Zabiljeio Fadil M. Kardovi, prof.

proza NAZDRAVLJE, DA SMO IVI I ZDRAVI Feriz Luboder sa Bandovog brda od djetinjstva je elio da postane berberin. Ferizov stariji brat Meho i ostala djeca, esto su se smijali tome da postoji neko ko eli da bude brica. Bilo je mnogo, raznih poslova koje su obavljali kroz bezbrine djeje igre i matarenja. esto, zaneseni igrom, bili su istraivai do tada za njih neispitanih predjela Bandovog brda i korita rijeke Crnje, koji se, nalaze, na rubu naeg malog mjesta Roaja. Da, njihovo djetinjstvo je brzo prolazilo i postajalo samo uspomena. Poeli su to da shvataju onda kada su na mjesto njihovih djeijih igara odrasli poeli da nameu obaveze. Uvlaili su ih polako u neki drugi, njima nepoznat svijet. A u tom drugom svijetu ekale su dunosti stvorene samo za njih. Ta nametnuta pravila zauvijek su ih odvajala od onog divnog djejeg sna: igranja i druenja.

Obeharale kruke u Ferizovoj avliji

Jednog proljenog sunanog dana Ferizov otac Smajo, posmatrao je nestanu djecu u velikoj avliji prepunoj behara gdje se irio prelijepi miris danarike, divljake, kruke, ljive i trenje. Strina Rahima iznijela je ispred stare drvene kue, improvizovane, runo napravljene makaze i drveni tronoac na kojem je Smajo na elavo iao sinovca Ibrahima zvanog Bao. Feriz i Meho paljivo su posmatrali kojim redoslijedom i kako je njihov babo na elavo oiao Baa. Meho se obratio babu rijeima: ,,Mogu li babo ja da poiam Feriza uz tvoju pomo. Smajo mu je odgovorio da su oni sada poodrasli i da mogu jedan drugog da iaju, na ta se Feriz mnogo obradovao jer i on poslije moe oiati svog starijeg brata Meha. iajui na elavo jedan drugog bili su ispunjeni ushienjem i strahom, koji e od njih dvojice biti uspjeniji u ovom, do tada nepoznatom poslu. Djeije igre su nastavljene sa imitiranjem rada berberina, zubara, stolara Kada je kurir iz roajskog Vojnog odsjeka jednoga jutra donio plavu kovertu na kojoj je krupnim slovima bilo ispisano Ferizovo ime i prezime (traei, pritom, da potpie da je lino primio poziv za sluenje vojnog roka), tog trenutka je shvatio da je odrastao. Obaveze koje su bile ispred njega nijesu bile nimalo bezazlene. Pomislio je Feriz: ,,Djetinjstvo koje je dobro upamtio i koje bi uvijek, kada bi ga se sjetio, izmamilo osmijeh na njegovom licu, ostae tek lijepa uspomena.

Feriz Luboder

Nove igre, koje su smislili vojni oficiri, sada je morao da prihvati. Imale su teka pravila koja niko nije smio da prekri. Poseban je bio miris tih novih igara iz vojne mornarice. Miris sainjen od mjeavine joda i vode, ulja kojim se podmazuje oruje i sagorjelog baruta. Mada, kada je bolje razmislio, to i nije bio samo miris joda i vode, ulja i baruta, bilo je to osposobljavanje i prilagoavanje na nove naine ivota i rada, u dotada nepoznatoj sredini i drutvu. Imao je, ipak, toliko sree da na samom poetku tih surovih dana bude odreen za berberina i da uvjebava omiljeni zanat. Preskupo je vojnik Feriz, platio uvjebavanje omiljenog zanata sluei Jugoslovenski mornaricu nepunih etiri godine. Pa ipak, pored svega to mu se dogodilo, bio je zadovoljan, pa i ponosan na sebe. Ostala mu je dua, nakon pakla kroz koji je proao, jo uvijek djetinje ista.

