KORAK 1: IZABERITE METU

MUKARCI ZAPRAVO NISU BILI NEPRIJATELJI I ONI SU BILI RTVE KOJE PATE OD ZASTARJELE MUKE MISTICNOSTI KOJA IH JE NAVELA DA SE OSJECAJU NEPOTREBNO NESPOSOBNIMA KAD VIE NIJE BILO MEDVJEDA KOJE BI UBIJALI. BETTY FRIEDAN enska misticnost

UPOZNAJTE MYSTERYJA Kuca je bila katastrofa. Vrata su bila napuknuta i razvaljena sa arki; zidovi su bili ulubljeni otiscima aka, telefona i tegli za cvijece. Herbal se skrivao u hotelskoj sobi, u strahu za vlastiti ivot, a Mystery je kolabirao na sag dnevne sobe i plakao. Plakao je bez prestanka vec dva dana. To nije bio normalan plac. Obicne suze su razumljive. No, Mystery je bio onkraj razumijevanja. Izgubio je kontrolu. Tjedan dana oscilirao je izmedu razdoblja ekstremnog bijesa i nasilja i napada grcevitog, katarzicnog jecanja. A sada je prijetio da ce se ubiti. U kuci smo ivjeli petorica: Herbal, Mystery, Papa, Playboy i ja. Djecaci i mukarci dolazili su sa sve cetiri strane svijeta da se rukuju s nama, fotografiraju nas, uce od nas, budu mi. Mene su zvali Style. To sam ime zasluio. Nikada se nismo sluili svojim pravim imenima samo nadimcima. Cak i naa kuca, kao i druge koje smo izmudrili posvuda, od San Francisca do Sydneya, imala je nadimak. Zvala se Projekt Hollywood. A Projekt Hollywood bio je rasturen na komadice. Sofe i deseci jastuka koji su prekrivali sputeni pod dnevne sobe bili su smrdljivi i izblijedjeli od mukog znoja i enskih sokova. Bijeli tepih posivio je od stalnog prometa mladih, namirisanih ljudskih bica koja su se svake noci skupljala ovdje iz Sunset Boulevarda. Opuci cigareta i rabljeni kondomi plutali su u jacuzziju. A Mysteryjevo divljanje tijekom posljednjih nekoliko dana potpuno je rasturilo ostatak kuce i zabezeknulo stanare. Bio je visok metar i devedeset i pet i histerican. Ne mogu vam reci kakav je ovo osjecaj, izustio je izmedu jecaja. Cijelo tijelo mu se grcilo. Ne znam to cu uciniti, ali to nece biti racionalno. Zamahnuo je s poda i udario umrljani crveni prekrivac sofe kad se sirenski zov njegovog ocaja pojacao, ispunjavajuci prostoriju zvukom odraslog mujaka koji je izgubio svako obiljeje koje odvaja mukarca od dojenceta ili ivotinje. Nosio je kucni haljetak od zlatne svile nekoliko brojeva premali za njega, tako da su mu se vidjela krastava koljena. Krajevi pojasa jedva da su bili dovoljno dugi da ih vee u cvor, a haljetak mu je bio razmaknut pola stope, otkrivajuci blijeda, bezdlaka prsa, a ispod njih, vrecaste sive bokserice Calvin Klein. Jedini drugi komad odjece na njegovom drhtavom tijelu bila je zimska kapa nabijena na glavu. Bio je lipanj u Los Angelesu. Ovaj ivot. Opet je govorio. Tako je besmislen. Okrenuo se i pogledao me vlanim, crvenim ocima. To je 'kriic-kruic'. Nema anse da pobijedi. Zato je najbolje uopce ne igrati. U kuci nije bilo nikoga osim nas. Ja cu morati rijeiti ovo. Morao je dobiti sedativ prije no to prestane sa suzama i opet se prebaci na bijes. Svaki ciklus emocija bivao je sve gori, a ovoga puta bojao sam se da ce uciniti neto to se nece moci popraviti. Nisam mogao dopustiti da Mystery umre tijekom moje smjene. Bio je on vie od obicnog prijatelja; bio je mentor. Promijenio mi je ivot, kao to je promijenio ivote tisuca drugih ljudi poput mene. Morao sam mu dati Valium, Xanax, Vicodin, bilo to. Zgrabio sam svoj telefonski imenik i poceo pretraivati stranice, traeci ljude koji najvjerojatnije imaju pilule ljude poput momaka iz rock bendova, ena koje su upravo prole plasticnu operaciju, bivu djecu-glumce. No, nitko od onih koje sam nazvao nije bio kod kuce, nije imao nikakve lijekove, ili je tvrdio da ih nema kako ih ne bi morao dijeliti. Preostala mi je jo samo jedna osoba koju sam mogao nazvati: ena koja je i pokrenula silaznu spiralu Mysteryja. Ona je bila razuzdana djevojka; sigurno je imala neto.

