Peti dio od Sahiha Ebu Abdullaha Muhameda, sin Ismaila sina Ibrahima sina Mugireta sina Berdizbeha, Buharije

Du'fije, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega i ukoriio (tj. obasuo, obuhvatio) ga sa Svojom milou i nastanio ga (u) sredinu Svoga raja! Amin (Usliaj)!

SAHIH BUHARIJE

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA RATOVANJA (VOJNI) (ratova, vojnih poduhvata, vojnih pohoda) GLAVA ratovanja (vojne zvane) 'Uejreta, ili 'Usejreta. (Uejrete i Usejrete su imena mjesta na domak obale Crvenoga mora u okolici luke Jenbu'. Prema tome onda ovo ima da znai: GLAVA u kojoj se spominje vojna, vojni pohod na mjestu Uejrete, ili Usejrete..) A rekao je Ibnu Ishak: Prvo to je ratovao (vojevao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je (vojna prema mjestu) El-Ebva-u, zatim (prema) Buvatu, zatim (prema) 'Uejretu. (El-Ebva' je prema Meki kada se ide iz Medine, a Buvat i Uejrete su prema Jenbu'-u.) PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Vehb, priao nam je ubete od Ebu Ishaka: Bio sam k strani (uz stranu, tj. do) Zejda, sina Erkama, pa se reklo njemu (Upitan je): "Koliko je ratovao (vojevao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od ratovanja (od vojni)?" Rekao je: "Devetnaest." Reklo se je: "Koliko si ti ratovao sa njim (u drutvu bivi, dakle: U koliko si ti ratova, bitaka bio s njim)?" Rekao je: "Sedamnaest." Rekao sam: "Pa koja (od) njih je bila prvo (prva od tih vojni, ratova, bitaka)?" Rekao je: "El-Usejrete, ili El-Uejr." Pa sam (to) spomenuo Katadetu, pa je rekao: "El-Uejr." GLAVA spominjanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (o tome) ko e se ubiti u (borbi na) Bedru (da e biti ubijen). PRIAO MI JE Ahmed, sin Usmana, priao nam je urejh, sin Meslemeta, priao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: priao mi je

Amr, sin Mejmuna, da je on uo Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, priao je (on) od Sa'da, sina Muaza, da je on rekao: Bio je (on - Sa'd, sin Muaza) prijatelj Umejjetu, sinu Halefa. I bio bi Umejjete kada bi prolazio pokraj Medine, odsijedao na (tj. u, kod) Sa'da. A bio bi Sa'd kada bi prolazio pokraj Meke, odsijedao (odsjedao) na (u, kod) Umejjeta. Pa poto je doao (stigao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, otiao je Sa'd obavljajui (on) umru (malo hodoae). Pa je odsjeo na (u, kod) Umejjeta u Meki, pa je rekao Umejjetu: "Pogledaj mi as praznoe (prostora okolo Ka'be kako bih) moda ja (mogao bez smetnje) da ophodim Kabu." Pa je izveo njega blizu od polovine (toga) dana. Pa je susreo (sreo) njih dvojicu Ebu Dehl, pa je rekao: "O Ebu Safvane! Ko je ovaj (tj. ovo) s tobom?" Pa je rekao: "Ovo je Sa'd." Pa je rekao njemu Ebu Dehl: "Zar ne (Pazi)?! Vidim te (da) ophodi u Meki siguran (bezbjedan), a ve ste dali odsjesti prevjericama (ovim, tj. a ve ste zatitili ove koji su napustili svoju staru vjeru i preli u drugu vjeru), i tvrdili ste (tj. i vi jo tvrdite) da ete vi pomoi njih i potpomagati ete ih. Zar ne (Pazi)?! Tako mi Allaha da nije (toga) da si ti sa Ebu Safvanom, ne bi se vratio k svojoj porodici zdrav." Pa je rekao njemu Sa'd, a podigao je svoj glas na njega: "Zar ne (Pazi)?! Tako mi Allaha zaista ako sprijei meni ovo, zaista sprijeiu svakako tebi (ono) to je ono tee tebi od njega (od ovoga): put tvoj na Medinu (pokraj Medine)." Pa je rekao njemu Umejjete: "Ne podii svoga glasa, o Sa'de, na Ebu-Hakema, gospodara stanovnika (ove) doline." Pa je rekao Sa'd: "Pusti nas od sebe, o Umejjete! Pa tako mi Allaha zaista ve sam uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista oni su ubojice (ubice, tj. oni e ubiti) tebe." Rekao je: "U Meki?" Rekao je: "Neu znati (tj. Ne znam gdje e te ubiti oni)." Pa se je uplaio zbog toga estokim plaenjem (vrlo se preplaio, uplaio). Pa poto se vratio Umejjete k svojoj porodici (eni), rekao je: "O Ummu Safvano! Zar nisi vidjela (ula) ta je rekao meni Sa'd?" Rekla je: "A ta je rekao tebi?" Rekao je: "Tvrdio je da je Muhammed izvijestio njih da su oni ubojice mene (moje ubice)." Pa sam rekao njemu (Pitao sam ga): "U Meki (Jel' u Meki)?" Rekao je (Odgovorio mi je): "Neu znati (tj. Ne znam)." Pa je rekao Umejjete: "Tako mi Allaha neu izlaziti iz Meke." Pa poto je bio dan Bedra, traio je u boj Ebu Dehl (odreene) ljude. Rekao je: "Stignite vau (svoju) karavanu (da je spasite da ne bude zarobljena)." Pa je mrzio Umejjete da izae. Pa je doao njemu Ebu Dehl, pa je rekao: "O Ebu Safvane! Zaista ti (znaj), kada vide tebe ljudi (da) si ve zaostao (izostao), a ti si gospodar (ove) doline, zaostae (izostae i oni) sa tobom." Pa je neprestano s njim (tako razgovarao) Ebu Dehel (Ebu Dehl) dok je rekao (dok nije rekao najzad Umejjete): "to se tie kad (poto) si savladao (obladao ti) mene (toliko, pa kad si me toliko obladao), pa tako mi Allaha zaista kupiu (ja) svakako najplemenitiju 2

devu (kamilu) u Meki (na kojoj se moe pobjei u sluaju opasnosti)." Zatim je rekao Umejjete: "O Ummu Safvano! Opremi me (za puta)." Pa je (ona) rekla njemu: "O Ebu Safvane! A ve si zaboravio ta je rekao tebi tvoj prijatelj Jesribija (Jesribovac)." Rekao je: "Ne (Nisam). Neu da preem sa njima osim blizu (tj. Neu s njima ii dugo)." Pa poto je izaao Umejjete, uzeo je (poeo je da) nee odsjesti (da ne odsjeda nijedno) odsjedalite (drukije) osim (tako da) je ukolinio (ukoljenio bi on) svoju devu (da mu ne bi pobjegla). Pa je neprestano (bio) sa tim (na tom postupku, stalno je tako postupao) dok je (ipak i pored te opreznosti) ubio njega Allah, moan je i veliajan je, u (tj. na) Bedru (rukom Bilalovom, tj. posredstvom Bilala). GLAVA prie ratovanja Bedra (tj. borbe, vojne na Bedru) i govora Allaha, uzvien je: "I zaista ve je pomogao vas Allah u (na) Bedru, a vi ste ponieni (omalovaeni bili u oima bezvjernika), pa uvajte se Allaha, moda vi (da) budete zahvalni. Poto govori vjernicima: Zar nee biti dosta vama da pomogne vas va Gospod sa tri hiljade od (odreenih) anela sputajui (se oni). Nego (da), ako se (vi) strpite, i uvate se i dou vam od ovoga njihovog maha (i ako vam dou sada odmah, iznenada), pomoi e vas va Gospod sa pet hiljada od (odreenih, tj. posebnih) anela ujednaavajui (se oni; ili: imajui oni jednake znakove, oznake -sima). A nije uinio njega (to pomognue, pomaganje) Allah (ni zbog ega drugoga) osim (kao) veselje (veselu vijest) vama i zato (da) se smire vaa srca s njime (s time, zbog toga), a nije (ta) pomo (ni od koga drugoga) osim od (onoga to je) kod Allaha monoga, mudroga. Zato (da) odsijee (jednu) stranu (skupinu) od (onih) koji su bezvjernici (poslao je anele), ili (da) ponizi (porazi) njih (bezvjernike) pa (da) se vrate bivi (oni) izjalovljene nade.". A rekao je Vahija: Ubio je Hamzete (r.a.) Tuajmeta, sina Adijja sina Hijara (ispravno je, pravo je: sina Nevfela), (na) dan Bedra. I (GLAVA) govora Njega (Njegovoga), uzvien je: "I (sjeti se) poto (kada) obea vama Allah jednu (od) dvije grupe (ete, skupine: ili karavanu koja je ila iz Sirije za Meku, ili naoruanu vojsku koja je pola iz Meke da zatiti tu karavanu iz Sirije) da je ona vama (da jedna ta grupa vaa), a volite (vi) da (ona druga grupa) osim (grupe) posjednice trna (tj. otrice) bude vama....", (tj. a vi volite da nenaoruana grupa bude vama pala u ake, volite da se susretnete sa karavanom koja je nosila namirnice, nego sa naoruanom grupom koja je nosila otrice sabalja, maeva). "Eevketu" - je (istoga znaenja kao i) "el-haddu": otrica. ("Eevketu" znai i: trn.) PRIAO MI JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Abdur-Rahmana, sina Abdullaha sina Ka'ba, da je Abdullah, sin Ka'ba, rekao: uo sam Ka'ba, sina Malika, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega, (da) govori: 3

Nisam zaostao (izostao) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednom) ratovanju (to) je ratovao njega osim u ratovanju Tebuka, osim (jedino jo) da sam ja zaostao (izostao) od ratovanja Bedra, a nije se korio (nije bio ukoren ni) jedan (ovjek koji) je zaostao od njega (od Bedra, tj. od borbe na Bedru). Izaao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (zato to) hoe karavanu Kurejevia (da zarobi kao odmazdu za imovinu koja je ostala muslimanima u Meki, a koju muslimani nisu mogli ponijeti sa sobom kada su se iselili iz Meke, jer vie nisu mogli da podnose teror i pritisak bezbonika iz plemena Kurejevia), dok je sastavio Allah izmeu njih i izmeu njihovoga neprijatelja na (drugi nain) osim (meusobnoga) obeanja (ugovaranja o mjestu i vremenu ratovanja i borenja, borbe, tj. neplanirano, neoekivano). (To e rei: Muslimani tada nisu bili ni poli u neku borbu, u neko ratovanje, nego su samo bili poli da zarobe karavanu, ali su se neplanirano, neoekivano sudarili sa neprijateljem i njegovim oruanim snagama. Zbog toga niko nije ukoren to nije tada bio prisutan u borbi.) GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Poto traite (molite za) pomo (od) vaega Gospoda, pa je odgovorio vama da sam Ja (tj. da je On) pomaga vas sa hiljadu od anela bivi (oni) slijeditelji (vas, tj. bivi oni za vama, iza vas). A nije uinio njega Allah osim (kao jedno) obeselenje (veselu vijest) i zato (da) se smire sa njim (sa tim obeanjem) vaa srca, a nije pomo (u ratu ni na koji nain) osim od (naina) kod Allaha, zaista Allah je moan, mudar. Poto pokriva vas drijemanje (kao) sigurnost (smirenje) od Njega (od Allaha), i sputa (On) na vas iz neba vodu zato (da) oisti vas s njom (njom), i (da) odvede (otjera) od vas prljavtinu sotone (tj. strah, nervozu koju vam ubacuje), i zato (da) svee na vaa srca (tj. da ohrabri vaa srca) i uvrsti s njom noge. Poto objavi tvoj Gospod ka anelima da sam Ja (tj. da je On-Allah) sa vama, pa uvrstite (one) koji su vjerovali, zaista baciu u srca (onih) koji su bezvjernici strah, pa udarajte iznad vratova, i udarajte od njih svaku jagodicu (prsta, tj. skidajte im glave, i skresavajte, skreite im prste, ruke). To je s (toga, zbog toga to su oni takvi) da su se oni odcijepili (od) Allaha i Njegovoga poslanika (tj. da su se oni stavili nasuprot Allahu i Njegovom poslaniku), a ko se odcijepi (od) Allaha i Njegovoga poslanika, pa zaista Allah je estoke kazne." PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Israil od Muharika, od Tarika, sina ihaba, rekao je: uo sam Ibnu Mes'uda (da) govori: Prisustvovao sam od Mikdada, sina Esveda, (jednom) mjestu prisustvovanja (tj. Bio sam sa Mikdadom na jednom mjestu kada je on rekao jednu besjedu, jednu rije, govor takav) zaista da budem njegov drug (vlasnik, tj. da sam rekao ja taj govor), drae je (tj. drae bi bilo) k meni (to) od (onoga) to se je izjednailo s njim (to je ravno tome govoru po vrijednosti, nagradi). Doao je (on) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a on moli na idolopoklonike (tj. a Muhammed a.s. proklinje idolopoklonike), pa je rekao 4

(Mikdad tada tude, tu): "Neemo rei kao to je rekao narod Musa-a (Mojsijev narod Mojsiju): "Idi ti i tvoj Gospod, pa se borite vas dvojica.....", a ali (tj. nego) mi emo se boriti (na prostoru) od tvoje desnice (desne strane), i od tvoje ljevice (lijeve strane), i izmeu tvoje dvije ruke (tj. i ispred tebe) i ozadi (iza) tebe." Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da se) je osvijetlilo njegovo lice, i obradovao je njega - misli (na) - njegov govor (govor Mikdada). PRIAO MI JE Muhamed, sin Abdullaha sina Haveba, priao nam je AbdulVehhab, priao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Moj Boe! Zaklinjem Te Tvojim ugovorom i Tvojim obeanjem." (To jest: "Molim Te da sada ispuni Svoje obeanje to Si ga obeao Svojim poslanicima da e ih pomoi i dati im pobjedu jo na ovome svijetu nad nevjernicima.".) "Moj Boe! Ako Si htio (da) se nisi oboavao (tj. Ako hoe da se Ti vie ne oboava na Zemlji, onda e dozvoliti da nas sada pobijede nevjernici)." (Doslovno: "Moj Boe! Ako hoe, nee se vie oboavati." To jest: "na Zemlji na nain kako Ti voli.".) Pa je uzeo Ebu Bekr za njegovu ruku, pa je rekao: "Dosta ti je (to, o poslanie Allaha)!" Pa je izaao (Muhammed a.s. iz atora), a on govori: "Porazie se (ovaj) skup i okrenue (bjeei nazad) zadnjice (lea svoja oni)." GLAVA. PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam da je Ibnu Durejd izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Abdul-Kerim da je on uo Miksema, slobodnjaka Abdullaha, sina Harisa (slobodnjaka Abdullahovoga), (da) pria od Ibnu Abbasa da je on uo njega (da) govori: "Nee biti jednaki (u nagradi odreeni) sjedai (sjedioci) od vjernika.....", (da bi izostali) od Bedra i (odreeni) izlazai (izlazioci) k Bedru. GLAVA broja drugova Bedra. PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Ubrajao (tj. Smatrao) sam se malim (mladim, jo nedoraslim za ratovanje, borbu) ja i Ibnu Umer. A priao mi je Mahmud, priao nam je Vehb od ubeta, od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: 5

Ubrajao (Brojio) sam se malim ja i Ibnu Umer (na) dan Bedra (tj. Smatrali su drugi nas dvojicu malenima za borbu). A bili su Iseljenici (na) dan Bedra nekoliko na ezdeset (tj. bilo ih je ezdeset i nekoliko koji su uestvovali u borbi), a Pomagai (a Pomagaa) dvije stotine i etrdeset i nekoliko. ("Nejjifun" oznaava suviak preko navrene svake desetice: deset i vie; dvadeset i vie; trideset i vie itd.) PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, priao nam je Zuhejr, priao nam je Ebu Ishak, rekao je: uo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Priali su mi drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, od (onih drugova) ko je prisustvovao Bedru da su oni bili (u brojnom stanju kao to je) broj drugova Taluta (Saula) koji su preli sa njim (onu) rijeku: tri stotine i deset i nekoliko. Rekao je Bera': "Ne, tako mi Allaha nije preao sa njim (palestinsku) rijeku (niko) osim vjernik (veliki vjernik, pravi vjernik)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Reda-a, priao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Bili smo (obiaja mi) drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, (da) priamo da je broj drugova Bedra (tj. broj muslimanskih osoba koje su uestvovale na Bedru) na broju (tj. da je odgovarao broju) drugova Taluta koji su preli (pretrali) sa njim (palestinsku) rijeku, a nije preao sa njim (niko drugi) osim vjernik: tri stotine i deset i nekoliko. (Rije "bid'atun" oznaava koliinu, brojanu vrijednost od tri do devet.) PRIAO MI JE Abdullah, sin Ebu ejbeta, priao nam je Jahja od Sufjana, od Ebu Ishaka, od Bera-a. - H - A priao nam je Muhammed, sin Kesira, priao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Priasmo da su drugovi Bedra tri stotine i deset i nekoliko (jednako) sa brojem drugova Taluta koji su preli (proli) sa njim (onu) rijeku, a nije preao (proao) sa njim (niko) osim vjernik. GLAVA molitve (tj. prokletstva) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na nevjernike Kurejevia: ejbeta, i Utbeta, i Velida, i Ebu Dehla, sina Hiama, i njihove propasti. PRIAO MI JE Amr, sin Halida, priao nam je Zuhejr, priao nam je Ebu Ishak od Amra, sina Mejmuna, od Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Okrenuo se je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prema Ka'bi, pa je molio na nekolicinu (tj. pa je proklinjao nekolicinu) od Kurejevia: (prokletstvo je izrekao) na ejbeta, sina Rebi'ata, i 'Utbeta, sina Rebi'ata, i 6

Velida, sina 'Utbeta, i Ebu Dehla, sina Hiama. Pa svjedoim sa Allahom (se kunui, zaklinjui) zaista (da) sam ve vidio njih shrvane (oborene, tj. baene sve njih), ve je promijenilo njih Sunce, a (taj dan) je bio vru dan. GLAVA ubijanja (od strane muslimana) Ebu Dehla. PRIAO NAM JE Ibnu Numejr, priao nam je Ebu Usamete, priao nam je Ismail, izvijestio nas je Kajs od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je on doao Ebu Dehlu, a s njim je (zadnji) ostatak (due, zadnja iskra ivota na) dan Bedra (a leao je meu poginulim Kurejeviima), pa je rekao Ebu Dehl: "Da li je (iko) oslonutiji od ovjeka (to) ste ubili njega (vi)?" (To jest: "Da li se i na koga moe oslonuti vie nego na ovjeka kojega ste vi ubili?" A to e rei - A to znai: "Ima li iko vei gospodin od ovjeka kojega ste ubili? Ima li iko asniji od ovjeka kojega ste ubili?" Tim misli da rekne, da kae da su oni ubili njega kao svoga najasnijega ovjeka. U ovom sluaju "aamedu" je komparativ od "amidun". Ali ima i drugo tumaenje i shvatanje. Po tom drugom tumaenju "aamedu" je prvo lice jednine imperfekta ("el-fi'lul-mudari'u": sadanje-buduega glagolskog vremena) od "amide minhu, ja'medu minhu". A "amide" sa prijedlogom "min" znai: uditi se. Prema tom tumaenju prevod zadnje reenice ima da glasi, treba da glasi ovako: "Da li se (ja) udim od (tj. zbog jednoga) ovjeka (to) ste ubili njega?" To jest: "Nije udo meni to je jedan narod ubio svoga ovjeka. Ja se ne udim to ste me ubili, to me ubijate." On na ovaj nain hoe da sebi olaka to stanje to je doivio poraz i dospio u propast, hoe da se utjei. To su dva najvanija tumaenja pored jo nekih.) PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Zuhejr, priao nam je Sulejman Tejmija da je Enes priao njima, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. - H - A priao mi je Amr, sin Halida, priao nam je Zuhejr od Sulejmana Tejmije, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko e pogledati ta je napravio Ebu Dehl (tj. ta je s njim)?" Pa je otiao Ibnu Mes'ud, bio zadovoljan Allah od njega, pa je naao njega ve su udarila njega dva sina 'Afra-e, ak se je ohladio. Rekao je: "Da li si ti Ebu Dehl?" Rekao je: Pa je uzeo za njegovu bradu. Rekao je (Ebu Dehl): "A da li je (neko) iznad ovjeka (to) ste ubili njega, ili: ovjeka (to) je ubio njega njegov narod?" (Sumnjao je Sulejman o tome kako je reeno. Nevevija je protumaio ovu izjavu Ebu Dehla da je s njom htio da kae da njemu nije sramota to su ga ubili.) Rekao je Ahmed, sin Junusa: "Ti si Ebu Dehl (umjesto: Da li si ti Ebu Dehl?)." 7

PRIAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Ibnu Ebu Adijj od Sulejmana Tejmije, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Ko e pogledati (vidjeti) ta je uinio Ebu Dehl (ta je bilo s njim)?" Pa je otiao Ibnu Mes'ud, pa je naao njega ve su udarila njega dva sina 'Afra-e, ak se ohladio. Pa je uzeo za njegovu bradu, pa je rekao: "Ti si (oboren), Ebu Dehle!" Rekao je: "A da li (je neko) iznad ovjeka (to) je ubio njega njegov narod, ili je rekao: (to) ste ubili njega." PRIAO MI JE Ibnul-Musenna, izvijestio nas je Muaz, sin Muaza, priao nam je Sulejman, izvijestio nas je Enes, sin Malika, nainom njegovim (tj. kao gore, slino njemu). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, rekao je: Pisao (Napisao) sam od Jusufa, sina Madiuna (ili: pisao) napisao (sam od Jusufa, sina Madiuna), od Saliha, sina Ibrahima, od njegovoga oca, od njegovoga djeda o Bedru - misli (na) hadis dvojice sinova Afre (Afra-e). Priao mi je Muhamed, sin Abdullaha, Rekaija, priao nam je Mutemir, rekao je: uo sam svoga oca (da) govori: priao nam je Ebu Midlez od Kajsa, sina Ubada, od Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: Ja sam prvi ko e unuti (kleknuti, pasti, sjesti na koljena izmeu svih muslimanskih boraca) pred Svemilosrdnim radi prepirke (spora na) Sudnjem danu. A rekao je Kajs, sin 'Ubada: I o njima (u vezi njih) spustila se (objava, ajet): "Ova dvojica su dva protivnika (to) su se prepirali (sporili oni) o svome Gospodu (u vezi svoga Gospoda)....". Rekao je: Oni su (tj. To su oni) koji su se meusobno pokazali (jedan drugome, tj. koji su izali na megdan, dvoboj na) dan Bedra: Hamzete (Hamza), i Alija i 'Ubejdete, sin Harisa (kao jedan protivnik, jedna protivnika strana koja se borila u ime Islama i muslimana), i ejbete, sin Rebi'ata, i 'Utbete, sin Rebi'ata, i Velid, sin 'Utbeta (kao drugi protivnik, druga protivnika strana koja se borila u ime idolopoklonika). (Hamza i Alija su u dvoboju ubili svoje protivnike, a Ubejdete, sin Harisa, je u dvoboju zadobio ranu u koljeno i od te je rane i podlegao prilikom povratka sa Bedra u mjestu koje se zove Safra'.) PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od Ebu Haima, od Ebu Midleza, od Kajsa, sina Ubada, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Sila je (objava ajeta): "Ova dvojica su dva protivnika (to) su se prepirali (tj. to se prepiru, bore se) o svome Gospodu....", o estorici (tj. to je silo u vezi estorice ljudi) od Kurejevia: Aliji, i Hamzetu, i 'Ubejdetu, sinu Harisa, i ejbetu, sinu Rebi'ata, i 'Utbetu, sinu Rebi'ata, i Velidu, sinu 'Utbeta.

PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Savvaf, priao nam je Jusuf, sin Jakuba, odsjedae (on) u Dubej'atovia, a on je slobodnjak Sedusovia, priao nam je Sulejman Tejmija od Ebu Midleza, od Kajsa, sina Ubada, rekao je: rekao je Alija, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega: O nama je siao ovaj ajet (odlomak Kur'ana): "Ova dvojica su dva protivnika (to) su prepirali se o svome Gospodu.....". PRIAO NAM JE Jahja, sin Dafera, izvijestio nas je Veki' od Sufjana, od Ebu Haima, od Ebu Midleza, od Kajsa, sina Ubada, rekao je: uo sam Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, (da) se zaklinje zaista (da) su sili ovi ajeti (odlomci) o ovoj grupi (od) est (ljudi na) dan Bedra nainom njegovim (tj. kao gore). PRIAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, Devrekija, priao nam je Huejm, izvijestio nas je Ebu Haim od Ebu Midleza, od Kajsa: uo sam Ebu Zerra (da) se zaklinje zakletvom zaista (da) je ovaj ajet "Ova dvojica su dva protivnika (to) su se prepirali o svome Gospodu.....", siao o (onima) koji su se pokazali (na otvorenom prostoru, tj. koji su izali na megdan, dvoboj na) dan Bedra: Hamzetu (Hamzi), i Aliji, i Ubejdetu, sinu Harisa, i Utbetu i ejbetu, dvojici sinova Rebi'ata, i Velidu, sinu Utbeta. PRIAO MI JE Ahmed, sin Seida, Ebu Abdullah, priao nam je Ishak, sin Mansura, Selulija, priao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka: pitao je (jedan) ovjek Bera-a, a ja sluam, rekao je: "Da li je prisustvovao Alija Bedru?" Rekao je: "I izlazio je na megdan (dvoboj) i oblaio je oklop na oklop (to znai "zahere" ovdje, a ta rije ima i drugo znaenje)." PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, rekao je: priao mi je Jusuf, sin Madiuna, od Saliha, sina Ibrahima sina Abdurrahmana sina Avfa, od njegovoga oca, od njegovoga djeda Abdurrahmana, rekao je: Pisao sam Umejjetu, sinu Halefa (tj. Dopisivao sam se s njim; ili: Sklopio sam s njim pismeni ugovor da jedan drugoga titimo i uvamo po potrebi). Pa poto je bio dan Bedra; pa je spomenuo njegovo ubijanje i ubijanje njegovoga sina (za koje je Abdurrahman bio poeo da se zauzima i nastojao je da ih spasi), pa je rekao Bilal: "Nisam se spasio (ja, ili: Ne spasio se ja) ako se spasi Umejjete!" PRIAO NAM JE Abdan, rekao je: izvijestio me je moj otac od ubeta, od Ebu Ishaka, od Esveda, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on proitao (poglavlje iz Kur'ana koje poinje sa rijeima) "Vennedmi...", pa je niiio (pao niice, pao na seddu, uinio seddu) za nju (na kraju nje - te sure, tog poglavlja), i niiio je (uinio je seddu sav skup ljudi) ko je (tada bio) sa njim osim (jedino to) da je 9

(jedan) starac uzeo aku od praha (aku praha, aku zemlje, u aci prahazemlje), pa je podigao njega (prah) k svome elu, pa je rekao: "Dosta je meni ovo." Rekao je Abdullah: Pa zaista ve sam vidio njega poslije (da) se ubio (da je ubijen kao) bezvjernik (nevjernik). Izvijestio me je Ibrahim, sin Musa-a, priao nam je Hiam, sin Jusufa, od Mamera, od Hiama, od Urveta, rekao je: Bila su u Zubejra (tri udubljenja od) tri udarca sa sabljom, jedno (od) njih je u (na) njegovom ramenu. Rekao je: Zaista bio sam (obiaja da) zaista uvlaim svoje prste u njih. Rekao je: Udario se je (Udaren je on sa) dva (udarca na) dan Bedra, a jedan (na) dan Jermuka. Rekao je Urvete: A rekao je meni Abdul-Melik, sin Mervana, kada se ubio (kada je ubijen) Abdullah, sin Zubejra: "O Urvete! Da li poznaje sablju (ma) Zubejra?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa ta je u nje?" Rekao sam: "U nje je (jedno) okrnjenje (oteenje to) je okrnjio njega (na) dan Bedra." Rekao je: "Bio si istinit (tj. rekao si istinu) ".... u njih su okrnjenja od meusobnoga udaranja eta.". Zatim je vratio nju Urvetu. Rekao je Hiam: Pa smo procijenili nju (tu sablju) meu nama (nasljednicima) tri hiljade. I uzeo je nju neki (od) nas. A zaista volio sam (volio bih) da sam ja bio uzeo nju (da sam je ja uzeo). PRIAO NAM JE Fervete od Alije, od Hiama, od njegovoga oca, rekao je: Bila je sablja Zubejra ukraena sa (nekim) srebrom. Rekao je Hiam: A bila je sablja Urveta (takoe) ukraena sa srebrom. PRIAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, priao nam je Abdullah, izvijestio nas je Hiam, sin Urveta, od svoga oca da su drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekli Zubejru (na) dan Jermuka: "Zar nee zaestiti (tj. navaliti na neprijatelja), pa (da) zaestimo (i mi) sa tobom?!" Pa je rekao: "Zaista ja ako zaestim (navalim), slagaete." Pa su rekli: "Neemo uiniti (to, tj. Neemo slagati)." Pa je navalio na njih, ak je rascijepio (probio) njihove redove, a nije sa njim (ni) jedan (ovjek, tj. a s njim nema nikoga od onih to su rekli da nee slagati). (U zadnjem dijelu teksta na prethodnoj strani omakom je isputen prevod teksta "fe daveze hum: pa je proao (preao) njih", pa, prema tome, zadnja reenica sa prethodne strane treba da glasi: Pa je navalio na njih, ak je rascijepio (probio) njihove redove, pa je proao njih (Vizantince), a nije sa njime nijedan (ovjek, tj. niko).) Zatim se vratio idui naprijed (prema svojim drugovima), pa su uzeli (oni - neprijatelji Vizantinci) za njegovu uzdu, pa su udarili njega dvama udarcima (sa dva udarca) na (tj. po) njegovom ramenu, izmeu njih dva je (jedan) udarac (to) se udario (to je on udaren, to mu je zadat na) dan Bedra. Rekao je Urvete: Uvlaih (Uvlaio sam) svoje prste u te udarce (oiljke od udaraca i) igram se (igrajui se ja), a ja sam (tada bio) malen (mali djeak). Rekao je Urvete: A bio je sa njim (sa Zubejrom na Jermuku) Abdullah, sin Zubejra, tada, a on je sin (tj. a 10

on ima svega) deset godina, pa je natovario njega na (jednoga) konja, prepustio je njega (jednome) ovjeku (na uvanje). PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, uo je Revha, sina Ubadeta, priao nam je Seid, sin Ebu Arubeta, od Katadeta, rekao je: Spomenuo je nama Enes, sin Malika, od Ebu Talhata da je vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio (na) dan Bedra za dvadeset i etiri ovjeka od knezova (tj. od prvaka) Kurejevia, pa su se bacili (bili su baeni) u (kamenjem savijen, izgraen jedan) bunar od bunareva (od bunara) Bedra, ruan (prljav), uinjen runim. A bio bi, kada bi se pokazao (kao pobjednik) nad (protivnikim) narodom, ostajao (bi) u irokom prostoru (na kojem nema zgrada, tj. na bojitu bi on ostajao) tri noi (tj. tri dana). Pa poto je bio u (na) Bedru trei dan, zapovjedio je za svoju samaricu (tj. za svoju devu) pa se svezao na nju njezin samar, zatim je iao, i slijedili su ga njegovi drugovi. I rekli (tj. govorili) su: Ne mislimo (da on) odlazi (ni zbog ega drugoga) osim zbog neke svoje potrebe. Dok je (najzad) stao na usnu (tj. na ivicu nesavijenoga, neizgraenoga) bunara (toga, jer je sada bio obruen i poruen nakon bacanja u njega mrtvih neprijatelja), pa je poeo (da) doziva njih sa (tj. po) njihovim imenima i imenima njihovih otaca (oeva): "O omsica (O ti), sine omsice (sine toga, O ikse, sine ipsilonov)! O omsice, sine omsice! Da li veseli vas (tj. Da li bi sada veselilo vas) da ste se vi pokoravali Allahu i Njegovome poslaniku? Pa zaista mi smo ve nali (osjetili, doivjeli ono) to je obeao nama na Gospod istinom (uistinu - misli na pobjedu protiv njih). Pa da li ste nali (vi ono) to je obeao va Gospod (da je to) istina?" Rekao je: Pa je rekao Umer: "O poslanie Allaha! to govori (razgovara mjestu) od tjelesa (koja su takva, u takvom stanju da) nema dua njima (u njima)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi (Onoga) koji je (Taj to je) dua Muhammeda u Njegovoj ruci niste vi ulniji za (ono) to govorim od njih (tj. vi ne ujete bolje od njih ono to ja govorim)." Rekao je Katadete: Oivio je njih Allah (toliko vremena) dok je dao uti njima njegov govor ukorom (korenjem, tj. oivio ih je zbog korenja, ukora), i omalovaenjem (i omalovaavanjem, i radi omalovaavanja), i osvetom, i alosti (alou, zbog toga da osjete oni alost) i kajanjem (i da osjete kajanje). PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Amr od Ata-a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, "..... koji su zamijenili blagodat Allaha bezvjerstvom.....", rekao je: Oni su tako mi Allaha nevjernici Kurejevia. Rekao je Amr: Oni su Kurejevii, a Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, je blagodat Allaha. "..... i smjestili su svoj narod (u) kuu propasti.", rekao je (Ibnu Abbas da to znai): Vatru (tj. U vatru na) dan Bedra. 11

PRIAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, rekao je: Spomenulo se je kod Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je Ibnu Umer podigao (tj. pripisao) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ovu izreku): "Zaista mrtvac se kanjava u svome grobu sa plaem (zbog plaa) svoje porodice.", pa je rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (ovo): "Zaista on (mrtvac, mrtvi) zaista se kanjava sa svojom grekom i svojim grijehom (tj. zbog greke i grijeha svoga), a zaista njegova porodica zaista plae na njemu (tj. za njim) sada." (To jest: Kanjavae se mrtvac, mrtvi na Sudnjem danu za svoje greke i grijehe kada bude na Sudnjem danu proivljen, a ve sad porodica plae za njim.) Rekla je: A to je kao njegov govor (tj. To je isto kao to je on - Ibnu Umer rekao): Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stao je na (tj. nad) bunar, a u njemu su ubijeni Bedra od idolopoklonika (ubijeni idolopoklonici iz bitke na Bedru), pa je rekao njima (ono) to je rekao: "Zaista oni zaista uju ta govorim." Rekao je samo: "Zaista oni sada zaista znaju da je (ono) to govorah njima - istina." Zatim je proitala: "Zaista ti nee dati uti mrtvima.....", "..... i nisi ti dava uti (davalac uvenja onome) ko je u grobovima." Govori (ona): Kada su se stanili (nastanili, smjestili oni u) svoje sjedita od Vatre (ti im ne moe dati da uju ono to ti govori). (Meutim, tome Aiinu, Aiinom shvatanju veina se protivi, jer kau: Ako oni mogu znati, kao to to Aia i sama tvrdi, onda mogu i uti na taj nain to ih Allah proivi bar djelimino u grobovima, kako to veli Katadete. Jasno je da im Muhammed a.s. ne moe dati da oni uju, ali im daje Allah Uzvieni da oni uju. Osim toga Aia nije prisustvovala borbi na Bedru, a onaj ko je prisustvovao na Bedru, bolje je shvatio cio dogaaj i bolje je zapamtio rijei Muhammeda a.s. nego onaj ko nije tu bio prisutan. O ovome je ve bilo govora u tekstu, a ovaj e hadis dolaziti jo i u daljem tekstu, ali se ovo objanjenje nee vie davati.) PRIAO MI JE Usman, priao nam je Abdete od Hiama, od njegovoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Stao (Zastao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na bunaru Bedra, pa je rekao: "Da li ste nali (ono) to je obeao va Gospod istinom (da je to istina)?" Zatim je rekao: "Zaista oni sada uju (ono) to govorim." Pa se (to) spomenulo Aii, pa je rekla: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, samo (ovo): "Zaista oni sada zaista znaju da je (govor) koji govorah njima - (da) je on istina (istinit)." Zatim je itala (proitala): "Zaista ti nee dati uti mrtvima (mrtvacima)....", dok je (dok nije) proitala (cijeli taj) ajet. 12

(Svugdje u daljem tekstu rije "ajet" i rije "sura" kao struni izrazi ostavie se i u prevodu, a nee se vie uz ajet davati objanjenje da to znai odlomak Kur'ana, a niti za suru da to znai poglavlje Kur'ana. To neka se ima u vidu.) GLAVA vrijednosti (ili: vrline onoga) ko je prisustvovao Bedru. PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Muavijete, sin Amra, priao nam je Ebu Ishak od Humejda, rekao je: uo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Pogodio se je Harisete (na) dan Bedra, a on je djeak, pa je dola njegova majka k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslanie Allaha! Ve si upoznao stepen Hariseta od mene, pa ako biva (ako je on) u raju, strpiu se (trpiu) i raunau sebi (na nagradu Uzvienoga Allaha za to trpljenje), a ako je (ako biva stvar da je on u onom) drugom (tj. u paklu), vidjee ta u napraviti (ta u da uinim)." Pa je rekao: "Teko tebi! A zar si izgubila pamet (zar si se izgubila od alosti pa ne zna kakav je raj)? A zar je raj (samo) jedan? Ona (stvar sa rajem je takva) da je on (toliko velik da je podijeljen na) mnogobrojne rajeve (na mnogobrojne vrtove, bae), i zaista on (tvoj poginuli sin) je u raju (zvanom) Firdevs (tj. najvrijednijem raju je on dospio)." PRIAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Abdullah, sin Idrisa, rekao je: uo sam Husajna, sina Abdurrahmana, od Sada, sina Ubejdeta, od Ebu Abdurrahmana Sulemije, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao me je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (mene) i Ebu Merseda i Zubejra, a svaki (od) nas je konjanik (vrstan jaha), rekao je: "Odite (Idite) dok doete (k mjestu zvanom) Revdatu Hahu, pa (tj. jer) zaista u njemu je (jedna) ena od idolopoklonika, sa njom je (jedno, ima neko) pismo od Hatiba, sina Ebu Belte'ata, k idolopoklonicima." Pa smo stigli nju (a ona) ide na svojoj devi (stigli smo je ondje) gdje je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa smo rekli: "Pismo." Pa je rekla: "Nema sa nama (nikakvo, Nemam nikakvo) pismo." Pa su dali kleknuti njoj (tj. Dali smo njezinoj, njenoj devi znak da klekne, legne da bi ona mogla da sjai, sjae), pa smo traili (sebi, pretraivali), pa nismo vidjeli (tj. pa nismo nali nikakvoga) pisma. Pa smo rekli: "Nije slagao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista e izvaditi svakako (to) pismo, ili emo zaista ogoliti svakako tebe." (To jest: "Daemo te skinuti, Skinuemo te da bude potpuno gola, naga.") Pa poto je vidjela (tu) ozbiljnost, dala je pasti (ruci svojoj, krenula je rukom) k svome pojasu, a ona je opasana sa (jednom) odjeom, pa je izvadila njega (pismo). ("Muhtedizetun" je ona koja je zavezala na sredini donju odjeu, a "hudzetun" je mjesto na kojem je zavezana donja odjea. Ovdje, meutim, prevedeno je na navedeni nain.) 13

Pa smo otili s njom (tj. Odnijeli smo nju, tj. listinu, listu, to pismo) k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Umer: "O poslanie Allaha! Ve je izdao Allaha, i Njegovoga poslanika i vjernike, pa pusti me, pa zaista u (da) udarim njegov vrat (sabljom)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "ta je nosilo tebe na (ono) to si napravio (o Hatibe, dakle: Zato si to napravio, uinio o Hatibe)?" Rekao je Hatib: "Tako mi Allaha nije sa mnom (nije u meni to) da neu biti (da ne budem jedan) vjernik u Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (nego) sam htio da (to) bude meni kod (toga) naroda (kao jedna) ruka (tj. zasluga to) e odbijati Allah s njom (pomou nje njihove nasrtaje) od moje porodice i moje imovine. A nije nijedan od tvojih drugova (u drukijem poloaju) osim (u takvom da) je za njega (tj. osim u takvom da on ima) od svoje rodbine (od svoga plemena nekoga) ko je (takav da) odbija Allah s njim od njegove porodice i njegovoga imanja (nasrtaje)." Pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu govori Hatib). I ne govorite njemu (tj. za njega nita drugo) osim dobro." Pa je rekao Umer: "Zaista on je ve izdao Allaha, i Njegovoga poslanika i vjernike, pa pusti me, pa zaista u (da sabljom) udarim njegov vrat (tj. da mu odsijeem glavu)." Pa je rekao: "Zar nije (i on) od stanovnika Bedra (tj. od uesnika muslimana u borbi na Bedru)?" Pa je rekao (dalje Muhammed a.s.): "Moda Allah (da) se je nadvirio (nadnio sa Svojom milou) na (nad) stanovnike (tj. uesnike) Bedra, pa je rekao: "Radite to ste htjeli (tj. Radite ta god hoete), pa ve je trebao (pa ve treba) vama raj." Ili: "Pa ve sam oprostio vama." Pa su zasuzila dva oka Umera, i rekao je: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (tj. bolje znaju)." GLAVA. PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Du'fije, priao nam je Ebu Ahmed Zubejrija, priao nam je Abdurrahman, sin Gasila, od Hamzeta, sina Ebu Usejda, i Zubejra, sina Munzira sina Ebu Usejda, od Ebu Usejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Kada se (oni) priblie vama, pa gaajte ih, i traite ostajanje vaih strjelica (tj. i uvajte strjelice - a to danas znai: uvajte municiju, metke)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Abdurrahima, priao nam je Ebu Ahmed Zubejrija, priao nam je Abdurrahman, sin Gasila, od Hamzeta, sina Ebu Usejda, i Munzira, sina Ebu Usejda, od Ebu Usejda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Kada su se pribliili vama - misli (na to: kada) su se uinili mnogobrojni vama (kada budu u velikom broju vama neprijatelji) - pa gaajte ih, i traite ostajanje vaih (svojih) strjelica (uvajte strjelice, ne rasipajte se bespotrebno sa strjelicama)." 14

PRIAO MI JE Amr, sin Halida, priao nam je Zuhejr, priao nam je Ebu Ishak, rekao je: uo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Uinio (Postavio) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za zapovjednika) nad strijelcima (na) dan Uhuda Abdullaha, sina Dubejra. Pa su pogodili (neprijatelji) od nas sedamdeset (ljudi). A bio je (tj. A bili su) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi pogodili od idolopoklonika (na) dan Bedra stotinu i etrdeset (ljudi): sedamdeset zarobljenika i sedamdeset ubijenih (poginulih). Rekao je Ebu Sufjan: "Dan (ovaj na Uhudu) je za dan Bedra (odmazda), a rat su kove (kante kojima se grabi voda iz bunara: nekada zagrabimo mi, a nekada vi)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a - mislim ga (da je priao, tj. mislim da je priao) - od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "I kada li je dobro (ono, u onome) to je donio Allah njega od dobra poslije (Uhuda) i nagrade istinitosti (za istinitost i iskrenost) koja je dola nama poslije dana Bedra." PRIAO MI JE Jakub, sin Ibrahima, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od svoga djeda, rekao je: rekao je Abdurrahman, sin Avfa: Zaista ja sam zaista u (borbenom) redu (liniji na) dan Bedra poto (kada) sam se obazreo, pa kada li (na poloaju, na prostoru) od moje desnice i od moje ljevice (tj. pa kada li na mojoj desnoj i lijevoj strani nekakva) dva mladia, njih dvojica novoga zuba (tj. njih dvojica mlada, mladi), pa kao da ja nisam siguran (bezbijedan) bio sa mjestom njih dvojice. Kadli je rekao (iznenada) meni jedan (od) njih dvojice tajno (tj. krijui on) od svoga druga: "O moj strie (O moj amida)! Pokai mi Ebu Dehla!" Pa sam rekao: "O sine moga brata (O bratiu)! A ta e napraviti s njim?" Rekao je: "Obavezao sam se Allahu (na to da) ako vidim njega (Ebu Dehla), da u ubiti njega, ili u umrijeti ispod (nie) njega." Pa je rekao meni (i onaj) drugi tajno (sakriveno, krijui) od svoga druga slino njemu (slino tome). Rekao je: Pa nije veselilo mene da sam ja meu (izmeu neka druga) dva ovjeka mjesto njih dvojice. Pa sam dao znak (pokazao) njima dvojici k njemu (prema Ebu Dehlu). Pa su njih dvojica zaestila (navalila) na njega kao dva sokola dok su njih dva udarili njega. A njih dvojica su dva sina 'Afra-e (Afra'a je ime njihove majke, a ocu njih dvojice bilo je ime Haris, sin Rifa'ata). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ibrahim, izvijestio nas je Ibnu ihab, rekao je: izvijestio me je Umer, sin Esida sina Darijeta, Sekafija, saveznik Zuhretovia, a bio je od drugova Ebu Hurejreta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah, od njega, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset oiju (tj. ljudi pijuna, izviaa) i uinio je zapovjednikom nad njima Asima, sina Sabita, 15

Ensariju - djeda Asima, sina Umera sina Hattaba (djeda po majci). ak (tj. Te) kada su bili u Heddetu (mjestu) izmeu 'Usfana i Meke, spomenuli su se (tj. bili su spomenuti, otkriveni, pokazani jednom) plemenu (plemenskom ogranku) od Huzejlovia, rekne se njima (ime tim ljudima toga plemenskoga ogranka je) Lihjanovii. Pa su poli u boj (Lihjanovii) za njih (prema njima, prema Asimovoj desetini) sa blizu od (broja) stotinu ljudi strijelaca. Pa su ustopice ili (za) njihovim tragovima dok su nali njihovo mjesto jedenja datule (hurme) u odsjedalitu (jednome to) su odsijedali (odmarali u) njemu. Pa su rekli (Lihjanovii naavi kopice): "Datule Jesriba (Medine su ovo)." Pa su slijedili njihove tragove (dalje). Pa poto je osjetio za njih Asim i njegovi drugovi, sklonuli (sklonili) su se k (jednome) mjestu (pribjegli su, zatraili su utoita na jednome mjestu). Pa su opkolili njih (ti) ljudi (taj narod to ih je progonio, to je iao za njima ustopiceuzastopice), pa su rekli njima: "Siite (tj. Predajte se), pa dajte (nam oruje) sa vaim rukama (sa svojim rukama; ili: pa dajte vae ruke), a vama je (od nas) ugovor i (vrsta) obaveza da neemo ubiti od vas jednoga (tj. nijednoga ovjeka)." Pa je rekao Asim, sin Sabita: "O narode (moj)! to se tie mene, pa (ja) neu sii u zatitu nevjernika (nijednoga, tj. neu se predati na rije i na davanje zatite od strane nijednoga nevjernika). Moj Boe! Izvijesti o nama Tvoga (Svoga) vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su gaali njih sa (svojim) strjelicama, pa su ubili Asima, a sila su k njima (tj. predala su im se) trojica ljudi na (njihov) ugovor i obavezu, od njih (od te trojice jedan) je Hubejb, i (drugi je) Zejd, sin Desineta i (tj. a trei: je jedan) drugi ovjek. Pa poto su se uhvatili (za oruje) od njih, pustili su (tj. odrijeili su) tetive njihovih lukova, pa su vezali (povezali) njih s njima. Rekao je (onaj) trei ovjek: "Ovo je poetak vjerolomstva (prevare). Tako mi Allaha neu se druiti (sa) vama. Zaista je meni u ovima (jedan) uzor - hoe (da kae za) ubijene (poginule svoje drugove sa Asimom na elu)." Pa su tegljili (vukli) njega i savladali (su) ga (tj. i borili su se sa njim), pa nije htio da se drui (sa) njima (tj. da ide sa njima). Pa se otilo sa Hubejbom i Zejdom, sinom Desineta, dok su prodali njih dvojicu (a to je bilo sve) poslije dogaaja (borbe) Bedra. Pa su sebi kupili Harisovii, sina Amira sina Nevfela, (kupili su) Hubejba. A bio je Hubejb on (taj koji) je ubio Harisa, sina Amira, (na) dan Bedra. Pa je ostao Hubejb kod njih zarobljenikom (kao zarobljenik) dok su se sloili (na) njegovo ubijanje (dok nisu odluili da ga ubiju). Pa je pozajmio (posudio na upotrebu) od neke (izmeu) kera Harisa (jednu) britvu (da) obrije s njom (sebi dlake okolo polnoga uda radi toga da izgleda to ii kada bude ubijen). Pa je pozajmila (posudila britvu) njemu. Pa je iao (otiao jedan) sini njezin, a ona je nemarna (nepaljiva bila) od njega, dok je doao njemu. Pa je nala njega posaivaa njega na svoje stegno (Pa je vidjela sinia kod njega), a (ta) britva je u njegovoj ruci. Rekla je: Pa se uplaila plaenjem (takvim da) je prepoznao njega (to plaenje) Hubejb, pa je rekao: "Da li se plai (Da li se boji) da u ubiti njega (da u ga ubiti)? Nisam bio zbog (toga da) uinim to." (To jest: "Nisam takav da to uinim.") Rekla je: "Tako mi Allaha nisam vidjela (nijednoga) zarobljenika boljega od Hubejba. Tako mi Allaha zaista ve sam nala njega (jedan) dan (da) jede (jedan uzbrani) grozdac od groa (drei ga) u svojoj ruci, a zaista on je zaista svezan (vezan, tj. okovan) sa eljezom, a nema u Meki (nita ni) od (kakvoga) ploda. I govorae 16

(ona za ovaj sluaj): "Zaista ono (to) je zaista (nekakva) hrana (to) je nahranio nju (to je nahranio njom) Allah Hubejba." Pa poto su izveli njega iz svetoga tla zato (da) ubiju njega u dozvoljenom (tlu, tj. na tlu, na prostoru gdje je dozvoljeno ubiti), rekao je njima Hubejb: "Pustite me (da) klanjam dva naklona (dva rekata)." Pa su ostavili njega, pa se naklonio dva naklona (klanjao je dva rekata), pa je rekao: "Tako mi Allaha da nije (toga) da mislite da je (ono) to je sa mnom nestrpljivost (kukaviko strahovanje od smrti), zaista bih poveao (broj naklona, rekata u ovoj molitvi)." Zatim je rekao: "Moj Boe! Izbroji ih brojem, i ubij (pobij) ih dijelovima (komadima, tj. tako da se rastave na komade), i ne ostavi od njih (ni) jednoga." Zatim je poeo (da) govori: "Pa nisam (da) se brinem kada se ubijam muslimanom Na koju stranu je radi Allaha moje mjesto obaranja (padanja). A to je u (ime) Bia Allaha, a ako hoe (On), Blagoslovie na udove tijela isjeenoga." Zatim je ustao k njemu Ebu Serveate Ukbete, sin Harisa, pa je ubio njega. I bio je Hubejb on (taj koji) je uobiajio svakome muslimanu (koji) se ubijao strpljenjem (tj. pogubljenjem - da klanja tu) molitvu (namaz od dva naklona, rekata). I izvijestio je - misli (na) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svoje drugove (na) dan (kada) su se pogodili - njihovu vijest. (To jest: Obavijestio je jo istoga dana svoje drugove o onome to je zadesilo Asima i njegovu desetinu.) A poslali su (neki) ljudi od Kurejevia k Asimu, sinu Sabita, kada se prialo njima da se on ubio (da je ubijen - poslali su) da im se donese (neka) stvar (tj. neto) od njega (mrtvoga da) se prepozna (da je to on, po toj stvari da se osvjedoe), a bio je ubio (Asim u prolosti jednoga) velikoga ovjeka od njihovih velikana. Pa je poslao Allah za Asima (zbog Asima) kao oblak od pela (ili: od osa, osova, tj. roj pela, ili roj osa) pa su uvale njega od njihovih poslanika, pa nisu mogli da odsijeku (da otkinu, odreu) od njega (nijednu) stvar (nita). A rekao je Ka'b, sin Malika: Spomenuli su Murareta, sina Rebi'a, Amriju, i Hilala, sina Umejjeta, Vakifiju - dobra dva ovjeka, ve su prisustvovala njih dvojica Bedru. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Jahja-a, od Nafi'a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (bio jednom u takvoj prilici da) se spomenulo njemu da se Seid, sin Zejda sina Amra sina Nufejla, - a bio je Bedrija (uesnik borbe na Bedru) - razbolio u (jedan) petak. Pa je pojaio k njemu poslije (to je prolo od jutra toliko) da se je visoko uzdigao (taj) dan i pribliila se molitva petka, i ostavio je molitvu petka. A rekao je Lejs: Priao mi je Junus od Ibnu ihaba, rekao je: priao mi je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je njegov otac pisao k Umeru, sinu Abdullaha sina Erkama, Zuhriji zapovijeda mu (u tom pismu) da unie na (posjetu) Subej'ati, keri Harisa, Eslemijetoviki pa (da) pita nju o njezinom hadisu (ili: o njezinom dogaaju, sluaju) i o (onome) ta je rekao njoj poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i 17

spasio, kada je traila rjeenje njemu (tj. od njega). Pa je pisao Umer, sin Abdullaha sina Erkama, k Abdullahu, sinu Utbeta, izvjetava ga da je Subej'ata, ki Harisa, izvijestila njega da je ona bila pod Sa'dom, sinom Havleta, (tj. bila je sa njim u braku) - a on je od sinova Amira, sina Luejja (od Luejjovih Amirovia), i bio je od (onih) ko je prisustvovao Bedru. Pa je preminuo (rastavi se on tako) od nje, a ona je nosei (nosea, a ona je trudna), pa nije ostala (dugo, a ve je nastupilo takvo vrijeme) da je stavila svoj teret (tj. da se je porodila) poslije njegove smrti. Pa poto se uzdigla (uzvisila, tj. pridigla, digla) od poslijeporoajnoga svoga ienja, uljepala (nagizdala) se je za (svoje) prosce. Pa je uniao njoj Ebu Senabil, sin Ba'keka, - (jedan) ovjek od Abdudarovia, pa je rekao njoj: "ta je meni vidim te (da) si se uljepala za (svoje) prosce (prosioce), nada se vjenanju (braku svome). Pa zaista ti tako mi Allaha, nisi ti vjenavaica (tj. ti se ne moe vjenati) do (da) proe na tebe (dok ne proe tebi od smrti bivega mua) etiri mjeseca i deset (dana)." Rekla je Subej'ata: Pa poto je rekao to meni, skupila sam na meni (na sebi, na sebe) svoje odjee kada sam omrknula, i dola sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pitala njega o tome. Pa je rijeio (izdao rjeenje) meni za (takav postupak) da sam se ja ve rijeila (svake veze sa bivim muem i brakom u asu) kada sam stavila svoj teret (tj. kada sam se porodila). I zapovjedio je meni za sparivanje (tj. za udaju) ako se je pokazalo meni (to za potrebno). Slijedio je njega (Lejsa) Asbag od Ibnu Vehba, od Junusa. A rekao je Lejs: Priao mi je Junus od Ibnu ihaba, i pitali smo ga, pa je rekao: izvijestio me je Muhamed, sin Abdurrahmana sina Sevbana, slobodnjaka sinova Amira, sina Luejja, da je Muhamed, sin Ijada sina Bukejra, a bio je njegov otac prisustvovao Bedru, izvijestio njega (za ovaj hadis, ili neki drugi hadis). GLAVA prisustvovanja (prisutnosti odreenih) anela Bedru (u svojstvu pomagaa vjernicima). PRIAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Derir od Jahja-a, sina Seida, od Muaza, sina Rifa'ata sina Rafi'a, Zurekije, od njegovoga oca, - a bio je njegov otac od stanovnika (tj. uesnika) Bedra - rekao je: Doao je Dibril k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i rekao je, i upitao ga je): "ta (tj. Kakvim muslimanima vi) brojite uesnike Bedra u (meu) vama?" Rekao je: "Od najvrijednijih (Od najvrlijih, najboljih) muslimana." Ili (je rekao neku) rije njezinim nainom (tj. slino njoj, slino ovoj). Rekao je: "I takoe je (takav svaki onaj) ko je prisustvovao Bedru od (odreenih) anela." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad od Jahja-a, od Muaza, sina Rifa'ata sina Rafi'a - a bio je Rifa'ate od uesnika Bedra, - a bio je Rafi' od uesnika Akabe, pa govorae svome sinu: 18

"Ne veseli mene da sam ja prisustvovao Bedru za Akabu (tj. umjesto Akabe)." Rekao je: "Pitao je Dibril Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, za ovo (u prethodnom hadisu)." PRIAO NAM JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Jezid, izvijestio nas je Jahja, uo je Muaza, sina Rifa'ata, da je (jedan) aneo (melek) pitao Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A od Jahja-a da je Jezid, sin Hada, izvijestio njega da je on bio sa njim (na) dan (kada) je priao njemu Muaz ovaj hadis, pa je rekao Jezid: Pa je rekao Muaz: "Zaista pitalac (taj) je on - Dibril, na njega pozdrav (njemu pozdrav, mir)!" PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab, priao nam je Halid od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Bedra: "Ovo je Dibril uzima (uzeo je) za glavu svoga konja, na njemu je orue (tj. oruje) rata." GLAVA. PRIAO MI JE Halifete, priao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, priao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Umro je Ebu Zejd, a nije ostavio pete (tj. potomstva nikakvoga: ni djece, ni unuadi), a bio je Bedrija (uesnik u borbi na Bedru, bedrski borac). ("Bedrijjun" doslovno znai: bedrski, a misli se na bedrskoga borca koji je uestvovao u muslimanskoj vojsci u borbi na Bedru za vrijeme Muhammeda a.s. U daljem tekstu rije ta upotrebljavae se kao struni izraz bez prevoenja i objanjavanja.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, rekao je: priao mi je Jahja, sin Seida, od Kasima, sina Muhameda, od Ibnu Habbaba da je Ebu Seid, sin Malika, Hudrija, bio zadovoljan Allah od njega, doao od (tj. sa jednoga) putovanja, pa je ponudila k njemu njegova porodica (neko) meso od mesa rtvi (kurbana), pa je rekao -: "Nisam ja jeda njega do (da) pitam (Neu da ga jedem dok ne pitam o njemu)." Pa je otiao ka svome bratu po svojoj majci - a bio je Bedrija - (a radi se o) Katadetu, sinu Nu'mana, pa je pitao njega. Pa je rekao: "Zaista ono dogodila se poslije tebe (jedna) stvar (ili: zapovjed takva da je u toj stvari sadrano) ruenje (tj. dokinue) za (ono) to njima zabranjivae od njega (tj. to im se zabranjivae ono) od jedenja mesa rtvi poslije tri dana." PRIAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, sina Urveta, od njegovoga oca, rekao je: rekao je Zubejr: 19

Susreo sam (na) dan Bedra Ubejdeta, sina Seida sina 'Asa, a on je naoruan (u tolikoj mjeri da) se ne vidi od njega (nita drugo) osim njegova dva oka, a on se preziva (ima nadimak) Ebu Zatil-Keri. Pa je rekao: "Ja sam Ebu Zatil-Keri." Pa sam navalio na njega sa tapom (ili: kratkim kopljem), pa sam udario (ubo) njega u njegovo oko, pa je umro. Rekao je Hiam: Pa sam se izvijestio (tj. Obavijeten sam) da je Zubejr rekao: Zaista ve sam stavio svoju nogu na njega, zatim sam se pruio, pa je bio trud (moj veliki dok sam uspio) da sam iupao nju (tj. njega - tap, koplje), i ve su se savila njegova dva kraja (krajevi toga tapa). Rekao je Urvete: Pa je pitao (traio) njemu njega (tj. od Zubejra taj tap) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na pozajmicu, na poslugu, unaru, da se poslui s njime) pa je dao (Zubejr) njemu njega. Pa poto se uzeo (sa ovoga svijeta, tj. Pa poto je preminuo, umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo je nju (toljagu, tj. taj svoj tap Zubejr natrag). Zatim je traio nju (tu tapinu na posluivanje) Ebu Bekr, pa je dao njemu nju. Pa poto se uzeo (tj. poto je preminuo) Ebu Bekr, pitao (traio) je nju (od njega) Umer, pa je dao njemu nju. Pa poto se je uzeo (preminuo) Umer, uzeo je nju. Zatim je traio nju Usman od njega, pa je (on) dao njemu nju. Pa poto se ubio (poto je ubijen) Usman, pala (dospjela) je kod porodice (ukuana) Alije. Pa je traio nju Abdullah, sin Zubejra, pa je bila kod njega dok se ubio (dok je najzad ubijen). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ebi Idris Aaizullah, sin Abdullaha, da je Ubadete, sin Samita - a bio je prisustvovao Bedru - (izvijestio njega) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Prisegnite se (vi) meni." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je Ebu Huzejfete - a bio je od (onih) ko je prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - posinio sebi Salima (koji mu nije bio sin, tj. zvao ga je svojim sinom - a to je bilo prije nego to je objavljena zabrana u Kur'anu po kojoj se zabranjuje usvojenoj djeci govoriti: moj sin!, nego ih treba pripisivati njihovom pravome ocu), i vjenao je njemu ker svoga brata Hindu, ker Velida sina 'Utbeta, a on (Salim) je slobodnjak (jedne) ene od Pomagaa, kao to je posinio (zvao svojim sinom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda (sina Hariseta). A bio je - ko je posinio (jednoga) ovjeka u predislamlju - (u takvom poloaju da) su zvali (tj. pripisivali) njega ljudi k njemu, i naslijeivao je njegovo nasljedstvo (sve) dok je spustio (najzad) Allah, uzvien je: "Zovite ih (posinke, usvojenike - pripisujui, veui ih) za njihove oeve.....". Pa je dola Sehleta (ena Ebu Huzejfetova) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo (odreeni, ili: ovaj) hadis.

20

(U komentarima se u vezi ovoga to se spominje da je dola Sehleta spominje ovo: U Ebu Davudovom Sunenu stoji da je Sehleta dola da se poali na svoga mua Ebu Huzejfeta da je ljubomoran na to to unie njoj s poslom u sobu taj posinak, usvojenik Salim nakon zabrane da se usvojenici nazivaju sinovima. Pa je njoj rekao Muhammed a.s. da ona zadoji Salima sa pet dojenja iako je on ve ovjek sa bradom, pa e joj tako postati sin po mlijeku taj Salim, i prestae onda ljubomora Ebu Huzejfeta. To je sve priala Aia r.a., ali se ostale ene Muhammeda a.s. protive tome da to moe biti oslonac za ope pravilo. One kau da je to jedan izuzetak za Salima, a da dojenje povlai srodstvo po mlijeku samo u sluaju kada se izvri osobi dok je osoba bila malena, u kolijevci, u beici - u stvari: do dvije godine starosti. Jo se napominje da ovaj Ebu Huzejfete nije ista linost koja se spominje kao Huzejfete, sin Jemana, odnosno da nisu u nekoj vezi.) PRIAO NAM JE Alija, priao nam je Bir, sin Mufaddala, priao nam je Halid, sin Zekvana, od Rubejji-e, keri Muaviza, rekla je: Uniao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) jutro (kada) se izgradio na meni (brak sa Ijasom, tj. ono jutro kada je uniao meni moj mu Ijas), pa je sjeo na moju postelju kao tvoje sjedenje od mene (to je sada, tj. onako kako ti sada sjedi kod mene), a (u sobi su i neke) djevojice (koje) udaraju u def (u bubanj, ili slino), nariu (one za onima) ko se ubio (ko je ubijen, poginuo) od njihovih oeva (na) dan Bedra, dok je (najzad) rekla (jedna) djevojka: "I u (tj. meu) nama je vjerovijesnik (koji) zna ta e u sutra (u sutranjem danu biti)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne govori ovako (tj. to tako), i govori (tj. nego govori ono) to govorae (to si bila uobiajila ti da govori, tj. nego pjevaj kao to si i pjevala do sada)." PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Mamera, od Zuhrije. - H - A priao nam je Ismail, rekao je: priao mi je moj brat od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu ihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Izvijestio me je Ebu Talhate, bio zadovoljan Allah od njega, drug poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - a bio je ve prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - da je on rekao: "Nee unii (tj. Ne ulaze odreeni) aneli (ni u jednu) kuu (sobu to se nalazi) u njoj (u kojoj se nalazi) pas, a ni slika" - hoe (on da kae one) slike koje (prestavljaju bia to se nalaze) u njima (u kojima se nalaze) due. PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus. H - A priao nam je Ahmed, sin Saliha, priao nam je Anbesete, priao nam je Junus od Zuhrije, izvijestio nas je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, izvijestio njega da je Alija rekao: Bila je za (u) mene (jedna) deva od moga dijela od ratnoga plijena (to sam ga dobio na) dan Bedra, a bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dao meni (jo jednu drugu devu) od (onoga) to je zaplijenio Allah (njemu - i to) 21

od petine (ratnoga plijena) tada. Pa poto sam htio da sebi izgradim (branu zajednicu, tj. da nakon vjenanja stupim u brane odnose) sa Fatimom - na nju pozdrav (njoj mir)! - kerkom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ugovorio sam (uzeo sam obeanje od jednoga) ovjeka draguljara u Kajnukaoviima da otprtlja (tj. da ode on) sa mnom, pa (da) donesemo izhira (pirike; ili: mirisne trske, trstike). Pa sam htio da prodam nju (travu izhir) draguljarima, pa (da) se (dakle: pa da) traim pomoi s njome u gozbi moga pira (moje svadbene sveanosti). Pa dok ja skupljam (sakupljam) za svoje dvije deve (prtljag, opremu, ormu) od samara, i vrea, i ueta (vree i ueta), a moje dvije deve su oborene na koljenima (tj. legle su) k strani (tj. uza stranu, uz stranu jedne) sobe (jednoga) ovjeka od Pomagaa dok sam skupljao (ono) to sam skupio njega, pa kada li ja (se susretnem, susretoh se) sa (sretoh, naoh) svoje dvije deve (a one su u takvom stanju da) su se ve izdubile (tj. odsjekle, odsjeene su) grbe njih dviju, i rascijepile su se slabine (bokovi) njih dviju i uzelo se je od jetri (uzete su jetre od) njih dviju. Pa nisam posjedovao svoja dva oka (tj. nisam ih mogao zadrati da ne puste suze) kada sam vidio (taj) prizor. Rekao sam: "Ko je uinio ovo?" Rekli su: "Uinio je njega Hamzete, sin Abdulmuttaliba, i (a) on je u ovoj kui u pjanicama (tj. u drutvu onih koji piju izmeu nekih) od Pomagaa. Kod njega je (jedna) pjevaica i njegovi drugovi, pa je rekla (ta pjevaica) u svojoj pjesmi (tj. u svome pjevanju): "Zar ne (Pazi)! O Hamzo, (pritri tim) debelim devama!" (Ili: "O Hamzo! O Hamza! (Ponukavam te) Za debele deve!") Pa je skoio Hamzete (Hamza) k (svojoj) sablji (mau), pa je izdubio (odsjekao) grbe njih dviju, i rascijepio (otvorio) je slabine njih dviju i uzeo je od jetri (jetre od) njih dviju." Rekao je Alija: Pa sam otiao dok (najzad) uniem (uoh ili dok nisam uao, dok nisam doao) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega je Zejd, sin Hariseta. I poznao (prepoznao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (udes, sluaj) koji sam susreo (koji sam doivio), pa je rekao: "ta ti je?" Rekao sam: "O poslanie Allaha! Nisam vidio kao danas (da se neto tako dogodilo). Uinio je neprijateljstvo Hamzete nad mojim dvjema devama (ili: Naletio, Skoio je na njih), pa je izdubio grbe njih dviju, i rascijepio je slabine njih dviju, i, evo, on je tu u (jednoj) kui, sa njim su pijai (tj. pjanice neke)." Pa je pozvao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoj ogrta, pa se je ogrnuo, zatim je otiao (poeo da) ide (krenuo je), a slijedio sam ga ja i Zejd, sin Hariseta, dok je doao (toj) kui koja (je ta to) je u njoj Hamzete. Pa je traio dozvolu njemu (za ulazak), pa je dozvolio njemu. Pa je poeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) kori (ukorava) Hamzeta u (tj. za ono) to je uinio, pa kada li je (kadli) Hamzete pijan, vrlo crvena su njegova dva oka. Pa je pogledao Hamzete k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je penjao (tj. podizao svoj) pogled, pa je pogledao k njegovim dvama koljenima, zatim je penjao, peo, podizao pogled. Pa je pogledao k njegovom licu, zatim je rekao Hamzete (Hamza): "A da li ste vi (ita drugo) osim (neki) robovi moga oca." Pa je prepoznao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da je on (sasvim) pjan. Pa se povratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na svoje dvije pete natrake, pa je izaao, i izali smo (i mi) sa njim. 22

PRIAO MI JE Muhamed, sin 'Abbada, izvijestio nas je Ibnu 'Ujejnete, rekao je: proveo je njega (hadis) nama Ibnul-Asbahanija, uo je njega od Ibnu Ma'kila da je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, veliao na Sehla (tj. nad Sehlom), sina Hunejfa, (tj. rekao je pet puta, a neki kau est puta, "Allahu ekber", klanjajui mu denazu - a obino se to rekne etiri puta), pa je rekao: "Zaista on je prisustvovao Bedru." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim, sin Abdullaha, da je on uo Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) pria da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (priao o svome sluaju koji mu se dogodio) kada je obudovala (postala udovica) Hafsata (Hafsa), ki Umera, od (tj. iza smrti svoga mua) Hunejsa, sina Huzafeta, Sehmije, a bio je od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ve je prisustvovao Bedru, preminuo je u Medini, rekao je Umer: Pa sam sreo Usmana, sina Affana, pa sam ponudio njemu Hafsu, pa sam rekao: "Ako hoe, vjenau ti Hafsu, ker Umera." Rekao je: "Vidjeu (pogledau) o svojoj stvari (o tome)." Pa sam ostao (nekoliko) noi (tj. dana), pa je rekao: "Ve se pokazalo meni da se neu eniti (u) ovaj moj dan." Rekao je Umer: Pa sam sreo Ebu Bekra, pa sam rekao: "Ako hoe, vjenau ti Hafsu, ker Umera." Pa je utio Ebu Bekr, pa nije vratio (tj. odgovorio) k meni (nijednu) stvar (tj. nita). Pa sam bio na njega osjetljiviji (tj. ljui, srditiji) od mene na Usmana (nego to sam bio na Usmana). Pa sam ostao (nekoliko) noi, zatim je zaprosio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam vjenao nju njemu. Pa je sreo mene Ebu Bekr, pa je rekao: "Moda ti (da) si bio osjetljiv (ljutit) na mene kada si ponudio meni Hafsu, pa nisam vratio (odgovorio) k tebi." Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa zaista ono nije sprijeilo mene da vratim (odgovorim) k tebi o (onome) to si nudio (nita drugo) osim (to) da sam ja ve znao da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ve spominjao nju, pa nisam zbog (toga htio nita rei da) irim (da otkrijem) tajnu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A da je ostavio (on) nju, zaista bih primio nju." PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je ubete od Adijja, od Abdullaha, sina Jezida, uo je Ebu Mes'uda Bedriju (da on pria) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Troak (odreenoga) ovjeka na svoju porodicu je (jedna) milostinja." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije: uo sam Urveta, sina Zubejra (da) pria Umeru, sinu Abdul-Aziza, u njegovom zapovjednitvu (tj. u vrijeme njegovoga vladanja):

23

Odgodio (Okasnio) je Mugirete, sin ubeta, (obavljanje) popodnevne molitve, a on je zapovjednik Kufe, pa je uniao Ebu Mes'ud 'Ukbete, sin Amra, Ensarija, djed Zejda, sina Hasena - prisustvovao je (Ebu Mes'ud) Bedru - pa je rekao: "Zaista ve si znao (tj. ve zna da) je siao Dibril - na njega pozdrav! pa je klanjao, pa je klanjao (i) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pet molitava (molitvi, namaza ovih u isto ono i onakvo vrijeme dana), zatim je rekao: "Ovako se je meni zapovjedilo." Takoe je bio Beir, sin Ebu Mes'uda, (obiaja da) pria od svoga oca. PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Ebu Avanete od Aamea, od Ibrahima, od Abdurrahmana, sina Jezida, od Alkameta, od Ebu Mes'uda Bedrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dva ajeta od kraja sure Bekareta (Bekare takva su da) ko proita njih dva u (jednoj) noi, njih dva su dosta njemu." Rekao je Abdurrahman: Pa sam sreo (u Meki) Ebu Mes'uda, a on ophodi Kabu, pa sam pitao njega, pa je priao meni njega (ovaj hadis). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba: izvijestio me je Mahmud, sin Rebi-a, da je 'Itban, sin Malika - a bio je (on) od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od (onih) ko je prisustvovao Bedru od Pomagaa - da je on doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ahmed, on je sin Saliha, priao nam je 'Anbesete, priao nam je Junus: rekao je Ibnu ihab: Zatim sam pitao Husajna, sina Muhameda, a on je jedan (od) Salimovia, i on (je jedan) od njihovih voa (poglavica, tj. od najboljih njih), (pitao sam ga) o hadisu Mahmuda, sina Rebi-a, od Itbana, sina Malika, pa je potvrdio njega (u tome, tj. smatrao ga je da istinu govori). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Abdullah, sin 'Amira sina Rebi'ata, a bio je od najveih (ili: od najstarijih) Adijjevia, i bio je njegov otac prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (izvijestio me je Abdullah) da je Umer postavio namjesnikom Kudameta, sina Mau'una, nad Bahrejnom, a bio je prisustvovao Bedru (on-Kudamete), i on je ujak (daida) Abdullaha, sina Umera, i Hafse, bio zadovoljan Allah od njih. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, priao nam je Duvejrijete od Malika, od Zuhrije da je Salim, sin Abdullaha, izvijestio njega, rekao je: izvijestio je Rafi', sin Hadida, (izvijestio je on) Abdullaha, sina Umera, da su njegova dva strica - a bila su njih dva prisustvovala Bedru - izvijestila njih dva njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio iznajmljivanje (tj. davanje pod zakup, pod kiriju, u najam) njiva (za sijanje). Rekao sam Salimu: "Pa (da li) daje u zakup (pod zakup) njih ti?" Rekao je: "Da. Zaista Rafi' je umnoio na svoju osobu." 24

(To jest: Rafi' je pogreno shvatio smisao hadisa i tako ga onda i priao, jer je zabranjeno davanje pod zakup zemljita u sluaju kada se na ime zakupnine potrauje neodreeni dio ploda, a nije zabranjeno da se daje pod zakup zemljite za novac.) PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete od Husajna, sina Abdurrahmana, rekao je: uo sam Abdullaha, sina eddada sina Hada, Lejsiju, rekao je: Vidio sam Rifa'ata, sina Rafi'a (Rafiovoga), Ensariju, a bio je prisustvovao Bedru. PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer i Junus od Zuhrije, od Urveta, sina Zubejra, da je on izvijestio njega da je Misver, sin Mahremeta izvijestio njega da je Amr, sin Avfa, a on je saveznik sinova Amira, sina Luejja (Luejjovih Amirovia), i bio je prisustvovao Bedru sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (da je taj Amr priao) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Ebu Ubejdeta, sina Derraha, k Bahrejnu (tj. u Bahrejn da) donese njegovu glavarinu (porez Bahrejna). A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, on (lino) sklopio mir (sa) stanovnicima Bahrejna i postavio (je) zapovjednikom nad njima 'Ala-a, sina Hadremije. Pa je doao Ebu Ubejdete sa imovinom (tj. donio je veliku imovinu) iz Bahrejna. Pa su uli Pomagai za dolaenje (za dolazak) Ebu Ubejdeta, pa su doli molitvi zore (da je obave) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto je otiao (tj. vratio se, vraao se on sa molitve) izlagali (tj. pokazivali) su se njemu. Pa se nasmijeio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je vidio njih, zatim je rekao: "Mislim vas (Mislim da) ste uli da je Ebu Ubejdete doao sa (nekom) stvari (tj. da je donio neto)." Rekli su: "Da, o poslanie Allaha." Rekao je: "Pa radujte (veselite) se, i nadajte se (onome) to veseli vas. Pa tako mi Allaha ne siromatvu (da) se plaim na (tj. za) vas (dakle: ne plaim se siromatva za vas), ali (tj. nego) ja se plaim da (se) prostre na vas ovozemnost (tj. da e se rairiti, u izobilju pojaviti bogatstvo ovozemaljskoga ivota, u ovozemaljskom ivotu) kao to se (bila) prostrla (ovozemnost) na (one ljude, one narode) ko je prije vas (ivio), pa (da) se meusobno prepirete (za) nju (za ovozemnost i njezina dobra i naslade) kao to su se prepirali meusobno (oni za) nju, i (da) e (ona) unititi vas kao to je unitila njih." PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Derir, sin Hazima, od Nafi'a da Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ubijae zmije, sve (vrste od) njih, dok je (najzad) priao njemu Ebu Lubabete Bedrija (bedrski uesnik) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio ubijanje zmija kua (kunih zmija), pa se je uzdravao od njih. (Veli se da su to bijele zmije, ili: njene, tanke, male zmije.) PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Muhamed, sin Fulejha, od Musa-a, sina Ukbeta. Rekao je Ibnu ihab: Priao nam je Enes, sin Malika (da) su (neki) ljudi od Pomagaa zatraili dozvolu (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: 25

"Dozvoli nama, pa neka ostavimo sinu nae sestre Abbasu njegov otkup (iz zarobljenitva, a bio je zarobljen na Bedru kao pripadnik idolopoklonike vojske)." Rekao je: "Tako mi Allaha neete ostaviti od njega (tj. neete ostaviti njemu niti jedan) srebrenjak." PRIAO NAM JE Ebu Asim od Ibnu Durejda, od Zuhrije, od 'Ata-a, sina Jezida, od Ubejdullaha, sina Adijja, od Mikdada, sina Esveda. - H - A priao mi je Ishak, priao nam je Jakub, sin Ibrahima sina Sa'da, priao nam je sin brata Ibnu ihaba (brati Ibnu ihabov) od svoga strica, rekao je: izvijestio me je Ata', sin Jezida, Lejsija zatim Dunde'ija da je Ubejdullah, sin Adijja sina Hijara, izvijestio njega da je Mikdad, sin Amra, Kindija - a bio je saveznik Zuhretovia i bio je od (onih) ko je prisustvovao Bedru sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio izvijestio njega da je on rekao: "O poslanie Allaha! Da li si vidio (tj. ta misli o ovakvom sluaju) ako sam sreo (jednoga) ovjeka od nevjernika, pa smo se pobili, pa je (on) udario jednu (od) moje dvije ruke sa (svojom) sabljom, pa je odsjekao nju, zatim se sklonio od mene u (jedno) stablo, pa je rekao: "Primio sam (tj. Primam) Islam radi Allaha (u ime Boga)." Da li u ubiti njega, o poslanie Allaha, poslije (toga to se desilo) da je (on) rekao nju (tu rije)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee ubiti njega." Pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista on je odsjekao jednu (od) moje dvije ruke, zatim je rekao to poslije to je odsjekao nju." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee ubiti njega (Ne ubij ga, Ne ubijaj ga, Ne smije ga ubiti). Pa ako si ubio (Pa ako ga ubije, tj. Pa ako ubije) njega, pa zaista on je u (na) tvom stepenu (poloaju u kojem si bio) prije (nego e) da ubije njega, a zaista ti si u (na) njegovom stepenu (poloaju u kojem je bio on) prije (nego e) da izgovori (rekne, kae) svoju rije (tu) koju je rekao." (To jest: prije nego je izgovorio kelimei-ehadet.) PRIAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, priao nam je Ibnu 'Ulejjete, priao nam je Sulejman Tejmija, priao nam je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Bedra: "Ko e pogledati ta je napravio Ebu Dehl (ta je s njim)?" Pa je otiao Ibnu Mes'ud, pa je naao njega ve (da) su udarila njega dva sina Afra-e, ak se je ohladio, pa je rekao: "Da li si ti (od), Ebu Dehle?" Rekao je Ibnu Ulejjete: Rekao je Sulejman: Ovako je rekao nju (tu reenicu) Enes: Rekao je (Ibnu Mes'ud): "Da li si ti, Ebu Dehle?" Rekao je (Ebu Dehl): "A da li je (neko, tj. da li ima ko, neko) nad ovjekom (to) ste ubili njega?" Rekao je Sulejman: Ili je rekao: ".... (to) je ubio njega njegov narod." Rekao je: A rekao je Ebu Midlez: Rekao je Ebu Dehl: "Pa da je (neko drugi) osim zemljoradnika ubio mene!"

26

PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Abdul-Vahid, priao nam je Mamer od Zuhrije, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, priao mi je Ibnu Abbas od Umera, bio zadovoljan Allah od njih: Poto je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je Ebu Bekr: "Odi (Kreni) s nama k naoj brai od Pomagaa (brai Pomagaima)." Pa su nas srela od njih dva dobra ovjeka, njih dva su prisustvovala Bedru. Pa sam priao Urvetu, sinu Zubejra, pa je rekao: "Njih dvojica su 'Uvejm, sin Sa'ideta, i Ma'n, sin 'Adijja." PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, uo je Muhammeda, sina Fudajla, od Ismaila, od Kajsa: Bio je dar (dotacija, novana pomo iz dravne blagajne) Bedranaca (tj. dar uesnicima u borbi na Bedru) pet hiljada pet hiljada (tj. po pet hiljada svakom). I rekao je Umer: "Zaista dajem (ili: davau) prednost svakako njima (pretpostavljau ih) nad (sve druge) ko je poslije njih (se borio)." PRIAO MI JE Ishak, sin Mansura, priao nam je Abdurrezzak, rekao je: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Muhameda, sina Dubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ita (ui) u sutonskoj molitvi (obavivi to itanje) sa Turom (tj. proitavi iz Kur'ana suru zvanu Tur), i to je prvo (ono) to je smirilo se (udostojilo se, ustalilo se) vjerovanje u mome srcu (zbog njega). (A to znai: Kad je uo tu suru, to je bio poetak ustaljivanja vjerovanja u njemu, to je prouzrokovalo da pone vjerovati. Ipak on nije odmah tada primio Islam, nego nakon est godina kako neki vele.) A od Zuhrije, od Muhameda, sina Dubejra sina Mut'ima, od njegovoga oca, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao o zarobljenicima Bedra: "Da je bio (tj. Da je sada) Mut'im, sin Adijja, iv, zatim (da) je govorio meni o ovim smrdljivcima (tj. za ove smrdljivce), zaista bih ostavio njih njemu (bez otkupa, bez otkupnine bi mu ih poklonio)." A rekao je Lejs od Jahja-a, sina Seida, od Seida, sina Musejjeba: Dogodila se prva pobuna - misli (na) ubijanje Usmana - pa nije ostavila od drugova Bedra (ni) jednoga. Zatim se dogodila (ona) druga pobuna (sukob) misli (na) Harru (tj. na pobunu i okraj koji se je dogodio na istonom kamenitom predjelu Medine izmeu stanovnika Medine s jedne strane i Jezidove vojske - 27000 vojnika - s druge strane) - pa nije ostavila (ta pobuna) od drugova (tj. uesnika) Hudejbije (ni) jednoga (nikoga). Zatim se dogodila trea pobuna, pa nije se podigla (ova trea pobuna). I za ljude je skuhanost (tj. I tadanji ljudi su imali skuhanost, 27

uvrenje, snagu, pamet - a to e rei (a to znai): I ti ljudi su bili prekaljeni i pametni, pa se nisu dali zavesti u krvoprolie u irim razmjerama). (U vezi ove tree pobune koja se ovdje spominje postoje razna nagaanja i miljenja: 1. pobuna sekte Ezrekija u Iraku; 2. pobuna Ebu Hamzeta Haridije u Medini za vrijeme halife Mervana, sina Muhameda sina Mervana sina Hakema, 130. godine po Hidri; 3. pobuna, odnosno smutnja ubijanja koje je poinio Haddad ubivi Abdullaha, sina Zubejra, r.a. 74. godine po Hidri. Isto tako stavlja se prigovor i na izjavu i tvrenje da poslije prve pobune nije ostao na ivotu nijedan uesnik u borbi na Bedru, a ostao je, u stvari, jo neki broj tih ljudi na ivotu poslije toga: Alija, Talhate, Zubejr, Sa'd, Seid. Zadnji je umro izmeu uesnika Bedra Sa'd, sin Ebu Vakkasa, a umro je prije pobune Harre, a ta je pobuna bila 63. godine po Hidri.) PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, priao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, priao nam je Junus, sin Jezida, rekao je: uo sam Zuhriju (da) je rekao: uo sam Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina Musejjeba, i 'Alkameta, sina Vakkasa, i 'Ubejdullaha, sina Abdullaha, o hadisu (ili: o dogaaju, sluaju) Aie, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od njih) priao mi je grupu (jedan dio) od (toga) hadisa (dogaaja, sluaja). Rekla je (Aia r.a.): Pa sam se okrenula (tj. Pa sam krenula prema mjestu za vrenje nude) ja i Ummu Mistah, pa je posrnula Ummu Mistah u svome platu (u svome enskom ogrtau) pa je rekla: "Sunovratio se (Propao) Mistah!" Pa sam rekla: "Loe je (ono) to si rekla. Psuje (Grdi) ovjeka (jednoga takvoga koji) je prisustvovao Bedru." Pa je spomenuo hadis (poznate) lai (klevete, tj. hadis u kojem se govori o klevetanju Aie r.a.). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Muhamed, sin Fulejha sina Sulejmana, od Musa-a, sina Ukbeta, od Ibnu ihaba, rekao je: Ovo su ratovanja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spomenuo hadis (o Bedru i u njemu je naveo ovo): Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on baca njih (poginule neprijatelje u bunar): "Da li ste nali (ono) to je obeao vama va Gospod istinom (tj. kao istinitu stvar, da je istina to)." Rekao je Musa: Rekao je Nafi', rekao je Abdullah, rekli su (neki) ljudi od njegovih drugova: "O poslanie Allaha! Doziva (neke) ljude mrtve." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Niste vi jaega sluha (tj. Ne ujete vi bolje ono) to sam rekao od njih." Pa svega (onih) ko je prisustvovao Bedru od Kurejevia (muslimana) od (onih) ko je (taj to) se je udarilo njemu za njegov dio (tj. od onih kome je pripao dio u ratnom plijenu) - je osamdeset i jedan ovjek. A bio je 'Urvete, sin Zubejra, (obiaja da) govori: Rekao je Zubejr: Razdijelili su se njihovi dijelovi, pa su bili stotina (njih), a Allah je znaniji. 28

(To jest: A Allah zna najbolje koliko ih je bilo.) PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Mamera, od Hiama, sina 'Urveta, od njegovoga oca, od Zubejra, rekao je: Udarilo se je (tj. Uinilo se je, dalo se je na) dan Bedra za Iseljenike sa (tj. za) stotinu dijelova (od ratnoga plijena koji je zarobljen od neprijatelja). GLAVA nazivanja (imenovanja onih lica) ko se nazvao (imenovao, tj. ije se je ime spomenulo) od stanovnika (tj. izmeu uesnika) Bedra u (ovom) Zborniku koji je (taj to) je postavio njega (tj. u ovoj Zbirci koju je sastavio, napisao) Ebu Abdullah (Buharija) na abecedi (tj. po abecedi poredavi imena osim prvih pet imena). Vjerovijesnik Muhammed, sin Abdullaha, Haimovi, pomilovao ga Allah i spasio. Ebu Bekr Siddik (Mnogoistiniti), zatim Umer, zatim Usman, zatim Alija. Zatim Ijas, sin Bukejra. Bilal, sin Rebaha, slobodnjak Ebu Bekra Siddika Kurejevia. Hamzete, sin Abdulmuttaliba, Haimovi. Hatib, sin Ebu Belte'ata, saveznik Kurejevia. Ebu Huzejfete, sin 'Utbeta sina Rebi'ata, Kurejevi. Harisete, sin Rebi'e, Ensarija, ubio se (ubijen, poginuo) je (na) dan Bedra, i on je Harisete, sin Surakata (jer je Rebi', ili: Rebi'a ime njegove majke), bio je (on) u osmatranici (tj. u grupi osmatraa, gledalaca, izviaa). Hubejb, sin Adijja, Ensarija. Hunejs, sin Huzafeta, Sehmija. Rifa'ate, sin Rafi'a, Ensarija. Rifa'ate, sin Abdul-Munzira. Ebu Lubabete Ensarija. Zubejr, sin 'Avvama Kurejevi. Zejd, sin Sehla. Ebu Talhate Ensarija. Ebu Zejd Ensarija. Sa'd, sin Malika, Zuhrija. Sa'd, sin Havleta, Kurejevi. Seid, sin Zejda sina Amra sina Nufejla, Kurejevi. Sehl, sin Hunejfa, Ensarija. Zuhejr, sin Rafi'a, Ensarija i njegov brat Abdullah, sin Mes'uda, Huzejlovi. 'Utbete, sin Mes'uda, Huzejlija (Huzejlovi). Abdurrahman, sin 'Avfa, Zuhrija (Zuhrijevi). 'Ubejdete, sin Harisa, Kurejevi. 'Ubadete, sin Samita, Ensarija. 'Amr, sin 'Avfa, saveznik sinova 'Amira, sina Luejja (tj. saveznik Luejjovih Amirovia). 'Ukbete, sin 'Amra, Ensarija. 'Amir, sin Rebi'ata, 'Anzija ('Anzijevi). 'Asim, sin Sabita, Ensarija. 'Uvejm, sin Sa'ideta, Ensarija. 'Itban, sin Malika, Ensarija. Kudamete, sin Maz'una. Katadete, sin Nu'mana, Ensarija. Muaz, sin Amra sina Demuha. Muavviz, sin 'Afra'e, i njegov brat. Malik, sin Rebi'ata, Ebu Usejd Ensarija. Murarete, sin Rebi'a, Ensarija. Ma'n, sin 'Adijja, Ensarija. Mistah, sin Usaseta sina 'Abbada sina Muttaliba (sina Abdulmuttaliba) sina Abdu Menafa. Mikdad, sina 'Amra, Kindija, saveznik Zuhretovia. Hilal, sin Umejjeta, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njih (s njima). GLAVA hadisa Nadirovia (tj. hadisa o Nadiroviima; ili: GLAVA dogaaja, sluaja Nadirovia) i (GLAVA) izlaenja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima u (tj. zbog) krvarine (odreene) dvojice ljudi, i (GLAVA onoga) ta su htjeli od prevare za poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. 29

Rekao je Zuhrija od Urveta, sina Zubejra: Bila je (vojna protiv Nadirovia) na glavi (tj. na zavretku, po navrenju) est mjeseci od dogaaja (od bitke) Bedra (a) prije Uhuda. I (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "On je (Onaj) koji je izveo (potjerao one) koji nisu vjerovali (koji ne vjeruju) od pripadnika Biblije iz njihovih zemalja (ili: domova) za prvo skupljanje (u Siriji, tj. On-Allah ih je protjerao radi njihovoga skupljanja i preseljenja na drugo mjesto, u stvari, u Siriju), niste mislili da izau (tj. da e izai)....". A uinio je njega (pohod protiv Nadirovia) Ibnu Ishak poslije (pohoda zvanoga) Bi'ru Me'unete i (poslije) Uhuda (da se je odigrao). PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Abdur-Rezzak, izvijestio nas je Ibnu Durejd od Musa-a, sina Ukbeta, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Ratovali su Nedir i Kurejzate (ta dva plemena protiv Muhammeda a.s.), pa je protjerao (Muhammed a.s.) Nadirovie (tj. pleme Nedir iz Medine), a ustalio je (tj. ostavio je) Kurejzate i uinio je dobro njima (tj. nije im uzeo nita na ime ratnoga plijena), dok je (i pored takvoga odnosa prema njemu-tome plemenu opet) ratovalo (zaratovalo je pleme) Kurejzate, pa je ubio (poubijao) njihove ljude i razdijelio je njihove ene, i njihovu djecu i njihova imanja meu muslimane, osim nekih (od) njih (koji) su se prikljuili Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je obezbijedio njih (dao im je sigurnost, zatitu) i primili su (oni) Islam. I protjerao je idove Medine, sve njih: Kajnuka'ovie, a oni su skupina Abdullaha, sina Selama, i idove Harisetovia i sve idove Medine. PRIAO MI JE Hasen, sin Mudrika, priao nam je Jahja, sin Hammada, izvijestio nas je Ebu Avanete od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, rekao je: Rekao sam Ibnu Abbasu: "Sura Har (Sura zvana Har)." Rekao je: "Reci: "Sura Nedira (Sura plemena Nadirovia)." Slijedio je njega (Ebu Avaneta) Huejm od Ebu Bira. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, priao nam je Mutemir od svoga oca: uo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega, rekao je: Bio bi ovjek (odreeni od Pomagaa obiaja da) uini Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (svojih) palmi dok je (najzad) osvojio sebi (posjede plemena) Kurejzate i Nedir, pa je bio poslije toga (obiaja da) vraa njima (njihove palme, tj. da ih odbija da primi na korienje od njih - od Pomagaa). PRIAO NAM JE Adem, priao nam je Lejs od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je:

30

Spaljivao (Palio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, palme Nadirovia i sjekao, i one su Buvejrete (tj. i one - palme - su bile u mjestu Buvejrete u blizini Medine), pa je silo (aje, doao je ajet): "to ste sjekli (posjekli) od palmi, ili ste ostavili njih stojei (one) na svome korijenju, pa sa dozvolom Allaha (je to).....". PRIAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Habban, izvijestio nas je Duvejrijete, sin Esma'-a, od Nafi'a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, spaljivao (palio) palme Nadirovia. Rekao je: I za njih govori (tj. I o njima-tim palmama - pjeva u slijedeim stihovima) Hassan, sin Sabita: "I lako je bilo na gospodare Luejjovia Paljenje (Poar da podnesu) u Buvejri irei." (To jest: Lako je bilo podnositi poar Kurejeviima u Buvejri koji se je irio, buktao jer nisu tu pogorile njihove palme, nego palme njihovih tajnih saveznika Nadirovia.) Rekao je: Pa je odgovorio njemu Ebu Sufjan, sin Harisa: "Uinio trajnim Allah to od pravljenja I spaljivao u njezinim krajevima plamen! Znae koji nas od nje u daljini, I znae koju (od) naih zemalja e tetiti." (Ebu Sufjan tada nije bio musliman, pa je ovim stihovima proklinjao muslimane, jer mu stihovi znae: Dao Allah da trajno spaljivanje bude u krajevima nje - Medine, koja je bila glavno mjesto i grad muslimana - tj. Izgorjela ti Medina, Hassane! Znae ko je udaljen od nje-Buvejre pa da joj ne moe pomoi i obraniti je, i znae iju e zemlju plamen tetiti, unitavati.) PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Malik, sin Evsa sina Hadesana, Nasrija, da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, pozvao njega (sebi u drutvo, a on se i odazvao i doao Umeru). Kadli je doao njemu (Umeru iznenada) njegov vratar Jerfa pa je rekao njemu: "Da li je tebi u Usmanu, i Abdurrahmanu, i Zubejru i Sa'du (koji) trae dozvolu (povoljno drutvo, tj. Hoe li im dozvoliti da uniu, da uu)?" Pa je rekao: "Da, pa uvedi ih." Pa je ostao malo, zatim je doao pa je rekao: "Da li ti je u Abbasu i Aliji (povoljno drutvo)? Njih dvojica dozvolu trae." Rekao je: "Da." Pa poto su njih dva unila, rekao je Abbas: "O zapovjednie vjernika! Sudi izmeu mene i izmeu ovoga (tj. i Alije)." A njih se dva parnie (svaaju, prepiru) o (imanju) koje je zaplijenio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, od imovine Nadirovia. Pa su se psovali (grdili) Alija i Abbas. Pa je rekla (ta mala) skupina (koja se tude zadesila): "O zapovjednie vjernika! Sudi izmeu njih dvojice, i odmori (tj. i daj mira) jednome (od) njih dvojice od drugoga." Pa je rekao Umer: "Promislite se (Polako se smislite i nastupajte lagano), zaklinjem vas sa Allahom koji je (Taj to) sa Njegovom dozvolom stoji 31

(opstoji) nebo i Zemlja. Da li znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neemo se naslijeivati, to smo ostavili, milostinja je (to) - hoe s tim svoju osobu (da li znate to)?" Rekli su: "Ve je rekao to." Pa se okrenuo Umer na Aliju i Abbasa pa je rekao: "Zaklinjem vas dvojicu sa Allahom da li vas dvojica znate da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ve rekao to." Njih dvojica su rekla: "Da." Rekao je: "Pa zaista ja priam (ili: ja u priati) vama o ovoj stvari. Zaista Allah, slava Njemu!, bio je posebno uinio Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome (ratnom) plijenu za (jednu) stvar (takvu to) nije dao nju (ni) jednome (ovjeku) osim njega, pa je rekao, veliajno je Njegovo spominjanje: "I to je zaplijenio Allah na (tj. za) Svoga poslanika od njih (od Nadirovia), pa niste (vi) gonili (utrkivali, tjerali na tranje) na njega (tj. zbog njega - plijena nita, nikoga) od konja, a ni deva.....", do Njegovoga govora ".... moan". Pa bila je ova (imovina) ista (tj. osobita samo) za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim tako mi Allaha nije pritisnuo (uza se on, nije skupio on) nju ispod (tj. osim) vas i nije se osamio njom nad vama (tj. nije se samovlasno odnosio u toj imovini prema vama, nije bio sebian u odnosu na vas). Zaista ve je davao vama nje (te imovine) i razdijelio je nju u (meu) vas dok je ostao (samo najzad) ovaj imetak od nje (od te cijele imovine). Pa je bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) troi na svoju porodicu troak (cijele) njihove godine od ovoga imetka, zatim uzme to je ostalo pa uini njega (tj. stavi ga na) mjesto inenja imetka Allaha (Allahovoga, tj. pa ostavi ostatak na mjesto gdje se ostavlja Allahov imetak - a to znai: u dravnu imovinu). Pa je to radio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoj ivot (u cijelome svome ivotu). Zatim je preminuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr: "Ja sam sljedbenik (nasljednik) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ili: njegov pokrovitelj, zatitnik, skrbnik, tj. skrbnik njegove porodice, lanova njegove porodice koji su ostali jo ivi poslije njegove smrti)." Pa je zgrabio njega (tj. uzeo je taj imetak) Ebu Bekr, pa je radio u njemu sa (nainom) to je radio s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a vi ste tada (bili gdje ste i sada)." Pa se okrenuo na Aliju i Abbasa (dakle: Okrenuo se Aliji i Abbasu) i rekao je: "Vas dvojica se sjeate da je Ebu Bekr u njemu (radio) kao to govorite vas dvojica. A Allah zna: Zaista on (Ebu Bekr) je (bio) u njemu (u tom radu) zaista istinit, dobroinitelj, napuen, sljedbenik prava (istine). Zatim je usmrtio Allah, moan je i veliajan je, Ebu Bekra, pa sam rekao: "Ja sam sljedbenik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekra, pa sam zgrabio (tj. drao) njega dvije godine od moga zapovjednitva radim (radei ja) u njemu sa (nainom to) je radio u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr. I Allah zna da sam ja u njemu istinit, dobroinitelj, napuen, sljedbenik prava. Zatim ste vas dvojica dola meni, oba vas (obadva), i rije vas dvojice je jedna i stvar vas dvojice je skupna (zajednika). Pa si doao meni - misli (na) Abbasa - pa sam rekao vama dvojici: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je rekao: "Neemo se nasljeivati (tj. Mi se ne nasljeujemo - misli na sebe i na ostale Boije poslanike, a to znai: da se njihova zaostavtina ne dijeli na 32

nasljednike), ta smo (to smo) ostavili, milostinja je (to)." Pa poto se pokazalo meni (za shodno) da dadnem njega (tj. taj imetak na korienje) k vama dvojici, rekao sam (rei u): "Ako ste htjeli (tj. Ako hoete) vas dvojica, dau njega k vama dvojici na (to, tj. uz uslov) da je na vas dvojicu ugovor Allaha, i Njegova obaveza (tj. ugovor i obaveza prema Allahu) zaista (da) ete vas dvojica raditi svakako u njemu sa (nainom) to je (kako je) radio u njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr i to sam radio u njemu (ja) otkako (tj. otkada) sam upravljao, a ako ne, pa ne govorite vas dvojica meni (tj. ne razgovarajte sa mnom o tom uope). Pa ste vas dvojica rekla: "Dadni njega k nama s tim (tj. uz taj uslov)." Pa sam dao njega k vama dvojici. Pa zar vas dvojica sebi traite od mene (drugo neko) suenje osim toga? Pa tako mi Allaha koji je (Taj to) sa Njegovom dozvolom stoji (opstoji ovo) nebo i Zemlja, neu suditi u njemu (o njemu - o tom imetku) sa suenjem (nekim drukijim) osim toga dok stane (nastane) as (tj. do Sudnjega dana). Pa ako ste bili nemoni od njega (tj. Pa ako ste nemoni njega - taj uslov da ispunjavate), pa dadnite vas dvojica k meni, pa ja u biti dosta vama dvojici njega (za njega - za taj imetak da ga upotrebim onako kako sam postavio vama uslov)." Rekao je (Zuhrija): Pa sam priao ovaj hadis 'Urvetu, sinu Zubejra, pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Malik, sin Evsa. Ja sam uo 'Aiu, bio zadovoljan Allah od nje, suprugu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da ona) govori: Poslale su supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Usmana k Ebu Bekru (da) pitaju njega (tj. pitajui, traei, traei one od njega) svoju osminu od (onoga imetka) to je zaplijenio (bez borbe) Allah na Svoga (tj. Svome) poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam bila ja (obiaja da) vraam (tj. Pa ja odvraah) njih, pa sam rekla njima: "Zar se (vi ene) ne bojite Allaha?! Zar ne znate (doslovno: Zar niste znale vi) da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govorae: "Neemo se nasljeivati (mi), to smo ostavili, milostinja je (to)." Hoe s tim svoju osobu (tj. Mislio je s tim na sebe). "Samo e jesti obitelj (porodica) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, u ovome imetku (tj. od ovoga imetka, a nee ga nasljeivati)." Pa su doprijele supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k (onome) to sam izvijestila njih." Rekao je: Pa je bila ova milostinja u ruci Alije, sprjeavao je nju Alija Abbasu, pa je nadvladao njega nad njom. Zatim je bio (ovaj imetak) u ruci Hasena, sina Alije, zatim u ruci Husejna, sina Alije, zatim u ruci Alije, sina Husejna, i Hasena, sina Hasena, oba (od) njih dvojice uzimae naizmjenino nju (ljetinu od toga imetka), zatim u ruci Zejda, sina Hasena. I ona je milostinja (tj. vakuf - evladijjet vakuf, porodina, obiteljska zadubina) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, istinom (uistinu). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam, priao nam je Mamer od Zuhrije, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da su Fatima na nju pozdrav (njoj mir)! - i Abbas doli njih dvoje Ebu Bekru (da) trae (ili: 33

doli traei) njih dvoje svoje nasljedstvo njegovu zemlju od Fedeka (tj. u Fedeku) i njegov dio iz Hajbera (od Hajbera), pa je rekao Ebu Bekr: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Neemo se nasljeivati, to smo ostavili, milostinja je (to); samo jede porodica Muhammeda u ovome imetku (imanju, a ne nasljeuje ga)." "Tako mi Allaha zaista rodbina poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, draa je k meni da inim dobro (njoj vie) od moje rodbine (tj. draa mi je nego moja rodbina)." GLAVA ubijanja Ka'ba, sina Erefa. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je Amr: uo sam Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je za Ka'ba, sin Erefa (spreman da ga napane)? Pa (tj. Jer) zaista on je ve uznemirio (tj. uvrijedio) Allaha, i Njegovoga poslanika." Pa je ustao Muhamed, sin Meslemeta pa je rekao: "O poslanie Allaha! Da li eli (voli) da ubijem njega (da ga ubijem)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa dozvoli meni da govorim (jednu) stvar (tj. da reknem tome Ka'bu neku stvar, neto i nepovoljno o tebi, a to e njega razveseliti da mu se tako pretvorim)." Rekao je: "Reci (ta hoe)." Pa je doao njemu (Ka'bu) Muhamed, sin Meslemeta pa je rekao: "Zaista ovaj ovjek (a mislio je na Muhammeda a.s.) ve je pitao (traio) nama milostinju, i zaista on je ve zamorio nas (opteretio nas je za ono to nam je teko jer mi nemamo ta ni da jedemo, a kamoli da dajemo milostinju). I zaista ja sam ve doao tebi (da) sebi traim zajam (od) tebe." Rekao je (Ka'b): "I takoe (tj. I jo) tako mi Allaha zaista zasitiete se svakako njega (tj. i jo e vam biti dosade od njega, dosadie vam on)." Rekao je: "Zaista mi smo ve slijedili (tj. ve slijedimo) njega, pa ne volimo da ostavimo njega do (da) vidimo (dok ne vidimo) ka kojoj stvari e postati njegova stvar (ili: njegovo stanje, njegov posao). A ve smo htjeli (tj. ve hoemo) da pozajmi nama (jedan devin) tovar, ili dva tovara (ita, hrane)." (Devin tovar je 60 sa'ova, oko dvjesta kilograma.) A priao nam je Amr osim jedanput (vie puta, a nije jedanput), pa nije spomenuo (rijei) "tovar, ili dva tovara", pa sam rekao njemu: U njemu (U hadisu) je (spomenuto i): "tovar, ili dva tovara". Pa je rekao: Mislim (da) je u njemu (spomenuo i): "tovar, ili dva tovara". Pa je rekao (Ka'b): "Da, (ali) zaloite mi (za dugovanje zalog)." Rekli su: "Koju stvar hoe (da ti dadnemo u zalog)?" Rekao je: "Zaloite mi vae (svoje) ene." Rekli su: "Kako (da) zaloimo tebi nae ene, a ti si najljepi (od svih) Arapa?" Rekao je: "Pa zaloite mi vae sinove." Rekli su: "Kako (da) zaloimo tebi nae sinove, pa (da) se psuje (grdi) jedan (od) njih, pa (da) se rekne: "Zaloio se je (tj. Bio je zaloen, u zalogu) za tovar, ili dva tovara. Ovo (To) je (jedna) sramota na nas (za 34

nas), a ali (tj. nego) zaloiemo tebi oklop (pancijer, pancir koulju)." Rekao je Sufjan: Misli (na) oruje. Pa je obeao njemu da e doi njemu. Pa je doao njemu nou i sa njim je Ebu Nailete, a on je brat Ka'ba od dojenja (tj. brat po mlijeku Ka'bu). Pa je pozvao njih k tvravi (u tvravu), pa je siao k njima. Pa je rekla njemu njegova ena: "Gdje izlazi (u) ovaj as?" Pa je rekao: "On je samo Muhamed, sin Meslemeta, i moj brat Ebu Nailete." A rekao je (u prianju ovoga hadisa jedan drugi pripovjeda) osim Amra: Rekla je (Ka'bova ena): "ujem (jedan takav) glas kao da ono kapa iz njega (tvoja) krv." Rekao je: "On je samo (tj. To je samo) moj prijatelj Muhamed, sin Meslemeta, i moj dojenik (brat po dojenju, mlijeku) Ebu Nailete. Zaista plemeniti (ovjek) da se je pozvao k udarcu (kopljem) u noi, zaista bi se odazvao." Rekao je: I uvede (dadne unii) Muhamed, sin Meslemeta, sa sobom dvojici ljudi. Reklo se je Sufjanu: "Imenovao je (tj. Je li imenovao) njih Amr)?" Rekao je: "Imenovao je neke (od) njih." Rekao je Amr: Doao je sa njim sa dvojicom ljudi (tj. Doveo je sa sobom dvojicu ljudi, nekakva dva ovjeka). A rekao je (neko drugi) osim Amra (a ti drugi su): Ebu Abs, sin Debra, i Haris, sin Evsa, i 'Abbad, sin Bira: rekao je Amr: Doao je sa njim (tj. sa sobom u drutvu) sa dvojicom ljudi (tj. doveo je sa sobom nekakva dva ovjeka), pa je rekao: "Kada god je doao (tj. Kada doe Ka'b), pa zaista ja sam govornik za njegovu kosu (tj. ja u uzeti njegovu kosu), pa u omirisati (onjuiti) nju. Pa kada ste vidjeli (Kada vidite) mene (da) sam se domogao (tj. dohvatio, podigao do kose) od njegove glave, pa uzmite (maeve), pa udrite njega." A rekao je jedanput: "Zatim dadnem omirisati vama (tj. Kada ga ja omiriem, zatim dadnem omirisati vama, udrite ga)." Pa je siao k njima (Ka'b) naoruan (sabljom, maem o vratu objeenom bivi) i on je (u takvom stanju da) se iri od njega vjetar mirisa. Pa je rekao (Muhamed, sin Meslemeta, Ka'bu): "Nisam vidio kao danas vjetra (tj. mirisa) - to jest: ljepega." A rekao je (drugi) osim Amra: Rekao je (Ka'b): "Kod mene je najmirodskija (od) ena Arapa (tj. Ja imam enu koja je vlasnica, ili spravljaica, najljepih mirisova od svih arapskih ena) i najsavrenija (od) Arapa. Rekao je Amr: Pa je rekao: "Da li e dozvoliti meni da omiriem (da pomiriim) tvoju glavu?" Rekao je: "Da." Pa je omirisao njega (tj. nju - glavu). Zatim je dao omirisati svojim drugovima. Zatim je rekao: "Da li e dozvoliti meni?" Rekao je: "Da." Pa poto se domogao od njega (njega, tj. Pa poto je dohvatio nju - glavu), rekao je: "Drite vi (Drite ga)!" Pa su ubili njega (Pa su ga ubili). Zatim su doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega (o svemu tome). GLAVA ubijanja Ebu Rafi'a Abdullaha, sina Ebul-Hukajka. A rekne se (tj. veli se da je njegovo ime bilo) Sellam, sin Ebul-Hukajka. Bio je u Hajberu, a veli se (da nije u Hajberu nego) u (jednoj) tvravi svojoj u zemlji Hidaza. A rekao je Zuhrija: Ono (ubijanje Ebu Rafi'a) je poslije (ubijanja) Ka'ba, sina Erefa. 35

PRIAO MI JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Jahja, sin Adema, priao nam je Ibnu Ebu Zaidete od svoga oca, od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina 'Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, skupinu (ljudi) k Ebu Rafi-u, pa je uniao na njega (tj. pa je uniao njemu) Abdullah, sin 'Atika, (u) njegovu kuu (sobu) nou, a on je spava, pa je ubio njega. PRIAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, priao nam je Ubejdullah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, sina Aziba, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Rafi'u (odreenome) idovu (neke) ljude od Pomagaa, pa je uinio zapovjednikom nad njima Abdullaha, sina Atika. A bio je Ebu Rafi' (obiaja da) uznemiruje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (da) potpomae na njega (tj. protiv njega), a bio je u (jednoj) svojoj tvravi u zemlji Hidaza. Pa poto su se (oni) pribliili njemu (zamku, tvravi), a ve je zalo (zalazilo) Sunce i ili (tj. vraali) su se ljudi sa svojim stadom (koje je bilo na pai), pa je rekao Abdullah svojim drugovima: "Sjedite (na ovome) svome mjestu. Pa zaista ja sam odlaza i podeava sebe (prikaziva sebe ljubaznim, prikazau se ljubaznim, uljudnim) vrataru (te utvrde, tvrave). Moda ja da uniem." Pa se okrenuo prema (tvravi) dok se pribliio (tim) vratima. Zatim se pokrivao sa svojom odjeom kao da on vri nudu, a ve su unili ljudi (te tvrave unutra). Pa je viknuo za njega (na njega taj) vratar: "O robe Allaha (O slugo Allaha, O ovjee Boiji)! Ako si bio (da) hoe (Ako hoe) da unie, pa unii (pa ui), pa (tj. jer) zaista ja hou da zakljuam (ova) vrata." Pa sam uniao, pa sam se sakrio. Pa poto su unili ljudi (sa stadima), zakljuao je vrata. Zatim je objesio kljueve (kojima se zakljuava) na (jedan) kolac. Rekao je: Pa sam ustao ka kljuevima, pa sam uzeo njih, pa sam otvorio vrata. A bio je Ebu Rafi' (obiaja da) se pria nou kod njega, i bio je u (nekim visokim, uzdignutim od tla) svojim sobama. Pa poto su otili od njega stanovnici (tj. uesnici) njegovoga nonoga prianja (razgovora), penjao (popeo) sam se k njemu. Pa sam uinio kada god sam otvorio (neka) vrata (penjui se k njemu), zakljuao bih na mene (tj. za sobom njih) iznutra (od unutra). Rekao sam (u sebi ovo): Ako (ti) ljudi (taj narod njegov) opomenu se (saznaju) za mene, nisu dospjeli (nee oni dospjeti) k meni dok (tj. prije nego da) ubijem njega (dok ga ne ubijem). Pa sam (na kraju) stigao (dopro) k njemu, pa kada li je on u (jednoj) mranoj sobi usred svoje obitelji (porodice), neu znati (tj. ne znam) gdje je on od sobe (u toj sobi). Pa sam rekao: "Ebu Rafi'e!" Pa je rekao: "Ko je ovo?" (To jest: "Ko je to?") Pa sam pao (tj. Pa sam se upravio, poao, krenuo) prema glasu (put toga glasa), pa udarim njega (pa sam ga udario jednim) udaranjem (udarcem) sa sabljom (maem), a ja sam izbezumljen (zabezeknut), pa nisam koristio (iskoristio nijednu) stvar (tj. nisam postigao nita). I povikao je (on). Pa sam izaao iz (te) sobe, pa ostanem (pa sam ostao) nedaleko (tj. ne tako mnogo). Zatim sam uniao k njemu pa sam rekao: "ta je ovaj (Kakav je to) glas, o Ebu Rafi'e?" Pa je 36

rekao: "Za tvoju majku jao (tj. Teko tvojoj majci)! Zaista je (nekakav) ovjek u (ovoj) sobi udario mene prije (tj. maloprije) sa sabljom (maem svojim)." Rekao je: Pa udarim (Pa sam udario) njega (jednim) udaranjem (udarcem koje) je oslabilo njega, a nisam (bio sasvim) ubio njega. Zatim sam stavio otricu sablje (maa) u njegov stomak (trbuh) dok je uzeo u njegovim leima (izlaz, tj. dok mu je najzad ma izaao na lea). Pa sam saznao (poznao) da sam ja ubio njega. Pa sam poeo (da) otvaram (ta) vrata, vrata po vrata, dok sam stigao (dopro) k (jednoj) stepenici njegovoj, pa sam stavio svoju nogu, a ja mislim (tj. mislei ja) da sam ja ve stigao k zemlji (tj. da sam dopro k tlu). Pa sam pao u (jednoj, u toj) noi mjesenoj (obasjanoj mjeseinom), pa se je razbila moja golijen (cipac, potkoljenica). Pa sam zamotao nju sa (jednom) almom (zavojem). Zatim sam otiao (krenuo) dok sam (najzad) sjeo na vrata, pa sam rekao: "Neu izai noas do (da) znam (dok ne saznam) da li sam ubio njega (sigurno, zaista)." Pa poto je povikao (tj. zapjevao) pijetao (horoz), stao je objavljiva smrti na bedem (tvravu, na zid tvrave) pa je rekao: "Objavljujem smrt (Izvjetavam o smrti) Ebu Rafi'a, trgovca stanovnika Hidaza." Pa sam otiao k svojim drugovima pa sam rekao: "Spas! (Tj. Spaavajte se! Pourite! Bjeite!) Pa ve je ubio Allah Ebu Rafi'a (neka znate)." Pa sam stigao (na kraju) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam priao (ispriao to) njemu. Pa je rekao meni (on): "Prostri (Poloi) svoju nogu!" Pa sam prostro (poloio, pruio) svoju nogu, pa je potrao (on) nju, pa kao da je ona (takva da) se nisam tuio (na) nju nikada (tj. pa mi poslije toga bi, postade ta noga tako zdrava kao da me nije nikada ni boljela, kao da je nisam nikada ni ozlijedio). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Usmana, priao nam je urejh - on je sin Meslemeta, priao nam je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: uo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k Ebu Rafi'u Abdullaha, sina Atika, i Abdullaha, sina Utbeta, u (meu) ljudima sa njima. Pa su otili, dok su se pribliili (njegovoj) tvravi. Pa je rekao njima Abdullah, sin Atika: "Ostanite vi dok odem ja pa (da) pogledam." Rekao je: Pa sam se udobravao (pokazivao sam ljubaznost, uljudnost) da uniem (u tu) tvravu. Pa su izgubili (stanovnici tvrave jednoga) svoga magarca. Rekao je: Pa su izali sa glavnjom (ivim ugarkom da) trae njega. Rekao je: Pa sam se pobojao da se prepoznam (da u biti prepoznat, da me ne prepoznaju), pa sam pokrio svoju glavu i svoju nogu (noge) kao da ja vrim nudu. Zatim je dozivao (povikao) drug vrata (vratar): "Ko je htio (ko hoe) da unie, pa neka unie prije (nego) da zakljuam njih." Pa sam uniao, zatim sam se sakrio u vezalite (u mjesto gdje je svezan nekakav) magarac kod vrata (te) tvrave. Pa su veerali (oni) kod Ebu Rafi'a i priali su dok je otiao (proao jedan) as (sat) od (te) noi, zatim su se vratili ka svojim kuama. Pa poto su se smirili (njihovi) glasovi i ne ujem (nikakvoga) 37

kretanja, izaao sam (tada). Rekao je: I vidio sam vratara gdje je stavio klju (od vrata te) tvrave u (jednu) rupu (prokopanu u zidu), pa sam uzeo njega, pa sam otvorio s njim vrata tvrave. Rekao je: Rekao sam: Ako se opomene (tj. Ako sazna, opazi) za mene (taj) narod, otii u na polaganost (polako, bez urbe). Zatim sam se upravio ka vratima njihovih kua, pa sam pozakljuavao njih (vrata) na njima (vlasnicima) od vanjske (strane). Zatim sam se popeo k Ebu Rafi'u u (uz) stepenice, pa kada li je (njegova) kua (soba) tamna. Ve se je ugasila njegova svjetiljka, pa nisam znao gdje je (taj) ovjek (na kojem mjestu spava, lei). Pa sam rekao: "O Ebu Rafi'e!" Rekao je: "Ko je ovo (to)?" Rekao je: Pa sam se upravio prema (tome) glasu, pa udarim njega (pa sam ga udario). I povikao je. Pa nije koristila (ta prva navala nijednu) stvar (nita). Rekao je: Zatim sam doao kao da ja pomaem (pritjeem u pomo) njemu, pa sam rekao: "ta je tebi, o Ebu Rafi'e?" A izmijenio sam svoj glas. Pa je rekao: "Zar se neu zauditi (tj. Zar se ne udim) tebi, tvojoj majci teko?! Uniao je na mene (meni jedan) ovjek, pa je udario mene sa sabljom (maem). Rekao je: Pa sam se upravio njemu takoe (opet), pa udarim (pa sam udario) njega drugi (puta), pa nije koristila (nijednu) stvar (nita). Pa je zavikao (zajaukao) i ustala je njegova porodica. Rekao je: Zatim sam doao, i izmijenio sam svoj glas kao (na) oblik (izvjesnoga) pomagaa, pa kada li je on lea (lei) na svojim leima. Pa stavim (Pa sam stavio svoju) sablju u njegov stomak, zatim se izvrnem (nagnem, naslonim) na nju (na sablju), dok sam (najzad) uo glas (njegove) kosti. Zatim sam izaao izbezumljen dok sam doao (onim) stepenicama (i) hou da siem, pa padnem od (sa) njih. Pa se skinula (tj. Pa je iskoila iz svoga leita) moja noga. Pa sam svezao nju, zatim sam doao mojim drugovima skakuem (skakuui na jednoj nozi), pa sam rekao njima: "Odite (Idite), pa obradujte poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (jer) zaista ja neprestano u biti (tu) dok ujem (dok ne ujem) izvjetaicu smrti (osobu koja izvjetava o smrti). Pa poto je bilo u lice jutra (tj. u osvit zore), popela se izvjetaica (tj. izvjeta o smrti) pa je rekao: "Izvjetavam (o smrti) Ebu Rafi'a." Rekao je: Pa sam ustao (da) idem, nema sa mnom (u mene nikakvoga) prevranja (udaranja sobom, drhtanja, potresa od bolova), pa sam stigao svoje drugove prije (nego to je nastupilo vrijeme, as) da dou (oni) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam obradovao (obeselio ja lino) njega. GLAVA ratovanja Uhuda (tj. GLAVA borbe na brdu Uhudu kod Medine) i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "I poto si poranio od svoje porodice (da) pripravi (tj. pripravljajui, razmijetajui ti) vjernike (na neka) sjedita (tj. mjesta) za (odreenu) borbu (tj. za borbu, za rat na Uhudu), a Allah je slualac, znalac (tj. Allah sve uje i sve zna).", i (GLAVA) Njegovoga govora, veliajno je Njegovo spominjanje: "I ne oslabite, i ne alostite se, a vi ste najvii (najgornji) ako ste bili (tj. ako budete) vjernici. Ako dotakne (snae) vas (kakva) rana, pa ve je dotakla (bezboniki) narod (jedna) rana slina njoj, i ti dani (danovi) su (takvi da) mijenjamo (smjenjujemo) njih meu ljudima (izvjesnima), i zbog (toga da) 38

zna (tj. da pokae one) koji su vjerovali (koji vjeruju) i (da sebi) uzme od vas svjedoke; a Allah nee voljeti (ne voli) nasilnike. I zbog (toga da) umanji Allah (tj. da oisti grijehe onih) koji su vjerovali (koji vjeruju) i (da) zbrie nevjernike (bezbonike). Ili ste (vi) mislili da uniete (da ete unii u) raj, a nije jo znao (nije pokazao nikako) Allah (one) koji su se borili od vas i (da) zna strpljive. I zaista ve ste bili (takvi da) elite smrt otprije (nego) sretnete nju, pa ve ste vidjeli nju, a vi gledate." I (GLAVA) Njegovoga govora: "I zaista ve je bio istinit vama Allah (u) Svome obeanju poto ubijate njih" - iskorijenjujete njih ubijanjem - "sa Njegovom dozvolom, dok (tj. ubijate ih do asa) kada ste oslabili, i prepirali ste se o stvari i pogrijeili ste od (asa) poslije to je pokazao vama (ono) to volite, od vas je (neko takav) ko hoe ovozemnost, a od vas je (neko takav) ko hoe zadnji (potonji, drugi svijet); zatim je okrenuo vas od njih zbog (toga da) isproba (iskua, stavi u iskuenje) vas; i zaista ve je oprostio vama (zbrisao od vas, sa vas tu vau greku), i Allah je vlasnik dobrote na vjernike (tj. dobar prema vjernicima)." I (GLAVA) Njegovoga govora, uzvien je: "I ne misli (ne raunaj) nipoto (one) koji su se ubili (koji su ubijeni, poginuli) u putu Allaha mrtvima (da su mrtvi).....". Odlomak (taj vidi u Kur'anu). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdul-Vehhab, priao nam je Halid od 'Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda: "Ovo je Dibril, uzima (uzeo) je za glavu svoga konja, na njemu je estica (tj. orue, oruje) rata." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdurrahima, izvijestio nas je Zekerija, sin 'Adijja, izvijestio nas je Ibnul-Mubarek od Hajveta, od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od 'Ukbeta, sina 'Amira, rekao je: Klanjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na ubijene Uhuda (tj. Izvrio je posmrtnu molitvu-denazu za poginule muslimane u borbi na Uhudu) poslije osam godina kao oprata (koji se oprata od nekoga na rastanku) za ive i mrtve. Zatim je izaao (pojavio se na) govornicu (govornici), pa je rekao: "Zaista ja sam izmeu vaih ruku (tj. ja sam pred vama) pretea (prethodnik, predvodnik), i ja sam na (nad) vama svjedok (na Sudnjem danu). I zaista vae obeanje (tj. mjesto gdje vam obeavam da emo se sastati na Sudnjem danu, na drugome svijetu) je bunar (moj bazen). I zaista ja zaista gledam k njemu (bunaru, bazenu za vodu) iz ovoga svoga mjesta. I zaista ja nisam (da) se bojim na (nad) vama (Ne bojim se da e se pojaviti to) da pridruujete (nekoga Allahu, tj. da postanete mnogoboci, idolopoklonici), a ali ja (tj. nego ja) se bojim na (nad) vama ovozemnost (da e zavladati toliko) da se meusobno natjeete (takmiite vi za) nju (da ete se natjecati, takmiiti za nju)." Rekao je: Pa je bila (ova njegova hutba-propovjed, predika) zadnji pogled (to) sam pogledao njega ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. 39

(Izraz "kao oprata za ive i mrtve" ima smisao: kao oprata, poput onoga ko se oprata od ivih i od mrtvih, jer predosjea da e brzo otii i rastati se od ivih, a predosjea da se nee ukopati kod umrlih, meu umrle u tom groblju.) PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Beraa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Susreli smo idolopoklonike (mekanske) tada (tj. u borbi na Uhudu). I posadio je (tj. postavio je u zasjedu na jednom klancu, prolazu u zaleu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) vojsku od strijelaca, i uinio je zapovjednikom nad njima Abdullaha (sina Dubejra) i rekao je: "Neprestano budite (tu, ovdje). Ako ste vidjeli (Ako vidite) nas (da) smo se pokazali (kao pobjednici) nad njima, pa neprestano budite (tu). A ako ste vidjeli njih (da) su se pokazali (pobjednici) nad nama, pa ne pomaite nas (nego ostanite tu, ovdje gdje vas postavljam)." Pa poto smo se susreli (sukobili sa idolopoklonicima), pobjegli su (bjeali su oni), ak sam vidio (njihove) ene (da) estoko ure u (tj. po) brdu, podigle su od svojih golijeni (donje dijelove odjee tako da) su se ve pokazali njihovi kolutovi (prstenovi na nogama koji su stavljeni kao ukras). Pa su uzeli (tj. poeli muslimanski vojnici u zasjedi da) govore: "Plijen, plijen (ratni idite da pokupite)!" Pa je rekao Abdullah, sin Dubejra: "Ugovorio je k meni (tj. Postavio je kao ugovor, obavezu k meni) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da (to jest): "Neprestano budite (tu)." Pa nisu htjeli (oni to). Pa poto nisu htjeli, promijenila (izmijenila) su se njihova lica. Pa se je pogodilo sedamdeset ubijenih (ubijeno je sedamdeset). I nadvisio (nadvio) se Ebu Sufjan, pa je rekao: "Da li je u narodu (tome, vaem) Muhammed?" Pa je rekao: "Ne odgovarajte mu." Pa je rekao: "Da li je u narodu sin Ebu Kuhafeta (tj. Ebu Bekr)?" Rekao je: "Ne odgovarajte mu." Pa je rekao: "Da li je u narodu sin Hattaba (tj. Umer)?" Pa je rekao (Ebu Sufjan nakon toga): "Zaista ovi su se pobili (tj. pobijeni su, izginuli su), pa da su bili ivi (da su ivi), zaista bi odgovorili (oni na moje zapitkivanje, pitanje)." Pa nije posjedovao Umer svoju osobu (nije imao strpljenja, tj. nije mogao da se savladava i da uti dalje), pa je rekao: "Slagao si (tj. Lae, nismo izginuli), o neprijatelju Allaha! Ostavio je Allah na tebe (tebi ono) to alosti tebe." Rekao je Ebu Sufjan: "Budi velik, Hubel (Hubele, tj. Pobijedilo vjerovanje u Hubela - paganskoga kipa)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odgovorite mu!" Rekli su: "ta (da) reknemo (ta da kaemo)?" Rekao je: "Recite: "Allah je vei (vii) i veliajniji (od svega i svakoga)!" Rekao je Ebu Sufjan: "Za nas je (tj. Mi imamo) El-'Uzza-a, a nema Uzza-a za vas (a vi nemate Uzza-a, a i to je ime jedne vrste paganskoga kipa)." ("Uzza" u obinom jezinom znaenju oznauje pridjev enskoga roda u smislu najasnija, najmonija.) 40

Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Odgovorite mu." Rekli su: "ta (da) reknemo?" Rekao je: "Recite: "Allah je na zatitnik (pokrovitelj), a nema (nikakvoga) zatitnika za vas (tj. a vi nemate zatitnika)." Rekao je Ebu Sufjan: "Dan je (ovaj naa odmazda nad vama) za dan Bedra. I rat su kove (tj. naizmjenino pobjeivanje i doivljavanje poraza). I nai ete mrcvarenje (unakaavanje nekih vaih ubijenih ljudi), nisam zapovjedio njega (tj. nisam davao nareenje da se iko mrcvari), a nije (ono) neprijatno meni (tj. a nije mi ni mrsko to to su neki inili)." Izvijestio je mene Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Sufjan od Amra, od Dabira rekao je: Zajutrili su se vinom (tj. Pili su izjutra kao doruak vino na) dan Uhuda (neki) ljudi (muslimani), zatim su se ubili (tj. pobijeni su, izginuli su taj dan kao) muenici (ehidi). PRIAO NAM JE Abdan, priao nam je Abdullah, sin Mubareka, izvijestio nas je ubete od Sa'da, sina Ibrahima, od njegovoga oca Ibrahima da se je AbdurRahmanu, sinu Avfa donijelo (neko) jelo, a bio je posta (postio je), pa je rekao: Ubio se (Ubijen je) Mus'ab, sin Umejra, a on je bolji od mene. Mrtvaka odjea stavila mu se je (a sastojala se je) u (jednom) ogrtau (koji nije mogao da ga svega pokrije): ako mu se pokrila njegova glava, pokazale su se njegove dvije noge, a ako su se pokrile njegove dvije noge, pokazala se je njegova glava. I mislim ga (I mislim da) je rekao (jo i ovo): I ubio se (ubijen, poginuo) je Hamza, a on je bolji od mene. Zatim se prostrlo (tj. dalo se je obilje) nama od ovozemnosti (ono, tj. ovo ovoliko) to se je prostrlo. Ili je rekao: Dalo nam se od ovozemnosti (ono) to se nama dalo. I ve smo se pobojali da budu (da e biti da) su naa dobra djela pourila se nama (platiti, isplatiti na ovome svijetu, pa da na drugome svijetu nemamo ta traiti). Zatim je poeo (da) plae, ak je ostavio jelo (to to mu je doneeno da ga jede). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Sufjan od Amra, uo je Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Rekao je (jedan) ovjek Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda: "Da li si vidio (mislio, tj. ta misli) ako sam se ubio (ako budem ubijen, ako poginem danas), pa gdje sam (tj. gdje u biti) ja?" Rekao je: "U raju." Pa je bacio (neke) datule (koje su bile u) njegovoj ruci, zatim se borio dok se ubio (dok je najzad borei se ubijen, poginuo - dok nije poginuo, dok nije ubijen). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Zuhejr, priao nam je Aame od ekika, od Habbaba, sina Eretta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Iselili smo (Emigrirali smo) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, traimo sebi (tj. traei sebi) lice Allaha (tj. Boije zadovoljstvo), pa trebala je (tj. treba da je, obavezna je) naa nagrada na Allaha. I od nas je (neko takav) ko je proao ili otiao (a) nije jeo od Njegove (ili: od svoje) nagrade (na ovome svijetu nijednu) stvar (nita, nimalo). Bio je od njih (takvih jedan i) Mus'ab, sin Umejra. Ubio se je (Ubijen je na) dan Uhuda (a) nije ostavio (nita) osim (jedan) ogrta (plat). Bili smo (u takvoj prilici) kada bismo pokrili s njim (ogrtaem) njegovu glavu, izale su (izale bi, pokazale bi se) njegove dvije noge; 41

a kada bi se pokrile s njim njegove dvije noge, izala je (izala bi, ukazala bi se) njegova glava. Pa je rekao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pokrijte s njim njegovu glavu, i uinite (stavite) na njegovu nogu izhir (mirisnu trstiku, piriku, travu miloduh)." Ili je rekao: "Bacite na njegovu nogu od izhira (neto, nekoliko)." A od nas je (neko takav) ko (je taj to) je sazrio (sazreo) njemu njegov plod (rada dobrih djela i borbe za Islam), pa on (sebi) bere njega. Izvijestio nas je Hassan, sin Hassana, priao nam je Muhamed, sin Talhata, priao nam je Humejd od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je njegov stric odsustvovao od Bedra (tj. nije sudjelovao, uestvovao u borbi na Bedru), pa je rekao: Odsustvovao sam (Izostao sam) od prvoga ratovanja (od prve borbe) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Zaista ako dadne prisustvovati meni Allah (nekoj drugoj borbi) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zaista e vidjeti svakako Allah to (tj. kako) se dajem truditi (kako u se truditi, a to e rei: kako u se hrabro boriti). Pa je sreo dan Uhuda. Pa su se porazili (poraeni su odreeni muslimanski) ljudi. Pa je rekao: "Moj Boe! Zaista ja se ispriavam k Tebi od (onoga) to su napravili ovi, - misli (na poraene) muslimane - i istim se k Tebi (tj. odriem se pred Tobom) od (onoga) to su donijeli njega idolopoklonici (u ovom okraju)." Pa je stupio naprijed sa svojim maem (sabljom). Pa je sreo Sa'da, sina Muaza (Muazovoga sina), pa je rekao: "Gdje e (Kuda bjei), o Sa'de? Zaista ja nalazim (tj. osjeam) miris raja ispod (nie) Uhuda." Pa je otiao (u najveu vatru borbe prsa u prsa), pa se ubio (pa je ubijen, poginuo je). Pa nije se prepoznao (drukije) do (tako da) je prepoznala njega njegova sestra sa mladeom (tj. po mladeu), ili sa njegovim (po njegovim) jagodicama. I sa njim (tj. I u njega) je sedamdeset i nekoliko (povreda to) od udarca (udaraca kopljem), i (to od) udarca (maem, sabljom) i prostrijeljenja sa strijelom. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, priao nam je Ibnu ihab: izvijestio me je Haridete, sin Zejda sina Sabita, da je on uo Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Izgubio sam (jedan) ajet od Ahzaba (odlomak iz poglavlja El-Ahzab) kada smo pisali (prepisivali) Mushaf (zbirku, primjerak knjige u kojoj je sav Kur'an, Boija objava Muhammedu a.s.), sluah poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ita (ui) njega (taj ajet to sam ga izgubio, to mi nedostaje). Pa smo traili njega, pa smo nali njega sa Huzejmetom, sinom Sabita, Ensarijom (tj. nali smo ga kod Huzejmeta, a to je ovaj ajet): "Od vjernika su (jedni) ljudi (takvi da) su bili istiniti (u onome) to su se obavezali Allahu na njega, pa od njih je (neko takav) ko je izvrio svoj zavjet (tj. ko je ve umro), a od njih je (neko takav) ko oekuje.....". Pa smo prikljuili (uvrstili) njega (taj ajet) u njegovu suru (u njegovo poglavlje) u Mushafu. PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete od Adija, sina Sabita, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Jezida (Jezidovoga), (da) pria od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: 42

Poto je izaao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Uhudu, vratili su se (neki) ljudi od (onih) ko je (bio) izaao sa njim (u borbu). A bili su drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, dvije stranke (tj. bili su se razdvojili na dvije stranke, grupe): stranka (jedna to) govori: "Boriemo se s njima (tj. protiv njih - mekanskih idolopoklonika)!", i stranka (druga to) govori: "Neemo se boriti s njima!" Pa je sila (objava slijedeega ajeta): "Pa ta je vama (da ste se razdvojili) u licemjercima (u odnosu na licemjerce na) dvije stranke, a Allah je povratio njih sa (onim, tj. zbog onoga) to su stekli (oni, tj. poinili).....". (Ili: "Pa nije za vas u licemjerce (na) dvije grupe (da se vi razdvajate), a Allah je povratio njih sa (onim) to su stekli.....". Ili: "Pa nije (za) vas (da se razdvajate) u (vezi) licemjeraca (a to e rei nevjernika - da se razdvajate na) dvije stranke, a Allah je povratio njih sa (onim, zbog onoga) to su stekli.....".) I rekao je (Muhammed a.s.): "Zaista ona (tj. grad Medina) je lijepa (blagoslovena tako da) niti (odstranjuje, unitava) grijehe (tj. grijenike, nevjernike) kao to niti (odstranjuje, tj. topi, rastapa) vatra ru (trosku od) srebra." (To je drugi hadis koji je ve prolazio u tekstu, ili e doi.) GLAVA: "Poto su pomiljale (odluile) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije (tj. da se odstranu-odstrane, odustanu od borbe), a Allah je zatitnik njih dviju, i na Allaha pa neka se oslonu (oslone) vjernici." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Ibnu Ujejnete od Amra, od Dabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Siao je ovaj ajet u (vezi) nas (tj. o nama): "Poto su pomiljale dvije grupe od vas da oslabe njih dvije...." (siao je u vezi nas) Selimetovia i Harisetovia, i (ja) ne elim da on nije siao, a Allah govori (veli u tome ajetu): "a Allah je zatitnik njih dviju.....". (A to e rei-a to znai: Iako se u tom ajetu iznosi greka to se je pomiljalo na slabljenje, odnosno odustajanje od borbe, ipak Boije rijei "a Allah je zatitnik njihov....", pokazuje da je ta greka oprotena i da ona nije bila odluena vrsto da se izvede i uini.) PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Sufjan, izvijestio nas je Amr - on je sin Dinara - (izvjetavajui on) od Dabira, rekao je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li si sklopio brak (da li si se oenio), o Dabire?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "ta je to (ta, dakle: Ko je ona)? Je li djevojka, ili (je) udovica?" Rekao sam: "Nije (djevojka), nego udovica." Rekao je: "Pa da si (tj. Zato nisi 43

oenio) djevojku (pa da ona) zabavlja tebe (da se igra s tobom)?!" Rekao sam: "O poslanie Allaha! Zaista moj otac se ubio (ubijen je na) dan Uhuda, a ostavio je devet keri (kera), bile su (one) meni (one su meni) devet sestara, pa sam mrzio (tj. pa nisam elio) da skupim (sastavim) k njima (jednu) djevojku ludu (tj. nevjetu u poslu) kao (to su) one, ali (tj. nego sam sebi uzeo u brak jednu) enu (da) elja njih i stoji nad njima (tj. i da se brine o njima)." Rekao je: "Pogodio si." PRIAO MI JE Ahmed, sin Ebu Surejda, izvijestio nas je Ubejdullah, sin Musa-a, priao nam je ejban od Firasa, od a'bije, rekao je: priao mi je Dabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da se njegov otac naao muenikom (tj. pao je, poginuo je kao ehit, ehid-muenik na) dan Uhuda, i ostavio je na njemu (tj. na sebi jedan) dug (dugovanje) i ostavio je est kera. Pa poto je prispjelo trganje (branje ploda sa) palmi, rekao je: Doao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam rekao: "Ve si znao (Ve zna) da je moj otac naao se muenikom (poginuo je na) dan Uhuda i ostavio je mnogo duga. I zaista ja elim da vide tebe (njegovi) vjerovnici (zajmodavci, kreditori)." Pa je rekao: "Idi, pa uhrpaj (sakupi) svaku (vrstu od) datula (hurmi) na (jednu) stranu." Pa sam (to) uinio, zatim sam pozvao njega. Pa poto su pogledali k njemu (ugledali njega), kao da su se oni potaknuli sa mnom (da jo gore postupaju u) tom asu. Pa poto je vidio ta prave (ine oni), ophodao (obiao) je okolo (oko) najvee (od) njih uhrpavanjem (oko najvee hrpe) tri puta, zatim je sjeo na nju, zatim je rekao: "Pozovi sebi svoje drugove (tj. vjerovnike, zajmodavce)." Pa nije prestao (da) mjeri njima dok je izvrio Allah od (tj. za) moga oca njegov emanet (dug, dugovanje). A ja sam zadovoljan da izvri Allah njegov emanet i (da, tj. pa makar da) se neu vratiti ka svojim sestrama (ni) sa (jednom) datulom. Pa je spasio Allah (te) hrpe, sve njih, ak (tako da) zaista ja gledam ka hrpi koja je (ta to) je bio na njoj Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kao da se ona nije okrnjila (ni za) jednu datulu. PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od svoga djeda, od Sa'da, sina Ebu Vakkasa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda i sa njim su dva ovjeka, bore se njih dva od njega (da odbiju napade neprijatelja), na njima dvojici su bijele odjee, kao najee borenje (toga dana, tj. bore se njih dva najee), nisam vidio njih dvojicu (nikada) prije, a ni poslije. PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Mervan, sin Muavijeta, priao nam je Haim, sin Haima, Sa'dija, rekao je: uo sam Seida, sina Musejjeba (Musejjebovoga), (da) govori: uo sam Sa'da, sina Ebu Vakkasa (da) govori:

44

Izvadio (tj. Izruio, Ispraznio) je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoj tobolac (od strijela na) dan Uhuda, pa je rekao: "Gaaj, tvoj otkup je moj otac i moja mati!" PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Jahja-a, sina Seida, rekao je: uo sam Seida, sina Musejjeba (da) je rekao: uo sam Sa'da (da) govori: Sastavio je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoje roditelje (na) dan Uhuda. PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Lejs od Jahja-a, od sina Musejjebovoga da je on rekao: rekao je Sa'd, sin Ebu Vakkasa, bio zadovoljan Allah od njega: Zaista ve je sastavio (sakupio, skupio) meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda svoje roditelje, obadva (oba) njih (tj. i oca i majku). Hoe (da kae da je to uinio) kada je rekao: "Tvoj otkup je moj otac i moja majka!", a on se bori. (Sastavio mi je roditelje svoje - to e rei: Rekao mi je da bi me otkupio davi za mene svoga oca i svoju majku kada bih ja pao u ropstvo, ili inae. Sa'd je bio dobar strijelac u ratu.) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Mis'ar od Sa'da, od Ibnu eddada, rekao je: uo sam Aliju (da) govori: Nisam uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) sastavlja svoje roditelje (ni) za jednoga (ovjeka, tj. nikome drugome) osim Sa'du. PRIAO NAM JE Jeserete, sin Safvana, priao nam je Ibrahim od svoga oca, od Abdullaha, sina eddada, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Nisam uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je sastavio svoje roditelje (ni) za jednoga (ovjeka, ni za koga, nikome) osim za Sa'da, sina Malika (osim Sa'du Malikovome), pa zaista ja sam uo njega (da) govori (na) dan Uhuda: "O Sa'de, gaaj, tvoj otkup je moj otac i moja majka!" PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, od Mutemira, od njegovoga oca, rekao je: Tvrdio je Ebu Usman da ono nije ostao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) tih dana koji su (ti to) se bori (on) u njima (niko drugi) osim Talhate i Sa'd, od prianja (tj. po prianju) njih dvojice (samih koji su to priali lino Ebu Usmanu).

45

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, priao nam je Hatim, sin Ismaila, od Muhameda, sina Jusufa, rekao je: uo sam Saiba, sina Jezida, rekao je: Druio sam se (sa) Abdur-Rahmanom, sinom Avfa, i Talhatom, sinom Ubejdullaha, i Mikdadom i Sa'dom, bio zadovoljan Allah od njih, pa nisam uo nijednoga od njih (da) pria od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, osim (jedino to) da sam ja uo Talhata (Talhu da) pria od dana (tj. o danu) Uhuda. PRIAO MI JE Abdullah, sin Ebu ejbeta, priao nam je Veki' od Ismaila, od Kajsa, rekao je: Vidio sam ruku Talhata (Talhe) suhu (tj. osuenu, zakrljalu, ukoenu), uvao (titio) je s njom (njome) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda. PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdul-Varis, priao nam je Abdul-Aziz od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto (tj. Kad) je bio dan Uhuda, porazili su se (nageli su u bjeanje odreeni) ljudi od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a Ebu Talhate (Ebu Talha) je pred Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, zatiiva na njega (tj. titi ga) sa (jednim konim) titom svojim. A bio je Ebu Talhate ovjek strijelac, estokoga upanja (tj. trzanja), razbio je tada dva luka, ili tri. I bio je (bio bi odreeni) ovjek (da) proe sa njim (tj. pokraj njega) sa tobolcem od strjelica, pa govori (tj. rekne Muhammed a.s. tom muslimanu prolazniku koji nosi strjelice): "Prospi (tj. Stavi, podaj) ih Ebu Talhatu." Rekao je: I nadvisi (nadnese) se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, gleda (tj. gledajui) k (tom) narodu, pa rekne Ebu Talhate: "Sa mojim ocem ti si i mojom majkom (otkupljen)! Ne nadvisuj se, (pa da) pogodi tebe strjelica od strjelica (od strijela toga) naroda. Moja prsa su nie (tj. ispred) tvojih prsa (tj. ja se rtvujem za tebe)!" I zaista ve sam vidio Aiu, ker Ebu Bekra, i Ummu Sulejmu, a zaista njih dvije su zaista uzdignjivaice (uzdignule su skute do koljena), vidim (ukrasne) kolutove golijeni njih dviju (tj. na cjevanicama u njih dviju), poskakuju (titraju, poigravaju) njih dvije mjeine (za vodu) na svojim leima. Izlijevaju njih dvije nju (vodu) u usta naroda (ranjenoga), zatim se vraaju njih dvije, pa napune njih dvije nju (mjeinu), zatim dolaze njih dvije, pa izlijevaju nju u usta naroda. I zaista ve je padala (ispadala) sablja iz dviju ruku Ebu Talhata ili dvaput (dva puta), ili tri (puta). PRIAO MI JE Ubejdullah, sin Seida, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, sina Urveta, od njegova oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Poto je bio dan Uhuda, porazili su se idolopoklonici (u poetku), pa je zajaukao (tj. poviknuo je) Iblis (voa avola, zlih duhova) - prokletstvo Allaha na njega!: "O robovi (sluge) Allaha! Najzadnje vae (strane uvajte se, tj. Obratite panju na one neprijatelje koji su vam iza vaih lea)!" 46

(A neprijatelja, u stvari, nije bilo za leima u tom asu jo.) Pa se povratila prva (linija od) njih (od muslimana), pa se je pobila ona i zadnja (linija od) njih (estoko izmeu sebe u zabuni). Pa je vidio (ugledao) Huzejfete, pa kada li on sa svojim ocem Jemanom (se suoi, tj. pa kada li opazi svoga oca Jemana u onoj liniji koju oni - muslimani - napadaju, a i Jeman je bio musliman), pa je rekao: "O robovi Allaha! Moj otac, moj otac (je u onoj liniji tamo)!" Rekao je (Urvete): Rekla je (Aia): Pa tako mi Allaha nisu se sprijeili (oni od meusobne borbe odmah na to upozorenje), ak su ubili njega (Jemana). Pa je rekao Huzejfete: "Oprostio Allah vama!" Rekao je Urvete: "Pa tako mi Allaha neprestano je bio u Huzejfetu ostatak dobra (sve) dok se prikljuio Allahu, moan je i veliajan je. "Besurtu" je (isto to i) "alimtu" (znao sam, a to je) od (znaenja izraza) "el-besiret fil-emri" (uviavnost u poslu, u nekoj stvari pronicljivost, prozrenje). A "ebsartu" je od (izraza) "besarul-ajni" (vid oka). A veli se: "Besurtu" i "ebsaru" je jedno (tj. imaju isto znaenje: vidio sam). GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Zaista (oni) koji su okrenuli se (tj. dali se u bijeg na) od (izmeu) vas (na) dan (kada) su se sukobile dvije skupine, (uinili su to iz razloga to) je traio posrtanje njima sotona samo sa (tj. zbog) nekoga (dijela onoga) to su stekli, a zaista ve je zbrisao Allah od njih (tj. oprostio im je taj posrtaj, tu greku), zaista Allah je velikooprata, blag.". PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Ebu Hamzete od Usmana, sina Mevheba, rekao je: Doao je (jedan) ovjek, hodoastio je Kabu, pa je vidio (neki) narod sjedae (tj. neke ljude kako sjede), pa je rekao: "Ko su ovi sjedai?" Rekao je (neko): "Ovo su Kurejevii." Rekao je: "Ko je (onaj) starac?" Rekli su: "Ibnu Umer (Sin Umera)." Pa je doao njemu, pa je rekao: "Zaista ja sam pitalac (tj. ja u pitati) tebe od (tj. o jednoj) stvari. Da li e priati (rei) meni?" Rekao je: "Zaklinjem te sa zabranjenou (tj. sa svetou) ove Kabe da li zna da je Usman, sin Affana, pobjegao (na) dan Uhuda?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zna (li) ga (da) je odsustvovao od Bedra, pa nije bio prisutan njemu (tj. borbi na njemu)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa zna (li) da je on izostao od prisege zadovoljstva (Boijega), pa nije prisustvovao njoj?" Rekao je: "Da." Rekao je: Pa je veliao (tj. uzviknuo je: "Allahu ekber!: Allah je vei!"). Rekao je Ibnu Umer: "Doi, zbog (toga da) izvijestim tebe, i zbog (toga da) objasnim tebi o (onome) to si pitao mene o njemu. to se tie njegovog bijega (na) dan Uhuda, pa svjedoim da je Allah zbrisao od njega (da mu je oprostio). A to se tie njegovoga odsustvovanja od Bedra, pa zaista ono bila je pod njim (pod njegovim brakom, tj. s njim u braku) 47

ki poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a bila je bolesna, pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista za tebe je nagrada ovjeka od (onih) ko je prisustvovao Bedru i njegov dio (udio u ratnom plijenu)." A to se tie njegovoga odsustvovanja od prisege Zadovoljstva, pa zaista ono da je bio ijedan (ovjek, tj. iko) cjenjeniji (asniji) u utrobi (tj. u dolini) Meke od Usmana, sina Affanovoga, zaista bi poslao njega (toga nekoga) mjesto njega (mjesto Usmana). Pa je poslao Usmana, a bila je prisega Zadovoljstva poslije (to) je otiao Usman k Meki. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (pokazujui) sa svojom desnom rukom: "Ovo je ruka Usmana." Pa je udario s njom na svoju ruku (tj. po svojoj drugoj ruci u znak prisege Usmanove), pa je rekao: "Ovo je za Usmana (prisega)." Idi sa ovim sada sa tobom (tj. sa sobom neka ima u svome znanju)." GLAVA: "Poto se penjete i ne zavijate vratom (tj. i ne obazirete se ni) na jednoga (ovjeka, tj. ni na koga), a Poslanik poziva vas u zadnju vau (liniju, u zatitnicu da se vratite, pa da se u njoj sredite i pripremite za protivnapad), pa je nagradio (tj. kaznio Allah) vas tugom sa tugom (ili: tugom za tugu) zato da se ne alostite nad (tj. za onim) to je mailo vas (to vas je prolo, to vam se je izmaklo), a ni (niti zbog onoga) to je pogodilo vas, a Allah je obavjeten za (ono) to radite.". "Tus'idune" je (isto to i) "tezhebune": idete, odlazite. "As'ade" i "sa'ide" je (znaenja): popeo se (na primjer) "fevkal-bejti": na kuu (iznad kue: a i to veli da "sa'ide" znai: uzvisio se je, a "As'ade": otiao je). PRIAO MI JE Amr, sin Halida, priao nam je Zuhejr, priao nam je Ebu Ishak, rekao je: uo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Uinio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nad pjeacima (nad pjeadijom na) dan Uhuda (kao zapovjednika) Abdullaha, sina Dubejra, i okrenuli su poraeni (oni neki bivi). Pa to je: Poto poziva njih Poslanik u njihovu zadnju (najzadnju liniju). GLAVA: "Zatim je spustio na vas (u vremenu) od poslije (te) tuge sigurnost (bezbijednost), drijemanje (to) pokriva (poklapa, tj. snalazi, zahvata jednu) grupu od vas, a (jedna) grupa (je takva da) su ve zabrinule njih njihove osobe, misle o Allahu (drugu misao) osim ispravne - misao predislamlja, govore: "Da li je za nas od (ovoga) posla (stanja kakav dio) od stvari (tj. Imamo li mi od obeane pobjede ita, imalo)?"; reci: Zaista posao (taj), cio on je za Allaha (pripada Allahu, Allahov je); sakrivaju (taje oni) u svojim osobama (u svojim duama, u sebi ono) to nee pokazati tebi, govore: "Da je bilo za nas (Da smo mi imali) od (toga) posla (neku) stvar (ita), ne bi smo se ubili (ne bi smo bili 48

pobijeni, ubijani) ovdje!"; reci: "Da ste bili (vi) u svojim kuama, zaista bi se pojavili (oni) koji su (ti to) se je propisalo njima (ovo) ubijanje ka svojim leajima (tj. mjestima gdje sada lee pobijeni, izginuli); i (ovo vam je) zbog (toga da) isproba Allah (ono) to je u vaim prsima i zbog (toga da) oisti (ono kolebanje, sumnjanje) to je u vaim srcima, a Allah je znalac za (misli) vlasnice (gospodarice vaih) prsa.". A rekao je meni Halifete: Priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, od Ebu Talhata, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bio sam u (tj. meu onima) ko (je bio takav da) je pokrilo (tj. zadesilo to) drijemanje (na) dan Uhuda, ak je pao moj ma (sablja) iz moje ruke nekoliko puta: padne, a (ja) uzmem njega, i padne (opet), pa ga (opet) uzmem. GLAVA: "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar (tj. Ne pripada k tebi u vezi posla i stvari pomoi i pobjede vjernika i u vezi posla i stvari unitenja nevjernika nita, ti nema nita u vezi toga, nego Allah je Taj koji to moe da ih uniti) ili (da) se povrati na njih (tj. da im primi pokajanje, da im podari pokajanje), ili (da) kazni njih, pa (tj. jer) zaista oni su silnici (zulumari, nasilnici).". Rekao je Humejd i Sabit od Enesa (prenosei): Ranio se (Ranjen) je (u glavu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Uhuda, pa je rekao: "Kako e se spasiti (ili: Kako da se spasi jedan) narod (tj. ljudi naroda koji) su ranili (u glavu) svoga vjerovijesnika?" Pa je sila (objava - ajet): "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar (nita)....". PRIAO NAM JE Jahja, sin Abdullaha, Sulemija, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, priao mi je Salim od svoga oca da je on uo poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, kada je podigao svoju glavu od naklona (u molitvi, u namazu) od posljednjega naklonjanja od (molitve) zore (da) govori: "Moj Boe! Prokuni (Podaj prokletstvo na) omsicu (tog-i-tog), i omsicu (i tog-i-tog), i omsicu (i tog-i-tog)!", (to govori) poslije to govori (tj. nakon to je rekao): "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega! Na Gospode, i Tebi Hvala!" Pa je spustio Allah, moan je i veliajan je: "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar....", do Njegovoga govora "pa (tj. jer) zaista oni su silnici.". A od Hanzaleta, sina Ebu Sufjana, rekao je: uo sam Salima, sina Abdullaha, (da) govori: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) moli na (tj. protiv) Safvana, sina Umejjeta, i Suhejla, sina Amra, i Harisa, sina Hiama, (tj. proklinjae ih) pa je sila (objava - siao je ovaj ajet): "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar.....", do Njegovoga govora: "pa (jer) zaista oni su silnici.".

