Professional Documents
Culture Documents
492724.proraun Napona Kratkog Spoja Transformatora Metodom Konanih Elemenata
492724.proraun Napona Kratkog Spoja Transformatora Metodom Konanih Elemenata
492724.proraun Napona Kratkog Spoja Transformatora Metodom Konanih Elemenata
1.
UVOD
Na tritu energetskih transformatora konkurencija je sve vea. Zahtjev za smanjenjem vremena izrade transformatora stalno je prisutan. Tenja za profitom, konkurencija i standardi stalno smanjuju dimenzije transformatora, no pri tome ostaje zahtjev za kvalitetom i ugovorenim tehnikim karakteristikama transformatora. S obzirom na karakter proizvodnje energetskih transformatora komadna proizvodnja po narudbi i cijenu proizvoda red veliine 1 000 000 , nemogue je napraviti prototip koji bi sluio za ispitivanje, provjeru projektantskih jednadbi i rjeenja. Iz tog je razloga nuno modeliranje transformatora pomou raunala i simuliranje pojava. Napon kratkog spoja vana je tehnika karakteristika transformatora. U pravilu, kupac ga tono definira s obzirom na karakteristike svoje energetske mree ili pak transformatora koji e raditi u
paralelnom radu. Ugovorom su esto propisane tolerancije i novani penali u sluaju odstupanja od ugovorenih vrijednosti. Sve je to samo razlog vie za provjeru projektnih rjeenja na raunalnom modelu. Konar energetski transformatori od 2001. godine posjeduje simulacijski paket Ansoft Maxwell kojim se mogu analizirati magnetostatski, elektrostatski, tranzijentni i termiki problemi, utjecaj vrtlonih struja, izmjeninog elektromagnetskog polja i dr. u 2-D i 3-D modelima.
2.
Napon kratkog spoja je onaj napon koji e uz kratko spojeni sekundarni namot kroz primarni namot potjerati nazivnu struju. Najee se izraava kao postotak nazivnog napona:
uk% = 100 In Zk S Z = 100 n 2 k , Un Un
(1)
gdje su Zk impedancija kratkog spoja, a Sn, In, i Un nazivne vrijednosti snage, struje i napona. Nadalje, djelatna i jalova komponenta napona kratkog spoja raunaju se prema jednadbama:
ur% = 100 In Rk Un In Xk , Un
(2) (3)
u% = 100
gdje su Rk i Xk radna i jalova komponenta impedancije kratkog spoja, In nazivna struja. U pokusu kratkog spoja u kojem se uk% odreuje, narinuti napon je puno manji od nazivnog, pa su i gubici u jezgri puno manji, te se kod ovog pokusa zanemaruju. Amperzavoji primarnog i sekundarnog namota su priblino jednaki i suprotni te je gotovo sav tok u transformatoru rasipni. Napon kratkog spoja i rasipni induktivitet vezani su jednadbom:
L =
2 Un 2 2 uk% ur% , 100 Sn
(4)
snaga.
gdje su Uk% i Ur% napon kratkog spoja i njegova radna komponenta, a Un i Sn nazivni napon i
Rasipni induktivitet moe se izraunati iz energije rasipnog magnetskog toka W to je osobito pogodno za raunanje metodom konanih elemenata:
1 L I2 2 W L = 2 2 I 1 W = B H dV , 2 W =
gdje je L rasipni induktivitet, B i H indukcija i jakost rasipnog magnetskog polja, a I struja namota.
3. 3.1.
