batinimo. Ali iz
toga, ne postoji niti jedan valjan razlog nunosti takvog or-
ganiziranja u budunosti. Dakle, ono to ja vidim kao svoju
prvu zadau, u intelektualnom smislu a to vjerujem i za
neke druge ljude je izbijati argumentaciju koja etni-
kom daje pravo prvenstva u politikom prostoru. ta to
znai? To znai maksimalno djelovati na pluralizaciji jav-
nog ali i politikog prostora.
Sarajli: Dakle, etniko je i epistemoloki problem?
Mujki: Ja ga prvenstveno gledam kao epistemoloki pro-
blem. Da li mi neko moe objasniti, u epistemolokom smi-
slu, po emu jedna socijalna konstrukcija etnosa u ovom
sluaju izuzetno esencijalistika ima pravo prvenstva nad
bilo kojom drugom konstrukcijom? Mislim da se tu treba-
ju izbiti argumenti i da se to moe postii samo daljom plu-
ralizacijom, odnosno demokratizacijom. Ja sam deweyije-
vac koji na pitanje ta je lijek za probleme demokratije
odgovara samo jo vie demokratije. Smatram da bilo
koji konsocijacijski aranman zatvara horizonte demokra-
tije. On konano legitimizira samo jedan nain politikog
ispoljavanja. Mislim da to nije dobro. On e dalje reducirat
na politiki prostor i mi emo i dalje se supsumirati pod
te apstraktne kategorije koje nam nameu elite. Pazite, nije
isto biti Bonjak 1992. i 2006. Te stvari se mijenjaju. ta da-
nas znai biti Hrvat? Evo, ako imamo dvije politike opcije,
jedna je ona koju promie Boo Ljubi, a ta emo sa onom
izvornom HDZ-ovom koncepcijom hrvatstva? To su dvi-
je kompetitivne koncepcije. Ili dodikovska vs. radikalna es-
deesovska koncepcija srpstva; danas je bit bosanskoherce-
govakog srpstva, u politikom smislu, zalagati se za etno-
teritorijalnu federaciju, to bi, recimo iz Karadieve vizu-
re bilo izdaja nacionalnih interesa. Dakle, cijelo vrijeme
esencijaliziramo, odnosno dajemo prioritet jednoj opciji
a odbacujemo druge; to isto moemo posmatrati i u dru-
gim socijalnim konstrukcijama, recimo rod; ta znai da-
nas biti ena, ta je znailo biti ena prije 50 godina. Da-
kle, problem je u tome to bi bilo koji konsocijacijski aran-
man dao potpuni legitimitet i odrijeene ruke odreenim
etnikim oligarhijama da artikuliraju a mi znamo da se to
uvijek deava u skladu s njihovim interesima ono to je-
ste bonjatvo, hrvatstvo ili srpstvo, to emo nadalje pri-
hvaati kao injenine datosti i odakle emo poinjati nae
stvarnosne projekcije.
Sarajli: U jednoj drugoj prilici si to spominjao, a evo do-
takli smo se maloprije i tog pitanja na neki nain, a ono gla-
si da li dovravanje konsocijacije moe biti samo jedna
od prelaznih faza sistemskog liberalizma? Dakle, Asim
je to spominjao u kontekstu Nizozemske i povjerenja iz-
meu njihovih elita, to je postepeno rezultiralo mnogo li-
beralnijom politikom.
Mujki: Ali je povjerenje izmeu elita u Nizozemskoj i
drugim dravama postojalo samo zbog toga to su te kon-
socijacije bile otvorene za liberalna iskustva, za liberalnu
naraciju. Da su ostale u svojim etno-kulturnim getima a
osobito da su etnoteritorijalizirane, da su im udijeljeni et-
niki entiteti, mislim da ne bi dolo do povjerenja. Mislim
da je njihovo otvaranje samim tim i to su pripadali za-
padnom bloku doprinijelo tome da se vie usvoje liberal-
no-demokratski elementi.U teorijskom smislu, ono to se
nama danas nabraja kao primjer uspjenih konsocijacija
dakle, govorimo o Belgiji, Austriji, vicarskoj, Nizozemskoj
nijedna od ovih zemalja danas nije konsocijacija. Sve su
prevazile te oblike. Ako emo mi ii u tom pravcu, ja bih
taj koncept mogao i podrati. Ali, ta je moj strah, kada je
o konsocijaciji rije, jeste u tome to se nacionalno pita-
nje shvaa prije svega kroz teritoriju. Ja se plaim novih te-
ritorijalnih razgranienja. A mi znamo, naalost, kako se
taj posao obavlja u Bosni i Hercegovini i na Balkanu. Za
mene je, u teorijskom smislu kljuno slijedee pitanje: e-
limo li da BiH bude pravedna prema ethnosu ili prema
graaninu? Biti pravedan prema ethnosu znai biti prave-
dan prema etno-politikoj oligarhiji; biti pravedan prema
graaninu demontira konsocijaciju. Ako e ii u tom prav-
cu, i ako e biti otvorenog karaktera, ja bih je i mogao podr-
ati. Ali se naprosto bojim upravo zbog povijesnih isku-
stava da e ona ii u pravcu teritorijalne federacije. Dodi-
kov prijedlog etno-teritorijalne federacije po mom milje-
nju, druga je faza u provoenju konsocijacije.
urak: Recimo to ovako: da je Bosna i Hercegovina geo-
grafski smjetena u nekom drugom podruju svijeta, da joj
susjedi nisu Srbija i Hrvatska, vjerujem da bi ideja graan-
stva u etnikom smislu bila naglaeno disperzivna.
Mujki: Jako bitna stvar: u dosadanjim raspravama o kon-
socijaciji, regionalni faktor se nije uzimao u obzir. Ponaali
smo se kao da je Bosna i Hercegovina otok u Atlantiku.
urak: Nekako se, organizovano ili ne o tome neu da
sudim zanemaruje geogranost konsocijacijske ideje.
To se naprosto ne moe zanemariti. Gdje vidim ozbiljne
probleme o kojima bi trebalo otvoreno razgovarati? Ljudi
bi morali biti iskreni, da iskreno iznose stavove, jer bi se
onda moda dolo do nekog rjeenja. U BiH iskrenost je
herojstvo a ketmenstvo neto s ime se ivi. Ovo je uvod
u razgovor o konstitutivnosti naroda kao formi apstraktne
konsocijacije koju smo imali u komunizmu. Nakon rata i
nasilja imamo redukciju te konsocijacije na bietnoteritori-
jalni i monoetnoteritorijalni princip. ak je i odluka Ustav-
nog suda BiH o ponovnom uspostavljanju konstitutivno-
sti nakon to je ponitena nasiljem i ratom, svedena na en-
titete koji svoju konstitutivnost naroda pozajmljuju dravi.
Vidimo kako. Ta entitetska konstitutivnost jeste jedan
oblik permanentne pripreme za teritorijalnu konsoci-
jaciju koja ustvari nije dovrena. Mi ivimo politiku ne-
dovrenost. Zato u sada iznijeti neke dvosmislene stavove.
Unaprijed raunam na pogreno razumijevanje ove ideje,
ali moj um u ovom trenutku ne moe dalje dobaciti. Ovo je
teorijska pekulacija i izvinjavam se zagovornicima konsti-
tutivnosti naroda, dakle i sebi, ali ne mogu da se oduprem
mom linom avolu koji naprosto hoe da bude objavljen:
avo smatra da je ideja konstitutivnosti naroda uveze-
na ideja u Bosnu i Hercegovinu i da je to ideja perma-
nentne i latentne podjele zemlje. Vie nije vano hoe li
ta zemlja nestati sa povijesne scene, to je pitanje sada passe.
Nego je pitanje hoe li ona iznutra nestati s povijesne sce-
ne. Mi, koji se iz najboljih razloga godinama zalaemo za
konstitutivnost naroda, nismo se bavili generikim statu-
som te ideje, pretpostavljajui da je bosanskohercegova-
ki nain ivota konstitutivnost. A moda je konstitutivnost
predstavljala prepreku bosanskohercegovakom nainu
ivota, proizvodei strah od tog naina ivota. Moda je
konstitutivnost naroda blokirala izgradnju BiH kao ze-
mlje povjerenja. Zato se avo to pita? Znakovito je da je
unutar komunizma, bez obzira na konstitutivnost naroda
to govori o snazi zemlje osjeaj bosanskohercegova-
ke identikacije bio snaan iako je konstitutivnost prijei-
la maksimalnu identikaciju. Taj osjeaj je postojao. Moe
sad neko rei da je to la, zato to se vrijeme prolo isita-
va iz ovog vremena proizvedenog nasiljem. Ali bili smo i u
vojsci i u razliitim socijalnim situacijama i mogli smo tu
vrstu identikacije osjetiti. Ali, opet kaem, nismo se ba-
vili teorijskim promiljanjem naeg imenovanja kao Bosa-
naca; postojala je neka zabrana da bosanstvo motrimo
kao dravljanstvo a ono je sada unaprijed dodijeljeno
Bonjacima kao nacionalistika platforma, mada su bo-
njake politike elite uinile sve to je u njihovoj moi da
raskrste sa bosanstvom. Za taj poduhvat treba im dati za-
sluenu porciju nitavila (Czeslaw Milosz).
Oigledno je da postoje razliite slike Bosne i Hercegovine.
Za mene je ideja o konstitutivnosti naroda, bez obzira koli-
ko se inila pravedna u odnosu na ono to smo imali u ratu
i odmah nakon njega, ideja daljnje armacije unutranje te-
ritorijalne podjele BiH. Moe li se ona preokrenuti u ar-
maciju BiH jeste kljuno pitanje. Moe li i kako? Mi sada
ivimo strah jer je nepovjerenje postalo jedini oblik povje-
renja, ba kao da nas stvarnost hoe uvjeriti da je konano
dolo vrijeme da se shvati kako se BiH vie ne moe kon-
stituirati izvan recentnih matrica. Ako je tako a nismo da-
leko od toga da je tako, vrlo je kratak put do armacije teze
kako je daytonski oblik BiH prirodni rezultat njene povije-
sti, mada je oigledno kako je daytonska BiH rezultat ten-
ka a povijest je tek (ne)uspjeno nastojanje da se rezultati
tenka ponite. Ako je daytonska BiH bosanskohercegova-
ki kontinuitet, ja sam za diskontinuitet kako bi se konano
dostigla pravda, svaka pravda a naroito etnopravda.
Tako dolazimo na teren konsocijacije. ini mi se, mada
ostavljam mogunost da grijeim, da je ozbiljnije bavljenje
ovom vanom temom za Bosnu i Hercegovinu u samoj Bo-
sni i Hercegovini pokrenuto nakon to je uvaena profesori-
ca Fakulteta politikih znanosti iz Zagreba Mirjana Kasapo-
vi napisala knjigu Bosna i Hercegovina: podijeljeno drutvo
i nestabilna drava. Profesorica Kasapovi je iznimna pro-
fesorica, vrlo relevantna, te je na Fakultetu politikih zna-
nosti u Zagrebu jedna od najreferentnijih znanstvenica koja
je naroito respektabilna u kontekstu novih politikih teori-
ja. Njeno iitavanje BiH je veoma upitno. Na jednom mje-
stu u pomenutoj knjizi kae da su Hrvati na referendum o
nezavisnosti BiH izali i glasali za nezavisnu BiH zato to su
procijenili da je to manja teta. Pazite, uitavanje jedne po-
vijesnosti kao to je hrvatska povijest u BiH na taj na-
in je, po mom miljenju, krajnje neobazrivo, da ne upotri-
jebim tei izraz. Autorica alje poruku da je narod koji je tu
ukorijenjen uvijek bio na Vi sa tom zemljom! Pa samo pro-
cijenio da je referendum o nezavisnosti manja teta u tom
trenutku. Za mene je to dijabolina poruka. Mirjana Kasa-
povi takvim stavom hoe da proizvede Bosnu i Hercego-
vinu kao bonjaku zemlju! I u tom smislu kao potkrijepa
armiraju se neki irelevantni teoretiari i izmiljeni intelek-
tualci (naroito jedan) koji joj postaju najreferentniji u knji-
zi, e da bi se opravdalo tumaenje BiH kao pukog etnikog
instrumenta. Ja sam spreman da o tome otvoreno debatiram
i razgovaram, naroito stoga to su neki od ponajboljih ljudi
ove zemlje takoer pokrenuli pitanje konsocijacije, bogate-
i na javni prostor pojmom koji je nedostajao da bi se mo-
gla objasniti negativna dimenzija nae povijesti. Intimno, ne
mogu se sloiti da se kao jedina izvjesnost za rjeavanje
hrvatskog, ali i svakog drugog nacionalnog pitanja u Bosni
i Hercegovini, nudi konsocijacijski politiki aranman. Ako
je to jedina izvjesnost Bosne i Hercegovine, onaj ko to nudi
kao izvjesnost morao bi ponuditi neoborivu argumentaci-
ju pa da kaem da, ja ovo prihvatam jer je iskreno i tano,
rjeava nacionalno pitanje u BiH i uva Bosnu i Hercegovi-
nu kao zemlju svih njenih ljudi. Ipak, u ovom trenutku, bez
ikakve ograde elim iznijeti jasan stav: bosanski franjevci ne
mogu nikako biti protiv Bosne i Hercegovine. Uvaeni pro-
vincijal Bosne Srebrene fra Mijo Dolan, odgovorno, obazri-
vo i nenametljivo takoer se javno deklarirao kao zagovara-
telj konsocijacijskog ureenja Bosne i Hercegovine. Taj pri-
jedlog, imajui u vidu ko ga saopava, ne moe biti na tra-
gu podjele ili nestanka zemlje, ve samo na tragu njene ar-
macije. Drugaije misliti je neodgovoran luksuz i zato se ja
moram pitati ta je to nagnalo malu brau da se priklone
konsocijacijskom modelu svoje voljene zemlje. Mogue
je da dalje i bolje vide.
Mujki: Ja itam iz ovog njenog prijedloga da emo imati
jo nestabilnije i podijeljenije drutvo. Doi emo do pita-
nja teritorija, a to je uvod u jednu novu kataklizmu.
urak: Pa naravno, pitanje je slijedee: ako mi dovrimo
BiH kao konsocijacijsku politiku zajednicu, ima li ta
drava uope potrebe da postoji? Dakle, to je kljuno pi-
tanje. Neko moe rei da je to ideoloko pitanje. Za mene
je to egzistencijalno pitanje.
Mujki: Bit konsocijacije je stvoriti stabilnu demokratsku
zajednicu. U naem sluaju, ona ne moe stvoriti takvu za-
jednicu.
urak: Moda moe, ali me jo niko nije uvjerio u to!
Mujki: Zahvaljujui tom geopolitikom faktoru susjed-
stvu o emu je Nerzuk govorio, nae elite prije svega, pa
i narodi, nisu uope ohrabreni da idu u susret ka drugome.
Kako bi ga tek mogla ohrabriti dalja teritorijalna razgrani-
enja na etniki istim teritorijama? Ako tome dodamo jo
i izborni zakon koji vlada u BiH, po kojemu svaki umjere-
niji govor ovjeka diskvalicira u smislu izborne pobjede,
onda govorimo o jednom tranzitnom periodu, ali periodu
ka jo podijeljenijem, jo diskriminatornijem i jo nestabil-
nijem drutvu.
urak: Postoji nekoliko faktora koji strano uznemiravaju.
Mi imamo zajedniko sjeanje, kao to imamo i partikular-
na sjeanja. Ali imamo i zajedniko. Naprosto, ivjeli smo
u jednoj dravi, u nekim sinkretistikim formama koje se
iz ovovremene povijesti iitavaju kao la bosanskoherce-
govakog bia. Ali, opet me niko nije uvjerio da je to zaista
bila la bosanskohercegovakog bia. Ne moe biti la ne-
to to je, da bi bilo uklonjeno, zahtijevalo nasilje. Da je bilo
la nasilje ne bi bilo potrebno. Zato? Pa kada se vicarska
i Belgija nude kao aranmani zanemaruje se odsustvo za-
jednikog sjeanja u tim dravama. One su mogle nasta-
ti kao relativno uspjene konsocijacijske forme jer nisu
proizvedene na zajednikom sjeanju, ve je zajedni-
ko sjeanje proizvedeno naknadno, konstitucijom sta-
bilnih drava. Naalost, BiH bi morala ukloniti zajedniko
sjeanje da bi se konstituirala kao dovrena konsocijacij-
ska drava. Moda je ta vrsta silovanja mogua ali kako je
to mogue i zato je to potrebno pitanje ostaje otvoreno.
Zanima me da li su prije nastanka Konfederacije vicarskih
kantona unutar npr. njemakih kantona postojali Nijem-
ci koji su se identicirali sa politikim idejama francuskih
i italijanskih kantona, da li su postojali Italijani iz italijan-
skih kantona koji su se identicirali sa politikim idejama
francuskih i njemakih kantona i da li su postojali Francuzi
iz francuskih kantona koji su se identicirali sa politikim
idejama njemakih i italijanskih kantona? U relevantnom
kapacitetu toga teko da je bilo to nam govori o tome da
je politika zajednica prirodno nastajala kao konsocijaci-
ja; kod nas bi politika zajednica morala nestati da bi mo-
gla nastati, jer u ovoj zemlji imate hiljade ljudi koji, bez ob-
zira na svoju etniku pripadnost, glasaju za neetnike po-
litike stranke ili pronalaze razne oblike politike, kultur-
ne ili druge identikacije sa raznim Drugim. Ne mislim da
je to izmiljeno!
Sarajli: Obojica ste pomenuli pitanje etnopravde. Kakvi
su odnosi politike deliberacije i pravde? ta je etnoprav-
da i moe li ona egzistirati u jednom, na liberalnim princi-
pima zasnovanom, drutvu? Citirau U. Vlaisavljevia, koji
je rekao da u BiH nije liberalna demokracija sa svojim
graanskim pravima ono to stoji principijelno na putu
separatizma nego je to etnokulturna pravda: kolektivna
prava drugih naroda i prije svega njihovo pravo na sa-
moopredjeljenje
2
; moja povrna interpretacija bi utvrdi-
la da ovo ipak predstavlja i svojevrsnu distopijsku perpe-
tuaciju kolektivistike paradigme u BiH da li se slaete
s ovom konstatacijom?
urak: Nema argumenata iz novije bosanskohercegova-
ke povijesti koji nas mogu razlono uvjeriti da etnopravda
moe gurirati kao brana separatizmu. Upravo su poklii
za etnopravdu onako kako su bili denirani armirali
separatistike tenje. Moe li se to preokrenuti, mogu li se
zahtjevi koji su doveli do nasilja transformirati u pozi-
tivnu sumu? To je otvoreno pitanje, ak i da uope ne re-
gistriramo zahtjev za etnopravdom kao konano prihvata-
2) Konsocijacijski model ureenja drave spas ili krah Bosne i Hercegovi-
ne, BH Dani, 04. i 11. 08. 2006., Sarajevo.
nje rezultata nasilja. Da li etnopravda podrazumijeva svoje
dovravanje i gdje je dovravanje etnopravde? Jesmo li si-
gurni da je dovravanje etnopravde konani nastanak raci-
onalne i eljene politike zajednice BiH ili e njeno dovre-
nje biti oekivani zahtjev bosanskohercegovakih etnona-
cionalnih zajednica da se etnopravednost konano dovri
time to e se realizirati na nain etnoteritorijalne raspo-
djele. ta je maksimum etnopravde? Spustimo se sa nael-
ne razine u stvarnost je li maksimum etnopravde da Re-
publika Srpska ostane kao entitet? Je li maksimum etno-
pravde da se BiH uredi kao zajednica tri etnoteritorijal-
na entiteta? Da li ureenje BiH kao zajednice tri etnoteri-
torijalna entiteta podrazumijeva redukciju Republike Srp-
ske? Ili taj maksimum podrazumijeva da ostane Republika
Srpska a da se na ostalih 51 % naprave jo dva entiteta? Je
li to maksimum? Da li koncept kulturne autonomije, ak
i bez volje kompetentnih i odgovornih zagovaratelja, moe
postati samo prelazni instrument do konane etnike te-
ritorijalizacije? Moda se bosanskohercegovaka konso-
cijacija naprosto ne moe zavriti u kulturnoj autono-
miji.
Sarajli: Etnopravda je oksimoron?
urak: Kao dio pravde nije, kao pravda koja supsumira sve
druge pravde jeste.
Mujki: Teko je jednoznano tvrditi da u BiH postoje
odjelite etnokulturalne jedinice. Za zasebitost u etnokul-
turnom smislu prvo potrebujete zaseban jezik; u politi-
kom smislu to priznajem trebamo biti korektni i do-
pustiti da narodi imenuju svoj jezik onako kako ele no u
jednom znanstvenom smislu teko je govoriti o razliitim
jezicima. ak je i u Rusiji, kada se konstituirao Sovjetski
savez, jedan od kljunih kriterija bio etnolignvistiki krite-
rij, na osnovu kojeg su se projicirale ili autonomne pokraji-
ne ili ak sovjetske republike. Donekle je taj princip bio is-
potovan i u bivoj Jugoslaviji sjetiemo se sluaja sa Slo-
venijom i Makedonijom; prvi put Slovenija i Makedonija
imaju svoje politike entitete, upravo zasnovane na etno-
lingvizmu. Kod nas ne moemo o tome govoriti. Konstitu-
cija nae republike poivala je na sasvim drugaijim krite-
rijima. Kod nas je u pitanju, u etnopolitikom kontekstu,
politika proizvodnja kulture koja se sada primordija-
lizira, odjednom joj se daje status faktikog stanja na osno-
vu ega se postavlja zahtjev za etnokulturnom pravdom po
istom onom obrascu kada smo pedesetih i ezdesetih go-
dina politiki proizvodili proletarijat u faktiko stanje vla-
dajue klase da bi na osnovu toga zahtijevali samoupravnu
socijalistiku pravdu za radniku klasu koja se i tada suro-
vo obraunavala s apstraktnim graanima. Ustvari i tada i
danas to je jedan te isti govor vladajuih politikih oligar-
hija koji ive proizvodei i u ivotu odravajui svoje kon-
strukcije.
urak: Moemo pitanje i ovako postaviti: da li je, u ovom
trenutku, npr. Narodna biblioteka Republike Srpske u Ba-
nja Luci kontinuitet kulturnog naslijea Bosne i Hercego-
vine ili diskontinuitet?
Mujki: Pa, evo recimo i linosti iz povijesti i kulture Ivo
Andri, Mea Selimovi, Mak Dizdar u koju emo ih et-
nokulturalnu cjelinu svrstati? Mislim da je to jedno veliko
nasilje i zato smatram da niega pravdenog nema u kon-
cepciji etnokulturne pravde. Osobito nema niega praved-
nog prema graaninu, dakle jedino postojeem subjektu
koji je prisiljen da se kroz nametnute i politiki iskonstrui-
rane kulturoloke obrasce supsumira pod njih, pri emu se
vri jedno sakaenje bh. duhovnog ivota u njegovoj pu-
nini.
Sarajli: Da li se moe rei da su u istoj fenomenolokoj
ravni tumaenja o instrumentalistikom glasanju bh.
Hrvata na referendumu za nezavisnost Bosne i Herce-
govine, sa tumaenjima o ranijoj komunistikoj konsti-
tuciji BiH kao kreaciji s ciljem stvaranja svojevrsne buer
zone izmeu Hrvatske Srbije?
urak: Pa, Bosna i Hercegovina se, u novijoj povijesti,
uglavnom iitavala kao prostor srpsko-hrvatske bitke, pa
je pitanje koje nedvosmisleno pripada prostoru istine sli-
jedee: da li bi dovretak konstitucije drave na naelima
konsocijacije bio dovretak srpsko-hrvatske bitke i da li bi
to bilo dobro ili loe za Bosnu i Hercegovinu? Bilo bi poti-
cajno motriti BiH i na drugaije naine. O tome treba jav-
no govoriti. Jedna od dobrih vijesti za BiH iako je i ona
posredan produkt rata jeste i neoekivan podatak da na
www.amazon.com imate vie registriranih knjiga o BiH
nego o drugim zemljama bive Jugoslavije. To nam govori
da Bosna i Hercegovina na jedan drugaiji nain ulazi u po-
vijest a ne samo kao rodno mjesto srpsko-hrvatske bitke.
Sarajli: Dakle, Bosna i Hercegovina kao teorijski pro-
blem?
urak: Da, uz vanu inovaciju: BiH kao teorijski problem
vie nije povlateno polje beogradskog akademskog kru-
ga. Ipak, u praktinoj politikoj akciji srpska politika u BiH
svakodnevno trijumfuje. Ne kao dio armativne bosan-
ske politike, ve kao remetilaki faktor hrvatsko-bonja-
kih odnosa. U posljednje vrijeme, fokus unutranje poli-
tike i kulturne bitke u BiH pomjeren je na Federaciju, ba
kao da je Republika Srpska apsolvirana, ba kao da je geo-
graja logora bolji dio Bosne i Hercegovine. ta ostaje ljud-
stvu u Federaciji? Uitavanje prolosti u suvremene kon-
tekste na matrici povijesnog nerazumijevanja, bildanje ne-
povjerenja dok se glavni generator cijele ove prie jer da
nije bilo agresije iz Beograda sumnjam da bismo uope mi
danas debatirali ovu vrstu teorije izmaknuo. Uzrok od-
mara dok posljedice proizvode meusobno nepovjere-
nje. Jeste primijetili kako je iz javnog prostora iezla man-
tra koja je bila snano prisutna - da Hrvati i Bonjaci nika-
da nisu ratovali, da nikada nisu imali meusobnih proble-
ma do ovoga posljednjeg rata i sline armacije. Moda se
Federacija u perspektivi vie nee. Moda nam slijedi po-
vratak Owen-Stoltenbergovom planu, ali ko e i kako mo-
tivirati npr. Dodika da Posavinu vrati bosanskim Hrvatima.
Obradovao me novi broj lista bosanskih franjevaca Svjetlo
rijei svojim oitovanjem spram danajskih darova premije-
ra RS-a Hrvatima Bosne i Hercegovine. Ako se BiH hoe
izgraditi kao federalna zajednica, Republika Srpska
ne moe biti jedna federalna jedinica. Ne moete dobi-
ti pravo na federalnu konstituciju a da se niega ne odre-
knete. Ako zagovarate federalnu BiH a istovremeno se ne
odriete Republike Srpske, onda to nije zahtjev za prihvat-
ljivim ureenjem BiH, ve etabliranje instrumenta za izla-
zak RS-a iz BiH. O ovim stvarima se mora govoriti, jer o
onome o emu se ne moe utjeti o tome se mora govoriti.
Bosni i Hercegovini nedostaje javni otvoreni govor srp-
ske inteligencije iz RS-a. Nema srpskih intelektualaca u
naim debatama, jedini govor je politiki govor. Republi-
ka Srpska nije predstavljena intelektualno ve samo poli-
tiki. To znai da nedostaje iskrenost koja bi bila poticajna
za Bosnu i Hercegovinu. Intelektualci koji se u javnoj sferi
oituju, koji govore, iznose svoje miljenje, ali bez ad homi-
nem argumentacije dakle, oni koji racionalno uestvuju u
proizvoenju javnog dijaloga meu najvrijednijim su ljudi-
ma ove zemlje, ma ta zagovarali. Intelektualna veina koja
uti, koja ivi svoj ketmenski ivot blokirajui iskreni raz-
govor je irelevantna.
Mujki: Mene fascinira upravo na tragu ovoga to Nerzuk
govori to refokusiranje javne rasprave. Vie niko ne govo-
ri o Distriktu Brko. Za mene je to jedina taka u BiH gdje
je naputen, odnosno marginaliziran princip etnoteritorija-
lizacije. Niko me ne moe ubijediti da to nije najprosperitet-
niji dio Bosne i Hercegovine. Ali taj problem je u retorika-
ma svih etnonacionalista stavljen u stranu. Sada se upravo
vode rasprave o tome kako Distrikt Brko inkorporirati
u dravu; kako jedan dio BiH koji nije zasnovan na etno-
teritorijalnom principu inkorporirati u jednu etno-poli-
tiku zajednicu. Nikako. I ta se rasprava zavrava time to
se u nedogled produuje reim meunarodnog abritranog
tribunala. I to je neko faktiko stanje koje postoji, i kojem mi
ne elimo dati status realnosti zato to naruava ove kon-
cepcije etno-teritorijalne federacije. ak ni ovi etno-politi-
ari nisu do kraja konzistentni u svojoj etno-politikoj vizuri
ako emo zaista imati BiH kao etnopolitiki i etno-terito-
rijalno preureenu zemlju, onda Republika Srpska nikako ne
moe ostati u ovom svom postojeem obliku. Kada predla-
emo federalizaciju BiH, mi naputamo daytonski okvir;
Republika Srpska je daytonska tvorevina i to moe biti do-
bro recimo za RS jer bi dobila Drvar, Glamo, ali bi izgubi-
la Srebrenicu, Janju...itd. ta je recimo sa Hrvatima? Hrvati
bi najvie bili pogoeni etno-teritorijalnim principom ako
gledamo da je najplodniji dio BiH, Posavina potpuno oie-
na od hrvatskog ivlja.
urak: Brko, bez obzira na probleme koje ima, armira
tezu da je najuspjeniji dio BiH onaj koji je ostao izvan dej-
tonskih mengela.
Sarajli: Brko kao neki kompjuterski virus Bosne i Her-
cegovine?
urak: Taj virus dolazi iz budunosti koja se onemogua-
va zato to lii na sahranjenu prolost. Brko negira tvrdnju
da je daytonska BiH prirodna posljedica njene povijesti a ta
tvrdnja nije tana. BiH je originalna graanska drava ali to
je original koji nije realiziran, jer su falsikati bili jai. Za-
to kaem originalna graanska drava? Upravo zato to su
oblici realizacije etnokulturne pravde izvan bosanskoher-
cegovake obiajnosti oblici etnikog postvarenja BiH i nje-
nog razgraanstvljenja. To su uneseni oblici kako bi se one-
moguila njena originalna izvedba. Taj unos izvren je ne
samo izvana nego i iznutra. Proizvodnja redukcionisti-
ke bonjake nacije unutranji je udar na Bosnu i Her-
cegovinu, cigla koja je nedostajala da bi se bosanskoherce-
govaki nain ivota proglasio articijelnim.
Sarajli: Nije li, u skladu s tim, Alija Izetbegovi prvi u
postkomunistikoj povijesti BiH inaugurirao koncept
konsocijacije?
Mujki: Vezivanje zastava...
urak: Zanimljivo gledite. Ima tu nekog vraga. Zato se
politiko naslijee Alije Izetbegovia mora izuavati, naro-
ito ta dimenzija partikularnog izdizanja jedne etnike za-
jednice, njeno premjetanje iz sfere zemlje u sferu neba. Da
li je to bio put u pakao poploan dobrim namjerama, nedo-
stajui hendikep potreban za neutralizaciju bosanskoher-
cegovakog heterogeniteta kako on vie nikada ne bi bio
prednost nego upravo hendikep?
Mujki: U emu su uestvovali i intelektualci i esencija-
lizacijom tog heterogeniteta. Na djelu je jedan esencija-
listiki multikulturalizam. Ovdje se, politikim putem
sada zavrava formiranje etnikih odjelitosti kao perenijal-
nih entiteta, koji jo samo da bi bila pravda potpuna trebaju
svoju teritoriju. U tom smislu je Brko vrhunski nepraved-
no prema etnijama, ali je Brko istovremeno po statistika-
ma srednje razvijen evropski grad. Dakle, opet se vraamo
na temeljno pitanje kakvu zajednicu elimo?
urak: A pritom Brko uopte nije iz registra svoje konsti-
tucije izbrisalo obiajnost kao nain ivota i interpolaciju
obiajnosti u politiku konstituciju.
Mujki: Tamo i dalje postoje etniki elementi u politici, ali
se svode na aktivnosti armativne akcije.
Sarajli: Da li onda bosanskohercegovaka obiajnost
moe i treba biti bazen iz kojeg e se izvlaiti materijal
za deliberaciju?
urak: Naravno. Ali u ovoj konstelaciji teko je doprije-
ti do tog primarnog rudnika bosanskohercegovake egzi-
stencije. Rudnik je prekriven jalovinom etnonacionalizma
koji poruuje da tog rudnika nikada nije bilo, da je ista iz-
miljotina. Pa emu onda uope Bosna i Hercegovina kroz
povijest?!
Mujki: I ono malo to je preivjelo ako se nastavi ovaj si-
stem diskriminatornog kolstva i diskriminativne prakse u
javnim institucijama e brzo nestati. Ako promatramo i
cilj rata u BiH, to je bilo i ruenje te elementarne obiajno-
sti koja je vladala meu ljudima. Ako se nije mogla naruiti
iznutra, onda su zato bile potrebne Crvene beretke iz Srbije
ili trupe iz Hrvatske, kako bi inicirale taj prvi val nasilja.
urak: Da, ali ta ako se i kada se to konano desi? Moda
e etniciteti biti zadovoljni, ali zemlja nee. Moe doi
do pobune zemlje, do entropije; naprosto, postoje neke
datosti koje se ne mogu objasniti kategorijama koje su nam
na raspolaganju. Pobuna zemlje postoji kao to je Alija
Isakovi u svom romanu Pobuna materije govorio o toj
geolokoj pobuni, postoji i metazika pobuna zemlje. Na-
prosto, ako je vadi iz leita, zemlja se buni. Mi moemo,
na ravni ironije, cinizma ili racionalne argumentacije pro-
glaavati neke apriorne sudove deterministikim, darvini-
stikim, biologistiko-imperijalistikim sve je legitimno.
Ali ne moemo mi na osnovu dominacije etno-znanosti tu
dominaciju proglasiti kao konani kriterij prolosti, sada-
njosti i budunosti. Nisu Bonjaci, Hrvati i Srbi domaini a
BiH gost samoj sebi. Ja mislim ipak da je obratno. Bonja-
ci, Srbi, Hrvati i sve druge zajednice gosti su ove zemlje.
Naprosto su je u jednom povijesnom trenutku pozajmili.
Prema njoj su se u zadnjih 15 godina odnosili na najgori
mogui nain. Vrijeme je za prekoraenje etnike nunosti
radi iskoraka u bosanskohercegovaku mogunost.
Mujki: Nijedno, takozvano injenino stanje stvari ne dik-
tira nuno i odreeni opis. Nai su se djedovi isto tako mo-
gli 1943. referirati na govor injenica i rei pa znate ta,
ovo je NDH i ona je dio njemakog poretka i ta i tu moe-
mo uiniti protiv injeninog stanja nametnutog nasiljem,
pa sada treba potovati te injenice i realnosti na terenu; pa
su oni ipak sjeli u Mrkonji gradu i ponudili jednu dosto-
janstvenu, opeprihvaenu viziju, bez obzira kako je ona
ostvarena. Vraamo se na dananje stanje: nijedno inje-
nino stanje koje je producirano nasiljem ne diktira na de-
fetistiki stav, pa da kaemo tako je oduvijek bilo, tako se
ovdje radi, tako da mislim da se tu nalazi ova epistemolo-
ka zamka ljudi koji se zalau za konsocijaciju; nama treba
upravo utopija, nama treba upravo vizija, novi rekontek-
stualizirajui i emancipirajui okviri kako emo misliti tu
stvarnost i koji e biti to je mogue pravedniji za to vei
broj ljudi.
urak: Na kraju krajeva, zato u 40 i vie godina socijaliz-
ma nije dolo do brutalnog etnikog nasilja? Dakle, postoji
ova argumentacija koja je veoma racionalna, da je totalitar-
na ideologija to onemoguavala. Ali postoji i drugi sloj ar-
gumentacije, a to je da je etniko bilo potisnuto kroz oblik
komunistike prisutnosti: etniko je bilo potisnuto svojim
oblikom prisutnosti. To nije bila jedna eklatantna prisut-
nost, jedna oigledna prisutnost. Bio je to drugaiji, meki
oblik etnikog bivstvovanja od onoga normiranog kroz for-
miranje nacionalnih stranaka.
Mujki: Nije bila povlatena u politikom smislu, nije ima-
la prvenstvo prolaza.
urak: ta ustvari hou da kaem: sve je bolje od nasilja.
Mi moemo upotrijebiti argumentaciju da je komunizam
potiskivao etniko i da je ono zbog toga planulo; moemo
meutim upotrijebiti i ovu argumentaciju: taj nivo etni-
kog koji je bio prisutan u javnom prostoru je onemogua-
vao njegovo nasilniko ispoljavanje. S druge strane, formi-
ranje stranaka na etnikoj osnovi je po mom miljenju je-
dan od krucijalnih prethodnih faktora koji su omoguili
nasilje. ta bi bilo da nije dolo do formiranja stranaka na
etnikoj osnovi? Postoje autori koji kau da bi opet izbilo
etniko nasilje. Ali, oni nemaju argument jer su nacional-
ne stranke formirane i nasilje je izbilo a ja imam argument
kad kaem da nasilja ne bi bilo da nacionalne stranke nisu
formirane. Moj argument je racionalan, njihov iracionalan.
Moja spoznaja temelji se na osnovu onoga to se nije desi-
lo! A oponenti kau da bi se nasilje svakako desilo, samo
nemaju argument!
Mujki: Evo i na ravni svakodnevne politike prakse bismo
trebali nastojati na uvlaenje Drugog u procese politikog
odluivanja, u svoje politike vizije kako se to postie?
Postoje recimo razni politiki mehanizmi koji bi ohrabri-
vali da osoba koja ima odreeni etniki background mora
raunati na glasove drugih, moda putem preferencijalnog
glasanja. Meutim, to se ne deava jer bi to moglo dovesti,
kako pokazuju istraivanja Donalda Horowitza i Benjami-
na Reillyja, do stabilizacije koja bi govor krize i narodnog
opstanka uinila bespotrebnim.
urak: Bosni i Hercegovini su potrebni politiki mehaniz-
mi koji nee banalizirati zajedniko sjeanje.
Mujki: Dakle, mi onda odabiremo strah, nesigurnost i na-
silje, ako ostanemo na sadanjem nivou politikog organi-
ziranja. Dakle, ili emo promijeniti pravila igre politikog
mobiliziranja i ukljuiti i to je dakle deliberacija Dugo-
ga, staviti se u njegovu poziciju i promiljati o sebi, ili emo
nastaviti beskorisno tavoriti u ovom procesu etnopoliti-
kog esencijalizma.
urak: Mi se naprosto moramo izdii iznad realistikog
beznaa.
Mujki: Rezultat realnosti bili su neko i rasni zakoni u ju-
njakim dravama Sjedinjenih Amerikih Drava. Zami-
slite da je tada neko rekao Martinu Lutheru Kingu: zna,
tako se deava oduvijek, nikada crnci ne mogu sjediti na-
prijed u autobusu gradskog prijevoza i onda bi on trebao
da kae da je to realnost i da mora da je kao takvu prihvati
i u okviru nje iznae mehanizme koji bi bili prihvatljivi za
sve strane. Dakle, smanjen je broj linovanja nedunih cr-
naca i zabiljeen je napredak. Sve vie se uljuuju bijeli ra-
sisti. Meni je takvog napretka preko glave. Nema te rede-
skripcije koja e diskriminaciju i ponienje uiniti praved-
nim.
Sarajli: ini se da odreeni politiki i intelektualni kru-
govi u BiH, s pravom ili ne, brisani prostor demokracije, tu
neku otvorenost smatraju potencijalno opasnom, po-
gotovu za populacijski inferiornije etnike grupe, ako
smijem tako kazati. Kako to sprijeiti?
Mujki: Pa to podrazumijeva jedan od najveih poduhvata
mislim da u tom smislu treba razvijati civilno drutvo,
to je jedni izlaz. To je poduhvat upravo u ovakvoj konste-
laciji, u kojoj je jedini modus politike relevancije ustvari
etnika relevancija. Graanin je politiki relevantan samo
kao pripadnik ovog ili onog naroda. Dakle, potpuno je suz-
bijena i obeshrabrena svaka civilna inicijativa, i tako e
ostati i dalje ukoliko se nae drutvo temeljito ne demokra-
tizira i pluralizira.
urak: Postoje ozbiljni pokuaji da se neke forme civilnoga
angamana interpoliraju u daytonski politiki prostor, ali
naalost efekti su rudimetarni. Zato? Pa ako se sjetimo re-
cimo GROZD-a, imali su sjajnu kampanju: na stotine hilja-
da graana suglasilo se za njihovim zahtijevima upuenim
politikim strankama pa je bilo normalno oekivati da re-
zultati izbora najvie odgovaraju onoj politikoj partiji koja
je u GROZD-ovom istraivanju prola najbolje jer je njen
program najvie korespondirao sa zahtjevima graana. A
ta stranka nije uspjela ni da ue u vlast.
Sarajli: A da se GROZD konstituisao kao politika par-
tija?
urak: Ne bi nita uspio. Zbog kako je Asim rekao li-
mita konstitucije. Ali treba ohrabrivati preko-etniko ci-
vilno drutvo. Kako? Govorim vam to govorim i svojim
studentima: idite u Banja Luku, idite u Mostar i studirajte
tamo; pravite otvorene forume i debate, razgovarajte, upo-
znajte toga Drugoga koji je, osim to je Drugi i proizveden
kao Drugi, i samo zato to je proizveden kao drugi, pro-
izvodi se i pria o nemogunosti zajednike konstitu-
cije. Idite i razgovarajte. Ne moete zagovarati zajedni-
ku dravu, a da vi ne proizvodite nikakav poticaj za tu za-
jedniku dravu. To je civilno drutvo: angamani koji su
diskreditirani, angamani koji unaprijed raunaju na to da
ete biti prezreni. Svaki odgovoran ovjek koji govori u jav-
nom prostoru mora govoriti ono to se nee svidjeti zajed-
nici u kojoj ivi i djeluje. Mora. Ne govorim ja ni o kakvim
pravednicima; naprosto jedan minimum javnog angama-
na bi zahtijevao da vi neto govorite i kazujete i da to vae
kazivanje dovodi u pitanje argumente postojee politike i
kulturne strukture. Recimo, vi toga u Federaciji imate vrlo
malo, ali ipak imate, dok u Republici Srpskoj, objektivno,
sada toga nemate. Moe se initi da imate neki dinamizam
intelektualni, kulturni i politiki ali on je prije svega
natkriljen tom egidom Republike Srpske i onda je sve to se
deava blokirano time. To je naprosto problem. eli se pro-
izvesti stanje duha koje, recimo, Zagreb, u politikom i kul-
turnom smislu, ini bliim Banja Luci od Sarajeva. S druge
strane, meu Bonjacima pojavljuju se skupine iji se svje-
tonazori moraju itati kao pokuaj daljnjeg odroavanja
Bonjaka od BiH, na matrici blii nam je Rijad nego Banja
Luka i (zapadni) Mostar. Sada moramo, naalost, raunati
i na to da postoji ve znaajan broj mladia i djevojaka koji
tako misle. Kako djelovati? Pa moramo razgovarati, to je
na usud. Drugog puta nema, moramo izai iz te matrice
nasilja i otvoreno razgovarati sa onima koji se ne slau; tra-
iti taj razgovor; poticati taj razgovor; eljeti ga; a on upra-
vo hronino nedostaje, odnosno proizvode se nemoguno-
sti za Razgovor. Pa zar nije apsurdno da je lake ostvariti
komunikaciju izmeu Univerziteta u Sarajevu i Univerzite-
ta iz amerike drave Missouri nego izmeu Univerziteta u
Sarajevu i Univerziteta u Lukavici? Kako neko moe rei da
je to prirodno? injenica da je tu komunikaciju tee ostva-
riti govori da je ona neprirodna i articijelna, da je iskon-
struirana, da se namee kao imperativ. Hoemo li tu kon-
strukciju prihvatiti kao realno injenino stanje? To je naj-
tea unutranja bitka za ovjeka sa vie svojstava, za graa-
nina koji osjea neprirodnost etnike dominacije.
Mujki: Ali tvoj osjeaj ne prati politiki okvir. On vri na-
silje nad tobom, reducirajui te na ovo ili ono.
urak: Naalost, ljudi koji pokuavaju misliti bosanskoher-
cegovaku stvarnost izvan nametnutih matrica su u stra-
noj manjini; u jednom su ja bih to tako nazvao aprior-
nom hendikepu. Koji je to hendikep? Govoriti o graan-
stvu znai govoriti o neemu to nije prisutno u naoj
stvarnosti ali govoriti na jedan racionalan i argumen-
tiran nain znai prizivati to u nau stvarnost. Prizivanje
toga u nau stvarnost apsolutno mora raunati na injeni-
cu da govor o graanstvu postaje neprijateljski govor. Da-
kle, ono to je najmanje prisutno se proglaava najveom
opasnou i najveim teretom za ovu zemlju!
Mujki: Jer je prizivanje istovremeno i konstruiranje.
Religijski
fundamentalizam
i politiki
ekstremizam u
BiH i u svijetu
Re l i g i j s k i f unda me nt a l i z a m i p ol i t i k i e k s t r e mi z a m u Bi H i u s v i j e t u
D
s vvorisii:i vriioiiso i r:ico, vvi:or
se kretati u okvirima discipline u mom sluaju
sociologije religije
1
kojoj po obrazovanju i opredje-
ljenju pripadam neminovno podrazumijeva izbjegavati
zamke pragmatinog redukcionizma. Na nesreu, izbje-
gavati pragmatini redukcionizam nije tako est sluaj sa
mnogim znanstvenicima u oblasti drutvenih nauka u na-
em okruenju (pa tako nisu ni esti znanstvenici koji to
hoe priznati) obzirom da se pod pragmatinim redukcio-
nizmom misli na one situacije u kojima se nae istraiva
1) Za mene kao sociologa religije sama socioloka teorija mora, po vla-
stitoj logici, posmatrati religiju kao ljudsku projekciju, i po toj istoj lo-
gici nema nita rei o mogunosti da se ta projekcija moe odnositi i na
neto drugo osim bia koje je projicira. Drugim rijeima reeno, kazati
da je religija ljudska projekcija po logici ne negira injenicu da projicira-
no znaenje moda ima konaan status koji je neovisan od ovjeka (Ber-
ger, 1967:180). Ono to veina nas pokuava jeste produbiti razumijeva-
nje uloge religije u drutvu, istraiti njen znaaj u ljudskoj istoriji i uticaj
na nju, proniknuti u sutinu njene raznovrsnosti i identicirati drutvene
snage i uticaje koji je oblikuju (Hamilton, 2003:28). Dakle, disciplina ko-
joj pripadam, sociologija religije, zasnovana na empirijskoj orijenta-
ciji nasuprot metazikoj spekulativnosti, ne zavisi ni od kakvog rje-
enja pitanja istinitosti ili verodostojnosti religijskih tvrdnji niti se prven-
stveno bavi takvim pitanjima (Hamilton, 2003:). Stoga mi je naroito bli-
sko miljenje William Jamesa kada kae da sama injenica da ih ima toli-
ko mnogo, i da su meusobno toliko razliite, dovoljna je kao dokaz da ri-
je religija ne moe da se odnosi ni na jedno pojedinano naelo ili suti-
nu, ve da je prije, njihov zajedniki naziv (James, 1961:39). Dakako, pri
tome niti jednog momenta ne sporim glasoviti Tomasov teorem ...ono
to ljudi uistinu dre stvarnim [bez obzira na empirijsku provjeljivost] to
stvarnim moe i postati u smislu da utjee na njihova djelovanja i time ima
posljedice u ovom svijetu.
svjestan ogranienja u njenoj/njegovoj teoriji i metodologi-
ji, ali i pored toga istrajava u predanosti aktivnostima koje
e pribaviti nauna objanjenja.
Zato je to tako? Zato to je teko promiljati religijsko i et-
niko, kada je u pitanju aktualnost bosanskohercegovakog
drutva, a ne dati za pravo francuskom lozofu Jeanu Ba-
udrillardu koji kae da je zlo potpuno prirodno, dok je po-
stojanje dobra u sferi uda.
Na kraju drugog i poetkom treeg milenija jedna od pa-
radigmi koja zauzima centralno mjesto intelektualnog iza-
zova za drutvene i humanistike nauke jeste promiljanje
ponovnog ustajanja religija, oivljenja religija (resur-
gence of religion), a naroito religijskih uticaja u polju po-
litikog. Pa iako se uloga religija u suvremenim drutve-
nim procesima kako-tako i uzimala u razmatranje, bar fra-
gmentarno, u sluajevima npr. Bliskog Istoka, dijela Afrike,
jugoistone Azije, ili Indijskog podkontinenta, tek e po-
litika revitalizacija religija na Zapadu pokrenuti itavu
plejadu mislilaca i istraivaa na urgentno otvaranje no-
vih pitanja i rekonceptualizaciju postojeih teorijskih okvi-
ra.
U naunim i strunim raspravama, fenomen oivljenja
religija uglavnom se odreuje slijedeim kljunim rijei-
ma: povratak religija, desekularizacija javnog ivota, po-
vratak ka religijama, deprivatiziranje religije, religijska ob-
O religijskom i etnikom
Religijski nacionalizam upravo insistira na simbiozi politikog i religijskog,
na nacionaliziranju konfesije koja prethodi religioniziranju politike, to je
reminiscencija na predpolitiko doba, kada se religijski etablishment
pozivao na pravo da upravlja dravom jer je religija bila bitan (ili najbitniji)
element za njeno uspostavljanje.
Dino Abazovi
...Mi irro :r ooiio virvr oiio ir vo:vrno o sr rvziro,
ii roovoiio o ni voiirii iroi ovuor /// Jonathan Swift
...ir ii is: rroiorsiir ovor sviir:u, i , uovcr, o sr vooos: vrc uzoioi vo noZ-
s:v, oo ir s:u iiuosr vrr:i o:uci vooc, oo rr visr izoiro o ni svuio, irv ov vv-
s: cioiis:icoo rr:isizr, :o ir oc nior /// Miroslav Krlea
nova i revitalizacija religije, resakralizacija javnog prosto-
ra, izlazak religija iz nevidljive sfere u javni ivot, i tome
slino.
Daniele Hervieu-Leger (2000) oivljenje relegije vidi u
tome da, na prvom mjestu, modernost ispoljava kontinui-
tet, ali isto tako i transformacije, i to u formama vjerovanja
(funkcionalni proces) ak i kad su tradicionalna vjerovanja
(njihovi sutinski sadraji) u mnogome odbaeni; po njoj,
pamenje i tradicija su osnova legitimnosti i sredstvo arti-
kulacije posebice religijskih uvjerenja i vjerovanja.
To je ini se naroito sluaj danas kada smo sudionici pro-
cesa u kojima je sekularna drava-nacija sve manje uspje-
na u odupiranju naletima globalizacije - odnosno, prisutna
je sve vea nesigurnost u odreenju onoga to ini validnu
osnovu za nacionalni identitet. Imuna nije ostala ni Fran-
cuska, gdje po Jean-Poul Willaimeu, laicitet gubi svoj zna-
aj upravo zato to je pobijedio.
Naroito su koniktna i postkoniktna drutva, napose
ukoliko su karakterizirana multikonfesionalnou, umno-
gome pogodnija za procese poveanja religioznosti. Doi-
sta, Bosna i Hercegovina, u tom smislu, vie je od tipskog
primjera za provjeru takvih tvrdnji.
Specinost bosanskohercegovakog drutveno-politikog
miljea ogleda se naroito u etnikoj i konfesionalnoj struk-
turi stanovnitva koje ga ini. Ono to se esto spominje
kao ope mjesto u historiji Bosne i Hercegovine jeste ulo-
ga religija u procesu primarnog (samo-)odreenja nje-
nih etniciteta. Povijesni subjektivitet u Bosni i Hercego-
vini nije ostvario istoznanu nominalnost prostora i naci-
je, nego tradicionalnu komponentnost njenih naroda; nije
se oformila jedna nacija, ve nacionalni pluralizam, tj.
nacionalni trijalitet. U procesu nacionalnog diferencira-
nja domicilnog stanovnitva, religije i konfesije su zapravo
imale kljunu ulogu (vjera je ta koja spaja izvan i razdva-
ja unutar BiH) (Suljevi, 1983), tako da se i danas kod vei-
ne stanovnika religija i konfesija smatraju za uporine ta-
ke odreenja identiteta, kao i individualne i kolektivne svi-
jesti - kako o sebi samima, tako i o drugima.
Iako je u prethodnih pedesetak godina u Bosni i Hercego-
vini sproveden relativno mali broj empirijskih istraivanja
koja su razmatrala odnos religije (konfesije) i nacije, ipak se
moe tvrditi da u njoj veina stanovnitva ima jasno izra-
enu konfesionalnu pripadnost, odnosno religijsku/konfe-
sionalnu samoidentikaciju. Pri tome treba naglasiti da re-
ligijska/konfesionalna samoidentikacija nije istoznana sa
religijskom participacijom, i nije rijetkost da je stepen reli-
gijske, odnosno konfesionalne samoidentikacije, po neko-
liko puta vei od stepena religijske participacije.
U posljednja pak dva desetljea u Bosni i Hercegovini evi-
dentan je proces povratka ka religijama, odnosno povratka
religije u javni ivot, njenog prelaska iz nevidiljive (pri-
vatne) u (po)javnu sferu, dakle deprivatiziranje religije par
exellance. Religijska obnova i revitalizacija religije ovdje je
prisutna kao desekularizacija javnog ivota, i svi relevantni
indikatori ukazuju na znaajnu revitalizaciju religije u bo-
sanskohercegovakom drutvu (poveana participacija u
religijskim aktivnostima, naglaavanje religijske pripadno-
sti, prisutnost religijskih zajednica u politikom i javnom
ivotu kao i u medijima, uloga religijskih zajednica u legiti-
mizacijskom sistemu, u obrazovanom sistemu, itd.).
Poseban aspekt, to je manje-vie sluaj i sa regionom,
predstavlja odnos religijskih zajednica i politike. Neki au-
tori iz regije, poput Srana Vrcana, naroito naglaavaju
upravo ovaj nexus, i to kao kljuni drutveni proces tran-
zicije. Po Vrcanu (2001) su ovdje, za razliku od drugih ze-
malja istone i srednje Evrope, religija i religijsko dale-
ko izrazitije dobili obiljeja izrazito politike injenice,
dok se istovremeno politika oblikovala i kao svojevrsna
religijska injenica.
Ali, kao to uzmak institucionalne religije u nekim dra-
vama Zapada nije istoznaan sa uzmakom religije, tako ni
revitalizacija religije u javnoj sferi ne mora nuno da po-
drazumijeva porast osobne religioznosti i spiritualizacije
osobnog ivota.
Nedavno je britanska sociologinja religije Grace Davie na-
slovila jednu od svojih knjiga sa Europe: Exceptional Case
(Davie, 2002), gdje razmatra da li je i kako Evropa drugai-
ja u odnosu na ostali svijet kada je pitanju religija u njenim
drutvima. Sa osnovnom polaznom sintagmom vjerova-
ti bez pripadanja, ova autorka tvrdi da to jeste sluaj, i da
su Evropljani danas zapravo drugaije religiozni od ostatka
svijeta. Naime, u veini evropskih zemalja prisutan je trend
opadanja broja vjernika u obavljanju vjerskih obreda, naro-
ito molitve u vjerskim objektima, a tu su i neke druge speci-
nosti, vezane naroito za sakramente u kranstvu.
U tom kontekstu bilo bi interesantno razmotriti da li je Bo-
sna i Hercegovina drugaija po pitanju pristupa religiji, i
ako jeste na koji nain i kako? Odnosno da li je drugai-
ja u odnosu na Evropu, koja se opet znaajno razlikuje od
Amerike, i tako dalje. Jedna od moguih postavki glasi u
dananjem bosanskohercegovakom drutvu socioloki se
moe detektirati i fenomen pripadanja bez vjerovanja,
to se dakako ne smije svoditi samo na religijski karakter
takve prakse.
Jer, u Bosni i Hercegovini radi se o tome da je religijska
svijest prevashodno utemeljena u odnosu spram drugih
odrednica kolektiviteta, i to je ini se ostala bitna karakte-
ristika njenog drutva, unato pokuajima u prethodnom
socijalistikom reimu da se umanji znaaj veze religija
nacionalitet.
Naime, optepoznato je da je jedna od karakteristika pret-
hodnog reima bila ograniavanje uticaja religije u dru-
tvu, dakako shodno ideolokim (marksistikim) interpre-
tacijama religije i uloge koju ona ima, ili moe da ima. Ali,
za razliku od deavanja u predratnom, socijalistikom re-
imu, novonastala situacija u kojem se nalazi(lo) religijsko
vostvo itekako se promijenila.
Paul Mojzes pie: ...od perioda kada su bili marginalizira-
ni, kontrolirani, pa ak i ugnjetavani, religijske voe su se
iznenada nale u situaciji da im se politiari, mediji, pa ak
i profesori dodvoravaju. Poteno govorei, oni nisu navi-
kli biti u sreditu panje, tako da je veina njih bila podlo-
na manipulaciji na osnovu sve te panje i laskanja (Moj-
zes, 1998:81).
Ipak, neovisno o karakteru biveg reima, ovdje je, kao i u
ostalim dravama na Balkanu, kao to je bila tako je i osta-
la veoma prisutna simbiotika zajednica izmeu nacional-
nosti i religije.
Stoga se moramo zapitati: ukoliko je religijska doktri-
na, zapravo njene norme i vrijednosti, nain razumijeva-
nja i ponaanja, tlo u kojem je etniko Sopstvo ukorijenje-
no, onda se religija pojavljuje kao glavni izvor legitimizacije
u politici. Religija, u koju je investiran sav kapital etnikih
simbola i znaenja, igra znaajnu ulogu u politici za vrije-
me etnike obnove, bez obzira da li se vjerski autoriteti sa
tim slau ili ne (Vlaisavljevi, 2003:95).
ini se da ovdje procesi ekleizacija nacija jo uvijek pri-
jee principijelnu javnu raspravu, sa irokim ueem svih
zainteresiranih u ovoj zemlji, o ulozi i mjestu religije i reli-
gijskih zajednica u bosanskohercegovakom drutvu.
I eto rodnog mjesta religijskog nacionalizma, oblika mo-
dernistike paradigme koja nastaje najee kao substitut
(post-) civilnog ili (post-) etnikog nacionalizma. Njime se
pretendira zauzeti mjesto i ulogu bilo kojeg svjetovnog na-
cionalizma, jer su oaj i razoarenje izazvani takvim naci-
onalizmom (svjetovnim/sekularnim) preveliki i neizdrivi
za nosioce i pristalice religijskog nacionalizma.
Kljuni element za njegovo konstituiranje su politiziranje
religije i religiziranje politike, supremacija kolektivnog nad
individualnim i agresivna distinkcija u odnosu na druge i
drugaije, totalitarnost i ekstremizam, alternativna vizija
ureenja drutvenog poretka, i radikalna izmjena mjesta i
uloge lanova u drutvu
2
.
Nova paradigma koju nudi religijski nacionalizam poziva
na vie, istije, sveobuhvatne i vanvremenske oblike
kolektivnog utemeljenja, legitimiranja i opredjeljenja, ali u
konkretnom drutvenom kontekstu.
2) O tome sam ire pisao u Abazovi, D. (2006): Za naciju i Boga:
Socioloko odreenje religijskog nacionalizma, Magistrat i Centar za
interdisciplinarne postdiplomske studije Univerziteta u Sarajevu, Sara-
jevo.
Religijski nacionalizam posebna je forma kolektivnog pred-
stavljanja i nova ontologija moi. inei religiju iskljuivom
osnovnom nacionalnog kolektivnog identiteta on je forma
politizirane religije i religizirane politike (pri emu se po-
litika smatra religijskom obavezom), a sa ciljem novog
ureenja drutvenih odnosa na pseudoreligijskim osnova-
ma i funkcijama. Religijski nacionalizam raste iz moder-
nih institucionalnih heterologija... on proiruje institucio-
nalnu logiku religije u domen demokratske nacije-drave,
izvodei autoritet iz apsolutnog Boijeg naloga, a ne iz su-
bjektivnog agregata demosa
3
(Friedland, 2001:142).
Religijski nacionalisti na izvjestan nain djeluju i poput
fundamentalistiih pokreta koji nude, na religioznom ot-
krivenju utemeljeni, univerzalni, apsolutni i sveobuhvat-
ni recept korjenite preobrazbe drutvenih, kulturnih, eko-
nomskih i politikih odnosa struktura i institucija. Meu-
tim, kvalitativna distinkcija je u tome da su fundamenta-
listiki pokreti po svojoj doktrini univerzalni, odnosno
orijentisani su prema svakom pojedinanom pripadniku
odreene religije, bez obzira na njegovo mjesto prebiva-
lita, etniko porijeklo, dravljanstvo ili jezik kojim govo-
ri. Religijski nacionalisti su pak partikularni, tj. njihova
doktrina se tie vrlo konkretne zajednice, i odnosi se samo
na one koji imaju pored religijskog, i druge zajednike ka-
rakteristike identiteta a prije svih, isto etniko porijeklo.
Moe se rei da je religijski nacionalizam zapravo jedan
od najaktualnijih odgovora na moderni sekularni indi-
vidualizam u suvremenoj dravi-naciji.
Svjesni znaajnosti procesa koji iznova redenira ne samo
pitanje opstojnosti individualnih, ve i kolektivnih identi-
teta, u najirem ono to se danas misli pod globalizacijom,
ili ako hoete tranzicijom, religijski nacionalisti se mobli-
ziraju u odbranu ovih potonjih identititeta. Svojom elabo-
racijom stanja pokuava se pobiti odrivost pozitivnog uti-
ska po kojem sekularno drutvo i moderna drava-nacija
mogu osigurati moralnu vezu koja ujedinjuje zajednicu, ili
pak da imaju ideoloku snagu koja e odrati dravu nagri-
enu etnikim, ekonomskim i vojnim neuspjesima (Juer-
gensmeyer, 2003).
S obzirom da su neuspjesi drave-nacije u odupiranju
naletima globalizacije sve vie oigledni, retorika re-
ligijskih nacionalista postaje prihvatljivija irim masa-
ma. Sve vea nesigurnost u odreenju onoga to ini valid-
nu osnovu za nacionalni identitet takoer ide u prilog reli-
gijskim nacionalistima koji svoj mni odgovora nude pot-
puno pripravljen za degustiranje.
Kada je u pitanju religijski nacionalizam i BiH, njegovi no-
sioci debatom o sekularnom/religijskom (u konanici i o
javnom/privatnom) odreuju etnike granice unutar Bo-
sne i Hercegovine, ali i deniraju i stvaraju granice za fak-
3) Pregnue je u pravcu spasa, a ne progresa (Freidland, 2001:142)
tiko stanje ukljuenosti i iskljuenosti. Pri tome se konti-
nuirano odvija ispolitizirana upotreba ritualnih prostora i
vjerskih ritualnih djelovanja kao sredstvo za mobilizaciju.
(Friedland, 2001)
Religijski nacionalisti odnos nacija - konfesija praktino ra-
zumijevaju po principu da se svaka promjena nacionalnog
kao konfesionalnog identiteta tumai pogubnom za naciju,
bez obzira na injenicu da su dominantne religije u Bosni
i Hercegovini po svom karakteru univerzalne dakle, ne-
partikularne.
Religijski nacionalizam upravo insistira na simbiozi
politikog i religijskog, na nacionaliziranju konfesije koja
prethodi religioniziranju politike, to je reminiscencija na
predpolitiko doba, kada se religijski etablishment pozivao
na pravo da upravlja dravom jer je religija bila bitan (ili
najbitniji) element za njeno uspostavljanje.
Danas religijski nacionalizam hoe da se poziva na pravo
da upravlja politikom, jer je pomogao u tvorenju te i ta-
kve (etno-nacionalne) politike. Religijski nacionalizam sto-
ga je u funkciji izumljene tradicije (Hobsbawm, 1993), tj.
u funkciji manipuliranja prolou u interesu trenutnih
politikih zainteresiranosti. Stoga djelovanje veine poli-
tikih aktera sve vie poprima vidove kvazi-religijskog dje-
lovanja i moe ih se odrediti kao politike para-teologe .
Istovremeno, nosioci religijskog nacionalizma protive se
modernom (sekularnom) nacionalizmu i nacionalnim po-
kretima koji u svojim teorijskim i ideolokim postavkama
insistiraju na dominaciji (supra-) nacionalnog nad drugim
identitetima i pripadnostima (tako i npr. vjerskim ili povi-
jesnim). Stoga je religijski nacionalizam u pozitivnoj ko-
relaciji sa procesima koji prijee stvaranje zajednikog
dravnog identiteta, dakle identiteta koji nastaje po osno-
vi asimilacije kao graanske ukljuenosti.
Religijski nacionalizam je u pozitivnoj korelaciji sa meu-
sobnom razmjenom politikih i religijskih proizvoda i
dobara u tranzicijskim drutvima.
... [R]eligija i religijske institucije ulaze u tu razmjenu po-
najprije sa svojim veoma znaajnim, povijesno akumulira-
nim simbolikim i kulturnim kapitalom.... politike insti-
tucije ulaze pak u tu razmjenu ponajprije sa svojim kapita-
lom moi i utjecaja.... (Vrcan, 1999:51)
Stoga na ispranjenom javnom trgu, klerici i lideri koji,
svjesno ili ne, koriste religijsko rezoniranje prevashodno
kako bi osvojili ili odrali mo, mogu se nazvati i politi-
kim para-teolozima (Miles, 1996:526). Ono to je zna-
ajno naglasiti jeste da osobe koje su utemeljene u religi-
jom inspiriranom politikom aktivizmu ionako odriu mo-
gunost da se smislena distinkcija izmeu politike i religi-
je uopte moe praviti, s obzirom da politika neutralnost,
recimo, legitimira patnje ugnjetavanih (Miles, 1996:528).
Politiki para-teolozi od svojih pristalica trae da djeluju
nereligijski, a esto i anti-religijski, kako bi ostvarili svoje
ciljeve. Kao argumenti kojim se pojaavaju zahtjevi za po-
litikom akcijom koriste se upravo religijsko-moralni argu-
menti.
Zato je ovo sve dodatno bitno za BiH? Za sve tri konfesio-
nalne zajednice (pravoslavnu, katoliku i islamsku) slijede-
e su zajednike karakteristike: ...upotreba tradicionalnih
religijskih simbola, upotreba tradicionalnih religijskih slo-
gana i pozdrava, interpretacija politikih deavanja religij-
skom terminologijom, demonizacija neprijatelja [...] i rjei-
ta utnja. (Velikonja
4
, 2001).
A za meureligijsko razumijevanje, ali i razumijevanje kao
takvo, u multikonfesionalnim i vieetnikim zajednicama,
religijski identitet ne samo da se moe, ve se i mora ka-
tegorijalno diferencirati od etnikog identiteta. Ukoliko
to nije sluaj, teko je napraviti kritiku distinkciju izmeu
religijskog revolta protiv drave, koji je istinski inspiriran
u teologiji, i pseudo-religijskih revolta u kojima je religija
samo referencija za grupni identitet.
Religijski identitet je stvar zajednike teologije, rituala i
vjerovanja. Etniki identitet je stvar zajednikih preda-
ka, istorije, jezika, kulture, kao i (ali ne i obavezno) religije.
Ukoliko ne moemo praviti razliku izmeu ova dva iden-
titeta, onda se ne moemo ni nadati da je mogue odredi-
ti liniju koja razdvaja etnike i religijske konikte. A u
poslijekoniktnom drutvu, to je jo jedna od karakteristi-
ka bosanskohercegovakog drutve, opasnost jedne takve
intelektualnoj konfuzije, dakle ne razlikovanja religijskog i
etnikog identiteta, potkopava legitimnost religije kao in-
strumenta mira, a njen unutarnji potencijal za razrjeenje
konikta biva ozbiljno ugroen.
Stoga, upravo moda iz najsebinijih razloga po kojima
elim da vjera ili pripadnost mojoj etnikoj grupi bude moj
jedini razlog postojanja, da bih je mogao prakticirati u miru
i graditi svoj identitet u tom pravcu, ja moram dopustiti da
moj susjed, isto tako u miru, gradi svoj identitet i to u prav-
cu u kojem on to eli. Politika irelevancija vjerskog ili bilo
kojeg drugog kolektivnog elementa tako ustvari znai nji-
hovu ivotnu relevanciju i u tom smislu moemo priati o
znaaju vjerskog za gradnju identiteta (Mujki, 2005).
DIo AsnzovIt (), rois:v socioiosin zo-
s:i, voi o suvoi Fui:r:u voii:icin -
u Uivrvzi:r: u Svirvu. Au:ov ir iror ii-
or i o-uvroi ov znovi voov. Roovi su
ru oniviiri u visr oorcin i ios:vin csovi-
s, znovi voov i iio, iuZosivrsir,
o i roirsor irziu.
4) Velikonja daje napomenu da paralelni pristup za koji se opredjelio nika-
ko ne znai i izjednaavanje uloge, znaaja i odgovornosti strana u ratu.
Literatura:
Baudrillard, J. (1998): SAVRENI ZLOIN, Beogradski
krug, Beograd.
Berger, P.L.: THE SACRED CANOPY: Elements of a Socio-
logy of Religion, Doubleday, New York.
Davie, G. (2005): RELIGIJA U SUVREMENOJ EVROPI:
Mutacija sjeanja, Golden Marketing, Tehnika knjiga,
Zagreb.
Friedland, R. (2001): Religious Nationalism and the Pro-
blem of Collective Representation. Annual Review of So-
ciology. 27:125-52
Hamilton, M. (2003): SOCIOLOGIJA RELIGIJE, CLIO,
Beograd.
Harvieu-Leger, D. (2000): RELIGION AS A CHAIN OF
MEMORY, Polity Press, Oxford.
Hobsbawm, E. (1993): NACIJE I NACIONALIZAM, Novi
liber, Zagreb.
James, W. (1961): THE VARIETIES OF RELIGIOUS EXPE-
RIENCE, Collier-Macmillan, New York.
Juergensmeyer, M. (2003): TERROR IN THE MIND OF
GOD: Te Global Rise of Religious Violence, University of
California Press, Berkeley, Los Angeles, London.
Miles, W.F.S. (1996): Political para-theology: rethinking
religion, politics and democracy, ird World Quarterly,
Vol 17, No 3, pp 525-535
Mojzes, P. (ed.) (1998): RELIGION AND THE WAR IN BO-
SNIA, Te American Academy of Religion. Scholars Press.
Atlanta, Georgia.
Mujki, A. (2004): Religija u granicama uma 200 godina
poslije. Odjek. Proljee-ljeto, LVII 1-2: 151-157
Suljevi, K. (1981): NACIONALNOST MUSLIMANA: Iz-
meu teorije i politike, Otokar Kerovani, Rijeka.
Velikonja, M. (2001): In Hoc Signo Vinces: Religious Sym-
bolism in the Balkan Wars 1991-1995, Religion in Ea-
stern Europe. XXI (5), 8-25.
Vlaisavljevi, U. (2003): Ethno-politics and the Divine
Good. Transeuropeennes. 23: 91-106
Vrcan, S. (2001): VJERA U VRTLOZIMA TRANZICIJE,
Dalmatinska akcija, Split
P
vo:riu orcriiu i ouZr, iscvvo sr viso o
temi etnonacionalizma i klera, o jeziku mrnje u jav-
noj i politikoj sferi, o sramnoj ulozi medija u ras-
pirivanju etnonacionalnih i ksenofobinih raspoloenja i
strasti, o sve izraenijoj i pogubnoj sprezi politike i religije,
te o nunosti izgradnje autentninog civilnog drutva, uz
decidan stav kako sekularizam na ovim prostorima jedno-
stavno nema alternativu.
Kod ovih osjetljivih tema poeljno je da autor prethodno
i saeto predstavi svoj lozofski i politiki kredo, mada se
on kroz elaboraciju same teme, ili nasluuje, ili eksplicit-
no nudi. Ukratko, ispisnik ovih redova nije vjernik u tradi-
cionalnom poimanju te rijei, niti je agnostik, ve pronon-
sirani ateist. Mada formalno hrianskog porijekla, krten
sam, ali ne i odgojen u duhu hrianske tradicije. Nuno je
takoe naglasiti kako se moj ateizam ne vezuje uz pripad-
nost komunistikoj partiji, iako ostajem privren ideji so-
cijalne pravde.
Temu Religijski fundamentalizan i politiki ekstremizam,
u kontekstu savremenih trendova i kretanja na globalnoj
politikoj sceni, mogue je i premetnuti u religijski ekstre-
mizam i politiki fundamentalizam, bez bojazni da e se
misaona otrica otupiti, ili smisao teme izgubiti. To i stoga
to su odrednice fundamentalizam i ekstremizam goto-
vo sinonimi. Poenta je ukazati na injenicu kako je na dje-
lu sve izraenija politizacija i instrumentalizacija vjerskih
osjeanja, te sve tjenja sprega politike i religije, to je za
post-Dejtonsku BiH najmanje poeljna politika opcija. O
tome podrobnije neto kasnije.
Nakon trijumfa sekularizma, zaetog i iznjedrenog u ve-
lianstvenim epohama humanizma i renesanse, to je tra-
jalao nekoliko vijekova , ve od sredine osamdesetih godi-
na prolog vijeka uoljivi su pokreti i trendovi koji sugeriu
povratak religije na drutvenu, kulturnu i politiku scenu.
O tom fenomenu je posebno pisao Gilles Kepel, zname-
niti francuski lozof u knjizi intrigantnog naslova Osveta
Boga (La Revanche de Dieu).
1
Obraujui trendove u sve tri abrahamske religije judai-
zam, hrianstvo i islam ovaj autor prvi uvodi sintagmu
religijski fundamentalizam, ali ga ne ograniava iskljuivo
na islam, kako je do tada bila rairena praksa na Zapadu, a
posebno u medijima. Inae, odrednica fundamentalizam
je izum amerikog protestantizma, s poetka dvadesetog
vijeka, kao odgovor na modernizam, kritiki pravac nastao
1) Gilles Kepel, Te Revenge of God, Penn State University Press, 1994,
USA
Politika i religija
- kobna sprega na fatum
Sekularizam u bh. uslovima nema alternativu. Dilema sekularna
drava, da, sekularno drutvo, ne besmislena je. Iz prostog razloga, to
jedno bez drugog ne ide. Moje zalaganje za sekularnom dravom, nipoto
ne znai povratak na dravni ateizam biveg ideolokog monolita.
Sekularizam sa elementima laiciteta francuske tradicije predstavlja
formulu primjerenu bh. specinoj konstituciji i politikoj konstelaciji.
Takav sekularizam je istovremeno brana religijskom fundamentalizmu,
kao objektivnoj opasnosti
Duan Babi
u liberalnom krilu Katolike crkve, emu se Vatikan esto-
ko suprotstavljao.
Fundamentalizam protestantske inspiracije je iznova pot-
crtavao nepogreivost Biblije, ne samo na crti vjere i mora-
la, ve je Bibliju smatrao autentinim istorijskim izvorom,
koji je kljuan za hrianski nauk, odnosno doktrine o na-
stanku svijeta, o bezgrenom zaeu, o Hristovom rtvo-
vanju, uskrsnuu, te Drugom dolasku ... Ne treba ni isticati
kako je fundamentalizam kreiran, njegovan i podstican od
najekstremnijeg klera.
Zanimljiva su jevrejska stajalita o fundamentalizmu, koja
se zapravo deniu kao ortodoksni judaizam, u smislu ne-
pogreivosti svete knjige Tanakh, odnosno Starog zavje-
ta. Jevrejska lozofska laika misao, kao i umjereni teolozi,
smatraju kako se svete knjige ne mogu doslovno tumaiti.
Islamska dogma je bitno drugaija od judejsko-hrianske.
Poenta je na stajalitu po kojem je Bog (arapski Allah), ot-
krio vjeru proroku Muhammedu, kome se javio aneo Di-
bril, saoptivi mu kako ga je Allah izabrao za poslanika.
Uglavnom je postignuta saglasnost u naunim akadem-
skim krugovima kako je religijski fundamentalizam ogra-
nien na abrahamske religije.
Ukratko, fundamentalizam je nastao kao odgovor na ne-
uspjeh projekta oivljavanja religije, poznat kao revivali-
sm, neposredno inspirisan Darvinovom teorijom evoluci-
je. Inae, brojna spektakularna nauno-tehnika i tehno-
loka otkria predstavljala su snaan udarac tradicional-
noj crkvi i njenoj dogmi. Od tada naovamo, broj redovnih
vjernika se rapidno smanjuje. Pod redovnim vjernicima
podrazumijevam one koji redovno idu u crkvu, ili dru-
ge vjerske hramove. Naime, jedno je osjeati pripadnost
etnikoj, nacionalnoj i vjerskoj zajednici, a neto sasvim
drugo je redovno ili neredovno prakticirati vjeru. Izuze-
tak predstavljaju zemlje tzv. tranzicije, gdje su ondanji
rigidni sistemi marginalizovali religiju, a negdje i guili.
Skoro dvije decenije nakon sloma komunistikog mono-
lita, ve se osjea zasienost napadnog ispoljavanja neko
zatomljenih vjerskih osjeanja. Ilustracije radi, obligat-
ni asovi vjeronauke u kolama doivljavaju sudbinu
marksizma. A ima indicija da postaju svojevrstan rasad-
nik ateizma, u skladu s uslovljenim reeksom - odbijanju
svega to se namee.
Nuno je naglasiti kako je trend sekularizacije drutva do-
minantno vezan za Evropu. Sjedinjene Amerike Dra-
ve pruaju drugaiju sliku. Tamo su na sceni kreacionisti,
odnosno pristalice nove dogme inteligentnog dizajna.
Ta nova forma religijskog fundamentalizma tvrdi kako svi-
jet nije stariji od 6,000 godina, te kako je doslovno nastao u
est dana! Nedavno sprovedene ankete nude frapantne po-
datke o broju pristalica kreacionizma. ak treina Ameri-
kanaca vjeruje u novu dogmu.
Inae, u dananjoj Americi je sve izraenija diskriminaci-
ja ateista. Sadanji predsjednik Bu je svojevremeno izjavio
kako ateiste ne smatra graanima, niti patriotima: Ovo je
jedna nacije pod jednim Bogom. Ostao je takoer upam-
en po izjavi: Bog mi je rekao da napadnem Afganistan
i Irak. Ankete takoe potvruju kako velika veina Ame-
rikanaca izraava nepovjerenje prema ateistima, te kako
ne bi izabrali za predsjednika ateistu bez obzira na njego-
ve sposobnosti, to je jo jedna ilustracija fundamentaliz-
ma na djelu.
Ateisti su zakonom zatiena grupacija u Americi. Brojnim
aktivnostima promoviu striktno odvajanje crkve od dra-
ve, to i Ustav SAD propisuje, ali u svakodnevnoj praksi
stvari ne idu kako je propisano. Na primjer, u holovima lo-
kalnih sudova su bile postavljene skulpture sa uklesanih 10
boijih zapovjedi, koje su na intervenciju Vrhovnog suda
uklonjene, jer su postavljene na dravnoj svojini. Inae,
moto amerikih ateista glasi: Sloboda religije da, ali i
sloboda od religije. Ova amerika praksa bi mogla biti za
nas pouna. Puno je primjera uzurpacije dravnog zemlji-
ta i prostora instalacijama sa vjerskim simbolima, u zemlji
koja je, barem formalno, sekularna.
Ustav Evropske Unije ne sadri, niti u preambuli, niti u kla-
uzulama, formulaciju kako Evropa batini hriansku tradi-
ciju, to je Vatikan uz snanu podrku klera u zemljama EU
nastojao progurati. Zastoj u prihvatanju Ustava EU (Fran-
cuska i Holandija), te energian stav Njemake da se Ustav
u ovakvoj formi bezuslovno prihvati, dovoljan je indikator
koji garantuje preovlaujuu ulogu laicistikog koncepta
ureenja Evrope naspram zagovaranog teokratskog.
Agresivni politiki
klerikalizam
Naprijed sam spomenuo kako je BiH, barem formalno,
sekularna drava. Da li je ba tako? Mnogo osporavani Dej-
tonski Ustav to nigdje eksplicitno ne denie. U Preambuli
se spominju Univerzalna deklaracija UN o ljudskim pravi-
ma, Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima,
Meunarodna konvencija o ekonomskim, socijalnim i kul-
turnim pravima, Deklaracija o manjinskim pravima i dru-
gi meunarodni instrumenti iz oblasti temeljnih ljudskih
prava i sloboda. U Katalogu prava, alineja (g) navodi Slo-
bodu misli, savjesti i vjere. I to je sve. Nigdje se decidno i
eksplicitno ne tvrdi kako je crkva, odnosno religija odvoje-
na od drave, kao to to, recimo, propisuje uveni francu-
ski Ustav iz 1905. godine.
Indikativno je kako uzavrele rasprave oko novog ustava
apsolutno ignoriu ovaj za BiH kljuan aspekt drutve-
nog i politikog ureenja zemlje. Indikativno je takoe
to se tzv. meunarodna zajednica u BiH ne oglaava na
sve izraeniju i agresivniju klerikalizaciju bh. dru-
tva. Ja to objanjavam politikim oportunizmom meu-
narodnih aktera, kojima kao alibi slui bivi sistem i nje-
govo susprezanje vjerskog organizovanja. Niko objekti-
van ne spori da je bivi reim politiki marginalizovao
religiju, ali to apsolutno ne opravdava ekspanziju agre-
sivnog politikog klerikalizma, ega smo svjedoci na
svakom koraku.
Istorija civilizacije biljei konstantan raskorak izme-
u normativne projekcije i faktikog stanja, podjednako
u religijskoj i svjetovnoj sferi. Otuda stremljenja ka ba-
rem ublaavanju tog raskoraka, to je vie jedan eufemi-
zam za faktiku razvalinu izmeu proklamovanog i stvar-
nog. Ugraivanje odredbe u novi ustav BiH o striktnom
odvajanju religije od drave imalo bi i jedan poeljan so-
cio-psiholoko-psihologijski efekat, u smislu irenja ma-
nevarskog prostora za ekasnije susprezanje politikog
klerikalizma, koji u pravilu zavrava u religijskom funda-
mentalizmu. Puna su usta ovdanjih politiara kako su svi
odreda legalisti, a zakone i propise kre na svakom kora-
ku, ukljuujui i ustav, kao najvii pravni akt jedne uree-
ne zemlje.
Uprkos uestalim osporavanjima, u BiH je ipak tokom vi-
jekova uhvatio korijena multikulturalizam, naroito u kon-
tekstu teze o bogatstvu u zajednitvu, posebno u urbanim
sredinama. Naalost, krvavi ratovi na prostoru bive Jugo-
slavije 1991 1995., te specian poloaj njene sredinje
republike, najprije su nagrizali a potom i rastakali taj neko
prepoznatljiv brand.
Svemu je lavovski kumovao upravo agresivni etnonaciona-
lizam i politiki klerikalizam. Sintagma politiki klerika-
lizam sugerie tijesnu spregu klera i politike, osvjedo-
eno za BiH fatalnu formulu. Kao rezultat na sceni je po-
svemanja fragmentacija drutva, do paroksizma izraeni
partikularizmi, segregacija i aparthejd u obrazovanju, ani-
moziteti, netolernacija , ksenofobija. Umjesto onog uve-
nog multi izronilo je tjeskobno i zlokobno mono kao ne-
kakva simulacija para-kulturalizma. Ta nesrena etno-na-
cionalno-vjerska simbioza postaje referentno mjesto bh.
stvarnosti. U javnom i politikom diskursu ustalila se reto-
rika ivota jednih pored drugih, to je zapravo eufemizam
za toleranciju, te istovremeno priznanje kako je bh.model
multikulturalizma istroen, zapravo jedna isprazna man-
tra. Ukratko, stanje tipino za predmoderna i pretpoliti-
ka drutva.
Ovo stanje zarobljenog uma i zatvorenog drutva nije ni-
poto, niti iskljuivo karakteristika sadanje BiH. Slino je
i u njenom neposrednom okruenju, te se radi istorijskog
konteksta sve odvija po zakonu spojenih posuda. Uprkos
povuenih dravnih mea, rije je o gotovo jedinstvenom
socio-kulturnom prostoru, srodnih etnija, mentaliteta i
obiaja, zajednikog jezika, ali, naalost, suprotstavljenih
religija kao izvorinih i ishodinih mjesta svekolikih suko-
ba i anomoziteta.
Balast bukvalnog itanja
Neznanje je prauzrok religije i bitan determinator netole-
rancije: Kad nema znanja, ostaje vjera, geslo je istorije
lozoje. Samo se neuki ljudi kljukaju mitovima, poluisti-
nama i stereotipima. Primitivni i neobrazovani ljudi su iz-
vrstan objekt manipulacije, sa teitem na irenju straha od
nepoznatog i tueg.
U otprilike pet hiljada godina, to pisane, to usmene isto-
rije, jedva da je nekoliko stotina godina proteklo u miru.
Sve ostalo se odvijalo u ratovima do istrebljenja, o emu
svjedoe zapisi i grati po peinama i piljama. Uz lov, rat
je bio najomiljenije zanimanje ljudskog roda. A ini se i
ostao. Nisu pomogle ni svete knjige uporno zagovarajui
ljubav i mir.
U tom smislu postaje sve tee i tee, praktino nemogu-
e, odbraniti dogmu o nepogreivosti svetih knjiga, a po-
sebno dogmu o njihovom bukvalnom itanju i iitavanju.
Otuda se pribjegava lukavstvu klerikalnog uma, ija pola-
zna premisa glasi kako su svete knjige zapravo sazdane od
metafora, alegorija, parabola i slinih jezikih nesa, odno-
sno od traganja za njihovim skrivenim znaenjima i poru-
kama koje njedre.
Spletom okolnosti, narednog marta e se obiljeiti osam
decenija od uvenog govora Zato nisam hrianin?
2
,
kojeg je Bertrand Russell izloio u jednom londonskom
klubu. Kasnije, s pravom smatran ateistikim manifestom,
Russellov govor je bezbroj puta prepriavan i komentari-
san, te najee potezan kao glavni adut u osoporavanju
Boga ili boga.
Russell u tezama osporava dogme/argumente o (1) prau-
zroku, (2) prirodnom pravu, (3) nastanku, (4) moralu, (5)
ispravljanju nepravdi, (6) Hristovom karakteru, (7) defekti-
ma u Hristovom nauku, (8) emocionalnom faktoru.
U elaboraciji emocionalnog faktora, Russell smatra kako
prihvatanje religije nema nikakve veze s argumentaci-
jama, ve iskljuivo s emocijama. Tanije sa strahom! Sve
je poivalo na strahu i kanjavanju. Surovost je bila egzem-
plarna dok je dogma istovremeno bila na vrhuncu: inkvi-
zicija sa grozomornom torturom, milioni nesrenica spa-
ljenih na lomai kao vjetice. Naunici koji su irili jeres,
kako je zemlja okrugla, te kako se oko sunca okree, takoe
su skonavali na lomaama. A sve u ime religije.
Russell na kraju podsjea kako je svaki pokuaj progresa
rimska crkva nemilosrdno guila ili koila od simboli-
nih koraka potovanja ljudskog digniteta, posebno borbe
protiv rasizma, ublaavanja posljedica ropstva, smanjena
ratnih dejstava i stradanja ljudi do poboljanja zakona i
2) Bertrand Russell, Why I Am Not A Christian, Te Bertrand Russell So-
ciety, edited in 1996 by John R. Lenz, http://users.drew.edu
stanja ljudskih prava. Naalost, rimskom ekstremizmu su
se priklonile i reformisane crkve, posebno na fonu rasizma
i ksenofobije. Zvui morbidno i nestvarno, ali brojni Ame-
rikanci jo vjeruju kako su Crnci potomci Noahovog sina
Hama prokleti, te kako je ropstvo svevinjem milo!
Svoj pledoaje Russell je nastavio konstatacijom, kako su
organizovane hrianske crkve bile i ostale glavni ne-
prijatelji moralnog progresa u svijetu, zakljuivi kako
cjelokupni koncept Boga izveden iz formule prastarog ori-
jentalnog despotizma, nije vrijedan slobodnog ovjeka.
Prije dvanaest godina objavljena je nita manje intrigantna
knjiga naslovljena: Zato nisam musliman
3
, koja je go-
tovo proroki nagovjestila teroristike napade na Njujork,
Madrid i London ...
Autor Ibn Warraq, ameriki islamolog indijskog pori-
jekla, najprije objanjava kako je po islamskoj dogmi svijet
podijeljen u dvije sfere: Dar al-Islam i Dar al-Harb. Ovo
drugo predstavlja svijet nevjernika koje tek treba pridobi-
ti za islam, to potvruje totalitarnu prirodu islama, te
unutar njega koncept dihada, ili svetog rata, iji je ko-
nani cilj ovladati svijetom. Sintagma ovladati svijetom
podrazumijeva jednu istinsku vjeru prema jedinom Allahu.
Nema spasenja izvan islama. U tom kontekst, muslimani se
moraju boriti i ubijati u ime Allaha!
Kao ilustraciju ove belikozne i u sutini antiljudske prirode
islama, autor citira 33 mjesta iz Kurana. Evo nekoliko za-
straujuih citata:
nema prijatelja meu nevjernicima (III.118);
iri teror u srcima, lomi vrat i sijeci prste nevjernika
(VIII.12);
Allah ini nekog vie grijenim, otuda takvom i stroe
kazne (III.178);
Namjerno onemoguuj nevjernike da shvate Kuran
(XVII. 45-46);
Allah ini da ljudi grijee (IV. 143; VII. 178);
Allah obmanjuje ljude (IV. 142).
Tzv. umjereni islamski vjernici nastoje ovo osporiti preba-
cujui lopticu na teren interpretacija svetih knjiga, na to
autor energino odgovara, kako moemo govoriti o umje-
renim vjernicima, u smislu prakticiranja vjere, ali islam
je u sutini totalitarna religija. Prevedeno na politiki je-
zik, ali izvedeno iz Kurana, Sune i Hadisa, islam je radikal-
na utopijska ideologija, iji je cilj da ovlada svijetom.
3) Ibn Warraq, Why I Am Not A Muslim, Prometheus Books, 1995, USA
Judaizam nikada nije propovjedao neto slino. Dekretom
Dominus Iesus (2000.), Vatikan je proglasio Rimo-katoli-
ku crkvu kao vodeu u svijetu, ali osim prozelitizma, ta-
koe nije pribjegavao nasilnim sredstvima i metodama.
Ostaje, dakle, islamski fundamentalizam kao realna svjet-
ska opasnost.
Politiki islam u ekspanziji
U svim evropskim dravama, osim Albanije i BiH, musli-
mani su manjina, koja ne prihvata integraciju u savremena
evropska drutva, iz jednostavnog razloga, jer su ta drutva
dominantno sekularizovana, te kao takva neprihvatljiva za
muslimane. Kako u sadanjoj drutvenoj i politikoj kon-
stelaciji ne mogu dobiti maksimalistike zahtjeve ivot
po erijatu, to privremeno pribjegavaju svojevrsnoj getoi-
zaciji. Za parcijalno uvoenje erijata najglasniji su britan-
ski muslimani, sa neizvjesnim ishodom da li e im se tako
neto omoguiti, barem u dogledno vrijeme. Po svim istra-
ivanjima, Britanija je danas u Evropi najsekularizovanija
drava. Otuda i teza kako su zapravo zapadna sekularna
drutva stvorila prostor za irenje islama.
U nedavnom prilogu CNN-a, naslovljen Rat iznutra (Te
War Within), perjanica ove mree Christiane Amanpo-
ur, razlae ideju-vodilju priloga, kako pridobiti srca mla-
dih britanskih muslimana zadojenih religijskim ekstremiz-
mom, naroito nakon amerike okupacije Iraka. Meutim,
istovremeno se naglaava zloupotreba slobode govora za
irenje jezika mrnje.
Za radikalizaciju britanskih muslimana okrivljuju se i ta-
bloidi, odnosno njihov pristup fenomenu islamskog ek-
stremizma. Umjesto istraivakog novinarstva, poniranja
u pozadinu dogaaja, reanja injenica, slaganja teksture,
uvaavanja ireg drutvenog konteksta, pribjegava se sen-
zacionalizmu sa dominantnim odlikama povrnosti. Zvu-
i poznato, mada je ovdanji drutveno-politiki kontekst
bitno drugaiji.
U Britaniji jo nema kritine mase umjerenih musliman-
skih glasova. Sline kritine mase umjerenih musliman-
skih glasova nema ni u Francuskoj. U Njemakoj je znat-
no povoljnija slika, to se tumai injenicom kako su ta-
monji muslimani porijeklom preteno iz Turske i dra-
va bive Jugoslavije, ukljuujui i BiH. Sreom, kod nas,
pristalice prakticiranja islama na nain kako je to inje-
no vijekovima u BiH, ine ubjedljivu veinu i predstav-
ljaju onu nunu kritiku masu koja e slamati sve poku-
aje nametanja tueg naina prakticiranja vjere. Ono to
onespokojava, jesu mlake reakcije Rijaseta Islamske za-
jednice BiH na pojavu islamskog ekstremizma u zemlji,
uprkos ozbiljnih upozorenja umnih ljudi iz islamske aka-
demske zajednice i ire. Konkretno ciljam na pojavu ve-
habizma u BiH.
Vehabizam se ovdje doivljava kao islamski ekstremizam,
podjednako napadan i od vjernika i od ateista. Meutim,
problem je u tumaenju Kurana. Za istinske vjernike, po-
djednako i ijte i sunite, Kuran predstavlja potpunu i de-
nitivnu objavu. Drugog znanja izvan Kurana nema! Otu-
da i nemogunost svojevremeno stidljivo najavljivane hri-
ansko-muslimanske koalicije protiv ateistiko-sekula-
ristikog bloka. Za takav savez nuna je prethodna spre-
mnost islamskog svijeta da prihvati politiko-pravne stan-
darde zapadne civilizacije, to u sadanjoj konstelaciji sta-
nja dominantnog duha islamskog svijeta, predstavlja ne-
moguu misiju.
Radikalni politiki islam zagovara svjetsku revoluciju,
a kad ona pobjedi, bie mogu svjetski mir, ali sa islam-
skim predznakom, odnosno na naelima islama (Sayyid
Qutb), dodajui kako bi se svako zbliavanje islama i hri-
anstva odvijalo na tetu muslimana.
esto sluamo kako je islam religija mira, ali se istovre-
meno preuuje kako se pri tom misli na mir po islamskim
principima. Prevedeno, misli se na mir poto islam ovla-
da svijetom. Ipak, pitanje svih pitanje jeste da li e ideja
opteg zajednitva umma nadvladati sadanje duboke
podjele unutar islamskog svijeta.
Judejsko-hrianska tradicija poiva na razumu, odnosno
na neotuivom ljudskom pravu da u sve sumnja i da sve
propituje, emu se islam apriori suprotstavlja. Problema-
tizovanje vjere u islamu predstavlja najvei grijeh. Radi-
kalna islamska misao odbacuje mogunost bilo kakve rein-
terpreteacije islama. Otuda i pozivi za islamskom reforma-
cijom nemaju praktinog znaaja.
Drave islamskog svjetonazora, nemaju pravo donositi za-
kone, ve se iskljuivo pokoravati zakonima izvedenim iz
Kurana i Hadisa, usmene Muhammedove predaje, po ko-
jima ne postoje ljudska nego Boija prava. iroj javnosti je
nedovoljno poznato kako je Hadis sabran u devet tomo-
va enciklopedijskog formata, stotinjak godina nakon Pro-
rokove smrti.
iroj javnosti, te posebno mlaoj generaciji, takoe je ne-
dovoljno poznata Zelena knjiga, libijskog voe Gada-
ja, svojevremeno nazvana treom univerzalnom teori-
jom, nakon kapitalizma i komunizma. Pisana sredinom se-
damdesetih godina prolog vijeka, Zelena knjiga navod-
no nudi konano rjeenje autentinog narodnog koncepta
vlasti Jamahiriya (arapski drava masa), to je dijame-
tralno opreno modelu zapadne predstavnike demokrati-
je. Zelena knjiga takoe tvrdi kako zakonodavstvo nuno
mora izvirati iz religije, te se ne moe mijenjati instrumen-
tima svjetovne vlasti. Ova knjiga je imala znaajnog odjeka
na ovim prostorima.
Sekularni fundamentalizam
klerikalna podvala ili stvarnost?
esto je u opticaju sintagma sekularni fundamentali-
zam. Da li je ona opravdana? Najprije saeta geneza.
Mada su propovijedale kraljevstvo nebesko, organizovane
crkve su na djelu bile vrsto za kraljevstvo zemaljsko. U ta-
kvom praxisu, kroz vijekove, preteno su bile na strani re-
trogradnih reima i ideologija, naroito u 20. vijeku, to se
posebno odnosi na Rimo-katoliku crkvu, koja se otvo-
reno svrstala uz faizam i nacizam.
O tamnoj strani odnosa Crkve i faizma nairoko je ra-
spravljano. I u vrijeme najeih stradanja naroda i holo-
kausta u Drugom svjetskom ratu, Vatikan je kao glavnog
neprijatelja Crkve proglasio komunizam! to je najtragi-
nije, Crkva je doskora ak preuivala holokaust. Sjetimo
se samo unih reakcija na najavu tree fatimske tajne, po
kojoj Bog najavljuje stradanje hriana u 20. vijeku, ali ne
i holokaust!
... Zastraujua je istina da na slavenskom jugu ni do 60.
obljetnice pobjede nad faizmom hijerarhijski predstavni-
ci vjerskih zajednica nisu jasno osudili nacionalsocijalizam
kao teku zabludu ..., napisao je u Predgovoru svoje knjige
Fra Marko Oroli
4
.
iriti strah je temelj politike vladanja od pamtivijeka. U i-
renju straha je posebno istrajavala Katolika crkva, na crti
grijeha i kazne. Inkvizicija je doslovno utjerivala strah u
kosti vjernika. A radi zatakavanja grenog svetenstva, iz-
miljen je institut tajne, utanja i oprosta.
Crimen Solicitatious je dogma o zavjetu utanja upravo
radi zatakavanja grijehova Crkve i njenih struktura. Ono
famozno pri obredu vjenanja: Ako neko zna da postoje
smetnje ovom braku, neka kae sada, ili neka uti za vje-
nost, zapravo je relikt instituta tajne i utanja. Nakon ue-
stalih skandala sa svetenicima pedolima, ondanji
kardinal Ratzinger, dvadest godina je poboljavao Cri-
men Solicitatious, u cilju zatakavanja zlodjela sveten-
stva. ta rei o istrajavanju Crkve o zabrani upotrebe kon-
doma? Samo tokom pontikata Karola Vojtile u Africi je
umrlo 20 miliona ljudi od side!
Poredak koji doputa abortus, eutanaziju, smrtnu kaznu
ili ikakvu odluku kojom se prekida prirodni tijek ivota, od
zaea do smrti, kae papa, nije demokratski nego tiran-
ski.
5
Svi ovi gafovi Crkve stvarali su raspoloenje i prostor za na-
rastanje plime sekularizma i ateizma.
4) Marko Oroli, Zlodusima nasuprot, Religija i nacionalsocijalizam,
adami/IMIC, Rijeka/Sarajevo, 2006.
5) Inoslav Beker, Tiranija Crkve, Jutarnji list, 10. 05. 2005.
Trenutno je svjetski hit knjiga Zabluda o bogu
6
, koja e
izvjesno uzdrmati reakcionarni kler, pa i ire. Da su poruke
knjige zatalasale svjetsku javnost, ilustruje komentar jed-
nog inae liberalnog pera, Nicholas D. Kristof, u Te New
York Times
7
, koji jetko replicira Dawkinsu, optuujui ga
kako ovaj lansira militantni brend ateizma koji se iri
Evropom, u kontekstu najnovijih pravila Evropske unije o
upotrebi i korienju vjerskih simbola na javnim mjestima.
Dawkins nastavlja, parafrazirano, kako e krst kao zname-
nje kulturnog identiteta Evrope, na javnim mjestima jedino
biti vidljiv na tornjevima crkava i na grobljima.
Radi specinog hijerarhijskog ustrojstva Katolika crkva
je bila posebno u ii interesovanja politike i ire javnosti,
to nipoto ne znai kako su ostale hrianske crkve bile
iskljuivo posveene autentinoj misiji poslanja. Naprotiv,
Srpska pravoslavna crkva (SPC) je takoe bila i ostala na
strani retrogradnih ideologija i pokreta, to se posebno od-
nosi na razdoblje traginih ratove voenih na ovim pro-
storima devedesetih godina prolog vijeka. to je najalo-
snije, njeni ak visoko rangirani svetenici aktivno su ue-
stvovali u tim ratovima. Svijet su obile slike vladike ma-
nastira Mileevo Filareta s mitraljezom o ramenu! SPC
je blagosiljala zloine, o emu svjedoe brojni dokazi u
formi snimljenog materijala. Svakako su najokantniji pri-
zori korpiona, koje je sveteno lice kropilo svetom vo-
dicom prije odlaska u akciju - likvidaciju bonjakih mla-
dia, icom vezanih ruku ... I ti snimci su obili planetu i
okirali svjetsku javnost. SPC se do dana dananjeg nije
decidno odredila prema masakru u Srebrenici. Patrijarh
Pavle je uvijek pribjegavao poznatoj mantri kako su zloine
u ovim ratovima inili svi, to niko ne spori, ali je prevas-
hodna dunost Crkve, kao duhovnog voe svog naroda, da
taj isti narod privede naelima vjere i pozove ga na pokaja-
nje za poinjena zlodjela.
Nakon brojnih pro et contra, SPC je kanonizovala, progla-
sila svecem, jednu kontroverznu linost, vladiku Nikolaja
Velimirovia, osvjedoenog antisemitu. Ostao je upamen
po slijedeoj reenici:
Sva moderna gesla evropska sastavili su idovi, koji su
Hrista raspeli: i demokratiju, i trajkove, i socijalizam, i ate-
izam, i toleranciju svih vjera, i pacizam, i sveoptu revo-
luciju, i kapitalizam, i komunizam. Sve su to izumi idova,
odnosno oca njihova avola ...
8
Nakon poluvjekovne prividne hibernacije, SPC dobija mje-
sto u drutvu i dravi, kako je to kroz vijekove imala, vazda
srasla s vlau, ili barem blizu vlasti. Da podsjetim, pravo-
slavne crkve su saborne: jedan narod, jedna drava, jedan
crkveni poglavar. Po pravoslavnom kanonu, sve eparhije
6)Richard Dawkins, Te God Delusion, Bantam Press, New Zork, 2006
7)Nicholas D. Kristof, A Modest Proposal for a Truce on Religion, Te
New York Times, December 3, 2006
8)Hamza Baki, Uesnici i sauesnici, kolumna Klizite, Osloboenje, 24.
05. 2003.
nacionalnih crkava izvan prostora matine drave u nad-
lenosti su vaseljenskog patrijarha, osim ruske i srpske. Taj
detalj ima direktne i najee negativne reperkusije u Bo-
sni i Hercegovini. Izmeu ostalog, i u kontekstu zalaganja
za autokefalnom pravoslavnom crkvom u BiH, po modelu
makedonske i crnogorske pravoslavne crkve.
Kako vrijeme odmie, i svetosavlje postaje razvodnjen po-
jam. Naime, nesporne vrijednosti Sv. Save su ideologizo-
vane po nacionalistikoj matrici, to najvie teti srpskom
narodu.
U Republici Srpskoj jo uvijek su uoljive manifestacije
koje sugeriu teokratsku dravu na djelu. Ilustracije radi,
vjeronauka je obligatorna u osnovnim kolama. Javne kole
nose imena religijskog sadraja. Vojska i policija, eminen-
to dravne institucije, imaju krsne slave, to je neprimje-
reno sekularnom drutvo, a osim toga vrijeaju osjeanja
nesrspkog stanovnitva. Slino je i sa heraldikom, te poseb-
no sa aktuelnom himnom Boe pravde.
Kad se sve ovo razgrne, teza o sekularnom fundamentaliz-
mu nema osnova. Slino je razmiljao prije neto vie od
godinu dana Slavoj iek, slovenaki lozof, danas jedan
od najcitiranijih mislilaca u svijetu. iek energino podr-
ava obnovu dostojanstva ateizma, kao jedne od najveih
evropskih tekovina i jedinu mogunost za mir.
9
iek u re-
enom tekstu razobliuje tezu Dostojevskog, parafrazira-
no, ako bog ne postoji, onda je sve dozvoljeno, ciljajui na
savremeni terorizam, gdje se zloini ine u ime boga, od-
nosno, ako boga ima, onda je sve dozvoljeno. iek zaklju-
uje svoj pledoaje kako je vrijedno boriti se za ateizam, jer
stvara bezbjedan ambijent za vjernike.
Ukratko, sekularizam u bh. uslovima nema alternativu
10
.
Dilema sekularna drava, da, sekularno drutvo, ne be-
smislena je. Iz prostog razloga, to jedno bez drugog ne ide.
Moje zalaganje za sekularnom dravom, nipoto ne zna-
i povratak na dravni ateizam biveg ideolokog monoli-
ta. Sekularizam sa elementima laiciteta francuske tradicije
predstavlja formulu primjerenu bh. specinoj konstituciji
i politikoj konstelaciji. Takav sekularizam je istovremeno
brana religijskom fundamentalizmu, kao objektivnoj opa-
snosti.
Dusn BnsIt ir oviv i vuniicis:, is:vZivc i
ii:icv rroii. ivi i voi u Svirvu.
9)Slavoj Zizek, Atheism Is A Legacy Worth Fighting For, Te New York
Times, March 14, 2006
10)Duan Babi, Sekularizam nema alternativu, Osloboenje, 27. 08.
2005
Bosna i Herecegovina je zemlja religioznih nevjernika.
Zemlja onih koji samo vjeruju da vjeruju.
I tu zavrava njihova vjera.
S druge strane, ovo je zemlja pseudoateista.
Oni vjeruju da ne vjeruju.
To je sva njihova nevjera.
Istovremeno, i jedni i drugi ponaaju se isto.
Naravno, i jedna i druga strana ima svoje nalije i a-
sne izuzetke.
Govorim samo na osnovu vlastitog ljudskog i intelektual-
nog, te posebno ratnog i poratnog iskustva. Ako u svjetlu
tog iskustva parafraziram engleskog pisca i episkopa Angli-
kanske crkve D. Svifta (Jonathan Swift, 1667.-1745.), onda
dobijam sljedei politikantski simptomatian iskaz:
Mi smo ovdje sasvim dovoljno religiozni da bi smo se
mrzili, a isuvie
slabi vjernici da bi smo uzajamno potovali i voljeli
jedni druge.
To samo govori o tome kako je vjeru mnogo lake propovi-
jedati i zagovarati, nego praktino ivjeti.
Ovdje ive sljedbenici triju monoteistikih religija
1
.
Jedan Bog i, jedna vjera u jednog Boga, jesu ono zajedniko
svim bh vjernicima. Dakle, svi koji vjeruju, vjeruju u jedno i
isto. Problem je u tome to svako vjeruje na svoj nain.
Tanije, svako vjeruje na nain svoje religije.
Jo tanije: svi vjeruju na nain religij, koje, jedna
drugoj ne vjeruju.
1) Tekst predstavlja cjelinu izlaganja podnesenog na Meunarodnom sim-
poziju religiologa i theologa (Ilida, 18.-19. 03. 2005.), gdje se u organiza-
ciji Russian and European Studies Center, Arizona State University i Uni-
verziteta Sarajevo, razgovaralo o mjestu i ulozi religije na univerzitetu na-
eg vremena.
Politika religioznog
konflikta:
religija izmeu vjere
i politike
Ideoloki obojena religija vjeru samo propovijeda, dok objektivno, u
stvarnosti, aktivno kri njene aksiome i imperative. Religiozno
obogotvorena ideologija postepeno potiskuje Boga, to je bezbonost
najgore vrste. Religijska zloupotreba vjere, gora je jeres od njenog
ateistikog poricanja
Esad Bajtal
ovir iir oo s:o oovovi, roo oo s:o cii
Mea Selimovi
Politizacijom te uzajamne nevjere nastaju brojne nevolje i
religiozno obojeni konikti koji dodatno kompliciraju iona-
ko sloenu i nacionalizmima optereenu drutvenu i jav-
nu scenu.
Otuda nunost sljedeeg pitanja: ta je religija?
Logiki, religija bi bila samo vanjski-specian izraz
vjere.
Kao vanjski izraz vjere religija je samo jedan od moguih
puteva do Boga; nain komunikacije s Bogom. A put i na-
in komunikacije s Bogom, ne mogu i ne smiju biti vani-
ji od samog Boga. Simbol ne moe biti vaniji od sadrine
koju prezentira.
Meutim, u kontekstu bosanskohercegovakih politikih
prilika i neprilika, religija postaje etno-instrumentalizi-
rani izraz vjere vaniji od nje same. Stavljajui nacional-
no iznad vjerskog, i iznad ljudskog, religija praktino na-
puta sutinu same vjere, i kao etno-ideologizirana, religija
prestaje biti vjera. Ona je sada prikrivena, ili psiholoki
govorei, nesvjesna ne-vjera. U tom vrijednosno perverti-
ranom smislu religija je praktina izdaja vjere koja se stav-
lja iznad nje same. Uistinu, meutim, vjera bi morala biti
iznad religije; vanija od njenih rituala i dnevno-politikih
kalkulacija.
Upravo zato, znanstveno izuavanje religij treba da, svo-
jim odluno-kritikim pristupom analitiki osvjetljava i ra-
skrinkava zamke gornje i sline vrste. Na znanosti je da za-
jedno s vjerom spreava ili reducira mogunost one ideo-
loko-pragmatine manipulacije kojom se nacionalizirana
religija stavlja u slubu dnevno-politikih ciljeva.
ta je logiki odgovor na tako formuliran zahtjev?
Moda, onaj didaktiki-pouan primjer iz istorije indij-
ske lozoje.
Rije je o prastarom sporu koji se stoljeima vodi oko
prirode buddhizma.
Naime, esto se postavlja jedno jo nerijeeno lozofsko-
teoloko pitanje: da li je buddhizam religija ili lozoja?
Meutim, nema nikakvog znaaja kako buddhizam deni-
ramo. Buddhizam ostaje ono to jeste, ma kakvu mu etike-
tu prilijepili. Etiketa je potpuno bespredmetna. ak i etike-
ta buddhizam koju stavljamo na Buddhino uenje, nema
mnogo vanosti. Imena nisu neto to pripada sutini stva-
ri. Ono to nazivamo ruom mirisae jednako zanosno
pod svakim imenom! Ma kako je zvali, rua mirie svo-
jim mirisom. Na isti nain, istini nije potrebna nikakva eti-
keta: ona nije ni buddhistika, ni kranska, ni hinduistika
niti muslimanska. Istina ne moe biti niiji monopol.
2
S vjerom je potpuno isto.
Ako je istinski prava, sasvim je nevano da li je zovemo ju-
daizam, kranstvo, ili islam... Nadahnjujui se iz istog du-
hovnog izvora, i judaizam, i kranstvo, i islam posveeni
su Jednom. Sve je isto i govori o Istom. Dakle, nema ni ra-
zloga ni potrebe za neskromno elitistiko samorazumijeva-
nje bosanskohercegovakih religija, kakvo sreemo i vidi-
mo svih ovih godina, i po kome svaka od njih tvrdi da je bo-
lja od ostalih. Tako elitistiki nastrojene i politiki dodat-
no podsticane, bh religije postaju nacionalno ideologizira-
ne religije; tj. netolerantne religiozne ideologije: ideologi-
ja najie vjere; ideologija antemurale christianita-
tis i ideologija nebeskog naroda. Posljedica: neskrive-
na iskljuivost tako samoizabranih nominacija onemogu-
uje svaki mogui dijalog meu njima. Ideologizirana jed-
nostranost ovdanjih religija porie bilo kakvu mogunost
inter-religijskog zajednitva.
Sve je iskljueno.
Sve, osim iskljuivosti.
3

Tako se vjerski nebitne i povijesno poznate religiozne razli-
ke, izvrgavaju u razlog ispolitiziranih interreligijskih nes-
porazuma i sukoba. Na kraju, tako inducirano ekskluziv-
no-elitistiko samorazumijevanje religija, logiki, poinje
da ugroava i samu vjeru, i vjerske slobode.
Stoga, pitanje vjerskih sloboda, danas u Bosni i Herce-
govini, nije vie teistiko-ateistiko pitanje, nego, iskljuivo
i samo, interreligiozno pitanje. Ovdanje religije u svojoj
dnevno-politikoj iskljuivosti (o tome svjedoe esti na-
padi na vjerske objekte i ziki nasrtaji na vjerske slubeni-
ke irom BiH), nasilno gue i onemoguavaju najprije vjer-
ske slobode Drugih, a zatim, logikom spojenih sudova, au-
tomatski dovode u pitanje i slobodu vlastitog vjerskog is-
poljavanja. I upravo ovdje se javlja mjesto i potreba nau-
nog izuavanja religija u smislu pokuaja racionalnog in-
terpretiranja i razumijevanja vjetaki induciranih religio-
znih konikta.
Ako znanost, zajedno sa lozojom, deniramo kao oblik
kritike svijesti spremne na nepristrasno kritiko propiti-
vanje ljudske stvarnosti, onda i znanstveni nalazi kompa-
rativno-osmiljenog izuavanja religija, mogu pomoi bo-
ljem uzajamnom razumijevanju ljudi, kako na interperso-
nalnoj, tako i na interreligijskoj ravni. Unoenje znanstve-
no-racionalne dimenzije u meureligijske odnose, te lo-
2) Cf. Walpola Rahula: What the Buddha taught, G. Fraser, London, 1982.;
N. Sad. 1989.
3) Vie o tome vidi, E. Bajtal: Zloupotreba religije u politike svrhe, in:
Meureligijski dijalozi, zbornik, Sarajevo, 2oo2. str. 19-3o ; (tekst je pri-
stupaan i na internet stranicama).
giko-znanstveno minoriziranje njihovih pojavnih razlika,
dalo bi veu ansu njihovom uzajamnom razumijevanju.
Istovremeno, to bi znailo ozbiljnu prepreku iskljuivosti,
fanatizmu i netrpeljivosti. Jer, znanost i znanje su struktu-
ralno, per denitione, otvoreni za razloge, razlike i dokaze,
dok sama religija to nije.
Zapravo, nijedna religija (voena misionarskom eljom i
ambicijom uspostave planetarne dominacije), za razliku od
znanosti, nije autokritiki raspoloena. Tanije: u svojoj
planetarno zacrtanoj misiji, svaka od religija sebe razumi-
je kao jedino ispravnu i posveenu. Stoga potisnutu auto-
kritiku otricu, religija kompenzira njenim preusmjerava-
njem/projektovanjem na polje interreligiteta: ako neto ne
valja, onda to nije na Naoj, nego na Njihovoj strani. Dakle:
ne razlikujemo se Mi od Njih, nego Oni od Nas.
ta znai ta logika besmislica?
Prevedeno na jezik nesvjesnog, tj. na jezik freudovski inter-
pretirane racionalizacije, to znai sljedee: Mi smo urnek
vjere. Mi smo istina. Oni su razlika. Stoga svako razlikova-
nje od nas jeste udaljavanje od istine. A udaljavanje od isti-
ne jeste izdaja. U religijskom smislu, izdaja Boga.
Stoga: mi se protiv izdaje i izdajnika moramo boriti.
Tako ispolitizirani religiozni elitizam, u kriznim razdo-
bljima jednog drutva, vremenom, iz poetne, verbalno-
benigne, prelazi u malignu fazu doslovne zike borbe. Na
kraju, sve zavrava tako to njihovi sljedbenici, izmanipuli-
rane rtve bespotrebnog religijskog konikta, skonaju kao
bioloki otpad na periferiji anticivilizacijske, ideoloko-re-
ligiozne i dnevno-politike deponije. Buna i nepotrebna
svaa ideologa religijskih zajednica konano zamire u tii-
ni njihovih nacionalnih grobalja (. unji).
Iskustvo pokazuje da dnevna svijest prosjenog ovjeka,
pod presijom ispolitizirane religijske ekstaze, nije kadra
da se racionalno odupre ideoloki marketiranom Zovu Ra-
zlike: idejno ispolitizirana religija etnoidentiteta kona-
no potiskuje religiju Boga. Funkcionalizirana kao religi-
ja moi, religija etnosa, nasiljem u ime vjere, samo prikri-
va opskurnu bezbonost vlastitih agresivnih akcija to ih
provodi prema pripadnicima drugih religija. Tako nasilno
ovjeravanje svoje religije, objektivno prerasta u in izda-
je temeljnih prerogativa miroljubivosti koje vjera ne samo
propovijeda, nego i imperativno nalae. Stoga svako pro-
voenje nasilja u ime religije, znai stvarno odbaciva-
nje vjere i izdaju Boga. Naknadna pria, u svrhu pravda-
nja tako poinjenog nasilja, samo je puka racionalizacija te
izdaje.
Jasno je: Bog i nasilje ne idu zajedno.
Tamo gdje se to ipak dogaa, imamo posla sa lanom vje-
rom, tj. sa religijom koja u ime prizemno-dnevnog naputa
transcendentno, a s njim i osnovne vjerske postulate. Kao
najvia i jedina vrijednost vjere, Bog mora biti iznad sve-
ga. Nikakva zemna (idejna, politika, religiozna, itd.itd.),
pragma ne moe (o)pravdati akcije koje se provode protiv-
no zahtjevima bojih zapovijedi: ne ubij; ne ukradi, ne svje-
doi lano...
Kako onda razumjeti injenicu da se u BiH upravo sve
to dogaa.
Ubija se!
Krade se!
Lano se svjedoi.
Pravdaju se zloini!
Blagosiljaju zloinci!
Nenormalno postaje normalno.
Normalno nenormalno.
Licemjerje ili neznanje?
Eto pitanja za nauku, koja, uz pomo moderne psihijatrije,
branei vjeru od religijskih zloupotreba, detektira i jasno
razlikuje normalnu od abnormalne religioznosti.
O emu je rije?
Rije je o genezi uobiajenog odgojnog procesa ovjeka
koji ne zavrava uvijek tamo gdje bi mi to pedagoko-pro-
gramski htjeli, niti na nain kako smo vaspitno-planski za-
crtali. Ukratko: uobiajena socijalizacija jedinke slijedi slo-
en vaspitno-motivacioni kompleks: nagrada kazna. Uo-
biajeni tok odgoja podrazumijeva da svemoni otac pro-
ceduralno-pedagoki kanjava i nagrauje dijete, nastoje-
i time oblikovati pozitivno i drutveno prihvatljivo pona-
anje budueg ovjeka. Meutim, i pored sveg truda, neki
pojedinci ostaju neizgraene, neurotine, desocijalizirane
linosti. Transferom autoriteta sa oca na Boga, na crkvu,
na religiju ili dravu, odrasli pojedinac, vremenom svoju
neurozu
4*
(u strahu i samoodbrani od neprijatnih afekata s
njom u vezi), nesvjesno projektuje na religioznu ravan skri-
vajui tako svoje drutveno neprihvatljive elje iza religij-
skih pobuda.
Suoen s tim iskustvom vajcarski psihijatar Karl Gustav
Jung (C.G. Jung), razliite oblike te neurotine religiozno-
sti kvalicira kao ilegalan pristup religiji. A to znai da,
u projekcionoj ravni samoodbrane, frustrirani pojedinac
svoje neurotino ponaanje nesvjesno prevodi u religi-
4)
*
Ovdje shvaena kao najei oblik poremeaja linosti bez poznatog
organskog uzroka ili disfunkcije.
ozne ideale. Na taj nain on svoje ispade pravda religio-
znim motivima, skrivajui tako prave razloge svog nepri-
hvatljivog dranja.
Tanije govorei, u nemogunosti da ostvari neku svoju
drutveno neprihvatljivu elju, pojedinac odustaje od nje
pod izgovorom religiozne vrline skromnosti ili poniznosti.
5

Meutim, budui lana, takva se skromnost u prvoj prilici
demaskira eruptivnim oslobaanjem potisnute agresije ili
drugim vidom ispoljavanja nedozvoljenih oblika ponaanja
(la, kraa, silovanje...). U kriznim periodima drutva (kao
to je rat), kada naglo popuste stege zakona, pozivanje na
religiju postaje idealan javni izgovor za zloine i legalizaci-
ju line agresije i potisnute mrnje neurotinih vjernika. To
je trenutak kad njihova tobonja religija legalno okree
lea vjeri na koju se oni svakodnevno i naglaeno poziva-
ju. Takvog pojedinca jo nekako (psiholoko-psihijatrijski)
i da razumijemo. Ali, kako razumjeti utnju vjerskih insti-
tucija i vjerskih autoriteta koja obavija bezumlje i silne zlo-
ine poinjene u ime vjere?
Ili jo dalje:
Ako je Bog vrhovni zakon vjere (a jeste); i ako Bog u svom
apsolutnom savrenstvu, sve vidi, sve uje i sve zna, ta je
sa vjerom onih vjerujuih koji se, uprkos onome to sami
ex cathedra propovijedaju, dre tako da vlastitim djelom
poriu ono to javno govore. Koji se, uprkos paklu kojim
istrajno plae druge, sami ponaaju kao da je smrt nepro-
vjerena glasina (A. Huksley).
Oni (kao da) naprasno zaboravljaju da religija nije, niti smi-
je biti, opravdanje za individualnu ili kolektivnu samovo-
lju. Upravo obrnuto: religija bi morala biti etiki korektiv
koji suzbija svaku samovolju i nezajaljivost. Jer, strogo lo-
giki govorei, moralna vrijednost nekog ina nije odree-
na time ta se hoe, ve time kako se hoe to to se hoe.
Praktino gledano, jedno je smatrati se vjernikom, a sasvim
neto drugo ivjeti u skladu s vjerom i njenim propisima.
ovjek nije ono to govori, nego ono to ini.
Upravo tu je mjesto aksiolokog raskola izmeu vjere i od-
metnute religije. Tako, ideoloki obojena religija vjeru samo
propovijeda, dok objektivno, u stvarnosti, aktivno kri nje-
ne aksiome i imperative. Religiozno obogotvorena ideolo-
gija postepeno potiskuje Boga, to je bezbonost najgore
vrste. Religijska zloupotreba vjere, gora je jeres od nje-
nog ateistikog poricanja.
Takoer, religija koja apsolutizira samu sebe, svoje ciljeve, i
svoje interese, upravo tom iskljuivou dovodi samu sebe
u pitanje. Logiki: nepomuena vjera bi morala biti jedini
cilj religije; njen jedini interes i njena jedina obaveza. Sva-
ka ideologija, etnopolitika, i tzv. nacionalni interes, mo-
5) V. Jeroti: Psihoanaliza i kultura, Beograd, 1976. str. 94 -1o6
raju ostati potpuno po strani. Jer, interes je odlika zavisne
volje koja nije uvijek sama od sebe saglasna s umom. Stoga
se kod boanske volje ne moe zamisliti nikakav inte-
res (I. Kant). Kantovski govorei, u religiji kao praktinoj
etici, nije nam dato da predpostavljamo uzroke onoga to
se deava (to je zadaa politike), ve da postavljamo zakone
o onome to treba da se deava. Neovisno o tome da li nam
se to svia ili ne svia.
Po toj logici, religija bi trebala da slijedi dunosti koje nala-
e vjera, a ne ideoloke koncepte i ciljeve dnevne-, etno-, ili
bilo koje druge politike. U pitanju je svijest o bezuslovnoj
dunosti pokoravanja zakonu vjere, pa ak i na tetu vlasti-
tih sklonosti. Jer, opet na tragu Kantovog poimanja, savre-
na vjerska dunost je ona dunost koja ne dozvoljava nika-
kav izuzetak i ne slijedi nikakve zapovijedi osim Boijih.
Taj princip etikog rigorizma (sve ili nita) savreno
pregnantno izraavaju islamski aksiomi: ko ubije samo jed-
nog ovjeka, ubio je itav svijet. I obrnuto, ko spasi jed-
nog ovjeka spasio je itav svijet. Naravno, izmeu aksio-
ma i ivota stoji itava skala racionalizirajuih samozava-
ravanja kojima se poinjeno odstupanje od vjerski propisa-
ne dunosti gorljivo brani, ukoliko, kao takvo, donosi neku
linu ili ideoloku korist prekriocu. Zato Kant, na tragu
kranske etike, u moralnim pitanjima zabranjuje poziva-
nje na bilo kakve primjere, traei da, svaki primjer koji mu
se pokae, mora, na osnovu moralnih principa biti ispitan
da li je dostojan toga da bude moralni uzor. ak i svetac
iz jevanelja, kae Kant, mora prethodno da se uporedi sa
naim idealom moralne savrenosti, prije nego mu prizna-
mo svetost i dobrotu. Jer, kako kae dalje, i sam svetac za-
htijeva upravo to:
Zato nazivate dobrim mene (koga vidite)? Niko nije do-
bar (ideal dobrog), osim jedinog Boga (koga ne vidite).
Naravno, s ovim se svi deklarativno slau.
Ideju moralne ili vjerske dunosti, nijedan religiozus a
priori ne odbija.
Naprotiv!
Ali, u kontekstu dovoljno izazovnih situacija, onako kako
sam ivot zna da ih reira, ovjek najee nije u stanju da
deklarativno prihvaenu dunost i de facto konkretizuje.
On, svjesno ili nesvjesno, nalazi mnotvo naina da uma-
kne dunosti, ili da je relativizira i prilagodi svojim eljama
i sklonostima, a to znai, da je u osnovi iskvari i lii njenog
dostojanstva. Pri tom se najee poziva na sline primjere
izbjegavanja suprotne strane.
Paradoksalno, ali, upravo omrznuti Drugi postaje iznenada
paradigmatini uzor (neupitni ponaajni obrazac) koji se,
uprkos vjerskoj dunosti, slijedi.
ak radije nego i same Boje zapovijesti.
Primjera izdaje dunosti ima na sve strane.
Evo samo dva dovoljno slikovita.
Nedavni
6
, bezrazloan, neizazvan i bahato primitivan uli-
ni napad na pravoslavne svetenike na Dobrinji (perifer-
ni dio Sarajeva). U ime koga i ega je poinjen taj napad? U
ime koje vjere? U ime kojeg morala je mogue tako neto
pravdati? Napada e se vjerovatno braniti jeftinim pozi-
vanjem na brojne i uasne srpske zloine poinjene tokom
rata nad graanima Sarajeva. Meutim, slijedei neumolji-
vu logiku Kantovog etikog rigorizma, pozivanje na isku-
stvo u pitanju dunosti ne pomae. U stvarima dunosti
iskustvo nije nikakva mjera. Um je jedina mjera, i on je taj
koji, sam za sebe, i nezavisno od bilo kakvog iskustva, za-
povijeda ta treba da (norma) se ini.
Dunost, kao dunost, prije i neovisno od svakog iskustva
dolazi iz samog uma koji volju determinira razlozima a
priori. Kategoriki imperativ (a vjerske dunosti su upravo
bezuslovno-kategoriki zahtjevne), nije ogranien nikaka-
vom empirijom ili svrhom. Kategoriki imperativ podrazu-
mijeva radnju kao objektivno nunu i bez veze sa nekom
drugom svrhom. U tom smislu njegova bezuslovna zapo-
vijest ne ostavlja volji nikakvu slobodu.
Ali koliko nas je istinski spremno na to?
Evo i drugog primjera pokuaja relativizacije vjerske
dunosti.
Norman Cigar, u knjizi Genocide in Bosnia - Te Policy of
Ethnic Cleansing (Texas A&M University Press, College
Station, 1995.; Sarajevo, 1998.), citira dio iskaza to ga je
srpski patrijarh Pavle dao novinarki Veniti fera:
Da li mislim da je ubijanje pogreno.
Naravno! Ali, da li ja mislim da se poten ovjek treba
predati napadaima? Ako je to izbor, onda vam mo-
ram rei da bih i ja morao biti kao politiari koji misle
da se Srbi moraju boriti ... da spasu ne samo Crkvu ve
i sebe same.
U kontekstu nae teme, patrijarhovo ali, potpuno rela-
tivizira njegovu apsolutnu dunost na prigodno sredstvo:
sredstvo radi postizanja neeg drugog.
6) Prva polovina marta, 2005.
Time on Kantov kategoriki- srozava na hipotetiki impe-
rativ.
Kakva je razlika?
Hipotetiki imperativ kazuje samo to da je neka radnja
dobra ili radi neke mogue svrhe ili radi neke stvarne svrhe.
U prvom sluaju hipotetiki imperativ je problematino-
praktian, a u drugom je asertorino-praktini princip.
Tome nasuprot, kategoriki imperativ, insistiranjem na
objektivnoj nunosti radnje, bez ikakvog ali, funkcioni-
ra kao bezuslovni, apodiktino-praktini princip. Radi se o
radnji koja je dobra sama po sebi. Dakle, o radnji koja je sa-
glasna sa umom potpuno neovisno o bilo kakvoj i bilo ijoj
individualnoj sklonosti, koja bi mogla posluiti kao vanjsko
opravdanje bilo kakvog odstupanja od dunosti.
Za sami kraj navodim jedno samokritiko razmiljanje pra-
voslavnog psihijatra, beogradskog profesora, akademika
Vladete Jerotia, koji kae:
Budui se mnogo ta izmijenilo u psihikom pa i karak-
ternom sklopu srpskog naroda i njegove crkve, od 1918.
do danas, ne bi trebalo da postoje ubjedljivi i opravdani
razlozi za pojavu netrpeljivih ili fanatizovanih funda-
mentalistikih tenji unutar srpskog pravoslavlja, pre-
ma drugim narodima i religijama. Meutim, takve su
se tenje ipak pojavile, negdje oko 1989. godine. Najprije
direktno manifestovane u tampi, manjim i veim publi-
kacijama, a zatim na radiju i televiziji, sa tendencijom
da se sve tragino zavri (Cf. www.aiempress.ch)
Komentar nije potreban, a zakljuak se namee sam od
sebe:
Danas na Balkanu svjedoimo klizanju vjere u religiju, s
jedne, i poraznom klizanju religije u politiku, s druge stra-
ne. Kao ancila politike, religija nema nita zajedniko s
vjerom. Vjera ui ljubavi, politika ui mrnji. Ovakva kakva
je (ast asnim pojedincima na sve tri strane), religija je iz-
dala vjeru u Boga, kao to je politika izdala vjeru u ovjeka.
Udruene na jednom loem poslu varanja ljudi i zavaanja
narod, izdale su, zajedno, i Boga, i ivot, i ovjeka. Okre-
nule su im lea. Ili jo bolje:
Okrenule su nam lea.
7
Esno Bn):nI, ovui BiH. S:uoivo vrooooiiu,
vsinoiooiiu, riiozoriiu i socioiooiiu. Rroovi i vos-
:oiviorsi s:uoii zvvsio u Svirvu. Diriuir o
rzvisi i:rir:uic. Nrsvoson o nuor vo-
oon, Zivi oo visi.
7) Cf. E. Bajtal, cit.dj. str. 30
1. Uvod
S
rvizciior vor Quo Vnuis (18,.)
Henryka Sienkewicza italijanski historijski i monu-
mentalni lm kao prvi u historiji lma unosi izraene
antike i kranske motive. Prva ekranizacija ovog roma-
na e uslijediti ve u samom poetku, u eri nijemog lma,
1902. godine; ovaj lm doivjet e dva dalja remakea: jeda-
naest godina kasnije reiju vodi Enrico Guazzoni 1913., a
1951. Mervy LeRoy. 1951. godine LeRoyov lm biva u vie
kategorija nominiran za Oskara. Zanimljivo za lm jeste
nominacija za najbolju kameru. Ukoliko pogledamo starije
ekranizacije biblijske grae, vidjet emo da kamera kasnije
nee operirati s razliitim fokaliziranjima kao to je to bio
sluaj u samom poetku.
U amerikoj povijesti lma, reiser Cecil Blount DeMille
bit e prvi koji e 1923. godine snimiti prvu spektakular-
nu i do te godine novano najunosniju ekranizaciju Te ten
comandment. U pedesetim godinama kada monumental-
ni lm doivljava svoj vrhunac, isti reiser 1956/57. godine
snima remake svog lma. S pravom se moe rei da je De-
Mille, iako e 1924. godine kroz Fred Niblovou ekraniza-
ciju Ben-Hura ostati zaboravljen, jedan od najznaajnijih
reisera koji je na osnovu biblijske teme stekao nezaborav-
nu slavu. Monumentalni lm se protee sve do 1966. godi-
ne sa John Hustonovom Biblijom, dok se ve kasnije ovaj
anr polako trivijalizira.
2. Od DeMilleove vjerske
ozbiljnosti do Hustonove ironije
Te then comandment je po DeMilleu jedan: suvremeni lm
sa biblijskim prologom, lm koji je otvorio oi za stvarnost
biblije. Bitno je ovdje prije svega istaknuti godinu u kojoj je
snimljen remake, uope i godine u kojoj su biblijske teme
postale interesantne za lm. U dodiru s vremenom poslije
1945., u vremenu kada je nakon strahota nacistikog rei-
ma i Drugog svjetskog rata tendencija ila ka propitivanju
savjesti i vraanju vrijednostima idovsko-kranske kultu-
re
1
, DeMille vidi bit remakea Te then comandment. Pri-
je premijere lma, DeMille ide u dravu Utah gdje svoj lm
prezentira mormonima i tek poslije njihovog odobrenja lm
dolazi u kina. Po njegovim rijeima, lm je primio velika pri-
znanja a on velike pohvale; putem DeMilleog lma, po mi-
ljenju kranskih autoriteta, biblijska poruka je preneena
ljudima a uinjen je jedan veliki preokret..
2
Da je DeMille s preciznou i strahopotovanjem stvarao
ekranizaciju biblije, vidi se iz pitanja: Kako bismo, ako se
uope usudimo, prezentirali glas Boga?
3
Ovaj problem on
rjeava na sljedei nain: glas govornika se putem tehnikih
sredstava oneobiava, a sam govornik ostaje anoniman.
Kada ovo usporedimo sa Biblijom (1966.) Johna Husto-
na onda se da uoiti stanovita razlika. Huston u glas Boga
ubacuje malu dozu ironije, a ona je primjetna i u samim
njegovim novim kreacijama pojedinih likova. Huston ne
1) Tomas Kuchenbuch: Bibel und Geschichte-Zum religisen Film: Die
Zehn Gebote (1975)-U: Fischer Filmegeschichte. Band 3: Auf der Suche
nach Werten (Ed.) Werner Faulstich und Helmut Korte, Fischer Taschen-
buch Vlg: Frnakfurt am Main,1990 str.317
2) Ibidem str. 310
3) Ibidem str. 310
Film i religija
Povijest jednog sloenog
odnosa u kratkim crtama
Film The Matrix uvodi novi oblik religijske komunikacije, i to u virtualnom
prostoru sa svojim specinim posebnostima. * U internet forumima
formirala se neka vrsta heretike vjerske zajednice koja ivo raspravlja o
teolokoj poruci lma
Irma Durakovi
* Grnitz-Rckertov tekst (Ibidem STR. 167) svjedoi koliko je poraslo in-
teresovanje teologije za ovaj medij. U knjizi koja nastaje na osnovu Semi-
nara o istraivanjima religije u lmu nailazimo na jako kvalitetne analize
lma koje su imaju teoloko-teoretska polazita. Zanimljivo je i pogleda-
ti u leksikon: Religion im Film. Lexikon mit Kurzkritiken und Stichworten
zu 2400 Kinolmen. Erarbeitet von: Friedhelm Geller, Peter Hasenberg
u.a. KIM Katholisches Institut fr Medieninformation: Kln 1999.
bira anonimnog govornika; u lmu bez ikakvih tehnikih
sredstava on upotrebljava svoj glas. Film koji pripovijeda
pola knjige Postanka: od stvaranja svijeta, Adama i Eve pa
sve do Abrahama i rtvovanja njegovog sina Izaka, sadri
jak ironijski momenat: nakon to Adam i Eva probaju za-
branjeni plod, i krenu u etlju, iz oa se uje glas: Ada-
me, gdje si?. Ovaj glas, barem u Hustonovoj intepretaciji,
djeluje kao da naprosto iz dosade doziva i dijeli naredbe
svojim izabranicima. A kada Bog kua Abrahama i od nje-
ga trai da rtvuje svog sina, ovaj u lmu nee, kao u Bi-
bliji bez krzmanja krenuti da izvri zadatak Ondje Abra-
ham podigne rtvenika, naslae drva, svee svog sina Izaka
i poloi ga o drvima na rtvenik. Prui sad Abraham ruku
i uzme no da zakolje svog sina. Uto ga zovne s neba aneo
Jahvin i povie: Abrahame! Abrahame! Evo me! odgovori
on. Ne sputaj ruku na djeaka-ree-niti mu to ini! (Po-
stanak 22,10-22,12). Abraham u lmu prije nego to doe
na mjesto o kojemu je Bog govorio i poloi Izaka, tri od
stijene do stijene i Uzvienom postavlja pitanje: Zato?.
Hustonov Abraham puta suzu, pokazuje osjeaj, pokazuje
da ipak nije samo marioneta. Na slian nain Huston kon-
cipira i druge likove.
Kad se vratimo na poetak tradicije biblijskih motiva u l-
mu, onda je interesantno pogledati DeMillovu Svetu pri-
u koju on pripovijeda kao dramu u amerikom seoskom
miljeu ili za vrijeme nastanka industrijskog sjevera, pred-
stavljanu u anru pretparakog romana.
4
Nastanak biblij-
skih lmova je periodini fenomen. U upotrebi biblijskih
tema teoloki pedagozi su vidjeli poticaj irenju biblijskih
pria [..] u pravcu medijske aktualizacije i uspostavljanja
oevidne premda prividne autentinosti.
5

3. Biblijska erotika u lmu
Ali ekranizacija Biblije u ovim godinama imala je i svoje
estetike vrline. U Bibliji se susreemo sa priama koje
sadre uzvieno i jezovito, spektakulrno, mirakulozno; a
pored toga, biblijska pria je uvijek bila u stanju da u za-
uujuoj mjeri pomjeri prag cenzure nanie.
6
Kada govo-
rimo o cenzuri, onda biblija svakako moe posluiti kao le-
gitimacija za pojedine erotske scene, jer knjiga svih knjiga
zanemarimo li alegorijske interpretacije - na vie mjesta
nedvosmislenim jezikom govori o seksu.
Donatien Alphonse Franois Marquis de Sade jedan od
glavnih predstavnika pornografske knjievnosti 18. stolje-
a, svoju novelu 120 dana Sodoma napisao je inspiriran
biblijskom priom o gradu Sodomi, u kojem je, kada pogle-
damo Hustonovu Bibliju koji nam to slikovito doarava,
vladala enja samo za namilovanjem (Postanak, 19,5),
gdje se odvijaju orgije. De Sadeova novela je bila a i ostala
iritirajua, a dugo vremena zabranjena knjievnost.
4) Ibidem str. 306
5) Ibidem str. 313
6) Ibidem str. 313
Ako krenemo dalje i pogledamo Lotove keri, koje nou
opiju oca vinom, i starija ode te legne sa svojim ocem, a on
nije znao ni kad je legla ni kad je ustala. a zatim i mlaa
ode i s njim legne (Postanak 19,31-19,35) u namjeri da sa-
uvaju potomstvo; ovakva biblijska pria mogla bi poslui-
ti kao legitimacija za vizualiziranje a lm bi izbjegao otru
cenzuru. Da bi lmsku priu ujedno mogli nadahnuti ek-
stremnom erotikom i izbjei cenzuru, reiseri svoje prie
krase odreenim biblijskim temama. A kakve reakcije ne-
ukusne scene seksualnog dijaloga u lmu mogu proizve-
sti, pokazalo se na lmu AI NO CORRIDA (Nagisa Oshi-
ma, 1976.) koji je bio iskljuen sa Berlinskog lm festiva-
la 1976. godine, a protiv odgovornog osoblja koji su imali
veze s lmom pokrenuta je istraga.
Ova kratka skica prikaza erotike i seksualnosti u lmu i po-
vijesti njegovog cenzuriranja, moda bi se, u cilju prodi-
ranja do sri odnosa religije i lma mogla vidjeti i ovako:
budui da brojni kritiari i teoretiari najvii zadatak l-
ma vide u zrcaljenju ovjeka i njegovog okruenja, ovdje se
koristi metafora ogledala u kojem se ogledamo i u kojem
dolazimo do samospoznaje. Biblijske teme u lmu mogu
tako posluiti jednom psiholokom preokretu, nakon ko-
jeg emo spoznati sebe, a erotske scene bi bile samo dj-
vu na grad Sodom.
4. Religija u hororu
sedamdesetih godina
U sedamdesetim godinama ekranizacije biblijske grae su
rjee, ali se i dalje u nekim anrovima osjea jaka potreba
za razraivanjem pojedinih biblijskih motiva.
Dok se katolika crkva reformirala, otkrivajui humani-
zam, kino se u ovim godinama pretvaralo u pakao. Veli-
ki njemaki lmski kritiar Georg Seelen veli da je tada
dolo do nadopunjavanja kina i crkve: paklenog i sami-
losnog mjesta. Da bi se izbjegle stravine religiozne slike
bjealo se u kino, a od stravinih pokretnih-slika bjealo
se u crkvu.
Jo u ezdesetim se sa Hitchcockovim lmom Psycho
(1960.) i Powellovim Peeping Tom (1960.) razvija anr ho-
rora vrsto se u psiho-sekusalnom smislu ukorjenjujui u
svakodnevnoj realnosti, gdje se zlo vie nije smatralo ne-
kom snagom koja je izvan ovjeka i koja se, stoga, moe sa-
vladati, nego je sam ovjek shvaan kao udovite.
7

Za kino sedamdesetih godina sigurno bi bilo ispravno ka-
zati da su reiseri ovdje zastupali teologiju: Bog je mrtav.
Ovdje elim izdvojiti lm Carrie (Brian de Palma, 1976.) i
Te Omen (Richard Donner, 1976.) i pokazati kako u ovim
godinama zlo zapravo proizlazi iz dobrog. U lmu Carrie
7) Filmgenres. Horor. (Ed) Ursula Vossen. Phillip Reclam Vlg.: Stuttgart,
2004. str. 22
upoznajemo majku koja je religiozni fanatik; ona u maloj
ureenoj sobi svoju kerku Carrie svakodnevno tjera da se
moli Bogu. Razlog pretjeranog majinskog preobraenja je
bila neeljna trudnoa u mladosti; bitna u ovom lmu jeste
funkcija religije i zlo koje ona donosi. Donnerov lm Te
Omen se naslanja na knjigu Otkrivenje Ivanovo iz Novog
Zavjeta, u kojoj pie da e se estog dana u estom mjesecu
u estom asu roditi Antikrist. Jasna poruka Donnerovog
lma jeste: da se dijete Satanovo raa u svijetu politike. Ali
ta Donner jo provlai kroz priu? Radnja lma poinje u
Italiji gdje upozajemo milionera Torna i njegovu enu Ca-
thy. Cathyno dijete koje poslije poroaja umire zamjenju-
je Demian. Njen mu Torn, ne elei razoarati enu, pri-
hvaa savjet sveenika da usvoji Demiana. Pet godina ka-
snije Torn postaje ambasador u Londonu i na Demianov
peti roendan poinju misteriozna ubistva. U lmu se po-
javljuje jedan drugi sveenik koji Torna upozorava i govo-
ri mu da je to Satanovo dijete, ali Torn ga ne slua. Tek po-
slije Cathine smrti on pokree istragu i ide u Italiju. Ovdje
e saznati da je sveenik koji mu je kazao da usvoji Damia-
na te iste noi porodio akala - stvarnu Demianovu majku
-, te ubio njegovo dijete da bi sauvao Antikrista.
Donner ovdje prikazuje stravinu sliku religije i njeno vezu
s politikom iz koje se Antikrist i raa.
U pedesetim i ezdesetim godinama lma, potreba za do-
brim bila je mnogo izraenija nego u sedamdesetim koje su
bile karekteristine po stravi i strahu; no bez obzira koli-
ko jaka ili slaba religijska funkcija i religijski motivi u lmu
bili, lm je komentar na svijet, kao to i biblijski tekstovi ne
izvjetavaju o nekom drugom svijetu iza naeg , lm i Bibli-
ja samo komentiraju na svijet.
8
Pokretne slike (G. Deleu-
ze) su krhotine svijeta. Ako uzmemo jedan fragment svi-
jeta i ako ga gledamo oima lma dakle gledanjem a ne
samo vjerovanjem (Seelen) stvaramo jednu cjelinu i time
dopunjavamo lm.
9
4. Bog i aneli u ljubiima i
komedijama devedesetih
Ljubavni lm Grad Anela reditelja Brad Silberlin-
ga (1998.) je pria o doktorici Maggie Rice i anelu Set-
hu. Kada Maggie uprkos svim pokuajima gubi pacijenta
na operacijskom stolu, anela Setha koji dolazi po pacijen-
tovu duu takne Megina bol zbog ovog gubitka. Aneo se
zaljubljuje u Meggie, ukae joj se i na kraju saznaje da moe
da bira smrt. Kao ovjek od krvi i mesa, sa svim osjetili-
ma kree kod Meggie koja se u meuvremenu povukla u
ujakovu kolibu na planini. Ovdje oni provode dan zajedno.
Ujutro Maggie kree u kupovinu i u povratku sudara se s
teretnim vozilom. I umire.
8) Inge Kirsner: Exit Und am Ende wird alles gut!?. Ein Vergleich der
Schlsse des Kinolms und der Religion.-U: Himmel Hlle Hollywo-
od. Religise Valenzen im Film der Gegenwart. (Ed) Martin Laube. LIT
Vlg: Mnster 2002. str. 190
9) Ibidem
Kroz ljubavne lmove i komedije u devedesetim godinama
se ponajvie susreemo sa slikom anela. Zanimljiv uklon
ovog lma iz 98 jeste da aneli mogu postati smrtni i da ih
ima meu nama. U veini jeftinih hollywoodskih lmova
prevladavaju poruke mira i ljubavi; a ovdje se kroz Meggi-
ne rijei provlai i bitka protiv Boga. Meggie pria anelu
o gubitku pacijenta, kako je drala njegovo srce u rukama
(masirajui ga) i uprkos tome ga izgubila. I onda Meggino
pitanje: Protiv ega se mi borimo? Aneo ne daje odgovor,
jer i njemu posao porunika ne predstavlja ba neko po-
sebno zadovoljstvo. Ali on moe da bira. Jedan dan osjetiti
Meggie, mirisati njenu kosu, ljubiti njenu kou je za njega
vie od vjenosti. Dosadno je biti aneo smrti, zanimljivo
zaljubljeni smrtnik. Iako je ovdje uoljiva ona izlizana po-
ruka vjene/lmske ljubavi, krajem devedesetih godina re-
iseri su se poeli zbijati ale s Bogom.
Komedija Svemogui Bruce (2003.) govori o nezadovolj-
nom reporteru (Jim Carrey) koji poslije nekoliko nezgoda
psuje na Boga. Svevinjeg (tumai Morgan Freeman) nje-
gove psovke naljute i On daje reporteru mogunost da se
jednu sedmicu okua kao Bog. O radnji lma nije potrebno
vie govoriti: dok je DeMille razmiljao kako oneobiiti Bo-
iji glas, reditelj u svom lmu daje sliku armantnog Boga
u bijelom odjelu i poistovjeuje ga s ovjekom. Aneli se
zaljubljuju u smrtnike a Bog nam daje priliku da na svijetu
uspostavimo red. Ovdje vie nisu u pitanju religijski mo-
tivi; u amerikim komedijama i ljubavnim lmovima Bog i
aneli su predstavljeni kao izvorno dobro, zahvaljujui ko-
jima mi primamo ljubav, koji nam otvoraju oi, a iako pre-
vie smijeha hra srce oni imaju smisao za humor.
5. Postmodernistiki
religijski sinkretizam u Matrici
Ulazimo u godinu 1999. u kojoj braa Wachowski svojim
najuspjenijim lmom Te Matrix dostiu svjetsku slavu.
Pojam matrice, kao virtualnog prostora koji je stvoren kroz
povezanost kompjutera, prvi put se javlja u romanu autora
Williama Gibsona i njegove trilogije Neuromancer (1984.).
Ideja kao i dijalozi preuzeti su iz romana Dzienniki gwiaz-
dowe Ijon Tichy (1957.) i Golem XIV (1981.) autora Stani-
slawa Lema, Simulacra and Simulation (1994.) Jeana Bau-
drillarda i drugih.
Imena u Matrixu dovoljno pokazuju da ovaj lm, bio on in-
tepretiran sa polazita religija u lmu ili ne, ve imenima
koja su preuzeta iz mitova i religije, daje odreene signale i
predloke za interpretaciju.
Morpheus (glavni voa koji trai odabranika) je u grkoj
mitoliogiji ime najdomiljatijeg pomonika boga sna, koji
ljude opskrbljuje slikama u snovima
10
10) Sebastian Grnitz-Rckert: Anders als es scheint. Matrix als Para-
digma gegenwrtiger Jugendreligiositt-U: Himmel Hlle Hollywood.
str. 155
Zion jedini realni grad u Matrixu u kojem su ljudi slobod-
ni i koji prestavlja jedini spas za ovjeanstvo. Sion Gora
Boja (na kojem lei Jeruzalem davidsko-salomonskog
doba) u Psalmu je opisana kao mjesto koje Jahve sebi oda-
bire da bi u njemu vladao i da bi se svijet njemu divio: Po-
gledajte dobro bedeme njegove, promotrite mu potanko
dvorove: da biste kazivali buduem koljenu: Takav je Bog,
Bog na zasvagda i dovijeka! On neka nas vodi! (Psalm
48,14) Kroz Sion Jeruzalem postaje sveti grad.
Neo grki Novi- Isus kao novi ovjek ili drugi Adam.
Te name Anderson means Son of Man, which is how
Jesus was often referred. Neos name means new or chan-
ge. Tats exactly WHY he was there. Neo was expected to
change things, to bring about a new world order. Neo is
also an anagram: Neo Eon One.
11

U Matrici pronalazimo elemente budizma i gnosticiz-
ma. Budui da u lmu nema jasne predstave o Bogu ov-
dje se ponovno roenje ovjeka koji e promijeniti matri-
cu moe tumaiti kao inkarnacija Buddine svijesti
12
. Gno-
sticizam se ogleda u tome to je ovaj svijet utemeljen na
dualizmu, koji je glede stanja ljudske svijesti karakteriziran
opozicijom znanje neznanje
13
Da neto u svijetu nije
kako treba(Matrix,26:13) poiva na jednom proroanstvu
u kojem se najavljuje izbavitelj koji e oznaiti kraj zlog svi-
jeta. Jasna gnostika crta jeste uope i negacija postojeeg;
protest protiv svijeta i devalviranje kreacije, svijest o iza-
branosti i elitistiko tajno znanje
14
bile su kljune odlike
ovog religijskog uenja.
Film Te Matrix uvodi novi oblik religijske komunikacije, i to
u virtualnom prostoru sa svojim specinim posebnostima.
15
.
U internet forumima formirala se neka vrsta heretike vjerske
zajednice koja ivo raspravlja o teolokoj poruci lma.
Navest u nekoliko primjera ovog diskursa:
Ovaj forum je pravo cool. Konano se ovdje mnogo toga
desilo. Dopada mi se ono sa garderobom i naoalama. Ali
to mi se jako dopada je to da neki ljudi razmiljaju o svom
postojanju. Sa crkvom to vie ne pali. Mislim da biste tre-
bali o tome vie diskutovati. (E.Wurster)
16

Hi, najbolje mi je na ovom genijalnom lmu to to mno-
ge potie na to da razmiljaju o svojoj egzistenciji. I meni
11) Ibidem str. 160
12) Ibidem str. 159
13) Ibidem str. 158
14) Ibidem
15) Grnitz-Rckertov tekst (Ibidem STR. 167) svjedoi koliko je poraslo
interesovanje teologije za ovaj medij. U knjizi koja nastaje na osnovu Se-
minara o istraivanjima religije u lmu nailazimo na jako kvalitetne anali-
ze lma koje su imaju teoloko-teoretska polazita. Zanimljivo je i pogle-
dati u leksikon: Religion im Film. Lexikon mit Kurzkritiken und Stichwor-
ten zu 2400 Kinolmen. Erarbeitet von: Friedhelm Geller, Peter Hasen-
berg u.a. KIM Katholisches Institut fr Medieninformation: Kln 1999.
16) Ibidem str. 170 prema online asopisu : http://www.medienobserva-
tionen.uni-muenchen.de/surfen.htlm ( Stanje: 12.10.200)
se ini da crkva danas nita novo ne donosi. To, dakako,
ne znai da nema Boga. [..] Za mene je to slika za dananji
bezboni prividni svijet bez orijentacije, u kojem ivimo.
[..] Istinu moemo saznati samo od onoga koji nas je stvo-
rio. Bog je sa svojim sinom Isusom prekoraio granica nae
matrice da bi nam pokazao ta je istina. Ne prividni svijet
nego istina.(Rudi)
17

U oba komentara crkva je negativno ocijenjena, a za Rudi Ma-
trica predstavlja moderniju varijaciju biblijske izvorne rijei.
Matrica svojom priom potie na razmatranje egzistenci-
jalnih pitanja religioznog kvaliteta bazirajui se na tradicij-
skom religioznom preskriptu, a lm u smislu postmoder-
nistike religioznosti sinkretistiki uvezuje u svoje sisteme
vjerovanja.
18
6. Fundamentalistika estetika
Mela Gibsona
Iste godine kada se i pojavljuje komedija Svemogui Bru-
ce Mel Gibson svojim lmom Pasija pokazuje da Bog
nije ala. Isusovo ranjeno tijelo Gibson pokazuje izuzetno
detaljno. Rediteljeva kamera djeluje gestama moi, ugro-
avanja i nasilja.
19
U godinama u kojoj se crkve i kina pra-
zne, Pasija svojom fetiistikom estetikom
20
eli popuniti
kino dvorane a ponajvie posredstvom straha potaknuti na
povratak vjeri. Godinu dana ranije Mela Gibsona smo mo-
gli vidjeti u glavnoj ulozi lma Signs (M. Night Shyama-
lan, 2002.). elim samo kratko naglasiti ulogu koju on tu-
mai; ovdje se radi o sveeniku koji u saobraajnoj nesrei
gubi enu pa tako i vjeru, ali dolazei u dodir sa zlom (ov-
dje vanzemaljcima) na kraju lma, on se vraa svojoj pro-
fesiji a u nalnoj sceni on prije veere sa djecom za stolom
govori molitvu.
Kako se Donnerov Antikrist raa iz svijeta politike, tako e
i Gibsonova vjera u srcima ljudi, izraena vie kroz mrnju
nego kroz ljubav, tek nastaniti u svijetu politike. Prije sve-
ga u politikoj pozadini, otjelovljenoj u Bushovoj vladavi-
ni i fundamentalistiko-kranskoj
21
krizi u SAD nakon 11.
09. 2001., treba traiti osnovne motive za pojavljivanje ova-
ko krvave Pasije.
Iumn DuunovIt (1,8., Svirvo) vonu s:uoii
orvris:ir i riirsin zos:i u Brcu. Onivi-
iivi iiZrvu vvozu irrcor irziu. Jro
vvivovir: ioi ir oniviir i u :oiooiii EIN HUND
LUFT DURCH DIE REPUBLIK (Fvruv: zoo) oiu ir vvi-
vvroii oisovi: irrc iiZrvic Juii Zrn.
17) Ibidem
18) Ibidem str.171
19) Georg Seelen: Die Passion Christi. BAD RELIGION IM POPCORN-
PALAST. Prema online casopisu: http://www.epd.de/lm/lm_index.
html
20) Ibidem
21) Ibidem
I.
P
vosiu su ruvovsu oooiu vosrn ci
obiljeili neki elementi Huntingtonova sukoba civili-
zacija, tj. sukoba politika naglaeno obojenih religij-
skim odreenjima ili, drukije reeno, snano naglaenim
manifestacijama religijskoga u politike svrhe. Tako su se,
snanim eksponiranjem nekoliko dosada u Europi politi-
ki malo vidljivih ili gotovo nevidljivih zemalja (tipa Dan-
ske, npr.) i, osobito, pape Benedikta XVI., uz ve etablirane
islamske teokratske drave, religije pojavile kao blokov-
ski suprotstavljene politike snage. Prevedeno na drugi
jezik, na djelu se iskazao sukob strukturalnih fundamenta-
lizama: kranskog i sekularnog sa zapadne strane i islam-
skoga s istone strane ovoga dramatino podijeljenoga svi-
jeta. Snana i sve snanija agresija s jedne strane dravnoga
terorizma, imperijalne globalistike svijesti i s druge stra-
ne islamskog terorizma ili terorizma s islamskim predzna-
kom, preselila se i na elitni, tzv. intelektualni diskurs. Ka-
rikature osnivaa islama, Muhameda s bombom u turbanu
Fundamentalizam:
Redukcija ideja za
apsolutizaciju vlasti
Prekjuer Katolika crkva, juer faistika ili komunistika ideologija, a
danas islam u Saudijskoj Arabiji, Iranu ili Afganistanu. Juer, danas...?
Ma ne! Uvijek i svi! Simultanitet! Sumnjivac, a on je, vidjeli smo, ateist,
liberal, jednako kao i apostat, konvertit, inovjernik, dakle nevjernik,
automatski je i neprijatelj na kojega je trajno otvoren lov. No, on nije vie
samo neprijatelj vjere, nego i ideolokoga i politikoga suverena, sustava,
zemlje, ideologije, pa ak i Boga! A zna se to pripada neprijatelju! A ako
je Boji neprijatelj, onda smo mi kao Boji namjesnici (a pogotovu Boji
robovi!) duni zatiti Boga! A mi znamo i nain na koji se to radi i na koji
bi to Bog htio!?
eljko Ivankovi
na glavi u danskim novinama i Papino citiranje kranskog
vladara iz 14./15. stoljea (Emanuel II. Paleolog): Pokaite
mi to je Muhamed novo donio i vidjet ete da se radi samo
o nehumanim i loim stvarima, kao to je propis o irenju
nove vjere maem., izazvali su ba onu reakciju koja se isla-
mu (s razlogom ili ne, ovdje je nevano!) pripisuje. Politiki
i radikalni islam reagirao je upravo onako kako se od nje-
ga i oekivalo, pa ak prieljkivalo. Bila je to, moglo bi se
rei, poeljna, gotovo naruena reakcija. Sad svi na Zapadu
mogu rei evo, pa o tome i svi mi neprestano govorimo.
Dogodilo se kao ono u jednom od viceva o Muji i Sulji. Tu-
io Mujo Sulju da mu je ovaj opalio amar. Sudac pita Sulju:
Jesi li mu opalio amar? Suljo odgovara: Nisam. Ali ako
nastavi lagati, opalit u mu jo jedan!
Tako je politiki islam, tako je islamski fundamentalizam,
tako su islamisti spaljivanjem veleposlanstava, konzulata,
gospodarskih predstavnitava zapadnih zemalja, histeri-
nim glasanjem po gradovima islamskoga istoka, najavom
pohoda na Vatikan i Rim, napadima na crkve u Nablusu i
Gazi, te ubijanjem krana na Istoku pokazali svijetu kako
je islam upravo ono to se o njemu misli i kakvim ga se
predstavlja, a ne neto drugo, ne ono to on sam o sebi sa-
modopadno misli. Ba lijepo! A koliko je tim istim spon-
tano okupljenim demonstrantima u najnovijim od brojnih
islamskih dogaanja naroda posljednjih godina stalo do
islama i njegovih istinskih vrednota, pokazuju ti isti de-
monstranti svakodnevnom beutnom utnjom nad me-
usobnim ubijanjem iita i sunita, pa ak i strasnim sudje-
lovanjem u njima. Tada im, gle, nitko ne vrijea ni Muha-
meda, ni islam, a Alah im je u cijeloj toj stvari ionako pre-
malo vaan. Ili, pak, oni sami smiju ono to drugima ne do-
putaju?!
Naravno, posebna su pria posljednjih mjeseci govori rim-
skoga biskupa Ratzingera koji je jo za ivota prethodni-
ka mu na Petrovoj stolici, dok je bio samo ideolog Kato-
like crkve, govorio kako Petrova laa proputa vodu i kako
je treba zakrpati, pa je on sada zaeplja kranskim fun-
damentalizmom, tj. radikalnim intransigentnim desni-
arskim dogmatizmom upakiranim u visokososticira-
ne teoloko-moralne diskurse na koje se, kao na spomen
inkvizicije, najee i najdobrohotniji vjernici, a kamoli oni
s liberalnijim nazorima. Spominjui se s razlogom islama
koji se irio maem (pa i reis Ceri koji to negira, kao Su-
ljo u vicu, svako malo se zahvaljuje El Fatihu to je na kr-
vavom osvajakom mau u Bosnu donio islam!) i estokim
zloinima, mogao je teolog Ratzinger, kao mnogo ilustra-
tivniji primjer, uzeti izdaju Isusova uenja u to isto vrijeme
kad se islam iri s pomou monog osmanlijskog oruja,
pa govoriti o kriarskim pohodima i zloinima injenim s
njegovim imenom na usnama (Razlika je drastina, narav-
no, izmeu Isusova uenja o Ljubavi i ivljenja te Ljubavi,
te Muhamedova ratovanja za islam!), a da i ne govorimo
o npr. kristijanizaciji June Amerike ognjem i maem.
Kranska ideja nema u svojoj biti oruje i rat kao instru-
ment, ali kranstvo kao ideologija da! Islam ga, meu-
tim, ima i u ideji, a pogotovu u ideolokoj praksi! irenje
Islama putem oruja vjerska je dunost muslimana u op-
em smislu. Gotovo da je bila ukljuena, kao esta, meu
temeljne dunosti ili arkan, a potomci haridita je takvom
smatraju i danas.
1
I dok je doista kranstvo u ideji superiornije ne samo
islamu, nego i svakoj drugoj ideji, svakoj drugoj religiji,
jer razlikuje rtvu od ubojice i jer ubojice ne znaju to ine
2
,
u praktinom ivljenju svaku ideju, slab i nesiguran ovjek,
ima potrebu uramiti u svoj mali redukcionistiki mental-
1) Usp. Nekrez Smailagi: Leksikon Islama, Svjetlost, Sarajevo, 1990., str.
160
2) Rene Girard, prema: Ante Vukovi: Girard i kranstvo, Svjetlo ri-
jei, g. XXV, br. 286, Sarajevo, sijeanj 2007., str. 82. Ovdje, kao prilog
vie, pridruujemo objekciju Karla Jaspersa vezanu za etiri ljudske velii-
ne (Sokrat, Buda, Konfucije, Isus) iz njegove istoimene knjige: Jedini, koji
je imao istorijski uporedljiv obim uticaja, Muhamed, ne moe se porediti
u pogledu dubine bia. Usp. Vuk Karadi, Beograd, 1980, str. 236
ni okvir, institucionalizirati je, ideologizirati je, tj. okrui-
ti je svim prateim dogmama, uvarima istine i sredstvima
za njezino ouvanje. Kranstvo se svijetom irilo kao re-
ligija Ljubavi, a kad je postalo dravna religija nakon Mi-
lanskog edikta 313., kad se etabliralo, kad je institucional-
no i politiki poelo snaiti, kao i svaka ideologija, uzelo
je ma u ruke i na dulje povijesne staze (iz)gubilo vje-
rodostojnost. (Zar Isus uporno ne ustrajava na odbijan-
ju ideologizacije vjere, na odbijanju predoavanja vjere kao
politike poruke? On uporno govori da ona nije od ovoga
svijeta. Odbija se politiki angairati u obrani pobunjenih
Izraelaca protiv Rima, odbija politike sukobe sa idovskim
vjerskim poglavarima, bjei od mase koja ga eli okruniti,
ali prihvaa trnovu krunu vlastite rtve! Umjesto instituci-
onalne vjere, on nudi duhovno i osobno obraenje (meta-
noia) ovjeka, slobodu i dobrotu djece Boje /u islamu su
robovi Boji!/, umjesto oslobaanja i politike moi... A to
nam nude pape, biskupi ili svekolika povijest Crkve?)
Ova i ovakva matrica ponaanja mogla bi se oditati na
svakoj povijesno relevantnoj ideji koja se institucionalizi-
ranjem iz autsajderskog, opozicijskog, moralnog poloaja
transformirala u sustav moi, sustav vlasti, sile i prisile. Iz-
gradnja institucionalnih oblika, drutveno oito neizbje-
na, ako ne ak i nuna za odjelotvorenje, za pragmu ivlje-
nja, nuno tu instituciju hijerarhizira i piramidalno struk-
turira, te je pretvara u organizaciju moi, legitimira njezinu
agresivnost i nasilje koje dolaze kao izravan proizvod su-
parnitva,
3
a s njima i sve oblike dravne organizacije s re-
presivnim instrumentarijem.
Islam je, pak, premda se njegovi protagonisti takoer ra-
zliito ponaaju kad su u opoziciji i slabi (kao sad u Eu-
ropi, npr.) i kad su u poziciji i moi (Saudijska Arabija ili
Iran), od svojih poetaka ratnika religija.
4
Sam Muha-
med, to je nezamislivo uz npr. Isusovo uenje i djelovanje
(Tko se maa laa...)
5
, ratuje u vie navrata, pa ak u jed-
noj od bitaka biva i ranjen! On svime, i praktino i kuran-
skom zapovijeu, demonstrira rat protiv neprijatelja
6
, pa i
time preuzima matricu idovstva (izabranost, dakle ek-
skluzivitet, jednostavno i lako sve doputa i sve opravda-
va!) koje neprestano ratuje za svoje ciljeve
7
, a opravdava-
jui to, dakako, neprovjerivom Jahvinom ili Alahovom e-
ljom, tj. ljudskom voljom projiciranom na boanstvo! Da-
kle manipuliranim Bogom!
Ideologija, evidentno je, mora imati daleke, nedokuive,
neprovjerljive i nedodirljive, dakle neupitne autoritete. Ve
je njihovo provjeravanje, dovoenje u pitanje bilo ega od
onoga kakvim ga je ljudski mit konstituirao nedopustivo,
ako nije i zloin koji podlijee sankcioniranju s najteim
posljedicama, kako nam to demonstrira i suvremeni po-
3) Usp. Rene Girard, kao gore
4) Usp. Elias Canetti: Masa i mo, GZH, Zagreb, 1984., str. 117-119
5) Usp. Mt. 26, 52; Iv. 18, 11
6) Usp. Kuran, sura 9, stih 5
7) Canetti, kao gore, str. 148
litiki islam. Jedan Bog, jedna Istina, jedan Voa, jedan
(izabrani) Narod. Apsolutni monizam!
U nedavnoj smo prolosti i mi ivjeli jednu od takvih ap-
solutizacija. ivjeli smo ateistiku religiju (oksimoron!),
istinu komunizma (Kuba ili Sjeverna Koreja je i sada u jo
drastinijem obliku ive!), gdje se nije smjelo sumnjati ni
u Boga, ni u Istinu, ni u Vou, ni u Narod/Klasu, ak ni u
male zemaljske proroke te istine (a to su nerijetko bili ak i
obini partijski inovnici!), a kamoli u nebeske, totemske
voe (Marx Engels Lenjin Staljin/Mao/Tito, Enver
Hoxa...), koji su bili i bogovi i poslanici i istina.
Kako je to sve izgledalo koju tisuu godina ranije, u vri-
jeme konstituiranja religijskih mitova, moemo samo na-
sluivati, premda nam je Mircea Eliade
8
irom otvorio vra-
ta razumijevanju tog fenomena. S druge, pak, strane, Eli-
as Canetti, Gustav Le Bon, Serge Moskovici i slini, nauili
su nas o fenomenu masa, o upravljanju masama, o njihovoj
upotrebnoj vrijednosti. Mit se konstituira na jasnom prin-
cipu: svaki put kad doe do poremeaja veih razme-
ra i kad nastaje nov tip politike vlasti, doktrina i lik te
vlasti bivaju izraeni nekim mitom
9
, a utjelovljuje se u
nekom karizmatinom voi. Na tom mehanizmu funkcio-
niraju i npr. Mojsije ili Muhamed koji etiki kodeks pretva-
raju u ideologijske imperative, za razliku od (mitskih) voa
drugoga tipa koji politike kodekse pretvaraju u ideologij-
ske imperative. Obojica (Mojsije i Muhamed) bili su i po-
litike voe, pa ak i s imanentnim dravnikim atribu-
cijama (tipa Hamurabija, npr.!). Mojsije cijeli jedan narod
(gomilu, mnotvo, masu) vodi etrdeset godina kroz pusti-
nju u osvajaki pohod na Obeanu zemlju; a muslimanske
mase, bilo da je rije o njihovoj ratnikoj ili sporoj forma-
ciji
10
, imaju zadatak impresionirati brojnou (sebe okura-
iti, neprijatelju priprijetiti). Zato i nije udno da npr. D.
Latiu, piscu i islamskom teologu, svako malo pa padne
na um priprijetiti da e za neto pozvati milijardu musli-
mana svijeta, jer budui da njega ta injenica impresioni-
ra, on misli da bi trebala druge uplaiti ili barem impresi-
onirati, bez obzira to to, kao niti bilo to drugo u tim raz-
mjerima, nije niti moe biti kompaktna struktura, te to je i
taj svijet, kao i bilo koji drugi, atomiziran na bezbrojne in-
teresne entitete.
Nita se drukije, od Mojsija ili Muhameda, nisu predstav-
ljali ni posjednici ili uzurpatori moi, voe ili vladari dru-
gih kulturolokih i religijskih miljea, od amanizma
11
do
europskog cezaropapizma ili npr. islamsko-iitskog aja-
tolatva danas. Principi na kojima funkcioniraju ti meha-
nizmi moi isti su: od boanstva izabrani i nedodirljivi (du-
hovni ili ziki) voa, ak i kad uzurpira mo njegovi po-
uzdanici, najneposredniji egzekutori posluna vjernika,
8) Usp. Istorija verovanja i religijskih ideja, I-III, Prosveta, Beograd, 1991.
9) Ser Moskovisi: Doba gomile, XX vek, Beograd, 1997., knj. II., str.
227
10) Canetti, kao gore, str. 118
11) Usp. Mircea Eliade: amanizam, Matica srpska, Novi Sad, 1985.
podanika masa. A kako se masa dri poslunom, demon-
striraju nam svi autoritarni, totalitarni ideologijski sustavi
kroz povijest. O sosticiranijim oblicima dranja podani-
kih, vjernikih masa u poslunosti, o njihovom kontrolira-
nju na sosticiraniji nain, meu ostalima, pokazali su nam
npr. Tomas S. Szasz u Proizvodnji ludila
12
ili Jean Delu-
meau u Grehu i strahu
13
premda bi se za ilustraciju moglo
navesti jo mnogo instruktivnih djela.
Suvremeni sukobi svjetskih ideologija, materijalne (se-
kularizma i globalizma kao ekonomistike ideologije) i du-
hovne nominacije (islama i kranstva), sadravaju u do
u detalje itljivim matricama sve te fenomene. Imaju voe
koji su simboli snage i moi naih vrijednosti; imaju pro-
fesionalne ideologe, mitomane, teoretiare tih vrijednosti;
imaju uvare i zatitnike naega naina ivota (vjere, mo-
rala) koji znaju kako se konstituiraju unutarnji i vanjski ne-
prijatelji; imaju vjerniku, podaniku masu, koja je poten-
cijalno uvijek i hajkaka masa.
14