49

GLAVA spominjanja Umu Selite. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba, i rekao je Sa'lebete, sin Ebu Malika: Zaista je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, dijelio (razdjeljivao nekakve) ogrtae (ili: odjee, odjeu od vune) meu (neke) ene od ena stanovnika Medine, pa je ostao od njih (jedan) dobar ogrta (plat). Pa je rekao njemu neki (od onih) ko je kod njega (bio tada tude, tu): "O zapovjednie vjernika! Podaj ovaj keri (tj. unuci) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koja je kod tebe." Hoe (oni, tj. Misle oni koji su predloili da podsjete na) Umu Kulsumu, ker Alije. Pa je rekao Umer: "Umu Selita je prea za njega (za ogrta) od nje." A Umu Selita je od ena Pomagaa od (onih) ko se je (u svoje vrijeme) prisegao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Umer: "Pa (tj. Jer) zaista ona nosae (ona je nosila na svojim leima) nama mjeine (za vodu, tj. vodu u mjeinama na) dan Uhuda." GLAVA ubijanja (pogibije) Hamze (Hamzeta, strica-amide Boijega poslanika). PRIAO MI JE Ebu Dafer Muhamed, sin Abdullaha, priao nam je Hudejn, sin Musena-a, priao nam je Abdul-Aziz, sin Abdullaha sina Ebu Selemeta, od Abdullaha, sina Fadla, od Sulejmana, sina Jesara, od Dafera, sina Amra sina Umejjeta, Damrije, rekao je: Izaao sam sa Ubejdullahom, sinom Adijja sina Hijara. Pa poto smo stigli (doli u) Hims (Homs), rekao je meni Ubejdullah, sin Adijja: "Da li (je) tebi (po elji) u Vahije (da odemo i da) pitamo njega (dakle: Je si li voljan da odemo kod Vahije da ga pitamo) o ubijanju Hamzeta (Hamze)?" Rekao sam: "Da." A bio je Vahija (smjestio se da) stanuje (tj. stanovae, stanovao je u) Himsu. Pa smo pitali o njemu, pa se reklo nama: "On je to u hladu (On je u hladu) svoga dvorca, kao da je on (velika) mjeina." Rekao je: Pa smo doli, ak smo zastali nad njim sa laganom (stankom, tj. malo smo zastali). Pa smo (ga) pozdravili, pa je uzvratio pozdrav. Rekao je: A Ubejdullah je omotava sebe sa svojim sarukom (tj. umotao, omotao je svoju glavu sa sarukom, almom), ne vidi Vahija (drugo nita) osim njegova dva oka i njegove dvije noge. Pa je rekao Ubejdullah: "O Vahija! Je li prepoznaje mene?" Rekao je: Pa je pogledao k njemu (njega, u njega), zatim je rekao: "Ne, tako mi Allaha, osim (jedino to ti mogu rei) da ja znam da je Adijj, sin Hijara spario se (oenio se sa jednom) enom (to) se rekne njoj Umu Kital, ki Ebul-'Isa, pa je (ona) rodila njemu (jednoga) djeaka u Meki. Pa sam bio (obiaja da ja) traim dojilju njemu (djeaku), pa sam nosio toga djeaka sa njegovom majkom, pa sam dodavao njoj njega. Pa zaista kao da sam ja gledao ka tvojim dvama stopalima." 50

(To jest: "Kao da sam ja gledao negdje tvoje noge." A to e rei: "Te tvoje noge su iste kao noge onoga djeaka." A komentatori vele da je ono, on onoga djeaka nosao prije pedeset godina prije nego se je dogodio ovaj sluaj, i vie nije viao toga djeaka, a taj djeak je bio ba isti Ubejdullah. To pokazuje otroumnost i jako pamenje Vahije.) Rekao je: Pa je otkrio Ubejdullah svoje lice, zatim je rekao: "Zar nee izvijestiti nas o ubijanju Hamze?!" Rekao je: "Da. Zaista Hamza je ubio Tuajmeta, sina Adijja sina Hijara u (bitki, borbi na) Bedru, pa je rekao meni moj gospodar Dubejr, sin Mut'ima: "Ako ubije Hamzu za moga strica, pa ti si slobodan (jer je Vahija bio rob)." Rekao je: Pa poto je (dolo vrijeme i sluaj) da su izali (oni) ljudi (tj. bezboni Kurejevii u rat u) godini Ajnejna - a Ajnejn je brdo prema Uhudu, izmeu njega i izmeu njega je (jedna) dolina - izaao sam (i ja) sa (tim) ljudima ka (toj) borbi. Pa poto je (doao as) da se uredaju (poredaju oni u bojne redove) za (tu) borbu, izaao je Siba', pa je rekao: "Da li je od megdandije (iko, tj. Da li ima ikakav megdandija, ovjek koji bi mi izaao na megdan, na dvoboj)?" Rekao je: Pa je izaao k njemu Hamza, sin Abdulmuttaliba, pa je rekao: "O Siba-e! O sine Umu Enmare, odsjecaice prevlaka (na enskim spolnim organima, klitora, sikilja)! Zar (da) se zaotrava (ti) sa Allahom i Njegovim poslanikom, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. Zar da ti vodi neprijateljstvo protiv Allaha i Njegovoga poslanika, zar da ih ti srdi)?" Rekao je: Zatim je navalio (potrao estoko) na njega, pa je bio, kao otilo (prolo) juer (tj. kao jueranji dan koji je otiao, proao - a to e rei: pa je nestalo Siba'-a kao jueranjega dana). Rekao je: A (ja) sam se sakrio radi Hamze (zbog Hamze u zasjedu) pod (jednu veliku) stijenu. Pa poto se pribliio meni, gaao sam ga sa svojim kopljem, pa stavim ga (tj. pa pogodim, pa sam pogodio njime) u njegovu kiicu (u dlake okolo spolnoga organa tako da) je ak izalo izmeu njegova dva bedra (buta). Rekao je: Pa je to bila (ona neminovna) obaveza za njega (a to je smrt, tj. Pa to je bila smrt Hamze). Pa poto su se vratili (tu) ljudi, vratio sam se (i ja) sa njima, pa sam ostao u Meki (sve dotle) dok se je rairio (tj. zavladao i) u njoj Islam. Zatim sam izaao ka Taifu. Pa su poslali k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvoga) poslanika (tj. izaslanika, deputata). Pa se reklo meni: "Zaista on (Muhammed a.s.) ne uzbunjuje (tj. ne uznemiruje ove) poslanike (izaslanike koji mu dolaze da najave da stanovnici nekoga grada ili plemena ele primiti Islam)." Rekao je: Pa sam izaao sa njima, ak sam doao (stigao) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto je vidio mene, rekao je: "Je si li ti Vahija?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Ti si ubio Hamzu." Rekao sam: "Ve je bilo od posla (toga ono) to je ve doprlo tebi." Rekao je: "Pa da li moe da dadne odsustvovati tvome licu od mene (tj. da ukloni svoje lice od mene)?" Rekao je: Pa sam izaao. Pa poto se zgrabio (uzeo, tj. poto je umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa izaao je (pojavio se) Musejlimete Laovina (Kezzab). Rekao sam: Zaista izai u svakako ka Musejlimetu, moda ja (da) ubijem njega, pa (da) izravnam s njim Hamzu (tj. da s tim ubijanjem toga Laova izravnam i ispravim svoju veliku greku koju sam 51

napravio ubijanjem Hamze). Rekao je: Pa sam izaao sa ljudima (koji su poslani protiv Musejlimeta Laova), pa je bilo od njegova posla (od njegove stvari ono) to je bilo. Pa kada li (jedan) ovjek je staja (stajao je) u izdubini (rupi nekoga) zida, kao da je on lugast devac, uskovitlane (tj. nepoeljane) glave (kose). Rekao je: Pa sam gaao njega sa svojim kopljem, pa stavim njega (tj. pogodim njime, pogodim ga) meu njegove dvije dojke (sise), ak je izalo (koplje) izmeu njegovih dviju pleki (plea). Rekao je: I skoio (je) ka njemu (jedan) ovjek od Pomagaa, pa je udario njega sa sabljom na njegovu glavu (tj. po njegovoj glavi). Rekao je (Abdul-Aziz): Rekao je Abdullah, sin Fadla: Pa me je izvijestio Sulejman, sin Jesara da je on uo Abdullaha, sina Umera (da) govori: Pa je rekla (jedna) djevojka (ili: robinja koja se je u taj as nalazila) na leima (tj. na krovu jedne) kue: "Jao zapovjedniku vjernika! Ubio je njega (taj) crni rob." (Pod zapovjednikom vjernika mislila je na Musejlimu-Musejlimeta Laova, a pod vjernicima na one koji su bili poeli da vjeruju u Musejlima kao tobonjega Boijega poslanika poslije Muhammeda a.s..) GLAVA (onoga) to je pogodilo (zadesilo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od rana (na) dan Uhuda. PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Abdurrezzak od Mamera, od Hemmama, uo je Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pojaala (Poveala) se je srdba Allaha na narod (na ljude koji) su uinili sa Njegovim vjerovijesnikom (ovo)." Pokazuje (tj. Pokazujui pri toj izjavi) ka svome (zubu) sjekutiu. (Tj. Pokazujui na svoj izbijeni, izvaljeni sjekuti.) "Pojaala se je srdba Allaha na ovjeka (to) ubije njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u putu Allaha." (Rije "rebaijetun" znai zub sjekuti, a ne onjak kako je bilo prvobitno prevedeno.) PRIAO MI JE Mahled, sin Malika, priao nam je Jahja, sin Seida, Umevija, priao nam je Ibnu Durejd od Amra, sina Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: "Pojaala se je srdba Allaha na (onoga) ko (je takav da) je ubio njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u putu Allaha (tj. u ratu, u borbi). Pojaala se je srdba Allaha na narod (na ljude naroda koji) su okrvavili lice vjerovijesnika Allaha (Allahovoga vjerovijesnika), pomilovao ga Allah i spasio."

52

GLAVA. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Jakub od Ebu Hazima da je on uo Sehla, sina Sa'da, a on se pita (a on je upitan) o rani poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar ne (Panja)! Tako mi Allaha zaista poznajem (znam onoga) ko je (koji je) bio (taj to) pere ranu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ko prae njegovu ranu) i ko lijevae (polijevae tu) vodu i sa im se je lijeio." Rekao je: "Bila je (to) Fatima - na nju pozdrav (ili: mir njoj)!, - ki poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ta to) pere njega (tj. nju - ranu njegovu), a Alija, sin Ebu Taliba lijeva (polijeva) vodu sa tita. Pa poto je vidjela Fatima da voda ne poveava (toj) krvi (nita drugo) osim mnotvo (tj. da pranje vodom samo jo vie izaziva krvarenje rane), uzela je komad hasure (asure, rogoine), pa je spalila njega (tj. taj komad od hasure) i prilijepila ga. Pa se je sustegla (zastavila se ta, zaustavila se ta) krv. I razbio se (tj. razbijen) je njegov sjekuti tada, i ranilo se njegovo lice i razbila se kaciga (ljem) na njegovoj glavi." PRIAO MI JE Amr, sin Alije, priao nam je Ebu Asim, priao nam je Ibnu Durejd od Amra, sina Dinara, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: "Pojaala se srdba Allaha na (onoga) ko (je takav da) je ubio njega (jedan, neki) vjerovijesnik; i pojaala se srdba Allaha na (onoga) ko je okrvavio (tj. ranio, ozlijedio) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." GLAVA: "Koji su odgovorili (tj. odazvali se) Allahu i (Njegovom) poslaniku.....". PRIAO NAM JE Muhamed, priao nam je Ebu Muavijete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje: "Koji su odgovorili Allahu i Poslaniku poslije to je pogodilo (zadesilo) njih (to) ranjavanje, za (one) koji su inili lijepo (tj. dobra djela) od njih i bojali su se (Allaha), (odreena) je velika nagrada (kod Allaha)." - rekla je (Aia) Urvetu: "O sine moje sestre (O sestriu)! Bio je tvoj otac od njih: Zubejr i (djed) Ebu Bekr (tj. Tvoj otac Zubejr i Ebu Bekr bili su dvojica izmeu njih koje je obradovao Allah velikom nagradom objavljivanjem gornjega ajeta, a koji se odnosi na borbu na Uhudu). Poto je pogodilo (zadesilo) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) to je pogodilo (na) dan Uhuda i okrenuli se (tj. otili, povukli se) idolopoklonici, plaio se je (Muhammed a.s.) da se vrate (zavrate ponovo u napad). Rekao je (zbog toga): "Ko e otii (ii) u njihovom tragu (za njihovim tragom, za njima)?" Pa se odazvalo (odgovorilo, javilo lako, brzo, tj. dobrovoljno) od njih (izmeu njih 53

drugova Muhammeda a.s.) sedamdeset ljudi. Rekao je: Bio je u (meu) njima Ebu Bekr i Zubejr." GLAVA (objanjenja imena nekih ljudi od onih) ko se ubio (ko je ubijen, koji su ubijeni) od muslimana (na) dan Uhuda. Od njih su: Hamza (Hamzete), sin Abdulmuttaliba, i Jeman, i Enes, sin Nadra i Mus'ab, sin 'Umejra. PRIAO MI JE Amr, sin Alije, priao nam je Muaz, sin Hiama, rekao je: priao mi je moj otac od Katadeta, rekao je: Ne znamo (nijedno) pleme od plemena Arapa (tj. arapskih) mnogobrojnije muenikom (muenitvom, tj. da ima vie muenika - ehitaehida poginuli za Islam), asnije (na) Sudnjemu danu od Pomagaa." (To jest: Pomagai su dali najvie ehida i bie najasniji na Sudnjem danu.) Rekao je Katadete: A priao nam je Enes, sin Malika da je ono ubilo se (tj. da je ubijeno) od njih (od Pomagaa na) dan Uhuda sedamdeset, a (na) dan Bi'ri Me'uneta sedamdeset i (na) dan Jemame sedamdeset. A bio je Bi'ru Me'unete na vremenu (tj. u vrijeme, za ivota) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a dan Jemame na vremenu (za vrijeme vladanja) Ebu Bekra (na) dan (za vrijeme) Musejlimeta Laova. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Ibnu ihaba, od Abdurrahmana, sina Ka'ba sina Malika, da je Dabir, sin Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sastavljae izmeu dvojice (tj. po dvojicu) ljudi od ubijenih Uhuda (od poginulih u borbi na Uhudu, kod Uhuda) u jednu odjeu (pri pokopu, ukopu, sahrani), zatim govorae: "Koji (od) njih je mnogobrojniji uzimanjem (vezano) za Kur'an (tj. Koji od njih zna vie napamet Kur'ana)?" Pa kada se dao znak (kada bi se pokazalo) njemu k (prema) jednom (od njih), proturio bi ga naprijed u grobu (u stvari: u potkopanom dijelu groba prema kibli) i rekao bi: "Ja sam svjedok na (za) ove (na) Sudnjem danu." I zapovjedio je za njihovo zakopavanje sa njihovim krvima, i nije klanjao na njih (nije obavljao molitve za njih - denaze) i nisu prali (kupali njih). A rekao je Ebul-Velid od ubeta, od Ibnul-Munkedira, rekao je: uo sam Dabira (da) je rekao: Poto se ubio (tj. Poto je ubijen, poginuo, ili: Kad je ubijen) moj otac, poeo sam (da) plaem i (da) otkrivam (mrtvaku) odjeu od (tj. sa) njegovoga lica. Pa su poeli drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zabranjuju meni (to), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nije zabranjivao. I rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne oplakuj ga! (Doslovno: Nee oplakivati njega.) Ili: to oplakuje njega? Neprestano (izvjesni) aneli osjenjuju njega (tj. prave hlad njemu) sa 54

svojim krilima dok se podignuo (tj. sve do asa kada je podignut, dok se ne podigne sa svoga mjesta da se nosi u grob)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin 'Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od njegovoga djeda Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, mislim od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vidio sam u mome snovienju (tj. Usnio sam, sanjao sam u svome snu) da sam ja zatresao (jedan) ma, pa su se presjekla njegova prsa, pa kadli ono (to je bio predznak onome) to se pogodilo (to je poginulo) od vjernika (na) dan Uhuda. Zatim sam zatresao njega drugi (puta), pa se je vratio (kao) najljepi to je bio, pa kadli je ono (to je bio predznak za ono) to je doveo (dao) njega Allah (poslije raznoga dobra koje se je sastojalo) od Pobjede (tj. osloboenja Meke) i skupljanja (sakupljanja, sastavljanja tih) vjernika. I vidio sam (tj. sanjao sam) u njemu (u tom snu neke zaklane) krave - a Allah (tj. a pravljenje, davanje Allaha) je dobro - pa kadli su oni (to su poginuli) vjernici (na) dan Uhuda." PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Zuhejr, priao nam je Aame od ekika, od Habbaba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Iselili smo se sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a mi sebi traimo lice Allaha, pa nuna je bila naa nagrada na Allaha. Pa od nas je (neko) ko je proao, ili je otiao, nije jeo (nije okusio) od svoje nagrade (nijednu) stvar, bio je (jedan takav) od njih Mus'ab, sin Umejra. Ubio se (Ubijen je, tj. Poginuo) je (na) dan Uhuda, a nije ostavio (nita drugo) osim (neki) ogrta. Bili smo (u takvoj nezgodi da) kada bismo pokrili s njim (ogrtaem) njegovu glavu, izale bi (otkrile bi se) njegove dvije noge; a kada bi se pokrile s njim njegove dvije noge, izala bi (otkrila bi se, vidjela bi se) njegova glava. Pa je rekao nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pokrijte s njim njegovu glavu, i stavite na njegove dvije noge (travu zvanu) izhir (pirika; piriku; miomirisna trstika)." Ili je rekao: "Bacite na njegove dvije noge (neku koliinu) od izhira." A od nas je (neko) ko (je takav da) je sazrio njemu njegov plod, pa on bere (trga sebi) njega. GLAVA: "Uhud voli nas i volimo (mi, i mi) njega (dakle: i mi volimo njega)." Rekao je njega (taj hadis) Abbas, sin Sehla, od Ebu Humejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE Nasr, sin Alije, rekao je: izvijestio me je moj otac od Kurreta, sina Halida, od Katadeta: uo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ovo je (jedno) brdo (koje) voli nas, i (mi) volimo njega." 55

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Amra, slobodnjaka Muttaliba (Muttalibovoga), od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (naao se jednom u prilici da) se je pojavio (pokazao) njemu Uhud, pa je rekao: "Ovo je brdo (koje) voli nas, i (mi) volimo njega. Moj Boe! Zaista Ibrahim (Avram) je zabranio (tj. uinio, proglasio svetom zemljom) Meku, a zaista ja sam zabranio (uinio svetom) Medinu (ono) to je izmeu njezina dva kamenjara (kamenita predjela)." PRIAO MI JE Amr, sin Halida, priao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od 'Ukbeta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izaao (jedan) dan, pa je klanjao na (tj. molio za) stanovnike Uhuda (tj. pokopane na Uhudu) svoje klanjanje na (za) umrloga (tj. klanjao im je denazu), zatim se obrnuo (otiao je) ka govornici, pa je rekao: "Zaista ja sam pretea vama, i ja sam svjedok na (za) vas. I zaista ja zaista gledam ka svome bunaru sada (misli se na bunar u raju). I zaista ja sam (u takvoj prilici bio da) su se meni davali kljuevi blagajni (riznica) Zemlje (cijele; ili: odreene teritorije, drave na Zemlji), ili kljuevi Zemlje (sumnja jedan od pripovjedaa o tome da li je reeno "kljuevi blagajni (riznica) Zemlje", ili je reeno "kljuevi Zemlje"). I zaista ja tako mi Allaha ne plaim se na (za) vas da ete pridruivati (Allahu ita, tj. ne plaim se da ete postati idolopoklonici, mnogoboci) poslije mene, ali (tj. nego) ja se plaim na (za) vas da ete pretjeravati (pretjerivati) u njoj (u ovozemnosti, tj. da ete se nadmetati, natjecati, takmiiti u pribavljanju sebi ovozemaljskih uivanja i naslada - da ete eliti i vrlo voljeti ovozemaljski ivot)." GLAVA ratovanja (u blizini mjesta zvanoga) Redi', i (ratovanja, vojne protiv plemena) Ri'l i Zekvan, i (ratovanja kod mjesta) Bi'ru Meuneta, i hadisa (u kojem se nalazi pomen, spominjanje plemena) 'Adala i Kareta i (GLAVA hadisa u kojem se nalazi pomen, spominjanje) 'Asima, sina Sabita, i Hubejba i njegovih (Asimovih) drugova. Rekao je Ibnu Ishak: Priao nam je 'Asim, sin 'Umera da je ona (bitka kod mjesta Redi' bila) poslije (nakon) Uhuda. PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam, sin Jusufa, od Mamera, od Zuhrije, od Amra, sina Ebu Sufjana, Sekafije, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) etu (odred, desetinu vojnika da budu kao) oko (tj. izvidnica, osmatranica, uhode koje e da pijuniraju neprijatelja), i uinio je zapovjednikom nad njima Asima, sina Sabita - a on je djed (a neki vele: ujak) Asima, sina Umera sina Hattaba. Pa su (oni) otili. Te kada su bili izmeu Usfana i Meke, spomenuli su se (tj. bili su spomenuti, prokazani) za pleme (tj. jednom plemenu - ogranku od velikoga 56

plemena) Huzejla, rekne se njima Lihjanovii. Pa su slijedili njih sa blizu od stotinu strijelaca, pa su ili (u stopu za) njihovim tragovima dok su doli (jednome) odsjedalitu (to) su odsijedali (oni, tj. Asim i njegovi drugovi u) njemu, pa su nali (Lihjanovii) u njemu kotice (kopice nekih) datula (to) su se opskrbili njima iz Medine (poavi oni). Pa su rekli (Lihjanovii): "Ovo su datule Medine (Jesriba - jer je Jesrib staro ime Medine)." Pa su slijedili njihove tragove dok su se prikljuili njima (dok su ih stigli). Pa poto se je skrajio (tj. doao na kraju u ovakav poloaj) Asim i njegovi drugovi, sklonili su se k (jednom nadvienom) breuljku (tj. na taj breuljak). I doli su (ti) ljudi, pa su opkolili njih, pa su rekli: "Za vas je (tj. Vi imate od nas) ugovor i (vrstu) obavezanost (garantovanost) ako ste sili ka nama (ako saete k nama) da neemo ubiti od vas (ni jednoga) ovjeka." Pa je rekao Asim: "to se tie mene, pa neu sii u (tj. pod) zatitu (nijednoga) nevjernika (bezbonika, tj. neu se predati na rije i obeanja bezbonika). Moj Boe! Izvijesti o nama Tvoga (Svoga) vjerovijesnika!" Pa su se borili (protiv, tj. napadali su) njih dok su ubili Asima u (tj. sa jo njegovih) sedam osoba (ljudi), sa strjelicama, a ostao je Hubejb, i Zejd i (jo jedan) drugi ovjek. Pa su davali njima ugovor i obavezanost (obavezu). Pa poto su davali (dali) njima ugovor i obavezanost, sili su k njima. Pa poto su nali mo od njih (tj. poto su ih pobijedili, pohvatali), odrijeili su strune (tj. tetive) svojih lukova, pa su svezali njih s njima (njima). Pa je rekao (onaj) trei ovjek koji je (bio) sa njima dvojicom: "Ovo je poetak izdaje (vjerolomstva, krenja ugovora i obaveze)." Pa (on) nije htio da se pridrui njima (da bude drug njima, tj. nije htio da ide s njima), pa su ga vukli (tegljili) i silili ga (borili su se s njime) na (to) da se pridrui njima, pa (on to) nije uinio. Pa su ubili njega, a otili (ili) su sa Hubejbom i Zejdom dok su prodali njih dvojicu u Meki. Pa su sebi kupili Hubejba sinovi Harisa, sina Amira sina Nevfela. A bio je Hubejb on (taj koji) je ubio (toga) Harisa (na) dan Bedra. Pa je ostao kod njih (kao) zarobljenik. Te kada su se sloili (na) njegovo ubijanje, pozajmio je britvu od neke (izmeu) kera Harisa - obrijao se (tj. da bi se on obrijao po tijelu okolo svoga spolnoga organa) s njome (britvom) - pa je (ona) pozajmila njemu (britvu). Rekla je: Pa sam zanemarila (jedno) svoje dijete, pa je ilo (primicalo se) k njemu dok je dolo njemu. Pa je stavio njega na svoje stegno (krilo). Pa poto sam vidjela njega, zaprepastila sam se (velikim) zaprepatenjem (tako da) je prepoznao to od mene (tj. na meni). A u njegovoj ruci je (ta) britva, pa je rekao: "Zar se plai da u ubiti njega? Nisam bio zato (da) uinim to (tebi), ako htio Allah (ako Bog da), uzvien je (Allah)." (Ili: "Ne injah ti ja to - Neu uiniti to - ako uzvieni Bog dadne, htjedne!") A bila je (obiaja ona da) govori: "Nisam vidjela (nijednoga) zarobljenika nikada boljega od Hubejba. Zaista ve sam vidjela njega (da) jede od (ubranoga) grozda groa, a nema u Meki tada (nikakvoga) ploda, a zaista on je zaista svezan (tj. okovan) u eljezo. I nije bio (taj grozd nita drugo) osim hrana (kojom) je hranio njega Allah."

57

Pa su izali sa njim (tj. izveli su ga) iz Harema (iz svetoga tla, sa svetoga tla) zato (da) ubiju njega, pa je rekao: "Pustite me, (da) klanjam dva naklona (dva rekata)." Zatim se vrnuo (doao) k njima, pa je rekao: "Da nije (toga) da vidite (mislite) da (ono) to je sa mnom (u ovom asu - da je to) nestrpljenje (ili: uzbuenje, strah) od (ovakve) smrti, zaista bih poveao (broj naklona - rekjata u ovoj molitvi)." Pa je bio (on) prvi ko je uobiajio (uveo u obiaj ova) dva naklona (dva rekata) kod ubijanja (strijeljanjem ili slinim nainom u vrijeme mira - prvi je to uobiajio) on. Zatim je rekao: "Moj Boe! Izbroji ih brojem!" Zatim je rekao: "Ne brinem se kada se ubijem (budem ubijen) muslimanom Na koju polovinu je bilo radi Allaha moje svaljivanje (obaranje) A to je u (ime) Bia Allahova, a ako hoe (On), Blagoslovie na udove tijela raeljanoga (tj. raskomadanoga)." Zatim je ustao k njemu Ukbete, sin Harisa, pa je ubio njega. A poslali su Kurejevii k Asimu (neke ljude) zato (da) im se donese stvar (kakva, tj. dio neki) od njegovoga tijela (da) prepoznaju njega. A bio je Asim ubio (jednoga) velikana od njihovih velikana (na) dan Bedra. Pa je poslao Allah na njega (nad njim) slino hladnjaku od roja (pela), pa je uvao njega (taj roj pela) od njihovih poslanika (izaslanika), pa nisu mogli od njega (ni) na (kakvu) stvar (tj. pa nisu mogli od Asima nita da otkinu i odreu - jer su im pele ujedale lice). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Sufjan od Amra, uo je Dabira (da) govori: Koji je ubio Hubejba (bio je) on Ebu Serveate (tj. Ebu Serveate je bio taj koji je ubio Hubejba). PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdul-Varis, priao nam je Abdul-Aziz od Enesa, bio zadovoljan Allah - uzvien je - od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sedamdeset ljudi zbog (neke) potrebe, rekne se njima "kurra-i" (itai, tj. koji itaju, ue Kur'an napamet, naizust), pa su se izloila (isprijeila) njima dva plemena od (velikoga plemena) Sulejmovia: Ri'l i Zekvan kod (jednoga) bunara, rekne se njemu Bi'ru Meunete. Pa je rekao (taj) narod (tj. kurra'i - itai): "Tako nam Allaha nismo vas htjeli (mi da napadnemo, niti smo vama htjeli doi). Mi smo samo prelazai (tj. prolaznici, putnici na prolazu, u prolazu) u (ime jedne, neke) potrebe za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su pobili njih (poubijali su ih). Pa je proklinjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njih (ubice iz ta dva plemena jedan) mjesec u molitvi jutra, i to je poetak usrdne molitve, a nismo bili (obiaja da) usrdno molimo (tj. ne moljasmo se svesrdnom molitvom, kunut dovom prije toga). Rekao je Abdul-Aziz: A pitao je (jedan) ovjek Enesa o (toj) usrdnoj molitvi (dovi) je li poslije naklonjanja (poslije ruku'a), ili je kod svravanja od itanja (Kur'ana, tj. ili je prije naklonjanja - prije ruku'a)? Rekao je: 58

"Ne (poslije naklonjanja-ruku'a), nego kod svravanja (zavravanja) od itanja (itanja Kur'ana)." PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je Hiam, priao nam je Katadete od Enesa, rekao je: Molio je usrdno (inio je usrdnu dovu - kunut dovu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) mjesec poslije naklonjanja (poslije ruku'a u molitvi - u namazu) proklinje (tj. proklinjui neka) plemena od Arapa. ("De'a ala": proklinjati. Doslovno: zvati na nekoga, moliti na nekoga, protiv nekoga a to e rei, a to znai: proklinjati.) PRIAO MI JE Abdul-Aala, sin Hamada, priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da su Ri'l, i Zekvan, i Usajjete i Lihjanovii zatraili pomo (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (tj. protiv nekoga, jednoga) neprijatelja, pa je pomogao njih sa sedamdeset (boraca) od Pomagaa, - bili smo (obiaja da) imenujemo (nazivamo) njih kurra'ima (itaima, tj. nazivasmo ih itaima jer su mnogo oni itali Kur'an) u njihovom (u svome) vremenu, nose drva u (po) danu i klanjaju u noi - (te) dok su bili (u odlasku k njima) u Bi'ru Meunetu, poubijali su ih i iznevjerili su ih (uinili su vjerolomstvo njima). Pa je to doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa se usrdno molio (jedan) mjesec, proklinje (tj. proklinjui on) plemena (neka) od plemena Arapa (a to su plemena): Ri'l, i Zekvan, i 'Usajete i Lihjanovii (ili: Lahjanovii). Rekao je Enes: Pa smo itali o njima Kur'an (tj. odlomak Kur'ana-ajet koji je o njima bio objavljen), zatim se je zaista digao (dokinuo se taj ajet i iz samoga teksta Kur'ana - a taj ajet glasio je ovako): "Priopite o nama naem narodu da smo mi ve sreli naega Gospoda, pa je bio zadovoljan od nas (sa nama) i zadovoljio je nas.". A od Katadeta, od Enesa, sina Malika, priao je njemu da se vjerovijesnik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, usrdno molio (inio dovu, kunut dovu jedan) mjesec u molitvi jutra (sabahu) proklinje (proklinjui neka) plemena od plemena Arapa: Ri'l, i Zekvan, i Usajete i Lihjanovie. Poveao (Dodao) je Halifete: Priao nam je Ibnu Zurej', priao nam je Seid od Katadeta, priao nam je Enes da su se tih sedamdeset od Pomagaa ubili (tj. pobijeni su) u Bi'ri Meunetu. "Kuranen" je (isto to i) "kitaben": knjigu (smo itali, itali smo u Boijoj knjizi - Kur'anu odlomak objavljen u vezi njih) slino njemu (tj. slino prethodnom prianju i kazivanju od Abdul-Aala-a, sina Hamadovoga). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Hemmam od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, rekao je: priao mi je Enes da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njegovoga (Enesovoga) ujaka - brat je (to) Umu Sulejme - u (tj. sa) sedamdeset jahaa (konjanika k Amiroviima). A bio je poglavica (poglavicom tih) idolopoklonika Amir, sin Tufejla stavio na izbor 59

(Vjerovijesniku a.s. da izabere jednu) izmeu tri svojstvenosti (jednu od tri stvari), pa je rekao: "Bie tebi stanovnici ravnice (tj. oni koji stanuju na slobodnom prostoru pod atorima), a meni stanovnici blata (ilovae, tj. oni koji stanuju u kuama napravljenim od blata, ilovae - a to znai: Budi ti zapovjednik nad Beduinima, a ja u stanovnicima gradova i sela), ili biu tvoj zastupnik (tj. biu poslije tvoje smrti rukovodilac za sve), ili u ratovati (protiv) tebe sa pripadnicima (plemena) Gatafan sa hiljadu (riih konja) i hiljadu (alata, tj. sa hiljadu konjanika na rianima i hiljadu na alatima)." Pa se je zakuio (tj. razbolio se od kuge) Amir u kui majke omsice (omsiine majke, tj. neke ene), pa je rekao: "lijezda (Ili: Tumor) je (ovo u mene) kao lijezda devca (mlade muke deve oboljele od kuge) u kui (jedne) ene od roda omsice. Dovedite mi moga konja!" Pa je umro na leima svoga konja. (Pa je Muhammed a.s. poslao to sedamdeset ljudi da pozovu u Islam Amirovie.) Pa je otiao (izmeu tih sedamdeset poslanih ljudi) Haram, brat Umu Sulejme, i on, (i jedan) hrom ovjek i (jo jedan drugi) ovjek od sinova omsice (tj. iz Omsievia - a to e rei: Iz Iksovia, iz plemena iks). (Ta trojica su otili da pokuaju pregovarati sa Amiroviima.) Rekao je (Haram svojoj dvojici drugova): "Budite vas dvojica blizo (blizu) dok doem njima (Amiroviima). Pa ako dadnu sigurnost meni, biete blizu. A ako ubiju mene, doi ete (tj. idite) vaim drugovima (tj. bjeite)." Pa je rekao (Amiroviima): "Da li dajete sigurnost meni (da) priopim poslanstvo (tj. poruku) poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, (k vama)?" Pa je poeo (da) pria njima. I dali su znak k (jednom) ovjeku od pozadi (ozadi, ozada, iza) njega, pa je udario (kopljem) njega - rekao je Hemmam: mislim ga (da) je (mislim da je) ak probio (ili: dao probosti) njega sa (svojim) kopljem. Rekao je (Haram kada je proboden): "Allah je vei (od svakoga)! Spasio sam se tako mi Gospodara Kabe!" Pa se stigao (stignut je onaj) ovjek (drugi osim hromoga ovjeka od one dvojice drugova Harama prije nego je stigao do grupe ostalih muslimana, od ono sedamdeset ljudi). Pa su poubijani svi oni osim (onoga) hromoga (koji) je bio u glavi (tj. u vrhu nekoga) brda (sakrio se). Pa je spustio (tj. objavio) Allah, uzvien je, nama, zatim je bio (taj ajet poslije) od dokinutoga (teksta): "Zaista mi smo ve sreli naega Gospoda, pa je bio zadovoljan od nas (s nama) i zadovoljio je nas." Pa je proklinjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njih (Amirovie) trideset jutara: (plemena) Ri'l, i Zekvan, i Lihjanovie i Usajjete koji su bili nepokorni (neposluni, protivni) Allahu i Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio.

60

PRIAO MI JE Hibban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer, rekao je: priao mi je Sumamete, sin Abdullaha sina Enesa, da je on uo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Poto se udario (tj. Poto je udaren, proboden) Haram, sin Milhana - a bio je (to) njegov ujak (dajida) - (na) dan Bi'ri Meuneta, rekao je (tj. uinio je) sa (svojom) krvlju ovako (tj. uzeo je krvi), pa je poprskao nju na svoje lice i svoju glavu, zatim je rekao: "Spasio sam se tako mi Gospodara Kabe!" PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Traio je dozvolu (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Bekr u (vezi) izlaenja (tj. da mu dozvoli da izae iz Meke i da se iseli u Medinu u vrijeme) kada se pojaalo na njega uznemirivanje (uznemiravanje), pa je rekao njemu: "Ostani (jo)!" Pa je rekao: "O poslanie Allaha! Da li si pohlepan (tj. Da li ti eli) da se tebi dozvoli (da i ti iseli, ode iz Meke)?" Pa je bio (obiaja) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Zaista ja se zaista nadam to (tome)." Rekla je: Pa je iekivao (oekivao) njega Ebu Bekr. Pa je doao njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, jednoga dana (u) podne, pa je dozvao njega, pa je rekao: "Izvedi (tj. Istjeraj napolje svakoga onoga) ko je kod tebe (u ovome asu)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Samo su (kod mene) njih dvije, moje dvije keri." Pa je rekao: "Da li si opazio da je ono ve se dozvolilo meni u (vezi) izlaenja (iseljenja iz Meke u Medinu)?" Pa je rekao: "O poslanie Allaha! Druenje (tj. Saputnitvo sa sobom mi dozvoli)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Druenje (ti dozvaljam, dozvoljavam)." Rekao je: "O poslanie Allaha! Kod mene su (tj. ja imam) dvije deve, ve sam bio pripravio njih dvije za (ovo) izlaenje." Pa je dao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, jednu (od) njih dviju, a ona je (tj. a to je ona kojoj je bilo ime) El-deda' (El-Ded'au). (El-ded'au je vlastito ime, a u arapskom jeziku znai: ona kojoj su odsjeene ui.) Pa su pojaila njih dva, pa su otili dok su doli (njih dvojica u onu) peinu, a ona je u (brdu) Sevru, pa su se njih dvojica sakrila u nju. Pa je bio Amir, sin Fuhejreta, djeak Abdullaha, sina Tufejla sina Sahbereta, (a taj Amir) je brat Aie po njezinoj (Aiinoj) majci. I bila je za (tj. u) Ebu Bekra (jedna) deva (koja se i zimi muzla dajui dosta mlijeka), pa je bio (obiaja Amir da) popodne odlazi s njom i (da) porani (da odlazi izjutra) njima, i (da) osvane, pa (da) ide (na kraju noi) k njima dvojici. Zatim napaa, napasa (odlazi sa tom devom na ispau), pa ne razumije (ne zna) za njega (za ovaj postupak ni) jedan od pastira (mekanskih obana). Pa poto je izaao (iselio se iz Meke u Medinu Muhammed a.s. sa Ebu Bekrom r.a.), izaao je (Amir Fuhejretov) sa njima dvojicom (u takvom stanju, na taj nain to) njih dvojica ine sajahaem naizmjenino njega 61

dok su stigli njih dvojica (u) Medinu (tako inei, tj. nekada bi Muhammed a.s., a nekada Ebu Bekr stavio ozadi, iza sebe Amira na devu). Pa se ubio (ubijen je) Amir, sin Fuhejreta (na) dan Bi'ri Meuneta. A od Ebu Usameta, rekao je: rekao je meni Hiam, sin Urveta: Pa izvijestio je mene moj otac, rekao je: Poto su se ubili (tj. Poto su poubijani oni) koji su (pobijeni) u Bi'ri Meunetu i zarobio se (i zarobljen je meu njima) Amr, sin Umejjeta Damrija, rekao je njemu Amir, sin Tufejla: "Ko je ovo?" Pa je (pri tom pitanju) dao znak (pokazao je) k (jednome) ubijenom. Pa je rekao njemu Amr, sin Umejjeta: "Ovo je Amir, sin Fuhejreta." Pa je rekao: "Zaista ve sam vidio njega poslije to se je ubio (nakon to je ubijen), (da) se je podignuo (tj. vidio sam ga da je on podignut) k nebu, ak da ja zaista pogledam (gledam) k nebu izmeu njega i izmeu zemlje (Zemlje), zatim se stavio (metnuo, spustio opet na Zemlju)." Pa je doao (od Uzvienoga Allaha posredstvom anela Dibrila) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, njihov izvjetaj (tj. glas o njima, vijest o njihovoj pogibiji), pa je proglasio mrtvima njih (tj. objavio je njihovu smrt), pa je rekao: "Zaista vai drugovi ve su se pogodili (tj. pogoeni su, tj. pobijeni su). I zaista oni su ve molili svoga Gospoda, pa su rekli: "Na Gospode! Izvijesti o nama (za nas) nau brau o (onome) to smo zadovoljni bili od Tebe (s Tobom) i (da) Si bio zadovoljan od nas (s nama)." Pa je izvijestio njih o njima. I pogodio se (tj. poginuo) je tada u (meu) njima Urvete, sin Esma-a sina Salta, pa se imenovao (dobio ime) Urvete (sin Zubejrov) s njim (tj. po njemu, zbog njega zbog toga Urveta Esma-ovoga); i (tada je poginuo) Munzir, sin Amra, (pa) se imenovao Munzirom (drugi sin Zubejrov Munzir po tome Munziru, zbog toga Munzira). (Hoe da kae da je Zubejr, sin Avvama dao imena svojim sinovima jednome Urvete, a jednome Munzir zbog toga to je u Bi'ri Meunetu poginuo jedan drug Muhammeda a.s. koji je imao ime Urvete, i jedan drugi koji je imao ime Munzir. A to je uinio zato to je rekao Muhammed a.s. da je Uzvieni Allah objavio da je zadovoljan sa svima onima koji su poginuli u Bi'ri Meunetu, te je dao ime svojim sinovima Zubejr tih lica slutei na dobro i elei da i s njegovim sinovima isto tako bude zadovoljan Uzvieni Allah.) PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Sulejman Tejmija od Ebu Midleza, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Usrdno je molio (inio je, Uio je kunut dovu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije naklonjanja (ruku'a u jutarnjoj molitvi-sabahu jedan) mjesec, proklinje (tj. proklinjui) Ri'l i Zekvan, i govori (tj. i govorei): "Usajjete je pogrijeilo (bilo je neposluno, nepokorno) Allahu i Njegovome poslaniku."

62

(Pod izrazom "usrdno moliti - kanete" i "usrdna molitva - kunutun, el-kunutu", misli se u tekstu na posebnu molitvenu formu, posebno oitanje, dovu-molbu koja se izgovara u molitvi-namazu na stajanju prije naklonjanja, prije ruku'a, i ta molba-dova ima vie varijanata, varijanti, oblika. To treba imati u vidu i u prolom i u daljem tekstu gdje se god budu spominjali ti izrazi.) PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, od Enesa, sina Malika, rekao je: Proklinjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (one) koji su ubili - misli (na one koji su poubijali) njegove drugove u Bi'ri Meunetu (proklinjao ih je) trideset jutara kada je proklinjao (plemena) Ri'l, i Zekvan i Usajjeta (koje) je pogrijeilo Allahu i Njegovome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Enes: Pa je spustio (objavio) Allah - uzvien je - Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, o (onima) koji su se pobili (koji su pobijeni), drugovima (izginulim u mjestu) Bi'ri Meuneta (jedan) Kur'an (tj. ajet odlomak u Kur'anu to) smo itali njega (taj ajet), dok se je (tj. te se je) dokinuo (tj. povukao taj odlomak - ajet - iz teksta Kur'ana uope) poslije (a taj tekst je glasio ovako): "Priopite naem narodu, pa ve smo sreli naega Gospoda, pa se je zadovoljio od nas (s nama), i zadovoljili smo se od Njega (s Njim)." PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdul-Vahid, priao nam je Asim Ahvel, rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, o usrdnoj molbi u molitvi (je li ona uzakonjena), pa je rekao: "Da." Pa sam rekao: "Je (li ona) bila prije naklonjanja (prije ruku'a u molitvi-namazu), ili (je) poslije njega (poslije ruku'a)?" Rekao je: "Prije njega." Rekao sam: "Pa zaista (jedan) omsica je izvijestio mene (priajui on) od tebe (da je uo) da si ti rekao: poslije njega (tj. Poslije naklonjanja, poslije ruku'a da je usrdna molba-dova)." Rekao je: "Slagao je. Usrdno je molio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo poslije naklonjanja (poslije ruku'a u molitvi, u namazu, a to je bilo svega jedan) mjesec (dana), (jer) zaista on je bio poslao (neke) ljude, rekne se njima itai i oni su (brojali okolo, tj. i bilo ih je) sedamdeset ljudi, (poslao ih je) ka (nekim) ljudima od idolopoklonika (velikoga plemena Amirovia, i to ljudima one grupe Amirovia to je bila prijateljski raspoloena prema muslimanima) i (to) je izmeu njih i izmeu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio jedan) ugovor prema njima. Pa su se pokazali (kao pobjednici oni koji nisu bili prijateljski raspoloeni prema muslimanima nad onima) koji su (bili ti to) je bio izmeu njih i izmeu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ugovor. Pa je usrdno (svesrdno) molio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije naklonjanja (poslije ruku'a u klanjanju jedan) mjesec proklinje ih (proklinjui ih)." (Komentatori ovo kazivanje tumae ovako. Jedna grupa plemena Amirovia bila je naklonjena muslimanima i sklopila je i ugovor o sigurnosti sa njima. Poglavica te grupe bio je Ebu Bera' Amir, sin Malikov, i ta je grupa i pozvala sebi kurra'e-itae. Poglavica druge grupe Amirovia koja nije bila sklona ni naklonjena k muslimanima 63

bio je Amir, sin Tufejla. Kada su kurra'i-itai doli Amir Tufejlov je pozvao Amira Malikovoga da prekre ugovor o sigurnosti i da ne prue bezbjednost itaima, nego da ih izdaju, da naprave vjerolomstvo. Veina Amirovia to nije htjela da uini, a onda je Amir Tufejlov sa svojom grupom pozvao u pomo neka plemena iz Sulejmovia, a to su: Ri'l, i Zekvan i Usajjete. U okraju tom pobijedila je grupa Amira Tufejlova grupu koja je bila sklopila ugovor sa Muhammedom a.s., i tada i tako su pobijeni ti itai-kurra'i u mjestu Bi'ri Meunetu. Po tome tumaenju vidi se da su plemena Ri'l, i Zekvan i Usajjete ogranci veega plemena Sulejmovia, a nisu ogranci Amirovia, kako sam u prednjem tekstu negdje naveo, pa neka se to ima u vidu i na znanju.) GLAVA ratovanja Hendeka, i ona (tj. ovo ratovanje) je (poznato jo i pod nazivom, imenom) Ahzab. ("Handekun" je pravi naziv, tj. izgovor, rijei Hendek, a znai: rov, anac, opkop ili jarak, duboki jarak. U tekstu hadisa misli se na jedan rov to su ga nedaleko od Medine bili iskopali u svoje vrijeme Muhammed a.s. i njegovi drugovi da bi im se bilo lake braniti od neprijatelja za koje su bili uli da se spremaju da udare na Medinu. Zaista neprijatelji su bili zaista i doli da udare na Medinu i zaustavili su se kod toga rova. Neprijatelja je bilo deset hiljada vojnika, a muslimana je bilo svega tri hiljade boraca. Neprijatelji muslimana su bili sastavljeni iz skupina, stranaka raznih arapskih plemena sa bezbonikim Kurejeviima na elu i od idova, uglavnom, iz plemena Nedirovia koji su protjerani iz Medine u Hajber. Ti idovi i te skupine iz raznih arapskih plemena koje su se sloile i sklopile kao nekakav savez da udare na Medinu - nazivaju se u Kur'anu i hadisima el-ahzabu. "El-ahzabu" je mnoina od "hizbun", a "hizbun" znai, izmeu ostaloga, i stranka, skupina ljudi. "El-ahzabu" su stranke, skupine ljudi, a neki tu rije prevode sa izrazom: saveznici. Prema tome "gazvetul-handeki" znai: ratovanje oko rova, preko rova. A "ve hijel-Ahzabu" znai: A ona (ta bitka) je (bitka, ratovanje protiv poznatih, odreenih) skupina (stranaka; saveznika idolopoklonstva, bezbotva). U daljem se tekstu nee vie davati ova objanjenja, a ova e se bitka, vojna nazivati samo izrazima Hendek i Ahzab. Bilo bi pravilno upotrebljavati El-ahzab, ali radi kratkoe upotrebljavae se oblik Ahzab.) Rekao je Musa, sin Ukbeta: Bila je (ova bitka) u (mjesecu) evalu godine etvrte (poslije Hidre). PRIAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, priao nam je Jahja, sin Seida, od Ubejdullaha, izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izlagao (tj. vrio smotru) njega (na) dan Uhuda, a on (Ibnu Umer) je sin etrnaest godina (tj. a on je imao tada etrnaest godina ivota), pa nije dao prei njemu (u vojnike, nije dozvolio njemu da uestvuje u bitci, u borbi jer je smatrao da nije jo dorastao za borbu). A izloio je (vrio je smotru) njega (na) dan Hendeka, a on je sin petnaest godina (tj. a on je imao tada petnaest godina ivota), pa je dao prei njemu (u vojnike, dao je dozvolu njemu da uestvuje u borbi, tj. proizveo ga je u ast vojnika). 64

(Na osnovu ovoga Buharija hoe da dokae da je Hendek bio etvrte godine po Hidri, a ne pete godine kakav je stav nekih, jer je Uhud, tj. borba na Uhudu bila tree godine po Hidri.) PRIAO MI JE Kutejbete, priao nam je Abdul-Aziz, sin Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Hendeku, a oni (tj. jedni muslimani) kopaju, a mi prenosimo (tu iskopinu) zemlju na naim meupleima (tj. na prostoru hrptenjae gdje se sastaju plea - a to e rei: na naim grbaama). Pa je rekao (govorio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Moj Boe! Nema ivota osim ivot (osim ivota) drugoga svijeta. Pa oprosti Iseljenicima i Pomagaima!" PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Muavijete, sin Amra, priao nam je Ebu Ishak od Humejda: uo sam Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Izaao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hendeku, pa kada li Iseljenici i Pomagai kopaju u (jednom) hladnom jutru, pa nisu bili za njih robovi (tj. pa oni nemaju robova nikakvih da) rade to za njih (da rade to njima mjesto njih). Pa poto je vidio (ono) to je sa njima od truda (napora) i gladi, rekao je: "Moj Boe! Zaista ivot je ivot drugoga svijeta. Pa oprosti Pomagaima i Iseljenicima." Pa su rekli (oni) odgovarajui njemu: "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhammedu. Na (ovu) borbu dok smo ostali (tj. dok ostajemo na ivotu), vjeno." PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdul-Varis od Abdul-Aziza, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poeli su Iseljenici i Pomagai (da) kopaju (onaj poznati, odreeni) rov okolo (oko) Medine, i (da) prenose (oni iskopanu) zemlju na svojim leima, a oni govore (tj. radili su to govorei oni): "Mi smo (oni) koji su se prisegnuli Muhammedu. Na Islam dok smo ostali (dok ostajemo, doivotno), vjeno." Rekao je: Govori Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a on odgovara njima: "Moj Boe! Zaista ono nema dobra osim dobro drugoga svijeta. Pa blagoslovi (dadni blagoslov) u (meu) Pomagae i Iseljenike." Rekao je: Donosi se njima punjenje moje ake od jema (tj. Donosi im se, Donosilo im se toliko jema da bi se mogla napuniti moja aka), pa se napravi (tj. skuha) sa progrklim (ogrklim) salom (lojem), stavi se pred (te) ljude, a ljudi su gladni, a ono (to salo, loj, masnoa-ihaletun) je runo u grlu (tj. hvata za grlo svojim runim ukusom) i za njega je (tj. on ima) smrdljiv miris. 65

("Ihaletun" je enskoga roda u arapskom jeziku, prevodi se sa izrazom salo, loj - a te obje rijei drugoga su roda u naem jeziku, pa se zbog toga zamjenice ne slau u rodu izmeu teksta i prevoda.) PRIAO NAM JE Hallad, sin Jahja-a, priao nam je Abdul-Vahid, sin Ejmena, od svoga oca, rekao je: Doao sam Dabiru, bio zadovoljan Allah od njega, pa je rekao: Zaista mi (na) dan Hendeka kopamo, pa se izloila (tj. pa se isprijeila jedna) vrsta povrina (ili komad, sloj zemlje kojoj ne moe nita uskija, gvozdeni kolac). Pa su doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Ovo je (jedna neprobojna) povrina (jedna gromada to) se izloila (isprijeila) u (ovome) rovu." Pa je rekao: "Ja sam silaza (tj. Ja u sii)." Zatim je ustao, a njegov stomak je zamotan sa (jednim) kamenom (da mu kamen pritisne malo stomak, pa da bi lake trpio glad i da bi lake nosio prazan stomak). A ostali smo tri dana ne kuamo (ne kuajui mi nikakvoga) kuanja (tj. ne okusivi nita). Pa je uzeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uskiju, pa je udario, pa se je vratila (tj. pa je postala ta vrsta povrina, pretvorila se u) pijesak tekui (padajui, tj. u ivi pijesak), ili pokretni (nezadrivi pijesak). Pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Dozvoli mi, ka kui (svojoj da odem)." Pa sam rekao svojoj eni: "Vidio sam u Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) stvar, nije ti bilo u tome (nikakvoga) strpljenja." (To jest: "Vidio sam ga gladnoga da to nije za izdrati, da ti ne bi to mogla trpiti.".) "Pa (da li) je kod tebe (nekakva) stvar (od hrane, tj. Ima li ita za pojesti)?" Rekla je: "Kod mene je (neki) jeam (tj. Imam nekoga jema) i (jedna) kozica (ensko jare)." Pa sam zaklao (tu) kozicu, a (ona) je samlila (samljela taj) jeam, ak smo uinili (tj. stavili to) meso u lonac. Zatim sam doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a (ono) tijesto se ve razbilo (tj. zakvasilo), a (onaj) lonac (erpa) je meu kamenjem (tj. na kamenju postavljenom uz vatru na koje se stavlja lonac za varenje), ve je bio skoro (blizu) da se skuha (svari). Pa sam rekao: "Jelce (tj. Jedno malo jelo) je za (u) mene, pa ustani ti, o poslanie Allaha, i (jedan) ovjek, ili dva ovjeka (jo)." Rekao je: "Koliko je ono?" Pa sam spomenuo njemu. Rekao je: "Mnogo, lijepo (dobro je to)." Rekao je: "Reci njoj (da ona, tj. neka ona) ne iupa (ne skida taj) lonac (sa kamenja), a niti (taj) hljeb iz pei (iz furune) do (da ja) doem (dok ja ne doem)." Pa je rekao: "Ustanite (Ustajte)!" Pa su ustali (ti svi tude to su bili) Iseljenici i Pomagai. Pa poto je uniao (naiao) na svoju enu (Dabir), rekao je: "Teko tebi! Doveo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (sve one) Iseljenike i Pomagae i ko je sa njima (se zadesio)." Rekla je: "Da li je pitao tebe (o koliini jela)?" Rekao sam: "Da." Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ulazite, i ne tiskajte se (ne guraj te se)." Pa je poeo (Muhammed a.s. da) razbija (da lomi, da mrvi onaj) hljeb i (da) 66

stavlja na njega (ono) meso, i zastire (pokriva taj) lonac i pe kada je (kada bi on) uzeo iz njega, i pribliuje (tj. dodaje) ka svojim drugovima, zatim iupa (izvadi meso; ili: zatim skine, otkrije lonac - da opet izvadi iz njega). Pa neprestano razbija (lomi) hljeb i crpa (grabi, uzima iz lonca meso) dok su se zasitili (dok su se svi oni najeli), i ostao je (jo i jedan) ostatak. Rekao je: "Jedi (ti, eno Dabirova) ovo, i pokloni (jo nekome), pa (tj. jer) zaista ljudi su (u takvoj prilici da) je pogodila njih glad." PRIAO MI JE Amr, sin Alije, priao nam je Ebu Asim, izvijestio nas je Hanzalete, sin Ebu Sufjana, izvijestio nas je Seid, sin Mina-a, rekao je: uo sam Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poto se kopao Hendek, vidio sam u Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, estoku glad (ili: estoku udubljenost, uleknutost, uvuenost stomaka od gladi, zbog gladi), pa sam se obrnuo (vrnuo, tj. otiao) ka svojoj eni, pa sam rekao: "Da li je kod tebe (ima li od jela neku) stvar (ita), pa (jer) zaista ja sam vidio u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, estoku glad (udubljenost stomaka od gladi)?" Pa je izvadila k meni (jednu konu) posudu (vreu, torbu), u njoj je sa' (3,34 kg.) od jema. I za (u) nas je (jedna) ivotinjica (ovca) pokuarica (ulazi u kuu), pa sam zaklao nju. I samlila (samljela) je (ona taj) jeam, pa je svrila (zavrila mljevenje) do moga svravanja (zavravanja klanja ovice). I isjekao sam nju (ovicu na komade) u njezin lonac (u njezinu erpu, tenderu), zatim sam se okrenuo (tj. otiao, vratio sam se) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekla: "Ne osramoti me sa (tj. u, kod) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa (u onoga, i sa onim) ko je sa njim." Pa je doao njemu, pa sam tajno govorio njemu, pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Zaklali smo (jednu) ivotinjicu nau i samljeli smo (jedan) sa' (3,34 kg) od jema (sa' jema koji) je bio kod nas, pa doi ti, i nekolicina (i nekoliko ljudi) sa tobom (pa da jedu)." Pa je povikao (jakim glasom) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O stanovnici (tj. O prisutnici, O radnici, kopai ovoga) rova! Zaista Dabir je ve napravio podrobac (ostatak od hrane, jela, tj. napravio je jedno jelo), pa doite (pourite) vi!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne sputajte (Ne snimajte) nipoto va lonac, i ne zakuhavajte nipoto (u hljeb) vae tijesto do (da) doem (ja)." Pa sam doao, i doao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, predvodi (predvodei on te) ljude dok sam doao (ja) svojoj eni. Pa je rekla: "S tobom (uinio Allah tako, to) i s tobom (uinio tako, to)!" (To jest: ena klete i mrmlja od stida to je malo hrane, a mu doveo mnogo ljudi sa Muhammedom a.s..)

67

Pa sam rekao (ja pravei se da ne ujem enine kletve): "Ve (sam) uinio (onaj predlog) koji si rekla (a to znai: evo doveo sam Muhammeda a.s. i ljudi nekoliko)." Pa je izvadila njemu (Muhammedu a.s.) tijesto. Pa je pljucnuo (Muhammed a.s.) u njega i blagoslovio je. Zatim je upravio k naem loncu, pa je pljucnuo i blagoslovio (je). Zatim je rekao: "Pozovi (Zovni, Zovi jednu) kuharicu, pa neka zakuha (hljeb) sa mnom. I crpaj (uzimaj, tj. grabi ti, o kuharico,) iz vaega lonca. I ne sputajte (ne skidajte vi) njega (lonac)." A oni su hiljadu (tj. A njih je bilo hiljadu ljudi sa Muhammedom a.s.). Pa kunem se Allahom zaista ve su jeli (oni), ak su ostavili (prestali da jedu od sitosti) njega, i okrenuli se (odstranili su se od jela), a zaista na lonac zaista hre (tj. vrije kljua) kao to je on (prije toga kljuao), i zaista nae se tijesto zaista zakuhava (u hljeb) kao to je ono (zakuhavalo se prije toga). PRIAO MI JE Usman, sin Ebu ejbeta, priao nam je Abdete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, (o rijeima iz Kur'ana): "Poto su doli vama od (strane) iznad vas i od nie od vas, i poto su se skrenuli (tj. uskolebali, uznemirili vai) pogledi i (poto) su doprla (dospjela od uzbuenja vaa) srca grkljanima (u grkljane)....", rekla je: Bilo je to (neprijatno stanje obuzelo muslimane na) dan Hendeka. PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (dobrovoljno u prilici da) prenosi (iskopanu) zemlju (tj. prenosae, prenosio je i on zemlju na) dan Hendeka, ak je sakrila (tj. prekrila praina) njegov stomak - ili: upraio se njegov stomak - govori (tj. prenosae zemlju govorei, izgovarajui ove stihove): "Tako mi Allaha da nije Allaha, ne bismo se naputili. I ne bismo milodarili i ne bismo klanjali. Pa spusti svakako spokojstvo na nas. I uvrsti (nae) noge ako se (mi) sukobimo. Zaista ovi su ve se osilili na nas. Kada su htjeli zavoenje (nas), nismo htjeli." I podigao bi s njom (sa zadnjom rijei Muhammed a.s.) svoj glas: "Nismo hteli, nismo htjeli." (Ove stihove je spjevao Abdullah, sin Revahata r.a. Pod zavoenjem se misli na zavoenje sa puta Islama natrag u bezbotvo i idolopoklonitvo.) PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, od ubeta, rekao je: priao mi je Hakem od Mudahida, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Pomogao sam se (tj. Pomognut sam) sa istonjakom (vjetrom), a unitilo se (Uniteno je pleme) 'Ad sa zapadnjakom (vjetrom)." 68

PRIAO MI JE Ahmed, sin Usmana, priao nam je urejh, sin Meslemeta, rekao je: priao mi je Ibrahim, sin Jusufa, rekao je: priao mi je moj otac od Ebu Ishaka, rekao je: uo sam Bera-a (da) pria, rekao je: Poto je bio dan Ahzaba i kopao je rov poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio sam ga (da) prenosi od zemlje (zemlju toga) rova, ak je sakrila od mene (ta) zemlja (tj. praina te zemlje) kou njegovoga stomaka (trbuha), a bio je mnoge dlake. Pa sam uo njega (da) pjeva (pjesmu u pjesnikom metru redezu) sa rijeima sina Revahata (Revahatovoga), a on prenosi od (te) zemlje govori (tj. prenosi tu zemlju govorei): "Moj Boe! Da nije Tebe, ne bismo se naputili. I ne bismo milodarili i ne bismo klanjali. Pa spusti svakako spokojstvo na nas. I uvrsti (u borbi nae) noge ako se sukobimo. Zaista ovi su ve osilili se na nas. I ako (ili: Iako) su htjeli zavoenje, nismo htjeli." Rekao je: Zatim otegne svoj glas sa zadnjom njom (a to e rei: Otegne glas kada izgovara zadnju rije "ebejna": nismo htjeli). PRIAO MI JE Abdete, sin Abdullaha, priao nam je Abdussamed od Abdurrahmana - on je sin Abdullaha sina Dinara - od njegovoga oca da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Prvi dan (to) sam prisustvovao njemu (tj. u njemu, jednoj borbi, ratovanju) je dan Hendeka. PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Mamera, od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera. Rekao je (Mamer): A izvijestio me je Ibnu Tavus od Ikrimeta, sina Halida, od Ibnu Umera, rekao je: Uniao sam Hafsi, a njezine pletenice kapaju (to bi moglo da znai da se kupala ili prala glavu prije njegovoga dolaska, a to mu je sestra). Rekao sam: "Ve je bilo od posla (ovih) ljudi to vidi (i sama, tj. jedni priznae za halifu Aliju, a drugi Muaviju, pa onda nastade meu njima borba), pa se ne uini meni (ne dade mi se) od posla (ovoga - od vlasti nijedna) stvar (nita)." Pa je rekla: "Prikljui se (sastanku, skupu na Sifinu koji e vijeati od stvari, o stvarima halifata i spora izmeu Alije i Muavije), pa (tj. jer) zaista oni iekivaju tebe, i bojim se da e biti u zadravanju od njih (njih kakav) razdor (rascjep)." Pa (ona) nije ostavila njega (nije ga pustila da izostane), dok je (najzad na njezin nagovor) otiao. Pa poto su se razili (razjedinili, podijelili) ljudi (koji su uestvovali na tom sastanku nakon izjava Ebu Musa E'arije i Amra, sina Asa), govorio je (odrao je govor, uzeo je rije) Muavija, rekao je: "Ko htijae da govori o ovome poslu (o ovoj stvari, tj. o stvari hilafeta, kalifata), pa neka nadnese (tj. pokae) nama svoj rog (tj. svoju glavu, svoju stranu lica - a to e rei: neka se pokae, neka se ne krije), pa (jer) zaista mi smo prei za njega (za ovaj posao za halifat, za ast halife) od njega i od njegovoga oca (tj. od 69

Abdullaha i od Umera, njegovoga oca)." Rekao je Habib, sin Meslemeta: "Pa da li nisi (tj. Pa zato nisi) odgovorio njemu?" Rekao je Abdullah: "Pa drijeio sam svoju odjeu (kojom sam bio omotao lea i golijeni dok sam sjedio - to je odjea hubvet) i pomislio sam da reknem: "Prei je za ovaj posao (za ovu stvar) od tebe (onaj) ko se (koji se) borio (ratovao protiv) tebe i tvoga oca na (za) Islam (na Uhudu i Hendeku jer Muavija i njegov otac u to vrijeme jo nisu bili primili Islam). Pa sam se pobojao da reknem (izreknem jednu takvu) rije (koja) e raspriti (podijeliti taj) skup (zbor, sabor), i proliti krv (muslimana) i nosie se (tj. prenijee se) od mene (da sam ja htio neto drugo) osim to (da mu odgovorim na njegovo izazivanje). Pa sam se sjetio (onoga) to je izbrojio (pripravio) Allah u rajevima (u rajskim vrtovima za one koji se strpe i koji oprataju uvrede i izazivanja)." Rekao je Habib: "Sauvao si se i ouvao si se." Rekao je Mahmud od Abdurrezzaka: ....., a njezine pletenice..... (To jest: Po drugoj predaji u prianju navedenoga teksta upotrebljen je izraz "nevsatu" mjesto izraza "nesvatu", a oba izraza znae: pletenice. Upravo ovome drugom izrazu daje se kod jeziara prednost, tj. izrazu "nevsatu". ak neki kau da izraz "nesvatu" i ne znai nita, nego da je to izvrnuta rije "nevsatu".) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, od Sulejmana, sina Sureda, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Ahzaba (tj. Hendeka): "Ratovaemo (mi u Meki protiv) njih, a nee ratovati (oni protiv) nas (ovdje u Medini vie nikada)." PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Jahja, sin Adema, priao nam je Israil: uo sam Ebu Ishaka (da) govori: uo sam Sulejmana, sina Sureda (da) govori: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori kada su se udaljili (odagnali pomou Boijom ti) Saveznici (skupine bezbonika) od njega: "Sada emo ratovati (protiv) njih, a nee ratovati (oni protiv) nas. Mi emo ii k njima." (To se obistinilo poslije etiri godine.) PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Revh, priao nam je Hiam od Muhameda, od Abideta, od Alije, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao (na) dan Hendeka: "Napunio Allah na njih (Napunio im) njihove kue i njihove grobove vatrom kao to su zaposlili (tj. omeli, sprijeili oni) nas od (ove) srednje molitve dok je zalo Sunce (tj. ak je zalo Sunce, a mi ovu molitvu-namaz ne klanjasmo zbog zauzetosti oko kopanja rova da se moemo lake braniti od njih)."

70

PRIAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, priao nam je Hiam od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Dabira, sina Abdullaha, da je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, doao (na) dan Hendeka poslije (nakon) to je zapalo (zalo ispod horizonta) Sunce, (i) poeo je (da) psuje bezbonike Kurejevia i rekao je: "O poslanie Allaha! Nisam bio skoro da klanjam dok je skoro bilo Sunce da zapadne (zae)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tako mi Allaha nisam klanjao nju (ni ja - ovu molitvu-namaz, tj. ikindiju, popodnevnu molitvu)." Pa smo sili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u dolinu zvanu) Buthan, pa se oistio (abdestio) za molitvu (tu) i oistili smo se (i mi, abdestili smo i mi) za nju, pa je klanjao popodnev (poslije podnevnu molitvu-ikindiju) poslije to je zapalo (zalo) Sunce (poslije zalaska Sunca). Zatim je klanjao poslije nje sutonsku molitvu (aham-akam). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od IbnulMunkedira, rekao je: uo sam Dabira (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Ahzaba: "Ko e nam donijeti vijest (izvjetaj o ovom) narodu (tj. o neprijatelju ovome to nas opsijeda)?" Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Ko e nam donijeti vijest (toga) naroda?" Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Ko e nam donijeti vijest (toga) naroda?" Pa je rekao Zubejr: "Ja." Zatim je rekao: "Zaista za (u) svakoga vjerovijesnika je (bio jedan) pomaga (naroito pouzdan, vjeran pristalica, drug), i zaista moj pomaga (apostol) je Zubejr." (Trebalo je izvidjeti ta radi i priprema neprijatelj, ali se za to prijavio jedino i samo Zubejr.) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Lejs od Seida, sina Ebu Seida, od njegovoga oca, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, govorae (tj. da je esto veliao i spominjao - zikir inio - Allaha ovako): "Nema (nikakvoga) boanstva osim Allah, sam On. Ojaao je (On) Svoju vojsku, i pomogao je Svoga roba, i nadvladao (i pobijedio) je Skupine (saveznike bezbotva na Hendeku) sam On, pa nema (nijedne) stvari poslije Njega (nema nita osim Njega)." PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Fezarija i Abdete od Ismaila, sina Ebu Halida, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a (Ebu Evfaovoga), bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Proklinjao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Skupine (Saveznike bezbotva na Hendeku), pa je rekao: "Moj Boe! Sputau Knjige, Brzi (u) raunu (obraunu), porazi (ove) Skupine (Saveznika bezbotva). Moj Boe! Porazi ih, i potresi ih." 71

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, priao nam je Abdullah, izvijestio nas je Musa, sin Ukbeta, od Salima i Nafi-a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio (obiaja) kada bi se vratio iz ratovanja (iz borbe), ili hodoaa ili umre (maloga hodoaa), (da) pone pa (da) velia tri puta (tj. da izgovori tri puta "Allahu ekber: Allah je vei (od svega i svakoga)!"), zatim (da) govori (tj. izgovori ovo): "Nema boanstva osim Allah (Allaha), sam On. Nema (nikakvoga) druga (sauesnika) Njemu, Njemu je vlast, i Njemu je hvala i On je na svaku stvar moan. Vraai smo (mi, tj. Mi smo oni koji se vraaju k Uzvienom Allahu, i koji emo se vratiti k Njemu prilikom smrti nae), pokajnici smo, oboavaoci smo, niiari smo (oni koji padaju niice, na seddu) naem Gospodu, hvalioci smo (oni koji hvale Allaha, zahvaljuju Allahu). Obistinio (tj. Ispunio, Izvrio) je Allah Svoje obeanje, i pomogao je Svoga roba i porazio je (na Hendeku) Skupine (Saveznike bezbotva) sam On." GLAVA povraanja (povratka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od (tih) Skupina (tj. sa Hendeka), i njegovoga izlaenja (izlaska, odlaska) ka Kurejzatoviima i njegovoga opsijedanja (opkoljavanja, blokiranja) njih. PRIAO MI JE Abdullah, sin Ebu ejbeta, priao nam je Ibnu Numejr od Hiama, od njegovoga oca (Urveta Zubejrovoga), od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Poto se vratio (povratio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa) Hendeka (kui u Medinu), i stavio (ostavio, spustio je ono) oruje i okupao se, doao je njemu Dibril - na njega (tj. njemu) pozdrav! - pa je rekao: "Ve (si) stavio (spustio svoje) oruje. Tako mi Allaha nismo (mi) stavili (spustili) njega, pa izai k njima." Rekao je: "Pa ka gdje (tj. Pa gdje, Pa kuda)?" Rekao je: "Ovdje (tj. Evo ovamo, onamo)." I dao je znak ka (pokazao je prema) Kurejzatoviima. Pa je izaao (tj. krenuo) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njima (protiv njih). PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Derir, sin Hazima, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Kao da ja gledam k (onome) prahu podiui se (on, tj. k onome prahu kako se podie, iri) u (tj. po) ulicama Ganmovia, (mislim na blagi, oprezni) hod Dibrila (ili: skupinu Dibrila, tj. Dibrilovu skupinu - a to e rei: mislim na Debrailovu skupinu) kada je iao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Kurejzatoviima. ("Mevkibun" znai blag, promiljen hod, a znai i skupina konjanika ili skupina pjeaka. Pod Dibrilovom skupinom misli, moda, na anele, meleke koji su u 72

drutvu Dibrila pomagali muslimanima, a Enes je to znao na osnovu kazivanja Muhammeda a.s..) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, priao nam je Duvejrijete, sin Esma-a, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Ahzaba (na dan Hendeka): "Neka ne klanja nipoto (ni) jedan (ovjek molitvu-namaz) popodneva (ikindije nigdje) osim u Kurejzatoviima." Pa je stigao neki njih (neke od njih) popodnev u putu (tome, na tome putu). Pa je rekao neki (od) njih: "Neemo klanjati nju (ovu molitvu prije) do (da) doemo (dok ne doemo) njima (Kurejzatoviima)." A rekli su neki (drugi od) njih: "Nego (tj. Neemo odgaati, nego) klanjaemo (odmah)." Nije htio to od nas (Muhammed a.s., ve je htio na taj nain da zapovjedi da svi idemo to prije u borbu protiv toga plemena, a ne da se ne smije u putu tamo klanjati)." Pa se to spomenulo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije estoko postupio (ni sa) jednim od njih (ili: pa nije estoko, okrutno, grubo korio nijednoga od njih). PRIAO NAM JE Ibnu Ebul-Esved, priao nam je Mutemir. A priao mi je Halifete: priao nam je Mutemir, rekao je: uo sam svoga oca (da pria) od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je (izvjesni) ovjek (od Pomagaa obiaja da) uini (da pokloni) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (plod izvjesnoga broja) palmi do (vremena kada) je sebi osvojio (on) Kurejzatovie i Nedirovie (tj. njihova podruja). I zaista moja porodica (tj. lanovi moje porodice) zapovjedili su mi da doem Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) pitam (molim) njega (da on ustupi mojoj porodici one palme onih Pomagaa) koji su bili davali njemu, ili (bar) neki (dio) njega (toga broja palmi). A bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ve dao njega (taj broj palmi, te palme svojoj odgojiteljici, dadilji) Umu Ejmeni. Pa je dola Umu Ejmena, pa (je) uinila (stavila je odreenu) odjeu u (na) moj vrat (i) govori (tj. govorei ona): "Nikako! Tako mi (Allaha) koji je (Taj to) nema boanstva osim On (osim Njega), nee dati tebi njih (te ljude, tj. njihove palme), a ve je dao meni njih (prije tebe)." Ili kao to je (ve) rekla (tj. Rekla je ovako, ili neto slino). A Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, govori: "Tebi je (eno, enska osobo) tako (toliko)." A (ona) govori: "Nikako, tako mi Allaha!" Dok je dao njoj (sve te palme). Mislim (Doslovno: Mislio sam veli Sulejman, a otac Mutemira) da je on (Enes) rekao: "Deset slinosti njemu, ili kao to je (ve) rekao." (To jest: Mislim da je rekao da je Muhammed a.s. dao Umu Ejmeni deset puta onoliko koliko je iznosio broj palmi o koje se otimala Umu Ejmena sa Enesom; ili je rekao neto slino tome.)

73

PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Sa'da, rekao je: uo sam Ebu Umameta, rekao je: uo sam Ebu Seida Hudriju, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Sili su pripadnici Kurejzate (plemena) na sud (presudu) Sa'da, sina Muaza (tj. Kurejzatovii su se predali uz uslov da im sudi i presudu izrekne Sa'd, sin Muaza). Pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k Sa'du (poruku, poziv da doe). Pa je doao na (jednom) magarcu. Pa poto se pribliio bogomolji (koja je tu privremeno napravljena; ili: Poto se pribliio - idui, dolazei tamo - od bogomolje Muhammeda a.s.), rekao je (Muhammed a.s.) Pomagaima: "Ustanite ka vaem (svome) gospodinu (gospodaru, prvaku, knezu), ili: najboljem (od) vas." (Jedan od pripovjedaa sumnja kako je reeno.) Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ovi su sili na tvoj sud." Pa je rekao: "Ubie njihove borce (tj. svaku osobu koja se bori, moe da se bori) i zarobie (uzee kao roblje) njihova potomstva." Rekao je: "Sudio si sa sudom Allaha (po Boijem sudu)." A moda je rekao (Muhammed a.s. - to je miljenje jednoga od pripovjedaa koji sumnja kako mu je prethodnik priao): "sa sudom Vladara (tj. Sudio si po sudu Vladara, kao i kako vladar odreeni, poznati - a to e rei: vladar svega - a to je Uzvieni Bog." S tim se hoe, vjerovatno, da kae da je Boiji zakon da se izdajnik kanjava smru. A Kurejzatovii su bili sklopili ugovor o miru i nenapadanju sa muslimanima, pa su onda izdali muslimane i okrenuli se protiv muslimana u asu kada je muslimanima bilo najtee. Takav postupak nijedna zajednica ne oprata, i kanjava ga najstroije.). PRIAO NAM JE Zekerija, sin Jahja-a, priao nam je Abdullah, sin Numejra, priao nam je Hiam od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Pogodio se (tj. Pogoen je, ranjen) je Sa'd (na) dan Hendeka. Ustrijelio ga je (jedan) ovjek od Kurejevia, govori se njemu (tj. ime mu je) Hibban, sin Arikata, ustrijelio ga je u (njegovu glavnu) venu (podlaktice). Pa je udario (tj. razapeo, postavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) ator u Bogomolji zbog (toga da) posjeuje njega izbliza. Pa poto se vratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (sa) Hendeka, stavio (spustio, ostavio) je (svoje) oruje i okupao se je. Pa je doao njemu Dibril - na njega pozdrav! - a on otresa svoju glavu od praha (toga), pa je rekao: "Ve (si) stavio (ostavio svoje) oruje?! Tako mi Allaha (ja) nisam ostavio njega. Izai k njima." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa gdje?" Pa je dao znak (pokazao u pravcu) ka Kurejzatoviima. Pa je doao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su sili (oni iz svoga zamka, svoje tvrave) na njegov sud. Pa je vratio (tj. prepustio taj) sud (to suenje, presudu) k Sa'du. Rekao je: "Pa zaista ja sudim (presuujem) u njima (tj. u vezi njih - njima to) da se ubiju borci, i da se zarobe (uzmu kao zarobljenici) ene i potomstvo i da se 74

podijele njihova imanja." Rekao je Hiam: Pa izvijestio me je moj otac od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je Sa'd rekao: "Moj Boe! Zaista Ti zna da ono nije nijedan (odred ljudi, tj. niko) drai k meni da se borim (protiv) njih u Tebi (tj. u ime Tvoje) od naroda (od ljudi koji) su lanim smatrali Tvoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, i izveli (istjerali) su njega. Moj Boe! Pa zaista ja mislim da si Ti ve stavio (ovaj) rat izmeu nas i izmeu njih, pa ako je ostala od rata Kurejevia (ijedna, ikakva) stvar, pa ostavi me za njega (za rat tako) da se borim (protiv) njih u Tebi (u ime Tebe). A ako si bio stavio (oborio, skinuo, tj. ako si dao da prestane ovaj) rat, pa prokopaj nju (provali, tj. otvori ovu moju ranu da se nemogne zaustaviti krv), i uini moju smrt u njoj (u ovoj rani)." Pa se prokopala (provalila, otvorila rana) iz njegovih prsa (zapravo: iz gornjega dijela prsa koji pokriva ogrlica, erdan kada se stavi na vrat). Pa nije zaplailo njih (muslimane) - a u Bogomolji je (jedan) ator od Gifarovia (bio razapet uz Sadov ator, pa ih nije zaplailo nita drugo) - osim krv (od rane Sadove koja) tee k njima. Pa su rekli stanovnici (stanari toga) atora: "ta je ova (Kakva je ovo) krv koja dolazi nama od vae strane?" Pa kada li Sad (u takvoj prilici da) tee njegova rana krvlju. Pa je umro od nje, bio zadovoljan Allah od njega. (Veli se da je cilj molitve, molbe-dove Sadove bio ili da ozdravi po Boijoj volji, pa da se jo bori, ili da mu dadne Allah d.. da umre kao ehid od te rane zadobijene na Hendeku. Inae traiti sebi smrt nije dozvoljeno.) PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, izvijestio nas je ubete, rekao je: izvijestio me je Adij da je on uo Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) je rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svome pjesniku) Hassanu (na) dan Kurejzata: "Ismijevaj (Ismijavaj) ih - ili: Ismijevaj se (meusobno sa) njima - a Dibril je s tobom." A poveao (dodao) je Ibrahim, sin Tahmana, od ejbanije, od Adija, sina Sabita, od Bera-a, sina Aziba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Kurejzata Hassanu, sinu Sabita: "Ismijevaj (Ismijavaj ove) idolopoklonike, pa (jer) zaista (anel, melek) Dibril je s tobom." (Pod izrazom "ismijevaj, ismijevaj se" misli se na to da sastavi pjesmu satirinu kojom e uzvratiti na satiru idolopoklonika.) GLAVA ratovanja (vojnoga pohoda zvanoga) Zatur-Rika', a ona (tj. a ono) je ratovanje (protiv plemena) Muhariba Hasafeta (tj. Muhariba Hasafetovoga) od Salebetovia od Gatafana (od Gatafanovia). Pa je siao (ili odsjeo Muhammed a.s. u mjesto zvano) Nahl. I ona (tj. ono) je poslije Hajbera (tj. I ovaj vojni pohod je bio poslije osvajanja Hajbera), jer (se 75

zna) da je Ebu Musa doao poslije Hajbera (iz Abesinije, a on je u ovom vojnom pohodu uestvovao). A rekao je Abdullah, sin Reda-a: Izvijestio nas je Imran Attar od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao sa svojim drugovima u strahu (tj. u stanju opasnosti za vrijeme toga vojnoga pohoda) u ratovanju (toga pohoda) sedmoga, ratovanju (zvanome) Zatur-Rika'. A rekao je Ibnu Abbas: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, - misli (na) molitvu straha (molitvu u stanju opasnosti) - u Zu Karedu (tj. klanjao je tu molitvu u mjestu zvanome Zu Kared, ili Zi Kared). A rekao je Bekr, sin Sevadeta: Priao mi je Zijad, sin Nafi-a, od Ebu Musa-a da je Dabir priao njima, rekao je: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa njima (na) dan (susreta sa plemenima) Muharib i Salebete. A rekao je Ibnu Ishak: uo sam Vehba, sina Kejsana (koji je rekao): uo sam Dabira (da kae): Izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ka Zatur-Rika'u (tj. u borbu Zatur-Rika') od (mjesta zvanoga) Nahla (Nahl). Pa je sreo (jedan) skup (odred) od Gatafana (Gatafanovia). Pa nije bilo meusobnoga ubijanja (tj. nije bilo krvoprolia), i dali su se zastraiti (ti) ljudi neki (od) njih neke. Pa je klanjao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dva naklona (dva rekata u stanju toga) straha (opasnosti). A rekao je Jezid od Selemeta: Ratovao sam (u drutvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Kareda (na dan borbe u mjestu zvanom Kared). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jedno) ratovanje (u jednu borbu, vojnu), a mi smo u (tj. sa) est ljudi (tj. a ja sam imao est ljudi iz svoga plemena E'arovia), meu nama je (bila jedna) deva (to) se izmjenjujemo (na) njoj (tj. koju smo jaili, jahali nas est na redu, naizmjenino: malo jai, jae jedan, pa sjai-sjae, a uzjai-uzjae drugi i tako dok doe red do zadnjega - to znai "na'tekibuhu" - a svakako dok jedan jai-jae, drugi idu pjeice). Pa su se nagrdile nae noge (naa stopala, tj. od dugoga pjeaenja izderala, ozlijedila, izranjavala se koa na naim stopalima), i nagrdile su se moje dvije noge i otpali (spali) su moji nokti, pa zamotavasmo na nae noge (izvjesne) krpe (poderane komade odjee). Pa se nazivala (ta vojna imenom) vojna posjednica (izvjesnih) krpa. (Ili: ratovanje vlasnik (izvjesnih) krpa. "Rika'" je plural od rijei "ruk'atun": krpa. Isto je i rije "el-hireku" plural od "hirkatun": krpa, zakrpa), zbog (toga je tako nazvana ta vojna) to zavijasmo (zamotavasmo neto) od (izvjesnih, nekih) krpa na nae noge. A priao je Ebu Musa za ovaj hadis, zatim je mrzio to (tj. zatim mu je bilo to neugodno to je ispriao jer nije elio da se hvali, a to mu se uinilo kao samohvalisanje). Rekao je: "Ne pravljah (tj. Nisam pravio, inio to - Nisam se borio) zbog (toga) da spominjem njega (to djelo)." Kao da je on mrzio (Kao da nije on elio) da bude (bila neka) stvar od njegova rada (od njegovih dobrih djela takva da) je (on) irio nju (tu stvar od svoga rada). 76

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Jezida, sina Rumana, od Saliha, sina Havvata, od (jednoga ovjeka) ko je (tj. koji je) prisustvovao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Zatur-Rika'a (i priao da) je klanjao molitvu straha (klanjanje straha, tj. molitvu u stanju opasnosti od napada, vatre neprijatelja, i priao je) da se je (jedna) grupa poredala sa njim (sa Muhammedom a.s. u redove za klanjanje), a (jedna, dakle: a druga) grupa je (stajala) prema (tom) neprijatelju (licem u lice). Pa je klanjao sa (tom grupom) koja je sa njim (jedan) naklon (jedan rekat), zatim je bio stalan (tj. on je ostao) stojei, a upotpunili (zavrili) su za svoje osobe (tj. sami sobom ostali dio molitve), zatim su otili, pa su se poredali (u bojne redove na poloaj) prema neprijatelju. I (A) dola je (onda) druga grupa, pa je klanjao sa njima (Muhammed a.s. taj) naklon (rekat) koji je ostao od njegove molitve, zatim je bio stalan (tj. ostao je) sjedei, a (oni) su upotpunili (zavrili) za svoje osobe (sami sobom, sami su dovrili tu molitvu), zatim je pozdravio se s njima (tj. pozdravio ih je u znak zavrenja, zavretka molitve). A rekao je Muaz: Priao nam je Hiam od Ebu Zubejra, od Dabira, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (mjestu) Nahlu. Pa je spomenuo molitvu (klanjanje u stanju) straha (opasnosti). Rekao je Malik: I to je najljepe to sam uo o molitvi straha (tj. u vezi molitve-namaza za vrijeme straha, opasnosti od neprijatelja). Slijedio je njega (Muaza) Lejs od Hiama, od Zejda, sina Eslema (Eslemovoga), da je Kasim, sin Muhameda priao njemu: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ratovanju (vojni protiv) Enmarovia (molitvu straha). (Enmarovii su pleme koje je bilo nastanjeno u blizini Muharibovia i Sa'lebetovia, a ogranak je veega plemena Bediletovia - Bedilete.) PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, Kattan od Jahja-a, sina Seida, Ensarije od Kasima, sina Muhameda, od Saliha, sina Havvata, od Sehla, sina Ebu Hasmeta, rekao je: Stoji voa (rukovodilac prilikom obavljanja molitve straha tako da je on) okrenut prema Strani (kibli) i (jedna) grupa od njih (od muslimana) je sa njim, a (jedna) grupa je od strane neprijatelja (tj. postavljena je prema strani neprijatelja), njihova lica su (okrenuta) ka neprijatelju (da motre, posmatraju da ne bi navalio). Pa (rukovodilac e da) klanja sa (onima) koji su sa njim (jedan) naklon (jedan rekat). Zatim e ustati (oni), pa e se nakloniti za svoje osobe (tj. ustaju i naklanjaju se sami sobom jedan) nakon (dakle: sami klanjaju jo jedan rekat) i niie (padaju niice) dva niienja (tj. dva puta padaju niice - ine dvije sedde) u svome mjestu (gdje se nalaze, stoje). Zatim odlaze ovi k mjestu tih, pa dolaze ti (drugi), pa se naklanja (nakloni rukovodilac, vo, voa) s njima (jedan) naklon (rekat), pa njemu su (tj. pa on ima obavljena) dva (naklonarekata). Zatim se naklonjaju (ovi drugi sami sobom drugim naklonom, dakle: sami klanjaju, dovravaju drugi rekat) i niie dva niienja (i padaju dva puta niice, ine dvije sedde). 77

PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od ubeta, od Abdurrahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Saliha, sina Havvata, od Sehla, sina Ebu Hasmeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (prethodnom hadisu). PRIAO MI JE Muhamed, sin Ubejdullaha, priao mi je Ibnu Ebu Hazim od Jahja-a, uo je Kasima: izvijestio me je Salih, sin Havvata, od Sehla (da) je priao njemu njegov (svoj) govor (navedeni o molitvi straha, - a taj njegov navedeni govor nalazi se u prethodnom hadisu). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, rekao je: izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Salim da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Ratovao sam (u drutvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Neddu, pa smo susreli neprijatelja (suelili smo se s njima, tj. nali smo se prema njemu), pa smo se meusobno poredali (u redove, tj. u dva reda) zbog njih (zbog neprijatelja i opasnosti od njegovoga napada). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Mamer od Zuhrije, od Salima, sina Abdullaha sina Umera, od njegovoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao sa jednom (od) dvije grupe, a druga grupa je suelilac neprijatelja (tj. postavljena je licem u lice prema neprijatelju za vrijeme dok prva grupa klanja). Zatim su otili (ti ljudi iz prve grupe), pa su stali u (na) mjesto svojih drugova. Pa su doli ti (oni iz druge grupe), pa je klanjao (Muhammed a.s.) sa njima (jedan) naklon (jedan rekat), zatim je pozdravio njih (u znak da je zavrio svoju molitvu). Zatim su ustali ovi, pa su izvrili (tj. dovrili, donaklanjali) njihov (svoj) naklon (rekat), i ustali su ovi (tj. oni drugi), pa su izvrili svoj naklon (rekat). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, priao nam je uajb od Zuhrije, rekao je: priao mi je Sinan i Ebu Selemete da je Dabir izvijestio da je on ratovao (u drutvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Neddu (tj. na onom terenu koji se nalazi na strani prema Neddu). PRIAO NAM JE Ismail: priao mi je moj brat (Abdul-Hamid) od Sulejmana, od Muhameda, sina Ebu Atika, od Ibnu ihaba, od Sinana, sina Ebu Sinana, Duelije, od Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio je njega da je on ratovao (u drutvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prema Neddu. Pa poto se vratio (vraao iz te borbe) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vratio se je (i on) s njim. Pa je stigla njih pripeka (tj. podnevna estoka vruina koja ne da nita raditi ni putovati, i za vrijeme koje se odmara i spava) u (jednoj) dolini mnogoga trnja (tj. u dolini u kojoj je bilo mnogo trnja). Pa je odsjeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i rasprili (razili) su se (njegovi) ljudi u (to) trnje (pod trnje da) trae hlada u (tj. pod tim) stablima (pod drveem toga trnja). I odsjeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pod (jedan) trn (sa mnogo lia), pa je objesio za (na) njega svoj ma (svoju sablju). 78

Rekao je Dabir: Pa smo zaspali (jednim, nekim) spavanjem, pa kada li poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zove (vie) nas! Pa smo doli njemu, pa kada li je kod njega (jedan) Beduin sjeda (sjedi)! Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista je ovaj sebi izvukao moj ma, a ja sam spava (a ja spavam, a ja sam spavao), pa sam se (u tom asu ja) probudio, a on je u njegovoj ruci go (ma, tj. izvuen iz korica; ili: otar). Pa je rekao meni: "Ko e sprijeiti tebe od mene (ako hou da te sada ubijem njim maem)?" Rekao sam njemu: "Allah. Pa, evo, on je to, sjeda (tj. sjedi)." Zatim nije kaznio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Eban: Priao nam je Jahja, sin Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Dabira, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Zatur-Rika-u (tj. u borbi zvanoj Zatur-Rika'), pa kada smo doli na (jedno) hladovito stablo (drvo pod kojim je bilo mnogo hlada), ostavili smo ga za Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio. Pa je doao (jedan) ovjek od (oblinjih) idolopoklonika, a ma Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) objeen za (na to) stablo, pa je sebi izvukao njega, pa je rekao njemu: "Strahuje (li to od) mene (Boji li se mene)?" Pa je rekao: "Ne." Rekao je: "Pa ko e sprijeiti tebe od mene?" Rekao je: "Allah." Pa su se zaprijetili njemu drugovi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. I uspostavila se molitva (obavezna), pa je klanjao (Muhammed a.s.) sa (jednom) grupom dva naklona (dva rekata), zatim su nazadovali (tj. povukli su se nazad oni), a klanjao je (on) sa (tom) drugom grupom dva naklona (dva rekata). I bila su za Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, etiri (naklonarekata), a za (taj) narod dva naklona (rekata, tj. Vjerovijesnik a.s. je klanjao etiri, a ostali ljudi po dva naklona-rekata). A rekao je Museded od Ebu Avaneta, od Ebu Bira: Ime (toga) ovjeka je Gavres, sin Harisa (tj. Ime ovjeka koji je bio sebi izvukao ma Muhammeda a.s. jest Gavres, sin Harisa). I borio se (Muhammed a.s.) u njoj (u toj borbi protiv plemena) Muhariba Hasafeta (Muharibovia Hasafetovih - jer ima vie plemena koja se zovu MuharibMuharibovii). A rekao je Ebu Zubejr od Dabira: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u Nahlu (u mjestu zvanome Nahl), pa je klanjao strah (tj. molitvu koja se zove "salatulhavf": molitva straha; a to znai molitva u okolnostima opasnosti od neprijateljskoga napada i navale). A rekao je Ebu Hurejrete: Klanjao sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (za vrijeme) ratovanja (vojne, borbe prema strani) Nedda molitvu straha. A doao je Ebu Hurejrete ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da primi Islam) samo (u) danima Hajbera. (Hoe da se dokae i na ovaj nain da je borba Zatur-Rika' bila poslije osvajanja Hajbera. Neki tvrde da je ta borba bila u vrijeme prije Hajbera, a da je Muhammed a.s. iao u vojne pohode prema Neddu vie puta, tj. i prije i poslije Hajbera, i da je u 79

jednom takvom pohodu poslije Hajbera uestvovao Ebu Hurejrete, ali da nije Ebu Hurejrete uestvovao u Zatur-Rika'u, jer je ta borba bila prije Hajbera.)

GLAVA ratovanja (borbe protiv plemena) Mustalikovia (koji su ogranak) od (velikoga plemena) Huza'ata, i ona (tj. ono-ovo ratovanje zove se jo i) ratovanje Murejsi'i (Murejsi'u je ime bunara, ili vode). Rekao je Ibnu Ishak: A to je bilo godine este (po Hidri). A rekao je Musa, sin Ukbeta: Godine etvrte. A rekao je Numan, sin Raida, od Zuhrije: Bio je hadis lai (tj. hadis o poznatoj lai na Aiu r.a.; ili: Bio je dogaaj koji je uzet kao povod od strane licemjeraca da izmisle poznatu la - taj dogaaj je bio) u ratovanju (borbi) Murejsi'u (Murejsi'a). (Naime, u vrijeme tog vojnog pohoda prilikom jednoga odmaranja Aia r.a. izgubila je svoju ogrlicu, svoj erdan, pa je ostala da ga potrai i tako dalje....., a to su iskoristili dvolinjaci da izmisle o njoj la kao to e se opet ponovno vidjeti iz teksta. Za vrijeme ove borbe objavljen je i odlomak o tejemmumu. Napominjem da e se u daljem tekstu rije "gazvetun" - koja se u rijeima prevodi sa izrazom "ratovanje, rat" - prevoditi sa izrazom "vojna". To e se initi iz praktinih razloga, jer je "gavetun" u arapskom jeziku enskoga roda, a i "vojna" je u naem jeziku enskoga roda, pa e se tako postii vea doslovnost.) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, izvijestio nas je Ismail, sin Dafera, od Rebiata, sina Ebu Abdurrahmana, od Muhameda, sina Jahja-a sina Habbana, od Ibnu Muhajriza da je on rekao: Uniao sam (u) Bogomolju, pa sam vidio Ebu Seida Hudriju, pa sam sjeo k njemu (do njega), pa sam pitao njega o odstranjivanju (spolnoga mukoga uda, organa iz enskoga pri spolnom openju u cilju sprjeavanja zaea djeteta). Rekao je Ebu Seid: Izali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Mustalikovia, pa smo pogodili (tj. zarobili jedno) roblje od roblja Arapa (misli se na ensko roblje). Pa smo eljeli (te) ene, i pojaala se je nad nama neoenjenost, a voljeli smo (ono) odstranjivanje (tj. sprjeavanje zaea). Pa smo htjeli da odstranjujemo (tj. da izvrimo spolni odnos sa tim zarobljenicama, robinjama, ali na nain sprjeavanja zaea vaenjem spolnoga uda na van kada se osjeti da e nastupiti ejakulacija-izluivanje sjemena). I (onda) smo rekli: "Odstranjivaemo (zar), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je izmeu naih lea (meu nama je - pa zar emo initi to) prije (nego) da pitamo njega?" Pa smo pitali njega o tome, pa je rekao:

80

"Nije na vas da neete initi (ili: da ne inite). Nema (nijedne) od due bivajue (koja) biva do Sudnjega dana (a da e drukije proi) osim (tako), a ona je bivajua (ona je ona koja biva)." (Prvu reenicu tumae na dva naina: Nije vam dunost da to ne inite. A drugi nain: Nema grijeha vama u injenju toga, ako to inite. Oni koji tumae na drugi nain kau da je ono "la: ne" u toj reenici suvino, nepotrebno. Druga reenica: Kojoj je dui odreeno do Sudnjega dana da postane, da postoji, ona mora da postane, da postoji, da se rodi, da egzistira.) PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta, od Dabira, sina Abdullaha, rekao je: Ratovali smo (u drutvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vojnu Nedda, pa poto je stigla njega pripeka (podnevna vruina), a on je u (jednoj) dolini mnogoga trnja, pa je (on) odsjeo pod (jedno) stablo (da) trai hlada s njim (pod njim), i objesio je svoj ma. Pa su se rasprili (razili njegovi) ljudi u (tj. pod ta) stabla (da) trae hlada. I dok smo mi tako (spavali), kadli je pozvao (kadli pozva, zovnu) nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa smo doli, pa kada li je (kadli jedan) Beduin sjeda (sjedi) pred njim. Pa je rekao: "Zaista ovaj je doao meni, a ja sam spava (a ja sam spavao, tj. a ja spavam), pa je sebi izvukao moj ma. Pa sam se probudio, a on je staja (a on stoji) nad mojom glavom, izvlaiva moga maa golog (bez korica; ili: otrog, bivi otar - i uinivi on to) rekao je (ree): "Ko e sprijeiti tebe od mene?" Rekao sam: "Allah." Pa je stavio u korice njega (Pa ga je vratio u korice), zatim je sjeo. Pa je on ovaj (on je to, on je taj)." Rekao je: I nije kaznio njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA vojne (protiv plemena) Enmara (Enmarovia). PRIAO NAM JE Adem, priao nam je Ibnu Ebu Zi'b, priao nam je Usman, sin Abdullaha sina Surakata, od Dabira, sina Abdullaha, Ensarije, rekao je: Vidio sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Enmara (da) klanja na svojoj samarici (devi, kamili, a on je) upravlja sebe (tj. okrenut je) prema istoku inja dobrovoljnoga (tj. klanjao je okrenut prema istoku klanjajui klanjanje, molitvu koja nije obavezna-fard - nego dobrovoljna molitva). GLAVA hadisa (poznate) lai (na Aiu r.a.). A "ifkun" i "efkun" su (rijei koje su) u stepenu (rijei) "nidsun" i "nedesun" (tj. javljaju se obje vrste ovih rijei u dva oblika, a znaenje je isto: "ifkun" i "efkun" znai la, a i "nidsun" i "nedesun" znai prljav, neist). 81

Rekne se (tj. ita se, ui se u ajetu "..... ve zalike ifkuhum ve ma kanu jefterune." onaj izraz "ifkuhum" se ita na tri naina): "Ifkuhum", i "efkuhum" i "efekuhum". Pa ko je rekao (tj. proitao, itao taj izraz) "efekehum", govori (da to znai isto to i) "sarefehum anil-imani", i (isto to i) "kezebehum", kao to je rekao (da ajet): "Ju'feku anhu men ufike.", je (znaenja, tj. da taj ajet znai isto to i) "jusrefu anhu men surife." ("Ifkun" je la, "efkun" i "efekun" su infinitivi i znae: laganje. "Efeke" je glagolski oblik prologa vremena, perfekta, za tree lice jednine mukoga roda i znai: lagao je. Gornji izrazi znae: "Ifkuhum": njihova la, "efkuhum" i "efekuhum": njihovo laganje. "Efekehum": lagao je njima; ili prema nekima to znai: "sarefehum anil-imani": otklonio ih je od vjerovanja, i to jo po nekima znai "kezebehum": lagao je njima - misli se na njihov stav po kome su smatrali da je ispravno klanjati se kipovima i vjerovati vie boanstava. I ajet "Ju'feku anhu men ufike.", protumaili su sa izrazom: "jusrefu anhu men surife", a to znai: Otklanja se od njega ko se je otklonio. - Misli se pod "od njega" na Kur'an, ili na Muhammeda a.s., ili vjeru u Sudnji dan i slino.) PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: priao mi je Urvete, sin Zubejra, i Seid, sin Musejjeba, i Alkamete, sin Vakkasa, i Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mes'uda, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli stanovnici (one) lai (tj. laovi kad su rekli ono) to su rekli (o tome je priala Aia r.a. njima: Urvetu, Seidu, Alkametu i Ubejdullahu), i svaki (od) njih je priao meni grupu (dio) od njezinoga prianja. A neki (od) njih bio (je) pamtljiviji za njezino prianje od nekoga (drugoga) i vri (stalniji) za njega predanjem (prianjem). A ve sam zapamtio (veli Ibnu ihab) od svakoga ovjeka od njih hadis (ili: prianje to) koje je priao meni od Aie, i neko (od) njihovih prianja potvruje neko (drugo) iako je bio neki (od) njih pamtljiviji za njega (za taj hadis) od nekoga. Rekli su: Rekla je Aia: Bio bi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (ii na neko) putovanje, bacao drijeb (kocku) meu svoje ene, pa koja (od) njih (imadne sreu da) je izala njezina strjelica (da je na nju pala kocka), izaao bi sa njom (tj. poveo bi nju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa sobom (vodei nju). Rekla je Aia: Pa je bacio drijeb meu nas u (jednoj, nekoj) vojni (to) je vojevao (ratovao, tj. poao na) nju. Pa je izala u njoj moja strjelica (tj. Pa je pala kocka na mene). Pa sam izala sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije to se je spustio (poznati) zastor (tj. poslije objave odlomka, ajeta Kur'ana u kojem se nareuje da ene razgovaraju sa mukarcima neroacima iza zastora, zavjese). Pa sam bila (u takvoj prilici da) se natovaram u svome palankinu (u svojoj nosiljci slinoj atoru - u njoj se na devu natovarim od strane ljudi) i sputam se u njemu (u palankinu, u nosiljci, tj. i u njemu se i stovarim, tj. i u njemu su me i skidali sa deve). Pa smo ili (otili). Te kada je svrio (zavrio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu svoju vojnu i vraao se, pribliili smo se Medini vraajui se (mi), obavijestio je (objavio je, dao je dozvolu jedne) noi za putovanje (za polazak u Medinu nakon odmaranja). Pa sam ustala kada su obavijestili za (to) putovanje, pa sam ila dok 82

sam prela (tu) vojsku. Pa poto sam izvrila svoj posao (svoju stvar, tj. nudu pred odlazak), krenula sam ka svome samaru (tj. svojoj devi). Pa sam dotakla svoja prsa pa kada li se je (jedan) erdan moj od oniksa (iz grada) Zafara ve prekinuo. Pa sam se vratila, pa sam sebi traila svoj erdan. Pa je mene zadralo njegovo traenje. Rekla je: A dola je (ona) grupa ljudi (koji) postavljae mene na samar (deve), pa su ponijeli moj palankin, pa su nasamarili (tj. natovarili) njega na moju devu koja (je bila ta to ja) jahah (to sam jahala, jaila) na njoj, a oni misle (raunaju) da sam ja u njemu (u palankinu, u nosiljki, u nosiljci). A bile su (ondanje) ene tada lagane, nisu bile mnogo mesnate (debele sa mnogo mesa na tijelu) i nije poklapalo (zastiralo to) meso. Jele su (one) samo malenkost od hrane (malo hrane), pa nisu smatrali runim (tj. neobinim) laganost (lahkou moga) palankina kada su podigli njega i natovarili ga, a (uz to jo) bila sam djevojka (tj. ena) mladih godina (mlada ena). Pa su poslali (tj. potjerali tu) devu, pa su ili (otili). I nala sam svoj erdan poslije to je prola (otila ta) vojska. Pa sam dola njihovim mjestima odsijedanja (tj. ondje gdje su odmarali), a nije u njima (nema na tim mjestima) od njih (nikakvoga) dozivaa, a niti odgovaraa (niti ko vie, niti se ko odaziva, tj. nema tu nikoga, nema ive due). Pa sam se upravila svome mjestu odsijedanja (koje je to to) sam bila u njemu, i mislila (znala) sam da e oni izgubiti (tj. vidjeti da nema) mene, pa e se vratiti k meni (po mene). Pa dok sam ja sjedaica (dok sam sjedila) u svome mjestu odsijedanja, savladalo je mene moje oko, pa sam zaspala. A bio je Safvan, sin Muattala, Sulemija, zatim Zekvanija od pozadi (te) vojske, pa je osvanuo kod moga mjesta odsijedanja. Pa je vidio crninu (tj. tijelo nekakvoga) ovjeka spavaa. Pa je poznao mene kada je vidio mene. A bio je viao mene prije zastora (tj. prije zapovjedi da se govori sa neroacima iza zastora). Pa sam se probudila sa njegovim izgovaranjem reenice "Inna lillahi ve inna ilejhi radiune" kada je poznao mene. (Ta reenica znai: "Mi smo Boiji, i mi smo k Njemu vraai!", a izgovara se u nesrei i u uenju neemu.) Pa sam pokrila (zastrla, zamotala) svoje lice sa svojim zagrnjaem (veim pokrivaem za glavu). I tako mi Allaha nismo razgovarali (ni) sa (jednom) rijeju, i niti sam ula od njega (nijednu, ijednu) rije osim njegovoga izgovaranja: "Inna lillahi ve inna ilejhi radiune!". I pao je dok je oborio na koljena svoju samaricu (svoju devu), pa je gazio (tj. stao je) na njezinu ruku (tj. na devinu prednju nogu, jer se prednjim nogama deve rekne i ruke). Pa sam ustala k njoj (k devi), pa sam pojaila nju. Pa je (on) otiao (krenuo) vodi (vodei) sa mnom (tu) samaricu (tj. devu) dok smo doli (toj) vojsci ulazei u estoku vruinu (mi) u prsima podnevne ege, a oni su odsjedai (tj. a oni vojnici - od te vojske odmaraju). Rekla je: Pa je propao ko je propao. A bio je (onaj) koji je upravljao veinom (te) lai Abdullah, sin Ubejja, (on) je sin Selule (tj. to je Abdullah Ubejjov to mu je materi ime Selula, jer je bilo vie lica koja su imala ime Abdullah, i koji su imali ime oca Ubejj, pa se ovaj voa dvolinjaka raspoznaje tako to mu se spomene i ime matere). Rekao je Urvete: Izvijestio sam se (tj. Izvijeten sam) da zaista on (govor o toj lai) proirivae se i priae se o njemu kod njega, pa (on) uvriva njega, i slua ga i trai raspravljanje (ili prenaanje meu narod) njega (toga govora o 83

toj lai). I rekao je Urvete takoe: Nije se imenovao od stanovnika lai (te, tj. od tih laova) takoe (niko) osim Hassan, sin Sabita, i Mistah, sin Usaseta, i Hamneta, ki Daha, u (meu) drugim ljudima, nema znanja (nikakva) meni od njima osim (jedino to) da su oni (jedna) grupa (skupina), kao to je rekao Allah, uzvien je. I zaista veinu toga veli se (kae se da je izmislio i slagao) Abdullah, sin Ubejja, (a to) je sin Selule. (Dakle od cijele skupine koja je to izmislila i slagala poznata su imena toga Abdullaha, i Hassana, i Mistaha i Hamnete.) Rekao je Urvete: Bila je Aia (obiaja, i pored svega toga, da) mrzi da psuje kod nje (tj. nije voljela da se psuje kod nje) Hassan, i govori (tj. i govorae ona): Zaista on je (onaj) koji je rekao: "Pa zaista moj otac, i njegov otac i moja ast Za ast Muhammeda su od vas zastor (zatita)." Rekla je Aia: Pa smo doli (u) Medinu. Pa sam bila bolesna kada sam dola mjesec (dana). A ljudi (ti) prolijevaju (se, tj. gaze, ure, trate vrijeme) u govoru drugova (te) lai (o meni, a ja) ne opaam (tj. ne znam ni) za (jednu) stvar (nita) od toga. A ono je (jedino to to) daje sumnju meni u mome bolu (je to) da ja ne poznajem (ne prepoznajem) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (onu) dobrotu (finou, ljupkost) koju viah od njega kada se razbolim (prije toga). Samo unie meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pozdravi, zatim rekne: "Kako ste vi?" Zatim ode (odlazi odmah). Pa to (je poelo da) daje meni sumnju, a neu opaziti za (to) zlo (nisam opazila za to), ak sam izala (tj. poela da izlazim) kada sam se pridigla (tj. malo ozdravila, ali ne sasvim). Pa sam izala sa Umu Mistahom (tj. sa majkom Mistaha) prema Menasi-u (mjestu van grada Medine), a bio je (Menasi') nae mjesto za vrenje nude, i bili smo (obiaja da) ne izlazimo osim nou do noi (tj. od noi do noi), a to je (tako bilo) prije (nego se uveo obiaj) da uzimamo (da koristimo ove) nunike blizu naih kua. Rekla je: A naa stvar (tj. obiaj kod obavljanja nude) je stvar prvih Arapa u pustinji prema polju, i uznemirivasmo (uznemiravasmo) se sa nunicima da uzimamo njih kod naih kua. Rekla je: Pa sam otila ja i Umu Mistaha, a ona je ki Ebu Ruhma, sina Muttaliba sina Abdu Menafa, a njezina majka je ki Sahra, sina Amira, tetka (materina sestra) Ebu Bekra Siddika (Mnogoistinitoga), a njezin sin (sin Umu Mistahe) je Mistah, sin Usaseta sina Abbada sina Muttaliba. Pa sam dola ja i Umu Mistaha (tj. ile smo nas dvije) prema mojoj kui kada smo svrile (zavrile) nau potrebu (tj. nudu), pa je posrnula Umu Mistaha u svome platu (ogrtau), pa je rekla: "Propao (Sunovratio se, Strmoglavio se) Mistah!" Pa sam rekla njoj: "Loe je (to) to si rekla. Zar psuje (jednoga) ovjeka (koji) je prisustvovao (sudjelovao na) Bedru?!" Pa je rekla: "O stvarice (tj. O jadnice, O ova, O ti) I nisi (li) ula (Zar nisi) ula ta je rekao (tj. ta je on govorio)?" Rekla je: I rekla sam: "ta je rekao (govorio)?" Pa je izvijestila mene za govor (tj. o govoru) laova. 84

("Ehlul-ifki" doslovno znai: stanovnici lai - a misli se na one koji su la slagali ali e se taj izraz u daljem tekstu prevoditi kratko laovi mjesto stanovnici lai.) Rekla je: Pa sam sebi poveala (jo jednu) bolest na svoju (dotadanju) bolest. Pa poto sam se vratila k svojoj kui (sobi), uniao je meni (tj. posjetio je mene) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio (nazvao je selam, selamio je), zatim je rekao: "Kako ste vi?" Pa sam rekla njemu: "Da li dozvalja (dozvoljava) meni da doem (tj. da odem) svojim roditeljima?" Rekla je: A hou da se uvjerim (u tu) vijest od strane njih dvoga (oca i majke svoje). Rekla je: Pa je dozvolio meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla svojoj majci: "O moja majko! ta to priaju (ti odreeni) ljudi?" Rekla je: "O kerice! Olakaj sebi (nelagodnost). Pa tako mi Allaha zaista malo je bilo (toga) to (to se drukije desilo, kada) je bila (jedna) ena ikad ista (tj. lijepa, omiljena) kod (jednoga) ovjeka (koji) voli nju (a) za (tj. u) nje su inoe, (pa da je drukije bilo) osim (tako da) su umnoile (one-inoe) na nju (sumnje i lai)." Rekla je: Pa sam rekla: "Slava Allahu! I zar su zaista ve priali ljudi o ovome (tj. ovako neto)?" Rekla je: Pa sam plakala tu no, ak sam osvanula (a) ne sui se (ili: ne prestaje) meni suza (suze mi teku stalno), a niti podvlaim surmu sa spavanjem (tj. ne dodirnu mi san oiju). Zatim sam osvanula plaem (osvanula sam plaui). Rekla je: I dozvao (zovnuo) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, i Usameta, sina Zejda, kada je ostala revelacija (Boija objava dugo vremena da nije sala, dolazila - pa je pozvao Muhammed a.s. njih dvojicu da) pita njih dvojicu (da ih raspituje) i (da) trai zdogovor (dogovor sa) njima dvojicom o rastavljanju (svome sa) svojom porodicom (tj. enom - misli se na Aiu r.a.). Rekla je: Pa to se tie Usameta, pa pokazao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (ono) koje (on) zna od nevinosti njegove porodice (tj. ene, a to znai: pokazao je ispravno i iskreno nevini ivot Aie, njezinu moralnu istou), i za (korektni postupak) koji zna za njih u svojoj dui. Pa je rekao Usamete: "Tvoja porodica (ena) je (takva i takva) i ne znamo (o njoj nita drugo) osim dobro." A to se tie Alije, pa rekao je: "O poslanie Allaha! Nije stjenjavao (tj. nije pravio tekoe) Allah tebi. I ene su osim nje (Aie) mnoge. I pitaj (njezinu) robinju (slukinju, tj. Aiinu slukinju o Aii), bie iskrena (tj. rei e) tebi." Rekla je: Pa (je) pozvao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Beriru pa je rekao: "O Berira! Da li si vidjela od stvari (neke, tj. ita to) daje sumnju tebi?" Rekla je njemu: "Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nisam vidjela na njoj (kod nje, pri njoj) stvari (nikakve) nikada (to) omalovaavam nju (tu stvar Aii), osim (jedino to) da je ona djevojka (tj. ena) mladih godina, (pa) zaspe (ne vodei dovoljno rauna) o tijestu svoje porodice, pa doe pokuarica (ovca koja je nauila ulaziti u kuu), pa pojede njega (tijesto)." Rekla je: Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njegovoga (toga) dana pa je traio ispriku (izvinjenje, tj. da ga izvinu, da mu ne zamjere ljudi za 85

ono to e da on uini) od Abdullaha, sina Ubejja, a on (Muhammed a.s.) je na govornici (propovjedaonici u vrijeme izvinjavanja), pa je rekao: "O druino muslimana! Ko e izviniti (ispriati) mene (ako ta uinim) od ovjeka (koji je takav da) je ve doprlo meni od njega njegovo uznemirivanje u mojoj porodici (tj. koji je uvrijedio moju enu)? Tako mi Allaha nisam znao na moju porodicu (tj. ne znam o svojoj porodici, eni, nita drugo) osim dobro. I zaista ve su spominjali (u vezi moje ene) ovjeka (koji je takav da) nisam znao na njega (tj. o njemu nita drugo) osim dobro, i ne ulazi na moju porodicu (mojoj eni drukije) osim sa mnom." Pa je ustao "Sa'd, sin Muaza, brat Abdulehelovia pa je rekao: "Ja, o poslanie Allaha, ispriavam (izvinjavam) tebe. Pa ako je bio (taj ovjek) od Evsa (Evsovia, Evsaovia), udario sam (tj. udariu) njegov vrat. A ako je bio od nae brae Hazredovia, zapovjedio si (zapovjedie) nam, pa smo uinili (tj. pa emo uiniti, izvriti) tvoju zapovjed." Rekla je: Pa je ustao (jedan) ovjek od Hazredovia - a bila je majka Hassana (Hassanova) ki njegovoga strica (tj. strievka toga ovjeka) od njegovoga stegna - a on (taj ovjek) je Sa'd, sin Ubadeta, i on je gospodin (gospodar) Hazredovia. (Izraz "od njegovoga stegna" znai od njegovoga koljena, od njegovoga plemena.) Rekla je: A bio je (Sa'd, sin Ubadeta) prije toga (jedan) dobar ovjek, ali je sebi natovarila njega (ona) zagrijanost (za plemenske svae), pa je rekao Sa'du (sinu Muazovome): "Slagao si (tj. Lae)! Zaista ivot Allaha (je moja zakletva) nee ubiti njega, i nee biti moan na njegovo ubijanje. A da je bio od tvoje grupe, ne bi (ti) volio (elio) da se ubije." Pa je ustao Usejd, sin Hudajra - a on (je) sin strica Sa'da (tj. strievi Sa'dov), pa je rekao Sa'du, sinu Ubadeta: "Slagao si (Lae ti)! Zaista ivot Allaha (je moja zakletva) zaista emo ubiti svakako njega, pa (tj. jer) zaista ti si licemjerac (koji) raspravlja (da odbije kaznu) od (ovih) licemjeraca (koji su izmislili la)." Rekla je: Pa su se uzbunila (ta) dva plemena: Evs i Hazred, ak su pomiljali (tj. htjeli) su da se pobiju, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jo) je staja na govornici (propovjedaonici svoje bogomolje). Rekla je: Pa je neprestano poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sputao (tj. smirivao, ublaavao) njih dok su uutjeli (oni) i uutio je (i on). Rekla je: Pa sam plakala svoj dan taj cio (sav), ne presjeca se meni suza (ne prestaju mi suze), i ne podvlaim surmu sa spavanjem (sa snom). Rekla je: I osvanuli su moji roditelji kod mene, a (ja) ve plaem (doslovno: a ve sam plakala) dvije noi i (jedan) dan ne presijecaju se meni suze, i ne podvlaim surmu (na trepavice) sa spavanjem (sa snom), ak zaista ja zaista mislim da je (taj) pla cjepa moje jetre (tj. da e mi on moju jetru rastrgnuti). Pa dok su moja dva roditelja (otac i majka) dva sjedaa (tj. dok sjede) kod mene, a ja plaem, pa zatraila je dozvolu na mene (tj. od mene da mi unie jedna) ena od Pomagaa, pa sam dozvolila njoj. Pa je sjela (i ona) plae sa mnom. Rekla je: Pa dok smo mi na tome (tj. u tom takvom stanju), uniao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na nas (tj. k nama), pa je pozdravio (nazvao je selam), zatim je sjeo. Rekla je: A nije sjeo kod mene otkada se reklo (ono) to se 86

je reklo prije nje (te lai na mene). A ve je ostao (jedan) mjesec (proao je jedan mjesec, a da) se ne objavljuje (od Uzvienoga Allaha) k njemu o mome stanju (ili: o mojoj stvari ni) sa (jednom) stvari (tj. ne objavljuje mu se o meni nita). Rekla je: Pa se je osvjedoio (Pa je oitovao, tj. izrekao je rije ispovijedanja vjere, simbol islamske vjere: "Svjedoim da nema boanstva osim Allaha i da je Muhammed Njegov rob i poslanik" - to je izrekao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sjeo, zatim je rekao: "to se tie poslije, o Aio, zaista ono doprlo je meni od tebe (tj. o tebi) tako i tako (to i to), pa ako si bila ista (nevina), pa oistie (tj. pokazae istom) tebe Allah. A ako si bila dotakla za grijeh (ako si bila uinila grijeh), pa trai oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu, pa (jer) zaista (Boiji) rob kada je priznao, zatim se je pokajao, primio je kajanje Allah njemu." Rekla je: Pa poto je svrio (zavrio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju besjedu (svoju rije), presjekle su se moje suze, ak ne osjeam od njega (tj. od suzenja nijednu) kap, pa sam rekla svome ocu: "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od mene (za mene) o (onome) to je rekao (u vezi onoga to je rekao)." Pa je rekao moj otac: "Tako mi Allaha ne znam ta (da) reknem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla svojoj majki (majci): "Odgovori poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o (onome) to je rekao." Rekla je moja majka: "Tako mi Allaha ne znam ta (da) reknem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekla: "A ja sam djevojka (tj. ena) mladih godina, ne itam od Kur'ana mnogo. Zaista ja tako mi Allaha zaista ve sam znala (tj. ve znam unaprijed to) zaista ve (da) ste uli ovo prianje (o meni), ak se je ustalilo (ono) u vaim duama i povjerovali ste (tj. vjerujete) u njega, pa zaista ako reknem vama: ja sam ista (nevina), neete vjerovati meni. A zaista ako priznam vama za (jedan) posao - a Allah zna da sam ja od njega (od toga posla) ista - zaista ete vjerovati svakako meni (da samo tada istinu govorim). Pa tako mi Allaha ne nalazim sebi i vama (nikakvoga drugoga) primjera osim oca Jusufa (Jusufova - a to je Jakub) kada je rekao: "..... pa strpljenje lijepo (je jedino to mi je preostalo), a Allah je (onaj) od koga se trai pomo na (ono, tj. protiv onoga) to opisujete."." Zatim sam se premjestila (okrenula), pa sam legla nauznaice na svoju postelju. A Allah zna da sam ja tada ista (nevina) i da je Allah moj oiiva za moju istou (i da e Allah pokazati, objaviti moju istou, nevinost). A ali tako mi Allaha ne miljah da je Allah, uzvien je, sputalac (tj. da e spustiti, poslati) o mome stanju objavu (koja) se ita (ui u Kur'anu). Zaista moje stanje (moja stvar) je u mojoj dui bilo omalovaenije od (toga - nije vrijedilo toga) da govori Allah o meni sa (jednom) zapovjedi, ali (tj. nego) se nadah da vidi (usnije) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) spavanju (kakvo) snovienje (takvo da) oiava mene (da me oisti) Allah s njime (tim snovienjem). Pa tako mi Allaha nije se rastavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (od, sa) svoga mjesta sjedenja, a niti je iziao jedan (ovjek, tj. iko) od stanovnika (od prisutnih te) kue (sobe) dok se spustilo (objavilo) na njega (njemu od Uzvienoga Allaha). Pa je uzelo njega (ono) to uzimae njega od tekoe (od teke uzmemirenosti), ak zaista ono zaista lije (kotrlja se) od njega znoj kao biser - a on je u (jednom) danu zimskome 87

- od teine (toga) govora koji se sputa na njega. Rekla je: Pa se je otkrilo (tj. otklonilo, rastupilo se to stanje) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on se smije (nasmijan je nakon primljene objave). Pa je prva rije bila (to) je progovorio s njom je (prvo to je rekao je): "O Aio! to se tie Allaha, pa ve je oistio tebe." Rekla je: Pa je rekla meni moja majka: "Ustani k njemu." Pa sam rekla: "Ne, tako mi Allaha neu ustati k njemu, pa (jer) zaista ja ne zahvaljujem (nikome drugom) osim Allahu, moan je i veliajan je." Rekla je: I spustio je Allah, uzvien je: "Zaista (oni) koji su donijeli (tu) la su skupina od vas.....", (tih) deset ajeta (odlomaka koji se nalaze u suri, poglavlju Kur'ana koja se zovu En-Nur). Zatim je spustio Allah, uzvien je, ovo o mojoj istoi (nevinosti). Rekao je Ebu Bekr Siddik, a troae (a troio je) na Mistaha, sina Usaseta (tj. davao je troak, opskrbu Mistahu) zbog njegovoga rodbinstva njemu i njegovoga siromatva: "Tako mi Allaha, neu troiti na Mistaha (nijednu) stvar (tj. nita) nikada poslije (svega onoga) koje je (to je) rekao za Aiu (o Aii) to je rekao (tj. poslije njegovoga irenja te lai o Aii da je uinila preljub, blud sa Safvanom). Pa je spustio Allah, uzvien je: "I neka se ne zakunu vlasnici vrline (ili: vlasnici vika imovine, tj. neka se ne zaklinju vrli, dobri; ili: imuni) od vas....", do Njegovoga govora: "..... veleoprata, milostivi." Rekao je Ebu Bekr Siddik: "Da, tako mi Allaha zaista ja zaista volim (elim) da oprata Allah meni." Pa je vratio ka Mistahu (onu) opskrbu koju troae na njega, i rekao je: "Tako mi Allaha neu iupati (istrgnuti, tj. neu obustaviti) nju od njega nikada." Rekla je Aia: A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitao Zejnebu, ker Daha, o mojoj stvari, pa je rekao Zejnebi: "ta si to znala (tj. ta ti zna to o ovome)", ili: "vidjela si (tj. ta si vidjela - ta vidi, a to e rei: ta misli)?" Pa je rekla: "O poslanie Allaha! Suzdravam (sprjeavam, tj. uvam) svoj sluh i svoj vid (od grijeha da ne kaem da sam ula ono to nisam ula, i da sam vidjela ono to nisam vidjela). Tako mi Allaha nisam znala (tj. ne znam nita drugo) osim dobro." Rekla je Aia: A ona je (ta) koja se natjecae (u ljepoti) sa mnom od (tj. izmeu) ena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa je ouvao nju Allah sa pobonou (zbog uvanja od grijeha od strane nje Allah je nju i sauvao da ne pogrijei pri davanju izjave o meni). Rekla je: A poela je njezina sestra Hamneta (da) ratuje za nju (zbog nje-Zejnebe), pa je propala u (meu onima) ko je propao (ko se ogrijeio, zbog irenja te lai o meni). Rekao je Ibnu ihab: Pa je ovo (taj hadis) koji je dopro meni od hadisa (ili: od prianja) ovih ljudi (ljudi ove grupe koji su spomenuti na poetku). Zatim je rekao Urvete: Rekla je Aia: "Tako mi Allaha zaista (onaj) ovjek koji je (taj to) se reklo njemu (za njega ono) to se reklo (tj. Safvan) zaista govori (u udu): "Slava Allahu! Pa tako mi (Allaha) koji (je Taj to) je moja dua u Njegovoj ruci nisam otkrio (nita) od strane (ili: od zastora nijedne, ijedne) enske nikada 88

(ikada)." Rekla je: Zatim se ubio (tj. ubijen je, poginuo je) poslije toga u putu Allaha (na Boijem putu, u ratu). PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: diktirao (govorio, rekao) je meni Hiam, sin Jusufa, iz svoga pamenja, rekao je: izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, rekao je: rekao je meni Velid, sin Abdul-Melika: "Da li je doprlo tebi da je Alija bio u (meu onima) ko je bacao (ljagu, la na) Aiu?" Rekao sam: "Ne, a ali (tj. Ne, nego) su ve izvijestila mene dva ovjeka od tvoga naroda: Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, i Ebu Bekr, sin Abdurrahmana sina Harisa, da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, rekla njima dvojici: Bio je Alija predava (te stvari drugome da o njoj vodi rauna, tj. bio je onaj koji uti o toj stvari, bio je neutralan) u njezinoj stvari (u stvari Aie). (Neki opet kau da je u predanju ovome umjesto "musellimen" upotrebljena rije "musien", a to znai: lo, rav, pa bi onda i prevod bio ovakav: Bio je Alija lo u njezinoj stvari. O tome se govori u tekstu originala dalje kako slijedi.) Pa su se meusobno vraali (tj. obraali) njemu (Hiamu, ili Zuhriji da provjere kako on smatra da je reeno), pa nije vratio (tj. nije odgovorio drukije nikome) i rekao je: "musellimen" bez (ikakve) sumnje u njega (u taj izraz), i na njega (tj. i njemu - Velidu - i njima je jednako odgovorio da je reeno "musellimen: predava, utilac, neutralan"). I (taj izraz "musellimen") je bio u korijenu (u osnovi) Atika takoe. (Atik moe ovdje da znai ime ovjeka koji se je bavio hadisom, ili ime djela nekoga hadiskog uenjaka. Nisam mogao ustanoviti ta ovdje, u stvari, znai odreena imenica Atik. Moda se misli i na neki stari primjerak Buharijinoga Sahiha, jer "atik" znai i star.) PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Ebu Vaila: priao mi je Mesruk, sin Edde-a, rekao je: priala mi je Umu Rumana, a ona je majka Aie, bio zadovoljan Allah od njih dviju, rekla je: Dok sam ja sjedaica (tj. Dok ja sjedim), ja i Aia, kadli je unila (tj. kadli unie, ue jedna) ena od Pomagaa, pa je rekla (pa ree): "Uinio Allah sa (omsicom to i to) i uinio sa omsicom (to i to, dakle: Uinio Allah sa tim-i-tim to i to, i sa tim-i-tim to i to)!" Pa je rekla Umu Rumana: "A ta je to tebi?" Rekla je: "Moj sin je u (tj. meu onima) ko je priao (koji su priali to) prianje (o toj lai na Aiu)." Rekla je: "A ta je to tebi (tj. A ta se pria to tebi)?" Rekla je: "Tako i tako (To i to)." Rekla je Aia: "uo je (tj. Da li je to uo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da se to pria)?" Rekla je: "Da." Rekla je: "I Ebu Bekr?" Rekla je: "Da." Pa se skrhala (Pa je pala doavi) na nju onesvijeteno (stanje). (To jest: Pa je pala onesvijetena, Pa se onesvijestila). Pa nije se osvijestila (nije se otrijeznila drukije) osim (tako), a na nju je (napala neka) vruica (groznica) sa 89

potresajuim (pokretima, tj. groznica sa drhtanjem). Pa sam bacila na nju njezine haljine (odjee), pa sam pokrila nju. Pa je doao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "ta je stanje (ili: ta je stvar) ove (ta joj je, ta je njoj)?" Pa sam rekla: "O poslanie Allaha! Uzela (Obuzela, snala) je nju groznica sa potresaem, potresom (sa drhtanjem)." Rekao je: "Pa moda u prianju (tj. zbog prianja koje) se je prialo." Rekla je: "Da." Pa je sjela Aia pa je rekla: "Tako mi Allaha zaista ako sam se zaklela (kad bi se zaklela, tj. ako se zakunem), neete vjerovati meni. A zaista ako sam rekla (ako reknem, ako kaem), neete ispriati mene (neete primiti moje izvinjenje). Primjer mene i primjer vas je kao (primjer) Jakuba i njegovih sinova (kada je Jakub rekao): "..... a Allah je (onaj od) koga se trai pomo na (tj. protiv onoga) to opisujete (priate)." Rekla je: I otiao je, a nije rekao (nijedne) stvari (nita). Pa je spustio Allah njezinu ispriku (njezino izvinjenje). Rekla je: "Sa zahvalom Allahu, ne sa zahvalom nijednome (licu), a ni sa zahvalom tebi." PRIAO MI JE Jahja, priao nam je Veki' od Nafi-a, sina Umera, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, itae (ona umjesto "Iz telekkavnehu bi elsinetikum"): "Iz telikunehu bi elsinetikum.....: Poto laete njega (taj govor) sa svojim jezicima....", i govori (ona-Aia): "el-veleku" je (isto to i) "el-kezibu": la. Rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: A bila je znanija od (vie je znala od nekih, ili: od svih drugih) osim nje o tome, jer zaista on (ovaj ajet, odlomak) siao je o njoj. (Po itanju drugih "Iz telekkavnehu bi elsinetikum....", znaenje je: "Poto susreete njega (taj govor o Aii) sa svojim jezicima.....".) PRIAO NAM JE Usman, sin Ebu ejbeta, priao nam je Abdete od Hiama, od njegovoga oca, rekao je: Otiao (tj. Poeo) sam (da) psujem Hassana kod Aie, pa je rekla: "Ne psuj ga, pa (jer) zaista on odbijae od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (napade idolopoklonikih pjesnika i njihovih satirinih pjesama, tj. branio je Allahovoga poslanika i prepirao se za njega svojim pjesmama koje je pjevao kao odgovor na satire neprijateljskih pjesnika)." A rekla je Aia: Zatraio je dozvolu (Hassan od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u satiru (u satiri, tj. za satiru, pjesmu rugalicu) idolopoklonicima (Meke da spjeva). Rekao je: "Kako je sa mojim rodom (porijeklom)?" Rekao je: "Zaista izvui u (istegnuu, izvadiu) svakako tebe od njih (izmeu njih) kao to se izvlai (upala) dlaka iz (zamijeanoga) tijesta." A rekao je Muhamed: Priao nam je Usman, sin Ferkada: uo sam Hiama (da pria) od svoga oca, rekao je:

90

Psovao sam Hassana (mnogo), a bio je (i on) od (onih) ko je umnoavao (mnogo govorio onu la) na nju (na Aiu, la o Aii). PRIAO MI JE Bir, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, od ubeta, od Sulejmana, od Ebu Duha-a, od Mesruka, rekao je: Unili smo na Aiu (tj. Posjetili smo Aiu), bio zadovoljan Allah od nje, a kod nje je Hassan, sin Sabita, deklamuje (recituje, ita) joj (neku) pjesmu, opijeva (opjevava nju - Aiu, i njeno moralno dostojanstvo od mladosti) sa (nekim) svojim stihovima, i rekao je: "edna, razborita, ne sumnja se (ni) sa (kakvom) sumnjom, I osvanjiva gladna od mesa nemarnih (nepaljivih ena)." (Zadnja reenica znai da ne klevee druge ene.) Pa je rekla njemu Aia: "Ali ti nisi takav (prebacuje mu, podsjea ga na ono to je irio onu la o njoj nekada prije)." Rekao je Mesruk: Pa sam rekao njoj: "Zato dozvalja (dozvoljava) njemu da unie tebi, a ve je rekao Allah: ".... i (onaj) koji je upravljao veinom njega (veinom toga govora o toj lai - on je takav grijenik da) je za njega velika kazna (tj. on ima veliku kaznu)." Pa je rekla: "A koja kazna je ea od sljepoe (njegove, a ve je tada bio oslijepio)?" Rekla je njemu: "Zaista on odbijae - ili: pjevae satire (rugalice da odbije uvrede) - od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (koje su mu upuivali neprijatelji)." GLAVA vojne Hudejbije i govora Allaha, uzvien je: "Zaista ve je bio zadovoljan Allah od (tih) vjernika poto (jer) daju prisegu tebi pod (tim, onim) stablom (drvetom)....", ajet (odlomak taj vidi, proitaj). PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, priao nam je Sulejman, sin Bilala, rekao je: priao mi je Salih, sin Kejsana, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Zejda, sina Halida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije, pa je pogodila nas (jedna) kia jedne noi. Pa je klanjao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) jutarnju molitvu, zatim se okrenuo na nas (nama) sa svojim licem pa je rekao: "Da li znate ta je to rekao va Gospod?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (od nas)." Pa je rekao: "Rekao je Allah: "Osvanuo je od Mojih robova (jedan) vjernik u Mene i (jedan) nevjernik u Mene. Pa to se tie (onoga) ko je rekao: Pokisli smo (Dala se je nama kia) sa milou Allaha, i sa darom (davanjem, opskrbljavanjem) Allaha i sa dobrotom Allaha, pa on je vjernik u Mene, (a) nevjernik u (onu) zvijezdu (u koju vjeruju pagani, idolopoklonici da ona daje i donosi kiu). A to se tie (onoga) ko je 91

rekao: Pokisli smo sa zvijezdom takvom (tom, dakle: zbog zvijezde), pa on je vjernik u (tu) zvijezdu, (a) nevjernik u Mene." PRIAO NAM JE Hudbete, sin Halida, priao nam je Hemmam od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, izvijestio njega, rekao je: Obavljao je umru (mali had, malo, kratko hodoae) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, etiri, etiri umre (tj. etiri puta), sve su one (obavljane) u (mjesecu) zul-ka'detu osim (one umre) koja je bila sa njegovim hodoaem (zajedno obavljena): umru (jednu je obavio) od Hudejbije u zulka'detu, i (jednu) umru od idue godine (tj. u slijedeoj godini iza Hudejbije) u zul-ka'detu, i (jednu) umru od Di'raneta gdje je razdijelio ratne plijenove Hunejna u zul-ka'detu i (jednu) umru sa svojim hodoaem." (Hudejbija, i Diranete i Hunejn su imena mjesta u blioj i daljoj okolini Meke.) PRIAO NAM JE Seid, sin Rebi-a, priao nam je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, od Abdullaha, sina Ebu Katadeta da je njegov otac priao njemu, rekao je: Otili (Krenuli) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije, pa su se obukli (odjenuli) hodoasniki njegovi drugovi, a (ja) se nisam obukao hodoasniki (nisam obukao hodoasnikih haljina-ihrama). PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Beraa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Brojite vi (velikim) osvojenjem (velikom pobjedom) osvojenje Meke (od idolopoklonika), i ve je bilo osvojenje Meke (jedno veliko) osvojenje, a mi brojimo (raunamo, pravim velikim) osvojenjem (pravom velikom pobjedom) prisegu zadovoljstva (Boijega na) dan Hudejbije. Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (nas) etrnaest stotina, a Hudejbijete (ili: krae: Hudejbija) je (jedan) bunar (atrnja), pa smo iscrpali (izgrabili) njega, pa nismo ostavili u njemu (nijednu) kap (vode). Pa je doprlo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je doao njemu, pa je sjeo na njegovu ivicu (kraj). Zatim je pozvao za (jednu) posudu od vode (posudu vode da mu se donese), pa se oistio (kao to se isti za molitvu). Zatim je promukao (usta, tj. u ustima malo vode), i molio je, zatim (je) nju (vodu iz usta) u njega (u bunar - arapska rije "bi'run": bunar je enskoga roda, pa su zato sve zamjenice koje se odnose na "bi'run" u arapskom tekstu enskoga roda, ali se u na, na na jezik prevode sa mukim rodom jer je u naem jeziku rije bunar mukoga roda). Pa smo ostavili njega (bunar) nedaleko (tj. jedan as, neko vrijeme). Zatim zaista on je vratio nama (tj. dao nam je vode onoliko) to (tj. koliko) smo htjeli mi i nai stremeni (tj. i nae kamile, deve). PRIAO MI JE Fadl, sin Jakuba, priao nam je Hasen, sin Muhameda sina Aajena, Ebu Ali Harranija, priao nam je Zuhejr, priao nam je Ebu Ishak, rekao je: obavijestio nas je Bera', sin Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su oni bili sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije (na broju) hiljadu i etiri stotine ili (i jo) vie, pa su odsjeli na (jednome) bunaru 92

(pokraj nekoga bunara), pa su iscrpali (izgrabili) njega (potroili vodu iz njegabunara). Pa su doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (i potuili su mu se da nema vie vode). Pa je doao (tome) bunaru i sjeo je na njegovu ivicu (kraj), zatim je rekao: "Donesite mi (jednu) kovu (posudu) od njegove vode (od vode toga bunara)." Pa se njemu donijela ona (ta voda). Pa je pljunuo, pa je molio, zatim je rekao: "Ostavite (Pustite na miru) njega (bunar jedan) as." Pa su napojili (napajali) svoje osobe i svoje stremene (svoje deve) do (asa kada) su otputovali (dok nisu otputovali). PRIAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, priao nam je Ibnu Fudajl, priao nam je Husajn od Salima, od Dabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Oednili su (Bili su edni) ljudi (na) dan Hudejbije, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (je bio u prilici da) je pred njim (jedna mala kona) posuda (za vodu), pa se istio (za molitvu-abdestio je) iz nje (lijevajui vodu). Zatim su se okrenuli (ti) ljudi prema njemu (tj. doli su mu). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "ta je vama?" Rekli su: "O poslanie Allaha! Nije (Nema) kod nas (onoga) to se istimo s njim, a neemo (ni) piti (nita drugo) osim (ono malo vode) to je u (toj) tvojoj posudi." Pa je stavio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku u (tu) posudu, pa je poela (ta) voda (da) izvire izmeu njegovih prsta kao primjeri vrela. Rekao je: Pa smo se napili i oistili smo se (abdestili smo se). Rekao sam Dabiru: "Koliko ste tada bili (na broju, tj. Koliko vas je bilo tada)?" Rekao je: "Da smo bili (brojali) stotinu hiljada (Da nas je bilo sto hiljada), zaista bi bilo dosta nama (te vode). Bili smo (brojali, Bilo nas je) petnaest stotina." PRIAO NAM JE Salt, sin Muhameda, priao nam je Jezid, sin Zurej-a, od Seida, od Katadeta: rekao sam Seidu, sinu Musejjeba: doprlo mi je da Dabir, sin Abdullaha govorae: Bili su (brojali) etrnaest stotina. Pa je rekao meni Seid: Priao mi je Dabir: Bili su (brojali) petnaest stotina (oni) koji su se prisegnuli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije. Rekao je Ebu Davud: Priao nam je Kurrete od Katadeta. Slijedio je njega Muhamed, sin Beara: Priao nam je Ebu Davud, priao nam je ubete, priao nam je Alija, priao nam je Sufjan, rekao je Amr: uo sam Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije: "Vi ste najbolji (od svih) stanovnika Zemlje." A bili smo (brojali, Bilo nas je) hiljadu i etiri stotine. I da pogledah danas (tj. I da danas vidim - jer je tada ve bio oslijepio pred kraj svoga ivota), zaista bih pokazao vama mjesto (toga) stabla (drveta pod kojim smo mu dali prisegu). Slijedio je njega (Sufjana) Aame, uo je Salima, (a Salim) je uo Dabira (da pria): Hiljadu i etiri stotine (da oni brojae). A rekao je Ubejdullah, sin Muaza: Priao nam je moj otac, priao nam je 93

ubete od Amra, sina Murreta, priao mi je Abdullah, sin Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Bili su drugovi (onoga) stabla (brojali) hiljadu i tri stotine, i bili su Eslemovii (tj. pripadnici plemena Eslem sainjavali tada) osminu Iseljenika. Slijedio je njega (Ubejdullaha) Muhamed, sin Beara: Priao nam je Ebu Davud, priao nam je ubete. PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je 'Isa od Ismaila, od Kajsa da je on uo Mirdasa Eslemiju (da) govori - a bio je od drugova (onoga) stabla (pod kojim je data prisega na Hudejbiji Muhammedu a.s.): Uzee se (Zgrabie se, tj. Umrijee ovi ljudi) dobri, prvi, pa prvi (tj. najbolji, pa najbolji), a ostae ocjedina (troska, mulj, otpadak) kao ocjedina (odredine) datula i jema. Nee mariti Allah za njih (nijednu) stvar (tj. Nee voditi rauna o njima u smislu pomaganja i zatite. Nee se brinuti o njima nimalo u njihovu korist). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Zuhrije, od Urveta, od Mervana i Misvera, sina Mahremeta, rekla su njih dva: Izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije u (drutvu sa) deset i nekoliko stotina od svojih drugova. Pa poto je bio u ZulHulejfi, stavio je ogrlicu (erdan) rtvenoj ivotinji (svojoj) i dao je opaziti nju (tj. i oznaio je nju na taj nain to je dao nasjei malo njezinu desnu stranu i namazati je njezinom krvlju da se tako moe opaziti i poznati da je to rtvena ivotinja), i obukao se hodoasniki od nje (od Zul-Hulejfe za umru). Neu izbrojiti (tj. Ne znam broja, kae Alija) koliko sam (puta) uo njega (ovaj hadis) od Sufjana, ak sam uo njega (da) govori: Neu zapamtiti (tj. Ne pamtim) od Zuhrije (da je spomenuo izraze) "i'ara" i "taklida" ("i'ar" je oznaavanje rtvene ivotinje na taj nain to se ona namae krvlju iz rane koja joj se otvori na desnoj strani lea; a "taklid" je oznaavanje rtvene ivotinje na taj nain to joj se metne, stavi neki predmet na vrat kao ogrlica, erdan.). Pa neu znati (tj. Ne znam da li on-Sufjan) misli (na to da nije zapamtio od Zuhrije) mjesto "i'ara" i "taklida", ili (ovaj) hadis, cijeloga (svega) njega (dovrava sa ovim Alija svoju izjavu). (To jest: Ne zna da li je mislio na to da ne pamti mjesto gdje je izven i'ar i taklid da li je Zuhrija spomenuo, ili nije; ili da nepamti ovaj sav ovakav u cjelini od Zuhrije, nego samo neki dio ovoga hadisa.) PRIAO NAM JE Hasen, sin Halefa, priao nam je Ishak, sin Jakuba, od Ebu Bira Verka-a, od Ibnu Ebu Nediha, od Mudahida, rekao je: priao mi je Abdurrahman, sin Ebu Lejla-a, od Ka'ba, sina 'Udreta, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vidio njega, a njegova u pada (tj. a njegova ui, vai padaju) na njegovo lice, pa je rekao: "Je li uznemiruju tebe tvoje ivotinje (tvoji paraziti, insekti, tj. tvoje vai)?" Rekao je: "Da." Pa je zapovjedio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga 94

Allah i spasio, da obrije (svoju glavu), a on je u Hudejbiji (tj. odmah tu u Hudejbiji), a nije objasnio njima da se oni rjeavaju (razrijeavaju stega i zabrana koje sadri umra) u njoj (u Hudejbiji), i oni su (jo bili) na pohlepi (tj. u elji i nadi) da uniu (da uu u) Meku. Pa je spustio (objavio) Allah (poznati) otkup (iskupljenje za prekraj taj u umri - jer se i u umri ne smije brijati, ni iati dok se svi propisi umre ne izvre). Pa je zapovjedio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da nahrani (tj. da podijeli u hrani koliinu od jednoga) fereka meu est siromaha (siromanih), ili (da) rtvuje (da poalje kao rtvenu ivotinju u Meku jednu) ovcu ili (da) posti tri dana. ("Ferek" je mjera koja ima esnaest ritlova, a jedan "ritl" iznosi, prema nekima, koliinu od 449,28 grama.) PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: priao mi je Malik od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca, rekao je: Izaao sam sa Umerom, sinom Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, ka (odreenom) trgu, pa se prikljuila Umeru (jedna) mlada ena, pa je rekla: "O zapovjednie vjernika (ovih, tj. muslimana)! Propao je moj mu, a ostavio je malenu djecu. Tako mi Allaha ne kuhaju cjevanice (tj. noge od ovce - a to znai da nemaju ni ovce, niti ita od marve), a nema za (tj. u) njih usjeva (nikakvoga, nikakvih usijeva), a ni vimena (tj. stoke nikakve), i uplaila sam se da e pojesti njih (ova) hijena (tj. ova gladna, nerodna, oskudna godina). A ja sam ki Hufafa, sina Ima-a, Gifarije (Gifarovia), a ve je prisustvovao moj otac (na) Hudejbiji sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa je stao sa njom Umer, i nije proao (nije krenuo dalje). Zatim je rekao: "irina (iroko mjesto neka) je sa blizim (bliim) rodom (za blinji rod)!" Zatim je otiao ka (jednoj) devi snanih lea (to je) bila svezana u (njegovoj) kui, pa je natovario na nju dvije vree (torbe, a) napunio je njih dvije hranom (dvije torbe hrane). I natovario je izmeu njih dvije (izmeu tih vrea jo neke) opskrbe i odjee, zatim je dodao (dao) njoj (toj eni) njezin povodac (povodac te deve), zatim je rekao: "Vodi sebi nju (ovu devu), pa nee proi (ova deva, tj. nee je nestati) od (tako da) e donijeti (dati) vama Allah (neko) dobro (neku opskrbu, troak, tj. pa dok potroite devu i to na njoj, dae vam Allah drugi troak i opskrbu poslije)." Pa je rekao (jedan) ovjek: "O zapovjednie vjernika! Umnoio si (tj. Dao si mnogo) njoj." Rekao je Umer: "Izgubila (Poeljela) te tvoja majka! Tako mi Allaha zaista ja zaista vidim (tj. mislim za) oca ove (ene) i njezinoga brata (da) su ve njih dva opkolila (opkoljavala jedan) zamak (tvravu neko, jedno) vrijeme, pa su sebi osvojila njih dva njega (taj zamak). Zatim smo osvanuli (ili: poeli da) traimo plijen dijelove njih dvojice u njemu (u zamku)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Rafi-a, priao nam je ebabete, sin Sevvara, Ebu Amr Fezarija, priao nam je ubete od Katadeta, od Seida, sina Musejjeba, od njegovoga oca, rekao je:

95

Zaista ve sam vidio (ono) stablo (na Hudejbiji), zatim sam dolazio njemu poslije, pa nisam prepoznao njega (nisam ga prepoznao). Rekao je Mahmud: ....., zatim se je dalo zaboraviti meni njega poslije. (Rije je o stablu pod kojim je data prisega zadovoljstva Boijega.) PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Ubejdullah od Israila, od Tarika, sina Abdurrahmana, rekao je: Otiao sam hodoastei (tj. kao hodoasnik, hadija), pa sam proao pokraj (nekih) ljudi (to) klanjaju. Rekao sam: "ta (tj. Kakva) je ovo bogomolja?" Rekli su: "Ovo je (ono) stablo gdje se je prisegnuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegom zadovoljstva (Boijega, tj. gdje je on primio prisegu od tude okupljenih muslimana, pa je Allah objavio da je s tim vjernicima zadovoljan zbog te njihove prisege u suri koja poinje sa "Inna fetahna leke.....", u ajetu "Le kad radijallahu anil-mu'minine iz jubaji'uneke tahte-edereti.....")." Pa sam doao Seidu, sinu Musejjeba, pa sam izvijestio njega. Pa je rekao Seid: Priao mi je moj otac da je on bio u (meu onima) ko se (koji se je) prisegao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pod (tim) stablom. Rekao je: Pa poto smo izali (u vremenu) od idue (slijedee, sljedee) godine, zaboravili smo ga, pa nismo mogli na nj (na to stablo da potrefimo, pogodimo). Pa je rekao Seid: "Zaista drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, nisu znali njega (poslije godinu dana koje je to stablo), a znali ste (tj. a da znate) vi njega (a da vi znate). Pa vi ste znaniji (zavrio je svoju izajvu Seid potsmjehom, ironino)." PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Ebu Avanete, priao nam je Tarik od Seida, sina Musejeba, od njegovoga oca da je on bio u (onima) ko se je prisegao (meu onima koji su se prisegli) pod (onim) stablom, pa smo se vratili k njemu idue (slijedee) godine, pa je bilo slijepo na nas (tj. pa nam je bilo sumnjivo koje je - nismo mogli utvrditi koje je to stablo pod kojim smo dali prisegu na vjernost). PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od Tarika, rekao je: Spomenulo se je kod Seida, sina Musejeba, (to) stablo, pa se nasmijao, pa je rekao: Izvijestio me je moj otac, a bio je prisustvovao njemu (tom drvetustablu prilikom prisege). PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, priao nam je ubete od Amra, sina Murreta, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, a bio je od drugova (toga) stabla (tj. bio je jedan od onih koji su se prisegnuli pod tim stablom), rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada bi donio (neki) narod (neki ljudi kakvu) milostinju (za siromane), rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi, molio bi ovako):

96

"Moj Boe! Pomiluj ih (ljude ovoga naroda)." Pa je donio njemu moj otac svoju milostinju, pa je rekao (Muhammed a.s.): "Moj Boe! Pomiluj rod Ebu Evfa-a." PRIAO NAM JE Ismail od svoga brata, od Sulejmana, od Amra, sina Jahjaa, od Abbada, sina Temima, rekao je: Poto je bio dan kamenjara (tj. dan borbe na kamenitom tlu kod Medine izmeu stanovnika Medine i Jezidovih eta), i ljudi (Medine) prisegu daju Abdullahu, sinu Hanzaleta, pa je rekao Ibnu Zejd: "Na to uzima prisegu sin Hanzaleta (od tih) ljudi (na to ih prisegnjuje)?" Reklo se je njemu: "Na smrt." Rekao je: "Neu se prisegnuti na to (ni) jednome (ovjeku, tj. nikome) poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." A bio je prisustvovao sa njim (na) Hudejbiji. PRIAO NAM JE Jahja, sin Ja'la-a, Muharibija: priao nam je moj otac, priao nam je Ijas, sin Selemeta sina Ekve-a, rekao je: priao mi je moj otac, rekao je a bio je od drugova (onoga, toga) stabla - rekao je: Klanjavasmo (Klanjali smo) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio dum'u (molitvu u petak u podne), zatim odlazimo, a nije za zidove (tj. u zidova - zidovi kua nemaju nikakvoga) hlada (sjene da) traimo hlada (tj. da naemo hlada sebi) u njemu (u tom hladu, u toj sjenci od zidova). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: rekao sam Selemetu, sinu Ekve-a: "Na koju stvar (tj. Na to) ste se prisegnuli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije?" Rekao je: "Na smrt (tj. da emo se boriti dok ne izginemo borei se mi)." PRIAO MI JE Ahmed, sin Ikaba, priao nam je Muhamed, sin Fudajla, od Ala-a, sina Musejjeba, od njegovoga oca, rekao je: Sreo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, pa sam rekao: "Blago tebi! Druio (si) se (sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, i prisegnuo si se njemu pod (tim, tj. onim) stablom." Pa je rekao: "O sine moga brata (bratiu)! Zaista ti nee znati (tj. ti ne zna) ta smo proizveli poslije njega (poslije smrti Muhammeda a.s. - a to znai: ta smo sve novo uveli, napravili, poinili poslije njega to nije u mnogo sluajeva ni pohvalno ni lijepo)." PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Jahja, sin Saliha, priao nam je Muavijete - on je sin Sellama, - od Jahja-a, od Ebu Kilabeta da je Sabit, sin Dahhaka, izvijestio njega da je on prisegnuo se (dao prisegu) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pod (onim) stablom.

