Seminar

Analiza oblika: Simfonija u A duru, op.92 L. van Beethoven

Teo Visintin I. odsjek, II. godina

L. van Beethoven (1770.-1827.):

Roen je najvjerojatnije 16. a krten 17. prosinca 1770. godine. Potjee iz glazbene obitelji ije podrijetlo vodi iz flamskog grada Mechelena. Beethovnov djed, koji se takoer zvao Ludwig, radio je kao glazbenik, odgovoran za orkestar, kod koelnskog nadbiskupa. 1740. godine se rodio njegov sin Johann koji je takoer bio crkveni pjeva. Johann je 17. prosinca 1770. godine krstio svog novoroenog sina po imenu svog oca, Ludwig. Ubrzo je Ludwig van Beethoven postao i drugi orgulja na dvoru i dobiva redovitu mjesenu plau. Kada je imao 13 godina svira embalo i violu u izbornom orkestru dvora i bavi se komponiranjem razliitih komornih skladbenih djela. Kako bi unaprijedio svoje znanje, 1787. godine, Ludwig odlazi u Be, koji je u to vrijeme, zahvaljujui skladateljima kao to je Joseph Haydn, bio postao europsko glazbeno sredite da bi uio kod slavnog Mozarta. Zbog velike zauzetosti Mozarta komponiranjem svojih vlastitih kompozicija i drugim brigama koje su ga optereivale, Mozart nije bio uveliko zainteresiran za mladog Ludwiga, ali je sluajui ga kako svira rekao:Jednog e dana taj mladi podii veliku galamu u svijetu!. Osim toga Beethoven je i sam poslije dva tjedna morao napustiti Be i vratiti se za Bonn jer mu je majka bila na umoru. Kratko po njegovu dolasku u Bonn, majka mu umire. Beethoven se 1789. godine odluuje na studij na sveuilitu u Bonnu, gdje dolazi u dodir s idejama Francuske revolucije, sloboda i ovjenost, koje ga oduevljavaju a koje se u njegovim kasnijim djelima mogu i primijetiti. Kada je imao 22 godine, Beethoven odlazi ponovno za Be i tamo ostaje. Iako je Mozart ve bio mrtav, Beethoven postaje uenikom strogog Josepha Haydna i Antonia Salieria. Ubrzo Beethoven postaje poznat sa svojom glazbom, koja je predstavljala neto sasvim novo. Osim toga, postaje poznat i kao majstor improvizacije i virtuoz na glasoviru. Sa 29 godina, Beethoven poinje raditi na svojoj Prvoj simfoniji i zavrava je slijedee godine. Uspjena praizvedba je izvedena 2. travnja 1799. godine. Ve u starosti od 30 godina, kod Beethovena se primjeuju znaci ostoskleroze, "mjeovitog" tipa, bolesti srednjeg i unutarnjeg uha koja vodi ka gluhoi, i on poinje sve slabije uti, pa poinje sve vie izbjegavati ljude. 1819. godine, Beethoven postaje potpuno gluh, pa tako da vie i nije u mogunosti izvoditi sam svoje koncerte kao ni dirigirati. U meuvremenu, iako malo nagluh, Bethoven je i dalje radio na svojim djelima. Beethoven, koji je u svojoj mladosti bio opinjen humanizmom Friedricha Schillera a kasnije i Goetheom uvia da se budunost Europe zasniva samo na podinjavanju drugih, i to naglaava u svojoj opereti "Egmont". 1823. godine Beethoven zavrava svoju Devetu simfoniju, u ijem posljednjem stavku uvodi i rijei, stihove Friedricha Schillera iz Ode radosti, dok su prva tri dijela, sa svojom glazbenom arhitekturom, glazbom i temama, obiljeili pravac simfonista romantizma sve do Gustava Mahlera. Simfonija je izvedena 7. svibnja 1824. godine. Zbog uznapredovanja bolesti, prihvatio je 1826. godine poziv drugog brata, Johanna Nikolausa, da s njegovom obitelji provedu nekoliko tjedana na imanju u okolici Kremsa. Tako je i bilo, a 1. prosinca Beethoven je putovao natrag u Be u otvorenoj koiji, unato prilino hladnom vremenu. Dobio je upalu plua koju je nekako prebolio, ali je ona pogorala ostale probleme, 3. sijenja 1827. napisao je oporuku, a 26. oujka je umro u svom domu.