Feriz Luboder iz mornarice

S dvogledom vodnik Feriz Luboder sa kolegom na kolskom brodu u Sredozemnom moru, 1957. godina Oficiri i vojnici, ti veliki ljudi, komande i uzbune, sada su za njega samo tuno sjeanje. Ispred kasarne Feriz i drugovi vojnici koje je naelavo iao, sa kojima je ostao dobar prijatelj, uspjeli su da doekaju kraj dugog vojnog roka, i sada su samo eljeli, da se ponovo sretnu sa svojim porodicama i prijateljima iz djetinjstva.

Ubrzo se Feriz uvjerio koliko je svijet u kojem ivimo zapravo mali. On je samo jedna varo. Kontinenti su polja, a okeani i mora bare. A nekada su brda i mali potoci bili velike rijeke njegovog dijetinjstva!

Prvi s lijeva stoji mornar Feriz Luboder na kolskom brodu Pomorske akademije sa kolegama mornarima iz Jugoslavije, Egipta, Burme i Indonezije, 1958. godina

Veliki prijatelj Smaja Lubodera bio je Arifaga Karamehmetovi iz ugledne bjelopoljske porodice. etajui starom Gornjom roajskom arijom, prepun nostalgije, Feriz sa bratom Mehom posmatra stare duane, hanove, pekaru, obuarske i krojake radnje. Na kraju svratie u brijanicu punu starijih ljudi. Gospodin i pravi bekrija Arifaga dokazao im je da su najvei prijatelji oni koji te ne zaborave kad ti zatreba pomo, ponudio im je da zajedno rade i usavre berberski zanat. Arifaga za Feriza i Meha nije bio samo oev prijatelj, ve kao najblii rod amida, koji im je puno pomagao a ponajprije bio im je kao spona u saradnji sa ostalim starim berberima toga vremena: Muratagom Nokiem, Jonuzagom Topaloviem, Jusufom Fazliem, Eminom Nurkoviem, Harunom Beiragiem, prvim mukim i enskim frizerom Nabijom Sutoviem i ostalim.

S lijeva: Hajro, Meho i Feriz Luboder sa Arifagom Karahmetoviem starim berberom, zubarom i sunetdijom na akamluku u hotelu Roaje, poetak 70-tih godina

Kada je Arifaga ujutro otvarao berbersku radnju, uvijek bi doao jedan sahat ranije, skuhao bi sebi kahvu, ispuio dvije cigarete, a onda bi poele da mu se tresu ruke Uhvatila bi ga neka trema, kao da e toga dana po prvi put u ivotu nekoga iati i brijati. Da bi smirio drhtve ruke vazda bi popio po jednu ljutu rakiju a onda poeo sa radom. Rekao bi mu Feriz: O moj Arifaga, tvoje ruke se ne tresu od treme, ve od tvoje strasti. Jednom prilikom, dok su sjedjeli u maloj ali osvijetljenoj brijanici, Arifaga im ree: ,,Murataga i Jonuzaga su najstariji berberi u roajskom kraju, oni su veliki ljudi, namazdije, pomagali su svakom u nevolji i bolesti, oni su obrazovani i svestrani ljudi, dobro su se razumeli i u medicinu, znali su da prave mehleme za razna kona oboljenja, uklanjali bradavica sa ruku, obrezovali su djecu i jo mnogo toga, zato i vi treba da ste svestrani i da se dobro odnosite prema svojim muterijama, i vi ete ako Bog da postati veliki ljudi. Feriz poslije ovih lijepih rijei ree Mehu: ovjee, kao djeca sanjali smo kako emo jednoga dana kada odrastemo postati veliki i vani ljudi. Vidim, neki su uspjeli, a neki, kao

to zna i sam, nikada nijesu dobili ni ansu da se dokau. Kada ti kaem da su brice ugledni ljudi i da su mnoge u svemu pretekli, nee mi vjerovati!