97

PRIAO MI JE Ahmed, sin Ishaka, priao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je ubete od Katadeta, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (tumaei rijei iz Kur'ana) "Zaista mi smo osvojili za tebe (tebi) osvajanjem jasnim.", rekao je: Hudejbija (je to, jer je ugovor o miru, primirju koji je tu sklopljen osnova i uvod u dogaaje koji su se poslije toga odigravali i koji su doveli do osvajanja, osloboenja Meke od idolopoklonika, to se smatra najveom pobjedom, i kada se kae "el-fethu": pobjeda, osvojenje, osloboenje, misli se na osvajanje Meke, a to e se u tekstu - kako je ve reeno - pisati sa velikim slovom "Pobjeda"). Rekli su njegovi (Muhammedovi a.s.) drugovi: "Prijatno, ugodno! (Lasno, prijatno! Bezgrijeno, bezbolno! A to znai: Lakoom i prijatnou neka ti ivot bude i tee, Muhammede! Allah ti, eto, objavi da ti dade pobjedu, i da ti je oprostio sve - i to je bilo i to e biti.). Pa ta je za nas (ta je s nama)?" Pa je spustio (objavio) Allah (u istom poglavlju-suri): "Zato (da) uvede (te) vjernike i vjernice (u rajske) vrtove (to) teku ispod njih (rajske) rijeke.....". Rekao je ubete: Pa sam doao (stigao u) Kufu, pa sam priao za ovo, sav njega (za cijeli ovaj hadis i sluaj) od Katadeta (da je to tumaenje). Zatim sam se vratio, pa sam spomenuo njemu (Katadetu), pa je rekao: "to se tie (tumaenja ajeta): "Zaista mi smo osvojili za tebe.....", pa (to sam) od Enesa (prenio). A to se tie (rijei) "Prijatno, ugodno!", pa od 'Ikrimeta (to sam prenio, uo)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Ebu Amir, priao nam je Israil od Medze'eta, sina Zahira, Eslemije, od njegovoga oca - a bio je od (onih) ko je prisustvovao (onome) stablu - rekao je: Zaista ja zaista loim (potpaljujem vatru) pod lonac (svoj koji je bio napunjen) sa mesima magaraca (sa mesom od domaih, pitomih magaraca za vrijeme opsade Hajbera), kadli je povikao (tj. kadli poe dozivati, vikati) vika (telal, objavljiva, izvikiva) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranjuje vam mesa (meso pitomih) magaraca." A od Medze'eta, od (jednoga) ovjeka od njih od drugova (onoga) stabla, njegovo ime je Uhban, sin Evsa, a bio se tuio (na) svoje koljeno, i bio bi - kada je niiio (padao niice, na seddu) - uinio (tj. bio bi stavljao, stavljao bi) pod svoje koljeno (jedan) jastuk. PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Ibnu Ebu Adijj od ubeta, od Jahja-a, sina Seida, od Buejra, sina Jesara, od Suvejda, sina Nu'mana, a bio je od drugova (onoga) stabla, rekao je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi (u takvoj prilici da) se njima donosio bungur (tj. prekrupa, krupno samljeveni 98

jeam, bulgur), pa su (oni) vakali njega (bungur, bulgur, prekrupu). Slijedio je njega (Ibnu Ebu Adijja) Muaz od ubeta. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Hatima sina Bezi-a, priao nam je azan od ubeta, od Ebu Demreta, rekao je: Pitao sam Aiza (ili: Aida), sina Amra - a bio je od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od drugova (onoga) stabla - : "Da li se kvari nepar (tj. neparna molitva-vitr namaz)?" Rekao je: "Kada si obavio neparnu molitvu od prvoga dijela njegovoga (tj. nonoga klanjanja - a to e rei: na poetku noi), pa ne obavljaj neparne molitve (neparnu molitvuvitr namaz) od zadnjega dijela njega (nonoga klanjanja, tj. ne klanjaj vitr namaza, vitr namaz na kraju noi)." (Stvar je u ovome. Muhammed a.s. je rekao da vitr namaz bude zadnje to ovjek nou klanja. Ako ovjek klanja na poetku noi vitr namaz iza jacije, kako mnogi i rade, pa ustane na kraju noi prije zore i eli da klanja nafile-neobaveznu molitvu, da li e opet ponovno trebati klanjati i vitr namaz da on bude zadnji, ili ne mora, jer mu vrijedi onaj to ga je klanjao s poetka noi. Ibnu Umer je bio miljenja da je u ovome sluaju onaj vitr namaz to ga je s poetka noi klanjao, postao pokvaren, nevaei, pa da treba sada klanjati drugi vitr namaz poslije ove nafile to ju je klanjao u zadnjem dijelu noi. Po miljenju ovoga ashaba prvi vitr namaz nije pokvaren, pa, prema tome, ako je klanjao ovjek vitr na poetku noi, ne treba ga klanjati na kraju noi iako je klanjao neku neobaveznu molitvu-nafilu - koja ima paran broj naklona, tj. rekata, a neobavezne molitve su, u stvari, sve sa parnim brojem naklona-rekata. To miljenje zastupa i veina uenjaka hanefijskoga mezheba, i imami Malik i svi uenjaci afijskoga mezheba. Ovo pitanje, u stvari, i ne spada ovdje da se obrauje jer je sada govor o ratovanjima, vojnama, ali su u ovim GLAVAMA spomenute mnoge stvari koje tu ne spadaju samo zbog toga to je te stvari priao ashab koji je uestvovao u odreenoj vojni.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iae (putovae, iao je) u nekom (od) svojih putovanja, i (da) Umer, sin Hattaba, iae (iao je) sa njim (jedne) noi, pa je pitao njega Umer, sin Hattaba, o (jednoj, nekoj) stvari, pa nije odgovorio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je (ponovo) pitao njega, pa nije odgovorio (opet) njemu. Zatim je pitao (ponovo) njega, pa nije odgovrio (opet) njemu. I rekao je Umer, sin Hattaba: "Izgubila (Nemala) te tvoja majka, o Umere! Navaljivao si poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tri puta (uporno ga pitajui), sve to (ti nije pomoglo), (i) nee (da) odgovori tebi." Rekao je Umer: Pa sam pokrenuo svoju devu, zatim sam se naprijed probio pred (te) muslimane, i plaio sam se da sie o meni (neko) itanje (tj. neki ajet u Kur'anu kojim u biti osuen i kojim mi se izrie kakva kazna). Pa nisam ostao (dugo, a ono se dogodi) da sam uo (nekakvoga) vikaa (da) vie mene. Rekao je: Pa sam rekao: Zaista ve sam se plaio da bude bilo silo o meni (neko) itanje (tj. neki ajet u Kur'anu koji e se 99

itati o meni). I doao sam poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam pozdravio (nazvao selam). Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Zaista ve se je spustila meni noas (u ovoj noi jedna) sura (poglavlje Kur'ana), zaista ona je milija (draa) k meni od (svega onoga) to se je pojavilo (izalo) na njemu Sunce." Zatim je itao (uio): "Zaista mi smo osvojili za tebe (tebi jedno) osvajanje jasno." (To je prvi ajet te sure to mu je tu no objavljena, i to mu je draa od svega to obasjava Sunce.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Sufjan, rekao je: uo sam Zuhriju kada je priao ovaj hadis (koji e se sada navesti, ispriati), zapamtio sam neki (dio) njega, a uvrstio je mene (u onome to sam uo od Zuhrije) Mamer od Urveta, sina Zubejra, od Misvera, sina Mahremeta, i Mervana, sina Hakema - poveava (dodaje u prianju) jedan (od) njih dvojice na (prianje) svoga druga - rekla su njih dvojica: Izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hudejbije u (meu) deset i nekoliko stotina od svojih drugova. Pa poto je doao ZulHulejfi, stavio je ogrlicu svojoj rtvenoj ivotinji i dao je opaziti (tj. obiljeiti krvlju) nju (obiljeio je nju krvlju), i obukao se je hodoasniki od nje (od mjesta, od naseobine Zul-Hulejfe) za umru (odluivi se, - odluivi se za umru). I poslao je oko svoje iz Huza'ata (tj. jednoga svoga izviaa, pijuna koji je bio porijeklom iz plemena Huza'ata). I iao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, dok je bio (stigao) u Gadirul-Etat, (i na tom mjestu) doao je njemu njegov izvia (doslovno: dolo je njemu njegovo oko, - i) rekao je: "Zaista Kurejevii su skupili za tebe (zbog tebe, tj. zbog borbe protivu tebe neke) skupove, i ve su skupili za tebe (one) skupine (sastavljene od pripadnika raznih plemena). I oni su borci (protiv) tebe, i odvraai tebe od Kabe i sprjeavai tebe." Pa je rekao: "Dajte znak, o (prisutni moji) ljudi, na mene (tj. Pokaite mi ta mislite, Zdogovorite se, Doite na zdogovor-dogovor, o ljudi, sa mnom)! Je li vidite (tj. mislite) da se naginjem ka porodicama njihovim i potomstvima ovih koji hoe da odvrate (odvraaju) nas od Kabe? Pa ako dou nama, bio je Allah, moan je i veliajan je, ve odsjekao (jedno) oko (jednoga pijuna) od (tih) idolopoklonika, a ako ne, ostavili smo (ostaviemo) njih zaraene (tj. zarobljene, otete)." Rekao je Ebu Bekr: "O poslanie Allaha! Izaao si namjeravajui za Kabu, ne eli (nee) ubijanje (ni) jednoga (ovjeka), a ni rat (ni) jednome (ovjeku), pa upravi se (kreni) njemu (Svetome hramu - Kabi pravo). Pa ako je odvraao (tj. Ko bude odvraao) nas od njega (od Kabe), boriemo se (protiv) njega." Rekao je: "Idite na ime Allaha (Krenite u ime Allaha)!" PRIAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Jakub: priao mi je sin brata Ibnu ihaba (Ibnu ihabov brati) od svoga strica: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je on uo Mervana, sina Hakema, i Misvera, sina Mahremeta, (da) njih dvojica 100

izvjetavaju (jednu) vijest od vijesti poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o umri Hudejbije. Pa je bilo u (onome) to je izvijestio mene Urvete od njih dvojice da je ono poto se potpisao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) Suhejlom, sinom Amra, (na) dan Hudejbije na sud vremena (odreenoga, tj. poto su se potpisala njih dvojica na odluku, zakljuenje ugovora o miru) na odreeno vrijeme - a bilo je u (onome) to je sebi uslovljavao Suhejl, sin Amra, da je on rekao: "Nee doi tebi od nas nijedan (niko) iako je bio na tvojoj vjeri (a sa njim da e postupiti drukije) osim (tako da) si vratio njega k nama, i pustie (doslovno: i pustio si) izmeu nas i izmeu njega"; i nije htio Suhejl da se sudi (tj. da sklopi mir sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drukije) osim na to (osim uz taj uslov) - pa su mrzili (prisutni) vjernici to (taj potpisani taki, takav ugovor o miru), i ljutili su se, pa su govorili o njemu. Pa poto nije htio Suhejl da se sudi (tj. da sklopi mir sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drukije) osim na to (na taj uslov), potpisao se (tj. pristao) je njemu (na njega) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je vratio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Dendela, sina Suhejla (Suhejlovoga), tada k njegovom ocu Suhejlu, sinu Amra. I nije doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) jedan (ovjek) od (mekanskih) ljudi (a da je postupio s njim drugaije) osim (tako da) je vratio njega u tom (odreenom) vremenu iako je bio musliman (taj izbjegli ovjek iz Meke). I dole su (mekanske) vjernice (kao) iseljenice (izbjeglice). Pa je bila Ummu Kulsuma, ki Ukbeta, sina Ebu Muajta, od (onih) ko je izaao k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je (mlada, vrlo mlada) djevojka. Pa je dola njezina porodica (da) pitaju (da mole) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da vrati nju k njima, dok (tj. te) je spustio (objavio) Allah, uzvien je, o (ovakvim) vjernicama (ono) to je spustio (objavio). Rekao je Ibnu ihab: A izvijestio me je Urvete, sin Zubejra da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, ena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispitivae (isprobavae svaku onu) koja je iselila od (mekanskih) vjernica sa (tj. zbog) ovoga ajeta: "O Vjerovijesnie, kada su dole tebi (mekanske) vjernice (da) se prisegnu tebi.....". A od njegovoga strica, rekao je: Doprlo je nama (da je zapovjedio Muhammed a.s. da se vrate vjenani darovi izbjeglih, iseljenih muslimanki ka njihovim bivim muevima) kada je zapovjedio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, da povrate ka (mekanskim) idolopoklonicima (ono) to su utroili (oni) na (one) koje su se iselile od (izmeu) njihovih ena (supruga u Medinu). I doprlo je nama da je Ebu Besir......, pa je spomenuo njega (hadis o Ebu Besiru) sa njegovom duinom (tj. spomenuo je taj cijeli hadis - a taj hadis je u cijelosti spomenut u proteklom tekstu koji nosi naslov Kitabus-Sulhi: KNJIGA (sklapanja ugovora o) miru (izmirenju, primirju), pa se treba obratiti na taj tekst). PRIAO NAM JE Kutejbete od Malika, od Nafi-a da je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izaao inei umru (tj. obukavi se hodoasniki sa odlukom da uini umru) u iskuenju (poznatome, tj. u pobuni, u 101

vrijeme pobune, rata izmeu trupa Haddada i pristalica Abdullaha, sina Zubejra, koji je tada upravljao Mekom), pa je rekao (Abdullah, sin Umera): Ako sam se odvratio (tj. Ako budem odvraen zbog borbi) od Kabe (tj. Ako mi ne mognemo doi do Kabe), napraviemo kao to smo napravili sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (one godine kada smo zaustavljeni na Hudejbiji). Pa je uzviknuo (glasno izgovorio ritualnu reenicu zvanu telbiju odluivi se) za umru (da eli da izvri umru) zbog (toga to je u svoje vrijeme bio sluaj) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio uzviknuo za umru (u) godini Hudejbije. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, da je on uzviknuo (telbiju) i rekao je: Ako se je zastrlo (tj. Ako se zastre, ako se isprijei kakva prepreka) izmeu mene i izmeu njega (Svetoga hrama-Kabe), zaista sam uinio (tj. zaista u uiniti, uiniu) kao to je uinio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, kada su zastrli (tj. kada su stavili prepreku) nevjernici Kurejevia izmeu njega (i Kabe), i proitao je (Ibnu Umer): "Zaista ve je bio za vas u poslaniku Allaha lijep uzor.....". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda sina Esma-a, priao nam je Duvejrijete od Nafi-a da su Ubejdullah, sin Abdullaha, i Salim, sin Abdullaha, izvijestila njih dvojica njega da su njih dvojica govorila Abdullahu, sinu Umera (da su razgovarali s njim). - H - A priao nam je Musa, sin Ismaila, priao nam je Duvejrijete od Nafi-a da je neki (od) sinova Abdullaha rekao njemu: "Da si ostao (za ovu) godinu, pa (jer) zaista ja se plaim da nee doprijeti (doi) do Kabe." Rekao je: "Izali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa su zastrli (preprijeili) nevjernici Kurejevia ispred Kabe (Doslovno: ispred kue Allahove, ali se misli na Kabu svugdje u tekstu u ovakvim sluajevima). Pa je zaklao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoje rtvene ivotinje i obrijao je (svoju glavu), a skratili su (svoju kosu) njegovi drugovi." I rekao je: "Zasvjedoavam (Uzimam za svjedoke) vas da sam ja (sebi ovoga asa) stavio dunost (da obavim) umru, pa ako se je pustilo (ako se pusti) izmeu mene i izmeu Kabe, ophodio sam (tj. ophodiu okolo nje). A ako se je zastrlo (ako se sprijei, ako se zastre, preprijei) izmeu mene i izmeu Kabe, napravio sam (napraviu) kao to je napravio poslanik Allaha." Pa je iao (jedan) as, zatim je rekao: "Ne vidim (Ne smatram) stvar njih dvoga (hada i umre drukije) osim jedno. Zasvjedoavam vas da sam ja ve (sebi) stavio (u) dunost (da obavim) hodoae (had) sa mojom umrom." Pa je ophodio jedno ophoenje i jedno tranje dok se je rijeio od njih dvoga (hada i umre) skupa. PRIAO MI JE uda', sin Velida, uo je Nadra, sina Muhameda, priao nam je Sahr od Nafi-a, rekao je: 102

Zaista (odreeni) ljudi priaju da je sin Umera primio Islam prije Umera, a nije tako, a ali (tj. nego) je Umer (na) dan Hudejbije poslao (svoga sina) Abdullaha ka (jednome) konju svome (koji je bio) kod (jednoga) ovjeka od Pomagaa (da) dovede njega zato (da) se bori na njemu. A (u tom asu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegnjuje se (tj. prima prisegu) kod (onoga) stabla, a Umer ne zna za to, pa se je prisegnuo njemu (Muhammedu a.s.) Abdullah, zatim je otiao k (onome) konju, pa je doveo njega, k Umeru, a (u tom asu) Umer oblai pancir, pancijer (-koulju) za (tu) borbu. Pa je izvijestio njega (Abdullah) da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, prisegnjuje (prima prisegu) pod (onim) stablom. Rekao je: Pa je otiao. Pa je otiao sa njim, dok se prisegnuo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa ona (ta prisega) je (osnova) koja (je povod da) priaju (odreeni) ljudi da je sin Umera (sin Umerov) primio Islam prije Umera. A rekao je Hiam, sin 'Ammara: Priao nam je Velid, sin Muslima, priao nam je Umer, sin Muhameda, Umerija: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su (odreeni) ljudi bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hudejbije rasprali se (razili se) u hladove (tamonjih) stabala, pa kada li su (iznenada odreeni) ljudi obuhvatai (opkoljivai, tj. opkolili su, okupili su se okolo, oko) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "O Abdullahe! Pogledaj, ta je stanje (stvar tih) ljudi? Ve su obuhvatili (opkolili, okruili) za poslanika (tj. okruili su poslanika) Allaha (tj. Allahovog poslanika), pomilovao ga Allah i spasio." Pa je naao njih (da) se prisegnjuju. Pa se prisegnuo, zatim se vratio k Umeru. Pa je izaao (i Umer) pa se prisegnuo. PRIAO NAM JE Ibnu Numejr, priao nam je Ja'la, priao nam je Ismail, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kada je vrio (izvravao) umru, pa je ophodio (Kabu), pa smo ophodili (i mi) sa njim, i klanjao je, i klanjali smo (i mi) sa njim, i trao je izmeu Safe i Merve, pa zastirasmo (pokrivasmo, sakrivasmo) njega od stanovnika Meke (zbog toga da) nee pogoditi (tj. da ne bi pogodio) njega jedan (neko) sa stvari (tj. da ga neko ne pogodi neim). PRIAO NAM JE Hasen, sin Ishaka, priao nam je Muhamed, sin Sabika, priao nam je Malik, sin Migvela, rekao je: uo sam Ebu Hasina rekao je: rekao je Ebu Vail: Poto je doao (stigao) Sehl, sin Hunejfa, iz Siffina, doli smo mu (da) traimo vijest od njega, pa je rekao: "Sumnjiite miljenje (vae, tj. Sumnjajte u svoje miljenje da li vi ispravno posmatrate ove stvari, a ne sumnjajte mene i moju borbenost ne potcjenjujte). Pa zaista ve sam vidio (smatrao) sebe (na) dan Ebu Dendela (tako ratoborna) da mogu da povratim na poslanika (tj. da povratim poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zapovjed, zaista bih vratio (povratio, ponitio ugovor o miru i zapovjed da se vrati Ebu Dendel 103

nevjernicima prisilno i zametnuo bih rat). A Allah i Njegov poslanik su znaniji (bolje znaju od mene ta je bolje; bolje su znali od mene da je bilo jo i tada bolje izbjei prolijevanje krvi, a kamoli sada). I nismo stavili nae maeve na naa ramena zbog (neke) stvari (koja) uasava nas (pa da je bilo drukije) osim (tako da) su olakale za nas (one - sablje, maevi nai put) ka stvari (jednoj to) poznajemo nju (kako emo da je rijeimo) - prije ove stvari (stvari meusobne borbe, i rata muslimana izmeu sebe, tj. prije ove stvari, prije ovih borbi to ih muslimani vode izmeu sebe kada smo god metnuli sablje na ramena i ratovali, uvijek su nam sablje olakavale stvar koju poznajemo, a to je pobjeda nad neprijateljem - a sada) ne zatvorimo od nje (od ove pobune, meusobne borbe nijednu) stranu (tj. rupu na mjeini za vodu, pa da bude drukije) osim (tako da) je provrela na nas (nama jedna druga) strana, ne znamo kako emo doi njemu (njoj, tj. toj strani, toj stvari)." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejjuba, od Mudahida, od Ibnu Ebu Lejla-a, od Kaba, sina Udreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doao je na mene (tj. meni) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) vremenu Hudejbije, a (moje) ui (vai, paraziti) prosipaju se na moje lice (iz kose na glavi), pa je rekao: "Je li uznemiruju tebe ivotinje (paraziti) tvoje glave?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa obrij (svoju glavu), i posti tri dana, ili nahrani est siromaha, ili rtvuj rtvu (zakolji rtvu, kurban)." Rekao je Ejjub: Ne znam sa kojim od ovoga (od ove tri kazne) je poeo. (To jest: Ne znam ili je prvo spomenuo rtvu, ili post ili nahranjivanje siromaha, sirotinje.) PRIAO MI JE Muhamed, sin Hiama, Ebu Abdullah, priao nam je Huejm od Ebu Bira, od Mudahida, od Abdurrahmana, sina Ebu Lejla-a, od Kaba, sina Udreta, rekao je: Bili smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u Hudejbiji, a mi smo hodoasniki obueni, a ve su opkolili (opsjeli, stijesnili, blokirali) nas (mekanski) idolopoklonici. Rekao je: I bila je za (tj. u) mene obilnost (tj. bujnost kose na glavi), pa su poele ivotinje (paraziti kose na glavi da) se obaraju na moje lice. Pa je proao pokraj mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Je li uznemiruju tebe ivotinje tvoje glave?" Rekao sam: "Da." Rekao je: I spustio se je ovaj ajet (odlomak Kur'ana u kojem stoji ovo): "..... pa ko je bio (tj. pa ko bude) od vas bolestan, ili je sa njim (u njega neko) uznemirivanje od njegove glave, pa otkup (jedan neka dadne) od posta, ili milostinje ili rtve (kurbana zbog toga to mora da se obrije prije nego izvri do kraja ve zapoeto hodoae ili umru).....". GLAVA 104

prie (plemena) 'Ukla i 'Urejneta. PRIAO MI JE Abdul-Aala, sin Hammada, priao nam je Jezid, sin Zurej-a, priao nam je Seid od Katadeta da je Enes, bio zadovoljan Allah od njega, priao njima da su (neki) ljudi od (plemena) Ukla i Urejneta doli (stigli u) Medinu na (posjetu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i govorili su sa Islamom (da se slau, tj. da prihvataju Islam kao svoju vjeru), pa su rekli (onda ovo): "O vjerovijesnie Allaha! Zaista mi smo bili stanovnici vimena (tj. mi smo bili stoari), a nismo bili stanovnici primorja (tj. nismo bili zemljoposjednici, zemljoradnici)." I (oni) su smatrali opasnim (po svoje zdravlje, zaraznom, nezdravom) Medinu. Pa je zapovjedio njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da idu) sa stadom (deva, manjim stadom) i pastirom i zapovjedio je njima da izau u njemu (tj. da izlaze meu stadom deva), pa (da) piju od mlijeka njihovih i mokraa njihovih (oni da piju mlijeko i mokrau od deva, kamila). Pa su otili (krenuli). Te kada su bili (na) kraju (medinenskoga, medinskog) kamenjara, bili su (postali su) nevjernici (tj. izali su iz Islama, napustili su vjeru) poslije njihovoga primanja Islama, i ubili su pastira Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (ubili su Vjerovijesnikovoga a.s. pastira) i sebi su gonili (tjerali, potjerali to) stado (deva). Pa je doprlo (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poslao potjeru (gonioce) u njihove tragove. Pa je zapovjedio s njima (s pohvatanima da gonioci postupe najstroije). Pa su (gonioci poto su ih pohvatali) ukucali avlima (klincima) njihove oi, i odsjekli su njihove ruke i njihove noge i ostavili su se (i onda su ostavljeni tako) u kraju kamenjara (toga) dok su umrli na (u takvom) svome stanju. Rekao je Katadete: Doprlo je nama da Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslije toga potanjivae (nukae) na milostinju (tj. na opratanje ubojstva) i zabranjivae mrcvarenje (unakaavanje osuenika na smrt). A rekao je ubete, i Eban, i Hammad od Katadeta (da su ljudi ti bili samo) iz Urejneta (plemena, a nisu iz Ukla nijedan). A rekao je Jahja, sin Ebu Kesira, i Ejjub od Ebu Kilabeta, od Enesa: Dola (Stigla) je nekolicina iz Ukla (plemena, a nije niko bio iz Urejneta). PRIAO MI JE Muhamed, sin Abdurrahima, priao nam je Hafs, sin Umera, Ebu Umer Havdija, priao nam je Hammad, sin Zejda, priao nam je Ejub i Haddad Savvaf, njih dva su rekla: priao mi je Ebu Reda', slobodnjak Ebu Kilabeta - a bio je (Ebu Reda') sa njim (sa Ebu Kilabetom) u Siriji - da je Umer, sin Abdul-Aziza, zdogovarao se (dogovarao se sa odreenim) ljudima (jednoga) dana. Rekao je: "ta govorite o ovoj (odreenoj) diobi zakletve (razdjeljivanju zaklinjanja)?" Pa su rekli: "Pravo je (to najbliih roaka ubijene osobe to) je sudio s njom (tj. dosuivao je nju, tu diobu zakletve) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sudile su s njom (dosuivale su nju) halife prije tebe." Rekao je (Ebu Reda'): A Ebu Kilabete je iza njegovoga prijestolja (iza Umerova prijestolja stajao, nalazio se prilikom toga zdogovaranja). Pa je rekao 'Anbesete, 105

sin Seida: "Pa gdje je hadis Enesa o Urenijjinima (Urenijeviima)?" Rekao je Ebu Kilabete: "Meni je priao njega (taj hadis lino) Enes, sin Malika." Rekao je Abdul-Aziz, sin Suhejba, od Enesa: "Iz Urejneta (su bili ti ljudi samo, a ne i iz Ukla plemena)." A rekao je Ebu Kilabete od Enesa: "Iz Ukla (su bili, a ne iz Urejneta)." Spomenuo je (ovu) priu. (Jedno objanjenje o pomenutom zdogovoru o ovome hadisu. Radi se o tom da se je o tom zdogovoru raspravljalo o sluaju jednoga postupka koji se zove "el-kasametu". To je postupak koji se vodi, izvri u sluaju da neka osoba bude naena mrtva sa znakovima na tijelu na osnovu kojih se moe utvrditi da je ubijena, ali se ne moe pribaviti sigurni dokazi o ubici. Onda pedeset ljudi naselja gdje je naen ubijeni moraju da se zakunu najbliim roacima da ga oni nisu ubili, i nakon to su se zakleli, onda njih pedeset moraju jo platiti krvarinu za ubijenoga. Taj postupak se zove na arapskom jeziku "el-kasametu", a bie prevoen sa izrazom "dioba zakletve". Halifa Umer, sin Abdul-Aziza - a ne Umer, sin Hattaba - zdogovarao se je o "diobi zakletve", jer su neki smatrali da je sluaj pastira Muhammeda a.s. - kojega su ubili neki ljudi iz Urejneta, ili Ukla, i za njega je Muhammed a.s. naredio odmazdu, a nije dao izvriti postupak "diobe zakletve" - na osnovu toga su neki smatrali taj postupak da nije pravo, nema pravni karakter, nego je vie obiaj. Rekli su, ipak, da je to pravo, da taj postupak ima i u islamskom zakonodavstvu pravni karakter.) GLAVA vojne Zatu Kareda, a ona je vojna koja (se sastojala u tom to) su navalili (neprijatelji) na deve Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, prije (vojne) Hajbera za tri (tj. na tri noi, a to znai: prije na tri dana). ("Likah" su deve muzare, koje imaju mlijeka.) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: uo sam Selemeta, sina Ekve-a, (da) govori: Izaao sam (iz Medine idui prema Gabi) prije (nego) da se oglaava za prvu (molitvu, tj. prije nego je uio ezan za jutarnju molitvu, sabah), a bile su deve poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zadesile se da) pasu u (mjestu) Zu Karedu. Rekao je: Pa je susreo mene djeak Abdurrahmana, sina Avfa, pa je rekao: "Uzele su se deve poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao sam: "Ko je uzeo njih?" Rekao je: "Gatafanovii." Rekao je: Pa sam uzviknuo trima uzvicima: "O jutra (li alosnoga)!" Rekao je: Pa sam dao uti (svakome) to je izmeu dva kamenjara Medine. Zatim sam se odbio na svoje lice (tj. krenuo sam, pourio sam naprijed) dok sam stigao njih (otmiare deva), a ve su uzeli (da) se napajaju od (tamnonje) vode. Pa sam poeo (da) gaam njih sa svojim strjelicama, a bio sam (dobar) strijelac, i (da pri tom) govorim: "Ja sam sin Ekve-a. Danas je dan (propasti) zlikovaca.", i (u pjesnikom metru) redezu (to) pjevam, dok (ak) sam spasio (te) deve od njih, i sebi sam oteo (oplijenio,

106

opljakao) od njih trideset ogrtaa. Rekao je: I doao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i (njegovi) ljudi. Pa sam rekao: "O vjerovijesnie Allaha! Ve sam sprijeio (onome zlikovakom) narodu (ovu) vodu, a oni su edni, pa poalji k njima (tj. za njima potjeru ovaj) as (tj. odmah da ih pohvatamo)." Pa je rekao (Muhammed a.s.): "O sine Ekve-a! Zavladao si, pa olakaj (pa budi blag)." (To jest: Savladao si, bio si moan nad neprijateljem toliko da si od njega povratio stvar, pa budi blag, postupi onako kako je lake, ne budi mnogo estok. A svakako da je blae i lake, manje je potekoe da se vrati ovjek nazad sa lako povraenom imovinom od neprijatelja, nego nastojati da doe do teega sukoba koji bi prouzrokovao, moda, i krvoprolie. Ovaj neprijatelj nije bio napravio teega zloina, kao to su to bili uinili Ukl i Urejnete ubivi mrcvarenjem pastira Muhammeda a.s., zato je ove neprijatelje potedio Muhammed a.s. od progonjenja, a Ukl i Urejnete su kanjeni odmazdom.) Rekao je (sin Ekve-a): Zatim smo se vratili. I uini sajahaem (i stavi kao sajahaa) mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovoj devi (na svoju devu), ak smo unili (u) Medinu (ili: dok smo unili u Medinu). GLAVA vojne Hajbera. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od Buejra, sina Jesara, da je Suvejd, sin Numana, izvijestio njega da je on izaao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hajbera, te kada smo bili u Sahba-u (u Sahbi) - a ona (ta naseobina) je blie (nie) Hajbera klanjao je popodnev (popodnevnu molitvu-ikindiju). Zatim je pozvao za opskrbe, pa se nije njemu donijelo (nita drugo) osim prekrupe (bungura). Pa je zapovjedio za njega, pa se je ovlaio (skvasio se bungur u vodi), pa je jeo (on tu prekrupu) i jeli smo (i mi). Zatim je ustao ka sutonskoj molitvi (akamu), pa je promukao (vodu u ustima, tj. isplakao je, izaprao je usta vodom) i promukali smo (i mi usta vodom), zatim je klanjao, a nije se oistio (istio, abdestio za molitvu ponovno zbog jedenja). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, priao nam je Hatim, sin Ismaila, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Izali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hajberu (gradu koji se nalazi sjeverno od Medine prema Siriji). Pa smo ili (putovali) nou. Pa je rekao (jedan) ovjek od (toga) naroda Amiru: "O Amire! Zar nee dati uti nama od tvojih stvarica (tj. od tvojih pjesama, od tvojih pjesnikih sastava)?!" A bio je Amir ovjek pjesnik. Pa je 107

siao (tj. poeo je da) goni (tjera) pjevanjem (da popijeva) za (te) ljude govori (tj. govorei, izgovarajui ovo): "Moj Boe! Da nije Tebe, ne bismo se naputili, I ne bismo milodarili, i ne bismo klanjali. Pa oprosti - rtvovanje je za tebe (Muhammede) - (oprosti nam, Boe, ono) to smo ostavili, I baci svakako spokojstvo na nas. I uvrsti (nae) noge ako se susretnemo. Zaista mi kada se je vikalo za nas (da odustanemo od istine), nismo htjeli. I sa (tim) vikanjem jaukali su na nas (ili: traili su pomo protiv nas)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je ovaj tjera (deva popjevkom)?" Rekli su: "Amir, sin Ekve-a." Rekao je: "Pomilovao ga Allah!" Rekao je (jedan) ovjek od (toga) naroda: "Trebala je (njemu rajska nagrada, tj. Treba mu raj; ili muenitvo, nagrada muenika, ehida zbog tvoje te molbe-dove za njega, i tvoga blagoslova), o vjerovijesnie Allaha! Zato nisi dao (tj. Zato ne bi dao) uivati nama s njime?" (To jest: "Ostavi ga meu nama da nas zabavlja.".) Pa smo doli Hajberu. Pa smo opsijedali njih (stanovnike Hajbera), ak je pogodila nas estoka glad. Zatim je zaista Allah, uzvien je, osvojio nju (tu varo, grad Hajber) na njih (njima, tj. muslimanima). Pa poto su omrknuli (muslimanski) ljudi veer (tj. uoi onoga) dana koji je (bio taj to) se je osvojila njima (ta varo u tom danu), naloili su mnoge vatre. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "ta su ove vatre? Na kojoj stvari (tj. Zbog ega) loite (vatre)?" Rekli su: "Na meso (Zbog mesa)." Rekao je: "Na koje meso (tj. Zbog kakvoga mesa)?" Rekli su: "Mesa ljudskih (tj. pitomih, domaih) magaraca." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Prolijte nju, razbijte nju (posudu u koju je god stavljeno da se vari to meso)." Pa je rekao (jedan) ovjek: "O poslanie Allaha! Ili (da) prolijemo nju i operemo nju (a da je ne razbijamo)." Rekao je: "Ili to (tako da uinite)." Pa poto se je poredao (u bojne redove meusobno muslimanski taj) narod, bio je ma Amira kratak, pa je dohvatio s njime (njime) golijen (cjevanicu jednoga) idova zato (da) udari njega, i povrati se (odskoio je) vrh njegovoga maa, pa je pogodio izvor koljena Amira (Amirovo samo koljeno), pa je umro od njega (od toga pogotka). Rekao je: Pa poto su se vratili (vraali iz Hajbera u Medinu), rekao je Selemete: Vidio je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i on je uzima (tj. i uzeo je on) za moju ruku, rekao je: "ta je tebi?" Rekao sam njemu: "Tvoja rtva je moj otac i moja majka (tj. rtvovao bi ih oboje za tebe)! Tvrdili su da je Amir (svojim sluajem dospio u takvo stanje da) se pokvario (da je propao) njegov posao (rad dobrih djela zbog onakvoga zavretka ivota)." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i 108

spasio: "Lagao je (onaj) ko je rekao njega (ko je to rekao). Zaista su njemu zaista (njemu pripadaju) dvije nagrade (on ima dvije nagrade)." I skupio (je) izmeu svoja dva prsta (a jo je onda dodao). "Zaista on je zaista trudbenik, borac. Malo je bio (koji) Arap (koji, ili: Malo koji Arap je bio koji) je iao u njoj (tj. po njoj po Zemlji, po Medini; ili: koji je iao sa njom - sa takvom osebinom, osobinom, vrlinom) kao on (tj. kao Amir)." Priao nam je Kutejbete, priao nam je Hatim, rekao je: "..... odrastao sa njom." (To jest: Po ovom drugom predanju upotrebljena je rije "nee'e" umjesto "mea", pa zadnja reenica bi onda glasila: "Malo je koji bio Arap koji je odrastao u njoj ili sa njom - kao on.".) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Humejda Tavila, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, doao (k) Hajberu nou. A bio je (obiaja), kada je doao (tj. kada bi doao nekom) narodu u noi, (da) nije navaljivao u njih (na njih) do (da) osvane (dok ne osvane pa je tako i kod Hajbera uinio, ekao je da osvane). Pa poto je osvanuo, izali su (hajberski) idovi sa svojim lopatama i svojim zembiljima (malim torbama sa rukom koje slue za noenje ivenih namirnica i koje su pravljene od palminog lia). Pa poto su vidjeli njega, rekli su: "Muhammed, tako mi Allaha, i petodjel (tj. i njegova vojska je ovo)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Poruen je (Poruen bio) Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu (tratinu jednoga) naroda (u cilju rata), pa loe je bilo jutro opomenutih (od strane nae)." Izvijestio nas je Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete, priao nam je Ejub od Muhameda, sina Sirina, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Jutrom smo doli Hajberu rano. Pa su izali njegovi stanovnici sa lopatama. Pa poto su vidjeli (ugledali) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli su: "Muhammed, tako mi Allaha, Muhammed i petodjel (i vojska)!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Allah je vei (od svega i svakoga)! Poruio se je Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli (sili) u trznu (tratinu, predvorje, tj. u blizinu jednoga) naroda, pa loe je bilo jutro opomenutih." Pa smo pogodili od mesa (pitomih) magaraca, pa je dozivao doziva Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dvojica vama mesa (meso pitomih) magaraca, pa (jer) oni su poganstvo (neistoa)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdul-Vehhaba, priao nam je AbdulVehhab, priao nam je Ejub od Muhameda, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (naao se u takvoj prilici da) je doao njemu (jedan) dolaza, pa je rekao: 109

"Pojeli su se (tj. Pojee se ovi pitomi) magarci." Pa je utio. Zatim je doao njemu drugi puta, pa je rekao: "Pojeli su se magarci." (Moe da se stavi i usklinik, pa da se pie ovako: "Pojeli su se magarci!".) Pa je utio. Zatim je doao njemu trei puta, pa je rekao: "Uinilo se je (da) nestanu (tj. Unitili su se pitomi) magarci." Pa je zapovjedio (jednome) dozivau pa je dozivao u (meu muslimanskim) ljudima (meu muslimane): "Zaista Allah i Njegov poslanik zabranjuju njih dvojica vama mesa (sve vrste mesa ovih) magaraca porodinih (domaih)." Pa su se izvrnuli (oni) lonci, a zaista oni zaista kljuaju sa mesom (tim napunjeni, pristavljeni). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Klanjao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jutarnju molitvu (sabah) blizu Hajbera u mraku (pred samu zoru, pred svitanje), zatim je rekao: "Allah je vei (od svega i svakoga)! Sruio se Hajber! Zaista mi kada smo odsjeli u trznu (nekoga) naroda, pa loe je bilo jutro opomenutih." Pa su izali tre (tj. trei, urei oni) u (po) ulicama (toga grada-Hajbera). Pa je ubio (naredio ubijanje) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (njihove) borce (njihovih boraca) i (a) zarobio je (proglasio je robljem njihovo) potomstvo. A bila je u (tom) roblju Safija, pa je postala (tj. pripala, dopala na diobi) k Dihjetu Kelbiji, zatim je postala k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je uinio njezino oslobaanje (od ropstva, zarobljenitva) njezinim vjenanim darom (za vrijeme vjenanja nje sa Muhammedom a.s.). Pa je rekao Abdul-Aziz, sin Suhejba, (k) Sabitu: "O Ebu Muhamede! Je si li ti rekao Enesu: "ta je dao (odredio vjenanoga) dara njoj?" Pa je pokrenuo (klimnuo) Sabit svoju glavu (u znak) potvrivanja njemu. PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete od Abdul-Aziza, sina Suhejba, rekao je: uo sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zarobio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Safiju, pa je oslobodio nju i sebi je vjenao nju. Pa je rekao Sabit Enesu: "ta je dao (vjenanoga) dara njoj?" Rekao je: "Dao je (vjenanoga) dara njoj njezinu osobu (linost), pa je oslobodio nju." PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Jakub od Ebu Hazima, od Sehla, sina Sa'da, Saidije, bio zadovoljan Allah od njega, da se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, susreo on i (odreeni) idolopoklonici, pa su se pobili. (Gdje je susret bio u ovom sluaju, to u tekstu ovoga hadisa nije reeno, pa zbog toga neki kau da ovaj hadis nema mjesta ovdje, jer se ovdje govori o vojni na Hajber. 110

Drugi kau da je ovaj sluaj bio kod Hajbera, ili, moda, na putu za Hajber, pa je zato ovdje i spomenut, i tu tvrdnju ele da i potkrijepe s time to kau da je ovaj sluaj istovjetan sa sluajem iz slijedeega hadisa iz kojega se vidi da je to bilo u vezi sa pohodom na Hajber prema prianju Ebu Hurejreta.) Pa poto se nageo (tj. vratio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k svojoj vojsci, i nageli su se (vratili su se i ovi) drugi k svojoj vojsci. A u drugovima poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je ovjek (jedan takav da) nee ostaviti njima (tj. neprijateljima nijedne njihove osobe) iznimne, a ni usamljene (drukije) osim (tako da) je slijedio nju udara (udarajui on) nju sa svojim maem (tj. svojom sabljom). Pa se reklo: "Nije bio dostatan (tj. borben) od nas danas nijedan (ovjek) kao to je bio dostatan (jedan) omsica (taj-i-taj, jedan iks)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "to se tie (njega), zaista on je od stanovnika Vatre." Pa je rekao (jedan) ovjek od (toga) naroda: "Ja sam njegov drug (tj. Ja u da ga pratim da vidim kako e on zavriti)." Rekao je: Pa je izaao sa njim. Kada god (Svaki puta kada) je stao, stao je s njim, a kada je pourio, pourio je (pourio bi i on) sa njim. Rekao je: Pa se ranio (ranjen je taj borbeni) ovjek estokom ranom, pa je traio urno (brzo svoju) smrt. Pa je stavio svoj ma u zemlju, a njegov vrh (doslovno: a njegovu muicu, a to znai: vrh maa, sablje - stavio je) meu svoje dvije sise, zatim se natovarao (natovario, nasadio, presavio) na svoj ma, pa je ubio svoju osobu (ubio je sam sebe, izvrio je samoubistvo). Pa je izaao (onaj drugi) ovjek k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Svjedoim da si ti poslanik Allaha." Rekao je: "A ta je to (tebi bilo, desilo se)?" Rekao je: "ovjek (onaj) koji je (taj to) si spomenuo maloas (maloprije, prije) da je on od stanovnika Vatre, pa su za veliko drali (izvjesni) ljudi to (pa su ga smatrali, drali velikim, borbenim), pa sam rekao: Ja sam vama za njega (Ja u da ga slijedim i da vidim ta e biti s njim). Pa sam izaao u njegovom traenju (tj. radi traganja za njim i pratio sam ga). Zatim se ranio (ranjen je) estokom ranom. Pa je traio urno (svoju) smrt. Pa je stavio tupu stranu svoga maa u zemlju, a otricu njegovu (otru stranu maa) meu svoje dvije sise, zatim se je natovarao (natovario) na njega, pa je ubio svoju osobu (sam sebe)." ("Nasl" je tupi vrh, kraj maa, sablje i slinoga; a "zubab" je otri vrh maa, i otrica, otra strana.) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kod toga (prilikom toga sluaja): "Zaista (izvjesni) ovjek zaista radi rad stanovnika raja (tj. ljudi koji e dospjeti u raj) u (onome) to se pokazuje (to se priinja izvjesnim) ljudima, a on je od stanovnika Vatre (tj. a taj ovjek je od onih ljudi koji moraju dospjeti, koji e dospjeti u vatru pakla). I zaista (izvjesni) ovjek zaista radi rad stanovnika 111

Vatre u (onome) to se pokazuje (izvjesnim) ljudima, a on je od stanovnika raja (Denneta)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Musejjeba, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Prisustvovali smo Hajberu, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (jednoga) ovjeka od (onih) ko je (bio) sa njim (a) tvrdi Islam (tj. tvrdei taj ovjek da je primio Islam, da je musliman - pa je za njega Muhammed a.s. rekao): "Ovaj je od stanovnika Vatre." Pa poto je bila prisutna (tj. poto je poela ta) borba, borio se je (taj) ovjek najeom borbom (najeim borenjem), ak se je umnoila (njegova) rana, pa je blizu bio (skoro je bio) neki (od tih) ljudi (da) posumnja (u rijei Muhammeda a.s. o tom ovjeku). Pa je naao (tj. osjetio taj) bol (svoje) rane, pa je dao pasti (pa je pao) sa svojom rukom ka svome tobolcu (u kojem su mu bile strijelice), pa je izvukao iz njega (iz tobolca, iz nje: iz tobolice nekoliko) strjelica, pa je zaklao s njima svoju osobu (sam sebe). Pa su bili estoki (u tranju neki) ljudi od muslimana, pa su rekli: "O poslanie Allaha! Potvrdio je Allah tvoje prianje (tvoju rije). Zaklao je sebe (doslovno "nehare" i "intehare" znai: udario se je u prsa) omsica (taj-itaj), pa je ubio svoju osobu (sam sebe)." Pa je rekao: "Ustani, o omsica (o ti), pa objavi (oglasi), da ono nee unii (u) raj (niko drugi) osim vjernik. Zaista Allah ojaava (jaa, ili: ojaavae ovu) vjeru sa (takvim) ovjekom grijenikom (ili: sa takvim ovjekom nevjernikom)." Slijedio je njega (uajba) Mamer od Zuhrije. A rekao je ebib od Junusa, od Ibnu ihaba: izvijestio me je Ibnul-Musejjeb i Abdurrahman, sin Abdullaha sina Kaba, da je Ebu Hurejrete rekao: Prisustvovali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu. A rekao je Ibnul-Mubarek od Junusa, od Zuhrije, od Seida, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Slijedio je njega (Ibnul-Mubareka) Salih od Zuhrije. A rekao je Zubejdija: Izvijestio me je Zuhrija da je Abdurrahman, sin Kaba, izvijestio njega da je Ubejdullah, sin Kaba, rekao: izvijestio me je (onaj) ko je prisustvovao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, Hajberu. Rekao je Zuhrija: A izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha, i Seid od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdul-Vahid od Asima, od Ebu Usmana, od Ebu Musa Earije, rekao je: Poto je ratovao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (protiv) Hajbera; ili je rekao: Poto je upravio (krenuo) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - nadvisili (nadnijeli) su se (njegovi) ljudi na (jednu) dolinu, pa su podigli svoje glasove sa velianjem (Allaha izgovarajui ovo): "Allah je vei! Allah je vei! Nema boanstva osim Allah!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: 112

"Budite samilosni na svoje due (Naginjite na blagost prema samima sebi, pa se ne napreite mnogo pri velianju-tekbiru i sl., jer), vi zaista ne zovete (ne molite nekoga) gluhoga, a ni odsutnoga, zaista vi zovete (molite Allaha) Sveujnoga, Blizoga, i On je sa vama." A ja sam (se nalazio, veli Ebu Musa kome je bilo ime Abdullah) ozadi (iza jahae) ivotinje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je uo mene, a ja govorim: "Nema snage, a ni moi osim sa Allahom." Pa je rekao meni: "O Abdullahe, sine Kajsa!" Rekao sam: "Dvoodazov tebi (Odazivam ti se dvaputa), poslanie Allaha!" Rekao je: "Zar neu pokazati tebi na (jednu) rije od (jedne) blagajne od blagajni raja?" Rekao sam: "Da, o poslanie Allaha! Tvoja rtva je moj otac i moja majka (tj. rtvovao bih za tebe svoga oca i majku)!" Rekao je: "Nema snage, a ni moi osim sa Allahom." PRIAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, priao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, rekao je: Vidio sam trag udarca (nekakvoga) u golijeni (cjevanici, potkoljenici) Selemeta, pa sam rekao: "O Ebu Muslime, ta je (kakav je bio) ovaj udarac?" Rekao je: "Ovo (To) je udarac (to) je pogodio mene (tj. koji sam zadobio na) dan Hajbera. Pa su rekli ljudi: "Pogodio se (Pogoen) je Selemete." Pa sam doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pljucnuo u njega (u mjesto gdje sam pogoen) trima pljucanjima (sa tri pljucanja, tj. pljucnuo je u njega tri puta), pa se nisam potuio (na) nju (ovu ranu) do asa (ovoga, dosada)." ("Nefese" znai puhnuo je jae tako da je prilikom puhanja u zraku iz usta izalo malo pljuvake, a nekad ne mora izai nimalo pljuvake. Tako se objanjava u komentaru Kastalanije.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, priao nam je Ibnu Ebu Hazm od svoga oca, od Sehla, rekao je: Susreli (tj. Sukobili) su se Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i (izvjesni) idolopoklonici u nekom (od) njegovih ratovanja, pa su se pobili. Pa se nageo (vratio, povukao se) svaki narod ka svojoj vojsci. A u (tih) muslimana (jedan) ovjek (bio) je (takav da) nee ostaviti od (tih) idolopoklonika (ni jednu osobu) iznimnu, a ni osamljenu (drukije) osim (tako da) je slijedio nju, pa je udario nju sa svojim maem. Pa se je reklo: "O poslanie Allaha! Nije dostatan bio nijedan (ovjek kao) to je dostatan bio omsica (taj jedan, taj neki)." Pa je rekao: "Zaista on je od stanovnika Vatre." Pa su rekli: "Koji (od) nas je od stanovnika raja ako je bio (tj. ako bi bio) ovaj (taj omsica borbeni) od stanovnika Vatre?" Pa je rekao (jedan) ovjek od (toga) naroda: Zaista u slijediti (pratiti) svakako njega, pa kada je (kada bi) pourio, ili je (ili bi) usporio, bio sam (tj. biu) sa njim, dok se je ranio (dok je ranjen). Pa je traio brzo (urno svoju) samrt (smrt). Pa je stavio drak (balak) svoga maa u zemlju, a njegovu otricu (ili: vrh) meu svoje dvije sise (na grudi, prsa), zatim se je natovarao (natovario) na njega, pa je ubio svoju 113

osobu (sam sebe). Pa je doao (ovaj) ovjek (koji je to vidio) k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Svjedoim da si ti poslanik Allaha." Pa je rekao: "A ta je to (bilo tebi da si se uvjerio)?" Pa je izvijestio njega (o tome). Pa je rekao: "Zaista (odreeni) ovjek zaista radi sa radom stanovnika raja u (po onome) to se pokazuje (kako se ini odreenim, izvjesnim) ljudima, a zaista on je od stanovnika Vatre. A radi sa radom stanovnika Vatre u (po onome) to se (kako se) pokazuje (kako se ini) ljudima (kako vide ljudi), a on je od stanovnika raja." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Seida, Huzaija, priao nam je Zijad, sin Rebi-a, od Ebu Imrana, rekao je: Pogledao je (Gledao je, posmatrao je) Enes ka (izvjesnim) ljudima (u damiji Basre u) danu petka, pa je vidio (odjee neke zvane) tajlesane, pa je rekao: "Kao da su oni (u ovome) asu idovi Hajbera." (Tajlesan je vrsta odjee porijeklom iz Perzije. Ta odjea je ute boje. Neki smatraju da je nepoeljno nositi je muslimanima, naroito i zbog te ute boje. Neki, pak, smatraju da je tajlesan odjea zelene boje. Negdje se tajlesan naziva dio saruka, ahmedije koji se spusti niz lea.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, priao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio je Alija, bio zadovoljan Allah od njega, ostao ozadi, ozada (zaostao) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Hajberu. A bio je krmeljiv (tj. bolesnih oiju koje su od bolesti krmeljale), pa je rekao: "Ja u ostati ozadi (iza, ozada) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Pa se prikljuio njemu (na kraju). Pa poto smo zanoili (omrknuli u onoj) noi koja je (ta to) se (tj. u kojoj se) osvojila (ta varo poslije nje, sutradan), rekao je (Muhammed a.s.): "Zaista u dati svakako (muslimansku) zastavu sutra - ili: zaista e uzeti svakako zastavu sutra (jedan) ovjek (koji je takav da) voli njega Allah i Njegov poslanik, osvojie se na njega (preko njega, posredstvom njega)." Pa se mi nadamo njoj (zastavi, bajraku tom svaki od nas). Pa se reklo: "Ovo (tj. To) je Alija." Pa je dao njemu. Pa se je osvojilo na njemu (Pa je osvojeno preko njega). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Jakub, sin Abdurrahmana, od Ebu Hazima, rekao je: izvijestio me je Sehl, sin Sada, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Hajbera: "Zaista u dati svakako ovu zastavu sutra (jednome) ovjeku (to) e osvojiti Allah na njegove ruke (preko njegovih ruku, pomou njegove) dvije (ruke), voli (on) Allaha i Njegova poslanika i voli njega Allah i Njegov poslanik." Rekao je: Pa su se (Pa su) zanoili (omrknuli ti) ljudi gibaju se (mijeaju se u 114

prepirke i neslaganja u toj) svojoj noi (raspravljajui o tome) koji (od) njih (je taj to) e se dati njemu ona (ta zastava). Pa poto su osvanuli (sutradan ti) ljudi, podranili (uranili) su na poslanika (tj. ka poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svaki (od) njih se nada da e se njemu dati ona. Pa je rekao: "Gdje je Alija, sin Ebu Taliba?" Pa se reklo: "On, o poslanie Allaha, se tui (na to da ga bole) njegova dva oka." Rekao je: "Pa poaljite k njemu (nekoga da mu rekne da doe)." Pa se on doveo. Pa je pljunuo (stavio pljuvaku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegova dva oka, i molio je za njega. Pa je ozdravio (tako) ak kao da nije (ni) bilo u njega (doslovno: s njim nikakvoga) bola. Pa je dao njemu (tu) zastavu. Pa je rekao Alija: "O poslanie Allaha! Boriu se (protiv) njih dok budu (tako da oni budu) kao mi (muslimani)." Pa je rekao (Muhammed) - na njega (njemu) pomilovanje i pozdrav (ili: njemu milost i mir)! - : "Prolazi (tj. Idi) na tvojoj polaganosti (Idi polako), dok odsjedne (sie, dok doe) u njihovu trznu. Zatim pozovi njih k Islamu, i izvijesti ih o (onome) ta treba na njih (ta je njima dunost, ta im je dunost) od prava Allaha u njemu (tj. ta su oni duni prema Allahu u Islamu, po Islamu). Pa tako mi Allaha zaista da uputi Allah s tobom (preko tebe, tvojim posredstvom) jednoga ovjeka, bolje je (to) tebi od (toga) da bude tebi najcrvenija (grla od) stoke (tj. bolje ti je to nego najcrvenija stoka da ti dopadne kao ratni plijen)." ("Neamun" je krupna stoka, prvenstveno deve, ali nekad moe da znai i sitnu stoku kao ovce. Deve i goveda crvene boje su bila skupocjena.) PRIAO NAM JE Adbulgaffar, sin Davuda, priao nam je Jakub, sin Abdurrahmana. - H - A priao mi je Ahmed, sin Isa-a, priao nam je Ibnu Vehb: izvijestio me je Jakub, sin Abdurrahmana, Zuhrija od Amra, slobodnjaka Muttaliba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doli (Stigli) smo Hajberu. Pa poto je osvojio Allah na njega (tj. njemu Muhammedu a.s. - taj) zamak (tvravu tu), spomenula se je njemu ljepota Safije, keri Hujejja sina Ahtaba, a ve se ubio (ubijen je u borbi) njezin mu, a bila je mlada (tj. nevjesta, tek stupila u brak, jo u svadbenim danima, u danima pira). Pa je odabrao nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoju osobu (za sebe), pa je izaao sa njom, dok je dopro s njom (mjestu koje se zvalo) Seddussahba, (a tude, tu je Safijja) bila dozvoljena (postala je dozvoljena, tj. moglo se je s njom vjenati, jer se rijeila veze iz prvoga braka poto je prolo vrijeme koje treba da eka udovica, ili poto joj je kao zarobljenici se pojavila menstruacija, pa onda normalno i prestala to je bio jasan znak da nije ostala oploena od prvoga mua, a to je za robinju dovoljno da se rijei svake veze sa prvim brakom i gospodarem koji je imao prije na nju pravo). Pa je sagradio sa njom (sa Safijom branu zajednicu, tj. vjenao ju je i uniao u brani, polni odnos sa njom) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Zatim je napravio (jedno jelo zvano) hajs (datule izmijeane sa maslom i sirom) u maloj koi (prostrtoj po tlu; ili: u malom ilimu od koe, tj. stavivi to jelo na prostirku od koe). Zatim je rekao meni: 115

"Oglasi (Obavijesti onoga) ko je okolo tebe (da pozivam na gozbu)." Pa je bila (ta hrana, to jelo) njegova gozba (svadbena, pir) na Safiju (tj. na veselje zbog vjenanja sa Safijom). Zatim smo izali ka Medini. Pa sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pravi okruivaicu (odjeu napunjenu suhom travom koja se stavlja okolo, oko jahaa) za nju iza sebe sa (jednim) kaftanom (tj. pravi od abe, kaftana njoj iza sebe okruivaicu, okruiva). Zatim sjede kod svoje deve, pa stavi svoje koljeno, i stavi Safija svoju nogu na njegovo koljeno dok uzjaha (pojai ona, dok ne uzjaha - kako bi uzjahala). PRIAO NAM JE Ismail, priao nam je moj brat od Sulejmana, od Jahja-a, od Humejda Tavila, uo je Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, boravio (ostao raunajui i) na Safiju (tj. ostao je sa Safijom), ker (kerom) Hujejja, u (na) putu Hajbera tri dana dok je priredio (prireivao) svadbu s njom. I bila je (ona) u (meu onima) ko (je takav da) se je udario na nju (propisani) zastor (zavjesa). PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera sina Ebu Kesira, izvijestio me je Humejd da je on uo Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Boravio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu Hajbera i Medine tri noi, pravi (gradi) se njemu sa Safijom (svadba, tj. stupa u brani odnos sa Safijom). Pa sam zvao (pozvao prisutne) muslimane k njegovoj gozbi. A nije bilo u njoj (u toj gozbi nita, nimalo) od hljeba, a ni mesa. I nije bilo u njoj (nita drugo) osim (to) da je zapovjedio Bilalu za (izvjesne prostirke od) koe pa su se prostrle, pa je bacio na njih (svoje) datule, i sir i maslo. Pa su rekli (ti) muslimani: "Jedna (od) majki vjernika (je li ovo to se za nju pravi, prireuje svadba), ili je (ono) to je posjedovala njegova desnica (tj. je li mu ovo slobodna ena, ili mu je ovo robinja to za nju daje, prireuje svadbu)?" Rekli su: "Ako je zastro nju (tj. Ako zastre, pokrije nju, ako je stavi iza zavjese da saobraa sa neroacima), pa ona je jedna (od) majki vjernika. A ako ne zastre nju, pa ona je od (onih) to je posjedovala (to posjeduje) njegova desnica." (Robinje se ne stavljaju iza zastora, zavjese. One mogu da saobraaju i razgovaraju sa mukarcima i bez da se nalaze iza zastora, zavjese.) Pa poto je preao (tj. krenuo odatle), utro (dao je utrti, tj. pripravio) je za nju iza (ozadi) sebe i pruio je zastor (propisanu zavjesu). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete. - H - A priao mi je Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Vehb, priao nam je ubete od Humejda, sina Hilala, od Abdullaha, sina Mugaffela, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili smo opsjedai Hajbera, pa je gaao (pogodio jedan) ovjek u (jedan koni) ranac, (a) u njemu je (bio nekakav) loj (salo), pa sam skoio (nasrnuo) 116

zato (da) uzmem njega. Pa sam se obazreo, pa kada li (kadli) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio (tu, ili to). Pa sam se zastidio. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdullaha, od Nafi-a i Salima, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (na) dan Hajbera jedenje bijeloga luka i mesa domaih magaraca. Zabranio je jedenje bijeloga luka - ono je od Nafi-a, samoga njega (prialo se), "i mesa domaih magaraca" od Salima (se je prialo). PRIAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, priao nam je Malik od Ibnu ihaba, od Abdullaha i Hasena, dvojice sinova Muhameda, sina Alije, od oca njih dvojice, od Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio korienje (uivanje na odreeno, ogranieno vrijeme) ena (bez sklapanja trajnoga braka - to je zabranio na) dan Hajbera i jedenje (mesa) domaih magaraca. (Doslovno: ljudskih magaraca, a to znai: domaih, pitomih magaraca). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, priao nam je Ubejdullah, sin Umera, od Nafi-a, od Ibnu Umera da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio (na) dan Hajbera mesa magaraca (tj. jedenje mesa magaraca) porodinih (tj. domaih, pitomih). PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Muhamed, sin Ubejda, priao nam je Ubejdullah od Nafi-a i Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, jedenje mesa magaraca porodinih (pitomih). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Amra, od Muhameda, sina Alije, od Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera mesa magaraca porodinih (pitomih), a dopustio je u konje (tj. za konje - a to e rei, a to znai: a dopustio je da se jede meso konja). PRIAO NAM JE Seid, sin Sulejmana, priao nam je 'Abbad od ejbanije, rekao je: uo sam Ibnu Ebu Evfa-a (Ebu Evfa-ovoga sina), bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Pogodila je nas (Zadesila nas je jedna velika) glad (na) dan Hajbera. Pa zaista (nai) lonci (napunjeni magareim mesom) zaista kljuaju (vriju). Rekao je: A neki (od) njih su se skuhali. Pa je doao doziva (izvikiva) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio:

117

"Ne jedite od mesa (pitomih) magaraca (nijednu) stvar (nita), i prolijte (dajte proliti) njih (te lonce)." Rekao je Ibnu Ebu Evfa: Pa smo priali (govorili) da je on zabranio njih samo zato (to je bio sluaj) da se oni nisu razdijelili na pet dijelova (tj. oni magarci nisu bili razdijeljeni na pet dijelova, pa da se peti dio uzme za dravnu blagajnu poto su zaklani magarci bili zarobljeni od neprijatelja kao ratni plijen, od kojega se, kao takvoga, treba dati petina za dravnu blagajnu, dravnu imovinu). A rekao je neki (od) njih: "Zabranio je njih svakako (odsjeno, u svakom sluaju) zato (to) zaista oni (magarci) jedae (imali su obiaj da jedu) neist (izmet)." PRIAO NAM JE Haddad, sin Minhala, priao nam je ubete: izvijestio me je Adij, sin Sabita, od Bera-a i Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, da su oni bili sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, pa su pogodili (nekakve pitome) magarce, pa su kuhali njih. Pa je dozivao doziva (izvikiva) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Izvrnite (Prevrnite te svoje) lonce." PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Abdussamed, priao nam je ubete, priao nam je Adij, sin Sabita, rekao je: uo sam Bera-a i Ibnu Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih, (da) priaju njih dvojica od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je on rekao (na) dan Hajbera, a ve su (oni bili) postavili lonce (svoje da se u njima kuha magaree meso): "Izvrnite lonce!" PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je ubete od Adija, sina Sabita, od Bera-a, rekao je: Ratovali smo (u drutvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (i priao je dalje) slino njemu (prethodnome prianju, prethodnom hadisu o naredbi da se proliju lonci). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Ibnu Ebu Zaidete, izvijestio nas je Asim od Amra, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zapovjedio je nama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Hajbera da bacimo magarce porodine (pitome, tj. njihovo meso) prisno (neskuhano, nekuhano) i skuhano (doslovno: prisne i skuhane), zatim nije zapovjedio nama za njegovo jedenje poslije (tj. zabrana jedenja magareega mesa ostala je trajna). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Husejna, priao nam je Umer, sin Hafsa: priao nam je moj otac od Asima, od Amira, od Ibnu Abbasa, rekao je: Neu znati (tj. Ja ne znam) je li zabranio njega (magarca, tj. njegovo meso) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zbog (toga to) je zaista on (magarac) bio tovarna (ivotinja) ljudi, pa je mrzio da ode (da se iskorijeni) 118

njihova tovarna (ivotinja, ivotinja za transport); ili je zabranio njega (magarca, njegovo meso opom trajnom zabranom) u danu Hajbera (zbog nekoga drugoga uzroka koji je vezan za sve vrste) mesa magaraca porodinih (pitomih, domaih). PRIAO NAM JE Hasen, sin Ishaka, priao nam je Muhamed, sin Sabika, priao nam je Zaidete od Ubejdullaha, sina Umera, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Razdijelio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hajbera za konja dva dijela, a za pjeaka (jedan) dio (od ratnoga plijena, tj. Izvrio je raspodjelu ratnoga plijena tako da je davao na konja dva dijela, a na pjeaka jedan dio). Protumaio je njega (taj nain raspodjele) Nagi', pa je rekao: Kada je bio sa ovjekom (koji je uestvovao u toj vojni jedan) konj, pa za njega (tj. on je imao da dobije, on bi trebao da dobije) tri dijela (jedan za sebe, a dva za konja). Pa ako nije bio za njega (u njega nijedan) konj, pa za njega je (tj. on je imao da dobije jedan) dio. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejjeba, da je Dubejr, sin Mut'ima, izvijestio njega, rekao je: Iao sam ja i Usman, sin Affana k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa smo rekli: "Dao si sinovima Muttaliba (Muttaliboviima) od petine (ratnoga plijena) Hajbera, a ostavio si nas, a mi smo u jednom stepenu od tebe (tj. a mi smo na jednom stepenu srodstva prema tebi kao i oni)." Pa je rekao: "Sinovi Haima (Haimovii) i sinovi Muttaliba (Muttalibovii) su samo jedna stvar." Rekao je Dubejr: I nije razdijelio (podijelio, dao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za sinove Abdu emsa (tj. Abduemsoviima) i sinovima Nevfela (Nevfeloviima nijednu) stvar (nita). PRIAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete, priao nam je Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doprlo nam je izlaenje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a mi smo u Jemenu, pa smo izali (kao) iseljivai k njemu (tj. izali smo iseljavajui se mi k njemu) ja i dva brata moja, ja sam najmlai (od) njih, jedan (od) njih dvojice (te moje brae zvao se) je Ebu Burdete, a (onaj) drugi je Ebu Ruhm. Ili je rekao (pedeset i) nekoliko, ili je (pak) rekao: (izali smo) u (tj. sa) pedeset i tri, ili pedeset i dva ovjeka od moga naroda. Pa smo se ukrcali (u jednu) lau. Pa je bacila nas naa laa k negusu u Abesiniju. Pa smo se sloili (tj. susreli smo se sa) Daferom, sinom Ebu Taliba. Pa smo boravili (ostali) sa njim (sve do vremena) dok smo doli (stigli natrag) skupa (zajedno). Pa smo se sloili (sreli, susreli smo se sa) Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, kada je sebi osvojio Hajber. A bili su (obiaja neki) ljudi od (tih) ljudi (da) govore za nas - misli (da kae) za stanovnike (te) lae (tj. za iseljenike koji su putovali na onoj lai) -: "Pretekli smo vas u (ovome) iseljenju (selidbi iz Meke u Medinu)." I unila je Esma, ki 119

Umejsa, a ona je od (onih) ko je doao (stigao, koji su stigli iz Abesinije) sa nama - (unila je Esma) na Hafsu (tj. k Hafsi), supruzi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, posjeujui (ona Hafsu), a ve je bila iselila (ta Esma prije toga) ka negusu u (meu onima) ko je iselio (koji su iselili). Pa je uniao Umer na Hafsu (tj. uniao je ka svojoj keri Hafsi-supruzi Muhammeda a.s.), a Esma je kod nje, pa je rekao Umer kada je vidio Esmu: "Ko je ova?" Rekla je: "Esma, ki Umejsa." Rekao je Umer: "Je li Abesinka ova (ovo, tj. koja je isiljala, iseljavala u Abesiniju)? Je li Pomorka ova (ovo, tj. koja je isiljala, selila po moru, preko mora)?" Rekla je Esma: "Da." Rekao je: "Pretekli smo vas sa isiljanjem (u isiljanju, u selidbi, u iseljavanju u Medinu), pa mi smo prei za poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od vas." Pa se je rasrdila i rekla je: "Nikako! Tako mi Allaha bili ste sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom stanju da on prema mogunosti) hrani vaega gladnoga i savjetuje vaega neukoga (neznalicu). A (mi) smo bili u kui - ili: u zemlji - (izvjesnih ljudi) dalekih, mrskih, u Abesiniji, a to je u (ime) Allaha i u (ime) Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio. Tako mi zakletve Allaha neu se hraniti (nikakvom) hranom i neu piti (nikakvoga) pia do (da) spomenem (ono) to si rekao (ti meni) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I mi se uznemiravasmo i zastraivasmo. I spomenuu to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i pitau ga. Tako mi Allaha neu slagati (lagati), i neu naginjati (neu skretati) i neu poveavati na njega (na to)." Pa poto je doao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: "O vjerovijesnie Allaha! Zaista Umer je rekao tako i tako (to i to)." Rekao je: "Pa ta si rekla njemu?" Rekla je: "Rekla sam njemu tako i tako (to i to)." Rekao je: "Nije prei za mene (meni) od vas. I za njega i za njegove drugove je jedna seoba (tj. I oni imaju jednu seobu), a za vas su, vi, o stanovnici (o porodico one) lae, dvije seobe (a vi imate dvije seobe - a to znai: oni imaju jednu i nagradu, a vi dvije)." Rekla je: Pa zaista ve sam vidjela Ebu Musa-a i drugove (one) lae (da) dolaze meni (u) grupama (grupno, u skupinama da) pitaju mene o ovome hadisu. Nema od (ove) ovozemnosti (nijedna) stvar (da) su oni s njom veseliji, a ni vei u svojim duama od (onoga) to je rekao njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ebu Burdete: Rekla je Esma: Pa zaista ve sam vidjela Ebu Musa-a, a zaista on zaista trai (da) se ponovi (da se nanovo, ponovo, opet pria) ovaj hadis (trai to) od mene. Rekao je Ebu Burdete od Ebu Musa-a, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja zaista poznam (prepoznajem) glasove druine E'arijevia (E'arija) sa Kur'anom (tj. po uenju, itanju Kur'ana) kada ulaze u noi (ili: kada ulaze nou). I poznam njihova odsjedalita (njihove stanove) od njihovih glasova sa Kur'anom u noi, iako nisam bio vidio njihova odsjedalita kada su odsjeli u danu (izvjesnome). I od njih je (jedan) mudar (ovjek; ili: I od njih je jedan ovjek koji ima ime Hakim - i taj njihov ovjek je takav da) kada je susreo (izvjesnu) konjicu - ili je rekao (kada je sreo) neprijatelja - rekao je njima (rekne im): "Zaista moji drugovi zapovijedaju vam da pogledate (tj. da priekate) njih." 120

PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, uo je Hafsa, sina Gijasa: priao nam je Burejd, sin Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, rekao je: Doli (Stigli) smo na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. k njemu) poslije (to je bio sluaj) da je sebi osvojio Hajber, pa je razdijelio za nas (nama dio od toga ratnoga plijena), a nije razdijelio (ni) za jednoga (ovjeka, tj. nikome ko) nije prisustvovao (tome) osvojenju osim nas (koji smo se vratili iz Abesinije gdje smo otili kao iseljenici prije nego se je poelo iseljavati u Medinu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Muavijete, sin Amra, priao nam je Ebu Ishak od Malika, sina Enesa, rekao je: priao mi je Sevr, rekao je: priao mi je Salim, slobodnjak Ibnu Muti-a da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Osvojili smo sebi Hajber, i nismo zaplijenili (kao ratnu dobit, ratni plijen nikakvoga) zlata, a ni srebra. Zaplijenili smo samo (njihova) goveda, i deve, i robu i zidove (tj. njive i vrtove ograene zidovima). Zatim smo otili (tj. vraali se u Medinu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (doavi mi) k Vadil-Kura-u (tj. do mjesta u blizini Medine koje se zove Vadil-Kura). A sa njim je (jedan) rob njegov, rekne se njemu (tj. ime mu je) Mid'am. Poklonio je njega njemu jedan (ovjek iz plemena) Dibabovia. Pa dok on sputa (skida, zbacuje) samar (deve) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kadli je dola (tj. kadli doe) njemu (jedna) zalutala strijela dok (ak) je pogodila toga roba. Pa su rekli (ti) ljudi: "Lako (tj. Prijatno) njemu! Muenitvo (je to, tj. ehid, muenik on postade)!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da, (tako bi bilo da nije uinio jedan teak grijeh prije ovoga sluaja, a nije se pokajao)! Tako mi (Allaha) koji (je Taj to) je moja dua u Njegovoj ruci zaista (ona) kabanica (plat, ogrta) koja je (ta to je) pogodio nju (na) dan Hajbera od (hajberskih) ratnih plijenova (a to) nisu pogodile nju (tu kabanicu one) zardiobe (razdiobe, tj. kabanica koja je utajena, sakrivena, a nije stavljena da se redovnim putem razdijeli sa ostalim stvarima), zaista e se (ona - ta kabanica) rasplamsavati na njemu vatrom (tj. gorie ona na tom robu kao vatra na Sudnjem danu)." Pa je doao (jedan) ovjek kada je uo to od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa (jednim) kajiem, ili sa dva kajia (za obuu, tj. donio je kaji, ili dva kajia za obuu koje je kajie bio utajio), pa je rekao: "Ovo je (jedna) stvar (to) sam bio pogodio (uzeo, utajio, ukrao) nju." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Kaji, ili dva kajia, od vatre." (Jedan od pripovjedaa je sumnjao u to da li je njegov prethodnik u prianju rekao: "sa kajiem" i "kaji", ili je rekao "sa dva kajia" i "dva kajia".) 121

PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, rekao je: izvijestio me je Zejd, (sin Eslema), od svoga oca da je on uo Umera, sina Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: "Zar ne (Pazite)! Tako mi (Allaha) koji (je Taj to) je moja dua u Njegovoj ruci da nije (toga) da ostavim zadnjega (od tih) ljudi (tj. zadnju generaciju, pokoljenje muslimana kao) jednu stvar (takvu da) nije za njih (nijedna) stvar (nita ostalo, tj. kao jednu stvar koja nema nita), ne bi se osvojilo na mene (tj. meni nijedno) selo (pa da bi drukije s njim postupio) osim (tako da) bih razdijelio njega, kao to je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber, ali (tj. nego) ja ostavljam nju (osvojenu zemlju, teritoriju kao jednu) riznicu (dravnu, tj. kao dravnu imovinu) njima (da) sebi razdjeljuju nju." (Rije "bebbanun" znai: jedna stvar, jedan nain, jedan put, jedna vrsta; skupina; bijednik koji nema nita. Ova rije se rijetko upotrebljava u arapskom govoru i jeziku, ak neki tvrde da i nije po porijeklu arapska.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Ibnu Mehdija od Malika, sina Enesa, od Zejda, sina Eslema, od njegovoga oca, od Umera, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: "Da nije kraja (tj. zadnjega dijela ovih) muslimana, ne bi se osvojilo na njih (ne bi se osvojilo njima) selo nijedno, (pa da bih postupio drukije) osim (tako da) bih podijelio nju (zemlju toga sela) kao to je podijelio (razdijelio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: uo sam Zuhriju, a pitao je (tj. uo sam Zuhriju, a pita, u asu kada pita) njega Ismail, sin Umejjeta, rekao je: izvijestio je mene 'Anbesete, sin Seida, da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao (tj. molio) njega (da mu dodijeli neto, neki dio od ratnoga plijena zaplijenjenoga na Hajberu). Rekao je njemu neki (od) sinova Seida, sina 'Asa: "Ne dadni (Ne daj) njemu, o poslanie Allaha!" Pa je rekao Ebu Hurejrete: "Ovo (tj. Ovaj) je ubica Ibnu Kavkala." Pa je rekao: "O uda li zbog kunia (glodavca, tj. udim se kuniu, glodavcu koji) se je spustio od (tj. iz mjesta, ili planine) Kadumudda'na." A spominje se od Zubejdije, od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Anbesete, sin Seida da je on uo Ebu Hurejreta (da) izvjetava Seida, sina Asa, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ovjeka zvanoga) Ebana (kao zapovjednika) na (tj. nad jednom) etom iz Medine prema Neddu. Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je doao Eban i njegovi drugovi na Vjerovijesnika (tj. k njemu), pomilovao ga Allah i spasio, u Hajber poslije to je sebi osvojio nju (tu varo - Hajber), a zaista kolani njihovih konja su zaista vlakno (lik, liko). Rekao je Ebu Hurejrete: Rekao sam:

122

"O poslanie Allaha! Ne razdijeli njima. (To jest: Ne daj nita Ebanu i njegovim drugovima)." Rekao je Eban: "I ti si sa ovim (za ovo, zbog ovoga), o kuniu (o glodave), (koji) se skotrljao (siao) od Re'su Da'na (a to je mjesto, ili planina, Re'su Da'nin znai: Glava Ovce, tj. Ovija Glava kao ime planine)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebane! Sjedi!" Pa nije razdijelio njima. Rekao je Ebu Abdullah: "Eddalu" je (isto to i) "essidru". ("Sidrun" znai lotos, divlji lotos. Ovdje ovo objanjenje daje Buharija jer po jednoj predaji planina sa koje je doao Ebu Hurejrete zvala se je Re'su Dalin, a ne Re'su Da'nin, a niti Kadumu Da'nin. Re'su Dalin bi znailo Lotosova Glava. Kadumu Da'nin bi znailo Ovija Strana, ili Ovije Oko, ili Ovije Makle i slino.) PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Amr, sin Jahja-a sina Seida, izvijestio me je moj djed da je Eban, sin Seida, doao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozdravio njega. Pa je rekao Ebu Hurejrete: "O poslanie Allaha! Ovo je ubica Ibnu Kavkala (tj. Ovaj je ubio Ibnu Kavkala)." A rekao je Eban (k) Ebu Hurejretu: "O uda li tebe (tj. udan li tebe, O uda li)! Kuni (si ti koji) je dojurio od Kadumu Da'na (da) kudi mene (za jednoga) ovjeka (to) je poastio njega Allah sa mojom rukom (davi mu ast da bude ehid-muenik), a sprijeio je njega da (on) ponizi mene sa svojom rukom." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Urveta, od Aie da je Fatima - na nju pozdrav (ili: njoj mir)! - ki Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poslala (zahtjev) k Ebu Bekru (u kojem ona) pita (moli) njega (za) svoje nasljedstvo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (onoga imanja) to je zaplijenio Allah njemu u Medini, i Fedeku i to je ostalo od petine Hajbera. Pa je rekao Ebu Bekr: Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Neemo se nasljeivati (tj. Mi se ne nasljeujemo). to smo ostavili, (to) je milostinja. Jede rod (obitelj) Muhammeda samo u ovome imanju (tj. od ovoga imanja). I zaista ja tako mi Allaha neu promijeniti (nijednu) stvar od milostinje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od njezinoga stanja koje je (to to je) bila na njemu u vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I zaista u raditi svakako u njoj sa (onim nainom) to je radio s njim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa nije htio Ebu Bekr da dadne Fatimi od nje (nijednu) stvar. Pa se naljutila Fatima na Ebu Bekra u tome (tj. zbog toga), pa je napustila njega (tj. pa nije vie s njim saobraala), pa nije (s) njim govorila, ak je preminula (nije govorila s njim sve do svoje smrti). A ivjela je poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, est mjeseci. Pa poto je preminula, pokopao (ukopao) je nju njezin mu Alija nou, a nije oglasio (obavijestio) za nju Ebu Bekra, i (on-Alija) klanjao je na nju (tj. za nju, njoj molitvu za umrlo licedenazu). A bilo je za Aliju od (izvjesnih) ljudi lice (tj. Potivae Aliju ljudi za) ivota Fatime. Pa poto je preminula, naao je mrskim (runim) Alija lica (tih) 123

ljudi (prema sebi, tj. Nije mogao poznati Alija lica tih ljudi toliko su promijenili odnos prema njemu, kao da ga i ne poznaju). Pa je traio (Alija) meusobno izravnanje (pomirenje, sklapanje mira sa) Ebu Bekrom i prisegnjivanje (i davanje prisege) njemu. A ne prisegnjivae se tih mjeseci (ivota Fatimina Alija k Ebu Bekru, tj. nije ga Alija bio priznao za halifu i nije mu se bio prisegnuopokorio, na vjernost). Pa je poslao (Alija poziv) k Ebu Bekru da (to jest): "Doi nam, i neka ne dolazi nama (ni) jedan (ovjek, tj. niko) s tobom." Izbjegavanjem za prisustvovanje Umera (tj. Takav poziv je poslao Alija za Ebu Bekra jer nije elio da prisustvuje Umer njihovom sastanku). Pa je rekao Umer: "Ne. Tako mi Allaha nee unii njima sam ti." Pa je rekao Ebu Bekr: "A ta moda (se nada) ti (od) njih da uinu (uine, urade) sa mnom? Tako mi Allaha zaista doi (tj. otii) u svakako njima." Pa je uniao njima Ebu Bekr. Pa se osvjedoio (tj. izrekao je simbol Islama kelitu-ehadeti, kelimei-ehadet) Alija, pa je rekao: "Zaista mi smo ve poznavali tvoju vrijednost (vrlinu) i (ono) to je dao tebi Allah. I ne zavidimo tebi dobro (tj. na dobru to) je tjerao (tj. dao) k tebi njega Allah, a ali (tj. nego) si postupio samovoljno na nas (tj. prema nama) sa stvari (ovom, sa ovim poslom, tj. sa izborom halife, jer nisi htio da se dogovori, zdogovori, zdogovara-dogovara sa nama). A smatrasmo (mi, miljasmo mi da imamo pravo) zbog naega srodstva (sa) poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na jedan) dio (udjel, pa makar toliko da se pozovemo na zdogovaranje, dogovaranje). Dok (tj. Te) su se prolile (suzama) dva oka Ebu Bekra. Pa poto je govorio Ebu Bekr, rekao je: "Tako mi (Allaha) koji (je Taj to) je moja dua u Njegovoj ruci zaista srodstvo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, drae je k meni da poveem (da darujem, pomaem) od moga srodstva. A to se tie (onoga spora) koji se je zapleo izmeu mene i izmeu vas od (zbog) ovih imanja, pa nisam malaksao (umanjio; usporio) u njima od dobra, i nisam ostavio (nijednoga) posla (to) sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pravi (ini) njega u njima (u tim imanjima, a da sam postupio drukije) osim (tako da) sam napravio (uinio) njega." Pa je rekao Alija (k) Ebu Bekru: "Obeanje (tj. Obeano vrijeme) tebi je veeras (tj. popodne) za prisegu (moju na vjernost)." Pa poto je klanjao Ebu Bekr podne (toga dana), popeo se je (na) govornicu (propovjedaonicu), pa se je osvjedoio (zasvjedoio, tj. izrekao je simbol Islama kelimu-ehadeti). I spomenuo je stvar (stanje, sluaj) Alije i njegovo izostajanje (zaostajanje) od prisege (na vjernost njemu), i ispriao je njega (tj. primio je njegovu ispriku, izvinjenje) sa (onim nainom na) koji se je ispriao (izvinuo Alija) k njemu, zatim je traio oprost. I osvjedoio (zasvjedoio) se je (izrekao je simbol Islama) Alija, pa je veliao pravo Ebu Bekra. I priao je (Alija) da ono nije natovarilo (nosilo, rukovodilo nita runo) njega na (zaostajanje) koje je napravio (i da to nije uinio) zavidnou na Ebu Bekra, a ni odricanjem (nepriznavanjem) za (ono dobro i pravo) koje (je to to) je odlikovao njega Allah s njim, a ali mi (tj. nego mi) smatrasmo za nas (za sebe) u ovoj stvari (postavljanja halife da imamo neki) dio (udjel, pa bar, pa makar da se pozovemo na zdogovor-dogovor). Pa je postupio samovoljno (Ebu Bekr u odnosu) na nas, pa smo nali u naim duama (u sebi jednu neugodnost)." Pa su se obradovali (bili su obradovani) s tim (prisutni) muslimani, i rekli su: "Pogodio si." I bili su 124

(ti) muslimani k Aliji blizu (tj. postali su prisni i ljubazni prema njemu) kada se povratio (njemu - tom skupu muslimana u toj) zapovjedi za dobro (a to e rei: u njegovom ulaenju u ono u ta su i oni unili - ti muslimani - u prisegu na vjernost Ebu Bekru koji e kao vrhovni rukovodilac muslimanske zajednice zapovjedati dobro, a odvraati od zla uz pomo ostalih saradnika). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Haremija, priao nam je ubete: izvijestio me je Umarete od Ikrimeta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Poto se osvojio Hajber, rekli smo: "Sada emo se nasititi (najesti) od datula (hurmi Hajbera, jer je u njemu bilo mnogo palmi)." PRIAO NAM JE Hasen, priao nam je Kurrete, sin Habiba, priao nam je Abdurrahman, sin Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Nismo se nasitili (zasitili, najeli sve) do (asa kada) smo osvojili Hajber (dok nismo osvojili Hajber).

GLAVA uzimanja namjesnika (tj. postavljanja namjesnika od strane) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na (tj. nad) stanovnicima Hajbera. PRIAO NAM JE Ismail: priao mi je Malik od Abdul-Medida, sina Suhejla, od Seida, sina Musejjeba, od Ebu Seida Hudrije i Ebu Hurejreta da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, uzeo (tj. postavio) namjesnikom (jednoga) ovjeka nad Hajberom, pa je donio njemu (taj ovjek) odstranjene datule (tj. najbolju vrstu datula, hurmi), pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Svaka (od) datula Hajbera je (li) ovako (ovako dobra, tj. Jesu li sve datule Hajbera ovakve)?" Pa je rekao: "Ne (tj. Nisu) tako mi Allaha, o poslanie Allaha! Zaista mi zaista uzimamo (nau mjeru) sa' od ovoga (tj. od ove vrste datula) za dva sa'-a, za tri (sa-a od slabijih datula)." Pa je rekao: "Ne inite (tako). Prodaj skup (svoj, tj. svoje redom skupljene datule, slabe datule) za srebrenjake (za novac), zatim kupi sebi za novce (svoje) odstranjene (datule, tj. ove najbolje datule)." A rekao je Abdul-Aziz, sin Muhameda, od Abdul-Medida, od Seida da su Ebu Seid i Ebu Hurejrete (da su) priala njih dvojica njemu da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao brata sinova Adijja, od Pomagaa (su ti sinovi Adijja), k Hajberu, pa je postavio zapovjednikom njega nad njom (nad tom varoi). A od Abdul-Medida, od Ebu Saliha Semmana, od Ebu Hurejreta i Ebu Seida slino njemu (slino prethodnom prianju). GLAVA

125

postupanja (postupka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) stanovnicima Hajbera. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Duvejrijete od Nafi-a, od Abdullaha (Umerovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Hajber idovima (hajberskim) da rade nju (da obrauju zemlju u Hajberu) i siju nju, a za njih je (tj. a da oni imaju, da dobiju) polovinu (onoga) to izlazi iz nje (iz zemlje, tj. a da dobiju polovinu ploda te zemlje). GLAVA (one) ovce koja se je otrovala (koja je otrovana, u koju je stavljen otrov) za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ovca koja je njemu ispeena, i otrovana, u koju je stavljen otrov i ponuena mu je kada je bio) u Hajberu. Predao je njega (ovaj sluaj) Urvete od Aie, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs: priao mi je Seid od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto se osvojio Hajber, poklonila se je za poslanika (tj. poklonila se poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna) ovca, u njoj je (bio neki) otrov. GLAVA vojne Zejda, sina Hariseta (Zejda Harisetovoga). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, sin Seida, priao nam je Sufjan, sin Seida, priao nam je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), rekao je: Uinio (Postavio) je zapovjednikom (za zapovjednika) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Usameta nad (neke) ljude, pa su udarali u njegovo zapovjednitvo (tj. negodovali su zbog toga to je Usamete postavljen na tu dunost), pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ako udarate u njegovo zapovjednitvo (tj. Ako protestujete zbog njegovoga postavljenja), pa ve ste udarali (udarili) u (na) zapovjednitvo njegovoga oca prije njega. Tako mi zakletve Allaha zaista ve je bio stvoren (tj. prilian, dostojan) za zapovjednitvo, i zaista (on) je bio od najdraih ljudi k meni. I zaista ovaj (tj. Usamete) je zaista od najdraih ljudi k meni poslije njega (poslije Zejda, oca Usametovoga)." GLAVA

126

umre izvrenja (naknadnoga; ili: GLAVA umre suenja, tj. umre sklapanja mira - a to e rei - a to znai: GLAVA umre koja se je obavila poslije sklapanja mira na Hudejbiji, a umra je malo hodoae). Spomenuo je njega (hadis o umri izvrenja, suenja) Enes od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Beraa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je (bio odluio se da bi) obavio umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (mjesecu) zul-ka'detu (u estoj godini po Hidri), pa nisu htjeli stanovnici Meke da puste njega (da) unie (da ue on u) Meku, ak je sudio se (on, tj. sklopio je ugovor o miru s) njima na (to se potpisavi) da ostane (boravi idue godine) u njoj (u Meki svega) tri dana. Pa poto su pisali knjigu (tu, tj. pismeni ugovor o tome), pisali su (tj. napisali su muslimani, odnosno Alija r.a. ispred muslimana): "Ovo je (ono na) to se sudio na njega (tj. na to sklapa ugovor o miru na njega) Muhammed, poslanik Allaha....." Rekli su (bezvjernici): "Neemo priznati (tj. Ne priznajemo) sa ovim (za ovo, Ne priznajemo ovo ovako). Da znamo da si ti poslanik Allaha, ne bismo sprijeili tebi (nijednu) stvar, a ali (tj. nego) ti si Muhammed, sin Abdullaha." Pa je rekao: "Ja sam poslanik Allaha, a ja sam (i) Muhammed, sin Abdullaha." Zatim je rekao Aliji: "Izbrii (izraz, formulaciju) "poslanik Allaha". Rekao je Alija: "Ne. Tako mi Allaha neu izbrisati tebe nikada." Pa je uzeo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) knjigu (taj list, dokumenat), a nije (bio u stanju da) uljepava (da) pie (tj. a nije lijepo pisao, nije mogao da ini lijepo da pie, nije mogao da izvodi lijepo pisanje), pa je pisao (tj. napisao): "Ovo je (ono na) to se je sudio (tj. na to je sklopio ugovor o miru) Muhammed, sin Abdullaha: (da) nee unositi (nee dati da unie u) Meku oruje osim sablje u koricama; i da nee izvesti od njezinih (mekanskih) stanovnika (ni) jednoga ako je htio (ako hoe neko od njih) da slijedi njega i da nee sprijeiti od svojih drugova (ni) jednoga ako je htio (ako hoe neko od njih) da boravi (da ostane) u njoj (u Meki)." Pa poto je uniao (u) nju (u Meku Muhammed a.s. idue godine) i proao je rok (taj od tri dana boravljenja, boravka), doli su (bezvjernici Meke) Aliji, pa su rekli: "Reci tvome (svome) drugu: Izai od nas (tj. Neka izae od nas, Reci mu da izae, da napusti Meku) pa ve je proao (onaj) rok." Pa je izaao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je slijedila njega ki Hamze doziva (dozivajui ona): "O moj strie! O moj strie!" Pa je dohvatio nju Alija, pa je uzeo za njezinu (njenu) ruku, i rekao je Fatimi - na nju pozdrav (ili: njoj mir)! - : "Dri (Uzmi) ker tvoga (svoga) strica!" Ponijela (tj. Natovarila) je nju (na devu Fatima). Pa su se svaali o (za) nju (Hamzinu ker) Alija, i Zejd i Dafer. Rekao je Alija: "Ja sam uzeo nju, i ona je ki moga strica." A rekao je Dafer: "Ona je ki moga strica, i njezina tetka (majina sestra) je poda mnom (tj. sa mnom u braku)." A rekao je Zejd (sin Hariseta): "Ki moga brata (je ona, tj. pobratima, 127

jer je Muhammed a.s. pobratio Hamzu i Zejda dok je Hamza bio iv, kako neki tvrde)." Pa je sudio za nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da se smjesti ona ondje gdje e biti vezana) za njezinu (tj. za svoju) tetku (majinu sestru), i rekao je: "Tetka (Majina sestra) je u stepenu (roene) majke." I rekao je Aliji: "Ti si od mene, a ja sam od tebe (Ti si moj, a ja sam tvoj)." I rekao je Daferu: "Sliio si mome stvorenju i mojoj udi (tj. Ti si nalik na mene u tijelu, licu i u naravi)." A rekao je Zejdu: "Ti si na brat (po vjeri), i na slobodnjak (osloboeni rob pod naom zatitom, na tienik)." A rekao je Alija: "Zar nee vjenati sebi ker Hamze, (o poslanie Allaha)?" Rekao je: "Zaista ona je ki moga brata od dojenje (po dojenju, po mlijeku, pa mi je to zabranjeno-haram)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Rafi-a, priao nam je Surejd, priao nam je Fulejh, rekao je. - H - A priao mi je Muhamed, sin Husejna sina Ibrahima: priao mi je moj otac, priao nam je Fulejh, sin Sulejmana, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao obavljajui umru (tj. donijevi odluku da uini umru i obukavi, odjenuvi se hodoasniki), pa su zastrli (tj. preprijeili put) bezvjernici Kurejevia izmeu njega i izmeu Kabe. Pa je zaklao svoju rtvenu ivotinju, i obrijao je svoju glavu u Hudejbiji (mjestu izmeu Meke i Medine). I sudio se je (sklopio je mir s) njima na (tj. uz taj uvjet, uslov) da obavi umru idue godine, i (da) nee nositi (nikakvoga) oruja na njih (protiv njih kad bude obavljao umru) osim sabalja (sablji, maeva), i (da) nee boraviti (ostati) u njoj osim (onoliko vremena) to su oni voljeli (koliko oni ele). Pa je obavio umru (u vremenu) od (te) idue godine. Pa je uniao (u) nju (u Meku) kao to je bio sklopio mir (ugovor o miru sa) njima (kao to se dogovorio sa njima ugovorom). Pa poto (je navrilo se toliko) da je boravio (ostao) u njoj (u Meki) tri (dana), zapovjedili su mu da izae, pa je izaao. PRIAO NAM JE Usman, sin Ebu ejbeta, priao nam je Derir od Mansura, od Mudahida, rekao je: Uniao sam ja i Urvete, sin Zubejra, (u) Bogomolju, pa kada li je Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima), sjeda (tj. kadli on sjedi) uz sobu Aie. Zatim je rekao (Urvete pitajui Abdullaha): "Koliko (puta) je obavio umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (iz Medine)?" Rekao je (Abdullah): "etiri (puta). Jedna (od) njih je u redepu (tj. Jednu umru od te etiri umre obavio je u redebu-redepu mjesecu)." Zatim smo uli pranje zuba Aie (tj. uli smo kako Aia pere zube zuboistkom, misvakom). Rekao je Urvete: "O majko vjernika! Zar nee uti (Zar ti ne uje ovo) ta govori Ebu Abdurrahman? Zaista je (,kae,) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obavio (obavljao) umru, etiri umre, jedna (od) njih je u redepu." Pa je rekla: "Nije obavljao umru Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednu, nikoju) umru (drukije) osim (tako da se je dogodilo), a on (Abdullah) je svjedok 128

(tj. bio je sa Muhammedom a.s. u drutvu pri obavljanju umre), a nije obavljao umru (Muhammed a.s.) u redepu nikada." (Ovo jasno pokazuje da se i velikim drugovima Muhammeda a.s. moe dogoditi da zaborave i previde neto.) PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Ismaila, sina Ebu Halida, uo je Ibnu Ebu Evfa-a (da) govori: Poto je (tj. Kada je) obavljao umru poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pokrivali (krili, sakrivali smo ga od djeaka (mekanskih) idolopoklonika i od njih (samih da se ne bi dogodilo) da uznemiruju poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hammad, on je sin Zejda, od Ejjuba, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Doao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi, pa su rekli (govorili mekanski) idolopoklonici: Zaista ono dolazi vama (jedno) izaslanstvo (iji su ljudi takvi da) je oslabila njih groznica Jesriba. Pa je zapovjedio njima (muslimanima) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da pokaskivaju (da idu brzo u izvravanju prve) tri ophodnje (prva tri kruenja), a da idu (obinim hodom u prostoru) to je izmeu dva ugla (oka jemenska). A nije sprijeilo njega da zapovjedi njima da pokaskivaju (u izvrenju tih) ophodnji sviju njih (nita drugo) osim (njegovo) ostavljanje na njih (olakice, tj. samo samilost i osjeaj prema njima ga je sprijeio da ne naredi brzo ophoenje u svim ophodnjama, u svim ophoenjima). A poveao je Ibnu Selemete od Ejjuba, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, rekao je: Poto je doao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za svoju godinu (tj. u svojoj godini) koja je (ta to je) naao osiguranje (sigurnost, tj. to je dobio osiguranje, bezbjednost u njoj po ugovoru na Hudejbiji), rekao je: "Pokaskivajte!" Zato (je to naredio da) pokae (mekanskim) idolopoklonicima njihovu (muslimansku) snagu. A (ti) idolopoklonici su od strane (brda) Kuajkiana (posmatrali njih, odnosno mogli su vidjeti njih kako vre obrede umre). PRIAO MI JE Muhamed od Sufjana, sina Ujejneta, od Amra, od Ata-a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Trao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, okolo Kabe i izmeu Safe i Merve samo zato (da on) pokae idolopoklonicima (Meke) svoju snagu. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Vuhejb, rekao je: priao nam je Ejjub od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: 129

Vjenao je sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mejmunu (Mejmunetu), a on je hodoasniki obuen, a sagradio je s njom (brani odnos, tj. a stupio je s njom u polni odnos), a on je dozvoljen (tj. a on je razrijeen hodoasnikih obaveza i stega, jer ih je izvrio, a tada je ve dozvoljeno stupiti u polni odnos sa vjenanom enom i na svetom tlu Meke i njezine okolice-harema). A umrijela (A umrla) je (ona poslije toga) u Serifu (mjestu udaljenom od Meke est milja prema Medini idui). Rekao je Ebu Abdullah: A poveao je (u prianju) Ibnu Ishak: Priao mi je Ibnu Ebu Nedih, i Eban, sin Saliha, od Ata-a i Mudahida, od Ibnu Abbasa, rekao je: Vjenao je sebi Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Mejmunu u umri izvrenja (ili: u umri suenja - a to znai: u umri koju je obavio nakon ugovora o miru na Hudejbiji na godinu dana). GLAVA vojne Mute (vojne Muteta - a Muta je mjesto koje je dio) od zemlje Sirije. PRIAO NAM JE Ahmed, priao nam je Ibnu Vehb od Amra, od Ibnu Ebu Hilala, rekao je: A izvijestio me je Nafi' da je Ibnu Umer izvijestio njega da je on stao (zastavio se) nad Daferom tada, a on je ubijen. Pa sam nabrojao u njega pedeset (ozljeda) izmeu uboda (koplja) i udarca (sablje, maa). Nije od njih (od tih rana nijedna) stvar u njegovoj zadnjici. Misli (na to da nije nijedna od tih rana bila) u njegovim leima. (A to znai da nije dobio u toj borbi nijedne rane bjeei nego samo borei se idui naprijed prema neprijatelju, jer da je bjeao, imao bi rane i po leima.) Izvijestio nas je Ahmed, sin Ebu Bekra, priao nam je Mugirete, sin AbdurRahmana, od Abdullaha, sina Sada, od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Uinio je (Postavio je) zapovjednikom poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Mute Zejda, sina Hariseta. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako se je ubio (tj. Ako bude ubijen, ako pogine) Zejd, pa Dafer (je zapovjednik), a ako se ubio (ako pogine i) Dafer, pa Abdullah, sin Revahata (je zapovjednik)." Rekao je Abdullah (sin Umerov): Bio sam u (meu) njima u toj vojni. Pa smo traili Dafera, sina Ebu Taliba, pa smo nali njega u (tim) ubijenima, i nali smo (ono) to je (bilo) u njegovome tijelu devedeset i nekoliko (rana) od uboda (kopljem) i ustrjeljenja (strjelicama). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Vakida, priao nam je Hammad, sin Zejda, od Ejuba, od Humejda, sina Hilala, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, objavio smrt (oglasio smrt) Zejda, i Dafera i Ibnu Revahata (izvjesnim) ljudima prije (nego to je bio sluaj) da doe njima njihova vijest (tj. vijest o njihovoj pogibiji), pa je rekao: 130

"Uzeo je (muslimansku) zastavu Zejd, pa se je pogodio (pa je pogoen, tj. poginuo je). Zatim je uzeo Dafer, pa se pogodio (pa je pogoen i poginuo je). Zatim je uzeo sin Revahata, pa se pogodio (i on je pogoen i poginuo je)." I njegova (Muhammedova a.s.) dva oka suze (liju suze njih dva - dva oka), dok je uzeo (tu) zastavu (jedan) ma od maeva Allaha, dok je (tj. te je) osvojio Allah na njih (tj. njima; ili: dok je najzad dao pobjedu Allah muslimanima nad njima nad neprijateljima muslimana u toj vojni). PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Abdul-Vehhab, rekao je: uo sam Jahja-a, sina Seida, rekao je: izvijestila me je Amreta, rekla je: ula sam Aiu, bio zadovoljan Allah od nje, (da ona) govori: Poto (tj. Kada) je dolo ubijanje (tj. vijest o ubijanju, pogibiji Zejda), sina Hariseta (sina Harisetovoga), i Dafera, sina Ebu Talibovoga, i Abdullaha, sina Revahata (Revahatovoga), bio zadovoljan Allah od njih (s njima), sjeo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pozna se u (tj. na) njemu alost (njegova). Rekla je Aia: A ja se nadvirujem (ja provirujem, virim) od pukotine (njegovih) vrata - misli (ona na pukotinu, zvirku koja je nastala) od rascijepljenja vrata (njegovih). Pa je doao njemu (jedan) ovjek, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista ene Dafera." Rekao je: I spomenuo je njihovo plakanje (pla). Pa je zapovjedio njemu da zabrani njima (da plau one). Rekao je: Pa je otiao (taj) ovjek. Zatim je doao (ponovo), pa je rekao: "Ve sam zabranjivao njima." I spomenuo je da ono nisu se pokorile njemu (one). Rekao je: Pa je zapovjedio njemu takoe (tj. opet). Pa je otiao. Zatim je doao, pa je rekao: "Tako mi Allaha zaista ve su (one) nadvladale nas." Pa je tvrdila (Aia) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Pa sipaj (naspi) u njihova usta od praha (praine sa tla zemlje)." Rekla je Aia: Pa sam rekla (onome ovjeku): "Upraio (ili: Prilijepio za prainu tla zemlje) Allah tvoj nos! Pa tako mi Allaha nisi ti (u mogunosti da) ini (da uini ono to ti se nareuje, tj. Ne moe da sprijei pla), a nisi ostavio (na miru i nisi potedio) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od umora (njegovoga umaranja, od njegove potitenosti)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, priao nam je Umer, sin Alije, od Ismaila, sina Ebu Halida, od Amira, rekao je: Bio je (Bio bi) Ibnu Umer - kada je pozdravljao sina Daferovoga - rekao: "Pozdrav tebi, o sine dvokrilatoga (o sine onoga koji je vlasnik dvaju krila, koji ima dva krila)!" PRIAO NAM JE Ibrahim, priao nam je Sufjan od Ismaila, od Kajsa, sina Ebu Hazima, rekao je: uo sam Halida, sina Velida (Velidovoga), (da) govori: Zaista ve se je presjeklo (prekinulo, slomilo) u mojoj ruci (na) dan Mute devet sabalja (maeva), pa nije ostala u mojoj ruci (nikakva druga) osim ironjka (tj. iroka sablja) jemenska. 131

PRIAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Jahja od Ismaila, rekao je: priao mi je Kajs, rekao je: uo sam Halida, sina Velida (da on) govori: Zaista ve se je stucalo (smrvilo, tj. slomilo) u mojoj ruci (na) dan Mute devet sabalja (maeva), a (ili: i) strpila se (tj. izdrala je, nije se slomila) u mojoj ruci (jedna) ironjka (iroka sablja) moja jemenska. PRIAO MI JE 'Imran, sin Mejsereta, priao nam je Muhamed, sin Fudajla, od Husajna, od Amira, od Numana, sina Beira, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Onesvijestio se je (pao je u besvjesno stanje prilikom jedne svoje bolesti prije vojne na Muti) Abdullah, sin Revahata, pa je poela njegova sestra Amra (Amreta da) plae (uz naricanje): "Kuku gospodina (gospodara)!" (To jest: "Kuku meni za njim koji je gospodin, ili gospodar svoga plemena, koji se izdie iznad drugih kao brdo!"). Kuku tako! Kuku tako!" Broji (Nabraja ona tako jo neke rijei) nad njim. Pa je rekao kada se osvijestio (kada je doao k svijesti): "Nisi rekla (ti nijednu) stvar (pa da je bilo drukije) osim (tako da) se reklo meni: "Je si li ti takoe (takav, tj. reklo mi se je sa prijekorom: Da li si ti takav)?" PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je 'Abser od Husajna, od abije, od Numana, sina Beira, rekao je: Onesvijestio se je Abdullah, sin Revahata, sa ovim (tj. na ovaj nain kako je ve navedeno ta je govorila njegova sestra, i ta je on njoj odgovorio i rekao kada je doao svijesti). Pa poto je (Pa kada je umro, tj. Kada je poginuo na Muti), nije plakala na (nad) njim (tj. za njim, zbog njegove pogibije). GLAVA slanja (tj. odailjanja od strane) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u borbu) Usameta, sina Zejda, ka Hurekatima (jednoj grupi plemena, bratstava koja su ogranci) od (velikoga plemena) Duhejneta. (Veli se da je to pleme Hurekat nazvano tako po svome jednome pretku koji je spaljivao pobijeene neprijatelje poto bi ih pobio. Hurekatu - plural Hurekatun u arapskom jeziku znai onaj koji mnogo spaljuje.) PRIAO MI JE Amr, sin Muhameda, priao nam je Huejm, izvijestio nas je Husajn, izvijestio nas je Ebu Zabjan, rekao je: uo sam Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka Hurekatu, pa smo jutrom doli (tome) narodu, pa smo porazili njih. I prikljuio sam se ja i (jedan) ovjek od Pomagaa (jednome) ovjeku od njih (tj. stigli smo ga, uhvatili smo ga). Pa poto smo poklopili (tj. opkolili) njega, rekao je: 132

"Nema boanstva osim Allah (osim Allaha)." Pa se odstranio (odustao je od njega odmah taj) Pomaga (tj. nije mu htio nita, jer ga je smatrao odmah muslimanom im je to izrekao). Pa sam udario njega sa mojim (svojim) kopljem, ak sam ubio njega (ak sam ga i ubio jer sam smatrao da je on tu reenicu izrekao, koja je simbol vjere Islama, samo da nas obmane, obmani, prevari, a ne da postane iskreni musliman). Pa poto smo doli (nazad u Medinu), doprlo je (to) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O Usamete! Zar si ubio njega poslije (onoga asa) to je (kad je) rekao: "Nema boanstva osim Allah." (zar si to uinio)?" Rekao sam: "Bio je zatiiva (sebe s time, tj. Bio je on htio da sebi nae utoita i zatite s time, dakle: Htio se je time zatititi i spasiti)." Pa nije prestao (da) ponavlja nju (tu svoju prijekornu rije, reenicu Muhammed a.s. meni), ak sam zaelio da ja nisam bio primio Islam prije toga dana. PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Hatim od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: uo sam Selemeta, sina Ekve-a, (da) govori: Ratovao (Vojevao) sam (u drutvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sedam vojni, a izaao sam u (onome) to poalje (bez sebe, bez svoga uea) od slanja (tj. od vojski u vojne pohode) devet vojni: jedanput je na (nad) nama (zapovjednik) Ebu Bekr, a jedanput je na (nad) nama (zapovjednik) Usamete. A rekao je Umer, sin Hafsa sina Gijasa: Priao nam je moj otac od Jezida, sina Ebu Ubejda, rekao je: uo sam Selemeta (da) govori: Ratovao (Vojevao) sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u drutvu sa njim) sedam vojni, a izaao sam u (onome) to poalje (on) od slanja (odailjanja, tj. od vojske) devet vojni: jedanput je na (nad) nama Ebu Bekr (kao zapovjednik), a jedanput Usamete. PRIAO NAM JE Ebu Asim Dahhak, sin Mahleda, priao nam je Jezid, sin Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ratovao (Vojevao) sam (u drutvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, devet vojni, i ratovao (vojevao) sam (u drutvu) sa sinom Hariseta, uinio je namjesnikom njega na (nad) nama. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, priao nam je Hammad, sin Mes'adeta, od Jezida, sina Ebu Ubejda, od Selemeta, sina Ekve-a, rekao je: Ratovao (Vojevao) sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, sedam vojni. Pa je spomenuo Hajber, i Hudejbiju, i dan Hunejna i dan Kareda. Rekao je Jezid: A zaboravio sam njihov ostatak (tj. ostale, preostale borbe u kojima je uestvovao). GLAVA

133

vojne Pobjede (tj. vojne u kojoj su muslimani osvojili Meku i oslobodili je od idolopoklonika unitivi tako idolopoklonstvo u Meki koja je do tada bila sjedite i sredite idolopoklonstva u Arabiji - i ta vojna se zove "el-fethu", a u tekstu e se svugdje prevoditi sa izrazom pobjeda piui taj izraz sa velikim poetnim slovom: Pobjeda), i (GLAVA onoga pijunskoga izvjetaja) to je poslao njega (kojeg je poslao po jednoj linosti) Hatib, sin Ebu Belteata, ka stanovnicima Meke (da) izvijesti (tj. izvjetavajui on) njih za vojnu (za vojevanje) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (protiv njih). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Sufjan od Amra, sina Dinara, rekao je: izvijestio me je Hasen, sin Muhameda, da je on uo Ubejdullaha, sina Ebu Rafi-a, (da) govori: uo sam Aliju, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da idem) ja, i Zubejr i Mikdad (tj. poslao je mene, Zubejra i Mikdada), pa je rekao: "Idite, dok doete (mjestu) Revdatu Hahu, pa (jer) zaista je u njemu (u tom mjestu jedna ena) putnica (u palankinu, u nosiljki na devi), sa njom je (jedna) knjiga (tj. kod nje je jedno pismo, pismeni izvjetaj), pa uzmite (to) od nje." Rekao je: Pa smo otili (tako urno idui da) se meusobno utrkuju s nama nai konji dok smo doli (tom mjestu) Revdatu, pa kada li mi sa (tom) putnicom (se susretnemo, susretosmo)! Rekli smo njoj: "Izvadi (tu) knjigu." Rekla je: "Nije sa mnom (nikakva) knjiga." Pa smo rekli: "Zaista e izvaditi svakako (tu) knjigu, ili zaista emo baciti (zbaciti, skinuti) svakako (sa tebe tvoje) odjee." Rekao je: Pa je izvadila nju (knjigu, pismo) iz svojih pletenica. Pa smo donijeli njega (pismo) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa kada li u njemu od Hatiba, sina Ebu Belteata, ka (nekim) ljudima u Meki od (mekanskih) idolopoklonika (pie im Hatib sa namjerom da) izvijesti njih za neku stvar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (vojnu stvar). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Hatibe, ta je ovo?" Rekao je: "O poslanie Allaha, ne uri na mene (ne uri protiv mene da poduzima, da poduzme neto). Zaista ja sam bio (jedan) ovjek prilijepljen u (uz) Kurejevie." Govori (to Hatib s namjerom da kae): "Bio sam saveznik (njihov), a nisam bio od njihovih osoba (od njih lino). A bio je (svaki pojedinac) ko je sa tobom od Iseljenika (u takvom poloaju, stanju da svaki od njih imaju nekoga) ko je za njih (povezan u razna) srodnitva (tj. svaki Iseljenik s tobom ima srodnitva i roake koji) uvaju njihove porodice i njihove imovine. Pa sam volio (elio) poto je prolo (mailo) mene to od (moga) porijekla (roda) u njima da sebi uzmem kod njih (jednu) ruku (tj. neku zaslugu, ili uslugu da im uinim da oni zbog te usluge) uvaju moju rodbinu (srodstvo). A nisam uinio njega (tj. A nisam poslao to pismo i izvjetaj njima) odmetnitvom (zbog odmetnitva) od svoje vjere, a ni zadovoljstvom (a ni zbog zadovoljstva) sa (njihovim) bezvjerstvom poslije (moga) primanja Islama." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nakon sasluanja Hatibovih rijei): "Zaista on je ve bio istinit (istinu je rekao) vama." Pa je rekao Umer: "O poslanie Allaha! Pusti me (da) udarim vrat ovoga licemjerca (dvolinjaka, 134

hipokrita)." Pa je rekao: "Zaista on je ve prisustvovao Bedru, a ta upoznaje tebe (a ta ti zna)? Moda Allah (da) se je nadnio (nadvirio, tj. prosuo toliku Svoju milost) na (svakoga muslimana) ko (tj. koji) je prisustvovao Bedru (i da) je rekao: "Radite ta ste htjeli (Radite ta god hoete i elite), pa ve sam oprostio vama." Pa je spustio (objavio) Allah (ono) poglavlje (suru Kur'ana tom prilikom koje poglavlje poinje sa rijeima): "O (vi) koji ste vjerovali (koji vjerujete), ne uzimajte sebi Moga neprijatelja i vaega neprijatelja (ni za kakve) zatitnike (pokrovitelje) bacate (tj. bacajui vi) k njima (znake) za ljubav (svoju prema njima), a ve (oni) nisu vjerovali u (ono) to je dolo vama od (Moje) istine......", do Njegovoga govora "..... pa ve je zalutao (sa) jednakosti puta (Moga, tj. izgubio je sredinu puta Moga, skrenuo je s Moga pravoga puta).". GLAVA vojne Pobjede (koja je vojna bila voena) u ramadanu (u ramazanu mjesecu). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs: priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abbas izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ratovao (vojevao) vojnu Pobjede u (mjesecu) ramadanu (u osmoj godini po Hidri). Rekao je (Zuhrija): A uo sam Ibnul-Musejjeba (da) govori kao to (slino tome). A od Ubejdullaha, sina Abdullaha, izvijestio je njega da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Postio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Te kada je dopro Kedidu, (onoj) vodi koja je izmeu Kudejda i Usfana, omrsio se je. Pa je neprestano bio mrsilac (neposta) dok se je oderao (tj. dok je proao taj) mjesec. PRIAO MI JE Mahmud, izvijestio nas je Abdurrezzak, izvijestio nas je Mamer: izvijestio me je Zuhrija od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Ibnu Abbasa da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izaao u ramadanu (za vrijeme ramazana) iz Medine, a sa njim je deset hiljada (ljudi, boraca). A to je na glavi (tj. na poetku) osam godina i pola (osam i po godina) od njegovoga dolaska (u) Medinu (veli se da je pravo: sedam i po godina). Pa je iao on i ko je (tada bio u drutvu) sa njim od muslimana ka Meki, (i tako idui Meki) posti (on) i poste (oni) dok je dopro Kedidu - a on (Kedid) je voda izmeu Usfana i Kudejda - (a tude kada su doli) omrsio se je (on) i omrsili su se (i oni). Rekao je Zuhrija: A uzima se od zapovjedi (ili: od posla, od postupka) poslanika Allaha (Allahovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, samo zadnji, pa zadnji (najzadnji, pa najzadnji - jer zadnji postupak ukida prethodni). PRIAO MI JE 'Ajja, sin Velida, priao nam je Abdul-Aala, priao nam je Halid Hazza' od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, rekao je: 135

Izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u ramadanu (za vrijeme ramazana) ka Hunejnu, a ljudi (njegovi) su razlini, pa posta (je neko), i mrsilac (je neko, dakle: ljudi su razliito postupili neki su postili, a neki nisu). Pa poto se izjednaio (tj. ispravio, smjestio) na svojoj samarici (devi, kamili), pozvao je za posudu od (zatraio je posudu) mlijeka - ili vode - pa je stavio nju na svoj dlan - ili: na svoju samaricu (devu) - zatim je gledao (pogledao) k (tim) ljudima. Pa su rekli mrsioci postaima: "Mrsite (Omrsite) se." (To jest: Kada su vidjeli oni njegovi ljudi u toj vojni koji nisu tada postili da i Muhammed a.s. u danima te vojne ne posti, rekli su onima koji su tih dana postili: "Mrsite se i vi.".) A rekao je Abdurezak: Izvijestio nas je Mamer od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Izaao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede. A rekao je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Derir od Mansura, od Mudahida, od Tavusa, od Ibnu Abbasa, rekao je: Putovao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u ramadanu, pa je postio dok je dopro (mjestu) Usfanu. Zatim je pozvao za posudu od vode (zatraio je posudu vode da mu se donese), pa je pio (napio se vode) danju (u danu, po danu) zato (da) pokae njega (taj postupak svojim) ljudima. Pa je mrsio (se) dok je doao (u) Meku. Rekao je (Ikrimete): A bio je Ibnu Abbas (obiaja da) govori: Postio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (svome) putovanju, i mrsio je (mrsio se). Pa ko je htio, postio je. A ko je htio, mrsio je (mrsio se je-nije postio). GLAVA: Gdje je zabo (usadio, tj. postavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svoju) zastavu (bajrak, barjak na) dan Pobjede. PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca, rekao je: Poto je iao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede, pa je doprlo to Kurejeviima, izaao je Ebu Sufjan, sin Harba, i Hakim, sin Hizama, i Budejl, sin Verka-a, (da oni sebi) trae (tu) vijest o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su poeli (da oni) idu dok su doli (mjestu) Meru Zahranu, pa kada li oni sa (nekakvim) vatrama (se suoe, suoie se), kao da su one (te vatre) vatre Arefata. (To jest: toliko ih je, koliko ih bude na Arefatu za vrijeme hodoaa.) Pa je rekao Ebu Sufjan: "ta su ove (vatre, Kakve su ovo vatre)? Zaista kao da su one vatre Arefata." Pa je rekao Budejl, sina Verka-a: "Vatre Amrovia (su ovo)." Pa je rekao Ebu Sufjan: "Amr (pleme) je malobrojnije od 136

toga (to mi sada vidimo cijenei po broju vatri)." Pa su vidjeli (tj. ugledali, opazili) njih (neki) ljudi od straara poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su stigli njih, pa su uzeli (uhvatili) njih, pa su doveli njih poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je primio Islam Ebu Sufjan. Pa poto je iao (tj. poao, krenuo Muhammed a.s.), rekao je Abasu: "Zadri Ebu Sufjana kod razbijanja konjanitva (tj. na mjestu gdje se konji tiskaju u prolazu tako) da pogleda ka (prisutnim) muslimanima." Pa je zadrao njega Abas. Pa su poela (prisutna) plemena (da) prolaze sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, eta po eta na Ebu Sufjana (nailazei, tj. prolazei pokraj njega). Pa je prola (jedna) eta. Rekao je: "O Abase! Ko je ova (eta, tj. Koja je ovo eta, Ko su ovi)?" Rekao je: "Ova (eta, tj. Ovo) su Gifar (pleme, Gifarovii)." Rekao je: "Nema za mene i za Gifar (Gifarovie nerijeenih, pitanja, tekih, loih odnosa, tj. Nije izmeu mene i njih bio nikakav rat otprije)." Zatim je prola (eta plemena) Duhejnete. Rekao je slino tome. Zatim je prola (eta plemena) Sada, sina Huzejma, pa je rekao slino tome. I proli su Sulejmovii (tj. eta Sulejmovia), pa je rekao slino tome. Dok (tj. Te) je dola (nastupila jedna) eta, nije vidio sline njoj. Rekao je: "Ko je ova?" Rekao je: "Ovi (tj. Ovo) su Pomagai." Nad njima je (zapovjednik) Sa'd, sin 'Ubadeta. Sa njim je zastava. Pa je rekao Sa'd, sin Ubadeta: "O Ebu Sufjane! Dan (ovaj) je dan ubijanja (rata u kojem e se mnogo ubijati tako da e biti mnogo mesa odsjeenoga od ljudi - "melhametun" je od "lahmun": meso), danas e se traiti da se dozvoli (da prestane biti sveta) Kaba." Pa je rekao Ebu Sufjan: "O Abase! Divan li je dan (zatite) asti (a to znai: Divno je to da me danas zatiti)!" (Neki kau da "ezzimaru" znai propast, pa bi onda prevod bio ovakav: "Divan li je to dan moje propasti!".) Zatim je dola (jedna) eta, a ona je najmalobrojnija (od svih tih) eta, u njima (tj. meu ljudima te ete) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi. A zastava Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je sa Zubejrom, sinom Avama. Pa poto je proao (tj. prolazio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Ebu Sufjana, rekao je: "Zar nisi znao (tj. Zna li) ta je rekao Sa'd, si 'Ubadeta?" Rekao je (Muhammed a.s.): "ta je rekao?" Rekao je (Ebu Sufjan): "Rekao je tako i tako (to i to)." Pa je rekao: "Slagao (Lagao) je Sa'd, a ali (tj. nego) ovo je dan (to) uveliava Allah u njemu Kabu (dan u kojem joj stvara potovanje), i (ovo je jedan) dan (to) se oblai (odijeva) u njemu Kaba." Rekao je: I zapovjedio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se zabode (da se postavi) njegova zastava u Hadunu (mjestu koje je blizu mekanskoga greblja, groblja). Rekao je Urvete: A izvijestio me je Nafi', sin Dubejra sina Mut'ima, rekao je: uo sam Abasa (da) govori Zubejru, sinu Avama: "O Ebu Abdullahe! Ovdje je (Doslovno: Eto ovdje je) zapovjedio tebi poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se zabode (postavi) zastava." 137

Rekao je: I zapovjedio je tada poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Halidu, sinu Velida da unie od (sa) najviega (brda, brijega) Meke, od Keda-a. A uniao (uao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (mjesta zvanoga) Kuda. Pa su se ubila (ubijena su) od konjanitva Halida tada dva ovjeka: Hubej, sin E'ara, i Kurz, sin Dabira, Fihrija (Fihrijevi). (Veli se da su se ova dva Halidova vojnika bila osamila i odvojila poavi tako usamljeni, nekim putem, pa su ih ubili idolopoklonici.) PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete od Muavijeta, sina Kureta, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Mugafela (da) govori: Vidio sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan osvojenja (osloboenja) Meke na njegovoj devi, a on ita (ui) suru (poglavlje zvano) El-Feth, povraa (ponavlja glas, slovo, rije u svome grlu - kao da on-glas, rije - odzvanja, odjekuje i slino tome). I rekao je (Muavija): Da nije (toga da) se skupe (ti) ljudi okolo mene, zaista bih povraao (ponavljao) kao to je povraao (ponavljao Abdullah Muagafelov opisujui meni itanje i povraanje, ponavljanje u itanju, itanje, uenje Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Abdurrahmana, priao nam je Sadan, sin Jahja-a, priao nam je Muhamed, sin Ebu Hafsata, od Zuhrije, od Alije, sina Husejna, od Amra, sina Usmana, od Usameta, sina Zejda, da je on rekao (u) vrijeme Pobjede: "O poslanie Allaha! Gdje emo odsjesti sutra?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "A da li je ostavio za nas (nama) Akil od odsjedalita (ita, da li nam je ostavio Akil ikakav stan)?!" (A to znai: Nije nam ostavio Akil nita, nikakvoga stana, nego je sve prodao sve to je bilo pripadalo u nasljee Aliji i Daferu, a to su braa Akilova, kada su Alija i Dafer otili u Medinu kao Iseljenici. "Da nije Akil prodao njihove kue, odsjeli bi u njihovim kuama." Akil je ostao kao idolopoklonik u Meki i prodao je svu imovinu onih sinova Ebu Taliba koji god su iselili u Medinu kao muslimani.) Zatim je rekao (Muhammed a.s.): "Nee naslijediti (Ne nasljeuje) vjernik nevjernika, a ni nevjernik vjernika." (Moe ovo da se tumai zbog odreenoga lana "el" na dva naina: 1. mekanski vjernik mekanskoga nevjernika, a ni mekanski nevjernik mekanskoga vjernika; 2. nijedan, nikoji vjernik musliman nijednoga nevjernika, a ni nijedan nevjernik nijednoga vjernika muslimana.) Reklo se je Zuhriji: "A ko je naslijedio (imovinu) Ebu Taliba?" Rekao je: "Naslijedio je njega (njegovu imovinu) Akil i Talib." Rekao je Mamer od Zuhrije: "Gdje emo odsjesti sutra?", (da je to pitao) u njegovom hodoau (za vrijeme hodoaa). A nije rekao (pripovjeda ovoga hadisa) Junus: "(u) njegovom hodoau.....", a niti (je spomenuo rijei) "(u) vrijeme Pobjede.....". 138

(Dakle, Junus nije spomenuo uope nikako to u kojoj je prilici pitao Usamete: "Gdje emo odsjesti sutra?".) PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, priao nam je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Abdu-Rahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nae odsjedalite je, ako je htio Allah, kada je osvojio (kada je dao pobjedu) Allah, (ono) podnoje (brda iznad korita bujice, brina) gdje su se zaklinjali meusobno na (svoje) bezvjerstvo." (Nae odsjedalite je,..................., (ono) podnoje............. Isputena je rije "je". NAPOMENA porodice prevodioca ovoga prevoda: Rije "je" je ve ubacila u gore navedeni tekst porodica prevodioca ovoga prevoda, koja inae vri korekciju cijeloga prevoda s tim da se ne izmijeni i ne narui originalnost prevoda.) PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ibrahim, sin Sada, izvijestio nas je Ibnu ihab od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je htio (da krene u borbu na) Hunejn: "Nae odsjedalite je sutra, ako je htio Allah (tj. ako htjedne, dadne Allah), u podnoju Kinanetovia gdje su se meusobno zaklinjali na (svoje) bezvjerstvo (nevjerstvo, nevjernitvo)." (Rije "Hajf" oznaava obronak, podnoje brda, planine, i to podnoje koje se ujedno nalazi iznad korita rijeke, ili doline kojom tee bujica za vrijeme poplave.) PRIAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, priao nam je Malik od Ibnu ihaba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (u) Meku (na) dan Pobjede, a na njegovoj glavi je kaciga (ljem). Pa poto je skinuo njega (tj. ljem, kacigu), doao je (jedan) ovjek, pa je rekao: "Ibnu Hatal je objesiva sebe (tj. objesio se je, uhvatio se je) za zastore Kabe (a namjera mu je bila da se tako sauva kazne koju je zasluio svojim postupcima prema muslimanima)." Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Ubij ga!" Rekao je Malik: Nije bio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, - u (po onome) to mislimo (tj. mislimo, ini nam se), a Allah je znaniji - tada obuen hodoasniki (jer da je bio obuen hodoasniki, ne bi izrekao tu rije "Ubij" koju hodoasnik ne smije izrei). PRIAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Ibnu Ebu Nediha, od Mudahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Uniao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku (na) dan Pobjede, a okolo Kabe je (bilo) trista i ezdeset idola (statua od kipova 139

postavljenih za oboavanje), pa je poeo (da) udara njih sa (nekakvim) drvetom u svojoj ruci (to ga je imao) i (da) govori: "Dola je istina (ova, tj. Islam, Kur'an - koji unitavaju idolopoklonstvo), a rasplinula se je (rastopila se je, izdahnula je, nestala je ta) pokvarenost (la, neistina, tj. idoli)! Dola je (ova) istina, a ne poinje se (nanovo ta) pokvarenost (neispravno vjerovanje), i ne povraa se (ponovo)." PRIAO MI JE Ishak, priao nam je Abdusamed: priao mi je moj otac, priao nam je Ejub od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poto je doao (u) Meku, nije htio da unie (u) Kabu, a u njoj su (tj. dok god su u njoj ta njihova) boanstva. Pa je zapovjedio za njih, pa su se izvadili (tj. pa su se iznijeli iz Kabe ti idoli). Pa se izvadila (iznijela) slika Ibrahima i Ismaila (izraena tako da) su u rukama njih dvojice (nekoliko) od strjelica (za igru kojom su traili udjel, dio u proricanju sudbine). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ubio ih Allah! Zaista ve su znali (da) nisu njih dvojica traili udjela (u poznavanju budunosti i proricanju sudbine) sa njima (tj. pomou tih strijelica) nikada." Zatim je uniao (u) Kabu, pa je veliao (tj. izgovarao je: "Allahu ekber!", a to znai: Allah je vei (od svega i svakoga)!) u krajevima (tj. po uglovima) Kabe, i izaao je, a nije klanjao u njoj. Slijedio je njega (Abdusameda) Mamer od Ejuba. A rekao je Vuhejb: Priao nam je Ejub od Ikrimeta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA ulaenja (ulaska) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od najviega (dijela; ili vrha, brijega, planine) Meke. A rekao je Lejs: Priao mi je Junus: izvijestio me je Nafi' od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, doao (na) dan Pobjede od najviega (dijela) Meke na svojoj samarici (devi) inei sajahaem Usameta, sina Zejda, i sa njim je i Bilal, i sa njim je Usman, sin Talhata, od vratara (jedan od posluitelja, portira Kabe) dok je (najzad) dao postaviti na koljena (svoju devu) u bogomolji (pred Kabom). Pa je zapovjedio njemu (Usmanu vrataru) da donese klju Kabe. Pa je uniao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je (uniao) Usamete, sin Zejda, i Bilal i Usman, sin Talhata, pa je ostao u njoj (u Kabi jedan) dugi dan (dugo), zatim je izaao. Pa su se natjecali (u tranju, tj. potrali su u Kabu prisutni) ljudi (koji su ekali da izae Muhammed a.s.). Pa je bio Abdullah, sin Umera prvi (onaj) ko je uniao. Pa je naao Bilala iza vrata (Kabe) stojei, pa je upitao njega: "Gdje je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u kojem dijelu, mjestu Kabe)?" Pa je dao znak (tj. pokazao je) njemu ka (onome) mjestu koje (je to to) je klanjao u njemu. Rekao je Abdullah: Pa sam zaboravio da pitam njega koliko je klanjao od niienja (tj. koliko je seddi, rekata, stajanja klanjao, obavio). 140

PRIAO NAM JE Hejsem, sin Harideta, priao nam je Hafs, sin Mejsereta, od Hiama, sina Urveta, od njegovoga oca da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, uniao (u) godini Pobjede od Keda-a (naseobine) koja je u najviem (najgornjem dijelu) Meke. Slijedio je njega (Hafsa) Ebu Usamete i Vuhejb u Keda-u (tj. slijede ga u tome to spominju naseobinu, mjesto Keda'). PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete od Hiama, od njegovoga oca: Uniao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Pobjede od najviega (dijela) Meke od Keda-a. (Ovaj hadis je mursel, jer nije spomenuta Aia r.a., a Hiamov otac Urvete je tabiin.) GLAVA odsjedalita Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Pobjede. PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete od Amra, od Ibnu Ebu Lejla-a, rekao je: Nije izvijestio nas (ni) jedan (ovjek) da je on vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) klanja ruanicu (duha namaz, tj. dobrovoljnu molitvu u vremenu poslije izlaska Sunca na dva sata - za tu molitvu nije nas niko izvijestio) osim Umu Hani-e. Pa zaista ona je spomenula da je on (na) dan osvojenja (osloboenja) Meke okupao se u njezinoj kui (ili: u njezinoj sobi), zatim je klanjao (molitvu od) osam naklona (osam stajanja, rekata). Rekla je: "Nisam vidjela njega (da) je klanjao (ikakvu) molitvu laku od nje (od te molitve), osim (to je i u toj molitvi postupao tako) da on upotpunjava (svoje) naklonjanje (injenje ruku'a) i (svoje) niienje (sputanje licem na tle, niice, injenje sedde)." GLAVA. PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Mansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori u svome naklonjanju (na ruku'u) i svome niienju (i na seddi u molitvi, u namazu): "Slava Tebi, moj Boe, na Gospode, i (to slavljenje Tebe pomijeavi) sa zahvalom Tebi! Moj Boe, oprosti mi!" PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Ebu Avanete od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: 141

Bio je Umer (obiaja da) uvodi mene (u drutvo, u sijelo) sa starcima Bedra (tj. sa starim borcima, sa prvoborcima uesnicima u borbi na Bedru), pa je rekao neki (od) njih: "Zato uvodi ovoga momka (mladia) sa nama, a za (tj. a u) nas su sinovi kao on (pa njih ne uvodi)?" Pa je rekao: "Zaista on je od (onoga) ko (je takav, koji je takav da) ste ve znali (da ve znate)." Rekao je: Pa je pozvao njih (te starce) jednoga dana (jedne prilike), i pozvao je mene sa njima. Rekao je: A nisam mislio (smatrao) njega (da) je pozvao mene tada (radi iega drugoga) osim zato (da) pokae njima od mene (neto). Pa je rekao: "ta govorite (tj. ta mislite da znae ove rijei; ili: da su znaile, predskazivale ove rijei Kur'ana): "Kada je dola pomo Allaha i Pobjeda. I vidio si (te) ljude (da) ulaze u vjeru Allaha (u) grupama.....", dok je zavrio (do kraja tu) suru (ta vi, dakle, mislite o njoj)?" Pa je rekao neki (od) njih: "Zapovjedilo se nama da zahvaljujemo Allahu i (da) traimo oprost kada se je pomoglo nama i osvojilo se na nas (i kada nam se je dala pobjeda - eto, to ja mislim da se je htjelo da rekne u toj suri)." A rekao je neki (drugi od) njih: "Neemo znati (tj. Ne znamo)." A nije rekao neki (od) njih (nijedne) stvari (nita, dakle: A neki nisu nita rekli). Pa je rekao meni: "O sine Abasa! Je li kao to (tj. Je li tako) govori (ti o tome)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa ta govori (ta misli ti o toj suri)?" Rekao sam: "On je (tj. Sadraj ove sure ima u sebi) rok (tj. kraj ivota, skori kraj ivota) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to) je obznanio (obavijestio) njega Allah njemu." "Kada je dola pomo Allaha i Pobjeda - pobjeda (osvojenje) Meke - pa to je znak tvoga roka (tj. tvoje skore smrti). Pa slavi (pomijeavi slavljenje) sa zahvalom Tvome (tj. Svome) Gospodu, i trai oprost (od) Njega, zaista On je bio (tj. On je) veliki primalac pokajanja." Rekao je Umer: "Ne znam od nje (tj. o njoj - o toj suri, o tom poglavlju Kur'ana nita drugo) osim (to) to zna (ti)." PRIAO NAM JE Seid, sin urahbila, priao nam je Lejs od Makburije, od Ebu urejha Adevije (Adevijevia) da je on rekao Amru, sinu Seida, a on (Amr) alje slanja (tj. alje vojske, ete) ka Meki (kao Jezidov zapovjednik Medine protiv Abdullaha, sina Zubejrovoga, koji nije htio priznati za halifu Jezida, nego se je proglasio u Meki sam za halifu po nagovoru tamonjih muslimana): "Dozvoli meni, o zapovjednie (Medine), (da) ispriam tebi (jedan) govor (to) je ustao s njim (tj. to ga je odrao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sutra (dan, iduega dana raunajui) od dana Pobjede (tj. sutradan, idui dan, drugi dan poslije osvojenja, osloboenja Meke), ula su njega (taj govor) moja dva uha, i zapamtilo je njega moje srce i vidjela su njega (tj. Muhammeda a.s.) moja dva oka (u asu) kada je govorio njega (taj govor). Zaista on je zahvalio Allahu i hvalio je Njega, zatim je rekao: 142

"Zaista Meka (je takva da) je zabranio (tj. uinio svetom) nju Allah, a nisu zabranili (nisu uinili svetom) nju (izvjesni) ljudi. Nee se dozvoliti (tj. Ne dozvoljava se nijednome) ovjeku (koji) vjeruje u Allaha i Sudnji dan da prolijeva u njoj (u Meki ikakvu, iiju) krv, i niti (da) sijee u njoj (ikakva) stabla. Pa ako je jedan (tj. ako bi jedan ovjek, ako bi neko) sebi doputao (da prolijeva krv u Meki) zbog borbe poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njoj (u Meki), pa recite mu: "Zaista Allah je dozvolio Svome poslaniku, a nije dozvolio vama. A dozvolio je meni (da ratujem) u njoj samo (jedan) as od (jednoga) dana, i ve se je povratila (ponovno) njezina zabranjenost (svetost) danas kao (to je bila) njezina zabranjenost jue. I neka priopi (saopi ovo svaki koji je sada ovdje) prisutni odsutnome (tj. onome koji nije sada ovdje meu nama da ovo uje)." Pa se je reklo Ebu urejhu: "ta je to (ta je na to) rekao tebi Amr?" Rekao je: Rekao je (Amr): "Ja sam znaniji za to (tj. o tome) od tebe, o Ebu urejhe! Zaista zabrana (zabranjeno, sveto tlo Meke) nee dati utoite (tj. Ne zatiava, ne titi nikakvoga) grijenika (nepokornika, neposlunika), a niti bjegunca sa krvlju (na dui, tj. ubicu), a niti bjegunca sa (kakvim) ruenjem." Rekao je Ebu Abdullah: "El-harbetu" je "el-belijjetu". ("El-belijjetu" znai: iskuenje, nesrea. Rije "el-harbetu", po tumaenju nekih, znai: pokvarenost u vjeri; a neki tumae da ova rije ovdje znai: kraa. Na temelju osnovnoga znaenja: ruenje, moe da se kae da ova rije znai svaki postupak koji je ruilaki, koji je tetan po ljude i njihovo drutvo, po red i mir. Sveto tlo ne titi nosioca neega ruilakoga. To hoe da se kae.) PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, od Ata-a, sina Ebu Rebaha, od Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori (u) godini Pobjede, a on je u Meki: "Zaista Allah i Njegov poslanik zabranili su prodaju vina (tj. opojnih pia)." GLAVA prebivanja (boravljenja, ostajanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Meki (u) vrijeme Pobjede. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan. - H - A priao nam je Kabisate, rekao je: Priao nam je Sufjan od Jahja-a sina Ebu Ishaka, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Boravili (Ostali) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, deset (dana u Meki) skraujemo molitvu (tj. skraujui mi molitvu od etiri na dva rekata, stajanja). 143

PRIAO NAM JE Abdan, izvijestio nas je Abdullah, rekao je: Izvijestio nas je Asim od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Boravio (Ostao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, devetnaest dana klanja (klanjajui on po) dva rekata (stajanja). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Ebu ihab od Asima, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Boravili (Ostali) smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednom) putovanju devetnaest (dana) skraujemo (obaveznu) molitvu (tj. fardove). I rekao je Ibnu Abbas: I mi skraujemo (ono) to je izmeu nas i izmeu devetnaest (dana, tj. ako u putovanju boravimo, ostanemo na nekom mjestu do devetnaest dana). Pa kada smo poveali (boravak na vie, vie od devetnaest dana), upotpunjavali smo (tj. klanjali smo obavezne namaze, molitve u cijelosti: po etiri rekata, stajanja). (Jasno je da se u ovom pitanju stav pravnika hanefijskoga pravca razlikuje od Ibnu Abbasovoga stava, jer hanefijski pravnici kau da se krati, skrauje namaz samo ako se boravi do petnaest dana.) GLAVA. A rekao je Lejs: Priao mi je Junus od Ibnu ihaba, izvijestio me je Abdullah, sin Salebeta sina Suajra, a bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ve potrao njegovo lice (lice toga Abdullaha u) godini Pobjede. PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Mamera, od Zuhrije, od Sunejna Ebu Demileta, rekao je (Zuhrija): Izvijestio nas je (Ebu Demilete), a mi smo sa Ibnul-Musejebom. (Nije navedeno o emu ih je on izvijestio.) Rekao je (Zuhrija): A tvrdio je Ebu Demilete da je on stigao (tj. doivio, zapamtio) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i (da) je izaao sa njim (u) godini Pobjede. (Veli se da je Zuhrija htio da pojaa dokaze za svoju predaju od Ebu Demileta, jer ga je, eto, sluao u prisutnosti Ibnul-Musejeba. Poto je to bio cilj navedenoga prianja, nije ni naveo o emu ih je izvijestio Ebu Demilete. Ovakvih sluajeva je bilo, a i bie ih jo u tekstu, pa neka se ovo objanjenje ima u vidu, jer e se u daljem tekstu sve manje davati razna objanjenja.) PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Amra, sina Selemeta; rekao je (Ejub): Rekao je meni Ebu Kilabete: "Zar nee susresti njega (Amra, sina Selemeta), pa (da) pita njega?" Rekao je: Pa sam susreo (sreo) njega, pa sam pitao njega (pa sam ga pitao). Pa je 144

rekao (Amr): Bili smo u emu prolaenju ljudi (putnika, tj. Bili smo u nekom takvom mjestu koje nije moglo da se zaobie u prolaenju ljudi putnika - u mjestu kuda su prolazili ljudi), i prolazae (i prolazili su) pokraj nas (ti) konjanici, pa pitam njih (pa sam ih pitao): "ta je (tim) ljudima (doslovno: ta je za te ljude)? ta je (tim) ljudima? ta je ovaj ovjek (tj. Muhammed a.s.)?" Pa govore (putnici): "Tvrdi (on) da je Allah poslao njega, (da) je objavio k njemu; ili: objavio je Allah za kao to (tj. ili: objavio je Allah tako - ovo je sumnja nekoga od pripovjedaa o tome kako je uo od prethodnika)." Pa pamtijah (Pa sam pamtio) taj govor. I kao da se je (on - taj govor) zatutkalio (zatutkao) u mojim prsima (tj. prilijepio se ljepkom, ljepilom, tutkalom). A bili su Arapi (takvoga postupka u odnosu na Islam da) se prekoravaju (tj. da iekuju) sa svojim primanjem Islama (tu) Pobjedu (tj. osvojenje Meke od strane muslimana), pa govore: "Pustite (Ostavite) njega (Muhammeda a.s.) i njegov narod (da se oni meusobno obraunaju), pa zaista on ako se je pokazao nad njima (kao pobjednik, tj. ako ih pobijedi, nadjaa) pa on je (jedan) vjerovijesnik istinit." Pa poto je bila (tj. desila se) dogodovtina (dogaaj) pripadnika Pobjede, pourio se svaki narod (tj. svako pleme) sa svojim primanjem Islama (pourili su primiti Islam). I pourio (tj. preduhitrio) je moj otac moj narod u njihovom primanju Islama (ili: I pourio je moj otac moj narod sa njihovim primanjem Islama, tj. potjerao ih je da to prije i oni prime Islam). Pa poto je doao, rekao je: "Doao sam vam tako mi Allaha od (iz sijela, sa sijela) kod (od) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, istinom (tj. uistinu), pa je rekao (Muhammed a.s. vama, tj. poruio vam je preko mene i onih koji su bili sa mnom u izaslanstvu naega plemena): "Klanjajte molitvu ovakvu (takvu) u vrijeme ovakvo (takvo, dakle: Klanjajte ovaj namaz u ovo vrijeme), i klanjajte ovako (tako) u vrijeme ovakvo (takvo). Pa kada je prisutna bila molitva (odreenoga vremena, tj. kada nastane, nastupi vrijeme molitve-namaza), pa neka oglasi (tj. neka proui ezan-poziv na molitvu) jedan (od) vas. I neka predvodi (u molitvi, neka u molitvi rukovodi od) vas najmnogobrojniji (od) vas itanjem (Kur'ana, tj. onaj koji od vas najvie zna napamet, naizust Kur'ana)." Pa su pogledali (tj. promatrali, ispitivali ljudi moga naroda, plemena ko meu nama zna najvie Kur'ana napamet), pa nije bio nijedan (ovjek) mnogobrojniji itanjem (Kur'ana napamet) od mene zato to se pouavah (iz usta, primah usmeno) od (tih) jahaa (konjanika, tj. putnika koji su tuda prolazili i priali o Muhammedu a.s. i o Islamu). Pa su proturili naprijed mene ispred njih (tj. ispred sebe moji ljudi), a ja sam sin est, ili sedam godina (tj. a ja imam svega est, ili sedam godina ivota, starosti). I bila je na meni (jedna) odeda (plat, ogrta, ali je bila takva da) sam bio (na muci s njom) kada sam niiio (sputao se niice, kad sam inio seddu), (jer ona) je skupila se od mene (se podignuvi, tj. zavrnula bi se ona, otkrila bi se od mene - otkrila bi me). Pa je rekla ena (neka) iz plemena (ili: iz mahale moje): "Zar neete pokriti (tj. sakriti) od nas stranjicu vaega (tj. svoga) itaa (tj. rukovodioca u molitvi)?" Pa su kupili, pa su odsjekli (tj. skrojili, napravili) 145

meni (jednu) koulju. Pa nisam se veselio (ni) sa (jednom) stvari svojim veseljem sa tom kouljom (od te koulje, tj. Nisam se obradovao ni zbog ega kao to sam se obradovao zbog te koulje). PRIAO MI JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ibnu ihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Lejs: Priao mi je Junus od Ibnu ihaba, priao mi je Urvete, sin Zubejra, da je Aia rekla: Bio je Utbete, sin Ebu Vakasa, oporuio (stavio obavezu, dunost) k svome bratu Sa'du da zgrabi (tj. da uzme) sina robinje Zem'ata (robinje Zem'atove), i rekao je Utbete: "Zaista on je moj sin." Pa poto je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku u Pobjedi (tj. za vrijeme osloboenja Meke), uzeo je Sad, sin Ebu Vakasa, sina robinje Zemata, pa je doao (pristupio) s njim k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A doao (pristupio) je sa njim (takoer i) Abd, sin Zem'ata. Pa je rekao Sad: "Ovo je sin moga brata (koji) je oporuio k meni da je on njegov sin." Rekao je Abd, sin Zem'ata: "O poslanie Allaha! Ovo je moj brat. Ovo je sin (robinje moga oca) Zem'ata. Rodio se je na njegovoj postelji." Pa je gledao (pogledao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka sinu robinje Zemata (Zem'ata) pa kada li je (on) najsliniji (najnaliniji od svih) ljudi sa Utbetom (tj. Utbetu), sinom Ebu Vakasa. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "On je za tebe (tj. On je tvoj, pripada tebi). On je tvoj brat, o Abde, sine Zemata, zbog (toga to je sluaj takav) da se on rodio na njegovoj postelji." I rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zastri se od njega, o Sevdo (o Sevdeta)." Zbog (toga) to je vidio (veliki dio) od slinosti Utbeta, sina Ebu Vakasa. Rekao je Ibnu ihab: Rekla je Aia: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dijete je za postelju (tj. pripada onome na ijoj se je postelji rodilo), a za bludnika (preljubnika) je kamen (tj. preljubnika treba ubiti kamenovanjem)." A rekao je Ibnu ihab: Bio je Ebu Hurejrete (obiaja da) vie za to (tj. da estokim tonom, glasom vie tu izreku, taj hadis Muhammeda a.s.: "Dijete je za postelju, a za bludnika je kamen!"). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Zuhrije, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je (jedna) ena ukrala (neto) u vrijeme poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u vojni Pobjede, pa se obratio njezin narod ka Usametu, sinu Zejda, (da) trae zauzimanje (tj. traei oni intervenciju, posredovanje od) njega (za neizvrenje kazne nad njom).

146

Rekao je Urvete: Pa poto je govorio njemu (Muhammedu a.s.) Usamete o njoj (u vezi nje), bojilo se je (tj. promijenilo je boju, poblijedilo je) lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar govori meni o kazni od kazni Allaha (da je ne izvrim)?" Rekao je Usamete: "Trai oprost (oprotenje) za mene, o poslanie Allaha!" Pa poto je bilo predveerje (toga dana), ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kao) govornik (propovjednik), pa je hvalio Allaha sa (onim nainom) to je On pripadnik njemu (tj. kako i pripada, prilii Allahu da se On hvali), zatim je rekao: "to se tie poslije, pa propali su (odreeni) ljudi prije vas samo (zato to se deavalo tako) da su oni bili, kada je ukrao u (meu) njima (njihov ovjek) astan (moan), (bili bi) ostavili njega (bez kazne, dakle: ne bi ga kaznili). A kada je (kada bi) ukrao u (meu) njima (njihov ovjek) slabi (neuglednik), uspostavili su (izvrili bi) nad njim (tu) kaznu. Tako mi (Allaha) koji (je Taj to) je dua Muhammeda u Njegovoj ruci da (je bio sluaj) da je Fatima, ki Muhammeda, ukrala, zaista bih odsjekao njezinu ruku (misli na svoju ker)." Zatim je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za tu enu pa se je odsjekla njezina ruka. Pa je bilo lijepo njezino pokajanje poslije toga, i udala se je. Rekla je Aia: Pa dolazae meni (ona) poslije toga, pa podignem (tj. dokaem, prenesem) njezinu potrebu ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ako ona treba da neto pita, ili moli, trai, zahtijeva). PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, priao nam je Zuhejr, priao nam je Asim od Ebu Usmana, priao mi je Mudai', rekao je: Doveo sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, svoga brata poslije Pobjede, pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Doveo sam ti svoga brata zato (da) prisegne njega na (njegovo) Iseljenje (u Medinu)." Rekao je: "Otili su pripadnici (pravoga) Iseljenja sa (onom velikom nagradom Allahovom) to je u njoj (u toj pravoj Selidbi, Seobi)." (To jest: "Odnijeli su Iseljenici u vrijeme prije Pobjede ono to je u sebi imala Selidba, Seoba - Hidra prije osvojenja, osloboenja Meke. Vie nikakva seoba, iseljenje nema vrijednosti kao ona-ono prije osloboenja Meke.".) Pa sam rekao: "Na koju stvar (Na to) e prisegnuti njega (primiti prisegu od njega)?" Rekao je: "Prisegnjujem ga (primam prisegu od njega) na primanje Islama, i vjerovanje (njegovo pravo) i (njegovu) borbu (ratovanje za Islam)." Pa sam sreo Ebu Mabeda (toga Mudaiovoga brata) poslije - a bio je stariji (izmeu) njih dvojice - pa sam pitao njega (o tome), pa je rekao: "Istinit je bio (tj. Istinu je rekao) Mudai' (u opisivanju moga sluaja). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ebu Bekra, priao nam je Fudajl, sin Sulejmana, priao nam je Asim od Ebu Usmana Nehdije, od Mudaia, sina Mesuda:

147

Odveo sam Ebu Mabeda k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) prisegne (da uzme prisegu od) njega na Selidbu (Seobu). Rekao je: "Prola je Selidba za njezine stanovnike (pripadnike). Prisegnjujem ga na primanje Islama i borbu (njegovu za Islam pri ukazivanju potrebe za borbu)." Pa sam sreo Ebu Mabeda, pa sam pitao njega, pa je rekao: "Istinit je bio Mudai'." A rekao je Halid od Ebu Usmana, od Mudaia da je on doveo svoga brata Mudalida. (Mudalid je pravo ime Ebu Mabeda). PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Ebu Bira, od Mudahida: rekao sam Ibnu Umeru, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Zaista ja hou da se iselim k Siriji (tj. u Siriju)." Rekao je: "Nema (vie nikakve) selidbe, a ali (tj. nego) je borba (ostala, tj. nego ima borba po potrebi), pa odi, pa izloi tvoju (svoju) osobu. Pa ako si naao (neku, jednu) stvar, a ako ne, vratio si se (tj. vrati se)." A rekao je Nadr: Izvijestio nas je ubete, izvijestio je Ebu Bir, rekao je: uo sam Mudahida (da kae): rekao sam Ibnu Umeru (da hou da se iselim), pa je rekao: "Nema selidbe danas - ili: poslije poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio", (i dalje je jo dodao) slino njemu (slino prethodnome hadisu, prianju). PRIAO MI JE Ishak, sin Jezida, priao nam je Jahja, sin Hamzeta, rekao je: priao mi je Ebu Amr Evzaija od Abdeta, sina Ebu Lubabeta, od Mudahida, sina Debra, da Abdullah, sin Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, govorae: "Nema Selidbe poslije Pobjede." PRIAO NAM JE Ishak, sin Jezida, priao nam je Jahja, sin Hamzeta: priao mi je Evzaija od Ata-a, sina Ebu Rebaha, rekao je: Posjetio sam Aiu sa Ubejdom, sinom Umejra, pa je (on) pitao nju o Selidbi, pa je rekla: "Nema Selidbe danas. Bio je (izvjesni) vjernik (ili: svaki vjernik nekada u takvom poloaju, stanju da) bjei jedan (od) njih sa svojom vjerom ka Allahu i ka Njegovom poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, strahovanjem (tj. zbog straha) da se iskua na njemu (tj. da bude na iskuenje, na muke stavljen zbog njega - Islama). Pa to se tie danas, pa ve je pokazao Allah (kao pobjednika Svoju vjeru) Islam, pa (svaki) vjernik oboava svoga Gospoda gdje je htio (gdje hoe), a ali (tj. nego) je borba i namjera (ostala)." PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Ebu Asim od Ibnu Durejda, izvijestio me je Hasen, sin Muslima, od Mudahida da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao (na) dan Pobjede, pa je rekao: "Zaista Allah je zabranio (tj. uinio svetim mjestom) Meku (na) dan (kada) je stvorio (ova) nebesa i (ovu) Zemlju, pa ona je zabranjena sa zabranjenou Allaha (tj. po zabrani Allahovoj, po Allahovom proglaenju za sveto tlo) do Sudnjega dana, nije bila dozvoljena (ni) za jednoga (nijednome ovjeku) prije mene, a nee biti dozvoljena (ni) za jednoga (nijednome ovjeku) 148

poslije mene, i nije bila dozvoljena (za ratovanje ni) meni (nita vie) osim (jedan) as od (izvjesnoga) vremena. Nee se nagoniti u bjeanje njezin lov (tj. ivotinje za lov na njezinom tlu), i nee se sjei njezino trnje, i nee se sjei (tj. eti, kositi) njezina trava (svjea, zelena), i nee se dozvoliti njezina pobrana (stvar, sa tla uzeta stvar koju je neko izgubio), osim (jedino to to je dozvoljeno) za pokazivaa (pokazivau, na uviaj, tj. onim licima koji e istraivati kome pripada izgubljena stvar ta, tim licima je dozvoljeno da dignu sa tla neiju izgubljenu stvar - to su munidi ili jo muarrifi)." Pa je rekao Abas, sin Abdulmutaliba: "Osim izhira (pirike, miriljive trstike), o poslanie Allaha, pa (jer) zaista ono nema bijega od nje (tj. ona je potrebna) za kovaa (naega) i kue (nae)." Pa je utio, zatim je rekao: "Osim izhira (te trave), pa zaista on je dozvoljen (da se sijee - taj izhir)." A od Ibnu Durejda: Izvijestio me je Abdul-Kerim od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa (priao je) slino ovome; ili kao ovo (na ovaj nain). Predao je njega (spomenuti hadis) Ebu Hurejrete od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA govora Allaha, uzvien je: "...... i (u) danu Hunejna poto je zadivila (zaudila) vas vaa mnogobrojnost, pa nije koristila vama (nijednu) stvar (nita), i stijesnila se je na vas (tj. vama) zemlja sa (onim) to je (tj. i pored toga to je) bila iroka (prostrana ona), zatim ste okrenuli lea idui nazad (vi). Zatim je spustio Allah Svoje spokojstvo (mir, smirenost)....", do Njegovoga govora: "..... veliki oprata, milostiv.". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Numejra, priao nam je Jezid, sin Haruna, izvijestio nas je Ismail, rekao je: Vidio sam u (na) ruci Ibnu Ebu Evfa-a (jedan) udarac (tj. oiljak, trag od udarca sablje). Rekao je: "Udario sam ga se (tj. Dobio sam taj udarac kada sam bio u drutvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan (borbe) Hunejna." Rekao sam: "Prisustvovao si Hunejnu (,dakle)." Rekao je: "Prije toga (sam prisustvovao jo u nekim borbama)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, priao nam je Sufjan od Ebu Ishaka, rekao je: uo sam Bera-a, a doao je njemu (jedan) ovjek pa je rekao: "O Ebu Umarete! Da li si okrenuo lea (na) dan Hunejna (da bjei)?" Pa je rekao: "to se tie mene, pa svjedoim na (tj. za) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da on nije okrenuo lea, a ali (tj. nego) su pourili brsci (brzaci, tj. oni koji ure prvi prije nareenja izmeu ljudi njegovoga) naroda, pa su gaale (strijelama) njih (grupe plemena) Hevazin (pa su se ti brzopleti poeli bili povlaiti jer su bili iznenaeni). A Ebu Sufjan, sin Harisa, uzima je (tj. uzeo je) za glavu njegove (Muhammedove a.s.) bijele mazge (dok on - Muhammed a.s.) govori: "Ja sam Vjerovijesnik, nema lai - Ja sam sin (unuk) Abdulmutaliba." 149

PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, reklo se je Bera-u, a ja sluam: "Da li ste okrenuli lea sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna?" Pa je rekao: "to se tie Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ne. Bili su (oni, pripadnici plemena Hevazin veliki) strijelci (pa smo mi neki bili iznenaeni i bili smo okrenuli lea), pa je (on) rekao: "Ja sam Vjerovijesnik, nema lai! - Ja sam sin Abdulmutaliba!" PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, uo je Bera-a - a pitao je njega (jedan) ovjek iz (plemena) Kajsa: "Da li ste pobjegli od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna?" - pa je rekao: "Ali poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nije pobjegao (nije bjeao). Bili su Hevazinovii (odlini) strijelci, i zaista mi poto smo navalili na njih, otkrili su se (oni, tj. razbili su se dajui se u bijeg da bi nas zavarali). Pa smo se sageli (oborili smo mi glave) na ratne plijenove (od njih), pa se izalo (okrenulo) prema nama sa strijelicama (njihovim, tj. pa su nas doekale njihove strijele). I zaista ve sam vidio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovoj bijeloj mazgi, i zaista Ebu Sufjan je uzima (tj. uzeo je) za njezinu uzdu (njezin povodac), a on govori: "Ja sam Vjerovijesnik, nema lai!" - Rekao je Israil i Zuhejr: Siao (Sjahao) je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, od (tj. sa) svoje mazge. PRIAO NAM JE Seid, sin 'Ufejra: priao mi je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba. - H - A priao mi je Ishak, priao nam je Jakub, sin Ibrahima, rekao je: priao nam je bratued (brati) Ibnu ihaba, rekao je Muhamed, sin ihaba: A tvrdio je Urvete, sin Zubejra da su Mervan i Misver, sin Mahremeta, izvijestila njih dvojica njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ustao kada je dolo njemu izaslanstvo Hevazina primajui Islam (oni). Pa su pitali (molili izaslanici) njega da vrati k njima njihova imanja i njihovo roblje (zarobljenike). Pa je rekao njima poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Sa mnom je (onaj) koga vidite (tj. ovaj moj narod, moji drugovi). A najdrai razgovor k meni je najistinitiji (od, izmeu) njega (govora), pa izaberite sebi jednu (od te) dvije skupine (grupe dobara): ili (svoje) roblje, ili (svoje) imanje. A ve sam odgaao za vas (tj. iekivao sam vas, pa sam odgaao diobu roblja zbog vas)." A bio je priekao (ekao, iekivao) njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, deset i nekoliko noi (tj. dana) kada se vratio od Taifa. Pa poto se razjasnilo (tj. poto je postalo jasno) njima da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (drugo) osim vraaa k njima (tj. da on nee vratiti k njima nita drukije) osim jednu (od te) dvije skupine (grupe dobara), rekli su: "Pa zaista mi izabiremo sebi nae roblje." Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u muslimanima (meu muslimanima, meu 150

muslimane), pa je hvalio Allaha s (onim nainom) to je on stanovnik (pripadnik) njega (tj. kako dostoji da se On hvali, da se Njemu zahvaljuje), zatim je rekao: "to se tie poslije, pa zaista vaa braa ve su dola (doli) kajui se (oni). I zaista ja sam ve vidio (tj. smatrao, mislio) da vratim k njima njihovo roblje. Pa ko je volio (ko voli, ko eli) da odobri to, pa neka uini. A ko je volio (A ko eli) od vas da bude na svome udjelu (tako) da dadnemo njega njemu od prvoga (onoga) to zaplijeni Allah nama, pa neka uini (tako)." Pa su rekli (njegovi) ljudi: "Ve smo odobrili to, o poslanie Allaha!" (To jest: "Udobrovoljavamo se da tako bude, smatramo da je lijepo da se tako uini.".) Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista mi neemo znati (tj. ne znamo onoga) ko je dozvolio od vas u tome (da se tako postupi - ne znamo ga razlikovati) od (onoga) ko nije dozvolio, pa se vratite, dok (tj. tako da) podignu (tj. dostave) k nama vae starjeine (koje vas poznaju) vau stvar (pojedinano: ko se slae, a ko se ne slae da se pokloni roblje Hevazinu)." ("Arifun" je nii vojni starjeina nego to je "reisun"; a "arifun" znai jo i uvar, staralac, tutor i slino.) Pa su se vratili ljudi (njegovi u svoje jedinice), pa su govorili (o tome s) njima njihove starjeine. Zatim su se vratili k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa su izvijestili njega da su oni ve odobrili (odobrovoljili se) i dozvolili su. Ovo je (izvjetaj, kae Ibnu ihab,) koji je dopro meni o roblju Hevazina. PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Nafi-a da je Umer rekao: "O poslanie Allaha!" - H - A priao mi je Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poto smo se vratili od (sa) Hunejna, pitao je Umer Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o (jednom, nekom) zavjetu (to) ga je bio zavjetovao u predislamlju: (a zavjet se sastojao u) boravljenju (u ime pobonosti u bogomolji, vjerovatno u Kabi ili u prostoru oko Kabe), pa je zapovjedio njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za njegovo ispunjenje (izvrenje). A rekao je neki (od) njih: (Priao nam je) Hamad od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera. A predao je njega (spomenuti hadis) Derir, sin Hazima, i Hamad, sin Selemeta, od Ejuba, od Nafi-a, od Ibnu Umera, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Jahja-a, sina Seida, od Umera, sina Kesira sina Efleha, od Ebu Muhameda, slobodnjaka Ebu Katadeta (Ebu Katadetovoga), od Ebu Katadeta, rekao je:

151

Izali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (u) godini Hunejna. Pa poto smo se susreli (sudarili), bilo je za muslimane (izvjesne nastalo jedno) obilaenje (kruenje i tumaranje naprijed i nazad). Pa sam vidio (jednoga ovjeka od prisutnih) idolopoklonika ve je savladao (jednoga) ovjeka od (tih) muslimana, pa sam udario njega (idolopoklonika) iza njega (ozadi njega) na ue njegovoga ramena (tj. po ivcu, ili: veni na njegovom ramenu) sa (svojom) sabljom, pa sam presjekao (rasjekao njegov) oklop. A (on) se okrenuo na mene, pa je pritisnuo mene (tako jakim jednim) pritiskivanjem (pritiskom da) sam naao (osjetio) od njega (od toga pritiskivanja) vjetar (tj. miris svoje) smrti. Zatim je stigla njega (njegova) smrt, pa je pustio mene. Pa sam se prilijepio (prikljuio) Umeru, pa sam rekao: "ta je umu (tih izvjesnih) ljudi (tj. ta je tim ljudima, to tumaraju)?" Rekao je: "Zapovjed Allaha (Sudbina Allahova), moan je i veliajan je." Zatim su se vratili. I sjeo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ko je ubio ubijenoga (nekoga neprijatelja u ovoj borbi), za njega je na njega (neki) dokaz (tj. i on ima na to dokaz, ili: i on ima za to dokaz), pa njemu je njegovo pljakanje (tj. pa njemu pripada, njemu se dodjeljuje da sebi uzme ono to se zadesilo uz ubijenoga toga neprijatelja)." Pa sam rekao: "Ko e posvjedoiti meni?" Zatim sam sjeo. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (onome to je navedeno). Rekao je: Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu (slino tome). Pa sam ustao, pa sam rekao: "Ko e posvjedoiti meni?" Zatim sam sjeo. Rekao je: Zatim je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu. Pa sam ustao. Pa je rekao: "ta je tebi, o Ebu Katadete?" Pa sam izvijestio njega. Pa je rekao (jedan) ovjek: "Istinit je bio (Istinu je rekao). A njegovo pljakanje (tj. njegov trofej) je kod mene, pa zadovolji ga od mene (da ga ne trai sebi)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Ne, tako mi Allaha tada! Nee se upraviti (Nee proi) k (jednome) lavu od lavova Allaha (to) se bori za Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) dadne (da dodijeli) tebi njegovu pljaku (dobit, ratni trofej). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Istinit je bio (Istinu je rekao Ebu Bekr), pa podaj mu (njegov trofej)." Pa je dao meni njega. Pa sam sebi kupio za njega (za taj trofej jedan) vrt (palmik, voar, vonjak od palmi) u (meu) Selimetoviima. Pa zaista on (taj vonjak, vrt) je zaista prvo imanje (to) sam ukorijenio (zasnovao, tj. stekao sebi) njega u Islamu (tj. otkako sam primio Islam). A rekao je Lejs: priao mi je Jahja, sin Seida, od Umera, sina Kesira sina Efleha, od Ebu Muhameda, slobodnjaka Ebu Katadeta, da je Ebu Katadete rekao: Poto je bio dan Hunejna, pogledao sam k (jednom) ovjeku od muslimana (to) se bori (protiv jednoga) ovjeka od idolopoklonika, a drugi (jedan ovjek) od idolopoklonika prikrada se njemu (neopaeno) iza njega zato (da) ubije njega. Pa sam pourio k (onome) koji se prikrada (unja, ulja se) njemu, pa je podigao svoju ruku zato (da) udari mene, a (ja) udarim njegovu 152

ruku, pa sam odsjekao nju. Zatim je uzeo mene, pa je stisnuo (pritisnuo) mene jakim stiskanjem (pritiskivanjem), ak sam se pobojao (preplaio da u umrijeti). Zatim je ostavio (pustio), pa se rijeio (razrijeio). I odbio sam ga, zatim sam ubio njega. I porazili su se (dali su se bili u bjeanje izvjesni) muslimani, i porazio sam se (poeo sam bjeati i ja) sa njima, pa kada li (se susretnem, naem ja, susretoh se, sretoh se, naoh se) sa Umerom, sinom Hattaba, u (meu tim) ljudima. Pa sam rekao njemu: "ta je stanje (stvar ovih) ljudi (ta je ljudima)?" Rekao je: "Zapovjed (tj. Sudbina) Allaha." Zatim su se vratili (odstupili su ti) ljudi k poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko uspostavi (Ko donese) dokaz na (za) ubijenoga (ko dokae da) je ubio njega (sobom lino), pa njemu je njegovo pljakanje (tj. njemu pripada kao ratni trofej da uzme sebi ono sve to nae uz toga ubijenoga neprijatelja)." (Rije "selebun" znai pljaka, ali se ovdje ne radi o nekoj obinoj pljaki, nego kao o trofeju u ime nagrade borcu pobjedniku. Zato e se u daljem tekstu ta rije i prevoditi sa izrazom trofej, a tako je treba shvatiti i u proteklom tekstu.) Pa sam ustao zato (da) sebi traim dokaz na (tj. za) svoga ubijenoga. Pa nisam vidio (ni) jednoga (ovjeka da) svjedoi meni. Pa sam sjeo. Zatim se je pokazalo meni, pa sam spomenuo njegovu stvar poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao (jedan) ovjek od njegovih drugova (koji su toga asa sjedili sa njim): "Oruje ovoga ubijenoga, koji je (taj to on njega) spominje, je kod mene, pa zadovolji ga (da odustane) od njega (nagovori ga da odustane od njega, reci mu da odustane od njega, tj. za njega mu podaj neto drugo)." Pa je rekao Ebu Bekr: "Nikako! Neka ne daje njega (trofej) ptiici (bijeloga repa) od Kurejevia (iz toga plemena - tj. tome slabiu), a (da) ostavi (bez toga trofeja jednoga) lava od lavova Allaha (tj. toga hrabroga ovjeka to) se bori za Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio." ("Usajbigun" je neka vrsta slabane ptiice, moda da znai i svraka, vraka.) Rekao je: Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je izvrio (tj. predao, dao) njega (taj trofej) k meni. Pa sam sebi kupio od njega (tj. za njega) vrt (jedan u kojem su palme). Pa je (to) bilo prvo imanje (to) sam ukorijenio (stekao) njega u Islamu (tj. otkada sam postao musliman). GLAVA vojne Evtasa. (Evtas je jedna dolina u predjelima u kojima je bilo nastanjeno pleme Hevazin, a neki kau da je to jedno mjesto u veem podruju koje se naziva Hunejn.) 153

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je zavrio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (borbu) od Hunejna (tj. na Hunejnu), poslao je Ebu Amira (kao zapovjednika) nad (jednom) vojskom ka Evtasu, pa je (on) susreo Durejda, sina Simmeta (Essimmeta). Pa se je ubio (ubijen je, poginuo je idolopokloniki zapovjednik) Durejd, i porazio je Allah njegove (Durejdove) drugove. Rekao je Ebu Musa: A poslao je mene sa Ebu Amirom. Pa se pogodio (pogoen je) Ebu Amir u svoje koljeno, pogodio (ustrijelio) je njega (jedan) Duemijevi sa strijelom, pa je uvrstio (zabo, zario) nju u njegovo koljeno. Pa sam stigao (dopro) k njemu, pa sam rekao: "O moj strie! Ko je pogodio (ustrijelio) tebe?" Pa je dao znak (tj. pokazao je) ka Ebu Musa-u (tj. k meni), pa je rekao: "Taj je moj ubija (moj ubica) koji je pogodio (ustrijelio) mene." Pa sam namjerio (upravio se) njemu (na njega), pa sam se prikljuio njemu (tj. stigao sam ga). Pa poto je vidio mene, okrenuo je lea (da bjei). Pa sam slijedio njega i poeo sam (da) govorim njemu: "Zar se nee stidjeti (tj. Zar se ne stidi)? Zar nee biti vrst?" Pa je odustao (od bjeanja). Pa smo izmijenjali dva udaranja (udarca) sa (svojim) maem (sabljom, sabljama), pa sam ubio njega. Zatim sam rekao Ebu Amiru: "Ubio je Allah tvoga druga (tj. tvoga ubicu)." Rekao je: "Pa iupaj (istrgni, izvadi) ovu strijelu." Pa sam iupao (izvukao) nju. Pa je nasrnula od nje (tj. iz mjesta na koljenu gdje je bila zarila se strijela navalila je) voda (valjda: krv). Rekao je: "O sine moga brata (bratiu)! Daj itati (tj. Isporui od mene) Vjerovijesniku (moj) pozdrav, i reci njemu: Trai oprost za mene (tj. da trai oprost za mene)." I uinio (postavio) je nasljednikom mene Ebu Amir nad (tim) ljudima, pa je ostao lagano (tj. jedno kratko vrijeme), zatim je umro. Pa sam se vratio, pa sam uniao na (tj. ka) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovu kuu (sobu, a on je) na (jednome) krevetu napravljenom od ueta (uadi), i na njemu je (jedna) postelja, ve su ostavila trag ueta (toga) kreveta u (tj. na) njegovim leima i njegovim dvjema stranama. Pa sam izvijestio njega za nau vijest i vijest Ebu Amira (tj. o nama i o Ebu Amiru), i rekao je: Reci njemu: Trai oprost za mene (tj. i da je Ebu Amir rekao da ti kaem, reknem, Boiji Poslanie, da trai oprost za njega). Pa je pozvao za vodu, pa se oistio (abdestio), zatim je podigao svoje dvije ruke, pa je rekao: "Moj Boe! Oprosti Ubejdu Ebu Amiru!" I vidio sam bjelinu njegova dva pazuha. Zatim je rekao: "Moj Boe! Uini njega (Ebu Amira na) Sudnjem danu nad (iznad) mnogoga od Tvoga stvaranja (stvorenja) od ljudi (vjernika muslimana)." Pa sam rekao: "I za mene (I meni) pa trai oprost!" Pa je rekao: "Moj Boe! Oprosti Abdullahu, sinu Kajsa, njegov grijeh, i uvedi ga (na) Sudnjem danu (u) plemenito (tj. u lijepo) mjesto uvoenja (ili: mjesto ulaenja)." Rekao je Ebu Burdete: Jedna (od) njih dvije je za Ebu Amira, a druga (dova, molba) je za Ebu Musa-a. (Ebu Musa je imao pravo ime Abdullah, sin Kajsa, ali je po nadimku vie poznat.) 154

GLAVA vojne Taifa u evalu (desetom mjesecu u godini po arapskom nazivu mjeseci - u evalu) godine osme (nakon Hidre). (A Taif je znamenit i velik grad, varo istono od Meke, i u njemu je bilo nastanjeno pleme Sekif, i taj grad je bio poznat po grou i palmama.) Rekao je njega (tj. to da je ta vojna bila u evalu osme godine - to je rekao) Musa, sin 'Ukbeta. PRIAO NAM JE Humejdija, uo je Sufjana, priao nam je Hiam od svoga oca, od Zejnebe, keri Ebu Selemeta, od njezine majke Umu Selemete (Umu Seleme): Uniao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a kod mene je (jedan) ensko (ovjek koji se ponaa, savija i previja kao ensko, enstveno), pa sam ula njega (toga ensku, enstvenoga da) govori Abdullahu, sinu Umejeta: "O Abdullahe! Da li si vidio (tj. mislio - a to e rei: ta misli) ako je osvojio (tj. ako osvoji) Allah vama Taif sutra, pa na tebe je (da se uhvati) za ker Gajlana (tj. pa dri ker Gajlanovu), pa (tj. jer) zaista ona ide naprijed sa etri, a ide nazad sa osam." (Veli se da je mislio na zavojke, prevojke na stomaku od debljine.) Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Neka ne ulaze nipoto ovi (ovakvi ljudi) vama (enama)." Rekao je Ibnu Ujejnete: A rekao je Ibnu Durejd: ensko (taj, tj. taj koji se ponaa kao ensko imao) je (ime) Hitun (Hit). PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Ebu Usamete od Hiama za ovo, i poveao (dodao) je: ...... a on je opkoljiva (a on je opkolio, blokirao grad) Taifa tada. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Amra, od Ebu Abasa (Ebul-Abasa), (poznatoga) slijepoga pjesnika, od Abdullaha, sina Amra, rekao je: Poto je opkolio (blokirao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Taif, pa nije postigao od njih (nijednu) stvar (nita), rekao je: "Zaista mi (smo) vraai (tj. mi se vraamo nazad), ako je htio Allah (ako Allah dadne, htjedne)." Pa je bilo teko njima, i rekli su: "Odlazimo, i neemo osvojiti njega." A rekao je jednom (jedanput): "Vraamo se." Pa je rekao: "Poranite na borbu (sutra protiv Taifa)." Pa su poranili (tj. poeli su rano 155

izjutra u borbu), pa je pogodilo njih (tj. drugove Muhammeda a.s.) ranjavanje (u borbi veliko). Pa je rekao: "Zaista mi smo vraai sutra, ako je htio Allah." Pa je zaudilo (ili: zadivilo to) njih. Pa se je nasmijao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Sufjan jedanput: Pa se nasmijeio. Rekao je: Rekao je Humejdija: Priao nam je Sufjan (ovu) vijest, cijelu nju. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Asima, rekao je: uo sam Ebu Usmana, rekao je: uo sam Sada (Sa'da) - a on je prvi ko (koji) se je bacio sa strijelom u putu Allaha - i (uo sam) Ebu Bekreta - a bio se prebacio preko bedema zamka (tvrave) Taifa u (meu, tj. sa nekim) ljudima, pa je doao k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio - pa su rekla njih dvojica (Sad i Ebu Bekrete): uli smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Ko se je pripisivao ka (nekome drugom) osim svoga oca (osim svom ocu), a on zna (tj. svjesno), pa raj je njemu zabranjen." A rekao je Hiam: A izvijestio nas je Mamer od Asima, od Ebul-Alijeta, ili Ebu Usmana Nehdije, rekao je: uo sam Sada i Ebu Bekreta od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Asim: Rekao sam: "Zaista ve su bili prisutni (bila prisutna) kod tebe dva ovjeka (ili: ve su svjedoila kod tebe dva ovjeka), dosta ti je za njih dvojicu (tj. takvi su vrijedni da su ti dosta njih dvojica)." Rekao je (Asimov sagovornik: Ebul-Alijete, ili Ebu Usman Nehdija): "Da. to se tie jednoga (od) njih dvojice, pa (on) je prvi ko je bacio strijelu (bacio se strijelom) u putu Allaha. A to se tie drugoga, pa siao je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, trei (od) dvadeset i tri (ovjeka) iz Taifa (tj. siao je, i priao je Muhammedu a.s. kao jedan od dvadeset i tri ovjeka, jedan od dvadeset i trojice ljudi, iz Taifa koji su prvi primili Islam, i izvukli se tako to su se popeli na bedem zamka, tvrave taifske, i spustili su se niza zid i doli muslimanima)." (Ovdje je spomenut samo broj tih ljudi, a u prethodnom hadisu je opisano kako su, odnosno kako je Ebu Bekrete sa tim ljudima izaao i priao Muhammedu a.s. To je opisano sa izrazom "ve kane tesevvere hisnet-Taifi: a bio se je prebacio preko bedema zamka-tvrave - Taifa....". Sur je bedem, zid oko tvrave, pa od toga je nastao glagol "tesevvere": popeti se na zid, na bedem, pa se onda spustiti niza zid, niz bedem. "Hisnun" je zamak, tvrava. Taj tekst se mogao prevesti i ovako: a bio se je popeo (na) zamak (tvravu) Taifa (spustivi se niz njezin bedem)..... .) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je odsjeda u Diranetu (u Dirani) izmeu Meke i Medine (izmeu Meke i Taifa), i sa njim je Bilal. Pa je doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) Beduin, pa je rekao (taj Beduin):

156

"Zar nee (Da li e) ispuniti (izvriti) meni (ono) ta (to) si obeao meni?" Pa je rekao njemu: "Veseli se (Primi veselu vijest! Blago Tebi)!" Pa je rekao: "Ve si umnoio na mene od (govora rijei) "Veseli se!" (tj. "Mnogo mi je, Dosta mi je toga tvoga "Veseli se!")." Pa se okrenuo (Muhammed a.s.) na Ebu Musa-a i Bilala kao lika srditoga (ovjeka) pa je rekao: "Odbio je (moju) veselu vijest (on), pa primite vas dvojica (nju), vas dvojica." Rekla su njih dvojica: "Primili smo (tj. Primamo mi)." Zatim je pozvao za (jednu, neku) au, u njoj je (neka) voda, pa je prao (oprao) svoje dvije ruke i svoje lice u njoj, i poprskao je (iz usta, trcnuo je iz usta vode) u nju, zatim je rekao: "Pijte vas dvojica iz nje, i izruite (polijte, izlijte) vas dvojica na lica vas dvojice i na prsa vas dvojice (na svoja lica i prsa od te vode), i veselite se vas dvojica (tj. primite veselu vijest vas dvojica)!" Pa je uzeo (tu) au. Pa su (to) uinila njih dvojica. Pa je dozvala Umu Selemeta (Umu Selema) iza (svoga) zastora da (tj. to jest): "Ostavite ostatak (pretek) vas dvojica za majku vas dvojice (svojoj majci, tj. meni - Umu Selemi)." Pa su ostavila ostatak njih dvojica za nju (njoj) od nje (od te vode jednu) skupinu (tj. koliinu). ("Fadlun" znai i pretek, preostatak - pa od toga je i glagol "efdale": ostavio je ostatak, pretek. Obje te rijei imaju i druga znaenja.) PRIAO NAM JE Jakub, od Ibrahima, priao nam je Ismail, priao nam je Ibnu Durejd: izvijestio me je Ata' da je Safvan, sin Ja'la-a sina Umejeta, izvijestio njega da Ja'la govorae: "Da je meni (da) vidim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se sputa na njega (tj. njemu objava, kada mu se objavljuje neka objava od Uzvienoga Allaha)!" Rekao je: Pa dok je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Diranetu (u Dirani), i na njemu je (neka) odjea, ve se je zasjenjivao (napravljen je njemu hlad) s njom, s njime su u njoj (tj. pod tom odjeom su sa njim neki) ljudi od njegovih drugova, kadli je doao (kadli doe) njemu jedan (Beduin), na njemu je (neka) odeda (kabanica sa irokim rukavima), uprljan (zamazan, tj. namazan) sa (nekim) mirisom, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Kako vidi (tj. Kako misli, ta misli) o (jednome) ovjeku (to) se je hodoasniki obukao za umru u (jednoj) odedi poslije to (nakon to) se je uprljao (namazao) sa (svojim) mirisom?" Pa je dao znak Umer ka Ja'la-u sa svojom rukom da (to jest): "Doi!" Pa je doao Ja'la, pa je uvukao svoju glavu, pa kada li je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, mnogo pocrveniloga lica, hri takoe (jedan) as, zatim se je otklonilo od njega (to teko stanje), pa je rekao: "Gdje je (onaj) koji pita mene o umri maloprije?" Pa se traio (taj) ovjek (Pa su traili toga ovjeka), pa se je doveo on, pa je rekao: "to se tie mirisa koji je s tobom (koji je na tebi), pa operi ga tri puta. A to se tie odede, pa skini nju, zatim pravi (ini) u svojoj umri kao to pravi (ini) u svome hodoau."

