Filozofski fakultet Matice Hrvatske bb Mostar

SEMINARSKI RAD
Kolegij: Morfologija hrvatskog standardnog jezik Tema: Prilozi

Studentice: Andrijana Alpeza Jelena Bandur

Profesor: prof. dr. sc. Katica Krei

Mostar, travanj, 2013.

KAZALO

1. UVOD......................................................................................................3

2.

SADRAJ..................................................................................................4 2.1. 2.2 Okolnost........................................................................................4 Stupnjevanje...................................................................................6

2.3. Porijeklo........................................................................................7

3. ZAKLJUAK ..........................................................................................8

POPIS LITERATURE....................................................................................9

1. UVOD
U ovom seminarskom radu razraditi emo priloge kao vrstu rijei. Na osnovu primjera prikazat emo njihovu ulogu u reenici, te emo napraviti podjelu priloga po njihovim osobinama. Pojasnit emo razliku izmeu pridjeva i priloga, te dati primjere za njihovo lake odreivanje. Osim toga, objasnit emo i komparaciju istih, te njihovo porijeklo.

1. SADRAJ
Prilozi su nepromjenjiva vrsta rijei. Oni se prilau promjenjivim vrstama rijei, najee glagolima, kako bi ih poblie oznaili. Prilozi izriu okolnost u kojoj se dogodila radnja.

1.1. Okolnost
Prilozi izriu okolnost u kojima sevri radnja, stanje ili zbivanje. Kroz ovu osobinu ispunjavaju slubu prilone oznake. Prema ovom kriteriju, dijelimo ih na: a) mjesne priloge odgovaraju na pitanja: kuda? gdje? kamo? odakle? otkud? odakle? dokud? - kuda? ovuda, tuda, onuda, nikuda, nekuda... - gdje? ovdje, tu, ondje, negdje, sprijeda, unutra... - kamo? ovamo, tamo, onamo... - odakle? otkuda? odavde, otud, niotkuda, odasvud, izbliza, izvana... - dokle? dokud? dovle, dotle, donle, donekle... Izmeu priloga gdje, kamo i kuda postoji razlika u znaenju. Gdje znai mjesto (na kojem mjestu). Gdje si kupio majicu? U trgovini. Kamo znai smjer (u koje mjesto). Kamo si krenuo? U trgovinu. Kuda znai put (kojim putem). Kuda vozi biciklo? Po cesti. Postoji razlika i izmeu priloga ovdje, tu i ondje. Ovdje znai: na ovom mjestu, pored mene. aa je ovdje. (pored mene) Tu znai na tom mjestu, pored tebe. aa je tu. (pored tebe) Ondje znai na onom mjestu, podalje od mene i tebe. aa je ondje. Ova osobina vrijedi i za druge priloge ove vrste: Blie govoritelju: ovdje, ovamo, odavde, dovde, ovuda, odavle. Blie sugovoritelju: tu, tuda, dotle, odatle, otud, dotud. Podalje od govoritelja i sugovoritelja: ondje, onamo, onuda, odande, donde. Prilog tamo je izuzetak, jer znai i onamo i ondje. b) vremenski prilozi oznaavaju vrijeme kada se dogodila neka radnja. Odgovaraju na pitanja: kada? otkad? dokad? - kada? danas, juer, sino, preksino, preksutra, ljetos, preklani, obdan, obno,
4

odmah, smjesta, sada, tada, onda, ikada, bilo kada, nikada, katkad, uvijek, svagda, esto, rijetko, rano, kasno, prije, poslije, potom, nedavno, skoro, uskoro, napokon... Kada si poloio vozali ispit? Ljetos. - otkada? odsad, otad, oduvijek, odavna, odmalena... Otkada zna za to? Oduvijek. -dokada? dosad, dotad, dogodine, doveer... Dokada ostaje kod njih? Do veeri. c) uzroni prilozi Odgovaraju na pitanja: zato? zbog ega? - Zato? Zato, stoga. Zato se ljuti?- Zato to si me povrijedio. d) posljedini prilozi odgovaraju na pitanja: S kojom posljedicom? S kojim ishodom? - S kojim ishodom? Uzalud, uzaman, utaman e) nainski prilozi - odgovaraju na pitanja: Kako? Kojim nainom? - Kako? -ovako, onako, tako, nikako, nekako, ikako, svakojako, jedva, svejedno, odjednom, sjedeke, sjedei, leeke, leei, potrbuke, naglas, napamet, nabolje, kriomice, prsimice, nehotice, hotimice... Kako hoda kad si pijan? etveronoke. Prilozi naina mogu nastati i od pridjeva: a) od pozitiva, komparativa i superlativa opisnih pridjeva: brzo, bre, najbre, vie, najvie, lijepo, veselo, najveselije... Prilozi ovakvoga tipa se razlikuju od pridjeva koji oznauju imenicu srednjega roda po pitanjima. Prilozi odgovaraju na pitanje kako?, a pridjevi na pitanje kakvo? .