Rjeavanje elektromagnetskih problema metodom konanih elemenata ukljuuje nekoliko osnovnih koraka. Prvi korak je crtanje modela koji dimenzijama odgovara fizikom modelu. Model moe biti prikazan u 2D kartezijevom sustavu, u rotacijsko simetrinom odnosno cilindrinom sustavu ili u 3D kartezijevom sustavu. Drugi korak je definiranje materijala za svaki dio modela. Materijali se definiraju iskljuivo kroz svoje elektrine i magnetske karakteristike (vodljivost, permeabilnost i sl.) jer njihova mehanika i druga svojstva nemaju utjecaja na raspodjelu elektromagnetskog polja u prostoru. Sljedei korak je definiranje izvora elektrinih i magnetskih polja: elektrini potencijali, naboj, struje ili pak eksplicitno navedeni izvori polja. Sada je mogue pristupiti rjeavanju problema. Da bi se prikazalo elektrino ili magnetsko polje u raznim podrujima modela, model je podijeljen na velik broj manjih elemenata trokuta u 2D modelu, odnosno tetraedara u 3D modelu. Polje u svakom elementu predstavljeno je zasebnim polinomom. Skup svih trokuta ili tetraedara predstavlja mreu konanih elemenata. 3.2. Ansoft Maxwell
Ansoft Maxwell je program za rjeavanje elektromagnetskog polja metodom konanih elemenata. U programu je mogue modelirati 2D i 3D modele te rjeavati probleme s vremenski promjenjivim magnetskim poljem te elektrostatske i magnetostatske probleme. Maxwell koristi iterativnu metodu stvaranja mree usitnjavajui mreu na mjestima s najveom grekom. Tako se izbjegava zaguenje kapaciteta raunala, a opet osigurava ciljana tonost rjeenja. Tonost izraunatog polja ovisi o veliini pojedinih elemenata, a tonost cjelokupnog rjeenja ovisi o tonosti polja u svakom pojedinom elementu. to je veliina elementa manja, to je polje ujednaenije unutar njegovih granica. Meutim, generiranja rjeenja polja ukljuuje invertiranje matrice sa priblino onoliko elemenata koliko ima vrhova tetraedara (trokuta) to za mree s velikim brojem elemenata zahtijeva znatnu koliinu memorije i procesne snage. 3.3. Magnetostatski problem
Rjeavanje magnetostatskog problema odvija se u dva koraka. U prvom se rauna gustoa struje J u vodiima prema zadanim izvorima istosmjerne struje. Ako je gustoa struje J eksplicitno zadana, ovaj korak se preskae. Na objektima koji su definirani kao savreni vodii raunaju se povrinske struje jer polje u takve objekte ne prodire. S obzirom da u statinom polju nema gibanja naboja, vrijedi jednadba (8). Kada se u (8) uvrsti (9), dobije se jednadba (10) koja se rjeava u prvom koraku rjeavanja magnetostatskog problema.
G div J = =0 t G G J = E = grad
div ( grad ) = 0 ,
G gdje je J gustoa struje, gustoa naboja, specifina vodljivost, a elektrini potencijal.
U drugom koraku rauna se statino magnetsko polje H s gustoom struje kao izvorom polja prema jednadbama:
G G rot H = J G div B = 0 G G B = 0 r H ,
G G G gdje je H jakost magnetskog polja, J gustoa struje, B magnetska indukcija, a 0 i r permeabilnost vakuuma i relativna permeabilnost.
(14)
4.
Modelirani autotransformator snage je 200MVA i ima pet namota: visokonaponski (VN) niskonaponski (SN), tercijar koji nije opteretiv ve slui za stabilizaciju (NN) te dva regulacijska (FRA i FRB) iji se zavoji dodaju ili oduzimaju visokonaponskom namotu radi promjene napona visokonaponske mree. Simulirano je est radnih poloaja: protjecane su kombinacije namota SN-VN, NN-VN, NN-VNFRA/B i SN-VNFRA/B. Zavoji regulacijskih namota dodaju se zavojima visokonaponskog kada je visokonaponska mrea na viem naponu od nazivnog plus poloaj, a oduzimaju kada je visokonaponska mrea na naponu niem od nazivnog minus poloaj regulacije. Rjeenja elektromagnetskih polja 2D modela dobivena su u osam koraka adaptivnog usitnjavanja mree i imaju priblino 42 000 trokuta.
linija 2
r
linija 1
FRB FRA NN SN VN
JEZGRA
efektivno kombinacija VN(-)/NN VN(+)/NN VN(0)/NN VN(-)/SN VN(+)/SN VN(0)/SN NN -37333 -37333 -37333 0 0 0 SN 15017 11134 12788 -186288 -218044 -204544
protjecanje [Az] VN 28825 21373 24545 240622 177878 204544 FRA -3905 2896 0 -32600 24100 0 FRB -2604 1930 0 -21734 16066 0
Nakon dobivanja konvergentnih rjeenja, za svaku kombinaciju protjecanja izraunata je ukupna energija u prostoru problema prema jednadbi 15. Za rjeavanje takvih problema koristi se Maxwellov field calculator u postprocesoru.