157

PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Vuhejb, priao nam je Amr, sin Jahja-a, od 'Abada, sina Temima, od Abdullaha, sina Zejda sina Asima, rekao je: Poto je zaplijenio (tj. plijen ratni dao) Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Hunejna, razdijelio je u (meu izvjesne svoje) ljude u (meu one to) su spojena njihova srca (tj. to su sastavljani, uvrivani u vjeri Islamu koji su skoro bili), a nije dao Pomagaima (nijednu) stvar (nita). Pa kao da su oni nali (tj. rasrdili se) poto nije pogodilo njih (ono) to je pogodilo (te) ljude (poto nisu dobili kao oni to su dobili). Pa je govorio (predikovao) njima, pa je rekao: "O druino Pomagaa! Zar nisam naao vas zalutale, pa je naputio vas Allah sa mnom (preko mene, posredstvom mene), i bili ste rastavljeni (zavaeni), pa je sloio vas (dao da budete sloni) Allah sa mnom (preko mene), i (bili ste) siromani, pa je obogatio vas Allah sa mnom (preko mene)?" Kada god je rekao (spomenuo tu neku) stvar, rekli su (rekli bi oni): "Allah i Njegov poslanik su dobroinstveniji (bolji od svakoga)." Rekao je: "ta sprjeava vas da odgovorite poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. da budete zadovoljni sa onim kako on postupi)?" Rekao je: Kad god je rekao (neku) stvar (neto), rekli su (rekli bi): "Allah i Njegov poslanik su dobroinstveniji." Rekao je: "Da ste htjeli, rekli bi ste: "Doao si nama tako i tako." Zar neete biti zadovoljni da odvedu (ti) ljudi (tu) ovcu i (tu) devu (dobijenu kao dio ratnoga plijena), a (da vi) odvedete Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ka vaim (svojim) boravitima (stanovima)? Da nije Selidbe (Iseljenja), zaista bih bio (jedan, neki) ovjek od Pomagaa. I da su se (ti) ljudi uputili (nekoj) dolini, ili uzbrdici (klancu), zaista bih se uputio dolini Pomagaa (dolinom njihovom bih putovao) i njihovoj uzbrdici (klancu). Pomagai su odjea (do tijela), a (ti) ljudi su odjea (po onoj, preko one do tijela). Zaista vi ete susresti poslije mene (veliku jednu) sebinost (tj. zapostavljanje vas od onih koji nisu zasluni za Islam kao vi), pa strpite se dok susretnete mene na bunaru (bazenu mome od vode za pie na Sudnjem danu)." PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Hiam, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekli su (neki) ljudi od Pomagaa kada je zaplijenio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (ono) to je zaplijenio od imanja Hevazina, pa je poeo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da) daje (nekim) ljudima (toga plijena po) stotinu od deva - pa su rekli (ti neki Pomagai): "Oprostio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio! Daje Kurejeviima, a ostavlja nas, a nae sablje kapaju (kaplju) od njihovih krvi (a sa naih sabalja jo kaplje krv njihova, jer su tek skoro postali muslimani, a do jue smo protiv njih ratovali)." Rekao je Enes: Pa se prialo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (taj) njihov govor. Pa je poslao k Pomagaima (poslao je nekoga da ih dovede, da dou), pa je sakupio njih u (jednu) kupolu (tj. 158

ator) od koe, i nije pozvao sa njima (nikoga drugoga) osim njih. Pa poto su se sakupili, ustao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "ta je (to nekakvo) prianje (Kakvo je to prianje koje) je doprlo meni od vas?" Pa su rekli razumni (tj. pravnici od) Pomagaa: "to se tie naih poglavica (glavara, glavnih zapovjednika), o poslanie Allaha, pa nisu rekli (nijednu) stvar (nita). A to se tie (nekih) ljudi od nas (koji su takvi da) su novi njihovi zubi (mlade njihove godine, tj. koji su mladi, skoranji), pa rekli su: "Oprostio Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio! Daje Kurejeviima, a ostavlja nas, a nae sablje kapaju od njihovih krvi." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zaista ja dajem (nekim) ljudima (koji) su novoga (mladoga, tj. skoranjega) vremena sa bezvjerstvom (bili povezani, tj. koji su doskora bili bezvjernici da) sloim (sjedinim sebi, nama svima) njih. Zar se ne zadovoljavate da odvedu (ti) ljudi (ta) imanja, a (da vi) odvedete Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, k vaim (ka svojim) obitavalitima (stanovima, kuama). Pa tako mi Allaha zaista (ono) to se obrete (okreete, vraate vi kuama) s njime, bolje je od (onoga) to se obru (oni kuama) s njime (tj. bolje je od onoga sa ime se oni vraaju kuama)." Rekli su: "O poslanie Allaha! Ve su bili zadovoljni (Ve smo se zadovoljili)." Pa je rekao njima Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nai ete estoku (jaku) sebinost, pa strpite se dok susretnete Allaha i Njegovoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, (na Sudnjem danu). Pa zaista ja sam na bunaru (bazenu svome za vodu za pie na Sudnjem danu)." Rekao je Enes: Pa nisu se strpili. PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je ubete od Ebu Tejaha, od Enesa, rekao je: Poto je bio dan osvojenja (osloboenja) Meke, razdijelio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ratne plijenove meu Kurejevie, pa su se rasrdili Pomagai. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar se ne zadovoljavate da odvedu (odnesu ovi) ljudi ovozemnost, a (da vi) odvedete (odnesete) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svojim kuama, u svoj kraj)?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Da su se uputili (putovali ovi) ljudi (nekom) dolinom, ili (nekom) uzbrdicom (klancem), zaista bih se uputio dolinom Pomagaa, ili njihovom uzbrdicom (njihovim klancem)." PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Ezher od Ibnu Avna, obavijestio nas je Hiam, sin Zejda sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je bio dan Hunejna, susreo se je Hevazin, a sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) je deset hiljada (boraca) i puenici, puenika (oni koji su za vrijeme borbe za osloboenje Meke bili pohvatani, pa su puteni na slobodu bez davanja otkupa, pa su se odmah pridruili muslimanskoj vojsci, a 159

veli se da ih je bilo oko dvije hiljade), pa su poli nazad (da bjee mnogi od njih pri sukobu sa borcima plemena Hevazin). Rekao je (Muhammed a.s.): "O druino Pomagaa!" Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslanie Allaha! I dvije sree tebi! Dvoodazov tebi! Mi smo pred tobom!" Pa je siao (sjahao, odjahao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ja sam rob (sluga) Allaha i Njegov poslanik." Pa su se porazili (najzad Hevazinovi) idolopoklonici. Pa je dao (Muhammed a.s. od ratnoga plijena onim) puenicima i Iseljenicima (Muhadirima), a nije dao Pomagaima (Ensarijama, nijednu) stvar (nita). Pa su rekli (neke prigovore). Pa je pozvao njih, pa je uveo njih u (jednu) kupolu (tj. u ator), pa je rekao: "Zar se ne zadovoljavate da odvedu (ti) ljudi (tu) ovcu i (tu) devu (te ovce i te deve), a (da vi) odvedete poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (sa sobom)?" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da su se uputili (ovi) ljudi (nekom) dolinom, a uputili se Pomagai (nekom) uzbrdicom, zaista bih sebi odabrao uzbrdicu (klanac) Pomagaa." ("i'bun" znai put u brdo, uz brdo, put preko brda.) PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete, rekao je: uo sam Katadeta (da pria) od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Sakupio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude od Pomagaa, pa je rekao: "Zaista Kurejevii su novoga (mladoga, tj. skoranjega) vremena (bili povezani) sa predislamljem (sa paganstvom) i nesreom (udesom koji su pretrpili, kojeg su pretrpili kada smo vodili mi borbu protiv njih za osloboenje Meke), i zaista ja sam htio da napravim razbijenu kost njima (tj. da zalijeim njima rane) i sloim njih (sa nama). Zar se ne zadovoljavate da se (ti) ljudi vraaju sa ovozemnou (ovozemaljskim dobrima, vrijednostima), a (vi da) se vraate sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka vaim (svojim) kuama?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Da su se uputili, krenuli (ti) ljudi (nekom) dolinom, a Pomagai se uputili (krenuli, putovali, ili, poli nekom) uzbrdicom, zaista bih se uputio (krenuo) dolinom Pomagaa, ili uzbrdicom Pomagaa." PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od Aamea, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Poto je razdijelio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, diobu (djelidbu plijena) Hunejna, rekao je (jedan) ovjek od Pomagaa: "Nije htio s njom (sa ovom diobom) lice Allaha." Pa sam doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega (o tome). Pa se je promijenilo njegovo lice, zatim je rekao: "Milost Allaha na Musa-a (Boija milost Musa-u - Mojsiju)! Zaista uznemirivao se je ve (uznemiravao se je ve, tj. ve je uznemirivan, vrijean) sa veim (uznemirivanjem) od ovoga, pa se je strpio." 160

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Mansura, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je bio dan Hunejna, odabrao je (osobito, naroito, tj. promaknuo je prilikom dijeljenja plijena) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (neke) ljude. Dao je Akre-u stotinu (komada deva) od (tih zaplijenjenih) deva. I dao je 'Ujejnetu slino tome. I dao je ljudima (nekima jo). Pa je rekao (neki) ovjek: "Nije se htjelo sa ovom diobom lice Allaha." Pa sam rekao: "Zaista u izvijestiti svakako Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio (o ovome to je rekao taj ovjek)." Rekao je: "Pomilovao Allah Musa-a! Ve se uznemirivao sa veim (uznemirivanjem-uznemiravanjem) od ovoga, pa se strpio (pa je bio strpljiv)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Muaz, sin Muaza, priao nam je Ibnu Avn od Hiama, sina Zejda sina Enesa sina Malika, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je bio dan Hunejna, okrenula su se (prema, tj. protiv muslimana plemena) Hevazin, i Gatafan i (druga) osim njih (osim tih plemena) sa svojom marvom (stokom) i svojim potomstvima. A sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) je deset hiljada (boraca koji su krenuli s njim iz Medine) i od puenika (na slobodu putenih zarobljenika poslije osloboenja Meke), pa su poli nazad (tj. pa su bili pobjegli) od njega, ak je (bio) ostao sam on. Pa je dozivao (tj. povikao) tada dva dozivanja (dvaput je zvao, pozvao, povikao), (i) nije pomijeao izmeu njih dvaju (nita drugo). Obazreo se na svoju desnu (stranu), pa je rekao: "O druino Pomagaa!" Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslanie Allaha! Veseli se, mi smo s tobom!" Zatim se obazreo na svoju lijevu (stranu), pa je rekao: "O druino Pomagaa!" Rekli su: "Dvoodazov tebi, o poslanie Allaha! Veseli se, mi smo s tobom!" A on je na (jednoj) bijeloj mazgi. Pa je siao, pa je rekao: "Ja sam rob Allaha, i Njegov poslanik." Pa su se porazili (svi ti) idolopoklonici. Pa je pogodio (tj. zaplijenio) tada mnogobrojne (ratne) plijenove. Pa je razdijelio u (meu) Iseljenike i (te) putenike, a nije dao (tim) Pomagaima stvar (nijednu, nita). Pa su rekli (ti) Pomagai: "Kada je bila estoka (situacija, okolnost, tj. muka, teko stanje), pa mi se zovemo (pozivamo, onda nas zovu), (a taj ratni) plijen daje se (nekome drugome) osim nas." Pa je doprlo njemu to. Pa je skupio njih u (jednu) kupolu, pa je rekao: "O druino Pomagaa! ta je prianje (Kakav je to razgovor koji) je dopro (doao) meni od vas?" Pa su utjeli. Pa je rekao: "O druino Pomagaa! Zar se ne zadovoljavate da odvedu (ovi) ljudi ovozemnost (ovozemaljske 161

vrijednosti, imovine), a (da vi) odvedete poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pritisnete (stisnete) njega ka vaim (svojim) kuama (tj. da ga zgrabite i potjerate sebi ne dajui ga nikome drugome, da ga vi samovlasno obuhvatite i imate ga samo vi)?" Rekli su: "Da." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da su se uputili (ti) ljudi (nekom) dolinom, a (da su) se uputili Pomagai (nekom) uzbrdicom (klancem), zaista bih uzeo (odluio bi se za) uzbrdicu Pomagaa." Pa je rekao Hiam: "O Ebu Hamzete! I ti si (bio) prisutan tome." Rekao je: "A gdje (da) odsustvujem od njega?!" GLAVA ete (vojne grupe, skupine do etiri stotine ljudi najvie) koja je prema Neddu (bila upuena, poslana). PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hamad, priao nam je Ejub od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) etu prema Neddu, pa sam bio u njoj. Pa su doprli nai udjeli dvanaest deva (po osobi), i dao se je viak nama po deva (svakome), pa smo se vratili sa (po) trinaest deva (svaki). GLAVA slanja (odailjanja) Vjerovijesnika (Vjerovijesnikovoga), pomilovao ga Allah i spasio, Halida, sina Velida, ka Dezimetoviima (Dezimoviima). PRIAO NAM JE Mahmud, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer. - H - A priao mi je Nuajm, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od njegovoga oca, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Halida, sina Velida, ka Dezimetoviima, pa je pozivao njih ka Islamu (u Islam). Pa nisu uinili lijepo (tj. nisu se izrazili lijepo na jasan i izriit nain) da govore (da reknu): Primili smo Islam (Primamo Islam). Pa su poeli (da) govore: "Prevjerili smo se, prevjerili smo se." (To jest: "Izlazimo iz jedne vjere u drugu vjeru. Prelazimo u drugu vjeru.".) Pa je poeo Halid (da) ubija od njih (neke) i (da) zarobljava (da ih uzima kao roblje, zarobljenike). I dao je ka svakome ovjeku od nas njegovoga zarobljenika (tj. da ima svako svoga zarobljenika). Te kada je bio dan (jedan, tj. Te jednoga dana), zapovjedio je Halid da ubije svaki ovjek od nas svoga zarobljenika. Pa sam rekao: 162

"Tako mi Allaha neu ubiti svoga zarobljenika, i nee ubiti (nijedan) ovjek od mojih drugova svoga zarobljenika (prije asa) dok smo stigli (dok ne stignemo, dok doemo) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio." Pa smo spomenuli njega (ovaj sluaj) njemu (Muhammedu a.s.). Pa je podigao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju ruku, pa je rekao: "Moj Boe! Zaista ja se istim (tj. izvinjavam, izjavljujem da sam neumijean) k Tebi (tj. odriem se pred Tobom) od (onoga) to je napravio Halid." Dva puta (je to rekao Muhammed a.s.). GLAVA ete Abdullaha, sina Huzafeta, Sehmije i Alkameta, sina Mudeziza, Mudlidije. A rekne se: Zaista ona je eta Pomagaa. (To jest: Ta eta je eta Pomagaa.) PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Abdulvahid, priao nam je Aame, priao mi je Sad, sin Ubejdeta, od Ebu Abdurrahmana, od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) etu, pa je uinio namjesnikom (tj. zapovjednikom) nad njom (tom etom jednoga) ovjeka od Pomagaa, i zapovjedio je njima da se pokoravaju (oni) njemu. Pa se je rasrdio (raljutio, razljutio, naljutio), pa je rekao: "Zar nije (bilo tako da) je zapovjedio vama Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se pokoravate meni?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa sakupite mi drva." Pa su sakupili. Pa je rekao: "Naloite (Potpalite) vatru." Pa su naloili nju. Pa je rekao: "Uniite (Skaite u) nju." Pa su pomislili (razmiljali su, tj. pomiljali su da to uine, uinu; ili: Pa su bili zabrinuti ta da rade). I poeo je neki (od) njih (da) zadrava nekoga (da ne ide u vatru tu), i (da neki jo i ovo da) govore: "Pobjegli smo ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, od Vatre." Pa su neprestano bili (tako u raspravljanju) dok se je ugasila (utrnula ta) vatra. Pa se smirila njegova srdba. Pa je (to) doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Da su unili (oni u) nju, ne bi izali iz nje do Sudnjega dana. Pokoravanje (Pokornost ta) je u poznatome (tj. u onome to je dobro, a ne u onome to je zlo)." SLANJE (ODAILJANJE) EBU MUSA-A I MUAZA K JEMENU (U JEMEN) PRIJE HODOAA OPRATANJA (OPROTAJNOGA HODOAA) PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Ebu Avanete, priao nam je AbdulMelik od Ebu Burdeta, rekao je: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Ebu Musa-a i Muaza, sina Debela, k Jemenu. Rekao je: I poslao je svakoga jednoga (tj. pojedinoga) od njih dvojice (kao zapovjednika) nad (jednim) okrugom (nad 163

jednom oblasti). Rekao je: A Jemen je (tj. Jemen ima) dva okruga. Zatim je rekao (Muhammed a.s. njima dvojici kada ih je ispraao u Jemen): "Olakavajte vas dvojica, a ne oteavajte (a ne oteavajte) vas dvojica! I obeseljavajte vas dvojica, a ne razgonite (ne natjeravajte u bijeg) vas dvojica!" Pa je otiao svaki pojedini od njih dvojice ka svome radu (svaki na svoj posao, zadatak). Rekao je: A bio je svaki pojedini od njih dvojice, kada je iao u svojoj zemlji (svojoj oblasti), a bio je (a bio bi) blizu svoga druga, (bio bi) proizveo (odredio) za njega (jedno, neko) vrijeme (tj. obnovio bi mu posjetu), pa je pozdravio njega (dakle: posjeivali i pozdravljali bi se). Pa je (jednom tako) iao Muaz u svojoj zemlji (teritoriji) blizo (blizu) svoga druga Ebu Musa-a. Pa je doao ide (tj. idui on) na svojoj mazgi dok je stigao k njemu, a kada li (a kadli) je on sjeda (sjedi), a ve se skupio k njemu (izvjestan broj) ljudi, i kada li je (jedan) ovjek kod njega, ve su se sakupile (ve su skupljene) njegove dvije ruke k njegovom vratu. Pa je rekao njemu Muaz: "O Abdullahe, sine Kajsa! Koje to je ovaj (U emu je stvar sa ovim, ta je sa njim, tj. Koja stvar je to to je poinio nju ovaj)?" Rekao je: "Ovo je ovjek (koji) nije vjerovao poslije njegovoga primanja Islama (tj. koji je postao bezvjernik nakon to je bio primio Islam javno)." Rekao je: "Neu sii (odjahati sa mazge) do (da) se ubije (tj. dok se ne ubije taj ovjek)." Rekao je: "Doveo se je on samo zbog toga, pa sii (odjai, sjai)." Rekao je: "Ne silazim do (da) se ubije." Pa je zapovjedio za njega, pa se ubio (pa je on ubijen). Zatim je siao (sjahao). Pa je rekao: "O Abdullahe! Kako ita Kur'an?" Rekao je: "Namuzam sebi njega namuzanjem (tj. itam ga pomalo, na prekide, na mahove kao to se deva vie puta muze pomalo da bi nadolazilo njoj mlijeko, malo se muze, pa se pusti njezino mlado da ono sasne, pa se opet iza njega muze sebi, jer deva spusti, pusti mlijeko svome mladome u veoj mjeri nego kad ovjek sebi muze, te se onda slui prevarom pa iza mladoga deveta opet muze sebi dok ne ustegne deva, pa opet pusti mlado, i tako ovjek hvata sebi, a mlado sebi pomalo)." (Vrlo zgodna usporedba. ovjek pone da ita Kur'an, ali se pojavi i neki neodloan posao, pa ovjek za taj posao mora da utroi neki dio vremena, pa im zavri posao, opet ita, pa opet drugi puta prihvati za posao isti ili drugi, pa opet ita itd.) Rekao je: "Pa kako ita ti, o Muaze?" Rekao je: "Spavam (na) poetku (poetak svoje) noi, pa ustanem, a ve sam izvrio svoj dio od (svoga) spavanja, pa itam (ono) to je propisao Allah meni (tj. koliko Allah hoe), pa raunam svoje spavanje kao to raunam svoje ustajanje (stajanje i ustajanje na nonu molitvu, dobrovoljnu, jer pod: "pa ustanem" treba razumjeti "pa klanjam"; a raunam znai smatram i mislim da je to dobro djelo za koje u dobiti nagradu od Uzvienoga Allaha)." PRIAO MI JE Ishak, priao nam je Halid od ejbanije, od Seida, sina Ebu Burdeta, od njegovoga oca, od Ebu Musa-a Earije, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao njega k Jemenu. Pa je pitao njega o piima (to) se prave u njemu (u Jemenu). Pa je rekao: 164

"A ta su ona?" (To jest: "Koja i kakva su to pia za koja me pita da ti rijeim o njima?".) Rekao je: "Bit' i mizr." Pa sam rekao Ebu Burdetu (- to veli Seid): "ta je bit'?" Rekao je: "Kom meda, a mizr je kom jema." (Kom, ira je sok od provreloga voa, ita ili meda od kojega se pee rakija i opojna pia, ali to jo nije samo opojno pie, pa zbog toga hanefijski pravnici smatraju takav sok da je dozvoljeno piti, ali ako ne opija; drugi, pripadnici drugih mezheba smatraju i ovaj sok da je haram, zabranjeno piti.) Pa je rekao (Muhammed a.s. kao odgovor na pitanje Ebu Musa-a za ta pia): "Svako opijajue (pie) je zabranjeno." Predao je njega (tj. ovaj hadis osim Halida jo i) Derir i Abdulvahid od ejbanije, od Ebu Burdeta. PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je ubete, priao nam je Seid, sin Ebu Burdeta, od svoga oca (koji) je rekao: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, njegovoga (Seidovoga) djeda Ebu Musa-a i Muaza ka Jemenu, pa je rekao: "Olakavajte vas dvojica, a ne oteavajte vas dvojica, i obeseljavajte vas dvojica, a ne razgonite (ne natjeravajte u bijeg) vas dvojica, i pokoravajte se (tj. slaite se u stavovima) meusobno vas dvojica!" Pa je rekao Ebu Musa: "O vjerovijesnie Allaha! Zaista naa zemlja je (takva da) je u njoj (u njoj ima jedno) pie od jema (naega koji se zove) mizr, i pie (jedno) od meda (naega koje se zove) bit'." Pa je rekao (Muhammed a.s.): "Svako opijajue (pie) je zabranjeno (zabranjena stvar)." Pa su otila njih dvojica. Pa je rekao Muaz (ka) Ebu Musa-u: "Kako ita Kur'an?" Rekao je: "Stojei, i sjedei, i na njegovoj (svojoj) samarici (devi) i namuzam se njega namuzanjem (kao to se deva muze)." Rekao je: "to se tie mene, pa spavam i ustajem (tj. klanjam), pa sebi raunam svoje spavanje kao to sebi raunam svoje ustajanje (klanjanje)." I udario je (tj. podigao je jednu) kuu od dlake (tj. ator), pa su poela njih dva (da) se meusobno posjeuju. Pa je posjetio Muaz (jedanput) Ebu Musa-a, pa kada li je (jedan) ovjek svezan. Pa je rekao: "ta je ovaj (Ko je ovaj; ta je s njim)?" Pa je rekao Ebu Musa: "idov je (to jedan koji) je (bio) primio Islam, zatim se povratio (nazad iz Islama, postao je otpadnik, renegat)." Pa je rekao Muaz: "Zaista udariu svakako njegov vrat." 165

Slijedio je njega (Muslima) Akadija i Vehb od ubeta. A rekao je Veki', i Nadr i Ebu Davud (sva trojica su rekla priajui oni) od ubeta, od Seida, od njegovoga oca, od njegovoga djeda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. Predao je njega (taj hadis) Derir, sin Abdulhamida, od ejbanije, od Ebu Burdeta. PRIAO MI JE Abas, sin Velida, - on je Nersija -, priao nam je Abdulvahid od Ejuba, sina Aiza, priao nam je Kajs, sin Muslima, rekao je: uo sam Tarika, sina ihaba, (da) govori: priao mi je Ebu Musa Earija, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka zemlji moga naroda. Pa sam doao (jedanput iz Jemena u Meku), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je postavlja na koljena deve u Ebtahu (u mekanskoj dolini, tj. a Boiji poslanik a.s. je odsjeo u mekanskoj dolini), pa je rekao: "Je si li hodoastio (obavio had), o Abdullahe, sine Kajsa?" Rekao sam: "Da, o poslanie Allaha." ("Je si li hodoastio?" To ovdje znai: "Je si li doao ovamo kao hodoasnik, hadija? Je si li na odreenom mjestu odluio da e da izvri hodoae, had? Je si li to nijet uinio?".) Rekao je: "Kako si rekao (prilikom nijeta, odluke)?" Rekao je: Rekao sam: "Dvoodazov Tebi (Uzvieni Boe)! Povikivanjem (to povikujem) kao povikivanje tvoje (, o Muhammede)." Rekao je: "Pa da li si tjerao (potjerao, gonio) sa tobom (sa sobom) rtvenu ivotinju (kakvu)?" Rekao sam: "Nisam potjerao (nikakve rtvene ivotinje)." Rekao je: "Pa ophodi okolo (oko) Kabe (izvri tavaf), i tri izmeu Safe i Merve, zatim se rijei (stege hodoaa)." Pa sam uinio (tako), ak je poeljala (ieljala) mene (jedna) ena od ena Kajsovia. I ostali smo s tim (tj. na tom postupanju, postupku sve) dok se je postavio (dok je postavljen) halifom Umer (koji taj postupak ukide i zavede drugi na osnovu nekih svojih dokaza i argumenata). PRIAO MI JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah od Zekerija-a, sina Ishaka, od Jahja-a, sina Abdullaha sina Sajfije, od Ebu Mabeda, slobodnjaka Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasovoga), od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Muazu, sinu Debela, kada je poslao njega ka Jemenu: "Zaista ti e doi (jednome) narodu od pripadnika (sljedbenika) Knjige (Biblije). Pa kada si doao (kada doe) njima, pa pozovi ih ka (tome) da svjedoe da nema boanstva osim Allah (osim Allaha) i da je Muhammed poslanik Allaha. Pa ako su se oni pokorili tebi u tome, pa izvijesti ih da je Allah ve uzakonio (propisao obavezno) njima pet molitava (molitvi) u svakom danu i noi. Pa ako su se oni pokorili (ako se pokore) tebi u tome, pa izvijesti ih da je 166

Allah ve uzakonio na vas (tj. vama jednu obaveznu) milostinju (koja) se uzima od njihovih imunih (bogatih), pa se vraa na njihove siromane (tj. daje se ta milostinja-zekat njihovim siromanima). Pa ako su se oni pokorili (ako se oni pokore) tebi u tome, pa uvaj se plemenitih (grla stoke od) njihovih imanja (tj. ne uzimaj od imunih za siromahe, za sirotinju, za siromane onu najplemenitiju rasu koja je ostavljena za priplod, nego srednju vrstu grla stoke). I uvaj se molitve (tube, tj. kletve onoga) kome je uinjeno nasilje (obespravljenoga; ili: onoga kome je uinjeno nasilje, nepravda od tvoje strane), pa (tj. jer) zaista on je (takav da) nije (nema) izmeu njega i izmeu Allaha (nikakvoga) zastora." Rekao je Ebu Abdullah: "Tavveat", i "taat" i "etaat" je (jedan) jezik (tj. sve tri rijei znae isto: pokorila se je, povela se je za neim). "Tiatu", i "tuatu", i "eta'tu": pokorio sam se (poveo sam se za neim). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je ubete od Habiba, sina Ebu Sabita, od Seida, sina Dubejra, od Amra, sina Mejmuna, da je Muaz, bio zadovoljan Allah od njega, poto je doao (u) Jemen, klanjao je sa njima jutarnju molitvu (sabah), pa je itao (tj. proitao, prouio u molitvi ajet u kojem stoji i ovo): "..... i uzeo je sebi Allah Ibrahima (Avrama kao iskrenoga) prijatelja." Pa je rekao (jedan) ovjek od (toga) naroda: "Zaista ve se je ustalilo oko majke Ibrahima (tj. Veselo je oko, vesele su oi majke Ibrahimove)." Poveao je Muaz od ubeta, od Habiba, od Seida, od Amra da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Muaza k Jemenu (u Jemen), pa je itao (proitao, prouio) Muaz u molitvi jutra suru (poglavlje iz Kur'ana zvano) Nisa'. Pa poto je rekao (tj. proitao): "..... i uzeo je sebi Allah Ibrahima (kao) prijatelja.", rekao je (jedan) ovjek ozadi njega (iza njega, iza njegovih lea): "Ustalilo se je (tj. Sretno, veselo je) oko majke Ibrahima." (Veli se da: "karret ajnu" znai doslovno: ohladilo se je oko, ohladila se je suza oka..... - a tako se rekne kada se ovjek raduje i veseli zbog neega, jer su suze od radosti hladne, a suze od i zbog alosti su vrele, vrue.) SLANJA (ODAILJANJA) ALIJE, SINA EBU TALIBA, I HALIDA, SINA VELIDA, BIO ZADOVOLJAN ALLAH OD NJIH DVOJICE (S NJIMA DVOJICOM), KA JEMENU PRIJE HODOAA OPRATANJA (OPROTAJNOGA HODOAA) PRIAO MI JE Ahmed, sin Usmana, priao nam je urejh, sin Meslemeta, priao nam je Ibrahim, sin Jusufa sina Ishaka sina Ebu Ishaka, priao mi je moj otac od Ebu Ishaka: uo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa Halidom, sinom Velida, ka Jemenu (u Jemen). Rekao je: Zatim je poslao Aliju poslije toga mjesto njega (mjesto Halida), pa je rekao: 167

"Zapovjedi (Naredi) drugovima Halida ko je htio (tj. ko hoe) od njih da smijeni (da se vrati u Jemen) sa tobom (nakon to se bude vratio iz Jemena sa Halidom), pa neka se smijeni (neka se vrati odmah sa tobom u tvojoj smjeni). A ko je htio (da doe iz Jemena sasvim, posve), pa neka doe." Pa sam bio u (tj. meu onima) ko se je (koji se) smjenio (vratio) sa njim. Rekao je: Pa sam zaplijenio (tj. dobio sam kao dio od ratnoga plijena) ukija brojnih (tj. mnogo ukija novca). (Ukija je mjera za metalni novac u prolosti, a iznosila je u nekim krajevima 37,44 grama, odnosno i danas u nekim arapskim krajevima se upotrebljava za mjerenje plemenitih metala i iznosi 37,44 gr.) PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Revh, sin Ubadeta, priao nam je Alija, sin Suvejda sina Mendufa, od Abdullaha, sina Burejdeta, od njegovoga oca, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Aliju ka Halidu zato (da) zgrabi (tj. da od njega Alija uzme) petinu (njegovoga ratnoga plijena, to ga je u borbama zaplijenio Halid). I mrah (tj. I mrzio sam od tada) Aliju, a ve se je okupao. (To znai: Mrzio sam neko vrijeme Aliju od toga preuzimanja petine od Halida, jer je Alija iz petine preuzetoga plijena uzeo sebi jednu robinju i imao je polni odnos sa njom poto se je okupao, pa na osnovu toga smatram da je imao spolni odnos sa njom. Spolni odnos sa robinjom, svojom robinjom je dozvoljen, ali je Burejdete mislio da je Alija tu robinju prikrio, sakrio za sebe, a da mu nije dola kao dio na raspodjeli. Meutim, iz daljeg teksta vidjee se pravo stanje.) Pa sam rekao Halidu: "Zar nee vidjeti k ovome (tj. Zar ne vidi ovoga)?" (Pitanje izreeno u ime prekoravanja Alije.) Pa poto smo doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, spomenuo sam to njemu. Pa je rekao (Muhammed a.s.): "O Burejdete! Da li (ti) mrzi Aliju?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Ne mrzi (Nemoj mrziti) njega, pa (jer) zaista je za njega (tj. on ima pravo) u (toj) petini (na) vie od toga (na vie od jedne robinje)." PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Abdulvahid od Umareta, sina Ka'ka-a, priao nam je Abdurrahman, sin Ebu Nu'ma, rekao je: uo sam Ebu Seida Hudriju (Hudrija da) govori: Poslao je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, iz Jemena (poiljku neku) sa zlatacem (sa malim zlatom) u kou (u koi) uinjenoj rujem (ili: uinjenoj sa liem ruja - neka vrsta trna, biljke), nije se sticalo (tj. nije se oistilo to zlato) od 168

svoga praha (zemlje). Rekao je: Pa je razdijelio nju (tu koliinu zlata) meu etiri lica: meu Ujejneta, sina Bedra, i Akre-a, sina Habisa, i Zejda Hajla i (taj) etvrti ili je Alkamete, ili je Amir, sin Tufejla. Pa je rekao (jedan) ovjek od njegovih drugova: "Bili smo mi prei za ovo (zlato) od ovih." Rekao je: Pa je to doprlo Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zar neete biti sigurni (u) mene (tj. Zar nemate povjerenja u mene), a ja sam povjerljiv (pouzdan kod Onoga) ko je (Vladar) u nebu (na nebu tome naemu), dolazi mi vijest (toga) neba jutrom i veerom (pa zar da mi vi ne vjerujete i ne pouzdavate se da u raditi svrsishodno)?" Rekao je: Pa je ustao (jedan) ovjek, potonulih (svojih) oiju (doslovno: upalih, upala svoja dva oka, tj. ovjek ije su oi upale u onu upljinu), nagetih (ispupenih) jagodica, visokoga ela, guste brade, obrijane glave, zavrnutoga skuta (donje odjee), pa je rekao: "O poslanie Allaha! Boj se (uvaj se) Allaha!" Rekao je (Muhammed a.s.): "Teko tebi! A zar nisam (ja) najprei (od svih) stanovnika Zemlje da se boji (da se uva) Allaha?" Rekao je: Zatim je okrenuo lea (taj) ovjek (i poao, otiao). Rekao je Halid, sin Velida: "O poslanie Allaha! Zar neu udariti njegov vrat (Zar ga neu ubiti, tj. Daj da ga posijeem)?!" Rekao je: "Ne. Moda on bude (takav da) klanja (da se moli Allahu)." Pa je rekao Halid: "A koliko li (puta neko) od klanjaa (tj. neki klanja; ili: Koliko li ima klanjaa da) govori sa svojim jezikom (ono) to nije u njegovom srcu!" Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ja (sam takav da) se nije meni zapovjedilo da provaljujem (tj. da ispitujem, istraujem) srca (tih) ljudi, i niti (da) cijepam njihove stomake (unutrice)." Rekao je: Zatim je pogledao (gledao) k njemu, a on je okreta zatioka (potiljka), pa je rekao (Muhammed a.s. gledajui za tim ovjekom): "Zaista ono izai e (ili: izlazi) iz korijena (poroda) ovoga (ovjeka) narod (takav da) ue (tj. da e oni uiti) knjigu Allaha vlano (tj. njeno, meko, mehko, mekano - ali to itanje) nee prei njihove kljunjae (tj. nee im sai u srce drugi pravilniji prevod bi bio: nee prei njihove grkljane, njihova grla), izlazie (oni) iz (ove) vjere kao to izlazi (njihova) strijela iz (njihove) prostrijeljene (lovne) ivotinje." I mislim ga (da) je rekao (I mislim da je rekao jo i ovo): "Zaista ako sam stigao (ako stignem, tj. doivim) njih, zaista u ubijati svakako njih ubijanjem Semuda." PRIAO NAM JE Mekija, sin Ibrahima, od Ibnu Durejda, rekao je Ata', rekao je Dabir: Zapovjedio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Aliji da ostane na (u) svome hodoasnikom odijevanju (tj. da se ne rjeava hodoasnikih stega dok ne zakolje rtvenu ivotinju, jer je i Alija imao i dotjerao bio sa sobom rtvenu ivotinju). Poveao je Muhamed, sin Bekra, od Ibnu Durejda, rekao je Ata', rekao je Dabir: 169

Pa je doao Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, (iz Jemena) sa svojim nainom nastojanja (tj. sa svojim upravljanjem - a to e rei: doao je iz Jemena gdje je bio poslat kao upravlja, slubeno lice koje je imalo zadatak da donese petinu ratnoga plijena). Rekao je njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "S ime (tj. S kojom odlukom) si povikivao (telbiju), o Alija (za had, ili za umru)?" Rekao je: "Sa (onom - Za ono) to je povikivao s njim (to je povikivao za njega) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." (To jest: "U nijetu, u odluci sam rekao da u da izvrim ono to e da izvri i Vjerovijesnik a.s.".) Rekao je: "Pa potjeraj rtvenu ivotinju (hedja), i ostani zabranjen (tj. u hodoasnikim stegama) kao to si ti (u ovom asu)." Rekao je: I poklonio je njemu (ili: I potjerao je njemu) Alija (jednu) rtvenu ivotinju. PRIAO NAM JE Museded, rekao je: priao nam je Bir, sin Mufadala, od Humejda Tavila, priao nam je Bekr Basrija da je on spomenuo Ibnu Umera da je Enes priao njima da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, povikivao za umru i had. Pa je rekao: Povikivao je (tj. Izgovorio je telbiju na odreenom mjestu-mikatu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za had, i povikivali smo (i mi) za njega (za had) sa njim. Pa poto smo doli (u) Meku, rekao je: "Ko (je u takvom stanju da) nije bio sa njim hedj (tj. Ko nema rtvene ivotinje), pa neka uini nju (ovu odluku za had, neka je preokrene za) umru." A bio je sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, hedj (rtvena ivotinja - hed'j). Pa je doao nama Alija, sin Ebu Taliba, iz Jemena hodoastei (on, tj. kao hadija). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "S ime (tj. Za koje si hodoastenje) povikivao, pa (jer) zaista je sa nama tvoja porodica (ena Fatima - pa ili si se odluio za had, ili za umru)?" Rekao je: "Povikivao sam za (ono) to je povikivao za njega (za to je povikivao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Pa uzdri se (Sustegni se od razrjeavanja stega), pa (jer) zaista sa nama je rtvena ivotinja (tj. mi imamo hed'ja)." VOJNA ZUL-HALESATA PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Halid, priao nam je Bejan od Kajsa, od Derira, rekao je:

170

Bila je (jedna) kua u predislamlju (to) se rekne njoj (tj. ta kua se zvala, nazivala se) Zul-Halesate, i jemenska Kaba i sirijska Kaba. Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nee odmoriti mene (tj. Zar nee dati mira meni) od Zul-Halesata (Zul-Halese)?" Pa sam otiao u boj u (tj. sa) stotinu i pedeset konjanika, pa smo razbili (razlupali) nju (tu kuu) i ubili smo koga smo nali kod nje. Pa sam doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam izvijestio njega (o tome), pa je molio za nas i za (pleme) Ahmesa (za Ahmesovie). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Jahja, priao nam je Ismail, priao nam je Kajs, rekao je: rekao je meni Derir, bio zadovoljan Allah od njega: rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nee odmoriti mene od Zul-Halesata?" A bila je (jedna) kua u Has'amu (meu plemenom Has'amoviima), naziva se jemenska Kaba. Pa sam otiao u (sa) stotinu i pedeset konjanika od Ahmesa (tj. iz plemena Ahmesovia), a bili su drugovi (tj. posjednici) konja. A bio sam (takav da) neu biti (tj. nisam, ne bivam, ne budem) vrst na (tim) konjima, pa je udario u moja prsa (Muhammed a.s.), ak sam vidio trag njegovih prsta u mojim (u svojim, na svojim) prsima, i rekao je (zatim je rekao): "Moj Boe! Uvrsti ga, i uini ga napuivaem, napuenim." Pa je otiao (Derir) k njoj, pa je razbio nju i spalio je nju. Zatim je poslao ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednoga ovjeka kao svoga poslanika, kurira, izaslanika da ga izvijesti o tome). Pa je rekao poslanik (kurir) Derira: "Tako mi (Allaha) koji je poslao tebe sa (tom) istinom nisam doao tebi (drukije) do (da) sam ostavio nju (takvu) kao da je ona ugava deva (jedna deva ugava)." Rekao je: Pa je blagoslovio (tj. Pa je izrekao blagoslov, molio se je za blagoslov) u (tj. za) konje Ahmesa i njihove ljude (blagoslovio ih je) pet puta. PRIAO NAM JE Jusuf, sin Musa-a, izvijestio nas je Ebu Usamete od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, od Derira, rekao je: rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zar nee odmoriti mene od Zul-Halesata?" (To jest: "Rijei me briga u vezi unitavanja idolopoklonikoga hrama zvanoga Zul-Halesa.".) Pa sam rekao: "Da." Pa sam otiao u (sa) stotinu i pedeset konjanika od (iz plemena) Ahmesa, a bili su drugovi konja (posjednici konja, imali su konje). A bio sam (takav da) neu biti (tj. da ne bivam) vrst (nisam vrst, stabilan) na (tim) konjima, pa sam spomenuo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je (on) udario njegovom (svojom) rukom na moja prsa (po mojim prsima), ak sam vidio trag (tako da je ostao trag) njegove ruke u mojim (na mojim) prsima (grudima), pa je (zatim je) rekao: 171

"Moj Boe! Uvrsti ga, i uini ga napuivaem (upuivaem), napuenim." Rekao je: Pa nisam pao (ni) sa (jednoga) konja poslije. Rekao je: A bio je Zul-Halesate (to je bila jedna) kua u Jemenu (koja je pripadala plemenima) Has'am i Bedilete, u njoj su statue (idoli to) se oboavaju (koje idolopoklonici oboavaju), rekne njoj (reknu njoj, tj. ta se je kua nazivala) Kaba. Rekao je: Pa je doao njoj, pa je spalio nju sa (svojom) vatrom i razbio je (slupao je) nju. Rekao je: I poto je doao Derir (tada u) Jemen, bio je u njoj (u toj kui Zul-Halesati jedan) ovjek trai dio (tj. sreu i sudbinu) sa (svojim) strjelicama (za gatanje). Pa se reklo njemu: "Zaista je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ovdje (poslao svoga izaslanika), pa ako je mogao na tebe (tj. ako mogne tebe uhvatiti), udario je (tj. on e udariti) tvoj vrat (ubie te)." Rekao je: Pa dok on udara sa njima (sa strjelicama), kadli je stao na njega (tj. zastao je kod njega, nad njim) Derir, pa je rekao: "Zaista e razbiti svakako nju i zaista e svjedoiti svakako da nema boanstva osim Allah (osim Allaha), ili zaista u udariti svakako tvoj vrat." Rekao je: Pa je razbio nju (razbijao je nju - tu kuu, ili strjelicu, strjelice za gatanje) i svjedoio je. Zatim je poslao Derir (jednoga) ovjeka iz (plemena) Ahmesa, (ovjeka koji) ima nadimak (tj. koji je imao nadimak) Ebu Ertat, k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (da Ebu Ertat) obeseli njega (da ga obraduje) s tim. Pa poto je doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "O poslanie Allaha! Tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa (Svojom) istinom, nisam doao (drukije) do (da) sam ostavio nju (onu kuu) kao da je ona ugava deva (ugav devac)." Rekao je: Pa je blagosiljao (blagoslovljavao, inio blagoslov) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, na konje Ahmesa i njihove ljude (na ljude toga plemena) pet puta. VOJNA ZATUSSELASILA (ZATU SELASILA) A ona (ta vojna) je vojna (protiv plemena) Lahma i Duzama, rekao je njega (tj. to je rekao) Ismail, sin Ebu Halida. A rekao je Ibnu Ishak od Jezida, od Urveta: Ona (tj. Zatu Selasil) je (teritorija, podruje gdje se nalaze) zemlje (plemena) Belija, i Uzreta i Kajnovia. PRIAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Halid, sin Abdullaha, od Halida Haza-a, od Ebu Usmana da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao Amra, sina Asa, (kao zapovjednika) nad vojskom (koja je ratovala na podruju) Zatu Selasila. Rekao je: Pa sam doao njemu pa sam rekao: "Koji (od) ljudi je drai (tj. najdrai) k tebi (tebi)?" Rekao je: "Aia." Rekao sam: "Od mukih (osoba)?" Rekao je: "Njezin otac." Rekao sam: "Zatim ko (Koji poslije njega)?" Rekao je: "Umer." Pa je brojio (nabrojio onda jo neke) ljude. Pa sam uutio (zautio, uutao iz) straha da uini (nabroji) mene u zadnjem (dijelu od) njih (tj. da me uini najzadnjega). ODLAENJE DERIRA K JEMENU (ODLAZAK DERIRA U JEMEN) 172

PRIAO MI JE Abdullah, sin Ebu ejbeta, Absija, priao nam je Ibnu Idris od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, od Derira, rekao je: Bio sam u (na jemenskom) moru (tj. na Crvenom moru), pa sam sreo dvojicu ljudi od stanovnika Jemena: Zu Kela-a (Zu Kala-a) i Zu Amra. Pa sam poeo (da) priam njima o poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao njemu (Deriru) Zu Amr: "Zaista ako je bio (taj tvoj izvjetaj) koji spominje od stvari tvoga (svoga) druga (a to e rei: o Muhammedu a.s. - ako je to bilo neto to si nam rekao), zaista (i ja u tebi rei to da) je ve proao na njegov (na svoj) rok (tj. na svoju smrt) od tri (dana prije, tj. zaista ve je on umro ima tri dana)." I krenula su se (I krenuli su) njih dvojica sa mnom. Te kada smo bili u nekom (dijelu toga) puta (putovanja), podigli (tj. pojavili) su se nama (neki) konjanici od strane Medine. Pa smo pitali njih, pa su rekli: "Zgrabio se je (Uzeo se je, tj. Umro je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i postavio se je (postavljen je) halifom Ebu Bekr, i ljudi (ti muslimanski, muslimani) su dobri." Pa su rekla njih dvojica (Zu Kela i Zu Amr): "Izvijesti tvoga druga (tj. svoga druga - a misle na Ebu Bekra), da smo mi ve doli (tj. poli bili), i moda mi (da) emo se (ponovno k njemu) vratiti, ako je htio (ako htjedne) Allah (ako Bog da)." I vratila su se njih dva k Jemenu (sa toga dijela puta). Pa sam izvijestio Ebu Bekra za njihovo prianje (o njihovom razgovoru). Rekao je: "Pa zar nisi doveo njih?" Pa poto je bilo poslije (pa poslije toga), rekao je meni Zu Amr: "O Derire! Zaista za tebe je na meni (tj. ti ima kod mene jednu veliku) plemenitost (tj. potovanje, ast, ugled, cijenjenost), i zaista ja sam izvjeta (tj. izvjeujem) tebe (jednu) vijest (za jednu vijest): "Zaista vi, druino Arapa, neete prestati (biti) sa dobrom dok ste bili (tj. dok budete, u sluaju) kada je propao (kada propadne jedan) zapovjednik, (takvi da) ste se zdogovarali (da se zdogovarate, dogovarate) o drugome (o novome). Pa kada je bila (tj. kada bude vlast, zapovjednitvo steeno) sa sabljom (svojom), bili su (tj. bie oni kao obini neki) vladari, ljute se (ljutei se) ljutnjom (tih) vladara i zadovoljavaju (i zadovoljavajui) se zadovoljstvom (tih) vladara." VOJNA OBALE MORA (IZVJESNOGA, TJ. CRVENOGA) I oni (muslimani su u ovoj vojni otili da naprave zasjedu i da) susretnu (doekaju jednu) karavanu Kurejevia, a njihov (muslimanski) zapovjednik je (u toj vojni bio) Ebu 'Ubejdete, sin Derraha, bio zadovoljan Allah od njega. PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Vehba, sina Kejsana, od Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao: Poslao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) slanje (odailjanje, tj. jednu etu) prema obali (Crvenoga mora), i postavio je 173

zapovjednikom nad njima Ebu Ubejdeta, sina Deraha, i oni su (brojali) tri stotine (boraca). Pa smo izali (iz Medine), i (kada) smo bili u nekom (dijelu) puta (toga), prola je opskrba (naa, tj. nestalo nam je hrane). Pa je zapovjedio Ebu Ubejdete za opskrbe (te) vojske, pa se je sakupilo (ono malo jo to se u nekoga nalazilo), pa je bilo (svega) dvije torbe (mjeine putnike) datula (sakupljeno na sve nas). Pa hranjae nas (on, tj. davao je hranu on nama) svaki dan malo po malo, dok je prolo (nestalo), pa nije bilo (mogue da) pogodi (da dopadne) nas osim po (jedna) datula (doslovno: datula po datula). Pa sam rekao: "ta koristi vama (jedna) datula?" Pa je rekao: Zaista smo nali (tj. osjetili) njezino izgubljenje (njezin prestanak) kada je prola (tj. zaista smo osjetili i taj gubitak kada vie nismo dobivali ni po jednu onu datulu dnevno). Zatim smo stigli k (tome) moru, pa kada li je (jedna) riba kao brijeg (malo brdo)! Pa je jeo od nje (Pa je jeo nju taj) narod (jeli su nju ljudi - borci) osamnaest noi (tj. osamnaest dana). Zatim je zapovjedio Ebu Ubejdete za dva rebra od njezinih rebara pa su se postavila (uspravila) njih dva, zatim je zapovjedio za (jednu) samaricu (devu) pa se osamarila (tj. stavilo se je sedlo, samar na nju), zatim se je provela ispod njih dvaju (tj. ispod tih rebara), pa nije pogodila (tj. nije dodirnula deva) njih dva (jer su oba rebra bila via u visinu od deve koja ima samar na sebi). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: (Hadis) koji (je taj to) smo zapamtili njega (kojeg smo zapamtili) od Amra, sina Dinara, (a Amr) je rekao: uo sam Dabira, sina Abdullaha, (da) govori: Poslao je nas poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, trista konjanika, (a) na zapovjednik je Ebu Ubejdete, sin Deraha, (da) zasjednemo (tj. da napravimo zasjedu, zamku) karavani Kurejevia. Pa smo ostali (boravili) u (na) obali (Crvenoga mora) polovinu mjeseca (pola mjeseca). Pa je pogodila nas estoka glad, ak smo jeli lie (opalo sa posebnoga iblja, trnja, divlje rue, ili, moda, ruja). Pa se imenovala (nazvala ta) vojska vojskom (toga) lia (Vojska lia). Pa je bacilo (izbacilo) nama (to) more (jednu) ivotinju, govori (rekne) se njoj (naziva se) kit (kit grenlandski). Pa smo jeli od njega (Pa smo ga jeli) polovinu mjeseca i namazali smo se sa njegovim salom (sa njegovom masnoom), ak su se povratila (vratila) k nama naa tijela (tjelesa, dakle: jedui tog kita povratili smo kilau). Pa je uzeo Ebu Ubejdete (jedno) rebro od njegovih (kitovih) rebara, pa je postavio (uspravio) njega, pa se upravio ka (jednome) najduem (tj. najviem u visinu) ovjeku sa njim (sa sobom). Rekao je Sufjan jedanput: ...... rebro od njegovih rebara..... (a po nekima da je reeno ovako: rebro od njegovih udova, organa). Pa je postavio njega (to rebro) i uzeo je (jedan) samar (sedlo) i devu, pa je proao ispod njega (ispod rebra). Rekao je Dabir: I bio je (jedan) ovjek od (toga) naroda (od tih ljudi) zaklao tri deve (na kojima su jahali pri dolasku obali, ali ih je glad - jer ih je glad natjerala da kolju deve), zatim je zaklao tri deve (opet), zatim je zaklao tri deve (jo). Zatim je zaista Ebu Ubejdete zabranio (to) njemu. A bio je Amr (obiaja da) govori: Izvijestio nas je Ebu Salih da je Kajs, sin Sa'da, rekao svome ocu (Sa'du, sinu Ubadeta): Bio sam u (toj) vojsci, pa su ogladnili (bili su gladni ljudi, vojnici). Rekao je: 174

"Zakolji (devu)." Rekao je: "Zaklao sam." Rekao je: Zatim su izgladnili. Rekao je: "Zakolji (devu)." Rekao je: "Zaklao sam." Rekao je: Zatim su izgladnili (ogladnili). Rekao je: "Zakolji." Rekao je: "Zaklao sam." Zatim su izgladnili. Rekao je: "Zakolji." Rekao je: "Zabranilo se je meni." PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Ibnu Durejda, rekao je: izvijestio me je Amr da je on uo Dabira, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Ratovali smo (kao) Vojska lia, i postavio se je zapovjednikom Ebu Ubejdete. Pa smo izgladnili (izgladnjeli) estokom glau. Pa je izbacilo more (Crveno more jednu) mrtvu ribu, nismo vidjeli sline njoj (po veliini), govori (rekne) se njoj (ime joj je, naziva se) kit, pa smo jeli od nje pola mjeseca (pa smo jeli nju pola mjeseca). Pa je uzeo Ebu Ubejdete (jednu) kost od njezinih kostiju, pa je proao (izvjesni) jaha ispod nje. Pa je izvijestio mene Ebu Zubejr da je on uo Dabira (da) govori: Rekao je Ebu Ubejdete: "Jedite (meso te ribe)." Pa poto smo doli (u) Medinu, spomenuli smo to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Jedite (tu) opskrbu (hranu to) je izvadio nju Allah (vama iz toga mora). Nahranite (i) nas ako je bilo sa vama (ako je ita ostalo kod vas, tj. ako ima sa vama jo od te ribe ita, imalo)." Pa je dao njemu neki (od) njih, pa je jeo njega (tj. taj komad od te ribe; ili: pa je on jeo nju - tu ribu). HODOAE EBU BEKRA SA (MUSLIMANSKIM) LJUDIMA (SA MUSLIMANIMA) U GODINI DEVET (TJ. U DEVETOJ GODINI POSLIJE HIDRE) PRIAO NAM JE Sulejman, sin Davuda, Ebu Rebi', priao nam je Fulejh od Zuhrije, od Humejda, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta da je Ebu Bekr Sidik, bio zadovoljan Allah od njega, poslao njega (poslao Ebu Hurejreta) u hodoau koje (je to to) je uinio zapovjednikom njega (Ebu Bekra) nad njim (nad tim hodoaem umjesto sebe) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, prije hodoaa opratanja (prije oprotajnoga hada - poslao je Ebu Bekr Ebu Hurejreta na) dan klanja (rtava, tj. prvi dan bajrama, hadi bajrama - kurban bajrama) u grupi (tj. sa malom grupom da) oglasi u (meu tim okupljenim) ljudima: "Nee hodoastiti poslije (ove) godine (vie nijedan) idolopoklonik, i nee ophoditi Kabu (okolo, oko Kabe nijedan) nag (go ovjek, kao to je to dosada poneki inio)." (Te je, dakle, godine konano zabranjen pristup Kabi i Meki svima idolopoklonicima.) PRIAO MI JE Abdullah, sin Reda-a, priao nam je Israil od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

175

Zadnja sura (koja) je sila potpuna (savrena, bivi ona cijela) je (sura koja se zove) Beraetu, a zadnja sura (uope koja) je sila je zavretak sure Nisaa: "Trae rijeenje tebi (od tebe); reci: Allah rjeava (daje rijeenje) vama o kelaletu (o kelali: osobi koja nema ivih roditelja niti ive djece).....". (To je sjeanje i miljenje Bera-a r.a., o tome koja je sura cijela zadnja objavljena i koji je ajet najzadnji objavljen. Meutim Ibnu Abbas r.a. i jo neki drugi drugovi Muhammeda a.s. drukije su priali, i znali su na osnovu onoga to su se sjeali da je to druga sura i drugi ajet. To je ovdje ono to je znao Bera', a drugo e se navesti poslije.) IZASLANSTVO (DEPUTACIJA) TEMIMOVIA PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Ebu Sahreta, od Safvana, sina Muhriza, Mazinije, 'Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Dola je nekolicina iz Temimovia Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Primite veselu vijest (o ulasku u raj zbog primanja Islama), o Temimovii!" Rekli su: "O poslanie Allaha! Ve si obeselio (obradovao) nas, pa daj (daruj) nama (neki dar i na ovome svijetu, neko materijalno dobro)." Pa se to vidjelo u njegovome licu (tj. na licu mu se vidjelo da mu nije bilo prijatno to to su mu rekli). Pa je dola nekolicina iz Jemena (u taj as), pa je rekao: "Primite veselu vijest (moju o ulasku u raj - primite vi to) kada nisu primili nju (tu vijest) Temimovii." Rekli su: "Ve smo primili (tj. Odmah primamo), o poslanie Allaha." GLAVA. Rekao je Ibnu Ishak: Vojna 'Ujejneta, sina Hisna sina Huzejfeta sina Bedra, (protiv) 'Anberovia (ogranka) od Temimovia. Poslao je njega (Ujejneta) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, k njima, pa je navalio (napao na njih), i pogodio je od njih (neke) ljude (tj. pobio ih je, ili, moda, ranio, ili zarobio) i zarobio je od njih (neke) ene. (Veli se da je uzrok ovome vojnome pohodu bio to to su Temimovii napali pleme Huza-ate, Huza'a, pa je, za odmazdu, Muhammed a.s. poslao Ujejneta sa pedeset njegovih ljudi, meu njima nije bilo ni Pomagaa ni Iseljenika, pa je Ujejnete napao Anberovie, ogranak plemena Temimovia.) PRIAO MI JE Zuhejr, sin Harba, priao nam je Derir od Umareta, sina Ka'ka-a, od Ebu Zur'ata, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: 176

Neu prestati (da) volim Temimovie poslije tri (izreke - a to je ono) to sam uo njega (koje sam uo) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da on) govori (da on) govori njih o njima: "Oni su najei (od) moje sljedbe na (tj. protiv) Laova (AntihristaDeddala)"; i bila je u njima (tj. od njih, izmeu njih jedna) zarobljenica kod Aie, pa je rekao: "Oslobodi je, pa (jer) zaista ona je od djece Ismaila (tj. od poroda Ismaila, sina Ibrahimova - Avramova - a.s.)"; i dole su njihove milostinje, pa je rekao: "Ovo su milostinje (jednoga) naroda, ili (milostinje od) moga naroda." (Sumnjao je jedan pripovjeda da li je reeno naroda, ili moga naroda.) PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, priao nam je Hiam, sin Jusufa da je Ibnu Durejd izvijestio njih od Ibnu Ebu Mulejketa da je Abdullah, sin Zubejra izvijestio njih da su ono doli jahai (konjanici, tj. izaslanici) od Temimovia Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao Ebu Bekr: "Postavi zapovjednikom (Temimoviima) Ka'ka-a, sina Mabeda sina Zurareta." Pa je rekao Umer: "Nego (tj. Ne njega, nego) postavi zapovjednikom (njima) Akre-a, sina Habisa." Rekao je Ebu Bekr: "Nisi htio (nita drugo) osim protivljenje meni." Rekao je Umer: "Nisam htio protivljenje tebi." Pa su se prepirala njih dvojica, ak su se podigli glasovi njih dvojice. Pa je sila (objava, tj. ovaj ajet): "O (vi) koji ste vjerovali, ne stavljajte se naprijed pred Allaha i Njegovoga poslanika......", dok se je zavrila (tj. dok se je svrio, zavrio taj ajet a to e rei: to je poetak toga ajeta koji je tada objavljen u cijelosti iji kraj ne navodimo na ovom mjestu). GLAVA izaslanstva Abdulkajsovia. PRIAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Ebu Amir Akadija, priao nam je Kurete od Ebu Demreta (da je on rekao:) rekao sam Ibnu Abbasu: "Zaista za (tj. u) mene je (jedan) up (vr, zemljani lonac, to) se zakomi u njemu (u kojem se zakomi) kom, pa pijem njega slatkoga u upu (iz upa), ako sam mnogo uinio (tj. mnogo popio) od njega, pa sam sjedio (meusobno sa tim) narodom, pa sam oduljio (to) sjedenje, pobojao sam se (tj. bojim se) da se osramotim." Pa je rekao (Ibnu Abbas): "Dolo je izaslanstvo (plemena) Abdul-Kajsa (Abdulkajsovia) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao:

177

"irina sa (tim) narodom (Tj. Dobro doli)! Ne ponieni, a ni kajui se (vi)!" Pa su rekli: "O poslanie Allaha! Zaista izmeu nas i izmeu tebe su (ovi) idolopoklonici od (plemena) Mudara, i zaista mi neemo dopirati (dolaziti) k tebi osim u mjesecima (te) zabrane (tj. osim u svetim mjesecima hodoaa). Priaj (Reci) nam za (neke) reenice (tj. reenice u kojima je kratko, zbijeno, uopeno izraeno ono najvanije) od (toga) posla (tj. od Islama), ako smo radili (tj. ako budemo radili) njega, unii emo (u) raj (da ako to budemo radili, da se onda nadamo da emo zbog toga ui u raj). I (da) pozivamo za (tj. u) njega ko je iza nas." Rekao je: "Zapovijedam vam za etiri (osnovne istine), i zabranjujem vam etiri (glavne zabrane): (zapovijedam vam za) vjerovanje u Allaha. Da li znate ta je vjerovanje u Allaha? Svjedoenje da nema boanstva osim Allah (osim Allaha), i uspostavljanje molitve, i davanje zekata (obavezne godinje milostinje), i post ramadana (mjeseca ramazana) i da dajete od ratnih plijenova petinu. A zabranjujem vam etiri (vrste ira, komova) to se je komilo (tj. to se je pravilo, dralo kao kom, ira) u tikvi (tj. u posudi od kore tikve), i kadnju (posudi od izdubljenoga drveta), i (zelenom, tj. zagleaisanom zemljanom) upu i zasmoljenom (sudu, posudi namazanoj smolom)." PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ebu Demreta, uo sam Ibnu Abbasa (da) govori: Dolo je izaslanstvo Abdulkajsovia Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "O poslanie Allaha! Zaista mi, ovo pleme (koji smo ogranak) od Rebi'ata, (u takvom smo poloaju da) su rastavili izmeu nas i izmeu tebe nevjernici Mudara (izravnu povezanost), pa nismo (u mogunosti da) dopiremo (da dolazimo) k tebi osim u (nekom) svetom mjesecu, pa zapovjedi nam za (neke) stvari, (da) uzmemo njih (ili: uzeemo njih), i (da) pozivamo (tj. i pozivaemo) k njima (onoga) ko je iza nas." Rekao je: "Zapovijedam vam za etiri (stvari), i zabranjujem vam etiri: (zapovijedam za) vjerovanje u Allaha, (a to je) svjedoenje da nema boanstva osim Allah - i zavezao je (tj. pokazao je rukom da to ini) jednu (od te etiri stvari) -, i uspostavljanje molitve, i davanje zekata, i da izvravate Allahu (tj. da dajete u dravnu imovinu) petinu (onoga) to ste zaplijenili (u ratu od neprijatelja). A zabranjujem vam tikvu (posudu od tikve), i kadanj, i zeleni (zagleaisan zemljani) up i zasmoljeni (namazan smolom) sud (posudu)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, priao mi je Ibnu Vehb, izvijestio me je Amr. A rekao je Bekr, sin Mudara, od Amra, sina Harisa, od Bukejra da je Kurejb, slobodnjak Ibnu Abbasa, priao njemu da su Ibnu Abbas, i Abdurrahman, sin Ezhera, i Misver, sin Mahremeta poslali (njega) ka Aii, pa su rekli: "Proitaj (tj. Isporui, Kai) njoj (na) pozdrav od nas sviju, i pitaj nju o (ta) dva naklona (dva rekata) poslije popodneva (poslije ikindije), i zaista mi smo se izvijestili (izvijeteni smo) da ti klanja njih, a ve je doprlo nama (a ve smo uli) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zabranio njih (doslovno: 178

nju, tj. tu neobaveznu molitvu od dva rekata poslije ikindijskoga farda)." Rekao je Ibnu Abbas: A udarah (udarao sam) sa Umerom (te) ljude (odvraajui ih) od njih dvaju (od ta dva naklona-rekata, tj. zbog njih). Rekao je Kurejb: Pa sam uniao njoj i priopio sam joj (ono za) to su poslali mene (oni zbog njega, dakle: rekao sam joj zbog ega su me oni poslali). Pa je rekla: "Pitaj Umu Selemetu (Umu Selemu)." Pa sam izvijestio njih, pa su me vratili ka Umi Selemi (Umu Selemi) sa slinim (onim pitanjem) to su (bili) poslali mene (zbog njega) ka Aii. Pa je rekla Umu Selema: "ula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) zabranjuje njih dva (tj. ta dva rekata). I zaista on je klanjao popodnev (popodnevnu molitvu, ikindiju), zatim je uniao meni, a kod mene su (neke) ene od Haramovia (jednoga plemena) od Pomagaa (Hazredovia), pa je klanjao njih dva (on, Muhammed a.s. dva rekata poslije ikindijskoga farda). Pa sam poslala k njemu (jednu ensku svoga) posluitelja, pa sam rekla (njoj aljui je): "Stani k njegovoj strani (tj. do njega, uz njega), pa reci: "Govori (Veli ti) Umu Selema, o poslanie Allaha: zar nisam ula (da ti) zabranjuje ova dva naklona (rekata), pa vidim te (sada da ti) klanja njih dva?!" Pa ako je dao znak (pokazao) sa svojom rukom, pa zadri se (tj. oekaj, priekaj, saekaj da dovri molitvu)." Pa je uinila (tako ta) robinja (tj. djevojka, slukinja). Pa je dao znak sa svojom rukom. Pa se je zadrala od njega (se malo povukavi nazad). Pa poto je otiao (sa molitve, kada je zavrio namaz), rekao je: "O keri Ebu Umejeta! Pitala si o (ovim) dvama naklonima, rekatima (mojim to sam ih sada klanjao) poslije (moga) popodneva (poslije moje ikindije). Zaista ono doli su meni (neki) ljudi od Abdulkajsovia za Islam (tj. kao izaslanici u vezi primanja Islama) od njihovoga naroda, pa su me zauzeli (tj. sprijeili, pomeli, omeli) od (ta moja neobavezna) dva naklona (dva rekata) koja su poslije podne (poslije podnevnoga farda), pa njih dva su ta dva (tj. pa ova dva rekata to sam sada poslije ikindije klanjao - to su ta dva rekata koja sam trebao da klanjam poslije podnevnoga farda da me nisu omeli Abdulkajsovii)." PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Du'fija, priao nam je Ebu Amir Abdulmelik, priao nam je Ibrahim, on je sin Tahmana, od Ebu Demreta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Prva dum'a (zajednika molitva petkom to) se je postavila (koja se uspostavila) dum'om poslije dum'e (koja) se uspostavila (koja je uspostavljena) dum'om u bogomolji (u damiji) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je u bogomolji (u damiji) Abdulkajsovia u Duvasa-u - misli (na jedno selo, ili kraj) od Bahrejna. (Duvasa je zamak, tvrava - a, prema tome, i jedan kraj, selo u Bahrejnu, pokrajini na jugu Arabije.) GLAVA

179

izaslanstva (plemena) Hanifetovia i prianja (ili: i dogaaja) Sumameta, sina Usala (tj. i GLAVA dogaaja koji se je desio sa Sumametom). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, rekao je: priao mi je Seid, sin Ebu Seida da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) je rekao: Poslao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) konjanitvo prema Neddu, pa je dovelo (to konjanitvo jednoga) ovjeka iz Hanifetovia (kao zarobljenika), govori se (tj. ime je) njemu Sumamete, sin Usala. Pa su svezali njega za (jedan) stup (stub) od stupova Bogomolje. Pa je izaao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "ta je kod tebe, o Sumamete (tj. ta ima, o Sumamete)?" Pa je rekao: "Kod mene je (tj. Ja imam jedno veliko) dobro, o Muhammede! Ako ubije mene, ubie posjednika krvi (tj. krvna ovjeka, plemenitoga ovjeka). A ako udijeli (ako dadne blagodat, dobro postupi), udijelie (dae dobro, blagodat) na zahvalnoga (zahvalnome ovjeku). A ako hoe (moga, mojega) imetka, pa pitaj (tj. trai) od njega (od imetka ono) to si htio (to hoe u ime moje otkupnine da se otkupim iz zarobljenitva)." (U stvari, ova zadnja reenica treba da glasi ovako: "A ako (ti) htijae imetak (moj), pa pitaj od njega (tj. trai ono) to si htio, (ta hoe, koliko hoe).".) Pa se ostavio (ostavljen je) dok je bilo sutra (do sutra, sutradan), zatim je rekao njemu: "ta je kod tebe (ta ima), o Sumamete?" Pa je rekao: "to sam rekao tebi (to imam). Ako udijeli (Ako uini dobro, dobroinstvo), udijelie na zahvalnoga." Pa je ostavio njega dok je bilo poslije sutra (tj. dok je bilo prekosutra, do prekosutra), pa je rekao: "ta je kod tebe, o Sumamete?" Rekao je: "Kod mene je (ono) to sam (ve) rekao tebi." Pa je rekao: "Pustite (Dajte pustiti) Sumameta." Pa je otiao k (jednom) piteljku (ili: lokvi, ili: potoku koji je bio) blizu Bogomolje, pa se okupao, zatim je uniao (u) Bogomolju, pa je rekao: "Svjedoim da nema boanstva osim Allah i svjedoim da je Muhammed poslanik Allaha. O Muhammede! Tako mi Allaha nije bilo na Zemlji (nijedno) lice mre k meni od tvoga lica, pa ve je osvanulo (tj. postalo je sada) tvoje lice najdrae (od svih) lica k meni. Tako mi Allaha nije bilo (nita) od vjere (tj. nije bila nijedna vjera, nikakva vjera) mra k meni od tvoje vjere, pa je osvanula (postala) tvoja vjera najdraa (od svake) vjere k meni. Tako mi Allaha nije bilo (nita) od grada (tj. nijedan grad nije bio) mri k meni od tvoga grada, pa je osvanuo (postao) tvoj grad najdrai (od svih) gradova k meni. I zaista tvoje konjanitvo uzelo je mene, a ja hou umru (tj. u asu kada sam poao da obavim umru), pa ta to vidi (tj. pa ta misli da sada treba da inim, ta treba sada da inim)?" Pa je obradovao (tj. rekao je veselu vijest) njemu poslanik Allaha, 180

pomilovao ga Allah i spasio, i zapovjedio je njemu da izvri umru. Pa poto je doao (u) Meku, govorio je njemu (neki) govornik (tj. neko je rekao njemu): "Prevjerio si se." Rekao je: "Ne, tako mi Allaha, ali (tj. nego) primio sam Islam sa Muhammedom, poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I ne, tako mi Allaha nee doi vama iz Jemame (ni jedno) zrno penice do (da) dozvoli (dok ne dozvoli) u (tj. za) nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, priao nam je Nafi', sin Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Doao je Musejlimete Laov na vremenu (tj. za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poeo (da) govori: "Ako je uinio (tj. Ako uini zastupanje, vladanje) meni (dakle: Ako me uini zastupnikom, vladarem) Muhammed poslije njega (poslije sebe), slijedio sam (tj. slijediu) ga." A doao je njoj (u nju - u Medinu) u mnogobrojnom ljudstvu (tj. sa mnogo ljudi) od svoga naroda. Pa je doao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je Sabit, sin Kajsa sina emmasa, (govornik Pomagaa) i u ruci poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je komad (neke palmine) grane, dok (tj. te) je stao nad Musejlimetom (kod Musejlimeta) u (meu) njegovim drugovima, pa je rekao: "Da si pitao (traio ti od) mene ovaj komad (grane, ogranak), ne bih dao tebi njega (u to ime u koje ti trai). A nee pretrati (tj. nee izbjei) zapovjed (sudbinu) Allaha o tebi (u vezi tebe koju je odredio). I zaista ako si poao nazad (ako poe nazad ne pokorivi se meni), zaista izmrcvarie (iskasapie, tj. unitie) svakako tebe Allah. I zaista ja zaista vidim (smatram) tebe (onim) koji (je taj to) se je meni pokazalo o njemu (ono to) sam vidio (u snu, tj. to sam usnio, sanjao). A ovo je Sabit (da) odgovori tebi o meni (tj. za mene, ispred mene)." Zatim je otiao od njega (od Musejlimeta Muhammed a.s.). Rekao je Ibnu Abbas: Pa sam pitao o govoru poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (kojeg je rekao, a to je) "Zaista ti si, vidim (smatram), (onaj) koji (je taj to) se je meni pokazalo o njemu (ono) to sam vidio (sanjao u snu).", pa je izvijestio mene Ebu Hurejrete da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spava (Dok sam spavao), vidio (sanjao) sam u svojim dvjema rukama (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa je zabrinula mene stvar njih dviju. Pa se je objavilo meni (k meni) u (tom) snu da (to jest): "Puhni njih dvije." Pa sam puhnuo njih dvije, pa su odletjele njih dvije. Pa sam protumaio njih dvije (da su to) dva laova (to) e izai (to e se pojaviti) njih dva poslije mene. Jedan (od) njih dvojice je Ansija (El-Ansijju), a drugi (taj) je Musejlimete."

181

PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemama da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dok sam ja spava (Dok spavam), dovele (donijele) su mi se riznice (cijele odreene) zemlje (ili: Zemlje). Pa su se stavile u (na) moj dlan (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa su bile velike njih dvije (velika stvar) na mene (tj. bile su mi neprijatne), pa se je objavilo ka meni da, tj.: "Puhni njih dvije (u njih dvije)!" Pa sam puhnuo (u) njih dvije, pa su otile njih dvije. Pa sam protumaio njih dvije (da prestavljaju ta) dva laova, koja su njih dva (te osobe to) sam ja meu njima dvojicom (izmeu njih dvojice): (misli na) druga San-e i druga Jemame." (Drug Sane je Esved Ansija, a drug Jemame je Musejlimete. Drug ovdje znai vlastodrac i demagog.) PRIAO NAM JE Salt, sin Muhameda, rekao je: uo sam Mehdiju, sina Mejmuna, rekao je: uo sam Ebu Reda-a Utaridiju (Utaridija da) govori: Oboavasmo (Oboavali smo neki lijep) kamen (lijepo kamenje). Pa kada smo (Pa kada bi) nali (neki drugi) kamen (da) je on bolji (tj. ljepi i privlaniji), bacili smo njega, a uzeli smo (ovaj) drugi. Pa kada nismo (Pa kada ne bi) nali (nikakav) kamen, skupljali smo (sakupili bismo jednu) hrpu (humku, gomilu u obliku groba napravljenu) od praha (od zemlje), zatim smo (zatim bi) doveli (izvjesnu) ovcu, pa smo pomuzli nju na nju (pomuzli bi ovcu na tu hrpu praha, zemlje), zatim smo ophodili nju (zatim bi ophodili okolo, oko nje). Pa kada je doao mjesec redeb (redep), rekli smo (tj. rekli bismo): "Vrhovaditelj kopalja (je ovaj mjesec, tj. Redep je mjesec koji vadi, skida eljezne vrhove, iljke sa kopalja; u ovome mjesecu se skidaju eljezni iljci sa kopalja jer se u tom mjesecu ne ratuje, pa treba i oruje da se rastavi, demontira da se ne bi upotrijebilo u tom mjesecu)." Pa neemo ostaviti (tj. mi ne ostavljamo nijedno) koplje (to) je u njega eljezo (tj. koplje koje ima eljezo, eljezni vrh, iljak), a ni strijelu (to) je u nje eljezo (drukije) osim (tako da) smo iupali (skinuli) njega i bacili smo njega (u) mjesecu redepu (na odreeno mjesto, vjerovatno, dok samo proe taj mjesec). (eljezni vrh, iljak koplja i strijele je dio koji nanosi ozljede, pa su zato i skidani.) A uo sam Ebu Reda-a (- to kae Mehdija - da Ebu Reda') govori (o sebi ovo): Bio sam (na) dan (tj. u vrijeme kada) se poslao (tj. kada je postao uven) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, djeak, uvam (uvao sam) deve (na pai - doslovno: napasam deve) svojoj porodici. Pa poto smo uli za njegovo izlaenje (pojavljivanje), pobjegli smo ka Vatri, ka Musejlimetu.

182

(To pokazuje da je Ebu Reda' meu onima iz svoga plemena Utarida koji su bili jedno vrijeme pristali i slijedili Musejlimeta Laova. Kada je poslije Ebu Reda' primio Islam, nazivao je Musejlimu sa izrazom Vatra, tj. pakao, paklena vatra.) PRIA ESVEDA ANSIJE (EL-ESVEDA EL-ANSIJA) PRIAO NAM JE Seid, sin Muhameda, Dermija, priao nam je Jakub, sin Ibrahima: priao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu Ubejdeta, sina Neita, - a bilo je u (na) drugom mjestu njegovo ime Abdullah - da je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, rekao: Doprlo je nama da je Musejlimete Laov doao (u) Medinu, pa je odsjeo u kui keri (u kui kere) Harisa. A bila je pod njim (tj. s njim u braku) ki Harisa, sina Kurejza, i ona je majka Abdullaha, sina Amira. Pa je doao njemu (Musejlimetu, Musejlimi) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i sa njim je Sabit, sin Kajsa sina emmasa - a on (Sabit) je (to lice) koji je (taj to) se govori njemu: govornik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - a u ruci poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bila) je grana (neka granica, iba, ipka). Pa je stao nad njim (tj. kod njega), pa je govorio njemu (razgovarao je sa njim). Pa je rekao njemu Musejlimete: "Ako si htio (tj. Ako hoe), pustio si (pustie) izmeu nas i izmeu (ovoga) posla (rukovoenja muslimanima; ili: posla vjerovijesnitva), zatim e uiniti (dati) njega nama poslije tebe (poslije sebe)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da si pitao (tj. Da si traio, Da trai u to ime od) mene ovu (moju) granu, ne bih dao tebi nju (ne bi ti ni nju dao). I zaista ja zaista mislim tebe (onim) koji (je to to) se meni pokazalo o njemu (ono) to se meni pokazalo." (Dakle: Zaista ja mislim da si ti taj o kome se meni pokazalo ono to se je pokazalo.) "A ovo je Sabit, sin Kajsa, i odgovorie ti o meni (za mene)." Pa je otiao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ubejdullah, sin Abdullaha: Pitao sam Abdullaha, sina Abbasa (Abbasovoga sina), o snovienju poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, koje je (to je) spomenuo (pomenuo u navedenom sluaju), pa je rekao Ibnu Abbas (Abbasov sin): "Spomenulo (Spominjalo) se meni da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Dok sam ja spava, pokazalo se je meni da su se ono stavile u moje dvije ruke (nekakve) dvije narukvice od zlata, pa sam se uasnuo (zastravio, zaplaio, uplaio, zastraio od) njih dviju i mrzio sam njih dvije. Pa se je dozvolilo meni, pa sam puhnuo njih dvije, pa su odletjele njih dvije. Pa sam protumaio njih dvije (da predskazuju za neka) dva laova (to) e izai (pojaviti se) njih dvojica (tj. ije e pitanje poslije mene biti vano, s kojima e se morati obraunavati poslije mene, a dok sam ja iv, nisu opasni)." 183

Pa je rekao Ubejdullah: Jedan (od) njih dvojice je Ansija koji (je taj to) je ubio njega Fejruz u Jemenu, a drugi je Musejlimete Laov. GLAVA prie stanovnika Nedrana (grada i pokrajine na jugu od Meke, juno od Meke). PRIAO MI JE Abas, sin Husejna, priao nam je Jahja, sin Adema, od Israila, od Ebu Ishaka, od Sileta, sina Zufera, od Huzejfeta, rekao je: Doli su Akib i Sejid, dva druga Nedrana (tj. dva prvaka iz Nedrana) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (i) hoe njih dva da se proklinju (sa) njim (meusobno, tj. bili su doli sa namjerom da njih dvojica reknu Muhammedu a.s., a neka i Muhammed a.s. rekne njima: "Prokletstvo Allaha na silnika (nepravednika, nasilnika, tj. na onoga koji je izmeu nas na pogrenom putu)!"). Rekao je: Pa je rekao jedan (od) njih dvojice svome drugu: "Ne ini (to)! Pa tako mi Allaha zaista ako je bio (ako bude Muhammed stvarno Boiji) vjerovijesnik, pa se (a mi se) proklinjemo (tj. pa se budemo proklinjali meusobno sa njim), neemo se spasiti mi, a niti na potomak (nae potomstvo) poslije nas." Rekla su njih dva: "Zaista mi dajemo (mi emo dati) tebi ta si traio (ta trai) nama. I poalji sa nama (jednoga) povjerljiva (pouzdana, sigurna) ovjeka, i ne alji sa nama (drukijega) osim povjerljivoga." Pa je rekao: "Zaista poslau svakako sa vama ovjeka povjerljivoga, istinom povjerljivoga (tj. povjerljivoga istinito, uistinu, sasvim povjerljivoga)." Pa su se nadnijeli (tj. zagledali stavivi ruke nad obrve) za njega (zbog njega, zbog ovoga iskaza, zbog te rijei Muhammeda a.s. zagledali su se) drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Ustani, o Ebu Ubejdete, sine Deraha!" Pa poto je ustao, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo je povjerljivi (ovjek, pouzdanik) ove sljedbe." PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Muhamed, sin Dafera, priao nam je ubete, rekao je: uo sam Ebu Ishaka (da pria) od Sileta, sina Zufera, od Huzejfeta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doli su stanovnici Nedrana ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa su rekli: "Poalji nam (jednoga) povjerljivoga ovjeka." Pa je rekao: "Zaista poslau svakako k vama (jednoga) ovjeka povjerljivoga, istinom povjerljivoga." Pa su se nadnijeli (zagledali) zbog njega (njegovi) ljudi. Pa je poslao Ebu Ubejdeta, sina Deraha. (Na jednom mjestu je isputeno "uo sam", a to je iza dijela teksta: ........, priao nam je ubete, rekao je: uo sam Ebu Ishaka (da pria) od Sileta..... . To je u prevodu isputeno, i sluajno je primjeeno, pa se ovdje to napominje i ispravlja. Inae, tekst 184

nije od strane samoga prevodioca ponovno pregledan ni korigovan, i prevoenje je vreno bez koncepta, direktno gledajui u arapski originalni tekst (i) odmah je kucan prevod na na jezik. To tek ovdje napominjem da bi se mogle shvatiti tolike greke i isputanja, koje e se svakako zapaziti pri itanju i pregledanju. - NAPOMENA: Ovaj prethodni tekst je napisao prevodilac, a napomena sa velikim slovima "NAPOMENA" - te napomene pie porodica prevodioca, koja kao to je ve jednom reeno i vri korekciju teksta prevoda. Pa prema tome i ono "uo sam" to je isputeno je ispravljeno u samom tekstu.) PRIAO NAM JE Ebul Velid, priao nam je ubete od Halida, od Ebu Kilabeta, od Enesa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Svaka sljedba ima povjerljivoga, a povjerljivi ove sljedbe je Ebu Ubejdete, sin Deraha." (Doslovno: "Za svaku sljedbu je povjerljivi (ovjek jedan bio, postojao), a povjerljivi ove sljedbe je..".) PRIA UMANA I BAHREJNA (EL-BAHREJNA) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Sufjan, uo je IbnulMunkedir Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Rekao je meni poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da je ve doao imetak (imovina) Bahrejna, zaista ve sam dao (tj. ve bi dao) tebi ovako i ovako tri puta (to i to tri puta, ili: toliko i toliko tri puta)." Pa nije doao imetak Bahrejna, ak se je uzeo (zgrabio, tj. ak je preminuo, a ve je umro) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa poto je doao (taj imetak) na Ebu Bekra (Ebu Bekru), zapovjedio je (on) dozivau (jednom), pa je dozivao: "Ko (je god u takvoj prilici da) je bio njemu kod Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (kakav) dug (dugovanje) ili (kakvo) obeanje, pa neka doe meni." Rekao je Dabir: Pa sam doao Ebu Bekru, pa sam izvijestio njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Da je ve doao imetak Bahrejna, dao sam (tj. dao bih) tebi ovako i ovako tri puta." Rekao je: Pa je dao meni. Rekao je Dabir: Pa sam susreo Ebu Bekra poslije toga, pa sam traio (od) njega, pa nije dao meni. Zatim sam doao njemu, pa nije dao meni. Zatim sam doao njemu trei (puta), pa nije dao meni. Pa sam rekao njemu: "Ve sam dolazio (Ve dolazim) tebi, pa nisi dao meni (pa mi ne daje). Zatim sam dolazio tebi, pa nisi (opet) dao meni. Zatim sam dolazio tebi (ponovo), pa (ponovo) nisi dao meni. Pa ili e da dadne (da da) meni, ili e da krtari od mene?!" Pa je rekao: "krtari od mene? A koja bolest je bolnija od krtosti (od ovjekovoga krtarenja)?!" Rekao je nju (ovu izreku, reenicu) tri (puta). "Nisam sprijeio (sustegao) tebi (ni) jedanput (drukije) osim (tako, a da sam u takvom stanju), a ja hou da dam (da dadnem) tebi." 185

(To jest: "Svaki puta kada ti nisam dao, htio sam da ti dadnem sigurno, ali je ispalo tako da ti nisam dao.".) A od Amra, od Muhameda, sina Alije: uo sam Dabira, sina Abdullaha, (da) govori: Doao sam njemu (Ebu Bekru), pa je rekao meni Ebu Bekr: "Broji nju (pregrt novca, tj. Izbroj koliko novaca ima u jednoj pregrti kada sa hrpe uzme novaca jednu pregrt)." Pa sam izbrojio nju, pa sam naao nju (da sadri) pet stotina. Pa je rekao: "Uzmi, slino njoj (toj koliini novaca jo) dvaput (dva puta, dakle: Uzmi jo dva puta toliko)." GLAVA dolaenja (dolaska) E'arijevia i stanovnika Jemena. A rekao je Ebu Musa od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Oni su od mene, a ja sam od njih." PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, i Ishak, sin Nasra, njih dvojica su rekla: priao nam je Jahja, sin Adema, priao nam je Ibnu Ebu Zaidete od svoga oca, od Ebu Ishaka, od Esveda, sina Jezida, od Ebu Musa-a, rekao je: Doao sam ja i moj brat iz Jemena, pa smo ostali (neko) vrijeme (tako da) ne mislimo (tj. ne smatramo drukije) Ibnu Mesuda i njegovu majku osim (tako da su njih dvoje) od porodice kue (Muhammeda a.s.) od (tj. zbog) njihovoga ulaenja i njihovoga dranja za njega (tj. i zbog toga to se nisu odvajali i rastavljali od njega, od Muhammeda a.s. i njegove kue). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Abduselam od Ejuba, od Ebu Kilabeta, od Zehdema, rekao je: Poto je doao Ebu Musa (u Kufu kao zapovjednik Kufe za vrijeme Usmana r.a.), poastio je (tj. ugostio je) ovo pleme (tj. ogranak plemena) od (velikoga plemena) Derma, i zaista mi smo zaista sjedai (tj. mi sjedimo, mi smo sjedili) kod njega, a on rua (objeduje neke) kokoi (tj. koko, kokoije meso). A u (tom) narodu je (jedan, neki) ovjek sjeda (sjedi), pa je pozvao njega (Ebu Musa) ka (tom) ruku (objedu). Pa je rekao (taj ovjek): "Zaista ja sam vidio njega (to bie, tj. nju-koko da) jede (jednu) stvar (tj. neto), pa sam se gadio (zgadio na) nju (na koko)." Pa je rekao: "Doi, pa (tj. jer) zaista ja sam vidio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) jede njega (tj. nju-koko)." Pa je rekao: "Zaista ja sam se zakleo (da) neu jesti nju." Pa je rekao: "Ovamo, (da) izvijestim tebe o tvojoj zakletvi. Zaista mi smo doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (nas jedna) nekolicina od Earijevia pa smo traili natovarenje (od) njega (tj. traili smo da nam dadne 186

kakvih tovarnih i jahaih ivotinja da bismo mi jahali te ivotinje kada poemo u rat i da bismo tovarili i prenosili na njima ratnu opremu na bojite). Pa nije htio da natovari nas (tj. nije htio da nas opskrbi tovarnim i jahaim ivotinjama). Pa smo traili natovarenje (ponovno, ponovo od) njega, pa se je zakleo da nee natovariti nas. Zatim nije ostao (mnogo vremena) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da se (pa se) je njemu doveo plijen (nekakvih) deva, pa je zapovjedio nama za pet deva (tj. da nam se dadne malo stado od pet deva). Pa poto smo zgrabili (uzeli) njih (te deve), rekli smo: "Zanemarili smo sebi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, njegovu zakletvu (tj. upravili smo mu se u asu kada je zanemario i zaboravio na svoju zakletvu - a to nije dobro). Neemo se spasiti poslije nje nikada (tj. poslije prekrenja njegove zakletve)." Pa sam doao njemu, pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Zaista ti si se zakleo da nee natovariti nas, a ve si natovario nas (dakle: da nam nee dati, a ve si nam dao)?!" Rekao je: "Da. A ali (nego) neu se zaklesti (zakleti ni) na (kakvu) zakletvu, pa da (a da) vidim (da je neto drugo) osim nje bolje od nje (pa da u drukije postupiti) osim (tako da) sam doao (da u doi, tj. da u uiniti onaj postupak) koji je on bolji (koji je bolji) od nje (od postupka na kojim sam izrekao nju - zakletvu)." PRIAO MI JE Amr, sin Alije, priao nam je Ebu Asim, priao nam je Sufjan, priao nam je Ebu Sahrete Dami', sin edada, priao nam je Safvan, sin Muhriza, Mazinija, rekao je: priao nam je Imran, sin Husajna, rekao je: Doli su Temimovii ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Veselite se (ili: Primite veselu, radosnu vijest), o Temimovii!" Pa su rekli: "to se tie (toga) kada si obeselio nas (kada si priopio veselu vijest nama), pa dadni nama (daj nam dar)." Pa se je promijenilo lice poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa su doli (neki) ljudi od stanovnika Jemena (u taj as), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Primite veselu vijest, poto nisu primili nju Temimovii." Rekli su: "Ve smo primili, o poslanie Allaha!" PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, Du'fija, priao nam je Vehb, sin Derira, priao nam je ubete od Ismaila, sina Ebu Halida, od Kajsa, sina Ebu Hazima, od Ebu Mesuda da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Vjerovanje je evo ovdje, - i pokazao je (dao je znak) sa svojom (valjda: rukom) ka Jemenu - a naputanje (ostavljanje, odustajanje) i grubost srca su u (onih) koji vrlo estoko viu (koji imaju mnogo estok, jak glas) kod korjenova repova deva, odakle izlaze (raaju se) dva roga (izvjesnoga) sotone: Rebi'ata i Mudara." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Ibnu Ebu Adij od ubeta, od Sulejmana, od Zekvana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: 187

"Doli su vam stanovnici Jemena, oni su tanji (njeniji po) srcima i meki srcima (tj. oni su njenijega i mekega srca od drugih ljudi). Vjerovanje je jemensko i mudrost je jemenska, a ponos i oholost je u vlasnicima deva, a spokojstvo i dostojanstvo je u (meu) stanovnicima (tj. u vlasnicima) brava (ovaca)." A rekao je Gunder od ubeta, od Sulejmana: uo sam Zekvana, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je moj brat od Sulejmana, od Sevra, sina Zejda, od Ebul-Gajsa, od Ebu Hurejreta da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Vjerovanje je jemensko, a kunja (iskuenje, tj. izvjesna pobuna, buna) je evo ovdje, evo ovdje (gdje) izlazi (raa se) rog sotone." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Doli su vam stanovnici Jemena, slabiji su srcima i tanji (njeniji) su srcima (od drugih). Pravo (ili: Razumijevanje) je jemensko, i mudrost je jemenska." (A pod izrazom "razumijevanje" misli se na razumijevanje pravnih propisa i njihovih izvora.) PRIAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aamea, od Ibrahima, od Alkameta, rekao je: Bili smo sjedai (tj. Sjedili smo) sa Ibnu Mesudom. Pa je doao Habib, pa je rekao: "O Ebu Abdurrahmane! Da li mogu ovi mladii da itaju kao to ita (ti Kur'an)?" Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Zaista ti da si htio (tj. Zaista ako hoe), zapovjedio bi (zapovjediu, ili: zapovjedio bih ja) nekome (od) njih da ita tebi." Rekao je: "Da." Rekao je: "itaj, o Alkamete!" Pa je rekao Zejd, sin Hudejra, brat Zijada, sina Hudejra: "Zar zapovjeda Alkametu da ita, a nije (on) najbolji ita (izmeu, od) nas?" Rekao je: "Zar ne (Pazi)! Zaista ako si ti htio (ako hoe, veli Ibnu Mesud), izvijestiu te o (onome) to je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, o tvome narodu i (o) njegovome narodu." (Zejd, sin Hudejra bio je iz Esedovia koje je jednom prilikom Muhammed a.s. pokudio, a Alkamete je bio iz Jemena iz plemena Nah'i - Nah'jevia koje je pohvalio Muhammed a.s. .) Pa sam proitao (veli Alkamete) pedeset ajeta iz sure Merjem, pa je rekao Abdullah: "Kako vidi (smatra, ili: ta misli)?" Rekao je (Habab): "Ve je uljepao (tj. itao je lijepo)." Rekao je Abdullah (Mes'udov): "Ne itam (nijednu) stvar (nita, pa da bude drukije) osim (tako), a on (takoer) ita nju." 188

Zatim se je obazreo ka Hababu, a na njemu (na Hababu) je prsten od zlata, pa je rekao: "Zar nije dolo (nastupilo) vrijeme (as) za ovaj prsten (ovome prstenu) da se baci?" Rekao je (Habab): "Zar ne (Pazi)! Zaista ti nee vidjeti njega na meni poslije danas (od danas)." Pa je bacio njega (Pa ga je bacio). Predao je njega (prednji hadis) Gunder od ubeta. PRIA (PLEMENA) DEVSOVIA I TUFEJLA, SINA AMRA, DEVSOVIA PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Ibnu Zekvana, od Abdurrahmana Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), rekao je: Doao je Tufejl, sin Amra ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista Devsovii su ve propali, pogrijeili su i nisu htjeli (da prime Islam), pa moli Allaha na njih (da poalje kaznu, tj. pa prokuni ih)." Pa je rekao: "Moj Boe! Naputi (Uputi na pravi put) Devsovie, i dovedi ih (pokorne nama)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete, priao nam je Ismail od Kajsa, o Ebu Hurejreta, rekao je: Poto sam doao (tj. krenuo) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao sam u (tom) putu (na tom putu): "O (jedne li velike) noi od (zbog) njezine duljine i njezina truda (umora)! Na (to) da je ona (tj. I pored toga ona je) iz kue (njihovoga) bezvjerstva spasila." I pobjegao je (jedan) djeak moj u (tom) putu. Pa poto sam doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam se prisegnuo njemu (na vjernost), pa dok sam ja kod njega, kadli se je pojavio (taj moj) djeak. Pa je rekao meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Ebu Hurejrete! Ovo je tvoj djeak (tj. Evo tvoga djeaka)!" (A prije toga nije Muhammed a.s. poznavao toga djeaka, kae se u komentarima, pa se i u ovome sluaju vidi jedna od mudiza.) Pa sam rekao (veli Ebu Hurejrete): "On je za lice Allaha!" (To jest: "On je u ime Allaha slobodan!") Pa je oslobodio njega. (Djeak je, dakle, bio rob prije toga asa.) GLAVA prie izaslanstva (plemena) Tajja i hadisa (ili: i razgovora) Adija, sina Hatima. 189

PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ebu Avanete, priao nam je Abdul-Melik od Amra, sina Hurejsa, od Adija, sina Hatima, rekao je: Doli smo Umeru u (jednome) izaslanstvu, pa je poeo (da) zove (poziva jednoga po jednoga) ovjeka po ovjeka i (da) imenuje njih (da ih po imenu poziva). Pa sam rekao: "Zar ne poznaje mene, o zapovjednie vjernika?" Rekao je: "Da. Primio si Islam poto su (tj. kad su) bili bezvjernici (oni), i doao si poto su (oni) otili nazad (kada su bjeali nazad), i bio si vjeran poto su bili (dok su oni bili) vjerolomni, i poznavao si poto su (dok su oni) nijekali (osuivali Islam i muslimane)." Pa je rekao Adij: "Pa se neu tada brinuti (Ne brinem se, ne marim tada ni za ta, ni za to drugo)." GLAVA hodoaa opratanja (tj. oprotajnoga hodoaa). PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, priao nam je Malik od Ibnu ihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Izali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau opratanja (tj. u oprotajnom hodoau) pa smo uzviknuli za umru (telbiju). Zatim je rekao nama poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko (je takav da) je bila kod njega rtvena ivotinja (tj. Ko ima rtvenu ivotinju-kurban), pa neka uzvikne (telbiju) za hodoae sa umrom, zatim neke se ne rjeava do (da) se rijei od njih dvoga (tj. neka se u tom sluaju ne rjeava hodoasnikih stega posebno za umru, a posebno za had, nego za oboje skupa neka se rijei hodoasnikih stega kada izvri obrede od oboga, obadvoga: i hada i umre)." Pa sam dola sa njim (u) Meku, a ja sam bivajua u mjesenici (tj. a ja imam periodu, menstruaciju), i nisam ophodila Kabu (okolo, oko Kabe), a niti (sam trala) izmeu Safe i Merve, pa sam se potuila (poalila) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao: "Pokvari tvoju (tj. svoju) glavu (tj. Raupaj, raeljaj svoju kosu na glavi), i ieljaj se (ti), i uzvikni (ti telbiju) za hodoae, a ostavi umru." Pa sam (to) uinila. Pa poto sam izvrila (to svoje) hodoae, poslao je mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa Abdurrahmanom, sinom Ebu Bekra Sidika, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, ka Ten'imu (u Tenim), pa sam obavila umru. Pa je rekao: "Ova (umra) je mjesto (umjesto) tvoje umre (koju si bila odluila da obavi zajedno sa hadom svojim)." Rekla je: Pa su ophodili (oni) koji su uzviknuli (telbiju) za umru (ophodili su) okolo Kabe i izmeu Safe i Merve, zatim su se rijeili (stega hodoaa maloga-umre). Zatim su ophodili (jedno) drugo ophoenje poslije to su se (kad su se, poto su se) vratili od (sa) Mine. A 190

to se tie (onih) koji su sastavili (zajedno) hodoae (had) i umru, pa (oni) su ophodili samo jedno ophoenje. PRIAO MI JE Amr, sin Alije, priao nam je Jahja, sin Seida, priao nam je Ibnu Durejd, priao mi je Ata' od Ibnu Abbasa (da je on rekao): Kada je ophodio (neko) okolo (oko) Kabe, pa ve se je rijeio (stega ihrama). Pa sam rekao (to veli Ibnu Durejd ka Ata-a koji mu odgovara na slijedea pitanja): "Otkuda je rekao (smatrao, zastupao, mislio) ovo Ibnu Abbas?" Rekao je: "Od (tj. na osnovu) govora Allaha, uzvien je: ".... zatim mjesto rjeavanja njezinoga je ka Kui Staroj (Cijenjenoj).", i od (i na osnovu) zapovjedi Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, svojim drugovima da se rijee (stega) u hodoau opratanja (u oprotajnome hodoau)." Pa sam rekao: "Bilo je to samo poslije stajanja na Arefatu (doslovno: poslije obavljenoga obreda na Arefatu)." Rekao je: "Bio je Ibnu Abbas (obiaja da) vidi njega (tj. da smatra, da misli njega - taj postupak da je ispravno tako izvriti) prije i poslije (Arefata)." PRIAO MI JE Bejan, priao nam je Nadr, izvijestio nas je ubete od Kajsa, rekao je: uo sam Tarika od Ebu Musa-a E'arije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doao sam Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, u mekansku dolinu, pa je rekao: "Da li si hodoastio (tj. Je si li hodoasnik)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Kako si uzviknuo (rekao telbiju)?" Rekao sam: "Dvoodazov Tebi (Boe) sa uzvikivanjem kao uzvikivanje poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Ophodi okolo Kabe, i (izmeu) Safe i Merve, zatim se rijei (stega)." Pa sam ophodio oko Kabe, i (izmeu) Safe i Merve, i doao sam (jednoj) eni od Kajsovia, pa je biskala moju glavu (a to znai: pretraivala je vai u mojoj, na mojoj glavi). PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Enes, sin 'Ijada, priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a da je Ibnu Umer izvijestio njega da je Hafsa, ena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njega da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjedio svojim enama da se (one) rijee (stega hodoasnitva) godine (tj. u godini) hodoaa opratanja (u godini oprotajnoga hada-hodoaa). Pa je rekla Hafsa (Muhammedu a.s.): "Pa ta sprjeava tebe (da to isto ne uini, da to isto uini)?" Pa je (on) rekao: "Slijepio sam svoju glavu (tj. kosu na svojoj glavi gumiarabikom, smolom, lepkom, ljepkom) i oerdanio sam (stavio sam erdan, ogrlicu na) svoju rtvenu ivotinju, pa nisam (pa ne mogu da) se rijeim (stege nikako drukije) do (da) zakoljem (dok ne zakoljem) svoju rtvenu ivotinju." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, priao mi je uajb od Zuhrije. A rekao je Muhamed, sin Jusufa: Priao nam je Evzaija, rekao je: izvijestio me je Ibnu ihab od Sulejmana, sina Jesara, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedna) ena iz (plemena) Has'ama traila rjeenje (o zamjenjivanju u 191

hodoau - traila je rjeenje od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau opratanja (tj. za vrijeme oprotajnoga hada), a (u tom asu) Fadl, sin Abasa je sajaha poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: "O poslanie Allaha! Zaista dunost (tj. odredba, zapovjed) Allaha na Njegove robove stigla (zatekla) je moga oca velikim starcem, nee moi (tj. ne moe on) da (se) ujednai na (svojoj) samarici (tj. devi), pa da li da izvri (da li e izvriti on dunost hada tako, na taj nain) da hodoastim od njega (tj. za njega ja, njegova ki)?" Rekao je: "Da." PRIAO MI JE Muhamed, priao nam je Surejd, sin Numana, priao nam je Fulejh od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Doao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, godine Pobjede, a on je postavlja (postavio je) sajahaem Usameta na (svojoj devi zvanoj) Kasva-i, i sa njim je Bilal i Usman, sin Talhata, dok (tj. te) je dao kleknuti (na koljena svojoj devi da bi siao, odjahao, sjahao s nje) kod Kabe. Zatim je rekao Usmanu: "Donesi nam (kabenski) klju." Pa je donio njemu (Kabin) klju (klju od Kabe), pa je otvorio njemu vrata (Kabe). Pa je uniao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Usamete, i Bilal i Usman, zatim su zakljuali na (tj. za) njima (ta) vrata. Pa je ostao dug dan (ostao je dugo, tj. boravio je dulji dio toga dana u Kabi), zatim je izaao. I pourili (natjecali) su se (prisutni) ljudi (za) ulaenje (za ulazak u Kabu), pa sam pretekao njih. Pa sam naao Bilala stojei (on) iza (tih) vrata, pa sam rekao njemu: "Gdje je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na kojem mjestu)?" Pa je rekao: "Klanjao je izmeu ta dva prednja stuba." A bila je Kaba (sve do vremena Abdullaha, sina Zubejra) na est stubova (poredanih u) dva reda (dvije linije). "Klanjao je izmeu dva stuba od prednjega reda, i uinio je vrata Kabe pozadi (iza) svojih lea, i okrenuo se sa svojim licem (zidu) koji stoji prema tebi kada unie (u) Kabu, izmeu njega i izmeu (toga) zida (bilo je priblino tri podlaktice, tri arina)." Rekao je (Ibnu Umer): A zaboravio sam da pitam njega koliko je klanjao. A kod mjesta (onoga to) je klanjao u njemu je (jedan) crveni mermer (mramor, tj. jedna crvena mramorna ploa). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, priao mi je Urvete, sin Zubejra, i Ebu Selemete, sin Abdurrahmana, da je Aia, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, izvijestila njih dvojicu da je Safija, ki Hujejja, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, dobila mjesenicu (menstruaciju) u hodoau opratanja (tj. zadesila je nju mjesenica za vrijeme oprotajnoga hodoaa), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li je zadravaica nas ona (tj. Da li e nas ona zadrati da se jo ne mognemo vratiti u Medinu, jer emo je morati saekati dok postane ista da bi mogla obaviti ophoenje oko Kabe nakon to se je vratila sa Arefata, a koje se ophoenje zove tavaful-ifadati, - Da li e nas, dakle, ona dotle zadrati)?" Pa sam 192

rekla: "Zaista ona se je ve vratila (sa Arefata u Meku), o poslanie Allaha, i ophodila je okolo Kabe (poslije povratka, a prije nego ju je snala mjesenica)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa neka ode (ide ona sa nama u Medinu)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb, rekao je: priao mi je Umer, sin Muhameda da je njegov otac priao njemu od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo (obiaja da) priamo (tj. Priasmo) za hodoae opratanja (tj. Govorasmo o oprotajnom hodoau), a Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, je (bio) izmeu naih lea (tj. a on je jo iv, meu nama), a neemo znati (tj. a ne znamo) ta je hodoae opratanja (tj. ta znai oprotajno hodoae). (Pa je bilo jasno tek poslije njegove brze smrti poslije toga hodoaa da se radilo o opratanju sa njim, a ne sa nekim drugim, a on je to donekle prosto nagovijestio svojim savjetima i preporukama izreenim na tom svome posljednjem hodoau, a to e se sada i vidjeti iz daljega teksta.) Pa je (na tom hodoau Muhammed a.s.) zahvaljivao Allahu i pohvaljivao je Njega (po drugi puta), zatim je spomenuo (izvjesnoga) pomazanika laova (tj. Antihrista, Deddala, velikoga premazivaa, podvaljivaa, demagoga koji e zavoditi u bezbotvo, pa je oduljio u njegovom spominjanju (njegovo spominjanje), i rekao je: "Nije poslao Allah (nijednoga) vjerovijesnika osim (tako da) je opominjao svoj narod (svoju sljedbu da se uva toga Antihrista). Opominjao je (za) njega Nuh (Noe) i (Boiji) vjerovijesnici poslije njega. I zaista on e izai u (tj. meu) vama, pa to (tj. pa ako) se je sakrilo vama od njegovoga stanja, pa nije (tako jedna stvar teka da) se sakrije vama (da ne znate to) da va Gospod nije na (tome) to se sakriva vama (to vam je nepoznato, neshvatljivo), tri (puta je to rekao): zaista va Gospod (Gospodar) nije slijep (u jedno oko), a zaista on je (Antihrist-Deddal) je slijepoga desnoga oka (svoga), kao da je njegovo oko (jedno) zrno groa lebdee (koje lebdi na vodi, pliva noeno valovima). Zar ne (Pazite)! Zaista Allah je zabranio vama (tj. uinio je svetinjom vama) vae krvi (ivote) i vaa imanja kao zabranu (kao svetinju) ovoga vaega dana u ovome vaem gradu u ovome vaem mjesecu. Zar ne (Pazite)! Da li sam priopio (saoptio, kazao)?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Moj Boe! Svjedoi (Budi svjedok)!" Tri (puta je to rekao). "Jao vama!" Ili: "Teko vama! Gledajte (da) se ne vratite poslije mene (da budete kao) bezvjernici (da) udarate neki (od) vas vratove nekih (tj. Ne ubijajte se meusobno poslije mene kao bezvjernici - ili: kao to ste se ubijali kada ste bili bezvjernici)." PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, priao nam je Zuhejr, priao nam je Ebu Ishak, rekao je: priao mi je Zejd, sin Erkama, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ratovao devetnaest ratovanja (vojni), i da je on hodoastio poslije 193

to se je iselio jedno hodoaenje (jedno hodoae), (i) nije hodoastio poslije njega: hodoaenja opratanja (oprotajnoga hodoaenja-hodoaa-hada). Rekao je Ebu Ishak: I u Meki drugo (jedno hodoaenje prije Hidre obavljao je, ali, kako neki kau, redovno, svake godine dok nije odselio u Medinu). PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je ubete od Alije, sina Mudrika, od Ebu Zur'ata, sina Amra sina Derira, od Derira da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao u hodoau opratanja Deriru: "Uutkaj (te) ljude (tj. Trai od tih ljudi da uute, da uspostave tiinu)!" Pa je rekao: "Ne vratite se poslije mene (da vi budete) nevjernicima (da budete nevjernici) udara (tj. udarajui) neki (od) vas vratove nekih (tj. ne ubijajte se meusobno)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Abdulvehab, priao nam je Ejub od Muhameda, od Ibnu Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijeme (ovo) ve se je okrenulo (tj. ve se kree) kao oblik (njegovoga kretanja to je bio na) dan (kada) je stvorio Allah (ova) nebesa i (ovu) Zemlju: godina je dvanaest mjeseci, (a) od njih su etiri zabranjena (etiri sveta mjeseca), tri neprekidna (jedan do drugoga): zul-kade, i zul-hide i muharem, i (jedan je usamljen, odvojen, a to je) redep (plemena) Mudara koji je (po raunanju toga plemena uvijek) izmeu (mjeseca) dumada-a i (mjeseca) abana." (Druga neka plemena su imala obiaj da pomiu i premjetaju mjesec redep izmeu nekih drugih mjeseci, pa je zato rekao Muhammed a.s. da je redep sveti mjesec i to da je on na onome mjestu kako ga rauna pleme Mudar stalno na jednom mjestu izmeu dumada-a i abana.) "Koji mjesec je ovo (Koji je ovo mjesec)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je utio, ak smo mislili da e on imenovati njega sa (drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar (ovaj mjesec) nije zulhidde?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa koji grad je ovo (koji je ovo grad)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa je utio, ak smo (pa smo) mislili da e on imenovati njega sa (nekim drugim imenom) osim njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (on sveti) grad?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa koji dan je ovo (koji je ovo dan)?" Rekli smo: "Allah i Njegov poslanik su znaniji (bolje znaju)." Pa je utio, ak smo mislili da e on imenovati njega sa (drugim nekim imenom) osim (mimo) njegovoga imena. Rekao je: "Zar nije (on) dan klanja (rtava)?" Rekli smo: "Da." Rekao je: "Pa zaista vae krvi i vae imovine" - rekao je Muhamed (Sirinov): A mislim ga (Ebu Bekreta u prianju da) je rekao: "i vae asti - vama su zabranjene (svete, sve je to svetinja) kao zabranjenost (kao svetinja) ovoga vaega dana u 194

ovome vaem gradu u ovome vaem mjesecu. I susreete vaega (svoga) Gospoda, pa e pitati vas o vaim djelima. Zar ne (Pazite, Panja)! Pa ne vratite se poslije mene (u) zalutale (da) udara (tj. udarajui) neki (od) vas vratove nekih. Zar ne (Pazite)! Neka priopi (ovo sve onaj ovdje) prisutni odsutnome. Pa moda neki ko (je taj to neko) priopi njemu da bude obuhvatniji (pamtljiviji) za njega (za ovaj govor, tj. da bolje upamti ovo to govorim) od nekoga ko je uo njega (ko je lino uo ovaj govor)." Pa je bio Muhamed (Sirinov) kada je spominjao njega (ovaj hadis - bio je obiaja da) govori (tj. Pa Muhamed govorae): "Bio je istinit (tj. Istinu je rekao Boiji poslanik) Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio." Zatim je rekao (Muhammed a.s. na kraju svoga govora na oprotajnom hodoau-haddu): "Zar ne (Panja, Pazite)! Da li sam priopio?" Dvaput (je to rekao). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Kajsa, sina Muslima, od Tarika, sina ihaba da su (neki) ljudi od idova rekli: "Da je siao ovaj ajet u nama (meu nama, meu nas, nama), zaista bismo (mi) uzeli taj dan praznikom (tj. kao praznik)." Pa je rekao Umer: "Koji (je to) ajet?" Pa su rekli: "..... danas sam usavrio vama vau vjeru, i upotpunio sam na vas (vama) svoju blagodat i zadovoljio sam se (zadovoljan sam) vama Islamom (kao) vjerom (tj. zadovoljavam se da vam Islam bude vjera)....." Pa je rekao Umer: "Zaista ja zaista znam (u) kojem mjestu se je spustio (objavio ovaj ajet, ova objava). Spustio se je (ovaj ajet), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, je staja u (tj. stajao je na) Arefatu." (A to znai da je i siao taj ajet u dane najveega muslimanskoga vjerskoga praznika, praznika hada, hodoaa.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Ebul-Esveda Muhameda, sina Abdur-Rahmana sina Nevfela, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Izali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa od nas je (neko) ko je uzviknuo (telbiju) za umru, a od nas je (neko) ko je uzviknuo za hodoae (za had), a od nas je (neko) ko je uzviknuo za hodoae i umru. A uzviknuo je (telbiju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za hodoae. Pa to se tie (onoga) ko je uzviknuo za hodoae ili je sastavio hodoae i umru (had sa umrom), pa nisu se rijeili (stega) do dana klanja (rtava). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik i rekao je: Sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau opratanja (smo izali).

195

PRIAO NAM JE Ismail, priao nam je Malik slino njemu (prethodnom hadisu). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Ibrahim - on je sin Sa'da - priao nam je Ibnu ihab od Amira, sina Sa'da, od njegovoga oca, rekao je: Posjetio je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau opratanja (tj. za vrijeme oprotajnoga hodoaa) od bola (tj. zbog bola to) sam se nadnio (nadvisio) od njega (zbog njega, zbog toga bola) na (nad svoju) smrt, pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Doprlo je sa mnom (tj. meni) od bola (moga ono) to vidi, a ja sam imuan (bogat), a nee naslijediti mene (niko) osim ki moja jedna, pa (u da) milodarim sa dvije treine svoga imanja (svoje imovine)." Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa da li (da) milodarim sa njegovom polovinom (tj. Pa da li da dam, da dadnem polovinu imanja kao milostinju, kao vakuf, sadaku, u zakladu, u zadubinu)?" Rekao je: "Ne." Rekao sam: "Pa (A) treina?" Rekao je: "Treina (od toga imanja moe da se milodari, da se da), a i treina je (takoer) mnogo. Zaista da ti ostavi svoje nasljednike imune bolje je od (toga) da ostavi njih (dakle: bolje je nego da ih ostavi) siromane (pa da) pruaju dlan (tj. da trae milostinju, da prose obraajui se oni izvjesnim) ljudima. I nisi (nikad postupio, i nee postupiti tako da) utroi (jednu) potronju (opskrbu to) trai (traei) s njom (za nju) lice Allaha (pa da je bilo drukije) osim (tako da) si se nagradio s njom (tj. da e se nagraditi za nju, za tu potronju, utroak, opskrbu), ak (taj) zalogaj (to) uini (stavi) njega u usta svoje ene (dakle: pa ak i za zalogaj kojeg stavi svojoj eni u usta)." Rekao sam: "O poslanie Allaha! Zar se ostavljam ozadi, ozada poslije svojih drugova?" Rekao je: "Zaista se ti (nikad) nee ostaviti ozadi (ozada, iza), pa (da) uradi (neki) rad (djelo to) trai s njime lice Allaha (pa da e biti drukije) osim (tako da) si sebi poveao s njim stepen i uzdignue. A moda ti (da) se ostavlja ozadi (poslije) ak (da) se okoriste s tobom (neki) narodi (ljudi) i (da) se otete s tobom (neki) drugi. Moj Boe! Sprovedi (tj. Upotpuni) mojim drugovima njihovo iseljenje (njihovu seobu, emigraciju), i ne vrati (ne vraaj) ih na njihove pete (ne vraaj ih nazad). Ali bijednik (jadnik taj) Sa'd, sin Havleta." Oplakivao je njega (tj. Osjeao je alost, samilost za njega, za njim) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (zbog toga to se je dogodilo) da je preminuo u Meki (on-Sa'd, sin Havleta). PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Ebu Damrete, priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a da je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice (s njima dvojicom), izvijestio njih da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obrijao svoju glavu u hodoau opratanja (u oprotajnom hadu-hodoau). PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Seida, priao nam je Muhamed, sin Bekra, priao nam je Ibnu Durejd, izvijestio me je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a, izvijestio je njega Ibnu Umer da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, obrijao svoju 196

glavu u hodoau opratanja i (neki) ljudi od njegovih drugova (ashaba), a skraivali su (potkratili su kosu) neki (od) njih. PRIAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, priao nam je Malik od Ibnu ihaba. A rekao je Lejs: Priao mi je Junus od Ibnu ihaba, priao mi je Ubejdullah, sin Abdullaha, da je Abdullah, sin Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je on doao ide (tj. doao je idui on) na (jednom) magarcu, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je staja u (na, stajao je na) Mini u hodoau opratanja, (i) klanja sa (tim) ljudima. Pa je iao (onaj) magarac ispred nekog (dijela prednjega) reda (klanjaa), zatim je siao od njega (sa njega - sa magarca Ibnu Abbas), pa se je uredao (stao je u red Ibnu Abbas) sa (tim) ljudima. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja, od Hiama, rekao je: priao mi je moj otac, rekao je: Upitao se (Upitan je) Usamete, a ja sam prisutan od idjenju (o idenju, o hodu) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovom hodoau, pa je rekao: Kasom (Trapom je gonio ivotinju na kojoj je jaio), pa kada je naao (kakvu) pukotinu (tj. irinu, prostran teren) galopirao je (galopirao bi, tj. iao bi, tjerao bi estoko). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, od Malika, od Jahja-a, sina Seida, od Adija, sina Sabita, od Abdullaha, sina Jezida, Hatmije da je Ebu Ejub izvijestio njega da je on klanjao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u hodoau opratanja sutonsku i veernju molitvu (aham-akam i jaciju) skupa. GLAVA vojne Tebuka, a ona je vojna tekoe (potekoe, izvijesnog tekog poloaja zbog velike vruine i oskudice u vodi i tovarnim i jahaim ivotinjama). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ala-a, priao nam je Ebu Usamete od Burejda, sina Abdullaha sina Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslali su mene moji drugovi ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) pitam njega (da traim od njega izvjesne) ivotinje tovarne (i jahae) za njih (njima da dadne, da da njima) poto su oni sa njim u vojsci tekoe (izvjesne) - a ona (tj. a to) je vojna Tebuka - pa sam rekao: "O vjerovijesnie Allaha! Zaista moji drugovi poslali su mene k tebi zato (da) natovari njih (tj. da im da, da im dadne, daruje ivotinje za tovarenje, prenos ratnoga materijala i za jahanje)." (Doslovno izraz "li tahmile hum" znai: zato (da) ponese njih.) Pa je rekao: "Tako mi Allaha neu nositi (natovariti) vas (ni) na (jednu) stvar (ni na to, ni na emu)." I susreo sam se (sa) njim (susreo sam ga, sreo sam 197

ga), a on je srdit, a neu opaziti (a ja ne opaam da je on srdit, ljut). I vratio sam se tuan od (zbog) sprjeavanja (odbijanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i od (i zbog) straha da bude Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, naao (osjetio) u svojoj dui na mene (tj. i zbog straha da se bude naljutio, da se nije naljutio, da se ne bude naljutio, rasrdio na mene). Pa sam se vratio ka svojim drugovima, pa sam izvijestio njih (o govoru) koji je (tj. o onome to je) rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. Pa nisam ostao osim (jedan) asak poto (kad) sam uo (tj. kadli ujem) Bilala (da) doziva: "O Abdullahe, sine Kajsa!" Pa sam odgovorio (tj. odazvao sam se) njemu. Pa je rekao: "Odgovori (Odazovi se, javi se) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zove (poziva on) tebe." Pa poto sam doao njemu, rekao je: "Uzmi ova dva sadruga i ova dva sadruga (misli se na deve, svezane po dvije zajedno) - za est deva (to) je kupio njih tada od Sa'da (to mi je rekao za sve to est deva), - pa odi s njima (tj. pa odvedi ih) ka svojim drugovima, pa reci: "Zaista Allah - ili je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio - nosi (tj. tovari) vas na ove (deve), pa uzjaite (pojaite vi) njih." Pa sam odveo k njima njih, pa sam rekao: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, nosi (tovari) vas na ove (deve), ali ja tako mi Allaha neu ostaviti vas do (da) ode (ide) sa mnom (dok ne krene) neki (od) vas ka (onome) ko je uo besjedu (rije, govor) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ne mislite (neka ne mislite vi) da ja priam vama (neku) stvar (to) nije rekao nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Pa su rekli meni: "Zaista ti si kod nas zaista potvren (tj. poznat kao ovjek od istine, ovjek kome se vjeruje da istinu govori), a zaista uiniemo svakako (i ono) to si volio (elio, tj. ono to voli, ta eli)." Pa je otiao Ebu Musa sa nekolicinom od njih dok su doli (onima) koji su uli govor poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegovo sprjeavanje njima, zatim davanje njima poslije, pa su priali (oni) njima sa slinim (nainom, slino) to je priao njima sa njim (tim nainom) Ebu Musa. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od ubeta, od Hakema, od Mus'aba, sina Sa'da, od njegovoga oca da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, izaao ka Tebuku, a imenovao (tj. postavio) je zamjenikom (svojim zastupnikom u Medini) Aliju, pa je rekao: "Zar (iza sebe) ostavlja mene u djeci i enama (tj. meu djecom i enama ovim)?" Rekao je: "Zar se ne zadovoljava da bude od mene u stepenu Haruna (Arona) od Musa-a (Mojsija), osim (tj. izuzev jedino to) da ono nije (tj. nema nikakvoga naina da bude neko) vjerovijesnik poslije mene." A rekao je Ebu Davud: Priao nam je ubete od Hakema: uo sam Musaba. PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Seida, priao nam je Muhamed, sin Bekra, izvijestio nas je Ibnu Durejd, rekao je: uo sam Ata-a (da) izvjetava, rekao je: izvijestio me je Safvan, sin Ja'la-a sina Umejeta, od svoga oca (Ja'la-a, sina Umejeta), rekao je: 198

Ratovao sam (u drutvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, Tekou (tj. rat, vojnu izvjesne tekoe, potekoe velike). Rekao je: Bio je Ja'la (obiaja da) govori: Ta vojna je najpouzdaniji (od svih) mojih poslova kod mene (tj. to je moje djelo u koje se najvie uzdam da je dobro i da u za njega biti nagraen kod Allaha d..). Rekao je Ata': Pa je rekao Safvan: Rekao je Ja'la: Pa bio je za (u) mene (jedan) najamnik, pa se borio (pobio se je sa jednim) ovjekom, pa je ujeo (ugrizao) jedan (od) njih dvojice ruku drugoga. Rekao je Ata: Pa zaista ve je izvijestio mene Safvan koji (od) njih dvojice je ujeo drugoga, pa sam (ja) zaboravio njega. Rekao je: Pa je iupao (istrgnuo taj) ujedeni (ugrieni) svoju ruku iz usta (toga) ujedaa, pa je iupao jedan (od) njegova dva sjekutia (prednja zuba). Pa su njih dvojica dola Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zanemario njegov sjekuti (prednji zub, tj. odbacio je zahtjev za odtetu za taj zub). Rekao je Ata': I mislio sam (tj. I mislim) da je on (Safvan) rekao: Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa zar (da on) ostavi svoju ruku u tvojim ustima (da ti) grize nju, kao da je ona u ustima pastuha (drijepca koji) grize (odgriza) nju." GLAVA hadisa Ka'ba, sina Malika, i (GLAVA) govora Allaha, moan je i veliajan je: "I na (onu) trojicu koji su se ozadi ostavili (vratio se je Allah, tj. primio je pokajanje i one trojice koji su ozadi, pozadi ostavljeni da se o njihovom sluaju izostanka od borbe na Tebuku naknadno izrekne odluka)....". PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, rekao je: priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina Ka'ba sina Malika, da je Abdullah, sin Ka'ba sina Malika - a bio je voa (tj. vodi, vodi) Kaba od (tj. izmeu) njegovih sinova kada je oslijepio - rekao je: uo sam Ka'ba, sina Malika (da) pria, (o svome sluaju koji mu se je dogodio) kada je izostao (od borbe na Tebuku), o prii Tebuka. Rekao je Ka'b: Nisam izostao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednoj) vojni (to) je vojevao (ratovao) nju osim u vojni Tebuka, osim (jedino to je jo bio sluaj) da sam ja bio izostao u vojni Bedra, a nije korio (ni) jednoga (ovjeka koji) je izostao od nje. Izaao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, samo (zato to) hoe karavanu Kurejevia (da presretne kod Bedra) dok (tj. te) je sastavio Allah izmeu njih (muslimana) i izmeu njihovih neprijatelja na (drugi nain) osim obeanja (tj. nepredvieno je izbila borba na Bedru, jer se nije bilo ni polo na Bedr zbog neke ozbiljnije borbe, pa zato nije ni ukoren niko ko nije u toj borbi uestvovao). I zaista ve sam prisustvovao sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) noi Akabe kada smo se meusobno obavezali na Islam, i ne volim (nisam volio) da imam za nju (za tu no) prisustvovanje Bedru iako je bio Bedr spominjaniji (tj. vie spominjan) u (meu tim) ljudima od nje (te noi). Bilo je od moje vijesti (u vezi izostanka od Tebuka) da ja nisam bio nikad jai, a ni laganiji (tj. bogatiji, imuniji) kada sam izostao 199

od njega (iza njega - Muhammeda a.s.) u toj vojni. Tako mi Allaha nisu se sastavile kod mene prije njega (ovoga sluaja) dvije samarice (dvije deve) nikad, dok sam sastavio njih dvije u toj vojni. A nije bio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da drukije postupa kada) hoe (neku) vojnu (borbu, rat) osim (tako da) je sakrivao (prikrivao, tajio) sa (neim drugim) osim nje do (tj. izuzev kada) je bila ta vojna (dok nije bila ta borba). Ratovao (tj. Poduzeo) je nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) estokoj vruini i krenuo je prema (jednom) dalekom putu, i pustinji i mnogobrojnom neprijatelju, pa je jasno pokazao muslimanima njihovu stvar zato (da) se spreme (prigotove oni) spremom njihovoga ratovanja (ratnom opremom i sl.), pa je izvijestio njih o svome nainu (tj. o svome pravcu) koji hoe. A muslimana je sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bilo) mnogo i nee sakupiti njih (nijedna) pamtljiva knjiga - hoe (da kae) spisak (popis, zbornik). Rekao je Ka'b: Pa nije (nijedan) ovjek htio da odsustvuje (da se udalji, izostane pa da je drukije smatrao) osim (tako da) je mislio da e se sakriti za njega (za to mnotvo, zbog te velike mase da se nee ni primjetiti njegovo odsustvovanje, neuestvovanje) dok nije sila (tj. sve dok ne sie) o njemu objava Allaha. A ratovao (poduzeo) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, tu vojnu kada su bili lijepi (dobri ti) plodovi (voa) i hladovi (stabala). I opremao se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (ti) muslimani sa njim. Pa sam poeo (da) idem jutrom zato (da) se opremam (spremam za pohod u tu borbu) sa njima, pa se vratim, a nisam zavrio (izvrio nijednu) stvar (nita). Pa govorim u svojoj dui (u sebi govorim): Ja sam moan na njega (na opremanje). Pa neprestano je ustrajalo (odugovlailo se to stanje) sa mnom dok se je pojaao u (tih) ljudi trud (oko opremanja). Pa je osvanuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a (ti) muslimani su sa njim (ve opremljeni), a (ja) nisam izvrio od moje (svoje) opreme (nijednu) stvar (a ja se jo nisam spremio, opremio). Pa sam rekao: Opremiu se poslije njega za (jedan) dan ili dva dana, zatim u se prikljuiti njima. Pa sam iao jutrom poslije (to je nastupio as, kad je doao trenutak) da su se rastavili (odvojili, tj. izali iz Medine oni) zato (da) se opremim, pa sam se (opet) vratio, a nisam (i nisam) izvrio (nijednu) stvar (nita, opet se nisam opremio). Zatim sam (ponovo) iao jutrom (ujutru, ujutro), zatim sam se (ponovo) vratio, a (da) nisam izvrio (nijednu) stvar (i ponovo se nisam spremio). Pa neprestano je sa mnom (takvo stanje bilo) dok su pourili (odurili, tj. otili urno oni) i prolo (pobjeglo mi) je (to) ratovanje (ta vojna). I odluio (naumio, pomiljao) sam da otprtljam (tj. da krenem) pa (da) stignem njih. I da sam ja (I kamo sree da sam ja) uinio (to)! Pa nije se odredilo meni to. Pa bio sam, kada sam (kada bih) izaao u (meu te) ljude poslije izlaenja (tj. odlaska) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam ophodio u njima (tj. pa bih hodao izmeu njih), (bio sam takav da) je alostilo mene da ja neu vidjeti (tj. da ne vidim nikoga drugoga) osim (nekoga) ovjeka osumnjienoga (da je) na njemu (pri njemu to) licemjerstvo, ili ovjeka (nekoga koji je) od (onih) ko (je takav da) je ispriao Allah (njega, tj. primio mu je ispriku jer je to lice) od (tih) slabia (nemonih za borbu). A nije se sjetio (nije spomenuo) mene poslanik Allaha, 200

pomilovao ga Allah i spasio, do (asa kada) je dopro Tebuku, pa je rekao, a on je sjeda u (tom) narodu u Tebuku: "ta je uinio Ka'b?" Pa je rekao (jedan) ovjek od Selimetovia: "O poslanie Allaha! Zadrala (Sprijeila) su ga njegova dva ogrtaa i njegovo gledanje u njegove dvije strane (u njegova dva boka)." Pa je rekao Muaz, sin Debela: "Loe je (ono, to) to si rekao. Tako mi Allaha, o poslanie Allaha, nismo znali na njemu (tj. ne znamo o njemu nita drugo) osim dobro." Pa je uutio (utio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Rekao je Ka'b, sin Malika: Pa poto je doprlo meni da se je on upravio (krenuo) vraajui se, dola je meni moja briga (zabrinuo sam se), pa sam poeo (da) se sjeam (prisjeam odreene, izvjesne) lai i (da) govorim: S ime to (da) izaem iz njegove srdbe sutra? I traio sam pomo na to (zbog toga) u svakoga vlasnika (posjednika nekoga) miljenja od svoje porodice (u svojoj porodici). Pa poto se je reklo: Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ve je zasjenio dolazei (tj. ve dolazi, prilazi Medini), (i) otila je od mene neistina (pokvarenost, tj. namjera da se lano izvinjavam njemu), i upoznao sam da ja neu izai (nikada) od njega nikada sa (nekom) stvari (to) je u njoj (neka) la, pa sam se sloio (na) njegovu istinu (tj. pa sam odluio da mu reknem istinu). I osvanuo je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dolazei. A bio je (bio bi), kada je dolazio od (tj. kada bi dolazio sa kakvoga) putovanja, poeo bi sa Bogomoljom (tj. na povratku najprije bi uniao u Bogomolju), pa se nakloni u njoj dva naklona (tj. klanja dva rekata, pa bi klanjao dva rekata), zatim je (tj. zatim bi on) sjeo za (tj. radi toga da saslua te) ljude. Pa poto je uinio to, doli su njemu (ti) izostali (tj. oni koji nisu bili otili u borbu na Tebuk), pa su poeli (da) se ispriavaju (izvinjavaju) k njemu i (da) se zaklinju njemu, a bili su (oni skupina od) osamdeset i nekoliko ljudi. Pa je primio od njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njihovu javnost (tj. javnu izjavu, javno izvinjenje), i primio je njihovu prisegu i traio (molio) je oprost za njih (za njihove grijehe), a povjerio (predao, prepustio) je njihove tajne ka Allahu. Pa sam doao njemu (veli Kab). Pa poto sam pozdravio njega, osmjehnuo se je osmjehivanjem rasrenoga (ovjeka), zatim je rekao: "Doi!" Pa sam doao idem (tj. doao sam idui) dok sam sjeo pred njega. Pa je rekao meni: "ta je izostavilo tebe (Zato si izostao, tj. ta je ostavilo u Medini iza -halfe- nas tebe, pa da nisi iao u ovu borbu)? Zar nisi bio ve sebi kupio tvoju (svoju) devu (doslovno: tvoja lea, tj. lea deve za jahanje)?" Pa sam rekao: "Da. Zaista ja tako mi Allaha da sam sjeo kod (nekoga drugoga) osim tebe (mimo tebe) od stanovnika ovozemnosti (tj. od ljudi ovoga svijeta), zaista bih vidio (smatrao, mislio) da u izai iz njegove srdbe sa isprikom (tj. pomou kakve god isprike, izvinjenja), a zaista ve se je meni dalo prepiranje, ali (nego) ja tako mi Allaha zaista ve sam znao (ve znam to da) zaista ako sam priao (ako priam, ispriam) tebi danas prianje lai (ako ti slaem, tj. ako ti kaem neko lano prianje, lani razgovor koji je takav da) se zadovolji s njime (ti) od mene, zaista skoro e svakako Allah da naljuti (rasrdi) tebe na mene (protiv mene). A zaista ako sam priao (tj. ako priam, ako kaem, reknem) tebi 201

prianje istine (koje je takvo da) nalazi na mene (protiv mene) u njemu (osnova da se ljuti, tj. ako ti priam istinito prianje zbog kojega e se naljutiti na mene), zaista ja zaista nadam se u njemu (tj. zbog njega) oprostu Allaha (nadam se da e mi Allah oprostiti). Ne, tako mi Allaha nije bilo za mene (nita) od isprike (tj. ja nemam nikakvoga opravdanja za svoj izostanak od ove borbe, vojne). Tako mi Allaha nisam bio nikad jai, a ni laki (bogatiji, imuniji) od mene kada sam se izostavio (kada sam izostao) od tebe." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "to se tie ovoga, pa ve je istinit bio (tj. pa ve ree istinu). Pa ustani, dok sudi (dok ne dosudi, dok osudi, dok objavi presudu) Allah o tebi." Pa sam ustao. I podigli su se (skoili su neki) ljudi od Selimetovia, pa su slijedili mene, pa su rekli meni: "Tako mi (Tako nam) Allaha nismo znali (za) tebe (da) si bio pogrijeio (neki) grijeh prije ovoga, a zaista ve si bio nemoan da nee biti (da ne bude) ispriao se (tj. a nisi mogao da se bude bio ispriao, izvinuo) ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa (onim, na onaj nain) to su se ispriali (izvinuli, opravdali) k njemu (oni ostali) izostavljai sebe (tj. izostali iz ove borbe). Ve je bilo dosta tebi (za) tvoj grijeh traenje oprosta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za tebe." Pa su neprestano (vrlo estoko) korili (tj. Pa neprestano prekoravaju oni tako) mene ak (da) sam htio da se vratim pa (da) uinim lanom svoju osobu (tj. da reknem da sam slagao ono to sam rekao maloprije, i da iznesem onda lano opravdanje za izostanak). Zatim sam rekao njima: "Da li je susreo ovo sa mnom ijedan (ovjek, iko, tj. Je li ovo zadesilo ikoga osim mene)?" Rekli su: "Da. Dva (neka) ovjeka rekla su slino (onome) to si rekao (i ti), pa se reklo njima dvojici (tako neto) slino to se reklo (i) tebi." Pa sam rekao (Pa sam pitao): "Ko su njih dvojica?" Rekli su: "Murarete, sin Rebi-a, El-Amrija i Hilal, sin Umejeta, ElVakifija." Pa (vidim da) su spomenuli (oni) meni dvojicu dobrih ljudi (koji) su ve prisustvovali (doslovno: prisustvovala su njih dva na) Bedru, u njima dvojici je uzor. Pa sam proao (otiao) kada su spomenuli njih dvojicu meni. I zabranio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tim) muslimanima na govor (tj. razgovor sa nama, sa nama trojicom samo jasno rekavi to:) o (vas) trojica, izmeu (svih onih) ko se je izostavio (ko je izostao) od njega. Pa su se klonili nas (ti) ljudi i promijenili su se nama (protiv nas), ak se izmijenila (doslovno: postala je nepoznata) u mojoj dui (i ta) Zemlja, pa nije ona (vie ta) koju poznajem. Pa smo ostali na tome (u takvom stanju) pedeset noi (tj. pedeset dana). Pa to se tie moja dva druga, pa njih dvojica su se pokorili (ponizili, predali sudbini) i njih dvojica su sjedila u svojim kuama plau njih dvojica (tj. sjedili su u kui plaui njih dva). A to se tie mene, pa bio sam najmlai (od toga) naroda i najvri (najjai, najstrpljiviji od) njih, pa izlaah pa prisustvujem (pa sam izlazio da prisustvujem zajednikoj) molitvi sa (tim) muslimanima, i ophodim (obilazim) u (tj. po) trgovima (pijacama), a nee govoriti meni (tj. a nee da razgovara sa mnom ni) jedan (ovjek, niko). I doem poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa pozdravim njega, a on je u svome sijelu (sjednici) poslije (zajednike) molitve, pa govorim u svojoj dui (sam 202

u sebi): Da li je pokrenuo svoje dvije usne za vraanje (toga) pozdrava na mene (tj. u ime otpozdravljanja, i u ime primanja moga pozdrava je li bar pokrenuo usne), ili nije? Zatim klanjam blizo (blizu) njega, pa kradem njemu pogled (njegov, tj. meusobno kradem njemu poglede, kradomice gledamo jedan drugoga), pa kada sam se okrenuo (ja) na svoju molitvu, okrenuo se je (on, okrenuo bi se on) k meni, a kada sam se obazreo prema njemu, okrenuo se je (okrenuo bi se) od mene. ak (tj. Te) kada je bilo dugo to od naputanja (izbjegavanja tih) ljudi (tj. kada se oduljilo to izbjegavanje ljudi), iao sam dok sam se prebacio bedemom (preko bedema) zida ograde Ebu Katadeta, a on je sin moga strica (moj strievi) i najdrai (od svih) ljudi k meni, pa sam pozdravio njega. Pa tako mi Allaha nije (ni on) vratio (tj. uzvratio) meni (toga) pozdrava. Pa sam rekao: "O Ebu Katadete! Zaklinjem te sa Allahom da li zna mene (da) volim (da li zna da ja volim) Allaha i Njegovoga poslanika?" Pa je utio. Pa sam vratio (tj. zavratio) se njemu, pa sam zaklinjao njega, pa je (opet) utio. Pa sam se vratio njemu, pa sam zaklinjao njega, pa je rekao: "Allah i Njegov poslanik su znaniji." Pa su se izlila (tj. prolila su suze) moja dva oka, i okrenuo sam lea (otiao sam od njega) dok sam se prebacio bedemom (preko bedema njegovoga) zida. Rekao je: Pa dok ja idem u (dok sam iao po) trgu (pijaci) Medine kada li (jedan) Nabatejac od Nabatejaca stanovnika Sirije, od (onih) ko je doao sa (svojom) hranom (da) prodaje nju u Medini, govori: "Ko e pokazati (uputiti mene) na Kaba (Ka'ba), sina Malika?" Pa su poeli (ti) ljudi (da) daju znak (da pokazuju) njemu. Te kada je doao meni, dao je meni (jednu) knjigu (tj. jedno pismo) od vladara Gasanovia, pa kada li je u njemu (pisalo ovo, ili: a u njemu je pisalo ovo): "to se tie poslije, pa zaista ono ve je doprlo meni da je tvoj drug ve napustio tebe (okrenuo se od tebe, prekinuo odnose sa tobom). A nije uinio tebe Allah (sveznanoga) sa kuom ponienja, a ni upropatavanja (upropatenja), pa prikljui se nama, pomoi emo te (uiniemo te uzorom, primjerom za kojim se treba povoditi; ili: uiniemo te ravnim nama)." Pa sam rekao poto sam proitao nju (ovu poslanicu, poruku): I ovo je takoe od (moga) iskuenja (tj. jo jedna moja nesrea). Pa sam se upravio sa njom (sa tom poslanicom u svoju) pe (stavio sam je u pe), pa sam potpalio nju (pe) sa njom (sa tom poslanicom iz Sirije). Te kada je prolo etrdeset noi (tj. dana) od (tih) pedeset, kada li poslanik poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dolazi meni, pa je rekao (pa ree): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zapovjeda tebi da se odstrani tvoje (svoje) ene." Pa sam rekao: "Pustiu nju, ili ta to (da) inim (tj. Da li da se razvedem sa njom, ili ta to da uinim, ta da radim)?" Rekao je: "Ne (da se razvede), nego odstrani se nje, i ne pribliuj se njoj." I poslao je k mojoj dvojici drugova slino tome (tu zapovjed, naredbu). Pa sam rekao svojoj eni: "Prikljui se svojoj porodici, pa budi kod njih dok sudi (dok izrekne presudu) Allah o ovoj (mojoj) stvari (tj. o mome sluaju)." Rekao je Kab: Pa je dola ena Hilala, sina Umejeta, poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekla: 203

"O poslanie Allaha! Zaista je Hilal, sin Umejeta, starac propao (oronuli starac), nije za (u) njega sluga (tj. on nema nikakvoga posluitelja), pa da li mrzi da posluujem (sluim) njega?" Rekao je: "Ne, ali (nego) neka se ne pribliuje tebi." Rekla je: "Zaista ono tako mi Allaha nema sa njim (tj. nema u njega nikakve) kretnje (pokretanja) ka stvari (ikakvoj, ka iemu). Tako mi Allaha neprestano plae (on) otkako je bilo od njegove stvari (ono) to je bilo do ovoga njegovoga dana (do danas)." Pa je rekao meni neki (od lanova) moje porodice: "Da si traio dozvolu (i ti od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u (tj. za) tvoju (svoju) enu (da on dozvoli njoj da te slui) kao to je dozvolio eni Hilala, sina Umejeta, da (ona) slui njega." Pa sam rekao: "Tako mi Allaha neu traiti dozvole u (vezi) nje (tj. za nju od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I ta upoznaje mene (tj. I ta ja znam) ta e govoriti (ta e rei) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada sam zatraio (tj. kad zatraim) dozvolu (od) njega u (vezi) nje (tj. za nju), a ja sam (jedan) ovjek mlad." Pa sam ostao poslije toga deset noi (tj. deset dana) dok se je upotpunilo (navrilo) nama pedeset noi (tj. dana) od kada je zabranio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na govor (tj. razgovaranje sa nama trojicom). Pa poto sam klanjao klanjanje (tj. molitvu te) zore jutrom (u jutru navrenih, poslije navrenih) pedeset noi (dana), a ja sam na leima (jedne) kue od naih kua (tj. a ja sam iza jedne nae kue), pa dok sam ja sjeda na (u onome) stanju koje je spomenuo Allah: "..... ve se je stijesnila meni moja dua i stijesnila se je meni Zemlja sa (onim) to je iroka (bila).....", uo sam glas (jednoga) vikaa (dozivaa koji) se je nadvisio na brdo Sel' (a koji je vikao) sa najviim svojim glasom: "O Ka'be, sine Malika! Veseli se (Primi veselu vijest)!" Rekao je: Pa sam se skrhao (pao) niiei (inei niicu-seddu), i poznao sam de je ve dolo raspuknue (olakanje, radost). I objavio (oglasio) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za povraanje Allaha na nas (tj. oglasio je da je primio Allah nae pokajanje - to je oglasio) kada je klanjao klanjanje (molitvu te) zore. Pa su otili (ti) ljudi (da) obesele nas (da kau veselu vijest nama). I otili su prema mojoj dvojici drugova (jedni) obeseljivai, a podbo je (nogama jedan) ovjek konja, a trao je (jedan) trka iz (plemena) Eslema, pa se nadvisio na (ono) brdo (popeo se na brdo) i bio je (njegov) glas bri od (onoga) konja. Pa poto je doao meni (taj to) sam uo njegov glas (da) obeseli mene, upao (skinuo) sam (dao sam) njemu svoje dvije odjee pa sam obukao njemu njih dvije za njegovu veselu vijest (zbog tog mutuluka), tako mi Allaha ne posjedujem (nikakve druge odjee) osim njih dviju tada (osim te dvije odjee u to vrijeme). I pozajmio sam (uzeo sam u naru, na poslugu nekakve) dvije odjee, pa sam obukao njih dvije i otiao sam ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sretaju mene (ti) ljudi grupa (po) grupa (tj. u grupama), estitaju mi za (to) pokajanje, govore (govorei): "Neka je sretno tebi povraanje Allaha na tebe (tj. Neka ti je sretno to to je Allah primio tvoje kajanje)!" Rekao je Ka'b: Dok (tj. Te) sam uniao (u) Bogomolju, pa kada li poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sjeda (sjedi a) okolo njega (ti izvjesni) ljudi. Pa je ustao k meni Talhate, sin Ubejdullaha uri (tj. urei, pokaskivajui on) dok je rukovao se (sa) mnom i estitao mi je. Tako mi Allaha nije ustao k meni (nijedan) ovjek od Iseljenika osim njega, i neu zaboraviti nje (te estitke) Talhatu (dakle: nisam zaboravio tu estitku, to 204

estitanje Talhata). Rekao je Ka'b: Pa poto sam pozdravio poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on (je u takvom stanju da) svijetli (sijeva) njegovo lice od (njegove) radosti: "Veseli se sa najboljim danom (koji) je proao (doao) tebi otkada je rodila tebe tvoja majka!" Rekao je: Rekao sam: "Je li od (strane) kod tebe (tj. Je li od tebe), o poslanie Allaha, ili je od (strane) kod Allaha (ili je od Allaha)?" Rekao je: "Ne (od mene, Ne, nije od mene), nego od (strane) kod Allaha (nego je od Allaha)." A bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se obeselio (kada bi bio obeseljen, obradovan, bio bi takav da) se je svijetlilo njegovo lice ak kao da je ono komad (odsjeak) Mjeseca, i prepoznavasmo to od njega (to na njemu). Pa poto sam sjeo pred njega, rekao sam: "O poslanie Allaha! Zaista od moga pokajanja je (to) da se skidam (tj. da se odriem) od svoga imanja (koje dajem kao) milostinju ka Allahu (u ime nagrade Allaha) i ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zadri na tebi (tj. Zadri sebi) neki (dio) svoga imanja, pa ono (pa to) je bolje tebi (za tebe)." Rekao sam: "Pa zaista ja zadravam svoj dio koji je u Hajberu." Pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Zaista Allah je spasio mene samo sa (mojom) istinitou (zbog moje istinitosti), i zaista od moga pokajanja je (i to) da neu priati (govoriti drugo) osim istinu dok sam ostao (tj. dok sam god iv)." Pa tako mi Allaha ne znam (ni) jednoga (ovjeka) od muslimana (da) je stavio na iskuenje njega Allah u istini (njegovoga) prianja (tj. da je obasuo blagodatima njega Allah zbog istine u prianju njegovom) otkada sam spomenuo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da je nekoga stavio na iskuenje) ljepe od (onoga) to je stavio na iskuenje mene. Nisam se upravio, otkada sam spomenuo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, do ovoga moga dana (nikakvoj) lai. I zaista ja zaista se nadam da e sauvati mene Allah u (onome) to sam ostao (da proivim, tj. u preostalome mome ivotu). I spustio je Allah, uzvien je, na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ve se je vratio Allah na Vjerovijesnika (tj. primio je pokajanje Vjerovijesniku), i Iseljenike i Pomagaima (i primio je pokajanje Iseljenicima i Pomagaima).....", do Njegovoga govora "...... i budite sa (tim) istinitima.". Pa tako mi Allaha nije blagodario Allah na mene (nita, nijedne) od blagodati nikada poslije (to je bio sluaj) da je naputio mene Islamu - (nije mi dao nijedne blagodati) vee u mojoj dui (osim primanja Islama) od moje istinitosti (tj. od blagodati moje istinitosti) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ne budem lagao njemu, pa (da) propadnem kao to su propali (oni) koji su lagali (iznosili lana opravdanja za izostanak od te borbe), pa (tj. jer) zaista Allah, uzvien je, rekao je za (one) koji su lagali kada je spustio (tu) objavu najgore to je rekao za jednoga (ovjeka, tj. najgore to je rekao za nekoga), pa je rekao, blagoslovljen je i uzvien je (On):

205

"Zaklinjae se (oni) sa Allahom vama kada ste se obrnuli (tj. kada se vratite k njima)....", do Njegovoga govora "..... pa zaista Allah nee se zadovoljiti (nee biti zadovoljan) od naroda (tj. od tih ljudi) grijenih." Rekao je Ka'b: A bili smo izostajali se, o (vi, ova) trojica, (tj. nas trojica bili smo izostavljeni) od stvari tih koji (su to to) je (koje je) primio od njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (njihovu izjavu sumnjivoga pravdanja izostanka) kada su se zaklinjali njemu, pa je primio prisegu (na vjernost od) njih, i traio je oprost za njih, a odgodio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nau stvar dok je sudio (dok presudi) Allah o njoj. Pa s time (tj. Pa zbog toga) rekao je Allah: "I na (onu) trojicu koji su se izostavili (tj. ija se je stvar odgodila, odloila - povratio se je Allah, a to znai: primio je pokajanje i te trojice).....". A nije (ono izostavljanje, izostajanje) koje je spomenuo Allah (u tom ajetu) od (onoga) to smo se mi izostavili (to smo mi ostali, izostali) od (toga) ratovanja (na Tebuku), a ono (to izostavljanje, izostajanje) je samo njegovo (Muhammedovo a.s.) izostavljanje (ostavljanje) nas i njegovo odgaanje nae stvari od (svakoga onoga) ko se je zakleo njemu i ispriao se (izvinjavao se) je k njemu, pa je (on) primio od njega (tu neiskrenu izjavu). ODSIJEDANJA (SILAENJA, ODJAHIVANJA) VJEROVIJESNIKA, POMILOVAO GA ALLAH I SPASIO, (U) HIDRU PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, Du'fija, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Salima, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poto je proao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pokraj Hidra (kraja na sjeveru od Medine prema Siriji gdje se nalaze tragovi stanova i boravita unitenoga plemena Semuda), rekao je: "Ne ulazite (u) stanove (onih) koji su nasilje uinili svojim duama (tj. koji su uinili nasilje sami sebi - ne ulazite zbog opasnosti) da pogodi vas (da ne bi pogodilo vas ono) to je pogodilo njih (ne ulazite drukije) osim (tako) da budete plakai (tj. osim plaui)." Zatim je velom prekrio svoju glavu i pourio je (svoj) hod dok je preao (tu) dolinu. PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za drugove Hidra (tj. o onima koji su kanjeni i uniteni u Hidru): "Ne ulazite na (posjetu) ovima kanjenima (drukije) osim (tako) da budete plakai (osim plaui od straha) da (moe da) pogodi vas (takoe) slino (onome) to je pogodilo njih." GLAVA. 206

PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, od Lejsa, od Abdulaziza, sina Ebu Selemeta, od Sa'da, sina Ibrahima, od Nafi-a, sina Dubejra, od Urveta, sina Mugireta, od njegovoga oca Mugireta, sina u'beta, rekao je: Otiao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zbog neke svoje nude, pa sam ustao (da) izlijem (polijem) njemu (njegovu) vodu - neu znati (tj. ne znam) njega (drukije) osim (da) je rekao (da je to bilo): u vojni Tebuka - pa je oprao svoje lice, i otiao je (tj. i poeo je da) opere (pere) svoje dvije podlaktice, pa je tijesan bio njemu rukav (njegove) odede (dugoga kaputa sa rukavima), pa je izvadio njih dvije (tj. podlaktice) ispod svoje odede (dube), pa je oprao njih dvije, zatim je potrao na svoje dvije obue (cipele, tj. po svojoj obui, po mestvama). PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, priao nam je Sulejman, priao mi je Amr, sin Jahja-a, od Abasa, sina Sehla sina Sa'da, od Ebu Humejda, rekao je: Dolazili smo (tj. Primicali smo se prema Medini) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, iz (tj. sa) vojne Tebuka (mjesta koje se nalazi sjeverno od Medine na udaljenosti od preko est stotina kilometara), te kada smo se nadvisili (popeli) nad Medinu, rekao je: "Ovo je Tabete (ili: Ovo je Taba - a Taba je jedno ime od imena grada Medine), a ovo je Uhud, brdo (koje) voli nas i (mi) volimo njega." PRIAO NAM JE Ahmed, sin Muhameda, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Humejd Tavil od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, vratio iz vojne Tebuka, pa se pribliio Medini, pa je rekao: "Zaista u Medini su (neki) narodi (tj. ljudi takvi da vi) niste ili (nikakvo) idjenje (ienje, idenje - nikakav hod), a niti ste presjekli (kakvu) dolinu (drukije) osim (tako da) su (i oni) bili sa vama." Rekli su: "O poslanie Allaha! A oni su u Medini (zar)?" Rekao je: "A oni su u Medini. Zadrala je njih (njihova) isprika (tj. opravdan razlog koji ih je sprijeio da ne pou u ovu borbu, ali su svojim mislima pratili uvijek vas i bili sa vama, pa su i u nagradi Allahovoj udrueni sa vama)." KNJIGA (TJ. PISMO, PISANJE) VJEROVIJESNIKA, POMILOVAO GA ALLAH I SPASIO, KA KSERKSU (PERZIJSKOM) VLADARU I KAJZERU (CEZARU, VIZANTIJSKOM CARU) PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Jakub, sin Ibrahima: priao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha, da je Ibnu Abbas izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao svoju knjigu (tj. svoje pismo) ka kserksu sa Abdullahom, sinom Huzafeta, Sehmijom (tj. po Abdullahu, sinu Huzafeta, Sehmiji), pa je zapovjedio njemu da dadne njega (to pismo Abdullah) ka velikau Bahrejna, pa je dao njega velika Bahrejna ka kserksu.