Katja, sitna ruska plavua s glasom trumpfete i energijom tenca pomeranskog pica, dola je na ulazna vrata za deset minuta s Xanaxom i sa zabrinutim izrazom lica. Ne ulazi, upozorio sam je. Vjerojatno ce te ubiti. Ne da ona nije to u potpunosti zasluila, naravno. Ili sam barem tada tako mislio. Dao sam Mysteryju pilulu i cau vode i cekao dok jecaji nisu usporili i pretvorili se u mrcanje. Zatim sam mu pomogao da odjene par crnih cizama, traperice i sivu T-majicu. Sada je bio pitom, poput goleme bebe. Vodim te po pomoc, rekao sam mu. Hodao sam pokraj njega do svoje stare, hrdave Corvette i nagurao ga na sicuno prednje sjedalo. Svako malo vidio bih kako mu licem prolazi drhtaj gnjeva ili kako mu se iz oka kotrlja suza. Nadao sam se da ce ostati miran dovoljno dugo da mu pomognem. elim nauciti borilacke vjetine, rekao je pitomim tonom, tako da, kad poelim ubiti nekoga, mogu uciniti neto u vezi toga. Pritisnuo sam papucicu za gas. Nae odredite bio je Centar za mentalno zdravlje Hollywood u ulici Vine. Bilo je to runo betonsko zdanje danonocno okrueno beskucnicima koji su vritali na ulicne svjetiljke, transvestitima koji su ivjeli iz ducanskih kolica i drugim ostacima ljudskih bica koji su podizali logor na svim mjestima gdje se mogla pronaci besplatna socijalna sluba. Mystery je, shvatio sam, bio jedan od njih. Slucajno je posjedovao karizmu i talent koji su privlacili druge k njemu i sprecavali da ikad ostane sam na svijetu. Posjedovao je dvije crte koje sam primijetio kod gotovo svake rock zvijezde s kojom sam ikad radio intervju: lud, opsjednut sjaj u ocima i apsolutnu nesposobnost da ucini bilo to sam za sebe. Doveo sam ga u predvorje i prijavio ga. Zajedno smo cekali na red za razgovor s jednim od savjetnika. Sjedio je na jeftinom crnom plasticnom stolcu, zureci katatonicki u plave zidove institucije. Proao je jedan sat. Poceo se mekoljiti. Prola su dva sata. Celo mu se naboralo; lice mu se smrklo. Prola su tri sata. Potekle su mu suze. Prola su cetiri sata. Iskocio je iz stolca i izjurio iz cekaonice i kroz ulazna vrata zgrade. Koracao je ustro, poput covjeka koji zna kamo ide, iako je Projekt Hollywood bio udaljen cetiri i pol kilometra. Pojurio sam za njim preko ulice i sustigao ga izvan mini-marketa. Uhvatio sam ga za ruku i okrenuo ga, pa ga tepanjem nagovorio da se vrati u cekaonicu. Pet minuta. Deset minuta. Dvadeset minuta. Trideset. Opet je ustao i izjurio. Potrcao sam za njim. Dva socijalna radnika beskorisno su stajala u predvorju. Zaustavite ga, viknuo sam. Ne moemo, rekao je jedan od njih. Napustio je zgradu. I tek tako cete pustiti suicidalnog covjeka da izade odavde? Nisam mogao troiti vrijeme na svadu. Samo recite terapeutu da bude spreman ako ga uspijem vratiti ovamo. Izjurio sam kroz vrata i pogledao nadesno. Nije ga bilo. Pogledao