Professional Documents
Culture Documents
3 Peroksisomi
3 Peroksisomi
dvostruka membrana: interni matriks i intermembranski prostor unutarnja membrana vanjska membrana
Mitohondrij: posttranslacijski transport: prvo nastane prekursorski protein u citosolu mitohondrijski prekursorski protein: signalna sekvenca na N kraju signalna peptidaza u matriksu uklanja sekvencu
Proteinski translokatori u mitohondrijskoj membrani TOM: translokaza vanjske membrane TIM: translokaza unutarnje membrane
Energija potrebna za transport: 1. hidroliza ATP za odvajanje hsp70 u citosolu 2. elektrokemijski H+ gradijent 3. mitohondrijski aperon hsp70
hsp60 - smatanje
TOC TIC
signalna sekvenca za unos u kloroplast translokacija pomou proteina ovisnih o GTP i ATP unos u tilakoidu -signalna sekvenca
Transport u peroksisome
Peroksisomi
jednostruka membrana
nemaju DNA, unos svih proteina oksidativne reakcije primitivni preci eukariota ?? smanjuju intracelularnu koncentraciju kisika kod prvih stanica nove pretpostavke: nastanak iz ER
oko 50 enzima (za lipidni metabolizam, procesiranje duinih otpadnih spojeva) oksidaze: proizvodnja vodikovog peroksida iz molekularnog kisika RH2 + O2 R + H2O2
katalaza koristi vodikov peroksid za oksidaciju fenola, mravlje kiseline, formaldehida, alkohola
H2O2 + RH2 R + 2 H2O jetra, bubrezi: detoksifikacija alkohola viak H2O2 se prevodi u H2O 2H2O2 2H2O + O2
Plazmalogeni
tijekom fotosinteze, u Kalvinovom ciklusu, na ribulozu 1, 5, bifosfat se dodaje O2, umjesto CO2 glikolat
glicerat serin
glicin
Fotorespiracija
Glioksalatni ciklus
Peroksisomi kod biljaka A peroksisomi u listu duhana: fotorespiracija B peroksisomi u supki rajice: glioksisomi povezani s mobilizacijom masti i glukoneogenzom tijekom klijanja
svijetla strana peroksisoma proizvodnja svjetla aktivacijom luciferina u peroksisomima kod krijesnice u mirujuem stanju ovisi o ATP proizvedenom oksidativnom fosforilacijom u induciranom, o aktivaciji sintetaze NO (NOS), koja inhibira mitohondrije i tada ovisi samo o dopremi kisika kroz traheole
Transport u peroksisome specifina sekvenca od tri aminokiseline na C ili N kraju (PTS1 i PTS2) (Ser-Lys-Leu) (SKL) peroksini: specifini proteini transporta u peroksisome ATP hidroliza proteini se prenose nerazmotani -peroksisomopatije Zellweger sindrom: poremeen unos proteina u peroksisom (defekti peroksisomskog receptora ili transportnog proteina za proteine matriksa, normalni membranski proteini prazni peroksisomi) adrenoleukodistrofija ALD: poremeen transport sintaze dugemasne kiseline-coA u peroksisom -neuroloki, jetreni i bubreni poremeaji
Hipoteza nastanka peroksisoma od preperoksisoma -nije jednak unos membranskih i matriksnih proteina
Sustav unosa peroksisomskih matriksnih proteina dijeli mehanistike slinosti s procesom ERAD: endoplazmatski retikulum/proteasomskim degradacijskim procesom, ukazujui na zajadniku evoluciju -proteini su do 60 % eukariotskog porijekla, a dio je regrutiran od proteina ishodino ciljanih u mitohondrije
(Schlter et al, 2006)
Peroksisomi u endotelnim stanicama obiljeeni antitijelom na membranski protein (zeleno); crveno obiljeeni mitohondriji; plave jezgre (DAPI)
Invitrogen
Obiljeavanje peroksisoma u ivim stanicama: peroksisomi: zeleno; ER i membrane: plavo -stanice HEK 293 sa sekvencama koje kodiraju fuzijske proteine membrane (CFP) i peroksisoma (GFP)
Invitrogen
Relationship of peroxisomes to microtubules and peroxisomal distribution during mitosis. Triple fluorescence confocal imaging of CV1 cells expressing GFP in peroxisomes (green), propidium iodide staining of the nucleus (pseudo-colored blue), and immunolabeling of microtubules using mouse anti-tubulin followed by goat antimouse IgG-CY5 (pseudo-colored red). (A) Low power image of the overall distribution of peroxisomes related to microtubules. (B) Higher power image of the same cell showing the close association of many of the individual peroxisomes (arrows) with individual microtubules. (C) Low power image of cells at metaphase and anaphase stages of mitosis. (D) Higher power image of an individual cell during anaphase stage of mitosis showing the random distribution of peroxisomes. Bars, 10 m. Wiemer, JBC, 1997
http://www.peroxisomedb.org/
Schluter, A., Real-Chicharro, A., Gabaldon, T., Sanchez-Jimenez, F. and Pujol, A. (2010) PeroxisomeDB 2.0: an integrative view of the global peroxisomal metabolome. Nucleic Acids Res, 38, D800-5. [NAR]