207

Pa poto je proitao njega (kserks), poderao (pocijepao) je njega. Pa mislim da je Ibnul-Musejeb rekao: Pa je molio na njih (tj. proklinjao je njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da se (i oni) poderu svakim deranjem (tj. da budu i oni pocijepani svakim cijepanjem - sa svakim, svakakvim deranjem i cijepanjem). PRIAO NAM JE Usman, sin Hejsema, priao nam je Avf od Hasena, od Ebu Bekreta, rekao je: Zaista ve je okoristio mene Allah sa (jednom) rijei (to) sam uo nju od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (pa mi je ta rije koristila nakon smrti Muhammeda a.s. ak u) danima deve (tj. u danima rata oko Aiine deve, u danima meusobne borbe Alije r.a. i njegovih protivnika meu kojima se nalazila i Aia r.a.) poslije to sam skoro bio (tj. a blizu sam bio) da se prikljuim drugovima (one) deve, pa (da) se borim sa njima (u drutvu). Rekao je (Ebu Bekrete dalje da protumai koja je to rije to je njega sa njom okoristio Allah tada): Poto je doprlo poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da su stanovnici Perzije ve zavladarili nad njima (tj. nad sobom) ker kserksa (tj. da su Perzijanci postavili za vladara sebi kserksovu kerku), rekao je: "Nee se nikad spasiti (jedan) narod (ljudi jednoga naroda koji) su dali (upravu) njihove stvari (svoje stvari jednoj) eni." (Nee biti spaeni ljudi koji predaju svoju vlast u ruke jedne ene.) PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: uo sam Zuhriju od Saiba, sina Jezida (da) govori: Sjeam se ja da sam izaao sa (medinskim) djeacima ka Senijetul-Veda-u (da) susretnemo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Sufjan jedanput: ..... sa (medinskom) djecom..... (umjesto sa djeacima). (Senijetul-Veda' je mjesto ili breuljak kod Medine do kojega su stanovnici Medine pratili one koji odlaze na putovanje i do kojega su mjesta, breuljka izlazili na doek onih koji dolaze sa putovanja.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Sufjan od Zuhrije, od Saiba: Sjeam se da sam ja izaao sa (tom) djecom (iz Medine da) susretnemo (doekamo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ka Senijetul-Veda-u (prilikom) njegovoga dolaenja (dolaska) iz (tj. sa) vojne Tebuka. (Veli se da je Buharija uvrstio, stavio ova zadnja dva hadisa da bi posredno upozorio na to da je slanje pisama ka vladarima izvan granica Arabije bilo u godini istoj kada je bila i vojna na Tebuku.) GLAVA 208

bolesti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegove smrti i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "Zaista ti si mrtvac i zaista oni su mrtvaci. Zatim zaista vi ete se (na) sudnjem danu kod vaega (svoga) Gospoda prepirati (parniiti)." A rekao je Junus od Zuhrije, rekao je Urvete, rekla je Aia, bio zadovoljan Allah od nje: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori u svojoj bolesti koja (je ta to) je umro u njoj (od koje je umro): "O Aio! Neprestano (ja) nalazim (tj. osjeam) bol (onoga) jela kojega sam jeo (tj. bio poeo da jedem) u Hajberu, pa ovo je vrijeme (as) presijecanja (prekidanja) mojih lea (ili: moje ile u leima; ili: moje ile kucavice na vratu) od toga otrova (koji je stavila jedna idovka u meso peene ovce u Hajberu)." PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, od Abdullaha, sina Abasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Umul-Fadle, keri Harisa, rekla je: ula sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) ita u sutonskoj (molitvi-akamu suru iz Kur'ana koja poinje) sa (rijeima) "Velmurselati urfen", zatim nije (vie) klanjao nama poslije nje (poslije te molitve), ak je zgrabio (uzeo, tj. usmrtio) njega Allah. ("Vel-murselati urfen": Tako mi (tih) poslanih dobrom (zbog dobra, dareljivosti). Ili: Tako mi (tih) poslanih smjenom (jedni iza drugih).) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ar'areta, priao nam je ubete od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, rekao je: Bio je Umer, sin Hattaba, bio zadovoljan Allah od njega, (obiaja da) priblii Ibnu Abbasa (tj. da ga dri u svome sijelu, drutvu), pa je rekao njemu Abdurrahman, sin Avfa: "Zaista za nas (tj. u nas) su sinovi (mi imamo sinove koji je svaki pojedini) slino njemu (tj. kao i ono - kao to je on)." Pa je rekao: "Zaista on je odakle (ti) zna (Svakako ti zna odakle je)." Pa je pitao Umer Ibnu Abbasa o ovome ajetu "Kada je dola pomo Allaha i Pobjeda.", pa je rekao: "Rok (tj. Smrt) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (to) je obznanio njega (rok, tj. smrt) njemu (Muhammedu a.s. Allah - to razumijem iz ovoga ajeta)." Pa je rekao: "Ne znam od nje (od te objave, od toga ajeta nita drugo) osim to zna (ti)." PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Sufjan od Sulejmana Ahvela, od Seida, sina Dubejra, rekao je: rekao je Ibnu Abbas: etvrtak. A ta je etvrtak? Pojaao se je u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njegov bol, pa je rekao: 209

"Doite mi, napisau (tj. da napiem) vama (jednu) knjigu (pismo), (i) neete zalutati (nikako) poslije njega (toga pisma, te knjige) nikada." Pa su se meusobno prepirali (svaali) - a ne treba (ni) kod (jednoga) vjerovijesnika (meusobno) prepiranje - pa su rekli: "ta je njegovo stanje (njegova stvar)? Je li napustio (povezan govor, tj. Je li govorio u bunilu to - Bunca li to on u bolesti)? Traite razumijevanje (od) njega (tj. traite od njega da dadne razumjeti, da razjasni nama ta on hoe)." Pa su otili (tj. poeli da) vraaju (oni) njemu (tj. da odbijaju njemu zahtjeve), pa je rekao: "Pustite me, pa (jer moje stanje pripremanja za smrt) koje (je to to) sam ja u njemu (sada), bolje je od (onoga) to pozivate (vi neki) mene k njemu (k pisanju pisma, ali se svi ne slaete)." I oporuio je njima za tri (stvari): "Izvedite (tj. Istjerajte te) idolopoklonike iz ostrva (tj. sa poluostrva) Arapa; i darivajte (to svako) izaslanstvo sa (onim) kao to darivah njih (kao to sam ih ja darivao)", i zautio je od treega, ili je rekao (i tree) pa sam zaboravio nju (tu reenu treu stvar). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ubejdullaha, sina Abdullaha sina Utbeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poto se je priveo (svome kraju ivota, tj. Poto je bio na samrti) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a u (njegovoj) kui (sobi) su (neki) ljudi, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovamo vi (Doite ovamo), napisau (da napiem) vama (jednu) knjigu (jedno pismo), (i) neete zalutati poslije njega." Pa je rekao neki (od) njih: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u takvom je stanju da) je ve nadvladao njega (njegov) bol, a kod vas je (tj. a vi imate) Kur'an. Dosta nam je knjiga Allaha." Pa su se protivili (tj. Pa se nisu sloili o tom zahtjevu Muhammeda a.s.) stanovnici (ljudi, gosti, posjetioci te) kue (sobe) i prepirali su se. Pa od njih je (neko) ko govori: "Pribliite (Prikuite) se, (da) napie vama knjigu (takvu da) neete poslije nje zalutati." A od njih je (neko) ko govori (neto drugo) osim toga. Pa poto su umnoili (oni svoje) brbljanje i protivljenje, rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ustanite." Rekao je Ubejdullah: Pa govorae Ibnu Abbas: Zaista nesrea, sva (cijela, puna) nesrea je to to se je isprijeio (to je stavio prepreku Umer) izmeu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i izmeu (toga) da napie njima tu knjigu (to pismo) zbog njihovoga protivljenja i njihove galame (vike, dreke). PRIAO NAM JE Jeserete, sin Safvana sina Demila, Lahmija, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od svoga oca, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: 210

Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Fatimu - na nju pozdrav (njoj mir)! - u svojoj bolesti koja je (ta to) se zgrabio (uzeo, tj. umro, preminuo) u njoj, pa je meusobno tajno govorio njoj za (neku) stvar (za neto), pa je plakala. Zatim je pozvao nju, pa je meusobno tajno govorio njoj za (neku) stvar, pa se smijala (nasmijeila). Pa smo je pitali o tome, pa je rekla: "Tajno meusobno je govorio meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, da e se on zgrabiti (uzeti, tj. da e preminuti) u svome bolu koji je (taj to) je preminuo u njemu (od kojeg je i umro), pa sam plakala (zaplakala). Zatim je (ponovo) meusobno tajno govorio meni, pa je izvijestio mene da sam ja prvo (lice od) njegove porodice (koje) slijedi njega (koje e umrijeti odmah ubrzo iza njega), pa sam se smijala (nasmijala)." PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Sa'da, od Urveta, od Aie, rekla je: Sluah da ono nee umrijeti (nijedan) vjerovijesnik do (da) se stavi (dok se ne stavi) njemu na izbor izmeu ovozemnosti i drugoga (onoga) svijeta. Pa sam ula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori u svojoj bolesti koja (je ta to) je umro u njoj, a uzela je njega promuklost (ili hropac, teko disanje - govori): ".... sa (onima) koji (su takvi da) je oblagodatio (prosuo blagodat) Allah na njih.....". Ajet (taj vidi). Pa sam mislila (znala) da je on (u takvom stanju da) se je stavilo njemu na izbor. PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je ubete od Sa'da, od Urveta, od Aie, rekla je: Poto se razbolio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svojom) boleu koja (je ta to) je umro u njoj, poeo je (da) govori: "U najvie drutvo." (Ili: "U najviega druga, tj. Sa najviim drugom." Ili: "U Najviega Blagoga, tj. Sa Najviim Blagim.".) PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je Urvete, sin Zubejra: Zaista Aia, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je zdrav, (kad je bio zdrav bio je obiaja da) govori: "Zaista ono nije se zgrabio (uzeo nijedan Boiji) vjerovijesnik nikada do (da) vidi (dok ne vidi) svoje sjedite od raja (u raju), zatim se (on) pozdravi (u cilju nagovjetaja za opratanje od ivota), ili se stavi njemu na izbor. Pa poto se razbolio (Muhammed a.s.) i prisustvovalo je (tj. i dolo je) njemu (njegovo) zgrabljivanje (epavanje, uzimanje, tj. umiranje), a njegova glava je na stegnu Aie, onesvijestio se je on. Pa poto se je osvijestio, podigao se je (ili: ukoio se je) njegov vid (pogled) prema tavanu kue (sobe), zatim je rekao: 211

"Moj Boe! U najvie drutvo!" Pa sam rekla: Tada nee susjedovati nama (tj. nee on biti susjed, komija vie nama). Pa sam poznala da je ono (to njegovo stanje) njegov hadis koji priae nama, a on je zdrav (priae o tom stanju kad je bio zdrav). PRIAO NAM JE Muhamed, priao nam je Afan od Sahra, sina Duvejrijeta, od Abdurrahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje: Uniao je Abdurrahman, sin Ebu Bekra, na (posjetu, u posjetu, tj. u ime posjete, obilaska) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam naslonjaica (podupiraica, prislonjaica) njega ka svojim prsima, a sa Abdurrahmanom je svjea (sirova) zuboistka (misvak), isti sebi zube s njom. Pa je pruio (tj. upro) njoj (zuboistki, misvaku) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoj vid (pogled). Pa sam uzela (tu) zboistku, pa sam slomila (razbila) nju, i otresla sam nju, i uljepala sam nju, zatim sam dodala (dala) nju ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sebi istio zube sa njom. Pa nisam nikada vidjela poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je sebi istio zube (nijednim, ijednim) ienjem sebi zuba ljepim od njega (od toga ienja na smrti, na samrti, prije smrti). Pa nije trao (tj. nije dopro da ita drugo uini poslije to je bilo to) da je zavrio (ienje zuba) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nije vie nita uinio osim to da) je podigao svoju ruku - ili svoj prst (jedan od pripovjedaa sumnja) - zatim je rekao: "U najvie drutvo!", tri (puta je to rekao), zatim je izvrio (tj. zavrio svoj ivot, umro je). I govorae (ona-Aia): Umro je, a njegova glava je izmeu moje rupe (udolice meu kljunjaama, sadacima na vrhu prsa) i moje rupe (na sastavu vilica, na bradi, tj. a njegova je glava na prostoru moga vrata izmeu mjesta sastava mojih kljunjaa i moje brade, podbratka). PRIAO MI JE Hiban, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Junus od Ibnu ihaba, izvijestio me je Urvete da je Aia, bio zadovoljan Allah od nje, izvijestila njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio, kada se razbolio, (bio je) puhao (puhao bi) na svoju osobu (po sebi) sa muavizatom (tj. uz itanje, uz uenje dviju sura Kur'ana koje se zovu muavizetani ili muavizatun - a to su sure Kul Euzu bi Rabbil-feleki i Kul euzu bi Rabbin-nasi, dvije zadnje sure u Mushafu Usmana r.a.), i potirao je od njega (od sebe, tj. potirao je sebe iza toga) sa svojom rukom. Pa poto se je razbolio svoj bol (poto se pojaao njegov bol) koji (je taj to) je preminuo u njemu, poela sam (da) puem na njegovu osobu (po njemu) sa muavizatom (tj. itajui, uei muavizat - sure) koje puhae (on, tj. koje on imae obiaj da ui, ita i da pue po sebi prilikom obinih oboljenja svojih prije toga smrtnoga oboljenja), i (da) potirem (tarem) sa rukom Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od njega (tj. po njemu, njega - a to e rei: uila, itala sam sure i puhala po njemu, a potirala sam ga njegovom rukom zbog blagoslovenosti njegove, zbog njegovog-njegova blagoslova). PRIAO NAM JE Muala, sin Eseda, priao nam je Abdulaziz, sin Muhtara, priao nam je Hiam, sin Urveta, od Abada, sina Abdullaha sina Zubejra, da je Aia 212

izvijestila njega da je ona ula Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i sluala (prislukivala) je k njemu (nagnuta, tj. sluala je njega) prije (nego) e da umre, a on je prislonja (naslonio je) k meni svoja lea (i) govori: "Moj Boe! Oprosti meni, i pomiluj me i prikljui me sa (tim) drutvom." PRIAO NAM JE Salt, sin Muhameda, priao nam je Ebu Avanete od Hilala Vezana, od Urveta, sina Zubejra, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u svojoj bolesti koja (je ta to on) nije ustao od nje (iz nje iv): "Prokleo Allah (one) idove (koji) su uzeli grobove svojih vjerovijesnika bogomoljama (za bogomolje, kao bogomolje)." Rekla je Aia: Da nije to (razlog), zaista bi se pokazao (ili: postavio na otvorenom prostoru) njegov grob (kabur). Plaio se je da e se uzeti (njegov grob kao nekom) bogomoljom (kao neka bogomolja). PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: priao mi je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta sina Mesuda, da je Aia, ena (supruga) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla: Poto je bio teak (vrlo teko bolestan) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i pojaao se je u njega (njemu) njegov bol, zatraio je dozvolu (od) svojih ena (supruga) da se dvori (da se njeguje u bolesti, da se lijei) u mojoj sobi, pa su (one) dozvolile njemu. Pa je izaao, a on je izmeu dvojice ljudi (tih svojih), crtaju njegove dvije noge u zemlji (po zemlji, tj. puu, vuku se njegove noge po zemlji, po tlu - i pri tom ostavljaju trag od puzanja), izmeu Abasa, sina Abdulmutaliba, i izmeu (jo jednoga) drugoga ovjeka (a ta dva ovjeka su pomagala njemu da pree iz sobe Mejmunete u sobu Aie). Rekao je Ubejdullah: Pa sam izvijestio Abdullaha za (ovaj sluaj) koji je rekla Aia, pa je rekao meni Abdullah, sin Abbasa: "Da li (ti) zna ko je (bio taj) drugi ovjek kojega nije imenovala Aia?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je Ibnu Abbas: "On je Alija, sin Ebu Taliba." A bila je Aia, ena Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da ona) pria da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, - poto je uniao (u) moju sobu i pojaao se u njega njegov bol - rekao: "Prolite (Prolijte, tj. Salijte) na mene (svu vodu) iz sedam mijehova (mjeina za vodu koje su tako pune da) se nisu odrijeile njihove uzice (sveze), moda ja (da) ugovorim (da postavim uslove, uvjete, tj. da oporuim) ka (tim) ljudima." Pa smo posadili njega u (jedno) korito (za bojadisanje) Hafse, ene Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u Hafsino korito) zatim smo poeli (da) lijevamo na njega iz tih mijehova (sve dotle) dok je poeo (da) daje znak k nama sa svojom rukom da (tj. to jest) ve ste uinile (kako sam rekao, dakle: da su ve uradile onako kako je on rekao). Rekla je: Zatim je izaao ka (tim) 213

ljudima, pa je klanjao njima i predikovao je njima (i odrao im je propovjed, vaz). A izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da su Aia i Abdullah, sin Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih, rekli njih dvoje: Poto je sila (odsjela bolest) u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poeo je (da) baca odjeu (jednu, tj. jednu crnu haljinku po kojoj su are) na svoje lice. Pa kada se je (tj. kada bi se) stuio (smuio, tj. kada bi ga obuzela muka, tegoba usljed velike vatre, temperature), otkrio je (otkrio bi) nju od (sa) svoga lica, pa je (pa bi) rekao, a on je takoe (u tegobi): "Prokletstvo Allaha na (one) idove i krane (to) su uzeli (ili: koji su uzeli) grobove svojih vjerovijesnika bogomoljama (za bogomolje, kao bogomolje)." Upozorava (Opominje na ono) to su napravili (uinili). Izvijestio me je Ubejdullah da je Aia rekla: Zaista ve sam odvraala meusobno (tj. odbijala sam zahtjev) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u tome (tj. u njegovom zahtjevu da Ebu Bekr bude voa, rukovodilac, imam, predvodnik muslimanima u molitvi umjesto bolesnoga Muhammeda a.s.), a nije nosilo mene na mnogo (esto) meusobno odvraanje njemu (nita drugo) osim (to) da ono nije palo u moje srce da (ti) ljudi vole poslije njega (Muhammeda a.s. ijednoga) ovjeka (koji) je stao (u, na) njegovo mjesto stajanja ikada, i ne miljah (drukije osim tako) da ono nikada nee stati jedan (ovjek, neko u, na) njegovo mjesto stajanja (pa da e drukije proi) osim (tako da bi) zloslutili (ti) ljudi sa njim (zbog njega, zbog toga koji bi stao mjesto, umjesto Muhammeda a.s.), pa sam htjela da skrene to (tj. da sprijei tu zlu slutnju) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od Ebu Bekra. Predao je njega (ovaj hadis) Ibnu Umer, i Ebu Musa i Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, rekao je: priao mi je Ibnul-Had od Abdurrahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aie, rekla je: Umro je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a zaista on je zaista izmeu moje rupe pod vratom (meu sadakovima, kljunjaama) i moje rupe na bradi (ili: i moga podbradka; ili: i moga izvienoga, uzdignutoga dijela vrata), pa neu mrziti estinu smrti nijednome (ovjeku, tj. nikome) nikada (vjeno) poslije Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Bir, sin uajba sina Ebu Hamzeta, priao mi je moj otac od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Abdullah, sin Kaba sina Malika, El-Ensarija - a bio je Ka'b, sin Malika jedan (od one) trojice koji su (ti to) se je vratilo na njih (tj. to im je primljeno pokajanje) - da je Abdullah, sin Abbasa izvijestio njega da je Alija, sin Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, izaao od (iz sijela, sa sijela) kod (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovom bolu koji (je taj to) je preminuo u njemu, pa su rekli (okupljeni) ljudi: 214

"O Ebul-Hasene!" (Ebul-Hasen je nadimak Alije.) "Kako je osvanuo poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u zdravlju)?" Pa je rekao (Alija): "Osvanuo je - sa zahvalom Allahu (tj. Osvanuo je, hvala Allahu!) - ozdravljen (zdrav)." Pa je uzeo za njegovu ruku (tj. za Alijinu ruku) Abbas, sin Abdulmutaliba, pa je rekao njemu: "Ti si tako mi Allaha poslije tri dana rob (njegovoga, ili: toga izvjesnoga) tapa. (Rob tapa - Rob ezla znai, prema komentatorima, slubenik kome drugi zapovijeda, a to znai vlast e preuzeti neko drugi poslije Muhammeda a.s. nad muslimanima, a ne ti lino ako ve sada ne povede rauna o tome.) I zaista ja (veli dalje pronicljivi Abbas r.a.) tako mi Allaha zaista mislim (smatram) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) e preminuti od ovoga svoga bola (u ovoj bolesti). Zaista ja zaista poznajem lica Abdulmutalibovia (kako izgledaju) kod smrti (tj. pri asovima pred smrt). Odvedi nas ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa neka pitamo (tj. pa da pitamo) njega u koga je ova stvar (tj. kome treba da pripadne poslije njega ova stvar - stvar rukovoenja i upravljanja muslimanskom zajednicom i muslimanskom dravom). Ako je bila (ova stvar) u nama (na nama, meni, ili tebi, o Alija), znali smo to (tj. da znamo to). A ako je (ta stvar) bila u (drugoga) osim nas (na drugome nekom osim nas), znali smo njega (da znamo njega, da znamo i to), pa (da) je oporuio za nas (ili: pa je oporuio nama, tj. pa da oporui nama; ili: pa da oporui nas, preporui nas)." (Omakom je u obje zadnje reenice isputena u prevodu rije "bila", pa reenice doslovno treba da glase ovako: "Ako je bila (ova stvar) u nama, znali smo to. A ako je (ta stvar) bila u (drugoga) osim nas, znali smo njega, pa (da) je oporuio za nas.". NAPOMENA: kod druge korekcije gore navedene reenice su potpuno ispravljene naknadno.) Pa je rekao Alija: "Zaista mi tako mi Allaha zaista ako smo pitali nju (tj. traili upravu, vlast; odnosno ako budemo traili vlast od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je sprijeio (pa sprijei, odbije da dadne) nama nju, nee dati nama nju (ti) ljudi poslije njega. I zaista ja tako mi Allaha neu pitati (traiti) nju (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: priao mi je Lejs, rekao je: priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, rekao je: priao mi je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da su muslimani (bili u takvoj prilici da) - dok su oni bili u molitvi (te) zore od ponedeljka, a Ebu Bekr klanja njima - nije iznenadilo njih (nita drugo) osim poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (svojom pojavom). Ve je otkrio zastor sobe Aie (Aiine), pa je gledao k njima, a oni su u redovima (te) molitve, zatim se je osmjehnuo smije se (smijeei se). Pa se stuknuo (vratio se) Ebu Bekr na svoje dvije pete (tj. unazad) zato (da) dopre redu (prvome, tj. da stane u prvi red, a da Muhammed a.s. stane na rukovodee mjesto-mihrab). A mislio je da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, hoe da izae ka (toj) molitvi. Pa je rekao Enes: I pomiljali su (ti) 215

muslimani da se stave iskuenju u (toj) svojoj molitvi (tj. da prekinu svoju molitvu) radou (tj. od veselja, zbog radosti to se susreu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je dao znak (tj. pokazao je) k njima sa svojom rukom poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da (to jest): Upotpunite vau (svoju) molitvu (tj. da nastave sa klanjanjem). Zatim je uniao (u Aiinu) sobu i spustio je (taj) zastor. PRIAO MI JE Muhamed, sin Ubejda, priao nam je 'Isa, sin Junusa, od Umera, sina Seida, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete da je Ebu Amr Zekvan, slobodnjak Aie, izvijestio njega da Aia govorae: Zaista od blagodati Allaha na mene je (tj. Meu Allahove blagodati, dobroinstva koje je dao meni je i to) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, preminuo u mojoj sobi, i u mome danu, i meu mojim (donjim, odnosno srednjim) prsima i mojim gornjim prsima ("sahr" je prostor prsa izmeu dojki, a "nahr" je prostor prsa odmah ispod vrata koji pokriva nakit, ogrlica, erdan) i da je Allah sastavio izmeu moje pljuvake i njegove (Muhammedove a.s.) pljuvake kod njegove (Muhammedove a.s.) smrti (na slijedei nain). Uniao je meni (moj brat) Abdurrahman i u njegovoj ruci je (ta) zuboistka (misvak), a ja sam prislonjaica (tj. a ja podupirem) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam vidjela njega (da) gleda (pogleda) k njemu i poznala (spazila) sam da on voli (tj. eli tu) zuboistku (misvak). Pa sam rekla: "Uzeu je tebi." Pa je dao znak (pokazao) sa svojom glavom (kao znak za "da"): "Da." Pa sam dohvatila (uzela) njega (misvak, zuboistku), pa je bila jaka njemu. I rekla sam: "Razmekau nju tebi?" Pa je dao znak sa svojom glavom da (u znak odobravanja): "Da." Pa sam razmekala nju. A pred njim je (bila jedna) posuda (od koe za vodu), ili (jedna) posuda (od drveta za vodu, velika drvena aa) - sumnja Umer (pripovjeda o tom kako je reeno da li kona, ili drvena posuda za vodu) - u njoj je voda. Pa je poeo (da) uvodi (da stavlja) svoje dvije ruke u (tu) vodu, pa potire sa njima dvjema svoje lice govori (tj. govorei on): "Nema boanstva osim Allah! Zaista za (ovu) smrt su tekoe (tj. Zaista ova smrt ima tekoe, velike muke ovjek trpi u smrti)." Zatim je uspravio (podigao) svoju ruku, pa je poeo (da) govori: "U (to) najvie drutvo!", dok se je zgrabio (uzeo, tj. umro) i nagela se je (tj. i klonula je) njegova ruka. PRIAO NAM JE Ismail, priao mi je Sulejman, sin Bilala, priao nam je Hiam, sin Urveta; izvijestio me je moj otac od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pitae u svojoj bolesti koja (je ta to) je umro u njoj govori (tj. govorei on): "Gdje sam ja sutra? Gdje sam ja sutra?" (Dakle: Kod koje ene trebam sutra da budem u svom redosljedu prilikom obilaska svojih ena?) 216

Hoe dan Aie. Pa su dozvolile njemu njegove ene (da) bude gdje je htio (gdje hoe). Pa je bio u sobi Aie, ak je umro (pa je i umro) kod nje. Rekla je Aia: Pa je umro u (onome) danu koji je (taj to on - Muhammed a.s.) kruae (tj. to dolazae redovno, to je svakako redovno dolazio on) na mene (meni) u njemu (u tom danu) u moju sobu (ili: u mojoj sobi - je umro). Pa je uzeo njega (zgrabio njega) Allah, a zaista njegova glava, je zaista izmeu mojih gornjih prsa i mojih donjih (ili: srednjih) prsa, i pomijeala se je njegova pljuvaka (sa) mojom pljuvakom. Zatim je rekla (objanjavajui ona da su se pljuvake pomijeale putem misvaka, zuboistke): Uniao je Abdurrahman, sin Ebu Bekra, a sa njim je (tj. a on je imao, bila je u njega jedna) zuboistka, isti (istio je) sebi zube s njom. Pa je pogledao k njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa sam rekla njemu: "Daruj (Daj) mi ovu (svoju) zuboistku, o Abdurrahmane!" Pa je darovao meni nju. Pa sam obgrizla (razbila) nju, zatim sam vakala nju (da je razmekam), pa sam dala nju poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je istio sebi zube s njom, a on je prislonjen ka mojim prsima (naslonio se je na moja prsa - a na taj nain su se i pljuvake pomijeale, jer je Aia u svojim ustima vakala zuboistku i dodala je Muhammedu a.s. koji je odmah s njom istio zube bez ikakvoga otresanja zuboistke). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u mojoj sobi, i u mome danu (dakle: poklopio se, trefio se ba taj dan kad i dolazi svakako redosljed na mene da me obie, posjeti Muhammed a.s.) i izmeu mojih donjih (srednjih) prsa i mojih gornjih prsa (i moga najviega, najgornjega dijela prsa). I bila je jedna (od) nas (obiaja da) trai zatite (spasa) njemu sa (nekom) molbom (molitvom upuenom Allahu d..) kada se (tj. kada bi se on - Muhammed a.s.) razbolio, pa sam otila (tj. poela da) traim zatite (spasa) njemu, pa je podigao svoju glavu ka nebu (tome) i rekao je: "U najvie drutvo! U najvie drutvo!" I proao je Abdurrahman, sin Ebu Bekra, a u njegovoj ruci je (jedna) grana vlana (tj. sirova), pa je pogledao k njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa sam mislila da je njemu u njoj (u toj sirovoj grani neka) potreba, pa sam uzela nju, pa sam vakala (savakala) njezinu glavu (njezin vrh), i otresla sam nju, pa sam dala nju k njemu. Pa je istio sebi zube s njom kao najljepe to je bio (nekad) ista zuba sebi, zatim je dodao meni nju (zuboistku), pa je pala njegova ruka; ili: pa je pala (ta grana) iz njegove ruke, pa je (na taj nain) sastavio Allah izmeu moje pljuvake i njegove pljuvake u zadnjem danu (zadnji dan) od (te) ovozemnosti (od ivota na ovome svijetu) i prvome danu od (toga) drugoga (svijeta, od zagrobnoga ivota, od ivota onoga svijeta). PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Ebu Selemete da je Aia izvijestila njega da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, doao na (jednom) konju iz svoga stana u Sunhu (mjestu u predjelu Medine), dok je (tj. te je) siao (odjaio, 217

sjahao), pa je uniao (u) Bogomolju. Pa nije govorio (tim) ljudima dok je uniao (tj. nego je uniao) Aii, pa se upravio poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je pokriven sa (jednom) odjeom (ogrtaa iz Jemena zvanoga) hiberete (ili: hibere), pa je otkrio njegovo lice, zatim se je sagnuo (nadnio) na njega, pa je poljubio njega i zaplakao je. Zatim je rekao: "Sa mojim ocem ti si i mojom majkom! Tako mi Allaha nee sastaviti Allah na tebe dvije smrti. to se tie smrti koja se je propisala na tebe (tebi na ovom svijetu), pa ve si umro nju (ve si je doivio)." Rekao je Zuhrija: A priao mi je Ebu Selemete od Abdullaha, sina Abbasa, da je Ebu Bekr izaao, a Umer, sin Hattaba, govori (tim) ljudima, pa je rekao: "Sjedi, o Umere!" Pa nije htio Umer da sjedne. Pa su se okrenuli (ti) ljudi k njemu, a ostavili su Umera. Pa je rekao Ebu Bekr: "to se tie poslije, ko je bio od vas (takav da) oboava Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, pa zaista Muhammed je ve umro. A ko je bio od vas (takav da) oboava Allaha, pa zaista Allah je iv, nee umrijeti. Rekao je Allah, uzvien je: "A nije Muhammed (nita drugo) osim (jedan) poslanik, ve su proli od prije njega (Moji) poslanici.....", do Njegovoga govora "..... (te) zahvalne." I rekao je: Tako mi Allaha kao da (ti okupljeni) ljudi nisu znali da je Allah spustio ovaj ajet dok je (tj. do asa kada je) proitao njega Ebu Bekr (dok ga nije proitao, dok ga nije rekao, izrekao Ebu Bekr). Pa su susreli (tj. prihvatili, primili) njega (taj ajet okupljeni) ljudi od njega (Ebu Bekra) svaki (od) njih (tj. svi oni), pa ne ujem (nijednoga) ovjeka od (tih) ljudi (drukije) osim (tako da) ita njega (da ui taj ajet). (Ajet je u arapskom jeziku eskoga roda, pa je zato i zamjenica u ovim reenicama koja se odnosi na tu rije uvijek enskoga roda.) Pa izvijestio me je Seid, sin Musejeba da je Umer, rekao: "Tako mi Allaha nije ono (drukije sa mnom bilo) osim (tako) da sam uo Ebu Bekra (da) je proitao njega, pa sam se zapanjio (izgubio, zaprepastio), ak ne podiu (tj. ne nose, ne mogu da nose) mene moje dvije noge (dakle: klonule su mi noge - u narodu se kae: "odsjekle su mi se noge") i ak sam pao ka (toj) zemlji (na tlo) kada sam uo njega (da) je proitao njega (taj ajet) da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ve umro." PRIAO MI JE Abdullah, sin Ebu ejbeta, priao nam je Jahja, sin Seida, od Sufjana, od Musa-a, sina Ebu Aieta, od Ubejdullaha, sina Abdullaha, sina Utbeta, od Aie i Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih, da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega (s njim), poljubio Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, poslije njegove smrti. PRIAO NAM JE Alija, priao nam je Jahja i poveao je: Rekla je Aia: 218

Stavljali smo lijek (u jedan kraj usta) njemu u njegovoj bolesti, pa je poeo (da) daje znak ka nama da (to jest): Ne stavljate lijek meni (Znak da mu ne stavljaju, da mu ne daju lijek). Pa smo rekli: Odvratnost bolesnika za lijek (je uzrok da nam on daje znak da mu ne stavljamo lijek - a veli se da su mu stavljali izvjesno, odreeno indijsko drvo i maslinovo ulje). Pa poto se osvijestio, rekao je: "Zar nisam zabranjivao (zabranio) vama da (vi) stavljate lijek meni?" Rekli smo: "Odvratnost bolesnika za (na) lijek (moda da te je na to navela)." Pa je rekao: "Nee ostati (ni) jedan (ovjek) u (ovoj) sobi (drukije da se postupi sa njim) osim (tako da) se stavio njemu (da mu se stavi) lijek (u jedan kraj usta), a ja (da) gledam (tj. odmah dok ja gledam, na moje oi da mu se stavi lijek), osim Abbasa (izuzev Abbasa), pa on (tj. jer on) nije prisustvovao vama (sa vama u stavljanju meni lijeka u usta)." Predao je njega (ovaj hadis) Ibnu Ebu Zinad od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. (Napominje se da u komentaru Ajnije stoji da izraz "ledud", od ega je i glagol ledde jeluddu, znai lijek koji se stavlja, daje u jedan kraj, u jednu polovinu usta; "vedur" je lijek koji se salijeva u grlo, a "seut" je lijek koji se stavlja, daje u nos, na nos, kroz nos.) PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: izvijestio nas je Ezher, rekao je: izvijestio nas je Ibnu Avn od Ibrahima, od Esveda, rekao je: Spomenulo se je kod Aie da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, oporuio ka Aliji (za hilafet, za vlast, upravu-da Alija bude vladar muslimana poto umre, kad umre Muhammed a.s., kako to tvrde iije), pa je rekla (Aia): "Ko je rekao njega (tj. Ko je rekao to, Ko je to rekao)? Zaista ve sam vidjela Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a zaista ja sam zaista prislonjaica njega ka svojim prsima (tj. a ja sam naslonila njega na svoja prsa), pa je pozvao za (svoj) leen (lavor, legin - svoju posudu), pa se je nageo (spustio, opustio, tj. klonuo je), pa je umro, pa nisam opazila (ni kada i kako izdae - kako je izdaho, izdahnuo). Pa kako je oporuio ka Aliji (da poslije njega bude halifa)?" (Veli se da je pozvao da mu se donese lavor, leen, leginj da bi pljunuo.) PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Malik, sin Migvela, od Talhata, rekao je: pitao sam Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Oporuio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (nekome neto, tj. Je li oporuio)?" Pa je rekao: "Ne." Pa sam rekao: "Kako se je propisala na ljude (tj. ljudima ta) oporuka - ili: (Kako) se je zapovjedilo njima za nju (za oporuku kada je nije uinio lino Muhammed a.s.)?" Rekao je: "Oporuio je (Muhammed a.s.) za knjigu Allaha." 219

(To znai: Muhammed a.s. nije oporuio nita u vezi imovine, a niti u vezi uprave i vlasti Aliji kako tvrde iije, ali je pred kraj ivota dok je jo bio zdrav oporuio za Allahovu knjigu Kur'an da se dre nje muslimani, a u knjizi Allaha Kur'anu stoji zapovjed da se izvri oporuka od "hajra-dobra" ako ga ovjek ostavlja iza sebe poslije smrti, a ta je zapovjed, odnosno propis sadran u suri Bekare u 180. ajetu, a vasijet-oporuka se spominje i u suri Nisa-u u 12. ajetu, pa je na osnovu toga propisana oporuka.) PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Ebul-Ahvas od Ebu Ishaka, od Amra, sina Harisa, rekao je: Nije ostavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nijednoga) zlatnika, a ni srebrenjaka, a ni roba, a ni robinje (a niti ta drugo od imovine) osim svoju bijelu mazgu koja (je bila ta to) jahae nju, i svoje oruje i (jednu) zemlju (to) je uinio nju za sina puta (tj. za putnika) milostinjom (kao milostinja). (Zbog odreenoga lana "el" na rijei "sebil": put, vjerovatno se misli na putnika na Boijem putu.) PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hamad od Sabita, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je bio teak (tj. Kada je postao teko bolestan) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, poela je (muka, tegoba da) pokriva (snalazi) njega, pa je rekla Fatima-na nju pozdrav (njoj mir)!- : "Jao (Kuku) muke oeve!" Pa je rekao njoj: "Nije (tj. Nee biti) na tvome ocu (vie nikada nikakva) muka poslije danas (poslije ovoga dana)." Pa poto je umro, rekla je: "O oe, (ti koji si taj to) je odgovorio Gospodu (koji) je pozvao njega. O oe, (ti si onaj) ko (je takav da) je raj zelenila (raj zelenila trava) njegovo (tvoje) boravite. O oe, ka Dibrilu oglaavamo smrt njega (tj. oglaavamo tvoju smrt Dibrilu)." (Doslovno: "O oe, (ti si onaj to) ka Dibrilu mrtvim oglaavamo njega.") Pa poto se je zakopao (pokopao) rekla je Fatima na nju pozdrav (njoj mir)!: "O Enese! Zar su bile dobre (tj. Kako su bile raspoloene, Kako su mogle pregoriti i sebi dozvoliti) vae due da sipate (zgrete, nagrete) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) zemlju?" GLAVA zadnjega (onoga) to je govorio s njim (tj. to je govorio njega, to je izgovorio njega - zadnje to je rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Bir, sin Muhameda, priao nam je Abdullah, rekao je Junus, rekao je Zuhrija, izvijestio me je Seid, sin Musejeba u (meu nekim) ljudima od stanovnika (te) nauke (tj. od uenih ljudi) da je Aia rekla:

220

Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori, a on je zdrav (kad je bio zdrav): "Zaista ono nije se zgrabio (uzeo, nije umro nijedan) vjerovijesnik do (da) vidi (dok ne vidi) svoje sjedite od raja (tj. u raju), zatim se stavi njemu na izbor (da izabere, odabere ili e da umre, ili e da jo ivi). Pa poto je siao (doao smrtni bol) s njim (tj. njemu), a njegova je glava na mome stegnu onesvijestio se je, zatim se je osvijestio (doao je opet k sebi), pa je ukoio (tj. podigao) svoj vid (pogled) ka tavanu (krovu te) sobe, zatim je rekao: "Moj Boe! Najvie drutvo!" Pa sam rekla: Tada nee sebi odabrati (izabrati) nas. I poznala sam da je ono (to onaj) hadis koji priae nama (on) za njega, a on je zdrav (kad je bio zdrav). Rekla je: Pa je to bio kraj rijei (to) je govorio s njom (Pa su to bile zadnje njegove rijei, tj. Pa je to bila zadnja rije to je izgovorio nju): "Moj Boe! Najvie drutvo!" GLAVA smrti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Aie i Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih (s njima), da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ostao u Meki deset godina (a) sputa se na njega (tj. objavljuje se njemu) Kur'an, a u Medini deset. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Urveta, sina Zubejra, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, preminuo, a on je sin (tj. a on ima starosti) ezdeset i tri (godine). Rekao je Ibnu ihab: A izvijestio me je Seid, sin Musejeba slino njemu (prethodnom tekstu, hadisu). GLAVA. PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od Aamea, od Ibrahima, od Esveda, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Preminuo je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a njegov oklop je zaloen kod (jednoga) idova za trideset - misli (na koliinu od trideset) sa'ova (a ne na neku drugu koliinu) - od jema (jema). GLAVA slanja (odailjanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (koji je poslao u vojni pohod) Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (i to poslao ga je on) u svojoj bolesti koja (je ta to) je preminuo u njoj.

221

PRIAO NAM JE Ebu Asim Dahak, sin Mahleda, od Fudajla, sina Sulejmana, priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Salima, od njegovoga oca: Uinio je namjesnikom Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Usameta, pa su rekli o njemu (u vezi njega neke prigovore zbog njegove mladosti), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ve je doprlo meni da ste vi rekli o Usametu (neke prigovore, zamjerke), a zaista on je najdrai ovjek (drai od svih ljudi) k meni." PRIAO NAM JE Ismail, priao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslao (jedno) poslanje (slanje, tj. jednu etu) i uinio je zapovjednikom nad njima Usameta, sina Zejda. Pa su udarili (izvjesni) ljudi u njegovo zapovjednitvo (tj. stavljali su zamjerke tome to je on postavljen na tu dunost), pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Ako udarate u njegovo zapovjednitvo, pa ve udaraste u zapovjednitvo njegovoga oca otprije. Tako mi zakletve Allaha (ili: I zakletva Allaha, tj. I kunem se Allahom) zaista je bio (on) zaista stvoren za (to) zapovjednitvo, i zaista je bio zaista od najdraih (izmeu) ljudi k meni, i zaista ovaj (tj. Usamete) je zaista od najdraih (izmeu) ljudi k meni poslije njega (tj. poslije Usametovoga oca Zejda, sina Harisetovoga)."

GLAVA. PRIAO NAM JE Asbag, rekao je: izvijestio me je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Amr od Ibnu Ebu Habiba, od Ebul-Hajra, od Sunabihije da je on (Ebul-Hajr) rekao njemu (Sunabihiji): "Kada si se iselio (iz Jemena u Medinu)?" Rekao je: "Izali smo iz Jemena isiljajui se (selei mi ka Medini), pa smo doli Duhfi (u Duhfu), pa je doao (jedan) jaha (konjanik), pa sam rekao njemu: "Vijest (svoju daj nam)!" (To jest: "Kai nam, ta zna, ta ima novo?") Pa je rekao: "Zakopali (Pokopali) smo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od prije pet (prije pet dana, tj. ima pet dana)." Rekao sam (veli opet Ebul-Hajr pitajui Sunabihiju): "Da li si uo o noi (izvjesne) koliine (mjere, tj. noi sudbine - lejlei kadru ikakvu) stvar (ita)?" Rekao je: "Da. Izvijestio me je Bilal, muezin (mujezin, vika, vikar) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je ono (ona - ta no) u sedam (tih noi) u zadnjih deset (tih noi u mjesecu ramadanu, ramazanu)." GLAVA: Koliko je (vojnih pohoda, vojni, ratova) ratovao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (lino). (?) . 222

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Reda-a, priao nam je Israil od Ebu Ishaka, rekao je: pitao sam Zejda, sina Erkama, bio zadovoljan Allah od njega: "Koliko si ratovao (ratova u drutvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (lino ti)?" Rekao je: "Sedamnaest." Rekao sam: "Koliko je ratovao (ratova) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (on lino)?" Rekao je: "Devetnaest (19)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Reda-a, priao nam je Israil od Ebu Ishaka, priao nam je Bera', bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Ratovao sam (u drutvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, petnaest (vojnih pohoda). PRIAO MI JE Ahmed, sin Hasena, priao nam je Ahmed, sin Muhameda sina Hanbela sina Hilala, priao nam je Mutemir, sin Sulejmana, od Kehmesa, od Ibnu Burejdeta, od njegovoga oca, rekao je: Ratovao je (on u drutvu) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, esnaest vojni.

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA KNJIGA TUMAENJA (objanjenja, komentara) KUR'ANA "Errahman" i "errahim" su dva imena (pridjeva, atributa koja su izvedena) od (rijei, imenice) "rahmetun": milost (samilost). "Errehimu" i "errahimu" su sa jednim znaenjem (imaju isto znaenje: milostiv), kao (i oblici pridjeva, atributa odnosno atributa i glagolskoga pridjeva aktivnoga) "el-alimu" i "el-alimu": znan. (NAPOMENA: Rijei "el-alimu" i "el-alimu" su isto napisane, ali se dugaije izgovaraju. Kod prve rijei naglasak je na "i", a kod duge rijei na "a".) GLAVA (onoga) to je dolo o otvaraici Knjige (Fatihi, tj. o prvoj suri Kur'ana koja se zove otvaraica Knjige, ili Otvaraica Knjige), a imenovala (tj. nazvala) se (ova sura, zove se ovo poglavlje Kur'ana jo i) majkom Knjige (tj. Izvorom, vrelom, poetkom Knjige zbog toga to je sluaj) da se ono poinje sa pisanjem nje u Zbirkama (tj. u zbirkama u kojima je ispisan Kur'an, u primjercima Kur'ana), i (zbog toga to) se poinje sa itanjem njezinim (uenjem nje) u (toj) molitvi. 223

A "din" (rije koja se nalazi u treem odlomku, ajetu te sure) je plata (naplata, nagrada) u (tom) dobru i (tom) zlu; (u poslovici se kae: "kema tedinu tudanu", a to znai): kao to plaa, platie se tebi. A rekao je Mudahid: "Biddini" je (isto to i) "bil-hisabi": u obraun (u meusobni raun), "medinine" je "muhasebine": s kojima se obraunava (sa kojima se ima obraunati). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od ubeta, rekao je: priao mi je Hubejb, sin Abdurrahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Seida, sina Muala-a, rekao je: Klanjah (Klanjao sam, Klanjavah ja) u Bogomolji, pa je pozvao mene (jednom prilikom, jedne prilike) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa nisam odgovorio njemu (tj. pa se nisam odazvao njemu odmah, u prvi as), pa sam rekao (izvinjavajui se): "O poslanie Allaha! Zaista ja klanjah (klanjao sam)." Pa je rekao: "Zar nije rekao Allah: "..... odgovorite (odazovite se) Allahu i (Njegovom) poslaniku kada je pozvao vas....."." Zatim je rekao meni: "Zaista poduiu (pouiu) svakako tebe (jednu) suru, ona je najvea (po smislu izmeu) sura u Kur'anu prije (nego) da izae iz Bogomolje." Zatim je uzeo za moju ruku. Pa poto je htio da izae, rekao sam njemu: "Zar nisi rekao: "Zaista u poduiti (pouiti) svakako tebe (jednu) suru, ona je najvea sura u Kur'anu?" Rekao je: "Hvala Allahu gospodaru (Gospodu) svjetova.". Ona je (to) sedam (koji) su po dva (ili: koje su po dvije) i Kur'an veliki koji (je taj to) se je meni dao on." (Ima mnogo tumaenja zbog ega se ova sura naziva "esseb'ul-mesani", i uope ta znai sami izraz "esseb'ul-mesani", ali ta tumaenja neemo prikazivati ni navoditi. Jedino jo jednom napominjemo da doslovno "esseb'ul-mesani" znai: izvjesnih sedam koje su po dvije. Ovdje jo napominjemo naknadno da izraz iz prethodne GLAVE "Kema tedinu tudanu: Kao to plaa, platie se tebi.", smatraju i hadisom, ali poto je to ocijenjeno kao slab, nepouzdan hadis, tj. nije sigurno da je to Muhammed a.s. rekao, zato se je gore taj izraz i oznaio kao poslovica.) GLAVA "..... osim (tj. a ne na put onih to) se je rasreno na njih, a ni (na put onih) zalutalih.". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Sumeja, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao:

224

"Kada je rekao (Kada kae taj) vo (tj. predvodnik u molitvi) "...... osim (onih to) se je rasreno na njih i ni (i ne na put) zalutalih.", pa recite: Amin (Usliaj). Pa ko (bude taj da) se je sloio (podudario) njegov govor (sa) govorom (izvjesnih) anela (meleka), oprostilo se je (tj. oprostie se) njemu (ono) to je proturio naprijed od svoga grijeha (od svoga grijeenja)." SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA SURA BEKARETE (BEKARA) "I POUIO JE ADEMA (TA) IMENA, SVA NJIH.....". PRIAO NAM JE Muslim, sin Ibrahima, priao nam je Hiam, priao nam je Katadete od Enesa, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je meni Halifete: Priao nam je Jezid, sin Zurej-a, priao nam je Seid od Katadeta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Sakupie se (izvjesni) vjernici (na) Sudnjem danu, pa e govoriti: "Da smo traili zagovaranje (efa'at, tj. zagovornika koji e da se moli za nas) ka naem Gospodu (tj. Zato ne traimo zagovaranje ka naem Gospodu)?" Pa e doi Ademu (Adamu), pa e rei (oni njemu): "Ti si otac (tih) ljudi. Stvorio je tebe Allah sa Svojom rukom (tj. Svojom moi), i uniiio je tebi Svoje anele (tj. i zapovjedio je da padnu niice-na seddu tebi Njegovi aneli), i pouio je tebe imena svake stvari, pa zagovaraj (zauzimaj se) za nas kod svoga Gospoda (tj. moli Ga sve dotle) dok odmori nas (tj. tako da nas odmori, da nam dadne mira i odmora) od ovoga naega mjesta (tj. od muke i tegobe stajanja na ovome naem mjestu)." Pa e rei (on): "Nisam ovdje vama (tj. Nisam za to vama pogodan)." I spomenue svoj grijeh, pa e se stidjeti (i rei e im): "Idite Nuhu (Noju, Noemu), pa (tj. jer) zaista on je prvi poslanik (to) je poslao njega Allah ka stanovnicima Zemlje." Pa e doi njemu, pa e rei: "Nisam ovdje vama (pogodan)." I spomenue svoje pitanje svoga Gospoda (Gospodara o onome, za ono) to nije za njega (njemu) sa njim (tj. za to, za tu stvar nikakvo) znanje, pa se stidi (tj. pa e se i Nuh stidjeti), pa e rei: "Idite prijatelju Milosrdnoga (tj. Ibrahimu, Avramu)." Pa e doi njemu, pa e rei: "Nisam (ni ja za to pogodan) ovdje vama. Idite Musa-u (Mojsiju), robu (Boijemu takvom to) je (koji je) govorio njemu Allah (izravno, direktno) i dao je njemu Tevrat." Pa e doi njemu, pa e rei: "Nisam (ni ja) ovdje vama (pogodan)." I spomenue ubijanje (one) osobe bez (odmazde za ubijanje neke) osobe, pa se stidi (pa e se i on stidjeti) od svoga Gospoda (svoga Gospodara), pa e rei: "Idite Isa-u (Isusu), robu Allaha, i Njegovom poslaniku, i rijei Allaha i Njegovom duhu (Duhu)." Pa e rei (i Isa): "Nisam ovdje vama. (dakle: Nisam ni je za to pogodan pa ne mogu se ni ja za vas zauzimati.) Idite Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, robu (Boijem koji je takav da) je oprostio Allah njemu (i ono) to je proturio naprijed od svoga grijeha (grijeenja) i to je ostavio ozadi (iza)."

225

Pa e doi meni. Pa u otii ak (da) traim dozvolu, na (tj. od) svoga Gospoda. Pa e se dozvoliti (meni). Pa kada sam vidio (kada vidim) svoga Gospoda, pao sam (pasti u, pau) niiei (sputajui se niice, uiniu seddu), pa e ostaviti mene ta (tj. koliko) je htio (koliko hoe da budem u poloaju niice, na seddi). Zatim e se rei: "Podigni svoju glavu, i pitaj (moli, prosi), dae se tebi ono (to to pita, to prosi, moli da ti se dadne), i reci, ue se (sluae se, udovoljie se), i zagovaraj, primie se tvoje zagovaranje." Pa u podignuti svoju glavu, pa u zahvaljivati Njemu sa zahvaljivanjem (to) e pouiti mene njega (On). Zatim u zagovarati (zauzimati se), pa e ograniiti meni (jednu) granicu (tj. jedan narod, jedne ljude), pa u uvesti njih (u) raj. Zatim u se vratiti (ponovo, ponovno) k Njemu, pa kada sam vidio svoga Gospoda slino Njemu (tj. slino kao i prvi puta to sam Ga vidio, opet e se ponoviti cijeli red radnji), zatim u zagovarati, pa e ograniiti meni (jednu) granicu, pa u uvesti njih (u) raj. Zatim u se vratiti trei (puta). Zatim u se vratiti etvrti (puta), pa u rei: "Nije ostao u Vatri (niko drugi) osim ko (je takav da) je zadrao njega Kur'an (tj. osim onih za koje je u Kur'anu reeno da e ostati "halidine fiha: bivi oni vjeno u njemu") i (ko je takav da) je trebalo na njega (za njega to) vjeno bivanje (ostajanje u paklu)." Rekao je Ebu Abdullah: ...... osim ko (je takav da) je zadrao njega Kur'an - misli (na) govor Allaha, uzvien je: "..... halidine fiha.....: bivi oni vjeno u njoj (u vatri pakla, tj. u paklu).....".

GLAVA. Rekao je Mudahid: "ka svojim sotonama": svojim drugovima od (tih) dvolinjaka (licemjeraca) i (tih) idolopoklonika. "Obuhvata za (te) nevjernike.": Allah je sakuplja njih. "Sibgatun" (znai boja, ali po tumaenju Mudahida to) je: vjera. "..... na skruene (ponizne).": na (te) vjernike uistinu (istinom, tj. na prave vjernike). Rekao je Mudahid: "..... sa snagom.....": (to znai da vjernik) radi sa (onim, po onome) to je u njemu (u onome to je Allah dao, objavio). A rekao je Ebul-Alijeti (Ebul-Alijete): ".... bolest....", je sumnja (a radi se o ajetu u kojem se kae: "U njihovim srcima je bolest...."). (Svaka rije u navodnicima, pod navodnicima je, u stvari, prevod teksta Kur'ana, rije iz nekoga ajeta sure Bekareta, Bekare, ali se nee opirnije navoditi prevod tih ajeta, jer bi to oduzelo mnogo prostora i vremena. Jasno je da e zato mnogima ovi tekstovi u Buharijinom prevodu biti nejasni zbog toga, a osobito ako ne poznaju dobro tekst Kur'ana, posebno originalni arapski tekst.) 226

"i to je ozadi nje (iza injenice pretvaranja u drugi oblik)....": je (jedna) pouka za (onoga) ko je ostao (na ivotu, u ivotu, poslije sluaja kanjavanja pretvaranjem u oblik ivotinje nekih ljudi). "..... nema biljega (tj. pjege, mrlje).....": nema bjeline (bijele take). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ebul-Alijeta u vezi tumaenja nekih tekstova iz sure Bekareta ovo): "..... trae vas (vam, ili: optereuju vas)...." je (znaenja): daju vam (lou kaznu). "El-velajetu", (itano) sa vokalom "e" (poslije slova "v") je infinitiv (izraza) "velaun", a ona je (tj. a ta rije znai) gospodarenje (gospodarstvo; ili: boanstvenost). A kada se je stavilo (italo) "i" (poslije) slova "v" (tj. "elvilajetu"), pa ona je (znaenja) zapovjednitvo. A rekao je neki (od) njih (tj. neki komentator): Zrna (Bobe) koja se (god) jedu, sva su ona "fum (fumun)". A rekao je Katadete: "..... pa su se vratili (ili: pa su priznali).....", je: pa su se prevrnuli (obrnuli). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Katadeta): "..... trae pobjedu....", je: trae pomo. "...... prodali su....", je: kupili su. "..... raina (: pazi nas).....", je od (izraza, tj. od korijena rijei) "ruunetun: bivanje glupim (biti glup). Kada su htjeli da proglase glupim (jednoga) ovjeka, rekli su (rekli bi oni) glup (neki govor). ".... nee plaati.....", je: nee koristiti. ".... korake.....", je od koraanje (koracanje, koracati), a znaenje (toga) je njegove tragove (ne slijedite). Njegov govor, uzvien je: "..... pa ne inite Allahu (nikakvih Njemu) ravnih (bia), a vi znate (tj. znajui, svjesno).". PRIAO MI JE Usman, sin Ebu ejbeta, priao nam je Derir od Mansura, od Ebu Vaila, od Amra, sina urahbila, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Pitao sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji grijeh je najvei kod Allaha?" Rekao je: "Da uini Allahu (nekoga) ravnoga (ravnim), a On (a Allah) je stvorio tebe." Rekao sam: "Zaista to je zaista velik (grijeh)." Rekao sam: "Zatim koji (je)?" Rekao je: "Da ubije svoje dijete, boji se (tj. bojei se ti) da jede (da se hrani ono) sa tobom." Rekao sam: "Zatim koji (je, A zatim koji je sljedei najvei grijeh)?" Rekao je: "Da bludnii (meusobno sa) enom tvoga (svoga) susjeda (komije)." I Njegov govor, uzvien je (On-Allah): "I zasjenili smo (tj. natkrilili smo) nad vama (te) oblake, i spustili smo na vas (tj. vama) manu (nebeski kruh) i (te) prepelice, jedite od lijepih (vrsta hrane) to smo dali vama (to smo opskrbili vas), a nisu nasilje uinili nama, a ali su bili (takvi da) svojim osobama ine nasilje." A rekao je Mudahid: "El-mennu" je (neka) smola, a "essekva" su (izvjesne) ptice. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Abdul-Melika, od Amra, sina Hurejsa, od Seida, sina Zejda, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: 227

"Gomoljika je od mane, a njezina voda je lijek za oko." (Rije "el-kem'etu" znai gomoljika, vrsta samonikle podzemne jestive gljive; a po nekima "el-kem'etu" je peurka.) GLAVA: "I poto smo rekli: "Ulazite (u) ovu naseobinu, pa jedite od nje gdje ste htjeli (gdje hoete) ugodno, i ulazite (na ta) vrata inei niicu (vi, inei seddu), i govorite: "Sputanje (tj. Zbacivanje tovara grijeha sa nas je naa elja i molba)", oprostiemo vama vae pogreke; a poveaemo (tima) dobro initeljima.". "..... regaden (ugodno)....", je (znaenja): prostran (tj. prostrano), mnogobrojan (mnogobrojno). PRIAO MI JE Muhamed, priao nam je Abdurrahman, sin Mehdije, od Ibnul-Mubareka, od Mamera, od Hemama, sina Munebiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: Reklo se je Israelianima: "Ulazite (na ta) vrata inei niicu (seddu vi), i recite: "Sputanje (Zbacivanje grijeha elja je naa)!" Pa su unili (na taj nain da) puzaju (puu se) na svojim stranjicama. Pa su zamijenili (izmijenuli) i rekli su: "Sputanje (Zbacivanje grijeha - i jo su na to dodali ismijavajui se oni, dodali su ironino) zrno u dlaki." Njegov govor: "Ko je bio neprijatelj Dibrilu.....". A rekao je Ikrimete: "Debre", i "mike" i "serafi" je rob (tj. sva tri ta izraza znae: rob), ile je Allah. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Munira, uo je Abdullaha, sina Bekra, priao nam je Humejd od Enesa, rekao je: uo je Abdullah, sin Selama, za dolaenje (za dolazak) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a on je u (tj. na jednoj) zemlji bere (plodove), pa je doao Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista ja sam pitalac (tj. pitam) tebe o trima (stvarima, o tri stvari to) nee znati njih (koje njih ne zna niko) osim (jedan) vjerovijesnik. Pa ta je prvi (od) znakova asa, i ta je (i koja je) prva hrana stanovnika raja, i ta iupa (tj. povue, okrene to) dijete ka svome ocu (da slii, da lii), ili ka svojoj majci (da slii, da je nalik)." Rekao je: "Izvijestio me je za njih Dibril maloas (malopre, maloprije)." Rekao je: "Dibril?" Rekao je: "Da." Rekao je: "To je neprijatelj idova od (tih) anela (od meleka)." Pa je itao (proitao) ovaj ajet: "Ko je bio neprijatelj Dibrila, pa zaista on je spustio (snio, donio) njega na tvoje srce.....". 228

"to se tie prvoga (od) znakova asa, pa (to je jedna) vatra (koja) e sakupiti (te) ljude od (toga) istoka ka (tom) zapadu. A to se tie prve hrane stanovnika raja, pa (to je) poveanje (ili: viak) jetre (jedne) ribe. A kada je prestigla (nadmaila) voda (tenost, sperma) ovjeka vodu ene, iupala je dijete (tj. povukla je dijete ka ocu da bude nalik), a kada je prestigla (nadmaila) voda ene, iupala je (povukla je ena dijete sebi da njoj bude nalik)." Rekao je: "Svjedoim da nema boanstva osim Allah (osim Allaha), i svjedoim da si ti poslanik Allaha! O poslanie Allaha! Zaista idovi su narod (tj. ljudi) laljivci (klevetnjaci), i zaista oni ako znaju (znadnu, saznaju) za moje primanje Islama prije (nego) da pita njih, oblagae me (oklevetae me)." Pa su doli idovi, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Koji ovjek (tj. Kakav) je Abdullah u (meu) vama?" Rekli su: "Najbolji (od) nas je i sin najboljega (od) nas je, i na gospodin je (tj. i na prvak je) i sin naega gospodina (gospodara) je." Rekao je: "Da li ste mislili (tj. Da li mislite to tako o njemu i u sluaju) ako je (ako bi) primio Islam Abdullah, sin Selama?" Pa su rekli: "Dao utoite njemu (tj. Sauvao ga) Allah od toga!" Pa je izaao Abdullah, pa je rekao: "Svjedoim da nema boanstva osim Allah, i da je Muhammed poslanik Allaha!" Pa su rekli: "Najgori je (od) nas i sin je najgorega (od) nas." I sebi su okrnjivali njega (tj. klevetali su ga). Rekao je: "Pa ovo je (njihov postupak) koji je (taj to se) pribojavah (kojega sam se bojao, plaio), o poslanie Allaha."

GLAVA Njegovoga govora: "Nismo dokinuli (ukinuli, derogirali nita) od ajeta (tj. nijednoga ajeta) ili odgodili njega.....". (Ili: "to dokidamo od ajeta ili odgaamo ga....".). PRIAO NAM JE Amr, sin Alije, priao nam je Jahja, priao nam je Sufjan od Habiba, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Najbolji ita (ua Kur'ana izmeu) nas je Ubej, a najbolji sudija (tj. a najznaniji u vezi suenja, o suenju izmeu) nas je Alija. A zaista mi zaista ostavljamo (poneto) od govora Ubeja (od miljenja Ubejovoga), a to je (zbog toga to je sluaj) da Ubej govori: Neu ostaviti (nijednu) stvar (to) sam uo nju od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ve je rekao Allah, uzvien je: "Ne dokidamo (ili: to dokidamo) od ajeta, ili odgaamo njega.....".

229

(To jest: Iako uzvieni Allah kae da dokida, ukida neke ajete, ili ih odgaa, Ubej kae da on nee ostaviti nita to je uo od Muhammeda a.s., pa zbog toga mi neto i ostavljamo, izostavljamo od Ubejovoga miljenja, jer on ne priznaje dokidanje, ukidanje nekih ajeta.) GLAVA: "I rekli su: Uzeo je sebi Allah dijete - slavljen je On (tj. Uzvien je On i ist i oien je od tako neega On)! - .....". PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Abdullaha, sina Ebu Husejna, priao nam je Nafi', sin Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: Rekao je Allah (d..): "ini (Oglaava) lanim Mene ovjek (doslovno: sin Adema, Ademov sin a to je ovjek), a nije bilo njemu to (a nije to njemu pristojno, dostojno); i grdi Me, a nije bilo njemu to (pristojno i dostojno). Pa to se tie njegovoga inenja (injenja, oglaavanja) lanim Mene, pa tvrdio je (tvrdi ovjek) da Ja neu moi da povratim njega (u ivot) kao to je bio (da ga ne mogu poslije njegove smrti opet u ivot vratiti). A to se tie njegovoga grdenja (njegove grdnje) Mene, pa (to sadri) njegov govor (da) je za Mene dijete (tj. da Ja imam dijete). Pa slava Meni (vea, via nego to) da sebi uzimam druicu (enu), ili dijete (tj. Pa uzvien sam Ja, oien, ist, daleko sam Ja od toga da uzimam sebi enu ili dijete)!"

GLAVA: "..... i sebi uzmite od mjesta Ibrahima (Ibrahimovoga) klanjalite......". "..... zavraalite (tj. mjesto gdje se zavraa, ponovno, dolazi, opet gdje se dolazi)....". "Jesubune" je (to i) "jerdiune": vraaju se. ("Mesabeten" i "jesubune" su od istoga korijena, pa je zato ovdje spomenuta ta rije "jesubune".) PRIAO NAM JE Museded od Jahja-a, sina Seida, od Humejda, od Enesa, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Allah od njega: Sloio (Podudario) sam se (sa) Allahom u trima (zapovjedima, tj. Pogodio sam sluajno Allahovu odredbu u tri Njegove zapovjedi), ili: Sloio se je (sa) mnom moj Gospod u tri (zapovjedi, tj. Sluajno je odredio moj Gospod ono to sam elio i predlagao ja u tri zapovjedi koje je On zapovjedio). Rekao sam: "O poslanie Allaha! Da si sebi uzeo od mjesta Ibrahima (Ibrahimovoga) klanjalite!" I rekao sam: "O poslanie Allaha! Ulazi tebi (i taj) dobri i (taj) 230

nevaljali (grijeni musliman), pa da si zapovjedio majkama (tih) vjernika (tj. svojim enama, suprugama) za (taj) zastor (zavjesu da postave, pa da iza njezavjese-odgovaraju i razgovaraju one u sluaju potrebe)." Pa je spustio Allah ajet (toga) zastora. Rekao je: I doprlo je meni korenje (ukor) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, neke (neku od) svojih ena, pa sam uniao njima. Rekao sam: "Ako ste se prole (Ako se proete takvih postupaka zbog kojih vas kori, dobro e biti; a to znai: Zaista ili ete se vi proi toga to izaziva njegov prijekor, ukor), ili e zaista zamijeniti svakako Allah Svome poslaniku, pomilovao ga Allah i spasio, (umjesto vas) bolje (ene) od vas", ak sam doao (priao blie) jednoj (od) njegovih ena (savjetujui ih, ali) rekla je (ona): "O Umere! Zar nema u poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dovoljno onoga) to savjetuje (s njime) svoje ene, ak (da) savjetuje njih ti (a da ih ti savjetuje, a ti si se naao da ih savjetuje)?!" Pa je spustio Allah: "Moda njegov Gospod, ako je razveo (ako razvede on) vas, da zamijeni njemu supruge bolje od vas (bivi one) muslimanke (predane)...." Ajet (taj vidjeti). A rekao je Ibnu Ebu Merjeme: Izvijestio nas je Jahja, sin Ejuba, priao mi je Humejd: uo sam Enesa od Umera. Njegov govor, uzvien je: "I poto podignu Ibrahim (Avram te) temelje od (te) kue (tj. Ka'be) i Ismail, na Gospode, primi od nas, zaista Ti, Ti si sveujni, sveznajui." "El-kavaidu" je (isto to i) "esasuhu": njezin temelj. Jednina njezina je "kaidetun" (jer "el-kavaidu" je mnoina). A (u izrazu) "el-kavaidu minennisai": koje su u klimakteriju od ena", jednina njezina (tj. jednina od rijei "elkavaidu" u tom izrazu) je "kaidun". (Dakle, kada izraz "el-kavaidu" znai ene u klimakteriju, onda mu je jednina "kaidun". Ako, pak, taj izraz znai, temelj, ili znai ene koje sjede, onda mu je jednina "kaidetun".) PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Ibnu ihaba, od Salima, sina Abdullaha da je Abdullah, sin Muhameda sina Ebu Bekra izvijestio Abdullaha, sina Umera, od Aie, bio zadovoljan Allah, uzvien je, (Uzvieni Allah) od nje (s njom), supruge (ene) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Zar nisi vidjela da je tvoj narod (tj. da su tvoji ljudi) izgradili (tj. obnovili, obnavljali) Ka'bu i (da) su skratili (malo) od temelja Ibrahima?" Pa sam rekla: "O poslanie Allaha! Zar nee vratiti nju na temelje Ibrahima?" Rekao je: "Da nije mlado (tj. skoranje) bivanje tvoga naroda u bezvjerstvu, (uinio bih to)." (Tumaenje ove izreke ve je prolo u tekstu, odnosno ovome prevodu kada je bilo rijei od hadisima o hadu.)

231

Pa je rekao Abdullah, sin Umera: Zaista ako je bila Aia ula ovo od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ne mislim poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je ostavljao potiranje (i ljubljenje tih) dvaju uglova koja slijede (nalaze se njih dva uz) polukruni zid (tj. prema polukrunom zidu zvanom hidru - pa ta dva oka, ugla nije potirao ni zbog ega drugoga) osim (zato to je sluaj) da se Kaba nije upotpunila na temeljima Ibrahima. GLAVA: "Govorite (Recite): Vjerovali smo (tj. Vjerujemo mi) u Allaha i to se je spustilo (objavilo) k nama.....". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Usman, sin Umera, izvijestio nas je Alija, sin Mubareka, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili su stanovnici (tj. sljedbenici) knjige (Boije objavljene prije Kur'ana, a to se misli na Tevrat, Zebur i Indil koji su sabrani u jednu zbirku koja se zove Biblija, a biblija na latinskom znai: knjiga - pa pripadnici Biblije, odnosno njezini sljedbenici bili su obiaja da) itaju (iz Biblije) Tevrat u (na) ibranijskom (jevrejskom) jeziku i (da) tumae njega (Tevrat) u (na) arapskom jeziku stanovnicima (sljedbenicima) Islama, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ne potvrujte sljedbenike Biblije, a (i) ne uinite (ne oglaavajte) lanim njih, i govorite (recite im): "Vjerovali smo (Vjerujemo) u Allaha i to se je spustilo k nama (od Allaha).....". "Rei e (ti) glupi (maloumni) od (tih) ljudi: "ta je okrenulo lea njima (tj. ta je okrenulo, skrenulo njih) od njihove strane (okretanja pri molitvi) koja (je ta to) su bili (oni) na njoj (na nju se okretali)?" Reci: "Allahu je (Allahu pripada taj) istok i (taj) zapad; upuuje koga hoe ka putu pravom.". PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, uo je Zuhejra od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanjao (okreui se) ka kui (toga) svetoga mjesta (tj. ka Jerusalimu nakon preselenja, selidbe u Medinu) esnaest mjeseci, ili sedamnaest mjeseci, a zadivljavae ga da bude njegova Strana prema Kabi. I zaista ono klanjao je - ili klanjao je nju, molitvu popodneva i klanjao je sa njim (neki) narod (prvi puta se okreui prema Kabi po zapovjedi i dozvoli Uzvienoga Allaha), pa je izaao (jedan) ovjek od (onih) ko je bio klanjao sa njim, pa je proao pokraj stanovnika (izvjesne) bogomolje, a oni su naklonjai (a oni su u molitvi u stavu naklonjanja, naklona, ruku'a). Rekao je: "Svjedoim (zaklinjui se) sa Allahom zaista (da) sam ve klanjao sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, prema Meki (se okreui)." Pa su (oni) okrenuli se u krugu (tj. napravili su krug) kao to su oni (tj. u stanju obavljanja molitve onako u stavu ruku-a, naklona okrenuvi se oni) prema Kabi. A bio je (izvjestan broj ljudi onaj) koji je umro na (toj) strani (okretanja prema 232

Jerusalimu) prije (nego se desio sluaj) da se okree prema Kabi (a to su neki) ljudi (koji) su se ubili (koji su ubijeni u ratu, poginuli), nismo znali ta (da) govorimo o njima (ta da reknemo za njih i njihovo klanjanje). Pa je spustio Allah: "..... a nije bio Allah za (tako neto da) upropasti vae vjerovanje (tj. vae klanjanje, vau molitvu), zaista Allah je za (te) ljude zaista samilostan milostiv.". "I takoe uinili smo vas (jednim) narodom srednjim (tj. sljedbom umjerenom) zato (da) budete svjedoci na (te) ljude i (da) bude (Moj) poslanik na (nad) vama svjedokom (tj. svjedok)....". PRIAO NAM JE Jusuf, sin Raida, priao nam je Derir i Ebu Usamete, a (ova) rije je za Derira (tj. a ovo je rije Derirova - njegov iskaz kako je on priao), od Aamea, od Ebu Saliha. A rekao je Ebu Usamete: Priao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zvae (Pozvae) se Nuh (Noe) Sudnjega dana (tj. na Sudnjem danu), pa e rei (govoriti Nuh): "Dvoodazov Tebi, i dvije sree Tebe (Tvoje, tj. i od Tebe su dvije sree; i od Tebe je svaka srea i svako dobro), o moj Gospode!" Pa e rei (govoriti Allah d..): "Da li si priopio (saoptio)?" Pa e rei (Nuh): "Da." Pa e se rei njegovom narodu: "Da li je priopio (Boiju objavu Nuh) vama?" Pa e govoriti (rei oni): "Nije doao nama (Nije dolazila nama nikakva ni prilika) od opominjaa." Pa e rei (Allah d.. Nuhu): "Ko svjedoi tebi?" Pa e rei: "Muhammed i njegov narod (njegova sljedba)." Pa e (oni) svjedoiti da je on ve priopio, i (da) e biti (taj) poslanik nad vama (na vas) svjedok (svjedokom). Pa to je Njegov govor, veliajno je Njegovo spominjanje: "I takoe uinili smo vas (jednim) narodom srednjim (umjerenim, pravednim) zato (da) budete (jedni, neki) svjedoci na (te) ljude i (da) bude (taj) poslanik (tj. Moj poslanik Muhammed) nad vama svjedokom.....", a srednji je pravedan ("veset" je "adl", a "adl" je pravedan). "A nismo uinili (onu) Stranu koja je (ta to) si bio na njoj (ni zbog ega drugoga) osim zato (da) znamo (tj. da pokaemo vama onoga) ko slijedi (ovoga Moga) poslanika (i da se on izdvoji) od (onoga) ko se prevre na svoje pete dvije, i zaista bila je (ta nova strana prema Kabi) zaista velika (tj. teka stvar za sve) osim na (osim za one) koje je naputio Allah, a nije bio Allah zato (odredio to da) upropasti vae vjerovanje (tj. vae klanjanje), zaista Allah je za (te) ljude zaista samilostan, milostiv.". PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Sufjana, od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njih dvojice: Dok (ti) ljudi klanjaju jutarnju molitvu u bogomolji Kuba-a, kadli je doao (jedan) dolaza (dolazitelj), pa je rekao: "Spustio je Allah na Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (jedno) itanje (tj. jedan ajet Kur'ana) da (se) okree prema Kabi (Muhammed a.s. kada klanja), pa okrenite se (i vi) prema njoj." Pa su se upravili ka Kabi. 233

GLAVA: "Ve vidimo okretanje tvoga lica u (to) nebo, pa zaista okrenuemo svakako tebe strani (onoj to) se zadovoljava (s) njom (koju ti voli), pa okreni tvoje (svoje) lice prema zabranjenoj (tj. svetoj) bogomolji (tj. prema Kabi).....". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Mutemir od svoga oca (Sulejmana), od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je (pri kraju svoga ivota): Nije ostao od (onih) ko je klanjao (prema te) dvije strane (niko na ivotu do sada) osim mene. (Ajnija kae da to znai da u Basri nije niko vie ostao na ivotu osim Enesa, ali da je u pustinjskim nekim naseljima i predjelima bio neki izvjestan broj jo ivih ljudi koji su klanjali prema obje Kible.) "I zaista ako bi donio (ti onima) koji (su ti to) se je dala njima (prije tebe Boija) knjiga (tj. Biblija) svaki ajet (dokaz), ne bi slijedili (oni) tvoju stranu.....", do Njegovoga govora: "..... zaista ti si tada zaista od (tih) nasilnika (nepravednika)." PRIAO NAM JE Halid, sin Mahleda, priao nam je Sulejman, rekao je: priao mi je Abdullah, sin Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Dok su (ti) ljudi u jutarnjoj molitvi u Kuba-u, doao je njima (jedan) ovjek, pa je rekao: "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao je takav sluaj da) se je ve spustilo njemu noas (jedno) itanje (tj. ajet Kur'ana) i ve se je zapovjedilo njemu da se okrene prema Kabi. Zar ne (Pazite, Panja)! Pa okrenite se njoj." A bilo je lice (tih) ljudi (okrenuto) ka Siriji, pa su se zaokruili (tj. pa su oni napravili krug) sa svojim licima ka Kabi. "Koji (su ti to) smo dali njima (prije Kur'ana tu) knjigu, poznaju njega (tj. prepoznaju njega-Muhammeda a.s., ili Kur'an) kao to poznaju svoje sinove, i zaista (jedna) skupina (grupa) od njih zaista sakrivaju (tu) istinu.....", do Njegovoga govora: "...... pa ne budi nipoto od sumnjiavih (od onih koji sumnjaju u tu istinu).". PRIAO NAM JE Jahja, sin Kazeata, priao nam je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, rekao je: Dok su (ti) ljudi u Kuba-u u molitvi (toga) jutra, kadli je doao njima (jedan) dolaza, pa je rekao: "Zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (imao je sluaj da) se je ve spustilo njemu noas itanje, i ve se zapovjedilo njemu da se okrene 234

prema Kabi, pa okrenite se (i vi) njoj." A bila su njihova lica (okrenuta) ka Siriji, pa su se zaokruili (zaokrenuli, okrenuli) ka Kabi. "I za svakoga je strana (tj. svako ima svoju stranu to) je on okreta njoj (to se on okree njoj), pa natjeite se (potrite ka tim) dobrim djelima; gdje god (vi) budete, dovesti e vas (na Sudnji dan) Allah skupa, zaista Allah je na svaku stvar moan.". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, rekao je: priao nam je Jahja od Sufjana, priao mi je Ebu Ishak, rekao je: uo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega, rekao je: Klanjali smo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, prema Jerusalimu esnaest - ili sedamnaest - mjeseci, zatim je promijenio (okrenuo Uzvieni Allah) njega prema (sadanjoj) strani. "I odakle (otkuda god) si izaao, pa okreni tvoje (svoje) lice prema (doslovno: strani) zabranjene (svete) bogomolje (tj. Kabi), i zaista ono je zaista (ta) istina od tvoga Gospoda, i nije Allah zanemariva od (onoga) to radite.". "atrehu" je (isto to i) "tilkaehu": prema njemu. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdul-Aziz, sin Muslima, priao nam je Abdullah, sin Dinara, rekao je: uo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njih dvojice, (da) govori: Dok su (ti) ljudi u jutarnjoj molitvi u Kuba-u, kadli je doao njima (jedan) ovjek, pa je rekao: "Spustilo se je noas (jedno) itanje, pa se je zapovjedilo njemu da se okrene (okree) prema Kabi, pa okrenite se (vi) njoj." Pa su se zaokruili (tj. zaokrenuli oni) kao njihov oblik (tj. zadravi svoj oblik i poloaj, pozu u klanjanju). Pa su se upravili ka Kabi, a bilo je lice (tih) ljudi (okrenuto) ka Siriji. "I odakle (otkuda god) si izaao, pa okreni svoje lice prema zabranjenoj (svetoj) bogomolji (tj. Kabi), i gdje god ste bili, pa okrenite vaa (svoja) lica prema njemu (svetome hramu, tj. prema njoj - Kabi).....". PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, rekao je: Dok su (ti) ljudi u molitvi (toga) jutra u Kuba-u, kadli je doao njima (doe im jedan) dolaza (ovjek), pa je rekao (pa ree): "Zaista poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (imao je sluaj da) se njemu ve spustilo (objavilo) noas, i ve se zapovjedilo njemu da se okree (okrene) prema Kabi, pa okrenite se (i vi) njoj." A bila su njihova lica ka Siriji (okrenuta), pa su se zaokruili (zaokrenuli oni) ka Strani (tj. sadanjoj strani, Kabi). 235

"Zaista Safa i Merva su od obreda Allaha (tj. od inova i znakova pokornosti Allahu), pa ko je hodoastio Kabu, ili je vrio umru, pa nema (nikakvoga) grijeha njemu da ophodi njih dva (ta dva breuljka - Safu i Mervu), a ko je pokorno (dobrovoljno) inio (neko, jedno) dobro, pa zaista Allah je zahvalan, znan.". "eairu" je (isto to i) "alamatun": znakovi, njezina jednina je: "eiretun" (tj. jednina od "eairu" je "eiretun"). A rekao je Ibnu Abbas: "Essafvanu" je (isto to i) "el-haderu: kamenje. A veli se (da ta rije znai) glatko kamenje koje nee dati niknuti (na sebi nijednoj) stvari (nita), a jednina njezina (tj. jednina od rijei "safvanun") je "safvanetun" u znaenju "essafa", a "essafa" je za sve (tj. za mnoinu, za plural, a i "essafa" znai: kamenje). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, izvijestio nas je Malik od Hiama, sina Urveta, od njegovoga oca da je on rekao: rekao sam Aii, eni Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ja sam tada novoga zuba (svoga, tj. a ja sam tada mlad): "Je si li vidjela (mislila, tj. ta ti misli o tome ta znai) govor Allaha, blagoslovljen je i uzvien je: "Zaista Safa i Merva su od obreda Allaha, pa ko je hodoastio (ko hodoasti) Kabu ili je obavljao (ili obavlja) umru, pa nema (nikakvoga) grijeha na njega (njemu) da ophodi njih dva (okolo njih dva)....", (ta ti misli o tome)?" "Pa ne mislim (ja, veli Urvete, ni) na jednoga (ovjeka da je ikakvu) stvar (tj. da je imalo grijean ako se desi to) da nee ophoditi (da ne ophodi) njih dva (ta dva brijega - Safu i Mervu)." Pa je rekla Aia: "Nikako (to nije tako)! Da je bila (ta objava, da je taj ajet to znaio) kao to govori, bila bi (ona ovakoga teksta, ovako bi glasio taj ajet): "..... pa nema grijeha na njega da nee ophoditi (da ne ophodi) njih dva....". Spustio se je ovaj ajet samo o Pomagaima (koji, tj. a oni) uzvikivae za (idol) Menat (odazov u vrijeme paganskoga hodoaa prije Islama), a bio je Menat (postavljen) prema (mjestu) Kudejdu, i uvahu se (uvali su se) grijeha (oni koji se je grijeh, po njihovom vjerovanju, sastojao u tom) da ophode (u tom paganskom hodoau oni) izmeu Safe i Merve. Pa poto je doao Islam, pitali su poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, o tome, pa je spustio (objavio) Allah: "Zaista Safa i Merva su od obreda (tj. od znakova potovanja) Allaha, pa ko je hodoastio Kabu ili inio je umru, pa nema grijeha na njega da ophodi njih dva (okolo njih dva - breka, Safe i Merve).....". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Asima, sina Sulejmana, rekao je: pitao sam Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, o Safi i Mervi, pa je rekao: 236

Gledasmo (Smatrasmo) da su njih dva od posla (od stvari) predislamlja (tj. da je ophoenje, tranje izmeu ta dva brda, breka, breuljka - Safe i Merve - paganski obiaj). Pa poto je bio Islam (doao), uzdravali smo se od (obilaenja, ophoenja) njih dvaju. Pa je spustio Allah, uzvien je: "Zaista Safa i Merva su od obreda Allaha, pa ko je hodoastio Kabu ili je inio umru, pa nema grijeha na njega.....". GLAVA Njegovoga govora: "I od (tih) ljudi je (neko) ko (je takav da) sebi uzima osim Allaha (nekakva boanstva) ravna (Allahu, ali protivna Allahu, koja su nasuprot Allahu).....". (Endaden) je (to i) "addaden": oprene stvari, tj. suparnici, protivnici. Njezina jednina (tj. jednina od rijei "endaden") je "niddun". PRIAO NAM JE Abdan od Ebu Hamzeta, od Aamea, od ekika, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) rije, a rekao sam (ja jednu) drugu. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko je umro, a on zove (moli) osim Allaha (neko, jedno) ravno (slino boanstvo, tj. pozivajui u pomo i molei nekakvo boanstvo koje je opreno, protivno Allahu), uniao je (tj. unii e u) Vatru." A rekao sam ja: "Ko je umro, a on nee zvati (tj. a on ne zove, ne moli, ne tvrdi) Allahu ravnoga (tj. protivnika, suparnika), uniao je (ui e u) raj." "O (vi) koji ste vjerovali, propisala se je na vas (ta) odmazda u (tim) ubijenima: slobodan za slobodnoga.....", do Njegovoga govora: "..... kazna bolna.". "Ufije" je (to i) "turike": ostavilo se je njemu (neto od odmazde, oprostila mu se je najea odmazda i zamijenila laka odmazda). PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Amr, rekao je: uo sam Mudahida (da) je rekao: uo sam Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Bila je u (meu) Israelianima (ta) odmazda, a nije bila u (meu) njima (ta) krvarina (plaanja krvi, ivota ubijenoga, a da ubica ostane na ivotu da se nad njim ne izvri smrtna kazna). Pa je rekao Allah, uzvien je, za ovaj (moj) narod (za moju sljedbu): "..... propisala se je na vas (ta) odmazda u ubijenima (tj. zbog ubijenih, za ubijena lica): (taj) slobodni za (toga) slobodnoga (da se ubije u sluaju kada je on izvrio ubijstvo-ubistvo), i rob za roba, i enska za ensku; pa ko (bude imao sluaj i sreu da) se je oprostila njemu od njegovoga brata (jedna, neka) stvar (tj. neto od odmazde).....", - pa (to) opratanje je da primi (tu) krvarinu u (tom) namjernom (u hotiminom ubijstvu) - "pa slijeenje sa (tim) poznatim (tj. 237

lijepim nainom) i izvrenje k njemu sa dobroinstvom....." - slijedie (tj. potraivae roak poginuloga krvarinu bez grubosti) sa poznatim (lijepim nainom) i izvrie (platie ubica krvarinu) sa dobroinstvom (tj. bez odugovlaenja i bez nastojanja da proe jeftino) - "to je (jedno veliko) olakanje od vaega Gospoda i milost....." - (tj. to je laki i blai nain odmazde) od (onoga) to se je (bio) propisao na (one) ko je bio prije vas - "pa ko se je izneprijateljio (izrodio u neprijatelja) poslije toga, pa za njega je (pa on ima) kaznu bolnu." (rije "iateda": izneprijateljio se je - to znai: ko) je ubio poslije primanja (te) krvarine (tj. ko od ubice primi krvarinu, pa ga poslije toga opet ubije, pa njemu je bolna kazna). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, priao nam je Humejd da je Enes priao njima od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Knjiga Allaha je (odredila da se izvruje, vri, izvri, izvrava ta) odmazda." PRIAO MI JE Abdullah, sin Munira, uo je Abdullaha, sina Bekra, Sehmiju, priao nam je Humejd od Enesa da je Rubejia, njegova tetka razbila sjekuti (prednji zub jedne) djevojke, pa su traili k njoj (tj. za nju taj) oprost, pa nisu htjeli (roaci one djevojke da oproste). Pa su ponudili (roaci Rubejie taj) otkup (naknadu za zub), pa nisu htjeli. Pa su doli poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nisu htjeli (nita drugo) osim (tu) odmazdu. Pa je zapovjedio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, za (tu) odmazdu. Pa je rekao Enes, sin Nadra: "O poslanie Allaha! Zar e se razbiti sjekuti Rubejie (Rubeji-i)? Ne tako mi (Onoga) koji je poslao tebe sa (tom) istinom, nee se razbiti njezin sjekuti." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Enese! Knjiga Allaha je (ta) odmazda (tj. propisala je tu odmazdu)." Pa se zadovoljio (taj) narod (koji je traio tu odmazdu), pa su oprostili (tj. odustali od izvrenja odmazde). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od robova Allaha je (neko) ko (je takav) da je zakleo se na Allaha (ili: zakleo Allaha), zaista bi dao uiniti dobroinstvo (Allah d..) njemu (tj. obistinio bi mu zakletvu, dao bi mu Allah ta je taj rob htio i elio da mu Allah dadne, da se desi)." GLAVA: "O (vi) koji (ste ti to) su vjerovali, propisalo se je na vas (to) postenje (taj post) kao to se je propisalo (ono) na (one) koji su otprije vas (bili u vremenu prolih vjerovijesnika), moda vi (da i postom pokaete da) se bojite (uvate se Allaha).". PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Ubejdullaha, rekao je: izvijestio me je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: 238

Bio je aura' (deseti dan mjeseca muharema takav dan da) poste njega (tj. postahu ga, postili su ga) stanovnici predislamlja. Pa poto je siao ramadan (tj. poto je objavljena od Uzvienoga Allaha zapovjed da se posti mjesec ramadan, ramazan), rekao je (Muhammed a.s.): "Ko je htio, postio je njega, a ko je htio, nije postio njega (tj. Ko hoe, neka ga posti - neka posti taj dan aura', a ko nee, pa neka ga ne posti - neka ne posti, ne mora da posti taj dan aura'-deseti dan mjeseca muharema)." PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Ibnu Ujejnete od Zuhrije, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je (dan zvani) aura' (takav dan da) se posti (tj. postae se on u vremenu) prije ramadana (prije zapovjedi da se posti post ramadana), pa poto je siao ramadan, ko je htio, postio je, a ko je htio, mrsio je." PRIAO MI JE Mahmud, izvijestio nas je Ubejdullah od Israila, od Mansura, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Uniao je njemu El-E'as, a on (Abdullah) jede (doslovno: uzima hranu, hrani se), pa je rekao (E'as): "Dan (ovaj, tj. Danas) je aura'." Pa je rekao (Abdullah): "Postae (Postio) se (on) prije (nego to je bio sluaj) da sie ramadan." Pa poto je siao ramadan, ostavio se je (napustio se je post dana aura-a), pa priblii se (primakni se i ti), pa jedi (sa mnom)." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Jahja, priao nam je Hiam, rekao je: izvijestio me je moj otac od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Bio je dan aura-a (takav da) poste njega Kurejevii u predislamlju, i bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) posti njega. Pa poto je doao (u) Medinu, postio je njega i zapovjedio je za njegovo postenje. Pa poto je siao ramadan, bio je ramadan (ramazan ta) obaveza (stroga i obavezna dunost), a ostavio (napustio) se je aura' (taj dan). Pa je (neko) bio ko je htio, postio je njega, a ko je htio, nije postio njega (nakon propisa da se mjesec ramazan posti). GLAVA Njegovoga govora: "...... (nekoliko) dana izbrojanih, pa ko je bio od vas (neki, jedan) bolesnik ili je na (nekom) putovanju, pa (jedan, neki) broj od (nekih) dana drugih; a na (one) koji mogu (podnijeti, izdrati) njega (post stavlja se, odreuje se) otkup: hrana (jednoga) siromaha (bijednika); pa ko je pokorno (dobrovoljno) uinio dobro (neko, tj. ko je dao otkup vei, bolji od hrane jednoga siromaha), pa ono je dobro (tj. pa to je bolje) za njega; a da postite (vi), dobro (tj. bolje) je za vas ako znadijaste." 239

A rekao je Ata': Mrsie od (te) bolesti, svake nje, kao to je rekao Allah, uzvien je. (Jer u tekstu ajeta uz rije "meridan: bolesnik, bolestan" nije spomenuto nikakvo ogranienje, tj. ne govori se o tome da li treba biti tee bolestan, ili ne.) A rekao je Hasen i Ibrahim o (toj) dojilji i (toj) noseoj (trudnoj eni): Kada su se njih dvije bojale (kada se one opravdano plae) na (za) svoje osobe, ili svoje dijete, mrsie (se) njih dvije, zatim (e) njih dvije (to) naknaditi (naknadno postiti, napostiti). A to se tie (toga) velikoga starca (prestaroga) kada nije mogao (kada ne moe izdrati, podnijeti to) postenje, pa ve je nahranio (nahranjivao, hranio, tj. otkupljivao je, otkupio postenje nahranjivanjem siromaha i sam) Enes poslije to (tj. kada je) ostario (i to je Enes inio jednu) godinu, ili dvije godine (dajui on za) svaki dan (jednome) siromahu hljeba i mesa, i mrsio je (nije postio). itanje (te) openitosti (tj. itanje veine) je: "..... jutikunehu: mogu (izdrati) njega.....", i ono (ovo itanje) je mnogobrojnije (od drugoga naina itanja ovoga mjesta u tekstu Kur'ana, a to drukije itanje e se u daljem tekstu spomenuti i ono glasi "...... jutavvekunehu: optereavaju se njime (postom)...."). PRIAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Revh, priao nam je Zekerija, sin Ishaka, priao nam je Amr, sin Dinara, od Ata-a, uo je Ibnu Abbasa (da) ita "..... ve alellezine jutavvekunehu fidjetun taamu miskinin: a na (one) koji se optereuju njim je otkup: hrana (jednoga) siromaha.....". Rekao je Ibnu Abbas: Nije (ova odredba) dokinuta (ukinuta). Ono (to lice koje moe da daje otkup za svoj post) je veliki starac (tj. stari starac, prestari starac) i velika (tj. stara, prestara) ena (to) nee (koja nee) moi (tj. ne mogu) njih dvoje da poste, pa neka nahranjuju (nahrane) njih dvoje mjesto svakoga dana (posta po jednoga) siromaha (bijednika ako ima imovinske mogunosti za otkup posta; a ko moe izdrati post, treba da posti makar bio i star, jer je Uzvieni Allah rekao u ajetu koji je odmah iza ovoga): "..... pa ko je prisustvovao (prisutan bio kod svoje kue) od vas (taj) mjesec (u tom mjesecu), pa neka posti njega......". (A misli se na mjesec ramadan, ramazan.) PRIAO NAM JE Aja, sin Velida, priao nam je Abdul-Aala, priao nam je Ubejdullah od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan (Allah) od njih dvojice, da je on itao: "..... fidjetu taami mesakine: otkup hrane (nekoliko) siromaha (bijednika)......". Rekao je: Ona (Ova odredba) je dokinuta (ukinuta). PRIAO NAM JE Kutejbete, priao nam je Bekr, sin Mudara, od Amra, sina Harisa, od Bukejra, sina Abdullaha, od Jezida, slobodnjaka Selemeta, sina Ekve-a (Ekveovoga), od Selemeta, rekao je: Poto je sila (objava, tj. ajet): "..... a na (one) koji mogu (izdrati) njega je otkup: hrana (jednoga) siromaha.....", bio je (neko) ko (je takav da) je (on) 240

htio da mrsi i (ili: a da) otkupi se (i sve je radio tako) dok je (najzad) siao ajet koji je poslije nje (te objave, poslije ovoga ajeta u kojem se govori o otkupu), pa je dokinuo (ukinuo) nju (tu odredbu, tj. taj ajet o otkupu). Rekao je Ebu Abdullah: Umro je Bukejr prije Jezida. "Dozvolilo se je vama (u) noi (vaega) postenja (to) prilaenje (tj. u cilju spolnoga odnosa dolaenje) k vaim (svojim) enama; one su (jedno) odijelo vama, a vi ste odijelo njima; znao je Allah da vi iznevjeravaste vae (svoje) osobe (tj. da sami sebe varaste, obmanjivaste), pa se je vratio na vas (tj. pa je primio vae pokajanje) i oprostio je vama, pa sada dotiite se njih (tj. imajte po noi spolni odnos sa njima), i traite sebi (ono) to je propisao Allah vama.....". PRIAO NAM JE Ubejdullah od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a. A priao nam je Ahmed, sin Usmana, priao nam je urejh, sin Meslemeta, rekao je: priao mi je Ibrahim, sin Jusufa, od svoga oca, od Ebu Ishaka, rekao je: uo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega: Poto je siao post ramadana, bili su (obiaja da) se nee pribliiti (tj. da se ne pribliuju svojim) enama (u) ramadanu, cijelom njemu. A bili su (neki) ljudi (takvi da) iznevjeravaju (varaju) svoje osobe (u tom pogledu), pa je spustio Allah, uzvien je: "..... znao je Allah da vi iznevjeravaste svoje osobe, pa se je vratio na vas (tj. primio je vae pokajanje) i oprostio je vama.....".

GLAVA Njegovoga govora, uzvien je: "..... i jedite, i pijte, dok se je razjasnio vama (taj) konac bijeli od (toga) konca crnoga od (te) zore, zatim upotpunite (to) postenje do (te) noi; a ne dotiite se meusobno (sa) njima, a vi ste boravioci u (tim) bogomoljama.....", do Njegovoga govora: "..... boje se.". "El-akifu" je (to i) "el-mukimu": boravilac (koji boravi, stanuje). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ebu Avanete od Husajna, od abije, od Adija, rekao je: Uzeo je Adij (jedno) ue (njuru, tj. konac, nit) bijelo i (jedno) ue crno, dok (tj. te kada) je bio neki (dio te) noi, pogledao (gledao) je, pa se nisu razjasnila njih dva (tj. nisu se jasno razlikovala ta dva ueta). Pa poto je osvanuo, rekao je: "O poslanie Allaha! Uinio (tj. Stavio) sam (ih) pod svoj jastuk." Rekao je: "Zaista tvoj jastuk je tada zaista irok (kada je bio sluaj) da je bio (taj) konac bijeli i crni (koji su spomenuti u ajetu) pod tvojim jastukom."

241

(Jer se u ajetu misli na traku, nit bijelu od zore koja se pojavi na obzoru uz crnu nit noi koja poinje da se povlai pred osvitom zore, pa jastuk i uzglavlje pod koje bi stao obzor, zaista je irok, tj. bio bi irok.) PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Mutarrifa, od abije, od Adijja, sina Hatima, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega, rekao je: rekao sam: "O poslanie Allaha! ta je (taj) konac bijeli od (toga) konca crnoga? Da li su njih dva (ta) dva konca (ueta, niti)?" Rekao je: "Zaista ti si zaista irokoga (svoga) zatioka (potiljka) ako si vidio (tj. mislio na ta obina) dva konca." Zatim je rekao: "Ne, nego ono (tj. nego to) je crnina (te) noi i bjelina (toga) dana." PRIAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, priao nam je Ebu Gassan Muhamed, sin Mutarrifa, priao mi je Ebu Hazim od Sehla, sina Sa'da, rekao je: I spustilo se je "..... i jedite, i pijte, dok se je razjasnio vama konac bijeli od konca crnoga.....", a nije se spustilo "..... od (te) zore.....", i bili su (neki) ljudi, kada su htjeli (taj) post, (postupali tako da) je vezao (svezao) jedan (od) njih u (tj. na, za) svoje dvije noge (taj) bijeli konac i (taj) crni konac, i neprestano jede dok se je razjasnilo (dok se jasno ukae) njemu vienje njih dvaju. Pa je spustio Allah poslije njega (poslije toga sluaja; ili: poslije onoga dijela reenoga, navedenoga teksta jo ovaj dio teksta) "od (te) zore". Pa su znali da namjerava (misli On) samo (na tu) no (kada se ona odvaja) od (toga) dana. "..... a nije (to) dobroinstvo u (tom) da dolazite (svojim) kuama od njihovih lea (ozadi kada ste se obukli hodoasniki), a ali (tj. nego to) dobroinstvo je (postigao onaj) ko se je bojao (ko se boji Uzvienoga Allaha); i dolazite (svojim) kuama od njihovih (tj. na njihova) vrata, i bojte (plaite) se Allaha, moda vi (da) se spasite.". PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Israila, od Ebu Ishaka, od Beraa, rekao je: Bili su (tj. Bili bi oni), kada su se hodoasniki obukli u predislamlju, dolazili (svojoj, ili: toj) kui (u kojoj su stanovali za vrijeme paganskoga hodoaa) od njezinih lea, pa je spustio Allah: "..... i nije dobroinstvo u (tome) da dolazite (tim) kuama od njihovih lea, a ali je dobroinstvo (uinio onaj) ko se je bojao; i dolazite kuama od njihovih vrata.....". "I borite se (protiv) njih, ak (tj. tako da) nee biti (da ne bude nikakve) kunje (iskuenja, tj. idolopoklonstva) i (da) bude (ta) vjera za Allaha (da bude vjera pripadala Allahu, tj. da se vjeruje Allah), pa ako su svrili (tj. ako su se proli idolopoklonstva), pa nema (nikakvoga) neprijateljstva osim na (te) silnike (nepravednike).". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Abdulvehhab, priao nam je Ubejdullah od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: 242

Dola su njemu (nekakva) dva ovjeka u kunji (tj. u vrijeme bune, pobune) Ibnu Zubejra, pa su rekla njih dvojica: Zaista (ovi) ljudi napravili su (to to vidi), a ti si sin Umera i drug Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa ta sprjeava tebe da izae (i da uzme uea u tom okraju)?" Pa je rekao: "Sprjeava mene (to to ja znam) da je Allah zabranio krv moga brata (muslimana da je prolijevam)." (Iz ovoga se jasno vidi da i Abdullah, sin Umerov, r.a. kao i jo neki drugovi Muhammeda a.s. nisu smatrali da je dozvoljeno da se muslimani meusobno ubijaju zbog vlasti u islamskoj dravi i zajednici, ili zbog okrnjenja i gubljenja neke oblasti iz svoje vlasti ako je u izgubljenoj toj oblasti na vlast doao musliman po zahtjevu muslimana te oblasti, kao to je bio sluaj sa Ibnu Zubejrom. Ova dvojica sagovornika koja su vodila ovaj razgovor sa Abdullahom, sinom Umera, r.a., kao to e se vidjeti, imala su drukije miljenje. Oni su smatrali da se treba boriti protiv otcijepljenoga dijela islamske drave, i protiv voe toga otcijepljenoga dijela i te oblasti, i smatrali su da je ta borba isto tako dunost svakoga muslimana isto kao to je dunost svakoga muslimana da se bori u ratu protiv nemuslimana, pa makar da je voa otcijepljene oblasti musliman. ak su to svoje stanovite potkrepljivali ajetima koji se odnose na borbu protiv idolopoklonika i drugih neprijatelja muslimana i Islama. To njihovo takvo tumaenje tih ajeta nije usvojio Abdullah, sin Umera, r.a. koji je, takoer, dobro znao i znaenje ajeta u Kur'anu koji stavlja u dunost muslimanima da se pokoravaju svome glavnome rukovodiocu, voi, halifi, vladaru ili kako god hoe, nazovi ga. Smatrajui da je pogreno prolijevanje krvi za meusobnu vlast, nije Ibnu Umer r.a. uestvovao u ovome okraju ni na jednoj od dvije zaraene strane. Vojsku halife Abdulmelika predvodio je Hadad protiv Ibnu Zubejra pred 73. godine po Hidri, i borba se je vodila u samoj Meki. Idue godine umro je i Ibnu Umer.) Pa su rekla njih dva (tj. ta dva sagovornika Ibnu Umerova ka Ibnu Umeru): "Zar nije rekao Allah: "I borite se (vi protiv) njih, ak (da) nee biti (ak da ne bude nikakve) kunje (tj. idolopoklonstva)...."?" Pa je rekao (Ibnu Umer): "Borili smo se, ak (da) nije bilo kunje i bila je (ta) vjera za Allaha; a vi hoete da se borite, ak (da) bude kunja (idolopoklonstvo i njegove posljedice u koje spada i meusobno ubijanje, ili od ijih je obiaja bilo meusobno ubijanje) i (da) bude (ta) vjera za (nekoga drugoga) osim Allaha." A poveao je Usman, sin Saliha, od Ibnu Vehba, rekao je: izvijestio me je (jedan) omsica (jedan iks) i Hajvete, sin urejha, od Bekra, sina Amra, Meafirije da je Bukejr, sin Abdullaha, priao njemu od Nafi-a da je (jedan, neki) ovjek doao Ibnu Umeru, pa je rekao: "O Ebu Abdurrahmane! ta je nosilo tebe na (to) da hodoasti (jednu) godinu i (da) obavlja umru (jednu) godinu, a (da) ostavlja (tu) borbu u (na) putu Allaha, moan je i veliajan je, a ve si znao (ono) to je potaknjivao (ponukavao) Allah u njega (za njega, za borbu)?"

243

(Taj ovjek je smatrao borbu protiv otcijepljenoga dijela muslimana isto to i borbu protiv idolopoklonika i drugih muslimanskih neprijatelja, i nazivao je nju borbom na putu Allaha, za put Allaha. A takvo rezonovanje je alosno ako je proizvod vlastitoga shvatanja, a ako je proizvod povoenja za nekim ko nije ni musliman, ali se sebi postavio za uzor, onda takvo lice i nije musliman, nego je obini hipokrit, licemjerac, kvazimusliman. Takvih je, eto, bilo jo u ono vrijeme, pa nije ni udo, to ih danas ima u pretenom broju u redovima onih koji sainjavaju pripadnike Islama na cijelom svijetu.) Rekao je (Ibnu Umer tome ovjeku, za kojega neki dre da je bio haridija): "O sine moga brata (tj. o bratiu po vjeri)! Sagradio se je Islam na pet (naela): Vjerovanje u Allaha i Njegovoga poslanika; i (tih) pet (dnevnih) molitava (molitvi); i postu ramadana (ramazana); i davanju zekata (obavezne godinje tano odreene milostinje) i hodoau Kabe." Rekao je: "O Ebu Abdurrahmane! Zar nee uti (Zar ne uje ono) ta (to) je spomenuo Allah u Svojoj knjizi (Kur'anu): "A ako su se (neke) dvije skupine (grupe) od (tih) vjernika pobile, pa uinite dobrim (odnose) meu njima dvjema (tj. pa izmirite ih, naravnajte ih), pa ako je nasilje uinila jedna (od) njih dviju na (toj) drugoj (nad tom drugom), pa borite se (protiv one) koja nasilje ini ak (dotle da) se vrati (ona) ka zapovjedi (naredbi) Allaha.....", "...... borite se (vi protiv) njih ak (da) nee biti (da ne bude nikakve) kunje (tj. idolopoklonstva)....." (zar ovo ne uje, ne slua)?" Rekao je: "inili smo (to) na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I bio je Islam malen (tj. pripadnici Islama bili su tada malobrojni), pa je bio (taj) ovjek (musliman mnogi u takvoj prilici da) se iskuava u svojoj vjeri (tj. da se stavlja na muke zbog svoje vjere): ili su (ili bi) ubili njega (neprijatelji Islama), ili kanjavaju (ili bi kanjavali) njega (muslimana), dok se je umnoio Islam (na kraju), pa nije bilo (nikakve) kunje." Rekao je: "Pa ta je tvoj govor (ta misli) o Aliji i Usmanu?" Rekao je: "to se tie Usmana, pa bio je Allah oprostio njemu, a to se tie vas, pa mrzili ste da oprostite njemu (vi). A to se tie Alije, pa (on je) sin strica poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegov je zet." I dao je znak (tj. pokazao je Ibnu Umer) sa svojom rukom, pa je rekao: "Ovo je njegova (Alijina) kua gdje vidite (tj. meu kuama, sobama Boijega poslanika Muhammeda a.s. je Alijina kua, ili soba)." GLAVA Njegovoga govora: "I troite u put Allaha, a ne bacajte sa svojim rukama u (tu) propast, i inite lijepo (dobro djelo), zaista Allah voli (te) initelje lijepoga.". "Ettehluketu" i "elhelaku" je jedno (tj. te obadvije rijei znae isto: propast). 244

PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Nadr, priao nam je ubete od Sulejmana, rekao je: uo sam Ebu Vaila od Huzejfeta: "I troite u put Allaha, a ne bacajte sa svojim rukama u propast (doslovno: ka izvjesnoj propasti - a ovaj ajet ima mnogo tumaenja koja se nee ovdje navoditi).....", rekao je (Huzejfete): Sila je (ova objava, ovaj ajet) o (tom) troku (tj. izdatku za borbu protiv neprijatelja Islama). "..... pa ko je bio od vas bolesnik (bolestan), ili je u njega (pojavilo se neko) uznemirivanje od njegove glave....." PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete od Abdurrahmana, sina Asbahanije, rekao je: uo sam Abdullaha, sina Makila, rekao je: Sjedio sam do Kaba, sina Udreta u ovoj bogomolji - misli (na) bogomolju Kufe - pa sam pitao njega o "znaenju rijei (u ajetu): "..... otkup od postenja.....", pa je rekao: Natovario sam se (i otiao) ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, a (te) vai (ui) prosipaju se na moje lice, pa je rekao: "Nisam bio (u mogunosti da) mislim (tj. Ne pomiljah) da je (taj) trud (tj. ta potekoa) ve doprla u tebe ovo (ovu mjeru). Zar ne nalazi (jednu) ovcu?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Posti tri dana, ili nahrani est siromaha, za svakoga siromaha (tj. svakome siromahu dadni) polovinu sa-a od hrane, i obrij tvoju (svoju) glavu." Pa je sila (ta objava, taj ajet) o meni (u vezi mene) naroito, a ona (ta odredba) je za vas (sviju) openito. "...... pa ko se je koristio sa umrom do hodoaa......" PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Imrana Ebu Bekra, priao nam je Ebu Reda' od Imrana, sina Husajna, bio zadovoljan Allah, uzvien je, od njega, rekao je: Siao je ajet (o tome) davanju korienja (uivanja, tj. ajet o umri pred hodoae - to je silo, objavljeno) u knjizi Allaha, pa smo inili nju (tu pogodnost) sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i nije se spustilo (nikakvo) itanje (koje) zabranjuje njega (taj postupak), i nije se zabranila ona (ta radnja), ak je umro (Muhammed a.s., a to nije bilo zabranjeno). Rekao je (poslije smrti Muhammeda a.s. jedan) ovjek sa svojim miljenjem (tj. po svome miljenju ono) to je htio. Rekao je Muhamed (tj. Buharija): Govori se (Veli se): Zaista on je Umer (tj. Taj ovjek je Umer koji je zabranjivao umru u danima hada pred sami had; a neki drugi osim Buharije vele da je to bio Usman). "Nije na vas (nikakav) grijeh da sebi traite (neku, jednu) dobrotu od vaega (od svoga) Gospoda....." PRIAO MI JE Muhamed, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ujejnete od Amra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili su Ukaz, Medenete i Zul-Medaz pijace (ili: sajmovi, vaari, tj. mjesta gdje su se odravali sajmovi, vaari jednom godinje) u predislamlju, pa 245

su se uvali grijeha da trguju u (tim) praznicima (u tim vremenima, sezonama vrenja hodoaa), pa je sila (objava, siao je ajet): "Nije na vas (nikakav) grijeh da sebi traite (neku, jednu) dobrotu od vaega (svoga) Gospoda....." - u praznicima (vremenima, sezonama toga) hodoaa. GLAVA: "Zatim se vratite (sa Arefata od Muzdelife, preko Muzdelife; doslovno "efidu" znai: dajte izliti se, raziite se, razlijte se sa Arefata) odakle su se vraali (ti) ljudi......". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Muhamed, sin Hazima, priao nam je Hiam od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Uzvieni Allah (doslovno: Allah, uzvien je), od nje, rekla je: Bili su Kurejevii i ko se je vjerio njihovom vjerom (tj. i svi oni koji su bili njihove vjere, vjere onakve kakvu su ispovijedali Kurejevii - svi su oni bili obiaja da) stoje u (na) Muzdelifi (umjesto na Arefatu kada bi obavljali pagansko hodoae), i (oni) se imenovahu (nazivahu) Humsi (Ahmesi: vrsti, estoki), a bili su ostali (od) Arapa (ostali Arapi obiaja da) stoje u (na) Arefatu. (Uz Kurejevie se u ovome ubrajaju jo ova plemena: Sasa'atovi Amirovii, Sekif i Huza-a.) Pa poto je doao Islam, zapovjedio je Allah Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da doe Arefatu, zatim (da) stoji u (na) njemu, zatim (da) se vrati od njega (sa njega). Pa to je Njegov govor, uzvien je: "Zatim se vratite, odakle su se vratili (vraali ti) ljudi....." PRIAO MI JE Muhamed, sin Ebu Bekra, priao nam je Fudajl, sin Sulejmana, priao nam je Musa, sin Ukbeta, izvijestio me je Kurejb od Ibnu Abbasa, rekao je: "Ophoenje (mnogo izvjesnoga) ovjeka okolo (oko) Kabe to je bio dozvoljen (tj. ovjeka koji je bio razrijeen stega je poeljno), ak (tako da) uzvikne (telbiju) za (to) hodoae. Pa kada je pojaio ka Arefatu, pa ko je (takav da) se je olakalo njemu poklonjanje (poklon, tj. rtvena ivotinja) od deva, ili krava (goveda) ili brava, ta (to) se je olakalo njemu od toga, koje je htio (pa neka potjera od njih to je htio); osim da se nije olakalo njemu, pa na njega je (onda dunost da posti) tri dana u (tom) hodoau, a to je prije dana Arefata. Pa ako je bio zadnji dan od (ta) tri dana dan Arefata, pa nema (nikakva) grijeha na njega (njemu). Zatim neka ode ak (tako da) stoji u (na) Arefatu od molitve popodneva ka (tj. do vremena) da bude (ta) tmina (pomrina). Zatim neka se odbiju (neka krenu) od (sa) Arefata kada su se vratili (razili) od njega dok dopru Dem-u (tj. Muzdelifi, mjestu) koje je (to to) zanoivaju u njemu. Zatim neka (taj ovjek hodoasnik) spominje Allaha mnogo. I umnoavajte (tj. mnogo izgovarajte) tekbir (velianje Allaha) i tehlil (izjavljivanje da je boanstvo samo 246

Allah) prije (nego) da osvanete. Zatim se vratite, pa (jer) zaista (ti) ljudi vraahu (se odatle i tako na taj nain), a rekao je Allah, uzvien je: "Zatim se vratite (vraajte), odakle su se vraali (ti) ljudi, i traite oprost (od) Allaha, zaista Allah je veliki oprata, milostiv.", (i tako postupite) dok bacite (najzad taj) kameni (kod Akabe). "A od njih je (neko takav) ko govori: "Na Gospode, daj nam u (toj) ovozemnosti lijepu (ivotnu stazu, lijep ivot) i u (tom) drugom svijetu (u onozemnosti) lijepu (sreu, lijep ivot, raj), i sauvaj nas (od) kazne Vatre."." PRIAO NAM JE Ebu Mamer, priao nam je Abdulvaris od Abdulaziza, od Enesa, rekao je: Bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) govori: "Moj Boe! Na Gospode (Gospodare, Gospodaru), daj nam u (toj) ovozemnosti lijepu (sreu) i u (na tom) drugom svijetu lijepu (sreu), i sauvaj nas kazne Vatre." "....... a on je estok (u) parnienju (protivljenju, neprijateljstvu)." A rekao je Ata': "Nesl" je (ovdje u ovome ajetu upotrebljena rije u znaenju rijei) "hajvanun": stoka, marva. ("Neslun" inae znai: porod.) PRIAO NAM JE Kabisate, priao nam je Sufjan od Ibnu Durejda, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aie, (ona) podie njega (sljedei hadis do Muhammeda a.s.): "Najmri (izmeu tih) ljudi ka Allahu je najei (u prepiranju taj ovjek), (taj) svaalica (koji se mnogo svaa, prepire se, tj. zakleti, nepomirljivi, svaalica)." A rekao je Abdullah: Priao nam je Sufjan, priao mi je Ibnu Durejd od Ibnu Ebu Mulejketa, od Aie, bio zadovoljan Uzvieni Allah od nje, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. "Ili ste mislili (raunali) da uniete (u) raj, a nije vam (jo) doao primjer (onih) koji su proli otprije vas (tj. a nije vas nikako zadesilo jo ono to je zadeavalo one prije vas): dotaknula je njih (ta) potekoa (bijeda, siromatvo) i (ta) teta (bolest, nesrea, udes)......", do "blizu." PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Ibnu Durejda, rekao je: uo sam Ibnu Ebu Mulejketa (da) govori: rekao je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je znaenje ovoga ajeta isto kao i znaenje ajeta u suri Jusufu: "ak (tj. Te) kada su oajavali (ti) poslanici i mislili su da su oni ve (u takvom poloaju da) se je njima slagalo.....", lagano (itajui rije "kuzibu", bez pojaanoga "z"), odveo je nju (tj. njega-ovaj ajet) tamo, i itao je "ak (da) govori (taj) poslanik i koji su vjerovali sa njim: "Kada je (tj. Kada e doi) pomo Allaha? Zar ne! Zaista pomo Allaha je blizu.". Pa sam sreo (veli Ibnu Ebu Mulejkete) Urveta, sina Zubejra, pa sam spomenuo njemu to, pa je rekao: Rekla je Aia: 247

"Zatitu Allaha (tj. Sauvaj Boe)! Tako mi Allaha nije obeao Allah Svome poslaniku (nita) od (jedne) stvari (tj. nije obeao ba nita) nikada (drukije) osim (tako da) je znao da je ono bivajue (tj. da e ono biti jo) prije (nego) da umre (Boiji poslanik), ali (nego) nije prestalo (to) iskuenje (tj. ali je neprestano to iskuenje bilo) sa (tim) poslanicima ak (da) su se bojali da bude (onaj) ko je sa njima (izmeu njihovih vjernika i sljedbenika, preokrenuo se u one koji) smatraju lanim njih (tj. da ih ponu ne vjerovati)." Pa (Aia) itae njega (taj ajet ovako): "..... ve zannu ennehum kad kuzzibu: i mislili su da su oni ve smatrali se lanima.....", oteano (bivi slovo "z", tj. itajui ona harf-slovo "z" u rijei "kuzzibu" pojaano, a kao takvo, oteano je njegovo izgovaranje). GLAVA: "Vae ene su oranje za vas (tj. mjesto gdje vi zaoravate, sijete svoje sjeme, spermu), pa doite vaem (svome) oranju gdje (kako, na koji nain) ste htjeli, i proturite naprijed za vae osobe (za sebe, sebi vi).....". Ajet (vidjeti taj u cijelosti). PRIAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Nadr, sin umejla, izvijestio nas je Ibnu Avn od Nafi-a, rekao je: Bio je Ibnu Umer, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, kada je itao Kur'an, (takvoga obiaja da) nije govorio ak (tako da) zavri njega (itanje, pa onda razgovara). Pa sam (ja) uzeo njemu (mushaf da ga presluavam kako on ui napamet, naizust jednoga) dana, pa je itao suru Bekare dok (je) dokrajio (doao) do (jednoga) mjesta (u toj suri, pa) je rekao: "Zna (li) o emu se je spustio (ovaj ajet, o emu, u vezi ega se spustila ova objava)?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Spustila se je o tome i tome." Zatim je proao (dalje, tj. nastavio je dalje, itati napamet, naizust). A od Abdusameda: Priao mi je moj otac, priao mi je Ejub od Nafi-a, od Ibnu Umera: "...... pa doite vaem (svome) oranju gdje ste htjeli (tj. kako ste htjeli).....", rekao je: "Doi e joj u." (Ovdje su u komentarima izloena razna tumaenja i miljenja o tome ta iza prijedloga "fi: u", treba da stoji dalje jo, ali to se ovdje nee prikazivati, navoditi.) Predao je njega (ovaj hadis, ili ovo prianje Ibnu Umera) Muhamed, sin Jahja-a sina Seida, od svoga oca, od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera. PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Sufjan od Ibnul-Munkedira, uo sam Dabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bili su idovi (obiaja da) govore (u vezi spolnoga odnosa): Kada je (ovjek, mu) spolno opio (sa) njom (sa enom) od (strane) iza nje, dolo je (na svijet, tj. rodilo se je, rodie se njihovo) dijete razroko (razrooko, tj. takvo da mu oi gledaju koso, nakrivljeno). Pa je sila (objava ajeta): 248

"Vae ene su oranje za vas, pa doite (tj. vi priite vaem oranju), gdje (tj. kako) ste htjeli....." (To jest: Nee biti dijete razroko zbog toga ako spolno opite sa svojim suprugama prilazei vi njima ozada umjesto sprijeda, ne moraju one da lee, dakle, na leima pri spolnom openju kako su to neki tvrdili.) GLAVA: "I kada ste razvjenavali (svoje) ene, pa su doprle (razvjenane ene) svojemu roku (svome roku), pa ne sprjeavajte njih (ene) da se vjenavaju (sa) svojim muevima.....". PRIAO NAM JE Ubejdullah, sin Seida, priao nam je Ebu Amir Akadija, priao nam je Abbad, sin Raida, priao nam je Hasen, rekao je: priao mi je Makil, sin Jesara, rekao je: Bila je za (u) mene sestra (tj. imao sam jednu sestru to) se je prosila (traila za vjenanje, za udaju obrativi se prosilac njezin) ka meni. A rekao je Ibrahim od Junusa, od Hasena: priao mi je Makil, sin Jesara. Priao nam je Ebu Mamer, priao nam je Abdulvaris, priao nam je Junus od Hasena da je sestra Makila, sina Jesara, (bila u takvoj prilici da) je razvjenao nju njezin mu, pa je ostavio nju dok se zavrio njezin broj (dana koji je morala da eka poslije razvjenanja da bi se ona mogla ponovo udati). Pa je zaprosio nju (od Makila bivi njezin mu), pa nije htio Makil (da je dadne za bivega njezinoga mua ponovno da se ona udaje, da se uda). Pa je sila (objava, tj. siao je ajet Kur'ana u kojem se, izmeu ostaloga, kae): "...... pa ne sprjeavajte njih da se vjenavaju (one sa bivim) svojim muevima....." "A koji se usmrte (umru, preminu) od vas, a ostave supruge (iza sebe), priekae (one u vezi udaje poslije vas) sa svojim osobama (sa samima sobom one) etiri mjeseca i deset (dana); pa kada su (one) doprle (ovome) svome roku (ekanja), pa nema (nikakva) grijeha na vas u (onome, za ono) to su uinile (one) sa svojim osobama sa (tim) dobrom (tj. na poznat, zakonit nain), a Allah je o (onome) to inite (radite vi) obavjeten." "...... ja'fune.....", je (to i) "jehebne: poklanjaju (one)." PRIAO MI JE Umejete, sin Bistama, priao mi je Jezid, sin Zurej-a, od Habiba, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je Ibnu Zubejr: rekao sam Usmanu, sinu Affana: "A koji se usmrte (umru) od vas, a ostavljaju supruge.....", rekao je: ve je dokinuo (ukinuo) njega (ovaj ajet taj) drugi ajet, pa zato pie njega - ili (zato) ostavlja njega (napisanoga u Mushafu)?" Rekao je (Usman): "O sine moga brata! Neu promijeniti (izmijeniti nijednu) stvar od njega od (tj. sa) njegovoga mjesta." (Ovaj ajet koji je naveden pred ovim hadisom nije dokinut, ukinut, nego je on dokinuo, ukinuo jedan drugi ajet koji na isti nain poinje, ali se drukije nastavlja i 249

zavrava, a taj ajet se nalazi u istoj suri poslije ovoga na pet ajeta. Napominje se jo i to da u poetku prevoda seneda ovoga hadisa treba da tekst glasi ovako: PRIAO MI JE Umejete, sin Bistama, priao nam je (a ne: priao mi je) Jezid, sin Zurej-a, od Habiba...... .) PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Revh, priao nam je ibl od Ibnu Ebu Nediha, od Mudahida: "A koji se usmrte (umru) od vas, a ostave supruge.....", rekao je: Bio je ovo (taj) broj (to ona) sebi broji (tj. to eka taj broj dana ena) kod porodice svoga (umrloga) mua - dunost. Pa je spustio Allah: "A koji se usmrte (koji umru) od vas, a ostave supruge, (izvrie oni jednu) oporuku za svoje supruge (svojim suprugama neku) robu ka (toj godini (tj. robu neku za godinu dana da se moe izdravati ena pomou te robe) bez istjeravanja (ene iz stana umrloga supruga, mua), pa ako su (one same sobom) izale, pa nema (nikakvoga) grijeha na vas (vama) u (onome, tj. zbog onoga) to su uinile (one) u svojim osobama od (nekoga) dobra.....", rekao je: Uinio je Allah njoj potpunost (upotpunjenje te) godine (sa) sedam mjeseci i dvadeset dana (na ona etiri mjeseca i deset dana - doslovno: noi) oporukom. Ako je htjela, stanovala je (tj. Ako hoe, stanovae) u svojoj oporuci (tj. prema oporuci). A ako je htjela, izala je (ako hoe opet, izai e ona), i ono (tj. i to) je govor Allaha, uzvien je: "..... osim (bez) istjeravanja (tj. bez izlaenja ene iz kue umrloga mua), pa ako su (one) izale, pa nema grijeha na vas....." Pa (taj) broj (dana koje treba da eka) je kao to jest on - dunost je na nju. Tvrdio je to (Ibnu Ebu Nedih) od Mudahida. A rekao je Ata': Rekao je Ibnu Abbas: Dokinuo je ovaj ajet njezin broj (dana ekanja) kod njezine porodice, pa e sebi (ona) brojiti (ekati te dane ondje) gdje je htjela (gdje hoe), i ono (tj. i to) je govor Allaha, uzvien je: "..... osim (bez) istjeravanja (izlaenja)......". Rekao je Ata': Ako je htjela (tj. Ako ona hoe), sebi je brojila (sebi e brojiti, tj. ekae) kod njegove porodice i stanovala je (stanovae) u svojoj oporuci (u kui svoje oporuke, gdje joj je oporueno). A ako je htjela, izala je (izai e ona) zbog govora Allaha, uzvien je: "..... pa nema grijeha na vas u (onome, zbog onoga) to su uinile (one).....". Rekao je Ata': Zatim je dolo (to) nasljeivanje (tj. doao je ajet o nasljeivanju), pa je dokinuo (ukinuo to) stanovanje (stan), pa sebi (ona) broji (tj. pa ona eka) gdje je htjela, a nema (nikakva) stanovanja (stana) njoj. A od Muhameda, sina Jusufa: Priao nam je Verka' od Ibnu Ebu Nediha, od Mudahida za ovo. A od Ibnu Ebu Nediha, od Ata-a, od Ibnu Abbasa, rekao je: Dokinuo je ovaj ajet njezin broj (tj. njezino ekanje) u njezinoj (u svojoj) porodici, pa e sebi brojiti (tj. pa e ona ekati) gdje je htjela zbog govora Allaha, uzvien je: "...... osim (bez) istjeravanja (izlaenja).....", slino njemu (slino onome to se prenijelo od Mudahida). PRIAO NAM JE Hiban, priao nam je Abdullah, izvijestio nas je Abdullah, sin Avna, od Muhameda, sina Sirina, rekao je: 250

Sjedio sam ka mjestu sjedenja (tj. u sijelu to) su u njemu (jedni) velikani od Pomagaa, i u (meu) njima je Abdurrahman, sin Ebu Lejla-a, pa sam spomenuo hadis Abdullaha, sina Utbeta, o stvari (o stanju, o sluaju) Subejate, keri Harisa (za koju je priao Abdullah Utbetov da je ona ostala udovica iza Sada Havletovoga, pa je rodila poslije njegove smrti za dvadeset i pet dana, i da joj je dozvolio Muhammed a.s. da se odmah iza poroda uda ne ekajui ona etiri mjeseca i deset dana, jer se je porodila - a to je odredba za trudnu udovicu, prema ajetu u suri Talak, da takva udovica eka dok se ne porodi iza smrti mua od kojega je ostala nosei, nosea, trudna). Pa je rekao Abdurrahman: A ali (nego) njegov stric bio je (takav da) nee govoriti (ne govori) to (tako - a misli na Abdullaha Mesudovoga, strica Abdullaha Utbetovoga). Pa sam rekao: Zaista ja sam zaista odvaan (smion) ako sam slagao na (jednoga) ovjeka (koji se jo nalazi iv) u strani (u kraju) Kufe, i podigao je (Ibnu Sirin izgovarajui ovo) svoj glas. Rekao je (Ibnu Sirin dalje): Zatim sam izaao, pa sam susreo Malika, sina Amira - ili: Malika, sina Avfa (jedan od pripovjedaa je sumnjao). Rekao sam: "Kako (Kakav) je bio govor (tj. Kakvo je bilo miljenje) Ibnu Mesuda o (eni to je) umro njoj njezin suprug (mu), a ona je nosei (nosea, trudna)?" Pa je rekao: Rekao je Ibnu Mesud: "Zar inite na nju (to) stavljanje grubosti (otrine nareujui njoj da mora da eka vie od etiri mjeseca i deset dana ako je trudna sve dok ne rodi), a nee initi (a vi ne inite, ne dajete) njoj (to) doputenje (tj. tu olakicu da se moe udati i prije etiri mjeseca i deset dana ako se je porodila prije isteka, navrenja etiri mjeseca i deset dana)?! Zaista je sila sura (tih) ena (i to ona sura) kraa poslije (one sure) dulje." (To jest sura Talak koja je kraa i u kojoj se govori o ekanju udovice do vremena raanja noseega djeteta - ta je sura objavljena iza sure Bekare koja je dulja i u kojoj se govori o tome da udovica treba ekati etiri mjeseca i deset dana. A ono to je objavljeno poslije, kasnije - ima prednost jer je to ujedno i obrazloenje onome to je objavljeno prije.) A rekao je Ejub od Muhameda: Susreo sam Ebu Atijeta Malika, sina Amira (bez sumnje, svakako). GLAVA: "uvajte se meusobno na (tim) molitvama i (toj) srednjoj molitvi.....". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Jezid, izvijestio nas je Hiam od Muhameda, od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE Abdurrahman, priao nam je Jahja, sin Seida, rekao je Hiam, priao nam je Muhamed od Abideta, od Alije, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao (na) dan Hendeka: 251

"Zadrali (Sprijeili) su nas od molitve (toga) srednjega (klanjanja, tj. od te srednje molitve) dok (ili: ak) je zalo Sunce. Napunio Allah njihove grobove i njihove kue - ili: njihove utrobe; sumnjao je Jahja (kako je reeno) - vatrom!" GLAVA (Njegovoga govora, uzvien je): "..... i stojte (ustanite) radi Allaha (tj. klanjajte u ime Allaha bivi vi) usrdni.", to jest: pokorni. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Ismaila, sina Ebu Halida, od Harisa, sina ubejla, od Ebu Amra ejbanije, od Zejda, sina Erkama, rekao je: Bili smo (obiaja da) govorimo (tj. Razgovarasmo) u (toj) molitvi, govori jedan (od) nas svome bratu o svojoj potrebi (sve do vremena) dok je (dok nije) siao ovaj ajet: "uvajte se meusobno (jedan drugoga) na (tim) molitvama i (toj) srednjoj molitvi (da ne razgovarate), i stojte (ustanite, tj. klanjajte) radi Allaha (bivi vi) usrdni.", pa se je zapovjedilo nama za (tu) utnju (u molitvi). "Pa ako ste se bojali (tj. ako se bojite, plaite neprijatelja i slino), pa (klanjajte vi bivi vi) pjeaci (tj. stojei na nogama) ili jahai (na konjima); pa kada ste bili sigurni (tj. kada budete sigurni, bezbijedni), pa spominjite Allaha (tj. klanjajte) kao to je (Allah) pouio vas (ono) to ne znadijaste (to niste bili takvi da znate)." A rekao je Ibnu Dubejr: "Kursijjuhu" je "ilmuhu" (Njegovo prijestolje je Njegovo znanje). Govori se: "Bestaten" je "zijadeten" i "fadlen" (Prostiranje je poveanje i vrijednost). "Efrig" je "enzil" (Izlij je spusti, tj. rije Izlij znai: spusti. A u tom smislu su i ostale rijei ovdje, a i na drugim mjestima. Jedne rijei objanjavaju smisao drugih). "Ve la jeuduhu" je (znaenja) "la juskiluhu": Nee oteati Njemu (tj. Nije otealo Njemu, Ne daje tekoe Njemu, Ne priinja teine Njemu uvanje, obdravanje nebesa i Zemlje). "Adeni" je (to i) "eskaleni": Otealo je meni. "A "el-adu" i "el-ejdu" je (to i) "el-kuvvetu": snaga. "Essinetu" je "nuasun" (drijemanje). "Jetesenneh" je (to i) "jetegajjer": izmijenio se (izmijenilo se; odnosno: izmijenjuje se). "Fe buhite" je (znaenja) "zehebet huddetuhu": otiao je njegov dokaz (tj. propao mu je dokaz). "Havijetun" je (znaenja) "La enise fiha": Nema druga u njoj. "Uruuha" je (znaenja) "ebnijetuha": njezine graevine (graevine te odreene oblasti). "Essinetu" je "nuasun": drijemanje. "Nuniruha" (tako neki itaju umjesto "nunizuha", a "nuniruha") je (to i) "nuhriduha": vadimo je (tj. vadimo njih - kosti). "Iasarun" je estok vjetar (to) pue (duva) od zemlje ka nebu kao stup (stub). U njemu je vatra. A rekao je Ibnu Abbas: "Salden" je (znaenja): Nije (tj. Nema) na njemu (nijedna) stvar (tj. Nema na njemu nita - misli se na kamen koji je po temelju go). A rekao je Ikrimete: "Vabilun" je estoka kia (jaka kia). "Ettallu" je (to i) "enneda": rosa. (A veli se da "tallun" i "neda, neden" znai sitna kia, slaba kia, izmago, vlaga, vlanost vazduha.) 252

A ovo je primjer djela (rada iskrenoga, pravoga) vjernika. "Jetesenneh" je (to i) "jetegajjer": izmjenjuje se, mijenja se. PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Malik od Nafi-a da je Abdullah, sin Umera, bio, kada se pitao (kada je bio pitan) o molitvi (toga) straha (tj. o molitvi u vrijeme opasnosti od neprijatelja), rekao (tj. bio bi rekao, rekao bi): Stupie naprijed (taj) vo i (jedna) skupina (grupa) od (tih) ljudi, pa klanja sa njima (taj) voa (jedan) naklon (rekat), a bie (a biva, a bude druga jedna) skupina (grupa) od njih izmeu njih i izmeu (toga) neprijatelja (i ljudi te druge grupe bie tako da) nisu klanjali (da ne budu klanjali u asu kada klanja prva grupa sa voom). Pa kada su klanjali (oni) koji su sa njim (jedan) naklon (jedan rekat), povui e se (oni) nazad (na) mjesto (onih) koji nisu klanjali, a nee pozdravljati (tj. nee davati, predavati selama u znak zavretka molitve). I stupie naprijed (oni) koji nisu klanjali, pa e klanjati sa njim (jedan) naklon (jedan rekat). Zatim e otii (taj) voa (sa molitve, tj. zavrie on molitvu), a ve je (on sam) klanjao dva naklona (dva rekata). Pa e ustati svaki jedan (tj. svaki pojedinac) od (te) dvije skupine (grupe), pa klanjaju (pa e oni klanjati) za svoje osobe (sami po sebi jo jedan) naklon (rekat) poslije (to je bio sluaj) da ode (taj) voa (sa molitve zavrivi on dva rekata), pa biva (tj. pa e biti) svaki jedan (pojedinac) od (te) dvije skupine (grupe da) je ve klanjao dva naklona (dva rekata na taj nain). Pa ako je bio strah (takav da je) on ei od toga (da se moe to tako obaviti molitva), klanjali su (tj. klanjae oni) pjeice stojei (oni) na svojim nogama ili jaui (oni) okrenuti (oni bivi) prema Strani ili bez (da su oni) okrenuti prema njoj. Rekao je Malik: Rekao je Nafi': Neu misliti (tj. Ne mislim) Abdullaha, sina Umera, (da) je spomenuo to (on drukije) osim (prenosei to on) od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. "A koji se usmrte (usmruju) od vas, a ostavljaju supruge.....". PRIAO MI JE Abdullah, sin Ebul-Esveda, priao nam je Humejd, sin ElEsveda, i Jezid, sin Zurej-a, rekla su njih dvojica: priao nam je Habib, sin ehida, od Ibnu Ebu Mulejketa, rekao je: rekao je Ibnu Zubejr: Rekao sam Usmanu: "Ovaj ajet koji je u Bekari "A koji se usmrte (umru) od vas, a ostavljaju supruge....", do Njegovoga govora "..... osim (tj. bez) istjeravanja.....", (taj ajet je takav da) je ve dokinuo (ukinuo) njega (onaj) drugi ajet, pa zato pie njega?" Rekao je (Usman): "Ostavie njega (u Mushafu, tj. Ostavi ga napisanoga u Mushafu). O sine moga brata (bratiu)! Neu izmijeniti (promijeniti nijednu) stvar od njega od (tj. sa) njegovoga mjesta." Rekao je Humejd: Ili nainom ovim (tj. Ili slino ovome je rekao Usman). "I poto je rekao Ibrahim: "Moj Gospode! Pokai mi, kako oivljuje (te) mrtve (umrle)....". "Fe surhunne" je (to i) "katti'hunne": pa isijeci (sasijeci dobro) njih (ptice). 253

PRIAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, priao nam je Ibnu Vehb, izvijestio me je Junus od Ibnu ihaba, od Ebu Selemeta i Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Mi smo prei za (tu) sumnju od Ibrahima poto (tj. kad) je rekao: "Moj Gospode, pokai mi kako proivljuje (te) umrle (te mrtve)." Rekao je (Uzvieni Allah): "A zar nisi vjerovao (zar ne vjeruje u to)?" Rekao je (Ibrahim): "Da, a ali zato (da) se smiri moje srce.....". GLAVA Njegovoga govora: "Zar voli jedan vas da bude za (tj. u) njega (jedna) baa (vrt) od palmi i groa, teku ispod nje (te) rijeke, za (u) njega je u njoj od svakih (tih) plodova......". PRIAO NAM JE Ibrahim, izvijestio nas je Hiam od Ibnu Durejda, uo sam Abdullaha, sina Ebu Mulejketa, (da) pria od Ibnu Abbasa. Rekao je (Ibnu Durejd): A uo sam njegovoga brata Ebu Bekra, sina Ebu Mulejketa, (da) pria od Ubejda, sina Umejra, rekao je: rekao je Umer, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, (jednoga) dana drugovima Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio: "O emu mislite ovaj ajet (da) je siao "Zar voli jedan vas da bude za (u) njega (jedna) baa (vrt)....."?" Rekli su: "Allah je znaniji (tj. Allah zna)." Pa se rasrdio Umer, pa je rekao: "Govorite: "Znamo, ili neemo znati (ili: ne znamo)." Pa je rekao Ibnu Abbas: "U mojoj dui je od njega neto (doslovno: jedna stvar), o zapovjednie (tih) vjernika." (Ajet je u arapskom enskoga roda.) Rekao je Umer: "O sine moga brata, reci, i ne omalovaavaj tvoju (svoju) osobu." Rekao je Ibnu Abbas: "Udarila se je primjerom za (jedan) rad (tj. Ta baa je doneena kao primjer za posao i rad)." Rekao je Umer: "Koji rad?" Rekao je Ibnu Abbas: "Za (jedan, neki) rad." Rekao je Umer: "Za (jednoga) ovjeka imunoga (koji) radi u pokornosti Allahu, moan je i veliajan je, zatim je poslao Allah njemu (toga) sotonu, pa je radio u (tim) grijesima dok je uguio svoja djela (radove, tj. dobre poslove sa tim grijesima)." "..... fe surhunne....", je (to i) "katti'hunne" isijeci (dobro) njih. "..... nee pitati (ne pitaju, tj. ne prose milostinju obraajui se oni na te) ljude upornou (dosaivanjem)....." Govori se: "Elhafe alejje", i "elehha alejje" i "ahfani bilmes'eleti: (sva tri izraza znae) bio je uporan (ustrajan) na mene u (tom) prosjaenju (a to znai: dosaivao je meni sa prosjaenjem). "Fe juhfikum.....", je (isto to i) "judhidukum": zatrudnjuje vas (stvara potekoe vama, zamara vas, dosauje vam, namui vas). 254

PRIAO NAM JE Ibnu Ebu Merjem, priao nam je Muhamed, sin Dafera, rekao je: priao mi je erik, sin Ebu Nemira da su Ata', sin Jesara, i Abdurrahman, sin Ebu Amreta, Ensarija rekli (doslovno: rekla su njih dvojica): uli smo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Nije (taj) siromah koji (je takav da) vrati njega (ta) datula i (te) dvije datule, a ni (taj) zalogaj, a ni (ta) dva zalogaja. Siromah (taj) je samo (onaj) koji se ponaa poteno (edno, tj. koji uope ne prosjai, a siromaan je). I itajte, ako ste htjeli (ako hoete) - misli (na) Njegov govor, uzvien je - : "..... nee pitati (tj. ne prosjae od tih) ljudi uporno (tj. dosaujui, dosaivanjem)......". "..... i dozvolio je Allah (tu) prodaju (tj. trgovinu), a zabranio je (tu) kamatu...." "Elmessu" je (to i) "eldununu": ludost (poludjelost). PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je Muslim od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Poto su sili (ti) ajeti od kraja (tj. koji se nalaze na kraju) sure Bekare o (toj) kamati, itao (proitao) je njih poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na (te) ljude (tj. ka tim ljudima), zatim je zabranio (tu) trgovinu u (tom) vinu (tj. trgovanje sa vinom, trgovanje sa tim opojnim piima). "Brie Allah (tu) kamatu.....": (to znai) Daje otii njoj (tj. Odstranjuje nju, unitava je). PRIAO NAM JE Bir, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, od ubeta, od Sulejmana, uo sam Ebu Duha-a (da) pria od Mesruka, od Aie da je ona rekla: Poto su se spustili (ti) zadnji ajeti od sure Bekare, izaao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je itao (proitao, rekao) njih u Bogomolji, pa je zabranio (tu) trgovinu u (tom) vinu (sa vinom). "..... pa dozvolite za rat od Allaha i Njegovoga poslanika.....": (to znai) pa znajte. PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Mansura, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aie, rekla je: Poto su se spustili (ti) ajeti od kraja sure Bekare, itao je njih Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u Bogomolji, i zabranio je trgovinu u vinu. "A ako je bio vlasnik tekoe (tj. a ako je bio siromaan), pa ekanje (priek) do lakoe, a da milodarite, bolje je za vas ako znadijaste." A rekao je nama Muhamed, sin Jusufa, od Sufjana, od Mansura i Aamea, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Aie, rekla je: Poto su se spustili (ti) ajeti od kraja sure Bekare, ustao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je proitao njih nama, zatim je zabranio trgovinu u vinu (sa vinom). GLAVA: 255

"I uvajte se dana (to) se vraate u njemu ka Allahu......". PRIAO NAM JE Kabisate, sin Ukbeta, priao nam je Sufjan od Asima, od abije, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zadnji ajet (to) je siao na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, (to) je ajet (te) kamate. GLAVA: "..... i ako (tj. a ako) pokazujete (vi ono) to je u vaim duama, ili sakrivate njega, obraunava se (tj. obraunavae se meusobno sa) vama za njega Allah, pa oprata (pa oprostie onome) kome hoe, a kanjava (a kaznie onoga) koga hoe, a Allah je na svaku stvar moan.". PRIAO NAM JE Muhamed, priao nam je Nufejlija, priao nam je Miskin od ubeta, od Halida Hazza-a, od Mervana Asfera, od (jednoga) ovjeka od (tj. izmeu) drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a on je Ibnu Umer, da je on (ajet - a on je enskoga roda u arapskom jeziku, pa je i zamjenica koja se odnosi na rije ajet uvijek enskoga roda - slijedei ajet) ve se dokinuo "..... a ako pokazujete to je u vaim duama, ili sakrivate njega,....", ajet (taj vidjeti cio).

GLAVA: "Vjerovao je (taj) poslanik u (ono) to se je spustilo k njemu od njegovoga Gospoda.....". A rekao je Ibnu Abbas: ".... isren.....", je (to i) "ahden": obaveza (optereenje). A govori se: "..... gufraneke....", je (znaenja) "magfireteke fagfir lena": Tvojim (Svojim) opratanjem, pa oprosti nama. PRIAO MI JE Ishak, sin Mansura, izvijestio nas je Revh, izvijestio nas je ubete od Halida Hazza-a, od Mervana Asfera, od (jednoga) ovjeka od drugova poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: mislim ga (mislim da je to bio) Ibnu Umer: "..... a ako pokazujete to je u vaim duama, ili sakrivate njega.....", rekao je: dokinuo je njega (ovaj ajet drugi taj) ajet koji je poslije njega. SURA ALI IMRAN (IMRANOVA OBITELJ, PORODICA, ROD) "Tukaten" i "tekijjeten" je jedno (istoga znaenja: uvanjem, bojanjem). "Sirrun" je "berdun": studen, hladan; hladnoa. "efa hufretin" je kao "eferrekijjeti": ivica, rub rupe je kao (to se rekne) ivica, rub bunara, i strana njegova ("ve harfuha": i strana njegova, bunarova). "Tubevviu" je (to i) "tettehizu muaskeren": uzima mjesto skupljanja vojske. "Elmusevvimu" (i "el256

musevvemu") je (onaj) koji ima (koji je takav da je za njega, da je u njega neko) obiljeje sa (nekim) znakom, ili sa (komadiem) vune ili sa (onim) to je bio (on obiljeen od drugih vrsta znakova). "Ribbijjune" (znai te) sve (tu mnoinu), a (njegova) jednina je "ribbijjun". "Tehussunehum" je (znaenja) "teste'silunehum katlen": iskorijenite njih ubijanjem. "Guzzen" (je plural, mnoina, i ta rije znai: ratnici, borci), njezina jednina je "gazin". "Senektubu" je (to i) se nahfezu: zapamtiemo (sauvaemo). "Nuzulen" je (to i) "sevaben": nagradu. A dozvalja se i (da znai) smjeten kod Allaha, kao to je tvoj govor: "enzeltuhu" (a znai) smjestio sam ga (na stan kod sebe). A rekao je Mudahid: A "el-hajlul-musevvemetu" su (konji koji) su krasni (savreni, divni), lijepi. A rekao je Ibnu Dubejr: "...... ve hasuren......", je (onaj koji) nee doi (koji ne dolazi, ne prilazi tim) enama (tj. koji nema spolnih odnosa sa enama). A rekao je Ikrimete: "...... min fevrihim.....", je (znaenja) "min gadabihim jevme Bedrin": od njihove srdbe (na) dan Bedra. (Drugi to tumae na drugi nain.) A rekao je Mudahid: "...... juhridul-hajje" (izvodi toga ivoga)....", (to je to ljudsko) sjeme (sperma to) izae mrtvo i izae iz njega (taj) ivi (ovjek). "Elibkaru....", je poetak zore, a "el-aijju" je naginjanje Sunca - mislim ga do (asa kada hoe ono) da zae (zapadne).

GLAVA: "..... od njega su (neki, jedni) ajeti uvreni (jasni, nedvosmisleni).....", i rekao je Mudahid (da su to ajeti u kojima se govori ta je izvjesno): dozvoljeno i (izvjesno) zabranjeno, "a drugi su slini (tj. nejasni).....", potvruje neki (dio) njega (kitaba Boijega-Kur'ana jedan drugi dio) neki, kao Njegov govor, uzvien je: "..... i ne zavodi s njim (nikoga) osim pokvarene.", i kao Njegov govor, veliajno je Njegovo spominjanje: "...... i ini (stavlja tu) neistou na (one) koji nee razumjeti.", i kao Njegov govor, uzvien je: "I koji su se naputili, poveao je njima pravopue (pravi put).....". "Zejgun" je (to i) "ekkun" (sumnja). "..... traenjem sebi (te) kunje (tj. smutnje)....." (to su ti) slini (tj. nejasni ajeti, pa ko u srcu sumnja, on istrauje te nejasne ajete Kur'ana). "..... a (ti vjernici) ustaljeni....", znaju "govore: Vjerovali smo (tj. Vjerujemo) u njega.....". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Meslemeta, priao nam je Jezid, sin Ibrahima, Tusterija od Ibnu Ebu Mulejketa, od Kasima, sina Muhameda, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: itao (proitao) je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ovaj ajet: "On je (onaj) koji je spustio na tebe (tu) knjigu, od nje su (jedni) ajeti uvreni, oni su majka (tj. izvor, temelj te) knjige, a drugi su slini (tj. dvosmisleni, nejasni), pa to se tie (onih) koji (imaju) u svojim srcima (jedno) skretanje (tj. 257

sumnju), pa (oni) slijede (ono) to je slino (tj. to je nejasno) od nje (od ove knjige) traenjem sebi kunje (tj. zbog traenja smutnje) i traenjem sebi njegovoga (tj. njezinoga) tumaenja, a ne zna njegovoga (njezinoga) tumaenja (niko) osim Allah, a (ti) ustaljeni u (toj) nauci govore: Vjerovali smo u njega (u kitab, u nju - knjigu), sve je od (strane) kod naega Gospoda (tj. sva je ova knjiga od naega Gospoda), a ne opominju se (drugi) osim vlasnici mozgova (tj. osim pametni).". Rekla je: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa kada si vidjela (ili: kada si vidio, tj. Pa kada vidi one) koji slijede (ono) to je slino (nejasno) od njega (od nje), pa ti su (ti, to su oni) koje je imenovao (nazvao, oznaio) Allah, pa budite na oprezu (od) njih (tj. uvajte se njih). GLAVA: "..... i zaista ja traim utoita njoj u Tebe i njezinome potomstvu od (toga) sotone prokletoga.". PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Seida, sina Musejeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, da je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Nema od roenoga (djeteta to) se raa (rodi da proe drukije) osim (tako), a (taj) sotona dotakne njega kada se rodi, pa vikne (vie dijete) derui se od doticanja (toga) sotone, osim njega (tj. izuzev jedino) Merjemu i njezinoga sina." (To jest: Jedino to taj sotona nije dotaknuo Merjemu i Isa-a - Mariju i Isusa.) Zatim govori (govorae) Ebu Hurejrete: I itajte, ako ste htjeli "..... i zaista ja traim utoita njoj u Tebe i njezinom potomstvu od (toga) sotone prokletoga (da ih zatiti).". GLAVA: "Zaista (oni) koji kupuju za ugovor (za obavezu) Allaha (za Boiju obavezu) i svoje zakletve (jednu, neku) cijenu malu, ti (su takvi grijenici da) nema udjela (nikakvoga) "- (tj.) nema dobra -" za njih u (na tom) drugom svijetu.... i za njih je (tj. i oni imaju jednu) kaznu bolnu." - ("elimun" je to i) "mu'limun" (i) "mudiun" (a obje rijei znae: koji daje bol, tj. kazna koja e zadavati bolove), ("elimun" je) od "elemun": bol; i on je (tj. taj oblik "elimun" je ovdje upotrijebljen) u mjestu (tj. umjesto "mu'limun" koji ima oblik) "muf'ilun". PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, priao nam je Ebu Avanete od Aamea, od Ebu Vaila, od Abdullaha, sina Mesuda, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se je zakleo (Ko se zakune) zakletvom trpljenja (tj. zakletvom na koju je pozvan i zadran na sudu, suenju radi nje, ali se zakune lano) zato (da) 258

sebi odsijee s njom (pomou nje, zakletve) imanje (jednoga) ovjeka muslimana, susreo je (tj. susresti e) Allaha, a On je na njega srdit." Pa je spustio Allah potvrivanje toga (tj. kao potvrdu tome): "Zaista (oni) koji kupuju za ugovor (za obavezu) Allaha i svoje zakletve (neku, jednu) cijenu malu, ti (su takvi da) nema (nikakvoga) udjela za njih u (na tom) drugome (svijetu).....", do kraja (toga) ajeta. Rekao je: Pa je uniao E'as, sin Kajsa i rekao je: "ta pria vama Ebu Abdurrahman?" Rekli smo: "Tako i tako (To i to)." Rekao je: "O meni se je spustio (taj ajet). Bio je za (u) mene bunar u zemlji sina (jednoga) strica moga. Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Tvoj dokaz, ili njegova zakletva (treba)." Pa sam rekao: "Tada se zaklinje (on, tj. Tada e se on zaklesti), o poslanie Allaha!" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko se je zakleo na (jednu, neku) zakletvu trpljenja (da) sebi odsijee sa njom (sa zakletvom, pomou zakletve) imanje (nekoga) ovjeka muslimana, a on je u njoj (u toj zakletvi) grijenik, susreo je (tj. susresti e) Allaha, a On je (a Allah je) na njega srdit." PRIAO NAM JE Alija - on je sin Ebu Haima -, uo je Huejma, izvijestio nas je Avvam, sin Haveba, od Ibrahima, sina Abdurrahmana, od Abdullaha, sina Ebu Evfa-a, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, da je (jedan) ovjek uspostavio (podigao jednu) robu u (toj) pijaci, pa se zaklinjao u njoj (tj. za nju, za tu robu) zaista (da) je ve dao za nju (onoliko) to nije dao njega zato (da) obori (tj. da navue) u nju (u tu robu, na tu robu jednoga, nekoga) ovjeka od (tih) muslimana, pa je siao (ajet): "Zaista koji sebi kupuju za ugovor Allaha i svoje zakletve (jednu) malu cijenu,.....", do kraja (toga) ajeta. PRIAO NAM JE Nasr, sin Alije sina Nasra, priao nam je Abdullah, sin Davuda, od Ibnu Durejda, od Ibnu Ebu Mulejketa da (neke) dvije ene probadae (kou ilom, tj. ivae kou, ivale su njih dvije kou) u (jednoj) kui, ili u (toj) sobi. Pa je izala jedna (od) njih dviju, a ve se je dalo proi sa (jednim) ilom (probadaom) u njezin dlan (tj. a proboden joj je dlan, aka, ruka sa ilom, iglom probadaom, probadaem), pa je tvrdila na (tu) drugu (da je ona ubola nju ilom). Pa se je podigla (dostavila ta stvar) ka Ibnu Abbasu, pa je rekao Ibnu Abbas: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da se daje (nekim, tim) ljudima sa njihovim tvrenjem (tj. prema njihovim tvrenjima, po njihovim tubama), zaista bi otile krvi (tj. ivoti nekih) ljudi i njihovi imeci (i njihova imanja). Opominjite nju sa Allahom, i itajte njoj: "Zaista koji kupuju sebi za ugovor Allaha....."."