sam nalijevo. Nita. Potrcao sam na sjever prema aveniji Fountain, ugledao ga iza ugla i odvukao ga natrag. Kad smo stigli, socijalni radnici poveli su ga niz dugacak, mracan hodnik, u jedan klaustrofobican sobicak s vinilnim podom. Terapeutkinja je sjedila za stolom, provukavi prst kroz crni uvojak svoje kose. Bila je to vitka Azijatkinja u kasnim dvadesetima, visokih jagodica, s tamno-crvenim ruem za usne i u prugastom odijelu. Mystery se skutrio na stolcu nasuprot njoj. I kako se osjecate danas? upitala ga je s usiljenim smijekom. Osjecam se, odgovorio je Mystery, kao da nita nema smisla. Briznuo je u plac. Sluam, rekla je, navrljavi biljeku u svoj notes. Slucaj je za nju vjerojatno vec bio zakljucen. Pa uklanjam sebe iz genske zalihe, zajecao je. Pogledala ga je glumeci sucut i on nastavi. Za nju, bio je on samo jedan od tuceta munjara kakve je vidala svakog dana. Morala je ustanoviti samo treba li mu prepisati lijekove, ili ga strpati u instituciju. Ne mogu dalje, nastavio je Mystery. Uzaludno je. Rutinskim pokretom posegnula je u ladicu, izvadila mali paket rupcica i dodala mu ga. Kad je Mystery posegnuo za paketom, podigao je pogled i po prvi se puta zagledao u njezine oci. Ukocio se i u tiini zurio u nju. Bila je iznenadujuce zgodna za takvu kliniku. Daak ivotnosti zatreperi na licu Mysteryja, pa zamre. Da sam vas upoznao u nekom drugom vremenu, na nekom drugom mjestu, rekao je, guvajuci rupcic u aci, stvari bi bile drukcije.

Njegovo tijelo, inace ponosno i uspravno, savilo se poput mokrog makarona na stolcu. Turobno je zurio u pod i progovorio. Znam tocno to moram reci i to uciniti da bih vam postao privlacan, nastavio je. Sve imam u glavi. Svako pravilo. Svaki korak. Svaku rijec. Jednostavno, ne mogu... uciniti to kako treba. Ona mehanicki kimne glavom. Trebali biste me vidjeti kad nisam u ovakvom stanju, nastavio je polako, mrcnuvi. Izlazio sam s nekima od najljepih ena na svijetu. U nekom drugom vremenu, na nekom drugom mjestu, bili biste moji. Da, rece ona povladujuci mu, sigurna sam da bih. Nije znala. Kako je i mogla? Ovaj jecavi div sa zguvanim rupcicem u ruci bio je najveci umjetnik upucavanja na svijetu. To nije bio moj stav, nego cinjenica. Tijekom protekle dvije godine upoznao sam na desetke samoproglaenih najboljih majstora, ali Mystery ih je sve mogao nadigrati. Bio je to njegov hobi, njegova strast, njegov poziv. Postojala je samo jedna ivuca osoba koja se moda mogla natjecati s njim. A i taj je covjek sjedio pred njom. Iz bezoblicnog komada mokljana, Mystery je od mene stvorio superzvijezdu. Zajedno, vladali smo svijetom zavodenja. Izvodili smo spektakularne ulete pred zapanjenim ocima naih studenata i ucenika u Los Angelesu, New Yorku, Montrealu, Londonu, Melbourneu, Beogradu, Odessi i drugim gradovima. A sada smo bili u ludari.