Voa je obino suveren, ak i kad je samo boji poslanik,
namjesnik na zemlji ili, po milosti bojoj, car i kralj, pa ak
i obini demokratski izabrani voa. On jest ili postaje ne-
upitan, jer masi treba otac (otac nacije, sveti otac!?), voa,
lider, dobri pastir, poslanik... samo je pitanje kojim diskur-
som se uspostavlja njegovo neupitno mjesto! Ideolozi su tu
da bi uspostavili sustav vrijednosti na teorijskoj i doktri-
narnoj, dogmatskoj razini. Oni znaju temeljne toke histo-
rijskog poslanja i apsolutiziraju ih do metazikih razmje-
ra. Zatitniki sloj ine uvari proklamiranih ideolokih za-
sada u mjeri i na nain na koji su ih oni razumjeli. Oni ne
znaju, njima se kae to je to! A kako ih oni razumiju i kako
sprovode to to su uli, historija je puna zloinakih pri-
mjera. Oni su psi-uvari ideolokih (drutvenih, religijskih,
politikih, ekonomistikih, u biti interesnih) sustava. o-
vjeku tako svojstven redukcionizam od tzv. objave do nje-
zine implementacije (reeno dananjim jezikom!) ak i naj-
bolje ideje (npr. evaneoska ideja Ljubavi) oktroira svaki
od gore spomenuta etiri stupnja realizacije (voa, ideo-
log, uvar, vjernik/podanik) i na kraju dobijemo zloi-
nake i pljakake pohode kriara protiv inovjernika, ali i
protiv vlastitih suvjernika (npr. u IV. kriarskoj vojni kria-
ri su, niim izazvani, poharali katoliki Zadar!?); zloinake
pohode jednih muslimana protiv drugih ili, to se smatra
posve normalnim inovjeraca. Nimalo drukije, da pojed-
nostavimo, nego to je bio nedavno ivljen sukob ideolo-
kog Istoka i ideolokoga Zapada, gdje su jedni drugima bili
prirodni neprijatelji, ali je i svatko od njih (komunizam
je to doveo do savrenstva) imao i vlastiti nauk (dogme),
vlastite heretike i otpadnike, one koje treba uhoditi, disci-
plinirati kaznom, eliminirati, ili jednostavno reeno ubi-
ti. Drugi i drukiji je vanjski neprijatelj, on je potreban
da bi nam pomagao u naoj samoidentikaciji. On je ne-
12) Usp. GZH, Zagreb, 1982.
13) Usp. Knjievna zajednica Novog Sada Dnevnik, Novi Sad, 1986.
14) Canetti, kao gore, str. 77-138, passim
mi, izvrnuta slika nas. On je razlog zato smo mi ovakvi, on
je ono to mi neemo i ne elimo biti. On je vrag, ejtan,
sotona, avo, neastivi, neista sila, on je osovina zla. Pa
i sve religije, pogotovu jednoboake (olimpske spletke su
odve literarne!) imaju nauk o neprijatelju vragu, sotoni,
pobunjenom anelu, ejtanu... Dobro je ako je on stvaran,
ali i ako ga sluajno nema, a vjernici, tj. podanike mase se
opuste, treba ga izmisliti, pothranjivati, uzgajati, njegovati.
On je i dobar saveznik! Nedavno ga je opet aktivirao Bene-
dikt XVI. rekavi kako su sluge Palog anela svi oni koji
odbijaju Boga i ne priznaju Njegova Sina Jedinoroe-
nog. Vladaru pakla i njegovim spletkama podlegli su ate-
isti, inovjernici, bezvjerni znanstvenici i postmodernisti.
Misterij zla, mo tmina u nae se doba oituje u jo pod-
lijim i opasnijim oblicima: kroz opredjeljenja od ateizma
koji se povodi za znanou do predstavljanja takozvanoga
moderniziranoga ili postmoderniziranog Isusa.
15
Znam da bi avo trebao djelovati preventivno na savjest
strahom koji ulijeva dolazei s onih strana, iz metazi-
kih stranputica. Tako je on u jednoj mjeri i do jedne razine
uinkovito oruje, ali i posredni kompliment ideologiji.
Jer, zaboga, to smo mi ako nemamo protivnika, neprijate-
lja, nekoga tko je protiv naih svetinja, simbola, uvjerenja,
naega naina ivota, interesa radnike klase...!? I kako su
samo onda poeljni oni koji nas vrijeaju, mrze, napadaju,
neprijatelji svih vrsta i boja... Dakako, bolje je da su izvan
naih redova, ali za discipliniranje podanika dobar je s vre-
mena na vrijeme poneki i u naim redovima. Nita bolje
od egzemplarne kazne: progona vjetica, spaljivanja knjiga,
terora nad kolebljivcima, ubijanja otpadnika ili konverti-
ta. Nisu ovo stvari iz historijske itanke; oni, tj. njihov radi-
kalizam ivi i svoju vjeno aktualnu dimenziju. Prekjuer
Katolika crkva, juer faistika ili komunistika ideo-
logija, a danas islam u Saudijskoj Arabiji, Iranu ili Af-
ganistanu. Juer, danas...? Ma ne! Uvijek i svi! Simultanitet!
Sumnjivac, a on je, vidjeli smo, ateist, liberal, jednako kao i
apostat, konvertit, inovjernik, dakle nevjernik, automatski
je i neprijatelj na kojega je trajno otvoren lov. No, on nije
vie samo neprijatelj vjere, nego i ideolokoga i politiko-
ga suverena, sustava, zemlje, ideologije, pa ak i Boga! A
zna se to pripada neprijatelju! A ako je Boji neprijatelj,
onda smo mi kao Boji namjesnici (a pogotovu Boji ro-
bovi!) duni zatiti Boga! A mi znamo i nain na koji se to
radi i na koji bi to Bog htio!?
Nitko se, naravno, ne bavi pritom milju da bi za lou sliku
jedne ideje, vjere, ideologije, drutvenoga ili politikoga su-
stava mogla biti kriva sama ideja, vjera, ideologija, sustav,
ili nain na koji se oni prakticiraju. Budui da to ona ne
moe i ne smije biti, jer je boanskog podrijetla, kriv je dru-
gi. Moda ne ba odmah ovjek, nego pali aneo (avo) koji
je ovjeka (zlo)upotrijebio, izazovi svijeta, a u radikalnijoj,
uvijek nuno reduciranoj varijanti, drugi, drukiji, dakle
neprijatelj... To objanjava i univerzalnost ksenofobije!
15) Usp. Net.hr 04.01.2007.
A ba se organiziranjem kriarskih pohoda (dominantno
protiv vanjskog neprijatelja) ili sudsko-crkvenim proce-
suiranjem (dominantno protiv unutarnjeg neprijatelja)
Crkva institucijski oblikovala, odravotvorila, te tako
dugorono generirala sve potonje snane idejne/ideolo-
ke, dakle drutvene/politike pokrete/pojave nastale u kri-
lu judeo-kranske i grko-rimske kulture: liberalizma, se-
kularizma, ateizma, imperijalizma, socijalizma, komuniz-
ma, globalizma... Oni su se, premda nastali na kritici insti-
tucionalnog kranstva i njegove izdaje temeljnih vrijedno-
sti (osobe, slobode, ljubavi), i sami otuili (objektivacija!)
16
,
ideologizirali, ak radikalizirali do mjere da i sami budu/
postanu, svaki na svoj nain, totalitarizmi.
II.
Kako fundamentalizme naglaeno zanima ideoloka orto-
doksija, oni ne preu od agresivnog, ak zloinakog na-
metanja i kontroliranja ortopraksije (ispravnog djelovanja),
dakle onoga to je (ili bi trebala biti) sveta privatnost sva-
kog ivljenja vjere, svakoga vjernika. Pokazat e se to zor-
no na dvama novijim knjievnim djelima koja nam dola-
ze s islamskoga istoka, iz islamskoga kulturolokoga kru-
ga. Ideoloki unitarizam, dogmatizam, totalitarizam, neto-
lerancija, ideoloki teror... u svojoj orijentalnoj izvedi, kako
nam ih nudi literatura, nimalo se ne moraju stidjeti svojih
ve dobro znanih zapadnih izvedbi.
Literatura je ve ponudila mnotvo djela o kranskim fun-
damentalizmima. O dvama najznaajnijim ideolokim fun-
damentalizmima/totalitarizmima (komunizmu i faizmu)
20. stoljea postoji nebrojena literatura. Na red je, izgleda,
dolo literarno oblikovanje ili drutveno raskrinkavanje
islamskoga fundamentalizma.
Sluaj indijskoga pisca Salmana Ahmeda Rushdieja
(1947.) i tobonja blasfemija u romanu Sotonski stihovi
(1988.), koju je procijenio i zbog koje mu je izrekao smrt-
nu presudu iranski vjerski voa Homeini, svijetu je svratio
pozornost i na taj oblik fundamentalitike totalitarne svije-
sti, premda se gotovo i ne zna da je egipatski pisac i potonji
nobelovac Nagib Mahfuz (1911.-2006.) jo 1967., dodu-
e izvan Egipta, u Bejrutu, objavio roman Djeca nae ma-
hale
17
koji bi se, po parametrima politikog islama, mogao
nazvati blasfeminim (20 godina prije Rushdiea! No, tada
nije bilo Homeinija!) i takvim je u Egiptu tretiran, jer ni
do dana dananjega nije tiskan u Mahfuzovoj zemlji. Zbog
toga, ali i zbog stalne bespotedne kritike upotrebe religij-
ske moi za politiko nasilje i teror, jedan ga je mladi (obi-
16) Usp. Nikolaj Berdjajev: Duh i realnost, Kranska sadanjost, Za-
greb, 1985., str. 166; Nita manje instruktivna, a na ovom fonu, je i: Nikolaj
Berdjajev: Ja i svijet objekata, Kranska sadanjost, Zagreb, 1984.
17) Vie o ovome usp. Mirza Sarajki: Utihnula su avrljanja na Nilu, Novi
Izraz, g. VII., knj. VII., br. 33-34, Sarajevo, juli-decembar 2006., str. 189-
199
no za to upotrijebe mlade!)
18
fundamentalist 1994. u Kairu
pokuao ubiti noem.
Na poseban su nain na taj problem iznutra, iz samoga srca
toga svijeta, ukazali nedavno objavljenim knjigama: Tur-
in Orhan Pamuk (1952.) svojim politikim romanom,
19

i Iranka Azar Nasi (1955.) svojom memoarskom knji-
gom.
20

Mehanizam nasilja vlasti u ime autoritarne ideoloke svi-
jesti, bila ona politike ili religijske provenijencije, meha-
nizam uskraivanja prava i slobode do smrti pojedinca, li-
terarno smo ve nebrojeno puta susretali od djela Alek-
sandra Solenjicina, Borisa Pasternaka, Nadede Mande-
ljtam, Czeslawa Milosza, Milana Kundere, Karla tajne-
ra, Prima Levija, Imrea Kertesza... i ona nije nimalo druk-
ija u djelima autora koji slikaju svijet politikog islama, iji
se fundamentalizam, a on nipoto nije od juer, i on je vi-
estoljetni, danas bolje vidi samo zato to su s politike
scene nestali drugi, jo vei i ideoloki (gospodarski i
vojno) moniji (kompaktniji!) totalitarizmi i budui da
je dolo vrijeme da se on takvim, to provocirano, to sa-
movoljno, pokae. Moda dvije knjige dvaju autora iz dvi-
je zemlje islamskoga kulturnog kruga i nisu ba najrepre-
zentativniji uzorci (bilo bi zanimljivo pridruiti im Mahfu-
za iz Egipta i moda jo nekoga, ako bi takav postojao u Sa-
udijskoj Arabiji ili talibanskom Afganistanu
21
), ali kako nji-
hove knjige nisu socioloki, nego literarni portreti sredi-
na i tipinih fenomena, i u nedostatku drugih ilustrativnih
primjera, zadrat emo se na njima i vidjeti kako za drav-
nu i drutvenu represiju, religijsko ne funkcionira nimalo
drukije od politikoga. Kako nas ne zanimaju kvantika-
cije (u)injenog zla u ime ideologije, takvima ih i ne gleda-
mo i ne usporeujemo, nego tek i samo po mehanizmima
upotrebe moi za nasilje nad podlonicima i oboavanje
(obogotvorenje!) voa.
Svjedoenje Azar Nasi, profesorice anglosaksonske knji-
evnosti na sveuilitu u Teheranu, o poziciji knjievno-
sti u Islamskoj republici Iranu pretvorilo se u sveobuhvat-
no seciranje drutva, drave, ideologije, uvara reda i mora-
la, tzv. masa, te pojedinca, njegove intelektualne i moralne
pozicije, nimalo drukije (u konanoj izvedbi!) od Milosze-
18) To je onaj prol ovjeka to ga Hans Magnus Enzensberger zove radi-
kalni gubitnik i koji je pun destruktivne energije po principu to je bezi-
zlazniji njegov projekt s veim ga se fanatizmom dri, usp. Hans Magnus
Enzensberger, Mukarci uasa: esej o radikalnom gubitniku; u: Europ-
ski glasnik, g. XI., br. 11., Zagreb, 2006., str. 67-87
19) Snijeg, Vukovi&Runji, Zagreb, 2006., u daljem tekstu brojevi stra-
nica su iz ovoga izdanja
20) itati Lolitu u Teheranu, Rubikon, Novi Sad Denis, Sarajevo, 2005.,
u daljem tekstu brojevi stranica iz su ovog izdanja
21) ta je sve tamo bilo zabranjeno, doe ovjeku da pomisli kako ima po-
sla s luacima, a ne studentima (taliban=student)! Oni su tamo ak ruili
vrijedne spomenike svjetske kulturne batine, Budine kipove u Bamijanu,
jer nisu djela islamske vjere i kulture. Ba kao kad bi Egipani poeli bul-
doerima ravnati piramide!?
va Zarobljenog uma.
22
To bi, dakle, bila dominantna mjesta
zatvorenog, totalitarnog, ideolokog (na rigidnim, reduci-
ranim religijskim osnovama utemeljenog) drutva. Pojedi-
nac sa svojim individualizmom najvea je prijetnja vjeri,
voi i masi pojedinano, a pogotovu njihovu svetom je-
dinstvu. Paradoksalno, ali istinito! To svoje neprijateljstvo
pojedinac iskazuje jedinim to uope moe imati: znanjem,
neovisnou, slobodom. Sustav protiv toga ima ve dobra-
no isprobane totalitaristike reekse: pritiske, zabrane, lai,
cenzure, uhoenja, lani moral, institucionaliziranu glupost,
ideoloke mitove, fanatizirane neznalice, zatvore... Jednom
rijeju teror! Daleko bi nas odvela pobrajanja svih oblika
terora i njihove ilustracije, ali je dovoljno rei da jedna od ju-
nakinja ove knjige Islamsku republiku Iran smatra izda-
jom islama, a ne njegovom potvrdom (str. 40.), jer islam-
ska revolucija koristila je islam kao opresivno sredstvo, i tako
mu nanela vie tete nego to bi to neko strano telo ikad mo-
glo uiniti. (str. 123.) No, kako je drukije i bilo mogue kad
je iranski voa strogi i kruti ajatolah, samoproklamovani -
lozof-kralj (str. 37.), kako ga autorica vidi, koji i u sluaju
Rushdie pokazuje tko je i to je, jer pisac, kae ona, ne vrijea
u svojoj knjizi islam, nego samo portretira voe. (str. 61.)
Homeinijeva djela se, svjedoi autorica, ismijavaju po zaba-
vama (tako je bilo i s Neronovim, Staljinovim, Hitlerovim,
Mao Ce-tungovim... djelom). Kako i ne bi kad ovjek, ija ti-
tula (ajatolah) na perzijskome znai boji znak, obrazlae
da se muki poriv za seksom moe utoliti seksom sa i-
votinjama. (str. 83.) U tako projiciranom svijetu i ne iznena-
uje da australski ejh Taj El-Din Hilalyjem tvrdi da su ene
same krive za silovanje jer su nepokrivene ene meso,
a nepokriveno meso ostavljeno na ulici postaje plijenom
maaka i pasa. ija je onda krivnja maaka ili onih koji su
dopustili da meso ostane nepokriveno? enama se, umuje
ejh i njemu slini, ne bi nita dogodilo da su ostale u svojim
kuama, pokrivene hidabom.
23
Pritom se ti mudraci i ne
pitaju, a kamoli da bi odgovorili na pitanje koje je tako jasno
jednoj od junakinja nae knjige: kakav je to mukarac ko-
jeg bi pogled na pramen moje kose seksualno uzbudio? (str.
82.) I to je onda razlog za surova ponaanja prema enama
u nekim muslimanskim zajednicama, kao i za najradikalnije
metode, neljudska sakaenja enskih genitalija kako bi im se
obuzdali seksualni porivi???
Kad je ve tako, onda je jasno da je u svijetu islama enama,
pogotovu intelektualkama, mnogostruko tee. One su kri-
ve i to imaju poriv (da je Bog mislio da im ne treba, ne bi
im ga dao, zar ne vjernici?!) i kad su silovane, a mukarci ni
kad siluju ni kad prakticiraju sodomiju, ne samo da nisu kri-
vi, nego nisu ak ni nemoralni.
24
Bit e da je u pravu Rushdie
kad kae da se islam plai ene i da je veo na eninu licu na-
22) Usp. npr. Neprijatelj reda, ovek; u: eslav Milo: Zarobljeni um,
BIGZ, Beograd, 1985.
23) Usp. Slobodna Dalmacija, 27. 10. 2006., str. 16.; Isto, Pincom.info, 15.
1. 2007.
24) Radoznalije upuujemo na knjigu Nedjma: Badem, intimna pria,
OceanMore, Zagreb, 2006. ili na sluaj iranske zvijezde sapunica Zahre
Amir Ebrahimi iji se porni 2006. naao na Internetu.
in da joj se oduzme mo.
25
Provodei teror (slian sovjet-
skome!), Homeini se ak poziva na nj, otvoreno poziva na
lin i odobrava ga: Poslije svake revolucije vie hiljada ko-
rumpiranih elemenata unitavaju se i pale na javnim mesti-
ma... (str. 106.) i dalje: Kriminalcima ne treba suditi. Sue-
nje kriminalcu je protiv ljudskih prava. Ljudska prava zahte-
vaju da se kriminalac ubije istog momenta kada se sazna da
je poinio zloin. (str. 109.) To je eklatantan primjer zago-
varanja terora, jer tko je kriminalac, tko korumpiran, tko...
odluuju ideoloki egzekutori na licu mjesta. Tako je posve
razumljiva njegova revolucionarna pravda ili, drugim rije-
ima, teroristika doktrina: Udarite i pustite druge da se
ale. (str. 152.) Otuda je razumljivo i posve naravno da mi-
litantni odredi idu ulicama i ubijaju antirevolucionare (str.
110.), dakako na pinoeovski nain! Tako je Homeini i do-
ao na vlast i vlast drao, osnaivao. Knjiga svjedoi: nasilje,
ubojstva, javna priznanja nikad poinjenih zloina (str. 113.),
bombardiranje sjedita Islamske republike partije i pobije-
nih vie od osamdeset lanova vlade. (str. 169.)
Sljedei rat s Irakom Homeini e proglasiti blagoslovom za
nas (str. 174); svoje vladanje Iranom proglasio je Pro-
rokovom vladavinom, a mladiima koji su ili ginuti u
rat vjeao je kljueve raja oko vrata. (str. 175.)
Homeini je odlian uenik najrigidnijega, najmaligni-
jeg staljinizma. On ak i knjievnost danovljevski
26
pro-
pisuje: Islam je jedina sveta religija koja propisuje poseb-
no svetu knjievnost, koja oveka vodi na put dobra. Time
je imam Homeini postavio zadatak piscima, kau egzegeti
njegove rijei, sveti zadatak: Ako je na imam pastir koji
svoje stado vodi na ispau, onda su pisci verni psi uva-
ri, koji stado moraju voditi u skladu s pastirovim upu-
stvima. (str. 139.) Jo bi to imao biti napredak u odnosu
na stav islamskih pravnika da osim Kurana ne bi smjela po-
stojati nijedna druga knjiga!
27
A tko su ideoloki (politiki i
policijski) uvari revolucije, morala, te djela i lika Voe, tog
Velikog brata koji sve vidi ili barem eli sve vidjeti i kontro-
lirati? Koje su njihove metode, a koja su im znanja i kom-
petencije? Da ih ne kvaliciramo, bolje se posluiti ilustra-
cijama iz knjige, pobrojati neke pojave (ni priblino sve!),
jer one najbolje govore o fenomenu ideolokoga terora i o
njegovim protagonistima, o onome to su u stanju uradi-
ti avo i njegovi egrti (ovdje je ak i Bulgakovljev Majstor
djetinje bezazlen!), o mati koju posjeduju jedino zlo i glu-
post ujedinjeni u ideolokoj pragmi!
Glavni lmski cenzor je gotovo slijep ovjek (str. 34.); preda-
va islamskog morala je ovjek koji nauava da mukarac
ima posebne potrebe (str. 39.), dakako seksualne; zatvaraju
se knjiare koje prodaju knjige na stranim jezicima (str. 50.);
25) Usp. Net.hr|Hina, 10.10.2006.
26) Zarad mlaih itatelja treba rei da je danov umro 1948., cijelih tri-
deset godina prije Homeinijeve revolucije (1979.), a ostao je upamen kao
simbol komunistikoga nasilja nad duhovnim i umjetnikim djelatno-
stima!
27) Hans Magnus Enzensberger, kao gore, str. 79
zabranjuje se 1001 no (str. 29.), zabranjuju se zabave, sla-
doled na javnom mjestu, zaljubljivanje, dranje za ruke, ru
na usnama, smijeh na javnom mjestu, satelitske antene (str.
76.); uvari morala upozoravaju djevojke jer su grizle ja-
buke suvie zavodljivo (str. 70.); ideoloki je grijeh gleda-
ti nekoga sa zapadnjakim stavom (str. 84.), a zapadnja-
ki stav kod jednoga profesora ocijenjen je kao koketan je
i oputen (str. 133.); u strahu od terora se (ak!) i deseto-
godinji djeak budi uasnut zbog sanjanja nedozvoljenog
sna (str. 57.); islamska ena je nevina, a kranska nije, i
zato se valjda seksualno iskoritava (islamska) djevojica od
jedanaest godina (str. 59.), a ena-uvarica seksualno uzne-
mirava profesoricu koja ulazi u Ministarstvo za vie obrazo-
vanje (str. 184.); kriminalci rade za visoke dunosnike (str.
77.); fanatici uvode boje zakone (str. 103.) i valjda zato bra-
ne noenje ruiastih arapa (str. 88.); jedna sveuilina pro-
fesorica nosi veo da bi se borila protiv amerikih imperijali-
sta (str. 111.), (a ja mislio to vjerski propis!); profesor se, pak,
odbija rukovati s kolegicom profesoricom, tj. namahram e-
nom (str. 112.) i ne gleda je u oi (str. 201.); zabranili su balet,
ples i ensko pjevanje (str. 122.); veo se enama namee kao
izraz vraanja utjecaja islamskog sveenstva (str. 126.); spa-
ljivanje kinoteka (str. 161.); kulturna revolucija (asocijacija:
kao u Kini!) (str. 162.); zabrana na predavanjima spominja-
nja muko-enskih odnosa, pia, politike i religije (str. 196.-
197.); na kau koji dri Armenac stoji natpis Vjerska ma-
njina (asocijacija: uta vrpca na ruci idova!) (str. 197.), pro-
ganjanje Kurda i babista; estitke za pogibiju najbliih (str.
231.), ali se proglaava alost kad umre Homeini (!?); u iran-
skim zatvorima siluju i potom ubijaju ene ija je jedina kriv-
nja njihova ljepota (str. 231.); na grobu aha Reze izgraen
javni WC (str. 250.)... I mogli bismo jo mnogo toga nabroja-
ti, ali moramo se suglasiti s autoricom: zadatak uvara ideo-
logije bio je jednom rijeju izgradnja crno-bijeloga svijeta
(str. 299.) u kome je ponajprije trebalo zamagliti granice iz-
meu linog i politikog, i tako unititi i jedno i drugo (str.
294.). Tako su svi postali rtve samovoljnosti totalitarnog
reima, koji je neprestano harao po najintimnijim delovima
naih ivota i nametao nam svoje vizije. (str. 78.)
Bjelodano je da se najvie njihovih zabrana odnosilo na
najprivatniju ovjeku sferu (oni ne vole individualnost, po-
jedinanost, privatnost... oni vole masovnost, sletove, mi-
tinge, predane mase...), na seksualnost, naprimjer. Net-
ko je s razlogom rekao: Vie im smeta kapljica sperme,
nego ocean krvi. Zato i jest za Homeinijev islam rat pro-
tiv islamskoga Iraka blagoslov, a antiislamska stvar jedenje
sladoleda na javnom mjestu! I jedno i drugo on razumijeva,
ni manje ni vie, nego kao Prorokovo vladanje!
III.
Nedavno ubojstvo armenskoga novinara Hranta Dinka
(19. sijenja 2007.), koji je ve bio u Turskoj kazneno pro-
gonjen jer je 2002. rekao: Ja nisam Turin nego turski
Armenac.
28
i dolazak u nae knjiare Pamukovog politi-
kog romana Snijeg nekako su se vremenski gotovo po-
dudarili. Sie te politike prie i zloin na istanbulskoj uli-
ci takoer se do neke mjere podudaraju, tim vie to je sli-
na sudbina, kazneni progon (ve se zbio!) i ubojstvo Pa-
muka (prijetnja se trebala ostvariti kao i atentat na Din-
ka!), namijenjeni su i turskom knjievnom nobelovcu. Dru-
gi grijeh turskog Armenca je to je otkrio da je Sabiha Gok-
cen, posvojena ki osnivaa moderne Turske, Kemala Pae
Ataturka, armensko siroe. Po 301. lanku turskog kazne-
nog zakona uvedenog u lipnju 2005. Hrant Dink je zbog
toga kriv za vrijeanje turske nacije. Proglaen je kri-
vim i zbog objave turskog genocida nad Armencima iz-
meu 1915. i 1923. kad je turska vojska sustavno i or-
ganizirano ubila milijun i pol Armenaca, te je listopada
2005. osuen na 6 mjeseci uvjetno. Ubio ga je s tri metka u
zatiljak 17-godinji (obino za to upotrijebe mlade!) Ogun
Samsat iz Trabzona, koji je priznao da je slino namijenje-
no i Pamuku.
29
Uostalom, u njegovom romanu Snijeg ita-
mo i o tome.
30
to, pitamo se, nekom mladom, zavedenom, neobrazova-
nom, vjerski zatucanom, islamski fanatiziranom militantu
znae knjievni nobelovci Mahfuz i Pamuk ili svjetski ugle-
dan pisac Rushdie? Nita, tek metu vie, premda su oni ve
i svojim postojanjem uinili vie za islam (ba kao i vino-
pija Rumi!) od svih njih na desetke tisua primitivnih mi-
litanata...! Na tom je fonu i roman Snijeg kojim je, izgleda,
i Orhan Pamuk uvrijedio tursku naciju, jer i on, uz osta-
lo, spominje genocid nad Armencima. No, vratimo se ipak
knjievnom djelu.
Premda je politiki i drutveni ambijent Pamukove Tur-
ske drugi i drukiji od onoga koji oblikuje revolucionar-
ni iranski islam, mogue su poredbe ova dva drutvena i
politika ambijenta. U Iranu je islam rigidna dravna ideo-
logija, za razliku od Turske, u kojoj dominira ideoloki se-
kularizam i turski dravni nacionalizam.
31
Ipak, politiki
islam kakav se, kao subverzivna pojava, ivi u Turskoj, a
kakvim ga oditavamo kod Pamuka, nije bitno drukiji od
amblematinog, klietiziranog islama kakav se obino vee
za dominantno arapsko-islamski svijet.
32
Zato govorimo
28) Ovo podjea na sve agresivnije politike stavove kod nas, a pro-
tiv bosanskih Hrvata i Srba da oni nisu to to jesu ili misle za sebe,
nego Bosanci!
29) Usp. Slobodna Dalmacija, 28. 1. 2007., str. 18
30) Usp. kao gore, str. 282
31) Usp. osim u Snijegu, takoer i u: Orhan Pamuk: Istanbul,
Vukovi&Runji, Zagreb, 2006., str. 260-261
32) Spomenuti je Enzesbergerov esej mnogostruko ilustrativan jer govo-
ri o brojnim nedostacima i slabostima arapsko-islamskoga svijeta i otva-
ra iri uvid u stanje tamonje drutvene svijesti: etiki decit, nedostatak
politikih sloboda, decit u znanju, svaka druga arapska ena je nepisme-
na, korupcija i nasilnitvo su endemski... a sve je to u estokom sukobu s
kuranskim tekstom: Vi ste najbolja zajednica koja se ikad meu svi-
jetom pojavila. (3,110), to ih superiorizira, a to im kao izabranima
stavlja teak zadatak na lea: I borite se protiv Sljedbenika Knjige koji
u Allaha ne vjeruju sve dok posluno i ponizno ne budu davali glava-
rinu. (9,29) Doista shizofrena situacija! ak je i komunistika ideologija u
sebi imala Princip nade! Ovo, pak, propagira kulturu terora i smrti!
o amblematinom islamu? Ve na samome poetku Snije-
ga Pamuk e locirati problem veui ga za enu i mara-
mu kao amblem, kao simbol politikog islama (str. 24.), a
koji to postaje iz politike reakcije, bunta, tako da je pro-
sjena djevojka kojoj je to drutveno nametnuto uvjere-
na da je marama Allahova zapovijed i zastava njezine vje-
re. (str. 122.) Ona maramu nosi, kako sama kae da mi ne
biste vidjeli kosu (str. 270.), ne pada joj na pamet rei, i ne
kae, da je nosi jer je to Alahova, kuranska ili Muhamedo-
va zapovijed, niti da ne bi izazivala muku strast kako to
kau mule, niti... Pokazat e se, najposlije, da je nosi kao
izraz mukoga nasilja. (str. 369.) Oko te marame vrtjet
e se cijela Pamukova pria. Ako pokrivanje enu titi od
uznemiravanja, silovanja i poniavanja (str. 53.), onda tu,
oito, nije problem u eni i sa enom, nego s onim tko bi je
uznemiravao, silovao i poniavao, a niim se ne vidi da bi
islam imao togod rei protiv tih i takvih nasilnika. Ako je
istina to kae muslimanski militant da su otkrivene ene
izloene ivotinjskim mukim nagonima (str. 53.), to su
onda ene krive za ivotinjsko u mukarcu i kako to
onda da je tom nosiocu ivotinjskoga doputeno biti i
mula i imam i ajatolah i poslanik, a eni nita od toga doli
pokrivena! ak e teoretiar tog i takvog islama traiti od
muslimanske djevojke da bude spremna i ivotom platiti
svoju vjeru (str. 89.), svodei pritom svu vjeru na maramu
i tako vie nego bilo koji zlonamjerni zapadnjak reducirati
i vrijeati vlastitu vjeru. Gdje su tu Boja istina i pravda? A
glavni junak, novinar i pjesnik, kad postavlja to pitanje ve
je osuen na smrt, jer se uope drznuo misliti, pitati. Da-
kle, ateist je, ak pokvareni ateist ve samo stoga to misli
i pita! Je li i to Boja presuda ili samo ljudsko posuivanje
pameti Bogu?! Inteligencija vjerskih fanatika i militana-
ta, rei e Pamuk, dovodi u pitanje Alaha!
33
Da u svemu tome nije rije o pitanju vjere, pogotovu ne
osobne vjere, ve o obvezi pripadanja zajednici, masi, ob-
vezi bivanja podlonim vjernikom (robom! islam ne bjei
od ideje ropstva!?) pokazuje pisac kad njegovi junaci nude
alternativu: Tebe je strah pozapadnjaenog, osamljenog
pojedinca, sposobnog da sam, ne pripadajui zajednici,
vjeruje u Allaha. (str. 68.) Ili: bojite me se zato to sam
svoja. (str. 375.)
U tom strahu i od tog straha politiki islamisti postaju ubo-
jice (str. 76.). Dakle, bolje je biti u kolektivu, pa makar
i ubojica i terorist, nego biti sam i pritom ist vjernik.
Zato te islamske militante u Pamukovu romanu nalazimo u
ratu u Bosni ili u Groznome. Jer, krivnja nije ubijanje, nego
pojedinanost, osobnost, individualitet, ono to je dosti-
gnue zapadne civilizacije! Jedan od njih bi, jadan, iskre-
no htio biti i zapadnjak, i vjerovati (str. 143.), to je u nje-
govoj svijesti nespojivo budui da je rtvom kolektivisti-
ke ideoloke svijesti, koja je milenijskim drilom udaljena od
bilo kakvog i logikog i individualnog miljenja. Miljenja
33) Usp. Pamuk: Istanbul, kao gore, str. 207
uope, a kamoli slobode miljenja! Jer za njih sloboda mi-
ljenja jednako je poricanju Allaha. (str. 280.)
No, naravno, poto nije zloin ubijanje, nego individuali-
zam, onda je doputeno ubiti nevjernika, tj. misleeg poje-
dinca, tj. ateista, pokvarenog ateista, a mjera i vjere i ne-
vjere su, zna se, islamisti. (str. 132.) Oni su i lozo i teolozi
i egzegeti i hermeneutiari, ali i (prijeki) suci i teroristiki
egzekutori Allahove stranke. (str. 33.) Ako samo procije-
ne da je netko uvrijedio Poslanika, nasru noem. (str.
189.) Ponaaju se kao kominternovski egzekutori i pritom
im ne pada na pamet da bi ve zbog imena partije/stranke
bili blasfemini, bili bogohulitelji!? Oito da je rije o te-
roru vjerskih fanatika, pomahnitalih vjernika, kojima je
identitet nazadnjatvo i anarhija kao u plemenskim dr-
avicama po Bliskom istoku i Aziji. (str. 198.)
S druge strane i turska drava, a Pamukov roman i na to
ukazuje, nasuprot tom i takvom teroru, provodi sekularni/
sekularistiki (dravni!) teror, promovirajui ga kao jedinu
moguu branu probuenim nacionalnim osjeanjima dru-
gih ili uvezenome militaristikome islamu. Suenja Hran-
tu Dinku i Orhanu Pamuku ili primjeri progona kurdskih
politikih lidera oslikavaju turski dravni nacionalizam, a
vojni i politiki teror u Karsu kakvim ga je oslikao u svom
Snijegu Pamuk, pars pro toto su sekularizma kao autoritar-
ne ideologije! Ideologije koja se legitimira estokim vojno-
policijskim terorom.
Ipak, eksplikaciju islama, kakav iitavamo kod Pamuka,
njegov pozitivni junak vee uz Iran, pa se unato svemu
tjei kako je dobro dok nam islamisti ne ponu pokrivati i
one otkrivene ene. (str. 148.) Nije to jedino ukazivanje na
Iran. Iran je lo primjer i za (ne)slobodu stvaralatva. Uru-
ava mu se svijet dok se poezija kao da smo u Iranu za-
branjuje jer nije u skladu s vjerom. (str. 196.)
Zanimljivo je da se politiki islam i islamisti ideoloki
samoidenticiraju prema Zapadu. Pamukov glavni ne-
gativni junak Modri ivi ambivalentan odnos prema Za-
padu: plai se Zapada, pred njim ima osjeaj inferiornosti;
ali mu Zapad sa svojim vrijednostima i dostignuima tre-
ba i imponira. On bi, kao i svi islamisti, od Zapada uzeo sve
tehniko-tehnoloke steevine, ali bi zadrao rigidnu ide-
oloku ortodoksiju i dogmatiku iz vremena proizvoenja
islama.
34
Na neki nain to je kao i strah islama od ene,
kako ga vidi Rushdie. I od ene posesivno uzimaju sve, ali
joj ne daju nita i jo je to, kau, za njezino dobro! Oito je
da islam ta dva svoja straha pokriva, bjei od suoenja s
njima, tj. suoenja s izvorima svojih strahova. A Modri se
34) Bogati arapski naftni eici, koji su basnoslovno bogatstvo stekli kori-
stei se najmodernijom naftnom tehnologijom, rado sjednu u najmoder-
niji avion, voze se najluksuznijim jahtama, automobilima, kockaju u mon-
denskim europskim kockarnicama, tamo plaaju i najskuplje ene, koriste
se blagodatima suvremene civilizacije, ali u razvoju drutvene infrastruk-
ture, u pravima ena i manjina na razini su 7. stoljea, tj. vremena pisanja
kuranskih tekstova.
jednako licemjerno odnosi i prema eni! Jo je jedno iden-
tikacijsko mjesto politikoga islama materijalno bogat-
stvo, no i ono je polarizirano u njegovoj svijesti na odnos
Zapad islam, to bi bila neka nova komunistika matri-
ca: buroazija proletarijat. Tako militantni islam sebe do-
ivljava kao proroka socijalne revolucije: Mi nismo glupi!
Mi smo samo siromani! (str. 264.) Ne kau zato su siro-
mani.
35
No, vidjeli smo kako lenjinsko-staljinske metode
socijalne revolucije nisu metodoloki drukije od islamske
revolucije i da nisu antipodi glupost i siromatvo, nego
neto posve drugo. Proleteri nemaju to izgubiti osim
svoje okove poznata je maksima koja je dovela do zloi-
nake komunistike diktature, diktature tzv. proletarijata.
Junatvo je utjeha za nesretne (str. 293.), okarakterizirat
e Pamukov junak one to idu u smrt nosei je i drugima.
Vi volite ivot, mi smrt i zato emo pobijediti. kae
al-Qaidin Oajnik nakon teroristikoga napada u Madri-
du oujka 2004.!
36
Oaj islamskih militanata (obino za to
upotrijebe mlade!) mora biti umotan u transcendentalnu
dimenziju da bi zloina uope bilo! (Tko bi inae volio vie
smrt, nego ivot?) Uzalud poziv pameti da je nepromilje-
no upropastiti se zbog onoga u to vjeruje (str. 296.), jer
i onaj to je ubio novinara Hranta Dinka i onaj to svakod-
nevno ide s bombom oko struka i onaj to ubija u Pamuko-
vu romanu su, kako je to priznao Dinkov ubojica, instru-
mentalizirani od onih to se sami ne ubijaju, nego mladim
oajnicima pribavljaju oruje i lana obeanja (Homeinije-
ve kljueve raja!). Otuda u Pamukovu romanu nimalo slu-
ajno i ispovijed islamskoga terorista, koja referira teror i
poticaj za njega izgovoren ustima imama Homeinija: Da-
nas je mnogo pree zatiti islam, negoli klanjati namaz
i postiti. (str. 304.) A vidjeli smo koliko je to zatita isla-
ma, a koliko to drugo. Da ne bude zabune, Pamuk i ekspli-
cira ta je bilo u Iranu kad su vlast preuzele mule (str. 332.)
i time jo jednom proziva Iran.
IV.
Nesigurnost u sebe, nesigurnost u vlastiti identitet, strah
od drugog i drukijeg, pa i bolesna ljubomora nastala iz
toga, jo su se jednom pokazali kao pokretai zla, kao po-
kretai terora. U nesposobnosti suoenja sa sobom i svije-
tom oko sebe reducirana svijest, ideoloki suena vizura,
ubila je Hranta Dinka, nasrnula na Rushdiea, Mahfuza, Pa-
muka, nita drukije danas nego juer na Tomasa Manna,
Prima Levija, Osipa Mandeljtama, Hansa Knga ili neko
na Giordana Bruna ili Galilea. Vremena ideolokih terora
su kroz historiju poraala i vrhunske ovjekove kreacije, ali
islamizam se ne zanima rjeavanjem bilo kojega od pro-
blema islamskoga svijeta i nema kreativnu dimenziju,
on se sav koncentrirao u negaciju, u destrukciju
37
i ne
35) Enzensbergerov je esej i tu veoma instruktivan.
36) Usp. H. M. Enzensberger, kao gore, str. 85
37) Isto, str. 86
vidi mu se kraj, a ogromnu veinu islamskoga svijeta pri-
tom kao da takvo to uope ne tangira.
A da taj teror islamista nije kcijske (literarne!) naravi po-
kazuje bezbroj svakodnevnih primjera, pa i ovaj posve bi-
zarni primjer ideolokog terora:
Narkomanu iz Saudijske Arabije vlasti su dale est mjeseci
da naui Kuran napamet umjesto zatvorske kazne, u pro-
tivnom e mu biti udvostruena.
38
Ovisnik, dakle bolesnik
(otkad ovisnici idu u zatvor?), imao bi postati haz, a da
nitko nije ispitao koliko je bolestan i ima li sposobnosti ui-
ti napamet? I uope to znai uiti neku knjigu napamet?
Primjeri bi se mogli beskonano nizati, no uzmimo jo je-
dan-dva:
Release International (Velika Britanija) procjenjuje da e u
2007. godini 250 milijuna krana trpjeti progonstvo samo
zato to slijede nauk Isusa Krista, jer se progoni ubrzano
poveavaju u islamskom svijetu (ali i u komunistikom,
hinduistikom i budistikom!), osobito u Saudijskoj Arabi-
ji (A toboe muslimani priznaju sljedbenike Knjige!?). Sa-
udijska Arabija zabranjuje sve druge vjere, a prijelaz na
kranstvo kanjava smru. (A nai islamski teolozi kau
kako u vjeri nema prisile!?) U Nigeriji su militanti protjerali
krane iz njihovih kua kako bi eliminirali politiku opor-
bu i pripremili put za erijatski zakon.
39
A u isto vrijeme,
u srcu Zapada, tj. u koli kralja Fahda, koju je u Londonu
utemeljila Saudijska Arabija, uenici ue iz rasistikih ud-
benika da su idovi majmuni, a krani svinje.
40

38) Usp. Dnevni avaz, 25. 1. 2007.
39) Usp. Dnevni list, 14. 1. 2007.
40) Usp. Net.hr, 07. 02. 2007.
Ovako politizirana religija ili religionizirana politika de-
monstrira se kao ideologija vlastite slabosti i nemoi, kao
nesigurnosti u svoje vrijednosti, kao nesiguran identitet,
koji se brani represijom, silom, prijetnjom smru, in-
ternim ili globalnim terorom. Ta je ideologijska svijest
nuno uanena u tvrdi robovski patrijarhalni moral, oso-
bito u sferi seksualnosti, moral vremena u kojem se religij-
ski mit instalirao. Apsolutiziranje po principu jedan Bog,
jedan Prorok, jedan robovski Narod, kao dramatini proi-
zvod redukcionizma i doslovnosti, naravno da ne trpi opo-
zicije, a ovdje je opozicija ve i bilo kakvo miljenje. Da-
kle, Hans Kng je nemogu i u 21. stoljeu katolianstva,
a kamoli u 15. stoljeu islama. Individualnost u tom svije-
tu nije samo beznaajna ili marginalna, ona je subverzivna,
kontrarevolucionarna, dakle nedopustiva. Neprijateljska!
Zato? Upotreba vlastite glave ili tzv. sloboda miljenja, ne
daj Boe, moe proizvesti sumnju u propisano odijevanje,
u propisanu ishranu, u propisani izgled,
41
ili, ne daj Boe, u
obrede gdje je ak i minuta propisana, a kamoli tek drznuti
se pa jo ukazati na stanovite nedosljednosti tzv. svete knji-
ge, zbog kojeg otkria, ili dosjetke na raun pokrivenih dje-
vojaka, ili pak ukazivanja na iransku vezu turskog islami-
stikog pokreta, biva ubijeno nekoliko pisaca (str. 282.) u
Pamukovu romanu Snijeg.
vI)o IvnovIt (Vvrs, 1,.) iiZrvi, iiZrv-
i vi:icv i vvrvooi:rii. ivi i voi u Svirvu.
41) Brijai koji sudjeluju u protuislamskim aktivnostima (naglasio . I.)
poput brijanja brada upozoravaju se da e sami biti krivi za bilo kakvu
tetu nanesenu njihovim brijanicama i kuama, glasi jedno od taliban-
skih upozorenja u selu Inajat Kalaj u Pakistanu., usp. Net.hr, 12.02.2007.
U ime oca i sina i
tekueg rauna
Utjecaj protestantskih fundamentalistikih
strujanja na ameriku politiku
Postalo je oitim da aktualni ameriki predsjednik govori i djeluje
potpuno u skladu s fundamentalistikim nainom razmiljanja i
ponaanja. U njegovim govorima stalno je prisutna ideja o borbi Dobra
(Amerika) protiv Zla (islamski terorizam) koja itavom svijetu namee
nunost izbora: ili odluka protiv terorizma i samim tim za Ameriku ili
odluka za terorizam i protiv Amerike. Ne postoje nijanse niti alternative.
Prema njegovom miljenju, teroristiki napad nije bio usmjeren protiv
Sjedinjenih Drava, nego protiv cjelokupnog ovjeanstva pod
pretpostavkom da upravo Sjedinjene Drave predstavljaju to isto
ovjeanstvo. Prvotni nacrt rata nazvan je beskonana pravednost, to
je termin koji nedvosmisleno uzurpira dimenziju boanskoga, da bi se
kasnije prelo na manje arogantan naziv trajna sloboda. Osim toga,
svoje vojne i ostale intervencije Bush uvijek zakljuuje rijeima
Neka Bog spasi Ameriku
Miroslav Jurei
Fuorr:iizr ir ci vzrisiii.
Iii rvzrisiii.
Fuorr:iizr ir vo:vuo siouv u srnr
i io r vos:vii vi:i.
Fuorr:iizr svr oiro u cvo-niirioi :rnici.
Fuorr:iizr rr is: s vriioiior,
ii ir zouso ovis:i z svoir ciiirvr.
Fuorr:iizr Zr o :voovi rov ni:i sionoo,
o Svr:o visro rov ni:i rvoovrsivo
i o sro iro voii:ic s:v roZr ni:i v:vio:s.
S
viir: sr os suocv s iroir vriiir
problemom artikuliranim u injenici da je u tijeku
raanje i jaanje prvog planetarnog imperija u povi-
jesti ovjeanstva koji neumoljivo mijenja politiko-eko-
nomsku i drutveno-kulturnu sliku svijeta. Rije je o ame-
rikom imperiju koji nije zasnovan na nekom prostom i
klasinom ekonomskom imperijalizmu, poput onoga pri-
sutnog u politici mnogih europskih zemalja. Naprotiv,
ameriki imperij je puno sloeniji fenomen, budui da u
sebi objedinjuje sve bitne elemente svjetskog kapitalizma,
ukljuujui i one negativne, i Warfare State, odnosno ne-
razmrsivu fuziju najveih ekonomskih interesa u ljudskoj
povijesti, najjau vojsku svih vremena i gigantski privat-
ni i javni sistem kojim upravlja aica izuzetno bogatih i
monih ljudi.
Svemu tomu treba pridodati i bezuvjetnu podrku ogro-
mne veine amerikih graana, koja u velikoj mjeri nadi-
lazi jednostavni patriotizam ili nacionalizam drugih zema-
lja, budui da su Sjedinjene Drave prije svega ideokratska
drava, odnosno zemlja ije je stanovnitvo sastavljeno od
imigranata koje na okupu ideoloki dri neka vrsta vjerova-
nja da je Amerika zemlja koja ima posebno, gotovo boan-
sko poslanje. Oito je da se radi o ideji religioznog tipa koja
se esto manifestira upravo kao specino amerika religi-
ja i koja je dobrim dijelom glavni uzrok pojave i jaanja ma-
sovnog vjerskog fundamentalizma u Sjedinjenim Drava-
ma. Uinak ovoga fenomena je paradoksalan: zemlja koja
je slovila za najrazvijeniju demokraciju na svijetu po-
staje zemlja koja bezobzirno kri pravila suivota i tole-
rancije, stoljeima mukotrpno stvarana meu narodima i
pojedincima, te unitava nacionalne granice drugih zema-
lja i dovodi u pitanje temeljna ljudska prava njihovih gra-
ana.
S obzirom na to, postavlja se pitanje kako je vjerski fun-
damentalizam u Sjedinjenim Dravama postao tako jak
i dominantan? Kako je mogue da su ameriki graa-
ni 02. studenog 2004. ponovno izabrali Georga W. Bus-
ha za predsjednika? Kako je val fanatizma nadvladao ja-
snu percepciju oitih politikih promaaja koje je njego-
va administracija napravila u prethodne etiri godine?
Kako bismo razumjeli ovaj fenomen potrebno je anali-
zirati njegove drutveno-povijesne korijene to emo u
kratkim crtama uiniti u prvome dijelu ovoga lanka kao
svojevrsno pobijanje uvjerenja da je rije o neemu rela-
tivno novom u povijesti Sjedinjenih Drava. U drugom
dijelu lanka prikazat emo tipine karakteristike ame-
rike religioznosti ime emo pokuati ukazati na dubo-
ki jaz koji postoji izmeu europskog i amerikog shva-
anja odnosa izmeu vjerskih zajednica i drave. Trei
dio lanka odnosi se na aktualno stanje stvari kroz priz-
mu tzv. kristocionizma s posebnim osvrtom na izrael-
sko-palestinsko pitanje, te Bushovog politikog mesija-
nizma u kojemu se jasno ogleda uloga koju protestant-
ska fundamentalistika misao igra u aktualnoj ameri-
koj politici.
1. NASTANAK I RAZVOJ
AMERIKIH
FUNDAMENTALISTIKIH
POKRETA
Kao to i sam naslov govori, u narednom tekstu emo na-
praviti povijesni presjek nastanka i razvitka vjerskih pokre-
ta u Sjedinjenim Dravama koji su predstavljali svojevrsnu
prethodnicu suvremenim fundamentalistikim strujanji-
ma u ovoj zemlji. Na taj emo nain pokuati pobiti krivo
uvjerenje da je rije o fenomenu relativno novijega datu-
ma koji nema dubljih povijesnih korijena, pa je samim tim
podloan brzom nestanku s aktualne amerike drutveno-
politike scene.
1.1. Kolonija u zaljevu Massachusettsa
Prvi veliki priliv useljenika u Novu Englesku dogodio se
1630. John Winthrop
1
i grupa od 800 ljudi, koja se s nji-
me iskrcala u zaljevu Massachusettsa, nisu tragali samo za
utoitem pred vjerskim progonima u Europi, nego su e-
ljeli stvoriti i novi oblik vladavine, drugaiji od europskih
monarhija, tako da je sam Winthrop esto isticao ideju da
se trebaju smatrati bedemom na vrhu brijega i da e oi
sviju biti uprte u njih. Ova velika seoba puritanaca vremen-
ski se smjeta u razdoblje Tridesetogodinjeg rata (1618-
1648.) koji je bjesnio na europskom kontinentu. Premda su
formalni termini ovih velikih sukoba bili vjerski, oni su
ipak u sebi krili politiko pitanje od egzistencijalne vano-
sti: hoe li oligarhija uspjeti na konaan nain nametnuti
svoju kontrolu u svijetu ili e tenje za stvaranjem jednog
boljeg svijeta, potvrene renesansom, trijumrati ili barem
udovoljiti nadanjima mnogih europskih naroda?
Kako bi sebi osigurala slobodu, puritanska zajednica u
Americi, na ijem su se elu nalazili Increase Mather
2

i njegov sin Cotton Mather
3
, nije se morala boriti samo
1) John Winthrop (1588-1649.) jedan je od utemeljitelja puritanske kolo-
nije u zaljevu Massachussettsa u koji je uplovio 1630. s admiralskim bro-
dom Arbella. Kao prvi upravitelj kolonije, sredite vlade je smjestio u Bo-
ston. Iste godine je poeo voditi i svoj dnevnik koji je nastavio pisati sve do
svoje smrti. Za vrijeme plovidbe na brodu Arbella priredio je svoj uveni
govor o modelu kranske ljubavi.
2) Increase Mather (1639-1723.), puritanski sveenik u North Church u
Bostonu i pobornik puritanske teokracije. Sudjelovao je u procesima
protiv vjetica u Salemu, uvjeren da demon luta po Novoj Engleskoj, iako
je zastupao blagost u pitanjima savjesti koja se odnose na zle duhove. U
svom poznatom djelu An Essay for the Recording of Illustrious Providen-
ces iz 1684. izraava svoju puritansku vjeru u prisutnost nadnaravnog u
svakodnevnom ivotu.
3) Cotton Mather (1663-1727.), sin Increasea Mathera, bio je, kao i nje-
gov otac, sveenik u North Church. Njegovo se ime povezuje s najokrut-
nijim epizodama netolerancije koje su se dogodile u engleskim kolonija-
ma u Novoj Engleskoj. Rije je o lovu na salemske vjetice, koji je izne-
nada eksplodirao u ljeto 1692. Tri godine ranije, 1689., Cotton Mather
je objavio knjigu u kojoj je opisao sluaj navodne pojave vjetica u Bo-
stonu: tri djevojice poele su se ponaati na udan nain nakon svae
s irskom praljom imenom Mary Glover, koja je, prema Matheru, bacila
ini na djevojice. Netolerantni Cotton bio je toliko uvjeren u prisutnost
protiv saveza izmeu oligarhije i Anglikanske crkve, nego i
protiv trgovake elite u Novoj Engleskoj ija je ekonomska
dobit ovisila o trgovini s Engleskom. Stoga je 1688. engle-
ski guverner sir Edmund Andros, kojega su snano podu-
pirali trgovci, odbio Matherov zahtjev za obnovom zakon
koji bi Massachusettsu garantirali odreenu slobodu. Tim
su povodom sami trgovci angairali jednog propovjedni-
ka imenom Solomon Stoddard, sina jednog od najboga-
tijih trgovaca u Connecticutu, koji je estoko napao crkve-
nu zajednicu kojoj je Mather pripadao, optuujui je da je
antidemokratska i elitistika. U svojim propovijedima i
spisima promicao je ideju da kler ne treba biti obrazovan,
budui da svi mogu biti izabrani za voe, i odbacivao je mi-
ljenje da Bojem djelu doprinose i oni koji su racionalno
angairani u borbi za ope dobro, kao to je to, primjerice,
bio sam Mather.
U svojim nastupima Stoddard je esto ponavljao temelj-
nu ideju vodilju najmranijeg kalvinizma da Bog na teme-
lju vlastitog svianja i (samo)volje odluuje hoe li neko-
ga voljeti ili ne. Prema njemu, volja Boja je dostatna da
netko bude izabran, a netko opet odbaen. Protivno tome,
Cotton Mather je smatrao da se ovjekovo poslanje prije
svega sastoji u otkrivanju Bojih zakona koritenjem vla-
stitoga razuma. Premda je Stoddard na svoj nain promi-
cao demokraciju protiv crkvene hijerarhije, koju je zastu-
pao Mather, povjesniari su ipak pokazali da njegova naka-
na nije bila nita drugo do predavanje diktatorskih ovlasti u
ruke ministara i starjeina to bi dovelo do toga da na vlast
ponovno dou engleske crkve i sinode.
Ipak, Stoddardova je nakana uspjela, tako da se veliki broj
ljudi poeo zatvarati u sebe i napustio je Winthropovu za-
misao da postanu bedem na brijegu, primjer za ostatak
svijeta. Polemizirajui s ovakvim stanjem stvari, Cotton
Mather je napisao: Klonuli smo duhom u svakoj stvari, u
graanskim, vojnim i crkvenim pitanjima. Sami sebe svo-
dimo na mjeru u kojoj postajemo nita. Pasivnosti s kojom
treba prihvaati Boju volju, zastupanu od strane Stoddar-
da, Mather suprotstavlja ideju Boga koji ne oslobaa vjer-
nike od aktivnog sudjelovanja u injenju dobra, budui da
je to neprocjenjiva ast i neusporedivo zadovoljstvo. Sma-
trao je da se ljudi trebaju smatrati poaenima i nagrae-
nima od Boga kada im se prui prilika da uine neto do-
bro. Ovakvo razmiljanje proiruje i na drutveni poredak,
smatrajui da vlast treba do kraja slijediti onaj plemeniti
cilj kojega je Bog odredio: dobrobit ovjeanstva. Meu
Matherovim pristaama nalazio se i Josiah Franklin, otac
Benjamina Franklina, koji e postati jedan od glavnih voa
Amerikog rata za nezavisnost. Mladi Benjamin Fran-
klin bio je pod velikim utjecajem Matherovih raspra-
vjetica da je izjavio kako odmah gubi strpljenje kad se netko usudi negi-
rati postojanje avola ili vjetica. Poznata je zbirka njegovih propovijedi,
objavljena 1689., pod naslovom Memorable Providences, koja je potica-
la netoleranciju meu ljudima. Iako je svojim idejama uvelike utjecao na
tvorce Amerike deklaracije o nezavisnosti, ipak je i on u pojedinim vjer-
skim pitanjima bio fanatik.
va u borbi koja je kasnije dovela do ustanove republikanske
vlade sposobne da djeluje za dobrobit ovjeanstva.
1. 2. Great Awakening (Veliko buenje)
Djelo koje je zapoeo Stoddard protiv Matherovog re-
publikanskog pokreta, nastavio je njegov unuk Jonathan
Edwards
4
od 1740. pod imenom Great Awakening. Ovaj
pokret bio je dio ire britanske strategije koja je nastojala
otkloniti opasnost od revolta protiv engleske crkve i mo-
narhije. Osnovna postavka Great Awakeninga jest da je re-
ligija bitno fenomen emotivne sfere, a ne one intelektual-
ne, da se treba oslanjati na srce, a ne na mozak, da se kr-
ani trebaju ponaati u skladu s biblijskom objavom, a ne
ljudskim razumom. Edwardsov pokret u Novoj Engleskoj
ustremio se na tzv. elitu, posebice na one koji su se bavili
znanstvenim pitanjima.
Edwards je bio veliki poklonik Johna Locka od kojega je
prihvatio ideju prema kojoj ovjek nije nita drugo do i-
votinja. Ovu je ideju ugradio u temelje svoje teologije. Kao
Lockeov sljedbenik, posvetio se borbi protiv republikan-
stva Matherovih krugova koji su bili batinici velikog nje-
makog lozofa i znanstvenika Gottfrieda W. Leibniza,
Lockeovog najveeg protivnika. Ideja o ivotu, slobodi i
traganju za sreom, koju je izvorno skovao Leibniz, nala
se u sreditu neotuivih prava ovjeka prihvaenih od tvo-
raca Amerike deklaracije o nezavisnosti iz 1776., dok su
ti isti tvorci odbacili Lockeov iskrivljeni koncept o ivotu,
slobodi i vlasnitvu.
U izlaganju Lockove ideje o ovjekovoj prirodi Edwards se
koristio najgorim slikama ovjeka kao ivotinje. Njegova
poznata propovijed pod naslovom Grenici u rukama sr-
ditog Boga ne ostavlja prostora nikakvoj mogunosti otku-
pljenja, osim preko potpunog podlaganja nespoznatljivom,
okrutnom i neprijateljskom Bogu koji uiva u bacanju bi-
jednih ljudskih bia u vjeno prokletstvo.
S promjenljivim uspjehom Great Awakening trajao je od
1740. do 1770., ieznuvi s drutveno-politike scene u
godinama borbe za nezavisnost od Engleske koju je pred-
4) Jonathan Edwards (1703-1758.), poznati ameriki teolog i propovjed-
nik. Njegova teologija moe se saeti u nekoliko toaka koje se iitavaju
u njegovim propovijedima i spisima. ovjekova sklonost prema grijehu,
tipina za ekstremni kalvinizam, opravdava Boju odluku da grenike
osudi na pakao. Sloboda izbora nije neka autonomna sposobnost ovjeka,
nego je dio njegovog, u svakom sluaju grenog karaktera. Stoga je vaan
Boji suverenitet u otkupljenju ovjeka, budui da on nikada kao
grenik po prirodi ne bi mogao izabrati da velia Boga, osim ako sam
Bog ne usadi u njega, preko novoga roenja, novi duh u srce, drugim
rijeima osjeaj ljubavi i sluenja Bogu. Cjelokupno je ovjeanstvo iskva-
reno, budui da svi imaju sklonost prema grijehu, naslijeenu od Adama, i
ne mogu se spasiti bez milosti Boje. Crkva, kao Kristova zarunica, mora
biti sastavljena od onih koji su ponovno roeni iz milosti Boje. Stoga ima
obvezu to je mogue vie ouvati svoju istou, uskraujui kruh Gospo-
dnji onima koji ne ispovijedaju pravu vjeru i koji nisu ponovno roeni.
vodio Benjamin Franklin i njegov pokret. Rijei preambu-
le Amerikog ustava, koje potvruju nastojanje da se iz-
gradi savrenije jedinstvo, uvrsti pravda, osigura unutar-
nji mir, promie ope dobro i postigne blagoslov slobode,
predstavljaju pobjedu Leibnizove postavke, koju su podr-
avali Mather i Franklin, i oit poraz Lockove misli, koju
su podravali Stoddard i Edwards u korist britanskog im-
perija.
1.3. John Wesley i Veliki preporod
Jedan drugi vjerski pokret, voen iz Engleske, bio je onaj
Oxfordskih metodista, koje je 1739. utemeljio John We-
sley
5
. Oni su se iskrcali u Novi svijet pod vodstvom Ge-
orgea Whitelda i rairili se u junim krajevima gdje su
oivjeli jedan vjerski fenomen koji je po svojim osnovnim
karakteristikama bio veoma slian onom Edwardsovom
u Novoj Engleskoj. Marginalizirana od strane pokreta za
ameriku nezavisnost, ova se zajednica ponovno pojavila u
Kentuckyju koncem XVIII. stoljea kao Veliki preporod.
Na velikim skupovima na kojima je Wesley propovije-
dao, narod je urlao kao da je u agoniji... a onda se veoma
brzo mogao radovati u Bogu svome Spasitelju. Wesleyjev
i Edwardsov pokret imali su zajedniku doktrinarnu toku
o spasenju koje je vie posljedica Kristove smrti, nego ivo-
ta u skladu s njegovim naukom. Ovakav stav oito je vodio
prema pasivnosti s obzirom na nepravdu; ljudi se pretvara-
ju da ne vide zlo u svijetu, budui da su egoistino usredo-
toeni na vlastito spasenje umjesto na zalaganje oko pro-
mjene drutvene situacije. Druga zajednika toka je pre-
tjerano naglaavanje onostranosti i drugoga ivota. Anali-
zirajui Wesleyjev metodizam i analogne engleske pokre-
te, povijesniar E. P. Tompson primjeuje da je ova ideja
o drugom ivotu sluila ne samo kao utjeha za siromahe,
nego i kao emotivna nadoknada za patnje i uskraenosti u
sadanjosti: mogla se zamisliti ne samo nagrada za poni-
znoga, nego i uivati u zamiljanju kazne za nepravedne.
U praksi pokret u Engleskoj promicao je status quo, dok je
u Sjedinjenim Dravama osnaivao protivljenje republici.
5) John Wesley (1703-1791.) poznati je engleski teolog i utemeljitelj me-
todista. Uporine toke metodizma su spasenje po vjeri, proireno na
sve ljude, a ne samo na predodreene, koji mogu slobodno prihvatiti
svjedoanstvo Duha Svetoga. Wesley je potvrdio ovu interpretaciju spa-
senja u raznim propovijedima o tzv. slobodnom izboru, u kojima je na-
pao kalvinistiku predestinaciju kao blasfemnu. Druga izvorna toka me-
todizma bila je posveenje ili usavravanje pomou vjere i djela Duha Sve-
toga. Kranin treba nastojati postii posveenje u ovom ivotu posred-
stvom potpunog oslobaanja od grijeha, iako ono nije apsolutno, budui
da je uvjetovano ljudskim stanjem. to se tie ovjekove sudbine, Wesley
nije razvijao neku posebnu eshatologiju, ali je bio pod snanim utjecajem
Johannesa Albrechta Bengela (1687-1752.) i njegovog sloenog raunanja
datuma svretka svijeta. Ono to je karakteristino za Wesleyja je njegovo
pozitivno vienje eshatolokih dogaaja. U svojim propovijedima nika-
da nije koristio uasavajue slike (pakleni oganj ili neumoljivi sud nad
grenicima) svretka svijeta, kako su to inili puritanci.
Ubrzo nakon Wesleyeve smrti, generalna skuptina meto-
dista iz 1793. u Engleskoj potvrdila je svoju potpunu lojal-
nost Kruni, dok su se u Americi dvojica Edwardsovih unu-
ka borili za odcijepljenje Nove Engleske od Sjedinjenih Dr-
ava. Rije je o uvenom Aaronu Burru, izriito odanom
Londonu dotle da se obvezao osobno ubiti velikog ekono-
mistu i tajnika za nancije Alexandera Hamiltona, i Timot-
hyju Dwightu, lideru Konvencije iz Hartforda, koji je u ratu
iz 1812. protiv Engleske bio na njezinoj strani i predloio
odcijepljenje Nove Engleske.
Ideja vodilja ovoga preporoda ili, tonije reeno, funda-
mentalistikog pokreta sastoji se u odbacivanju obrazo-
vane elite u vjerskim pitanjima i drugim manifestacijama
drutvenog ivota od strane karizmatinih propovjednika
tonije zanesenjaka ili arlatana uhvaenih u zamku
pretjeranog povjerenja u same sebe, koje je dodatno bilo
osnaeno i tzv. nutarnjom vjerom. Razvoj ovoga preporo-
diteljskog pokreta posebno je ojaao u posljednjem deset-
ljeu XVIII. stoljea i to nakon uspjeha Amerike revolu-
cije protiv Engleske. Odvijao se paralelno s razvojem dru-
gih vjerskih anti-establishment zajednica kao to su bili
baptisti i prezbiterijanci, posebice na jugu zemlje. Godine
1850. tri etvrtine svih amerikih crkava bile su meto-
distike, baptistike ili prezbiterijanske.
1.4. John Nelson Darby i
pojava dispenzacionalizma
Polovicom XIX. stoljea, dok su Sjedinjene Drave ile u
susret graanskom ratu, a u zemlji kljuao problem rop-
stva, pojavio se novi pokret usmjeren na odvraanje ljudi
od stvarnih problema kako bi ih se potaknulo na zauzetost
oko vlastitog spasenja. Ovaj novi vjerski pokret, koji se za-
snivao na uenju o drugom Kristovom dolasku, utemeljio
je John Nelson Darby
6
1830. Njegova eshatologija je bila
6) John Nelson Darby (1800-1882.), poznati voa kranske evangelike
zajednice Braa iz Plymoutha i veliki putujui propovjednik. Darbyjeva
doktrina nesumnjivo predstavlja elemente novine i izvornosti s obzirom
na panoramu evangelikih crkava u Sjedinjenim Dravama toga vreme-
na. Duboko uvjeren u boansko nadahnue i nepogreivost Svetog Pisma,
tumaenog na strogo doslovan nain, razvio je doktrinu o dispenzaciona-
lizmu. Prema njemu, povijest Bojeg odnosa prema ovjeku podijeljena je
na sedam razliitih razdoblja ili dispenzacija milosti Boje, shvaenih
kao periodi u kojima je poredak zemaljskih stvari rasporeen od strane
Boga s odreenom odgovornou koja se svaki put daje ovjeku. Ukoliko
se ovjek ponaa zlo, period se zavrava i zapoinje drugi. Jedna nakon
druge, najvei broj dispenzacija se zavrio, iako je svaki puta ogranien
broj vjernika bio spaen. Dispenzacije su sljedee: razdoblje nevino-
sti (zavreno s protjerivanjem Adama i Eve iz zemaljskog raja), savjesti
(zavreno s opim potopom), ljudske vlasti (zavreno s gradnjom Babi-
lonske kule), obeanja (zavrava s izlaskom iz Egipta, prije primitka ploa
Zakona), zakona (od mojsijevskog zakona do Isusa), milosti (razdoblje
Crkve ijom se otmicom na nebo zavrava ovo razdoblje) i tisuljee
Bojeg Kraljevstva. Darby je smatrao da e prije patnji u danima na kon-
cu vremen Crkva biti tajno oteta na nebo prigodom uskrsnua praved-
nika. Nakon otmice, Sotona e biti izbaen iz raja i past e na zemlju, gdje
e se pojaviti Zvijer kao svjetovni voa zle imperijalne vlasti i Lani Pro-
rok kao Antikrist i duhovni voa jedne iskvarene religije. Sve bi se trebalo
veoma sloena i usmjerena prema skorom opem sudu i
svretku vremen koje e pratiti tzv. otmica Crkve u raj,
bitka kod Armagedona i Antikristova vladavina povezana
s velikim patnjama i stradanjima, nakon ega slijedi drugi
Kristov dolazak.
Ova doktrina poznata je i kao premilenaristiki dispen-
zacionalizam, budui da bi drugi Kristov dolazak trebao
uvesti svijet i ovjeanstvo u novo razdoblje mira. U opim
crtama, Darbyjev se pokret ukljuio u prethodna strujanja
revivalistikih teologija, naglaavajui blizinu svretka vre-
men i utjeui na veliki broj ljudi uhvaenih u zamku stra-
ha, koji su se osjeali malenima i nemonima i koji su svi-
jet doivljavali nastanjenim tajnovitim i neprijateljskim si-
lama kojih su se eljeli osloboditi. Radilo se o doktrini koja
je ljude poticala na razmiljanje utemeljeno na logici to
gore, tim bolje, odnosno to se prije ponu dogaati sve
gore stvari tim e prije doi do vrhunca, odnosno do otmi-
ce u raj.
Inae, u poetku je termin fundamentalizam bio skovan
kako bi se oznailo konzervativce koji su sudjelovali na kon-
ferencijama to su ih pripadnici Darbyjevog pokreta odr-
avali kroz nekoliko uzastopnih godina pod nazivom Nia-
gara Bible Conference
7
. Pokret je doivio napredak pose-
bice od 1909. s objavljivanjem Biblije ad hoc, tzv. Scoeld
Reference Bible
8
. Nakon to se vratio iz junjake vojske,
Cyrus Scoeld je postavljen za ministra to su jedne novine
iz Kansasa, njegove rodne drave, prokomentirale rijeima
da je rije o politikantu i intrigantu koji je cijenjen meu bi-
zavriti s bitkom na Armagedonu i porazom dvojice predvodnika sila Zla,
nakon ega e nastupiti konani sud na kojemu e se odrediti tko moe
ui u tisuljetno kraljevstvo svetih. Tijekom ovoga razdoblja od tisuu go-
dina, Izrael bi trebao zauzeti glavno mjesto meu zemaljskim narodima,
ali e konana pobuna Sotone i drugo uskrsnue mrtvih dokonati po-
ziciju prvenstva Izraela nad drugim narodima. U vjenom ivotu koji e
potom uslijediti Crkva e, sastavljena od vjenih ljudskih bia u njihovom
izvornom tijelu (budui da su oteti, nisu morali proi kroz smrt), kroz
itavu vjenost imati poseban poloaj u odnosu na mnotvo uskrsnulih
mrtvih. U ovom se nauku jasno razabire premilenarizam, iako se Darby,
za razliku od drugih slinih pokreta kao to su adventisti, nije uputao u
tono datiranje pojedinih dogaaja, nego se ograniio samo na opisivanje
pojedinih razdoblja i zbivanja.
7) Biblijski kongres u Nijagari od 1883. do 1897. (izuzev 1884.) svake je
godine okupljao veliki broj protestantskih bibliara za koje se smatra da su
utemeljitelji amerikog vjerskog fundamentalizma. Teme koje su obrai-
vane ticale su se Kristova nauka, Duha Svetoga, Biblije, kranskog posla-
nja i biblijskih prorotava. Na poseban se nain promicalo i razvijalo mi-
lenaristiko uenje. Naglaavano je da se svijet jo uvijek nije obratio, iako
ubrzano ide prema konanom sudu, da je uasno veliki broj krana na-
pustio svoju vjeru, da e uskoro doi Krist i uvesti novo razdoblje u koje-
mu e Izrael ponovno biti uspostavljen na vlastitoj zemlji, da je to blago-
slovljena nada prisutna u Evanelju koje treba trajno opsluivati, itd.
8) Rije je o Bibliji koju je 1909. objavio Cyrus Scoeld (1843-1921.), ame-
riki teolog dispenzacionalistikog usmjerenja. Ono to je specino za
ovo izdanje Biblije jest to da su tekstovi popraeni Scoeldovim pojanje-
njima i tumaenjima u kojima je prevladavalo dispenzacionalistiko vi-
enje povijesti ovjeanstva, podijeljene na sedam razliitih razdoblja od
stvaranja do konanog suda. Ova su razdoblja bila osnovna struktura za
sintetiziranje i shvaanje biblijske poruke. Budui da se Scoeldova Biblija
pojavila samo nekoliko godina prije poetka Prvog svjetskog rata, njezin
je milenarizam izgledao gotovo prorokim zbog ega je do konca rata do-
ivjela prodaju u 2 milijuna primjeraka, te je u velikoj mjeri utjecala na na-
stanak i jaanje fundamentalistikih pokreta u Sjedinjenim Dravama.
tangama, te nadodaju da je etiri godine ranije napustio dr-
avu nakon niza kraa i prijevara.
Scoeldova zamisao da napie komentar Biblije koji bi po-
dravao Darbyjevu doktrinu naila je na bogate pobornike
poput Lymana Stewarta, predsjednika Union Oil Company
iz Kalifornije i grupe posrednika za nekretnine i investitora
s Wall Streeta. Osim njih, jedan drugi pristaa Darbyjevog
pokreta bio je D. L. Moody koji je pokrenuo novi veliki val
revivalizma iz Moody Bible College.
1. 5. Dvadesete i tridesete
godine XX. stoljea
Dvadesetih i tridesetih godina XX. stoljea, nakon Prvog
svjetskog rata, Sjedinjene Drave, kojima je u to vrijeme
gospodario prohibicionizam, postale su arena u kojoj se
odvijala borba izmeu darvinista, kao zastupnika evo-
lucionizma, i fundamentalista koji su propovijedali ne-
pogreivost Biblije. Po gradovima i selima kruili su liko-
vi poput Billyja Sundaya, biveg igraa baseballa i samo-
ukog propovjednika, koji su navijetali pojednostavljene
ideje prema kojima je ovjek s Kristom spaen, a bez njega
izgubljen, da e zauvijek ivjeti u raju ili paklu i da sve ovi-
si o njegovoj odluci koja mora biti odmah donesena. Mase
koje su dolazile sluati ovakvu vrstu propovjednika bile su
u stalnom porastu.
Ljudi poput Morgana, Rockefellera, Weyerhausera, Swifta,
Armoura i Marshalla Fielda novano su pomagali ove kri-
arske pohode, budui da su oni na ekonomskom planu
prelazili u liberalistiku doktrinu laissez-faire: ono to se
dogaa nunost je koju eli samo nebo. Osim toga, propo-
vjednici su opominjali radnike na poslunost i kritizirali su
kao djelo Zloga zakone i odredbe koje je donosila vlada.
Neusporedivu sliicu ovoga mnotva plaenih licemjera i
varalica ostavio nam je pisac Sinclair Lewis u svom roma-
nu Elmer Gantry iz 1926. koji je u novije vrijeme posluio i
kao predloak za lm Judin sin. Meutim, ma kako bomba-
stino, Sinclairovo razobliavanje uspjelo je senzibilizirati
samo izobraenije slojeve, a veliki val revivalistikog fun-
damentalizma, voenog od strane plutokratske elite, osla-
bio je tek kasnije u vrijeme kada je zemlja poela tonuti
u veliku depresiju, kada milijuni siromanih i izgladnjelih
ljudi bez krova nad glavom i lienih svega nisu imali dru-
ge mogunosti osim da se oslone i vjeruju vladi. Naravno
da su za njih uinci Rooseveltovog New Deala otvaranje
radnih mjesta, reforma bankarskog sistema, kontrola vod,
popusti i elektrikacija najirih regija zemlje, poboljanje
obrazovanja i uvoenje socijalnog osiguranja predstav-
ljali pravi blagoslov bez ikakvog propovijedanja. Da Fran-
klin D. Roosevelt nije uspio u svojoj nakani, velika je vjero-
jatnost da bi se dogodilo ono to je opet Sinclair Lewis opi-
sao u jednom drugom svom romanu iz 1935. pod naslo-
vom Ovdje se to ne moe dogoditi u kojemu predvia dola-
zak faizma u Sjedinjene Drave zaodjevenog u formu kr-
anstva.
Reforme Franklina D. Roosevelta uspjele su u Americi ba-
rem djelomino ponovno oivjeti one plemenite principe
velikana duha poput Leibniza, Franklina i Hamiltona, ono-
liko koliko je bilo potrebno da se unaprijedi ekonomija, po-
bijedi depresija, izbjegne opasnost nacizma, te izazove sli-
an razvojni proces i u mnogim drugim dijelovima svijeta,
posebice kad je rije o poslijeratnoj obnovi. Prisiljena na
povlaenje, angloamerika nancijska oligarhija ponovno
je uzvratila udarac ve 1938. s fundamentalistikom opera-
cijom nazvanom Moral Re-Armament, pokretom kojega
je utemeljio Frank Buchman
9
. Iako je nastala na podruju
Sjedinjenih Drava, ova je operacija ipak bila zamiljena i
iskuana u Oxfordu, u okviru pokreta koji se izvorno nazi-
vao Oxfordskom grupom. Buchman je 1936. izrazio svoje
divljenje prema nacizmu ovim rijeima: Zahvaljujem ne-
besima za Adolfa Hitlera.
Ipak, sve dok je Roosevelt bio iv, ovaj pokret nije mogao
rasti i jaati. Do prvih znaajnijih uspjeha dolazi tek nakon
Drugog svjetskog rata, u vrijeme kada su pristalice ovoga
pokreta svim silama nastojale raskrinkati i ukazati na ko-
munizam kao djelo Antikrista, a zatim i u periodu hladno-
ga rata kada je koristio vlastitu religioznu formu kako bi
prikrio monstruoznosti koje su tada bile poinjene u ime
antikomunizma od strane Red Scare Harryja Trumana do
makartizma.
Najvaniji aspekt Moral Re-Armamenta, s obzirom na ire-
nje vjerskog fundamentalizma, sastoji se u njegovom tan-
demskom djelovanju s jednom drugom operacijom, sek-
tom veleasnog Sun Myung Moona koja je kasnije uze-
la ime Crkva Ujedinjenja kojom su upravljale tajne slu-
be iz June Koreje (KCIA).
10
Tijekom osamdesetih godina
prologa stoljea Svjetska antikomunistika liga (WACL)
veleasnog Moona pomagala je nelegalne oruane operaci-
je u zamjenu za drogu poznate kao Iran-Contra, dok je sam
Moon nancijski podupirao Ameriku koaliciju za tradici-
onalne vrednote (American Coalition for Traditional Va-
lues) na ijem se elu nalazio Tim LaHaye, koji je takoer
predvodio i Koaliciju za vjersku slobodu, operaciju direk-
9) Franklin Nathaniel Daniel Buchman (1878-1961.), poznati ameriki
evangelik i utemeljitelj Oxfordske grupe, koja se od 1938. naziva Moral Re-
Armament. Rije je o pokretu koji je postao poznat ponajvie zahvaljujui
otvorenoj naklonosti njezinog utemeljitelja prema Adolfu Hitleru i velikoj
mrnji prema komunizmu. Poznata je njegova izjava u kojoj zahvaljuje
nebesima za ovjeka kao to je Adolf Hitler, koji je postavio obrambenu li-
niju prema antikranskom komunizmu. Opravdanje za nacistike progo-
ne idova naao je u pretpostavci da Hitler u svakom idovu vidi ustva-
ri Karla Marxa.
10) KCIA je praktino funkcionirala kao podrunica o shore amerike
CIA-e. Zahvaljujui ogromnim nancijskim sredstvima dobivenim kao
potpora antikomunistikom pokretu na azijskom jugoistoku, ija je utvr-
da bila Juna Koreja, ove pijunske mree imale su slobodne ruke za sve
oblike nezakonitih operacija, koje u Sjedinjenim Dravama nisu dobile
potrebno odobrenje u Kongresu.
tno nanciranu od strane generala Bo Hi Paka iz KCIA-e.
Ogromna grupa fundamentalistikih udruenja koja je -
nancirao Moon obuhvaa i Focus on the Family Jamesa Do-
bsona i Family Research Council Garyja Bauera. Osim toga,
veleasni Moon je svojim novcima spasio bankrota i Liber-
ty College poznatog telepropovjednika Jerryja Falwella.
Nastojanje koje je zajedniko svim ovim entitetima je stal-
no kritiziranje centralistike vlasti u obliku koji je popri-
mljen za vrijeme New Deala predsjednika Roosevelta. Po-
red ovoga pokreta, postoji i jedna druga struja amerikog
fundamentalizma na ijem se elu nalazi veleasni Billy
Graham
11
koji je od etrdesetih godina angairan u oiv-
ljavanju Velikog buenja Jonathana Edwardsa, iako s obzi-
rom na estinu suvremenih pokreta moe izgledati poma-
lo zastario.
1.6. John Birch Society
Godine 1959. nastaje John Birch Society, organizacija koja
je od samih svojih poetaka bila leglo antisemitizma, rasiz-
ma i antikomunistike paranoje. Ekstremizam i vjerski fa-
natizam njezinih lanova iao je tako daleko da su optuili
ak i predsjednika Dwighta Eisenhowera i efa CIA-e, Alle-
na Dullesa, za navodnu prokomunistiku djelatnost u ame-
rikom drutvu. Svoj najvei uspjeh John Birch Society do-
ivio je 1964. s predsjednikom kandidaturom Barryja Gol-
dwatera, svoga republikanskog lana. Njegov poraz znaio
je istovremeno i slabljenje ove organizacije koju je ponajvi-
e iznutra unitavala njezina stalna paranoja. Meutim, ti-
jekom 70-ih godina prologa stoljea, u vrijeme konzerva-
tivne kranske revolucije, dolazi i do njezine obnove i ja-
anja koje svoj vrhunac doivljava prigodom izbora Ronal-
da Reagana za amerikog predsjednika, te u novije vrijeme
s izborom i postavljanjem Georga W. Busha na elo Sjedi-
njenih Drava.
Primarni faktor koji je pridonio jaanju ovoga pokreta bila
je brzina s kojom je uspio zagospodariti televizijskim me-
dijima. Tako je 1960. Pat Robertson, jedan od njegovih la-
nova, osnovao Christian Broadcasting Network (CBN),
televiziju koja se danas gleda u preko 200 zemalja svijeta i
na 70 jezika. Osim toga, Robertson je osnovao i Internatio-
nal Family Entertainment Inc., satelitski program s 63 mi-
lijuna pretplatnika, Regent University, Operation Blessing
International Relief and Development Corporation i Ame-
rican Center for Law and Justice.
11) William Franklin Graham (roen 1918.) jedan je od najeminentnijih
lanova June baptistike konvencije, te duhovni savjetnik i bliski prijatelj
nekoliko amerikih predsjednika (D. Eisenhower, L. Johnson, R. Nixon, B.
Clinton, obitelj Bush). Poznat je po svojim kriarskim pohodima s koji-
ma je zapoeo jo 1947. esto organizira velika okupljanja na kojima pro-
povijeda i tumai biblijske tekstove. Nakon zavretka propovijedi poziva
ljude, koje naziva istraiteljima, da istupe naprijed i daje im prigodu da
razgovaraju s nekim od njegovih duhovnih savjetnika koji tumai sva nji-
hova pitanja i moli zajedno s njima.
Od pripadnika ovoga pokreta potrebno je spomenuti i jed-
nog telepropovjednika, baptistikog pastora Jerryja Falwe-
lla
12
, koji je 1979. osnovao Moral Majority, pokret koji se
borio protiv pobaaja, homoseksualizma i feminizma, po-
dupirao je kreacionistiko uenje, protivio se pregovorima
sa Sovjetskim Savezom i zalagao se za uvoenje medijske
cenzure. Posebno se istaknuo odlunou da Ronalda Re-
agana dovede u Bijelu kuu u emu je i uspio 1980. Godi-
ne 1989. Moral Majority se spojio s Robertsonovom Chri-
stian Coalition.
Konac hladnoga rata i nesretni dogaaji od 11. rujna 2001.
promijenili su smjer djelovanja amerikih kranskih kon-
zervativaca. I dalje se ostali antisemiti, s tim to se da-
nas njihov antisemitizam, umjesto protiv idova, oitu-
je prije svega protiv arapskog svijeta. Tako je za Robertso-
na islam religija koja nastoji unititi druge religije, za biv-
eg predsjednika Southern Baptist Conventiona, Jerryja Vi-
nesa, Muhamed je bio pedol opsjednut demonom, a za
Franklina Grahama, koji je u sijenju 2001. godine odrao
uvodni govor povodom Bushovog preuzimanja dunosti u
Bijeloj kui, islam je zla i perverzna religija.
Meutim, prava novost je da kranski konzervativci sad
ve otvoreno postavljaju svoje predstavnike u parlament,
zahvaljujui pomoi bogatih religioznih obitelji. Oduvijek
je najvanija bila podrka obitelji Koch koja je 1996. pomo-
gla da senatorom postane Sam Brownback prema kojemu
je uzrok siromatva duhovne, a ne mehanike prirode i
koji je predloio da senat Sjedinjenih Drava osnuje komi-
siju za istraivanje amerikog kulturnog propadanja.
Treba se upitati zbog ega veliki ameriki kapitalisti ima-
ju pretjeranu sklonost prema vjerskim fundamentali-
stima? Jedan od razloga nalazi se u injenici da je slobod-
na trgovina prava pravcata amerika religija sa svojim mi-
sionarima i apostolima. Veina amerikih graana vjeruje
u slobodnu trgovinu i njezinu nevidljivu ruku na isti nain
na koji vjeruje u trojstvo ili u ljudsku i boansku Kristovu
narav. Upravo se na podruju religije veliki laiki univer-
ziteti i konzervativci iz Washingtona povezuju s penteko-
stalnim fundamentalistikim misticima.
12) Lamon Jerry Falwell (roen 1933. u Lynchburgu, Virdinija) jedan je
od najpoznatijih evangelikih pastora i telepropovjednika u Sjedinjenim
Dravama. Posebice se istie po svojim kontroverznim stavovima i izjava-
ma o teolokim, politikim i drutvenim pitanjima. Primjerice: za AIDS
je rekao da je to ljutnja pravednog Boga uperena protiv homoseksualaca;
radniki sindikati bi trebali prouavati i itati Bibliju umjesto da trae vie
plae; potrebno je ukinuti javne kole, a obrazovanje prepustiti crkvama;
za proroka Muhameda je ustvrdio da je bio terorista i nasilan ovjek; pre-
ma njemu, Bog je republikanac, a Isus prvi Amerikanac u povijesti, itd.
2. OSNOVNE KARAKTERISTIKE
AMERIKE RELIGIOZNOSTI
U ovom emo dijelu lanka pokuati ukratko analizira-
ti glavne karakteristike amerike religioznosti kako bismo
mogli dokuiti razloge naglog jaanja kranskih funda-
mentalistikih pokreta u Sjedinjenim Dravama i njihovog
utjecaja na aktualna politika zbivanja. Osim toga, nastojat
emo ukazati i na jedan drutveno-psiholoki, ali i duhov-
ni sklop koji je potpuno drugaiji od onoga europskoga to
je bitna pretpostavka istinskog razumijevanja onoga to se
danas dogaa u ovoj zemlji.
2.1. Strah od naputenosti
Strah od naputenosti jedna je od glavnih karakteristika
koja je zajednika fundamentalistima, milenaristima i ka-
tastrostima, koji danas predstavljaju ogromnu veinu u
Sjedinjenim Dravama. S obzirom na to, mnogi su se spe-
cijalizirali u iskoritavanju ovoga straha. Tako, primjerice,
Tim LaHaye, tienik veleasnog Moona, ve itavo
jedno desetljee neprestano objavljuje knjige, napisane za-
jedno s Jerryjem Jenkinsom, koje se prodaju u milijunskoj
nakladi. Veliki broj suvremenih Amerikanaca optereen je
jakim strahom da e biti ostavljeni i naputeni, odnosno da
e se nai u poloaju kapetana Rayforda Steelea, glavnog
junaka knjige Left Behind
13
, prve u nizu knjiga koje je na-
pisao LaHaye.
Saetak Darbyjeve teologije nalazi se u propovijedima po-
kvarenog pastora, jednog od glavnih likova ove LaHayeo-
ve knjige, koji odluuje promijeniti ivot i pripraviti sebe i
druge kako se ne bi opet dogodilo da budu ostavljeni sami.
Propovijeda da za spasenje treba napraviti transakciju, od-
nosno sklopiti neku vrstu ugovora s Kristom. Budui da
smo svi grenici, smatra da ne moemo spasiti sami sebe.
Vjerovati da bi se mogla stei Boja naklonost i zasluiti
raj vlastitim djelima moda je najvei grijeh ikad poi-
njen. Razlog zbog kojega treba initi dobro nalazi se u od-
govoru na spasenje, odnosno dobra djela predstavljaju po-
tvrdu da je ovjek izabran. Spasiti nas moe samo injenica
da je Krist umro za nas, da je on platio cijenu zato to nas
13) Knjiga govori o kapetanu Steelu, pilotu zrakoplova na redovitoj lini-
ji, koji je tijekom jednog leta zamijetio da su gotovo svi putnici u avionu
neobjanjivo nestali. Stigavi kui, otkriva kako su i njegova supruga i sin
takoer nestali. Nailazi samo na jednog pokvarenog pastora crkve koju
je posjeivala njegova supruga, uhvaen u zamku osjeaja krivnje da nije
bio dobar kranin. Shvaa da su njegova supruga i svi drugi odvedeni u
raj (fundamentalistiki kult otmice), jer su bili dobri, te ih Isus nagrau-
je potedivi ih sedam narednih godina patnji s Antikristom, koji postaje
gospodarom svijeta. Kapetan Steele otkriva da je jedan od onih malobroj-
nih left behind, ostavljenih da se sami nose s patnjama. Na koncu prve pri-
povijesti, Steele sa svojom kerkom, pastor koji je ponovno pronaao mo-
tivaciju i jedan uveni novinar zajedno osnivaju Tribulation Force, grupu
koja e predstavljati okosnicu radnje narednih 11 svezaka ove katastro-
ne sage sve dok Antikrist ne bude poraen i ne pone tisuljee mira sa
slavnom Isusovom pojavom. I svi e ivjeti sretni i zadovoljni.
ljubi. Kada ovjek prizna Kristu da je grenik i da je izgu-
bljen, moe od Njega zadobiti dar spasenja. Na taj se nain
odvija transakcija. Prelazi se iz tame u svjetlo, iz izgublje-
nosti u ponovno nalaenje samoga sebe. Na taj se nain do-
bija ono to Isus ima: odnos s Bogom i vjeni ivot, a budu-
i da je Isus platio za nas, nai su grijesi otputeni.
Ovo je, dakle, LaHayeov recept za vjeni ivot. Treba pri-
mjetiti da nema ni najmanjeg spomena velikih uenja koja
je Isus propovijedao, niti se kae da bi ga trebalo oponaati
u borbi za pravednost u svijetu, u pomaganju siromanih, u
opratanju uvreda, itd. emu bi, dakle, trebao sluiti ivot?
Smisao bi imao samo kao etapa koja prethodi smrti, trenu-
tak u kojemu se prelazi na transakciju. Poetkom 2005.
prodaja 12 svezaka ovoga niza dosegnula je 60 milijuna
primjeraka. Rije je o knjigama koje se ljudima sviaju ne
zbog toga to su dobro napisane, tovie pune su ponavlja-
nja, likovi nisu dobro prikazani i razraeni, brzo se otkri-
va tko je Antikrist i vidljivo je da e biti poraen prije nego
se doe do 75. stranice prvoga sveska. Snaga cjelokupnoga
niza stoji u injenici da je skrpljen na predloku mnogo-
brojnih Amerikanaca koji se danas osjeaju na neki nain
izgubljeni, naputeni, prljavi i nemoni: left behind.
LaHaye se znao veoma dobro poigrati osjeajima krivnje
mnogobrojnih ljudi iji su ivoti oznaeni pretjeranosti-
ma svake vrste: piju, kockaju se, skloni su stalnim seksu-
alnim avanturama, tragaju iskljuivo za novcem na tetu
obiteljskog ivota, itd. LaHaye je vjet u privlaenju onih
koji ne znaju kako kontrolirati vlastite nagone, uvjeravaju-
i ih da je problem iskljuivo u Sotoni koji upravlja svije-
tom i njihovim tijelima. Njegov poziv nije usmjeren samo
na strah od smrti, nego prije svega na strah da ne postoji
nita zbog ega bi vrijedilo ivjeti. Nakon sedmice neumje-
renosti i ispraznosti, sljedee nedjelje ljudi odlaze u crkvu i
pitaju se kako ublaiti onaj duboki osjeaj osobne nesigur-
nosti, kako sklopiti dogovor s Bogom tako da ih stavi na si-
gurno mjesto.
U 80% amerikog stanovnitva koje ne raspolae dovolj-
nim prihodima, mnogi koji su glasovali za Busha nalaze se
u ovom duevnom stanju, a njihova tjeskoba je proirena i
sve katastrofalnijom ekonomskom i politikom situacijom.
U pokuaju da se spase iz ovoga svijeta, koji je svijet Soto-
ne, ljudi ustvari tragaju za nainom da se izvuku od vlastite
odgovornosti za djelovanje u poboljanju uvjeta moralnog
i materijalnog ivota cjelokupnog drutva. S obzirom na to,
Lyndon LaRouche u jednom svom lanku pod naslovom
Populistiki luaci koji pokuavaju sklopiti posao ak i
s Bogom objanjava da su principi koji odreuju posljedice
naih ina univerzalne. Rije je o univerzalnim zakonima,
koji postoje kao prirodni zakoni, i koje kao takve prihvaa-
mo ili ne prihvaamo. Zbog toga ovjek ne moe pregova-
rati niti sklapati poslovni dogovor s Bogom. ovjekova je
dunost da otkriva zakone koji su upisani u svijet kojega je
ovjek dio i da ih koristi kao one snage koje omoguuju po-
boljanje svijeta prema uroenoj svrsi takvih zakona.
Osim nancijskih sredstava koja dobijaju od Moonove sek-
te i prodaje autorskih prava, LaHaye i drugi poput njega
primaju podrku i novac i od republikanske desnice. Tako
je LaHayeovo Vijee za nacionalnu politiku (Council for
National Policy) dobilo nancijsku podrku od strane Nel-
sona Bunkera Hunta, obitelji Coors, Bradley Foundationa,
Howarda Ahmansona i Richarda DeVosa.
Postoje etiri vana aspekta suvremene dispenzacionali-
stike misli koja se iitavaju u nizu Left Behind:
1. Antikrist se obraunava s kranima to se s poseb-
nom dramatinou doivljava nakon dogaaja od 11. ruj-
na 2001. To se lako uklapa s progonima krana koje pred-
vode liberalistiki svjetovni humanisti, odnosno liberalna
ljevica koja nastoji osvojiti Federalnu vladu kao orue s ko-
jim e unititi krane istom logikom antikranskog pona-
anja koje oito prakticiraju Al-Qaeda i Saddam Hussein.
2. Za krane je vano podravati Izrael, budui da je po-
vratak idova u Obeanu zemlju jedan od nezaobilaznih
preduvjeta drugog Kristovog dolaska. Tako ameriki fun-
damentalisti proglaavaju svoju bezgraninu ljubav pre-
ma Izraelu, iako se radi o jednom previe vrstom zagrlja-
ju, imajui u vidu da i idovi, prema ovim fundamentali-
stikim kranskim doktrinama, moraju priznati Isusa kao
Krista u ovom njegovom drugom dolasku, pa e se, stoga,
ili obratiti ili e biti osueni na vjeno prokletstvo.
3. Ustanova koju e Antikrist kao orue koristiti u pro-
gonu krana jesu Ujedinjeni narodi. U fazi u kojoj su
pripreme za napad na Irak bile na vrhuncu, stalna oito-
vanja prezira prema Ujedinjenim narodima od strane Bus-
ha prihvaana su s velikom naklonou amerike javnosti,
koju je LaHaye ve uvelike indoktrinirao.
4. Ujedinjeni narodi, hegemonizirani od strane Antikrista
i prekrteni u Globalnu zajednicu, premjestit e svoje sje-
dite u Novi Babilon, odnosno u Irak!
Premda su mnoge LaHayeove knjige bile napisane prije
11. rujna 2001., kasniji razvoji dogaaja ve su na neki na-
in anticipirani na njihovim stranicama. Predvianje? Ne.
Sasvim logino i jasno objanjenje nalazi se u osobama
poput Lewisa Libbyja, bliskog suradnika kako zamje-
nika ministra obrane Wolfovitza tako i potpredsjedni-
ka Cheneyja. Libby je pripravio nacrte za imperijalni rat
i rat protiv terorizma barem jo 1992., dakle mnogo prije
11. rujna 2001. LeHaye i druge pristae kranske desni-
ce usko su povezani s Karlom Roveom, izbornim strate-
gom predsjednika Busha: podjela zadataka trebala bi biti
evidentna.
U jednom svom lanku Newsweek je izvijestio kako biv-
i Bushov savjetnik i sadanji ministar pravde Alberto
Gonzales, ef CIA-e Porter Goss, glavni Bushov spee-
chwriter Michael Gerson, novinari desniarskog esta-
blishmenta Tucker Carlson i Fred Barnes, te mnogi dru-
gi iz te skupine pripadaju istoj episkopalnoj fundamen-
talistikoj crkvi e Falls Church iz sjeverne Virginije.
Newsweek je tom prigodom ironino primijetio da je po-
malo teko na nedjeljnim okupljanjima napraviti jasnu ra-
zliku izmeu drave i crkve.
Sve u svemu, mnogi ameriki birai uvjereni su kako je
Bush od Boga predodreen da bude na elu izabranog
naroda u konanoj bici. Ova umjetno pothranjivana po-
ruka uskladila se s jednim drugim, zabrinjavajuim uvjere-
njem, rairenim u postmilenaristikim krugovima: oni su
pozvani unititi zlo kako bi moglo zapoeti tisuljee mira.
Drugim rijeima: otmica u raj i drugi dolazak ne mogu se
ostvariti sve dok ne budu unitene sile zla. Ova struja po-
nekad se naziva i rekonstrukcionistima, odnosno ljudima
koji su uvjereni da krani imaju zadau ponovno izgraditi
cjelokupno ljudsko drutvo, poevi od Sjedinjenih Dra-
va, a zatim i u ostatku svijeta. Takoer su poznati i kao do-
minionisti
14
jer propagiraju ideju da bi starozavjetni spisi
trebali predstavljati temelj pravnog sistema i da bi svjetovni
zakon trebao biti podreen biblijskom ili mojsijevskom za-
konu. Odatle se raaju kriarski pohodi, poput onoga pro-
tiv pobaaja nazvanog Operation Rescue, koji su usmjere-
ni na pojedinane probleme (pobaaj, ozakonjenje droge,
istospolni brakovi, itd.). Korist ovih pokreta bila je oita
prigodom glasovanja u studenom 2004. kada su se svi ovi
kriarski pohodi usmjerili protiv Kerryja, okrivljenog da je
liberal i stoga automatski pobornik pobaaja, droge, homo-
seksualnosti, itd.
Lakoa s kojom ovi ljudi podmeu konani i neopozivi sud
o dobru i zlu naprosto je zaprepaujua. James Robinson,
Bushov duhovni savjetnik, pie u svojoj knjizi Te Abso-
lute da postoje samo dva vienja svijeta: biblijsko-kran-
sko i relativistiko vienje svijeta. Prema njemu, pobornik,
nauitelj ili lider koji dovodi u pitanje apsolutne principe
(Bibliju) nije manje avolski manipuliran od jednog tero-
riste. Dominionisti u Bushu vide spasenje, budui da za
njih opasnost lei u mogunosti da federalna vlada pad-
ne u ruke liberalnih elitista poput Franklina D. Roosevel-
ta. Oni se protive svakom mijeanju vlasti u ekonomiju, pa
se jasno oituju i djeluju u korist cjelokupnog dogmatskog
predliberalnog programa. Dovoljno je spomenuti da Pat
Robertson, jedan od njihovih najveih voa, jo od 1986.
predvodi kampanju za privatiziranje mirovina. Prema nje-
mu, opasnost broj jedan predstavlja gubitak slobode ugro-
ene od strane big governmenta, nezgodne vlade koja se
zauzima za ope dobro kao u Rooseveltovo vrijeme.
14) Dominionisti su uvjereni da se Krist nee vratiti sve dok crkva ne bude
uvrstila svoje gospodarenje nad svim vladama i institucijama na svijetu.
Poznati predstavnik dominionista, Pat Robertson, ustvrdio je 1984. da se
kranska desnica poela armirati s izborom Ronalda Reagana. Prema
njegovim rijeima, cilj dominionista je uvrstiti gospodarenje nad dru-
tvom.
Svemu tomu pridruuju se i praktinije forme fundamen-
talizma ili, kako kau sami Amerikanci, for dummies, za
one koji ne ele raditi i ivjeti bez muke i truda. Meutim,
to ne znai da su ovi oblici fundamentalizma manje kod-
ljivi i manje indoktrinirani. Poznat je sluaj pastora Ric-
ka Warrena iz Lake Foresta u Kaliforniji koji je napisao
knjigu pod naslovom Purpose Driven Life, o ivotu koji
ima cilj. Onomu tko mu posveti pozornost kroz samo e-
trdeset dana Warren obeava da e spoznati cilj koji je Bog
odredio za njegov ivot i da e shvatiti njegov najiri kon-
tekst, kako se svi komadi ivota savreno uklapaju u jedin-
stvenu cjelinu. Uz ovakvu perspektivu smanjit e se stres,
bit e lake donijeti odluke, bit e se zadovoljniji i iznad
svega ovjek e biti pripravljen za vjenost. Knjiga je bila
prodana u 16 milijuna primjeraka. Warrenovo lukavstvo
lei u prodavanju one iste Edwardsove lozoje nemoi s
tim da je umjesto onih uzbudljivih tonova o katastrofama,
tipinih za Edwardsovu misao, ubacio pozitivne spasenj-
ske tonove.
2.2. Neinstitucionalnost
amerike religioznosti
Amerika drava ne dozvoljava uplitanje vjerskih organi-
zacija, tako da bi, primjerice, bio nezamisliv biskup koji bi
imenovao predavae religije u javnim kolama. Meutim,
stvari su ipak malo sloenije od toga, budui da postoji ra-
stue uplitanje vjerskih organizacija u javne poslove, dok u
privatnim kolama, koje su vanije i prisutnije nego u Eu-
ropi, vlasnici ine ono to je njima po volji.
Meutim, glavni problem je u tome to ljudi iz europ-
skih zemalja esto na Sjedinjene Drave projiciraju vla-
stito vienje religije kao i odnosa izmeu drave i vjer-
skih zajednica. Primjerice, u katolikoj europskoj tradiciji
religija je utjelovljena u mnotvu sveenika koji, grubo re-
eno, primaju naputke iz Vatikana. Ova institucija proima
graansko drutvo neke katolike zemlje, ali je ipak posve
drugaija stvar, tako da upravo iz toga razloga moe posto-
jati i antiklerikalizam. Protivno tome, snaga amerike reli-
gije stoji u njezinoj neinstitucionalnoj naravi, tako da vjer-
ski poduzetnici preuzimaju, proiruju i veliaju ono to je
ideoloki impuls drutva u njegovoj cjelovitosti.
S obzirom na to, jasno je da amerika religija nije neka
institucija, nego ogromna mrea vjerskih zajednica u
snanom meusobnom natjecanju. Mnogi su zadivljeni
zbog velike raznolikosti religija koje postoje u Sjedinjenim
Dravama. Naravno, veoma je veliki broj crkava. Meutim,
vjerska uniformnost je mnogo vea nego to se ini: prote-
stanti, katolici
15
i najvei dio idova prakticiraju vjeru i dije-
15) Iako je Katolika crkva institucionalizirana i svojim se naukom esto
suprotstavlja amerikoj politici, ipak to nema velikog utjecaja na katolike
koji ive u Sjedinjenim Dravama. Naime, budui da predstavljaju vjer-
le zajednike vrednote, implicitne i eksplicitne, koje omo-
guavaju da se govori o jednoj specino amerikoj religiji,
artikuliranoj u tisue crkava, sinagoga, hramova.
Amerike vjerske zajednice nisu zaostatak iz Srednje-
ga vijeka; one su krucijalni element modernog vreme-
na. Kako istie Marco DEramo, imigrant stie u Sjedinje-
ne Drave kao pojedinac, ali ga drutvo preoblikuje u la-
na jedne etnike zajednice ili grupe: da bi se obranio od
ve organiziranih zajednica, i on je primoran postati idov,
Irac, Azijat, Hispanac. Svaka od ovih zajednica okuplja se
na nekom obrednom mjestu, koje postaje uporina toka
za sve lanove grupe. Ne postoje druga uporita: sindikalna
politika i ivot bitno su mjesta podjele prema etnikim gru-
pama, a nedostaje i ukorijenjenih teritorijalnih zajednica.
Paradoksalno, ovo drutvo iscjepkano na bezbrojne zajed-
nice i grupacije, drutvo je koje ne poznaje podjele. lanovi
svake amerike zajednice slono su ujedinjeni u borbi pro-
tiv drugih, neamerikih zajednica, dok nacionalno jedin-
stvo proizlazi iz nutarnjeg prijanjanja uz ameriko posla-
nje, ije posljednje utemeljenje ne moe biti nita drugo do
sam Bog, a njegov je namjesnik na zemlji predsjednik dr-
ave. Predsjednik koji sa suprugom i obveznim psom nije
nita drugo do divinizirana predodba banalnosti prosje-
nog ovjeka. Dok papa sa svojom udnom odjeom na-
dahnjuje i na neki nain izaziva potovanje prema drugosti,
ameriki je predsjednik odraz obinog graanina. Upravo
zbog toga svaka pobuna ili suprotno miljenje doivljava se
kao neka vrsta osobne uvrede.
Biblijski Bog nudi dodirnu toku vjerskim, ali i drugim za-
jednicama u sukobu, te osnauje nutarnju sigurnost da su
Amerikanci jedna dobra nacija. Tako je senator John As-
chroft 1999., prigodom primanja poasnog doktorata ko-
jega mu je podijelio fundamentalistiki Bob Jones Univer-
sity, izjavio da je Amerika jedina meu svim drugim naci-
jama prepoznala da je izvor njezinog karaktera boanske i
vjene prirode, a ne svjetovne i vremenite. Prema njemu, s
obzirom da je njezin izvor vjean, Amerika je drugai-
ja. Dvije godine kasnije Aschroft se istaknuo po tome to
je unitio cjelokupnu pravnu dravu i izumio logor u Gu-
antanamu.
sku manjinu i da su pod snanim utjecajem protestantskog ambijenta u
kojemu ive, mnogi od njih su uvjereni da nikakav katoliki papa, biskup
ili teolog ne smije utjecati na politike odluke. Stoga ne iznenauje to
su upravo sami katolici u mnogim sluajevima estoko negodovali protiv
-
-- -- -- -
--
---- -
--
izbaeno na ulicu od strane nezadovoljnih vjernika. Meu-
tim, oni koji preive ovo iskustvo iskoriste svako mogue
orue koje nudi medijska i informatika revolucija kako bi
se ponovno vratili na scenu. tovie, upravo je medijsko i
spektakularistiko drutvo u prvi plan dovelo osobu funda-
mentalistikog propovjednika.
Ukoliko je pastor dobar, prema neospornom sudu trita,
broj vjernika moe porasti na izvanredan nain: postoje cr-
kve posjeivane od strane desetina tisua osoba koje daju
proporcionalne priloge, strogo osloboene poreza. Priho-
di esto bivaju uloeni u medije, posebice u televiziju,
kako bi se vrbovali novi vjernici. Televizijski propovjed-
nici evanelja ne razlikuju se u metodama od naih proda-
vaa na trnicama. Meutim, ipak postoji jedna bitna ra-
zlika: milijuni osoba bili su odgajani da u svojim televizij-
skim propovjednicima vide najvie dobro. A oni ne prodaju
odjeu, hranu ili neke druge stvari, nego operiraju s nada-
ma, strahovima i patnjama bezbrojnih pojedinaca.
16
Svaki religiozni jezik moe biti koriten za razliite cilje-
ve. Vano je ne upasti u pogreku racionalista koji krivnju
za sline fenomene pripisuju apstraktnim terminima poput
kranstvo ili, to je jo gore, religija. Ovdje govorimo
o nainu na koji se amerika ideologija prikazuje na reli-
gioznom podruju. Vjerojatno neki bosanski kranin ima
vie toga zajednikog sa svojim susjedima muslimanima,
negoli s kranima poput propovjednika Marcusa Bisho-
pa, koji pred oduevljenim masama glasno izvikuje da
govori iz dubine Bojeg srca kad kae da propovjednici
moraju biti bogati.
Sposobnost amerikih telepropovjednika je spektakulari-
stikog karaktera: on je ovjek kao i svi drugi, obino s bio-
grajom otkupljenog grenika koji se prikazuje u nekoj vr-
sti erotino-alkoholinog imida razumljivog i prihvatljivog
za sve. Njegov ivot doseljenika koji se obogatio postaje su-
ccess story (pria o uspjehu). Mehanizam je slian meha-
nizmu koji raa kult predsjednika (sa suprugom i psom).
Suprotno naemu mentalitetu i drutvu u kojemu se kler
u znatnoj mjeri razlikuje od nas ak i po nainu odijeva-
nju, u amerikoj religiji onaj koji svake nedjelje indoktrini-
ra i pokree fundamentalistike mase nije nita drugo ve
odraz njih samih, pa je zbog toga svaka pobuna u zaet-
ku uguena. Bit amerike demokracije nalazi se upravo u
tome da itava zajednica budno pazi kako bi se mnoio i
ouvao vlastiti konformizam.
Dodajmo usput da se ova kultura poinje na neki nain i-
riti i u naoj zemlji, premda nedostaju temeljne kulturo-
loke pretpostavke. Radi se o dovoljno znaajnim podru-
jima naega drutva koja su esto potpuno zanemarena od
16) Tako se jedan od propovjednika, Oral Roberts, koji se 1977. zadu-
io kod 4.356.000 poreznih obveznika, hvalio da mu je polo za rukom
uskrsnuti pedeset ili ezdeset mrtvih. I to je zanimljivo, ljudi su u to
masovno vjerovali!
strane odgovornih osoba, ukljuujui i predstavnike vjer-
skih zajednica. To su podruja koja u strogom smislu rijei
obuhvaaju vjerska pitanja prisjetimo se karizmatskih
pokreta kod katolika, Jehovinih svjedoka, vehabija kod
muslimana ali i ekonomsko-politika pitanja koja se te-
melje na istim psiholokim mehanizmima.
Poduzetnika narav amerike religije snano utjee i na
percepciju koju prosjeni Amerikanac ima o Srednjem
Istoku. Organiziranje vjerskog turizma, zaodjeveno u
ime hodoaa, predstavlja veliki biznis ak i kod nas.
Meutim, u protestantskom svijetu ne postoji ni Gospa
Meugorska ni Sv. Ivo u Podmilaju. Kod njih se moe pu-
tovati samo u Svetu Zemlju. Kroz desetljea tisue malenih
vjerskih poduzetnika izgradili su vrste veze s izraelskom
dravom, organizirajui putovanja koja obuhvaaju posjete
navodnom Isusovom grobu praene susretima s preljuba-
znim izraelskim funkcionarima. U izraelskoj vladi ministar
turizma igra veoma vanu ulogu koja se ne tie samo eko-
nomije. I nije sluajno to stranka Moledet
17
otvoreno za-
stupa miljenje da postoji potreba da se Palestinci roeni
u Svetoj Zemlji deportiraju preko Jordana. Prije izvjesnog
vremena Ariel Sharon je poslao upravo svoga ministra tu-
rizma, Bennyja Elona, u dulju posjetu protestantskim za-
jednicama u Sjedinjenim Dravama gdje je pred oduevlje-
nim masama komentirao Knjigu Levitskog zakonika 26,6
gdje se kae: tetne u ivotinje iz zemlje ukloniti. Narav-
no, tetne ivotinje u ovom sluaju su sami Palestinci.
2.5. Kraljevstvo od tisuu godina
Amerika religija je snano proeta milenaristikim
oekivanjima. injenica da ova teologija ima veoma du-
gaku povijest ne smije nas zavarati: Joakim iz Fiore ili ana-
baptisti iz Mnstera imaju malo toga zajednikog s ame-
rikom teleapokalipsom. Naime, ameriki milenarizam
obeava dolazak Kraljevstva (e Kingdom), posebnog
poretka na Zemlji, u kojemu e kroz tisuu godina kra-
ni vladati svijetom gvozdenim tapovima, dok e stavovi
i miljenja protivna vjeri biti do kraja onemogueni. Tisu-
u godina u kojima e se rijeiti uasne protivnosti koje po-
stoje u ljudskom ivotu i povijesti i u kojima e nadvlada-
ti vrijednosti koje se, to je veoma zanimljivo, savreno po-
klapaju s moralnim i drugim vrijednostima ruralne Ameri-
ke. Mesija e vladati na ponovno uspostavljenom Davido-
vom prijestolju, dok e uskrsnuli kralj David biti suvladar
zajedno s Kristom. Izrael e zadobiti slavno mjesto i gos-
17) Moledet (Domovina) izraelska je politika stranka koju su 1988. osno-
vali Rahavam Zeevi (1926-2001.) i njegovi sljedbenici u nastojanju da su-
djeluju na narednim politikim izborima u Izraelu. Kao glavnu izbornu
platformu predstavili su tzv. preseljenje ili razmjenu stanovnitva. Prema
Zeeviju, preseljenje je jedina solucija arapskom terorizmu i demografskoj
opasnosti s kojom bi se Izrael trebao suoiti u budunosti. Da idovi ne-
maju alternative, dok Arapi imaju 22 alternativne zemlje, jedan je od
njegovih slogana kojega je najee ponavljao.
podstvo nad svim narodima, dok e se ponovno roeni kr-
ani okupiti oko Mesije i izraelskih vladara u upravljanju
Bojim kraljevstvom na zemlji.
Kraljevstvo ili, bolje reeno, dogaaji koji e mu prethodi-
ti veoma su blizu: fundamentalisti oekuju da e se sve do-
goditi za oko etiri godine od sada, s tim da se to vrijeme
stalno pomjera svaki puta kada se nita ne dogodi. Dogaa-
ji koji prethode Kraljevstvu predstavljaju neku vrstu iskriv-
ljenog mita koji posjeduje izvanrednu privlanost. Naime,
dok mitovi redovito govore o prolosti, pripovijest o Arma-
gedonu, to je uobiajeno u zemlji koja nema dugaku po-
vijest, smjetena je u budunost, ali zapoinje u ovom po-
vijesnom trenutku kao udesni spektakl. Ovdje se radi o
loe obraenim i neprofesionalno serviranim televizijskim
vijestima, posebice kad je rije o dogaajima na Bliskom
Istoku. Ove vijesti ine bitne sastojke amerikog mita, bu-
dui da se u njima openito daje smisao kaotinim svjet-
skim zbivanjima pomou posve samovoljnog i apokalip-
tikog tumaenja i iitavanja biblijskih tekstova. Naravno,
ovakvo jedno medijsko prezentiranje vijesti nastoji da bude
ono to Biblija kae, ali i u skladu s aktualnom amerikom
politikom.
Apokaliptiko tumaenje biblijskih tekstova i povijesti
predstavlja savrenu naraciju. Prosjenom Amerikancu
omoguava da dozna neto vie o buduem svijetu i sud-
bini svih onih koji ne itaju Bibliju. Na svoj prihvatljiv na-
in nudi objanjenje nekog dogaaja, zbog ega sami doga-
aji postaju dokaz vjerodostojnosti i istinitosti objanjenja.
U jednom svijetu i drutvu bez klera, omoguava common
manu (obinom ovjeku) da sprovodi fantastina istraiva-
nja za samoga sebe, otkrivajui, primjerice, pravo Antikri-
stovo ime (zanimljivo je da su s njime identicirane obi-
no one osobe koje se protive amerikoj politici) ili datum
konane bitke. Mit postaje epska mjera stvari i omogua-
va obinim smrtnicima da otkriju ono apsolutno u prola-
znom, ali i da pothranjuju snove o unitenju, osveti i mrnji
na kozmikoj razini.
Zanimljivo je da se svi ovi snovi usmjeravaju prema Svetoj
Zemlji. Njihova retorika ide toliko daleko da je Al Gore,
bivi potpredsjednik Sjedinjenih Drava, prigodom pro-
slave 50. obljetnice nezavisnosti Izraela, izjavio: Dok vee-
ras diem pogled i vidim svu Izraelovu kuu, prepoznajem
vas. Prisjeam se Ezekielovog prorotva da e vas Bog uzdi-
gnuti, da e svaka kost biti povezana sa svakom kosti, svaki
mii sa svakim miiem i da e Bog udahnuti ivot u vaa
tijela i ponovno vas vratiti u vau zemlju. Mi Amerikanci
osjeamo da su nae veze s Izraelom vjene.
18
18) Oito je rije prije svega o politikom govoru s primjesama religio-
znog koji mu je trebao priskrbiti glasove, imajui u vidu da jedno istrai-
vanje pokazuje da 46% Amerikanaca vjeruje da je osnivanje izraelske
drave bilo prvo ostvarenje biblijskih prorotava. Osim toga, anketa
koju su 2002. godine sproveli CNN i Time pokazala je da je 59% Amerika-
naca vjerovalo da su se obistinila prorotva iz Knjige Otkrivenja. Stoga je
sasvim prirodno za predsjednika Sjedinjenih Drava da ustvrdi: Bog mi
Osim toga, amerika je ideologija nerazumljiva bez kon-
cepta razaranja i nasilja, najvieg oblika dobra upravo
zbog toga to iskorijenjuje zlo. S obzirom da se temelji na
iluziji demokracije, ljudska rtva uplie sve lanove ame-
rikog drutva. Primjerice, ako smrtna kazna kod nas iza-
ziva ideju o jednom kapricioznom tiraninu koji bi i nama
jednoga dana mogao doi glave, u Sjedinjenim Drava-
ma nedostatno ziko sudjelovanje u linu ili moralno
u egzekuciji tretira se kao izdaja.
Jerry Falwell, propovjednik koji je dao zamaha fundamen-
talistima u politici, nakon to je postao Reaganov savjetnik
i glavni izbornik Busha mlaeg, rekao je: Na Armagedonu
e biti oko 400 milijuna ljudi koji e initi krunu konanog
unitenja ovjeanstva! Upravo zbog toga nikada ne smije-
mo zaboraviti kako je lijepo biti kranin! Mi pred sobom
imamo velianstvenu budunost! Armagedon se zemljo-
pisno nalazi u Svetoj Zemlji i trenutno se, izmeu ostaloga,
na njegovom podruju nalazi zatvor maksimalne sigurno-
sti u kojemu su zatoeni Palestinci koji pruaju otpor.
3. AKTUALNO STANJE STVARI
Nakon to smo obradili osnovne karakteristike amerike
religioznosti, u narednom dijelu lanka obradit emo Bus-
hovu sklonost politikom mesijanizmu koja u bitnome ka-
rakterizira njegove politike odluke. Potom emo se dota-
knuti kristocionistikog pokreta kao neke vrste svetoga
saveza izmeu idovsko-cionistikog lobija i amerike kr-
anske desnice s posebnim osvrtom na izraelsko-palestin-
sko pitanje. U treem zakljunom dijelu napravit emo kri-
tiko vrednovanje ovoga pokreta s teoloke toke gledita.
3.1. Bushov politiki mesijanizam
Posljednji predsjedniki izbori u Sjedinjenim Dravama
izazvali su veliku raspravu kako u okviru samog amerikog
drutva, tako i u drugim zemljama svijeta, o aktivnoj ulozi
koju je kranska desnica imala u ponovnoj Bushovoj po-
bjedi, zahvaljujui prije svega stalnom pozivanju na vred-
note tradicionalnog amerikog trinoma: Bog, domovina i
obitelj. To ne treba uditi ako se ima u vidu da su Sjedinje-
ne Drave vjerojatno kranska zemlja s najveim brojem
osoba koje se izjanjavaju vjernicima, koje su lanovi neke
od institucionalnih vjerskih zajednica i koje redovito pri-
sustvuju vjerskim obredima. S obzirom na rastui utjecaj
fundamentalistikih vjerskih strujanja u amerikom dru-
tvu i injenicu da najvei broj Amerikanaca prednost daje
visokim politikim dunosnicima koji se izjanjavaju vjer-
je rekao da napadnem al-Qaidu i ja sam je napao. Zatim mi je rekao
da napadnem Saddama i ja sam to uinio. I sada sam odluan da rije-
im srednjoistoni problem.
nicima, gotovo je bilo za oekivati da George W. Bush i po
drugi put postane predsjednikom, iako je u svom prethod-
nom mandatu imao ozbiljnih politikih i ekonomskih pro-
maaja.
Jedan od mnogih koji je govorio o ovoj sprezi izmeu po-
litike Sjedinjenih Drava, posebice njihovog aktualnog
predsjednika, i kranske desnice bio je i David Frum. Kao
konzervativac i vaan funkcionar u Bushovoj administra-
ciji napisao je mnoge slubene predsjednike govore, ali i
knjigu pod naslovom Jesi li propustio sastanak s Biblijom?
u kojoj se kritiki osvrnuo na Bushov politiki mesijanizam
i pogubnost njegova uvjerenja o gotovo boanskom posla-
nju koje kao predsjednik ima na elu Sjedinjenih Drava.
Ovo se na poseban nain ogleda u njegovim javnim poli-
tikim nastupima i govorima obojenima teolokim rjeni-
kom koji u znatnoj mjeri prelaze granice normalne osobne
religioznosti.
George W. Bush lan je Metodistike crkve. Prema nje-
govim rijeima, on je predsjednik koji redovito svakoga
jutra klei pred svojim Bogom i govori s njim kao s pri-
jateljem, te se redovito moli prije svakoga sastanka. Isu-
sa denira najboljim lozofom u povijesti i esto obia-
va govoriti o nekom dogaaju iz svoje osobne prolosti koji
je u bitnome odredio njegov ivot, ukljuujui i njegovu
predsjedniku kandidaturu. Primjerice: Danas ne bih bio
predsjednik da nisam prestao piti prije 17 godina. A to sam
mogao uiniti samo pomou Boje milosti.
Stvari postaju jo gore kada Bush prelazi na politike go-
vore: Sloboda koju uivamo u Sjedinjenim Dravama nije
dar Amerike svijetu, nego je dar Boji ovjeanstvu... A
Sjedinjene Drave su od Boga pozvane da donesu ovaj
dar svakom ljudskom biu na zemlji. U ovoj zemlji, koja
jo uvijek pati zbog toga to nije bila pod utjecajem ideja
koje su vodile Francusku revoluciju, nisu rijetka pozivanja
na Boga u svim slubenim govorima. Dovoljno je imati na
umu rijei In God we trust na novanicama dolara, God
bless America kojima se zakljuuje svaki politiki govor,
zazivanje Svemogueg s kojim se otvaraju zasjedanja Vi-
ega suda, itd. Meutim, nikada boanstvo u tako velikoj
mjeri nije bilo prisutno u javnim nastupima kao danas.
Naravno, nije rije samo o govorima. Bushovi stratezi veo-
ma dobro znaju da upravo glasovi vjernika u znatnoj mjeri
odluuju o rezultatima predsjednikih izbora. Posljedice su
oite: osim to na planetarnoj razini dovode do ponovnog
oivljavanja kriarskih vojni, fundamentalistiki kran-
ski stavovi izazivaju ogromnu drutvenu tetu i unutar sa-
mih Sjedinjenih Drava, poput imenovanja konzervativnih
i vjerski prerevnih sudaca, osnivanja fondova za pouava-
nje Kristovog nauka u zatvorima (poevi od Teksasa) kao
sredstva rehabilitacije zatvorenika ili onemoguavanja ra-
zvitka znanstvenog miljenja, posebice onoga koje bi mo-
glo dovesti u pitanje doslovno shvaanje biblijskih teksto-
va.
Bushova religioznost i njezin utjecaj na aktualnu ameriku
politiku bila je objektom mnogih ozbiljnih rasprava u koji-
ma se dolo do zakljuka kako njegovi stavovi u mnogome
odudaraju od stavova njegova oca. Naime, dok je George
Bush stariji nastojao zadobiti povjerenje establishmen-
ta u velikim gradskim sreditima, posebice u onima na
zapadnoj obali Sjedinjenih Drava, njegov sin se okrenuo
na sasvim drugu stranu: prema kranskoj desnici kao je-
dinoj dovoljno snanoj militantnoj zajednici u ovoj ze-
mlji. Stoga nije sluajno to je aktualni ameriki predsjed-
nik stavio snaan religiozni naglasak na svoj osobni ivot
i politiki govor, budui da je imao na umu vanost vjer-
skih zajednica u amerikom izbornom tijelu. Rije je pri-
je svega o fundamentalistikim protestantskim zajednica-
ma koje promiu laiku religioznost zasnovanu na apsolut-
nom i nekritikom povjerenju u boansku providnost i bi-
blijske tekstove.
Ameriku vjersku panoramu ine evangelici i karizmatici,
odnosno osobe koje su odluile odijeliti svoju vjeru od so-
sticirane vjere velikih teolokih uenja s kojima su velike
kranske zajednice pronale zajedniki jezik. Evangelici i
karizmatici svjesno odjeljuju vjeru od teologije koja je,
prema njihovom miljenju, previe pod utjecajem liberal-
ne misli, posebice na egzegetskom podruju. Naalost, oni
predstavljaju osnovu amerike religioznosti koja je na po-
seban nain doivjela procvat nakon dogaaja od 11. rujna
2001., dogaaja koji su omoguili Bushu da u ameriku po-
litiku uvede element gotovo ontoloke nunosti da povede
rat protiv Iraka. U takvom jednom novonastalom ozra-
ju straha i gnjeva prosjenom amerikom graaninu uope
nije bilo udno to njegov predsjednik trai utjehu u vjeri i
svoje odluke doivljava kao od Boga blagoslovljene, iako su
tim odlukama nedostajali racionalni i politiki zrelo pro-
miljeni razlozi.
Postalo je oitim da aktualni ameriki predsjednik govo-
ri i djeluje potpuno u skladu s fundamentalistikim nai-
nom razmiljanja i ponaanja. U njegovim govorima stal-
no je prisutna ideja o borbi Dobra (Amerika) protiv Zla
(islamski terorizam) koja itavom svijetu namee nunost
izbora: ili odluka protiv terorizma i samim tim za Ameriku
ili odluka za terorizam i protiv Amerike. Ne postoje nijanse
niti alternative. Prema njegovom miljenju, teroristiki na-
pad nije bio usmjeren protiv Sjedinjenih Drava, nego pro-
tiv cjelokupnog ovjeanstva pod pretpostavkom da upra-
vo Sjedinjene Drave predstavljaju to isto ovjeanstvo. Pr-
votni nacrt rata nazvan je beskonana pravednost, to je
termin koji nedvosmisleno uzurpira dimenziju boansko-
ga, da bi se kasnije prelo na manje arogantan naziv traj-
na sloboda. Osim toga, svoje vojne i ostale intervencije
Bush uvijek zakljuuje rijeima Neka Bog spasi Ame-
riku.
Meutim, glavni problem nije ameriki predsjednik s
kompleksom Mesije, nego problem ljudi koji glasuju za
njega i meunarodne zajednice koja se ne suprotstavlja na
odluan nain njegovoj politici. Prema izbornim istraiva-
njima, sprovedenima prije i poslije 2. studenog 2004., proi-
zlazi da su za Busha glasovali prije svega slojevi kranskih
fundamentalista, posebice oni koji se nazivaju ponovno
roenim kranima. Iako je i John Kerry esto govorio o
svojim vjerskim uvjerenjima i o tome kako e ona utjecati
na njegove politike odluke ako bude izabran za predsjed-
nika, Bushova mainerija je na gotovo manijakalan nain
osvojila ameriko religiozno izborno tijelo. Posebnu po-
drku je dobio od strane telepropovjednika i televizij-
skih mrea kranske desnice, ija je politika teina u
stalnom porastu nakon uspjeha koji su postigle 1980. pri-
godom izbora Ronalda Reagana za predsjednika.
Pria je poznata: kriarski pohodi protiv pobaaja, istos-
polnih brakova i liberala koji ele iupati kranske ko-
rijene Sjedinjenih Drava, potisnuli su u drugi plan pro-
bleme ekonomije, imperijalistike politike praene koliko
skupim toliko i destruktivnim ratovima i uvoenja policij-
ske drave. Svakako, izborna kampanja iz 2004. nije prva
kampanja u kojoj je narod izmanipuliran pomou religije
tako da se zatvara u samoga sebe, bjei od stvarnosti i odbi-
ja da se socijalno angaira kako bi se suprotstavio stvarnim
krizama koje mu prijete. Bushov ponovni izbor za pred-
sjednika bio je samo jo jedno poglavlje u dugoj povijesti
zloupotrebe religija.
3.2. Kristocionizam kao sprega
idovskog lobija i kranske desnice
Ve izvjesno vrijeme velike cionistike organizacije tije-
sno surauju s amerikom kranskom desnicom. Izne-
naujue saveznitvo ako se ima na umu da su ameriki
idovi povijesno bili laici i da su, sve do svretka Drugog
svjetskog rata, u amerikom drutveno-politikom siste-
mu zauzimali mnogo nii poloaj u odnosu na White An-
glo-Saxon Protestant, anglosaksonske bijelce i protestan-
te. Meutim, s vremenom je dolo do radikalne promjene,
tako da se ovo saveznitvo rodilo na vrhu i meu samim or-
ganizacijama, i to jo u Reaganovo vrijeme, iako je slube-
nim postalo tek nakon 11. rujna 2001.
Sa strane evangelikih organizacija, savez se zasniva na dva
temelja: s jedne strane konkretni interesi, a s druge veli-
ka ideja dispenzacionalizma. Dva mona lobija ujedinjuju
snage i prestaje tradicionalno idovsko protivljenje mije-
anju izmeu religije i drave. Ovdje vanu ulogu igra i je-
dan drugi, tipino ameriki fenomen: zaokret prema fun-
damentalizmu duboko je dodirnuo ne samo kranske,
nego i idovske vjerske institucije zbog ega su zauzete vie
oko zajednikog dijeljenja, nego uzajamnog ograniavanja
i onemoguavanja povlastica. Istovremeno, idovske orga-
nizacije garantiraju oslobaanje od optube za antisemiti-
zam, koji je u amerikom drutvu uvijek u zasjedi kad su u
pitanju desniarski pokreti.
Zauzvrat evangelici nude bezuvjetnu pomo i podrku naj-
ekstremnijim oblicima cionizma. Osim toga, oni, koji su
openito skloni prijetiti paklom svakome tko se nije spre-
man obratiti, na sve eksplicitniji nain odbacuju promica-
nje vlastite vjere kod idova, koji se od strane mnogih sma-
traju ve spaenima po krvnom pravu. I sve to u ime jed-
nog tipino amerikog izuma navodnih judeokranskih
vrednota.
Ideoloki temelj koji opravdava konvergenciju izmeu lo-
bija sainjen je od dispenzacionalistikog iitavanja biblij-
skih tekstova, koje smatra da je Bog podijelio ljudsku po-
vijest na razliite epohe ili dispenzacije. S obzirom na to,
Bog nikada nije prestao smatrati idove svojim jedinim
izabranim narodom i samim motivom stvaranja, iako ih
je kanjavao kroz dvije tisue godina zbog toga to su od-
bacili Isusa. Meutim, danas, kako tvrde dispenzacionali-
sti, Boja se milost vratila na idove to jasno pokazu-
je stvaranje izraelske drave koja je prvi znak otkuplje-
nja svijeta.
Nakon neopisivih pokolja i stradanja, koji e kulminirati u
velikoj bitci kod Armagedona, idovi e priznati Isusa i
zajedno s evangelikim kranima vladat e svijetom
iz Jeruzalema kroz tisuu godina, unitavajui gvozde-
nim tapovima svakoga tko se usudi pobuniti protiv bo-
anskog poretka. U oekivanju slavnoga pokolja, prva
dunost krana je pod svaku cijenu podupirati i pomagati
izraelsku vladu i protjerivanje Palestinaca, koji su identi-
cirani s raznim zlim i prokletim narodima o kojima govo-
ri Stari zavjet.
Zanimljivo je primijetiti da dispenzacionalistika opse-
sija stvaranjem idovske drave u Svetoj Zemlji nastaje
nekoliko desetljea prije pojave cionizma. Dok je za goto-
vo sve idove na svijetu povratak u zemlju kojom tee med
i mlijeko bio metafora za povratak due Bogu, kranski
dispenzacionalisti ve su snivali budue Ariele Sharone.
Engleski dispenzacionalist John Nelson Darby napisao je
1840. da e prva stvar koju e Gospodin uiniti biti ienje
Njegove zemlje (zemlje koja pripada idovima) od Tiraca,
Filistejaca, Sidonaca ukratko, svih prokletih i zlih naroda
koji ive na podruju od Nila do Eufrata.
Dispenzacionalizam je postao masovni fenomen zbog jed-
nog naizgled banalnog razloga: ovjek koji je napisao tu-
maenja u verziji Biblije koja je najrairenija meu funda-
mentalistima, Cyrus Scoeld, bio je dispenzacionalist. Me-
utim, ovaj se fenomen ustvari proirio zbog toga to od-
govara temeljnim zahtjevima amerikog naina shvaanja.
U prosincu 2001., tadanji gradonaelnik New Yorka, Rudy
Giuliani, zakljuio je vlastiti mandat s govorom u crkvi po-
sveenoj sv. Pavlu u kojemu je istaknuo: Ono to je vano
jest to da morate prigrliti Ameriku i razumjeti njezine ide-
ale i duh. Abraham Lincoln je obiavao rei da je dokaz va-
ega amerikanizma... koliko vjerujete Americi. Zbog toga
to smo poput jedne religije. Jedne laike religije.
Izabrani narod s vlastitom vjerom u amerikanizam, ot-
kriva Novi svijet kao to su Izraelci otkrili Obeanu ze-
mlju. Iskorijenjuje korov i domae stanovnitvo poput Jo-
ue kad je osvajao Kanaan. S udesnim odjecima u svakod-
nevnom ivljenju jednog naroda sastavljenog od pojedi-
naca u neprestanom pokretu, vjeno nesigurnih i u selje-
nju, siromanih vilinskih konjica koji poskakuju s grane na
granu u ovoj dolini suza, kako je prije tri i pol stoljea na-
pisao Roger Williams.
James Inhofe, senator Oklahome, 04. oujka 2002. u jed-
nom svom govoru u Senatu Sjedinjenih Drava nabrojao
je sedam razloga zbog kojih bi se Izrael zauvijek trebao
zadrati na okupiranim teritorijima, od kojih je najvani-
ji onaj biblijski. S obzirom na to, senator se pita nije li mo-
da reeno u Bibliji da je Abraham podigao svoj ator i na-
stanio se kod hrasta Mamre gdje je izgradio rtvenik pred
Gospodinom? Hebron se nalazi na zapadnoj obali Jordana
i na tom se mjestu Bog ukazao Abrahamu i dao mu upravo
tu zemlju. Odatle senator Inhofe izvlai zakljuak koji mu
omoguava zazivanje Boga kako bi opravdao nasilna iselja-
vanja, pokolje i ratove: Ovo nije neka politika bitka, nego
bitka u kojoj se odluuje je li rije Boja istinita ili ne.
Kao i svi pokreti u Sjedinjenim Dravama, tako je i kri-
stocionizam izuzetno praktian. Stotine tisua Ameri-
kanaca mobilizirani su kako bi dali nancijski doprinos za
izgradnju naselja na okupiranim teritorijima, za trokove
prebacivanja ruskih idova u Izrael, za obasipanje poruka-
ma i telefonskim pozivima svakoga iole neodlunog posla-
nika kako bi podrao Sharonovu politiku ili za manifesta-
cije ispred sveuilita u kojima gostuju palestinski govor-
nici. Mnogi evangelici nude se kao dragovoljci, obavljajui
zadatke u pozadini izraelske vojske kako bi omoguili voj-
nicima da se bore protiv Palestinaca.
Meutim, ne treba podcjenjivati ni aktivnosti simboli-
kog karaktera: desetine tisua protestantskih crkava
ukljuene su u intenzivne molitve za Izrael, koje u ma-
sama izazivaju oduevljenje i elju za aktivnim ukljue-
njem u borbu protiv Palestinaca. Osim toga, vanu ulo-
gu igra i vjerski turizam. Naime, ne treba zaboraviti da je
turizam danas jedna od najprotabilnijih i najrazvijeni-
jih djelatnosti. Svakoga dana u Izrael dolaze bezbrojne
grupe amerikih turista predvoenih njihovom pasto-
rima kako bi uivo vidjeli Boji plan koji se ostvaru-
je. Turisti, propisno indoktrinirani od strane vodia koje
ovlauje izraelska drava, spremni su kod kue pripo-
vijedati prijateljima o putovanju njihovog ivota, koje je
ujedno i zemaljsko i mistino. Moemo zakljuiti s rije-
ima koje je Hilary Clinton stavila na svoju web strani-
cu: Na naem prvom putovanju u Izrael 1982. godine,
putovali smo s Billovim pastorom. Moj mu mi je esto
pripovijedao o onome to mu je govorio njegov pastor:
nikada nije smio izdati Izrael jer mu u protivnom Bog
nikada ne bi oprostio. Uvijek sam se sjeala ovih rijei
i nastojala ih primjeniti.
3.3. Teoloka kritika kristocionizma
Danas postoji veliki broj Amerikanaca koji vjeruju da su-
vremena izraelska drava u svojoj aktualnoj politikoj for-
mi posjeduje biblijsko utemeljenje zbog ega je nekritiki
i bezuvjetno podupiru. Meutim, ovo se uvjerenje oslanja
na temeljnu dvoznanost koja postoji ne samo u krivim in-
terpretacijama biblijskih tekstova, nego i u ideologiji koja
teko zloupotrebljava evanelje milosti koje propovijeda
Novi zavjet. S obzirom na to, kristocionistiki pokret danas
je postao toliko jak da sam moe odreivati i voditi meu-
narodnu politiku i uzrokovati dogaaje koje zatim tumai
kao ostvarenje prorotava koja se nalaze u Bibliji.
U okviru kranskog cionizma amerike provenijencije
mogue je razlikovati etiri glavne struje na temelju njiho-
vog shvaanja odnosa izmeu Izraela i protestantskih teo-
loko-politikih promiljanja:
1. Premilenarizam Saveza (naglasak na evangelizaciji i
restauracionizmu);
2. Mesijanski dispenzacionalizam (naglasak na evangeli-
zaciji i idovskom hramu);
3. Apokaliptiki dispenzacionalizam (naglasak na pro-
rotvima i dogaajima na koncu vremen, posebice na bit-
ci kod Armagedona);
4. Politiki dispenzacionalizam (naglasak na obrani i bla-
goslivljanju Izraela).
Za premilenarizam Saveza i mesijanski dispenzacionali-
zam zajedniko je nastojanje da se idovski narod evange-
lizira prije drugog Kristovog dolaska. Ipak, mesijanski dis-
penzacionalizam, na temelju svojih dviju teologija Saveza,
s naklonou gleda i promie ponovnu uspostavu idov-
skog kulta, ukljuujui i vjerske obrede u hramu. S apo-
kaliptikim dispenzacionalizmom dijeli prenaglaavanje
prorotava o svretku vremen kao i pesimizam s obzirom
na mir na Srednjem Istoku. Apokaliptiki dispenzaciona-
lizam je povezan s onim politikim preko nastojanja da se
ouva snana amerika vojna prisutnost i politike veze s
Izraelom. Politiki dispenzacionalizam se razlikuje po svo-
me odbacivanju evangelizacije, te svojoj eshatologiji i re-
interpretaciji evanelja. Prema ovoj struji, glavni cilj kr-
anskih zajednica treba biti podravanje i blagoslivlja-
nje Izraela, budui da Bog prigrljuje idove na temelju
svoga saveza s njima i da e oni na koncu priznati Isu-
sa za Mesiju kada se bude ponovno vratio. Ako premile-
narizam Saveza moemo smatrati najortodoksnijim i naj-
blaim oblikom kranskog cionizma, to se isto ne moe
rei za politiki dispenzacionalizam koji se pokazuje veo-
ma problematinim.
Temeljno teoloko pitanje na koje kranski cionisti treba-
ju odgovoriti je ovo: kakva je bila promjena koju je uzroko-
vao dolazak kraljevstva Bojeg u osobi Isusa Krista s obzi-
rom na tradicionalna idovska oekivanja i nadanja kad je
rije o zemlji i narodu? Ili odreenije: nije li legitimno upi-
tati se je li dispenzacionalizam odreen ne toliko Kristo-
vim kriom, koliko abrahamskim savezom? Ne stavlja li se
moda vei naglasak na idovsko kraljevstvo, nego na ono
Kristovo? Ne tumai li se Novi zavjet u svjetlu starozavjet-
nih prorotava, umjesto da ona budu tumaena u svjetlu
novozavjetne objave?
Kranski cionisti vjeruju da Kristov dolazak nije bitno
promijenio nacionalistike i teritorijalne pretenzije idov-
skog naroda u prvom stoljeu. Stari zavjet iitavaju na
onaj isti nain na koji su to inili prvi Isusovi uenici pri-
je silaska Duha Svetoga, vjerujui da dolazak Isusovog kra-
ljevstva znai odgaanje idovskih oekivanja ponovne us-
postave, a ne ispunjenje ovih nadanja u Mesiji i njegovoj
novoj i ukljuivoj mesijanskoj zajednici. U svojim apoka-
liptikim i politikim oblicima kranski cionizam iznad
svega iskrivljuje znaenje biblijskih tekstova i marginalizira
univerzalni imperativ kranske poruke o jednakoj milosti
Bojoj i opoj pravednosti.
Implikacije njegovog ekskluzivizma mogu se saeti na ovaj
nain: Bog je izabrao idove, te im zemlja pripada po
boanskom pravu. Ova boanska odluka nipoto ne moe
biti dovedena u pitanje ili odbaena. Ovakvu teoloku po-
stavku s njezinim neizbjenim politikim implikacijama
postavljaju i promoviraju fundamentalistiki protestantski
bibliari prema kojima Izrael nikada ne moe pogrijeiti,
pa ak ni kad su u pitanju odnosi s Palestincima. Meutim,
postavlja se pitanje moe li ikada takav jedan pozitivizam
i takva jedna neprijeporna odredba biti u skladu s integri-
tetom samih starozavjetnih proroka? Oito je da se nikako
ne moe uklopiti u cjelokupni koncept Bojega naroda koji
je tako vaan za novozavjetno poimanje vjere, a ne moe se
pomiriti ni sa sredinjim etikim zahtjevima bilo mojsijev-
skog Zakona bilo boanskog izbora.
Ovakve pretpostavke onemoguavaju bilo kakvu mogu-
nost alternativnog iitavanja i shvaanja biblijskih teksto-
va, povijesti ili prosto munih i pravednih napora miro-
tvornih pregovaraa na Srednjem i Bliskom Istoku. Napro-
tiv, kristocionizam pokazuje jednu nekritiku toleranciju
prema rabinskom idovstvu i izraelskoj politikoj desni-
ci, te neoprostivi nedostatak suosjeanja za tragediju Pa-
lestinaca i za sudbinu lokalnih kranskih zajednica. ine-
i tako, bilo namjerno bilo nenamjerno, opravdava njihovo
tlaenje u ime Evanelja i sam idovski narod osuuje na
apokaliptiku budunost uasniju od oaha.
Kristocionizam se oslanja na doslovnu i futuristiku her-
meneutiku u kojoj drevna starozavjetna obeanja blago-
slova za idovski narod bivaju primjenjena na suvreme-
nu izraelsku dravu. Kako bi se to uinilo, potrebno je za-
nemariti ili marginalizirati Novi zavjet, koji reinterpretira,
dokida, ispunjava i proiruje ova obeanja na sve narode
kroz osobu Isusa Krista. Imajui to u vidu, zemlja, koja je
jedno vrijeme bila mjesto otkupiteljskog Bojeg djela, do-
bro je posluila na podruju starozavjetnog saveza kao sli-
ka izgubljenog i obeanog raja. Meutim, na podruju no-
vozavjetnog ispunjenja, ta je zemlja, tako rei, proirena u
tolikoj mjeri da obuvaa cjelokupni svijet, pa zbog toga na-
zadovanje na ograniene oblike drevnog saveza ne moe
biti ni poeljno ni prihvatljivo.
Dakle, vano je napraviti izbor izmeu dvije teologije od
kojih je jedna utemeljena na starozavjetnom savezu, a dru-
ga na onom novozavjetnom. Identicirajui se s prvom,
kristocionizam postaje ekskluzivistika teologija koja
se vie fokusira na idove u obeanoj zemlji, za razliku
od inkluzivistike teologije usredotoene na osobu Isu-
sa Krista, kao Spasitelja svijeta. Na taj nain kristocio-
nizam nudi bitnu podrku rasnoj segregaciji, apartheidu i
ratu ime se dijametralno protivi inkluzivistikoj teologi-
ji pravednosti, mira i pomirenja, smjetenoj u samom srcu
Novoga zavjeta.
Sugerirati da idovski narod kao takav imao neosporno i
ekskluzivno pravo na zemlju automatski potpada pod neku
vrstu biblijske anateme. Opomena koju Pavao upuuje Ga-
laanima s obzirom na krane koji su skloni nacionaliz-
mu i legalizmu i koji nanose tetu kranskoj zajednici svo-
ga vremena, moda je prikladan odgovor kojega treba dati
kristocionizmu: Izbaci ropkinju i njezina sina, jer sin rop-
kinje nipoto nee biti batinik sa sinom slobodne (Gal
4,30).
Oslanjajui se na novozavjetnu kransku teologiju, sma-
tramo da biblijski pristup izraelsko-palestinskom pitanju
mora biti predmetom ozbiljnih istraivanja i rasprava i
osloboen dnevne politike. Potrebno je aktivno se zalagati
za mir i sigurnost palestinskog i izraelskog naroda, budu-
i da su oba stvorena na sliku i priliku Boju sa svim onim
nutarnjim znaenjem, vrijednou i dostojanstvom koje ta
teoloka postavka sa sobom nosi. Odatle proizlazi da svaki
narod, ukljuujui i Palestince i Izraelce, ima pravo na sa-
moodreenje i ivljenje u okviru sigurnih i meunarodno
priznatih granica, te da je potrebno podupirati svaki napor
prema uspostavljanju meunarodnog mira utemeljnog na
biblijskim principima pravednosti i mira s uzajamnim po-
tovanjem i pomirenjem.
Za razliku od kristocionizma, inkluzivistika teologija ne
smatra da je nuno opravdavati i sakralizirati Izraelsku
dravu pomou upitnih biblijskih i vjerskih argumenta-
cija. Ona se u svakom sluaju distancira od onih koji po-
kuavaju nametnuti deterministiko i apokaliptiko vie-
nje povijesti naroda na Srednjem i Bliskom Istoku. Odba-
civanjem destruktivnih elemenata, koje kristocionizam sa
sobom nosi, krani e moi pomoi u prekidanju meu-
sobnih neprijateljstava i borbi izmeu idova i Palestina-
ca, kao potomaka Izaka, Jakova i Ezava, oko vlastitih pra-
va na samoodreenje, te promicati biblijske principe pra-
vednosti i mira.
Zakljuak
Ve dulji vremenski period vanjska politika Sjedinjenih Dr-
ava nanosi velika zla arapskim narodima na Srednjem i
Bliskom Istoku, sklapajui javne ili tajne dogovore s des-
potskim reimima u tim zemljama kako bi za sebe osigura-
le opskrbu naftom. Od 1991., dakle od vremena Zaljevskog
rata, umrlo je oko milijun djece zbog amerikog embar-
ga na lijekove, dok je oko 5% stanovnitva poginulo u siste-
matskim bombardiranjima amerikih trupa. S obzirom na
konikt izmeu Izraela i Palestine, pozicija Sjedinjenih Dr-
ava je oito unilateralna i to u korist snanih napada koje
izraelska vojna mainerija poduzima protiv palestinskog
naroda koji se esto brani samo kamenjem (Intifada
19
). U
jednom dijelu Saudijske Arabije stacionirana je velika ame-
rika vojna baza, iako je rije o teritoriju na kojemu se na-
laze dva sveta grada islama: Meka i Medina. Ova injenica
je za jednog muslimana toliko sramotna i uvredljiva koliko
i za jednog katolika tolerirati maju u Vatikanu.
Zbog toga i ne treba uditi to se na Bliskom i Srednjem
Istoku nagomilavaju gorina, srdba, revolt i elja za osve-
tom. Ne treba se previe pitati o razlozima jaanja isla-
mistikih pokreta i njihovim teroristikim akcijama, kad
znamo na koji se nain Sjedinjene Drave odnose prema
islamskim zemljama i njihovim stanovnicima. Zahvaljujui
politici Sjedinjenih Drava, proetoj kranskim vredno-
tama, na poetku treega tisuljea ponovno smo suoeni
s kriarskim ratovima predvoenima kapitalistikim
Kristom, utjelovljenim u osobi Georga W. Busha. Veli-
ki dar amerike slobode i demokracije kojim je zaduila
cjelokupno ovjeanstvo. Onako kako su ga svojevremeno
zaduili faizam i komunizam.
19) Intifada je arapski termin koji u ovom sluaju oznaava revolt ili usta-
nak. Termin je uao u opu upotrebu kao ime kojim se denira palestin-
ski pokret za okonanje izraelske vojne okupacije Palestine. Tzv. Prva pa-
lestinska Intifada javlja se 1987. i prestaje nakon potpisivanja Sporazu-
ma u Oslu 1993. Meutim, nakon to je 28. rujna 2000. tadanji izraelski
premijer Ariel Sharon zajedno s grupom od 1000 naoruanih ljudi uao
u kompleks damije al-Aqsa u Jeruzalemu, eksplodirala je tzv. Druga pa-
lestinska Intifada koja je, prema nekim istraivanjima, do druge polovice
2006. uzrokovala smrt 4312 Palestinaca i 1084 Izraelca.
Bibliograja
Andre Maurois, Povijest Sjedinjenih Amerikih Drava
1492-1954.; Naprijed, Zagreb 1960.
Blagoje Lazi, Sjedinjene Amerike Drave, Kultura, Beo-
grad 1961.
David Self, Religije svijeta, Mozaik knjiga, Zagreb, 1998.
E. P. Tompson, Te Making of the English Working Class,
Vintage Books, New York 1963.
H. Graham Lowry, How the Nation Was Won, EIR, Was-
hington 1987.
Henry Bamford Parks, Istorija Sjedinjenih Amerikih Dr-
ava; Rad, Beograd 1986.
James Barr, Fundamentalism, SCM, London 1977.
Josip Markoni, Povijest Sjedinjenih Drava Sjeverne Ame-
rike; Azur Journal, Zagreb 1992.
Karen Armstrong, Te battle for God: A History of Funda-
mentalism, Ballantine Books, New York 2001.
Keller Warner, La Bibbia aveva ragione, Garzanti, Milano,
1990.
Manuel Castells, Mo identiteta, Golden marketing, Za-
greb, 2002.
William C. Martin, With God on Our Side: Te Rise of the
Religious Right in America, Broadway Books, New York
1996.
S
ruivizcii i roorvi:r:, ov voir oi
se u dananjem vremenu esto upotrebljavaju, ima-
ju slino znaenje. Meutim, sekularizam u najirem
smislu rijei deniramo kao povijesni proces slabljenja utje-
caja vjere na drutvo ili ideoloko potiskivanje svih religija,
dok bi modernitet bio zbir razliitih vrednota politikih,
kulturnih, lozofskih i znanstvenih nastalih u razdoblju
prosvjetiteljstva pa sve do danas. Oba pojma u mnogo emu
se preklapaju, premda je modernitet iri pojam od sekulari-
zacije. Razlika se oituje u tome to modernitet ima mno-
go kranskih sastojaka, dok ih sekularizacija posjeduje
u manjoj mjeri. Modernitet je sretan zbroj liberalnih, znan-
stvenih i kranskih vrednota sjedinjenih u jednu neodvoji-
vu cjelinu. Osobna sloboda i povjerenje u ljudski razum bile
su prvenstveno kranske ideje prije nego su postale sastav-
nim dijelom moderniteta, to upuuje na to da su krani
neupitno sudjelovali u izgradnji dananjeg modernog svije-
ta. S druge strane kranstvo moda nikad ne bi otkrilo neke
svoje zaboravljene vrednote da nije bilo moderniteta. U se-
kularno-moderniziranim dravama, gdje su Crkva i drutvo
razdvojeni, gdje Crkva vie ne sudjeluje aktivno u vlasti, de-
silo se da se Crkva poinje vraati izvornim vrednotama. A
da nije bilo prijetnji sekularizma i moderniteta, teko da bi
se ikad desio Drugi vatikanski sabor (1962-1965), najodlini-
ji izraz izvornoga kranstva. Slika kranstva u dananjem
svijetu postupno se mijenja i popravlja. Vjernici ne mrze lju-
de oko sebe zato to nisu njihova uvjerenja, nego im pomau
da budu bolji ljudi. Ne govore i ne razmeu se mnogo svojim
kranstvom, nego ga radije ive.
Ipak, mnogi ljudi s bijesom odbacuju sve to je moderno, i
dobro i loe to sekularizacija i modernizam nose, mislei
naivno da bi vjerske zajednice i drutva bez toga bolje funk-
cionirali. Umjesto ukljuenja u drutvene tijekove, deava se
zatvaranje u sebe i povratak izvorima uz zatvaranje potre-
bama ljudi u promijenjenim povijesnim okolnostima. Tako
dolazimo do kranskog fundamentalizma
Kada govorimo o kranskom fundamentalizmu, obino
podrazumijevamo protestantski fundamentalizam. Evan-
eoski je opi izraz za protestantske skupine koje se pridr-
avaju konzervativnog nauka i prakse, smatraju Bibliju do-
slovno nadahnutom i izravno obvezatnom, naglaavaju va-
nost ponovnog roenja vjerom u Krista, i revnuju za evan-
gelizmom. Fundamentalisti su neki baptisiki i evange-
liki krani koji se borbeno suprotstavljaju modernoj, libe-
ralnoj kulturi. Naglaavaju odvojenost izmeu sebe i svijeta,
esto zabranjuju svojim lanovima igranje karata, puenje ili
plesanje, a politiki su skloni birati delegate koji e njihovo
shvaanje ljudskog i kranskog morala provoditi i preko dr-
avnih institucija.
Ovakav oblik fundamentalizma u pravoslavlju ili katolian-
stvu teko moemo nai. Obje ove konfesije striktno se pri-
dravaju dogmi utvrenih na opim i pokrajinskim sabori-
ma i hijerarhijski su ureene. Razmiljanje o odreenim te-
mama i djelovanje vjernika u drutvu treba se ravnati prema
dogmama i smjernicama crkvene hijerarhije. Onoliko koliko
to dogme ili hijerarhija doputaju, vjernici mogu ii u odre-
Nastanak i oblici
fundamentalizma
u kranstvu
Danas oko deset milijuna Amerikanaca pripada nekoj od
fundamentalistiki Crkava. Fundamentalisti se slue radio i televizijskim
stanicama da ire svoje ideje o religiji i ureenju drutva tako da danas
oko tisuu radio stanica i oko 40 televizijskih postaja imaju ustaljene
vjerske programe
Boana Katava
eni fundamentalizam ili liberalizam; u suprotnom, ukoli-
ko te granice prijeu, bivaju sumnjieni da su loi pravoslav-
ci ili katolici, a u sluaju tekih i javnih razilaenja sa slu-
benim uenjem bivaju takoer izopeni iz Crkve. Ovdje u
ipak spomenuti odreene primjere stremljenja k fundamen-
talizmu i u ove dvije konfesije.

Protestantizam
Fundamentalizam, suvremeni pokret unutar protestantskog
evaneoskog kranstva, nastao je u prvim desetljeima 20.
stoljea kao kritika i odgovor na neka intelektualna i kultur-
na usmjerenja tog doba. Jo u 18. st. mislioci prosvjetiteljstva
dovodili su u pitanje neke vjerske istine, naglaavajui umje-
sto toga vanost razuma. Odvajali su prirodnu vjeru ili vjer-
ske istine dostupne bilo kojoj razumnoj osobi od objavljene
vjere ili istina koje poivaju na uenju cijele Biblije ili Crkve.
Odbacili su objavljeno znanje kao boanstvo Isusa ili do-
gmu u Presvetom Trojstvu, te sve to se nije moglo racional-
no dokazati.
Pojava Karla Marxa i njegove poznate tvrdnje da je religija
opijum naroda, i da ljudska bia ukoliko ele biti slobodna
trebaju razbiti religijske okove koji ih sapinju, dovela je u pi-
tanje organizirano postojanje kranstva u drutvima i dra-
vama gdje su njegovi sljedbenici prigrabili vlast. Kao i Feuer-
bachova tvrdnja da religija proistjee iz potreba i elja ljud-
skog bia a ne iz postojanja Boga.
Tree, suvremena znanost a posebno teorija evolucije Char-
lesa Darwina dovela je u pitanje biblijsko uenje o nastan-
ku svijeta i posebno ljudske vrste. Egzaktna znanost se nije
mogla osloniti na nadnaravno znanje koje nudi Biblija, nego
se oslanjala na isto prirodno znanje koje je malo prostora
ostavljalo za aktivnu prisutnost Boga u prirodi i povijesti.
Poetak znanstvenog pristupa Bibliji u 19. st. takoer je po-
godovao nastanku fundamentalizma. Primjenjivanje povije-
sne i knjievne metode pristupa Bibliji, izgledalo je na pr-
vih mah kao istraivanje bilo kojeg knjievnog ili povijesnog
djela. To je dovelo u pitanje prijanja vjerovanja o Isusovoj
osobi, te uenje o podrijetlu Starog i Novog zavjeta.
Na kraju, lozo su poeli govoriti kako istina ne moe biti
apsolutna, vrsta i potpuna ve relativna u povijesti i kulturi,
to je dovelo u pitanje sigurne moralne i vjerske istine.
Izmeu 1910. i 1915. skupina biblijskih uitelja i evangeli-
kih voa izdaje u Sjedinjenim dravama niz svezaka nazva-
nih Te Fundamenatals: a Testimony of Truth (Temeljna na-
ela: svjedoanstvo o istini), iz ega se razvio izraz funda-
mentalizam. U dvanaest svezaka napisana je obrana kran-
ske vjere od napada moderne kulture, a moe ih se saeti u
pet temeljnih naela: 1. nezabludivost Svetog Pisma. Biblija
se smatra knjigom injenica i pouzdanja bolje od bilo kojeg
drugog prirunika. Nezabludiva je jer je od Boga nadahnu-
ta, ne samo u stvarima vjere i nauka, nego u pitanju povijesti,
znanosti i zemljopisa. 2. djeviansko roenje Isusa Krista; 3.
vikarna teorija zadovoljtine, 4. tjelesno uskrsnue Isusa Kri-
sta te 5. stvarni povratak Isusa na svijet o drugom dolasku.
Naelo da je Isus tjelesno uskrsnuo od mrtvih ukazavi se u
tjelesnom obliku svojim uenicima i da e opet tjelesno doi
na zemlju kako bi povijest svijeta priveo konanom vrhuncu,
odraava korijene fundamentalizma u milenijskom pokretu
koji je postao popularan u 19. st. Milenisti, prema Knjizi
Otkrivenja (Otk 20, 1-5), prieljkuju Kristovu tisugodinju
vladavinu na zemlji. Ipak, ne slau se u tome kada e nastu-
piti taj dolazak; tako razlikujemo postmileniste koji vje-
ruju da e se u vremenu od tisuu godina Duh Sveti razliti i
svijet e postati kranski, a Isus e doi tek poslije tog raz-
doblja i predmileniste koji tvrde kako e do Isusova dola-
ska doi prije tisugodinjeg razdoblja. Naglaavaju otru ra-
zliku sadanjeg svijeta od onog koji dolazi s Kristom, te tvr-
de kako se Boje kraljevstvo uope ne nastavlja na povijest
kakvu poznajemo.
Fundamentalizam je bio i pod utjecajem Keswickova pokre-
ta za svetou koji je nastao u Britaniji i naglaavao prepu-
tanje Kristu kao nain da se postigne osobna pobjeda nad
grijehom. Na njega je takoer utjecao i 1. svjetski rat, koji su
neki fundamentalisti protumaili kao borbu izmeu kran-
ske civilizacije i sotonskih snaga.
Nemogue je govoriti o fundamentalizmu a ne spomenuti
Scopesov majmunski proces, koji je kristalizirao razlike
izmeu fundamentalistikih krana i svjetovne kulture. U
sijenju 1925. godine u Tenneseeu donesen je Zakon 185.
koji je potvrdio doslovni smisao izvjetaja o stvaranju kako
stoji u svetopisamskoj Knjizi Postanka i zabranio je u jav-
nim kolama uenje bilo koje teorije koja bi govorila da su
ljudska bia potekla od niih ivotinjskih vrsta. Gimnazij-
ski nastavnik biologije John Tomas Scopes taj zakon doveo
je u pitanje. Proces protiv Scopesa, odran u Daytonu, po-
stao je medijski dogaaj; iako je Scopes proglaen krivim to
ui evoluciju, nacionalni tisak napao je i ismijao fundamen-
talizam. Fundamentalizam je prikazan kao zaostao i protu-
intelektualan. Meutim, protestantski fundamentalizam bio
je sve vie nego mrtav. Doivio je oivljenje sedamdesetih
i osamdesetih godina i nastavlja djelovati kao snana sila u
amerikoj religiji i politici. Danas oko deset milijuna Ame-
rikanaca pripada kojoj od fundamentalistiki Crkava. Fun-
damentalisti se slue radio i televizijskim stanicama da ire
svoje ideje o religiji i ureenju drutva tako da danas oko ti-
suu radio stanica i oko 40 televizijskih postaja imaju usta-
ljene vjerske programe.
Poetkom osamdesetih godina nastala je u novoj formaci-
ji tzv. Moralna veina kao mjeavina fundamentalisti-
kih protestanata, tradicionalistikih katolika te konzervativ-
nih idova i mormona koji su se udruili u borbi protiv mo-
ralne pokvarenosti Amerike. Trae da savezna vlada ponov-
no zabrani pobaaj, pornograju, feministiki pokret i to-
ta drugo. Postupaju eklektiki pri traenju da se drava ure-
di prema uenju Biblije, naglaavajui samo neka pitanja i
ne marei kako bi drava trebala funkcionirati u pluralisti-
kom drutvu.
Kako je spomenuto na poetku, protestantsko kranstvo
je jedna od mnogih tradicija u kojima se pojavljuje funda-
mentalizam. Fundamentalizam openito moemo denirati
kao bilo koji militantni pokret koji nastoji zatititi ono to on
smatra vjerskim istinama od prodora modernog mentalite-
ta. U tom smislu moe se rei da je fundamentalizam prisu-
tan takoer u katolianstvu i u pravoslavlju.

Pravoslavlje
Iz pravoslavlja navodim primjer manastira Esgmenu, sme-
tenog na Svetoj Gori Atos u Grkoj, koji na elu sa svojim
igumanom Metodijem i njegovih 105 monaha, ve trideset
godina zbog pravoslavnih teolokih dodira s papom i Vatika-
nom vode nerazumnu bitku s Vaseljenskom (Carigradskom)
patrijarijom, jer je carigradski patrijarh kanonski starjeina
i duhovni poglavarom itavog Atosa.
Sve je poelo jo davne 1964. kada je vaseljenski patrijarh
Atenagora (pravoslavci kod nas zovu ga Atinagora) otpoeo
uspostavljanje odnosa s Vatikanom, to je kasnije vodilo teo-
lokom dijalogu. Ovi protuekumenski nastrojeni monasi od
1972. odbijaju, kako liturgijska pravila nalau, moliti se za
svog patrijarha. Nakon toga je uslijedila odluka vaseljenskog
Sinoda, pod vodstvom patrijarha Bartolomeja da je u Es-
gmenu zavladala izma i da takva monaka skupina mora
napustiti Atos. Kako monasi nisu udovoljili odlukama Sino-
da, Bartolomej je zatraio od svjetovne vlasti da isele mona-
he, to je Grka vlast prihvatila uiniti. Sveta gora je pod ka-
nonskom upravom Vaseljenske patrijarije, ali kako je na su-
verenom teritoriju Grke, po njezinim zakonima svi mona-
si moraju ispunjavati graanske obveze. Rok za iseljenje je
proao, a pobunjenici, zabarakidirani u manastiru s isture-
nim transparentom Pravoslavlje ili smrt i crnim zastava-
ma, jo uvijek poteu sve evaneoske i pravnike paragrafe
kako bi ostali na Svetoj Gori. albu protiv iseljenja uloili su
najviem sudu u Grkoj, Dravnom savjetu u Ateni. Zahti-
jevaju od patrijarha da u Istonoj crkvi obnovi situaciju ka-
kva je bila prije uvoenja gregorijanskog kalendara 1924. te
prekine komunikaciju s onima iz drugih vjeroispovijesti. Za
Esgmenu nedopustiv je teoloki dijalog, zabranjena je i za-
jednika molitva, a patrijarh Bartolomej jednostavno sada
propovijeda herezu.
O susretu pape Ivana Pavla II. i vaseljenskog patrijarha Bar-
tolomeja 1995. g. Patrijarija je dala i javnu ocjenu: Posjeta
Rimu pruila je dvojici poglavara priliku razmatrati teka pi-
tanja koja se tiu itavog ivota vjernika i odnosa dviju Crka-
va. Teme koje su posebna panja dvojice velikih kranskih
voa bile su jedinstvo krana, teoloki dijalog dviju Crkava
i problemi Unije. Naravno, nisu zaboravili razmotriti teka
suvremena socijalna, ekoloka i druga pitanja, iznalazei pu-
tove za uspjena rjeenja.
Iako iguman Metodije mora potivati sva pravila Svete Gore,
kako bi njegov manastir mogao opstati na njoj, nema velikih
dodira s monasima iz drugih manastira. Velika veina sma-
tra da je njegovo neprihvaanje dijaloga s Katolikom cr-
kvom na granici s fanatizmom. Iguman Metodije i njegovi
monasi poznatiji su pod nazivom Zeloti s Atosa.

Katolianstvo
Katoliki pristup Bibliji i protestantsko-fundamentalistiki u
bitnome se razlikuju. Tradicionalno, katolicizam je prihvatio
tri razine biblijskih tumaenja: literarnu koja izlazi iz upo-
trijebljenih rijei i slika, analogijsku ili moralnu i anagogij-
sku ili mistinu. Literarno znaenje Biblije ne smatra se je-
dino mogue.
Nadalje, od II. vatikanskog sabora, katoliki biblijski znan-
stvenici koristili su razliita sredstva da bi prouavali biblij-
ske tekstove ukljuujui i knjievnu kritiku te analizu povi-
jesnih oblika. Nisu pokuavali tititi Bibliju od suvremenih
metoda istraivanja nego su ih nastojali upotrijebiti da bi to
bolje shvatili Bibliju. Openito smatraju da je Biblija u pr-
vom redu poruka vjere u Isusa a ne prvenstveno doslovni iz-
vjetaj o injenicama.
Drugi vatikanski sabor svojim uenjem pokazao se najkr-
anskijim odgovorom na pojavu moderniteta i suvremenog
irenja sekularizacije. Prvi je poveo iskreni i dobronamjerni
razgovor s dananjim svijetom, traei u njemu prije svega
vrijednosti od kojih krani mogu neto dobro nauiti, a ne
samo zlo od kojeg treba bjeati. To je u mnogome iznenadi-
lo tradicionalne katolike, iji prijepori i suprotstavljanja tra-
ju sve do danas. Velika veina katolika prihvatila je koncil-
sko uenje, ali mnogi od njih su ga otklonili ili samo prilago-
dili svom pretkoncilskom shvaanju svijeta kao nepopravlji-
vog zla protiv kojeg se treba boriti, premda s nakanom da i
dalje ostanu vjerni lanovi Crkve. Tako je nastao unutranji
rascjep koji je poeo ve u tijeku koncilskih rasprava, kad se
manjina, s biskupom M. Lefebvreom na elu, suprotstavila
prihvaanju nacrta Deklaracije o vjerskoj slobodi jer je sma-
trala da bi ba usvajanje te teoloke novosti znailo i oznai-
lo pobjedu moderniteta i sekularizacije nad Katolikom cr-
kvom.
Marcel Lefebvre, Europljanin i redovnik koji je u Africi ob-
naao slubu biskupa, napisao je za vrijeme priprave na Sa-
bor 1959. lanak u kojem je napao mit o demokraciji pred-
bacujui europskim dravama to davanjem slobode mla-
dim afrikim narodima zapravo te narode izruuju komu-
nizmu. Godine 1962. razrijeen je slube biskupa ordinarija i
uinjen vrhovnim poglavarom drube Sv. Duha, kojoj je kao
redovnik i pripadao. Zatim je 1968. smijenjen i s te slube, te
je ve sljedee godine osnovao bogoslovsko sjemenite u Fri-
bourgu, a 1970. sveeniko bratstvo Sv. Pio X. God. 1971.
otvoreno se pobunio protiv novog Misala, koji je dao pri-
rediti papa Pavao VI. prema smjernicama sabora. Lefebvre
je razoaran prodorom progresistikog uenja na Saboru
u koje ubraja: saborski stav prema kranima odvojenim od
Rima, nauku o slobodi vjere, biskupski kolegijalitet, demo-
kratizaciju u Crkvi po nauci o Bojem narodu, zabacivanje
tridentske tradicije u ime vraanja tradiciji prvih vjekova.
Ovakav stav je po mnogim svojim sastojcima gotovo isto-
vjetan utjecajnom katolikom integrizmu iz dugog pretkon-
cilskog razdoblja crkvene povijesti. Pretkoncilski katoliki
integrizam otro je osudio i odbacio sve vrijednosti mo-
derniteta: demokraciju, liberalizam, ljudska prava, raciona-
lizam, socijalizam, odvojenost Crkve od drave, suvremenu
znanost i medije. Obje pojave u Crkvi su zapravo nostalgija i
enja za starim i dobrim prolim vremenima, koja su obil-
no mitizirana i lano prikazivana. Za razliku od koncilskog
kranstva, katoliki fundamentalizam nikada ne ulazi u di-
jalog s modernitetom, nego bjei od njega pronalazei za-
klonite u prolosti, za koju dri da je bila najuzornije i naj-
savrenije ostvarenje vjere. Tadanje drutvene razlike zna-
le su zaista poprimiti bogohulne razlike: s jedne strane ima-
li smo raskone kraljevske dvorove, pozlaene dvorane, feu-
dalne krvave osvajae, mone crkvene savjetnike, razblud-
ne gozbe sitih i pijanih nasilnika, a s druge strane prosjaci u
dronjcima, bolesnici na ulicama, djeca bez ognjita, progo-
njeni u okovima i seljaci zakrljali u praznovjerjima. Meu-
tim, ono to kranski fundamentalizam pokuava jest ide-
aliziranje predmodernog kranstva u to veoj mjeri; u su-
protnom nikoga ne bi uspio privui i odueviti.
Neka drutvena istraivanja otkrila su kako najvei broj
obraenika na bojovno uenje Jehovinih svjedoka dola-
zi upravo iz krugova razoaranih katolika, koji nisu mo-
gli nikako, kako bi oni rekli, prihvatiti odnos popustljivosti
prema modernom svijetu i njegovom grenom narataju. Jer
fundamentalisti su iskljuivo protiv zla, a nikad na strani do-
bra za one druge i drugaije, mislei da e se samim odstra-
njenjem zla odmah pojaviti i dobro. U Sjedinjenim Ameri-
kim Dravama osamdesetih godina prologa stoljea broj-
ni su katolici poeli s velikom naklonou gledati, i priklju-
ivati se, fundamentalistikom pokretu Elektronike crkve i
njenog propovjednika J. Fawella, koji je pripremao ideoloke
kriarske ratove i vodio dotad neuvenu medijsku promid-
bu obnove drutva na temeljima najfanatinijeg konzerva-
tizma i drutva predmoderniteta.
Dakle, nakon islamskog, idovskog, hinduistikog i prote-
stantskog pojavio se i katoliki fundamentalizam, koji im je
naravno mnogo blii po iskljuivosti i radikalizmu teolokog
uenja nego po uporabi nasilnih sredstava u ostvarenju svo-
jih uenja. Po sebi je razumljivo da se taj katoliki fundamen-
talizam nikada prije nije ni mogao spominjati kada je nastao
kao nepopustljivo nijekanje i otklon Drugog vatikanskog sa-
bora u pogledu njegova povoljna odnosa prema modernom
svijetu. Usko gledano, katoliki fundamentalizam je poslje-
dica estokih teolokih i pastoralnih prijepora to su se u po-
sljednje vrijeme zaotrili u poslijekoncilskoj Crkvi. Ovakav
nekoncilski odgovor porie vrijednost vremena, znaenje
povijesti, smisao napretka, potrebu znanosti, korisnost de-
mokracije, poeljnost blagostanja i nunost razgovora s dru-
gim i drugaijim od nas. Kratko reeno, fundamentalizam u
najveoj mjeri osuuje i zaista eli stvarnu propast moder-
nog svijeta i sekularizacije.
Bez obzira na mnoge razlike, sve dananje fundamentalizme
povezuje samo jednaka mrnja i potpuno jednako nepomir-
ljivo neprijateljstvo prema svim oblicima suvremene sekula-
rizacije i moderniteta, koje kantovski treba do temelja razo-
riti. Tako misle i djeluju fundamnetalisti! Iza te krive i nima-
lo kranske poruke krije se zacijelo sablanjiva zlouporaba
vjere u politike svrhe. Katoliki fundamentalisti su, iako se
manje buno oglauju, itekako prisutni, posebice u mediji-
ma, pa ak i onim to ele biti kranskima. Veinom dola-
ze iz desniarskih politikih krugova i zato ih teko nazvati
vjernicima u svjedokom smislu rijei. Njima samo treba
utjecajna i od naroda potivana Crkva da bi mogli svoje
politike poraze lake pretvoriti u pobjede. Glavno im je
politikog suparnika demonizirati i s mrnjom prikazati.
Na prvi pogled moe se initi da modernitet i sekularizacija
danas donose mnoge neprilike vjernicima i Crkvi, ali s druge
strane oni su blagotvorni za njihovo otrenjenje i obranu od
politizacije kranstva. Bilo bi preuzeto tvrditi da svi kra-
ni hoe modernitet i sekularizaciju. Oni ih jednostavno ive,
jer iz povijesti se ne moe pobjei. Ali karani koji se s lju-
dima drugih uvjerenja osjeaju odgovornima za svijet u ko-
jem ive istodobno, ele ivjeti svoju vjeru u pluralnom svi-
jetu. I nema nikakvih razloga da se to dvostruko dragocjeno
iskustvo ne prihvati kao iznimna vrijednost!
Literatura
1. Nova Prisutnost Intelektualna i duhovna pitanja, IV
2, KS, Zagreb 2006.
2. Bogoslovska smotra LIX (1989.), str. 500 5003.
3. Suvremena katolika enciklopedija, priredili: Michael Gla-
zier i Monika K. Hellwig, LAUS, Split 1998., str. 300 302.
4. Religija i europske integracije, ur. Ivan Cvitkovi i Dino
Abazovi, Magistrat, Sarajevo 2006.
5. Amerika, religije i religija, Catherine L. Albanese, Univer-
sity of California, Santa Barbara, Prijevod: Reid Hazovi i
Enes Kari, Sarajevo 2004., str. 418 445.
6.Doers of the Word, Volume II, Moral Teology for the Tird
Millennium, Terence Kennedy, C. Ss. R., Liguori/Triumph,
Missouri 2002.
Literatura s interneta
www.cont.co.yu Ziloti: Pravoslavlje po cenu smrti
www.nin.co.yu Mudahedini sa Atosa
U
ovoi svir:soi vvoiori vos:roorvr
religija vie ne smije biti ignorirana, privatizira-
na, potiskivana ili ak progonjena kao u moderni
to bi eljeli svjetovni fundamentalisti ali ni apsolutizi-
rana, institucionalizirana i izdizana iznad svega kao u sred-
njovjekovno vrijeme to bi eljeli religijski fundamenta-
listi. Kao najdublja dimenzija ljudskog bia i drutva reli-
gija treba zauzeti mjesto jednog od temeljnih putova ljud-
skog osloboenja: psiholoko-psihoterapeutskog (identitet
i zrelost pojedinca) i politiko-socijalnog (nenasilna pro-
mjena neljudskih odnosa u drutvu).
Neoekivana obnova religije o kojoj se u sociologiji govori
pod natuknicom povratak svetoga jedna je od kljunih po-
java koje oblikuju lice suvremenog svijeta.
Obistinilo se upravo suprotno od predvianja sociologa re-
ligije sedamdesetih godina prolog stoljea. Uvjereni u za-
padnjaki mit modernizacije oni su govorili o nepovrat-
nom procesu sekularizacije i privatiziranja religije. Neki od
njih oekujui ak skori i konani nestanak religije iz svi-
jeta ljudi. Sada su prisiljeni suoiti se s obnovom religije
kao politike snage, obiljeja socijalnog identiteta i etike
stvarnosti koja oblikuje ljude prema vlastitim pravilima.
Zajedniko religijskih
fundamentalizama
U novoj svjetskoj paradigmi postmoderne, religija vie ne smije biti
ignorirana, privatizirana, potiskivana ili ak progonjena kao u moderni
to bi eljeli svjetovni fundamentalisti ali ni apsolutizirana,
institucionalizirana i izdizana iznad svega kao u srednjovjekovno vrijeme
to bi eljeli religijski fundamentalisti. Kao najdublja dimenzija ljudskog
bia i drutva religija treba zauzeti mjesto jednog od temeljnih putova
ljudskog osloboenja: psiholoko-psihoterapeutskog (identitet i zrelost
pojedinca) i politiko-socijalnog (nenasilna promjena neljudskih odnosa
u drutvu)
Alen Kristi
:o ir ruorr:iizr:
Jro roorvi svois:vr oir:iv
vriioiis vrcii oovrurr o
vviir:iu ooZiviirr vosiiroicr roorvr,
oi ir vviirrciv z riirvis:ico :urcrir
vvrrr, oi srir:ivo (:ivis:ici) vosrZr
z ruorr:iir rirrr:ir :voiciir, ciir
sr rzniuoivo vZrir rsiuzivo zn:iirv
i oi :vrn u:rrriii:i :voicioiis:ici
ci vosi, vvi crru sviirs: o iznviu
vooi rinrisor (ouiis:icor) vovicriu
ovicr vvrr visor sviir:u i ooriciii
u:ovi:r: vizr:icoo vour.
(Aovrs Gvuscnio)
Potekou vie priinjava im injenica da se pod obnovom
religije ne radi o obnovi naprednih religijskih pokreta nego
o obnovi bojovnih nacionalistikih i fundamentalistikih
pokreta s jakim naglaskom na patrijarhalnom autoritetu
i moralu.
Neobjanjivom im se namee i injenica da takvim pokre-
tima pristupaju ene i ljudi niih slojeva. ene se ne bore
protiv patrijarhalnih struktura, kako je za oekivati, nego
rade na njihovoj obnovi priznajui njihovu vlast nad so-
bom. Ljudi niih slojeva se ne okreu revoluciji nego re-
ligiji.
Sve to ini opravdanim niz pitanja.
Kako je uope bila mogua takva obnova religije? Zato je
nastala ba sada? Kakvo je njezino znaenje za budunost?
Do sada reeno moe posluiti kao putokaz u smjeru ono-
ga to bismo trebali poduzeti da bismo bolje razumjeli po-
javu neoekivane obnove religije. Nuno je na prvom mje-
stu kritiki ispitati nae dosadanje shvaanje religije kako
bismo stvorili novu religijsku teoriju koja e uvaavati isto-
dobnost i ovisnost izmeu procesa sekularizacije i obnove
religije. Uz to je vano nainiti precizniju klasikaciju ob-
noviteljskih religijskih pokreta posveujui pri tome oso-
bitu panju onima fundamentalistike naravi. Jedino emo
na taj nain dospjeti do boljeg razumijevanja uloge religije
u suvremenom svijetu.
Ovo promiljanje stoga i nee biti usmjereno potrebitom
opisivanju pojedinih fundamentalistikih pokreta nego po-
trazi za njihovim osnovnim zajednikim obiljejima. Ne-
dovoljno za razumijevanje pojedinih fundamentalistikih
pokreta nastojat e omoguiti lake uvianje i izricanje
vanosti religijskih pokreta u svijetu postavljajui temelje
za usporedno istraivanje fundamentalistikih pokreta.
Kao glavni oslonac u prvom dijelu ovog promiljanju po-
sluit e nam rad
1
uglednog sociologa s Univerziteta u Chi-
cagu Martina Riesebrodta a u drugom dijelu sistemat-
ski rezultati sveobuhvatnog studijskog projekta o funda-
mentalizmu amerike Academy of Arts and Sciences iz prve
polovice devedesetih godina prolog stoljea koji su objav-
ljeni u pet svezaka od kojih e za nas od posebnog znaenje
biti zakljuni peti naslovljen Fundamentalisms Com-
prehended
2
.
1) Kao reprezentativna djela Martina Riesebrodta navodimo Fundamen-
talismus als patriarchalische Protestbewegung, University of Califor-
nia press, Tbingen, 1990. i Die Rckkehr der Religionen. Fundamen-
talismus und der Kampf der Kulturen, C. H. Beck, Mnchen, 2000.
2) M. E. Marty and R. S. Appleby (ed.), Fundamentalisms Comprehen-
ded Te Fundamentalism Project (Vol. V), Academy of Arts and Sci-
ences, Chicago London, 1995.
I. KRIZA POJMA
Pojam fundamentalizma nastao je unutar amerikog
protestantizma tijekom prvih desetljea 20. stoljea. U
njemu su ameriki protestanti pronali prikladan naziv za
novi pokret kroz koji su se eljeli suprotstaviti pojavama
moderne koje su prema njihovom shvaanju opasno ugro-
avale temelje kranske vjere. Borei se protiv suvreme-
ne kritike Biblije, evolucionizma, emancipacije ena i so-
cijalizma jednom rijeju protiv kulture velikih modernih
gradova zastupali su vrijednosti biblijskog literarizma,
strogog patrijarhalnog morala i autoriteta. Nastojei obli-
kovati javni ivot prema religijskim propisima zagovarali
su zabranjivanje nemoralnih pojava kao to su kockanje i
prostitucija na razini cjelokupnog drutva.
Od tada je pojam fundamentalizma iskusio veliku kritiku
i u ozraju njegove sveope uporabe vie je nego opravda-
no upitati se na to se uope taj pojam u konanici i odno-
si. Do danas se uobiajilo koristiti pojam fundamentalizma
i za oznaavanje razliitih vjerskih pokreta unutar idov-
stva, islama, budizma, hinduizma, pa ak i konfucijanizma.
Postao je i politika krilatica kojom se politiari esto slue
kako bi pokrenuli javnost protiv razliitih vjerskih pokreta
i zajednica naruavajui njihov drutveni ugled.
Razumljivo da su proirenje uporabe pojma fundamenta-
lizma i njegova politika instrumentalizacija bili razlog ra-
zliitih reakcija unutar znanstvenih krugova. Jedni bi zbog
zlouporabe pojma fundamentalizma ograniili njegovu
uporabu na vjerske pokrete unutar protestantizma ili ba-
rem unutar kranstva naglaavajui kako je rije o pojmu
koji je bitno odreen upravo kranskom tradicijom u i-
jem okrilju je i nastao. Drugi pristaju na njegovu uporabu
na pokrete unutar triju abrahamskih religija osporavajui
opravdanost njegove primjene na vjerske pokrete unutar
drugih religijskih tradicija.
Da se pored svih iznesenih stavova pojam fundamentaliz-
ma moe oblikovati u socioloki pojam s potencijalno uni-
verzalnom primjenjivou, vie od svega govori zauuju-
a injenica do koje su doli sociolozi religije. Usprkos ra-
zliitom religijskom porijeklu fundamentalistiki pokre-
ti pokazuju puno zajednikih osobina koje ukazuju na to
da su takvi pokreti nastali kao reakcija na sline socijal-
ne procese obiljeene velikim promjenama cjelokupne
drutvene stvarnosti. Uostalom i veina je drugih pojmo-
va koje koristimo nastala u partikularnim povijesnim i lin-
gvistikim kontekstima prije nego su postali pojmovi u op-
oj uporabi. Stoga se ini opravdanijim uloiti snagu u bo-
lje znanstveno preciziranje pojma fundamentalizma nego
u njegovo bojovno izbjegavanje i nadomjetanje novim
pojmovima koje nitko ne razumije.
3

3) Usp. H. Bielefedelt und W. Heitmeyer, Einleitung: Politisierte Religi-
on in der Moderne, in: Politisierte Religion, Suhrkamp, 1998, 11-13.
Prvi korak u tome smjeru predstavlja izrada tipologije ob-
noviteljskih religijskih pokreta openito.