259

Pa su opominjali nju, pa je priznala (da je zabola to ilo u dlan svoje drugarice). Pa je rekao Ibnu Abbas: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zakletva je na (onoga) to se tvrdi na njega (da je neto poinio, uinio, tj. Kada ne postoje jasni dokazi kod tuitelja, onda je ta zakletva obavezna na tuenoga da se zakune da on nije poinio ono zbog ega je tuen)." GLAVA: "Reci: O stanovnici (tj. pripadnici preanje Boije) knjige, doite ka (jednoj) rijei jednakoj izmeu nas i izmeu vas da neemo oboavati (nikoga drugoga) osim Allaha.....". "Sevain" je (to i) "kasdin": upravljenoj (ustremljenoj, usmjerenoj; umjerenoj). PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, od Hiama, od Mamera. A priao mi je Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, priao mi je Ibnu Abbas, priao mi je Ebu Sufjan iz svojih usta ka mojim ustima, rekao je: Otiao sam u (tome) vremenu koje je bilo izmeu mene i izmeu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (a u kojem je trajalo primirje poslije ugovora o miru na Hudejbiji). Rekao je: Pa dok sam ja u Siriji, kadli (potoli) je donijelo se (jedno) pismo od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, ka Irakliju. Rekao je: A bio je Dihjete Kelbija donio njega, pa je dao njega ka velikanu (velikau mjesta) Busra-a. Pa je dao njega (to pismo) velikan Busra-a ka Irakliju. Rekao je: Pa je rekao Iraklije: "Da li je ovdje ijedan (ovjek, iko) od naroda toga ovjeka (ovoga ovjeka to mi je poslao ovo pismo i) koji tvrdi da je on (neki) vjerovijesnik?" Pa su rekli: "Da." Rekao je: Pa sam se pozvao (pozvan sam) u nekolicini od Kurejevia. Pa smo unili Irakliju, pa smo se posadili (posaeni smo mi) pred njega. Pa je rekao: "Koji (izmeu ovih, od) vas je najblii porijeklom ovome ovjeku koji tvrdi da je on (neki, nekakav, jedan) vjerovijesnik?" Pa je rekao Ebu Sufjan: Pa sam rekao: "Ja." Pa su posadili mene pred njega, a posadili su moje drugove ozadi (pozadi, iza) mene. Zatim je pozvao za svoga tumaa (prevodioca), pa je rekao: Reci njima: "Zaista ja sam pitalac (tj. Zaista ja u pitati) ovoga o ovome ovjeku koji tvrdi da je on vjerovijesnik. Pa ako je slagao meni, pa oglasite lanim njega (demantujte ga, recite da ne govori on istinu)." Rekao je Ebu Sufjan: I zakletva Allaha (je moja zakletva, tj. I kunem se Allahom), da nije (toga) da dadnu prenijeti (da prenesu) na mene (tu) la, zaista bih slagao (lagao o Muhammedu a.s. tada u toj prilici). Zatim je rekao svome tumau (prevodiocu): "Pitaj ga, kako (kakvo) je njegovo plemstvo (tj. njegovo porijeklo) u (meu) vama?" Rekao je: Rekao sam: "On je u nama (tj. meu nama) plemenit (dobroga porijekla)." Rekao je: "Pa da li je bio od njegovih oeva (predaka iko 260

neki) vladar?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa da li bijaste sumnjiili njega sa (tom) lai prije (nego je poeo) da govori (ono) to je rekao?" Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Je li slijede njega visoki (asni, ugledni pojedinci od tih) ljudi, ili njihovi slabii?" Rekao je: Rekao sam: "Nego (tj. Ne visoki, nego) njihovi slabii (slabi, nemoni)." Rekao je: "Poveavaju (li) se, ili se okrnjuju (smanjuju)?" Rekao je: Rekao sam: "Ne, nego se poveavaju." Rekao je: "Da li se vraa (tj. odmee) ijedan od njih od svoje vjere poslije (to je bio sluaj) da unie u nju (da li se odmetne od nje) mrnjom za nju (tj. iz mrnje prema toj vjeri u koju je bio uniao)?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Rekao je: "Pa da li ste se borili (protiv) njega?" Rekao je: Rekao sam: "Da." Rekao je: "Pa kako (kakva) je bila vaa borba (protiv) njega?" Rekao je: "Biva (taj) rat izmeu nas i izmeu njega kovama (kao kove, kante kojima se dohvaa i grabi voda iz bunara: nekad dohvati, zagrabi jedna, a nekad druga): pogaa od nas, i pogaamo od njega." Rekao je: "Pa da li vri vjerolomstvo (da li kri ugovor)?" Rekao je: Rekao sam: "Ne. A mi smo od njega (odsutni) u ovome vremenu (kako smo krenuli ovamo), neemo znati (tj. ne znamo sada) ta je on napravlja u njemu (tj. ta je napravio u ovom vremenu dok smo ovamo, dok smo ovdje, tu)." Rekao je: Tako mi Allaha nije omoguio meni od rijei (jedne da) uvedem u nju (jednu sumnjivu) stvar osim ove (tj. nisam mogao nita sumnjivo da ubacim ba ni jednu rije drugu osim ove: ne znam ta je napravio otkako smo mi ovamoovdje). Rekao je: "Pa da li je rekao (tj. govorio) ovaj govor (njegov) ijedan (ovjek) prije njega?" Rekao je: Rekao sam: "Ne." Zatim je rekao svome tumau (prevodiocu): Reci njemu: "Zaista ja sam pitao tebe o njegovom plemstvu u (meu) vama, pa si tvrdio da je on u (meu) vama plemenit. A takoe su (Boiji) poslanici (takvi da) se alju u plemstvima (tj. od dobrog porijekla) svoga naroda. I pitao sam te da li je bio u njegovim oevima (djedovima nekakav) vladar, pa si tvrdio da nije. Pa sam rekao: Da je bio od njegovih oeva (kakav) vladar, rekao bih: ovjek (je to koji) trai vlast svojih oeva. I pitao sam te o njegovim sljedbenicima: jesu li njihovi (oni) slabii, ili su njihovi visoki (ugledni), pa si rekao: nego (ne, nego) njihovi slabii, a oni su sljedbenici (Boijih) poslanika. I pitao sam te da li bijaste sumnjiili njega za (tu) la prije (nego je postao sluaj) da govori (ono) to je rekao, pa si tvrdio da nije (tj. da niste). Pa sam spoznao da on nije bio zato (da) ostavi (tu) la na (te) ljude, zatim (da) ode pa (da) lae na Allaha. I pitao sam te da li se vraa (odmee) ijedan od njih od svoje vjere poslije (to je sluaj) da unie u nju mrnjom za nju (iz mrnje prema njoj), pa si tvrdio da ne, a takoe je (takvo to) vjerovanje kada se je pomijealo (sa) veselou (tih) srca. I pitao sam te da li se poveavaju, ili se okrnjuju (smanjuju), pa si tvrdio da se oni poveavaju, a takoe (takvo) je (to) vjerovanje dok se upotpuni. I pitao sam te da li ste se borili (protiv) njega, pa si tvrdio da ste se vi borili (protiv) njega, pa (da) biva (taj) rat izmeu vas i izmeu njega kovom (kao kove), (nekad) postigne (on) od vas i (nekad) postignete (vi) od njega; a takoe su (takvi ti Boiji) poslanici, stavljaju se na iskuenje, zatim biva (bude) za njih (ta) posljedica (tj. zatim njima bude posljedica dobra, oni pobijede). I pitao sam te da li vri vjerolomstvo, pa si tvrdio da on nee vriti (da ne vri on) vjerolomstvo, a takoe su (takvi Boiji) poslanici, nee vriti (ne vre) vjerolomstvo. I pitao sam te da li je govorio ijedan (ovjek) ovaj (njegov) govor prije njega, pa si (ti) tvrdio da ne (da nije). Pa sam rekao: Da je bio govorio (Da je govorio) ovaj (njegov) govor ijedan (ovjek) prije 261

njega, rekao bih: ovjek (taj) povodio se je (tj. povodi se) za govorom (to) se je govorio (rekao se je jo) prije njega." Rekao sam: Zatim je rekao: "Sa ime zapovjeda vama (tj. O emu vam zapovjeda, ta vam nareuje)?" Rekao je: Rekao sam: "Zapovijeda nam za (tu) molitvu, i zekat (obaveznu odreenu koliinski godinju milostinju), i povezanost (sa rodbinom) i ednost (potenje, suzdravanje od prosjaenja)." Rekao je: "Ako bude (ono) to govori o njemu istina, pa zaista on je vjerovijesnik. I ve znadijah (bijah znao) da je on izlaza (da e on izai, pojaviti se), a ne miljah (ja ne bijah mislio za) njega (nisam znao, nisam mislio da e biti) od vas (tj. izmeu vas). I da zaista ja znam da u ja doprijeti (dospjeti) k njemu, zaista bih volio (elio) njegovo sretanje (njegov susret - da se s njim sretnem). I da sam bio kod njega, zaista bih prao od njegovih nogu (stopala prainu). I zaista e doprijeti svakako njegova vlast (na podruje) to je pod mojim dvama stopalima (pod mojim nogama)." Rekao je: Zatim je pozvao za pismo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je proitao njega, pa kada li je u njemu: "Sa imenom (tj. U ime) Allaha Milosrdnoga Milostivoga. Od Muhammeda, poslanika Allaha (Allahovoga) ka Irakliju (Hiraklu), velikanu (velikau) Vizantinaca! Pozdrav na (onoga, tj. Pozdrav onome) ko je slijedio (ko slijedi ovo) pravopue! to se tie poslije, pa zaista ja pozivam tebe sa pozivanjem (te vjere) Islama. Primi Islam, spasie se. I primi Islam, dae ti Allah tvoju nagradu dvaput. Pa ako si okrenuo lea (ako okrene lea), pa zaista na tebe je grijeh (tih) ratara (poljodjelaca, poljoprivrednika). I: "O stanovnici (tj. sljedbenici prethodne Boije) knjige, doite ka (jednoj) rijei jednakoj izmeu nas i izmeu vas da neemo oboavati (nikoga drugoga) osim Allaha....", do Njegovoga govora "..... svjedoite za (to, svjedoite o tome) da smo mi muslimani (primaoci Islama)." Pa poto je zavrio itanje (toga) pisma, podigli su se (njihovi) glasovi kod njega i mnogo je bilo (te) galame (buke). I zapovjedilo se je za nas, pa smo se izveli (pa smo istjerani napolje). Rekao je: Pa sam rekao svojim drugovima kada smo izali: Zaista ve se je zastvarila (tj. postala je velika) stvar sina Ebu Kebeta (sina Ebu Kebetovoga). Zaista ono zaista plai se njega vladar Asferovia (tj. Vizantinaca). Pa sam neprestano bio ubijeen (tvrdo uvjeren) u stvar poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da e se ona pojaviti (kao pobjedonosna, da e ona pobijediti), dok je (najzad) uveo Allah na mene (tj. dok me je uveo Allah u) Islam. Rekao je Zuhrija: Pa je pozvao Iraklije velikane Vizantinaca, pa je sakupio njih u (jednu) svoju kuu, pa je rekao: "O druino Vizantinaca! Da li je za vas u (tom) spasu i pravome putu (do) kraja (te) vjenosti (tj. Da li imate elju za vjenim spasom i pravim putem), i da ustraje vama vaa vlast?" Rekao je: Pa su se razbjeali (pobjegli su) razbjeavanjem magaraca (te) divljai ka (svojim) vratima (na koja su unili), pa su nali njih (da) su se ve zakljuala. Pa je rekao: "Na mene sa njima (Ovamo ih meni)!" Pa je pozvao njih, pa je rekao: "Zaista ja sam sebi ispitivao samo vau 262

estinu (vrstou) na vaoj vjeri, pa ve sam vidio od vas (taj postupak) koji sam volio (elio)." Pa su pali niice njemu, i zadovoljili su se od njega (sa njim). GLAVA: "Neete postii (to) dobroinstvo do (da) troite (dijelite) od (onoga) to volite.....", do "...... za njega znan (za njega zna).". PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Ishaka, sina Abdullaha sina Ebu Talhata, da je on uo Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Bio je Ebu Talhate najmnogobrojniji Pomaga u Medini (po) palmama, i bio je najdrai (od) njegovih imanja ka njemu (komad zvani) Biruha' (ili Bejruha'). I bila je (ta zemlja, vonjak taj) okrenut prema Bogomolji, i bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) ulazi (u) nju i pije od vode (jedne) u njoj lijepe. Pa poto se spustilo: "Neete postii (to) dobroinstvo do (da) troite (dijelite) od (onoga) to volite.....", ustao je Ebu Talhate, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Zaista Allah govori: "Neete postii (to) dobroinstvo do (da) troite od (onoga) to volite......", a zaista najdrai (od) mojih imanja ka meni je Biruha' (Bejruha'), i zaista ona (ta zemlja, njiva sa palmama) je milostinja za Allaha (u ime Allaha od mene, tj. dajem je radi elje da postignem Allahovo zadovoljstvo), nadam se njezinom dobroinstvu i njezinoj pohrani kod Allaha, pa stavi nju, o poslanie Allaha, gdje je pokazao tebi Allah (da je najbolje da se stavi, okrene, upotrijebi ona)." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Bravo (tj. Vrlo dobro)! To je odlazee imanje (u dobre svrhe)! To je odlazee imanje! I ve sam uo ta si rekao. I zaista ja vidim (tj. mislim) da uini nju (tj. da dadne tu zemlju) u (meu svoje) najblie (roake)." Rekao je Ebu Talhate: "inim (to), o poslanie Allaha!" (To jest: "Uiniu tako!") Pa je razdijelio nju Ebu Talhate u svoje najblie i svoje strievie. Rekao je Abdullah, sin Jusufa, i Revh, sin Ubadeta (priajui ovaj hadis): To je unosno imanje (rentabilno imanje, koje donosi dobit, ar, korist). PRIAO MI JE Jahja, sin Jahja-a, rekao je: itao sam Maliku: "...... odlazee imanje." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, priao mi je moj otac od Sumameta, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Pa je uinio nju Hassanu i Ubejju, a ja sam blii k njemu, a nije uinio meni od nje (nijednu) stvar (tj. nita). GLAVA: 263

"..... pa donesite Tevrat, pa itajte ga, ako ste bili istiniti (vi).". PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Ebu Damrete, priao nam je Musa, sin Ukbeta, od Nafi-a, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da su (izvjesni) idovi doli ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, sa ovjekom od njih i enom (tj. da su doveli jednoga svoga ovjeka i enu), ve su bludniili (uinili preljub) njih dvoje, pa je rekao njima: "Kako inite sa (onim) ko je bludniio od vas?" Rekli su: "Ugljeniemo (tj. namaemo, potaremo ugljem, ocrnimo) njih dvoje i udaramo (izudaramo) njih dvoje." Pa je rekao: "Ne nalazite (li vi) u Tevratu (to) kamenovanje?" Pa su rekli: "Ne nalazimo u njemu (nijednu) stvar (tj. nita)." Pa je rekao njima Abdullah, sin Selama: "Slagali ste. Pa donesite Tevrat, pa itajte njega, ako ste bili istiniti." Pa je stavio njegov predava koji predaje njega od njih (ili: njegov prouavalac koji prouava njega - Tevrat - izmeu njih) svoj dlan na ajet (toga) kamenovanja (na ajet koji govori o kamenovanju bludnika i bludnice), pa je poeo (da) ita (ono) to je ispod (tj. ispred) njegove ruke i to je iza nje, a ne ita ajeta kamenovanja. Pa je iupao (tj. sklonio, odstranio, otklonuo Abdullah) njegovu ruku od (tj. sa) ajeta kamenovanja, pa je rekao: "ta je ovo?" Pa poto su vidjeli to, rekli su ovo je ajet kamenovanja. Pa je zapovjedio za njih dvoje, pa su se kamenovali njih dvoje blizu gdje je mjesto stavljanja (tih) umrlih (lica spremljenih za pokop) kod Bogomolje (tj. mjesto je to blizu Bogomolje). Rekao je: Pa sam vidio njezinoga druga (da) se nadnosi (naginje) na nju (da) uva nju (da je zatiti od toga) kamenja. GLAVA: "Bili ste najbolji (jedan) narod (to) se je izveo (dao pokazati) za (te) ljude (tim ljudima)......". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Sufjana, od Mejsereta, od Ebu Hazima, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, "Bili ste najbolji narod (to) se je izveo za (te) ljude.....", rekao je: Najbolji ljudi za (te izvjesne, odreene) ljude (to su bili takvi da vi) dovedete njih u (tim) lancima u njihovim vratovima dok (tj. te oni onda postanu takvi da) uniu u Islam (i steknu sreu na obadva svijeta). GLAVA: "Poto su razmiljale (pomiljale neke) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije (da se prepadnu, poplae, tj. pobjegnu).....". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, rekao je: rekao je Amr: uo sam Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: 264

O nama je siao (ajet): "Poto su razmiljale (neke) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije, a Allah je zatitnik (pokrovitelj) njih dviju...." Rekao je: Mi smo (te) dvije grupe: Harisetovii i Selimetovii; a ne volimo - a rekao je Sufjan jedanput: a ne veseli mene - da on (taj ajet) nije siao (ne volimo) zbog govora Allaha: "...... a Allah je zatitnik njih dviju (tj. tih dviju grupa).....". GLAVA: "Nije za tebe od (te) zapovjedi (ili: od toga posla nijedna) stvar (nita).....". PRIAO NAM JE Hiban, sin Musa-a, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, rekao je: priao mi je Salim od svoga oca da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je podigao svoju glavu sa (doslovno: od toga) naklonjanja (sa ruku'a) u zadnjem naklonu (rekatu) od (molitve) zore (da) govori: "Moj Boe! Prokuni omsicu (tog-i-tog), i omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-itog)!", poslije to govori (poslije to izgovori reenicu): "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega! Na Gospode i Tebi hvala!" Pa je spustio Allah: "Nije za tebe (Nije tebi) od (toga) posla (nijedna) stvar (nita).....", do Njegovoga govora: "..... pa zaista oni su silnici." Predao je njega (prednji hadis) Ishak, sin Raida, od Zuhrije. PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ibrahim, sin Sada, priao nam je Ibnu ihab od Seida, sina Musejeba, i Ebu Selemeta, sina Abdur-Rahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, bio - kada je htio da moli na (tj. protiv) jednoga (lica), ili za jedno (lice) - usrdno se molio poslije (toga) naklonjanja (poslije toga ruku'a). Pa ponekada je rekao, kada je rekao: "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega! Moj Boe, na Gospode, Tebi hvala!", (poslije toga bi govorio, tj. molio): "Moj Boe! Spasi Velida, sina Velida, i Selemeta, sina Hiama, i Ajjaa, sina Ebu Rebiata. Moj Boe, pojaaj Tvoje (Svoje) gaenje na Mudar, i uini njega (gaenje, tj. kaznu njima gladne) godine kao godine Jusufa." Glasno izgovara (Muhammed a.s. u molitvi) to. I govorae (tj. I bio je obiaja da govori, moli) u nekoj svojoj molitvi (ili: u nekom dijelu svoje molitve) u molitvi zore (sabahu): "Moj Boe! Prokuni omsicu i omsicu (tog-i-tog i tog-i-tog)!", (uperivi to prokletstvo) za (neka) plemena od Arapa, dok je (tj. te je) spustio Allah: "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar (nita).....". Ajet (taj vidjeti u cijelosti). GLAVA Njegovoga govora: "...... a (taj) poslanik poziva vas u va najzadnji (red, tj. u zatitnicu, u poloaju da ostanete na mjestu koje titi zalee glavnini vojske).....".

265

A on - izraz "uhrakum" - je enski rod (od izraza) "ahirikum" (zadnji vas; a nije "uhrakum" enski rod od izraza "aharikum": drugi vas). A rekao je Ibnu Abbas: "..... jednu (od) dvije najljepe (nagrade)....." (to znai) pobjedu, ili muenitvo (bivanje ehitom, ehidom). PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, priao nam je Zuhejr, priao nam je Ebu Ishak, rekao je: uo sam Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Uinio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (zapovjednikom) nad (tim odreenim) pjeacima (na) dan Uhuda Abdullaha, sina Dubejra, i doli su (i bili su) poraeni, pa to je (taj momenat, as) poto (tj. kada) poziva njih (taj) poslanik u njihov najzadnji (red, tj. u zatitnicu). A nije ostalo sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, osim dvanaest ljudi. GLAVA Njegovoga govora: "..... smirenost (sigurnost), drijemanje.....". PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima sina Abdurrahmana, Ebu Jakub, priao nam je Husejn, sin Muhameda, priao nam je ejban od Katadeta, rekao je: priao nam je Enes da je Ebu Talhate rekao: Pokrilo (tj. Obuzelo) je nas (to) drijemanje, a mi smo u naim mjestima redanja (tj. na naim poloajima gdje smo postavljeni u bojne redove na) dan Uhuda. Rekao je: Pa je poeo moj ma (sablja da) ispada iz moje ruke i uzimam ga, i ispadne mi i uzmem ga. GLAVA Njegovoga govora: "Koji su se odazvali Allahu i (Njegovome) poslaniku od poslije to je pogodila njih (ta) rana (to ranjavanje), za (one) koji su lijepo inili od njih i bojali su se, velika nagrada (je pripremljena)." "El-karhu" je (to i) "el-dirahu": rane, rana. "Istedabu" je (to i) "edabu": odazvali su se (doslovno: odgovorili su). "Jestedibu" je (to i) "judibu": odaziva se (odgovara). GLAVA: "..... zaista (ti) ljudi skupili su se za vas (zbog vas, tj. protiv vas)....". Ajet (taj vidjeti). PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, mislim ga (mislim da) je rekao: priao nam je Ebu Bekr od Ebu Hasina, od Ebu Duha-a, od Ibnu Abbasa: "..... dosta nam je Allah, i divan li je darivalac (ili: oslonac na koji se oslanja, i koji je dostatan)!", rekao je nju (tu reenicu) Ibrahim - njemu pozdrav 266

(mir)! - kada se bacio (kada je baen) u (onu) vatru, i rekao je nju Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli: "Zaista (ti) ljudi skupili su se za (tj. protiv) vas, pa plaite se njih, pa je povealo njima (muslimanima to zastraivanje njih, povealo im je) vjerovanje i rekli su: "Dosta nam je Allah, i divan li je (taj) darivalac (pomoi i spasa od opasnosti svake vrste)." PRIAO NAM JE Malik, sin Ismaila, priao nam je Israil od Ebu Hasina, od Ebu Duha-a, od Ibnu Abbasa, rekao je: Bio je zadnji (dio, kraj) govora Ibrahima (a.s.) kada se je bacio u (onu) vatru: "Dosta mi je Allah, i divan li je (taj) darivalac (spasa od svake opasnosti)." GLAVA: "I ne misli nipoto (ti za one) koji krtare sa (onim) to je dao njima Allah od Svoje dobrote on (taj postupak krtarenja, krtosti da) je dobar za njih, nego on je zao za njih, postavie ogrlicom (postavie se kao erdan na vrat) njima (ono) to su krtarili s njim (to e im se postaviti kao ogrlica na) Sudnjem danu, a za Allaha je (tj. a Allahu pripada) nasljedstvo (tih) nebesa i (te) Zemlje, a Allah je o (onome) ta radite obavijeten." "..... sejutavvekune.....", je (znaenja) kao tvoj govor (tj. kao kada rekne): "Tavvaktuhu bi tavkin": Poogrliio sam ga sa ogrlicom (Oerdanio sam ga sa erdanom, tj. stavio sam njemu ogrlicu, erdan na vrat). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Munira, uo je Ebu Nadra, priao nam je Abdurrahman, on je sin Abdullaha sina Dinara, od svoga oca, od Ebu Saliha, od Ebu Hurejreta, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ko (bude takav da) je dao njemu Allah (jedno) imanje, pa nije izvrio njegov zekat (tj. pa ne bude davao od toga imanja obaveznu, godinju, koliinski odreenu milostinju), predstavie se (pretvorie se, stvorie se) njemu njegovo imanje elavom zmijom (kao elava zmija, poskok), ona ima (u nje su) dvije take (crne take iznad oiju), poogrliie se njemu ona (tj. savie mu se okolo vrata u kolo kao ogrlica na) Sudnjem danu, uzee za njegove dvije vilice - misli (tj. hoe da kae) za njegova dva ugla (od usta), govori (tj. govorei ta zmija): "Ja sam tvoje imanje, ja sam tvoja blagajna." Zatim je proitao ovaj ajet: "I neka ne misle nipoto (nikako oni) koji krtare sa (onim) to je dao njima Allah od Svoje dobrote.....", do kraja (toga) ajeta (je itao). GLAVA:

267

"...... i zaista ete uti svakako od (onih) koji su (ti to) se je njima davala (Boija) knjiga od prije vas i od (onih) koji su pridruivali (Uzvienome Allahu druga boanstva, tj. i od onih koji su idolopoklonici i bezbonici - uete od njih jedno) mnogobrojno uznemirivanje (vrijeanje).....". PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je Usamete, sin Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pojaio (uzjaio) na (jednoga) magarca na pokrivau fedefijskom (napravljenom u mjestu Fedeku), i uinio je sajahaem Usameta, sina Zejda, iza sebe (a poao je da) posjeti Sada, sina Ubadeta, u Harisoviima (od velikoga plemena) Hazreda prije dogaaja (tj. prije borbe) Bedra. Rekao je: Dok (ak, tj. Te) je proao pokraj sijela, u njemu (u tom sijelu) je Abdullah, sin Ubejja, (on-Abdullah taj) je sin Selule. A to je (bilo) prije (nego to je bio sluaj) da primi Islam (prividno, jer stvarno ga nije nikad ni primio) Abdullah, sin Ubejja. Pa kada li su u (tome) sijelu mjeavine (izmijeane, pomijeane skupine, grupe) od (tih izvjesnih medinenskih, medinskih) muslimana, i idolopoklonika: oboavalaca (tih) kipova, i idova i muslimana. I u (tom) sijelu je Abdullah, sin Revahata. Pa poto je pokrila (zahvatila to) sijelo praina (od te) ivotinje, zastro (pokrio) je Abdullah, sin Ubejja, svoj nos sa svojim ogrtaem, zatim je rekao: "Ne praite nam (Ne diite praine na nas)!" Pa je pozdravio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, njih, zatim je stao (zastao), pa je siao (sjaio), pa je pozivao njih ka Allahu i itao je njima Kur'an. Pa je rekao Abdullah, sin Ubejja, (on) je sin Selule: "O (ti) ovjee! Zaista ono nema ljepe (nita) od (onoga) to govori (ti) ako je bilo istina (ako je to istina), pa nee uznemirivati (tj. pa ne uznemiruj) nas sa njim (sa tim) u naem sijelu. Vrati se ka tvome (svome) stanu, pa ko je doao (ko doe) tebi, priaj njemu." Pa je rekao Abdullah, sin Revahata: "Da, o poslanie Allaha, pa pokri (tj. obaspi) nas sa njim (sa tim svojim prianjem) u naim sijelima, pa (tj. jer) zaista mi to volimo." Pa su se grdili (psovali ti) muslimani, i (ti) idolopoklonici i (ti) idovi, ak su bili skoro (blizu da) meusobno skau (jedan na drugoga, da se podignu meusobno jedan na drugoga). Pa je neprestano Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sputao (tj. stiavao) njih dok su se umirili (smirili). Zatim je uzjaio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svoju (jahau) ivotinju, pa je iao (otiao) dok je uniao (tj. posjetio) Sada, sina Ubadeta. Pa je rekao njemu Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O Sade! Zar nisi uo ta je rekao Ebu Hubab?" Hoe (da kae da misli pod tim na) Abdullaha, sina Ubejja. "Rekao je tako i tako (to i to)." Rekao je Sad, sin Ubadeta: "O poslanie Allaha! Oprosti mu, i okreni se od njega (svojom stranom kao da nisi nita uo). Pa tako mi (Onoga) koji je spustio na tebe (tj. tebi Svoju) knjigu (tj. Kur'an) zaista je ve donio Allah (tu) istinu koju je spustio na tebe (i to u vrijeme kada) su se zaista ve izmirili (ili: sklopili mir) stanovnici ovoga gradia (tj. Medine) na (uvjet, uz uslov) da okrune njega, pa (da) omotaju njega sa (tim) omotaem (vladarske krune). Pa poto nije htio Allah to sa (tom) 268

istinom koju je dao tebi Allah, uguio (udavio) se je s time (Abdullah, sin Ubejja), pa to se uinilo sa njim (ono) to si vidio (da te on mrzi)." Pa je oprostio njemu poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i njegovi drugovi (bili su obiaja da) oprataju (tim) idolopoklonicima i stanovnicima (sljedbenicima Boije) knjige (prije Kur'ana), kao to je (i) zapovjedio njima Allah i (bili su obiaja da) se strpljuju na (tom) uznemirivanju (uznemiravanju). Rekao je Allah, uzvien je: "...... i zaista uete svakako od (onih) koji su (ti to) se je njima dala (Boija) knjiga prije vas i od (onih) koji su pridruivali (Allahu druga boanstva, tj. i od idolopoklonika) mnogo uznemirivanja (vrijeanja).....", ajet (taj vidjeti). I rekao je Allah: "Voljeli su mnogi od stanovnika (tj. pristalica prijanje Boije) knjige da vrate vas od poslije vaega vjerovanja (da budu opet) bezvjernici zaviu (zbog zavidnosti) od (strane) svojih dua.....", (do kraja toga) ajeta. I bio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) sebi tumai (to) opratanje (da to ono) to je zapovjedio njemu Allah za njega, dok je (najzad) dozvolio Allah u njima (tj. sa njima - a to e rei: protiv njih borbu, ratovanje). Pa poto je ratovao (vojevao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (na mjestu zvanome) Bedr, pa je ubio (pobio) Allah s njime prvake bezvjernika Kureja (plemena), rekao je (tada taj Abdullah) sin Ubejja, (a on) je sin Selule, i ko je sa njim od (tih) idolopoklonika i oboavalaca (tih) kipova (svi su rekli): "Ovo je (jedna) stvar (to) se je ve oliila (tj. ije se je lice pokazalo jasno, pobjedniki)." Pa su se prisegnuli (Boijem) poslaniku (Muhammedu), pomilovao ga Allah i spasio, na Islam, pa su primili Islam (formalno, prividno). GLAVA: "Ne misli nikako (nipoto one) koji se vesele sa (onim svojim postupanjem) to su doli (njemu, tj. to su ga uinili)......". PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, rekao je: priao mi je Zejd, sin Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, da su (neki) ljudi od (tih) dvolinjaka na vremenu (za vrijeme) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bili takvi da) je bio (njihov postupak takav), kada je (kada bi) izaao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ka (tom) ratovanju, (da) su izostajali od njega i veselili su se sa svojim sjedenjem protivno (tj. nasuprot) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (koji je odlazio u boj). Pa kada je (tj. kada bi) doao (iz borbe nazad) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ispriavali (izvinjavali) su se k njemu, i zaklinjali su se i voljeli su da se pohvaljuju sa (onim) to nisu inili. Pa je siao (ajet): "Ne misli nipoto (one) koji se vesele sa (onim) to su doli (njemu, to su uinili, poinili) i vole da pohvaljuju sa (onim) to nisu uinili."

269

PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam da je Ibnu Durejd izvijestio njih od Ibnu Ebu Mulejketa da je Alkamete, sin Vakasa, izvijestio njega da je Mervan rekao svome vrataru: "Odi (Idi), o Rafi-e, ka Ibnu Abbasu, pa reci: Zaista ako je bio (tj. ako bi bio) svaki ovjek, (koji) se je veselio sa (onim) to se njemu dalo i (koji) je volio da se pohvaljuje sa (onim) to nije uinio, (ako bi bio) kanjen, zaista kazniemo se (biemo kanjeni) svakako svi." Pa je rekao Ibnu Abbas: "A ta je za vas i za ovu (postavku, tj. ta je vama i ovoj postavki)? Pozvao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, samo (neke) idove, pa je pitao njih o (nekoj) stvari, pa su sakrili nju njemu, i izvijestili su ga za (neku drugu) osim nje. Pa su pokazivali njemu da su ve traili pohvalu k njemu (tj. od njega da ih pohvali) za (ono) to su izvijestili njega o njemu u (vezi onoga) to je pitao njih. I veselili su se za (zbog onoga) to se njima dalo od njihovoga sakrivanja (prave istine)." Zatim je proitao Ibnu Abbas: "I poto je uzeo Allah obavezu (ugovor onih) koji su (ti to) se je njima dala (prijanja Boija) knjiga.....", takoer (itajui sve) do Njegovoga govora: "...... vesele se (oni) sa (onim) to se je njima dalo i vole da se pohvaljuju sa (onim) to nisu uinili...." Slijedio je njega (Hiama) Abdurezak od Ibnu Durejda. PRIAO NAM JE Ibnu Mukatil, izvijestio nas je Hadad od Ibnu Durejda, izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete od Humejda, sina Abdurrahmana sina Avfa, da je on izvijestio njega da je Mervan (priao) za ovo. GLAVA Njegovoga govora: "Zaista u stvaranju (tih) nebesa i Zemlje i naizmjeninosti (tj. i naizmjeninom pojavljivanju te) noi i (toga) dana zaista su dokazi (znakovi) za posjednike (tih) mozgova (tj. znakovi za razumne da postoji Mudri, Sveznajui, Moni Tvorac vasione i zakona koji vladaju u vasioni, svemiru)." PRIAO NAM JE Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, rekao je: izvijestio me je erik, sin Abdullaha sina Ebu Nemira, od Kurejba, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Zanoio (Prenoio) sam kod svoje tetke Mejmune, pa se je priao (pa se razgovarao, pa je razgovarao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa svojom porodicom (jedan) as, zatim je zaspao. Pa poto je bila zadnja treina (te) noi, sjeo je, pa je pogledao ka (tom) nebu, pa je rekao: "Zaista u stvaranju (tih) nebesa i Zemlje i naizmjeninosti (te) noi i (toga) dana zaista su znakovi za posjednike (tih) mozgova (tj. za razumne ljude, osobe)." Zatim je ustao, pa se oistio (uzeo abdest), i oprao je sebi zube, pa je klanjao jedanaest naklona (rekata). Zatim je prouio ezan Bilal (a to znai: Zatim je Bilal glasno izgovorio poziv za dolazak na molitvu zore - dakle: prouio je ezan za sabah), pa je klanjao (Muhammed a.s. u kui svojoj) dva naklona (dva 270

rekata), zatim je izaao, pa je klanjao jutarnju (molitvu, tj. fard od sabaha u damiji zajedniki, dematile). GLAVA: "Koji spominju Allaha stojei, i sjedei i na svojim stranama i razmiljaju (promiljaju) o stvaranju (tih) nebesa i Zemlje.....". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Abdurrahman, sin Mehdije, od Malika, sina Enesa, od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kurejba, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, rekao je: Zanoio sam kod svoje tetke Mejmune, pa sam rekao: Zaista gledau svakako ka molitvi (molitvu) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa se je bacio za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jedan) jastuk, pa je zaspao (spavao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u njegovoj duljini (u duini jastuka toga). Pa je poeo (da) potire (tj. otire, tare to) spavanje od (sa) svoga lica, zatim je proitao (oitao) deset zadnjih ajeta od (sure) Ali Imrana dok je zavrio. Zatim je doao (jednom) objeenom mijehu (tj. mjeini za vodu), pa je uzeo njega, pa se je oistio. Zatim je ustao (da) klanja. Pa sam ustao, pa sam pravio (tj. inio) slino to je pravio (uinio i on). Zatim sam doao, pa sam stao ka njegovoj strani (tj. uz njega). Pa je stavio svoju ruku na moju glavu. Zatim je uzeo za moje uho, pa je poeo (da) sue (zasukiva) njega. Zatim je klanjao dva naklona (dva rekata). Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je klanjao dva naklona. Zatim je nepario (klanjao je neparnu molitvu, tj. klanjao je vitr namaz). GLAVA: "Na Gospode! Zaista Ti koga uvede (u) Vatru, pa ve si ponizio (dao poniziti) njega, a nema za (te) nasilnike (nita) od pomagaa (tj. nikakvih pomagaa).". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Ma'n, sin 'Isa-a, priao nam je Malik od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kurejba, slobodnjaka Abdullaha, sina Abbasa da je Abdullah, sin Abbasa izvijestio njega da je on zanoio kod Mejmune, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je njegova tetka, rekao je: Pa sam se povalio (legao na stranu, a ne na lea ni potrbuke) u irinu (njegovoga) jastuka, a povalio se je (legao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova porodica (tj. i njegova ena) u njegovu duljinu. Pa je zaspao (tj. spavao je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, dok se upolila (raspolovila ta) no, ili prije njega za malo, ili poslije njega (raspolovljenja) za malo. Zatim se probudio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poeo (da) tare (tj. otire, odgoni to) spavanje od svoga lica sa svojim dvjema rukama. Zatim je proitao (prouio, izgovorio) deset ajeta zavrnih od sure Ali Imrana. Zatim je ustao ka (jednoj) objeenoj mjeini (u kojoj je stajala voda), pa se oistio (vodom) iz nje (abdestio je), pa je uljepao svoje ienje. Zatim je ustao (da) klanja. (To jest: Poeo je da klanja. Ili: Stajao je klanjajui). Pa sam 271

napravio slino ta (to) je napravio (uinio i on). Zatim sam otiao, pa sam stao ka njegovoj strani (tj. uz njegovu stranu, uz njega). Pa je stavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju desnu ruku na moju glavu, i uzeo je za moje uho desno (poevi on da) sue njega (da ga zasukiva, zavre). Pa je klanjao dva naklona (dva rekata), zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim je nepario (raspario, tj. klanjao je neparnu molitvu, vitr-namaz koji ima neparan broj naklona, rekata, stajanja). Zatim se povalio (legao je na stranu, a ne na lea, niti potrbuke) dok je doao njemu (njegov) muezin (mujezin - poziva na zajedniku molitvu), pa je ustao (Muhammed a.s.), pa je klanjao laka (lahka, lagana) dva naklona (dva rekata sabahskoga suneta u kui), zatim je izaao (u damiju), pa je klanjao (to) jutro (tj. tu jutarnju obaveznu molitvu, sabahski fard u demaatu, zajedniki u damiji). GLAVA: "Na Gospode! Zaista mi smo uli (jednoga) dozivaa (da) doziva (tj. pozivaa koji poziva) za (to) vjerovanje.....". Ajet (taj vidjeti u cijelosti). PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, od Malika, od Mahremeta, sina Sulejmana, od Kurejba, slobodnjaka Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasovoga), da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega da je on zanoio (noio, prenoio) kod Mejmune, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, a ona je njegova (tj. Ibnu Abbasova) tetka (materina sestra). Rekao je: Pa sam se povalio (tj. Pa sam legao) u irinu (toga) jastuka, a povalio se je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegova porodica u njegovu duljinu (duinu). Pa je spavao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Dok kada (tj. Te kada) se raspolovila (ta) no, ili prije njega (prije raspolovljenja, tj. prije pola noi) za malo, ili poslije njega za malo, probudio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je poeo (da) potire (da tare to) spavanje (san, drijemanje) od (sa) svoga lica sa svojom rukom. Zatim je itao (oitao tih) deset ajeta zavrnih od sure Ali Imrana. Zatim je ustao ka (jednoj) objeenoj mjeini, pa se oistio iz nje, pa je uljepao svoje ienje. Zatim je ustao (da) klanja. Rekao je Ibnu Abbas: Pa sam ustao, pa sam napravio slino ta (to) je napravio (on). Zatim sam otiao, pa sam stao ka njegovoj strani (tj. uz njega). Pa je stavio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoju desnu ruku na moju glavu, i uzeo je za moje desno uho, sue ga (suui ga, zasukujui, zavrui ga). Pa je klanjao dva naklona (dva rekata), zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim dva naklona, zatim je nepario (raspario, tj. klanjao je vitr - namaz, molitvu koja ima neparan broj naklona). Zatim se povalio (legao je) dok je doao (tj. dok doe) njemu (njegov) muezin (poziva na zajedniku molitvu). Pa je ustao, pa je klanjao laka (lagana, lahka) dva naklona (dva rekata), zatim je izaao, pa je klanjao (to) jutro (tj. tu jutarnju molitvu). SURA (ZVANA) NISA' (SURA ENA, TJ. U KOJOJ SE POMINJU, SPOMINJU ENE, JER NISA ZNAI: ENE)

272

Rekao je Ibnu Abbas: "Jestenkifu" je (to i) "jestekbiru": oholi se (dre sebe velikim; inae "jestenkifu je znaenja: uzdie se, sprjeava se, tui se). "Kivamen": podlogu (oslon, temelj) - vaa podloga od vaih ivljenja (tj. vaa podloga za vaa ivljenja). (Ovdje je navedena rije "kivamen" koja ima isto znaenje kao i rije "kijamen" koja je upotrebljena u jednom ajetu u suri Nisa, pa ak po jednom kiraetu i u tom ajetu je mjesto "kijamen" upotrebljena rije "kivamen".) "....... za njih (za ene nekakav, jedan) put." Misli (na to) kamenovanje za (tu bludnicu) udovicu, a (to) bievanje za (tu bludnicu) djevojku. A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Ibnu Abbasa): "...... po, dvije, i po tri i po etiri.....". Misli (na) dvije, i tri i etiri. A nee prei (to jest: Ne prelaze ti) Arapi (rije) "ruba-a": po etiri. (To jest: U govoru Arapi ne upotrebljavaju ovakve oblike rijei dalje od izraza "rubaa": po etiri; a to e rei: ne upotrebljavaju izraze kao na primjer "humase: po pet", "sudase: po est" i tako dalje, premda se ti izrazi mogu napraviti i skovati.) GLAVA: "A ako ste se plaili (ako se bojite) da neete biti pravedni u (tj. meu tom) siroadi (sirotama, siroticama)......". PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Ibnu Durejda, rekao je: izvijestio me je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je (jedan, neki) ovjek (bio u takvoj prilici da) je bila za (tj. kod) njega (jedna) sirotica (bez oca), pa je vjenao nju (sebi, za sebe), a bila je za nju (tj. u nje jedna) palma i (on) zadravae nju (tu siroticu) na nju (za nju, za tu palmu, zbog te palme), a nije bila za nju (za tu siroticu) od njegove osobe (nijedna) stvar (tj. a ona-sirotica - nije imala od njega nita, nikakve koristi), pa je siao o njemu (ajet): "A ako ste se plaili da neete biti pravedni u (tim) sirotama.....". Mislim ga (da) je rekao (jo Urvete i ovo): Bila je (ta sirotica) njegova suvlasnica (suvlasnica onoga ovjeka to je bio nju vjenao sebi - suvlasnica) u toj (izvjesnoj) palmi i u njegovome imetku (imanju). PRIAO NAM JE Abdul-Aziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, da je on pitao Aie (Aiu) o govoru Allaha, uzvien je, "A ako ste se plaili da neete biti pravedni u (tim) sirotama......", pa je rekla: "O sine moje sestre! Ova je (ta takva) sirotica (koja) bude u skrbnitvu svoga zatitnika (zakonskoga pokrovitelja, tutora - a ona) bude udruena (tj. bude suvlasnik sa) njim u njegovom imanju, i zadivljuje njega njezino imanje i njezina ljepota, pa hoe njezin zatitnik da se oeni (sa) njom bez da bude pravedan u njezinom vjenanom daru, pa (da) dadne njoj slino to daje njoj 273

(neko drugi) osim njega (tj. to joj ponuava, nudi neko drugi osim njega). Pa se je njima zabranilo da vjenavaju njih (drukije) osim (jedino tako) da budu pravedni njima, i (da) dopru njima najvii njihov obiaj (postupak) u (tom) vjenanom daru. Pa se zapovjedilo njima da vjenaju (ono) to je lijepo njima od (tih) ena osim (tj. osim tih sirotica)." Rekao je Urvete: Rekla je Aia: "I zaista (ti) ljudi traili su rjeenje (od) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poslije ovoga ajeta, pa je spustio Allah: "I trae rjeenje (od) tebe o (tim) enama....."." Rekla je Aia: "I govor Allaha, uzvien je, u (jednom) drugom ajetu: "..... a elite da vjenate njih.....", (to znai takoer da se radi o sluaju kada) je elja jednoga (od) vas (da bude daleko) od svoje sirotice (tj. da ne sklapa s njome braka) kada bude (ona) maloga imanja i ljepote." Rekla je: "Pa se je njima zabranilo da vjenavaju od (onih) ko (je takav da) su eljeli (oni) njegovo imanje i njegovu ljepotu u (tj. meu tim) sirotama (tih) ena osim sa (tom) pravednou, zbog njihove elje (da su daleko od njih) kada su bile (one) maloga imanja i ljepote (doslovno: malene imanjem i ljepotom)." GLAVA: "...... a ko je bio siromaan, pa neka jede sa poznatim (nainom, tj. obino, normalno neka naplati svoj trud), pa kada ste dali (predali) k njima njihova imanja, pa zasvjedoite (dajte svjedoke) na njih, a dosta je bio Allah obraunavaem (tj. a dosta je Allah kao obraunava).". A "bidaren" je (to i) "mubadereten": urenjem (pretjecanjem, prestizanjem). "..... Eatedna.....", je (to i) "eadedna": dali smo izbrojiti; ("eatedna" jo znai to i) "efalna minel-atadi": dali smo uiniti od (te) pripreme (spreme). PRIAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Abdullah, sin Numejra, priao nam je Hiam od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Uzvieni Allah od nje, o Njegovom govoru, Uzvien je: "..... a ko je bio imuan, pa neka se sustegne (od naplaivanja truda za voenje brige i nadzora nad imanjem siroeta); a ko je bio siromaan, pa neka jede sa (tim) poznatim (nainom, tj. neka naplati obino).....", da je on (taj ajet) siao o imanju (tj. u vezi imanja toga) siroeta kada je bio (staratelj) siromaan, da on jede od njega mjesto svoga stajanja (tj. voenja rauna) nad njim (na tim imanjem) sa poznatim (naplaivanjem nadnice i truda u tom mjestu i tom vremenu). GLAVA: "I kada su prisustvovali (toj) diobi (nasljedstva) blinji (roaci), i (ta) siroad i (ti) bijednici, pa opskrbite ih (tj. dadnite im) od njega (od toga imanja koje se dijeli)......".

274

PRIAO NAM JE Ahmed, sin Humejda, izvijestio nas je Ubejdullah Edeija od Sufjana, od ejbanije, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice (doslovno: bio zadovoljan Allah-uzvien je, uzvisio se je bio zadovoljan od njih dvojice; ali ve na vie mjesta u prolom tekstu, a i u daljem tekstu prevodi se i prevodie se sa izrazom: "Uzvieni Allah", umjesto "Allah, uzvien je"), "I kada su prisustvovali (toj) diobi blinji, i siroad i bijednici.....", rekao je: On je uvren (tj. Ova odredba u ovome ajetu je punovana; Ovaj ajet je u vanosti i sada), i nije dokinut (ukinut). Slijedio je njega (Ikrimeta) Seid od Ibnu Abbasa. (Po nekima slabima predajama tvrdi se da je Ibnu Abbas rekao suprotno.) GLAVA: "Oporuuje vama Allah u vaoj djeci.....". (To jest: o vaoj djeci, u vezi vae djece.....). PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, priao nam je Hiam da je Ibnu Durejd izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Ibnu Munkedir od Dabira, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: Posjetio je mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, i Ebu Bekr u Selimetoviima pjeaei (tj. idui pjeice) njih dvojica, pa je naao mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (da ja) ne razumijem (doslovno: da nisam pri pameti, pri svijesti), pa je pozvao za vodu, pa se oistio (sa jednim dijelom) od nje, zatim je poprskao na mene (tj. zatim me je poprskao), pa sam se osvijestio, pa sam rekao: "ta zapovjeda meni da napravim u svome imanju, o poslanie Allaha?" Pa je siao (ajet): "Oporuuje vama Allah u (tj. o) vaoj djeci......". GLAVA: "I za vas je polovina (tj. I vi imate naslijediti polovinu onoga) to su ostavile vae supruge (ene).....". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Verka-a, od Ibnu Ebu Nediha, od Ata-a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bilo je (to) imanje za (to) dijete, a bila je (ta) oporuka za (te) roditelje, pa je dokinuo (ukinuo) Allah od toga to je volio (to je htio), pa je uinio (tj. odredio) za (to) muko kao udio (tih) dviju enskih, i uinio je za (te) roditelje za svako jedno (tj. za svako pojedino) od njih dvoje (tu) estinu i (tu) treinu, i uinio je za (tu) enu (tu) osminu i (tu) etvrtinu, a za (toga) supruga (mua tu) polovinu i (tu) etvrtinu. 275

GLAVA: "...... nee se dozvoliti (tj. ne dozvoljava se) vama da naslijeujete (te) ene silom (na silu, preko njihove volje, u prilikama kada one to mrze), i ne sprjeavajte ih (i ne zadravajte ih od stupanja u brak), zbog (toga da) odnesete neki (dio od onoga) to ste dali njima.....". Ajet (taj vidjeti). A spominje se od Ibnu Abbasa (da je on rekao da): "..... la ta'dulununne....." (znai to i): "la takheruhunne": ne savladavajte ih (da odnesete neto od onoga to ste im dali). "..... huben.....", je (to i) "ismen": grijeh. "..... teulu" je (to i) "temilu": nagnete se (vi, tj. uinite nasilje). "...... nihleten......": "ennihletu" je (to i) "elmehru" (el-mehru) - vjenani dar (prija). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, priao nam je Esbat, sin Muhameda, priao nam je ejbanija od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa. Rekao je ejbanija: A spomenuo je njega (ovaj hadis) Ebul-Hasen Suvaija - a neu misliti (tj. a ne mislim da) je spomenuo njega (od ikoga drugoga) osim od Ibnu Abbasa (u vezi ajeta): "O (vi) koji ste vjerovali, nee se dozvoliti (ne dozvoljava se) vama da naslijeujete (te) ene silom (na silu), i ne sprjeavajte ih, zbog (toga da) odnesete neki (dio od onoga) to ste dali njima.....", (da) je rekao (Ibnu Abbas): Bili su (postupali na sljedei nain) kada je (kada bi) umro (izvjesni oenjeni) ovjek. Bili su njegovi zatitnici (zakonski zastupnici) prei za njegovu enu (od svakoga drugoga, ak i od njezine porodice). Ako je (Ako bi) htio neki (od) njih, vjenao je (vjenao bi) sebi nju (uzeo je, uzeo bi nju sebi u brak). A ako su (A ako bi) htjeli, vjenali su (vjenali bi) nju (nekome kome su, kome bi oni htjeli). A ako su htjeli, nisu vjenavali (oni) nje (nikome nikako tako da bi je ostavili i sprijeili uope od udaje poslije smrti bivega mua). Pa su oni (bili) prei za nju od njezine porodice. Pa je siao ovaj ajet (navedeni u ovoj GLAVI) o tome. GLAVA: "A za svakoga smo uinili (ili: za sve, za svaku stvar smo uinili neke) blinje (ili: neke zatitnike; ili: nasljednike) od (onoga) to su ostavili (ti) roditelji i (ti) najblii.....". Ajet (taj vidjeti, a taj ajet se na razne naine tumai i prevodi zbog mnogo znaenja rijei "mevalije", ali ta tumaenja i razne mogunosti prevoda nee se ovdje iznositi ni prikazivati). A rekao je Mamer: "..... mevalije.....", je (to i) "evlijae": zatitnici; tienici; (i isto tako "..... mevalije.....", je to i) "vereseten": nasljednici (doslovno: nasljednike). "...... akadet ejmanukum (obavezale su se meusobno sa nekim vae zakletve)....." - on je zatitnik (te) zakletve, i on je (taj) saveznik. A (rije) "el-mevla" (jednina od "mevalije") takoer je (tj. ta rije ima znaenje jo i): sin (toga) strica; i "el-mevla" je: dobroinitelj (taj, i taj) oprata roba (od 276

ropstva); i "el-mevla" je: oproteni rob; i "el-mevla" je (taj) vladar; i "el-mevla" je gospodar (gospodin, pokrovitelj, zatitnik; ili drug) u (toj) vjeri. PRIAO MI JE Salt, sin Muhameda, priao nam je Ebu Usamete od Idrisa, od Talhata, sina Musarifa, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, (u vezi tumaenja ajeta): "A za svakoga smo uinili (neke) blinje (ili: zatitnike).....", rekao je (da "mevalije" ovdje znai) nasljednike. "...... a (oni) koji (su takvi da) su se obavezale meusobno vae zakletve (s njima)....." (rekao je Ibnu Abbas u vezi tumaenja tih rijei u tom ajetu ovo): Bili su (ti) Iseljenici (u takvom poloaju) poto su doli (u) Medinu (da) naslijeuje (taj) Iseljenik (toga) Pomagaa osim njegovih roaka (osim rodbine Pomagaeve) zbog (toga) bratstva (pobratimstva) koje (je to to) je izvrio bratimljenje Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, izmeu njih. Pa poto je siao (ajet): "A za svakoga smo uinili (neke) blinje.....", dokinula (ukinula) se je (ta odredba nasljedstva na osnovu pobratimstva - jer ono "osim njegovih roaka" znai da je Pomagaa naslijeivao njegov pobratim muhadir, a ne njegovi roaci, starosjedioci Medine). Zatim je rekao (Ibnu Abbas u vezi rijei u tom ajetu): "...... a koji (su takvi da) su se obavezale meusobno vae zakletve (s njima).....", (da to znai udjel) od (te) pomoi, i pomaganja i savjetovanja (ili: i odanosti), a ve je otilo (to) nasljedstvo (tj. to naslijeivanje), a oporuiti e njemu (neki dio). uo je Ebu Usamete Idrisa, a uo je Idris Talhu (Talhata).

GLAVA: "Zaista Allah nee uiniti nasilje (nain mjerenja) teine (jednoga) truna (praine)......" - misli (na) mjeru truna (tj. koliko trun jedan). PRIAO MI JE Muhamed, sin Abdulaziza, priao nam je Ebu Umer Hafs, sin Mejsereta, od Zejda, sina Eslema, od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, da su (neki) ljudi u vremenu Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekli: "O poslanie Allaha! Da li emo vidjeti naega Gospoda (na) Sudnjem danu?" Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Da. Da li se meusobno oteujete u vienju (toga) Sunca u (podnevnoj estokoj) vruini, svjetlu (ili: svjetlo, svjetlost Sunca kada je takva da) nije u njoj oblak (nikakav, kad nema nikakvih oblaka, kad je skroz vedro)?" Rekli su: "Ne." Rekao je: "A da li se oteujete u vienju (toga) Mjeseca (u) noi utapa, svjetlu (svjetlosti, ili: svjetlost da) nije u njoj oblak (kad nema u noi oblaka)?" Rekli su: "Ne." Rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: 277

"Ne oteujete se (tj. Neete se oteivati) u vienju Allaha, moan je i veliajan je (uvijek bio), (na) Sudnjem danu (nimalo drukije) osim kao to se oteujete u vienju jednoga (od) njih dvoga (od njih dvoje). Kada je bio (tj. Kada bude) Sudnji dan, oglasie (jedan) oglaava (tj. dozivae jedan doziva): "Slijedi (tj. Neka slijedi) svaka sljedba (svaki narod ono) to oboavae (ona - ta sljedba - za vrijeme svoga ivota na Zemlji, u vrijeme prije proivljenja, vaskrsnua)." Pa nee ostati (niko od onih) ko oboavae (koji su oboavali neto drugo) osim Allaha od (tih) idola i kipova (tj. kao to su oni koji oboavae te idole i kipove, pa da e oni drukije proi) osim (tako da) e se meusobno obarati u Vatru. ak (tj. Te) kada nije ostao (ne bude ostao niko drugi) osim (onaj) ko oboavae Allaha: dobroinitelj, ili grijenik i ostaci stanovnika (tj. pripadnika preanje Boije) knjige, pa e se pozvati idovi, pa e se rei njima: "Koga oboavaste (Koga ste oboavali)?" Rekli su (tj. Rei e oni): "Oboavasmo (Oboavali smo) Uzejra, sina Allaha (sina Allahovoga)." Pa e se rei njima: "Slagali ste (tj. Laete). Nije sebi uzeo Allah (nita) od drugarice (ene), a ni djeteta (nikakvoga). Pa ta to traite?" Pa su rekli (tj. rei e oni): "Oednjeli (Oednili) smo, na Gospode, pa napoj nas." Pa e se dati znak (tj. pokazae se): "Zar neete doi?" (Tj. "Doite!") Pa e se skupiti (sakupiti) k Vatri, kao da je ona fatamorgana, lomi neki (dio) nje neki (sama sebe lomi, razbija), pa e se meusobno obarati u Vatru. Zatim e se pozvati (ti) krani, pa e se rei njima: "ta oboavaste (ta ste oboavali)?" Rekli su (tj. Rei e oni): "Oboavasmo (Oboavali smo toga) pomazanika, sina Allaha (sina Allahovoga)." Pa e se rei njima: "Slagali ste (tj. Laete). Nije sebi uzeo Allah (nita) od drugarice, a ni djeteta." Pa e se rei njima: "ta to traite?" Pa takoe slino (tome) prvome (e se rei, tj. slino e se rei onome naprijed to je reeno u vezi idova, ta e rei oni, i ta e im se odgovoriti). ak (te) kada nije ostao (niko drugi) osim ko oboavae (osim onih koji su oboavali) Allaha (bio on, ili bili oni) od dobroinitelja, ili grijenika, doao je (tj. doi e) njima Gospodar (svih tih) svjetova u najnioj slici od koje su vidjeli (tj. smatrali) Njega u njoj, pa e se rei: "ta to iekujete? Slijedi svaki narod (svaka sljedba ono) to oboavae (ono to su oboavali)." Rekli su (tj. Rei e oni): "Rastavili (Rastali) smo se (od tih) ljudi u (tom) zemaljskom ivotu na (onome) najnunijem to smo bili k njima (upueni), i nismo se druili (sa) njima, i mi iekujemo naega Gospoda kojega oboavasmo (kojeg smo oboavali)." Pa e rei: "Ja sam va Gospod!" Pa e rei: "Neemo pridruivati (tj. Ne pridruujemo) sa Allahom (nijednu) stvar (nita)." Dvaputa ili tri (puta to e oni rei). GLAVA: "Pa kako (ete se osjeati) kada smo doveli (kada dovedemo) od svakoga naroda (jednoga) svjedoka i doveli smo (i dovedemo) tebe nad ovima svjedokom?". 278

"El-muhtalu" i "el-hattalu" je jedno. (Veli se da je ovdje po srijedi neka greka, jer "el-muhtalu" znai ohol, a "elhattalu" znai varalica, koji se prikrada, neopaeno se primie nekome i neemu.) "..... natmise vuduhen (zbriemo neka lica).....", (to znai): sravnamo ih ak (da) se vrate (tj. da postanu) kao njihovi potiljci (jer izraz) "tamesel-kitabe" (znai to i): "mehahu" (zbrisao je tu knjigu - pobrisao je nju). "..... seiren.....", je (to i) "vukuden": rasplamsavanje (gorenje, sjajenje vatre). PRIAO NAM JE Sadekate, izvijestio nas je Jahja od Sufjana, od Sulejmana, od Ibrahima, od Abideta, od Abdullaha (Mesudovoga). Rekao je Jahja: Neki (dio sljedeega) hadisa je od Amra, sina Murreta. Rekao je (Abdullah Mesudov): Rekao je meni Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "itaj na mene (tj. itaj meni Kur'an)!" Rekao sam: "Zar (da) itam na tebe, a na tebe se je spustio (Zar da itam tebi, a tebi se je spustio, objavio, poslao)?" Rekao je: "Pa zaista ja volim da sluam njega od osim mene (tj. od nekoga drugoga osim sebe)." Pa sam itao na njega (tj. njemu) suru Nisa' dok sam dopro (do ajeta) "Pa kako (ete se osjeati) kada smo doveli od svakoga naroda (jednoga) svjedoka, a donijeli smo (tj. doveli smo, dovesti emo) tebe nad ove svjedokom?". Rekao je: "Zadri (tj. Prestani)!" Pa kada li njegova dva oka suze (liju suze njih dva).

GLAVA Njegovoga govora: "...... a ako ste bili bolesnici, ili na (nekom) putovanju ili je doao jedan od vas iz (toga) polja (njive gdje je obavio nudu).....". "..... saiden.....", je (to i) "vedhel-erdi": lice zemlje (tj. povrina, povrinu zemlje). A rekao je Dabir: Bili su (tj. Postojali su ti glavni) zavodnici (sotone) koji (su imali takav uticaj da) se meusobno sude (ljudi idui) k njima (k tim zavodnicima): u (plemenu) Duhejnetu je (bio takav) jedan, i u Eslemu jedan i u svakom plemenu jedan, (a ti zavodnici, sotone su) vraari (pogaai, predskazivai budunosti i sudbine), silazi na njih (taj) sotona (tj. silazi im taj nevidljivi zao duh). A rekao je Umer: "El-dibtu" je (to i) "essihru": arobnjatvo (arolije, maije, ini), "ettagutu" je (to i) "eejtanu": sotona (avo). A rekao je Ikrimete: "El-dibtu" je u jeziku Abesinaca sotona (avo), a "ettagutu" je (taj) vraar (pogaa, predskaziva budunosti, i sudbine i izgubljenih stvari i tajni).

279

PRIAO NAM JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Propala je (izgubila se je jedna) ogrlica Esme (Esmina), pa je poslao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u njezino traenje (neke) ljude. Pa je prisustvovala (tj. Pa je nastupila ta) molitva (tj. vrijeme molitve), a (oni) nisu na oienosti (za molitvu, tj. nisu pod abdestom), a nisu nali (nikakve) vode, pa su klanjali, a oni su na (drugom stanju) osim oienosti. Pa je spustio Uzvieni Allah - misli (na) ajet tejemuma (ajet u kome se govori o upravljanju na povrinu od povrine zemlje pa da se njom oisti - dakle: radi se o tejemumu - korienje zemlje, praine u nedostatku vode u svrhu ienja za molitvu ili za druge svrhe). "..... ulil-emri minkum.....", je (to i) "zevil-emri": zapovjednicima od vas (vaima pokoravajte se). (Doslovno "ulil-emri" i "zevil-emri" znai: posjednici te zapovjedi, vlasnici te zapovjedi, zapovjedanja; ili: posjednici, vlasnici posla, stvari uprave, upravljanja vladanja.) PRIAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Hadad, sin Muhameda, od Ibnu Durejda, od Ja'la-a, sina Muslima, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u vezi kur'anskih rijei): "..... pokoravajte se Allahu, i pokoravajte se (Njegovome) poslaniku i zapovjednicima od vas......", rekao je (Ibnu Abbas r.a.): Siao je (taj ajet) o Abdullahu, sinu Huzafeta sina Kajsa sina Adija, poto je poslao njega Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, u (jednoj) eti (kao zapovjednika). GLAVA: "Pa ne, tako mi tvoga Gospoda, nee vjerovati (oni) do (da) postave sudijom tebe u (onome) to se je razgranalo meu njima (tj. to je dolo u raspravu i spor meu njima).....". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Muhamed, sin Dafera, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Urveta, rekao je: Prepirao (Sporio) se je Zubejr (sa jednim) ovjekom od Pomagaa o (jedan strmi) vodotok (o jednom strmom vodotoku koji je iao, isticao) od (toga medinskoga) kamenjara, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Napoj (tj. Natopi svoju njivu), o Zubejre, zatim poalji (tj. pusti tu) vodu k tvome (k svome) susjedu (komiji)!" Pa je rekao (taj) Pomaga: "O poslanie Allaha! Da je bio (tj. Sudio si tako zbog toga to je sluaj da je bio Zubejr) sin tvoje tetke." Pa se obojilo (tj. poblijedilo je) njegovo lice, zatim je rekao:

280

"Napoj, o Zubejre, zatim zadri (tu) vodu ak (da) se vrati (tj. da postane, da se nalije) ka (tim) zidovima (do tih zidova rupa okolo korijena palminoga debla), zatim poalji (tu) vodu ka tvome (svome) susjedu." I uzeo je u cijelosti Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Zubejru njegovo pravo u izriitom sudu (tj. u jasnoj svojoj presudi) kada je rasrdio njega (taj) Pomaga, a bio je dao znak (bio je pokazao) njima dvojici za (jedan) posao (za postupak) njih dvojice (to) je u njemu (jedna) irina. Rekao je Zubejr: Pa ne mislim ove ajete (da su imali neki drugi razlog i uzrok) osim (samo da) su sili o tome: "Pa ne, tako mi tvoga Gospoda, nee vjerovati (oni) do (da) uzmu sudijom tebe u (onome) to se je razgranalo meu njima (tj. u onome u vezi ega je nastao spor meu njima).....". GLAVA: "...... pa ti su sa (onima) koji (su takvi da) je dao blagodat Allah na njih od (grupe ljudi Svojih) vjerovijesnika.....". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha sina Haveba, priao nam je Ibrahim, sin Sada, od svoga oca, od Urveta, od Aie, bio zadovoljan Uzvieni Allah od nje, rekla je: ula sam poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Nema (nijednoga) od vjerovijesnika (tj. nema nijednoga vjerovijesnika koji) se razboli (pa da se postupi sa njim drukije) osim (tako da) se je njemu dalo izabrati izmeu ovozemnosti i drugoga svijeta." I bila je u njegovoj bolesti, koja (je ta to) se je uzeo on u njoj, uzela je njega hropljevina estoka (jak hropac), pa sam ula njega (da) govori: "Sa (onima) koji su (ti to) je dao blagodat Allah na njih od (tih) vjerovijesnika, i sasvim istinitih (iskrenih Boijih robova), i muenika (ehitaehida) i dobrih (vjernika)." Pa sam znala da je ono dalo se njemu izabrati (u tom asu da li e da jo ivi, ili je voljan da umre). Njegov govor: "I ta je vama (pa vi) neete (da) se borite u putu Allaha i (neete da se borite za one) koji se smatraju (broje) slabi od (tih) ljudi, i ena.....". Ajet (taj vidjeti). PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Sufjan od Ubejdullaha, rekao je: uo sam Ibnu Abbasa (da) je rekao: Bio sam ja i moja majka od (onih) koji su se smatrali slabi (tj. nemoni za borbu i za seobu-hidret-hidru). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Ibnu Ebu Mulejketa da je Ibnu Abbas itao (proitao): "...... osim (onih) koji se smatraju slabi od (tih) ljudi, i ena i djece.....", (pa) je rekao:

281

Bio sam ja i moja majka od (onih) ko (je takav da) je ispriao Allah (njega, tj. da je Allah oglasio njih za nemone i oprostio im to se nisu borili i to nisu uinili hidret, hidru, to nisu emigrirali, iselili se iz Meke u Medinu). A spominje se od Ibnu Abbasa (da je rekao u vezi tumaenja rijei "hasiret") "..... hasiret....", je (to i) "dakat": bila su tijesna (njihova prsa, stijenjena). "...... telvu (zavijate; ili: odugovlaite, zavlaite)....": vae (svoje) jezike sa (tim) svjedoenjem (tj. ako iskrivljujete; ili odugovlaite da izreknete, izjavite svojim jezikom svjedoenje, izjavu simbola vjere: "Nema boanstva osim Allah, i Muhammed je Allahov poslanik!", "....., pa zaista je Allah o onome to radite obavijeten."). A rekao je (drugi) osim njega (tj. osim Ibnu Abbasa): "El-muragamu" je (to i) "el-muhaderu": naputen (ostavljen; usamljen). "Ragamtu" je (znaenja to i) "hadertu kavmi": napustio sam moj (svoj) narod. "...... mevkuten.....", je "muvekkaten vakkatehu alejhim": vremenski odreen (to) je vremenski odredio njega (Allah) na njih (njima). "Pa ta je za vas (tj. ta je vama) u dvolinjacima (tj. zbog tih dvolinjaka ste se podijelili na te) dvije skupine, a Allah je strmoglavio (vratio u bezvjerstvo) njih (tj. te dvolinjake) sa onim, (tj. zbog onoga) to su stekli (tj. pogrijeili oni).....". Rekao je Ibnu Abbas: "Beddedehum": (tj. "erkesehum" je to i "beddedehum", a "beddedehum" znai) razjedinio je njih (dvolinjake; pa nemojte se vi dijeliti u dvije skupine raspravljajui se vi u vezi dvolinjaka o tome da li su dvolinjaci na pravom putu, ili nisu, a Allah je njih razjedinio i vratio ih je u bezvjerstvo). "..... fietun.....", je "demaatun": skupina (grupa). PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder i Abdurrahman, rekla su njih dvojica: priao nam je ubete od Adijja, od Abdullaha, sina Jezida, od Zejda, sina Sabita, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, (govorei o znaenju kur'anskih rijei): "Pa ta je za vas (ta je vama) u (tim) dvolinjacima (tj. u vezi njih podijelili ste se na) dvije skupine.....", (rekao je Zejd, sin Sabita): Vratili su se (neki) ljudi od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od Uhuda (prije nego je poela borba protiv neprijatelja ne htijui oni da uestvuju u borbi). I bili su (se ti) ljudi (muslimani) u njima (tj. u vezi njih su se podijelili na) dvije skupine (grupe): (jedna) skupina govori: "Ubij (pobij) njih (Muhammede, Boiji poslanie)!", a (jedna druga) skupina govori: "Ne." Pa je siao (ajet): "Pa ta je za vas (ta je vama) u (tim) dvolinjacima (tj. zbog njih ste se podijelili na) dvije skupine......". A rekao je (Muhammed a.s.): "Zaista ona (Medina) je Tajbetu (Tajba), negira (tj. odstranjuje ona tu) nevaljaltinu (ru, hru) kao to odstranjuje (ta) vatra ru (hru toga) srebra." 282

GLAVA: "I kada je dola njima (jedna) stvar od (te) sigurnosti ili (toga) straha (opasnosti), rairili su nju....." to jest: proirili su nju (tj. otkrili su nju prije vremena). "..... jestenbitunehu.....", je (to i) "jestahridunehu": iscrpavaju nju (tj. rjeavaju nju - tu stvar; izvlae zakljuke, izumijevaju rjeenja za nju). "...... hasiben......", je (to i) "kafijen": dostatan. "..... osim ene (enske)....." - misli (na to) mrtvo: kamen, ili ilovaa (glina) ili to je slino njemu (slino tome). (To jest: Oni se mole samo enskima - a to e rei idolima koji su obino imali imena enskoga roda. Pa je onda to dalje protumaeno: Mole se oni neemu to je mrtvo, jer su kipovi pravljeni od kamena, ili ilovae ili od neega slino tome.) "..... meriden.....", je (to i) "mutemerriden": ustrajnoga grijenika. "..... fe le jubettikunne (pa zaista e oni odsijecati svakako)....." (taj izraz "fe le jubettikunne" je od izraza, od glagola) "bettekehu" (a to) je (znaenja i smisla to i) "katta'ahu": odsijecao je njega (ili: izodsijecao je njega). "...... kilen....." i "kavlen" je jedno (oboje znai: govor, rije). "..... tubi'a.....", je (to i) "hutime": zapeatilo se je. GLAVA: "A ko ubije (jednoga, nekoga) vjernika namjerno, pa njegova kazna je pakao.....". ("Muteammiden" doslovno znai: upravljajui se - a to e rei poavi u cilju, u svrhu ubijanja prema rtvi da je ubije.) PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, priao nam je ubete, priao nam je Mugirete, sin Numana, rekao je: uo sam Seida, sina Dubejra, rekao je: Ajet (jedan to) su se razili u njemu (oko njega) stanovnici Kufe (bio je uzrok), pa sam otputovao (da pitam) o njemu k Ibnu Abbasu. Pa sam pitao njega o njemu, pa je rekao: "Siao je ovaj ajet: "A ko ubije vjernika namjerno, pa njegova kazna je pakao.....", on je zadnje to je silo, i nije dokinula (ukinula) njega (nijedna) stvar (tj. nita)." GLAVA: "..... i ne govorite za (onoga) ko je bacio k vama (taj) pozdrav (mira, tj. ko vam je ponudio mir, sklapanje mira), nisi vjernik.....". "Essilmu", i "esselemu" i "esselamu" je jedno (tj. sve tri te rijei znae isto: mir).

283

(Prema tome prevod teksta ajeta trebao bi da glasi ovako: "...... i ne govorite za onoga ko je bacio k vama (ponudu za taj) mir, nisi vjernik.....". Meutim, kako selam znai i pozdrav, prevod je izraen kako je to ve navedeno.) PRIAO MI JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Amra, od Ata-a, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (u vezi ovoga ajeta): "...... i ne govorite za (onoga) ko je bacio k vama pozdrav (mira), nisi vjernik (nikakav).....", rekao je: rekao je Ibnu Abbas: Bio je (jedan) ovjek u braviima svojima (tj. u svome malom stadu brava, ovaca), pa su stigli njega (ti izvjesni) muslimani, pa je rekao (on njima): "Pozdrav na vas (Pozdrav vama od mene, tj. Pozdravljam vas)!" Pa su ubili njega i uzeli su njegove bravie. (Jedna druga predaja o ovome kae da su ti muslimani smatrali da je taj ovjek njih pozdravio samo zato da bi se spasio i da bi spasio svoje brave-ovce, a to je elio da ih pozdravi obinim pozdravom, pa su ga zbog toga ubili.) Pa je spustio Allah o tome (navedeni ajet, odnosno navedeni dio toga ajeta) do Njegovoga govora: "robu (toga) ivota ovozemnoga....." (a to su) ti bravii (to malo stado brava). Rekao je (Ata'): itao je Ibnu Abbas: "...... (ilejkumus)selame.....", (a Nafi' i Hamzete su itali: "...... ilejkumusseleme...."): pozdrav. GLAVA: "Nee se izjednaiti (izravnati, tj. Nisu jednaki, ravni ti) sjedai (kod kue) od (tih) vjernika i (ti) borci u putu Allaha.....". PRIAO NAM JE Ismail, sin Abdullaha, rekao je: priao mi je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu ihaba, rekao je: priao mi je Sehl, sin Sada, Sa'idija da je on vidio Mervana, sina Hakema, u Bogomolji, pa sam doao dok sam sjeo ka njegovoj strani (tj. pa sam iao prema njemu dok sam ja sjeo uz njega), pa je (on) izvijestio nas da je Zejd, sin Sabita, izvijestio njega da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, diktirao njemu (kazivao njemu u pero da on pie ajet): "Nee se izjednaiti (ti) sjedai od vjernika i (ti) borci u putu Allaha.....", pa je doao njemu Ibnu Umi Mektum, a on dobacuje njega na mene (tj. a on diktira njega meni). Rekao je ((Ibnu Ummi Mektum): "O poslanie Allaha! Tako mi Allaha da mogu (voditi tu) borbu, zaista bih se borio." A bio je (on) slijep. Pa je spustio Allah na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio, a njegovo stegno je na mome stegnu, pa je bilo teko na mene (tj. meni tako-to) ak (da) sam se plaio (uplaio) da e se stucati (smrviti) moje stegno. Zatim se otklonilo od njega (tj. otilo je od njega to stanje), pa je spustio Allah:

284

"..... osim vlasnika (te) tete (oteenja vanih tjelesnih sposobnosti, tj. osim prinudenih, primoranih da sjede kod kue zbog slijepoe i slinoga).....". PRIAO MI JE Hafs, sin Umera, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, od Bera-a, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: Poto je siao (ajet): "Nee se izjednaiti (ti) sjedai od vjernika......", pozvao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, Zejda, pa je pisao (napisao) njega (taj ajet). Pa je doao Ibnu Ummi Mektum, pa se je potuio (na) svoje oteenje (vida, tj. na svoju slijepou, sljepou), pa je spustio Allah: "..... osim vlasnika (te) tete......". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, od Israila, od Ebu Ishaka, od Bera-a, rekao je: Poto je siao (ajet): "Nee se izjednaiti (ti) sjedai od (tih) vjernika.....", rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Pozovite omsicu (iksa, tog-i-tog)." Pa je doao njemu, a sa njim je (taj) divit (tintarica) i (ta) ploa (tabla), ili (ta) pleka (tj. kost od plea, lopatica od pleke, jer su pisali i na tome zbog pomanjkanja i oskudice u papiru), pa je rekao: "Pii: "Nee se izjednaiti (ti) sjedai od (tih) vjernika i (ti) borci u putu Allaha.....", a iza (pozadi) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u tom asu bio) je Ibnu Ummi Mektum, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Ja sam slijep." Pa je sila njezinim mjestom (u njezino, u njeno mjesto, na njezino mjesto - ili: Pa je siao na mjesto njega-toga ajeta - ovaj ajet): "Nee se izjednaiti (ti) sjedai od (tih) vjernika, osim vlasnika (te) tete (oteenja u vidu), i (ti) borci u putu Allaha......". PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam da je Ibnu Durejd izvijestio njih. - H - A priao mi je Ishak, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Ibnu Durejd, izvijestio me je Abdulkerim da je Miksem, slobodnjak Abdullaha sina Harisa, izvijestio njega da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, izvijestio njega (da rijei u ajetu) "Nee se izjednaiti (ti) sjedai od (tih) vjernika.....", (da se te rijei odnose na one koji su izostali) od Bedra i (te) izlazae ka Bedru (tj. i na one koji su ili na Bedr u borbu). GLAVA: "Zaista (oni) koji (su takvi da) su usmrtili njih (ti) aneli (u takvom stanju da su oni) nasilnici svojim duama, rekli su (tj. rei e im aneli-meleki): "U emu ste bili?" Rekli su (tj. Rei e oni anelima): "Bili smo smatrani nemonima u (toj) zemlji"; rekli su (rei e aneli): "Zar nije bila zemlja Allaha (Allahova Zemlja) prostrana, pa (da) se iselite u njoj (u drugi kraj gdje ste mogli ispovijedati Islam)?"......". Ajet (taj vidjeti). 285

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jezida, Mukri' (Mukria), priao nam je Hajvete i (jo jedan drugi) osim njega, rekla su njih dva: priao nam je Muhamed, sin Abdurrahmana, Ebul-Esved, rekao je: Odsjekao se je na stanovnike Medine (jedan) odred (tj. Odredilo se je stanovnicima Medine da dadnu jedan odred vojske, jednu vojsku za borbu pristalica Abdullaha, sina Zubejra, protiv muslimana stanovnika Sirije koji su bili pristalice Abdul-Melika), pa sam se upisao u njega (u taj odred). Pa sam susreo (sreo) Ikrimeta, slobodnjaka Ibnu Abbasa (Ibnu Abbasovoga), pa sam izvijestio njega, pa je zabranjivao to meni najeim (svojim) zabranjivanjem, zatim je rekao: Izvijestio me je Ibnu Abbas da su (neki) ljudi od (tih prvih) muslimana bili sa (tim) idolopoklonicima, umnoavaju crninu (tih) idolopoklonika (tj. uveliavajui oni mnotvo, masu, gomilu idolopoklonika) na (protiv) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u jednoj borbi - veli se na Bedru -), doe (ta) strijela, pa se baci (pa se gaa) s njom, pa pogodi jednoga (od) njih, pa ubije njega; ili se udari (tj. ili bude udaren), pa se ubije (pa od toga udarca bude ubijen). Pa je spustio Allah: "Zaista (oni) koji (su takvi da) su usmrtili njih (ti) aneli (u takvome stanju da su oni bili) nasilnici svojim duama.....". Ajet (taj vidjeti). Predao je njega (taj hadis) Lejs od Ebul-Esveda. (S ovim je Ikrimete htio da kae Ebu-Esvedu ovo: Iako ti u srcu nisi za ratovanje muslimana izmeu sebe, ako u tom takvom ratu pogine, uinie nasilje sam sebi, svojoj dui jer e na nju natovariti grijeh uestvovanja u takvom ratu; a ako ti ubije koga u takvom ratu, opet si uinio jo vei grijeh - isto onako kao to je bio sluaj i sa tim nekim muslimanima u redovima idolopoklonike vojske koja se je borila protiv Muhammeda a.s. i muslimana - ti muslimani su krivi to nisu izbjegli uestvovanje u takvoj vojsci koja se bori protiv Muhammeda a.s., i kad je takav musliman u takvoj prilici i poginuo, on je opet grijean i sam je sebi nasilje uinio iako u dui, moda, nije elio da uzme uea u borbi protiv muslimana i Muhammeda a.s.) "Osim (onih) koji se smatraju nemoni od (tj. izmeu tih) ljudi, i ena i djece (koja) nee moi (koja ne mogu uiniti nikakve) varke (tj. izlaza da se oni spase) i nee se naputiti putu (tj. i ne znaju nikakvoga puta kojim bi se iselili u neki drugi kraj).". PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hammad od Ejjuba, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (govorei on o ajetu): "Osim (onih) koji se smatraju (kao) nemoni.....", rekao je: Bila je moja majka od (onih) ko (je takav da) je ispriao Allah (njega, tj. opravdao ga da se ne moe iseliti). GLAVA 286

Njegovoga govora: "...... pa ti (takvi) moda Allah da oprosti njima.....". Ajet (taj vidjeti). PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je ejban od Jahja-a, od Ebu Selemeta, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: Dok Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, klanja veernju molitvu, poto (tj. kadli) je rekao (kadli odjednom ree): "uo Allah za (onoga) ko je hvalio Njega!", zatim je rekao prije (nego) da niii (tj. prije nego da on padne niice, prije nego da ode na seddu): "Moj Boe! Spasi Ajjaa, sina Ebu Rebi'ata! Moj Boe! Spasi Selemeta, sina Hiama! Moj Boe! Spasi Velida, sina Velida! Moj Boe! Spasi (one) koji se smatraju slabi (nemoni) od (tih) vjernika! Moj Boe! Priesti (Pojaaj) Tvoje gaenje (tj. Svoju kaznu) na (pleme) Mudar. Moj Boe! Uini nju (kaznu na taj nain to e poslati njima gladne) godine kao godine Jusufa (tj. kao to si dao nerodne godine u vrijeme Jusufa a.s.)." GLAVA Njegovoga govora: "..... a nema grijeha (nikakvoga) na vas ako je bilo s vama (tj. za vas, vama neko) uznemirenje od kie, ili ste bili bolesni, da ostavite (stavite osim sebe, da skinete sa sebe vi) vaa (svoja) oruja.....". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, Ebul-Hasen, izvijestio nas je Hadad od Ibnu Durejda, rekao je: izvijestio me je Ja'la od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, (govorei o kur'anskim rijeima): "..... ako je bilo sa vama (ili: za vas, u vas neko) uznemirenje od kie, ili ste bili bolesni.....", rekao je (Ibnu Abbas): Abdurrahman, sin Avfa bio je ranjen (pa je u vezi toga, u vezi njega silo je to, taj dio rijei u tom ajetu to se u njemu nalaze te rijei). GLAVA Njegovoga govora: "I trae (oni) rjeenje (pravno rjeenje od) tebe o (tim) enama; reci: Allah daje rjeenja vama o njima, i to se ita na vas (tj. i to se ita vama) u (toj izvjesnoj) knjizi u (tj. o) sirotama (tih) ena......". PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, priao nam je Ebu Usamete, rekao je: priao nam je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, (u vezi kur'anskih rijei): "I trae rjeenje (od) tebe o (tim) enama; reci: Allah daje rjeenje vama o njima......", do Njegovoga govora: "..... a (vi) elite da vjenate njih (sebi)......", rekla je Aia: On je (tj. To je izvjesni taj) ovjek (to) biva kod njega (ta) sirotica, on je njezin zatitnik (zakonski zastupnik) i njezin nasljednik, pa je bila suvlasnik njegov u njegovom imanju, ak u (toj izvjesnoj) palmi (ili: grozdu od palme, u 287

grozdu od hurmi, datula), pa eli (on) da vjena nju (sebi) i mrzi da spari (vjena on) nju (nekom drugom) ovjeku pa (da taj ovjek) bude suvlasnik njemu u njegovom imanju sa (onim, tj. uz ono) to je bila suvlasnik njemu (ona, tj. zbog toga to je ona bila suvlasnik njegov prije udaje). Pa sprijei (on) nju (od udaje za nekoga drugoga). Pa je siao ovaj ajet (o tome). "A ako se je (jedna) ena bojala od svoga mua uzdizanja (tj. odustajanja od njegovoga izvravanja branih obaveza prema njoj), ili okretanja (glave od nje).....". A rekao je Ibnu Abbas: "ikakun" je (to i) "tefasudun": meusobno kvarenje odnosa. (Ovo tumaenje Ibnu Abbasa znaenja rijei "ikakun" trebalo je doi u tekstu ranije po miljenju komentatora.) "..... i uinile su se prisutnima (te) due (toj) krtosti......", (a to znai): njegova (ovjekova) strast u (izvjesnoj) stvari (to) hlepi na nju (to je pohlepan) na nju. "...... kao (tu) objeenu.....", (to znai): Nije ona udovica, a niti je vlasnica mua (tj. a niti je ona udata, odnosno, a niti je sa muem). "...... nuuzen......", je (to i) "bugdan": mrnju (mrnja). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Hiam, sin Urveta, od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, (govorei ona o kur'anskim rijeima) "A ako se je (jedna) ena bojala od svoga mua uzdizanja (odustajanja, mrnje), ili okretanja (njegovoga, svoje glave od nje)......", rekla je: ovjek (izvjesni doe u takvu priliku da) bude kod njega (njegova) ena (u takvom stanju da) nije (on) trailac mnogoga (ivljenja u braku) od nje, hoe da se rastavi s njome, pa (ona) govori (tj. rekne njemu): "inim te od moje stvari u dozvoljenosti (ali da me ne razvjenava, tj. Ne razvjenavaj me od sebe, a dozvoljavam ti da ne izvrava svoje brane obaveze prema meni ako ne eli da ih izvrava)." Pa je siao ovaj ajet o tome. "Zaista (ti) dvolinjaci su u (tom) najniem stupnju (ili: najniem dnu).....". A rekao je Ibnu Abbas: najnioj Vatri. (Tj. "u najniem stupnju (dnu)", znai u najnioj Vatri.) "..... nefekan.....", je (to i) "sereben": podzemni hod (idenje, prolaz), tunel. (Od "nefekun" je nastala i rije "munafikun": dvolinjak, jer kako god tunel ima dva otvora, tako i dvolinjak sebi postigne dva otvora, izlaza: jedan kod muslimana, a jedan kod neprijatelja muslimanskih.) PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, rekao je: priao mi je Ibrahim od Esveda, rekao je: 288

Bili smo u kolutu (tj. u krugu, u drutvu) Abdullaha (Mesudovoga), pa je doao Huzejfete dok je stao nad nama, pa je pozdravio, zatim je rekao: "Zaista ve se je spustilo (to) dvolinjatvo na (jedan) narod bolji od vas." (To jest: Bili su stavljeni na iskuenje da postanu dvolinjaci oni koji su ivjeli u boljoj generaciji, pokoljenju - u pokoljenju savremenika, ashaba koje je bolje nego vae pokoljenje - pokoljenje tabi'ina, pa zato ne smatrajte da i vi ne moete u takvo iskuenje zapasti da postanete dvolinjaci.) Rekao je Esved: "Slava Allahu! Zaista Allah govori (tj. kae u Kur'anu): "Zaista (ti) dvolinjaci su u najniem stupnju (dnu) od Vatre.....". Pa se osmjehnuo Abdullah. (Veli se da je to bilo u znak divljenja rijeima Huzejfeta koji je upozoravao na uvanje i opreznost od dvolinjatva.) I sjeo je Huzejfete u stranu (tj. u jedan kraj te) bogomolje. Pa je ustao Abdullah, pa su se razili njegovi drugovi. Pa je gaao mene sa (tim) pijeskom (Huzejfete - to kae Esved), pa sam doao njemu. Pa je rekao Huzejfete: "Zaudio sam se od (tj. zbog) njegovoga smijeha, a ve je poznavao (znao ono) to sam rekao. Zaista ve se je spustilo (to) dvolinjatvo na narod (tj. na jedne ljude koji) su bili bolji od vas, zatim su se vratili, pa se vratio Allah na njih (tj. zatim su se ti ljudi pokajali od dvolinjatva, pa je Allah primio njihovo pokajanje)."

GLAVA: Njegov govor: "Zaista mi smo objavili k tebi kao to smo objavili ka Nuhu......", do Njegovoga govora: "..... i Junusu, i Harunu i Sulejmanu.....". PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jahja od Sufjana, rekao je: priao mi je Aame od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne treba za jednoga (tj. ni jednome ovjeku, nikome) da govori: "Ja sam bolji od Junusa, sina Meta-a (Metaovoga)." (Ili: Ne treba ni jednome ovjeku da govori da sam ja bolji od Junusa, sina Meta-a.) PRIAO NAM JE Muhamed, sin Sinana, priao nam je Fulejh, priao nam je Hilal od Ata-a, sina Jesara, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: 289

"Ko je rekao (Ko rekne): "Ja sam bolji od Junusa, sina Meta-a, pa ve je slagao (ili: Ko rekne da sam ja bolji od Junusa, sina Meta-a, pa ve je slagao)." GLAVA: "Trae rjeenje tebi (tj. od tebe); reci: Allah daje rjeenje vama o (tom) licu bez djece i roditelja (to znai "el-kelaletu"); ako je (jedan) ovjek propao (tj. umro), nije za njega dijete (tj. nema djeteta), a za njega (tj. u njega) je sestra (a ima jednu sestru), pa za nju je polovina (tj. pa njoj pripada polovina onoga) to je ostavio (on poslije svoje smrti od kakve imovine), a on naslijeuje nju (tj. svu njezinu imovinu) ako nije bilo za nju (tj. u nje nijedno) dijete.....". A "el-kelaletu" je (onaj) ko (je takav da) nije naslijedio njega otac ili sin, a on (taj izraz) je infinitiv od (ili: on-taj izraz je proistekao od): "tekellelehunnesebu" (nagnulo se je njemu, porijeklo; ili: uzelo se je njemu porijeklo sa obje strane - a misli se, valjda na to da mu se je prekinulo porijeklo; ili: dosadilo se je njemu porijeklo, otupilo, zatupilo se je njemu porijeklo njegovo - a to e opet rei prestalo mu je porijeklo na obje strane). PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je ubete od Ebu Ishaka: uo sam Bera-a, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: Zadnja sura (koja) je sila je Beraetun, a zadnji ajet (koji) je siao je (ajet): "Trae rjeenje tebi (tj. od tebe).....".

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA GLAVA tumaenja sure Maide (El-Maidete, a rije "maidetun" znai: sofra, stol, trpeza, postavljena trpeza sa hranom; a u ovoj suri se spominje trpeza koju je Uzvieni Allah poslao sa neba Isa-u a.s. - Isusu -, pa se po tome i zove ova sura) "..... hurumun.....", njezina jednina (tj. jednina od "hurumun") je "haramun": zabranjena stvar (ali ovdje rije "haramun" plural "hurumun" znai hodoasniki obuena, odjevena osoba). "..... fe bi ma nakdihim misakahum.....", je (to i) "bi nakdihim": sa njihovim kvarenjem (krenjem svojih ugovora, obaveza). "..... elleti ketebellahu (koju je propisao Allah).....", je (znaenja) "dealellahu": (koju) je uinio Allah (vama). "...... tebu'e.....", je (znaenja) "tahmile": (da) ponese (da natovari). "..... dairetun.....", je (znaenja) "devletun": okretanje (okretaj, prevrtaj, prevrat, preokret). A rekao je (jedan drugi) osim njega (tj. osim onoga ko je dao prethodna tumaenja za te prijanje rijei): "El-igrau" je (to i) "etteslitu": davanje moi (ili: davanje vlasti; 290

a veli: bacanje, ubacivanje neega - mrnje i slino - meu neke osobe i lica). "..... udurehunne.....", je (to i) "muhurehunne": njihove vjenane darove (njihove prije). "El-Muhejminu" je (to i) "el-eminu": pouzdan (povjerljiv). Kur'an je pouzdan na svaku knjigu prije sebe (tj. povjerljiv je u svaku Boiju knjigu prije sebe, prethodnu). Rekao je Sufjan: Nema u Kur'anu (nijedan) ajet ei na mene (ei meni, ei za mene) od: "..... niste (ni) na (jednoj) stvari (ni na emu) do (da vi) uspostavite Tevrat, i Indil i (ono) to se je spustilo k vama od vaega Gospoda.....". "..... mahmesatun....", je (to i) "meda'atun": glad. "...... men ahjaha (ko je oivio nju, tj. ko oivi nju)....." - misli (na to): ko je zabranio ubijanje nje (osobe) osim sa pravom (tj. osim ako je ubije po kazni), ivjeli su (tj. ivjee ti) ljudi od njega (od nje; ili: zbog njega) svi. "..... ir'aten ve minhaden.....", je (to i) "sebilen ve sunneten": put i obiaj (put i postupak). "Fe in 'usire.....", je (to i) "zahere": pokazalo se je (tj. Pa ako se je pokazalo.....). "..... el-evlejani.....", jednina njih dvojice ("el-evlejani" znai: dvojica prea, podobnija) je "evla": prei (podobniji). (To jest: "El-evlejani" je dvojina od "evla", a "evla" je jednina). GLAVA Njegovoga govora: "...... danas sam usavrio vama vau vjeru.....". A rekao je Ibnu Abbas: "Mahmesatun" je (to i) "meda'atun": glad. PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Abdurrahman, priao nam je Sufjan od Kajsa, od Tarika, sina ihaba: Rekli su (izvjesni) idovi Umeru: "Zaista vi itate (jedan) ajet (takav) da je siao u nas (nama), zaista bismo uzeli njega bajramom (praznikom, tj. praznovali bismo dan kada je siao taj ajet)." Pa je rekao Umer: "Zaista ja zaista znam kad se je spustio, i gdje se je spustio i gdje je (bio) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada se je spustio (taj ajet): (to je bilo na) dan Arefata, i zaista mi smo (bili) tako mi Allaha u (tj. na) Arefatu." Rekao je Sufjan: I sumnjam (da li) je bio petak, ili ne: "...... danas sam usavrio vama vau vjeru.....". GLAVA Njegovoga govora: "...... pa niste nali (nikakve) vode, pa upravite se (kakvoj) zemlji istoj.....". "..... tejemmemu.....", je (to i) "teammedu": upravite se. "..... ammine.....", je (to i) "amidine": upravljajui se oni. "Emmemtu" i "tejemmemtu" je jedno: upravio sam se. A rekao je Ibnu Abbas: "...... lemestum (dotaknuli ste).....", i "....... temessuhunne (dotaknete njih).....", i "...... ellati dehaltum bi hinne (koje su te to 291

ste unili sa njima)......", i "el-ifda'u" (dovoenje, dopiranje) je brak (tj. sva ta etiri izraza u Kur'anu oznaavaju tim nainom pojam braka, branog odnosa). PRIAO NAM JE Ismail, rekao je: priao mi je Malik od Abdurrahmana, sina Kasima, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekla je: Izali smo sa poslanikom Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, u nekom (od) njegovih putovanja. Te kada smo bili u (mjestu) Bejda-u, ili u Zatul-Deju (sumnja Aia r.a.), odsjekao (tj. prekinuo, otrgao) se je niz (ogrlica, erdan) moj, pa se podigao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na njegovo traenje i podigli su se (ti) ljudi sa njim, a nisu na vodi (tj. blizu vode, kod neke vode) i nije sa njima voda (tj. i nemaju oni uza se vode, nemaju sa sobom vode). Pa su doli (ti) ljudi k Ebu Bekru Siddiku, pa su rekli: "Zar (ti) ne vidi ta je napravila Aia? Podigla je poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (te) ljude, a nisu na vodi (kod neke vode) i nije sa njima voda (i nemaju vode)." Pa je doao Ebu Bekr, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, stavlja je (tj. stavio je) svoju glavu na moje stegno, ve je zaspao. Pa je rekao: "Zadrala si poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i (te) ljude, a nisu na vodi i nije sa njima voda." Rekla je Aia: Pa je korio mene Ebu Bekr i rekao (tj. i izgovorio) je ta je htio Allah da rekne, i poeo je (da) udara mene sa svojom rukom u moju slabinu (u moj bok). I ne sprjeava me od pomicanja (pokretanja sobom zbog njegovoga udaranja nita drugo) osim mjesto poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, na mome stegnu. Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, kada je osvanuo na (stanju) bez vode. Pa je spustio Allah ajet (toga) upravljanja (ka zemlji i praini pa da se njom isti kada nema vode). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Nije on (ovaj ajet) prva vaa blagoslov, o rode (o porodico) Ebu Bekra!" Rekla je: Pa smo poslali (podigli tu) devu koja je (ta to) sam bila na njoj, pa kada li (taj) niz (erdan) pod njom. PRIAO NAM JE Jahja, sin Sulejmana, rekao je: priao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Amr da je Abdurrahman, sin Kasima, priao njemu od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje (s njom): Pala je (jedna) ogrlica moja (tj. ispala je) u Bejda-u, a mi smo ulazai (tj. a mi ulazimo u) Medinu. Pa je postavio devu na koljena Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. dao joj je znak da se spusti, da legne ona na svoja koljena) i sjahao je, pa je presavio (nagnuo) svoju glavu u moje krilo spavajui (on, tj. zaspavi on). Doao je Ebu Bekr, pa je udario mene akom u prsa estokim udaranjem (estokim udarcem, vrlo jako) i rekao je: "Zadrala si (te) ljude u ogrlici (tj. zbog jedne ogrlice)." Pa sa mnom je (ta) smrt zbog mjesta poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, a ve je zadao meni bol. Zatim se zaista Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, probudio, a bilo je prisutno (osvanulo je to) jutro. Pa se je traila (ta) voda, pa se nije nala, pa je siao (taj ajet): 292

"O (vi) koji ste vjerovali, kada ste ustali ka (toj) molitvi......". Ajet (taj vidjeti). Pa je rekao Usejd, sin Hudajra: "Zaista ve je dao blagoslov Allah za (te) ljude (tj. tim ljudima) u vama (tj. zbog vas), o rode (porodico) Ebu Bekra! Niste vi (nita drugo) osim (jedan) blagoslov za njih (tj. vi ste srea njima, srea za njih)." GLAVA Njegovoga govora: "...... pa idi ti i tvoj Gospod, pa se borite vas dvojica, zaista mi smo evo ovdje sjedai (mi ovdje sjedimo).". PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Israil od Muharika, od Tarika, sina ihaba: uo sam Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Vidio sam od Mikdada (ili: Prisustvovao sam Mikdadu; ili: Prisustvovao sam sa Mikdadom). - H - A priao mi je Hamdan, sin Umera, priao nam je Ebu Nadr, priao nam je Edeija od Sufjana, od Muharika, od Tarika, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: rekao je Mikdad (na) dan Bedra: "O poslanie Allaha! Zaista mi neemo rei tebi kao to su rekli Israeliani Musa-u: "...... pa idi ti i tvoj Gospod, pa se borite vas dvojica, zaista mi smo evo ovdje sjedai.", a ali (tj. nego ti kaemo): "Prolazi (tj. Idi), a mi smo sa tobom!" Pa kao da se je ono otklonilo (odstranilo nelagodno stanje) od poslanika Allaha (Allahovoga), pomilovao ga Allah i spasio. I predao je njega (taj hadis) Veki' od Sufjana, od Muharika, od Tarika da je Mikdad rekao to Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA: "Kazna (onima) koji ratuju Allahom (tj. protiv Allaha) i Njegovim poslanikom i tre u (toj) Zemlji pokvarenou (tj. i koji tre na Zemlji, po Zemlji da siju pokvarenost - njihova je kazna) samo da se poubijaju, ili (da) se povjeaju.....", do Njegovoga govora: "..... ili (da) se protjeraju iz (te) zemlje (tj. iz te oblasti gdje su sijali pokvarenost i nevaljatine - da se interniraju u drugu neku oblast).....". Ratovanje protiv Allaha je nevjerovanje u Njega. PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Muhamed, sin Abdullaha, Ensarija, priao nam je Ibnu Avn, rekao je: priao mi je Selman Ebu Reda', slobodnjak Ebu Kilabeta, da je on bio sjeda (tj. da je bio sjedio) iza (pozadi, ozadi) Umera, sina Abdul-Aziza, pa su spominjali i spominjali su (prisutni ljudi pitanje erijatskoga pravnoga postupka koji se naziva "elkasametu" i provodi se onda kada se sa sigurnou ne zna ko je ubio lice naeno mrtvo), pa rekli su (da smatraju taj postupak kao neku vrstu odmazde za ubijenoga i kao neku vrstu zadovoljenja roaka ubijenoga lica) i rekli su: "Ve su vrili odmazdu s njom (osveivali su ubijenoga s tom vrstom postupka, takvom presudom tebi prethodne) halife." Pa se je obazro (okrenuo) 293

ka Ebu Kilabetu, a on iza njegovih lea, pa je rekao: "ta (ti) govori (tj. ta ti o tom misli), o Abdullahe, sine Zejda?" Ili je rekao: "ta govori, o Ebu Kilabete?" Rekao sam: "Nisam znao (tj. Ne znam nijednu) osobu (da je takva da) se je dozvoljavalo njezino ubijanje u Islamu osim ovjeka (koji) je bludniio poslije enidbe, ili je ubio (on neku) osobu bez (odmazde neke) osobe ili je ratovao Allahom i Njegovim poslanikom (tj. protiv Allaha i Njegovoga poslanika), pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ili je postao odmetnik od Islama nakon to je bio primio Islam pa vie ne vjeruje u Allaha i Njegovoga poslanika a.s.)." Pa je rekao Anbesete: "Priao nam je Enes za tako i tako (to i to)." Rekao sam: "Meni je priao Enes (to tako, slino tome), rekao je: Doao je (jedan) narod (tj. Doli su neki ljudi) na Vjerovijesnika (Vjerovijesniku), pomilovao ga Allah i spasio, pa su govorili njemu (razgovarali su sa njime), pa su rekli: "Ve smo osjetili (za nas) nezdravom ovu zemlju (tj. Ne prija nam zrak i voda ovoga grada Medine)." Pa je rekao: "Ovo je marva (tj. deve i stoka grupna, krupna) naa izlazi (odlazi na pau dalje od Medine), pa izaite u njoj (tj. i vi sa njom), pa pijte od njezinih mlijeka (njena mlijeka, od njih mlijeka) i njezinih mokraa (i od njih mokrau)." Pa su izali u njoj (sa njom sa stokom), pa su pili od njezinih mokraa i njezinih mlijeka, i ozdravili su (oni) i nagnuli su se na (toga) pastira (obana), pa su ubili njega i sebi su potjerali (tu) marvu (stoku, tj. te deve). "Pa ta (da) se usporava od ovih (Pa zato da se oklijeva sa kaznom ovih ovakvih)?!" ("to da se s nestrpljenjem eka ta e biti od ovih ovakvih?!") "Ubili su (tu) osobu, i ratovali su Allahom i Njegovim poslanikom i zastraili su poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." (Dakle kod ovih je krivica bila oita.) Pa je rekao: "Slava Allahu!" Pa sam rekao: "Sumnjii mene (ti, tj. Izgleda da mi ne vjeruje da je ovo meni priao Enes)." Rekao je (Anbesete): "Priao je nama za ovo Enes (takoer)." Rekao je (Ebu Kilabete): I rekao je (Anbesete): "O stanovnici toga (kraja, tj. O stanovnici Sirije; ili: O stanovnici Damaska)! Zaista vi neete prestati sa dobrom (tj. vi ete biti neprestano dobro) dok je dao ostajanje Allah ovome (ovjeku) u vama (meu vama) i slino njemu (tj. Biete dobro dok god Allah daje da meu vama bude bio ovaj i slian njemu neko)." GLAVA Njegovoga govora: "...... i (da) su rane odmazde......".

294

PRIAO MI JE Muhamed, sin Selama, izvijestio nas je Fezarija od Humejda, od Enesa, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: Razbila je Rubeji-a, a ona je tetka Enesa, sina Malika, sjekuti (zub jedne) djevojke od Pomagaa, pa je traio (taj) narod (tu) odmazdu. Pa su doli Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, pa je zapovjedio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, za (tu) odmazdu. Pa je rekao Enes, sin Nadra, stric (amida) Enesa, sina Malika: "Ne! Tako mi Allaha nee se razbiti njezin zub, o poslanie Allaha!" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Enese! Knjiga Allaha je (presudila da se izvri ta) odmazda." Pa su se zadovoljili (ljudi koji su predvodili taj) narod i primili su otkup (platu za krv, krvarinu tu). Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista od robova Allaha (ima neko) ko (je takav) da se je zakleo na Allaha (tj. da se zakune Allahom), zaista je (zaista bi) uinio istinitom njemu (Allah zakletvu)." GLAVA: "O (ti Moj) poslanie, priopi (ono) to se spustilo k tebi od tvoga Gospoda,.....". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Ismaila, od abije, od Mesruka, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: "Ko je priao tebi da je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, sakrio (neku) stvar od (onoga) to se spustilo njemu, pa ve je slagao, a Allah govori: "O (ti) poslanie, priopi (ono) to se je spustilo k tebi od tvoga Gospoda....."." Ajet (taj vidjeti). GLAVA Njegovoga govora: "Nee uzimati (tj. Nee kanjavati) vas Allah za (tu) brbljivost (tj. za tu nepromiljenost) u vaim zakletvama.....". PRIAO NAM JE Alija, sin Selemeta, priao nam je Malik, sin Suajra, priao nam je Hiam od svoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje: Spustio se je ovaj ajet: "Nee uzimati (kanjavati) vas Allah za (tu) brbljivost u vaim zakletvama.....", u govoru (toga) ovjeka (tj. u vezi rijei i govorenja ovjekovoga): "Ne, tako mi Allaha!", i: "Da, tako mi Allaha!". PRIAO NAM JE Ahmed, sin Ebu Reda-a, priao nam je Nadr od Hiama, rekao je: izvijestio me je moj otac od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, da je njezin otac bio (takav da) nee pogaziti u zakletvi (tj. nee pogaziti zakletvu) dok je spustio Allah otkupljenje (iskupljenje, tj. do toga vremena nije krio zakletve, a kada je Allah odredio otkupljenje) zakletve, rekao je Ebu Bekr: 295

Neu vidjeti (Neu smatrati nijednu) zakletvu (koja je takva da) mislim (neto drugo) osim nje (da) je bolje od nje (pa da u postupiti sa tom zakletvom na drugi nain) osim (tako da) sam primio (tj. da u primiti) doputenje Allaha, i uinio sam (tj. i uiniu onaj postupak) koji je bolji (od ostajanja na onome za koji sam se bio zakleo). GLAVA Njegovoga govora: "O (vi) koji ste vjerovali, ne zabranjujte lijepih (ugodnosti, uivanja) to je dozvolio Allah vama (njih)......". PRIAO NAM JE Amr, sin Avna, priao nam je Halid od Ismaila, od Kajsa, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: Bili smo (obiaja da) ratujemo (tj. Ratovasmo u drutvu) sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, a nije (tj. a nisu) sa nama ene, pa smo rekli: "Zar se neemo ujaloviti (ukopiti, utrojiti)?" Pa je zabranio nama to. Pa je dopustio nama poslije toga da sebi vjenavamo (tu) enu za (tu) odjeu (tj. davi mi njoj vjenanoga dara samo tu izvjesnu odjeu). Zatim je itao (proitao ajet): "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne zabranjujte lijepih (ugodnosti, uivanja) to je dozvolio Allah vama (da ih koristite).....".

GLAVA Njegovoga govora: "..... (to) vino, i hazardna igra, i (postavljeni) idoli i (te) strijelice (za igru za pogaanje sudbine) su samo paganstvo od posla (toga) sotone......". A rekao je Ibnu Abbas: "El-azlamu" je (to i) "el-kidahu": strjelice (to su imali obiaj Arapi prije Islama da) trae udio (udjel, tj. sreu) sa njima (tj. pomou izvlaenja tih strjelica) u (svojim) poslovima. A "nusubun" (to je jednina, a mnoina te rijei je) "ensabun" je postavljeno kamenje (to) kolju na njemu (rtve kipovima, idolima; a neki kau da ta rije znai: idol, kip). A rekao je (neko drugi) osim njega (tj. osim Ibnu Abbasa): "Ezzelemu" (zelemun) je (ta) strjelica (to) nema pera za nju (to nema pera u nje), a on (taj izraz) je jednina (od) "el-ezlamu". A "el-istiksamu" (traenje udjela, dijela, tj. sree, sudbine) je (da) dadne kolati (tim) strjelicama (da ih stavi u pokret), pa ako su zabranile njemu, zabranio je sebi (tj. proao se toga posla), a ako su zapovjedile njemu, inio je (ono) to zapovjedaju njemu. (Moe se i u jednini enskoga roda glagol upotrijebiti u ovome prevodu zadnje reenice.) 296

"Judilu" je (to i) "judiru": daje kruiti (okree). A ve su oznaavali (te) strjelice (jednim, nekim) znakovima sa (nekim) vrstama (da oni) trae udjel (sreu) s njima. (Veli se da je od tih strjelica na jednoj pisalo: "Emereni rabbi - Zapovjedio je meni moj gospodar!" Na jednoj je pisalo: "Nehani rabbi - Zabranio mi je moj gospodar!" Na jednoj je pisalo: "Vahidun minkum - Jedan od vas!" I tako dalje.) A uinio sam od njega (od toga traenja udjela, sree pomou tih strjelica rekne se sa oblikom, izrazom) "kasemtu" (tj. kada to ini drugom; a ako to ini sebi, za sebe onda se rekne: "istaksemtu), a "el-kusumu" je infinitiv (neodreeni oblik: traenje udjela, sree; ili: traiti udjela, sree za neki posao pomou strjelica). PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, izvijestio nas je Muhamed, sin Bira, priao nam je Abdulaziz, sin Umera sina Abdulaziza, rekao je: priao mi je Nafi' od Ibnu Umera, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, rekao je: Silo je zabranjivanje (toga) vina, a zaista je u Medini (bilo) tada zaista pet pia (tj. pet vrsta pia opojnih to) nije u njima pie (od toga) groa (tj. a u Medini je tada postojalo pet vrsta opojnih pia osim pia opojnoga koje se pravi od groa). PRIAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, priao nam je Ibnu Ulejjete, priao nam je Abdulaziz, sin Suhejba, rekao je: rekao je Enes, sin Malika, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega: Nije bilo za (tj. u) nas (nikakvo drugo) vino osim ovoga vaega fadiha koji (je ta vrsta pia to) nazivate njega fedih (ili: fadih; a to je vrsta soka, opojnoga pia koje se dobijalo od datula koje jo nisu dobro sazrele, ali bez stavljanja na vatru). Pa zaista ja sam zaista staja (stojim), (i) pojim (napajam) Ebu Talhata, i omsicu i omsicu (i tog-i-tog i tog-i-tog) kadli je doao (kadli doe jedan) ovjek, pa je rekao (taj pridoli ovjek): "A da li je doprla (dola) vama (ta) vijest?" Pa su rekli: "A ta je to (bilo, tj. A kakva je to vijest)?" Rekao je: "Zabranilo se je (to) vino." Rekli su: "Prolij ove krage (velike testije; ili: ove upove za vino), o Enese!" Rekao je: Pa nisu pitali o njima (za njih), a niti su se vraali njima poslije vijesti (toga) ovjeka. PRIAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ibnu Ujejnete od Amra, od Dabira, rekao je: Pili su jutarnje pie (tj. Dorukovali su neki) ljudi (u) jutru Uhuda (to) vino, pa su se ubili (pa su pobijeni, poginuli) od njihovoga dana (tj. toga njihovoga dana) svi (kao) muenici (ehiti-ehidi), a to je bilo prije njegovoga zabranjivanja (prije zabrane vina i opojnih pia).

297

PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, Hanzalija, izvijestio nas je Isa i Ibnu Idris od Ebu Hajjana, od abije, od Ibnu Umera, rekao je: uo sam Umera, bio zadovoljan Allah od njega, na govornici Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "to se tie poslije. O (vi) ljudi! Zaista ono silo je zabranjivanje (toga) vina, a ono je od pet (vrsta voa, i ita i slinoga pravilo se i izraivalo se): od (toga) groa, i datula, i meda, i penice i jema. A (to) vino je (sve ono) to je zastiralo (tu) pamet (tj. sve to zanosi, opija pamet)." GLAVA: "Nije na (ili: Nije za one) koji su vjerovali i radili su (te poslove) dobre (nikakav) grijeh u (onome, tj. zbog onoga) to su kuali (okusili).....", do Njegovoga govora "..... a Allah voli (te) dobroinitelje (tj. one koji ine lijepa, dobra djela i poslove.". PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hamad, sin Zejda, priao nam je Sabit od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, da je (to) vino koje se je prolilo (bilo se to vino zvalo) fedih (fadih). A poveao je meni Muhamed od Ebu Numana, rekao je: Bio sam napaja (toga) naroda u stanu Ebu Talhata, pa je silo zabranjivanje (toga) vina, pa je zapovjedio (jednome) dozivau, pa je dozivao (tj. vikao je taj doziva). Pa je rekao Ebu Talhate: "Izai, pa pogledaj, ta je ovaj glas (pogledaj o emu se radi)." Rekao je: Pa sam izaao. Pa sam rekao: "Ovo je (To je nekakav) doziva (koji) doziva (vie): "Zar ne (Pazite, Panja)! Zaista (to) vino ve se je zabranilo." (To jest: "Panja! Zabranjeno je vino.") Pa je rekao meni: "Odi (Idi), pa prolij njega (prolij ga)." Rekao je: Pa je teklo u (po) ulicama (sokacima) Medine. Rekao je: A bilo je njihovo vino tada fedih (fadih, tj. od vrste vina zvanoga fedih). Pa je rekao neki (dio toga tadanjega) naroda: "Ubio se je (tj. Poginuo je jedan) narod (Ubijeni su, poginuli su neki ljudi), a ono je u njihovim trbusima (stomacima)." Rekao je: Pa je spustio Allah (taj ajet): "Nije na (one) koji su vjerovali i radili su (ta) dobra (djela) grijeh u (onome, tj. zbog onoga) to su kuali.....". GLAVA Njegovoga govora: "...... ne pitajte od (tj. o nekim) stvarima (koje su takve) ako se pokau vama (one), rune (tj. neugodne) e biti (one) vama.....". PRIAO NAM JE Munzir, sin Velida sina Abdurrahmana, Darudija, priao nam je moj otac, priao nam je ubete od Musa-a, sina Enesa, od Enesa, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je:

298

Predikovao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (jednu) prediku (propovjed, hutbu takvu da) nisam uo sline njoj nikada. Rekao je: "Da znate ta (ja) znam, zaista ste se smijali (tj. zaista bi se vi smijali vrlo) malo i zaista bi (vi) plakali mnogo." Rekao je: Pa su pokrili drugovi poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, svoja lica, za njih je (tj. oni imaju neko) jecanje (na nos). Pa je rekao (jedan) ovjek: "Ko je moj otac?" Rekao je: "Omsica (Taj-i-taj)." Pa je siao ovaj ajet: "...... ne pitajte o (nekim) stvarima ako se (one) pokau vama, bie rune (neugodne) vama....". Predao je njega (ovaj hadis) Nadr i Revh, sin Ubadeta, od u'beta. PRIAO NAM JE Fadl, sin Sehla, rekao je: priao nam je Ebu Nadr, priao nam je Ebu Hajsemete, priao nam je Ebu Duvejrijete od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Bili su (neki) ljudi (obiaja da) pitaju poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ismijavanjem (radi ismijavanja), pa govori (pa pita taj izvjesni) ovjek: "Ko je moj otac?" I govori (I pita izvjesni taj) ovjek (to) luta njegova deva: "Gdje je moja deva?" Pa je spustio Allah o njima ovaj ajet: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), ne pitajte o (nekim) stvarima ako se pokau vama, bie rune (neugodne) vama.....", dok je zavrio (svrio) taj ajet, svega njega (sav).

GLAVA: "Nije uinio Allah (nita) od (deve) rascijepljenoga uha, a ni putene da luta kuda hoe, a ni (ovce) spojene, a ni (drjebaka) uvara (tj. ouvanih lea svojih).....". (To su sve nazivi raznih ivotinja izmeu deva i ovaca koje su meu idolopoklonicima bile rtvovane idolima na dva naina: ili da lutaju, a da se ni od koga ne upotrebljavaju za korienje, ili da ih samo putnici i siromasi koriste u nudi muzui njihovo mlijeko - muzui ih, ili jaui ih. U tumaenjima Kur'ana spomenuto je blie znaenje svake od ovih rijei.) "I poto je rekao Allah.....", (to znai): Govori (tj. I govorie Allah - na Sudnjem danu: "O Isa, sine Merjeme! Jesi li ti rekao ljudima....", jer se dalje o tome u tekstu Kur'ana veli): "Rekao je Allah: (Ovo je dan - kada - e koristiti istinitima njihova istina.....", i ba "kada e koristiti" pokazuje taj izraz da izraz upotrebljen u prolom vremenu ima znaenje buduega vremena - tj. izraz "kale: rekao je", znai: rei e). I "iz: poto" je ovdje spajanje (tj. ono je ovdje suvino). 299

"El-maidetu" (sofra, trpeza), njezin korijen je "mef'uletun" (tj. ta rije ima znaenje kao rije od istoga korijena koja ima oblik "mef'uletun", a to je "memjudetun": ona kojoj je doneena hrana), kao (to je i izraz) "ietin radijetin: zadovoljan ivot" (a to je u smislu: "ietun merdijjetun anha: ivot od kojega se je zadovoljno, sa kojim se je zadovoljno"), i "tatlikatun bainetun: razvoenje rastavljajue" (u smislu: "tatlikatun mebinetun biha" - od "mebjunetun biha: razvoenje s kojim se rastavlja, s kojim se bude rastavljeno"). A znaenje je (te rijei "el-maidetu"): Opskrbio (Nahranio) se je s njom (na njoj) njezin vlasnik od (nekoga) dobra. Govori (Rekne) se: "Medeni": uinio je lijepo (dobro) meni; "jemiduni": ini lijepo (dobro) meni. A rekao je Ibnu Abbas: "..... muteveffike......", je (to i) "mumituke": usmriva tebe (davalac smrti tebi). PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, sina Kejsana, od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejjeba, rekao je: "El-behiretu" je (deva) koja (je takva da) se sprjeava njezino mlijeko zbog (tih) idola, pa nee pomusti (tj. pa ne muze) nju nijedan (ovjek) od (tih) ljudi. A "essaibetu" je (takva deva to) putae da se izlijeva (tj. da hoda, da ide ona kuda hoe) zbog svojih boanstava, nee se nositi (ne nosi se) na njoj stvar (nijedna, tj. ne tovari se na nju nita). Rekao je: A rekao je Ebu Hurejrete: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam (u snu, tj. Sanjao sam) Amra, sina Amira, Huzaiju (da) teglji (da vue on) svoje crijevo u Vatri. Bio je prvi ko je (koji je) pustio ii (tim devama) putenima da idu (kuda hoe)." A "el-vesiletu" (el-vasiletu) je mlada deva (to) porani (pouri da oteliodevi, okoti, rodi ensko) u prvom priplodu deve, zatim podvostrui (ona) poslije sa (drugim) enskom; i putae ii (tj. da ona ide) njima zbog njihovih idola (iz razloga to se desilo) da je spojila (ta deva telei se - raajui se) jednu (od) njih dviju sa (tom) drugom (enskom otelitom devom tako da) nije meu njima dvjema (bilo otelito, oteljeno) muko. A "el-hamu" (hamun) je drjebak (drijebac) deve (to) oplodi (to) oploenje odbrojano (tj. koji oplodi odreen broj deva - veli se deset), pa kada je svrio (izvrio) svoje oploenje, ostavili su (ostavili bi) ga za (te) idole, i oprostili su ga (dali su oprostiti njega, potedjeli bi ga) od (toga) noenja (tovarenja), pa nije se nosila (tovarila) na njemu stvar (nikakva), i nazivali su ga (imenom) "el-hami" (hamin). A rekao je Ebul-Jeman: Izvijestio nas je uajb od Zuhrije: uo sam Seida, rekao je izvjetava (tj. izvjetavajui) ga za ovo (tj. o ovome). Rekao je (Seid Musejebov): A rekao je Ebu Hurejrete: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, slino njemu. A predao je njega (ovaj hadis, ili: ovo prianje) Ibnul-Had od Ibnu ihaba, od Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. PRIAO MI JE Muhamed, sin Ebu Jakuba, Ebu Abdullah Kirmanija, priao nam je Hassan, sin Ibrahima, priao nam je Junus od Zuhrije, od Urveta da je Aia, 300

bio zadovoljan Uzvieni Allah od nje, rekla: Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Vidio sam pakao (da) razbija (tj. da jede) neki (dio) njega (drugi) neki (dio, tj. da sam sebe jede), i vidio sam Amra (da) teglji (vue) svoje crijevo, a on je prvi ko je pustio slobodno lutati (ii tim devama) putenima (da one idu kuda hoe)." GLAVA: "..... i bio sam nad njima svjedokom dok sam trajao u (meu) njima, pa poto si usmrtio mene, bio si Ti (tim) paziteljem nad njima, i Ti si na svaku stvar svjedok (prisutan).". PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete, izvijestio nas je Mugirete, sin Numana, rekao je: uo sam Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, rekao je: Predikovao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O (vi) ljudi! Zaista vi ste (vi ete biti) sakupljeni ka Allahu bosi (bivi vi), goli, neobrezani (neosuneeni)." Zatim je rekao: "..... kao to smo poeli prvo stvaranje, povratiemo ga (tj. obnoviemo ga nakon unitenja), obeanjem na nas (tj. na sebe to obeanje primamo, stavljamo), zaista mi smo bili initelji.", do kraja (toga) ajeta (je oitao). Zatim je rekao: "Zar ne (Pazite)! I zaista prvi od (tih) stvorenja (to) e se obui (zaodjeti) sudnjega dana (tj. na Sudnjem danu) je Ibrahim. Zar ne (Pazite)! I zaista ono dovesti e se (neki) ljudi od moje sljedbe, pa e se uzeti sa njima (na stranu) lijevu. Pa u rei: "O moj Gospode! Moji drugii (drugarii; mali drugovi su to)!" Pa e se rei: "Zaista ti nee znati (tj. ne zna ono) ta su proizveli (oni) poslije tebe." Pa u rei kao to je rekao (kao to e rei taj) dobri rob (Boiji): "..... i bio sam nad njima svjedokom dok sam trajao u (meu) njima, pa poto si usmrtio mene, bio si Ti (tim) paziteljem nad njima.....". Pa e se govoriti (rei e se): "Zaista ovi nisu prestali biti vraai sebe na svoje pete otkako si se rastavio (od) njih (tj. neprestano su se vraali u bezbotvo i idolopoklonstvo i njegove obiaje otkako si umro i rastao se od njih)." GLAVA Njegovoga govora: "Ako kazni njih, pa zaista oni su Tvoji robovi; a ako oprosti njima, pa zaista Ti, Ti si (taj) moni, mudri.". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, priao nam je Sufjan, priao nam je Mugirete, sin Numana, rekao je: priao mi je Seid, sin Dubejra, od Ibnu Abbasa, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je:

301

"Zaista vi ste sakupljeni (tj. vi ete biti sakupljeni, proivljeni na sudnjem danu), i zaista ljudi (su neki takvi da) e se uzeti sa njima (da se vode na stranu) lijevu, pa u rei kao to je rekao (taj) dobri rob: ".... i bio sam nad njima svjedokom dok sam trajao u (meu) njima,....", do Njegovoga govora: "..... (taj) moni, mudri."." SURA EN'AM (EL-EN'AM) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Abbas: "Zatim nije bila njihova kunja.....", (to znai): njihova isprika (njihovo izvinjenje, pravdanje). "..... marzatin (napravljene; podignute).....", (ono) to se napravi (podigne na neto, pa bilo to) od loze i (tj. ili to bilo od neega drugoga) osim toga (osim loze da se podigne na podupirae i slino da ne lei i ne puza po tlu). "..... hamuleten (nosaicu ivotinju je stvorio)....", (a to ona) to se nosi na njoj. "..... ve le lebesna....", je (to i) "le ebbehna": i zaista bi smo uinili slinim (sumnjivim). "...... ve jen'evne....", je (to i) "jeteba'adune": udaljavaju se (meusobno). "..... tubsele....", je (to i) "tufdaha": sramoti se (ona-osoba). "..... ubsilu....", je (to i) "ufdihu": dali su se osramotiti. "..... pruai svojih ruku.....", "el-bestu" je (to i) "addarbu": udaranje. (To e rei "bestun" znai pruanje, prostiranje, ali ta rije ovdje u tekstu znai udaranje.) "...... isteksertum.....", je (znaenja): zavodili ste mnogo. "..... stvorio od (toga) oranja....": Uinili su Allahu od njihovih (od svojih) plodova i imanja (jedan) dio, a (tome) sotoni i (tima) kipovima (jedan) dio. ".... ekinneten.....", njezina jednina je "kinanun": zastor (poklopac, pokriva). "..... emmetemelet....." misli (da rekne, tj. hoe da kae): Da li omotava (obuhvata maternica enske neto drugo) osim muko, ili ensko, pa zato zabranjujete neki (plod), a dozvoljavate neki. "...... mesfuhan....", je (to i) "muhrakan": proliven. "..... sadefe.....", je (to i) "eareda": okrenuo se je. "..... ublisu.....", je (to i) "ujisu": stavili su se u oaj (tj. stavljeni su oni u oaj). "..... ubsilu.....", je (to i) "uslimu": predali su se (predani su-ka propasti). ".... sermeden...." je (to i) "Daimen": trajno (vjeno). "..... istehvethu....." je (to i) "edallethu": zavela je njega (tj. zaveli su njega avoli, sotone na pogrean put). "..... temterune...." je (to i) "teukkune": sumnjate. "..... vakren....." je (to i) "samemun": gluhoa (gluhost). A to se tie (znaenja rijei) "vikrun", pa zaista ono je (tj. ona znai) tovar (teret, teina). "..... esatiru.....", njezina (njena) jednina je "usturetun" i "istaretun", a ona (ta rije) je (to i rije) "etturrehatu": neistine (pokvarenosti, neispravnosti). "..... el-be'sau.....", je od "el-be'su (estina, snaga, jakost), a biva (ta rije i) od "el-bu'su" (teko stanje materijalno, siromatvo). "...... dehreten....." je (to i) "muajeneten": oevidno (javno, tj. oekivano). "..... essuveru....." je skupina (tj. mnoina od rijei) "suretun", kao Njegov govor "suretun" i "suverun".

302

(Prvo "essuveru" znai slike - ali se ovdje misli na rije u tekstu Kur'ana "..... ve lehulmulku jevme junfehu fissuri.....", pa "essuri" ovdje on zamjenjuje, odnosno poistovjeuje sa "essuveru". Drugo "suverun" znai poglavlja.) "..... melekute...." je (to i) "mulke": vlast. Slino strahovanju (koje je) bolje od milosti (tj. Slino rijei "melekutun" nalaze se rijei "rehebutun" i "rehamutun" u poslovici: Strahovanje je bolje od milosti - Rehebutun hairun min rehamutin.) A rekne (to isto i na ovaj nain): "Turhebu hajrun min en turhame": Zastrauje se (tj. Da bude zastraen) bolje je od (toga) da se pomiluje (tj. bolje je nego da ti se ukazuje milost, nego da ti se daje milost od ljudi). "..... denne...." je (to i) "azleme": zamraio se je (obzor, nastupio je mrak usljed noi). "..... teala......" je (to i) "ala": bio je visok (tj. Uzvien je). "...... ve in ta'dil....." je (to i) "tuksit": i ako bude pravedna (- ta izvjesna osoba -), nee se primiti od nje u tome danu. Govori se (tj. rekne se): Na Allaha su njegovi rauni, to jest: njegov obraun (proraun - a svrha ovoga je da se kae da je rije "husbanun" mnoina od rijei "hisabun"). A govori se (rekne se): ".... husbanen...." (a to znai to i) "meramije": strjelice (strijele); i ("husbanen" jo znai i) "rudumen liejatini": kamenovanja za (te) sotone (avole; ili: meteorite za - tj. protiv tih sotona, avola oznauje rije "husbanen"). "..... mustekarrun (mjesto ustaljivanja)...." u leima (oca - a misli se na spermu, sjeme ovjekovo od kojega je ovjek stvoren nakon to je dospjelo u maternicu majinu iz oeva spolnoga uda). "..... ve mustevdeun (mjesto ostavljanja, pohranjivanja)....." je u maternici (maternici majke). "El-kinvu" je (to i) "el-'izku": kita, grozd. A dva (grozda kae se) "kinvani", a (ta) skupina (tj. mnoina) takoe: "kinvanun" (mnoina je "kinvanun", a dvojina je "kivani"). Slino (rijei) "sinvun" i "sinvanun". (Tj. "Kinvanun" je kao i rije "sinvanun" koja ima jedninu "sinvun", a dvojinu "sinvani". "Sinvun - sinvanu" znai: roeni brat, i izdanak iz korijena nekoga stabla koji je nikao iz istoga korijena kao i jo jedan drugi izdanak; blizanac brat ili bliznac izdanak iz istoga korijena voke.) GLAVA: "I kod Njega su kljuevi (toga) nevienoga (kljuevi tajnoga, tajni), nee znati njih (ne zna njih niko drugi) osim On.....". PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sada, od Ibnu ihaba, od Salima, sina Abdullaha, od njegovoga oca (Abdullaha Umerovoga) da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kljuevi (toga) nevidljivoga (doslovno: Kljuevi te odsutnosti, odsustvovanja) su pet (stvari, tj. Pet stvari su tajna koju samo zna Allah): "Zaista Allah je (taj to je) kod Njega znanje asa, i sputa (tu) kiu, i zna ta je u (tim) maternicama, i ne zna (nijedna) osoba ta e to stei (ona) sutra, i 303

ne zna (nijedna) osoba u kojoj e zemlji (ona) umrijeti, zaista Allah je znan, obavijeten."." GLAVA Njegovoga govora: "Reci: On je (taj koji je) moan na (to) da poalje na vas (neku) kaznu od iznad vas, ili od ispod vaih nogu....". "..... jelbisekum....." je (to i) "jahlitakum": (da) pomijea vas; (a to je) od (infinitiva) "iltibasun": pomijeati se. "..... jelbisu...." je (to i) "jahlitu": pomijeaju (tj. naprave smuenost). "..... ije'an....." je (to i) "firekan": stranke (grupe, grupaenja). PRIAO NAM JE Ebu Numan, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Amra, sina Dinara, od Dabira, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je siao ovaj ajet: "Reci: On je (taj koji je) moan na (to) da poalje na vas (jednu) kaznu od iznad vas....", rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Utjeem se u Tvoje lice (tj. Traim zatite u Tebe od Tvoje kazne, Svemoni Allahu!)!" Rekao je: "..... ili od ispod vaih nogu....", rekao je: "Utjeem se u Tvoje lice." "..... ili (da) pomijea vas strankama (tj. ili da vas razbije u stranke, u neprijateljski raspoloene grupe) i (da) dadne kuati nekima (od) vas estinu (snagu, junatvo) nekih.....", rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ovo je laganije." Ili: "Ovo je lake." ("Ehven" i "ejser" su priblino istoga znaenja.) GLAVA: "...... i nisu pomijeali svoje vjerovanje (ni) sa (kakvim) nasiljem......". PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Ibnu Ebu Adijj od ubeta, od Sulejmana, od Ibrahima, od Alkameta, od Abdullaha (Mes'udovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poto je siao (ajet u kojem se kae): "...... a (ili: i) nisu pomijeali svoje vjerovanje sa nasiljem (nikakvim).....", rekli su njegovi drugovi: "A koji (od) nas nije uinio (nekakvo) nasilje?" Pa je siao (ajet u kojem se kae): "...... zaista (to) idolopoklonstvo (mnogobotvo) je zaista nasilje veliko." GLAVA 304

Njegovoga govora: "...... i Junusa, i Luta, i svakoga (od njih) odlikovali smo na (te) svjetove.". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Ibnu Mehdija priao nam je ubete od Katadeta, od Ebul-Alijeta, rekao je: priao mi je sin strica vaega (naega) vjerovijesnika - misli (na) Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice - od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne treba (ni) za (jednoga) roba da govori: Ja sam bolji od Junusa, sina Metta-a." (A moe da se prevede jo i ovako: "Ne treba nijedan rob da govori da sam ja bolji od Junusa, sina Metta-a.".) PRIAO NAM JE Adem, sin Ebu Ijasa, priao nam je ubete, izvijestio nas je Sad, sin Ibrahima, rekao je: uo sam Humejda, sina Abdurrahmana sina Avfa, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ne treba (ni) za (jednoga) roba da govori: Ja sam bolji od Junusa, sina Metta-a (Neka ne govori ni jedan rob da sam ja bolji od Junusa, sina Metta-a)." GLAVA Njegovoga govora: "Ti su (oni) koje je uputio Allah, pa sa njihovim pravopuem se povodi (tj. pa povodi se za njima, kreni njihovim stazama),.....". PRIAO MI JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam da je Ibnu Durejd izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Sulejman Ahvel da je Mudahid izvijestio njega da je on pitao Ibnu Abbasa: "Je li u (suri zvanoj) "Sad" niienje (tj. Je li potrebno uiniti seddu kada se proita, proui ajet u suri Sad)?" Pa je rekao: "Da." Zatim je itao (proitao): "I poklonili smo....", do Njegovoga govora "..... pa sa njihovim pravopuem se povodi,.....". Zatim je rekao: "On (Davud) je od njih (od tih vjerovijesnika za koje je reeno da se za njima povodi)." Poveao je Jezid, sin Haruna, i Muhamed, sin Ubejda, i Sehl, sin Jusufa, (priajui sva trojica) od Avvama, od Mudahida: Rekao sam Ibnu Abbasu, pa je rekao: "Va vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (je i on) od (onih) ko (je takav da) se je njemu zapovjedilo da se povodi sa njima (tj. za njima i on, pa onda vi ostali pogotovu). (Napominje se da na poetku ove GLAVE treba tekst da glasi ovako: GLAVA Njegovoga govora: "Ti su (oni) koje je uputio Allah,.....", a ne kako na prethodnoj strani stoji: GLAVA Njegovoga govora: "...... ti su (oni) koje je.....". NAPOMENA: Porodica prevodioca ovoga prevoda ispravila je taj tekst u odgovarajuoj gore navedenoj GLAVI.) 305

GLAVA Njegovoga govora: "A na koji su bili idovi zabranjivali smo svaku vlasnicu nokta (tj. svaku ivotinju koja ima kopito i nerascijepljen papak i pticu sa kandama), i od (tih) goveda i brava zabranjivali smo na njih (tj. njima) lojeve njih dvoga (tj. lojeve i sala goveda i brava).....". Ajet (taj vidjeti). A rekao je Ibnu Abbas: "..... svaku vlasnicu nokta....." je deva i noj (tj. pod izrazom vlasnica nokta - doslovno: vlasnik nokta, imalac nokta, nokta - misli se na devu i na noja). "...... el-havaja....." je (to i) "el-meb'aru": mjesto izmeta (mjesto gdje izlazi izmet, balega, brabonjci; tj. krajnja crijeva). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Ibnu Abbasa): "..... hadu....." je (znaenja) "saru jehuden": postali su idovi. A to se tie Njegovoga govora: "...... hudna.....", (pa to je znaenja) "tubna": povratili smo se (pokajali smo se; tj. vraamo se, kajemo se). "Haidun" je (to i) "taibun": vraalac (pokajnik). PRIAO NAM JE Amr, sin Halida, priao nam je Lejs od Jezida, sina Ebu Habiba, rekao je Ata': uo sam Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Ubio Allah (te) idove! Poto je zabranjivao Allah na njih (tj. njima) njihove lojeve (loj), topili (pretapali) su njega (loj), zatim su prodavali njega, pa su jeli nju (tu cijenu, zaradu od loja)." A rekao je Ebu Asim: Priao nam je Abdulhamid, priao nam je Jezid: Pisao je ka meni Ata': uo sam Dabira od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio.

GLAVA Njegovoga govora: "..... i ne pribliujte se nevaljaltinama (bezobratinama) to se je pokazalo od njih i to se je sakrilo......". PRIAO NAM JE Hafs, sin Umera, priao nam je ubete od Amra, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: Nema nijednoga (bia, tj. Nema nikoga da) je ljubomorniji od Allaha, i zbog toga je zabranjivao (zabranio te izvjesne) nevaljaltine (bezobratine, i to ono) to se je pokazalo od njih i to se je sakrilo (tj. i vidljive, javne i tajne nevaljaltine je zabranio). A nema (nijedne) stvari (da) je draa k njemu (nego ta) hvala od Allaha, i zbog toga je hvalio Svoju osobu (Sam sebe). Rekao sam (Ebu Vailu - to kae za sebe Amr): "uo (li) si njega od Abdullaha?" Rekao je: "Da." Rekao sam: "I je (li) podigao njega (taj hadis do usta Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, Abdullah)?" Rekao je: "Da." 306

"..... vekilun....." je (to i) "hafizun": uvar; i (to i) "muhitun bihi": obuhvata za njega (obuhvata njega, opkoljiva njega). "....... kubulen......" je mnoina (od rijei) "kabilun": skupina. A znaenje je da ono (to) su vrste za (tu) kaznu, svaka vrsta od njih je (jedna) skupina. "...... zuhrufek-kavli....." (ukras toga govora). Svaka stvar (to) si uljepavao nju i arao si nju, a ona je neistinita (lana), pa ona je ukras (ukraavanje, tj. ona je patvorina, ili slina patvorini). "...... ve harsun hidrun (i oranje zabranjeno)......" je (to i) "haramun": zabranjenost, zabranjen (tj. "hidrun" je to i "haramun"). I sve zabranjeno (sprijeeno), pa ono je "hidrun mahdurun" (zabranjena zabrana). I "elhidru" je svaka zgrada (to) si izgradio nju. I govori (rekne) se (kae se) za (tu) enku od (tih) konja "hidrun". A govori se za (tu) pamet "hidrun" i "hiden". A to se tie El-Hidra, pa (to) je mjesto Semuda (plemena gdje je ono obitavalo). A (onaj prostor) to si sprjeavao na njega od (te) zemlje, pa on je "hidr" (ili: I onaj prostor to si ga ogradio kamenjem, kamenom ogradom od dijela te zemlje, pa on je "hidr"). I od njega (od ovoga, zbog ovoga) nazvao se je razbijeni (tj. odvojeni polukruni zid) Kabe "hidr", kao da je on (taj izraz "hatimun") proizveden (izveden) od (izraza) "matumun" (razbijen, odvojen), kao (to je sluaj sa izrazom) "katilun" (koji je izveden) od "maktulun" (oboje znai: ubijen). A to se tie (izraza) Hadrul-Jemameti, pa on je (jedan) stan (odsjedalite, boravite). GLAVA Njegovoga govora: "..... ovamo vae svjedoke.....". Jezik (tj. Narjeje) stanovnika Hidaza je "helumme" (ovamo!) za jednoga, i dvojicu i skup (i mnoinu). (To jest: Ta rije se upotrebljava jednako i kada se zapovijeda jednome, ili dvamadvojici ili vie lica, i kada ih se doziva, kada se dozivaju. To vrijedi samo za stanovnike Hidaza. Stanovnici Nedda neto drukije upotrebljavaju tu rije.) GLAVA: "...... nee koristiti (nijednoj) osobi njezino vjerovanje.....". PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Abdulvahid, priao nam je Umarete, priao nam je Ebu Zur'ate, priao nam je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee se pojaviti (nastati, poeti) as do (da) se pojavi (rodi se, dakle: dok se ne pojavi, dok se ne rodi) Sunce od njegovoga zalaza (od mjesta gdje zalazi). Pa kada su vidjeli (tj. kada vide, ugledaju) njega (ti) ljudi, vjerovao je (tj. vjerovae tada svi, svaki, svako) ko je na njoj (na Zemlji). Pa to je vrijeme (takvo kada) nee koristiti (nijednoj) osobi njezino vjerovanje (koja osoba) nije bila vjerovala otprije (dakle: nee joj koristiti to vjerovanje ako nije otprije vjerovala)."

307

PRIAO MI JE Ishak, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemmama, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Nee se pojaviti (Nee nastati) as do (da) se pojavi (da se rodi) Sunce od njegovoga (od svoga) zalaza (od mjesta gdje zalazi). Pa kada se pojavilo (kada se pojavi, kada se ono rodi) i vide njega (ti) ljudi, vjerovali su (tj. vjerovae tada oni) svi. A to je vrijeme (to kada) nee koristiti (nijednoj) osobi njezino vjerovanje......". Zatim je itao (proitao taj) ajet. SURA AARAF (EL-EARAFU) Rekao je Ibnu Abbas: "...... ve rijaen (ve rien: i perje)......" (to je izraz kojim se misli na to) imanje (ovjekov imetak). "...... zaista On nee voljeti (tj. ne voli te) prelazae (granice u neemu, pretjerivae u neemu).": (to znai ne voli one koji prelaze granicu, pretjeravaju, pretjeruju) u (toj) molbi (molitvi) i u (drugome) osim nje (osim molitve). "....... afev....." je (znaenja): bili su mnogobrojni i bila su mnogobrojna njihova imanja. "El-Fettahu" je (to i) "ElKadi": sudija. ("Fettahun" u korijenu znai veliki otvara, i veliki pobjednik.) ".....iftah bejnena....." je (znaenja) "ikdi bejnena": sudi meu nama. "......netaknel-debele....." je (znaenja) "refa'na": podigli smo (to brdo). "...... inbedeset....." je (to i) "infederet": provrela je (izvirala je, izvirala su). "..... mutebberun...." je (to i) "husranun": teta (propast). ".... asa..." je (to i) "ahzenu": alostim se (da se alostim). "..... te'se..." je (to i) "tahzen": alosti se ("fe la te'se": pa ne alosti se). A rekao je (neko drugi) osim njega (osim Ibnu Abbasa): "..... ta je sprijeilo tebe da ne niii (da ne padne niice)...." govori se (da to znai): ta je sprijeilo tebe da niii (da padne niice). "..... jahsifani...." je (znaenja): Uzeli su njih dvoje (sebi taj) pokrovac (pokriva, tj. grubu odjeu) od lia raja, slau (tj. slaui) njih dvoje (to) lie, lijepe njih dvoje (to) lie neko (od) njega ka nekom (tj. na neko). "..... sev'atihima...." je (kao jedna) oznaka (tj. izraz) o dvama polnim udovima njih dvoga (njih dvoje), a to e rei: o sramnim mjestima njih dvoga-njih dvoje (poseban izraz pod kojim se podrazumijevaju sramna mjesta). "..... i roba ka vremenu (tj. do nekog, jednog vremena).", ono (to vrijeme) je ovdje do sudnjega dana (tj. rije "hinun: vrijeme" ovdje u ovome ajetu oznaava razdoblje sve do sudnjega dana). A (ta rije) "hinun" je kod Arapa (oznaka za trajanje) od asa (trena, hipa) do (tolikoga trajanja) to se nee izbrojiti (obuhvatiti) njegov broj (tj. ta rije znai i samo jedan asak, a i neogranieno vrijeme, vremensko trajanje). "Errijau" i "erriu" je jedno, a ono je (ono) to se je pokazalo (to se pokazuje) od (toga) odijela. "..... kabiluhu....." je (to i) "diluhu": njegovo pokoljenje (narataj), koje je (to to je) on od njih. "..... iddareku....." je (to i rije) "idteme'u": sakupili su se. A rascjepi (tj. rupe, upljine toga) ovjeka i ivotinje, sve (od) njih nazivaju se "sumumun", jednina njezina (tj. jednina od "sumumun") je "semmun", a ona je (a one - te upljine, te rupe su): njegova dva oka, i njegove dvije nozdrve, i njegova usta, i njegova dva 308

uha, i njegova zadnjica i njegov spolni organ (ud; "ihlilun" doslovno znai: upljina na koju izlazi mokraa, mokraa). "..... gavain....." je (ono) to su se pokrivali s njim. "..... nuuren...." je (to i) "muteferrikaten": rastavljena (tj. raznovrsna, raznovrsne). ".... nekiden...." je (to i) "kalilen": malo. ".... jagnev...." je (to i) "je'iu": ive ("ke en lem jagnev fiha": kao da oni nisu ivjeli u njoj - u toj oblasti....). ".... hakikun...." je (to i) "hakkun": pravo (prav, ispravan). "..... isterhebuhum....." je od (rijei) "errehbetu": strah (pa onda "isterhebuhum" znai: traili su prestraiti njih, tj. traili su, nastojali su da zadadnu strah njima.....). ".....telekkafu (telkafu)...." je (to i rije) "telekkamu": dere (guta, jede brzinom). "..... tairuhum...." je (to i) "hazuhum": njihov udjel (njihova srea, sudbina). "Tufanun" (potop) od (te) bujice (poplave vode), a govori (a rekne) se za (to) mnogo umiranje (za mnogobrojnu smrt) "ettufanu" (pomor). "El-kummelu" je (to i) "el-hamnanu": krpelj (krpua, ugrk), koji slii malim obadovima (obad; parazit koji sie krv ivotinja i lee svoja jajaca u kou lea ivotinje od koji nastaju izrasline, kvrge na leima ivotinja, domaih ivotinja: goveda i deva. Inae, ima jo mnogo tumaenja u vezi rijei "elkummel", a isto tako i u vezi rijei "el-hamnanu", ali se to nee navoditi.). "Uruun" i "ariun" je zgrada. "..... sukita.....": Svaki ko se je pokajao, pa ve je (on) "sukita" (za njega se kae da je sukita). fi jedihi (a to doslovno znai: palo se je u njegovoj ruci; a to se opet tumai da to ima za cilj da naglasi da onaj koji se pokaje za neto ujede se za ruku, za prste). "El-esbatu" su plemena Israeliana. "..... ja'dune fissebti (prelaze granicu u tu subotu).....", je (znaenja) prelaze (grijee) zbog njega (toga dana u koji im je bilo zabranjeno raditi), prelaze (preko naredbi Boijih); "ta'du" je (to i) "tudaviz": prei (proi). "..... urre'an....." je (isto to i) "evari'a": pokazivaice (pribliivaice, pokazujui se, pribliujui se one - ribe). "..... beisin...." je (to i) "edidin": estokoga (jakoga; estokim, jakim kanjavanjem; tekom kaznom). "..... ahlede ilel-erdi (boravio je, nastanio se je k toj zemlji)....." je (znaenja) sjeo je i isprsio se je (ili: usjedio se je i odgodio se je za poslije). ".... se nestedriduhum....." to jest: Doi emo im od njihovoga mjesta sigurnosti (bezbjednosti, tj. Kazniu ih od onoga mjesta aljui im kaznu odakle su smatrali da su bezbjedni, sigurni), kao to je (znaenja i) Njegov govor, uzvien je (On): "..... pa je doao njima Allah odakle (oni sebi) nisu raunali (odakle nisu mislili).....". "..... min dinnetin...." je (to i) "min dununin": od ludosti (od poludjelosti). "..... ejjane mursaha...." je (to i) "meta huruduha": kada je njezino (tj. njegovo) izlaenje? "..... fe merret bihi....." je (znaenja): Istrajalo (Ustrajalo) je sa njom noenje (djeteta) pa je upotpunila njega (noenje; inae "fe merret bihi" znai: pa je prolazila s njim, sa zaetim djetetom). "..... jenzeganneke...." je (to i) "jestehiffenneke": trai bivanje lakim svakako (od) tebe (u rasuivanju, tj. sotona trai od tebe da postupi ludo, pogreno na svaki nain). "..... tajfun (taifun)...." je (to i) "mulimmun bihi lememun": pogaa (to) je sa njim rastrojstvo (tj. dogaaj koji pogodi, zadesi ovjeka, a koji je dogaaj takav da izazove umno rastrojstvo i lake ludilo). A govori (kae se, rekne) se "taifun", a on je jedan (te isti, tj. "tajfun" i "taifun" su izrazi, rijei koje imaju isto znaenje). "..... jemuddunehum (pomau ih)...." (to znai): nagizdavaju (tj. prikazuju kao lijep taj zabludjeli pravac). "..... ve hifeten....." je (to i) "havfen": i strahom (tj. iz straha). A "hufjeten" je od (rijei) "el-ihfa'u": sakrivanje. A "el-asalu" (predveerja), njezina jednina (tj. jednina od te rijei) je 309

"esilun", a on (taj izraz) je (oznaka za vrijeme) to je izmeu popodneva do zalaza (sunevoga); kao to je tvoj govor: Jutrom i predveerjem. "..... zabranjivao je (tj. zabranio je) moj Gospod samo (te) nevaljatine (bezobratine), to se je pokazalo od njih i to se je sakrilo....". PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je ubete od Amra, sina Murreta, od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Rekao sam: "Ti (li) si uo ovo od Abdullaha?" Rekao je: "Da." I podigao je njega (do usta Muhammeda a.s.). Rekao je: "Nema nijednoga (bia da je) ljubomornije (tj. da vie mrzi nevaljaltine i bezobratine) od Allaha, pa je zbog toga zabranio (te) nevaljaltine, to se je pokazalo od njih i to se je sakrilo (od njih, dakle: bile javne ili tajne). I nema nijednoga (nikoga da) je drai k njemu (taj) nain pohvale od Allaha, pa je zbog toga pohvaljivao Svoju osobu (Sam Sebe)." "I poto je doao Musa za (tj. u) Nae (odreeno) vrijeme, i govorio je njemu (tj. i razgovarao je sa njim) njegov Gospod, rekao je: "Moj Gospode! Pokai meni, (da) pogledam k Tebi (tj. Pokai mi Sebe, da Te vidim)"; rekao je: "Nee vidjeti Mene, a ali pogledaj ka (tom) brdu, pa ako je ustalilo se (tj. ako se ustali ono na) svome mjestu, pa vidjee Mene"; pa poto se je pokazao (ukazao) njegov Gospod za (to) brdo (tj. tome brdu), uinio je njega ravninom (uinio ga je poruenim, sravnjenim), i sruio se je (pao je) Musa onesvijeten, pa poto se je osvijestio, rekao je: "Slava Tebi", kajem se k Tebi, i ja sam prvi (od tih) vjernika." Rekao je Ibnu Abbas: ".... erini (pokai meni)....." je (to i) "eatini": daj mi (daruj mi). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Sufjan od Amra, sina Jahja-a, Mazinije, od njegovoga oca, od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Doao je (jedan) ovjek od (tih) idova ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (a) ve se je oamarilo njegovo lice (lice toga idova) i rekao je: "O Muhammede! Zaista (jedan) ovjek od tvojih drugova od Pomagaa oamario je (mene) u moje lice (po mome licu)." Rekao je: "Pozovite ga." Pa su pozvali njega. Rekao je: "Zato si oamario njegovo lice?" Rekao je: "O poslanie Allaha! Zaista ja sam proao pokraj (tih) idova, pa sam uo njega (tj. ovoga da) govori: "Tako mi (Onoga) koji je odabrao Musa-a nad (to) ljudstvo (nad te ljude)." Pa sam rekao: "I nad Muhammeda (Zar i nad Muhammeda)?" I uzela je mene (jedna) srdba (razjarenost), pa sam oamario njega." Rekao je: "Ne odabirite mene izmeu (tih) vjerovijesnika (tj. Ne govorite za mene da sam ja bolji od tih drugih Boijih vjerovijesnika), pa (tj. jer) zaista (ti) ljudi onesvijestie se (na) sudnjem danu, pa u biti prvi ko e se (koji e se) osvijestiti (doi k sebi), pa kada li ja sa Musa-om (a on je) uzima (uzeo je) za (jednu) nogu 310

(toga) Prijestolja! Pa neu znati (tj. Pa ne znam da li) se je osvijestio prije mene, ili se je nagradio za onesvjetenje Tura (tj. na Turu to je bio onesvijeten)?" "..... manu (nebeski kruh) i prepelice.....". PRIAO NAM JE Muslim, priao nam je ubete od Abdulmelika, od Amra, sina Hurejsa, od Seida, sina Zejda, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Gomoljika (ta, tj. Izvjesna jestiva podzemna gljiva, peurka) je od mane, a njezina voda je lijek oku (tj. jedan lijek za to oko)." GLAVA: "Reci: O ljudi! Zaista ja sam poslanik Allaha k vama skupa (tj. svima - poslanik Allaha) koji je (Taj to pripada) Njemu vlast (tih) nebesa i Zemlje, nema boanstva osim On, oivljuje i umrtvljuje (On daje ivot i smrt), pa vjerujte u Allaha i Njegovoga poslanika, (toga) vjerovijesnika narodnoga (ili: vjerovijesnika nepismenoga) koji vjeruje u Allaha i Njegove rijei, i slijedite ga, moda vi (da) se naputite.". PRIAO NAM JE Abdullah, priao nam je Sulejman, sin Abdurrahmana, i Musa, sin Haruna, njih dvojica su rekla: priao nam je Velid, sin Muslima, priao nam je Abdullah, sin Ala-a sina Zebra, rekao je: priao mi je Busr, sin Ubejdullaha, rekao je: priao mi je Ebu Idris Havlanija, rekao je: uo sam Ebu Derda-a (da) govori: Bila je izmeu Ebu Bekra i Umera (neka) prepirka (neki meusobni razgovor), pa je rasrdio (naljutio) Ebu Bekr Umera, pa je otiao od njega Umer rasren. Pa je slijedio njega Ebu Bekr moli njega da trai oprost njemu (tj. molei ga da mu oprosti), pa nije uinio, ak je zatvorio svoja vrata u njegovo lice. Pa je okrenuo (tj. Pa je doao) Ebu Bekr ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je rekao Ebu Derda': A mi smo (se u tom asu zadesili) kod njega. Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "to se tie ovoga vaega druga, pa ve se je zgrabio (s nekim u kotac, tj. ve se je prepirao, borio se s nekim; ili: ve je pretekao u dobru nekoga traei prvi izmirenje nakon prepirke)." Rekao je: A pokajao se (i) Umer na (tj. za ono) to je bilo od njega, pa je okrenuo (tj. doao je i on ka Muhammedu a.s.) dok je pozdravio (nakon dolaska) i sjeo ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, i ispriao je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (tu) vijest. Rekao je Ebu Derda': I rasrdio se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. I poeo je Ebu Bekr (da) govori: "Tako mi Allaha, o poslanie Allaha, zaista ja sam bio nasilniji (vei nasilnik, gori - vie sam ja pogrijeio)." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Da li ste vi ostavljai meni moga druga (na miru, tj. Hoete li ostaviti moga druga na miru)! Da li ste vi ostavljai meni moga druga! Zaista ja sam 311

rekao (tj. govorio): "O ljudi, zaista ja sam poslanik Allaha ka vama skupa (svima)!", pa ste rekli (govorili): "Slagao si (tj. Lae)!, a rekao je (govorio je odmah tada) Ebu Bekr: "Bio si istinit (tj. Istinu govori, Istinu kae)." Rekao je Ebu Abdullah: "Gamere" je (znaenja): pretekao je sa (tim, izvjesnim) dobrom (druge osobe). GLAVA Njegovoga govora: "..... snienja (tj. oprost grijeha elimo i molimo)......". PRIAO NAM JE Ishak, izvijestio nas je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Hemama, sina Munebiha da je on uo Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Reklo se je Israelianima: "Uniite (na ta) vrata inei niicu (vi, niiei vi), i govorite: Snienje (grijeha, oprost grijeha molimo)!, oprostiemo vama vae greke." Pa su zamijenili (izmijenili te zapovjedi, tj. umjesto tih zapovjedi oni su postupili drukije), pa su unili puu (puui oni) na svojim zadnjicama, i rekli su: boba (jedna, tj. zrno jedno) u (jednoj) dlaki (je to to molimo, elimo, tj. da imamo onoliko zrna ita koliko imamo dlaka na tijelu - a zanemarili su, dakle, traenje snienja grijeha - oprosta grijeha)." GLAVA: "Uzmi (kao svoju ud taj) oprost (prelaenje preko tuih greaka), i zapovijedaj za (to) dobro, i okreni se od (tih) neukih (ili: grubih, surovih).". "El-urfu" je (to i) "el-marufu": dobro (dobroinstvo). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, priao nam je uajb od Zuhrije, izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha sina Utbeta, da je Ibnu Abbas, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao: Doao je 'Ujejnete, sin Hisna sina Huzejfeta, pa je odsjeo na (tj. kod) svoga bratia (bratueda) Hurra, sina Kajsa. A bio je (Hurr) od (te) nekolicine (ljudi) koji su (takvi da) pribliuje njih Umer (tj. dri ih blizu sebe, u svome drutvu i sijelu). A bili su (ti) itai (Kur'ana) drugovi sijela (sjednica) Umera i (drugovi) njegovoga zdogovaranja, bili (su oni) sredovjeni ili mladi (mladii). Pa je rekao 'Ujejnete svome bratiu (sinu svoga brata): "O moj bratiu! Za tebe je (tj. Ti ima jedno) lice (tj. jedan ugled, jednu ast) kod ovoga zapovjednika, pa trai dozvolu za mene na njega (tj. njemu da uniem)." Rekao je: "Traiu dozvolu za tebe njemu (doslovno: na njega)." Rekao je Ibnu Abbas: Pa je traio dozvolu Hurr za Ujejneta. Pa je dozvolio 312

njemu Umer. Pa poto je uniao na njega (njemu, tj. Poto je posjetio njega), rekao je: "Hej (ili: Ih, ili: Ona stvar je ovakva, tj. Ono stanje je ovakvo), o sine Hattaba! Pa tako mi Allaha ne daje nam (toga velikoga) dara, i nee suditi (tj. i ne sudi) meu nama sa (tom) pravdom." ("Dezlun" je prvobitno znailo golemo, veliko ogrijevno drvo, pa je od toga poslije postao izraz za obilan, velik dar.) Pa se rasrdio Umer, ak je pomiljao s njim (tj. htio je njega da kazni). Pa je rekao njemu Hurr: "O zapovjednie vjernika! Zaista Allah, uzvien je, rekao je Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: "Uzmi oprost, i zapovijedaj za dobro, i okreni se od neukih." I zaista ovaj je od neukih (od grubih)." Tako mi Allaha nije preao (proao) njega Umer kada je proitao njega na njega (njemu, tj. nije proao mimo ovaj ajet, a da ne postupi po njemu, prema njemu kada mu ga je proitao - a to e rei: oprostio je Umer Ujejnetu). A bio je (Umer) veliki staja kod knjige Allaha (tj. postupao je precizno po Boijoj knjizi, prema odredbama Kur'ana). PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Veki' od Hiama, od njegovoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra, (govorei on o ajetu) "Uzmi oprost, i zapovijedaj za dobro....", rekao je: Nije spustio Allah (ovaj ajet ni o emu drugom) osim o udima (tih) ljudi. A rekao je Abdullah, sin Berrada: Priao nam je Ebu Usamete, priao nam je Hiam, izvijestio me je od svoga oca, od Abdullaha, sina Zubejra, rekao je: Zapovjedio je Allah Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, da uzme (taj) oprost od naravi (iz udi tih) ljudi; ili kao to je rekao (ili: od naravi ljudi. Ili kao to je rekao.). ("Afvun" doslovno znai zbrisavanje, brisanje neega, pa onda brisanje grijeha - a to znai: oprost, opratanje.) SURA ENFAL (EL-ENFALU) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Njegov govor: "Pitaju te o (tim) ratnim plijenovima; reci: plijenovi (ti) su za Allaha i (Njegovoga) poslanika (tj. Plijenovi pripadaju Allahu i Njegovom poslaniku), pa uvajte se Allaha, i popravljajte vlasnicu (stanja) izmeu vas (tj. popravljajte vae, tj. svoje meusobne odnose, svoju jedinstvenost)....". Rekao je Ibnu Abbas: "El-enfalu" je (to i) "el-meganimu": ratni plijenovi, ratne dobiti (zadobijene od neprijatelja pobjedom nad njim). Rekao je Katadete: "..... rihukum (va vjetar)....." je (znaenja) "el-harbu": rat. Govori se (Rekne 313

se): "Nafiletun" je (to i) "'atijjetun": dar (poklon, tj. dobit - pa je od toga postao i izraz "nefelun": ratna dobit, plijen u ratu, mnoina "enfalun"). PRIAO MI JE Muhamed, sin Abdurrahima, priao nam je Seid, sin Sulejmana, izvijestio nas je Huejm, izvijestio nas je Ebu Bir od Seida, sina Dubejra, rekao je: rekao sam Ibnu Abbasu (pitao sam Ibnu Abbasa), bio zadovoljan Allah od njih dvojice: "Sura Enfal (ta veli o njoj)?" Rekao je: "Sila je o Bedru." "Eevketu" je (to i) "el-haddu": otrica (otrina, tj. zatita, odbrana). ".... murdifine...." je (znaenja): grupu poslije grupe (tj. u grupama, u skupinama koje dolaze jedna za drugom). "Redifeni" i "erdefeni" je (to i) "da'e ba'di": doao je poslije mene. ".....zuku." je (to i) "bairu": dotaknite se (osjetite na svojoj koi); i (to i) "derribu": iskusite. A nije ono (tj. ovaj izraz "zuku") od (izraza) "zevkul-femi": kuanja usta (okus ustima, jezikom). "..... fe jerkumehu...." je (to i) "jedmeahu": (pa da) sakupi njega. "..... errid...." je (to i) "ferrik": rastavi (odvoji). ".... ve in denehu...." je (znaenja) "talebu": (a ako) su traili. "Essilmu", i "esselmu" i "esselamu" je jedno (sva tri izraza znae: mir). ".... jushine...." je (to i) "jaglibe": (da) nadvlada (pobijedi). A rekao je Mudahid: "..... mukaen...." je uvlaenje njihovih prsta u njihova usta, a ".... tasdijeten...." je "essafiru": zvidanje (zujanje). (Po nekima "mukaen" znai zvidanjem ustima, a "tasdijeten" znai pljeskanje rukama.) ".... lijusbituke...." je (znaenja) "li jahbisuke": zato (da) zadre tebe (zato da zatvore tebe). "Zaista najgori (od tih) ivotinja kod Allaha su (ti) gluhi, nijemi koji nee razumjeti.". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Jusufa, priao nam je Verka' od Ibnu Ebu Nediha, od Mudahida, od Ibnu Abbasa (govorei on o ajetu): "Zaista najgore (od tih) ivotinja kod Allaha su (ti) gluhi, nijemi, koji nee razumjeti (nee da razumiju, koji ne razumiju).", rekao je: Oni su nekolicina (ljudi) od (plemena) Abdudarovia. "O (vi) koji ste vjerovali, odazovite se Allahu i (Njegovome) poslaniku, kada je pozvao (kada poziva) vas za (ono, tj. ka onome) to oivljava vas (to vam daje ivota, vitalnosti), i znajte, da Allah rastavlja (isprjeava se, poprijei se) izmeu (toga) ovjeka i njegovoga srca i da je On (Taj to) ete se k Njemu sakupiti.". "..... istedibu...." je (isto to i) "edibu": odgovorite (tj. odazovite se, prihvatite ono emu se pozivate). ".... lima juhjikum...." je (to i) "juslihukum": popravlja vas (pomiruje vas, pravi mir meu vama). 314

PRIAO MI JE Ishak, rekao je: izvijestio nas je Revh, priao nam je ubete od Hubejba, sina Abdurrahmana: uo sam Hafsa, sina Asima (da) priao od Ebu Seida, sina Mualla-a, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Klanjavah (tj. Bio sam vie puta u prilici da klanjam, nalazim se u molitvi), pa je proao (pa proe) pokraj mene poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pozvao mene, pa nisam doao njemu (odmah nego) dok sam klanjao (poslije namaza), zatim sam doao njemu. Pa je rekao (jedanput): "ta je sprijeilo tebe da doe? Zar nije rekao Allah: "O (vi) koji ste vjerovali, odazovite se Allahu i (Njegovom) poslaniku kada je pozvao vas...."?" Zatim je rekao: "Zaista pouiu svakako tebe najveu suru u Kur'anu prije (nego) da izaem." Pa je otiao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) izae, pa sam spomenuo (napomenuo) njemu. A rekao je Muaz: Priao nam je ubete od Hubejba, sina Abdurrahmana, uo je Hafsa, uo je Ebu Seida, (jednoga) ovjeka od drugova Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, o ovome (za ovo da pria) i rekao je: "Ona (Ta sura) je: "Hvala Allahu, Gospodaru svjetova.", (to) sedam koji su po dva (ili: to sedam podvostruenih - ajeta; ili: (to) sedam predvostruenih ajeta). (Na osnovu ovoga hadisa se vidi da sura Fatiha ima naziv i "esseb'ul-mesani", a taj izraz se prevodi, odnosno tumai i objanjava na mnogo naina, ali te naine neemo navoditi; a taj izraz je spomenut i u jednom ajetu u suri Hidr.)