UPOZNAJTE STYLEA

Daleko sam od privlacnog covjeka. Nos mi je prevelik za lice i iako nije kukast, ima kvrgu na hrptu. Iako nisam celav, reci da mi se kosa prorjeduje bio bi eufemizam. Na vrhu glave imam samo paperjaste izrasline potaknute Rogaineom koje izgledaju poput suhog korova. Po mojem miljenju, oci su mi sitne i zrnaste, iako imaju ivotan sjaj, no njemu je sudeno da ostane samo moja tajna, jer ga nitko ne vidi iza mojih naocala. S obje strane cela imam udubine, koje mi se svidaju i za koje vjerujem da mojem licu daju osobnost, iako nikada nisam dobio kompliment na njima. Nii sam no to bih htio biti i tako mrav da vecini ljudi izgledam pothranjeno, bez obzira na to koliko jeo. Kad pogledam svoje blijedo, pogrbljeno tijelo, pitam se zato bi bilo koja ena poeljela spavati pokraj njega, a kamoli grliti ga. Zato moram uloiti trud da bih izlazio s djevojkama. Nisam tip momka zbog kojeg bi djevojke kikotale za barom ili poeljele povesti kuci kad su pijane i luckaste. Ne mogu im ponuditi dio svoje slave i pravo da se hvale da su bile sa mnom, poput rock zvijezde, niti kokain i svoju vilu, poput mnogih drugih mukaraca u Los Angelesu. Sve to imam je um, a to nitko ne moe vidjeti. Moda cete primijetiti da ne spominjem svoju osobnost. To je zato to se moja osobnost potpuno promijenila. Ili, da kaem preciznije, ja sam potpuno promijenio svoju osobnost. Stvorio sam Stylea, svoje drugo ja. Tijekom posljednje dvije godine, Style je postao popularniji no to sam ja ikada bio osobito kod ena. Nikada nisam imao namjeru mijenjati svoju osobnost niti koracati svijetom pod lanim identitetom. Zapravo, bio sam zadovoljan sa sobom i svojim ivotom. To jest, sve dok me jedan nevini telefonski poziv (sve uvijek pocinje nevinim telefonskim pozivom) nije poveo na put u jednu od najcudnijih i najuzbudljivijih underground zajednica na koju sam ikad naiao u preko dvanaest godina bavljenja novinarstvom. Poziv mi je uputio Jeremie Ruby-Strauss (nema veze), knjiki urednik koji je na Internetu naiao na dokument zvan evovodic, skraceno od Vodic u natezanje djevojaka. Na 150 vrucih stranica, rekao je, nalazi se prikupljena mudrost desetaka umjetnika u upucavanju koji vec gotovo deset godina dijele svoje znanje na forumima, potajno radeci na tome da umjetnost zavodenja pretvore u egzaktnu znanost. Te je informacije trebalo ponovno napisati i organizirati u koherentnu knjigu recepata, a on je pomislio da sam ja pravi covjek za to. Ja nisam bio tako siguran. Htio sam pisati literarna djela, ne davati savjete napaljenim adolescentima. No, naravno, rekao sam mu da nece koditi ako bacim pogled na to. Cim sam poceo citati, moj se ivot promijenio. evovodic mi je otvorio oci vie od bilo koje druge knjige ili dokumenta bila to Biblija, Zlocin i kazna ili Radost kuhanja. Nije to bilo samo zbog informacija koje je sadravao, vec zbog puta kojim me poveo. Kad se osvrnem na svoje tinejderske godine, alim samo zbog jedne stvari, a to nema veze s nedovoljnim ucenjem, neljubaznocu prema majci, niti zabijanjem ocevim automobilom u autobus javnog prometa. alim jednostavno zato to se nisam spetljao s dovoljno djevojaka. Ja sam dubok covjek svake tri godine iz zabave ponovno citam Ulyssesa. Smatram se razumno intuitivnim. U