Feriz Luboder i Meho Luboder

Meho Luboder, Jusuf Fazli i Feriz Luboder

Poslije kraeg perioda dobijajui diplomu za berberine Jusuf Fazli i braa Meho i Feriz Luboder odluili su da otvore novi berberski salon u prostorijama starog roajskog hotela ,,Sloga. Dugo su zajedno radili i uspjeno saraivali, pronalazei sebe u uspjene i svestrane. Jusuf Fazli, uveni sunetdija u roajskom kraju i okolini, imao je mnogo posla, pa su odluili da naprave jo jedu berbersku radnju. Feriz je izvadio novo odobrenje za izgradnju moderne berbernice u ulici ,,30. septembar, u kojoj je sa starijim bratom Mehom radio vie od etrdeset godina.

Rjeenje o otvaranju berberske radnje, 1975. godina Feriz Luboder u novoj berbernici Roena braa Meho i Feriz, veliki prijatelji iz djetinjstva postali su pravi berberini. - Sad je na tebi i meni, da radimo kako god elimo. rekao je zadovoljno Feriz.

U velikoj, modernoj brijanici Feriz bi prvi od Meha doao da otvori i zagrije radnju, da gostoprimno doeka muterije, no nita vie nije bilo isto, ak ni slino. Novi berberski salon je vie nego duplo vei od onih starih frizerskih radnji. eona i bona strana salona bila je sva u staklu. Na ulaznim vratima ispisano radno vrijeme, iznad vrata lijepim velikim tampanim irilinim slovima napisano ime firme: ,,Berberski salon, Feriz i Meho. Feriz i Meho su sada bili najsreniji ljudi. Sve to su sa halalom, zaradili, tjedjeli su, za novu berbernicu, tu sada u centru grada, na samoj reskrsnici u blizini starog mosta. Nova velika i tada najmodernija berbernica u gradu, koja na samom ulazu doekuje muterije otrim mirisom kolonjske vode. itav stari inventar, zamijenjen je novim, dvije nove bordo boje kone stolice za ianje, dva velika ogledala sa radnim stolovima, hladnom i toplom vodom. Stare rune maine za ianje, zamijenile su nove elektrine, moderne makaze, razne veliine eljevi, isti novi pekiri. Na drugoj strani do izloga, dugaka klupa sa sunerom obloena crvenim skajem (za one koji ekaju na red, da mogu itati dnevnu tampu). Staru furunu zamijenila je nova bijela amotna pe, iznad koje su visile Ferizove i Mehove iz struke diplome i zahvalnice sa raznih takmienja. Ostali dio zida prekrivali su njihovi lini eksponati (trofeji); preparirane velike ribe, koe sa prepariranim glavama vuka i medvjeda, kao i veliki rogovi jelena i srndaa. Na vidnom mjestu, izmeu trofeja, stajala je kosina koju je napravio Ferizov babo Smajo. Kosina je bila sagraena od vrha kose za koenje trave kojom su Feriz i Meho vie godina brijali muterije. Pored kosine nalazila se alatka za vaenje zuba zvana ark. ark je Feriz dobio na dar od starog berberina i zubara Arifage Karamehmetovia, a ovaj od Muratage Nokia. Sa runo napravljenim arkom Feriz je, uspjeno, mnogim muterijama, bez ikakve nadoknade uklonio zubne muke. Kosina i ark koji je star vijek i po danas bi trebale da budu eksponati zaviajnog muzeja.

ark i klijeta za vaenje zuba

Meho je imao svoje muterije. Bio je ne samo dobar berberin ve i vjet ribolovac i dugogodinji sekretar ribolovakog drutva, pa je i to bio razlog za esta okupljanja i prepriavanje lijepih doivljaja. Uz ianje, i ribolovake prie esto se deavalo i to da berberin Meho uspjeno lijei djecu i odrasle od raznih konih, gljivinih oboljenja i bradavica. Dobru organizaciju u berberskom salonu, prihvatio je mlai brat Feriz, koji je, pored ostaloga bio strastven lovac od mladosti. Vrijedni atletski graen mladi sa Bandovog brda, na prvim Sandakim igrama predstavljao je Roaje donosei mu prvu zlatnu medalju u skoku u dalj.

Kao dobar svestrani sportista Feriz se odlino snalazio u razliitim krugovima drutva. U dva saziva bio je sekretar lovakog drutva ,,Hajla iz Roaja, da bi nakon toga jednoglasno bio izabran za doivotnog poasnog predsjednika, za veliki doprinos u lovstvu Crne Gore odlikovan je zlatnim ordenom.