Obnoviteljski religijski pokreti
Pod pojmom fundamentalizma obino se podrazumijeva
religijska ortodoksija, doslovno tumaenje svetih tekstova,
grubi moralizam posebno u podruju seksualnog mora-
la i odnosa meu spolovima netolerancija, neprijateljstvo
prema pluralizmu i moderni i na koncu sklonost prema
primjeni nasilja koje prerasta u terorizam. Ova su obiljeja
izraz pojednostavljenja koje odgovara svakodnevnom go-
voru, ali i pored toga mogu posluiti kao polazite tonijeg
znanstvenog preciziranja pojma fundamentalizma.
Kad je u pitanju religijski fundamentalizam, na umu tre-
ba imati injenicu da je rije o bitno religijskoj pojavi, to
svakako ne znai da religijski fundamentalizam nema ili ne
moe imati sekularistikih roaka. Religijski fundamen-
talizam nije, kao to se to esto zna prikazivati, jedno-
stavno faizam ili populizam prekriven religijskim pla-
tem. Religija u njemu ini sredinju ulogu, jer upravo ona
slui kao presudni kriterij po kojem se pokret upravlja pri
odabiru ciljeva, oblikovanja vlastite ideologije, etosa i na-
ina ophoenja sa svijetom. U religijskom se fundamenta-
lizam takoer ne smije jednostavno gledati pojavu jedna-
ku religijskom tradicionalizmu, jer su fundamentalisti ljudi
koji vlastitu religijsku tradiciju pokuavaju iznova denirati
pod utjecajem krize nastale u sueljavanju s aspektima za-
padne moderne
4
pogubnim za religiju.
4) Osjeamo potrebu podsjetiti na razliite aspekte zapadne moderne, jer
e tijekom ovog promiljanja esto biti naglaavana napetost izmeu re-
ligijskog fundamentalizma i pojedinih aspekata zapadne moderne.
Duhovno-kulturna promjena uzrokovana zapadnom modernom moe
se smatrati njezinim prvim aspektom, a oitovala se u vjeri u bolju budu-
nost i napredak utemeljen na vjeri u ljudski razum i svim ljudima zajed-
niku ljudsku narav.
Prirodoznanstvena i lozofska revolucija predstavlja drugi vaan as-
pekt zapadne moderne uz pomo kojeg je znanost postala prva snaga mo-
derne, a ljudski razum njezina vodea vrijednost i suprotnost religijskim
autoritetima do tada vrhovnim sucima u svim pitanjima istine.
Prosvjetiteljstvo kulturno-teoloka revolucija trei je aspekt za-
padne moderne u kojem je utjelovljeno negiranje tradicionalnih vrijedno-
sti i institucija. U njezinom ozraju napredak od kojeg se oekuje ostva-
renje sree u ovome svijetu dobiva boanske atribute vjenosti i svemoi,
a tolerancija postaje kljuna rije moderne. U vrhu popisa ljudskih prava
mjesto zauzima sloboda savjesti i vjere, a Biblija biva podvrgnuta povije-
sno-kritikoj analizi na temelju koje nova teologija omoguava prevoe-
nje izvorne kranske poruke u novo vrijeme.
Politiko-demokratskarevolucija vai kao etvrti aspekt zapadne mo-
derne kojim se oznaava kraj srednjovjekovne crkvene teokracije i shva-
anja kralja kao suverena milou Bojom. Narod skupljen u saboru utje-
lovljuje suverena, a nacija postaje trea vrijednost moderne. Proglas ljud-
skih i graanskih prava kao jedan od najveih dokumenta ljudske povijesti
otvara vrata demokraciji zagovarajui vrijednosti slobode (politiki), jed-
nakosti (socijalno) i bratstva (duhovno).
Peti aspekt zapadne moderne je tehnoloko-industrijska revolucija pre-
ko koje industrija postaje etvrta vrijednost moderne. Nova industrijska
tehnologija uzrokuje epohalnu promjenu ekonomskih i socijalnih uvjeta
ivota prevrat u podruju tehnike, proizvodnje, energije, prijevoza, gos-
podarstva, trgovine, drutvenih struktura i mentaliteta vezano uz veliki
porast stanovnitva, agrarnu revolucija i nagli razvitak gradova.
Religijski fundamentalizam je obrambena reakcija na pro-
mjene izazvane modernom koja je usmjerena obrani ili po-
novnoj uspostavi ranijeg idealiziranog ili izmiljenog
strogo patrijarhalnog socijalnog poretka.
Upravo se u tome krije razliito i zajedniko restaurativno-
fundamentalistikih i reformacijskih ili socijalno-revoluci-
onarnih pokreta.
5
U oba sluaja rije je o religijskim po-
kretima koje je uzrokovalo iskustvo krize
6
koju se nasto-
ji nadvladati povratkom autentinom i idealnom poretku
prolosti pod ime se uglavnom misli ili na vrijeme ivota
utemeljitelja pojedine religijske tradicije ili na vrijeme nje-
zina ovosvjetskog uspona i moi. Razlika izmeu obnovi-
teljskih religijskih pokreta, koju uspostavlja Martin Riese-
brodt, poloena je u nainu kako se ostvaruje povratak ide-
alnoj prolosti.
Reformatori nastoje renovirati drutvo ostvarujui duh
prve zajednice i okrenuti su budunosti. Potezi koje podu-
zimaju inovativnog su i utopijskog karaktera, pristaju uz si-
tuacijsku etiku. Za razliku od njih fundamentalisti nasto-
je restaurirati drutvo pokuavajui doslovno ostvariti prvu
zajednicu i zapovijedi njezina utemeljitelja. Pri tome na-
ginju gruboj etici zakona. Priroda se njihova razmiljanja
zbog vjere u jednu konkretnu, nepromjenjivu i vjenu isti-
nu moe nazvati mitskom, a slika svijeta koju njeguju esto
nosi eshatoloka i milenaristika obiljeja. Oekivanje sko-
rog konca vremena proboj novog svjetskog poretka i spa-
senje iz krize zahvaljujui boanskoj intervenciji pone-
kada slui kao izvor motivacije i opravdanja primjene na-
silja.
inei korak dalje mogue je, slijedei Martina Riesebrod-
ta, unutar restaurativno-fundamentalistikih vjerskih po-
kreta razlikovati legalistiko-literarne i karizmatine po-
krete.
7

Zajedniko im je strogo reguliranje svakodnevnice na te-
melju religijskih propisa. Karizmatine pokrete razlikuju
esta ekstatina iskustva milosti koja postaju sredinji kri-
terij religijskog spasenja zbog ega se unutar pokreta kariz-
matine naravi njeguje jaka osjeajna religioznost. Zato su
za legalistiko-literarne pokrete uobiajeni trijezni ui-
Fundamentalistiki pokreti religijske naravi pokuavaju ostvariti polovi-
nu modernu prihvaajui tek peti aspekt moderne, tehnoloko-industrij-
sku revoluciju, ne uviajui da je tehnoloko-industrijska revolucija ne-
rastavljiva od ostalih kulturnih aspekata moderne to ugledni soci-
olog Bassam Tibi uzima kao sredinju misao pri deniranju i opisivanju
islamskog fundamentalizma. (Usp. H. Kng, Der Islam, Piper, Mnchen
- Zrich, 2004, 496-509; B. Tibi, Islamischer Fundamentalismus, mo-
derne Wissenschaft und Technologie, Suhrkamp, Frankfurt am Main,
1993, 12-27;)
5) Usp. M. Riesebrodt, Die Fundamentalistische Erneuerung der Reli-
gionen, in: Fundamentalismus Politisierte Religion, Brandenburgische
Landzentrale fr politische Bildung, Potsdam, 2004, 14.
6) Usp. M. Riesebrodt, Fundamentalismus, Skularisierung und die
Risiken der Moderne, in: Politisierte Religion, 71-73.
7) Usp. M. Riesebrodt, Die fundamentalistische Erneuerung der Reli-
gionen, in: Fundamentalismus Politisierte Religion, 14-15.
telji zakona ili propovjednici morala, a za karizmatine po-
krete udotvorci i proroci. Zanimljivo je da legalistiko-li-
terarni fundamentalizam odgovara vrijednostima sred-
njeg gradskog sloja, dok karizmatini fundamentalizam
ispunjava magijska i ekstatika oekivanja niih slojeva
uglavnom seoske sredine.
Bilo bi, naravno, pogreno u svim karizmatinim vjerskim
pokretima vidjeti fundamentalistike pokrete. Ako kariz-
matska iskustva za cilj imaju opravdati nadilaenje strogih
zakonskih i obrednih propisa, tada nije rije o fundamen-
talistikim nego o mistinim pokretima. Unutar karizma-
tinih pokreta fundamentalistike naravi ak i karizmatska
iskustva imaju ulogu pojaavanja vanosti i obvezatnosti
zakonskih i obrednih propisa u svakodnevnom ivotu po-
jedinca i zajednice.
TIPOLOGIJA OBNOVITELJSKIH RELIGIJSKIH POKRETA
8
8)Usp. M. Riesebrodt, Die Fundamentalistische Erneuerung der Reli-
gionen in: Fundamentalismus Politisierte Religion, 15.
Fundamentalistiki pokreti
Na temelju razliite reakcije na krizu prouzrokovanu mo-
dernom uspostavili smo do sada razliku izmeu mitsko-
fundamentalistikih i utopijsko-reformatorskih pokreta, ali
dosada oblikovana denicija fundamentalistikih pokreta
utemeljena iskljuivo na pokuaju fundamentalista da re-
stauriraju autentini socijalni poredak prvih vremena nije
dovoljna. U poduzimanju daljnjih razlikovanja izmeu
fundamentalistikih pokreta od pomoi e nam biti tipolo-
gija razliitog ponaanja prema svijetu Maxa Webera koja
razlikuje ovladavanje, prilagoavanje i bijeg odnosno po-
tvrdu ili odbijanje svijeta.
9
Budui da ih pokree iskustvo krize, fundamentalisti ne
prihvaaju postojei svijet, ali neprihvaanje svijeta moe
voditi i do elje za njegovim osvajanjem i do elje za bi-
jegom iz njega, to se oituje u razliitim organizacijskim
oblicima fundamentalistikih pokreta. Povlaenje iz svi-
jeta moe se ivjeti kao prostorno odvajanje u obliku jed-
ne komune ili kao simboliko odvajanje u obliku jedne sub-
kulture, a osvajanje svijeta moe voditi oblikovanju soci-
jalnog protestnog pokreta, tajnog drutva ili politike par-
tije. Ne treba zaboraviti da fundamentalistiki pokreti tije-
kom vremena mijenjaju vlastiti odnos prema svijetu i su-
kladno tome organizacijske forme u kojima se javljaju.
10

Kao etiri temeljna obiljeja zajednika mnotvu funda-
mentalistikih pokreta ukorijenjenih u razliitim religij-
skim tradicijama, Martina Riesebrodt izdvaja radikalni
tradicionalizam, radikalni patrijarhalizam, podrutvenje
prvenstveno na socijalno-moralnim temeljim i mobilizira-
nje religijskih laika.
11
U nastavku emo pokuati ukazati na
njegova glavna zapaanja o navedenim zajednikim obi-
ljejima fundamentalistikih pokreta.
12
TIPOLOGIJA LEGALISTIKO-LITERARNIH FUNDAMENTALIZMA
13
9) Usp. M. Riesebrodt, Fundamentalismus, Skularisierung und die
Risiken der Moderne, in: Politisierte Religion, 75-78.
10) Usp. Isto.
11) Usp. M. Riesebrodt, Die Fundamentalistische Erneuerung der Reli-
gionen in: Fundamentalismus Politisierte Religion, 18.
12) Usp. Isto, 18-27.
13)Isto, 17.
brza socijalna promjena
svijest o krizi
novo tumaenje prolosti kao po-
kuaj ovladavanja krizom
potraga za principima autentinog
socijalnog poretka u
zlatnim vremenima
utopijsko
znaenje prolosti
mitsko
znaenje prolosti
autentinost duha autentinost slova
i darova milosti
utopijsko -
reformatorsiki projekti
legalistiko literarni
fundamentalizam
karizmatini
fundamentalizam
povijesno-evolucijsko
miljenje
socijalni napredak
eshatoloko miljenje
socijalni pad
socijalna reforma /
revolucija
situacijska etika
socijalna restauracija
etika zakona
bijeg iz svijeta osvajanje svijeta
simboliko
odvajanje
subkulture
proswtorno
odvajanje
komune
religiozni
pokret
socijalni
pokret
tajno
drutvo
politika
partija
Radikalni tradicionalizam
Ve smo naglasili da fundamentalizam nije isto to i vjer-
ski tradicionalizam, jer predstavlja proces povijesne obno-
ve tradicije koju potie napetou proeti odnos izmeu
moderne i tradicije. Zato fundamentalizam u sebe ukljuu-
je istodobno izabrane aspekte moderne i izabrane aspek-
te tradicije.
Promatran kao ideologija, fundamentalizam je proces pro-
miljanja tijekom kojeg se vri ponovno tumaenje i novo
oblikovanje tradicije. Uslijed sinteze koja nastaje izmeu
izabranih elemenata tradicije i izabranih elemenata mo-
derne opravdano se moe rei da u rukama fundamentali-
sta tradiciju pogaa vie do pukog novog oblikovanja. Tra-
dicija biva radikalizirana doivljavajui ponekada ak pro-
mjenu revolucijskih razmjera.
Zato idealizirani ili izmiljeni socijalni poredak zlatnih vre-
mena koji zagovaraju fundamentalisti nije isto to i jedno-
stavni povratak u Srednji vijek nego daleko vie plod za
fundamentalizam specinog mijeanja tradicije i moder-
ne izumljene prolosti i izmiljene budunosti odno-
sno selektivnog prihvaanja i negacije modernih instituci-
ja i ideologija.
Fundamentalizam nije ideologija nastala iz slobodnih
prohtjeva pojedinaca, nego ideologija nastala uslijed stva-
ranja novih zajednica unutar drutva koje pod utjecajem
modernih procesa industrijalizacije, urbaniziranja, biro-
kratiziranja i sekularizacije doivljava sveobuhvatnu pro-
mjenu. Upravo moderni procesi bacaju sumnju na tradici-
ju, koja ljudima vie ne doputa uzimati tradiciju kao neu-
pitnu datost za oblikovanje i voenje ivota. Za one koji se
ne ele prilagoditi modernim procesima preostaje pokua-
ti zatiti tradiciju, ali nju sada valja iznova svjesno uiniti
svojom u svijetlu procesa koji je ugroavaju. Pri tome dola-
zi do selektivnog naglaavanja upravo onih aspekata tra-
dicije za koje njezini branitelji prosude da su ugroeni mo-
dernim procesima. Oni tako u nanovo oblikovanom vie-
nju tradicije postaju temeljni, ak i u sluaju kada to ranije
nisu bili.
Na koncu se tradicija preoblikuje u ideologiju u smislu
jednog relativno sveobuhvatnog sustava tumaenja i poti-
canja u koji je ugraena drutvena kritika, nacrt idealnog
socijalnog poretka i povijesno-spasenjsko dramatiziranje
sadanjosti. Otuda u fundamentalistikoj slici svijeta esha-
toloka i milenaristika obiljeja pogodna za pridobivanje i
motivaciju pristalica.
Ali kao to smo ve naznaili fundamentalistika ideolo-
gije ne ostaje zatvorena iskljuivo u okviru tradicije nego
u sebe prihvaa one elemente moderne za koje se ini da
mogu biti od koristi pri promoviranju i prenoenju funda-
mentalistikih vrijednosti i onda kad nikad ranije nisu
bili dio tradicije.
Fundamentalisti se tako vjeto slue tehnikim inovacija-
ma i tehnolokim znanjem moderne posuujui ideje i od
modernih ideologija nacionalizma, liberalizma i mar-
ksizma s kojima se nadmeu na svjetskom trgu ideja.
Kulturni milje
Novost se fundamentalizma ne oituje samo na razini ide-
ologije nego i na razini socijalno-drutvene pojavnosti.
Na temelju kulturnih ideala fundamentalistima polazi za ru-
kom povezati ljude razliitih klasa tonije razliitog soci-
jalnog porijekla u nove zajednice i pokrete vjerske naravi.
Pri tome socijalno-moralna pitanja naglaeno ona seksu-
alnog morala uivaju prednost pred politikim i gospo-
darskim pitanjima na koja fundamentalistike voe takoer
nastoje dati odgovor. To ukazuje da fundamentalistiki po-
kreti ne razumiju sebe kao klasne nego kao religiozno-kul-
turne pokrete. U sebi oni ne utjelovljuju klasnu nego kultu-
ru miljea o kojoj se moe govoriti u sluaju kad identitet gru-
pe i osjeaj zajednitva poiva u prvom redu na zajednikim
idealima socijalno-moralnog poretka. Ne moraju, naravno,
nuno svi fundamentalistiki pokreti biti socijalno heteroge-
ni, ali su legalistiko-literarni obino upravo takvi. ak i za
one socijalno homogene vrijedi da su ustrojeni ne na teme-
lju zajednikih klasnih interesa ili gospodarske dobiti nego
na temelju socijalno-moralnih ideala.
Tako fundamentalisti svjesno izraavaju programsko zaba-
civanje modernog trinog drutva obiljeenog utilitariz-
mom i materijalizmom. Pokuavajui nadii klasne sukobe
fundamentalisti kao obeanje navijetaju socijalnu harmo-
niju drutva utemeljenog na zajednikim religijskim i so-
cijalno-moralnim idealima suprotstavljajui ga modernom
individualistikom drutvu nemilosrdnog nadmetanja. U
duhu takvih nakana fundamentalistiki nain ivota poka-
zuje esto asketska obiljeja uz pomo kojih, kritizirajui
modernu potroaku kulturu, fundamentalisti promovira-
ju trijeznost i umjerenost kao jedine ispravne vrijednosti.
Zato slobodno vrijeme treba provesti u krugu obitelji i za-
jednice. Budui da poslunost vjerskim propisima ograni-
ava socijalnu komunikaciju s ljudima izvan zajednice, to i
nije tako teko ostvariti. Na taj nain nastala provalija izme-
u fundamentalistikih pokreta i drutva u cjelini osnauje
u velikoj mjeri partikularistiki identitet fundamentali-
sta simboliki predstavljen posebnim propisima s obzirom
na prehranu i oblaenje. Nerijetko fundamentalisti stvaraju
vlastitu infrastrukturu koja omoguava neovisan ivot za-
jednice. U ozraju neovisnih vrtia, kola, restorana i pro-
davaonica i nije tako teko fundamentalistiku ideologiju i
nain ivota prenijeti na sljedeu generaciju.
Naravno ni fundamentalistiki pokreti tijekom proteklih
desetljea nisu bili poteeni promjena. Prvu generaciju
fundamentalista inili su ljudi srednjeg sloja iz tradiciona-
listikog okruja. Fundamentalisti su i dalje uglavnom po-
rijeklom iz srednjeg sloja, ali ozraje koje ih oblikuje vie
nije ono tradicionalistiko nego ono modernih univerzite-
ta. Rije je ili o mladim ljudima raspetim izmeu tradicio-
nalistike obiteljske kue i modernog obrazovanja koje po-
tie na novi nain ivota ili o novim obraenicima po-
tomcima sekularnih roditelja za koje ideologija funda-
mentalizma nudi mogunost konstruktivnog protivljenja
sekularnoj obitelji i dravi.
U fundamentalistikoj ideologiji pravednog i skladnog so-
cijalnog poretka nove generacije vide privlaniji izbor od
onoga kojeg im nude neuspjehom optereeni socijalisti-
ki, sekularni ili nacionalistiki protestni pokreti, a s prvom
generacijom fundamentalista povezuje ih i dalje radikalni
patrijarhalizam.
Radikalni patrijarhalizam
Zagovaranje idealiziranog patrijarhalnog autoriteta i
morala zajednika je svojina fundamentalistikih pokreta.
Uvjerenje da su mukarci i ene po naravi razliiti, funda-
mentalisti opravdavaju navodima svetih spisa u kojima pie
da su mukarac i ena stvoreni jedno za drugo. Ta se uzaja-
mnost spolova ostvaruje kroz brak u kojem fundamentali-
sti vide svetu instituciju. U skladu s dualizmom spolova od
Boga namijenjena zadaa ene je raanje i odgajanje djece,
a njezin prirodni prostor onaj kue. Nije se teko dosjetiti
da je prirodni prostor mukarca onaj izvan kue, a od Boga
povjerena zadaa zatita i uzdravanje obitelji. Da ne bi po-
ticalo muku poudu, ensko tijelo mora biti edno prekri-
veno. U muslimanskom okruju to e se ostvariti pokriva-
njem ena, a u kranskom noenjem dugih haljina.
Vano je uvidjeti da onkraj svih razlika fundamentalistikih
pokreta sastavni i temeljeni dio njihove ideologije i iden-
titeta ine upravo patrijarhalni autoritet, patrijarhalno
shvaanje razlike spolova i patrijarhalni moral. Ustva-
ri jedino u povratku patrijarhalnim vrijednostima funda-
mentalisti vide uspjean nain nadvladavanja krize moder-
nog drutva.
Neobino je da fundamentalistika patrijarhalna ideologi-
ja oduevljava i ene pokreui ih da i one sam iznova pre-
miljaju tradiciju i vlastitu ulogu u drutvu. Uspon ena u
drutvu svijetu znanosti, politike i gospodarstva osta-
vio je traga i na shvaanju odnosa izmeu spolova unu-
tar fundamentalistikih krugova. U pojedinim sluajevima
ene su uspjele, nadilazei slijepo slijeenje patrijarhalnih
propisa, razviti istinski religiozni feminizam.
Patrijarhalne vrijednosti oblikuju i fundamentalistiko
shvaanje gospodarstva i politike.
Tradicionalistiki i personalistiki malograanski kapitali-
zam predstavljao je gospodarstveni ideal prvih fundamen-
talista. Oslonjen na obiteljske vrijednosti bio je lokalnog ili
regionalnog karaktera dovoljan za veoma ogranien gos-
podarstveni i politiki utjecaj na dravu u lokalnim i re-
gionalnim stvarima to je bio zahtjev prvih fundamentali-
sta. Neprijateljski raspoloeni prema birokraciji u dravi su
gledali uvara socijalno-moralnog poretka i zatitnika od
konkurencije i organiziranog radnitva.
elja za snanom intervencijom teokratske drave u pro-
stor drutva postat e obiljeje tek kasnijih generacija fun-
damentalista i manjih radikalnih fundamentalistikih sku-
pina.
Uloga religioznih laika
Dok se hijerarhijski ustrojene tradicionalne vjerske zajed-
nice pri djelovanju uglavnom oslanjaju na poseban stale
vjerskih slubenika klera fundamentalistiki pokreti u
djelovanju presudno povjerenje poklanjaju religioznim la-
icima stvarajui od njih novi sloj propovjednika i duhov-
nika kojima daleko bolje od povlatenog klerikog stalea
polazi za rukom artikulirati tube i zahtjeve socijalnih gru-
pa iskljuenih iz javnog ivota i na taj nain zastupati ih i na
politikoj sceni. Suprotno od fundamentalistike ideologi-
je koja enama zabranjuje nastup u javnosti, u novom sloju
propovjednika i duhovnika ene zauzimaju vano mjesto.
Na taj se nain u bitnome preoblikuju tradicionalne religi-
ozne i politike strukture vladanja.
Djelovanje novih propovjednika i duhovnika ne iskljuuje
postizanje politikog utjecaja, ali je u veini sluajeva pr-
venstveno usmjereno oblikovanju drugih osoba oduevlja-
vanjem za poboan nain ivota i njegovanje specinog re-
ligijskog etosa. Na taj nain fundamentalistika religio-
znost ne slui bezuvjetno izvanreligijskim ciljevima gos-
podarskom usponu ili politikoj moi. Ona je prije svega
usmjerena ostvarenju njoj svojstvenih vrijednosti kao to
su pobonost, kreposnost ili moralnost.
Poticanjem religijskih laika na samostalno itanje i tu-
maenje svetih tekstova i svjesno oblikovanje vlastitog
ivota prema etikim i obrednim vjerskim propisima
fundamentalistiki pokreti dobivaju na ivotnosti neza-
mislivoj za umorom proete velike tradicionalne vjerske
institucije. Stajanjem u kraj vjerskoj nepismenosti i jaa-
nju svjesnog oblikovanja ivota prema specifinom vjer-
skom etosu i obrednim propisima meu socijalnim gru-
pama iskljuenim iz sredita drutvenog i vjerskog i-
vota uz pomo rada novih propovjednika i duhovnika,
fundamentalistiki pokreti dobivaju i na vjerodostojnosti
takoer nedostinoj za velike tradicionalne vjerske in-
stitucije koje o Bogu esto govore lea okrenutih ljud-
skoj patnji.
Ukljuenost ena meu nove propovjednike i duhovni-
ke ne omoguava samo bre irenje fundamentalistike
ideologije meu sadanjom generacijom nego to je jo
vanije osigurava njezino irenje meu buduim gene-
racijama. Jo je Max Weber ukazivao na injenicu da bi
sudjelovanje religioznih laika u navijetanju fundamenta-
listike ideologije mogao biti zanimljiv i po uincima va-
niji od svih drugih vidova fundamentalistike obnove re-
ligije.
Privlanost fundamentalizma
Vjerski fundamentalistiki pokreti obino postaju privlani
ljudima ili u sluaju straha od gubljenja povoljnog socijal-
nog poloaja ili u sluaju dubokog razoarenja zbog neis-
punjenih oekivanja s obzirom na socijalni uspon.
Strah od gubljenja socijalnog poloaja bio je ustalje-
no obiljeje prve generacije pristalica fundamentalistikih
vjerskih pokreta tradicionalistikog srednjeg sloja i rad-
nitva dok drugu generaciju pristalica fundamentalisti-
kih vjerskih pokreta sekularno odgojenu djecu tradici-
onalistikih roditelja i obraenike iz modernih sekularnih
obitelji srednjeg sloja vie obiljeava razoarenje zbog
nepostignutog socijalnog uspona.
Osjeaj ugroenosti prve generacije fundamentalista na-
stao je uslijed njihove politike, kulturne i gospodarske
marginalizacije. Od procesa politikog odluivanja prvu
generaciju fundamentalista udaljilo je centraliziranje i
sekulariziranje drave. Birokratiziranjem i sekularizira-
njem pravnog i odgojnog sustava prva generacija funda-
mentalista morala se suoiti i s nepovratnom promjenom
drutvene stvarnosti na lokalnoj razini do tada sigur-
nog utoita tradicionalistikog naina ivota a okrenu-
tost novih politikih partija iskljuivo socijalnim klasama
u usponu ostavila ih je bez glasnogovornika koji bi u jav-
nosti oblikovao i zastupao njihove tradicionalistike vri-
jednosti i interese. Naavi se na rubu drutva nakon gu-
bljenja socijalne dominacije prva generacija fundamenta-
lista vie nije imala snage za uspjeno prenoenje vlastitih
vrijednosti na sljedee generacije. Za razliku od njih dru-
gu je generaciju fundamentalista protiv moderne drave
okrenulo razoarenje zbog nepostignutog socijalnog us-
pona. Umjesto moderne sekularne drave fundamentali-
sti druge generacije zagovaraju zamiljeni ili idealizirani
pravedni socijalni poredak prijanjih vremena utemeljen
na religijskim vrijednostima.
Uviajui socijalno-gospodarsku narav privlanosti funda-
mentalistikih pokreta religijske naravi teko je zaobii pi-
tanje zato onda takvi pokreti ne nastaju na temelju zajed-
nikih gospodarskih interesa nego na temelju zajednikih
religijskih ili moralnih vrijednosti. Jasno da tome pridonosi
vie od jednog razloga.
Tona denicija gospodarskih interesa sama je po sebi te-
ka, a posebno u vrijeme dramatinih socijalnih promjena
za vrijeme kojih religijski fundamentalistiki pokreti zado-
bivaju vei stupanj privlanosti. Nadalje, u vrijeme slablje-
nja povezanosti na stari identitet i stvaranja nejasnih obri-
sa novog identiteta ljudima kao put iz nastalih identitet-
skih nejasnoa puno bolje slui fundamentalistiki svjeto-
nazor podveden pod apstraktnu kategoriju pravednosti
sveobuhvatna vizija koja podrazumijeva socijalnu kritiku,
ideju pravednog socijalnog poretka i specino tumaenje
povijesti nego precizna denicija gospodarskih interesa
prije nego to je ovjek u stanju na smislen nain izabra-
ti vlastite interese mora znati odgovor na temeljna pitanja
identiteta: Tko sam ja? Kome pripadam? Kakvu budu-
nost za sebe elim? Konano, za pristalice fundamentali-
stikih religijskih pokreta u sukobu s modernom na prvom
mjestu i nisu u igri gospodarski ili politiki ciljevi nego ast
i nain ivota.
U prilog toga govori i injenica ustrajnog naglaavanja
fundamentalistikih vjerskih pokreta na patrijarhalnim
vrijednostima posebno u podruju odnosa meu spo-
lovima i seksualnog morala. Ova se ustrajnost moe obja-
sniti injenicom da se drutvene promjene dramatino
i izravno doivljavaju na prvom mjestu u odnosu meu
spolovima i obiteljskom krugu esto subjektivno i tee
nego gospodarska nevolja jer naruava povjerenje u te-
meljne ljudske odnose. Uz to se mnotvo ljudi osjea oz-
biljno obveznima naspram patrijarhalnih vrijednosti i
normi jednako kao drugi naspram vrijednostima mo-
derne. Sredinje mjesto koje odnos spolova i seksualno-
sti kao simbolika vrijednost ima u sukobu izmeu zago-
vornika moderne i fundamentalistike ideologije obja-
njava kako se ak politiki i ekonomski sukobi moderni-
sta i fundamentalista prikazuju kao borba na razini kultu-
re. Kao iskljuivo rjeenje svih problema modernog dru-
tva religijski fundamentalisti nude povratak vjeri, jer im
prema religijskim fundamentalistima korijen i lei u
okretanju lea vjeri.
Vrijedi upozoriti da se protesti protiv krize moderne ne
moraju nuno oblikovati posredstvom vjerskih ili funda-
mentalistikih pokreta. Okruje u kojem se protest protiv
krize moderne oblikuje moe uvjetovati i njegovo sekular-
no izricanje posebno u sluaju kada su religijske institu-
cije usko povezane s modernom dravom, ali u moderni-
stikom okruju obiljeenom bojovnim sekularizmom za
oekivati je da e se protest oblikovati posredstvom reli-
gijskog jezika, simbola i opravdanja. Jasno je da religija u
usporedbi sa sekularnim protestnim pokretima posjedu-
je puno bolje naine opravdavanja i poticanja borbe protiv
moderne preobraavajui tu borbu u apokaliptiki boj sve-
taca protiv grenog svijeta to opet omoguava savez fun-
damentalista s onu stranu socijalno-gospodarskih intere-
sa u zajednici pravednih ili partiji Bojoj. Ali ni to nisu sve
strateke prednosti koje religija posjeduje za razliku od se-
kularnih protestnih pokreta.
Religijske tradicije posjeduju obrede sposobne da obliku-
ju ivot i zajednitvo vjernika njegujui ujedno blagdane,
sjeanja i simbole poticajno primjenjive i na suvremenu si-
tuaciju. Unutar religijskih zajednica postoje takoer obra-
zovani pojedinci koji su u stanju organizirati ivot zajedni-
ce i na za nju prikladan nain oblikovati religijsku poruku.
Religije govore ljudima na sveobuhvatniji nain nudei
ljudima u svim kriznim situacijama ivota od roenja do
smrti izvore povjerenja nedostine sekularnim ideologi-
jama. Sve to uvelike pridonosi da fundamentalistiki vjer-
ski pokreti uspjenije od sekularnih ideologija spoznajno,
emocionalno i praktino nanovo oblikuju svijet pristalica
posredujui im novi socijalni identitet, dostojanstvo i sa-
mopotovanje.
Ali to ne daje za pravo predvianjima da e budunost svi-
jeta odrediti sukob civilizacija koje se razlikuju i temelje na
religijskim vrijednostima. Religijske tradicije dodue mogu
biti temelj socijalnog identiteta i solidarnosti, ali su one
posebno fundamentalistike razbijene u mnotvu kul-
turnih okruja zbog ega obino zastupaju razliite sta-
vove prema moderni, a fundamentalistiki vjerski pokre-
ti vie slie jedni drugima nego svijetu unutar tradicije iz
koje potjeu.

II. FUNDAMENTALISTIKI
PROJEKT
U svrhu potvrde i produbljivanja do sada predstavljenih za-
paanja o zajednikim obiljejima religijskih fundamenta-
listikih pokreta u nastavku promiljanja posvetit emo pa-
nju kljunim uvidima Fundamentalistikog projekta ame-
rike Academy of Arts and Sicences s obzirom na zajedni-
ka obiljeja fundamentalistikih vjerskih pokreta.
Na temelju strunog istraivanja velikog broja konkretnih
fundamentalistikih vjerskih pokreta nastalih tijekom dva-
desetog stoljea u okrilju razliitih vjerskih tradicija, vodi-
telji Fundamentalistikog projekta ustanovili su devet pet
ideolokih i etiri organizacijska obiljeja zajednika go-
tovo svim fundamentalistikim vjerskim pokretima.
14

14) Usp. G. A. Almond, G. A. Sivan and R. S. Appleby, Fundamentalism
Genus and Species, in: M. E. Marty and R. S. Appleby (ed.), Fundamen-
talisms Comprehended Te Fundamentalism Project (Vol. V), Academy
of Arts and Sciences, Chicago London, 1995, 399-424.
Ideoloka obiljeja
15
a) Reaktivnost
Fundamentalizmi su poglavito reakcije na marginalizira-
nje religije. Uzroci marginaliziranja mogu biti razliiti od
etnikih sukoba, sekularne drave do susreta s drugim re-
ligijama i veoma je esto na djelu vie njih istodobno.
Da bi se jedan pokret mogao nazvati fundamentalistikim,
presudno je da je zaokupljen opadanjem religijske uloge u
drutvu. Stoga su takvi pokreti posveeni ouvanju odre-
enog religijskog sadraja i odreenih tradicionalnih koz-
molokih predodbi na kojima se temelje religijske norme
ponaanja.
Fundamentalistika reaktivnost ukljuuje u sebe dva opre-
na procesa, tako da fundamentalistiki pokreti na proces
sekularizacije istodobno odgovaraju tako to joj se suprot-
stavljaju, ali i koriste za vlastite ciljeve.
To je prvenstveno vidljivo u fundamentalistikom prihva-
anju modernih komunikacijskih i promidbenih sredsta-
va, u natjecateljskom sudjelovanju na svjetskom trgu ideja
i u oponaanju selektivnog pozivanja na povijest i tradiciju
u stilu kasne moderne.
b) Selektivnost
Fundamentalistika se selektivnost na poseban nain oi-
tuje u ponaanju fundamentalistikih pokreta prema ne-
prijateljima fundamentalizma religijskog establimenta,
sekularne drave, graanskog drutva, religijske konkuren-
cije, etniko-nacionalne konkurencije, imperijalizma i ko-
lonijalizma. Zahvaljujui naelu selektivnosti dokidanju
sloenosti stvarnosti u kojoj ivimo fundamentalistiki
pokreti pristalicama posreduju umirujuu sliku svijeta pri-
vidno osloboenu opasnosti i izazova.
Selektivnost fundamentalistikih pokreta oituje se u tri
razliita oblika. Kao selektivna armacija i novo obliko-
vanje partikularnih elemenata tradicije (na primjer da-
vanje prednosti apokaliptikoj literaturi dotine tradicije),
kao selektivna armacija odreenih aspekata moder-
ne (na primjer znanstvenih i tehnikih dostignua moder-
ne) i kao selektivna opozicija protiv odreenih aspekta
ili posljedica moderne (na primjer protivljenje emancipa-
ciji ena);
Razliiti su oblici selektivnosti usko povezani, a oslanjaju-
i se na njih fundamentalisti pojedine aspekte moderne izi-
gravaju tako to ih okreu jedne protiv drugih.
15) Usp. A. Grnschlo, Was heit Fundamentalismus? Zur Eingren-
zung des Phnomens aus religionswissenschaftlicher Sicht, www.
gwdg.de, 16-18.
c) Moralni maniheizam i dualizam
Fundamentalistike pokrete obiljeava otra suprotstavlje-
nost izmeu unutra i vani koja se izraava i kroz dualisti-
ke metafore svjetla i tame, duha i materije, dobra i zla, bo-
anskog i avolskog. Unutarnje podruje poistovjeuje se s
istoom i svetou, a vanjsko s propau i grijehom.
U sluaju da fundamentalistiki pokreti krenu prema dru-
tvenim etabliranjima otra suprotstavljenost izmeu unu-
tra i vani obino se modelom koncentrinih krugova ubla-
ava i diferencira.
d) Apsolutizam i nezabludivost pisma i tradicije
Vjera u boansko porijeklo svetih spisa pisanih pod utje-
cajem boanske inspiracije fundamentalistiki pokreti tu-
mae doslovno. Nezabludivost se odnosi na sve pojedina-
ne tvrdnje i slova svetih spisa (literarizam). U pojedinim
okolnostima moe doi do razlikovanja u vanosti izmeu
pojedinanih spisa svete knjige ili tradicije. Na taj nain na-
staje kanon u kanonu ili sveti kod kojemu se daje vrijednost
temeljnog i obvezujueg spisa fundamenta.
Sve fundamentalistike pokrete u pristupu pisanim reli-
gijskim izvorima povezuje otro protivljenje modernoj
povijesno-kritikoj i hermeneutskoj metodi koje prati
uporno koritenje tradicionalnog tumaenja svetih spisa u
svrhu ouvanja i jaanja apsolutnog karaktera svetih spisa
i same tradicije.
e) Milenarizam i mesijanizam
Ne nuno, ali esto obiljeje fundamentalistikih pokreta
predodba je o udesnoj kulminacijskoj toki povijesti
Bog e konano pobijediti zlo! uz koju se vee obea-
nje o skorom oslobaanju svetih posredovanjem svemo-
nog donositelja spasenja (mesijanizam).
Organizacijska obiljeja
16
a) Zajednica izabranih
Fundamentalistiki pokreti u sebi vide zajednicu izabra-
nih, pozvanih, istinskih vjernika, svetog ostataka, svjedoka.
Posljedica je otra suprotstavljenost fundamentalistikih
pokreta prema vanjskom svijetu. Obino se i unutar zajed-
nice pravi dodatno razlikovanje izmeu nutarnjeg i vanj-
skog kruga lanova. Jaka svijesti o izabranju i poslanju pri-
stalica fundamentalistikih pokreta u skladu je s preosta-
lim organizacijskim obiljejima vjerskih pokreta funda-
mentalistike orijentacije.
16) Usp. Isto, 18-19.
b) Otro povlaenje granica
Prostorne metafore o procjepu izmeu zajednice i vanjskog
svijeta slue za povlaenje otre granice izmeu spaenih i
grenika zajednice izabranih i zlom obiljeenog svijeta.
Okupljanjem zajednice na mjesta posebne mitske ili obred-
ne vanosti razgranienje izmeu spaenih i grenika po-
staje vidljivo.
c) Autoritarna organizacijska struktura
Pripadnost fundamentalistikim pokretima utemeljena je
na dobrovoljnosti i obino zbog povlatenog poloaja po-
jedinih lanova nije birokratski regulirana. Stoga je tipini
organizacijski oblik fundamentalistikih pokreta karizma-
tine naravi.
Voama pokreta karizmatinim osobnostima prista-
lice pripisuju izvanredne sposobnosti meu kojim prvo
mjesto zauzima duboko razumijevanje svetih spisa i tradi-
cije. Na taj se nain stvara udaljenost izmeu karizmati-
nog voe i pristalica pokreta koja se esto posveuje obre-
dima bez kojih je pristup voi obinim pristalicama pokre-
ta nemogu.
Budui da karizmatine voe ne doputaju stvaranje lojal-
ne opozicije meu svojim pristalicama, fundamentalistike
pokrete obiljeava lomnosti i velika sklonost podjelama na-
kon kojih nastaju novi pokreti.
d) Strogi propisi ponaanja
Pojedinac unutar fundamentalistikih pokreta nepovratno
gubi na znaenju. Sve je u slubi pokreta pa i sam pojedi-
nac. Propisi ponaanja esto su oblikovani u stroge zakon-
ske kodekse koji obvezuju sve pristalice pokreta. Svrha im je
uspostaviti i ouvati emocionalnu povezanost i ovisnost
lanova uz pokret. Sredinji dio takvih zakonskih kodek-
sa ine propisi o prikladnom odijevanju, ispravnoj ishrani
i moralnom ophoenju spolova. Na manje ili vie izravan
nain ograniavaju prostor slobodnog miljenja pristalica
fundamentalistikih pokreta.

Odnos obiljeja
Navedena obiljeja fundamentalistikih religijskih pokreta
ne treba promatrati odvojeno nego zajedno uviajui nji-
hovu meusobnu ovisnost utjecaj jednih na druge. Sre-
dinje mjesto opravdano ima reaktivnost, jer su fundamen-
talistiki pokreti u biti bojovne, poticajne i obrambene re-
ligijske reakcije na modernu njezine za religiju pogub-
ne posljedice.
Selektivna redukcija kompleksnog mnotva problema i
izazova modernog svijeta na nekoliko temeljnih za cilj ima
pristalicama fundamentalistikih pokreta ponuditi jedno-
stavan, jasan i obvezujui put iz nepregledne krize mo-
derne. Navijetana obnova izvornog u konanici ne smjera
preobrazbi nepodnoljive nesigurnosti u podnoljivu nego
u apsolutnost spasiteljskog i sigurnog znanja. Nastala kao
odgovor na kriznu situaciju selektivnost omoguava tako-
er povlaenje jasnih granica izmeu sukobljenih strana
zagovornika religije i zagovornika moderne, a jasne granice
omoguavaju stvaranje dubljeg zajednitva unutar funda-
mentalistikih pokreta ve dodatno osnaenog jakom svi-
jeu pristalica fundamentalistikog pokreta o boanskom
izabranju u skladu s manihejskim dualizmom.
Milenarizam i mesijanizam nisu nuna obiljeja funda-
mentalistikih pokreta, ali slue kao mono oruje pri mo-
tiviranju pristalica, dok snana svijest o osobnom poslanju
pojedince moe voditi do ulaska u povlateni krug unutar
fundamentalistikog pokreta malu hijerarhiju koja vr-
huni u osobnosti karizmatskog voe.
Znakovito je da istraivanja Fundamentalistikog projekta
amerike Academy of Arts and Sicences ne doputaju pro-
glasiti spremnost za uporabu nasilja konstitutivnim kri-
terijem fundamentalistikih vjerskih pokreta, jer se ona ne
javlja esto ak ni meu fundamentalistikim vjerskim po-
kretima nadahnutim osvajanjem svijeta.
Denicija fundamentalizma
Imajui pred oima devet pet ideolokih i etiri organiza-
cijska obiljeja zajednika gotovo svim fundamentalisti-
kim vjerskim pokretima, ugledni njemaki profesor religij-
skih znanosti sveuilita u Gttingenu Andreas Grnschlo
na pitanje to je to ustvari religijski fundamentalizam nudi
sljedeu religijsko-znanstvenu deniciju religijskog funda-
mentalizma:
to je fundamentalizam?
Jedna moderni svojstvena kolektivna religijska reakci-
ja na odreene kao prijetnju doivljene posljedi-
ce moderne koja je prijemiva za milenaristiko tuma-
enje vremena, koja selektivno (nativistiki) posee za
fundamentalnim elementima tradicije, ije se neza-
bludivo vaenje ekskluzivno zahtijeva i koja treba ute-
meljiti tradicionalistiki nain ponaanja pri emu
svijest o izabranju vodi manihejskom (dualistikom)
povlaenju granice prema vanjskom svijetu i dominaciji
autoriteta karizmatinog voe.
17
17) Isto, 21.
Fundamentalistiki odnos
prema svijetu
18
Fundamentalistiki projekt amerike Academy of Arts and
Sicences utvrdio je i etiri tipina modela na osnovu kojih
fundamentalistiki pokreti oblikuju odnos prema svijetu
okrenutost svijetu i okrenutost od svijeta.
Okrenutost svijetu
Osvajanje svijeta fundamentalistikih pokreta poiva na
unitavanju neprijatelja. Osnovnu strategiju osvajaa svije-
ta predstavlja zadobivanje kontrole nad strukturama dru-
tva koje omoguavaju ivot neprijatelja. Iako svi funda-
mentalistiki pokreti retoriki smjeraju osvajanju svijeta, u
stvarnosti, naravno, svi ine puno programskih kompro-
misa.
Promjena svijeta fundamentalistikih pokreta usmjere-
na je ovladavanju neprijateljem putem novog tumaenja i
vrenja utjecaja na strukture, institucije, zakone i obiaje
drutva. Ovaj se fundamentalistiki model ostvaruje po-
stupno u obliku borbe na razini kulture potiskujui opozi-
ciju postupno na margine drutva.
Okrenutost od svijeta
Stvaranje svijeta fundamentalistikih pokreta poiva na
povlaenju iz vanjskog svijeta i usredotouje se na izgrad-
nju alternativne (novo-roene ili iste) enklave, koja se, do-
due, nalazi u nadmetanju s vanjskim palim svijetom.
Strategija se ovog modela sastoji u stvaranju alternativnih
i sveobuhvatnih socijalnih struktura i institucija. Misijski
poduhvati za cilj imaju pridobivanje novih lanova za en-
klavu, a ne promjenu vanjskog svijeta. Ovaj model okrenu-
tosti od svijeta lei u temelju svih fundamentalistikih vjer-
skih pokreta.
Odricanje od svijeta predstavlja rijedak fundamentalisti-
ki put. Na njemu se snaga ulae u vlastitu istou i ouva-
nje, umjesto na gospodovanje nad palim vanjskim svije-
tom. Odnos prema vanjskom svijetu uoblien je u sloe-
noj strukturi ovisnosti i odbijanja. Za razliku od grube fun-
damentalistike doktrine ne dolazi do stvaranja socijalnog
protusvijeta, nego do tihog povlaenja u sferu kunog ivo-
ta proetog vjerskim odgojem i vrenjem vjerskih obreda.
Zakljuak
Nakon prevaljenog puta do denicije religijskog funda-
mentalizma na temelju zajednikih obiljeja fundamenta-
listikih pokreta vjerske naravi preostaje nam jo pokua-
ti dati odgovor na pitanje kako se na ispravan nain odno-
18) Usp. Isto, 24.
siti prema izazovu religijskog fundamentalizma. Preduvjet
za to je osloboenje pogrenog uvjerenja da su religije, kao
i svi religiozni ljudi, nuno fundamentalistike.
Potraga ljudi za temeljem fundamentom u vremenu
dezorijentiranosti kakvo je nae opravdana je i razumljiva
potreba, a religija bez temelja fundamenta prilagoava-
jui se do kraja duhu vremena, gubi vlastitu vrijednost. Ali
to ne znai da je ustrajavanje uz temelj fundament nu-
no isto to i fundamentalizam. Nebrojenom mnotvu lju-
di iz razliitih religijskih tradicija polazi za rukom obrani-
ti i iznova zadobiti temelj fundament a da pri tome ne
prihvaaju svete spise vlastite tradicije doslovno. Temelj
fundament prema tome, moe postojati i bez funda-
mentalizma.
19
Ustrajavanje uz ugroeni religijski identitet i borba za nje-
govo ponovno zadobivanje opravdana su nastojanja. Mno-
tvo ljudi osjea strah od otuenja uz enju za ivotnim
mjerilima i osloncem. Religija koja ljudima ne posreduje
identitet nego ih izruuje suprotnostima i podjelama, nije
u stanju povezati ih s Bogom nego ih od njega razdvaja. Ali
to ne znai da je ustrajavanje uz religiozni identitet nuno
isto to i fundamentalizam koji ustvari utjelovljuje ugro-
en, uplaen, nesiguran i stoga agresivan identitet. Re-
ligijski identitet danas svjedoe mnogi vjernici priznajui
istodobno vrijednost drugih religija. Identitet je, prema
tome, mogu bez ekskluzivizma priznajui mnotvo
drugih putova Bogu.
20
Potreba za izvjesnou religijskih istina takoer je oprav-
dana potreba. Mnotvo ljudi osjea se duboko nesigurnima
s obzirom na temeljna pitanja ljudskog ivota odakle i
emu ljudski ivot uope. Religija koja tumaenjima, sim-
bolima i mjerilima nije u stanju ljudima posredovati sigur-
nost nego je stvara i uveava, ne slui istini. Ali to ne znai
da je ustrajavanje uz izvjesnost religijskih istina nuno isto
to i fundamentalizam. Religijska izvjesnost razliita od i-
vota u oblacima ili u utvrdama ukljuuje u sebe rizik i sum-
nju kao ivot u posljednjoj oputenosti u povjerenju da
Boja istina pobjeuje sve, ali ne bez ljudske pomoi. Reli-
gijska izvjesnost je, prema tome, mogua bez fanatizma
sumnja i odvanost ukljueni su u vjeru kao i uvid u gra-
nice i nunost tolerancije.
21

Ova zapaanja uglednog njemako-vicarskog katolikog
teologa Hansa Knga ukazuju kako je religija kao i sve ljud-
sko mogua u dobrom i zlom obliju i da se na izazov re-
ligijskog fundamentalizma moe ispravno odgovoriti jedi-
no koraajui izmeu dviju pogubnih krajnosti moder-
nizma bez fundamenta i fundamentalizma bez moder-
19) H. Kng, Das Christentum, Pieper, Mnchen Zrich, 1999, 740.
20) Usp. Isto, 740-741.
21) Usp. Isto, 741.
niteta
22
a to bi znailo okrenuti lea svim oblicima fun-
damentalizma i religijske i svjetovne naravi.
Pokuaj nadvladavanja religijskog fundamentalizma isklju-
ivo poticanjem sekularizacije tonije bojovnog sekula-
rizam za posljedicu ima jedino jaanje religijskog funda-
mentalizma nastalog u strahu pred sekularizacijom. Ustva-
ri okretanje bojovnom sekularizmu pred izazovom reli-
gijskog fundamentalizma oznaava usvajanje fundamen-
talistikog duha u ovome sluaju usmjerenog stvaranju
drutva bez religije zadai jednako nedosenoj kao to
je i ona religijskih fundamentalista stvaranje drutva do
kraja podvrgnutog religiji.
Umjesto zagovaranja manje religije izazov religijskog
fundamentalizma trebao bi biti poticaj na zajedniki trud
svih ljudi vjernika naravno prvenstveno oko produblji-
vanja religijskih identiteta vraanjem njihovim istinskim
izvorima u emu nezamjenjiv doprinos moraju dati teolozi.
Budui da upravo teolozi posjeduju autoritet koji potuju
i fundamentalisti autoritet same religijske tradicije na
njima lei vie nego na drugima odgovornost pomaganja
fundamentalistima pri otkrivanju zaboravljene ivotnosti,
irine i bogatstva dotine religijske tradicije na prvom
mjestu u njoj poloenih korijena otvorenosti, slobode i to-
lerancije prema drugima. Na taj nain teolozi omoguuju
fundamentalistima promatrati vlastitu religijsku tradiciju
na oslobaajui nain ne zaslijepljeni strahom zbog kojeg
nevani aspekti tradicije postaju njezini mjerodavni funda-
menti nego noeni uvjerenjem da svaka religijska tradicija
posjeduje mudrost potrebnu suvremenom svijetu moda i
vie nego i u jednom razdoblju ljudske povijesti do sada.
Uspjeh nadvladavanja religijskog fundamentalizma tako-
er ovisi u velikoj mjeri o meusobnoj suradnji vjerskih za-
jednica. Sve vie ljudi uvia kako je izazov religijskog fun-
damentalizma kljuno ali naalost jo uvijek gotovo za-
nemareno mjesto suvremenog meureligijskog dijaloga.
Prema tome, usprkos svim potekoama bez dijaloga i su-
radnje s religijskim fundamentalistima na socijalno-politi-
kom i religijsko-teolokom podruju nezamislivo je ovla-
davanje opasnostima koje izviru iz religijskog fundamen-
talizma. Pri tome treba imati spremnosti uti i ono isprav-
no u kritici modernog drutva od strane religijskog funda-
mentalizma ne zaboravljajui da se i iza religijskog funda-
mentalizma kriju stvarni ljudi koji pokuavaju ostvari-
ti opravdanu ljudsku enju za sigurnou, zatienou
i potvrdom. Zato se lijek religijskog fundamentalizma i ne
krije u neposrednim napadima nego u demokratsko-tole-
rantnom dranju povezanom s razumijevanjem i empati-
jom to u sebe ukljuuje vanije od svih teoretskih ra-
sprava ustrajni rad na odstranjivanju uvjeta zbog kojih
religijski fundamentalizam nastaje.
22) H. Kng, Weltethos fr Weltpolitik und Weltwirtschaft, Piper,
Mnchen-Zrich, 1997, 202.
Literatura
1. A. Grnschlo, Was heit Fundamentalismus? Zur
Eingrenzung des Phnomens aus religionswissen-
schaftlicher Sicht, www.gwdg.de;
2. B. Tibi, Islamischer Fundamentalismus, moderne
Wissenschaft und Technologie, Suhrkamp, Frankfurt am
Main, 1993;
3. H. Bielefedelt und W. Heitmeyer, Einleitung: Politi-
sierte Religion in der Moderne, in: Politisierte Religion,
Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1998;
4. H. Kng, Das Christentum, Pieper, Mnchen Zrich,
1999;
5. H. Kng, Das Judentum, Pieper, Mnchen Zrich,
1999;
6. H. Kng, Der Islam, Piper, Mnchen - Zrich, 2004;
7. H. Kng, Weltethos fr Weltpolitik und Weltwirt-
schaft, Piper, Mnchen-Zrich, 1997;
8. M. E. Marty and R. S. Appleby (ed.), Fundamentalisms
Comprehended Te Fundamentalism Project (Vol. V),
Academy of Arts and Sciences, Chicago London, 1995;
9. M. Riesebrodt, Die Fundamentalistische Erneuerung
der Religionen, in: Fundamentalismus Politisierte Re-
ligion, Brandenburgische Landzentrale fr politische Bil-
dung, Potsdam, 2004;
10.

M. Riesebrodt, Fundamentalismus, Skularisierung
und die Risiken der Moderne, in: Politisierte Religion,
Suhrkamp, Frankfurt am Main, 1998;
11. R. Gibellini, Teologija dvadesetog stoljea, Kranska
sadanjost, Zagreb, 1999;

U novoj svjetskoj paradigmi postmoderne, religija vie ne
smije biti ignorirana, privatizirana, potiskivana ili ak
progonjena kao u moderni to bi eljeli svjetovni fun-
damentalisti ali ni apsolutizirana, institucionalizira-
na i izdizana iznad svega kao u srednjovjekovno vrije-
me to bi eljeli religijski fundamentalisti. Kao najdublja
dimenzija ljudskog bia i drutva religija treba zauzeti mje-
sto jednog od temeljnih putova ljudskog osloboenja: psi-
holoko-psihoterapeutskog (identitet i zrelost pojedinca)
i politiko-socijalnog (nenasilna promjena neljudskih od-
nosa u drutvu).
23

A naela koja je oblikovao Hans Kng u sklopu ekumen-
ske teologije za mir mogu nam pomoi u uvijek potrebitom
propitivanju vjerodostojnosti religija: prema opem eti-
kom kriteriju prema kojemu je neka religija istinita i dobra
ako je ljudska, prema opem religioznom kriteriju pre-
ma kojemu je neka religija istinita i dobra ako ostaje vjerna
svojem vlastitom izvoru i kanonu i naposljetku prema spe-
cinom kriteriju primjenjivom iskljuivo na pojedinu re-
ligijsku tradiciju iznutra, a prema kojemu bi neka kran-
ska tradicija bila istinita i dobra u onoj mjeri u kojoj u svo-
joj teoriji i praksi doputa nazrijeti duh Isusa Krista
24
.
AIv KuIs:It (1,;;., Svirvo) zvvsio riiozorso-
:roiosi s:uoii Fvirvcoi :roiooiii u Sv-
irvu. Ponu vos:oiviorsi s:uoii iz onis:i Soci-
oiooiir Fui:r:u voii:icin u u Svirvu.
ivi i voi u Svirvu.
23) Usp. H. Kng, Das Judentum, Pieper, Mnchen Zrich, 1999, 538-
542.
24) Usp. R. Gibellini, Teologija dvadesetog stoljea, Kranska sada-
njost, Zagreb, 1999, 515-516.
L
is:r nirirrriosor oivor oioovovu
(Hauptbahnhof ) gomilu novina s juno-slovenskih
prostora, valjda me po tomu i otkrio ovjek pristoj-
na izgleda, u zrelim godinama, koji se na nekoj od varijanti
b-h-s-cg jezika predstavio kao Erwin Klisch iz Hamburga,
Nijemac, Jehovin svjedok Nije mi do razgovora s misi-
onarima, eljan sam razgovora s prosvjetiteljima i prosvi-
jeenima... Iskreno reeno, nametljivost Jehovinih svjedo-
ka mi se ne svia, posebice to su prije petnaestak godina
bezobzirno kucali na vrata b-h izbjeglica s muslimanskim
imenima i prezimenima, odmah po dolasku u ovu dolinu
suza, kada su ojaeni ljudi ivjeli u strahu i u svima koji im
kucaju na vrata vidjeli neku vlast, pa bi ih nerijetko neopre-
zno putali i u svoje privremene domove, a netko bi, iako
izuzetno rijetko, postao i rtvom Jehovinih misionara...
Ali, Herr Klisch je utiv do nepodnoljivosti, pa poinje
germansko-slovinski razgovor ugodni. Kae da je nekada
u Hamburgu ivjelo 20.000 ljudi iz nekadanje Jugoslavije,
da se druio s njima, te da je tako nauio na(e) jezik(e). I
moj otac je izgubio vjeru u crkvu nakon onog rata, replici-
ra Herr Klisch, pak, spremno na moju opasku da ne mogu
nita zapoeti s vjerom, pogotovu nakon to je vjera tako
runo zlouporabljena u krvavim balkanskim ratovima, a na
alost zloupotrebljava se i danas u iste ili sline svrhe. Po-
mislih da bi ga najlake skinuo s vrata ako mu odreciti-
ram Molitvu bezbonoga uvenog panjolskog pjesnika
Miguela de Unamuna (1864-1936), ve mi je bio na rubovi-
ma usana stih Kako si Ti velik, moj Boe! Ti si tako ve-
lik da Te samo kao ideje ima; stvarnost je suvie tijesna,
ma kako se izduivala da Te obuhvati. Zbog Tebe patim,
Ti nebivajui Boe, jer kada bi Te stvarno bilo, bilo bi i
moje bivstvovanje stvarnost! Kaem, meutim, samo da
se deniram Kantovim sumnjalom, da nisam pravi Hei-
de, kako Nijemci zovu nevjernika, nego estica nepoveza-
nog bratstva agnostika, a on odgovara kao iz topa kako su
mu agnostici bliski, jer se radi o misaonim ljudima koji se
pitaju o sutinskim stvarima nastanka svijeta, ivota uope,
ukljuivo i prvotne sile, bila ona Bog ili Natura. Pita me
o Jehovinim svjedocima na Balkanu, a ja o tomu ne znam
skoro nita. Kaem mu jedino da su sada kod nas manjin-
ci svih boja ugroeni zbog strane logike veine, zbog ka-
tastrofalnog nedostatka elemenata civilnog drutva, zbog
Clash kultura
ili nekultura?
Politika moderna i islam u zapadnoevropskim drutvima
ta se desilo s idejom prosvjetiteljstva u modernom dobu? Traganje za tim
odgovorom bi trebala biti obveza svih misleih ljudi i svih slobodoljubivih
medija, dok jo nije kasno, na toj imaginarnoj zajednikoj fronti bi se
morali nai svi slobodoljubivi ljudi, vjerujui i nevjerujui intelektualci, koji
znaju da se u aktualnim priama o sukobu kultura radi o klasinoj
podvali, ali koja prijeti da porui samu ideju prosvjetiteljstva. Kantova
poznata maksima, zapravo slogan cijelog prosvjetiteljstva Sapere aude!
Imaj volju za znanjem. Imaj hrabrosti posluit se vlastitim razumom...
dobiva u opisanom okruenju i dva stoljea poslije njegove smrti, na
izuzetnoj aktualnosti!
Mile Lasi
svega to su proizveli rat, lane nacionalne, kulturoloke
i vjerske elite. Padaju mi na pamet i misionari iz mjesta
gdje sam se rodio. U djetinjstvu sam jedne godine ministri-
rao ak estorici mladomisnika iz sela koje je imalo najve-
i broj intelektualaca u BiH, svi od reda dominikanci, od-
nosno bijeli pratri, kako ih je narod zvao. Neki od njih su
otili potom u misije u Afriku i Latinsku Ameriku, neki su
jo tamo, vie prosvjetitelji nego misionari, ali ima meu
njima i jedan koji se odluio misionirati katolike i Hrva-
te u dijaspori, Hercegovini i Hrvatskoj sa pozicije najcrnjeg
ustaluka, to, pak, nikoga ne uzbuuje ba previe...
Opratam se sa Herr Klischom snebivajui. Moleivo mi
na kraju razgovora nudi jednu njihovu brouru, opet po-
putam, pa tako listam u podzemnoj eljeznici na povratku
kui knjiicu Sretan ivot kako ga postii. Pogled mi,
pak, zapinje za reenicu nakon velikog dana Boga Sve-
mogueg kada Jehova oisti Zemlju od zloe, ona e biti
pretvorena u raj... Pomislih, Herr Klisch je u pravu, izme-
u agnostika i Jehovinih svjedoka postoji bliskost makar po
pitanju nemanja iluzija o ovovremenom svijetu, prepunom
zla. Na alost, agnostici sumnjaju i u to da e Jehova ili Bog
ili Allah ikada napraviti veliko ienje. Pa im je tee no i
usamljenim misionarima iz bratstva Jehovinih svjedoka.
Ali su, makar, isti pred sobom, bogovima i ljudima...
Svi se bave misioniranjem
U upravo objavljenom pruanju ruke (Handreichung),
drugom po redu u est godina, dokumentu kojim Evan-
gelika crkva Njemake (EKD) poziva na dijalog krana i
muslimana, precizirana su i tzv. koniktna mjesta u ovom
dijalogu. U spisu pod naslovom Jasnoa i istina (Klarheit
und Wahrheit), dijagnosticira se kao jedan od problema i
to to islam u Turskoj nije nezavisna vjera, jer je pod drav-
nim uplivom i kontrolom, o emu i svjedoe klasine dr-
avne institucije, koje su, izmeu ostalog, zaduene za sla-
nje imama u inozemstvo, pa se turski imami u Njemakoj i
javljaju kao tzv. vjerski dravni diplomati, to sa zapadnim
laicizmom nema puno dodira.
Prvi ovjek Evangelike crkve u Njemakoj, biskup Wolf-
gang Huber, s tim je u svezi u intervju za bielefeldski list
Neue Westfaelische kazao: ...Neobino je u Turskoj da
unato navodnom razdvajanju drave i religije, dakle, tzv.
laicizmu, drava smatra svojom zadaom da kontrolira i
upravlja sunitskim islamom. Zato turska drava i izdra-
va religijsku instituciju vlasti sa ogromnim brojem suradni-
ka, meu kojima se nalaze i oni koji kao imami bivaju sla-
ni u Njemaku. Utoliko nije islam u Turskoj nezavisna re-
ligijska zajednica, kakvu mi poznajemo i ta se misli pod
naim ustavnim poretkom. U Njemakoj ne postoji drav-
na crkva, dok u Turskoj postoji, s jedne strane, razdvajanje
religije i politike, a s druge, jedna vrsta dravne religije...
(NW, 4. 12. 06.)
Biskupu Huberu smeta posebice to turska drava odre-
uje preko svojih vjerskih diplomata i sadraje religijske
nastave za muslimansku djecu u Njemakoj: Ne odgovara
naim principima, ako jedna eksterna dravna vlast odre-
uje ta e se tamo poduavati... Neuobiajeno iskreno je,
pak, biskup Huber odgovorio na pitanje ne radi li se u
svemu ovomu i malice o misioniranju? Da, kazao je, radi
se i o tomu, svaka vjera to ini vie ili manje otvoreno. Bi-
skup Huber nije, pak, kazao niti rijei o ekspanzivnom mi-
sioniranju upravo evangelikih crkava u Latinskoj Ameri-
ci i drugdje. Katolika crkva je, pak, bila prvi global player
i po ovom pitanju. Prigodom posljednjeg, uvenog i spor-
nog posjeta Bavarskoj papa Benedikt XVI. je, pak, zamje-
rio Njemakoj katolikoj crkvi to pomo nerazvijenima ne
povezuje sa misioniranjem...
Jedan od vodeih (evangelikih) teologa, dobitnik Leibni-
zove nagrade Njemake istraivake zajednice (Leibni-
zpreis der Deutschen Forschungsgemeinschaft), profesor
iz Muenchena Friedrich Wilhelm Graf govori i pie esto
o povratku ili renaissance religija. Posebice su mu uva-
ene dvije novije knjige Povratak bogova religija u mo-
dernoj kulturi (Die Wiederkeht der Goetter. Religion in
der modernen Kultur, 2004.) i Protestantizam
povijest i sadanjost (Protestantismus Geschichte und
Gegenwart, 2006.), u kojoj se govori otvoreno i o kran-
skom, i posebice, evangelikom misionarstvu, te o prote-
stantizmu kao globalnoj religiji. Ne radi se samo o radikal-
nom porastu religioznosti u islamskim miljeima, njegova je
poruka, sline se pojave mogu zapaziti i meu kranskim
grupacijama. U Latinskoj Americi je u enormnom pora-
stu upravo konverzija sa katolianstva na protestantizam,
a u Africi sa islama na neku formu kranstva. U Africi je,
primjerice, 1900. godine bilo ukupno 34,5 milijuna musli-
mana i samo 8,7 milijuna krana, ali su krani ve 1987.
dostigli muslimane po broju. Projekcije govore, pak, da e
2025. godine u Africi ivjeti 600 milijuna krana i 500 mi-
lijuna muslimana. Budunost kranstva je, dakle, na jugu,
u Africi i Latinskoj Americi, pri emu ne treba zaboravi-
ti niti pravoslavnu Rusiju, niti oblike kranstva u Junoj
Koreji i Kini, gdje upravo protestantizam nalazi uporita.
No, najvanija je njegova poruka, mnogi ljudi, ne svi, pro-
sto trebaju religioznost unato visokoj ambivalentnosti
skoro svih religija. Sve one, vie-manje, govore o raju, ali i
o paklu, govore o miru, a proizvode ratove, da bi ostvarili
svoje predstave o miru. Po Grafovom miljenju, jezik sko-
ro svih religija je veoma opasan, zbog ega je, pak, kraj-
nje vano znati sve o visokoj ambivalentnosti religiozno-
sti. Uzgred, njegovo je miljenje da katolianstvo polae na
pompu i vanjsko dok protestantizam determinira intelek-
tualnost, sklonost ka muzici i rijei, te blagi otklon spram
vanjskoga svijeta. Graf je, pak, potpuno svjestan da Bene-
dikt XVI. nee napraviti nikakav ustupak evangelistima,
za njega su oni bili i ostali par excellence izdajnici. Prosvi-
jeeni ljudi u Zapadnoj Evropi misle, dodajmo, da je Be-
nedikt XVI. provokacija za svakog prosvjetitelja, odnosno
da je Benedikt XVI. upravo adekvatan papa za ovakvu a-
losnu modernu (Izvor, specijalno izdanje magazina Der
Spiegel Svjetska sila religija/Weltmacht Religion, Nr.
9/2006., str. 24 -25).
Signikantno je, pak, Grafovo miljenje da sa poecima
reformacije poinje pluralizacija kranstva, iz ega su ni-
kle brojne slobode politike moderne. Graf podsjea da
je i veliki njemaki lozof Georg Friedrich Wilhelm Hegel
smatrao reformaciju za glavnu revoluciju novijeg doba.
Graf ukazuje i na injenicu da se u nekranskim kultura-
ma kao to su budizam i islam poinje da diskutira o tomu
jesu li i njima neophodne reformacije. Pri tomu se radi
uvijek o obnovi odreenih religija i njihovom modernizi-
ranju. Upravo u islamu se, pak, vidi pluralizacija vjerskih
struktura, pri emu je politiki islamizam samo jedan od
produkata pluralizacije. Posebice je interesantno Grafovo
zapaanje da sve vie ljudi reagira makar u pojavnoj rav-
ni na povratak islama u Evropu poistovjeivanjem sa kr-
anstvom. Da, to je tono, ljudi postaju svjesni svojih kul-
turolokih determinanti, ali se u Zapadnoj Evropi ne moe
govoriti o porastu religioznosti, dapae.
Bog je ponovo tu
Malo tko u globaliziranom medijskom svijetu posjeduje
osjeaj za dramatiziranje kao Samuel P. Huntington, autor
brojnih studija o perspektivama amerike (i svjetske) poli-
tike u 21. stoljeu. Izmeu ostalih i studije iz devedesetih
godina Te Clash of Civilizations, koja je dobila na zna-
enju poslije dogaaja koji su u noviju povijest uli pod i-
from 11. septembar. Poslije ovih teroristikih napada o
sukobu kultura se razgovoralo i za kavanskim stolovima,
pa i tamo gdje se nikad nije ulo za neku drugu knjigu osim
Kurana ili Biblije, ali i na najuglednijim tribinama na svjet-
skim sveuilitima. ak i za neke vrlo obrazovane ljude je
Samuel P. Huntington bio i ostao prorok, a njegova studi-
ja klju za razumijevanje aktualnih i predstojeih doga-
aja u 21. stoljeu, dok su za druge Huntington i njegova
studija samo praina u oi i dimna zavjesa novije ame-
rike vanjske politike. Ali, u studiji Clash of Civilization
je, ako nita drugo, sigurno tona konstatacija da ivimo u
vremenima enormne porasti utjecaja religija u cijelom svi-
jetu. Vjera i religije utjeu ponovo na drutvo i politiku kao
neko u prolosti. O tomu se malo tko spori s njim, kao da
svima odgovara, izuzev prosvijeenoj manjini u Zapadnoj
Evropi i SAD, koja strahuje da bi takav trend mogao otpu-
hati ionako slabane zasade prosvjetiteljstva i politike mo-
derne, kao da ih nikada nije ni bilo.
Samuel P. Huntington je ovu tezu ponovio izrijekom i u
eseju Bog je ponovo tu, objavljenom u jednom od posljed-
njih brojeva za 2005. godinu vicarsko-njemakog magazi-
na za politiku kulturu Cicero. On i u ovom eseju polazi
od tvrdnje da je religija dobila na znaenju i na politikom
utjecaju, s im se nije teko sloiti, ali s njegovim zaklju-
cima ve jeste. On prvo konstatira da se religija tri stoljea
nalazila u svojevrsnom uzmaku, da su poslije stoljea reli-
gijskih ratova sami evropski vladari pokuali Vestfalijskim
mirom zauzdati utjecaj religije na politiku, da su vodee
prosvjetiteljske glave potencirale (raz)um nasuprot religije,
te da je svijet racionalizma, pragmatizma i svjetovnog na-
zora pokazao znake umora i beznaa. Huntington konsta-
tira potom sa zabrinutou da izvan SAD u zapadnom svi-
jetu samo mali broj ljudi prakticira religiju. Ono to on ne
vidi jeste injenica da se religija u nekim zemljama zapad-
nog svijeta prakticira na posve drugi nain, na obiajnom
i dekorativnom nivou, kao u Velikoj Britaniji, ili na nivou
privatnosti kao u Francuskoj ili Njemakoj, dakle primjere-
no vremenu i znanstvenim saznanjima, moda i na najljep-
i mogui nain u povijesti svijeta i religija.
Uzgred, naroito problematino u ovom eseju u Ciceru
je to Huntington u nizu izama koje spominje, a koji su
kao zamijenili ili potisnuli religiju, ubraja i demokraciju, i
to odmah poslije liberalizma, socijalizma, komunizma, fa-
izma, autoritarizma i korporativizma. Znai, bila je religi-
ja, pa su doli izmi, ukljuivo demokracija, pa opet dolazi
religija. Huntington tvrdi, takoer, da se u zadnjoj etvrti-
ni 20. stoljea odstupilo od trenda sekularizacije, to njemu
uope nije mrsko, dapae. Huntington vidi renaissance re-
ligija, inae, posvuda u svijetu, izuzev u Zapadnoj Evro-
pi, pri emu uoava da religiozni pokreti ne dobivaju vie
svoje pristae (samo) meu seljacima i siromanima, nego i
meu elitnim drutvenim slojevima. Obje velike misionar-
ske religije konkuriraju jedna drugoj u borbi za konverti-
te, tvrdi Huntington, mislei na kranstvo i islam, odno-
sno na fundamentalistiki muslimanski pokret i evange-
like protestante. Ogromne su posljedice ovih pokuaja u
Latinskoj Americi, Aziji, Africi i bivem SSSR-u. Huntin-
gton potom ciljno citira dio uvenog Izvjetaja o religijskoj
situaciji u 20. stoljeu, u kojem se konstatiralo: Veina ze-
malja na svijetu, u kojima i ivi veina svjetskog stanovni-
tva, su usred religioznog pokreta obnove. To se ponajvie
tie nekadanjih komunistikih zemalja u Istonoj Evropi,
Srednjoj Aziji i na Kavakazu, ali i u Latinskoj Americi, na
Bliskom istoku, u Africi, Kini i Jugoistonoj Aziji U razvi-
jenim zemljama je religija u uzmaku, vrijedan panje izu-
zetak su Sjedinjene amerike drave. (Uzgred, neke pro-
cjene govore ak o 100 milijuna pripadnika kranske de-
snice u SAD.) Njemu je potreban zadnji dio citata (vrije-
dan panje). Nije samo rije o renaissance religija, pie
Samuel Huntington, nego 21. stoljee poinje eru religija.
On ocjenjuje da zapadni sekularni modeli dospijevaju pod
pritisak, pa prognozira da e biti zamijenjeni. Moda mo-
delom kao u SAD, koje su, po Huntingtonu, shvatile da je
religija ne samo vana, nego da mora biti i osnovom dru-
tvenog ivota. Pri tomu se Huntington poziva na tvrdnju
religioznog znanstvenika Mark Juergensmeyera, koji izrije-
kom poziva politiare da nove forme nacionalnog poretka
baziraju na religioznim vrijednostima. Neo cons i theo
cons u Washingtonu i diljem svijeta su ga dobro uli i ra-
zumjeli. Amerika ljevica ve strahuje da bi SAD u dogled-
noj budunosti mogle postati teokratska drava...

Renaissance religija
Od neto vie od est milijardi stanovnika planete Zemlje
skupini onih koji kau da ne vjeruju pripadalo je 2002. go-
dine samo 12,5 %, a uvjerenim ateistima 2,4 %, dakle, uze-
ti zajedno ine grupaciju od oko jedne milijarde. Uvjer-
ljiva veina nastanjenika ove nesretne planete su, dakle,
vjernici. Krana svih vrsta je oko dvije milijarde (17,4 %
katolika, 5,6 % protestanata, 3,5 % pravoslavaca i 6,4 %
ostalih krana, pripadnika sekti i manjih kranskih
zajednica). Potom slijede muslimani, kojih je 1,3 milijar-
da ili 19,8 % u ukupnom stanovnitvu Zemlje. Hindusa je
13,3 %, Buddhista je 5,9 %, idova je 0,2 %, te raznih dru-
gih vjerujuih oko 13 %. Projekcije za 2050. godinu go-
vore, pak, da e samo tri velike religije zabiljeiti znaajne
poraste. Krana bi trebalo biti neto vie od 3 milijarde,
muslimana skoro 2,3 milijarde i Hindusa skoro 1,2 mili-
jardu. (Izvor, Weltmacht Religion.) No, ne oituju samo
apsolutni brojevi i procenti porast religioznosti. Teroristi
ubijaju u ime njihovog boga, u SAD je kranska desnica
na vlasti ili sudjeluje u njoj, posvuda u svijetu se oituje
pojaan religijski utjecaj na politiku, samo se u Zapadnoj
Evropi ljubomorno (jo uvijek) uvaju elementi sekular-
nosti. Apsurd je savren, do samo prije par godina se vje-
rovalo da e religija imati sve manju ulogu u znanstveno i
tehniki determiniranom svijetu, ali se u vremenima glo-
balizacije i ope nesigurnosti pokazalo neto posve dru-
go.
U polovici od 50 amerikih saveznih drava je Darwinova
teorija evolucije protjerana iz nastave, tolika je snaga kr-
anskih fundamentalista, njih 25 % do 30 % amerike po-
pulacije je i izabralo George W. Busha za amerikog pred-
sjednika po drugi put. Spor oko karikatura poslanika Mu-
hameda je, pak, izveo maltene polovicu arapskog svijeta, i
ne samo njega, na ulice, Rimska katolika crkva u liku Be-
nedikta XVI. kree u teoloko-politiku ofanzivu, zagleda-
na u prolost, a ne u budunost, o emu i svjedoi preda-
vanje Benedikta XVI. u Regensburgu, koje je ponovo uz-
burkalo islamski svijet, a ravnodunim ostavilo sekularni
otok, tj. zapadnu Evropu, a trebalo bi da je obrnuto. Mo
religija je u svakom sluaju jedan od najdramatinijih feno-
mena modernog doba, a kuda to vodi malo tko zna. Anali-
tiari govore i religiji kao svjetskoj sili u vremenima glo-
balizacije i na poetku 21. stoljea. Moderna, ona zapadna,
druge i nema, povija se pod ovim udarima ko srika na vje-
tru, pitanje je samo moe li ostati sauvana i u sekularnom
otoku, ako su posvuda obrnuti procesi. I dok se maltene do
juer oekivalo da e zapadnoevropski modernistiki utje-
caji povesti za sobom ostatak svijeta, sada su strahovanja
upravo obrnuta. Uzgred, neki sociolozi religija tumae po-
javu povratka religija i kao formu otpora protiv nekih aspe-
kata moderne...
Oko 15 milijuna islamskih doseljenika je u masi od 64 mili-
juna ukupnog doseljenikog naroda u Zapadnoj Evropi, ali
upravo se o njima lome koplja. Oni su se nali u dvostru-
kom zarobljenitvu, naroito poslije 11. septembra 2001.
godine. Na njih veinsko, domorodako stanovnitvo gle-
da preteito kao na remetilaki faktor, a s druge strane se
manipulira njima i od strane religijskih prvaka iz zemalja
otkuda su doli. Razapeti su, dakle, izmeu vjernosti ze-
mlji podrijetla i zemlji prijema. I oni su pojaano religio-
zni u ovom vremenu. Broj vjernika na molitvama petkom
u njemakim damijama se poveao za duplo, priopio je
Centralni institut islamskog arhiva iz Soesta. Protekla je
godina kulminirala meusobnim optubama, mrnjom i
lovom na vjetice. U Zapadnoj Evropi i Njemakoj se vode
besplodne i beskrajne debate o islamskim simbolima, pri-
mjerice marami, da bi neka istraivanja i konano doka-
zala da se iza ne krije nikakav politiki islamizam, nego je
marama na glavi muslimanske ene ponajee samo izraz
njene religioznosti. Muslimani osjeaju da su generalno
osumnjieni, ali tek tu i tamo poduzimaju neto da se dis-
tanciraju od nasilja izrijekom, kao to je to nedavno ui-
nilo 16 njemakih islamskih organizacija u SR Njemakoj,
a meu njima i Islamska zajednica Bonjaka u Njemakoj.
Koliko su apsurdni strahovi od islama najubjedljivije svje-
doi bizarno samoubojstvo spaljivanjem jednog evange-
likog sveenika u Erfurtu, krajem oktobra prole godine,
koji je iza sebe ostavio (o)poruku da je tim (suludim) inom
htio skrenuti panju na rastuu islamsku opasnost.
U knjizi Adelgunde Mertensacker Muslimani osvajaju
Njemaku (Muslime erobern Deutschland, Verlag der
Christlichen Mitte, Lippstadt, 1998.) izrijekom se, pak, tvr-
di da muslimani ne mogu biti demokrate, jer se demokraci-
ja i islam iskljuuju. Muslimani se, dodue, mogu deklarira-
ti demokratama i oni to i ine, ali to ne misle ozbiljno, nego
prakticiraju islamsku la, tzv. takiju, koja je po islamskom
uenju opravdana, pa i preporuljiva svuda tamo gdje je
islam manjinski vjeronazor. U najkraem, ova vrsta tuk na
utuk razumijevanja islama ide tako daleko da tvrdi da mu-
slimani svi od reda prakticiraju takiju (taqiyya oprez,
prikrivanje pravih namjera i tsl.), da nitko od njih ne mi-
sli nita ozbiljno u svezi sa politikom modernom, te da su
mogunosti ukotvljenja euro islama pod evropskim sun-
cem male ili nikakve, ako se pod tim misli vjerski i politi-
ki suivot sukladan evropskim pravno-dravnim tradicija-
ma. Muslimani ele osvojiti svijet i oni to ine korak po ko-
rak, pretvaranjem, laima. Demokracija je vladavina naro-
da, tako umuje moja Adelgrunde Mertensacker, a islam eli
vladavinu Allaha, i to u cijelom svijetu. Ona je, inae, udar-
no pero izdavake kue Kranska sredina, a u svojim pu-
blikacijama i predavanjima zastupa rigidnu odbojnost pre-
ma svemu to je islamskog predznaka. Za unaprijed po-
stavljene teze nije joj, naravno, teko nai dovoljno citata iz
vrlo problematinih i brojnih islamskih publikacija u Nje-
makoj, a u kojima odista podobro smrducka na srednji vi-
jek. Probrane sure iz Kurana slue istoj svrhi. Samo nika-
ko da se prisjeti da potrai sline citate u Bibliji, Starom za-
vjetu posebice. Za nju su, pak, islamski fundamentalizam i
islam jedna te ista stvar i basta...
U jednu rije, umjesto da povratak duboke religioznosti
znai ujedno i meusobno razumijevanje i pribliavanje
makar meu tzv. abrahamskim religijama (judaizam, kr-
anstvo, islam), upravo meu njima je nepovjerenje sve
vee i mogu se uoiti elementi sukoba ne-kultura.
Blasfemija ili sloboda miljenja?
Prologodinji spor oko objavljivanja karikatura proroka
Muhameda je maltene doveo do toga da su i ozbiljni anali-
tiari i umjereni ljudi poeli strahovati od globalnog kon-
ikta. Na ulicama arapskih, perzijskih, pakistanskih, soma-
lijskih i indoneanskih gradova tutnjali su gnjevni protesti,
a eho tog tutnja se osjetio i na sarajevskim ulicama, gdje je
spaljena i hrvatska zastava, pa ako i od papira, a i uzvikiva-
lo se i za Allaha..., a protiv Vlaha. U zapadnom svijetu se
formirao, pak, svojevrsni front za obranu slobode milje-
nja i slobode ispoljavanja, kao sutinskog dijela onoga to
se zove demokratski bitak zapadnih demokracija, a dru-
gih nekih funkcionirajuih i nema, istini za volju. Slino se
ponovilo polu godinu kasnije povodom (ne)promiljenog
govora Benedikta XVI. u Regensburgu, na kojeg emo se
jo morati vratiti. U blagoj formi se imitacija sukoba kul-
tura osjetila i povodom samocenzure u Njemakoj operi
u Berlinu, u kojoj je skinuta s programa nevina Mozarto-
va opera Idomenej (Idomeneo), jer je enfant terrible
njemakog teatra Hans Neunefels na samom kraju predsta-
ve inscenirao odrubljivanje glava bogova Posejdona, Jesu-
sa, Buddhe i Muhameda...
U Evropi postoji dovoljno razloga da se kae jasno da je u
igri centralni komad nae demokracije sloboda milje-
nja, pisao je povodom objavljivanja i prenoenja karikatu-
ra proroka Muhamed u vie evropskih listova, nizozemski
list De Volkskrant. I francuski i njemaki listovi su slije-
dili ovu logiku, iako se u nekima od njih pozivalo i na obzi-
re prema muslimanima. U jednim njemakim novinama se
kazalo: ta je Kurt Tucholsky 1919. godine napisao o satiri
vai jednako i za karikaturu. Poznati knjievnik je, naime,
kazao satira mora pretjerivati i u skladu s njenim najdu-
bljim bitkom je nepravedna! Belgijski ekspert za islamska
pitanja Herman De Ley je vidio u cijelom sporu oko karika-
tura proroka Muhameda primarno pokuaj odvraanja pa-
nje arapskih vlada sa goruih aktualnih problema u ovim
zemljama. Slinog je miljenja bio i direktor Njemakog in-
stituta za Orijent u Hamburgu dr. Udo Steinbach, koji je
govorio, ak, o novom sluaju Rushdie, uvjeren da se cije-
li sluaj instrumentalizira od odreenih krugova u islam-
skom svijetu. Dodue, i on priznaje neumjerenost u cije-
lom sporu, odnosno opravdanu povrijeenost musliman-
skih vjernika, ali panju usmjerava na to da cijeli sluaj ko-
risti radikalnim islamistima, koji imaju, u stvari, osjeaj
manje vrijednosti.
Christina Schirmacher, istraivaica islama iz Bonna kaza-
la je, pak, da se mora voditi rauna na Zapadu da su u ne-
kim islamskim zemljama kritike religioznih pitanja tabu,
te da posebice kod podsmjehivanja stvari postaju ozbiljne.
I bez ovog sluaja je odnos islamskog i zapadnog svijeta
bio dovoljno napet, kazala je Christina Schirmacher. Res-
pekt je pitanje obostranosti, njeno je miljenje, tko ga za-
htijeva mora ga i uzvratiti.
Predsjedavajui Islamskog vijea u Njemakoj Ali Kizilkaya
je kazao da su objavljene karikature (pretiskane u Springe-
rovom dnevniku Die Welt, a jedna od njih, ona najrunija
i na naslovnoj strani), neizrecivo provokativne, odnosno
da je u ovom sluaju prekoraena sloboda tiska. Tadanji
predsjednik Centralnog savjeta muslimana u SR Njema-
koj Nadeem Elyas i predsjednik Turske zajednice u Nje-
makoj Kenan Kolat pozvali su, inae, s razlogom musli-
mane u Njemakoj na skruenost i uzdranost.
Slino kao i danska vlada i njemaka je vlada indirektno od-
bila zahtjeve iz redova njemakih muslimana za isprikom.
Nema povoda za ispriku, kazao je zamjenik glasnogovorni-
ka njemake vlade Tomas Steg u Berlinu. Drava ne moe
u ovoj stvari biti sudac, niti pak njemaka vlada snosi odgo-
vornost to su neke njemake novine pretiskale sporne ka-
rikature. Sloboda miljenja i sloboda tiska su neotuivi dio
demokracije, naglasio je Steg, ali ovo temeljno pravo ne
smije biti niti zlouporabljeno. Odgovorni u medijima mo-
raju sami odluiti gdje su granice dobra ukusa, a kada po-
inje provokacija. Njemaka vlada razumije povrijeenost
brojnih muslimana, ali nema nikakvo razumijevanje za pri-
jetnju i primjenu nasilja nad ljudima i institucijama.
Odlunije od njemake je reagirala amerika vlada. Gla-
snovornik State Departmenta Justion Higgins je kazao da
se sloboda tiska i slobode miljenja moraju vriti sa odgo-
vornou. Nije prihvatljivo provocirati na ovaj nain reli-
gioznu i etniku mrnju, bila je poruka State Departmen-
ta. Anti-islamske slike su isto tako neprihvatljive kao i one
anti-idovske i anti-kranske, precizirao je, pak, u ime Bi-
jele kue njen glasnogovornik McCormack.
U Francuskoj je premijer Dominique de Villepin reagirao
u prvom redu na svojevrsni front u ime obrane slobode
miljenja, jer je poslije France Soira i Liberation preti-
skao sporne karikature, a otvorila se i debata o umjetni-
kim granicama i slobodama. Mi elimo sprijeiti sve
ono to nekoga nepotrebno povreuje, kazao je de Ville-
pin, pozivajui medije da nau mjeru izmeu slobode mi-
ljenja i potovanja drugih.
U ime vatikanske drave reagirao je italijanski kardinal Ac-
hille Silvestrini, koji je kazao da se ne mogu zbijati ale
na raun Boga, Kurana ili Muhameda. Sloboda satire, koja
povreuje osjeaje drugih ljudi, u ovom sluaju osjeaje ci-
jelih naroda, je povreda (preuzetih) obveza, kazao je Silve-
strini. I prvi ovjek Katolike crkve u Njemakoj, kardinal
dr. Karl Lehmann je kritizirao nedostatak senzibiliteta pri
objavljivanju karikatura proroka Muhameda. Po njegovom
miljenju, satira i karikature, koje pripadaju slobodi mi-
ljenja u demokratskom drutvu, postaju problematine
ako dodiruju sutinu nekog religioznog pravca.
Potpisniku ovih redova se, inae, dopala ona karikatura
iz Jyylands-Postena na kojoj se vidi poslanik Muhamed
kako gnjevnim mladiima oko sebe sa isukanim sabljama
kae: Polako momci, to su samo mangupi iz neke danske
zabiti!
Netko veoma mudar je, pak, cijelu ovu frku prokomentirao
rijeima da je jedino vano u cijeloj prii to su se u pravi-
lu konzervativni politiari ovim povodom natjecali u zati-
ti demokratskih prava i umjetnikih sloboda. Na to e ih,
naime, valjati esto podsjeati. Isti oni koji su se zalagali za
umjetnike slobode u sluaju spora sa karikaturama, koji
su se grozili samocenzure koju je u Njemaku operu uve-
la intendatkinja Kerstin Harms, koliko juer su traili za-
branu jedne teatarske predstave u Heilbronnu (gradiu po-
red Stuttgarta), jer je u njoj Isus bio predstavljen homosek-
sualcem. Njemako-turski knjievnik Feridun Zaimoglu je,
pak, odbio da doe na prvu ponovnu predstavu u Njema-
ku operu, u decembru prole godine, poslije istekle tromje-
sene samocenzure, kazavi: Ne elim biti pion u pro-
svjetiteljskoj partiji!

Krhkost biljke
zvana politika moderna!
Upravo se za rimskog cara Constantina i za godinu 312. po-
slije Krista vee pretvaranje kranske religije koja je do
tada, de facto, bila samo jedna od formi judaizma iz reli-
gije patnje i ljubavi u religiju moi. Trebat e potom 15. sto-
ljea da se zapone s razvodom ovog opasnog braka iz inte-
resa. Od tog je vremena vaea maksima u svim religijama
i na svim zemaljskim prostorima Cuius regio, eius reli-
gio ija zemlja njegova religija, iako se ova izreka
direktno vee za Martina Luthera, osnivaa protestantskog
krila u okrilju kranstva.
Prema islamskom nauku, pak, rije je od samih poetaka o
vrstoj sprezi religioznog i svjetovnog, upozorava doajen
islamskih znanosti Bernard Lewis, to mnogi zaboravlja-
ju koji bi islamskom svijetu htjeli donijeti demokraciju za-
padnog tipa, a jo k tomu na bajonetama! Uostalom, pro-
rok Muhamed je bio istovremeno i sveti ovjek i dr-
avnik, vodio je ratove i sklapao mir, donosio zakone, i
tomu slino, upozorava Lewis one koji to ne znaju ili nee
da znaju.
O krhkoj biljci zvanoj prosvjetiteljstvo ili politika moder-
na je rije, koja je kakva-takva traga ostavila na Zapadu dok
se u velikim dijelovima svijeta ivi jo u politikoj prahisto-
riji. I ivjet e se jo dugo, sve dok se, naime, u tom svijetu,
ukljuivo i kod nas, ne rode uzori iz vlastitih redova koji e
uvjerljivo svjedoiti o prednostima politike moderne, te
uzori s kojima e se mase stanovnitva moi identicirati i
tako konano krenuti na mukotrpni put demokracije. Slo-
bodni izbori, demokratske partije, emancipacija ena, ne-
zavisni mediji, razvoj nezavisnog kolstva i sudstva, soci-
jalno-trini model privrednog razvoja bit e tabu u najve-
im dijelovima svijeta ili u najboljem sluaju zapadni ar-
tikl i zapadni ciljevi sve do autohtonih demokratskih po-
kreta u zemljama treeg svijeta, u koje, na alost, i mi sada
spadamo. To je, u stvari, najvea tragedija demokraturskih
promjena iz posljednje decenije prologa stoljea na ju-
noslavenskim prostorima.
Inae, Bernard Lewis, umirovljeni profesor sa Princetona,
apostrora posebice kako je Bliski istok postao crna rupa
izmeu progresivno napredujueg Zapada i progresivno
propadajueg Istoka, te da muslimanima biva svakim
danom jasnije koliko su siromani i kako je jadna situ-
acija u kojoj se nalaze. Za ime Bernarda Lewisa, a ne za
Samuela Huntingtona, veu znalci sintagmu clash of ci-
vilisation (sukoba civilizacija ili sukoba kultura),
koji se, u stvari, svodi na sukob religija. S tim u svezi,
Lewis tvrdi da ne dospjevaju islam i kranstvo putem nji-
hovih suprotnosti u konikt, nego u najmanju ruku isto to-
liko kroz njihove slinosti. Kroz pojam Objave, primjeri-
ce, ali prije svega kroz uvjerenje: mi smo najsretniji pri-
matelji Boije konane poruke ovjeanstvu. Ovu po-
ruku ne trebamo za sebe zadrati, nego je moramo s ne-
ophodnim politikim i vojnim sredstvima proiriti. To
imaju kranstvo i islam zajedniko. A da su oboje do-
spjeli u meusobne konikte je glede njihove geograf-
ske blizine skoro neizbjeno. (Bernard Lewis je ovu ocje-
nu kazao, preciznosti radi, vie od godinu dana prije papi-
nog citiranja Manojla Paleologa u Regensburgu, tek da se
znade.) Uzgred reeno, Lewis je na duu stazu optimista,
jer ima, naime, u politikoj islamskoj tradiciji elemenata
koji bi mogli voditi razvoju otvorenog humanog drutva,
u kojem bi ljudi imali prava, a vlade bi bile pod kontrolom.
Moda to nee biti parlamentarna demokracija naravno
iz Iraka preko noi nee nastati Skandinavija ali, stvara-
nje demokracije je uvijek teko, to smo vidjeli i u Srednjoj
Evropi. Ima u arapskoj kulturi pojam ugovorna vlada, vla-
da na bazi konsenzusa, gdje je veliki vladar isto tako podlo-
an zakonu kao i najskromniji rob. To je islamska tradicija
i to je element pun nade.
Evropljani grade svoju evropsku kuu u blizini kriznih a-
rita pie, meutim, Fouad Ajami, profesor iz Parisa, ro-
eni Libanonac, jer itav jedan svijet, odmah s druge strane
Gibraltara, stoji u velikoj historijskoj krizi. Nema nikakve
nade da e uskoro vlade u arapskom svijetu svojim narodi-
ma ponuditi slobodu, primjeren socijalni model i posao, a
nema ni anse za reformu ili ruenje despotija u arapskom
svijetu. Naravno, ova ocjena se nas tie itekako, iako nismo
s druge strane Gibraltara. Kao i Ajamijeva ocjena da u ze-
mljama treeg svijeta raste bijes protiv zemalja nevjerni-
ka, potican od fundamentalista, politiko-religioznih radi-
kala, iji kraci dopiru i do dijaspora, koji propagiraju uzi-
manje materijalnih prednosti od Zapada, a istovremeno im
je odvratno svako prilagoavanje na ovdanje vrijednosti.
Mnogo je tinte potroeno na temu dijaloga civilizacija
ili dijaloga kultura od vremena teroristikog napada na
WTC i Pentagon 11. septembra 2001. godine. No, o nekom
sutinskom dijalogu ne moe biti govora, na obje strane
je, naime, u meuvremenu u porastu iskljuivost u funk-
ciji sile, koja po deniciji iskljuuje miljenje i dijalog. Ra-
zumni ljudi upozoravaju, pak, da je krajnje vrijeme da se
izie iz postojeih rovova na obje strane. Islamski teo-
retiari, kako u islamskom tako i u zapadnom svijetu, po-
put, primjerice, nedavno preminulog njujorkog Palestin-
ca Edwarda W. Saida, upozoravaju da se nikuda nee stii
sa ponavljanjem do u beskonanost prie o zapadnom ko-
lonijalizmu i svjesnom zapadnom manipuliranju slikom o
orijentalnom svijetu. Pokuaji dijaloga meu vjerskim za-
jednicama i ljudima od vjere, te meu istaknutim intelek-
tualcima sa obje strane fronte su jo u pelenama. Njih je,
dodue, sve vie i vie, no oni ne uspijevaju osvojiti naslov-
ne stranice, niti, pak, ponuditi sadraje koji bi u prezasie-
nom, pa i zatrovanom, medijskom prostoru budili panju
duu od jednog dana.
Tako je u svijetu ostalo skoro nezabiljeeno kako je ve pri-
je par godina laicistiki islamolog i profesor prava iz Los
Angelesa Khaled Abou El Fadil u jednoj internet-debati
o novom miljenju o islamu i unutar islama zahtijevao
da se konano napusti stereotipija i logika kulturnog hlad-
nog rata u odnosima Okziedent-Orient. A na amerikim i
evropskim univerzitetima je sve vise islamologa, vjernika-
muslimana, koji su veoma kritini prema politikim, eko-
nomskim i religijskim prilikama u njihovim zemljama po-
drijetla, ali ne prihvaaju bez rezervi niti zapadne pred-
stave o sebi samima, ili pak orijentalnom svijetu. Moda
se upravo u ovim ljudima, tzv. kulturolokim mutantima,
razapetim izmeu kultura i religija zemalja podrijetla i pri-
jema, kriju klice budueg bespotednog dijaloga? Moda
su upravo oni ti koji mogu pokucati na oboja vrata, od-
nosno stvoriti pretpostavke za dijalog meu intelektualci-
ma, a poslije i meu ljudima od vjere i politike. Nade za ta-
kvu mogunost nudi itava plejada uglednih znanstveni-
ka i kulturnih radnika, a ovdje spomenimo parikog Ma-
rokanca Abdelwahaba Maddeba (Bolest islama), berlin-
skog Iranca Nawida Kermanija (Dinamit duha), te pro-
fesora na Harvardu i u Gttingenu, Sirijca Bassama Tibi-
ja (Euroislam).
O njihovim idejama i spomenutim knjigama se razgova-
ra u strunim krugovima u oba svijeta u uglednim a-
sopisima i na tribinama na Zapadu, te uglavnom u potaji
meu intelektualnom elitom u islamskom svijetu. Madde-
bove analize o resantimanima potinjene poluobrazovane
mase u islamskom svijetu, podinjene kako od strane vla-
stitih reima tako i od meunarodnog kapitala, podsjeaju,
u stvari, na uvene analize totalitarizma Hannah Arendt ili
na dobre suvremene antiglobalistike studije. Ali, u ovom
kontekstu je vazno izdvojiti kako i Maddeb i Kermani upo-
zoravaju na pogrene dijagnoze tzv. novog islamizma,
odnosno nerijetke tvrdnje kako se radi o loginoj posljedi-
ci povlatenog mjesta religije u islamskom svijetu. Radi se
prije o pogrenoj kopiji, o reakcionarnoj, perverznoj reak-
ciji odreenih struja u islamskom svijetu na kulturni i eko-
nomski podinjeni poloaj muslimanskog svijeta u odno-
su na zapadni svijet. U svemu tomu, naravno, krivnju snosi
ne samo islamski nego i zapadni svijet, koji povrsno koristi
vulgarni video-dihadizam, pa se Bin Ladenove video po-
ruke serviraju kao Big-Mac islama (Kermani), a video po-
ruke atentatora-samoubojica, u krajnjem, i nisu nita dru-
go do nihilizam u akciji (Kermani). Da ne bi aktualna bo-
lest islama postala boleu na smrt, poruuje, pak, Mad-
debi u njegovom eleginom izvjetaju o bolesti, u kojem
se oitava al za izgubljenom poetskom, lozofskom, kul-
turolokom, znanstvenom veliinom Orienta, islam potre-
buje danas otvaranje prema Zapadu.
S druge strane, u kontekstu aktualnog jednoumlja u Ame-
rici je amerika spisateljica Erica Jong ve prije par godi-
na progovorila posve otvoreno o patriotskoj lethargiji u
Americi, tj. o stanju duha koje dozvoljava da se ve steene
tekovine zapadne moderne olako i preko noi stavljaju pod
noge, briu iz ivota, zaboravljaju. Drugim rijeima, upo-
zorila je na notorne injenice vezane za nadmenu politi-
ku praksu aktualne amerike vlade u zemlji i u inozemstvu,
ali je time ukazala i na svu krhkost mlade i njene biljke
koja se zove politika moderna. Slina upozorenja se mogu
nai i u uglednim asopisima ili u knjigama brojnih ugled-
nih autora na Okzidentu. asopisi i ljudi od imena i ugleda
se, naime, veoma kritiki odnose prema politikoj praksi
zapadnih zemalja koje se, po deniciji, smatraju kolijevka-
ma parlamentarne demokracije, odnosno zemljama u koji-
ma su tekovine francuske buroaske revolucije, kao osnova
politike moderne, postale vie-manje obveznom deklara-
tivnom normom. Pri tom se misli u prvom redu na princip
odvojenosti crkve od drave, odnosno vjerskih i svjetovnih
poslova. Jer, nadmenost zapadna nije nita manje opa-
sna od resantimana podinjenosti na Istoku.
S tim u svezi je nedavno i ugledni ameriki lozof Richard
Rorty, profesor kalifornijskog Stanford univerziteta, odr-
ao u Potsdamu pored Berlina na Einstein forumu veo-
ma zapaeno predavanje u kojem je izriito upozorio da bi
i u Evropi, kao i u SAD, glavna rtva u borbi protiv tero-
rizma mogla biti pravna drava, tj. rezultati 200 godinje
borbe za prosvjetiteljsku ideju. Ako u ovim zemljama po-
stojee ili budue nomenklature zlouporabe borbu protiv
terorizma tako to bi uveli ogranienja ve postojeih slo-
boda, teroristi bi ostvarili cilj, svijetlo bi bilo ugaeno, ka-
zao je Rorty jo prije teroristikog napada u Madridu i Lon-
donu. U meuvremenu su se njegova strahovanja obistinila
ne samo u SAD, nego idijelom i u Zapadnoj Evropi...
Moda nitko drugi do dr. Bassam Tibi (profesor u Gttin-
genu i na Harvardu, Sirijac rodom, Nijemac po izboru,
vjernik-musliman), nije svjestan sutine problema, no
njegove sjajne knjige bivaju spomenute u svearskim pri-
likama, pa opet potonu u zaborav. Kao da nitko u struktu-
rama i visokoj vjerskoj hijerarhiji, na obje strane, ne uzima
u obzir njegove sjajne analize i dramatine apele upuene
objema polovinama njegova svijeta onom kome pripa-
da roenjem i onom kojeg je sam izabrao. Dodue, njegova
knjiga Euroislam, kao i posljednja Islamsko doseljavanje
propala integracija su visoko cijenjene u strunim kru-
govima, njihove temeljne poruke za bespotednim dijalo-
gom i otvorenim kontroverzama, u ijoj osnovi stoji pri-
hvaanje religioznog pluralizma, su nezaobilazno tivo za
iole ozbiljniji seminar na temu dijaloga kultura. No, pro-
blem je to se Tibija, i sline njemu, ne uje ili ne uvaava,
tamo gdje treba.
Lako je razumjeti da meu islamskim fundamentalistima
Tibijeva poruka kako islam mora priznati sekularne vri-
jednosti zapadne moderne nailazi na apriorno odbija-
nje, ali treba znati i da okzidentskim fundamentalistima
para ui Tibijev apel za priznanje ravnopravnosti religija.
Jer, u zemljama politike moderne, tj. na Okziedentu, gdje
bi sekularizam ve odavna trebao biti sastavni dio ivota i
nije ba sve tako kako na papiru izgleda. U krajnjem, crkve
jesu (i nisu) odvojene od drave, religija ne igra (i igra) zna-
ajnu ulogu u politikom ivotu, sve religije jesu i nisu ba
jednako ravnopravne! Dodue, ovdje treba posve otvoreno
rei da su islamski vjernici u zapadnom svijetu ne samo u
ghetou, koji im je odreen od strane veine, nego da im
vrlo esto svojevrsnu poziciju stranog elementa propisu-
ju i njihove vjerske voe, koje kao da nisu primijetili gdje
ive i ta su stvarni interesi njihovih vjernika na Zapadu!
U sjenkama rata i u vrijeme sve brojnijih kriara, krsta-
a i dihadovaca, kojima i nije stalo do dijaloga, niti do
prihvaanja pluralizma religija i kultura, trebalo bi se ma-
kar prisjetiti kako je islamski svijet neko bio kolijevka
civilizacije, koji je, u krajnjem, ouvao antiku i omoguio
time renesansu, dakle neposredno uticao na politiku mo-
dernu na Zapadu, pie sjajni publicista, bivi njemaki kan-
celar Helmut Schmidt. Te vratiti dobrim gestama, rekao
bi Gnter Grass!

Bogu se ne dopada krv
i nerazumno djelovanje...
estodnevni posjet Bavarskoj 79-godinjeg pape Benedikta
XVI., u vremenu od 9. do 14. septembra 2006. godine, tre-
bao je imati naglaenu privatnu dimenziju. Razlog posjeta
je bio, u stvari, da bih jo jedanput elio vidjeti mjesta i lju-
de, gdje sam odrastao, koji su na me utjecali, koji su ofor-
mili moj ivot, kako bih im se zahvalio, kazao je Benedikt
XVI. ve uoi posjeta. to se ova plemenita namjera pre-
tvorila u neto drugo kriv je upravo on sam, jer je tijekom
svih est dana izravno i neizravno nemilice dijelio udarce,
odapinjao strijele u pravcu svega to se ne uklapa u kato-
liki mu svjetonazor, pa je bilo za oekivati i druge reakci-
je, a ne samo oduevljenje njegovih bavarskih sunarodnja-
ka. Reakcije iz islamskih zemalja na dio njegovih poruka,
ma koliko bile pretjerane, jesu indikacija i upozorenje Be-
nediktu XVI. da se i s ovom religijom mora voditi dijalog na
ravnopravnoj osnovi, a ne na bazi nekakvog prozelitizma.
On je to i razumio i poloio u meuvremenu popravni is-
pit prigodom nedavnog posjeta Turskoj...
Benediktovim posjetom Bavarskoj nisu zadovoljni niti svi
Bavarci, a ostatku Njemake da se i ne govori. U samoj Ba-
varskoj nisu zadovoljni u prvom redu angairani katoliki
laici, oni koji su u sukobu sa krutim bavarskim biskupima
(i po pitanju uloge ena u KC-u i po pitanju savjetovalita
za trudnice i upotrebe kondoma, itd.). Najmanje razloga
za zadovoljstvo imaju njemaki evangelisti, koji su od pape
oekivali potporu ekumenskim procesima, ali je nisu dobi-
li, izuzev par kurtoaznih fraza po dolasku Benedikta XVI.
u Muenchen. Velikih razloga za nezadovoljstvo ne bi treba-
li imati, u stvari, njemaki muslimani i muslimani u cijelom
svijetu, jer je Benedikt XVI. odmah na poetku njegova po-
sjeta Bavarskoj pozvao njemaku dravu da dadne znak da
su muslimani dobro doli u ovu zemlju, to ona i ini or-
ganizirajui Njemaku islamsku konferenciju. Razloge za
izrazito nezadovoljstvo Benediktom XVI. imaju, pak, libe-
rali u Katolikoj crkvi i prosvijeeni ljudi, ma gdje bili...
Predavanje pape Benedikta XVI. sveuilitarcima u Regen-
sburgu pod naslovom Vjera, um i univerzitet sjeanja
i reeksije (Glaube, Vernunft und Universitt Erinne-
rungen und Reexionen) izazvalo je promptno otre, pre-
tjerane reakcije u islamskom svijetu, no tim se reakcijama,
kao niti potonjim papinim isprikama neemo ovdje bavi-
ti. elimo samo podsjetiti u irim izvodima ta je rekao Be-
nedikt XVI. u Regensburgu, pa neka svatko za sebe zaklju-
uje ta eli. Benedikt XVI. je u Regensburgu kazao, naime,
kako je tek nedavno proitao knjigu, izdatu od teologa li-
banonskog podrijetla Teodore Khourya, u kojoj se nalazi
i dijalog bizantijskog cara Manuela II. Palaeologosa sa jed-
nim obrazovanim Perzijcem, voen u zimskom vojnom lo-
goru u Ankari, pretpostavlja se za vrijeme opsade Konstan-
tinopolja, izmeu 1394. i 1402. godine. Dijalog se odnosi,
tako Benedikt XVI., na itavu oblast koju pokrivaju Biblija
(Stari i Novi zavjet) i Kuran.
U ovom predavanju elim samo dodirnuti jednu toku
za izgradnju dijaloga prije marginalnu koja me fascinirala
u svezi teme vjera i um i koja mi slui kao polazna toka za
moja razmiljanja o ovoj temi... U sedmoj rundi razgovora,
izdatoj od strane profesora Khourya, poinje car da govori
na temu dihada, zapoeo je elaboraciju Benedikt XVI.
Car je sigurno znao da u drugoj suri 256 stoji: nikakve pri-
sile u stvarima vjere to je jedna od starijih sura iz vreme-
na, kako nam znalci kau, u kojoj je Muhamed i sam jo bio
nemoan i ugroen. Ali, car je znao, naravno, i za u Kuranu
zapisanu kasnije nastalu odredbu o svetom ratu. Bez
da se uputa u pojedinosti kao to su razliiti tretmani po-
sjednika spisa i nevjernika, obraa se car svom partneru
u razgovoru u iznenaujue zaotrenoj formi i jednostav-
no centralnim pitanjem odnosa religije i nasilja uope, na-
pravio je uvod Benedikt XVI. Potom je Benedikt XVI., uz
napomenu citiram, i citirao cara: Pokai mi, pak, ta je
Muhamed novo donio, pa i Ti e nai samo loe i nehu-
mano, kao ovo da je propisao da se vjera, koju on propo-
vijeda, treba da iri maem! Ovo je, u stvari bila reeni-
ca Benediktova predavanja u Regensburgu koja je zapali-
la islamski svijet. (Interesantno je, pak, da se kod nas ma-
sovno umjesto pridjeva loe koristio pridjev zao iz ovog
spornog citata.)
U kompliciranom predavanju Benedikta XVI. iz Regen-
sburga obrazlae se potom ta je spominjani bizantijski car
Manojlo Drugi Paleolog, kako ga Srbi zovu, mislio o ire-
nju vjere putem nasilja, a to je, u najkraem, protivno smi-
slu, Boijem bitku i bitku due. Bogu se ne dopada krv i
nerazumno djelovanje, sve je to protivno Bojem bit-
ku, navodno je kazao Manuel Drugi Palaeologos, misle-
i, naravno, na kranskog boga, inae ga Benedikt XVI.
ne bi ni citirao.
Vjera je plod due, a ne tijela, kazao je po Benediktu XVI.
bizantijski car uenom Perzijcu, tko, dakle, nekoga eli vo-
diti ka vjeri, ne potrebuje njegovu ruku niti sprave za uda-
ranje, niti bilo koje sredstvo kojim bi se nekomu prijetilo
smru... to je potrebno, jeste, inae, sposobnost dobrog
govora i pravog miljenja, ali ne sila i prijetnja.
Potom se Benedikt XVI. direktno pozvao na ve spominja-
nog izdavaa Teodore Khourya, navodei njegovu klju-
nu reenicu o tomu zato su Bogu odvratni krv i nasilje.
Po izdavau i teologu, libanonskom kraninu Khouryju,
za cara, jednog Bizantinca, odraslog u grkoj lozoji, ova
reenica, postulat, je evidentna stvar, dok je nasuprot
tomu za muslimansko uenje Bog apsolutno transcen-
dentan, pa njegova volja nije ni oslonjena na nae kategori-
je, nego je sama razumljivost... Khoury brani, inae, pra-
vo Benedikta XVI. da u akademskoj raspravi citira i
jedan ovakav tekst, te ukazuje da je poanta Beendiktove
rasprave u pozivu na dijalog kultura...
U predavanju u Regensburgu je Benedikt XVI. nakon
svih silnih izvoenja zakljuio: Postoji duboki sklad
izmeu onoga to je u najboljem smislu grko i onoga
to postaje vidljivo iz vjere u Boga zasnovane na Bibli-
ji... Jer, na poetku bijae Logos. Ovo je tono rije koju
je trebao car Bog djeluje (sukladno) s Logosom. Logos
je ujedno i um i rije um koji je stvoriteljski i koji se
moe obznaniti, ali upravo um... Na poetku bijae Lo-
gos, a Logos je Bog, tako kae Evanelista... Smjelo bi
se, dakle, zakljuiti da je Benediktu XVI. u prvom redu
bilo stalo do uspostavljanja mosta izmeu filozofije i
teologije, a da su objede, ako to jesu, na raun islama i
proroka Muhameda nekakva kolateralna teta njego-
vih eksplikacija...
Benedikt XVI. je ovaj dio izlaganja u Regensburgu zavrio,
odista, rijeima: Ne djelovati sukladno umu, sa Logosom,
je protivno Bojem bitku... U smislu ovog Logosa, u ovoj i-
rini uma, pozivamo nae partnere na dijalog kultura.... No,
prolo je skoro nezapaeno i meu paljivim analitiarima
kako je Benedikt XVI. svjesno suzio eventualne sugovor-
nike u dijalogu kultura samo na one koji vjeruju. Kako oni
koji vjeruju vode dijalog, pak, vidjelo se i u ovom njegovom
predavanju u Regensburgu... Nije, naime, Benedikt XVI.
odapeo strijele u Bavarskoj samo ili u prvom redu u prav-
cu islama i proroka Muhameda. Ostat e zapameno, tako-
er, ta je i kako rekao o dijalogu kultura, o modernom
ateizmu, o manjem dijelu znanosti, onom, naime, koje se
opire kreacionizmu, kojemu je po svemu to se moglo
uti blizak i Benedikt XVI.
Pri svoj radosti o novim ljudskim mogunostima, ka-
zao je Benedikt XVI., mi vidimo i prijetnje koje nastaju iz
ovih mogunosti i moramo se zapitati, kako moemo po-
stati njihovim gospodarom. U ovom smislu pomae teo-
logija, kazao je Benedikt XVI., da se razum i vjera ponovo
pronau, a da se teologija ne kao historijska i humano-
znanstvena disciplina, nego kao stvarna teologija, kao pi-
tanje razuma vjere uvrsti na univerzitete i njihove iro-
ke znanstvene dijaloge. Samo tako emo mi, kazao je Bene-
dikt XVI., biti sposobni i za stvarni dijalog kultura i religi-
ja, kojega tako hitno potrebujemo. U zapadnom svijetu vla-
da rasprostranjeno miljenje da su samo pozitivistiki um
i pripadajue mu forme lozoje univerzalni, nastavio je
kritizirati Benedikt XVI. Ali, iz kuta gledanja duboko reli-
gioznih kultura svijeta se upravo ovo iskljuenje Boanstva
iz univerzalnosti uma, vidi kao prijestup protiv unutarnjih
uvjerenja. Razum, koji je gluh prema Boanskom i reli-
giju potiskuje u oblast subkulture je nesposoban za di-
jalog kultura, kljuna je kontroverzna Benediktova poru-
ka o dijalogu kultura.
I nije to bila jedina odapeta strijela u pravcu ateista i
agnostika. U Regensburgu, na treoj masovnoj misnoj
svetkovini, u prisustvu 260.000 vjernika, onoj koja je
prethodila sada ve uvenom predavanju na Univerzi-
tetu u Regensburgu, on je upravo o njima govorio kada
je govorio o suludom putu i najveim zlima moder-
nog vremena. Jer, po Benediktu XVI. je neophodno vje-
rovati i u modernom svijetu, poto je ateizam nita dru-
go do stranputica. Benediktove rijei kako od vremena
prosvjetiteljstva jedan manji dio znanosti radi na tomu da
pronae objanjenje za svijet u kojem Bog nema to trai-
ti moraju se razumjeti, htio on to ili ne, u kontekstu su-
koba evolucionista i kreacionista, tj. zagovornika te-
orije Intelligent Designa, o emu se ve due vremena
ivo diskutira u svijetu.
Inae, u svezi osude manjeg dijela znanosti, koji radi
na objanjenju nastanka svijeta bez Boga, Beendikt XVI.
je jo kazao kako sve upuuje na alternativu, ta je bilo na
(pra)poetku stvaralaki um, stvoriteljski duh, koji sve
pokree i sve daje da se razvije ili nerazumnost, koja iako
bez razuma na neki udesan nain poraa matemati-
ki ureeni kozmos, kao i ljude, dakle njegov razum. Ali,
u tom sluaju bi to bila samo sluajnost evolucije i u po-
sljednjem, takoer, neto nerazumno, zakljuio je Bene-
dikt XVI., opredjeljujui se time za teoriju koju je njegov
prethodnik Ivan Pavao Drugi (1996.) htio makar pomiriti
sa Darwinovom teorijom evolucije.
Benedikt XVI. je kazao, takoer, kako su krani (oduvijek)
vjerovali da na poetku stoji Um, pod im Benedikt podra-
zumijeva Boga. Potom je doslovce kazao: Sa ovom vjerom
ne trebamo se skrivati, s njom ne trebamo strahovati da
se nalazimo na drvenom putu. Govorio je, ak, i o ivot-
no opasnim oboljenjima i religije i uma. Po njegovom mi-
ljenju, vano je kazati u kojeg Boga vjerujemo, kao i to da
stojimo uz svog Bogu s ljudskim nalijem, jer tek e nas to
izbaviti od straha od Boga, iz kojeg je, u krajnjem, i roen
moderni ateizam.
S tim u svezi, dodajmo, kako je Ivan Lovrenovi u Dani-
ma lucidno zakljuio da je Benedikt XVI. pogreno razu-
mljen u onom dijelu svijeta u kojem su ljudi izili na ulice,
a da su na Zapadu izostale kritike koje je Benedikt XVI. za-
sluio.
Dr. Hans Kng o
islamu i uasu simpikacije!
Dr. Hans Kng je odmah poslije papinog predavanja u Re-
gensburgu kazao da Benedikt XVI. ne poznaje dovoljno
i ne razumije islam. On je, inae, nesumnjivo vodei, ne
samo katoliki teolog liberalne provenijencije. Uoi Dana
ljudskih prava, 10. decembra prole godine u Koelnu mu
je uruena i Nagrada za mir i ljudska prava sa imenom
Lewa Kopelewa. U obrazloenju se kazalo da 78. godinji
vicarsko-njemaki teolog, inicijator i voditelj Zadubine
Weltethos, prima odlikovanje za neumorni angaman za
bolje razumijevanje velikih religija svijeta. O tomu i svje-
doe Kngove nezaobilazne monograje o tzv. abraham-
skim religijama Judaizam (1991.), Kranstvo (1994.),
i Islam, povijest, sadanjost i budunost (), koje su mu
i pribavile neprijeporni ugled vodeeg liberalnog teologa.
Uzgred reeno, u septembru prole godine mu se pojavi-
la i knjiga Poetak svih stvari. Prirodna znanost i religi-
ja (Piper Verlag). Kngovoj seriji o svjetskim religijama
pripadaju i knjige o hinduizmu (Christentum und Wel-
treligionen Hinduismus, Piper Verlag, 1984.), o kine-
skoj religiji (Christentum und Weltreligionen Chine-
sische Religion, 1988.), kao i knjige Projekt svjetskog et-
hosa (1990.). i emu svjetski ethos, Herder Verlag, Frei-
burg/Brsg., 2002.). Sve su izile kod izdavake kue Piper
Verlag, izuzev posljednje pomenute, ako su nekoga ovi na-
slovi, sluajno zainteresirali. Na alost, kod nas mu je pre-
vedena samo knjiga Biti kranin.
Njegova knjiga Islam je proglaena glavnim kulturnim
dogaajem i najvanijom knjigom na Frankfurtskom saj-
mu knjiga 2004. godine. Najkasnije od tada se govori da
je zasluio i uvenu Nagradu mira, no odgovorni nikako
da se sjete. Dr. Kng je ve u predgovoru ove knjige kazao
da on ukupnu trilogiju o tzv. abrahamskim religijama, vidi
kao protu-odgovor na knjigu Samuel P. Huntingtona Te
Clash of Civilizations. Dok se u Huntingtonovoj jednostra-
noj knjizi islam proglaava najveom opasnou dananji-
ce, u knjizi dr. Knga se explicite zagovara dijalog kultu-
ra i religija. Za njega su, u najkraem, pisanije savjetnika
u Pentagonu Samuel P. Huntingtona bile i ostale samo
ideoloka priprema terena za ratne operacije George
W. Busha. Ova knjiga dr. Knga nije, pak, politiki kon-
tra pamet Huntingotnovoj knjizi, nego temeljna analiza
islama kroz povijest, iz koje se vidi i kako se islam esto in-
strumentalizirao od strane politike. Ali, dr. Kng ne bi bio
to to jeste da paralelno nije ukazao i na pogrene razvit-
ke i u kranstvu i u judaizmu. No, najvanije je to mu
je u knjizi Islam uspjelo uvjerljivo ukazati na zajedni-
ke korijene sve tri velike religije, kao i na crvenu nit
koja ih moe pribliiti. U najkraem, dr. Kng zakljuuje
da kranstvo, judaizam i islam, pri svim razlikama, pola-
ze od slinog temeljnog razumijevanja jednog milostivog
Boga, stvoritelja svijeta, ljudi i svjetske povijesti, pa upra-
vo time i raspolau onim to dr. Kng zove zajedniki te-
meljni ethos, One bi mogle kada bi to spoznale spo-
znati, takoer, da ih vie toga povezuje nego to ih razdva-
ja, pa, ak, pruiti i svjetsko-historijski prilog razvijanju
svjetskog ethosa..., pie dr. Kng.
Religije kineskog podrijetla konfuijanizam i daoizam
ine se veini Evropljana, dodue, jo uvijek priliito stra-
nim i dalekim, ali ni u bilo kojem sluaju opasnim, religi-
je indijskog podrijetla hinduizam i budizam ine im se
mnogo bliskijim, manje stranim, nekima, ak, i simpati-
ne, u svakom sluaju ih ne vide kao prijetnju, jer su prete-
no miroljubive i bez duge, zajednike koniktne granice sa
kranskim zemljama, unato rastuem nasilnom hindu-
fundamentalizmu u Indiji od kraja 20. stoljea, pie u Isla-
mu dr. Kng. Religije bliskoistonog podrijetla judai-
zam, kranstvo i islam su, pak, meusobno blisko oro-
ene i u usporedbi sa oba druga velika religiozna strujanja
umnogome jedne drugoj sline. Pa, ipak, izmeu nijed-
nih drugih religija nema tako mnogo prepirki i spore-
nja kao izmeu tri monoteistike, proroanske religije,
koje, kako izgleda, odlikuje naroita agresivnost i nain mi-
ljenja po mustri prijatelj neprijatelj...
Islam, s kojim kranstvo ima zajednike granice od vie
hiljada kilometara, se od mnogih na Zapadu sve vie osjea
kao izrazita prijetnja, pie dr. Kng, i dok ameriki polito-
log Samuel Huntington tvrdi granice islama su krvave,
dr. Kng pita a granice kranstva kao nisu?. Tako
kako ini Huntington se produciraju predodbe o islamu
kao protivniku, neprijatelju, vrlo uporabljive za one ideolo-
ge u Americi i bilo gdje drugdje koji potrebuju bezuvjetno
-za njihovu imperijalistiku vojnu politiku i hegemonijalne
ambicije neprijateljsku sliku islama! Neprijateljska slika
predstavlja vie ili manje strukturiranu cjelokupnost poi-
manja, predodbi i osjeanja, koje se, pod aspektom nepri-
jateljstva, jedinstveno suprotstavljaju jednom ovjeku, jed-
noj grupi ljudi ili narodima i dravama, citira dr. Kng H.
Nicklasa kako bi zakljuio: ne sastoji se, dakle, slika ne-
prijatelja samo iz primisli i prosudbi kako to blie poja-
njava engleski pojam concept of the enemy, koja je stalno
kontrastirana sa slikom prijatelja (veinom, vlastite grupe),
nego, takoer, iz poimanja, osjeanja i predrasuda zbog
ega i jesu slikovni mediji naroito vani. Neprijateljska
slika na Zapadu ranije komunizam, danas islam je
za mnoge korisna, zakljuuje dr. Kng, ona ima individual-
no-psiholoke i politiko-socijalne razliite funkcije, kako
se dade posmatrati, primjerice, u hegemonijalno determi-
niranim nastojanjima SAD ratu protiv terorizma, kraj-
nje efektno podranim od slikovnih medija.
Ne snosimo mi (Amerikanci, nai evropski i izraelski pri-
jatelji) krivnju, ne, nego neprijatelj, islam snosi svu krivnju,
pie dr. Kng. Nai potisnuti osjeaji krivnje i manje vri-
jednosti, naa agresija i frustracije dadu se bez opasno-
sti projicirati prema vani, na njega, na islam. Oni koji
misle u tim kategorijama omoguuju miljenje tipa gre-
nog jarca. Koliko god smo mi na Zapadu umnogome ne-
jedinstveni toliko smo se urotili protiv neprijatelja, protiv
carstva zla, osovine zla! Zajedniki neprijatelj jaa slo-
gu, NATO, transatlantsko prijateljstvo. Zajedniki ne-
prijatelj nas ujedinjuje, kritiare demonizira, a odstu-
patelje izopuje. Putem redukcije mogunosti na ili-ili
(tko nije s nama, protiv je nas) dadu se ljudi djelotvor-
no grupirati i instrumentalizirati za politike i vojne razmi-
rice, sukladno shemi prijatelj-neprijatelj, rado-ratnike i
nevoljno-ratnike nacije... Slike neprijatelja stiskaju sve u
manihejsku shemu prijatelj-neprijatelj. Tonije informaci-
je i orijentiranje nisu neophodni. Informacije tajnih slu-
bi smiju se napuhivati, falsicirati i manipulirati, ili, za ne-
volju, izmiljati. Mi se smijemo, pa da, mi se trebamo bra-
niti od drugih, stranih, neprijatelja, vanjskih i unutarnjih.
Poto nije rije samo o nepovjerenju, nego i o neprijatelj-
stvu, primjereno je, ako je neophodno, primijeniti silu pro-
tiv stvari i osoba, ziku, psihiku, politiku, pa, ak, i voj-
nu silu. Neprijateljske slike deblokiraju, jo bolje od droga,
inhibicije ubijanja kod vojnika. Neprijateljske slike motivi-
raju lako i za hladni i za vrui rat. Za utjehu, dabome, osta-
je da, ak, niti neprijateljske slike nisu vjeite ideje, nika-
kve nepromjenjive neophodnosti. One nisu samo preno-
sive, na primjer od Rusa na Arape. One mogu, takoer,
biti i korigirane ako neprijatelji postanu prijatelji (Fran-
cuska-Njemaka). One mogu postati i bespredmetne (ko-
munizam). Da, one mogu biti i prevladane putem obnov-
ljene koncentracije na zajednike zadatke (glede atomske
opasnosti ili ekoloke krize) i uploviti u svjetsku sudbinsku
i odgovornu zajednicu, koja ukljuuje islam.
Mir meu religijama kao pretpostavka mira meu naci-
jama? Mir meu religijama ak i u Jeruzalemu, gradu reli-
gija? Iluzija!. Ovako mi je govorio prije mnogo godina je-
dan tada popularni televizijski novinar i strunjak za Bliski
istok, pie u Islamu dr. Kng. Na moje protupitanje ta
je alternativa, odgovorio je lapidarno: Rat! Nije li, stvar-
no, pet izraelsko-arapskih ratova bilo dovoljno? Ne, dru-
go rjeenje izraelsko-arapskog antagonizma nije mogue.
Na alost, ovaj je ovjek egzemplaran primjer za ne mali
broj novinara i publicista u Evropi i naroito u Sjevernoj
Americi, koji posreduju rijeju i slikom aktualne dogaa-
je masovnoj, neznalakoj publici, a sve utemeljeno na nji-
hovom latentno agresivnom nazoru... Takvi populistiki
predstavnici medija su suodgovorni za postojanje ne-
prijateljskih slika. Pa kao to su za mnoge pobone kr-
ane bili prvo idovstvo, pa potom komunizam, neprija-
telj broj jedan, tako je to danas za mnoge krane i idove
islam. Ima, ak, i ljudi koji bez slike neprijatelja ne bi mogli
ivjeti. Islam eli svjetsku vladavinu! Anti-kranska neto-
lerantna i agresivna grena vjera obuhvata ve polovicu ze-
maljske kugle, tako se naglaava iz odreenih kransko-
fundamentalistikih kutova. Takvo se, pak, principijelno
anti-islamsko dranje ne nalazi samo kod desno-radikalnih
grupacija kranskog i idovskog odreenja . Ono se uspje-
lo prokrijumariti i u iroke krugove industrijskih nacija.
Kada zapadni mediji pokazuju muslimane tada s uklonom
na fanatine, bradate, desno usmjerene uenjake, nasilne
teroriste, bez inhibicija, super bogate naftne eike i zakra-
buljene ene. Nije nikakvo udo zbog toga da je kod mno-
gih ljudi na Zapadu slika islama ofarbana mrakom. Islam
im izgleda da se odlikuje netolerantnou iznutra: kao to-
talitarna religija, koja producira strast, iracionalnost, fa-
natizam i histeriju, koja je sklona tlaiti kranske manji-
ne a progoniti disidente.... Izgleda im militantna prema
vanjskom svijetu: kao nasilna religija koja vodi sveti rat
, usmjerena na osvajanje svijeta i pred kojom se mora biti
na oprezu... Izgleda im zaostalom: kao kruta religija, koja
se grevito dri Srednjeg vijeka, pa nosi reduktivna, arha-
ina obiljeja neciviliziranost, prezir prema enama, ne-
spremnost za dijalog... Ove i ovakve ope agresivno-pole-
mine i cinino producirane osude trae hitnu diferenci-
jaciju i pojanjenje, jer mogu imati zastraujue posljedi-
ce i u osobnom kontaktu i u velikoj politici. Tko takvu ste-
reotipnu neprijateljsku sliku islama ima u glavi, stvarno
opaa stvarnost jo samo selektivno. Sve to se ne uklapa u
ovu sliku islama se zanemaruje ili reinterpretira. Mnogi kr-
ani misle, na primjer, da je ista aktivnost (misija, nan-
cijska podrka, gradnja bogomolja na stranom teritoriju,
agresivno provoenje ciljeva) uvijek dobra ako koristi vla-
stitoj grupi, a loa ako se to isto radi od drugih. Ako i osta-
vimo na stranu duple standarde u vrednovanju istoga, ta-
kva slika islama nije usuglaena sa stvarnou islama. Ne-
prijateljska slika provocira tek neprijateljske reakcije i iska-
zuje se potom kao samo ispunjenje proroanstva. To za-
otrava konikte, potie eskalaciju, oteava diferenciranu
ocjenu onih drugih, meusobno razumijevanje ini nemo-
guim, a priprema i plodno tlo za vojne konikte kakvi su u
Afganistanu i u Iraku...
S kojim muslimanima elite voditi dijalog?, pitao je dr.
Knga ne tako davno, ironino-nadmoan jedan visoko za-
sluni tv-novinar, iji je poimanje svijeta u svakom sluaju
odreeno ratnim iskustvima i antagonizmima religija i kul-
tura i ija je slika islama kritizirana estoko od specijalista
za islam. Vodit u dijalog s muslimanima, ka kojima vi i ne-
mate dostupa, bio je Kngov odgovor. Ne, ja nisam spre-
man reducirati razliku izmeu Zapada i islamskog svi-
jeta na znaajan dualizam izmeu racionalnosti i vjere,
znanosti i pobonosti, superiornost i inferiornost, udnju
za mirom i spremnost na nasilje, poruuje dr. Kng, kao da
u arapskom Orientu postoje samo religiozni funda-
mentalisti, demagoki monici i fanatizirane mase? Kao
da se, ak, i meu fundamentalistima ne mora praviti razli-
ka izmeu na nasilje spremnih potpaljivaa svetog rata i
onih islamista kojima se radi o stvaranju miroljubivog reli-
giozno-kulturolokog identiteta? Kao da se nasilna srdba
muslimanskih narodnosnih grupacija moe obrazloiti
posve ili uope sutinom islama, a ne, u najmanju ruku,
politikim, socijalnim i ekonomskim loim prilikama
i frustracijama, glede diktatura i korupcije vladajuih
elita, esto direktno podravanih od Zapada? Kao da se
danas ne radi o tomu da se razvijaju ekasni politiki, kul-
turni i religiozni alternativni programi vojnom fundamen-
talizmu, kao da se ne radi o demokratizaciji i modernizaci-
ji, jednoj formi sekularizacije, koja bi, pak, ozbiljno uklju-
ila i konstruktivnu stranu religije u drutvene procese, to
je suprotnost bezbonom sekularizmu. Globalno gledano,
evropski sekularizam, u formi u kojem je religija izopena,
predstavlja izuzetak, vanredan put, koji je upravo u Ame-
rici sve vie konfrontiran (reakcionarno ali, takoer, i ino-
vativno) sa religioznou. Na temelju mojih vlastitih isku-
stava moram pie dr. Kng, iako je i on, naravno, dnevno
konfrontiran sa brojnim negativnim vijestima sa islamskog
prostora uloiti odluujui prigovor protiv uasnih po-
jednostavljivaa (terribles simplicateurs), to jest ten-
dencioznog izvjetavanja o islamu, a preutkivanja brojnih
pozitivnih aspekata, ime se pojaavaju antimuslimanske
predrasude, a sve se razmirice izmeu muslimana, idova i
krana svjesno stiliziraju u vjeitu abrahamsku sudbono-
snu borbu, pa se tako bude strahovi od carstva zla i oso-
vine zla, pretvarajui se u famu o islamskoj zavjeri pro-
tiv svijeta, kako bi ga politiko-vojniki i privredno-ko-
mercijalno opljakali. Ukoliko bi se, uistinu, tako ponaa-
lo, kako se indirektno ili direktno insinuira od odreenih
neokonzervativnih ideologa, politiara i novinara, tada bi
i bila na djelu svjetskohistorijska konfrontacija izmeu
Zapada i islama, upravo kako to i prieljkuju u Americi
neo-cons, zapravo izraelski lobi (Israel-Lobby), podr-
an od kransko-fundamentalistikih theo-cons, pa
bi trei svjetski rat bio jedva jo sprijeiv ... U osnovi je,
pak, sve to to se uje, a zvui tako moderno, pad u Srednji
vijek. Stupanj znanja mnogih naih suvremenika o islamu
nalazi se, takoreku, na srednjovjekovnom nivou, kljuna
je i tona ocjena dr. Hansa Knga.

Islam i moderna
I dobitnik ugledne Nagrade mira njemakih izdavaa i
knjiara za 2006. godinu dr. Wolf Lepenies se u govoru za-
hvalnosti u Pauluskirche u Frankfurtu, izrijekom zaloio
za poticanje projekta islamske moderne. O tomu se, ui-
stinu, i radi sa osnivanjem gremija i poetkom rada Nje-
make islamske konferencije. Uostalom, on se za ovaj pro-
jekt zalae od 1994. godine, kada je Wissenschaftskoleg zu
Berlin, kojeg je osnovao i dugo godina vodio, i pokrenuo
projekt Moderne und Islam, koji podrazumijeva izuava-
nje islama, ali i dijaloge, ukljuivo dijaloge islamskih i i-
dovskih znanstvenika. Politika je, pak, spavala itavo to vri-
jeme... Zapad se ne smije ponaati samozadovoljno i samo-
dopadno, poruio je ovom prigodom dr. Lepenies, pojave
islamizma u Zapadnoj Evropi i ne govore o drugome do da
neto nije u redu sa dosadanjim konceptom integracije do-
seljenika u zapadnoevropska drutva. Kritika vjere, uklju-
ivo islama, je posve legitimna ideja i praksa, uostalom ona
je proizvod prosvjetiteljstva, ali Zapad mora pomagati, a
ne odmagati jaanje ideje moderne u islamskom svije-
tu. Ova ideja mora biti razvijena u sredini islamskog svije-
ta i tamo biti propagirana. Radi se o neophodnosti jaanju
onih grupacija koji izmeu islama i moderne ne vide pro-
turjenosti, naglasio je dr. Lepenies, jaanju upravo onih
grupa koje se uvjerene u demokratsku sposobnost islam-
skih drutava.
Dr. Wolf Lepenies je, dodajmo, upravo uoi prologodi-
njeg Frankfurskog sajma knjiga, objavio i studiju Kultura i
politika (Kultur und Politik. Deutsche Geschichten, Carl
Hanser Verlag, Muenchen 2006., 446 strana, 29,90 eura).
Radi se o kompleksnom tivu o istoj takvoj njemakoj kul-
turnoj i politikoj povijesti. Dr. Lepenies u ovoj knjizi tvr-
di, u najkraem, da su Nijemci konano stigli do evrop-
ske normalnosti. Temeljna ideja Kulture i politike je, pak,
da su Nijemci stoljeima udaljavanje od politike kom-
penzirali opsesijom kulturom, to nije, pak, donijelo ni-
ta dobro, kako bi se eventualno moglo pomisliti. Uoljivo
prenaglaavanje umjetnosti kod Nijemaca, pie dr. Lepeni-
es, povezano je (bilo) vrlo esto sa distancom prema politi-
ci, pri emu se pod njom prije svega podrazumijeva politi-
ka u parlamentarnoj demokraciji, koja je nuno velikim di-
jelom partijska politika!
U vrlo sloenoj raspravi o odnosu kulture i politike kroz
njemaku (i evropsku) povijest dr. Lepenies je izvrio ek-
spertizu premreenja politike i kulture, poevi od ono-
ga to je ve Nietzsche zvao nadreenou politike kulturi
(Cultur-Staat), pa preko egzilskih analiza knjievnika Se-
bastiana Hanera do tajnih izvjetaja Carla Zuckmaye-
ra, koji 1943./1944. godine pie: Vie nego drugdje u svije-
tu bilo je (u Njemakoj) odomaeno da umjetnik nosi ma-
nju drutvenu odgovornost od drugih ljudi, da on, tako-
rei, vodi vlastiti ivot izvan politikog, socijalnog i eko-
nomskog poretka..., da je njegov svijet nadvremenski svijet
umjetnosti, vjenost, univerzum i carstvo snova, koji se ak
ne podinjava niti religioznom autoritetu, nego samo od
umjetnika samog ispunjenom boanstvu... I poslije 1945.
godine bit e kultura u obje njemake drave, ukazuje dr.
Lepenies, posmatrana kao re-medium, kao prostor uda-
ljen od politike svakodnevnice. Uzbudljiva analiza dr. Le-
peniesa pokazuje, u najkraem, kako je kultura kroz cijelih
200 godina njemake povijesti nerijetko sluila kao zamje-
na za etiki angaman za demokraciju, a time i kao estet-
sko rastereenje za moralno zakazivanje! Kultura po-
staje ne samo opsesijom, u njoj se ne vidi samo zamjena
za politiku, poruuje dr. Lepenies, nego, ak, i bolja forma
politike. Lepeniesovim rijeima kazano, to je ono njema-
ko dranje, koje ostaje djelotvorno, poevi od davnih vre-
mena vajmarske klasike pa do ponovnog ujedinjenja obje
njemake drave, pa ako i u znaajno oslabljenoj formi.
U zasnivanju ove kljune tvrdnje dr. Lepenies se poziva
osim na spomenute i na autoritete u njemakoj kulturi
kao to su Kurt Sontheimer, koji je analizirao intelektualce-
pogrebnike Vajmarske republike, na sociologa Helmutha
Plessnera, autora knjige Zakanjela nacija (Die verspte-
te Nation), kao i na uvenog historiara Fritza Sterna, koji
je, takoer, prije par godina dobio Nagradu mira. Uoio
je, pak, u dranju i ironiji Tomasa Manna, ili, pak, Richar-
da Rortyja, a i sam je majstor ironije, poetak promjena
u 20. stoljeu od nepolitine ka angairanoj demokraci-
ji. Upravo Tomas Mann otjelovljava ovu uspjelu mixtu-
ru, pie dr. Lepenies, naime prijelaz od nepolitinog ka
emigrantu, koji u SAD otkriva kulturu u amerikoj civili-
zaciji i preuzima je u obraunu sa njemakom nadmeno-
u, bez koje bi se moda kaatstrofa s Hitlerom dala i izbje-
i. Dr. Lepenies poruuje, zapravo, cijelom knjigom da Nje-
maka mora nakon promjena u Evropi i svijetu, koje se
veu uz pad eljezne zavjese odustati od najnjemakije
od svih ideologija, naime, od iluzije da kultura moe biti
kompenzacijom za politiku. Proces koji vodi ka odustaja-
nju od ove iluzije je bio vrlo dug, pie dr. Lepenies, koji ci-
jelom knjigom demaskira njemake vanredne putove. U
krajnjem, kazat e dr. Lepenies, holokaust je bio prijelo-
mnicom evropske civilizacije i uinio je nemoguim da se i
dalje u kulturi trai utjeha za propalu civilizaciju. Inae, ov-
dje se nije loe prisjetiti i rijei knjievnog kritiara Marcel
Reich-Ranickog kako je Njemaka zemlja kulture i bar-
barizma, istovremeno! Viejezini dr. Lepenies je knjigu
Kultura i politika prvo napisao na engleskom jeziku. Na
engleskom se zove Te Seduction of Culture in German
History, to bi trebalo znaiti Zavodjenje putem kulture u
njemakoj povijesti, ime je i naznaena plodna Lepenie-
sova kritika njemakih vanrednih putova, odnosno iluzija
o svemoi kulture u odnosu na politiku. Ne preostaje dru-
go, dakle, do da dr. Lepenies zavede sada ovakvim politi-
kim miljenjem, egzaktnim i znanstvenim, i svoje suvre-
menike, kako bi uslijedio i adekvatan angaman. Jedan broj
ljudi u ovoj zemlji je, sreom, ve zaveden. Mislim, naime,
da trenutno u Njemakoj unato svemu, ili, ba zahvalju-
jui katastro koju je Njemaka skrivila ima vie zavede-
nih prosvjetiteljstvom, nego igdje drugdje u svijetu. Samo
da sve ponovo ne zavri u nekoj formi nadmenosti, ali to je,
ionako, u boijim rukama.

(A)religijski pluralizam u Njemakoj
U Njemakoj su katolike i evangelike crkve proteklih bo-
inih dana za trenutak ponovo bile pune, po prvi put od
Uskrsa. Posljednji podaci o broju vjernika u Njemakoj,
te nainu manifestiranja njihovog vjerujem, iznenauju,
pak, i dobre poznavatelje ovdanjih crkvenih (ne)prilika.
Prema podacima Saveznog ureda za statistiku (Statistis-
ches Bundesamt) u Njemakoj, naime, Rimskoj katoli-
koj crkvi pripada 26,7 milijuna ljudi, Evangelikim ze-
maljskim crkvama 26,3 milijuna, emu treba uvjet-
no dodati jo i 608.000 onih koji pripadaju evangeli-
kim slobodnim crkvama. Grubo podijeljeno na katolike
i protestante, dakle, u blagom vodstvu su pripadnici ra-
znih evangelikih crkvi. Po prvi put se, pak, nakon luthe-
ranskog rascijepa broj katolika u cijeloj Njemakoj pribli-
io broju protestanata. Osim pripadnika ove dvije velike
crkve, prema podacima Stat. Bundesamta, u Njemakoj
ivi i 3,2 milijuna muslimana (veinom sunitske orijen-
tacije), oko 950.000 pravoslavaca ortodoksa i pripadnika
orijentalnih crkvi, 388.000 pripadnika Nove apostolske cr-
kve, 164.000 Jehovinih svjedoka, 155.000 budista, 100.000
pripadnika idovske vjere i 95.000 hinduistikog vjerona-
zora. Broj onih koji ne vjeruju i drugaije vjerujuih
(Heiden i agnostika, uzetih zajedno) je dostigao oko
25 milijuna (31 %) i trai dodatna objanjenja. Prvo obja-
njenje je u nespornoj injenici da je Evangelika crkva u
tzv. slobodnom padu u posljednjih 50 godina. Njoj je, na-
ime, 1950. godine pripadalo est od deset Nijemaca, a da-
nas tek tri od deset. Tomu je najvie doprinio ocijelni ate-
izam biveg DDR-a, ali se slobodni pad nastavio i nakon
ieznua DDR-a i ponovnog ujedinjenja Njemake. Broj
ateista i drugaije vjerujuih je rastao, pak, ne samo na-
utrb evangelikih crkvi, nego dijelom i Katolike crkve,
koja je u posljednjih 50 godina zabiljeila gubitak vjerni-
ke mase od nekoliko procenata. U ravni prakticiranja vjere
je situacija za velike crkve posebno komplicirana, sve je
manje praktinih vjernika, dok su male crkve i doselje-
nike vjerske zajednice, posebno koje okupljaju muslima-
ne, sve vitalnije. Taj trend bit e nastavljen, obzirom na ni-
ski nivo stopa roenja izvornih Nijemaca, kojih e 2050.
godine biti 12,5 milijuna manje nego to ih ima danas (82,5
milijuna), Raspirivai strahova od islamske ekspanzije kau
ovako 2005. godine je u Njemakoj bilo 3,5 milijuna mu-
slimana, a 2045. bit e ih 35 milijuna. Takve prognoze su,
pak, samo budalatina, ali su indicije za klimu straha u Nje-
makoj, koja za tili as moe i prerasti u islamofobiju, o
kojoj se nedovoljno kritiki promiljeno govori kod nas u
islamskim krugovima, kao da se priziva..
Istraivanja i statistike svjedoe da jo uvijek dvije treine
Nijemaca pripada jednoj od dvije velike crkve, ali se samo
svaki deseti vjernik smatra praktinim vjernikom. Od njih,
pak, tek svaki drugi pripadnik obje crkve misli da crkve na-
laze adekvatne odgovore na gorua pitanja ivota i vjere.
Situacija je takva, uoavaju eksperti, da nekadanji cen-
tar Svetog Rimskog carstva i zemlja u kojoj je roena
reformacija, nema niti dovoljno kandidata za sveeni-
ke, da se crkve masovno zatvaraju ili iznajmljuju u dru-
ge svrhe, u nadi da e se vjerska situacija popraviti. Kada
se, pak, nemaju odgovori na gorua pitanja mnogima se
najboljim objanjenjima ine ona najlaka. Problemi lee
u onim koji su drugaiji od nas samih, ergo, kad ih ne bi
bilo ne bi bilo ni naih problema. O tomu, zapravo, svje-
doi odnos veine u prolosti prema idovima, te odnos
veine danas prema muslimanima, tom stranom tijelu u
evropskoj kranskoj kui, kako mnogi misle, a javno go-
vore samo jastrebovi na desniarskoj sceni ne samo u kr-
anskoj Bavarskoj...
Njemaka je, dakle, postala religijski pluralistinija nego
ikada ranije. Prema podacima Biskupske konferencije SR
Njemake, dakle, vrhovnog tijela njemakih katolika, samo
do 2015. godine bit e zatvoreno 700 crkava, Evangeli-
ke crkve mue istu muku, dok je u planiranju gradnja 128
klasinih damija, od kojih je ona u Klnu, zamiljena sa
minaretima u visini tornjeva na uvenom Domu, izazvala
ogorene prosvjede. Kompromis e po svoj prilici znaiti
manje minarete, ali i gradnju najveeg islamskog centra u
Njemakoj do sada. Inae, u Njemakoj postoji 24.500 ka-
tolikih i 21.100 evangelikih crkava, dok je tzv. prilago-
djenih damija 2.660, a onih sa klasinim minaretima i ku-
polama svega 143, ocijelni su podaci Centralnog insituta
islamskog arhiva u Soestu.
Grassova velika gesta
i El-Fatih ideologija
Kada je nedavno nobelovac Gnter Grass na jednoj tribini
u Lbecku kazao da bi barem jednu od polupraznih se-
dam gradskih katedrala trebalo ponuditi muslimanima,
izazvao je maltene clash of civilisation. Gnter Grass je, u
stvari, samo rekao da bi bila velika gesta i da bi bilo do-
bro primljeno u oima evropske javnosti, kada bi se takvo
to uinilo, jer Lbeck je bio jedan od kandidata za evrop-
sku prijestolnicu kulture 2010. godine. Uesnici tribine se
nisu uputali u prepirku s Grassom, jedino je jedan evange-
liki pop uzvratio da je Grassov prijedlog suvie provoka-
tivan. Nedugo potom je evangeliki biskup Hans Christian
Knuth, uzvratio pa, mogla bi se, takoer, kua Gntera
Grasa pretvoriti u damiju! Lokalno sveenstvo je, narav-
no, bilo i ostalo za dijalog i susret kultura, ali neka to ne
zapoinje ba u njihovoj sjeverno-njemakoj idili. Potom je
uslijedila prava kampanja u lokalnim novinama (Lbecker
Nachrichten) u kojoj su itatelji u ovdanjim odjecima i
reagovanjima prosto linovali Gntera Grassa. O ka-
pitulaciji pred nastupajuim islamom je bilo rijei, o ge-
niju i luaku, jer genijalnost i ludilo, navodno, stoje blizu
jedno drugome, umovalo se u lokalnom tisku, a prenosilo,
ak, i u magazinu Der Spiegel. Neki pravovjerni su za-
htijevali: Napolje s Gnterom Grassom, pravac Orient!
Bilo je govora i o tomu kako se novosagraene damije u
kranskoj okolini zovu Fatih-damije, a Fatih znai, u
stvari, osvaja. Posve uzgred reeno, ovo se posebice dopa-
da onim patriotima u BiH, koji vole osvajae vie nego
staro-bosanske kraljeve, pa ako ba i nisu nosali u osvaja-
kim pohodima ibrik s kavom, nego krvavu sablju, ukljui-
vo pri pokoravanju Bosne i Huma! Istini za volju, u LN se
za rije javio i tamonji manjinski katoliki pop Helmut Si-
epenkrot, koji je kazao da za njega pretvaranje crkve u da-
miju nije apsolutni tabu, dodue ne ba tako lijepih sred-
njovjekovnih crkava kao to su katedrale u Lbecku, s vi-
sokim patinastim tornjevima. Ako se jedna crkva ne treba
vie , kazao je Siepenkrot, tada ona nakon ocijelnog ina
de-posveenja moe sluiti i drugim svrhama. Njemu bi, u
svakom sluaju, bilo drae da vidi jednu katoliku crkvu u
Lbecku kao damiju nego tness-studio! Dakle, napolje
s Isusom, a Muhamed naprijed? (Jesus raus, Moham-
med rein?), popratio je cininim upitom Der Spiegel!
Clash of civilization u Lbecku je pokazao, zapravo, kako
je svijest o bliskosti tzv. abrahamskih religija (kranstvo,
judaizam, islam) vrlo nerazvijena ak i u Mannovom baro-
knom Luebecku. A to se crkvenih objekata tie neka oni i
dalje zjape prazni. U Frankfurtu, gradu od 650.000 stanov-
nika, primjerice, crkveni kapaciteti mogu primiti 400.000
vjernika, no u ovom gradu ima sada samo 140.000 deklari-
ranih vjernika. Mathias Ludwig iz jednog crkvenog grae-
vinskog instituta (Kirchenbauinstitut Marburg) procjenju-
je da je svakako realistino da se svaka trea crkva u
zemlji proda ili srui. Vjernika je svakim danom sve ma-
nje, a trokovi restauracije ili odravanja polupraznih cr-
kvi su sve vei.
No, to je vrlo osjetljivo pitanje, ne samo sa vjerskog nego
i sa stanovita spomenike kulture. Ilustracije radi, u Am-
sterdamu su se prije 30 godina gradski i vjerski oci suoili
s istom dilemom, pa su se odluili za rasprodaju crkava, ali
tomu nema kraja kada se jednom krene s tim. Od 44 tada-
nje amsterdamske crkve vie je od polovice prodano, pa su
sada u njima restorani, disco-clubovi, barovi, tness-cen-
tri. O tomu govori, u stvari, onaj katoliki pop iz Lbec-
ka, koji bi -ako ve mora tako biti u bivoj crkvi radije
vidio damiju nego tness-studio! Nitko da se sjeti samo
da primjeni Grassov recept, tj. da umjerenim islam-
skim zajednicama stavi na raspolaganje prazne crkve ili
one pred uruavanjem. Kao da se ovdje, preutno, u isla-
mu uvijek vidi El Fatih (Osvaja). A bila bi to velika ge-
sta, govorei grassovski, koja bi vie doprinijela prevazila-
enju sukoba kultura nego sve tribine na temu dijaloga
kultura i novinske prie o njima, uzete zajedno. Oklijeva-
jua logika, uz pozivanje na reciprocitet, bi znaila pravu
katastrofu. U islamskom svijetu, naime, vjerska sloboda za
manjince svih boja, kao i svaka druga, je ponajee misle-
na imenica. No, Evropa je bila i ostala uzoritom, unato pli-
mama i osekama...

Dug i mukotrpan put do priznavanja
islama u Njemakoj
Ovih su dana i mjeseci ljudi u Njemakoj senzibilizirani-
ji nego nikada za islamske teme, jer se o islamu govori
kao nikada do sada, a sve zahvaljujui osnivanju Njema-
ke islamske konferencije, gremija koji bi mogao biti uzo-
rom i drugim zapadnim zemljama. No, krenulo se na duga-
ak i mukotrpan put, koji podrazumijeva strpljenje i pamet
s obje strane. Njemaka islamska konferencija (Deuts-
che Islamkonferenz, kratko, DIK) je, naime, samo konsti-
tuirana 27. septembra 2006. godine, a hoe li i biti historij-
skim dogaajem ovisi od njenih uesnika... Od oko 1,3 mi-
lijarde muslimana u svijetu u Njemakoj ivi tek njih 3,2 do
maksimalno 3,5 milijuna. Organizirani su u 69 islamskih
udruenja. Dominiraju muslimani turskog podrijetla, njih
1,8 milijuna. Manje od polovice njemakih muslimana je,
pak, organizirano u pet velikih krovnih organizacija koje
su pozvane na Njemaku islamsku konferenciju. Dijalog
umjesto dosadanjeg monologa bi trebao trajati par godi-
na, odvijao bi se u plenumu, od po 15 predstavnika kri-
a i polumjeseca, te u tri radne grupe od po 30 lanova,
kao i u specijalnoj radnoj grupi posveenoj pitanju sigur-
nosti i islamizma, a na njegovom kraju bi moglo biti formi-
rano reprezentativno tijelo njemakih muslimana, koje bi
bilo partner njemakoj dravi na raznim nivoima za razgo-
vore o problemima integracije, o izobrazbi imama na nje-
makom jeziku, o Kuran-kolama, o....
Islam i islamska udruenja nemaju kao to se znade
status vjerske zajednice u Njemakoj, zato krivnju sno-
si i rascjepkanost islamskih udruenja. No, niti svijest nje-
make politike elite nije do sada bila takva da se razmi-
lja o islamu kao o domaoj, tako kazavi dravnoj religiji.
Drugim rijeima, do sada je njemaka drava odbijala da
prizna islam za pravni subjekt odnosno vjersku zajedni-
cu, a na kraju dijalokog procesa bi moglo uslijediti takvo
priznanje u formi drutvenog ugovora ili sporazuma.
No, bit e teko, njemaki muslimani su neorganizirani,
etniki i politiki i po vjerskim strujama podijeljeni. Prema
podacima Centralnog instituta Islamskog arhiva Njema-
ke, svega je, zapravo, 400.000 muslimana u Njemakoj pra-
vim lanom nekog islamskog udruenja, sa lanskom kar-
tom tog udruenja. vrstoa lanstva u islamu nema tra-
dicije kao to je to sluaj sa kranskim ili idovskim vje-
rama, obrazlau strunjaci, muslimani se roenjem sma-
traju pripadnikom islama, vjera u Boga ne potrebuje insti-
tucionalne posrednike. Njemaka islamska konferencija
je radila u plenumu iza zatvorenih vrata zamka Charlotte-
burg, a radne grupe su, takoer, zapoele njihov rad iza
zatvorenih vrata u Nurnbergu. Pa, ipak, o radu ove znaaj-
ne konferencije znade se ve dosta toga. Ono to je kazao
prilikom konstituiranja Njemake islamske konferencije
domain i moderator ovog gremija, moglo se vjerodostoj-
no proitati na internet stranici njemakog MUP-a (vidje-
ti, www.bmi.de). Dr. Wolfgang Schuble je tom prigodom
kazao: Savezna vlada pridaje interkulturalnom dijalogu sa
islamom takoer i u pogledu integracione politike veli-
ko znaenje. Ovaj je dijalog ne samo vani, sastavni dio jed-
ne uspjene integracione politike, on slui, takoer, spre-
avanju i borbi protiv rasizma, antisemitizma i ekstremiz-
ma. Upravo dijalog sa islamom dobiva u ovim meusveza-
ma znaajnu ulogu. Pri tomu se mora poi od meusobnog
respekta, kao i razlika koje razdvajaju partnere u dijalogu...
Izdvojimo sa internet stranice Saveznog ministarstva unu-
tarnjih poslova i poruku kako Das Bundesministerium des
Innern ima eli da sa ovom konferencijom ostvari pobolj-
anje religijske i drutveno-politike integracije musliman-
skog stanovnitva u Njemakoj... DIK je zamiljena kao
dugoroni pregovaraki i komunikacijski proces od dvije
do tri godine izmeu njemake drave i predstavnika mu-
slimanskog stanovnitva u Njemakoj... DIK se sastoji iz
30 stalnih uesnika, od kojih su 15 predstavnici njemake
drave i 15 predstavnici u Njemakoj ivuih muslimana.
Sa muslimanske strane su zastupljeni Tursko-islamska uni-
ja za pitanje religije (Trkisch-Islamische Union der An-
stalt fr Religion), Centralni savjet muslimana Njemakoj
(Zentralrat der Muslime in Deutschland), Islamski savjet
(Islamrat), Udruenje islmaskih kulturnih centara (Ver-
band der islamischen Kulturzentren), kao i Alevitska opi-
na Njemake (Alevitische Gemeinde Deutschlands)... Po-
to je samo 10 do 15 % muslimanskog stanovnitva u Nje-
makoj povezano u islamskim organizacijama, pozvani su,
takoer, i predstavnici modernog, sekularnog islama iz pri-
vrede, drutva i kulture.
Spisak uesnika je, pojasnimo ovdje, izazvao proteste u
islamskim udruenjima, pogotovo u Islamskom savjetu,
iji je predsjednik Ali Kizilkaya prigovorio da se time u ple-
numu stvara poeljna veina za njemaku dravu, te da
neki od pozvanih intelektualaca nisu uope islamski vjerni-
ci. Ali, jesu pripadnici islamske kulture, kaimo s tim u sve-
zi toliko, ali moramo dodati da je prosto nevjerojatno da su
organizatori zaboravili pozvati dr. Bassama Tibija, autora
brojnih studija na temu euro-islama i islama u Njema-
koj, to je njega toliko iznerviralo da je priopio kako e
napustiti Njemaku i iseliti u SAD.
Na ocijelnoj web-stranici BMI-a se kae, takoer, da e
se diskusija nastaviti s predstavnicima organiziranih i ne-
organiziranih muslimana u tri radne grupe, kao i u jed-
nom izabranom radnom krugu na sljedee teme: 1. Nje-
maki drutveni poredak i vrijednosni konsenzus (Deuts-
che Gesellschaftsordnung und Wertekonsens); 2. Religio-
zna pitanja u njemakom ustavnom razumijevanju (Religi-
onsfragen im deutschen Verfassungsverstndnis) i 3. Pri-
vreda i mediji kao mostovi (Wirtschaft und Medien als
Brcke). Specijalna, etvrta radna grupa bavit e se pitanji-
ma sigurnosti i islamizma (Sicherheit und Islamismus),
a na njoj e se raspravljati i o prevenciji protiv islamskih ek-
stremista.
Njemaka islamska konferencija cilja, izmeu ostalog, ka
sporazumnom reguliranju pitanja dnevnog zajednikog i-
vota, kae se dalje u ovom znakovitom priopenju BMI-
a. Krajnji rezultat dijalokog procesa bi trebao biti spo-
razum izmeu njemakog drutva prijema i musliman-
skog stanovnitva u Njemakoj, u kojem bi se obje stra-
ne obvezale na pridravanje drutvenih i religozno-po-
litikih principa. S tim u svezi Wolfgang Schaeuble kae:
Svatko tko ivi u Njemakoj mora prihvatiti i potovati
na ustavni i pravni poredak.
Desetoro uesnika Njemake islamske konferencije iz re-
dova neorganiziranih muslimana su svi od reda slobod-
ni ljudi i ugledni intelektualci sa islamskom kulturolo-
kom pozadinom. Meu njima je i sociologinja i knjiev-
nica Necla Kelek, odvjetnica Seyran Ates, knjievnici Fe-
ridun Zaimoglu i Navid Kermani, lmski producent Wa-
lid Nakschbandi, zubarka Ezhar Cezairli, generalni tajnik
Evropskog integracionog centra Badr Mohammed, posla-
nik Zelenih u Bundestagu Omid Nouripour, itd. Izdvoji-
mo samo par miljenja slobodnih strijelaca. Necle Kelek,
sociologinja i knjievnica, autorica, izmeu ostalih, i knji-
ge Strana nevjesta (Die fremde Braut) je kazala: Mi se-
kularni muslimani nismo do sada imali glasa a sada smo
dobili glas. Zubarka Cezairli je kazala da svi muslimani,
bili organizirani ili neorganizirani imaju interesa da se
na islam vie ne gleda kao na neto zaostalo. A predsjed-
nik Turskih opina u Njemakoj Kenan Kolat je primije-
tio kako islam nije samo damija. On je, inae, i klimu oko
konferencije i sam njen poetak ocijenio strunim i vrlo
konstruktivnim. On se vrlo nada da e na kraju dijaloga
doi do jednog sporazuma, koji bi s jedne strane vodio iz-
vjesnoj sekularizaciji, a s druge strane bi znaio i priznanje
islama u Njemakoj...
Kaimo par rijei i o pet velikih islamskih udruenja u Nje-
makoj, kojima je pripala ast i obveza da predstavljaju or-
ganizirane muslimane u ovoj zemlji:
1) Islamski savjet je osnovan 1986. godine u Berlinu, obje-
dinjuje vie od 30 organizacija, a broj organiziranih lano-
va mu se cijeni na 60.000. Vai kao konzervativna organi-
zacija, a stoji i pod sumnjom da i dalje surauje sa radi-
kalnom organizacijom Milli Goerus, koja je pod paskom
Slube za zatitu ustavnog poretka. Predsjednik ove orga-
nizacije je ve spominjani Ali Kizilkaya. Sama organizacija
se vidi kao most izmeu Njemake i islamskog svijeta;
2) Centralni savjet muslimana u Njemakoj je osnovan
1994. godine kao protutea Islamskom savjetu. Centralni
savjet broji 19 udruenja sa 15 do 20.000 organiziranih la-
nova, meu kojima ima i muslimana iz zemalja Sjeverne
Afrike, Bliskog i Srednjeg istoka, ali i bh. i albanskih musli-
mana. Prema vlastitim podacima Centralnog savjeta, ova
multietnika i liberalna krovna organizacija ima utjeca-
ja meu 800.000 muslimana i u 500 damija. Njoj se svoje-
vremeno prigovaralo da je suvie bliska radikalnim udrue-
njima Muslimaska braa i Jaamaat-i-Islami. Predsjednik
Centralnog savjeta je od februara ove godine Ayyub Axel
Koehler, inae Nijemac rodjenjem i konvertit na islam,
koji je zamijenio karizmatinog Nadema Elyasa;
3) Tursko-islamska unija za pitanje religije ili krae DI-
TIB se razumije kao krovna organizacija tursko-islam-
skih udruenja u Njemakoj. U DITIB-u je udrueno 870
udruenja damija i oko 130.000 organiziranih lanova.
DITIB je osnovan 1984. godine i pod direktnim je utjeca-
jem religijskih i dravnih autoriteta u Turskoj. Za njegove
prve ljude se u medijima apue da su svi listom slubenici
turskih i ambasada i konzulata. Do sada je DITIB odbijao
surauju i sa Islamskim savjetom i sa Centralnim savjetom
muslimana u Njemakoj. Neto se, meutim, ve pokrenu-
lo u internom dijalogu meu muslimanima;
4) Meu pozvanima na Njemaku islamsku konferenciju
je i konzervativno i nepolitino Udruenje islamskih kul-
turnih centara, kratko VIKZ, koje je nedavno istupilo iz
Centralnog savjeta muslimana u Njemakoj. Okuplja oko
300 islamskih opina i broji oko 20.000 lanova, njeguje
tzv. mistini islam. VIKZ je osnovan 1980. godine, okuplja
oko 240 damija, a na konferenciji ga zastupa ga Mehmet
Ylmaz. Okuplja uenike efendije Sueleymana. Odmah po
osnutku bilo je iz njegovih redova i radikalnih i antisemit-
skih ispoljavanja, a od 2000. godine VIKZ pojaano trai
dijalog i sa crkvama i sa dravom;
5) Alevitska opina Njemake, kratko AABF, posto-
ji od 1992. godine i zastupa interese Alevita podrije-
tlom iz Turske, uglavnom Kurda. AABF okuplja oko
90 udruenja i broji 20.000 lanova. Inae se procjenju-
je da u Njemakoj ivi oko 700.000 Alevita. Na Njema-
koj islamskoj konferenciji ovo udruenje zastupa nje-
gov generalni tajnik Ali Ertan Toprak. On prebacuje u pr-
vom redu DITIB-u da radi protiv Alevita. Inae, AABF
se iskazuje vjernim njemakom ustavu. Za nas njema-
ke Alevite nema veeg zakona od ustava, kae Toprak.
Svih pet pozvanih krovnih islamskih udruenja pred-
stavlja, meutim, samo oko 800.000 od vie od tri milijuna
njemakih muslimana. Bit e zbog toga veoma teko doi
do jednog tijela, koje bi predstavljalo sve muslimane u Nje-
makoj, te koje bi bilo partner njemakoj dravi na raznim
nivoima, to je kljuna pretpostavka za uspjeh Njemake
islamske konferencije.
ta bi trebao da bude
njemaki islam?
Ministar Wolfgang Schaeuble je ve uoi konferencije u
intervju za Die Zeit bez uvijanja kazao kako drava eli
ohrabriti muslimane da organiziraju jedno reprezenta-
tivno predstavnitvo, poto pokrajine trebaju partnere i
kada je rije o islamskoj nastavi u kolama i izobrazbi ima-
ma. . On osobno eli doprinijeti tomu da muslimani spo-
znaju da se islam prihvaa kao dio Njemake i dio Evro-
pe.... U potonjem intervju za magazin Der Spiegel Sc-
haeuble je, pak, posve ogolio svrhu sazivanja Njemake
islamske konferencije. Kazao je: U zemlji ivi okruglo tri
milijuna muslimana, ali mi nemamo odnos prema razno-
likoj muslimanskoj zajednici, iako je ona vrsti dio naeg
drutva. Moramo postaviti odnos izmeu drave i musli-
mana na izdrljivoj osnovi. Inae neemo savladati izazove
integracije i prijetnje meunarodnog terorizma. Ako na-
pade elimo sprijeiti, potrebujemo vie informacija i bo-
lju integraciju!
Ideja o kooperaciji islamskih udruenja i dravnih organa
u borbi protiv terorizma, po principu rano-upozoravaju-
eg sustava je, inae, vrlo sporna. O njoj se pozitivno izja-
snio za sada samo Centralni savjet muslimana u Njema-
koj. No, za ministra Schaeublea je ona posve u redu, jer
se borba protiv terorizma ne moe prepustiti samo drav-
nim organima Zbog toga moraju oni koji su potencijal-
no najugroeniji i koji su blii ovim opasnostima pru-
iti informacije, tako ministar u Spiegelu. Po njegovom
miljenju, ne smije biti niti potajne simpatije u musli-
manskim udruenjima prema teroristima, kao to je to
bilo u redovima politike ljevice pema RAF-u u se-
damdesetim godinama prolog stoljea.! Wolfgang Scha-
euble, inae, ne eli promijeniti islam, ali ako treba posto-
jati evropski islam, tada on mora posvojiti evropske vrijed-
nosti... On, kao uvjereni kranin, kako voli da se samo-
denira, naglaava: Radi se o tomu da su i kranskim cr-
kvama trebala stoljea dok su prihvatile u procesu refor-
macije i prosvjetiteljstva i ono to im se nije dopadalo. To
mora i islam, inae nije dio Evrope!
Najambicioznije obrazloenje ciljeva Njemake islamske
konferencije pruio je dr. Wolfgang Schuble u autorskom
prilogu u uglednom, konzervativnom listu Frankfurter
Allgemeine Zeitung, na sam dan odravanja konferencije.
Radilo se o programskom tekstu, pa onaj tko hoe da razu-
mije ciljeve njemake drave treba da strpljivo proe kroz
redove koji slijede. Dr. Wolfgang Schaeuble je u FAZ-u
napisao: ... Zamak Charlottenburg je nastao poetkom 17.
stoljea, u epohi, dakle, koja je bila obiljeena evropskim
ratovima sa Osmanskim carstvom, ali, takoer, i konfesio-
nalnim koniktima u Evropi i izmeu sila centralne Evro-
pe. Tada se ve Pruska, meutim, odluila za politiku reli-
giozne tolerancije, ne samo prema kranskim konfesija-
ma, nego i prema idovima i muslimanima... To to pret-
postavljeno, religiozno motivirano i religiozno obrazloe-
no nasilje na poetku 21. stoljea nekima izgleda poveza-
no sa islamom je pretenom broju muslimana u svijetu ka-
tastrofalno, traumatino iskustvo. Jer, njihova religija, nji-
hova kultura, njihov nain ivota stoje sve vie, a esto i
pogreno pod generalnom sumnjom, to je sigurno jedna
od avolskih kalkulacija duhovnih arhitekata terora. Ovo
za Evropu i Njemaku nije, meutim, vanjskopolitiki pro-
blem, ne tie se samo naeg odnosa prema islamskom svi-
jetu, nego ga moramo unutarnjopolitiki rjeavati. Musli-
mani u Njemakoj se trebaju moi osjeati kao njema-
ki muslimani. Oni se trebaju osjeati kao gradjani religio-
zno neutralne, ali ne nereligiozne pravne drave, te moi
odgovoriti izazovima i stranputicama ekstremista.
Integracija je jedan od najvanijih unutarnjopolitikih iza-
zova , to je bio i za mene jedan od razloga zato sam sazvao
ovu konferenciju, precizirao je Schaeuble. U centru intere-
sa stoji pri tomu pitanje kako da postignemo da se mu-
slimani u Njemakoj jo vie razumiju kao njemaki musli-
mani, koji se u ovoj zemlji osjeaju kod kue... Kako mogu
svi ljudi, jednako koje vjere, zajedno ivjeti u Njemakoj, te
kako moemo istovremeno sprijeiti da se na osnovu re-
ligiozne razliitosti iskopavaju novi rovovi? Zato je prvo
neophodno da se okupimo i da razgovaramo o tomu
ta nas, u naoj razliitosti, povezuje meusobno, te da
iskreno kaemo i ta nas razdvaja. Ali, spoznati ono to
nas razdvaja i jaati ono to nas povezuje, moe se samo
ako se svjesno svojih korijena. Pa ako je veina muslimana
esto vie svjesna svojeg religioznog i kulturolokog identi-
teta, nego mnogi ovdje roeni Nijemci, ipak nije Njemaka
bezboniko drutvo, ako se takvom od nekih muslimana
koji ovdje ive moe i osjetiti. Mi nismo, takoer, kran-
ski dominirana drava ili kranski klub, ali jesmo, svaka-
ko, drava ije tradicije, vrijednosti i razumijevanje prava
ima, i imat e, kranske korijene i tradicijske linije. Tko,
pak, u Njemakoj eli ivjeti, mora respektirati ove korije-
ne... On smije, naravno, ustrajavati na svojoj vjeri i na bli-
skoj mu tradiciji, ali treba istovremeno poznavati i za sebe
prihvaati pravila koja vae u ovoj zemlji. Na ustav titi
i garantira temeljna prava i graanska prava svih koji ov-
dje ive, neovisno od njihova podrijetla, boje koe ili reli-
gije. Ova pravila ne smije nitko staviti izvan snage, takoer
niti sa pozivom na njegovo kulturoloko ili religiozno uvje-
renje. Tomu pripadaju, primjerice, po naem ustavu i jed-
naka prava enama kao i mukarcima, tomu pripada pravo
na slobodu miljenja i njegova ispoljavanja, kao i sloboda
religioznog samooitovanja. Ako nam zajedniki ne uspi-
je posredstvom ovih temeljnih prava i principa ostva-
riti jedinstvo o tomu to nas kao Nijemce jednako jesu
li u pitanju njemaki muslimani, idovi, atesiti ili krani
povezuje, ostat e nedostatni svi integracioni kursevi...
U Njemakoj nije nikada izvreno potpuno odvajanje dr-
ave i religije... Specino njemako rjeenje u odnosu
drave i religije poiva na tomu da se u svoj pluralno-
sti drava i drutvo ne dre na okupu samo kroz zako-
ne i ne samo kroz politike i pravne institucije, nego da
se za to potrebuju i pokretaki identikacijski momen-
ti. Zbog toga ne smiju niti muslimani sa njihovom vje-
rom ostati izvana pri oblikovanju ove zemlje. Ukoliko bi
bili iskljueni, ili se sami iskljuili, tada bi se obrazo-
vala drava u dravi i dolo bi do podjele drutva. To-
no to je ono to se u ve u Pruskoj htjelo sprijeiti. Putem
institucionalnog reguliranja, koje omoguuje integraci-
ju, moe takoer i danas religija pruiti identitetski poti-
caj, odnosno bolje i vie doprinijeti obrazovanju zajedni-
tva ljudi i u kulturnom i politikom ivotu, nego pri nje-
nom totalnom izopenju iz javnosti. Ovaj doprinos je-
ste i ostaje i za dravu i za drutvo od velikog znaenja...
Za uspjeh integracije su traene obje strane, i drava i gra-
ani. Na ovoj se konferenciji ne radi samo o izradi prijed-
loga za politiku i dravu, nego i o zahtjevima upuenim
svim religioznim grupacijama, koje ansu slobode vide kao
neto to proizlazi i iz njihove vjere... Jer, dio nae povi-
jesti i evropskog identiteta je upravo to to smo stoljei-
ma i s mukom izborili mnogo sloboda i u pravom odno-
su izmeu drave i religije pravo na slobodu miljenja,
slobodu tiska, jednakost mukarca i ene, slobodne, jedna-
kopravne i tajne izbore, sve to se ovdje smatra danas sa-
morazumljivim a u mnogim zemljama u svijetu jo nije...
U Njemakoj je nastala posebna situacija, potpuno dru-
gaija nego u vrijeme velikog (pruskog) vojvode, temelji-
to drugaija nego jo prije 40 godina, kada su u BRD do-
li prvi gastarbajteri (Gastarbeiter), u Njemakoj sada ivi
vie od tri milijuna muslimana. Veina njih ovdje rado ivi,
iako je nekima od njih i u drugoj i treoj generaciji zemlja
ostala strana. Muno je uiti jezik, mnogi prekidaju kolo-
vanje, a odgovarajue tomu je visoka i stopa nezaposleno-
sti meu muslimanima. Oni sami i drava moraju sve initi
da bi integracija uspjela. Zavrena izobrazba i sigurno rad-
no mjesto su najsigurnija osnova za miroljubivi ivot jed-
nih s drugima, za uspjelu integraciju. Ali i nemuslimansko
veinsko stanovnitvo mora pojaati napore da se razgrade
predrasude i strahovi, i iz njih rastua diskriminacija...
U posljednjih 20, 30 godina se mnogo toga propustilo, ali
mora se gledati naprijed i ne izbjegavati nastupajue pro-
bleme. Kako moemo postii da se to je mogue vie mu-
slimana osjeaju kao njemaki muslimani, koji se identi-
ciraju sa ovom zemljom, njenim jezikom, njenom kultu-
rom i njenim zakonima, a da to ne sjeaju kao proturje-
je njihovim religioznim predstavama? ta mogu, ta mo-
raju initi sami muslimani, a ta mogu savezna drava i
pokrajine, ta moe doprinijeti njemako drutvo da se
olaka integracija? Njemaka islamska konferencija eli
vie nego samo zapoeti neobvezujui dijalog, ona treba
da prui odgovore gdje emo biti za pet, 10 ili 30 godina i
kako da tamo zajedno stignemo. Pored garantiranja unu-
tarnje sigurnosti je rad na daljnjem poboljanju zajedni-
kog ivota svih ljudi u ovoj zemlji moda i najznaajnija
zadaa unutarnje politike, a primjereno ophoenje sa re-
ligijom centralna tema uspjele integracije. U okviru Nje-
make islamske konferencije koncentrirat e se Savezno
ministarstvo za unutarnje poslove, u sudjelovanju s dru-
gim ministarstvima na saveznom nivou i sa pokrajinskim
vlastima, na zadatke koji su posve specino nai, naime
na odnos drave i religijskih zajednica. Takve odnose ka-
kve mi u Njemakoj imamo sa Evangelikom i Katolikom
crkvom moramo pokuati razvijati i u odnosu izmeu dr-
ave i muslimanskih vjernika...
To e biti ve zbog unutarnje organizacije njemakih mu-
slimana vrlo teko. Neki kau povremeno uinite tono
onako kao u Austriji ili u Francuskoj ili u Velikoj Britaniji.
Ali, sa islamskom konferencijom ja elim ii putom, sa mu-
slimanima i svim drugima o tomu govoriti, kako ostvari-
ti cilj boljeg zajednikog ivota i zajednike odgovornosti
za temeljne ustavne vrijednosti, za slobodu, pravnu dra-
vu, sigurnost i toleranciju, te za sve to nai vlastiti njema-
ki put i za njega neophodne pravne okvire. Treba li islam u
Njemakoj biti dravno priznata religija, treba li posto-
jati islamska nastava u kolama ili islamsko-teoloki fa-
kulteti, trebaju li postojati kvote za muslimane u javnim
slubama, moe li se i treba li se propitati testovima je-
zika sposobnost i spremnost na integraciju? Sve su ovo
kontroverzna, ali nikada do sada u meusobnim meuve-
zama prodiskutirana pitanja, zbog ega na ovoj konferen-
ciji i ne smiju biti zaobiena. Kao kranski politiar ispu-
njen sam nadanjem napisao je Wolgang Schaeuble u za-
dnjem pasusu u FAZ-u da e Njemaka islamska kon-
ferencija biti uspjena, jer moderna, u kojoj ivimo, je re-
zultat povijesti mnogih naroda i kultura, ukljuivo upra-
vo islamsku kulturu. Tijekom povijesti je islam u znaajnoj
mjeri iskazivao i sposobnost promjene i prilagoavanja. Na
ovo se mora stalno podsjeati, ako se govori o krizi islama
u moderni...