Prilozi: tene se igra (kako?) razdragano. Pjevali su (kako?) glasno.

Pridjevi: tene je(kakvo?) razdragano. Pjevanje je bilo (kakvo?) glasno.

b) od odnosnih pridjeva na ski: bratski, gospodski, hrvatski, ljudski, kolski... Ovi se prilozi razlikuju od pridjeva po tome to nainski prilozi odgovaraju na pitanje kako?, a pridjevi na pitanje iji? koji? Ili kakav?.

Prilozi:

Pridjevi:

Govorimo (kako?) hrvatski.

Na je jezik (koji?) hrvatski.

f) koliinski prilozi odgovaraju na pitanje: koliko? Koliko puta? - koliko? - ovoliko, toliko, onoliko, nekoliko, malo, premalo, vie, previe, prekovie, najvie, ponajvie, manje, najmanje, ponajmanje, dosta, odve, opet, jo, sasvim, potpuno, previe Koliko ima godina? Previe. - koliko puta? - jedanput, dvaput, triput, stoput Koliko puta si bio na moru? Stoput.

1.2. Stupnjevanje
Prilozi su nepromjenjiva vrsta rijei i mogu se komparirati samo u nekim sluajevima. Prilozi koji izriu nain ili koliinu, a i neki od onih koji znae mjesto i vrijeme, mogu u usporedbi izricati manju ili veu koliinu, manju ili veu jainu, manju ili veu jainu, manju ili veu razliku u prostoru. Primjeri: Doao si brzo, bre nego sam se nadao. Najbre leti avion. Dobili smo vie nego vi. Morao bi manje jesti, pa ne bi bio tako debeo. Samou najmanje osjeam kad sam sm. Takvi se prilozi mogu svaki za sebe smatrati posebnom rijeju, a mogu se (kako ponekad pie u rjeniku) smatrati oblicima iste rijei npr. bre se odreuje kao komparativ od brzo; najmanje kao superlativ od malo, dalje kao komparativ od daleko. Od priloga blizu komparativ je blie. Prilozi dosta, puno, mnogo imaju zajedniki supletivni komparativ vie i superlativ najvie, a malo ima oblike manje, najmanje.

1.3.

Porijeklo
6

Ovisno od rijei od koje su nastali, prilozi dobivaju znaenje od rijei od koje su postali. Izvedeni su od ostalih punoznanih rijei imenica, glagola, pridjeva i brojeva i njihovih sintagmi. Primjer priloga koji su nastali od imenica: ljetos, sino, lani, preklani, dogodine, danas, sutra, gore, dolje, kui, putem, stranom, redom, trkom... Od pridjeva najee nastaju prilone oznake naina, a rjee mjesta i vremena. Kao takvi imaju oblik pridjeva srednjeg roda. S tim si otiao predaleko. Negdje blizu se nalazio lunapark. Prilozi nastali od zamjenica dobivaju osobinu prilonih oznaka mjesta, vremena, uzroka i koliine. Prilozi se prave od od posvojnih zamjenica (naki, svojski), od pokaznih (ovdje, ovoliko, tu, tamo), od upitno-odnosnih (gdje, kuda, kada, koliko), i od odreenih zamjenica (negdje, nilada, nekoliko). Od glavnih brojeva nastaju prvi, peto, stoput i sl.. Od glagolskih osnova nastaju prilozi naina: utke, mirke, hotice, leeke.... Prilozi nastaju i od drugih priloga radi jaeg oblika prilonosti. Leei leeke, asom asomice, kradom kradomice.

3. ZAKLJUAK
7

Prilozi su nepromjenjiva vrsta rijei i kroz ovaj rad smo primjetile da nemaju veliku gramatiku funkciju, ali imaju izraajnu. Ponajvie odreuju glagole, te opisuju nain radnje tog istog. Kao takvi postaju prilone oznake koje odreuju vrijeme, mjesto, nain, uzrok radnje... Komparacija priloga je slina komparaciji pridjeva, izuzev odreenih priloga (dosta, puno, mnogo). Kako smo mogli i vidjeti u radu, prilozi nastaju od drugih punoznanih rijei, te prema njima i dobivaju i svoje znaenje.

POPIS KORITENE LITERATRE: -Hrvatska gramatika. Bari, Lonari, Mali, Pavei, Peti, Zeevi i Znika, II. Promijenjeno izdanje, K, Zagreb, 1997. - Gramatika hrvatskoga jezika,Babi Teak, prirunik za osnovno jezino obrazovanje, 17. Izdanje, K, Zagreb, 2009.