GLAVA Njegovoga govora: "I poto su rekli: Moj Boe! Ako je bilo ovo on (tj. ona - ta) istina od kod Tebe (tj. istina od Tebe poslata), pa okii (tj. daj kiu) na nas kamenje iz (toga) neba, ili donesi nam (kakvu) kaznu bolnu.". Rekao je Ibnu Ujejnete: Nije imenovao (nazvao) Allah, uzvien je, kiu (rije "metarun") u Kur'anu (drukije) osim (kao) kaznu, a imenuje (nazivaju) nju Arapi (izrazom) "el-gajsu" (kia), i on je (tj. i taj izraz za kiu je spomenuo i obuhvatio) Njegov govor, uzvien je: "I On (Allah) je (Taj) koji sputa (tu) kiu od poslije (tj. nakon) to su oajavali (bili izgubili nadu da e pasti kia ikako).....".

315

PRIAO MI JE Ahmed, priao nam je Ubejdullah, sin Muaza, priao nam je moj otac, priao nam je ubete od Abdulhamida, druga Zijadije, uo je Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega: Rekao je Ebu Dehl: "Moj Boe! Ako je bila ovo on (ona-ta) istina od kod Tebe (dakle: Ako je ovo istina od Tebe), pa okii na nas kamenje (daj kiu kamenja) iz (sa toga) neba, ili donesi nam (kakvu) kaznu bolnu." Pa je siao (ajet): "A nije bio Allah zbog (toga da) kanjava njih, a ti si (Muhammede, bivi) u njima (meu njima), i nije bio Allah njihov kanjava, a oni trae oprost. A ta je za njih (tj. A ta je njima - pa misle) da nee kanjavati njih Allah, a oni odvraaju (sprjeavaju) od Svete Bogomolje (Kabe).....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA Njegovoga govora: "A nije bio Allah zbog (toga da) kanjava njih, a ti si u njima (tj. dok si god ti, Muhammede, meu njima), i nije bio Allah njihov kanjava, a oni trae oprost.". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Nadra, priao nam je Ubejdullah, sin Muaza, priao nam je moj otac, priao nam je ubete od Abdulhamida, druga Zijadije, uo je Enesa, sina Malika, rekao je: rekao je Ebu Dehl: "Moj Boe! Ako je bila ovo on (ona-ta) istina od kod Tebe (Ako je bilo ovo od Tebe istina), pa okii na nas kamenje (daj kiu kamenja) iz (toga) neba, ili donesi nam (kakvu) kaznu bolnu." Pa je siao (ajet): "A nije bio Allah zbog (toga da) kanjava njih, a ti si u njima (meu njima), i nije bio Allah njihov kanjava, a oni trae oprost. I ta je za njih (tj. A ta je njima - pa misle) da nee kanjavati njih Allah, a oni odvraaju od Svete Bogomolje...". Ajet (taj vidjeti). "I borite se (protiv) njih dok nee biti (tj. dok ne bude vie bilo nikakve) kunje (tj. zavoenja u idolopoklonstvo), i (da) bude (ta njihova) vjera, sva ona za Allaha (tj. Allahu, vjera samo u Allaha, a to je Islam - predanost Allahu)...". PRIAO NAM JE Hasen, sin Abdulaziza, priao nam je Abdullah, sin Jahja-a, priao nam je Hajvete od Bekra, sina Amra, od Bukejra, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je (jedan) ovjek doao njemu, pa je rekao: "O Ebu Abdurrahmane! Zar nee uti (Zar ne uje, ne slua ono) ta je (to je) spomenuo Allah u Svojoj knjizi: "A ako (neke) dvije grupe (skupine) od (tih) vjernika pobiju se....", do kraja (toga) ajeta (zna ve ta se kae), pa ta sprjeava tebe da se nee (da) bori kao to je spomenuo Allah u Svojoj knjizi?" (A radilo se o borbi za vlast u islamskoj dravi izmeu dviju muslimanskih grupa: grupe umejevikog halife Abdul-Melika i grupe Abdullaha, sina Zubejra r.a..) 316

Pa je rekao (Ibnu Umer r.a. tome ovjeku koji je bio pristalica Abdulmelikov i koji je htio i Ibnu Umera iz neutralnosti da privue u tabor Abdulmelikov): "O sine moga brata (bratiu)! Zavaravam se sa ovim ajetom i neu se boriti (tj. Tumaim ovaj ajet na drugi nain nego to ga ti tumai i ne borim se u jednom takvom ratu u kojem ti uestvuje u meusobnoj borbi muslimana za vlast - i to) drae je (to) k meni od (toga) da se zavaravam sa ovim ajetom koji (je taj to u njemu) govori Allah, uzvien je: "A ko ubije (jednoga) vjernika namjerno.....", do kraja (toga) ajeta." (To jest: Da ne uestvujem u takvom ratu u kojem ti uestvuje - to mi je drae nego da se zavaravam takvim tumaenjem onoga ajeta u kojem Allah kae da je kazna vjeno pakao onome ko ubije namjerno, hotimino jednoga vjernika zbog takve stvari i takvoga razloga kao to je borba za vlast, i prema tome, i borba za vrstu sistema.) Rekao je (onaj ovjek Ibnu Umeru): "Pa zaista Allah govori: "I borite se (protiv) njih ak (dotle da) nee biti (nikakve) kunje...."." Rekao je Ibnu Umer: "Ve smo uinili (to) na vremenu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, poto (tj. kada) je bio Islam mali (malobrojan), pa je bio (taj musliman) ovjek (u takvu priliku zapadao da) se iskuava u svojoj vjeri (tj. stavlja se na muke zbog svoje vjere): ili ubiju njega, ili dadnu svezati njega (ili ga sveu idolopoklonici), dok se je umnoio (najzad) Islam (dok se nije umnoio najzad Islam), pa nije bila kunja (vie nikakva, tj. pa je nestalo idolopoklonstva i muka koje su zadavali muslimanima idolopoklonici)." Pa poto je vidio (taj ovjek - koji je bio Haridija -) da on (Ibnu Umer) nee (da) se sloi (sa) njim u (onome) to (on) hoe, rekao je: "Pa ta je tvoj govor (tj. ta je tvoje, kakvo je tvoje miljenje) o Aliji i Usmanu?" Rekao je Ibnu Umer: "ta je moj govor o Aliji i Usmanu (sada e uti). to se tie Usmana, pa bio je Allah ve oprostio njemu, pa ste mrzili (vi, tj. a vi niste htjeli) da oprostite njemu. A to se tie Alije, pa (on) je sin strica (amide) poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i njegov zet, i (pri tom) je dao znak sa svojom rukom (rekavi): I ovo je njegova kerka, ili njegova ki, gdje vidite." (Isputena je rije "njegova" prije rijei "kerka", pa reenica treba da glasi: I ovo je njegova kerka, ili njegova ki, gdje vidite. - Ponovo NAPOMENA porodice prevodioca: I ovu rije "njegova" porodica prevodioca je uvrstila u samom tekstu.) PRIAO NAM JE Ahmed, sin Junusa, priao nam je Zuhejr, priao nam je Bejan da je Veberete priao njemu, rekao je: priao mi je Seid, sin Dubejr, rekao je: Izaao je na nas, ili k nama, Ibnu Umer, pa je rekao (jedan) ovjek: "Kako vidi (Kako misli, ta misli) o borbi (ove) kunje (tj. o ratu protiv ove pobune)?" Pa je rekao: "A da li zna ta je (ta) kunja?"

317

(To jest: "Zna li ta je prava kunja? Prava kunja je skretanje u bezbotvo i idolopoklonstvo, jer se i oboavanje zlatnoga teleta koje su Izraeliani bili poeli oboavati u odsustvu Musa-a, naziva u Kur'anu sa izrazom koji je nastao iz rijei "elfitnetu". U suri Taha kae se da je Harun odvraao od oboavanja teleta Izraeliane govorei im: "..... ja kavmi innema futintum bihi": o moj narode, iskuali ste se samo sa njim (tj. stavljeni ste na kunju s tim teletom - a to e rei: otili ste na pogrean put, u idolopoklonstvo poevi vi oboavati to tele). Dakle, nije kunja, i grijeh i pogrean put ako se izrazi neslaganje da jedna linost bude halifa, vladar, glavni rukovodilac i slino tome, nego je "fitnetun" - kunja, protiv koje treba ratovati, krivo vjerovanje, bezbotvo, idolopoklonstvo.") "Bio je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio, (takvoga postupanja da) se bori (protiv tih) idolopoklonika, i bilo je (to) ulaenje na njih (njima, posjeivanje njih, ulaenje-ulazak u njihov krug) kunjom (kunja), a nije kao vaa borba na (tj. za tu) vlast." GLAVA: "O (ti Moj) vjerovijesnie, podstii (te) vjernike na (tu) borbu; ako bude od vas dvadeset strpljivih (tj. izdrljivih), nadvladae (oni) dvije stotine (neprijateljskih vojnika), a ako bude od vas stotina, nadvladae (oni) hiljadu od (onih) koji su bili bezbonici (koji ne vjeruju) s (toga to) su zaista oni narod (tj. ljudi koji) nee razumjeti (koji na razumijevaju).". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, Abdullaha, priao nam je Sufjan od Amra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: Poto je siao (ajet): "...... ako bude od vas dvadeset strpljivih, nadvladae (oni) dvije stotine.....", pa pisalo se je (tj. propisalo se je) na njih da nee bjeati (tj. da ne bjei, da ne smije bjeati) jedan od deset (od desetorice). Pa je rekao Sufjan (vie) osim jedanput (vie puta): Da nee bjeati dvadeset od dvije stotine. Zatim je siao (ajet): "Sada je olakao Allah od vas (tj. olakao vama).....", pa je propisao (tj. uzakonio, odredio Uzvieni Allah) da nee bjeati (tj. da ne bjei) stotina od dvije stotine. Poveao je Sufjan jedanput (u prianju ovoga hadisa): Siao je (ajet): "..... podstii (te) vjernike na (tu) borbu, ako bude od vas dvadeset strpljivih....". Rekao je Sufjan: A rekao je Ibnu ubrumete (tabiin, kadija u Kufi): Mislim (Smatram to) zapovijedanje za dobro i odvraanje od zla slino ovome (tj. dvadeset na dvije stotine nekad, a nekad jedna stotina na dvije stotine; a neki kau da to znai: da ne bjei jedan od dvojice kada ova dvojica rade kakav ruan posao, a ako ih bude vie od dvojice koji rade neki ruan posao, onda da treba pobjei od njih). "Sada je olakao Allah od vas i znao je (i zna) da je u vama slabost (da meu vama postoji neka slabost)....". Ajet (taj vidjeti).

318

PRIAO NAM JE Jahja, sin Abdullaha, Sulemija, izvijestio nas je Abdullah, sin Mubareka, izvijestio nas je Derir, sin Hazima, rekao je: izvijestio me je Zubejr, sin Hirrita, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Poto je siao (ajet): "..... ako bude od vas dvadeset strpljivih, nadvladae (oni) dvije stotine.....", teko je bilo to (palo) na (te) muslimane kada se je uzakonilo (tj. odredilo) na njih da ne bjei jedan od desetorice. Pa je dolo (to) olakanje, pa je rekao (Uzvieni Allah): "Sada je olakao Allah od vas i znao je da je u (meu) vama (neka) slabost, pa ako bude od vas (jedna) stotina strpljiva, nadvladae (oni) dvije stotine....". Rekao je: Pa poto je olakao Allah od njih od (toga) broja, okrnjio (smanjio) je od (te njihove) strpljivosti za koliinu (onoga) to se je olakalo od njih (ili: za koliinu) onoliku koliko (to se je olakalo od njih). SURA BERAETE ".... velideten...." je svaka stvar (to) si uveo (uvukao, dao da unie) nju u (neku drugu) stvar. "..... eukkatu...." je (to i) "esseferu": putovanje. "Elhabalu" je (to i) "el-fesadu": pokvarenost; a "el-habalu" je (i): smrt. ".... ve la teftinni...." je (to i) "la tuvebbihni": ne kori me (ne izrii prijekora, ukora meni). "Kerhen" i "kurhen" je jedno (silom, na silu, preko volje). "..... muddehalen (podzemni hodnik)...." (da) uniu u njega. "..... jedmehune....." je (to i) "jusriune": ure (oni, tj. urei oni). ".... vel-mu'tefikatu (sela, krajevi Lutovoga naroda)....." (to) se je prevrnula, izvrnula sa njima (ta) zemlja (to tlo to ih je potrpalo). "....ehva..." je (to i) "elkahu fi huvvetin": bacio ga je u duboko mjesto (u bezdanu). "..... adnin...." je (to i) "huldin": vjenoga (tj. vjean). "Adentu bi erdin" to jest "ekamtu": boravio sam (ostao sam, stanovao sam u zemlji). I od njega (od toga izraza) je (i rije) "ma'din" (rudnik, jer u njemu boravi, stanuje, tj. stalno se nalazi ruda, rudaa). A govori se: u rudniku istine - (a to znai) u mjestu nicanja istine. "El-havalifu" (to je mnoina od) "elhalifu": koji je zastupio mene (tj. ostao je iza mene) pa je sjedio poslije mene. I od njega (od toga znaenja toga izraza) je (i dova - molba za umrloga): Zastupio ga u (tim) ostalima (od njegovoga potomstva, tj. Allah se brinuo i Allah je uvao umjesto njega njegove potomke koji su ostali iza njega)! A dozvoljava se (dozvoljena je mogunost) da budu (te) ene (oznaene sa izrazom "el-havalifu", pa je to onda mnoina) od "el-halifetu". A ako je bio (taj izraz "el-havalifu") mnoina (tih) mukih (mnoina od "el-halifu" koji oznaava muko, a ne ensko), pa zaista ono nije se dalo nai (naii) na odreivanje njegove mnoine (na taj oblik) osim dvije rijei (jo, a to su): "farisun" (mnoina te rijei) je "fevarisu"; i "halikun" (mnoina i te rijei) je "hevaliku" (dakle svega te tri rijei koje imaju oblik "failun", dolaze u mnoini na "fevailu"). (Dakle svega tri rijei mukoga roda imaju taj oblik mnoine, a enske imenice samo dolaze na taj oblik. Istina neki drugi osim Buharije navode jo neke imenice mukoga roda osim "halifun", "farisun" i "halikun", pa kau da i te neke muke imenice imaju takoe mnoinu na oblik "fevailu", ali Buharija je naveo samo te tri.) 319

"El-hajratu" - njezina je jednina "hajretun" - a ona je (to i) "elfevadilu": dobre (vrijedne, vrle nagrade). ".... murdevne...." je (to i) "muehharune": odgoeni (ostavljeni za kasnije). ".... Eefa...." je (to i) "efirun": strana (obala rijeke), i ona je njezina ivica. A "el-durufu" (potkopana obala) je (ono) to se je odnijelo (potkopalo) od (tih) bujica i dolina (tj. poplava niz te doline). ".... harin...." je (to i) "hairin" (hairun): nagnut (da padne, ali jo nije pao). "..... zaista veliki kukalac (onaj koji mnogo vie uh! evvahun)...." samilou i strahom (tj. mnogo kuka zbog samilosti i zbog straha, samilost prema ljudima i straha od Uzvienoga Allaha). A rekao je (taj) pjesnik (Musakkab): "Kada god sam ustao (da) osedlam nju (devu) u noi, Jei (Kuka ona) jekom (toga) ovjeka alosnoga." Govori se (za bunar) "tehevveretil-bi'ru" kada se je (on-bunar) poruio (sruio). I "inhare" je slino njemu (slinoga znaenja kao i "tehevvere" i "inhedeme": poruio se je, sruio se je). GLAVA Njegovoga govora: "Osloboenje (Prestanak vanosti ugovora) od Allaha i Njegovoga poslanika (ovo) je (i upuuje se) ka (onima) koji su (ti to) ste se vi meusobno bili obavezali (sklopili ugovor) od (tih) idolopoklonika (koji su prvi prekrili odredbe toga ugovora)." ".... ezanun...." je (to i) "ialamun": obavjetavanje (obavijest, davanje na znanje). A rekao je Ibnu Abbas: "..... uho...." (to) potvruje (to je god ono ulo; potvruje, tj. On - Muhammed a.s. - je uho takvo da saslua svakoga, sve i jednoga ovjeka). ".... oprae ih (ili: da opere njih) i oistie ih (da oisti njih) sa njom (sa milostinjom).....". A kao ovaj (ajet) je mnogo (toga u Kur'anu, ili u jeziku Arapa - a misli se na to da se upotrijebe dvije rijei koje imaju isto ili slino znaenje, a to je sluaj u navedenom ajetu, jer "tutahhiru" i "tuzekki" imaju slino znaenje, samo to "tuzekki" ima jae znaenje, u jaoj mjeri od rijei "tutahhiru"). A "ezzekatu" je (rije koja jo znai i) pokornost i iskrenost. ".... nee davati (tj. ne daju) zekat...." je (znaenja): nee svjedoiti (ne svjedoe oni) da nema (nikakvoga) boanstva osim Allah. "..... judahune (judahi'une)...." je (to i) "jubihune": slie (oni, tj. slini su oni u svome govoru, u svome miljenju na govor, na miljenje onih koji ne vjeruju). PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, rekao je: uo sam Bera-a, bio zadovoljan Allah od njega, (da) govori: Zadnji ajet (to) je siao je (ajet): "Pitaju (Trae) rjeenje tebi (tj. od tebe), reci: Allah daje rjeenje vama o osobi zvanoj "el-kelaletu" (koja nema djece, a ni roditelja da bi je naslijedili)....", a zadnja sura (to) je sila je (sura) Beraete (Beraetu). GLAVA 320

Njegovoga govora: "Pa putujte u (po) Zemlji etiri mjeseca, i znajte da ste vi (sve drugo) osim inilaca nemonim Allaha (tj. i znajte da vi ni u kojem sluaju ne moete uiniti nemonim Allaha u onome to Allah hoe) i da je Allah poniava (tih) bezvjernika." ".... sihu...." je (to i) "siru": idite (tj. putujte). PRIAO NAM JE Seid, sin Ufejra, rekao je: priao mi je Lejs, rekao je: priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba: i izvijestio me je Humejd, sin Abdurrahmana da je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, rekao: Poslao me je Ebu Bekr u tom (izvjesnom) hodoau u (meu) oglaavaima (to) je poslao njih (na) dan klanja (rtava da) oglaavaju u Mini (na Mini) da nee hodoastiti poslije (ove) godine (nijedan) idolopoklonik i (da) nee ophoditi Kabu (nijedan) go (nag hodoasnik). Rekao je Humejd, sin Abdurrahmana: Zatim je propratio (njih) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sa Alijom (tj. poslao je za njima iz Medine na to hodoae Aliju), sinom (sina) Ebu Taliba, i zapovjedio je njemu da oglasi za Beraete (suru meu njima). Rekao je Ebu Hurejrete: Pa je oglaavao sa nama Alija (na) dan klanja (kurbana-rtava) u (meu) stanovnicima Mine za (suru) Beraete, i da nee hodoastiti poslije (te) godine idolopoklonik (idolopoklonici) i niti e (iko) ophoditi Kabu go (nag). GLAVA Njegovoga govora: "I oglas (objava) od Allaha i Njegovoga poslanika ka (tim) ljudima (na) dan (toga) najveega hodoaa da je Allah ist od (tih) idolopoklonika i Njegov poslanik (tj. da raskidaju i otkazuju i oni ugovor koji je postojao, a koji su idolopoklonici prvi prekrili), pa ako ste se pokajali (od idolopoklonstva), pa ono je bolje za vas, a ako ste okrenuli lea, pa znajte, da ste vi (sve drugo) osim inilaca nemonim Allaha; i obeseli (obraduj one) koji su bili bezvjerci sa kaznom bolnom.". "Azenehum" je (to i) "ealemehum": objavio je njima (dao je na znanje njima). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Jusufa, priao nam je Lejs, rekao je: priao mi je Ukajl: rekao je Ibnu ihab: pa izvijestio me je Humejd, sin Abdurrahmana da je Ebu Hurejrete rekao: Poslao me je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, u tome (izvjesnome) hodoau u (meu tim) oglaavaima (to) je poslao njih (na) dan klanja (rtava da) oglaavaju u (na) Mini da nee hodoastiti poslije (te) godine (nijedan) idolopoklonik, a niti e ophoditi Kabu go (nag hodoasnik). Rekao je Humejd: Zatim je propratio Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, sa Alijom, sinom Ebu Taliba (tj. poslao za njima, iza njih odmah iz Medine Aliju), pa je zapovjedio njemu da oglaava za (suru) Beraete. Rekao je 321

Ebu Hurejrete: Pa je oglaavao sa nama Alija u (meu) stanovnicima Mine (na) dan klanja (rtava) za (suru) Beraete, i da nee hodoastiti poslije (te) godine idolopoklonik i (ili: a) niti e ophoditi Kabu go. "Osim (onih) koji su (ti to) ste meusobno sklopili ugovor (s njima) od (tih) idolopoklonika....". PRIAO NAM JE Ishak, priao nam je Jakub, sin Ibrahima, priao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu ihaba da je Humejd, sin Abdurrahmana izvijestio njega da je Ebu Hurejrete izvijestio njega da je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, poslao njega u (tom) hodoau koje (je to to) je uinio zapovjednikom njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nad njim (nad tim hodoaem) prije hodoaa oprotaja (oprotajnoga hodoaa) u grupi (tj. poslao je Ebu Hurejreta meu grupom, sa grupom da) oglaava u (tom hodoau meu tim) ljudima da nee hodoastiti nipoto (nikako vie) poslije (te) godine idolopoklonik i niti e ophoditi Kabu (iko) go (nag). Pa je bio Humejd (obiaja da) govori: Dan (toga) klanja je dan (toga) najveega hodoaa, zbog hadisa Ebu Hurejreta. GLAVA: "..... pa borite se (protiv) voa (toga) bezvjerstva (ili: pa poubijajte voe bezvjerstva), zaista oni su (takvi da) nema (nikakvih) zakletvi za njih (tj. oni nemaju nikakvih zakletvi - jer ne dre ni do kakve zakletve, nemaju nita sveto).....". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Musena-a, priao nam je Jahja, priao nam je Ismail, priao nam je Zejd, sin Vehba, rekao je: Bili smo kod Huzejfeta, pa je rekao: Nisu ostala od drugova ovoga ajeta osim trojica, a niti od (tih) dvolinjaka osim etvorica. Pa je rekao (jedan) Beduin: "Zaista vi, drugovi Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, izvjetavate nas (o svemu i svaemu), pa neemo znati (tj. pa ne znamo). Pa ta je umu ovih koji cijepaju (tj. otvaraju) nae kue (sobe) i kradu skupocjenosti (skupocjena imanja koja su nam na srcu, vise o srcu naem)?" Rekao je (Huzejfete): "Ti su (izvjesni) pokvarenjaci." (Pa je onda Huzejfete nastavio svoje prvobitno prianje:) Da, nije ostalo od njih osim etvorica. Jedan (od) njih je veliki starac (stari starac), da se napio (da se napije on te) hladne (studene) vode, zaista ne bi naao (ne bi osjetio) njezinu hladnou (tj. ne bi osjetio njezinu slast, jer je kanjen jo na ovome svijetu tako da ne osjea slasti od imanja koje ima i uiva). GLAVA Njegovoga govora: ".... a (oni) koji blagajnie (tj. koji stavljaju u blagajnu, u kasu to svoje) zlato i srebro, a nee troiti njega u put Allaha, pa obeseli ih sa (jednom) kaznom bolnom.".

322

PRIAO NAM JE Hakem, sin Nafi-a, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad da je Abdurrahman Aared priao njemu da je on rekao: priao mi je Ebu Hurejrete, bio zadovoljan Allah od njega, da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Bie blagajna jednoga (od) vas (na) sudnjem danu (jedna) zmija elava (elava zmija poskok)." PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Derir od Husajna, od Zejda, sina Vehba, rekao je: Proao sam pokraj Ebu Zerra u Rebezi (u mjestu kod Medine zvanom Rebezete), pa rekao: "ta je spustilo (tj. nastanilo, smjestilo) tebe u ovu zemlju (tj. u ovo mjesto, selo)?" Rekao je: "Bili smo u Siriji, pa sam proitao: ".... a koji blagajnie (ostavljaju u blagajnu to) zlato i srebro, a nee troiti njega u put Allaha, pa obeseli ih sa kaznom bolnom.". Rekao je Muavija: "Nije ovaj (ajet) o nama (u vezi nas), nije on (ni o kom drugom objavljen) osim o pripadnicima (te) knjige (Boije prije Kur'ana to je objavljena)." Rekao je: Rekao sam: "Zaista on je zaista o nama i o njima (tj. i u vezi nas i u vezi njih je objavljen - a to e rei: vrijedi, vai i za nas i za njih)." GLAVA Njegovoga govora, moan je i veliajan je: "Danom (tj. Na dan kada) se zagrije (raspali vatra) na njoj (na toj imovini od zlata i srebra koja je bila nagomilavana) u vatri pakla, pa e se spaljivati s njom (tom usijanom imovinom) njihova ela (lica), i njihove strane i njihova lea; (i rei e se njima:) ovo je (ono) to ste blagajniili (gomilali, ostavljali u kase) za vae (za svoje) osobe, pa kuajte (ono) to bijaste blagajniili.". A rekao je Ahmed, sin ebiba sina Seida, priao nam je moj otac od Junusa, od Ibnu ihaba, od Halida, sina Eslema, rekao je: Izali smo sa Abdullahom, sinom Umera, pa je rekao: Ovo je prije (nego to je bio sluaj) da se spusti (da se objavi, tj. prije nego se je propisao taj) zekat. Pa poto se spustio (taj zekat - propis o zekatu), uinio je njega Allah ienjem (kao oienje) za (ta) imanja. GLAVA Njegovoga govora: "Zaista broj (tih) mjeseci kod Allaha je dvanaest mjeseci u knjizi Allaha (na) dan (kada) je stvorio (ta) nebesa i Zemlju, od njih su etiri zabranjena (tj. etiri sveta mjeseca kada je zabranjeno ratovanje i ubijanje).....". ".... el-kajjimu....", je (to i) "el-kaimu": staja (tj. prav, uspravan - a to e rei ispravan).

323

PRIAO NAM JE Abdullah, sin Abdulvehhaba, priao nam je Hamad, sin Zejda, od Ejuba, od Muhameda, od Ibnu Ebu Bekreta, od Ebu Bekreta, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista (to) vrijeme ve je kruilo (tj. ve krui, kree se u krug) kao (to je) njegov oblik (kruenja bio na) dan (kada) je stvorio Allah nebesa i Zemlju: (ta) godina je dvanaest mjeseci, od njih su etiri zabranjena (sveta): tri uzastopna (jedan do drugoga) zul-kadete, i zul-hidete i muharem; i (jedan je odvojen, usamljen, a to je) redep Mudara (plemena, a to je onaj) koji je izmeu dumada-a i abana (tj. izmeu dumadel-uhra-a i abana)." GLAVA Njegovoga govora: ".... drugoga (do) dvojice, poto su njih dvojica u (toj) peini (pilji), poto govori svome drugu: Ne alosti se, zaista Allah je sa nama....": (to znai: Allah je) na pomaga. "Essekinetu" je (oblik) "feiletun" od (rijei) "essukunu": mirovanje (smirenost, spokojstvo - obje te rijei imaju priblino isto znaenje). PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Habban, priao nam je Hemmam, priao nam je Sabit, priao nam je Enes, rekao je: priao mi je Ebu Bekr, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Bio sam sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, u (toj) peini, pa sam vidio (ugledao iz peine) tragove (onih) idolopoklonika. Rekao sam: "O poslanie Allaha! Da je zaista jedan (od) njih podigao svoje stopalo (svoju nogu jo samo jednom, jo samo malo), zaista bi vidio nas." Rekao je: "ta je tvoje miljenje za dvojicu (takvu to) je Allah trei (sa) njima dvojicom (sa Svojom pomoi i milou)?!" PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Ibnu 'Ujejnete od Ibnu Durejda, od Ibnu Ebu Mulejketa, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao kada se dogodilo (desilo neprijatno stanje) izmeu njega i izmeu Ibnu Zubejra (zbog odbijanja Ibnu Abbasa da se prisegne na vjernost Ibnu Zubejru i da ga prizna halifom). Rekao sam (to sada veli Ibnu Ebu Mulejkete da je rekao Ibnu Abbasu slijedee kao neku vrstu prekora Ibnu Abbasu zbog toga to nije htio da prizna halifom Ibnu Zubejra): "Njegov otac je Zubejr, a njegova majka je Esma, a njegova tetka (po majci) je Aia, a njegov djed je Ebu Bekr, a njegova nena (baba, ebejka) je Safijja." (To su sve vrline zbog kojih je bio dostojan da bude halifa po miljenju Ibnu Ebu Mulejketa.) Pa sam rekao Sufjanu (to kae Abdullah, sin Muhameda da je rekao Sufjanu, sinu Ujejneta): "Njegov sened (tj. Lanac ljudi preko kojih si uo ovaj hadis koje 324

je; kakav je)?" Pa je rekao: Priao nam je. Pa je zaposlio (tj. Pa je zabavio, pomenuo, smeo) njega (jedan) ovjek i nije rekao (da mu je priao) Ibnu Durejd. PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, rekao je: priao mi je Jahja, sin Meina, priao nam je Haddad, rekao je Ibnu Durejd, rekao je Ibnu Ebu Mulejkete: A bila je izmeu njih dvojice (Ibnu Abbasa i Ibnu Zubejra jedna, neka) stvar (tj. loi odnosi). Pa sam poranio na (tj. ka) Ibnu Abbasu, pa sam rekao: "Je li hoe (Hoe li) da se bori (da ratuje protiv) Ibnu Zubejra, pa (da tako ti) dozvoli zabranu (svetinju, sveto tlo) Allaha (Allahovo)?" Pa je rekao: "Zatita Allaha (tj. Boe, sauvaj me od toga - Boe sauvaj)! Zaista Allah je (to) propisao (odredio) Ibnu Zubejru i Umejeviima dozvoljavajui (oni tako neto kao to je ratovanje u haremu - na svetome tlu), a zaista ja tako mi Allaha neu dozvoliti njega (sveto tlo da se na njemu ratuje) nikada." Rekao je (Ibnu Abbas): Rekli su (ti) ljudi: "Prisegni se (i ti na vjernost) Ibnu Zubejru!" Pa sam rekao: "A gdje sa ovim poslom (sa ovom stvari - stvari hilafeta) od njega (od Ibnu Zubejra da se odmakne daleko)? to se tie njegovoga oca, pa (on) je pomaga (apostol) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, - hoe (da kae da misli na) Zubejra. A to se tie njegovoga djeda, pa drug (te) peine (je on)." Hoe (tj. Misli na) Ebu Bekra. "A to se tie njegove majke, pa (ona je) posjednica (toga, tj. onoga poznatoga) pasa (pojasa)." Hoe (tj. misli na) Esmu. "A to se tie njegove tetke, pa (ona je) majka (tih) vjernika." Hoe (Misli na) Aiu. "A to se tie njegove tetke (sa oinu, oevu stranu - jer mu je Aia tetka sa majinu stranu), pa (ona je) supruga Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio." Hoe (Misli na) Hadidu (Hatidu). "A to se tie tetke Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, pa (ona je) njegova nena (baba, ebejka, tj. nena Ibnu Zubejrova)." Hoe (Misli na) Safijju. "Zatim je (on sam po sebi - tj. Ibnu Zubejr je sam po sebi) edan (poten) u Islamu, (veliki) ita (ua) Kur'ana." "Tako mi Allaha ako su darovali mene (ako su mi uinili neko dobro Umejevii), darovali su mene od blizoga (tj. zbog blinjega srodstva - a to e rei: trebali su da me daruju kao blinjega roaka; a ovo su neki protumaili kao optubu i prekoravanje i Umejevia i Ibnu Zubejra od strane Ibnu Abbasa, jer se prema njemu nisu ponijeli ni jedni ni drugi kao to je trebalo); a ako su zagospodarili meni, zagospodarili su meni ravni (ugledni ljudi koji su) plemeniti. Pa je odabrao (Ibnu Zubejr te) Tuvejtate, i Usamate i Humejdate (tj. njih je prihvatio prije mene, a ja sam bio pozivao narod da njega i priznaju halifom, a ostavio sam svoje blinje roake Umejevie)." Hoe (tj. Ibnu Abbas pod izrazima Tuvejtat, i Usamat i Humejdat misli na) ogranke plemena iz (veega plemena) Esedovia: Tuvejtovie, i Usametovie i Esedovie. "Zaista Ibnu Ebu-'As pokazao se je (da) ide (tom) napredovanju - misli (na) Abdulmelika, sina Mervana - a zaista on je zavio (tj. savio, podavio, podvio) svoj rep - misli (na) Ibnu Zubejra." PRIAO NAM JE Muhamed, sin Ubejda sina Mejmuna, priao nam je Isa, sin Junusa, od Umera, sina Seida, rekao je: izvijestio me je Ibnu Ebu Mulejkete: 325

Unili smo Ibnu Abbasu, pa je rekao: "Zar se neete uditi (Zar se ne udite) Ibnu Zubejru! Ustao je (on) u ovome svome poslu (u ovoj svojoj stvari stvari hilafeta), pa sam rekao: "Zaista obraunavau se svakako svojom osobom za njega (to) se nisam obraunavao njom (sa njom) za Ebu Bekra i ni za Umera; i zaista njih dvojica su bili blii za svako dobro (svakome dobru) od njega (tj. bili su u povoljnijem poloaju od njega)." I rekao sam: "Sin (je on, tj. On je unuk) tetke Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i sin (je) Zubejra, i sin (tj. unuk je) Ebu Bekra, i sin brata Hatide, i sin sestre Aie (tj. i sin Aiine sestre), pa kada li se (on) uzvisuje od mene i nee to (to mu ja htjedoh da budem pri ruci i na pomoi)!" Pa sam rekao: "Nisam bio (takav da) mislim (tj. Ne pomiljah) da u zaista ja ponuditi ovo od svoje osobe (od sebe), pa (da) ostavim njega, i ne mislim ga (da, tj. i ne mislim da) hoe dobro (ikakvo sa mnom). I ako je bilo (da) nema bijega (tj. Ako je tako da treba, da mora neko od te dvije stranke da zagospodari), zaista da zagospodare meni moji strievii (tj. moji roaci Umejevii), drae je k meni od (toga nego) da zagospodari meni (neko drugi) osim njih (osim Umejevia, mimo njih)." GLAVA Njegovoga govora: ".... i (milostinje su za one to su) sloena njihova srca....". (To jest: ija srca treba da se jo vre sloe i sastave sa srcima ostalih muslimana.) Rekao je Mudahid: Slae (sastavlja, udobrovoljava) ih sa (tim) darom. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od svoga oca, od Ibnu Ebu Nu'ma, od Ebu Seida, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Poslala se je k Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, (jedna, neka) stvar, pa je razdijelio nju meu etvoricu, i rekao je: "Slaem (tj. Udobrovoljavam) ih." Pa je rekao (jedan) ovjek: "Nisi uinio pravo." Pa je rekao: "Izai e iz korijena (iz potomstva) ovoga narod (koji e biti takav da) e probijati iz (ove) vjere (tj. izlazie iz Islama ljudi toga naroda)."

GLAVA Njegovoga govora: "Koji kore (kude, napadaju te) dobrovoljne darivaoce (darovatelje milostinje) od (tih) vjernika.....". ".... jemizune...." je (to i) "je'ibune": kore (kude, napadaju). A ".... duhdehum...." i "dehdehum" je (u smislu) "takatehum": svoju mo (ono koliko mogu oni). 326

PRIAO MI JE Bir, sin Halida, Ebu Muhamed, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, od ubeta, od Sulejmana, od Ebu Vaila, od Ebu Mes'uda, rekao je: Poto se nama zapovjedilo za (tu) milostinju, bili smo (obiaja da) se natovarimo (tj. natovarasmo se - to e rei: nosili smo jedan drugome stvari na sebi da bi togod zaradili, pa da se prehranimo i da dadnemo milostinju od te zarade). Pa je donio Ebu 'Akil polovinu sa'-a (hrane), a donio je (jedan) ovjek vie od njega. Pa su rekli (ti) dvolinjaci: "Zaista Allah je zaista imuan (tj. nepotreban, neovisan) od milostinje ovoga (prvoga, tj. od Ebu Akilove milostinje), a nije uinio ovaj drugi (svoju milostinju ni zbog ega drugoga) osim licemjernou (tj. osim iz licemjernosti da se vidi kako je on dareljiv)." Pa je siao (ajet): "Koji kore (kude te) dobrovoljne davaoce od (tih) vjernika u (tim) milostinjama i koji nee nai (ne nalaze) osim njihovu (tj. svoju) trudnost (svoju mo, mogunost da rade i da od te zarade dadnu milostinju).....". Ajet (taj vidjeti). PRIAO MI JE Ishak, sin Ibrahima, rekao je: rekao sam Ebu Usametu: "Je li priao vama Zaidete od Sulejmana, od ekika, od Ebu Mes'uda Ensarije?" Rekao je (Ebu Mes'ud Ensarija): Bio je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (obiaja da) zapovijeda nama za (tu) milostinju, pa trai (pa je traio) izlaza (naina) jedan (od) nas dok donese (da donese taj) mud (hrane - mud je etvrtina sa-a), a zaista jedan (od) njih danas je (vlasnik, tj. ima) stotinu hiljada. Kao da on daje izlagati za svoju osobu (tj. kao da on cilja, aludira na sebe). GLAVA Njegovoga govora: "Trai oprost za njih, ili ne trai oprost za njih, ako trai oprost za njih sedamdeset puta, pa nee oprostiti Allah njima (opet)....". PRIAO NAM JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, rekao je: Poto je preminuo Abdullah, sin Ubejja, doao je njegov sin Abdullah, sin Abdullaha, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je pitao (tj. molio) njega da dadne (da daruje) njemu svoju koulju (da) zamota (da spremi, opremi) u nju svoga oca. Pa je dao njemu. Zatim je pitao (molio) njega da klanja na (za) njega (posmrtnu molitvu-denazu). Pa je ustao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) klanja (da bi klanjao tu denazu). Pa je ustao Umer, pa je uzeo za odjeu poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Klanja (ili: Klanjae - zar ti, tj. Zar e ti klanjati) na njega (tj. njemu denazu), a ve je zabranio tebi tvoj Gospod da klanja na njega (tj. njemu - Abdullahu, sinu Ubejja, denazu)?" Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: 327

"Samo je dao izabrati meni Allah, pa je rekao: "Trai oprost za njih, ili ne trai oprost za njih; ako trai oprost za njih sedamdeset puta.....", a (ja) u poveati njemu na (to) sedamdeset (puta jo vie od toga)." Rekao je (Umer): "Zaista on (Abdullah, sin Ubejja) je dvolinjak." Rekao je: Pa je klanjao na njega (tj. njemu denazu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. Pa je spustio Allah, uzvien je: "I ne klanjaj (ni) na jednoga (tj. nijednome) od njih (denazu koji god) je umro nikada, i ne stani nad njegov grob....". PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla. A rekao je (drugi) osim njega: Priao mi je Lejs, priao mi je Ukajl od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Ubejdullah, sin Abdullaha, od Ibnu Abbasa, od Umera, sina Hataba, bio zadovoljan Allah od njega, da je on rekao: Poto je umro Abdullah, sin Ubejja, (on) je sin Selule, pozvao se za njega (njemu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da on) klanja na njega (za njega denazu). Pa poto je ustao (ili: stao) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, skoio sam k njemu, pa sam rekao: "O poslanie Allaha! Zar (da) klanja na sina Ubejja (tj. sinu Ubejjevom denazu), a ve je (on) rekao dana toga tako i tako (to i to)?" Rekao je: Nabrajam njemu njegov govor. Pa se je nasmijeio poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i rekao je: "Odgodi (tj. Povuci se nazad) od mene, o Umere!" Pa poto sam umnoio na njega (njemu), rekao je: "Zaista ja sam (u takvom stanju da) se je meni dalo izabrati (dalo mi se da biram), pa sam sebi izabrao. Da znam da ja ako sam poveao (ako poveam) na (to) sedamdeset (traenja oprosta), (da) e se oprostiti njemu, zaista bih poveao na njih." Rekao je: Pa je klanjao na njega (tj. njemu denazu) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, zatim je otiao. Pa nije ostao osim lako (tj. osim malo) dok su sila (ta) dva ajeta od (sure) Beraeta: "I ne klanjaj (ni) na jednoga od njih (to) je umro nikada....", do Njegovoga govora ".... a oni su pokvarenjaci." Rekao je: Pa sam se udio poslije od moje smionosti (tj. zbog svoje smionosti) na poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. A Allah i Njegov poslanik su znaniji.

GLAVA Njegovoga govora: "I ne klanjaj (ni) na jednoga od njih (koji) je umro nikada, i ne stani nad njegovim grobom.". PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Enes, sin 'Ijada, od Ubejdullaha, od Nafi-a, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je on rekao:

328

Poto je preminuo (umro) Abdullah, sin Ubejja, doao je njegov sin Abdullah, sin Abdullaha, ka poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je dao njemu svoju koulju i zapovjedio je njemu da zamota (da opremi, spremi) njega u nju, zatim je ustao (da) klanja na njega. Pa je uzeo Umer, sin Hataba, za njegovu odjeu, pa je rekao: "Klanja na njega (zar), a on je dvolinjak, i ve je zabranio tebi Allah da trai oprost za njih (za dvolinjake, hipokrite, licemjere, licemjerce)?" Rekao je: "Samo je dao izabrati meni (Dao mi je samo da izaberem) Allah, ili izvijestio je mene Allah, pa je rekao: "Trai oprost za njih, ili ne trai oprost za njih, ako trai oprost za njih sedamdeset puta, pa nee oprostiti Allah njima....". Pa je rekao: "Poveati u (Poveau traenje oprosta) njemu nad (vie od) sedamdeset (puta)." Rekao je: Pa je klanjao na njega poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, i klanjali smo (i mi) sa njim. Zatim je spustio Allah na njega (tj. njemu ajet): "I ne klanjaj (ni) na jednoga od njih (koji) je umro nikada, i ne stani nad njegov grob, zaista oni su bili bezvjernici (tj. nisu vjerovali) u Allaha i Njegovoga poslanika i umrli su, a oni su pokvarenjaci.". GLAVA Njegovoga govora: "Zaklinjae se (oni) sa Allahom vama kada ste se obrnuli (tj. kada se vratite iz borbe) k njima zbog (toga da) se okrenete od njih (tj. da odustanete od njih), pa okrenite se od njih, zaista oni su prljavtina (neistoa, pogani, neisti), i njihovo sklonite (tj. prebivalite) je pakao nagradom (tj. to e im biti kao nagrada, a to znai: kazna) za (ono) to su bili (obiaja da) stiu (da rade).". PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Abdurrahmana, sina Abdullaha da je Abdullah, sin Ka'ba rekao: uo sam Ka'ba, sina Malika (da govori o svome sluaju) kada je izostao od Tebuka: "Tako mi Allaha nije blagodario Allah na mene (nijedne) od blagodati poslije poto je uputio mene - vee od moje istinitosti poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, da ne budem lagao (slagao) njemu, pa (da) propadnem kao to su propali (oni) koji su lagali kada se je sputala (ta Boija) objava (tj. ovaj ajet): "Zaklinjae se (oni) sa Allahom vama kada ste se obrnuli (vratili iz borbe) k njima....", do Njegovoga govora: "pokvarenjaka."." GLAVA

329

Njegovoga govora: "Zaklinju se vama zbog (toga da) budete zadovoljni od njih, pa ako budete zadovoljani od njih (vi).....", do Njegovoga govora: ".... pokvarenjaka." (I ovom prilikom se napominje da se arapski izraz u doslovnom prevodu "radije an: zadovoljan je bio od....", i od toga svi drugi izvedeni glagolski oblici - ne slau sa naim knjievnim izrazom te misli, jer se u naem jeziku rekne: "zadovoljan je bio s njim", a ne "zadovoljan je bio od njega". Meutim, kako je ve reeno, prevodilac je htio da bude u veini sluajeva to doslovniji u prevoenju, pa neka se to ima u vidu.) "A drugi su priznavali za svoje grijehe, pomijeali (mijeali) su (jedno) djelo dobro, a drugo loe, moda Allah da se vrati na njih (tj. da primi njihovo pokajanje), zaista Allah je veliki oprata, milostiv.". PRIAO NAM JE Muemmel, priao nam je Ismail, sin Ibrahima, priao nam je Avf, priao nam je Ebu Reda', priao nam je Semurete, sin Dunduba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, nama: "Dola su mi noas (ili: sino) dva dolazaa (tj. nekakva dvojica), pa su njih dvojica poslali (iz sna u budno stanje, tj. podigli su, probudili su) mene, pa su njih dvojica stigla (dola) do (jednoga) grada sagraenoga sa erpiem (ciglom) zlata i erpiem srebra. Pa su sreli (doekali) nas (neki) ljudi, (jedna) polovina od njihovoga stvorenja (tj. njihovoga tijela) je (neto) kao (neto to je) najljepe to si ti vidjelac (to si ti vidio), a polovina (a pola) kao najrunije to si ti vidjelac. Rekli su njih dvojica njima: "Idite, pa padnite (skoite vi) u tu (izvjesnu) rijeku." Pa su pali (oni) u nju, zatim su se vratili k nama, a ve je otilo to zlo (ta runoa) od njih, pa su postali u najljepem obliku. Rekli su njih dvojica meni: "Ovo je raj ostanka (stanovanja, boravka vjenoga), a ovo ti je tvoj stan (tvoje odsjedalite)." Rekla su njih dvojica: "to se tie (toga) naroda koji su bili (takvi da) je polovina (njihovog tijela) od njih lijepa, a polovina od njih runa, pa zaista oni su mijeali (jedan) posao dobar (dobro djelo), a drugi lo (posao), (ali) je proao (tj. preao je) Allah od njih (tj. preao je preko njihovih grijeha, oprostio im je)."

GLAVA Njegovoga govora: "Nije bilo za Vjerovijesnika i (one) koji su vjerovali da trae oprost za (te) idolopoklonike.....". PRIAO NAM JE Ishak, sin Ibrahima, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Seida, sina Musejeba, od njegovoga oca, rekao je: 330

Poto je bila prisutna (tj. Poto je dola) Ebu Talibu (ta) smrt, uniao je (njemu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a kod njega su (u tom asu bili) Ebu Dehl i Abdullah, sin Ebu Umejeta, pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "O moj strie (O moj amida)! Reci: "Nema boanstva osim Allah!", (pa da) se prepirem za tebe s njom (tj. na osnovu nje - te reenice) kod Allaha." Pa je rekao Ebu Dehl i Abdullah, sin Ebu Umejeta: "O Ebu Talibe! Zar (da ti) izbjegava vjeru Abdulmutaliba?" Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista traiu oprost svakako za tebe dok se meni ne zabrani od tebe (tj. o tebi da vodim brigu)." Pa je siao (ajet): "Nije bilo za Vjerovijesnika i (za one) koji su vjerovali (to) da trae oprost za (te) idolopoklonike i da su bili (tj. pa makar da su im oni bili) blinji (roaci) poslije to je bilo jasno njima (vjernicima) da su oni (da su ti idolopoklonici) drugovi pakla (tj. da e pasti u pakao jer su umrli kao idolopoklonici).". GLAVA Njegovoga govora: "Zaista ve se je povratio Allah na Vjerovijesnika, i (te) Iseljenike i Pomagae koji su slijedili njega u asu (te) tekoe (u pohodu na Tebuk) poslije to je blizu bilo (da na krivi put) nagnu srca (jedne) grupe od njih, zatim se je povratio na njih (tj. primio je Allah njihovo pokajanje i povratio je Svoju milost na njih), zaista On je za njih (prema njima) mnogo samilostiv, milostiv.". PRIAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, rekao je: priao mi je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Junus. Rekao je Ahmed: A priao nam je Anbesete, priao nam je Junus od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Abdur-Rahman, sin Kaba, rekao je: izvijestio me je Abdullah, sin Kaba, a bio je vodi (vodi, tj. vodio je) Kaba od (izmeu) njegovih sinova kada je oslijepio (on-Ka'b), rekao je: uo sam Ka'ba, sina Malika, u njegovom hadisu (ili: u njegovom prianju o ajetu): "I na (tu) trojicu koji su se izostavili (iza ostalih su ostavljeni da se o njima osuda izrekne poslije).....", rekao je u (na) kraju svoga hadisa (tj. prianja): Zaista od moga pokajanja je (to) da se izuvam (tj. da se odriem) od svoga imanja (i dajem ga kao) milostinju ka Allahu i Njegovome poslaniku (tj. u ime zadovoljstva Allaha i Njegovoga poslanika). Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Zadri neki (dio) tvoga (svoga) imanja, pa ono je bolje za tebe." "I na (tu) trojicu koji su se izostavili (koji su ostavljeni iza drugih da se o njima kasnije izrekne osuda, presuda), ak (tj. te) kada se je stijesnila na njih (tj. njima) Zemlja sa (onim) to je (tj. iako je ona) bila iroka (prostrana), i stijesnule su se na njih njihove due i mislili (tj. i uvjerili) su (se oni) da nema sklonita od Allaha (nikome drugome) osim ka Njemu (ka Allahu), zatim se je povratio na 331

njih (tj. primio je njihovo pokajanje) zato (da) se povrate (pokaju oni), zaista Allah - On je (taj) veliki povraalac (veliki primalac pokajanja), milostivi.". PRIAO MI JE Muhamed, priao nam je Ahmed, sin Ebu uajba, priao nam je Musa, sin Eajena, priao nam je Ishak, sin Raida da je Zuhrija priao njemu, rekao je: izvijestio me je Abdurrahman, sin Abdullaha sina Ka'ba (Kaba) sina Malika, od svoga oca, rekao je: uo sam svoga oca Kaba, sina Malika - a on je jedan (od te) trojice koji su (oni to) se je povratilo na njih (to im se je primilo pokajanje za grijeh izostajanja od pohoda na Tebuk) - da on nije izostao od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (ni) u (jednoj) vojni (to) je vojevao nju nikada osim dvije vojne: vojne (te) tekoe (tj. vojne pohoda na Tebuk) i vojne Bedra. Rekao je: Pa sam se sloio (tj. odluio sam se na) istinu (da reknem) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, ruanicom (tj. i to sam mu i rekao u doba doruka - ili: seljakoga ruka - a to je okolo, oko dva do tri sata prije podne). A bilo je malo (sluajeva) to dolazi (od) od (tj. sa nekoga) putovanja (to) je putovao njega (da se vrati u drugo doba dana) osim ruanicom. Pa poinjae sa (svojom) bogomoljom, pa nakloni se dva naklona (tj. pa ovdje obavi molitvu od dva stajanja-dva rekata). I zabranio je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, moj govor i govor moje dvojice drugova (tj. zabranio je razgovaranje sa nama trojicom), a nije zabranio govor (tj. razgovaranje ni sa) jednim od (tih) izostalih osim nas. Pa su se odstranili (ti) ljudi naega govora (razgovaranja). Pa sam ostao takoer (tj. tako) dok je bilo dugo (tj. dok se je oduljila) na mene (tj. meni ta) stvar. I nije (nita ni) od (kakve) stvari (bilo) brinije k meni od (toga) da umrem (u to vrijeme), pa (da) nee klanjati na mene (meni denazu) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, ili (da) umre poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa (da) budem od (tj. izmeu tih) ljudi u tom stepenu, pa (da) nee govoriti (sa) mnom (ni) jedan od njih (dok sam god iv) i nee klanjati na mene (meni niko denazu kad umrem na kraju ivljenja). Pa je spustio Allah nae pokajanje na Svoga vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada je ostala (ta) zadnja treina od (te) noi, a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (bio) je kod Umu Seleme (u asu kada je dobio objavu o primanju naega pokajanja). A bila je Umu Selema dobroiniteljka u mome stanju, potitena (zabrinuta) u mojoj stvari, pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "O Umu Selemo! Povratilo se je na Kaba (tj. Primljeno je pokajanje Kabovo)." Rekla je: "Pa zar neu poslati k njemu, pa (da) obeselim njega?!" Rekao je: "Tada e razbiti (slomiti) vas (ti) ljudi, pa e sprijeiti vama (to) spavanje ostali (dio, ostatak te) noi." ak (tj. Te) kada je klanjao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, klanjanje (molitvu te) zore, oglasio je za povraanje Allaha na nas. A bio je kada se je obeselio (radovao zbog neega), (takav da) se je sijalo njegovo lice, ak kao da je ono komad od (toga) Mjeseca. I bili smo, o (vas) trojica, (nas trojica, tj. mi smo bili te linosti, ti ljudi) koji su se izostavili od (te) stvari, koja se je primila od onih koji su se ispriali (izvinuli), kada je spustio Allah za nas (tj. nama to) povraanje (to primanje pokajanja). Pa poto su se spomenuli (oni) koji su lagali (slagali) poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, od (tih) izostalih, pa su se ispriali sa (tom) neistinom (lai), 332

spomenuli su se sa najgorim to se je spomenuo sa njim ijedan (tj. iko). Rekao je Allah - slava Njemu!: "Ispriavaju se vama (k vama) kada ste se vratili k njima, reci: ne ispriavajte se, neemo vjerovati vama, ve je obavijestio nas Allah od vaih vijesti, i vidjee Allah vae djelo (va rad) i Njegov poslanik....". Ajet (taj vidjeti). GLAVA: "O (vi) koji ste vjerovali, uvajte se (bojte se) Allaha, i budite (budnite) sa (tim) istinitima.". PRIAO NAM JE Jahja, sin Bukejra, priao nam je Lejs od Ukajla, od Ibnu ihaba, od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina Kaba sina Malika, da je Abdullah, sin Kaba sina Malika - a bio je vodi (vodi slijepoga) Kaba, sina Malika - rekao: uo sam Kaba, sina Malika (da) pria (svoj sluaj) kada se je izostao (kada je izostao od pohoda na Tebuk) o prii Tebuka: Pa tako mi Allaha ne znam (ni) jednoga (ovjeka da) je iskuao njega Allah u istinitosti (tj. zbog istinitosti toga) prianja ljepe od (onoga) to je iskuao mene. Nisam se upravio (namjerno) otkako sam spomenuo to poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, do ovoga moga dana (nikakvoj, nijednoj) lai. A spustio je Allah, moan je i veliajan je, (spustio je) na Svoga poslanika, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista ve se je povratio Allah na Vjerovijesnika, i (te) Iseljenike....", do Njegovoga (do Svoga) govora: ".... i budite sa (tim) istinitima (iskrenima).". GLAVA Njegovoga govora: "Zaista ve je doao vama (jedan) poslanik od (izmeu) vas (doslovno: od osoba vas, od vaih linosti), teko je na njega (njemu ono) to ste grijeili (to grijeite), pohlepan je na vas (da uniete u raj-denet), za (te) vjernike je samilostan, milostiv.". Od (rijei) "erre'fetu" (samilost, najjaa milost - od te rijei je atribut "reufun"). PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Ibnu Sebbak da je Zejd, sin Sabita, Ensarija, bio zadovoljan Allah od njega - a bio je od (onih) ko pie (tj. koji su pisali, ispisivali Boiju) objavu - rekao: Poslao je k meni Ebu Bekr ubojstvom stanovnika Jemame (tj. u vrijeme borbe protiv stanovnika Jemame da doem njemu, pa sam doao), a kod njega je Umer, pa je rekao Ebu Bekr: Zaista Umer je doao meni pa je rekao: "Zaista (to) ubijanje ve se je osjetilo vruim (tj. ve se pojaalo, zaestilo na) dan Jemame u (tim) ljudima (veli se da je poginulo 1100, a po nekima 1400 muslimana, a od toga broja 70 hafiza), i zaista ja se plaim da e se osjetiti 333

vruim (tj. da e se pojaati to) ubijanje za (te) itae (tj. hafize) u (tim) mjestima (ratitima moguih buduih sukoba), pa (da) ode mnogo od Kur'ana, osim (jedino) da sakupite njega (Kur'an, tj. da ga napiete svega u jednu zbirku, neka je napisan, pa se tako nee zagubiti nita od Kur'ana), i zaista ja zaista vidim (smatram da treba ti) da sakupi Kur'an (tj. da ga napie sav, cio u jednu knjigu, u jednu zbirku)." Rekao je Ebu Bekr: Rekao sam Umeru: "Kako (da) inim (uinim jednu) stvar (to) nije uinio nju poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (dok je bio iv)?" Pa je rekao Umer: "Ono (tj. To) je tako mi Allaha dobro (tj. To to ti predlaem dobra je stvar)." Pa nije prestao Umer (da) se vraa (obraa) meni u njemu (tj. zbog njega - zbog toga pisanja Kur'ana u jednu cjelovitu knjigu, zbirku) dok je rasprostranio (udobrovoljio) Allah za to moja prsa, i vidio sam (taj postupak) koji je vidio Umer (da je ispravan, tj. i na kraju sam smatrao to to je smatrao i Umer da treba da se uini). Rekao je Zejd, sin Sabita: A Umer je kod njega sjeda (tj. sjedi), nee govoriti (tj. ne govori nita). Pa je rekao Ebu Bekr: "Zaista ti si (jedan) ovjek mlad, pametan, i neemo sumnjiiti tebe (ne sumnjamo u tebe), pisae (ti tu) objavu za poslanika (tj. poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa slijedi se (tj. tragaj za) Kur'anom, pa sakupi njega (pa ga sakupi)." Pa tako mi Allaha da je opteretio mene prenoenjem (nekoga, jednoga) brda od (tih) brda, ne bi bilo tee na mene (meni to) od (onoga) to je zapovjedio meni za njega od sakupljanja Kur'ana. Rekao sam: "Kako (da) inite vas dvojica (jednu) stvar (to) nije inio nju Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (za ivota)?" Pa je rekao Ebu Bekr: "Ono je (To je) tako mi Allaha dobro (to da se uini)." Pa nisam prestao (da) se vraam (obraam, tj. da protuuslovim, protivim) njemu dok je rasprostranio (otvorio) Allah moja prsa za (taj postupak) koji (je to to, ili: kao to) je rasprostranio Allah za njega prsa Ebu Bekra i Umera. Pa sam ustao, pa sam se slijedio (tragao, istraivao, ispitivao) Kur'an (da) sakupim njega iz (tih) krpa (tj. komada platna na kojem je bio pisan Kur'an), i (tih kostiju od) pleaka (plea), i grana (palminih sa kojih je odstranjeno lie) i (iz) prsa (tih) ljudi (koji su znali napamet Kur'an), ak sam naao od sure Tevbe (to je drugi naziv, drugo ime sure Beraete) dva ajeta sa Huzejmetom Ensarijom, nisam naao njih dva (ni) sa jednim (drugim) osim njega (nisam naao ta dva ajeta ni kod koga drugog osim kod njega, tj. niko drugi osim njega nije znao napamet ta dva ajeta, a to su): "Zaista ve je doao vama (jedan) poslanik od vaih osoba, teko je na njega (njemu ono) to ste grijeili, pohlepan ja na vas (da uniete u raj).....", do njegovoga kraja (tj. do kraja toga ajeta i onoga ajeta iza njega). I bile su (te) stranice koje (su te to) se je sakupio u njima Kur'an (nalazile su se) kod Ebu Bekra (sve do asa) dok je usmrtio njega Allah. Zatim kod Umera dok je usmrtio njega Allah, zatim kod Hafse, keri Umera. Slijedio je njega (uajba) Usman, sin Umera, i Lejs od Junusa, od Ibnu ihaba. A rekao je Lejs: Priao mi je Abdurrahman, sin Halida, od Ibnu ihaba, i rekao je: ...... sa Ebu Huzejmetom Ensarijom..... 334

A rekao je Musa od Ibrahima: priao nam je Ibnu ihab: ....... sa Ebu Huzejmetom..... A slijedio je njega (Musa-a) Jakub, sin Ibrahima, od njegovoga (tj. od svoga) oca (priajui). A rekao je Ebu Sabit: Priao nam je Ibrahim i rekao je: ...... sa Huzejmetom, ili Ebu Huzejmetom..... (Ne slau se ovdje prenosioci ovoga hadisa: jedni kau da je ta dva ajeta Zejd naao kod Huzejmeta, a drugi kau kod Ebu Huzejmeta.) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA SURA JUNUS A rekao je Ibnu Abbas: "..... fahteleta (pa se je pomijealo).....", (to znai): Pa je izniklo sa (tom) vodom (zbog te vode bilje, rastinje) od svake boje. "I rekli su: Uzeo je sebi Allah dijete; slava Njemu (tj. ist i uzvien je On od toga)!? On je imuan (tj. nepotreban, neovisan od toga-ne treba Mu to),....". A rekao je Zejd, sin Eslema (govorei o znaenju rijei u ajetu u suri Junusu): "..... da je za njih noga (stopalo) istine (da oni imaju nogu istine)....", (to) je Muhammed, pomilovao ga Allah i spasio. A rekao je Mudahid: Dobro (tj. ".... da je za njih noga istine....", to znai: ".... da je za njih dobro...." - a to e rei "da oni imaju dobro kod svoga Gospoda...."). Govori se: "..... to su znakovi...." - misli (na to da kae): ovo su znakovi Kur'ana. (To hoe da kae zamjenica "tilke" koja doslovno znai: "ona, one, ono", ima nekada znaenje: "ova, ovo", ili: "ta, to".) Slino njemu (tome upotrebljavanju zamjenice treega lica u znaenju zamjenice drugoga lica) je (i u ajetu): "..... hatta iza kuntum fil-fulki ve derejne bihim (te kada ste bili u tim laama i tekle-plovile - su sa njima)....", znaenje je: "bikum" (sa vama su tekle, plovile lae po moru). "..... da'vahum...." je (to i) "duauhum": njihova molitva (molba). "..... uhita bihim (obuhvatili su se oni, opkolili su se oni)...." je (znaenja) "denev minel-heleketi": pribliili su se (oni svojoj) propasti. "..... ehatat bihi hatietuhu (obuhvatila je njega njegova pogreka).....". "..... fettebeahum...." i "etbeahum" je jedno (istoga znaenja): pa je slijedio njih (iao je za njima). "..... adven....." je od (izraza) "el-udvanu": neprijateljstvo. A rekao je Mudahid (govorei o znaenju rijei): "I da pouruje Allah (tim) ljudima (to) zlo njihovim traenjem urbe za (to) dobro.....", (to) je govor (toga) ovjeka za svoje dijete i svoju imovinu kada se je rasrdio: Moj Boe! Ne blagoslovi u njemu, i prokuni ga! ".... zaista bi se izvrio k njima njihov rok....", (to) je (znaenja): zaista bi se unitio (onaj) ko se je proklinjao (na koga se je trailo Boije prokletstvo), i zaista bi usmrtio njega (Allah). "Za (one) koji su inili lijepo je najljepa....." (to znai da e oni koji ine lijepu rabotu imati) slinu njoj lijepu (nagradu u raju) i (jedno) poveanje (a to poveanje, viak nagrade) je pratanje (pogreaka). A 335

rekao je neko drugi (osim njega da) je (poveanje, viak nagrade vjernikovo) gledanje ka Njegovom licu (tj. u Boije lice, bie). "El-kibrijau" je (to i) "el-mulku": vlast. "I preli smo sa Israelianima (to) more (tj. Preveli smo Israeliane preko toga mora), pa je slijedio njih faraon i njegove vojske nasiljem i neprijateljstvom (tj. iz nasilja i neprijateljstva), ak (te) kada je stigao (zadesio) njega (taj) potop (potopljenje, utopljenje, uguenje vodom), rekao je: "Vjerovao sam (tj. Vjerujem) da ono nema boanstva osim (Jedini Bog Allah) koji (je to, taj to) su vjerovali u Njega (to vjeruju Njega) Israeliani, i ja sam od (tih) muslimana (ljudi koji su se predali tome Jedinome Bogu)."." "..... nundike....", je (znaenja): bacamo tebe na (jednu) uzviicu od (te) zemlje (kopna), a on (taj izraz "nedvetun") je (to i) "enneezu": vis (visoko tlo), (i to i) "el-mekanul-murtefiu": uzdignuto mjesto. PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Ebu Bira, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Doao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a (ti) idovi poste aura' (deseti dan mjeseca muharrema), pa su rekli: Ovo je dan (to) se je pokazao (pobjednikom) u njemu Musa nad faraonom. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, svojim drugovima: "Vi ste prei za Musa-a (prei Musa-u) od njih, pa postite."

SURA (BOIJEGA POSLANIKA) HUDA, NA NJEGA (BOIJI) BLAGOSLOV I POZDRAV (MIR, SPAS)! (Sura Huda, znai Sura u kojoj se spominje ime i dogaaj Boijega poslanika Huda a.s. koji se je desio njemu sa njegovim narodom. To ne znai da se u toj suri ne spominje i jo neki Boiji poslanik osim Huda a.s. To isto vrijedi i za imena ostalih sura koja se nazivaju po imenima Boijih poslanika, pa to neka se ima u vidu, sjeanju, na umu, jer se ova napomena nee vie obnavljati.) 336

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Abbas: ".... asibun." je (to i) "edidun": estok (jak). "la dereme...." je (to i) "bela": da. A rekao je (drugi) osim njega (osim Ibnu Abbasa): ".... ve haka...." je (to i) "nezele": siao je. ".... jehiku...." je (to i) "jenzilu": silazi. ".... jeusun...." je (atribut na oblik) "feulun" od (glagola) "jeistu": oajavao sam (izgubio sam nadu). A rekao je Mudahid: ".... tebteis....", je (to i) "tahzen": alosti se. ".... jesnune sudurehum (naginju svoja prsa)....", je (izraz kojim se ovdje oznaava) sumnja i kleveta u (tu) istinu (tj. na tu istinu). "..... zato (da) se sakriju od Njega...." (to znai): od Allaha ako su mogli (tj. ako mogu). A rekao je Ebu Mejserete: "El-evvahu" je (znaenja): Milostivi, u abesinskom (jeziku). A rekao je Ibnu Abbas: ".... badier-re'ji...." je (ono) to se je pokazalo nama (to se pokazuje nama). A rekao je Mudahid: "El-Dudijju" je (jedno) brdo u Deziri. (Dezira je sjeverozapadni dio Mezopotamije.) A rekao je Hasen: ".... zaista ti si, zaista si ti (onaj) blagi....", (to znai da) se ismijavaju (ismjehivaju oni) sa njim. A rekao je Ibnu Abbas: ".... akli'f...." je (to i) "emsiki": zadri (ustegni). ".... asibun...." je (to i) "edidun": estok. ".... la dereme....", je (to i) "bela": da. ".... ve farettennuru...." je (znaenja) "nebe'al-mau": izvirala je (provrila, provrela je ta) voda. A rekao je 'Ikrimete: Lice (povrina) Zemlje (je "ettennuru"). "Zar ne! Zaista oni naginju (savijaju) svoja prsa zato (da) se sakriju od Njega; zar ne! kada trae da se pokriju svojim odjeama, zna (On ono) to taje (sakrivaju oni) i to iznose javno; zaista On je znalac za vlasnicu (tih) prsa (tj. za tajnu koja zaokuplja i mui prsa).". A rekao je (drugi) osim njega: ".... ve haka...." je (to i) "nezele": siao je (silo je, pogodilo je). ".... jehiku....", je (to i) "jenzilu": silazi. "Jeusun", je (oblik) "feulun" od (glagola) "jeistu": izgubio sam nadu (oajavao sam). A rekao je Mudahid: "..... tebteis...." je (to i) "tahzen": alosti se. ".... jesnune sudurehum (naginju svoja prsa)...." je (izraz kojim se oznaava) sumnja i sumnjanje u (tu) istinu. ".... zato (da) se sakriju od njega...." - od Allaha ako su mogli (tj. ako mognu). PRIAO NAM JE Hasen, sin Muhameda sina Sabaha, priao nam je Haddad, rekao je: rekao je Ibnu Durejd: izvijestio me je Muhamed, sin Abada sina Dafera, da je on uo Ibnu Abbasa (da) ita: "Ela innehum tesnevni suduruhum (Zar ne! Oni su zaista takvi da vrlo mnogo naginju njihova prsa)....". Rekao je: Pitao sam ga o njemu (o ovome ajetu), pa je rekao: "Ljudi (neki) su bili (takvi da) se stide da se osame (da odu u nunik), pa (da) dopru ka (tom) nebu (a to znai da im stidni, sramotni organi, udovi ugledaju nebo, okrenu se ka nebu); i (stidjeli su se) da spolno ope (sa) 337

svojim enama, pa (da) dopru (tj. da im se okrenu spolni udovi) ka (tom) nebu. Pa je siao taj (ajet; silo je to) o njima." PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam od Ibnu Durejda, i izvijestio me je Muhamed, sin Abbada sina Dafera, da je Ibnu Abbas itao: "Ela innehum tesnevni suduruhum (Zar ne! Zaista oni su takvi da se vrlo mnogo naginju njihova prsa)....". Rekao sam (Ibnu Abbasu koji je imao svoj nadimak Ebul-Abbas): "O Ebul-Abbase! ta je (znaenja): "..... vrlo mnogo se naginju njihova prsa...."?" Rekao je: "Bio je (izvjesni) ovjek (obiaja da) spolno opi (sa) svojom enom, pa se stidi; ili (da) se osami (tj. ili da obavlja nudu, ispranjava se), pa se stidi (pa ga je stid). Pa je siao (ajet): "Zar ne! Zaista oni su (takvi da) se naginju (savijaju) njihova prsa....". PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Amr, rekao je: itao je Ibnu Abbas: "Zar ne! Zaista oni naginju (savijaju - jesnune) svoja prsa zato (da) se sakriju od Njega; zar ne!, kada trae da se pokriju svojim odjeama....". A rekao je (drugi) osim njega (osim Amra) od Ibnu Abbasa (da je on rekao o rijei) ".... jestagune...." (da) je (ona istoga znaenja to i) "jugattune ru'usehum": pokrivaju svoje glave. ".... sie bihim (bilo se je loe za njih)...." je (znaenja) bilo je loe njegovo (Lutovo) miljenje o njegovom narodu (loe je mislio on o svome narodu). ".... ve daka bihim (i stijesnilo se je sa njima)...." je (znaenja): sa njegovim gostima (tj. zbog njegovih gostiju bojei se on da mu goste ne napastuju pripadnici njegovoga naroda). "..... bi kit'in minellejli (u komadu, odsjeku od te noi)...." je (znaenja): u crnoi (tj. kada se smrkne). ".... ilejhi unibu...." je (to i) "erdiu": k Njemu se vraam. GLAVA Njegovoga govora: ".... a bilo je Njegovo prijestolje na (izvjesnoj) vodi....". PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb, priao nam je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Rekao je Allah, moan je i veliajan je: "Troi (Dijeli, ovjee), troiu (dijeliu) na tebe!" I rekao je: "Ruka Allaha je puna, nee okrnjiti nju obilna potronja (u toj) noi i danu (tj. nee umanjiti ono to je u Boijoj ruci lijevajue, obilno davanje, darivanje danju i nou razne blagodati koje daje svima stvorenjima)." I rekao je: "Da li ste mislili (Jeste li vidjeli da ono) to je potroio (podijelio) otkako je stvorio (to) nebo i Zemlju, pa zaista ono nije okrnjilo (ono) to je u Njegovoj ruci. I bilo je Njegovo prijestolje na (toj) vodi, i u Njegovoj ruci je (ta) vaga, sputa i podie." 338

".... iaterake (pogodio je tebe)...." je (oblik) "iftealtu" (tj. "ifteale") od (rijei) "arevtuhu" to jest (tj. a "arevtuhu" je znaenja to i) "esabtuhu": pogodio sam ga. I od njega (od toga glagola) je (i izreka): "Ja'ruhu va'terani": pogaa njega i poklapa (pokriva) mene. ".... uzima za njezinu kiku...." to jest: u Njegovoj vlasti i Njegovoj snazi (moi) je. "Anidun", i "anudun" i "anidun" je jedno, on (taj izraz oznaava) pojaanje tiranije (nadmenosti, oholosti, samovolje). ".... i govore (ti) svjedoci....", njegova jednina (tj. jednina od izraza "el-ehadu") je "ahidun" (svjedok), kao (to je sluaj sa izrazom) "sahibun" (drug - a mnoina je) "ashabun" (drugovi). ".... ista'merekum....", je (znaenja) uinio vas je stanovnicima (Zemlje). (Rekne se:) "Eamertuhuddare fe hije umra": Nastanio sam ga (u tu) kuu (da stanuje u njoj dok je on iv, ili dok sam ja iv), pa ona (je) ivotna (tj. ta kua je doivotna na uivanju); "dealtuha lehu": uinio sam nju (kuu) njemu. ".... nekirehum (smatrao je nepoznatima njih, nije prepoznavao njih)....", i "enkerehum i istenkerehum" je jedno (jednoga znaenja). ".... hamidun medidun (hvaljen, slavljen)....", kao da je on (tj. taj oblik "medidun") "feilun" od (oblika) "madidun". "Mahmudun" (je znaenje oblika "hamidun", a ta oba oblika su) od "hamide" (hvalio je). "Siddilun" je (znaenja taj) estoki veliki. "Siddilun i siddinun" je (jednoga znaenja, istoga znaenja). A (harf - slovo) "l" (lam) i "n" (nun) su dvije sestre (tj. dva brata - a to e rei srodni su, i kao takvi, dolaze jedno mjesto drugoga, to i ove dvije rijei potvruju, koje imaju isto znaenje i oblik s tom razlikom to je u jedne na kraju "l", a u druge "n" "siddilun" i "siddinun"). A rekao je (pjesnik) Temim, sin Mukbila: "I (ponekih) pjeaka (to) udaraju (te) kacige jutrom (u ruanicu) Udaranjem, meusobno se oporuuju za njega (ti) junaci, estokim." (To jest: Udaranjem....... estokim, jakim. U tome stihu je, dakle, upotrebljena rije "siddinun" u znaenju estok, jak. To je svrha navoenja stiha.) "I ka Medjenu njihovoga brata uajba....", to jest: ka stanovnicima Medjena, jer zaista Medjen je (jedan) grad. A slino njemu (slino tome) je: "I pitaj (to) selo....", "i pitaj (tu) karavanu...." - misli (na) stanovnike (toga) sela i karavane. ".... iza vas leno (tj. iza vaih lea)....", govori (tj. hoe da kae): niste se obzirali k Njemu. I govori se (I kae se za nekoga ovjeka) kada nije izvrio (taj) ovjek njegove potrebe: bio leima (za leima) sa mojom potrebom; i: uinio si mene leno (lenim, tj. bacio si me za lea). A (izraz) "ezzihrijju" je ovdje (u ovoj poslovici, a ne u ajetu - to) da uzme sa sobom (jednu) jahalicu (jahau ivotinju) ili (neku) posudu (vreu da) trai pomoi u njoj (da je ima u zaleu za svaki sluaj). "..... eraziluna...." je (to i) "sukatuna": na otpadak (nai otpaci, nai nitkovi). ".... idrami (moje grijeenje).....", on (taj izraz) je infinitiv od "edremtu", a neki (od) njih govori (da je to od) "deremtu". "Elfulku" i "el-feleku" je jedno (tj. imaju isto znaenje), a ona (ta rije) je (ta) laa i lae. "Mudraha" (tj. ".... medraha....") je (to i) "medfeuha": njezino odbijanje (tj. njezino kretanje na plovidbu), a on (taj izraz "mudra, medra") je 339

infinitiv (glagola) "edrejtu" (dao sam tei, tj. pokrenuo sam, potjerao sam). A "ersejtu" je (to i) "habestu": zadrao sam. A ita se ".... mersaha (njezino ustaljivanje, ukotvljenje)...." od (izraza) "reset hije": ustalila se je ona, "..... ve medraha (i njezino teenje, plovljenje)...." od (izraza) "deret hije": tekla je ona. I (ita se jo i ovako): ".... mudriha ve mursiha (davaoca teenja njoj i ustaljivaa nje, tj. njezinoga pokretaa i njezinoga ustaljivaa, umirivaa)...." od (izraza) "fu'ile biha": uinilo se je s njom (to). "Errasijatu" je (znaenja) "sabitatun": stalne (ustaljene). GLAVA Njegovoga govora: "..... i govore (ti) svjedoci: Ovi su (oni) koji su lagali na svoga Gospoda; zar ne! prokletstvo Allaha na (te) silnike (nasilnike)!". Jednina (od rijei) "el-ehadu" je "ahidun" (svjedok), kao "sahibun" (drug) i "ashabun" (drugovi). PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Seid i Hiam, rekla su njih dvojica: priao nam je Katadete od Safvana, sina Muhriza, rekao je: Dok Ibnu Umer ophodi kadli se pojavi (jedan) ovjek, pa je rekao (pa ree): "O Ebu Abdurrahmane!" Ili je rekao: "O Ibnu Umere! Da li si uo Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da je ita rekao) o (tom) saaptavanju (tajnom razgovoru izmeu Uzvienoga Allaha i vjernika na Sudnjem danu)?" Pa je rekao: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Pribliie se (taj) vjernik svome Gospodu." A rekao je Hiam: "Bie blizu (taj) vjernik, ak (da) e staviti na njega Svoju stranu, pa e ustanovljavati (utvrivati, konstatovati) njemu za njegove grijehe: "Poznaje (li svoj) grijeh taj (i taj)?" Govorie: "Poznajem, moj Gospode! Govorie "Poznajem.", dva puta. (To jest: Dva puta e rei: "Poznajem."). Pa e rei (Uzvieni Allah): "Pokrio sam ih (grijehe tvoje, ovjee vjernie) u (toj) zemnosti (u tvom ivotu na Zemlji), i opratam ih tebi danas." Zatim e se saviti stranice njegovih lijepih djela. A to se tie (tih) drugih, ili (tih) bezvjernika, pa dozivae se na glavama (tih) svjedoka (tj. pred tim svjedocima): "Ovi su (ti) koji su lagali na svoga Gospoda." A rekao je ejban od Katadeta: priao nam je Safvan.

GLAVA Njegovoga govora: "I takoe je (tj. I takvo je) uzimanje (tj. kanjavanje) tvoga Gospoda kada je uzimao (kanjavao ta) sela, a ona su silna (a ona su pravila nasilje); zaista Njegovo uzimanje je bolno, estoko.". "Errifdul-merfudu" je (to i) "el-avnul-muinu": pomagajua pomo (pomaua, pomo, tj. pomo koja pomae, koristi). "Refedtuhu" je (to i) "eantuhu": pomogao sam ga. ".... terkenu...." je (to i) "temilu": naginjete se (tj. 340

ne naginjite se, ne naginjite ka silnicima). "Fe levla kane...." je (to i) "Fe hella kane": Pa zato nije bilo (doslovno: Pa da li nije bilo). ".... utrifu...." je (to i) "uhliku": unitili su se (bili su oni uniteni). A rekao je Ibnu Abbas: ".... zefirun ve ehikun...." je (jedan glas) estok i (jedan) glas slab. (Ima jo mnogo tumaenja ta je "zefirun", a ta je "ehikun".) PRIAO NAM JE Sadekate, sin Fadla, izvijestio nas je Ebu Muavijete, priao nam je Burejd, sin Ebu Burdeta, od Ebu Burdeta, od Ebu Musa-a, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Zaista Allah zaista postupa blago (tj. polagano, bez urbe) za (toga) nasilnika (tj. postupa blago sa tim silnikom), dok (te) kada je uzeo njega (kada ga kazni), nije spasio njega (nije pustio njega da se rijei kazne - ne oprata mu)." Rekao je: Zatim je itao: "I takoe (I takvo) je uzimanje (tj. kanjavanje) tvoga Gospoda kada je uzimao (kada je kanjavao ta) sela, a ona su nasilna, zaista Njegovo uzimanje je bolno, estoko.". GLAVA Njegovoga govora: "I uspostavljaj (tj. obavljaj tu) molitvu (na) dvama krajevima (toga) dana i (u) blizinama od (te) noi (tj. i u asovima noi koji su blizu dana; ili: u jednoj skupini te noi); zaista (ta) lijepa djela odvode (tj. ponitavaju ta) loa djela; to je (jedna) opomena za (te) opominjae (koji se opominju, koji se sjeaju Uzvienoga Boga).". ".... ve zulefen...." je (znaenja: u jednim) asovima poslije (nekih) asova. I od njega (od toga) se je imenovala (tj. nazvala svojim imenom i) Muzdelifa (jer u nju dolaze hodoasnici u prvim asovima noi; ili zbog toga to se u njoj pribliuju hodoasnici Uzvienom Allahu svojim vrenjem propisa hodoaa "zulfetun" - "zulefun" znai i as, i stepen, stupanj). "Ezzulefu" je stupanj poslije stupnja (stepen poslije stepena). A to se tie (rijei) "zulfa" (blizina), pa (to) je infinitiv (i ima znaenje isto kao to je) od (rijei) "el-kurba": najblia (rodbina, ili uope blizina). "Izdelefu" je (to i) "idtemeu": sakupili su se. ".... ezlefna...." je (to i) "dema'na": sakupili smo. PRIAO NAM JE Museded, priao nam je Jezid, sin Zurej'a, priao nam je Sulejman Tejmija od Ebu Usmana, od Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, da je (jedan) ovjek pogodio od (jedne) ene (jedan) poljubac (tj. da je jedan ovjek poljubio jednu enu tuu), pa je doao poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je to spomenuo njemu, pa se je spustilo na njega (tj. njemu ovo, tj. ovaj ajet): "I uspostavi (tu) molitvu (na) dvama krajevima (toga) dana i (u) blizinama (ili: i u asovima te) noi; zaista (ta) lijepa djela odvode (ponitavaju ta) loa djela; to je (jedna) opomena za (te) opominjae (za te koji se opominju i 341

sjeaju Uzvienoga Allaha)." Rekao je (taj) ovjek: "Je li za mene ova (objava, tj. Je li ovaj ajet vrijedi za mene samoga)?" Rekao je (Muhammed a.s.): "Za (svakoga) ko je radio sa njom (tj. po ovoj objavi, po ovome ajetu) od moje sljedbe (od moga naroda)." SURA JUSUFA - NA NJEGA (BOIJI) BLAGOSLOV I POZDRAV (ILI: NJEMU BLAGOSLOV I MIR)! SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Fudajl od Husajna, od Mudahida: ".... mutken (tako neki itaju umjesto "mutteke'en")...." je (to i) "el-utruddu": limun (neka vrsta limuna). Rekao je Fudajl: Limun je u abesinskom jeziku "mutken". A rekao je Ibnu 'Ujejnete (priajui) od (jednoga) ovjeka, od Mudahida: "Mutken" je svaka stvar (to) se je sjekla (odsjekla, presjekla) sa (tim) noem (tj. pomou noa). A rekao je Katadete: ".... le zu 'ilmin...." je (znaenja): initelj sa (onim, tj. prema onome) to je znao. (Doslovno: "le zu 'ilmin" znai: zaista posjednik znanja, tj. zaista uen, znan.). A rekao je Ibnu Dubejr: "Suvaun" je pehar (toga) Perzijanca (tj. perzijski pehar) koji (je takav da) se sastaju njegova dva kraja, pijahu (bili su obiaja da piju) s njime (tj. iz njega) Nearapi (tj. Perzijanci). A rekao je Ibnu Abbas: ".... tufenniduni...." je (znaenja) "tudehhiluni": smatrate neznalicom mene. A rekao je (drugi) osim njega: "Gajabetun", svaka stvar (to) je dala odsustvovati od tebe (jednoj, nekoj drugoj) stvari, pa ona je "gajabetun". (To je po nekima podzemna udubina, hodnik takav da ne vidi stvar koja se u njemu nalazi jer ti vid do nje ne dopire.) A "eldubbu" je (taj) bunar koji se nije savio (tj. koji nije ureen i podzidan unutra.). ".... bi mu'minin lena...." je (znaenja) "bi musaddikin": potvriva (tj. nisi onaj koji vjeruje nama, ne vjeruje nam...). ".... euddehu (svoju snagu, estinu, tj. punoljetnost)...." (to) je (vrijeme) prije (nego) da uzme (ovjek da ide) u (to) okrnjenje (svoje snage, tj. to je vrijeme ovjekovoga ivota prije nego ovjek poe da nazaduje, da se smanjuje njegova snaga i sposobnost umna i fizika, tjelesna). Govori se: Dopro je svojoj snazi; i: doprli su (oni) njihovoj (svojoj) snazi. (To jest: "El-euddu" se rekne i za jednu osobu i za vie osoba, pa se zbog toga smatra da je to imenica koja nema mnoine, ili imenica u mnoini koja nema jednine.) A rekao je neki (od) njih (strunjaka za jezik): Jednina nje (te rijei "eleuddu") je "eddun". A "el-muttekeu" je (ono) to si se naslonio na njega radi pia, ili radi prianja (razgovora) ili radi hrane (jela). A neistinu je rekao (onaj) koji je rekao (da to znai) limun. I nije u govoru Arapa (taj) limun (tako nazivan). Pa poto se je prepiralo na njih (protiv njih poto su izneeni dokazi) za (to) da je ono (znaenje te rijei taj) naslonja od (nekih) jastuka, pobjegli su ka gorem od njega (od tvrenja da je to limun), pa su rekli: Samo je ono "elmutku", sa sukunom (na harfu, slovu) "t". A "el-mutku" je samo kraj sikilja 342

(klitorisa), i od toga (tj. i zbog toga) reklo se je njoj (tj. rekne se enskoj osobi) "metkau" (ena koja ima klitoris, koja nije obrezana, osuneena), i "ibnulmetkai" (sin neobrezane). Pa ako je bilo (bio) tude (tu) limun (kakvoga limuna, tj. ako se radi tude u ajetu o kakvome limunu), pa zaista on je (bio) poslije (toga) naslonjaa (tj. poslije jela za vrijeme kojega su se naslonjali-naslanjali na naslonja). ".... egafeha...." govori se (da to znai to i) "belega ila igafiha": dopro je do njezinoga "igafa", a on (igaf) je oklop (omot) njezinoga srca. A to se tie "eafeha", pa (to je) od (rijei) "meufun": lud (poludio, izbezumljen, rasejan). ".... asbu...." je (znaenja) "emilu": naginjem (nageu). ".... adgasu ahlamin...." je (ono) to nema (nikakvoga) tumaenja za njega (nema mu nikakvoga protumaenja). A "eddigsu" je punjenje (te) ruke (tj. pregrt ruke, aka) od sijena (trave) i (onoga) to je slino njemu (tome). I od njega je: "I uzmi sa tvojom (svojom) rukom sveanj (tj. aku, pregrt, smotuljak jedan)....", (a) ne od Njegovoga govora "..... adgasu ahlamin.....", jednina njezina (tj. jednina od rijei "adgasu") je "digsun". "..... nemiru....." je od (rijei) "el-miretu": hrana, ivotne namirnice (naroito koje je ovjek pohranio). ".... i poveavamo sebi mjerenje (jedne) deve...." (tj. dobili smo vie za toliko koliko) to nosi (jedna) deva (za tovar deve). ".... ava ilejhi...." je (znaenja) "damme ilejhi": privukao je k njemu (k sebi). "Essikajetu" je (to i) "mikjalun": posuda (za mjerenje). ".... istej'esu...." je (to i) "je'isu": oajavali su (izgubili su nadu oni). ".... i ne oajavajte od milosti Allaha....", znaenje njegovo je (ta) nada (nadanje). ".... halesu nedijjen...." je (znaenja) "iaterefu nedijjen": povodili su se tajno (doslovo: poznavali su se tajno; a to e rei: odstranili su se, osamili su se tajno). A (ta) mnoina (od "nedijjun") je "endijetun". "Jetenadevne" (meusobno se saaptavaju, tajno razgovaraju). Jedan (taj) je "nedijjun", a (ta) dva i (ta) mnoina (tj. i za dvojicu i za vie njih opet izraz) je "nedijjun" i (nekad i mnoina od toga) "endijetun". "..... tefte'u...." je (znaenja) "la tezalu": nee prestati (Neprestano ini). "..... haredan...." je (znaenja) bolestan (opao od bolesti, usahnuo, pokvarenoga tijela od bolesti), topi (rastopi) tebe (ta) tuga (alost). ".... tehassesu...." je (znaenja) "tehabberu": izvijestite se (nastojte sebi pribaviti vijest, vijesti, podatke). ".... muzdatin...." je (to i) "kaliletin": malene (malena, mala, malobrojna). ".... gaijetun min 'azabillahi (jedna poklapaica od kazne Allaha)....", je (izraz koji ovim nainom znai jedna Boija kazna) opa, obuhvatna.

GLAVA Njegovoga govora: ".... i upotpunjava Svoju blagodat na tebe i na rod (obitelj) Jakuba kao to je upotpunio nju na tvoja dva oca (djeda i pradjeda) otprije Ibrahima i Ishaka.....". PRIAO NAM JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Abdusamed od Abdurrahmana, sina Abdullaha sina Dinara, od njegovoga oca, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: 343

"Plemeniti je sin plemenitoga, sina plemenitoga sina plemenitoga (Ili: Plemeniti je sin plemenitoga, (koji) je sin plemenitoga (koji) je sin plemenitoga): Jusuf, sin Jakuba sina Ishaka sina Ibrahima." GLAVA Njegovoga govora: "Zaista ve je bilo u Jusufa i njegove brae (nekih) znakova za (te) pitae (za te koji pitaju, ispitivaju).". PRIAO MI JE Muhamed, izvijestio nas je Abdete od Ubejdullaha, od Seida, sina Ebu Seida, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, rekao je: Upitao se je (Upitan je) poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (o tome) koji ovjek (izmeu ljudi) je najplemenitiji, (pa) je rekao: "Najplemenitiji (od) njih kod Allaha je najbogobojazniji (od) njih." Rekli su: "Nije o ovome (da) pitamo tebe (Ne pitamo te o tome; Ne pitamo te za to). Rekao je: "Pa najplemenitiji (od tih) ljudi je Jusuf, vjerovijesnik Allaha, (koji) je sin vjerovijesnika Allaha (koji) je sin vjerovijesnika Allaha (koji je) sin prijatelja Allaha (ili: Jusuf, vjerovijesnik Allaha, sin vjerovijesnika Allaha, sina vjerovijesnika Allaha, sina prijatelja Allaha)." Rekli su: "Nije o ovome (da) pitamo tebe (Ne pitamo te o tome)." Rekao je: "Pa o rudnicima (tj. o plemenima tih) Arapa pitate (li) mene?" Rekli su: "Da." Rekao je: "Pa najbolji (izmeu) vas u predislamlju su najbolji (izmeu) vas (i) u Islamu kada su razumjeli (shvatili propise Islama)." Slijedio je njega (Abdeta) Ebu Usamete od Ubejdullaha. GLAVA Njegovoga govora: ".... rekao je: Nego uljepale su vama vae due (nekakvu) stvar; pa lijepo strpljenje je (moj postupak u ovome sluaju)....". ".... sevvelet...." je (to i) "zejjenet": nagizdala je (nakitila je). PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sa'da, od Saliha, od Ibnu ihaba. Rekao je: A priao nam je Haddad, priao nam je Abdullah, sin Umera, Numejrija, priao nam je Junus, sin Jezida, El-Ejlija, rekao je: uo sam Zuhriju, uo sam 'Urveta, sina Zubejra, i Seida, sina Musejjeba, i 'Alkameta, sina Vakkasa, i Ubejdullaha, sina Abdullaha, od hadisa Aie, supruge Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, kada su rekli njoj stanovnici (te) lai (tj. ti laovi ono) to su rekli, pa je oistio nju (Aiu) Allah (tj. objavio je njezinu, njenu nevinost). Svaki (pojedinac) priao je meni (jednu) skupinu (pojedinosti) od (toga) hadisa. Rekao je (izmeu ostaloga) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Ako si (ti, Aio,) bila ista (nevina), pa oistie tebe Allah. A ako si bila uinila (neki) grijeh, pa trai oprost (od) Allaha, i pokaj se k Njemu." Rekla sam: 344

"Zaista ja tako mi Allaha neu nai (tj. ne nalazim nikakvoga drugoga) primjera osim oca Jusufovoga: "..... pa lijepo strpljenje je (moj postupak), a Allah je (onaj) od koga se trai pomo na (ono, tj. protiv onoga) to opisujete." I spustio je Allah (ajete): "Zaista (oni) koji (su) donijeli (tu) la su (jedna) druina od vas...", (to) deset ajeta. PRIAO NAM JE Musa, priao nam je Ebu Avanete od Husajna, od Ebu Vaila, rekao je: priao mi je Mesruk, sin Edde-a, rekao je: priala mi je Umu Rumana, a ona je mati (majka) Aie, rekla je: Dok smo ja i Aia (sjedile), uzela je nju (ta) vruica (groznica), pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Moda je (to) u prianju (tj. Moda je to zbog prianja koje) se je prialo (o njoj)." Rekla je (Umu Rumana): "Da." I sjela je Aia (ustavi, podigavi se sa postelje, pa) je rekla: "Primjer moj i primjer va je (ili: Primjer mene i primjer vas je) kao Jakuba i njegovih sinova: "..... nego uljepale su vama vae due (nekakvu) stvar; pa lijepo strpljenje je (moj postupak), a Allah je (onaj) od koga se trai pomo na (ono) to opisujete.". GLAVA Njegovoga govora: "I htjela je njega (tj. zavodila, nastojala je da zavede njega ena) koja (je ta to) je on u njezinoj kui (da ga zavede) od njegove osobe (na preljub sa njom), i pozakljuavala je (ta) vrata i rekla je: hodi ti (doi ti)!....". A rekao je 'Ikrimete: "Hejte leke" u havranijskom jeziku znai (ono to u arapskom knjievnom jeziku znai) "helumme" (Ovamo!). A rekao je Ibnu Dubejr (da "hejte leke" znai): "Tealeh" (tj. Doi!). PRIAO MI JE Ahmed, sin Seida, priao nam je Bir, sin Umera, priao nam je ubete od Sulejmana, od Ebu Vaila, od Abdullaha, sina Mes'uda: ".... kalet hejte leke....", rekao je: I itamo njega (ovaj ajet) samo kao to smo se pouili njega (tj. kao to smo poueni da itamo njega; rije "hejte" itaju neki "kurrai" - itai, uai Kur'ana na drugi nain, ak se navode etiri druga naina itanja te rijei). ".... mesvahu....." je (to i) "mukamuhu": njegovo prebivanje (prebivalite, boravite). A ".... elfeja...." je (to i) "vededa": nali su njih dvoje. ".... nali su (oni) svoje oeve....". "..... elfejna (nali smo)....". A od Ibnu Mes'uda (da je on itao ajet "Bel adibte ve jesharune." na ovaj nain): "Bel adibtu ve jesharune (Nego udim se (ja), a ismijavaju se (oni).)". (Veli se - Kae se da je ovdje ovo naveo Buharija da pokae i podsjeti da neki i rije "hejte" itaju "hejtu" kao to i rije "adibte" neki itaju "adibtu".) 345

PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan od Aamea, od Muslima, od Mesruka, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, da su Kurejevii (bili proklinjati, proklinjani) poto su bili spori (tj. poto su odgaali, zaostajali) od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, sa Islamom (sa primanjem Islama), rekao je (Muhammed a.s.): "Moj Boe! Budi dosta meni (Ti protiv) njih sa sedam (nerodnih godina) kao sedam (godina gladnih za vrijeme) Jusufa." Pa je pogodila njih (jedna takva) godina (koja) je obrijala (tj. unitila) svaku stvar (sve), ak su jeli (oni te) kosti, ak je poeo (izvjesni) ovjek (da) pogleda (gleda) ka (tome) nebu, pa vidi izmeu sebe i izmeu njega (neba neto) kao (taj) dim. Rekao je Allah: "Pa oekuj sebi dan (kada) e donijeti (to) nebo (jedan) dim jasan.". Rekao je Allah: "Zaista mi smo otkrivai (otklanjai te) kazne malo, zaista vi ste vraai (tj. vi ete se ponovno vratiti u bezvjerstvo).". Pa zar e se otkriti (tj. otkloniti) od njih (ta) kazna (na) sudnjem danu?! A ve je proao (taj) dim, i prolo je (to) upropatavanje (pogubljenje)." GLAVA Njegovoga govora: ".... pa poto je doao njemu (taj) poslanik, rekao je: "Vrati se ka tvome (svome) gospodaru, pa pitaj njega: ta je umu (onih) ena (tj. ta je bilo onim enama) koje su isjekle (iskriale) svoje ruke? Zaista moj gospodar za njihovu varku je znan." Rekao je: "ta (je) vae stanje (tj. ta vam je bilo) poto ste htjele Jusufa (da zavedete) od njegove osobe?" Rekle su (one): "Osim Allaha!" (tj. "Daleko je Allah od svega loega i runoga! Sveti Boe!").....". A "hae" i "haa" su (rijei kojima se iskazuje jedno) udaljavanje (odstranjivanje) i izuzimanje (nekoga od nedolinih osebina, osobina; a posebno izraavanje da je Allah daleko od onoga svega to Njemu ne dolikuje, izraavanje da se On od svega nedolinoga izuzima). ".... hashasa....." je (to i) "vedaha": bio je jasan (bilo je jasno; jasno je). PRIAO NAM JE Seid, sin Telida, priao nam je Abdurrahman, sin Kasima, od Bekra, sina Mudara, od Amra, sina Harisa, od Junusa, sina Jezida, od Ibnu ihaba, od Seida, sina Musejjeba, i Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pomilovao Allah Luta (ili: Smilovao se Allah Lutu)! Zaista ve je bio (na putu da) se sklone (skloni) ka estokom (jakom) uglu. A da sam ostao u (tom) zatvoru (hapsu) to je (tj. koliko je dugo) ostao Jusuf, zaista bih se odazvao (odmah tom) pozivau. I mi smo prei od Ibrahima (da traimo ono to je on traio) poto je (tj. kada je) rekao njemu: "..... a zar nisi vjerovao (a zar ti to ne vjeruje)?" Rekao je: "Da, ali zato (da) se smiri moje srce....."." GLAVA Njegovoga govora: "Te kada (ak kada) su oajavali (ti) poslanici (Moji)....". 346

PRIAO NAM JE Abdulaziz, sin Abdullaha, priao nam je Ibrahim, sin Sada, od Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Urvete, sin Zubejra, od Aie, bio zadovoljan Uzvieni Allah od nje, rekla je njemu, a on pita nju o govoru Allaha, uzvien je: "ak (Te) kada su oajavali (ti Moji) poslanici.....", rekao je: Rekao sam: "Da li "kuzibu", ili "kuzzibu"?" Rekla je Aia: "Kuzzibu." (Rije "kuzibu" znai: izvijestili su se za la, lano su obavijeteni; a "kuzzibu" znai: oglaavani su za laove, smatrani su laovima. Ta se rije nalazi u tekstu navedenoga ajeta u poetku GLAVE, ali nije odmah u cijelosti sav tekst u GLAVI naveden.) Rekao sam: "Pa ve su se uvjerili da njihov narod (tj. da su ljudi njihovoga naroda) smatrali za laove njih, pa ta je ono sa (tom) milju (tj. ta znai ta rije "zannu": mislili su, smatrali su)?" Rekla je: "Da, tako mi ivota zaista ve su se (oni vrsto) uvjerili u to." Pa sam rekao njoj: "..... i mislili su da su oni ve (u takvom poloaju da) se njima slagalo (da su lano obavijeteni o tome da e im doi pomo od Uzvienoga Allaha)....". Rekla je: "Zatita Allaha (tj. Sauvaj Boe)! Nisu bili (Boiji) poslanici (takvi da) misle (tj. Ne miljae oni) to o svome Gospodu." Rekao sam (Pitao sam): "Pa ta je ovaj ajet (htio da izrazi, da rekne)?" Rekla je: "Oni su sljedbenici (tih) poslanika (Boijih, i to oni sljedbenici) koji su vjerovali u svoga Gospoda i potvrivali su njih (poslanike, tj. smatrali su ih za istinite), pa je dugo bilo (to njihovo) iskuenje, i odgodila se je od njih (Boija) pomo (do zadnjega asa). Te kada su oajavali (izgubili nadu Boiji) poslanici od (svakoga onoga) ko je smatrao za laove njih od (ljudi) njihovoga naroda, i mislili su (Boiji) poslanici da su (i) njihovi sljedbenici ve smatrali (tj. da su ve poeli da smatraju) za laove njih, dola je (dola bi) njima (poslanicima) pomo Allaha kod toga (u tom momentu, asu)." PRIAO NAM JE Ebul-Jeman, izvijestio nas je uajb od Zuhrije, rekao je: izvijestio me je Urvete, pa sam rekao: "Moda ona (ta rije u ajetu da) je ".... kuzibu...." olakano (bivi slovo "z", tj. nije dvostruko, udvojeno)." Rekla je: "Zatita Allaha, (Sauvaj Boe, od znaenja) slinoga njemu!" (Tj. od znaenja koje bi se dobilo kada bi se tako itala ta rije.) SURA RA'D (SURA RA'DA; SURA GRMLJAVINE) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA, MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Abbas: ".... kao prostira svojih dvaju dlanova (aka)...." (to) je primjer (toga) idolopoklonika koji je oboavao sa Allahom (neko) boanstvo (drugo) osim Njega, (njegov primjer je) kao primjer (toga) ednoga koji pogleda k svojoj mati (tj. u mati, u zamisli) u (tu) vodu iz daleka, i on hoe da dohvati nju, a nee moi (tj. a ne moe da je dohvati). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ibnu Abbasa): ".... sehhare...." je (to i) "zellele": potinio je (uinio je poniznim). "..... mutedaviratun...." je (to i) "mutedanijatun": meusobno blize. 347

"El-mesulatu", jednina njezina je "mesuletun", a ona je (tj. a ta rije znai te) prilinosti i slinosti. A rekao je: "..... osim slino danima (onih) koji su proli (postojali prije vas)....". ".... bi mikdarin...." je (to i) "bi kaderin": sa (jednom) koliinom (ili: sa jednom odredbom). ".... muakkibatun...." su (jedni) aneli uvari, smjenjuju prvi od njih zadnje (doslovno: smjenjuje prva od nje zadnju; a to e rei: od te skupine anela koji prate i uvaju ljude dvije su smjene: prvu slijedi uzastopice, ustopice druga, zadnja). I od njega (od toga znaenja) reklo se je (rekne se) "el-akibu": slijedei (idui, naredni, tj. slijedee pokoljenje, narataj, generacija). Govori se: "akkabtu fi eserihi" (slijedio, doao sam u njegovome tragu, tj. doao sam za njim odmah, ustopice). "El-mihalu" je (to i) "el-ukubetu": kazna. ".... kao (taj) prostira svojih dvaju dlanova ka (toj) vodi...." zato (da) zgrabi na (tu) vodu (tj. da uhvati tu vodu). ".... rabijen (poveavajui se, rastui)...." (to) je od (glagola) "reba" (poveavao se je), "jerbu" (poveava se on). ".... ili (kakve) robe pjena slina njemu....", roba (ta) je (ono) to (je takvo, to da ti) nauiva se sa njim (tj. to je takvo da se koristi s njime). ".... dufaen (upijanjem, isuenjem, tj. neiskorieno, beskorisno)...." (a ta rije "dufaen" je od izraza): "edfe'etil-kidru" (bacio je lonac pjenu, tj. prestao se je pjeniti lonac, a to se za lonac kae onda) kada je prokljuao, pa se nadvisila (nad) njega (ta) pjena, zatim se smiri, pa ode (ta) pjena bez (ikakve) koristi; pa takoer se (tako) razlikuje (ta) istina od (te) neistine. "El-mihadu" je (to i) "el-firau": duek (postelja). ".... jedreune...." je (to i) "jedfeune": odbijaju (tj. odvraaju, uzvraaju). "Dere'tuhu anni" je (znaenja "defa'tuhu": odbio sam ga (od sebe). ".... selamun alejkum....", to jest: "jekulune selamun alejkum" (govore oni: Pozdrav na vas!). ".... ve ilejhi metabi" je (znaenje rijei "metabi" to i) "tevbeti": pokajanje moje (".... i k Njemu je moje pokajanje."). ".... e fe lem jej'es...." je (znaenja) "lem jetebejjen": nije se razjasnilo (".... pa zar nije bilo jasno? zar se nije razjasnilo...."). ".... kariatun...." je (to i) "dahijetun": nesrea. ".... fe emlejtu...." je (to i) "etaltu": oduljio sam (otegnuo sam - a rije "emlejtu" dolazi, nastala je) od (rijei) "el-melijju" i "el-milavetu" ("el-mulavetu", "melijjun": dugo vremena; "milavetun" i "mulavetun": jedno, vrijeme, asak, ili dulji as vremena). I od njega (tj. od toga) je ".... melijjen (dugo vremena, dulje vrijeme)....". A govori se za (taj) prostrani dugaki (predjel) od Zemlje "melen minelerdi (jedna uvala, udolina od Zemlje)". ".... eekku...." je (to i) "eeddu": ei (jai, otriji), (a eekku je drugi i trei stepen pridjeva) od (rijei) "el-meekkatu" (tekoa). "..... muakkibun....", (to i) "mugajjirun": mijenja (promjenjiva, izmjenjiva). A rekao je Mudahid: "..... mutedaviratun (susjedne, blize parcele, komadi)....", dobri (izmeu) njih i nevaljali (izmeu) njih, neobraeni (nekultivisani dijelovi, komadi zemlje). ".... sinvanun...." su (te) dvije palme ili vie u jednome korijenu (tj. iz jednoga korijena). ".... ve gajru sinvanin....." je sama ona (jedna palma iz jednoga korijena). ".... sa jednom vodom (je sve natapano)....", kao dobar (dio, odjeljak od) sinova ovjeka (nekoga, ili: sinova Adema, praoca ljudi) i nevaljali (dio od) njih, otac njihov je jedan (tj. otac jedan i onih dobrih i onih nevaljalih). "..... essehabessikale (teke oblake - stvara, daje)...." (a to je oblak) koji je (taj to je) u njemu (ta) voda. "..... kao rasprostira (prostira) svojih dvaju dlanova...." (to znai): doziva (tu) vodu sa svojim jezikom i daje znak ka njoj sa svojom rukom, pa nee doi (pa ne dolazi) njemu nikada (ta voda na taj nain). ".... tekle su doline sa svojom koliinom....." 348

(to znai): napuni (bujica) utrobu doline (cijelu dolinu). "..... pjenu rastuu (poveavajuu).....", "zebedussejli" (pjena te bujice) je (isto to i) nevaljatina (tj. ra, hra toga) gvoa i (toga) nakita (a to e rei da rije "zebedun" znai i mulj, mulje bujice). GLAVA Njegovoga govora: "Allah zna ta nosi svaka enka (enska osoba, ili ensko bie) i ta okrnjuju (te) materice (maternice)....". "Gida" je (to i) "nukisa": Okrnjilo se je (a moe da znai: potonulo je, otilo je u zemlju, utonulo je). PRIAO MI JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Ma'n, rekao je: priao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Kljuevi (toga) odsutnoga (tj. nepoznatoga, tajnoga) su pet (tajni to) ne zna njih (niko drugi) osim Allah: Nee znati (Ne zna ono) ta je u sutra (tj. u sutranjem danu, ta e biti sutra, ne zna niko) osim Allah; i ne zna ta okrnjuju (te) materice (maternice niko) osim Allah; i nee znati (ne zna uvijek pouzdano, sigurno) kada dolazi (ta) kia nijedan (tj. niko) osim Allah; i nee znati (ne zna nijedna) dua (tj. osoba) u kojoj zemlji e umrijeti (ona) i nee znati (ne zna niko) kada e ustati (nastati, biti) as osim Allah." SURA IBRAHIMA - NA NJEGA (BOIJI) BLAGOSLOV I POZDRAV (SPAS; ILI: BLAGOSLOV MU I MIR)! SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. GLAVA: Rekao je Ibnu Abbas: ".... hadin....." je (to i) "da'in": poziva (na pravi put). A rekao je Mudahid: "Sadidun" je gnoj (gnjoj iz rane) i krv. A rekao je Ibnu 'Ujejnete (govorei on o znaenju): "..... spomenite (vi) blagodat Allaha na vas (tj. prema vama, vama koju je dao)...." (da to znai): ruke Allaha i Njegove danove (dane). (Pod rukama Allahovim misli se na Allahove blagodati i darove, a pod Allahovim danovima, danima misli se na dogaaje koji su se desili u prolim vremenima.) A rekao je Mudahid: "..... od svega (onoga) to ste pitali (molili, traili) njega (ili: od Njega)...." (to znai: to) ste eljeli k Njemu u njemu (tj. to ste god izrazili elju k Njemu za njega - za neto). ".... trae nju (stazu, put) krivinom...." (to) je (znaenja): trae (oni) za nju (tj. njoj - stazi neku) krivinu (iskrivljenje, tj. nastoje da s prave staze odu na krivu, pogrenu). "I poto je oglasio se va Gospod....." (to znai: poto) je obavijestio vas (dao na znanje vama), oglasio je vama. ".... vratili su (oni) svoje ruke u svoja usta....", ovo je (jedan) primjer (o onome to) su odustali (oni) od (onoga) to se je njima zapovjedilo za njega (da ga vre). "..... Moga mjesta....", (to znai: mjesta ovjekovoga stajanja pred Allahom 349

na sudnjem danu) gdje e podignuti njega (ovjeka) Allah (da ovjek stoji) pred Njim. ".... od iza njega....", (to) je (znaenja) "kuddamehu": pred njim. "..... vama sljedbenici....", jednina nje (te rijei "tebean") je "tabiun" (sljedbenik), kao (to) je "gajebun" i gaibun" (gaibun: odsutan; gajebun: odsutni). ".... sa povikivaem vas (tj. povikiva vas u pomo)....", (to je od glagola) "istasrehani" (a to je to i) "istegaseni": traio je pomo (od) mene; "jestasrihuhu": povikuje (u pomo) njega; (a to) je od (rijei) "surahun": vikanje (glasno dozivanje uz deranje). "..... ve la hilale (tj. ve la hilalun: i nema meusobnoga prijateljstva, druenja)....", (rije "hilalun") je infinitiv od (glagola) "haleltuhu hilalen": druio sam se (sa) njim druenjem (meusobnim). A dozvoljava se (tj. mogue je da rije "hilalun" bude) takoe mnoina (od) "hulletun" (prijateljstvo, prijatelj) i (mnoina) "hilalun" (prijateljstva, prijatelji). "..... udtusset...." je (znaenja) "ustu'silet": iskorijenila se je (iupala se je iz korijena, uniteno je njezino tijelo u cijelosti). GLAVA Njegovoga govora: "..... kao (jedno) stablo lijepo (dobro), njegov korijen je stalan (vrst), a njegov ogranak (njegov vrh, vrh toga stabla) je u (tom) nebu. Daje svoje jelo (tj. svoj plod to stablo u) svakom asu (vremenu).....". PRIAO MI JE Ubejd, sin Ismaila, od Ebu Usameta, od Ubejdullaha, od Nafia, od Ibnu Umera, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, rekao je: Bili smo kod poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Izvijestite me o (jednom) stablu (koje) slii (lii ovjeku muslimanu); ili (koje) je kao (taj) ovjek musliman: ne opada njegovo lie, i ne, i ne, i ne, daje svoje jelo (svoj plod u) svakom asu (tj. Kaite mi koje je to drvo)?" (To je kao postavljena zagonetka. Veli se da rijei i ne, i ne, i ne - i ne prekida se njegov plod, i ne gubi se njegova sjena, hlad i ne pokvari se njegova korist.) Rekao je Ibnu Umer: Pa je palo u moju duu (tj. na moj um, u moju misao) da je ona (da je ta voka, to drvo) palma, a vidio sam Ebu Bekra i Umera (da) njih dvojica ne govore (nita), pa sam mrzio da (i ja) govorim. Pa poto nisu govorili (nijednu) stvar (nita), rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Ona je palma (To je palma)." Pa poto smo ustali, rekao sam Umeru: "O moj oe (O babo; O tatice)! Tako mi Allaha zaista ve je bilo palo u moju duu (misao, pomisao) da je ona palma (pomislio sam da je to palma)." Pa je rekao: "ta je sprijeilo tebe da govori (tj. da rekne, da kae)?" Rekao je: "Nisam vidio vas (da) govorite, pa sam mrzio (bilo mi je nezgodno) da govorim (ja), ili (da) reknem (jednu) stvar (ita)." Rekao je Umer: "Zaista da bude (bio) rekao nju (Zaista da si rekao; da si kazao taj odgovor), drae je meni (k meni bilo, drae bi mi bilo, tj. drae bi bilo meni) od toliko i toliko." GLAVA: "Uvruje Allah (one) koji su vjerovali sa (tim) stalnim (vrstim) govorom....". 350

PRIAO NAM JE Ebul-Velid, priao nam je ubete, rekao je: izvijestio me je Alkamete, sin Merseda, rekao je: uo sam Sada, sina Ubejdeta, od Bera-a, sina Aziba, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Musliman kada se je pitao (tj. kada se bude pitao, kada bude pitan, upitan) u (svome) grobu, svjedoie da nema boanstva osim Allah i da je Muhammed poslanik Allaha, pa to je (tj. to znai) Njegov govor: "Uvruje Allah (one) koji su vjerovali sa (tim) stalnim (sa tim vrstim) govorom u (tom) ivotu najbliem i zadnjem (tj. u ivotu na ovome svijetu i na onome drugom svijetu).....". GLAVA: "Zar nisi vidio (tj. gledao) ka (onima) koji su zamjenjivali blagodat Allaha bezvjerstvom....". "Zar nisi znao....", (to) je kao Njegov govor: "Zar nisi vidio kako.....", "Zar nisi vidio (gledao) ka (onima) koji su izali.....". "El-bevaru" je (to i) "el-helaku": propast; (a glagolski oblici od te rijei "bevarun" su) "bare" (on je propao), "jeburu" (propada, propae), "bevren" (propadanje). ".... kavmen buren....", je (to i) "halikine": propali (propao narod, propali ljudi). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Amra, od 'Ata-a, uo je Ibnu Abbasa (da je tumaio slijedei ajet, tj. ajet): "Zar nisi vidio (gledao) ka (onima) koji su zamjenjivali (zamijenili) blagodat Allaha bezvjerstvom.....", rekao je: Oni su (tj. To su) bezvjernici stanovnika Meke.

SURA HIDRA (SURA HIDR) A rekao je Mudahid (tumaei rijei Kur'ana): "..... put na Mene ispravan." Istina se vraa ka Allahu i na Njega je njezin put. (Ima jo mnogo drugih tumaenja izraza "alejje: na Mene".) ".... zaista u voi jasnome.", (to znai): na (jasnome tome) putu. A rekao je Ibnu Abbas: "Le amruke....." je (to i) "Le ajuke": Zaista tvoj ivot (je moja zakletva, tj. Kunem se tvojim ivotom.....). "..... narod (ljudi nekakvi) nepoznati.", (to znai): Nije poznavao (nije poznao) njih Lut (Lot). A rekao je (drugi) osim njega (Ibnu Abbasa): "..... knjiga poznata.", je rok (tano odreen i 351

zapisan u knjizi sudbine). "Lev ma tetina....." je (to i) "Hella tetina": "Daj donesi nama.....". "ije'un" je (to i) "umemun": Narodi. A za (te) dobre takoe su narodi (tj. A takoe i dobri imaju narode - a pod dobrima se misli na dobre Boije sluge, robove koje je Uzvieni Allah odlikovao i obdario neim mimo druge obine dobre vjernike; u kranstvu se zovu sveci, sveti ljudi). A rekao je Ibnu Abbas: "..... juhreune." je (znaenja) "musri'ine": urei (urei se oni, tj. oni ure, ure se). "..... lilmutevessimine.", je (znaenja) "linnazirine": za (te) gledae (tj. promatrae). "..... sukkiret....", je (znaenja) "guijet": pokrila se je (zastrla se je, tj. pokrivena su, zastrta su, obmanuta su naa osjetila vida). "..... buruden (kule)....", je (znaenja) poloaje (mijene toga kretanja) Sunca i Mjeseca. ".... levakiha...." je (znaenja) "melakiha" (a "melakihu" je mnoina od) "mulkihaten" (tj. od "mulkihatun"): oploavajua (ili: vodonosna, kionosna - pa "levakiha" onda znai: oploavajue vjetrove, ili: vodonosne vjetrove, tj. vjetrove koji izazivaju kionosne oblake). ".... hame'in....", je skupina (tj. mnoina od rijei) "ham'etun", a ono je (tj. a to je izvjesno) blato promijenjeno (tj. pocrnjelo, crno blato uz kakvu vodu to se nalazi). A "el-mesnunu" je (znaenja) "el-mabubu": izljeveno, proljeveno (proliveno). ".... tevdel...." je (znaenja) "tehaf": plai se (tj. ne plai se - la tevdel). ".... dabire....", je (znaenja) "ahire": zadnje (zadnji dio, kraj). ".... le bi imamin mubinin (zaista u (jednom) voi jasnom).", voa (taj izvjesni) je (sve ono) to se povodi i upuuje se sa njim (za njim). "Essajhatu" je (znaenja) "elheleketu": propast. "Osim (onoga sotone, avola koji) je sebi ukrao (taj) sluh (prisluh, tj. koji je prisluhom ukrao, prislukivao od meleka, anela), pa je slijedio njega plamen (ili meteor) jasni (a to e rei: pa je pogodio njega plamen, pa je spalio njega-toga avola - jasni plamen).". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od 'Amra, od 'Ikrimeta, od Ebu Hurejreta, dopire s njim (s prianjem) Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: Kada je sudio (odredio) Allah (izvjesnu neku) stvar u (na tom) nebu, udarili su (tj. udare izvjesni) aneli sa svojim krilima poniavajui se (oni, tj. a oni su ponizni) Njegovome govoru (sudbini - i glas, zvuk, krila od meleka zvekne) kao lanac na kamenu (glatkome). (Ili: - i glas Allahovoga govora i zapovjedi zvekne kao taj izvjesni lanac na kamenu). Rekao je Alija: I rekao je (i drugi) osim njega (osim Sufjana: na) kamenu. Provodi (Allah) njima (anelima) to (to je dosudio, odredio, tj. Stavlja im na znanje Svoj govor i odredbu na taj opisani nain i opisanim glasom). Pa kada se je otklonio strah od njihovih srca, rekli su (reknu ti aneli pitajui oni najodabranije anele kao to je Dibril i drugi): "ta je to rekao va Gospod?" Rekli su (tj. Reknu ti najodabraniji aneli kao odgovor svakome onome) koji je rekao (tj. koji je pitao - njemu reknu, odgovore mu): "Istinu (je rekao Uzvieni Allah tu i tu, takvu i takvu istinu je rekao), i On je (taj) Uzvieni, Veliki." Pa uju nju (tu rije od anela avoli, sotone) kradljivci (toga) sluha (sluanja), a kradljivci (toga) sluha su ovako (postavljeni): jedan iznad drugoga. I opisivao je Sufjan (to) sa svojom rukom i 352

rastavljao je (tj. pravio bi pukotine, razmake) izmeu prsta svoje desne ruke, postavio je (postavio bi) njih neke (od) njih iznad nekih (da prikae kako su oni postavljeni na razmaku u nebeskim visinama). Pa ponekad je stigao (stigne, pogodi taj) plamen (ili: taj meteor toga avola) prislukivaa prije (nego) da baci nju (tu rije) ka svome drugu (ispod sebe), pa spali (plamen, meteor) njega (avola). A ponekad ne stigne (nije stigao, pogodio) njega (plamen), ak (da uspije, pa uspije da) baci (da prenese) nju ka (onome) koji slijedi njega, ka (onome) koji je on nie od njega, ak (da) bace (tj. dobace avoli, sotone) nju (rije) ka Zemlji (tj. na Zemlju). A ponekad je rekao (u prianju) Sufjan: ..... ak (da ta rije) stigne (dopre) ka Zemlji, pa se baci (pa se stavi, prenese) na usta (izvjesnoga) maioniara (opsjenara, gatara, proricaa sudbine), pa (on-taj maioniar) slae sa njom (tj. uz nju - uz tu istinitu rije jednu od prave sudbine jo) stotinu lai, pa biva istinit (pa ga smatraju za istinitoga u svemu to god rekne, ti neupueni ljudi tako ga smatraju), govore (ti neki ljudi): "Zar nije izvijestio (on) nas (na) dan taj i taj (da) e biti to i to (tako i tako), pa smo nali njega (tj. to) istinom (tj. da se je uistinu dogodilo)?!" Zbog (te) rijei koja se ula iz (toga) neba (i koja se obistinila, oni to govore i vjeruju mu i one njegove lai koje lae uz onu istinu). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, priao nam je Amr od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta: Kada je sudio (odredio) Allah (izvjesnu) stvar.... I poveao je (tj. dodao je na rijei ".... pa se baci-ta rije - na usta toga izvjesnoga maioniara....") i proricatelja (tj. i na usta proricatelja sudbine). A priao nam je Sufjan, pa je rekao: Rekao je Amr: uo sam Ikrimeta, priao nam je Ebu Hurejrete (da) je rekao: Kada je sudio (odredio) Allah (izvjesnu) stvar...., i rekao je (u prianju): na usta (izvjesnoga) maioniara (gatara, a nije spomenuo i rekao: i na usta proricatelja sudbine). Rekao sam Sufjanu (to kae Alija): "Da li si ti uo Amra (da) je rekao: uo sam Ikrimeta, rekao je: uo sam Ebu Hurejreta (tj. uo sam Ikrimeta da je rekao: uo sam Ebu Hurejreta)?" Rekao je: "Da." Rekao sam Sufjanu: "Zaista (jedan) ovjek je predao (tj. priao je da je uo) od tebe, od Amra, od Ikrimeta, od Ebu Hurejreta, i podie njega (to predanje do Muhammeda a.s.) da je on itao (umjesto "fuzzia"): "..... furriga (dalo se je isprazniti, tj. istjerati strah)....."." Rekao je Sufjan: "Ovako je itao Amr, pa neu znati (tj. ne znam) uo (li) je njega (da li je uo to itanje) ovako, ili ne." Rekao je Sufjan: "I ona (ta rije) je nae itanje (tj. I mi itamo "furriga", a ne "fuzzia")." GLAVA Njegovoga govora: "I zaista ve su smatrali lanima (tj. laovima) drugovi Hidra (Boije) poslanike.". (A Hidr je dolina, pustinjska oblast izmeu Sirije i Medine.)

353

PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Munzira, priao nam je Ma'n, rekao je: priao mi je Malik od Abdullaha, sina Dinara, od Abdullaha, sina Umera, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao za drugove Hidra (kada su on i njegovi drugovi prolazili kroz njihov kraj na putu za Tebuk): "Ne ulazite na ove ljude (drukije) osim (tako) da budete plakai (plakali - plaui). Pa ako niste bili plakai (ako ne budete plakali), pa ne ulazite na njih (tj. ne posjeujte ih - ne posjeujte stanove u kojima su oni nekada postojali zbog opasnosti i mogunosti) da pogodi (zadesi i) vas slino (onome) to je njih pogodilo (jer ne uzeti pouku prilikom posjete kraju unitenih naroda i tada ne zaplakati, to je znak da je posjetilac tvrdoga srca, a tvrdoa srca je znak okrutnosti, a okrutnost svakoga asa moe da bude kanjena, tako tumae neki ovaj hadis)." GLAVA Njegovoga govora: "I zaista ve smo dali tebi sedam od (tih) prevoja (ili: sedam od tih to su po dva, koji su po dva, koje su po dvije) i (dali smo tebi taj) Kur'an veliki.". PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Hubejba, sina Abdurrahmana, od Hafsa, sina Asima, od Ebu Seida, sina Mualla-a, rekao je: Proao je pokraj mene Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, a ja klanjam, pa je pozvao mene, pa nisam doao njemu dok sam klanjao (tj. nego sam dovrio klanjanje), zatim sam doao. Pa je rekao: "ta je sprijeilo tebe da doe (odmah)?" Pa sam rekao: "Klanjah (Bio sam klanjao; Klanjao sam)." Pa je rekao: "Zar nije rekao Allah, uzvien je: "O (vi) koji ste vjerovali (tj. koji vjerujete), odazovite se Allahu i (Njegovome) poslaniku...."." Zatim je rekao: "Zar ne (Pazi)! Pouiu te najveu suru u Kur'anu prije (nego) da izae iz Bogomolje." Pa je otiao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, zato (da) izae (on), pa sam podsjetio (opomenuo, napomenuo) njega (njemu ta mi je rekao), pa je rekao: "El-hamdu lillahi rabbil-alemine (Hvala Allahu, Gospodaru svjetova). Ona (Ta sura) je (tih) sedam prevoja (previjenih; ili: tih sedam koje su po dvije) i (ona je taj) Kur'an veliki koji (je taj to) se je meni dalo njega (to mi se je dao on)." PRIAO NAM JE Adem, priao nam je Ibnu Ebu Zi'b, priao nam je Seid Makburija od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Majka Kur'ana (tj. Izvor, vrelo Kur'ana - a to je takoe jedno ime sure "El-hamdu lillahi rabbil-alemine..." - dakle: sure Fatihe) - ona je (to) sedam 354

prevoja (sedam previjenih; ili: to sedam koje su po dvije) i (ona je taj) Kur'an veliki." Njegov govor: "Koji su uinili Kur'an (na) udove (tj. na dijelove - a to e rei rastavili su sadraj na jedan dio koji priznaju, i na drugi dio koji oni ne priznaju i ne vjeruju).". ".... el-muktesimine.", je (znaenja) "ellezine halefu": koji su se zaklinjali (zakleli). I od njega (od toga izraza) je "La uksimu...." (a to "la uksimu" znaenja) je "uksimu": zaklinjem se. (Ono "la" je ubaeno, umetnuto bez nekoga znaenja, bez veze sa znaenjem koje ima "la", a to e rei da je to "la" tu, tude suvino po toj pretpostavki-pretpostavci.) A ita se (ta rije "La uksimu" jo i ovako po jednom kiraetu, vedhu nainu) "Le uksimu": zaista kunem se (Zaista se zaklinjem). "..... kasemehuma...." je (znaenja): zaklinjao se je (on) njima dvoma, a nisu se njih dvoje zaklinjali njemu. A rekao je Mudahid: "..... tekasemu.....", je (znaenja) "tehalefu": zaklinjali su se meusobno (jedni drugima). PRIAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, priao nam je Huejm, izvijestio nas je Ebu Bir od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice: "Koji su uinili Kur'an udovima (tj. na dijelove).", rekao je (Ibnu Abbas u vezi tumaenja tih rijei toga ajeta): Oni su (To su) stanovnici (tj. sljedbenici prethodne Boije) knjige, izdijelili su njega (Kur'an na) dijelove, pa su vjerovali u neki (dio od) njega, a nijekali su (tj. a nisu vjerovali) neki (dio od) njega. PRIAO MI JE Ubejdullah, sin Musa-a, od Aamea, od Ebu Zabjana, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Uzvieni Allah od njih dvojice: "Kao to smo spustili na (te) koji se zaklinju (ili: na te koji sebi dijele, razdjeljuju).", rekao je: Vjerovali su (tj. Vjeruju oni) u neki (dio), a nijekali su neki (dio, tj. a nijeu, ne vjeruju u neki dio): idovi i krani (su to). GLAVA Njegovoga govora: "I oboavaj tvoga (svoga) Gospoda, ak (da) doe tebi (to) uvjereno (sigurno, neminovno).". Rekao je Salim: "El-jekinu" (izvjesna uvjerena stvar) je (ovdje znaenja) "el-mevtu": smrt. 355

SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA SURA NAHLA (SURA NAHL) ".... ruhul-kudusi (duh svetosti)....", je (izraz i naziv za anela-meleka - koji ima ime) Dibril. (To pokazuje i ajet u kojem se kae:) "Siao je sa njim (tj. Snio je, donio je njega Kur'an - taj izvjesni) duh pouzdani (povjerljivi)." (U tom se ajetu naziva "duhom pouzdanim" melek-aneo koji je donosio, snosio Kur'an ka Muhammedu a.s., a taj aneo isti naziva se i Dibril.) ".... u tijesnom (tj. u tekom stanju, raspoloenju).....". Govori se (u arapskim narjejima rije "dajkun" i na nain "dajjikun", jer se rekne): "Emrun dajkun", i (emrun) dajjikun (posao tijesan, teak; ili: stvar tijesna, teka). Slino (tome su jo neki izrazi kao) "hejnun" i "hejjinun" (lagan, lahak, lak), i "lejnun" i "lejjinun" (mekan) i "mejtun" i "mejjitun" (mrtav). Rekao je Ibnu Abbas: "..... tetefejje'u (drugi nain itanja rijei "jetefejje'u") zilaluhu.....", je (znaenja) "tetehejje'u": priprema se (njegova sjena, hlad; - veli se da je bilo pravo da se umjesto "tetehejje'u" kae "tetemejjelu": naginje se njegova sjena, hlad). "..... subule rabbiki zululen (puteve svoga Gospoda ponizne, tj. potinjene).....", (to) je (znaenja): Nee biti tvrdo (teko) na nju (tj. njoj - peli - nijedno) mjesto (to) se je uputila njemu. A rekao je Ibnu Abbas: ".... u njihovom prevranju (izvranju).....", je (znaenja): njihovom suprotstavljanju (suprostavljanju, neslaganju, tj. njihovom prepiranju, svaanju). A rekao je Mudahid: ".... temidu.....", je (to i) "tekeffe'u": pomie se (naginje se). ".... mufretune....", je (znaenja) "mensijjune": zaboravljeni (u njoj - u vatri pakla). A rekao je (drugi) osim njega (osim Mudahida u vezi tumaenja ajeta): "Pa kada si itao Kur'an, pa trai utoite u Allaha (tj. od Allaha da te Allah zatiti od sotone, protiv sotone)....", ovo je (takav tekst gdje je neto) prometnuto naprijed, a (neto) prometnuto ozadi, a to je da je (to) traenje utoita prije (toga) itanja (potrebno izrei). A znaenje njezino (tj. znaenje te reenice "Euzu billahi....") je (to) uvanje sebe sa Allahom (tj. molitva Allahu da nas sauva). A rekao je Ibnu Abbas: "..... tusimune.....", je (znaenja) "ter'avne": napasate (izgonite na pau). ".... akiletihi...." je (znaenja) "nahijetihi": svojoj strani (koja mu prilii njegovome obliku stanja u kojem se nalazi). "..... kasdussebili (upravljenost izvjesnoga - moda Boijega - puta)....", je (znaenja) "el-bejanu" (izvjesno bivanje jasnim, tj. jasno pokazivanje pravoga puta). "Eddif'u" je (ono) to si traio toplotu (zagrijavanje s njime protiv studeni, hladnoe). "..... turihune (idete u povratku, tj. vraate se)...." u (to) predveerje, i "..... tesrehune (idete u odlasku, tj. izaete, izlazite)....", u (to) jutro (u tom jutru). 356

"..... bi ikki.....", misli (na znaenje koje ima i rije) "el-meekkatu": tekoa (pa onda "bi iki" znai sa tekoom). ".... ala tehavvufin (na postepenom strahovanju)....", je (znaenja) "tenekkusin": okrnjivanju (postepenom, malo po malo se okrnjuje imovina i lica, osobe). "..... (u tim) marvama (stoki) je zaista (jedna) pouka.....", i ona (ta rije "el-en'amu") biva enskoga roda i biva mukoga roda, a takoe je (takva i rije) "enne'amu", "el-en'amu" je skupina (tj. mnoina od rijei) "enneamu" (stoka, marva, domae ivotinje). "..... eknanen....", njezina jednina (tj. jednina od rijei "eknanen - eknanun) je "kinnun" (sklonite); kao (rije) "himlun" (tovar) i (njegova mnoina) "ahmalun". "..... serabile....", je (to i) "kumusun": koulje. "..... tekikumulharre (uva, tj. uvaju vas od te vruine).....". A to se tie ".... koulje (koje) uvaju vas (od) vaega junatva (vae snage, estine udaranja).....", pa zaista one su (tj. pa te koulje su ti) oklopi. ".... dehalen bejnekum (uvlaenje, tj. rovarenje, prevaru, kao prevaru) meu vama....", svaka stvar (koja) nije bila zdrava (tj. koja nije zdrava, nije ispravna), pa ona je "dehalun". Rekao je Ibnu Abbas: "..... hafedeten.....", je (potomstvo) od djeteta (od djece izvjesnoga) ovjeka. "Essekeru" je (ono) to se je zabranilo od ploda nje (palme i groa, tj. od njihovoga ploda - ploda palmi i groa), a "(ta) lijepa opskrba" je (ono) to je dozvolio Allah. A rekao je Ibnu 'Ujejnete (priao je on) od Sadekata (o znaenju ajeta u kojem se nalaze rijeI: ".... rasukivanjima (tj. rasukujui, kvarei ona ono to je bila usukala, oprela)....", ona je (tj. ta ena koja je to radila, zvala se je) Harka'. Bila bi, kada je uvrstila (tj. vrsto oprela) svoju preu pokvarila nju (pokvarila bi je). (Veli se da je njezino pravo ime bilo drukije, a da joj je Harka' samo nadimak, jer "harka'u" znai: luda, budalasta; i ona koja dere, provaljuje zidove i slino.) A rekao je Ibnu Mes'ud: "El-ummetu" je (znaenja) "muallimul-hajri": pouava (uitelj toga) dobra. A "el-kanitu" je (to i) "el-muti'u": pokoran (posluan).

GLAVA Njegovoga govora, uzvien je: "..... a od vas je (neko takav) ko se vrati ka najniem (najprezrenijem tom) ivotu....". PRIAO NAM JE Musa, sin Ismaila, priao nam je Harun, sin Musa-a, Ebu Abdullah El-Aaver od uajba, od Enesa, sina Malika, bio zadovoljan Allah od njega, da se poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, moljae (Uzvienom Allahu ovako):

357

"Utjeem se Tebi (Traim pomoi u Tebe, od Tebe) od (te, tj. protiv te) krtosti, i lijenosti (ljenosti), i najniega (najprezrenijeg) ivota, i kazne (toga) groba (u grobu), i kunje (toga) Laova (Antihrista) i kunje (toga) ivota i (te) smrti." SURA ISRAELIANA PRIAO NAM JE Adem, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, rekao je: uo sam Abdurrahmana, sina Jezida (da) je rekao: uo sam Ibnu Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, (da) je rekao o (suri) Israeliana (o suri Benu Israil), i Kehfa i Merjema (tj. i surama Kehf i Merjem): Zaista one su od (tih) najizvrsnijih najprvih (prvih), i one su od moje roene (imovine, tj. od moje starine). (Veli se da se ove tri sure nazivaju najizvrsnije zbog svoga sadraja, a najprve-prve, zbog toga to su se prve uile i pouavale nekoga prije ostalih sura, ili zbog toga to su bile objavljene meu najprvima surama, meu prvim surama . A veli se da Ibnu Mes'ud naziva te sure svojom starinom - starom, roenom imovinom zbog toga to je on te sure vrlo rano nauio napamet.) "..... fe sejungidune ilejke ru'usehum (pa e micati oni k tebi svoje glave)....", rekao je Ibnu Abbas (da rije "sejungidune" znai to i): "jehuzzune" (potresae). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ibnu Abbasa): "Negadat sinnuke" (Maknuo se je tvoj zub), to jest "teharreket" (Pomaknuo se je, pokrenuo se je iz svoga korijena). "Ve kadajna ila Beni Israile (I sudili smo ka Israelianima)....", (to) je (znaenja): Izvijestili smo ih zaista da e oni pokvariti (tj. da e sijati pokvarenost na Zemlji dva puta). A "el-kada'u (suenje - ta rije) je (takva da dolazi) na naine (tj. ima vie znaenja pored onoga osnovnoga). "Ve kada Rabbuke (I sudio je tvoj Gospod)....", je (znaenje) "emere Rabbuke": zapovjedio je tvoj Gospod. I od njega (I od toga raznovrsnoga upotrebljavanja te rijei je i to da se upotrebljava u znaenju rijei) "el-hukmu" (presuivanje) "Inne Rabbeke jakdi bejnehum (Zaista tvoj Gospod e presuivati meu njima).....". I od njega je (upotreba u znaenju rijei) "el-halku": stvaranje. "Fe kadahunne seb'a semavatin (Pa je stvorio njih -kao- sedam nebesa)....". ".... nefiren (etom, skupinom)....", ("nefirun" je onaj - skup ljudi) ko ide u boj sa njim (tj. koji idu u boj sa njim, sa nekim ovjekom). ".... mejsuren....", je (znaenja) "lejjinen": mekan (blag). ".... ve li jutebbiru....", je (to i) "judemmiru": (da) unite (oni sve ono) "ma 'alev" (to su nadvisili, tj. to su pobijedili u ratu). ".... hasiren...." je (znaenja to i) "mahbisen": mjesto gdje se zadrava (zatvara prisilno, zatvor; i "hasiren" je to i) "mahsaren": mjesto gdje se obuhvata (opkoljava, mjesto gdje se neko od strane nekoga stjenjava - to opet znai zatvor, logor, blokada i slino). "..... hakka...." je (to i) "vedebe": trebalo je (biti neto, tj. treba, nuno je i istinito, ispravno je da bude). "..... mejsuren...." je (znaenja) "lejjinen": mekan (mekano, tj. blago, blagim nainom nekom rei neto). ".... hit'en...." je (to i) "ismen": grijeh. A on (taj izraz "hit'un") je imenica od "hati'tu: pogrijeio sam, promaio sam metu, cilj". A "el-hata'u", sa samoglasnikom "e" (uz suglasnike "h" i "t" - to) je njegov 358

infinitiv od (toga) grijeha (tj. "hata'un" znai grijeiti, grijeenje). "Hati'tu" je u znaenju "ahta'tu". (Ima i drugih tumaenja o znaenju "hati'tu" i "ahta'tu", i znaenju i obliku rijei "hit'un" i "hata'un".) ".... tahrika...." je (to i) "takta'a": presijeca. ".... ve iz hum nedva (i poto su oni saaptavanje)....", (rije "nedva") je infinitiv od "nadejtu" (saaptavao sam se, tajno sam razgovarao s jednom osobom), pa je opisao njih sa njom (sa tom rijei), a znaenje (toga, tj. te rijei "nedva") je (to i) "jetenadevne": saaptavaju se meusobno (oni). ".... rufaten...." je (znaenja) "hutamen": smrvljeno (zdrobljeno, razbijeno neto to se je prethodno osuilo, sasuilo; a neki vele da "hutamun" znai: prah, zemlja). ".... vestefziz...." je (znaenja) "istehiffe": omalovai (tj. izazovi, gurni na krivi put). ".... bi hajlike (sa tvojim, tj. sa svojim konjanitvom)...." (to znai: sa) konjanicima. A "erredlu" (tj. "erredilu") je "erreddaletu" (pjeadija), jednina njezina (jednina od rijei "redilun") je "radilun" (pjeak), kao "sahibun" i "sahbun" (drug i drugovi), i "tadirun" i "tedrun" (trgovac i trgovci). ".... hasiben...." je estoki vjetar; a "el-hasibu" je takoer (ono) to baci njega (taj) vjetar, a od njega (od ovoga znaenja) je: ".... hasabu dehenneme (nanos pakla, tj. ono to je baeno paklu, u pakao - kao da je vjetar nanio i bacio u pakao te osobe koje budu u paklu gorjele)....", baca se (bacie se) s njega (tj. bacie se njega, bacie se on - taj narod) u pakao, i on je njegov "hasab" (nanos, u pakao baena stvar, tj. i on - taj pojedinac, ili narod je paklov, dehennemski pijesak od vjetra naneen u pakao, u dehennem). A govori se: "hasabe fil-erdi", je (znaenja) "zehebe": otiao je (u zemlju). A "el-hasabu" je izvedeno od "el-hasba'u" (a to opet znai to i): "el-hidaretu" (kamenje; u stvari: sitno kamenje). ".... tareten....", je (to i) "merreten": jedanput. A njegova skupina (tj. mnoina od "tareten") je "tijeretun" i "taratun". ".... le ahtenikenne....", je (znaenja) "le este'silennehum": zaista iskorijeniu ih. Govori se: "Ihteneke fulanun ma inde fulanin min ilmin: istaksahu" (Iskusio je, zavladao je, ovladao je omsica, taj-i-taj sa onim to je kod drugoga omsice, kod tog-i-tog od znanja: traio je najudaljeniji dio njega, tj. postigao je, naao je najdalju taku njegovoga znanja). ".... tairehu....", je (to i) "hazzahu": njegov dio (tj. njegovu sreu). Rekao je Ibnu Abbas: Svaka (rije) "sultanun" (koja je upotrijebljena) u Kur'anu, pa ona je (upotrijebljena, upotrebljena u znaenju rijei) "huddetun": dokaz. ".... velijjun minezzulli (zatitnik od ponienja toga)...." (to) je (znaenja) "lem juhalif ehaden": Nije sklapao (tj. Ne sklapa) savez (ni sa) jednim (biem, ni s kim da bi ga neko zatitio od ponienja). GLAVA Njegovoga govora: ".... putovao je (ili: dao je putovati) sa Svojim robom nou od (te) Bogomolje Zabranjene (Svete Bogomolje, tj. od Kabe u Meki)....". PRIAO NAM JE Abdan, priao nam je Abdullah, izvijestio nas je Junus. - H - A priao nam je Ahmed, sin Saliha, priao nam je Anbesete, priao nam je Junus od Ibnu ihaba, rekao je Ibnul-Musejjeb, rekao je Ebu Hurejrete: 359

Donijele su se poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (one) noi (kada) se je putovalo s njim u Jerusalim, dvije ae: od vina, i (od) mlijeka (tj. dvije ae: u jednoj ai je bilo vino, a u drugoj mlijeko). Pa je gledao k njima dvjema, pa je uzeo (to) mlijeko. Rekao je Dibril: "Hvala Allahu koji je naputio tebe (Muhammede) za (tj. na to) stvaranje (tj. na pie to to je takvo da je ovjek stvoren na takav nain da se hrani tim piem-mlijekom)! Da si uzeo (to) vino, zalutala bi (propala bi) tvoja sljedba (tj. tvoj narod)." PRIAO NAM JE Ahmed, sin Saliha, priao nam je Ibnu Vehb, rekao je: izvijestio me je Junus od Ibnu ihaba, rekao je Ebu Selemete: uo sam Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: uo sam Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: "Poto su smatrali lanim mene Kurejevii, ustao sam u Hidru (u prostoru uz desnu stranu Kabe koji je ograen polukrunim zidom), pa je otkrio (tj. jasno prikazao, pokazao) Allah meni Jerusalim, pa sam poeo (da) izvjetavam njih o njegovim znakovima, a ja gledam k njemu (u njega - u Jerusalim)." Poveao je Jakub, sin Ibrahima: Priao nam je sin brata (tj. brati) Ibnu ihaba (Ibnu ihabov brati) od svoga strica: "Poto su smatrali lanim mene Kurejevii kada se je putovalo sa mnom (nou) ka Jerusalimu....", (i dalje prianje) je slino njemu (prethodnom hadisu). ".... kasifen (razbija)....", (to) je (jedan) vjetar (to) razbija svaku stvar. ".... kerremna....", i "ekremna" je jedno (tj. imaju isto znaenje obje rijei: poastili smo, odlikovali smo). ".... di'fel-hajati....", je (znaenja) "azabel-hajati": kazne (toga) ivota; i kazne (te) smrti. ".... hilafeke...." i "halfeke" je jedno (tj. jednoga znaenja: iza tebe, ozadi tebe). (U stvari treba ovako prevesti: ".... hilafeke...." i "halfeke" je jednako, isto, izjednaeno.) ".... ve ne'a...." je (to i) "teba'ade": i udaljio se je. ".... akiletihi...." je (to i) "nahijetihi": (na) svoju stranu. A ona (ta rije "akiletun") je od (rijei) "eklihi": (na) njegov (svoj) oblik (nain). ".... sarrefna...." je (to i) "veddehna": upravili smo. ".... kabilen...." je (znaenja) "muajeneten" (vienjem, tj. oevidno) i "mukabeleten" (susretanjem, suoenjem prema sebi, da vidimo nekoga prema sebi, nasuprot sebe). A reklo se je (da ta rije "kabilen" znai ta) primalja (babica), jer da je ona susretaica prema njoj (prema porodilji, tj. stajaica je, stoji, nalazi se prema njoj) i prima njezino dijete (prihvata ga). ".... hajetel-infaki (iz bojazni toga troenja)....", "enfekarredulu" (troio je izvjesni ovjek) je (znaenja) "emleka": osiromaio je (zapao je u bijedu). I "nefikaej'u" (znaenja) je "zehebe": otila je (potroila se je izvjesna) stvar. ".... katuren...." je (znaenja) "mukattiren": krtac (daje biti krt, preporuuje krtost mnogo i drugom, a ne samo sebi). ".... lilezkani (lilezkani: za te brade, tj. na te brade, podbratke)....", (el-ezkanu) je mjesto gdje se sakupljaju (sastavljaju te) dvije eljusti, a jednina (te rijei) je "zekanun". 360

A rekao je Mudahid: ".... mevfuren....", je (to i) "vafiren": obilan (obilnoga). ".... tebi'an....", je (znaenja) "sairen": osvetnika (koji trai za vas osvetu - se'r). A rekao je Ibnu Abbas (da rije "tebi'an" znai to i) "nesiren": Pomagaa (pomaga). ".... habet...." je (to i) "tafiet": ugasila se je (vatra). A rekao je Ibnu Abbas: ".... la tubezzir (ne rasipaj)....", (to) je (znaenja) ne troi u (tu) neistinu (za la). ".... traenjem milosti (tj. traei milost)...." (to znai: zbog traenja) opskrbe. ".... mesburen....", je (to i) "mel'unen": prokletoga (proklet). ".... la takfu...." je (znaenja) "la tekul": ne reci. ".... fe dasu...." je (znaenja) "tejemmemu": upravili su se (namjeravali su oni). "Juzdil-fulke" je (znaenja) "judril-fulke": daje tei (ploviti tim) laama. ".... jehirrune lil-ezkani (padaju za - na - brade)...." (to) je (znaenja) za (na) lica. GLAVA Njegovoga govora: "I kada smo htjeli da unitimo (jednu) naseobinu, zapovjedili smo njezinim uivaocima (tj. njezinim stanovnicima koji su ivjeli u udobnosti i u slastima)....". Ajet (taj vidjeti-dakle: pogledajte, proitajte taj ajet u Kur'anu). PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan, izvijestio nas je Mansur od Ebu Vaila, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: Bili smo (takvi da) govorimo (tj. Govorasmo; Govorili smo) za (izvjesno) pleme kada je bilo mnogobrojno (tj. kada se je namnoilo) u predislamlju: "Zastvarili su se (Namnoili su se) sinovi omsice (tj. iksovii)." PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan i rekao je: "Emire" (umjesto "emere"): Namnoio se je. GLAVA: "Potomstvo (onoga) koga smo natovarili sa Nuhom (Nojem), zaista on (Nuh) je bio (jedan) rob zahvalan (mnogo).". PRIAO NAM JE Muhamed, sin Mukatila, izvijestio nas je Abdullah, izvijestio nas je Ebu Hajjan Tejmija od Ebu Zur'ata, sina Amra sina Derira, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Donijelo se je poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (nekakvo) meso, pa se podigla k njemu (ta) noga (ispod koljena od te zaklane i ispeene ivotinje), a zadivljavae njega (volio je meso od noge), pa je zagrizao (prednjim zubima) od nje (jednim) zagrizanjem, zatim je rekao: "Ja sam gospodin (velikan, prvak tih) ljudi (na) Sudnjem danu. A da li znate od ega (tj. zbog ega) je to? Sakupie (se ti) ljudi (Sakupie Allah i) prve i zadnje (doslovno: najprve i najzadnje) u povrinu jednu (na jedno tlo), dae uti njima (izvjesni) poziva (ue oni pozivaa), i prolazie njima (do njih, preko njih taj) vid (oko), i bie blizu Sunce, pa e doprti (dopirati tim) ljudima od tuge i 361

alosti (jada onoliko, toliko) to nee moi (da izdre oni) i nee nositi (tj. i nee moi da podnose i nose oni to) pa e rei (ti) ljudi: "Zar neete vidjeti (Zar ne vidite vi) ta je ve doprlo vama? Zar neete pogledati (gledati nekoga) ko e se zauzimati za vas (upuujui molbu) ka vaem Gospodu?" Pa e rei neki (od tih) ljudi nekima: "Na vas je sa Ademom (tj. Drite Adema - a to e rei: Traite Adema)!" Pa e doi Ademu - na njega pozdrav (tj. Njemu mir)! - pa e rei (oni) njemu: "Ti si otac (svih tih) ljudi. Stvorio je tebe Allah sa Svojom rukom (tj. Svojom moi), i puhnuo je (tj. udahnuo, nadahnuo je) u tebe od Svoga duha, i zapovjedio je (tim) anelima (melekima), pa su niiili (pa su pali niice - na seddu) tebi, (pa) zauzimaj se za nas k tvome (k svome) Gospodu. Zar nee vidjeti (tj. Zar ne vidi, ne gleda) ka (onome) to smo mi u njemu (u kakvom smo stanju, iskuenju)? Zar nee vidjeti (tj. pogledati) ka (onome) to je ve doprlo nama (Zar ne vidi ta nas je snalo)?" Pa e rei Adem: "Zaista moj Gospod ve se je rasrdio danas srdbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slino njoj, i nee se rasrditi poslije nje (poslije te srdbe) slinoj njoj (slino toj srdbi). I zaista On je zabranio meni (da jedem) od (izvjesnoga) stabla, pa sam pogrijeio (pa sam bio neposluan) Njemu. Moja osoba (je meni najprea da nju spaavam, za nju da se zauzimam i molim)! Moja osoba! Moja osoba! Otiite (Idite) ka (nekome drugome) osim mene (mimo mene)! Otiite ka Nuhu!" Pa e doi Nuhu, pa e rei (oni): "O Nuhe (O Noje)! Zaista ti, ti si prvi (od Boijih) poslanika ka stanovnicima Zemlje, i ve je imenovao (nazvao) tebe Allah (jednim) zahvalnim robom, zauzmi se za nas ka tvome (svome) Gospodu. Zar ne vidi ka (onome) to smo mi u njemu (u kakvoj smo situaciji)?" Pa e rei: "Zaista moj Gospod, moan je i veliajan je, ve se rasrdio danas srdbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slino njoj (slino toj srdbi), a nee se (nikada) rasrditi poslije nje slino njoj (slino ovoj srdbi). I zaista ono ve je bila meni (usliana i primljena jedna) molba (to) sam molio nju na svoj narod (protiv svoga naroda, tj. prokletstvo to sam njime prokleo svoj narod). Moja osoba (Ja se brinem za sebe; ja sam zabrinut za svoju osobu, ta e sa mnom biti)! Moja osoba! Moja osoba! Otiite (Odite; Idite) ka (drugome) osim mene. Otiite Ibrahimu." Pa e doi Ibrahimu, pa e govoriti (rei e oni): "O Ibrahime! Ti si vjerovijesnik Allaha i Njegov prijatelj od (tj. izmeu) stanovnika Zemlje, zauzmi se za nas ka tvome Gospodu. Zar ne vidi ka (onome) to smo mi u njemu (Zar ne vidi u kakvom smo iskuenju)?" Pa e rei (on) njima: "Zaista moj Gospod ve se rasrdio danas srdbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slino njoj, a nee se rasrditi poslije nje slino njoj; a zaista ja sam ve bio slagao tri lai." Pa je spomenuo njih Ebu Hajjan u (tom) hadisu. "Moja osoba! Moja osoba! Moja osoba! Otiite ka (drugome) osim mene! Otiite ka Musa-u!" Pa e doi (oni) Musa-u, pa e govoriti: 362

"O Musa! Ti si poslanik Allaha. Odlikovao te je Allah sa Svojim poslanstvom i sa Svojim govorom nad (te) ljude, (pa) zauzmi se za nas ka tvome Gospodu. Zar ne vidi ka (onome) to smo mi u njemu?" Pa e rei: "Zaista moj Gospod ve se je rasrdio danas srdbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slino njoj, a nee se rasrditi poslije nje slino njoj, a zaista ja sam ve ubio (jednu) osobu (to) se nije (bilo) meni zapovjedilo za njezino ubijanje. Moja osoba! Moja osoba! Moja osoba! Otiite ka (drugome) osim mene. Otiite ka Isa-u." Pa e doi (oni) Isa-u, pa e govoriti: "O Isa! Ti si poslanik Allaha, i Njegova rije (to) je bacio nju ka Merjemi, i (jedan) duh od Njega, i govorio si (tim) ljudima u (toj) kolijevci (u beiki bivi ti jo kao) dijete, zauzmi se za nas ka tvome Gospodu. Zar ne vidi ka (onome) to smo mi u njemu?" Pa e rei Isa: "Zaista moj Gospod ve se rasrdio danas srdbom (takvom da) se nije rasrdio prije nje slino njoj, a nee se rasrditi poslije nje slino njoj." I nije spomenuo (nikakvoga svoga) grijeha. "Moja osoba! Moja osoba! Moja osoba! Otiite ka (drugome) osim mene. Otiite ka Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio. Pa e doi (oni) Muhammedu, pomilovao ga Allah i spasio, pa e rei (oni): "O Muhammede! Ti si poslanik Allaha, i zadnji (doslovno: i peat od Boijih) vjerovijesnika, i ve je oprostio Allah tebi (i ono) to se je proturilo naprijed od tvoga grijeha (grijeenja) i to se je ostavilo ozadi (iza), zauzmi se za nas ka tvome Gospodu. Zar ne vidi ka (onome) to smo mi u njemu?" Pa u otii (krenuti), pa u doi pod (to Allahovo izvjesno) prijestolje, pa u pasti niiei (inei niicu-seddu) svome Gospodu, moan je i veliajan je. Zatim e otvoriti Allah na mene (tj. meni) od Svojih zahvala (hvaljenja) i (od) ljepote (te) pohvale na Njega (jednu) stvar (to) nije otvorio nju (ni) na jednoga (ovjeka) prije mene. Zatim e se govoriti (rei e se): "O Muhammede! Podigni tvoju (svoju) glavu, pitaj (tj. moli), darovati e se tebi (dae ti se), i zauzimaj se, primie se tvoje zauzimanje (udovoljie se tvome zauzimanju)." Pa u podignuti moju (svoju) glavu, pa u rei: "Moja sljedba, o moj Gospode! Moja sljedba, o moj Gospode!" Pa e se govoriti (rei e se): "O Muhammede! Uvedi od tvoje (svoje) sljedbe (u raj svakoga) ko (spada u one to) nema obrauna nad njima (tj. koji nee polagati obraun) od (tih) desnih vrata od vrata (toga) raja (tj. uvedi ih na desna vrata raja), a oni su sauesnici (tih) ljudi (i) u (onome) to je osim toga od (tih drugih rajskih) vrata." Zatim je rekao: "Tako mi (Allaha) koji je (Taj to je) moja dua u Njegovoj ruci zaista (ono) to je izmeu (ta) dva dovratka od dovrataka (toga) raja je (tako razmaknuto) kao to je (razmak, rastojanje) izmeu Meke i Himjera (tj. San'e u Jemenu); ili kao to je izmeu Meke i (mjesta) Busra-a (u Siriji)." (Jedan od pripovjedaa je sumnjao o tom kako je reeno). 363

GLAVA Njegovoga govora: ".... i dali smo Davudu Zebur.". (To jest: ".... i dali smo Davudu napisano.", a to e rei napisanu knjigu. Ili: ".... i dali smo Davudu - Davidu - psalme.".) PRIAO NAM JE Ishak, sin Nasra, priao nam je Abdurezak od Mamera, od Hemmama, sina Munebbiha, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Olakavalo se je na Davuda (tj. Lako i glatko je bilo Davudu to) itanje. Pa zapovijedae (on) za svoju jahalicu (ivotinju za jahanje) zato (da) se osedla (ona), pa itae (tj. pa on proita) prije (nego) da svri (zavri sluga osedlavanje) - misli (na to da Davud za to vrijeme proita) Kur'an." (Pod izrazom Kur'an moe da se misli na tekst od Zebura koliko iznosi cijeli Kur'an, a to e rei da proita za to kratko vrijeme vie puta sav Zebur, jer je Zebur krai od Kur'ana.) GLAVA: "Reci: Pozivajte (Zovite, molite one) koji su (ti to vi njih) tvrdite osim Njega (Allaha), pa (oni) nee posjedovati otkrivanje (otklanjanje te) tete od vas, a ni (kakvo) okretanje (izmjenjivanje).". PRIAO MI JE Amr, sin Alije, priao nam je Jahja, priao nam je Sufjan, priao mi je Sulejman od Ibrahima, od Ebu Mamera, od Abdullaha (Mes'udovoga): "..... ka njihovome (tj. ka svome) Gospodu (to) sredstvo.....", rekao je (o znaenju tih rijei i ajeta u kojem se te rijei nalaze): Bili su (neki) ljudi od (tih) ljudi (obiaja da) oboavaju (neke) ljude od duhova (tj. neku grupu od tih izvjesnih duhova - nevidljivih bia), pa su primili Islam (ti) duhovi, a pridravali su se ovi za njihovu (za svoju) vjeru (da oboavaju i dalje te duhove). Poveao je El-Edeija od Sufjana, od Aamea: "Reci: Pozivajte (Zovite, molite one) koji su (ti to vi) tvrdite.....", (pa je proitao cijeli ovaj ajet i onaj ajet iza njega u kojem i stoji tekst: ".... ka njihovom Gospodu sredstvo....", pa je onda rekao: Bili su neki ljudi od ljudi obiaja da oboavaju neke ljude od duhova.....). GLAVA: "Ti koje pozivaju (tj. mole oni takvi su da oni sami) sebi trae ka njihovome (svome) Gospodu (to) sredstvo (posrednitvo).....". Ajet (taj vidjeti).