Vladina izjava u Bundestagu
kamenit put i za muslimane
i za dravu!
Tko je imao strpljenja i stigao do kraja prethodnog poglav-
lja ima jasnu predstavu ta eli, zapravo, njemaka drava s
ovom konferencijom. A da eli mnogo jasno je i iz tzv. vla-
dine izjave, koju je u u Bundestagu obrazloio dr. Wolfgang
Schaeuble. U najkraem, Wolfgang Schaeuble je i u Bun-
destagu izloio rezolutan pledoaje za zajedniki, tolerantni
suivot veinskog kranskog i manjinskog muslimanskog
stanovnitva. On je u ime vlade izrazio i nadu da e
Njemaka islamska konferencija iznai praktina rjeenja
za sva otvorena pitanja, a poimence je nabrojao probleme
islamske nastave, ulogu ena i visoku stopu nezaposleno-
sti meu doseljenicima. Ukazao je i na posebnu odgovor-
nost medija u procesu integracije. Istovremeno je apelirao
i za vie simpatija i razumijevanja prema tri i pol milijuna
muslimana i muslimanki u Njemakoj. Od njih je, pak, za-
traio da prihvaaju slobodni i demokratski ustavni pore-
dak. O Ustavu se ne moe pregovarati, precizirao je Wol-
gang Schaeuble.
Islam je dio Njemake i dio Evrope, on je dio nae sa-
danjosti i dio nae budunosti, precizirao je Schaeu-
ble u Bundestagu, muslimani su dobrodoli u Njema-
ku, oni trebaju svoje talente razvijati i unaprijediti nau
zemlju. Potom je uslijedila eksplikacija, esto prekidana
aplauzima i odobravanjem poslanika u Bundestagu, u kojoj
je ponovljeno mnogo toga to je Schaeuble kazao i u FAZ-
u. Izdvojit emo, zbog toga, samo akcente koji su posebno
vani ili su posve novi.
Mnogi muslimani oekuju s pravom da drava razvija sli-
ne odnose i s njima, kao to ih ve ima sa kranskim cr-
kvama i idovskom zajednicom, kazao je Schaeuble, to
je, pak, mnogo kompliciranije, jer muslimani nisu organi-
zirani kao kranske crkve... Otpoeti dijalog je samo po-
etak stalnog dijaloga, nastavio je on, kojeg smo za sada
ograniili na otprilike dvije godine. Kako i u koalicionom
ugovoru stoji, radi se o dijalogu sui generis sa muslimani-
ma u Njemakoj, koji se ne mogu vie posmatrati kao ino-
zemna grupacija, nego su postali sastavni dio naeg dru-
tva. To se mora posredovati i nemuslimanskom dijelu na-
eg drutva. Uostalom, moto Njemake islamske konfe-
rencije je Muslimani u Njemakoj njemaki musli-
mani (Muslime in Deutschland Deutsche Muslime).
Zasjedat emo na dva nivoa, precizirao je Wolfgang Scha-
euble u Bundestagu, u plenumu i u tri radne grupe, kao i
u jednom specijalnom krugu, u kojem e biti predstavnici
savezne drave i komuna, kao i predstavnici organiziranih
i neorganiziranih muslimana. Rezultati rada ovih radnih
grupa trebaju biti prijedlozi za djelovanje, izvueni iz pa-
ljivo uraenih analiza, kazao je Schaeuble. Plenum Nje-
make islamske konferencije bi se trebao sastajati svako
pola godine i na njemu bi se razmatrali rezultati rada rad-
nih grupa, odnosno usvajale preporuke po principu to je
mogueg veeg konsenzusa...
Upravo je vano da smo svi, nae drutvo i javnost, svje-
sni raznolikosti ukupnog islamskog ivota u naoj ze-
mlji. Bit e, kako sam rekao, kameniti put, kojim smo kre-
nuli, i za muslimane i za dravu. Ali, u pluralnoj razmi-
rici imamo i ansu nai rjeenja kako se i islam moe ra-
zvijati u naoj otvorenoj, slobodarskoj i pluralistikoj de-
mokraciji. Spektar konkretnih pitanja, koja e se rasprav-
ljati na konferenciji, je toliko irok koliko je islam razno-
lik u Njemakoj... Nadam se da e se Njemakom islam-
skom konferencijom uspjeti nai ne samo praktina rje-
enja, nego da e se stvoriti vie razumijevanja, simpati-
je, miroljubivosti, tolerancije i, prije svega, vie komuni-
kacije i raznolikosti, ime e se doprinijeti obogaenju
nae zemlje, kazao je u Bundestagu Wolfgang Schaeuble.
Umjesto zakljuka:
prosvjetiteljstvo nema alternative!
Skurilna bushovska interpretacija demokracije u Ameri-
ci, estoki utrbi na raun ve dostignutih sloboda u za-
padnom svijetu, totalni duhovni mrak u iznad polovinoj
veini ovjeanstva, krhko bie zvano prosvjetiteljstvo ili
politika moderna povija se kao prut na vjetru pod udari-
ma fundamentalizama razne vrste, politikih i vjerskih to-
talitarizama istone i zapadne provenijencije. Po miljenju
mnogih znalaca ovih fenomena, radikalna interpretacija
religijskih svjetonazora pretendira da zauzme mjesto ide-
ologija, kako one propale komunistike, tako i liberalno-tr-
ine, koja u najmanju ruku trai novu deniciju u globa-
liziranom svijetu. U desetogodinjoj prii o sukobu civi-
lizacija, iniciranoj Huntingtonovom studijom, pak, otilo
se suvie daleko. Probuen je odijum u zapadnom svijetu
u svezi islamom, to je vie no nepravedno, jer se time pri-
kriva slian trend u drugim religijama. U zemljama poput
SAD, na koje se do juer gledalo kao na kolijevku demokra-
cije, 30 % tzv. novoroenih krana odluuje i o amerikoj
i o svjetskoj sudbini. Posve zaotreno kazano, talibani
ne stanuju samo u Afganistanu, nego u SAD, kojima se
tepa kranska desnica, ali su oni vie od toga. Kao to
je spomenuto, amerika ljevica strahuje od teokrat-
ske drave, ostaje sekularni otok zvan Zapadna Evropa,
iako su misionari s druge strane Atlantika, a ne samo iz
Orienta, svakim danom i ovdje sve prisutniji.
ta se desilo s idejom prosvjetiteljstva u modernom dobu?
Traganje za tim odgovorom bi trebala biti obveza svih mi-
sleih ljudi i svih slobodoljubivih medija, dok jo nije ka-
sno, na toj imaginarnoj zajednikoj fronti bi se morali
nai svi slobodoljubivi ljudi, vjerujui i nevjerujui inte-
lektualci, koji znaju da se u aktualnim priama o su-
kobu kultura radi o klasinoj podvali, ali koja prijeti
da porui samu ideju prosvjetiteljstva. Kantova poznata
maksima, zapravo slogan cijelog prosvjetiteljstva Sape-
re aude! Imaj volju za znanjem. Imaj hrabrosti poslu-
it se vlastitim razumom... dobiva u opisanom okru-
enju i dva stoljea poslije njegove smrti, na izuzetnoj ak-
tualnosti!
Zauujue je, zapravo, slijepilo aktualnih neprikosnove-
nih voa, kojima je Bog ili ideja Boga samo potapalica
za njegovu svakodnevnu (zlo)uporabu. ak i ovdanji ka-
toliki kardinal Karl Lehman (promovirao studijom o Hei-
deggeru) misli da bi se moralo sa svjeom hrabrou pri-
stupiti propitivanju Kantove kritike religije! A neki lozo-
, poput hamburkog profesora lozoje Manfreda Geiera,
tvrde, ak, da se od Kanta moe uiti ne samo o moralnosti
uope, nego i o moralnosti bez Boga!
Naa era je, u stvari, era kritike, kojoj se sve mora podre-
diti, pisao je Kant uz prvo izdanje Kritike istog uma, to
podrazumijeva da se ni religija ne moe oprijeti ovoj kritici,
niti kroz njenu svetost, niti kroz njenu dogmatiku. Dapae,
religija je bila i ostala centralna sporna toka kriti-
kog prosvjetiteljstva, u kritici religije se ogledala i ogleda
zrelost prosuivanja jedne epohe o njenim osnovnim pre-
okupacijama.
Bogu svaka ast, kaimo razumljivije, neka svatko pod tim
pojmom misli ono to mu se dopada, ali religija nije niti
u prolosti, niti u sadanjosti bila ograniena na privatnu
uporabu, niti je puko akademsko pitanje, pa time postaje
nuno da se sagledavaju implikacije religijskog mijeanja u
svjetovne stvari. U suprotnom, pristajemo da budemo ma-
lodobni, maloljetni, na voenje, pokoravanje, to sve nema
puno veze s prosvjetiteljstvom i prosvjeenou ili politi-
kom modernom.
Kantov uveni, maleni spis Odgovor na pitanje: ta je
prosvjetiteljstvo? je kritiki usmjeren upravo protiv
(zlo)uporabe vjere, ali i svih vrsta despotija, te protiv o-
vjekove lijenosti i kukaviluka, protiv latentne spremnosti
na malodobnost i podaniku ulogu u odnosu na skrbnike,
misle brojni lozo i sociolozi irom svijeta! U komplicira-
noj Kantovoj duhovnoj laboratoriji je, naime, prosvjetitelj-
stvo neodvojivo povezano s kritikom religije, pri emu se
ne radi o sporenju o istom idealu nego o genijalnom po-
vezivanju kritike religije i teorije mira, tj. opeljudskom na-
pretku. Uostalom, kako tumaiti drugaije Kantove ekspli-
citne poruke da prosvjetiteljstvo ne zahtijeva nita drugo
do slobodu, i to upravo slobodu od koje e se uiniti jav-
na uporaba, jer se sa svih strana uje samo ne rezoni-
raj! Kant pie: Ocir kae ne rezoniraj, nego egzerciraj.
Poreznik kae: ne rezoniraj, nego plati! Duhovnik: ne rezo-
niraj, nego vjeruj! Kant izrijekom potom kae da je glavna
toka prosvjetiteljstva izlazak ljudi iz njihove samoskriv-
ljene malodobnosti, a to je situirao u u religiozne stvari!
Manfred Geier u Kantovom svijetu, pak, dodaje da vla-
stodrci imaju naroite interese da u ovoj oblasti izigrava-
ju skrbnitvo nad podanicima.
Kant razlikuje prosvijeenu eru, u kojoj je ovjeanstvo u
cjelini sposobno da se poslui vlastitim razumom, ukljui-
vo da sudi i u religioznim pitanjima, i eru prosvjetiteljstva,
u kojoj postoje prepreke prosvjetiteljstvu, a koje se moraju
otkloniti, pie politolog Francis Fukuyama, koji misli da je
Kant prosvijeenu eru predvidio tek s pobjedom nad pro-
svjetiteljstvu neprijateljskom religijom, dakle, u dalekoj bu-
dunosti, isto tako dalekoj kao i u vrijeme Friedricha Veli-
kog! Ako se danas ita paljivo Kantov spis Odgovor na
pitanje: ta je prosvjetiteljstvo?, kae Fukuyama, koji je ste-
kao svjetsku slavu sa studijom o Kraju povijesti, biva se ...
frapirano kako smo jo daleko od toga da ivimo u prosvi-
jeenoj eri. Za Fukuyamu nema dileme da je upravo velika
borba izmeu religije i znanosti pokrenula Kanta ka ovoj ra-
spravi, jer je temeljni problem Kantova vremena bila domi-
nacija crkvenih autoriteta, koja je, u krajnjem, i isprovocirala
borbu za formalno odvajanje religioznih i politikih autori-
teta, s jedne strane, te s druge, oslobaanje individua od uo-
biajenog naina miljenja, koji je bio forsiran od institucio-
naliziranih religija. Ova temeljna promjena je bila tako pot-
puna, tvrdi Fukuyama, i tako je obojila institucije i navike
modernog liberalnog Zapada, da se ona smatra danas samo-
razumljivom. Naravno, crkveni autoriteti egzistiraju kao i
ranije, Papa daje proklamacije o pobaaju ili vanjskoj politi-
ci, te oekuje poslunost vjernika, naglaava Fukuyama, ali
njegov glas je samo jedan meu mnogim u kakofoniji glaso-
va! S tim se, kako se moglo vidjeti, Benedikt XVI. teko miri,
bolje reeno ne miri uope.
Mnogi previaju da prosvjetiteljstvo ne napada vjeru,
nego fundamentalizam, kae, pak, Amerikanka Susan Ne-
iman, profesorica lozoje na univerzitetima Yale i u Tel
Avivu, te aktualna direktorica Einstein Foruma u Potsda-
mu pored Berlina. Autorica zapaene studije Unity of Re-
ason Rereading Kant, iz 1994. godine, ima potrebu na-
glasiti kako se ne radi o sukobu prosvjetiteljstva s pobo-
nou, nego s dogmom i idolatrijom, tj., kako nije pro-
blem vjera, nego autoritarna vjera koja ezne za ko-
nanim rjeenjima. Istinski prosvjetitelji, pak, ne streme
konanim stanjima, znajui dobro da je neophodno trai-
ti uvijek iznova rjeenja, a to je samo mogue ako kultivi-
ramo sumnje, neizvjesnosti i samokritiku.
Apsurdno je, ali istinito, na alost, unato viestoljetne
borbe za prosvjetiteljsku ideju velikim dijelovima svijeta i
dalje dominira vjerski fanatizam, koji zloupotrebljava ide-
ju Boga. Najglasniji u tvrdnji kako nema morala bez Boga
nisu, ak, duhovnici, makar ne posvuda, nego upravo ne-
moralni svjetovnici! Prisjetimo se samo to se sve uradilo
protekle decenije u ime Boga, u ime nacije ili monstru-
ozne pobonosti nekih od glavno-osumnjienih ratnih zlo-
inaca. Zauuje, pak, u pravilu kontroverzno ponaanje
odgovornih ljudi u okrilju vjerskih zajednica, koji naglae-
no toleriraju nakaradnu demonstraciju vjere u Boga no-
vih politikih elita u zemljama bive Jugoslavije. Njihovo
legendarna utnja ili, pak, sudjelovanje u zloporabama vje-
re, ideje Boga i morala, u aktualne politike svrhe, kaimo
otvoreno, nema nikakvih dodirnih toaka s Kantovom ide-
jom prosvjetiteljstva. Izuzev to je upravo takva vrsta po-
naanja bila predmetom Kantove kritike ve daleke 1784.
godine. Uostalom, za poetak, usporediti politiku i vjer-
sku retoriku naih kvazi-politikih i duhovnih elita s Bibli-
jom ili Ku`ranom. Pa usporediti poruke o ljubavi i miru i
Kantov kategoriki imperativ Radi tako kao da bi mak-
sima tvoga djelovanja s pomou tvoje volje trebala postati
opim prirodnim zakonom! Ili, pak, neto malo slobodni-
je interpretirano, ponaaj se tako da ovjeka u sebi i u oso-
bi nekog drugoga u svako vrijeme potrebuje kao cilj, a ni-
kada kao golo sredstvo! Mnogo bi nam se toga kazalo samo
od sebe! Da, krhka je biljka prosvjetiteljstvo, no, njena al-
ternativa je pad u srednjovjekovnu kulturu!
MIIv LnsIt Rour vviir rs:o visr oo voi s:o-
iirc u Uzvicir (ovci ivoi Bviiro), Zivio i u
Svirvu i u Broovou, oo 1,,1. oooir u SR Nir-
rcoi. Roi z Dru:scnr Wriir, WDR, :r z nvoi-
r oiisvovsr iis:ovr, oovisuir sr :u i :ro i
s rir iis:ovir u Svirvu i Broovou. Osir-
c sr vvivoior rr:rizicr rriovciir, s:o ni
vro Srrrzoi Mrnrroiovic Srr, r uriir o sr
ooiiirvi oo vvos:ov nivsr Juoosiviir, i:i o sr
ziiirvi z orvrso :io. Donv ir u ousi, sovo
o Nio R.
I.
N
rr surir o sro, isiir oo 11. o,. zoo1.,
no zasigurno jo od svjetskopovijesnog obrata 1989.
godine, svjedoci povratku religije kao relevantnog
diskurzivnog faktora u sredinje sfere (europskog) diskur-
sa kulture i identiteta, ali posredno i u maineriju politike
prakse. Ukoliko se ova tendencija potvrdi, to bi, tvrde mno-
gi kritiari, znailo vraanje ne samo u predprosvjetiteljs-
ko stanje, kada je u viestoljetnim teorijskim okrajima po-
tisnuta prevlast religije u drutvu i kulturi, nego ak u sta-
dij teoloke politike prije 30-godinjeg rata, kada je religi-
ja ili religijska pripadnost bila motor povijesnih procesa.
Ipak, prolost se nikada ne ponavlja, ma to o tomu misli-
li psihoanalitiari i mitomani, pa se i ovaj revival religije
odvija pod izuzetno izmijenjenim okolnostima moderne,
proizvodei paradoksalna pomjeranja, preinake i udne se-
kularizirane konstelacije jo uvijek nejasne semantike.
II.
Njemaki profesor Ratzinger je po dolasku u Tursku, gdje
je, kako je u izdanju od 29. 11. 2006. godine naslovio, u ka-
tolikim pitanjima uvijek dobro informirani, Frankfurter
Allgemeine Zeitung, naiao na suzdran prijem turski
Hurriyet nazvao ga je drugorazrednim izjavio je kako
se muslimani i krani zajedniki moraju suoiti s izazovi-
ma modernog svijeta, osobito kad je rije o pravdi i milosti.
Papa je za diplomatski hor dodao: Sloboda religije, usta-
vom zagarantirana, uinkovito respektirana, za sve vjeru-
jue ljude, za pojedince i za zajednicu, predstavlja nuni
uvjet za njihov lojalan doprinos u izgradnji drutva. ... Za-
datak civilnih autoriteta svake demokratske drave jeste da
garantira uinkovitu slobodu svih vjerujuih ljudi kao i da
im dozvoli da organiziraju ivot svoje religijske zajednice
(...) U tome je dakako sadrano da i religije sa svoje strane
ne pokuavaju izravno vriti politiku vlast, jer za to nisu
pozvane, a osobito da odustanu od posezanja za nasiljem
kao legimitnim izrazom religijske prakse. (FAZ, 29. 11.
2006.) Retoriki, papino obraanje je vie politikog nego
vjerskog karaktera. Ono to je zanimljivije je neto drugo:
s kojim se arom papa Benedikt poziva na vjersku slobo-
du, na princip razdvajanje vjere i politike, zapravo na se-
kularizaciju, a da istodobno, u trenutku, dok to govori,
nastupa upravo kao predstavnik svjetske politike. Dok
u mnogim relevantnim vladama u svijetu dominira vjerski
retoriki diskurs, s kojim se oigledno ne samo opravdava-
ju politike odluke nego i motiviraju, vrhovni vjerski au-
Povratak religije
i kultura prevoenja
O sekularnoj translatologiji profesora Ratzingera,
opsjednutosti izvornikom i monoteistikim identitetima
Bosansko-herecegovaki identitetski konikti zapravo su rezultat
potenciranja tog religijskog supstrata neprevodivosti u domenu etnikog.
Da su ovdje religijske institucije i etnocentrizmi uli u tako skladne koalicije,
uope nije zauujue, tavie, to je savim logino. Jer i jednima i drugima
zajednika je antisekularistika paradigma istog izvornika
Vahidin Preljevi
toritet zapadnog svijeta se u svom verbalnom stilu oslanja
na naslijee prosvjetiteljstva. Paradoksalnost papine uloge
sastoji se u tome to on oboruan sekularistikom retori-
kom nastupa kao politiki predstavnik kranskog svijeta
u projekciji sukoba civilizacija. Papa se sve vie doivlja-
va kao voa (Jan Ross, Die Zeit, 30. 11. 2006.) zapad-
ne kulture. Jesmo li to svjedoci jednog daljeg zaotravanja
teokratskog obrata u globalnoj politici, ili je pak kran-
stvo na pragu potpune sekularizacije? Devad Karahasan je
jednom rekao kako Balkan uope ne zaostaje za ostatkom
Europe, nego ak u tendencijama koje ispoljava, ide korak
ispred. U junoslavenskim ratovima smo doivjeli kako se
vjerske zajednice stavljaju u slubu politike. Nije li to upra-
vo sad papina uloga?
Ili je stvar pak znatno sloenija? Povratak crkve u polje po-
litike ne mora znaiti nuno i povratak kranskoj vjeri, a
pogotovo ne njezinim moralnim kodeksima; prije e biti
da je posrijedi oajnika potreba za simbolikim sreditem
vlastite kulture, koje Zapad nalazi samo u svom kran-
skom nasljeu, odnosno pontikatu koji slikom, rijeju i
naracijom, treba otjeloviti logos i mythos zapadnih vrijed-
nosti, vie no to to moe ijedna druga politika institucija
ili linost, i to zbog toga to moderna nije uspjela izgraditi
novu mitologiju (Schelling/Hegel/Hlderlin 1795. godi-
ne), usprkos tome to nije nedostajalo lucidnih uvida u po-
trebu za izgradnjom iste (Friedrich Schlegel u Besjedi o po-
eziji 1799. godine). Ogromni simboliki decit zapadno-
europske civilizacije primorava je da posegne za mitolo-
kim rezervoarima iz naoko davno prevladanih vremena.
Iz te potrebe za simbolikom reprezentacijom u ovo doba
krize, dananji papa se tako inscenira kao vodei reprezen-
tant prosvjetiteljskog nasljea. U dugoj panekumenistikoj
epohi Ivana Pavla II., u kojoj se nakon sloma istonog blo-
ka, nazirao kraj povijesti (Francis Fukuyama), Petrov na-
sljednik je na talasima pop-poetike devedesetih, putao go-
lubove, vozao se u papamobilu, muzicirao, pratao, ispri-
avao se... Sada, kada se povijest ponovno zakotrljala, ovaj
put kao tisuljetni konikt civilizacija, Woytilin nasljednik,
bavarski profesor, ukljuuje se u identitetske borbe pozi-
vajui muslimanski svijet da uini korak koje je kranstvo
moralo uiniti na poetku prosvjetiteljstva, pri emu se to
odnosi na respekt prema tekovinama moderne: ljudskim
pravima, slobodi miljenja, i ispovijedanja vjere (FAZ, 23.
12. 2006.). Papin pokuaj da odredi granice sekularizacije,
uz koju on naoko izriito pristaje, izuzetno je zanimljiv teo-
rijski doprinos shvaanju moderne kao kulture prevoenja:
irirana uvjerenja kranske vjere, moraju se prevesti
u jezik sekulariziranoga svijeta, no istodobno se spoznaj-
na snaga, tj. racionalni um, koji je od prosvjetiteljstva 18.
stoljea ubiljeio nezamislive uspjehe, ne smije zatvoriti
u sebe, nego se mora otvoriti za stvaralaki pra-um (Ur-
Vernunft), pojam koji je sigurano inspiriran heraklitov-
sko-ivanovskim logosom. Nije li ve sam ovaj pojam stva-
ralakog pra-uma ogledan primjer prevoenja u seku-
larno? Je li to prevoenje zapravo sosticizam, navlaenje
dezorijentiranih zapadnih intelektualaca na tanak led pro-
svjetiteljskih fraza, ispod koje se krije nepregledno more
srednjevjekovne religioznosti? Ipak, to pitanje ima smisla
samo ukoliko se uistinu pretpostavi jedno shvaanje jezika
kao instrumenta; ve i sam regensburki govor je pokazao
koliko je retorika postala autonomna, bez obzira na namje-
re koje se iza nje kriju.
Papinom pozivanju na razum i kulturno-povijesnu pre-
kretnicu prosvjetiteljstva valja pridodati jo jedan kurio-
zum, koji dosad nije izazvao osobitu pozornost. U obrazla-
ganju svog odbijanja istospolnih zajednica, papa ne pote-
e za prastarim arsenalom optubi o grijehu prema Bogu,
ve namjesto teocentrine koristi antropocentrinu argu-
mentaciju: Ako se ovjek eli emancipirati od vlastita ti-
jela, onda e na kraju unititi sam sebe. Protrljajmo oi:
prvi ovjek institucije koja je za dugi niz stoljea odredila
i njegovala rascjep izmeu tijela i svijesti u europskoj kul-
turi, u ijoj teologiji negativno poimanje seksualnosti zau-
zima sredinje mjesto upravo on staje u odbrane prirod-
nosti ljudskog tijela, upozoravajui na njegovo obezvrei-
vanje i rastuu virtualiziraciju. Neka je i ovo akt sosticira-
nog prevoenja u jezik sekularnog svijeta za pobornike
istospolnih zajednica ovaj eko-lozofski papin argument
sigurno predstavlja teorijski izazov.
III.
Povijest odnosa religije i estetike kao povijesti
prevoenja i sekularizacije pouna je i za dananje
preispitivanje famoznog povratka religije. Kada su Ber-
tolta Brechta 1928.godine pitali koje je literarno tivo na
njega ostavilo najdublji dojam, on je spremno odgovorio:
Neete mi vjerovati, ali to je Biblija.
1
Najprezentativniji
autor knjievne ljevice u Njemakoj, koji je ve tada bio
prostudirao i Marxa, i koji je dakako dijelio nesumnjivo jed-
nu od kljunih teza marksistike teorije, naime, da je reli-
gija opijum za narod, kao svoje inspiracijsko ishodite, da-
kako uz dobru dozu vragolije, ali ipak vjerodostojno, navo-
di sredinji tekst jevrejsko-kranske vjerske tradicije. Ui-
stinu, ako motivski i ikonografski istraimo Brechtov opus,
naii emo na brojne tragove biblijskih spisa, pa i ustanovi-
ti da je i njegova prva drama nosila naslov Biblija.
Brecht se moe uzeti samo kao reprezentativni primjer
brojnih drugih njemakih i europskih autora izrazito seku-
larne provenijencije koji u svojim tekstovima koriste mo-
tivski i simboliki arsenal jevrejsko-kranskog naslijea ili
se na metarazini strukturne koncepcije pokazuju kao naiz-
gled ovisnim o njemu.
Jedan od znanstvenika koji je najzasluniji za to to je
ovaj problem stavljen u fokus istraivanja jeste njemaki
1) T. O. Brandt, Die Vieldeutigkeit Bertolt Brechts. Heidelberg 1968, str. 13
knjievni historiar Gerhard Kaiser koji jo davne 1958.
godine
2
u kontekstu svog idejnopovijesnog istraivanja
problema odnosa patriotizma i protestantizma u 18.
stoljeu iznio tezu koju i danas zastupa, a koja se sastoji u
tome da najkasnije u prosvjetiteljstvu dolazi do kljunog
prijeloma u pravcu denitivne sekularizacije knjievne
produkcije, u kontekstu poznatog otaravanja (Max We-
ber) modernog svijeta, u kojemu dolazi do slabljenja onih
opevaeih normi koje su se u ovoj ili onoj mjeri oslan-
jale na transcendentnu arhitekturu kranske dogme. Taj
tada otvoreni vakum onostranosti ni do danas nije popun-
jen, ali je ispunjavan raznim ideolokim matricama, od na-
cionalizma, do faizma, komunizma pa i sadanjom, istina
sadrajno i idejno oskudnom ali ipak: ideologijom trita i
kapitala.
No, Kaiser ne ostaje tek pri konstataciji ovog opepoznatog
fenomena. On dolazi do naoko paradoksalnog uvida da
kranstvo, usprkos rapidnom gubljenju svog utjecaja
na ivotni svijet i smislotvorne koncepcije, ili moda ak
usprkos tome, i u doba sekularizacije razvija svoju ogrom-
nu kulturotvornu snagu, pa komparativnom analizom
brojnih kljunih tekstova moderne knjievnosti omoguuje
uvid u neprekinutu ako ne pojaanu prisutnost kranskih
motiva i slika. Prodor sekularizacije nije ponitio funkciju
kranstva kao kulturalnog spojnog okvira:
Kulturalna snaga kranstva bez prekida djeluje i preko
epohalnih pragova zapadnog sijeta. Pravac proboja pros-
vjetiteljstva, istina, smjera na umstvenu autonomiju i sa-
moutemeljivanje ovjeka, koje znai ne samo emancipaci-
ju od crkve nego i od samog kranstva. Od tada, vie nita
nije kao prije. Meutim, svaki korak dalje od centriranja
drutva i kulture u crkvi i kranstvu, kao to je ono posto-
jalo stoljeima, imalo je za posljedicu i posijavanje/raspro-
stiranje kranstva
3
Kranstvo i antika, navodi dalje Kaiser, predstavljaju kul-
turalne spojne okvire moderne evropske knjievnosti. Pri-
tom, slikovni svijet i motivski arsenal kranstva razvija
znatno intenzivnije djelovanje, djelomice i zbog toga to je
neposrednije prikljuiviji za modernu ono je bio izravni
suprostavljeni poligon na kojemu se razvijalo moderno mi-
ljenja i moderna knjievnost -, a djelomice i zbog toga to
je antika prisutna tek posredno, historijski transgurirana.
Dodue, Kaiser priznaje da se kranski motivi i slike jav-
ljaju u sasvim novim kontekstima, da je pritom zapra-
vo na djelu funkcionalizacija religijskog naslijea, te da se
ini da ono u knjievnoj produkciji moderne ima jo samo
estetsku vrijednost. Meutim, upravo u tome Kaiser, ina-
e osvjedoeni kranski vjernik, vidi i potencijal kran-
2)G. Kaiser, Pietismus u. Patriotismus im literar. Dtl. Ein Beitr. zum Pro-
blem d. Skularisation. Frankfurt 1973.
3) Gerhard Kaiser: Christentum und skulare Literatur Originalbeitrag
erschienen in: Stimmen der Zeit Bd. 216 (1998), S. 3-16, ovdje str.3.
skih slika i guracija koje, takorei iznutra, dekonstruira-
ju sekularni impetus prosvijeenih modernih autora. Kao
primjer Kaiser navodi poznatu Lessingovu dramu Nathan
mudri koja se esto tumai tek kao poetski pledoaje za to-
leranciju meu religijama, premda se, prema Kaiserovom
miljenju, temeljnijim idejnim slojem, iz kojeg ideja sno-
ljivosti/tolerancije tek proizlazi, zasniva na vjeri u posto-
janje boijeg poretka. Ono se, po tom vienju, iskazuje u -
guri oca iz parabole o prstenu koju Nathan mudri pripovi-
jeda Saladinu.
Figura oca, naravno, ne moe sakriti svoje korijene u mo-
noteistikom, prije svega, kranskom spremitu slika gdje
o Bogu govori kao o ocu. Mada Kaiser ovo dalje ne izvodi,
uistinu bi jedna metaforoloka analiza Lessingove drame
pokazala kako gura oca ne ostaje samo izolirani semanti-
ki element, nego da dominira strukturom cijele Lessingove
drame, iju okosnicu ini upravo lik Nathana, iji se kon-
cepcija upravo zasniva na metafori oinstva i ija je mu-
drost neraskidivo povezana s njegovim oinstvom.
Lessing je bio jedan od vodeih prosvjetitelja, te jedan
otar protivnik dogmatskih strujanja unutar protestant-
ske crkve, poznate su, recimo, njegove polemike s hambur-
kim pastorom Goezeom. On je bio i autor kontraverznog
spisa o Odgoju ljudskog roda, u kojemu je prosvjetiteljsko
poimanje religije, u skladu s, kako kae Jrgen Mittelstra-
ss, idejom umstvene samostalnosti
4
, ilo u pravcu doki-
danja postojeih tzv. pozitivnih religija i zasnivanju jedne
iste religije uma. Isto tako, ne treba zaboraviti ni injeni-
cu da se Lessing deklarirao kao spinozista tj. kao neka vrst
protopanteiste, kako to prenosi Jacobi, to je, kao to je po-
znato, vodilo u estoku polemiku s Mendelssohnom, u du-
hovnoj povijesti obiljeenom kao spor, predigrom za ka-
sniji spor oko ateizma (Fichte, Jacobi), koji se moe uzeti
kao kljuan za razumijevanje religije u ranom njemakom
idealizmu.
Pa ipak, Lessing je u svom poetskom djelu upuen na mi-
saone gure kranskog naslijea, koje, ini se, prosvjeti-
teljsku zamjenu paradigme Boga paradigmom samo-
stalnog, umom voenog, ljudskog subjekta, i cijeli pro-
svjetiteljski koncept religije nanovo vraa u okrilje (kran-
skog) monoteizma.
Model oinstva uistinu je nespojiv s apsolutiziranjem um-
stvenog subjekta, budui da pretpostavlja jednu nadreenu
praistinu, jedno ishodite, arhe, koje sinove i kerke vee za
jedno sredite, koje se nalazi izvan dosega ljudskog uma.
Jer, ne zaboravimo, pravi prsten je izgubljen, nerazluiv od
njegovih kopija, dakle semantiki neodrediv, sve su to atri-
buti koji pripadaju monoteistikom Bogu. Ovom prilikom
se moemo pozvati na poznato psihoanalitiko vienje po-
vezanosti oinstva odnosno roditeljstva i religije. I kod Fre-
uda, a kasnije, uza sve razlike, i kod Lacana, otac simbo-
4) J. Mittelstrass: Neuzeit und Aufklrung. Berlin; New York 1970, str.2.
lizira vjeiti zakon, sredinji simboliki sustav, ije se
introniziranje uvijek vri uz pomo, da tako kaemo, dis-
kursa onostranog. Makar se ne slagali u pojedinosti s psi-
hoanalitikim poimanjem religije, nedvojbeno je da gu-
ra oinstva povezana s protoreligijskim i mitolokim dis-
kursom mudrosti
5
pozicionira jednu istinu koja je od sa-
mog poetka postavljena izvan subjekta, ona implicira du-
obrije, vodstvo (Kant), autoritet, sve je to u potpunu
neskladu s idealom prosvjetiteljske subjektivnosti koja se
treba osloboditi vanjske stege i koristiti se vlastitim razu-
mom bez vodstva drugog (Kant)
6
.
IV.
Treba li na osnovu toga zakljuiti da prosvjetiteljsko detro-
niziranje Boga i introniziranje slobodnog uma, u podruju
estetskog ponovno vodi natrag ka religiji? Da li posvema-
nja sekularizacija, koja ubrzano napreduje od 18. stoljea
naovamo, religiozno izdvaja iz sfere ivotnog svijeta i nje-
gove potencijale ubrizgava u estetsko? To moemo tvrditi
samo ako zanemarimo osobenost estetskog (G. Lukacs),
njegovu, usprkos svim interdependencijama, sutinsku au-
tonomnost. Estetsko iskustvo, kae R. Bubner, doivljava
smisao i ujedno se odrie mogunosti da se ovoga smisla
dokopa s onu stranu iskustva. Mogunost zahvaanja (smi-
sla) ostaje zatvorena. Ustrajavanje u ovoj napetosti ustvari
i ini estetiko iskustvo u svojoj cjelini.
7

Naalost, to je ono to teolozi i pravovjerci esto zaborav-
ljaju: Lessingova ovisnost o jevrejsko-kranskoj paradi-
gmi oinstva, samo je izraz naslonjenost na fundus pam-
enja jedne kulture, u kojoj slike i gure iz vjerskog naslje-
a, dakako igraju znaajnu ulogu, ali su ve odavno liene
svakog religioznog sadraja. Osnovna greka u utvrivanju
(pravo)vjernosti nekog estetskog produkta, kako se to i
kod nas ini, u posljednje vrijeme u debati o romanu Vje-
nik Nedada Ibriimovia, sastoji se u uvjerenju da rijei
i forme posjeduju neko sutinsko znaenje koje zadravaju
u svakom kontekstu. Iz ovog prosijava zabrinjavajui pre-
zir prema estetskom, prema onome iji se smisao i sastoji u
tome da nam otvori svijet bez vrstog smisla, jer bez te per-
spektive, teko bi i shvatili to u krajnjem znai sloboda.
Umjesto ovisnosti estetskog o religijskom puno je blia
kulturnopovijesnoj istini obrnuta tvrdnja: Religijsko, op-
tereeno bremenom smisla, zapravo je osueno na to
da se preobrazi u estetsko, i tek tim aktom prevoe-
5) Jan Assmann: Tod und Jenseits im alten gypten. Mnchen 2001., str.
9-11 Vidi i J.A.: Das kulturelle Gedchtnis. Schrift, Erinnerung und poli-
tische Identitt in frhen Hochkulturen. Mnchen 1992, str.141. Usp. I
Jan Assmann: Kulturno pamenje. Pismo, sjeanja i politiki identitet u
ranim visokim kulturama. Prijevod Vahidin Preljevi. Zenica 2005.
6) Immanuel Kant: Beantwortung der Frage: Was ist Aufklrung? Werke
in zwlf Bnden. Herausgegeben von Wilhelm Weischedel. Frankfurt am
Main: Suhrkamp, 1977., Bd. 11, str. 53.
7) R. Bubner: sthetische Erfahrung, Frankfurt 1989.
nja (Joseph Ratzinger), dakle tek u sekularizaciji, na-
lazi svoje opravdanje. Tek kad postane graa umjetni-
kog djela, ono se upisuje u kulturu, obogauje tradiciju, iri
nae mogunosti.
Vjerojatno niko taj projekt estetiziranje religioznog izu-
zimajui romantiare poput Friedricha Schlegela i Novali-
sa
8
- nije upornije provodio od Friedricha Nietzschea:
Umjetnost se uzdie tamo gdje religije slabe. Umjetnost
preuzima veliku koliinu osjeaja i ugoaja proisteklih iz
religije, ona ih prima k srcu i time i sama postaje dublja,
duevnija, tako da je sposobna prenijeti uzvienje i oduev-
ljenje, to prije toga nije mogla.
9

Drugim rijeima: Umjetnost nije kulturnopovijesni su-
rogat religije, ve njezin prirodni nastavak. Pod uvje-
tima sekularizacije, religijsko jedino i moe kao kultur-
no relevantno preivjeti u estetskom; time ono moda u
umjetnosti i nalazi svoj krajnji izraz. Sjetimo se prvih obli-
ka umjetnosti, zidnih crtea, maginih formula, tzv. reli-
giozne umjenosti u srednjem vijeku: susret s numinoznim
kao fascinans
10
, kad god bi on teio izrazu, ispoljenju, jedi-
ni mu je mogui ventil bila umjetnost u najirem smislu te
rijei. Pretvaranjem u estetsko, religija nuno postaje dio
kulturnog pamenja, ogromnog imagolokog arhiva, koje
nam daje okvir, ali koji neprestano preoblikujemo i irimo.
V.
Sekularizacija je stoga jedini put kojim religija uope moe
krenuti, alternativa tomu jeste misticizam, usamljena po-
traga za boanskim u sebi ili van sebe. Ovaj otklon od svi-
jeta, bio on u obliku gnostikog prijezira prema svemu pod
kapom nebeskom, ili u obliku asketske negacije postojeeg,
jo ne predstavlja negaciju sekularizacije. Ona nastupa tek
sa svojevrsnim religioznim nihilizmom, kojem oigledno
podlijeu oni koji u ime nekog Boga razaraju i ubijaju. U
njemu je i korijen svakog religijskog ekstremizma: u njego-
vu ustrajavanju - na ne perspektivnoj distanci, jednom bit-
nom uvjetu slobode, kojemu su nas nauili grki stoici, ra-
nokranski i ranoislamski gnostici - nego na ontologizi-
8) Nekoliko fenomena lozojske, te openito duhovne i kulturne povije-
sti koje zatiemo u razdoblju oko 1800., dakle, na kraju stoljea prosvje-
titeljstva, upuuju na to. Prije svega, ovdje mislim na istaknutu poziciju
koju estetsko odjednom zadobiva u ovom razdoblju, kod Kanta, u ranom
romantizmu, kod Schellinga, a posebno na projekat nove mitologije u
Najstarijem sistemskom fragmentu njemakoga idealizma, ije autorstvo
kako znamo ni do danas nije sasvim razjanjeno, gdje je rije o estetskoj
religiji ili o nastavku tog projekta u jenskom krugu romantiara ili kod
kasnijeg Hlderlina. U tom kontekstu koritena je i sintagma umjetni-
ka religija (Kunstreligion). O genezi ove sintagme vidi izmeu ostalog.
Bernd Auerochs: Die Entstehung der Kunstreligion.Gttingen 2006.
9) Friedrich Nietzsche: Werke in drei Bnden. Herausgegeben von Karl
Schlechta. Mnchen 1954. Bd. 1. str. 547.
10) Rudolf Otto: Das Heilige. ber das Irrationale in der Idee des Gttli-
chen und sein Verhltnis zum Rationalen. Mnchen 1947, str. 39 i dalje.
ranju te distance, vjerovanju da je svijet u cjelini ili bilo
ko ili to u njemu, denitivno otpalo od Boga, te kao ta-
kvo vie nije vrijedno postojanja. Tu matricu nalazimo u
svim moguim varijacijama, od ritualnog kolektivnog sa-
moubojstva apokaliptikih sekti preko rasizma do naciona-
lizma, ili onog to danas sasvim pogreno nazivamo fun-
damentalizmom. Smrtna ozbiljnost takvih koncepata, na-
ravno, iskljuuje estetiziranje: ruenje Budinih statua u Af-
ganistanu samo je ekstremni primjer jednoga pogleda na
svijet, ije varijacije moemo pronai i u masovnoj histeriji
koja je pratila Den Brownov DaVincijev kod, roman koji je
(slino kao i lm, napravljen po njemu) lien svakog estet-
skog naboja i smisla, kao uostalom i armativna i negativ-
na recepcija koja ga je pratila.
VI.
Forsirani povratak religije u apsolutnom je nesrazmjeru
sa njezinim stvarnim mogunostima, barem na nain na
koji ih artikuliraju dananje vjerske zajednice. Opi vri-
jednosni vakum, nastao nakon smrti Boga, one ne mogu
ponovno popuniti ve zbog toga jer su sa svojim teologi-
jama jedne istine, strogog razlikovanja dobra i zla, ukida-
njem svjetovno utemeljenog boanskog mnotva i uvoe-
njem jednog Boga tek i otvorile vrata nihilizmu. Potraga za
orijentacijom i smislom, religiozno, mitoloki i ili razum-
sko-etiki utemeljena, nepovratno je dospjela na razinu in-
dividualnog izbora, vrsto sredite je izgubljeno, izbavlje-
nje se vie ne nudi na pladnju i to je moda i najsretnija
okolnost moderne. Moda upravo lozofski racionalist Ra-
tzinger to najbolje shvaa, i moda je u tome i smisao nje-
govog projekta sekularnog prevoenja, pod uvjetom da je
i Ratzinger svjestan toga da je izvornik, poput Lessingo-
va prvobitnog prstena, zauvijek izgubljen, te da su prijevo-
di jedino ime raspolaemo u moderni. Sekularna kultura
i nije nita drugo do kultura beskonanog prevoenja
11
,
gdje su svi iskazi ujedno i mogui predtekstovi buduih
iskaza. Svi smo mi ve odavno izgubljeni u prijevodu, i bit
emo to jo beskonano dugo. Premoivanje nesvodivih
razlika, odnosno ukidanje prevoenja, mogue je samo na-
siljem. Pogotovo to vrijedi za dananje religije. Jan Assma-
nn e u svojoj kritici monoteizma istaknuti kako je politei-
stiko doba ve zbog toga bilo obiljeeno religijskom tole-
rancijom, zato to su bogovi razliitih kultura bili prevodi-
vi jedni u druge, npr. boginja Astarta u Itar, Itar u Afrodi-
tu, a ova u Veneru, zadravajui svoju tradicionalnu poseb-
nost
12
. Tek s uspostavljanjem matrice jedne istine, tek s
11) O kulturi kao prevoenju u jeku translational turn-a vidi: Doris Ba-
chmann-Medick. Cultural turns. Neuorientierung in den Kulturwissen-
schaften. Reinbeck bei Hamburg 2006, str. 238-283.
12) Od brojnih publikacija izdvojimo samo najnoviju: Jan Assmann: Mo-
notheismus und die Sprache der Gewalt. Wien 2006. Vidi i Assmannov
intervju Spiegelu od 22.12.2006, str. 118-119 pod naslovom Eine neue
Form der Gewalt. Der gyptologe Jan Assmann ber die Intoleranz der
monotheistischen Religionen.
kultom originala, koji drugaije i nije mogao biti ovjerov-
ljen do onostranim potpisom - tek dakle s tim antisekular-
nim inom javlja se i fenomen religijski motiviranog na-
silja. Svi interreligijski dijalozi koji se danas vode, ukoliko
ne pou od priznanja ovog pragrijeha monoteizma, osu-
eni su na neuspjeh. Identitetski problemi, s kojima se da-
nas suoavamo, ne mogu se rijeiti uz pomo modela koji
ih je generirao.
VII.
U tom smislu, i bosansko-herecegovaki identitetski kon-
ikti zapravo su rezultat potenciranja tog religijskog
supstrata neprevodivosti u domenu etnikog. Da su ov-
dje religijske institucije i etnocentrizmi uli u tako skladne
koalicije, uope nije zauujue, tavie, to je savim logi-
no. Jer i jednima i drugima zajednika je antisekularistika
paradigma istog izvornika. Dokle god nae razne identi-
tete ne shvatimo kao nesvodive hibride, koji nisu tek puki
prostori mijeanja supstancijalnih estica, kako to sugerira
naivni multikulturalizam u svojim katkad neukusnim lau-
dama razlici, ve kao prostore labilnih granica u kojima se
neprestano odvijaju procesi prevoenja, dotle emo imati
rat svih protiv svih, u kojem e vladati predmoderni prin-
cip etnopravde. Valja imati na umu: ne relativizira se jedna
apsolutna istina drugom apsolutnom istinom, nego uope
sekularizirajuim ukidanjem totalitarnog polaganja prava
na taj original.
Sticanje takve svijesti je dug i nedovriv proces. Jeftina kri-
tika islama i kranstva, vokabularom i epistemologijom
obiajnog socijalizma, ili iz perspektive civilizacijske ili te-
oloke nadmonosti, taj proces ne moe pokrenuti. Nama
je zapravo potrebna jedna dubinska debata o monotei-
stikim korijenima naih identiteta. Trend povratka re-
ligije u diskurs je moda i ansa da ponovno razmislimo o
tim kulturnim pretpostavkama. Vie je nego neizvjesno da
li emo je iskoristiti na produktivan nain.

VnuIoI PuvI)vvIt (1,;., Bvco), sis:r:
orvris:ici Fiiozorsor rui:r:u u Sv-
irvu. Mois:vivo o irrcor vor:izru, visr
oo:ov: o :irirsos:i u nrcoi roorvi. A:ris:
vo uvirvriu, nuris: vo ovvroiriiriu, Mi::r-
iruvovric vo cioios:i. Nrr is: vvo:iv
nioriir.
R
iir:o oii vvonirr suvvrrroo sviir: u
posljednje vrijeme privlai toliko pozornosti koli-
ko sprega religije i nasilja. O tome se uestalo ra-
spravlja u politikoj areni, ali i na sajmovima knjiga. Tek
nekoliko desetljea ranije vjerovalo se da e modernost
uiniti religiju suvinom religija je vrijedila kao neto
u emu je ovjek uskraen i okrnjen u vlastitom dostojan-
stvu, neto nezrelo i djetinjasto. Prisjetimo se: injenica da
je outio sram kada je bio zateen u molitvi ve je za Kan-
ta bila dostatan prigovor protiv molitve i religije openito.
1

Ne podlei kunji heteronomije, ne priznati normativnost
iemu izvan vlastite autonomije, zalagati se za emancipaci-
ju od bilo koje vrste institucionalizma sve je to u bitno-
me odredilo graanski subjekt u Europi nakon prosvjeti-
teljstva. Meutim, religija otada nije ni uzmaknula ni ie-
znula, ve je suprotno svim oekivanjima postajala sve
vanijim, ukoliko ne i presudnim imbenikom svjetske sta-
bilnosti ili nestabilnosti, rata ili mira.

1. Karika koja nedostaje?
Pad aha Reze Pahlavija i uspjeh islamske revolucije u Ira-
nu 1979. po prvi put su ozbiljnije uzdrmali tezu o zane-
1) Zanimljivo promiljanje o sramu i ljudskoj savjesti nalazi se i kod D.
Bonhoeera, od kojeg preuzimam navod o Kantu i molitvi. Usp. Ethics, A
Touchstone Book, New York, 1995., 21 56.
marivim uincima religije u drutvenom ivotu, osobito u
unutranjoj i vanjskoj politici pojedinih drava.
2
Ukoliko su
i tada postojale dvojbe, ve sredinom 90-ih postalo je oi-
to da zanemarivanje religije u strateko-analitikim pristu-
pima i vanjsko-politikoj praksi nije mogue provesti bez
ozbiljnih posljedica. Primjeri sukoba diljem svijeta i poja-
va novih fundamentalizama navoeni su u prilog krhkosti i
nedoraslosti uvrijeenih interpretirajuih shema. Pokazalo
se da religije nisu kako se redovito smatralo samo ka-
talizatori sukoba i nasilja u svijetu, ve i znaajan, mahom
neiskoriteni mirovni potencijal.
3
Ipak, povratak religija u
javni diskurs, kako primjeuje A. Riccardi, sloen je proces
koji zasluuje razboritu a ne instrumentalnu panju, osim
ako se ne eli mahati avetima s ciljem da se stvaraju igre su-
protstavljanja.
4

Danas rijetko postoji dvojba o odnosu religija spram nasi-
lja kao sociokulturne pojave, religije su oduvijek bile
2) O tome kako su u navedenom sluaju strateko-analitike pogreke
uvjetovale pogrenu vanjsko-politiku praksu amerike administracije,
vidi James E. Bill, Te Eagle and the Lion: Te Tragedy of American-Irani-
an relations, Yale University Press, New Haven, 1988.
3) Usp. Douglas Johnston i Cynthia Sampson (ur.), Religion, the Missing
Dimension of Statescraft, Center for Strategic and International Studies,
Oxford University Press, Oxford / New York, 1994.
4) Andrea Riccardi, Religije u XX. stoljeu izmeu nasilja i dijaloga, u:
Juki, 28/29 [1998./99.], 24-25.
Kunja razlike
u svijetu pretpostavljene
jednakosti
Treba odustati od poriva da vlastitu ugroenost i patnju izlaemo
politikim trgovinama. Izlaz iz pakla autoreferencijalnog iskustva nee
biti mogu ukoliko izostane govor o patnji drugoga kao pretpostavci i
uvjetu nae istine o drugome
Entoni eperi
povezane s nasiljem, iako po svojoj biti nisu nasilne.
5

Ipak, nasilniki potencijal religija redovito se isticao na te-
tu mirovnoga. Preuivala se proroko-kritika uloga i mi-
rotvorna snaga religija, kao i neslueni potencijal pri spr-
jeavanju nasilnih sukoba i izgradnje nasiljem opustoe-
nih drutava.
6
No, ukoliko je religije mogue instrumen-
talizirati za nasilje, nije li potrebno dodatno uvrstiti vla-
stitu autonomiju, propovijedati toleranciju i bolji odgoj za
lainost? Ne treba li samo ojaati ekonomiju i liberalizira-
ti trite, pritom malo kalkulirati s ljudskim nagonom stje-
canja, pa e i nasilje, tj. religija postati suvina srazmjer-
no porastu opeg blagostanja: to su dvojbe nekih. No, ta-
kva i slina razmiljanja oslanjaju se na pojednostavljeno,
karikaturalno shvaanje religije kao neega natranjakog
i preivljenog, neega redovito konzervativnog spram bu-
dunosti, dogmatski-statinog i tromog. Radije nego kata-
lizatori pozitivnih mijena, religije su doivljene kao inhi-
bitori, smetnja napretku i glavni pobornici statusa quo u
dananjem svijetu. Meutim, religije mogu biti nositeljice
protesta i reakcije na postojee stanje, s tenjom za novim
i nesluenim mogunostima.
7

2. Pribjeita u svijetu od stakla
Pojava obnoviteljskih tradicionalizama ne proizla-
zi samo iz loe simbioze religija i sekularne modernosti.
8

Netom postavljajui interpretacijsku zadrku spram pojma
fundamentalizma, treba iznova pretresti miljenje prema
kojem se takva pojava unaprijed otpisuje kao natrana i fa-
natina. Ono to se dogaa diljem svijeta posljednjih go-
dina, istie A. Maalouf, trebalo bi nas uiniti nepovjerlji-
vima svaki put kada se neki pojam od opeg znaenja ko-
risti u okviru sukoba koji ima obiljeje identiteta.
9
Porivi
fundamentalizma moda jesu reakcionarni, ali to jo uvijek
ne znai da njegovi pobornici prieljkuju izgradnju vlasti-
tog teokratskog protusvijeta. Tenja je redovito skromnija
i tie se mogunosti stvaranja neke vrste pribjeita, odno-
sno povlatenog prostora za ouvanje granica koje moder-
nost rastae.
10
tovie, niti jedno ljudsko iznaae, niti jed-
na ideologija bilo sekularna ili religijska nije sama po
5) Usp. Edward Schillebeeckx, Religion und Gewalt, u: Concilium, 1997,
br. 4, 565-578.
6) Usp. R. Scott Appleby, Te Ambivalence of the Sacred. Religion, Violen-
ce, and Reconciliation, Rowman & Littleeld Publishers, Lanham, 2000.
Na slian problem u kontekstu procesa pomirenja u Bosni i Hercegovini
ukazao je i Stephen R. Goodwin, kojega sam prije nekoliko godina imao
ast osobno upoznati i razgovarati o pozitivnom doprinosu religija u pro-
cesu pomirenja. Usp. Stephen R. Goodwin, Fractured Land, Healing Nati-
ons. A Contextual Analysis of the Role of Religious Faith Sodalities Towar-
ds Peace-Building in Bosnia-Herzegovina, Peter Lang Europischer Ver-
lag der Wissenschaften, vol. 139, Frankfurt am Main, 2006.
7) Usp. A. Riccardi, nav. dj., 26.
8) R. Scott Appleby, nav. dj., 90.
9) Amin Maalouf, U ime identiteta nasilje i potreba za pripadnou,
Prometej, Zagreb, 2002., 138.
10) Usp. Emmanuel Sivan, Te Enclave Culture, u: Fundamentalisms
Comprehended, Martin E. Marty i R. Scott Appleby (ur.), University of
Chicago Press, Chicago, 1995., 16-18.
sebi oslobaajua, ve je to (uvijek djelomino) po svojim
uincima. Sve ih je mogue zlorabiti, i sve imaju okrvavlje-
ne ruke: komunizam, liberalizam, nacionalizam, svaka od
svjetskih religija, pa i sama svjetovnost. Nitko vie ne po-
sjeduje ukoliko je ikada posjedovao monopol na fana-
tizam i humanizam. Ukoliko elimo osvijetliti taj problem
novim i korisnim uvidom, predlae A. Maalouf, potrebno
je na svakoj razini voditi rauna o uravnoteenom pristu-
pu.
11
Ukoliko ne elimo upasti u zamku lanog obranatva
i hipokrizije, treba rei (s iskrenim aljenjem, pretpostav-
ljam): uistinu je mogue grijeiti, mogue je biti kriv u slu-
bi istine. Meutim, istina kranstva, uostalom svaka istina
nastupam kao kranski teolog nadahnut rijeima eljka
Mardeia ne ivi od pobijanja neistina u beznaem na-
topljenom kritizerstvu, ve unutranjom snagom dobra u
svijetu koji je postao proziran, u svijetu od stakla. No, to je
krhkost i prozirnost vea, vea je i odgovornost.
3. Distanca i pripadanje
Treba se zapitati kako smo dospjeli do toke u kojoj pri-
jetnja izvlatenosti i nametnutog progonstva u povrijee-
nu univerzalnost identiteta postaje sposobna poiniti naj-
gora djela i pokrenuti najvea razaranja s ciljem ponovnog
stjecanja onog vlastitog (rappropriation du propre)?
12
Ne
shvaamo li da fanatinost ovdje koketira s dramom rai-
njenog identiteta? Ve i etimologija rijei fanatik (od la-
tinskog naziva za hram, fanum) upuuje na projekciju raz-
maka, pokuaj oprostorenja i ogranienja vlastitosti. Iza-
zov koji postavlja sekularizam tie se distance, ali ne hladne
ekvidistance onoga equal justice under law, ve distance
pripadanja, tj. unutranjeg razmicanja za nevlastitost razli-
ke, za ono strano i tue u vlastitom identitetu. Upravo ku-
nja razlike u svijetu pretpostavljene jednakosti ini predlo-
ak s kojim rauna svaki fundamentalizam.
U kolikoj mjeri je danas uope smisleno zalagati se za pro-
sudbu da osobnost ima neku odnosnu toku, da postoje
dobra i loa vjerovanja i elje, da postoje ispravni i pogreni
naini vjerovanja i htijenja, a ne samo razliiti naini? Neka
itatelj samostalno prosudi. No, iza pretjerano popustljive
snoljivosti u vremenu malih i nesumjerljivih istina gnijez-
di se opasna metonimija za posve novi oblik totalitariz-
ma mnotva tolerancija. Prihvatie ga onakvog kakav
jest suvremeni je gnomski aorist koji poblie odreuje
sekularnu religiju tolerancije kao etiki minimum na rubo-
vima pravde. Nije mi namjera napreac odrei ikakvu vri-
jednost pojmu tolerancije, ve istaknuti ravnodunost koja
se uz nju redovito vee. S tog gledita, tolerancija se otkri-
va kao vjeri prijateljski naklonjena bezbonost, religija bez
Boga, religioznost koja bi trebala biti pribjeite za nae
11) A. Maalouf, nav. dj., 50.
12) Usp. Fethi Benslama, Identitet i izvlatenost, u: Forum Bosnae, 18
(2002.), 7-29.
osjeaje, ali koja ne bi trebala postavljati nikakve zahtjeve.
13

Pobrinite se za mene, ali me ostavite na miru! govo-
ri lik u djelu Pascala Brucknera.
U kakvom su odnosu tolerancija i nasilje? Ne bih se ov-
dje zadravao na tezi da nasilje u svijetu dijelom proizlazi
iz krivog ophoenja s vlastitom ranjivou, strahom i osje-
ajem nesigurnosti.
14
Je li rije o pretjeranom psihologizi-
ranju, ne znam, no vjerujem da izmeu straha, toleranci-
je (snoljivosti) i nasilja postoji uzrono-posljedina veza
koju nisam u mogunosti bez ostatka racionalizirati. Bilo
kako bilo, strah od drugoga i drukijega to je posve iz-
vjesno postaje izvor nesigurnosti, a potom ksenofobije i
nasilja. Ipak, nije ovdje rije o vjernikom strahu, nikakav
horror religiosus s kakvim se Izrael pribliavao brdu Sina-
ju (Izl 20,18-21), ve kajinovski strah ovjeka koji ne moe
otrpjeti kunju razlike u svijetu pretpostavljene jednako-
sti. O kakvoj je kunji rije, i to bi joj mogao biti razlog?
Posluimo se kraim ekskursom.
Kao to su Kajinove ui, primjerice, bile tvrde za ono neo-
bjanjivo acceptabile erit u sluaju Abelovog rtvenog pri-
nosa, tako je i za nas nerijetko neprihvatljiva kunja odgo-
vornosti za razliitost drugoga. Na tome se valja zadra-
ti. Tu ne pomae nikakva sladorjeivost, nikakvo nivelira-
nje i izmotavanje kunja razlike toliko je ozbiljna da treba
raunati s bezrazlonom zapostavljenou iz koje nastaje
snaga koja je etiki neutralna i otvoreno je pitanje da li e ta
reakcija u daljnjem slijedu primiti pozitivni, konstruktivni,
ili negativni, destruktivni oblik
15
. Razlika je ovdje, lozof-
ski reeno, predstavljena kao ontoloka kategorija, rekli bi-
smo: naravno ovjekovo stanje. Prije negoli ovjeku posta-
ne mogue misliti jedinstvo, razlika je konstanta. O emu
je zapravo rije?
4. Kajin i Abel: o dostojanstvu razlike
Postavljanjem problema bratoubojstva u okvir pred-doga-
ajnog vremena, u okvir biblijske prapovijesti, smjera se
na neto openito vaee, neto to odgovara svakom vre-
menu i prostoru. Promotrimo li izbliega biblijsku pripo-
vijest o Kajinu i Abelu, a to je injenica na koju upuuje i
M. Volf
16
, moglo bi izgledati da su braa ispoetka jedna-
ka. Njihova jednakost istaknuta je i posebnim literarnim
sredstvom. Njihova imena se u uvodnom dijelu smjenju-
ju u pravilnom slijedu: Abel, Kajin, Kajin, Abel, Abel, Kaj-
13) O tome vidi zanimljiv razgovor s Johannom Baptistom Metzom u:
Svjetlo rijei, Godina XXIV., br. 285, Sarajevo, prosinac 2006., 29 31.
14) O tome vidi Arne Johan Vetlesen, Evil and Human Agency. Under-
standing Collective Evildoing, Cambridge University Press, New York,
2005., osobito A political postscript: globalization and the discontents
of the self , 289 298.
15) Anto Popovi, Krv brata tvojega vapije meni, u: Bosna Franciscana,
2 (1994.), 65.
16) Usp. Miroslav Volf, Iskljuenje i zagrljaj. Teoloko promiljanje identi-
teta, drugosti i pomirenja, Stepress, Zagreb, 1998., 96.
in (usp. Post 4, 2-5). Sve to upuuje na misao da su ivoti
dvojice brae pred Bogom postavljeni u odnos jednakosti.
No, od samoga poetka pripovijesti, izmeu brae posto-
ji upadljiva razlika. Tu razliku nije mogue predstaviti is-
kljuivo na temelju simbolikog znaenja njihovih imena,
pri emu upada u oi znaenje hebrejskog imena Abel: da-
ak, nitavnost. Prije bi to bila opa imenica, negoli osob-
no ime.
17
Abel je ovdje predstavljen kao nitko/netko, poput
Odiseja koji dovikuje Polifemu.
Ustrajavanje na razliitoj vrijednosti njihovih rtvenih pri-
nosa od sporedne je vanosti za tumaenje pripovijesti.
18

Kao da nije presudna nejednakost njihovih rtava, ve ne-
mogunost pristanaka na uzajamnu rtvu nejednakosti.
Gdjegod ljudi ive u obmani pretpostavljene jednakosti,
rtva nejednakosti postaje vie od jednostavnog izazova.
Naime, kako se nositi sa skandalom nejednakosti, nejedna-
kosti koju Bog doputa? Zar je mogue previdjeti injenicu
da je Bog milostivo pogledao na Abela i njegovu rtvu, a
na Kajina i rtvu njegovu ni pogleda nije svratio (usp. Post
4, 4b-5)? Na koji nain ivjeti s iskuenjem razlike drugoga,
a pritom ne odustati od zahtjeva koji proizlaze iz vlastite
posebnosti? Je li pritom mogue misliti neki oblik jedinstva
koji ne bi potira razliku, jedinstva koje pretpostavlja razli-
ku? Ukoliko nejednakost meu jednakima nije redovit slu-
aj, onda je u sluaju Kajina i Abela ta injenica bez obja-
njenja.
19
Nepotrebno je ovdje zazivati Boga kao praved-
nog suca, koji jednostavno ne moe biti pristran, jer u pro-
tivnom ne bi bio pravedan (usp. Rim 2, 11). Pripovijest o
Kajinu i Abelu stoga nije pripovijest o Bojoj pravedno-
sti. Nadalje, opravdati bezonost bratoubojstva na temelju
milostive Boje prosudbe u korist pravednog Abela dje-
luje kao zamjena teza. Nije ovdje rije o Kajinu kao rtvi
neobjanjivog i nepravednog Bojeg hira, niti o Abelu koji
pada rtvom frustriranog brata nasilnika, nego o brai koja
ne umiju nai izlaz iz iluzije pretpostavljene jednakosti.
Je li potrebno dodatno isticati nemogunost da se na Abe-
lovu pravednost zakljuuje iz injenice njegove nevinosti?
Je li uope mogue biti kriv u slubi nevinosti? Jer ako pra-
vo radi, vedrinom odsijeva. A ne radi li pravo, grijeh ti je
kao zvijer na praguto na te vreba; jo mu se moe odupri-
jeti (Post 4, 7). Pria se jednostavno nastavlja Kajinovim
pozivom bratu Abelu da iziu napolje, egrediamur foras,
20

17) Claus Westermann, Genesis 1-11. A Continental Commentary, For-
tress Press, Mineapolis, 1994., 292
18) Nasuprot tomu vidi M. Volf, nav. dj., 97, biljeka br. 12. Autor ide sto-
pama starijih tumaa, i idovskih i kranskih (usp. Heb 11, 4 i Iv 3, 12),
koji spominjanje prvine i pretiline u Abelovoj rtvi smatraju bitnima. Ra-
zlika u vrsti odnosa prema Bogu, na koju upuuje Abelova rtva najbolje-
ga to je imao u stadu, objanjava inae neobjanjiv postupak Boga (kur-
ziv: E. .) koji, kao pravedan sudac, ne moe jednostavno biti muiav i
milostivo pogledati na Abela i njegovu rtvu, ali ne i na Kajina i na nje-
govu rtvu (rr. 4-5). Autor pritom odbacuje miljenje C. Westermanna,
ije tumaenje ovdje vjerno slijedimo, da traiti uzrok nejednakosti izme-
u Kajina i Abela u neobjanjivu Bojem postupku prema njima znai s
pravom naglasiti neobjanjivost nejednakosti ivot je jednostavno takav
ali znai i neobjanjivost pogreno smjestiti u Boji izbor.
19) Usp. C. Westermann, nav. dj., 297.
20) Mnogi stari prijevodi, budui da izvornik jednostavno prekida nakon
I ree Kajin svome bratu Abelu, umeu pretpostavljeni sadraj njegovih
kao da eli rei da je omiljena geograja grijeha izvan, gdje
zlodjelo prolazi neopaeno i neometano.
21

Gdje ti je brat Abel? (Post 4, 9a) pitanje koje Bog upu-
uje Kajinu nakon poinjenog zloina zapravo je ono isto
pitanje upueno ranije Adamu ovjee, gdje si? (Post
3, 9). injenica da je pitanje postavljeno pretpostavlja mo-
gunost odgovora, ukljuuje, dakle, odgovornost. Odgovor-
nost za razliku drugoga u svijetu pretpostavljene jednako-
sti. Stoga nije dovoljno rei da je Kajin ubio Abela. On je
ubio i Kajina u Abelu. Nasilje dokida uzajamnost odgovor-
nosti to je toka u kojoj in ubojstva postaje samouboj-
stvo (E. Wiesel).
Pretpostavimo li da je pitanje Kajinove odgovornosti za
brata Abela u samom sreditu pripovijesti, to se ini vrlo
vjerojatnim, bolje emo razumjeti Boji in zatite brato-
ubojice Kajina Tko ubije Kajina, sedmerostruka osveta
na njemu e se izvriti! (4, 15a). tovie, koliko puta smo
postavljali pitanje zato Kajin, bratoubojica, ipak ostaje na
ivotu? to moe znaiti nastavak ivota jednog zloinca?
ak zatita? I Jahve stavi znak na Kajina, da ga tko, naav-
i ga, ne ubije (Post 4, 15b). Usprkos razliitim pokuaji-
ma
22
da se znak teoloki protumai, to u svakom sluaju
nije bez vanosti, treba ga ostaviti neobjanjenim.
23
Ipak,
moda naem kontekstu najvie prilii simbolino, poma-
lo proizvoljno rabinsko tumaenje: Kajin u zamjenu za ubi-
jenog brata od Boga dobija psa kao pratitelja (usp. Berak-
hot rabba 22, 12). Onaj koji je imao brata, ali nije bio brat
(E. van Wolde), nastavlja ivjeti sa psom kao podsjetnikom
na iluziju pretpostavljene jednakosti i protraenu odgovor-
nost za razliku drugoga. Kakvu je pouku ovdje potrebno
izvui?
Kajin iezava pred naim oima zatien nejasnim zna-
kom u magli pred-dogaajnog svijeta biblijske pripovijesti.
A Kajinovo naslijee? Ne smijemo nikada zaboraviti da je
signo de Cain posito ujedno znak samoiskljuenja iz zajed-
nice ivih, znak prokletstva i odbaenosti. Unato bratou-
bojstvu, povrh samoiskljuenja, Kajin nije ostavljen u bezi-
zlaznosti kruga iskljuenosti koji je sam pokrenuo.
24
Osim
Boga i Kajina, nitko nije svjedoio zlodjelu. Zatitna funk-
cija znaka pokazuje se ovdje izlinom. Kajin zna da u zemlji
kojom kroi ne postoji nitko tko bi ga mogao ubiti. Upravo
stoga je njegova kazna teka (4, 13). Ona nije i ne moe biti
u slubi pravednosti kao principa, ve u slubi zatite Kaj-
rijei. Vg. dodatak egrediamur foras, Hajdemo vani!, ne utjee bitno na
sadraj odlomka ve ini razumljivim slijed zbivanja izmeu I Kajin ree
Abelu i naavi se na polju, Kajin skoi na brata Abela te ga ubi.
21) M. Volf, nav. dj., 99.
22) Usp. C. Westermann, nav. dj., 314. Autor donosi kratak pregled razli-
itih teolokih tumaenja glede sadraja i znaenja Kajinovog znaka. Je li
to znak Boje zatite Kajina, ili znak njegovog prokletstva? Bilo kako bilo,
priznajemo s autorom da taj znak ima znaenje jedino u kontekstu koji
pripovijest nastoji opisati. Moramo priznati da ni sam pripovjeda nema
jasnu predstavu o formi znaka (314).
23) Isto
24) M. Volf, nav. dj., 101.
inovog ivota. Kajin je opomena za svaku protraenu od-
govornost spram razlike drugoga u svijetu pretpostavljene
jednakosti. Bog se prema Kajinu nije oitovao kao osvet-
nik Abelove krvi, kao goel pravedni otkupitelj. Sablanji-
vo: Isti onaj Bog koji nije pogledao na Kajinovu oskudnu
rtvu, iskazao je dobrotu ubojici iji je ivot bio u opasno-
sti.
25
Iako se ne pokazuje pravedan po ljudskim mjerilima,
Boji postupak postaje mjerilo ljudske pravednosti. Od-
mah moram rei: ovdje ne moe biti rijei o iskrivljenom
shvaanju milosra, koji krvniku ne ubraja krivnju. Rije
je o kunji razlike koja zasijeca duboko u tkivo meuljud-
skih odnosa. Pravo govorei, to unije potvrujemo vla-
stite razlike, postajemo istovjetniji. Istovjetnost se nerijet-
ko raa iz mrnje prema istovjetnom, a mrnja utemeljuje
nasilje. Odriui se moi i zavodljivosti nasilja, Isus je re-
dovito zagovarao mo istine. Stoga i govor o nasilju u na-
em kontekstu mora batiniti uznemirujui uvid da je isti-
na razlike vanija od mene samoga, a osoba drugoga od
moje istine o njemu/njoj. esto se zbog vlastite slobode
ili slobode drugoga usteemo tragati za istinom o poinje-
nom ili pretrpljenom nasilju. No, autentina sloboda uvi-
jek je plod dvostruke odanosti, kako istini tako i nena-
silju. Odustati od istine o poinjenom ili pretrpljenom na-
silju znailo bi pod izlikom i lanim shvaanjem slobode
pristati na poredak nasilja. Stoga predanost istini redovito
mora pratiti odanost nenasilju, jer e u protivnom odanost
istini izroditi nasiljem. Postoji li onda alternativa? Teko je
prosuditi. No, jedno je sigurno: treba odustati od pori-
va da vlastitu ugroenost i patnju izlaemo politikim
trgovinama. Izlaz iz pakla autoreferencijalnog iskustva
nee biti mogu ukoliko izostane govor o patnji drugoga
kao pretpostavci i uvjetu nae istine o drugome. Pisci No-
voga zavjeta to izriu na sljedei nain: prije no to uzmo-
gne traiti istinu, prije negoli uzmogne raskrinkati obma-
ne i ideologije, istina mora biti u tebi (usp. Iv 8,45; 2Kor
11,10). Prije no ponemo tragati za jedninstvom, potrebno
je uvaiti dostojanstvo razlike. Prije no ponemo ustraja-
vati na razlikama, potrebno je izii iz pakla autoreferenci-
jalnog shvaanja identiteta. Treba rei: to je razlika vea,
vea je kunja jedinstva.
Autoreferencijanost ljudskog iskustva i ustrajavanje na au-
tonomiji subjekta vodili su k sustavnijem zanemarivanju i
obezvrjeivanju problema identiteta i razlike. Krajnji su-
bjektivizam, rastua neosjetljivost za druge, mogunost
opravdanja svega zahvaljujui dvostrukom bijegu od te-
koe bitka u infantilizam (ja nisam kriv) i viktimizaciju
(ja sam rtva)
26
, podivljali konzumizam, relativizam sve
su to razlikovne znaajke vremena u kojem ivimo. Dok
jedni za takvo stanje optuuju neo-liberalnu ideologiju i na
njoj utemeljenu trinu ekonomiju, drugi vjeruju da je nje-
zino nesmetano irenje pretpostavka i jamac svjetskog bla-
gostanja. Pritom nema dvojbe da ubrzana globalizacija
25) Isto
26) Usp. Pascal Bruckner, Napast nedunosti, Nakladni zavod Matice hr-
vatske, Zagreb, 1997., 12.
izaziva, kao reakciju, pojaanu potrebu za identitetom,
a tjeskoba uslijed postojeeg stanja redovito rauna s ne-
kom vrstom utjehe. Iz pukotina povrijeene i osramoe-
ne univerzalnosti iskau aveti frustrirane razlike. Dugotraj-
ni uinci autoreferencijalnog iskustva mogli bi nas kona-
no uvjeriti da pitanje identiteta i razlike moramo kona-
no postaviti u sredite naih razmiljanja u budunosti.
Vaan zakljuak koji pritom proizlazi iz biblijske pripovije-
sti o Kajinu i Abelu tie se odgovornosti spram drugoga u
svijetu pretpostavljene jednakosti. Treba uvijek gajiti zrelu
svijest o tome da zlo koje nanosi ravnodunost moe biti
daleko opasnije i ubojitije od onoga koje nanosi osjeana i
ivljena mrnja. Ako igdje drugdje, onda je upravo u Bosni
i Hercegovini mogue da se u ime istine svakog malog ime-
na, u ime istine svake zajednice dogodi ozbiljan propust da
se svijet spozna i zahvati u bogatstvu razlike. Nije rije o
tome da se valja bez ostatka prepustiti kultu iskupljenja od
prijanjih grijeha hegemonije. Ako je svaka istina namet-
nuta, onda nikakva promjena za nas ne moe znaiti dobi-
tak. Naprotiv, volju za istinom nije mogue odrati bez isti-
noljubivosti i odanosti nenasilju. Istina ne ivi od pobijanja
neistine, ve od raspoloivosti ovjenosti ije je ishodite
i dohodite u ljudskoj slobodi.
E:oI vvvuIt (Svirvo, 1,;;. ) oiviori-
vo ir :oiicu :roiooiiu Fvirvcoi
:roiooiii u Svirvu. Poizi ir iicrcii-
: iz ruorr:ir :roiooiir K:oiic-
or nooosiovor rui:r:u Svruciiis: u
Zovrnu. A:ivo oiriuir voovuciu us-
vos:vr vorivri i rruuvriioiisoo rivo-
:vovoo vo.
P
vzo rno: Pvzo rno: Pvonuoin sr
jutros pod praznim nebom. Ovako u jednoj od
svojih novijih pesama Brus Springstin, slavni
roker iz Nju Dersija, saima, kao u nekakvom haikuu, te-
gobno iskustvo ontoloke praznine koja se nadvila ne samo
nad oblinjim Menhetnom, nego i celom amerikom na-
cijom nakon stravinog uruavanja dve kule bliznakinje
Svetskog trgovinskog centra.
Ko je jo mogao slutiti, krajem februara 2001, pratei na
televiziji talibansko razaranje kolosalnih Budinih statua u
Bamijanu, da e leta iste godine, kao rtve sline ideolo-
ke i religijske iskljuivosti, stradati hiljade nedunih graa-
na u svetskim prestonicama poput Njujorka i Vaingtona?
Koje li gorke ironije u tome da se jedan od najeih terori-
stikih napada u ljudskoj povesti desio ba u godini koju su
Ujedinjene nacije proglasile Godinom dijaloga meu civi-
lizacijama! Naizgled, dogaaji od 11. septembra bi ili vie
u prilog Hantingtonovim predvianjima, nego planovima
svetske organizacije sa Ist Rivera. Ali koje civilizacije su se
tu onda sukobile?
Majkl Lind je jedan od malobrojnijih amerikih autora koji
su, povodom tog septembarskog terora i tragedije, izjavili
da je ideja o liberalnom Zapadu to se suprotstavlja fun-
damentalizmu, zapravo, jedna zabluda, te da je tu vie re
o jednom mnogo irem, optijem sukobu izmeu religio-
zne i humanistike civilizacije (Lind, 2001). Predstavni-
ci ove prve nisu samo muslimanski radikalisti koji su, eto,
proirili svoj rat protiv SAD i na ameriku teritoriju ve,
na svoj nain, i sam Dord Bu Junior, pobornik kreaci-
onizma, da ne govorimo o osnivaima i pristalicama ame-
rike nove desnice Moralne veine Derija Folvela ili
Hrianske koalicije Peta Robertsona. Lind nalazi da su
predsednici poput Defersona ili Vilsona bili puno liberal-
nijih pogleda na religiju od jednog Bua, Gora ili Liberma-
na
1
, amerikih politikih lidera s kraja 20. stolea. On otu-
da zakljuuje da su danas puno vanije civilizacijske po-
dele izmeu tzv. natprirodnih i sekularnih civilizacija, tj.
religijske iskljuivosti koju moemo, u odreenoj meri,
prepoznati u svim svetskim religijama
2
i humanistikog
naslea oveanstva koje obuhvata tradicije raciona-
lizma, humanizma i prosveenosti. I dok su tri najvea
Defersonova uzora bili, recimo, Njutn, Bekon i Lok, pre-
ma novom demokrati Al Goru najvei negativac u istoriji
je ba Frensis Bekon, utemeljitelj naunog metoda! S dru-
ge strane, konzervativac Folvel jada se Robertsonu
3
kako
1) Dozef Liberman, potpredsedniki kandidat Ala Gora na amerikim
predsednikim izborima 2000. godine, najavio je tada da bi i kao potpred-
sednik SAD odbijao da radi ili putuje na abat, a tvrdio je i kako ateisti ne
bi mogli da budu uzorni graani (Lind 2001). Zanimljivo je da je i kam-
panja Dorda Bua Mlaeg iz 2004. godine bila veoma skoncentrisana
na oko 100 miliona biraa iz redova religijskih konzervativaca, uglavnom
protestanata, te da je njegov politiki strateg Karl Rou (Carl Rowe) tu pro-
naao dobitnu kombinaciju za Buov drugi predsedniki mandat.
2) Preciznije, pod natprirodnim civilizacijama Lind podrazumeva avram-
ske (judaizam, hrianstvo i islam) i indijske religije (hinduizam i bu-
dizam).
3) Pet Robertson, ameriki televizijski propovednik (tele-evanelista)
je, inae, i sam uestvovao na predsednikim izborima 1988. godine u
okviru Republikanske stranke. On je, tavie, 1986. godine, uoi tih izbo-
ra, prijavio prihode u iznosu od 230 miliona dolara. Takva sredstva nikad
ranije nisu bila dostupna nekom sveteniku ili crkvi u samo godinu dana.
Robertson, kao gotovo svi TV propovednici u SAD, jeste konzervativac u
politikom i religijskom pogledu, a na kraju 20. veka ova, u pravom smi-
slu rei industrija, ostala je pod dominacijom evaneoske grupe hrian-
skih crkava.
Doslednost verskog
fundamentalizma
Tvrdokorno pridravanje samo jednog mogueg tumaenja nekog
fenomena, bilo da je re o religiji, politici, istoriji, nauci ili nekoj drugoj
oblasti ljudskog duha, mogu izvestan hermeneutiki problem, pod
odreenim uslovima, pretvoriti i u ozbiljan politiki, pa i policijski ili
vojni problem
Milan Vukomanovi
Bog nastavlja da podie zavesu i dozvoljava neprijatelji-
ma Amerike da nam ine ono to verovatno i zasluuje-
mo (Lind, 2001). Njih dvojica su jednoduni u tome da je
napad na SAD bio, u stvari, Boija kazna za ameriko
tolerisanje pagana, pristalica abortusa, feministkinja i
homoseksualaca (Lind, 2001). ta bi onda na to tek rekli
neki katoliki ili pravoslavni fundamentalisti?
S druge strane, iz racionalizma i prosveenosti bi se, po-
red humanizma i renesanse, u krajnjoj liniji mogla izvodi-
ti i doktrina o opravdanosti ropstva ili nunosti humanih
preseljenja u radne i koncentracione logore, tako da, na-
suprot Lindu, treba biti pomalo skeptian i prema tezi
po kojoj je humanistika civilizacija, sa svojim sekula-
rizmom i beskrajnim poverenjem u tehnologiju, prava i
jedina alternativa religijskom konzervativizmu. Tvrdo-
korno pridravanje samo jednog mogueg tumaenja ne-
kog fenomena, bilo da je re o religiji, politici, istoriji, nauci
ili nekoj drugoj oblasti ljudskog duha, mogu izvestan her-
meneutiki problem, pod odreenim uslovima, pretvoriti i
u ozbiljan politiki, pa i policijski ili vojni problem.
Od Iranske revolucije 1979. godine termin fundamentali-
zam poinje da se vie koristi u vezi s islamom, kao neka
vrsta polemike rune bombe (Parekh, 1994: 105). Na
Zapadu su muslimani i danas verovatno bolje poznati po
avganistanskim mulama, progonu Salmana Rudija, Osa-
mi bin Ladenu, poloaju ena ili dihadu nego, recimo, po
svojoj grandioznoj arhitekturi, poeziji i lozoji, da ne go-
vorimo o poznavanju Kurana, koji je poeo neto vie da se
kupuje i ita u nekim zapadnim zemljama tek nakon doga-
aja od 11. septembra 2001.
Za razliku od ee upotrebljavanih termina fundamen-
talizam i islamizam, od kojih se prvi izvorno odnosio na
konzervativni pravac u amerikom protestantizmu
4
, a dru-
gi i na islam u celini (po uzoru na hristijanizam), Tunia-
nin Abdulvehab Medeb koristi ree upotrebljavani pojam
integrizam kada govori o pokretima koji su nakon 30-ih
godina prolog stolea potekli od Muslimanske brae. Evo
kako on objanjava smisao tog pojma:
Ako je integritet kvalitativan, integralnost je kvantitativ-
na: stanje stvari u njezinoj potpunosti; islamist je integrist
kada propovijeda integritet svoga vjerozakona, iju inte-
gralnu primjenu namee: to ukida svaku drugost i uspo-
stavlja nain bivanja koji dopisuje jo jedno ime u katalog
totalitarizma to je opustoio svijet (Medeb, 2003: 42).
Pa ipak, neki moderni pokreti unutar islama (kao to je se-
lezam Muhameda Abduha iz 19. veka), u kojima se istie
znaaj povratka tzv. pobonim precima (salf)
5
iz Medi-
4) Videti o tome opirnije u Kincler, 2002: 25-43.
5) Jedan od religijsko-politikih ideala selezma jeste upravo povratak pr-
vobitnom halifatu iz vremena ranog islama. Zanimljivo je da je sam koren
arapske rei salaf (slf) u etimolokoj vezi sa hlf, odnosno halifa. Sele po-
kreti u savremenom islamu pokrivaju inae itav spektar uenja od pa-
ne, kao nekakvom idealnom poetku ili fundamentu (usul)
islama, mogli bi se, mislim, sasvim slobodno oznaiti kao
fundamentalistiki u doslovnom smislu rei. Fundamen-
talizam je, najzad, pojam koji ima i iru, nereligijsku upo-
trebu. Nemaki autor Tomas Mejer odreuje fundamenta-
lizam kao svesno bekstvo od individualnog razmiljanja,
vlastite odgovornosti, obaveze dokazivanja, nesigurnosti i
otvorenosti svih prava vaenja, suverenih potvrda i ivot-
nih formi, kojima su miljenje i ivot kroz prosveivanje i
savremeni svet nepovratno izloeni, u sigurnost i zatvore-
nost samoizabranih apsolutnih fundamenata. Pred njima
prestaju sva pitanja, jer oni pruaju apsolutno uporite...
Ko se njih ne dri, ne zasluuje vie nikakvo razumevanje
za svoje argumente, sumnje, interesovanja i prava (Kin-
cler, 2002: 11-12).
Produbljujui ovu Mejerovu tezu, mogli bismo, u stvari,
rei da fundamentalizam bitno odlikuje suavanje her-
meneutikog polja i pluralizma tumaenja, bez obzira
na to da li je re o religijskim ili nereligijskim fenomeni-
ma. Hermeneutiki monizam se tu javlja kao put u integri-
zam i ekskluzivizam sektakog tipa. Tako je, recimo, 1993.
g. jedno dosledno bukvalistiko tumaenje biblijske knjige
Otkrivenje Jovanovo dovelo Dejvida Korea i njegov kultni
pokret u Teksasu u direktan sukob s amerikim federalnim
vlastima, pri emu je u paklenom ognju poseda u Vejku
stradalo preko osamdeset lanova tog pokreta, ukljuuju-
i puno ena i dece. Suvino bi, moda, bilo rei da je Ko-
reova zajednica, u svom samoispunjujuem proroanstvu,
upravo i oekivala takav apokaliptiki epilog. Pozivanjem,
opet, na neke crkvene kanone
6
, grupa pravoslavnih funda-
mentalista u Beogradu je, na novokalendarski Boi 2002.
g., ila toliko daleko da sprei odravanje anglikanske slu-
be u kapeli Srpske patrijarije. Ni sam patrijarh nije za njih
tu bio dovoljan autoritet. Ovog puta, sreom, taj religijski,
kanonski spor nije prerastao u policijski problem. Ali je
fanatika doslednost i tu iznedrila svoje negativne rezulta-
te, predstavljajui svojevrstan meunarodni skandal.
U svom eseju Pohvala nedoslednosti, napisanom u Polj-
skoj jo davne 1958, Leek Kolakovski je zastupao zanimljiv
stav po kome je oveanstvo opstalo na zemlji pre svega za-
hvaljujui ljudskoj nedoslednosti (Kolakovski, 1964: 126).
Jer, prema poljskom lozofu, apsolutna doslednost je iden-
tina sa praktinim fanatizmom, a nedoslednost je izvor
tolerantnosti. Meu apsolutno doslednim ljudima on, na
primer, prepoznaje razne fanatike i teroriste, lojalne poli-
cijske dounike, ubice i muitelje. S kakvom doslednou
cizma do militantnijeg vahabizma avganistanskih talibana ili teroristi-
kih organizacija kao to je Al-Kaida.
6) Izgleda da je tu bila re o pozivanju na prvi kanon Prvog vaeljenskog sa-
bora u Nikeji iz 325. godine, prema kome je svaki episkop duan da ana-
temie jeres. Naravno, taj propis se u ranom hrianstvu odnosio, pre sve-
ga, na sledbenike svetenika Arija iz Aleksandrije, tzv. arijance. Ali poto
se spomenuta zilotska grupa u Beogradu oigledno pridravala stava da
je jeres sve to nije pravoslavlje, a pogotovu ono to dolazi iz zapadnog
hrianstva, ukljuujui i anglikanizam, ona nije mogla da prihvati da se
sluba jedne takve jeretike zajednice vri u pravoslavnoj crkvi.
su samo nacisti proganjali Jevreje i odvodili ih u koncentra-
cione logore, sve s namerom da ostvare svoje konano re-
enje! S druge strane, veli Kolakovski, upravo je soj nedo-
slednih ljudi jedan od glavnih izvora nade u to da e ljud-
ska vrsta moda uspeti da se jo odri u ivotu. To su oni
koji veruju u Boga, ali ne zahtevaju lomae za jeretike; ili
ne veruju u Boga ve u revoluciju, ali odbacuju ostvariva-
nje promena koje iziskuju krenje bitnih moralnih naela.
Takvi nedoslednici mogu se, recimo, sporiti s anglikancima
oko prava ena da uestvuju u svetenikoj slubi, ali e im,
ukoliko oni nemaju odgovarajueg hrama, ustupiti kapelu
svoje crkve za Boinu liturgiju. Nedoslednost je prosto
naprosto prikrivena svest o protivrenosti sveta, zaklju-
uje Kolakovski, tj. jedan od naina da se te protivreno-
sti izbegnu. Da li to znai da se od moralne linosti nikad
ne oekuje potpuna doslednost? Svakako da ne. Jer posto-
je one granine, elementarne situacije u kojima se od takve
osobe oekuje dosledno moralan stav, bez obzira na okol-
nosti. ovek se, na primer, moe konzistentno suprotstav-
ljati ubistvu, muenju ljudi, ratnoj agresiji, jer u takvim ele-
mentarnim situacijama, smatra Kolakovski, prestaje va-
nost nedoslednosti. Treba, dakle, biti nedosledan i u svojoj
nedoslednosti, jer tek takva nedoslednost daje tom princi-
pu puni smisao i snagu u njegovoj praktinoj primeni.
Osvrnimo se jo jednom na dogaaje od februara 2001, taj
zlokobni nagovetaj terorizma koji e, leta iste godine, iz-
meniti svet u kome sada ivimo. Ono to je predstavljalo
osnov kulturno-politikog ina unitenja Budinih kipova,
kao doslednog sprovoenja edikta Mule Muhameda Omara
(na slian nain su, prisetimo se, i ateisti u SSSR eksplozi-
vom dizali crkve u vazduh tokom dvadesetih i tridese-
tih godina prolog veka), jeste jedna praksa to se temelji
na radikalnom ikonoborstvu koji ne prepoznajemo samo u
islamu, ve i u pravoslavnoj Vizantiji ili kalvinistikoj e-
nevi. To je, naprosto, teoloki utemeljeno odbijanje da se
svete linosti i boanstva prikazuju u likovnoj formi. Tre-
ba se, meutim, prisetiti da je takva doktrina potekla ba iz
Izraela, koji je danas takoe na meti brojnih islamistikih,
ali i ateistiki nastrojenih terorista. Jer Druga zapovest he-
brejskog Dekaloga glasi: Ne gradi sebi lika rezana niti ka-
kve slike od onoga to je gore na nebu, ili dole na zemlji,
ili u vodi ispod zemlje (2 Moj 20:4). Ovo religijsko uenje
je potpuno prihvaeno u judaizmu i islamu, dok je u hri-
anstvu u osmom veku dolo, pak, do ozbiljne kontrover-
ze oko teolokog znaenja ikona. Ikonoboraki stav zadr-
an je, meutim, u protestantizmu, njegovom sakralnom i
likovnom minimalizmu. Ali kao to ni svaka interpretacija
marksizma ne podrazumeva nuno postavljanje eksploziva
pod verske objekte, ili nasilno odvoenje ljudi na Solovjet-
ska ostrva, tako ne znai ni da e u svakoj zemlji u kojoj je
na snazi islamsko pravo, erijat - hramovi i simboli drugih
verskih zajednica biti nuno oskrnavljeni ili uniteni. Prise-
timo se samo vekovnog opstanka sngi u Egiptu ili antikih
kipova i hramova drugih religija koji su se sauvali u Tur-
skoj tokom otomanske vladavine. A u Avganistanu je, opet,
pod talibanima bio zabranjen ak i bioskop.
Na kraju se, moda, moemo zapitati da li jo uvek
postoji nada za Sveto u nedoslednosti dananjeg
pluralnog sveta, tog preteeg, ali i spasonosnog
Mnotva?
Literatura
Kincler, Klaus (2002): Verski fundamentalizam, Beograd:
Clio
Kolakovski, Leek (1964): Filozofski eseji, Nolit, Beograd
Lind, Michael (2001): Which Civilization?, Prospect, Oc-
tober 25 (sa interneta)
Medeb, Abdulvehab (2003): Zloupotreba islama, Sarajevo:
IMIC
Parekh, Bhikhu (1994): Te Concept of Fundamentalism,
u: Aleksandras Shtromas
(ur.), Te End of isms? Reections on the Fate of Ideological
Politics after
Communisms Collapse, Oxford: Blackwell, str. 105-126
Aktualije
N
irrc ir i u zo. s:oiircu izirovii iz ve-
likih lozofa, izmeu ostalih i Martina Heidegge-
ra, no neki od njih su se nali u smrtonosnom za-
grljaju nacistike politike. Jedan od najveih lozofa da-
nanjice Juergen Habermas je, pak, ve poetkom pede-
setih godina prolog stoljea u listu Frakfurter Allgemei-
ne Zeitung, ukazao na bliskost Heideggerovih ideja sa te-
meljima nacistike ideologije. Habermas nije, pak, nika-
da krio svoju bliskost lijevim idejama i prezir prema na-
cistikim intelektualnim predvodnicima. Moda i to ima
veze sa neobinim sporom, koji je osvanuo na stranicama
vicarsko-njemakog magazina za politiku kulturu Ci-
cero (Ringier Verlag), u izdanju od novembra? Haber-
mas mora, naime, da se pravda za objedu, koju je u svojoj
bograji Ich nicht napisao ne ba svatko, nego dr. Joac-
him Fest, jedan od vodeih njemakih historiara i publi-
cista 20. stoljea. Obzirom da se Festova biograja pojavi-
la u oktobru, mjesec dana poslije Festove smrti, u septem-
bru 2006. godine, radi se, de facto, o posthumnom spo-
ru na stranicama Cicera...
Pet lica vodeeg
lozofa dananjice
Juergena Habermasa
Posthumni spor govori vie o duhovnoj poslijeratnoj
klimi u SR Njemakoj, nego o samom dr. Habermasu,
pa je nuno, makar u natuknicama, progovoriti o Ju-
ergenu Habermasu, koji ivi veoma povueno u Star-
nbergu, tek se tu i tamo javi jo ponekim intervjuom,
esejom i knjigom. Prije dvije godine, u povodu njegove
75. godinjice ivota, pojavila se, pak, prigodna biogra-
fija Rolfa Wiggershausa o Jrgenu Habermasu (Rowo-
hlt Verlag, Reibeck 2004., 160 strana, depno izdanje,
8,50 eura), na koju elimo da skrenemo panju i itate-
ljima Statusa.
Posthumni spor
u vicarsko-njemakom
magazinu za politiku
kulturu Cicero
Filozof Juergen dr. Habermas protiv povjesniara Joachima dr. Festa!
Objeda o Habermasu kao zaslijepljenom nacisti, pa ako i u mladosti,
jednostavno se ne uklapa u Habermasov habitus, niti, pak, u sliku o njemu
u iroj javnosti. A kad bi bilo tako, kako tvrde dr. Joachim Fest i Juergen
Busche, situacija bi po Habermasa bila mnogo opasnija od one u koju je
dospio Guenter Grass sa naknadnim ljutenjem crnog luka, tj. zakanjelim
priznanjem da je bio u nacistikim postrojbama (SS-Waen), a ne u
postrojbama Wehrmachta, kako se do juer vjerovalo
Mile Lasi
Ak t ua l i j e
Akt ua l i j e
Za profesora lozoje u mirovini Jrgena Haberma-
sa, roenog 18. 6. 1929. godine u Dsseldorfu. vee se
uobiajeno projekat moderna u lozofsko-strunom,
pa i politikom smislu. On osobno insistira na suptilnom
diferenciranju njegova ivota i rada. Vie puta je kazao
da svatko onaj tko se njime i njegovim djelom eli bavi-
ti mora razlikovati najmanje pet lica njegova javnog dje-
lovanja Habermasa publicistu od Habermasa lozofa,
Habermasa profesora od Habermasa istraivaa i Ha-
bermasa politiki aktivnog graanina. Jedne prilike je,
ak, izriito naglasio da ga najvie ljuti agresija ljudi koji
ne uoavaju ove razlike. A u svezi s pet lica je kazao, ta-
koer, da svaku od tih uloga eli tako igrati da druge isto-
vremeno ostaju vidljive.
Za Habermasove suvremenike je, naravno, podjednako
znaajno ta dijete uspjene re-education policy, kako je
sam sebe denirao Habermas, kae u svim njegovim ulo-
gama, pa, ipak, najvanije je ono to stoji u njegovim knji-
gama. U njegovoj pretposljednjoj knjizi Pocijepani Za-
pad (Der gespaltene Westen, Suhrkamp Verlag, Fran-
kfurt am/M., 2004.,193 strane, 10 eura) Habermas bez
uvijanja podie glas protiv hegemonijalnog unilaterali-
tma SAD, ne libei se zakljuka da normativni autori-
tet Amerike lei u ruevinama. Pa ta, pomislit e, mo-
da, netko, to isto ili slino kae i svako malo visprenije i
verziranije piskaralo. Da, ali ta vrsta pameti nema iza sebe
niti mo samostalne spoznaje, niti moralni autoritet, niti
onih pet uloga, niti se pak za njih vee projekt moder-
ne iliti kantijanski projekt, niti, pak, atribut graanina
svijeta kao za Jrgena Habermasa. O kakvoj se sutan-
stvenoj, iznuenoj, dubinskoj osudi amerikog hegemo-
nijalnog unilateralizma radi, moe se shvatiti tek kada se
zna da su - kako sam Habermas kae - njegova politika
gledita najdublje determinirana od 16. godine ivota
zahvaljujui razumnoj politici prevaspitavanja zaposjedi-
laca amerikim idealima kasnog 18. stoljea. Dakle, po-
red evropskih humanistikih korijena upravo je ameriki
pluralistiki liberalizam i lozoja pragmatizma oformi-
la Habermasa kao politiko bie.
Da se ovakvo to ini od strane oficijelnih amerikih
predstavnika i u ameriko ime, pie Jrgen Habermas
ogoreno, nisam drao moguim, ne u liberalnoj Ame-
rici. Habermas, pri tomu posebice ukazuje na tetne po-
sljedice patriotskog konformizma! Za Habermasa je
najproblematinije, u stvari, u aktualnom amerikom
ponaanju bezobzirno nepotivanje meunarodnog
prava, odnosno gaenje ljudskih prava irom svijeta, a
na domaem planu neokonzervativno toleriranje re-
ligioznog fundamentalizma koje gui tekovine seku-
larizacije! Slino kao i njegove amerike kolege - teo-
retiar drave i prava Ronald Dworkin i filozof Richard
Rorty - Habermas se osjea obveznim da u ime de-
mokratskog liberalizma made in USA ustane protiv
amerike vlade i njene samovolje u svjetskoj privre-
di i politici.
itatelj e u ovoj zanimljivoj Habermasovoj knjizi nai i
mnotvo drugih interesantnih zapaanja, ocjena i prijed-
loga, meu kojima se izdvaja pledoaje za reformu prava
veta u Vijeu sigurnosti Ujedinjenih naroda, jer se u kraj-
njem radi o zasramljujuoj selektivnosti ovog gremija
pri izboru zemalja u kojima se vojna intervencija dozvo-
ljava. Naravno, i ovdje su na udaru SAD, jer su ponajee
meu onima koje blokiraju bilo kakvu razumnu politiku
Vijea sigurnosti UN. Habermas je, inae, poznat kao net-
ko tko je iz Kantove vizije vjenog mira razvio vlastite
ideje o moguem svjetskom graanskom pravu. Po nje-
mu, bilo bi razumno ve danas proglasiti svjetsku orga-
nizaciju za zajednicu drava i graana, to bi mogao biti
put ka svjetskoj unutarnjoj politici. Ovaj njegov ple-
doaje, naravno, nee nai praktinog reeksa jo za dugo
vremena, ali vrijednost apela se dade razumjeti i u kon-
tekstu rata protiv terora, koji, po Habermasu, mora pro-
Juivoi iv Hvivrs
Ak t ua l i j e
pasti, izmeu ostalog, i na amorfnim strukturama terori-
stikih grupa.
O Habermasu se mora govoriti i pisati izdvojeno, a mi
emo u uvodu podsjetiti jo samo da je Juergen Haber-
mas dobitnik Nagrade mira za 2001. godinu, da se sa ne-
kadanjim kardinalom Ratzingerom, a sadanjim papom
Benediktom XVI., susreo prije dvije godine i razgovarao
uz uvaavanje, iako ih razdvajaju svjetovi, te da je uz svih
pet lica Juergen Habermas u prvom redu lozof i soci-
olog komunikacije. Ali, kada je i u ulozi kritiara aktu-
alnih (ne)prilika u zemlji, Evropi i svijetu, on je ujedno i
lozof i zoon politikon. U prigodniarskom intervjuu za
Sddeutsche Zeitungu, na sam 75. roendan, Habermas
je, naime, pozvao evropsku javnost, medije u prvom redu,
da se otvore jedni drugima, tj. da se otvore za diskusije
koje se vode u drugim jezicima, kulturama i zemljama i
da ih prezentiraju kod kue. Radi se o tomu da se graa-
ni razliitih evropskih nacija priznaju obostrano kao la-
novi istog politikog zajednikog bia, jer tek tada e ra-
sti spremnost da se uzmu u obzir i izvjesne rtve jednih
za druge. Inae, Jrgen Habermas upozorava konstantno
kako se nae moderno samorazumijevanje, izmeu osta-
log i ljudskih i graanskih prava, koje podjednako pripa-
daju lanovima svih religijskih zajednica, moe garantirati
samo od svjetovne, neutralne dravne sile. Na ovom, pak,
tragu bi se kod nas - koji smo skloni tako brzo i lako odu-
stati od krhkih zasada prosvjetiteljstva, mogle, ako ve ni-
ta drugo, otvoriti rasprave o autogolovima koje postie-
mo pod naletom srednjovjekovnog klerikalizma, ukom-
poniranog u obranu vjerskih i nacionalnih interesa, to
sve skupa nema nita zajedniko s projektom moderne,
iji je Habermas zatitni znak. Utoliko su, dakle, objede
na Habermasov raun iz posthumne biograje dr. Festa
Ich nicht (bile) opasne...

Pa ako i svi uestvuju ja neu!
Za dr. Joachima Festa je, pak, i Willy Brandt kazao da je
ovjek za uzor, iako su pripadali posve razliitim poli-
tikim opcijama. Dr. Fest je jednostavno bio jedan od
najznaajnijih autora njemake poslijeratne historio-
graje, publicistike i literature. Umro je u septembru
o.g. u svojoj rodnoj kui u naselju Klarhorst, u Berlinu,
u 79. godini ivota, ne doekavi da vidi autobiograju u
knjikim izlozima. Dr. Fest, roen 1926. godine, je cije-
li ivot posvetio istraivanju fenomena nacional-soci-
jalizma u Njemakoj. Zapravo, u sreditu njegova znan-
stvenog i literarno-publicistikog rada nisu stajali samo
Hitler i druge vodee glave (njegov izraz) Treeg Raj-
ha, nego uzroci i posljedice nacistike strahovlade, kao i
kriza orijentacije njemakog drutva. Njegova biogra-
ja o Hitleru iz 1973. godine se smatra i danas najboljom
knjigom o ovom nesretniku, a dr. Festa je uinila uvenim
i izvan Njemake. Dr. Joahim Fest svodi, inae, svoja bo-
gata iskustva u svezi sa Hitlerovom strahovladom u slje-
deu ocjenu: U cijelosti, ono to sam ja doivio, bilo je
uruavanje graanskog svijeta! Habermasu, pak, takav
pristup i nalazi nisu dostatni! U FAZ-u, tom, kako je ve
spomenut, konzervativnom, uglednom i utjecajnom listu,
u kojem je i Habermas kritizirao Heideggera, dr. Fest je
bio vie decenija i suizdava i politiki feljtonista. Odli-
kovao se izuzetnom erudicijom i odmjerenim, konzerva-
tivnim, nim graanskim stilom. Zbog toga i nije posve
lako objasniti kako mu se omakla u njegovim sjeanjima
Ich nicht prava denuncijacija protiv Habermasa, to je
najgore po dr. Festa, posve neutemeljena... Njegova sjea-
nja su, inae, upravo pojavila kod uglednog Rowohlta i u
njima dr. Fest podie dirljivi spomenik njegovim roditelji-
ma, obrazovanoj graanskoj berlinskoj obitelji, koja se su-
protstavila Hitlerovom reimu i to skupo platila. Za nje-
gova oca, vieg kolskog savjetnika, Hitler i njegova ekipa
su bili samo obina banda zloinaca, a familijarni kre-
do je bio Pa ako i svi sauestvuju ja neu (Auch
Jocnir iv Fis1
Akt ua l i j e
wenn alle mitmachen - ich nicht!). Iz ovog familijarnog
ivotnog mota i potjee dio naslova sada ve posthumne
Festove autobiograje, koja je, na alost, popraena po-
sthumnim sporom.
U njoj je dr. Joahim Fest nastojao posvjedoiti, u prvom
redu, o tomu kako se Hitlerovo vrijeme odrazilo na njego-
vo familijarno okruenje. Pri emu nije neinteresantno
da se pri kraju Drugog svjetskog rata mlaahni Joachim
usprkos volje njegova oca dragovoljno prijavio u
redovne jedinice njemake vojske (Wehrmacht), zbog
ega je i zavrio u amerikom zarobljenitvu. Protiv vo-
lje svoga oca se Joahim Fest opredjelio da fenomen naci-
onal-socijalizma, Hitler i njegovi suradnici, budu temelj-
nom preokupacijom njegova znanstvena i literarno-pu-
blicistikog rada. Dr. Joachim Fest je, inae, vie puta po-
kuavao da nagovori svog oca da opie njegova iskustva iz
nacistikog vremena, ali je ovaj to odbio rijeima: Mi svi
utimo. Iz srama, straha i tjeskobe. Ja u, takoer, utati.
Tek pri kraju ove biograje dr. Fest je naveo pasus, koji je
izazvao posthumni spor, tj. reakciju Juergena Haberma-
sa u Ciceru.
Dr. Fest je napisao: Na jednom roendanskom slavlju u
osamdesetim godinama proslijedio mu je (toj vodeoj gla-
vi) za stolom jedan njegov podanik iz ranijih vremena,
kao svom nekadanjem pretpostavljenom u Hitler Jugen-
du, jedno od pisama koje je on napisao u proljee 1945.
godine, a u kojem se oituje strastveni odnos prema Fue-
hreru i nepomuena oekivanja konane pobjede... Bez da
tonije pogleda to pie na cedulji, tako ide pria dalje, po
svjedoenju vie uesnika i upuenih u ovu priu, je taj do-
tini zguvao papiri, stavio ga u usta i progutao, ne bez
muke... Pria o pokojnom dr. Joahim Festu je vrlo kom-
pleksna i bez citiranog pasusa njegove posthumne autobi-
ograje, kojim je opravdano ogoren Juergen Habermas,
jer se dr. Fest dao i ranije malice manipulirati, primjeri-
ce od strane uvenog Hitlerovog arhitekte i ministra nao-
ruanja Alberta Speera, nakon to je Speer odleao 20 go-
dina u Spandau. Dr. Fest govori, inae, o homo-erotskoj
opinjenosti Hitlera i Sperra, ali o tomu primjerenijom
prigodom. Osim brojnih publikacija iza dr. Joachima Fe-
sta je ostala i knjiga Der Untergang, koja je posluila kao
osnova za istoimeni lm o posljednjih Hitlerovih 12 dana
u vujoj jazbini u Berlinu...
No, vratimo se predmetu posthumnog spora jednog od
vodeih njemakih (i svjetskih) lozofa i jednog od vode-
ih njemakih historiara.
Je li i moralni istunac Juergen Habermas bio slijepi na-
cista u mladosti?
Na objavljivanje izvoda iz Festove autobiograje u Cice-
ru i na popratni jednostrani tekst u ovom magazinu, rea-
girao je Juergen Habermas pismom od 25. oktobra, s mo-
lbom da se integralno objavi. U ovom pismu je Habermas
kaimo ovdje samo toliko - u veoma otroj formi napao
ne samo pokojnog dr. Festa, nego i autora lanka u Cice-
ru Jrgena Buschea kao denuncijante. Juergen Busche
je, inae, bio Festov suradnik, publicista je i autor, izmeu
ostalih, i knjige biografskih eseja o Helmutu Kohlu.
Iako dr. Fest nije u citiranom pasusu spomenuo Juergena
Habermasa bilo je jasno iz poigravanja sintagmama tko se
skriva pod ifrom vodea glava. Objavljeno traganje
za istinom u Ciceru, u izvedbi Juergena Buschea nije,
pak, ostavilo nikakve sumnje da je jedna od vodeih
glava zemlje, koja je progutala mogue je za njega
optuujuu ceduljicu iz vremena kad je bio voa Hi-
tler Jugenda, pred zauenom publikom, upravo Ju-
ergen Habermas, lozof enormnog ugleda i utjecaja, ko-
jega povrh svega bije glas da je moralni istunac i Im-
manuel Kant 20. stoljea. U sutini spora, dakle, nije pita-
nje je li Habermas progutao kompromitirajuu cedulju,
nego o tomu je li i on bio zadrti nacistiki klipan, da upo-
trebimo ovdje sjajan izraz Bore osia za Grassovu mla-
dalaku zasljepljenost nacistikom ideologijom. Objeda
o Habermasu kao zasljepljenom nacisti, pa ako i u mla-
dosti, jednostavno se ne uklapa u Habermasov habitus,
niti, pak, u sliku o njemu u iroj javnosti. A kad bi bilo
tako, kako tvrde dr. Joachim Fest i Juergen Busche, situa-
cija bi po Habermasa bila mnogo opasnija od one u koju
je dospio Guenter Grass sa naknadnim ljutenjem cr-
nog luka, tj. zakanjelim priznanjem da je bio u nacisti-
kim postrojbama (SS-Waen), a ne u postrojbama Wehr-
machta, kako se do juer vjerovalo. Jer je Grass za razli-
ku od Habermasa - svih poslijeratnih godina i tvrdio da
je bio zaslijepljeni nacista, da je do posljednjeg mo-
menta vjerovao u Fuehrera i Endsieg, i sve u tom stilu.
Juergen Habermas se, naprotiv, cijelo poslijeratno vrijeme
zgraao nad tim vremenima, te provocirao niz rasprava o
prikrivanju i zatakavanju meu njemakim intelektualci-
ma, ukljuivo kritiku Heideggerovih zatitnika i sljedbe-
nika. Opasne sugestije iz navedenog Festovog pasusa, da-
kle, ukoliko bi bile tone, sruile bi ne samo jo jedan mit,
nego bi oblikovale sliku o ovovremenom Kantu kao pla-
ljivcu i dvolinjaku. No, nije, sreom, tako...
Juergen Haberas je uz sve drugo - svojevremeno otvorio
historiarski spor (Historikerstreit), u kojem je pred-
bacio nizu njemakih historiara relativizaciju zloina
poinjenih u Treem Rajhu. Napadnuti historiari su se
branili, a meu njima i dr. Fest, kako su znali i umjeli, ali
bilo je teko jer je Habermas nastupao sa pozicija istog
morala i moralnog istunstva. Pri emu je bilo znano i ra-
nije da je i Habermas, kao i cijela njemaka mlade u to
doba, pripadao nacistikim pionirskim i omladinskim or-
ganizacijama - Junges Volk i Hitler Jugend, ali time se
moe uzbuivati netko neobrazovan ili zao, kao nedavno
na Balkanu, u zemlji Srbiji, kada su se povodom Grasso-
vog pokajanja za rije javili i notorni srpski faisti a la
Dobrica osi. Zamjerati 60 godina poslije Drugog svjet-
skog rata nekomu da je bio u nacistikim pionirima ili u
Ak t ua l i j e
nacistikoj omladini moe samo netko tko je zao ili nee
da znade da je tim NS-organizacijama moralo pripadati
svako njemako dijete u doba Hitlerove diktature...
U Buscheovom tekstu u Ciceru se, dakle, u traganju za
istinom ne radi uope o tomu je li Habermas progutao
cedulju ili nije, nego o tomu je li bio neto vie od na-
cistikog klipana, a to je sve do juer prikrivao. O tomu
svjedoi, zapravo, cjelokupni Buscheov tekst, iz kojeg
smatramo relevantnim za razumijevanje ove prie izdvo-
jiti samo par tvrdnji ili podmetanja, kako e se pokazati.
Busche u svojoj pakvili ne samo da reproducira tvrdnje
iz nesretnog posthumnog pasusa dr. Festa, on reprodu-
cira i druge glasine do koje je doao, a kritizira one koji
u njih ne vjeruju. Pri tomu se Busche poziva i na lozofa
iz Konstanze dr. Gereon Woltersa, koji je prije dvije go-
dine otvorio veliku temu specijalnog odnosa njemake
lozoje prema nacional-socijalizmu, a korektno dota-
kao i objedu na raun Habermasa. U Woltersovoj studi-
ji pod naslovom Prikrivanje, optube, opravdanja (Ver-
tuschung, Anklage, Rechtfertigung) pojavljuje se, nai-
me, i sekvenca sa kompromitirajuom ceduljom, ali
tako ispriana da Habermasa uope ne kompromitira. Dr.
Wolters je pripremajui njegovu studiju - pismeno za-
molio dr. Habermasa i dr. Hans-Ulricha Wehlera (Haber-
masovog drugara iz mladosti u Gummersbachu, a sada
jednog od prvih historiara u Njemakoj) da mu odgovo-
re ta je istina u glasinama da je Habermas prvo kao voa
u lokalnom Hitler Jugendu , pa potom u saniteskoj slu-
bi, pismeno ukorio Wehlera, na rutinskom formularu, to
se nije pojavljivao na sanitetskim teajevima. Wehler je,
tako ide legenda dalje, ovu cedulju sauvao, pa je godina-
ma poslije poslao svom prijatelju iz mladih dana Haber-
masu. Mnogo godina poslije za vrijeme zajednikog od-
mora Habermasovih i Wehlerovih, historiar Wehler jr
upitao Habermasovu suprugu ta je s tom ceduljom,
a Habermasova je supruga dala veseli odgovor, njen ju je
mu progutao.
Za Woltersa je ovdje bio kraj prie, ali ne i za pokojnog
dr. Festa, a pogotovu ne za Juergena Buschea i Cicero.
Za Buschea je jezgra prie potvrdjena, a citirana izjava
Habermasove supruge indicira da je Habermas kompro-
mitirajuu cedulju skrio i da je vie nije mogue prona-
i. Buscheova verzija prie, dakle, nije jednaka onoj koju
je ispriao dr. Fest, ali ima istu funkciju. Njemaka lozo-
ja ima problem sa preplitanjem njenih najboljih lozo-
fa u nacional-socijalistiku vladavinu, pri emu se ne radi
samo o tomu da je Martin Heidegger bio nacistiki rek-
tor u Freiburgu, s pravom konstatira Juergen Busche. Ali,
implicitna sugestija da bi i dr. Habermas imao razloga za
prikrivanje naci-prolosti je vie od podmetanja...

Briefwechsel Fest-Wehler
Da je dr. Festu sve u svezi lozofovog gutanja cedulje
bilo jasno odavna, pa se, ipak, odluio za pakostan pa-
sus u njegovim memoarima, svjedoi i prepiska koju je dr.
Fest vodio pet mjeseci prije smrti sa uglednim historia-
rom iz Bielefelda, profesorom na vie univerziteta u Nje-
makoj i na Yaleu u SAD, ve pominjanim Hans-Ulrich
Wehlerom. U najkraem dr. Fest se odluio da plasira jed-
nu staru glasinu, optereujuu po Habermasa, iako ju je
dr. Wehler ba u pismu dr. Festu demantirao. Dr. We-
hler je, za neupuene, ne samo prijatelj iz mladosti dr. Ha-
bermasa, nego je izuzetno respektabilno ime u njemakoj
historiograji, po njemu se, ak, komplekan pristup izu-
avanju suvremene povijesti zove Wehlerova historijska
kola. No, vratimo se razmjeni pisama Fest-Wehler...
Joachim dr. Fest je 06. aprila 2006. godine uputio pi-
smo Hans-Ulrichu dr. Wehleru, u kojemu pie: ... Jav-
ljam se zbog jedne anekdote koja mi je poznata odnedav-
na iz pria Johannes Groa, Wolf Jobst Siedlera i jo ne-
kih drugi... Prigodom jednog okruglog rodjendana na-
eg nedavno, na alost sviju nas, umrlog kolege Reinharta
Kosellecka, tako je kazano, Vi ste vaem nekadanjem za-
stavniku (?) Jrgenu Habermasu doturili cedulju, koju
je on napisao u proljee 1945. godine i koja sadri njegovu
vjeru u Fhrera i uvjerenje u konanu pobjedu. Habermas
je, tako ide pria dalje, papir poderao bez mnogo okolia-
nja i strpao u usta...
Potom dr. Fest pie: Na zasjedanju Darmtadske akade-
mije 2005. godine pojavljuje se ova pria ponovo, ali je
tako energino osporena, da sam ja osobno upitao Ko-
sellecka, koji je bio lan ove akademije, o njenoj istinito-
sti. On ju je potvrdio, pa ak i dodao par pojedinosti, koje
su mi bile do tada nepoznate. Pa, ipak, na nedavnom su-
sretu sa kolegama ona je ponovo osporena i tako to ide,
tamo-amo. Na kraju sam ja ponudio da pojasnimo stva-
ri putem pitanja upuenog Vama. U osnovi ima dovolj-
no izjava svjedoka, koji osporavaju ovu mogunost, pa se
pitam zato se nitko od njih nije pravovremeno raspitao
kod Kosellecka...
Hans-Ulrich dr. Wehler je odgovorio dr. Festu pismom,
datiranim 18. aprila 2006. godine, u kojem stoji crno na
bijelo: ... Rado u ispraviti ono to je do vas dospjelo u
iskidanoj formi. Vi znate, vjerojatno, da smo Habermas
i ja odrasli u Gummersbachu. Mi se poznajemo iz kol-
skog doba... Bili smo par godina i u Jungvolku. Jrgen
nije mogao preuzeti pozicije voe ve zbog njegovih je-
zinih problema. Ali, on je preuzeo ulogu takozvanog Fel-
dschera, koji nam je trebao pojasniti osnove anatomije i
previjanje zavoja. (Pojam Feldscher oznaava, inae, u
njemakom jeziku najnii rang za vojnog lijenika M.L.)
Obzirom da je uee na ovom teaju poivalo na drago-
voljnosti, bila je uvijek samo aica onih koji su se s njim
susretali... Pri tomu sam i ja par puta falio. Poslije toga
Akt ua l i j e
sam od njega i dobio poziv da se pojavim na ovoj obvezi.
Ovu je cedulju, inae, posjedovao svaki Jungvolk - und
HJ-Fhrer, kako bi osigurali funkcioniranje njihove dje-
latnosti... itavih 30 godina poslije, pie dalje u pismu dr.
Wehler, dolo je u jednoj podgrijanoj atmosferi i do raz-
govora o ovomu. Podsjetio sam Jrgena na ovaj poziv, to
je bilo ivahno osporeno... Dva mjeseca potom mi je pria
ponovo pala na pamet. Potraio sam i injenino naao u
mojem ratnom dnevniku ovaj poziv. Bez komentara sam
ga poslao u Starnberg, a kada sam Ute Habermas na oba-
lama Elbe upitao da li je, u stvari, moja cedulja pristigla,
ona se nasmijala i odgovorila pa Ti ga poznaje, on
ju je odmah progutao.. U zimu poslije toga ovom sam
anegdotom zabavljao Jrgena Kocka i Wolfganga Mom-
msena, pa je opet zaboravio. Prole me godine pitao je-
dan lozof iz Konstnaze, koji je, takoer, uo za ovu gla-
sinu, o svemu tomu, a ja sam mu isto ispriao to i sada
Vama. Poetkom osamdesetih godina pitao me je jedan-
put i Koselleck u naem hodniku (na Univerzitetu Biele-
feld - M-L.) za ovu priu. Ja sam mu je ispriao kao pri-
mjer za funkcioniranje glasina. Jer, niti je Utina usputna
primjedba stvarni izvjetaj, niti sam ja bio nazoan pri
dolasku cedulje u Starnberg, niti je Jrgen bio zastavnik,
niti se on u onom naprijed otisnutom formularu ispoljio
o konanoj pobjedi i Adolfu. Na putu od usta do usta, u
razgovorima razliite vrste, ova je epizoda, oigledno, za-
dobijala sve bizarnije obrise. Pojedinosti, koje idu preko
mojeg kratkog komentara prigodom razgovora na hodni-
cima Unija, nije jednostavno Koselleck mogao znati, po-
to on nije imao osobni kontakt s Habermasom i samo se
radoznalo meni obratio. Tako glasi ova pria..., sada po-
znajete njen tok!
Nema sumnje da je dr. Fest poznavao njen tok, ali se, ipak,
odluio za glasinu. Odgovor na pitanje zato je tako ui-
nio nalazi se u pismu dr. Habermasa magazinu Cicero...

Der Habermas-Brief iliti ogorena
reakcija Juergena Habermasa
Datirano u Starnbergu, 25. oktobra 2006. godine, pi-
smo Juergena Habermasa je nesvakidanje i po sadraju i
po ogorenosti koja iz njega provejava. Vrlo tovani gos-
podine..., molim za tiskanje sljedee izjave, poinje Ha-
bermas pismo uredniku Cicera, da bi ve u prvoj ree-
nici ustvrdio:Jrgen Busche se potvruje kao denunci-
jant, tako to insinuira na osnovu davno ve opovrgnu-
tih glasina...! Potom slijede imena onih koji su kolpor-
tirali glasine, a meu njima su i Fest, Lbbe, Koselleck,
i tek sada Busche. Juergen Habermas prepoznaje u ob-
novljenim denuncijancijama ono to one jesu, a jesu po
njemu - nastavak politike hajke, kojoj sam od FAZ-
a bio izloen naroito u sedamdesetim i osamdesetim
godinama. (Pokojni Joachim Fest je bio suizdava FAZ-
a od 1973. do 1993. godine.) Fest mi je oigledno za
zlo uzeo kritiku onih vodeih glava NS-reima, koje je
on u njegovom listu dopustio rehabilitirati, ustvrdio
je Juergen Habermas.
Kako se braniti protivu denuncijacije, zapitao se po-
tom Habermas, koja slijedi providan cilj, uutkati, zajed-
no s Grassom, generaciju intelektualaca koja se angaira-
la za samokritiko pojanjenje tradicionalnih razloga, kao
i ili prije svega u akademskim slojevima rairenog su-
glasja sa NS-vladavinom? Potom slijede objanjenja inti-
mne prirode, koja do sada Habermas nikada nije bio prisi-
ljen pruiti javnosti: Ja nisam imao nikakve anse - ve
po osnovu moje invalidnosti - sebe samoga kao omla-
dinca identicirati sa vladajuim pogledom na svi-
jet. (Ich hatte schon aufgrund meiner Behinderung ke-
ine Chance, mich als jugendlicher mit der herrschenden
Weltanschauung zu identizieren.) Nisam, takoer, nika-
da, kako Urednitvo (Cicera) tvrdi, vjerovao u konanu
pobjedu, pie Habermas. Obzirom da sam htio postati
lijenikom, ja sam u Hitlerjugendu, organizaciji kojoj je
tada svatko morao pripadati, postao Feldscher i drao
sam odgojno-obrazovne teaje, za koje sam morao prido-
biti dragovoljce, precizirao je Habermas. Na jednom od
ovih teaja je sudjelovao, takoer, i Hans-Ulrich Wehler.
On me na to podsjetio kada smo se u ezdesetim godina-
ma bolje upoznali. Tada mi je i poslao dokument, koji je
postao uven, pie Habermas, pri emu se radi o tada uo-
biajenim pozivima (Auorderungen), dakle o unapri-
jed formuliranoj, tiskanoj cedulji, koju sam tada slao da bi
mogao odravati na okupu sudionike mojeg teaja. Ina-
e bi morao obustaviti moje teaje. A u tom sluaju bi se
morao redovito pojavljivati ponovno na odurnim redo-
vitim HJ-Dienst, kako se to tada zvalo, objasnio je Ha-
bermas u pismu Ciceru. Slanje jednog takvog formulara
bio je normalan potez, ja sam i sam ranije dobivao takve
pozive, kada se vie puta nisam pojavljivao. U sedamde-
setim godinama me podsjeanje na ovo tako malo dir-
nulo da nisam spoznao na neoprostiv nain - histo-
rijski rang do kojeg je ovaj dokument u meuvreme-
nu dospio. Gdje bi drugo ovo (dokument M.L.) do u
korpi za otpatke trebalo zavriti?, pita se potom Haber-
mas. Mora da je i moja ena tako to pojmila, jer je ona na
Ulijevo (Uli, prijateljsko oslovljavanje Hans-Ulricha We-
hlera M.L.) pitanje, za vrijeme ljetnog odmora na kame-
nitoj plai Elbe, nezatajno ironino odgovorila: On je to
progutao , pie Habermas u pretposljednjem pasusu pi-
sma Ciceru. A u zavrnom pasusu Habermas kae: Ako
okolnost - to sam od gospodina Festa posthumno, kao i
od njegova nekadanjeg namjetenika Buschea, prisiljen
da se ispoljim o ovim triarijama - i o emu govori, tada
je to o mrnji i potajnoj osveti, koja je decenijama trovala
klimu SR Njemake!
Ak t ua l i j e
Javna dimenzija egzekucije Sadama Huseina
govori o strukturalnim promjenama civilizacijskog koda
Bog Amerikanac i nove
tehnologije demokracije
Da li je javna smrt Sadama Huseina jedan od neminovnih pokazatelja
poetka kraja zapadnoevropske civilizacije? Kakva je uloga novih
tehnologija u tom procesu? Da li se moe govoriti o svjesnom punjenju
sadraja teorije o sukobu civilizacija? Da li Sjedinjene Amerike Drave
osjeaju potrebu za promjenom recepta izvoza demokracije na
utilitaristiki nain, ka stvarnom demokratskom konceptu zasnovanom
na humanistikim zasadima civilizacije? I, konano, gdje su graani
Bosne i Hercegovine i domaa politika u svemu tome
Faruk Bori
Akt ua l i j e
O
vuZr roiicior zvnuiirin iiuoi,
zauujue dostojanstven kao da se pomirio sa
svojom sudbinom i fanatino uvjeren da ga eka
neki bolji svijet, zaboravljajui da po nebeskoj i teolokoj
pravdi ima da gori u najgorem paklu, Sadam Husein za-
hvaljujui globalno vienim trenutkom egzekucije posta-
je muenikom i prerasta u domen simbolikog. Nakon
ovog ina, to je denitivno egzekucija kojoj je prisustvova-
lo najvei broj gledalaca, pokrenulo se mnotvo rasprava,
izreena su brojna razmiljanja i stajalita, koja umnogo-
me nadilaze traginu priu irakog naroda i njegovog du-
gogodinjeg diktatora zato i kaemo da je postao dije-
lom simbolike ravni, kako vidimo, drage ne samo balkan-
skim narodima. Da e biti tako nasluivalo se je ve brea-
king newsom o egzekuciji koja se (sasvim sluajno?) de-
sila bajramskog jutra, dan uoi kalendarske Nove godine,
valjda kako bi se, po neijim procjenama, u 2007. ulo bez
balasta biveg diktatora. Za koje i ije ideale na takav nain
je dolo do pogubljenja?
Informacija o Sadamovoj egzekuciji iznenadila je mnoge
politike i medijske analitiare koji su predviali da e od
donoenja smrtne presude pa do egzekucije proi mnogo
mjeseci, ak i nekoliko godina prije nego to se iscrpe svi
pravni mehanizmi, albe i revizije na odluku suda; uosta-
lom, oekivali su se dalji procesi za brojne Sadamove zlo-
ine... Sa pretpostavkama se ilo ak i dotle da e nakon
nekoliko dosuenih smrtnih kazni, Sadam doivjeti sud-
binu voe turskih Kurda Abdulaha Odalana doivotni
zatvor. Ipak, Irak nije Turska koja (decenijama!) tei lan-
stvu u Evropskoj uniji i mora usklaivati legislativu i po-
litike odluke prema standardima ove interesne skupine.
Sjedinjene Amerike Drave koje su uspostavile prokaza-
ni Vii iraki sud, s druge strane, nisu Evropska unija: vla-
dajua administracija je podstrekala ovakav raspleti i do-
prinijela to brem zikom nestanku Sadama Huseina,
ako ni zbog eg drugog, onda da neko ne bi doao na ide-
ju da uje od Sadama sve u vezi njegove intimne vezano-
sti za ameriku politiku tokom osamdesetih godina pro-
log stoljea.
Iznenaenje brzom smrtnom kaznom uslijedio je brzi ok,
kada je svjetsko javno mnijenje postalo publikom masov-
nog smaknua, odnosno kada je svaki korisnik interneta
s dva klika mogao doivjeti izvoenje egzekucije. Svjet-
ski mediji objavili su prethodni dan videozapis posljed-
njih minuta ivota diktatora, naravno, vrlo konvencional-
ne snimke, to je ve samo po sebi bio headline svih medij-
skih kompanija u svijetu. A onda su nove tehnologije ui-
nile svoje, prikazali sve do gole kosti i sruili godinama nje-
govani princip cenzure u CNN-ovskoj breaking news me-
dijskoj lozoji.
Niskokvalitetni (dokumentarni) filmi prikazuje kako
delati Sadama dovode do vjeala, stavljaju mu omu
oko vrata i dok izgovara molitvu: Svjedoim da nema
Boga do Boga i da je Muhamed... - inae izjavu kojom
ovjek ulazi u Islam, dakle postaje musliman pod se
otvara, objeeniku se vrat lomi, umire, njegovi zakrabu-
ljeni delati uzvikuju iijsku verziju molitve nadglasa-
vajui umirueg. U ovoj bolesnoj sceni koja prevazila-
zi filmske majstore strave i uasa jer ovo je nepatvore-
ni dokumentarni zapis - jasno se vidi neizmjerna mrnja
prema ovjeku kojeg su ubili, i koji je najvei krivac to
Irakom trenutno bijesni rat graanski, vjersko-sek-
taki...kako god elite. Dodatnu turobnost cijelog smrt-
nog realityja poveava enterijer, soba u kojoj se odvija
egzekucija: mrana, siva, memljiva, koja kao da uva taj-
na vrata pakla, koja i prazna budi jezu kod obinog o-
vjeka. Sve se doima kao izreirano a nigdje nema scena-
rija, tek kamerica na mobitelu koju je prokrijumario je-
dan od prisutnih delata govori kako je realnost jo uvi-
jek potresnija od svake fikcije.
* * *
Ako pakao moemo shvatiti kao mjesto gdje vladaju anti-
zakoni, gdje se velia ne-ljudsko i takve ne-vrijednosti (a do
kojeg vodi put dobrih namjera koje zavravaju u svojoj ne-
gaciji) onda je Irak danas, nakon ovjekovjeenja prve veli-
ke egzekucije 21. stoljea, emanacija pakla na zemlji. Sve
to se desilo u Iraku, kakve god namjere ovim inom bile,
moda zadovoljanje boginje Justicije, okrenulo se naopa-
ke: Sadamova ekranizirana i globalno shareovana smrt
kao antipod porno uratcima celebritiy linosti i medi-
okritetske manije zvane reality show dolazi iz istog re-
gistra izvitoperenog, neukroenog konja novih tehnologija
koji odreuje savremeno globalno i globalizirano drutvo,
u kojem vie ne postoje vremenske varijable, prolost i bu-
dunost, u kojem je sve pretpostavljeno momentu i sve se
deava u njemu.
Zahvaljujui novim tehnologijama i njihovim upotrebnim
oblicima kroz youtube.com komunikaciju i/ili peer2peer
alat, nita se vie ne moe sakriti niti moe ostati izgublje-
no u vremenu, naroito ako se iz medijsko-politikih cen-
tara moi pokuava sakriti od oiju javnosti, koja su produ-
ena kroz ekrane mobilnih aparata, kamera centimetarskih
dimenzija, audiozapisivaa u depu koulje, itd. O ovom
e biti rijei jo tokom teksta. Sad razmotrimo sluaj Sa-
dam koji ogoljen do krajnjih granica globalnim prikaziva-
njem egzekucije i ivi u najmanje dvostrukom upotreb-
nom smislu: prvo, u Iraku (kojeg smo denirali kao lije-
vak ka paklu a kojem je slivnik u zamraenoj sobici sekta-
ke odmazde) i njegovoj daljnjoj sudbini koju odreuje da-
nas i sudbinu borbe protiv terorizma kao stjecite najve-
eg broja neprijatelja Sjedinjenih Amerikih Drava, a ne-
posredno i cijelo bliskoistono pitanje; drugo, kroz pro-
matranje meunarodne politike Sjedinjenih Amerikih
Drava i ulogu u otvaranju tog pakla, i tom globalistikom
(ne)svjesnom sadrajnom punjenju teorije sukoba civiliza-
cija koje kroz nipodatavanje i negiranje univerzalnih pra-
va i sloboda utiu na tok svjetske politike a samim tim i ci-
vilizacije.
Ak t ua l i j e
Naravno, obje ravni ne iskljuuju jedna drugu nego se
isprepliu kroz historijsko-drutveni kontekst, iako e du-
nosnici SAD-a, kao i njima skloni teoretiari, vie voljeti
preferirati odvojeno rjeavanje pitanja Izraela i Palestine,
Izraela i Hezbollaha, odnosno Libana, Hezbollaha i Siri-
je, Sirije i Izraela samo kroz pitanje Golanske visoravni...i
danas, kada je Iran u stjecitu pozornosti vanjske politike
SAD-a, njeni dunosnici moraju naglasiti da pitanje Irana
nema nikakve veze sa Irakom i moguim rjeenjima krize u
ove dvije susjedne drave. To je realna situacija na terenu i
politika odluka u vrhu Sjedinjenih Amerikih Drava, za
koju moemo i smatramo je pogrenom, ali se u posljednju
deceniju, tako postavila prema bliskoistonom problemu.
Neto kasnije emo se dotai pitanja da li se to ini zarad
rjeenja problema ili je u pitanju utilitarizam.
* * *
Da je amerika vanjska politika doivjela krah u Iraku i-
njenica je koju vie niko ozbiljan ne dovodi u pitanje. ak
je i ameriki predsjednik George Bush (koji e u povijesti
Sjedinjenih Amerikih Drava ostati zabiljeen kao jedan
od najgorih, a sigurno najgori) sada otvoreno priznaje da e
kao amanet, zaostavtinu, svojem predsjednikom nasljed-
niku (kakva rojalistika sintagma) ostaviti problem Iraka i
amerike trupe u njemu. to znai da e rat koji je jo 2003.
proglasio okonanim, trajati barem jo ovoliko i da se ne
nazire rjeenje borbe protiv terorizma, da e iraki civili
i amerike trupe i pridrueni im kontingenti saveznikih
snaga, u Iraku ginuti zajedno sa bombaima samoubicama,
raznim ekstremistima, itd. Naravno Bush je mogao odlui-
vati o poetku rata, ali ni on, niti bilo ko moe odluiti na-
prasno o njegovom kraju: takvi su ratovi XXI stoljea jo
jedan proizvod globalizacije, koji takoer koriste tehnolo-
ka dostignua da bi postali dio stvarnosti i pojaali efekat
svojeg ratobivstvovanja.
Zar iko moe proglasiti kraj rata kada svaki dan ekplodi-
ra nova bomba na pleima samoubojice i odnese desetine
ivota? Zar iko moe ljude diljem planete, naroito u vul-
nerabilnom SAD-u uvjeriti da je ratu doao kraj kada pu-
tem interneta mogu pogledati najsvjeije snimke egzekuci-
ja ne samo Sadamove, nego i sve one koje razliite esk-
tremno-teroristike skupine vre po Iraku nad zarobljenim
vojnicima, novinarima, zapadnjacima dok u pozadini sto-
je natpisi koji veliaju Boga. Ulazei u rat za naftu kako se
najprostije (mada ne do kraja tano) moe objasniti inva-
zija na Irak, Bush nije raunao na posljedice otvaranja
Pandorine kutije. Ili, moda, ipak jeste?
Sjedinjene Amerike Drave pod Bushevom administra-
cijom pale su na najnie grane uvara liberalnozapadnih
vrijednosti utemeljenih jo u amerikom Ustavu iz 1789, i
amandmanima koji su im slijedili. Kroz stoljea je amerika
demokracija nosila sa sobom probleme i pokuavala ih rije-
iti da se ne vraamo u pred-demokratsku Ameriku i in-
dijanske uroenike ali prisjetimo se Graanskog rata za-
pravo borbe za ropstvo, odnosno tradicionalni stogodinji
nain ivota koji je podrazumijevao besplatnu radnu snagu
koja iskoritava, inilo se tada, neiscrpne prirodne resurse;
sjetimo se rasne segregacije jo i tokom XX stoljea, nakon
Drugog svjetskog rata; sjetimo se McCarthneyjeve komisi-
je iz pedesetih godina prolog vijeka...Sa propau elje-
zne zavjese naivno smo vjerovali, i u to nas je uvjeravao
Fukuyama, da je doao kraj historije i da slijedi vladavi-
na liberalne demokracije zasnovane na kapitalizmu.
Komino opetovanje visokodostojnika Bijele kue i njiho-
vih epigona: ta forma uvara vrijednosti koje su izgubile
svaki svoj sadrinski znaaj i ivi samo u oblacima upotreb-
nog simbolizma (poznata je i u Balkanskom sluaju kroz
stereotipe sviju o svima) pozivanje na vrijednosti Slobode,
Jednakosti, Bratstva koje batini liberalna demokracija, u
Bushevom sluaju vie se referira na junjaku priu iz vre-
mena Graanskog rata 1881.-1885., o amerikom nainu
ivota, o vrijednostima, o njihovim zasadima duboko
ukorijenjenim u ameriki lifestyle. U Bushevoj re-inter-
pretaciji amerike liberalne slobode postoji bog iji je on
(Bush) predstavnik na zemlji, a to, da ne nabrajamo dalje
opepoznate bushizme, nekorespondira sa idejom koja je
(valjda) pobijedila jo krajem devetnaestog stoljea na Sje-
veru Amerike.
Svakako, nije koritenje velikih ideala za politiki pragma-
tizam invencija nesposobnog teksakog naftaa: tako su se
injenice redale, u manjoj ili veoj mjeri, tokom cijelog pe-
rioda Hladnog rata, kada je ameriko zalaganje za demo-
kraciju kao drutveno ureenje sa otvorenou kao najvi-
im stupnjem drutvenog dostignua zaista bilo paradigma
nasuprot zastranjenog staljinistikog totalitarizma, tog na-
hoeta marksizma. Problem je to je dogma o antikomu-
nizmu kao protodemokraciji ila pod ruku sa amerikim
vanjskopolitikim pragmatizmom i istim takvim intere-
som.
Struktura blokovske podjele i nepostojanje nekontroliranih
sredstava masovne komunikacije u postmodernistikom
maniru mnotva centara i periferija koji mijenjaju svoje po-
zicije i uloge kako je to sluaj danas omoguavalo je da
se dogaaju i Pinochet i Vietnam, te da istina u komuni-
kacijskom smislu kao proces obrade mnotva razliitih in-
formacija i produkcija individualnog stava o nekom doga-
aju u idealnom komunikolokom smislu, dolazi godina-
ma kasnije, kada nema upotrebne vrijednosti u sve brem
okretanju drutvene osi oko same sebe (pa se ponekad
ini da bi prekratak bio dan i od 36 sati), i bez velike mo-
gunosti da se bilo ta historijski promijeni: to se da vidjeti
iz kraha antiratne opozicije u SAD-u, koja jaa tek sa oma-
sovljenjem pristiglih kovega sa mrtvim amerikim vojni-
cima, tim morbidnim argumentom da se otilo daleko od
originalne postavke prosvjetiteljskog liberalizma.
Danas u mundijaliziranom svijetu, kada svaki pismeni ko-
risnik novih tehnologija moe sebi obezbijediti dovoljno
Akt ua l i j e
to mortale. Da je Sadam bio trn u oku zbog totalitarnog i
neovjenog vladanja, on bi bio uhapen, politiki elimi-
niran jo prije dvadeset godina, ali je pragmatika pobije-
dila univerzalnu humanologiju i meunarodne pravne
principe i pitanje univerzalne (amerike) slobode na koje
se poziva George W. Bush u svojim govorima, koji sadra-
vaju i spomenutu jaku odrednicu kranskog fundamenta-
lizma, nimalo manje tolerantnog od islamskog, tek mnogo
sosticiranijeg, kojeg se pokuava usaditi u supstancijalnu
odrednici Zapadne civilizacije u veoj mjeri nego to on
zaista jeste. Stoga, ako je neto supstanca takvog civiliza-
cijskog koda, onda je to racionalistiki odreeno prosvje-
titeljstvo, koje je iznjedrilo i agnosticizam isto kao i demo-
krastki konzervativizam!
Nedavno, nakon to je prola pomama koja je vladala tim
lmom, autor ovih redova priutio si je priliku da pogleda
Put za Guantanamo, koji govori o nesretnoj sudbini troji-
ce engleskih dravljana pakistanskog porijekla koji su ima-
li tu nesreu da nevini zavre u zloglasnom amerikom lo-
goru Guantanamo Bay na Kubi. Potresna ispovijest govo-
ri, izmeu ostalog, o nevjerovatnoj koliini surovosti voj-
nika, uvara u samom kampu, te o njihovoj napadnoj nera-
zumljivosti drugog i drugaijeg, stepenu netolerancije koju
imaju afganistanski talibani i ini islamski fanatici spram
nevjernika i slabih vjernika. Jo jedan medijski hit, snimci
iz jednog drugog zatvora, irakog Abu Ghraiba o neovje-
nom maltretiranju irakih pobunjenika, ukazuju na zaklju-
ak da koliko god se pozivali na vrijednote zapadnjake li-
beralne demokracije, ni George Bush niti njegovi ljudi na
terenu, svojim djelovanjem to ne pokazuju.
* * *
Sluaj egzekucije Sadama Huseina na prvi dan musli-
manskog blagdana kurbanskog Bajrama, ma koliko se
pravili da nije tako i da se dogaaji sluajno reaju, poka-
zuje da religijski fundamentalizam neokonzervativaca u
SAD-u, ne samo da pokazuje neznanje i nepotivanje dru-
gog i drugaijeg, nego i razrauje mehanizme kako da ga
svjesno projecira kao protoneprijaetlja za XXI stoljee.
ak i ako u ovom sluaju nisu sami odreivali datum egze-
kucije (to je mogue), u prvim redovima amerike politi-
ke scene postoji dovoljno poznavalaca islama, orijentalista,
arabista, strunjaka za muslimanska pitanja (to je sigur-
no) da bi ovu injenicu mogli prenebregnuti, i da su htjeli,
mogli su utjecati na pomjeranje datuma za jedan jedini dan
(to je itekako sigurno).
Osim iijskog Irana (iz vrlo razumljivih razloga), sve osta-
le zemlje iz regiona, sa pretenim muslimanskim sunitskim
ivljem, otro su osudile Sadamovu egzekuciju. U tom kon-
tekstu, pojavile su se i odreene emocionalne reakcije u
Bosni i Hercegovini, neka vrsta blage meumusliman-
ske identikacije sa Sadamom, diktatorom koji umire na
stravian nain (ima li nasilne smrti koja nije stravina!), ali
sa Kuranom u ruci i kelimei-ehadetom na usnama? Cijela
relevantnih informacija, okotala politika struktura moe
funkcionirati samo u kontroliranom sistemu iji najsitniji
dijelovi glasai - moraju biti izloeni sosticiranom bom-
bardiranju informacijama o latentnoj opasnosti virusima
simbolikih imena H5N1, TrojanX, AIDS, al-Qaida, e da
bi se sauvao softwar(e). Proizvodnjom vanjskih neprija-
telja zadrava se umjetno izgraena slika o idealisti-
nosti postojeeg pomjerenog sistema. Otud Irak, otud
sutra neka od sila Osovine zla ili neka trea manje frekven-
tna prijetnja poput nedovoljno jakog ali itekako antipod-
skog Huga Chaveza.
* * *
Vratimo se naem sluaju Sadam. Sam povod za invazi-
ju na Irak odavno nije bitan oruje za masovno unitenje
nije pronaeno jer ga nije ni bilo, ali je bio dovoljno vritei
da ameriku javnost, oamuenu i dozlaboga ustraenu ne-
zabiljeenim teroristikim udarima 11. septembra, ubjedi
da je dovoljna sumnja. Sve to se dogaalo u predinvazij-
skom periodu bilo je u funkciji ogromne ratne maine-
rije. Fabricirani izvjetaji obvjetajnih slubi, po narudbi
iz najviih vojno-politikih krugova bliskih neokonzerva-
tivcima i desniarskim religijskim fundamentalistima, odi-
grali su svoju ulogu: godinama kasnije, dok rat u Iraku bje-
sni nesmanjenom estinom, CIA demantira dokaze ko-
jim je prije etiri godine mahao George Bush, kao i njego-
vi najblii saradnici, Donald Rumsfeld i Colin Powel, da je
bilo ikakvog oruja za masovno naoruanje kao i da je po-
stojao link Sadam al-Quaeda (dodue, svakom ko je e-
lio da se informira o geopolitici i religiji u arapskom svijetu
ovo je bilo jasno i mnogo prije, kao to bi sada bio nonsens
vezati, recimo Gadaja sa Hezbollahom). Tek nakon inva-
zije, u Iraku se pojavljuju prvi islamistiki orijentirani
militanti: Sadamovi slijepi sljedbenici svakako to nisu bili.
Univerzalna ljudska prava, ime se dii svaki prosjeni
Amerikanac, utemeljena su, kako rekosmo u amerikom
Ustavu. Ali, sudbinu anti-junaka Sadama Huseina, prototi-
pa diktatora odredila je politika: ratni zloin nikada ne za-
starjeva, pa tako i onaj nad 148 iija u selu Dudail, gdje je
1982. preivio atentat, tek krvave kapi u moru krvoproli-
a koje je Sadam naredio direktno ili indirektno. Moda
najgori zloin, genocid nad 180.000 Kurda tokom osam-
desetih godina, nije dobio svoju pravnu satisfakciju. Ako
emo se pozivati na univerzalna ljudska prava i ameriki
princip izvoza demokracije, zato Huseinu nije bilo sueno
jo u to vrijeme? Nemogue da se za njih tada nije znalo.
Moda vrag lei u tome to je donedavni ameriki mini-
star odbrane Donald Rumsfeld bio u Bagdadu ba u vri-
jeme Sadamovih zloina, boravio kod istoimenog, dogova-
rajui i moderirajui iraku politiku izvoza nafte i postav-
ljanja prema Homeinijevom Iranu!? Zato izjava amerikog
ambasadora u Iraku Zalmay Khalilzad da je smrtna presu-
da kamen temeljac u stvaranju slobodnog drutva u Ira-
ku tek smijeni pokuaj diplomatske akrobatike, pravi sal-
Ak t ua l i j e
mizanscena dala je povoda da se i u BiH muslimani identi-
ciraju ne toliko sa rtvom, koliko sa tim nezgrapnim i ne-
potrebnim kontekstom.
Iako se iz bahatosti Sjedinjenih Amerikih Drava Iraku i
u ovom konkretnom sluaju mogu iitati svi prethodno
navedeni elementi koji govore o uivanju u vlastitoj velii-
ni koja drugost promatra kroz prizmu neciviliziranog, i sa-
mim tim ne-razumljivog bez potrebe za razumijevanjem
(a kod iija je rije o osveti u krvi Sadamovoj, po emu su
pokazali da nisu dorasli biti nositelji nekog novog Iraka,)
naa domaa, bosanskomuslimanska i bonjaka identi-
kacija sa Sadamom kao rtvom, sreom, ni u racionalnom
niti u emocionalno vjerskom, nema dovoljno sadrinski za-
jednikog koda da bi mogla prerasti iz domena snebivanja
nad takvim inom u masovni pojavni stav.
Prije svega, u svijesti graana u BiH, pa i onih sa vjerskim
muslimanskim backgroundom, Sadam je diktator koji je
ratovao protiv drugih muslimana i bio poslunik poli-
tike koja ga je na kraju unitila. On nije ratovao za vje-
ru, a njegov samrtniki in izraz je hinjenog ili stvarnog,
lucidnog ili fanatinog, ali linog odnosa spram kraja i-
vota - smrti. Takoer, negdje u svijesti muslimana u BiH
i na Balkanu, Iran se percipira kao prijateljska zemlja to-
kom rata a i dugovladajui mladomuslimanski kruok
je crpio odreene ideje iz tekovina iranske islamske re-
volucije (ali ne u onom devijantnom smislu kako su ga e-
ljeli prikazati pojedini predratni velikosrpski nacionalisti),
dok je Sadam u goste primao Miloevievu desnoradi-
kalnu ruku Vojislava eelja, te ga obdarivao sabljama i
inim poklonima.
Zapravo, veina autora u medijskim napisima koji su za
temu imali javnu prezentaciju snimaka egzekucije Sada-
move egzekucije, bazirali su se na tumaenje iz ugla op-
ehumanistike kritike javnog smaknua kao takvog
prije svih, Ugo Vlaisavljevi i Andrej Nikolaidis. Pri izvr-
enju smrtne kazne, osuenik moda i ne treba, ali javnost
svakako treba imati povez preko oiju. Javnost ne treba da
vidi samo izvrenje, ali svakako za nj treba da zna. Sma-
knue se tako svodi na naknadnu ispostavu lea oima jav-
nosti. Meutim sama injenica da javnost ne treba da vidi
smaknue i da se u njega moe uvjeriti naknadno sugeri-
ra da je sam in oduzimanja ivota postao neprihvatljiv i
da je to neto to zahtijeva ne samo skrivanja nego i odgo-
du, dovoljno znaajan vremenski pomak. Jasno je onda da
se prema modernoj sutini same smrtne kazne vremenska
kazna u zatoenitvu, daleko od svijeta, nudi kao adekvat-
na zamjena, zapravo kao pravda umjesto nepravde. Naime
kao beskrajno odloeno smaknue.(Ugo Vlasiavljevi, Ui-
tak javnog smaknua, Dani 500., 12.01.2007.); Ujedinjene
nacije donijele su Konvenciju o pravima djeteta, koja za-
branjuje propisivanje smrtne kazne maloljetnicima. Samo
dvije zemlje odbile su da ratikuju tu Konvenciju: Soma-
lija i SAD. Ako neko misli da e glave koje se kotrljaju i
djeca koja plau pod giljotinom raznjeiti krvi uvijek ed-
nu masu, vara se. Nita svjetinu nee obradovati kao malo
prolivene krvi. Ako iko to zna, znaju novinari. (Andrej Ni-
kolaidis, Koliina idiota na svijetu je stalna i nepromjenji-
va, Slobodna Bosna, 18.01. 2007.)
Manjina autora za fokus je imala potrebu da se bazira na
potrebu objanjavanja zato se bosanskohercegovaki mu-
slimani ne bi smjeli identicirati sa Sadamom kao rtvom
nekadanjim delatom, pravei poreenja sa ovdanjim
ratnim zloincima nita manje stranijim od Sadama, tek
sa manjim opsegom djelovanja, i njihovom ljudskom pra-
vu u istim evropskim zatvorima.
isti evropski zatvori ovdje se postavljaju kao antipod
Sadamovoj sudbini u paklenom irakom podrumu (poto
izvlaimo sintagmu iz konteksta teksta, namjerno ne na-
vodimo autora). Poremeeni osjeaj za pravdu je neto sa
im nae tranzicijsko drutvo, jo uvijek bremenito silnim
nerazjanjenim ratnim zloinima te injenicom da najtra-
eniji ratni zloinci jo uvijek nisu osjetili ruku pravde, ali
jesu okrutnu stranu iste u sluaju Slobodana Miloevia,
koji je umro prije kraja iscrpnog i dugogodinjeg suenja.
Svi smo, manje-vie, alili to Miloevi nije doekao kraj
suenja da bi se zadovoljila prolost. Svojom prirodnom
smru (ili ak svjesnim samoubojstvom) Miloevi je po-
sljednji put napravio pravu svjetsku manipulaciju i preao
u sferu simbola srpskog otpora velikosvjetskoj zavjeri
protiv jednog naroda, kako to tumae njegove pristalice.
Da je zaista tako, svjedoi i morbidna scena sa nedavno za-
vrenih izbora u Srbiji, gdje su pristalice Miloevieve So-
cijalistike partije Srbije stavili vodovo ime na biraki spi-
sak jer nisu vidjeli materijalne dokaze njegove smrti! Dakle,
koliko god ova dva suenja bila razliita i odvijala se u pot-
puno drugaijim okolnostima, u konanici imaju istu nus-
pojavu: proizvoenje mitova, zapravo nacionalnih sve-
taca, u emu zapadna demokracija SAD ili Ujedninjene
nacije, imaju itekako svoju ulogu.
ta bi bilo da je Miloevi osuen na smrt, to je i hipo-
tetski nemogue na sudu gdje mu je sueno, ali zamislimo
se nad tim nemoguim scenarijem. Da li bi to zadovoljilo
pravdu i doprinijelo denacikaciji, odnosno demiloevii-
zaciji i deradikalizaciji dananje Srbije? isto sumnjamo u
to. ta bi bilo, pak, da je osuen na smrt, pa da su na-
kon toga u svijet procurile snimke, na kojima se vidi da
su delati Amerikanci ili, nedajboe, Bonjaci, njegove
najvee rtve? Strah nas je i pomisliti kakve bi posljedice
takav razvoj situacije donio: ionako je Miloevi mitologi-
ziran da se uvrijeava stav da je zavjereniki ubijen.
Dakle, svako poreenje je itekako na klizavom terenu, i ne
smije biti upotrebljivano za zakljuke sluaja Sadam. To
to se osueni ratni zloinci i po vlastitom priznanju, da-
nas tako hipokrizijski ale na smjetaj u vedskim zatvori-
ma, poput Biljane Plavi, koja preko svojih emisara plae
kako je smjetena sa obinim prijestupnicama, prostitut-
kama i inim ogrijeenicama o zakon, ne govori mnogo o
Akt ua l i j e
opravdanosti ovakve Sadamove sudbine; prije smo milje-
nja da najvie govori o iskrenosti pokajanja eline lady
Republike Srpske, inae autorice eufemizma etniko i-
enje, koju je u svoju upotrebu preuzeo svako iv, da bi se
izbjegao pravi termin genocid, koji nije dokazan ni Sada-
mu, niti Plavikoj, a ubjeeni smo da nee vie nikome od
potencijalnih velikih zvjerki pred Tribunalom u Haagu.
* * *
Osim poreenja sa sluajem Miloevi, ime jo jednog
diktatora se pojavilo u upotrebi. Prizivajui u sjeanje sud-
binu Nikolaia Ceausescua nakon odgledanih Sadamovih
snimaka, Faruk ehi ovako pie: Nain na koji je pogu-
bljen Sadam Husein lijepo je zabiljeila kamera mobitela
nekog od sudionika tog surovog ina vjeanja, od kojeg me
uhvatila muka kao kad sam vidio strijeljana tijela branog
para Ceausescu nakon smijene rumunske revolucije, u ko-
joj se nije znalo ko pije, a ko plaa. Sasvim je jasno da je Sa-
dam zasluio smrtnu kaznu, samo mi se ini da se to mo-
glo izvriti i malo suptilnije, ubrizgavanjem otrova u venu,
naprimjer, i bez itavog video spektakla za iroke bjelo-
svjetske mase. Ljudsko voajerstvo nema nikakvih granica,
i odavno spada u domen izvitoperenog perverznog duha
vremena u kojem, naalost, ivimo. (Faruk ehi, Smrt na
mobitelu, Start 9.01. 2007.)
ehi je dvostruko u pravu: nije vie ak ni potrebno po-
sezati za varljivim sjeanjima: nove tehnologije nude nam
priliku da se kad god elimo prisjetimo videosnimka ove
egzekucije, isto tako stravine (s jednom razlikom: omr-
znutom diktatoru prijekim postupkom je presudio njegov
potlaeni narod nepodijeljen na sekte niti vjerske zajedni-
ce, ali sa jakim antikomunistikim raspoloenjem dobra-
no sponzorisanim od zapadnih sila). Tu se vraamo negdje
na poetak teksta, uz ve iskazanu Vlaisavljevievu misao
kako se sve trebalo sakriti od oiju javnosti (iako je u ame-
rikoj subkulturi bilo moguno decenijama prisustvovati
egzekuciji ne znamo kako je ovih dana) ali je tehnologi-
ja uinila svoje, ogolivi brutalnost pragmatine politike
koja se skriva iza debelih zidova.
I ne samo politike, i ne samo jedne smrti diktatora: sa istim
uivanjem globalizirana javnost, korisnici novih tehnolo-
gija, lagano pronalaze porno uratke bagatelnih i ljatavih
mainstream zvijezda a la Paris Hilton, a goliave snimke
postavljene na World Wide Web ak i stvaraju nove zvjez-
dice; nije samo rije o seciranju i naruavanju posljednje
odbrane privatnosti javnih osoba, nego se privatne osobe
svrstavaju i uspostavljaju u domenu javnog, kako bi izi-
le iz anonimnosti alijeniziranog svijeta. Ta pojava nije na-
stala sa www., itekako je postojala u TV-mediju, u rasponu
od vulgaristikog Jerry Springera preko domainsko repre-
zentativnog showa Oprah Winfrey (reeno drugim rijei-
ma: ako te Oprah pogura, sve domaice Amerike e polu-
djeti za tvojom knjigom, kremom za sunanje, recepturom
za mravljenje) da bi se ovaplotila u svojoj bez-sadraj-
nosti u Big brother produkciji.
Sa internet tehnologijom, youtube-komunikacijom, p2p
alatima i ostalim share-softwareom uklanjaju se svi ne-
dostaci televizijskog medija, javnog servisa ili komercijal-
nog kanala: korisnik-konzument nema nikakve barijere,
vremenske, prostorne, bilo koje druge, u svom nabav-
ljanju sadraja, to mijenja kompletnu paradigmu medi-
ja kao dijela drutvene strukture uvjetovanog drutvenim:
sad je upravo medij taj koji kreira drutveno, kako smo
vidjeli na ovdje opisanom primjeru Sadamove smrti, koja
instantno postaje vidljiva injenica to proizvodi dalje
simbole, a ne tek skup simbolikih znakova pretoenih u
tekst ili audio-vizualnu vijest. Nove tehnologije mijenjaju
socio-politiko-kulturnu realnost i strukturirani civiliza-
cijski kod. O mijenjanju kulturnog, naalost, najmanje smo
govorili, to nikako ne znai da taj aspekt nije zanimljiv,
naprotiv! Tek primarno politika dimenzija sluaj Sadam
uvjetovala je tok teksta.
P.S. Kako nove tehnologije i njena svakodnevna upotreba
utiu na drutveno, svjedoi i primjer koji se desio po zavr-
etku pisanja ovog teksta: u javnosti je procurio snimak sa
mobilnog aparata, (ovaj put namijenjen bosanskohercego-
vakoj javnosti) u kojem se vidi policijska brutalnost, zi-
ko i psihiko muenje jednog mladia. Snimak je za vlastite
potrebe (?!) uinio jedan od trojice policajaca koji su pre-
koraili svoja ovlatenja. Cijeli se dogaaj desio u oktobru
2006., da bi pet mjeseci kasnije doao u ruke majke pre-
tuenog mladia (policajac je oigledno ovaj bizarni zapis
podijelio sa svojim prijateljima!). Iako institucije vlasti, u
ovom sluaju policijske strukture, govore kako je prije pet
mjeseci mladi kojem su zabiljeene zike povrede u bol-
nici odbio saradnju sa policijom koja bi se ve tada bavila
ovim sluajem, ubijeeni smo da tako ne bi bilo: rije pre-
tuenog mladia, sitnog kriminalca i uivaoca droge, pro-
tiv rijei trojice iskusnih policajaca, nije isto kao materijal-
ni dokaz kojem je, eto, zahvaljujui novim tehnologijama,
tek pet mjeseci trebalo da doe od krvnika do rtve.
Fnuu BouIt, vour 1,;8. u Bincu. Zvvsio Fui-
:r: voii:icin u u Svirvu, oosir Zuvii-
s:i. Tvru:o vonu vos:oiviorsi s:uoii
is:or rui:r:u. Roi o oviv u roziu
BH Di.

Ak t ua l i j e
U
s:v ir oourr: oiir sr oovruuiu osovi
principi i zakoni drave, kroz koji se izraavaju tra-
dicijske vrednosti i istorijska praksa datoga dru-
tva, on ureuje odnos drave i njenih subjekata, autori-
tet i ogranienja dravnih institucija, njihove meusobne
odnose, a svakako je i presudan za zatitu prava i slobo-
da pojedinaca. Nema idealnog ustava, smatra politiko-
log dr Vuina Vasovi i profesor Fakulteta politikih nau-
ka u penziji, on se moe menjati tokom vremena. U nje-
govim osnovnim naelima mora biti ksiran viedimenzi-
onalni karakter drave, kao ustavne demokratije, socijalne,
republikanske i laike. I nacionalna ali i graanska kom-
ponenta prisutne su u svakoj dravi, i one bi trebalo da
budu ugraene u ustav tako da se ne iskljuuju.
1

Ima li ustava bez tradicije
konstitucionalizma?
Konstitucionalizam predstavlja sloeni koncept, duboko
ukorenjen u istorijskom iskustvu i tradiciji, i njegov osnov-
ni smisao je da ogranii subjekte koji vre vlast i onemo-
gui apsolutizam i samovolju. Vladavina prava osnovno
je naelo ovoga koncepta i kako tumai profesor dr. Milan
Podunavac ono predstavlja antitezu svakoj vrsti arbitrar-
1) Vasovi, Vuina. Savremeni politiki sistemi. Beograd: Nauna knji-
ga, 1987.
Ustav i realnost: sluaj Srbija
TRIJUMF NAZADNIH
VREDNOSTI
I nije samo nain donoenja novoga Ustava, nepotivanje procedure u
potpunosti, ili jaz i inat koji su vidni u okviru demokratskog bloka najvei
problemi Srbije. Problem je vrednosni sistem, onaj koji je bio dominantan
devedesetih, i koji u novom milenijumu i dalje vrsto porobljava veliki deo
Srbije. Personalne smene koje su usledile 5. oktobra 2000. godine, na elo
su dovele nova imena, nove ljude, koji su nastavili raditi u identinoj
ideolokoj atmosferi
Davor Marko
nosti.
2
Stoga, moemo rei, osnovna karakteristika kon-
stitucionalizma je koncept vlasti ograniene zakonom
ili, kako je to zapisao Aleksis Tokvil (Alexis-Charles-Henri
Clrel de Tocqueville) konstitucionalizam bi mogli posma-
trati kao ledenu vodu koja hladi politiku mo i politike
ustanove. No, nije samo donoenje i postojanje ustava ga-
rant da je konstitucionalizam kao princip vrenja politike
uspostavljen u datom drutvu. ak i u diktatorskim dru-
tvima, i reimima jednoumlja, drave imaju svoje ustave.
Ne naziva li Fidel Kastro (Fidel Castro) svoju zemlju de-
mokratskom, a Ustav Republike Kube
3
najdemokrat-
skijim na svetu jer doneen je na javnom referendumu na
kojem je je Kastro milionima okupljenih Kubanaca itao
predlog teksta, lan po lan, a oni su ushieno odobrava-
li. No, pitanje je, ta da se neko u masi usprotivio. Bi li mu
se demokratski odobrilo i miljenje opreno veinskom, ili
bar diktatorovom.
Dakle mogue je u drutvu imati ustav, ali ne i konstituci-
onalizam. Nije samo jedan dokument, pisani ili nepisani,
kodikovani ili ne, moderni ili tradicionalni, razlog da se
drutvu pripie konstitucionalni karakter. Vana je i tradi-
cija, vaan je i splet drugih okolnosti, a posebno kontekst i
opta drutveno-politika atmosfera u kojoj je ustav done-
2) Podunavac, Milan. Poredak, konstitucionalizam, demokratija. Beo-
grad: igoja tampa, 2006.
3) Ustav Republike Kube na engleskom jeziku dostupan je na http://www.
cubanet.org/ref/dis/const_92_e.htm, dok ga je na matinom panskom jezi-
ku mogue videti na http://www.embacubalebanon.com/constitutionf.html
Akt ua l i j e
en. Smisao je ovoga teksta da kroz analizu aktualnog kon-
teksta u Srbiji, pokua odgovoriti da li je donoenje no-
vog Ustava Srbije, decembra 2006, bilo na vreme, da li
je sa njegovim donoenjem Srbija zakasnila, koliko je
on bolji ili loiji od prethodnog miloevievskog, i da
li je on samo iskoriten kao orue u dokazivanju sebi
i svetu da je Kosovo samo srpsko, a Srbija ponosna i ce-
lovita drava.
Prvo kontekst.