Rjeenje o izboru za Poasnog doivotnog predsjednika Lovakog drutva Hajla Roaje

Feriz je bio uspjeni organizator udruenja zanatlija ije je interese na najbolji nain zastupao kao odbornik u Skuptini Roaja.

S lijeva sjede: Feriz Luboder, predsjednik Udruenja zanatlija i male privrede, Jusuf Zejnelagi, sekretar, Salko Nurkovi, predsjednik UO; s lijeva stoje: Oru Ramadani, kuhar, Haso Skenderovi, zidar, Meho Luboder, berber i Remzo Kala, ugostitelj u sveanom salonu hotela Roaje, 1988. godina

Komunikativni i strastven lovac, Feriz je mnogo volio posao koji radi. Berberski posao za njega nije bio obaveza i rutina, ve ostvaren djeaki san. Rijetki su i sreni oni koji svoje snove pretvore u stvarnost. Feriz je postao jedan od njih i on je bio radostan zbog toga. Nijesmo svi sreni kao Feriz da moemo ivjeti svoje snove Feriz je imao mnogo muterija pa bi ee svratili kod njega u radnju da se malo ispriaju. Berbernice su neka vrsta ispovjedaonica: ovjek se preoptereti u ivotu, pa ispria svoju muku, ako nikom drugom, onda berberinu ili drugovima. Tu su poinjale prie o djetinjstvu i igrama koje su najvie voljeli. Razgovor bi im otvorio srca, te kao nabujale rijeke, iz njih bi krenule prie o porodici, ljudima koje su poznavali i mjestima na koja su nekada izlazili. Pominjali su sve one dogaaje i ljude koji su bili vrijedni pomena. Priao je Feriz lovake prie, o starim vrijednim lovcima, dobrim i humanim Kardoviima, o sportskim Abazaginim podvizima, o junatvu Mula Jakupaginom, o mudrosti Hivzijinom, o Abdulahovoj humanosti itd. Jedne muterije su izlazili a druge dolazile, priajui i smijui se pokazivali su jedni drugima slike svojih porodica. Vremena su se mijenjala a samim tim i frizure. Nekada je bila najmodernija frizura sa perinom, a u poslijeratnom periodu, zbog nedostatka sredstava za linu higijenu, ialo se na elavo. Zadnjih decenija nosile su se duge kose, potom kratke, pa tarzanke i italijanke. Feriz je bio veliki humanista, bez ikakve nadoknade iao je po kuama da bi oiao i obrijao bolesnika, mnogima je mijenjao pare za odlazak na had i davao na zajam za kolovanje djece, iao je mnoge na veresiju ili vadio zube. Ove dobre osobine ovjeka mnogi nai ugledni graani su uvaavali i redovno ili kod Feriza na ianje i brijanje. Feriz je, kako kae, imao muterije od Triglava do evelije. Ferizove muterije bile su i poznati prosvjetni radnici: abo Nurkovi, Omer Daci, Hilmo Hadi, Ahmet Ademagi, Husein Husko Kurtagi, uko Agi, Osman Kurpejovi, mr Halil Markii, Fadil Kardovi, kao i brojni poznati pjevai bive Jugoslavije.

Fadil M. Kardovi, prof. i pjeva Nedad Salkovi 1971.god. prije ianja kod Feriza Lubodera