osnovi sam dobar covjek i nastojim izbjeci povredivanje drugih. No, cini se da ne mogu evoluirati do sljedece razine bitka jer provodim previe vremena razmiljajuci o enama. Znam da u tome nisam sam. Kad sam prvi puta upoznao Hugha Hefnera, bile su mu sedamdeset i tri godine. Spavao je s preko tisucu najljepih ena na svijetu, po vlastitoj racunici, ali sve o cemu je htio razgovarati bile su tri njegove djevojke Mandy, Brandy i Sandy i to kako ih, zahvaljujuci Viagri, moe sve zadovoljiti (iako ih je vjerojatno njegov novac dovoljno zadovoljavao). Ako bi ikad poelio spavati s nekim drugim, rekao je, pravilo je bilo da to cine svi zajedno. Dakle, ono to sam shvatio iz tog razgovora bilo je da sam upoznao momka koji je imao sav seks koji moe poeljeti tijekom cijelog ivota i da sada, u dobi od sedamdeset i tri godine, jo uvijek juri za svojim repom. Kada to prestaje? Ako Hughu Hefneru jo nije dosta toga, kada ce biti meni? Da se na mojem putu nikada nije naao evovodic, niti ja, kao ni vecina mukaraca, nikada ne bih evoluirao u svojem nacinu razmiljanja o drugom spolu. Zapravo, vjerojatno sam poceo i gore od vecine mukaraca. U mojim predtinejderskim godinama nismo se igrali doktora, nije bilo djevojcica koje su traile dolar za pogled ispod suknje, nisam kakljao razredne kolegice na mjestima koja nisam smio dirati. Najveci dio svojeg tinejderskog ivota proveo sam u zabrani izlaska, pa sam, kad mi se pojavila jedina prilika za seks u adolescenciji nazvala me pijana ucenica prvog srednje i ponudila da mi popui bio prisiljen odbiti, ili se suociti s majcinim bijesom. Na koledu sam poceo pronalaziti sam sebe: stvari koje su me zanimale, osobnost za cije sam izraavanje uvijek bio previe stidljiv, grupu prijatelja koja mi je proirila um drogama i razgovorima (tim redoslijedom). No, nikada se nisam opustio u blizini ena: plaile su me. Tijekom cetiri godine koleda, nisam spavao niti s jednom enom iz studentskog doma. Nakon kole, zaposlio sam se u New York Timesu kao reporter za teme kulture i tamo sam poceo graditi sigurnost u sebe i svoje miljenje. Napokon, stekao sam pristup privilegiranom svijetu u kojem nisu vrijedila nikakva pravila: otiao sam na turneju s Marilynom Mansonom i Mtley Creom da bih pisao knjige s njima. Cijelo to vrijeme, u svim onim prolazima iza scene, nisam dobio niti jedan poljubac ni od koga osim Tommyja Leea. Nakon toga, uglavnom sam izgubio svaku nadu. Neki momci to imaju, drugi ne. Ja ocito nisam imao. Problem nije bio u tome da se nikad nisam evio. Problem je bio u tome to sam, u onih nekoliko prilika kad mi se posrecilo, zabavu za jednu noc pretvorio u dvogodinju vezu, zato to nisam znao kad ce mi se to opet ponoviti. evovodic je imao skracenicu za ljude poput mene: PFM prosjecan frustrirani momak. Ja sam bio PFM. Za razliku od Dustina. Dustina sam upoznao one godine kad sam diplomirao na koledu. Bio je prijatelj s jednim mojim razrednim kolegom, Markom, lanim srpskim aristokratom koji mi je bio sudrug u ivotu bez djevojaka jo od vrtica, uglavnom zahvaljujuci svojoj glavi koja je bila oblikovana poput lubenice. Dustin nije bio nimalo