Od idealnosti do surovosti, i nazad
Ustav kao najvii dravni akt, kao osnovni zakon, skup pra-
vila, principa, postulata, vrednosti i etikih imperativa, te-
oretski gledano, uz mnoge primere iz prakse, moe nastati
u dva potpuno oprena ideoloka okvira. I da ponovo bude
ustav. Prvi je kontekst demokratski zrelog i otrenjenog
drutva, gde ustav, po pravilu, zauzima vanu i obavezu-
juu poziciju, gde predstavlja izvor politike zrelosti, lega-
liteta i legitimiteta kojima se opravdavaju politike odlu-
ke izabranih vlastodraca. U ovakvom okruenju, moralno
potpunom i stabilnom, ustav je najvii princip, iznad svake
interesno oblikovane politike. Ovakav kontekst je idealizi-
ran, jer i sama bit demokratije je nedostina, a demokrati-
ja kao takva samo je jedna utopija ili Weberov idealni tip
kome se neprekidno tei, i sa kojim se svi ostali stadijumi
demokratije mere.
Drugi je kontekst ideoloki ispolitizovanog okrue-
nja gde ustav slui kao izraz parcijalnih interesa i vo-
lje odreene grupe ljudi. Ustav je, na neki nain, uvek vid
izraavanja partikularnih interesa i vrednosti, ali u svom,
idealnom smislu, onakvih kakvi su najoptimalniji i najvi-
e prihvaeni u datom drutvu. Ispolitizovano drutvo, ili
drutvo voeno jednom politikom idejom vodiljom, ek-
strem je karakteristian za situacije u kome dolazi do po-
litikih previranja, u drutvu nad kojim monopol ima po-
jedinac, najee diktator, ili etablirana oligarhija, najee
majaka, partijska ili ulizivaka elita. U takvom jednom
ekstremu ustav je samo orue u rukama interesnih grupa
i ne odgovara drutvenoj stvarnosti kakva je ona u biti,
ve onoj stvarnosti kakvu odreena grupacija eli da vidi.
U datom trenutku, na datoj teritoriji. Takav je sluaj i sa no-
vim Ustavom Republike Srbije.
Dragomir J. Panti
4
je svojevremeno u Srbiji video njena tri
razliita lica. Video je prvu Srbiju koja je predmoderna,
koju ini treina stanovnitva, locirana u ruralnom delu
na jugoistoku zemlje, u brdsko-planinskom pojasu, i koju
karakterie nizak nivo obrazovanja i pripadnost starijoj
dobi. Drugu je Srbiju video kao nedovreno modernu, sa
4) Dragomir J. Panti je doktor psihologije, radi kao nauni savetnik u
Centru za politikoloka istraivanja i javno mnenje Instituta drutvenih
nauka u Beogradu.
gotovo polovinom stanovnika koje ivi u centralnom delu,
nieg ili srednjeg obrazovanja, i egzistencijalno oslonjenog
na selo. Trea je postmoderna Srbija, koja obuhvata oko
15 do 20 procenata stanovnitva, a ini ga mlaa generaci-
ja, obrazovane elite, stanovnici severa, veih urbanih nase-
lja, posebno Beograda i drugih univerzitetskih centara.
Nakon najsveijih izbora za republiki Parlament, oigled-
no je da u Srbiji i dalje dominira predmoderna paradigma
koju karakterie Miloevievo naslee. Preko milion gla-
sova za jednu nazadnu politiku opciju, kakva je radi-
kalska, ojaana je injenicom da su olienje nazadnosti
bili, delimino, i nosioci aktuelne politike vlasti u Srbi-
ji, koji se bezuspeno pokuavaju sakriti iza demokratskih
maski. Patetini govori lidera DSS-a i dosadanjeg premije-
ra Vojislava Kotunice, i tokom vrenja troipogodinje vla-
sti, a pogotovo tokom predizborne kapanje odisali su naci-
onalnim nabojem, retorikom koju su karakterisali svi ele-
menti Miloevieve Srbije. Poziv na patriotizam i ast,
obnova politikih i istorijskih iluzija, pozivi na bojkot
meunarodnih subjekata ukoliko se usprotive svekoli-
koj srpskoj ideji, javno povezivanje kosovskog pitanja
i statusa Republike Srpske, samo su ukazivale da je veli-
ki deo Srbije i dalje zarobljen u staroj ideolokoj matrici za
koju se verovalo da je naputena 5. oktobra 2000. godine.
Populistiko beanje od realnosti, za koji glas vie na izbo-
rima, doveli su do neizbene situacije da je kosovski pro-
blem odavno prevaziao sve raspoloive modele za rea-
vanje unutar Srbije, i podigli ga na onaj stepen na kojem
je za njegovo reenje bilo neophodno uplitanje meuna-
rodne zajednice. Neshvatljiva, i na momente patetina bri-
ga o Kosovu i njegovoj budunosti u okviru Srbije, u sti-
lu da je ono srce Srbije i vekovno ognjite srpskog naro-
da, odmakla je veinu srpskih politiara, ak i deo pred-
stavnika meunarodne zajednice, od sutine problema a
to je ivot obinih ljudi na Kosovu, pogotovo manjina. U
optoj situaciji politizacije i ideologizacije obini ljudi, bilo
Albanci, bilo Srbi, Turci, Goranci, Bonjaci ili neki drugi,
njihova prava, mogunosti za egzistenciju i ekonomski ra-
zvoj postali su najmanje bitni. I to je najvea tragedija ko-
sovskog problema.
Najea demonstracija tzv. patriotskog besa u Srbi-
ji dola je u vidu ubrzanog postupka donoenja novog
Ustava, isforsiranog referenduma i nagurivanja potreb-
ne veine da Ustav proe. Iako su po tumaenjima velikog
broja strunjaka tekst novog Ustava, reenja koja on nudi i
opcije kojima raspolae, mnogo bolji nego onaj Miloeviev,
upravo su navedeni kontekst u kom je on doneen i nepoto-
vanje procedure uoi njegovog donoenja najvei problemi.
A Kosovo je u takvom kontekstu bilo vano i zato ne udi to
je nalo svoje mesto u preambuli novoga Ustava.
Zato je trebalo rei NE
Najvie zamerki uoi donoenja novoga Ustava ilo je na
raun procedure. Isforsiran i neshvatljivo ubrzan proces
Ak t ua l i j e
ostavio je gorak ukus kabinetski skrojenog i pod nos na-
rodu podmetnutog akta. I dok se narod pokuavao sna-
i, ve smo imali referendum. A sa referendumom i prepo-
znatljivu retoriku, nacionalistiki obojenu, sa demagokim
pokliima spreite rasprodaju Srbije i zatitite Koso-
vo! Mobilizacijske metode tokom referendumske kampa-
nje pravnica Biljana Kovaevi Vuo, direktorica YUCOM-
a, istakla je kako pred graane nije stavljen nikakav izbor
ili e izai i glasati ili e biti izdajnici i nepatriote.
Dakle zbog brzine i ritma donoenja, nije ispotovana re-
gularna procedura, i to je neto to je uoi referenduma
i tokom referendumske kampanje nekoliko puta isticao i
srpski predsednik Boris Tadi. Druga je kritika stizala iz re-
dova liberalnih demokrata, iji je predsednik edomir Jo-
vanovi istakao da je i ovaj Ustav, poput onog doneenog za
vreme Miloevia, takoer partijski, a ne graanski. Al-
banci sa Kosova su bojkotovali referendum, kao i potonje
izbore. Iako su oni veina na Kosovu, a preambula novog
Ustava ga smatra delom Srbije, pitanje je koliko je legiti-
mno tako neto ozvaniiti bez glasova tamonjeg stanov-
nitva.
Direktorica Instituta za uporedno pravo iz Beograda, dr
Vesna Raki Vodineli, smatra da je NE Ustavu trebalo
rei jer nije smelo da se pristane na poloaj podanika
koji vlast gotovo besprizivno namee i na zanemariva-
nje vane odrednice, garantovane lanom 2. novog Ustava,
da suverenost odista potie od graana. NE je trebalo
rei i zbog zloupotrebe ustavne procedure kojom je zasko-
eno drutvo Srbije, a i zbog neprimerene argumentacije
koju je nudila Vlada. Njihovoj tezi, da je Ustav neophodno
doneti zbog pozicije Srbije u pregovorima o statusu Koso-
va, jer e, navodno, ta pozicija biti ojaana, ako se u Ustavu
kae da je Kosovo i Metohija sastavni deo Srbije, Vodine-
li pronalazi kontraargumente. Prvo, pie ona, ustav sva-
ke drave je njen unilateralni akt, pa kao takav ne obavezu-
je ni pravno, a ni politiki meunarodne organizacije i dru-
ge drave. Ko god je zavrio srednju kolu, mogao je nau-
iti da dravne granice Srbije nisu bile odreivane ustavi-
ma, ve meunarodnim (mirovnim) ugovorima. Naivno je
verovati da se one ustavom mogu odbraniti. I Ustav koji je
menjan, uredio je Kosovo i Metohiju kao sastavni deo Sr-
bije. Preambula novog Ustava poziva na dravnu tradiciju
Srba i na ravnopravnost svih naroda, a potom se posveuje
tvrdnji da je Kosovo i Metohija sutinska autonomija u
okviru suverene Srbije. Ovakva preambula ne odraava
osnovne konstitucionalne principe drave i uivanja ljud-
skih prava, smatra Vodineli, nego izgleda kao da se Ustav
donosi samo radi tvrdnje da je Kosovo i Metohija u sastavu
Srbije, to je - blago je rei neuobiajena - ve i neskriveno
gubitnika pozicija. Drugim reima: Preambula Ustava je
jo jedini preostali argument u naim pregovorima.
5
5) Vodineli, Vesna Raki. Zato rei NE ustavu, dostupno na http://
www.cedajovanovic.com/code/navigate.php?Id=678
Zato je, moda,
trebalo dva puta razmisliti
Sada ve bivi Ustav Republike Srbije, koji je donet 28. sep-
tembra 1990. godine i koji su nazivali miloevievskim,
pripadao je grupi kraih ustava, jednostavne ustavne mate-
rije, sa mnogo spornih i nedoreenih odredbi. Jedna od ta-
kvih bio je i lan 14, koji je jemio neprikosnovenost o-
vekovog ivota, ali je, isto tako, poznavao i smrtnu kaznu
koja se moe izrei samo izuzetno i samo za najtee obli-
ke tekih krivinih dela. Profesor ustavnog prava dr Zo-
ran Tomi je, u svojim opsenim kritikama, smatrao da ovaj
Ustav nije u mnogo emu rav u pogledu onoga to u nje-
mu pie, ali je apsolutno nezadovoljavajui sa gledita ono-
ga ega u njemu nema, a uzdralo je promenu uporedne
ustavne prakse. Prema profesoru Tomiu, taj Ustav nije
poznavao postavku o primatu meunarodnog prava
nad unutranjim, celovit katalog osnovnih sloboda i pra-
va, ustavnu albu kao i ira ovlaenja Ustavnog suda, pra-
vozatitnika graana ili ombudsmana, zaokruen spisak
garantija sudijske i javnotuilake nezavisnosti, premapot-
pis premijera, odnosno resornog ministra na vane drav-
no-poglavarske akte, mehanizam tzv. konstruktivnog ne-
poverenja kod smene vlada u miljeu racionalnog parla-
mentarizma (nijedna vlada ne moe pasti a da prethod-
no nije parlamentarno pripremljen i veinski podran sle-
dei mandatar), uobliena i delotvorna sredstva parlamen-
tarne kontrole vlade i ministara, predsednika, premijerska
i ministarska pravna odgovornost pred Ustavnim sudom
za povredu ustava i zakona, princip decentralizacije javne
uprave, javno belenitvo, zagarantovana autonomija uni-
verziteta. Sve su ovo stvari koje spadaju u domen stru-
nog, i ne zavise (ili zavise u manjoj meri) od ranije opisa-
nog konteksta. I sve su ovo stvari zbog kojih je donoenje
novog Ustava bilo opravdano i poeljno.
Poeljne generalne osobine novog Ustava, profesor Tomi
je svrstao u osam grupa. Prvo, Srbiji je potreban savre-
men, a ne moderan ustav, koji bi polazio od nadnacio-
nalnih pravnih standarda, od aktuelne drutvene zbilje i od
dostignua ustavnopravne prakse u svetu i u Srbiji. Stavlja-
njem Kosova i Metohije u preambulu i naglaavanjem da je
ono deo Srbije, novi je Ustav zanemario upravu ovu grupu
poeljnih osobina, i sve podredio nacionalnim i unutra-
njim interesima. Drugo, to bi trebalo da bude potpun ustav,
pisane kodikovane ustavne materije, opsean a razumljiv i
precizan. U ovome se, velikim delom, uspelo. Novi je Ustav
svakako u tom pogledu znatno bolji od starog. To bi treba-
lo da bude usklaen ustav, i unutar sebe i sa respektabilnim
meunarodnim pravilima, naroito uravnoteen u pogledu
odnosa izmeu parlamenta i vlade, kao i postupka donoe-
nja i postupka zamene novim ustavom. Taj ustav bi treba-
lo da bude ostvariv, bez mogunosti za zakonsko suavanje
subjektivnih ustavnih pozicija i njihovih kolektiviteta. Na-
cionalno-graanski ustav, da potuje trajno i neotui-
vo pravo srpskog naroda na opredeljenje, kao matinog
i veinskog u Srbiji, potencirajui i graansku usmere-
Akt ua l i j e
nost Srbije, kao drave svih graana bez obzira na naci-
onalnu, etniku, versku i rasnu pripadnost. Napredan i
pokretaki ustav, ujedno i racionalna pravno-politika tvo-
revina, relativno vrsta i stabilna, ali ne i uvotena, najte-
e promenjiva kada su u pitanju oblik vladavine, teritorijal-
no ureenje i poloaj oveka i graanina. Veinu ovih stva-
ri novi Ustav je prisvojio. On je obimniji sa 206 lanova i
101.450 karaktera (za razliku od starog koji je imao 135 la-
nova, odnosno 50.503 karaktera), dva puta je dui kako bi
svi predlozi ali i garancije o zatiti graana Srbije i njihovih
ljudskih prava bili uneti. To je bio dovoljno jak argument da
se izae na referendum i zaokrui DA.
ivot moe da saeka
U pogledu donoenja novog Ustava i obima ustavnih pro-
mena nakon promena vlasti 2000. godine, u Srbiji su posto-
jale dve opcije. Jedna koja je zagovarala potpune revizije
ustava i druga koja je bila za parcijalne promene da se
prvo putem amandmana izmene neke njegove odredbe i da
to bude uvod u temeljitu i sveobuhvatnu promenu. Mnogo
je energije potroeno na uzajamna ubeivanja, i na kraju je
pobedila ova prva opcija. No, tehniki gledano ta pobeda i
ne bi bila toliko loa i pogubna, da pred i post referendum-
ska atmosfera nije odisala neim negativnim. A to negativ-
no je onaj sistem vrednosti, toliko doboko ukorenjen u srp-
sko tkivo, da je veliko pitanje koliko e potrajati da se Srbi-
ja iz njega izbavi.
I nije samo nain donoenja novoga Ustava, nepotivanje
procedure u potpunosti, ili jaz i inat koji su vidni u okvi-
ru demokratskog bloka najvei problemi Srbije. Problem
je vrednosni sistem, onaj koji je bio dominantan devede-
setih, i koji u novom milenijumu i dalje vrsto poroblja-
va veliki deo Srbije. Personalne smene koje su usledile
5. oktobra 2000. godine, na elo su dovele nova imena,
nove ljude, koji su nastavili raditi u identinoj ideolo-
koj atmosferi. I tu je sutina. Zarobljenost starim vredno-
stima, koje se nazivaju tradicionalnim i neotuivim, ko-
nica je i najvea prepreka Srbiji da konano svima poalje
jasan signal da spremni smo se suoiti sa realnou, pri-
znati svoje greke i krivicu, na prolost staviti tako, iveti i
graditi u sadanjosti ono te e buduim generacijama do-
neti ono to se zove evropska i bolja Srbija.
No, iako su minuli izbori pokazali da snaga demokratskih
potencijala u Srbiji raste, nije dugo potrajalo da se uveri-
mo kako je to samo privid, i kako je nacionalizam u onom
svom najgorem obliku i sa najnazadnijim vrednostima i da-
lje prisutan u Srbiji. Kotuniina DSS postavila je kao uslov
za formiranje nove Vlade prihvatanje njene platforme o
Kosovu i Metohiji. U platformi stoji da ukoliko neka ze-
mlja prizna nezavisnost Kosova moe raunati da e to
izazvati zategnute odnose sa Srbijom, ak i prekid di-
plomatskih veza. U situaciji kada su mnogi oekivali pro-
mene, a obini ljudi bolji ivot, taj bolji ivot postaje samo
oskula, drugorazredna kategorija u slubi parcijalnih i po-
pulistikih interesa jednog oveka i jedne partijske ideolo-
gije kojoj je na izborima jasno reeno oladite malo!
Dnvou Mnuo vour ir 1,8o. oooir u Osiiru (Hv-
v:s). Zvvsio ir Fui:r: voii:icin u u Br-
oovou, rois:vivo vvoovru Drrov:ii i
iiuos vvv Uivrvzi:r: u Svirvu i Uivrvzi-
:r: u Boioii oii ovoizuir CIPS. Roi o rr-
oiisi ii:icv i vvoovrsi oovoi:ov Mr-
oi vi is:i:u:u u Svirvu.
Bibliograja
Pajvani, Marijana. Ustavno pravo I. Novi Sad: Univerzi-
tetski udbenik, 1998.
Panti, J. Dragomir. Budunost tranzicije u Srbiji zavisno
od promena vrednosti, u zborniku grupe autora: Promene
vrednosti i tranzicija u Srbiji: pogled u budunost. Beograd:
Institut drutvenih nauka i Friedrich Ebert Stiftung, 2003.
Pavlovi, Vukain. Potisnuto civilno drutvo. Beograd: EKO
Centar, 1995.
Podunavac, Milan. Poredak, konstitucionalizam, demokra-
tija. Beograd: igoja tampa, 2006
Teokarevi, Jovan. Totalitarizam, u: Enciklopedija politike
kulture. Beograd: Savremena administracija, 1993.
Vasovi, Vuina. Savremeni politiki sistemi. Beograd: Na-
una knjiga, Beograd , 1987.
Vodineli, Vesna Raki. Zato rei NE ustavu, dostu-
pno na http://www.cedajovanovic.com/code/navigate.
php?Id=678
Ustav Republike Srbije (izdanje iz 1995). Beograd: Savre-
mena administracija.
www.b92.net
www.politika.co.yu
www.ekonomist.co.yu
Ak t ua l i j e
P
os:oii vriii nvoi vziici:in orriicii
samoubistva. Jedna od njih kae da je: samoubi-
stvo svesno i namerno unitenje sopstvenog i-
vota. To je, dakle, autodestruktivno ponaanje sa smrt-
nim ishodom, koje je povezano sa idejom o smrti, sa
svesnom namerom eljom da se umre, sa sveu o po-
sledicama ina koji je izvrila sama rtva... Svaki drugi
autodestruktivni in, gde nije postojala namera za sa-
mounitenjem, sopstvenom smru, nije samoubistvo.
1

(Padijer-Dini J., 1988.).
Tako kau sociopatolozi, ali smrt je nezahvalan objekat za
znanstvenu analizu. Uvijek nedostaje druga polovina jabu-
1) padijer Dini, Jelena: Socijalna patologija: sociologija devijantno-
sti, Beograd: Zavod za udbenike i nastavna sredstva, 1988.
ke, jer se jo nikada niko nije vratio da kae ta je sa druge
strane. Vjernici imaju svoju priu, ali oni koji to nisu imaju
druge prie i sve je to naposljetku pitanje vjerovanja. Svaki
pokuaj da se smrt kao pojava, a pogotovo samubistvo znan-
stveno opie, ostaje samo pokuaj tangenti napor. Stalna
tenja, bez mogunosti da se dosegne konana istina.
Na kraju, imaemo sve dijelove puzli, ali bilo kako da
ih pokuamo sloiti, rupe e ostati, oblikovana praznina
odreena onim to ga okruuje, kao zemlje koje ne umije-
mo imenovati.
2

2) Eugenides, Jerey: Te virgin suicides, New York: Farrar Straus Giro-
ux, 1993., str. 46.
Ovi :rs: vvros:vii sZr: izioi oiro ir u:ovic oovZi Rroioioi rruuvirvsoi o-
rrvrciii: Gvorci riv, siviro Boo, oovZoi zo.-z.o,.zoo;. oooir o:ou Kvu, Hvv:s. Au:ovic
vvovi:uir svoiu vriioiisu :voiciiu u svir:iu :uiin ovus:vrin oooui, :r vvorisii rooucr oo-
oovovr :uZu voss: norns-srounic oi ir zvioi rusiirsir sviir:or. Roi orv:-
oo ci::riisoo o:rs:uiizivi vourr: iszin u vroovir oii siiiror, ni:o ir oisi:i,
o ovi :rs: vvros:vii :r vvovo:ivi ci o:vov oii osrvr:o zn:irv oZr, roniiizi-
vir zs:vrin i :ivis:icin vov u ciiiu or-os:vuciir v:iv oii vv:i iii oovooi oo vorr-
u:in oooui. Svirs o :rs: osi oniiirZi usrroo izioi, u:ovic ir Zriiri onivi:i o uvvvo
u ovor oniiu (iir Zriiri usv:i:i ivos:i o cuiu svoirvvs: vi oii ooizi iz uu:vsios:i iror
:voiciir, ounoo usioviir oir s:o : :voicii osi, ii vi vi:ici i vvrisvi:ivci usrirvr, :r Zrii
o sr oonv:i S:vvos:i i vvrvziur ioroiosr onvscr oii svuo uooio s:oir vsvoioiu ).
Propitivanje tradicije:
Skice o samoubistvu kao
sociopatolokoj pojavi
Postoji ogroman broj veoma razliitih motiva samoubica-bombaa.
U najveem broju sluajeva, rije je o strategijskoj indoktrinaciji mladih
ljudi nakaradnom ideologijom koju oni koji joj ne pripadaju zovu
vehabizam, a oni koji joj pripadaju selezam. Vehabizam je ideologija
koja u svojim osnovama sadrava i podrava nasilje. Direktno ili indirektno.
Uglavnom na taj nain to krivo interpretira svete knjige islama, a zatim
tom interpretacijom agitira muslimansku omladinu
Amra Pando-uri
Akt ua l i j e
Ipak, kako ne pokuavati dokuiti logiku stvarnih dogaa-
nja, kada samoubistvo postaje nain na koji se komuni-
cira odreena politika ili druga poruka? Zato su Mu-
hamed Sidique-Khan, Shahzad Tanweer i dva njihova prija-
telja izvrili napad na podzemne eljeznice i autobus u Lon-
donu (Velika Britanija), 07. jula 2005. godine i sva etvorica
u tim napadima, namjerno, izgubili ivote?
Neki ih zovu bombai samoubice, neki muenici, neki
itihadijun (oni koji trae ehadet). Terminoloka razlii-
tost vezana je za razliito ideoloko razumijevanje prirode
ovog ina. Kako bilo, pomenuta etiri mlada ovjeka ima-
ju ispod trideset godina, odrasli su i obrazovani u Veli-
koj Britaniji, gdje su trojica od njih i roena. Muhamed
je u trenutku smrti bio otac osmomjesene bebe, ahzad
je imao 22 godine, zavrio je fakultet (prirodne nauke)
i bio vrstan igra kriketaKasnije su se posvetili islam-
skom ekstremizmu, ideologiji Osame bin Ladena i Al Qae-
de, koji su objavili sveti rat Sjedinjenim Amerikim Drava-
ma i njenim saveznicima. Odabrali su dati svoje ivote, vje-
rujui da to ine u ime vjere.
Da li je ovaj problem tako ozbiljan i da li je toliko uzeo maha
da bi se o njemu trebalo govoriti? Pregled dogaaja u Ira-
ku u prvoj polovini 2006. godine, dovoljno govori o stra-
hovitoj epidemiji koja je zahvatila muslimane irom svijeta:
7. februar 2006: Napad na Snage sigurnosti, ubijeno naj-
manje 25 ljudi u Mosulu i Baqubi; 18. februar 2006: Oko
29 ljudi je ubijeno u napadima u Bagdadu i Iskandariji; 19.
februar 2006: Samoubilaki bombaki napad tokom pro-
slave Aure u kojem je ubijeno 30 ljudi; 28. februar 2006:
Masovno ubistvo 125 ljudi u Hilli; 10. mart 2006: 47 ljudi
je ubijeno u samoubilakom napadu na iitskoj denazi (sa-
hrani) u Mosulu; 29. april 2006: Najmanje 29 ljudi je ubi-
jeno samoubilakom napadu na Irake snage sigurnosti; 4.
maj 2006: Najmanje 50 ljudi je ubijeno u samoubilakom
napadu na policijske regrute u Irbilu (Irak);
Nije li groteskna injenica da su najee rtve samoubi-
lakih napada muslimani?
Postoji ogroman broj veoma razliitih motiva samoubica
bombaa. U najveem broju sluajeva, rije je o strate-
gijskoj indoktrinaciji mladih ljudi nakaradnom ideolo-
gijom koju oni koji joj ne pripadaju zovu vehabizam, a
oni koji joj pripadaju selezam. Vehabizam je ideologija
koja u svojim osnovama sadrava i podrava nasilje. Direk-
tno ili indirektno. Uglavnom na taj nain to krivo interpre-
tira svete knjige islama, a zatim tom interpretacijom agitira
muslimansku omladinu. Time ih ue mrnji prema drugom
i drugaijem (muslimanskom ili nemuslimanskom), netole-
ranciji, ksenofobiji, osvetoljubivosti, jednoumlju. Ova ide-
ologija tako postaje njihovo jurispruditivno pokrie za ono
to se grekom danas naziva islamskim teororizmom, od-
nosno biva platforma za pokretanje ideolokog, prije prak-
tinog terorizma. Ovdje je rije o 11. septembru, Londonu,
Madridu, Ammanu, Istambulu, stotinama hiljada mrtvih u
Iraku, hiljadama mrtvih u Afganistanu. Iza toga stoje veha-
bitska ideologija i njihovo tumaenje islama.
S druge strane, samoubilake akcije u Palestini i svi proble-
mi koje ta zlosretna taka na zemaljskoj kugli nosi, isuvi-
e su kompleksni i komplikovani da bi se na ovom mjestu
o njima govorilo. Moda samo opaska palestinskog psihija-
tra Iyada Al-Sarraja koji kae: Vie se ne treba pitati zato
to neko radi, nego zato to neko ne radi.
3
Ovaj komentar se
moe odnositi na sve one koji ive u ovom podruju de-
setine godina nesigurnosti, rata i poremeenih odnosa, izi-
skuju potpuno drugaiju analizu.
Muhammed, ehzad, Hasib i ermain sa poetka ove prie,
pripadaju grupi od stotina hiljada mladih ljudi irom svijeta
koje su rtve ovog savremenog zla. Mogli su zavriti samo
sa dugom bradom i kratkim nogavicama, neki kao muda-
hedini u Bosni, eeniji i drugdje. Oni su zavrili kao oru-
e iskonstruiranog tzv. svetog rata koga su nametnule te-
roristike organizacije koristei se simbolima i pojmovima
islamskog uenja.
Aymam al- Zawahiri (Al Qaede) je rekao:Metod ehid-
skih operacija je najuspjeniji nain nanoenja tete ne-
prijatelju i najmanje kota u smislu broja ljudi koji u jed-
noj akciji moraju poginuti. (Internet izvori). Moda ja-
panska tradicija batini kamikaze, ali u islamskoj tradiciji
ovo je savremeni trend koji ima veoma slaba opravdanja u
relevantnim izvorima. Ipak, koji su to argumenti kojima ve-
habijske voe manipuliraju?
Evo jednog historijskog dogaaja koji dio uleme navodi kao
primjer da se samoubilaka akcija u ratu smatra dozvolje-
nom:
Nakon smrti Muhammeda, Poslanika, neka je spas i mir na
njega, dolo je do odmetanja nekih arapskih plemena od
islama. Muslimani su tada pod vostvom Ebu Bekra, prvog
halife vodili bitku protiv Musejleme poznatog u istoriji isla-
ma kao Musejlema kezzab (laov) zbog toga to se proglasio
novim poslanikom nakon Muhammeda, neka je spas i mir
na njega i iskrivio neka islamska u uenja. U ovoj bici, po-
znatoj kao bitka na Jemami pleme Benu Hanife koje je po-
dravalo Musejlemu se stacioniralo u tvravu i muslimani
nikako nisu uspijevali da je osvoje, tako da ih je ginulo sve
vie i vie. Nakon to su bile izgubljene sve nade, jedan od
drugova Muhammeda, neka je mir i spas na njega, je zatra-
io od svojih drugova da ga prebace na onu stranu utvre-
nja to je znailo sigurnu smrt. Na poetku su mu zbog toga
neki prigovorili, ali su se na kraju svi sloili. Prebacili su ga,
on je otvorio vrata tvrave kako bi muslimani uli i pri tom
inu nije poginuo.
3) Citat iz izlaganja na konferenciji: Istina i pomirenje, organizovane od
strane Centra za studije nasilja i pomirenja, Cape Town, Juna Afrika,
2006.
Ak t ua l i j e
Kljuni spor u vezi pitanja samoubistva je motiv. Kako
islamska ulema tako i socijalna patologija, razlikuje samou-
bistvo sa ciljem nanoenja tete samom sebi i samoubistvo
kao in rtve za vii cilj. Znanstvenici se slau u tome da e
denicija samoubistva zavisiti od prirode motiva. Kategori-
zirano je samoubistvo uinjeno iz oaja i samoubistvo ui-
njeno zbog koristi za druge (Beauchamp& Childress 2001,
93-94). Veliki uenjak islama Ghazali denise itihadijum ili
ehide kao one koji daju svoj ivot na Boijem putu radi po-
moi islamu i muslimanima i to na nain direktnog napa-
da na neprijatelja gdje e se boriti protiv njih uz jasno zna-
nje da e sigurno biti ubijen. Ovdje se radi o situaciji u kojoj
imamo jasno diferenciran ratni sukob. S druge strane, o-
vjek koji ubije sebe iz oaja ili nekog drugog razloga, uinio
je erijatski nedozvoljenu stvar zato to ivot ovjeka ne pri-
pada njemu nego njegovom Gospodaru.
Dakle, znanstvenici i islamski uenjaci se slau da priroda
ovog ina zavisi od motiva iz kojeg je poinjen.
Ipak, i bombai samoubice i depresivni individualci vre in
koji jeste aktivan odnos prema odreenom problemu sa ko-
jim se suoavaju. U veini sluajeva, kada bi neki njihovi
problemi bili rijeeni (bilo da su oni socijalne, politike, psi-
holoke ili neke druge prirode), oni se ne bi odluili da sebi
oduzmu ivot. Ipak, oni voljno biraju smrt. Oni svjesno bi-
raju povrijediti svetost ivota koga nisu sami sebi dali. I ne
ugroavaju samo sebe. Zanimljiva je podudarnost klasia-
ra Tome Akvinskog koji kae da samoubistvo ranjava za-
jednicu u kojoj se dogaa, i Khaleda Al-Fadla, profesora
erijatskog i amerikog prava na UCLA -i koji imenuje ove
inove terminom haraba to znai presjecanje putova ili
hajdukovanje i na taj nain takoer smijeta ovu pojavu u
oblast erijatom nedozvoljenog.
Heroji ili stanovnici dehenema (pakla)? Al-Qaida, Ha-
mas, Islamski Dihad kau heroji, sa osiguranim mjestom
u denetu, pri tome kako, Zawahiri ree, izvrsno orue u
ratu. Ko je autoritet koji danas moe objaviti muslima-
nima da su u ratu sa nekim, ko postavlja standarde? Nije
mogue u kratkoj formi objasniti genezu kojom su ideolo-
zi vehabizma ipak uspjeli nanijeti veliku tetu muslimanima
i nemuslimanima kroz istoriju, zato se vratimo na one koji
su glavne uloge ove prie ko su dakle oni, izmanipulira-
ni pojedinci koji ostavljaju porodice, karijere, svoju budu-
nost i svoj ivot.
Irhad Manji, lider Islamskog Dihada kaze: Ne ubijaju se
oni jer su oajni, to je Kuranom zabranjeno, oni ima-
ju predivan ivot na zemlji, a ipak to rade ... Zanimlji-
vo je da je gosp. Manji procijenio da su devetnaestogodisnji
momci i djevojke oni koje treba poslati u smrt, a nije odluio
da nositelj takve jedne akcije moe da bude npr. on, ili bilo
koji drugi samoprozvani ejh koji se usuuje odluivati o i-
votu i smrti. Ko je taj, osim Svevinjeg Boga koji moe odlu-
iti da to i to dijete, sa tim i tim imenom i prezimenom, su-
tra treba okonati svoj boravak na zemlji?
Ipak, da takvi sluajevi nisu rijetkost pokazuje sudskomedi-
cinska podjela samoubistava koja poznaje vrstu suicida koja
se naziva indukovano ili dvojno samoubistvo, a koje po-
drazumijeva da jedna osoba (indukator) predloi in samo-
ubistva, a druga ili druge (indukovane) osobe taj in prihva-
te. Napominje se da se ovakve vrste samoubistva ine u ra-
znim sektama.
George Bush, predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava
kae da su to siromani, neobrazovani, oajnici, psihopate.
Istraivanja pokazuju da ni gosp. Bush nije u pravu. Bom-
bai samoubice najee pripadaju srednjoj klasi, koja je
daleko od siromatva, po nekim statistikama ak 49 % zna-
ajnog uzorka na kome je istraivanje vreno je akademski
obrazovano, dakle ima univerzitetsko obrazovanje, a 29 %
je zavrilo neku vrstu koleda. Analizirajui njihove dota-
danje ivote, psihijatri i psiholozi ne dijagnosticiraju bilo
kakave vrste mentalnih oboljenja niti psihopatija. Pouzda-
no se zna da su u svojim sredinama smatrani velikim vjerni-
cima, praktikantima islama, estim posjetiteljima damija,
mesdida, islamskih organizacija, islamskih web-sitova i fo-
ruma. Oko 83 % od navedenog uzorka su samci.
4

Ove injenice nee biti neobine poznavaocima teorije o
samoubistvu utemeljitelja sociolokih nauka Emila Dir-
kema. Naime, nasuprot samoubistvima koje Dirkem vee
sa egoizmom i koja se pojavljuju u drutvima u kojima vla-
da veliko otuenje, ovaj znanstvenik pominje samoubistvo
iz altruistikih pobuda koje se javlja u drutvima sa viso-
kom integracijom. Kako svijet, za razliku od onoga u kome
je ivio Dirkem, danas postaje cyber-integriran, injenica je
da vehabijske voe imaju brojne naine da pogodne poje-
dince vrsto uhvate u svoju mreu pravila, forme, iskrivlje-
nog okvira iz koga je slika islama ve davno ispala. A onda
se integracija, prihvatanje pravila igre i vrste veze izme-
u brae i sestara, kao se oslovljavaju meu sobom, sku-
po plaaju.
U novije vrijeme, pojavljuju se ene bombai samoubi-
ce. Debra Zedalis pie o tome kako su ene postale znaaj-
no oruje, jer se one stereotipno smatraju nenasilnim, obi-
no su manje podlone provjerama i kontrolama, pa je i ui-
nak akcije vei. Ipak, Zedalisin pokuaj da pokae kako te
ene dolaze iz sredina u kojima su socijalno izopene zbog
toga sto su nerotkinje ili zato to su im muevi ili braa po-
ginuli, nije urodio plodom. ene-samoubice su u prosje-
ku stare od 21 do 23 godine. Nisu siromane, niti ne-
obrazovane. Nisu na margini drutava u kojima ive, na-
protiv esto na socijalnoj ljestvici kotiraju prilino visoko.
One vjeruju, one su posveene, one su patriote, njih vode
isti razlozi kao i mukarce-samoubice. To su rtve stravi-
4) Procenti koji se navode u ovom odjeljku nalaze se na web-site o
bombaima-samoubicama u Wikipedii (besplatna enciklopedija izraena
uz koritenje Wiki softvera GNU Free Documenation License), a osnov
je Istraivanje Univerziteta u Kaliforniji 2004. (UCLA 2004 Research).
Akt ua l i j e
ne globalne ideologije vehabizma. Pomenimo u ovom tre-
nutku jo jednu historijsku zabludu koja se sve ee pot-
krada znanstvenicima i publicistima koji pokuavaju pro-
nai korijen ovog problema. Navedena autorica djela ene
bombai samoubice, napravila je istu greku. Radi se naime
o povezivanju savremenih samoubilaki napada sa asasin-
skom sektom koja predstavlja potpuno marginalnu pojavu
u islamskoj istoriji.
Pokret Asasina ( nazvani tako zbog toga to su koristi-
li opojne droge i hai prije stupanja u akcije) sa savreme-
nim ehidskim akcijama nema nikakve veze. Asasini su bili
ismailitska sekta koju je osnovao Hasan Ibn Sabah (1037 -
1124). Ubijao je svoje politike protivnike svirepo atenta-
tima i imao pristalice zaklete do na smrt koji su se baca-
li sa stijena da ne bi odali tajnu svoga voe. Pojavljuje se u
vrijeme pada Fatimijskog hilafeta u Egiptu i djeluje na po-
druju Libana , Palestine i Sirije. Ova sekta danas ne posto-
ji dok Ismailijska skupina ne predstavlja niti 0,1 % od uku-
pnog broja muslimana. Unutar nje postoje dvije kole, jed-
na ije uenje se smatra neislamskim, a druga je slina du-
odecimalnim iitima. Ima ih neto malo u Pakistanu, Iranu,
Azerbejdanu i Indiji.
No, ta zapravo islamska tradicija kae o oduzimanju sop-
stvenog ivota?
Islam je strogo zabranio samoubistvo kao in i Kuran je
tu kategorian. U Kuranu stoji: I ne ubijajte sami sebe, za-
ista je Allah prema vama milostiv, a onaj ko to nasilje poi-
ni mi emo ga vatrom kazniti, a Allahu je to lahko (Kuran,
Nisa, 29).
Rekao je Allahov poslanik a.s.:Onaj ko se ubije, on je u va-
tri.
5
Oko zabrane samoubistva postoji koncenzus islamskih
uenjaka svih pravnih kola i tu ne postoji nikakva podje-
la. Postoje iznimni sluajevi, a to su potpuno gubljenje ra-
zuma, izofrenija, psihoza i druge bolesti. Kada govorimo o
samoubilakim akcijama, islam strogo zabranjuje ubijanje
i u Kuranu je ubistvo jednog ovjeka usporeeno sa ubi-
stvom svih ljudi, a Muhammed a.s. je rekao da ko ubije ne-
muslimana koji u miru ivi meu muslimanima nee osje-
titi miris deneta.
6

Poslanik a.s. je rekao, a prenosi se od Ebu Hurejre (Buhari):
Ko izvri samoubistvo bacivi se sa stijene ui e u dehe-
nem i tamo e za sva vremena padati u provaliju, ko popije
otrov i tako izvri samoubistvo taj e mu otrov stalno biti u
rukama...ko se ubije orujem, to e mu oruje stalno biti u
rukama u dehenemu i stalno e ga zabadati u svoje tijelo.
7

5) Izvor Poslanikovih hadisa, Sarajevo: Starjeinstvo Islamske zajednice
BiH, Slovenije i Hrvatske, 1985., str. 42.
6) Ibid, str. 28
7) Ibid, str. 67
Islam je dozvolio borbu zbog ciljeva kao to su zatita
ivota, vjere, asti i domovine te u drugim slinim okol-
nostima koje nalazu zatitu interesa vjere i opstanka musli-
mana. Ali je i pored toga propisao pravila rata te zabranio
ubistva, ena, djece, onih koji se ne bore (civila) kao i ratnih
zarobljenika ako nisu poinili nikakav zloin spram musli-
mana. Ipak, ako je do rata ve dolo, musliman ima pravo
ii hrabro na neprijatelja, ak i sa jasnom milju da e izgu-
biti svoj ivot.
Savremeni samoubilaki napadi za koje odgovornost pre-
uzimaju razliite teroristike organizacije regrutuju mlade
ljude koje indoktriniraju ideologijom vehabizma i tako ine
oruem u svojim rukama.
Interpretacije svetih tekstova uvijek su zavisile od moni-
ka u ijim rukama su to postajali instrumenti dobra ili zla.
Ipak, zloupotreba islamske tradicije u savremeno doba ne
temelji se na bilo emu u povijesti, niti je utemeljena u te-
ologiji, pa prema tome predstavlja novost sa kojom se tre-
ba prije svega znanstveno, a onda i na druge naine, obra-
unati.
Amun Pnozo (Svirvo, 1,;o), vvorrsovic orv-
v:ivr iiZrvos:i, rois:vic sociiioo vo,
ouoooooisi :ivis:ic u rruuvriioiisor rivo-
:vovor vou.
LITERATURA:
1. Izvor Poslanikovih hadisa, Sarajevo: Starjeinstvo Islamske zajednice BiH, Slovenije i Hrvat-
ske, 1985., str. 42
2. Al-Ghazali, Imam Abu Hamid: Ayyuhal Walad, Pakistan: Dar-Al Ishaat, prevod na engleski
sa urdua (S.A.)
3. Beachamp, T., Childress, J.:Principles of Biomedical Ethics, New York: Oxford University Pre-
ss, 2001.
4. Dirkhem, E.:Suicide: A Study in Sociology, London, New York:Routledge, 2002.
5. Ebu Abdillah Muhammed b. Ahmed el-Qurtubi, Dzamiu-l-Ahkam li-l-Quran, 10 vol, El-Qa-
hire: Daru-l-hadis, 1996.
6. Ebu Abdillah Muhammed b. Ahmed el-Qurtubi, Dzamiu-l-Ahkam li-l-Quran, 10 vol, El-Qa-
hire: Daru-l-hadis, 1996.
7. El Fadl, Khaled Abou: Islam i izazov demokracije, Sarajevo: Buybook, 2006.
8. Eugenides, Jerey: The virgin suicides, New York : Farrar Straus Giroux, 1993.
9. KURAN, s prijevodom znaenja na bosanski jezik, tampano pod nadzorom Odjeljenja za izda-
vaku i distributivnu djelatnost Ministarstva za islamska pitanja, vakufe i misionarstvo u Rijadu,
Kraljevina Saudijska Arabija, (S.A.)
10. padijer Dini, Jelena: Socijalna patologija: sociologija devijantnosti, Beograd: Zavod za
udbenike i nastavna sredstva, 1988.
11. Spahi, M.:Povijest islama, Sarajevo: El-Hidaja, 1996.
12. Zedalis, D.:Female Suicide Bombers, Kentucky: University Press of the Pacic, 2004.
WEB-SITES:
1. http://www.satp.org/satporgtp/kpsgill/2003/chapter2.htm
2.http://www.codesria.org/Archives/ga10/Abstracts%20Ga%206-11/Religion_Redissi.htm
Status
u ogledalu
St a t us u og l e da l u
U
vvosior nvoiu S1n1usn oniviir ir i vviioo
Vahidina Preljevia pod naslovom: Nestalni su-
bjekt bosanskohercegovake kritike, te prili-
no krcatim podnaslovom, dakako da bi stvar bila jasnija:
O kulturi ignorancije, privatizaciji javnosti i neodgo-
vornom diskursu u doba balkanske postmoderne. Zvu-
i vrlo ozbiljno i zahtjevno, pogledajte samo koliko vanih
pojmova je tu odmah ugurano: subjekt, kritika, kultura,
ignorancija, privatizacija, javnost, diskurs, neodgovornost,
postmoderna, pa jo su zaodjenuti u odrednice bosansko-
hercegovaki i balkanski! Sve upuuje na veliki istraiva-
ki projekt, to e u najavi lanka i prvom odjeljku biti gla-
sno i jasno kazano. Da ipak podsjetimo itaoca o emu se
tu radi, jer uvodni reci uistinu dobro saimaju ono to je
autor naumio:
Iluzorno je oekivati, kao to je to sluaj u naiv-
noj politikoj kritici, da e ikad doi do civilizira-
nja politike u BiH, prije nego se dogode revolucio-
narne promjene u govoru intelektualne elite. Ne-
odgovorni diskurs u korijenu prijei svaku kriti-
ku reeksiju, a time i bilo kakvu mogunost pro-
mjene. On zbog toga ima i pogubnije posljedice
od otvorenog govora mrnje, jer se ovaj razobli-
uje ve u samom svom pojavljivanju, dok onaj
pak, simulirajui ozbiljnu kritiku, zapravo podu-
pire status quo depresivnog stanja bh. drutva,
budui da pokriva upravo onaj prostor iz kojeg bi
se trebala generirati kritika pozicija.
Odmah moemo razabrati poziciju autora. Rije je nekom
ko ne nasjeda na varke, jer mu njegov kritiki duh to ne do-
zvoljava. Opredijeljen je za politiku kritiku koja nije naiv-
na, a to ponajprije znai dvije stvari.
Prvo, oglasio se neko ko nee da eka da se neto desi samo
od sebe, a to je ono najvanije: civiliziranje politike u BiH.
Ko bude samo ekao, nee ga doekati. Potrebne su neod-
lone mjere, energina intervencija, jasno i glasno: revolu-
cionarne promjene! U emu? Ni manje ni vie nego u: go-
voru intelektualne elite! Predstavlja li se to autor odmah i
urno kao revolucionar? Bez sumnje, ali kao revolucionar
posebnog dometa: djelokrug njegove akcije je govor. On bi
da ispravi lo govor drugih koji nikako nisu dobri. Ali ni-
poto kao revolucionar logoped nego kao revolucionar
hermeneutiar.
Drugo, kritika za koju se zalae autor ne ostaje kod pojav-
nosti, ne podlijee prividu onog to se samo od sebe ne ra-
zobliuje. Bilo bi naivno vjerovati da je predmet revoluci-
onarne politike kritike govor mrnje u svom istom i ja-
snom oitovanju. Takva kritika ne bi zahtijevala posebnog
truda, a bit e da se mnogi u njoj iscrpljuju (jer ta bi u pro-
tivnom ostalo onda od revolucionarne strasti?). Nipoto-
Jedan subjekt u BiH je
ipak jednom zaivio
Ono to mi ostaje tajnovito jeste Kritiarev nedostatak dobre volje, koji se
vidi ne toliko u tome to je svoju volju za itanjem omeio na tri intervjua i
jednu kolumnu koliko u tome to je svaku zabludu ili neznanje koje je
imao o onome to govorim znalaki pretvarao u moju ljudsku manu.
Zato tu, u njegovom itanju mojih iskidanih reenica i sintagmi, i pored
pozivanja na hermeneutiku, nieg od hermeneutike nije ni bilo
Ugo Vlaisavljevi
naivna-kritika cilja na neto to nije otvoreni govor mr-
nje, moda ak nije ni skriveni takav govor, nego, e to je
izvjesno, ima i pogubnije posljedice od otvorenog govora
mrnje. Energina intervencija cilja, dakle, na neto to je
gore od najgoreg, pa bi takvo neto svakako trebalo iskori-
jeniti. U govoru, dakako! Krajnji cilj intervencije je jasan,
jer se ve s prvim recima razlijee kao pokli. Onima koje
kritizira autor u stvari dobacuje: Ne moete tako govori-
ti! Dosta je bilo! On je naumio stati ukraj govoru koji na-
ivna politika kritika previa, zato to mu je posve jasna
njegova najpogubnija posljedica. Time to se izdaje za ono
to nije, tj. simulira ozbiljnu kritiku, ovaj govor podupire
neto to nipoto ne bi trebalo podupirati: status quo de-
presivnog stanja (kako to dobro zvui!). Depresivno stanje
je obino stanje koje se ne mijenja, ali ako hoete odra-
ti i ak podupirati takvo stanje kao nepromijenjeno stanje,
onda ste zasluili da budete na meti revolucionara koji je-
ste ili hoe da bude u drugom stanju. (Problem s revoluci-
jama, bar kako ih pamtimo na ovom tlu, jeste to su ovi
prelasci iz jednog stanja u drugo uglavnom manijakal-
no-depresivni.) I na kraju, ime lana ili prijetvorna kri-
tika podupire ono to se podupirati ne smije: time to po-
kriva upravo onaj prostor iz kojeg bi se trebala generirati
kritika pozicija.
Eto tu je itav problem. Pokriveno je ono to se pokriti ne
smije. Lana kritika je dobar, ini se nepropustan pokri-
va neeg to treba ostati otvoreno ili bar ispunjeno pra-
vim sadrajem. Prava kritika mora biti na pravom mjestu.
Oito je to mjesto neveliko i prilino zaepljeno, jer je sta-
nje sa kritikom u pravom smislu rijei depresivno. Dakle,
poetna skica je gotova, situacija se dobro nazire: ono to
prikriva prostor podupire stanje, a posljedice su pogubne.
ta da se radi?
Preimo sada na prvi odjeljak teksta Kritiara. Tu emo sa-
znati da kritika koja to nije zauzima mjesto prave kritike
koje zapravo i nema ili jedva da ima. Nije problem u samoj
ovoj prvoj kritici nego u tome to ona zauzima tue mje-
sto, povlateno mjesto kritike koja odgovara svome pojmu.
Simulirajua kritika je zauzela upranjeno mjesto, a
to da je ono upranjeno, ukazuje nam Kritiar, svima je ja-
sno. Podsjea nas da se sa svih strana neprestano ukazuje
na ovaj eklatantan nedostatak. Kritiar nije, dakle, jedan
od onih koji ponovo otkriva ono to svi dobro vide i stal-
no ponavljaju: a to je zjapea praznina istinske kritike. Nje-
gova je ambicija da iznese na vidjelo ono to moda mno-
gi ne vide, a to je da i ono malo kritike za koje bi se moglo
povjerovati da vrijedi u dobroj mjeri uope ne vrijedi. La-
no predstavljanje i falsiciranje istinskog ili istinitog govo-
ra treba napokon prokazati, razobliiti njegov privid i la-
ni sjaj, jer takvo neto predstavlja veliku opasnost po sam
taj govor koji nikako da doe do glasa. Drte falsikato-
re, uzvikuje Kritiar, eto ih pred vama kako rade svoj prljavi
posao!. Ubrzo emo saznati da su to postmoderni kritia-
ri iji um su pomutile otrovne pare crne ui deridaizama,
fukoizama, feminizma ...
Kad neeg nema, gotovo nikako, a veoma je vano, jer
predstavlja istinsku vrijednost, onda njegova cijena mno-
gostruko raste. Tako je lana kritika postala precijenjena
kritika, kritika koja se uvaava i slavi. Kako je Kritiaru to
da gleda, da vidi ono to mnogi ne vide: propast kultur-
nih vrijednosti koje su u opticaju, perdno kvarenje kri-
tikog uma, te ivotne supstance bosanskohercegovakog
drutva! Dolo je vrijeme za prevrednovanje svih vrijedno-
sti, a za takvo neto je najprije potrebno osloboditi prostor
za istinsku kritiku. Ova kritika e nastupiti kao kritika la-
ne kritike. Kritiar, dakle, ne moe a da ne ponudi itaocu
upravo onu vrstu kritike koja nedostaje, za kojom itavo
drutvo vapi. Samo takva kritika moe sa izgura lanu kri-
tiku s mjesta koje je uzurpirala.
Svoju kritiku koja pretendira da bude uzorna Kritiar e
odmah predstaviti kao diskurzivnu analizu rijetkih napisa
u pisanim medijima, sedminicima i knjievnim asopisi-
ma, koji formalno slove kao kritike. Isto tako, bit e rijei i
o politikoj kritici, jer mislim da je ona u manje-vie izrav-
nom suodnosu s estetskom kritikom, pogotovo gdje su te-
orijska polazita bliska. Koliko god u eklatantnom nedo-
statku bilo malo kritike, Kritiar ipak ne moe, pogotovo
ne u jednom prilogu, da se bavi svim oblicima simulantske
kritike. Zato on pravi jedan izbor, sasvim suen, za koji od-
mah priznaje da nema ambiciju biti reprezentativan. Pra-
va kritika ne smije ciljati na sve strane. Ona se usmjerava
na ono to je dovoljno tipino, a to su tekstovi koji pro-
moviraju jedan u ovom trenutku dominantni tip diskursa.
Tako su izabrani tipski tekstovi autora iz estetske kri-
tike i neki moji tekstovi koji treba da slove za politi-
ku kritiku.
Moglo mi je biti samo ast da e se uvoenje istinske kri-
tike oprobati na kritici simulantske kritike kojom odavno
obmanjujem bosanskohercegovaku javnost. Pomalo me
iznenadilo da sam postmoderni kritiar, ali kada je neko
simulant onda moe i samog sebe da zavarava. Tako se
moglo desiti da ne samo javnost napokon otvori oi za ono
to govorim i piem nego da i sam napokon doem do svog
otrenjenja i umne samospoznaje. Pogotovo sam se obra-
dovao kada sam proitao da se kao autor tretiranih teksto-
va ne trebam osjetiti na bilo koji nain prozvanim jer, na-
pominje Kritiar, ovdje nastojimo analizirati diskurs i jed-
nu bosanskohercegovaku medijsko-kulturnu tipinost, a
ne neije osobnosti. Ovog posljednjeg ve ima i previe.
Kritiar je s ovom posljednjom tvrdnjom posve u pravu.
On zato jasno razdvaja tekst i osobnost. Kakva osobnost
kad treba tipinost. Uostalom, osobnost nikad i nije neka
tipinost. Bar kad osoba ima neka svojstva.
Kritiar se tako usredotouje na samu bit privida, na njego-
vu neosobnu tipinost. Zanima ga dominantni tip diskur-
sa simulirajue kritike, pa odabire kao svoju metodu dis-
kurzivnu analizu. Svjestan je da ovo moe biti samo prvi
korak ukazivanja prave kritike. Pod imperativom energi-
nog djelovanja, Kritiar se morao opredijeliti za izbor koji
nije reprezentativan, ostavljajui za kasnije znatno opse-
nije istraivanje.
Kada je stanje loe, a depresija je takvo stanje (ni manje
ni vie nego depresija itavog jednog drutva), onda je u
manje opsenom istraivanju i nereprezentativnom izbo-
ru najvanije postaviti dobru dijagnozu. Kritiar hoe, pri-
je svega, da bude dobar dijagnostiar. Nada se da e prui-
ti jedan simptomatoloki uvid u depresivno stanje.
Tako se u drugom odjeljku postavljaju tri dijagnoze. Re-
dom i u najkraem to su: 1. dramatino odsustvo bilo
kakvog smisla za relevantnost kulturnih injenica; 2.
pohvala koliini obino povezana s sportskim pored-
bama ili diskurs apsolutnih epiteta; 3. posvemanja
privatizacija javnosti.
Prva dijagnoza glasi: Prvi dojam koji se namee u takvoj
nezahvalnoj djelatnosti kao to je studiranje bosanskoher-
cegovake kritike zbilje jeste... Kritiar ne krije svoju am-
biciju da bavljenje ovom zbiljom nazove istraivanjem ili
studiranjem. Ipak, nije jasno zato je rije o nezahvalnoj
djelatnosti ako dijagnoze padaju kao prvi dojmovi. Nema
sumnje da su uvidi koje naziva dijagnozama naprosto stva-
ri koje mu bodu oi. Pa ipak, prvi dojam prve dijagno-
ze nipoto nije nesumnjivo pouzdan. Vano je primijetiti
da Kritiar tu ne kae odsustvo bilo kakvog (pouzdanog)
mjerila nego odsustvo bilo kakvog smisla za relevantnost
kulturnih injenica. Pozivanje na samo jedan navodno ne-
prijeporan primjer, na razliku u relevantnosti Karahasano-
vog romana Nono vijee i romana Nure Bazdulj-Hubijar
Kada je bio juli, navodi na zakljuak da Kritiar raspola-
e sa pouzdanim mjerilom, a za koje je, na njegovu duboku
alost, kritika zbilja postala neosjetljiva. On tu ve na-
javljuje svoje glavno objanjenje najveeg zla koje je za-
desilo ovaj na kulturni i politiki svijet: postmoderna!
Postmoderna se pritom pojavljuje kao svojevrsna ideolo-
gija posvemanjeg relativizma i uruavanja svih vrijedno-
sti. Razjanjenje prve dijagnoze zavrava reenicom: Da-
kle, nikakvim se konceptom anything goes, izuzev ako se
on shvati ba doslovno, moe objasniti ova kultura igno-
rancije. (Malo se izgubila rjeica ne, ali to se deava Mitte-
leuropejcima.)
Protiv apsolutnih atributa i potpune ignorancije Kritiar
se bori vrstim kriterijima procjenjivanja vrijednosti. Me-
utim, upravo tu, dok otkriva glavni problem kulturne sre-
dine ije kritike redovno ita i ne podnosi, na vidjelo izla-
zi i njegov vlastiti problem. To je problem svakog pravog
revolucionara, onaj problem koji ga beskrajno udaljava od
hermeneutike interpretacije svijeta: revolucionar vjeruje
u apsolutno izvjesna mjerila, u vrijednosti u koje se nipo-
to ne smije sumnjati. Tipian revolucionar, borbeni pro-
svjetitelj, najee ne vidi da se izmeu posvemanjeg rela-
tivizma u kojem sve prolazi i apsolutne mjere (Uma) na-
lazi beskrajno veliki prostor u kojem se tek treba izboriti i
za ocjene i za mjerila, i to tako da se slua i uvaava druge
(a to prije svega znai: neistomiljenike), s njima neprekid-
no razgovara.
ini mi se da tu lei upravo glavna mana istinske ili mjero-
davne kritike koju itaocima bez imalo kolebanja i simu-
lacije servira Kritiar. U najkraem, ovaj kritiar suvie
zna. Ne zato to je u svoju kritiku kritike uveo sve to je
moda umio i znao, od temeljnih koncepata i epohalnih
odrednica, preko blistavih iskaza iz riznice ope kulture,
povijesnih i knjievnih likova, pa do pohvalne bibliografske
liste, nego zato to je bez trunke sumnje znao gdje grijei
i, tavie, gdje vara i zato vara onaj kojeg kritizira. Upra-
vo na to elim ukazati: to kako sveznajui subjekt njego-
ve kritike, neto kao ista umnost, iza sebe otkriva ne-
to to je najbolje odrediti kao Vahidin Preljevi osob-
no, sasvim osobno, i previe osobno. Osvrui se na Kriti-
areve opaske koje se odnose na ono to sam u novije vri-
jeme rekao, pa ak jednom i napisao, elim da pokaem sa-
svim jednostavnu stvar: kada iz mojih usta uje ono to
ne razumije ili o emu nedovoljno zna, a nipoto ne bi
prihvatio, Kritiar to pretvara u argument koji pogaa
moju osobnost, tj. razotkriva me kao naprosto loeg ovje-
ka, moralno kvarnu osobu.
Kritici politike kritike pripada sredinji dio Kritiare-
vog teksta i tu su pali moda najtei argumenti. U treem
odjeljku su date kulturno-povijesne pretpostavke ono-
ga to Kritiar naziva sumornom realnosti kritike u BiH.
Ove pretpostavke su zapravo zakljuci koje je tek trebalo
izvesti iz kritike, ako je kritiar odgovoran pred onima koje
kritizira, a ne naprosto prema prosvjetiteljskom Razumu ili
Umu. U konkretnoj hermeneutikoj situaciji to onda izgle-
da kao jeftina strategija da se itaocu unaprijed sugeriraju
uvidi do kojih bi tek dosljednom analizom trebalo doi. Tu
saznajemo da istinsko kritiko miljenje nije nikad (ili jed-
va da je ikad) uvedeno na junoslavenske prostore, da je
uvoz tog ploda duha europskog prosvjetiteljstva sprijeio
zakanjeli i pervertirani romantizam naih kultura, da je
zato duh sinteze bez pretpostavki pobijedio nad anali-
tikim duhom, a umijee etiketiranja nad ustrajavanjem
na preciznoj i diferenciranoj semantici. I sve tako, jedan
duh protiv drugog, mrano pa svijetlo, svijetlo pa mra-
no. Eto ta se desi kad se uspjeno magistrira sa tezom
o njemakom romantizmu. Onda kandidat moe da po-
stane vrstan dijagnostiar za itavu regiju, izlijeen od svih
njenih endemskih boljki, uzorito prosvijetljen, pa nije udo
da odmah otkrije, ni manje ni vie nego klju svih zala,
a to je, sluajte dobro: iskrivljena recepcija romantizma
bez prosvjetiteljskih temelja. Historija na Balkanu, daka-
ko, stalno se ponavlja, pa je danas oito klju svih zala u re-
cepciji neeg to u ovom kontekstu izgleda kao postroman-
tizam, a to je krajnje nekritika recepcija poststrukturali-
stikih teorija.
Uspjeh je ve zavidan. U ovom odjeljku nezahvalni stu-
dij kritike zbilje dolazi do beskrajno dragocjenog uvida
u proces etabliranja jedne balkanizirane postmoder-
ne. Neka italac ne sumnja: takav uvid nipoto nije po-
stignut na osnovu etabliranja jednog balkaniziranog pro-
svjetiteljstva ili modernosti. Zahvalni studij njemakog je-
zika i knjievnosti doputa smjeli i potpuni iskorak iz lokal-
ne barutine u izvorno (isto njemako) stanje modernosti
i prosvjetiteljstva. Okiene fusnote treba da o toj suvere-
nosti debalkaniziranog subjekta jasno svjedoe. Tek sa te
distance i te visine Kritiar jasno vidi da je usvajanje pos-
tmoderne na ovom zaputenom i (prosvjetiteljski) neo-
braenom tlu zapravo pad u predmoderno stanje. uj-
te samo ovu, zakljunu reenicu treeg odlomka: Subjekt
dakle u BiH nije ni zaivio, a zahvaljujui etabliranju jedne
balkanizirane postmoderne, on e, po svemu sudei, osta-
ti mrtvoroene. Pa trebalo je to napisati! Trebalo je rei:
vidi vas i vidi mene.
etvrti i peti odlomak predstavljaju diskurzivnu anali-
zu stavova koje potpisujem. Pa ipak, dijagnostiki zalet
iz prethodnog odlomka nije bio dovoljan. etvrti odlomak
jo nastavlja sa pripremom napada, sa paljivim upozora-
vanjem itaoca na zlo koje mu svakodnevno prijeti. Naj-
prije imamo uti o antimodernistikoj i antiprosvjetitelj-
skoj ofanzivi u BiH (koja) je obavijena retorikim velom
od preostataka poststrukturalistikog pojmovlja i odvija
se pod zastavom postmodernistike kritike. Revoluciona-
ri uvijek hoe da mobiliziraju mase. Stoga treba ukazati na
ofanzivu koja je u toku, ali to bi na nju ukazivali ako nije
obavijena velom, a taj veo je u stvari zastava... italac sada
uje ratne trube, doboe, vojne poklie, vidi pod iznena-
da upaljenim svijetlom (Uma) smrtnog neprijatelja zatee-
nog u njegovom tajnom pohodu. Ali nije dovoljno ukaza-
ti samo na neprijatelja; jo vanije je svima predoiti nje-
govo glavno, tajno oruje. To je dekonstruktivistika
metoda koju Kritiar prikazuje rijeima od kojih itaocu
moe zastati dah u grudima: rije je o sigurno najekasni-
jem oruu u povijesti, jer je u stanju dokazati gotovo sve:
da je Goethe bio antisemit, Kant rasist, ili, da su N. i M.
Bazdulj veliki pisci. (Zato e ovdje oprez: gotovo sve?)
Saznajemo i na kojem principu radi to orue: kao her-
meneutika sumnje na totalitarizam i centrizam svih vrsta,
koja se postepeno proirila na sve mogue iskaze, njome
je bez razlike zahvaeno sve: od klasika lozoje i knjiev-
nosti do reklamnih fraza. Na to samo moemo rei: nema
nam spasa! Nije topovsko nego je to bioloko orue koje se
koristi nezaustavljivim virusom sumnje! Princip tako e-
kasnog dejstva je princip hipostaziranja izoliranog deta-
lja, koji eto, veli nam deprimirani Kritiar, moe porodi-
ti svakakva uda. Neki bi vojskovoa ili zavjereniki voa
odmah upitao ta je prosjenom ljudstvu potrebno da bi
se rukovalo tako udotvornim oruem. Iako mu vrijeme
za uvod ve opasno istjee, Kritiar i na to kao bez daha i
u istom vojnikom argonu odgovara: stanovita retori-
ka uvjebanost. Jasno! ta je jo ostalo? Pa naravno, pra-
vac bojinica. Ne znam ta misli o svojim itaocima Kri-
tiar kada im jo dok se zavjesa otvara pred mojim slua-
jem dobacuje i to da je bojinica u stvari medijski prostor,
a njegovo osvajanje je u naim uvjetima iskljuivo pitanje
moi. Kakva otroumnost i koliko panje prema obinom
itaocu!
E sad da vidimo famoznu diskurs analizu na djelu. Ona se
sva sastoji od otroumnih primjedbi. Idemo redom.
Primjedba prva: Jedan postmodernistiki lozof i odne-
davno politiki komentator dugi niz godina kritizira huma-
nizam kao europocentrinu ideologiju da bi onda postao
lanom Meunarodne lige humanista. Treba primijetiti
ovu panju prema mojoj osobnosti koju tipski pristup iska-
zuje. Prvo se ini da jedna dobra organizacija prima nekog
ko joj ne prilii. Meutim, Kritiar odmah ukazuje da je to
ve ustaljena praksa Lige jer odmah nakon ovog ulanje-
nja dodjeljuju nagradu za ivotno djelo jednome dugogo-
dinjem visokopozicioniranom funkcioneru i bivem lanu
Centralnog komiteta. Dakle, kakva organizacija takvi i la-
novi. Tu ipak ima jedna pogrena pretpostavka (zabluda
prva), a to je da kritiku humanizma mogu vriti samo ne-
humani ljudi (jer oni su, eto, protiv humanizma). Po tome
bi Heideggerovo Pismo o humanizmu bilo krunski dokaz
njegovog pronacistikog dranja. Tako su se neki nai soci-
jalistiki ideolozi sedamdesetih godina zgraavali nad Fo-
ucaultom i Althusserom koji su govorili o smrti ovjeka
i kraju humanizma. Istina je da sam ja, izmeu ostalog, u
Lepoglavi i univerzitetu nastojao pokazati da je Goli otok
pretpostavljao neprikosnovenu vladavinu ideologije
humanizma. Nee biti da Kritiaru moram rei da takav
kritiki pristup pretpostavlja vie ljudskosti od ideologi-
ziranog humanizma i da nipoto ne spreava moju prak-
tinu humanost (ne ubijam, ne kradem, itd.).
Primjedba druga: E tu je itava smutnja! Naoigled javno-
sti, dugogodinji kritiar etnonacionalizma se preobrazio
u gorljivog zastupnika etnopravde. Tu doista ima neto
nelogino, uvjeren je Kritiar! Il si za graansku opciju
il si za nacionaliste. Zato ja Kritiaru, i ne samo njemu,
izgledam kao pritajeni, neoitovani nacionalista, moda
petokolona. Na njegovu alost, koliko god on podcrtavao
i iuavao se tome to sam i dugogodinji kritiar etno-
nacionalizma i gorljivi zastupnik etnopravde, ne vidim
tu nikakve proturjenosti (zabluda druga)!
italac e mi oprostiti to u se malo due zadrati na
ovom prigovoru, zapravo itavom svenju prigovora, jer
je ovo zapravo sredinje mjesto Kritiareve kritike onog
to u posljednje vrijeme javno govorim (pa ponekad i
piem). Ima tu neto to je veoma teko rei otvrdnu-
lom uhu graanske javnosti, a tie se prethodnog re-
ima. Upravo ta tekoa govori koliko smo i danas nje-
govi zatoenici. Rije je o graanstvu ili, radije, graan-
skosti titoistikog socijalizma. Odavno pokuavam osvi-
jetliti njegov hibridni karakter, koji bi eto za ovu pri-
liku mogao nazvati etnikim republikanizmom. Komu-
nistika ideologija je pruila odreenu, sasvim rijetku i
prilino kratkotrajnu historijsku priliku provoenja ra-
dikalnog vida republikanizma. Komunizam je bio ime
za zajedniko dobro, za javnu stvar, za ono to je
moglo sve graane ujediniti u jednu dravnu i poli-
tiku zajednicu bez obzira na njihovo porijeklo i kul-
turni identitet. Komunizam je tako nudio dravni ra-
zlog za jednakost graana i to zato to je bio podjed-
nako dobar i za Hrvate i za Muslimane i za Srbe. Ko-
munizam nije uveo nekakav isti graanski princip nego
je graanska jednakost (a u stvari proleterska solidar-
nost) bila uinak njegovog etabliranja u lokalnom pro-
storu. Zato je s propau ideologije komunizma prin-
cip graanske jednakosti ostao neutemeljen, neuin-
kovit i oito neprimjenljiv (i to, vano je primijetiti, ne
samo zbog zle volje tvrdokornih nacionalista).
Ako je istina, kao to neki tvrde, da se do juer nije gledalo
ko je kakve nacije, onda je takoer istina da se gledalo da
svako bude opredijeljen za stvar komunizma kao za
zajedniko dobro. Pa ipak se gledalo, pogotovo u obav-
ljanju javnih poslova i funkcija, ko je kakve vjere. Famozni
nacionalni klju, paritet u raspodjeli dravnih i javnih po-
zicija, svakako je bio na djelu. Uostalom, prema istom ra-
zlogu, Jugoslavija je bila ustrojena kao federacija, a ne kao
prosta, unitarna republika. Da previe ne duim, evo ta
je posebno vano ovdje naglasiti: ak ni militantni komu-
nizam, na svom vrhuncu najire narodne podrke, nije
mogao odbaciti i ukinuti federalni aranman Jugosla-
vije i konsocijativni aranman Bosne i Hercegovine. Ne
treba pritom previdjeti da je to bio prvi i moda posljed-
nju reim koji je mogao ponuditi vrsti, da kaemo: sup-
stancijalni, zajedniki identitet svojim graanima. Da-
kle, povijesna lekcija za dananje inenjere dravne zajed-
nice glasi: ak ni radikalni republikanizam koji je jo mo-
gao raunati na vrst (dodue ideoloki produciran) zajed-
niki identitet nije se mogao odrei principa etnike prav-
de! Kako bi drukije i moglo biti u konstitutivno-vienaci-
onalnoj zajednici?!
Ne treba zaboraviti da su ovdanji zakleti ideolozi graan-
stva tek uvedenoj prii o konsocijaciji suprotstavljali teko-
vine ZAVNOBiH-a! Pa znanstveni termin za vlastito ime
(ZAVNOBiH) popularne formule suivota u stvari je
konsocijacija.
Gledajui neke dananje ogorene branitelje zajednitva
bez razlika, pomislim da treba stvarno skinuti kapu pred
realizmom starih revolucionara. ak ni Centralni komitet,
ili prije svega taj organ, nije mogao bez etnikog ili nacio-
nalnog pariteta. itav sistem dravne i politike vlasti je
poivao na ovom organu koncentrirane moi, ali ni on ne
bi mogao imati svoj neprikosnoveni legitimitet bez propor-
cionalnog predstavljanja glavnih kolektiviteta naslijeenih
iz duge imperijalne prolosti. Tako je ovo tijelo funkcioni-
ralo upravo onako kako Lijphart predlae da je potrebno,
pozivajui se na uspjele konsocijacijske prakse, da djelu-
je neki zajedniki predstavniki, upravljai i savjetodavni
organ: iznad i ponad drugih dravnih tijela i organa vlasti
(kao dananji OHR).
Etnika matrica, prema tome, nije nikad bila uklonjena
iz republikansko-graanskog modela prethodne vlasti.
Iz najmanje dva principijelna razloga bivi reim ne moe
za nas danas u BiH biti model graanskog poretka. Zato
to je taj reim u svojim temeljima imao ugraene federal-
ne i konsocijacijske aranmane i zato to je izvjesnu ideo-
logiju radnikog interesa i jednakosti pretvorio u svoj dr-
avni razlog (biti protiv te ideologije znailo je biti drav-
ni neprijatelj; i ne samo to: neovjek, protivnik humaniz-
ma kao takvog).
I naposljetku, treba postaviti pitanje otkud tolika nepoko-
lebljiva vjera u mogunost graanske opcije. Jedan sasvim
oevidan razlog se namee u promatranju onih koji pritom
nipoto ne odustaju od borbe za svoju nacionalnu stvar.
Poklapanje ove opcije i ove borbene posveenosti bez sum-
nje civilizira vlastiti nacionalizam i radikalizira opredjelje-
nje za graansku jednakost. Pod jednim uvjetom: da je ri-
je o nacionalizmu veine. Otud pojava domaih jakobi-
naca ( cf. prilog Johna McGarryja u prolom broju Statusa)
koji odbijaju svaki razgovor o etnokulturnoj pravdi. Prema
tome, za graansku opciju koju na nejakobinski nain i
dalje zastupam, vjerujui u mogunost civiliziranja do-
maeg nacionalizma (nemajui iluzija o mukotrpnosti i
neizvjesnosti takvog procesa), potrebno je najprije izvr-
iti dosljednu kritiku graanskog nacionalizma, to i
dalje pokuavam da radim.
E sad se vratimo Kritiaru da vidimo ta je on od svega
toga iitao kod mene. Evo kako pomno analitiki obrazla-
e svoju drugu primjedbu:
Jedanput graanski koncept jakobinaca podra-
zumijeva samorazumljivo preuzimanje titovske
matrice, odnosno iskljuivanje nacionalizma, a
drugi put pak se pak za isti model veli da po-
drazumijeva etnike obrasce, da bi opet u famo-
znoj diskusiji o konsocijaciji za osnovnu formu-
lu titovskog ZAVNOBiH-a kazao kako je ona i-
sta konsocijacijska formula (DANI), to e rei
da per denitionem itekako uvaava etniki mo-
ment, no neto prije u istom intervjuu itamo da
je princip graanske zajednice jednakopravnih
pojedinaca, dakle ono emu konsocijacijski mo-
del predstavlja alternativu, i to smo dobili iz
Francuske revolucije ipak obiljeilo pola stolje-
a vladavine titoizma na ovom tlu (Dani, str.
76). Onda e opet na drugom mjestu iskrsnuti
termin graanski nacionalizam - na kraju ovog
pojmovnog vatrometa, itatelj moe ostati samo
zbunjen. No moda to upravo i jest jedini cilj ova-
kvog diskursa. I povrna analiza ovih iskaza
namee nam zakljuak da oprena odreenja
proizlaze iz promjenjivih motiva govornika.
Kada je ostao zbunjen i zateen, uvi neto to gotovo
niko ne govori, Kritiar nije sumnjao da je tu povrijeen
zdravi Razum, pa je odmah znao o emu je zapravo rije.
Sada on postaje dijagnostiar u pravom smislu rijei i pre-
lazi kao pravi lijenik na plan moje osobnosti. Tu mora
da neto nije u redu sa samim govornikom, neto ga iznu-
tra tjera da tako govori. Dakako, u registru diskurs analize
i njenog tipskog pristupa to se imenuje kao susret sa slua-
jem nestalnog subjekta i njegove proliferacije oznaite-
lja opremljenih oprenim semantikama. Pa ipak se ini da
taj post-pred-moderni subjekt podvrgnut analizi nije bezu-
man i da zna ta hoe. Kritiar nimalo ne sumnja da moda
ne zna ta taj subjekt stvarno hoe. Hoe mo!
Kad se analiza napokon okrene tamo gdje treba, prema
unutarnjim motivima, eljama i namjerama, evo ta se do-
bije:
Intervjuirani teoretiar eli, naime, prvo kritizi-
rati neimenovane predstavnike graanske opci-
je, a kritika se sastoji u tome da oni nereekti-
rano preuzimaju titovsku matricu, ime se su-
gerira nedostatna intelektualna razina i prita-
jeno totalitarna crta takvog koncepta. Onda se
pak konsocijacijski model, e da bi zadobio vla-
stitu teorijsku utemeljenost, eli suprotstaviti i-
stom graanskom modelu iz Francuske revo-
lucije. Namjera se ponovno mijenja kada novi-
nar izrazi zebnju spram konsocijacijskog modela.
Sada tome modelu valja oduzeti stigmu nesigur-
nog i nepoznatog, pa se on, nakon to je prethod-
no izbrisan iz titovske matrice, sada ponovno u
nju upisuje, ovaj put preko u sarajevskom kultur-
nom pamenju vema pozitivno konotirane for-
mule ZAVNOBiH-a. Vjerojatno da bi sakrio ovu
proturjenost i opskurnost u vlastitim iskazima
govornik na kraju koristi i argumentum ad ba-
culum, jednu od najopakijih gura prividne ar-
gumentacije, kada kae da je jedina alternativa
modelu koji on nudi formula cijepanja Bosne ili
formula diktature veine.
Sada je sve eksplodiralo i sve se zadimilo! Ali sreom Kriti-
ar je svog protivnika ve uhvatio za guu i vie ga ne puta.
Dri ga za smo dno njegove osobnosti, tamo gdje se raa-
ju pritajene elje i namjere. Sada je izala na vidjelo reto-
rika uvjebanost na koju je putem Statusa naivne gra-
ane ove zemlje upozorio Kritiar, sada kada je protivnik
izbacio svoje najgore oruje, tu najopakiju guru privid-
ne argumentacije, zapravo u isti mah paklenu mainu koja
prijeti stranim nasiljem i dimnu bombu koja treba da sa-
krije proturjenost i opskurnost u vlastitim iskazima.
Poslije pada ove bombe Kritiar je sasvim osupnut i gubi
strpljenje. Poinje da stvari imenuje svojim pravim ime-
nom. Iako to moe izgledati kao etiketiranje, protiv kojeg
se sva njegova priroda buni, ipak priznaje da to s im sada
ima posla ne moe drugaije nazvati no - demagogijom
(pazite: ide i bold i italic). Sada je gnjevnom kritiaru po-
sve jasno o emu je rije: o ideologiji izraza, neodgovor-
nom diskursu, tipinoj akademskoj pseudokritici, dema-
gokim gestama zamagljivanja i o emu jo sve ne. Ali jo
vanije je to to je razgolien i prokazan onaj koji stoji iza
takvog diskursa. U petom odlomku je to savreno jasno re-
eno: raskalaeni feudalni monik, predmoderni cinini
retoriar, kojemu je opsjenarstvo, manipulacija i vlast jedi-
na svrha koju uope moe dokuiti. Nakon to me je tako
etiketirao ili, radije, tipizirao, Kritiar je imao kratkotrajan
i bljetav uzlet na nebo vjeitih vrijednosti svjetske knjiev-
nosti, upitavi se: Da li je Mephisto, na kraju, ipak nadmu-
drio Fausta? italac je dirnut i ushien. Sila mraka protiv
sile svjetlosti! Tako je to kada se dva protivnika pretvore u
tipske osobnosti.
Neko e se ipak zapitati kako Kritiar sve to zna, kako mu
je uspjelo zaviriti u moju duu? Odgovor je lako pretposta-
viti: zato to je on, poput Nietzschea, pravi psiholog. Sada
uviamo da mu ne treba nikakvo opsenije istraivanje,
ak ni diskurzivna analiza (nikad neemo saznati ta je to
ovdje trebalo da znai), jer takvom psihologu javnog mnije-
nja, iskusnom poznavaocu njegove simptomatologije, kako
to otvoreno priznaje, ve i povrna analiza otvara uvid u
promjenljive motive govornika. Ako je svoj prilog poeo
sa povrnim pogledom na stanje kulture kod nas, onda je
moda neko oekivao da e u samom srcu svoje analize oti-
i dalje od povrne analize. Meutim, ili je ono to je za
druge ljude dubina za Kritiara povrina ili je za demago-
ga poput mene dovoljan i letimian pogled. Magla je ma-
gla i nema tu nikakve dubine. Dovoljno je mahnuti rukom
ili glasno uzviknuti da se uje jeka iz praznine. Nakon to
je s povrine mojih iskaza pokupio pregrt proturjenosti,
Kritiar je svojim itaocima stavio do znanja da ga uope
ne interesira sadrajni kvalitet modela nego samo feno-
men visokog a ispraznog diskursa. Pa ta je ovaj proniclji-
vi hermeneutiar drugo i mogao da uradi? Potpuno ga ra-
zumijem. Kako e mjeriti ovaj sadrajni kvalitet kod ne-
eg to je potpuno prazno, a to je ustanovio nakon to se
nakratko interesirao za brojani kvantitet modela, tj. nje-
govih proturjenosti?
Primjedba trea: Zaista je iznenaujue da Kritiar nakon
ovih zadivljujuih postignua iz povrne analize jo cijeli
peti odlomak posveuje mojim iskazima. Pa ta jo treba da
dokae protiv demagoga? Sasvim vanu stvar: Neodgo-
vorni diskurs jeste simulacija kritikog diskursa i zbog
toga jer je lien makar i privida samokritike. Kao da ni
sam Kritiar jo nedovoljno vjeruje svojim saznanjima, te
se sada poduhvata zadae da pokae itaocima da postoji
velika razlika (i ovaj put neka dijametralna suprotnost?) iz-
meu stavova koje sam nekad i stavova koje sada branim.
Opet mu je pri ruci obiman materijal (dva intervjua i jed-
na kolumna) kojim e se analitiki tako baviti da e nave-
sti est citata gotovo bez ikakvog komentara pouzdajui se
u zdrav rezon svojih italaca. Krunski dokazi su pronaeni
u intervjuu koji sam Danima dao prije tri godine: tamo ot-
prilike stoji da je etniki identitet articijelna konstrukci-
ja, surogat, neto to samo na iluzoran nain moe imati
kolektivni oblik, da je to zapravo produkt susreta sa naj-
vanijim neprijateljima, a sada se oito pokazuje da iteka-
ko uvaavam taj i takav etniki identitet, jer traim da ga
politika stvarnost mora priznati, da se ne smije naruiti
ili otetiti znaaj kolektivnih personalnosti, da treba svako
postati svjestan svoje nacionalne lociranosti i iz nje djelo-
vati, prije svega u civiliziranom razumijevanju prema dru-
gima. Moj problem je doista i sada, kada mi se u koaru po-
beru ovakvi navodno inkompatibilni iskazi, to ne uviam
da sam tu neto vano pogrijeio. Priznajem da sam evolu-
irao i da stvari ne gledam na isti nain na koji sam ih juer
gledao. Smjer mojih analiza se uistinu preokrenuo: juer
je u ii bio lokalni etnonacionalizam, ali na takav na-
in kakav ga drugi kritiari obino ne vide, a u posljednje
vrijeme je to veinski nacionalizam koji se gotovo nei-
zostavno predstavlja kao graanski. Dakle, nacionalizam
vie ne vidim iskljuivo kao separatizam, kako ga se obino
promatra. Prvi pristup je imao puno opravdanje dok terito-
rijalna podjela BiH nije bila dovrena, dok je jo bilo nade
u povratak svih na svoje. Nakon uvida da je mir jo vie
osnaio ratnu diobu zemlje, uvjerio sam se da je sada domi-
nantni oblik nacionalizma postao graanski. (Budui da
Kritiar ita samo moje intervjue, napominjem mu da sam
o tome nedavno govorio za Feral Tribune.) Na mene je pri-
tom presudno utjecala spoznaja o potpuno neshvaenom
i neosiguranom poloaju tzv. konstitutivnih manjina.
Jo neto: usprkos Kritiarevoj usrdnoj molbi da napiem
kakav autobiografski osvrt, mislim da mi je za to jo pre-
rano. Umjesto toga lako u odagnati njegove nedoumice
oko velike potrebe uvaavanja neeg to je po svojoj priro-
di iluzorno. Na prvim asovima studija nacionalizma i et-
nicizma studentima se obino kae da to to su nacije za-
miljene zajednice ili to je nacionalna tradicija uglavnom
neto izumljeno nipoto ne znai da su ove zajednice ili
ove tradicije manje stvarne ili ak da nisu neto najstvarni-
je (trea zabluda).
Ne bih se bavio ostatkom Kritiareve studije koja se vie ne
zanima lanom politikom kritikom. Pogotovo se ne bih
bavio zakljunim dijelom teksta koji je za mene predstav-
ljao jo jai motiv da ne odgovorim na njegovu povrnu
kritiku nego njegova psihologija moje osobnosti. Revolu-
cionar, pa i onaj koji je oito samoskrivio malodobnost
koju eto patetino javno osuuje, ne moe a da ne pie ka-
kav pamet ili manifest. I opet neto toliko poznato od ti-
pinog prosvjetitelja: trebalo bi zbog naroda zabraniti iz-
vjesne ideologije, doktrine, knjige, pojmove, gure, itd., a
neke druge obavezno propisati i dravnim kanalima iriti.
Ono to mi ostaje tajnovito jeste Kritiarev nedostatak do-
bre volje, koji se vidi ne toliko u tome to je svoju volju za
itanjem omeio na tri intervjua i jednu kolumnu koliko
u tome to je svaku zabludu ili neznanje koje je imao o
onome to govorim znalaki pretvarao u moju ljudsku
manu. Zato tu, u njegovom itanju mojih iskidanih reeni-
ca i sintagmi, i pored pozivanja na hermeneutiku, nieg od
hermeneutike nije ni bilo.
Osim dobre volje za razumijevanje teksta potrebna je i
kompetentnost koja je, sa svoje strane, neophodan uvjet
za pravu kritiku. Kada je rije o zabludama iz kojih Kri-
tiar izgleda da crpi glavne potencijale svoje kritike, ne
mogu a da ne spomenem jednu koja se mene nije direk-
tno ticala, ali je trebala da snano pogaa njegove mete
lane estetske kritike. Zar je mogue da Kritiar ne zna da
postmoderna nije neto to dolazi poslije moderne? Zar
je mogue da nije itao Lyotarda i da ne zna nita o futur
antrieur? Ili ko bi se nakon Koselleckove knjige o Kritici
i krizi jo razmetao sa prosvjetiteljskom vladavinom kri-
tike, a da ne zna da ova priziva autoritet apsolutistike
drave?
Noviji je fenomen u naoj kulturnoj javnosti da se poja-
vljuju pretenciozni polemiari koji jo nisu uradili ni os-
novne poslove iz svoje struke. Ako vas oni kritiziraju, onda
ne samo da morate pokazati dobru volju da bi im odgovo-
rili nego i podrazumijevati, a time im htjeli-ne htjeli javno
priznati, minimum njihove kompetentnosti. Ne zna se ta
je tee i zato bi to stvarno uradili. ta ima da znai to
kada trebate napisati tekst da bi nekog uvjerili, ko nije po-
kazao nikakve volje da vas stvarno uje, da niste neodgo-
vorni, da niste demagog ili licemjer, da ne govorite ispraz-
nosti ili gluposti i sl.? Niste li time unaprijed sve odmah
priznali to je o vama reeno?
Da nisam toliko daleko od Kritiara koliko on to misli, da u
meni ima neto od prosvjetitelja iju ulogu on za sebe svo-
jata, neka se vidi po slijedeem citatu. Eto za kraj ne mogu
da odolim a da neto iz obavezne literature ne navedem,
tim vie to to pripada anru koji je moj kritiar takoer na
kraju proglasio opasnim za nau (dodue muku) mlade.
Neka to bude moj izraz zahvalnosti za prvu istinsku
kritiku.
Smatram da je neophodno, da bi se razjasnila
pitanja o kojima je u ovoj debati rije, uvidje-
ti da ne postoji takvo neto kao postmoder-
nizam, shvaen kao koherentan teorijski pri-
stup, te da esta asimilacija izmeu poststruk-
turalizma i postmodernizma moe samo vodi-
ti zbrci. to ne znai da kroz dvadeseto sto-
ljee nismo prisustvovali stalno napredujuem
preispitivanju vladajue forme racionalno-
sti i pretpostavki onih modusa miljenja koji
su karakteristini za prosvjetiteljstvo. No ova
kritika univerzalizma, humanizma i raciona-
lizma je dola iz mnogih razliitih podruja i
daleko od toga da je bila omeena na autore
koje nazivamo poststrukturalistima ili pos-
tmodernistima. S te take gledita, svi inova-
tivni tokovi ovog stoljea Heidegger i po-
sthajdegerovska filozofska hermeneutika Ga-
damera, kasni Wittgenstein i filozofija jezika
koju je njegovo djelo nadahnulo, psihoanaliza
i itanje Freuda koje je predloio Lacan, ame-
riki pragmatizam su sa razliitih stanovi-
ta kritizirali ideju univerzalne ljudske priro-
de, univerzalnog kanona racionalnosti putem
kojeg bi ta ljudska priroda mogla biti spozna-
ta, te tradicionalno shvaanje istine. Prema
tome, ako termin postmoderan naznauje ta-
kvu kritiku univerzalizma i racionalizma pro-
svjetiteljstva, onda se mora ustvrditi da se on
odnosi na glavne tokove filozofije dvadesetog
stoljea i da nema razloga da posebno izdvaja-
mo poststrukturalizam kao posebnu metu. S
druge strane, ako pod poststrukturalizmom
neko eli da oznai samo veoma posebnu for-
mu koju takva kritika zadobiva kod autora po-
put Lyotarda i Baudrillarda, onda nema apso-
lutno nikakvog opravdanja da se u takvu ka-
tegoriju uvrste ljudi poput Derride, Lacana ili
Foucaulta, kao to se to obino ini. Preesto
kritika nekih odreenih teza Lyotarda ili Bau-
drillarda vodi ka sveobuhvatnim zakljucima
o postmodernistima koji onda ukljuuju sve
autore koji su iole povezani sa poststruktura-
lizmom. Takva vrsta amalgamiranja je posve
nepodesna ako ne i oevidno nepotena.
1

1) Chantal Moue, Feminism, Citizenship and Radical Democratic Pol-
itics, u: Judith Butler and Joan W. Scott, Feminists Teorize the Political,
Routledge, New York, London, 1992, str. 369-370.
Historiografija
Hi s t or i og r a f i j a
P
o Brviisoo zio i susiiroi unvzi vvocrs
propasti komunizma poetkom 90-ih godina 20. sto-
ljea u svim je bivim socijalistikim zemljama, pa
tako i u onima nastalim iz nekadanje socijalistike Jugosla-
vije, ostavio puno munoga naslijea. Ostavljajui za sada
po strani ostale bive zemlje socijalizma, valja primijetiti
kako se u drutvenom ivotu drava nastalih iz Jugoslavi-
je esto pojavljuje sklop problema vezanih uz jednu osobi-
tu dimenziju socijalistikoga naslijea. Naime, (dodue tek
djelomino) otvaranje arhiva i iznoenje njihova sadraja
u javnosti iznijelo je na vidjelo neprijepornu injenicu da
je (bar u prvoj fazi) nakon uspostave revolucionarne vlasti
1945. godine u cijeloj zemlji uslijedio pravi val klasinoga
revolucionarnog terora. Ta pojava, dakako, moe biti tu-
maena i prikazana na razliite naine ovdje u i za ovu
prigodu za ralambu te pojave iskoristiti eksplanatornu
shemu Gerharda Lenskoga o politikim ciklusima, proi-
zalu iz njegovih komparativnih studija. Prema Lenskome
1
,
dakle, tipini bi politiki ciklus izgledao ovako:
1) Gerhard E. LENSKI, Power and Privilege: A Teory of Social Stratica-
tion, Chapel Hill (N.C.) London 1985, 59 i d.
a/ nova elita nasilno preuzima vlast, to podrazumijeva i
inicijalnu fazu naknadnih nasilnih obrauna u kojoj je or-
ganizirani otpor ili potpuno uniten ili u velikoj mjeri po-
tisnut;
b/ u slijedeoj fazi protagonisti novoga sustava nastoje
smanjiti to je mogue vie ovisnost o goloj sili te izgradi-
ti legitimaciju svoje vlasti tijekom ove faze sklonost za
izgradnju ustavne, odnosno vlasti utemeljene na pravnome
sustavu, moe biti dovedena u pitanje zbog vanjske ili nu-
tarnje ugroze;
c/ ako nema susljednoga nizanja ovakvih izazova i ugroza,
sustav se dugorono razvija u pravcu sve manje uporabe
sile i sve veega oslonca na uvjeravanje i inicijativu, sve
dok ne postane rtvom nasljednika (nove elite), ili vanjsko-
ga osvajaa.
Razvoj prilika u bivoj (socijalistikoj) Jugoslaviji izvrsno se
uklapa u ovako postavljenu shemu, to onda omoguuje da
se ciklus poratnoga terora, kao i susljedno ponaanje ko-
munistike elite sagledaju na nove naine.
Velika promjena:
Retorika i realnost
Postupak je, meutim, de-komunizacije, isto onako kao i postupak
de-nacikacije, kako to pokazuje golema veina istraivanja procesa
tranzicije bivih komunistikih drava, bio akutna drutvena potreba.
On je, naime, bio potreban kako bi se jasno razabralo to se to tono
dogaalo u desetljeima komunistike vlasti kojim se i kakvim laima
vlast sluila manipulirajui graanima, koji su i kakvi bili mehanizmi
represije kojom se guilo drugaije miljenje, koje su i kakve veze spajale
politiko polje i represivni sustav te, konano, kako izgleda koliko toliko
iscrpan katalog poinjenih zlodjela i zloporaba (poevi od onih, najmanje,
180.000 rtava komunistike represije u poratnim godinama).
Mladen Ani
No, prije toga valja upozoriti kako su ire drutvene reak-
cije to su uslijedile nakon djelominoga otvaranja arhi-
va i prvih jasnih spoznaja o razmjerima revolucionarnoga
terora bile iznenaujue mlake, pa se moe ak rei kako
ih zapravo i nije bilo. Ovdje, naravno, ostavljam po strani
one pojedinane sluajeve u kojima se tijekom 90-ih godi-
na politike protivnike pokualo u javnome diskurs difami-
rati nikad ozbiljno dokazivanim ili dokazanim optubama
za poinjene i poinjene zloine. Na teorijskoj, pak, ra-
zini pojava cijeloga niza vie ili manje ozbiljnih historio-
grafskih radova omoguuje da se danas razloi i objasni taj
val terora, raspoznaju njegove razmjere, pa ak i razaberu
uinci ozbiljne ralambe govore o najmanje 180.000
ubijenih rtava komunistikih vlasti
2
. Moj cilj, meutim,
u ovoj prigodi nije takva ralamba. Namjera mi je pozor-
nost itatelja usmjeriti na problem koji se uporno zaobila-
zi i zaboravlja u javnome diskursu vrstu vezu koja po-
stoji izmeu injenice da nitko za poratne zloine nije
odgovarao i kompozicije irih elita koje danas upravlja-
ju dravama nastalim na ruevinama Jugoslavije.
U pojanjavanje dananjega stanja valja svakako krenuti od
injenice da je taj revolucionarni teror provoen u sklopu
irega obrauna sa snagama poraenim u Drugom svjet-
skom ratu. Posvuda, naime, u Europi kraj je toga rata do-
nio val zikoga obrauna s pristaama Hitlerova novog
poretka, pri emu su znali stradati i posve nevini ljudi
3
.
No, revolucionarne su vlasti socijalistike Jugoslavije pole
mnogo dalje od u to doba uobiajene (opravdane) osve-
te, pa su umjeno iskoristile tu prigodu za obraun sa svim
politikim protivnicima, od kojih mnogi nisu imali nika-
kve veze ni s nacistima ni s faistima. rtve su bili prije sve-
ga pripadnici crkvenih hijerarhija (ini se ipak najvie one
katolike, od nadbiskupa Alojzija Stepinca, do irokobrije-
kih fratara
4
), a onda i predratni politiari i njihove prista-
e. Meu ovima drugima su stradali oni koji, s jedne stra-
ne, nisu imali nikakve veze s okupatorima i kvislinzima, ali
se, s druge strane, nisu mogli lako pomiriti s injenicom
drutvenoga prevrata i uspostave novoga modela odnosa.
Samo za ilustraciju valja se prisjetiti kako je predratni voa
H(rvatske) S(eljake) S(tranke), Vladko Maek, bio zatva-
ran od ustakih kvislinkih vlasti, a onda nakon kraja rata
oglaen ratnim zloincem, ije se vjerne pristae surovo
proganjalo
5
. Na taj je nain u bivoj Jugoslaviji poinjen
cijeli niz posve neopravdanih pojedinanih, ali i masov-
2) Vidi: Michael PORTMANN, Communist retaliation and persecution
in Yugoslav territory during and after World War II (1943-1950), Toko-
vi istorije 1-2/2004.
3) Duhovni kontekst u koji valja smjestiti obraun s okupatorima i nji-
hovim pomagaima u cijelo Europi ocrtava Etienne FRANOIS Velike
pripovijesti i lomovi brana sjeanja. Sjeanje na drugi svjetski rat izmeu
nacionalizacije i univerzalizacije, u: Maja BRKLJI Sandra PRLENDA
(ur.), Kultura pamenja i historija, Zagreb 2006, 225 i d.
4) Usp. prilino izbalansiranu najnoviju raspravu o odnosu jugoslaven-
skih komunista spram vjerskih zajednica i crkvenih hijerarhija Katrin
BOECKH, Vjerski progoni u Jugoslaviji 1944. 1953.: staljinizam u tito-
izmu, asopis za suvremenu povijest 38(2)/2006.
5) Diskurzivne strategije uz pomo kojih se ve od 1944. godine sve poli-
tike protivnike komunista i njihova projekta drutvenoga prevrata pre-
nih zloina, za koje nikad nitko nije snosio ak ni mo-
ralnu odgovornost. Tek dijelom s time u svezi, u javnome
se diskursu s vremena na vrijeme pojavljivala tema lustra-
cije
6
, iako nikad u zemljama slijednicama Jugoslavije nisu
poduzeti ozbiljni koraci ka provoenju toga postupka. No,
valja odmah primijetiti lustracija je tek djelomino pove-
zana s problemom zloina poinjenih tijekom trajanja re-
volucionarnoga terora. Tim bi postupkom iz javnoga ivo-
ta bili udaljeni tek oni koji su pred poinjenim zloinima
zatvarali oi i onda aktivno sudjelovali u konstrukciji (soci-
jalistike) drutvene stvarnosti koja je poivala na tim zlo-
inima. Izravni krivci, inspiratori i poinitelji, a vrlo esto
uope nije teko utvrditi tko su oni bili, morali su meu-
tim krivino odgovarati za svoje ine i postupke, a to ni-
kad nije dolo ak ni na dnevni red irih drutvenih raspra-
va. Ovdje, dakle, elim ponuditi neke od moguih odgovo-
ra na pitanja zato se to nije dogodilo i kakve su posljedice
toga propusta.
Etniki rat i elite
U odgovor na prvo pitanje ini se prikladnim krenuti od
rezultata do kojih je doao ameriki politolog V.P. Gagnon
istraujui stanje i prilike u Hrvatskoj i Srbiji tijekom 90-
ih godina 20. stoljea. Gagnonova temeljna teza moe se
nazrijeti ve iz naslova njegove monograje, Mit o etni-
kom ratu, objavljene 2004. godine
7
. Krajnje pojednostav-
ljeno, Gagnon smatra da je etniki rat koji se u prvoj po-
lovici 90-ih godina vodio na veem dijelu nekadanje Jugo-
slavije zapravo tek strategija to su je koristile stare elite,
koje su vladale u socijalistikoj Jugoslaviji, kako bi se u
sklopu propasti socijalistikoga modela i dalje odrale
na vlasti. Takav je autorov zakljuak rezultat jednodimen-
zionalne ralambe politikoga polja jugoslavenske i post-
jugoslavenske, odnosno socijalistike i post-socijalisti-
ke stvarnosti. Jedna od vanih premisa od kojih Gagnon
polazi jest zakljuak da je propast socijalizma zahtijevala
konstituiranje novoga politikoga polja te da je ono kon-
stituirano nasiljem u nacionalnom kljuu. To su, pak, na-
silje uspjeno provocirale svojim nacionalistikim diskur-
som upravo pripadnici stare elite, onoga njezina krila koje
Gagnon oznauje kao ortodoksna komunistika frakcija.
Ta se frakcija, po njegovoj rekonstrukciji, tijekom post-ti-
tovskoga razdoblja 80-ih godina sukobila s pragmatinom
reformistikom frakcijom, pa je upravo u sklopu toga su-
tvara u faiste i njihove pomagae, to znai rtve opravdane osvete, ra-
spravljam na drugome mjestu.
6) Lustracija se denira kao postupak utvrivanja injenica glede su-
radnje s komunistikim reimom (osobito s tajnom policijom) u kre-
nju ljudskih prava te susljednoga diskvaliciranja za istaknute poloaje u
javnome sektoru usp. Hilary APPEL, Anti-Communist Justice and Fo-
unding the Post-Communist Order: Lustration and Restitution in Central
Europe, East European Politics and Societies 19(2)/2005, 383.
7) Valre Philip GAGNON, Te Myth of Ethnic War; Serbia and Croatia
in the 1990s, Ithaca London, 2004.
koba i pribjegla nacionalistikoj mobilizaciji kao strate-
giji ouvanja vlasti
8
.
Cijeli, meutim, Gagnonov zaplet poiva na usvajanju na-
rativa to ga je u godinama poslije izgubljene bitke sa S.
Miloeviem i susljednoga raspada Jugoslavije konstrui-
rao Miloeviev nekadanji prijatelj i politiki istomilje-
nik, Ivan Stamboli. Gagnon se oslanja na Stambolievu
knjigu tiskanu 1995. godine, ali i jo vie na usmena poja-
njenja koja mu je dao sam Stamboli u intervjuu voenom
upravo u vrijeme pojave te knjige
9
. U procesu naknadnoga,
selektivnog prisjeanja, Stamboli se sam sebi ukazao kao
pristaa reformi, iako sredinom 80-ih godina 20. stoljea
njemu i njegovim kolegama nije ni na kraj pameti padalo
bilo kakvo reformiranje socijalistike stvarnosti. Ponajma-
nje im je, pak, padalo na pamet kresati vojni proraun, uvo-
diti viepartijski sustav ili povui neki slian potez cijela
se socijalistika elita u to doba jo uvelike klela imenom
J.B. Tita, a one koji su takve poteze predlagali smatrali su
otvorenim neprijateljima i uredno ih, ako su ikako mogli,
zatvarali na dugogodinju robiju
10
. Gagnon, meutim, nije
bio puno bolje sree ni u analizi oblikovanja politikoga
polja nakon raspada socijalizma. Obzirom da spada u onu
skupinu vanjskih promatraa koji su dolazili u bivu Jugo-
slaviju i bili zadivljeni njezinom idilom koju su im servi-
rali vjeti domaini, Gagnon uope nije svjestan da je po-
litiko polje socijalistike Jugoslavije oblikovano kroz
intenzivnu primjenu nasilja, s rezultatom od (najmanje)
180000 mrtvih, ili 1,5 % ukupne populacije. Rije je, narav-
no, o ve spomenutome valu revolucionarnoga terora u go-
dinama nakon Drugog svjetskog rata. Da je, naime, o tomu
vodio rauna i ozbiljno istraivao probleme koji su se otvo-
rili u ralambi onoga to se u i oko bive Jugoslavije doga-
8) Vidi GAGNON, o.c., 21 i d.
9) Usp. GAGNON, o.c., 65 i d.
10) To se jasno razabire ve i iz smuenoga Gagnonova prikaza djelovanja
tzv. pragmatine reformistike frakcije nakon Titove smrti - usp. GA-
GNON, 61. Tipina je ilustracija te smuenosti to to je u prikaz zahtjeva
nepostojeih srpskih reformista uao i zahtjev S(aveza) s(ocijalistike)
o(mladine) Slovenije za ukidanjem JNA (ISTO, 62, bilj. 25). Autor ak ne
zna ni slubeni naziv te organizacije, pa govori o nekoj organizaciji Mla-
de Komunistike Partije Slovenije (Young Slovene Communist Party or-
ganization). Zahtjevi su, meutim, slovenskih omladinaca bili legendar-
ni upravo po tomu to su u Srbiji, u gotovo svim segmentima drutva, a
poglavito u politikoj eliti, doekivani kao svetogre i propraeni histe-
rinim napadima. No, ima u Gagnonovoj knjizi i drugih elemenata koji
ak pobuuju sumnju u autorove intelektualne sposobnosti primjerice,
tvrdnja (134) da je HDZ uspostavio vru i autoritarniju kontrolu dru-
tva od one koja je postojala u posljednjim godinama vlasti SKH (kada je,
izmeu ostaloga, postojala i famozna Bijela knjiga kao index prohibito-
rum autorum). U takve spada i misaona konstrukcija (152) da su zloini
kakvi su bili ubojstvo obitelji Zec u Zagrebu i 24 civila u Gospiu tek vrh
ledenoga brijega opega terora nad srpskim civilima elei ilustrirati
taj ledeni brijeg terora autor se poziva jedino na privatnu izjavu profe-
sorice ruske literature iz Zagreba, Srpkinje, koja mu je priala da su joj
u stan upali i maltretirali je hrvatski policajci (kontekst prie vjerojatno
treba traiti u potragama za snajperistima koje su obiljeile poetak rata
u gradovima kako u Hrvatskoj tako i u BiH; te potrage i stvarne razmjere
pojave snajperista nisu do danas razjanjene). Inae, strukturalna ogra-
nienja koja su u bivoj Jugoslaviji onemoguavala reformu socijalizma
kao zamisao elita vrlo uvjerljivo ocrtava Josip UPANOV, Drutveno na-
sljee komunizma, u: ISTI, Od komunistikog pakla do divljeg kapitaliz-
ma, Zagreb 2002, 27.
alo poetkom 90-ih godina protekloga stoljea, ne bi mu
bilo teko zakljuiti da korijen nasilja valja traiti u povije-
sti totalitarizma na ovome prostoru, ali i (ne manje vano)
u politikoj kulturi Kraljevine Srbije.
No, bez obzira na sve mane koje njegovu knjigu ine pot-
punim promaajem (naalost tek jednim u cijelome nizu
takvih ralambi post-jugoslavenskih ratova), Gagnon je
svojom temeljnom tezom postavio pravi istraivaki pro-
blem razmatranje udjela starih elita u oblikovanju i
konstrukciji nove drutvene stvarnosti nakon 1990. go-
dine, odnosno razmatranje dananje uloge i mjesta u dru-
tvu pripadnika tih elita. Ono to prvo upada u oi pri raz-
matranju tih problema jest, uz vrlo rijetke izuzetke, odsu-
stvo, na cijelome prostoru bive Jugoslavije, ozbiljnih istra-
ivanja usmjerenih na rasvjetljavanje tih problema
11
. Sto-
ga je svako nastajanje da se u jednome kratkome tekstu o
tomu neto kae ogranieno na anegdotalni pristup, ija je
ambicija da se s nekoliko primjera ukae na trendove, bez
mogunosti solidnih i utemeljenih kvantikacija. Zapravo
je namjera upozoriti na postojanje problema i eventual-
no potaknuti prave istraivake zahvate koji bi ponudi-
li ozbiljne i utemeljene odgovore. ini se, dakle, da e ak i
anegdotalni primjeri biti dostatni za glavni argument ovdje
pokrenute rasprave, a to je povezanost dva problema po-
litika sjeanja te (ne)odgovornosti za uinjena djela na
jednoj, i oblikovanje i reprodukcija drutvenih elita na
drugoj strani.
Okreui se u prvome redu eliti, zadovoljit u se jednostav-
nom i iroko postavljenom denicijom pojma to se oslanja
na tradiciju Paretovih stavova, a prema kojoj je taj sloj naj-
vie rangirani segment bilo kojeg drutva ili njegova dijela,
hijerarhijski ustrojenog po bilo kojem kriteriju
12
. Polazei,
dakle, od takve denicije nije teko uoiti kako ukupnu sli-
11) Usp. kao tipian primjer Branka GOLUB Branimir KRITOFI
Drago ENGI, Znanstvene i privredne elite, Zagreb 1997, te Katarina
PAPI (ur.), Elite znanja u drutvu (ne)znanja, Zagreb 2005, gdje se vrlo
stidljivo i tek nuzgred govori o problemu kontinuiteta elita. Jedan od ri-
jetkih izuzetaka jesu radovi D. Sekulia (vidi: Duko SEKULI eljka
PORER, Formiranje poduzetnike elite i Reprodukcija i cirkulacija
elita, u Duko SEKULI (et al.), Sukobi i tolerancija: O drutvenoj uvjeto-
vanosti nacionalizma i demokracija, Zagreb 2004). Sekulieve sam radove
uoio tek kad je vei dio ovoga teksta bio napisan, no ipak moram upozo-
riti da su rezultati do kojih su doli on i . porer uvelike komplementarni
s mojim ovdje iznesenim zakljucima. S druge strane, unato jasnim em-
pirijskim pokazateljima (vidi poglavito SEKULI PORER, Reproduk-
cija , 400-405, s najvanijim pokazateljem prema kojemu je elita na-
stala prije 1989. godine jo i 1996. godine predstavljala 40,7% ukupne eli-
te), autori u zakljunim razmatranjima iznose stav koji je suprotan ono-
me koji zastupam u ovome tekstu. Prema njihovu eksplicitnom zakljuku,
naime, Hrvatska je prola kroz proces smjene politike elite (vidi SEKU-
LI PORER, Reproduckija , 417). Ovdje vrijedi pridodati da bi pre-
ciznije deniranje kategorija moda uklonili vei dio (u tom sluaju pri-
vidnih) razlika.
12) LENSKI, o.c., 78-79. Za sve dvojbe koje proizlaze iz Paretovih stavo-
va, a koji se inae uvelike oslanjaju na ideje G. Moscae, te se veu uz su-
protstavljanje marksistikim stavovima, usporedi saeti i vrlo jasni prikaz
u Tom BOTTOMORE, Elites and Society, Abingdon 1993, 1-40. Vrijedi,
meutim, svakako upozoriti da je u socijalistikim (totalitarnim) sustavi-
ma stvarnost bila mnogo blia Moscainim i Paretovim idejama no to je
to sluaj sa stvarnou suvremenih demokratskih sustava.
ku jasno ocrtava injenica da je u Hrvatskoj, unato privi-
du velike promjene na poetku 90-ih godina 20. stoljea,
vladanje i upravljanje u tranzicijskome razdoblju obi-
ljeeno djelovanjem gotovo iskljuivo (na razne naine
preodjenutih) pripadnika stare socijalistike elite. Od
prvoga predsjednika, dr. F. Tumana, preko njegova neko
vrijeme najvanijega suradnika, J. Manolia, i voa opor-
benih politikih stranaka (I. Raan, S. Goldstein, D. Budia,
V. Gotovac), cijeloga segmenta akademske i intelektualne
zajednice, do brojnih nekadanjih direktora socijalistikih
poduzea koji su u kratkom roku postali kapitalisti i vla-
dajua gospodarska elita, zemljom posljednjih sedamnaest
godina vladaju i upravljaju u golemoj veini pripadnici sta-
re, socijalistike elite.
U ovakvome instant-prolu tranzicijske elite za razumije-
vanje procesa u kojemu je ona oblikovana bit e dovoljno
navesti da su empirijska istraivanja vrsto potvrdila sta-
vove J. upanova glede razvojnih putanja managerske
elite koju je kao svoju ostavtinu namro socijalizam, a to
se mutatis mutandis moe primijeniti i na ostale segmen-
te drutva. upanov je, naime, tvrdio kako e se ti socijali-
stiki manageri odluiti za dvije strategije: ulaniti se u
vladajuu stranku ili kupiti znatan (ako je mogue vein-
ski) paket dionica (poduzea kojim upravljaju). Istodobno
je smatrao da se na treu predvidljivu strategiju, pouzdati
se u vlastitu strunost i sposobnost ... vjerojatno nitko nije
kladio
13
.
Valja ovdje svakako pripomenuti neki su od pripadnika
nove elite, poglavito oni koji se danas mogu smatrati po-
litikom elitom novih drava, u doba socijalizma pripadali
krugu out-elite, onima koji su iz ovih ili onih razloga u jed-
nome trenutku iskljueni iz procesa donoenja odluka te
postali disidenti. No, ti su pojedinci ak i u takvoj pozici-
ji zahvaljujui nizu okolnosti (kao junaci urbanih legendi i
usmene predaje, kroz veze i interakciju s onima koji su ih
zamijenili na elnim pozicijama, ili pak zahvaljujui inje-
nici da su povremeno zatvarani), sauvali karizmu pred-
vodnika steenu u doba totalitarne vlasti.
Kako bi slika postala jasnije valja svakako pripomenuti da
je ono, to se na razini predstava i predodbi pokuava-
lo prikazati kao velike promjene nakon izbora 1990. go-
dine, bilo u samome zaetku sutinski razvodnjeno kon-
ceptom nacionalne pomirbe to ga je promovirao sam
13) Usp. GOLUB KRITOFI ENGI, o.c. 43 i d. Pitanje preiv-
ljavanja stare elite postavilo se u svim bivim socijalistikim zemljama,
pa tako rumunjski autor Stelian TNASE, Changing Societies and Eli-
te Transformation, East European Politics and Societies 13(2)/1999, 362-
363, skeptino zakljuuje da je posvuda u bivim socijalistikim zemljama
itzostala pojava nove elite, odnosno da je ona stara prvo krenula osigurati
svoj poloaj a tek onda i eventualno rjeavati drutvene probleme. Njegovi
zakljuci poivaju, prije svega, na empirijskim istraivanjima provedenim
1993-94. u Bugarskoj, ekoj, Maarskoj, Poljskoj, Rusiji i Slovakoj, re-
zultati kojega su onda objavljeni u posebnome broju asopisa Teory and
Society 24(5)/1995. Zaokrueni pogled na takva istraivanja daje Andrs
BOZKI, Teoretical Interpretations of Elite Change in East Central Eu-
rope, Comparative Sociology 2(1)/2003.
prvi predsjednik, dr. F. Tuman. Ideja pomirenja ideolo-
kih protivnika iz vremena dominacije totalitarnih sustava
(1941. 1990.) u sebi je sadravala retorike promjene, a
onda su nove drutvene okolnosti (rat) unijele i diskurziv-
ne ideoloke promjene
14
. No, ideja je pomirenja, a to je ov-
dje posebice vano, ukljuivala i element bacanja koprene
zaborava preko svega onoga to je u ime totalitarnih ideo-
logija poinjeno u realnome svijetu. Tako su iz prividno ne-
socijalistikoga javnoga diskursa, ubrzano konstruiranoga
nakon 1990. godine, postupno nestajali zloini to su ih po-
inili ustae i (hrvatski) partizani tijekom 40-ih i poetkom
50-ih godina 20. stoljea.
Dodue, ovisno o poziciji u politikom polju, pojedinci su
povremeno znali potezati razliite verzije sjeanja na dru-
gu polovicu 20. stoljea. Iz tabora su (tadanje) lijeve opor-
be s vremena na vrijeme dolazile optube da je vlast zabo-
ravila ustake zloine, ali se pri tomu uporno izbjegavalo
spomenuti komunistiki teror, pa se u nekim (ekstremnim)
sluajevima ak i negiralo njegovo postojanje. Sve do da-
nas ljevica se poziva na svoju tradiciju antifaizma, ali se
slika toga antifaizma uvijek denira uz zaborav onih
180.000 mrtvih to su ih ondanji antifaisti poubijali
nakon zavretka neprijateljstava. Desno krilo same vla-
sti i desna oporba, s druge strane, uporno su nametali pro-
blem komunistikih zloina, zaboravljajui naravno usta-
ke zloine, iznosei ponekad i takve nevjerojatne tvrdnje
poput onih da su logori bili zapravo tek nekomforni hote-
li. Sredinja politika vlast, oliena u samome predsjedni-
ku, izvrsno je kontrolirala taj diskurs na takav nain da su
se ekstremne tvrdnje meusobno potirale, pa se zapravo
inilo da se sredinom 20. stoljea i nije desilo nita ozbilj-
no. Opravdanje je za ovakvo postupanje bilo da se zemlja
nalazi u ratu i da je potrebno okupiti sve snage spremne za
pruanje otpora, to se kao argument svakako i moe pri-
hvatiti, ali tek uz odreena ogranienja. Naime, ratovi su na
prostoru bive Jugoslavije praktino zavrili do kraja 1995.
godine, a ostaje injenice da ni nakon toga vremena, u pro-
teklih dvanaest godina, niti jedna hrvatska dravna institu-
cija nije pokrenula pitanje odgovornosti za desetine tisua
ljudi pobijenih bez suda, a esto i bez ikakve stvarne kriv-
nje (da i ne spominjem one koji su proveli godine po tamni-
cama) nakon 1945. godine.
Preusmjerimo li pogled s Hrvatske na Srbiju, u jednoj po-
jednostavljenoj slici iz ptije perspektive pokazat e se
brojne razlike, no u strukturalnome smislu iznenaujua
slinost. Razlike se ocrtavaju ponajprije u injenici da u Sr-
biji tijekom 90-ih nije bilo ak ni privida, u dimenziji sim-
14) Okolnosti u kojima je dolo do diskurzivne promjene izvanredno je
ralanio UPANOV, Drutveno nasljee ..., 49-50. Vrlo uvjerljivo djelu-
je objanjenje koje daje Wolfgang HOEPKEN, War, Memory, and Educa-
tion in a Fragmented Society: Te Case of Yugoslavia, East European Po-
litics and Societies 13(1)/1999, 216, prema kojemu je ideja o pomirenju
zapravo nastojanje otresti se povijesti u situaciji kada bi s tom povijeu
trebalo izai na kraj (u smislu prihvaanja injenice da naa prolost ima
i svjetle i tamne trenutke).
bolike reprezentacije, velike promjene stara se elita
ovdje ak nije ni trudila prikazivati promjene, pa je do
toga dolo tek s padom S. Miloevia 1999. godine. I ovdje
su disidenti iz doba socijalizma dobili zadovoljtinu, e-
sto i istaknuto mjesto u poneto transformiranoj drutve-
noj ljestvici. No, dok je bio na vlasti Miloevi je uspje-
no nadzirao i donekle usmjeravao i ljevicu i desnicu, ali
ih nikad nije ni pokuao i formalno pomiriti. Posljedica je
toga bila injenica da se javno diskurzivno polje samo me-
haniki proirilo, pri emu je vlast zadrala ak i staru re-
toriku, naslijeenu iz socijalizma
15
. Obzirom da mi nisu
poznate poblie okolnosti javnoga tretmana pitanja rta-
va poratnoga terora u Srbiji tijekom 90-ih godina, mogu se
samo ograniiti na konstataciju da je pitanje tko je odgo-
voran i kriv za (najmanje) 20.000 poubijanih ljudi (od
ega 10.000 samo u Beogradu ovi brojevi ne podrazu-
mijevaju njemake rtve poubijane u Vojvodini
16
) ostalo i
tamo bez pravoga odgovora i sudbenoga epiloga.
U Bosni i Hercegovini slika je neto sloenija
17
. Na sa-
mome poetku 90-ih godina 20. stoljea izgledalo je da sta-
re elite upravo ovdje imaju najmanje anse za odravanje
steenih pozicija. ak se nekoliko mjeseci inilo da je i u
bonjako-muslimanskome i u hrvatskome korpusu doi-
sta dolo do smjene u politikoj eliti te da e se val pro-
mjena pokrenut s vrha politike piramide i retoriki jasno
vidljiv nezaustavljivo iriti u dubinu drutva. No, nakon iz-
borne pobjede potkraj 1990. godine valjalo je i praktino
preuzeti mehanizme vlasti, od upravnih preko sigurnosnih
slubi sve do kontrole nad (jo uvijek drutvenim) gospo-
darstvom. Vrlo se brzo, meutim, ispostavilo da osim rela-
tivno uskoga kruga ljudi okupljenih oko A. Izetbegovia i
aice nepovezanih pojedinaca heterogenih pogleda, oku-
pljenih u HDZ-u, ne postoji kritina masa koja bi se mogla
oznaiti kao alternativna elita. Oblikujui se kroz proces
preuzimanja poluga vlasti i uprave, nova je elita zapravo
sve vie i bre liila na onu staru, koju je, kao i u Hrvat-
skoj, karakterizirala promjena retorike, ali ne i susljedna te-
meljita promjena ideolokoga diskursa (osim u hrvatskom
segmentu, i to po logici utjecaja koji je dolazio iz Hrvat-
ske). Drutvena realnost nacionalnih podjela, s vrlo sna-
nim utjecajem to je strujao iz susjednih matinih repu-
blika, a uskoro i drava, dvaju ovdanjih nacija, jo je vie
onemoguavala bilo kakav ozbiljan pokuaj promjene. Vri-
jednost simbolinoga kapitala u obliku poznavanja meha-
nizama i poluga vlasti i uprave naglo je skakala u okolno-
stima sve otrijih sukoba, pa su uskoro bonjako-musli-
manske i hrvatske jezgre alternativnih elita ostale izoli-
15) U kojoj su se mjeri preklapali diskurs (socijalistike) vlasti i nekada-
njih disidenata tijekom 90-ih u Srbiji zorno pokazuje u najnovije doba
Svetlana SLAPAK, Osveta slabih uenika: Stilistika i raspad predratne
disidencije u Srbiji, u: Lada ALE FELDMAN Ines PRICA (ur.), Devija-
cije i promaaji: Eetnograja domaeg socijalizma, Zagreb 2006.
16) Za ove podatke usp. PORTMANN, o.c., 61.
17) Ovdje znatieljnijega itatelja valja svakako uputiti na Status 7/2005,
u kojemu je tema broja glasila Drutvene i politike elite u BiH, pa je
u tome okviru objavljeno ukupno 12 razliitih tekstova (naalost, nijedan
nije bio utemeljen na empirijskim istraivanjima).
rane i realno marginalizirane. To ih je onda prisiljavalo na
traenje neformalnih i alternativnih mehanizama i poluga
moi, to je u praksi znailo oslonac na kriminalni milje i
(u sluaju Bonjaka-muslimana) uvezene ratnike za pravu
vjeru. U konanici sve je to rezultiralo potpunim propa-
danjem drutvenoga tkiva i rekonstituiranjem u obliku tri
zasebna nacionalna drutva koje u politikoj zajednici
odrava iskljuivo vanjska intervencija. Naravno da se u
takvim okolnostima moe govoriti onda i o zasebnim poli-
tikama sjeanja, u sklopu izrazito nacionalistikoga diskur-
sa i vie no vidljive selektivnost. S druge strane, upravo je u
BiH nakon revolucionarnoga prevrata 1944/45. palo zasi-
gurno najvie (nevinih) rtava, pri emu e se injenica da
nacionalni sastav korpusa rtava najvjerojatnije ipak nije
vjerno zrcalio sastav ukupne populacije pokazati vrlo va-
nom u oblikovanju politike sjeanja i pokretanja eventual-
ne odgovornosti za poinjena nedjela oni koji su najvi-
e stradali (Hrvati) najglasniji su u traenju odgovor-
nosti (predmnijevajui krivnju pripadnika drugih nacija),
ostali se uglavnom, uz izuzetak uskoga kruga obnovljene
organizacije Mladi muslimani, ponaaju kao da se nita
nije dogodilo.
No, postupak pretvaranja rtava komunistikoga terora u
nacionalne rtve i njihova susljednoga prebrojavanja po
nacionalnom kriteriju nije bio ogranien samo na BiH. Na-
ime, to je vie krajem 80-ih godina 20. stoljea drutveni
sukob oko (politike) budunosti Jugoslavije dobivao ele-
mente nacionalnoga (po anglo-amerikoj terminologiji et-
nikoga) sukoba, to je i diskurs o nedavnoj prolosti ja-
snije oblikovan kao iskljuivo nacionalni diskurs. Putanju
razvojne linije odredilo je od sredine 80-ih godina meu-
sobno javno nadmetanje slovenskih i srpskih nacionalista
u tome tko je vei Slovenac ili Srbin i u jednom i u dru-
gom sluaju nacionalisti su (dotad kontrolirani), slikovito
reeno, puteni s lanca kako bi ih republika rukovodstva
(kao neku vrst straila) iskoristila u procesu pregovaranja
na federalnoj razini. No, tako otvoreni ventil slobode vrlo
je brzo izazvao lananu reakciju i u ostalim nacijama biv-
e Jugoslavije, jer vie praktino nije moglo biti zabranjeno
ono to je dozvoljeno u Sloveniji i Srbiji. Pred narastajuom
lavinom pritiska javnosti najsnalaljiviji pripadnici vlada-
jue elite i sami su prihvatili nacionalistiki argument u
objanjavanju krize izazvane strukturalnom nesposob-
nou sustava za drutvene promjene. Ukratko, u Srbi-
ji su ve u drugoj polovici 80-ih godina za sve nevolje pro-
izale iz dugotrajne vlasti komunista javno okrivljeni Hr-
vat Tito i Slovenac Kardelj (kao da upravo Srbi nisu bili
najbrojniji u njihovoj pratnji), to je onda dobilo simetri-
ju i u tada aktualnoj neprincipijelnoj koaliciji slovensko-
ga i hrvatskog politikog vodstva. U Hrvatskoj su, pak, svi
grijesi komunizma svaljeni na kolektivna plea Srba, kao
da nikad nije bilo (povelikoga broja) hrvatskih komunista
koji su vrlo aktivno sudjelovali tijekom cijeloga poratnoga
razdoblja u socijalistikoj konstrukciji drutvene zbilje. U
BiH, pak, politika sjeanja dobila je novu dimenziju prona-
laskom, u nekim sluajevima, ak i nacionalnih socijalisti-
kih heroja, poput . Bijedia i H. Pozderca, koji su pro-
glaeni muslimanskim rtvama srpskih hegemonisti-
kih nastojanja.
No, kakve sve to veze ima s kompozicijom drutvenih eli-
ta u post-komunistikim i post-jugoslavenskim dravama i
drutvima i pitanjem njihova kontinuiteta? Ovdje se sada
vraamo na problem denicije elite s jedne, i vanost mo-
dela politikoga ciklusa na drugoj strani. Elita je, dakle,
regrutirana i oblikovana u vrijeme ekstremne uporabe na-
silja kao politikoga oruja, prvo u narodnooslobodilako-
me ratu, a potom kroz onaj spominjani val revolucionarno-
ga terora koji je potresao zemlju do poetka 50-ih godina
20. stoljea. U takvim se uvjetima ak moe govoriti i o po-
stojanju svojevrsnoga krvnoga bratstva to su ga tvori-
li svi oni koji su prolili neprijateljsku krv
18
. Sudjelova-
nje u inima nasilja imalo je funkciju inicijacijskoga obre-
da, to dakako ne znai da su svi sudionici tih ina auto-
matski postajali dio elite. U strukturalnome smislu ta elita
nije bila ni klasina elita moi ni drutvena klasa, ali ni
funkcionalna elita, a vano joj je obiljeje predstavljao su-
stav patronatsko-klijentelistikih odnosa to se razvio i ti-
jekom vremena premreio cijelo drutvo. Stoga se moda
moe govoriti kako se ona najvie pribliava obliku poli-
arhije sustava u kojemu se razliite individue i nefor-
malne skupine sukobljavaju u borbi za mo i utjecaj, pri
emu nitko ne raspolae monopolom. Pripadanje se eliti
temeljilo na pripisanome drutvenom statusu, u prvo vrije-
me steenom sudjelovanjem u oruanoj borbi, dok je u ka-
snijim vremenima pri regrutaciji podmlatka imbenik na-
slijea igrao sve vaniju i vaniju ulogu. Konano, u krug se
elite moglo dospjeti i odreenim profesionalnim sposob-
nostima i zaslugama, ali pod uvjetom socijalizacije u kljuu
bespogovornoga i bezrezervnoga prihvaanja i javnoga is-
povijedanja temeljnih postulata samoupravno-socijalisti-
ke politike religije (u tome su diskursu elemente sveti-
nje imali: uloga druga Tita, epopeja NOB-a i socijali-
18) Izvrsnu ilustraciju patologije krvnoga bratstva izrasloga na ri-
tualnom ubijanju neprijatelja prua, u dostupnim vrelima inae rijedak
takav sluaj, muni opis to ga u svojim memoarima daje M. ilas. i-
las je, naime, tijekom borbi na Sutjesci u proljee 1943. godine naiao na
dva zarobljena njemaka vojnika, pa mu je prvo, po vlastitom kazivanju,
kroz glavu prostrujala misao kako su zarobljenike njegovi drugovi osta-
vili ive da ne plate za pokolje koje su njihovi drugovi vrili, koje e i oni
sutra vriti (naglasio M.A.). Potom nastavlja: Skinuo sam puku i bu-
dui nisam smeo pucati, jer su Nemci bili na steni iznad nas, visokoj e-
trdesetak metara, tako da se ulo njihovo dovikivanje udario iz zama-
ha Nemca po glavi. Kundak se odlomio, Nemac pao na lea. Izvadio sam
no i jednim mahom presekao Nemcu grkljan. Zatim sam dodao no Raji
Nedeljkoviu, politikom radniku kojega sam poznavao od pre rata i ije
su selo, Gronicu, sublizu Kragujevca Nemci izmasakrirali 1941. godine
dodao sam mu no da dokraji drugog Nemca. Nedeljkovi je pritiskao
Nemca, Nemac se koprcao, ali se ubrzo smirio. Divljaki je postupak di-
nih boraca za slobodu (u kojem nije teko prepoznati model ponaanja
tipian za rat to se u prvoj polovici 90-ih vodio na podruju bive Jugo-
slavije) iznenadio ak i pripadnike po zlu uvene 7. SS Prinz Eugen Di-
vizije, a da to nije bio jedini sluaj u praksi jednoga od voa jugoslaven-
skih partizana i antifaista odaje i njegov komentar. Nemci su bili kao
uzeti kao mahom zarobljenici, i nisu ni pokuali da se brane ili pobe-
gnu (cijela pria, na koju me je ljubazno upozorio kolega dr. I. Lui, na
emu mu i ovdje zahvaljujem, u: Milovan ILAS, Revolucionarni rat,
Beograd 1990. 292.
stike revolucije, bratstvo i jedinstvo naroda i narod-
nosti, samoupravni socijalizam itd.)
19
. Na taj su nain
u krug elite inicirani i prihvaani ak i ostaci staroga rei-
ma, u sluajevima kada se radilo o pojedincima koji su ui-
vali veliki ugled njihovo javno prihvaanje socijalistike
agende i iz nje izrasle legitimacije donosilo je znatno pove-
anje simbolinoga kapitala sustavu. Ne treba, naravno, za-
boraviti da je to bilo vrijeme kada su protagonisti toga po-
litikog sustava nastojali prijei iz faze primjene gologa na-
silja u fazu uvjeravanja i vladavinu utemeljenu, bar done-
kle, na pravu.
Oblikovanje elite
Ovdje se, dakle, valja prisjetiti dva primjera koji e nazna-
enome shematskom prikazu razvoja dati ivotnu puninu,
ali i pomoi razumijevanju susljednih transformacija. Prvi
se odnosi na poznatoga knjievnika Ivu Andria, koji je
ubrzo nakon 1945. godine postao prvi dravni pisac ta-
danje socijalistike Jugoslavije, pri emu je postupno so-
cijaliziran u pristau nove, socijalistike stvarnosti sve dok
nije 1954. godine i formalno postao lan KPJ. Jedan dio ra-
zloga, uz injenicu da se radilo o ve vrlo poznatu piscu,
koji su komunistike vlasti navele da upravo Andria oda-
beru kao osobu koju e moi pripitomiti saeo je u la-
konski dogovor u jednome intervjuu Ivo Banac. Ustvrdio
je, naime, kako je posrijedi bila prosudba komunistikoga
vodstva prema kojoj je poznati pisac ve u doba postoja-
nja Kraljevine SHS-Jugoslavije pokazao konformizam koji
je omoguavao da se od njega napravi to god vlast poe-
li
20
. Realnost takve prosudbe nije teko pokazati ni danas, i
to ve na razini uvida u njegovu biograju, koja otkriva An-
driev gotovo savreni osjeaj orijentacije u odnosu na vla-
dajuu drutvenu i kulturnu klimu
21
.
Tako je u vrijeme studija, prije Prvog svjetskoga rata, An-
driu prema slubenim dokumentima maternji jezik bio
hrvatski, dok je u rubriku narodnosti pri upisu na Sve-
19) Pojam politike religije, to ga je denirao i dosljedno razvio Emilio
GENTILE, Political Religion: A Concept and its Critics A Critical Sur-
vey, Totalitarian Movements and Political Religions, 6(1)/2005, izvanred-
no je ali i potpuno neiskoriteno eksplikativno i eksplanatorno orue za
ralambu stvarnosti socijalistike Jugoslavije.
20) Citirano prema Endru Baruh VAHTEL, Stvaranje nacije, razaranje
nacije (izv. Andrew B. WACHTEL, Makinf a Nation, Breaking a Nation.
Literature and Cultural Politics in Yugoslavia, 1998), Beograd 2001, 195.
U skladu sa svojim uvjerenjima u duboku ukorijenjenost jugoslavenstva
i silne simpatije spram takvih stavova, to se oituje na gotovo svakoj stra-
nici njegove knjige, Wachtel e ustvrditi samo da u ovom razmiljanju
moe biti i zrnce istine.
21) Biograje Ive Andria, s teitem na razliitim injenicama iz nje-
gova ivota, dostupne su na http://www.ivoandric.org.yu/html/bi-
ograja.htm (rije je o biograji sastavljenoj u sklopu djelovanja Fon-
dacije Ivo Andri iz Beograda) te http://hr.wikipedia.org/wiki/Ivo_
Andri%C4%87 (rije je o biograji sastavljenoj u sklopu izrade Leksiko-
na hrvatskih pisaca u BiH pristup je objema biograjama ostvaren 10.
veljae 2007.). Svi detalji o Andrievu ivotu u daljem izlaganju, ako nije
drugaije naznaeno, potjeu iz ove dvije biograje.
uilite u Krakowu uredno upisao Hrvat. U to vrijeme,
1914. godine, objavljuje i est pjesama u antologiji Hrvat-
ska mlada lirika, da bi osamnaest godina kasnije, u stude-
nome 1932. godine, sada ve kao visoko pozicionirani i-
novnik ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Jugosla-
vije, u pismu upuenom M. Kombolu, nadobudno odbio
da mu se pjesme objave u Antologiji novije hrvatske lirike
teko moe biti dvojbe da je to odbijanje rezultiralo po-
stavljanjem na mjesto urednika Srpskog knjievnog glasni-
ka ve idue, 1933. godine. No, valja primijetiti da je An-
dri mnogo ranije, ve u kasnu jesen 1918. godine, savre-
no dobro procjenio odakle puu politiki vjetrovi te je u
zagrebakim Novostima tada objavio tekst Nezvani neka
ute, u kojemu, prema rijeima njegova srpskog biografa,
otro odgovara na prve simptome nesloge u dravi koja jo
nije ni stvorena i poziva na jedinstvo i razum. Ispravnost
se njegovih prosudbi jasno pokazala kada je godinu dana
kasnije, u listopadu 1919. godine, iako s nezavrenim stu-
dijem, poeo raditi kao inovnik Ministarstva vera u Beo-
gradu. Idue, 1920. godine, prelazi u diplomatsku slubu, a
nakladnike za svoje knjievne uratke ubudue trai i nalazi
iskljuivo u Beogradu, da bi devetnaest godina kasnije sa-
stavio zloglasni elaborat o nasilnom nainu konanog rje-
enja albanskoga pitanja (s tek neznatnom dozom cinizma
moglo bi se rei kako je tu do kraja razvio misao o suzbi-
janju nesloge i uspostavi jedinstva sukladno nazorima
koji su vladali u politikoj kulturi ijim je integralnim dije-
lom u meuvremenu postao). Nagrada za taj plan, koji e
u kasnijim vremenima skrivati na svaki mogui nain, usli-
jedila je iste godine u obliku mjesta veleposlanika u Hi-
tlerovu Treem rajhu (moe li biti dvojbe o tomu da je
ugledni diplomata jako dobro razumio Hitlerovu elju za
konanim rjeenjem idovskoga pitanja kad se jednom
ponu traiti konana rjeenja postaje svejedno radili li
se o Albancima, idovima ili nekom treem ili desetom
22
).
Na tome je poloaju doekao i poetak Travanjskoga rata
1941. godine, pa je neto prije toga, tonije 25. oujka, bio
i slubeni predstavnik Kraljevine Jugoslavije pri svea-
nome inu potpisivanja sporazuma o pristupu Kraljevi-
ne Trojnom paktu.
Cijeli je rat proveo mirno ivui i piui u Beogradu, da
bi odmah po zavretku rata objavio svoja najpoznatija dje-
la, ona nastala tijekom rata Travniku hroniku i Na Dri-
ni upriju. Tim se, izvanredno napisanim, djelima i kona-
no kvalicirao za miljenika novih vlasti, pri emu su zacije-
lo vanu ulogu kod donoenja odluke na strani predstavni-
ka te vlasti igrale izrazito vidljive znaajke negativna od-
nosa spram otomanskoga (orijentalnoga) naslijea u
Andrievu knjievnom diskursu. Naime, tretman islama,
otomanske vlasti, islamskoga naslijea i muslimana, u An-
22) Andriev hrvatski biograf daje naslutiti da je istaknuti pisac i diplo-
mata nudio svoje znanje, iskustvo i usluge i vlastima novouspostavljene
NDH, pa ga ne bi bilo teko zamisliti kako konano rjeava u istome
duhu i na isti nain i srpsko pitanje. Moe se dakle (opet uz odreenu
dozu cinizma) zakljuiti kako je Andri imao sreu utoliko to je Pavelie-
va vlast odbila njegove usluge.
drievim najpoznatijim djelima posve je sukladan tretma-
nu istih problema u balkanskome javnom diskursu kon-
struiranom i u tradiciju oblikovanom jo u 19. stoljeu (i
tu je Andri pokazao zavidnu razinu orijentacije u odnosu
na prevladavajuu drutvenu i kulturnu klimu). Valja se ov-
dje samo prisjetiti kako je svojedobno M. Todorova uoila
u diskursima koji preovlauju u razliitim balkanskim ze-
mljama ... veliku meusobnu slinost i zapanjujuu istraj-
nost. Traei i nalazei onu najvaniju zajedniku nit u tim
historiografskim tradicijama, ona zakljuuje Otomani se
uvek opisuju kao nosioci jedne sutinski tuinske civiliza-
cije, koja se odlikuje fanatinom i militantnom religijom
... Prilikom opisivanja te civilizacije, akcenat se stavlja na
nasilje, zloine i okrutnost, pa ta slika najtunijega i naj-
mranijeg perioda balkanske istorije prikazuje pet veko-
va otomanske vlasti kao istoriografski ekvivalent zapadno-
evropskom mranom dobu pre pojave istorijskog revizi-
onizma
23
. Tomu svakako valja dodati i zapaenje njema-
koga antropologa K. Rotha koji zakljuuje da je opi stav
spram otomanskoga naslijea u mladim nacionalnim dr-
avama (na Balkanu) ... bio krajnje negativan ... a otoman-
sko (ili tursko) uskoro je postalo sinonim za sve to je ne-
gativno i tetno u svakodnevnoj kulturi nacije. U tome je
kontekstu onda bilo sasvim logino to je umanjivanje ove
zaostavtine, de-otomanizacija nacionalne kulture, posta-
la jedan od prioritetnih politikih interesa tog vremena, pa
se i Andrievo knjievno djelovanje u toj dimenziji ukazuje
samo kao pridruivanje opemu trendu
24
. Da je taj diskurs
doista nalazio jasnu rezonancu i kod velikoga dijela nove
komunistike elite izvanredno ilustrira neobini detalj to
ga u biograju J.Broza Tita, objavljenu 1958. godine, unosi
V. Dedijer. Opisujui rodni kraj J. Broza, srpski i partizan-
ski povjesniar Dedijer ve u uvodu nalazi za potrebno po-
sebice istaknuti: Turci nisu nikad ovladali Zagorjem,
to onda dovodi u izravnu svezu s injenicom da se u tome
od Turaka nikad osvojenom kraju negovala i razvijala nau-
ka i kultura, istina u jednom vrlo ogranienom krugu
25
. Iz
23) Marija TODOROVA, Imaginarni Balkan (izv. Imagining the Balkans,
1997), Beograd 1999, 312-313, O tretmanu otomanskoga i islamskoga na-
slijea u balkanskim kulturama 19. i 20. stoljea usporedi i izvanrednu
studiju Boidar JEZERNIK, Wild Europe: Te Balkans in the Gaze of We-
stern Travellers, London 2004, gdje se opirno obrazlau okolnosti i uvjeti
stvaranja slike o kojoj govori i Todorova.
24) Klaus ROT (ROTH), Kako izai na kraj s prolou? Otomansko na-
slee u jugoistonoj Evropi, u: ISTI, Slike u glavama, Beograd 2000, 196-
197. Andriev se, dakle, odnos spram islama i njegova ukupnoga naslije-
a na Balkanu realno smjeta u ovakav drutveni kontekst, dok je injeni-
ca da je taj i takav odnos zauzeo vano mjesto u bonjako-muslimansko-
me javnom diskursu od kraja 80-ih godina 20. stoljea (usp. kao ogledni
primjer zbornik Andri i Bonjaci, Tuzla 2000) posve drugi problem. Va-
lja tek naznaiti kako se u takvim raspravama moderni bonjako-musli-
manski identitet, pa i cijela nacija, jednostavno izjednauju s otomanskim
naslijeem, a u okviru se takve diskurzivne strategije nacija zapravo kon-
stituira u povijesnoj dimenziji i u vremenu kada o njoj na takav nain An-
dri sigurno nije ni razmiljao njegov stav spram islama i otomansko-
ga naslijea postaje stav o Bonjacima-muslimanima. Naravno, nikad se
nee saznati na koje je sve naine te probleme doista promiljao Ivo An-
dri i kako je i sam gledao na promjene koje je donosilo vrijeme.
25) Citirano prema Maja BRKLJAI, Svinjska glava. Pria o djetinj-
stvu, u: ALE FELDMAN PRICA (ur.), o.c., 185. Autorica Dedijerove
rijei objanjava pozivom na to da se radi o zemlji koje je najvei dio nje-
govao mit o predziu kranstva te se hranio na legendi o 500 godina tur-
tih detalja proizlazi jasna spoznaja o tomu koliko su i kakvo
znaenje imali narativi o Turcima u svijesti velikoga dije-
la nove komunistike elite, odnosno zato je toj eliti upravo
Andri, s njegovim jasno iskazanim negativnim stavovima
o otomanskome naslijeu, odgovarao kao idealna osoba za
poziciju dravnoga pisca.
Uglavnom, Andri je, unato mrlji veleposlanike slube
u Treem rajhu, ili moda ba i zbog nje, inkorporiran u
novu elitu pa su mu ve 1945. godine dodijeljene ceremo-
nijalne funkcije, poput one predsjednika Saveza knjievni-
ka Jugoslavije ili vijenika na III. Zasjedanju ZAVNOBiH-
a. Uz njih je dobio i jednu poziciju koja mu je omogua-
vala ubrzano uenje i prispodobljavanje novim prilikama
postao je, naime, i potpredsjednik Drutva za kultur-
nu saradnju sa Sovjetskim savezom. Na tim se dunosti-
ma oito iskazao pa je 1947. godine dobio i mjesto lana
Prezidijuma Narodne skuptine NR BiH, a konanu je pro-
vjeru proao kao lan tijela zaduenoga za cenzuriranje
inozemnih lmova, u kojemu sjedi od lipnja 1953. godi-
ne
26
. Sjedei u tami projekcijske dvorane i donosei pra-
vilne odluke o tomu koje lmove publika tadanje Jugosla-
vije moe bez opasnosti gledati, konano je svojim novim
drugovima dokazao da je jedan od njih, pa su ga idue,
1954. godine, i formalno primili u KPJ no, i to valja po-
sebice naglasiti, Andri nikad nije uao u onaj nutarnji
krug partijskih pisaca/intelektualaca koji su osim ista-
knutoga poloaja imali i realnu politiku mo te sjedili na
mjestima i u tijelima koja su donosila vane odluke
27
. Pot-
punu transformaciju iz gospodina diplomate u druga
narodnog pisca koji je u potpunosti ovladao egalitarnim
kolektivnim diskursom konano je dokazao izjavom to ju
je dao nakon objavljivanja vijesti da je dobio Nobelovu na-
gradu za knjievnost. Ta je izjava poznata u dvije verzije
prema jednoj, manje vjerojatnoj, a koja vie lii na izjavu
predsjednika zemljoradnike zadruge no autora Andrieva
kalibra, poznati je pisac rekao Mislim da je ovo pre svega
nagrada za moju zemlju ... Svet je obratio panju na jugo-
slovensku knjievnost. Vie od 400 knjiga jugoslovenskih
autora objavljeno je u razliitim zemljama od 1945. godi-
skog jarma, oito nesvjesna mjesta i znaenja turskoga toposa u kulturi
iz koje je ponikao Dedijer, ali i suprotnosti dvaju narativa koje je spojila u
jednoj reenici. Oni, naime, koji su se identicirali s mitom o predziu
nikako nisu mogli svojim smatrati i narativ o 500 godina turskog jarma
naprotiv, narativ se o predziu uvijek koristio kao podloga diskursu
o kulturnoj superiornosti nad onima koji su trpjeli jaram. Promakla joj
je, opet s time u svezi, misaona podloga povezivanja injenice da je kraj
ostao izvan domaaja otomanske vlasti s tvrdnjom o negovanju i razvi-
janju nauke i kulture kao izvanredna diskurzivna eksplikacija metanara-
tiva o najtunijem i najmranijem razdoblju povijesti naalost to nisu
jedina uplja mjesta ove bljedunjave studije o konstrukciji ljudske prie o
djetinjstvu jednog surovog diktatora.
26) Za Andrievo sudjelovanje u radu cenzorske komisije usp. Goran MI-
LORADOVI, Lica u tami: drutveni prol lmskih cenzora u Jugoslavi-
ji 1945-1955. godine, Godinjak za drutvenu istoriju 2-3/2004, 112.
27) Zapaanje koje iznosi Todor KULJI, Tito: socioloko-istorijska studi-
ja, Zrenjanin (2005), 435, a prema kojemu su u Titovom reimu ... vodeu
organsku inteligenciju tvorili ljudi koji su uz simbolini kapital to je pro-
izlazio iz djelovanja u kulturnom polju imali na raspolaganju odreenu
mo, zasluuje u ozbiljnoj ralambi, kakvu sam poduzima, mnogo vie
pozornosti no to mu pridaje svojim lakonskim izriajem Kulji.
ne. Poast koja mi je ukazana obuhvata itavu Jugoslavi-
ju. Druga varijanta, koje se ipak ini vjerodostojnijom, gla-
si: Znam da se ova nagrada dodeljuje pojedincu, ali poast
koja mi je ukazana protee se na itavu zemlju, zbog nje-
ne velike borbe na svim poljima ljudske delatnosti, naroi-
to na polju kulture
28
.
Sluaj, dakle, Ive Andria zorno ilustrira kako se u krug
nove elite, pripadnika krvnoga bratstva, inkorporiralo
istaknute pojedince koji su, poput kakvih ikona, treba-
li osnaiti legitimaciju nove vlasti, pri emu se pojedin-
eva biograja, a samim time i sjeanje, mijenjalo i reinter-
pretiralo sukladno novom diskursu. Drugi, pak, odabrani
primjer omoguuje uvid u to kako se ta elita transformi-
rala u iduih dvadesetak godina i kako se pri tome obli-
kovao diskurs onoga disidentskog sloja koji e, bar u
Hrvatskoj, stvarno preuzeti politiku vlast na samome
poetku 90-ih godina 20. stoljea. Pozovemo li opet G.
Lenskoga u pomo nee biti teko zakljuiti da je od sredi-
ne 50-ih godina, odnosno preciznije od vremena Staljinove
smrti 1953. godine, kada je uklonjena izravna vanjska ugro-
za, socijalistika Jugoslavija ula u treu fazu svoga politi-
koga ciklusa. Legitimacija je novoga poretka ve bila u pot-
punosti izgraena, nije vie bilo ozbiljne vanjske ugroze, a
nutarnja je oporba (ne zaboravimo: uz velike rtve) bila u
korijenu sasjeena. Sustav se sada mogao i morao osloniti
na uvjeravanje i dopustiti inicijativu onima koji su bar ge-
neralno bili u njega uspjeno uklopljeni te time doista po-
stati poliarhija. No, tu se pojavio ozbiljan problem i ograni-
enje stari aparat prisile, oblikovan u slube sigurno-
sti u doba nasilnoga obrauna s protivnicima, ostao je
integralnim dijelom politikoga i dravnog sustava. On
je bio deniran i izgraen tako da otkriva neslogu, prak-
tino sve one koji su se protivili uspostavi novoga mode-
la drutvenih odnosa, te da ih eliminira i odri drutveno
jedinstvo u izgradnji novoga poretka
29
. Kao i svaki ta-
kav aparat prisile, i ovaj je po inerciji morao nastavi-
ti traiti neprijatelje i istim metodama kao i do tada, a to
znai (velikim dijelom) podmetanjem i nasiljem kao odgo-
vorom, tragati za (zamiljenom) neslogom i uspostavlja-
ti narueno (zamiljeno) jedinstvo. Problem je bio u tome
to je tim aparatom upravljao mali dio komunistike elite
koji je, uz to, imao i svoje agende i vizije budunosti. Poslje-
dica je toga bila da se svaka inicijativa to je dolazila iz kru-
ga same elite, a nije dogovarala agendi efova aparata pri-
sile i s njom povezanim vizijama, poela tumaiti kao ne-
sloga koja naruava jedinstvo. Na elu toga aparata, dr-
ei ga pod punom kontrolom i nadzorom, stajao je inae
Aleksandar Rankovi, loe obrazovani i beskrajno suro-
28) Obje izjave donosi VAHTEL, o.c., 217. Prvu je prenio Primorski dnev-
nik a drugu Borba, to joj samo po sebi daje veu vjerodostojnost.
29) Jera VODUEK STARI, Kako su komunisti osvojili vlast 1944.-1946.
(izv. Prevzem oblasti, 1944-1946, 1992), Zagreb 2006, 115, ovako deni-
ra pojam jedinstva kako se on meu komunistima rabio krajem Drugog
svjetskoga rata i u neposrednom porau: jedinstvo je ... imalo viestruko
znaenje: uvrivanje partijske vlasti u okviru OF-a i istodobno likvidira-
nje opozicije unutar Partije, kao i partijsko podreivanje centru.
vi pas uvar revolucije i njezina voe, J. Broza Tita. On je
s toga poloaja u dva desetljea nakon rata izgradio gustu
mreu klijenata (utemeljenu na djelovanju unutar aparata
prisile, odakle se za nagradu odlazilo na vane rukovodee
poloaje) koja je pokrivala cijelu tadanju Jugoslaviju, ali
je pri tomu najiru bazu i oslonac imala u Srbiji i krajevima
gdje su Srbi tvorili koherentnu masu populacije. Praktino
je, meutim, Rankovi svojim ukupnim djelovanjem uspio
naruiti ravnoteu poliarhije, i to kroz stvaranje monopo-
la nad sigurnosnim slubama, ime je stekao izrazitu pred-
nost u odnosu na svoje politike konkurente. Da bi se do-
ista razumjelo to je to znailo mora se par rijei potroiti
na pojanjenje misaonih struktura iz kojih je polazilo kako
Rankovievo, tako i djelovanje njegovih suparnika.
Jedno od vanih pitanja na kojemu se testiralo shvaanje o
tomu to je jedinstvo bilo je ono nacionalno. U gruboj po-
djeli moglo bi se rei da se komunisitika elita u doba obli-
kovanja socijalistike Jugoslavije podijelila na dva osnov-
na tabora: na jednoj strani pristae izgradnje politike
nacije Jugoslavena, kojima bi stari nacionalni identiteti
ubudue bili tek stvar folklora, bez realne politike vano-
sti; na drugoj su strani stajali pristae dosljedno prove-
dene federalizacije, koji su smatrali da su federalne jedi-
nice, denirane kao nacionalne drave, no bez punoga su-
vereniteta, idealan okvir za dalji razvoj naroda i narodno-
sti bive Jugoslavije
30
. Aleksandar je Rankovi, poput svo-
ga efa, J. Broza, pripadao onoj prvoj grupi, koja e nakon
kraja rata odnijeti, ponajprije zbog iroke srpske podrke,
konanu prevagu (treba li uope naznaiti da e ta pobjeda,
u skladu s komunistikom i staljinistikom tradicijom na-
silnih obrauna, oznaiti i ziku eliminaciju njihova ide-
olokoga protivnika, Andrije Hebranga). Rankovi je, da-
kle, i formalno i stvarno bio integralni Jugoslaven, pa
je taj element jugoslovenstva u njegovoj interpretaciji, a
onda i u interpretaciji cijele slube koju je vodio, predstav-
ljao vaan dio onoga jedinstva koje je uvao i branio.
No, ta pozicija nije bila bez ugraenih proturjenosti, veza-
nih ponajprije uz samo federalno ureenje Jugoslavije ka-
kvo je denirano jo 1943. godine i stvarno potvreno na-
kon kraja Drugog svjetskog rata. Bilo je, naime, vrlo teko
unutar takvoga ustavno-pravnoga okvira praktinim dje-
lovanjem odrati ideju o jedinstvenoj politikoj naciji Ju-
goslavena, ak i pod uvjetom da su ingerencije federalnih
jedinica svedene na vrlo nisku razinu samostalnosti Hr-
vatska, Slovenija ili Srbija, onako kako su ograniene na-
kon Drugog svjetskoga rata, i nadalje su ostajale teritorij
nacije, pa se i komunistika elita ponaala sukladno ta-
kvu shvaanju, radei uvijek na korist svoje zemlje i kroz
to sve vie uvrujui nacionalni identitet naslijeen iz
predkomunistikoga doba. U novijoj se literaturi esto uzi-
30) Najistaknutijim predstavnikom ove druge struje moe se smatrati rat-
ni voa K(omunistike) P(artije) H(rvatske), Andrija Hebrang. Njegove
ideje i djelovanje tijekom II. Svjetskoga rata izvrsno portretira Jill A. IR-
VINE, Tito, Hebrang, and the Croat Question 1943-1944, East Europe-
an Politics and Societies 5(2)/1991.
ma da su se nacije u Jugoslaviji znatnije teritorijalizirale u
okvirima svojih republika tek u ezdesetim godinama te
se to povezuje s normativnim promjenama to ih je donio
Ustav iz 1963. godine
31
. No, ozbiljnija istraivanja jasno po-
kazuju da je republiki interes vrlo rano postao argument
u raspravama vrlo razliitih dravnih i paradravnih tijela
socijalistike vlasti
32
. U sklopu takve drutvene reproduk-
cije nacionalnoga identiteta referentna toka, onaj vani
drugi, sve su vie postajale susjedne nacije, koje su se poe-
le, u skladu s egalitaristikim diskursom, tretirati kao kom-
petitori u borbi za oskudne resurse (tko e dobiti vei dio
kolaa od sredstava prikupljenih i dijeljenih na razini cije-
le drave). U takvoj je situaciji mjesto u institucijama sre-
dinjih, federalnih vlasti, postalo poluga i mehanizam ko-
jim se donosila korist svojoj zemlji te se ujedno iskazivala
premo nad drugim
33
.
Sve je to vodilo u situaciju u kojoj, tijekom vremena i za-
hvaljujui gotovo neosjetnim promjenama u drutvenoj
klimi kroz prihvaanje starih misaonih obrazaca, (zami-
ljeno) jedinstvo politikoga jugoslovenstva u sluaju
31) Kao primjer vidi Stevan K. PAVLOVI, Srbija: istorija iza imena (izv.
Stevan K. PAVLOWITCH, Serbia: Te History Behind the Name, 2002),
Beograd 2004, 208: Konanim uvoenjem stvarne decentralizacije, Ustav
iz 1963. podsticao je povezivanje nacionalnosti s teritorijom. Ovakav
ustavni argument kao objanjenje dezintegrirajuih procesa u bivoj Ju-
goslaviji tipian je za diskurs najveeg dijela srpske historiograje, a do
paroksizma ga je, pod prepoznatljivim utjecajem svojih srpskih prijatelja,
doveo ameriki pravnik i antropolog, R.M. Hayden (vidi Robert M. HEJ-
DEN, Skice za podeljenu kuu: ustavna logika jugoslovenskih sukoba, Beo-
grad 2003 izv. Robert M. HAYDEN, Blueprints for a House Divided. Te
Constitutiional Logic of the Yugoslav Conicts, 1999). Da je umjesto ra-
sprava s beogradskim prijateljima, iju poduu listu donosi u Predgovo-
ru i zahvalnosti (HEJDEN, o.c., 13) pozornije itao primjerice dnevnike
zabiljeke Borisava Jovia, koje inae citira na samo jednome nevanom
mjestu (46), Haydenu bi se pokazala posve drugaija slika prilika koje su
dovele do raspada Jugoslavije. Snaan utjecaj beogradskih intelektualnih
krugova koji su, svjesno ili ne, svojim djelovanjem inspirirarli rat u bivoj
Jugoslaviji, jasno se razaznaje u Haydenovu stavu da su slovenski jedno-
strani (ustavni) ini doveli do toga da je opstanak jugoslovenske fede-
racije postao nemogu u ustavnom, a iz toga razloga i u politikom smi-
slu, to je izbijanje unutranjeg rata uinilo neizbenim (HEJDEN, o.c., 45
naglasio M.A.). Ostavljajui po strani pitanje to je izazivalo pojedine
ine, a ni u tome Hayden nije ba bio sretne ruke, ostaje injenica da je
zakljuak o neizbjenosti rata nakon raspada zemlje tipian argument
srpske politike elite primjeri ehoslovake ili SSSR-a jasno pokazu-
ju da raspad federacije ne vodi nuno u rat, odnosno dokazuju da je rat u
toj situaciji izborna opcija.
32) Vidi kao primjer Slobodan SELINI, Suprotstavljeni interesi jugoslo-
venskih republika oko uvoza i podele poljoprivrednih maina i sredstava
1957/58., Tokovi istorije 3/2006. U raspravama o podjeli primjerice uvo-
znih kvota za vjetaka gnojiva potezali su se i argumenti ovakvoga tipa:
Ja sam protiv socijale, ja sam protiv toga da se mi udruujemo u cilju ne-
kog apsolutnog izjednaenja u svemu, pa da budemo svi jednaki radi neke
familijarne sloge, a da u isto vreme delujemo van zakona trita gde se ra-
zvija borba za najpovoljnije uslove. Isti je diskutant dodao da se u ovim
pitanjima ne moe primenjivati bratstvo i jedinstvo, jer se radi o poslov-
noj stvari (SELINI, o.c., 179).
33) Institucionalizacija bivanja nacijom provedena je u socijalistikoj Ju-
goslaviji doslovnim kopiranjem sovjetskoga modela rjeavanja nacional-
noga pitanja. O problemima koji su iz toga proizlazili raspravljam na dru-
gom mjestu, a ovdje se ini dostatnim uputiti itatelja na dva djela koja
daju misaonu podlogu ovdje predoene skice razvojne putanje usp. Ro-
gers BRUBAKER, Nationalism reframed: Nationhood and the national
question in the New Europe, Cambridge 1996, te Valerie BOUNCE, Sub-
versive Institutions: Te design and the Destruction of Socialism and the
State, Cambridge 1999.
A. Rankovia nije naruavao element srpskoga nacionaliz-
ma. Prvotni marksistiki diskurs je takve promjene mogao
tolerirati sve dok je dobrobit srpskoga naroda nacionali-
zam povezivao s projektom socijalistike revolucije. Tako
se u njegovim shvaanjima i djelovanju podruje toleran-
cije za iskazivanje nacionalizma vremenom sve vie irilo.
Na ovome bi se mjestu, kako bi se pokazalo (i dokazalo) da
sluaj Rankovi nije zapravo nikakva posebnost, svakako
valjalo prisjetiti naina na koji je svojedobno, u prvim godi-
nama tranzicije nekadanjih socijalistikih drava, meu-
sobni odnos marksizma i nacionalizma predstavila M. To-
dorova
34
. Ona je, naime, izmeu ostaloga ustvrdila:
a/ svijest o etnikom identitetu i nacionalizam su feno-
meni vezani uz modernost;
b/ moraju se jasno razdvajati komunizam kao ideologija s
jedne, i praktino djelovanje unutar dravnih organa u ko-
munistikim drutvima s druge strane;
c/ i komunizam i nacionalizam su kao ideologije speci-
ni odgovori na izazove modernizacije, ali kako izmeu njih
postoji teorijska inkompatibilnost ne moe doi do njihove
organske simbioze;
d/ nacionalizam i dravni komunizam (institucionalizira-
no bivanje nacijom u socijalistikim zemljama) predstav-
ljaju dio kontinuirane razvojne putanje u Istonoj Europi,
zapoete jo krajem 18. ili poetkom 19. stoljea;
e/ u okviru (socijalistike) drave nastale nakon 1917. go-
dine dolo je do spajanja komunistike prakse (koja je in-
korporirala vane elemente marksistike doktrine) i naci-
onalizma;
f/ tijekom postojanja istonoeuropskih komunistikih dr-
ava (u koje svakako treba ubrojiti i SFRJ) hegemonija je
klasine marksistike doktrine predstavljala kratku cezuru
u kontinuiranome razvoju nacionalizma te je tijekom toga
kratkoga razdoblja klasini marksizam zapravo postao ire-
levantan, unato verbalnoga zazivanja Marxa i njegovih
nastavljaa.
U domeni praktinoga djelovanja sve to izvrsno ilustrira
injenica da je, primjerice, upravo Rankovi osobno ure-
dio povratak iz emigracije u tadanju Jugoslaviju poznatog
predratnoga pisca ali i jedne od ikona srpskoga nacionaliz-
34) Vidi Maria TODOROVA, Ethnicity, Natinalism and the Communist
Legacy in Eastern Europe, East European Politics and Societies 7(1)/1993,
posebice zakljuke na str. 152-153. Do slinih je rezultata, istraujui sta-
vove najvanijih komunistikih dravnika, doao i Michael V. KRYU-
KOV, Self-determination from Marx to Mao, Ethnic and Racial Studies
19(2)/1996. Na neto drugaiji nain, s pogledom ogranienim samo na
prostor bive Jugoslavije, problem odnosa marksizma i nacionalizma tre-
tira i Duko SEKULI, Nacionalizam protiv demokracije: naslijee mar-
ksizma, u: ISTI (et al.), o.c.
ma, Miloa Crnjanskoga
35
, ime je oigledno ugaao na-
cionalistikim intelektualnim krugovima u Beogradu. to-
vie, osobno je krenuo iz Dubrovnika u Rijeku kako bi se
s Crnjanskim prvi susreo te tako i njemu i onima s koji-
ma e kasnije pisac komunicirati na simbolian nain sta-
vio do znanja tko je zapravo glavni Srbin koji je intelek-
tualnu veliinu doekao po povratku u otadbinu
36
. Da je
doista upravo sebe doivljavao kao glavnoga Srbina poka-
zuje Rankovi u sauvanim i objavljenim biljekama kada
svoje uklanjanje iz politikoga ivota tumai kao udar na
Srbiju. Objanjavajui, naime, okolnosti u kojima je dolo
do obrauna koji je zavrio njegovim porazom, Rankovi
veli: ine se razni pokuaji da se o jednom troku, uglav-
nom mom, prevaziu sve nevolje, zamagle pravi proble-
mi, prikriju ili bar odloe line i kolektivne odgovornosti.
Prvo to se moe pritom primetiti jeste da sve to nije ras-
poreeno na ravne delove od Maribora do evelije. Srbi-
ja je, izgleda, morala da plati cenu i zbog neeg nepostoje-
eg
37
. Zato je, pak, ovjeku koji je pretendirao na pozici-
ju glavnoga Srbina, ali i bio ef represivnoga aparata, tre-
balo popravljanje imagea kroz dovoenje Crnjanskoga ot-
krivaju dnevniki zapisi suvremenika, revolucionara i knji-
evnika, Dobrice osia. Zapis o kojemu je rije potjee
iz vremena kada se pripremao partijski sastanak na koje-
mu je trebalo dotui ve uklonjenoga Rankovia. U sklo-
pu tih priprema, osi, i sam dio onodobne elite, i to ono-
ga kruga koji je imao mo, vodio je rasprave sa svojim ko-
legama knjievnicima (Borislav Mihajlovi, Slobodan Sele-
ni) i istaknutim intelektualcima (Vojislav uri), od kojih
je uo ovakve stavove: Svima je nezamislivo da se ja opre-
deljujem za policiju, da stajem na stranu Udbe, bez obzira
na istinu ... Ne treba danas stati uz ljude koji su bili Udba i
policija
38
. Nema dvojbe da je i sam Rankovi bio vrlo do-
bro upuen u to kako se na njega gledalo u intelektualnim
krugovima, pa je i dovoenje Miloa Crnjanskoga oigled-
no trebalo promijeniti ve oblikovanu sliku ovjeka koji se
surovo i bez milosti obraunavao sa svim stvarnim i zami-
ljenim neprijateljima.
35) Ne ulazei ovdje u njegov knjievni prosede, kao ni u razloge zato je
to bilo tako, valja samo naznaiti da je Crnjanski odmah 1945. godine pro-
glaen narodnim neprijateljem te da je njegovo ime dospjelo na index
prohibitorum autorum usp. Nataa MILIEVI, Graanski orman za
knjige kulturno naslee i oblikovanje novog identiteta srpskog drutva
1944-1950., Tokovi istorije 3/2006, 128.
36) O dolasku Crnjanskoga i svome susretu s njim pie sam Rankovi u
zabiljekama nastalim neposredno nakon to je uklonjen sa svih funkci-
ja Aleksandar RANKOVI, Dnevnike zabeleke, Beograd s.a., 107-108.
Obzirom da mu je sam J. Broz zamjerio postupak dovoenja u zemlju Cr-
njanskoga, Rankovi naknadno nastoji umanjiti svoju ulogu tome pa veli
da su cijeli postupak vodili drugovi iz Srbije vie od dve godine te do-
daje da je do susreta s poznatim piscem dolo sasvim sluajno. Koliko je
sluaja bilo u tome da se na proputovanju iz Dubrovnika ... u Beograd
svrati na jedan dan u Rijeku moe prosuditi samo onaj tko poznaje ze-
mljopis bive Jugoslavije, pa zna da je takvo putovanje 1965. godine iziski-
valo veliki napor i da se nije poduzimalo bez vrlo vanih razloga.
37) RANKOVI, o.c., 83 (naglasio M.A.).
38) Stavak iz osievih dnevnikih biljeki, tiskanih 2000. godine u Beo-
gradu, prenesen je u RANKOVI, o.c., 281, gdje se njime u naknadnoj ra-
lambi dokazuje nevinost nekadanjega efa sigurnosnih slubi.
Sve je to, naravno, izazivalo reakcije na drugim stranama,
obzirom na injenicu da su svi komunisti odreda pripada-
li istoj tradiciji i bili socijalizirani kao pripadnici neke naci-
je. Protokom vremena, a u odsustvu institucionalnih de-
mokratskih okvira dogovaranja i pregovaranja, reakci-
je su se pretvarale u nesporazume, nesporazumi u trve-
nja, a trvenja u otvorene sudare i sukobe, koji su formal-
no ostajali skriveni oku javnosti. Kljuni je problem u takvu
kontekstu, meutim, predstavljala injenica da su Ranko-
vi i njegov krug svaki drugi nacionalizam, hrvatski, slo-
venski ili albanski, bez obzira na njegove socijalne kono-
tacije, doivljavali kao otvorenu ugrozu jedinstva, prak-
tian iskaz nesloge. Obzirom, pak, na realni monopol u
uporabi slube iji je zadatak bilo uklanjanje nesloge i us-
postavljanje jedinstva, nije nikakvo udo to se Rankovi-
a i njegov krug u iroj javnosti sve vie percipiralo kao za-
titnika Srba, odnosno velikosrpskog nacionalistu. Pri
tomu svakako valja upozoriti da u toj iroj javnosti nacio-
nalistiki diskurs nikad nije bio potisnut diskursom o dru-
tvenoj transformaciji u duhu komunistike ideologije, na
nain na koji se to (u jednom, kako je ve reeno, relativ-
no kratkom razdoblju
39
) dogodilo s komunistikom elitom.
Duboke zasade i izvanredno vano mjesto to ga je nacio-
nalizam imao u konstrukciji socijalistike drutvene stvar-
nosti, unato prividu stvorenom jugoslavenskim marksi-
stikim diskursom tijekom 50-ih godina 20. stoljea, ot-
kriva pogled na kolske programe jezika i knjievnosti ju-
goslavenskih republika u prvoj polovici 60-ih godina 20.
stoljea. U vrijeme, dakle, dok su Rankovi i njegove sre-
dinje dravne slube jo uvijek nadzirali sve pojave nacio-
nalizma, a sam Rankovi dovodi iz izgnanstva pisca-nacio-
nalnu ikonu, dogodilo se da je Ministarstvo prosvete Srbije
napravilo potpun spisak tekstova koji e se koristiti od 5.
do 8. razreda. Izuzev tekstova posveenih Titu i ratu (koji
su po deniciji nadnacionalni), u srpskom programu sko-
ro da uopte nije bilo hrvatskih pisaca (jedini izuzeci bili
su odlomci iz enoine Seljake bune u programu za esti, i
delovi Mauranieve Smrti Smail-age engia u programu
za sedmi razred)
40
. Na drugoj strani, slian popis to su ga
napravile hrvatske prosvjetne vlasti ipak je ukljuivao Ste-
fana Mitrova Ljubiu, Petra Koia, Steriju Popovia, Bra-
nislava Nuia, Desanku Maksimovi, Ivu Andria, Milo-
vana Gliia, Lazu Lazarevia te Svetolika Rankovia
41
.
39) Jedan od prvih javnih signala naputanja ideje o postupnome gae-
nju nacionalistikoga diskursa u korist internacionalistikoga/klasnog/
jugoslavenskog bila je rasprava izmeu srpskoga knjievnika Z. Miia i
slovenskoga kritiara D. Sege, voena 1956. godine usp. kratak prikaz u
Aleksandar PAVKOVI, Multiculturalism as a prelude to state fragmen-
tation: the case of Yugoslavia, Journal of Southern Europe and the Balkans
3(2)/2001, 138. No, paljivu promatrau vana se pitanja ukazuju ve i iz
injenice da je jo 1945. godine u Srbiji kazneno djelo za koje se odgova-
ralo pred sudom narodne asti bila i odgovornost za poraz i kapitulaci-
ju Jugoslavije 1941., dok takvoga kaznenoga djela nije bilo na popisu dje-
la za koje su sudili isti sudovi u Hrvatskoj i Sloveniji usp. VODUEK
STARI, o.c., 211.
40) VAHTEL, o.c., 222. Nije teko naslutiti da je odlomak Seljake bune
zapravo ocrtavao Zagorje kao buntovni rodni kraj najveega sina, J. Bro-
za, dok je Mauraniev tekst u program uao kao izraziti primjer anti-tur-
skoga diskursa koji opravdava de-otomanizaciju.
41) Isto, 222-223. Wachtel, naravno, i Ivu Andria ubraja u srpske pisce.
U situaciji odsustva prava na javni govor o ovakvim proble-
mima, uz obrazloenje da bi to moglo izazvati poremea-
je u meunacionalnim odnosima (kao da ovakvi proble-
mi nisu ve sami po sebi bili poremeaji), pribjegavalo se
zaplotnjakom diskursu i anonimnim porukama. Jednu
takvu dobio je i sam J. Broz u kasno proljee 1966. godine,
neposredno pred odravanje Brionskoga plenuma na ko-
jemu je A. Rankovi uklonjen sa svih dotadanjih pozicija.
Pismo su potpisali anonimni komunisti iz Bosne i Hrvat-
ske, a brojne pritube iznesene u njemu pokazuju da je dis-
kurs koji e obiljeiti sam kraj sedmoga desetljea i konsti-
tuirati ono to se danas uobiajeno (s razliitim vrijedno-
snim konotacijama) naziva hrvatsko proljee, ve 1966.
godine bio u potpunosti uoblien
42
. Tu se jasno i otvoreno
govori o velikosrpskoj politici, koju se onda analizira na
razini simbola ali i realnih uinaka: od zanemarivanja i za-
borava injenice da je ustanak protiv njemakih okupatora
i kvislinga u bivoj Jugoslaviji zapoeo formiranjem sisa-
koga partizanskog odreda 22. lipnja 1941. godine, do srp-
ske prevage u organima represije, i prelijevanja novca kroz
savezne fondove a kojim se onda izgrauje Srbija.
U kojoj je mjeri upravo ovo pismo, kao jasan simbol stanja
duhova u zemlji u tome trenutku, utjecalo na J. Broza pri
donoenju odluke o odstranjenju A. Rankovia nemogue
je u ovome trenutku precizno spoznati. Pa ipak, njegovu se
vanost, ali i iz toga proizalu reakciju, dade razabrati na
posredan nain, kroz tretman obljetnice formiranja Sisa-
koga odreda upravo te 1966. godine. Kako je to primije-
tio D. Roksandi, 1966. godine je na stranicama Vjesnika ta
obljetnica dobila potpuno novi tretman, i to takav da se to
nije moglo usporediti s bilo ime u razdoblju nakon 1945.
(godine)
43
. Roksandi to s pravom dovodi u svezu s pred-
stojeim obraunom s Rankoviem na Brijunima i smatra
takav tretman obljetnice pouzdanim barometrom, koji je
signalizirao promjenu u sustavu odnosa moi i u Hrvat-
skoj i u Jugoslaviji. Pismo, pak, anonimne skupine komu-
nista iz Bosne i Hrvatske i Brozov promptni odgovor u
obliku novoga tretmana obljetnice Sisakoga odreda (ne
moe biti dvojbe o tomu je li taj novi pristup, kakav zrcali
pisanje Vjesnika, mogao proi bez Brozovog miga) upuuju
na zakljuak da je promjena sustava moi ila u korist jav-
no ve odavno zaboravljenih tradicija Hebrangove verzije
NOB-a i socijalistike revolucije. Pri takvoj prosudbi valja
svakako uzeti u obzir da je predstavka anonimnih komu-
nista iz Bosne i Hrvatske ukljuivala i pritubu na injeni-
cu da u resorima unutranjih poslova i miliciji preovlauju
kadrovi sa srpskom nacionalnom pripadnou
44
. Odgovor
je na to doao odmah sutradan po odranome Plenumu
42) Anonimno pismo, sastavljeno na 11 stranica tipkanoga teksta, pre-
priava, uz posve nesuvisle i neumjesne komentare, Momilo MITRO-
VI, Jugoslovenska stvarnost u anonimnim dostavama Josipu Brozu Titu
1956-1966. godine, Godinjak za drutvenu istoriju 1-3/2005, 210-215.
43) Drago ROKSANDI, Shifting References: Celebrations of Uprisin-
gs in Croatia, 1945-1991, East European Politics and Societies 9(2)/1995,
266.
44) MITROVI, o.c., 214.
na kojemu je denitivno odstranjen Rankovi, na sastanku
I(zvrnoga) k(omiteta) CK SKJ odranom, takoer na Bri-
junima, 2. srpnja. Tom je prigodom, oigledno se izravno
referirajui na anonimnu predstavku, moda ak predmni-
jevajui da tu sjedi i netko od njezinih autora, J. Broz pre-
ma zapisniku sa ove sednice, traio da u Saveznom SUP-u
bude vie Hrvata
45
. U tradicionalnoj se, pak, socijalistikoj
literaturi obino uzimalo da je Brozov obraun s Rankovi-
em bio znak stajanja na stranu liberala (pristaa reformi)
a protivu konzervativaca i dogmata (protivnika refor-
mi)
46
, no u novije se doba dvije strane u sukobu deniraju
kao statisti i centralisti na jednoj te federalisti na dru-
goj strani
47
. Ovaj novi rjenik zrcali zakljuak da kljuno
pitanje u sukobu nije bio odnos spram reformi ve pitanje
nadzora nad slubama sigurnosti, a onda, i s time u svezi,
nadzora nad redistributivnim funkcijama socijalistike dr-
ave te, posredno i iz toga izvedeno, drugaiji pristup naci-
onalnim odnosima.
Valja, meutim, ovdje svakako upozoriti i na osobnu razi-
nu i njezinu vanost pri donoenju odluke o uklanjanju A.
Rankovia. Naime, nije teko razaznati da je u osobnoj mo-
tivaciji promjene kod J. Broza posve sigurno vanu ulogu
igrala spoznaja da se na mnogim mjestima i u mnogim pri-
godama ve poelo govoriti o mogunosti da ga Rankovi
ne samo naslijedi po smrti, ve i da ga jo za ivota uklo-
ni s elnih funkcija. Takvu, osobnu pozadinu njegova ukla-
njanja, ocrtava u svojim zapisima i sam Rankovi te ekspli-
citno navodi situacije koje su u Brozov um posadile klicu
sumnje u stvarnu ulogu i namjere vjernoga psa uvara.
Tako govori o: Brozovom prigovoru da neki Rankovievi
bliski suradnici priaju okolo kako je on, Tito, posenilio i
da ivi na drogama; bapsko-traerskim priama o Ran-
kovievim ambicijama koje da su lansirale supruge nekih
zvaninika zateene u nekom imaginarnom strahu za sud-
bine svojih mueva; zatim navodi incident u Bilei izazvan
ovinistikim ispadom jednog Srbijanca u koli rezervnih
ocira, kada je ovaj proricao da e uskoro na zidu visje-
ti Rankovieva umjesto Brozove slike, a epilog je inciden-
ta bio taj da je iz Saveza komunista iskljuen Zagrepanin
koji je obavestio o ovom sluaju, a Srbijanac je zatien; tu
je i sluaj dovoenja Crnjanskoga natrag u zemlju; kona-
no, u Jugoslaviju je, a onda i do samoga J. Broza, doprla vi-
45) Kratki prikaz te sjednice, s citiranim rijeima, donosi redakcijski tekst
Hronologija jedne farse, u RANKOVI, o.c., 263.
46) Tako, primjerice, ostajui u tradiciji diskursa oblikovanoga u doba so-
cijalizma, KULJI, o.c., 261-265.
47) Vidi primjerice Dejan JOVI, Yugoslavism and Yugoslav Communi-
sm: From Tito to Kardelj, u: Dejan DJOKI (ur.), Yugoslavism: Histories
of Failed Idea 1918-1992, London 2003, 271-273. Slino i Sreko M. DA-
JA, Politika realnost jugoslavenstva (1918-1991), Sarajevo Zagreb 2004
(izv. Die politische Realitt des Jugoslawismus (1918-1992), 2002), 147-
149. SEKULI, Nacionalizam , 43-44, zastupa stav prema kojemu se
komunistika elita dijelila na centraliste i decentraliste, pri emu su oni
prvi saveznitva sklapali sa srpskim nacionalistima nadajui se da e tako
moi obnoviti meuratnu srpsku dominaciju i u novoj Jugoslaviji, dok su
oni drugi ulazili u nelagodne veze s tradicionalnim nacionalistima i za-
stupali modernizirane nacionalne interese ini se, meutim, da nema
razloga praviti distinkciju izmeu komunista centralista i decentralista
na jednoj i klasinih nacionalista na drugoj strani.
jest da se Rankoviu, prigodom posjeta SSSR-u u prolje-
e 1966. godine, nazdravljalo kao buduem predsedniku
Republike
48
. Iz svega toga onda nije teko zakljuiti da se
J. Broz odluio odstraniti A. Rankovia u najmanju ruku iz
predostronosti s pozicijama koje je imao i s resursima
s kojima je raspolagao, ef je represivnoga aparata mogao
vrlo lako doi na ideju, ili ak biti nagovoren, da preuzme
kormilo u svoje ruke. Za odstranjivanje, pak, potencijalno-
ga i stvarno monoga suparnika valjalo je pronai savezni-
ke i tu je vraanje iz zaborava Hebrangova pristupa naci-
onalnom pitanju, kao ustupak (sukladno Brozovom rasu-
ivanju oito brojnim) hrvatskim komunistima kojima je
ono jo (mada potajno) bilo na srcu, odigralo vanu ulogu.
Novo znaenje obljetnice sisakoga dogaaja, ali i zahtjev
za veim brojem hrvatskih kadrova u represivnom aparatu,
bili su u tome kontekstu sigurni i pouzdani signali prihva-
anja diskursa nezadovoljnika
49
.
Javnost je, meutim, unato ezopovskome jeziku poli-
tikih tribina na svoj nain tumaila promjene do kojih je
dolo sredinom 1966. godine. Kako to pokazuju izvjea
niih partijskih instanci u Hrvatskoj, upuena sredinjim
republikim organima u Zagrebu, sva su nastojanja sred-
stava javnoga priopavanja da Rankovievo uklanjanje tu-
mae u ideolokome kljuu ostala bezuspjena. Na sve se
strane govorilo u tonu koji ilustriraju dvije izjave: dobro
(je) to se na vrijeme otkrila namjera Srba, jer bi inae Srbi
preuzeli vlast i zauzeli jo goru diktaturu od ove koju pro-
vodi Tito, odnosno ovom (su) situacijom Srbi uvrijeeni i
da bi lako moglo doi do grubog reagiranja s njihove stra-
ne
50
. Zapravo se moe bez zazora zakljuiti kako je ukla-
njanje Rankovia, s uvoenjem izrazitih elemenata nacio-
nalistikoga diskursa, imalo za posljedicu masovnu politi-
ku mobilizaciju kakve u socijalistikoj Jugoslaviji nije bilo
od vremena njezina stvaranja 1945. godine. Naravno, ni J.
Broz, ni bilo tko drugi, tada nije mogao niti pretpostaviti da
e za pet godina, do 1971. godine, iz toga proizai cjelina
masovnoga pokreta, sa zahtjevima koji su ili do zasebne
vojske i mjesta u Ujedinjenim narodima za Hrvatsku.
Rankoviev odlazak i susljedna promjena odnosa moi
bitno je utjecala na promjene u javnome diskursu elite, na
isti nain na koji su uklanjanje Hebranga iz Hrvatske, a ka-
48) RANKOVI, o.c.52, 105-108, 161, 169.
49) Uzimajui u obzir politiku kulturu komunistikoga totalitarizma, ne
smije se u potpunosti iskljuiti niti mogunost da je J. Broz, na ovaj ili
onaj, nain ak i naruio (izravno, ili moda tek u napola skrivenim na-
tuknicima u razgovorima koje je vodio) pismo anonimnih komunista iz
Bosne i Hrvatske. U svakome je sluaju, meutim, znakovito da je zahtjev
za drugaijim tretmanom onoga to se dogodilo u Sisku u lipnju 1941. go-
dine stavljen na prvo mjesto u anonimnoj predstavci time se jasno stav-
ljalo do znanja da je rije o pravovjernim komunistima, koji stvarnost
dosljedno utemeljuju na ratnim tradicijama, ali ih samo ele neto dru-
gaije tumaiti.
50) Ovakve je reakcije registriralo izvjee upueno ve tijekom srpnja
1966. godine iz Zadra u CK SKH vidi Katarina SPEHNJAK, Brionski
plenum odjeci IV. Sjednice CK SKJ iz srpnja 1966.godine u hrvatskoj
politikoj javnosti, asopis za suvremenu povijest 31(3)/1999,480, gdje se
inae registrira cijeli niz vrlo slinih izvjea iz svih krajeva Hrvatske.
snije i njegova zika eliminacija, doveli do diskurzivno-
ga zaborava njegovih ideja i prakse ureenja odnosa sre-
dinjih i republikih vlasti. Ta je, pak, promjena iz 1966.
godine imala dalekosene posljedice koje se jasno oituju
sve do danas pa joj stoga valja posvetiti pozornost. Dis-
kurzivnu promjenu, inae tipinu za politiku kulturu to-
talitarnih sustava, u kojima pad jedne vane osobe ili sku-
pine predstavlja signal ostalima za prenoenje sve krivnje
na lea palih, koji time postaju neka vrst rtvenoga jar-
ca
51
, mogu opisati ak i rijei samoga Rankovia. On, na-
ime, u rijetkim trenucima suvisloga miljenja biljei: Sva-
ko ima pravo da se u neemu zaleti, ali, verujte, drugovi, ne
moe se ba sve objasniti mojom strahovladom, odnosno
vaim strahom od mene, jer kad bi toga belaja i bilo, znam
da mnogi meu vama nisu bili kukavice! Zato, ako biste na-
stavili sa takvim objanjavanjima moga sluaja, mogao bi
se vrlo lako dobiti utisak da ste tek sada, posle godina za-
jednikog rada, progledali vlastitim oima, nekim nevidlji-
vim udom doli sebi, prikupili svu hrabrost, pa celu nau
prolost stavili na vagu i potanko izvagali, pomerili jeziak
i utvrdili samo i iskljuivo moje grehove
52
. Sve se to doista
i vidi u reakcijama izazvanim Rankovievim padom, po-
glavito pak u Hrvatskoj, gdje su prilike kakve su zavladale
nakon odluka donesenih na Brijunima koliko toliko istra-
ene
53
. Tu je, naime, novi politiki kurs i oivljavanje duha
Hebrangovih shvaanja naina rjeavanja nacionalnoga pi-
tanja, kroz visoku razinu samostalnosti republika, omogu-
ilo prenoenje krivnje za sve ono to je poinjeno u raz-
doblju revolucionarnoga terora na slube sigurnosti. Pla-
cet je zapravo za takav postupak dao sam prvi ovjek dra-
ve i partije, J. Broz, jo na Brijunima izjavom kako je bilo
pogreno ostaviti S(lubu) d(ravne) s(igurnosti) dvadeset
i vie godina postojanja samoj sebi, jer je tako stvoren me-
hanizam koji je pritiskao itavo nae drutvo. Po njegovu
javno izreenom i u tisku ponovljenom sudu najvii funk-
cionari te slube s Rankoviem odgovorni su za zloupotre-
be pojedinaca koji su se osilili, koji su stvorili vlast nad lju-
dima, vlast nad Savezom komunista
54
.
Kako je to izgledalo i kamo je vodilo posve dovoljno i ja-
sno ilustrira injenica da je Dragutin Despot, tada na funk-
ciji potpredsjednika Izvrnoga vijea Sabora (dananjim
rjenikom: potpredsjednika Vlade) odrao sredinom ko-
lovoza 1966. godine konferenciju za tisak na kojoj je, kao
njezin lan, predstavio rad posebno formirane Komisije
51) O takvoj praksi, dodue sad ve i u tranzicijskim drutvima, raspravlja
Atilla PK, Atonement and Sacrice. Scapegoats in Modern Eastern and
Central Europe, East European Quarterly XXXII(4)/1999, s vanim upo-
zorenjem (532): ne moe biti rtvenoga jarca bez osjeaja krivnje, a kriv-
nja dolazi od krenja normi.
52) RANKOVI, o.c., 134. Mora se, meutim, upozoriti da je i sam Ran-
kovi tako postupao u svojim naknadnim racionalizacijama, kako se jasno
razabire iz njegove kratke biljeke pod naslovom Tito i afere (RANKO-
VI, o.c., 223), u kojoj izmeu ostaloga za svoga nekadanjega efa tvrdi:
Sumnje u sve i svakoga su bile u njegovoj prirodi. Ako je u tim rijeima
puno istine, kao to se ini da bi moglo biti, to psu-uvaru nije nimalo
smetalo sve dok nije i sam postao rtva sumnjiavosti svoga gospodara.
53) Vidi SPEHNJAK, o.c.
54) SPEHNJAK, o.c., 469.
za reorganizaciju i unapreenje Slube unutranjih poslo-
va
55
. Dvadesetak godina prije toga, meutim, u prosincu
1944. i sijenju 1945. godine, isti je Drago Despot obila-
zio Dalmaciju, tada kao lan Sudskoga odsjeka Glavnog
taba NOV i PO Hrvatske, te na kraju podnio izvjee od
kojega se i danas obinom ovjeku doslovno die kosa na
glavi
56
. O Despotovu mentalnome sklopu dovoljno govo-
re slijedee njegove rijei, napisane u onome dijelu izvje-
a gdje se govori o ubojstvima i strijeljanjima (dakako, bez
suda) provedenim u onim krajevima gdje su partizani pre-
uzeli vlast: Koliki je broj likvidiranih nije poznato. Ali on
po mom miljenju nije prevelik, to vie on je na nekim
sektorima mnogo premalen. Pogledajmo samo Dubrovnik.
Tamo je likvidirano svega oko 100 ljudi. To je premalen
broj za Dubrovnik i okolicu u kojem su za ovo itavo vri-
jeme carevali i ustae i etnici, Talijani i Nijemci, a ogro-
mna veina Dubrovana s njima se je povezala. Osim toga
u samom Dubrovniku radjale su se ideje i izgradjivali pla-
novi vrenog nasilja nad itavom Junom Dalmacijom. Pe-
tokolonatvo i pijunaa bilo je u punom cvatu. Miljenja
sam da je uzrok tako malog broja likvidiranih ba u nai-
nu sprovodjenja date direktive, jer je uslijed toga javnost za
istu brzo saznala, te se je osjetila reakcija javnog miljenja.
Nai drugovi su pred tim i takovim javnim miljenjem za-
stali i preli u drugi ekstrem, u drugu pogreku u pretjera-
nu blagost
57
.
Despotov je, dakle, primjer informativan i ilustrativan na
vie razina. Prvi i osnovni problem vezan uz djelovanje ta-
kvoga pojedinca je jednostavno pitanje: kako je on stvarno
mogao gledati na djelovanje slube sigurnosti obzirom na
injenicu da sve njezine zloporabe tijekom kasnih 50-ih i
prve polovice 60-ih godina 20. stoljea djeluju naivno u us-
poredbi s masovnom kampanjom terora (u drugoj polovici
40-ih i poetkom 50-ih godina) u kojoj je i sam takav poje-
dinac aktivno sudjelovao. Na drugoj je razini vano upozo-
riti da je Despot pripadao krugu Hebrangova partizansko-
ga vodstva (NO i PO Hrvatske), pa je njegova sklonost
gotovo neogranienom teroru (mnogo premaleni broj od
svega stotinu ubijenih bez suda u Dubrovniku) kao obli-
ku obrauna s politikim suparnicima u tome kontekstu ja-
san znak. Naime, nema druge do zakljuiti kako drugaiji
nain gledanja na rjeenje nacionalnoga pitanja nije isto-
dobno podrazumijevao bitno drugaiji stav od onoga koji
se pripisuje Rankovievu represivnom aparatu kada se radi
o tehnologijji uspostave i odravanja vlasti
58
. Konano, ali
55) Isto, 471.
56) Despotovo izvjee objavljeno je u Partizanska i komunistika repre-
sija i zloini u Hrvatskoj 1944.-1946.; Dokumenti (priredili: Z. Dizdar, V.
Geiger, M. Poji, M. Rupi), Slavonski Brod 2005, 56-61.
57) Partizanska ..., 58-59 (naglasio M.A.).
58) VODUEK STARI, o.c., 212, ilustrira taj mentalni sklop izjavom jed-
noga delegata na utemeljiteljskom kongresu KP Srbije u svibnju 1945. go-
dine, prema kojoj: Zakonitosti mora biti, ali takve da mi na jedan za-
konit nain ziki likvidiramo nae neprijatelje. Valja, meutim, bu-
duega istraivaa ipak upozoriti i na dojmove koje o sredini stvorenoj
oko Hebranga (oigledno kao kontrapunkt onome to je raeno u Brozo-
vom i Rankovievom okruenju) iznosi M. ilas: opaalo (se) i u parti-
ji zaziranje od razgranate i zatvorene obavetajne slube: izuzetnost, zna-
izvedeno iz ovoga to je upravo reeno, Despot je masovni
teror oigledno smatrao legitimnim politikim sredstvom,
pa je ak iao tako daleko te je drao da ga se ne treba odre-
i ni kad postoji pritisak javnog miljenja.
Zapravo, za njega i njemu sline, a takva je bila golema ve-
ina komunistike elite iznikle u ratu, pad je Rankovia bio
izvrsna ansa da se sve to su poinili izmeu 1944. i 1953.
godine sada pripie jednoj osobi (i njegovim zlim pomaga-
ima), pa se na taj nain vlastita biograja (ali i biogra-
ja pokreta), bar javno, popravi i dotjera. Jasno se to
razabire u javnome tretmanu danas ve uvene informa-
cije o oko 1.300.000 policijskih dosjea u Hrvatskoj ve
i malo ozbiljnija ralamba K. Spehnjak pokazala je da se
tu radi o namjernoj mistikaciji. Kako veli autorica, osta-
je nejasno zato golem broj dosjea nije javno objanjen, po-
gotovo u kontekstu politikih ocjena da je osim zavjereni-
ke aktivnosti u SDS-u u Hrvatskoj bilo svih drugih defor-
macija
59
. Slika postaje jo jasnijom uzme li se u obzir da je,
primjerice s obzirom na Osijek, javnost obavijetena o po-
stojanju ukupno 137.482 dosjea, od kojih je prema pisanju
Vjesnika veina unitena prije dolaska posebnoga povje-
renstva koje je ispitivalo rad sigurnosne slube, tako da su
lanovi povjerenstva zatekli jo samo 32.129 dosjea. No,
slubeni dokument, pod naslovom Informacija o radu ko-
tarske komisije i reorganizaciji Slube unutranjih poslo-
va na podruju kotara Osijek otkriva posve drugaiju sli-
ku. Tu se, naime, govori o 32.120 dosjea koji ostaju u ope-
rativnoj evidenciji (to su oni isti o kojima je Vjesnik pisao
kao da su samo oni doekali povjerenstvo), potom se spo-
minje 63.237 odbaenih dosjea (no autorica upozorava na
injenicu da se u dokumentu ne govori izrijekom o njiho-
vu unitenju, iako je bilo spisa koji su doista uniteni), te o
ostatku (a to znai 42.125 dosjea) koje se zadrava zbog
operativne ili arhivske zanimljivosti
60
. Veliko ienje
i spremanje nakon otkria zloporaba ostavilo je, dakle,
vie od polovice dosjea aktivnima, ili drugim rijeima ta-
danja je Jugoslavija, a u njezinu okviru i Hrvatska, i nada-
lje ostala policijska drava kakva je bila i pod Rankovie-
vom slubom sigurnosti. Promjene su se praktino svodi-
le na redistribuciju nadlenosti razliitih razina sigurnosne
slube, to je na jednoj strani bilo pokriveno promjenom
diskursa, dok je u stvarnosti to znailo da e (idealno) od
tada Srbi nadzirati Srbe, (uglavnom) Hrvati nadzirati Hr-
vate itd. itd. Takvo rjeenje, meutim, nije znailo neku ve-
liku promjenu za sredine kakva je bila BiH tu e sporovi
i sukobi oko toga tko kontrolira koga, za raun koje eli-
te i s kojim ciljem, trajati punom estinom sve do (formal-
ne) propasti socijalizma.
ajnost tajne slube ini da ona postaje silom izvan i iznad utoliko ne-
odoljivije ukoliko su ideje nepogreivije, a vlast nezamenljivija ... Svega
toga nije bilo, jo uvek, oko Vrhovnog taba zbog stalnih borbi i pokre-
ta, a svakako i zbog drukijeg kulturnog i politikog naslea: Vrhovni tab
i CK su administrirali iz potrebe, a hijerarhinost se zasnivala ponajvema
na linom ugledu i sposobnosti ... (ILAS, o.c., 320).
59) SPEHNJAK, o.c., 485.
60) Sluaj Osijeka, uz usporedbu s pisanjem Vjesnika, detaljnije je pretre-
sen u SPEHNJAK, o.c., 486-487.
Vraajui se nakon ova dva ekskursa pitanju socijalistike
elite, valja zakljuiti da idealni lik pripadnika te elite bio od
sredine 50-ih godina 20. stoljea nadalje drutveno-poli-
tiki radnik, iji je specini mentalni krajolik bio obliko-
van dugotrajnim procesom socijalizacije. Vaan struktural-
ni element toga mentalnoga krajolika bila je spremnost na
laku promjenu diskursa u skladu s promjenama u dru-
tvenim odnosima moi pojedinih klika, pri emu je po-
tencijal za nacionalistiki diskurs od sredine 60-ih godina
20. stoljea predstavljao sve vaniji element. Rije je, nada-
lje, o osobama koje su u pravilu podjednako (ne)uspjeno
mogle proi kroz uloge visoko rangiranoga politikog (par-
tijskog ili dravnog) dunosnika, direktora poduzea s ne-
koliko stotina ili tisua zaposlenih, sveuilinoga profeso-
ra (poglavito na fakultetima drutvenoga i humanistikog
usmjerenja, mada ni ostali nisu bili iskljueni), kazalinog
ili lmskog redatelja, ili pak knjievnika
61
. Mjesto u hijerar-
hiji odreivale su osobne ambicije i realne sposobnosti pri-
lagodbe promjenljivim okolnostima stalne borbe klika ili
frakcija, dok je neuspjeh u borbi za elne i istaknute pozici-
je u pravilu bio okonan dodjelom statusa disidenta.
to je stvarno Velika promjena
Kako je, dakle, takav drutveno-politiki radnik mo-
gao reagirati na val promjena to ih je nosila druga po-
lovica 80-ih godina 20. stoljea? Obzirom na injenicu
da golema veina nije imala nikakvih profesionalnih spo-
sobnosti, nije teko zakljuiti da su praktino jedini otvo-
reni izlazi, u elji da se sauva steeni drutveni poloaj
i status, bili oni koje je kao vjerojatne naznaio J. upa-
nov pridruiti se politikoj opciji koja odnosi preva-
gu, ili pokuati iskoristiti okolnosti pretvorbe niijeg
(drutvenog) vlasnitva u neije (privatno), pokre-
nute pod motom izgradnje trinoga gospodarstva
62
. Tu
se, meutim, pojavio problem vlastitih biograja. U ta-
kvim su okolnostima, naravno, disidenti imali prednost
na stanoviti nain oni su, u predodbama koje su se stva-
rale u javnosti, okajali svoje grijehe samim time to su u
jednome trenutku bili iskljueni iz strukture moi. Tko se,
primjerice, pitao: u kojim je i kakvim okolnostima F. Tu-
man postao najmlai general Titove vojske; to je on
doista radio i na koji nain sudjelovao u (kako se to danas
veli) zloinakome pothvatu, to je socijalistika Jugosla-
61) Ne ini mi se potpuno uvjerljivim zakljuak koji iznose SEKULI
PORER, Reprodukcija , 411, prema kojemu U Hrvatskoj relativna
otvorenost Komunistike partije i nastojanje da se u nju ukljue posebno
inteligencija i tehnokrati uinili su Partiju visoko tehnokratskom u koju
vrst tehnokrata bi ovjek svrstao sve one lanove Partije, a poglavito pri-
padnike elite, koji su zavrili studij Openarodne obrane i samozatite,
studij politologije, ili, uope, studije humanistikih i drutvenih disciplina
(to se i kako tamo uilo posebna je i sloena pria, koja se tek dijelom pre-
klapa s predmetom koji ovdje raspravljam), iz ijih se redova regrutirao
najvei broj visokoobrazovanih lanova Partije a onda i pripadnika elite.
62) Okolnosti u kojima je to bilo mogue ocrtava Anna GRZYMAA-BU-
SSE, Political Competition and the Politicization of the State in East Cen-
tral Europe, Comparative Political Studies 36(10)/2003.
vija (po svim moguim mjerilima) bila sve do 1953. godi-
ne. Kako uope pitati te i takve stvari kad su istoga ovje-
ka komunistike vlasti dva puta slale u zatvor, kada je jav-
no 1989. godine istupio s anti-komunistikom retorikom i
s tom retorikom dobio izbore. No, naravno, ovdje nije rije
o tomu moe li ovjek promijeniti svoja shvaanja i od ko-
munista postati gorljivi anti-komunist (jednostavni odgo-
vor glasi: naravno da moe), ve o tomu krije li ili ne onaj
komunistiki dio biograje samo preutno pristajanje, ili
moda ak i aktivno sudjelovanje u zloinakoj organiza-
ciji jugoslavenskih komunista.
Ovdje se dakle vraamo na hipotezu koju je postavio V.P.
Gagnon etniki rat je bio strategija starih elita za
odranje vlasti i steenih pozicija. Ve sam, meutim,
zakljuio kako je s tako sroenom postavkom Gagnon po-
godio u nita, i to iz vrlo jednostavna razloga etni-
ki rat nije bio stvar dogovora, ve svjesni izbor jedne
strane, srpskoga politikoga vodstva na elu sa S. Miloe-
viem
63
. Ta je odluka dijelom bila motivirana upravo inje-
nicom da su F. Tuman i HDZ dobili izbore u Hrvatskoj,
pa se moe i govoriti o tomu da je ulazak u rat za srpsko
politiko vodstvo na odreeni nain bio (izmeu ostalo-
ga, i zbog niza razloga) strategija za ouvanje vlasti i pozi-
cija. Na hrvatskoj, slovenskoj i bonjakoj strani, meutim,
oruani je sukob, u koji su svi bili nasilno uvueni, postao
dobra izlika za nepokretanje pitanja biograja i eventual-
ne odgovornosti u aktima komunistikoga nasilja i terora,
odnosno suradnje s, ili ak i izravnoga djelovanja u, komu-
nistikim organima represije i njihovom krenju ljudskih
prava sve do propasti socijalizma.
Ovdje se opet vraam ve spominjanome prvom hrvat-
skom predsjedniku F. Tumanu, kako bih na primjeru kon-
strukcije javne slike njega i njegova djelovanja pokazao dis-
kurzivne strategije kojima se i danas, kroz jednostrano pri-
kazivanje, prikrivaju prava pitanja o prolosti. Prikazuju-
i nedavno est knjiga objavljenih u prethodnih petnaestak
godina, a koje za predmet imaju biograju i politiko dje-
lovanje F. Tumana, J.J. Sadkovich je morao zakljuiti da
su one tek dobro mjesto za poetak traenja odgovora na
pitanje tko je bio F. Tuman
64
. Najvea nevolja s novijim
knjigama o Tumanu, onima koje potpisuju D. Hudelist, N.
Ivankovi, ili Z. Tomac, je injenica da njihovi autori imaju
svoje politike agende. Za sve je njih pisanje o Tumanu
tek nain proliranja i prezentiranja vlastite politike
agende, a ne pokuaj da se rasvijetli konkretna osoba, ali i
vrijeme i okolnosti njegova djelovanja. Unutar tako postav-
ljenih okvira i nastaje slika u kojoj je, u ovisnosti o autoro-
vom politikom prolu i lijaciji, F. Tuman ili autoritarni
63) Najsolidniju argumentaciju za takav zakljuak prua James GOW, Te
Serbian Project and its Adversaries, London 2003. Politiki cilj toga rata
najjasnije artikulira Daniele CONVERSI, Te Dissolutiion of Yugoslavia:
Secession by the Centre?, u: John COAKLEY (ur.), Te Territorial Mana-
gement of Ethnic Conict, London Portland (Or.) 2001.
64) James J. SADKOVICH, Who was Franjo Tuman, East European Po-
litics and Socities 20(4)/2006.
samodrac, ili veliki domoljub i dravnik, odnosno kri-
vac za raspad Jugoslavije koju je unitila njegova srbofo-
bija, ili tvorac neovisne i demokratske Hrvatske. Oni koji
F. Tumana gloriciraju i u njemu vide velikoga domo-
ljuba i dravnika koji je stvorio neovisnu Hrvatsku (a u
svemu tomu ima i veliki dio istine), ne vide njegovu gene-
ralsku karijeru u komunizmu i sva pitanja koja ona pokre-
e, kao ni one nedemokratske elemente u njegovu djelova-
nju koji su bili neprimjereni prilikama kakve su vladale na
samome kraju 20. stoljea. S druge strane, autori koji u F.
Tumanu vide autoritarnoga samodrca koji je skri-
vio propast Jugoslavije te bio antisemit i srbofob
65
,
svoju sliku temelje samo na (neprijeporno) nedemokrat-
skim navikama, prividno krajnjoj nespretnosti u javnome
komuniciranju (na taj u se problem jo vratiti) te pona-
anju uvjetovanom ratnim prilikama i kasnije tekom bo-
leu (danas je vrlo teko razumjeti i objasniti kako se mo-
glo dogoditi da F. Tuman tri godine obnaa predsjedniku
dunost s dijagnozom terminalne bolesti, da bi joj na kraju
i podlegao prije isteka mandata!). Ta i takva slika onda slui
kao podloga javnim zahtjevima za de-tumanizacijom,
i to u drutvu i dravi u kojima nikad ozbiljno na dnev-
ni red nije stavljen akutni problem de-komunizacije!
K tomu, oblikovana djelovanjem gotovo iskljuivo pripad-
nika stare, komunistike (intelektualne) elite, ta je negativ-
na slika postala okvirom za portret prvoga hrvatskog pred-
sjednika i u veem dijelu znanstvenih i znanstvenih pri-
kaza raspada Jugoslavije na kraju 20. stoljea. Ostavi li se
po strani tekstove autora koji su se, iz ovih ili onih razloga,
otvoreno stavili na srpsku stranu prikazujui proces raspa-
danja SFRJ i time izazvane ratove, poput ve spominjano-
ga R. Haydena, ili pak G. Uzelac
66
, velika veina onih koji
su pisali o ovim zbivanjima pripada krugu znanstveni-
ka koji su ranije dolazili u Jugoslaviju i ve stvorili mre-
u poznanstava s pripadnicima komunistike intelek-
tualne elite. Komunikacijski kanali oblikovani kroz takve
mree posluili su za distribuciju vrlo odreenih i selekci-
oniranih informacija kojima se ocrtavalo zbivanja tijekom
90-ih godina 20. stoljea. Klasian primjer kako to izgle-
65) Duhovnu mizeriju diskursa u krugu prvoboraca prtiv Tumanova
reima, iz kojega se velikim dijelom regrituraju informatori inozemnih
istraivaa i istraivaa, zorno ocrtava Nino RASPUDI, Od rosnog
dupeta do metka uglavu, Status 10/2006.
66) Vidi Gordana UZELAC, Franjo Tumans Nationalist Ideology, East
European Quarterly XXXI(4)/1997. Kad autorica polazi od toga (463) da
su se Srbi u Hrvatskoj nakon prvih viepartijskih izbora 1990. godine
izjasnili (declared) ugroenima narastajuim hrvatskim nacionalizmom,
pa onda jo potpomognuti od svoje subrae iz Srbije ubrzo postali i do-
bro naoruani da bi mogli traiti teritorijalnu autonomiju i stvaranje Ve-
like Srbije (kao da su teritorijalna autonomija, podrazumijeva se unutar
Hrvatske, i Velika Srbija komplementarni pojmovi), onda je posve pri-
rodno da e zavriti na tome da izjave F. Tumana zlonamjerno kontek-
stualizira, pa mu ak i pripie ono to nikad nije izgovorio primjerice
(465): Fraza hrvatska drava drava hrvatskoga naroda moe (u Tu-
manovu govoru op. M.A.) isto tako znaiti iskljuivo za hrvatski narod
(naglasio M.A.). Do zakljunih razmatranja (470), ono je moe kod G.
Uzelac ve postalo injenica: Tako je (za Tumana op. M.A.) ultimativ-
ni nacionalni interes hrvatske nacije ne samo stvaranje nacionalne drave,
ve stvaranje nacionalne drave u doslovnom smislu: Hrvatska nacio-
nalna drava samo za Hrvate (naglasio M.A.).
da predstavljaju ve uvena izjava F. Tumana o (tek jed-
nom od niza moguih) znaenja uspostave NDH, ili mit
o podjeli Bosne u Karaorevu
67
. Obzirom da se pita-
nju mita o podjeli Bosne nakon Luieve rasprave nema
to dodati, vrijedi se osvrnuti na nain i okolnosti u kojima
je izjava s jednim opim mjestom (truizmom) o NDH za-
sluila slavu i postala krunskim dokazom da su se Srbi u
Hrvatskoj imali ega bojati od F. Tumana i njegova HDZ-
a. Naime, na prvoj konvenciji svoje novostvorene stranke
1990. godine, F. Tuman se u svome poznatome duhu du-
gotrajnih solilokvija osvrnuo na povijest i usput ustvrdio
da NDH nije bila samo kvislinka tvorevina i faisti-
ki zloin, ve i izraz volje hrvatskoga naroda za svojom
dravom. injenica da je NDH bila ne samo zloin, ve i
neto drugo, toliko je notorna da je ne treba posebice ni
objanjavati, jer ak ni ne sadri element revizije povijesti
u bilo kojem smislu svako ljudsko djelo i postupak ima
mnogo lica i pojavljuje se u mnogo dimenzija, pa na to niti
ne treba troiti rijei. K tomu, da kao ideja NDH nije bila
ostvarenje tenje za vlastitom hrvatskom dravom, a ta te-
nja ima kontinuitet u hrvatskoj politikoj misli od sredi-
ne 19. stoljea, ne bi Nijemcima i Talijanima ni palo na pa-
met da trae kandidata koji e, pod njihovim protektora-
tom, uspostaviti neovisnu Hrvatsku i da ga, na kraju,.nau
u liku Ante Pavelia. Naravno, lik koji je bio spreman sa-
diti tikve s Hitlerom i Mussolinijem morao je i sam ima-
ti puno toga zajednikog s njima, pa je to od poetka i de-
niralo NDH kao zloinaki pothvat, isti onakav kakve su
ve organizirali njegovi zatitnici. Uostalom to je i sam Tu-
man u svome govoru jasno rekao, ustvrdivi da NDH nije
bila samo zloin.
ak i u vrijeme kada je izgovorena ova misao nije imala
neki poseban potencijal, niti ju je sam F. Tuman dosljedno
elaborirao bilo koji ozbiljan povjesniar nee imati pro-
blema spoznati da je upravo injenica postojanja NDH, za-
jedno s injenicom postojanja Banovine Hrvatske, kreirane
politikim dogovorom V. Maeka i kruga oko regenta Pa-
vla Karaorevia 1939. godine, bila jak razlog da se komu-
nisti, na elu s J. Brozom, tijekom II. Svjetskoga rata odlu-
e za federalno ureenje budue Jugoslavije. Kako bi uope
mogli raunati na uspjeh meu Hrvatima morali su komu-
nisti ponuditi neto to se moglo usporeivati s onim za to
se izborio V. Maek, odnosno s onim to je trijumfalno sla-
vio A. Paveli. No, u uarenoj predizbornoj atmosferi ka-
kva je vladala poetkom 1990. godine, zamuljana i dekon-
tekstualizirana misao postala je podlogom za tvrdnju, iza-
lu iz redova izravnih politikih protivnika u samoj Hrvat-
skoj (SKH), kako F. Tuman pravi stranku opasnih namje-
ra. Ni sam Tuman, ni njegovi izravni politiki protivni-
ci iz S(aveza) K(omunista) H(rvatske) koji se upravo tran-
sformirao u S(tranku) D(emokratskih) P(romjena) (to je iz
kuta ortodoksnih komunista takoer bila opasna namje-
67) O tomu tko je i kako stvarao politiki mit o podjeli Bosne, vidi Ivo
LUI, Karaorevo: politiki mit ili dogovor, asopis za suvremenu
povijest, 35(1)/2003.
ra), nisu vjerojatno pretpostavljali da e jedno ope mje-
sto iz dugakoga govora postati takav signum mali ominis.
Da bi se uope moglo razumjeti to je prevrtanje i razvlae-
nje te misli kroz komunikacijske kanale beogradskoga pro-
pagandnoga stroja znailo, valja uzeti u obzir injenicu da
je u to doba u Srbiji, primjerice, sustav informiranja bio ta-
kav da je 60% populacije vijesti dobivalo preko nekoga od
kanala dravne televizije, a samo 2% te populacije vijesti
trailo kroz itanje tiska
68
(ostalih 40% valjda su se oslanjali
na usmeni prijenos informacija).
Bilo kako bilo, lavina je pokrenuta i valja se praktino sve
do danas evo samo dva svjeija primjera kako se treti-
ra ta izjava. Ameriki historiar/politolog s dobrim veza-
ma na prostoru bive Jugoslavije, G. Stokes, tumai izja-
vu kao zloslutnu (ali je bar korektno reproducira i prevo-
di) te ju uklapa u narativ koji se nastavlja razornom Tu-
manovom predizbornom kampanjom (kao potvrdu citira
S. Woodward, poznatu po zastupanju pro-srpskih stavo-
va), produljuje tvrdnjom o rehabilitaciji onih koji su slui-
li faistikom reimu NDH (naravno, bez elaboriranja tko,
kada, kako, to i koliko, kao i bez poziva na bilo koju inje-
nicu i koroboriranje vrelom) da bi zavrio istkom Srba
koja se iz policije prenosi i na privredna poduzea (ni tu,
opet naravno, nema poziva i potvrde bilo kojega vrela)
69
.
Vrijedi ovdje pripomenuti: mogao se Stokes primjerice po-
sluiti bar informacijom o prikupljenim izjavama Srba, r-
tava etnikog ienja u Hrvatskoj, prema skraenim ver-
zijama koje donosi M. Mitrovi
70
, i to tim prije to je tada-
nji urednik asopisa u kojemu je tekst objavljen, Mile Bjela-
jac, sudjelovao u radu istraivakih timova na ije se rezul-
tate i sam Stokes poziva. No, da je to stvarno i uradio, jed-
nostavno bi utvrdio kako, osim manjega broja stvarnih zlo-
poraba i realnih problema izazvanih gospodarskom tran-
zicijom (pri emu su poslove gubili i Hrvati i Srbi), velika
veina rtava etnikoga ienja zapravo nije jednostav-
no mogla izai na kraj s diskurzivnim promjenama izazva-
nim politikom krizom, nacionalnim konfrontacijama i su-
sljednim ratom. Tipini bi primjeri takvih izjava bili: Stari-
ji slubenik je sa mesta rukovodioca poslovne jedinice pre-
baen na radno mesto komercijaliste, sa platom manjom
od trgovaca u prodavnici, a na tom mestu esto su ga vre-
ale kolege, posebno jedna koleginica koja je javno postav-
ljala pitanje: Kaj emo mi sa ovim etnikom? Na drugoj
strani, supruga mu u drugoj radnoj organizaciji nije ima-
la nikakvih problema. Izbeglica je, kae, imao slinih isku-
stava 1971. godine, za vreme maspoka. Tada ga je vreao
jedan od kolega, nakon ega je dolo do zikog obrau-
68) Vidi Gale STOKES, From Nation to Minority: Serbs in Croatia and
Bosnia at the Outbreak of the Yugoslav Wars, Problems of Post-Commu-
nism 52(6)/2005, 11.
69) Vidi STOKES, o.c., 10. Prema kome je bila usmjerena istka Srba ot-
krivaju podaci koje donose SEKULI PORER, Reprodukcija , 408.
Prema njihovim istraivanjima, jo 1989. godine Srbi i Jugoslaveni su tvo-
rili ukupno 27,5% elite (prema 14,4% udjela u ukupnoj populaciji Hrvat-
ske), da bi pripadnika tih skupina u eliti 1996. godine bilo svega 0,5%!
70) Momilo MITROVI, Etniko ienje Srba iz Zagreba 1992-1994.
(Po oralnoj istoriji); Tokovi istorije 3-4/2003.
na i sudskog procesa; ili: Vie neprilika imala je i Hrva-
tica udata za Srbina. ak vie neprilika od supruga, koji je
odbijao da ide u vojsku Republike Hrvatske. Njoj je govo-
reno da je etnikua itd.
71
. Naiao bi pri tomu i na ne mali
broj apsurdnih sluajeva, poput ene koja se udi tretma-
nu izazvanom injenicom da joj je mu bio sudionik srp-
ske pobune, na kninskom ratitu Suprug na kninskom
ratitu, kerka u Nemakoj, ona u trosobnom stanu u Za-
grebu. Skoro svaki dan dva mupovca su joj pretresala stan,
razbijali i unitavali ta su htjeli. Telefonski pozivi i pret-
nje iz dana u dan bili su uestaliji i uglavnom se svodile na
pretnje da se mora otii. Bio je to ivot pun straha i patnje.
Nismo smjeli nikud izlaziti i niskim se sastajati. Bili smo u
kunom pritvoru i razmiljali kako da napustimo Zagreb.
Paso je dobila preko veze i sa linom garderobom krenu-
la put Srbije
72
. Da se, dakle, Stokes posluio ovim materi-
jalom, umjesto gotovim slikama produciranim kroz srpski
promidbeni stroj temeljem izvrnutih i dekontekstualizi-
ranih izjava i izjava F. Tumana, onda bi mogao govoriti
o drutvenoj konstrukciji neprijateljstva (u emu su i Tu-
manove izjave, ali i njihova interpretacija, imale vanu ulo-
gu) i njezinim stvarnim uincima. No, svoj posao on jed-
nostavno nije uradio kako treba pa ovako njegovo istrai-
vanje ostaje tek svjedoanstvo akademske lijenosti! Rezul-
tat toga je dojam koji se stjee nakon itanja onoga to je G.
Stokes napisao, a koji vodi ka pitanju: to su drugo ugro-
eni Srbi mogli uraditi ve uzeti oruje u ruke i krenu-
ti u borbu protiv aveti prolosti? Jo samo korak i zavr-
it emo s punim opravdanjem tvrdnje G. Uzelac da ugro-
eni Srbi nisu ni mogli traiti bilo to drugo do li terito-
rijalnu autonomiju i stvaranje Velike Srbije. To, meutim,
to u jednom trenutku i sama G. Uzelac mora priznati da je
u analiziranim (dakle ne svim op. M.A.) govorima Tu-
man garantirao Srbima lokalnu samoupravu (spomenu-
to jedanput), kulturnu autonomiju (1), sva graanska pra-
va (12), sva etnika prava (15), manjinska prava (3), terito-
rijalnu autonomiju (3) te posebni status (1)
73
, i to je sve
to ostalo bez ikakva odgovora i pokuaja pregovora, i nije
neki argument za Stokesa i sve one koji govore o Tumano-
voj srbofobiji. Moe se zapravo jednostavno konstatirati
s takvim stilom rasprave argumenti nisu ni potrebni, jer
je sve ve unaprijed poznato!
Za razliku od G. Stokesa, koji je bar korektno reproducirao
i preveo Tumanove rijei, stanovita Ilana R. Bet-El nije
se mogla potruditi ak ni toliko, otkrivajui ne vie samo
akademsku lijenost ve i stvarno zle namjere. Rije je o
osobi koja je, uz akademske kvalikacije (doktorat branjen
na University of London, predava povijesti na Tel Aviv
University), obnaala i odgovorne dunosti u institucija-
ma meunarodne zajednice bila je od 1995. do 1997.
vii politiki istraiva pri misiji Ujedinjenih Naroda u
BiH, a potom od 1999. do 2000. i vii savjetnik za Bal-
71) MITROVI, Etniko ..., 90-91.
72) Isto, 95.
73) UZELAC, o.c., 464.
kan u Odjelu za politike poslove Ujedinjenih Naroda
74
.
U verziji Tumanove izjave koju reproducira nes(p)retna
Ilana R. Bet-El nema vie onoga ne samo, ve i, to pred-
stavlja okosnicu izvorno izgovorene misli. Tu su stvari do-
vedene do kraja: prvo se tvrdi da Tumanova izjava potje-
e iz govora izreenoga u izbornoj kampanji 1990. (iako
se moe initi cjepidlaenjem, distinkcija izmeu konven-
cije HDZ-a i izborne kampanje ipak igra znatnu ulogu u
daljem razvoju autoriina argumenta, pa ju je stoga valjalo
notirati); u izravnome, pak, citatu stoji: Ovi ljudi ne vide
da (valjda ta, to jest NDH op. M.A.) drava nije bila kre-
acija faistikih kriminalaca, ona je takoer bila iskaz hi-
storijskih aspiracija hrvatskoga naroda za neovisnom dr-
avom
75
. Potpuno izmijenivi smisao Tumanove reeni-
ce autorica dalje lepravo razvija svoju misao: Snaga ova-
kvih rijei je nemjerljiva kao gorivo za hrvatski naciona-
lizam baziran na naslijeu i srpski nacionalizam baziran na
strahu. To su rijei koje aktivno rekreiraju prolost, dajui
javno znaenje svakoj proaptanoj memoriji koja je uva-
na u okrilju privatnosti tijekom pedeset godina. To su ri-
jei koje memoriju pretvaraju u gradivo rata. Da, doista bi
moglo biti i tako, samo da je Tuman to stvarno izgovorio,
ali nije! Izgovorio je, quod est demonstrandum, neto posve
drugo i na drugom mjestu i u drugim okolnostima i s posve
drugim znaenjem. ovjek se tu moe i mora zapitati oko
mnogo ega, no zaustavio bih se na samo dva upita: je li
ovo metodologija kojom se stjee doktorat na University of
London (kad vrela ne kau ono to nam treba, moemo ih
i malo prepraviti kako bi odgovarala lepravom argumen-
tu), i to je i kako prvo istraivala a potom i savjetovala
nes(p)retna Ilana R. Bet-El unutar sustava Ujedinjenih Na-
roda (je li moda razumjela kako je za njezina boravka
u BiH iz srpskoga nacionalizma baziranog na strahu
kao posve prirodna obrambena reakcija proizaao po-
kolj 8.000 ljudi u Srebrenici).
Dok se, dakle, istraivai i savjetnici s dobrim vezama
i iskustvom na prostoru bive Jugoslavije lako povode za
odreenim politikim diskursom, odnosno moralnim im-
perativom kako ga sami (vrlo slobodno) shvaaju, i na taj
nain oblikuju sliku stvarnosti koja niti je postojala niti po-
stoji, komparativna istraivanja na prvi pogled skromni-
jih ambicija daju stvarne rezultate. Ovdje se tako moe po-
zvati u pomo engleskoga komunikologa J.K. Chalaby, koji
je istraivao kulturu politike komunikacije druge polovi-
ce 20. stoljea, posebice pak ulogu televizije u tome sklo-
pu, i to na primjeru odnosa francuskoga predsjednika Ch.
De Gaullea spram televizije kao medija, a onda empirijski
74) Podaci su preuzeti iz biografske natuknice u Jan-Werner MLLER
(ur.), Memory and Power in Post-War Europe: Studies in the Presence of
the Past, Cambridge 2002, ix.
75) Ilana R. BET-EL, Unimagined communities: the power of memory
and the conict in the former Yugoslavia, u: MLLER (ur.), o.c., 212. Da
ne bi bilo zabune reproduciram autoriin engleski tekst: Tese people
fail to see that the state was not the creation of fascist criminals; it also sto-
od for the historic aspirations of the Croatian people for an independent
state (naglasio M.A.).
i suvremenu situaciju u Ukrajini
76
. Razmatrajui uporabu
televizije kao komunikacijskoga kanala u tipoloki vrlo
odreenim drutvima, onima koja se uobiajeno naziva-
ju predsjedniki sustavi u ne-konsolidiranim demokraci-
jama (to su N.B. bile i De Gaullove 60-te godine u Fran-
cuskoj), Chalaby pojanjava kako se u novije vrijeme radi
o onim nacijama koje su usvojile predsjedniki ustav za
vrijeme tranzicije iz totalitarnoga ili autoritarnoga susta-
va u demokratski reim. Dajui primjere takvih situacija
Chalaby lakonski spominje i Hrvatsku, grijeei tek toliko
to tvrdi da je tu predsjedniki sustav uveden nakon gra-
anskoga rata (on je doista uveden upravo u okolnostima
tranzicije iz totalitarnoga u demokratski reim 1990. godi-
ne)
77
. Razmatranja znaajki (idealnoga) tipa politike ko-
munikacije u takvim drutvima otkrivaju pozadinu na prvi
pogled neobinih javnih nastupa prvoga hrvatskoga pred-
sjednika. Tek uz slijedee postavke, koje ocrtavaju jednu
vrst kulturnih ogranienja stvarnoga djelovanja, ti nastupi
postaju jasni i prozirni:
1. drava u ne-konsolidiranim demokracijama ostaje klju-
ni imbenik u medijskome polju;
2. u takvim drutvima televizija je atribut nacionalnoga
suvereniteta; ona je nacionalna institucija, jednaka nacio-
nalnom baletu ili nacionalnom kazalitu; kanalima nacio-
nalne televizije pripisana je jedna vrst slubenoga karak-
tera i, konano, televizija se koristi kako bi se uspostavila
nacionalna kohezija;
3. predsjedniki reimi ne-konsolidirane demokracije ne
pribjegavaju nasilnim sredstvima protiv novinara i toleri-
raju opozicijski tisak;
4. u takvim reimima postoji osobna kontrola nad televizi-
jom, dok su specian oblik pristranoga izvjeivanja pro-
tokolarne vijesti; predsjednik, oslanjajui se na svoju ka-
rizmu, nastoji ostvariti osobnu vezu sa svojom izbornom
bazom, i to kroz komunikaciju koja se poziva na emoci-
je; na taj nain, kroz nemedijatizirani komunikacijski kanal
govori preko glava dravnih dunosnika, novinara i stra-
nakih uglednika
78
.
Ovdje se odmah moemo prisjetiti kompozicije TV Dnev-
nika 90-ih godina (s protokolarnim vijestima u prvim mi-
nutama), Tumanovih nastupa koji su poinjali osobnim
tonom i emotivnim pozivom Drage Hrvatice i Hrvati, svo-
jedobnoga govora o televiziji kao katedrali hrvatskoga
duha, predsjednikove, za politiare neobine, iskrenosti
76) Vidi Jean K. CHALABY, A Charismatic Leaders Use of the Media:
De Gaulle and Television, Te Harvard International Journal of Press/Po-
litics 3(4)/1998, te Jean K. CHALABY, Political Communication in Presi-
dential Regimes in Non-Consolidated Democracies, International Com-
munication Gazette 60(5)/1998.
77) CHALABY, Political ..., 436-437.
78) Isto, 437.
pri javnom opisu susreta i pregovora koje je vodio s razlii-
tim politikim imbenicima itd. itd.
Polazei, dakle, od istraivanja kulture politike komunika-
cije nije teko uspostaviti teorijski okvir u kojemu bi valja-
lo razmatrati 90-te godine 20. stoljea u Hrvatskoj bile su
to doista godine predsjednikoga sustava u ne-konsoli-
diranoj demokraciji, u zemlji koja je, uz jedan oblik gra-
anskoga rata i vanjske agresije (o njoj se, naravno, moe
govoriti tek nakon meunarodnoga priznanja Republike
Hrvatske), upravo prolazila tranziciju od totalitarnoga su-
stava ka demokratskome reimu. Prihvatiti, pak, taj teorij-
ski okvir znai stvarno prestati s politikim dijatribama o
F. Tumanu, zaboraviti de-tumanizaciju, a onda se okre-
nuti stvarnim problemima s prolou, odnosno de-komu-
nizaciji, ako ona vie uope ima ikakva smisla!
to je proputeno i
kakve su posljedice toga?
Na prethodnim sam stranicama pokuao prikazati kako
se i zato dogodilo da su u zemljama bive Jugoslavije
proces tranzicije (izlaska) iz totalitarizma predvodili
uglavnom pripadnici stare, komunistike elite. Posljedi-
ca je toga injenica da ni u jednoj od tih zemalja nije pro-
veden postupak de-komunizacije, pa se o njemu i o potre-
bi da se provede ak nije ni javno govorilo
79
. Postupak je,
meutim, de-komunizacije, isto onako kao i postupak de-
nacikacije, kako to pokazuje golema veina istraivanja
procesa tranzicije bivih komunistikih drava, bio akut-
na drutvena potreba. On je, naime, bio potreban kako
bi se jasno razabralo to se to tono dogaalo u desetlje-
ima komunistike vlasti kojim se i kakvim laima vlast
sluila manipulirajui graanima, koji su i kakvi bili me-
hanizmi represije kojom se guilo drugaije miljenje, koje
su i kakve veze spajale politiko polje i represivni sustav
te, konano, kako izgleda koliko toliko iscrpan katalog po-
injenih zlodjela i zloporaba
80
(poevi od onih, najmanje,
180.000 rtava komunistike represije u poratnim go-
dinama). Na taj bi se nain mogao uspostaviti zdrav odnos
spram neposredne prolosti, a onda i precizno razluiti tko
su, meu onim to su ih sudili komunistiki sudovi, stvarno
bile rtve totalitarizma a tko kriminalci (svi su u komuniz-
mu sueni prema nekom zakonu, kao to su, uostalom, i
u nacizmu pogromi takoer provoeni sukladno zako-
79) Vanjskim promatraima to, dakako, nije promaklo usp. samo kao
primjer John BORNEMAN, Violence, Justice, and Accountability in Po-
stsocialist Europe, Princeton (N.J.), 1997, 104-105, 155. Vrijedi takoer
upozoriti da su prema ovome kriteriju drave-sljednice Jugoslavije naj-
slinije Rusiji, gdje takoer nije bilo stvarnoga pokuaja de-komunizaci-
je. Pitanja koje se iz ovakve slike mogu izvui (prije svega ona o kreativ-
nom sudjelovanju domae populacije u izgradnji socijalizma) ostavljam
za neku drugu prigodu.
80) To su, uglavnom, ciljevi de-komunizacije kako ih predoava Lavinia
STAN, Te Vanishing Truth? Politics and Memory in Post-Communist
Europe, East European Quarterly XL(4)/2006, 383.
nima). Takav je postupak onda trebao biti okonan u kla-
sinoj sudbenoj proceduri protiv onih za koje bi se mogla
dokazati stvarna krivnja, te bi tako oblikovanjem osvetni-
ke pravde drutvo moglo proi kroz ritual moralne katar-
ze i ienja. Vanost i uinak takvih poteza antropolog J.
Borneman sumira u slijedee etiri toke:
1. pojedineva odgovornost za postupke, mjerena moral-
nim i zakonskim normama, ima sredinje znaenje u de-
niciji demokratske drave, za razliku od starih monarhija i
modernih diktatura, u kojima se osobna odgovornost us-
postavlja prema mjerilima sredinje vlasti;
2. takva se odgovornost pojedinca, dijelom, uspostavlja
kroz osvetniku pravdu; rije je o ritualu u kojem se kroz
retrospekciju prolosti vlast proiuje periodikim pro-
gonom stvarnih zloporaba i greki poinjenih u centru;
3. osvetnika pravda u pravilu povezuje progon zlopora-
ba i greki sa sudbinom rtava, ime se obnavlja povjere-
nje u pravni sustav kao jednu od kljunih toki legitimaci-
je drave;
4. izostanak osvetnike pravde vodi izravno u obliko-
vanje ciklusa osvetnikoga nasilja, bilo nad rtvenim
jarcima na nutarnjoj sceni, bilo nad vanjskim neprijate-
ljima
81
.
Upravo se ovo posljednje dogodilo u svim zemljama
sljednicama bive Jugoslavije ciklusom zaetim stvar-
no u Srbiji (u kojoj je strategija vladajue elite vodila iz
81) BORNEMAN, o.c., 144-145. Palijativne simbolike mjere koje su po-
duzele hrvatske vlasti, dajui pravo na novano obeteenje (hrvatskim)
politikim rtvama i (nedosljedno) restituirajui otetu imovinu, a bez
utvrivanja krivnje, samo su dodavale gorivo vatri osvetnikoga nasilja
im su rtve denirane kao hrvatske bilo je jasno da krivci ne mogu
biti drugi do Srbi.
totalitarizma u uspostavu autoritarnoga reima S. Mi-
loevia, i u kojoj se ne-konsolidirana demokracija
uspostavlja tek od 2000. godine) osvetniko nasilje
bilo je usmjereno gotovo iskljuivo spram pripadni-
ka drugih nacija. Svi grijesi komunistikoga totalita-
rizma natovareni su na plea vanoga drugog, to je
starim elitama (poglavito u Sloveniji i Hrvatskoj; zbog
posljedica rata i meunarodnoga protektorata, stanje
u BiH je mnogo sloenije) dalo ansu da konsolidira-
ju svoje drutvene pozicije i transformiraju se u ugled-
ne politiare, gospodarstvenike i intelektualce. Strah
od ispitivanja prolosti, meutim, jo uvijek postoji i
on se jasno razabire u diskurzivnim strategijama, ilu-
striranim primjerom stvaranja javne slike o F. Tuma-
nu nakon 2000. godine.
Uinak izostanka uspostavljanja osvetnike pravde i pri-
bjegavanja osvetnikome nasilju jasno je danas vidljiv
u retrospekciji ratnih zbivanja od 1991. do 1995. godine
(samo je u atmosferi osvetnikoga nasilja mogla biti roe-
na teza da u obrambenome ratu ne moe biti poinjen zlo-
in). Pokuaj, pak, da se to nadoknadi uspostavom Me-
unarodnoga suda za bivu Jugoslaviju u den Haagu, ali i
procesi pred domaim sudovima protiv onih koji su u ratu
poinili zloine, ostat e nedoreeni izvor novih frustraci-
ja sve dok se konano sustavno ne uhvatimo u kotac sa
svim elementima nae komunistike prolosti. Tek na-
kon to se, makar i u nekoliko simbolinih sluajeva, utvr-
di odgovornost za ono to se dogaalo od 1944. do 1990.
godine, bit e mogue uspostaviti povjerenje u pravni po-
redak i dravu, koja moe i sebe samu istiti, i to upravo
time to je u stanju suditi za stvarne zloine poinjene u
posljednjem ratu.
Du. MInov AtIt (Svirvo, 1,,.), Zvoo z vo-
viirsr zos:i HAZU u Zovu / Hvv:si s:uoiii
Svruciiis: u Zovrnu.
Uvod
A
us:uouonusn ouvntI)n 18;8. zn:vIn
je u Sarajevu oko 30.000 stanovnika. Premda je
prvi popis stanovnitva u austrougarskom periodu
iz 1879. godine pokazao da grad ima 21.377 stanovnika, ve-
ina istraivaa se slae da taj broj nije realan jer su mnogi
graani popisivaima davali krive podatke iz raznih razlo-
ga. Bilo kako bilo, prema posljednjem austrougarskom po-
pisu iz 1910. godine Sarajevo je imalo 51.919 itelja, ali je
njegova nacionalna i vjerska struktura bila potpuno izmi-
jenjena velikim brojem doseljenika. Njemaki je 1910. bio
maternji jezik vie od 5.000 ljudi, eki vie od 1.700, ma-
arski gotovo 1.400, a panjolskim (sefardskim) govorilo je
gotovo 5.000 sarajevskih idova.
Iako ne treba podcijeniti ono to je osmanska uprava ura-
dila u Sarajevu, posebno otkako su uvoenjem Vilajetskog
ustava 1865. organizirani Vilajetska vlada i drugi upravni
organi, nema sumnje da je pred novim vlastodrcima bio
veliki posao dovoenja Sarajeva u red modernih evropskih
gradova. Prekretnicu je predstavljao veliki poar u Sarajevu
8. augusta 1879., koji je unitio 304 kue, 434 duana i 135
drugih zgrada u 36 ulica. teta je procijenjena na 23 miliona
forinti. Stotine ljudi su preko nai pale na prosjaki tap.
1
To je bio povod da se proglasi Graevni red za Sarajevo i
ostale gradove u maju 1880. godine, pri emu su sve nove
1) Hamdija Kreevljakovi: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave,
Sarajevo 1969.
udo nevieno:
uvoenje tramvaja u Sarajevu
Iako je Austro-Ugarska dola u BiH kao okupator, emu se domae
stanovnitvo, prvenstveno bonjako, estoko suprostavilo, ona je ostala
upamena po onome ta je uradila i izgradila u BiH za 40 godina svoje
vladavine za razliku od oslobodilaca iz tri rata u 20. stoljeu, koji e
vjeno ostati upameni po ubijanju i onome to su sruili. Zato i danas,
uprkos ogromnim ratnim razaranjima u vremenima nakon odlaska
Austro-Ugarske, jo uvijek uivamo u plodovima njenog rada. Samo je
pitanje da li nam to neto govori o kvalitetima njene uprave, ili o onima
koji su doli nakon njenog odlaska
Fedad Forto
Nsor nis:ovioovriior uoivor su ooriivir vriir :rrr ovZv, cii, v:ovi, voii:i... u
oruis:ico vviirrr i :rrr vrzr z nis:oviiu voicoo vovr:. Pvi:or sr vvrcrs:o znovviiio
uioou rioo covir i iroovo rirs:o u nis:oviii. Ovi vo z:o vvros:vii vousi r sro vro-
s:vuciir oooui vrzin z uvourir :vrvi u Svirvo, oii ir vos:o iro oo iroovin sirnoi,
roo, oiio ir rooucr, vviz o su vriir vvorirr viurr ocir onicin iiuoi, o su si oiroovi i
vvoiroovi oiroii vriir vvorirr oir su sr znivir oo iin i o su ir :r vvorirr vvizivr.
gradnje bile osloboene poreza na 30 godina, a one koje
budu pregraivane na pet do 15 godina. Tada poinje veliki
period u izgradnji grada s ciljem da se obnovi ono to je po-
ar unitio i zadovolje potrebe uprave i stanovnitva.
2
Sarajevo je bilo organizirano kao opina u kojoj je Zastup-
stvo samostalno obavljalo razne opinske poslove i uprav-
ljalo opinskom imovinom. Grad je bio podijeljen u sedam
rejona, koji su uglavnom obuhvatali teritorij predokupacij-
skog Sarajeva. Opinu grada Sarajeva predstavljali su Op-
insko zastupstvo sa 27 zastupnika, Gradsko poglavarstvo
kao izvrni organ Opine i kotarski muhtari, kao izvrni
organi svaki u svom kotaru. Naelnika, podnaelnika i tre-
inu zastupnika postavljala je Zemaljska vlada, a ostali su
birani na izborima na kojima je birako pravo ogranieno
visokim cenzusom. To pokazuju i prvi izbori 1884. godi-
ne kada je birako pravo imalo samo 1.106 biraa, a glasa-
lo je njih 839. Vanu ulogu u vrenju vlasti u gradu imao
je vladin povjerenik za zemaljski glavni grad Sarajevo, iji
je ured poeo s radom u januaru 1884. godine nakon uki-
danja dotadanjeg Ravnateljstva redarstva. Meu glavne
kompetencije vladinog povjerenika spadao je nadzor nad
radom Gradskog zastupstva, bio je njegova veza sa Zemalj-
skom vladom i vrio je policijsku slubu u gradu. Koliku je
vanost imala dunost vladinog povjerenika govori i to
da do kraja austrougarske vladavine nijedan domai ovjek
nije postavljen na tu funkciju.
Da bi se zaokruila slika o upravi u BiH u vrijeme uvoenja
tramvaja u Sarajevu, trebalo bi u par rijei podsjetiti da je
to vrijeme kada zemljom upravlja zajedniki austrougarski
ministar nansija Benjamin Kallay. Ne ulazei ovom pri-
likom u politiku ocjenu njegovog reima, treba naglasi-
ti da je Kallay u sklopu svojih napora da BiH izolira od su-
sjednih Srbije i Hrvatske nastojao da u BiH podigne ivotni
standard i opi kulturni nivo kako bi susjedne zemlje ui-
nio manje atraktivnim za njihove sunarodnike u BiH. Zato
je vrijeme njegove uprave obiljeeno i nekim spektakular-
nim poduhvatima i gradnjama kakve nisu zabiljeene u su-
sjedstvu u to vrijeme, te bi uvoenje tramvaja trebalo sta-
viti u taj kontekst.
* * *
Razvoj gradova u doba industralizacije nametao je potre-
bu reguliranja saobraajnog sistema u gradovima. U vre-
menu nakon 1800. godine, dok je konj jo bio jedini izvor
pogonske energije koja se mogla koristiti za prijevoz, neki
gradovi Evrope i Amerike toliko su se proirili da se poja-
vila potreba za organiziranim sistemom javnog prijevoza.
Upotreba autobusa sa konjskom zapregom, kao logian ra-
zvoj dilianse, izgledala je logino, ali je loe stanje grad-
skih ulica uinilo ovaj tip kola neudobnim. Zato su prve ve-
like saobraajne mree koristile tramvaje sa konjskom vu-
om. Prva linija konjskog tramvaja otvorena je u New
2) Hamdija Kreevljakovi: Sarajevo...
Yorku 1832. godine. U ovom gradu pojavili su se i prvi
tramvaji na parni pogon. Evropa je znatno kasnila. Prva
mrea zaprenih tramvaja uspostavljena je tek 1860. godi-
ne, a parni tramvaji pojavili su se 1872. Ipak, parni tramvaji
su dosta brzo naputeni zbog zagaivanja, te je pronalazak
elektrinog tramvaja 1881. godine, koji pripada Berli-
nu, imao odluujui znaaj za razvoj gradskog prijevoza.
Zalaz tramvaja kao gradskog prijevoznog sredstva poi-
nje u vremenu nakon Drugog svjetskog rata, kada uprave
mnogih gradova donose odluke o njihovom ukidanju kako
bi izbjegle trokove ponovnog opremanja.
3
Sarajevo tu predstavlja izuzetak. U njemu su tramvaji jo
uvijek kima gradskog prijevoza, prevozei na hiljade lju-
di svakoga dana.
* * *
Sarajevo je 1882. spojeno eljeznicom sa Bosanskim Bro-
dom i tako je ulo u meunarodni promet. Problem je me-
utim nastao zbog toga to je eljezniki kolodvor bio uda-
ljen tri kilometra od centra grada te se postavljalo pitanje
prijevoza ljudi i roba sa kolodvora do grada. Rjeenje je na-
eno u uvoenju konjskog tramvaja 1884. godine.
Uvoenje konjskog tramvaja
Pred uvoenje tramvaja trebalo je uvesti bar malo reda u
gradski saobraaj. Tako je jedna od prvih saobraajnih si-
gnalizacija u gradu postavljena na Latinskoj upriji. Tvorac
te table za signaliziranje bio je bravar Dietz, a uputstvo po
kojem se prolazei imaju ravnati izdalo je samo Vladi-
no povjerenstvo za Sarajevo. Spravom je upravljao straar,
a prestupi su se kanjavali prema Zakonu za cestovnu po-
liciju.
Kada tabla stoji ravno sa parmakom uprije moe se na
upriju slobodno voziti ili iz Careve ili iz Franje Josipa uli-
ce. Od one strane sa koje se vidi crvena strana table zabra-
njeno je voziti se na upriju. Kola moraju na toj strani tako
dugo stajati, dok ne progju preko uprije kola, koja dolaze
sa druge strane i dok se ne pomakne tabla u poloaj ravan
sa parmacima. Na upriju se moe voziti sa one strane, ko-
joj je okrenuta bijela strana table. U nono doba izvagjae
se ovo signaliziranje fenjerom, koji je umetnut u spravu i to
onim istim nainom, koji je propisan za dnevno doba.
4