364

(To jest koje mole i zovu u pomo neki ljudi - ti duhovi i sami sebi trae posredstvo da se priblie Uzvienom Allahu pomou primanja Islama i pomou vrenja dobrih djela po islamskim propisima.) PRIAO NAM JE Bir, sin Halida, izvijestio nas je Muhamed, sin Dafera, od ubeta, od Sulejmana, od Ibrahima, od Ebu Mamera, od Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njega, o ovome ajetu (u kojem stoje rijei) ".... koje pozivaju (dozivaju, mole - ti i sami) sebi trae ka njihovome (svome) Gospodu (to) sredstvo....", rekao je: Ljudi od (tih) duhova oboavaju se (tj. Neki su ljudi od duhova oboavani), pa su primili Islam. GLAVA: ".... i nismo uinili (to) vienje koje smo pokazali tebi (ni zbog ega) osim kunjom za (te) ljude....". PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Sufjan od Amra, od Ikrimeta, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice: ".... i nismo uinili (to) vienje koje smo pokazali tebi (drukije) osim kunjom (iskuenjem) za (te) ljude....", rekao je: Ono je vienje oka (to) se je pokazalo ono poslaniku Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) noi (u kojoj) se je putovalo s njim. ".... i (to) stablo prokleto.....", (to) je stablo zekkuma (stablo u paklu zvano "zekkum", a "zekkum" je i ime jednom stablu, rastinju koje raste u pustinji i ima cvijet kao cvijet jasmina). GLAVA Njegovoga govora: ".... zaista Kur'an (te) zore (tj. itanje Kur'ana u zoru) je posvjedoeno.", rekao je Mudahid: Molitva (te) zore (to je znaenje izraza: ".... zaista Kur'an zore...."). PRIAO MI JE Abdullah, sin Muhameda, priao nam je Abdurezak, izvijestio nas je Mamer od Zuhrije, od Ebu Selemeta i Ibnul-Musejjeba, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Vrijednost molitve (tih) sviju (tj. molitve skupine, namaza u skupinidematu) nad molitvom (toga) jednoga (pojedinca) je dvadeset i pet stepeni (stupnjeva). I sakupljaju (sastaju) se aneli (te) noi i aneli (toga) dana u molitvi (toga) jutra." Govori Ebu Hurejrete: itajte, ako ste htjeli (ako hoete):

365

".... i Kur'an (te) zore, zaista Kur'an zore bio posvjedoen (osvjedoen, tj. njemu se je prisutno).". GLAVA Njegovoga govora: ".... moda da e proivjeti (oivjeti, uskrsnuti) tebe tvoj Gospod (na jednome) mjestu pohvaljenom (pohvalnom).". PRIAO NAM JE Ismail, sin Ebana, priao nam je Ebul-Ahvas od Adema, sina Alije, rekao je: uo sam Ibnu Umera, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (da) govori: Zaista (ti) ljudi postae (na) sudnjem danu skupine. Svaki narod (Svaka sljedba) slijedie svoga vjerovijesnika govore (tj. govorei oni): "O omsica (O ti)! Zauzimaj se; dok dopre (stigne na kraju to) zauzimanje ka Vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio. Pa to e (biti na) dan (kada) e proivjeti njega Allah (ili: kada e poslati njega Allah na to) mjesto pohvaljeno. PRIAO NAM JE Alija, sin Ajjaa, priao nam je uajb, sin Ebu Hamzeta, od Muhameda, sina Munkedira, od Dabira, sina Abdullaha, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao: "Ko je rekao (tj. Ko rekne) kada uje (to) dozivanje (na molitvu-namaz, tj. kada uje ezan): "Moj Boe, Gospodaru ove pozivnice pune (ovoga poziva) i (Gospodaru ove) molitve stojee (tj. uspostavljajue), daj Muhammedu (to) sredstvo (posrednitvo), i (tu) vrlinu, i proivi ga (na jedno) mjesto pohvaljeno koje si obeao njemu;", dozvoljeno je bilo (tj. bie dozvoljeno) njemu moje zauzimanje (na) Sudnjem danu." Predao je njega (prednji hadis) Hamzete, sin Abdullaha, od svoga oca (Abdullaha Umerovoga), od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio. GLAVA: "I reci: Dola je (ta) istina, a propala je (umrla, izdahnula je ta) neistina (la), zaista (ta) neistina bila je propalom (tj. zaista neistina je propala).". "Jezheku" je (znaenja) "jehliku": propada (on, unitava se). PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan od Ibnu Ebu Nediha, od Mudahida, od Ebu Mamera, od Abdullaha, sina Mes'uda, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Uniao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Meku, a okolo Kabe (oko Kabe) je tri stotine i ezdeset kipova (statua), pa je poeo (da) udara njih sa (nekakvim) drvetom (koje se nalazilo) u njegovoj ruci i (da on) govori: 366

"Dola je (ta) istina, a propala je (ta) neistina, zaista (ta) neistina bila je propalom (tj. zaista ta neistina je propala). Dola je (ta) istina, a ne poinje se (tj. a ne stvara se ta) neistina i ne povraa se (tj. i ne obnavlja se ponovo, ponovno ona)." GLAVA: "I pitaju (oni) tebe o (tom) duhu (ili: o toj dui)....". (O znaenju i smislu rijei "erruhu" ima mnogo miljenja i pretpostavki.) PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao mi je Ibrahim od Alkameta, od Abdullaha (Mesudovoga), bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: Dok sam ja sa Vjerovijesnikom, pomilovao ga Allah i spasio, (bivi ja zauzet poslom) u (nekom) oranju, a on je naslonja (tj. a on se naslonio) na granu (tj. na tap od palmine grane), poto (tj. kadli) su proli (prolazili ti) idovi! Pa je rekao neki (od) njih nekima: "Pitajte ga o "erruhu" (duhu; ili dui, ili Dibrilu)...." Pa je rekao (neki od njih): "ta je sumnjao (ili: sumnjalo) vas k njemu (tj. ta vas baca u sumnju pa da idete k njemu)?" A rekao je neki (od) njih: "Nee susresti (on) vas (ni) sa (jednom) stvari (to) mrzite nju." Pa su rekli: "Pitajte ga." Pa su pitali njega o (tome) duhu, pa se je sustegnuo Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa nije vratio na njih (tj. nije odgovorio njima nikakvu) stvar (nita), pa sam znao da e se ono objaviti k njemu (neka objava od Uzvienoga Allaha), pa sam stajao (u) svome (na svome) mjestu. Pa poto je sila (ta) objava, rekao je (tj. oitao je, proitao je nju): "I pitaju te o (tome) duhu (o toj dui); reci: Duh (taj) je od stvari (ili zapovjedi) moga Gospoda, a nije se vama dalo od (toga) znanja osim malo.". GLAVA: ".... i ne budi gromoglasan sa tvojom (tj. sa svojom) molitvom, a ne budi (ni) neujan sa njom (tj. ne obavljaj molitvu ni posve glasno, a niti neujno i posve tiho, vrlo sputenim glasom)....". PRIAO NAM JE Jakub, sin Ibrahima, priao nam je Huejm, priao nam je Ebu Bir od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, o Njegovom govoru, uzvien je, ".... i ne budi gromoglasan sa tvojom molitvom (tj. u svojoj molitvi), a ne budi (ni) neujan sa njom (tj. a ne budi ni posve, sasvim sputena glasa u njoj, u molitvi)....", rekao je: Siao je (ovaj ajet), a poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, sakriva je u Meki (tj. sakrivao se je u Meki tajno ispovijedajui Islam, sakrivao se je, krio se je). Bio je (Bio bi) - kada je (kada bi) klanjao sa svojim drugovima podizao (bi) svoj glas sa Kur'anom. Pa kada su uli (kada bi uli to ti) 367

idolopoklonici, psovali su Kur'an, i ko je spustio njega i ko je donio njega. Pa je rekao Allah, uzvien je, Svome vjerovijesniku, pomilovao ga Allah i spasio: ".... i ne budi gromoglasan sa tvojom (svojom) molitvom,....", to jest: sa tvojim (sa svojim) itanjem (uenjem), pa (da) uju (ti) idolopoklonici, pa (da oni) psuju Kur'an, "..... i ne budi neujan sa njom....." od tvojih (svojih) drugova, pa (da) ne dadne uti njima, "..... i sebi trai izmeu toga put (srednji, umjereni).". PRIAO NAM JE Talk, sin Ganama, priao nam je Zaidete od Hiama, od njegovoga oca, od Aie, bio zadovoljan Allah od nje, rekla je: Spustilo se je to o (toj) molbi (molitvi uope upuenoj Uzvienom Allahu bez obzira je li se upuuje, da li se upuuje u klanjanju, ili inae). SURA KEHFA (SURA KEHF) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Mudahid: ".... takriduhum...." je (znaenja) "tetrukuhum": ostavlja ih (ona, tj. ono - Sunce). "Ve kane lehu sumurun (umjesto semerun: A bili su za njega plodovi, tj. A bilo je u njega plodova)....", (sumurun) je (znaenja) "zehebun vefiddatun": zlato i srebro. A rekao je (drugi) osim njega (osim Mudahida da sumurun) je (znaenja) "demaatussemeri": skupina (toga) ploda. ".... bahi'un...." je (to i) "muhlikun": unitava. ".... esefen...." je (znaenja) "nedemen": kajanjem (zbog kajanja). "El-kehfu" je otvor u brdu (u planini, tj. kehf znai peina, pilja). A "errekimu" je (to i) "el-kitabu": knjiga (pismo, natpis). "Merkumun" je (znaenja) "mektubun": napisan. Od "errakmu": pisanje, pisati (dolaze obje rijei, odnosno izvedene su obje rijei: i rekimun i merkumun). ".... svezali smo na njihova srca...." (to) je (znaenja) nadahnuli smo ih strpljenjem (nadahnuli smo njima strpljenje). ".... da nije (toga) da smo svezali na njezino srce (tj. da smo nadahnuli njoj strpljenje - a radi se o majci Musa-ovoj)....". ".... etatan." je (znaenja) "ifratan": pretjeranost. "El-vesidu" je dvorite (prostor pred kuom, ovdje: prostor pred peinom), mnoina njegova (tj. mnoina od izraza "el-vesidu") je "vesaidu" i "vusudun". A govori se "el-vesidu" (da) je (znaenja) "el-babu": vrata. ".... mu'sadetun...." je (znaenja) "mutbekatun": poklopita (zaklopljena). "Asadel-babe" i "evsade": zakljuao je (ta) vrata. ("Asade" i "evsade" znae isto). ".... beasnahum...." je (znaenja) "ahjejnahum": oivjeli smo ih. ".... ezka...." je (znaenja) "ekseru": mnogobrojniji, vii, vie. A govori se (da "ezka" ovdje znai) "ehallu": dozvoljeniji (dozvoljenije, tj. blagosloveniji, poteniji, blagoslovenije, potenije). A govori se (da ovdje "ezka" znai) "ekseru rej'an": mnogobrojnije rastom (uzrastom, razrastanjem, rastinjem). Rekao je Ibnu Abbas (da ovdje rije "ezka" znai: ljepi) "ukleha": njezinim jelom, odnosno njezinim plodom (jelom, plodom te naseobine, toga grada). ".... ve lem tazlim...." je (znaenja) "lem tenkus": i nije okrnjila. A rekao je Seid od Ibnu Abbasa: "Errekimu" je ploa (tabla izvjesna) od olova, napisao je njihov namjesnik (na njoj) njihova imena, zatim je odbacio (stavio) nju u svoju 368

riznicu (blagajnu). Pa je udario Allah na njihove ui (tj. sprijeio je njih da sluaju, da uju, oduzeo je sposobnost uvenja njihovim osjetilima sluha njihovim uima), pa su zaspali (spavali). A rekao je (drugi) osim njega (osim Ibnu Abbasa): "Ve'elet - te'ilu" (to) je (to i: "nedet") "tendu": spaava se (ona, tj. "ve'elet": spasila se je, "te'ilu": spaava se ona, ili spasie se ona). A rekao je Mudahid: ".... mev'ilen.", je (znaenja) "mahrizen": sauvano (tj. nedostupno, neosvojivo, nepristupano) mjesto (gdje se moe neko sauvati). ".... nee moi (oni nikakvo) uvenje.", (to) je (znaenja) nee razumjeti (shvatiti). GLAVA Njegovoga govora: ".... i bio je (taj) ovjek najmnogobrojnija stvar prepiranjem.". (To znai: ovjek je bie koje se najvie svaa, prepire, vodi rasprave.) PRIAO NAM JE Alija, sin Abdullaha, priao nam je Jakub, sin Ibrahima sina Sa'da, priao nam je moj otac od Saliha, od Ibnu ihaba, rekao je: izvijestio me je Alija, sin Husejna, da je Husejn, sin Alije, izvijestio njega od Alije, bio zadovoljan Allah od njega, da je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, doao nou njemu i Fatimi, rekao je (njima dvoma nakon dolaska): "Zar neete vas dvoje klanjati?" (To jest: "Dajte klanjajte vas dvoje nono dobrovoljno klanjanje!") ".... redmen bil-gajbi (bacanjem kamenja u to odsutno, tj. u to tajno, nevieno)....", (to) je (znaenja) "lem jestebin": nije bilo jasno (njima, tj. nije bio jasan njima broj tih drugova). Govori se (da) ".... furutan...." (znai) "nedemen": kajanje. ".... suradikuha (njezin - vatrin, vatre pakla - ator)....", (to) je slino (tome) atoru i (toj) sobi koja opkoljava (te velike) atore. (O ovome ima mnogo tumaenja, tj. o rijei "suradik" i izrazu "suradikuha": njezin ator.) ".... juhaviruhu (odgovara mu, prepire se sa njim)...." (to) je od (rijei) "el-muhaveretu": odgovaranje, prepiranje (sa nekim meusobno). "Lakinne (iako se pie ta rije kao "Lakinna", ita se ona "Lakinne", a bie odmah i objanjeno zbog ega je to tako) huvellahu rabbi....", to jest: "Lakin ene huvellahu rabbi: Ali ja (sam taj koji vjeruje da je) On - Allah moj Gospod (Gospodar)....". Zatim je ukinuo (ita, ua to slovo koje Arapi zovu) "el-elifu" (tj. ukinuo je slovo "e" na poetku rijei "ene") i slio (stopio, asimilirao) je jedno (od ta dva slova) "en" u drugo (tj. i slovo "n" od "lakin" stopio je, udvojio je sa slovo "n" od "ene" nakon to je odbacio prvo "e" od te rijei i poto je ostalo samo "ne", pa je "lakin" i "ne" stopito u "lakinne"). ".... i cijepali smo kroz njih dvije (jednu) rijeku (tj. dali smo kroz njih dvije - bae - da izvire, da tee 369

rijeka).". Govori (neki od tumaa da rije "hilalehuma" znai to i) "bejnehuma neheren": izmeu njih dviju rijeku (izmeu dviju bai rijeku). ".... zelekan.", je (znaenja) "la jesbutu fihi kademun": nee biti (tj. nije) stalno u njemu (u tom tlu nijedno) stopalo (tj. nijedna noga; a to e rei onda da "zelekan" znai: gladak toliko da je klizav taj teren da se po njemu ne moe vrsto i stalno ii, putovati). "Hunalikel-velajetu (Tude je to zatitnitvo, tj. pomo)....", (a ta rije "el-velajetu") je infinitiv (od glagola koji ima jo i drugi infinitiv na oblik) "elvelju" ("el-vel'ju": biti blizu, slijediti; a ko je blizu tebe, taj ti moe i pomoi i zatititi tebe; a Allah je blizu nas sa Svojom moi, znanjem i milou). ".... ukuben (umjesto "'ukben": poljedicom, posljedicom, zavretkom, svretkom).", (ta rije "ukuben", i rijei) "akibeten", i "ukba" i "ukbeten" je jedno (tj. sve etiri te rijei imaju isto znaenje), a ona je (a ono je, tj. a to znaenje je taj) drugi svijet (ili: taj krajnji, zadnji ivot, a to je ivot na onome drugome svijetu nakon proivljenja i nakon Sudnjega dana poslije proivljenja, uskrsnua, vaskrsnua). "Kibelen", i "kubulen" i "kabelen" (to) je (sve, tj. sve te tri rijei su znaenja) "isti'nafen": poinjanjem (nanovo, obnavljanjem, tj. okreanjemokretanjem njima, dolaenjem u susret njima). (Rije "kubulen" je upotrijebljena u jednom ajetu sure Kehf, a tu rije u tom ajetu neki itaju i "kibelen", pa je zato ovdje dato tumaenje za te dvije rijei i za njima srodnu onu treu. Rije "kubulen" ima i drugih znaenja, odnosno za tu rije ima i drukijih, drugaijih tumaenja.) ".... li judhidu....", je (znaenja) "li juzilu": zato (da) otklonu (oni, da odgurnu istinu sa njezinoga mjesta pomou lai, lanim prepiranjem i prividnim dokazima). "Eddehadu" je (znaenja) "ezzeleku": klizanje (klizavost, nestalnost; prema ovome onda "li judhidu" znai: zato da dadnu klizati, okliznuti istinu da se istina oklizne i poklizne pomou lai). GLAVA: "I poto je rekao Musa svome momku: Neu prestati (da putujem drukije) do (da) doprem sastajalitu (tih) dvaju mora (tj. tih dviju velikih rijeka), ili (da) prolazim (jedno dulje) vrijeme.". (Rije "hukuben") je (znaenja) "zemanen": vrijeme; a njegova mnoina (tj. mnoina toga izraza) je "ahkabun". PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan, priao nam je Amr, sin Dinara, rekao je: izvijestio me je Seid, sin Dubejra, rekao je: Rekao sam Ibnu Abbasu: "Zaista Nevf El-Bikalija tvrdi da Musa, drug Hadira (Hidra) nije on (onaj) Musa, drug Israeliana." Pa je rekao Ibnu Abbas: "Slagao je neprijatelj Allaha (Allahov neprijatelj). Priao mi je Ubej, sin Ka'ba da je on uo poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) govori: 370

"Zaista Musa je ustao govornikom (kao govornik, propovjednik) u (meu) Israelianima, pa se upitao (upitan je): "Koji je ovjek najznaniji?" Pa je rekao: "Ja." Pa je ukorio Allah njega (doslovno: na njega) poto (tj. jer) nije vratio (to) znanje k Njemu (ka Allahu), pa je objavio Allah k njemu: "Zaista je za mene rob (tj. Zaista ja imam jednoga roba) u sastajalitu (ta) dva mora (tj. dvije rijeke), on je znaniji od tebe." Rekao je Musa: "O moj Gospode! Pa kako je za mene sa njim (kako imam naina da se sa njim sastanem; kako u ga nai, sresti)?" Rekao je: "Uzee sa sobom (jednu) ribu, pa e uiniti (staviti) nju u (jedan) zembilj (rogoar, runu torbu), pa gdje god si izgubio (tu) ribu, pa on je tude (pa on je tu)." Pa je uzeo (jednu) ribu, pa je uinio (pa je stavio) nju u (jedan) zenbilj (zembilj, rogoar, torbu), zatim je otiao (krenuo je), i otiao je (vodei) sa sobom svoga momka Juea, sina Nuna. ak (Tj. Te) kada su dola njih dvojica (toj velikoj) stijeni, stavila su njih dvojica svoje glave, pa su zaspala njih dvojica. I zatresla se je (ta) riba u (tom) zembilju, pa je izala iz njega, pa je pala u (to) more (tj. u tu rijeku veliku), pa je uzela svoj put u (tom) moru (kao jedan svoj) pravac (u moru). I zadrao (zastavio) je Allah od (tj. iza te) ribe nain teenja (toka te) vode, pa je postao na njoj (tj. za njom - za ribom) kao (taj) pas (traka nad tom ribom). Pa poto se probudio, zaboravio je njegov drug da izvijesti njega za (tu) ribu. Pa su otili (tj. ili, putovali) njih dvojica ostatak svoga (toga) dana i noi svoje. ak (Te) kada je bilo (vrijeme) od sutra (sutranjega dana, sutradan), rekao je Musa svome momku: "Daj nam na ruak! Zaista ve smo sreli od ovoga naega putovanja (veliki jedan) trud (umor, zamorenost - ve smo se na ovom putu jako puno umorili)." Rekao je: A nije naao (tj. nije osjetio) Musa (toga) truda dok (tj. u putovanju prije nego) je preao (to) mjesto koje je to to je zapovjedio Allah za njega. Pa je rekao njemu njegov momak: "Da li si mislio (vidio, tj. Vidje li ti, zna li) poto smo odsjeli ka (onoj) stijeni (uz onu stijenu), pa zaista ja sam zaboravio (tu) ribu, a nije dao zaboraviti meni nju (niko drugi) osim (taj) sotona da se sjetim nje (ili: da spomenem nju), i uzela je svoj put (i otila je) u (to) more udom." (Ili: I uzeo je (Musa) njezin put u more (kao jednim) udom - kao jedno udo.) Rekao je: Pa je bio (ulazak ribe u tu vodu) za (tu) ribu pravac, a za Musaa i za njegovoga momka udo. Pa je rekao Musa: "To je (ono) to traismo (to smo bili traili, to i traimo)." Pa su se njih dvojica vratili na svoje tragove (po svojim tragovima) slijeenjem (tj. slijedei svoje tragove u stopu). Rekao je: Vratila su se njih dvojica slijede (tj. slijedei) njih dvojica svoje tragove dok su doli (dok nisu doli na kraju) ka (toj) stijeni, pa kada li (kadli tamo jedan) ovjek pokriven (nekom) odjeom! Pa je pozdravio njega Musa. Pa je rekao Hadir (El-Hadir): "A gdje (ili: A kako) je u tvojoj zemlji (taj) pozdrav?" Rekao je: "Ja sam Musa." Rekao je: "Musa Israeliana?" Rekao je: "Da. Doao sam ti zato (da) poui mene (neto) od (onoga) to si se pouio pravome putu." Rekao je: "Zaista ti nee moi sa mnom (da ima) strpljenje. O Musa! Zaista ja sam na (jednom) znanju od znanja Allaha (od Allahovoga znanja to) je pouio 371

mene njega (njemu - tome znanju - a) ti njega nee znati (a ti ga ne zna). A ti si na (jednom, nekom) znanju od znanja Allaha (to) je pouio tebe Allah (a ja) neu znati (ne znam) njega (ne znam ga)." Pa je rekao Musa: "Nai e mene, ako je htio Allah (ako Bog da), strpljenoga (strpljivoga), i neu se ogrijeiti tebi (ni od jednu, ni o jednu) zapovjed." Pa je rekao njemu Hadir (El-Hadir): "Pa ako si slijedio (tj. ako e slijediti) mene, pa ne pitaj mene (ni) o (jednoj) stvari do (da ja) proizvedem tebi od nje (tj. o njoj kakvo) spominjanje (dok ti ja ne kaem o njoj)." Pa su otila (krenula na putovanje) njih dvojica idu (tj. idui) njih dvojica na obalu (toga) mora (ili: obalu te rijeke). Pa je prola (jedna) laa, pa su govorili njima da ponesu (tj. da natovare, ukrcaju) njih (da ih prime na tu lau), pa su prepoznali Hadira (Hidra), pa su nosili (natovarili, ukrcali, primili) njega bez dara (tj. besplatno). Pa poto su se ukrcala njih dvojica u (tu) lau, nije se iznenadio (Musa zbog drugoga) osim, a Hadir (osim zbog toga to) je (Hadir) ve iupao (jednu) plohu (tj. dasku) od ploha (od dasaka, od daski te) lae sa maklema (maklama, sa jednom vrstom strugaa). Pa je rekao njemu Musa: "Ljudi (ovoga naroda) su nosili (natovarili, ukrcali su) nas bez dara (besplatno), a ti (si upravio ka njihovoj lai, pa si provalio (probio) nju zato (da) pogui (potopi) njezine stanovnike (tj. putnike). Zaista ve si doao (jednoj) udnoj stvari (ili: runoj, mrskoj - Runo je, udno je to to si uinio)." Rekao je: "Zar nisam rekao: "Zaista ti nee moi sa mnom (imati) strpljenja?!" Rekao je: "Ne kanjavaj me za (ono, tj. zbog toga) to sam zaboravio, i ne optereuj me od moga posla (od moje stvari nikakvom) potekoom." Rekao je: A rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "I bila je (ta primjedba) najprva (prva) od Musa-a zaboravom." Rekao je: "I doao je (jedan) vrabac, pa je pao (stao) na stranu (na ivicu te) lae, pa je kljucnuo u (to) more (jednim) kljucanjem (tj. kljuvao je, udario je kljunom u vodu, zagrabio je svojim kljunom vode). Pa je rekao njemu Hadir: "Nije moje znanje i tvoje znanje od znanja Allaha (od Allahovoga znanja okrnjilo i umanjilo nikako drukije) osim slino (onome) to je okrnjio ovaj vrabac od ovoga mora." Zatim su izali njih dvojica iz (te) lae. Pa dok njih dvojica idu (pjeae) na (toj) obali, kadli je vidio (ugledao) Hadir (jednoga) djeaka (gdje) se igra sa (tim) djeacima. Pa je uzeo Hadir njegovu glavu sa svojom rukom, pa je sebi iupao nju sa svojom rukom, pa je ubio njega (pa ga je ubio). Pa je rekao njemu Musa: "Zar si ubio (jednu) osobu istu (nevinu) bez osobe (tj. iako ta osoba nije ubila neku drugu osobu)? Zaista si ve doao (jednoj) stvari runoj (stvari koja je za osudu - ve si uradio djelo koje je za osudu)." Rekao je: "Zar nisam rekao tebi: "Zaista ti nee moi sa mnom (imati) strpljenje." Rekao je: "A ovo je ee od najprve (od prve)." Rekao je: "Ako sam upitao (tj. Ako upitam) tebe o (ikakvoj) stvari poslije nje (tj. poslije ove sada to se dogodila), pa ne drui se (sa) mnom (vie). Ve si dopro od mene (jednoj) isprici (opravdanju, izvinjenju)." Pa su otili njih dvojica (dalje). Te kada su njih dvojica dola stanovnicima (jedne) naseobine (jednoga sela), njih dvojica traili su hranu (jelo od) njezinih (od tih) stanovnika, pa (oni) nisu htjeli da ugoste njih dvojicu. Pa su njih dvojica nala u 372

njoj (u toj naseobini jedan) zid (koji) hoe da se srui. Rekao je: Naginja (je bio zid, tj. rije "en jenkadda" znai da se je zid bio nagnuo). Pa je ustao (ili: stao tude, tu, na tom mjestu) Hadir, pa je uspravio njega sa svojom rukom. Pa je rekao Musa: "Narod (tj. Ljudi u ovom mjestu su takvi da) smo doli njima, pa nas nisu nahranili, i nisu nas ugostili. Da si htio (tj. Da hoe), zaista bi uzeo na njega (za njega, za taj zid jednu) nagradu (tj. platu, naknadu za rad i utroeno vrijeme, nadnicu)." Rekao je: "Ovo je rastanak (rastajanje) izmeu mene i izmeu tebe...." Do Njegovoga govora (tj. I dalje je Hadir rekao ka Musa-u kao to je to opisano u Allahovom govoru - a to znai u Kur'anu - do kraja Njegovoga govora koji o tome sluaju govori, pa se na kraju toga opisivanja toga sluaja veli) "..... to (ti) je tumaenje (onoga) to nisi mogao na njemu (da imadne ti) strpljenje." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Voljeli smo da je Musa bio se strpio (Voljeli bi, voljeli bi smo da se Musa strpio) dok ispria Allah na nas (tj. nama jo i vie) od vijesti njih dvojice." Rekao je Seid, sin Dubejra: Pa je bio Ibnu Abbas (obiaja da) ita (umjesto ".... ve kane veraehum...."): "..... ve kane emamehum melikun je'huzu kulle sefinetin salihatin gasben (..... i bio je pred njima jedan vladar (to) uzima svaku dobru lau otimanjem).". I itae (on): "Ve emmel-gulamu fe kane kafiren ve kane ebevahu mu'minejni (A to se tie (toga) djeaka, pa bio je nevjernik, a bili su njegovi roditelji dva vjernika)....". (Drugi uai, itai Kur'ana neto drukije itaju i ovaj zadnji tekst Kur'ana.) GLAVA: Njegov govor: "Pa poto su doprla njih dvojica sastajalitu izmeu njih dva (mora, ili rijeke), zaboravili su njih dvojica svoju ribu, pa je uzela svoj put u (to) more pravcem (kretanja).". "Mezheben": Mjesto idjenja (Mjesto gdje se ide, kuda se ide - to je znaenje rijei "sereben: pravac, pravcem"). "Jesrubu" je (znaenja) "jesluku": kree se, zapuuje se. I od njega (od toga izraza) je ".... ve saribun binnehari (i kretalac u (tom) danu).". PRIAO NAM JE Ibrahim, sin Musa-a, izvijestio nas je Hiam, sin Jusufa da je Ibnu Durejd izvijestio njih, rekao je: izvijestio me je Ja'la, sin Muslima, i Amr, sin Dinara, od Seida, sina Dubejra, poveava jedan (od) njih dvojice na (prianje) svoga druga, i (jo jedan drugi) osim njih dvojice (osim Ja'la-a i Amra), ve sam uo njega (toga drugoga da) pria njega (spomenuti hadis) od Seida (da) je rekao: Zaista mi smo zaista kod Ibnu Abbasa u njegovoj kui poto je rekao (kad je rekao, kad ree): "Pitajte me." Rekao sam: "O Ebu Abbase! Uinio mene Allah tvojim otkupom (tj. rtvom za tebe)! U Kufi je (tj. ima, postoji jedan) ovjek pripovjeda (propovjednik), govori se njemu (tj. ime mu je) Nevf, (i) tvrdi 373

(on) da on (tj. da Musa koji se spominje da je putovao sa Hadirom-Hidrom) nije Musa Israeliana (tj. da to nije Israelianski, israilski Musa - Mojsije)." to se tie Amra, pa rekao je meni (to veli Ibnu Durejd priajui od Seida): Rekao je (Ibnu Abbas): "Slagao je ve (doslovno: Ve je slagao) neprijatelj Allaha." A to se tie Ja'la-a, pa rekao je meni: Rekao je Ibnu Abbas: Priao mi je Ubejj, sin Ka'ba, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Musa je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio." Rekao je: "Opominjao (Savjetovao) je (Musa svoje) ljude (jednoga) dana. Te kada su se prolile (njihove) oi i raznjeila se (njihova) srca, okrenuo je lea. Pa je stigao njega (jedan) ovjek, pa je rekao: "O poslanie Allaha! Da li je u (tj. na) Zemlji ijedan (ovjek) znaniji od tebe?" Rekao je: "Ne." Pa je korio njega (Allah) poto nije vratio (tj. pripisao najvee to) znanje ka Allahu. Reklo se je: "Da." Rekao je: "O moj Gospode! Pa gdje je?" Rekao je: "U sastajalitu (tih) dvaju mora." Rekao je: "O moj Gospode! Uini mi (kakav, neki) znak (da) znam to od njega." Pa je rekao meni Amr (a ne Ja'la): Rekao je: "Gdje se rastane (od) tebe (ta) riba." A rekao je meni Ja'la: Rekao je: "Uzmi (jednu) ribu mrtvu, gdje se puhne (tj. udahne) u nju (njezina) dua (duh - tude e nai, tu e nai Hadira)." Pa je uzeo (jednu) ribu, pa je uinio (pa je stavio) nju u (jedan) zembilj (u torbu za namirnice), pa je rekao svome momku: "Neu optereivati (ili: Ne optereujem) tebe (ni sa im drugim) osim da izvijesti mene o (tome) gdje se rastane (gdje se bude rastala od) tebe (ta) riba." Rekao je (Musa-ov momak, tj. sluga): "Nisi opteretio (mene) mnogo." Pa to (ti) je Njegov govor, veliajno je Njegovo spominjanje: "I poto je rekao Musa svome momku...." Jue'u, sinu Nuna. Nije (ova izjava o imenu Musa-ovoga momka da je momku bilo ime Jue' (Jua'), sin Nuna - nije to priano) od Seida. Rekao je: "Pa dok je on u hladu (tj. u sjenci jedne velike) stijene u (jednom) mjestu vlanom (rosnom, mokrom) kadli se je uzburkala (poela se udarati, poela se koprcati, tj. micati ta) riba, a Musa je spava (tj. spavao je). Pa je rekao njegov momak: Neu buditi njega. Te kada se probudio, pa zaboravio je (momak) da izvijesti njega. A uzburkavala se je (ta) riba, ak je unila (u to) more. Pa je zadrao (zaustavio) Allah od nje nain teenja (toka te) vode, ak kao da je njezin (ribin) trag (vodio) u (neku rupu u) kamenu." Rekao je meni Amr ovako: "Kao da je njezin trag (vodio) u (neku) rupu." I napravio je kolut izmeu svoja dva palca i (ona druga dva prsta) koja dva stoje blizu njih dvojice (dva susjedna prsta do paleva, tj. koja su do palaca, koja su uz palce). ".... zaista ve smo sreli od ovoga naega putovanja (jedan) trud (umor, zamor)." Rekao je: "Ve je odsjekao (presjekao) Allah od tebe (taj) trud." Nije (ova reenica priana) od Seida. Izvijestio je (momak) njega (Musa-a o nestanku ribe), pa su se vratila njih dvojica, pa su nala njih dvojica Hadira. Rekao je meni 374

Usman, sin Ebu Sulejmana: "Na (jednoj) postelji zelenoj (ili: Na jednom ilimu zelenom) na jetri (digeri, tj. na sredini toga) mora (nali su Hadira)." Rekao je Seid, sin Dubejra: "Pokriven je (bio Hadir, Hidr) sa svojom odjeom, ve je uinio njezin kraj (jedan) pod svoje dvije noge, a (drugi) njezin kraj pod svoju glavu. Pa je pozdravio njega Musa. Pa je otkrio svoje lice i rekao je: "Da li je u mojoj zemlji (ostalo ita) od pozdrava? Ko si ti?" Rekao je: "Ja sam Musa." Rekao je: "Musa Israeliana?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa ta je tvoje stanje?" Rekao je: "Doao sam zato (da) poui mene (neto) od (onoga) to si se pouio (to si ti pouen) pravome putu." Rekao je: "Zar nije dosta tebi (to) da je Tevrat (Tora) u tvojim dvjema rukama i da (Boija) objava dolazi tebi? O Musa! Zaista za mene je (tj. ja imam jedno) znanje (takvo to) ne treba tebi da zna njega. A zaista za tebe je (tj. ti ima jedno) znanje (to) ne treba meni da znam njega." Pa je uzela (jedna) ptica sa svojim kljunom (vode) od (toga) mora, a rekao je (na to Hadir): "Tako mi Allaha nije moje znanje i nije tvoje znanje u strani (tj. u odnosu) znanja Allaha (u odnosu na Allahovo znanje) osim kao to je uzela ova ptica sa svojim kljunom od (toga) mora." Te kada su se ukrcala njih dvojica u (tu) lau, nala su njih dvojica (tj. vidjeli su neke) lae male (to) nose (tj. prenose, prevoze) stanovnike (narod, ljude, putnike) ove obale ka stanovnicima ove druge obale, (i ti stanovnici putnici u velikoj lai) prepoznali su njega, pa su rekli: "Allahov dobri rob je (ovo)." Rekao je: Rekli smo Seidu: "Hadir je (li pod tim nazivom od strane saputnika mislio da kae)?" Rekao je: "Da. Neemo ga nositi (prevoziti) za nagradu (nego besplatno)." Pa je provalio nju (Hadir tu lau) i uvrstio je (udario, zabio je) u nju (u lau jedan) kolac (klin). Rekao je Musa: "Zar si provalio nju (lau) zato (da) pogui njezine stanovnike (putnike, ljude u toj lai)? Zaista ve si doao (jednoj) stvari udnoj (ili: stvari runoj)." Rekao je Mudahid: "Munkeren" (runoj - to je znaenje izraza "imren"). Rekao je: "Zar nisam rekao (da) zaista ti nee moi sa mnom (imati) strpljenje." Bila je najprva (prva Musa-ova primjedba) zaboravljanjem, a (ta) srednja (druga) uslovljavanjem, a trea upravljanjem (namjeravanjem da ukae na osnovicu i temelj da se prinude stanovnici da im dadnu hranu). Rekao je: "Ne kanjavaj me sa (onim, tj. zbog onoga) to sam zaboravio, i ne optereuj me od moje stvari (od moga posla nikakvom) tekoom." Sreli su njih dvojica djeaka, pa je ubio njega. Rekao je Ja'la: Rekao je Seid: "Naao je djeake (neke to) se igraju, pa je uzeo (jednoga) djeaka nevjernika, otroumnoga, pa je povalio njega (nauznake), zatim je zaklao njega sa (tim) noem. Rekao je: "Zar si ubio (jednu) osobu istu (nevinu), bez (odmazde neke druge) osobe, (a) nije uinila (taj) grijeh." A bio je Ibnu Abbas itao nju (tu rije) "zekijjeten" (umjesto "zakijeten" kao to neki itaju). "Zakijeten" je (znaenja) "muslimeten" (predanu; ili: koja je primila Islam, tj. osobu koja je primila Islam?, jer su sva malodobna djeca muslimani, sposobna su da prime Islam dok ih roditelji ili neko drugi ne okrene 375

u neku drugu vjeru ili bezbotvo). Kao to je tvoj govor: Djeak ist (tako se rekne i osoba ista). (I "zakijeten" i "zekijjeten" imaju priblino znaenje: dobar, lijep, ist, rastui, napredan.) Pa su ila (otila dalje) njih dvojica, pa su nala njih dvojica (jedan) zid (neki zid koji) hoe da se srui, pa je ispravio (uspravio, tj. podboio) njega. Rekao je Seid (tj. pokazao je) sa svojom rukom ovako, i podigao je svoju ruku, pa se je ispravio (zid). Rekao je Ja'la: Mislim da je Seid rekao: "Pa je potrao njega sa svojom rukom, pa se ispravio (zid). "Da si htio, zaista bi uzeo na njega (za njega) nagradu." Rekao je Seid: "Nagradu (da) jedemo nju." A bio je iza njih.... (to) je (znaenja) bio je pred njima. itao je nju (tu reenicu, ili tu rije) Ibnu Abbas (tako): pred njima (umjesto "iza njih") vladar. Tvrde (neki priajui to) od (drugoga nekoga) osim Seida da je on (taj vladar bio po imenu, da je imao ime) Huded, sin Budeda. Djeak ubijeni (taj), njegovo ime je tvrde - Dejsur. Vladar (jedan to) uzima svaku lau otimanjem (otimajui). Pa sam htio - kada je ona prolazila (tj. kada ova laa proe) pokraj njega - da pusti (ostavi) nju (njezinim vlasnicima) zbog njezine mane. Pa kada su preli (proli kraj gdje je vladao taj vladar), popravili su nju (tj. lau), pa su se koristili s njom. A od njih je (neko takvoga miljenja) ko govori: Zatvorili su nju (rupu na lai) sa (jednom) staklenkom (staklenom bocom; ili: sa staklom pomijeanim sa branom ili neim slinim). A od njih je (neko) ko govori: Sa (tom) smolom (su zatvorili provaljeno mjesto na lai). Bili su njegovi roditelji dva vjernika, a bio je (on, tj. djeak) nevjernik, pa smo se plaili da (on) prikljui njih dvoje (oca i mater, svoje roditelje) nasilju i bezvjerstvu, (a to znai) da ponese njih dvoje njegova ljubav (tj. ljubav prema njemu) na (to) da slijede njih dvoje njega na njegovoj vjeri (pogrenoj; jer je i bezvjerstvo, nevjerovanje ipak jedna vjera - ali pogrena vjera). Pa smo htjeli da zamijeni njima dvoma njihov Gospod (za njega drugo dijete) bolje od njega istotom (dobrotom) i blie njenou (milou), zbog Njegovoga govora: ".... zar si ubio osobu istu....". A "blie njenou....." (to znai): Njih dvoje su za njega (tj. njemu-buduem djetetu) milostiviji (njeniji) od njih dvoga (tj. nego to su njih dvoje bili milostiviji) za (to) prvo (dijete) koje je ubio Hadir. A tvrdio je (neko drugi) osim Seida da su njih dvoje (imali takav sluaj da) se je njima dvoma zamijenila djevojka (tj. da im je Allah dao da im se je rodila, da im se rodi ki poslije toga sina kojega je ubio Hadir). A to se tie Davuda, sina Ebu Asima, pa je rekao (prenosei) od (vie pripovjedaa) osim jednoga: Zaista ona je djevojka (tj. Osoba koja se rodila poslije ubijenoga djeaka bila je djevojka, tj. ensko). (Meutim, u svome komentaru Kastalanija kae da je Ibnu Durejd rekao da je drugo dijete poslije ubijenoga djeaka bilo muko, a to je spomenuo Ibnu Kesir i drugi.) GLAVA: 376

Njegov govor: "Pa poto su njih dvojica preli, rekao je svome momku: "Daj nam na ruak, zaista ve smo sreli od ovoga naega putovanja (jedan) trud (umor, zamorenost)." Rekao je: "Jesi li vidio? Poto smo odsjeli ka (toj) stijeni, pa zaista ja sam zaboravio (tu) ribu.....". ".... sun'an.", je (znaenja) "amelen": radom (po radu svome). ".... hivelen.", je (znaenja) "tehavvulen": premijetanje (mijenjanje, promjenu). "Rekao je: "To (ti) je (ono) to traismo (tj. to smo bili poli da traimo)"; pa su se vratila njih dvojica na svoje tragove slijeenjem (tj. slijedei oni svoje tragove u stopu).". "Imren" i "nukren" je (znaenja) "dahijeten": veliku stvar (runo djelo runom djelu si priao, doao, tj. poinio si veliki grijeh). ".... jenkadda...." je (znaenja) "jenkadu kema jenkadussinnu": porui se kao to se porui (izvali taj) zub (u vilici). ".... le tehizte...." i ".... ittehazte...." je jedno (tj. oboje imaju isto znaenje: uzeo si; odnosno: uzeo bi). (To su dva kiraeta - dva naina itanja te rijei i "letehizte" i "lettehazte", ali je znaenje isto.) ".... ruhmen" je od (rijei) "erruhmu" (milost, njenost srca), a ona je ea (jaa je ta rije) pojaanjem (stepena milostivosti) od (rijei) "errahmetu". A mislimo da je on (taj izraz "ruhmun") od "errahimu": milostivi. A zove se Meka (sa nazivom) Ummu ruhmin (Majka milosti), to jest: Milost (Allahova to) silazi u njoj (u Meku; ili: u nju - u Meku; hoe, valjda, da kae da je to uzrok za takav naziv Meke). (Uglavnom htio je da kae to da obje rijei i "ruhmun" i "rahmetun" imaju isto znaenje, a to je: milost, ali da "ruhmun" ima jae znaenje na milostivost od rijei "rahmetun".) PRIAO MI JE Kutejbete, sin Seida, priao mi je Sufjan, sin Ujejneta, od Amra, sina Dinara, od Seida, sina Dubejra, rekao je: rekao sam Ibnu Abbasu: "Zaista Nevf Bikalija (ili: Bekalija) tvrdi da Musa, vjerovijesnik Allaha nije (to onaj) Musa Hadira (Hadirov Musa, koji se sastao sa Hadirom i putovao sa njim)." Pa je rekao: "Slagao je neprijatelj Allaha. Priao nam je Ubejj, sin Ka'ba, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (da) je rekao: "Ustao je Musa govornikom (tj. kao govornik, propovjednik) u (meu) Israelianima, pa se reklo njemu: "Koji ovjek je znaniji (tj. najznaniji, najueniji)?" Rekao je: "Ja." Pa je ukorio Allah njega poto nije vratio (tj. pripisao to najvee) znanje k Njemu, i objavio je k njemu (Musa-u): "Da. Rob (jedan) od Mojih robova je u sastajalitu (tih) dvaju mora, on je znaniji od tebe." Rekao je: "O moj Gospode! Kako je (taj) put (tj. nain da se doe, dopre) k njemu (Kako u doi do njega)?" Rekao je - Uzee (tj. Uzmi ti jednu) ribu u (jedan) zenbilj (zembilj, torbu), pa gdje god si izgubio (tu) ribu, pa slijedi nju (tj. trai nju-ribu, vrati se da trai nju, nai e tada toga roba - tj. Hadira)." Rekao 377

je: Pa je izaao Musa i sa njim je njegov momak (posluitelj) Jue'a, sin Nuna, i sa njima dvojicom je (ta) riba, (i putovali su) dok su dospjeli (stigli) njih dvojica k (toj) stijeni, pa su odsjela njih dvojica kod nje. Rekao je: Pa je stavio (spustio) Musa svoju glavu, pa je zaspao." Rekao je Sufjan: A u hadisu (jednom to ga je pripovijedao, priao jedan pripovjeda drugi) osim Amra rekao je: "A u korijenu (tj. u podnoju te) stijene je (bilo jedno) vrelo, govori se njemu (ime mu je, zove se): ivot (tj. Vrelo ivota), ne pogodi od njegove vode (nijedna) stvar (pa da se, a da se sa tom stvari dogodi drugo) osim (to da) je oivjela (da oivi ona, da ona postane iva). Pa je pogodilo (tu) ribu od vode toga vrela (neka koliina). Rekao je: Pa se pomicala (tj. poela se micati) i izvukla se je iz (toga) zembilja (iz torbe), pa je unila (ula u to) more. Pa poto se probudio Musa, rekao je svome momku: "Daj (ti) nama na ruak (tj. nau hranu da jedemo)." Ajet (taj vidjeti). Rekao je: A nije naao (tj. osjetio toga) truda (umora, zamorenosti otprije) do (da) je preao (dok nije preao ono) to se njemu zapovjedilo za njega. Rekao je njemu njegov momak Jue'a (Jua), sin Nuna: "Jesi li (Da li si) vidio? Poto smo odsjeli k (toj) stijeni, pa zaista ja sam zaboravio (tu) ribu." Ajet (taj vidjeti). Rekao je: Pa su se vratila njih dvojica slijede (tj. slijedei) njih dvojica u tragove njih dvojice (tj. svoje tragove slijedei, stajui u svoje stope). Pa su njih dvojica nala u (tom) moru kao (taj) pas (traku) prolaz (te) ribe (tj. kuda je riba otila). Pa je (to) bilo za njegovoga momka (jedno) udo, a za (tu) ribu pravac. Rekao je: Pa poto su dospjela (stigla) njih dvojica ka (toj) stijeni kada li njih dvojica (susretnu se, susretoe se, sretoe se) sa (jednim) ovjekom pokrivenim sa (jednom) odjeom. Pa je pozdravio njega Musa. Rekao je: "A gdje (tj. A kako, A kakav) je u tvojoj zemlji (taj, takav) pozdrav?" Pa je rekao: "Ja sam Musa." Rekao je: "Musa Israeliana?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Da li (dozvoljava meni da) slijedim tebe na (to, tj. zbog toga) da poui mene (neto) od (onoga) to si se pouio (to si i ti pouen) pravom putu (od pravoga puta)?" Rekao je njemu Hadir (Hidr): "O Musa! Zaista ti si na (jednom) znanju od znanja Allaha (od Allahovoga znanja to) je pouio tebe njega Allah (ili: tebe njemu Allah), neu znati (tj. ne znam ja) njega (toga tvoga znanja); a ja sam na (jednom) znanju od znanja Allaha (to) je pouio mene njega (njemu) Allah, nee znati (tj. i ne zna ti) njega (toga moga znanja)." Rekao je: "Nego slijediu tebe (tj. Da, tako, ali ja elim da te slijedim, da putujem s tobom)." Rekao je: "Pa ako si (ti) slijedio mene (tj. ako e slijediti mene, ako e putovati sa mnom), pa ne pitaj me (ni) o (jednoj) stvari do (da) proizvedem (ja sam sobom) tebi od nje (neko) spominjanje (do da ti ja o njoj napomenem - dok ti ja o njoj ne kaem)." Pa su otila (krenula) njih dvojica idu (tj. idui) njih dvojica (pjeaei) na (tj. uz tu) obalu. Pa je prola pokraj njih dvojice (jedna velika) laa. Pa se je prepoznao (tj. bio je prepoznat od putnika u lai) Hadir, pa su nosili (tj. natovarili, ukrcali, primili) njih u svoju lau bez plate (doslovno: bez dara, bez dunosti). Govori se (da izraz "bi gajri nevlin" znai to i): "bi gajri edrin" (bez plate, tj. bez plaanja vonje, besplatno). Pa su se ukrcala njih dvojica (u tu) lau. Rekao je: I pao je (I stao je jedan) vrabac na stranu (na rub, ivicu te) lae, pa je zamoio svoj kljun (u to) more. Pa je rekao Hadir (ka) Musa-u: 378

"Nije tvoje znanje, i moje znanje i znanje (tih svih) stvorenja u znanju (tj. u omjeru prema znanju) Allaha osim koliina (onoga) to je zamoio ovaj vrabac svoj kljun." Rekao je: Pa nije se (malo, nego mnogo) iznenadio Musa (ili: Nije iznenadilo Musa-a malo) poto se upravio Hadir ka (jednom stolarskom alatu zvanom) makle (ka maklama), pa je provalio (probio tu) lau. Pa je rekao njemu Musa: "Narod (tj. Ljudi ovi) nosili (natovarili) su nas bez plate (besplatno), (a ti) si se upravio ka njihovoj lai, pa si provalio nju zato (da) pogui njezine stanovnike; zaista ve si doao....." Ajet (taj vidjeti). Pa su otila njih dvojica, kada li njih dvojica (susretnu se, susretoe se) sa (jednim) djeakom (koji) se igra (koji se je igrao) sa (tim izvjesnim) djeacima! Pa je uzeo Hadir za njegovu glavu, pa je odsjekao nju. Rekao je njemu Musa: "Zar si ubio (jednu) osobu istu, bez (odmazde neke druge) osobe? Zaista ve si doao (jednoj) stvari runoj (nevaljaloj)." Rekao je: "Zar nisam rekao tebi: "Zaista ti nee moi (da ima) sa mnom (nikakvo, ikakvo) strpljenje?!" Do Njegovoga govora: ".... pa nisu htjeli da ugoste njih dvojicu; pa su nala njih dvojica u njoj (u toj naseobini jedan) zid (koji) hoe da se srui...." Pa je rekao (tj. pokazao je, dao je znak) sa svojom rukom ovako, pa je ispravio njega (ili: uspravio njega). Pa je rekao njemu Musa: "Zaista mi smo unili (u) ovu naseobinu (u ovo selo, kraj, grad), pa nas nisu ugostili i nisu nas nahranili. Da si htio (tj. Da hoe), zaista bi sebi uzeo na (za) njega (neku) platu (nagradu, nadnicu)." Rekao je: "Ovo je rastanak izmeu mene i izmeu tebe; obavijestiu te za tumaenje (o onome) to nisi mogao na njemu (da imadne nikakvoga) strpljenja." Pa je rekao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Voljeli smo (Voljeli bismo) da se je Musa strpio dok se (pa da se) ispria (jo neka zgoda i sluaj) nama od stvari njih dvojice." Rekao je: I bio je Ibnu Abbas (takvoga stava da) ita (ovako sljedei ajet iz teksta ove sure koji se odnosi na opis putovanja Musa-a i Hadira): ".... ve kane emamehum melikun je'huzu kulle sefinetin salihatin gasben. Ve emmel-gulamu fe kane kafiren....." (a to znai: ".... a bio je pred njima vladar (koji) uzima svaku lau dobru otimanjem. A to se tie (toga) djeaka, pa bio (je) nevjernik.....".). (Taj isti tekst glasi neto malo drukije prema itanju drugih itaa, uaa Kur'ana, i taj drugi tekst je punovaniji, pa neka se vidi taj tekst u Kur'anu, i vidjee se razlike.) GLAVA: Njegov govor: "Reci: Da li emo obavijestiti vas za najpropalije poslovima (tj. za one, o onima koji su na najveoj teti i gubitku po poslovima, u svojim radovima)?". PRIAO MI JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Muhamed, sin Dafera, priao nam je ubete od Amra, od Mus'aba, rekao je: pitao sam svoga oca (Sa'da, sina Ebu Vakkasa o znaenju ajeta): 379

"Reci: Da li emo obavijestiti vas za najpropalije poslovima?", oni su harurije (tj. ovi ovakvi je su li harurije)?" Rekao je: "Ne. Oni su idovi i krani. to se tie idova, pa (oni) smatraju lanim (tj. pa oni ne vjeruju) Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio. (Doslovno: ...... pa smatrali su lanim (nisu vjerovali) Muhammeda a.s.). A to se tie krana, ne vjeruju (doslovno: nisu vjerovali) u raj, i rekli su (tj. i govore): "Nema (nikakve) hrane (jela) u njemu (u raju), a ni pia." A harurije su (oni) koji kvare (kre) ugovor Allaha od poslije (poslije, tj. nakon) njegovoga obavezivanja (uvrivanja, tj. nakon to su ga se bili obavezali - a misli se na pobunu protiv halife Alije r.a., a bili su mu se prisegnuli na vjernost i priznali ga halifom ti isti pobunjenici). I bio je Sa'd (obiaja da) imenuje (naziva) njih (tim) pokvarenjacima (grijenicima). (Harurije je naziv za sektu, frakciju koja se pojavila meu muslimanima u vrijeme halife Alije r.a., a ta se je sekta pojavila u jednom selu u blizini Kufe, u selu Harura-u, pa su pristalice po imenu toga sela i nazvane harurije, a kasnije su dobili naziv haridije, hariditi.) GLAVA: "Ti su (oni) koji su bili nevjernici (tj. koji nisu vjerovali) u znakove svoga Gospoda i sretanje Njega, pa su se pokvarila (doslovno: potonula, nestala, propala) njihova djela.....". Ajet (taj vidjeti). PRIAO NAM JE Muhamed, sin Abdullaha, priao nam je Seid, sin Ebu Merjema, izvijestio nas je Mugirete, sin Abdurrahmana, priao mi je Ebu Zinad od Aareda, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Zaista ono zaista e doi (taj izvjesni) ovjek, veliki, debeli (na) Sudnjem danu (bivi on, nalazei se on u takvom stanju da) nee mjeriti (vagati, teiti, tj. nee vrijediti) kod Allaha (ni koliko) krilo (jedne) komarice (muice)." I (onda) je rekao: "itajte: ".... pa neemo uspraviti (tj. uspostaviti) za njih (na) sudnjem danu (nikakvo) mjerenje (mjeru, teinu)."." A od Jahja-a, sina Bukejra, od Mugireta, sina Abdurrahmana, od Ebu Zinada slino njemu (prethodnom, spomenutome hadisu). K H J A S (KAF, HA, JA, AJN, SAD) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Abbas: ".... divno li uju oni i vide!....", Allah govori njega (ovaj govor, izraz uenja i divljenja opisujui njihovo stanje na sudnjem danu kada e oni divno uti i vidjeti istinu), a oni danas nee uti i nee vidjeti (tj. a oni 380

danas i ne uju i ne vide trajno lutajui oni) u zabludi jasnoj. Misli (na) Njegov govor: ".... divno li uju oni i vide!...." (da to znai): Nevjernici (ti) tada su najujnija stvar i najvidovitija (tj. tada e oni bolje uti i vidjeti nego iko drugi). ".... le erdumenneke...." je (znaenja) "le etimenneke": zaista grdiu (ruiu) svakako tebe (pogrdama). ".... ve ri'jen." (to) je (znaenja) "menzaren": i izgledom (po izgledu). A rekao je Ebu Vail: Znala je Merjema da je (taj) bogobojazni razuman (ovjek; ili: da je svaki bogobojazni razuman) dok je rekla: ".... zaista ja se utjeem (traim zatitu) u Milosrdnoga (Allaha) od tebe ako si bio bogobojazan.". A rekao je Ibnu Ujejnete: "..... teuzzuhum ezzen.", (to) je (znaenja) "tuz'iduhum ilel-measi iz'aden": tjeraju (potiu, podstrekavaju) ih ka (tim) grijesima tjeranjem. A rekao je Mudahid: ".... idden.", je (znaenja) "'iveden": krivini (iskrivljenosti, tj. iskrivljenoj stvar). Rekao je Ibnu Abbas: ".... virden.", je (znaenja) "'itaen": edne. ".... esasen...." je (znaenja) malen: imovinom (po imovini). ".... idden." je (znaenja) "kavlen azimen": govor velik. ".... rikzen?", je (znaenja) "savten": glas. A rekao je osim njega (tj. osim Ibnu Abbasa neko drugi): ".... gajjen.", je (znaenja) "husranen": tetu. ".... bukijjen.", je skupina (tj. mnoina od rijei) "bakin": plakalac (tj. "bakin" znai onaj koji plae). ".... silijjen (ulaenjem, ili: spaljivanjem).", (ta rije je infinitiv od glagola) "salije": uniao je (u vatru; ili: spalio se je), "jasla": ulazi (u vatru; ili: spaljiva se on). ".... nedijjen.", i "ennadi" je jedno (jednoga znaenja): sijelom (sjednicom, skupom, tj. po sijelu, po sjednici - a to e rei: ko ima najljepe mjesto sjedenja, sijela; iji je klub ljepi?). "I opominji njih (priajui im o) danu (te) alosti.....". (Pod izrazom "dan alosti" misli se na sudnji dan-Sudnji dan, jer e se alostiti oni koji budu osueni u pakao da idu da trpe kaznu.) PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa sina Gijasa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Dovesti e se (ta) smrt kao oblik (jednoga) ovna garavoga, pa e dozivati (jedan) doziva: "O stanovnici raja!" Pa e pruiti (istegnuti oni svoje) vratove (podigavi oni glave) i gledae. Pa e rei (onaj vika, doziva): "Da li poznajete (ta je) ovo?" Pa e govoriti (rei e oni): "Da, ovo je (ta) smrt." I svaki (od) njih ve je vidio nju. Zatim e dozivati (dozvati): "O stanovnici Vatre (tj. pakla)!" Pa e pruiti vratove (podigavi glave) i gledae (oni). Pa e govoriti (rei e on): "Da li poznajete ovo (Znate li ta je ovo)?" Pa e govoriti (rei e oni): "Da, ovo je (ta) smrt (to je smrt)." I svaki (od) njih ve je vidio nju. Pa e se zaklati (smrt, tj. bie zaklana smrt), zatim e govoriti (rei e taj doziva): "O stanovnici raja! Vjeno ostajanje (je vama u raju), pa nema smrti! I o stanovnici pakla (vatre pakla)! Vjeno ostajanje (je vama u Vatri), pa nema smrti (nema umiranja vie)!" Zatim je itao:

381

"I opominji ih (na) dan (te) alosti poto se je sudila (ta) stvar, a oni su u (jednoj) nemarnosti (sada, u ivotu na ovome svijetu)....", (to jest), a ovi su u nemarnosti, stanovnici (te) ovozemnosti, i oni nee vjerovati (i oni ne vjeruju u to)." GLAVA Njegovoga govora: "I ne sputamo se (mi drukije) osim sa zapovjedi tvoga Gospoda, Njemu je (sve) to je izmeu naih ruku (tj. sve to je pred nama) i to je ozadi (iza) nas....". PRIAO NAM JE Ebu Nuajm, priao nam je Umer, sin Zerra, rekao je: uo sam svoga oca (da pria) od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, Dibrilu: "ta sprjeava tebe da posjeuje nas vie od (onoga) to posjeiva (posjeuje) nas?" Pa je siao (ajet): "I ne sputamo se (mi drukije) osim sa (po) zapovjedi tvoga Gospoda, Njemu je to je izmeu naih ruku (pred nama), i to je ozadi (iza) nas (i to je izmeu toga)....". GLAVA Njegovoga govora: "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u Nae znakove (tj. koji nije vjerovao - koji ne vjeruje u Nae znakove), i rekao je (uz to jo): Zaista e se meni dati svakako imovina i dijete (djeca).". PRIAO NAM JE Humejdija, priao nam je Sufjan od Aamea, od Ebu Duhaa, od Mesruka, rekao je: uo sam Habbaba (da) je rekao: Doao sam Asu, sinu Vaila, Sehmiji (da) uzmem (naplatim; odnosno: da traim od) njega (jedno) pravo svoje kod njega (to sam imao), pa je rekao (on): "Neu dati tebi do (da) bude (dok ne bude) nevjernik u Muhammeda pomilovao ga Allah i spasio." Pa sam rekao: "Ne, ak (da) umre, zatim (da) se proivi (zatim da vaskrsne, uskrsne - dakle: kad bi umro, zatim se proivio)." Rekao je: "A zaista ja zaista (li) sam mrtav, zatim proivljen (dakle: kad budem mrtav hou li zaista biti oivljen)?" Rekao sam: "Da." Rekao je: "Zaista je za mene tamo (tj. Ja u imati tamo jedno veliko) imanje i djecu, pa u (da) platim tebi njega (to tvoje pravo, tvoj taj dug to sam ti duan)." Pa je siao ovaj ajet: "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u Nae znakove, i rekao je: Zaista meni e se dati svakako imanje i djeca.". Predao je njega (ovaj hadis) Sevrija, i ubete, i Hafs, i Ebu Muavijete i Veki' (svi su ga priali) od Aamea. Njegov govor: "Je li se natkuio (na to) odsutno (tj. Je li saznao nevieno, tajno), ili je sebi uzeo kod Milosrdnoga (nekakav) ugovor (obavezu)?". 382

PRIAO NAM JE Muhamed, sin Kesira, izvijestio nas je Sufjan od Aamea, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Habbaba, rekao je: Bio sam kova u Meki, pa sam nainio Asu, sinu Vaila, Sehmiji (jednu) sablju (ma), pa sam doao (da) traim (naplatim od) njega, pa je rekao: "Neu dati tebi do (da) bude nevjernik u Muhammeda." Rekao sam: "Neu biti nevjernik u Muhammeda, pomilovao ga Allah i spasio, ak (da) usmrti tebe Allah, zatim (da) oivi (nanovo) tebe." Rekao je: "Kada je usmrtio mene Allah, zatim je proivio mene (tj. kada me usmrti, pa me proivi), a za (tj. u) mene je (a kod mene tad kad bude) imovina i djeca (pa tada u ti platiti)." Pa je spustio Allah: "Pa jesi li (da li si) vidio (onoga) koji nije vjerovao u nae znakove, i rekao je: Zaista e se meni dati svakako imovina i djeca. Da li se je natkuio (na to) odsutno (tj. Da li je saznao nevieno, tajno), ili je sebi uzeo kod Milosrdnoga (neki) ugovor (obavezu da e mu On to tako dati)?". Rekao je (Buharija da rije "ahden" znai to i): "Mevsikan" (obavezivanje, vrsto obeanje, ugovor). Nije rekao Edeija (priajui on) od Sufjana: ..... sablju...., a ni "mevsikan" (obavezivanje, tj. nije spomenuo u prianju toga hadisa te dvije rijei). GLAVA: "Nikako! Zapisaemo (ono) ta (on) govori, i pruiemo njemu od (te) kazne pruanjem (tj. i poveaemo njemu kaznu velikim poveavanjem).". PRIAO NAM JE Bir, sin Halida, priao nam je Muhamed, sin Dafera, od ubeta, od Sulejmana, uo sam Ebu Duha-a (da) pria od Mesruka, od Habbaba, rekao je: Bio sam kova u predislamlju, i bio je za mene (jedan) dug (dugovanje meni) na Asu, sinu Vaila (tj. kod Asa, pri Asu, sinu Vailovom). Rekao je: Pa je doao njemu (da) trai (da se naplati od, da naplati od) njega. Pa je rekao: "Neu dati tebi do (da) bude nevjernik u Muhammeda - pomilovao ga Allah i spasio." Pa je rekao: "Tako mi Allaha neu biti nevjernik (u Muhammeda a.s.) ak (da) usmrti tebe Allah, zatim (da) se proivi (ti nanovo)." Rekao je: "Pa pusti me, dok umrem, zatim (da) se proivim (ja nanovo), pa meni e se dati imovina i djeca, pa u izvriti (tj. platiti) tebi." Pa je siao ovaj ajet: "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u nae znakove, i rekao je: Zaista dae se meni svakako imovina i djeca.". Njegov govor, moan je i veliajan je: "I naslijediemo ga, (ono) to govori (da e mu se dati, tj. naslijediemo njegovo imanje i djecu), i doi e (on) nama samac (usamljen, sam).". A rekao je Ibnu Abbas: ".... el-dibalu hedden (ta brda ruenjem).", (rije "hedden" to) je (znaenja) "hedmen": ruenjem. 383

PRIAO NAM JE Jahja, priao nam je Veki' od Aamea, od Ebu Duha-a, od Mesruka, od Habbaba, rekao je: Bio sam ovjek kova, i bio je za mene na Asu, sinu Vaila (jedan) dug (tj. i bio mi je duan As, sin Vaila jedno dugovanje), pa sam doao njemu (da) traim (da naplatim) njega (od njega), pa je rekao meni: "Neu izvriti (Neu platiti) tebi do (da) bude nevjernik u Muhammeda." Rekao je: Rekao sam: "Neu biti nevjernik u njega ak (da) umre, zatim (da) se proivi." Rekao je: "A zaista ja zaista proivljen sam (tj. proivljen u biti) od poslije (nakon te) smrti, pa u izvriti (pa u platiti) tebi kada sam se vratio (kada se vratim) ka imanju i djeci." Rekao je: Pa je siao (objavljen je ajet): "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u nae znakove, i rekao je: "Zaista e se meni dati imanje i djeca." Da li se je natkuio (Da li je saznao to) odsutno (nevieno, tajno), ili je sebi uzeo kod Milosrdnoga ugovor (obavezu)? Nikako! Zapisaemo ta govori, i pruiemo njemu od (te) kazne pruanjem. I naslijediemo ga, (njega i ono) to govori (da e mu se dati), i doi e (on) nama samac (usamljen, sam).". T H (TA HA) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Dubejr i Dahhak: U nabatejskom jeziku (izraz) Taha je (znaenja): O ovjee! A rekao je Mudahid: "....elka." (ta rije) je (znaenja) "sane'a": napravio je (nainio je, izveo je svoju vjetinu). Govori se (tj. Rekne se): Svaki (onaj) to nije govorio (tj. ko ne izgovara) za (jedno) slovo (tj. ko ne moe da izgovara neko slovo isto i jasno), ili je u njega tepanje, ili fukanje (tj. ili u govoru zapinje pri izgovaranju slova "t", ili slova "f"), pa ona je zaveljaj (spletenost, zapletenost u govoru, tj. ta se pojava u govoru naziva zapletenost - a to e rei: mucanje, zapinjanje, a to se arapski rekne "'ukdetun"). ".... ezri.", (to) je (znaenja) "zahri": moja lea (tj. moju snagu, moje ojaanje, moju podrku). ".... fe jeshatekum....", je (znaenja) "juhlikekum": .... pa (da) uniti vas.... (Po Asimovom itanju umjesto "fe jeshatekum" ta reenica glasi: ".... fe jushitekum....".) ".... el-musla (najprilinijom, najprilinija).", (ta rije) je enski rod (do) "el-emselu" (najpriliniji, najprimjerniji, koji slui kao primjer). Govori (tj. Fir'avn-faraon kae u ajetu, u kojem se spominje rije "el-musla", da e Musa i Harun ako nadvladaju maioniare, da e njih dvojica odnijeti, unititi "vau stazu najpriliniju" - a to znai): "vau vjeru". Govori se: Uzmi (tu stazu) najpriliniju, uzmi (taj put) najpriliniji. ".... zatim doite redu (u red)....". Govori se: Da li si doao (tome) redu (u taj red) danas - misli (na to) klanjalite koje je (to mjesto to) se klanja u njemu. "Fe evdese...." (to) je (znaenja) "admere": skrivao je (mislio je). "Havfen" (strahovanjem, zbog straha - a to je znaenje koje ima i rije ".... hifeten....", a koja je nastala od "hivfeten"), pa je otilo (slovo) "v" od (rijei) "hifeten" (pretvorivi se u dugo "i") zbog samoglasnika (vokala) "i" (iza slova, uz slovo) "h" (koje se nalazi pred "v", 384

odnosno koje se je nalazilo prije korjenitoga "v" koje se zbog takvog poloaja u rijei i pretvorilo u "i"). ".... u debla (tih) palmi....", to jest: na debla (tih) palmi. ".... hatbuke....", je (znaenja) "baluke": tvoj um (tj.: ta je tvoj um? - a to e rei: ta misli? ta je tebi? ta veli, ta kae?). ".... misase...." je infinitiv (od) "massehu misasen": doticao se je meusobno (sa) njim doticanjem. ".... le nensifennehu...." je (znaenja) "le nezrijennehu": zaista emo prosuti (posijati) svakako njega (pepeo, lug od spaljenoga zlatnoga teleta). "..... ka'an (ravnica, povrina, tj. ravnicom, povrinom)...." (to oznauje takvu ravnicu, povrinu to) nadvisuje nju (ta) voda (voda iz fatamorgane). A ".... essafsafu...." je ravna povrina od (te) zemlje (od tla Zemlje). A rekao je Mudahid: ".... evzaren (terete, teretima)...." (to) je (znaenja: bili smo natovareni sa jednim) teinama (tovarima) od nakita (toga faraonovoga) naroda, (izvjesnoga) nakita koji (kojeg) su pozajmili (na upotrebu, unaru) od roda (od porodice, obitelji) faraona (faraonove). ".... fe kazeftuha...." (to) je (znaenja) "fe elkajtuha": pa sam bacio nju (skupljenu gomilu toga nakita). ".... elka...." je (znaenja) "sane'a": napravio je (nainio je Samirija). ".... pa je zaboravio." (to jest: zaboravio je) Musa, oni (Samirija i njegove pristalice) govore njega (taj govor da) je pogrijeio (promaio Musa svoga) Gospoda (i otiao Ga traiti na Turi Sina-u, a On mu je tu - to tele). ".... nee vratiti k njima (nikakav) govor...." (to) tele (tj. nee im nita odgovoriti tele). "..... hemsen;", je (znaenja) "hissul-akdami": osjet (tj. topot tih) stopala (nogu kada padaju na tle, tlo). ".... si sakupio (proivio) mene slijepoga...." - od moga dokaza - "a ve sam bio vidovit (vidio sam)?" - u zemnosti (u zemaljskom ivotu sam vidio svoj dokaz za svoje stanovite i stav, a sada ga ne vidim i ne nalazim). Rekao je Ibnu Abbas: ".... sa glavnjom (sa ugarkom, tj. glavnju, ugarak)....", bili su zalutali (sa toga) puta, a bili su putnici zimi (u zimno doba, u zimsko doba), pa je rekao: "Ako nisam naao (tj. Ako ne naem) na njoj (kod nje - kod one vatre nekoga) ko upuuje (vodi na taj) put, donijeu vam vatru (vatre da) loite." A rekao je Ibnu Ujejnete: ".... najpriliniji njih stazom...." (to) je (znaenja) najpravedniji (od) njih (u govoru, onaj koji najpravije govori). A rekao je Ibnu Abbas: ".... hadmen (okrnjenja).", (to znai) nee se (njemu ovjeku) uiniti nasilje, pa (da) se okrnji njemu od njegovih lijepih poslova (neto, tj. neki dio nagrade). ".... iveden...." je (znaenja) "vadijen": dolinu; "ve la emten.", (a "emten") je (znaenja) "rabijeten": uzvisinu (uzviicu). ".... sireteha (njezin nain hoda, idjenja, tj. ivota)", (a to) je (znaenja) "haletehelula": njezino stanje prvo (prvobitno). ".... ennuha (razuma).", (to) je (znaenja) "ettuka": bogobojaznosti. ".... danken....", je (znaenja) "eekau": nesretnost ("dankun" inae znai tijesan). ".... heva.", je (znaenja) "ekije": bio je nesretan. ".... u (toj) dolini svetoj...." (to znai): blagoslovljenoj. ".... Tuva." (to) je (vlastito) ime (te) doline. ".... bi milkina (a to je: bi melkina)...." (to je (znaenja) "bi emrina": sa naom zapovjedi (ili: sa naom stvari; ili: sa naim poslom). ".... mekanen suven." (to) je (znaenja: mjesto koje je bilo jedna) polovina (sredina puta) izmeu njih. ".... jebesen...." je (znaenja) "jabisen": suh. ".... ala kaderin...." je (znaenja) "mev'idin": na roite (na obeano, odreeno vrijeme). ".... la tenija...." je (znaenja) "la tad'ufa": ne budite slaba vas dvojica. ".... jefruta (da pretjera, tj. da pouri-na nas)....", "ukubetun": kaznom (da nas kazni prije nego mu do kraja iskaemo Tvoju zapovjed). 385

GLAVA: Njegov govor: "I napravio (tj. stvorio) sam Sebi tebe za Moju osobu (tj. za Sebe da Meni slui).". PRIAO NAM JE Salt, sin Muhameda, priao nam je Mehdija, sin Mejmuna, priao nam je Muhamed, sin Sirina, od Ebu Hurejreta, od poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Susreo se je (Susreli su se) Adem i Musa, pa je rekao Musa Ademu: "Ti si (onaj) koji si unesreio (te) ljude i izveo si ih iz (toga) raja." Rekao je njemu Adem: "Ti si (onaj) koji (si takav da) je Sebi izabrao tebe Allah sa Svojim poslanstvom, i Sebi je izabrao tebe za Svoju osobu (za Sebe), i spustio je na tebe (taj) Tevrat (jesi li ti to taj)?" Rekao je: "Da." Rekao je: "Pa (je si li) naao nju (u Tevratu moju greku da) se je propisala na mene (da mi je predodreena) prije (nego) da stvori mene (prije nego me je stvorio Allah)." Rekao je: "Da." Pa je dokazao Adem Musa-u (tj. Nadjaao je u prepiranju, u tom iznoenju dokaza, u dokazivanju Adem Musa-a). "El-jemmu" je (to i) "el-bahru": more. "I objavili smo (Ovdje je isputeno neto od teksta Kur'ana, jer treba ovako puni tekst da glasi: "I zaista ve smo objavili) ka Musa-u, to jest: Putuj nou sa Mojim robovima, i udari za njih put u moru suh, nee se bojati stizanja (od faraona) i nee se plaiti (utopljenja). Pa je slijedio njih faraon sa svojim vojskama, pa je pokrilo njih od (toga) mora (ono) to je pokrilo (poklopilo) njih. I zaveo je faraon svoj narod, a nije uputio.". PRIAO MI JE Jakub, sin Ibrahima, priao nam je Revh, priao nam je u'bete, priao nam je Ebu Bir od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice rekao je: Poto je doao poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, (u) Medinu, a idovi (ti) poste aura' (deseti dan muharrema mjeseca), pa je pitao njih (zato oni to ine), pa su rekli: "Ovo je (taj) dan koji (je to to, koji je taj to) je pokazao se u njemu Musa na faraonu (tj. nad faraonom kao pobjednik)." Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Mi smo blii sa Musa-om od njih, pa postite ga (tj. pa postite taj dan)." GLAVA Njegovoga govora: ".... pa neka ne izvede (ne istjera avo, sotona) nipoto vas dvoje (tebe, Ademe, i tvoju enu), pa (da) bude nesretan.".

386

PRIAO NAM JE Kutejbete, sin Seida, priao nam je Ejub, sin Neddara, od Jahja-a, sina Ebu Kesira, od Ebu Selemeta, sina Abdurrahmana, od Ebu Hurejreta, bio zadovoljan Allah od njega, od Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, rekao je: "Raspravljao je (Prepirao se je) Musa (sa) Ademom, pa je rekao njemu: "Ti si (onaj) koji si izveo (istjerao te) ljude iz (toga) raja sa tvojim (svojim) grijehom, pa si unesreio njih." Rekao je: Rekao je (na te rijei) Adem: "O Musa! Ti si (onaj) koji (si takav da) je Sebi izabrao (odabrao) tebe Allah sa Svojim poslanstvom i Svojim govorom. Zar kori mene (ti) na (za jednu) stvar (to) je propisao nju Allah meni prije (nego) da stvori mene?" Ili (je reeno): "Odredio je nju na mene (tj. meni) prije (nego) da stvori mene." Rekao je poslanik Allaha, pomilovao ga Allah i spasio: "Pa je nadvladao sa (tim) dokazom (tj. pobijedio je u raspravi, u prepiranju) Adem Musa-a." SURA EL-ENBIJA-A (SURA ENBIJA') SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. PRIAO NAM JE Muhamed, sin Beara, priao nam je Gunder, priao nam je ubete od Ebu Ishaka, rekao je: uo sam Abdurrahmana, sina Jezida, od Abdullaha (Mesudovoga), rekao je: (Sura) Israeliana, i Kehf, i Merjem, i Taha i Enbija' - one (te sure) su (tih sura) najizvrsnijih, najprvih (prvih) i one su od moje roene (imovine, tj. od moje starine, stare imovine). A rekao je Katadete: ".... duzazen...." (to) je (znaenja) "katta'ahunne": isjekao je njih (statue kipova). A rekao je Hasen: ".... fi felekin (u krugu, u sferi, orbiti)....", slinoj tokiu (te) preslice (tj. okrugloj daski, postolju prele, preslice, ili vretena). ".... jesbehune (plivaju).", (to) je (znaenja) "jedurune": krue (kreu se). Rekao je Ibnu Abbas: ".... nefeet...." je (znaenja) "re'at": pasla je (pasli su bravi, pasle se ovce, pasle su ovce). ".... jushabune." je (znaenja) "jumne'une": sprjeavaju se. ".... vaa sljedba je sljedba jedna (ili: va narod je narod jedan)....", rekao je (Ibnu Abbas da to znai): Vaa vjera je vjera jedna. A rekao je Ikrimete: ".... hasabu...." je (znaenja) "hatabu": drva, (ali "hasabu" znai drva) u abesinskome jeziku. A rekao je osim njega (Ikrimeta neko drugi): ".... ehassu...." je (znaenja) "tevakka'uhu": oekivali su ga. Od "ahsestu": osjetio sam (od te rijei je i rije "ehassu: osjetili su"). ".... hamidine.", je (znaenja) "hamidine": ugasnule (istruhle, truhle). "Hasidun" (Ponjeven) je (znaenja) "muste'salun": iskorijenjen. Pada (tj. upotrebljava se taj izraz) na (tj. za toga) jednoga, i dvojicu i sve. ".... la jestahsirune.", je (znaenja) "la ju'june": Nee se umoriti. I od njega (od toga) je "el-hasiru": umoran (sustao)., i (izraz) "hasertu be'iri": zamorio sam svoju devu. ".... 'amikin." je (znaenja) "be'idin": dalekoga. ".... nukisu...." je (znaenja) "ruddu": povratili su se. ".... pravljenje oblaila...." je (znaenja ti) oklopi (pancijer-koulje, pancir koulje). ".... tekatta'u emrehum (isjekli su oni svoju stvar, svoj posao)...." (to) je (znaenja) "ihtelefu": protivili su se. "El-hasisu", i "el-hissu, i "el-dersu" i "el-hemsu" je 387

jedno (tj. sve te rijei imaju jedno znaenje), a ono od (toga) glasa sakrivenoga (vue znaenje, tj. sve te rijei znae: osjeanje, tajni glas i njegovo osjeanje). ".... azennake...." je (znaenja) "aalemnake": obavijestili smo te (dali smo na znanje tebi). ".... obavijestio sam vas....". (Prvi ajet, odnosno prva reenica "azennake" spomenuta je iz ajeta iz druge sure da se objasni znaenje, pa je onda spomenuta reenica koja se nalazi u ajetu ove sure Enbija-a. Smisao rijei "obavijestio sam vas" je u tome da se protivniku jasno stavi na znanje i da se pripremi za rat i borbu, pa da se nae - ala sevain: na jednakosti, na jednakom stanju pripremljenosti za rat - i da se ne moe aliti na vjerolomstvo i muki napad, napad bez objave rata. To e se sada u tekstu jasno izraziti.) Kada si obavijestio njega (protivnika), pa ti si i on na jednakosti (na jednakom, u jednakom poloaju), nisi bio vjeroloman (nisi uinio vjerolomstvo; zbog toga i Allah poruuje nevjernicima: "..... obavijestio sam vas...."). A rekao je Mudahid: ".... leallekum tus'elune (moda vi) da (se pitate).", (to) je (znaenja) "tufhemune": (da) se razumijete (tj. da se vama dadne razumjeti, da se urazumijete, dovedete u razum). ".... irteda...." je (znaenja) "radije": bio je zadovoljan. ".. ettemasilu...." je (znaenja) "el-asnamu": kipovi. ".... essidillu...." je (znaenja) "essahifetu": list (rije "essahifetu" znai i stranica). GLAVA: ".... kao to smo poeli prvo stvaranje, vratiemo ga (obnoviemo ga nakon unitenja), obeanje na Nas (je to), ....". PRIAO NAM JE Sulejman, sin Harba, priao nam je ubete od Mugireta, sina Numana, (jednoga) starca iz (plemena) Neha'a, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je: Predikovao je (Drao je govor) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, pa je rekao: "Zaista vi ste (oni koji e biti) sakupljeni (sabrani) ka Allahu (u stanju u kakvom ste bili i roeni) bosi, goli, neobrezani (neosunneeni, tj. nisu vam polni udovi obrezani, dakle: nee vam polni udovi biti obrezani): ".... kao to smo poeli prvo stvaranje, vratiemo ga, obeanje na Nas (stavljamo), zaista Mi smo bili inioci." Zatim zaista prvi ko e se (koji e se) obui (ko e dobiti odjeu na) Sudnjem danu (to) je Ibrahim (bie Ibrahim). Zar ne (Pazite)! Zaista ono dovesti e se (neki) ljudi od moje sljedbe, pa e (se) uzeti s njima lijevo (tj. povesti e se oni na lijevu stranu - a to znai: u pakao), pa u rei: "O moj Gospode! Moji drugovi (su to)." Pa e se govoriti (rei e se): "Nee znati (tj. Ne zna ti ono) ta su proizveli poslije tebe." Pa u rei kao to je rekao (taj) rob dobri: ".... i bio sam nad njima svjedok dok sam trajao (postojao meu njima)....", do Njegovoga govora: "...., (i Ti si na svaku stvar) svjedok." Pa e se govoriti (rei e se): "Zaista ovi nisu prestajali (da budu) vraai na svoje pete 388

(tj. ti tvoji drugovi neprestano su se odmetali, odstupali od Islama vraajui se u postupke paganstva) otkako si se rastavio (od) njih (otkako si se rastao s njima, od njih, tj. otkako si umro)." SURA HADDA (SURA HAD) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. A rekao je Ibnu Ujejnete: ".... el-muhbitine." (to) je (znaenja) "elmutmeinnine": (te) smirene (koji su se smirili, nali mira). A rekao je Ibnu Abbas o (znaenju) ".... kada je elio, bacio je (taj) sotona u njegovu elju...." (to znai): kada je priao, bacio je (tj. bacio bi, ubacio bi izvjesni) sotona u njegovo prianje, pa pokvari (uniti) Allah (ono) to baca (ubacuje taj) sotona, i uvruje Svoje ajete (ili: Svoje znakove). A govori se: "njegova elja" je (znaenja, tj. to znai) njegovo itanje. (Prema tome ".... iza temenna elkaejtanu fi umnijjetihi....", znai: kada je itao, bacio je sotona u njegovo itanje.... Da bi pojaao svoje tumaenje da ovdje "temenna" znai itao je, sada e da navede jo neke rijei iz sure Bekare, pa kae) ".... osim elja (tj. osim itanja)...." (to znai da oni): itaju, a nee pisati (a ne piu). A rekao Mudahid: ".... meidin: obojen.", (to jest) sa (tim) kreom (ili: sa gipsom). A rekao je osim njega (Mudahida drugi): ".... jestune...." je (znaenja) "jefrune": ure (tre; ili: uznemiruju), (a "jestune") je od "essatvetu: navala, navaljivanje (na nekoga). A govori se: ".... jestune...." je (znaenja) "jebtiune" (a moe se izgovarati i "jebtuune"): srue se (obore se - na one koji im itaju ajete Allahove). "I naputili su se ka (tom) lijepom od (toga) govora...." (to znai): Udahnulo im se je (Ulilo im se je)., "i naputili su se ka putu (Allaha) Hvaljenoga.", (to) je Islam (taj put). A rekao je Ibnu Abbas: ".... sa (jednim) uzrokom...." (to znai): sa (jednim) uetom (tj. neka prui ue) ka krovu (ka tavanu svoje) kue (sobe, pa neka se udavi, objesi, pa neka vidi hoe li taj njegov postupak odstraniti ono to ga ljuti i zbog ega se je udavio i objesio). ".... tezhelu...." je (znaenja) "tugalu": zaposlila se (tj. zaposlena je, zauzeta je sama sobom tako da ona ne moe voditi brigu o onome djetetu to ga doji).

GLAVA: ".... i vidi (tj. misli te) ljude pjane.....". PRIAO NAM JE Umer, sin Hafsa, priao nam je moj otac, priao nam je Aame, priao nam je Ebu Salih od Ebu Seida Hudrije, rekao je: rekao je Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Rei e Allah, moan je i veliajan je, (na) Sudnjem danu:

389

"O Ademe!" Pa e rei (Adem, Adam): "Dvoodazov Tebi, na Gospode, i dvije sree Tebi (pripadaju, tj. i Ti daje dvije sree: sreu u zemaljskome ivotu i sreu drugu u ivotu poslije Sudnjega dana, na drugome svijetu)!" Pa e se dozivati (Adem) sa (jednim) glasom: "Zaista Allah zapovjeda tebi da izvede (da izdvoji, da izvadi) iz tvoga (svoga) potomstva (jedno) poslanje (tj. jednu skupinu, koliinu) ka Vatri (ka paklu)." Rekao je (tj. Rei e Adem): "O moj Gospode! A ta je (tj. koliko je) poslanje (eta, skupina) Vatre?" Rekao je (tj. Rei e taj glas): "Od svake hiljade - mislim ga (da) je rekao (mislim da je rekao) - devet stotina devedeset i devet (treba da poalje u pakao)." Pa tada e smetnuti (ta) nosaica svoj tovar (tj. porodie se trudna ena, pobacie svoje edo u sebi koje je nosila - haml), i posijedie (to) roene, i vidjee (te) ljude pjane (pijane), a oni nisu pjani (pijani), a ali (tj. nego) je kazna Allaha estoka." Pa je bilo teko to (prianje Muhammeda a.s.) na (te) ljude ak (da) su se promijenula (promijenila) njihova lica. Pa je rekao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio: "Od (naroda) Jeduda i Meduda (Goga i Magoga) je devet stotina devedeset i devet, a od vas je jedan. Zatim vi ste u (meu tim) ljudima kao (ta) dlaka crna u strani (toga) vola bijeloga (na bijelom volu), ili kao (ta) dlaka bijela u strani (toga) vola crnoga. I zaista ja zaista se nadam da budete (vi) etvrtina stanovnika (toga) raja." Pa smo veliali (Allaha, tj. rekli smo: "Allahu ekber" (Allah je vei)!). Zatim je rekao: "Treina stanovnika raja." Pa smo (ponovo) veliali (rekli: "Allahu ekber!"). Zatim je rekao: "Polovina stanovnika raja." Pa smo (opet) veliali. A rekao je Ebu Usamete od Aamea: "Vidi (te) ljude pjane, a nisu oni pjani." Rekao je: "Od svake hiljade devet stotina devedeset i devet (doslovno: devet stotina i devedeset i devet; i u ovom tekstu i u tekstu prethodnoga hadisa treba da stoji slovo "i" prije rijei devedeset)." A rekao je Derir i Isa, sin Junusa, i Ebu Muavijete: "..... sekra ve ma hum bi sekra" (umjesto: "sukara ve ma hum bi sukara"). (I prianje sa izrazima "sekra ve ma hum bi sekra" ima isto znaenje: ".... pjane, a nisu oni pjani.".)

GLAVA: "A od (tih) ljudi je (neko takav) ko oboava Allaha na (nekoj) strani," - (to znai: u jednoj) sumnji - "pa ako je pogodilo njega (kakvo) dobro, smirio se je s njim; a ako je pogodila njega (kakva) kunja (iskuenje, nezgoda, nesrea), izvrnuo se je (prevrnuo se je) na svoje lice; tetovao je (tu) ovozemnost i (taj) zadnji (ivot, tj. izgubio je i ovaj svijet i drugi, budui svijet-ahiret).....", do Njegovoga govora ".... to je ono (ta) zabluda daleka.".

390

".... etrefnahum (raznjeili smo ih; razmazili smo ih)...." (to) je (znaenja) "vessa'nahum": proirili smo im (dali smo im mo, iroke mogunosti i udobnosti). PRIAO MI JE Ibrahim, sin Harisa (ili: sin Munzira), priao nam je Jahja, sin Ebu Bukejra, priao nam je Israil od Ebu Hasina, od Seida, sina Dubejra, od Ibnu Abbasa, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, rekao je (o znaenju i smislu ajeta): "A od (tih) ljudi je (neko takav) ko oboava Allaha na strani (na ivici vjere i bezvjerstva),....", rekao je: Bio je (izvjesni taj) ovjek (takvoga postupka da) doe (u) Medinu (u cilju primanja Islama i primi Islam). Pa ako je rodila njegova ena djeaka (nakon to je on bio u Medini) i odrijebilo se je njegovo konjanitvo (tj. i ako je dobio priplod od konja svojih), rekao je (rekao bi on): "Ovo je (jedna) vjera dobra." A ako nije rodila njegova ena i nije se odrijebilo njegovo konjanitvo, rekao je (rekao bi): "Ovo je vjera (jednoga) zla (vjera nevaljalosti)." GLAVA: Njegov govor: "Ova dvojica su dva protivnika (to) se prepiru (svaaju) njih dvojica u (vezi, tj. zbog) svoga Gospoda....". PRIAO NAM JE Haddad, sin Minhala, priao nam je Huejm, izvijestio nas je Ebu Haim od Ebu Midleza, od Kajsa, sina Ubada, od Ebu Zerra, bio zadovoljan Allah od njega, da je on bio (obiaja da) se kune (zaklinje) u (vezi, tj. zbog) nje: Zaista ovaj ajet "Ova dvojica su dva protivnika (to) su se prepirali (tj. to se prepiru i svaaju) u (vezi, tj. zbog) svoga Gospoda....", siao je u (vezi, zbog) Hamzeta i njegova druga, i Utbeta i njegova dva druga (na) dan (kada) su se pokazali (pojavili na mejdanu, tj. kada su izali na megdan, mejdan) u danu (na dan) Bedra. Predao je njega (spomenuti hadis) Sufjan od Ebu Haima. A rekao je Usman od Derira, od Mansura, od Ebu Haima, od Ebu Midleza (koji je taj to je spomenut) njegov govor. PRIAO NAM JE Hadad, sin Minhala, priao nam je Mu'temir, sin Sulejmana, rekao je: uo sam svoga oca (da) je rekao: priao nam je Ebu Midlez od Kajsa, sina Ubada, od Alije, sina Ebu Taliba, bio zadovoljan Allah od njega, rekao je: "Ja sam prvi ko e sjesti na koljena pred Milosrdnim (Allahom) radi prepirke (svae, tj. radi parnienja na) Sudnjem danu." Rekao je Kajs: I u (vezi, tj. zbog) njih je siao (ajet): "Ova dvojica su dva protivnika (to) su se prepirali (svaali, tj. borili) u (vezi, tj. zbog) svoga Gospoda....". Rekao je: Oni su (ti) koji su izali na megdan (na) dan Bedra: Alija, i Hamzete i Ubejdete (kao jedan protivnik koji je prestavljao-predstavljao muslimane); i ejbete, sin Rebi'ata, i Utbete, sin 391

Rebi'ata, i Velid, sin Utbeta (kao drugi protivnik koji je prestavljao mekanske idolopoklonike u tom megdanu, dvoboju, duelu). SURA MU'MINUNA (SURA MUMINUN) SA IMENOM (U IME) ALLAHA MILOSRDNOGA MILOSTIVOGA. Rekao je Ibnu Ujejnete: "..... sedam staza.....", je (znaenja) sedam nebesa. ".... za njih (ili: k njima, tj. dobrim djelima) pretjecai (drugih ljudi).", (to znai:) pretekla (je) njima (ta) srea (a to e rei: pribjegla je, pripala je njima ta srea da oni ine ta dobra djela). ".... njihova srca su straljiva....." (to znai: bivi oni) bojazni (bojaljivi, plaljivi). Rekao je Ibnu Abbas: ".... hejhate hejhate....", je (znaenja) "be'idun be'idun": daleko je, daleko je. ".... pa pitaj (te) brojae.", (to) je (znaenja: pitaj te izvjesne) anele. "..... lenakibune.", (to) je (znaenja) "le'adilune": zaista skretai (su oni sa pravoga puta). ".... kalihune.", je (znaenja) "'abisune": namrgoeni (smrknuti su oni). A rekao je osim njega (osim Ibnu Abbasa neko drugi): izvaevine (tj. od tvari koja je izvaena, izvuena, dobijena iz druge tvari)....", dijete (ovjekovo je njegova izvaevina, ono je dobijeno iz ovjeka). I (ta) kaplja (tj. sperma, ovjekovo sjeme) je "essulaletu": izvaevina (iscjedina, izvadak, kao neka vrsta ekstrakta). (Izraz "izvaevina" sam loe napravio i upotrebio u nedostatku nekoga boljega izraza u naem jeziku koji bi odgovarao sadraju i smislu arapske rijei "sulaletun".) A "el-dinnetu" i "el-dununu" je jedno (tj. obje rijei znae isto: poludjelost). A "el-gusa'u" je (znaenja kao i) "ezzebedu": pjena, i (ili: a to) je (ono) to se je uzdiglo (to se uzdigne) od (te) vode i to (je takvo da) se nee koristiti s njime. "..... jed'erune.", je (znaenja) podiu svoje glasove kao to rie (podie svoj glas ta) krava. ".... ala aakabikum (na vae - na svoje - pete)....", (rekne se:) "rede'a ala akibejhi": vratio se je na svoje dvije pete (tj. okrenuo je lea natrag idui - ovdje se misli na to da je otiao natrag u bezvjerstvo, paganstvo). ".... samiren....", je od "essemeru": sijelenje i bdijenje nou (sjedenje uz razgovor i prianje po noi, naroito u mjesenoj noi, na mjeseini pod kakvim drvetom). A svi (tj. A mnoina, plural od "samirun") je "summarun" ("samirun": sjeda, sijeldija - "summarun": sjedai, sijeldije). A (rije) "samirun" je ovdje u mjestu (te) mnoine (tj. A rije "samirun" je upotrebljena u ovome ajetu u suri Mu'minun u jednini, ali u smislu mnoine, a to znai da "samirun" tude (tu) znai sjedai, sijeldije, a ne: sjeda, sijeldija). ".... tusharune (omaijavate se, opinjavate se).", (to) je (znaenja to i) "ta'mevne minessihri": zaslijepljujete od (te) maije (od toga opinjavanja, oaravanja, aranja).

392

(Upotpunio se je peti dio, i slijedi ga esti dio; poetak njegov (tj. poetak estoga dijela) je sura Nura (sura Nur).

SADRAJ:
Peti dio . . . . . . ............................................................................................................................................... 1 SAHIH BUHARIJE ...................................................................................................................................... 1 KNJIGA RATOVANJA (VOJNI) (ratova, vojnih poduhvata, vojnih pohoda) ....................................... 1 GLAVA ratovanja (vojne zvane) 'Uejreta, ili 'Usejreta. ................................................................................ 1 GLAVA spominjanja Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (o tome) ko e se ubiti u (borbi na) Bedru (da e biti ubijen). ................................................................................................. 1

393

GLAVA prie ratovanja Bedra (tj. borbe, vojne na Bedru) . . . . . . . . . .......................................................... 3 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Poto traite (molite za) pomo (od) vaega Gospoda, pa je odgovorio vama da sam Ja (tj. da je On) pomaga vas sa hiljadu od anela bivi (oni) slijeditelji (vas, tj. bivi oni za vama, iza vas). . . . . . . . . ................................................................. 4 GLAVA. ......................................................................................................................................................... 5 GLAVA broja drugova Bedra......................................................................................................................... 5 GLAVA molitve (tj. prokletstva) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na nevjernike Kurejevia: ejbeta, i Utbeta, i Velida, i Ebu Dehla, sina Hiama, i njihove propasti. ................. 6 GLAVA ubijanja (od strane muslimana) Ebu Dehla. ................................................................................... 7 GLAVA vrijednosti (ili: vrline onoga) ko je prisustvovao Bedru. ................................................................ 13 GLAVA. ....................................................................................................................................................... 14 GLAVA prisustvovanja (prisutnosti odreenih) anela Bedru (u svojstvu pomagaa vjernicima). .............. 18 GLAVA. ....................................................................................................................................................... 19 GLAVA nazivanja (imenovanja onih lica) ko se nazvao (imenovao, tj. ije se je ime spomenulo) od stanovnika (tj. izmeu uesnika) Bedra u (ovom) Zborniku koji je (taj to) je postavio njega (tj. u ovoj Zbirci koju je sastavio, napisao) Ebu Abdullah (Buharija) na abecedi (tj. po abecedi poredavi imena osim prvih pet imena). .................................................................. 29 GLAVA hadisa Nadirovia (tj. hadisa o Nadiroviima; ili: GLAVA dogaaja, sluaja Nadirovia) i (GLAVA) izlaenja poslanika Allaha, pomilovao ga Allah i spasio, k njima u (tj. zbog) krvarine (odreene) dvojice ljudi, i (GLAVA onoga) ta su htjeli od prevare za poslanika (poslaniku) Allaha, pomilovao ga Allah i spasio. . . . . . . . . ...................................... 29 GLAVA ubijanja Ka'ba, sina Erefa. ............................................................................................................ 34 GLAVA ubijanja Ebu Rafi'a Abdullaha, sina Ebul-Hukajka........................................................................ 35 GLAVA ratovanja Uhuda (tj. GLAVA borbe na brdu Uhudu kod Medine). . . . . . . . . ................................ 38 GLAVA: "Poto su pomiljale (odluile) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije (tj. da se odstranu-odstrane, odustanu od borbe), a Allah je zatitnik njih dviju, i na Allaha pa neka se oslonu (oslone) vjernici." ................................................................................................... 43 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "Zaista (oni) koji su okrenuli se (tj. dali se u bijeg na) od (izmeu) vas (na) dan (kada) su se sukobile dvije skupine, (uinili su to iz razloga to) je traio posrtanje njima sotona samo sa (tj. zbog) nekoga (dijela onoga) to su stekli, a zaista ve je zbrisao Allah od njih (tj. oprostio im je taj posrtaj, tu greku), zaista Allah je velikooprata, blag.". .................................................................................................................... 47 GLAVA: "Poto se penjete i ne zavijate vratom (tj. i ne obazirete s e ni) na jednoga (ovjeka, tj. ni na koga), a Poslanik poziva vas u zadnju vau (liniju, u zatitnicu da se vratite, pa da se u njoj sredite i pripremite za protivnapad), pa je nagradio (tj. kaznio Allah) vas tugom sa tugom (ili: tugom za tugu) zato da se ne alostite nad (tj. za onim) to je mailo vas (to vas je prolo, to vam se je izmaklo), a ni (niti zbog onoga) to je pogodilo vas, a Allah je obavjeten za (ono) to radite.". .......................... 48

GLAVA: "Zatim je spustio na vas (u vremenu) od poslije (te) tuge sigurnost (bezbijednost), drijemanje (to) pokriva (poklapa, tj. snalazi, zahvata jednu) grupu od vas, a (jedna) grupa (je takva da) su ve zabrinule njih njihove osobe, misle o Allahu (drugu misao) osim ispravne - misao predislamlja, govore: "Da li je za nas od (ovoga) posla (stanja kakav dio) od stvari (tj. Imamo li mi od obeane pobjede ita, imalo)?"; reci: Zaista posao (taj), cio on je za Allaha (pripada Allahu, Allahov je); sakrivaju (taje oni) u svojim osobama (u svojim duama, u sebi ono) to nee pokazati tebi, govore: "Da je bilo za nas (Da smo mi imali) od (toga) posla (neku) stvar (ita), ne bi smo se ubili (ne bi smo bili pobijeni, ubijani) ovdje!"; reci: "Da ste bili (vi) u svojim kuama, zaista bi se pojavili (oni) koji su (ti to) se je propisalo njima (ovo) ubijanje

394

ka svojim leajima (tj. mjestima gdje sada lee pobijeni, izginuli); i (ovo vam je) zbog (toga da) isproba Allah (ono) to je u vaim prsima i zbog (toga da) oisti (ono kolebanje, sumnjanje) to je u vaim srcima, a Allah je znalac za (misli) vlasnice (gospodarice vaih) prsa.". ................................................................................................ 48 GLAVA: "Nije za tebe od (toga) posla (nijedna) stvar (tj. Ne pripada k tebi u vezi posla i stvari pomoi i pobjede vjernika i u vezi posla i stvari unitenja nevjernika nita, ti nema nita u vezi toga, nego Allah je Taj koji to moe da ih uniti) ili (da) se povrati na njih (tj. da im primi pokajanje, da im podari pokajanje), ili (da) kazni njih, pa (tj. jer) zaista oni su silnici (zulumari, nasilnici).". ................................................................................... 49 GLAVA spominjanja Umu Selite................................................................................................................. 50 GLAVA ubijanja (pogibije) Hamze (Hamzeta, strica-amide Boijega poslanika). ..................................... 50 GLAVA (onoga) to je pogodilo (zadesilo) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od rana (na) dan Uhuda. ...................................................................................................................... 52 GLAVA. ....................................................................................................................................................... 53 GLAVA: "Koji su odgovorili (tj. odazvali se) Allahu i (Njegovom) poslaniku....."....................................... 53 GLAVA (objanjenja imena nekih ljudi od onih) ko se ubio (ko je ubijen, koji su ubijeni) od muslimana (na) dan Uhuda. Od njih su: Hamza (Hamzete), sin Abdulmuttaliba, i Jeman, i Enes, sin Nadra i Mus'ab, sin 'Umejra.............................................................................. 54 GLAVA: "Uhud voli nas i volimo (mi, i mi) njega (dakle: i mi volimo njega)." ........................................... 55 GLAVA ratovanja (u blizini mjesta zvanoga) Redi', i (ratovanja, vojne protiv plemena) Ri'l i Zekvan, i (ratovanja kod mjesta) Bi'ru Meuneta, i hadisa (u kojem se nalazi pomen, spominjanje plemena) 'Adala i Kareta i (GLAVA hadisa u kojem se nalazi pomen, spominjanje) 'Asima, sina Sabita, i Hubejba i njegovih (Asimovih) drugova..................... 56 GLAVA ratovanja Hendeka, i ona (tj. ovo ratovanje) je (poznato jo i pod nazivom, imenom) Ahzab. ....... 64 GLAVA povraanja (povratka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od ( tih) Skupina (tj. sa Hendeka), i njegovoga izlaenja (izlaska, odlaska) ka Kurejzatoviima i njegovoga opsijedanja (opkoljavanja, blokiranja) njih. ................................................................... 72 GLAVA ratovanja (vojnoga pohoda zvanoga) Zatur-Rika', a ona (tj. a ono) je ratovanje (protiv plemena) Muhariba Hasafeta (tj. Muhariba Hasafetovoga) od Salebetovia od Gatafana (od Gatafanovia). ........................................................................................................... 75 GLAVA ratovanja (borbe protiv plemena) Mustalikovia (koji su ogranak) od (velikoga plemena) Huza'ata, i ona (tj. ono-ovo ratovanje zove se jo i) ratovanje Murejsi'i (Murejsi'u je ime bunara, ili vode).............................................................................................................................. 80 GLAVA vojne (protiv plemena) Enmara (Enmarovia). .............................................................................. 81 GLAVA hadisa (poznate) lai (na Aiu r.a.). ............................................................................................... 81 GLAVA vojne Hudejbije i govora Allaha, uzvien je: "Zaista ve je bio zadovoljan Allah od (tih) vjernika poto (jer) daju prisegu tebi pod (tim, onim) stablom (drvetom)....", ajet (odlomak taj vidi, proitaj). ...................................................................................................... 91 GLAVA prie (plemena) 'Ukla i 'Urejneta. ................................................................................................ 104 GLAVA vojne Zatu Kareda, a ona je vojna koja (se sastojala u tom to) su navalili (neprijatelji) na deve Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, prije (vojne) Hajbera za tri (tj. na tri noi, a to znai: prije na tri dana). .................................................................................. 106 GLAVA vojne Hajbera............................................................................................................................... 107 GLAVA uzimanja namjesnika (tj. postavljanja namjesnika od strane) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, na (tj. nad) stanovnicima Hajbera..................................................................... 125 GLAVA postupanja (postupka) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (sa) stanovnicima Hajbera. .................................................................................................................. 125 GLAVA (one) ovce koja se je otrovala (koja je otrovana, u koju je stavljen otrov) za Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (tj. ovca koja je njemu ispeena, i otrovana, u koju je stavljen otrov i ponuena mu je kada je bio) u Hajberu. ................................................ 125 GLAVA vojne Zejda, sina Hariseta (Zejda Harisetovoga). ........................................................................ 126 GLAVA umre izvrenja (naknadnoga; ili: GLAVA umre suenja, tj. umre sklapanja mira - a to e rei - a to znai: GLAVA umre koja se je obavila poslije sklapanja mira na Hudejbiji, a umra je malo hodoae). ..................................................................................... 126 GLAVA vojne Mute (vojne Muteta - a Muta je mjesto koje je dio) od zemlje Sirije.................................. 129 GLAVA slanja (tj. odailjanja od strane) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (u borbu) Usameta, sina Zejda, ka Hurekatima (jednoj grupi plemena, bratstava koja su ogranci)

395

od (velikoga plemena) Duhejneta. .............................................................................................. 132 GLAVA vojne Pobjede (tj. vojne u kojoj su muslimani osvojili Meku i oslobodili je od idolopoklonika unitivi tako idolopoklonstvo u Meki koja je do tada bila sjedite i sredite idolopoklonstva u Arabiji - i ta vojna se zove "el-fethu", a u tekstu e se svugdje prevoditi sa izrazom pobjeda piui taj izraz sa velikim poetnim slovom: Pobjeda), i (GLAVA onoga pijunskoga izvjetaja) to je poslao njega (kojeg je poslao po jednoj linosti) Hatib, sin Ebu Belteata, ka stanovnicima Meke (da) izvijesti (tj. izvjetavajui on) njih za vojnu (za vojevanje) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (protiv njih)........................................................................................................... 133 GLAVA vojne Pobjede (koja je vojna bila voena) u ramadanu (u ramazanu mjesecu). ........................... 134 GLAVA: Gdje je zabo (usadio, tj. postavio) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (svoju) zastavu (bajrak, barjak na) dan Pobjede. .......................................................................... 136 GLAVA ulaenja (ulaska) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, od najviega (dijela; ili vrha, brijega, planine) Meke. ....................................................................................... 140 GLAVA odsjedalita Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, (na) dan Pobjede. ............................... 140 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 141 GLAVA prebivanja (boravljenja, ostajanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, u Meki (u) vrijeme Pobjede. ............................................................................................................ 143 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 144 GLAVA govora Allaha, uzvien je: "...... i (u) danu Hunejna poto je zadivila (zaudila) vas vaa mnogobrojnost, pa nije koristila vama (nijednu) stvar (nita), i stijesnila se je na vas (tj. vama) zemlja sa (onim) to je (tj. i pored toga to je) bila iroka (prostrana ona), zatim ste okrenuli lea idui nazad (vi). Zatim je spustio Allah Svoje spokojstvo (mir, smirenost)....", do Njegovoga govora: "..... veliki oprata, milostiv.". .............. 148 GLAVA vojne Evtasa................................................................................................................................. 153 GLAVA vojne Taifa u evalu (desetom mjesecu u godini po arapskom nazivu mjeseci - u evalu) godine osme (nakon Hidre). ........................................................................................................ 154 GLAVA ete (vojne grupe, skupine do etiri stotine ljudi najvie) koja je prema Neddu (bila upuena, poslana). ................................................................................................................ 161 GLAVA slanja (odailjanja) Vjerovijesnika (Vjerovijesnikovoga), pomilovao ga Allah i spasio, Halida, sina Velida, ka Dezimetoviima (Dezimoviima). ....................................................... 162 GLAVA ete Abdullaha, sina Huzafeta, Sehmije i Alkameta, sina Mudeziza, Mudlidije. ..................... 162 SLANJE (ODAILJANJE) EBU MUSA-A I MUAZA K JEMENU (U JEMEN) PRIJE HODOAA OPRATANJA (OPROTAJNOGA HODOAA) ................................................ 163 SLANJA (ODAILJANJA) ALIJE, SINA EBU TALIBA, I HALIDA, SINA VELIDA, BIO ZADOVOLJAN ALLAH OD NJIH DVOJICE (S NJIMA DVOJICOM), KA JEMENU PRIJE HODOAA OPRATANJA (OPROTAJNOGA HODOAA) .................. 167 VOJNA ZUL-HALESATA ....................................................................................................................... 170 VOJNA ZATUSSELASILA (ZATU SELASILA) .................................................................................. 172 ODLAENJE DERIRA K JEMENU (ODLAZAK DERIRA U JEMEN) ...................................... 172 VOJNA OBALE MORA (IZVJESNOGA, TJ. CRVENOGA) .............................................................. 173 HODOAE EBU BEKRA SA (MUSLIMANSKIM) LJUDIMA (SA MUSLIMANIMA) U GODINI DEVET (TJ. U DEVETOJ GODINI POSLIJE HIDRE) ................................................. 175 IZASLANSTVO (DEPUTACIJA) TEMIMOVIA ............................................................................... 175 GLAVA....................................................................................................................................................... 176 GLAVA izaslanstva Abdulkajsovia. ......................................................................................................... 177 GLAVA izaslanstva (plemena) Hanifetovia i prianja (ili: i dogaaja) Sumameta, sina Usala (tj. i GLAVA dogaaja koji se je desio sa Sumametom). ............................................................. 179 PRIA ESVEDA ANSIJE (EL-ESVEDA EL-ANSIJA) ........................................................................ 182 GLAVA prie stanovnika Nedrana (grada i pokrajine na jugu od Meke, juno od Meke). ....................... 183 PRIA UMANA I BAHREJNA (EL-BAHREJNA)............................................................................... 184 GLAVA dolaenja (dolaska) E'arijevia i stanovnika Jemena. ................................................................. 185 PRIA (PLEMENA) DEVSOVIA I TUFEJLA, SINA AMRA, DEVSOVIA ................................ 188 GLAVA prie izaslanstva (plemena) Tajja i hadisa (ili: i razgovora) Adija, sina Hatima. ......................... 189 GLAVA hodoaa opratanja (tj. oprotajnoga hodoaa). ..................................................................... 189 GLAVA vojne Tebuka, a ona je vojna tekoe (potekoe, izvijesnog tekog poloaja zbog velike vruine i oskudice u vodi i tovarnim i jahaim ivotinjama). ............................................. 197

396

GLAVA hadisa Ka'ba, sina Malika, i (GLAVA) govora Allaha, moan je i veliajan je: "I na (onu) trojicu koji su se ozadi ostavili (vratio se je Allah, tj. primio je pokajanje i one trojice koji su ozadi, pozadi ostavljeni da se o njihovom sluaju izostanka od borbe na Tebuku naknadno izrekne odluka)...."...................................................................................... 198 ODSIJEDANJA (SILAENJA, ODJAHIVANJA) VJEROVIJESNIKA, POMILOVAO GA ALLAH I SPASIO, (U) HIDRU ............................................................................................................ 205 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 206 KNJIGA (TJ. PISMO, PISANJE) VJEROVIJESNIKA, POMILOVAO GA ALLAH I SPASIO, KA KSERKSU (PERZIJSKOM) VLADARU I KAJZERU (CEZARU, VIZANTIJSKOM CARU) ........................................................................................................................ 207 GLAVA bolesti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio, i njegove smrti i (GLAVA) govora Allaha, uzvien je: "Zaista ti si mrtvac i zaista oni su mrtvaci. Zatim zaista vi ete se (na) sudnjem danu kod vaega (svoga) Gospoda prepirati (parniiti)." ............................. 208 GLAVA zadnjega (onoga) to je govorio s njim (tj. to je govorio njega, to je izgovorio njega - zadnje to je rekao) Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio. ...................................... 220 GLAVA smrti Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i spasio....................................................................... 220 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 221 GLAVA slanja (odailjanja) Vjerovijesnika, pomilovao ga Allah i s pasio, (koji je poslao u vojni pohod) Usameta, sina Zejda, bio zadovoljan Allah od njih dvojice, (i to poslao ga je on) u svojoj bolesti koja (je ta to) je preminuo u njoj. ......................................................... 221 GLAVA. ..................................................................................................................................................... 222 GLAVA: Koliko je (vojnih pohoda, vojni, ratova) ratovao Vjerovijesnik, pomilovao ga Allah i spasio, (lino). (?) . ........................................................................................................... 222 KNJIGA TUMAENJA (objanjenja, komentara) KUR'ANA ............................................................ 223 GLAVA (onoga) to je dolo o otvaraici Knjige (Fatihi, tj. o prvoj suri Kur'ana koja se zove otvaraica Knjige, ili Otvaraica Knjige), a imenovala (tj. nazvala) se (ova sura, zove se ovo poglavlje Kur'ana jo i) majkom Knjige (tj. Izvorom, vrelom, poetkom Knjige zbog toga to je sluaj) da se ono poinje sa pisanjem nje u Zbirkama (tj. u zbirkama u kojima je ispisan Kur'an, u primjercima Kur'ana), i (zbog toga to) se poinje sa itanjem njezinim (uenjem nje) u (toj) molitvi. .......................................................... 223 GLAVA "..... osim (tj. a ne na put onih to) se je rasreno na njih, a ni (na put onih) zalutalih.". ............. 224 SURA BEKARETE (BEKARA) "I POUIO JE ADEMA (TA) IMENA, SVA NJIH.....". ............... 224 GLAVA....................................................................................................................................................... 226 GLAVA: "I poto smo rekli: "Ulazite (u) ovu naseobinu, pa jedite od nje gdje ste htjeli (gdje hoete) ugodno, i ulazite (na ta) vrata inei niicu (vi, inei seddu), i govorite: "Sputanje (tj. Zbacivanje tovara grijeha sa nas je naa elja i molba)", oprostiemo vama vae pogreke; a poveaemo (tima) dobro initelji ma.". ................................................... 227 GLAVA Njegovoga govora: "Nismo dokinuli (ukinuli, derogirali nita) od ajeta (tj. nijednoga ajeta) ili odgodili njega.....". . . . . . . ...................................................................... 229 GLAVA: "I rekli su: Uzeo je sebi Allah dijete - slavljen je On (tj. Uzvien je On i ist i oien je od tako neega On)! - .....". ......................................................................................... 229 GLAVA: "..... i sebi uzmite od mjesta Ibrahima (Ibrahimovoga) klanjalite......". ...................................... 230 GLAVA: "Govorite (Recite): Vjerovali smo (tj. Vjerujemo mi) u Allaha i to se je spustilo (objavilo) k nama.....". .................................................................................................................. 231

GLAVA: "Ve vidimo okretanje tvoga lica u (to) nebo, pa zaista okrenuemo svakako tebe strain (onoj to) se zadovoljava (s) njom (koju ti voli), pa okreni tvoje (svoje) lice prema zabranjenoj (tj. svetoj) bogomolji (tj. prema Kabi).....". ............................................................... 233 GLAVA Njegovoga govora: "I od (tih) ljudi je (neko) ko (je takav da) sebi uzima osim Allaha (nekakva boanstva) ravna (Allahu, ali protivna Allahu, koja su nasuprot Allahu).....". ............... 236 GLAVA: "O (vi) koji (ste ti to) su vjerovali, propisalo se je na vas (to) postenje (taj post) kao to se je propisalo (ono) na (one) koji su otprije vas (bili u vremenu prolih vjerovijesnika), moda vi (da i postom pokaete da) se bojite (uvate se Allaha).". ..................... 238 GLAVA Njegovoga govora: "...... (nekoliko) dana izbrojanih, pa ko je bio od vas (neki, jedan) bolesnik ili je na (nekom) putovanju, pa (jedan, neki) broj od (nekih) dana drugih; a na (one) koji mogu (podnijeti, izdrati) njega (post stavlja se, odreuje se) otkup: hrana (jednoga) siromaha (bijednika); pa ko je pokorno (dobrovoljno) uinio dobro (neko, tj.

397

ko je dao otkup vei, bolji od hrane jednoga siromaha), pa ono je dobro (tj. pa to je bolje) za njega; a da postite (vi), dobro (tj. bolje) je za vas ako znadijaste."................................. 239 GLAVA Njegovoga govora, uzvien je: "..... i jedite, i pijte, dok se je razjasnio vama (taj) konac bijeli od (toga) konca crnoga od (te) zore, zatim upotpunite (to) postenje do (te) noi; a ne dotiite se meusobno (sa) njima, a vi ste boravioci u (tim) bogomoljama.....", do Njegovoga govora: "..... boje se."............................................................... 241 GLAVA Njegovoga govora: "I troite u put Allaha, a ne bacajte sa svojim rukama u (tu) propast, i inite lijepo (dobro djelo), zaista Allah voli (te) initelje lijepoga.". .......................................... 244 GLAVA: "Zatim se vratite (sa Arefata od Muzdelife, preko Muzdelife; doslovno "efidu" znai: dajte izliti se, raziite se, razlijte se sa Arefata) odakle su se vraali (ti) ljudi......". ..................... 245 GLAVA: "Vae ene su oranje za vas (tj. mjesto gdje vi zaoravate, sijete svoje sjeme, spermu), pa doite vaem (svome) oranju gdje (kako, na koji nain) ste htjeli, i proturite naprijed za vae osobe (za sebe, sebi vi).....". Ajet (vidjeti taj u cijelosti). ................................................. 247 GLAVA: "I kada ste razvjenavali (svoje) ene, pa su doprle (razvjenane ene) svojemu roku (svome roku), pa ne sprjeavajte njih (ene) da se vjenavaju (sa) svojim muevima.....". .......... 248 GLAVA: "uvajte se meusobno na (tim) molitvama i (toj) srednjoj molitvi.....". ..................................... 251 GLAVA (Njegovoga govora, uzvien je): "..... i stojte (ustanite) radi Allaha (tj. klanjajte u ime Allaha bivi vi) usrdni.", to jest: pokorni. ..................................................................................... 251 GLAVA Njegovoga govora: "Zar voli jedan vas da bude za (tj. u) njega (jedna) baa (vrt) od palmi i groa, teku ispod nje (te) rijeke, za (u) njega je u njoj od svakih (tih) plodova......". ................ 253 GLAVA: "I uvajte se dana (to) se vraate u njemu ka Allahu......". ......................................................... 255 GLAVA: "..... i ako (tj. a ako) pokazujete (vi ono) to je u vaim duama, ili sakrivate njega, obraunava se (tj. obraunavae se meusobno sa) vama za njega Allah, pa oprata (pa oprostie onome) kome hoe, a kanjava (a kaznie onoga) koga hoe, a Allah je na svaku stvar moan.". ............................................................................................................ 255 GLAVA: "Vjerovao je (taj) poslanik u (ono) to se je spustilo k njemu od njegovoga Gospoda.....". .......... 256 SURA ALI IMRAN (IMRANOVA OBITELJ, PORODICA, ROD) .................................................... 256 GLAVA: "..... od njega su (neki, jedni) ajeti uvreni (jasni, nedvosmisleni).....", . . . . . . ........................ 257 GLAVA: "..... i zaista ja traim utoita njoj u Tebe i njezinome potomstvu od (toga) sotone prokletoga.". ................................................................................................................................. 257 GLAVA: "Zaista (oni) koji kupuju za ugovor (za obavezu) Allaha (za Boiju obavezu) i svoje zakletve (jednu, neku) cijenu malu, ti (su takvi grijenici da ) nema udjela (nikakvoga) "- (tj.) nema dobra -" za njih u (na tom) drugom svijetu.... i za njih je (tj. i oni imaju jednu) kaznu bolnu." ............................................................................................. 258 GLAVA: "Reci: O stanovnici (tj. pripadnici preanje Boije) knjige, doite ka (jednoj) rijei jednakoj izmeu nas i izmeu vas da neemo oboavati (nikoga drugoga) osim Allaha....."............................................................................................................................ 259 GLAVA: "Neete postii (to) dobroinstvo do (da) troite (dijelite) od (onoga) to volite.....", do "...... za njega znan (za njega zna)."......................................................................................... 262 GLAVA: "..... pa donesite Tevrat, pa itajte ga, ako ste bili istiniti (vi).". .................................................. 263 GLAVA: "Bili ste najbolji (jedan) narod (to) se je izveo (dao pokazati) za (te) ljude (tim ljudima)......". ........................................................................................................................ 264 GLAVA: "Poto su razmiljale (pomiljale neke) dvije grupe od vas da oslabe njih dvije (da se prepadnu, poplae, tj. pobjegnu).....". ................................................................................. 264 GLAVA: "Nije za tebe od (te) zapovjedi (ili: od toga posla nijedna) stvar (nita).....". ............................... 264 GLAVA Njegovoga govora: "...... a (taj) poslanik poziva vas u va najzadnji (red, tj. u zatitnicu, u poloaju da ostanete na mjestu koje titi zalee glavnini vojske).....". ...................... 265 GLAVA Njegovoga govora: "..... smirenost (sigurnost), drijemanje.....".................................................... 265 GLAVA Njegovoga govora: "Koji su se odazvali Allahu i (Njegovome) poslaniku od poslije to je pogodila njih (ta) rana (to ranjavanje), za (one) koji su lijepo inili od njih i bojali su se, velika nagrada (je pripremljena)."............................................................................. 266 GLAVA: "..... zaista (ti) ljudi skupili su se za vas (zbog vas, tj. protiv vas)....". Ajet (taj vidjeti). .............. 266 GLAVA: "I ne misli nipoto (ti za one) koji krtare sa (onim) to je dao njima Allah od Svoje dobrote on (taj postupak krtarenja, krtosti da) je dobar za njih, nego on je zao za njih, postavie ogrlicom (postavie se kao erdan na vrat) njima (ono) to su krtarili s njim (to e im se postaviti kao ogrlica na) Sudnjem danu, a za Allaha je (tj. a Allahu pripada) nasljedstvo (tih) nebesa i (te) Zemlje, a Allah je o (onome) ta radite obavijeten." .................... 266 GLAVA: "...... i zaista ete uti svakako od (onih) koji su (ti to) se je njima davala (Boija) knjiga

398

od prije vas i od (onih) koji su pridruivali (Uzvienome Allahu druga boanstva, tj. i od onih koji su idolopoklonici i bezbonici - uete od njih jedno) mnogobrojno uznemirivanje (vrijeanje).....". .................................................................................................... 267 GLAVA: "Ne misli nikako (nipoto one) koji se vesele sa (onim svojim postupanjem) to su doli (njemu, tj. to su ga uinili)......"................................................................................................... 269 GLAVA Njegovoga govora: "Zaista u stvaranju (tih) nebesa i Zemlje i naizmjeninosti (tj. i naizmjeninom pojavljivanju te) noi i (toga) dana zaista su dokazi (znakovi) za posjednike (tih) mozgova (tj. znakovi za razumne da postoji Mudri, Sveznajui, Moni Tvorac vasione i zakona koji vladaju u vasioni, svemiru)." .......................................................... 270 GLAVA: "Koji spominju Allaha stojei, i sjedei i na svojim stranama i razmiljaju (promiljaju) o stvaranju (tih) nebesa i Zemlje.....". ..................................................................... 270 GLAVA: "Na Gospode! Zaista Ti koga uvede (u) Vatru, pa ve si ponizio (dao poniziti) njega, a nema za (te) nasilnike (nita) od pomagaa (tj. nikakvih pomagaa).". ........................................ 271 GLAVA: "Na Gospode! Zaista mi smo uli (jednoga) dozivaa (da) doziva (tj. pozivaa koji poziva) za (to) vjerovanje.....". Ajet (taj vidjeti u cijelosti). .......................................................... 271 SURA (ZVANA) NISA' (SURA ENA, TJ. U KOJOJ SE POMINJU, SPOMINJU ENE, JER NISA ZNAI: ENE) ............................................................................................................................... 272 GLAVA: "A ako ste se plaili (ako se bojite) da neete biti pravedni u (tj. meu tom) siroadi (sirotama, siroticama)......". .......................................................................................................... 272 GLAVA: "...... a ko je bio siromaan, pa neka jede sa poznatim (nainom, tj. obino, normalno neka naplati svoj trud), pa kada ste dali (predali) k njima njihova imanja, pa zasvjedoite (dajte svjedoke) na njih, a dosta je bio Allah obraunavaem (tj. a dosta je Allah kao obraunava).". ............................................................................................................ 273 GLAVA: "I kada su prisustvovali (toj) diobi (nasljedstva) blinji (roaci), i (ta) siroad i (ti) bijednici, pa opskrbite ih (tj. dadnite im) od njega (od toga imanja koje se dijeli)......". ............... 274 GLAVA: "Oporuuje vama Allah u vaoj djeci.....". (To jest: o vaoj djeci, u vezi vae djece.....). ............ 274 GLAVA: "I za vas je polovina (tj. I vi imate naslijediti polovinu onoga) to su ostavile vae supruge (ene)....."........................................................................................................................ 275 GLAVA: "...... nee se dozvoliti (tj. ne dozvoljava se) vama da naslijeujete (te) ene silom (na silu, preko njihove volje, u prilikama kada one to mrze), i ne sprjeavajte ih (i ne zadravajte ih od stupanja u brak), zbog (toga da) odnesete neki (dio od onoga) to ste dali njima.....". ................................................................................................................... 275 GLAVA: "A za svakoga smo uinili (ili: za sve, za svaku stvar smo uinili neke) blinje (ili: neke zatitnike; ili: nasljednike) od (onoga) to su ostavili (ti) roditelji i (ti) najblii.....". ............................................................................................................. 276 GLAVA: "Zaista Allah nee uiniti nasilje (nain mjerenja) teine (jednoga) truna (praine)......" - misli (na) mjeru truna (tj. koliko trun jedan). ............................................. 277 GLAVA: "Pa kako (ete se osjeati) kada smo doveli (kada dovedemo) od svakoga naroda (jednoga) svjedoka i doveli smo (i dovedemo) tebe nad ovima svjedokom?". .............................. 278 GLAVA Njegovoga govora: "...... a ako ste bili bolesnici, ili na (nekom) putovanju ili je doao jedan od vas iz (toga) polja (njive gdje je obavio nudu).....". ...................................................... 279 GLAVA: "Pa ne, tako mi tvoga Gospoda, nee vjerovati (oni) do (da) postave sudijom tebe u (onome) to se je razgranalo meu njima (tj. to je dolo u raspravu i spor meu njima) ...". ....... 280 GLAVA: "...... pa ti su sa (onima) koji (su takvi da) je dao blagodat Allah na njih od (grupe ljudi Svojih) vjerovijesnika.....". ....................................................................................... 280 GLAVA: "I kada je dola njima (jedna) stvar od (te) sigurnosti ili (toga) straha (opasnosti), rairili su nju....." to jest: proirili su nju (tj. otkrili su nju prije vremena). ................................... 282 GLAVA: "A ko ubije (jednoga, nekoga) vjernika namjerno, pa njegova kazna je pakao.....". ..................... 282 GLAVA: "..... i ne govorite za (onoga) ko je bacio k vama (taj) pozdrav (mira, tj. ko vam je ponudio mir, sklapanje mira), nisi vjernik.....".............................................................................. 283 GLAVA: "Nee se izjednaiti (izravnati, tj. Nisu jednaki, ravni ti) sjedai (kod kue) od (tih) vjernika i (ti) borci u putu Allaha....."........................................................................................... 283 GLAVA: "Zaista (oni) koji (su takvi da) su usmrtili njih (ti) aneli (u takvom stanju da su oni) nasilnici svojim duama, rekli su (tj. rei e im aneli-meleki): "U emu ste bili?" Rekli su (tj. Rei e oni anelima): "Bili smo smatrani nemonima u (toj) zemlji"; rekli su (rei e aneli): "Zar nije bila zemlja Allaha (Allahova Zemlja) prostrana, pa (da) se iselite u njoj (u drugi kraj gdje ste mogli ispovijedati Islam)?"......"............................. 285 GLAVA Njegovoga govora: "...... pa ti (takvi) moda Allah da oprosti njima.....". .................................... 286

399

GLAVA Njegovoga govora: "..... a nema grijeha (nikakvoga) na vas ako je bilo s vama (tj. za vas, vama neko) uznemirenje od kie, ili ste bili bolesni, da ostavite (stavite osim sebe, da skinete sa sebe vi) vaa (svoja) oruja.....". ................................................ 286 GLAVA Njegovoga govora: "I trae (oni) rjeenje (pravno rjeenje od) tebe o (tim) enama; reci: Allah daje rjeenja vama o njima, i to se ita na vas (tj. i to se ita vama) u (toj izvjesnoj) knjizi u (tj. o) sirotama (tih) ena......". .................................................................. 287 GLAVA: Njegov govor: "Zaista mi smo objavili k tebi kao to smo objavili ka Nuhu......", do Njegovoga govora: "..... i Junusu, i Harunu i Sulejmanu....."................................................... 289 GLAVA: "Trae rjeenje tebi (tj. od tebe); reci: Allah daje rjeenje vama o (tom) licu bez djece i roditelja (to znai "el-kelaletu"); ako je (jedan) ovjek propao (tj. umro), nije za njega dijete (tj. nema djeteta), a za njega (tj. u njega) je sestra (a ima jednu sestru), pa za nju je polovina (tj. pa njoj pripada polovina onoga) to je ostavio (on poslije svoje smrti od kakve imovine), a on naslijeuje nju (tj. svu njezinu imovinu) ako nije bilo za nju (tj. u nje nijedno) dijete.....".......................................................................................................... 289 GLAVA tumaenja sure Maide............................................................................................................... 290 GLAVA Njegovoga govora: "...... danas sam usavrio vama vau vjeru.....". ............................................. 290 GLAVA Njegovoga govora: "...... pa niste nali (nikakve) vode, pa upravite se (kakvoj) zemlji istoj....."............................................................................................................................ 291 GLAVA Njegovoga govora: "...... pa idi ti i tvoj Gospod, pa se borite vas dvojica, zaista mi smo evo ovdje sjedai (mi ovdje sjedimo).". ........................................................................................ 292 GLAVA: "Kazna (onima) koji ratuju Allahom (tj. protiv Allaha) i Njegovim poslanikom i tre u (toj) Zemlji pokvarenou (tj. i koji tre na Zemlji, po Zemlji da siju pokvarenost - njihova je kazna) samo da se poubijaju, ili (da) se povjeaju.....", do Njegovoga govora: "..... ili (da) se protjeraju iz (te) zemlje (tj. iz te oblasti gdje su sijali pokvarenost i nevaljatine - da se interniraju u drugu neku oblast).....". Ratovanje protiv Allaha je nevjerovanje u Njega. ......................................................................................... 293 GLAVA Njegovoga govora: "...... i (da) su rane odmazde......".................................................................. 294 GLAVA: "O (ti Moj) poslanie, priopi (ono) to se spustilo k tebi od tvoga Gospoda,.....". ...................... 294 GLAVA Njegovoga govora: "Nee uzimati (tj. Nee kanjavati) vas Allah z a (tu) brbljivost (tj. za tu nepromiljenost) u vaim zakletvama.....". ..................................................................... 295 GLAVA Njegovoga govora: "O (vi) koji ste vjerovali, ne zabranjujte lijepih (ugodnosti, uivanja) to je dozvolio Allah vama (njih)......". ......................................................................................... 295 GLAVA Njegovoga govora: "..... (to) vino, i hazardna igra, i (postavljeni) idoli i (te) strijelice (za igru za pogaanje sudbine) su samo paganstvo od posla (toga) sotone......". ........................... 296 GLAVA: "Nije na (ili: Nije za one) koji su vjerovali i radili su (te poslove) dobre (nikakav) grijeh u (onome, tj. zbog onoga) to su kuali (okusili).....", do Njegovoga govora "..... a Allah voli (te) dobroinitelje (tj. one koji ine lijepa, dobra djela i poslove.". ................... 297 GLAVA Njegovoga govora: "...... ne pitajte od (tj. o nekim) stvarima (koje su takve) ako se pokau vama (one), rune (tj. neugodne) e biti (one) vama.....". ................................................. 298 GLAVA: "Nije uinio Allah (nita) od (deve) rascijepljenoga uha, a ni putene da luta ku da hoe, a ni (ovce) spojene, a ni (drjebaka) uvara (tj. ouvanih lea svojih).....". ........................ 299 GLAVA: "..... i bio sam nad njima svjedokom dok sam trajao u (meu) njima, pa poto si usmrtio mene, bio si Ti (tim) paziteljem nad njima, i Ti si na svaku stvar svjedok (prisutan).". ............... 300 GLAVA Njegovoga govora: "Ako kazni njih, pa zaista oni su Tvoji robovi; a ako oprosti njima, pa zaista Ti, Ti si (taj) moni, mudri.". ......................................................................................... 301 SURA EN'AM (EL-EN'AM) .................................................................................................................... 301 GLAVA: "I kod Njega su kljuevi (toga) nevienoga (kljuevi tajnoga, tajni), nee znati njih (ne zna njih niko drugi) osim On.....". .......................................................................................... 303 GLAVA Njegovoga govora: "Reci: On je (taj koji je) moan na (to) da poalje na vas (neku) kaznu od iznad vas, ili od ispod vaih nogu....". ........................................................................... 303 GLAVA: "...... i nisu pomijeali svoje vjerovanje (ni) sa (kakvim) nasiljem......". ...................................... 304 GLAVA Njegovoga govora: "...... i Junusa, i Luta, i svakoga (od njih) odlikovali smo na (te) svjetove."........................................................................................................................... 304 GLAVA Njegovoga govora: "Ti su (oni) koje je uputio Allah, pa sa njihovim pravopuem se povodi (tj. pa povodi se za njima, kreni njihovim stazama),.....". ................................................. 304 GLAVA Njegovoga govora: "A na koji su bili idovi zabranjivali smo svaku vlasnicu nokta (tj. svaku ivotinju koja ima kopito i nerascijepljen papak i pticu sa kandama), i od (tih) goveda i brava zabranjivali smo na njih (tj. njima) lojeve njih dvoga (tj. lojeve i

400

sala goveda i brava).....". .............................................................................................................. 305 GLAVA Njegovoga govora: "..... i ne pribliujte se nevaljaltinama (bezobratinama) to se je pokazalo od njih i to se je sakrilo......"......................................................................................... 306 GLAVA Njegovoga govora: "..... ovamo vae svjedoke.....". ..................................................................... 306 GLAVA: "...... nee koristiti (nijednoj) osobi njezino vjerovanje.....". ........................................................ 307 SURA AARAF (EL-EARAFU) ................................................................................................................ 307 GLAVA: "Reci: O ljudi! Zaista ja sam poslanik Allaha k vama skupa (tj. svima - poslanik Allaha) koji je (Taj to pripada) Njemu vlast (tih) nebesa i Zemlje, nema boanstva osim On, oivljuje i umrtvljuje (On daje ivot i smrt), pa vjerujte u Allaha i Njegovoga poslanika, (toga) vjerovijesnika narodnoga (ili: vjerovijesnika nepismenoga) koji vjeruje u Allaha i Njegove rijei, i slijedite ga, moda vi (da) se naputite.". ............................................................. 310 GLAVA Njegovoga govora: "..... snienja (tj. oprost grijeha elimo i molimo)......". ................................. 311 GLAVA: "Uzmi (kao svoju ud taj) oprost (prelaenje preko tuih greaka), i zapovijedaj za (to) dobro, i okreni se od (tih) neukih (ili: grubih, surovih).". ............................................................. 311 SURA ENFAL (EL-ENFALU) ................................................................................................................. 313 GLAVA Njegovoga govora: "I poto su rekli: Moj Boe! Ako je bilo ovo on (tj. ona - ta) istina od kod Tebe (tj. istina od Tebe poslata), pa okii (tj. daj kiu) na nas kamenje iz (toga) neba, ili donesi nam (kakvu) kaznu bolnu.".................................................................................. 315 GLAVA Njegovoga govora: "A nije bio Allah zbog (toga da) kanjava njih, a ti si u njima (tj. dok si god ti, Muhammede, meu njima), i nije bio Allah njihov kanjava, a oni trae oprost.". ......................................................................................................................... 315 GLAVA: "O (ti Moj) vjerovijesnie, podstii (te) vjernike na (tu) borbu; ako bude od vas dvadeset strpljivih (tj. izdrljivih), nadvladae (oni) dvije stotine (neprijateljskih vojnika), a ako bude od vas stotina, nadvladae (oni) hiljadu od (onih) koji su bili bezbonici (koji ne vjeruju) s (toga to) su zaista oni narod (tj. ljudi koji) nee razumjeti (koji na razumijevaju).". ............................................................................................................... 317 SURA BERAETE ...................................................................................................................................... 318 GLAVA Njegovoga govora: "Osloboenje (Prestanak vanosti ugovora) od Allaha i Njegovoga poslanika (ovo) je (i upuuje se) ka (onima) koji su (ti to) ste se vi meusobno bili obavezali (sklopili ugovor) od (tih) idolopoklonika (koji su prvi prekrili odredbe toga ugovora)." ............................................................................................................................ 319 GLAVA Njegovoga govora: "Pa putujte u (po) Zemlji etiri mjeseca, i znajte da ste vi (sve drugo) osim inilaca nemonim Allaha (tj. i znajte da vi ni u kojem sluaju ne moete uiniti nemonim Allaha u onome to Allah hoe) i da je Allah poniava (tih) bezvjernika." ............... 320 GLAVA Njegovoga govora: "I oglas (objava) od Allaha i Njegovoga poslanika ka (tim) ljudima (na) dan (toga) najveega hodoaa da je Allah ist od (tih) idolopoklonika i Njegov poslanik (tj. da raskidaju i otkazuju i oni ugovor koji je postojao, a koji su idolopoklonici prvi prekrili), pa ako ste se pokajali (od idolopoklonstva), pa ono je bolje za vas, a ako ste okrenuli lea, pa znajte, da ste vi (sve drugo) osim inilaca nemonim Allaha; i obeseli (obraduj one) koji su bili bezvjerci sa kaznom bolnom.". ................................................. 320 GLAVA: "..... pa borite se (protiv) voa (toga) bezvjerstva (ili: pa poubijajte voe bezvjerstva), zaista oni su (takvi da) nema (nikakvih) zakletvi za njih (tj. oni nemaju nikakvih zakletvi - jer ne dre ni do kakve zakletve, nemaju nita sveto).....". ............................................ 321 GLAVA Njegovoga govora: ".... a (oni) koji blagajnie (tj. koji stavljaju u blagajnu, u kasu to svoje) zlato i srebro, a nee troiti njega u put Allaha, pa obeseli ih sa (jednom) kaznom bolnom.".......................................................................................................................... 322 GLAVA Njegovoga govora, moan je i veliajan je: "Danom (tj. Na dan kada) se zagrije (raspali vatra) na njoj (na toj imovini od zlata i srebra koja je bila nagomilavana) u vatri pakla, pa e se spaljivati s njom (tom usijanom imovinom) njihova ela (lica), i njihove strane i njihova lea; (i rei e se njima:) ovo je (ono) to ste blagajniili (gomilali, ostavljali u kase) za vae (za svoje) osobe, pa kuajte (ono) to bijaste blagajniili.". .................. 322 GLAVA Njegovoga govora: "Zaista broj (tih) mjeseci kod Allaha je dvanaest mjeseci u knjizi Allaha (na) dan (kada) je stvorio (ta) nebesa i Zemlju, od njih su etiri zabranjena (tj. etiri sveta mjeseca kada je zabranjeno ratovanje i ubijanje).. ..."............................................ 323 GLAVA Njegovoga govora: ".... drugoga (do) dvojice, poto su njih dvojica u (toj) peini (pilji), poto govori svome drugu: Ne alosti se, zaista Allah je sa nama....": (to znai: Allah je) na pomaga. ................................................................................................. 323

401

GLAVA Njegovoga govora: ".... i (milostinje su za one to su) sloena njihova srca....". .......................... 325 GLAVA Njegovoga govora: "Koji kore (kude, napadaju te) dobrovoljne darivaoce (darovatelje milostinje) od (tih) vjernika....."................................................................................ 326 GLAVA Njegovoga govora: "Trai oprost za njih, ili ne trai oprost za njih, ako trai oprost za njih sedamdeset puta, pa nee oprostiti Allah njima (opet)....". ............................................... 326 GLAVA Njegovoga govora: "I ne klanjaj (ni) na jednoga od njih (koji) je umro nikada, i ne stani nad njegovim grobom.". ....................................................................................................... 328 GLAVA Njegovoga govora: "Zaklinjae se (oni) sa Allahom vama kada ste se obrnuli (tj. kada se vratite iz borbe) k njima zbog (toga da) se okrenete od njih (tj. da odustanete od njih), pa okrenite se od njih, zaista oni su prljavtina (neistoa, pogani, neisti), i njihovo sklonite (tj. prebivalite) je pakao nagradom (tj. to e im biti kao nagrada, a to znai: kazna) za (ono) to su bili (obiaja da) stiu (da rade).". ............................................... 328 GLAVA Njegovoga govora: "Zaklinju se vama zbog (toga da) budete zadovoljni od njih, pa ako budete zadovoljani od njih (vi).....", do Njegovoga govora: ".... pokvarenjaka." .................... 329 GLAVA Njegovoga govora: "Nije bilo za Vjerovijesnika i (one) koji su vjerovali da trae oprost za (te) idolopoklonike.....".................................................................................................. 330 GLAVA Njegovoga govora: "Zaista ve se je povratio Allah na Vjerovijesnika, i (te) Iseljenike i Pomagae koji su slijedili njega u asu (te) tekoe (u pohodu na Tebuk) poslije to je blizu bilo (da na krivi put) nagnu srca (jedne) grupe od njih, zatim se je povratio na njih (tj. primio je Allah njihovo pokajanje i povratio je Svoju milost na njih), zaista On je za njih (prema njima) mnogo samilostiv, milostiv.".................................................. 330 GLAVA: "O (vi) koji ste vjerovali, uvajte se (bojte se) Allaha, i budite (budnite) sa (tim) istinitima.". .......................................................................................................................... 332 GLAVA Njegovoga govora: "Zaista ve je doao vama (jedan) poslanik od (izmeu) vas (doslovno: od osoba vas, od vaih linosti), teko je na njega (njemu ono) to ste grijeili (to grijeite), pohlepan je na vas (da uniete u raj-denet), za (te) vjernike je samilostan, milostiv.". .................................................................................................................. 332 SURA JUNUS ............................................................................................................................................ 334 SURA (BOIJEGA POSLANIKA) HUDA, NA NJEGA (BOIJI) BLAGOSLOV I POZDRAV (MIR, SPAS)! ........................................................................................................................ 336 GLAVA Njegovoga govora: ".... a bilo je Njegovo prijestolje na (izvjesnoj) vodi....". ............................... 337 GLAVA Njegovoga govora: "..... i govore (ti) svjedoci: Ovi su (oni) koji su lagali na svoga Gospoda; zar ne! prokletstvo Allaha na (te) silnike (nasilnike)!". ................................................ 339 GLAVA Njegovoga govora: "I takoe je (tj. I takvo je) uzimanje (tj. kanjavanje) tvoga Gospoda kada je uzimao (kanjavao ta) sela, a ona su silna (a ona su pravila nasilje); zaista Njegovo uzimanje je bolno, estoko.". ................................................................................ 340 GLAVA Njegovoga govora: "I uspostavljaj (tj. obavljaj tu) molitvu (na) dvama krajevima (toga) dana i (u) blizinama od (te) noi (tj. i u asovima noi koji su blizu dana; ili: u jednoj skupini te noi); zaista (ta) lijepa djela odvode (tj. ponitavaju ta) loa djela; to je (jedna) opomena za (te) opominjae (koji se opominju, koji se sjeaju Uzvienoga Boga).". ................... 340 SURA JUSUFA - NA NJEGA (BOIJI) BLAGOSLOV I POZDRAV (ILI: NJEMU BLAGOSLOV I MIR)! ............................................................................................................................. 341 GLAVA Njegovoga govora: ".... i upotpunjava Svoju blagodat na tebe i na rod (obitelj) Jakuba kao to je upotpunio nju na tvoja dva oca (djeda i pradjeda) otprije Ibrahima i Ishaka.....". ......... 343 GLAVA Njegovoga govora: "Zaista ve je bilo u Jusufa i njegove brae (nekih) znakova za (te) pitae (za te koji pitaju, ispitivaju).". ............................................................................................ 343 GLAVA Njegovoga govora: ".... rekao je: Nego uljepale su vama vae due (nekakvu) stvar; pa lijepo strpljenje je (moj postupak u ovome sluaju)....". ........................................................... 343 GLAVA Njegovoga govora: "I htjela je njega (tj. zavodila, nastojala je da zavede njega ena) koja (je ta to) je on u njezinoj kui (da ga zavede) od njegove osobe (na preljub sa njom), i pozakljuavala je (ta) vrata i rekla je: hodi ti (doi ti)!....". ............................................. 344 GLAVA Njegovoga govora: ".... pa poto je doao njemu (taj) poslanik, rekao je: "Vrati se ka tvome (svome) gospodaru, pa pitaj njega: ta je umu (onih) ena (tj. ta je bilo onim enama) koje su isjekle (iskriale) svoje ruke? Zaista moj gospodar za njihovu varku je znan." Rekao je: "ta (je) vae stanje (tj. ta vam je bilo) poto ste htjele Jusufa (da zavedete) od njegove osobe?" Rekle su (one): "Osim Allaha!" (tj. "Daleko je Allah od svega loega i runoga! Sveti Boe!").....". ............................................. 345

402

GLAVA Njegovoga govora: "Te kada (ak kada) su oajavali (ti) poslanici (Moji)....". ........................... 346 SURA RA'D (SURA RA'DA; SURA GRMLJAVINE) .......................................................................... 347 GLAVA Njegovoga govora: "Allah zna ta nosi svaka enka (enska osoba, ili ensko bie) i ta okrnjuju (te) materice (maternice)....". ......................................................................................... 348 SURA IBRAHIMA - NA NJEGA (BOIJI) BLAGOSLOV I POZDRAV (SPAS; ILI: BLAGOSLOV MU I MIR)!...................................................................................................................... 348 GLAVA: . . . . . . . ....................................................................................................................................... 348 GLAVA Njegovoga govora: "..... kao (jedno) stablo lijepo (dobro), njegov korijen je stalan (vrst), a njegov ogranak (njegov vrh, vrh toga stabla) je u (tom) nebu. Daje svoje jelo (tj. svoj plod to stablo u) svakom asu (vremenu).....". ................................................................. 349 GLAVA: "Uvruje Allah (one) koji su vjerovali sa (tim) stalnim (vrstim) govorom....". ....................... 350 GLAVA: "Zar nisi vidio (tj. gledao) ka (onima) koji su zamjenjivali blagodat Allaha bezvjerstvom...."........................................................................................................................... 350 SURA HIDRA (SURA HIDR) ............................................................................................................. 351 GLAVA Njegovoga govora: "I zaista ve su smatrali lanima (tj. laovima) drugovi Hidra (Boije) poslanike.". ..................................................................................................................... 353 GLAVA Njegovoga govora: "I zaista ve smo dali tebi sedam od (tih) prevoja (ili: sedam od tih to su po dva, koji su po dva, koje su po dvije) i (dali smo tebi taj) Kur'an veliki.". ..................... 353 GLAVA Njegovoga govora: "I oboavaj tvoga (svoga) Gospoda, ak (da) doe tebi (to) uvjereno (sigurno, neminovno).". ................................................................................................................ 355 SURA NAHLA (SURA NAHL)................................................................................................................ 355 GLAVA Njegovoga govora, uzvien je: "..... a od vas je (neko takav) ko se vrati ka najniem (najprezrenijem tom) ivotu....". ................................................................................... 357 SURA ISRAELIANA ............................................................................................................................. 357 GLAVA Njegovoga govora: ".... putovao je (ili: dao je putovati) sa Svojim robom nou od (te) Bogomolje Zabranjene (Svete Bogomolje, tj. od Kabe u Meki)....".............................................. 359 GLAVA Njegovoga govora: "I kada smo htjeli da unitimo (jednu) naseobinu, zapovjedili smo njezinim uivaocima (tj. njezinim stanovnicima koji su ivjeli u udobnosti i u slastima)...."............................................................................................................................. 360 GLAVA: "Potomstvo (onoga) koga smo natovarili sa Nuhom (Nojem), zaista on (Nuh) je bio (jedan) rob zahvalan (mnogo).". ................................................................................................... 360 GLAVA Njegovoga govora: ".... i dali smo Davudu Zebur.". .................................................................... 363 GLAVA: "Reci: Pozivajte (Zovite, molite one) koji su (ti to vi njih) tvrdite osim Njega (Allaha), pa (oni) nee posjedovati otkrivanje (otklanjanje te) tete od vas, a ni (kakvo) okretanje (izmjenjivanje).". .......................................................................................................... 363 GLAVA: "Ti koje pozivaju (tj. mole oni takvi su da oni sami) sebi trae ka njihovome (svome) Gospodu (to) sredstvo (posrednitvo)....."..................................................................................... 364 GLAVA: ".... i nismo uinili (to) vienje koje smo pokazali tebi (ni zbog ega) osim kunjom za (te) ljude....". ............................................................................................................................ 364 GLAVA Njegovoga govora: ".... zaista Kur'an (te) zore (tj. itanje Kur'ana u zoru) je posvjedoeno.", . . . . . . . . ......................................................................................................... 364 GLAVA Njegovoga govora: ".... moda da e proivjeti (oivjeti, uskrsnuti) tebe tvoj Gospod (na jednome) mjestu pohvaljenom (pohvalnom).". ....................................................................... 365 GLAVA: "I reci: Dola je (ta) istina, a propala je (umrla, izdahnula je ta) neistina (la), zaista (ta) neistina bila je propalom (tj. zaista neistina je propala).". ............................................................ 365 GLAVA: "I pitaju (oni) tebe o (tom) duhu (ili: o toj dui)....". .................................................................... 366 GLAVA: ".... i ne budi gromoglasan sa tvojom (tj. sa svojom) molitvom, a ne budi (ni) neujan sa njom (tj. ne obavljaj molitvu ni posve glasno, a niti neujno i posve tiho, vrlo sputenim glasom)....". ................................................................................................................. 366 SURA KEHFA (SURA KEHF) ................................................................................................................ 367 GLAVA Njegovoga govora: ".... i bio je (taj) ovjek najmnogobrojnija stvar prepiranjem."...................... 368 GLAVA: "I poto je rekao Musa svome momku: Neu prestati (da putujem drukije) do (da) doprem sastajalitu (tih) dvaju mora (tj. tih dviju velikih rijeka), ili (da) prolazim (jedno dulje) vrijeme.".................................................................................................................. 369 GLAVA: Njegov govor: "Pa poto su doprla njih dvojica sastajalitu izmeu njih dva (mora, ili rijeke), zaboravili su njih dvojica svoju ribu, pa je uzela svoj put u (to) more pravcem (kretanja).". .................................................................................................................... 372

403

GLAVA: Njegov govor: "Pa poto su njih dvojica preli, rekao je svome momku: "Daj nam na ruak, zaista ve smo sreli od ovoga naega putovanja (jedan) trud (umor, zamorenost)." Rekao je: "Jesi li vidio? Poto smo odsjeli ka (toj) stijeni, pa zaista ja sam zaboravio (tu) ribu.....". ........................................................................................... 376 GLAVA: Njegov govor: "Reci: Da li emo obavijestiti vas za najpropalije poslovima (tj. za one, o onima koji su na najveoj teti i gubitku po poslovima, u svojim radovima)?"............................. 379 GLAVA: "Ti su (oni) koji su bili nevjernici (tj. koji nisu vjerovali) u znakove svoga Gospoda i sretanje Njega, pa su se pokvarila (doslovno: potonula, nestala, propala) njihova djela..."........... 379 K H J A S (KAF, HA, JA, AJN, SAD) .................................................................................................... 380 GLAVA Njegovoga govora: "I ne sputamo se (mi drukije) osim sa zapovjedi tvoga Gospoda, Njemu je (sve) to je izmeu naih ruku (tj. sve to je pred nama) i to je ozadi (iza) nas...."......................................................................................................................... 381 GLAVA Njegovoga govora: "Pa da li si vidio (onoga) koji je bio nevjernik u Nae znakove (tj. koji nije vjerovao - koji ne vjeruje u Nae znakove), i rekao je (uz to jo): Zaista e se meni dati svakako imovina i dijete (djeca).". ............................................................ 381 GLAVA: "Nikako! Zapisaemo (ono) ta (on) govori, i pruiemo njemu od (te) kazne pruanjem (tj. i poveaemo njemu kaznu velikim poveavanjem).". .......................................... 382 T H (TA HA) ............................................................................................................................................. 383 GLAVA: Njegov govor: "I napravio (tj. stvorio) sam Sebi tebe za Moju osobu (tj. za Sebe - da Meni slui)."...................................................................................................... 385 GLAVA Njegovoga govora: ".... pa neka ne izvede (ne istjera avo, sotona) nipoto vas dvoje (tebe, Ademe, i tvoju enu), pa (da) bude nesretan.". ................................................................. 386 SURA EL-ENBIJA-A (SURA ENBIJA')................................................................................................. 386 GLAVA: ".... kao to smo poeli prvo stvaranje, vratiemo ga (obnoviemo ga nakon unitenja), obeanje na Nas (je to), ....".......................................................................................................... 387 SURA HADDA (SURA HAD) .......................................................................................................... 388 GLAVA: ".... i vidi (tj. misli te) ljude pjane.....". ..................................................................................... 389 GLAVA: "A od (tih) ljudi je (neko takav) ko oboava Allaha na (nekoj) strani," - (to znai: u jednoj) sumnji - "pa ako je pogodilo njega (kakvo) dobro, smirio se je s njim; a ako je pogodila njega (kakva) kunja (iskuenje, nezgoda, nesrea), izvrnuo se je (prevr nuo se je) na svoje lice; tetovao je (tu) ovozemnost i (taj) zadnji (ivot, tj. izgubio je i ovaj svijet i drugi, budui svijet-ahiret).....", do Njegovoga govora ".... to je ono (ta) zabluda daleka.". .......................................................................................................................... 390 GLAVA: Njegov govor: "Ova dvojica su dva protivnika (to) se prepiru (svaaju) njih dvojica u (vezi, tj. zbog) svoga Gospoda....". ............................................................................................... 390 SURA MU'MINUNA (SURA MUMINUN) ............................................................................................ 391 S A D R A J: ........................................................................................................................................... 393

404