Tur STANICE KAO IVE JEDINICE TIJELA Stanina diferencijacija - proces transformacije u specijalizirane stanice Specijalizirane stanice: Miine stanice (skeletne, srane i glatkomiine) ivane stanice (pokreu i provode elektrine signale) Epitelne stanice (sekrecija i resorpcija) Vezivno tkivne stanice (vezivna i potporna struktura) Tijekom razvoja stanice migriraju, povezuju i formiraju viejedinine strukture: TKIVA, ORGANE I ORGANSKE SUSTAVE STANICE Miine ivane Epitelne Vezivnog tkiva TKIVA Miino ivano Epitelno Vezivno ORGANI Srce Plua eludac Bubreg itd. ORGANSKI SUSTAVI 1.
Cirkulacijski 2.
Dini 3.
Probavni 4.
Mokrani 5.
Lokomotorni 6.
ivani 7.
Hormonalni 8.
Reproduktivni 9.
Imunoloki 10.
Tjelesni omota ODNOS ORGANSKIH I ANORGANSKIH TVARI KOD NEKIH VRSTA DOMAIH IVOTINJA TVAR (%) KONJ SVINJA OVCA KOKO Voda 60 58 60 56 Bjelanevine 17 15 16 21 Lipidi 16,7 23 19 18,2 Anorganske soli 4,5 2,8 3,4 3,2 Ugljikohidrati 1,8 1,2 1,6 1,6 ODJELJCI TJELESNIH TEKUINA UNUTARSTANINA TEKUINA (oko 63%) (intracelularna tekuina) IZVANSTANINA TEKUINA (oko 37%) (ekstracelularna
tekuina) MEUSTANINA TEKUINA (intersticijska) KRVNA PLAZMA TRANSCELULARNA TEKUINA sinovijalnom, peritonealnom, perikardijalnom i intraokularnom prostoru cerebrospinalna tekuina IZVANSTANINA TEKUINA SADRAVA IONE I HRANJIVE TVARI POTREBNE STANICAMA ZA ODRAVANJE IVOTA NEPREKIDNO SE GIBA U TIJELU SVE STANICE IVE U ISTOJ SREDINI 1857. francuski fiziolog Claude
Bernard UNUTARNJI OKOLI
TIJELA (milieu
intrieur) IZVANSTANINA TEKUINA PLAZMA -
ini oko 20 % izvanstanine
tekuine MEUSTANINA (intersticijska) TEKUINA -
ini oko 80 % izvanstanine
tekuine Brzo se krvlju prenosi u cijelo tijelo Mijea se izmeu krvi i tkivne tekuine difuzijom kroz kapilarne stijenke PLAZMA I MEUSTANINA TEKUINA Odvajaju ih propusne kapilarne membrane Slinog ionskog sastava Najvanija je razlika: - vea koncentracija bjelanevina u plazmi Zbog Donanova uinka: -
koncentracija je pozitivno nabijenih iona (kationa) za oko 2 % vea u plazmi MEUSTANINI GEL U NORMALNOM TKIVU: GOTOVO SVA TEKUINA U INTERSTICIJU NALAZI SE U OBLIKU GELA TEKUINA JE ZAROBLJENA U MREI PROTEOGLIKANSKIH NITI BILIJUNI PROTEOGLIKANSKIH NITI Odravaju razmak izmeu stanica Oteavaju brzo protjecanje tekuine kroz tkivne prostore KEMIJSKI SASTAV TJELESNIH TEKUINA IZVANSTANINA TEKUINA Na +
142 mmol/L K +
4 mmol/L Ca ++
1,2 mmol/L Mg ++
0,6
mmol/L Cl -
103
mmol/L HCO 3 -
28
mmol/L Fosfati
2,2
mmol/L Glukoza
5
mmol/L Aminokiseline 0,3
g/L Lipidi 5
g/L Bjelanevine 20
g/L UNUTARSTANINA TEKUINA Na +
10 mmol/L K +
140
mmol/L Ca ++
0,00005
mmol/L Mg ++
29
mmol/L Cl-
4
mmol/L HCO 3 -
10
mmol/L Fosfati
42
mmol/L Glukoza
0
1,1
mmol/L Aminokiseline 2
g/L Lipidi 20
950
g/L Bjelanevine
160
g/L IZMJENA TEKUINE I OSMOTSKA RAVNOTEA RASPODJELU TEKUINE IZMEU PLAZME I MEUSTANINIH PROSTORA - Odreuje ravnotea hidrostatskih
i koloidno-osmotskih sila na kapilarnoj membrani RASPODJELU TEKUINE IZMEU UNUTARSTANINOG I IZVANSTANINOG ODJELJKA - Oreuje
osmotsko djelovanje malih otopljenih tvari (Na, Cl i drugih elektrolita) na staninu membranu OSNOVNA NAELA OSMOZE I OSMOTSKOGA TLAKA Osmoza je neto-difuzija vode kroz selektivno propusnu membranu iz podruja vee koncentracije vode u podruje s manjom koncentracijom vode. Voda difundira: Iz podruja S malom koncentracijom otopljene tvari U podruje S velikom koncentracijom otopljene tvari ODNOS IZMEU MOLA I OSMOLA -
Koncentracija vode u otopini ovisi o broju otopljenih estica -
Ukupan broj estica u otopini mjeri se osmolima
(Osm, mOsm) Jedan osmol
= 1 mol (6,02 x 10 23 ) otopljenih estica Otopina koja u: 1 L sadri 1 mol glukoze = 1 osm/L 1 L sadri 1 mol NaCl
= 2 osm/L Pojam osmol
oznaava broj osmotski aktivnih estica u otopini, a ne molarnu
koncentraciju! OSMALALNOST I OSMOLARNOST OSMOLALNOST = Osmoli po kilogramu vode OSMOLARNOST = Osmoli po litri otopine OSMOLARNOST TJELESNIH TEKUINA: -
Ukupna osmolarnost
priblino iznosi 300 mOsm/L -
Osmolarnost
plazme vea je za oko 1 mOsm/L (zbog osmotskog djelovanja plazmatskih
bjelanevina) IZOTONINE OTOPINE 0,9 % otopina NaCl (fizioloka otopina) 5 % otopina glukoze Vanost u klinikoj medicini: jer se mogu infundirati
u krv bez opasnosti od naruavanja osmotske ravnotee izmeu unutarstanine
i izvanstanine
tekuine IMBENICI KOJI MOGU IZAZVATI PROMJENE IZVANSTANINOG I STANINOG VOLUMENA UNOS VODE DEHIDRACIJA INTRAVENSKO UBRIZGAVANJE RAZLIITIH VRSTA OTOPINA GUBITAK TEKUINE: PROBAVNIM SUSTAVOM ZNOJENJEM MOKRAOM