Vlada je preko svog slubenog glasila tokom te 1884. godi-
ne upoznavala javnost sa tokom radova, kojima su rukovo-
dili graevinski savjetnik Ballif i inspicient gradnje ine-
njer Graevinskog odjeljenja Zemaljske vlade Mehanovi.
Gradnja konjskog tramvaja poela je 27. augusta, a to-
3) Ilustrovana enciklopedija Maine, Beograd 1984.
4) Sarajevski list, br. 57 od 23. maja 1884.
kom septembra radilo se u veliko. Preko Koevskog po-
toka se za potrebe tramvaja gradio novi eljezni most; kod
garnizonske bolnice, gdje se cesta sputa strmenito, bilo je
potrebno spustiti teren za jedan metar, u Rudolfovoj ulici
(danas trosmajerova) gradila se remiza za konje, u Ferha-
diji kolodvor za vagone, a cesta preko Koeva, kraj bolnice,
bila je zatvorena za promet kola zbog prokopavanja puta
i gradnje nasipa. Planirano je da se konjski tramvaj otvori
15. novembra.
5
Uprkos tome to je tokom oktobra vrijeme bilo kiljivo,
eljezne udlage (ine) bile su ve postavljene od sarajev-
skog kolodvora do vojnikog logora. Most preko Koev-
skog potoka bio je gotov u donjem dijelu, te je na gornji dio
trebalo jo staviti eljeznu konstrukciju. Zgrade za kolod-
vor u Ferhadiji bile su pod krovom te se inilo da e do
otvaranja doi kako je i ranije najavljeno 15. novembra.
6

Poetkom novembra lokomotiva je ve ila do Vojnike
bolnice, a stigli su i eljezni dijelovi za most koji se tu gra-
dio. Meutim, ve je dolo do pomjeranja roka za zvanino
otvaranje konjskog tramvaja za 23. novembra.
7
Ni taj datum nije uao u povijest Sarajeva, nego 1. januara
1885. godine, kada je u 10 sati prije podne zvanino po-
eo sa radom sarajevski tramvaj. Sva etiri kola za osobni
promet stajala su pred stanicom u Ferhadiji, a pred njima
su se okupili zemaljski poglavar Apel, civilni adlatus Ni-
koli, podmaral Buvard, generali Haas i Arlow, pred-
stojnici Zemaljske vlade i Gradsko poglavarstvo. Cije-
la ova svita je zatim sjela u kola i za 13 minuta odvezla se
do gradskog kolodvora glatko isto neujno kao na dlanu.
Drutvo je nakon kratkog zadravanja ponovo sjelo u kola
i za 15 minuta vratilo se isto tako lijepo i glatko nazad do
stanice u Ferhadiji. Gradonaelnik Fadilpai nije zabora-
vio kome treba zahvaliti na ovom vidljivom znaku blago-
volenja za grad i njegov napredak, te je od Appela zatraio
da prenese posebne izraze zahvalnosti ministru Kalaju.
Odmah nakon otvaranja otpoeo je promet, a kako to uvi-
jek biva pri svakoj novini, posebno u Sarajevu, veliki broj
ljudi vozio se tramvajem tamo amo.
8
Prva kola mogla su primiti 28 putnika. Koija prvog
tramvaja zvao se Johan Hanke, koji je bijelim konjem po-
vezao tramvajska kola. Konji su morali biti lijepi. Jedan
konj bio je dovoljan za vuu, a nakon dvije vonje zamjenji-
vao ga je drugi. Zvono je oglaavalo polazak, a bila je i si-
rena za pjeake. Tramvajska karta bila je tamnocrvene boje
i bila je ispisana bosanskim, njemakim i turskim jezikom.
Za ovu priliku brzu polku Sarajevski tramvaj kompo-
nirao je muziar S. Bosiljevac.
9

5) Sarajevski list, br. 101 od 7. septembra 1884.
6) Sarajevski list, br. 118 od 17. oktobra 1884. godine
7) Sarajevski list, br. 124 od 5. novembra 1884.
8) Sarajevski list, br. 1 od 4. januara 1885.
9) Anelko Prstojevi: Zaboravljeno Sarajevo, Sarajevo 1992.
Kolodvor u Ferhadiji otvoren je mjesec dana kasnije pod
nazivom Gradski kolodvor kako bi se razlikovao od
Kolodvora bosanske eljeznice. Na njemu je strankama
izdavana sva roba koja je prispjevala u Sarajevo, osim uglja,
drva za grau i ogrjev, opeke, kamenja, eksplozivnih i za-
paljivih materija. Isto tako, na njemu se preuzimala roba za
izvoz u svim pravcima u zemlji i inozemstvu. Radi olaka-
nja prometa, zadueno je drutvo J. B. Schmarda, Rotter i
Perschitz da na zahtjev stranaka, u daljini od jednog kilo-
metra, dovoze i razvoze robu sa Gradskog kolodvora. Ure-
dovni sati na Gradskom kolodvoru bili su isti kao na Ko-
lodvoru bosanske eljeznice.
10
Sve u svemu, graevni ka-
pital ovog tramvaja iznosio je 75.912 forinti, a sakupljen je
dionicama od kojih je zemaljska uprava preuzela 60.912 fo-
rinti, a privatnici 15.000 forinti.
11

Gradska uprava i uvoenje tramvaja
Bez obzira na svoj sastav, nain izbora i ingerencije, sara-
jevska gradska opina nije eljela da bude potpuno isklju-
ena iz posla oko uvoenja tramvaja. Grad je, u okviru svo-
je nadlenosti, dao doprinos u smislu ureenja ulica i zgra-
da te pomogao u gradnji mostova, a zastupnici su grad-
skom poglavarstvu postavljali itav niz neugodnih pitanja
vezanih za ovaj projekat.
Reagirajui na novinske vijesti o uvoenju tramvaja te na
formiranje posebne komisije u Gradskom zastupstvu po-
vodom izgradnje tramvaja, zastupnik Heinrich Lowy pod-
nio je interpelaciju gradonaelniku Mustajbegu Fadilpai-
u, traei da izvijesti kako stoje stvari u vezi sa tramvajem,
jer ne bi rad bio, da se u tom pravcu ta uini bez zna-
nja zastupstva. Premda, prema miljenju gradonaelnika,
ta stvar u tom trenutku nije bila dovoljno sazrela, obeao
je da nee propustiti da obavjetava opinsko zastupstvo,
koje e u tom predmetu svakako imati sudjelovati.
12

Za pitanje ureenja Skenderije ulice i sokaka sa obje stra-
ne Koevskog potoka bio je osnovan poseban odbor, koji je
razmotrio stvar na licu mjesta i predloio Opinskom za-
stupstvu nacrte uz prijedlog da se za Skenderiju ustano-
vi irina od 11,25 metara (tj. da bude ulica I klase), a za so-
kake irina od devet metara (II klase). Cilj je bio da se po-
stigne ravna linija od Miljacke do Alipaine uprije te od
Alipaine uprije na gore. Neto drugaije miljenje ima-
li su zastupnici Esad ef. Kulovi i Uuplija, koji su smatra-
li da je za Skenderiju dovoljna irina od devet metara. Gla-
sanjem sa 8:6, meutim, prihvaen je prijedlog odbora. Na
istoj sjednici je zastupnik Mehaga Imirija zatraio da se
Gradsko poglavarstvo pozove da prijeko potrebna obani-
ja uprija, koja je bila u veoma tronom pa ak i pogibelj-
10) Sarajevski list, br. 8 od 25. januara 1885.
11) Izvjetaj o upravi za Bosnu i Hercegovinu 1906., Zagreb 1906.
12) Sarajevski list, br. 69 od 25. juna 1884.
nom stanju, ponovo izgradi, tako da bude iroka osam me-
tara (est metara za kola i po jedan metar sa svake strane za
pjeake). Dalje je zatraio od Poglavarstva da odmah izradi
potrebne planove i trokovnike te raspie drabu za izvo-
enje radova. Vie opinskih zastupnika je ivo poduprlo
ovaj prijedlog, te je jednoglasno prihvaen.
13

Uvoenje tramvaja pretpostavljalo je radove koji su uzro-
kovali oteenja sarajevskih ulica te je ve spominjani za-
stupnik Lowy podnio interpelaciju gradonaelniku pitajui
ga ta namjerava uiniti da se cesta koja vodi do kolodvo-
ra popravi, a posebno da se pospe ljunkom. Odgovoreno
mu je da je ljunak ve dopremljen na cestu i da je posipa-
nje ceste ve zapoeto u Donjim histema, a da e itava ce-
sta biti popravljena kada se dovri Alipaina uprija i tram-
vajske linije.
14

Opinski zastupnik Pero Kraljevi je na sjednici od 21. no-
vembra 1884. podnio interpelaciju gradonaelniku da Op-
inskom zastupstvu kae da li je, te ako jest koliko je grad-
ska opina doprinijela za gradnju nove eljezne Alipaine
uprije, kao i da li je novi most dovoljno vrst. Fadilpai
je odgovorio da je, u sporazumu sa vladinim povjerenikom
za grad Sarajevo, sa tramvajskim poduzetnitvom ugovo-
rio, odnosno dozvolio mu da obori staru upriju i sagra-
di novu, eljeznu, a da opina sa svoje strane da sumu od
2.000 forinti za podmirenje ukupnih graevinskih troko-
va. Opina je, prema gradonaelniku, pritom dobro pro-
la jer je cijena itavog mosta blizu 4.000 forinti, a on je na-
stojao da sauva opinske interese. Fadilpai je dalje na-
veo da je gradnja mosta izvedena vrlo solidno pod nadzo-
rom vjetih ininjera i pod upravom graevinskog savjetni-
ka Zemaljske vlade.
15

Nakon uvoenja tramvaja, vladin povjerenik za Sarajevo
Kosta Hormann je 5. januara 1885. godine izdao naredbu
kojom, s ciljem da se ne ometa redovan saobraaj tramvaja
i da se sprijee nesree, zabranjuje jahanje i gonjenje konja
po tramvajskoj napravi. Prekriocima ove naredbe prijeti-
le su novane i zatvorske kazne. Iritiran ovom naredbom,
te plaei se da bi se vremenom i pjeacima moglo zabrani-
ti hodanje po tramvajskoj pruzi, zastupnik Heinrich Lowy
je na sjednici od 20. januara pitao gradonaelnika da li je sa
tramvajskim drutvom sklopljen ugovor da se zatiti pravo
opine i na onaj dio ulica na kojima je postavljena tramvaj-
ska pruga. Odgovorio mu je lino povjerenik Hormann da
je on, ujedno i kao ef policije, izdao ovu zabranu to mar-
va i konji, posebno tovarni, veoma kvare ceste i to posto-
ji opasnost da bi na tramvajskoj pruzi, koja je pod ne-
povoljnim klimatikim odnoajima gragjena, konji sa-
svim pobatalili prugu. Osim toga bi se hodanjem marve
i konja po pruzi mogle dogoditi nesree. Meutim, nasta-
vio je Hormann, nema bojazni da e se ikada izdati nared-
14) Sarajevski list, br. 132 od 19. novembra 1884.
15) Sarajevski list, br. 141 od 10. decembra 1884.
ba kojom bi se pjeacima zabranilo hodanje po pruzi niti bi
takva odbredba bila osnovana. Pravo opine na itavu ce-
stu nepobitno je, tramvajsko drutvo u onom smislu u ko-
jem ga je predstavio interpelant jo nije postojalo, ali e se
takvo konstituirati najkasnije 1886. godine u smislu dogo-
vora to ih je Zemaljska vlada sklopila sa interesantima. In-
terpelantu i mnogim drugim opinskim zastupnicima po-
znat je sadraj tog dogovora, jer su ta gospoda interesantni
u tramvajskom poduzeu, zakljuio je vladin povjerenik.
16

Uvoenjem tramvaja u Sarajevo zapoeta je jedna od najiri-
tantnijih tradicija ovoga grada koja i danas uzrokuje broj-
ne nervne slomove kod njegovih stanovnika, a to je da vla-
sti i izvoai radova veoma lako iz nekog razloga raskopaju
grad, ali mnogo tee za sobom poiste nered. Zato je opin-
ski zastupnik Eduard Pleyel predloio da se cesta koja je po-
kvarena i razrovana prilikom izgradnje tramvaja opet uredi.
Zastupstvo je njegov prijedlog jednoglasno usvojilo i pozva-
lo Poglavarstvo da ve zapoeti popravak ceste ubrza.
17

Pripreme za uvoenje
elektrinog tramvaja
Ako je uvoenje konjskog tramvaja i regulacija saobraa-
ja u gradu predstavljala veliki korak naprijed za Sarajevo,
uvoenje struje i dolazak elektrinog tramvaja 10 godi-
na kasnije bilo je prava revolucija. Zbunjenoj javnosti bilo
je teko objasniti kako funkcioniraju kola bez konja, a jo
tee sam pojam elektrine energije i naina na koji se ona
proizvodi. Osim toga, u periodu pred uvoenje elektrinog
tramvaja intenzivno su ureivane i gradske ulice. Lice Sara-
jeva se mijenjalo, od uspavane kasabe postajao je moderan
grad. Staro se opiralo novom, koje je ipak krilo puteve.
Veliku kampanju za poboljanje stanja gradskih ulica i uop-
e izgleda grada vodio je u meuvremenu pokrenuti list
Bonjak. Ne ulazei dublje u problem orijentacije ovoga li-
sta, o emu je ve dovoljno pisano, treba ipak istaknuti da
je to bio list onih Bonjaka koji su, u najmanju ruku, shvati-
li u kojem vremenu ive i svim silama se zalagali za prihva-
tanje tekovina modernog doba.
Odgovarajui na tube graana, Bonjak u augustu 1893.
upozorava da kod fabrike duhana nema nikakvog tramvaja
koji bi odvezao u grad putnike koji dolaze zadnjim vozom
sa Ilide. Valja pritom imati na umu, kako je ve navedeno,
da je jedan od glavnih razloga za uvoenje tramvaja u Sa-
rajevu bilo olakanje prevoza robe i putnika sa eljeznike
stanice u grad.
esto svjetina mora gaziti blato i verati se ispod kie od
fabrike, pa ve kako je kome kua daleko. Ako se gdjekad i
16) Sarajevski list, br. 12 od 4. februara 1885.
17) Sarajevski list, br. 29 od 15. marta 1885.
tre koji jaker, na njemu jagma bude. Ne bi li dakle upra-
va tramvaja mogla udesiti, da po jedan tramvaj eka vazda
svaki vlak, kad dogje sa Ilide? Tim bi se gragjanstvu ui-
nila velika usluga, a ni tramvaju ne bi bilo na tetu.
18
Petnaest godina od austrougarske okupacije BiH, Sarajevo
je ve znatno mijenjalo svoj izgled. Grad se irio i napredo-
vao gotovo svakodnevno. Uspjesi su biljeeni u kolstvu,
zdravstvu, higijeni, vodovodu, trgovini... Meutim, izgled
gradskih ulica nije pratio te trendove. Naprotiv, to je bio
izvor nezadovoljstva njegovih graana.
Drugo su nae ceste i ulice. Neka nam bude dozvoljeno,
da se potuimo ovdje na ono, na to se cijelo nae stanov-
nitvo tui. U jeseni i proljeu, kad dogju kie, mi ne mo-
emo od blata gotovo ni maknuti iz kue, a ljeti nas ubija
silna praina. Ni jedno ni drugo ne moe sluiti na korist i
dobro, pa i to sa zdravstvenoga gledita nikako ne bi smjelo
biti, te bi se sve moralo uiniti da se to zlo odstrani.
19
Predloeni proraun grada Sarajeva za narednu 1894. go-
dinu pokazivao je viak od 3.872 forinte (270.910 forinti
ukupni dohodak i 267.038 forinti ukupni toak). Napori na
ureenju gradskih ulica, meutim, ocijenjeni su nedovolj-
nim.
Poznato je da se u svakom gradu a ne samo u Sarajevu
troi na uzdravanje cesta i puteva, dalje za rasvjetu i po-
ljepanje grada najvie novaca. No prispodabljujui troko-
ve i uspjeh u drugim gradovima i u Sarajevu, moramo na
alost izjaviti da u naem glavnom gradu troak i uspjeh ne
stoje u nikakvom razmjeru, rjeju da je troak pregolem, a
uspjeh premalen, pisao je Bonjak, posebno se alei na lo
kvalitet kamena za ceste.
20

Svi ovi problemi konano su pokrenuli i Gradski graev-
ni ured, koji je poeo pokuse sa vie vrsta kamenja te su
neke ulice najzad posipane kamenjem iz Jablanice, Hadia
i ljunkom iz Miljacke. Ti pokusi trebalo je da pokau koji
je kamen najbolji kako bi konano nestalo blata i praine sa
ulica Sarajeva.
21
Naravno, naredni preduvjet za uvoenje elektrinog tram-
vaja je struja. Prvi eksperimenti sa uvoenjem elektri-
nog svjetla izvedeni su 29. i 30. maja 1894. godine u tada
novoj koevskoj bolnici, gdje je rma Siemens i Halske
uvela ice i smjestila sprave.
22

Drugog dana pokus je izveden pred delegacijom Zemaljske
vlade u kojoj su bili poglavar zemlje baron Appel i graan-
ski doglavnik baron Kuera. I taj je pokus uspio na ope za-
dovoljstvo. Osim toga, sve zgrade u bolnici spojene su tele-
18) Bonjak, br 32 od 10. augusta 1893.
19) Bonjak, br. 50 od 14. decembra 1893.
21) Bonjak, br. 10 od 8. marta 1894.
22) Bonjak, br. 22 od 31. maja 1894.
fonom, a bolnica je telefonom spojena sa Zemaljskom vla-
dom i Beledijom.
23

Glavne pripreme za uvoenje elektrinog osvjetljenja u Sa-
rajevu veim dijelom bile su dovrene na jesen 1894. Po uli-
cama su se ve dizali stupovi, a na njima razapinjale debele
ice. Novo osvjetljenje je ocijenjeno mnogo boljim i jeftini-
jim od dotadanje rasvjete, koja je odista bila veoma alo-
sna. Ti radovi bili su povezani i sa uvoenjem elektrinog
tramvaja, koje je najavljivano za proljee, a u tom trenutku
na Appelovoj obali (danas Obala Kulina Bana) bile su po-
loene tranice.
24

Neto kasnije u elektrinoj centrali na Mijacki, u strojar-
nici, ve je bila montirana jedna od glavnih makina, a u
toku je bilo montiranje kazana i parne makine. Graan-
stvo je upoznavano da e hele motka, to e drati oblu-
nu lampu, trebati ujedno da poslui i za to, da se na nju
smjesti elektrini vod za eljeznicu, i u to ime nainjeni su
neki varijanti.
Na obali jamano e se upotrijebiti uredba sa iaranim ko-
vanim elektirnim dralom i obluna lampa, koja visi na
naroitoj palici. Za ostalu prugu eljeznice u Hisetama, e-
malui i ak do bosanskog kolodvora objesie se eljezni-
ka ica na poprijeko preko ulice razapete ice. Monterski
radovi za eljeznicu poinju na proljee i brzo e zavri-
ti.
25

Istovremeno je blizu obanije bila sagraena mala izlo-
ba, na kojoj su zainteresirani graani upoznavani sa onim
elektrinim spravama koje bi eljeli uvesti u kue za svoju
linu upotrebu. Uglavnom se radilo o raznim vrstama lam-
pi i lustera.
26

udo nevieno
Bilo je to u srijedu i etvrtak, 3. i 4. aprila 1895. godine,
kada su po prvi put, eksperimentalno, upaljeni prvi elek-
trini fenjeri u Koevskoj ulici, emalui do Ferhadije, Ku-
lovia i ekrnici ulici. Eksperiment je ostavio veliki utisak,
jer su pored elektrinih sijalica petrolejski fenjeri tinja-
li kao kangjela. Graevinski direktor Stix i vladin savjet-
nik Passini bili su potpuno zadovoljni ovim prvim poku-
ajem.
27

Prije zvaninog otvaranja elektrinog tramvaja, uspje-
no su obavljene probne vonje svih vagona. Tim vonjama
upravljala su dva ininjera rme Siemens & Halske, koja je
23) Bonjak, br. 23. od 7. juna 1894.
24) Bonjak, br. 46 od 15. novembra 1894.
27) Sarajevski list, br. 42 od 7. aprila 1895.
u Sarajevu sagradila cijelu elektrinu ustanovu.
28
Pokusi-
ma su prisustvovali i graevni direktor Stix, savjetnik Pa-
ssini i direktor bosnanskohercegovakih dravnih eljezni-
ca Schnack.
29

U meuvremenu je Gradsko zastupnitvo na sjednici 29.
aprila izvijeteno da e se 1. juna otvoriti elektrini tramvaj
i na pruzi izmeu gradskog i bosanskog kolodvora te da e
stupiti na snagu novi red vonje. Zastupnitvo je, takoer,
primilo k znanju da e prometnu upravu preuzeti Promet-
na direkcija bh. dravnih eljeznica.
30

Uz odobrenje Zajednikog ministarstva, otvorena je 1.
maja 1895. godine novosagraena pruga elektrinog
tramvaja u duini od 1,8 kilometara na relaciji Fabri-
ka duhana Latinska uprija. Na pruzi Kolodvor-Grad-
ski kolodvor jo neko vrijeme zadran je promet konjskim
tramvajem. Na poetku se od krajnjih stanica saobraaj od-
vijao od 06,00 do 22,20 sati i to u intervalu od svakih 20
minuta za kola za prijevoz putnika. Za upravu nad elek-
trinim tramvajem postavljena je 1. maja Direkcija bh. dr-
avnih eljeznica. Brzina elektrinog tramvaja iznosila je
oko 25 kilometara na sat. Od Latinske uprije do Fabri-
ke duhana, sa zastajanjem od kasine, obanije i Skenderije,
tramvaj je iao za sedam minuta, a samo se neto uje kad
vozi. Vagone, koji su bili neto iri nego za konjski tram-
vaj, izradila je rma Wietzer iz Graca i imali su elektrino
osvjetljenje za nonu vonju.
Prvi dan rada elektrinog tramvaja zabiljeen je promet
od 2.428 osoba. Jedan vagon vozio se od jutra do mraka
na veliko zadovoljstvo i uenje, posebno domae publi-
ke, koja se hrpimice vozila tramvajem.
31
tavie, Appelova
obala bila je puna radoznala svijeta koji je gledao to udo
nevieno.
32

A kad ono dojurie po eljeznim tranicama kola bez ko-
nja, a sjajna i velika, sve se zagledalo u tu udnovatu lijepu
neman i stalo aptati: ta sve ovjek ne izmisli!.
33

Trokove preureenja za elektrini promet u iznosu od
104.863,76 forinti podmirila je gradska opina.
34

Mjesec dana kasnije, kako je i najavljeno, otvorena je za
promet i pruga Katolika crkva Kolodvor. Tramvaj je na
ovoj realaciji takoer saobraao izmeu 06,00 i 22,20 sati,
sa po 32 vonje dnevno u svakom pravcu. Time je pru-
ga elektrinog tramvaja dobila tri pojasa: Katolika cr-
kva Fabrika duhana, Fabrika duhana Latinska u-
28) Sarajevski list, br. 53 od 3. maja 1895.
29) Bonjak, br. 18. od 2. maja 1895.
30) Bonjak, br. 19. od 9. maja 1895.
31) Sarajevski list, br. 49 od 24. aprila i Sarajevski list, br. 53 od 3. maja
1895.
32) Bonjak, br. 18. od 2. maja 1895.
33) Nada, br. 12 od 15. juna 1895.
34) Izvjetaj o upravi Bosne i Hercegovine 1906.
prija i Fabrika duhana Kolodvor. Cijena pojedinane
karte u svakom pojasu bila je 10 helera, a popusti su davani
za pretplatne karte za 24 vonje u jednom pojasu, kao i za
ake mjesene karte.
35
Kada su se stvari malo slegle, Bonjak je na naslovnoj
strani objavio veliki tekst Dragutina Hofbauera Elektri-
ni tramway, u kojem se potanko objanjava princip rada
i ukazuje na prednosti novog gradskog prijevoznog sred-
stva. Ovaj tekst izvrsno prikazuje nizak nivo znanja tada-
njih stanovnika Sarajeva i BiH, kao i to kakvu je revoluciju
u njihovim ivotima i shvatanjima moralo izazvati uvoe-
nje struje i elektrinog tramvaja.
Prema autoru teksta, Sarajevo je, osim ostalih novotarija,
dobilo i kola koja se na prvi pogled sama kreu.
I jest zaista udnovato, kad pogleda kola, velika kao seo-
ska kuica, kreu se naprijed dosta brzo, a nigdje ne vidi
ni konja ni pare, koja bi ih pokretala. Neudim se seljaku,
kada pred takova kola stane i od uda zine, poto ni mnogi
eherlija ne zna, kako je to mogue, a ima dosta prilike, da
svata vidi i naui, ako samo hoe.
Hofbauer objanjava da se struja vodi iz tvornice elektri-
ne ispod zemlje tako zvanim kabelom ili nad zemljom po
bakrenoj ici, koja je napeta nad stupovima, kao i brzojav-
na ica. Na krovu kola je elini obru. Taj obru sklie po
ici i vodi elektrinu po kola. Tu je posebna sprava koja se
zove motor ili pokreta...
Piui o prednostima koje elektrini tramvaj ima nad konj-
skim, Hofbauer istie da su konji skupe ivotinje koje tre-
ba dobro hraniti i kada rade i kada ne rade, dok elek-
trini tramvaj ne proizvodi nikakav troak kada ne radi.
Osim toga, kod konjskog tramvaja stalno je prisutna mo-
gunost nesrea jer se konji u gradu mogu poplaiti i iza-
zvati prevrtanje kola. Elektrini tramvaj se mnogo bre
kree te se uz isti troak moe prevesti mnogo vie ljudi. Za
razliku od tramvaja na parni pogon, to su uveli neki gra-
dovi u Evropi, elektrini tramvaj ne predstavlja zagaiva-
a gradskog zraka i ne postoji rizik od nesrea uzrokova-
nih eksplozijom parnog kotla. Tamo gdje se uvodi elektri-
ni tramvaj, o istom troku se moe dobiti elektrina svje-
tlost koja nam u noi svijetli kao sunce po danu, i koja
nam najvie prilika daje, da razmiljamo o velikim tajnama
prirodnih sila.
Prema svemu tome vidimo, kolika je neprocjenjiva dobit
za na glavni grad, koji imade tako lijepu rasvjetu i tako
udesno prometno sredstvo i ba tim su mnogi gradovi i
izvan nae domovine zaostali za naom prijestonicom.
Budimo dakle s tom steevinom ponosni i zahvalni onima,
koji su nam taj darak namijenili.
36

36) Bonjak, br. 28 od 11. jula 1895.
Meutim, svi planovi vezani za uvoenje elektrinog tram-
vaja nisu se ostvarili na vrijeme. Tako je Gradsko poglavar-
stvo moralo izvijestiti Gradsko zastupstvo na sjednici 17.
juna 1895. da teretni vozovi iz Bosanskog za Gradski ko-
lodvor jo nisu vozili jer za to potrebni strojevi jo nisu
pristigli.
37

Osim toga, interes za vonju tramvajem premaivao je ka-
pacitet mjesta u vagonima, posebno kada su graani u ve-
em broju ili na Ilidu, koja je tada postajala veliko izleti-
te, naroito otkako je povezana eljeznicom sa gradom,
odnosno eljeznikim kolodvorom, 1890. godine. Problem
je bio u tome to su do Fabrike duhana vozila obino samo
jedna tramvajska kola, te je dolazilo do velike guve i mno-
gi nisu mogli dobiti mjesto. Zato je Direkciji bh. eljeznica
upuen zahtjev da u takve dane stavi na raspolaganje vie
kola.
38

Bilo je tu i drugih problema. Elektrini vagoni su ima-
li dva odjeljenja, za puae i manje za nepuae. Ovi
manji su neko vrijeme bili namijenjeni enama, ali se od
toga odustalo jer se to podvajanje pokazalo nepraktinim.
Odredbe su nalagale kako trebaju biti odjeveni kondukte-
ri i da ne smiju zaudarati. Nije u pitanju bio samo alkohol,
jer je putnike muio i bijeli luk, te su gradske vlasti naloi-
li gradskim eljezniarima da vie ne smiju jesti bijeli luk.
Vozaima i kondukterima koji bi smrdili na bijeli luk
prijetile su kazne kao da su bili pijani.
39

Uprkos svemu, austrougarske vlasti su uvoenje elektri-
nog osvjetljenja i tramvaja mogle isticati kao jednu od svo-
jih najveih zasluga za razvoj glavnog grada okupiranih ze-
malja. Zemaljski poglavar barun Appel iskoristio je svea-
nost inauguracije novog Gradskog zastupnitva u novoj
gradskoj vijenici, kojom prilikom je zakletvu za gradona-
elnika poloio Mehmed beg Kapetanovi, da meu osta-
lim uspjesima dovrenje divne vijenice i gradske trni-
ce istakne i uvoenje elektrinog osvjetljenja i elektrine
eljeznice, tvorbe na kojoj bi nam mnogi stari veliki gra-
dovi zavidjeti mogli.
40

Iako nije direktno spominjao uvoenje struje i tramvaja, u
slinom tonu zvue i rijei samog cara Franje Josipa izre-
ene nakon to je obiao bh. izlobu u okviru Milenijske
izlobe u Budimpeti 1896. godine.
Veoma lijepo, veoma lijepo! Osobito Vam zahvaljujem,
to ste u ovakoj udivljenja vrijednoj izlobi prikazali za-
udan razvitak Bosne i Hercegovine, rekao je car dok se
opratao od Kallaya i ostale pratnje.
41

37) Bonjak, br. 28 od 11. jula 1895.
38) Bonjak, br. 36 od 5. septembra 1895.
39) Anelko Prstojevi: Zaboravljeno Sarajevo.
40) Sarajevski list, br. 49 od 24. aprila 1896.
41) Sarajevski list, br. 56. od 10. maja 1896.
Tramvaj prelazi
u vlasnitvo grada
Malo po malo, elektrini tramvaj je postajao dio gradske
svakodnevnice. Ve u septembru 1896. godine tramva-
jem se vozilo 83.780 osoba i otpremljeno teretnim vagoni-
ma 300.600 kilograma robe. To je rezultiralo prihodom od
5.152 forinte. Od 1. januara do kraja septembra 1896. godi-
ne tramvajem se vozilo ukupno 653.164 osobe i otpremlje-
no 2.269.700 kilograma razne robe, to je rezultiralo priho-
dom od 47.387 forinti. U istom periodu prethodne godine
ostvaren je prihod od 42.231 forintu, to znai da je dolo
do poveanja prihoda za 5.156 forinti.
42
Neto manji promet zabiljeen je u novembru iste godine,
79.101 osoba i 2.913 tona robe, a prihod je iznosio 5.519 fo-
rinti. Sve u svemu, od 1. januara do kraja novembra 1896.
godine tramvajem se vozilo 811.992 osoba te prevezeno
28.264 tona robe. Ostvaren je prihod od 59.027 forinti, od-
nosno za 6.816 forinti vie u odnosi na isti period prethod-
ne godine, iz ega se vidi kako je prijevoz tramvajem sve
vie koriten.
43

Zima je vjerovatno razlog odreenog pada prometa tram-
vajem. Tako je u martu 1897. zabiljeeno 76.363 putnika i
2.790 tona robe, uz ostvareni prihod od 4.726 forinti. U pr-
vom kvartalu 1897. zabiljeeno je 216.893 putnika i 7.297
tona robe, uz ostvareni prihod od 13.891 forintu.
44

* * *
Veliki trenutak za Sarajevo bila je predaja uprave nad
elektrinim tramvajem Gradskoj opini, te je tram-
vaj od tada u stalnom vlasnitvu grada, odnosno da-
nas Kantona Sarajevo. Predaja tramvaja predstavljena je
kao dar koji je zajedniki ministar nansija, odnosno stvar-
ni upravitelj BiH Benjamin Kallay darivao kako bi Gradska
opina mogla ispuniti one dunosti koje iziskuje napredak
glavnog grada. Kallay je u sporazumu sa Zemaljskom vla-
dom darovao prvobitnu prugu tramvaja od Katolike pr-
vostolne crkve do eljeznike stanice, koja je bila vlasnitvo
erara. Osim toga, darovao je Gradskoj opini isti prihod
od tramvaja za godine 1895. i 1896. u iznosu od 70.000 fo-
rinti. To je bio razlog da Gradsko zastupstvo 1. marta 1897.
odri vanrednu sjednicu na kojoj je proitan taj Vladin ot-
pis. Zastupstvo je odluilo da se odmah zahvali zajedni-
kom ministru nansija koji je u tom trenutku boravio u Sa-
rajevu. Zastupnici su pod vodstvom vladinog povjereni-
ka za Sarajevo Myrona vit. Zarzyckog i gradonaelni-
ka Mehmed bega Kapetanovia otili u zgradu Zemalj-
ske vlade, gdje su se zahvalili i poklonili Kallayu. Kallay je u
svom odgovoru naglasio da mu je osobito milo to je opet
mogao neto uiniti za svu Bosni i Hercegovinu, a osobito
42) Bosanska pota, br. 4 od 21 novembra 1896.
43) Bosanska pota, br. 12 od 28. januara 1897.
44) Bosanska pota, br. 46 od 22. aprila 1897.
za glavni grad Sarajevo, koji mu je prirastao uz srce i koji
lijepo nastoji, da stane u red naprednih i modernih grado-
va zapada. Novine su izvijestile da su zastupnici veoma za-
dovoljni napustili vladinu zgradu.
45

Tu nije bio kraj darivanju i olakicama Gradskoj opi-
ni za upravljanje elektrinim tramvajem i izgradnju oba-
le uz Miljacku. Na sjednici Gradskog zastupstva 23. au-
gusta 1987. Gradsko poglavarstvo je izvijestilo da je Ze-
maljska vlada dozvolila Gradskoj opini beskamatni za-
jam od 220.000 forinti za izgradnju obale uz Miljacku.
Ovaj se zajam mogao vraati onako, kako bude mo-
gue i kako e biti novca u gradskoj blagajni. Dalje
je Zemaljska vlada dala jo 15.000 forinti kao beskamat-
ni zajam za izgradnju tramvaja od Latinske uprije do
Gradske vijenice.
46
* * *
Prvi znaci lijepog vremena 1897. godine bili su signal za
poetak radova na Appelovoj obali, s ciljem da se do jese-
ni cijela obala izida kako bi tramvaj mogao voziti do grad-
ske vijenice. Tokom februara na desnoj obali Miljacke ra-
dilo se na udaranju temelja za zid, a na lijevoj su se udarale
pilotne i crpila voda. Ceh ovih radova platila su dva velika
drveta, to su se ponosito dizala na lijevoj obali Miljacke
kao svjedoci starijeh dana.
47
45) Bosanska pota, br. 25 od 2. marta 1897.
46) Bosanska pota, br. 98. od 28. augusta 1897.
47) Sarajevski list, br. 21. od 21. februara 1897.
U oktobru su radovi na izgradnji Appelove obale, od Latin-
ske uprije do Vijenice, ve toliko napredovali da je ovaj
dio obale ve bio sasvim gotov. Trebalo je jo asfaltirati sta-
zu za pjeake, poravnati cestu, namjestiti tranice i spro-
vodne motke za elektrine ice za osvjetljenje i tramvaj.
Nova Careva uprija je ve toliko bila gotova da su tih dana
vrene probe sa optereenjem mosta.
48

Radnje na lijevoj obali Miljacke su krajem novembra na-
predovali veoma brzo. Vie Latinske uprije sva je oba-
la na desnoj i lijevoj strani dozidana, te je savremenicama
pruala lijep pogled. Na desnoj strani je, takoer, zavrena
izgradnja tramvajske pruge od Latinske uprije do eher
ehajine uprije i tramvaj je mogao poeti voziti do nove
zgrade Gradske vijenice.
49
Tako je predata za promet pru-
ga od Tvornice duhana do Vijenice u duini od 2.025
metara.
50
Ostalo je jo da se naredne 1898. godine izgradi
dio pruge od Zemaljske banke do Katedrale Gornjom e-
maluom za osobni promet, a dio pruge Ferhadijom ostao
je samo za prijevoz robe.
51

Zakljuak
Eksperiment sa uvoenjem tramvaja u Sarajevo je potpu-
no uspio! O tome ne treba troiti nikakvu argumentaciju
osim konstatirati da ni danas, vie od 120 godina nakon
48) Sarajevski list, br. 125 od 22. oktobra 1897.
49) Bosanska pota, br. 136 od 25. novembra 1897.
50) Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo...
51) Hamdija Kreevljakovi, Sarajevo...
uvoenja tramvaja, gradske vlasti u Sarajevu nisu pronale
bolji nain za prijevoz putnika. Prema izvjetajima o pro-
metu tramvajem, koji su redovno objavljivani u tampi, vidi
se da je broj putnika ve poetkom 20. stoljea obilato pre-
lazio 100.000 mjeseno. Cijena uvoenja tramvaja ipak nije
bila mala. Krajem 1904. godine ukupni investirani kapital
iznosio je 317.070 kruna.
52
U tom trenutku u voznom par-
ku bile su tri elektrine lokomotive za tovarni promet, se-
dam osobnih motornih kola i osam malih kola za osob-
ni promet.
53

Susret obinog svijeta za ovim udom nevienim imao je
dramatine razmjere. Intersentan je jedan sluaj iz 1897.
godine, dodue vezan za eljeznice, koji pokazuje kakav je
nivo (ne)znanja postojao kod obinih Bosanaca. Naime, je-
dan seljak kupio je kartu III razreda za voz sa Ilide za Sara-
jevo, ali se umjesto u vagon popeo na lokomotivu i stao na
poluge od tokova, gdje ga u mraku niko nije opazio. Kad
je maina krenula i poluge se poele dizati, seljak je poeo
vikati. Ipak se nekako uhvatio rukama za kazan i spasio gla-
vu. Kad je voz stao, spustie ga s lokomotive i stavie u III
razred. Seljak je bio iz Krajine i tada se prvi put vozio na
maini.
54
52) Izvjetaj o upravi za Bosnu i Hercegovinu 1906.
53) Izvjetaj o upravi za Bosnu i Hercegovinu 1906
Ni same vlasti nisu bile sigurne kako domae stanovni-
tvo prihvata nove tekovine. Tako je pri raspravi o prora-
unu za BiH u austro-ugarskim Delegacijama 1896. mi-
nistar Kallay, na pitanje da li su razne nove tekovine pri-
kladne za Bosnu i Hercegovinu te da li one utiu na za-
dovoljstvo ili nezadovoljstvo zemlje, odgovorio da se na
to pitanje moe vrlo teko odgovoriti, odnosno da se to
ne moe konstatirati.
55

* * *
Iako je Austro-ugarska dola u BiH kao okupator, emu se
domae stanovnitvo, prvenstveno bonjako, estoko su-
prostavilo, ona je ostala upamena po onome ta je uradi-
la i izgradila u BiH za 40 godina svoje vladavine za razli-
ku od oslobodilaca iz tri rata u 20. stoljeu, koji e vjeno
ostati upameni po ubijanju i onome to su sruili. Zato i
danas, uprkos ogromnim ratnim razaranjima u vremenima
nakon odlaska Austro-ugarske, jo uvijek uivamo u plo-
dovima njenog rada. Samo je pitanje da li nam to neto go-
vori o kvalitetima njene uprave, ili o onima koji su doli na-
kon njenog odlaska?
Fvozno Fou:o, oviv, vvorrsov nis:oviir.
Uvod
P
ovirsicvir iir :rso vvinv:i:i :rzu o ir
moderna nacija izmeu ostaloga i zamiljena zajed-
nica,
1
te da je povijest europskih nacija prije kon-
struirana, nego rekonstruirana.
2
Lako bismo se mogli sloi-
ti i s tezom Ernesta Gellnera, koji je napisao da nacionali-
zam nije buenje nacija do samosvijesti: on izmilja naci-
je tamo gdje one ne postoje. On pie da se nacionalizam
lano predstavlja, izmilja umjesto da zamilja, a nacio-
nalisti temeljem izmiljotina sebe kvaliciraju istinskom
1) Benedict ANDERSON, Nacija: zamiljena zajednica, kolska knjiga,
Zagreb, 1990., 17.
2) Hagen SCHULTZE, Drava i nacija u evropskoj istoriji, Filip Vinji,
Beograd, 2002., 125.
zajednicom, dok druge diskvaliciraju kao neistinske.
3

U tom zamiljanju i izmiljanju nacija znaajnu ulogu
i veliki utjecaj, odnosno odgovornost imaju mediji. U vie-
nacionalnim zajednicama posebnu odgovornost imaju oni
dravni-nadnacionalni mediji. Jer, radikalne naciona-
listike ideje i pokreti mogu nastati i tamo gdje je vein-
ska nacija ugroena od separatistikih ideja i pokreta, ili
se makar osjea ugroenom.
4
Upravo taj osjeaj ugroeno-
sti, strah za zajednicu i elja za konstituiranjem nacional-
ne drave uvjetovali su u prolosti mnotvo izmiljenih i(li)
iskrivljenih povijesnih narativa unutar nacionalnih zajed-
nica u Bosni i Hercegovini. Kakva je situacija danas? Hr-
vatska drutvena elita u BiH moda jo uvijek ima potre-
3) Ernest GELLNER, Tought and Change, Weidenfeld and Nicholson,
London, 1964., 169.
4) Kevin PASSMORE, Faizam, TKD ahinpai, Sarajevo, 2004., 40.
Politika i medijska
revizija prolosti
u Bosni i Hercegovini
Samoupravni socijalizam utjecao je na gotovo sve oblasti ivota i
svakodnevnice u Socijalistikoj Federativnoj Republici Jugoslaviji, odnosno
u Socijalistikoj Republici Bosni i Hercegovini. Njegovim slomom dolo je i
do sloma socijalistikog samoupravnog drutva. Mnoge drutvene
vrijednosti su obezvrijeene. Valjalo je stvoriti predodbe o svijetu koje e
biti novi orijentiri. Nedovoljno modernizirana razbijena drutva koja su
upravo preivljavala lom jedne futuristike ideologije traila su orijentire u
prolosti iz ijeg e fundusa konstruirati nova kolektivna pamenja. Taj
posao preuzeli su nekadanji profesionalni marksisti, koji su postali
profesionalni nacionalisti. S vie ili manje uspjeha (re)konstruirali su
mitske slike prolosti. Iskonstruirali su mitsko nekad da bi legitimirali
politiko djelovanje sad.
Ivo Lui
prijeen od pripadnika paganizma, kranstva i bogomil-
stva do suvremene nae islamske pripadnosti.
8

Bosansko-hercegovaki marksisti denirali bi svojevre-
meno Imamoviev istup kao nacionalistiki. Ali, zanimlji-
vo je da on u duhu kominforma graane naziva masom,
te metodologijom komunistikog aktiviste priprema njiho-
vo oblikovanje. Za potpun uspjeh uvjeravanja irih mu-
slimanskih masa trebalo je poraditi i na razuvjerava-
nju onih, koji stvarno osjeaju povezanost s kraljem Stje-
panom i kraljicom Katarinom i za njom jo nose crninu.
Tako su okupljeni muslimansko-bonjaki intelektualci od-
mah i poradili na dokazivanju da je sve bosansko mu-
slimansko. Donijeli su odluku o preimenovanju svog mu-
slimanskog nacionalnog imena u bosansko-muslimansko,
a kasnije i u bonjako. Jezik su jo ranije (pre)imenovali
u bosanski. Nisu ga nazvali svojim novim nacionalnim
bonjakim imenom, nego imenom zemlje Bosne.
9
Kasni-
je su pokrenuli i vie inicijativa za promjenom imena dr-
ave Bosne i Hercegovine u Bosnu.
10
Konano, bonja-
ki lider Alija Izetbegovi iznio je u listopadu 2001. i slu-
beno ideju bosanske nacije.
11
Dio bonjako-musliman-
ske elita uzurpirala je (eljeno) ime zajednike drave, te se
nuno dugorono konfrontirala s Hrvatima i Srbima.
12
Ne-
girali su ustavnu (zavnobihovsku) konstrukciju Bosne
i Hercegovine, kojoj su suprotstavili unitaristiku ide-
ju dravne bosanske nacije, koja govori bosanskim je-
zikom i koja je jedina suverena u svojoj zemlji Bosni.
Za ostvarenje postavljenih politikih (unitaristikih) cilje-
va trebalo je konstruirati prolost, koja e svemu dati legiti-
mitet, a istovremeno e mobilizirati bonjako-musliman-
ske mase, te ih uvjeriti u kontinuitet i nametnuti im
novu spoznaju da je sve bosansko uglavnom musliman-
sko, odnosno bonjako. Prvi znaajniji rezultat Imamovi-
eve inicijative bila je publikacija Bosna i Hercegovina,
od najstarijih vremena do kraja drugog svjetskog rata,
koja je dovrena tijekom 1993., a izdao ju je tab Vrhovne
komande Oruanih snaga Republike Bosne i Hercegovine
1994. godine.
13

8) ISTI, 69.
9)Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca (1992. Sarajevo), Vije-
e Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, Sarajevo, 1994., 183.-
191. Alija Izetbegovi je u ulozi oca nacije, ali i islamskog autoriteta na-
pravio sporazum s muslimanskim nacionalistima i sekularistima, te je pri-
hvatio voluntaristiko i nedemokratsko, gotovo nasilno preimenovanje
nacije u ratu. Naime, na popisu stanovnitva 1991. ponuena je mogu-
nost Muslimanima izjasniti se kao Bonjaci, ali ju je iskoristio vrlo mali
broj graana (Muslimana). Izetbegovieva Stranka demokratske akcije
(SDA) protivila se bonjatvu koje je zagovarala Muslimanska bo-
njaka organizacija (MBO).
10) Ivo LUI, Ima li Hercegovine, Status, broj 8., zima 2005./2006.,
Mostar , 2006., 116.-118.
11) Mudahedine nismo zvali, vrata BiH su im otvorili Hrvati, Oslobo-
enje, 12. 10. 2001., 5.
12) I. LUI, Ima li Hercegovine, 108.
13) Bosna i Hercegovina, od najstarijih vremena do kraja
drugog svjetskog rata, tab Vrhovne komande Oruanih
snaga Republike BiH, Sarajevo, 1994. Drugo izdanje izi-
lo 1998.
bu, ali nema politiki okvir, kao ni potrebnu infrastruktu-
ru da bi uspjeno proizvodila ideoloke narative i historij-
ske i politike mitove. Srpska drutvena elita u Bosni i Her-
cegovini nema veu potrebu stvarati ideoloke narative i
mitove. Oni ve imaju stare i uvrene, koji se konstan-
tno reproduciraju u matici. Najvei dio srpske elite u Re-
publici Srpskoj uglavnom je angairan na obrani i ouva-
nju svog entiteta i ne pokazuje nikakvu znaajniju potrebu
za novim povijesnim denicijama ili simbolima. Potreba za
povijesnim mitovima i simbolima najizraenija je unutar
bonjake elite, a povijesne teme i (nadri)historiografski
narativi najzastupljeniji su meu bonjako-musliman-
skom inteligencijom i u bonjakim medijima.
Ratna historiograja i(li)
rat historiograjom
Dok je rat bjesnio Bosnom i Hercegovinom, u Sarajevu je
22. prosinca 1992. odran ratni Kongres bosanskomusli-
manskih intelektualaca, na kojem se okupilo vie od 800
sudionika. Na Kongresu su proitana 4 referata i 16 prilo-
ga. Bilo je i vie sudionika u raspravi. Glavne teme Kon-
gresa ticale su se identiteta Muslimana, njihovog kultur-
nog i drutvenog razvoja, te budunosti i obrane Muslima-
na, odnosno BiH. Iznesena su najznaajnija vienja trenut-
nog stanja, budunosti, ali i prolosti Muslimana i Bosne
i Hercegovine.
5
Jedan od sudionika Kongresa bio je arhe-
olog prof dr. Enver Imamovi, koji je u to vrijeme imao
znaajan utjecaj unutar muslimansko-bonjakih politi-
kih krugova, o emu govori i podatak da je bio autor dr-
avnih i vojnih obiljeja nekadanje Republike BiH.
6
Ima-
movi je tada izmeu ostalog rekao: Moe se s pravom
rei za sve ono to nosi epitet bosansko, da se uglav-
nom odnosi na ovdanje Muslimane.
7
Ta reenica, koli-
ko god je netona, u sebi nosi glavnu poruku Kongresa, a
moe biti i zakljuak onome to je (tada i kasnije) veina od
okupljenih rekla ili napisala. Sve to nije moglo promijeniti
prolost, ali je jasno oslikavalo viziju budunosti veine su-
dionika skupa, kao i politike ciljeve koji e iz te vizije pro-
izii. Imamovi je govorio o kontinuitetu i genezi Musli-
mana, od Ilira preko Bogumila i napomenuo okupljenim
intelektualcima: Mora se imati na umu injenica da e ire
muslimanske mase, pogotovu one na selu, teko pojmiti i
prihvatiti da su npr., srednjovjekovni bosanski vladari ime-
nom Tvrtko, Toma, Stjepan i dr., ili kraljica imenom Kata-
rina, vladari naih kranskih predaka, a da smo mi, dana-
nji Muslimani, njihovi potomci. Trebat e jo puno poraditi
da se masama objasni naa vjerska geneza, faze i put koji je
5) Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca (1992. Sarajevo), Vijee
Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, Sarajevo, 1994.
6) Enver IMAMOVI, Korijeni Bosne i bosanstva, Sarajevo, 1995., 361.-
402.
7) Enver IMAMOVI, Odnos bosanskoga i muslimanskoga-kontinui-
tet, Kongres bosanskomuslimanskih intelektualaca (1992. Sarajevo), Vije-
e Kongresa bosanskomuslimanskih intelektualaca, Sarajevo, 1994., 69.
Razliitost slike bosansko-hercegovake prolosti pokazu-
ju i ocjene navedene publikacije iznesene na meunarod-
nom znanstvenom skupu Historiograja o Bosni i Herce-
govini 1980.-1998., koji je odran u Sarajevu u studenom
1999.
14
Dr. Ante kegro rekao je da se radi o publikaciji koja
slui promidbi ciljeva apsolutno stranih ne samo na-
oj struci nego i opeljudskim principima, te da je to
primjer historije pisane u vojnim kabinetima, koja je
uvijek bar djelomice u slubi realiziranja ratnih cilje-
va.
15
Suprotno od njega, Ahmed Alii je napisao da je
najvea vrijednost te publikacije u tome to se gotovo u
svim prilozima nastojalo oistiti historiju Bosne od ideo-
lokih primjesa, te da je to djelo nastalo na osnovu do-
sadanjih rezultata historijske nauke. Kao nedostatak pu-
blikacije Alii pak istie da se u nekim radovima histori-
ja Bosne povezivala sa historijom Srbije ili eventualno Hr-
vatske. Alii obrazlae kako se historija Bosne razvija-
la i odvijala kao historija jedne samostalne zemlje, a nje-
ne veze sa navedenim dravama su isto meudravni od-
nosi.
16
Ova polemika kao i veina drugih, u javnosti e biti
komentirane uglavnom s nacionalnih i ideolokih pozicija.
Jedni e tvrditi da je kegro potpuno u pravu, dok e dru-
gi pravo dati Aliiu.
17
Ipak, koliko god htjeli biti neutralni,
ostaje nejasno kakve su to meudravne odnose mo-
gle imati drave dok jo nisu postojale? Oito, teza o
samostalnosti Bosne, Hercegovine ili Hrvatske u vri-
jeme dok su bile pod tuinskom vlau spada u podru-
je politikog mita.
Upravo na temu mitova u Sarajevu je u studenome 2002.
odrana meunarodnu konferencija pod nazivom Balkan-
ska drutva u promjenama. Upotreba historijskih mito-
va.
18
Ta konferencija je pokazala da u BiH rade i povjesni-
ari koji istrauju prolost, a ne samo nacionalni djelatnici
koji oblikuju mase. Za historiograju je ohrabrujua i stu-
dioznost i odlunost s kojom su se mnogi sudionici skupa
obraunali s nacionalistikim mitovima o samosvojnosti,
predziu, starini, kontinuitetu, mitom vlasnitva nad
zemljom i slino. Vrlo uvjerljivo su iznesene teze o poli-
tikim ciljevima koje su stvaraoci mitova htjeli ili hoe po-
stii. Ali, upozoreno je i na mogunost da demitologizato-
ri i sami imaju politike ciljeve, pa u tom sluaju njihova
demitologizirana verzija historije moe biti jednako mit-
ska kao i ona koju zamjenjuje.
19
U predgovoru Zbornika
pie kako demitologiziranje povijesnih predstava nije mo-
14) Referati sa meunarodnog naunog skupa Historiograja o Bosni i
Hercegovini 1980.-1998. odranog 4. i 5. novembra 1999. godine, Prilo-
zi, 29., Sarajevo, 2000.
15) Ante KEGRO, Historija Bosne (i Hercegovine) koja to nije, Prilozi,
29., Sarajevo, 2000., 427.-434.
16) Ahmed ALII, Historiografska literatura koja se odnosi na histo-
riju Bosne i Hercegovine u 19. stoljeu, Prilozi broj 29., Sarajevo, 2000.,
113.
17) Usporediti: Radoslav DODIG, Kako su Bonjaci postali od Ilira, Ve-
ernji list, Zagreb, 6. srpnja 1995., 23.
18) Historijski mitovi na Balkanu, Institut za istoriju u Sarajevu, Saraje-
vo, 2003.
19) Pl KOLST, Procjena uloge historijskih mitova u modernim dru-
tvima, Historijski mitovi na Balkanu, Sarajevo, 2003., 33.
gue jednom knjigom nego jedino izgradnjom znanstve-
nih institucija koje e nizom znanstvenih projekata suzbi-
ti prostor za mogue zloupotrebe povijesti.
20
S tim se mo-
emo sloiti i napomenuti da dokle god ne budu izgraene
respektabilne znanstvene institucije u javnom diskursu e
prevladavati nacionalni radnici posveeni tumai prolo-
sti, predvoeni duhovnim gromadama koji e svoju in-
telektualnu veliinu temeljiti na politikim vezama i dru-
tvenoj moi, a ne na znanstvenom-intelektualnom radu.
21

Eric Hobsbawm pie da su izmiljene tradicije jako bit-
ne za usporedbu mlade povijesne inovacije nacije s njoj
srodnim fenomenima: nacionalizmom, nacionalnom dr-
avom, nacionalnim simbolima, nacionalnom povijeu i
slino.
22
Za historiograju u BiH je ohrabrujue da meu
posveenim tumaima prolosti gotovo i nema povje-
sniara, ili su vrlo rijetki. Ali, dok se historiograja mu-
kotrpno gradi i prezentira u nedovoljno izgraenim res-
pektabilnim znanstvenim institucijama, ideoloki narati-
vi se svakodnevno predstavljaju javnosti putem masov-
nih medija i vrlo brzo se uobliuju u mitove.
Medijska slika prolosti u BiH
Ideoloku infrastrukturu za oblikovanje masa i gradnju
kolektivnog pamenja predstavljaju masovni mediji, koji su
najzahvalniji za prenoenje ideolokih narativa i politikih
mitova u javni diskurs. Znamo da se jugoslavenska, odno-
sno bosansko-hercegovaka infrastruktura samoupravnog
socijalizma raspala uglavnom po nacionalnim avovima,
pa nas ne udi to upravo mediji, koji su kao nositelji te ide-
je vie drali do ispravnog stava nego do znanja ili i-
njenica, danas prednjae u prezentaciji (nadri)historijskih
narativa i politikih mitova. Karakteristian primjer je
dnevni list Osloboenje, list s najduom tradicijom u
Bosni i Hercegovini. Osnovan je u kolovozu 1943. kao
organ Narodnooslobodilakog fronta. Zatim je izlazio kao
slubeno glasilo Socijalistikog saveza radnog naroda Bo-
sne i Hercegovine, a sve do 3. sijenja 1990. u zaglavlju
mu je pisalo Drue Tito mi ti se kunemo.
23
Osloboe-
nje se od 24. rujna 1992. predstavlja kao bosanskoherce-
govaki nezavisni dnevnik. Na internetskim stranicama, u
kratkom prilogu o povijesti lista istaknuto je da je Oslobo-
enje dobilo 18 meunarodnih nagrada za rad u ratnim
uvjetima, te za irenje istine i ouvanje multietninosti
i multikulturalnosti.
24
To je, naravno, pohvalno i zasluu-
je estitku. Meutim, Osloboenje nakon rata kontinui-
20) Husnija KAMBEROVI, Predgovor, Historijski mitovi na Balkanu,
Sarajevo, 2003., 8.
21) Mladen ANI, Historiograja i nacionalizam, Status, broj 4., Mo-
star, rujan 2004., 52.
22) Eric HOBSBAWM, Izmiljanje tradicije, Kultura pamenja i histori-
ja, Golden marketing i Tehnika knjiga, Zagreb, 2006., 149.
23) Radoslav DODIG, Bosanskohercegovaki panoptikum 1990. iz hr-
vatskog kuta, Status, broj 3., Mostar, svibanj/lipanj 2004., 43.
24) http://www.oslobodjenje.com.ba/index.php?option=com_content&t
ask=view&id=47840&Itemid=69 (21.12.2006.)
rano objavljuje (nadri)historiografske tekstove kontro-
verzna sadraja i kvalitete, koji ozbiljno dovode u pita-
nje opredjeljenje irenja istine, a isto tako i namjeru ouva-
nja multietninosti i multikulturalnosti. Uglavnom se radi
o feljtonima s bonjakim nacionalistikim narativima
na temu: podrijetla, starine, bogumilstva, Ahdna-
me, Kulina bana, bosanskog primorja i mornarice itd.
Veina tih mitova spominjana je i kritizirana u Zborniku
radova o historijskim mitovima. Mnogo prostora dobiva-
ju i politiki mitovi koje su stvarali ili podravali pojedi-
ni predstavnici bonjake politike elite. Oni po obrascu
srpskog nacionalnog ideologa Ilije Garaanina konstruiraju
sajuz sadanjosti i prolosti. Naime, Garaanin je polo-
vicom devetnaestoga stoljea u Naertanijama, programu
srpske nacionalne politike napisao: Srpska drava, koja je
ve sretno zaivjela ali se mora proiriti i ojaati, ima svo-
ju osnovu i vrsti temelj u srpskom carstvu 13. i 14. stoljea
te u slavnoj i bogatoj srpskoj povijesti. Garaanin je zaklju-
io: mi Srbi izai emo pred svijet kao pravi nasljednici
naih velikih predaka, koji nita novo ne inimo ve samo
obnavljamo svoju batinu. Naa sadanjost nee, dakle, biti
bez dodira (sajuza) s prolou, nego e to dvoje tvoriti
meusobno uvjetovanu cjelinu, ime srpstvo, njegova na-
rodnost i dravnost stoje pod zatitom svetoga povijesnog
prava.
25
Teko se osloboditi dojma, da dio bonjake na-
cionalne inteligencije, preko doskoranjeg glasila vladaju-
e KPJ, odnosno SSRNBiH pokuava svojoj naciji iskon-
struirati sveto povijesno pravo na itavu Bosnu i Her-
cegovinu. Tome slue brojni tekstovi koje potpisuju razli-
iti autori, od potpunih anonimaca do poznatih sveuili-
nih profesora i akademika.
Autor teze da je sve bosansko uglavnom muslimansko,
Enver Imamovi jedan je od najaktivnijih, ali i najciti-
ranijih pisaca (nadri)historiografskih feljtona u Oslobo-
enju, gdje je u sijenju 1993., (kasnije i u knjizi) objavio
sljedeu tvrdnju: Neprijateljski odnos Evrope prema Bo-
sni i njenom narodu vue korijene jo iz srednjeg vijeka,
kada su prije 800 godina otpoeli svirepi progoni Bogumi-
la. Umjesto njih, danas su na meti njihovi potomci bo-
sanski muslimani. Jo prije 800 godina Evropa je, naslutiv-
i navodnu bogumilsko-islamsku koaliciju, nijemo gleda-
la kako propada bosanska kraljevina, a oito je da je i danas
spremna na sve kako bi iskorijenila narod i vjeru koji po-
vijesno ne pripadaju starom kontinentu.
26
Ako bismo tra-
ili logiku u ovoj tvrdnji zapitali bismo se zato je uope od
Osmanlija napadnuta i unitena bosanska kraljevina, ako
je ve postojala bogumilsko-islamska koalicija? Ali, logi-
ku ne treba traiti kod autora koji poglavlja knjige naslovi:
Rim napada Bosnu, Iliri brane Bosnu, Bosanski Iliri
na bojitima Evrope, Azije, Afrike, ili koji napie slje-
deu tvrdnju: Zahvaljujui borbenoj spremnosti i ratnom
25) Ilija GARAANIN, Naertanije s komentarom, HVIDRA, Zagreb,
1995., 25.-27. Usporediti: Petar IMUNI, Naertanije, Globus, Zagreb,
1992., 93.-94.
26) Enver IMAMOVI, Mrnja dubokih korijena, Korijeni Bosne i bo-
sanstva, Meunarodni centar za mir, Sarajevo, 1995., 153.
iskustvu oni su krajem 6. i poetkom 7. stoljea n.e. uspje-
li odbraniti svoju zemlju od slavenske najezde, koja je ve
bila preplavila Balkan. Tako je Bosna ula u srednji vijek sa
svojim starosjedilakim ilirskim stanovnitvom koje je svo-
ju srednjovjekovnu kulturu, dravnost i vojnu mo temelji-
lo na tekovinama antike tradicije.
27
Imamovi je napisao
knjigu, a zatim i feljton u Osloboenju pod naslovom: Po-
rijeklo i pripadnost stanovnitva BiH, koji su objavljeni ti-
jekom 1998. Autor tvrdi da su jedino Bonjaci autohto-
ni stanovnici BiH, pa navodi: kako su god u doba srednjo-
vjekovne bosanske samostalnosti veinsko stanovnitvo u
zemlji bili bogumili, tako su u doba pod turskom upravom
to bili muslimani.
28
On doputa da i neto katolika-Bo-
njaka ima pravo na autohtonost, ali njih se ne smije mije-
ati s katolicima-Hrvatima koji su doselili u BiH. Prema
Imamovievim tvrdnjama itava oblast zapadne Hercego-
vine u velikom postotku ima doseljeniko stanovnitvo.
29

injenicu da je i veliki dio Bonjaka-muslimana doselio iz
Dalmacije, Like i Krbave, te kasnije iz Srbije u BiH, poseb-
no tijekom 19. ili 20. stoljea, Imamovi objanjava teori-
jom da su to Bonjaci povratnici. Po logici da u Lici, Dal-
maciji ili Srbiji nije bilo prelaska domaeg stanovnitva na
islam, nego su te krajeve naselili islamizirani Bogumili iz
Bosne, Imamovi pie: I muslimansko stanovnitvo se ise-
ljavalo u ogromnom broju. To je uslijedilo odmah iza 1463.
godine nakon to su se Bonjaci ukljuili u tursku osva-
jaku silu koja je nezadrivo napredovala u Evropu. Kao
nagradu za njihova junaka djela i ogroman doprinos stva-
ranju turske moi, dobijali su posjede u evropskim zemlja-
ma ija su osvajanja platili potocima krvi i nebrojenim r-
tvama.
30
Ako bi to bilo tako, koliko li je tek rtava i krvi
bilo na strani onih koje je turska mo privremeno pora-
zila i okupirala i ije su posjede posjeli Bonjaci koji su se
ukljuili u tursku osvajaku silu i koji su nezadrivo napre-
dovali u Evropu?
Enver Imamovi napisao je i feljton Bosanci, Hercegovci i
ljiljan, u kojem tumaei srednjovjekovne simbole zaklju-
uje da Bosna u svojoj hiljadugodinjoj povijesti nije
nikada bila srpska ni hrvatska, nego samostalna dra-
va, a da je upravo ljiljan simbol pod kojim su se borili, gi-
nuli i veselili preci onih koji se osjeaju Bosancima i Her-
cegovcima bez obzira na vjersku pripadnost. Imamovi
pie da se simbolu-ljiljanu protive Hrvati i Srbi, jer negira-
ju historijski kontinuitet bosanske dravnosti.
31
Naravno,
taj kontinuitet (p)odravaju Bonjaci, koji su istakli ljilja-
ne kao simbol svoje drave i vojske. injenica, da ljilja-
nu kao simbolu Bosne i Hercegovine nema ni traga do
1990-ih, kada je iskopan iz zaborava, ukazuje na sliko-
27) Enver IMAMOVI, Historija bosanske vojske, Sarajevo, 1999., 17.-
26.
28) Enver IMAMOVI, Svi Bosanci, razliitih vjera, (Feljton Porijeklo i
pripadnost stanovnitva BiH 15.), Osloboenje, 10. kolovoza 1998., 18.
29) Enver IMAMOVI, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Her-
cegovine, Sarajevo, 1998., 91.
30) ISTI, 93.-98.
31) Enver IMAMOVI, Kome smetaju ljiljani, (feljton Bosanci, Herce-
govci i ljiljan 1.), Osloboenje, 29. 4. 2006., 23.
vit primjer izmiljanja tradicije. Zanimljivo je kako Ima-
movi objanjava veliku enigmu u vezi sa katedralom bo-
sanskih biskupa iz 13. stoljea, iz vremena bana Ninosla-
va. On navodi: Bogumili su je sruili im su se kriarske
vojske povukle. U najkraem rije je o tome da je i istona i
zapadna crkva proganjala heretike, pa je zahvaljujui para-
ma Vatikana u Vrhbosni podignuta katedrala ne bi li se si-
tuacija smirila. Tano se ne zna gdje je zdanje postojalo, a
nagaanja se veu za Ilija, Blauj, Lepenicu, prema Kise-
ljaku. Najvjerovatnije je da je mogla biti na nekom brdu, i
mnogi danas misle da je to tamo gdje je dananja sarajev-
ska Brdo damija, te je i ovaj lokalitet interesantan, ali i
neistraen.
32
Kako bi se to situacija smirila gradnjom ka-
tedrale meu Bogumilima ostaje nejasno, kao to je ne-
jasno zato je u oujku 1993. organiziran znanstveni skup
Pola milenija Sarajeva, kojim se proslavljalo pet sto-
ljea grada u kojem je prije sedam i pol stoljea grae-
na katedrala, makar bila graena ne bi li se situacija smi-
rila. Dok svugdje u svijetu ljudi trae detalje koji e njihov
grad prikazati starijim, u Sarajevu se izgleda ipak skri-
va dva i pol stoljea njegove povijesti, kako bi se nje-
gov nastanak prikazao u potpuno drugom svjetlu i tako se
na grad polagalo povijesno pravo.
33
Imamovi to objanja-
va na sljedei nain. On potvruje da Sarajevo vue kori-
jene iz daleke prethistorije, pa dodaje: Ipak, godina 1462.
s pravom se oznaava kao datum njegovog osnivanja jer su
tada udareni temelji jednog sasvim novog grada, s novim
imenom, novim sadrajima i potpuno drugaijom ziono-
mijom. Ono to je posebno vano, jeste da izmeu tog, Isa-
begovog Sarajeva i ovoga ovovremenog, nema hijatusa jer
njegov razvoj tee u kontinuitetu sve do danas. Zato se Isa-
beg Ishakovi s pravom uzima kao njegov osniva, a godi-
na 1462. kao tradicionalni datum njegovog osnivanja, bez
obzira to je na istom mjestu ve postojalo naselje.
34
Oito
e Imamovi imati ozbiljan problem uvjeriti mase da pri-
hvate kontinuitet, koji nema prihvatljivo ime, sadraj i zi-
onomiju, kad ga ni sam ne moe prihvatiti.
A da bi mase uspostavile kontinuitet s onim to je bilo
prije Isa-bega Ishakovia, treba tome dati prihvatljivo ime,
sadraj i zionomiju. U tom poslu istie se Sabahudin
Durakovi, autor niza feljtona na temu srednjovjekovne
povijesti Bosne i Hercegovine, objavljenih u Osloboenju.
U feljtonu Bosanska dinastija Kotromania iz lipnja 2005.
Durakovi pie o dinastiji koja je vladala Bosnom vie od
600 godina, pa navodi: U srednjovjekovnoj Bosni nasta-
lo je bosansko drutvo, koje je kao samosvojan i specian
subjekt preivjelo sva ova stoljea i danas predstavlja najsi-
gurniji faktor opstojnosti drave BiH.
35
Treba samo otvori-
32) Amerika ambasada na arheolokom nalazitu, Osloboenje, 7. 1.
2007., 6.
33) Sarajevo kroz stoljea, Vrhbosna, (Separat Hrvatske misli),
11.12.13/1999. i 14./2000., Matica hrvatska, Sarajevo., 2000., 46.-80.
34) Enver IMAMOVI, Portret nove Bosanskohercegovake prijestolni-
ce: Korijeni Sarajeva, prethistorija i antika, Korijeni Bosne i bosanstva, Sa-
rajevo, 1995., 283.-284.
35) Sabahudin DURAKOVI, Dvije vizije o porijeklu, (feljton: Bosanska
dinastija Kotromania, 1.), Osloboenje, 19. 6. 2005., 39.
ti oi i uvjeriti se da bosanskohercegovaka prolost, a po-
glavito sadanjost, u potpunosti negira ovu tezu. Durako-
vi je napisao i feljton pod nazivom Bosansko srednjovje-
kovno pravo i sudstvo, koji je objavljen u listopadu 2005.
U njemu amaterski, romantino i patetino pie: U Bosni
nije bio na snazi crkveni brak, niti je bio pod crkvenom in-
tervencijom, niti podvrgnut crkvenim ceremonijama, ritu-
alima i pravilima. Takozvani bogumilski brak, sklapao se
jednostavno i lahko, sve se obavljalo tako to je enik (mla-
doenja) traio od mlade da mu bude dobra i vjerna, bez
miraza.
36
O bogumilskom braku pisao je ranije u Oslo-
boenju Enver Imamovi. On je u tekstu Tajne bosanskog
dvora, spjevao pravu bosansku Ilijadu po kojoj je srp-
ski car Duan s 50.000 vojnika doao pod Bobovac kako bi
za svoga sina Uroa oteo lijepu princezu Elizabetu, ali sre-
om u zloj namjeri nije uspio.
37
Prior Reda brae propo-
vjednika iz Trevisa pisao je papi Grguru IX. o braku na bo-
sanski nain, prema kojem se ena udaje pod uvjetom da
se muu svidi zadrati je u braku, inae se vraa roditelji-
ma, bez ozljeda i polomljenih udova. Papa mu je odgovo-
rio 21. lipnja 1235. da to nije brak nego prilenitvo, te da
ne ope zakonito, nego bludniki.
38
Obiaj dovoenja
mlade, umaknua, odnosno uskakanja prije vjena-
nja nije se nikada iskorijenio meu katolicima u Bosni
i Hercegovini, a prisutan je i danas, usprkos stalnoj kriti-
ci Crkve.
39

Durakovi je objavio jo nekoliko feljtona: Putujui Her-
cegovinom zapisi o drevnom Trebinju (gradovima),
40
Me-
tamorfoza gradova Bosne i Hercegovine,
41
i Metamorfoza
steaka u niane.
42
Upravo ova metamorfoza slikovito
prikazuje slijed krivotvorenja bosansko-hercegovake po-
vijesti. Muslimanski nadgrobni spomenici-niani su toboe
nastali od steaka. Istom logikom su muslimani-Bonjaci
nastali od bogumila-patarena, a ako se netko zapita otkuda
krievi na stecima, autor ima odgovor: Ima puno oprav-
danja da se tvrdi da se znak kria (krsta) takoer javlja na
stecima, za koje se sigurno zna da ispod njih lee patere-
ni. Pojedinci su to inili iz razloga kako bi se na taj nain
osigurali da im se nee grob unititi u sluaju estih vjer-
skih progona, koji su bili upereni protiv pripadnika te vje-
re.
43
udno da bi netko tko je itav ivot proganjan zbog
neprihvaanja vjere koju simbolizira kri, htio provesti i-
36) Sabahudin DURAKOVI, Bogumilski brak, (feljton: Bosansko sred-
njovjekovno pravo i sudstvo 9.), Osloboenje, 22. 10. 2005., 24.
37) Enver IMAMOVI, Tajne bosanskog dvora, Osloboenje (Pogled),
21. 6. 2003., 12.
38) Franjo ANJEK, Bosansko-humski krstjani u povijesnim vrelima, Bar-
bat, Zagreb, 2003., 95.
39) Robert JOLI, upa Seonica, Naa ognjita upni ured Seonica, To-
mislavgrad, 2006., 150.-151.
40) Sabahudin DURAKOVI, Putujui drevnim gradovima, Osloboe-
nje, 16. 9. 2006., 23.
41) Sabahudin DURAKOVI, Metamorfoza gradova Bosne i Hercegovi-
ne, Osloboenje, 18. 7. 2006.
42) Sabahudin DURAKOVI, Metamorfoza steaka u niane, Oslobo-
enje, 6. 12. 2006., 28.
43) S. DURAKOVI, Ukrasni motivi i simboli, (feljton: Metamorfoza
steaka u niane, 3.), Osloboenje, 6. 12. 2006., 29.
tavu vjenost upravo pod kriem? udno je i to da u tim
ruilakim progonima nisu porueni steci bez krieva?
Jedan srpski povjesniar svojevremeno je objanjavao srp-
stvo hercega Hrvoja Vukia Hrvatinia time to su sred-
njovjekovni Srbi davali svojoj djeci ime Hrvatin iz poto-
vanja prema Hrvatima. Feljton je pun neloginosti, krivo-
tvorina i pogreaka. Patarene naziva paterenima, Koerin
mu je Kierin itd.
44

U sijenju 2007. poeo je izlaziti Durakoviev feljton Od
Kosae do Hercegovia.
45
Ve naslov feljtona, a zatim i sa-
draj, pokazuju da se radi o jo jednoj nacionalistikoj kon-
strukciji humske, odnosno hercegovake prolosti. U fe-
ljtonu pie: Vojvoda Stjepan Vuki Kosaa potpisuje 3.
avgusta 1445. ugovor o miru s Venecijom i tom prilikom
polae zakletvu u crkvi sv. Marije de Carmello u Veneciji,
u znak da e ugovor zaista i provesti u djelo. Nakon toga,
15. avgusta iste godine, dud ga naziva prijateljem. Veneci-
ja je u aprilu 1450. darovala kue u Veneciji i time prizna-
la njegove posebnosti i u vjerskom pogledu, mada su imali
sigurne i jake dokaze da je bio pateren. U istom smislu tre-
ba tumaiti i odluku Vijea umoljenih u Dubrovniku, ko-
jim se 16. decembra 1444. odreuje da se vojvodi Stjepa-
nu poalje ribe u vrijednosti od 30 perpera ako doe u Bla-
gaj kod Mostara da slavi Boi, iako ga papa, Dubrovani i
Maari esto nazivaju patarenom. Da su Dubrovani toli-
ko potovali hercega Stjepana, vidi se i u pismima od 1466.
i 1470. kada su nazivali svetopoivim i najpoglavitijim gra-
aninom i vlastelinom grada Dubrovnika. Sve to dokazuje
da je on imao izuzetan poloaj u tadanjim srednjovjekov-
nim odnosima, u kojima su se prihvatala i posebno cijeni-
la i njegova heretika opredjeljenja.
46
Durakovi se dobro
potrudio dokazati kako je vojvoda Stjepan bio nepomir-
ljivi heretik, odnosno pateren. Ranije je pisao da su pate-
reni poseban animozitet imali prema kriu, te da su nji-
hovi nadgrobni spomenici steci, na koje su stavljali kri
radi kamuae, odnosno radi zatite od progona i ruenja.
Po toj logici je i vojvoda Stjepan radi kamuae slavio Bo-
i, zaklinjao se u katolikim svetinjama u katolikoj crkvi
itd. Samo malo je nelogino da se morao kamuirati, ako
su Venecija i Dubrovnik prihvatili i posebno cijenili njego-
va heretika opredjeljenja kako je naveo. Takvom formu-
lacijom se tek pokuava kamuirati injenica da su u to
vrijeme samo katolici mogli kupovati ili graditi kue u Du-
brovniku. Ima jo neto to zbunjuje autora feljtona, pa je
odluio to previdjeti? Naime, piui o grbu Kosaa, nabro-
jio je sve njegove detalje: tit, kacigu, kose grede, plat, vi-
jenac, stilizirane ljiljane, te lava koji u apama dri zastavu,
44) Radoslav DODIG, Falsikat zdrave pameti, Slobodna Dalmacija, 14.
12. 2006., 11.
45) Sabahudin DURAKOVI, Pismo sicilijanskog kralja (feljton: Od
Kosae do Hercegovia 1.), Osloboenje, 22. 1. 2007., 41.
46) S. DURAKOVI, Pismo sicilijanskog kralja, Osloboenje, 22. 1.
2007., 41.
ali je zaboravio spomenuti da se na zastavi nalazi kri i
to dvostruki.
47

Za razliku od Durakovia, koji srednjovjekovne krieve
smatra patarenskim sredstvom kamuae, ili ih uope ne
vidi, hrvatski nacionalni djelatnici postavljaju kri
tamo gdje hoe naglasiti vlasnitvo nad prolou. Na
ploi Vignja Miloevia, koja se nalazi(la) uz njegov steak
u Koerinu isklesan je napis koji poinje zazivom: Va ime
Oca i Sina i svetgo Dha amin. Preko itavog steka ukle-
san je kri. Ali, trebalo je Vignja uiniti kr(stj)aninom po
svojoj mjeri, zato su mu isklesali novi, vei spomen-kri
i postavili ga usred nekropole.
48
Na taj nain Viganj je po-
stao pravi katolik, to onda valjda znai i Hrvat. E u tome
se krije bit angamana nacionalnih djelatnika, pa Durako-
vi pie: Herceg Stjepan, veliki vojvoda rusaga bosanskog
moni bosanski velmoa, nepomirljivi heretik, glavni za-
titnik Crkve bosanske, koga je izaslanik pape Eugenija IV,
hrvatski biskup Toma, jo 1439. bezuspjeno ubjeivao da
pree na katolianstvo, bio je ovjek politikog kompromi-
sa. Dananji hrvatski nacionalisti ga, mada nikada nije bio
katolik, proglaavaju Hrvatom, grubo falsicirajui histo-
riju. Ali nije shvatljivo da se na sve to danas uti.
49
Ne uti
se! Bonjaki nacionalisti kojima je katolianstvo istovjet-
no s hrvatstvom, hvarskog biskupa zovu hrvatskim bisku-
pom. Vano im je dokazati da u srednjovjekovnoj Bosni
(i Humu) nije bilo katolika, to bi onda trebalo znaiti niti
Hrvata. Zato oni u skladu sa svojim politikim vizijama su-
stavno i bezobzirno patareniziraju, heretiziraju, bogu-
miliziraju, jednom rijeju krivotvore itavu srednjovje-
kovnu povijest Bosne i Hercegovine.
Omiljeni motiv bonjako-muslimanskih nacionalista je
steak. Prof. dr. emso Tucakovi je u svibnju 2006. obja-
vio feljton u Osloboenju pod naslovom Historija novinar-
stva i medija u BiH. Autor u feljtonu opremljenom podna-
slovima: Pisma dobrih Bonjana ili Steak glavni medij,
dokazuje kontinuitet, ponos, ali i patriotizam odnosno
bonjakluk pisaca tekstova na stecima? Tucakovi pie
da su steci, kao nadgrobni spomenici postojali samo u
srednjovjekovnoj Bosni, gdje je bogumilsko stanovnitvo
bilo veinsko, te da su steci bili i svojevrsni mediji komu-
niciranja.
50
injenice obino opovrgavaju nacionalistike
konstrukcije. Naime, u Hrvatskoj je evidentirano 4.447 ste-
aka, u Crnoj Gori 3.049, i u Srbiji 2.267 steaka. U Bosni i
Hercegovini je evidentirano 59.593 steka. Najvie ih je u
Hercegovini, gdje su i najukraeniji i najljepi primjer-
ci. Ukraeno je oko 6.000 steaka (10%). Najei pojedi-
nani ukrasi su rozete (zvijezde) i krievi koji se nala-
47) S. DURAKOVI, Vojvoda postaje herceg, (feljton: Od Kosae do
Hercegovia 5.), Osloboenje, 26. 1. 2007., 31. Usporediti: Fojniki grbov-
nik, Rabic, Sarajevo, 2005., 98.-99. Vidjeti: Radoslav DODIG, Kri na
grbu hercega Stjepana, Slobodna Dalmacija, 31. 1. 2007., 12.
48) Viganj i njegovo doba, Gral, iroki Brijeg, 2004., 285.
49) S. DURAKOVI, Osmanlije zauzimaju Blagaj, (feljton: Od Kosae
do Hercegovia 12.), Osloboenje, 2. 2. 2007., 31.
50) emso TUCAKOVI, Steak glavni medij (feljton: Historija novi-
narstva u BiH 3.), Osloboenje, 23. 5. 2006., 28.
ze na 900 steaka.
51
Malo previe da bi se radilo tek o pa-
tarenskoj kamuai, kako je to napisao Durakovi, a vrlo
zbunjujue ako se radilo o medijima komuniciranja, kako
je to napisao Tucakovi. U Osloboenju je objavljena i se-
rija politikih eseja akademika Muhameda Filipovia. On
u tekstu pod naslovom Bosna (n)i na nebu (n)i na zemlji
(Od Kulina bana do naijeh dana) pie o homogenom bo-
sanskom drutvu sociokulturnom jedinstvu te svijesti
bosanskih ljudi o njihovom bosanstvu, sve dok nije dolo
do intervencije razbijaa, najprije Vatikana u XII. stolje-
u, a kasnije u XIX. stoljeu i novonastalih okolnih zema-
lja.
52
Inzistiranje na jedinstvu i zajednitvu bosanskog
drutva tipian je primjer drutvenog inenjeringa.
Osim to ima namjeru popravljati prolost, jo vie eli gra-
diti budunost po mjeri vlastitih politikih projekcija. Fe-
nomen jedinstvenog bosanskog drutva, kontinuitet svije-
sti i jedinstva Bosanaca konstruira se kao temelj za izgrad-
nju famozne bosanske nacije.
Tijekom 2004. u Osloboenju su uestalo objavljivani tek-
stovi o navodnom povratku Povelje Kulina bana, tog
toboe najstarijeg junoslavenskog dokumenta i rodnog
lista Bosne i Hercegovine iz Rusije. Inae, metafora rod-
ni list drave odavno je u hrvatskoj historiograji uvrije-
ena za Trpimirovu darovnicu iz 852. godine.
53
U sijenju
2004. objavljen je lanak da je Moskva potvrdila da se u
sanktpetersburkoj knjinici nalazi Povelja Kulina bana, pa
je tako zavrila potraga za tim dokumentom?
54
udno
da je netko uope tragao za Poveljom, jer u znanstvenim
i strunim krugovima jo od polovice devetnaestoga sto-
ljea poznato je gdje se ona nalazi, a i kako je tamo dospje-
la. Naime, Franjo Mikloi je jo 1858. u Beu objavio tekst
Povelje, a Akademija nauka i umjetnosti Bosne i Hercego-
vine je 1989. organizirala simpozij o Povelji, iji su prilozi
objavljeni i u zborniku.
55
Medijska kampanja oko Povelje
Kulina bana zahuktala se i dobila karakter politiko-diplo-
matskog spora. Uz Osloboenje u kampanju se ukljuio i
dnevni list Avaz, a zatim i TV Hajat.
56
Pisalo se i govorilo
da se Povelja raspada. Slikali su se, ali su i prozivani mini-
stri koji se nisu dovoljno zauzeli za njezin povrat.
57
Vele-
poslanik Rusije prozivan je zbog neinformiranosti i mi-
nimiziranja aktivnosti koje su voene, a ministar vanjskih
poslova BiH prozivan je da je svjesno odmagao povratak
Povelje, to je za prozivae bilo i logino, jer je ministar
51) Radoslav DODIG, Vulgarizacija steaka, Status, broj 10., Mostar, je-
sen 2006., 245.-247.
52) Muhamed FILIPOVI, Bosna (n)i na nebu (n)i na zemlji (Od Kulina
bana do naijeh dana), Osloboenje (Pogled), 26. 3. 2005., 29.
53) Povijest Hrvata srednji vijek, kolska knjiga, Zagreb, 2003., 72.-79.
54) Povelja Kulina bana u biblioteci Ruske akademije nauka, Osloboe-
nje, 27. 1. 2004., 8.
55) Radoslav DODIG, Kulin ban Hrvat ili Bonjak, Veernji list (Zagreb),
30. 8. 2004., 16.-17.
56) Rusi spremni ustupiti Povelju Kulina bana, Avaz (Sarajevo), 18. 8.
2004., 9; BiH i dalje insistira na trajnom vraanju Povelje Kulina bana,
Avaz, 20. 8. 2004., 9.
57) Sigurno se ne raspada, Osloboenje, 13., 2., 2004., 5.
bio Srbin.
58
Radi se o nesumnjivo vrijednom dokumentu iz
nae povijesti. Ali, on je ukraden iz Dubrovakog arhi-
va, pa nije jasno kako bi to i kome mogao biti vraen
u Bosnu i Hercegovinu? Kulin ban je 1189. dao Dubrov-
anima trgovake povlastice i o tome izdao Povelju, koju su
Dubrovani pohranili i uvali u svom arhivu, zajedno s jo
dva njezina prijepisa. Povelja i jedan prijepis se jo uvijek
nalaze u Dubrovniku, a drugi prijepis je (po svemu sudei),
sredinom devetnaestog stoljea ukrao ruski konzul u Du-
brovniku Jeremija Gai, te je zavrio u Sankt Petersbur-
gu.
59
itava kampanja oko Povelje nastala je spojem nezna-
nja novinara i politiara i elje da se jo jednom potvrdi
starost i vanost srednjovjekovne bosanske drave, iji smo
mi batinici. Povelja je nekritiki i netono proglaena i
najstarijim do sad naenim junoslavenskim dokumen-
tom, to bi onda trebalo dokazati da je Bosna najstarija
junoslavenska drava?
Ali nije samo ova Povelja najstarija! Jedan od bisera hi-
storiograje, kakvim obiluje Osloboenje glasi: Nije za-
padna Evropa uvijek bila uzor evropskom jugoistoku. Bilo
je razdoblja jo od najdalje prolosti kada je jugoistok na-
eg kontinenta davao svjetlost Evropi, a ona mu uzvraala
mrakom. A u te svjetlosne trenutke spada svakako i Ahd-
nama sultana Mehmeda Drugog Fatiha, koju je davnog
28. maja 1463. darivao franjevcima Bosanske vikarije. Po-
to Ahdnamu prenosimo u cijelosti, to je neemo prepria-
vati. Jedino emo joj, kao i ostalim ahdnamama, dati epi-
tet najstarijeg, temeljnog dokumenta o ljudskim pravi-
ma i slobodama. A ova je nastala 326 godina prije Francu-
ske revolucije 1789. i 485 godina prije Deklaracije o ljud-
skim pravima UN, koja je usvojena 1948.
60
U Osloboenju
je objavljen niz tekstova o Ahdnami Mehmeda II. Al Fati-
ha, kao najstarijem dokumentu o ljudskim pravima. Autor
jednog lanka ak pie: Ovih dana se podsjeamo na jedan
izuzetno znaajan dokumenat o potovanju ljudskih prava,
graanskih i vjerskih sloboda-Ahdnamu sultana El-Fatiha,
koju je fra Aneo Zvizdovi primio u ime bosanskih krstja-
na, 28. maja 1443. godine na Milodrau. Ispada da ni fra-
tri u Bosni nisu bili katolici, ili su moda krstjani u
stvari katolici? Autor neto kasnije u tekstu navodi: De-
set godina kasnije, sultan El Fatih krenuo je i na kraljevinu
Bosnu i po zauzimanju veih teritorija Bosne, uruio Ahd-
namu fra Anelu Zvizdoviu, kao garanciju i znak visokog
potovanja prema bosanskim franjevcima, katolicima i pri-
padnicima Crkve bosanske.
61
Pet dana kasnije, u istom li-
stu, drugi novinar pie: Bio je to 28. maj 1463. godine kada
sultan Mehmed II. El-Fatih fra Zvizdoviu u taboru Milo-
58) Rusi ponudili razmjenu za Povelju Kulina bana, Osloboenje, 16. 6.
2006., 7.
59) Radoslav DODIG, Kulin ban Hrvat ili Bonjak, Veernji list (Zagreb),
30. 8. 2004., 16.-17.
60) N. STAJI, Sultanovo dobroinstvo, Osloboenje, 9. 10. 2003., 22.
Usporedi: Dubravko LOVRENOVI, Poetak ili kraj povijesti, Svijetlo
rijei, broj 248., studeni 2003., 23.-25.
61) Rizvan HALILOVI, Od Milodraa do Visokog, Osloboenje, 26. 5.
2006., 23. Usporediti s tekstom: Dubravko LOVRENOVI, Poetak ili
kraj povijesti, Svjetlo rijei, Sarajevo, studeni 2003., 23.-25.
dra uruuje Ahdnamu, povelju koja je za pripadnike Cr-
kve bosanske, bosanske katolike i pravoslavce, bila magna
charta libertatis (libertatum o.a.), dozvola za slobodno is-
povijedanje vjere. Novinar opisuje posjet Milodrau, koji
je organiziralo Udruenje bosanskohercegovako-tursko
prijateljstvo, gdje ih je neki mjetanin upoznao s Milodra-
om-mjestom gospodara. Mjetanin je ispriao, a novinar
Osloboenja zapisao i prenio svojim itateljima: Od 9. do
1463. godine Milodra je bio mjesto svih bosanskih dido-
va (duhovnih voa). Ovdje su Rimljani zarobili prvog dida
bosanskog i imao je zadatak da im se javlja svaki dan i da ih
izvjetava o deavanjima u mjestu.
62
Ostaje nejasno gdje
je bilo mjesto, odnosno sjedite bosanskih didova do
9. godine?
Ne treba se uditi ovakvim konstrukcijama, kad i sveui-
lini profesor dr. Enver Imamovi pie o vietisuljetnom
kontinuitetu Bonjaka, potomaka Ilira.
63
On nije usamljen
u ilirskoj teoriji. Tu je i prof. dr. Muhamed Hukovi, au-
tor feljtona objavljenog u Osloboenju pod naslovom Bo-
sanski jezik u svakodnevnom ivotu. Feljton je nabijen
kvazihistorijskim tumaenjima. Tako autor ve u prvom
nastavku pie: zakasnili smo dati asopisu ime Steak,
jer su steci niani naih pradjedova. Zato jednom aso-
pisu nismo dali ime ilirske kraljice Teute, jer od tih vreme-
na brojimo godine Bosne i Hercegovine.
64
Nije Teuta jedi-
na naa slavna kraljica! Dugogodinji emigrant i lantrop
Adil Zulkarpai, koji se u zadnje vrijeme kiti i titulom
bega, osvrnuo se u intervjuu Osloboenju na proslavu go-
dinjice smrti bosanske kraljice Katarine, koju je upriliila
Katolika crkva i rekao sljedee: Ona je uzeta kao talac i
odvedena u jedan samostan u Dubrovnik, a kasnije i na sa-
sluanje u Rim. Njezini roditelji su bili bogumili, kao i njen
mu. Sada, vidite, od te jadne rtve, od jedne nae junaki-
nje se pravi svetica neke druge vjere, to nema veze sa isto-
rijom. Zulkarpai dalje kae: O tome mi imamo doku-
mente pod kojim je okolnostima ona otila, gdje je bo-
ravila i zakljuuje: Ovo je mali primjer na koji nain se
naa historija uzima, otima i prerauje na nau tetu. Jer,
eli se izbjei injenica i rasvijetliti sluaj da smo mi staro-
sjedioci ove zemlje i da smo mi branioci ove zemlje, da
smo mi nosioci dravnosti ove zemlje. Zato e Bonja-
ki institut ove godine, a to e biti kulminacija nae prosla-
ve, otvoriti odjeljenje za izuavanje Bogumila.
65
Prolo je
vie od tri godine od ovog intervjua, a jo nitko nije vidio
62) Amil DUI, Mjesto bosanskih didova, Osloboenje, 31. 5. 2006.,
27.
63) Jon KVAERNE, Da li je Bosni i Hercegovini potrebno stvaranje no-
vih historijskih mitova, Historijski mitovi na Balkanu, Institut za istoriju
u Sarajevu, Sarajevo, 2003., 85.-107.
64) Muhamed HUKOVI, Bh. jezik je nezbrinuto siroe (feljton: Bosan-
ski jezik u svakodnevnom ivotu), Osloboenje, 19. 8. 2006., 23.
65) Ne poredim se sa Gazi Husrev-begom-Otimanje bonjake istorije,
Osloboenje (Pogled), 11. 10. 2003., 4. Odgovorili su mu u Svjetlu rijei:
Ivan Lovrenovi (br. 248.), i Mladen-Anto Molinar (br. 249). Uz odmjeren
Lovrenoviev tekst, zanimljiva je Molinarova teza: Naime, na Milodrau
je 26. svibnja 1446. godine, na Uzaae, odran ZAVNOBIH vjenanjem
bosanskog kralja Stjepana Tomaa, lana vladarske obitelji Kotromania
s Katarinom Kosaom, keri hercega Stjepana Vukia Kosae, najmo-
dokumente koje mi imamo, a zasigurno ih nee nikada ni
vidjeti jer ih je Zulkarpai izmislio. to se tie njegove
teze da su oni ili da je on starosjedilac u Bosni i Herce-
govini, valja spomenuti podatak iz knjige Husnije Kam-
berovia da su Zulkarpaii ogranak porodice engi,
koji su u Bosnu doli iz Male Azije sredinom esnae-
stog stoljea, kada je bosansko kraljevstvo ve bilo uni-
teno, a kraljica Katarina ve davno bila mrtva.
66
Zul-
karpai i ne krije da je njegovo tumaenje povijesti u
funkciji njegove politike projekcije Bosne i Hercegovine,
koju on vidi na sljedei nain: Moda je to bilo jedno pre-
potentno stanovite, ali ja sam bio uvjeren da su Bonjaci
najdravotvorniji narod u Jugoslaviji, da su oni to po svo-
joj tradiciji, jer su najdue imali svoju dravu. Prvo kao bo-
gumili, bili smo branioci slavne bogumilske kraljevine Bo-
sne, dok su pravoslavni i katolici bili peta kolona, jedni Vi-
zantije, drugi Rima i Ugarske. Kad smo primili islam iden-
ticirali smo se s Turskom, s velikim carstvom, velikom si-
lom. Mi smo bili drava. Razvio se kroz stotine godina, je-
dan dravotvorni mentalitet.
67
Taj dravotvorni menta-
litet nastoji stvoriti nacionalnu dravu. Tome slue na-
vedene kvazihistoriografske konstrukcije. Zulkarpai
je osnovao i Bonjaki institut, kao sredinju nacionalnu
instituciju koja istrauje prolost, ali i usmjerava budu-
nost, kako to pie na njezinim web stranicama. Zulkar-
pai je formirao i Senat, koji e upravljati Institutom. Za
predsjednika Senata izabran je Adil Zulkarpai, za pot-
predsjednika dr. Zlatko Lagumdija Meu senatorima su
dr. Mustafa ef. Ceri, Sulejman Tihi, Ismet Gavrankape-
tanovi, Abdulah Sidran, Amira Kapetanovi, Amila Bak-
i, Selma Alispahi, Alija Behmen, Damir Hadi, Musta-
fa Resi, Lamija Hadiosmanovi, Devad Juzbai, Reid
Hazovi, Enes Durakovi, Raif Dizdarevi, Enes Kari i
drugi bonjaki uglednici.
68

Za stabilnost drave kakvu zamilja Zulkarpai vano je
da najdravotvorniji, odnosno temeljni narod bude do-
bro rasporeen i da pokrije njezine glavne strateke toke.
A jedna od najvanijih stratekih pozicija je izlaz na more.
Istina, drava Bosna i Hercegovina ima izlaz na more, ali
nema ga Bosna i nemaju ga Bonjaci? Jedna od estih tema
na kojoj nastaju kvazihistoriografski tekstovi je hercego-
vaki gradi Neum, odnosno bosansko primorje kako to
piu bonjaki romantici. Tema Bosansko primorje bila je
razmatrana i na tribini Vijea bosanskomuslimanskih inte-
lektualaca, odranoj u Sarajevu 18. prosinca 1993., u kon-
tekstu etnikog razgranienja u BiH. Govorila su trojica
sveuilinih profesora: arheolog Enver Imamovi, povje-
sniar Ibrahim Tepi i geograf Ibrahim Buatlija. Nakon
nijeg velikaa Podrinja, Zahumlja i Neretve, stvorena je drava Bosna i
Hercegovina.
66) Husnija KAMBEROVI, Begovski zemljini posjedi u Bosni i Hercego-
vini, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, Institut za istoriju Sarajevo, Za-
greb, 2003., 288.-294.
67) Bogumili-dravotvoran elemenat, Osloboenje, 28. 2. 1992., 2., citi-
rana je izjava A. Zulkarpaia iz 1963., koja je slina navedenoj u tekstu.
68) http://bosnjackiinstitut.org/bosanski/institut-sa.html (sijeanj 2007.)
tribine, u sijenju 1994., objavili su i brouru pod nazivom
Neum i bosansko primorje, u izdanju Press Centar Armi-
je BiH.
69
Broura je po svemu bila sredstvo tipine vojno-
propagandne akcije. Dvanaest godina kasnije, u prosincu
2005. u Osloboenju je objavljen feljton s uglavnom istim
tekstom i tek neto izmijenjenim naslovom Neum i bh pri-
morje od najstarijih vremena. Jedino je tekst prof. Ibrahima
Buatlije promijenjen. U prvoj verziji Buatlija je tvrdio
da oko 300 kilometara jadranske obale od ua Cetine
do Bokokotorskog zaljeva prirodno i istorijski pripa-
da Bosni i Hercegovini. U drugoj verziji Buatlija ne po-
navlja tako radikalne teze. On u promijenjenim politikim
okolnostima, na haremima, damijama i stecima doka-
zuje postojanje bonjakog demosa na ovim prostorima.
70

Na feljton je reagirao Radoslav Dodig. Osvrnuo se na Ima-
movievo prekrajanje granica i izmiljanje mone bosan-
ske mornarice tvrdnjom da ako je i bilo kakve bosanske
mornarice na Neretvi, bila je to skupina trupica, barki ili
amaca, s kojima se jedino mogla loviti jegulja, a ne plovi-
ti i trgovati po morima.
71
Neum je poetkom devetnaestog
stoljea bio brdsko seoce s nekoliko kua, katolikim sta-
novnitvom i 60 grla rogate stoke. Nema ni traga damija-
ma i haremima.
72
Osmanlijske vlasti su tek u drugoj po-
lovini 19. stoljea, pred hercegovaki ustanak, izgradi-
le vojni tabor iznad Neuma, unutar kojeg se prema preda-
ji nalazila jedna prostorija namijenjena molitvi, ali od koje
nama nikakvog materijalnog traga.
73
Fantazmu o dami-
ji u Neumu iznio je dr. Abdulah Konjicija u vrijeme raz-
granienja nacionalnih teritorija (i republika), na gore spo-
menutoj tribini Vijea bosanskomuslimanskih intelektua-
laca u prosincu 1993. i trebala je posluiti kao argument
za obiljeavanje teritorija po logici gdje je srpski grob tu je
Srbija, gdje je hrvatski barjak tu je Hrvatska, a gdje je da-
mija ili harem tu je bonjaki teritorij, odnosno Bosna.
74

Radi se o jo jednom primjeru izmiljanja tradicije.
69) Neum i bosansko primorje, Press centar Armije BiH, Sarajevo, 1994.
70) Usporediti: Ibrahim BUATLIJA, Bosansko primorje i Neum-geopo-
litiko razmatranje i odnosi, Neum i bosansko primorje, Press centar Ar-
mije BiH, Sarajevo, 1994. i Ibrahim BUATLIJA, Neum i bh primorje od
najstarijih vremena do danas, Osloboenje, 18. 12. 2005., 27.
71) Radoslav DODIG, Bosanska mornarica bila je ota trupica, Slobodna
Dalmacija (BiH), Boi, 2005., 15.
72) Galib LJIVO, Klek i Sutorina u meunarodnim odnosima 1815.-
1878., Filozofski fakultet, Beograd, 1977.
73) Neum zaviaj i zemlja Hrvata, Humski zbornik, Neum, 1995., 92.
74) Neum i bosansko primorje, Press centar Armije BiH, Sarajevo, 1994.,
37. Neum zaviaj i zemlja Hrvata, Humski zbornik, Neum, 1995., 92. Hiv-
zija Hasandedi, vjerojatno najbolji poznavatelj hercegovake musliman-
ske batine, napisao je 1997. da je u Neumu za turske uprave sagraena
damija, te dodao: Ne zna se ko ju je i kada sagradio kao ni kakve je di-
menzije imala. Hasandedi je ustvrdio: Pria se da je damija do 1927.
godine djelimino bila ouvana i da ju je te godine potres sruio. Kasnije
joj je svijet raznio kamen i potpuno dokrajio, pa se danas ne zna ni gdje
je bila. Vidjeti: Hivzija HASANDEDI, Muslimanska batina Bonjaka u
junoj (srednjoj) Hercegovini, Islamski centar Mostar, 1997., 178. Zauu-
jue turi podaci za inae pedantnog Hasandedia, kao to je zauujue
da je damija za koju se ne zna tko ju je i kada gradio, niti se zna gdje
je bila i je li ikako bila, ula na popis nacionalnih spomenika Bosne i
Hercegovine? Vidjeti: Nepostojea damija-spomenik kulture, Veernji
list, 5. 1. 2007., 3.
Nedad Lati, jedan od urednika bonjakog nacionalnog
tjednika Ljiljan, u srpnju 2006. objavio je u Osloboenju fe-
ljton pod naslovom Ram za sliku moje dijaspore. Autor
opisuje koliko je bila grevita borba prvih bonjakih emi-
granata da opstanu u nemuslimanskoj civilizaciji sa svojim
identitetom i ilustrira je primjerom jednog bonjakog
emigranta koji mu se povjerio da se morao oeniti kr-
ankom, ali je molio Boga da nema poroda iza sebe!
75

U rujnu 2006. u Osloboenju je objavljen feljton pod naslo-
vom Husein-beg Gradaevi u turskim historijskim vre-
lima i naunim studijama, autora Sadika ehia. Radi se o
romantinom vienju dogaaja iz prve polovine devetnae-
stog stoljea s pozicije umirovljenog ekonomiste koji se iz
hobija bavi historiograjom. ehi karakterizira Gradae-
vievu bunu specinom graanskom revolucijom, iji je
cilj bio samostalnost Bosne i Hercegovine, ali su joj na-
cionalna buenja sa istoka i zapada onemoguili opebo-
sanski razvoj.
76
ehi pie kako je trebalo proi toliko go-
dina od Gradaevia da bi narod BiH shvatio da je BiH
zajednika zemlja svih onih koji u njoj ive i nastavlja: Slo-
bodarski duh ovog bosanskog ovjeka koji je naao sebe
u svojim bosanskim brdima priklijeten sa istoka i zapa-
da stvorio je svoj specian mentalitet. On se priklanjao
Rimu, tamo gdje su ga silom vezali za Carigrad. A stvorio
svoju, svom karakteru blisku crkvu, kad su ga htjeli katoli-
iti, da bi na koncu mnogi primili islam. U ovim povijesnim
zbivanjima, kad su kolone izbjeglica muslimana iz Uica,
apca, Like, Krbave, Slavonije i drugih pograninih mjesta
nale utoite u Bosni, kada su austrijske ete pritiskajui
sa sjevera pljakale granine posjede, kada su Napoleonove
trupe pritiskale sa zapada i Juga, Bonjacima kao da im je
sav taj jad malo doao, diu se u to doba, silne Osmanlijske
imperije, a da bi sauvali svoje teritorijalno jedinstvo i do-
li do samostalne Bosne.
77
Radi se o jo jednoj projekciji bu-
dunosti BiH smjetenoj u njezinoj (ne)davnoj prolosti.
U Osloboenju je u zadnjih nekoliko godina osim feljtona
objavljen i itav niz tekstova u formi tzv. istraivanja, ese-
ja, i slinih napisa. U broju od 2. kolovoza 2003. objavljen
je tekst Hakije ozia, pod naslovom Humska zemlja, -
tilj pod dravom!? Autor ne koristi argumente iz historij-
skih radova, ve iz knjievnih tekstova, pa nakon niza iz-
matanih situacija zakljuuje kako su u povijesnim rado-
vima objavljene mnoge (polu)istine o toponimu Hercego-
vina, te on daje Mogua rezonovanja i pie: Spomenuta
objanjenja za termin Hercegovina su nastala, objektivno
gledano, kao proizvod nemorala, separatizma i novogovo-
ra. Uostalom o tome nema adekvatnih objanjenja u meri-
tornim povijesnim tekstovima. Izbjegavaju se, dakle, dava-
ti realna objanjenja, mogue, zato to je termin Hercego-
vina oduvijek predstavljao lako upaljiv separatistiki tilj,
75) Nedad LATI, Bonjaci na Titaniku (feljton: Ram za sliku moje di-
jaspore 2.), Osloboenje, (Sarajevo), 7. 7. 2006., 31.
76) Sadik EHI, Borba za samostalnost (feljton: Husein-beg Gradae-
vi u turskim vrelima i naunim studijama 1.), Osloboenje, 10. 9. 2006.,
24.
77) ISTI, 24.
koji se pui u svakoj kriznoj situaciji u naoj dravi. Da
je prethodna procjena tana govori i injenica to je, 1878.
godine, naoj dravi nasilno odreeno dvolano ime: Bo-
sna i Hercegovina. Ali, svako nasilje ima neslavan kraj, to
e se, valjda uskoro desiti i sa iroko rasprostranjenim je-
zinim barbarizmom u bosanskom jeziku uope, pa i kada
je u pitanju dvolani naziv nae drave. Dalji zakljuci se
nameu sami od sebe, pa ih nije potrebno ovdje navoditi.
78

Zakljuci se stvarno sami nameu. Hercegovina je pose-
ban problem bonjako-bosanskim unitaristima. Dvo-
lano ime drave Bosne i Hercegovine onemoguava im
potpuno poistovjeenje s njom i preuzimanje uloge dr-
avnog - bosanskog naroda, u svojoj zemlji - Bosni. Radi
toga nastoje izbrisati ime Hercegovine.
79

Zbornik radova Instituta za istoriju u Sarajevu na temu
Fenomena krstjana u srednjovjekovnoj Bosni pota-
kao je profesora ozia napisati i pismo itatelja, u kojem
negira rezultate istraivanja objavljenih u Zborniku. Profe-
sor upozorava na bazilike iz petog stoljea i starokrane
koji su moda gradili i Visoku piramidu.
80
Zanimljiva je
i ozieva teza po kojoj su Bosnu osnovali itelji, a ne na-
cije, jer u vrijeme bana Stjepana Kotromania (u XIV. sto-
ljeu) nije bilo dananjih nacija, a Stjepan je svoje stanov-
nike nazivao Bonjanima. Sve ovo umovanje oziu slui
da bi dokazao kako je naoj dravi vie puta nasilno mije-
njano ime i slubena povijest, pa on zakljuuje: Posebno
je bitno to je po (Kardeljevom) Ustavu SFRJ iz 1974., zapi-
sano je da je ine tzv. tri konstitutivna naroda i ostali. I sad
se neki trude da naknadno nau opravdanje za spomenu-
ti boljeviki izraz.
81
ozi je tipian primjer nacionalnog
aktiviste, koji se razumije u sve, od piramida i antikog kr-
anstva, do ustavnih formulacija. Znatan dio bonjakih
nacionalnih djelatnika po potrebi se poziva na antifai-
zam i ZAVNOBiH (Ustav SFRJ i BiH iz 1974.), na kojem je
BiH i stvorena i u ijoj Rezoluciji pie da BiH nije ni srp-
ska, ni hrvatska, ni muslimanska nego i srpska i musliman-
ska i hrvatska. Isti, opet po potrebi, odbacuju ta rjeenja
kao loa - komunistika - Kardeljeva!?
U Osloboenju je 22. listopada 2005. objavljen paradigma-
tian tekst koji je potpisao Nurija Agi. Tekst je naslovljen
Vei konja gdje ti aga kae. Autor je optuio krstaku
ili antibosansku okolicu, pa i samog Konstantina Porro-
geneta za sraunato neprijateljsko i krstako zanemari-
vanje znaaja bosanske povijesti.
82
Ako je urednitvo Oslo-
78) Hakija OZI, Humska zemlja, tilj pod dravom!?, Osloboenje
(Pogled), Sarajevo, 2. 8. 2003., 10.
79) Ivo LUI, Ima li Hercegovine, Status, broj 8., Mostar, zima 2005.-
2006., 99.-121.
80) Hakija OZI, Crkva bosanska i njena sudbina, Osloboenje, 6. 11.
2005., 28.
81) Hakija OZI, Pogled u prolost, Osloboenje, 24. 4. 2005., 38. Teza
o dravi starijoj od svojih naroda je i ranije iznoena. To je jo prije rata
ustvrdio Hamdija Pozderac, a petnaestak godina kasnije i Sulejman Ti-
hi.
82) Nurija AGI, Vei konja gdje ti aga kae, Osloboenje (Pogled), 22.
10. 2005., 38.
boenja preuzelo obvezu vratiti bosanskoj povijesti pripa-
dajui znaaj, onda to po svemu sudei radi na krivi na-
in? Vrhunac nacionalne romantike objavljivane u Oslobo-
enju mogao bi biti tekst Asafa Beirovia s nadnaslovom
Gdje je tap bosanskog dida? naslovom Dok smo ga
imali bilo je i Bosne i podnaslovom Nestao je nakon ru-
enja Isa-begove tekije 1957. godine. Star je preko 700 go-
dina, pamti toplinu ruku sultana El Fatiha.
83
Isti taj sul-
tan toplim rukama odsjekao je glavu zadnjem bosanskom
kralju Stipanu i unitio bosansko kraljevstvo. U tekstu pie
da je tap sultanu dao bosanski did iz Hodidjeda, a doma-
lo, u istom tekstu, pie da se pouzdano zna da je bosanski
did dao tap-simbol duhovnog vodstva i vlasti Bosanske cr-
kve ejhu mevlevijskog bratstva.
84
Kako god bilo, tap je
ostao u pravim rukama, barem simbolino jer smo ga u
meuvremenu izgubili.