vii, bogatiji, slavniji ni zgodniji od nas dvojice, ali posjedovao je jednu kvalitetu koju mi nismo: privlacio je ene. Kad me Marko upoznao s njim, nije me impresionirao. Bio je nizak i crnomanjast, s dugom, kovrcavom smedom kosom i jeftinom igolo kouljom s previe otkopcanih gumba. Te smo noci otili u cikaki klub zvan Drink. Dok smo ostavljali kapute, Dustin je upitao: Znate li ima li ovdje mracnih kutova? Upitao sam ga to ce mu mracni kutovi, a on mi je odgovorio da su oni dobra mjesta za odvodenje djevojaka. Skepticno sam ga pogledao. Medutim, nekoliko trenutaka nakon to smo uli u bar, pogledom je ostvario kontakt s jednom djevojkom stidljiva izgleda koja je razgovarala s prijateljicom. Bez rijeci, Dustin se udaljio. Djevojka ga je slijedila ravno u mracni kut. Kad su zavrili s ljubljenjem i hvatanjem, rastali su se bez rijeci, bez obvezne razmjene telefonskih brojeva, pa cak i bez onog stidljivog vidimo se kasnije. Dustin je te veceri ponovio ovu, naizgled cudesnu radnju cetiri puta. Pred mojim ocima otvarao se novi svijet. Propitivao sam ga satima, pokuavajuci utvrditi kakve to magicne moci posjeduje. Dustin je bio ono to nazivaju prirodnim talentom. Djevicanstvo je izgubio u dobi od jedanaest godina, kad ga je petnaestogodinja kci susjeda iskoristila kao seksualni eksperiment i od tada je neprestano evio. Jedne noci poveo sam ga na zabavu na brodu usidrenom u rijeci Hudson u New Yorku. Kad je pokraj njega prola vruca brineta s ocima poput koute, okrenuo mi se i rekao mi: Ona je ba tvoj tip. Zanijekao sam to i zagledao se u pod, kao i obicno. Bojao sam se da ce me natjerati na razgovor s njom, to je ubrzo i ucinio. Kad je opet prolazila pokraj nas, upitao ju je: Poznaje li Neila? Bio je to glup nacin za probijanje leda, ali sada, kad je led probijen, to vie nije bilo vano. Promucao sam nekoliko rijeci, no tada je Dustin preuzeo stvar i spasio me. Nakon toga sreli smo se s njom i njezinim deckom za barom. Upravo su zapoceli zajednicki ivot. Njezin decko poveo je njihovog psa u etnju. Nakon nekoliko pica, odveo je psa kuci i ostavio djevojku, Paulu, s nama.

Dustin je predloio da se vratimo do mojeg stana i priredimo kasnovecernju zakusku, pa smo odetali do mojeg stancica u East Villageu i umjesto toga se bacili na krevet, pri cemu je Dustin bio s jedne strane Pauli, a ja s druge. Kad je Dustin poceo ljubiti njezin lijevi obraz, signalizirao mi je da ja ucinim isto to s desne strane. Zatim smo se sinkronizirano spustili niz njezin vrat sve do grudi. Iako je mene iznenadilo Paulino preutno slaganje, cinilo se da je za Dustina to uobicajena stvar. Okrenuo se prema meni i upitao me imam li kondom. Pronaao sam jednoga. On joj je skinuo hlace i uao u nju, dok sam joj ja nastavio uzaludno lizati desnu dojku. To je bio Dustinov dar, ta moc da enama prui fantaziju za koju nikada nisu vjerovale da ce je proivjeti. Nakon toga, Paula me stalno nazivala. Cijelo je vrijeme eljela razgovarati o tom iskustvu, racionalizirati ga, jer nije mogla vjerovati to je ucinila. Tako je to uvijek bilo s Dustinom: on bi dobio djevojku, a ja krivnju. Pripisivao sam to jednostavnoj razlici u osobnostima. Dustin je imao prirodni arm i ivotinjski instinkt