Wuk =
Wdrdz ,
r z
(15)
gdje je W energija u prostoru. Kad je poznata ukupna energija u prostoru, napon kratkog spoja lako se izrauna prema jednadbi: 2 Wuk 2 f 2 Wuk 200 Wuk = = , (16) uk% = If Uf If Uf Sf gdje su Sf, Uf i If fazna snaga, napon i struja, Wuk ukupna energija u prostoru, f frekvencija, a kruna frekvencija.
Tablica II: snaga, energija u prostoru i napon kratkog spoja za razliite kombinacije protjecanja
5.
3D model transformatora razlikuje se od 2D rotacijsko-simetrinog modela u izgledu jarma, dok su namoti i stup jezgre jednaki. Model je prepolovljen tri puta po tri ravnine simetrije tako da je proraun napravljen s osminom cijelog modela. Crte nacrta, bokocrta i nebocrta prikazana je na slici 8. Protjecanja namota dana su u tablici I. Rjeenja elektromagnetskog polja 3D modela dobivena su u esnaest koraka adaptivnog usitnjavanja mree, a imaju priblino 180 000 tetraedara.
Za svaku kombinaciju protjecanja izraunata je u postprocesoru ukupna energija prostora (jednadba 17) te je napon kratkog spoja izraunat prema jednadbi 17. Izraunate vrijednosti prikazane su u tablici III.
Wuk =
dx dy dz
Wdxdydz ,
(17)
Tablica III: snaga, energija u prostoru i napon kratkog spoja za razliite kombinacije protjecanja
6.
Tablica IV pokazuje da 3D model daje tonije rezultate nego 2D. Srednje odstupanje simuliranih od mjerenih vrijednosti kod 2D modela je: |p|=4,33%, dok je kod 3D modela |p|=1,43%. Ti podaci govore da je 3D proraun pouzdaniji i ima manje rasipanje rezultata. Jo je vanije pogledati apsolutna odstupanja koja kod 2D prorauna mogu prelaziti i 1%.
Tablica IV: usporedba rezultata simulacije 2D i 3D modela s mjerenjima
S [MVA] uk [%] - 2D uk [%] - 3D uk [%] - mjereno (mj-2D)/mj [%] (mj-3D)/mj [%] VN(-)/NN VN(+)/NN VN(0)/NN VN(-)/SN VN(+)/SN VN(0)/SN 24 24 24 200 200 200 2,95 3,68 3,22 10,34 15,65 12,16 2,87 3,53 3,12 10,01 14,88 11,72 2,92 3,54 3,14 9,70 14,53 11,68 -1,03 -3,95 -2,55 -6,60 -7,71 -4,11 1,71 0,28 0,64 -3,20 -2,41 -0,34
7.
ZAKLJUAK
Usporedbom rezultata simulacije i mjerenja pokazuju da proraun metodom konanih elemenata moe dati dovoljno tone rezultate za potrebe projektiranja transformatora. Za primjene s manjom zahtijevanom tonou svakako je bolje odluiti se za 2D model. 2D model je bitno jednostavniji i bri u svim koracima izrade projekta, a rezultati se nalaze u okviru 10% odstupanja od mjerenih vrijednosti. Pored toga, zahtjev za koliinom memorije i procesnom snagom bitno je manji u odnosu na 3D modeliranje. Kada je potrebna vea tonost prorauna, svakako treba odabrati 3D model koji puno bolje opisuje fizikalni izgled modeliranog objekta, te je stoga i odstupanje od mjerenih vrijednosti gotovo tri puta manje nego kod 2D modela. Srednje postotno odstupanje |p|=1,43% i najvee apsolutno odstupanje 0,35% prihvatljive su vrijednosti, te se 3D model moe sa sigurnou prihvatiti kao projektantski alat.
8.
LITERATURA
[1] T. Kelemen: Transformator, Tehnika enciklopedija svezak 13, Zagreb 1997. [2] Ansoft Maxwell 9: Online help, June 2002. [3] Z. Haznadar, . tih: Elektromagnetizam, Zagreb 1997. [4] H. Wang: Finite Element Analysis of Internal Winding Faults in Distribution Transformers, IEEE transactions on power delivery, vol. 16, no. 3, July 2001.