Meho i Feriz Luboder i Selveta Manduki

Poslije odranih asova, mladi nastavnici Fadil Kardovi i amil Agovi izlazei iz osnovne kole ,,Mustafa Peanin, preli su preko velikog ibarskog mosta, posmatrajui kako Ibar veselo skakue po kamenju i uzgred pjevui neku svoju pjesmu. Sve je sklono promjenama. Promijenio se i njihov gradi Roaje. Ono to se ne mijenja su uspomene. etajui razgovarali su o njihovom djetinjstvu. Lijepo je bilo njihovo djetinjstvo, siromano ali lijepo. Prisjeao se amil kako ih je otac vodio na ianje kod Emina Nurkovia. ,,Runa mainica, ponekad bi zaupala kosu ali djeca nijesu smjela da reaguju. Ponekad bi se pojavio, izmeu stare drvene klupe i vrata, ogromni mi. Virio bi izmeu njih a mi bi ga netremice gledali, nijesmo smjeli da mrdnemo da ga ne uplaimo. Kako se pojavi iznenada tako bi, i nestane kao u nekom snu. Bio je tako veliki zato to je pekara bila do brijanice ili zato to smo mi bili djeca pa nam se takav inio. Kako su priali o tome kao da su vratili neku staru filmsku traku unazad 40 godina. Brijanice su i tada bile informacione emisije, sve to se dogodilo u gradu a i ire, moglo se uti u brijanici. Tu je uvijek bilo ale, smijeha, davanje simpatinih neuvredljivih nadimaka i svakojakih dosjetki. Vrijeme je proletelo kao bumbar, ostale su samo uspomene, anegdote i sjeanja. Hodajui tako, Fadil i amil su stigli do Ferizove nove, moderne brijanice. Fadil je sjeo u novu berbersku crvenu stolicu da malo skrati kosu. iajui ga Feriz je pjevuio neku pjesmu iz svog zaviaja, koja, kao da je imala samo dvije rijei: mala, mala i livada, livada. Po zavretku ianja Feriz je rekao Fadilu: ,,Nazdravlje, a potom priao do ormaria, izvadio flau i dvije ae, napunio ih rakijom iji miris je bio poznat amilu. Jednu aicu je Feriz pruio amilu, a drugu podigao i rekao: Da smo ivi i zdravi! Ispili su aice do posljednje kapljice rakije. amil ree: ,,Kada podigne au i izrekne zdravicu a ne ispije je do kraja zdravica nije od srca, pa nastavi recitovati: Dok Ibar svoje pjesme pjeva, / U berbernici agor vei, / Tu se nairoko pria, / o ljudskoj srei i

nesrei. / Berberi su za sve bili, / od zubara do heima, / vadili su zube arkom / i kad se klima i ne klima. / Radili su neumorno, / nijesu stekli vel'kog blaga / Jusuf mnoge sunetio, / a Bogme i Arifaga. / Britva im je alat bila, / radili su za sitne pare, / Eminova radnja i sad stoji, / u mislima kod pekare. / Feriz pored ostaloga, / bio je i strastven lovac, / Meho lijeio bradavice / i bio je ribolovac. / U Nabijinoj brijanici, / pokrenute su nove teme, / lijeio je kono oboljenje, / i fenirao lijepe ene.

Sait Dedei i Nabija Sutovi

Urbanizacijom grada Feriz i Meho dobijaju rjeenje za ruenje berberskog salona. Da je Feriza i Meha neko tada vidio pomislio bi da su izgubili nekog ko im je bio veoma drag i da su suze jedini nain da ublae bol. Od velike tuge i bola Feriz je dobio modani udar, jer je iz te radnje izdravao osmolanu porodicu. Priao bi kasnije Feriz, kako mu je dosta bilo svijeta u kojem je vaio za uspjenog ovjeka i da su ga dobri prijatelji salijeali, grlili, nazivali bratom, ne samo da bi podijelili aljenje i bol ve i rijei utjehe Eto, njegovi sinovi su sada odrasli i zavrili su srednje kole, oenili se i dobili djecu, a umjesto da im prepusti berberski posao i radnju koju je s velikom mukom stekao, oni su nezapoljeni Sa naruenim zdravljem sada Feriz pomae vielanu porodicu od svoje minimalne penzije. U dubokoj starosti, sa tapom u ruci, naruenog zdravlja, Feriz ponekad stane na mjestu gdje mu se nekada nalazila berbernica i kroz suze gleda osmospratnicu od stakla i betona i u sebi misli: A sada kao da su svi elavi, nee imati stari brica koga da ia!

Feriz Luboder sa uspjene akcije lova na bijesne lisice, poetak 90-tih godina, danas staklena osmospratnica na mjestu gdje je nekada bila Ferizova berbernici