kojeg ja jednostavno nisam imao ili sam barem tako mislio, sve dok nisam procitao evovodic i istraio forume i web stranice preporucene u njemu. Tako sam otkrio cijelu zajednicu punu Dustina mukaraca koji su tvrdili da su otkrili kombinaciju za otkljucavanje enskih srca i irenje nogu kao i tisuce drugih poput mene, koji su pokuavali saznati njihove tajne. Razlika je bila u tome to su ti mukarci pretvorili svoje metode u specifican niz pravila koja je svatko mogao primijeniti. Svaki je samoproglaeni umjetnik upucavanja imao svoj vlastiti niz pravila. Bio je tamo Mystery, madionicar; Ross Jeffries, hipnotizer; Rick H., poduzetnik-milijuna; David DeAngelo, prodavac nekretnina; Juggler, stand up komicar; David X, gradevinski radnik; i Steve P., zavodnik koji je bio toliko mocan da su ene cak placale da bi naucile kako da mu bolje popue. Dovedite ih na South Beach u Miamiju i bilo koji nabildani ljepotan potukao bi njihova blijeda, mrava lica. No, dovedite ih u Starbucks ili Whiskey Bar i ubrzo bi se smjenjivali u valjenju djevojke tog snagatora cim bi ovaj okrenuo leda. Kad sam otkrio njihov svijet, prva stvar koja se promijenila bila je moj vokabular. Izrazi poput 1 PFM, UU (umjetnik u upucavanju), serdanje (upucavanje enskama) i VM (vruca maca) uli su u moj trajni rjecnik. Zatim su se promijenili i moji dnevni rituali, jer postao sam ovisan o internetskoj svlacionici koju su stvorili ti umjetnici upucavanja. Kad god bih se vratio kuci sa sastanka ili izlaska sa enom, sjeo bih za racunalo i postavio na forum svoja pitanja za tu noc. to da ucinim ako ona kae da ima decka?; Ako jede cenjak tijekom vecere, znaci li to da se ne planira ljubiti sa mnom?; Je li dobar ili lo znak kad djevojka preda mnom stavlja ru na usne? A internetski likovi poput Candora, Gunwitcha i Formhandlea poceli su mi odgovarati na pitanja. (Odgovori na ova pitanja bili su redom: upotrijebi obrazac za unitavanje deckiju; pretjerano analizira; niti jedno niti drugo) Ubrzo sam shvatio da to nije samo fenomen s Interneta, nego i nacin ivota. U desetinama gradova postojali su kultovi ljudi koji su eljeli postati zavodnici od Los Angelesa, preko Londona i Zagreba, do Bombaja koji su se tjedno sastajali u svojim tzv. jazbinama da bi raspravljali o taktikama i strategijama, prije no to bi otili u grupnu potragu za enama. Bog mi je dao drugu priliku u vidu Jeremiea Ruby-Straussa i Interneta. Nije bilo prekasno da budem Dustin, da postanem ono to svaka ena eli ne ono to kae da eli, nego ono to zaista eli, duboko u sebi, iza drutvenog programiranja, tamo gdje lee njezine matarije i fantazije. No, nisam to mogao uciniti sam. Razgovor s deckima preko Interneta nije bio dovoljan da promijeni cijeli ivot prepun neuspjeha. Morao sam se susresti s licima iza imena na zaslonu, promatrati ih na djelu, otkriti tko su i to ih motivira. Pronaao sam svoju misiju posao na puno radno vrijeme i opsesiju da ulovim najvece umjetnike u upucavanju na svijetu i zamolim ih za utocite u njihovom okrilju. I tako su zapocele dvije najcudnije godine u mojem ivotu.

Na stranici 439 moete pronaci rjecnik s detaljnim objanjenima ovih i drugih termina kojima se koristi zajednica zavodnika.