Iako je prvenstveno poznat kao skladatelj, Beethoven je takoer bio slavljeni pijanist. Bio je takoer jedan od prvih skladatelja "slobodnjaka" - organizirajui pretplatnike koncerte, prodavajui skladbe izdavaima i stjeui financijsku potporu od bogatih pokrovitelja, radije nego da trai stalno zaposlenje bilo od crkve ili aristokratskih dvorova. Openito ga se smatra jednim od najveih skladatelja u povijesti glazbe, i bio je kljuna figura u prijelaznom periodu izmeu klasine i romantine ere u zapadnoj klasinoj glazbi. Njegova glazba i ugled nadahnjivali su, a ponekad i punili nesigurnou idue generacije skladatelja i glazbenika.

Simfonija u A duru, op. 92

S pisanjem navedene simfonije Beethoven je zapoeo 1811. dok je bio na lijeenju u ekom gradu Teplice, a zavrio ju je 1812. vrativi se u Be. U to vrijeme zavrava i klavirski koncert u Es duru, u privatnom ivotu upoznaje Goethea, dok Europom hara Napoleon koji se sprema napasti Rusiju. Simfonija je posveena knezu Moritzu von Friesu. Djelo je praizvedeno 8. prosinca 1813. u Beu na dobrotvornom koncertu za poginule borce kod Badena, a izvodili su ga tadanji renomirani izvoai, poput Johanna Hummela, Giacoma Meyerbeera, talijanskog kontrabasiste Domenica Dragonettia (Beethoven ga opisuje kao vatrenog izvoaa) itd. Izvedba je doivjela veliki uspjeh, da ne govorimo o odlinim kritikama. Ovu simfoniju svakako obiljeava ritam koji je glavni pokreta. Forme su uglavnom jako precizne dok kroz cijelo djelo tu i tamo iznenaenje dovode nagle enharmonijske modulacije ili nagle promjene dinamike koje iz piana u mahu seu do dramatinog ff (ak se javlja fff kojeg Beethoven koristi prvi put). Jedan od posebnih elemenata je svakako orkestracija koja je uovoj simfoniji za ono vrijeme vrhunski ostvarena. Sastav orkestra je: 2 flaute, 2 oboe, 2 klarineta in A, 2 fagota, 2 horne in A, 2 trublje in D, timpani in A, E te gudaki korpus.

I. stavak
Forma prvog stavka je sonatna. Stavak zapoinje prilino dugim uvodom, koji traje do 67. takta, te je sam podjeljen u 3 odsjeka: 1. odsjek traje do 23 takta, drugi do 53. takta dok trei traje do 67. takta gdje i nastupa ekspozicija. U prvom odsjeku imamo dvotakt koji je i nositelj tematike u cijelom uvodu (motiv A) te se prenosi kroz dionice (Ob.-Cl.-Cor.-Fl.). U 10. taktu nastupa most od 4 takta nakon kojeg motiv A nastupa izmeu 1. i 2. violine te postupno modulira u c dur prema drugom odsjeku (23. takt). U drugom odsjeku nastupa drugi dvotakt (motiv B) koji formira reenicu od 6 taktova. Motivi prvi put nastupaju u korpusu drvenih duhaa, a drugi put u gudaima gdje modulira u e dur (33 takt), odnosno gdje se opet ponavlja motiv A u gudaima te se modulacijama dolazi u f dur. Opet nastupa motiv B u drvenim duhaima (42. takt) te gudakom korpusu gdje se modulira natrag u e dur. Dolaskom u e dur nastupa 3. odsjek, odnosno postava za nastup ekspozicije.