Politiki odrazi krivotvorene prolosti
Ima li nade da je mogue pomiriti nacionalne ideale i nad-
nacionalnu viziju Bosne i Hercegovine? Analizirajui uzro-
ke raspada Jugoslavije Andrew Wachtel nije prihvatio teze
velikog broja zapadnih analitiara da su nacionalni lide-
ri potakli nacionalizam radi svojih ciljeva i tako razbi-
li dravu. On misli da su posebni nacionalni ideali bili
jai od bilo kakve nadnacionalne vizije Jugoslavije. Wa-
chtel je napisao da je Jugoslavija bila bojno polje, na ko-
jem su se sukobljavale kolektivistike nacionalne vizije, za-
snovane na idealu sinteze, s nacionalnim vizijama zasno-
vanim na posebnosti.
85
Postaje li i Bosna i Hercegovina sve
vie bojno polje u kojem se sukobljavaju ili e se sukoblja-
vati kolektivistike nacionalne vizije, koje sve manje pro-
stora ostavljaju za nadnacionalnu sintezu? Upravo mitolo-
gizacija i uzurpacija povijesne batine Bosne i Hercegovine
od strane dijela bonjake nacionalne inteligencije onemo-
guava nadnacionalnu sintezu, ime dovodi u pitanje
mogunost drutvenog razvoja, odnosno i samo postojanje
Bosne i Hercegovine. Efekti kvazihistoriografskih tek-
stova najlake se mogu oitati na politikoj razini. Nji-
hove posljedice moemo pratiti u pismima itatelja ured-
nitvu, osim ako i itatelji nisu rtve promidbe, nego su i
sami propagandisti. Uzmimo za primjer dva pisma ured-
nitvu Osloboenja, koja su objavljena. U prvom itatelj na
vijesti o referendumu u Republici Srpskoj pie: To izjed-
naavam sa istom gluposti kao kad bi Bonjaci u Beogradu
traili svoju republiku, i tako u svakom drugom mjestu gdje
ive.
86
itatelj ne poznaje ili ne priznaje konstitutivnost
sva tri naroda u Bosni i Hercegovini.
83) Dok smo ga imali bilo je i Bosne, Osloboenje (Pogled), 14. 2. 2004.,
13.
84) Isto, 13.
85) Andrew BARUCH WACHTEL, Stvaranje nacije razaranje nacije,
Stubovi kulture , Beograd, 2001., 26.-27.
86) Merima HIBNER FEJZI, Vladam da bih zavaao, Osloboenje,
13. 7. 2006., 40.
Drugo pismo komentar je navodne predizborne izjave dr.
Boe Ljubia da e se boriti za pravo Hrvata za samoodre-
enje u BiH. itatelj pie da je povratkom Ljubia na
politiku scenu ponovo proradila u punom kapacitetu na-
cionalistika antibosanska koalicija i dodaje: Ja kao Bo-
njak, odnosno pripadnik veinskog bonjakog puka u
BiH, ponosim se to nisam uo niti od jednog politiara ili
graanina da Hrvati i Srbi nisu ravnopravni i konstitutivni
narodi u dravi BiH. Dr Boo Ljubi bi trebao odlino zna-
ti da samoodreenje o kome govori u BiH je ravno samo-
odreenju Srba u Hrvatskoj, koji su time izgubili ona pra-
va u hrvatskom Ustavu koja su imali prije samoodreenja.
Pa shodno tome bilo bi dobro da bosanski Hrvati iz toga
izvuku pouku. Mnogo bolje je poznato gospodinu Ljubi-
u nego meni da je Hrvatska svoje nacionalne i dravne in-
terese namirila na prostoru koji su Srbi naseljavali u Hr-
vatskoj, pa su radi toga skupa sa dr. F. Tumanom i pristali
na podjelu BiH na Federaciju BiH i RS. Tako da Federaci-
ja BiH odgovara broju bonjakog puanstva, a broj puan-
stva koji je napustio Hrvatsku odgovara broju hrvatskog
puanstva u BiH.
87
Bez obzira na prijetei ton, te besmi-
slenu i proturjenu argumentaciju iz drugog pisma, rijetko
se moe proitati jasnija potvrda shvaanja da je BiH stvar-
no podijeljena izmeu Srba i Bonjaka, te da sada Bonja-
ci trebaju Federaciju BiH potpuno pretvoriti u svoj en-
titet, odnosno u svoju nacionalnu dravu.
Nepoznavanje ili nepriznavanje ustavne kategorije kon-
stitutivnosti sva tri naroda u Bosni i Hercegovini koje je
ugraeno u temelje bosansko-hercegovake dravnosti, ali
i konstruiranje povijesne podloge na kojoj bi trebalo gradi-
ti budunost prisutno je i u vrhovima bonjake drutvene
elite. Na proslavi 469. godinjice Husrev-begove medrese
reisu-l-ulema Mustafa Ceri je rekao da su nau dra-
vu bitno obiljeile tri linosti i datuma i da ih se uvijek
trebamo sjeati. Zatim ih je pobrojao: To je 1463. godina,
kada je Mehmed el Fatih donio islam u Bosnu. Drugi je 8.
januar 1537. godine kada je Gazi Husrev-beg ustanovio
medresu, a trei 1992. kada je Alija Izetbegovi zajedno s
nama i s dobitnikom nagrade ustanovio nezavisnu dravu
BiH. Reis se zatim obratio Harisu Silajdiu bivem ueni-
ku medrese, dobitniku nagrade koja je dodijeljena za ar-
maciju ugleda imena i kole, rijeima: Harise, ima nau
podrku da BiH nema entiteta ve da bude cjelovita dra-
va. Ima podrku da napie ustav po kojem ete se sjeati
generacije kao to se sjeamo sultana Fatiha i Gazi Hu-
srev-bega.
88
Nakon ovih podsjeanja valjalo bi se podsjeti-
ti i na rijei Alije Izetbegovia, koji je 29. studenoga 1997. u
izlaganju na Tribini Vijea kongresa bonjakih intelektu-
alaca, objanjavajui razloge zato nije htio prihvatiti osta-
nak Bonjaka (BiH) u krnjoj Jugoslaviji rekao: Kod Srba
postoji neki mentalitet nadmoi, neko pogreno osjeanje
da su oni narod misije, da su oni najjai narod. Oni hoe da
87) Ago PRLJAA, Sve je ve vieno, Osloboenje, 29. 9. 2006., 34.
88) Ef. Ceri: Podravamo sve koji se bore da BiH ne bude podijeljena po
vjeri i naciji, Dnevni avaz, (Sarajevo), 7. 1. 2006., 3.
su okosnica svake drave na ovim prostorima i mislim da
kod njih postoji neka uroena nesposobnost za ravnoprav-
nost drugih naroda.
89
Gotovo deset godina kasnije, lider
istih tih Srba u Bosni i Hercegovini, Milorad Dodik, kao da
je htio odgovoriti na Izetbegovievu tvrdnju, ali i Ceriev
poziv, rekao je: Smatram kako je mogue napraviti odri-
vu Bosnu i Hercegovinu, ali ne u okviru politikog miljea,
koji postoji u Sarajevu, koji izvan Marijin dvora i Baari-
je ne vidi nikog vanog u BiH. Vana im je samo ta seij-
ska logika koja iz Sarajeva uporno promovira sve ostale kao
neku raju koja bi trebala biti posluna. Dodik je zakljuio
da bonjaki politiari prave istu pogreku koju su Srbi
pravili u bivoj Jugoslaviji, ponaaju se arogantno, ne
ele razumjeti druge i prave zemlju po svom modelu,
samo za sebe.
90
Konano, kao vrhunac arogancije i naci-
onalistike iskljuivosti navedimo izjavu Muhameda Fili-
povia, koji je 16. studenoga 2006., na predstavljanju svo-
je knjige Bosanski duh lebdi iznad Bosne rekao: Neka mi
neko dokae da su ikakvi Hrvati u Bosni postojali prije
19. stoljea! Ovom izjavom jednog od vodeih bonja-
kih nacionalista, bonjaki nacionalizam je poprimio obi-
ljeja srpskog vukovskog nacionalizma iz nekadanje (sta-
re) Jugoslavije. Srbi (Bonjaci) svi i svuda, jedan jezik, je-
dan troimeni narod i sl.
91
Treba li jo uvijek nekoga u Bosni
i Hercegovini podsjeati na posljedice i sudbinu vukovskog
srpskog nacionalizma?
Provincijal franjevake provincije Bosne Srebrene fra Mijo
Dolan u razgovoru s novinarkom Osloboenja rekao je da
je svako romantiziranje prolosti kod nas u slubi hege-
monije, kojoj naalost slue i razne quasi-znanstvene teze.
Naglasio je da su bosanski fratri djeca hrvatskog naroda i
da bitno sudjeluju u stvaranju hrvatske kulture, koju opet
dre bitnim dijelom bosansko-hercegovakog bogatstva.
Dolan je zakljuio: Zato se ne treba bojati da e arma-
cijom hrvatske kulture BiH neto izgubiti. Moe izgubi-
ti samo ako presahne ono to mi stoljeima, uvjeren sam,
za dobro svih, na svoj specian nain njegujemo.
92
Tako
misli Mijo Dolan, fratar, provincijal Bosne Srebrene,
institucije koja batini srednjovjekovna, ali i sva dru-
ga djela bosanskih franjevaca. Djela, koja velikoduno
nudi svima u zajedniku batinu, ali mu ih netko sustav-
no otima i proglaava svojima. Kolumnist Osloboenja
Zija Dizdarevi, posvetio je posebnu pozornost Dolano-
vom intervjuu i njegovom zahtjevu za armacijom hrvat-
ske kulture kroz kulturnu autonomiju. Dizdareviev ko-
mentar naslovljen je Kraj Bosne srebrene. On predbacu-
89) Alija IZETBEGOVI, Rat i mir u Bosni i Hercegovini, Vijee Kongre-
sa bonjakih intelektualaca, Sarajevo, 1998., 10.
90) Milorad Dodik: Svaki narod treba dobiti svoj entitet u BiH, Veernji
list, Zagreb, 16. 1. 2007., 8.-9. O bosanstvu kao novom jugoslavenstvu pi-
sao je ranije eljko Ivankovi, usporediti: eljko IVANKOVI, Bosan-
stvo kao novo jugoslavenstvo ili?, Status, broj 2., Mostar, veljaa/ou-
jak 2004., 89.-92.
91) Ivan LOVRENOVI, Odakle Hrvati u Bosni, Dani, broj 493., 24. 11.
2006., 24.-27.
92) Romantiziranje prolosti kod nas je u slubi hegemonije, Osloboe-
nje, 11. 1. 2007., 4.-5.
je Dolanu to govori u ime Hrvata, a ne u ime kato-
lika i osuuje njegov zahtjev za konsocijacijskim mode-
lom ureenja Bosne i Hercegovine po uzoru na Belgiju i
vicarsku koji bi omoguio armaciju hrvatske kulture,
kao izraz klerikalne politike.
93
Problem je izgleda nastao
kada je provincijal Bosne Srebrene jasno rekao da je, osim
to je katolik i Hrvat, te zatraio da mu to i drugi s kojima
ivi priznaju. Ali, to onda s naom kulturnom batinom,
to s jezikom i srednjovjekovnom batinom? Kako zadr-
ati otetu batinu i odrati konstrukcije na kojima su izgra-
ene lane slike prolosti i sebine i nepravedne projekcije
budunosti? Prihvatiti stavove i identitet fra Mije Dolana
ne bi znailo kraj Bosne Srebrene, nego kraj Bosne ma-
glene, Bosne obavijene gustim nacionalistikim ideolo-
kim maglama od kojih se vie nita ne vidi.
Zakljuak
Reviziju prolosti Bosne i Hercegovine vre pripadnici nje-
zinih drutvenih elita, u skladu sa svojim politikim ciljevi-
ma. Oni se ne bave prolou da bi odgonetnuli zagonet-
ke, da bi saznali to je bilo, nego da bi napravili konstruk-
ciju prolosti kako bi za nas najbolje bilo-da je bilo. U
tom poslu prednjae pripadnici bonjake drutvene elite,
koji nastoje dovriti proces nacionalnog konstituiranja, iz-
graditi svoju - nacionalnu dravu.
93) Zija DIZDAREVI, Kraj Bosne srebrene, Osloboenje, 16. 1. 2007., 9.
Njihova graanska politika retorika i njihovo vie-
nje demokratske budunosti Bosne i Hercegovine u
golemom su neskladu s njihovim nacionalistikim in-
terpretacijama bosansko-hercegovake prolosti i he-
gemonistikim negiranjem nacionalnog (kulturnog)
identiteta drugih. Neuvjerljivo zvui graanska retori-
ka lidera nacionalnih(istikih) stranaka, lanova uprav-
nih tijela (Senata) nacionalnih(istikih) institucija, sudio-
nika nacionalnih(istikih) kongresa ili pak aktivista njiho-
vih Vijea. Jednako je neuvjerljivo i pozivanje na demo-
kraciju, antifaizam i ZAVNOBiH onih koji ne prizna-
ju njegove temeljne odredbe. Za bosansko-hercegova-
ku historiograju utjeno je da su meu revizionistima
rijetki povjesniari. Tim poslom za sada se bave uglavnom
profesionalni ideolozi. Njihove diletantske nacionalisti-
ke interpretacije povijesti svakako nisu historiograja, ali
u nedostatku ozbiljnih znanstvenih institucija i kvalitetnih
radova relevantnih povjesniara ideoloki narativi koji se
svakodnevno plasiraju putem masovnih medija zagauju
javni prostor. To rezultira sve dubljim drutvenim ras-
cjepom i sve teom javnom komunikacijom. Sve manje
je prostora za dijalog, a sve ea su negiranja drugih, nji-
hove kulture i povijesti. To svakako nije nain na koji se
moe izgraditi stabilna i prosperitetna Bosna i Hercegovi-
na. U takvoj situaciji povijest bi trebali (na)pisati povjesni-
ari, a akademska zajednica u Bosni i Hercegovini bi mo-
rala pronai snage da umjesto izmiljanja bolje prolosti
osmisli bolju budunost. Temelj naih prava i obveza tre-
bao bi biti Ustav, a ne stare i nikada dokazane hereze i
tko zna iji nadgrobni spomenici.
Du. st. Ivo LutIt (1,6z., Liunusi), Svruciiis:r u Mo-
s:vu, Fui:r: riiozorso-nuris:icin zos:i.
Zelena
(re)akcija
Ze l e na ( r e ) a kc i j a
Mladen Stanii, predsjedavajui
J
cu sro vrs:i :vi oivr :ocr. Pvv napo-
mena je da ovaj dio rasprave nosi naziv Proirenje EU
i Zapadni Balkan. Volio bih naglasiti jo jedan vaan as-
pekt za ovu diskusiju, pa bi stoga ovaj dio nazvao Novo pro-
irenje na istok i Zapadni Balkan, jer se zapravo radi o tome
te e to biti tema ove diskusije. Druga napomena vezana je
uz neke slogane, poslovicu ili poruku koju sam uo proli
tjedan na ITF-u (Meunarodnom forumu sigurnosti) u Zu-
richu kada je jedan od istaknutih govornika rekao da Europa
vie nije ukopljena, ve je sve vie i vie ideologija.
U aritu interesa su trenutno zemlje Zapadnog Balkana
koje sad prolaze kroz vrlo komplicirani i ponekad okan-
tni proces koji ima nekoliko aspekata, ali vie manje dva su
najvanija i to su; ekonomski i politiki, sigurnosni aspekt.
Ove zemlje sad prolaze kroz neto to moemo nazvati san
tranzicijske globalizacije koja ima vie ili manje ekonom-
ski aspekt i pristupanjem voen proces europeizacije. Dakle,
o tome emo raspravljati, o svim iskustvima pristupanja eu-
roatlantskim strukturama, ali sada emo se fokusirati na EU
i zemlje u pitanju.
Sada imamo dva, a ne tri govornika koji e prezentirati svo-
je stavove na ovu temu. Trei govornik nije uspio doi zbog
problema s vizom, te stoga nije uspio doi na vrijeme u Du-
brovnik, ali ova dva govornika su vrlo relevantni za ovo po-
druje.
Moram Vas samo upozoriti da ste dobili stroge upute, te da
prezentacije ne bi trebale biti due od 10 min. Ja imam odo-
brenje da Vas prekinem ili upozorim, naravno na vrlo pristo-
jan nain, ukoliko Vam vrijeme istie, naznaujui da je vri-
jeme da zavrite. Prva govornica je gospoa Milica ilas sa
Sveuilita u Beogradu. Izvolite.
Milica ilas, govornica
Puno Vam hvala. Da li mrkve dolaze sa batinama? Prole go-
dine govorila sam na seminaru EU Instituta za sigurnosne
studije, gdje sam odnos Srbije i EU opisala kao kvaku 22.
Napredak Srbije prema EU do 2005. godine veinom je bio
oznaen odgaanjem rjeavanja iznimno vanih pitanja po-
put Kosova, suradnje sa Hagom i odnosa s Crnom Gorom.
Naravno, bilo je jasno da e ti rauni doi na naplatu 2006.
godine. To se desilo paralelno sa EU koja je sve vie postoja-
la zaokupljena sa otporom pri pomisli na proirenje Europ-
ske unije, te sa drugim problemima koji su rezultat neuspje-
ha referenduma o ustavu u Francuskoj i Nizozemskoj. Da-
kle, mogunost da se Srbija i EU mimoiu je realno postoja-
la. Sada na kraju 2006. ima smisla vidjeti to se desilo do sada
Vanjska i sigurnosna
agenda Europske Unije i
Zapadni Balkan
III. dio: Proirenje EU i Zapadni Balkan
Transkripti
Tvsviv:i su oio vsvvvr rruuvoooi orrvrciii Vis i siouvos oro Euvovsr Ui-
ir i Zvoi Bi oi ir oovZ u Dunvoviu, . ovrrnv zoo6. oooir u suvoii izrruu FoontI-
)v HvIuItu BoII Uvro u Hvv:soi, Is:i:u: z rruuvoor ooosr u Zovrnu i EU is:i:u: z si-
ouvosr s:uoiir iz Pviz. U ovoizciii oooui :ivo su suoiriovii i Cr:v z siouvosr s:u-
oiir iz Svirv o i Cr:v z rruuvoor i siouvosr vosiovr iz Broovo, uz voovsu us:vii-
soo :r nvv:soo riis:vs:v visin vosiov. No :r orrvrciir FoontI)n HvIuItu BoII
Uvro u Hvv:soi s:vio ir s izor :ivos:i oir sr :icu rooucro uis Hvv:sr i os:iin zrr-
ii u vroiii u NATO svrz.
i koje su mogunosti za budunost. Neki problemi su rijee-
ni, neki se upravo rjeavaju. Ipak, ono to je bitno istaknuti
da niti jedan nije rijeila Srbija. Crna Gora je proglasila ne-
zavisnost u skladu sa eljama svojih graana koje su izrazi-
li na referendumu o neovisnosti u svibnju. Pregovori o nal-
nom statusu Kosova upravo traju izmeu predstavnika Srbi-
je i Kosovskih albanaca. Meutim, ini se da su pregovori iz-
meu lanova kontaktne grupe mnogo vaniji u usporedbi s
onima izmeu predstavnika Srbije i kosovskih Albanaca. To
opet implicira da bi rjeenje za Kosovo moglo doi iz meu-
narodne zajednice, a ne biti rezultat komunikacije izmeu
Srba i Albanaca. Jo uvijek nam ostaje problem suradnje sa
hakim tribunalom. ini se da srpska vlada oekuje od op-
tuenika da rijee problem tako to e se dobrovoljno preda-
ti Hagu. Oni koji su to bili spremni to uiniti ve su u Hagu.
Oni koji to odbijaju uiniti dobrovoljno predstavljaju pro-
blem za Srbiju i ini se da ne ele sudjelovati u rjeenju. To
takoer znai da srpska vlada nema drugu mogunost ve
ukljuiti se i privesti optuenike ili dokazati da je izvan svake
mogunosti vlade Srbije privesti optuenike. injenica da se
vlada ukljuila u taj proces ne sa punim srcem je razlog za-
to su nai pregovori o Sporazumu o stabilizacije i pridrui-
vanju prekinuti u svibnju. Sve to nas upuuje na zakljuak da
je srpska elita bila pasivna u prethodnom periodu, da joj je
nedostajalo inicijative, te da nije pruala vodstvo u tim te-
kim trenucima. Meutim, politika elita je uspjela progu-
rati nedavno novi Ustav. Novi ustav odobren je na referen-
dumu prije tjedan dana. Vrlo visok postotak glasaa potre-
ban je za promjene ustava, postotak poput 50 % plus 1 % re-
gistriranih glasaa koji moraju glasati za promjene Ustava.
Takav visok postotak doveo je do konsenzusa izmeu razli-
itih politikih stranaka koje su odaslale poruku svojim gla-
saima da je bitno da izau i podupru novi Ustav. injenica
da je Kosovo ukljueno u preambulu novog ustava je bio do-
datni poticaj graanima Srbije da izau na glasaka mjesta i
glasaju za novi Ustav. Usprkos tome, odaziv biraa bio je po-
prilino nizak s obzirom da je samo 53 % registriranih glasa-
a izalo na glasaka mjesta, 52 % od njih glasalo je za novi
Ustav. Time vjerujem da su glasai u Srbiji pokazali da su
nezadovoljni nainom na koji se politika vodi u Srbiji, da su
nezadovoljni politiarima, te da su nezadovoljni odabirom
tema koje politiari smatraju vanima u politici Srbije. Gdje
je onda Srbija danas? Svi znamo da aa nije puna. Pitanje
je da li je napola puna ili napola prazna? Ja bih jo uvijek re-
kla da trebamo svjesno gledati na Srbiju kao da je aa napo-
la puna. Ovaj novi ustav vaan je iz dva razloga: prvo, nakon
6 godina govora o ustavu, politika elita je konano uspjela
uiniti neto da se to ostvari. Dakle u stanju su proizvesti ne-
to o emu su govorili. Drugo, ustav je korak naprijed utoliko
koliko uspijeva pokrenuti politiki proces u Srbiji i ponudi-
ti rjeenja vanih problema poput hakog tribunala i statusa
Kosova. injenica da e novi ustav koji je usvojen, omogu-
iti nove izbore do kraja godine. Novi izbori e najvjerojat-
nije dovesti do promjene vlade, i ja oekujem koaliciju de-
mokratskih stranaka ili Vladu koja nije daleko od vlade koju
imamo danas, ali e imati novi mandat koji e im omoguiti
da uine odreene pomake kako bi Srbija ula u EU. Ukoliko
se to ne ostvari Srbija e i dalje nastaviti ivjeti ono to ja na-
zivam Dan svisca, ne znam da li ste vidjeli lm u kojem dan
nakon dana se budite i ujete da imate uvijek iste probleme:
Kosovo, Ratko Mladi ili neto drugo. Stoga, sada konano
imamo priliku da se probudimo i uinimo neto. Bitno je da
EU ostane ukljuena u proces. Nema potrebe da obeava ve-
like stvari za budunost, ali bitno je da osigurava niz malih
pomaka. Prvi, koji je iznimno vaan, je liberalizacija sustava
viza. I Srbija i EU trebaju uspjeh, i Srbija i EU moraju poka-
zati svojim graanima i vanjskom svijetu da mogu proizve-
sti eljeni rezultat. Srbija mora pokazati svojim graanima i
vanjskom svijetu da je mogue da se zemlja priblii EU-i. EU
mora dokazati da je u mogunosti doprinijeti stabilizaciji i
napretku u svom graninom podruju. Mislim da je dobra
stvar to se ta dva cilja meusobno pojaavaju. Hvala.
Mladen Stanii:
Ovo je bilo ugodno iznenaenje u kontekstu duine izlaga-
nja. Ali siguran sam da ima mnogo komentara na Vae izla-
ganje, ali to emo ostaviti za diskusiju. Sada bih pozvao gos-
podina Petra Atanasova sa Instituta za socioloko, politiko
i pravno istraivanje, Sveuilite irila i Metoda, Skopje. Pe-
tre, izvolite.
Petar Atanasov, govornik:
Hvala Vam predsjedavajui. Iz dananje diskusije sjeam se
nekoliko stvari, ali najvanija je bila napomena da je EU u
krizi. To je zanimljivo kao ideja, ali istovremeno Balkan je
europski unutranji problem. Bilo je lijepo uti kako nekoli-
ko govornika istiu Hrvatsku kao pozitivan primjer poma-
ka prema EU integracijama, a Makedonija zaostaje, te nakon
mnogo godina lijepo je uti da smo dio rjeenja ili da polako
napredujemo i da EU sudjeluje u tome. Prije nekoliko godi-
na, nekoliko Makedonaca, akademska zajednica i nevladine
organizacije sjeli smo zajedno oko stola i raspravljali ame-
rike i europske odnose prema Makedoniji. I mislim da neki
od vanjskih promatraa nisu upoznati sa takvim problemi-
ma, pola ih je bilo orijentirano pro-ameriki, a druga polo-
vica pro-europski. to je bio argument pro-europske strane?
Rekli su: Dok Makedonija postane lanica EU, EU nee po-
stojati vie za 20, 30 godina. Vaan je naglasak bio na tome.
Potpisali smo Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju u trav-
nju, 2001. godine. Nakon 5 godina nismo daleko odmakli, je-
dan korak naprijed, ali ne dovoljno iz makedonske perspek-
tive. Stvari bi trebale biti bre. Iz balkanske perspektive, Ma-
kedonija nije gubitnik, ali kao slaba drava nije dobila mno-
go nakon ovog turbulentnog perioda. Iz vanjske perspektive,
europske i amerike perspektive, meunarodne perspektive,
Makedonija takoer nije primjer uspjeha, ali je pozitivno to
se desilo nakon konikta u 2001. godini : pregovori, promje-
ne ustava, tako da je pokazala da i na Balkanu stvari mogu
funkcionirati. Dopustite mi da naglasim nekoliko stvari u
tome kontekstu. Za Makedoniju EU integracija je denitiv-
no faktor koji ujedinjuje dravu. Usporedimo Makedoni-
ju sa Belgijom i shvatiti ete zato. Mislim da imamo manje
vie slinu strukturu, sline probleme, te je teko preivjeti
sa multietnikom povijeu, politikom usprkos posljedica-
ma koje imamo na Balkanu. Takoer, napredak Makedoni-
je i Hrvatske vrlo je bitan za regiju. To znai da e sve osta-
le zemlje pratiti ovaj isti put i napredovati. Jadranska povelja
i Jadranska grupa su pozitivni primjeri, usprkos tome to je
u svojoj zadnjoj izjavi predsjednik Bush istaknuo samo Hr-
vatsku kao zemlju spremnu za NATO lanstvo. Jedna bitna
referenca za konikt i post-koniktni period je Makedonija.
Kakav god uspjeh da smo postigli on je rezultat napora SAD-
a i EU i Makedonije. Stoga postoje tri strane kojima moramo
estitati na postignuima. Tako sluaj Makedonije a moda i
Bosne i Hercegovine i ak Kosova pokazuju da EU ne moe
sama postii uspjeh, posebice u Balkanskoj regiji. Moda je
mogla na poetku 90-ih, mogli smo sprijeiti mnoge grozne
stvari koje su se desile kasnije. Ali nakon svih konikata usli-
jedio je turbulentan period. Bilo je teko promijeniti tok do-
gaanja. U nekoliko balkanskih zemalja nije se radilo o naci-
onalizmu iz europske perspektive. U velikom se radilo o ras-
padu Jugoslavije, ali iz dananje perspektive mi imamo pro-
blem identiteta u balkanskim zemljama. Na primjer Srbi na
Kosovu ne ele da ih se naziva Kosovarima. U Bosni ta-
koer imamo problem identiteta, etnikih entiteta. U Ma-
kedoniji imamo problem kada Albance nazivamo make-
donskim Albancima. Ne ele da ih zovemo tako. Naalost,
da imamo 40 % albanskog stanovnitva lako bi mogli stvoriti
federaciju, ali sa sadanjim postotkom teko je integrirati ze-
mlju. Treba uzeti mnogo toga u obzir kada odluujemo to
uiniti, posebice iz perspektive EU i svih europskih instru-
menata. Jedna bitna napomena, ako zemlje Balkana postanu
lanice EU jednog dana, bitno je naglasiti da druge zemlje
nemaju vizu za ulazak, ali Makedonija jo uvijek ima. Ne ra-
zumijem zato se bojite 2 miliona makedonaca. Mislim nee
svi pojuriti u EU. Ali to istovremeno znai da mnogi od nas
nisu nikada bili u inozemstvu, na primjer studenti koji nika-
da nisu bili u inozemstvu. Kako im onda rei da su europske
vrijednost dobar primjer, kada na primjer 70 % studenata u
Srbiji nije nikada bilo u inozemstvu. Instrumenti EU i ko-
nano rjeenje za Balkan: moe li se Bosna i Hercegovina
raspasti - da, moe li se Makedonija raspasti - da, moe
li Kosovo biti problem u budunosti da. Ukoliko se pro-
blemima ne prilazi na pravi nain, barem da se ovim dra-
vama pokae da za njih postoji budunost, da postoji napre-
dak, pa i mi kao govornici smo rekli danas: ako smo unutra-
nji problem, rjeavajmo probleme skupa. Moemo takoer
gledati na Hrvatsku i Makedoniju kao pozitivne primjere, ali
jo moramo toliko toga uiniti. Mi nismo dio dnevnog reda
post konikta ili transformacije konikta na nekom drugom
kontinentu. Tako da to prije naemo rjeenja, biti e bolje
za nas. Neu govoriti o ekonomskim problemima, nezapo-
slenosti, siromatvu, spomenuti u moda korupciju to je
zajednika bolest u ovoj regiji ali elim spomenuti etni-
ki problem, problem na domaoj politikoj sceni. Spomeni-
mo samo jedan primjer. Bivi borci Nacionalne oslobodi-
lake vojske nakon etiri godine u vladi osjeali su se po-
prilino ugodno i bio je to dobar proces, koji je pomogao
politikoj stabilizaciji zemlje. Ali u srpnju iako su dobili vie
mjesta nisu ukljueni u parlament. Naljutili su se, jer ih pre-
mijer nije odabrao za koalicijske partnere. Pregovori su tra-
jali mjesec dana, svi strani diplomati pokuavali su uvjeriti
premijera da to nije dobro. Zato je ovo vano? Jedna stvar
je kad si ukljuen u konikt i krizu, a sasvim druga stvar kada
ste dio redovitih demokratski procesa i morate nauiti pra-
vila igre. Jo jedna bitna napomena je da nakon onoga to se
desilo u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Makedoniji, Hr-
vatskoj postoje rane. Ako elite zacijelit rane, onda moemo
gledati unaprijed. Kako bi mogli gledati unaprijed, moramo
vjerovati u nadu. Ali dopustite mi samo da spomenem re-
zultate ankete iz Makedonije ako pitate sljedee: da li e bu-
dua neovisnost Kosova utjecati na Makedonsku sigur-
nost? Ovo su rezultati koje uvijek dobijemo: etniki Make-
donci u 90 % kau da, etniki Albanci u 90 % kau ne. Mo-
ete onda zamisliti kakva je percepcija i koji je racijo razlike
u percepciji Kosova meu Makedonskim graanima. I teko
je nai ono oko ega se svi slau. Jedino zajedniko to ima-
mo osim politike elite koja se obogatila u tranziciji, je da
veina ljudi neovisno o njihovoj etnikoj pripadnosti ima-
ju veoma nizak ivotni standard, visok stupanj nezaposle-
nosti, stvari napreduju vrlo sporo, te stoga trebamo potporu
posebno EU koja mora pokazati da nije samo velika sila, ne
znam kako na to gleda imperijalistika Amerika, ve da im je
stalo. Znam da trenutno na dnevnom redu EU nismo prio-
riteti. Meutim, neke stvari treba uiniti iz preventivnih ra-
zloga. Hvala vam.
Mladen Stanii, predsjedavajui
Hvala Vam Petre. Sada pozivam Judy sa svojim komentari-
ma. Dva prethodna govornika ostavila su Vam svaki po 5
minuta, tako da imate 15 minuta. Izvolite.
Komentari: Judy Batt
Mislila sam rei nekoliko stvari iz perspektive EU, i ono s
ime bi eljela poeti je da sve ove trenutne rasprave oko ot-
pora prema proirenja ne pomau. Mislim da to ne pomae,
jer zavarava. Sasvim sigurno postoji slabost, ali ja to sasvim
sigurno ne bih to nazivala krizom. Ja uistinu mislim da EU,
proirenje EU se trenutno modelira, a ne da postoji zastoj.
Ali i ako postoji slabost u EU, ona zasigurno nije rezultat
proirenja. Zapravo ako pogledate Europu i istraivanje o
stavovima u EU, stavovima europskih graana o proirenju,
vidjet ete da samo manjina od 15 starih lanica je u stvarno-
sti umorna od proirenja. To je samo koncentrirano u 5, 6
zemalja gdje postoji oita veina ljudi koja se protivi dalj-
njem irenju. Nekoliko starih lanica pokazuju da vie ljudi
podupire daljnje irenje. I naravno u zemljama novim lani-
cama postoji visoki stupanj potpore za proirenje. ini mi se
da ovaj otpor prema proirenju i ovaj tip diskursa su najee
izlaz za domae probleme unutar zemalja EU. Moda posto-
ji otpor prema reformi ili otpor prilagoavanju novim glo-
balnim realnostima ili globalnim izazovima. I postoji jako
iskuenje posebice sa strane politikih elita i politikih voa
da krive EU i proirenje za probleme koji nisu rezultat niti
same EU koju esto elite okrivljuju za neugodne izbore koje
su donijeli, niti proirenja. I mnogi od problema EU mislim
da su prethodili proirenju EU i nekoliko godina. Ali mislim
da emo o tome razgovarati u sljedeoj sesiji. Ali elim govo-
riti to ovaj otpor prema proirenju zapravo znai za Zapad-
ni Balkan, jer mislim da ovaj diskurs odmae dinamici refor-
me i unutar samog Zapadnog Balkana. Bitno je zapravo vi-
djeti to je EU uinila u 2005. godini usprkos post-ustavnoj
depresiji itd. Napokon, u jesen 2005. pregovori o pristupanju
zapoeti su sa Hrvatskom i Turskom, Makedonije je dobila
status zemlje kandidata, Albanija je poetkom 2006. godine
je konano potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruiva-
nju, te su pregovori o potpisivanju Sporazuma o stabilizaciji
i pristupanju zapoeti s Bosnom i Hercegovinom i Srbijom i
Crnom Gorom. Zapravo injenica da je su pregovori o Spo-
razumu o stabilizaciji i pristupanju sa Srbijom prekinuti
nema nikakve veze sa otporom prema proirenju. Tako da
mi se ini da je EU odrala obeanje koje je dala u Tesaloniki
da e nastaviti s proirenjem, ali na nain koji mene izluuje,
jer EU ne maksimalizira politiki potencijal onoga to zapra-
vo radi. Sada postoji percepcija vani, unutar EU da Zapadni
Balkan jo uvijek nije na putu odrivih reformi, reformi i in-
tegracije, uz iznimku Hrvatske. Vidimo to, i mislim da po-
stoje stvarni razlozi zato postoji takva percepcija u EU kao
to su oba govornika spomenula, ali zbilja ostavlja mjesta za
sumnju da e ova europska magija djelovati na Balkanu na
nain na koji je djelovala u Centralnoj i istonoj Europi. I to
je zabrinjavajue. O tome razmiljam puno i pokuavam po-
vui usporedbe jer sam provela puno vremena u Centralnoj
i Istonoj Europi u 90-im, te sam obuena da povlaim uspo-
redbe. Jedno od prvih pitanja koje moramo pitati je: Da li je
uistinu istina da je proces EU integracija sporiji u zemljama
Zapadnog Balkana nego to je bio u zemljama Centralne i
Istone Europe, ako datiramo proces tranzicije sa 2000. go-
dinom? Pogledajmo samo gdje je bila Slovaka 1996. ispala
je iz procesa proirenja i EU i NATO-a iz politikih razloga ,
ali je ujedno i pokazala da je mogue promijeniti svoj put i
sustignuti ostale zemlje u procesu proirenja. Da li e Za-
padni Balkan uiniti isto? Jedna od stvari koja me brine u
sluaju Zapadnog Balkana je, i mislim da su oba govornika
dotakli to u svojim govorima, je slabost unutranja slabost za
pokretanje reformi i integracije na Balkanu. Vrlo je simpto-
matino pitanje koje mi postavljaju mnogi ljudi: Zato bi tre-
bali zapoeti sa svim reformama kada nas na kraju EU nee
pustiti unutra? Ako postoji otpor prema proirenju, zato
da se trudimo? mislim da je to tetno pitanje zato to to
odaje dojam na EU da ljudi na Zapadnom balkanu jo uvijek
ne shvaaju da su im ove reforme potrebne zbog njih samih,
da postoji otpor prema reforma koje se doivljavaju kao ne-
to to dolazi izvana, i mislim da to ne pomae ljudima po-
put mene da otklonimo diskurs otpora prema proirenju
unutra EU. Ali sasvim je sigurno da je putanja reforme, tran-
zicije i integracije mnogo tea jer sve to poinje nakon deset-
ljea rata. To pak rezultira osjeajem u zemljama Zapadnog
Balkana da proces traje mnogo due, jer ljudi imaju osjeaj
da je njihova tranzicija zapoela kada i tranzicija zemalja
Centralne i Istone Europe, a ipak toliko zaostaju i postoji
osjeaj zamora takoer. I to moete gledati iz ekonomske
perspektive i vidjeti to to znai. Na primjer, Srbija je na pra-
gu ekonomske tranzicije, privatizacije, restrukturiranja veli-
kih javnih poduzea, a ve ima registriranu stopu od 35 %
nezaposlenih, tako da i prije poetka tako vanih procesa
imamo nepovoljnu situaciju. Druga bitna napomena, koju
esto ujem je da ljudi nemaju povjerenja u EU. Ne toliko
zbog diskursa o otporu prema proirenju danas, ve zbog
toga to imaju osjeaj da ih je EU razoarala 1990-ih. Ta-
kvu primjedbu esto ujemo u Hrvatskoj na primjer. Postoji
jaki osjeaj da nam Europa neto duguje. To je jaa varijanta
onoga to se 90-ih zvalo sindrom Jalte u Poljskoj. Postojao je
taj osjeaj dugujete nam neto. Ovo nije produktivno u
kontekstu referenduma. I na to moramo odgovoriti na neki
nain. Ali ono to je najvanije je da jo uvijek postoji pitanje
rata. Moemo pitati da li je rat uistinu zavrio u psiholokom
smislu, ali i u kontekstu stvari koje su ostale nerazrijeene
nakon rata. Rat je zavrio, ali neka od pitanja, poput pitanja
dravnosti, jo uvijek nisu rijeena. U Bosni i Hercegovini
nedavni izbori pokazali su koliko su politike elite jo uvijek
spremne koristiti isti tip etnonacionalistike retorike da bi
osvojili glasove svog izbornog tijela. I nitko ne nudi stvarnu
alternativu za budunost, koja bi redenirala politiku scenu
i teme. ini mi se da je sluaj u regiji da politike elite poku-
avaju izbjei kljuna pitanja reforme, tranziciju, integracije
i puno im je lake koristiti jezik etnike politike ili unutra-
njeg sukoba. To je povezano sa nerjeavanjem ovih proble-
ma u regiji. Za Srbiju i Crnu Goru je jedan od problema u
pregovorima oko Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanje je
bilo njihovo dravno udruenje, a sada je taj problem rijeen.
Za mene je to dobra stvar, jer kao kroninom optimisti vje-
rujem da su izgledi Crne Gore vrlo dobri. To je mala zemlja
koja moe mobilizirati svu svoju energiju i krenuti dalje. ak
i u pitanju Crne Gore oko koje sam optimistina moemo
postaviti pitanje: Ve je prolo 6 tjedana od izbora u kojima
smo dobili jasnu veinu u parlamentu u obliku koalicije, ali
jo uvijek nemamo vladu. to se deava? Kako si moete pri-
utiti takav gubitak vremena? Mislim da je udno sluati cr-
nogorske politiare kako govore: Neemo ui u PFP na sa-
mitu u Rigi. Istina, ali momci vi zbilja trebate ministra obra-
ne. To bi bilo od pomoi. Radi se o elitama koje su zaintere-
sirane samo za sebe. Kako inae objasniti ankete koje poka-
zuju da je drutvo spremno za napredak, a elite ne pomau u
tom procesu. Srbija i Kosovo i njihov nerazjanjeni status
sprjeava obje zemlje u napretku, ali i itavu regiju. Bojim se
da rjeenje za Kosovsko pitanje na poetku 2007. godine
nee biti dovoljno da oslobodi potencijal Srbije i Kosova
kako bi krenuli naprijed. to e biti reakcija Srbije? Elite nisu
pripremile teren iako mislim da je drutvo spremno da krene
naprijed. Ali problem suradnje sa hakim tribunalom i dalje
se mora rijeiti. Na Kosovu, kosovski politiari posveuju
vrlo malo panje stvarnim problemima Kosova koji uklju-
uju stanje ekonomije koje se nee automatski popraviti rje-
enjem statusa, odnosno nezavisnou Kosova. I nalan na-
pomena, imbenik koji ini Zapadni Balkan drukijim, dina-
miku reforme i integracije, drugaijim od sredinje i istone
Europe je na primjer imperativa geo-stratekog poloaja koji
percipiraju obje strane. Obje strane doivljavaju ga kao ma-
nje vanim u usporedbi sa sredinjom i istonom Europom.
Sredinja Europa u 90-im bila je voena stratekim intere-
som da pobjegne Sovjetskom savezu i njegovoj vanjskoj do-
minaciji. Bijeg od Rusije i svoje povijesti je bio neto laki jer
je to bio bijeg od sovjetskog nasljea koji su doivljavali kao
neto vanjsko. Otpor prema proirenju postojao je ve 90-ih
unutar EU, nije postojala jednoglasna podrka proirenju
koje b ukljuivalo sredinju i istonu Europu, ali sredinja i
istona Europa uspjeli su promijeniti miljenje Europe koja
je oklijevala s dinamikom svojih reformi koje nisu doivlja-
vali kao pritisak EU ve kao svoju stvarnost. Za EU, proire-
nje prema sredinjoj i istonoj Europi je bio strateki dobi-
tak. I to je bilo posebno tono za proces koji je velikom dije-
lom potaknula Njemaka. Sada u sluaju Zapadnog Balkana
EU se obavezala i iako se govori o otporu prema proirenju,
proces se nastavlja kao to smo vidjeli u 2005. i 2006. godini.
Postoji priznanje za cijenu, i injenicu da ovo mora uspjeti.
Ipak, u kontekstu geo-strategije dobitak je za EU manje ja-
san. Dobitak je to da mislimo da rat vie nije mogu na po-
druju Balkana. Dakle radi se o maksimalnom smanjenju
trokova, a ne o pozitivnoj imovini. Postoji nedostatak, i mi-
slim da to ljudi na Balkanu osjeaju, da EU se nije obavezala
na isti geo-politiki nain ako to elite tako rei u sluaju
ovog proirenja. Za Zapadni Balkan neprijatelj kojem poku-
avate pomoi nije izvan regije, ve je to susjed unutar Vaeg
drutva. To je jedan od problema. To nije vanjska prijetnja
ve prijetnja koju jedni nameete drugima. Ne znam kako da
zakljuim ovaj dio kako bi izazvala debatu. Ali ne mogu si
pomoi da vjerujem da e ova elja da prekinemo rat izme-
u Vas samih bila baza za stvaranje same EU. Bila je to elja
da rat izmeu Francuske i Njemake bude nezamisliv, ali
nije se desilo samo od sebe. Stoga mi je drag da ste spomenu-
li SAD kao jedan od imbenika, vanjski faktor, SAD kao pro-
motor EU, europske integracije. Taj utjecaj bio je kljuan na
samom poetku. Dakle pitanje je, i o tome moemo razgova-
rati u sljedeoj sesiji, moe li EU biti za Balkan ono to je
SAD bio za EU? Za vrijeme ruka Milica mi je ispriala jako
dobar vic. Razlika izmeu SAD-a i EU-e je da Vam SAD
daje ponude koje ne moete odbiti, a EU daje ponude
koje ne moete razumjeti. I stoga vjerujem da EU mora
objasniti svoje ciljeve bolje kako bi mogla prodati EU Bal-
kanu, ali isto tako mora postojati zajedniki napor meu lju-
dima poput nas za pronalaenje naina na koji bi mogli uni-
jeti novi polet i energiju u proces proirenja EU, osjeaj stvar-
nih dobitaka koji Balkan moe dobiti nakon perioda margi-
nalizacije i krhkosti. To zapravo treba prodati i EU i Balka-
nu kao uzbudljivi projekt i mislim da moemo smisliti nai-
ne kako da to uinimo.
Mladen Stanii:
OK. Hvala Vam puno Judy. Prije nego to nastavimo dalje,
dopustite mi da dodam neke komponente oslanjajui se na
sve tri prezentacije, odnosno dvije prezentacije i komentar.
Volio bih da se drimo naslova naeg seminara koji se sa-
stoji od tri elementa: prioriteti vanjske politike, priorite-
ti sigurnosti i Zapadni Balkan. elio bih ukljuiti priorite-
te sigurnosti u nae odluke bazirajui ih na tri prezentacije
i oslanjajui se na glavnu poruku za ovu prezentaciju. Volio
bih nas podsjetiti na diskusiju koju smo imali jutros o pro-
blemu razdvajanja ili koordinacije sigurnosnih i vanjsko po-
litikih prioriteta u Europskoj uniji. Postoji mnogo zajedni-
kih temelja i zajednikih ciljeva. Poruka sve tri prezentacije
je da moramo imati jake drave, demokratske drave ovdje
na Balkanu koje e moi doprinijeti sigurnosti regije, ali i si-
gurnosti EU, jer je pitanje kako njihova sigurnost ili nesigur-
nost mogu utjecati na sigurnost ili nesigurnost u EU. Priori-
teti sigurnosti u EU ukljuuju terorizam sada, odnosno bor-
bu protiv terorizma, neki nain zatite od nekonvencional-
nih trgovina, koje ne ukljuuju samo terorizam , ve i ogra-
nienu pravnu migraciju, migraciju ljudi i droga, organizi-
rani kriminal, to je sve sastavni dio nekonvencionalnih pri-
jetnji. Ali moramo biti svjesni da sve ove prijetnje dolaze sa
Istoka, te prolaze kroz regiju Zapadnog Balkana. Stoga ako
su drave ove regije slabe, i ako ne mogu uspostaviti neka-
kvu zatitu od transporta ili prijenosa ovih prijetnji u Euro-
pu , u Italiju ili u samo srce EU, onda e biti prijetnja EU. Iz
tog razloga sigurnost u EU treba ukljuiti u svoje prioritete i
sigurnost u regiji. Dakle to je veza izmeu sigurnosti, i kako
bi osigurali sigurnost u regiji moramo prihvatiti sve kom-
ponente liberalne demokracije svake drave u regiji usprkos
mnogim problemima. Ali to bi nam ujedno trebao biti i cilj,
a taj cilj ne moe se postii bez pritiska EU. Ako Europska
unija to uspije i kao to smo uli u vicu na razumljiv nain
koji odailje poruku EU. Stoga je moja elja bila ukljuiti as-
pekt sigurnosti i vezu izmeu sigurnosti u regiji i sigurnosti
ili nesigurnosti u EU i u svijetu openito u daljnju raspravu.
Stoga Vas sad pozivam na diskusiju. Tko e biti prvi? Postoji
puno materijala za diskusiju u sve tri prezentacije, stoga Vas
molim da krenemo...Nicole?
Nicole Gnesotto:
Hvala Vam puno. Mislim da smo uli jako dobre komentare
od Judy. I slaem se sa onim to je Judy rekla, ali bih voljela
dodati neke stvari. Istina je da je EU usprkos odreenom ot-
poru prema proirenju uspjela ispuniti svoja obeanja prema
Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, itd. Uinili smo sve to smo
rekli da emo uiniti. I rekao bih da se ne radi o otporu pre-
ma proirenju, ve o otporu prema Balkanu, a ako idem da-
lje rekao bih da se radi o otporu prema Srbiji u EU. Zato?
Jer i nakon 15 godina nakon rata sve je isto, Petar je govorio
o problemu etnikog identiteta, koji pokuavamo denira-
ti i taj problem je isti nakon milijardi eura utroenih u regiju,
usprkos naem radu u regiji i laganom procesu proirenja. I
deniramo da problem Balkana nije rat, ve da je najvei
problem Balkana Srbija. I mislim da se to mora rei. Judy je
rekla srpska politika je posljedica svega, ali mislim da je bitno
rei da srpski problem udaljuje EU od ostalih zemalja u regiji.
I Milice kada ste rekli da srpska vlada nije pokazala svom na-
rodu to moe...i da EU mora moi pokazati graanima da e
nastaviti, moram istaknuti da ne postoji reciprocitet, mi ni-
smo na istom nivou. Mislim da srpska vlada mora poka-
zati neto, EU ne mora vie pokazati nita vezano uz Sr-
biju. Uinili smo sve to smo mogli, ekamo nove odgovore,
tako da ne moemo govoriti o tome da smo na istom nivou.
to se tie Petrovog komentara da je pet godina dug period,
moram rei da nije. Pogledajte Maarsku, ona je ekala deset
godina. Pet godina nije nita. Radi se o europskim integra-
cijama. Prestanite se aliti, prestanite traiti na primjer uki-
danje viza. Razumijem da je za studente iznimno vano su-
djelovati u Erasmusu, ali postoji problem viza meu samim
zemljama u regiji. Tako na primjer Va Albanski prijatelj ne
moe doi ovamo jer ima problem sa vizom na granici sa Cr-
nom gorom. Stoga ne razumijem koja je poanta optuivati
EU da ne daje vize kada unutar regije sami imate problem sa
vizama, i ne moete slobodno putovati iz zemlje u zemlju.
Mladen Stanii:
OK. Skupiti emo komentare i sva pitanja tako da imamo
dovoljno prostora za odgovore. Na mom popisu sada je An-
drej Plankovi, zatim Amadeo i onda Gustav. Andrej.
Andrej Plenkovi:
elio bih se nadovezati na Judy i ono to je ona rekla, i poku-
ati objasniti neto to se stalno provlai kroz debate izme-
u ljudi iz regije i ljudi iz EU. Postoji ta ideja da poinjemo sa
krajem 90-ih (Nicole je to ba rekla). To je Vaa percepcija.
Moja percepcija je da smo poeli u 90-im. I to je percepci-
ja koja je zajednika svim zemljama u regiji, i to kljuan peri-
od. I ono to je Irena rekla jutros, regija je bila objekt SFS-a,
zato se Pakt stabilnosti zvao Pakt stabilnosti u 90-im, i zato
se Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju zove tako, a ne Eu-
ropski sporazum, zato se rije proirenje spominje vis a vis
regije u stratekim dokumentima komisije u 2002. Europska
perspektiva, eventualna integracija, potencijalni kandidati,
su bili FEIRA kompromisi koji su nam trebali pomoi. Dugo
smo razmiljali o tome, i onda smo shvatili da su dvije stva-
ri bitne. Prvo, da poistimo svoju kuu, da budemo kredibi-
lan partner i to smo uinili s naim reformama i demokrati-
zacijom. Drugo: uzmimo sudski pristup. Nikada neu zabo-
raviti razgovor koji sam imao sa Jean Claude Perlis, glavnim
pravnim savjetnikom vijea. Irena i ja dali smo mu nacrt hr-
vatske aplikacije za lanstvo a on nam je rekao: to krae, to
bolje. I to je poanta. Mislim injenica da se Hrvatska prijavi-
la 2003. promijenilo je dinamiku EU prema regiji. Da se tada
nismo prijavili, mi bi sada bili dugoroni prioritet. to znai
da bi prva aplikacija bila na neki nain dobrodolica na kraju
ovog desetljea. Mislim da je to vrlo vano. Ljudi esto zabo-
rave, ali to se desilo u zadnje etiri godine. I zadnja napome-
na vezana uz Pakt o stabilnosti. Mislim da je vano referirati
se na to jer je to bio najvei multilateralni napor u regiji na-
kon rata. To je neto to jo uvijek postoji, transformirano je
u ASS, ali je tada bilo iznimno vano.
Clinton je doao u Sarajevo i stvari su se poele kretati. Bilo
je to nakon bombardiranja Kosova i to je bio kljuni moment
za promjene u regiji.
Nepoznato (ne uje se dobro):
elio bih komentirati prvu izjavu koja bi mogla ohrabriti i-
tavu debatu. Ja se uope ne slaem s izjavom da EU nita
ne duguje regiji. Mislim da EU radi puno u kontekstu svog
angamana i principa batine koji se primjenjuje posljednjih
10, 15 godina i koji je imao neki uspjeh. Ali to trebamo sad?
Da li je ovo vrsta partnerstva i ne zasluuje li ova regija vie
od metode mrkve i batine? Slaem se s Mladenovom napo-
menom o sigurnosti, a ne samo o ekonomskom aspektu pro-
irenja EU. Upravo vojno-sigurnosni mehanizam u nekolik
zemalja u regiji blokira reformu i EU bi se trebala ukljuiti
u vojno-sigurnosni mehanizam. Da, Srbija ima problem sa
hakim tribunalom, ali i Hrvatska ga je imala do unazad ne-
koliko mjeseci, ne govorimo o desetljeima. Stoga mogu li
pitati pitanje o neemu na emu trenutno radim? Na osno-
vu ega pravite razliku izmeu Hrvatske koja je korak napri-
jed od na primjer Makedonije ili Srbije? Kako objanjavate
te razlike? Da li je ta razlika na institucionalnom nivou, re-
kli ste da su institucije u Hrvatskoj mnogo razvijenije nego
u Srbiji na primjer, jer ja znam da je pregovaraki tim u Sr-
biji vrlo sposoban. Da li se radi o vrijednostima, nivou unu-
tar same populacije, da li se radi samo o detaljima u refor-
mi, jer sve zemlje imaju pluseve i minuse na svojim nivoima
i u svojoj ukljuenosti u proces pridruivanja EU i NATO-u.
Tako da e svaki komentar u ovom smjeru biti dobrodoao.
Hvala Vam.
Imam i kratko pitanje vezano uz vau perspektivu u kontek-
stu toga da EU nema institucionalne mehanizme za proire-
nje iznad EU-27. Ako to ima utjecaj na ono to esto ujemo
Morate nastaviti s reformama, mi ekamo. Ali da li injeni-
ca da sama EU trenutno ima probleme, da li to ima utjecaja?
I ako da, da li je to veliki ili mali utjecaj, neto to bi nas tre-
balo brinuti ili ne? Hvala Vam.
Mladen Stanii:
OK. Sada moemo zavriti s prvim krugom, ali ostavljamo
prostora za drugu rundu ukoliko bude potrebno. Sada poi-
njemo obrnutim redom sa Judy koja e odgovoriti na pitanja
ili komentirati komentare, a onda e te vi moi komentirati
nae komentare, te emo onda zavriti. Stoga Judy izvolite.
Judy Batt:
Moda najvaniju napomenu je rekao Amadeo. Mislim da
ste me krivo shvatili, nisam rekla da mislim da EU ne duguje
nita ovoj regiji. Samo nam naglasila da nije dovoljno, kao to
je bilo i u sluaju Poljske, gdje nije bilo dovoljno igrati samo
na kartu Jalte da bi ula u EU. Ali neovisno o tome, ono to
bih ja rekla je da je osjeaj moralne odgovornosti unutra EU
poprilino jak i uvijek je bio vaan za proirenje. Ako uzme-
te u obzir racionalne razloge, model EU lanica, nema oitog
razloga zato bi se irili jer im je to oito troak, i otkrit ete
da mnoge zemlje poput panjolske gube u kontekstu struk-
turalnih fondova, a ipak su tako snani pobornici daljnjeg
proirenja. Njihov razlog je Mi smo se okoristili ulaskom,
ne moemo zanijekati to pravo drugima. Mislim da je bit-
no kako pristupate procesu reforme, da li uistinu razumijete
njihovu vanost za vas same. Mislim da ako kaete da nam
to dugujete, da ne moemo biti tako strogi, te da bi trebali
pojednostavniti uvjete onda skreemo panju s bitnih stvari.
Ostavljam drugima da se vrate na druga pitanja.
Petar Atanasov:
Vie je komentara nego pitanja, pa emo stoga komen-
tirati komentare. Ja sam tu, predstavljam sebe a ne neku
politiku stranku ili instituciju. Ja sam profesor na sveui-
litu i zadnjih 10 godina estoko sam kritizirao Makedo-
niju u inozemstvu. Kuda god sam iao kritizirao sam vla-
du, ono to ine, ali sada sam prestao. Zato? Zbog mno-
gih stvari, a jedna od njih je i traenje vize kada elim ot-
putovati u neku europsku zemlju. To je paklen posao, ak
i kada ste pozvani na neku konferenciju. Ne idem niku-
da. To je dvodnevna tortura, ne moete zamisliti proce-
duru iza reetaka, iza osiguranja, ono to osjeam. to se
tie etnikog aspekta: ne samo da priamo o etnikom
aspektu sada, ve emo o tome priati u sljedeih 20
godina, jer mislim da neka od rjeenja za Bosnu i Herce-
govinu i Makedoniju nee biti funkcionalna u blioj bu-
dunosti, posebice u Bosni i Hercegovini. U Makedoni-
ji etnika dimenzije je lozinka za posao u dravnoj admi-
nistraciji. Mislim, u administraciji morate imati 25 % Al-
banaca. To je bila preporuka EU u pregovorima 2001. go-
dine. Ne krivim vas, rekao sam neke stvari o etnikom za
koje je EU mislila da su moda rjeenje. Pogledajte Bosnu
i Hercegovinu. O 27: da frustrirajue je ne vidjeti nigdje
prostor. Hajmo biti strogi po pitanju Makedonije. Posao
EU je zaposliti politike elite. Iz politike perspektive bila
je greka za Makedoniju ne dati joj datum poetka pre-
govora. Da budem precizniji, nakon statusa zemlje kan-
didata moete jednostavno rei za dvanaest godina za-
poeti ete s pregovorima. Ne moramo ih zavriti u go-
dinu dana, ali dozvolite im da rade i reformiraju zemlju.
to prije zavrite, prije ete nastaviti dalje , ali nakon toga
uslijedio je limb od 6 mjeseci. Nisam rekao da smo savr-
eni, ali Makedonija mora biti. Mi osjeam meki i tvrdi
pristup EU. Vezano uz Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu,
Makedoniju, EU nema isti pristup prema svim zemlja-
ma Balkana. Mi to moemo osjetiti i znamo da ako ne-
mamo politikog sponzora u EU, nema veze koliko si do-
bar, nee napredovati, jer mora imati politikog spon-
zora. Zbog toga je Makedonija postala strateki par-
tner Amerike. Oni su bili vrlo jasni, a tu nikada ne znate
kada e Njemaka stat iza neke zemlje, Francuzi, Britan-
ci, sve su to politike veze. Tako to funkcionira, ne znam
da li ste ikada ivjeli na Balkanu. Stara partnerstva i spon-
zorstva, i iz makedonske perspektive nauili smo da se ne
radi o emocijama, ali bilo je prekasno kada smo to nauili.
Naravno, reforme su za nas, ali nam treba i mali poticaj.
EU duguje Makedoniji, SAD duguje Makedoniji, sva voj-
ska a na Kosovo ila je kroz Makedoniju, Hvala Vam.
Milica ilas:
Prvo u odgovoriti na Nicolin komentar. Mislim da se ni-
smo dobro razumjeli. Nisam mislila da EU mora pokazati
neto graanima Srbije, EU mora demonstrirati neto pozi-
tivno svojim graanima i to ne samo u sluaju Srbije, jer ja
imam osjeaj da graani EU nemaju osjeaj da im EU prua
mnogo toga. Stoga EU treba uspjeh, a ono to Zapadni Bal-
kan treba je vie od primjera Crne Gore. To je bila jedna vr-
sta uspjeha, i kada to usporedimo sa raspadom Socijalistike
federativne Jugoslavije, mislim da je EU djelovala puno bolje
i to je ono za to se zalaem. to se tie viza, ne radi se samo
o tome da smo mi podijeljeni, mislim na zemlje u regiji, ve
i napredak prema EU fragmentira zemlje. Na primjer, Ru-
munjska je morala uvesti vize za Srbiju. Bugarska to nije ui-
nila, ali mnoge zemlje morati e to uiniti na putu prema EU,
to naravno oteava putovanje unutar regije. Stoga nije samo
da imamo razlike izmeu Crne Gore i Albanije, ve samim
pribliavanjem EU regija se dodatno raspada. Stoga je teko
zalagati se za regionalnu suradnju na jednoj strani a na dru-
goj strani svjedoiti raspadanju regije zbog magnetske snage
EU. to se tie pitanja apsorpcije, ne mogu a ne prisjetiti se
ekonomista koji su pisali o ovom pitanju ovo ljeto, kapacitet
apsorpcije podsjea na komunistiki Euro toaletni papir, tvr-
i i sve manje apsorbira. Mislim da je Judy u pravu, da ovaj
diskurs nije vaan za EU, ali je vaan za Zapadni Balkan. Va-
an je na isti nain kao na primjer to je obveza prema Ko-
sovu kao djelu Srbije dio preambule novog ustava, injenica
da kosovski graani nisu glasali i nisu bili ukljueni na liste
glasaa pokazuje to e Srbija uiniti ako rezultat pregovora
ne bude ono to ona eli. Ipak, diskurs srpskih politiara jo
uvijek plai EU na isti nain na koji diskurs o otporu prema
proirenju i kapacitetu apsorpcije plai stanovnike Zapad-
nog Balkana. Stoga znam da kada doe trenutak da e EU
odrati svoje obeanje, mislim da e zemlje napredovati kad
se kriteriji ispune i to je vano. Vano je da ljudi imaju osje-
aj da e zemlje napredovati ako se kriteriji ispune neovisno
o otporu prema proirenju i kapacitetu apsorpcije. To su do-
brobiti u ovom ivotu, tako govorei.
Judy Batt:
Jo neto o emu sam razmiljala nakon Gustavovog komen-
tara. Kako limit EU od 27 utjee na dinamiku obveze prema
Zapadnom Balkanu? Mislim da utjee, ali ono na to sam
ee nailazila je strah Balkana od francuskog referenduma.
Biti e referendum o sljedeem proirenju nakon pristupanja
Hrvatske. To je neto to ljudi doivljavaju puno ozbiljnije.
Mislim da upravo raspravljaju o tome. Moete li prestati raz-
miljati o tome? Zasigurno ne govorite o tome, ali zasigur-
no ima veliki utjecaj. Ljudi uistinu misle da Francuzi unutar
Francuske nikada nee osvojiti veinu glasova za proirenje.
Nicole Gnesotto:
Hvala Vam. Ako bih na trenutak mogla komentirati ovaj dio
vezan uz Francusku, jer je istina da ne samo u vaim zemlja-
ma ve svugdje ukljuujui i muslimansku Tursku, injenica
je da je francuski parlament izglasao ovaj novi zakon. Mislim
da je to bitno za sve kandidate i budue kandidate. Naravno
ne znam to bi bio francuski odgovor na novi referendum,
ali mislim da francusko ne ustavu nije ne i proirenju. To
je bilo ne novoj vrsti nekontrolirane politike u nekontrolira-
nom globalizacijskom procesu. Proirenje nije bilo jedno od
tema. Stoga ne mogu vjerovati da za nekoliko godina nakon
to Hrvatska postane lanica i imamo referendum u Francu-
skoj, nisam sigurna da e francuzi rei ne, jer e kontekst biti
kompletno drugaiji. Poprilino sam sigurna da e Francuzi
rei ne Turskoj, ali Hrvatskoj... vidjet emo.
Mnoge zemlje koje bi trebale jednog dana postati lanice EU
govore nikada nas nee primiti u EU, jer e Francuska rei
ne, pa nema razloga da zapoinjemo sa reformama. Nije to-
liko sigurno da e Francuska svima rei ne.
Ivan Vejvoda:
Ivan Vejvoda iz Balkanske zaklade za demokraciju, komen-
tator u zadnjoj sesiji.
elio bih nastaviti s francuskim referendumom o budu-
em proirenju i s razgovorima koje sam u posljednje dvi-
je godine vodio s nekoliko francuskih diplomata o poza-
dini razloga francuskog ne na referendumu. Oni su re-
kli, kao i to je Nicole upravo rekla, da je to pitanje Tur-
ske, a da u sluaju Zapadnog Balkana e se moda raditi
o amandmanima u parlamentu koji e to dozvoliti. Mi-
slim da moramo saekati i vidjeti, ali ja se ne brinem o
Francuskoj i proirenju prema Zapadnom Balkanu. ak
je i Nicolas Sarkozy prije tri tjedan izjavio da ne vidi pro-
blem u Zapadnom Balkanu. Stoga mislim da ako krenemo
s desne strane politike scene u Francuskoj da je situaci-
ja poprilino ohrabrujua. Bez ikakvog posebnog reda vo-
lio bih komentirati izjavu Petar Atanasova o statusu pro-
blema vezanog uz ime Makedonije i da li postoji mogu-
nost rjeenja tog problema u skoroj budunosti. To je u
isto vrije bitno i nebitno, jer bilo bi lijepo i simbolino vi-
djeti da problem s imenom silazi s liste prioriteta. Po pi-
tanju da li nam Europa duguje neto ili ne zahvalan sam
za Nicolinu iskrenost po ovom pitanju, ali sve se nekako
vraa na rijei koje je izgovorio Jacwues Post 1991. godi-
ne. Neovisno o tome volimo li mi to ili ne, mi smo meu-
sobno povezani i kao to sam esto govorio kod kue, mi
smo iz svih razloga i dio EU, a EU i SAD su sastavni do-
mai politiki akteri u naoj regiji. Tako i u dobru i u zlu,
to je naa situacija. To znai da u sluaju Kosova, gdje se
EU priprema da preuzme UNMIK, postoji mnogo zadae
za EU. Naravno na je zadatak da provedemo ove refor-
me, i dok nismo spremni ne moemo traiti nita od EU.
I drago mi je vidjeti da je srpska policija preuzela nadzor
granice sa Hrvatskom od srpske vojske prije nekoliko tje-
dana. Dakle, dolo je do pomaka. Poput Judy i ja sam kro-
nini optimist. SAD i EU sudjeluju u ovome skupa i mo-
da e u sljedeoj sesiji biti vremena da govorimo i o tome.
Ne smijemo to zaboraviti. Mislim da su to kljune napo-
mene koje moramo imati na umu. Mi smo razgovarali o
EU, ali kljuni imbenik ovdje je SAD-e.
Tomas Hajnoczi:
Samo pojanjenje. Kao to je Judy ve spomenula, mi imamo
dentlmenski politiki dogovor u Austriji - vezano uz Tur-
sku emo imati referendum. Takoer, postoji iroki politi-
ki konsensus u Austriji da nema potrebe za referendumom
u sluaju zemalja Zapdnog Balkana. Mislim da je slino i u
Francuskoj i da je to element koji nam fali u naoj raspra-
vi, jer je otpor prema proirenju vrlo povezan sa ulaskom
Turske u EU. To je tako u javnom mnijenju Europe neovi-
sno o tome svia li se to nama ili ne. Da, postoji diskusija
o granicam Europe. Nisam uo nita o tome da zemlje Za-
padnog Balkana nee postati dio EU. Kada govorimo o brzi-
ni, onda tu postoje razliiti odgovori. Ali mislim da je jasno
da je europska perspektiva vezano uz zemlje Zapadnog Bal-
kana vrlo jasna i ponovno potvrena na sastanku ministara
vanjskih poslova u Salzburgu prolog svibnja. Moram rei
da smo se estoko borili da ne bi imali korak unazad u odno-
su na jezik sastanka u Tesaloniki i uspjeli smo, ali mogli smo
opipati bilo i moj je stav da se javno mnijenje formira prven-
stveno vezano uz Tursku. Mnogo je tee imati jasan jezik,
ali kako ja to vidim, mislim da je jasno da zemlje Zapadnog
Balkana moraju postati dio EU. Uvijek postoji argument ve-
liine. Petar je ukazao na to kada je pitao tko se boji zemlje
veliine Makedonije. Takoer postoji niz pozitivnih eleme-
nata koji se oekuju. Mislim da trenutno svjedoimo poma-
lo pesimistinu tiinu. Mislim da moemo vidjeti neke ele-
mente koji su optimistiniji, a takoer nisam siguran da e se
ova kombinacija Turske i Zapadnog Balkana nastaviti zauvi-
jek. Mislim da je oito da je Hrvatska pobjegla Turskoj, da
napreduje s pregovorima, postoji dosta napretka. Naalost
u sluaju Turske ini se da emo biti prizemljeni i onda e
moda europsko javno mnijenje zasluiti vie. Takoer, Ma-
kedonija ne moe zauvijek imati status kandidata, pregovori
moraju poeti. Hvala Vam.
Mladen Stanii:
Judy je ponovno iskoristila Slovaku kao pozitivan primjer.
Bitno je naglasiti da Slovaka nije imala zatitnika u 90-im ili
ak poetkom ovog desetljea, ali je ipak uspjeno zavrila u
EU. Tako ne vjerujem da je to uvjet sine qua non. Ali i Judy je
naglasila da postoji razlika izmeu iskustva sredinje i isto-
ne Europe u 90-im i Zapadnog Balkana danas. I jedna stvar
o kojoj se nije mnogo govorilo danas ovdje, a o kojoj ja raz-
miljam puno je stajalite da Hrvatska danas slui kao pozi-
tivan primjer drugim zemljama u regiji, koje zaostaju mo-
da iz drugih razloga.
Momilo Radulovi:
elio bih naglasiti dvije stvari. Prvo, elio bih pogledati na
stvari iz druge perspektive. Veina ljudi govorila je o tome
to je EU uinila za Balkan, posebice za Zapadni Balkan, ali
moda bi trebali govoriti o tome to smo uinili sami za sebe.
to je s naim unutranjim obavezama, naim unutranjim
pitanjima? Mislim da nismo uinili dovoljno da izgradimo
nae vlastito samopouzdanje i nastavimo sa reformama. U
Srbiji, Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj imamo razliita obja-
njena, u Crnoj Gori i objanjenja i izgovore. Osobno nisam
sretan s time i ponakad mislim da traimo vie nego to
zasluujemo u mnogim podrujima. Mislim da nismo ui-
nili dovoljno u kreiranju mrea u mnogim podrujima, jer
mislim da si sami moemo pomoi kreiranjem takvih mre-
a. Dolazim iz civilnog sektora, iz NVO. Mislim da nismo iz-
gradili dovoljno mrea i mislim da ne gubimo vrijeme u ne-
vladinom sektoru. Ali mogu primijetiti da iz iskustva nevla-
dinog sektora u regiji, imam dojam da gubimo puno ener-
gije u ponavljanju istih stvari koje radimo odvojeno umje-
sto zajedniki stvarajui unutranji twinning u mnogim
podrujima. Utediti emo energiju, utediti emo novac, i
ostvariti emo kontakte koji su uniteni prije 15 godina. Sto-
ga, elio bih uti konkretne prijedloge sa ovakvih okupljanja,
konretne prijedloge za moguu suradnju na projektima. Na
primjer razgovarao sam sa kolegama iz Bosne i Hercegovine,
mi imamo uspjean projekt kola za europske integracije,
koji smo recimo to tako izveli na Kosovu. Volio bih vidjeti taj
projekt u Bosni i Hercegovini i Makedonije, zato ne i u Hr-
vatskoj, ali oni su ispred nas. Pogledajmo prvo nae obaveze.
Jednom kada napravimo zadau, imati emo pravo kritizi-
rati. Mogu kritizirati iz nae perspektive , ali mislim da smo
to uinili u nevladinom sektoru u Crnoj Gori. Slali smo peti-
cije, pokretali smo inicijative zajedno sa naim prijateljskim
pokretima u Europi i NVO kako bi osudili sustav viza, pose-
bice ovaj zadnji in poveanja cijena koji uope ne mogu ra-
zumjeti, jer nema loginog razloga za to. Takoer ne primjer
da vezano uz APA fondove i situaciju na Zapadnom Balkanu
ne mislim da moemo poboljati....., na poloaj moe oja-
ati proces pridruivanja EU openito i kao to je jedan od
kolega ve rekao to je samo pitanje politike volje. Izgovo-
ri za to su da nismo spremni prihvatiti ostale tri linije. Mi-
slim da emo biti spremni kroz godinu do dvije, ali pomozi-
te nam da budemo spremni. Zapravo, ovo je bilo par napo-
mena za nove teme.
Judy Batt:
Samo dva odgovora. Vladimirovo pitanje moe li Hrvatska
sluiti kao pozitivan primjer za druge. Ostavljamo li po stra-
ni razlike o kojima nismo govorili i koje su bitne za Hrvat-
sku i druge i za koje mislim da su znaajne, ali ipak ne mogu
ne primjetiti kakav je pozitivan utjecaj na Balkan imao na-
predak Hrvatske. Ljudi su se brinuli, postojao je argument
unutar EU da ne moemo unaprijediti poloaj Hrvatske jer
e to uzrokovati tenzije unutar regije . Kakav je bio odgo-
vor? Zajedniki izraz podrke za Hrvatsku iz svih osta-
lih zemalja u regiji i izjave o tome koliko ih to veseli. Po-
gledajmo unaprijed malo: mislim da bi za regiju to bio pozi-
tivan utjecaj kada bi Crna Gora bila uspjena pria. Mislim,
Crna Gora nema unutranje etnike razlike poput Makedo-
nije, ima puno toga to joj ide na ruku, i nadam se da nee
gubiti vrijeme, i mislim da bi ubrzo Crna Gora mogla biti
uspjena pria ukoliko rijei nekoliko problema. Ne bi u to
ulazila sada , ali ova ideja unutranjeg spajanja u regiji je ne-
vjerovatna ideja koju jo nisam ula i mislim da vrijedi i raz-
misliti o njoj.
Petar Atanasov:
Samo dva komentara na pitanje o imenu. Biti e to zadnje
pitanje koje e biti rjeeno prije pristupanja Makedonije bilo
kojoj strukturi. Uistinu e to biti zadnje rjeeno pitanje i na-
uili smo lekciju da ne prihvaamo poklone od Grke.
Milica ilas:
Do koje mjere Hrvatska moe biti pozitivan primjer mi-
slim da je izvan svakog pitanja to da je Hrvatska pozitivan
primjer i pokazuje svim zemljama u regiji da je to mogue i
nadam se da e pregovori Hrvatske biti brzi i na neki nain
otvoriti mogunost za druge da slijede isti put. Bilo bi bolje
kada se ovo ne bi deavalo u situaciji u kojoj nema stava da
zadnji zatvara vrata, jer to stvara nezdravu konkurenciju u
regiji i nimalo ne pomae. Inae, vjerujem da to bre Hrvat-
ska ue, to vie zemlje iz regije napreduju, to bolje za regiju.
I jo samo jedna stvar vezano uz to da Srbija nema problem
vezan uz ime, postojao je vic u Beogradu koji je utian da bi
Srbija bila spremna priznati neovisnost Kosova pod imenom
Biva srpska autonomna pokrajina Kosovo.
Mladen Stanii:
OK. Hvala Vam svima puno. Prije zavretka ovog djela e-
lio bih rei, bez da se pretvaram da sumiram ono to smo
rekli, da je lekcija ove diskusije da zemlje zadpadnog Bal-
kana i EU nisu na suprotnim stranama. Imamo zajed-
nike interese, postoje diskusije, konfrontacije, ali na kraju
dana imamo zajednike interese, a ti interesi su sigurnost
u regiji i sigurnost na globalnoj razini. Jedna od glavnih
napomena koju bih elio nagalasiti na kraju ove diskusije
je injenica koja se prepoznaje esto, ak i na europskom
nivou, a ta je da su zemlje regije u prolosti se esto kon-
frontirale, ponekad na vrlo brutalan nain sa savim razlii-
tim ciljevima. Sada po prvi puta u povijesti zemlje u re-
giji imaju zajedniki cilj, cilj da postanu lanice euro-
atlantskih struktura. Ova prilika je jedinstvena i ne bi se
trebala propustiti. Obje strane snose odgovornost u posti-
zanju tih ciljeva i iskoritavanju ove nevjerojatne prilike.
Hvala vam puno.
Poezija
Po e z i j a
K
o sr vosiiroii vu: susvro S:oi
Vuievia, jednog jutra krajem stolakog lje-
ta 1981., on je ve tada imao iza sebe skoro sve po
emu e ostati znan u hrvatskoj knjievnosti; osim Pomr-
ine sve etiri knjige lirike bile su objavljene
1
; zbirka pu-
topisa bila je ve desetljee tiskana,
2
premda bi se njegov
tekst etiri stolake sardade
3
, koji je malo prije tog su-
sreta napisao, sasvim zgodno uklopio u njezino drugo izda-
nje; najznaajniji njegovi prijevodi bili su ve objavljeni,
4
i
1)

Stojan Vuievi je prvi put u knjievnu javnost iziao sa svojim pje-
smama u zbirci Pjesme, u Zadru 1964., u koautorstvu s Vladimirom Pa-
viem i Mirkom Vidoviem. Prva samostalna zbirka pod naslovom Gre-
ben objavljena je u zagrebakoj Mladosti 1965. Knjiga stihova Siga
kod istog izdavaa objavljena je 1966. avli su izdani 1969. u splitskim
Vidicima, a ibanica u nakladi Zore 1971. Pomrina, izbor iz rani-
jih knjiga lirike i zbirka novih pjesama objavljena je u splitskom Logosu
1985. Nekoliko pjesama koje su napisane nakon ove posljednje zbirke i
koje pjesnik nije unitio pred svoju smrt 1989. obuhvatila je knjiga Sabra-
ne pjesme, koju je priredio Dubravko Horvati 1994., a izdao Naprijed
iz Zagreba i ogranak Matice hrvatske iz Metkovia.
2) Stojan Vuievi: Podmornica, Zora, Zagreb 1971.
3) Stojan Vuievi: etiri stolake serdade, Slovo Gor-
ina, 1980. str. 101.-106.
4) Najznaajniji Vuieviev prijevodi su Camuseva zbirka eseja pod na-
zivom Mit o Sizifu (1971.) i Lao Tseova Knjiga puta i vrline (Razlog,
Zagreb 1971. i poboljano izdanje Mladosti iz 1981.) Knjigu puta i vrli-
Camusev Mit o Sizifu i Lao-Tseova Knjiga puta i vrline
koju mi je to jutro poklonio. Suzdran i skroman, tih i sko-
ro stidljiv, s osmijehom lagane odsutnosti, izgledao mi je
tom prilikom kao da je iskoraio iz jednog od svojih fanta-
stnih putopisnih lirskih samosusreta. Upravo pod tim doj-
mom, na koji su svakako utjecali i podaci o njegovom sred-
njokolskom robijanju i kasnijim policijskim sumnjienji-
ma,
5
teko je bilo pomisliti kako Stojan Vuievi, osim u
ne (Tao to king) koju je napisao Lao Tse na francuski je preveo Liu Kia-
Hway, On je poznavao francuski jezik kao svoj kineski i sam ivio slijedei
principe koje propovijeda ta knjiga.
5) Premda je bio jedan od najtalentiranijih kolaraca u cijeloj Hrvatskoj,
o emu postoje potvrde, 1959. iskljuen je iz kole bez prava polaganja
privatnog ispita. Prema karakteristikama Omladinske organizacije SK u
Metkoviu i Opinskog komiteta SK u kojima se obrazlae to iskljuenje,
stoji samo konstatacija djelovao je politiki negativno. Iako je ponovno za-
poeo pohaati kolu u Metkoviu nakon prvog je polugodita 1960. uhi-
en i sproveden u istrani zatvor u Makarskoj, odakle je odveden na Sv.
Grgur. Premda je Okruni sud u Splitu donio odluku da ga se pusti, Sto-
jan Vuievi je proveo na robijanju vrijeme od 2. veljae 1960. do 27. ko-
lovoza 1961.
Pored toga to je na Sv. Grguru odrobijao vie od godinu i pol dana, po-
novno je uhien 15. svibnja 1976. zbog verbalnog delikta na raun ruko-
vodilaca UDB-e i osuen na 40. dana zatvora, koje je izdrao u Vukomer-
cu od 10. kolovoza do 19. rujna.
Stojan Vuievi
pjesnik dvojstva
Svijest o svojoj necjelovitosti, rasutosti i izgubljenosti, osjeaj osobne
nedostatnosti, doivljaj sebe kao nepoznatog tuinca, razilaenje i
neslaganje sa samim sobom samo su modaliteti Vuievievih nadahnua
sobom i svijetom. Ove konstatacije kao tematske pretpostavke njegovih
pjesama i putopisnih epizoda doimlju se iracionalnim slikama apsurda i
ovjekove potkopanosti u svijetu koji, tako utonuo i beutan, nema svrhe.
Meutim, u pejsmi More, u kojoj se takoer prezire utjeha kao nadomjestak
cjelovitom spasu, pokazuju se ti modaliteti potragom za jasnom izvornou.
Tko se jednom u sebi nae, poslije se u leptirima trai kazuje izrijekom
ta pjesma
Miroslav Palameta
Po e z i j a
svojim tekstovima, ivi bilo kakvim intenzivnim ivotom.
Sve to sam nakon tog susreta proitao ili iitavao s nje-
govim autorstvom potkrjepljivalo mi je takvo uvjerenje i
uvrivalo pomisao da je upravo on u hrvatskoj knjiev-
nosti najtipiniji pjesnik iskonske ljudske dvojstvenosti.
Po roenju i precima Vuievi je Hrvat iz Popova,
6
s Tre-
binjice kao i Anelko Vuleti, a po djeatvu i dofakultet-
skom kolovanju Metkovac s Neretve. Mladost njegova u
znaku je montiranih procesa hrvatskim studentima i sred-
njokolcima i robijanja, dugog osamnaest mjeseci na go-
lom otoiu Sv. Grgur. Stvarna i potpuna pomrina Sun-
ca u veljai 1961. koju je na tom otoku doivio i kasnije
opjevao, postala je nadahnue brojnim pjesnikim per-
spektivama i svakako metafora okrutnog politikog susta-
va, njegovih neshvatljivih i apsurdnih postupaka. S napu-
njenom dvadeset i jednom godinom, kada studenti u nor-
malnim okolnostima okonavaju studiranje, Vuievi je
upisao na Filozofskom fakultetu u Zadru studij hrvatskog
jezika i knjievnosti, francuskog i poljskog jezika. U vrije-
me studija zapoinje Vuievi objavljivati svoje tekstove i
razdoblje do 1971. obuhvaa najintenzivnije vrijeme nje-
gova knjievnog i umjetnikog rada. Vremenska bliskost s
iskustvom policijskih progona stoga navodi na pomisao o
sukcesivnoj povezanosti ovih ivotopisnih injenica makar
na razini intenzivnijeg nadahnua, to i nije teko zamijeti-
ti u njegovim tekstovima. Meutim, kako se to intenzivno
stvaralatvo pojavljivalo u relativno kratkom vremenu, ono
je izgledalo kao zanimljiv poetak u kome knjievna kriti-
ka tada, a i kasnije, nije prepoznavala snaan misaoni za-
hvat, nego se zadovoljavala konstatacijama o neobinom
odstupanju Vuievievu od tadanjih pjesnikih nastoja-
nja sredinom ezdesetih godina prema slobodnom, skoro
proznom stihu, i njegovom priklonu najboljim tradicijama
hrvatskog vezanog stiha.
I doista, jedna od prepoznatljivih osobitosti poezije Stoja-
na Vuievia jest njegova postojana vjernost oblicima
dvanaesterca od prvih njegovih pjesama pa do onih koje je
napisao pred kraj svoga ivota. Premda dvanaesteraki stih
nije rijetkost u hrvatskoj lirici XX. stoljea, ipak ne moe
se niti za jednog drugog pjesnika u toj knjievnosti i u tom
vremenu vezati upravo taj oblik stiha kao tipina znaajka.
Osim toga voda svojim sporim slogom
Brem dijelu sebe nadomjesti odron
(Vododerina)
Vuieviev dvanaesterac zapravo je tonskosilabiki stih i
taj odreeni broj slogova najee je rasporeen u pet ak-
cenatskih cjelina, iako nisu rijetka i druga rjeenja. Valja
odmah kazati da se prema donjohercegovakoj dijalektal-
6) Turkoviima u obitelji eljezniara koji je po slubenoj dunosti preao
u apljinu 1945., a dvije godine kasnije u Metkovi.
noj tokavici,
7
prema Vuievievu zaviajnom govoru je-
kavske pretenosti, rijei s dugim jatom ne ostvaruju dvo-
slono, ve jednoslono, mada se na ortografskoj ravnini ta
dvoslonost besprijekorno uvaava. Moe se ak biti kate-
gorian i tvrditi da se u svim sluajevima grajske dvoslo-
nosti dugog jata sa slabim naglaskom elidira glas ispred
j, dakako, u onim stihovima koji su zamiljeni kao dvana-
esterci. Ovdje se svakako podrazumijeva i dvanaesteraka
tendencija u tekstovima koji kane razlamanjem te osnove
na vie stihova ili postupkom opkoraenja kao u sljedeim
stihovima iz ibenice ekspresivizirati ritam:
Na zvijezdi mojoj svjetlost se zamuti
I kri svetog Ante poinje da
Gori
Uz tijesnu stazu to spram zori
pupa
(ibanica, 18.)
Ta sklonost tradicionalnom skladu vezanog stiha, koja se
prepoznaje najee kao dvanaesteraka, upuuje na Vui-
evievo poimanje pjesnikog jezika, u kome se on najvie
zanosi glazbenim skladom, prepoznavajui ga kao kohezij-
sku mogunost u uoblienju svog pjesnikog svijeta koji je
snano i stalno zaokupljen disolucijama u stvarnom svije-
tu i osobnom biu.
Slijedom stilskih odreenja ili prepoznatljivosti, koje su ti-
pine za pojedini pjesniki opus, bilo koji razgovor o Sto-
janu Vuieviu mogao bi takoer zapoeti priom o vo-
dama, o bistrim vodama juga, o brzicama i ponornicama,
o prozirnim virovima, pa kad je i na sjevernim rijekama, on
pjeva sebe nadnesena nad prozirnosti voda svoje mladosti.
Mogli bi se odmah u takvom razvijanju prie dozvati od-
slici Katelanovih jablanova u razlivenim vodama Cetine,
Pupaieve vode, Pavlovieve rijeke, one iste stvarne kao i
kod Vuievia, Gudeljeva oka u trstici i mutne iskonske
vode u maternicama brda. Mogla bi se ispresti sasvim za-
nimljiva pria o hrvatskim pjesnicima s juga u kojoj bi mje-
sta nali jo mnogi, ovdje nespomenuti. Meu njima sjen-
ka bi Stojana Vuievia bila izlivena od bistrih i ledenih
voda, prozirna, plava i bespoloajna. Moglo bi se zapoeti
u toj prii, takoer, o udesnoj privlanosti ubornih pro-
zirnosti koje ne mame samo na motrenje, pijenje i ronjenje
ve na potpuno stapanje i prihvaanje magnetikog poziva
budi voda, koji nisu oslukivali samo pjesnici, ve i pasti-
rice i laari, koji su se bojali progovoriti ikad o tome, osta-
jui gorki i nostalgini pred pozivom koji nisu mogli pri-
hvatiti. Mudri bi profesori zapoeli na to odmah priziva-
ti Rembaudove stihove, podupirui taj svoj domiljati po-
tez podatkom da je Vuievi studirao francuski, poznavao
taj jezik i s njega prevodio, te da nema nita loginije nego
7) Reektiranje jata na spomenutoj dijalektalnoj tokavskoj razini nije
jedina crta ovakve provenijencije u pjesnikom jeziku Stojana Vuievia
iako je najdosljednija i najprepoznatljivija.
Po e z i j a
poziciju pjevanja iz Pijanog broda usporeivati s Vu-
ievievim lirskim poloajnostima. Dakako, to im ne bi
bio jalov i nitavan posao.
Iako bi se moglo govoriti da se Vuievieva pjesnika ima-
ginacija rado udruuje s modrinom voda, put u susret nje-
govoj poeziji ovim slijedom potekao bi svakako itinerarom
njegovih putopisnih tekstova. To bi znailo pratiti tok ri-
jeka koje je opjevao i nad kojim se nadahnjivao otkrivaju-
i upravo u ovim putopisnim tekstovima najsuptilnije taj-
ne i nedoumice iz njegovih pjesama, Itinerarij tog putova-
nja, potaknutog bliskim razlozima kao i kod Vuletieva ju-
naka iz Devetog uda na istoku
8
zapoeo bi svakako Ne-
retvom, rijekom koju je opjevao i nad kojom se najsnani-
je nadahnjivao.
/ da ti ispunim postelju pjesmom Ostaje rijeka, rijeka
u meni Kad val ti krade iz ponoi zvijezdu I amci
sjete izviru iz vena
Dugo, o dugo, u vir u ti ronit Da negdje na alu
naem mili Od pepela lik: pa emo se lijepo U
oblutak spojit i vrisnut tuzi Od sara slik
Neka si voda, s ribama u tei Nek lasta zida snove
ispod mosta U ovoj noi s popcem emo pjevat Do
Ua gdje nas slani grobar eka
(Neretva)
Meutim, bliski doivljaji nad vodenim prozirnostima ne
ograniavaju se samo u Vuievia uz vode svoge djetinj-
stva. I nad Vislom, i nad Sainom koje je posjeivao kao stu-
dent i poklonik putovanja, koje je pedesetih i ezdesetih
godina bilo i motivska pjesnika orijentiranost i prava po-
mama jedne generacije, obnavlja se uvijek bliska sanovna
slika, koju upravo inaica s Neretve najzgodnije ilustrira:
Zaustavih se na gvozdenu i zaralu mostu i razapet poput
njega, izmeu dvije suprotne strane svoga tijeka, potraih
svoj alosni lik u ludoj vrteci vode i sunca poda mnom
9

Na Pont Neufu, na jednom od deset parikih mostova koje
opisuje takoer u svojim putopisima, nadopunja se ta po-
zicija s Neretve, jedna od kljunih za razumijevanje Vui-
evievih pjesama, ekspresijom o simbolici mosta, nesum-
njivo respektabilnom i za itanje njegove istoimene pjesme
iz zbirke Siga:... (most)... je zapravo vrisak onog mjesta u
8) Vuletiev roman Deveto udo na istoku imao je izuzetnu italaku re-
cepciju koju knjievna kritika nije registrirala, a pogotovo je nije obrazlo-
ila. Naznaena slinost izmeu ovog romana, koji takoer ima neke zna-
ajke putopisnog stila, s Vuievievim putopisima najuoljivija je upravo
u tekstovima koji su vezani za Neretvu. I Tomislav Brodarac i pripovijeda
u Podmornici svoja lutanja i traenja obrazlau potragom za lijekom od
udesne bolesti koja ih prati kao posebni usud i prokletstvo. Zapravo, stje-
e se utisak da se Vuievi u tim prvim tekstovima teko oslobaao doj-
ma koji je na nj izvrio Vuletiev roman.
9) S. Vuievi: Podmornica, navedeno djelo, str. 13.
nama gdje suprotnosti prestaju, izloene neprestano utje-
caju svjetla i utjecaju tmine.
10
Takvi poloaji samomotrenja, bdjenja nad odrazima svog
lika u rijenim maticama, koje u putopisnim prozama do-
ivljavaju sluajni prolaznici pozom samoubojice pred ko-
nanom odlukom, podsjeaju po svojoj strukturi na Camu-
seve slike apsurdnog svijeta i na rjeenja prema njegovom
eseju Apsurd i samoubojstvo, prvom u prevedenoj knjizi. I
premda se uz poeziju Stojana Vuievia valja kloniti olako
uoljivih rjeenja, pogotovo bilo kakvih uitavanja, bilo bi
posve korisno u smjeru recipiranja njegovih tekstova ispi-
tivati tu relaciju. Meutim, skice spomenute pozicije iz pu-
topisa u Vuievievim pjesmama gube svoju izvornu ja-
snou na raun postupaka, u kojima on intenzivira osjeaj
svoje potkopanosti i dvojnosti. U pjesmi Most
11
taj postu-
pak je u jednostavnoj zatamnjenosti pozicije iskaza, u mo-
gunosti da se izvorite lirskog govora odredi i liku u ogle-
dalu vode i onome tko ga projicira.
Od mene do tijela( krv neka mi prosti)
Uvijek lane kosti davno trule plime
Prerezan na dvoje ne znam tko me mosti
to sam kad se zovnem: jeka ili ime
Sve je manje vode (ni korita nadi)
Mogao bih skoro meu sebe lei
Zovne li mi ime odjeknut e jadi
S onu stranu mosta gdje ne mogoh prijei.
(Most)
Jedno od temeljnih polazita u izgradnji svijeta Vuievi-
evih pjesama svakako je predodreenost nepopravljivog
rascijepa u biu lirskog subjekta. Ve od Grebena, prve
knjiice stihova, ta je razdijeljenost potpuno prepoznatljiva
upravo u izreenom smislu, a njezina transperentnost, po-
sebice u zbirci Siga, nije zatamnjena do najkasnije ispi-
sanih pjesama. Zapravo, Vuievi je za geslo prve stihoz-
birke naveo po dva stiha iz nenaznaenog konteksta pjesa-
ma Slavka Mihalia
12
i Dubravka Horvatia
13
, koji smjeraju
naznaiti blisku dvojnost u ovjekovu biu, istiui upra-
vo takvom njihovom usmjerenou pretpostavku i polazi-
te svojih tekstova.
10) Isto, str. 26.
11) Dva sljedea navoda iz Podmornice, izreena uz parike mostove,
mogu baciti malo svjetla na ovu pjesmu:... mostovi... slue kao sveanost
koja zadovoljava ijednu i drugu stranu i, u isti mah, uvaju sve za sebeili
...on je, dakle, pokuaj da se nae vazda sadanje tijelo prenese na onu
stranu drukije i umnije, jer ono i ne trai ondje nita doli onog to se na-
lazi ovdje. Str. 28. - 29.
12) Stihovi Slavka Mihalia koji se navode kao moto Grebenu glase: Ali
mi znamo da su nae kretnje obmana. Pogledaj nebo: uvijek ista slika...
13) Stihovi Dubravka Horvatia koje Vuievi navodi uz Mihalieve gla-
se: Svojom stostrukou bijah tvoja slika svijete Svojom tvornou i uvi-
jek samo tvoj besmisleni dio
Po e z i j a
Fragmentarnost tih stihova i posvemanja raznolikost nji-
hove ritmike strukture od pjesama u Grebenu, ispred
kojih su i navedeni, naglaava znaaj upravo njihove se-
mantike ravnine, koja prije denotira ope mjesto u hrvat-
skoj poeziji od sredine stoljea nego to pokazuje zaseb-
ni misaoni koncept u pjevanju spomenutih autora, budu-
i da je stihove bliska zanimanja i smisla mogao odabrati
kod niza suvremenih pjesnika. Ali kako su oni u svom ori-
ginalnom kontekstu samo naznaka jednog vienja svijeta u
kome je ovjek tragino postavljen u kozmosu, ovdje nave-
deni sugeriraju da je upravo takav koncept ontoloko pola-
zite Vuievievih pjesama. Uvaavanje te injenice klju-
ni je preduvjet bilo kojeg itanja ili interpretiranja njegovih
tekstova, budui da raspon i narav spominje razdvojenosti
omoguuje ne samo raznolike pozicije pjevanja ve baca i
logino svjetlo na esta paradoksalna mjesta, i to ne uvijek
prepoznatljive smjerove lirskih obraanja.
Panino doivljavanje te pretpostavke, kao puta posvema-
njoj izgubljenosti, u pjesmi Putanja sugerirano je haluci-
nantnom i dinaminom slikom sjena, koje kod Vuievia
nisu nikad deskriptivno pejzani rekvizitarij, nego simbo-
lina pretpostavka bievitosti. Utjeha o slinosti sa svije-
tom stvari, koju misao suprotstavlja takvoj slutnji, samo je
trenutani bljesak, nemoan uspostaviti ravnovjesje u pje-
smi i pomirenje u lirskom subjektu. ak tovie, taj pro-
plamsaj svijesti podcrtava dubinu iracionalnosti kao stvar-
nu osnovu bia.
No je. Obno vjetar luta U godovima duba, guta sjena
bijeg Mene opet nema u lokvi kraj puta Mene nigdje
nema, zalud puca brijeg
Nema zbilja nigdje a gle ja koracam Srodan lokvi
brijegu svijetiljci to pui Ubit e me sjene dok u tmuu
bacam Ogledalo ume da dubove srui
No je. Opet vjetar jezdi Podidu te sri kako raste
brijeg Nastavi li tako mojoj toploj zvijezdi Po putanji
njenoj kruiti e snijeg.
14
(Putanja)
Svijest o svojoj necjelovitosti, rasutosti i izgubljenosti,
osjeaj osobne nedostatnosti, doivljaj sebe kao nepo-
znatog tuinca, razilaenje i neslaganje sa samim so-
bom samo su modaliteti Vuievievih nadahnua sobom i
svijetom. Ove konstatacije kao tematske pretpostavke nje-
govih pjesama i putopisnih epizoda doimlju se iracional-
nim slikama apsurda i ovjekove potkopanosti u svijetu
koji, tako utonuo i beutan, nema svrhe. Meutim, u pej-
14) Izdanje Sabranih pjesama iz 1994. navodi zadnji stih pjesme Puta-
nja u obliku koji kani strogo primijeniti pravopisno pravilo o pisanju fu-
tura (Po putanji njenoj kruit e snijeg), pri emu je izgubljen jedan vokal
ija kvaliteta i odsutnost fale za predvienu eufonijsku realizaciju teksta.
Zato ovdje navodimo stih kako gaje objavila prva zbirka 1965.
smi More, u kojoj se takoer prezire utjeha kao nadomje-
stak cjelovitom spasu, pokazuju se ti modaliteti potragom
za jasnom izvornou. Tko se jednom u sebi nae, poslije
se u leptirima trai kazuje izrijekom ta pjesma. Bol i patnja
su podloga i kvaliteta tih odnosa, ne uzrok, niti posljedica.
Upravo bol se pokazuje tijekom njegovih pjesama ogleda-
lom postojanja, pravom vezom i spregom izmeu poje-
dinanog bia i svijeta, utonulog u beutnost, s kojim se
eli biti jedno i kome se eli dati smisao.
Sve to dublje tonem osjeam da prei Preko svoje
rijeke znai gazit bos
U kletvi to buja, u krvi, u svemu Ko leptir kad letom
preobrazi cvijet Ja sam opet onaj razapet u svemu
Sto bijegom iz sebe dokazuje svijet.
(Bijeg)
Upravo takvo poslanje, kako ga nudi posljednji stih u na-
vedenom zavretku pjesme Bijeg, ostaje na tragu kran-
skog soterizma, otvarajui mogunost sasvim drukijeg
Vuievia, nego li se on na prvi mah priinja.
Na tragu bliskih nadahnua svojom neslinou sa svi-
jetom, ovostoljetni hrvatski pjesnici, i ne samo hrvatski,
upravljali su svoje pjesniko sanjarenje tragom duhovnih
vertikala koje su se rado prepoznavale u beskrajnoj nebe-
skoj plaveti, u svemiru mogunosti, u zvijezdama nade.
Pjesniki kozmizam naspram paklu zbilje ostajao je uvi-
jek kod njih u bliem ili daljem dosluhu s kranskim vie-
njem zaokruenog svijeta. I imievo nebo u preobraenji-
ma, i Ujevievo pobratimstvo lica u svemiru, i opova sve-
mirska pastorala, i Mihalieva vjenost u Graaninu dru-
gog reda stoje nespram zbilji kojoj je potrebno spasenje.
Vuievi, meutim, nije bio pjesnik takvih ushita, premda
su ga slijedom ovjerenog obrasca mamili uzleti. Je li sveto-
grgurska odiseja podrezala krila njegovim zanosima ili je to
samo puka podudarnost, ali ve u najranijim njegovim pje-
smama spomenuti smjer sanjarenja sasvim je otklonjen.
Kad rairim ruke i pogledam sjenu
Malo sliim ptici, odve mnogo kriu
(Boje)
Upravo ta slika ironinog samopromatranja, predumilje-
na izvornom poloajnou pjesnikog sanjarenja o njeno-
sti i lakoi uzleta, upuuje da sjenka kria i trpljenja nije
u Vuievia stvar slobodnog izbora, ve plod nekog
besmislenog usuda i prisile. No nakana da se tom slikom
u dva navedena stiha osvijetli jedna od kljunih znaajka
njegova pjevanja, nuno mora uvaavati vrijednost kontek-
sta iz koga su oni u taj citat izlueni. Cjelina Boje iz koje
su navedeni stihovi istodobno je jedna od njegovih najra-
Po e z i j a
nije napisanih pjesama, a opetuje se u nekoliko Vuievie-
vih pjesnikih zbirka. Drugi njezin etverostih, pomno sro-
en od paralelnih dvanaesteraca i umiven punim i svrhovi-
tim rimama, razvija spomenutu sliku, iz nove perspektive,
u dinamizirani barokni topos o lai i mornaru na nemirnoj
puini, metaforizirajui naslueni usud valovima mraka.
I upravo ovom metaforom zgunjava se pjesnikov doivljaj
svijeta i djelatnog zla u njemu koje podrezuje krila svakom
idealu, peatei sjenkom kria, simbolom nezasluene pat-
nje, ovjekovu sudbinu.
Kad rairim ruke i pogledam sjenu malo sliim ptici,
odve mnogo kriu Gle laara snena gdje gata u
pjenu A valovi mraka stalno ga sustiu.
Kao i ostale njegove pjesme iz ezdesetih godina, i ova je
izazivala kritike prosudbe samo eufonijskim sjajem svojih
stihova o Stojanu Vuieviu kao pjesniku tradicionalne,
ponajprije larpurlartistike versikacije. No smisao koji je
ispredan zajedno s tim prepoznatljivim sjajem obino nije
zamjeivan ili se jednostavno opirao povrnom i dokonom
itanju. Onirike slike, esto nadrealistike provenijen-
cije, skokovite perspektive i teko prepoznatljive pozici-
je pjevanja, paradoksalne i oksimeronirine konstrukcije,
kao i u etvrtoj stro ove pjesme, traile su svakako sloe-
niji, nikako lagani pristup. K tome sasvim je mogue da je
mladi pjesnik, sa svjeim jo iskustvom proganjanja, s va-
lovima tame stalno za potiljkom, susprezao jasniji i otvo-
reniji izriaj. Naime, drugi stih o suludom carstvu gdje
se kamen tuje u etvrtoj kitici pjesme Boje, koji je u
istom nizu znaenja sa spominjanom tminom, predstavlja
se perifrazom pjesnikova zatoenja, o kojem kasniji stihovi
iz Pomrine sasvim transparetno govore: DOK POSTO-
JI GRGUR POMRINA TRAJE. Svetogrgursko zatoeni-
tvo Stojana Vuievia snano je iskustveno vorite koje je
prethodilo njegovom pjesnitvu i nadahnjivalo ga bez sum-
nje stvarnim iskustvom komunistikog pakla vie od bilo
koje literature o apsurdnom svijetu.
Kad rairim ruke i pogledam sjenu Malo sliim ptici,
odve mnogo kriu Gle laara snena gdje gata u pjenu A
valovi mraka stalno ga sustiu
Sve umre to zovnem, osta sjet i znanje O suludu carstvu
gdje se kamen tuje Zar je stijena tvra od grumena
sanje to raste kad se mrije, buja kad se psuje.
(Boje)
Boje, jedna od prvih pjesama, nadahnuta jo uvijek svje-
om i snanom kompresijom tog doivljaja, izgrauje se u
neobinim antitezama, u paradoksalno postavljenim kon-
strukcijama. Oksimoron postaje osnovno sredstvo nje-
zina izraza, pa se i znaenja razumijevaju samo u tom i
takvom kontekstu. Izvan njega rijei se sudaraju i potiru
svoja izvorna znaenja. Upravo tako kljuna metafora u toj
pjesmi grumen sanje, sinestezijski koncipirana, ostvaru-
je se sama za sebe samo na neoekivanom interferiranju
tvarnog i opipljivog u apstraktno, intimno i uidno, t se
u tijesnom semantikom prostoru ostvaruje kao zgunja-
vanje, koagulacija ili kristalizacija, a na emocionalnoj rav-
nini, koja djeluje iz smjera drugog dijela metafore, kao po-
stojanost, prepoznatljivost i ak dragocjenost neke intime.
Meutim, u svom najuem kontekstu stiha i kitice, nasu-
prot metafori stijena, koja znaenjski pokriva numiozno
sredite suludog carstva iz suprotstavljenog niza vrijed-
nosti, ona dobija znaenje svetosti. Slijedom tog paralelizi-
ranja grumen sanje oituje se najsnanijim dijelom inti-
mnog bia koji se suprotstavljao silama mraka u suludom
carstvu i, prema etvrtom stihu, prelazi okvir intimnog i
pojedinanog jer ga represija i mrnja, zapravo rtva i tr-
pljenje osnauju. Tako ona lako uspostavlja znaenjsku ra-
van s transparentnou zavrnog stiha etvrte kitice Jer
kraljeve svoje krunili smo sami, koji inae pripada kao
izdvojeni frazem i motiv prosedeu o nacionalnom hrvat-
skom dravotvornom snu. Inae, ovaj stih, jedini u ovoj
pjesmi iskazan na razini kolektivnog subjektiviteta, je-
dino u ovom suodnosu ima svoju svrhu i znaenje. Ako se
grumen sanje oitava upravo ovim smislom, onda je sa-
svim jasna i pjesnikova suzdranost. Meutim, tek s ovim
znaenjem, antiteza sa suludim carstvom postaje cjelo-
vita. Njezinu izriajnu oksimorinost, iji je obrazac ko-
ristio jo nekoliko puta u kasnijim pjesmama, objanjava
Vuievi neizravno u predgovora svog prijevoda Knjige
puta i vrline, zanesen pomalo milju da svoje rane misa-
one koncepte moe ovjeriti kod samog Lao-Tsea: Prije-
emo li s metazikog na praktino i svagdanje, Lao-
Tseove formule govore nam prije svega da je snaga za-
pravo slabost, a slabost - snaga; voda, zaista, troi ka-
men, no kamen ne troi vodu.
15
; dakako, i to pokazuje da
u ovakvim konceptima postoje dva niza vrijednosti koji se
meusobno iskljuuju i koji osiguravaju neizostavno dvo-
strukost perspektive, uostalom, kao i u cjelokupnoj pjesmi.
Sasvim je oigledno da je perifraza suludo carstvo, s ob-
zirom na njezinu sarkastinu kondiciju, uobliena iz per-
spektive lirskog subjekta, iz njegova djelatnog bia. Meu-
tim, perspektive koje se izgrauju sa stajalita drugog i su-
protstavljenog niza vrijednosti, kao ona iskazana rimom
tuje - psuje, iitavaju se tijekom pjesme u trpnoj dimen-
ziji istog subjekta. Dakako, prolazei kroz lee njegovog
doivljavanja, suprotne perspektive zasnivaju paradoksal-
ni izraz. Dvostrukost perspektiva podrazumijeva, meu-
tim i dvostrukost prijama i njihovog doivljavanja. Samo
se na taj nain dadu shvatiti stihovi iz zavretka prve kiti-
ce, kojim inae cijela pjesma okonava, dobijajui tako na
vanjskom planu uoblienja znaajku zaokruenosti i zatvo-
renosti.
15) Stojan Vuievi: Uvod knjizi Lao Tse: Knjiga puta i vrline, Mla-
dost, Zagreb 1981., str. 8.
Po e z i j a
Nekad biljka kua korijenje zarazno. Pa
ime da se trujem kad me otrov lijei.
Dakle, ako e perifraza suludo carstvo pokazivati kvalite-
tu emocionalnog recipiranja kod grumena sanje, onda se
u smjeru obrnutog recipiranja grumen sanje recipira kao
otrov ili korijenje zarazno. Slijedom geometrizma u odno-
sima ove pjesme ne bi bilo teko rekonstruirati tu neobi-
nu, oksimorinu slikovitost u diskursu njezine izvorne per-
spektive. Ako e se grumen sanje tijekom pjesme prepo-
znati, kao to je ve sugerirano, na planu nacionalne hr-
vatske misli, onda je to sasvim logino u shvaanju sulu-
dog carstva najgori nacionalizam, otrov prolosti, korov
koji valja iskorijeniti, u korijenu sasjei, la kojom klasni
neprijatelj truje mladi narataj... Izgleda da su upravo ove
ili sline oskule, koje su pjesnika uostalom i ispratile sa
suenja u zatvorsko progonstvo, recipirane ovdje, pa kroz
lee i ironina ogledala lirskog subjekta salivene u navede-
ni oksimoron.
Ja i moje boje, sve tone u prazno Umori me utnja
glasnija od rijei Nekad biljka kua korijenje zarazno
Pa ime da se trujem kad me otrov lijei.
Kad rairim ruke i pogledam sjenu Malo sliim ptici,
odve mnogo kriu Gle laara snena gdje gata u pjenu
A valovi mraka stalno ga sustiu
Sve umre to zovnem, osta sjet i znanje O suludu
carstvu gdje se kamen tuje Zar je stijena tvra od
grumena sanje to raste kad se mrije, buja kad se psuje.
Oba oka onom tko mi miris kae Boju svoje krvi
spoznajem u tami Ja vjerujem u nju i kad podlo lae
Jer kraljeve svoje krunili smo sami
Pjesma Boje predstavila je Vuievia ve na poetku nje-
gova knjievnog rada pjesnikom paradoksa i oksimorona,
zapravo pjesnikom dvojnosti. Meutim, ona je najavila li-
rika snane osjetljivosti i sna za koji je svjedoio i pjesma-
ma i svojim trpljenjem, sna koji nije bio samo mladena-
ki zanos i nadahnue ranim stihovima. Boje dozivlju pje-
smu Umrijeti u Hrvatskoj, jednu od posljednjih pjesama,
koju je Stojan Vuievi uope napisao, objavljenu petnaest
dana nakon njegove smrti. Tako markira u njegovom uku-
pnom pjevanju jo jednu konstantu, koju ne bi bilo opor-
tuno i patetino nazvati suptilnim domoljubljem dravo-
tvornog tipa. Pjesma je zapravo svijea zapaljena pokoj-
nom knjievniku Ivanu Doneviu i njezin plamen svije-
tli zgusnutim sjajem iz najdubljih tradicija hrvatske domo-
ljubne kantilene od Kranjevieva Iseljenika, s kojim us-
postavlja izravnu vezu citirajui njegovu domoljubnu sli-
kovitost. Upravo u tom prizivanju grumen sanje iz rane
pjesme zaodijeva se Marinom krunom, simbolom hrvat-
ske slobode i samostalnosti iz Kranjevieve i narodne pje-
sme,
16
a suludo carstvo priziva crnoga Mora, njezina
mrskog udvaraa.
Poi,
Sa smrti se srodi
To to nedostaje (smisao ili vatra?)
Bit e otisak ove voljene zemlje
Na vodi
U kojoj Marina kruna tone
I die se iza nevida
Crnoga Mora atra
(Umrijeti u Hrvatskoj)
Izmeu ove dvije pjesme u razmaku od dva i pol desetlje-
a potekla je poezija Stojana Vuievia, iz iskustva i snova,
zapravo iz jezika u kome je on sve nalazio i od koga je gra-
dio tanane mostove svojih pjesama nad ponorima iskon-
skog straha izmeu razdvojenog sebe.
16)
Narana se vetru moli
Da njoj grane ne sprelomi:
Ne lomi me, tihi vetre,
Za sam mlada obrodila,
Na kitici tri narane,
Skoi sokol na naranu,
Zi kjuna mu voda tee,
Ter pogjeda ravno poje,
Kadi mlade tanac vode.
Lipa Mare meju njima.
Popuhnul je tihi vetar,
Tihi vetar od Levanta,
I odnesal Mari krunu.
Sprogovara lipa Mare:
Ajme meni, kruno moja!
Ki bi meni krunu naal!,
Njegova bihjuba bila
Sli iskat ju dva Bakrana,
Dva Bakrana, tri Riana,
I jo jedan crni Moro.
Vse vodice prerpali,
Vse kamenje prehitali,
Vse travice preinjali,
Mari nisu krunu nali.
Naal ju je jedan mali,
Jedan mali, crni Moro.
Al govori lipa Mare:
Volele bih krunu zgubit,
Ner Crnoga Mora jubit.
Po e z i j a
BOJE
Ja i moje boje, sve tone u prazno
Umori me utnja glasnija od rijei
Nekad biljka kua korijenje zarazno
Pa ime da se trujem kad me otrov lijei
Kad rairim ruke i pogledam sjenu
Malo sliim ptici, odve mnogo kriu
Gle laara snena gdje gata u pjenu
A valovi mraka stalno ga sustiu
Sve umre to zovnem, osta sjet i znanje
O suludu carstvu gdje se kamen tuje
Zar je stijena tvra od grumena sanje
to raste kad se mrije, buja kad se psuje
Oba oka onom tko mi miris kae
Boju svoje krvi spoznajem u tami
Ja vjerujem u nju i kad podlo lae
Jer kraljeve svoje krunili smo sami
Ja i moje boje, sve tone u prazno
Umori me utnja glasnija od rijei
Nekad biljka kua korijenje zarazno
Pa ime da se trujem kad me otrov lijei
NE PLAI
Ne plai, eto rijeke teku
uj gdje bajam cvate ne misle na plod
I ribe u moru uasno se peku
Pa plivaju dalje u nemuti bol
Poljubi kamen, ve je izmiljena
Jedna nova ptica, gle leti u grijeh
Zatim glava moja, rtva osmiljena
to mi srce tjera na luaki smijeh
Ne plai, uj gdje rijeke teku
Tamo gdje potone izronit e sjaj
Jednaki smo samo kad nas boje peku
Kada s jednim ranam rimujemo raj
Uini zloin ako ima dara
Da pretvori boje u opori med
uti nee podla proroanstva stara
to ti oko groba prosipaju jed
MOST
Od mene do tijela (krv neka mi prosti)
Uvijek lane kosti davno trule plime
Prerezan na dvoje ne znam tko me mosti
to sam kad se zovnem: jeka ili ime
Sve je manje vode (ni korita nadi)
Mogao bih skoro meu sebe lei
Zovne li mi ime odjeknut e jadi
S onu stranu mosta gdje ne mogoh prijei
SJENE
Jo slaze sjene s veera na rijeku
Goleme i nijeme u svetosti rtve
Bez pratnje stabala, zvijezda to trepte
U svemiru granja kao ribe mrtve
Ponad vode stanu pa raire ruke
Nemone da zovu i dozive gluhe
Otplavi rijeka sablasno bez buke
Na pojilo sjaja neke zvijezde suhe
I ljuljana s njima u zipkama kapi
Prti moja sjenka a stablo u meni
Baca udnu sjenu u bezdan to zjapi
Od korijena moga pa do moje sjeni
E
Ja sam beskrajno edan, mene eaju vode
I mlijeko moje majke na vrelu zemlje sahne
Sretan i blaen onaj kojega rijeke doje
Majkom u zvati vrbu ako mi valom mahne
Pod ovim hladnim svodom, na arkoj zemnoj kletvi
Doista gorim itav jednako edan ko prije
A moja sestra Ana i sada negdje sjedi
Uz jedan dubok bunar gdje smo slutili zmije
Neka utihnu zato izvori mojih njiva
Kao trzaji bilja to me stazama buni
Bijah jedina biljka jedne ceste to sniva
U bodlji krotke zemlje koju vijencima punim
Ovako edan ipak ja se udvaram vatri
A kada kaem: more - korak sam blie mrei
Pjesmo na uglu ei, vodo to vodu snatri
Kad se probudim iz sna na stup me kie svei
Po e z i j a
Pa emo uti najzad druge kie u snima
I nabujale rijeke kako jure u vijence
mi smo ludo edni pjesmom tekli u njima
Neka mi mjesto rue na grob dovedu slijepce
Ja sam beskrajno edan, mene eaju vode
I mlijeko moje majke na vrelu zemlje sahne
Sretan i blaen onaj kojega rijeke doje
Majkom u zvati vrbu ako mi valom mahne
PONORNICA
Leim ispod sebe, iznad mene nemo
Ali svemo zemlje ne smijem ni rei
Ponornica hui u meni od neko
Kaem li joj ime namah u potei
Gledam iznad sebe: ponad mene nebo
Vidi li ga onaj odozgo kroz mene
Treba li mi neto ja bih sebe trebo
I u sebi mene, samo mene mene
Zaplele se rijei u meni ko trave
I po svakoj vlati jedna zvijezda gmie
Jurim uzdu zvijea, smalakem od strave
Ja najbri trka to sebe ne stie
Viem sebi stani, gledam gore stoji
Svemir hladni; vlati, ume vlati
Nebo uvijek iste srebrnjake broji
Ko da neim moe Zemlju da mi plati
Leim ispod voke, zri nemo na grani
Razliit sam odmah im rukama mahnem
Naginjem se u se: ponornica vani
Gle ponire gore, ja ispod nje sahnem
I trunem pod sobom, iznad mene nebo
Vidi li ga onaj odozgo kroz mene
Treba li mi neto ja bih sebe trebo
I u sebi mene, samo mene mene
TREBINJSKA ELEGIJA
Zatim ono praskozorje u autobusu ona Zlata
Izvrstan razlog da se ne otputuje
Iako je u meni zemlja ve zatvorila vrata
A ljudi na peronima
Mahali rukama kao liem koje u zraku luduje
uje li ciku kotaa, apat empresa postojanih
Koji mijenjaju izgled svemu
A um im se nigdje ne gubi
Ima li u ovoj jeseni vjernije misli bolje potvrde
Da je u nama otvorena samo enja
Cesta do mrtvih
Evo na ovom vjetru treba ostaviti
Ogledalo koje prepoznaje, igicu upaljenu
elju da gori to sporije
to lake da otkriva mrak
Iznad svega svoju nadu svoju Trebinjicu
Koja umije otvoriti vrata za povratak
Osueni da cvilimo da se kotrljamo drumovima
Koji otkrivaju mjesta
Imena to smo ih stablima dali
Mi ostajemo, trajemo u umovima
I nikad ne znamo jesu li nas
I ne znamo nikad kako su nas
U praskozorje
(Zlata)
Zvali
HERCEGOVINA, POPOVO POLJE
Sva moja zemlja na jednom kamenu
Ogledalo moje smrti moje nesanice
Vapi tiho etvu Vodu u sjemenu
I mrvi se poput sna poput neba
Pred okom zvijezde Danice
Kruh na svagdanji (krov nad nama)
Poela je kia u naoj kui
Iz drijenove kore pjesma se prolama
A kroz ija vrata
Gdje e snovi ui
Kopam svojski kopam ali i crv ruje
Osipa se Nita: ima nema ima
Kroz kosti djedove vrijeme se ne uje
Gle na vlanoj rai sablast Hlderlina
Po e z i j a
UVELA LIPA NA SREBRNJAKU*
Opet gledam tvoje crno granje
Po kojem skakue cvrkut jednolini
Pa u meni niu grozniave sanje
Granice nagnute nad hropac ulini
Malo vjetar pue, um se smrti uje
Samo u sjeanju tvoja tajna struji
Zar mi to lipo crte lica ruje
Dok nad zadnjim cvijetom sjenka pele zuji
To je dakle ivot tu poinje varka
Koja njie sanje nevrijedne spomena
Ja sam tvoje more ti si moja barka
Ne znam tko je komu crna opomena
* Ulica u Zagrebu
TATIN DEPNI SAT
Noas smo moj pokojni aa i ja
Gledali svu no kako sunce sja
Bili smo jedna utnja, dva olovna slova
Potresena nad praznom knjigom sna
A sunce je unazad pomicati htjelo
Moju runu uru tatin depni sat
Uz vatru mog srca praovjek je sjeo
Oslukuju sa mnom mili Oev glas
Kroz vatromet s neba kroz labirint dima
Kroz Metkovi gdje me svaka travka boli
Hvatala me prva glacijalna zima
I punila oi pahuljama soli
Zar vraa nas vrijeme, kazaljka tmice
Na nebeskoj uri zatvorila krug
A na mome licu tvoje mrtvo lice
Topi se gubi kao vidokrug
O nestati dakle nasred svoje njuke
Najbolja je od svih srea ta
Kao hitac ispaljen iz puke
Iz srca mi tata bije depni sat
A bila je tvoja a bila je moja
Protivna zvoniku ova gluha rije
(Iluzija sva su ljudska slova
Iz kojih s neba curi zemna mlije)
Pa iji smo onda od zrna do klasja
Pa nas nose dani pa nas kosi no
Sad zbogom zbogom sati jednoglasja
Kad takva je kob kad takva je kob
Noas smo moj pokojni aa i ja
Gledali svu no kako sunce sja
Bili smo jedna utnja, dva olovna slova
Potreena nad praznom knjigom sna
Li kov nos t / umj e t nos t
K
o soirovro sioirvi:os: ounovin
namjera srednjovjekovnog graditelja sa jedne stra-
ne te dananjih muzeolokih potreba i praktinih
problema vjerske zajednice damije Fethije u Bihau sa
druge strane, istovremeno se suoavamo sa mnotvom pi-
tanja ije odgovore danas u ovo vrijeme na ovim prostori-
ma teko pronalazimo. Ova pitanja u sebi sadre svu zamr-
enost, posebno kada je rije o umjetnikom obliku ija po-
svetna narav je nekad bila sveta a danas liena svoje suti-
ne na nain kako to njeguje savremena muzeologija. Ovo
potonje kao kobna sudbina Aja Soje u Istanbulu ili ne-
kih drugih sakralnih objekata Andaluzije, nije jo u potpu-
nosti zadesilo i damiju Fethiju.
1
U ovom trenutku nije te-
ko prognozirati njena sudbina nalazi se na prekretnici, na
samom pragu nakon kojeg se putevi ravaju u dva oprena
smjera: Ili da nastavi njegovati svoju posvetnu narav duha
1) Kao eklatantan primjer naveemo damiju u Sevilji sa famoznim ma-
urskim minaretom poznatim kao Giralda kasnije pretvorena u katedra-
lu a danas muzejski eksponat. Isti sluaj je i sa damijom u Kordobi koja
se takoer nalazi u Andaluziji. Ovdje nije naglasak na promjeni islamske
obredne forme u kransku ili i bihakom sluaju obrnuto, ve je ovdje fo-
kus na liavanju odreenog sakralnog objekta njegove primarne svrhe
dozivanje uzvienog Boijeg Imena.
iz kojeg je nastala ili da prekine tradiciju sakralnog te se
svrsta uz druge puke objekte liene svoga unutarnjeg as-
pekta svoje sutine, u skladu sa muzeolokom idejom
njegovanja kulta vanjskog. Taj odnos svetosti i profanosti
je mnogo tee analizirati jer su historijske okolnosti omo-
guile da ovaj objekat bude preureen iz crkve u dami-
ju ime se ovo ve ionako kompleksno pitanje dodatno za-
petljava nacionalnim erupcijama potaknutim u zadnjih par
desetljea. Poto je ovdje direktno rije o sakralnom objek-
tu iz srednjeg vijeka u pomo trebamo pozvati duhovnu
tehnologiju koja e za prolost rei vrijeme Duha ili su-
tine, a za sadanjost vrijeme vanjtine.
Prizma kroz koju bi se revalorizirala i interpretirala umjet-
nost srednjeg vijeka danas nazivamo duhovnom vrijedno-
u. Ona ini najvee bogatstvo jednog ovjeka ili njego-
ve zajednice te ne moe biti prisvajana od bilo koje kole,
doktrine ili uitelja-pojedinca. Time ona predstavlja bitnu
nit meu formalno razliitim uenjima ponitavajui e-
ste predrasude koje vode ka nerazumijevanju ili polemici.
Komparirajui umjetnike oblike formalno razliitih utica-
ja kroz historiju, a u cilju njihovog to boljeg meusobnog
razumijevanja potrebno je vie tragati za onim to ih spa-
Damija Fethija
mrtvi kamen ili kontinuitet
vjeite mudrosti?
Ispravno tumaenje srednjovjekovnog konteksta ikonograje fethijskog
inventara omoguilo bi ravnoteu meu njenim razliitim potencijalnim
nasljednicima. Da li pravo na njeno nasljedstvo moe ostvariti muzeologija,
okonavajui njen vievjekovni duhovni kontinuitet ili damija i vjerska
zajednica muslimana? Ovo pitanje se u razliitim krugovima u zadnje
vrijeme sve vie postavlja a odgovori ili su nestruni, ili tendenciozni ili
subjektivni. ... Muzeologija kao agnostika disciplina do krajnjih granica
razvija kult vanjskog zapostavljajui ono skriveno i sutinsko
Irfan Hoi
ja a ne za onim to ih razdvaja jer ono to je oblik na ni-
vou ula, to je Istina na nivou ideja. Istina je trajna, nepro-
mjenjiva i stalna bilo kod Hindusa Sanatana Dharma ili
u islamu Din ulqaiimah.
2
Tako je za srednjovjekovnog umjetnika/ovjeka
3
sva-
ki umjetniki oblik bio prostor nove duhovne avanture
znak duhovnog poniranja koji potie duu kao po formuli
Ivana Damaanina da nae miljenje mora biti uvedeno u
duhovni let i vinuti se do nevidljive uzvienosti Boga. Period
u kojem je izgraena crkva svetog Ante danas dami-
ja Fethija, obiljeen je snanom svijeu Kristovog poslan-
stva.
4
Tadanji ovjek bio je jo daleko od svoje sekulari-
stike budunosti a mnogo blii dahu ljubavi i milosti. Ta-
kvi uvjeti bili su plodno tlo za razvoj sjemena tradicionalne
umjetnosti ars sacra, a umjetnost kae Toma Akvinac
pridruena je spoznaji.
5
Okruen burnim zbivanjima i poli-
tikim previranjima ovjek tog vremena bio je objektivan
u smislu da je njegov duh snano odreen objektnim ele-
mentom.
6
Kao lik Boiji na zemlji on je unutarnjoj zbi-
lji davao prednost nad vanjskim. Ovaj obrazac slijedi-
mo kod ranosrednjovjekovne likovnosti koja naglaava za-
postavljenost antropomorfnih zakona gdje naracija pred-
2) Nedvojbeno, u ovom sluaju najbolje se pozvati na uenje Sophie Pere-
nnis. Na naem jeziku je do sad objavljeno nekoliko znaajnih prijevoda
protagonista ove misli. Vie o tome vidi Nevad Kahteran, Perenijalna lo-
zoja. El kalem, Sarajevo 2002.
3) U srednjem vijeku je svaki ovjek bio jedan poseban umjetnik dok je
sad, u modernom vremenu, svaki umjetnik jedan poseban ovjek.
4) Na hebrejskom jeziku (Maah), na grkom (Hri-
stos), ili na arapskom (Mesh) ova rije u prijevodu na na jezik
znai pomazanik.
5) Umjetniki radovi su pomagala sjeanja; drugim rijeima, podrka
kontemplaciji (...) ta u umjetnosti je mnogo vanije od kako; ono bi tre-
balo da ta odreuje kako, kao to forma odreuje oblik. Ananda K. Coo-
maraswamy, Christian & Oriental philosophy of art. Str. 10.
6) ... kako u ravni ideja tako i u osjetilnoj ravni; bio je veoma daleko od re-
lativizma modernog ovjeka koji objektivnu stvarnost kompromitira re-
ducirajui je na prirodne akcidencije liene vieg znaenja i simbolikog
kvaliteta... Frithjof Schuon, Ka drevnim svjetovima. Sarajevo 2005.
stavlja neto nepoeljno i bogohulno.
7
Kao takav, ovjek je
bio okrenut teomorkim kvalitetama a umjetnik koji ivi
u jednom tradicionalnom svijetu bez pukotina, djeluje pod
disciplinom ili nadahnuem jednog genija koji ga nadilazi.
8

Vremenski, udaljavajui se od poela on se udaljavao od
svojih izvora. Sa ovog gledita, renesansna umjetnost bi-
ljei ovjekovo potpuno udaljenje od Duha. Ovladava-
nje perspektivom u slikarstvu te pretjerana naracija i ide-
aliziranje ljudskog tijela naglaavaju ovjekovu prazninu
koju on ispunjava samim sobom.
9
Time u renesansi prona-
lazimo zaetak moderne gdje se zbunjena kranska mo-
noteistika duhovnost pokuala ouvati obavijanjem suti-
ne platom antike ljepote. Praznina koja je u to vrijeme
nastala u ovjeku morala je biti sa neim nadomjetena
takva kompenzacija uzdizala je znak u hijerarhiji vrijedno-
sti iznad onog to on ustvari oznaava. Poznati su dogaaji
7) Drugo rjeenje koje jedino ima smisla je ono koje poznaju ikone: to
to one ne izraavaju po zikoj slinosti, izraavaju po misaonom jeziku
ali neposredno simbolizma, po jeziku koji je precizan i nemjerljiv u
isti mah; ikona tako prenosi, istodobno, blaenu snagu koja joj je priroe-
na s razloga njene posvetne naravi, Djeviinu svetost, to jest njenu iznu-
tarnju zbiljnost i, na taj nain, univerzalnu zbiljnost iji sami izraz jest
Djevica; ikona, pristajui na jedno kontemplativno stanje i na jednu me-
taziku zbiljnost, postaje uporite umovanja, doim naturalistika slika,
polazei od svoje oite i neizbjene lanosti, prenosi jedino injenicu da
Marija bijae ena. (...) naturalistika umjetnost bi, uostalom, mogla ima-
ti neki legitimitet ukoliko iskljuivo slui da pamti crte lica svetac. Frit-
hjof Schuon, O transcedentalnom jedinstvu religija. Zenica, 1997. Str. 76.
8) Isto, str. 71.
9) Ovaj prijelaz sa objektivizma na subjektivizam odraava i na neki na-
in ponavlja pad Adama i gubitak raja: gubljenjem simbolistike i kon-
templativne perspektive, zasnovane istovremeno na impersonalnoj inteli-
genciji i na metazikoj providnosti stvari, ovjek je dobio varljivo bogat-
stvo ega; svijet boanskih slika postao je svijetom rijei. Frithjof Schuon,
Ka drevnim svjetovima. Sarajevo 2005.
ini se da u ovom kretanju od kontemplativnog ka strastvenom, od sim-
bolikog ka faktikom mentalitetu, pad u duhovnom smislu odgovara
prvobitnom padu ovjeka. S. H. Nasr, Susret ovjeka i prirode. El kalem,
Sarajevo 2001. Str. 43.
Binc, viiu1 iZ 1;6. ooiii
iz tog vremena kada je ak i veliki Botticheli dao spaliti svo-
je umjetniko djelo na Savonarolinoj lomai tatine.
10

Po takvoj historijskoj paradigmi, renesansu u odnosu na
srednji vijek, i ono to slijedi nakon renesanse, uzimamo
sa sigurnou kao ovjekov duhovni pad. U ovom sluaju
pad tumaimo kao znaajan otklon od poela prouzroko-
van premjetanjem ovjekovog fokusa na kvantitativni as-
pekt stvari gdje je njihov kvalitativni karakter zapostavljen.
Kao primordijalni model ovog dogaaja uzima se prvi o-
vjek na zemlji Adam. Adamov pad nastao je liavanjem
znaka njegovog vieg i duhovnog znaaja.
11
Sagledavanjem umjetnikih oblika crkve svetog Ante
Fethije u Bihau, dolazimo do spoznaje da njena sadanja
svrha naime hram islamskog vjerskog obredoslovlja
stoji u potpunom skladu sa njenom posvetnom naravi.
Taj kontinuitet iz kranskog monoteistikog vjerozako-
na u islamski takoer monoteistiki, bio je svojevreme-
no prepoznat i od Turaka koji su okupirali srednjovjekov-
ni Biha kojeg su nakon dugog niza godina borbe i osvoji-
li. Prenosi se da je Sultan Fatih, kod bosanskih katolika na-
roito poznat po pismenom dokumentu iz 1463. godine u
kojem im garantuje vjerske slobode
12
, nakon konanog za-
uzimanja Konstantinopolja dugo vremena odbijao Aja So-
ju pretvoriti u damiju. Mada je bila naputena i osue-
na na propadanje sultan je ekao znak sa Neba kojim bi
dobio dozvolu da je iznova stavi u upotrebu monoteisti-
kog vjerskog obredoslovlja.
13
Tek nakon izvjesnog vreme-
na i sna koji je uslijedio kao dozvola, naputena crkva osu-
ena na propadanje pretvorena je u damiju. Isti sluaj
10) Naturalizam zarobljava objektivni svijet u slici; u stvarnosti on je
mentalnu vezu subjekta prenio na vanjski svijet... kroz perspektivu, jedna
slika postaje svijet varke i svijet time postaje zakljuani sistem kroz koji
vie ne probija nita nadnaravno. Titus Burckhardt, Vom Wesen Heili-
ger Kunst in den Weltreligionen, Freiburg i. Br. 1990. Str. 94. ...umjetnost
(...) poev od renesanse; kranska umjetnost (arhitektura, skulptura, sli-
karstvo, liturgijsko zlatarstvo itd.), koja bijae sveta, simbolika, duhovna
umjetnost, morala je uzmaknuti pred nadiranjem neo-antike, naturali-
stike, individualistike i sentimentalne umjetnosti; ta umjetnost, koja ap-
solutno ne posjeduje nita udastveno, ma ta o njoj mislili oni koji vjeruju
u grko udo, sasvim je nesposobna prenositi umsku intuitivnost, i ona je-
dino odgovara na kolektivne prihike zahtjeve; ona je takoer sve ono to
se vema protivi umskoj kontemplaciji i misli samo na osjeajnost; tovi-
e, ona se sputa na stupanj koji odgovara potrebama svjetine, da bi skon-
ala u tihoj patetikoj priprostosti. Frithjof Shuon, Transcendetalno je-
dinstvo religija, Zenica 1997. Str. 68.
11) Kada je ovjek ubrao i zagrizao plod zabranjenog drveta (Kuran;
2:25-36, 7:19-22, 20:120-121), tada je on zapravo posegnuo za znakom
mimo njegovih viih znaenja i vezao se za znak umjesto za oznae-
no. Taj prekraj onemoguio je ovjeku daljnji pristup njegovom unutar-
njem sreditu, to je proizvelo zamuenost u njegovom vienju. Rusmir
Mahmutehaji, O nauku znaka. Sarajevo 1996. Str. 6. ini se da u ovom
kretanju od kontemplativnog ka strastvenom, od simbolikog ka fakti-
kom mantalitetu, pad u duhovnom smislu odgovara prvobitnom padu o-
vjeka. S. H. Nasr, Susret ovjeka i prirode. Str. 43.
12) Rije je od Ahdnami izdatoj bosanskim Franjevcima.
13) Muslimani po tradiciji poslanika islama Muhameda njeguju naroitu
panju prema sestrinskim monoteistikim zakonima judaizma i kran-
stva nazivajui ih sljedbenicima knjige, smatrajui da je islam kontinuitet
mudrosti Bojeg zakona nakon Isusa Krista. Isto kao to je Isus poslan da
aktualizira judaizam i Mojsijevu objavu, tako je Muhamed, poslan da ak-
tualizira Isusovu.
bio je i sa bihakom crkvom. 1592. godine kapetan Jo-
sip Lamberg predao je gradske kljueve turskom vojsko-
voi Hasan-pai Predojeviu a nekoliko godina prije toga
historiograja biljei da se 1578. u Bihau desio veliki po-
ar. Ve je sigurno da je u periodu od izbijanja poara pa
sve do turskog preuzimanja grada, kod bihakih vlasti vla-
dalo neraspoloenje u cilju popravke crkvenog inventara i
vraanja katolikog obredoslovlja.
14
Razlog tome bila je lu-
teransko-reformatorska opredjeljenost bihakog zapo-
vjednika i openito sukob dva duhovna pravca tog vreme-
na u Evropi.
15
I najuvaeniji predstavnik njemake renesan-
se Albrecht Dhrer u svojoj slici etiri apostola iz 1523.
godine oito daje prednost Lutherovom nauku u odnosu
na papinski. Dhrer, i sam prihvativi se luteranstva, u dnu
slike ispisuje Lutherove prijevode iz djela etvorice aposto-
la: Ivan, Pavle, Petar i Marko opominje gradsku upravu
da ne smatra ljudske zablude i lagarije voljom Boijom (H.
W. Janson). Dugo vremena nakon turskog osvajanja Bihaa
crkva je ostala prazna i naputena. Koliko dugo je trajao taj
period i kada je naputen i propal (Radoslav Lopai) cr-
kva prilagoena islamskom obredoslovlju danas nam nije
sa sigurnou poznato. Ako bismo kao oslonac u pokua-
ju tanijeg datiranja konvertiranja crkve u damiju, ili bolje
reeno popravljanja naputene zidine, uzeli turske natpise
koji i danas stoje na damiji, doli bismo do interesantnih
zakljuaka. U prilog tome ide i veduta ak iz 1763. godine
(171 godina nakon turskog osvajanja Bihaa) na kojoj jasno
zapaamo jednu graevinu bez krova upravo onako kako
je opisuje i Lopai.
16
O vremenskim detaljima pretvaranja
crkve u damiju danas nema poznatih dokumenata. Dva
turska natpisa, jedan smjeten u luneti gotikog portala a
drugi na dograenoj munari sadre datume kada su vrene
odreena renoviranja i dogradnje. Ono to je sigurno a to je
da se dogradnja munare i jedno obnavljanje damije desilo
1863. godine, mada i drugi natpis svjedoi o popravci ali sa
drugim datumom 1894. godine.
17
Po ovim dobro ouva-
14) Najvie su pak boji hramovi Bihaki propali za velikog poara, to je
bio grad g. 1578. zadesio. Od to doba nije bilo u Biu kroz vie godina ni
popa ni fratra. Spominje se g. 1586., da su od obiju crkava dominikanske i
franjevake stajale samo gole zidine bez krova i svakoga nutanjega nereda.
Monasi se uklonie u druge manastire svoga reda, a za dominikane spo-
minje se, da su oni sve dragocienosti i ine vrednije stvari odnieli iz Bia
u Optuj u dolnju tajersku. Radoslav Lopai, Biha i Bihaka Krajina. 2.
izdanje, Biha 1990. Str. 75.
15) Katoliki narod ostao je za vie godina bez duhovnih pastira, to je
moglo samo ugoditi tadanjim Bihakim njemakim zapovjednikom, koji
su Luterovu vjeru sliedili. (...) Kapetani Bihaki i nekolicina poglavitih a-
stnika u Biu bili su, kao to ve spomenusmo, ponajvie kranjski poni-
emeni plemii, pristajui poev od polovice estnaestog vieka ponajvie
uz Luterovu nauku. Isto. Str. 75.
16) Vidi biljeku 14.
17) Natpis isklesan na kamenoj ploi, veliine 1,60 x 0,90 m, situiran u
podnoju munare: Za blagorodne vladavine prvaka svijetle otomanske
porodice, zatitnika vjere, uzdravatelja gradova, naeg gospodina sulta-
na Abdul Aziza-hana, sagraena je ova munara, kojoj primjera nema, i
obnovljena asna damija. Na manjoj ploi 0,90 x 0,60 m ispod nalazi se:
Godina 1280 (1863. po gregorijanskom kalendaru). Napisao slabani Hil-
mi, kajmekan Bihaa. O Vjeni, o Uzdravatelju. Jo jedan od ukupno tri
kamena turska natpisa na Fethiji nalazi se u luneti gotikog portala i gla-
si: Ja Fettah (O Ti koji osvaja)! Ova asna damija bijae uveliko potreb-
na opravci, pa je uz nansijsku pomo drave i pomo ehalije obnovljen
njezin krov i unutranjost njezina u potpunosti oslikana i ukraena. Ob-
nim pisanim dokumentima i veduti iz 1763. godine, na ko-
joj se jasno zapaa graevina u ruevnom stanju bez krova,
pretpostavlja se da je naputena i ruevna crkva pretvorena
u damiju tek u 19. vijeku. U tome dugom periodu nije po-
znato osim da se njene odaje koriste kao skladite i tek ka-
snije, zbog loeg stanja, ona se popravlja te joj se vraa njen
posvetni karakter. Tek tada hram obnavlja svoju primarnu
funkciju i postaje mjesto na kojem se iznova dozivaju lije-
pa Boja Imena. Fetah jedno od Boijih imena na Arap-
skom jeziku, a znai Onaj koji Pobjeuje, u svome kon-
sonantom korijenu nosi osnovu istoimene damije. Fethija
nije prvenstveno rije o pobjedi koju su Turci izvojeva-
li nad ovom graevinom, ve o slavi Jednog Jedinog Boga
koji uistinu uvijek ostaje pravi Pobjednik dok ovjek biva
pravi gubitnik.
18
O Ti koji Osvaja, o Ti koji Uzdrava
Boe isklesano u plitkom reljefu na arapskom natpisu kod
ulaza u damiju i danas podsjea na vrijeme duhovnih vri-
jednosti u kojem je svaki trenutak bio proet tenjom ka je-
dinstvu. Jedno drugo Kuransko poglavlje istoznanog kon-
sonatnog korijena sa imenom bihake damije, El feth (po-
bjeda) u zadnjem svom dijelu govori ak o monoteistikoj
sutini zajednikoj jevrejima, kranima i naposljetku mu-
slimanima. Ti ih vidi kako klanjaju i niice padaju, trae
blagodat i zadovoljstvo od Allaha! Na licima njihovim vidi
se trag od padanja niice. Takav je primjer njihov u Tevra-
tu (Tora) a evo i primjera njihova u Indilu (Evanelju): kao
stabljika koja je izdanak svoj, stablicu svoju, pomolila, pa
ga potom uvrstila, a zatim on otvrdne i ispravi se na svojoj
stabljici, divljenje sijaa izazivajui.
Strah srednjovjekovnih stanovnika bihake utvrde koji je
zabiljeen u mnogim pisanim izvjetajima za vrijeme tur-
ske opsade u kojima se moli za pojaanje i odbranu, proet
je unato oaju, istrajnom vjerom u Boga i strpljenjem.
19

Kao izvanredan primjer iz toga vremena, unitenje i poste-
peni raspad Konstantinopolja u XIV vijeku, nije bio tuma-
en kao raspad uslijed historijskog slijeda dogaaja sa ni-
zom besmislenih i mehanikih zbivanja ili pak jednostav-
no kako bi to dananji ovjek inio pripisujui raspad gra-
da vojnoj nadmoi vojske koja ga napada. Mnogi izvjetaji
iz tog vremena navode da je srednjovjekovni ovjek u tome
vidio znak metaziku pravdu gdje svaki od dogaaja ima
svoj smisao.
20
Crkva u malom ponavlja kosmos i njegova
nova sretno dovrena 1312. godine (1894. po gregorijanskom kalendaru).
Mehmed Mujezinovi, Islamska epigraka Bosne i Hercegovine. Veselin
Maslea, Sarajevo 1982. Str. 63.
18) Kuransko poglavlje Vrijeme koje niti govori o tome: ovjek je na gu-
bitku, doista. Prijevod Kurana od Enesa Karia. Biha, 2006. Str. 602.
19)I da smo vsi Bogu i vaemu gospoctvu preporueni. Pisan u Biha-
u, na 29. junia 1573. Vaega gospoctva ponizne sluge: vsi Bihaki solda-
ti, pici i konici, porkulabi okolani. i ...mi smo vaz, gozpodo, dozta krat
opominiali i zaklinali Bogom (...) A mi, gozpodo, znamo dobro, da zemu
tomu morete pomochi z bozyom volyom, chemu ze i nadyemo... iz pisma
12. srpnja 1576. godine. Oba pisma objavljena u Stari Biha (1240 1240),
Dafer Mahmutovi. Biha 2001. Str. 42 i 46.
20) U studiji Konstantinopel Bild einer Heiligen Stadt, od Philipa
Sherrarda, doneeni su cijeli i opirni izvjetaji savremenika a jedan na-
roito interesantan potie od Josepha Bryenniosa. Urs Graf Verlag, Olten,
Lausanne und Freiburg i. Br. 1963. godine. Str. 120.
je kopija na ljudskom planu na isti nain kao to je sred-
njovjekovni grad sa svojim zidinama i kapijama model
granice srednjovjekovnog univerzuma (S. H. Nasr). Ras-
pad srednjovjekovnog grada znaio je i postepeno uruava-
nje crkve, to bi konano i znailo uruavanje jedne stvar-
nosti duhovnog sistema kojeg danas gledamo tek kao hi-
storijsku injenicu lienu svoje unutarnje slojevitosti.
21

Visoku duhovnu svijest u srednjovjekovnom Bihau naslu-
ujemo i preko hermeneutikih simbola sa zidina biha-
ke utvrde. Lopai spominje simbole koje danas naalost
nemamo sauvane niti su istraeni i proueni: Na sjeve-
ro-iztonoj strani urezana je bila na jednom mjestu zmi-
ja adaja i mudro slovo Salamonovo. To je okrug, komu je
obod podieljen na pet jednakih dielova, te su toke spo-
jene s pravimi crtami tako, da se dvije blinje izputa-
ju.
22
Nedvojbeno je ovdje rije o alhemiarskim znakovima
u iji nauk je bio upuen i srednjovjekovni umjetnik-zana-
tlija. Zbog nesauvanosti ovih znakova sa bihake utvrde u
pomo emo pozvati dobro ouvan reljef sa susjedne sred-
njovjekovne utvrde Ostroac, od Bihaa udaljena svega de-
setak kilometara. Na zidini ostroake utvrde i danas sto-
ji nagovjetaj o kakvoj adaji pripovjeda Lopai. Prikaz
usamljenog zmaja na velikoj zidnoj povrini krune od-
brambene kule, kako grize sam svoj rep, nedvojbeno nas
upuuje na dijalektiku srednjovjekovne hermeneutike.
23

21) Nije sluajno da su se zidovi evropskih gradova poeli ruiti u
isto vrijeme kada je heliocentrina astronomija razorila ideju o svije-
tu kao kosmosu ili redu i maknula konanu granicu univerzuma. S.
H. Nasr, Susret ovjeka i prirode. El kalem, Sarajevo 2001. Str. 57.
22) Radoslav Lopai, Biha i Bihaka Krajina. 2. izdanje, Biha 1990. Str. 49.
23) U hermetikom jajetu poloen je zmaj Uroboros, koji u ustima dre-
i sopstveni rep, predstavlja neartikuliranu prirodu ili neoblikovanu ma-
teriju... Str. 69. Naposljetku, zmaj moe predstavljati sve faze alhemij-
skog procesa... Str. 153. ...upotreba zmije ili zmaja kao slike kosmike
Os1voZc, S1vi ovi,
sviiioviiiov iui, Zri Uvovovos
Na reljefu se uoava zmaj iji rep obavija cijelu kulu kako bi
sa druge strane dospio do sopstvenih usta koja ga izjedaju.
U ovome znaku, u vidu likovnog simbola, izreeno je mno-
go znanja srednjovjekovni umjetnik njime svjedoi o
inicijaciji u duhovni nauk. Danas, na mjestu gdje rep do-
diruje usta zmaja evidentan je nasilan pokuaj odstranjiva-
nja i otuenja reljefa te mu je naneena znatna povrinska
teta. Taj nasilni in vrlo je indikativan za ovo nae vrijeme
ako uzmemo u obzir simboliko znaenje Uroborosa.
I drugi Lopaiev znak kojeg naziva slovo Salomonovo
porijeklom je sa istog izvora. Po njegovom opisu slobod-
ni smo rekonstruirati pentagram krunicu u kojoj je
upisana zvijezda petokraka nanovo, simbol savrenog
ovjeka.
24
Naalost nijedan od ovih oblika danas nije sau-
van kako bi se obavila struna komparativna analiza a Lo-
paievi opisi ostavljaju nas da slutimo.
Zidine tvrave poruene su 1888. godine deset godina
nakon uspostavljanja Austro-Ugarske vlasti 1879. godine.
Uz to, nije umanjena vanost injenice da su Austrijanci
sauvali vitku munaru, sagraenu samo petnaest godina
snage koja se prostire po cijeloj zemlji, oznaava naroito one umjetnosti
koje se bave svijetom plemenitih materija: Jedan reptil kree se bez nogu
ili neprekidnim ritmom svoga tijela, tako da ujedno predstavlja otjelov-
ljenje kretanja plemenitih materija Str. 145. Titus Burckhardt, Alchemie.
Andechs 1992.
24) Alhemiari postavljaju Quintu-esencu (quinta essentia) u centar kri-
a sa jednom zvijezdom sa pet krakova ili cvijetom sa pet listova. Kae se
takoer da i eter posjeduje petorostruku prirodu, ako se promatra po
sebi kao princip etiri elementa. Ren Gunon, Die Symbolik des Kreu-
zes. Freiburg i.B. 1987. Str. 145.
prije njihovog dolaska, u njenom izvornom obliku ne sma-
trajui da je orijentalno-islamski dodatak toboe naruio
sklad glavnog korpusa graevine. Tim inom, novopristigli
Austrijanci verikuju stanje u kojem su zatekli Fethiju te joj
odobravaju njenu damijsku egzistenciju.
Arheoloka i historijskoumjetnika istraivanja koja su do
sada obavljena na Fethiji solidno evidentiraju i klasicira-
ju pronaene artefakte ne pokuavajui naglasiti njihovu
primarnu funkciju.
25
Struna valorizacija srednjovjekov-
nih injenica obavljena je u vrijeme bive Jugoslavije, u vre-
menu kada je istraivanje tog perioda bilo slabo razvije-
no i nepopularno. Njihova revalorizacija i reinterpretaci-
ja omoguavala bi bilo kojem obliku tog vremena pravilno
sagledavanja osnove na kojoj poiva. Ispravno tumaenje
srednjovjekovnog konteksta ikonograje fethijskog inven-
tara omoguilo bi ravnoteu meu njenim razliitim po-
tencijalnim nasljednicima. Da li pravo na njeno nasljed-
stvo moe ostvariti muzeologija, okonavajui njen vi-
evjekovni duhovni kontinuitet ili damija i vjerska za-
jednica muslimana? Ovo pitanje se u razliitim krugovi-
ma u zadnje vrijeme sve vie postavlja a odgovori ili su ne-
struni, ili tendenciozni ili subjektivni. Naime, muzeologija
batini sjajne povrine jednog umjetnikog oblika poni-
tavajui njegovu primarnu i duhovnu vokaciju. Ona izla-
e eksponate u svojim izlobenim salonima te pohranjuje
oblike u depoe determinirajui njihovu konanu smrt. Mu-
zeologija kao agnostika disciplina do krajnjih granica
razvija kult vanjskog zapostavljajui ono skriveno i su-
tinsko. Sa druge strane, kontinuitet ivljenja ideje Nebe-
skog Jeruzalema artikuliran idejom gotike jo u XII vijeku
na crkvi St. Denis, mogue je odrati molitvom koja se i da-
nas u njoj redovno odrava. Primarna motivacija nastan-
ka gotikog stila nije bila da jednog dana dospije u ne-
kakve muzeje. Suger, uveni graditelj prve ikad sagraene
gotike crkve posebno je bio inspirisan unutranjim znae-
njem pojavnog. Osnova ove kue je na kamenu, kao to cr-
kva poiva na vrstom temelju Kristu. Njena etiri zida se
diu, kao to crkva uzdie etiri evanelja... Kamen je uve-
zan malterom, kao i vjernici sjedinjeni vezom ljubavi... Stu-
bovi, koji podupiru graevinu su biskupi... Grede koje spa-
jaju njene zidove su svjetovni kneevi, koji daruju crkvu...
Cigle koje tite od kie su ratnici koji tite crkvu od njenih
neprijatelja... Pod po kojim se hoda je narod ijim radom je
crkva sadrana. Podzemne kripte su ljudi koji njeguju unu-
tranji ivot... Oltar, na kojem se rtvuje je Kristus... (Hono-
rius Augustodunensius).
Crkva Svetog Ante je u svome izvornom obliku graevi-
na podunog bazilikalnog tipa. Starorimske bazilike bile su
25) Arheologija i historija umjetnosti su grane jedne nauke nastale u 18.
vijeku u Evropi kao sestre humanistike lozoje jedne agnostike lo-
zoje koja sve duhovne vrijednosti ograniava svojim isto ljudskim as-
pektom. Radi toga postavlja se pitanje; Da li ova nauka koja neprikosno-
veno njeguje vei zbir vrijednih injenica, pored vanjskog pogleda na hi-
storiju religijske umjetnosti moe razumjeti i njen duhovni karakter. Ti-
tus Burckhardt, Spiegel der Weisheit. Mnchen 1992. Str. 226.
Riios1vuicii vi1ovr s sviiioviiiovi
vincii Ziiii vo Lovsicu
svojevremeno mjesta profanog i svjetovnog karaktera. Sa
irenjem evanelja u ranokranskom, ali ipak antikom
periodu, bazilike su prilagoene novoj vjeri sa istoka te po-
staju uzor gradnje sakralnih objekata kod krana.
26
Time
se Konstantinova bazilika sv. Petra u Rimu uzima kao pre-
tea kranske sakralne arhitekture. Konvertiranje se nije
moglo desiti sa hramovima rimske mnogoboake tradi-
cije jer nisu bili predvieni da primaju posjetioce, dok je
sa starorimskom bazilikom sluaj drugaiji. Bazilika se po
svojoj arhitektonskoj zamisli moe porediti sa pokrivenom
ulicom osvijetljenom i popraenom vrtnim hodnicima.
Rimska bazlikalna graevina ubrzo se prilagodila mono-
teistikoj vjeri a svaki njen arhitektonski element stajao je
u skladu sa duhovnom sutinom. Predsoblje, poduni dio
brod i popreni dio odgovaraju trima stupnjevima du-
hovnog puta.
27
Put poinje zvonikom, baptisterijem i atri-
jumom; ovjek se odaziva duhovnom zovu i pranjem savla-
uje prvu fazu. Druga faza toga puta jednaka je podunom
i glavnom brodu bazilike oznaavajui prosvjetljenje, a svr-
etak i konani cilj je sjedinjenje unio mystica sublimi-
ran u prostoru svetita ili apside. Sa druge strane simbolika
crkvene graevine dotie se poreenja hrama sa Isusovim
tijelom po rijeima Evanelja po Ivanu (2. 19-21): Isus im
odgovori: Razvalite ovaj hram, i u tri dana opet u ga po-
dii! Odvratie mu idovi: etrdeset i est godina graen
je ovaj hram, a ti e ga podii u tri dana? Ali je on govorio
o hramu svoga tijela.
Po nekim crkvenim ocima, od umjetnikih oblika najsve-
tija je predstava Duha svetog te brod kao predstava razu-
ma, ije sutine se sjedinjuju u samome oltaru. Po drugima
pak, najsvetiji je hor ili apsida koja predstavlja duu. Da-
lje, u ovoj simbolici brod je tijelo a oltar srce.
28
Nije slu-
ajno da se crkvena arhitektura u svojoj tlocrtnoj osnovi u
srednjem vijeku sve vie razvijala slijedei oblik kria. Po
srednjovjekovnom liturgisti Durandusu od Mendea, plan
crkve predstavlja raspee: njegova glava odgovara apsidi na
istoku, njegove obje ruke ire se uz popreni brod, a njegov
trup i noge lee u podunom brodu; njegovo srce je tamo
gdje je glavni oltar.
29

Osim toga i sama gradnja hrama u svoje vrijeme predstav-
ljala je pravi alhemijski in. Svaki graevinski postupak
obrada materijala i tadanja tehnologija, odgovarali su zna-
nju koje bi ih upuivalo na Jedno. Graevinski materijal
odgovarao je materiji primi materijalu iz kojeg je stvoren
svijet. Majstor-klesar gledao je kamen kao materiju koja bi
26) U Bihakoj okolici, u mjestu Zaloje pronaeni su dobro ouvani osta-
ci starokranske, bazilikalne trobrodne crkve sa tri apside. Vie o tome
vidi dr. Irma remonik, Arheoloka istraivanja u okolici Bihaa. GZM
Sarajevo 1958. Str. 123. Ranokransko naslijee u uem bihakom po-
druju upuuje na kontinuitet razvoja kranske sakralne umjetnosti na
ovim podrujima.
27) Najreprezentativniji i najouvaniji primjer ranokranske arhitekture
na naim prostorima je Eufrazijeva bazilika u Poreu.
28) Titus Burckhardt, Wom Wesen Heiliger Kunst in den Weltreligionen.
Freiburg i.B. 1900. Str. 60.
29) Isto.
sve vie poprimala odreeni oblik dat od Duha uzimaju-
i udjela u moguem savrenstvu stvaranja.
30
O klesarskim
znakovima koji se nalaze na pojedinim blokovima na vanj-
skim zidovima Fethije i nepoznavanju njihove primarne
svrhe pisala je Enisa Jusi, ve penzionisana djelatnica Mu-
zeja Unsko-sanskog kantona.
31

Fethija se danas uzima gotovo kao gotika graevina na
osnovu svojih gotikih elemenata iako odie duhom ro-
manike. Ona ne posjeduje niti lepravost niti prozranost
karakteristinu za gotiku, ak tovie, portal, rozeta i pre-
lomljeni lukovi na vitkim prozorima kao da su nalijepljeni
na graevinu romanikog stila.
32
Svojom vanjtinom oda-
je tajnu isposnitva svog cistercitskog porijekla duhov-
nog bratstva koje je poznato i po irenju gotike u Evropi.
33

Naime u poznatoj povelji ugarsko-hrvatskog kralja Bele
IV spominje se dodjela zemljita na otoku svetog Ladisla-
va danas Biha, opatu i brai reda cistercita iz Topuskog
(u to vrijeme Toplice) i dozvoli za gradnju utvrde i kua.
34

Sa druge strane, cisterciti iz Toplica francuskog su po-
rijekla odakle dolaze poetkom 13. vijeka kako bi pojaa-
li zajednicu novoosnovane opatije svete Marije.
35
Na a-
lost, osim ruevine ove crkve, danas u Topuskom nemamo
znaajnijeg oslonca sa kojim bi mogli izvriti komparaciju
bihake Fethije. Dio portala crkve svete Marije koji danas
usamljeno stoji kao dio ruevine daje nam za pravo da slu-
timo o kakvoj arhitektonskoj ljepoti je ovdje rije.
36
Ta usa-
30) Alati koji slue obradi krute materije odgovaraju boanskim alati-
ma kojima je kosmos uoblien iz svoje pramaterije. Ovo objanjava za-
to je od davnina zanatska inicijacija bila zasnovana na tradiciji prenoe-
nja alata sa uitelja na uenika. (...) Oito da majzl odgovara sposobnosti
denirajueg; iako je u odnosu na kamen aktivan, on se prema ekiu od-
nosi kao trpan ili pasivan jer mu eki odreuje aktivnost. Sa duhovnog
gledita koje je bitno za inicijaciju u dati zanat, majzl oznaava denirju-
u spoznaju, dok eki simbolizira duhovnu volju koja budi spoznaju.
(...) Umjetnosti oranja se esto pripisuje nebesko porijeklo. isto biolo-
ki, oranje otvara zemlju prema zraku tako da doe do vrenja koje je neizo-
stavno za ishranu biljaka. Simboliki, zemlja se pod uticajem pluga otva-
ra uticaju neba, te je time plug aktivno-stvaralaki alat neba. Usput je pri-
mjetno, da su izbacivanjem pluga u korist maine, mnoge plodne povrine
pretvorene u pustare. Isto. Str. 64, 65 i 101.
31) Vidi Srednjovjekovna crkva svetog Antuna - sadanja damija Fethija
u Bihau. Zbornik Krajikih muzeja. Banja Luka 1982. Str. 175.
32) Osim prozora i portala na spoljanjosti katedrale u Firenci nema ni-
eg gotikog (potporni luci za podupiranje svoda glavnog broda moda su
bili projektovani, ali su se pokazali izlinim). (...) ...dok se svi arhitektonski
detalji odlikuju masivnou i vrstinom koji izgledaju vie romaniki nego
gotiki. H. W. Janson, Istorija umjetnosti. Beograd 1975. Str. 246.
33) Glavne uzore na kojima su italijanski arhitekti gradili svoje shvatanje
gotikog stila dali su cisterciti, a ne graditelji katedrala Ile-de-Francea.
Na njenom (crkva u Fossanovi) zapadnom proelju nema kula ve samo
strela nad ukrsnicom, kao to i prilii cistercitskom idealu jednostavnosti.
...na njihovim crkvama od poetka se ogleda cistercitski uticaj, pa su tako
imale vodeu ulogu pri uvrivanju gotikog stila na italijanskom tlu. H.
W. Janson, Istorija umjetnosti. Beograd 1975. Str. 244-245.
34) Datum izdavanja povelje je 26. februar 1260. godine.
35) Luka Matkovi, Glas Koncila, broj 3, 16.1.2005.
36) Po svemu sudei, i samostan je morao biti kvalitetno izvedena gra-
evina, to je i razlog njegova dugog odranja tijekom 16. st. Cistercitski
je samostan u Toplici, dananjem Topuskom, bio svojevremeno jedna od
najznaajnijih graevina onodobne Slavonije, koji je svojim postojanjem i
djelovanjem morao ostaviti vidna traga na vjerski i gospodarski ivot oko-
lice, a u gradnjama posebice. Zorislav Horvat, Cistercitski samostan i cr-
kva Sv. Marije u Topuskom. Glas Gradskog muzeja Karlovac (1333-879X)
IV. (2005.)
mljena vrata i danas odraavaju svoju sakralnu simboliku
funkciju naglaavajui trajnost mudrosti. Ja sam vrata. Tko
ue kroza me, spasit e se.
37
Ako bismo se pozvali na japan-
ske toriije onda su sama vrata i dovoljna da oznaimo neki
sveti prostor. Ova vrata u Topuskom reanimiraju naa sje-
anja da je hram svugdje oko nas te da je sam srce istin-
sko obitavalite Boga.
Naroito portali romanikog i gotikog perioda proeti su
u potpunosti ovim znaenjem. Poznavajui srednjovjekov-
nog ovjeka, on je u bihaku crkvu ulazio sa sjeanjem na
Isusa i njegovu Boansku prirodu. Poto i Kuran znaajno
mjesto u poslanikoj hijerarhiji poklanja Isusu, nema ra-
zloga da ovu simbolika bude odbaena ili zapostavljena.
38

Uitelj je zborio: Uistinu, uzorom je Isus na milosti, dobro-
ti, istoi./Zbog svoje iskrenosti vidio je otrov kao lijek;/zbog
svoje istoe, vidio je istim sve!
39
Tako ovaj ulaz predstav-
lja granicu vanjskog i unutarnjeg
40
ili dodirnu taku na ko-
37) Evanelje po Ivanu (10. 9)
38) Naalost, poznato je samo malobrojnima da Isus kao Muhamedov
prethodnik u oima muslimana uiva najveu vrijednost, (...) dok Muha-
medova gura u zapadnim oima predstavlja smo negativnu sliku. Anne-
marie Schimmel, Jesus und Maria in der Islamischen Mystik. Mnchen
1996. Str. 7.
39) Muslimanski pjesnik Feridudin Atar, Musibatnama, poglavlje 36.
40) U islamu zahir i batin. Batin je esencijalni ili kvalitativni aspekt kojeg
posjeduju sve stvari. (...) Zahir je osjetilna forma koja naglaava kvantita-
joj ovjek putujui ka Gospodaru, preko Isusa ulazi u otaj-
stvo Nebeskog carstva prostor duhovnog sjedinjenja
tewhida.
Poto cijela srednjovjekovna graevina ne posjeduje orna-
mentalnih ukrasa, oralni motiv na kapitelnom obodu koji
razdvaja donji dio portala od gornjeg, jednostavno domini-
ra u tom pogledu. Takoer, taj plitki reljef naglaava sim-
boliku portala sa njegovim donjim i gornjim polukru-
nim dijelom koji simboliziraju zemlju i nebeski svod. Sred-
njovjekovno ispunjavanje odreenih kamenih povrina o-
ralnim reljema nema toliku vezu sa arhajskom umjetno-
u i strahom neiskusnog umjetnika od praznog prostora
horror vacui. Ne, ovdje prije da je rije o simbolici koja
potie iz Isusovih besjeda u usporedbama a klesar ovih vra-
ta kao da je krenuo istim putem, postavljajui sebi isto pi-
tanje: S ime emo usporediti kraljevstvo Boje? Kojom li ga
usporedbom prikazati? S njim je kao s goruinim zrnom
koje je manje od svakog sjemena kad se sije u zemlju; ali kad
je posijano, uzraste te bude vee od svakoga povra. Pusti
velike grane, tako da se pod njegovom sjenom ptice nebe-
tivni aspekat koji je uglavnom itko razumljiv, kao oblik kue, oblik baze-
na, tijelo ovjeka, ili vanjska forma vjerskog rituala... Nader Adarlan and
Laleh Bakhtiar, Te Sense of Unity - Te Sufy Tradition in Persian Archi-
tecture. Chicago. Str. 5.
Tovusio, Sv. Mvii, vov1i Binc, Fi1nii, Zvio vvociiii - vov1i
ske mogu gnijezditi.
41
I Kuransko naslijee nastavlja njego-
vati sline usporedbe istih sadraja: Lijepa rije je kao lije-
po drvo: korijen mu je vrst u zemlji, a grane prema nebu, i
ono plod svoj daje u svako doba dozvolom njegova Gospo-
dara.
42
Osobenost gotikog portala crkve sv. Ante i njego-
va asketska jednostavnost bila je osvjedoena i jednim la-
tinskim natpisom za kojeg se ne zna da li je i danas sau-
van. Po predaji, bio je smjeten u luneti bihakog portala
a njegova transkripcija po Kukuljeviu, na kojeg se poziva
i Lopai glasi: HOC SAXVM FECIT FIERI EGREGIVS.
Kako je ovdje po svemu sudei rije o prekinutoj i nedo-
vrenoj reenici prouzrokovanoj lomom kamenog natpisa,
pokuaj pribline rekonstrukcije reenice glasio bi u pri-
jevodu: Osobiti (donator ili umjetnik) je nainio ovaj ka-
men da bude (spomen)... Isti izvor navodi kako je taj ka-
meni fragmenat dospio u crkvu susjedne upe u Rakovici
u Republici Hrvatskoj to bi trebalo istraiti kako i u kojim
uvjetima, te nainiti atribuciju i strunu valorizaciju.
43
41) Evanelje po Marku (4. 30-32)
42) Kuran (14/24-25)
43) I. Kukuljevi Sakcinski, Nadpisi sredovjeni i novovjeki na crkvah, jav-
nih i privatnih sgradah i t. d. u Hrvatskoj i Slavoniji. Str. 197.
Dok se u vratima krije smisao cijele graevine, kompozi-
cijski odnos nie (mihraba
44
ili apside) naspram vrata ine
osovinu po istom obrascu odnosa Marije i Isusa. Mihrab
kao arhitektonski element osim to pokazuje smjer Kabe
u Meki, svojim konkavnim oblikom ima funkciju odzva-
njanja izgovorene molitve irom cijele graevine. Time je
mihrab ispunjen znaenjem duhovnog poslanstva Ma-
rije ona je mjesto odjeka Rijei Boje njena utroba
je plodno tlo svetog sjemena. I danas u mnogim dami-
jama irom svijeta mihrabi se ukraavaju lepravim arap-
skim tekstom sa temama iz Kurana o Zahariji i Mariji (Ze-
kerija i Merjem) naime poasno mjesto koje Marija zau-
zima u kuranskoj topograji naglaeno je injenicom da je
njeno ime jedino ensko ime navedeno u Kuranu, akto-
vie, jedno od kuranskih poglavlja (sur) nazvano je nje-
nim imenom. I u drugim religijama nia u hramu pred-
stavlja najsvetiji dio graevine. Kuranska metafora iz sure
Svjetlost aludira na ono to nia simbolizira Allah je svje-
tlost nebesa i Zemlje! Primjer je svjetlosti Njegove kao nia
u kojoj svjetiljka je! A svjetiljka je u staklenici, a staklenica
kao zvjezda blijetea koja se pali s blagoslovljenog drveta
maslinova, ni istonoga ni zapadnoga! Ulje njegovo gotovo
da sija, premda ga vatra nije ni dotakla! Svjetlost nad svje-
44) Vie o mihrabu i njegovoj simbolici vidi Te Art of Islam, Titus Burc-
khardt. World of Islam Festival Trust, 1976. Str. 86.
Kovs, Bi. Diivic Mvii,
vooiii vvir 1viiuriior Ziiu
Binc, Fi1nii,
is1oci Zii - 1voovi vviZii 1viiuriioo Zii
tlom!
45
Mihrab koji danas stoji u Fethiji najvjerovatnije je
graen kako to biljee natpisi sa minereta ili sa lunete por-
tala a odve je sigurno da je to mjesto nekad spajalo glav-
ni brod sa svetitem.
46
Sline pojave zazidavanja trijumfal-
nog luka i odvajanja svetita od glavnog broda imamo i u
Kobau u Slavoniji na crkvi Bl. Djevice Marije. Sa vanjske
strane istonog zida Fethije imamo iste tragove zazidava-
nje trijumfalnog luka kao kod navedene crkve u Kobau a
na osnovu ovih podataka ne moemo ustvrditi da li su Tur-
ci sruili ili prezidali svetite bihake crkve.
47
Po svemu su-
dei pretpostavljamo da Turci nisu sruili svetite crkve sv.
Ante jer su nadgrobne ploe grobova koji su bili smjeteni
u prostoru svetita i danas sauvane zahvaljujui njihovoj
prenamjeni.
48
Po izgledu, stilu i nainu gradnje crkvu sv.
Ante stavljamo u kontekst gotike sakralne arhitekture Sla-
vonije mada emo porijeklo oblika rozete, portala i prozora
potraiti u Dalmaciji. Kada pogledamo fotograje crkve iz
45) Kuran (24/35)
46) U dnu lae bio je 9,6 m visoki, 6,2 m iroki arcus triumphalis, koji di-
jeli prostrani prezbiterij (12,0x7,2m) od lae. U dnu je bila apsida, ali nje
danas nema, (...) interkolumnij triumfalnog luka je zazidan, u sredini po-
stavljen je mihrab za imama... Dr. iro Truhelka, Sredovjeni spomenici
bosanske Hrvatske. Hrvatsko kolo, Zagreb, 1942. Str. 12.
47) Prestankom funkcioniranja broda, tj. kada svetite postaje crkvom,
otvor luka zapunjen je zidom od mjeovitog materijala. (...) ini se da je
jo prije tog zahvata zid trijumfalnog luka bio znatno oteen, vjerovat-
no u trenutku kada je propalo izvorno nadsvoenje. Diana Vukievi-Sa-
marija, Tri priloga istraivanju sakralne gotike arhitekture u Slavoniji.
Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. Str. 61.
48) Kada se Fetija-damija imala 1894. popraviti, naeno je u prezbiteriju
iza damije 6 izidanih a dijelom iz stanca istesanih rka. To su bile grobni-
ce odlinih ljudi bihakih, a nadgrobne ploe, koje su ih neko pokrivale,
ureen su natpisima i grbovima, upotrebili su turci kao materijal za ploe
podnice damije, i tako su se ovi spomenici sauvali. Dr. iro Truhelka,
Sredovjeni spomenici bosanske Hrvatske. Hrvatsko kolo, Zagreb, 1942.
Str. 12. Atribuciju i strunu analizu nadgrobnih spomenika iz Fethije oba-
vio Marko Vego, Srednjovjekovni bihaki latinski spomenici XVI vijeka.
GZM Sarajevo, 1954. Str. 255 272.
Kobaa prije restauracije, iz 1953. godine, uoavamo znat-
ne slinosti sa arhitetkonskim slogom sv. Ante.
49
Osmodjelna gotika rozeta koja krasi zapadno proelje
Fethije saima sakramentalnu narav samog Krista. U roze-
ti iitavamo Kristov monogram najstariji kranski znak
jo iz vremena antike i umjetnosti katakombi. U to vrije-
me predstavljao je jedinu sliku koritenu u liturgijske svr-
he. Kao to je i poznato monogram je sainjen iz grkih slo-
va X i P (Hi i Ro) koji su spojeni jednim kriem te omeeni
krunicom tako da u konanom obliku ine oblik istovje-
tan bihakoj rozeti.
50
U naenom nakitu pri arheolokim
iskopavanju poetkom pedesetih godina najvei broj pr-
stenova nosi monogram Hrista (Irma remonik).
51
Isti-
na je da kri kod muslimana izaziva nesimpatiju ali iz dru-
gih razloga zbog dugogodinjih Krstakih pohoda u Sve-
tu zemlju. Dokaz da je kri bio zloupotrebljen te da se kon-
zekvence tih pohoda jo danas osjete je i Papino oitova-
nje 2000. godine izgovoreno srednjovjekovnom molitvom
mea culpa kao in od historijske vanosti priznavanja po-
injenih greaka. Nije zaudno da su Osmanlije ovladav-
i gradom promjenili mu ime koje i danas nosi na sta-
rom turskom jeziku Biha doslovno znai bez kria.
52

Novo ime Biha ve na prvi pogled podsjea na staro Vi-
hi (Wihitch), to je Turke vjerovatno i iniciralo na pro-
mjenu, naroito nakon dugogodinje tenje za pripajanjem
Osmanskom kalifatu.
Po svojoj sutini kri kao simbol ne posjeduje nita od ne-
gativne simbolike koja se bi se kosila sa islamskom duhov-
nom doktrinom. aktovie, kri kao znak geometrijskog
porijekla ispunjava i Kabu u Meki u njenim osnim presje-
cima. Kao takav, trodimenzionalni kri uzet iz Kabe je pro-
stor koji se stalno iri u pravcu svojih osi a njihovo stjecite
je taka koja simbolizira savrenog ovjeka insanul kami-
49) Crkva sv. Martina u Maloj renjevci, upna crkva sv. Andrije u Vilje-
vu i Blaena Marija u Kobau, kao i crkva sv. Ante u Bihau na sjevernom
zidu nemaju prozorskih otvora. Vie o ove tri slavonske crkve vidi: Diana
Vukievi-Samarija, Tri priloga istraivanju sakralne gotike arhitekture
u Slavoniji. Rad. Inst. povij. umjet. 27/2003. Str. 56, 58 i 59.
50) Za starorimske graevinare, lanove takozvane collegia fabrorum,
je orijentacija jedne graevine po nebeskim pravcima zasigurno znaila
vie osim samog graevinskog pomagala; ona se odvijala po uzoru na ure-
ujuu aktivnost kojom je boanstvo sunca oblikovalo kosmos iz kaosa,
to znai da je bila ritual u pravom smislu te rijei. Kranstvo je pak pri-
dodalo ovom ritusu novo znaenje, koje je vidljivo u natpisima na zidovi-
ma katakombi, gdje se u krunici upisan kri pojavljivao kao znak Krista,
ponekad i slovom X, koje stoji na poetku grkog imena Krista, oblikuju-
i osmodjeli toak svijeta, ili su ponekad prva tri slova od Christos, X, P
i I oblikovali estodjelni znak toka, koji odgovara etiri nebeska pravca
i polarnoj osovini... Titus Burckhardt, Chartres und die geburt der Kat-
hedrale. Olten Lausanne Freiburg i.B. 1962. Str. 13. Vie o tome vidi
i: Grundlagen der Christlichen Kunst od Titusa Burckhardta iz opirnijeg
izlaganja o sutini svetih umjetnosti svijeta Vom Wesen Heiliger Kunst
in den Weltreligionen. Freiburg i.B. 1990. Str. 56 59.
51) Vie o tome u Nalazi nakita u srednjovjekovnoj zbirci Zemaljskog mu-
zeja u Sarajevu. GZM Sarajevo 1951. Str. 254.
52) Staroturski ??? (Biha) je etimoloki sastavljeno od dvije rijei: prva
bi je perzijskog porijekla i znai bez a druga se i danas koristi u turskom
kao ha to znai kri.
Binc, Fi1nii, Zvio vvociiii voZi1
la.
53
Ta taka je centar svijeta, mjesto gdje se mire vanjtina
i nutrina, i sve strane prostora.
54
Iznosei neke od spoznaja vezanih za umjetnost srednjeg
vijeka i sakralnu umjetnost uope, vraamo se na klju-
no pitanje njene dananje percepcije. Danas kada se o-
vjek otuio od sebe i drugih, kada je svoj identitet poisto-
vjetio sa svojim tijelom i razumom mislim, dakle posto-
jim (Descartes), umjetnost koju ovdje promiljamo, u svo-
me formalnom poretku osuena je na nesklad. Preuzima-
jui odgovornost nasljednika kontinuiteta poretka ideja
umjetnik djelo muzej, ovaj potonji istovremeno desta-
bilizira i remeti hijerarhiju tih odnosa. Dok je u tradicio-
nalnoj/sakralnoj umjetnosti ideja ta koja predstavlja njen
najuzvieniji princip, istovremeno, umjetnik slui kao pro-
vodnik a muzej se uope ne pojavljuje.
55
Ideja na odree-
ni nain predstavlja namjeru a orijentalne tradicije preno-
se da se djela vrjednuju po svojoj namjeri. Kako nam je
ve poznato da umjetnik odabira materijal sukladno ideji
koju kani artikulirati, sa istim senzibilitetom treba prepo-
znati temeljnu formu tog oblika te ga na taj nain i izloi-
ti.
56
Ovdje se postavlja pitanje da li je muzej kompetentan
53) U arapskom el-insanul-kamil, u hebrejskom LAdam Qadmon, na da-
lekom istoku Wang kralj. Vie o tome vidi Die Symbolik des Kreuzes od
Rena Gunona. Freiburg i.B. 1987.
54) Rimski broj X je takoer jedan kri, Njegova brojana vrijednost sadr-
ana zbirom 1+2+3+4=10 odraava i pitagorejski tetraktis. Kod kineskih
brojeva kri oznaava broj 10. Taka u kojoj se sjeku dvije linije kria za
alhemaiare simbolizira quintu esencu. Ibid, str. 144.
55) Kada sagledavamo stvaralaki proces od ideje, preko umjetnika i nje-
gove kreativne artikulacije, pa do konane prezentacije umjetnikog dje-
la, moglo bi se rei da je u srednjem vijeku najbitniju ulogu imao donator.
Kasnije u renesansi to se teite premjeta na samog umjetnika to se i
vidi pojavom mnotva individualaca-genija. Po tom kronolokom razvo-
ju, nosilac sutinske vrijednosti bio je mecena, epohu kasnije umjetnik za
nae vrijeme bi se reklo da je to kustos ili muzej.
56) Forma se ovdje koristi na nain shvatanja srednjovjekovnih uenjaka
i umjetnika kao pojam sutinskih svojstava unutarnjeg jedinstva jednog
pojavnog oblika a ne kako se on danas uglavnom koristi kao mjerljivi i
da prepozna umjetniku namjeru/ideju, da je stavi u sklad
sa njihovom formom i konanim oblikom te da ih po toj hi-
jerarhiji i batini.
57

Sruena banjaluka Ferhadija je po svojoj posvetnoj na-
ravi uruena onda kada je prestala obavljati svoju pri-
marnu funkciju kada su je vjernici prestali posjeivati a
njenu ljuturu lienu znaenja svetosti konano su sruili
srpski teroristi u minulom ratu. Ovdje se iznova naglaava
odnos znaka i oznaenog, oblika i sutine i prepoznavanja
zbiljske vrijednosti odreenog umjetnikog djela.
I Ferhadija e vjerovatno biti nasilno (ponovo) izgraena
kao to je i sluaj sa mostarskim Starim mostom potpuno
u neskladu sa njenom sutom zbiljom. Kao takvi, ti objekti
tradicije prkose svojoj sudbini oitujui tiraniju sopstvenog
ega savremenog ovjeka koji svoj identitet u krajnjoj liniji
poistovjeuje sa svojim tijelom a ne sa onim skrivenim.
58
Iuvn HosIt ir vour 1,;;. oooir u Bincu. Zvv-
sio ir Aorriiu iiovin urir:os:i u Svirvu.
Tvru:o ir vos:oiviorc Fiiozorsor rui-
:r:u u Zovrnu Oosiru z voviirs: urir:os:i.
ivi i voi u Bincu.
vidljivi oblik jedne stvari. Forme stvari su van materije, sadrane u Bo-
anskom Duhu. Tamo, u svojoj jednostavnoj i nepromjenjivoj punoi op-
stoje kao zbiljske forme. Tierry von Chartres, citirano po Titusu Burc-
khardtu iz Chartres und die Geburt der Kathedrale. Olten Lausanne
Freiburg i. Br. 1962. Str. 64.
57) Adekvatno poznavanje teologije i kozmologije je neophodno kako bi
se razumjela i historija umjetnosti, utoliko ako su dati oblici i struktura
umjetnikog djela odreeni svojim stvarnim sadrajem. Ananda K. Co-
omaraswamy, Christian and Oriental Philosophi of Art. New York 1956.
Str. 45.
58) Potrebno je naglasiti ovdje nije rije o armaciji ruilakog kako
nam je poznato jo kod Herostrata, ve o konstataciji da savremeni o-
vjek psihotino slavi oblik negirajui svojim postupcima postojanje nje-
gove sutine.
Tvi vZiici1i iovri Kvis1ovoo rooovr iZ i1iorvi
Prikazi
Pr i k a z i
i::i ovu iiou