Ekspozicija nastupa u 67. taktu u a duru. Prva tema traje do 88 takta te je podjeljena na tri djela. Prvi sadri veliku reenicu (takt 76) ija je linija silazna (Fl.). Drugi dio ini reenica od 6 takta (auf. 75) ija je linija uzlazna, te se tako suprotstavlja prvoj, dok trei dio (auf.81) priprema kulminaciju mosta na kadencirajuem kvartsekstakordu. Most nastupa u 89. taktu (nakon corone) nastupom prve reenice u gudaima u kojima se logikim slijedom iznose prva 2 dijela nakon kojih poinje modulacija. Most traje dosta dugo (do 130. takta) te se kroz njega ''posjeuje'' nekoliko tonaliteta. Prvo se dolazi u cis mol (112. takt) gdje nastupa novi materijal, graa od 4 takta, zatim se modulira u as/gis mol koji je priprema za glavni tonalitet druge teme, e dur. Druga tema nastupa u 130. taktu te traje do 164. takta. Podijeljena je u 2 odsjeka; prvi odsjek traje svega 12 taktova u duhaima te iznenaujue modulira u c dur, u 142. taktu nastupa interni most u e duru nakon kojeg dolazi drugi odsjek (152. takt) nastupom tremola gudakog korpusa (ponovljena 6-taktna reenica). Codetta nastupa u 164. s motivom iz prve teme te se u njoj modulacijom priprema tonalitet provedbe. Provedba zapoinje u 181. taktu pripremom I. teme, od. motivom njene prve reenice, to je ujedno 1. odsjek. U 201. taktu nastupa novi materijal (c dur, 2. odsjek) gdje se modulira kroz tonalitet e dura u des dur, od. DD (alt. akk.) f dura. U 222. taktu opet novi materijal (3takt, 3. odsjek) kroz f dur (Fl), C (Cl), g (Fl), d(Ob). 236. takt priprema veliku kulminaciju (most) koja nastupa u 256. taktu (4. odsjek) u d molu, preko kojega se modulira u a mol ija je dominanta poveznica za istoimeni dur u kojemu nastupa repriza. Repriza zapoinje u 278. taktu nastupom prve teme u gudaima, koja je doslovno ponovljena iz dionica puhaa. Corona u 300-tom taktu je ujedno i modulacija u d dur u kojemu poinje most, on je takoer iste grae sa nekoliko proirenja. Druga tema nastupa u 342. taktu u a duru te su tonalni odnosi u njoj isti kao u ekspoziciji, osim na kraju codette gdje se ne modulira u tonalitet za m3 vie ve se ostaje u a duru. U 387. taktu nastupa coda, graena je od 4 odsjeka, I. traje do 401. takta te je graen kao modulativna sekvenca, II. odsjek traje do 423. takta a u njemu ze obrauje dvotaktna fraza, III. odsjek traje do 442. takta, te u istom taktu horne ''slavodobitno'' zavravaju stavak ponavljanje markantnog dvotakta te kadenciranjem cijelog orkestra tonikim akordom.

II. stavak
Rondo s dvije teme u a molu A dio se sastoji od dvije teme koje nastupaju kontrapuntski. Prva tema nastupa u dionici viole i ela, a graena je od dvije velike reenice, s ponavljanjem druge reenice za koje se moe rei da u meusobnom odnosu tvore periodu, iako se ve nakon prve reenice modulira u c dur, a slinost se raspoznaje tek preko ritma. Druga tema nastupa u istim dionicama dok prvu preuzimaju druge violine. Ista se situacija ponavlja u 51. taktu prebacivanjem za dionicu vie te u 75. taktu gdje se prva tema prebacuje u duhae, a druga

(varirana sa 2 oktavna skoka radi postizanja izraajnosti i bolje razvijenosti dionice) u prve violine te je kraj proiren s 3 takta. B dio poinje u 102. taktu mutacijom u a dur. Sastavljen je od male dvodijelne pjesme i code. Zapoinje velikom periodom (Cl) koja modulira u e dur (116.). U 117 taktu nastupa b dio od 6 takta, nakon koje nastupa ''uvjetni'' a dio koji potvruje a dur, no on se ponavlja i neoekivano modulira u c dur. Tako u 139. taktu opet nastupa b, no on je ovdje u ulozi code. A dio opet nastupa u 150. taktu s temama u duhaima (2.) i basovoj dionici (1.), dok je sama tema proirena kadencom od 10 taktova. U 183. taktu nastupa ''dvostruki'' fugato odsjek, od. fugato s 2 teme od kojih je prva (1.Vln.) graena od ritmikih motiva same ''periode'', a druga je raena u esnaestinskom ritmu; same teme su modulirajue (dominantni tonalitet) te se odgovorom vraaju u osnovni tonalitet intervalskom promjenom u temi. 191. opet teme u poetnom tonaliteu (nastup u 1 basu i 2 violi) sa stalnim kontrapunktom u 2. Vln., odgovor, prividni drugi dio, od nastup u c duru koji se odmah naputa te se prvom reenicom A djela zavrava sam dio, bez ponavljanja. Opet nastupa B dio koji je bitno skraen, bez b-a djela iz male pjesme. Za kraj opet A dio u kojemu nastupa samo prva tema s duhovitim izmjenama u instrumentaciji duhaa i pizzicato artikulacijom gudaa, bez ponavljanja.

III. stavak
Trodjelna pjesma (s ponavljanjem tria i da capo dijela) u f duru. A dio je trodijelna pjesma (a-b-a). a dio je graen motiviki graen, te modulacijom odlazi u a dur. b dio (24. takt) takoer koristi motiviku grau te prolazi kroz nekoliko uklona (c dur kao potvreni) i konano b dur (64) u kojemu nastupa materijal iz a dijela, odnosno f dur (89) u kojemu a dio nastupa u forteu, on je proiren te zavrava oktavnim prebacivanjem s poetka b dijela. B dio nastupa u 153. taktu d durom. Graen je kao trodijelna pjesma s dvostrukom velikom periodom koja je varirana instrumentacijom. Tako 2x velika perioda zapoinje u 153. taktu, b dio u 185 u kojem nastupa opet velika perioda te opet a dio bez ponavljanja te s mostom graenim materijalom iz a. Isti dijelovi se ponove, u 501. taktu opet nastupa A bez svojih ponavljanja te coda (649) koja je svojevrsno duhovito, od. varavo ponavljanje B dijela.

IV. stavak
Sonatni oblik, a dur Zapoinje uvodo dvaju dominantnih akorda, sama prva tema zapoinje u 5 taktu te je graena od jedne dvostrukeperiode (a dio) te velike dvostruke reenice (b dio) nakon ega

nastupa drugi odsjek u 22 taktu kao potvrda prve teme. U 38. taktu nastupa most s novim materijalom preko koje se modulira u fis mol te potom u cis mol. Taj tonalitet je ujedno i osebujnost stavka jer je druga tema u njemu. Ona nastupa u 76. taktu te nmodulacijom posjeuje d dur te se iz njega vraa. U 94 taktu nastupa most prema codetti koja dramatinim juriem nastupa u 106. taktu, cis mol. Provedba poinje u 131. taktu s motivom iz prve teme u f duru, modulira u a mol te u c dur nastupajui u potpunom obliku prve teme u kojoj je drugi odsjek (171) promjenjen drugim materijalom koji pogoduje modulacijama kroz razne tonalitete (F, d) te gradi napetost prema novom nastupu motiva I. teme u b duru (212) koji je ujedno i zavretak provedbe iz kojeg se modulira natrag u A dur. U reprizi (234) se iz prve teme samo izbacuje b dio. Most (258) ima drugaiji tok razvoja, umjesto fis mola dolazi d mol te iz njega se ide u a mol, odnosno a dur. Druga tema (296) je malo proirena, dok je codetta, koja poinje u 330. taktu, u f dur koji je molska subdominanata a dura te pravilno zavrava u a duru iz kojeg se dominantnim septakordom na tonici nastavlja s codom. Coda nastupa u 360. taktu, graena od materijala iz mosta u h molu i tonalitetima u koje modulira (prvi odsjek), dok je drugi odsjek (416) graen od II. odsjeka iz prve teme. Za kraj se opet javlja motiv iz mosta (462) te se ''kratkim postupkom'' zavrava.