1
zci o-
zi:i nos vo oiooovu trnju i
pri tom jo uivati u vlastitoj
muci. Tako neto mogu samo okorje-
li mazohisti. Priznam, itajui je, ui-
vao sam.
Dakle, taj sam!
Intelektualni mazohista!
A kako ne uivati u tekstu koji besmi-
slenu tvorevinu daytonske Bosne iz
stranice u stranicu razlono i uvjerlji-
vo signira nizom kritiki intoniranih
konstatacija kao to su:
dejtonski nacionalisti;
daytonska nezajednica; et-
nika izofrenija; tiranija et-
1) Nerzuk urak, Obnova bosanskih utopija /
Politologija, politika lozoja i sociologija dej-
tonske drave i drutva /, Izd. Synopsis Saraje-
vo Zagreb, 2006. Prikaz predstavlja uoblie-
ni tekst teza promotivnog prikaza to ga je autor
odrao u Sarajevu, 16. X 2006. Pored potpisnika
promotori su bili i dr. prof. Mile Babi, Nedad
Fejzi, te mr Dino Abazovi kao moderator.
nonacionalizma; prijateljska
doktrina neprijateljstva; pse-
udopristojni narod; robovi
nacionalizma; odgoeni o-
vjek; itd. itd.
Kategorijalno miljen, navedeni kriti-
ki niz, ma koliko neobian, predstav-
lja samo urkov realistiki deskript
Bosne kao lude drave. Iako for-
malno nepolitoloki, izraz luda dra-
va, zapravo je, kao kontekstualno ne-
izbjean, najpametnija metafora koja
se, kao najmanji nazivnik d izvesti iz
asocijativne sugestije niza.
Naravno, taj neveseli niz zvui i
runo i tuno.
I teko je rei da li je sve to runo zato
to je tuno, ili je tuno zato to je ru-
no. Tek, bilo kako bilo, sa stranica ove
knjige odaziva nam se jedna esteti-
ka runog. Upravo tako je njema-
ki lozof Karl Rozenkranc (K. Rosen-
kranz, 1805 1879), Hegelov mlai sa-
vremenik, davne 1853. godine, imeno-
Luda drava daytonska
Drava koje nema
Odsustvo realnog nasilja kontinuiranom massmedijskom sugestijom o
njegovom moguem prisustvu, poprima formu naracijom dirigovane i
nepodnoljivo neugodne anksioznosti. Tako se, poput socijalne kuge,
tafeta vanrednog stanja, kao stanja tzv. nacionalne ugroenosti,
ceremonijalno uredno prenosi od izbora do izbora. Od lokalnih do optih;
od optih do lokalnih
Esad Bajtal
Nrvzu uv, On:ovn nosn:siin u1oviin, Poii1oiooiin, voii1icin riiozoriin i socioiooiin uri1o:sir uvzn-
vr i uvus1vn, Svovsis, Svirvo, Zovrn, zoo6.
vao svoju poznatu knjigu u kojoj ru-
no denira kao karakteristino. A sve
gore reeno karakteristino je upra-
vo za daytonsku Bosnu koja je, u svo-
joj stvarnoj nestvarnosti, samo jedan
odsustva ruan san, ili, autorovim rije-
ima: jedna kultura odsustva u smi-
slu proizvodnje odsustva stvarnosti,
ili, jo preciznije, smiljeno onemogu-
ena mogunost za kojom autor teo-
rijsko-utopijski istrajno traga.
Slijedei hermeneutike stope te tra-
gajue intencije Nerzuka urka, knji-
ga Obnova bosanskih utopija izrasta u
bolan krik pobunjene kritike svijesti,
koja, ovakvu nikakvu, realno postoje-
u, odbija u ime neke bolje, ljudskije
mogue Bosne. One Bosne koja ne pri-
staje na aksioloki porazan inventar,
onih, godoovski ve okamenjenih od-
sutnosti, kao to su: odsustvo slobode;
odsustvo morala; odsustvo ljudskog; i
konano, odsustvo ivota samog poto-
nulog u ivo blato retoriki i kozme-
tiki prikrivanog nitavila patoloke
daytonske tvorevine. Preciznije: u bla-
Pr i k a z i
to besmisla tro-nacionalistike i real-
politike (resp. politikantske) kaljue
Daytona.
Ali, kako je mogue da politi-
kantski vjeto hinjeno Neta,
ve vie od decenije, uspijeva
prikrivati politiki Golemo
Nita?
A, eto, uspijeva!
Uspijeva tako, i samo tako, to, ovo Ni-
ta, ve deceniju i po, daytonski od-
goenog ovjeka hrani slatkorjeivim
etnomesijanski jalovim i massmedij-
sko ublehakim obeanjima kona-
nog dolaska Odsutnog. A to Odsutno,
ije pri-su(t)stvo etnonacionalne (po-
litike i nepolitike) halife, patrijarsi i
kardinali, planski-beskonano odlau,
nije nita drugo do BH Drava.
BH drava kao pravna drava;
BH drava kao normalna dra-
va; tj. BH drava kao i sve dru-
ge drave.
A nje programski uporno nema!
Jer, realno gledajui a, freudovski go-
vorei, u cijeloj bleferskoj prii o njoj,
BH drava qua drava je ono potisnu-
to, nesvjesno. A nesvjesno je, lakanov-
ski (J. Lacan) govorei,
ono poglavlje nae povijesti koje
prekriveno bjelinom zaborava
ili koje je ispunjeno nekom ob-
manom; to je, nastavlja dalje
Lakan, cenzurisano poglavlje.
Ono subjektu (u svojoj potisnu-
tosti, E.B.) nije na raspolaganju
u njegovom pokuaju da pono-
vo uspostavi i prisvoji kontinui-
tet sopstvene svjesne besjede.
U tom smislu, svrha svakog potiskiva-
nja je (i osrednji psiholog to zna), pot-
puno prekidanje (normalne) veze iz-
meu zadatih psihikih sadraja i si-
stema svjesnog odluivanja individue.
Zato?
Zato da bi se onemoguilo eventual-
ni prodiranje zadatog u svijest i, time,
to ujemo. Dakle, realnost nije ono
to je(st), nego jest ono to nam pri-
kau da jest.
Taj senzualistiki epistemoloki po-
mak od vizuelnog ka auditivnom
politiki kreiran kao uzmak etikog
pred etnikim, heremeneutiki prepo-
znajemo kao rodno mjesto podanike,
konformistike i idejnom manipulaci-
jom depersonalizirane etnosvijesti.
Kako se artikulira, i u emu se ogle-
da ta nepomirljiva razlika izmeu au-
tonomno-graanske (etike) s jedne, i
etno-podanike svijesti s druge strane?
U tome to, Graani, ne samo da gle-
daju, nego i kritiki (u skladu sa vla-
stitom savjeu) sude o onom to
vide. Za razliku od njih, Etno-poda-
nici uglavnom sluaju i, uprkos ono-
me to vide, nekritiki pristaju na
ono to uju. Ta diskrepanca na planu
senzorne (dez)orijentacije, fenome-
noloki objanjava ideoloki osmilje-
nu produkciju vjetakog izazivanja i
odravanja straha od Drugog i Drugih.
Konkretno bosanski itano, odsustvo
realnog nasilja kontinuiranom mas-
smedijskom sugestijom o njegovom
moguem prisustvu, poprima formu
naracijom dirigovane i nepodnolji-
vo neugodne anksioznosti. Tako se,
poput socijalne kuge, tafeta vanred-
nog stanja, kao stanja tzv nacional-
ne ugroenosti, ceremonijalno uredno
prenosi od izbora do izbora. Od lokal-
nih do optih; od optih do lokalnih.
Poviena i planski osmiljena tempe-
ratura etnonacionalnih strasti i straha
od istih takvih s drugih strana, perma-
nentno se odrava u taki socijalnog
kljuanja.
Na tragu te termike metafore, upr-
kos razlici temepraturnih predznaka,
Daytonom zaleeno (resp. legalizira-
no), nasilje i legaliziranje stanja ostva-
renog tim nasiljem, kako nam analiti-
ki pokazuje autor, metastazira u nor-
mu od koje se polazi. Naravno, ta bo-
lesna (nenormalna) norma ne moe
proizvesti nita normalno (zdravo).
Stoga urak trai teorijskog naina da
skretnicu sa iracionalnog, etnonacio-
nalnog, prebaci na kolosijek racional-
sprijeilo racionalno ponaanje po-
jedinca (graanina), spram zadatog.
Dakle, Bosna kao normalna drava
(ono zadato), u svojoj plitikantskoj po-
tisnutosti i ideoloki sraunatoj odsut-
nosti postoji jo samo kao retori-
ki privid, kozmetiki simulakrum, i
isprazna metanaracija funkcionalno
adaptirana pseudoarinima neprinci-
pijelno tolerantne meunarodne za-
jednice. Prisutna u namjenski tempi-
ranoj prii, ali ne i u praxi nacionalno
strogo kontrolirane svijesti podanika,
daytonska Bosna je funkcionalizira-
ni Pater langsam
2
. Ali, ne kao sluaj-
ni, nego kao zajedniki, dobro srau-
nati, modalni produkt daytonskih po-
litarhitekata, susjednih etnomentora i
bh duner-izvoaa.
To planski osmiljavano i kontinuirano
odsustvo BH drave qua drave zbiva
se kroz politikantski projektovano na-
cionaliziranje odgojno-obrazovnog si-
stema, te, isto takvo etniziranje mas-
smedija, kulture i svih javnih manife-
stacija. Samo jedan evidentan primjer:
dugotrajna i namjenski odravana kri-
za univerziteta, ne samo da odslika-
va, nego i povratno producira optu
drutvenu krizu. Krizu bezizlaza pre-
poznatljivu, kako u krizi morala, tako i
u krizi svijesti, krizi savjesti, krizi Zna-
nja pa, ak i krizi Neznanja.
Jer, ne samo da ne znamo,
nego i ne znamo da ne znamo!
A kad se to dogodi, kad terapeutski
nophodno znanje neznanja (treba li
ovdje pominjati Sokrata) potone u pro-
valiju vlastite podsvijesti, onda i ono
najoiglednije, kao to je vizuelno data
realnost nae sulude svakodnevnice,
potpuno reterira, povlai se, pred dik-
tiranim doivljajem idejno i metanara-
tivno sugerirane (pseudo)stvarnosti.
Dakle: realnost vidljivog, datog, oi-
glednog, kao neporeciva prisutnost
onog Tu, bestidno ustupa pred indu-
ciranom iracionalnou persuaziv-
nog i retorikog. Od tog trenutka, Isti-
na je, ne ono to vidimo, nego ono
2) U njemakom dnevnom jeziku pogrdan izraz
za sporog, trapavog ovjeka.
Pr i k a z i
nog, graanskog promiljanja Bosne koje bi dovelo do neke
nove, utopijski projektovane rekonstitucije njenog politi-
kog bia.
Kasirerovski (E. Cassirer, 1847 1945) govorei, ve-
lika misija utopije jeste za ono to je mogue, nasu-
prot pasivnoj pokornosti sadanjem stvarnom stanju
stvari.
Neki urkov nejasno slueni, i jo uvijek skriveni Bog
(Deus absconditus), za kojim on teorijski istrajno i svemu
uprkos traga, pozvan je da rijei sngu bosanske zagonet-
ke kao pitanje konanog prispijea Odsutnog a kroz njega
i pitanje opstanka Bosne u njenom daytonskom rastaka-
nju i nestajanju. A taj utopijski Deus absconditus jeste, au-
torski govorei, jedan novi politiki koncept, koji, kako ga
urak vidi,
nee uvaavati realnost daytonske Bosne i Hercego-
vine. Toga za sada nema, jer to ne dozvoljava stvar-
nost daytonske BiH koja da bi bila prevladana, mora
dobiti svog relevantnog politikog protivnika, koji sa
svoje strane mora zadobiti povjerenje biraa.
Tek tako miljen protivnik daytonske Bosne, mogao bi, po
utopijskoj ideji autora, radei na principima politike prija-
teljstva (Derrida), nadii i premostiti njene ideoloki i i-
votno pogubne daytonske razvaline.
Eto to je put nade za kojim urak udi.
Ali, kako ga nai?
Za sada za njim moemo samo oniromantiki tragati kao
u onom poetskom i beznadeno bolnom Suoenju Maka
Dizdara
3
Pitamo mudrace nesigurne o tome ta s jutra bie
Zovemo tako izmeu oblaka na sve strane svoje pravo bie
A samo u snu znamo za ono zlatno lie
Traimo vrijeme a ono za nas kao da i ne zna
Vrijeme to ni sebe ne primjeuje u grotlu bezdna
U ovom tijestu glasova opet utnja svakako caruje svijetom
Pa hajde da se s tim cvijetom utnje uputimo
U slutnji jednoj na iskonsku utnju da i mi zautimo
Skrhani konano slomljeni na svojoj zelenoj grani
U kosti svoje ulovljeni u zemlji svojoj udomljeni
Da upustimo se strasno u zagrljaj sa svojim slatkim jadom
Kad sastati se nikad neemo sa nade svoje svojim gradom
Da vie nikakav glas se ini u tiini iskonskoj ne uje
Samo ono zvono tiine nek se vine u meni
isto od vatre stare teko od novog smisla
Ko vjetar kroz borja crna umorna
Ko kia kroz mramorja smrti pokisla
Kroz nebo tek pred nama otvoreno
Do zvijezda neka
Odjekuje
3) Mak Dizdar: Kameni spava, Sarajevo, 1966., str. 56.
R
uovis Eso Hrcirovic
Garibi po svom temeljnom an-
rovskom opredjeljenju pripa-
da publicistici istraivako-analitike
orijentacije. To znai da je autor, ruju-
i po materijalu s kojim je raspolagao,
uspio, na osnovu impresivne grae ra-
zliite spoznajne i metodoloke vri-
jednosti, kontekstualizirati svoje nala-
ze u politiki, geopolitiki, pseudoreli-
gijski i kulturni prostor, to nas uvjera-
va da njegov rad nije samo puko sabi-
ranje podataka i injenica, ve i anali-
tiki pledoaje za razumijevanje jednog
traumatinog bosanskohercegova-
kog iskustva u vremenu rata i poraa.
A koje je to iskustvo, ta je ta empirija
ije je destilate, sa zauujuom preda-
nou, Heimovi uramio u onespoko-
javajuu sliku i ponudio javnosti? To je
ram za jo jednu sliku Bosne i Herce-
govine, i neemo pogrijeiti, ako, u ge-
opolitikom smislu, Heimoviev ram
naslonimo na drugi, znani RAM, ope-
raciju velikosrpskog politiko-vojnog
rukovodstva kojom je Bosna i Herece-
govina, po cijenu najbrutalnijeg nasilja,
pa i zloina genocida, trebala nestati s
mape povijesti kao samoopredjeljujui
dravni entitet.
Zato neemo pogrijeiti?
Operacijom RAM u izvedbi beogradske
upravljake nomenklature nastojalo se
uramiti nau domovinu u okvir velike
Srbije i ponititi njenu svekoliku povije-
snost, a uramljivanjem iji sadraj istra-
uje autor, Bosna i Hercegovina treba-
la je takoer biti ponitena kao multila-
teralni identitet, osloboena svog srp-
skog, hrvatskog i bonjakog sadraja,
reducirana samo i samo na najrigidniji,
konfrontirajui, panarabistiki provizo-
rij u izvedbi putujuih islamistikih re-
volucionara, fanatinih dihad kursista,
internacionalnih hotaplera, kriminala-
ca i obavjetajaca, iji pokuaj da izvade
Bosnu i Hercegovinu iz prostora i vre-
mena nije uspio, mada se ne smije pot-
cijeniti ruilaka snaga njihovog Tana-
tosa: iako su na ljestvici odgovornosti
za opi neuspjeh Bosne i Hercegovi-
ne kao poeljne zajednice svojih lju-
di smjeteni ispod protagonista srp-
skog i hrvatskog nacionalizma, ovi
internacionalni trgovci religijskog naci-
onalizma, uz obilatu pomo zapadnih
obavjetajnih slubi, obavjetajnih slu-
bi iz BiH i regiona, ali i uz parainstitu-
cionalnu podrku Izetbegovieve naci-
onalistike vojno-politike elite, utica-
li su na promjenu prioriteta kod odre-
enog broja bosanskih muslimana: ap-
straktni religiozitet postao je vaniji od
zemlje shvaene kao domovina na koju
jednako pravo polau svi njeni graani.
Heimovi, razvidno je to iz prethod-
nog referijalnog okvira u koji sam smje-
stio njegovo zahtjevno istraivanje, su-
tinski se u svome rukopisu bavi inoze-
mnim ratnicima- kolokvijalno nazvani
mudahedini. Preciznije, autor se bavi
posljedicama koje su promijenile uku-
pni socio-politiki i kulturni kontekst
srednje Bosne kao konguracijske ki-
me multietnikog poimanja Bosne i
Hercegovine, a koje su rezultat inten-
zivnog boravka arapskih dobrovoljaca
u ratno-poratnom periodu u zeniko-
travnikoj kotlini, sa radikalnim mi-
sionarskim ciljem: promjena nai-
na ivota bosanskih muslimana. To
je podrazumijevalo utjerivanje sred-
njobosanskih muslimana u najrigidni-
ju interpretaciju islama, zasnovanu na
dogmatskom redukcionizmu vehabij-
skog podtipa i ubijanje svake razliito-
sti kao svjedoanstva da Bosna nije ze-
mlja koja habitualno pripada paralel-
nom svijetu u koji su je htjeli gurnuti
emisari misionarstva, nitkovi bolje rei.
Od njih su vei nitkovi samo oni koji
su ih pozvali. Ne postoji nita tragi-
nije za svijet islama od pokuaja da se
jedna monoteistika religija identicira
Pr i k a z i
Bijela knjiga tame
Hrvati katolici, starosjedilaki batinici nae zajednike zemlje ubijani su.
Muki, u zasjedama, na spavanju, noem, pitoljem, podmetnutim
eksplozivnim napravama. Iznosei hronologiju tih ubistava, koristei
odreene elemente trilera autor nas uvodi u svijet tame, koja, naalost,
jo nije razgrnuta, jer mnogobrojna ubistva Hrvata srednje Bosne nisu
nikada rasvijetljena
Nerzuk urak

Eso Hrcirovic, Gnvini - Muuznnrui:i u BiH 1,,z-1,,,,
Foocii Si, Zric, zoo6.
Pr i k a z i
s geopolitikom, a to su upravo pokua-
ji radikalnih islamistikih krugova ija
se interpretacija islama izvrsno ita sa
islamofobinom geopolitikom inter-
petacijom islama od strane konzerva-
tivnih, rigidnih, hantingtonovskih kru-
gova na Zapadu. I jedni i drugi slau se
u lanoj konstrukciji demokracija
nije za muslimane ime se proizvodi
permanentni opozit izmeu liberalne
demokratije i islama. To je lani opozit
jer islam pripada liberalnoj demokrati-
ji kao to liberalna demokratija pripa-
da islamu; niti se islam moe svesti na
univerzalistiku ideologiju, niti se lib-
eralna demokracija moe objaviti kao
novi globalni poredak bez islamske i
svake druge inkluzije.
Heimovi iznosi obilje dokaza o svje-
snom projektu radikalnih islamistikih
krugova iz arapskog svijeta, iz interna-
cionalnog obavjetajnog podzemlja ali i
iz Bosne, da se, nakon genocida i dru-
gih zloina nad muslimanima u Bosni,
mora zaustaviti pokuaj tradicijskih i
umjerenih snaga unutar bonjakih i
hrvatskih politikih, vojnih, religijskih i
kulturnih krugova a koji smjera ka ob-
novi naeg jedinog naina ivota, za-
jednitva kao izraza povijesne sudbine.
Da bi se sprijeila jo jedna kroatizacija
srednje Bosne i taj bosanskohercego-
vaki Heartland ( Srce zemlje, stoer-
no podruje) sauvao samo i samo za
muslimane, u prve tri godine postrat-
nog etnikog reininjeringa od strane
radikalnih inozemnih i tuzemnih isla-
mistikih krugova Hrvati katolici,
starosjedilaki batinici nae zajed-
nike zemlje ubijani su. Muki, u za-
sjedama, na spavanju, noem, pito-
ljem, podmetnutim eksplozivnim
napravama. Iznosei hronologiju tih
ubistava, koristei odreene elemen-
te trilera autor nas uvodi u svijet tame,
koja, naalost, jo nije razgrnuta, jer
mnogobrojna ubistva Hrvata srednje
Bosne nisu nikada rasvijetljena. Osta-
je samo utjeha da je nikada dugo vri-
jeme pa da e kad - tad, u izmijenje-
nim, istinski probosanskim okolnosti-
ma, ubice i naredbodavce stii onemo-
ala ruka pravde.
elio bih podcrtati jo jednu vanu vri-
jednost ovog rukopisa. Ona se tie au-
torovog nastojanja da glavno istrai-
vako - analitiko polje ubistva Hr-
vata u srednjoj Bosni ne posmatra izo-
lovano ve da problem zahvati u korije-
nu a to znai da se dubinski pozabavio
istraivanjem ideologije boraca koji su
doli da brane islam u srednjoj Bosni
i globalnim geopolitikim kontekstom
te ideologije, nudei pregrt dokaza za
tvrdnju koju nije decidno izrazio ali
koja je podtekst njegovog teksta: nisu
postojali razlozi odbrambene priro-
de da islamski dobrovoljci dou u
Bosnu, jer Bosna je njihovim dola-
skom samo izgubila i nita, apsolut-
no nita nije dobila. Iako se mnogi
nee sloiti sa tom ocjenom, injenice
su neumoljive: zemlja je dubinski podi-
jeljena, teritorija islama manja nego
to bi bila da nije bilo uvezenih islam-
skih teritorijalaca, a u propagandnom
smislu, usudio bih se kazati, malo je ta
degradiralo status rtve kao to su to
uinili mudahedini. Heimovi do-
kumentuje konanu izdaju Svete Knji-
ge (odbrana muslimana pretvara se u
barbarski zloin prema neprijateljskim
vojnicima):
Na podruju planine Ozren, u blizi-
ni mjesta Vozua 14. novembra 1997.
godine meunarodni i srpski istraite-
lji ratnih zloina su, tragajui za tijeli-
ma nestalih osoba, pronali 17 leeva.
Veina tijela je bila u vojnim uniforma-
ma i uglavnom bez glava. Iako su vlasti
o tome slubeno utjele, bio je to znak
za uzbunu. Posljednji ratni izvjetaj koji
je emir El Mudahida Abu Maali po-
slao od kraja maja do sredine septem-
bra 1995. godine, javljajui da su mud-
ahidi podigli trogodinju srpsku zlo-
inaku opsadu muslimanskog grada
Maglaja, povrivao je da su poinjeni
ratni zloini nad srpskim zarobljenici-
ma u ovom podruju. (str.169)
Famozni Abu Al-Maali zbog ije je bo-
sanske egzistencije Bosna i Hercegovi-
na mogla izgubiti ameriko savezni-
tvo, to ponovno kao problem kandidi-
ra onaj koji Heimovi na nekoliko mje-
sta u knjizi istie a to je odgovornost
bosanskog rukovodstva predvoe-
nog Izetbegoviem za dolazak mu-
slimanskih dobrovoljaca. Ta odgo-
vornost je vana jer postavlja se pitanje:
da li je importacija (ne)svetih ratnika u
BiH motivirana samo onim razlogom
koji smo esto uli kao opravdanje: kada
je neko ivotno ugroen (kao to su to
bili bosanski muslimani) ima pravo u
pomo pozvati i crnog avola. Da li?
Da li je egzistencijalni razlog bio prima-
ran u distribuciji fanatiziranih mladia
po bespuima srednjobosanske zbilj-
nosti. Nisu nam trebali a doli su. Put
u pakao zaista je poploan dobrim na-
mjerama. Ako se prizivanje Asmodeja
moe nazvati dobrom namjerom.
* * *
Rukopis Esada Heimovia Garibi
istraivaki je poduhvat interdiscipli-
narne naravi. Koritenjem razliitih
izvora informiranja ( primarni i sekun-
darni izvori, otvoreni izvori, tajni izvori,
asopisi, novine, web strane ) i razli-
itih metoda istraivanja (metod anali-
ze sadraja, intervjui, metod posmatra-
nja, metod deskripcije, pseudohistorij-
ski metod) autor je nastojao doi do
to kvalitetnijih odgovora o predmetu
istraivanja a to je kompleksni i sloeni
svijet uvezenih islamskih dobrovoljaca
u BiH sa svim njihovim politikim, eko-
nomskim, ideolokim, obavjetajnim,
kriminalnim i inim konekcijama u bo-
sanskohercegovaku i svjetsku zbilju.
U Heimovievom istraivanju te dvi-
je zbilje su povezane kada je u pitanju
svijet sivih ljudi, svijet gariba, kako ga
i kroz naslov knjige autor egzotino ali i
esencijalno, sutinski, dakle, odreuje.
Autoru se moe uputiti i jedan mali pri-
govor: u prevelikoj potrebi za diktatu-
rom injenica, tekst je u odreenoj mje-
ri opteretio i nekim manje bitnim de-
taljima koji su mogli izostati iz prostog
razloga kako bi italac lake pratio ovu
zanimljivu i vanu materiju. Labaviji je-
zik, meki pristup podacima, naroito u
dijelovima koji se tiu policijskih istra-
ga, uinili bi ovaj rukopis jo britkijim i
itkijim. Ali autor je oito htio skinuti i
sa sebe teret, nepodnoljivi teret infor-
macija koje optrereuju srce i um, san
i privatni ivot, pa se stoga moe imati
potpuno razumijevanje za njegov unu-
tranji zahtjev: da ne dozvoli kciji (jer
ovaj materijal je izvrsno tivo za beletri-
stiku preradu) da trijumfuje nad fakti-
citetom. A fakticitet je u osjetljivim pi-
tanjima, kao to su ova koja otvara He-
imovi svojim rukopisom, najvaniji
registar i konani meritum.
Pr i k a z i
U
oo Viisviirvic vvivo
onoj maloj grupi naih ljudi
koji misle nae ljude i nau ze-
mlju. A misliti nae ljude i nau zemlju
znai unaprijed raunati s tvrdnjom
tee ne moe. Ali Vlaisavljevi voli te-
ke izazove, gotovo da ih ritualno pri-
ziva u svoju lozoju, uvjeren da ma-
gijom svoga uma moe izai na kraj sa
krajnjim pitanjima zemlje i ljudi. Ne,
nije u pitanju provincijska svetkovina
pretenciozne umnosti na koju smo na-
vikli u ovim crnim krajevima, ve za-
htjevna, odgovorna i nepatvoreno in-
telektualna pozicija iz koje svih ovih
godina ujemo Vlaisavljeviev rasko-
ni govor kao zaboravljeni govor mno-
tva. Kojeg mnotva? Etnikog, graan-
skog, klasnog? Ovog treeg nema, jer
proleterijat se povukao u sigurne zone
etnikih korporativizama, dajui pri-
mat prostoru nad vremenom, geopo-
litici nad historijom.
Povlaenjem proleterijata iz zone do-
noenja odluka, na svijet vratio se u
svoje prirodno stanje. A ta je prirodno
stanje naega svijeta. To je ono narod-
no stanje koje potvruje ocjenu srp-
skog brodelijanca Trajana Stojanovia
da na Balkanu ive narodi prostora,
u permanentnom opozitu sa narodi-
ma vremena. Filozofski, geolozofski
i politikolozofski okvir naroda pro-
stora je etnopolitika, za razliku od
liberalizma koji predstavlja politi-
kolozofsku iskaznicu naroda vreme-
na. I ta je uradio Vlaisavljevi u svo-
joj knjizi? Stavio je u zahtjevan odnos
prostor, odnosno samoproizvedenu i
proizvoenu etnopolitiku, sa vreme-
nom, odnosno graanstvom koje ula-
zi u na svijet sa zapadne strane, iz po-
druja ivota liberalnog naroda. Tako
smo dobili etnopolitiku i graanstvo,
dva ratna i poratna druga, dva dogo-
vorena neprijatelja, dva najzahtjevnija
indikatora konstitucije bosanskoher-
cegovake politike zajednice.
Knjigom Etnopolitika i graanstvo au-
tor pokuava uspostaviti prijateljstvo
dva pojma i ne libi se samjeravanja ne-
samjerljivog etniciziranjem graan-
stva i pograanstvljenjem etniciteta;
o barbarizaciji i uljuenju znai je ri-
je. Nain na koji je Vlaisavljevi ispi-
tao etnopolitiku i graanstvo vodi me
ka tvrdnji da je ovo knjiga koja provo-
cira sve postojee bosanske, bosansko-
Inspirativno
(ne)slaganje
Knjigom Etnopolitika i graanstvo autor pokuava uspostaviti
prijateljstvo dva pojma i ne libi se samjeravanja nesamjerljivog
etniciziranjem graanstva i pograanstvljenjem etniciteta; o barbarizaciji
i uljuenju znai je rije. Nain na koji je Vlaisavljevi ispitao etnopolitiku i
graanstvo vodi me ka tvrdnji da je ovo knjiga koja provocira sve
postojee bosanske, bosanskohercegovake pa i antibosanske i
antibosanskohercegovake paradigme, izmatane i konstruirane, realne i
irealne, postojee i nepostojee
Nerzuk urak
Uoo VInIsnvI)vvIt,
E1:ovoii1iin i ovnun:s1vo,
uovuo ovu
Diiioo, Mos:v, zoo6.
hercegovake pa i antibosanske i anti-
bosanskohercegovake paradigme, iz-
matane i konstruirane, realne i ireal-
ne, postojee i nepostojee! Budui da
je ova teorijska konstrukcija kreativni
Pr i k a z i
pokuaj zatvaranja mrtvih uglova bo-
sanskohercegovake historije metodo-
lokim instrumentarijem politike -
lozoje, knjiga tako zahtjevnih namje-
ra zasluuje respektabilan osvrt.
Rukopis je to koji kartezijanskom ja-
snoom zasijeca recentni, porozni bo-
sanski epiderm, prodire kroz njega u
lagume i hodnike svijetlog praha, nu-
dei, na izlazu iz tih horizontalno
vertikalnih labirinta, na izlazu iz koe,
krvi i mesa, ne odgovore koji su ve
odgovoreni ili neodgovorno dogovo-
reni unutar i izmeu politikih i etno-
nacionalnih elita i intelektualnih logi-
stika, ve odgovore izvedene iz teorij-
skog prodora u relevantnu literaturu
totalitarnih i liberalnih ideologija, et-
niciteta, nacije, pluralizma, konsocija-
cije, graanstva, civilnog drutva... Bu-
dui da znanost nema nacionalnih gra-
nica (ako je znanost), autoru se moe
uputiti blagi prijekor zbog zanemari-
vanja tekstova priznatih autorskih in-
dividualiteta iz zemlje i regiona, koji
bi, sa svojim razumijevanjem liberaliz-
ma i bosanskog pitanja ovoj vrijed-
noj knjizi priskrbili dodatnu vjerodo-
stojnost a samom piscu mogunost da
svoju analizu bosanskohercegovakog
svijeta ojaa ne samo globalnim ve
i lokalnim diskursom. Teko je, npr.
ameriku ili kanadsku drutvenu stra-
tikaciju objasniti samo sa teorijskim
dometima evropskih autora. No, to je
tek osnovana primjedba sretnog ita-
oca osvojenog lozofskom imaginaci-
jom i krajnje vjerodostojnom i uvjerlji-
vom komunikacijom autora knjige sa
intelektualnim naslijeem svijeta.
Ugo Vlaisavljevi je politiki lozof,
par exellence. Osebujnost njegova -
lozofskog individualiteta konstituira
ga kao naroitu vrstu lozofa, kao pre-
zrenog i herojskog mislioca unutar bo-
sanske podrunice Sojinog svijeta.
Vlaisavljevi svojom monom intelek-
tualnom aparaturom raskono razara i
konstruktivno destruira zidove naih
palanakih citadela i njihovih ktivnih
kula mraara, ne pravei vanu razli-
ku izmeu bilo koje partikularne nar-
cisoidnosti; bilo da je u pitanju bo-
njaki, srpski, hrvatski ili graanski
narcis autor ih tjera da se pogledaju
u ogledalo. A tamo neznanje, unita-
rizam, separatizam, iredentizam, la-
ni pluralizam i graanski larpurlarti-
zam. Ovaj potonji i njegove protago-
niste u bilo kojoj sferi javnog prosto-
ra Vlaisavljevi tretira kao ozbiljnu
a podcijenjenu opasnost za izgrad-
nju najvanijeg bosanskohercegova-
kog gradilita: gradilita graanskosti.
(Balibar)
To naravno ne znai da autor u svo-
joj studiji Etnopolitika i graanstvo
amnestira od odgovornosti subjekte
koji udarniki konstituiraju prvi po-
jam u nazivu njegove knjige. Ne, on
samo naputa naslijeeni, moralisti-
koneobavezujui obrazac kritike etno-
nacionalizma i trai da uticajni igrai
graanske provenijencije (pa ma koga
utrpali u taj tehniki termin) na dru-
gaiji nain motre nacionaliste, uva-
avajui, bez ignorancije, njihov po-
litiki background i drutvenu rele-
vantnost.
Takav pristup, iako potkrijepljen argu-
mentacijom koja se, zbog svoje inte-
lektualne uvjerljivosti, mora u potpu-
nosti uvaiti i potovati, nudi jo jednu
divnu mogunost: inspirativno nesla-
ganje. Autor ovog osvrta uvjeren je
da nacionaliste, ako je to ikako mo-
gue, treba ignorirati, jer samo igno-
rancija moe da ih uvede u polje gra-
anske etikecije; bez ignorancije oni
nee napustiti povlatenu drutvenu
poziciju kojoj drugi politiki, kultur-
ni i socijalni realiteti uope ne mogu
pristupiti ili mogu pristupiti samo kao
nacionalisti, kao postvarene gure,
kao glumci.
Kao doputeni graani. A maksimum
doputene graantine je uljueni na-
cionalizam. Ako je to smisao nove Bo-
sne i Hercegovine, ili najpravedniji put
do zajednikog smisla nove Bosne i
Hercegovine, ili, prizivajui fatum, je-
dini nain da se ponovo otkrije smisao
Bosne i Hercegovine, onda je i auto-
rovo markiranje civilnog drutva kao
prostora kojemu jednako pripadaju i
progresivni i regresivni oblici udrui-
vanja i djelovanja, teorijski opravdano
i legitimno. Iako sam blii redukcioni-
stiko-armativnom pristupu koji ci-
vilno drutvo favorizira samo kao pro-
gresivnu agendu, ne mogu a da se ne
sloim sa sljedeim Vlaisavljevievim
nalazom: Mjesto ovog drutva su da-
nas zauzele vie-manje homogene na-
cionalno-religijske zajednice. To je po-
stignuto veoma uspjenim djelova-
njem glavnih agenata civilnog drutva
svake pojedine nacije: vjerske institu-
cije, etno-kulturna udruenja, razlii-
te sekcije tzv. nacionalnih partija, itd.
U tom prostoru najsnanija udruenja
zauzdavaju razvoj pluralizma interesa
i gledita individua, eventualni asoci-
jativno-institucionalni izraz tog plura-
lizma, u granicama koje nisu civilne
nego su nacionalne. (str. 299)
Vano je istaknuti da Vlaisavlevi pi-
ui o glavnim agentima civilnog dru-
tva hladno konstatira subjekte pobje-
de bez subjektivne armacije subjeka-
ta pobjede, to ovoj knjizi priskrblju-
je neoekivanu preciznost: politika
lozoja kao neutralna egzaktna zna-
nost?!?
Ipak, u jednom trenutku autor naputa
distancirajuu poziciju. To je za Vlai-
savljevieve kritizere neoekivani tre-
nutak, jer se on zalae za pobjedu, ma-
kar neznatnu, pluralizma nacionalno
nepodijeljenog civilnog drutva nad
monizmom (nacionalno objedinjenih
civilnih drutava) i tako se, kroz svoj
dominantno neutralni lozofski prose-
de, u ovoj knjizi ipak sklanja pod plu-
ralnu agendu koju ne moemo apriori
misliti kao etnokonsocijacijsku
1i
. Taj
1)
i
Iznimno je vano naglasiti kako je Ugo Vla-
isavljevi ovom knjigom, a naroito tekstom De-
mokratska konsocijacija i nepodnoljivi plurali-
zam, nau, tek raajuu liberalnu agoru, oboga-
tio izvanrednim intelektualnim prodorom u
konsocijacijsku teoriju, referirajui se na nje-
ne najvanije predstavnike. Autor se nije libio da
na tragu svog okrepljujueg jezikovanja, konso-
cijaciju, vie kao metod miljenja nego kao zgo-
tovljenu realnost za Bosnu i Hercegovinu, kon-
tekstualizira u jugoslovenski komunizam i dej-
tonski etnopolitizam, to predstavlja onu vr-
stu intelektualne odgovornosti koja rauna i na
apriorno odbacivanje i iskreno armiranje i la-
no slaganje, ali rauna Vlaisavljevieva odmje-
renost i na argumentirano konfrontiranje sa a-
icom rijetkih, koji, bez isfabrikovanih kalkula-
cija, eventualno novim formama konsocijacije u
BiH, naroito etnoteritorijalnim, suprotstavljaju
neuspjenu realnost BiH kao tendirajue konso-
cijacije. Realnost, kao najoigledniji ali ne i je-
Pr i k a z i
pluralni bosanskohercegovaki plat
najprihvatljivija je trajektorija za poli-
tikog lozofa koji je s onu stranu bilo
koje komprehenzivne doktrine, ak i
one koja sebe moe misliti kao nedok-
trinu, kao neporijeklo, kao isto sada.
To znai da je autor sa izuzetnim umi-
jeem meandriranja zaobiao zahtjev-
ne semantike prepreke i isporuio
nam tekst koji, u mom itanju, pred-
stavlja jedan od najuspjenijih poku-
aja da se u BiH napie autorsko djelo
sa istananim osjeajem za odsustvo
ideologije. Naravno, u ovom trenutku,
kao good point, kao opozicija jednom
od mojih kljunih uvida u Vlaisavljevi-
ev rukopis, ide moderna postmoder-
nistika mantra Zar odsustvo Ideo-
logije takoe nije Ideologija? Ako je-
ste, ako je odsustvo ideologije pos-
tmoderni oblik njenog prisustva, onda
je ovo ideoloka knjiga par exellence!
Ali, arbitrarno smjetanje ovog ruko-
pisa u ideoloki registar sumnjivih na-
mjera, dakle, u onaj registar koji lani
bosnocentrici lahko i bez trunke od-
govornosti imenuju protubosanskim,
govori vie o onome koji imenuje nego
o knjizi koja je imenovana. A ova knji-
ga je iznimni dar koji provocira pra-
zno mjesto moi - odsustvo bosan-
skohercegovakog oznaitelja.
Vlaisavljevi, naoruan uvjerljivim
analitikim materijalom, iako svjestan
fascinantne destrukcije (ili nepostoja-
nja) bosanskohercegovakog meta-
zikog toposa, ne doputa svom, po-
nekada iritantno ralanjujuem umu,
da previdi i drugu mogunost. Onu,
koja rauna i na punjenje zajednikog
oznaitelja a ne samo na njegovo pra-
njenje: Danas se Bosna i Hercegovi-
na nalazi pred moda najveim iskue-
njem u njenoj novijoj historiji. Niko sa
sigurnou ne moe tvrditi da li meu
njenim graanima postoji dovoljno
meusobnog povjerenja za gradnju
zajednike politike zajednice. ak i
dini iskaz stvarnosti, otvara se liberalnom umu
kao (ne)dovreno i neuspjeno konsocijacijsko
naelo kako komunistike tako i nacionalistike
prakse i prakse meunarodne zajednice, mada
je komunistika apstraktna etnokonstitutivna
konsocijacija bila, uz sva ogranienja ideolo-
kog monizma, uspjenija od vrlo konkretne et-
noteritorijalne konstitutivnosti nacionalistikih
i meunarodnih ideologija.
ako ga sada i nema dovoljno, niko ne
moe biti siguran da je ovo povjerenje
uniteno, a ne samo ranjeno, posljed-
njim ratnim sukobima. (str. 200)
* * *
Knjiga Etnopolitika i graanstvo pre-
stinog bosanskohercegovakog lo-
zofa Uge Vlaisavljevia strukturira-
na je iz tri dijela od kojih svaki za sebe
predstavlja logiku i koherentnu cjeli-
nu. Te tri cjeline stapaju se, kroz pri-
hvatljivi metodoloki instrumentarij, u
knjigu kao cjelinu.
U prvom dijelu autor kroz pet ese-
ja (Jugoslovenski komunizam i poslije:
kontinuitet etnopolitike; Titov najve-
i dar: prazno mjesto moi; Junoslo-
venski identitet i suta stvarnost rata;
Raspad jezike federacije i etnika re-
konstitucija; Politika utjelovljenja na-
roda) nepogreivo detektira transver-
zalu etnomonizma, koja svoje izvori-
te ima as u komunizmu (povlaenje
etnikog, str. 11), as u etnokapitaliz-
mu (povlaenje proleterijata), as u
lingvistikom nacionalizmu (str. 82) a
natkriljujue izvorite u ratu kao klju-
nom toposu, kako to kae autor, fabri-
ciranja konstitutivne etnike razlike.
U drugom dijelu tri eseja (Graan-
sko, etniko i politiko; Civilno dru-
tvo, ljudska prava i graanstvo; Civil-
no drutvo danas) u dijalogu sa Lefor-
tom, Habermasom, Schnapperovom,
Kymlickom, Walzerom..., kao svoje-
vrsni zasnivalaki teorijski akt, konsti-
tuiraju prethodni, kreativni i poticajni
okvir za miljenje i djelovanje civilnog
drutva. Naroito se armira liberalna
teorija civilnog drutva i openito li-
beralistiko miljenje, gotovo prognano
iz nae akademske zajednice i javnog
mnijenja. I drugi konstituirajui poj-
movi liberalne teorije vani za ozbilje-
nje liberalne prakse kao to su ljudska
prava i graanstvo, u autorovom uvi-
du, naslonjenom na novije plurali-
stike reinterpretacije dobijaju sna-
nu intelektualnu legitimaciju koja e
u formi knjige pomoi aktivistima ci-
vilnog drutva da ne klonu, jer samo
krah svih pokuaja razvoja civilnog
drutva moe pokazati nedostatak te-
melja zajednike kue. Ovakav izazov
postavljen pred civilno drutvo odgo-
vara njegovoj prirodi, jer ono samo,
prema Walzerovim rijeima jeste ek-
speriment ili duga serija eksperimena-
ta, u tom smislu da je sve u vezi s njim
probno i podlono ispravci. (str. 200)
U trei dio knjige, koji zapoinje po-
litikolozofskim esejom indikativ-
nog naslova Bosansko divljatvo i ne-
liberalni nacionalizam, autor je umje-
stio jo etiri teksta (Etnike zajedni-
ce, etnopolitika i boansko dobro; De-
mokratska konsocijacija i nepodnolji-
vi pluralizam; Graanstvo i religijska
tolerancija; Reintegracija bosansko-
hercegovakog drutva). Vrijedi akcep-
tirati intelektualnu zavodljivost, ana-
litikolozofsku i politikolozofsku
kreativnost i imaginativnost ovog po-
glavlja u kojemu je, u okviru diskursa
koji se promie, sve na svome mjestu.
I kada se slaete i kada se ne slaete sa
autorovim nalazima. A BiH hroni-
no nedostaju autori sa kojima se mo-
ete nesloiti i da kao rezultat argu-
mentativnog neslaganja, s onu stranu
ad hominem argumentacije, nastane
novo uzbudljivo izazovno polje za te-
oriju. Vlaisavljevi nam to nedvosmi-
sleno nudi i u zavrnom eseju, u koje-
mu, s onu stranu drave-nacije, hlad-
nokrvno pledira za moguu reintegra-
ciju bosanskohercegovakog drutva
na premisama koje snano zagovara-
ju transverzalnu pokretljivost civilnog
drutva i deideologiziranog intere-
snog graanstva. Na demokratskoj dr-
avi je odgovornost da pomogne ovu
pokretljivost proizvodei ambijent za
razmah civilnog drutva, proizvodei
sebe. Kakvu sebe, e to je ono pitanje
na koje nema jednoznanog odgovo-
ra. Vlaisavljevieva knjiga, bez obzira s
kakvim je ideolokim naoalama ita-
li, moe pomoi u proizvodnji drave i
izgradnji drutva.
Pr i k a z i
N
ci u s oo so
potpuno nepoznat knjiga Uge
Vlaisavljevia Etnopolitika i
graanstvo prodire u drutvenu stvar-
nost koju ivimo i podnosimo, ali pred
kojom uglavnom stojimo zbunjeni kao
pred onim biblijskim mutnim ogleda-
lom, ne znajui opisati tu stvarnost ni
artikulirati vlastiti odnos prema njoj.
Zbog tog naina, ova knjiga predstav-
lja istovremeno i nesvakidanji inte-
lektualni uitak i krupan politiki iza-
zov.
Najprije, evo letiminoga indek-
sa tema, pojmova i odnosa kojima se
ova knjiga bavi, a svi su iz traumati-
noga vrijeme-prostora posljednjih na-
ih petnaestak godina, s logikim zali-
jetanjem u neto dublju polito-histo-
rijsku genezu procesa i pojava: komu-
nizam etnonacionalizam, jezik-etni-
ja-drava, religijsko-etniko-nacional-
no-politiko, civilno drutvo-ljudska
prava-graanstvo, manjinski naciona-
lizam-veinski nacionalizam, liberalni
i neliberalni nacionalizam, moguno-
sti liberalne demokracije u multietni-
kim dravama poput Bosne i Herce-
govine, odnos grupnih prava i auten-
tine graanske politike, mogunosti i
ogranienja konsocijacijske demokra-
cije, itd, itd.
U pitanju su, dakle, kljuna pitanja
svakog ozbiljnog promiljanja bo-
sanskohercegovake i uope postj-
ugoslavenske aktualne zbilje i bu-
dunosti. to je ono to Vlaisavljevi-
a u njegovu korist razlikuje od, usu-
dio bih se rei, svih autora (politolo-
ga, sociologa, politiara-autora, publi-
cista, novinara...) koji se ovim temama
u Bosni i Hercegovini javno bave? Vla-
isavljeviev diskurs i zahvat nisu usko
politoloki ni socioloki, jo manje su
dnevnopolitika tzv. analitika. Napro-
tiv, rije je o pokuaju da se sva ova pi-
tanja dubinski rastvaraju u horizontu
nove, dramatino suvremene politike
lozoje i teorije, koja pri tomu suve-
reno i kompetentno operira relevan-
tnim znanjima, autorima, naslovima...
(Treba samo pogledati autore i izdanja
na koje se Vlaisavljevi referira, svjet-
ske jezike na kojima ita, i na kojima
izvorno objavljuje svoje radove...)
No, ima neto to Vlaisavljevi u nau
intelektualnu produkciju ove vrste
unosi kao moda najvredniju inova-
ciju i vrlo visok primjer za ugledanje.
To je izvanredna, stilsko-autorski
vrlo individualizirana epistemolo-
ka otvorenost. On, naime, uistinu na
djelu (a ne tek taktiki-deklarativno)
demonstrira takvu metodu miljenja i
dekonstrukcije, u kojoj nita nije zada-
no unaprijed, koja se itekako zna izne-
naditi pred vlastitim nalazima (kat-
kad i tiho deprimirati u susretu s nji-
ma); to je jedno usredsreeno kretanje
duha koje ni trenutka ne naputa svoju
temu (i po tomu je vjerni sljednik naj-
boljih tradicija klasinih lozofsko-te-
orijskih disciplina), ali je uvijek u dina-
mikoj tenziji spram sebe sama, odvi-
jajui se ne u linearnoj formi sa anti-
cipiranim zakljukom, ve u spiralnoj
putanji koja je bukvalno i doista be-
skrajna.
Svojevrstan produetak eseja-raspra-
va iz ove knjige predstavljaju novinske
kolumne koje Vlaisavljevi ve nekoli-
ko mjeseci pie u Nezavisnim novina-
ma. Logino je da budu spomenute ov-
dje, jer autor u njima pokazuje isti nivo
teorijske suverenosti, ali primijenjen na
politiku svakidanjicu. Kroz to se ve
pomalo zaokruuje primjer jednoga in-
telektualnog angamana posve rijetko-
ga u nas: angamana lienoga bilo ka-
kvih opcijskih determiniranosti i
apriorizama (pogotovo onih grupno-
politikoga ili kolektivnoga karaktera),
a svom svojom unutarnjom energijom
zaokupljenoga krucijalnim pitanjima
opega dobra i ispitivanju mogunosti
njegovoga postizanja.
Epistemoloka otvorenost
Vlaisavljeviev diskurs i zahvat nisu usko politoloki ni socioloki, jo manje
su dnevnopolitika tzv. analitika. Naprotiv, rije je o pokuaju da se sva ova
pitanja dubinski rastvaraju u horizontu nove, dramatino suvremene
politike lozoje i teorije, koja pri tomu suvereno i kompetentno operira
relevantnim znanjima, autorima, naslovima...
Ivan Lovrenovi
Uoo VInIsnvI)vvIt, E1:ovoii1iin i ovnun:s1vo, uovuo ovu Diiioo, Mos:v, zoo6.
Pr i k a z i
S
voir nrsorvvoriso viurir
bosanskohercegovake stvar-
nosti, gdje batrljak invalida po-
staje metafora svijeta u kojem ivi-
mo, pjesnik i prozaist Faruk ehi (ro-
en 1970. u Bihau) gotovo kroniar-
ski ispisuje jo od svoje prethodne po-
etske zbirke, ironijski naslovljene Hit
depo (Buybook, Sarajevo, 2003). Ve
s tom, po redu drugom objavljenom
knjigom, iskristalizirao se ehiev pje-
sniki iskaz u jedan od najprepoznat-
ljivijih glasova u suvremenim knjiev-
nostima junoslovenskih naroda; pre-
ma miljenju nekih kritiara, radi se i
o jednom od najzanimljivijih auto-
ra u cjelokupnoj europskoj knjiev-
nosti danas. Ipak, sukladno dosljed-
noj geroliji ovdanjih akademskih za-
jednica, relevantnim se piscem naje-
e smatra tek onaj koji je ve pri kra-
ju svog ivotnog vijeka, sa osiguranim
mjestom u nacionalnom (ranije socija-
listikom) knjievnom kanonu. Domi-
nira romantiarska zamisao o knjiev-
nosti kao uiteljici ivota, gdje se mi-
sticirana gura Pisca prepoznaje kao
jedan od vanih nacionalnih brando-
O velikim i malim
mitologijama
U licu, kao i u pjesmama umri mlad i budi lijep le ili ivim u dravi
gdje je iskopavanje kostiju udarna tv-vijest, do punog potencijala
realiziran je postupak razgradnje ideolokog konstrukta rata kao sredinjeg
povijesnog dogaaja i romantinog mjesta emancipacije i samoarmacije
kolektiva (u socijalistikoj varijanti klasno, u proteklom ratu etniki
zasnovanog)
Dinko Kreho
Fvu rnic, Tvn:ssnvnirvo,
Duvirux, Zovrn, zoo6
va u kulturi. U ovakvome, kod nas na-
alost prevladavajuem razumijeva-
nju knjievnopovijesnih procesa, malo
ili nimalo prostora ostavlja se za izu-
avanje stvaralatva mlaih autora,
ija (po)etika uvjerenja esto ne od-
govaraju tako diktiranim normama.
Dapae, insistiranjem na jasnoj gra-
nici izmeu mlade i ozbiljne knji-
evnosti, njih se nastoji paternalizira-
ti, te tako udaljiti na margine kulturnih
zbivanja. Upravo su ehieva poezija i
proza jedan od paradigmatinih slua-
jeva kad je o takvom sustavnom mar-
ginaliziranju rije.
Nakon ostvarenja kao to je Hit depo,
sudbina je svake naredne autorove
knjige da bude samjeravana s njom.
Tako i itanje ehieve najnovije
zbirke otkriva neke prilino klie-
jizirane autorske postupke, koji do-
nekle idu na tetu svjeini pjesnikog
izraza. Recimo, pozicija marginalca i
otpadnika koju on odabire kako bi iz
nje komentirao, secirao i dijagnosti-
cirao drutvo povremeno gubi na vje-
rodostojnosti, postaje sama sebi cilj
Pr i k a z i
(vidljivo je to naroito u pjesmi smrt
pjesnicima), te u inae izvrsnu poezi-
ju unosi klicu suvine predvidivosti.
Takoer, izvjesne su gure i slike, po-
put kasnije citirane usporedbe svijeta
s elijom zloudnog tumora, ve vie-
ne u dosadanjem ehievom pjesni-
tvu. S obzirom na njegovu inventiv-
nost i poetsku imaginaciju, vjerujemo
da su bila mogua i druga, podjednako
dobra rjeenja. Pri svemu tome, zbri-
ka Transsarajevo (Durieux, Zagreb,
2006) po naem uvjerenju predstavlja
prvorazredan knjievni dogaaj, to
emo pokuati i obrazloiti.
Transsarajevo otvaraju dva citata: me-
ditativni lirski pasa iz Proslova Cze-
slawa Milosza, te ulomak iz slavne
poeme Urlik Allena Ginsberga (Vi-
deo sam najbolje umove svoje genera-
cije unitene ludilom, izgladnele hi-
sterine gole...). Upravo je stvarala-
tvo ove dvojice pjesnika reprezentativ-
no za dva glavna izvora utjecaja koja u
ehievoj knjizi moemo opaziti. Ve-
oma je prisutno, s jedne strane, osla-
njanje na tzv. poljski model anga-
irane pjesme: ehi problematizi-
ra sudbinu pojedinca baenog u krva-
vi rvanj povijesti, prisiljenog da igra
po pravilima koja velike ideologije kre-
iraju bez milosti za njegovu individu-
alnost i posebnost. Pritom on progo-
vara na temelju vlastitog iskustva rati-
ta, radikalno demisticirajui sam in
ratovanja, razotkrivajui ga kao golo
stradanje tjelesno stradanje, no i de-
strukciju same ljudskosti (lice sa viso-
kotiranih amerikih magazina, umri
mlad i budi lijep le...). S druge stra-
ne, postoje kod ehia i znaajni tre-
nuci beatnike evokativnosti, raspisa-
nih nabrajanja, i meditativnih izleta -
kako u vlastite ponore, tako i u okolni
svijet. Tako u pjesmi kralj aba naila-
zimo na bujicu ashbackova iz djetinj-
stva, ulananih u malu autobiograf-
sku poemu, dok postupak uporabljen
u sastavljam inventar samoe moe-
mo ak nazvati poezijom toka svijesti.
Takoer, pieva sklonost citatnosti ne
iscrpljuje se s uvodnim ulomcima; na-
protiv, rije je o autoru koji za citatom
i parafrazom posee kao za posve rav-
nopravnim poetskim instrumentima
u oblikovanju svog lirskoga kosmosa.
U intertekstualnu pozadinu na kojoj
Transsarajevo lei, osim neprekidnog
pozivanja na velike knjievne suvre-
menike (Milosz, Yeats, Herbert, Kor-
nhauser, Cioran...) ugraena je i itava
mrea referenci iz pop-kulture, od re-
plika iz kultnoga lma Matrix do pri-
zivanja amerike grunge scene deve-
desetih. Stihove Krist je unosna kon-
fekcijska lutka / a slavuji se peku na
rotiljima Mc Donaldsa, kojima e-
hi poentira pjesmu izbavljenje, mo-
emo uzeti za primjer izrazito uspje-
loga citatnog manevra. U osnovi ove
parafraze nalazi se poznata Cioranova
misao kako bismo u svetu bez mela-
nholije pekli slavuje na rotilju. ehi-
eva rekontekstualizacija nadograuje
je u izvrsnu kritiku potroakog dru-
tva, gdje se i sam Isusov lik otkriva kao
izvor nemilosrdnoga gomilanja kapi-
tala. Pritom itatelj ne mora poznavati
Cioranov prototekst kako bi ove stiho-
ve prepoznao kao vrlo dobru poeziju;
ukoliko mu je ovaj, pak, poznat, doiv-
ljaj pjesnike slike biva time viestru-
ko obogaen.
Formalno, Transsarajevo se sastoji od
tri ciklusa. Prvi, naslovljen Proroan-
stva za 21. vijek, najdui je i temat-
ski najraznovrsniji; otvara ga ve spo-
menuta lice sa visokotiranih ameri-
kih magazina. Ova je pjesma ispisana
iz perspektive lirskoga subjekta koji u
paklu bojinice proivljava pomrae-
nje svijesti, obinog vojnika to mata
samo o hrani, toploj vatri, cigareti, a-
i piva i licu ene; slikama koje surovo
kontrastiraju s krvavim dogaanjima
ijim je uesnikom prisiljen biti. Pri-
sjeajui se svojih djedova, koji su se u
Drugom svjetskom ratu istakli u borbi
protiv okupatora, on preko obiteljske
povijesti priziva jedno od opih mjesta
socijalistike mitologije: maksimu o
ratu kao revoluciji u najistijem obli-
ku. Ja sam u loem ratu zakljuuje
pjesnik ironino poginulo mi je stoti-
nu saboraca ijih se lica jo uvijek sje-
am / mrtvi su gomila nepoznatih ime-
na i prezimena na drvenim nianima /
u dozlaboga loem ratu / niko od njih
nee ostati vjeno mlad / kao Che Gue-
vara / lice sa visokotiranih amerikih
magazina. U licu, kao i u pjesmama
umri mlad i budi lijep le ili ivim u dr-
avi gdje je iskopavanje kostiju udarna
tv-vijest, do punog potencijala realizi-
ran je postupak razgradnje ideolo-
kog konstrukta rata kao sredinjeg
povijesnog dogaaja i romantinog
mjesta emancipacije i samoarma-
cije kolektiva (u socijalistikoj vari-
janti klasno, u proteklom ratu etniki
zasnovanog). Osim pjesama s ratnom
tematikom, u prvom se ciklusu susre-
emo podjednako s autopoetikom/
programskom (izbavljenje, smrt pje-
snicima), kao i sa urbanom, stvarno-
snom lirikom (izvjetaj iz pakla, Way
to Shaolin, ja nisam ovjek iz Sarajeva,
Mirogoj) ispisanoj na toposima Saraje-
va i Zagreba. ehi svoj trademark iz
prethodne zbirke, jetku ironiju kojom
komentira sveprisutnu tehnologizaci-
ju i robotizaciju drutva, do jednog od
njezinih vrhunaca razvija u pjesmi mo-
litva: Dioru bez mirisa / kafo bez kofei-
na / eeru bez eera / kurcu bez sper-
me / light verzijo svega i svaega / trili-
onski proizvode, oboavam tvoju dija-
bolinu prirodu, dio je njegovog ritu-
alnog obraanja Konzumu, prostoru
proizvodnje snova i utopija konzume-
ristike kulture. S druge strane, pjesme
kao to su jesen, iluzija ili zelene vojske
mira nagovjetavaju poetike preoku-
pacije koje e dominirati u iduem ci-
klusu, nazvanom Siune mitologije.
Poezija Siunih mitologija, mogli bi-
smo rei, koncipirana je kao neka vrsta
predaha izmeu druga dva ciklusa:
meditativnost preovlauje nad iro-
nijskim postupkom, a introspektiv-
ni trenuci nad seciranjem drutve-
nog prezenta. Tako pjesme Una, po-
nekad dok putujem i vodomar i slavuj
istrauju lirski univerzum prirode (sa
svim njegovim mikrokosmikim do-
gaanjima i procesima) kao sklonite
od tmurne tranzicijske svakodnevni-
ce. ehi, sukladno nazivu ciklusa, na-
stoji oformiti neku vrstu privatne mi-
tologije, poetike malih stvari, uspome-
na i sjeanja. To izvodi kako na pro-
stornom (sastavljam inventar samoe,
gdje nabraja opsean spisak predmeta,
prizora, sjeanja i dojmova koji grade
njegov svakodnevni osjetilni kosmos),
tako i na vremenskom planu (detalji-
zirana evokacija djetinjstva u pjesmi
kralj aba). Po zavretku Siunih mi-
tologija, nanovo se susreemo sa stvar-
Pr i k a z i
nosnom poezijom, urbanom sredinom
i socijalnim temama: radi se o ciklu-
su Transsarajevo, koji se tematikom i
atmosferom najveim dijelom nadove-
zuje na ciklus Uline poslanice iz ehi-
eve prethodne zbirke. Rije je o de-
mitologiziranoj, sumornoj kronici
sarajevskih ulica, s njihovim prosjaci-
ma, prodavaima novina i ulinim kla-
unovima, s armijama ljudi to tu sva-
kodnevno prou gazei vrelu glazuru
trotoara (atlas ulice). Tu je tema rata
itekako prisutna, ali ne vie kao sre-
dinja preokupacija, ve gotovo kao
neka vrsta kulturalnog backgrounda,
matrice iz koje proizilazi drama bo-
sanskohercegovakog realiteta. Izuze-
tak su u tom pogledu pjesme miss sa-
rajevo, te pogotovu posmrtne poasti,
u kojoj pjesnik, prizivajui slike s jed-
ne sahrane poginulih suboraca, na-
turalistiki detaljizira fenomen smr-
ti, kao da ga nastoji spoznati tako to
e proniknuti u njegov ziki aspekat
(lica su im otkrivena / svako moe da
vidi kako izgleda smrt / trenutak prije
bakterija raspadanja / smrt ima oblik
sna). U globalnoj himni, napokon, lir-
ski subjekt sjedi u slastiarni Kaako,
jednom od poznatih mjesta sarajevske
urbane mitologije, odakle opservira
svijet koji se rastae brzinom / koja je
upravo proporcionalna / demonskom
ubrzanju diobe / elija zloudnog tu-
mora; tako se u pjesmi od lokalnoga i
svakodnevog otvara prostor ka proble-
matici globalnog.
U naem osvrtu na zbirku Transsaraje-
vo pokuali smo predoiti neke znaaj-
nije odrednice poetskog univerzuma u
koji nas ona uvodi. Izvjesne manjka-
vosti, koje smo na poetku naveli, ne
ine nam se dovoljno ozbiljnima, niti
dovoljno uestalima da bi ugrozile sta-
tus Transsarajeva kao najzrelijeg e-
hievog knjievnog ostvarenja dosad.
Radi se, uvjereni smo, o jednoj od
najboljih knjiga objavljenih na na-
im govornim podrujima u prote-
kloj 2006. godini.
Pr i k a z i
Sinopsis
N
siov i v:i vvoioo
romana itateljima sugerira-
ju da je tema ove Jergovie-
ve knjige idovska djevojica po ime-
nu Ruta i njezina tragina sudbina u
Zagrebu za vrijeme 2. svjetskog rata.
Ali kcionalni lik Rute Tannenbaum
u pripovijetci ne postie jednoznaan
status junakinje romana.
Knjiga ima XXVIII poglavlja. U pr-
vom poglavlju na brzinu je nabaca-
no nekoliko dogaaja iz ivota budu-
eg Rutina oca Salomona Tannenba-
um zvanog Moni te kako je on za-
traio ruku Ivke, keri imunoga i-
dovskog trgovca Abrahama Singera.
Ivka je tada imala preko 30 godina, pa
je kao zarunica time ve postala pre-
stara, jer ju otac nije htio udati ni za
jednoga od mnogobrojnih prethod-
nih mladoenja. I dok se svadba sla-
vi (u stanu mladenaca) (poglavlje II),
jedan kat nie oajna susjeda Amalija
Morinj bdije nad svojim bolesnim do-
jenetom. Njezin je suprug kao skret-
niar ve danima bio na slubi izvan
Zagreba (u Novskoj), dok je ona osta-
la sama izloena nevolji bez novca i i-
votnih sredstava. Dijete umre, a Ama-
lija dobiva ivani slom te jedno vrije-
me provodi u umobolnici. Po povrat-
ku saznaje da je njezina susjeda Ivka
trudna. Nakon poroaja Amalija se
veseli to dijete nije sin, jer bi je to od-
ve bolno podsjealo na njezina mla-
dog izdanka.
Nakon Rutina roenja njezin se otac
Moni vrlo udnovato ponaa (IV): sa-
tima sam sjedi kod kue iza zakljua-
nih vrata, na veer se izgubi a da dje-
vojicu i ne pogleda i ne vraa se cije-
le noi. Pod lanim imenom plemiko-
ga prizvuka (Emanuel Keglevi) tuma-
ra po tamnim krmama na rubu grada
i kui se vraa tek u ranu zoru. Ujutro
ide na posao u pisarnicu, koja pripada
jednom srpskom biljeniku.
Amalijin suprug Radoslav Morinj
predlae Moniju da malu Rutu od vre-
mena do vremena dadne na uvanje
njegovoj supruzi. Moni prihvaa pri-
jedlog, a na to pristaje i majka Ivka,
iako osjea stanovitu tjeskobu pred
ludom enom (V, IV).
Jednoga jutra Moni se nije vratio kui
u obiajeno vrijeme u ranu zoru. Ivka
ga potom trai po krmama predgra-
a, kod orunitva i poduzima sve mo-
gue da bi ga pronala. Istodobno Ruta
provodi zadovoljno dan kod Amalije.
U meuvremenu se nestali suprug po-
vratio kui i legao spavati (VII).
Moni, koji se prestao izdavati za Ke-
glevia, oboli na jetri. Stari Singer je
zabrinut za sudbinu svoje keri i unu-
ke, pa predlae da od prodaje svoga
Ruta Tannenbaum
Bez obzira to bi mogle biti Jergovieve politike i/ili ideoloke intencije,
njegov postupak je estetski gledano katastrofalan, jer su povijesne osobe
(i situacije) prikazane u ktivnoj sadanjosti; u toj ktivnoj sadanjosti
likovi romana (i pripovjeda) pripisuju realnim povijesnim protagonistima
svojstva, javno-politike akcije i drutveno znaenje kako ih je izfabricirala
gore spomenuta historiograja, a ne u skladu s onim kako bi ti likovi
vjerojatno gledali na dogaaje kojih su ktivni suvremenici. Autor time u
stvari naputa podruje kcionalnosti
Dunja Meli
Pr i k a z i
Recenzija romana
MILJENKO JERGOVI, RUTA TANNEBAU, Durieux, Zagreb 2006.
Pr i k a z i
duana (jer novac sve vie gubi na vri-
jednosti) njima i Moniju priskrbi brod-
ske karte za iseljenje u Ameriku. Ali
prijedlog ne biva prihvaen.
Jedna razbojnika banda, ijim je ne-
djelima Moni alias Keglevi bio oevi-
dac, upada u ruke policije. Policija tra-
ga kako to novine javljaju za jo jed-
nim pripadnikom bande, pa Moni ra-
una da bi mogla doi i po njega. Ipak
on ne biva otkriven kao ortak bande.
Jedan cirkus boravi i Zagrebu (X). Na-
kon dueg oklijevanja - jer Rutini rodi-
telji ne bi pristali na takvu plebejsku ra-
zonodu - Amalija vodi Rutu na jednu
predstavu. Ruta je oduevljena, upravo
preobraena predstavom.
Ivka je nakon jednog spontanog poba-
aja bolesna, pa Ruta provodi jo vie
vremena kod Amalije. Amalija vodi
Rutu na prijepodnevnu predstavu jed-
nog (katolikog?) odgojnog socijalnog
komada; u svom oduevljenju za glumu
Ruta naglo skae, usred igrokaza istra-
va na pozornicu i zavretak drame izvr-
e na glavu. Kritika to tumai kao vrlo
uspjelu reisersku dosjetku. Bez znanja
i doputenja njezinih roditelja Amali-
ja vodi Rutu na audiciju za ulogu dje-
vojice u jednom kazalinom komadu
i Ruta dobiva tu ulogu. Pola godine ka-
snije (svibnja 1936.) ve ju se slavi kao
hrvatsku Shirley Temple. Uspjeh nji-
hove kerke preobraava Rutine rodi-
telje. Majka Ivka zabranjuje Amaliji da
prati njezinu kerku u kazalite i umje-
sto nje angaira jednu neto zreliju i-
dovsku djevojku. Time kontakt meu
susjednim obiteljima biva naglo preki-
nut (XII-XIX).
U dugom XXII. poglavlju Moni brutal-
no premlauje Rutinu paziteljicu, jer se
s Rutom kasno iza ponoi povratila s
jedne predstave. A Ruta je bila ta koja
nije htjela napustiti razuzdano slavlje-
nje u kazalitu, jer je hlepila za dru-
tvom glumaca i druge prominencije.
Time je svoju pratiteljicu, s kojom je i
inae bahato postupala, dovela u ne-
ogodan poloaj. Ivkin otac Abraham
umire (XXIII) i dolazi 10. svibnja 1941.
kad Hitlerove trupe ulaze u Zagreb, a
zamjenik ustakog poglavnika Ante Pa-
velia (koji se jo nalazi u Italiji), pukov-
nik Slavko Kvaternik proglaava preko
radija Nezavisnu Dravu Hrvatsku.
Ivku hvata strah a Moni svuda glasno
hvali Kvaternika. Naglo prekinuti kon-
takt sa susjednom Amalijom Ivka po-
kuava opet uspostaviti, ali je Amalija
odbija (XXIV).
Amalijin suprug, skretniar Radoslav
nalazi se na dunosti i ima pitolj. Je-
dan vlak staje u postaji i iz njega nakon
nekog vremena izlaze etvorica pijanih
ustaa. Nitko se ne smatra nadlenim
donijeti odluku, da li vlak treba nasta-
viti vonju ili biti skrenut na sporedni
kolosijek. Uto netko iskae iz teretnog
vlaka. Jedan ustaa, za kojega se kae
da je upravnik logora (u nedalekom Ja-
senovcu), vie ubij bandita!. Radoslav
puca nasumce i ubija osobu u bijegu,
koja nije bila nikakav bandit nego jedna
mlada ena, idovka iz Sarajeva.
Salomona Tannenbauma odvodi jedan
ustaa, kojega na putu spopada bijes pa
on u pol bijela dana premlauje Salo-
mona nasred ulice. Moni nije ni pisnuo
pod batinama, jer je na drugoj strani
ulice ugledao reisera koji je iz Rute na-
pravio djeju zvijezdu , kako ga ovaj na-
ime ne bi prepoznao kao obinog i-
dova. (XXVI).
Amalija pripovijeda svome suprugu
kako su odveli Monija. Ali njezin su-
prug Radoslav ostaje ravnoduan i
ubrzo nakon toga odluuje se ulani-
ti u ustaku organizaciju. U grupi usta-
a kojoj Radoslav pristupa izbija svaa;
jednom od njih spoitava se da nije pra-
vi Hrvat. Svaa sve vie eskalira i lani
Hrvat treba biti likvidiran. Kaznu ima
izvriti Radoslav kao kandidat za usta-
ku organizaciju. Jednim potezom noa
Radoslav prerezuje nesretniku grkljan.
(XXVII)
Budui da Ruta odbija noenje ute tra-
ke, ne smije naputati stana. Jednog pro-
ljetnog dana ipak se odvai igrati u stra-
njem dvoritu; u toj igri zamilja se u
ulozi femme fatale koja bi trebala zave-
sti Hitlera i izruiti ga zloj kobi. Ivka uza-
ludno zvoni na vrata susjeda Radoslava,
dok pred kuom ve eka auto (merce-
des!) da odvede Ivku i Rutu (XXVIII).
Karakteri
Ruta je najprije opisana kao genijalno
dijete koje ve s 10 mjeseci govori, i to u
potpunim, kompliciranim reenicama
ili ipak ne? Moda je to samo uobra-
zilja njezine majke. To nam na koncu
konca ostaje nerazjanjeno. U svojim
intimnim razmiljanjima Ruta bi najra-
dije imala druge roditelje, bezosjeajna
je i ispunjena mislima neodreene i-
votne dobi, jer ostaje nejasno u kojem
se njezinu ivotnom razdoblju ovo ili
ono dogaa. Kada se nae kod susjede,
naprosto oivi i ponaa se vrlo nemir-
no, ali nije jasno zato. Zato ona posta-
je talentirana mala glumica opisano je
na misticiran i za itatelje nerazumljiv
nain. Kao djeja zvijezda Ruta je aro-
gantna, monomanski egocentrina, be-
utna i okrutna. Od izvornog gluma-
kog dara jedne male osobe koja bi tre-
bala biti sposobna uivljavati se u druge
nema ni traga. Rutu ne zanima nikakav
sadraj, nego samo oaravajua tehni-
ka mimike.
Moni (Tannenbaum), otac, pojavljuje se
najprije kao egzibicionist koji trajno ni-
jee i/ili osjea odvratnost prema svo-
me idovskom porijeklu. A zato je za-
prosio ruku svoje budue supruge, osta-
je u cijelosti obavijeno tamom kao i to
to ga povezuje s njom. Uoljivo je samo
to da on ne podnosi njezina oca, i to ini
se zbog toga to je on nekako pravi i-
dov (nekako, jer je i tastovo idovstvo
prikazano apstraktno i postulirano kao
i njegovo vlastito; pripovijedaju se fra-
gmenti iz prolosti predaka sad iz obi-
teljske povijesnice, a sad opet bizarno-
sti iz ivota pojedinaca jedne trgova-
ke obitelji koji osim idovski zvue-
ih imena jedva ita sadre od idov-
skih obiaja, religije i tradicije etc.). A
to je uzrok Monijeva dvostrukog ivo-
ta? Ni rijei o motivu, o zato i emu.
Naprosto iz idovske samomrnje net-
ko uskae u ulogu hrvatskog katolikog
plemia i klatari se s talogom kriminal-
nog srpskog, turskog i suspektnog ka-
tolikog porijekla. U kojoj je mjeri epi-
zoda Salomon Tannenbaum alias Ema-
nuel Keglevi uope realistina re-
alistina u smislu da nije izvjetae-
na, konstruirana ostavljam ovdje po
strani. A ipak su toj epizodi posveene
Pr i k a z i
stranice i stranice, iako ona nema nika-
kva utjecaja na daljnja zbivanja u pripo-
vijetci. Slino tomu je kako se Ivka ba-
cila u histerino traganje za Monijem i
toka (VII). Ono se dogaa i nita dalje
od toga. Moni obolijeva na jetri nekako
u ovom kontekstu, a onda se pojavljuje
opet zdrav, i to tako da se gotovo stjee
dojam da je autor zaboravio da je nje-
gov junak bio bolestan na jetri; ili pak
autor ne zna da teko oboljenje jetre nije
tako jednostavno da bi kao kakva inu-
enca samo od sebe moglo ieznuti.
Moni je toliko prisutan u romanu da
je zapravo on glavni junak; ali je prika-
zan tako da djeluje kao stalak za odije-
la na koji se daju objesiti sva mogua
loa svojstva: Moni se ulaguje i pretva-
ra, umiljen je i lijen itd. Zapravo je nje-
gov lik jedna karikatura, ali takva kari-
katura koja ne predstavlja nita i niko-
ga, nije naime u njoj prepoznatljiv ni-
jedan tip. Na Moniju Tannenbaumu
nema ni traga od osobina i naina
ponaanja karakteristinih za zagre-
bake idove. Ve na samom poetku,
gdje je Moni ocrtan kao pijanac, ovjek
se moe samo uditi. Nadalje Moni je
lijena protuha, glup kao no i potpuno
neintegriran (u obitelj, u krug prijatelja
ili u neku udrugu, stranku da i ne spo-
minjemo idovsku opinu). Iako je tako
rei izvan drutva, ipak je prikazan kao
predstavnik zagrebakog graanstva.
Ivka (r. Singer) Tannenbaum, apstra-
hiramo li od nekoliko kratkih epizoda,
u romanu je samo jedno ime. Ideja da
se ker da na uvanje susjedi Amali-
ji potekla je od susjeda Radoslava Mo-
rinja. Pri tome je Radoslav bio motivi-
ran eljom da ublai psihike poreme-
aje svoje supruge zbog gubitka djete-
ta. Zato kada Ivka ne radi, mogao je
upitati Tannenbaum, i ne ide sama ak
niti na trnicu ... Ali nije pitao nego je
samo kimnuo glavom (str. 47). Ivka je
dala svoju kerku susjedi na uvanje,
iako intimno nije bila za to i nije joj bila
potrebna takva usluga. Kao razlog Ivki-
na pristanka navodi se njezina bojazan
(kao prije toga i kod njezina supruga)
da Amalija ne bi primijetila da je sma-
traju poremeenom. Ali je to sve ma-
glovito i ostaje takvo u daljnjem tijeku
zbivanja.
Amalija i Radoslav su udnovati likovi
koje je nemogue bilo gdje smjestiti po
porijeklu, miljeu i mentalitetu. Amalija
je prikazana kao vrlo temperamentna i
vulgarna osoba kivna na svoju oko-
linu, koju na najgrublji nain (osobito
idove) psuje i proklinje; samo je Ruta
osvojila njezino srce. Amalija uvijek
ini suprotno od onoga to joj je povje-
reno. Zabrani li Ivka neko jelo, Amali-
ja partout prireuje Ruti upravo to jelo
to itatelja, dakako, vie ni najma-
nje ne iznenauje. Amalija oito vodi
prikriveni psiholoki rat protiv Ruti-
ne majke, koja sve to bespomono pro-
matra i razmilja kako bi Ruti zabrani-
la odlaske do Amalije. Ako bi to imalo
predstavljati psiholoku neurozu, onda
tomu nedostaje bilo kakva psiholoka
podgradnja.
Radoslav je jedna povuena osoba, str-
pljiv i zatvoren. U prazno vrijeme svo-
je skretniarske slube on si esto izmi-
lja prie o putnicima koji presjedaju u
Novskoj. Njegove su prie takve da za
razliku od njegove supruge on izgle-
da u biti dobroudan i bez resantimana
prema ljudima. I da se takva osoba na-
glo pretvara u killera, rutiniranog kolja-
a, teko je to shvatiti i u najmanju ruku
zahtijeva objanjenje. Gotovo se dobiva
utisak da se tu sugerira kako neto ta-
kvo lei u samoj naravi Hrvata. (U sli-
nom pravcu kree se i teorija, stavlje-
na u usta jednoga ustae, prema kojoj
je korisno da Srbi jedno vrijeme kolju
Hrvate, ubijaju njihovu djecu i starce, a
enama reu grudi, pa da vidi onda ...
kako narasta hrvatstvo, kako namah svi
postaju ustae i kako popovi u crkvama
poinju uiti o klanju Srba... str. 387-
388; uostalom tu se Srbe vie puta na-
ziva braom, u smislu bratskog naro-
da, dok prema ovoj teoriji jedan i-
dov nikada ne moe biti brat jednom
Hrvatu.)

Prikazivanje miljea
i reeriranje
Iz svega dosad reenog moe se ve na-
slutiti kako Jergoviev prikaz miljea ba
ne zadovoljava. Njegov se roman odi-
grava u Zagrebu 30-ih godina 20. st., ali
autor ne poznaje ovaj grad, njegovu
raznoliku kulturu i subkulturu niti
njegovu povijest. Ne poznaje grad-
ski milje niti visoko graanstvo, niti
srednji sloj niti malograanstvo. Nije
mu poznat ni proleterski ambijent; Za-
greb je naime kao najvei industrijski
grad na itavom prostoru od Ljublja-
ne do krajnjeg jugoistoka ve od 19. st.
imao izrazito radnike etvrti, najbroj-
niji proletarijat, sindikalne i politike
organizacije te profesionalne i kultur-
ne udruge (uz ostalo najjau i najbo-
lje organiziranu KP). Autor ne poznaje
zagrebako idovstvo, bez obzira kojeg
sloja. Nijedan od likova njegova roma-
na nije socijalno prepoznatljiv. Tako e-
ljezniar na niskoj poziciji skretniara
pripada vie proleterijatu negoli malo-
graanstvu ili bi imao biti predstavljen
kao granini sluaj. Jergoviev skretni-
ar trebao bi, prema tome, stanovati u
nekom drugom dijelu grada, recimo u
eljezniarskom naselju.
(Nije mi poznato kako znanost o knji-
evnosti gleda na to, ali i od ction-au-
tor oekujem da za temu o kojoj piu
reeriraju podatke, pogotovu kada se
radi o povijesnoj materiji i dogaajima
koji su se stvarno dogodili.)
Ostavljajui po strani umjetnost i knji-
evnost kao specian izvor (spome-
nimo u tome kontekstu samo Dani-
la Kia i Aleksandra Timu koji su pre-
vedeni na svjetske jezike!) na raspo-
laganju stoji relativno izdana literatu-
ra o idovima i holokaustu u Jugosla-
viji (monograje, tematske obrade, jed-
na znaajna izloba s izvrsnim katalo-
gom); ove mi realije odmah padaju na
pamet (iako u tome nisam strunjak)
kao izvori potrebnih informacija za iz-
gradnju ktivnih likova u protagoniste
jednoga romana, da bi se na taj nain
uspostavile dodirne toke sa ivotom i
svijetom idovstva.
Ali prije svega treba spomenuti opse-
no djelo Ive i Slavka Goldsteina o ovoj
problematici iz 2001. g. pod naslovom
Holokaust u Zagrebu. Tu su prikazani
i dokumentirani relevantni aspekti uni-
tenja zagrebakih idova; u tome je
djelu ukratko dokumentirana i tragina
sudbina male glumice Lee Deutsch, i to
je autoru poznato. Ali ini se da Jergo-
Pr i k a z i
vi nijedan od ovih izvora nije upotrije-
bio za svoj roman.
U dodatku Jergovi pie da je najprije
namjeravao napisati biograju Lee De-
utsch, ali je od toga odustao, uz obra-
zloenje da nije bio u stanju za to pri-
kupiti potrebne informacije, te tvrdi:
Ruta Tannenbaum nije Lea Deuts-
ch. Takva informacija itatelju nije od
nikakve pomoi i ostavlja ga u jo veoj
neizvjesnosti, jer je Lea Deutsch, jedna-
ko kao i lik Jergovieva romana, stvarno
nazivana hrvatskom Shirely Temple.
Openita lampavosti teksta koja bode
u oi, posljedica je prije svega nedostat-
nog reeriranja i ostalih slinih postu-
paka: brzo i nabacano pisanje.
Jedan upeatljiv primjer je mala scena
s ajnim alicama (str. 59-60): za vrije-
me posjeta svome ocu (Abrahamu Sin-
geru), koji sam ivi u svojoj kui na jed-
nom zagrebakom breuljku, Ivka Ta-
nnenbaum pije aj i promatra stare obi-
teljske porculanske alice. Slijedi ree-
nica: Oduvijek se u domu Tannenbau-
movih iz tih alica pio aj . Znai autor
je oito zamijenio imena svojih dviju
glavnih idovskih obitelji. Pogreka je
izmakla i lektoru, ako ga je uope bilo.

Stil
Pripovjedna tehnika je jednodimen-
zionalna i dosadna. Autor pokuava u
naraciju unijeti napetost na taj nain to
umee kratke scene kao snimke stanja,
koje bi imale poluiti iznenaenja, kako
je to radio u svom dosadanjem opusu
koji se odnosi na Bosnu odnosno odi-
grava u Bosni. Ali u ovom sluaju to ne
funkcionira i to ve na prvoj jezinoj ra-
zini. Jezik ne odgovara, pa onda ni pri-
povijedanje. Jergovi pokuava pisati
u zagrebakom argonu, ali u tome
ne uspijeva. Knjigu zapoinje jednom
scenom (1920. g.) u kojoj Moni, koji se
izdaje za Hrvata i pokuava zabauri-
ti da je pravi zagrebaki idov, ulazi u
krmu. Da bi ova scena jezino, stili-
stiki autentino funkcionirala, morao
bi se upotrijebiti onodobni zagrebaki
argon; ali umjesto toga ve u 7. retku
susreemo rije turskog porijekla ivi-
luk, rasprostranjenu u Bosni i Srbiji, ali
ne i u Zagrebu ni onda ni kasnije: u Za-
grebu se kae vjealica, a 1920 g. kla-
dim se reklo bi se u veini sluajeva
Kleiderstnder ili Kleiderhaken. Ne-
zamislivo je naime da jedan zagrebaki
idov nakon 1. svjetskog rata nije znao
njemaki. Graanstvo je tada govori-
lo njemaki. Kod Jergovia moe net-
ko zbog uzbuenosti dobiti hercko-
pf (str. 403), oito jedna ignorantska
mjeavina od Herzschlag [srana kap]
i Herzklopfen [lupanje srca]. Bilo kako
bilo: non datur. Pa ak ni danas, kada
je narataj Zagrepana koji je govorio
njemaki gotovo izumro, ne emo ni
od koga uti fantastinu rije hercko-
pf . Na samom poetku ovoga romana
nita nije dovedeno u sklad. Osim toga
u tom poglavlju (a i na drugim mjesti-
ma) pripovjeda se ruga najpopularni-
jim demokratskim politiarima u on-
danjoj Hrvatskoj i ismijava ih. Hrvat-
ski ban Matko Laginja u Jergovievoj
je prii netko tko usplahireno drhturi
na proljetnom suncu, dok mladi kra-
ljevi Aleksandar izlazi iz vlaka (str. 9).
Za itatelja je nerazumljivo iz ije i ka-
kve perspektive pripovjeda u Zagrebu
20ih godina pria.
Od jednog knjievnog umjetnikog
djela oekuje se stilistika autentinost,
u to spada i ono to bih ja nazvala stil-
skom ujednaenou; kada naime au-
tor upotrebljava novobosanske, tonije
novo-bonjake izraze (koji imaju i je-
dan nacionalistiko-muslimanski pri-
zvuk) u sceni insceniranoj u jednoj kr-
mi zagrebakog predgraa iz poetka
30ih godina prolog stoljea (navedi-
mo primjer mehke, str. 61, 145
1
), onda
to slii lmu koji bi prikazivao obitelj iz
20ih godina 20. st. kako se okupila pred
televizorom umjesto oko radija. Tko je
ovdje pripovjeda? U prvoj sceni kr-
ma je opisana kao mjesto gdje se pijan-
uje otkako je vojska kralja Petra oslo-
bodila Zagreb. Pri tome se moe za-
nemariti povijesno sasvim netona i-
njenica (Zagreb prije toga nije bio oku-
piran!); postavlja se meutim pitanje :
1) Umetnuto h u openito junoslavensku ri-
je mek orijentalnog je porijekla i tipino je za
bonjaki jezik, za razliku od hrvatskog i srp-
skog gdje ga nema.
Tko je taj tko se tako izraava? Bez ob-
zira kako zamislili jednog pristau srp-
skog kralja Petra Karaorevia I. u Za-
grebu nakon jugoslavenskog ujedinje-
nja koje golema veina nije htjela, taj
pristaa koji bi upotrijebio izraz oslo-
boditi bio bi skrajnje rijedak tip i nika-
ko se ne uklapa u zacrtanu pripovjed-
nu strukturu, pa bi ga kao izuzetno ri-
jetkog oboavaoca srpskog kralja tre-
balo za itatelje posebno karakterizira-
ti i uiniti prepoznatljivim. Takvih je-
zinih, stilistikih ispada ima itavo
mnotvo i za sve njih se moe rei: je-
zik nije prilagoen liku, pa ovaj za ita-
telja visi negdje u zraku.
Jedna druga pripovjedaka tehnika ko-
jom se Jergovi slui jest pokuaj da po-
mou neke vrste vox populi zagrebien-
sis, postulirane kolektivne svijesti te iz-
fantaziranih traeva doara ivot grada,
evocira onodobne komentare o tijeku
stvari u velikom i malom svijetu. Ali je i
taj pokuaj u cijelosti promaen. Na jed-
noj strani Jergoviu za takvo neto ne-
dostaju bitno vane (lokalno)kulturne
i (jezino)literarne pretpostavka, a na
drugoj on i ne pokuava rekonstruirati
mogue ili vjerojatne mainstream-dis-
kurse, nego ktivnim osobama svoga
agramerskog ambijenta stavlja u usta
tvrdnje, miljenja i reenice za koje on
misli da su tipine za zagrebaki menta-
litet. Takvi Jergovievi diskursi vie
djeluju kao ilustracije svih moguih
vie ili manje poznatih resantima-
na i predrasuda o Zagrepanima (i/
ili Hrvatima) koje o njima imaju nji-
hovi istoni susjedi. Neke stvari djelu-
ju upravo groteskno, posebno za starije
suvremenike koji poznaju duhovno po-
rijeklo ovih klieja i stereotipa odnosno
stereotipa o neprijatelju.
Na poznavatelje hrvatske knjievnosti
Jergovieve pozajmice od najutjecaj-
nije knjievne linosti 20 st. ostavljaju
muan dojam; jo je muniji Jergovi-
ev pokuaj podilaenja tome prizna-
tom literatu kroz neduhovita inscenira-
nja u romanu. U pitanju je, dakle, Miro-
slav Krlea, koji je neopravdano prema-
lo poznat u inozemstvu, iako je najve-
i pisac hrvatske moderne knjievnosti.
Superlativ mu dolikuje ve zbog njego-
va ogromnog i raznolikog opusa. Krle-
Pr i k a z i
a je bio izrazito lijevo nastrojen suvre-
menik (lan KP) koji je stvarao socijal-
nokritika i istodobno ekspresionisti-
ka djela (proturatne romane i drame);
treba istaknuti posebno uspjele drame,
od kojih su neke odmah prihvaene kao
klasini komadi. U njima Krlea podvr-
gava otroj kritici graanske odnose u
Zagrebu odnosno u Hrvatskoj i c. i k.
Monarhiji. Karaktere i njihove radnje
u razdoblju izmeu dvaju svjetskih ra-
tova Krlea je ocrtao na izvoran nain.
Jergovi priziva Krleu aluzijama i cita-
tima kao uzor u svojim ktivnim raz-
govorima zagrebakog kolektiva, ali je
udaljenost izmeu velikog prethodnika
i Jergovia velika i takvim postupkom
postaje jo vea. Jer time Jergovi iza-
ziva itatelja da usporeuje i tim uspo-
reivanjem otkriva velike razlike. Dok
su Krleini ktivni likovi istodobno
ivahni karakteri i prepoznatljivi ti-
povi, Jergovievi likovi djeluju samo
kao karikature ili statisti. Tu postaje
oigledno to je sve stari majstor umio i
znao, a Jergovi ne umije i ne zna. Krle-
a je poznavao zagrebako drutvo, kri-
tiki ga ocrtao i upotrijebio kao foliju
svoga literarnog djela; pri tome je vla-
dao cjelokupnim jezinim registrom:
standardnim hrvatskim jezikom, dija-
lektom okoline i zagrebakim argo-
nom (tj. jezikom svoje domovine i svo-
ga zaviaja), zatim njemakim i maar-
skim kao i idiomima plemstva, vlada-
juih kapitalistikih slojeva i visokoga
graanstva. Kada na primjer netko u
Krleinim romanima govori beograd-
skom ili nekom drugom varijantom
srpskoga jezika, onda se zna zato, i to
odgovara ktivnom tipu, jednako kao
to liku hrvatskog intelektualca kores-
pondira hrvatski standardni jezik.
2

Posebno treba istaknuti: i onda kada je
Krlea u svom literarnom opusu otro
kritizirao vladajue (predsocijalisti-
ke) odnose i portretirao rune socijal-
ne prole, uvijek je kod njega prisutna
i ovjenost, conditio humana, a upra-
2) Podsjetimo ovdje na Joycea, koji je kroz cije-
li ivot ostao jeziki i literarno povezan sa svo-
jim zaviajnim gradom Dublinom, iako je u svoj
opus upleo sve mogue svjetske jezike i jezine
idiome. Kada bi Jergovi imao prave savjetnike,
oni bi mu trebali savjetovati da ne naputa jezi-
no tlo svoga rodnog grada (Sarajeva).
vo je to ono to (prema mom shvaa-
nju) odlikuje jedno umjetniko djelo.
Uostalom, tako je bilo i kod Jergovia u
njegovim prijanjim djelima (iz bosan-
skog svijeta), prije svega u njegovim ra-
nim kratkim priama.
Zakljuak
U ovome romanu Jergovi je promaio
literarni cilj, kako sam to gore u pojedi-
nostima pokuala pokazati. Ako me do-
jam u tome ne vara, autor je podlegao
jakim izvanliterarnim motivima, kao
da je htio svima (prije svega Zagrep-
anima) napakostiti i pokazati. Nije
jasno odakle izvire i na to cilja njegov
gnjev. Jedan primjer: Jergovi razdra-
ljivo i penetrantno pie rije idov
malim slovom, dakle idov i ido-
vi. Prema pravopisnoj normi u slaven-
skim jezicima malim slovom oznaava-
ju se pripadnici jedne konfesije ili reli-
gije. Naprotiv idovi su jedan narod,
pa se prema istoj normi, kao i sva ostala
nacionalna imena, imaju pisati velikim
slovom. ini se da nam Jergovi s ta-
kvim svojim pisanjem hoe neto rei,
ali nije jasno to. Ostaje slutnja, da bi to
mogla ili trebala biti aluzija na (negda-
nji) polutanski status Bosanskih Musli-
mana kao religijske i narodnosne grupe
(pa se u skladu s tim sad pisalo malim
a sad opet velikim slovom). Naravno
pisanje nacionalnog imena malim slo-
vom je i uvreda za idove. (Tu sigurno
ima i neke namjere.) Ovaj primjer po-
kazuje kako autor kroz literarno djelo
pokuava transportirati jednu po-
litiku, ideoloku poruku. (Ipak
pri ovim kvalikacijama ostajem suz-
drana, jer je u igri jedna vrsta privat-
ne ideologije, dakle jedna subjektivna
politika projekcija optoena elementi-
ma proizilim iz nekih rairenijih kon-
cepata. O emu se zapravo radi, ostaje
zamagljeno i nerazumljivo.) Slino dje-
luje i Jergovievo ocrtavanje povije-
sne pozadine, koja kompletno poiva
na staroj jugoslavenskoj (tj. socijali-
stiki orijentiranoj) historiograji; ta
se historiograja vrtila oko klasne bor-
be i tome korespondirajuih teorija o
faizmu (te bila latentno zadojena srp-
skim nacionalizmom) to sve na kon-
cu konca vodi u slijepe ulice. U takvim
postupcima iezavaju estetski moti-
vi. Prema tome, bez obzira to bi mo-
gle biti Jergovieve politike i/ili ide-
oloke intencije, njegov postupak je
estetski gledano katastrofalan, jer su
povijesne osobe (i situacije) prikazane
u ktivnoj sadanjosti; u toj ktivnoj sa-
danjosti likovi romana (i pripovjeda)
pripisuju realnim povijesnim protago-
nistima svojstva, javno-politike akcije
i drutveno znaenje kako ih je izfabri-
cirala gore spomenuta historiograja, a
ne u skladu s onim kako bi ti likovi vje-
rojatno gledali na dogaaje kojih su k-
tivni suvremenici. Autor time u stvari
naputa podruje kcionalnosti. Jer
da bi ostao na podruju kcionalnog,
tj. literarnog, morao bi pokuati estet-
skim sredstvima ocrtati onodobne na-
zore, komentare i raspoloenja. Tek bi
se tako njegove kcije uklopile u vrije-
me koje opisuje. S ovim svojim djelom
autor je napustio estetsko i literarno tlo,
tako da sad nema ni onoga, to ga je u
ranim djelima odlikovalo kao dobrog
pripovjedaa.
Rrcrzii ir izvovo vis
irrcor irziu z irooo ir-
rcoo ioi. N nvv:si
irzi vvrvro Svrco M. DZi, vvi-
irvoo u:ovizivi u:ovic.

Autoriin dodatak
elim dodati jo jednu linu primjed-
bu. Mene je naime ovo Jergovievo dje-
lo na neki nain osobno razoaralo. Taj
lini aspekt stoji u vezi s tim to sam
Jergovieve tekstove (u hrvatskim me-
dijima) zapazila rano i objavila neke od
njih u prijevodu jo ranih 90-ih (npr. u
Frankfurter Allgemeine Zeitung, 12. 5.
1993., a i prije u manje poznatim me-
dijima), predstavljajui ga kao pripovje-
dakog talenta i nadu za bosansku lite-
raturu. Bojim se da mladi Jergovi nije
imao ba najbolje savjetnike u Zagre-
bu, pa svoj knjievni prol nije izgra-
dio sukladno svojim potencijalima. Za
nadati se je da e nakon ovog estetskog
promaaja nai ponovno put ka svojim
izvornim temama i zrelom pripovje-
dakom stilu.
Pr i k a z i
Demaskiranje
mitoloke tradicije
Maksumi je suptilan pjesnik, pjesnik koji poeziju
ivi kao intimno saoptavanje. Njegova poezija
govori o njemu samom i onda kada imamo
osjeaj da je u stihu neto nedoreeno, neiskazano.
Jer, upravo, ta tiina nedoreenosti otkriva samog
pjesnika. Njegove pjesme upravo uspijevaju da u obinim
svakodnevnim situacijama uhvate zgusnuti osjeaj nedoreenosti
Senadin Musabegovi
O
oii virs:r oiurr ir u
tome to ona nikada ne povla-
i denitivnu granicu izmeu
glumca i imaginarnog lika kojeg on otje-
lotvoruje. Neuhvatljivost i nepredvidlji-
vost granice, to razdvaja glumevo ja
od predstavljenog imaginarnog ja, ono
je to nas, gledaoce, dri u napetom
iekivanju da se neki novi potencijali-
tet, to iz glumca, to iz njegove pred-
stavljene uloge, pojavi i odmota. Glum-
evo ja postaje kao Nietzcsheovo ja,
to u svom vjenom krugu ivi mno-
tvo razliitih sudbina, mnotvo dru-
gih ja, mnotvo mogunosti, sa kojima
se identicira, pa, potom, iz njih izra-
nja drugaiji i, na razliit nain, posma-
tra sebe i svijet koji ga okruuje. Zahva-
ljujui tome, dobar glumac ne doputa
da imaginarni lik dominira njim, niti
da on dominira likom; njihov odnos
poiva na stalnom meusobnom gu-
bljenju, meuproimanju, te ponovnom
razdvajanju, odmicanju koje nas uvijek
iznenauje, to e rei da u jednoj ulozi
dobar glumac ispoljava mnogostrukost
samoga imaginarnog lika kojeg pred-
stavlja, njegovu sloenost, ispreplete-
nost, koniktualnost. Razlog zbog ega
navodim poetiku glume i glumca kada
govorim o poeziji Nedada Maksumia
nije samo u tome to je on odista glu-
mac, ve zato to je u njegovoj poezi-
ji odnos sadanjosti i religiozne mit-
ske prolosti isti , moglo bi se rei, kao
odnos izmeu glumca i njegovog zami-
ljenog lika: u njegovoj je poeziji aktu-
elni sadanji trenutak glumac, a pro-
lost, imaginarni lik kojeg glumac treba
da glumi. A, kao pravi i iskusni teatar-
ski glumac, Maksumi nee nastojati da
prodre u prolost, to e rei, u imagi-
narni lik glumca i da se sa njim identi-
cira; naprotiv, on demaskira predstav-
ljeni imaginarni lik, odnosno, on pje-
sniki demaskira samu tradicionalnu i
mitoloku paradigmu. Sadanji aktuel-
ni trenutak kod njega nije odreen im-
perativnom prolou, niti je sudbono-
sno dirigiran prstom tradicije, zato to
on ne doputa da prolost vlada njim,
niti da on vlada prolou; njihov od-
nos poiva na stalnom meuproi-
manju, gubljenju i dramskoj napeto-
sti. Tako je odnos izmeu prolosti i sa-
danjosti mnogostruk; on je isprepleten
iz mnotva utjecaja, poklapanja, razdva-
janja, rastakanja.
Moe se rei da je na politiki imagi-
narij posljednjih skoro dvadeset godi-
na bio obiljeen amaterskom glumom
nacionalnih stihoklepaca, to su, kroz
identikaciju sa vlastitom tradicio-
nalnom mitolokom veliinom, nasto-
jali da sami sebe, na grotesknoj politi-
koj pozornici, kao loi glumci, premet-
nu u primjer nacionalne veliine u ijem
boanskom jedinstvu poiva aistorijsko
vrijeme, koje ne poznaje razliku izme-
u sadanjosti i prolosti. Obino cen-
tralna tema te nacionalne imaginaci-
je je kult kolektivne rtve, njezino me-
sijansko uskrsnue, to kroz rane i po-
raze narcisoidno ujedinjuje zaboravlje-
no nacionalno jedinstvo. est motiv na-
cionalnog, peinskog pamenja je neki
univerzalni religiozni mit koji dobija
svoj lokalni, provincijalni kolorit, to u
uskim, zategnutim okvirima kao da vidi
sav beskraj univerzuma. Maksumie-
va zbirka poezije, iako se zove Jeruza-
lemljanin, ne koristi, za razliku od gore
pomenutih nastojanja, mit kao neku za-
NroZo Msuric, Jrvuznir+iin:i:, IKD Mu:rvriic,
Mos:v, vvosic zoo6.
Pr i k a z i
datu narativnu paradigmu kroz koju
bi objasnila sadanji trenutak. Napro-
tiv, ona koristi mit kako bi pojasnila ra-
skol izmeu prolosti i sadanjosti i na
taj nain uronila u ironijsku igru u kojoj
se odraava, kao u iskrivljenim ogledali-
ma, pjesnika intimna patnja i usamlje-
nost sa kolektivnom mitologijom. Od-
nos izmeu njih poiva na groteski, te
sama stvarnost se prepoznaje u liku Ar-
lekina, to kroz kominost, burlesku go-
vori o ne-identitetu izmeu sadanjosti
i prolosti, o ne-jedinstvu izmeu glum-
ca i njegovoga lika, a to, zapravo, odsli-
kava njihovu istinsku komunikaciju, nji-
hovo istinsko proimanje.
U pjesmi Isus na magarcu razmilja
Isus ne govori toliko o uskrsnuu, o me-
sijanskom preporodu, niti pjesma govo-
ri o Isusu iz perspektive velike naraci-
je, uzvienog simbola koji treba da pre-
korai istoriju; ona govori iz perspekti-
ve neega to je anonimno, to je nedo-
reeno, onoga to je ostalo nevidljivo za
logiku istorije i logiku uskrsnua, zapra-
vo, ona govori iz perspektive Isusove in-
timne patnje. Isus na magarcu razmilja
kako e biti raspet da bi ispunio proro-
tvo. Stoga je on kao pozorina lutka ije
e ime kroz vjekove prizivati i delati i
rtve:
Slavie me i oni
Koje u sutra iz hrama istjerati
U njegovom prorotvu otkriva se neka
nedoreena samoa koja se nije do kra-
ja izrazila, ispoljila, a za koju su slijepi
upravo oni koji e poslije kleati pred
njegovim likom molei za spas. Tako
da lik Isusa ima neto i od Arlekina.
Jer: i prorok i komiar, onaj koji oslobo-
a due i onaj koji zasmijava due dije-
le zajedniku samou koja ostaje ne-
iskaziva. A ta samoa je u tome to su
oni voeni nekom voljom pred kojom
su i sami zbunjeni: jedan je voen vo-
ljom proroanstva, dok je drugi voen
ulogom koju treba da odglumi.
Ali, kroz koji sadanji trenutak Mak-
sumi doziva mitoloku tradiciju? Taj
sadanji trenutak je njegovo iskustvo
izbjeglitva, njegovo iskustvo ne-pripa-
danja, ne-mogunosti da se identicira
sa nekim mjestom. I on ne doziva tra-
diciju da proroki objasni svoj osjeaj
naputenosti, odbaenosti, i da se u nju
vrati, ve iz ne-korespondencije izmeu
mjesta od kojeg se odvojio i mjesta u ko-
jem trenutno boravi, to i jeste prostor u
kojem se odvija njegova poezija. U pje-
smi Odisejev povratak on podsjea:
Toliko je lijepa Itaka pod suncem
koliko je lijepo sjeanje na Itaku.
Oni to nam mau rupcima s obale
Samo smo mi koji se nikad ukrcali ni-
smo.
Dakle, ni putovanja, ni povratka, ni iz-
mjetanja kao da nije ni bilo. to ne
znai da se sve relativiziralo i da je ta-
ka prije povratka identina taki poslije
povratka. Naime, pjesnik hoe da saop-
ti neto dublje; on, zapravo, saoptava
samou izbjeglice, nelagodu njegovoga
tijela koje luta od jedne do druge drav-
ne granice, to se klacka izmeu odla-
ska i povratka, izmeu tuine i vlasti-
toga doma. Jer: izbjeglica ne ivi nika-
da puninu sadanje situacije, zato to
je on podijeljen. Njegova glava je, kada
gleda u budunost, okrenuta, kao kod
anela Paula Kleea, ka prolosti. Neu-
hvatljiva granica, o kojoj sam govorio
na poetku teksta, izmeu glumca i ulo-
ge to je glumi, se moe u ovoj poezi-
ji prepoznati i u odnosu izmeu tuine
i blizine, izmeu zaviaja i nomadskog
puta, izmeu pjesnikovog ivota u Itali-
ji i ivota u Bosni. A sam naboj i inten-
zitet te granice se prepoznaje u ironiji sa
kojom Maksumi kao da demaskira sa-
moga sebe. Tako, demaskirajui tradici-
ju, on ironizira i samoga sebe koji tu tra-
diciju doziva. Ironijski karakter njegove
poezije se prepoznaje i u pjesmi Raz-
govor, u kojoj su prepoznatljive fol-
klorne teme, kao to su to, na primjer,
vjernost na smrt, iekivanje voljenog
bia do groba, koje se izvru u pagan-
sku burlesku. Upravo se u njenim zavr-
nim stihovima moe prepoznati ta gro-
tesknost kada draga dragom, koji je iz
groba zove da sie pod zemlju u njegov
vjeni zagrljaj, odgovara:
Sad nek ti crvi i mravi
Ljubav kazuju svoju
Neka ti molitve sriu
Da vjeno uz njih bude
Neka to grumenje crno
Pokriva oi tvoje
I uva te od leda
Ostaj mi mrtav i slavan
Za ljubav vremena ima
Ne uri dragi.
U Maksumievoj poeziji moe se prepo-
znati mnotvo pjesnikih utjecaja: kao
to su to utjecaji, na primjer, Czeslawa
Milosza, Zbigniewa Herberta, Seferia i
drugih. Ironijski karakter svoje poezije
on crpi, moglo bi se rei, i iz Kavajeve
poetike, tim prije to je Kava bio rani-
ran pjesnik, koji nije koristio naracije o
grkim bogovima da bi govorio o njiho-
voj sadanjoj ili proloj slavi, ve da bi u
tiini, u nekom vlastitom kutku samoe,
prepoznavao likove prolosti. Ta samo-
a se protee i kroz Maksumieve stiho-
ve, prvenstveno onda kada se on nalazi
u izbjeglitvu, u nekoj tuoj zemlji, dok
se u njegovoj zemlji odvija rat, razara-
nje, smrt. On sam, meutim, kao rtva
ratnog izgona, ne pjeva toliko direktno
o ratu; on kroz mitoloke slike vie go-
vori o vlastitoj, intimnoj samoi koja se
u njega ugnijezdila upravo tokom rata.
I kao to je Kava oslukivao svoje mi-
toloke likove ije su sjenke plele u nje-
mu jednu religioznu posveenost sa-
moi, tako i ovaj pjesnik oslukuje gla-
sove likova, kao, na primjer, Julija Ceza-
ra u pjesmi Govori Cezar, onaj to je
gospodario Rimom, da bi saoptio krva-
vu dramu sadanjosti u kojoj trenutno
ivi. A pravei vezu izmeu smrti Ce-
zara i kralja Aleksandra, koji je ubijen u
Marseju, a ije su navodno zadnje rijei
prenijele sve novine; uvajte mi Jugo-
slaviju! Maksumi zakljuuje: I bilo ih
je to su vjerovali. Razne ideologije, koji
su nam krojile krvavu stvarnost, legiti-
maciju za svoje zloine su crpile iz vje-
rovanja o mitolokoj smrti raznih hero-
ja, kraljeva, careva, a ije bi ubijeno tije-
lo trebalo kroz osvetu da vaskrsne.
Maksumi je suptilan pjesnik, pjesnik
koji poeziju ivi kao intimno saoptava-
nje. Njegova poezija govori o njemu sa-
mom i onda kada imamo osjeaj da je u
stihu neto nedoreeno, neiskazano. Jer,
upravo, ta tiina nedoreenosti otkriva
samog pjesnika. Njegove pjesme upra-
vo uspijevaju da u obinim svakodnev-
nim situacijama uhvate zgusnuti osjeaj
nedoreenosti.

Pr i k a z i
I
o ru i r i i o Uvou u
muzeologiju povodom izdanja na
engleskom jeziku naila na moju
otru kritiku,
1
Ivo Maroevi, genijalni
muzeoloki um (takvim ga dre mno-
gi u Hrvatskoj i svijetu, ali ne i ja) ne
da se smesti i nastavlja sa svojim mi-
saonim kreiranjem muzeoloke misli.
2

Kao rezultat njegovog napornog rada
pred sobom imamo novu, za itanje (o
uenju onih koji budu prisiljeni da i ne
govorimo) vrlo napornu zbirku njego-
vih studija. Nova knjiga sadri njegove,
uglavnom kratke referate (ukupno 41)
koje je on proitao na mnogobrojnim
meunarodnim skupovima, a jezino
je objavljena u dva dijela sa suprotnim
smjerovima: na hrvatskom jeziku s jed-
ne i na stranim jezicima, uglavnom en-
gleskom, s druge strane. Izmeu njih
se nalaze ilustracije koje se velikom ve-
inom odnose na posljednje dvije te-
matske cjeline. Referati su razvrstani u
tri razliite tematske cjeline muze-
oloke teme, zatita spomenika i arhi-
tektura tako da je knjiga ispala na-
puhana svatara bez obzira na zajed-
niki naziv batina. Najvei broj refe-
rata (ukupno 28) jest iz muzeologije, a
njih je Maroevi proitao na meuna-
rodnim skupovima koje su uglavnom
organizirali ICOM (International Co-
1) D. PERIA, Ivo Maroevi, Introduction to
Museology Te European Approach, Obavi-
jesti Hrvatskog arheolokog drutva, XXXIII, 3,
Zagreb, 2001., 154-159. Ta je recenzija objavlje-
na uz oportunistiki komentar urednitva tog
asopisa, preciznije njegovog urednika Boida-
ra euka.
2) Za komentar tog Maroevievog izriaja vidje-
ti: D. PERIA, op. cit., 155.
uncil of Museums Meunarodni sa-
vjet za muzeje) i ICOFOM (Internati-
onal Committee for Museology Me-
unarodni komitet za muzeologiju) u
raznim gradovima po cijelom planetu.
Na ICOM-ovim i ICOFOM-ovim se
skupovima, inae, svake godine sastaje
uski krug njihovih lanova, uglavnom
probranih svjetskih nadrimuzeolo-
ga koji putujui po svijetu jedni drugi-
ma iznose svoje isprazne teorije. Isto-
vremeno ICOM i ICOFOM nisu nikad
i nita napravili izravno i uinkovito
u pruanju pomoi muzejima koji su
stradavali ili stradavaju u ratovima, pa
su u tome identini organizaciji Uje-
dinjenih nacija koja od svojeg osni-
vanja do danas nije sprijeila ni jedan
rat.
3
Osim to je svoje referate objavio
3) Tijekom prolog rata u Bosni i Hercegovini, ne
samo ICOM ili ICOFOM, ve naalost i UNES-
CO nisu pruili gotovo nikakvu pomo Zemalj-
skom muzeju Bosne i Hercegovine u Sarajevu
(svjetski poznatom i najveem kompleksnom
muzeju u jugoistonoj Europi) koji se 3,5 godi-
ne nalazio na prvoj crti bojita. U takvoj situa-
ciji ne samo da su bile teko otene muzejske
zgrade, ve je bogati inventar, bio izloen pro-
padanju zbog nedostatka potrebnih preparata
za njegovo odravanje i zatitu. Sva UNESCO-
va pomo sastojala se u svega 1500 m PVC naj-
lona! Nasuprot UNESCO-u, osobno sam 1994. i
1995. kao student arheologije u Zagrebu, na ra-
zne naine prikupio (svojim novcem i molei za
pomo ravnatelje zagrebakih muzeja i arhiva) i
poslao Zemaljskom muzeju etiri vee poiljke
raznih preparata za zatitu muzejskih predmeta
i knjiga, koje su raznim kanalima (zahvaljujui
prvenstveno g. Adiju Gutiu, tadanjem djelat-
niku Veleposlanstva Bosne i Hercegovine u Za-
grebu) stigle u opkoljeno Sarajevo. To ne spo-
minjem da bih naglasio ili uveliao svoj zaista
skromni doprinos (beznaajan prema doprino-
su najhrabrijih muzejskih radnika koji su osta-
li u Zemaljskom muzeju i brinuli se za njega pri
uglavnom na engleskom jeziku u pu-
blikacijama tih skupova, Maroevi ih
je stalno objavljivao i na hrvatskom je-
ziku u hrvatskim asopisima. Na kra-
ju su Maroevi i urednik njegove knji-
ge Davor Salopek zakljuili da je prava
teta uskratiti hrvatsku i svjetsku jav-
nost za objavu zbirke (zapravo zbrke)
tih referata to se vidi iz njihovih pred-
govora. Naravno, nitko se od njih dvo-
jice nije upitao je li javnost, u prvom
redu hrvatska, bila dosad uope zain-
teresirana za takva muzeoloka pro-
miljanja i koliko su tu javnost dosad
kotali (nancijski, ekoloki, duhovno
i nervno) takvi pothvati.
U ovoj u se recenziji osvrnuti samo
na muzeologiju, dok u druge dvije
teme ostaviti po strani zato to nisam
u njih upuen i zato to su referati o
njima ukljueni samo usput, jer ih je
bilo malo za zasebnu knjigu. Tema o
muzeologiji sadri ukupno 28 referata
razvrstanih u est poglavlja. Poto Ma-
roevieve studije o muzeologiji svojim
morbidnim stilom i teko razumljivim
rjenikom idu u red onih tekstova ije
itanje trai veliki umni napor, nemo-
gue ih je prepriati vlastitim rijeima.
Zato u donositi citate pojedinih od-
lomaka uz vlastite komentare. Da ne
bi bilo nesporazuma, naglaavam da
ovdje nije rije o vaenju odlomaka
iz konteksta (jer on gotovo ne posto-
emu ih je nekoliko poginulo ili ranjeno u krugu
muzeja), ve da bih itateljima dao do znanja da
imam moralno pravo za pisanje gornjih redaka,
ali i cijelog ovog kritikog prikaza.
Recenzija knjige
IVO MAROEVI, BATINOM U SVIJET. MUZEOLOKE TEME ZATITA SPOMENIKA ARHITEKTURA,
Nakladnik: Matica hrvatska Ogranak Petrinja, Petrinja, 2004., 221 stranica na hrvatskom jeziku,
269 stranica uglavnom na engleskom jeziku i 56 stranica s ilustracijama.
Batinom u svijet
Darko Peria
Pr i k a z i
ji) nego izdvajanju i komentiranju re-
enica ili odlomaka koji su sutina po-
jedinih referata ili daju peat njima i
poglavljima u cjelini. Neki se referati
odnose na teorije koje sam ve proko-
mentirao u svojoj prethodnoj recenzi-
ji, pa se na ovom mjestu neu na njih
osvrtati.
Prvo poglavlje nosi bombastini na-
slov Muzeologija znanost i sadri
est referata.
Referat Muzej i muzeologija autor zavr-
ava sljedeim zakljukom: Odnos mu-
zeja i muzeologije uspostavljen u ovom
stoljeu (20. st. op. D. P.), kao rezul-
tat povijesnog razvitka zbirki i nai-
na njihova rukovanja, polako pokazuje
tendencije odvajanja. Dvije su se sinu-
soide bile poklopile u jednoj fazi traja-
nja i evidentno je da se opet razdvajaju.
Muzeologija prema sferi tumaenja po-
javnoga svijeta i komuniciranja njego-
va znaenja iduim generacijama. Mu-
zej pak, prema raskru na kome e se
klasini muzej kretati usporedno s mu-
zeologijom prema nekim drugim znae-
njima otvorenim u budunosti. Povije-
sna odgovornost nae generacije jest da
pokua pronai rjeenje koje bi zausta-
vilo ve zapoeti proces navedene sepa-
racije i produilo preklapanje krivulje
muzeja i muzeologije to je due mogu-
e, u cilju da se sauva muzealna ide-
ja (ne samo klasini muzej) za dobrobit
ovjeanstva. Ja, naalost, nemam od-
govor na postavljeno pitanje ali sam si-
guran da je ocjena i procjena situacije
koja se zbiva, apsolutno tona. (str. 21).
Spomenuto odvajanje i udaljavanje mu-
zeja i muzeologije mogue je zaustavi-
ti tek kad zauvijek nestane stav, kakav
ima Maroevi i njemu slini, da je mu-
zeologija informacijska znanstvena dis-
ciplina koja ne mora imati veze samo s
muzejima, a ne struka koja se bavi rje-
avanjem praktinih problema u mu-
zejima i srodnim ustanovama. Upra-
vo vraanje muzeologije tamo gdje joj
je mjesto treba biti povijesna odgovor-
nost nae generacije, a za dobrobit o-
vjeanstva kako je sve to odvano izre-
kao na muzeolog.
U referatu to e muzeologija biti u bu-
dunosti? autora mue sljedei proble-
mi: Budunost je muzeologije u tra-
ganju za teoretskim pogledima u koji-
ma e se moi nai metode za prevla-
davanje napetosti izmeu materija-
la i vremena. Je li to uope mogue ili
je to jedna od naih utopija? Muzejski
predmeti i zbirke dio su batine, svje-
doci prolosti i nainjeni od materijala
koji propada starenjem. Kako ih moe-
mo vjeno odravati onakvim kakvi su
danas kad se vrijeme ne moe zausta-
viti? Kako e oni utjecati na budunost
kad se budunost neprekidno pomie?
(str. 23). Maroevi je, svakako, najblie
objektivnosti kad se upitao je li takva
budunost muzeologije utopija, ali ne
naa ve njegova. Inae, odgovore na
njegova pitanja ne mogu dati muzeo-
logija ili muzeji ideja, bez obzira kako
ih on shvaa i denira, nego iskljuivo
duhovnost kroz religiju.
U referatu Muzeologija u buduem
svijetu autor pie sljedee: Muzeolo-
gija se na jednoj strani dijeli na opu
i specijalnu muzeologiju, a na muzeo-
graju na drugoj strani. Opa se mu-
zeologija sastoji od povijesne i teoret-
ske muzeologije. Specijalna muzeologi-
ja se pak odnosi prema relevantnim te-
meljnim akademskim ili znanstvenim
disciplinama. Primijenjena muzeolo-
gija ili muzeograja bavi se zatitom,
istraivanjem i komuniciranjem mu-
zealija ili predmeta batine i organizi-
ranjem muzeolokih institucija. Takva
je struktura manje ili vie slina struk-
turi mnogih drugih akademskih disci-
plina koje imaju bliske veze s prakti-
nom primjenom svoga rada i rezulta-
ta. (str. 26-27). Od Maroevia je po-
teno to je najzad priznao da je mu-
zeograja o kojoj je on uvijek izbjega-
vao pisati zapravo primijenjena muze-
ologija. Tono je i to da je spomenuta
struktura muzeologije slina struktu-
ri mnogih drugih disciplina koje ima-
ju bliske veze s praktinom primjenom
svojeg rada i svojih rezultata. Razlika
je samo ta to je teorijska muzeologi-
ja kakvom se bavi Maroevi neprimje-
njiva ili beskorisna u praksi, pa je sa-
mim time i potpuno bezvrijedna.
Poglavlje Muzealnost sadri svega dva
referata. U referatu Identitet kao sa-
stavni dio muzealnosti autor daje slje-
deu deniciju: Muzealnost je svoj-
stvo predmeta koje mu omoguuje da
izdvojen iz svoje prave realnosti u mu-
zejsku realnost postane dokument one
realnosti iz koje je izdvojen, tj. da po-
stane muzealijom. Naravno da je mu-
zealnost skup karakteristika i u kona-
nici vieslojni sadraj muzealije, iji se
svi slojevi muzealnosti moda nika-
da nee ni otkriti u onim komunikacij-
skim procesima koji se odvijaju izmeu
predmeta i korisnika (u ovom primje-
ru kustosa ili sakupljaa). Polje muze-
alne neodreenosti to je otpornije to
se poveava polje muzealne odreeno-
sti, pa je i mogunost otkrivanja novih
znaajki muzealnosti to manja to je
muzealnost nekog predmeta vea. (str.
39). Denicija je tako sroena da nju
vjerojatno ni sam Maroevi u potpu-
nosti ne razumije ili ju barem ne bi bio
u stanju ponoviti bez itanja. Toga je i
on bio svjestan dok je u 10 godina mla-
em referatu Uloga muzealnosti u za-
titi memorije dao neto razumniju de-
niciju: Muzealnost je osobina pred-
meta da u jednoj realnosti bude doku-
mentom neke druge realnosti, da u sa-
danjosti bude dokumentom prolosti,
da u muzeju bude dokumentom real-
nog svijeta, da u prostoru bude doku-
mentom nekog drugog prostornog od-
nosa. (str. 42).
Poglavlje Muzejski predmet sadri e-
tiri referata o toj temi, a posljednji u
nizu, s naslovom to prezentiramo u
muzeju predmete ili ideje?, autor za-
vrava sljedeim reenicama: Na kra-
ju, odgovor na pitanje, to prezentira-
mo u muzeju predmete ili ideje, osta-
je djelomice otvoren. Veinu e zado-
voljiti odgovor da prezentiramo ide-
je pomou predmeta ili da prezenti-
ramo predmete da bismo posredovali
ideje. Teko e nas zadovoljiti odgovor
da prezentiramo preteito ideje ili pak
predmete. Suivot materijalnog i ne-
materijalnog u predmetima kulturne
ili prirodne batine koji ive u muzeo-
lokom kontekstu ve smo teoretski ap-
solvirali kao jedan od polaznih muzeo-
lokih aksioma. Nastojmo ga odrati u
ostvarivim okvirima da nas ne zavede
sirenski pjev virtualne stvarnosti koja
kao da otvara sve mogunosti interpre-
tacije da bi ovjeku dala krila za put
Pr i k a z i
u nesluene visine imaginacije. Nije na
odmet sjetiti se antikog Ikara i njego-
va pada. Muzeologija je tu da amorti-
zira pad iz oekivanih visina u nestal-
nu ambivalentnost virtualne stvarno-
sti. Ravnotea je za sada jedino rjee-
nje. (str. 62). Naravno da je Maroe-
viev odgovor na spomenuto pitanje
otvoren, ne zato to na to pitanje nitko
ne zna odgovoriti, ve zato to se time
nitko, osim onih koji se muzeologijom
bave iz dokolice, ne zamara. Velikom
postotku muzejskih posjetitelja (danas
vrlo rijetkima u hrvatskim muzejima,
to je zabrinjavajua pojava) svejedno
je to muzej prezentira na prvom mje-
stu, jer oni u njega ionako dolaze iz i-
ste razonode i obine radoznalosti ili,
kad su u pitanju aci, zbog kolske ob-
veze. Da nema aka, hrvatski bi mu-
zeji danas bili jedva posjeeni. Upra-
vo je to stvarni problem hrvatskih mu-
zeja, a u takvom kontekstu mitoloki
Ikarov pad, koji je uzet za usporedbu,
najvie odgovara Maroeviu i njegovoj
muzeologiji, koja ne moe biti nikakva
amortizacija niemu, ni s ravnoteom
ni bez nje.
Poglavlje Muzeji sadri osam refera-
ta od kojih neki obrauju neklasine
ili sasvim bizarne vrste muzeja (ako se
takvima uope mogu nazvati) kao to
su muzeji na otvorenom, eko-muzeji i
nekakvi virtualni muzeji. Na ovom u
mjestu iscrpnije prokomentirati samo
dva, od kojih jedan, zbog njegovog ka-
raktera, ostavljam za kraj ovog kriti-
kog prikaza.
Referat Upravljanje promjenama: novi
teoretski pristup muzejskoj praksi na-
dobudni muzeolog poinje s mudro-
vanjem: Znanje (ili drugim rijeima
informacije) pohranjeno u muzejskim
predmetima, zbirkama i dokumenta-
ciji naprosto se neposredno prenosi lju-
dima koji sudjeluju kao primatelji na
onoj drugoj strani komunikacijskog
procesa. Filtre kroz koje se proputa ta
velika koliina znaenja posredstvom
materijala i oblika muzejskih pred-
meta nazivamo interpretacijom, koja
uporabom raznih oblika selekcije, isti-
canja, tumaenja i stvaranja konteksta
aktualizira poruku povezujui je sveu-
dilj s trenutkom sadanjosti, tom vr-
stom ali veoma mekom (??? op. D. P.)
granicom izmeu prolosti i buduno-
sti. (str. 100-101). Ili jednostavno ree-
no: posjetitelji gledaju muzejske izlo-
ke popraene legendama. Ali zato pi-
sati jednostavno, pa da nas svi mogu
razumijeti?
Na svoje pitanje Moe li muzeologija
pomoi muzejskoj praksi? autor daje
sljedei odgovor uz objanjenje: Na-
ravno da je moj odgovor pozitivan
na postavljeno pitanje (zar bi odgo-
vor mogao biti negativan? op. D. P.).
Muzeologija moe pomoi nudei mo-
gue instrumente za upravljanje pro-
mjenama. Bez primjerenih instrume-
nata promjene mogu izbjei kontroli
i tada vie ne emo biti u stanju nji-
ma upravljati. One e se poeti pona-
ati voene vlastitom logikom, to vie
promjena, to bolje. Tada emo se po-
eti baviti promjenama, a ne meritu-
mom stvari. Ve i sam naziv ovog naeg
zajednikog sastanka sugerira da se je
muzejska praksa na neki nain otrgla
kontroli i da joj treba teoretska podr-
ka. (str. 101). Drugim rijeima, treba
ukrotiti neposlune muzejske radnike
(muzeografe) i podvrgnuti ih domi-
naciji intelektualno superiornih te-
orijskih muzeologa. A u Hrvatskoj se
zna tko je to prije svih. Samo nije ja-
sno kakvu to teorijsku podrku uope
treba muzejska praksa prilikom zati-
te muzeja od pljaki ili spaavanja mu-
zejskog inventara od ratnih razaranja
i prirodnih katastrofa? Moda upra-
vo zbog prejake teorijske muzeoloke
podrke nije evakuiran inventar Grad-
skog muzeja u Vukovaru, koji je te-
ko stradao tijekom rata u Hrvatskoj
1991., ili je zbog takve neopipljive po-
drke due vrijeme potkradan Grad-
ski muzej u Ozlju i nedavno opljaka-
na zbirka egipatskih starina iz Arheo-
lokog muzeja (u sklopu Dubrovakih
muzeja) u Dubrovniku.
Zatim slijedi dodatno objanjenje:
Muzeologija je nerazdruivo trojstvo
povijesti, teorije i prakse, pri emu ni
jedan od tih segmenata ne moe re-
alno vie koristiti ako zanemari one
druge. Tako e i muzejska praksa biti
uspjenija ako se vre osloni na isku-
stvo i znanje, na povijest i teorijsku mi-
sao kako se ne bi izgubila u perfekcio-
nistikom detaljiranju ija je temeljna
zabluda iluzija da je to nepogreivi put
naprijed. (str. 102). A ja bih rekao da
e teorijska muzeologija biti korisna
samo ako bude primijenjiva u muzej-
skoj praksi ili e sasvim izgubiti smi-
sao, kao to se ve izgubio sam Maro-
evi u skribomaniji beskorisnih tlapnji
sa zabludom da je to nepogreiv put
naprijed.
Autor odmah daje i rjeenje svih pro-
blema: Muzeologija moe pomoi mu-
zejskoj praksi i u poticanju kolovanja
novih strunjaka, ali tako da u progra-
mima njihova kolovanja bude propor-
cionalan odnos izmeu sagledavanja
cjeline muzeolokog pristupa i onih di-
jelova koji ih osposobljavaju za obav-
ljanje nekog od muzejskih poslova. (str.
102). Upravo se sam Maroevi nije ni-
kad pridravao pristupa o kojem pie,
jer studij muzeologije kakav je on or-
ganizirao na Filozofskom fakultetu u
Zagrebu sasvim iskljuuje praktini
muzejski rad, pa samim time i osposo-
bljavanje buduih strunjaka za obav-
ljanje nekog od muzejskih poslova.
Zatim autor ustrajava u uvjeravanju i-
tatelja, ili pak samog sebe, u vanost i
neophodnost obrazovanja teorijskom
muzeologijom: Drugi temeljni krite-
rij kolovanja trebao bi se oitovati u
sadrajima koji bi budue strunjake
stimulirali da u procesima stjecanja
znanja trae odgovore na pitanja to i
zato, a ne samo kako. Drugim rijei-
ma, da se ue i razvijaju sadraj i mo-
tivacija, a ne samo instrukcija, odno-
sno da oni budu ispred ili na istoj razi-
ni s instrukcijom. Tek s takvim sadra-
jima poticat emo nove strunjake da
razmiljaju o svrsi posla kojim se bave.
Treba ih uiti da shvaaju uzroke i po-
sljedice svoga posla, da povezuju de-
talje s cjelinom, da probleme shvaa-
ju integralno, da iznalaze rjeenja koja
e unaprijediti cjelovitost muzejskog
posla i poslanja, a da ne ue tek kopi-
rati tua, ranije pronaena rjeenja
ili primjenjivati nauene vjetine. Va-
lja ih nauiti muzeoloki misliti pa e
tada moi praktino muzeografski ra-
diti. (str. 102). Po Maroeviu su, dakle,
puno vaniji odgovori na djeja pita-
Pr i k a z i
nja to je to, naprimjer, muzejski depo
i izloba ili emu oni slue od proble-
ma kako se uvaju predmeti u depoi-
ma ili postavljaju izlobe. Svaki muzej-
ski radnik koji zna kako praktino po-
staviti kvalitetnu i uspjenu izlobu si-
gurno zna to je ona i zato je postav-
lja, ali je pitanje znaju li obratan pro-
ces akademski teorijski muzeolozi
koji ue i kritiziraju muzejske rad-
nike. Moda teorijski muzeolozi to ne
trebaju znati, jer to njih jednostavno
nije dostojno.
Na kraju tog referata i poglavlja u cje-
lini autor umjesto zakljuka pie slje-
dee: Kad je 1965. god. 7. Generalna
konferencija ICOM-a u New Yorku do-
nijela zakljuak da teoretsku muzeo-
logiju valja razvijati na sveuilitima
kolovanje muzejskih strunjaka kao
sastavni element stvaranja profesije
dobilo je meunarodnu podrku. Pro-
blem je jedino u tome to je denicija
teoretske muzeologije bila dovoljno ne-
precizna da se u razliitim zemljama
razvije na razliite naine. (str. 103).
Tu Maroeviu moemo postaviti slje-
dee pitanje: ako denicija teorijske
muzeologije nije dovoljno precizna
pa se u razliitim zemljama razvila na
razliite naine, kako on moe biti si-
guran da je nju u Hrvatskoj razvio na
ispravan, a ne na pogrjean nain?
Poglavlje Muzeografske teme sadri tri
referata od kojih u prvom, koji nosi na-
slov Izloba kao prezentativna komu-
nikacija, autor ima fascinantno za-
paanje fenomena izlobe: Neovisno
o ogranienom vijeku trajanja i o vre-
menskoj i prostornoj limitiranosti po-
ruke koja se prenosi izlobom u muze-
ju, moramo naglasiti da se takva izlo-
ba uvijek zbiva u vremenu sadanjem
(kojeg li otkria! op. D. P.). Ona u
sebi pokuava stvoriti nekakvo doku-
mentacijsko i informacijsko vrijeme,
ponekad rekonstruirati povijesno vri-
jeme ili ga staviti u relaciju s drutve-
nim vremenom, ali se u zikom kro-
nolokom vremenu izloba uvijek zbi-
va u vremenu sadanjem. Ona omogu-
uje da se posjetitelj u odreenom tre-
nutku sadanjosti susretne s onim zna-
enjima predmeta, koja u sadanjem
vremenu dobivaju uvijek neku druga-
iju konotaciju, po emu izloba i jest
informacijsko-dokumentacijski sustav.
Vano je ukazati na taj vremenski ra-
skorak izmeu izlobe kao vremena
sadanjeg i ivota i znaenja muzej-
skog predmeta koje nosi u sebi vrijeme
prolo sa svim njegovim znaajkama
i rei da je upravo izloba u muzeju
mjesto na kojemu dolazi do koordina-
cije i komplementarnog spoja tih dvaju
vremena, prolog i sadanjeg. (str. 106-
107). Tako velik broj razliitih vre-
menskih kategorija (nedostaje jedino
jo ono pravo, meteoroloko vrijeme)
itateljima moe izazvati samo glavo-
bolju ili vrtoglavicu, a ne stvoriti ne-
kakvu predodbu o obinoj muzejskoj
svakodnevnici kao to je izloba.
Posljednje poglavlje nosi naslov Mu-
zejsko kolovanje i sadri pet referata
o toj temi.
U referatu Promjene u muzejima i po-
treba za obrazovanjem autor nastupa
sa sljedeim stavom: Temeljno mu-
zejsko obrazovanje trebalo bi se stje-
cati na sveuilinoj razini ili na tea-
jevima koji su dio muzejskih djelatno-
sti. Ono je usmjereno prema usvajanju
znanja i vjetina potrebnih za muzejski
rad. Postoji razlika izmeu usvajanja
znanja i vjetina. Znanje se stjee u re-
dovitim sveuilinim obrazovnim pro-
gramima do razine razumijevanja ide-
je muzeja i muzejskih potreba, ali i -
lozoje funkcioniranja muzeja kao me-
dija. Tako se iniciraju procesi milje-
nja koji pridonose razvitku muzeolo-
gije kao znanstvene discipline neovisno
o muzeju kao ustanovi. Na drugoj su
strani vjetine koje se stjeu na teaje-
vima koji se organiziraju za one koji su
odabrali neki od izdvojenih segmena-
ta muzejskog rada, koji oni ne bi mo-
gli izvoditi bez usvajanja tih vjetina.
To su primjerice vjetine u registrira-
nju muzejskih predmeta, izlaganju ili
organiziranju izlobi, ili u konzervira-
nju muzejskih predmeta. Svi elementi
ovih vjetina na odreeni su nain ovi-
sni o znanju. kolovanje za bilo koju od
vjetina mora ukljuiti odreenu ko-
liinu znanja koje e omoguiti osobi
da primjenjuje vjetinu na primjereni
i ispravni nain. Takvo temeljno obra-
zovanje treba usvojiti prije bilo kakvog
muzejskog rada; specijalisti trebaju
ui u muzejske ustanove s potpunim
temeljnim muzejskim obrazovanjem.
Njihovo kolovanje za pojedinane vje-
tine i unapreivanje radnih sposobno-
sti moe se postii putem kolovanja uz
rad ili na posebnim teajevima. (str.
119-120). Zato bi se teorijska muze-
ologija stjecala redovitim sveuilinim
obrazovanjem, a vjetine potrebne
za muzejski rad tek putem kolovanja
uz rad ili na posebnim teajevima? Za-
to ne bi bilo obratno ili barem istovre-
meno i paralelno? Svaki muzej dobro
zna to dobiva zaposlenjem kolova-
nih kustosa, preparatora, restauratora
ili ponajprije dobrog osiguranja, a to
moe dobiti zaposlenjem kolovanih
teorijskih muzeologa kojima je zna-
nje samo na razini razumijevanja ide-
je muzeja i muzejskih potreba te lo-
zoje funkcioniranja muzeja kao me-
dija. Zaposlenje osobe koja je prven-
stveno teorijski muzeolog ak bi u naj-
veim muzejima bilo ne samo luksuz
ve promaena investicija.
U referatu Odnosi izmeu muzeolo-
kog kolovanja i kolovanja za zatitu
kulturne batine autor prosuuje na
sljedei nain: Muzejski profesional-
ci moraju odluiti jesu li oni etnolozi,
povjesniari umjetnosti ili arheolozi
(spomenimo tek humanistike znano-
sti) kojima se dogodilo da rade u mu-
zeju ili su pak muzeolozi koji upotre-
bljavaju temeljne znanstvene discipli-
ne kako bi oblikovali i proirili poruke i
znanje koji se javljaju kao rezultat ra-
zliitih komunikacijskih procesa u mu-
zeju. Sve su to razmatranja koja nei-
zbjeno impliciraju ukljuivanje bati-
ne kao integralnog sustava, koji djeluje
na razliitoj institucionalnoj razini, u
muzeoloke obrazovne programe. (str.
125). Zato se muzejski djelatnici mo-
raju odluiti jesu li pripadnici svojih
temeljnih znanosti i struka ili muzeo-
lozi (pa ak ako nisu studirali muzeo-
logiju)? Zar ne mogu istovremeno biti
i jedno i drugo? Zar mnogi muzeji nisu
istovremeno i kulturne i znanstvene
ustanove? Znai li to da se i predava-
i na fakultetima moraju odluiti jesu
li pripadnici svojih temeljnih znano-
sti i struka ili pedagozi? Ako muzej-
ski djelatnici nisu upueni u svoju te-
Pr i k a z i
meljnu struku kako mogu oblikovati
i proiriti poruke i znanje koji se jav-
ljaju kao rezultat razliitih komunika-
cijskih procesa u muzeju? Hoe li to
moda raditi kolovani teorijski muze-
olozi koji nemaju elementarno znanje
o nekoj znanosti ili umjetnosti zastu-
pljenoj u muzejima? Sve su to pitanja
o kojima Maroevi ne razmilja ili ne
eli razmiljati.
U referatu Muzeoloko kolovanje u
Hrvatskoj vanost, razvitak i poslje-
dice autor openito pie o studiju mu-
zeologije na Sveuilitu u Zagrebu. Za
taj studij posebno vanom dri godinu
1983. kad se odlukom Zajednice Sveu-
ilita Hrvatske informacijske (se) zna-
nosti priznaju kao akademska discipli-
na, odnosno znanstveno polje u okviru
podruja drutvenih znanosti, s time
da ulaze u klasikaciju znanosti sa
svim svojim granama: drutveno-hu-
manistikom informatikom, muzeolo-
gijom, bibliotekarstvom, dokumenta-
listikom i arhivistikom, komunikologi-
jom i leksikograjom, ime se nije samo
popunila upljina u strukturi znanosti
ve i otvorila legalna mogunost osni-
vanja klasinih dodiplomskih, poslije-
diplomskih i doktorskih studija na po-
stojeim fakultetima u itavom dija-
pazonu informacijskih znanosti. (str.
136). Bilo bi zanimljivo doznati po ko-
jem su kriteriju i od strane kojih ljudi te
struke dobile status znanosti. Na stra-
nu muzeologiju o ijoj je znanstveno-
sti bilo dovoljno govora u ovom osvr-
tu, ali ispada da su u znanstvenom po-
gledu ravnopravni kolovani bibliote-
kar, arhivist i dokumentarist sa znan-
stvenicima koji se koriste biblioteka-
ma i arhivima ili su dali da se neka do-
kumentacija izradi i pohrani.
Maroevievi stavovi u posljednjoj sku-
pini referata ine mi se kao trasiranje
puta zakonu da se u hrvatskim muze-
jima ne mogu zapoljavati osobe koje
uz svoju temeljnu struku nemaju zavr-
en studij muzeologije koji je on osmi-
slio. Volio bih da je to samo moj pogr-
jean dojam.
Za kraj sam ostavio referat Povezivanje
muzeologije i nematerijalne batine
protiv tradicionalnog muzeja ili vraa-
mo li se izvornom muzeju?, jer po ko-
liini i sadraju iznesenih tvrdnji, koje
ne mogu biti ne samo znanstvene ve
uope normalne, nadilazi gotovo sve
to je Maroevi dosad napisao o mu-
zeologiji te zahtijeva poseban i neto
dui osvrt.
4
Autor svoje izlaganje poinje sljede-
om tvrdnjom: Muzeologija na svoj
nain spaja materijalnu i nematerijal-
nu batinu. Ona pokuava protumai-
ti svijet i ljudske djelatnosti, povijest i
umjetnost posredstvom predmeta ma-
terijalne kulture koji stjeu, prihvaa-
ju, nose i emitiraju znaenja i poru-
ke koje su se uz njih vezale ili koje su
im ljudi pridali u odreenim okolno-
stima. (str. 91). U Maroevievim oi-
ma muzeologija nije nikad bila stru-
ka koja se bavi praktinim problemi-
ma i radom u muzejima ve prava zna-
nost. Problem je jedino taj to dosad
nije znao ili umio precizno denirati
ime se ta znanost bavi: muzejima ili
cjelokupnom kulturnom i ak prirod-
nom batinom. Po najnovijem auto-
rovom shvaanju muzeologija presta-
je biti samo znanost o muzejima i cje-
lokupnoj batini ve, po svojem djelo-
krugu, postaje kompleksna ili vrhovna
znanost koja objedinjava druge znano-
sti. To najbolje govori da je Maroevi
u potpunosti izgubio osjeaj za umje-
renost i realnost, kao i to u kojem e
smjeru ii njegov tekst.
Iz sljedeeg autorovog promiljanja do-
znajemo: Prepoznamo li primarni kon-
tekst kao kontekst autentinog manife-
stiranja nematerijalne batine u izvor-
nom okruenju u funkciji normalnog i-
vota odreene populacije, a muzeolo-
ki kontekst kao manifestiranje nemate-
rijalne batine u articijelnom kontek-
stu nekog kulturnog centra ili pak cen-
tra za promicanje batine gdje se nema-
4) Referat je prethodno objavljen i na hrvatskom
jeziku u Osjekom zborniku br. 26 za 2002. Izgle-
da da je moja kritika ipak imala nekakvog uin-
ka, jer jedino Maroeviev rad u tom broju Osje-
kog zbornika nije nikako klasiciran (kao izvor-
ni znanstveni, struni, pregledni i sl.). Ako je ri-
je o propustu, urednitvo tog asopisa duno je
javno se ispriati Maroeviu. Ali, ako je namjer-
no izbjegnuta klasikacija tog rada, uredni-
tvo je duno javnosti objasniti zato je on uop-
e objavljen.
terijalna batina tretira kao nekonven-
cionalni ili interaktivni izloak, tada
ostaje tek sporno pitanje arheolokog
konteksta, koji bi za nematerijalnu ba-
tinu mogao biti zaboravljeni ili odba-
eni ritual, obiaj ili bilo koji drugi ele-
ment nematerijalne kulture koji je ostao
sauvan ili u predaji ili u dokumentaci-
ji. Bilo bi, metaforiki shvaeno, vrlo za-
nimljivo zamisliti arheologiju nemate-
rijalne kulture gdje bi se elementi te kul-
ture nalazili umjesto pod naslagama
zemlje, ruevina ili na dnu mora ili je-
zera, pod naslagama zaborava, odbaci-
vanja, zatomljivanja, zabrana ili nekih
drugih oblika nematerijalnih ruevina
i nanosa vremena. (str. 92). Mislim da
bi Maroeviu bilo najbolje da zauvijek
ostavi na miru arheologiju o kojoj nema
pojma i da napokon zamisli muzeolo-
giju kao struku (a ne znanost) koja se
bavi praktinim problemima i radom u
muzejima, onako kako je ne samo za-
miljaju ve svakodnevno doivljavaju
muzejski radnici.
O europskoj muzejskoj tradiciji au-
tor izmeu ostalog pie sljedee:
Prirodne rijetkosti i artefakti bili su
temelj sabiranja elei potkrijepiti
ljudsku potrebu za znanjem. Takvim
je zbirkama nadjenut naziv muzej,
jer je koncept klasinog muzeja iz
aleksandrijskog vremena transfor-
miran kranstvom srednjega vijeka
nanovo zaivio ali u sasvim drugim
okolnostima. Kranstvo je materija-
liziranju ideje (da tek uvjetno upotri-
jebim poznati izraz iz Svetog pisma
i rije je tijelom postala i prebivala
meu nama) dalo punu snagu i is-
kljuimo li iz razmatranja bogoovje-
ka kao personifikaciju tog koncepta
vidjet emo da se takav europski pri-
stup odnosu materijalnog i nemateri-
jalnog direktno odrazio u pojmu mu-
zej. (str. 93). Zaista treba biti krajnje
bezobrazan pa se u traenju uporita
i potvrde za takve baljezgarije pozva-
ti na rijei koje su sama bit kran-
stva! Meutim, to nije prvi put da
Maroevi u traenju svoje pravde
pravi javne bezobrazne ispade na ra-
un kranstva i Katolike crkve, po-
najvie zato to oni zaobilaze ili ne
primjeuju njegovu genijalnost, od-
nosno ne trae njegovo miljenje. U
Pr i k a z i
jednom je novinskom lanku (u i-
jem je naslovu parafrazirao rijei iz
kranske liturgije) optuio kardina-
la Franju Kuharia i Kaptol Zagre-
bake nadbiskupije zbog nebrige za
kulturnu batinu, jer su neiskorite-
nu zgradu u vlasnitvu Katolike cr-
kve, izgraenu polovicom 19. st., ob-
novili i uredili te namijenili sestrama
majke Terezije ili Misionarkama lju-
bavi za smjetaj siromanih besku-
nika. Maroevi je bez obzira na sve
to smatrao da je takvo djelo nedopu-
stivo, jer je u suprotnosti s izvornom
namjenom te zgrade kao stakleni-
ka za uzgoj tropskih i plemenitih bi-
ljaka!
5
To najbolje govori o ljudskim
vrijednostima tog nesretnika i do-
kle je on spreman otii da bi samom
sebi dao na vanosti. Bilo bi poelj-
no i zanimljivo doznati kako je Ma-
roevi reagirao u komunistikom re-
imu kad je ta zgrada oduzeta Kato-
likoj crkvi i desetljeima sluila kao
skladite. U jednom drugom novin-
skom lanku osvrnuo se na ponovnu
izgradnju Sultanove damije u Stol-
cu, sruenu 1993. od hrvatskih ek-
stremista, a inae izgraenu u 16.
st. na mjestu katolike crkve srue-
ne od Turaka Osmanlija. Oko te da-
mije nastao je spor, jer je Kaptol Mo-
starsko-duvanjske i Trebinjsko-mr-
kanjske biskupije na elu s biskupom
Ratkom Periem traio da se na tom
mjestu prije ponovne izgradnje da-
mije izvedu arheoloka iskopavanja i
da se, ako budu otkriveni temelji cr-
kve, damija ne gradi na tom mje-
stu, ve u neposrednoj blizini. Na
tu je temu u Stolcu odran i okru-
gli stol, ali na njega nije bio pozvan
Maroevi. Zato se on naao pozva-
nim biskupu R. Periu struno i mo-
ralno oitati lekciju o zatiti spome-
nika kulture. U svojem je lanku, iz-
meu ostalog, tvrdio je da je islam u
Osmanskom Carstvu, to se tie cr-
kvenih hramova, bio toliko toleran-
tna religija da zahvaljujui toj tole-
ranciji npr. uvena Hagija (Aja) Sofi-
ja u Konstantinopolu, odnosno Ista-
nbulu nije sruena, ve je pretvore-
5) I. MAROEVI, Crkveni grijeh propustom,
Veernji list, 13.309, Zagreb, 22. listopada
2000., 17.
na u damiju i tako ouvana do da-
nas!
6
Kranstvo je prikazao kao ma-
nje tolerantnu religiju prema sakral-
nim graevinama drugih religija (mi-
sli prvenstveno na rimske poganske
hramove). Maroevievi komentari
bili su toliko sablazni da je don Luka
Pavlovi, generalni vikar Mostarsko-
duvanjske i Trebinjsko-mrkanjske
biskupije, morao napisati svojevrsnu
dijagnozu: Ne bi ovjek vjerovao da
jedan profesor muzeologije i zatite
spomenika na Filozofskom fakultetu
Sveuilita u Zagrebu moe biti tako
umno i moralno izgubljen..
7
Vratimo se temi referata. Naalost,
Maroevi se u njemu na jo jednom
mjestu poziva na arheologiju: Uslije-
dit e promjene u vremenu racionaliz-
ma, prosvjetiteljstva, a posebice disci-
plinarnog muzeja 19. stoljea, gdje e
materijalnost determinirati znaenje.
Izgubit e se interpretacije ranijih raz-
doblja. Zaboravit e se asocijacije po
slinosti i sve e se temeljiti na klasi-
kacijskom znanstvenom redu. Ne-
materijalni sloj ranijih znaenja stva-
ri doivit e po ne znam koji zaborav.
Bit e odbaen u arheoloki kontekst
kome nee pomoi nikakva arheoloka
istraivanja da izie na svjetlo dana,
osim onih rijetkih zapisa kojima su lju-
di toga vremena pokuavali nemate-
rijalni sloj batine materijalizirati na
nekom od medija. Nematerijalni slo-
jevi zaborava puno su potpuniji i her-
metiniji od naslaga zemlje nad anti-
kim gradovima i nekropolama ili du-
bine mora nad potonulim brodovima.
Njih je znatno tee razgrnuti da bi neki
od tragova nematerijalne batine izi-
li nanovo na svjetlo dana. (str. 93). Za-
6) I. MAROEVI, Crkve, damije i zloin: to
Stolac nije zasluio, Vjesnik, 19.567, Zagreb, 10.
svibnja 2002., 12.
7) L. PAVLOVI, Sluaj Sultanove damije u
Stocu, u: Zbornik radova Stolac mjesto spo-
ra umjesto razgovora, Stolac, 2002., 200-202.
Na taj je tekst Maroevi reagirao dosta uvrije-
eno i nervozno, pa je od don L. Pavlovia do-
bio dodatnu lekciju nakon ega se vie nije jav-
ljao po tom pitanju. Vidjeti: I. MAROEVI, Sul-
tanova damija u Stocu i msgr. Luka Pavlovi,
koji me pokuava struno i moralno osporiti,
Vjesnik, 19.808, Zagreb, 17. sijenja 2003., 12;
L. PAVLOVI, Maroevi, kranstvo i islam: u
Stocu nisu pobijedili razum i moral, nego nepa-
met i nedobronamjernost, Vjesnik, 19.816, Za-
greb, 25. sijenja 2003., 12.
ista nije jasno to je Maroevi mislio
time rei, pa je mogue da e to osta-
ti velika tajna malog maestra muzeo-
logije.
Neshvaeni hrvatski muzeolog, ali
zato s istananim osjeajem za su-
vremena zbivanja, nastavlja sa sljede-
im mislima: Trend globalizacije za-
dnjeg desetljea ne moe mimoii ni
muzejski svijet, pa su odreena od-
stupanja od europskog modela muze-
ja i unoenje nekih drugih vrijednosti u
muzejski svijet nuna posljedica funk-
cioniranja svijeta u malom. Tu muzej
vie nee biti theatrum mundi kao u
renesansi, ve e morati odraavati svu
raznolikost odnosa materijalnog i ne-
materijalnog uvaavajui i onaj poet-
ni input koji je kod stvaranja ideje mu-
zeja u helenistikoj Grkoj muzej sma-
trao domom muza, keri Boga i boice
pamenja. (str. 94). Maroeviev izriaj
keri Boga vrijea kranstvo (zna se
zato!), jer nije rije o kerima jedinog
pravog i istinskog Boga po monotei-
stikom vjerovanju, ve grkog pogan-
skog boga Zeusa.
Autor je oito vrsto uvjeren da ima
prosvjetiteljsku ulogu u svjetskoj mu-
zeologiji dok je u stanju napisati slje-
dee: Nematerijalna batina nai e
u muzeju kao centru za batinu do-
voljno prostora za vlastitu promociju
i odravanje, ali i puno novih izazova
u pravcu vreg povezivanja s materi-
jalnom batinom koja je u tradicional-
nom muzeju ivjela svoj vlastiti ivot.
Krug se time zatvara, ali obogaen s
nekoliko milenija ljudskog iskustva. Mi
neemo danas nanovo razvijati mo-
del Aleksandrijskog muzeja, ali emo
muzej otvarati prema integriranju ne-
materijalne i materijalne batine. (str.
96). itanjem njegovih fantazija samo
se po sebi namee pitanje je li on prak-
tino u stanju razviti model muzejske
zbirke u osnovnoj koli?! Moda je je-
dini muzej u kojem je prihvaen i pri-
mijenjen Maroeviev teorijski model,
Muzej Turopolja u Velikoj Gorici iji
je ravnatelj donedavno bio njegov sin
Igor Maroevi.
Muzeoloki vizionar zavrava svoj re-
ferat otvaranjem Pandorine kutije:
Pr i k a z i
Novi je milenij otvorio nove procese u
muzejskom svijetu meu kojima je ovaj
potaknut nematerijalnom kulturnom
batinom vrlo stimulativan, s daleko-
senim posljedicama za muzejsku te-
oriju i praksu. Muzeologija pak otva-
ra novo poglavlje promiljanja bati-
ne. (str. 97). Prije bih rekao da e da-
lekosene posljedice za muzejsku teo-
riju i praksu u Hrvatskoj imati Maro-
evievo misaono kreiranje muzeolo-
ke misli i njegove neograniene ovla-
sti u hrvatskoj muzeologiji. Ve se sad
moe rei da razdoblje njegove domi-
nacije u hrvatskoj muzeologiji pred-
stavlja najmranije poglavlje u pro-
miljanju batine. Zamiljati muzeo-
logiju onako kako je zamilja Maroe-
vi moe samo utopist, ali iskoritava-
njem svojeg drutvenog poloaja prisi-
ljavati ljude da mukotrpno ue besko-
risne i nenormalne teorije, i pri tome
postavljati visoke kriterije, moe samo
sadist, bez obzira je li rije o Maroevi-
u ili utjecajnim osobama koje mu to
omoguavaju ili ga u tome podrava-
ju. Zbog neupuenih itatelja, ali i bu-
duih generacija, kojima e moda biti
teko shvatljivo dananje ozraje u hr-
vatskoj muzeologiji, potrebno je javno
iznijeti i trajno zabiljeiti o kome je ri-
je.
Od pojedinaca to je na prvom mjestu
Katarina Babi, dugogodinja savjet-
nica za muzeje u Ministarstvu kulture
Republike Hrvatske, koja je tu dunost
neometano obnaala kroz dugo razdo-
blje, od komunistike vladavine done-
davno. O Maroevievoj prisnosti s njom
najbolje govori podatak da je on hrvat-
sko izdanje svoje knjige Uvod u muzeo-
logiju s prijateljskom ljubavlju posvetio
upravo njoj (i njezinom suprugu).
Druga je osoba Nada Vrkljan-Krii,
predsjednica Hrvatskog muzejskog
drutva, koja je najzaslunija to je
Maroevi od tog drutva dobio 2002.
visoku nagradu Pavao Ritter-Vitezo-
vi za ivotno djelo. Istovremeno je
Maroevi bio mentor u izradi i obra-
ni disertacije njezine kerke Sandre
Krii-Roban koja je doslovno otui-
la disertaciju Sanje Filep, a ta je afera
svojevremeno snano odjeknula u hr-
vatskoj kulturnoj i znanstvenoj javno-
sti.
8
Da stvar bude gora, Maroevi je
nagradu za ivotno djelo dobio upra-
vo povodom engleske verzije njegove
knjige Uvod u muzeologiju, i to nakon
moje negativne recenzije na koju on
nije reagirao.
Veliku podrku Maroevi ima na Filo-
zofskom fakultetu u Zagrebu, poseb-
no na Odsjeku za informacijske zna-
nosti gdje je ef Katedre za muzeolo-
giju. Tijekom 90-ih godina 20. st. Ma-
roevi je iskoristio politiku angaira-
nost i visoki drutveni poloaj Miro-
slava Tumana, utemeljitelja tog od-
sjeka, za vlastitu armaciju i interes.
Tako je 1993. objavio knjigu Uvod u
muzeologiju, odnosno zbirku svojih
lanaka, u kojoj je M. Tuman nave-
den kao jedan od dvojice recenzena-
ta iako se muzeologijom nije nikad ba-
vio. S takvim recenzentom Maroevi-
u nije bio problem nai sredstva za ti-
sak (o emu nam najbolje govori po-
dui popis sponzora) iako je pitanje je
li M. Tuman tu knjigu ikad itao. Ako
jest, onda je pitanje do koje je stranice
stigao. Drugi je recenzent Maroeviev
bivi asistent, a sad profesor na Kate-
dri za muzeologiju, Tomislav ola. Za
razliku od Maroevia, T. ola se uisti-
nu na razuman nain bavi teorijskom
muzeologijom od koje se moe imati
nekakve koristi. Zbog toga on prvi ne
bi trebao imati visoko miljenje o Ma-
roevievoj muzeologiji, pa je njegova
uloga kao recenzenta vjerojatno samo
dug Maroeviu to je imao tako pro-
njen ukus da je od toliko ljudi za svo-
jeg asistenta odabrao upravo njega.
9

8) Sandra Krii-Roban prepisala je moj dokto-
rat (Intervju sa Sanjom Filep vodila Nina Oe-
govi), Nacional, 368, Zagreb, 3. prosinca 2002.,
78-80.
9) Slian je sluaj i s arhitektom Zlatkom Juri-
em, kojeg je Maroevi takoer uzeo za svojeg
asistenta, ali na Katedru za zatitu spomenika.
U strunim i kulturnim krugovima Z. Juri je
uvaen i cijenjen kao moda najbolji poznavatelj
povijesti arhitekture grada Zagreba. Ipak, iscr-
pna knjiga o toj temi nije objavljena pod Jurie-
vim, ve Maroevievim imenom. Rije je o knji-
zi s udnim i neprikladnim naslovom Zagreb
njim samim (naslovom svojstvenim Maroevie-
vom mentalnom sklopu). U pisanju te knjige su-
raivao je i Z. Juri, ali se njegovo ime ne spomi-
nje na naslovnoj stranici ili barem u predgovoru
kako je to uobiajeno, ve sitnim slovima tek na
posljednjoj stranici gdje je indeks knjige! Oito
je da Maroevi njegove zasluge nije mogao pre-
utjeti, ali ih je u knjizi do krajnosti minorizirao.
Najveu odgovornost za Maroevievo
ponaanje ipak imaju osobe koje su se
smjenjivale na dunosti dekana i pro-
dekana tog fakulteta, i to zbog njihove
nezainteresiranosti za stanje na ne-
kim odsjecima i skretanja pogleda sa
stvarnih problema. Tako je dekan Ne-
ven Budak bio u stanju na sve naine
boriti se (ipak bezuspjeno) da se ugasi
popularni fakultet Hrvatski studiji koji
je na Sveuilitu u Zagrebu protutea
Filozofskom fakultetu, ili medijskim
nastupima, politikim utjecajem i bi-
jednim argumentima vriti pritisak da
Tomislav Ivani, svjetski poznati te-
olog i dekan Katolikog bogoslovnog
fakulteta, podnese ostavku na dunost
rektora istog sveuilita, a nije bio u
stanju uvesti red i vratiti ugled ustano-
vi kojoj je stajao na elu.
Tu je na kraju i Muzejski dokumen-
tacijski centar u Zagrebu; tip institu-
cije kakav je postojao ili postoji samo
u nekoliko bivih komunistikih dra-
va, a na podruju bive Jugoslavije je-
dino u Hrvatskoj; tip institucije kakav
je u susjednoj Sloveniji (prilikom pri-
jedloga za njezino utemeljenje u toj ze-
mlji) ocijenjen kao besmislen i bespo-
treban.
10
U toj instituciji Maroevi go-
dinama provjerava i strogo ocjenjuje
znanje hrvatskih muzejskih pripravni-
ka o njegovoj neuravnoteenoj muze-
ologiji, za to jo dobiva i visoke ho-
norare. Da to radi iskljuivo zbog svo-
jeg nancijskog interesa (uostalom, i
bez honorara njegov ispit ne moe biti
plemenito djelo) najbolje govori po-
datak da su ispit iz muzeologije pri-
siljeni polagati i muzejski pripravni-
ci koji su diplomirali neki od temelj-
nih studija znanstvenog smjera na Fi-
lozofskom fakultetu u Zagrebu gdje su
ve jednom poloili taj ispit kod nje-
ga. Da stvar bude jo gora, nekim mu-
zejskim pripravnicima to je ak tre-
i put da moraju polagati isti ispit, jer
Nije teko zakljuiti kako je i zato u pisanju te
knjige dolo do tako neravnopravne simbioze iz-
meu njih dvojice, a to nam najbolje moe poja-
sniti sam Z. Juri budui da se umeuvremenu
osamostalio od Maroevia.
10) P. KOS, Bomo posneli propadle zami-
sli evropskega Vzhoda. O (ne)potrebnosti slo-
venskega muzejsko-dokumentacijskega centra,
Delo, XXXIII, 24, Ljubljana, 30. januarja 1991.,
15.
Pr i k a z i
su ga, osim u okviru temeljnog polaga-
li i u okviru dopunskog studija muze-
ologije na Filozofskom fakultetu u Za-
grebu, naravno opet kod naeg slav-
nog muzeologa i neslavnog muzeal-
ca. U Muzejskom dokumentacijskom
centru bilo je pokuaja da se muzejski
pripravnici koji su diplomirali na lo-
zofskim fakultetima u Zagrebu i Za-
dru oslobode ponovnog polaganja is-
pita iz muzeologije, ali to je Maroevi
energino sprijeio pomognut dijelom
djelatnika, posebno elimirom Las-
zlom koji je o Maroevievoj muzeolo-
giji inae pisao hvalospjeve.
11
Razlog je
jednostavan: broj bi se ispitanika znat-
no smanjio, a s njim i Maroeviev ho-
norar.
11) . LASZLO, Uspjesi hrvatske muzeologije,
Vijesti muzealaca i konzervatora, 3-4/1998, Za-
greb, 1998., 100.
Iz svega izloenog vidimo da je tu
rije o umreenosti jednog uskog
kruga drutveno povlatenih osoba
na prijateljskoj i interesnoj osnovi.
Ostaje nam samo nadati se da se ta
umreenost nee prenijeti i na njiho-
ve bioloke ili institucijske nasljedni-
ke.
Smatram, a budunost e pokazati je-
sam li u pravu, da e Maroevieve mu-
zeoloke studije, onog trenutka kad
taj uistinu lani muzeoloki autoritet
u Hrvatskoj ne bude imao nikakvih
ovlasti, zavriti tamo gdje je zavrila i
marksistika literatura nakon propasti
komunizma.
P. S. Ova je recenzija bila ve zavre-
na i dogovorena za tisak kad je umro
Ivo Maroevi. Bez obzira na tu okol-
nost ipak ju nisam elio povui, jer kri-
tika nekog djela u znanosti ne presta-
je sa smru njezinog autora. S jedne
mi je strane ao to je Maroevi umro
prije nego to je mogao proitati moju
recenziju, ali s druge mi je strane dra-
go to do toga nije dolo uoi njego-
ve smrti zbog raznih zlobnika koji bi
mogli povezati te dvije stvari. U obra-
nu Maroevievih muzeolokih studi-
ja sad mogu stati njegovi mnogobroj-
ni uenici muzeologije ako misle da u
neemu nisam bio u pravu. Svaku ar-
gumentiranu polemiku i kritiku spre-
man sam prihvatiti.
Pr i k a z i
I
r rs:o oiinoiico u ciu
na koji su se religijski poglavari, to-
kom minule predizborne kampanje
u Bosni i Hercegovini, ukazivali u jav-
no-politikom polju. Bez mnogo, reli-
gioznosti inherentne, skromnosti, za-
zivali su najee latentno, a nekad i
sasvim eksplicitno vladavinu reduk-
cionistikih i partikularistikih et-
nikih ideologija. Vjerske voe u BiH,
ini se, nikada nisu sutinski prevazi-
le ratno stanje apsolutne odvojenosti i
radikalne nezainteresiranosti za Dru-
gost vlastitog simbolikog okruja. i-
njenice bosanskohercegovake politi-
ke svakodnevnice jasno pokazuju da je
ekumena izvjesnija kao postizborno-
koalicioni nego kao sutinsko religijski
projekt. Izvikana inter-konfesional-
nost Bosne i Hercegovine ukoliko
je posmatramo kroz prizmu javnog i
komunikacijskog konteksta postoji
samo kao kuriozitet koji se, s vreme-
na na vrijeme plasira nezainteresira-
nim meunarodnim slubenicima, te
kao zgodna krilatica za reklamiranje
na nekoj globalnoj TV mrei. U meu-
konfesionalnom smislu, Bosna i Her-
cegovina je autistina zemlja, i za ovu
akutnu nijemost, radikalnu komunika-
cijsku i simboliku iaenost religij-
skog uma da budem krajnje ekspli-
citan u najveoj mjeri krivim reli-
gijske institucije. I zaista, ta se desilo
sa naim duhovnim autoritetima da
na mjesto univerzalnosti, kao monote-
istikog imperativa, postave partiku-
larnost vlastite povijesne i kulturolo-
ke izvjesnosti?
S obzirom da nam paradoks, ini se po-
vijesno, predstavlja kljunu odrednicu
drutvenog ivota, ini mi se dovolj-
no paradoksalnim dakle i sasvim pri-
hvatljivim iskazati stav da je sutin-
ski nedostatak a nikako viak poli-
tinosti bosanskohercegovakih religij-
skih zajednica, osnovni uzrok ovakvog
stanja. Zbog ega mislim da je tako?
Religijske zajednice, kao paradigmat-
ske institucije su i ovdje elim biti ek-
splicitan politike zajednice po de-
niciji. Sama injenica drutvene, da-
kle, komunikativne i javne egzistenci-
je bojih slubenika i njihovih struk-
tura, ovdje na zemlji, ini ih politi-
kim ljudima. Homo Religiosus je nu-
no, dakle natalno, i Homo Politicus.
Jer, egzistencija svake religije je svoje-
vrsni, vattimovski kazano saeculum,
in boje inkarnacije u ljudskom sim-
bolikom obzorju, Bogoovjek Fjodora
Dostojevskog ili Deus Revelatus Man-
sur al-Hallaja. Istim putem kojim o-
vjek, svojim roenjem, iz nad-postoja-
nja prelazi u postojanje pri emu je
in roenja ovjekov ulazak u ljudsku
politiku zajednicu time i religija, iz
faze postojanja u Bogu, ulazi u ovje-
ka, odnosno u ljudsku, kao politiku
zajednicu. U tom smislu, i sama Obja-
va jeste svojevrstan (politiki) in se-
kularnosti. U skladu s tim, religija jeste
sekularna injenica, i to je ini legiti-
mnim predmetom socioloke i politi-
ke interpretacije s jedne, ali i otvorene
hermeneutike kritike s druge stra-
Boja Evropa
i avolje religije?
Dovesti religiju u takav interkontekstualni odnos
sa problemima politike, kao egistencijalne
realnosti, izuzetna je kulturna i drutvena
injenica, posebno u Bosni i Hercegovini, u kojoj
ovakvi poduhvati bivaju tek ekscesom, a ne
ustaljenom i redovnom znanstvenom praksom. Stoga se sasvim
slobodno moe kazati da ovakvo djelo, u bosanskohercegovakom
intelektualnom i irem drutveno-politikom kontekstu, predstavlja
pionirski poduhvat
Eldar Sarajli
Znovi Rriioiin i rvvovsir i:1rovnciir,
Iv Cvi:ovic i Dio Anzovic (uv.), Mois:v:, Svirvo, zoo6.
Pr i k a z i
ne. Transcedentnost monoteistikog
Boga nije i ne smije biti prepreka
politikom, kao liberalnom, znanstve-
nom i umskom razumijevanju religij-
ske i vjerske stvarnosti.
No to sve ne ini nuno religiju, kako
se ona uobiajeno shvata, politikom
praksom, barem ne ukoliko je posma-
tramo kao praksu religijskih autorite-
ta. Naprotiv. Ukoliko politinost, kao
Hannah Arendt odredimo egzisten-
cijalnim kategorijama i pripiemo joj
kvalitete beskrajno otvorenog simbo-
lizma, detachment-a kao svijesti o ne-
ogranienosti horizonta ljudskog dje-
lovanja zasnovanog na moralnim na-
elima i odgovornosti za cjelinu, a
ne samo jedan dio ljudskog iskustva,
onda slobodno moemo zakljuiti
barem na osnovu bosanskohercego-
vake realnosti da su religijski au-
toriteti odustali od politinosti kao
takve, prepustivi se aru primordijal-
nih determinizama i metazikog (e-
sto pseudometazikog) uma nezain-
teresiranog za politiku kao konkretno
iskustvo slobode i nesputane komuni-
kacije; jer, pozivajui pastvu na poli-
tiku aktivnost, poput recimo glasa-
nja, svetenstvo politiku odreuje re-
ligijskom obavezom, a bez nune po-
vratne veze koja bi i religiju odredila
politikom obavezom, ime se, na mje-
sto dvosmjernog diskurzivnog i kriti-
kog procesa, postavlja okotalost po-
litikog promiljanja u dometima cr-
kvenog ili damijskog prostora. Umje-
sto pristajanja na meusobni egali-
tarni status u epistemolokom smi-
slu (Mujki, 2006:129) jer niko od
nas nije u posjedu apsolutne istine
religijske institucije stvorile su stanje
apsolutne epistemoloke autonomije,
koja se manifestuje kao akutno odsu-
stvo razumskog i kritikog promilja-
nja; odsustvo sutinske komunikaci-
je. Kritika biva proglaena grijehom,
jer kritikujui Religiju, vi kritikujete
samog Boga, tvrde one. Politiku, kao
egzistencijalnu otvorenost simboli-
kog beskraja, vjerske voe zamijenile
su politikom kao oruem religijskog i
kulturolokog pripadanja.
Dakle, na sceni je odreena huntin-
gtonizacija drutvenog polja, u emu
se kulturna zbilja svodi na, kao cigla-
ma odijeljene religijske realnosti, po-
stavljene radikalno nasuprot jedna
drugoj. Apsolutno identitetski, kao et-
niko-autistini karakter tri dominan-
tna bosanskohercegovaka monoteiz-
ma moe se prepoznati i u odnosu dva,
sutinski anti-politina ali indikativna,
savremena procesa vjerskog funda-
mentalizma i nacionalizma. Britan-
ski povjesniar, Eric Hobsbawm je prvi
primjetio vanu distinkciju ova dva fe-
nomena, kada je objasnio da, (citiram)
fundamentalizam, bilo koje religijske
verzije obezbjeuje detaljan i konkre-
tan program za pojedince i drutvo [...]
ta je alternativa postojeem, degene-
risanom i zlom drutvu ne predstavlja
nikakav problem: ene su opet skrive-
ne od pogleda [...] lopovi su opet ka-
njeni odsijecanjem ruku [...] alkohol
je opet zabranjen; Kuran ili Biblija, ili
tagod ve predstavlja autoritativni
kompendijum vjene mudrosti, osigu-
rava kompletno moralno i praktino
vodstvo u svim pitanjima [...] Zov et-
niciteta i jezika, meutim ne osigurava
nikakvo vodstvo za budunost uopte
[...] ve po deniciji, iz vlastitog vido-
kruga iskljuuje sve koji ne pripadaju
naoj naciji (Hobsbawm, 2005:176).
Da su dominantni institucionalizira-
ni bosanskohercegovaki monoteizmi
danas etnike religije i nita vie, naj-
bolje potvruje naa svakodnevnica,
ukazujui da i religiji, ethnos predstav-
lja konanu destinaciju.
Ima neto boansko u nainu na koji
su povijesne i stoljeima suprotstav-
ljene vjerske raznolikosti smirene u
veini demokratskih zemalja Evrop-
ske unije. Iako su iskustva nekih ze-
malja unutar EU jo udaljena od plu-
ralistikog ethosa koji bi na zadovo-
ljavajui nain rijeio probleme nasta-
le, u povijesnom smislu, relativno sko-
ro u prvom redu mislim na imigra-
ciju ne-kranskih populacija iz Afri-
ke i Azije postojei procesi i princi-
pi rjeavanja tih problema imaju zna-
ajan pomirujui potencijal. Paradoks
koji se i u ovom sluaju nadaje kao in-
dikacija pogreno razumljene religij-
ske realnosti i kojeg je, na odeeni
nain, iskazao i Nerzuk urak, para-
frazirajui Rusmira Mahmutehajia,
kazavi da je ujedinjujua Evropa
[...] stvarno i potencijalno (u)topos
Kristove i Muhammedove blisko-
sti (urak, 2006:108) taka je u po-
vijesti savremenog svijeta nad kojom
se religijski autoriteti dananjice mo-
raju ozbiljno zapitati. No, injenica da
je recimo dananja vedska, po mno-
gim socijalnim i politikim parametri-
ma, u idealnom smislu islamskija
zemlja od Saudijske Arabije, danas
izgleda, muslimansku ulemu ne zani-
ma, za razliku od masa njihovih vjer-
nika i sugraana, osiromaenih i obe-
spravljenih buduih emigranata i po
svoj prilici dravljana vedske, Nor-
veke, Njemake ili pak Francuske.
Umjesto toga, islamska ulema radije
egzaltirano prebrojava broj evropskih
konvertita na islam, kao da to pred-
stavlja njihovu vlastitu zaslugu i kao
da se radi o fudbalu, a ne o ljudskim
ivotima. Na istom tragu je i utnja
veine kranskih ili jevrejskih religij-
skih autoriteta kada je rije o beskru-
puloznom i okrutnom kapitalizmu
koji milione ljudskih ivota irom pla-
nete dakako i u Bosni i Hercegovini
svodi na puke brojke, statistike so-
cijalnih i ekonomskih neuspjeha pro-
maenih projekata. Pokuajte se sjeti-
ti samo jednog primjera kada su, evo
recimo u Bosni i Hercegovini, vjerske
voe organizirale posjetu nekoj od fa-
brika pod steajem, kada su gladnim,
ispijenim i obespravljenim radnicima
podarili tanjir tople supe i, ako hoe-
te ve, rije utjehe? Umjesto toga, oni
radije lamentiraju nad loim izbornim
rezultatima vlastitih miljenika i obi-
laze meunarodne konferencije pre-
zentirajui loe ideje upakirane u de-
mokratsku oblandu. Odsustvo sutin-
ske, a ne formalne politinosti ko-
jom smo, kako sam ve kazao, daro-
vani po roenju pogubno je za bilo
koje drutvo na svjetu.
Za razliku od najveeg dijela bosan-
skohercegovake realnosti i njenih su-
bjekata, zbornik Religija i evropske
integracije, uredniki uradak Ivana
Cvitkovia, profesora, te njegovog
mlaeg kolege, asistenta Dine Aba-
zovia na Fakultetu politikih nauka
u Sarajevu, koji je objavljen u Saraje-
vu (Magistrat, 2006) po mom sudu, ra-
Pr i k a z i
dikalno politizira religiju. Politizira je
na jedan zdrav, otvoren i nama u Bo-
sni i Hercegovini prijeko potreban na-
in. Dovesti religiju u takav interkon-
tekstualni odnos sa problemima poli-
tike, kao egistencijalne realnosti, izu-
zetna je kulturna i drutvena injenica,
posebno u Bosni i Hercegovini, u kojoj
ovakvi poduhvati bivaju tek ekscesom,
a ne ustaljenom i redovnom znanstve-
nom praksom. Stoga se sasvim slo-
bodno moe kazati da ovakvo djelo,
u bosanskohercegovakom intelektu-
alnom i irem drutveno-politikom
kontekstu, predstavlja pionirski podu-
hvat. Tim prije imajui na umu iner-
tnost ne samo javnog mnijenja, ve i
velikog djela bosanskohercegovake
intelektualne zajednice te radikalnu
drutvenu nezainteresiranost za arti-
kulirano znanstveno bavljenje feno-
menima religijskog uope.
Zbornik sadri jedanaest autorskih
tekstova, od uvodnog teksta I. Cvit-
kovia, Religija i evropske integraci-
je koji, koristei irok dijapazon so-
ciolokog izuavanja religije, na neki
nain uvodi itatelja u sloenu pro-
blematiku odnosa religijskog i politi-
kog, kako u opim, tako i u speci-
nim konfesionalnim kontekstima, dis-
kutujui i o ulozi i poloaju religije u
Evropi do raznolikih autorskih do-
prinosa o razliitim aspektima religio-
znosti i njenog odnosa sa onim to se,
u (geo)politikom, lozofskom ili kul-
turnom smislu naziva Evropom. Zbor-
nik je na jedan dosta uspjean nain
objedinio rad domaih, bosanskoher-
cegovakih autora, s inozemnim au-
torskim doprinosom u vidu prevede-
nih tekstova autora iz inozemstva, pr-
venstveno iz SAD i Izraela; u knjizi
tako moemo proitati i o geografskoj
rasprostranjenosti religija u Evropi (R.
eibovi); politikoj ulozi religije (G.
Jelen i C. Wilcox); odnosima religij-
skog i politikog u sekularnoj Evropi
(C. Soper i J. Fetzer); religijskom klju-
u geopolitike i geolozojske budu-
nosti Evrope (N. urak); meusobnom
odnosu Evrope, religije i liberalne de-
mokracije (A. Mujki); jevrejskoj per-
spektivi evropskih integracija (M.B.
Mollov); katolianstvu i evropskim in-
tegracijama (M. Babi); pravoslavlju i
evropskim integracijama (Lj. Stojano-
vi); pitanju institucionalizacije isla-
ma u Evropi (F. Kari); te religijskom
nacionalizmu kao prepreci evropskim
integracijama (D. Abazovi).
Interakcija je mnogo vanija nego
denicija, kae Daniel J. Elazar, ame-
riko-jevrejski mislilac federalizma u
jednom od tekstova u ovom zborni-
ku, potvrujui na neki nain i tenju
urednika i autora da meu razliitim
aspektima ovovremenosti usposta-
ve logike i razumske veze, koje mogu
doprinijeti boljem razumijevanju fe-
nomena pod ijim krilima ivimo, a da
ne apsolutizira ni jedno polazite, nije-
dan stav koji se daje kao zakljuak jed-
nog slijeda argumentacije. Zbornik ne
apsolutizira niti jedan od polova, od-
nosno diskurzivnih meaa u ijim se
okvirima kree; i religija i ono to nazi-
vamo evropskim integracijama stav-
ljeni su pod svojevrsnu kritiku lupu
autora, i iz cijelog tog sistema razno-
likih arugumenata, zakljuaka i znan-
stvenih referenci izranja mogunost
ne samo prevazilaenja usko zadate te-
matike, ve i adekvatnijeg razumijeva-
nja uloge koju religija ima u kontekstu
evropskih integracija, ali i obratno.
Interkontekstualnost, kao mogu-
nost otvorene argumentacije i izmje-
ne mjesta ksiranih identiteta, u okvi-
rima Zbornika sigurno doprinosi i de-
mistikaciji konanih rjeenja koja
se esto nadaju kroz religijski kao
neo-fundamentalistiki s jedne, i po-
litiki diskurs inkarniran u eshato-
logiji Evropske unije s druge stra-
ne. Kljuna rije ovog Zbornika je sto-
ga proces, kao kontinuum razumskog i
znanstvenog promiljanja svijeta i be-
skrajnih odnosa koji se svakodnevno
produciraju u naem iskustvu.
Na kraju, bitno je istai i da se ova knji-
ga, osim u studentskim i fakultetskim
bibliotekama, obavezno mora nai i na
stolovima vjerskih slubenika u Bosni
i Hercegovini. Zbornik je pisan i nji-
ma, te bi kao takav trebao biti i inte-
gralnim dijelom obrazovnih curricula
onih institucija koje se bave njihovom
izobrazbom.

Literatura:
vCorbin, Henry Historija islamske -
lozoje, Svjetlost: Sarajevo, 1987.
v urak, Nerzuk Geopolitika i geo-
lozojska budunost Evrope/religijski
klju, u Religija i evropske integracije,
zbornik, Magistrat: Sarajevo, 2006, str.
101-119.
v Dostojevski, F.M Legenda o velikom
inkvizitoru tumaenja (V.S. Solovjov,
K.N. Leontjev, S.N. Bulgakov, V.V. Ro-
zanov, N.A. Berajev i S.L Frank, CID:
Podgorica, 2002.
v Heler, Agne Hana Arent o tradiciji
i novim poecima, u Daa Duhaek &
Obrad Savi, Zatoenici zla: zaveta-
nje Hane Arent, Beogradski krug: Be-
ograd, 2002, str. 275-278.
vHobsbawm, Eric J. Nations and Nati-
onalism since 1780: Programme, Myth,
Reality. Cambridge University Press,
2005.
vMujki, Asim Europa, religija i libe-
ralna demokracija, u Religija i evrop-
ske integracije, zbornik, Magistrat: Sa-
rajevo, 2006, str. 119-137.

STATUS BR 11

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

STATUS BR 11

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

STATUS magazin za politiku kulturu i drutvena pitanja

broj 11, proljee 2007., asopis izlazi kvartalno

i::i ovu iiou

You might also like